POMOĆ EVROPSKE UNIJE / CARDS PROGRAM ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Transcription

1 POMOĆ EVROPSKE UNIJE / CARDS PROGRAM ZA BOSNU I HERCEGOVINU TEHNIČKA POMOĆ ZA PO TETEHTTTTTTTTTTNIČKA POMOĆ SEKTORU ENERGHNIČKA POMOĆ ZA PODRŠKU Tehnička pomoć Sektoru energetike Ministarstva vanjske / spoljne trgovine i ekonomskih poslova BiH TASED projekat Zadatak 4: RAZVOJ KAPACITETA U OBLASTI ODRŽIVE ENERGIJE

2 2 Tema 1: MEĐUNARODNI GLOBALNI I REGIONALNI SPORAZUMI O ENERGETSKOJ EFIKASNOSTI, KORIŠTENJU OBNOVLJIVE ENERGIJE I ZAŠTITI OKOLINE ZNAČAJ MEĐUNARODNE SURADNJE ZA BOSNU I HERCEGOVINU

3 3 S A D R Ž A J 1. MEĐUNARODNI GLOBALNI I REGIONALNI SPORAZUMI O ENERGETSKOJ EFIKASNOSTI, IZVORIMA I KORIŠTENJU IZVORA OBNOVLJIVE ENERGIJE I ZAŠTITI OKOLINE ZNAČAJ MEĐUNARODNE SURADNJE ZA BOSNU I HERCEGOVINU Uvod u energetiku, EE, IOE i aspekti zaštite okoline Osnovne informacije Ključna politička sredstva Osnovni politički trendovi u EU i BiH 1.2. Međunarodni multilateralni sporazumi / ugovori i izvršni programi suradnja BiH sa izvršnim tijelima i fondovima kod provođenja ovih sporazuma / ugovora Ženevska konvencija o dalekosežnom prekograničnom zagađenju zraka / vazduha Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača i Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski omotač UN Okvirna konvencija o klimatskim promjenama i Kyoto protokol Kjoto Mehanizam čistog razvoja (Clean Development Mechanism - CDM) Štokholmska konvencija o postojanim organskim polutantima (POPs) 1.3. Evropski multilateralni energetski ugovori, ugovori o zaštiti okoline - providbeni programi i saradnja BiH sa: Energetska povelja i PEEREA Sporazum o osnivanju Energetske zajednice Jugoistočne Evrope Približavanje EU i direktorati i programi EZ Evropska agencija za okolinu (EEA) 1.4. Globalni fond za okolinu (GEF) i programi i projekti za Bosnu i Hercegovinu Struktura GEF i njeno funkcioniranje GEF programi i projekti - iniciranje, priprema, nominacija, procedure odobravanja i finansiranje GEF projekata Izvori finansiranja projekata

4 Projekti u BiH u oblasti energetike i zaštite okoline Postupci i procedure pripreme, kandidiranja i odobravanja projekata Međunarodni ugovori, organizacije i sheme, te usklađivanje zakonodavstva BiH sa međunarodnim pravilima i standardima energetskog sektora i pripadajuće zaštite okoline Međunarodna agencija za energiju (eng. kratica IEA) Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) Kjoto Mehanizam čistog razvoja - CDM i potencijalna korist za EE/RE projekte Međunarodni multilateralni okolinski sporazumi i energetski sektor Montrealski protokol Kyoto protokol LRTAP Bazelska konvencija

5 5 1. MEĐUNARODNI GLOBALNI I REGIONALNI SPORAZUMI O ENERGETSKOJ EFIKASNOSTI, IZVORIMA I KORIŠTENJU IZVORA OBNOVLJIVE ENERGIJE I ZAŠTITI OKOLINE ZNAČAJ MEĐUNARODNE SURADNJE ZA BOSNU I HERCEGOVINU Predgovor Projekt Tehnička pomoć u podršci Odsjeku za energetiku pri MVTEO u Bosni i Hercegovini ( TASED projekt ) finansira EU u okviru EuropeAid Programa. Jedan od glavnih zadataka TASED projekta je Program izgradnje kapaciteta. Dio tog programa se fokusira na energetsku efikasnost (EE), izvore obnovljive energije (IOE) i pripadajuću problematiku zaštite okoline. Ovo je u skladu sa međunarodnim obavezama BiH i sve većem značaju, koji međunarodni donatori, Evropska komisija i lokalne BiH institucije pridaju EE, IOE i zaštiti okoline. Prva tema Međunarodni globalni i regionalni sporazumi o energetskoj efikasnosti, korištenju obnovljive energije i zaštiti okoline-značaj međunarodne suradnje za Bosnu i Hercegovinu koja se razmatrala na prvom od tri izvedena seminara i okrugla stola, daje pregled međunarodnih globalnih sporazuma, programa i projekata međunarodnih organizacija donatora u oblasti EE, IOE i zaštite globalne okoline i pruža uvid u važnost međunarodne suradnje za BiH Uvod u energetiku, EE, IOE i aspekti zaštite okoline Osnovne informacije Svjetski ekonomski, okolinski i socio-ekonomski uvjeti se nalaze u odlučujućoj fazi. Ekonomska kriza popraćena je čestim turbulentnim promjenama cijena energenata i nesigurnošću te neodrživim trendovima u opskrbi energijom, kao i velikim varijacijama potrošnje energije. Energetika, zaštita okoline i ekonomski razvoj su međusobno usko povezana pitanja. Međunarodna agencija za energetiku (IEA) 1 ističe da budućnost ljudskog napretka ovisi o tome koliko se uspješno pozabavimo sa dva centralna izazova u energetici s kojima se danas suočavamo : Osiguravanje zaleđa i priuštive opskrbe energijom i Provođenje brze transformacije u sistem opskrbe energijom koji se odlikuje niskim količinama emisije ugljen dioksida CO 2 ), energetskom efikasnošću i povoljnim uticajem na okolinu. Do sada poduzete političke akcije u oblasti energetike i zaštite okoline nisu bile dovoljne. Na međunarodnoj ravni, kreiraju se odlučnije politike, imajući na umu slijedeće: 1. Energija je od vitalnog značaja za ekonomski razvoj svake zemlje, pa i svjetske ekonomije, u cjelosti; 1 Svjetski energetski pregled za godinu

6 6 2. Nafta i ostala fosilna goriva će ostati daleko najbitniji izvor energije još mnogo godina, čak i u okviru najoptimističnijih scenarija razvoja alternativnih izvora energije. 3. Pritisak u pravcu drastičnog smanjenja emisija stakleničkih gasova stalno će rasti, kako bi se spriječilo nanošenje katastrofalne štete globalnoj okolini i prouzrokovale značajnije i brže klimatske promjene. Prema sada preovladajućim trendovima, emisije ugljendioksida (CO 2 ) i drugih stakleničkih gasova, koje nastaju u kontekstu proizvodnje energije će rasti, dovodeći tako, dugoročno, do povećanja prosječne globalne temperature za čak i do 6 C, u narednih 100 godina. 4. Regulativa u oblasti zaštite okoline, a za čistu i efikasnu proizvodnju električne energije, koja nije ograničena samo na redukciju smanjenje emisije stakleničkih gasova, postaje restriktnija, kompleksnija i zahtjevnija, u smislu razvoja budućih investicija, uopće, a posebno investicija u energetskom sektoru. Za osiguravanje opskrbe energijom i ubrzavanje tranzicije ka energetskom sistemu sa niskim količinama emisije ugljikovih oksida, potrebne su radikalne akcije vlada na nacionalnim i lokalnim ravnima, te kroz učešće u koordiniranim međunarodnim mehanizmima i aktivnostima. EE i IOE i pripadajuća problematika zaštite okoline, prepoznati su kao prijeko potrebni elementi bilo koje razvojne strategije, uključujući i Strategiju razvoja EU, budući da oni promoviraju ključne ciljeve, kao što su unaprjeđenje konkurentnosti i sigurnosti opskrbe energijom, te smanjenje negativnog utjecaja privrednih aktivnosti na okolinu Ključna politička sredstva Nakon što se definiraju strateški i politički ciljevi, zasnovani na prioritetima i potrebama, kao i međunarodnim obavezama, uspjeh jedne energetske/okolinske politike zavisi od kombinacije dobrovoljnih, obaveznih i promotivnih mjera koje se odabiru za svaki pojednačni slučaj. Glavna politička sredstva koja se primjenjuju širom svijeta uključuju: Obavezne mjere (npr. energetsko certificiranje postojećih objekata, obavezne energetske revizije, ograničenje emisija CO 2, CO ili C, itd.) Dobrovoljne mjere (npr. podsticaji za kogeneraciju, grantovi za investicije u energetsku efikasnost, koje naprave veliki potrošači. itd.) Promocija i tehnička podrška (npr. javne kampanje, besplatne energetske revizije, uspostavljanje informacionih centara za potrošače, itd.) Energetska legislativa i mjere određivanja cijena (razvoj neophodnog zakonodavnog okvira i institucionalne infrastrukture, političke mjere određivanja cijena energije, itd.)

7 Osnovni politički trendovi u EU i BiH Najveći izazovi današnjice s kojima se danas susrećemo, naročito u EU, ali i globalno, su klimatske promjene, rastuća ovisnost o uvozu, ograničenje energetskih resursa i pristupa priuštivoj i sigurnoj energiji za sve potrošače. EU priprema ambicioznu energetsku politiku koja obuhvata puni spektar izvora energije od fosilnih goriva (nafta, gas i ugalj), do nuklearne energije i izvora obnovljive energije (solarna, vjetroenergija, biomasa, geotermalna energija, hidroelektrična i plimna energija) u namjeri da pokrene novu industrijsku revoluciju iz koje će proizaći nisko-energetska ekonomija, tako čineći energiju za upotrebu EU sigurnijom, konkurentnijom i održivijom. Od kasnih 90-ih, energetska politika EU se suočava sa tri strateška izazova: da obezbjedi sigurnost opskrbe energijom kroz upravljanje rastućom vanjskom ovisnošću Unije u ovom sektoru da olakša bližu integraciju energetskih tržišta Zajednice da implementira energetsku politiku kompatibilnu sa razvojnom politikom Unije, posebice kroz racionalniju upotrebu energije i razvoj obnovljivih izvora; Tekuća EU politika, koju je usvojio Evropski parlament u decembru je akcija u oblasti klime, Energija za svijet promjena ima za cilj tri 20-ice do 2020., odnosno: 20% smanjenja emisija stakleničkih gasova, 20% smanjenja potrošnje koje proističe iz inicijativa u oblasti energetske efikasnosti i 20% energije proizvedene iz obnovljivih izvora u ukupnom energetskom bilansu. BiH je jasno orijentirana u pravcu EU integracija. Vođena uglavnom učešćem u Sporazumu o uspostavljanju Energetske zajednice jugoistočne Evrope (ECT SEE), BiH je načinila neke jako važne korake u prilagođavanju svog energetskog sistema i tržišnih mehanizama međunarodnim zahtjevima koji su navedeni u međunarodnim sporazumima, politikama i najboljim praksama. Pored ECT SEE koji, između ostalog, zahtjeva usvajanje određenih Direktiva EU za energetski sektor, BiH je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) sa EU,

8 8 Ugovor o Energetskoj povelji (ECT) i prateći Protokol o energetskoj efikasnosti i pripadajućim problemima okoline (PEEREA), pristupila Kjoto protokolu, kao i prihvatila razne druge međunarodne multilateralne sporazume iz oblasti zaštite okoline. Neke aktivnosti i projekti međunarodnih donatora se implementiraju ili su predviđeni za provođenje u sektorima energetike i zaštite okoline, uključujući Instrument predpristupne pomoći EU (IPA), UNDP, Svjetsku Banku, EBRD, KfW, bilateralne projekte tehničke pomoći, itd. Međutim, preostaje da se uradi još mnogo toga, naročito u oblastima EE, IOE, okoline, statistike, rezervi nafte, gasa, itd., kako bi se ispunile već preuzete međunarodne obaveze BiH. To obuhvata, ali ne ograničava se na, zakonodavne, regulatorne i institucionalne reforme kao i politike implementacije koje će podstaći njihovo sprovođenje i stvarni razvoj tržišta. Jaz, koji treba premostiti kako bi se dostigli međunarodni standardi je veoma velik. Ako se ne poduzme snažna akcija, ovaj jaz će postajati sve veći kako većina učesnika bude napredovala i intenzivirala svoje napore da odgovore na izazove iz oblasti energetike i zaštite okoline. Postepeno usvajanje i harmonizacija sa međunarodnim politikama, regulativama i praksama prilagođeno domaćim uvjetima je siguran put ekonomskog razvoja BiH. Međunarodne politike i standardi odražavaju dugo akumulirano iskustvo na međunarodnom nivou od kojeg BiH može imati koristi. S druge strane, neuspjeh u praćenju trendova svjetskih politika dovodi do velikog rizika od izolacije, poteškoća u učešću na međunarodnim tržištima i privlačenju investicija Međunarodni multilateralni sporazumi / ugovori i izvršni programi suradnja BiH sa izvršnim tijelima i fondovima kod provođenja ovih sporazuma / ugovora Forsirani industrijski i poljoprivredni razvoj u svijetu, naročito u 20. stoljeću, zanemarivanje problematike narušenih ekosistema i prirodne ravnoteže u njihovom funkcioniranju, stvaranih na Zemlji milionima godina, već sada se naziru, a ako se u širim razmjerama i ubrzano, u sklopu šire međunarodne zajednice, ne poduzmu sveobuhvatne i racionalnije mjere u korištenju prirodnih resursa i zaštite okoline / životne sredine, katastrofalne posljedice za zdravi život na Zemlji bit će sve izraženije. Nekoliko, dole navedenih, međunarodnih multilateralnih sporazuma / ugovora o globalnoj zaštiti okoline / čovjekove životne sredine, a time i održivog zdravog biljnog, životinjskog i ljudskog života i zaštiti zdravlja stanovnika planete Zemlje, koje je međunarodna zajednica zaključila u drugoj polovini 20. stoljeća, čine ključne faktore u borbi za održivi globalni razvoj na našoj planeti. Bosna i Hercegovina, kao južno-evropska i mediteranska zemlja, nemože obstati kao neko izolovano ostrvo u međunarodnim odnosima i borbi za zdravu i čovjeku prikladnu životnu sredinu, pa i u prihvaćanju i doprinosu u provođenju nekoliko ključnih međunarodnih sporazuma i njihovih programa u oblasti globalne zaštite okoline, odnosno životne sredine u ovom prostoru, kojem pripadamo. Energetski sektor, odnosno industrija energije, naročito električna energija dobivena iz fosilnih goriva, odnosno energetska efikasnost u sveri proizvodnje, pretvorbe i potrošnje, je jedan od ključnih faktora, koji utječu na zagađenost cjelokupnog životnog prostora: zraka, vode i zemljišta, te poremećaja nastalih u prirodnoj ravnoteži i procesima ekosistema.

9 Ženevska konvencija o dalekosežnom prekograničnom zagađenju zraka / vazduha (engl: Geneva Convention on Long-range Transboundary Air Pollution-LRTAP) Ženevska konvencija o dalekosežnom prekograničnom zagađenju zraka je jedan od osnovnih i prvih međunarodnih globalnih multilateralnih sporazuma / ugovora o zaštiti okoline / životne sredine, odnosno zaštiti ljudskog zdravlja na planeti Zemlji. Od usvajanja ove konvencije (1979 godine u Ženevi /Geneva/, Švicarska), pokrenuo se čitav spektar naučnih istraživanja i dokazivanja pogubnog djelovanja nekontroliranog industrijskog razvoja u svijetu, na zagađenje čovjekove životne sredine i ugrožavanje budućnosti zdravog života na planeti Zemlji. Ova konvencija je bila prvi međunarodni pravni akt / instrument za rješavanje sve aktualnije problematike, na široj-regionalnoj osnovi, u vezi zagađenja zraka u atmosferi Zemlje, prije svega radi sve češćeg nastanka kiselih kiša, koje prouzrokuju prijenosi zagađenog zraka, putem emisije zagađujućih materija / polutanata na velike udaljenosti, naročito Sumpordioksida-SO 2 industrijskog porijekla (dalekosežno prekogranično zagađenje zraka). Prvi i osnovni polutant, koji tretira LRTAP, u bazičnoj-prvoj varijanti Konvencije iz godine, bio je Sumpordioksid (SO 2 ). Kasnije, kroz usvajanje (i stupanje na snagu) 8 Protokola ove konvencije, zvanično su registrirani, kao dalekosežni prekogranični polutanti (zagađujuće materije i organski spojevi, antropogenog porijekla - koje je proizveo čovjek, emitovani iz industrijskih postrojenja pojedine zemlje), koje putem strujanja i kovitlanja zraka vjetrova, prelaze granice pojedinih zemalja, i čije ograničavanje proizvodnje, redukcije emisije u atmosferu, pa i zabrane korištenja su definirali ovi protokoli, kao što su: dušikovi oksidi, nepostojani organski spojevi / jedinjenja, teški metali (kadmij, olovo, živa), postojani organski polutanti (među kojima je i PCB, do tada često korišten, kao poboljšivač izolacionih sposobnosti ulja u energetskimm transformatorima). Kasnije, u Štokholmu (Stockholm), Švedska usvojena je potpuno nova Konvencija o postojanim organskiom polutantima-pops, čiji je potpisnik, između 50 država, članica Ujedinjenih Nacija / Naroda, bila i Bosna i Hercegovina. Ciljevi i zadaci Konvencije Osnovni ciljevi LRTAP konvencije, uključujući i njene protokole su, između ostalog i: - Trajno praćenje kvaliteta zraka u svakoj zemlji-stranki, kroz uspostavljanje nacionalnih sistema za upravljanje kvalitetom zraka (engl.: Air Quality management) i razmjena informacija između stranki i Izvršnog tijela Konvencije (engl.: Executive Body) - Monitoring emisija glavnih polutanata / zagađivača zraka i permanantno mjerenje njihove koncentracije u životnom ambijentu na Zemlji, naročito sumpordioksida (SO 2 ) i drugih jedinjenja sumpora (a kasnije, dopunjenih i drugih polutanata, sa dalekosežnim dometom emisije, definiranih u nekoliko usvojenih protokola uz Konvenciju; - Razvoj edukacije i programa obuke širih slojeva stanovništva, koji se odnose na okolinske aspekte zagađenja zraka sa česticama sumporovih jedinjenja i drugim glavnim zagađujućim materijama, opasnim po ljudsko zdravlje;

10 10 - Poduzimanje ekonomskih, društvenih i okolinskih mjera za postizanje glavnih ciljeva nacionalne okolinske politike, uključivo smanjenje dalekosežnog prekograničnog zagađenja zraka, odnosno smanjenje emisije prekograničnih zagađujućih materija, kroz uvođenje pro-ekoloških tehnologija, posebno u sektoru proizvodnje energije (iz fosilnih goriva i biomase), te industrije, sa najvećom emisijom osnovnih polutanata, koji doprinose dalekosežnom (prekograničnom) zagađenju zraka; Usvajanje i implementacija Konvencije Ženevska konvencija je usvojena u novembru / studenom 1979 godine, a stupila je na snagu 1983 godine. U periodu 1984, pa do 1999 godine, u međunarodnoj zajednici, jako intezivno se radilo na dogradnji i razvoju njenih osnovnih ciljeva, te je usvojeno 8 protokola o i zmjeni i dopuni Konvencije. Zadnji protokol iz 1999 godine stupio je na snagu godine. - BiH je, po osnovu sukcesije bivše SFR Jugoslavije pristupila (ratificirala) ovu konvenciju i status punopravne stranke joj se priznaje od godine. Bosna i Hercegovina nije ratificirala (prihvatila ili odobrila) niti jedan od 8 usvojenih protokola uz ovu konvenciju, pa tako bh. implementacija i suradnja sa zemljama strankama Konvencije i njenim izvršnim organima, u operativnom provođenju Konvencije i njenih protokola, nema praktično međunarodnog značaja, niti vidljivih aktivnosti u tom pravcu. Nažalost, nema ni izvjesnih naznaka, da se u BiH poduzimaju ili provode aktivnosti na ratifikaciji navedenih protokola, ili bar nekih ključnih od njih, značajnih za razvoj njene međunarodne suradnje u ovoj oblasti u zaštiti od prekomjerne emisije zagađujućih materija sa dalekosežnim dometom, niti poduzimanje koraka za uspostavljanje jedinstvenog sistema monitoringa kvaliteta i kontrole zagađenja zraka, na nacionalnoj / državnoj ravni, što je jedna od osnovnih obavbeza svake stranke konvencije Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača i Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski omotač (engl: Vienna Convention for the protection of the Ozone Layer and the Montreal Protocol on Substances that Deplate the Ozone Layer) Ciljevi i zadaci Bečke konvencije i Montrealskog protokola Bečka konvencija o zaštiti Ozonskog omotača postiče međunarodnu suradnju pri istraživanju i praćenju promjena Ozonskog omotača, te razmjenu podataka i saznanja o procesima u atmosferi i stratosferi. Stranke (članice) Bečke konvencije su se obvezale, da će poduzeti mjere za zaštitu ljudskog zdravlja i okoline, sprečavanjem ili ograničavanjem i smanjenjem aktivnosti, koje koje dovode do oštećenja Ozonskog omotača. Bečka konvencija je okvirni sporazum i ne sadrži operativne mjere za zaštitu Ozonskog omotača. 16 septembra / rujna 1987 godine, u Montrealu, Kanada je, od strane zemalja članica UN-a, koje su ratificirale Bečku konvenciju (zemlje - stranke Bečke konvencije), usvojen Protokol o materijama / tvarima (supstancama) koje oštećuju ozonski omotač (engl.: Ozone Layer Depleting Substances, u svijetu poznate po skraćenoj oznaci - ODSs). Ovaj osnovni međunarodni dokument, koji je stupio na snagu (kada ga je prihvatilo-ratificiralo prvih 30 zemalja-stranki), predstavlja pravnu osnovu svjetskih

11 11 napora, koji se poduzimaju za očuvanje Ozonskog omotača. Ovim dokumentom je detaljno utvrđena i prva lista poznatih ODS-a. U međunarodnim razmjerama poznat kao Montrealski protokol (engleski: Montreal Protocol), ovaj osnovni sporazum je, odlukom zemalja članica-stranki ovog sporazuma, do sada izmijenjen i dopunjen pet puta - Amandmani Montrealskog protokola: London (1990), Kopenhagen (1992), Beč (1995), Montreal (1997) i Peking (1999). Protokolom iz Montreala su određene konkretne mjere i rokovi za postepeno ukidanje proizvodnje i korištenja supstanci koje oštećuju Ozonski omotač u svijetu, te obveze i prava zemalja koje su pristupile Montrealskom protokolu. Također su definirani prvi programi pomoći zemljama u razvoju za lakše savladavanje vlastitih problema u provođenju Protokola, prije svega u transferu novih tehnologija i tehnološkom restrukturiranju svojih industrijskih kapaciteta, odnosno uvođenju adekvatnih zamjena za ODS supstance, kao i u razvoju institucionalnih kapaciteta i obuci kadrova. Generalna skupština Ujedinjenih naroda je, rezolucijom 49/114, usvojenom 19. decembra/prosinca godine, proglasila 16. septembar / rujan (dan kada su godine, u Montrealu, 22 države svijeta potpisale Montrealski protokol) kao Međunarodni dan zaštite Ozonskog omotača. Do danas (mart / ožujak godine), je Montrealski protokol usvojila (ratificiral, ili mu pristupila) 191 država, članica UN-a. Usvajanje i implementacija Konvencije i Protokola Bečka konvencija je usvojena 22. marta / ožujka 1985, a stupila na snagu 22. septembra / rujna 1988 godine; BiH je ratificirala ovu konvenciju, po osnovu sukcesije bivše SFR Jugoslavije, a status punopravne stranke joj je priznat od 09. septembra / rujna godine; Montrealski protokol je usvojen 16. septembra / rujna godine a stupio je na snagu 01. januara / siječnja godine; BiH je, po osnovu sukcesije, ratificirala Montrealski protokol, a status punopravne stranke ovog međunarodnog ugovora joj je priznat od 09. septembra / rujna godine Rokovi ukidanja potrošnje ODS-a Zemlje (uglavnom visoko ili srednje razvijene), sa većom potrošnjom supstanci iz Aneksa A - Montrealskog protokola (više od 0,3 kg/stanovniku), odnosno 0,2 kg/stanovniku supstanci iz Aneksa B, su već ukinule potrošnju halona do godine, te CFC-a, karbontetraklorida i metil kloroforma do godine. Potrošnju metil bromida ukinut će do godine, a zabrana korištenja HCFC-a (za sada dozvoljenih, tzv. «prelaznih supstanci»), slijedi godine. Ostale zemlje, sa manjom potrošnjom ODS-a po stanovniku, od navedene (pretežno zemlje u razvoju i zemlje u ekonomskoj tranziciji) imaju obavezu ukinuti potrošnju CFC-a, halona i karbontetraklorida do 2010., metil kloroforma i metil bromida do 2015., a HCFC-a do godine.

12 12 Provođenje Bečke konvencije i Montrealskog protokola Obzirom da su Bečka konvencija o zaštiti Ozonskog omotača Planete Zemlje i Montrealski protokol o materijama koje oštećuju ozonski omotač, te njihove strukture (organi) prva i najbolje organizirana međunarodna ustrojstva iz oblasti globalne zaštite okoline u svijetu, uopće, sa stečenim velikim praktičnim iskustvom (već 15 godina djelovanja) u monitoringu implementacije gore navedenih sporazuma i međunarodne suradnje u ovom segmentu, skoro su do savršenstva razvili i unaprijedili Montrealski protokol (5 amandmana izmjena i dopuna u periodu god). Organizaciona struktura i programi djelovanja su uspostavljeni, kako na globalnoj ravni međunarodnih odnosa, tako i na nacionalnoj (državnoj) ravni pojedinih zemalja. Ove programe, koji su prije svega razvijeni u sklopu vlastitih programa pojedinih zemalja («Country Programme») ili u sklopu okruženja regionalnih integracija (Evropska unija), karakteriziraju osnovni pragmatični pristupi i postupci u implementaciji, kao što su: Izrada detaljnih dugoročnih programa, akcionih planova i operativnih radnih planova sa vlastitim kadrovima, uz tehničku pomoć međunarodnih eksperata; Jačanje (ljudskih i organizacionih) kapaciteta u zemljama u razvoju za rješavanje problematike zaštite okoline, kroz uspostavljanje i jačanje sistema edukacije i obuke kadrova, te razvoja svijesti širih slojeva stanovništva o potrebi širih aktivnosti u uređenju i zaštiti okoline/životne sredine od sve veće i sve bezobzirnije degradacije; Implementacija programa smanjenje i postepeno isključivanje iz upotrebe OD supstanci, najvećim dijelom, posebno u zemljama u razvoju, kroz projekte (pretežno investicione) tehnološkog restrukturiranja proizvođača i korisnika ODSa sa uvođenjem novih, suvremenih tehnologija (uglavnom proizvodnih), uz zamjenu ODS-a sa supstancama koje su bezopasne po Ozonski omotač i zdravlje ljudi i životinja na zemlji; Transfer (nekomercijalni grant) novih tehnologija iz razvijenih zemalja u zemlje u razvoju (korisnicima projekata), kroz gore navedene projekte; Uvođenje suvremenih tehnologija i opreme, kakve koriste i razvijene zemlje, a koju dobivaju, na grant osnovi, korisnici projekata iz zemalja u razvoju, povećavaju šansu da svojim novim proizvodima i uslugama izađu, ne samo na vlastito nego i na svjetsko tržište. Sve su to značajni faktori, koji u sebi imaju elemente razvoja, kako korisnika (nosilaca) projekata koje finansira Multilateralni fond, tako i zemalja, kojima se ta pomoć pruža iz fonda, u kojeg ulažu razvijeni. Montrealski protokol je, možda, najuspjeliji međunarodni sporazum koji je do danas proveden (Izjava: Gosp. Kofi Annan, bivši Generalni sekretar UN-a, povodom 20-godišnjice usvajanja Montrealskog protokola i Međunarodnog dana Ozonskog omotača -16. septembra / rujna godine Obaveze i prava BiH, kao stranke Bečke konvencije i Montrealskog protokola Bivša zajednička država SFR Jugoslavija je ratificirala Bečku konvenciju i Montrealski protokol godine i tako postala tzv. «zemlja prema članu 5 Montrelaskog protokola» - dakle država, koja je, obzirom na pripadanje zemljama u razvoju i sa relativno malom godišnjom

13 13 potrošnjom materija (supstanci) koje oštećuju Ozonski omotač (ODS) po glavi stanovnika, stekla pravo na međunarodnu pomoć u njihovom postepenom izbacivanju iz upotrebe. Bosna i Hercegovina je, po osnovu sukcesije međunarodnih sporazuma bivše zajedničke države, postala stranka Bečke konvencije i Montrealskog protokola stjecanjem svoje samostalnosti, dakle 6. aprila godine, kada ju je, kao neovisnu državu, priznala međunarodna zajednica. BiH je time preuzela obaveze i prava kao supotpisnica gore navedenih međunarodnih sporazuma (ugovora). Godine 1998., uz pomoć eksperata UNIDO-a, grupa bh. Stručnjaka, koje je kao konsultante angažirao UNIDO, je napravila prvu verziju «Državnog programa za postepeno isključivanje supstanci koje oštećuju Ozonski omotač». Iako, zvanično, ovaj program nisu razmatrale niti usvajale vlade entiteta, niti je bio predmet razmatranja i usvajanja bilo kojeg organa ili institucije države BiH, nakon njegovog prihvaćanja na upravo formiranom međuentitetskom «Koordinacionom odboru za okoliš/životnu sredinu», dostavljen je, putem UNIDO-a «Multilateralnom fondu za implementaciju Montrealskog protokola», koji ga je registrirao kao državni program («Country programme»). Zbog toga što niti jedna državna institucija, niti bilo koje koordinaciono tijelo na ravni države nije preuzelo brigu o provođenju ovog programa u BiH, sve do januara godine, odnosno do formiranja «Ozonske jedinice Bosne i Hercegovine», praktično nije bilo nikakvih aktivnosti na provođenju navedenog programa i gore navedenih međunarodnih akata, iako je to bila jasna međunarodna obaveza države, odnosno njenih entiteta. Formiranje Ozonske jedinice BiH i pokretanje implementacije Bečke konvencije i Montrealskog sporazuma) Na inicijativu UNIDO-a, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH je, u nedostatku Ministarstva za okolinu na državnoj ravni, preuzelo inicijativu za pripreme formiranja Ozonske jedinice BiH i pokretanje aktivnosti provođenja vlastitog programa države BiH u zaštiti Ozonskog omotača. Ovakve institucionalne i radno operativne strukture su već bile formirane u preko 90% (od njih oko 80) tzv. «zemalja stranki po članu 5 Montrealskog protokola». Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je, uz suradnju vlada oba entiteta, usvojilo projekt institucionalnog jačanja «Uspostavljanje Ozonske jedinice BiH», kroz koji se, najvećim dijelom, realizira provođenje organizacionih aktivnosti Ozonske jedinice i realiziranje Državnog programa za postepeno isključivanje iz upotrebe materija koje oštećuju Ozonski omotač, uz punu suradnju, kako institucija na državnoj, tako i na entitetskoj ravni, nevladinih organizacija, kao i asocijacija privrede (državnog i privatnog sektora), koji se bave problematikom zaštite okoliša i privrednim djelatnostima. Potpisivanjem ugovora / projektnog dokumenta/ u novembru god. o uspostavljanju Ozonske jedinice BiH, zaključenog između Vijeća ministara BiH i UNIDO-a (kao UN agencije, ovlaštene od strane Multilateralnog fonda za implementaciju Montrealskog protokola), formirana je prva institucionalna struktura u BiH, na državnoj ravni, za koordinaciju i operativnu realizaciju vlastitih programa i međunarodnu suradnju u oblasti okoline / životne sredine, konkretno za provođenje međunarodnih sporazuma u zaštiti Ozonskog omotača. Ozonska jedinica BiH, čije je (institucionalno) sjedište u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, sa dva odjela locirana u entitetskim ministarstvima, nadležnim za problematiku okoline (Ministarstvo prostornog uređenja i okoliša FBiH i

14 14 Ministarstvo za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, građevinarstvo i ekologiju RS), počela je sa djelovanjem i aktivnostima 01. januara godine. Programi i projekti BiH za provođenje Montrealskog protokola Bosna i Hercegovina je, kao zadnja evropska zemlja (prije nas su to, nekoliko godina ranije, učinile i zemlje kao što su Albanija, Belorusija, Gruzija...) pristupila pripremi i realizaciji vlastitog programa zaštite Ozonskog omotača. Nakon svog osnivanja, Ozonska jedinca je, u toku godine, sa vlastitim stručnim kadrovima uradila detaljnu reviziju «Državnog programa» (praktično je urađen novi!) sa Akcionim planom i planom projekata. Ovaj (revidirani) «Državni program», koji je dobio nepodijeljenu podršku, kako domaćih institucionalnih struktura, tako i ključnih faktora međunarodne zajednice koja djeluje u BiH (OHR, EU-EC, UNDP, WB, UNIDO), je sada osnova za cjelokupno naše djelovanje u BiH, i u suradnji sa međunarodnim strukturama (prije svih Sekretarijat Bečke konvencije i Montrealskog protokola (Najrobi, Kenija), Multilateralni fond (Montreal, Kanada) i UNIDO (Beč), za provođenje Bečke konvencije i Montrealskog protokola u BiH. Na osnovu Akcionog plana i operativnih (godišnjih) planova Ozonske jedinice BiH, realizirane su, i dalje se realizuju mnoge aktivnosti i akcije kao što su: - Kreiranje, razvoj, usvajanje i provođenje sistema monitoringa korištenja, sistema licenciranja uvoznika, sistema kvota za uvoz, praćenje i kontrola potrošnje ODS-a u BiH, kao i sistema obaveznog izvještavanja domaćim i međunarodnim faktorima. U sklopu ovih aktivnosti Ozonske jedinice BiH uspostavljen je sistem izvještavanja međunarodnim organima o korištenju i procesu postepenog isključivanja ODS-a u BiH i već dvije godine praktično funkcionira kao jedini sistem izvještavanja (i razmjene podataka između zemalja članica stranki konvencija) organima međunarodnih (globalnih) konvencija o zaštiti okoline u BiH UN Okvirna konvencija o klimatskim promjenama i Kyoto protokol (engl: United Nations Frame Convention on Climte Change -UNFCCC and Kyoto Protocol) Ciljevi i zadaci u implementaciji UNFCCC Osnovni cilj Konvencije je: stabilizacija koncentracije stakleničkih gasova u atmosferu, na ravni koja će spriječiti štetne antropogene promjene klimatskog sistema, uzrokovane ljudskim djelatnostima, kako bi se ekosistemi, u određenom vremenu prirodno prilagodili klimatskim promjenama, te da ne bude ugrožena proizvodnja hrane i omogući se ekonomski razvoj na održiv način održivi ekonomski razvoj ; Osnovne (suštinske) obaveze stranki konvencije : - redovno podnošenje periodičnih izvještaja o provođenju UNFCCC promjeni klime i nacionalnih programa ( National communications ), koji će sadržavati i inventru (procjenu - izračunom ) stakleničkih gasova, - izrada i usvajanje nacionalnih / državnih programa za ublažavanje utjecaja klimatskih promjena, - razvoj strategije procjene i prilagođavanja utjecajima klimatskih promjena,

15 - uzimanje u obzir nastajućih i budućih klimatskih promjena kod kreiranja i planiranja društvene, ekonomske i okolinske politike (održivog razvoja), - transfer (od strane razvijenih) ili pristup (zemalja u razvoju) okolinski podrživim tehnologijama, 15 - provedba regionalnih i nacionalnih programa i mjera za smanjenje emisija stakleničkih gasova. Staklenički gasovi (GHG), izvori i potencijal globalnog zagrijavanja zemljine atmosfere (GWP) Staklenički gasovi (engl. Green House Gases-GHG) su gasovi/plinovi, prirodno nastali na Zemlji i proizvedeni-emitirani u atmosferu usljed djelatnosti čovjeka, sa utjecajem na efekt staklenika. Koncentracija ovih gasova u zemljinoj atmosferi spriječava povratak dijela energije sunčevog zračenja, prispjelog u toku dana na površinu Zemlje i toplotnog, kratkotalasnog zračenja, sa Zemlje, te se ova energija zadržava u sistemu Zemlja-atmosfera i pretvara u toplotu-utječe na povećano zagrijavanje ovog sistema, što se naziva efekt staklenika. Potencijal globalnog zagrijavanja, GWP (engl. Global Warming Potential) neke supstance (izražen u relativnom broju), je njen relativni utjecaj na stvaranje efekta staklenika u odnosu na utjecaj CO 2. Kao referentna vrijednost uzeto je djelovanje CO 2 (GWP=1), jer se ovaj gas u atmosferu emitira u najvećim količinama. GHG gasovi, sa najznačajnijom koncetracijom u zemljinoj atmosferi i sa značajnim GWP, koji nastaju u prirodi su: vodena para, ugljikov dioksid, dušikov oksid, metan i ozon; GHG proizvedeni ljudskom djelatnošću, sa najvećom koncetracijom u zemljinoj atmosferi, koji najznačajnije utječu na stvaranje efekta staklenika, su: ugljikodioksid (CO 2 ), metan, dušikovoksid, halogenirani ugljikovodici (freoni), haloni, ozon, zatim razna organska otapala / spojevi i sumporheksaflorid. Tabela: GHG, njihova izvorišta / emiteri i globalni potencijal zagrijavanja (GWP): Staklenički gas Značajna antropogena izvorišta 100-godišnji GWP (relativan broj) Ugljikodioksid (CO 2 ) Izgaranje fosilnih goriva, uništavanje šuma * 1,0 Metan (CH 4 ) Prerada fosilnih goriva, odlagališta čvrstog otpada, izgaranje bio mase, rudnici fosilnih goriva * 6,5 Dušikov oksid (N 2 O) Umjetna gnojiva - poljoprivreda 170 Halogenirani ugljikovodici (freoni:hfc, HCFC, PFC) Haloni: Haloni -1211, 1301 Ozon (O 3 ) Organska otapala / čistila Industrija rashladnih uređaja Uređaji i oprema kod gašenje požara Hemijska i mašinska industrija Hemijska, mašinska i elektro industrija od 20 (R600a) do (HCFC-23)

16 16 Sumporov heksaflorid (SF 6 ) Elektro industrija Napomena: * emisija GHG-a iz izvorišta, tokom proizvodnje energije Usvajanje i implementacija Konvencije i Protokola UNFCCC je usvojena 1992 god, na Svjetskoj konferenciji Samit o planeti Zemlji u Riu de Ženeiru (Rio de Janeiro), Brazil; stupila je na snagu godine; BiH je ratificirala (po instrumentu pristupa-accession) UNFCCC septembra 2000., a punopravna stranka postala decembra godine; Kyoto Protokol (ili: Protokol iz Kjota), kao izvršni dokument za provođenje osnovnih načela UNFCCC u praksi, usvojen je na trećoj Konferenciji stranki UNFCCC-a 11 decembra / prosinca 1997 u Kjotu (Kyoto), Japan, a stupio je na snagu 16. februara / veljače godine (kada ga je na osnovu regularnih instrumenata: ratifikacije, prihvatanja, odobrenja ili pristupa Protokolu prihvatilo (najmanje) 55 zemalja-stranki UNFCCC, sa (najmanje) 55% od ukupno registrirane emisije CO godini u zemljama-strankama, koje tvore listu Stranki u Aneksu I Konvencije BiH je prihvatila Protokol iz Kjota (prema instrumentu: pristup (eng.: Accession) , koji je stupio na snagu godine Kjoto Mehanizam čistog razvoja (Clean Development Mechanism - CDM) Tržišni mehanizmi Protokola iz Kjota Protokolom iz Kjota uvedena su 3 tržišna mehanizma, to jest: Međunarodna trgovina emisijama (International Emission Trade-IET) (član 17. Protokola) Zajednička implementacija (Joint Implementation - JI) (član 6. Protokola) Mehanizam čistog razvoja (Clean Development Mechanism - CDM) (član 12. Protokola) Prva dva mehanizma (IET i JI) odnose se na strane koje su preuzele obaveze u okviru Protokola iz Kjota (Aneks B Zemlje Protokola) i.e. industrijalizirane zemlje koje su prihvatile ciljeve za ograničenje ili smanjenje emisija stakleničkih gasova (GHG). U okviru IET-a, industrijski razvijenim zemljama je omogućeno da svoje obaveze, u smanjenju emisija GHG-a, u odnosu na baznu godinu, ispune tako što će između sebe kupovati ili prodavati kredite za prekomjerne emisije. Stvaranjem finansijske vrijednosti za kredite emisija, predviđa se da će tržišne snage obezbijediti dovoljno poticaja u gotovini za vlade i industriju, kako bi se iste prebacile na čišća goriva i industrijske procese, s ciljem da postignu zadane ciljeve emisija i idu u pravcu održivog razvoja. JI-instrument dozvoljava industrijaliziranim zemljama da, kroz suradnju, provode projekte koji će smanjiti emisiju stakleničkih gasova. Investitor iz neke zemlje dobije kredite za emisije u iznosu koji je jednak iznosu emisija koje su smanjene ili kod kojih

17 17 nije došlo do povećanja, zahvaljujući tom projektu. Zemlja korisnik (strana domaćin) dobiva stručnost i znanje iz nove tehnologije. Mehanizam čistog razvoja (CDM), omogućava da zemlje, koje imaju obavezu smanjenja ili ograničenja emisija prema Protokolu iz Kjota (Strana Aneksa/Priloga B) da projekat smanjenja ili ograničenja emisija provode u zemljama u razvoju, kao što je BiH, koje nemaju obavezu smanjenja ili ograničenja emisija. Takvi projekti mogu zaraditi kredite za emisije, koje zemlje, koje spadaju pod Aneks B, mogu iskoristiti kako bi ispunile svoje ciljeve iz Kjota. Ciljevi CDM-a su da se održivi razvoj promovira u zemljama u razvoju, te da se industrijaliziranim zemljama omogući da zarade emisije za kredite iz njihovih investicija u projekte smanjenja emisija u zemljama u razvoju, dajući industrijaliziranim zemljama određenu fleksibilnost u načinu na koji ispunjavaju svoje ciljeve smanjenja ili ograničenja emisije Štokholmska konvencija o postojanim organskim polutantima (POPs) Osnova i sadržaj Štokholmske konvencije Međunarodni globalni sporazum / ugovor, nazvan po mjestu usvajanja: Štokholmska konvencija o postojanim organskim zagađujućim materijama / tvarima (engl.: Stokholm Convention on Persistent Organic Polutants POPs) je usvojena 22. maja / svibnja godine u Štokholmu (Stockholm), Švedska od strane delegacija (122) zemalja članica Ujedinjenih Naroda, je jedan od značajnih međunarodnih multilateralnih globalnih sporazuma / ugovora o zaštiti ljudskog zdravlja i čovjekove životne sredine, za koji je inicijativa pokrenuta na Svjetskom samitu o Planeti Zemlji, održanom godine u Rio de Ženeiru (Rio de Janeiro), Brazil. Konvencija je stupila na snagu 17 maja / svibnja godine (90 dana, nakon ratifikacije zadnje od 50 zemalja potpisnica). Ova konvencija tretira neke od hemikalija (do sada evidentiranih 12), koje je čovjek proizveo i stavio u upotrebu u periodu g., a spadaju među najotrovnije hemikalije, jako opasne po ljudsko zdravlje. Ovih hemikalija, koje su, po svojoj prirodi i hemijskom sastavu dugotrajno postojane (nerazgradljive godinama, pa i decenijama), se koriste kao hemikalije u industriji i energetici (3) ili kao pesticidi u poljoprivredi (9), sa nekoliko stotina mješavina). Od 3 POPs-a, koji se koriste u industrijskom sektoru, najpoznatiji su PCB supstance polihlorirani bifenili (engl.: PCBs-Polychlorinated Biphenyls), koji se prvenstveno koriste kao poboljšivači izolacionih karakteristika i stabilnost kvaliteta ulja u energetskim transformatorima, te u sistemima hidraulike (hidraulična ulja) i sistemima prijenosa toplote, kao i u industriji papira, plastike i boja i vodozaptivanju. Prema (obaveznim, za svaku zemlju-stranku Konvencije, koje je trebala da sačini i usvoji, na državnoj ravni) Nacionalnim programima implementacije, PCB supstance su se trebale zbrinuti i staviti, u svakoj zemlji, pod jedinstven nadzor i uništiti do kraja godine. Istraživanje koja se vrše na nekim drugim hemijskim supstancama, a koja podržavaju organi ove konvencije i GEF finansijski mehanizam, će vjerovatno uvećati utvrđenu listu ovih opasnih otrova, a neke će biti preuzete sa liste opasnih hemikalija fokusiranih u drugim Globalnim konvencijama i protokolima i dokumentima, kao što su: LRTAP, Protokol o postojanim organskim zagađujućim materijama, te UN Ekonomska komisija za Evropu (UNECE).

18 18 Štetno djelovanje POPs-a na žive organizme i ljudsko zdravlje Ukratko, POPs su hemikalije supstance, koje se stalno akumuliraju u živim organizmima (biljnim i životinjskim ribe, sisari, ptice), a preko njih i ljudski organizam, u kojem može nastati i njihova koncentracija i do puta (!!) veća od one u prirodnom ambijentu (bio-akumulacija). Prirodni tokovi ishrane živih bića: biljke životinje ljudi samo povećavaju te koncentracije. Štetno djelovanje POPs-a (akumuliranih u ljudskom organizmu) na ljudsko zdravlje, karakteriziraju, u najkraćem: pojava raka, oštećenje centralnog i perifernog nervnog sistema, smanjenje reproduktivne sposobnosti i razaranja imunitetskog i hormonalnog sistema, koji se prenose na slijedeće generacije. Ciljevi i instrumenti implemenhtacije Stokholmske konvencije Osnovni cilj Štokholmske konvencije je zaštita ljudskog zdravlja i okoline od štetnog djelovanja POPs-a i poduzimanje mjera uz međunarodnu suradnju za potpuno isključivanje iz upotrebe ovih opasnih hemikalija, koje je proizveo čovjek. Ovaj cilj je, prema odredbama ove konvencije, moguće ostvariti samo postepenim smanjenjem i konačnom eliminacijom proizvodnje i upotrebe ovih supstanci u svijetu, uz uvođenje novih tehnologija sa korištenjem drugih bezopasnih materija, kao supstitucija za POPs-e. Svjesni činjenice, da nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju ne mogu same, bez tehničke i finansijske pomoći razvijenih zemalja, provoditi ovu konvenciju, već u startu, kao jedan od instrumenata njene implementacije, je definirano i usvojeno uspostavljanje međunarodne pomoći, ovaj put putem uključivanja GEF finansijskog mehanizma, koji prati implementaciju Štohkolmske konvencije. U provođenju ove konvencije je, pored UN agencija za implementaciju i izvršenje programa GEF-a (UNEP, UNIDO, UNDP, WB, EBRD, FAO), uključena i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Jedan od ciljeva Konvencije je uspostavljanje tzv. okolinskog upravljanja u odlaganju otpada, koji sadržava POPs-e. Sadržaj POPs-a u ovom otpadu treba da bude uništen / neutralizovan, zamijenjen ili, u ograničenim slučajevima, odložen (deponovan) na ekološki prihvatljiv način, u koordinaciji sa preporukama Bazelske konvencije (za transport i odlaganje opasnog otpada). Štokholmska konvencija, propisuje i pravila međunarodne trgovine sa POPs materijama i striktna ograničenja u tom pravcu. Ova Konvencija, također, poziva na suradnju i akciju državne, regionalne i privredne strukture, te nevladine organizacije i privatni sektor u definiranju i provođenju državnih i regionalnih programa, sa ciljem potpunog izbacivanja ovih supstanci iz upotrebe za sve namjene. Kako provoditi Štokholmsku konvenciju u zemljama u razvoju? međunarodna pomoć i suradnja Kao što je navedeno ranije, GEF finansijski mehanizam i stručna osposobljenost UN specijaliziranih agencija (UNEP, UNIDO, FAO, SVJETSKA BANKA) pomaže zemljama u razvoju, kroz regionalne i nacionalne (državne) programe u slijedećim poduhvatima, usmjerenim ka eliminaciji POPs-a iz proizvodnje i upotrebe:

19 19 Razvoj i jačanje vlastitih kapaciteta (institucionalnih i ljudskih), koji će djelovati u provođenju Štokholmske konvencije, kroz pripremu i realizaciju vlastitog (državnog) programa «za omogućavanje aktivnosti», u kojem se angažiraju isključivo domaći kadrovi, pod stručnim monitoringom međunarodnih eksperata; Osnovne aktivnosti kroz specifične poduhvate i provođenje mjera, na nacionalnoj i/ili regionalnoj ravni, uključivo razvoj kapaciteta i realizaciju investicionih projekata, sa finansiranjem iz GEF fonda. U praksi, za svaku (odobrenu) zemlju - korisnicu ove pomoći to znači: Pripremiti, uz pomoć stručnjaka iz odabrane UN nadležne agencije (UNEP, UNIDO, UNDP, WB ili FAO), vlastiti program tzv. «Omogućavanje aktivnosti» (Enabling Activities), kroz čiju realizaciju treba da se omogući: skupljanje osnovnih informacija o korištenju POPs-a u zemlji, da bi se sačinili: vlastita strategija njihove eliminacije u određenom periodu, kreiranje i dinamika realizacije akcija mjera, uključivo identificiranje prioriteta i potrebnih projekata (institucionalnog jačanja, razvoja svijesti i investicija). Sve ove aktivnosti treba kreirati u «Državnom planu implementacije» (eng.: National Implementation Plan NIP), kao i «Planu akcija za izgradnju kapaciteta za podršku u njegovom provođenju» (engl.: «Capacity Building Support for Enabling Acitivities»). Bosna i Hercegovina i Štokholmska konvencija o POPs-u Bosna i Hercegovina je jedna od 122 inicijalnih zemalja, koja je (parafirajući izjavu o prihvaćanju Konvencije od strane BiH Delegacije na konferenciji u Štokholmu, maja 2001.god.), stekla pravo da se uključi u njenu implementaciju, pa i na inicijalnu finansijsku pomoć. BiH još nije (mart god.) ratificirala Štokholmsku konvenciju, te prema tome još nije postala punopravna «Stranka konvencije», sa svim pravima i obavezama, koji iz toga proizlaze. To je i sasvim prirodno, potrebno je prvo odraditi dobar dio NIP-a, da bi se utvrdilo, koliko naša država realno može, sa svim preuzetim obavezama, po odredbama Konvencije, istu, uz međunarodnu podršku i implementirati. Vijeće ministara je, u sklopu svoje odluke (maj 2002) za «uređenje institucionalne i organizacione infrastrukture za upravljanje okolinom i GEF programima u Bosni i Hercegovini», između ostalog, usvojilo uspostavljanje Pod-komiteta za POPs, sa njegovim sekretarijatom, čije je sjedište u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, te usvojilo odluku, da GEF (Nacionalni) Operativni Focal Point (središte) za POPs bude u istom ministarstvu.

20 1.3. Evropski multilateralni energetski ugovori, ugovori o zaštiti okoline - providbeni programi i međunarodna saradnja BiH Energetska povelja i PEEREA 20 Proces o Energetskoj povelji započeo je kao evropska inicijativa početkom 90-tih, ali je prerastao u forum na globalnom nivou za saradnju u energetskom sektoru. Politička deklaracija Energetske povelje potpisana je na početku, u Hagu, decembra Politička deklaracija o Energetskoj povelji bila je političko opredjeljenje za saradnju u energetskom sektoru, s ciljem da se uvedu općeprihvatljiva pravila saradnje u energetskoj oblasti između proizvođača energije (uglavnom bivše zemlje bivšeg SSSR-a) i neto uvoznika iz Zapadne Evrope. Inicijativa je usvojena i deklaraciju EC potpisale su brojne zemlje svijeta. Nakon što je svoj potpis u avgustu stavio Afganistan, ovu političku deklaraciju sada je potpisalo pedeset i šest zemalja, uključujući Sjedinjene Države i Kanadu. Zasnovan na političkoj deklaraciji EC iz 1991., Ugovor o energetskoj povelji (ECT) potpisan je u decembru U isto vrijeme, je potpisan Protokol o energetskoj efikasnosti i pripadajućim problemima okoline (PEEREA). Osim evropskih zemalja, Rusija i pet država centralne Azije (Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan, Uzbekistan), Australija i Japan su potpisnice i osnivačice ECT-a te aktivni učesnici u procesu Energetske povelje. ECT i PEEREA stupile su na snagu u aprilu 1998., nakon što je ratifikaciju završilo prvih trideset država-članica. Usvojena je i Trgovinska izmjena izmjena odredbi Ugovora koje se odnose na trgovinu, čime su iste usklađene sa pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Revizija i analiza procesa o Energetskoj povelji okončana je u decembru BiH je članica Konferencije o Energetskoj povelji te potpisnica Ugovora o energetskoj povelji (ECT) i Protokola o energetskoj efikasnosti i pripadajućim problemima okoline (PEEREA). Ciljevi i glavni elementi Ugovora o energetskoj povelji ECT je dokument koji je pravno obavezujući za sve potpisnice. Svrha ovog dokumenta jeste da se uspostavi pravni okvir kako bi se promovirala dugoročna saradnja u oblasti energije, zasnovana na komplementarnostima i uzajamnoj koristi, u skladu sa ciljevima i principima Energetske povelje. Stvaranjem stabilnog, sveobuhvatnog i nediskriminatornog pravnog osnova za prekogranične odnose u energetskom sektoru, ECT smanjuje političke rizike koji su vezi sa ekonomskim aktivnostima u ekonomijama u tranziciji. To stvara ekonomske saveze između zemalja koje imaju različit kulturni, ekonomski i pravni milje, ali su udružene u svojoj opredijeljenosti da ostvare zajedničke ciljeve: Obezbijediti otvorena tržišta energije, te osigurati i diverzificirati snabdijevanje energijom; Stimulirati prekogranične investicije i trgovinu u energetskom sektoru; Pomoći zemljama u ekonomskoj tranziciji u izradi njihovih energetskih strategija, odgovarajućeg institucionalnog i pravnog okvira za energiju, te poboljšanju i modernizaciji njihovih energetskih industrija.

21 21 Privlačenje stranih investicija s ciljem promocije proizvodnje energije na održiv način, kao i razvoj sigurnih i raznovrsnih izvora uvoza energije predstavljaju pitanja koja zahtijevaju hitno rješavanje u mnogim zemljama. ECT nudi važne mehanizme za rješavanje ovih prioritetnih zadataka kroz multilateralnu saradnju. Osnovni elementi ECT-a su sljedeći: Zaštita investicija (npr. tako što će se investitorima omogućiti nediskriminatoran tretman državni tretman i tretman najpovlaštenije države kompenzacija u slučaju eksproprijacije ili drugih gubitaka, slobodan transfer kapitala) Trgovina energijom, energetskim proizvodima i opremom koja se odnosi na energiju, na osnovu pravila WTO-a Sloboda tranzita energije Poboljšanje energetske efikasnosti Međunarodno rješavanje sporova, uključujući arbitražu između investitora i države i arbitražu između država Poboljšana zakonska transparentnost. Osim ovih najvažnijih elemenata, ECT sadrži preuzete obaveze i opredijeljenost na saradnju vlada, naprimjer u pogledu transfera tehnologija, otvaranja finansijskih tržišta te unaprjeđivanja pravila konkurencije. Učešćem u ECT-u, BiH stvara pogodno okružje za investicije u energetski sektor. Organizacija i Sekretarijat ECT-a Konferencija o Energetskoj povelji osnovana je Ugovorom kao njegovo glavno institucionalno tijelo. Konferencija ima političku odgovornost za provedbu Energetske povelje, ECT-a i pripadajućih instrumenata. Konferencija je oformila nekoliko radnih grupa i ad hoc odbora koji djeluju pod njenim nadzorom. U okviru Energetske povelje, osnovan je Sekretarijat s ciljem da služi kao podrška Konferenciji i njenim zemljama članicama. Energetska efikasnosti i PEEREA ECT zahtijeva da ugovorne strane teže tome da na ekonomski učinkovit način minimiziraju štetne utjecaje na okoliš koji su posljedica aktivnosti koje se odnose na energiju, a provode se na njihovim teritorijima. Protokol o energetskoj efikasnosti i pripadajućim problemima okoliša ( PEEREA ) promovira principe ukupni iznos troškova/ukupna cijena, isplativost i održivi razvoj. PEEREA je strukturirana u pet dijelova, to jest, područje primjene i ciljevi, osnovni principi politike, međunarodna saradnja, pravni aranžmani i završne odredbe. Konkretno, Protokol: Definira principe politike za promociju energetske efikasnosti; Pruža okvir za razvoj kooperativne i koordinirane saradnje; Pruža usmjeravanje u razvoju programa energetske efikasnosti; i Ukazuje na područja moguće saradnje.

22 22 Protokol obuhvaća konkretna opredjeljenja koja su od suštinskog značaja u poboljšanju energetske efikasnosti i smanjenja štetnog utjecaja na okoliš. Protokol izričito propisuje da vlade moraju: Formulirati ciljeve i strategije politike Uvesti politike Izraditi, provesti i ažurirati programe Stvoriti neophodno zakonsko, regulatorno i institucionalno okruženje i Sarađivati/pomagati na međunarodnom nivou. Nakon što je PEEREA stupila na snagu, Konferencija o energetskoj povelji izradila je procedure s ciljem da se olakša monitoring provođenja PEEREA-e te da se zemljama pruži podrška u provođenju njenih odredbi i identificiranju područja saradnje. U isto vrijeme, oformljena je Radna grupa za Energetsku efikasnost i pripadajuće probleme okoliša. Radna grupa se redovno sastaje kako bi rješavala prioritetna pitanja, analizirala napredak, te razgovarala o mogućim planovima za akciju. Radna grupa je svoje aktivnosti pokrenula i razradila u dva područja: Ocjena napretka u provođenju PEEREA-e i poboljšanju energetske efikasnosti Razrada aktivnosti koje podržavaju dijalog između zemalja članica i olakšavaju provedbu Protokola. Proces ocjene i analize oslanja se na dvije komplementarne aktivnosti: Redovne ocjene/analize i Temeljite i opsežne kritičke ocjene energetske efikasnosti. Svrha redovnih ocjena jeste monitoring provedbe PEEREA-e. Zasnivaju se na dogovorenom obrascu i obliku (sadrže kako kvantitativne tako i kvalitativne informacije). BiH je prošle godine podnijela svoju Redovnu ocjenu. Temeljite i opsežne kritičke ocjene energetske efikasnosti se obavljaju na osnovu ocjene od strane sebi jednakih, nakon što izaslanstvo ode u zemlju koja je domaćin, a u što su uključeni predstavnici nekoliko zemalja. Kao rezultat procesa temeljite i opsežne ocjene daju se preporuke vladi domaćinu, koje prihvata Konferencija o povelji. Do sada su zemlje domaćini ove vrste ocjena bile Bugarska, Mađarska, Litvanija, Poljska, Republika Slovačka i Rumunija Sporazum o osnivanju Energetske zajednice Jugoistočne Evrope 25. oktobra, godine, Sporazum o uspostavljanju Energetske zajednice između EU i JIE (ECTSEE) potpisali su Evropska zajednica i tadašnjih 9 Ugovornih strana iz JIE: Albanija, Bugarska, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Rumunija, Srbija i Crna Gora i Specijalni predstavnik Generalnog sekretara u ime Privremene misije Ujedinjenih naroda na Kosovu. Bilo koja zemlja članica Evropske unije može dobiti status Učesnice. Zaključno s martom 2009., 14 zemalja članica bile su Učesnice u Sporazumu, u koje spadaju i Bugarska i Rumunija čiji pravni status je promijenjen sa Ugovorna strana na Učesnica nakon njihovog pristupanja EU. Bilo koja susjedna treća zemlja može biti prihvaćena kao Posmatrač u ECTSEE. Do sada je pet zemalja prihvaćeno u svojstvu Posmatrača.

23 23 Fokus Energetske zajednice je kreiranje stabilnog regulatornog i tržišnog okvira sposobnog za privlačenje investicija u mrežnu energiju i proizvodnju energije, u cilju osiguravanja svim stranama pristupa stabilnoj i kontinuiranoj opskrbi energijom što predstavlja ključni uslov za ekonomski razvoj i socijalnu stabilnost. Ciljevi Sporazuma i obaveze Ugovornih strana Cilj Energetske zajednice je da organizira odnose između Ugovornih strana i stvori zakonodavni i ekonomski okvir za izvršenje slijedećeg: Kreiranje stabilnog regulatornog i tržišnog okvira sposobnog za privlačenje investicija u gasne mreže, proizvodnju električne energije, te prenosne i distributivne mreže; Kreiranje jedinstvenog regulatornog prostora za trgovinu Mrežnom energijom koji mora biti usklađen sa geografskim razmjerama tržišta datih proizvoda; Jačanje sigurnosti opskrbe jedinstvenog regulatornog prostora; Poboljšanje stanja okoliša u vezi sa Mrežnom energijom i pripadajućom energetskom efikasnošću, promoviranje upotrebe obnovljivih izvora energije, i određivanje uvjeta trgovine energijom u okviru jednistvenog regulatornog prostora; Razvoj konkurencije na tržištu mrežnom energijom u širem geografskom smislu i iskorištavanje prednosti tzv. ekonomija veličine. U smislu obaveza koje preuzimaju strane iz Sporazuma o Energetskoj zajednici, one su okvirno kalsificirane u tri strukture: 1. Proširenje Pravne stečevine EZ (Acquis Communautaire) (Naslov II Sporazuma): Ugovorne strane su dogovorile da će implementirati ključne dijelove Pravne stečevine EZ, kako one specifične za pojedine sektore, tako i one od opće važnosti. U Naslovu II se od Ugovornih strana također traži da usvoje razvojne planove u cilju usklađivanja njihovih energetskih sektora sa općeprimjenjivim standardima EZ. Ukratko: Acquis o električnoj energiji obuhvata Direktivu 2005/89/EZ (mjere zaštite sigurnosti opskrbe električnom energijom i investicija u infrastrukturu), Direktiva 2003/54/EZ (opća pravila za unutrašnje tržište električnom energijom) i Propis 1228/2003/EZ (uslovi pristupa mreži za prekograničnu razmjenu električne energije). Početni rok za transponiranje Direktive 2003/54 i Propisa 1228/2003 bio je juli 2007.godine. U decembru 2007., Ministarsko vijeće je donijelo odluku o produženju roka za implementaciju Direktive 2005/89 do 31. decembra, Acquis o gasu obuhvata Propis (EZ) br. 1775/2005 (uslovi pristupa prenosnoj mreži za prirodni gas), Direktivu 2004/67/EZ (mjere zaštite sigurnosti opskrbe prirodnim gasom) i Direktivu 2003/55/EZ (opća pravila za unutrašnje tržište prirodnim gasom i opoziv Direktive 98/30/EZ). Rok za transponiranje Direktive 2003/55 u nacionalno zakonodavstvo bio je 1. juli, Sporazum također namećeobavezu Ugovornim stranama da otvore tržište gasa potrošačima koji nisu domaćinstva do januara Kao i u slučaju Direktive za električnu energiju, u decembru 2007., Ministarsko vijeće donijelo je odluku da

24 24 uspostavi novi rok za Direktivu 2004/67/EZ i Propis 1775/2005 do 31. decembra, Acquis o obnovljivim izvorima energije obuhvata Direktivu 2003/30/EZ (promoviranje upotrebe biogoriva ili drugih obnovljivih goriva za transport), i Direktivu 2001/77/EZ (električna energija koja se proizvodi iz obnovljivih izvora energije). Uspostavljen je rok od jedne godine nakon datuma stupanja Sporazuma na snagu. Acquis o okolišu i konkurenciji će se implementirati utoliko koliko imaju utjecaj na mrežnu energiju i trgovinu energijom među Ugovornim stranama. Među najvažnijim direktivama za okoliš su Direktiva 2001/80/EZ o ograničenju emisija određenih polutanata u zrak iz velikih elektrana na sagorijevanje (usaglašen je prelazni period do 31. decembra, 2017.), i Direktiva 1999/32/EZ o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tečnim gorivima (do 31. decembra, 2011.). U skladu sa članom 13. Sporazuma, Ugovorne strane prepoznaju važnost Kjoto protokola i nastojat će da mu pristupe. Ugovorne strane će također nastojati da implementiraju Direktivu Vijeća 96/61/EZ od 24. septembra, 1996 o integriranoj prevenciji i kontroli zagađenja (IPPC). 2. Drugi krug obaveza odnosi se na Mehanizam za djelovanje tržišta mrežne energije (Naslov III Sporazuma). Odnosi se na Ugovorne strane i zemlje učesnice iz EU. Sadrži odredbe o kreiranju mehanizama za transport mrežne energije na velikim udaljenostima, usvajajući izjave o sigurnosti opskrbe. Također poziva na hitno usklađivanje tržišnih projekata, međusobno priznavanje licenci i promoviranje slobodnog uspostavljanja kompanija, promoviranje razvoja u oblastima obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti, kao i pružanje okvira za zaštitne mjere u slučaju neočekivanih kriza. 3. Treći krug obaveza se odnosi na Uspostavljanje jedinstvenog energetskog tržišta (Naslov IV Sporazuma) i obuhvata Ugovorne strane, kao i čitavu Evropsku zajednicu. U osnovi, zagovara slobodno kretanje mrežne energije i dozvoljava poduzimanje daljih mjera u cilju uspostavljanja jedinstvenog energetskog tržišta. Pored toga, naslov IV uspostavlja politiku vanjske trgovine energijom i obezbjeđuje mehanizam međusobne pomoći među Stranama u slučaju poremećaja opskrbe energijom. Institucionalna struktura Institucionalno ustrojstvo Energetske zajednice počelo se razvijati s početkom Atinskog procesa godine. Sporazumom o uspostavljanju Energetske zajednice utvrđene su konačne strukture institucija godine. Shodno tome, proces donošenja odluka u okviru Energetske zajednice obuhvata slijedeća tijela: Ministarsko vijeće: je glavna institucija za donošenje odluka u Energetskoj zajednici. Donosi ključne političke odluke i usvaja pravila i procedure Energetske zajednice. Stalna grupa na visokom nivou (PHLG): Sačinjavaju je visoki dužnosnici iz svake od Ugovornih strana i EU. Ona osigurava kontinuitet političkih sastanaka ministara i popratna dešavanja, te u određenim slučajevima donosi odluke o implementaciji pojedinih mjera. Regulatorni odbor: Sastoji se od regulatora iz svake od Ugovornih strana I zvaničnika iz Evropske komisije. Pruža savjete Ministarskom vijeću i PHLG-u o

25 25 detaljima statutornih, tehičkih i regulatornih pravila i daje preporuke u slučaju prekograničnih sporova između regulatora. FORUMI: Forumi imaju zadatak da pružaju savjete Energetskoj zajednici. Jedan Forum okuplja sve zainteresirane učesnike iz oblasti industrije, regulatore, predstavnike industrije i potrošače, i njime predsjedava Evropska komisija. Njihovo zaključci, do kojih se dolazi konsenzusom, predstavljaju se PHLG-u. Sekretarijat: je nadležan za svakodnevne aktivnosti Energetske zajednice, što se naročito odnosi na redovan pregled ispunjenja obaveza iz Sporazuma svih Ugovornih strana i iniciranje procedura za sprovođenje Sporazuma. Trenutna situacija u BiH po pitanju implementacije ECT SEE Bosna i Hercegovina ratificirala je Sporazum o uspostavljanju Energetske zajednice (ECT SEE) odlukom Predsjedništva Bosne i Hercegovine o ratifikaciji Sporazuma o uspostavljanju Energetske zajednice ( Službeni glasnik BiH Međunarodni ugovori br. 9/06), donesenom 27. jula, godine. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa (MVTEO) odgovorno je za ispunjavanje obaveza preuzetih potpisivanjem ECT SEE-a u ime BIH. Ministarstvo efikasno sarađuje s institucijama Energetske zajednice. Sekretarijat Energetske zajednice utvrdio je trenutno stanje i mjere koje je neophodno poduzeti za usklađivanje i implementaciju legislative BiH sa regulativom EU koja se tiče uspostavljanja odgovarajuće strukture i djelovanja tržišta električne energije i gasa u BiH. Mape puta za implementaciju ECT SEE za gas, električnu energiju i sigurnost opskrbe su izrađene i usaglašene. Do sada je znatan napredak postignut u elektroenergetskom sektoru, ali jednak uspjeh nije postignut kada je riječ o gasu i drugoj problematici. Odnedavno je tu i jedan bitan dokument u vezi sa energetskom politikom i razvojem energetike pod nazivom Sporazum o osnovnim principima u cilju nezavisne i sigurne opskrbe energijom na području BiH. Ovaj Sporazum su potpisali entitetski premijeri, i do sada ga je usvojila Vlada FBiH. On pruža glavna usmjerenja i opće principe u slijedećim sektorima: - nafta i naftni derivati; - trgovina, transport i distribucija gasa; - proizvodnja, prenos i distribucija električne energije i obnovljivi izvori energije Među posljednjim dešavanjima je i Strateški plan i program za razvoj energetskog sektora u FBiH koji je izrađen za period septembar 2007 mart Energetska strategija RS i Zakon o energiji u RS su u pripremi. Također, Propis o obnovljivim izvorima energije u FBiH je u pripremi. Zakon o gasu je usvojen u RS-u u septembru godine, dok je Uredba o gasu usvojena u FBiH u novembru U skladu sa posljednjim izvještajem koji je pripremio Sekretarijat Energetske zajednice, situacija u novembru 2008 u Bosni i Hercegovini je kako slijedi: Dok se obaveze iz Sporazuma odnose na Bosnu i Hercegovinu (na državnom nivou), pitanje podjele nadležnosti među entitetima, kao i između entititeta i državnog nivoa ostaje otvoreno i nije došlo do stvaranja jasnog i usklađenog zakonodavnog okvira.

26 26 Koraci strateške prirode Određeni koraci strateške prirode, koji naglašavaju trendove u razvoju, usvojeni su u ovom periodu (Indikativni plan proizvodnje ; Program socijalne zaštite ugroženih potrošača električne energije; Izjava o organizaciji sektora prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini); Operativa pitanja u vezi sa razvojem tržišta - Tokom zabilježeni su problemi u radu prenosne kompanije na nivou BiH (Elektroprijenos), uzrokovani nedovoljno razvijenim zakonodavnim okvirom, kao i nedostatkom konsenzusa i suboptimalnog djelovanja upravne strukture do čega je došlo uslijed sukoba interesa između dva entiteta. Konsolidacija rada, dalja komercijalizacija i politički nezavisno rukovodstvo kompanije, kao i odgovarajuće izmjene i dopune pripadajućeg Zakona, sprovođenje nezavisnog regulatornog upravljanja od strane DERK-a i poboljšanje saradnje sa NOS-om (Nezavisi operator sistema u BiH) trebali bi biti uzeti u obzir kao hitni koraci za postizanje održive sigurnosti opskrbe i razvoja tržišta električne energije u skladu sa Sporazumom. Zakonodavstvo Od sredine godine Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) pokušava izmijeniti svoj Zakon o električnoj energiji. Hitno je potreban usklađen zakon na federalnom nivou. Federalna regulatorna komisija za električnu energiju (FERK) regulira samo pitanja električne energije na nivou FBiH; potreban je dalji razvoj zakonodavnog okruženja u ovom entitetu. Razdvajanje Obje elektroprivrede u FBiH (Elektroprivreda Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Elektroprivreda BiH) trenutno idu ka pravnom razdvajanju između aktivnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe i transformaciji u holding kompanije, što je planirano za kraj godine. EP-HZHB je izvršila računovodstveno razdvajanje, EP BiH planira učiniti isto do kraja Monitoring računovodstva se dalje unaprijeđuje. U RS-u, Elektroprivreda RS je već obavila pravno razdvajanje proizvodnje od distribucije i opskrbe na sličan način. U oba entiteta nezavisnost u donošenju odluka mora se sprovoditi putem 'compliance' programa. Nezavisni operator prenosnog sistema (NOSBIH) treba dodatno jačati naročito po pitanju usmjeravanja njegovih rukovodnih struktura u smislu njegovog punog učešća u regionalnim strukturama za kooperaciju između TSO-a; Elektroprivreda Brčko Distrikta (koje je administrativna oblast unutar BiH) je i dalje potpuno uvezani pravni subjekt; ne postoji legislativa kojom se sprovodi bilo kakva vrsta razdvajanja, nema nezavisnog regulatornog tijela, ni zakonodavnog okvira za sprovođenje bilo kakve regulatorne prakse; Zaštita potrošača Sheme univerzalne usluge i socijalne zaštite u oblasti opskrbe električnom energijom su većim dijelom implementirane, dok u FBiH za njih postoji podrška, ali su još u izradi. Oblast javnih usluga treba biti bolje obrađena u entitetskom zakonodavstvu; Tarife i pravila Nakon objavljivanja tarifa za distributivnu mrežu i tarifa za maloprodajnu opskrbu za FBiH početkom 2008., u maju FERK je također usvojio nova Opća pravila za opskrbu električnom energijom. Pravila konekcije za Distribuciju EP-HZHB, uključujući novu metodologiju određivanja troškova, su u fazi javne rasprave. Još nije izrađen jedinstven Distributivni kodeks u FBiH. U RS-u, RERS je usvojio Distributivni mrežni kodeks krajem 2007; Uslovi za opskrbu električnom energijom su već izrađeni i u primjeni. Nove tarife za distrubutivnu konekciju su u izradi (septembar 2008.); Pristup treće strane stanje u ovom pogledu se popravlja na entitetskom nivou, novi računovodstveni podaci dobijeni u procesu razdvajanja bi trebali poboljšati

27 27 odražavanje troškova. Tarife za pristup prenosnoj mreži su jos nerazdvojene i potrebno je njihovo dodatno razmatranje od strane DERK-a; Otvaranje tržišta električnom energijom proces se pravilno sprovodi i ima podršku, ali je implementacija slaba. Došlo je do poboljšanja transparentnosti u smislu kvalitete općeraspoloživih podataka. Odgovornosti nadgledanja tržišta zahtijevaju jaču saradnju između regulatornih tijela i dalji razvoj Tržišnih pravila i regulatornih praksi. Prekogranična pitanja u oblasti električne energije Implementacija Propisa 1228/2003 je djelimično postignuta i u toku je, pripadajuće regulatorne prakse moraju biti unaprijeđene u smislu podjele nadležnosti među regulatorima. Razmjena podataka između NOS-a i Elektroprijenosa je nedovoljna. Regulatorno tijelo na državnom nivou (DERK) je izradio Pravila o dodjeli interkonekcijskih kapaciteta zasnovanoj na principima konkurentnosti, međutim ista još čekaju na usvajanje od godine zbog nedostatka konsenzusa. Efikasan i nezavisan rad DERK-a treba i dalje unaprijeđivati. Njegova saradnja sa entitetskim regulatornim tijelima također treba jačanje i podršku. Legislativa u oblasti gasa Po pitanju gasa nije bilo napretka od posljednjeg perioda izvještavanja; međutim, nacrt zakona o gasu je izrađen i podnešen Sekretarijatu na komentar. Postoji Zakon o gasu u Republici Srpskoj, te Uredba o pitanjima gasa u Federaciji Bosne i Hercegovine. Oba pomenuta dokumenta ne ispunjavaju neke od ključnih zahtjeva Direktive 2003/55/EZ (odnosno, Regulatorno tijelo, Obaveza javne usluge, Pristup treće strane, Monitoring sigurnosti opskrbe, Razdvajanje i Otvaranje tržišta). Stoga je hitno potrebno uspostavljanje usklađenog zakonodavnog okvira u Bosni i Hercegovini. Gas Operativni koraci Ekspertna grupa radi na zajedničkom rješenju u cilju razvija i prijedloga odgovarajućeg okvira za sektor gasa u BiH u skladu sa zahtjevima Direktive 2003/55/EZ. Do sada nije postignut potreban konkretni napredak jer je proces kompleksan i sporo napreduje zbog specifične političke strukture. Potrebni su dodatni napori u izradi i implementaciji, a najviše u vezi sa dodjeljivanjem nadležnosti regulatornim tijelima, u proceduri autorizacije, u oblasti zaštite potrošača, naročito ugrožene kategorije potrošača, te su hitno potrebni u oblasti razdvajanja. Gas - Propis 1775/2005 Po pitanju Propisa 1775/2005/EZ može se reći da se na ispunjavanju njegovih zahtjeva radi zajedno sa pravilima Direktive 2003/55/EZ u okviru ekspertne grupe, ali je naravno, potrebna valjana implementacija Direktive 2003/55/EC za dalji čvrst napredak. Okoliš Nije postignut značajan napredak po pitanju implementacije Direktive o procjeni uticaja na okoliš u Federaciji Bosne i Hercegovine. Implementacija člana 4.(2.) Direktive o divljim pticama je tek u začetku u FBiH. Dva rezervata su uspostavljena u okviru RAMSAR konvencije (po jedan u svakom entitetu). Konkurencija Zakon o konkurenciji i njegovo sproovđenje nisu napredovali u BiH. Uprkos činjenici da je modeliran po pristupu tri stuba EU, legislativa o konkurenciji i dalje zahtjeva zakonodavne napore kako bi se postigla potpuna usklađenost sa acquisom. Bosna i Hercegovina i dalje nema Zakon o državnoj pomoći ni infrastrukturu za monitoring. Izvori obnovljive energije Od jula tj. usvajanja planova o implementaciji Direktive 2001/77/EZ i Direktive 2003/30/EZ, poduzeto je vrlo malo koraka na realizaciji planova do sada. Nedavno pokretanje tehničke pomoći od strane španske ambasade za rješavanje određenih institucionalnih pitanja vezanih za OIE iza koje će uslijediti određivanje indikativnih ciljeva i izrada strategije za OIE je bitan korak naprijed, ali ne i dovoljan u smislu blagovremenog ispunjavanja obaveza navedenih u planovima.

28 Približavanje EU - direktorati i programi EZ Uvod u problematiku približavanja EU BiH je jasno izrazila svoj strateški cilj da postane članica EU. U junu godine, Bosna i Hercegovina (BiH) je, nakon finaliziranih pregovora započetih godine, potpisala sa EU Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA), kao i Privremeni sporazum o trgovini trgovinskim pitanjima. Iako SAA ne vodi direktno ka članstvu u EU, on predstavlja važnu prekretnicu koja obilježava novu fazu u BiH/EU odnosima, i put ka eventualnom kanididiranju za članstvo u EU. Potpisivanjem SAA, BiH preuzima odgovornost da uskladi svoju legislativu sa legislativom EU. Čak i prije SAA, BiH je imala obaveze da transponira osnovne direktive za energetski sektor, koje su proizašle iz njenog učešća u Sporazumu o uspostavljanju Energetske zajednice jugoistočne Evrope (ECTSEE). Smatramo bitnim da su sve strane uspostavile zajedničko viđenje, te da su svjesne zahtjeva za približavanje EU. Odlomci koji slijede ukratko predstavljaju proces približavanja EU koji bi trebalo slijediti u svim sektorima, uključujući energiju, EE i RE. Približavanje može uslijediti samo ako određena zemlja zadovolji sve kriterije približavanja. Ovi kriteriji su političke i ekonomske prirode i tiču se sposobnosti zemlje da preuzme obaveze članstva, kao i usvajanja Acquis Communautaire-a (Evropske pravne stečevine) i njegove efikasne implementacije kroz odgovarajuće administrativne i sudske strukture. Jedna od ključnih obaveza koje zemlje kandidati moraju ispuniti kako bi postale članice EU je da postignu približavanje zakonodavstva, što znači da inkorporiraju u svoje nacionalne zakone, pravila i procedure kompletno tijelo EU legislative sadržano u Acquis-u. Približavanje zakonodavstva nije ograničeno samo na zakonodavne aktivnosti. Ono također zahtijeva osiguravanje institucija i budžeta neophodnih za omogućavanje implementacije (sprovođenja) zakonskih odredbi, kao i omogućavanje neophodnih kontrolnih i kaznenih mjera u cilju osiguravanja potpunog i valjanog djelovanja u skladu sa zakonom, odnosno sprovođenje zakona. Legislativa Zajednice na snazi, prije svega se bazira na nizu članova iz Sporazuma o uspostavljanju Evropske zajednice koji određuju opće principe, a zatim i na Sekundarnoj legislativi na snazi koja se bavi specifičnim pitanjima. Sekundarna EU legislativa obuhvata Direktive, Propise, Odluke, Rezolucije i Preporuke. Direktive su obavezujuće za Zemlje članice ali su izrađene tako da budu dovoljno fleksibilne da u obzir uzmu i uvjete koji se razlikuju od zemlje do zemlje. Svaka Zemlja članica obavezna je da transponira Direktive u vlastito zakonodavstvo. Zemlje kandidati moraju usvojiti Direktive EU prije nego postanu punopravne članice. Propisi su direktno obavezujući za Zemlje članice i zamjenjuju bilo kakve protivrječne zakone u zemlji. Zemlje članice možda i ne transponiraju odredbe propisa u svoje nacionalno zakonodavstvo. Propisi većim dijelom nisu dio procesa približavanja i stupaju na snagu u zemljama kandidatima odmah nakon njihovog postizanja punog članstva. Unatoč tomu, institucionalni i administrativni okvir potreban za implementaciju propisa trebao bi postojati prije približavanja.

29 29 Stoga zemlje kandidati moraju poduzeti administrativne korake kako bi bile spremne za implementaciju propisa kada postanu punopravne članice. Odluke su zasebni zakonodavni akti. Razlikuju se od propisa i direktiva po tome što su obično veoma specifične po prirodi. Odluke, kao i propisi, nisu dio procesa približavanja, ali zemlje kandidati moraju biti spremne za njihovo sprovođenje, ako je to u njihovom slučaju primjenjivo, odmah nakon postizanja punopravnog članstva. Preporuke i rezolucije nisu obavezujuće za zemlje članice, ali daju uvid u buduće trendove u Evropskoj politici. Pored gore navedenih, niz drugih neobavezujućih informativnih dokumenata, kao što su radni dokumenti Komisije, 'Komunikacije', itd, pružaju veoma korisne informacije i prijedloge za buduću legislativu i politike. Iskustvo iz procesa približavanja novih zemalja članica EU standardima pokazuje da pitanjima energetike i zaštite okoliša pripada naročit značaj i težina. Treba primjetiti da se dobar dio acquis-a o zaštiti okoliša odnosi na proizvodnju i upotrebu energije. Kada je riječ o približavanju legislativi EU u oblasti energetike i zaštite okoliša, zemlje kandidati se moraju suočiti sa tri podjednako važna i međusobno povezana izazova: Zakonodavni izazov: koji predstavlja transponiranje acquis-a zajednice u nacionalno zakonodavstvo. To je jedan dugotrajan proces koji bi trebao biti zasnovan na sveobuhvatnoj analizi praznina u zakonodavstvu, kao i na detaljno razrađenom rasporedu aktivnosti transponiranja. Institucionalni izazov: Implementacija i sprovođenje legislative zahtijeva nove ili reorganizirane institucije, jasnu raspodjelu nadležnosti između nacionalnih, regionalnih ili lokalnih vlasti, dovoljne količine tehničke infrastrukture i obučenih ljudi. Ovi napori zahtijevaju značajne finansijske i ljudske resurse. Finansijski izazov: razrada strategija finansiranja predstavlja trenutni prioritet budući da su potrebne znatne investicije za infrastrukturu, kao i za jačanje administrativnih struktura. Pored toga, postoje izazovi koji su specifični za određene sektore koji se mogu razlikovati od zemlje do zemlje. Okvir za zemlje zapadnog Balkana na putu njihovog budućeg približavanja je Proces stabilizacije i pridruživanja. Evropska komisija odlučila je kreirati jedinstveni Instrument predpristupne pomoći (IPA) za period koji obuhvata naredne Finansijske perspektive ( ). On zamjenjuje predpristupne finansijske instrumente PHARE, ISPA, SAPARD, CARDS, itd iz perioda IPA obuhvata zemlje zapadnog Balkana koje imaju status kandidata (to su trenutno Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Turska) i status potencijalnog kandidata (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija uključujući i Kosovo u skladu sa UNSCR 1244 i Albanija).

30 30 Evropska komisija (EC) i Generalni direktorati (DGi) Evropska komisija (EC) (bivša Komisija Evropskih zajednica) je izvršni ogranak Evropske unije. Ovo tijelo je zaduženo za predlaganje legislative, implementaciju odluka, podržavanje sporazuma Unije i općenito svakodnevno rukovođenje Unijom. Komisija je podijeljena na odsjeke poznate kao Generalni direktorati (DGi). Svaki od njih pokriva specifičnu oblast politike ili službu. DGi su podijeljeni u četiri grupe: DGi za političke odnose, DGi za vanjske odnose, DGi za opću službu i DGi za unutarnju službu. Među Generalnim direktoratima za političke odnose, najvažniji u smislu energetike i zaštite okoliša su slijedeći: Generalni direktorat za energiju i transport (DG TREN): bavi se izradom politika EU u sektorima energetike i transporta i upravlja pripadajućim programima finansiranja. Generalni direktorat za okoliš (DG Environment): odgovoran za politike Evropske unije u oblasti zaštite okoliša. Među Generalnim direktoratima za vanjske odnose, najvažniji za odnose sa BiH su slijedeći: Generalni direktorat za proširenje odgovoran za proces proširenja Evropske unije. Ured za saradnju EuropeAid (Generalni direktorat Evropske komisije): implementira instrumente vanjske pomoći Evropske komisije, koji se finansiraju iz budžeta Evropske zajednice i Evropskog razvojnog fonda. Generalni direktorat za vanjske odnose (DG RELEX): odgovoran za vanjsku politiku. Ima preko 120 delegacija i ureda širom svijeta. Slijedeće poglavlje pruža dodatne informacije o Generalnom direktoratu za energiju i transport. Generalni direktorat za energiju i transport (DG TREN) DG TREN djeluje od 1. januara, godine. Nastao je spajanjem Generalnog direktorata za transport sa Generalnim direktoratom za energiju. U junu godine, Euratom Ured zaštite postao je sastavni dio DG TREN-a. DG TREN je odgovoran za izradu i implementaciju Evropskih politika iz oblasti energetike i transporta. Njegov zadatak je da se pobrine da politike iz oblasti energetike i transporta budu kreirane u korist svih sektora društva. DG TREN izvršava ove zadatke putem prijedloga legislativa i upravljanja programima, uključujući finansiranje projekata. Trenutni ciljevi DG TREN-a su: Završavanje kreiranja unutrašnjeg tržišta u oblasti energetike i transporta Osiguravanje održivog razvoja transporta i energetike Upotreba glavnih mreža u Evropi Upravljanje prostorom, odnosno upravljanje zagušenjem zračnog saobraćaja Poboljšanje sigurnosti u oblasti transporta i energetike Postizanje proširenja Razvoj međunarodne saradnje

31 31 Generalni direktorat za energiju i transport ima preko 1000 uposlenika u deset direktorata smještenih u Briselu i Luksemburgu. Izvršna agencija za inteligentnu energiju, koja implementira programe finansijske pomoći u energetskom sektoru i Agencija za opskrbu Euratom, koja vrši nadzor uvoza nuklearnih materija, također podnose izvještaje Generalnom direktoratu. Program Inteligentna energija Evrope (IEE) IEE pruža finansijsku pomoć u energetskom sektoru u ime Evropske komisije. Njegov cilj je da doprinese sigurnoj i održivoj opskrbi energijom za Evropu po konkurentnim cijenama, kroz slijedeće akcije: poticanje energetske efikasnosti i racionalnog korištenja energetskih resursa; (SAVE) promoviranje novih i obnovljivih izvora energije i podrška energetskoj diverzifikaciji; (ALTENER) promoviranje energetske efikasnosti i upotrebe novih i obnovljivih izvora energije u transportu. (STEER) Investicije hardverskog tipa, kao što su demonstrativni projekti ili projekti tehničkog istraživanja i razvoja u oblasti energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije se ne finansiraju. Program inteligentne energije finansira samo aplikante iz EU i par drugih evropskih zemalja. Učešće pravnih subjekata osnovanih u drugim zemljama može biti prihvaćeno samo pod uslovom da je ta zemlja poduzela neophodne korake za pridruživanje Programu IEE. BiH se još nije pridružila Programu IEE i nije kvalificirana za finansiranje. Sedmi okvirni program Okvirni programi (FPi) su glavni finansijski instrumenti putem kojih Evropska unija pruža podršku aktivnostima istraživanja i razvoja koje obuhvataju gotovo sve naučne discipline. Dio FP7 koji se odnosi na Evropsku zajednicu organiziran je u četiri programa u skladu sa četiri osnovne komponente evropskog istraživanja: Fokus energetskih istraživanja i demonstracionih aktivnosti u okviru FP7 bit će na ubrzavanju razvoja jeftinih tehnologija za što održiviju energetsku privredu za Evropu ( i ostatak svijeta) i osiguravanju mogućnosti uspješnog konkurisanja evropske industrije na globalnoj sceni. Zemlje članice EU i Evropski parlament su odredile ukupno 2,35 milijardi eura za finansiranje ove teme tokom perioda trajanja FP7. Naglasak će biti stavljen na slijedeće aktivnosti: Ćelije vodika i goriva Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora Proizvodnja goriva iz obnovljivih izvora Obnovljivi izvori energije za grijanje i hlađenje Tehnologije skladištenja i čuvanja CO2 za proizvodnju električne energije sa nula emisija Tehnologije čistog uglja Pametne mreže energije

32 Energetska efikasnost i štednja Znanje za izradu energetskih politika 32 Bilo koja kompanija, univerzitet, istraživački centar, organizacija ili jedno lice, zakonom osnovano u bilo kojoj zemlji, može učestvovati u projektu saradnje. Za aktivnosti istraživanja i tehnološkog razvoja, finansijski doprinos Zajednice može maksimalno doseći iznos od 50% od ukupnih dozvoljenih troškova. Međutim, za korisnike koji su neprofitne javne institucije, srednjoškolske i visokoškolske obrazovne ustanove, istraživačke organizacije, te mala i srednja preduzeća, taj iznos može biti maksimalno 75% od ukupnih dozvoljenih troškova. Za aktivnosti koordinacije i podrške, finansijsko učešće Zajednice može doseći maksimum od 100% od ukupnih dozvoljenih troškova. Kada je riječ o BiH, Memorandum o razumijevanju sa Evropskom komisijom, koji će omogućiti puni pristup Sedmom okvirnom programu za istraživanje (FP7) Evropske zajednice koji traje od do godine, potpisan je krajem godine. Ovaj pridruženi status će omogućiti BiH da učestvuje u svim javnim pozivima za davanje prijedloga i da se natječe na jednakom nivou sa zemljama članicama EU i drugim pridruženim zemljama za aktivnosti saradnje i podrške u oblasti istraživanja koje se finansiraju u okviru FP7, od januara godine. Ovaj sporazum je bitan korak u integraciji BiH u Evropsku istraživačku oblast i u predpristupni proces za članstvo u Evropskoj uniji. Bosna i Hercegovina je dvanaesta zemlja pridružena programu FP Evropska agencija za okolinu (EEA) Evropska agencija za okoliš (EEA) je jedna od agencija Evropske Unije. Zadatak joj je da pruža pouzdane i nezavisne informacije o okolini. Predstavlja bitan izvor informacija za subjekte koji učestvuju u izradi, usvajanju, implementaciji i evaluaciji politika za zaštitu okoline, kao i za širu javnost. Trenutno, EEA broji 32 zemlje članice. Evropska Unija je usvojila Propis o uspostavljanju EEA godine. Stupio je na snagu krajem odmah nakon donošenja odluke o smještanju EEA u Kopenhagen. Sa konkretnim radom se počelo Istim propisom je uspostavljena Evropska informacijska i promatračka mreža za okoliš (Eionet). Mandat EEA čine: Pomoć Zajednici i njenim zemljama članicama da donose odluke zasnovane na pouzdanim informacijama o unaprijeđenju zaštite okoline, ugrađivanju pitanja zaštite okoline u privrednu politiku i kretanju ka održivosti Koordinacija Evropske informacijske i promatračke mreže za okoliš (Eionet)

33 33 Slika 3.1: Zemlje članice i saradnice EEA Glavni klijenti EEA su institucije Evropske unije (Evropska komisija, Evropski parlament, Vijeće) i njene zemlje članice. EEA također pruža svoje usluge drugim institucijama EU kao što su Ekonomski i socijalni komitet i Komitet regija. Poslovna zajednica, akademske ustanove, nevladine organizacije i ostali dijelovi civilnog društva su također važni korisnici informacija koje pruža EEA. Agencija nastoji postići dvosmjernu komunikaciju sa svojim klijentima kako bi pravilno utvrdila njihove potrebe za informacijama, te se pobrinula da su pružene informacije isti shvatili i apsorbirali. Aktivnosti EEA Cilj EEA je da se pobrine da donosioci odluka i šira javnost budu informirani o stanju okoline. Ona ima viziju da postane prepoznatljiva kao vodeća svjetska institucija za pružanje pravovremenih, važećih i pristupačnih podataka, informacija, znanja i procjena iz oblasti zaštite okoline na nivou Evrope. Suštinski cilj EEA je da proizvede evropske, panevropske i regionalne integrirane setove podataka i indikatora, procjena i tematskih analiza iz oblasti zaštite okoline, u svrhu pružanja čvrste osnove za donošenje odluka za politike okoline u EU i zemljama članicama, te za saradnju sa zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatima, kao i onim zemljama obuhvaćenim Evropskom politikom susjedstva. Strategija EEA za period iznosi svoje planove za narednih pet godina. Oblikovana je na osnovu postojećih i budućih potreba za informacijama sa sveukupnim naglaskom na mnogo širu upotrebu podataka o okolišu koji se prikupljaju. Agencija usmjerava svoje aktivnosti, kreirajući nove načine rada i razvijajući nove metode uključenja načina mišljenja fokusiranog na okoliš u glavne tokove izrade privrednih i socijalnih politika.

34 34 Strategija je zasnovana na tri glavne aktivnosti: Nastavak zadovoljavanja potreba za informacijama opisanim u EU i međunarodnom zakonodavstvu iz oblasti okoline, što se posebno odnosi na šesti Akcioni program za okoliš; Pružanje više pravovremenih procjena o tome kako i zašto se okoliš mijenja i da li su politike zaštite okoline, uključujući šesti Akcioni program za okoliš, Strategija održivog razvoja EU i politike u pripadajućim oblastima efektivne; Poboljšanje koordinacije i širenja podataka i znanja o okolišu širom Evrope. Strateški dokument opisuje aktivnosti EEA u četiri oblasti: teme vezane za okoliš; presječne(cross-cutting) teme; integrirana procjena stanja okoline; informacijske službe i komunikacije. Dvije dodatne strateške oblasti obuhvataju rad, administraciju i upravljanje EEAom. Strategija će također dovesti do formiranja Zajedničkog okolišnog informacijskog sistema (SEIS) Globalni fond za okolinu (GEF) - programi i projekti za Bosnu i Hercegovinu Struktura GEF i njeno funkcioniranje Šta je to GEF i kako funkcionira u međunarodnoj suradnji i pomoći zemljama u razvoju? GEF (engl.: Global Environmental Facility) ili Globalni fond za okolinu je uspostavljen godine, kao međunarodni finansijski mehanizam fond za (tehničku i finansijsku) pomoć zemljama u razvoju za postizanje njihovih ciljeva u provođenju nekoliko ključnih međunarodnih globalnih sporazuma / ugovora, odnosno konvencija, koji imaju za cilj zaštitu zdravlja ljudi i globalnu zaštitu okoline / životne sredine na planeti Zemlji. GEF je, nakon 10-tak godina funkcioniranja, isključivo ka finansijski mehanizam / fond za pomoć zemljama u razvoju i ekonomskoj tranziciji, u provođenju njihovih međunarodnih obaveza, tokom prve dekade ovog stoljeća, prerastao u globalno partnerstvo između preko 170 zemalja-članica,, dakle samostalnih, međunarodno priznatih država, članica Ujedinjenih nacija / naroda, međunarodnih institucija i organizacija, nevladinih organizacija i privatnog / privrednog sektora, u podržavanju održivog razvoja u zemljama članicama. GEF, kao finansijski mehanizam, sa uspostavljenom upravljačkom strukturom (generalnom i izvršnom), je ustvari finansijski fond, koji uključuje razvijene zemlje (donatore) i zemlje u razvoju i ekonomskoj tranziciji (korisnice pomoći), na principu partnerstva i zajedničkog upravljanja ovim fondom.

35 35 GEF finansijski mehanizam je osnovan, prvenstveno radi provođenja Agende 21, usvojene na samitu u Riu. Osnivanje GEF-a i područje djelatnosti GEF-a GEF je, u oktobru / listopadu godine osnovan u sklopu Svjetske banke (engl. The World Bank), ali je, godine, na Svjetskom samitu o planeti Zemlji, održanom u Rio de Ženeiru (Rio de Jeneiro), GEF je restrukturiran i uspostavljen kao samostalna institucija Ujedinjenih Nacija, povjerena na tehničko upravljanje trima organizacijama / programima Ujedinjenih Nacija: Svjetska Banka (WB), Razvojni program Ujedinjenih Nacija (UNDP) i Program Ujedinjenih Nacija za okolinu (UNEP). Od svog osnivanja (1991), pa do završnog restrukturiranja (2003 godine), GEF daje podršku i finansijsku pomoć zemljama korisnicama u oblasti provođenja slijedećih međunarodnih globalnih multilateralnih sporazuma / ugovora: - UN konvencija o klimatskim promjenama (UNFCCC), - UN konvencija o biološkoj raznolikosti / raznovrsnosti (CBD) - UN konvencija o zaštiti ozonskog omotača (Bečka konvencija i Montrealski protokol), - UN konvencija o postojanim organskim polutantima (Štokholmska konvencija o POPs) i - UN konvencija o borbi protiv dezertifikacije i degradacije zemljišta (UNCCD), od godine i - Održivo upravljanje regionalnim sistemima međunarodnih voda (koje tretira i sadrži međunarodne aktivnosti i međunarodnu suradnju) UN konvencija o zaštiti međunarodnih voda i vodotokova, u saradnji sa drugim međunarodnim - regionalnim sporazumima i protokolima za zaštitu međunarodnih voda i zaštitu / konzervaciju regionalnih eko sistema. Dakle, GEF prvenstveno sufinansira aktivnosti kojima je cilj da se spriječi ili umanji utjecaj na: utjecajni faktori koji ubrzavaju klimatske promjene na Zemlji, gubitak u biološke raznolikosti / raznovrsnosti, degradacija / zagađenje međunarodnih voda i vodotokova, razrjeđenje / oštećenje ozonskog omoitača, eliminacija proizvodnje i upotrebe POPs hemikalija, opasnih po život ljudi i degradacija zemljišta / tla. Organizaciona struktura i princip upravljanja u GEF-u Za uključivanje u suradnju sa GEF-om, kao i za korištenje mogućnosti podrške nacionalnim ili regionalnim programima i projektima GEF-a i njegovih instrumenata, od izuzetne je važnosti poznavanje funkcionoiranja struktura GEF-a i sistema odlučivanja u ovom najvećem i najsnažnijem finansijskom sistemu za pomoć u provođenju međunarodnih okolinskih ugovora. Vijeće GEF-a (engl.: GEF Council), je glavni upravljački organ GEF-a. Ono funkcionira kao neovisni odbor direktora (eng.: Bord of Directors). Njegova osnovna funkcija i odgovornost je: razvoj, usvajanje i ocjena GEF programa. Vijeće GEF-a broji

36 36 32 člana (16 iz razvijenih zemalja, 14 iz zemalja u razvoju i 2 člana iz zemalja u ekonomskoj tranziciji). Odluke usvaja konsenzusom. Skupština GEF-a broji onoliko članova, koliko je zemalja članica - dakle, po jedan predstavnik iz savake zemlje članice. Skupština je nadležna za kreiranje i usvajanje generalne politike GEF-a, i usvajanje instrumenata i propisa za operativno djelovanje GEF-a. GEF Sekretarijat je lociran u Vašingtonu (Washington) D.C. Sekretarijat GEF-a neposredno koordinira pripremu i odobravanje projekata, nadgleda njihovu implementaciju i provođenje propisa i pravila GEF-a u praksi. GEF Agencije (poput već akreditiranih i zvaničnih Međunarodnih agencija za implementaciju projekata GEF, ka o što su WB, UNDP, UNEP), ovlaštenje GEF-a da mogu pripremati, u ime zemlje kandidata, predlagati, pripremati i provoditi implementaciju projekata, dobile su i druge međunarodne strukovne i finansijske organizacije, kao što su: UNIDO, FAO, EBRD i druge) GEF programi i projekti - iniciranje, priprema, nominacija, procedure odobravanja i finansiranje GEF projekata Korisnici GEF mehanizma i kriteriji za izbor projekata GEF sredstva su, u principu, dostupna vladinim (državnim) agencijama / institucijama, UN specijaliziranim agencijama, nevladinim organizacijama i privatnom (privrednom) sektoru, a za tzv. GEF male grant projekte mugu konkurisati i lokalne zajednice. Za ovakve projekte (do US$ granta), u ime GEF-a, zadužen je UNDP. Glavni kriteriji za odobrenje grant sredstava za projekte, koje podnosilac zahtjeva, mora ispunjavati (tzv. Kriteriji podobnosti -engl.: Criteria for eligibility ) su: Projekat mora obuhvatati jedu od područja GEF-a; Projekat mora odgovarati nacionalnim / državnim programima za postizanje globalnih ciljeva i koristi; Projekat mora rješavati globalna pitanja zaštite okoline / životne sredine, koja su finansirana iz sredstava GEF-a; Projekat mora sadržavati učešće / participaciju učesnika korisnika projekta Kategorije projekata finansiranih ili kofinansiranih od GEF-a Projekti su podijeljeni u deset kategorija poznati kao Operacioni programi. Ovi operacioni projekti mogu biti prošireni uključivanjem drugih područja i integrirani kroz višestruka područja djelovanja. Od ukupno 10 osnovnih kategorija projekata, tri se odnose na klimatske promjene, odnosno energetsku efikasnost. To su: Uklanjanje barijera za očuvanje energije i energetske efikasnosti Prvi od dugoročnih operativnih programa na području klimatskih promjena Uklanjanje barijera za očuvanje energije i energetske efikasnosti, fokusira se na projekte očuvanja energije koje općenito nisu poduzeti zbog barijera u provođenju.

37 37 Projekti u ovoj kategoriji analiziraju zašto energetska efikasnost ili aktivnosti očuvanja (koje su većinom profitabilne ili (win-win programi 2 ) nisu implementirani i potom nađeni načini da se otklone identificirane barijere. Primjeri uključuju projekte koji ojačavaju institucije vezane za energetsku efikasnost: poboljšavanje standarda građenja i kodekse; uspostavljanje kompanija za pružanje energetskih usluga i obezbjeđenje ograničene demonstracije poboljšanja energetske efikasnosti. Promocija prihvatanja korištenja obnovljivih energetskih izvora uklanjanjem barijera i smanjenjem troškova implementacije Drugi program, Podrška prihvatanja obnovljive energije - uklanjanje barijera i smanjivanje troškova implementacije je kreiran da potakne investiranje u obnovljive energente. Projekti u ovoj kategoriji uključuju promociju solarnih fotonaponskih ćelija; biomase; metana iz otpada; energije vjetra; i hidroelektrane male snage. Smanjenje dugoročnih troškova energetskih tehnologija sa niskom emisijom stakleničkih gasova Treći program, Smanjenje dugoročnih troškova energetskih tehnologija sa niskim emisijama stakleničkih gasova je kreiran da poveća proizvodnju pogodnih tehnologija kojima se obezbjeđuje karbon-neutralna energija. Porastom zahtjeva za ovakvim tehnologijama, ovi projekti podržavaju ekonomiju u proizvodnji kroz ponovljene investicije u tehnologije sa niskim emisijama stakleničkih gasova koje još nisu komercijalno primjenjive. Primjeri koje su podržane tehnologija uključuju: gorivo na bazi bio mase za napredne gasne turbine; bazično korištenje snage vjetrova iz snažnih farmi vjetrova uz prenos na velike udaljenosti; fotonaponske tehnologijea; i proizvodnja solarne termalne energije Izvori finansiranja projekata Operacioni program se finansira kroz pet finansijskih izvora, kako slijedi: Operacioni programi (engl.: Operational Programmes) su dugoročni (3-7 godina) projekti velikih iznosa (preko 1 milion US$). Imajući u vidu velike napore za pripremu i dobijanje dozvola za jedan od ovih projekata, predlagači često traže grant od Fonda za razvoj projekta (PDF) Fond za razvoj projekta (engl: Project Development Facility - PDF) podržava razvoj u širokom razmjeru projekata GEF-a od stepena koncepta do u potpunosti potvrđenih dokumenata. Postoje tri veličine PDF granta: Blok A do US$, Blok B do US$ i Blok C do 1 milion US$ za projekte razvoja. Projekti srednje veličine (engl: Medium size Projects) pripremljeni i odobreni procesi za grant od 1 milion US$. Za projekte ispod $ ne traži se prihvatanje od strane Savjeta. Programi malih grantova (engl: The Small Grants Programme) predviđaju grantove do US$ za inicijative grupa iz lokalnih zajednica. Tako do juna 1997, 45 država sudjeluje u programima malih grantova. Omogućavanje aktivnosti (engl: Enabling Activities) podržava napore država da pripreme strategije, planove djelovanja i izvještaje kako bi ispunile obaveze

38 38 proizašle iz međunarodnih okolinskih konvencija. Prijedlozi Omogućavanja aktivnosti se vode direktno između vladinih agencija i UNDP-GEF-a Projekti u BiH u oblasti energetike i zaštite okoline Projekti GEF-a predstavljaju značajne dopune za podstrek održivog razvoja države i obezbjeđuju značajna grant sredstva ili ko-finansiranje dijelova projekta koji predstavljaju globalnu korist. Projekti u implementaciji u BiH U BiH se implementiraju sledeći projekti, finansirani (grant sredstvima) GEF-a i / ili iz sredstava međunarodnih GEF agencija / organizacija: Procjena vlastitih kapaciteta za upravljanje globalnom okolinom / životnom sredinom (engl: National Capacity Self Assessment for Global Environmental Management ) Cilj projekta je da identifikuje prioritete i potrebe, na državnom nivou za izgradnju kapaciteta za određena globalna pitanja životne sredine, naročito jačanje kapaciteta BiH za ispunjavanje postojećih obaveza koje su vezane za sledeće konvencije: UNFCCC, UNCBD, UNCCD i Konvencija o vodama. Implementacija projekta se vrši od strane GEF agencije UNEP. Nacionalna izvršna agencija projekta je Nacionalni komitet za životnu sredinu i održivi razvoj. Priprema inicijalnog nacionalnog izvještaja za UN okvirnu konvenciju o klimatskim promjenama (engl: Preparation of the Initial National Communication to the United Nations Framework Convention on Climate Change UNFCCC Ciljevi projekta su : - Razvoj prvobitne nacionalne komunikacije u skladu sa UNFCCC - Izrada izvještaja o provođenju UNFCCC- promjeni klime i nacionalnih programa koji će sadržavati inventru stakleničkih gasova - Priprema programa koji sadrže mjere pomoći adekvatnoj adaptaciji na klimatske promjene - Priprema programa koji sadrže mjere ublažavanja klimatskih promjena - Procjena prepreka i praznina koje su vezane za finansijske potrebe i razvoj kapaciteta Ovim projektom bi se utvrdila inventura emisije stakleničkih gasova u energetici, industriji i poljoprivredi, njegova asposrpcija u sektoru šumarstva, te efekti uticaja klimatskih promjena, i na kraju identifikacija mjera sanacije uticaja, odnosno adaptacije /prilagođavanja privrede zbog uticaja klimatskih promjena. Invebtura emisije stakleničkih gasova treba da posluži i za stvaranje uslova za pristupanje Aneksu 1 UNFCC Konvencije, što bi u određenom trenutku mogao biti jedan od uslova za pristupanje BiH Evropskoj uniji.

39 39 Realizacija projekta vrši se preko UNDP-a, kao GEF-agencije, a partneri u realizaciji projekta su: Međuentitetsko koordinaciono tijelo za životnu sredinu i Minisratstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije Republike Srpske (kao nacionalni - BiH Focal Point za UNFCCC. Nominovani GEF regionalni projekti u čijoj realizaciji učestvuje i BiH Projekti koji su odobreni za finansiranje od strane GEF-a su: Promocija energetske efikasnosti u graditeljstvu-zgradarstvu (engl.: Promoting Energy Efficiency in Buildings ) Cilj projekta je smanjivanje energetske potrošnje u izgradnji, preko promovisanja tehnologije energetske efikasnosti i primjene u sektoru građenja. Energetska efikasnost u domaćinstvima je isplativ način redukcije emisije CO 2 i velika korist za povratnike koji mogu da smanje račune za potrošnju enrgije i poboljšaju standard života. GEF agencija za realizaciju projekta je UNDP. Energija biomase projekat za zapošljavanjnje i obezbjeđenje energije (engl: B&H Biomass Energy for Employment and Energy Security Project ) Cilj projekta je da se uklone prometne barijere pri usvajanju održivog servisa energije biomase u ruralnom području B&H i isto tako poveća kreiranje posla i redukciju siromaštva u lokalnim zajednicama. Biomasa je veliki resurs u B&H, naročito u ruralnim područjima gdje je cijena grijanja visoka. U većini slučajeva biomasa će zamjeniti ugalj kao izvor zagrijavanja. Biomasa je obnovljiva u B&H i može da ima veliki uticaj na redukciju emisija. Realizacijom ovog projekta izbjegla bi se emisija tona CO2 za 15 godina, tako što bi se instalirali kotlovi za grijanje na biomasu u 20 škola. GEF MSP će biti integrisan u UNDP SRRP projekat Obnavljanje šumarstva i klastera prerade šume u regionu Srebrenice. GEF agencija za realizaciju projekta je UNDP Postupci i procedure pripreme, kandidiranja i odobravanja projekata Prvi korak u ulvođenju u ciklus projekata UNDP-GEF-a je da se preda Koncept projekta, na dvije do tri strane, lokalnom uredu UNDP-a u datoj zemlji. Ako je projekat pripremljen, predlagač može predati molbu za PDF grant u cilju da razvije koncept u Prijedlog projekta, za pregled vijeću GEF-a. Deset do petnaest stranica Prijedloga projekta elaborira sadržaj projekta, pristup, metodologiju, važnost i budžet, zajedno sa očekivanim rezultatima. (Opšte crte za sve gore pomenuto možete pronaći u drugom dijelu). Takođe treba biti propraćeno Pismom o namjerama od strane vlade domaćina. Ukoliko Vijeće GEF-a odobri Prijedlog projekta, sredstva se rezervišu za projekat, i on se smatra dijelom radnog programa GEF-a. Proces se potom nastavlja ka razvoju

40 40 punog Dokumenta projekta, koji mora biti odobren prije nego projekat uđe u implementaciju. Na svakom nivou nakon odobrenja koncepta, predlagač projekta dobije smjernice i dalje radi u tjesnoj saradnji sa osobljem GEF Agencije za implementaciju. Novi projekat kategorije srednje veličine ima skraćeni ciklus razvoja projekta od kojeg se očekuje da omogući brže odobrenje projekta za budžetom manjim od 1 milion US$. Prikladan koncept projekta srednje veličine se razvija u sažetak projekta i odlazi u druge agencije za implementaciju na odgovarajuću skupštinu, kao i GEF-ova naučna i tehnička savjetodavna tijela. Projekti srednje veličine ispod US$ se smatraju brzim (fast-track) pošto ih može odobriti CEO (Chief Excutive Officer-CEO - Glavni izvršni dužnosnik) i ne zahtijevaju odobrenje Vijeća Međunarodni ugovori, organizacije i sheme, te usklađivanje zakonodavstva BiH sa međunarodnim pravilima i standardima energetskog sektora i pripadajuće zaštite okoline Međunarodna agencija za energiju (eng. kratica IEA) Međunarodna agencija za energiju (IEA) jeste međuvladina organizacija koja djeluje u svojstvu savjetodavnog tijela za energetske politike za 28 zemalja članica, u njihovim nastojanjima da svojim građanima osiguraju sigurnu, pistupačnu i čistu energiju.u radu IEA-e učestvuje i Europska komisija. BiH još nije postala članica IEA-e, ali učestvuje u razgovorima o energiji na globalnom planu koje vodi IEA. IEA je osnovana za vrijeme naftne krize , a njena prvobitna uloga bila je da koordinira mjere u vrijeme kriznih situacija. Kako su se mijenjala tržišta energije, tako se mijenjala i IEA. Njen mandat je proširen da bi obuhvatio tri elementa izbalansirane izrade energetskih politika: energetsku sigurnost, ekonomski razvoj i zaštitu okoliša. Trenutne aktivnosti usmjerene su na politike vezane za klimatske promjene, reformu tržišta, saradnju po pitanju energetske tehnologije, te ostvarivanje saradnje sa ostatkom svijeta, posebice sa glavnim potrošačima i proizvođačima energije kao što su Kina, Indija, Rusija, te zemlje OPEC-a. Sa oko 190 zaposlenih, uglavnom stručnjaka za energiju i statističara koji dolaze iz pomenutih 28 zemalja članica, IEA provodi široki program istraživanja energije, prikupljanja podataka, izdavanja publikacija, te širenje informacija vezanih za najrecentnije analize energetskih politika i preporuke o dobrim praksama. Organizacija i sekretarijat IEA-e IEA jeste autonomna agencija, sa sjedištem u Parizu, koja je povezana sa Organizacijom za ekonomsku saradnju i razvoj (eng. kratica OECD). Glavno tijelo za donošenje odluka u okviru IEA-e jeste upravni odbor koji sačinjavaju ministri energije svake zemlje članice ili visoki dužnosnici koji predstavljaju ta ministarstva. Sekretarijat, u kojem su natječajem uposleni stručnjaci za energiju koji dolaze uglavnom iz zemalja članica OECD-a, podržava rad kako upravnog odbora, tako i podređenih tijela. Sekretarijat IEA-e prikuplja i analizira podatke o energiji, organizira radionice o novim temama na visokom nivou u kojima učestvuju svjetski stručnjaci, ocjenjuje državne

41 41 energetske politike i programe u zemljama članicama i zemljama koje nisu članice, radi na izradi energetskih projekcija na globalnom nivou zasnovanim na različitim mogućim scenarijima, te priprema studije i vladama daje konkretne preporuke vezane za politike o ključnim energetskim temama. Područja djelovanja IEA-e Djelovanje IEA-e usmjereno je na slijedeća područja: Pripravnost za krizne situacije: Mehanizmi za reagiranje u kriznim situacijama IEA-e uspostavljeni su Sporazumom o međunarodnom energetskom programu (eng. kratica I.E.P.) iz Sporazum omogućava koordinirano, zajedničko djelovanje na taj način što se od zemalja IEA-e zahtjeva da imaju zalihe nafte koje odgovaraju neto uvezenoj količini nafte za najmanje 90 dana, te da zalihe puste u prodaju, ograniče potražnju, pređu na druga goriva, povećaju domaću proizvodnju, i da, ukoliko bude neophodno, u slučaju značajnog poremećaja u snabdjevanju naftom blagovremeno i koordinirano dijele naftu koja je na raspolaganju Tržišta nafte ( IEA provodi stalne analize i praćenje kratkoročnog i srednjoročnog razvoja događaja na međunarodnom tržištu nafte da bi vladama članicama pomogla da predvide, te da na brz i efikasan način reaguju na promjene uvjeta na tržištu. U svome Oil Market Report (Izvještaju o tržištu nafte), IEA veliki dio ove svoje uporedne analize čini dostupnim vladama, industriji i javnosti, a nudi i pogled na narednih pet godina u svom novom, redovnom Medium-Term Oil Market Report (Srednjeročnom izvještaju o tržištu nafte). Tržišta gasa: IEA je inicirala izdavanje godišnjeg pregleda tržišta prirodnog gasa pod nazivom Natural Gas Market Review koji se bavi razvojem događaja i daje procjene trendova na međunarodnim tržištima gasa. Analiza politika i saradnja: Zemlje članice IEA-e sarađuju u cilju povećanja svoje zajedničke energetske sigurnosti kroz diverzificiranje izvora energije i povećanje energetske efikasnosti, istovremeno obezbjeđujući ekonomsku konkurentnost i zaštitu okoliša. Politike pojedinačnih zemalja članica se svake četiri godine detaljno preispituju i razmatraju. Svjetski energetski pregled: Godišnji Svjetski energetski pregled (eng. kratica WEO) jeste vodeći izvor za srednjeročne i dugoročne projekcije tržišta energije, iscrpne statističke podatke, analizu i savjete kako za vlade, tako i za kompanije koje se bave energijom. To omogućava onima koji se bave izradom politika da ocijene svoj trenutni pravac, koristeći referentni scenario koji nije temeljen na promjenama u aktuelnim politikama. WEO je takođe izradio i scenario alternativne politike koji pokazuje kakva poboljšanja mogu unijeti nove politike. Razgovori o energiji na globalnom nivou: Ova aktivnost je posebno zanimljiva za BiH. Sve veća ekonomska međuovisnost, tržište energije koje postaje sve globalnije, te okolišna pitanja daju posebnu važnost odnosima IEA-e sa zemljama koje nisu članice i sa međunarodnim organizacijama. IEA je razvila bliske odnose radne saradnje sa glavnim potrošačima i ključnim proizvođačima energije. Istraživanja energetskog sektora koja provodi IEA uključuju sve veću listu zemalja koje nisu članice. Ova agencija povremeno organizira multilateralne sastanke na tehničkom nivou između stručnjaka iz zemalja potrošača i zemalja proizvođača u svrhu podsticanja razumijevanja i komunikacije, te takođe

42 42 organizira seminare/radionice na konkretne teme kao što su politike reagiranja u kriznim situacijama, energetska efikasnost, te regulatorna pitanja sa zemljama koje nisu članice. Energetska tehnologija: Podupiranje inovacija u energetskoj tehnologiji ključni je segment djelovanja IEA-e. Ovaj cilj je posebno naglašen zahtjevom lidera G8, na samitu održanom u Gleneaglesu, da IEA dā preporuke za trasiranje puta prema čistoj, pametnoj i konkurentoj energetskoj budućnosti. Inicijative koje su uslijedile, a koje se oslanjaju na ključne djelatnosti agencije, uključuju drugo izdanje publikacije Perspektive energetskih tehnologija: Scenariji i Strategije do 2050 objavljene godine u kojoj se pokazuje da je održivija energetska budućnost na dohvat ruke, a da je tehnologija od ključne važnosti za to. Mreža energetske tehnologije: Mrežu energetske tehnologije IEA-e sačinjava 41 Provedbeni sporazum po ključnim područjima energetske tehnologije. Učestvuje više od 5000 stručnjaka iz zemalja članica IEA-e, zemalja koje nisu članice, te iz industrije. Sporazumi pružaju fleksibilan okvir za međunarodnu koordinaciju u nauci, istraživanju i razvoju, te demonstriranje i uvođenje energetskih tehnologija. Pojedinosti o radu i članovima svakog od provedbenih sporazuma, te kontakt informacije, mogu se naći u publikaciji Energy Technologies at the Cutting Edge, a informacije o najnovijim događajima dostupni su u elektronskom biltenu OPEN Bulletin. Energetska efikasnost: Energetska efikasnost je jedno od šest širokih područja na koje je usmjeren IEA-in Program G8 Gleneagles. IEA promovira politiku energetske efikasnosti i energetski efikasnu tehnologiju u izgradnji objekata, u uređajima, prijevozu i industriji. Analizom se prepoznaju najbolje prakse, te se naglasak stavlja na mogućnosti poboljšanja energetske efikasnosti i pristupa u politikama u svrhu ostvarivanja punog potencijala za energetsku efikasnost zemalja članica IEA-e. Energija i okoliš: Uključenost agencije u rad na pitanjima okoliša se stalno povećavala tokom prošlog desetljeća. Stav IEA-e jeste da je energija dio problema, pa prema tome more biti dio rješenja. IEA ulaže velike napore u analiziranje i tumačenje opcija tehnologija i politika koje bi se mogle provesti da bi se ublažile klimatske promjene. Agencija izrađuje godišnji statistički izvještaj o Emisijama CO2 nastalim sagorijevanjem goriva (CO2 Emissions from Fuel Combustion) koji pokriva preko 130 država i regija. Energetska statistika ( IEA je vodeći svjetski izvor po pitanju energetskih statistika. Sastavlja godišnje, tromjesečne i mjesečne izvještaje o nafti, gasu, uglju, električnoj energiji i obnovljivim izvorima energije, kao i o ukupnom snabdjevanju, potrošnji energije, cijenama i porezima. Deset godišnjih i dvije tromjesečne statističke publikacije, kao i dvanaest godišnjih, tromjesečnih i mjesečnih elektronskih izdanja sa podacima čine IEA-u jedinstvenim izvorom koji ima autoritet. IEA takođe aktivno radi na promoviranju međunarodne saradnje u svrhu još boljeg kvaliteta, blagovremenosti i obuhvatnosti državne, regionalne i globalne energetske statistike. Statističke publikacije koje izdaje agencija proizvod su iscrpnog sistema prikupljanja informacija koji se osmišljen na takav način da služi vladama i javnosti. BiH trenutno zvanično ne šalje podatke o energetskoj statistici IEA-i. Međutim, IEA, putem svojih istraživanja, objedinjuje određenu energetsku statistiku o državi, tj. energetske bilance. Naravno, kako ovi statistički podaci nisu zvanično poslani od strane

43 43 BiH, nedostaje im onaj autoritet i zvaničnost kakvu imaju statistički podaci koji su objedinjeni na osnovu informacija poslanih zvaničnim putem od strane drugih država. Energetske statistike, posebice podaci vezani za energetske bilance, trenutno se šalju godišnje, na osnovu 5 standardiziranih upitnika (nafta, ugalj, gas, električna energija i grijanje i obnovljivi izvori energije), koje također redovno koriste Eurostat i UNECE za prikupljanje podataka za njihove energetske bilance i baze podataka. Treba napomenuti da je u decembru na snagu stupila, Uredba EZ 1009/2008 o energetskoj statistici. Ova Uredba (pravno obavezujuća samo za zemlje članice EU) nalaže slanje, između ostalih, godišnjih energetskih podataka, koji su upravo oni podaci uključeni u upitnik koji koriste IEA/Eurostat/UNECE. Od zemalja članica se traži da, od početka 2009., prikupljaju sve podatke jasno navedene u Uredbi Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) OECD jeste forum, u kojem vlade 30 država zajednički rade na suočavanju sa izazovima globalizacije ekonomskim, socijalnim, te izazovima adekvatnog upravljanja, kao i načinima iskorštavanja prilika koje globalizacija pruža. BiH nije članica OECD-a, ali u određenim slučajevima učestvuje u programima OECD-a. OECD pruža okruženje u kojem vlade mogu uporediti svoja iskustva vezana za politike, tražiti odgovore na zajedničke probleme, prepoznavati primjere dobre prakse i koordinirati između državnih i međunarodnih politika. Donosi instrumente, odluke i preporuke, za koje postoji međunarodna saglasnost, za ona područja gdje je multilateralni sporazum neophodan da bi pojedinačne države napredovale u globaliziranoj ekonomiji. Zemlje koje nisu članice pozvane su da potpišu ove sporazume i ugovore. OECD je već više od 40 godina jedan od svjetskih najvećih i najpouzdanijih izvora usporedivih statističkih, ekonomskih i socijalnih podataka. Baze podataka OECDa sadržavaju široki spektar područja poput nacionalnih računa, ekonomskih indikatora, trgovine, zaposlenosti, migracija, obrazovanja, energije, zadravlja i okoliša. Tokom prošlog desetljeća, OECD se pozabavio brojnim ekonomskim, socijalnim i okolinskim pitanjima, istovremenno produbljujući odnos sa biznisima, sindikatima i drugim predstavnicima civilnog društva. Pregovori unutar OECD-a o oporezivanju i transfernim cijenama otvorili su put bilateralnim ugovorima o oporezivanju širom svijeta. Organizacija OECD-a Organizacija OECD-a uključuje komisije, sekretarijat, te vijeće. Postoji oko 200 komisija, radnih grupa i ekspertnih grupa. Nekih visokih zvaničnika iz državnih uprava svake godine zatraže, preispitaju ili doprinesu naporima koje poduzima sekretarijat OECD-a. Vijeće OECD-a ima ovlasti donošenja odluka. Sastoji se od po jednog predstavnika svake zamlje članice, a tu je i predstavnik Europske komisije. Sekretarijat OECD-a u Parizu broji oko 2500 zaposlenih i podupire aktivnosti komisija. OECD finansira 30 zemalja članica. Iznos budžeta OECD-a oko 340 miliona EUR godišnje. Vijeće određuje program rada.

44 44 Djelovanje OECD-a OECD pruža okruženje za promišljanje i diskusiju, zasnovane na istraživanju i analizi politike što državama pomaže da osmisle politike koje će dovesti do formalnog sporazuma među vladama članicama ili u skladu sa kojima bi se postupalo u drugim državnim i međunarodnim forumima. Za razliku od Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, OECD ne daje novac. OECD-ov način rada predstavlja jedan jako efikasan proces koji počinje sa prikupljanjem podataka i analizom, pa se potom prelazi na zajedničke diskusije o politici, a onda na donošenje odluka i provedbu. Diskusije u okviru OECD-a ponekad prerastu u pregovore u kojima se zemlje OECD-a dogovaraju o pravilima igre međunarodne saradnje. Oni mogu rezultirati formalnim sporazumima, na primjer o borbi protiv podmićivanja, izvoznim kreditima ili o kretanju kapitala, a mogu rezultirati i izradom standarda i modela za međunarodno oporezivanje, te preporuka i smjernica koje se odnose na korporativno upravljanje ili okolišne prakse Kjoto Mehanizam čistog razvoja - CDM i potencijalna korist za EE/RE projekte Procedure CDM -a Projekti CDM-a, kako je ranije navedeno, mogu zaraditi kredite za certificirano smanjenje emisije (CER), gdje je svaki kredit ekvivalent jednoj toni CO 2. Krediti se mogu prodavati ugovornim stranama u okviru Aneksa/Priloga B Protokola iz Kjota. Da bi zaradio kredite prema CDM-u, projekat mora dokazati i imati verificirano tj. ovjereno da su smanjenja stakleničkih gasova stvarna, mjerljiva i da predstavljaju dodatni element (dodatak) onima koji bi se inače pojavili da nije bilo tog projekta. Kako bi se osiguralo ispunjavanje ovih obaveza, za odobrenje projekta, a u konačnici, i za izdavanje CER-ova, primjenjuju se institucionalne strukture i strogo određene procedure i metodologije. Cjelokupna aktivnost u okviru CDM-a u zemlji domaćinu (zemlji u razvoju) dodjeljuje se Imenovanom državnom tijelu (engl: Designated National Authority - DNA). Ocjenu i odobrenje prijava za CDM, koje podnosi korisnik projekta, provodi Odbor CDM-a. Ukratko, procedure projekta CDM predstavljene su na Slici 2.

45 45 Slika 2: Projektni ciklus CDM-a 1. Project Development 2. Project Approval 1. Izrada projekta 2. Odobrenje projekta 3. Validation and Registration 3. Validacija i registracija 4. Monitoring 5. Verification and Certification 6. Issuance of CERs 4. Monitoring 5. Verifikacija i certifikacija 6. Izdavanje CER-a Potencijalne ekonomske koristi za projekte CDM-a Većina investicija u okviru energetske efikasnosti - EE i obnovljivih izvora energije RE, jasno ispunjavaju kriterije za CDM projekte, budući da doprinose smanjenju stakleničkih gasova. Međutim, u finansijskom i ekonomskom smislu nije jednostavno odrediti potencijalnu korist mehanizma čistog razvoja (CDM-a) iz EE/RE projekata. Tržišna vrijednost CER-ova varira zavisno od uslova ponude i potražnje. Općenito je cijena CER kredita znatno niža od kredita kojima se trguje u okviru mehanizma međunarodnog trgovanja emisijama (između zemalja koje su strane u Prilogu B), u čemu se ogleda veći rizik CDM projekata. Na Slici 3, predstavljeno je kretanje cijena ugljika u periodu od februara do februara Cijena CER kredita je varirala između 12 i 18 /t CO2. U slučaju CDM investicija, korist od CER-ova se raspodjeljuje između učesnika u projektu tj. vlasnika projekta i kupca CER-a 3. Obično kupac CER-a finansira dio investicija i zauzvrat prima dio ili sve CER-e izdate tokom nekog vremenskog perioda. Međutim, projekat može razraditi i finansirati samo vlasnik projekta s tim da kupac CER-a bude uključen u kasnijoj fazi. U svakom slučaju, odluku o raspoređivanju koristi od CER-a između učesnika u projektu isključivo donose sami učesnici, na osnovu njihovog trgovinskog sporazuma. Dio u iznosu od 2% od odobrenih CER-ova se odbija kako bi se pomoglo zemljama u razvoju, koje su posebno osjetljive na štetne utjecaje klimatskih promjena, da podmire troškove prilagođavanja. 3 Kupci CER-a su fondovi za ugljik, trgovci emisijama, komunalna poduzeca i industrijske korporacije aktivne u zemljama u okviru Priloga B, a koje trebaju kredite kako bi pokrile svoje emisije, itd.

46 Slika 3: Cijene ugljika ( /t CO2e) 46 Cijene ugljika povrat na nivo iz sredine januara Cijena u decembru ECX Cijena CER-a u decembru Reuters CDM u BiH BiH je stranka UNFCCC-a od godine, a Protokolu iz Kjota je pristupila godine (pristup je stupio na snagu ). Imenovan je Nacionalni predstavnik zemlje (National Focal Point), ali još nisu uspostavljeni Imenovano državno tijelo (DNA) i Odbor CDM-a. BiH je obavezna da vrši monitoring te izvještava UNFCCC o pitanjima koja se odnose na klimatske promjene, uključujući informacije kako o ublažavanju tako i prilagođavanju na klimatske promjene kroz podnošenje nacionalne komunikacije. Projekat UNDP-a bi u ovome trebao pomoći. Osim gore navedenog, da bi mogla učestvovati u CDM-u, BiH će morati uvesti neophodnu administrativnu strukturu a pogotovu uspostaviti Imenovano državno tijelo koje će odobravati odgovarajuće aktivnosti CDM projekta Međunarodni multilateralni okolinski sporazumi Montrealski protokol Bazične zakonske osnove za provođenje Montrealskog protokola u BiH i uspostavljanje nacionalne zakonske regulative, prema pravnim uzansama za zaključivanje i izvršavanje međunarodnih ugovora i obaveza Bosne i Hercegovine pokazuju, da je: - Bivša zajednička država SFR Jugoslavija, čija je Republika Bosna i Hercegovina jedna od država sukcesora, pristupila je Bečkoj konvenciji godine, a Montrealskom protokolu godine.

47 47 - Republika Bosna i Hercegovina, čije nasljeđe, prema Dejtonskom Ustavu za BiH (Aneks 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma), baštini država Bosna i Hercegovina, je zvanično pristupila Bečkoj konvenciji i Montrealskom protokolu, po osnovu međunarodnih pravila sukcesije bivše zajedničke države (SFRJ), te joj je priznat status punopravne stranke ova dva medjunarodna ugovora od godine; - Bosna i Hercegovina je, prema postupku i proceduri propisanim u osnovnom zakonodavnom aktu Zakonu o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora ( Sl. Glasnik BiH, br. 29/00), zvanično prostupila Amandmanima Montrealskog protokola (iz Londona, Kpenhagena i Montreala) godine - Da je prema Zakonu o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ( Službeni Glasnik BiH br. 30/03 i 42/03), Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa je nadležno i za obavljanje poslova i zadataka iz nadležnosti BiH koji se odnose na definiranje politike, osnovnih principa, koordiniranje djelatnosti i usklađivenje planova entitetskih tijela vlasti i institucija na međunarodnom planu u područjima:...- zaštita okoliša, razvoja i korištenja prirodnih resursa ; Uspostavljanje zakonske regulative za provođenje Montrealskog protokola ubih Na entitetskoj ravni: U oba entiteta su usvojeni i na snazi su zakoni o zaštiti okoliša (FBiH) i zaštiti životne sredine (RS), kao i zakoni o zaštiti zraka (FBiH), odn. zaštiti vazduha (RS), koji jednim dijelom, pokrivaju i oblast zaštite atmosfere, u koju spada i zaštita Ozonskog omotača planete Zemlje. Kasnijom razradom operativnih propisa u oba BiH entiteta, pripremljeni su i usvojeni i dodatni pod-zakonski akti, koji pobliže definiraju procedure i postupke u provođenju gore navedenih zakona o zaštiti zraka / vazduha, u kojima je detaljnije definirana operativna problematika provođenja Montrealskog protokola i operativno provođenje BiH programa postepenog isključivanja iz upotrebe supstanci koje oštećuju ozonski omotač (SOOO), na entitetskoj ravni, i to: Pravilnik Federalnog ministarstva prostornog uređenja o postepenom isključenju supstanci koje oštećuju ozonski omotač - Sl. Novine FBiH br. 39/05 i Uredba Vlade Republike Srpske o postepenom isključenju supstanci koje oštećuju ozonski omotač - Sl. Glasnik RS br. 94/05). Na državnoj ravni: Okvirni zakoni, na državnoj ravni: Zakon o vanjskotrgovinskoj politici BiH i Zakon o carinskoj politici BiH te Zakon o carinskoj tarifi BiH, usvajani su ili izmijenjeni u parlamentarnoj proceduri u BiH, u periodu godine. Ovi zakoni su u skladu sa ekonomskim promjenama i reformama u BiH, te su usklađivani sa adekvatnim propisima i regulativom Evropske Unije i preporukama WTO (Svjetska trgovinska organizacija), pa se mogu, jednim dijelom, primjenjivati i na uređenje trgovine (uvoza / izvoza i unutarnjeg tgovinskog prometa) sa SOOO u / iz BiH, što je jedna od najznačajnije politike u kontroli trgovine sa SOOO, koju zahvata i Montrealski protokol. ODLUKOM Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, od , o uvjetima i načinu provođenja Montrealskog protokola i postepenog isključivanja iz upotreba supstanci koje oštećuju ozonski omotač u Bosni i Hercegovini (Sl. glasniku BiH od godine), precizno se, između ostalog određuju i uvjeti i način postepenog smanjivanja potrošnje supstanci koje oštećuju Ozonski omotač (u daljem tekstu: SOOO)

48 48 i njihovog postepenog isključenja iz upotrebe, kao i postupanja sa ovim supstancama i proizvodima koji sadrže te supstance u Bosni i Hercegovini Posebno se ODLUKOM Vijeća ministara određuju: a) Uvjeti za uvoz i izvoz SOOO, (sistem licenciranja uvoznika, odobravanje godišnjih kvota za uvoz i izvoz ovih supszanci, te procedura odobravanja i izdavanje uvoznih dozvola); b) Uvjeti za uvoz i izvoz proizvoda, koji sadrže, kao ugrađene ili koji funkcionalno koriste SOOO; c) Praćenje i kontrola uvoza i izvoza SOOO supstanci i proizvoda, koji sadrže ili koriste ove supstance, kao i izvještavanje relevantnih domaćih i međunarodnih institucija, organizacija i organa, o uvozu / izvozu i godišnjoj potrošnji ovih supstanci u BiH. Ovom ODLUKOM se, također, utvrđuje Program i rokovi za postepeno isključivanje iz upotrebe SOOO u Bosni i Hercegovini, odnosno najznačajnijih supstanci, svrstanih po osnovnim grupama, definiranim u aneksima Montrealskog protokola i odlukama Konferencije stranki Montrealskog protokola, koje obavezuju Bosnu i Hercegovinu, kao stranku ovog međunarodnog multilateralnog sporazuma / ugovora. Kyoto protokol Prihvatanje, odnosno pristup Bosne i Hercegovine protokolu iz Kjota, otvorila mogućnosti da BiH smanji emisije stakleničkih gasova i mobiliše resurse za čiste tehnologije, te da tako doprinese održivom razvoju zemlje. Pristupanjem protokolu iz Kjota omogućeno je, da zemlje stranke Aneksa 1 Konvencije mogu ulagati sredstva u smanjenje emisije stakleničkih gasova u zemljama koje nisu stranke Aneksa (zemlje u razvoju i ekonomskoj tranziciji), pri čemu se efekat smanjenja emisije dodaje na plafon zemlje ulagača. Zasnivanje projekata (ugovaranje) se vrši kroz državni imenovani organ CDM biro / odn. CDM komitet. Osnovni zadatak ovog biroa je, u svakoj Zemlji-ne-stranki Aneksa 1 Kjoto protokola, pa tako i u BiH: prikupljanje ponuda iz inostranstva za investiciona ulaganja, kroz projekte za smanjenje emisije stakleničkih gasova, prikupljanje interesa i ponude iz BiH, odobravanja i certificiranje postignutog sniženja. Shodno tome, BiH u narednom periodu treba da uspostavi CDM biro i sistem korištenja CDM fleksibilnog mehanizma inostrane podrške za implementaciju projekata u BiH. Nakon formiranja CDM biroa u BiH potrebno je razviti politiku za podsticanje proizvodnje i korištenje energije iz obnovljivih izvora uz međunarodnu podršku (putem CDM fleksibilnog mehanizma i kroz CDM biro) kroz izradu odgovarajućih uputstava za poduzetnike, kao i za preduzeća koja imaju velike emisije gasova koji izazivaju efekat staklene bašte / staklenika. U BiH još nije usvojen ni jedan zakonski ili podzakonski akt, koji se odnosi na institucionalno ustrojstvo i operativnu implementaciju Kjoto protokola. LRTAP BiH je sukcesijom predhodne SFRJ postala stranka Konvencije EEK UN o prekograničnom zagađivanju zraka na velike udaljenosti (LRTAP). U skladu sa prihvaćenim ovim međunarodnim ugovorom konvencijom, u Bosni Hercegovini su, na nivou entiteta, donešena slijedeća zakonska i podzakonska akta, kojia se mogu koristiti, kao uređena zakonska regulativa za njeno provođenje u praksi:

49 49 Republika Srpska: Zakon o zaštiti vazduha; Pravilnik o graničnim vrijednostima kvaliteta vazduha; Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija u vazduh iz postrojenja za sagorijevanje; Pravilnik o emisiji isparljivih organskih jedinjenja; Pravilnik o monitoringu kvaliteta vazduha; Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija u vazduh. Federacija BiH: Zakon o zaštiti zraka; Pravilnik o uvjetima za rad postrojenja za spaljivanje otpada; Pravilnik o emisiji isparljivih organskih jedinjenja; Pravilnik o graničnim vrijednostima kvaliteta zraka; Pravilnik o graničnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorjevanje; Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija u zrak; Pravilnik o monitoringu kvaliteta zraka. Za operativno provođenje ove konvencije i izvršavanje međunarodnih obaveza BiH u njenom provođenju u praksi, u narednom periodu potrebno je preduzeti sledeće korake: - Određivanje i osposobljavanje focal-pointa za Konvenciju LRTAP, - Prihvatanje-pristup najznačajnijim protokolima ove konvencije, a posebno pristup protokolima o ograničavanju emisije SO 2 i NOx uz Konvenciju LRTAP U FBiH, kao i u RS predstoji izgradnja značajnog broja novih blokova termoelektrana na ugalj. Prvi korak u politici regulisanja emisije tzv. kiselih gasova iz novih i postojećih termoelektrana, je određivanje emisionih plafona za SO 2 za BiH (te ih podijeliti na entitete, jer oni izdaju okolinske / ekološke dozvole). Na osnovu ovih podataka vidjeće se koliki je prostor za gradnju novih termoelektrana, odnosno, kolike mogu biti emisone kvote SO 2 i NO x za pojedine termoelektrane. Uporedo sa pristupanjem Konvenciji o prekograničnom zagađivanju zraka na velike udaljenosti (LRTAP), BiH je po istom mehanizmu postala i stranka prvog protokola uz konvenciju - Saradnja u okviru monitoring sistema - EMEP. Mada se ovaj protokol odnosi na veći broj zagađujućih materija, u uslovima BiH, on je najznačajniji za problematiku emisije iz velikih ložišta (termoelektrane). BiH treba aktivno da se uključi u sistem, da vrši razmjenu informacija i učestvuje u finansiranju sistema. Posebno je značajno obavljanje validacije i verifikacije podataka koji se šalju Evropskoj agenciji za okolinu (EEA). - Izrada studije graničnih vrijednosti SO 2 za TE na liniji emisionih plafona LRTAP Konvencije za BiH, direktive 2001/80/EC za velika ložišta i uslova održivog razvoja BiH. Potrebno je odrediti granične vrijednosti emisije SO 2 i NO x za nove i postojeće termoeolektrane kako bi se uklopili u emisione plafone iz Protokola LRTAP konvencije, i bili na liniji direktive EU, te posebno uvažili pravila održivog razvoja BiH (koliki su prihvatljivi troškovi odsumporavaja dimnih gasova koji će se odraziti na cijenu energije za privredu i domaćinstva). Bazelska konvencija Bazelska Konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovom odlaganju usvojena je god. u Bazelu (Švajcarska). Bosna i Hercegovina je pristupila Bazelskoj konvenciji godine. Ovaj međunarodni

50 50 multilateralni sporazum / ugovor, je odgovor međunarodne zajednice na probleme izazvane globalnim proizvođenjem i prenosom opasnog otpada - koji je opasan za ljude i životnu sredinu jer je štetan, otrovan, eksplozivan, korodirajući, zapaljiv, eko-štetan ili infektivan. Konvencija je izrasla iz brige o pošiljkama opasnog otpada iz industrijskih zemalja u zemlje u razvoju i uglavnom je posvećena uspostavljanju sistema kontrole za prekogranični promet opasnog otpada baziran na predhonom pismenom obavještenju. Sveukupno, konvencija pruža okvir za: identifikaciju, obavještenje i kontrolu upravljanja opasnim otpadom prihvatljivo sa aspekta životne sredine. U kontekstu provođenja Bazelske konvencije, u BiH donešena je sledeća zakonska i podzakonska regulativa, na nivou entiteta: - Republika Srpska: Zakon o upravljanju otpadom; Pravilnik o kategorijama otpada sa katalogom; Pravilnik o kategorijama otpada, karakteristikama koje ga svrstavaju u opasni otpad, djelatnostima povrata komponenti i odlaganja otpada; Pravilnik o finansijskim garancijama kojima se može osigurati prekogranično kretanje otpada; Pravilnik o transportu opasnog otpada. - Federacija BiH: Zakon o upravljanju otpadom; Pravilnik o kategorijama otpada sa listama; Pravilnik koji određuje postupanje sa opasnim otpadom koji se ne nalazi na listi otpada ili čiji je sadržaj nepoznat; Uredba o financijskim garancijama kojima se može osigurati prekogranični promet otpada.

51 51 Tema 2: ENERGETSKA EFIKASNOST, IZVORI OBNOVLJIVE ENERGIJE I OKOLINSKA PROBLEMATIKA (ODRŽIVA ENERGIJA)

52 52 SADRŽAJ 2. ENERGETSKA EFIKASNOST, IZVORI OBNOVLJIVE ENERGIJE I OKOLINSKA PROBLEMATIKA (ODRŽIVA ENERGIJA) 2.1. Energetska efikasnost Terminologija i indikatori a) Opšta terminologija, definicije i pojmovi b) Kriteriji energetske efikasnosti c) Indikatori energetskog inteziteta Direktive Evropske Unije i BiH legislativa a) Pregled legislative EU, regulatornog okvira i okvira politika b) Potencijalna problematika usklađivanje BiH propisa sa legislativom EU u oblasti energetske efikasnosti i standarda zaštite okoline Energetska efikasnost u sferama proizvodnje i potrošnje energije a) Pregled energetske efikasnosti u proizvodnji, prenosu i distribuciji električne energije u BiH poređenje sa zemljama EU b) Pregled energetske efikasnosti u industriji i zgradarstvu Mogućnosti za povećanje energetske efikasnosti i proizvodnje zelene energije u Bosni i Hercegovini a) Energetska efikasnost mogućnosti provedbe u BiH b) Zelena energija i zeleni certifikati Kogeneracija a) Kogeneracijske tehnologije b) Kogeneracija i EC Direktive

53 2.2. Obnovljiva energija Terminologija, definicije i termini a) Bioenergija (biomasa i biogoriva) b) Energija vjetra c) Solarna energija d) Energija vodnih snaga e) Geotermalna energija Potencijali obnovljive energije u BiH a) Male hidroelektrane b) Potencijal biomase c) Potencijal solarne energije e) Potencijal geotermalne energije f) Potencijal energije iz otpada Obnovljiva energija Direktive EU i sheme podrške Razvoj, održivo upavljanje i politika u sektoru obnovljive energije a) Razvoj i unapređenje legislative u BiH vezano za sektor obnovljive energije Promocija potencijala za investiranje b) Izrada i unaprjeđenje BiH propisa koji se odnose na sektor obnovljive energije Promoviranje potencijala za investiranje c) Integralno i održivo upravljanje prirodnim energetskim resursima i politika investicija na bazi koncesija u BiH

54 Energetska efikasnost Efikasno korištenje energije, jednostavno nazvano energetska efikasnost, predstavlja skupih svih odgovora društva na održavanju istog nivoa energetskih usluga sa što manjom utrošenom količinom energije za njihovo osiguranje, odnosno povećanje i unaprjeđenje tog istog nivoa uz korištenje nepromijenjene količine energije Terminologija i indikatori a) Opšta terminologija, definicije i pojmovi U oblasti energetske efikasnosti, tako i u domenu efikasnosti proizvodnje, prijenosa i distribucije energije susrećemo se sa sljedećim osnovnim pojmovima: Primarna energija predstavlja čistu energiju sadržanu u gorivima, bez prethodno provedene njene transformacije u neki drugi oblik. Potrošnja finalne energije je ukupna količina svih oblika energije transportovana do krajnjeg korisnika. Energetski intenzitet (intezitet) je tehničko ekonomski pojam koji pokazuje koliko se primarne i sekundarne energije troši po jedinici nacionalnog (društvenog) proizvoda po stanovniku neke države ili područja. Manji intezitet znači bolje iskorištavanje energije. Gubici u proizvodnji električne energije nastaju prilikom transformacije hemijske energije goriva u transformisani oblik energije. Stepen korisnog dejstva termoenergetskog bloka predstavlja parametar koji odgovara odnosu količine električne energije na pragu bloka i ukupno utrošene hemijske energije goriva. Izražava se u procentima. Specifična potrošnja je parametar koji pokazuje koliko se energije goriva utroši u termoenergetskom postrojenju po jediničnoj dobivenoj količini električne energije. Izražava se u kj/kwh. Gubici u prijenosu električne energije nastaju prilikom transporta električne energije od praga elektrane do postrojenja za naponsku transformaciju za distributivnu potrošnju.

55 55 Gubici na distributivnoj mreži nastaju usljed transporta i naponske transformacije na distributivnoj mreži. Mogu biti tehničke i komercijalne prirode. Indikatori energetske efikasnosti ili energetski broj predstavljaju godišnju potrošnju energije po korisnoj jedinici grijane površine. Jedinica je kwh/m 2 godišnje. Održiva gradnja je energetski efikassan način proizvodnje i korištenja energije koji ima malo štetnog uticaja na okolinu i zadovoljava današnje potrebe, bez ugrođavanja mogućnosti da i buduće generacije ostvare svoje potrebe, bez smanjenja kvaliteta gradnje i stanovanja. Ona je jedan od značajnih segmenata održivog razvoja, a uključuje: upotrebu građevnih materijala koji nisu štetni, energetsku efikasnost zgrada i upravljanje otpadom od gradnje i rušenja građevine. Energetski menadžment predstavlja kompletnu organizacionu, tehničku i finansijsku strukturu usmjerenu na povećanje energetske efikasnosti unutar domene od interesa. b) Kriteriji energetske efikasnosti Nije moguće dati doprinos razvoju sa aspekta energetske efikasnosti bez shvatanja osnovnih kriterija. Kriteriji koji se odnose na energetsku efikasnost su tehničke i netehničke prirode. Kriteriji netehničke prirode odnose se na energiju, oblike energije, moguće načine prenošenja toplote, nosioce energije i posljedice korištenja energije i energenata. Tehnički kriteriji se odnose na definisanje energetske efikasnosti i svih tehničkih parametara koji imaju veze sa njom. Pojam energetska efikasnost se najčešće susreće u dva moguća značenja, o kojih se jedno odnosi na uređaje, a drugo na mjere i ponašanja. Pod energetski efikasnim uređajem smatramo onaj koji ima veliki stepen korisnog djelovanja (male gubitke prilikom transformacije jednog vida energije u drugi). Kada je riječ o mjerama pod energetskom efikasnošću podrazumijevamo mjere koje se primjenjuju u cilju smanjenja potrošnje energije. Bez obzira da li je riječ o tehničkim ili netehničkim mjerama ili promjenama u ponašanju, sve mjere podrazumijevaju isti, ili čak i veći, stepen ostvarenog komfora i standarda. Energetski efikasni uređaji u domaćinstvima, kao što su hladnjaci, zamrzivači, pečnice, mašine za pranje veša, mašine za pranje suđa, itd., troše znatno manje energije nego neke njihove starije izvedbe. Na primjer, moderni hladnjak za domaćinstva troši i do 40 procenata manje energije nego njegova izvedba iz godine. Također, neki moderni uređaji posjeduju vremenski određenu automatsku opciju za uštedu energije isključivanjem ili uključivanjem nisko-energijskog režima rada. U većini zemalja energetski efikasni uređaji u domaćinstvima se deklarišu Energy Star etiketom. Energetska efikasnost u zgradarstvu podrazumijeva skup mehanizama održive gradnje i održavanja rezidencijalnih, javnih i poslovnih objekata, a što predstavlja energetski efikasan i okolinsko prihvatljiv način proizvodnje i korištenja energije u zgradama. Energetska efikasnost u industriji predstavlja skup mjera na ostvarivanju što manjeg udjela troškova za energiju u ukupnoj cijeni proizvoda. Mjere energetske

56 56 efikasnosti u industriji tretiraju mehanizme korištenja kako električne tako i toplotne energiju, te načine korištenja otpadne energije. Energetska efikasnost u saobraćaju podrazumijeva upotrebu energetski efikasnih prevoznih sredstava što umnogome ovisi od modernih tehnoloških rješenja koja na tržište uvode sami proizvođači. c) Indikatori energetskog inteziteta Energetski intenzitet predstavlja odnos ukupne finalne potrošnje energije i bruto nacionalnog dohotka (GDP) u državi na godišnjem nivou. To je mjera potrošnje energije za ekonomiju i cijelu ekonomsku efikasnost. Visok energetski intenzitet znači da je energetska efikasnost jako mala. Finalna potrošnja energije se računa kao zbir potrošnje energije: čvrstog goriva, električne energije, nafte, prirodnog plina i obnovljivih izvora energije. Bruto nacionalni dohodak GDP je jedna od mjera nacionalnog prihoda. On se definiše kao ukupna tržišna vrijednost sve proizvedene robe i usluga unutar zemlje u određenom vremenskog razdoblju (obično je to u jednoj kalendarskoj godini). Najlakši način shvatanja GDP-a je formula: GDP = POTROŠNJA + UKUPNA INVESTICIJA +TROŠKOVI VLADE + (IZVOZ - UVOZ) Potrošnja energije se mjeri u kgoe (kilogram ekvivalentne nafte), a GDP u 1000$. Odnos utrošene energije i GDP-a se izražava u kgoe/1000$. Osnovni energetski podaci 4 za Bosnu i Hercegovinu za period godina su dati u donjoj tabeli. Tabela 2.1.1: Osnovni energetski podaci za BiH, period god, (izvor: 4 ) Mtoe Ukupna proizvodnja primarne energije 5 6,590 3,454 3,611 3,518 3,919 3,963 4,074 Neto uvoz energije 2,775 1,393 1,175 1,174 1,003 1,287 1,424 Ukupna primarna energija 6 (TPES) Ukupna finalna potrošnja 7 (TFC) TPES/GDP (toe/000 USD) Energetski intenzitet TFC/GDP (toe/000 USD) 9,382 4,864 4,775 4,680 4,955 5,212 5,505 5,698 3,263 3,286 3,148 3,301 3,529 3,818 1,074 1,010 0,940 0,957 0,948 0,938 0,721 0,695 0,633 0,638 0,642 0,651 4 PEREEA Report, Int. Total Primary Energy Production 6 Int. Total Primary Energy Supply 7 Int. Total Final Consumption

57 57 Ukupna potrošnja električne energije Električna energija iz izvora obnovljive energije Toplota iz iz izvora obnovljive energije 0,889 0,667 0,693 0,688 0,741 0,780 0,831 0,263 0,418 0,503 0,372 0,402 0,531 0,531 1,094 0,936 1,026 0,926 1,073 1,028 1,129 Nivo energetskog intenziteta u Bosni i Hercegovini, zaključno sa god je iznosio 0,651 toe/000usd sa manjim varijacijama u prethodne tri godine. Međutim, u poređenju sa vrijednošću indikatora za godinu, primjetno je poboljšanje vrijednosti indikatora za skoro 10%. Bosna i Hercegovina ima vrlo visoku energijsku intezitet iznad svjetskog prosjeka i više od prosjeka država u razvoju. Ovo je posljedica niskog nivoa razvoja, niske energetske efikasnosti na strani potrošnje energije, a i neracionalne potrošnje energije, kako u industriji, tako i u komunalnom sektoru. Posljedice su višestruko nepovoljne potreba za proizvodnjom i uvozom većih količina energije, a i veće emisije štetnih materija u zrak. Da bi se smanjila energetska intezitet potrebno je podsticati racionalizaciju potrošnje energije putem povećanja energetske efikasnosti. Tabela 2.1.2: Energetski intezitet u drugim zemljama [tona ekv. nafte po US$ Švajcarska 0,10 Poljska 0,46 Italija 0,16 Gruzija 0,70 Njemačka 0,17 Hrvatska 0,37 USA 0,21 Kazahstan 1,85 Zemlje OECD 0,19 Rusija 1,81 SVIJET 0,31 Uzbekistan 2,62 Latinska Amerika 0,30 Turkmenistan 2,72 Slovenija 0,30 Ukrajina 2,84 Iako je energetska intezitet u Bosni i Hercegovini pokazala trend opadanja za između i godine, zapažen je rezultat povećanja GDP-a za 66,1% u istom periodu. Potrošnja energije u Bosni i Hercegovini je opadala do godine, kada je zabilježena intenzivno povećanje potrošnje energije. Ovo je jasan indikator da se mnogo više pažnje treba posvetiti smanjenju energetskog inteziteta putem ostvarivanja državne strategije koja će imati fokus na smanjenju potrošnje energije u privrednim djelatnostima, industriji, saobraćaju sektoru stanovanja, kao i povećanju energetske efikasnosti u svim sektorima. 8 Internationa Energy Agency, IEA Statistics for 2006.

58 Direktive Evropske Unije, i BiH legislativa a) Pregled legislative EU, regulatornog okvira i okvira politika Evropska Unija je poduzela značajne inicijative u oblasti energetske efikasnosti (EE) što je rezultiralo usvajanjem specifičnih direktiva, kao i niza mjera u okviru politika. Pored legislative, EZ 9 je objavila niz važnih dokumenata o politikama, od kojih je najnoviji Akcioni plan za energetsku efikasnost: Ostvarivanje potencijala [Izvještaj Komisije COM(2006)545 konačna verzija od , kao i Zelena knjiga (Green Paper) o evropskoj strategiji za održivu, konkurentnu i sigurnu opskrbu energijom [COM(2006) 105 konačna verzija od ] Akcioni plan za EE određuje okvir politika i mjera u cilju intenziviranja procesa ostvarivanja potencijala procijenjenog na više od 20% uštede u godišnjoj potrošnji primarne energije u EU do U okviru Akcionog plana naročita važnost pridaje se: Mobiliziranju šire javnosti i kreatora politika na svim nivoima vlasti, zajedno sa učesnicima na tržištu, i Transformaciji unutrašnjeg energetskog tržišta na način kojim će se građanima EU omogućiti u energetskom smislu globalno najefikasnija infrastruktura, zgrade, uređaji, procesi, sredstva transporta i energetski sistemi. S obzirom na važnost ljudskog faktora u smanjenju potrošnje energije, Akcioni plan također podstiče građane da koriste energiju na najracionalniji mogući način. U njemu je prepoznato da energetsku efikasnost čini izbor informiranih pojedinaca, a ne samo propisi. U svrhu omogućavanja što bolje integracije mjera iz oblasti energetske efikasnosti u nacionalne propise svake od zemalja članica EU, Evropska komisija je predložila nekoliko direktiva koje su usvojene i u međuvremenu su stupile na snagu. One obuhvataju širok spektar oblasti u kojima postoji potencijal za uštedu energije. Postoji više od 25 direktiva i propisa koje se direktno odnose na energetsku efikasnost. U svrhu implementacije ovih direktiva, izrađene su desetine Tehničkih standarda (EN, PrEN). U slijedećem tekstu ukratko su predstavljeni najvažniji dokumenti legislative EU iz oblasti energetske efikasnosti. Direktiva o energetskoj efikasnosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama (2006/32/EZ) Direktiva postavlja niz obaveznih zahtjeva kao što je usvajanje Akcionih planova energetske efikasnosti (EEAP), mjera za javni sektor, obaveza za distributere energije, itd. Ona predstavlja temelj za izradu Zakona o energetskoj efikasnosti. Zakon o energetskoj efikasnosti nije eksplicitan zahtjev Direktive, ali predstavlja najprihvatljiviji način njenog transponiranja u državno zakonodavstvo. Za implementaciju ove Direktive potrebno je usvojiti veliki broj propisa i obaviti niz pratećih aktivnosti, koje obuhvataju, ali se ne ograničavaju, na: 9 Direktive i dokumenti o politikama se mogu naći na web stranici EZ

59 59 Akcione planove energetske efikasnosti sa konkretnim ciljevima u smislu uštede energije i imenovanje/uspostavljanje institucije sa odgovarajućim kapacitetom i ovlaštenjima (tj. Agencije za energetsku efikasnost) koja će biti zadužena za izradu, koordinaciju i nadzor Akcionih planova energetske efikasnosti i vršiti ocjenu postignutih ciljeva. Regulativu sa metodologijom za izračunavanje indikativnih ciljeva uštede energije na državnom nivou, te za mjerenje i verifikaciju ušteda energije. Uspostavljanje obaveznog mehanizma za prikupljanje podataka i izvještavanje o implementaciji akcionih planova energetske efikasnosti, kao i baze podataka za prikupljanje podataka i izvještavanje. Uspostavljanje Fonda za energetsku efikasnost iz kojeg će se finansirati aktivnosti Akcioni plan za energetsku efikasnost u javnom sektoru i imenovanje/uspostavljanje institucije (tj. Agencije za energetsku efikasnost) koja će biti zadužena za administraciju, upravljanje i implementaciju Regulatorni zahtjev za uvođenje kriterija za energetsku efikasnost u javne nabavke; Objavljivanje/distribucija smjernica Zahtjev kojim se omogućava ugovaranje u oblasti energetske efikasnosti, finansiranje od treće strane, itd., u javnom sektoru; Objavljivanje/distribucija modela ugovora koji mogu poslužiti kao primjer Zahtjev o obavezi distributera / maloprodajnih dobavljača o pružanju ili omogućavanju energetskih usluga ili energetskih revizija, ili o doprinosu fondu za energetsku efikasnost; uspostavljanje mehanizma za izvještavanje/nadzor/verifikaciju u svrhu osiguravanja usklađenosti Izmjene i dopune zakona/ propisi kojima će se ukloniti prepreke aktivnostima kompanija specijaliziranih za energetske usluge (ESCO-a) Podsticaji za uspostavljanje, razvoj i opremanje ESCO-a, uslužnih i konsalting biroa za energetsku efikasnost, itd. Uspostavljanje akreditacionog tijela i/ili kvalfikacione sheme za energetske revizore, itd.; Propisi kojima se određuju kvalifikacije i odgovornosti energetskih revizora, subjekata koji vrše instalacije, itd. i procedura njihove akreditacije. Specifikacije za energetske revizije, mjerenja potrošnje energije, instalaciju opreme, itd. Kampanje širenja informacija za širu javnost i specifične ciljne grupe Zahtjev za individualno mjerenje potrošnje energije za nove zgrade; Propis kojim će se odrediti pravila u slučaju zasebnog mjerenja potrošnje energije i način na koji se dijele zajednički troškovi izmjereni kolektivnim brojilima; Zahtjevi za pružanje informacija potrošačima o njihovoj energetskoj učinkovitosti uz dostavljene račune, itd. Direktiva o energetskim karakteristikama zgrada (EPBD) 2002/91/EZ Direktiva 2002/91/EZ je također poznata kao EPBD. Ona uvodi koncept sveukupne energetske efikasnosti zgrada koji prevazilazi tradicionalne zahtjeve toplotne izolacije. Glavni koncepti EPBD-a su slijedeći: Uspostavljanje minimalnih zahtjeva za energetske karakteristike zgrade kao cjeline, uzimajući u obzir sve vrste upotrebe energije u toj zgradi kao što su grijanje,

60 60 ventilacija, rashlađivanje, topla voda za domaćinstvo, rasvjeta, primjena izvora obnovljive energije, itd. i Energetsko certificiranje zgrada Prije usvajanja EPBD-a, mnoge zemlje EU su postepeno unaprijedile tradicionalne propise za toplotnu izolaciju zgrada. Na slici S koja slijedi, predstavljena je evolucija standarda i normi u oblasti energetskih karakteristika zgrada u Njemačkoj. Vrste zahtijeva Energetska kriza Komponentna U vr. ili srednja U vrijednost Srednja U vrijednost Neto energetske potrebe za grijanje + srednja U vrijednost Potrebe primarne energije za grijanje + srednja U vrijednost EPBD Potrebe primarne energije za KGH + srednja U vrijednost Regulative iz oblasti zaštite zdravlja i sigurnosti vrijeme 1. WSVO 2. WSVO 3. WSVO 1. EnEV 2. EnEV Slika S 2.1.1: Standardi i norme u oblasti energetskih karakteristika zgrada u Njemačkoj Kao što je prikazano na slici S 2.1.1, tradicionalni propisi kojim su definirani zahtjevi toplotne izolacije građevinskog materijala i zgrade kao cjeline (slični onima koji su primjenjivani u bivšoj Jugoslaviji) modifikovani su u Njemačkoj godine dodavanjem zahtjeva za maksimalnu potrošnju mrežne energije za grijanje godine, u cilju promoviranja izvora obnovljive energije (IOE), maksimalna potrošnja energije za grijanje izračunavala se na osnovu potrošnje primarne energije (tj. postojalo je ograničenje potrošnje konvencionalnih goriva, ali ne i IOE). Nakon implementacije Direktive EPDB godine, dolazi do ograničenja maksimalne potrošnje primarne energije za grijanje, hlađenje, ventilaciju, rasvjetu i toplu vodu za domaćinstva, kao i ograničenja sveukupne U-vrijednosti (koeficijenta transfera toplote) zgrade. Projektant zgrade ima slobodu da bira između materijala i sistema (u skladu sa ostalim sigurnosnim i građevinskim propisima) koji ispunjavaju zahtjeve energetske efikasnosti. Za nove zgrade (naročito za zgrade sa ukupnom korisnom podnom površinom preko 1000 m2), postoji obaveza uvođenja alternativnih sistema, kao što su npr. decentralizirani sistemi opskrbe energijom koji se baziraju na obnovljivoj energiji, kogeneraciji, daljinskom ili lokalnom grijanju ili hlađenju, kao i toplotnim pumpama pod određenim uslovima. Slika S predstavlja uticaj gore navedenih mjera na godišnju potrošnju toplotne energije jedne tipične kuće u Njemačkoj.

61 61 Slika S : Smanjenje godišnje potrošnje toplotne energije (kwh/m 2 a) u jednoj kući koje nastaje kao rezultat relevantnih propisa uvedenih u Njemačkoj Energetski certifikat pokazuje koliko je neka zgrada energetski efikasna. Uvođenje energetskog certificiranja zgrada u skladu sa Direktivom EPBD 2002/91/EZ, jeste tržišni mehanizam usmjeren prije svega na stimulaciju privatnih investicija u EE u zgradama u cilju povećanja njihove komercijalne vrijednosti i postizanja koristi od olakšica (u slučaju da je to primjenjivo). Implementacija Direktive je dugotrajna i zahtjevna procedura koja se provodi u fazama. Među pitanjima na koja treba obratiti pažnju istaknuta su slijedeća: Uspostavljanje upravljačke i administrativne sheme za implementaciju Direktive Propisi kojima se definira metodologija izračunavanja energetske efikasnosti zgrada; Priprema standardnih formi obračuna i izvještaja o studijama energetske efikasnosti; Kursevi obuke za inžinjere u cilju njihovog osposobljavanja za korištenje nove metodologije Usvajanje Standarda na kojima će se bazirati metodologija (postoje desetine Tehničkih standarda koji se odnose na Direktivu EPBD više od 2000 strana) Regulativa za određivanje minimalnih zahtjeva energetske efikasnosti za različite tipove novih zgrada Uspostavljanje/ jačanje mehanizama za provedbu u svrhu osiguranja da se novi propisi primjenjuju Regulativa kojom se definira metodologija certifikacije energetske efikasnosti, standardi rangiranja za različite tipove zgrada (nove i postojeće) i liste za provjeru certifikacije/ obračunske forme Uspostavljanje mehanizama za provedbu uključujući verifikaciju/ provjeru izdatih certifikata Regulativa kojom se definira metodologija inspekcije bojlera i sistema rashladnih uređaja, kvalifikacije inspektora i procedure akreditacije, kodeks prakse, itd. Uspostavljanje akreditacionog tijela i/ili kvalifikacione sheme za certifikatore i inspektore, itd. Organizacija kurseva za obuku i ispita za certifikatore i inspektore

62 62 Izrdada baze podataka koja će sadržavati listu certificiranih revizora/inspektora, podatke o certifikatima izdatim za nove i postojeće zgrade, podatke o postojećim velikim zgradama za javne usluge koje obavezno moraju biti certificirane, itd. Ostale direktive u oblasti energetske efikasnosti Okvir EU koji se odnosi na energetsku efikasnost sastoji se iz niza drugih direktiva navedenih u odlomcima koji slijede: Označavanje energetske efikasnosti kućanskih aparata: (Krovna direktiva 92/75/EEZ o energetskom označavanju i direktive kćerke o označavanju specifičnih uređaja). Njima se određuje obaveza zemalja članica da uvedu označavanje specifičnih kućanskih aparata kao što su mašine za pranje veša, električne sušilice, kombinirane mašine za veš/sušilice, mašine za suđe, kućanske lampe, itd. Minimalni zahtjevi za energetsku efikasnost uređaja: Ove direktive određuju specifične zahtjeve za performanse i efikasnost novih bojlera, kućanskih električnih frižidera i zamrzivača, te balasta za fluorescentnu rasvjetu. EZ planira uspostavljanje minimalnih zahtjeva za energetsku efikasnost niza novih uređaja u bliskoj budućnosti. Eko-dizajn: Ima za cilj poboljšanje okolišne efikasnosti proizvoda tokom životnog vijeka kroz sistematsku integraciju okolinskih aspekata (kao što je energetska efikasnost) u najranijoj fazi dizajniranja proizvoda. Glavne politike i legislativa EU u oblasti standarda zaštite okoline vezanih za energetiku Pored legislative EU koja se direktno odnosi na EE, postoji niz drugih okolinskih direktiva i propisa koji se indirektno odnose na EE i tiču se, između ostalog, kvalitete goriva i emisija iz velikih postrojenja sa sagorijevanjem. U tekstu koji slijedi dat je kratak opis najvažnijih direktiva za BiH. Direktiva 1999/32/EZ o smanjenju sadržaja sumpora nekih tečnih goriva, izmijenjena i dopunjena Direktivom 2005/33/EZ Direktiva 1999/32/EZ treba biti transponirana u zakonodavstvo BiH do 31. decembra, godine. Ova obaveza je rezultat učešća BiH u Sporazumu o Energetskoj zajednici jugoistočne Evrope. Glavni cilj Direktive 1999/32/EZ je smanjenje emisija sumpor dioksida koje nastaju sagorijevanjem određenih tipova tečnih goriva, i samim tim smanjenje štetnih uticaja takvih emisija na čovjeka i njegovu životnu sredinu. Direktivom je određen maksimalan sadržaj sumpora za teško loživo ulje, gasno ulje i brodska goriva. Ova direktiva se ne odnosi na dizel goriva koja su obuhvaćena drugom Direktivom 98/70/EZ o kvaliteti bezina i dizel goriva. Osnovne obaveze određene Direktivom su: Od 1. januara, 2003., zabraniti upotrebu teških loživih ulja ukoliko njihov sadržaj sumpora premašuje 1% mase. Osigurati da postrojenja sa sagorijevanjem, koje koriste teška loživa ulja sa koncentracijom sumpora većom od 1% mase, rade sa dozvolama u kojim je jasno navedeno ograničenje emisija. Takva postrojenje su uglavnom velika postrojenja sa sagorijevanjem koja su obuhvaćena Direktivom 2001/80/EZ (vidi slijedeći odlomak).

63 Ograničenja sadržaja sumpora i vremenski rokovi za ostale tipove tečnih goriva. 63 Ključni zahtjevi nadzora implementacije su: Provjera, putem uzimanja uzoraka, da je sadržaj sumpora u gasnim uljima koja se koriste na datoj teritoriji u skladu sa zahtjevima direktive. Uspostavljanje procedura uzimanja uzoraka i referentnih metoda za određivanje sadržaja sumpora, uključujući metodu arbitraže i statističku interpretaciju verifikacije sadržaja sumpora. Pored gore navedenog, Direktiva predviđa efektivne kaznene mjere u slučaju neusklađenosti sa važećim zahtjevima, kao i redovno podnošenje izvještaja EZ o obavljenim testovima i njihovim rezultatima. Direktiva 2001/80/EZ o ograničenju emisija nekih zagađujućih materija u zrak iz velikih postrojenja sa sagorijevanjem BiH, kao Ugovorna strana Sporazuma o Energetskojzajednici jugoistočne Evrope, ima obavezu da u potpunosti implementira Direktivu 2001/80/EEZ do 31. decembra Ova Direktiva se odnosi na postrojenja sa sagorijevanjem projektovana za proizvodnju energije sa toplotnim unosom jednakim ili većim od 50 MW, bez obzira na tip goriva koje se koristi (čvrsto, tečno ili gasno). Njen cilj je da ograniči količine sumpor dioksida, nitrogen oksida i prašine koji se ispuštaju iz velikih postrojenja sa sagorijevanjem svake godine. Velika postrojenja sa sagorijevanjem su klasificirana u skladu sa datumom dobijanja njihove dozvole za rad. Za svaku od kategorija postrojenja primjenjuju se različita ograničenja emisija. Postrojenja koja su dobila dozvolu za rad između 1. jula, i 27. novembra, i stavljena u pogon najkasnije do 27. novembra, Postrojenja koja su dobila dozvolu za rad nakon 27. novembra, (poslije objavljivanja Direktive). Direktiva također zahtijeva znatno smanjenje emisija iz postojećih postrojenja, odnosno postrojenja koja su dobila dozvolu za rad prije 1. jula, Prema Direktivi, ova smanjenja treba postići do 1. januara, 2008.: bilo kroz postizanje usklađenosti, svakog postrojenja ponaosob, sa ograničenjima emisija koja su primjenjiva na postrojenja koja su dobila dozvolu za rad u periodu između 1. jula, i 27. novembra, ili putem nacionalnog plana smanjenja emisija koji će biti primjenjiv na ukupnu količinu emisija postrojenja koja su njime obuhvaćena, koji ima jednake rezultate u smanjenju emisija. Direktiva dozvoljava da postojeća postrojenja budu oslobođena obaveze usklađivanja sa ograničenjima emisija pod uslovom da se operater obaveže da postrojenje neće raditi više od sati u periodu između 1. januara, i 31. decembra, Pored toga, Direktiva dozvoljava odstupanje od usklađenosti sa ograničenjima emisija za postrojenja koja nisu u funkciji više od određenog broja sati godišnje ili

64 64 koriste specifične tipove goriva (sopstvene) ili u slučajevima kada je riječ o kvaru opreme za smanjenje emisija. Metode mjerenja emisija i učestalost vršenja nadzora, kao i pravila o uspostavljanju i vođenju inventura godišnjih emisija za velika postrojenja sa sagorijevanjem su također opisani u Direktivi. b) Potencijalna problematika usklađivanje BiH propisa sa legislativom EU u oblasti energetske efikasnosti i standarda zaštite okoline BiH ima međunarodnu obavezu da promovira politike energetske efikasnosti (EE) kao članica Protokola Energetske povelje o energetskoj efikasnosti i pripadajućim aspektima zaštite okoline (PEEREA) u okviru Sporazuma o Energetskoj povelji. Još ne postoji bilo kakva eksplicitna međunarodna obaveza BiH da implementira direktive EU u oblasti EE (Direktiva o energetskoj efikasnosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama 2006/32/EZ, Direktiva o energetskim karakteristikama zgrada (EPBD) 2002/91/EZ, Direktive o označavanju energije, itd.). Međutim, s obzirom na rastući značaj energetske efikasnosti za EU, implementacija ovih direktiva je već dio programa saradnje između EU i BiH. Radna grupa za EE uspostavljena je u okviru Sporazuma o Energetskoj zajednici jugoistočne Evrope u svrhu promoviranja implementacije direktiva u oblasti EE. BiH uzima učešće u ovoj radnoj grupi. Bez obzira na međunarodne obaveze BiH, transponiranje i sprovođenje direktiva u oblasti EE u BiH predstavlja najprihvatljiviji i najefikasniji način promoviranja EE u zemlji iz slijedećih glavnih razloga: EE je od suštinske važnosti za unaprijeđenje konkurentnosti ekonomije, sigurnosti opskrbe energijom i smanjenja uticaja na okoliš Unaprijeđenje EE u oblasti potrošnje smanjuje potrebu za skupim investicijama u infrastrukturu u oblasti opskrbe i poboljšava pouzdanost sistema Najbolji način unaprijeđenja EE u zemlji i svakom pojedinom sektoru je da se iskoristi dugo sticano međunarodno iskustvo, naročito u EU. Legislativa i propisi EU u oblasti energetske efikasnosti predstavljaju ishod decenija ulaganja napora, naučenih lekcija i postignutih značajnih uspjeha. Stoga je transponiranje Direktiva EU u oblasti EE u nacionalno zakonodavstvo i usvajanje uspješne dobre prakse prilagođene domaćim uslovima logičan proces za promoviranje EE u zemlji. Transponiranje i implementacija legislative EU u oblasti EE je dio procesa pristupanja EU. Usklađivanje tehničkih standarda i propisa u oblasti EE sa propisima EU omogućava proizvođačima opreme, dobavljačima, građevinskim kompanijama, davaocima usluga energetske efikasnosti i ostalim učesnicima na tržištu pristup velikom tržištu EU, kao i tržištima zemalja jugoistočne Evrope koje postepeno usvajaju standarde EU. Proces kompletnog usvajanja i implementacije čitave pravne stečevine (acquis communautaire) u oblasti EE zahtjeva mnogo napora, vremena i resursa. Indikativno, samo za implementaciju Direktive EPBD 2002/91/EZ, bilo je potrebno 5 godina intenzivnih napora u Irskoj i drugim zemljama. Dakle, potrebno je uspostaviti prioritete i akcione planove.

65 65 U tekstu koji slijedi, u svrhu diskusije uvodimo određene logične prioritete u skladu sa međunarodnom praksom. Izrada Energetske strategije (na entitetskom i državnom nivou) koja će u najmanju ruku: Prepoznati značaj EE i definirati osnovne prioritete za EE Predvidjeti izradu strategija i politika u oblasti EE Predvidjeti usvajanje osnovnog zakonodavnog i regulatornog okvira, te uspostavljanje institucionalnih struktura za EE Predvidjeti mehanizme i strukture za uklanjanje prepreka za razvoj tržišta EE. Iako svaki od entiteta može izabrati najprikladnije institucionalne strukture za promoviranje EE, od ključne važnosti je da svi propisi, metodologije, tehnički standardi, sistemi za prikupljanje statističkih podataka i nadzor, kao i podsticajne mjere za EE budu u potpunosti usklađeni među entitetima, ako ne i identični. Ovo će omogućiti konsolidaciju podataka i uspjeh na državnom nivou koji je na kraju nadležan za pregovore i podnošenje izvještaja međunarodnim organizacijama, te omogućiti izbjegavanje problema u funkcioniranju tržišta. Ako entiteti odluče da uspostave Agencije za EE ili druge tipove institucija za EE na entitetskom nivou, odgovarajuća institucija za EE na državnom nivou je neophodna. To bi mogla biti Agencija za EE na državnom nivou ili jedinica za EE u okviru Odsjeka za energetiku Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (MVTEO BiH) (pod uslovom da se MVTEO-u obezbjedi dodatno osoblje i resursi). Osnovna legislativa, regulatorni i institucionalni okvir Pod ovim se obično podrazumijeva: Usvajanje specijalnog Zakona o energetskoj efikasnosti. Taj Zakon će, između ostalog, definirati terminologiju u oblasti EE, pružiti pravnu osnovu za uspostavljanje jedne ili više centralnih institucija za EE (Agencija za EE ili jedinica za EE u okviru MVTEO) koje će imati vodeću ulogu u promociji EE i fonda/fondova za EE. Njime će također biti transponirane glavne odredbe Direktive EU 2006/32/EZ o energetskoj efikasnosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama, i isti će uvesti koncepte ostalih bitnih direktiva (EPBD, obilježavanje energije, Direktiva o kogeneraciji, itd.). Uspostavljanje i izgradnja kapaciteta centralne institucije/centralnih institucija za EE i uspostavljanje fond(ov)a za EE. Izrada i usvajanje Strategije za energetsku efikasnost i Akcionih planova za EE uključujući specijalne Akcione planove za javni sektor. Uspostavljanje sistema za prikupljanje statističkih podataka, nadzor i informiranje u oblasti EE u svrhu olakšavanja planiranja i nadzora, koji će služiti kao instrument za izvještavanje. Promoviranje međunarodne saradnje u oblasti EE. Promoviranje primjenjenog istraživanja i razvoja, te transfera tehnološkog znanja i iskustva u oblasti EE, kao i razvoja domaće proizvodnje opreme i materijala za EE.

66 Energetska efikasnost zgrada i uređaja 66 Hitne mjere za sprovođenje postojećih propisa o termalnoj izolaciji uz paralelnu implementaciju kampanja širenja informacija u javnosti među potencijalnim vlasnicima i stanarima u svrhu stvaranja potrebe tržišta i pritiska za izgradnju energetski efikasnih zgrada i sistema. Izrada novog regulatornog okvira uz usvajanje koncepta sveukupnih zahtjeva energetskih karakteristika zgrada, a u drugoj fazi certifikata o energetskim karakteristikama u skladu sa Direktivom o energetskim karakteristikama zgrada (2002/91/EZ). Uvođenje shema za obilježavanje energije i minimalne zahtjeve energetske efikasnosti za uređaje i opremu koji troše energiju. Propisi za uvođenje individualnog mjerenja i distribucije troškova energije u skladu sa stvarnom potrošnjom. Mjere za promoviranje nisko-energetskih zgrada i ugrađivanje izvora obnovljive energije (naročito pasivnih i aktivnih solarnih sistema) u energetske sisteme zgrada. Javni sektor Uvođenje shema za upravljanje energijom i planova za EE na lokalnom nivou i u javnim ustanovama, u kombinaciji sa obukom i pilot-projektima, te uspostavljanje centralne sheme nadzora/ uvođenja poboljšanja (benchmarking-a). Implementacija investicija u EE i uvođenje grant shema za EE za širi javni sektor. Regulatorno uspostavljanje kriterija za EE u javnim nabavkama. Regulatorne i druge mjere za omogućavanje ugovaranja u oblasti energetske efikasnosti, finansiranja od treće strane i drugih alternativnih mehanizama finansiranja u javnom sektoru. Certificiranje energetske efikasnosti javnih zgrada. Svi sektori Specijalne studije za identifikaciju EE potencijala i odgovarajuće mjere Promoviranje razvoja domaćih kapaciteta u oblasti energetske revizije, upravljanja energijom, itd., kao i usluga konsaltinga/inžinjeringa u oblasti EE. Uklanjanje barijera i promoviranje alternativnih mehanizama finansiranja (ugovaranje u oblasti energetske efikasnosti, finansiranje od treće strane, itd.) i promoviranje kompanija specijaliziranih za energetske usuge (ESCO-a). Subvencioniranje energetskih revizija za kompanije i studija izvodljivosti investicija u EE i korištenja izvora obnovljive energije; omogućavanje finansijskih olakšica, tehničke pomoći, obuke i širenja informacija, fokusiranja na specifične sektore i intervencija u oblasti EE po potrebi. Postepeni rast cijena iz tarifnog sistema kako bi se dostigao nivo tržišnih cijena, dajući prave signale za EE potrošačima (paralelno sa mjerama podrške socijalno ugroženim kategorijama stanovništva).

67 67 Javne kampanje o načinima štednje energije namjenjene široj javnosti; Štednju energije u domaćinstvima trebalo bi podsticati kroz besplatno pružanje savjeta o energiji. Mjere za promoviranje EE u transportu (obuka vozača, efikasno održavanje vozila, sheme energetski efikasnog održavanja voznih parkova u javnom transportu, itd.). c) Usklađivanje politika i legislative, vezanih za energetiku, sa standardima zaštite okoline Direktiva 1999/32/EZ o smanjenju sadržaja sumpora u nekim tečnim gorivima (izmijenjena i dopunjena Direktivom 2005/33/EZ) Implementacija Direktive 1999/32/EZ (kao i Direktive 98/70/EZ o kvaliteti benzina i dizel goriva) između ostalog zahtjeva: Imenovanje tijela i drugih organizacija zaduženih za regulaciju kvaliteta goriva koja se koriste na njihovoj teritoriji. Uspostavljanje regulatornog sistema u svrhu osiguranja usklađenosti. Uspostavljanje sistema i procedure nadzora sadržaja sumpora u gorivima (uključujući imenovanje i kontrolu laboratorija u privatnom i/ili javnom sektoru). Pružanje odgovarajuće obuke u oblasti procedura vršenja nadzora. Uspostavljanje sistema (npr. jedne baze podataka) za prikupljanje rezultata uzimanja uzoraka i analize goriva. Pripremu i objavljivanje smjernica za procedure vršenja nadzora koje u sebi sadrže ISO metodu 8754 i ISO standarde Kada je riječ o proizvodnji goriva sa sadržajem sumpora koji je u skladu sa zahtjevima, to je pitanje investiranja u Rafineriju Bosanski Brod. U toku je izrada investicionog programa. Direktiva 2001/80/EZ o ograničenju emisija određenih zagađujućih materija u zrak iz velikih postrojenja sa sagorijevanjem Za implementaciju ove Direktive potrebne su znatne investicije u postojeća velika postrojenja sa sagorijevanjem do kraja god., kada će Direktiva biti u potpunosti implementirana u BiH, kao i propisi i mehanizmi za vršenje nadzora u svrhu osiguravanja da sva nova postrojenja budu izgrađena korištenjem najboljih raspoloživih tehnologija koje su u okviru granica zaštite okoline koje postavlja Direktiva i koje istovremeno imaju visok stepen energetske efikasnosti Energetska efikasnost u sferama proizvodnje i potrošnje energije Mehanizmi uspostave energetski efikasnih načina korištenja izvorne energije kao sastavnog dijela prirodnih resursa su veoma kompleksne prirode. U sebi sadrže cjelokupan proces niza transformacija energije do same faze njenog korištenja od strane korisnika. Sam pojam energetska efikasnost tretira mehanizme njenog korištenja na strani potrošača, mada za kompletan ciklus su veoma bitni gubici nastali u samom

68 68 procesu generisanja, prenosa i distribucije. Jedan od najbitinijih oblika transformisane energije za Bosnu i Hercegovinu je električna energija, te poseban osvrt treba dati na odgovarajuće gubitke koji se stvaraju do praga samog korisnika. a) Pregled energetske efikasnosti u proizvodnji, prenosu i distribuciji električne energije u BiH poređenje sa zemljama EU Ciklus transformacije hemijske energije osnovnog energenta u električnu, te njen transport do samog potrošača prati pojava gubitaka energije, te je prisutna težnja da se ovi gubici svedu na što manju mjeru. Kako bi se imao uvid u veličinu nastalih gubitaka data je procjena po različitim segmentima proizvodnje i transporta električne energije u BiH. Gubici u proizvodnji električne energije Gubici u proizvodnji električne energije se dominantno javljaju kod termoenergetskih postrojenja, dok su gubici hidroenergetskih postrojenja zanemarljivi, tako da nisu sastavni dio proračuna ukupnih gubitaka u proizvodnji električne energije u sastavu date procjene. U Federaciji Bosne i Hercegovine trenutno je u pogonu 7 termoenergetskih blokova, i to Tuzla G3 instalisane snage 85 MW, Tuzla G4 (175 MW), Tuzla G5 (180 MW), Tuzla G6 (190 MW), Kakanj G5 (95 MW), Kakanj G6 (85 MW) i Kakanj G7 (205 MW), svi u nadležnosti Javnog preduzeća Elektroprivreda BiH d.o.o. Sarajevo. Prema zvanično objavljenim podacima godišnja proizvodnja električne energije iz navedenih 7 blokova, u periodu , se kretala od GWh u god., te GWh u god. Većina proizvodnje, oko 70%, se obavlja u blokovima Tuzla G4 (pušten u pogon 1971.), Tuzla G6 (1978), i Kakanj G7 (1988), osim u god., kada je posljednji bio van funkcije zbog remonta. Vrijeme izlaska iz pogona ovih blokova je predviđeno za (Tuzla G4), odnosno iza god (Tuzla G6 i Kakanj G7). Ugalj sa najvećom toplotnom moći, kj/kg, je mrki ugalj koji se sagorijeva u bloku Tuzla G6, dok ostali blokovi sagorijevaju kombinaciju lignita i mrkog uglja kod kojih se toplotna moć kreće kj/kg, te isključivo mrki ugalj sa toplotnom moći u rasponu od kj/kg. Ovisno o dinamici rada pojedinih blokova po godinama, odnosno specifičnoj godišnjoj potrošnji (kj/kwh), prosječna toplotna moć sagorijelih ugljeva u svih 7 blokova se kreće u vrijednostima oko kj/kg. O nivou efikasnosti transformacije navedenih blokova govori parametar specifične godišnje potrošnje, izražen u kj/kwh, te predstavlja omjer utrošene energije uglja za dobivanje jedinične količine električne energije. U periodu navedene tri godine, za koje postoje zvanični podaci, najnepovoljnija situacije je bila sa blokom Tuzla G3, koji je u ukupnoj proizvodnji učestvovao sa oko 10%, te se specifična potrošnja kretala na nivou od preko kj/kwh, što je preuzrokovalo relativno nizak stepen korisnog dejstva bloka od oko 25%. Posmatrajući samo posljednju godinu, najbolju vrijednost ovog parametra su imali blokovi Tuzla G4, Tuzla G6, Kakanj G5 i Kakanj G7 (nakon remonta), i to u vrijednostima od oko kj/kwh, što je osiguralo stepen korisnog dejstva blokova nešto veći od 30%.

69 69 Tabela 2.1.3: Proizvodnja električne energije iz TE u FBiH za god, sa procjenom korisnog dejstva Ukupna proizvodnja (GWh) Ukupni utrošak uglja (1000 t) Prosječna toplotna moć uglja (kj/kg) Ukupni stepen korisnog dejstava (%) 27,75 29,24 28,79 Ukupno gledajući, stepen korisnog dejstva svih 7 posmatranih termoenergetskih blokova u FBiH se kretao u vrijednostima 27,75% u god., 29,24% (2006), te 28,79% (2007). U Republici Srpskoj u pogonu su dva termoenergetska bloka, i to TE Gacko i TE Ugljevik. Navedenim termoelektranama upravlja Elektroprivreda RS. Raspoloživa snaga ovih termoelektrana iznosi 497 MW. Pri tome treba imati u vidu da je projektirana snaga na pragu TE Ugljevik 280 MW, ali je zbog tehničkih problema moguće postići tek oko 250 MW. Za postizanje projektirane snage potrebna je rekonstrukcija kotla. TE Gacko i TE Ugljevik predviđene su za revitalizaciju čime će se produžiti životni vijek i ispuniti okolinske norme u pogledu emisije onečišćujućih tvari (čestice, sumpor, NOx). Očekivana godina izlaska iz pogona revitaliziranih jedinica je nakon godine. Posljednji zvanični podaci 12 govore o planiranim parametrima rada navedenih termoelektrana za god.. Plan je da navedena dva termoenergetska bloka u god. proizvedu GWh električne energije, sa prethodno planiranom vrijednosti specifične potrošnje od kj/kwh. Za ovu proizvodnju potrebno je sagoriti t uglja (mrki TE Ugljevik, lignit TE Gacko) sa prosječnom toplotnom moći od kj/kg. Realizacijom gore navedenih parametra osigurao bi se nivo stepena korisnog dejstva navedenih blokova u vrijednosti od 31,29%. Također, prema podacima za neke ranije godine 13, period god., godišnja proizvodnja u ove dvije termoelektrane se kretala između GWh u i GWh u godini, uz stepene korisnog dejstva termoenergetskih blokova od 29,12% u 2001., do 34,82% u godini. Najveći uticaj na nivo stepena korisnog dejstva termoenergetskih blokova imaju trenutno stanje, tehničke karakteristike samih kotlova i pratećih izmjenjivača toplote, dok same turbine i generatori imaju znatno manji uticaj. Ovaj parametar služi kao osnovni indikator u utvrđivanju efikasnosti rada bloka, te ukazuje na potrebne zahvate kako bi se napravila poboljšanja u njegovom radu. 10 Godišnji izvještaji , JP Elektroprivreda BiH d.o.o. Sarajevo 11 Preračunata vrijednost na osnovu specifične potrošnje i proizvodnje 12 Elektroenergetski bilans Republike Srpske za God., Trebinje, oktobar Studija energetskog sektora u BiH, Modul 1, Knjiga A Povijesne energetske bilance, Energetski institut Hrvoje Požar, Hrvatska

70 70 Gubici u prijenosu i distribuciji električne energije Gubici na prijenosnoj i distributivnoj mreži predstavljaju neizbježan faktor u ukupno elektroenergetskom bilansu. Prema uzroku nastanka, gubitke u elektroenergetskim mrežama možemo podijeliti u dvije osnovne grupe, tehničke i netehničke (komercijalne) gubitke. Tehnički su određeni stanjem i nivoom održavanja elektroenergetskog sistema (konfiguracijom mreže, brojem sistema transformacije, parametrima vodova i transformatora, strukturom i lokacijom izvora i potrošača, strukturom potrošnje, i sl.) i predstavljaju neizbježnu posljedicu fizičkog procesa u elektroenergetskim vodovima i transformatorskim stanicama. Netehnički (komercijalni) gubici su posljedica nelegalnih priključenja na distributivnu mrežu, ali i nepreciznosti mjerenja (očitanja). Prema podacima 14 za god., ukupna proizvodnja električne energije u BiH je iznosila GWh, uključujući proizvodnju iz termoelektrana (66%), hidroelektrana (33%), te malih hidroelektrana i industrijskih elektrana (1%). Ukupni gubici na prijenosnom sistemu su iznosili 312 GWh, tj. oko 2,6% ukupno proizvedene količine. Prema istom izvoru, ukupno preuzimanje za distributivnu potrošnju je iznosilo GWh, od čega je najviše preuzela Elektriprivreda BiH (4.081 GWh), zatim Elektroprivreda RS (3.119 GWh), Elektroprivreda HZHB (2.846 GWh), Aluminij Mostar kao kvalifikovani kupac (548 GWh), te elektrodistribucija u Distriktu Brčko (290 GWh). Kada je riječ o gubicima na distributivnoj mreži u BiH, zvanično objavljeni podaci Elektroprivrede BiH 15 govore da je bruto distributivna potrošnja električne energije u godini iznosila GWh od čega je neto distributivna potrošnja bila GWh sa gubicima na distributivnoj mreži od 347 GWh, što predstavlja 9,1% ukupne distributivne potrošnje. Prema istom izvoru, gubici na prijenosnoj mreži za isti period su iznosili 156 GWh. Ukupni gubici na prijenosnoj i distributivnoj mreži Elektroprivrede BiH su za godinu iznosili 475 GWh, odnosno 8,2% ukupno realizovane isporuke električne energije za isti period. Elektroprivreda HZHB je u godini imala proizvodnju od 1.124,07 GWh električne energije 16, te za isti period osigurala 1.728,41 GWh iz kupoprodaje i razmjene, što je stvorilo raspoloživu količinu električne energije u iznosu od 2.856,1 GWh. Potrošnja na distributivnoj mreži i ostalim potrošačima na 35 kv je iznosila 1.467,16 GWh, dok su direktni potrošači na 110/220 kv mreži potrošili 1.338,03 GWh, a na pumpni rad HE Čapljina se utrošilo 10,86 GWh. Gubici na prijenosnoj mreži su u godini iznosili 40,46 GWh. Objavljeni podaci o gubicima na distributivnoj mreži objedinjuju tehničke i ekonomske gubitke te su iznosili u prosjeku prema distributivnim područjima 16,6%. Prema podacima 17 za godinu, u Republici Srpskoj je ostvarena ukupna potrošnja u iznosu od 3.264,72 GWh električne energije, sa pratećim gubicima na distributivnoj mreži (tehnički i komercijalni) u iznosu od 541,24 GWh. Za razliku od gubitaka iz god. koji su iznosili 643,99 GWh, napravljen je značajan napredak u njihovom smanjenju, te je planirano da oni u god. budu na nivou od 474,79 GWh. Ispunjenje plana za godinu bi ostvarilo učešće gubitaka u bruto distributivnoj potrošnji (bez potrošača na 110 kv) od 14%. Za godinu, NOS je procijenio 14 Izvještaj o tokovima električne energije u BiH za godinu, NOS BiH, Sarajevo, mart Godišnji izvještaj 2007, JP Elektroprivreda BiH d.o.o. Sarajevo 16 Godišnje izvješće 2007, JP Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar 17 Elektroenergetski bilans Republike Srpske za godinu, Trebinje, oktobar 2008.

71 71 ukupne gubitke na prijenosnoj mreži koja pripada Elektroprivredi RS na 95,91 GWh, te je ista količina električne energije bilansirana kao pripadajuća za godinu. Praveći poređenje sa vrijednostima gubitaka u prijenosu i distribuciji električne energije u drugim zemljama, zaključuje se da Bosna i Hercegovina na svjetskom nivou zauzima prosječnu poziciju, dok u poređenju sa zemljama EU poprilično zaostaje. Tabela 2.1.4: Indikator gubitaka na prijenosu i distribuciji električne energije u svijetu za Država Procjena gubitaka na prijenosu i distribuciji Država Bosna i Hercegovina 15,83% Luksemburg 1,42% Srbija i Crna Gora 16,24% Izrael 2,82% Makedonija 20,66% Finska 3,45% SAD 6,39% Holandija 4,29% Kanada 6,56% Belgija 4,8% Francuska 5,66% Austrija 4,93% Švajcarska 6,25% Slovenija 5,56% Švedska 7,21% Njemačka 5,6% Procjena gubitaka na prijenosu i distribuciji Prema gore navedenom (izvor: 15), nivo gubitaka na prijenosnoj i distributinvnoj mreži Bosne i Hercegovine, u godini je iznosio 15,83% od ukupne raspoložive električne energije. U poređenju sa zemljama EU ova vrijednost je još uvijek daleko od zadovoljavajuće. b) Pregled energetske efikasnosti u industriji i zgradarstvu Najveće udjele u finalnoj potrošnji energije u Bosni i Hercegovini imaju sektori industrije i zgradarstva. Prema podacima za god. stambeni sektor učestvuje sa 49,7% u finalnoj potrošnji energije, dok na industriju otpada 21,5%. Potencijal industrijske potrošnje je mnogo veći od potrošnje u koja je iznosila 822,8 ktoe, a obzirom da je predratna industrijska potrošnja u god iznosila 2.337,4 ktoe i učestvovala sa oko 41% u ukupnoj finalnoj potrošnji BiH. Svi sektori bilježe blagi rast finalne potrošnje energije u periodu god, ali je to još uvijek značajno ispod nivoa potrošnje iz godine, najviše zbog relativno niske zastupljenosti industrijskog sektora.

72 72 Tabela : Finalna potrošnja energije po sektorima u BiH 18 Finalna potrošnja energije (ktoe) Sektor Rezidencijalni 2.049, , , , , , ,6 sektor Industrija 2.337,4 664, ,6 566,2 715,7 822,8 Usluge 211,2 193, ,6 209,9 217,4 233 Transport 775, ,8 607,3 638,5 707,2 697,2 Poljoprivreda 136,6 70,3 67,2 64,7 66,9 77,2 75,3 Ostalo 187,9 50,3 47,4 56,2 64,4 73,6 91,1 Ukupno Energetska efikasnost u industriji Primjena energetske efikasnosti u industriji odnosi se prvenstveno na uštedu električne i toplotne energije. Kod industrijskih sektora razlike u načinima korištenja energije su velike, a tako i mogućnosti povećanja efikasnosti i ostvarenja ušteda. Primjenjive metode su ovisne o prirodi procesa. Najveći potencijali se javljaju u uštedi toplotne energije primarno u iskorištenju otpadne toplote i u znatnom broju slučajeva mogu se postići uštede i do 30%. Na uštedu električne energije utječe se raznim mjerama efikasnosti potrošnje i zahvatima na trošilima. Bosna i Hercegovina se pored neodgovarajuće i zastarjele tehnologije, susreće i sa nedostatkom organiziranog pristupa, savremenih saznanja sa ovog područja i nedotatkom efikasne razmjene informacija. Pored prethodno navedenog, BiH se susreće i sa brojnim teškoćama uzrokovanim ratnim djelovanjima oštećena industrijska postrojenja i infrastruktura. Prema anketnim podacima 19 za godinu, finalna potrošnja energije u sektoru prerađivačke industrije u BiH iznosila je 32,65 PJ (779,8 ktoe), od čega je FBiH učestvovala sa 65%, RS sa 35%, dok je procijenjena potrošnja industrije u Distriktu Brčko bila vrlo mala te ne ulazi u ukupni bilans. Energetski najjača industrijska grana je industrija metala sa 59% udjela u ukupnoj industrijskoj finalnoj potrošnji energije. Na osnovu prikupljenih podataka za svrhu analize gore navedeni izvor navodi da je ukupna netoplotna potrošnja, potrošnja električne energije u industriji bez generisanja toplote, u BiH za god. iznosila 12,67 PJ (303,3 ktoe), odnosno 38,9% ukupne finalne potrošnje, dok je iskorištenje energije u industriji za toplotne namjene iznosilo 19,98 PJ (477,2 ktoe), odnosno 61,1%. Energija za netoplotne namjene je po iskorištenju više zastupljena u FBiH sa 77%, dok je kao toplinska energija podjednako raspoređena između FBiH i RS. Netoplotne namjene energije se uglavnom odnose na industriju prerade metala, čak 77% ukupne finalne potrošnje. S druge strane, korisna energije, za razliku od finalne potrošnje pokazuje stvarno potrebnu količinu energije koja se koristi u procesima proizvodnje kada se eliminiraju 18 PEREEA Report, Studija energetskog sektora u BiH, Modul 1, Knjiga B Energetske rezerve, proizvodnja, potrošnja i trgovina, Energetski institut Hrvoje Požar, Hrvatska

73 73 gubici potrošnje. Odnos količine dobivene korisne energije i utrošene finalne energije predstavlja efikasnost transformacije u korisnu energiju. Provedene analize za god. pokazuju bilansu potrošnje korisne energije za industriju u BiH u vrijednosti od 25,06 PJ (598,5 ktoe). Tabela 2.1.6: Bilansa finalne potrošnje energije u industriji u u BiH 20 PJ Ukupno Toplotna energije Netoplotna energija Federacija BiH 21,18 10,32 10,86 Republika Srpska 11,34 9,57 1,77 Distrikt Brčko 0,13 0,09 0,04 Bosna i Hercegovina 32,65 19,98 12,67 Tabela 2.1.7: Bilansa potrošnje korisne energije u industriji u u BiH 21 PJ Ukupno Toplotna energije Netoplotna energija Federacija BiH 17,42 6,56 10,85 Republika Srpska 7,54 5,77 1,77 Distrikt Brčko 0,1 0,07 0,03 Bosna i Hercegovina 25,06 12,41 12,65 Tabela 2.1.8: Odnos korisne energije i finalne potrošnje energije u industriji u BiH za god. Ukupno Toplotna energije Netoplotna energija Federacija BiH 82,25% 63,57% 99,91% Republika Srpska 66,49% 60,29% 100,00% Distrikt Brčko 76,92% 77,78% 75,00% Bosna i Hercegovina 76,75% 62,11% 99,84% Tehnički nivo pogona za transformaciju energije pri industrijskim postrojenjima u BiH u god. je osigurao da se 76,75% ukupno utrošene finalne energije iskoristi u tehnološkim procesima. Ovaj procent je nešto viši u FBiH obzirom da se većina energije utroši u industriji metala gdje je vrlo zastupljeno korištenje električne netoplotne energije, kod koje se neznatni gubici pri transformaciji. Bez obzira na poduzimanje mjera na smanjenju gubitaka energije pri transformaciji koji ovise od tehničkih karakteristika i stanja pogona za transformaciju, racionalizacija potrošnje u industrijskim postrojenjima se može provesti i na način da se iskoristi otpadna energije. Različite upotrebe korisne energije u sklopu jednog postrojenja daju mogućnost kombiniranja njenog korištenja, pogotovo kada je riječ o korištenju otpadne toplote, koja se trenutno ispušta neiskorištena. 20 Studija energetskog sektora u BiH, Modul 1, Knjiga B Energetske rezerve, proizvodnja, potrošnja i trgovina, Energetski institut Hrvoje Požar, Hrvatska 21 Studija energetskog sektora u BiH, Modul 1, Knjiga B Energetske rezerve, proizvodnja, potrošnja i trgovina, Energetski institut Hrvoje Požar, Hrvatska

74 74 Energetska efikasnost u zgradarstvu Ukupni stambeni fond na području Bosne i Hercegovine je u godini iznosio stambenih jedinica 22 odnosno 97,8 miliona m 2 stambene površine. Procjena je da su od ukupnog stambenog fonda 70% porodične kuće, a 30% stanovi. Također, ove procjene govore da je prosječna godišnja specifična potrošnja energije u domaćinstvima u Republici Srpskoj iznosila 214,07 kwh/m 2, dok je situacija u FBiH nešto bolja i iznosila 196,33 kwh/m 2, što je mnogo lošije od europskih standarda. S druge strane, procijenjeno je da prosječna površina objekata uslužnog javnog sektora 5 m 2 po stanovniku, što preračunato iznosi 17,8 miliona m 2 za čitavu BiH. Tabela 2.1.9: Finalna potrošnja energije u stambenom sektoru po izvorima u BiH za g. 23 Finalna potrošnja Električna energija Toplotna energija Nafta i naftni derivati Finalna potrošnja energije u stambenom sektoru (ktoe) , , , , , , , ,8 304,4 310, ,1 352,9 528,7 73,4 79,6 83,6 88,3 90,1 92,5 34,4 128,3 137,1 121,7 97,9 99,3 97,1 Prirodni plin 33,1 33,7 32,8 30,3 37,1 38,1 45,9 Ugalj 188, ,9 193,2 160,6 180,9 215,3 Biomasa ,5 996, ,3 996, ,8 Prema navedenim podacima, jedinična finalna potrošnja energije u rezidencijalnom sektoru po jednoj stambenoj jedinici je iznosila 1,734 toe, odnosno 0,0194 toe po m 2 stambene površine. Najviše finalne energije se utroši korištenjem drvne biomase. 22 Studija energetskog sektora u BiH, Modul 12 Upravljanje potrošnjom, štednja energije i obnovljivi izvori energije, Energetski institut Hrvoje Požar, Hrvatska 23 PEREEA Report, 2008

75 75 Tabela : Finalna potrošnja energije u javnim i uslužnim objektima po izvorima u BiH za god. 24 Finalna potrošnja energije u javnim i uslužnim objektima (ktoe) Finalna potrošnja 211,2 193, ,6 209,9 217,4 233 Električna energija 53,6 120,6 127,2 130,4 138,9 142,7 150,3 Toplotna energija 113, ,6 18,2 18,3 19,1 19,6 Nafta i naftni derivati 6,2 23,9 25,7 22,5 17,8 18,3 17,5 Prirodni plin 4,9 4,3 4,5 4,3 6,5 5,4 7,6 Ugalj 33,2 28,6 27,2 34,1 28,3 31,9 38 Biomasa Finalna potrošnja energije u javnim i uslužnim objektima u BiH u god. je iznosila 233 ktoe, odnosno 0,774 toe po uposleniku javnog i uslužnog sektora, što je oko 8 puta manje od finalne potrošnje u stambenom sektoru u istom periodu. U poređenju sa predratnim periodom, ukupna finalna potrošnja se nije mnogo promijenila, osim što je došlo do znatne izmjene u njenoj strukturi, obzirom na znatno povećanje udjela korištenja električne energije i energije dobivene iz nafte i naftnih derivata, a smanjenja udjela direktnog korištenja toplotne energije iz sistema centralnog grijanja Mogućnosti za povećanje energetske efikasnosti i proizvodnje zelene energije u Bosni i Hercegovini Pred Bosnom i Hercegovinom stoji niz mogućnosti za smanjenje energetskog intenziteta i povećanje udjela obnovljive energije u ukupnoj njenoj proizvodnji i potrošnji. Međutim, realizacija očiglednih mogućnosti je vrlo složen i dugotrajan proces. a) Energetska efikasnost mogućnosti provedbe u BiH Energetska efikasnost je danas postala najsnažniji i najdjelotvorniji način postizanja ciljeva održivog razvoja. Njeni instrumenti su orjentisani na postizanje čistije okoline, boljeg standarda života i sigurnije opskrbe energijom. Ipak, mjere energetske efikasnosti je teško provesti i u oblasti proizvodnje i potrošnje energije. Zato je potrebno pažljivo planirati politiku energetske efikasnosti kojom bi se uklonile barijere koje usporavaju implementaciju energetske efikasnosti. Najveći izazov je pronalazak mjera koje će dati najveće uštede i na taj način najbolje postići ciljeve energetske efikasnosti. Energetski sektor u Bosni i Hercegovini se suočava sa velikim problemima, sa poremećajima u snabdijevanju energijom, rastom cijena nafte i naftnih derivata, političkim nestabilnostima u zemljama koje vrše opskrbu prirodnim plinom, ali i činjenicom da su postojeća postrojenja za proizvodnju elektrine energije imaju jako mali 24 PEREEA Report, 2008

76 76 stepen iskorištenja, a i dostigla su kraj svog životnog vijeka. Energetska efikasnost u BiH ne bi se trebala oslanjati na najnovija tehnološka rješenja već bi trebala iskorištavati i prihvatati dostupna rješenja i usvajati odgovarajuće obrasce ponašanja, uz ispunjavanje uslova troškovne efikasnosti. Energetski intezitet u BiH u godini je iznosio 0,65 toe/1000$ (2000.). Ovo je 2,1 puta veća vrijednost od svjetskog prosjeka, a 3,4 puta veća od razvijenih evropskih zemalja. Ovo je jedan od indikatora da postoji veliki potencijal za poboljšanje energetske efikasnosti u BiH. Uspješnost, odnosno razvijenost tržišta energetske efikasnosti ocjenjuje se prema ostvarenim energetskim uštedama i mogućnostima ostvarivanja ovih ušteda. Postoji veliki broj barijera u BiH koje je potrebno ukloniti kao bi se omogućio razvoj projekata iz oblasti energetske efikasnosti i industriji, saobraćaju i kućanstvima. Ključne tržišne barijere mogu se svrstati u tri grupe: - Nedovoljne informacije i znanje o energetski efikasnim rješenjima. Ovo je barijera koja uzrokuje opšti nedostatak potražnje za energetski efikasnim projektima, što je situacija karakteristična za trenutno stanje na tržištu energetske efikasnosti u BiH. Većina populacije u BiH nije svjesna ili je vrlo malo svjesna mogućnosti za poboljšanje energetske efikasnosti i koristi koje to sa sobom donosi. - Nedovoljno tehničko znanje. Ova barijera se javlja i na strani potražnje i ponude tržišta energetske efikasnosti. Prisutan je nedostatak stručnosti i znanja za razvoj isplativih projekata na strani potražnje (krajnji potrošači nemaju dovoljno znanja da razmišljaju i energetskoj efikasnosti, upraviteljima objekta nije stalo do smanjenja gubitaka jer razmišljaju to nije moje, itd.), ali istodobno nedostaje znanja i sposobnosti za ocjenu i provođenje projekata na strani ponude (u BiH ne postoji niti jedna ESCO kompanija, i sl). - Finansijske barijere. Finansijske barijere su razlog zakazivanja funcionisanja tržišta, na strani ponude i potražnje. Na strani potražnje javlja se problem visokih investicijskih troškova (npr. visoka cijena štednih sijalica). Slaba kupovna moć potpomognuta je nedostatkom znanja o finansijskim koristima poboljšane energetske efikasnosti. To je razlog zašto se investicijske odluke donose na temelju kriterija najnižih inicijalnih troškova, a ne da se procjenjuju troškovi cijelog životnog ciklusa proizvoda. Kako bi se prevazišle sve navedene glavne barijere na smanjenju energetskog intenziteta u BiH potrebno je uvesti efikasan sistem energetskog menadžmenta na nivou države, uključujući sve bitne faktore za njegovu implementaciju. Postoji veliki potencijal, potrebna je što bolja organizovanost svih nivou vlasti te uključivanje stručnog kadra iz ove problematike. Primjer infrastrukture energetskog menadžmenta je strateškim planiranjem predložen za FBiH 25, ali se može primijeniti i na čitavu Bosnu i Hercegovinu. Neki njeni elementi su sljedeći: 25 Strateški plan i program razvoja energetskog sektora Federacije BiH, FMERI 2008.

77 ESCO kompanije 77 ESCO-kompanije (engl: ESCO - Energy Servicing Company - Kompanije za pružanje energetskih usluga) su najnoviji fenomen u razvoju biznisa u oblasti povećanja energetske efikasnosti, To su kompanije sa prvenstvenim opredjeljenjem pružanja energetskih usluga, koje će dovesti do povećanja energetske efikasnosti u srednjeročnom i dugoročnom periodu (7-20 godina), prije svega pružanje usluga u razvoju projektovanju i finansiranju projekata iz oblast energetske efikasnosti, uključivo realizaciju tih projekata, ugradnju opreme i kasnije njihovo održavanje. Ova vrsta biznisa predstavlja poseban oblik tržišnog posredništva prema korisnicima energije, ali isključuje prodaju-trgovinu energijom. Aktivnosti ovih kompanija predstavljaju kombinaciju informisanja, obuke, identifikacije projekata, finansijske i tehničke analize, finansiranja, usluga ugovaranja, instalisanja i monitoringa projekata, te mjera za uštedu energije. Ovaj isključivo tržišni pristup prema korisnicima energije, preko ESCO kompanija, koje posjeduju veliki stručni i finansijski potencijal, omogućava povećanje energetske efikasnosti u državi ili nekom projektu. U BiH trenutno ne postoji nijedna ESCO kompanija (domaća ili strana), koja djeluje na ovom polju. Energetski audit Ova vrsta audita (revizije) predstavlja ocjenu (evaluaciju) kako menadžment nekog preduzeća ili ustanove upravlja, sa aspekta korištenja, energijom. U nekim državama je implementacija energetskog audita zakonska obaveza, kako za industrijska postrojenja tako i za objekte u javnom i uslužnom sektoru, te predstavlja vrlo važan i efikasan alat vlasnika firmi i menadžmenta ustanova u smanjenju udjela troškova za energiju u cijeni proizvoda, odnosno ukupnih troškova za energiju. Trenutno, ovaj instrument energetskog menadžmenta nema uporište u BiH, osim naznaka njegovog uvođenja u obliku energetskog audita u zgradama, putem harmonizacije domaće legislative sa zahtjevima EU direktiva. EE oznake Vrlo važna komponenta energetskog menadžmenta su oznake energetske efikasnosti proizvoda i zgrada, te certificiranje opreme i zgrada. EU je donijela čitav niz direktiva vezanih za energetske oznake. U BiH ne postoji sistem označavanja energetske efikasnosti, pa je stoga potrebno donijeti čitav niz propisa i standarda na bazi prakse iz EU. Info sistem Upravljanje energijom nije moguće bez kvalitetnog mjerenja bitnih energetskih parametara, te obrade podataka u svrhu proračuna pokazatelja situacije u energetskom sektoru. Na osnovu egzaktnih pokazatelje moguće je u svakom trenutku reagovati i usmjeravati aktivnosti na povećanju energetske efikasnosti. Legislativa Uspostava i održavanje energetskom menadžmenta u državi treba da ima zakonsko uporište. Radi se o vrlo složenom pravnom sistemu kojim se uređuju sve aktivnosti vezane za upravljanje energijom, s posebnim naglaskom na uspostavu mehanizama na povećanju energetske efikasnosti.

78 78 U Federaciji BiH su u sklopu strateškog planiranja sektora zaštite okoline 26 predviđene mjere za smanjenje energetske intezivnosti, kao jedne od mjera za zaštitu okoline. Utvrđeno je devet prioritetnih mjera, a to su: 1. Donošenje i implementacija programa obuke u privredi i obuke građana 2. Osnivanje savjetovališta za energiju 3. Uvođenje sistema označavanja energetske efikasnosti tehničkih proizvoda 4. Donošenje propisa za energetsku efikasnost u zgradarstvu, te uvođenje sistema označavanja energetske efikasnosti zgrada 5. Popularizacija osnivanja ESCO kompanija 6. Uvođenje instituta energijskog menadžmenta za budžetske ustanove 7. Uvesti sistem energijskog audita u privredi (dobrovoljni mehanizam) 8. Uvesti zanimanje Suradnik za energiju i vodu 9. Uključiti se u međunarodne programe za podsticanje snižavanja energetskog intenziteta. Implementaciji sličnih mjera na smanjenju energetskog intenziteta u BiH zahtijeva kvalitetnu koordinaciju svih nivoa vlasti te uključivanje postojećeg stručnog kadra, kao i obuku novi stručnjaka koji će na sebe preuzeti ovaj izuzetno kompleksan zadatak. b) Zelena energija i zeleni certifikati Termin Zelena energija se koristi kod energije koja se dobija iz okolinski prihvatljivih izvora. Ovi izvori se smatraju zelenim jer osiguravaju niži nivo emisije stakleničkih gasova, te manje zagađuju okoliš. Najčešće se pomenuti termin koristi u kontekstu električne energije, mehaničke energije, toplote i kogeneracije toplotne i električne energije. Širi krug potrošača imaju mogućnost korištenja zelene energije, te na taj način podržavaju buduće aktivnosti na smanjenju okolinskog uticaja kojeg stvaraju konvencionalne tehnologije proizvodnje električne energije. Također, smatrajući izvore obnovljive energije lokalno dostupnim, koristeći zelenu energiju potrošači na neki način podržavaju energetsku neovisnost svojih država. Historijski gledano, većina energetskih tehnologija koje su se pojavljivale na tržištima su primale različite vrste subvencija i podrške za proboj na tržištu. Glavni principi podrške novim energetskim sistemima, u ovom slučaju proizvodnji električne energije iz izvora obnovljive energije su sadržani u nekoliko osnovnih modela podrške, a to su: Feed-in tarife: ovaj model dugoročno garantira minimalnu cijenu električne energije dobivene iz izvora obnovljive energije, te obavezuje sistem operatora da vrši otkup iste. Model je uveden u nekim zemljama EU, kao što su Češka Republika, Danska, Njemačka i Austrija, te se pokazao kao vrlo djelotvoran 26 Federalna strategija zaštite okoliša, FMOIT 2008.

79 79 metoda. Na ovaj način cijena je diktirana, a zadatak tržišta je da osigura potrebne količine. Subvencije kod investicija: model isključivo daje podršku izgradnji i puštanju u pogon novih elektrana za proizvodnju električne energije iz izvora obnovljive energije. Generalno, ova vrsta podrške nije usmjerena direktno na proizvodnju te se zbog toga smatra ekonomski neopravdanom. Tender sistem: ovaj model je razvijen i prvi put oproban u Velikoj Britaniji. U okviru tog sistema raspisuju se tenderi za otkup neke ograničene količine električne energije iz izvora obnovljive energije. Ponuđaču sa najnižom ponuđenom cijenom se dodjeljuje ugovor. Trgovina certifikatima: proizvođači električne energije iz izvora obnovljive energije od njene prodaje imaju ukupan prihod sačinjen od tržišne cijene električne energije uvećan za tržišnu cijenu zelenog certifikata čije izdavanje prati proizvodnju električne energije. Obično, jedan certifikat se dobije za 1 MWh proizvedene električne energije. S druge strane, cijena zelenog certifikata predstavlja dodatni trošak na kupovinu ove vrste energije u poređenju sa nekim drugim konvencionalnim izvorima. Zeleni certifikati imaju međunarodnu vrijednost, te postoji namjera da se njima može trgovati na međunarodnom tržištu. Kvota sistem: pod ovim modelom vlasti postavljaju kvotu o obaveznom udjelu električne energije iz izvora obnovljive energije u ukupnom snabdijevanju električnom energijom. Količina električne energije je diktirana, a na tržištu je da uspostavi cijenu. Praktično, u primjeni su najčešće modeli koji sadrže kombinaciju elemenata gore navedenih osnovnih modela. EU je lansirala različite instrumente za osiguranje povećanja udjela zelene energije u ukupnoj proizvodnji i potrošnji energije. Utvrđeni su mehanizmi direktne finansijske podrške za investiranje u obnovljivu energiju, koja se plasira preko određenog broja fondova i programa. Osim toga donesena je direktiva EU koja tretira udjele korištenja obnovljive energije, EU Direktiva o električnoj energiji iz obnovljive energije 27. Direktiva prvenstveno definiše izvore obnovljive energije, a potom utvrđuje obaveze zemalja članica po pitanju udjela zelene energije u ukupnoj količini električne energije do godine, u kojima se nalaže da ukupan udjel zelene energije u električnoj bude na nivou od 22,1% (EU-15, do god.), odnosno 21% (EU-25). Također, Direktiva donosi principe podrške nacionalnim sistemima zelene energije, te zahtijeva uvođenje garantiranja originalnog porijekla električne energije iz obnovljivih izvora energije. Pojedini nacionalni ciljevi u EU su prikazani u donjoj tabeli. 27 Direktiva 2001/77/EC od 27. septembra 2001 o električnoj energiji proizvedenoj iz izvora obnovljive energije

80 Tabela : Nacionalni ciljevi za učešće obnovljive električne energije do 2010 god Proizvodnja obnovljive električne energije (TWh) 1999 (%) 2010 (%) Bugarska --- 0,05 11,0 Češka Republika 2,36 3,8 8,0 Estonija 0,02 0,2 5,1 Mađarska 0,22 0,7 3,6 Latvija 2,76 42,4 49,3 Litvanija 0,33 3,3 7,0 Poljska 2,35 1,6 7,5 Rumunija ,0 Slovačka 5,09 17,9 31,0 Slovenija 3,66 29,9 33,6 EU ,2 12,9 21,0 Najvažniji mehanizam u dostizanju zacrtanih ciljeva je sistem zelenih certifikata koji predstavlja dokaz o porijeklu električne energije iz izvora obnovljive energije. Iako postoje određene razlike u definisanju koja vrsta energije se može smatrati obnovljivom, i što ovisi od pojedinačnih nacionalnih sistema trgovanja zelenim certifikatima, mogu se nabrojati osnovni izvori obnovljive energije, a to su: Energija vjetra Solarna energija (fotonaponska i termalna) Energija valova i energija plime i oseke Geotermalna energija Hidroenergija Biomasa Generalno gledajući, zeleni certifikati predstavljaju okolinsku vrijednost električne energije proizvedene iz izvora obnovljive energije. Sistem certifikata se može tretirati odvojeno od same proizvodnje energije. Umjesto već sad konvencionalnih metoda podrške investiranju projekata obnovljive energije, kao što su feed-in tarife, nekoliko zemalja je u tu svrhu uvelo sisteme zelenih certifikata, zasnovane na tržišnoj ekonomiji. Ovakvi nacionalni tržišni sistemi već postoje u zemljama EU, kao što su Poljska, Švedska, velika Britanija, Italija i Belgija. U Velikoj Britaniji dobavljači električne energije su zakonski obavezani (RO29) da uključe određeni udio električne energije iz izvora obnovljive energije. Ovaj obavezujući 28 Izvor: Austrian Energy Agency

81 81 udio je u periodu godina iznosio 6,7%, iako je inicijalno, u periodu godina bio manji i iznosio 3%. Plan podizanja zakonski utvrđenih udjela je da u periodu god. bude na nivou od 10,4%, a nakon toga sa godišnjim rastom od 1% za narednih pet godina. Dobavljači električne energije ispunjavaju svoje zakonske obaveze prezentirajući zelene certifikate (ROCs30). U slučaju da pojedini od njih nemaju dovoljno certifikata da pokriju svoje obaveze plaćanje se vrši prema fondu sa posebnom namjenom (Buy-out fund), po fiksnoj cijeni po MWh pokrivanog nedostatka. Prihod ovog fonda se vraća u iznosu proporcionalnom broju certifikata koje su dostavili za protekli period. Na primjer, ako je jedna dobavljačka kompanija dostavila 5% od ukupnog broja dostavljenih certifikata, primit će povrat sredstava u istom procentu od ukupno prikupljenog iznosa u fondu. Na taj način se podstiču dobavljači električne energije da više investiraju u izvore obnovljive energije Kogeneracija a) Kogeneracijske tehnologije Kombinirana proizvodnja toplotne i električne energije (CHP) predstavlja važnu tehnologiju za uštedu energije. Kogeneracija se može koristiti gdje god postoji dovoljno potrošnje toplotne energije. Proizvedena električna energija služi za vlastitu potrošnju u postrojenjima vlasnika ili se prodaje mreži. Proizvedena toplotna energija može se koristiti za zagrijavanje prostorija (uključujući i hlađenje apsorpcijskim uređajima), pripremu tople vode, kao i u industrijskim procesima. Kao što je prikazano na Slici S , kogeneracija proizvodi električnu i toplotnu energiju sa sveukupnim stepenom energetske efikasnosti višim nego pri odvojenoj proizvodnji. Postojeća konvenioncionalna odvojena proizvodnja (ukupna efikasnost 49%) Kogeneracija proizvodi električnu i toplotnu energiju iz istog goriva Kogeneracija (ukupna efikasnost 75%) Slika: S CHP nasuprot odvojenoj proizvodnji toplotne i električne energije 29 Renewables Obligatio (RO), 30 Renewables Obligation Certificates (ROCs)

82 82 Postoji mnoštvo tipova instalacija od malih postrojenja u pojedinačnim zgradama do velikih postrojenja koja opslužuju velika urbana područja. U skladu sa Drektivom EZ o kogeneraciji (vidi slijedeće poglavlje), tehnologije kogeneracije klasificirane su na slijedeći način: Kombinirani ciklus gasne turbine sa povratom toplote Parna protutlačna turbina Kondenzaciona turbina sa ekstrakcijom Gasna turbine sa povratom toplote Mašine sa unutrašnjim sagorijevanjem Mikroturbine Stirling mašine Gorive ćelije Parne mašine Organski Rankineovi ciklusi Ostali tipovi U tekstu koji slijedi predstavljen je koncept nekih karakterističnih sistema kogeneracije. Parne turbine (protutlačne) Postoji nekoliko konfiguracija sistema kogeneracije sa parnim turbinama. Najjednostavnija konfiguracija je sistem parne protutlačne turbine. Para izlazi iz turbine pod pritiskom većim ili barem jednakim atmosferskom pritisku, što zavisi od potreba toplotnog opterećenja. Također, moguća ekstrakcija pare iz međufaza parne turbine pod pritiskom i pri temperaturi koji odgovaraju toplotnom opterećenju (slika 2.2). Nakon izlaza iz turbine, para se koristi za pokrivanje toplotnih opterećenja i kondenzat se vraća u sistem. Slika S2.1.4: Sistem kogeneracije sa parnom protutlačnom turbinom

83 Gasne turbine (otvoreni jednostavni ciklus) 83 Kako u otvorenom, tako i u kombiniranom ciklusu, gasne turbine predstavljaju najčešće korištenu tehnologiju u novijim sistemima kogeneracije srednje do visoke snage. Većina trenutno raspoloživih sistema gasnih turbina funkcionira na principu otvorenog ciklusa (slika 2.3). Ovo je praktično sistem povrata toplote iz izduvnih gasova. Kompresor dovodi zrak pod visokim pritiskom do gorionika gdje sagorijeva prirodni gas. Izduvni gasovi pri visokoj temperaturi i pod visokim pritiskom pokreću gasnu turbinu koja proizvodi električnu energiju. Pri temperaturi od C, izduvni gasovi iz turbine prolaze kroz generator pare sa povratom toplote (Heat Recovery Steam Generator - HRSG) koji proizvodi paru za upotrebu u industrijskim procesima. Slika S2.1.5: Sistem kogeneracije sa gasnom turbinom (otvoreni ciklus) Mašine sa unutrašnjim sagorijevanjem Mašine sa unutrašnjim sagorijevanjem imaju visok stepen efikasnosti, čak i kada je riječ o malim mašinama. Postoji širok spektar tih mašina (75 kw 50 MW) koje dolaze u raznim veličinama. Mogu koristiti širok spektar gasnih i tečnih goriva, uključujući biogas. Ove karakteristike ih čine prvim izborom kada je riječ o primjeni kogeneracije u bolnicama, komercijalnom i stambenom sektoru. Slika S2.1.6: Sistem kogeneracije sa mašinama sa unutrašnjim sagorijevanjem Povrat toplote se vrši uglavnom iz rashlađivača ulja i vode i izduvnih komora.

84 84 b) Kogeneracija i Direktiva EC Svrha Direktive o kogeneraciji (Direktiva 2004/8/EZ o promociji kogeneracije bazirane na potrošnji korisne topline u okviru unutrašnjeg energetskog tržišta) je povećanje energetske efikasnosti i poboljšanje sigurnosti opskrbe kroz uspostavljanje okvira za promociju i razvoj visoko-efikasne kogeneracije toplotne i električne energije. Direktiva o kogeneraciji nastoji promovirati kogeneraciju kroz sistematičnu identifikaciju i progresivnu relizaciju nacionalnih potencijala za visoko-efikasnu kogeneraciju, uspostavljajući općenitu definiciju i uklanjajući barijere. Direktiva predviđa: Usklađene definicije koje se odnose na kogeneraciju, električnu energiju proizvedenu iz kogeneracije, visoko-efikasne kogeneracije, male i mikro kogeneracije, itd. Usklađeni kriteriji efikasnosti kogeneracije (ukupna godišnja efikasnost od najmanje 75% ili 80% u zavisnosti od tehnologije) Garancije porijekla za električnu energiju proizvedenu iz visoko-efikasne kogeneracije, uzajamno priznate među zemljama članicama Procjena nacionalnog potencijala za kogeneraciju i obaveze za njegovo određivanje Sheme podrške mogu obuhvatati prioritetni pristup mreži, 'feed-in' tarife (garantirane poticajne otkupne cijene), direktno subvencioniranje investicionih troškova, poreske olakšice, itd. Mjere u cilju osiguravanja da su tarife za kupovinu električne energije uspostavljene na osnovu objavljenih tarifa i uslova korištenja. Pitanja vezana za pristup elektroenergetskim mrežama, pojednostavljivanje procedura izdavanja dozvola i smanjenje barijera, itd. Zemlje mogu uvesti sheme podrške za kogeneraciju, ali nisu obavezne to učiniti. U svakom slučaju, bilo kakav vid podrške se ne smije koristiti za subvencioniranje grijanja. Pored toga, u Direktivi nema nacionalnih ciljeva za kogeneraciju. Međutim, strategija Evropske komisije za kogeneraciju iz godine imala je za cilj porast učešća kogeneracije u ukupnoj proizvodnji električne energije u EU sa 9% u na 18% do 2010.god. Akcioni plan za energetsku efikasnost Ostvarivanje potencijala (19. oktobar, 2006.), naglasio je da je u god. kogeneracija činila samo 13% ukupne električne energije potrošene u EU. Stoga je Evropska komisija predložila izmjene i dopune postojeće Direktive za kogeneraciju kao što su: ubrzavanje procesa usklađivanja metoda obračuna za visoko-efikasne kogeneracije, uspostavljanje Evropske norme (EN) za certificiranje glavnih inžinjera za postrojenja kogeneracije, postizanje dogovora o usklađenoj elektronskoj garanciji porijekla, prijedlog da se od zemalja članica traži da identificiraju potencijal proizvodnje toplotne energije iz otpada, prijedlog minimalnih zahtjeva energetske efikasnosti za centralno grijanje baziranih na novim normama,

85 85 usvajanje Evropske norme i zahtjeva za minimalan stepen efikasnosti za mikro kogeneracije. Osnovni zahtjevi za implementaciju Direktive za kogeneraciju uključuju: Dodjeljivanje jednom tijelu (Odsjeku u okviru ministarstva ili Agenciji za energetsku efikasnost) nadležnosti za transponiranje Direktive, nadzor implementacije i izvještavanje Zakon o kogeneraciji (ili ugrađivanje pripadajućih odredbi u druge zakone) sa sekundarnom legislativom o metodologijama i regulatornim pitanjima, uključujući uspostavljanje kriterija za utvrđivanje i procjenu energetske efikasnosti kogeneracije, metode za obračun i utvrđivanje količine električne energije proizvedene iz kogeneracije, itd. Potrebne su također odredbe za osiguravanje sigurnog protoka pripadajućih podataka. Regulativa/ dopune i izmjene propisa iz oblasti električne energije za definiranje garancija porijekla i tijela za nadzor implementacije. Regulativa/dopune i izmjene propisa iz oblasti električne energije kojima se definira usklađenost sa odredbama Direktive, pristup mreži i uklanjanje barijera u procedurama izdavanja dozvola za kogeneraciju. Studija za procjenu potencijala za kogeneraciju i Akcioni plan. Uspostavljanje sistema prikupljanja podataka i izrada baze podataka. Uspostavljanje nadzora procedure ocjenjivanja i izvještavanja. Uvođenje mehanizama podrške, uključujući objavljivanje smjernica, tehničku pomoć i finansijske olakšice. Aktivnosti širenja informacija među učesnicima na tržištu. Postoji nekoliko kogeneracijskih postrojenja u BiH. Neki blokovi u TE Tuzla, Kakanj i Ugljevik imaju kogeneraciju sa toplotnom energijom koja se koristi u sistemima centralnog grijanja. Također, nekoliko industrijskih kompanija (Natron-Hayat, Global Ispat koksna industrija, Krivaja, Incel, rafinerije benzina i nafte, tvornica glinice Birač, itd.) imaju kogeneraciju sa toplotnom energijom koja se koristi u industrijskim procesima i za grijanje. Ipak, ne postoji sistematičan okvir za podršku kogeneraciji, kao ni nadzor efikasnosti. Implementacija koncepata Direktive za kogeneraciju u BiH uveliko bi doprinijela promoviranju visoko-efikasne kogeneracije u zemlji Obnovljiva energija Terminologija, definicije i termini Obnovljiva energija sve više dobijaju na značaju u svijetu, s obzirom na sve veće globalne potrebe za energijom, te izvjesnost ograničenosti resursa fosilnih goriva na kojima je danas zasnovana energetska privreda u svijetu. Poseban značaj obnovljive energije daje EU koja je odredila ciljeve u pogledu učešća primjene obnovljive energije u ukupnoj potrošnji energije zemalja članica EU. Pored neuporedivo manjeg uticaja na okoliš, obnovljiva energija ima još jednu značajnu prednost da se mogu primjeniti kako

86 86 za gradnju velikih energetskih sistema, tako i za vrlo male sisteme (pa i domaćinstva) te da se mogu kombinovati s primjenom fosilnih goriva. Većina obnovljive energije potiće direktno iz energije sunca. Sistem zemljaatmosfera je u ravnoteži tako da je toplota zračenja u prostor jednaka dolazećoj solarnoj radijaciji, a rezultujući nivo energije u okviru sistema zemlja-atmosfera može grubo biti opisan kao zemljina klima. Hidrosfera (voda) absorbuje glavni dio dolazeće radijacije. Većina radijacije se absorbuje na niskim nadmorskim visinama oko ekvatora, ali ova energija se disipira (rasipa) oko zemlje u formi vjetra i oceanskih struja. Kretanje talasa može igrati ulogu u procesu transferiranja mehaničke energije između atmosfere i oceana preko vjetra. Solarna energija je takođe odgovorna za distribuciju padavina koje se koriste u hidroelektričnim projektima, i za rast biljaka korištenih za proizvodnju biogoriva. Tokovi obnovljive energije uključuju prirodne fenomene kao sunčeva svjetlost, vjetar, talase i geotermalnu toplotu. Postoji više definicija obnovljivih izvora energije, a ovdje se navode dvije: Obnovljiva energija se dobija iz prirodnih procesa koji se ponavljaju (obnavljaju) konstantno. U svojim različitim formama, ona se dobija direktno od sunca, ili toplote generisane duboko u zemlji. U ovu definicju je uključena električna energija i toplota dobijena od sunca, vjetra, okeana, vodenih snaga, biomase, geotermalnih resursa, i biogoriva i hidorgena dobijenih iz obnovljivih resursa. 31) - Obnovljivu energiju predstavljaju obnovljivi izvori energije koji nisu u krutom stanju (vjetar, sunčeva energija, geotermalna energija, valovi, energija plime, hidoenergija, biomasa, plin nastao pri nasipanju otpada, plin iz postrojenja za tretiranje kanalizacije, kao i bioplinovi) 32) U nastavku su dati osnovni pojmovi i karakteristike svih oblika obnovljivih izvora energije a) Bioenergija (biomasa i biogoriva) Bioenergija je najčešće korištena riječ za energiju povezanu s biomasom, a odnosi se na tehničke sisteme kroz koje se biomasa proizvodi ili sakuplja, transformiše i koristi kao izvor energije. Biomasa je opći termin za materijal dobijen iz biljaka ili životinjskog đubriva i odnosi se na sve materijale koji su dobijeni direktno ili indirektno reakcijama fotosinteze. Biomasa ne obezbjeđuje samo hranu, već takođe konstrukcione materijale, vlakna, lijekove i energiju. Postoji veliki broj načina konverzije biomase kojima se dobijaju različita biogoriva u čvrstoj, tečnoj ili gasovitoj formi. Ova biogoriva predstavljaju energente u kojima je solarna energija pohranjena kao hemijska energija, a oni služe za dobijanje svih tipova finalne energije potrebne za tržište: toplota, električna energija i transport. Bioenergija već obezbjeđuje većinu obnovljivih energija širom svijeta i smatra se da ima potencijal da obezbjedi veliki udio u snadbijevanju energijom u svijetu kroz ovo stoljeće. U isto vrijeme, ako se sistemi koji koriste biomasu koriste ispravno, bioenergija će doprinijeti ispunjavanju zahtjeva za redukcijom karbonskih emisija. 31) IEA 32) EU Direktiva 2001/77/EC

87 87 U EU-25, bioenergija doprinosi samo sa 3.7% u ukupnoj primarnoj potrošnji energije, iako ona igra značajnu ulogu u nekoliko EU zemalja kao što su npr. Finska i Švedska, gdje doprinos bioenergije iznosi 20 %, odnosno 16 % u bruto domaćoj potrošnji energije. Postoji veliki broj definicija biomase, a ovdje je navedeno nekoliko. Biomasa predstavlja materijal biološkog porijekla, isključujući materijal ugrađen u geološkim formacijama i transformiran u gorivo 33) Biomasa predstavlja biorazgradive dijelove proizvoda, otpada i poljoprivrednih ostataka (uključujući biljne i životinjske sastojke), šumarske i sličnih industrija, kao i biorazgradivi dio industijskog i gradskog otpada 34) Biomasa predstavlja nefosilni i biorazgradivi organski materijal, porijeklom iz biljaka, životinja i mikroorganizama. Ovo uključuje takođe proizvode, nusproizvode, ostatke i otpad iz poljoprivrede, šumarstva i sličnih industrija, kao i nefosilni i biorazgradivi organski dio industrijskog i komunalnog otpada. 35) Biomasa predstavlja proizvod iz poljoprivrede, šumarstva, ostaci iz poljoprivrede, šumarstva i industrijske proizvodnje hrane, ostaci iz neobrađenog drveta, ostaci pluta i sl. 36) Resursi biomase mogu biti klasificirani prema sektoru u kojem nastaju, kako je prikazano u tabeli Tabela : Resursi biomase Sektor Tip Primjer Šumarstvo Poljoprivreda Namjensko šumarstvo Nus-proizvodi šumarstva Suhi lignocelulozni energetski usjevi Uljarice, šećerni usjevi, i usjevi koji sadrže škrob Brzo-rastuće plantaže (npr. vrbe, topole, eukaliptusa) Drvni blokovi, sječka Usjevi trava Uljarice za metilestere (npr. uljana repica, suncokret) Šećerni usjevi za etanol (npr. šećerna trska) 33) CEN TC 335 Čvrsta biogoriva 34) EU Direktiva 2001/77/EC 35) EU Odluka 29/01/2004 Smjernice za monitoring i izvještavanje o emisijama stakleničkih gasova 36) Odluka o metodologiji utvrđivanja nivoa otkupnih cijena električne energije iz obnovljivih izvora energije do 5 MW, Sl. novine FBiH, br. 32/2002.

88 88 Usjevi koji sadrže škrob, za etanol (npr. kukuruz, pšenica) Ostaci iz poljoprivrede Otpad s farmi Slama, granje od potkresavanja vinograda i voćnjaka Vlažno i suho đubrivo Industrija Ostaci iz industrije Industrijsko otpadno drvo, piljevina iz pilana Vlaknasti otpad biljnog porijekla iz industrije papira Otpad Suhi lignocelulozni otpad Kontaminirani otpad Ostaci iz parkova iz vrtova (npr. granje, trava) Uništeno drvo Organski dio komunalnog čvrstog otpada Biorazgradivi deponijski otpad, deponijski gas Otpad (talog) iz kanalizacije b) Energija vjetra Primarni razlozi kretanja zraka u atmosferi, ili vjetra su zagrijavanje Zemlje uslijed solarne radijacije i rotacija Zemlje. Razlike u absorpciji solarne radijacije na površini zemlje i transfer nazad u atmosferu uzrokuje razlike u temperaturi atmosfere, gustini, i pritisku, koje proizvode sile koje pokreću vazduh s jednog mjesta na drugo. Naprimjer: Kopno i voda duž obale absorbuju radijaciju različito, i to je dominantan uzrok laganog vjetra koje se uobičajeno nalazi duž obale. Vazdušna struja može biti korištena da pokreće vjetroturbine. Moderne vjetroturbine se rade u rasponu snaga od 600 kw do 5 MW, iako najčešći izlaz za komercijalne svrhe je između MW. Izlazna snaga turbine je funkcija kuba brzine vjetra, tako da s povećanjem brzine vjetra, izlazna snaga se povećava dramatično. Područja gdje su vjetrovi jači i konstantni, kao otvoreno more i mjesta s višom nadrmorskom visinom se preferiraju kao lokacije za farme vjetroelektrana. S obzirom da brzina vjetra nije konstantna, godišnja proizvodnja energije vjetroelektrane nikada ne može biti veća od sume snage generatora pomnožene sa ukupnim brojem sati u godini. Stepen aktuelne produktivnosti u jednoj godini u odnosu na teoretski maksimum se naziva faktor kapaciteta. Tipičan faktor kapaciteta je %, sa višim vrijednostima na posebno povoljnim mjestima. Naprimjer: Vjetroturbina snage 1 MW sa faktorom kapaciteta od 35 % neće proizvoditi 8,760 MWh, već samo 0,35 x 24 x 365 = 3,066 MWh, usrednjeno na 0,35 MW. Globalno gledano, dugoročni tehnički potencijal energije iz vjetra se vjeruje da iznosi 5 puta više od globalne proizvodnje energije, ili 40 puta više od sadašnjih potreba za električnom energijom. Ovo bi moglo zahtjevati velike površine zemljišta (kopna) za njihovu gradnju, posebno u područjima sa visokim resursima vjetra. Iskustvo s korištenjem offshore resursa govori da je srednja brzina vjetra 90 % veća od one na

89 89 kopnu, tako da bi offshore resursi mogli doprinijeti održivosti više energije. Ovaj broj bi mogao porasti sa vjetroelektranama na kopnu na višim nadmorskim visinama. Energija vjetra je obnovljiva i ne proizvodi gasove stakleničke bašte za vrijeme pogona, kao CO 2. Postoje pretpostavke da je prva mašina na vjetar bila izgrađena prije 2000 godina, ali nema dokaza koji bi to potrvdili. Međutim, postoje dokazi da je prva vjetrenjača bila izgrađena u Perziji između 640 i 900 godine. c) Solarna energija Solarna energija se odnosi na energiju koja se sakuplja iz sunčeve svjetlosti. Postoje različiti primjeri primjene solarne energije za proizvodnju toplotne i električne enrgije, ali je još uvijek dominantna primjena solarne energije u solarnim kolektorima za proizvodnju toplotne energije. Ova primjena je danas jedna od najkonkurentnijih tehnologija, a ključne prednosti te primjene su: reducira zavisnost o uvoznim gorivima, poboljšava diverzifikaciju snabdijevanja energijom, doprinosi očuvanju prirodnih resursa, indirektno utiće na smanjenje CO 2 emisije, - postoje dokazana i pouzdana rješenja za primjenu, - raspoloživa je odmah, - vlasnici takvih sistema postižu značajne uštede u svom budžetu, kreira lokalne poslove i stimuliše lokalnu privredu, nepresušan je izvor energije. Trenutno, najšira primjena solarne termalne energije je fokusirana skoro isključivo na zagrijavanje bazena, pripremu tople vode za domaćinstva i zagrijavanje prostora, dok je njena primjena u uslužnom sektoru i industriji skoro zanemarljiva. S druge strane, industrijski sektor u zemljama OECD-a računa na veliki udio potrošnje solarne termalne energije u ukupnoj potrošnji energije (do 30 %), jer značajan udio potreba za toplotnom energijom u industriji pada u temperaturnom intervalu koji je kompatibilan sa solarnim kolektorima. Od ukupnih potreba za toplotnom energijom u komercijalnom sektoru i industriji za proizvodne procese, % se odnosi na temperature ispod C. Pored primjene toplotne energije, dobijene solarnim kolektorima, za grijanje i pripremu sanitarne vode u zgradarstvu i uslužnom sektoru, solarna energija se koristi za hlađenje, procesnu industrijsku toplotu, primjenu za zagrijavanje bazena, itd. Postoje takoder različiti sistemi za proizvodnju električne energije na bazi solarne energije. Ukupno gledano, solarna enrgija može biti korištena na mnogo različitih načina, uključujući: grijanje vode ili vazduha za sanitarnu toplu vodu i grijanje prostora korištenjem solarnih termalnih panela, grijanje zgrada, direktno primjenom konstrukcija pasivnih solarnih ugrada,

90 90 grijanje i hlađenje zraka primjenom solarnih dimnjaka, solarno kondicioniranje zraka, proizvodnju električne energije koristeći fotonaponske solarne ćelije, proizvodnju električne enrgije koristeći koncentriranu solarnu snagu, proizvodnja električne energije zagrijavanjem vazduha koji pokreće turbine u solarnom tornju, proizvodnja hidrogena koristeći fotoelektrohemijske ćelije. d) Energija vodnih snaga Energija u vodi (u formi kinetičke energije, temperaturnih razlika ili gradijenta saliniteta) može biti obuzdana i korištena. S obzirom da je voda oko 800 puta gušća nego zrak, čak i spori tok struje vode, ili obuzdavanje morskih talasa može dati značajan iznos energije. Uobičajeno je korištenje energije vodnih snaga u malim ili velikim hidrocentralama, ali pored toga postoje i drugi oblici vodene energije. Ovdje su nabrojani svi do sada poznati načini korištenja energije iz vodnih snaga: Hidroelektrična energija je termin koji se obično koristi za velike hidroelektrane s branom. Mikro hidro sistemi predstavljaju hidroelektrična postrojenja i instalacije koji tipično imaju proizvodnju do 100 kw snage. Postoji veoma veliki broj ovakvih postrojenja širom svijeta. Hidro sistemi bez brana izvlače kinetičku energiju iz rijeka i okeana bez korištenja brana. Energija okeana opisuje sve tehnologije za korištenje energije iz okeana i mora. Energija dobijena uslijed gradijenta saliniteta je energija dobijena iz razlike u koncentraciji soli između morske vode i riječne vode. Reverzna elektrodijaliza u fazi istraživanja i testiranja. Energija vrtloga se dobije postavljanjem prepreka u rijekama da bi se prouzrokovalo formiranje vrtloga koji se onda mogu koristiti za dobijanje energije. Hlađenje vodom iz dubokih jezera, iako tehnički nije metod za dobijanje energije, može uštedjeti mnogo energije ljeti. On koristi cijevi kao toplotne ponore za sisteme klimatizacije. Voda na dnu jezera, tokom cijele godine ima konstantnu temperaturu oko 4 0 C. e) Geotermalna energija Riječ geotermalna dolazi iz kombinacije grčkih riječi geo, što znači Zemlja, i thermos, što znači toplota. Jednostavno rečeno, geotermalna energija je energija Zemlje. Geotermalna energija je korištena za grijanje prostora i banje još od antičkih vremena, ali danas je bolje poznata za proizvodnju električne energije. Oko 10 GW kapaciteta za proizvodnju električne energije širom svijeta je bilo instalirano u god., proizvodeći 0.3 % od ukupnih potreba za električnom energijom. Dodatnih 28 GW

91 91 kapaciteta je instalirano za sisteme daljinskog grijanja, grijanje prostora, industrijske procese, desalinaciju i primjenu u poljoprivredi. Geotermalna energija je jeftina, pouzdana i okolinski povoljna, ali je geografski ograničena na područja u blizini granica tektonskih ploča. Razvoj tehnologija u posljdnje vrijeme je dramatično proširio interval i veličinu primjene raspoloživih resursa, posebno za direktne primjene, kao što su grijanje domaćinstava. Izgradnja energetskog postrojenja s geotermalnom energijom je skupa, ali su troškovi pogona veoma niski što rezultira niskim troškovima energije za određena mjesta. Geotermalna energija iz zemljinog jezgra je bliže površini u nekim područjima nego u drugim. Tamo gdje se podzemna para ili topla voda može dovesti na površinu ona se može koristiti za proizvodnju električne energije. Stoga, izvori za geotermalna postrojenja postoje u izvjesnim geološki nestabilnim dijelovima svijeta kao što su Čile, Island, Novi Zeland, SAD, Filipini i Italija. Island proizvodi 170 MW u geotermalnim postrojenjima i zagrijava geotermalnom energijom 86% od ukupnog broja domaćinstava u god. Potencijal za dobijanje geotermalne energije postoji i iz toplih suhih stijena. Rupe, najmanje 3 km duboke, se buše u zemlji. Neke od ovih rupa pumpaju vodu u zemlju, dok druge rupe pumpaju toplu vodu vani. Geotermalni izvor za proizvodnju električne energije sadrži tri glavna elementa: toplotu, zadovoljavajuću propusnost rezervoara i vodu. 1. Toplota je iz razumljivih razloga prvi element za komercijalnu proizvodnju električne energije. Temperatura izvora je dobar indikator ekonomske isplativosti. 2. Propusnost objašnjava spsobnost rezervoara fluida (voda ili para) da teče kroz formaciju stijene. 3. Voda je fluid za proizvodnju električne energije iz geotermalnih izvora. Ona se može izvući na površinu iz jednog ili nekoliko geotermalnih polja Potencijali obnovljive energije u BiH U okviru ovog poglavlja se posebno obrađuju potencijali obnovljive energije, tj. male hidroelektrane, energija biomase, solarna energija, energija vjetra, geotermalna energija, kao i energija, koju je moguće dobiti iz otpada. a) Male hidroelektrane Male hidroelektrane, pored biomase, trenutno predstavljaju najznačajnu obnovljivu energiju u BiH, i njihov razvoj bi trebao predstavljati prioritet prilikom definisanja sektorske politike i strategije za oblast obnovljive energije. Postoje različite procjene o potencijalu malih HE i te procjene nemaju značajnija međusobna odstupanja. U prethodnim studijama JP EPBiH (rađenim do godine) govori se o teoretskom hidro-potencijalu u BiH od cca GWh/g, tehničkom potencijalu od cca GWh/g, od čega otpada GWh/g na male hidroelektrane sa ukupnom instaliranom snagom cca 700 MW koji bi se mogao iskoristiti izgradnjom preko 800 malih hidroelektrana različitih pojedinačnih snaga do maksimalno 5 MW. Prema informacijama EPBiH, tehnički potencijal vodenih tokova pogodan za gradnju malih hidroelektrana iznosi 100 MW ili 12.64% od ukupnog hidro-potencijala u BiH. Prema izvorima EPRS, potencijal malih hidroelektrana u pogledu godišnje proizvodnje električne energije iznosi cca GWh/g.

92 92 Prema ADEG, potencijal pogodan za gradnju malih hidroelektrana u BiH iznosi 1.004,63 MW ili 3.519,74 GWh. Od toga, FBiH ima na raspolaganju oko GWh, a Republika Srpska GWh. Također, prema ADEG, urađena je studija za cca. 160 lokacija za male hidroelektrane, a predviđeni kapacitet tih postrojenja je oko 122 MW, odnosno 552 GWh godišnje proizvedene energije. U tabeli 2.13 je data lista malih hidroelektrana (prema slivovima rijeka) za koje je urađena studija (neke od malih hidroelektrana iz tabele 2.13 su već izgrađene ili su u izgradnji, a koncesija je izdata za skoro sve te lokacije). Tabela : Potentijal gradnje malih hidroelektrana u BiH (FBiH i RS) Riječni sliv Kapacitet (kw) Neto dobijena energija (GWh) Riječni sliv Bila - 20 malih HE Riječni sliv Drežanka 12 malih HE Riječni sliv Ljuta - 14 malih HE Riječni sliv Neretvica - 17 malih HE Riječni sliv Osanica i Kolina - 9 malih HE 6.337, Riječni slivovi u US Kantonu - 17 malih HE Riječni sliv Spreča - 11 malih HE Riječni sliv Trešanica - 5 malih HE Riječni sliv Una - 3 male HE Riječni sliv Vrbas 16 malih HE Riječni sliv Bosna 9 malih HE Riječni sliv Gostović 25 malih HE Ukupno u FBiH Riječni sliv Bosna 13 malih HE Riječni sliv Sana 2 male HE Riječni sliv Vrbas 40 malih HE Riječni sliv Trebišnjica 1 mala HE Riječni sliv Drina 72 male HE Ukupo u RS

93 Sveukupno u BiH b) Potencijal biomase Najznačajniji izvor biomase za proizvodnju energije je drvna masa porijeklom iz šumarstva (ogrjevno drvo, šumski ostatak) i drvni otpad iz drvne industrije. Međutim, ostaci biomase iz poljoprivrede takođe predstavljaju značajan energetski potencijal u regionu sjeverne, centrale i južne BiH. Prije godine, velike firme za preradu drveta u BiH su sagorijevale svoj drvni otpad u vlastitim kotlovnicama za proizvodnju tehnološke pare za svoje potrebe. U međuvremenu, ova postrojenja su postala stara 15 do 40 godina i rade sa velikim gubicima (stepen iskorištenja, %), ili su potpuno izvan pogona. Napravljeno je nekoliko procjena potencijala biomase u BiH, a najdetaljnija analiza je urađena kroz EU/FP6/INCO/ADEG projekat, i u tabeli 2.14 su prikazani potencijali dobijeni tim istraživanjem (57 % ovog potencijala se odnosi na FBiH, a 43 % na RS). Pored ovih procjena, vrijedi pomenuti i procjene koje iznose samo za otpad iz šumarstva, cca. 4,45 mil. m 3 (41,4 PJ), odnosno 3,92 mil. m 3 (36,5 PJ), takođe samo biomasa porijeklom iz šumarstva. Ipak, treba napomenuti da niti jedna procjena (urađena do sada) nije jasno definisala o kojem se potencijalu biomase radi, tj. teoretskom, tehničkom, ekonomskom ili ekološkom (osim procjene urađene u okviru projekta ADEG gdje je navedeno da se radi o tehničkom potencijalu). Tabela : Ukupni potencijal energije iz biomase u BiH Raspoloživa Energetski porijeklo biomasa potencijal (PJ) Biogas s farmi m 3 0,51 poljopr. Otpad iz voćarstva t 0,74 poljopr. Ostaci žitarica t 8,88 poljopr. Leguminoze i ostaci uljarica t 0,04 poljopr. Drvni otpad iz industrije m 3 7,53 šumarstvo Ogrjevno drvo m 3 13,20 šumarstvo Drvni otpad u šumi m 3 2,62 Ukupni tehnički potencijal - 33,518 - Do sada je samo mala količina biomase bila korištena (17 PJ/g), uglavnom kao ogrjevno drvo i briketi za grijanje u domaćinstvima. Postoji nekoliko kogeneracijskih postrojenja u okviru drvne industrije (koja su uglavnom izvan pogona), brojna industrijska postrojenja za grijanje i tehnološke procese, ali ne i sistemi centralnog grijanja na biomasu (u toku je gradnja takvih postrojenja u Gračanici, a planirana je takođe i u Livnu i Vitezu). c) Potencijal solarne energije BiH ima u prosjeku godišnje 1.840,9 sunčanih sati, dok taj broj na jugu zemlje dostiže vrijednost i do 2.352,5 h/g. Teoretski potencijal sunčeve energije u BiH iznosi

94 94 67,2 PWh, uz pretpostavku da svakog dana u godini na svaki kvadratni metar horizontalne površine u prosjeku padne energija zračenja od 3,6 kwh. Ova vrijednost višestruko premašuje ukupnu energetsku potrošnju u BiH. Prema sadašnjem stanju u BiH, od ukupno raspoložive energije sunčevog zračenje preuzima se samo skromnih 3,3 GWh (12 TJ) godišnje i to uglavnom za zagrijavanje sanitarne vode. Na slici 2.5. je data prosječna godišnja suma zračenja na horizontalnu površinu (kwh/m 2 ), a na slici 2.6, isoterme prosječnog godišnjeg globalnog zračenja (Wh/m 2 d). Slika S2.1.7: Prosječna godišnja suma zračenja na horiz. površinu(kwh/m 2 ) Slika S2.1.8: Isoterme prosječnog godišnjeg globalnog zračenja (Wh/m 2 d) Realna je pretpostavka da bi, s obzirom na trend opadanja investicionih troškova, broj instalisanih kolektorskih površina u BiH do godine mogao dostići vrijednost od m 2. Preko ove površine moglo bi se uzimajući u obzir prosječnu godišnju vrijednost energije zračenja u BiH od 3,6 kwh/m 2, kao i prosječnu godišnju efikasnost kolektora (50 %), koristiti približno 33 GWh toplote u toku godine. d) Potencijal energije vjetra U periodu god., napravljena je preliminarna selekcija potencijalnih lokacija za gradnju vjetroelektrana u BiH (uglavnom u FBiH). Trenutno, 16 makro lokacija su preliminarno označene kao pogodne za gradnju vjetroelektrana u FBiH, i to 12 lokacija koje su definisane do godine: 1. Podveležje ( MW); 2. Mostarsko Blato (60-90 MW); 3. Ugrovača (60-90 MW); 4. Duvanjsko Polje (50 80 MW); 5. Raško Polje (60 90 MW); 6. Kočerin (20 30 MW); 7. Udrežnje (60 80 MW); 8. Dabarsko Polje (60 80 MW); 9. Hutovo (20 30 MW); 10. Popovo Polje (50 60 MW); 11. Ivan Sedlo (20 30 MW); i 12. Bjelašnica (20 50 MW) slike 2.7 i 2.8, te 4 lokacije definisane nakon godine, u zapadnom i sjeverozapadnom dijelu BiH/FBiH: 13. Drvar (Prekaja-Poljice-Savići), 14. B. Petrovac (Bjelajsko polje-vrtača- Medeno polje), 15. Bihač (Ripač-Lipa-Prkosi) i 16. B. Grahovo (Grahovsko polje). Ukupni procjenjeni instalisani kapacitet za ove lokacije je MW, s godišnjom proizvodnjom od GWh, dok određene procjene pominju i MW instalisane snage. Detaljna studija o izboru mikro-lokacija za vjetroelektrane još uvijek

95 95 nije urađena (iako su vršena ili planirana mjerenja na 33 mikrolokacije), niti postoji tzv. vjetrena karta BiH. U dosadašnjem periodu su obavljene aktivnosti mjerenja na nekim od navedenih lokacija. Dobijeni rezultati mjerenja su obečavajući na nekoliko lokacija (Podveležje, Duvanjsko polje, itd.), i u međuvremenu su izdate koncesije investitorima na nekolko lokacija u području Mostara (Podveležje), kao i Tomislavgrada i Livna. U RS nije bilo značajnijeg istraživanja o potencijalu energije vjetra, ali se to očekuje u narednom periodu s obzirom da postoji interes investitora. Slika S2.1.9: Regioni s dobrim potencijalom za korištenje energije vjetra u BiH (definisani regioni do godine) Slika S2.1.10: Makro-lokacije s dobrim potencijalom za korištenje energije vjetra u BiH; (1. Podveležje; 2. Mostarsko Blato; 3. Ugrovača; 4. Duvanjsko Polje; 5. Raško Polje; 6. Kočerin; 7. Udrežnje; 8. Dabarsko Polje; 9. Hutovo; 10. Popovo Polje; 11. Ivan Sedlo; 12. Bjelašnica) e) Potencijal geotermalne energije U BiH je oblast geotermalne energije nedovoljno istražena, iako su različiti autori izračunavali potencijal sistema geotermalne energije u BiH. Posebno je neistražena mogućnost proizvodnje električne energije iz geotermalnih izvora. Takođe se može reči da se geotermalna energija još uvijek praktično ne koristi, izuzimajući skromna korištenja u balneologiji. Rezultati dobijeni izračunavanjem su ohrabrujući ali je ipak potrebna potvrda svih dosadašnjih izračunavanja sa istražnim bušotinama. Sumirajući potencijal FBiH i RS, izračunat je ukupni potencijal izvora geotermalne energije u BiH. Taj ukupni mogući instalisani kapacitet geotermalnih izvora na 42 lokacije iznosi 9,25 MW t, ako se uzme u obzir samo grijanje prostora, ili 90,2 MW t, ako bi se uzela u obzir I primjena geotermalne energije za rekreativne i balneološke svrhe. Koristeći sve raspoložive resurse sa stepenom iskorištenja 0,5, moguće bi bilo proizvesti 145,75 TJ/g energije samo za grijanje prostora, odnosno ukupno 1421,75 TJ/g energije za grijanje prostora, rekreativne i balneološke svrhe. Prema raspoloživim studijama, BiH ima potencijal geotermalne energije od 33 MW th. Treba napomenuti da su temperature na poznatim lokacijama u Bosanskom Šamcu (85 C), Kaknju (54 C), Sarajevu (58 C) i Gračanici preniske za proizvodnju električne energije, i to je razlog da

96 96 se rezerve geotermalne energije razmatraju samo za eksploataciju u termalnim postrojenjima (za sada nisu pronađene lokacije s temperaturama vode iznad C). Trenutne aktivnosti vezano za geotermalnu energiju su ograničene na termalnu primjenu, npr. razmatra se grijanje grupe zgrada na Ilidži, sa sistemima na geotermalnu energiju. Ukoliko bi bile otkrivene više temperature geotermalnih izvora, postoje planovi za parcijalnu konverziju u električnu energiju. Danas se geotermalna energija u BiH koristi u banjama za grijanje i različite vrste tretmana. f) Potencijal energije izčvrstog otpada Strategija o upravljanju čvrstim otpadom u BiH, pripremljena u augustu godine i prihvaćena o strane entitetskih vlada, predstavlja glavni korak naprijed prema poboljšanju sadašnje situacije u BiH. Strategija uspostavlja osnovne smjernice i ciljeve koji se trebaju postići u oblasti upravljanja otpadom. Strategija takođe daje 5-, 10-, i 25- godišnje procjene količina industrijskog i opasnog otpada koji će nastati u BiH. (slika 2.9.) Ova strategija predlaže dvije opcije za formiranje regionalnih centara za upravljanje otpadom na 16 (entitetska opcija) ili 14 (među-entitetska opcija) lokacija, koji bi na kraju rezultirali dugoročnim rješenjem od 5 glavnih centara za upravljanje otpadom u BiH. Koncept takvih centara za upravljanje otpadom uključuje prikupljanje i transport otpada, mjesta za prenos i lokacije gdje bi otpad konačno mogao biti lociran sa postojećih nelegalnih odlagališta. Lokacije za inicijalnu fazu su, Banja Luka, Tuzla, Mostar, Bijeljina, Bihać i Livno m3/day FBiH RS BiH Slika S2.1.11: Procjenjena količina nastajanja industrijskog otpada Slika S2.1.12: Pojedinačne centri za upravljanje otpadom po entitetima