PROGRES DRUŠTVA VOĐEN SUBJEKTIVNIM BLAGOSTANJEM: INDEKS SREĆE GRAĐANA

Transcription

1 Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Ekonomski fakultet u Osijeku Poslijediplomski doktorski studij Management PROGRES DRUŠTVA VOĐEN SUBJEKTIVNIM BLAGOSTANJEM: INDEKS SREĆE GRAĐANA Doktorska disertacija Mentorica: Prof. dr. sc. Đula Borozan Pristupnica: Anita Frajman Ivković, univ.spec.oec. Osijek, 2012.

2 Mojim najdražima Dugačka je lista ljudi koji su, namjerno ili nehotično, na raznolike načine poduprli nastanak ove disertacije. Svi oni zadužili su me na djela pomoći i potpore, kao i doprinose usmjerene povećanju njihove sreće i životnog zadovoljstva.

3 SADRŽAJ SAŽETAK SUMMARY UVOD Predmet istraživanja i struktura disertacije Svrha i ciljevi disertacije Istraživačke hipoteze i metodologija Znanstveni doprinos i ograničenja disertacije DEFINICIJA I MJERENJE PROGRESA DRUŠTVA VOĐENOG BLAGOSTANJEM Unaprjeđenje kvalitete života cilj progresa društva Objektivno blagostanje ekonomski razvoj Ekonomski i neekonomski faktori objektivnog blagostanja Ekonomska dimenzija objektivnog blagostanja BDP kao indikator ekonomske dimenzije objektivnog blagostanja Povijest BDP-a Definicija i metodologija BDP-a Analiza BDP-a s fokusom na nedostatke Kritike i nedostaci BDP-a SWOT analiza Meta-etnografska analiza učestalosti istraživanja BDP-a Zaključna razmatranja o ekonomskoj dimenziji i BDP-u Neekonomska dimenzija objektivnog blagostanja Mjerenje neekonomske dimenzije objektivnog blagostanja Indeks ljudskog razvoja HDI Pravi indikator progresa GPI Indeks ekološke održivosti ESI i indeks performance okoliša EPI Milenijski ciljevi razvoja MDGs Ekološki otisak EF Subjektivno blagostanje Konceptualna razgraničenja u okviru subjektivnog blagostanja Sreća Životno zadovoljstvo Konceptualno definiranje progresa društva SUBJEKTIVNO BLAGOSTANJE U EKONOMIJI EKONOMIJA SREĆE Povijesni razvoj istraživanja subjektivnog blagostanja Pozicioniranje subjektivnog blagostanja u ekonomiji Mjerenje subjektivnog blagostanja Mikroekonomski pristup mjerenja subjektivnog blagostanja Makroekonomski pristup mjerenja subjektivnog blagostanja Ograničenja u istraživanjima subjektivnog blagostanja Odabrane mjere subjektivnog blagostanja Indikatori subjektivnog blagostanja u svijet u i Europi Indikatori životnog zadovoljstva Nacionalni računi blagostanja - NAoW Međunarodni i australski indeks blagostanja - AUWI

4 Svjetska baza sreće Bruto nacionalna sreća GNH Istraživanja subjektivnog blagostanja u Hrvatskoj Nacionalni indeks sreće - NIS Ostala istraživanja sreće u Hrvatskoj Inicijative lokalnih zajednica usmjerene mjerenju subjektivnog blagostanja Odabrane mjere koje obuhvaćaju obje dimenzije blagostanja Indeks kvalitete života - QoLI Legatumov indeks prosperiteta - LPI Indeks sreće planeta HPI Istraživanja kvalitete života u Europi - EQLS MJERENJE SUBJEKTIVNOG BLAGOSTANJA LOKALNE ZAJEDNICE: INDEKS SREĆE GRADA OSIJEKA Uvod Blagostanje grada Osijeka Primarno istraživanje u gradu Osijeku Metodologija istraživanja Upitnik Prikupljanje podataka i opis uzorka Metode analize podataka Rezultati istraživanja i rasprava Deskriptivna analiza Testiranje razlika s obzirom na socio-demografske varijable Odabir i analiza indikatora životnog zadovoljstva Utvrđivanje odnosa životnog zadovoljstva i odabranih socio-demografskih karakteristika Regresijske analize za socio-demografske varijable Indeks sreće grada Osijeka Konstrukcija indeksa sreće Utjecaj socio-demografskih varijabli na indeks sreće Analiza podindeksa sreće Podindeks javno-političko okruženje Podindeks osobno zadovoljstvo Podindeks gradska sredina Podindeks zdravlje i obitelj Podindeks obrazovanje i zaposlenje Implikacije rezultata istraživanja za grad Osijek Ograničenja istraživanja i prijedlozi za buduća istraživanja Javno-politički prijedlozi za poboljšanje mjerenja progresa društva ZAKLJUČAK LITERATURA Popis slika Popis tablica Popis grafikona. 267 Prilozi. 269

5 SAŽETAK Glavni predmet istraživanja doktorske disertacije je progres društva koji se kao pojam često koristi u ekonomskoj literaturi, iako o njegovoj definiciji i načinima mjerenja posljednja dva desetljeća nije postignut konsenzus. Jedan je od glavnih ciljeva disertacije stoga bio konceptualno definirati progres društva o kojem se može govoriti ako je u društvu povećano blagostanje (ekonomsko, socijalno i ekološko), a kojeg karakterizira povećanje kvalitete života stanovnika. Progres društva, tj. blagostanje karakteriziraju dvije dimenzije: objektivna koja podrazumijeva postizanje odgovarajućeg ekonomskog razvoja i subjektivna koja predstavlja rezultirajuću pozitivnu percepciju stanovnika o odgovarajućem stanju u društvu. Analiza objektivne dimenzije progresa društva važna je jer omogućava uvid u široki spektar ekonomskih, ali i neekonomskih indikatora koji govore o objektivnom 'zdravlju' promatrane razine društva. Isključivi cilj ekonomske politike dugi vremenski period bio je postići ekonomski rast, tj. progres je bio definiran samo objektivno i kroz ekonomsku dimenziju najčešće mjerenu realnim bruto domaćim proizvodom (BDP-om) koji ima brojne nedostatke i ograničenja u primjeni. Teorijski i metodološki problemi vezani uz primjenu realnog BDP-a (ali i njegovih dobrih osobina) kao mjere blagostanja prikazani su korištenjem SWOT analize. Kroz meta-etnografsku analizu analizirani su znanstveni članci sa svrhom utvrđivanja prisutnosti kritika BDP-a. Analize su ukazale na velik broj problema BDP-a (kako u samoj definiciji, tako i u korištenju). Javnosti se prezentiraju podaci o realnom BDP-u kao mjeri blagostanja bez adekvatne pozornosti posvećene njezinim ograničenjima. Objektivna perspektiva promatranja progresa društva uključuje i neekonomsku dimenziju često predstavljenu alternativnim mjerama ekonomskog razvoja. Takve mjere ukazuju na različite stupnjeve razvoja društva te još uvijek nisu dovoljno prihvaćene u kreiranju javnih politika. U disertaciji su prikazane i analizirane neke od najvažnijih mjera ekonomskog razvoja, poput indeksa ljudskog razvoja i ekološkog otiska. Analiza subjektivne dimenzije progresa omogućava uvid u blagostanje mjereno percepcijom ljudi, tj. internu procjenu životnog zadovoljstva od strane individue. Kao takva, često je neopravdano zanemarena prilikom vrednovanja progresa društva, iako je promatranje ove dimenzije progresa izuzetno važno jer stvarni uvjeti života u društvu i percepcija stanovnika o njima ne moraju biti istovjetni. Poseban naglasak u disertaciji stavljen je upravo na subjektivno blagostanje, tj. na ono što ljudi misle i osjećaju o svojim životima te kako funkcioniraju u kontekstu gospodarstva, okoliša i društva u kojem žive. Istraživanja subjektivnog blagostanja u okviru ekonomije sreće imaju značajan doprinos u shvaćanju realnog stanja i pozicije društva (međunarodno i u komparaciji na lokalnim razinama) te predstavljaju nadopunu, a katkad i korektiv zaključcima o progresu koji dolaze iz promatranja samo objektivnih indikatora. Iz tog su razloga prikazani rezultati

6 provedenih istraživanja iz područja ekonomije sreće na makroekonomskoj i mikroekonomskoj razini, kako u svijetu i Europi, tako i u Hrvatskoj, tj. analizirani su pokazatelji subjektivnog blagostanja poput bruto nacionale sreće i nacionalnih računa blagostanja. Analizirane su i mjere koje metodološki obuhvaćaju obje dimenzije progresa društva, poput indeksa kvalitete života i indeksa sreće planeta. Za proučavanje subjektivnog blagostanja kao fenomena provedeno je i mikroekonomsko istraživanje u gradu Osijeku kako bi se vrednovalo životno zadovoljstvo kroz različita životna područja djelovanja njegovih građana. Za tu svrhu kreiran je mjerni instrument. Analiza podataka rezultirala je općenitim javnopolitičkim prijedlozima za države, regije, gradove ili druge entitete koji žele mjeriti progres društva u obje njegove dimenzije i voditi ga potrebama stanovnika. Prijedlozi su proizašli iz primarnog istraživanja kao i prikazanih teorijskih okvira, a mogu biti smjernice na putu poboljšanja mjerenja progresa društva, posebice u subjektivnoj dimenziji. Teorijski doprinos doktorske disertacije ogleda se u konstrukciji konceptualnog okvira za promatranje progresa društva, sistematskom pregledu i preispitivanju postojećih teorijskih saznanja i empirijskih istraživanja u okviru progresa društva (posebice pri analizi BDP-a i ekonomije sreće) te razvoju znanstvene misli i pojmovnom razgraničenju koncepata koji se izučavaju u okviru subjektivne dimenzije blagostanja (kao što su sreća i životno zadovoljstvo). Aplikativni doprinos disertacije ogleda se u prilogu ekonomskoj znanosti kroz provedbu samog primarnog istraživanja u gradu Osijeku na reprezentativnom uzorku (kojim su određene glavne determinante sreće građana grada Osijeka), razvoju mjernog instrumenta za mjerenje životnog zadovoljstva, kao i razvoju znanstvenih saznanja o sreći građana na teritorijalno nižoj (lokalnoj) razni. Ključne riječi: progres društva, blagostanje, kvaliteta života, bruto domaći proizvod, alternativne mjere blagostanja, subjektivno blagostanje, ekonomija sreće

7 SUMMARY The subject of this doctoral dissertation is the progress of society, which is often used as a term in economic literature, although during the last two decades, no consensus has been met about its definition and the ways of measurement. One of the main goals of this dissertation is to conceptually define the progress of society that can be considered, when there is a higher level of well-being (economic, social and ecological) that is characterized by the greater quality of life of the citizens. The progress of the society, i.e. well-being has two dimensions: the objective dimension which is defined through the achievement of the appropriate economic development; and the subjective dimension which represents the resulting positive perception of the citizens about the appropriate state in the society. Analysis of the objective dimension of the progress of society is important, because it provides an insight into the wide range of economic and non-economic indicators that state the objective health of the observed level of society. The main objective of the economic policies for a long time was to achieve the economic growth, i.e. the progress was defined only objectively and through the economic dimension measured by the real gross domestic product (GDP) which has great usage disadvantages and limitations. The theoretical and methodological problems associated with the usage of real GDP (also its good sides) as a measurement of well-being are shown by using the SWOT analysis. A great number of scientific articles were analyzed using the meta-ethnographic analysis with the goal to state the availability of the GDP critics. The analysis showed a great number of GDP problems (in the definition, and in the usage). The public is in favour of the real GDP as a well-being measure without adequate attention being devoted to its limitations. The objective perspective of monitoring the progress of society includes the non-economic dimension, represented by the alternative measures of economic development. Those measures indicate different levels of the development of the society, and are still not well accepted in the public policy creation. The dissertation presents and analyzes some of them, such as the index of human development and the ecological footprint. Analysis of the subjective dimension of the progress provides an insight into wellbeing, measured by the people s perception of their life satisfaction, i.e. the internal assessment of life prosperity by an individual. As such, it is often neglected int he progress evaluation process, although viewing this progress dimension is very important, because the real life conditions in the society and how the inhabitants perceive them do not have to be the same. This dissertation specially emphasizes the subjective well-being, i.e. what people think and feel about their lives and how they function in the context of the economy, environment and society in which they live. Studies of the subjective wellbeing in the economics of happiness, have a significant contribution to understanding the real state and

8 the position of the society (at the international and the local level), and present the complement, and sometimes also the conclusions corrective about the progress that only comes from observing the objective indicators. Because of that, the research results in the field of economics of happiness are shown at the macroeconomic and microeconomic level, in the whole world and in Europe, and also in Croatia, i.e. indicators of the subjective well-being were analyzed, such as Gross National Happiness and National Accounts of Well-being. Measures that include both dimensions of progress of society are shown as well, such as Quality of Life Index and Happy Planet Index. To study the subjective well-being as a phenomenon, the microeconomic research was done in Osijek, in order to establish and evaluate the quality of life through the different domains of its citizens lives. For this purpose, measurement instrument was created. Data analysis resulted in general public-policy recommendations for states, regions, cities or other entities were created, for those who wish to measure the progress of society in both of its dimensions and guided by the needs of people. The proposals are the result of the primary research and of the presented theoretical frameworks, and can be considered as guidelines to the improvement of measuring the progress of society, especially in the subjective dimension. The theoretical contribution to the doctoral dissertation is reflected in the construction of the conceptual framework for the observation of the progress of society, in the systematic review and in the assessment of the existing theoretical and empirical research findings in the progress of society (especially in the analysis of GDP and the economics of happiness) and in the development of the scientific thought and the conceptual delimitation studied in the framework of the subjective well-being dimensions (such as happiness and life satisfaction). The applicable contribution of this dissertation is reflected in the contribution to the economic science through the implementation of the primary research in the city of Osijek on the representative sample (that defined the main happiness determinants of the citizens of Osijek), the development of the measurement instrument of life satisfaction and the development of scientific knowledge about the happiness of citizens at the territorially lower (local) level. Key words: progress of society, well-being, quality of life, gross domestic product, alternative well-being measures, subjective well-being, economics of happiness

9 1. UVOD Ekonomski rast bez društvenog napretka ostavlja veliku većinu ljudi u siromaštvu, dok nekolicina povlaštenih ubire koristi rastućeg izobilja. John F. Kennedy U današnjem društvu svekoliki je progres postao imperativ u svim njegovim sferama. Paradoksalno, pravo značenje riječi progres nije definirano, a i definicija progresa zasigurno ovisi o području i okvirima u kojima se isti promatra. Široko gledano i definirano, o progresu se može govoriti kao o željenom budućem stanju pri čemu se misli na određene pozitivne pomake. Progres može značiti bolje stanje danas nego jučer, bolje nego prije dvije godine, više boljih nego lošijih stvari, bolje stanje izraženo u postotcima povećanja nečega i slično. Pojedincu koji dnevno raspolaže s dva dolara, progres u vidu dva dodatna dolara ne znači isto što i pojedincu koji zarađuje stotinama puta veće iznose. Slično je i s društvima iz čega se nameće zaključak kako progres u dva društva ne mora značiti isto. Također, može se govoriti o progresu u materijalnim aspektima, stanju države, prirodnim resursima, zdravlju društva i slično, čime se proces usuglašavanja oko jednostavne definicije progresa dodatno komplicira. U okviru ove disertacije pod progresom se smatra opće blagostanje društva i kvaliteta života, te se upravo i analizira što on treba točno značiti za društvo. Istraživanjem problematike progresa pojedinog društva bavi se ekonomska znanost. Michaelson i dr. (2009.) ističu kako je moderno društvo organizirano oko modela razvoja prema kojem povećani ekonomski output direktno i ravno vodi poboljšanju blagostanja koje se ogleda u višim životnim standardima i boljoj kvaliteti života u društvu. Praćenje i težnja povećanja ekonomskog outputa (najčešće mjerenog bruto domaćim proizvodom BDP-om) vremenom se ipak pokazala neadekvatnom metodom evaluacije progresa. Tome u prilog najbolje govori kriza koja je zahvatila svijet /2010. godine (i još uvijek prijeti ponovnom aktivacijom) te uzrokovala kolaps mnogih velikih i značajnih financijskih i drugih institucija, a čiji su se učinci prelili i na sve ostale dijelove i segmente društva. Friedman (2009.) propituje ekonomske aspekte i posljedice krize te ide korak dalje analizirajući cijeli model rasta koji je razvijan unazad 50 godina, a koji je prema njemu ekonomski i ekološki neodrživ te kojem su Majka priroda i tržište rekli: Ne više. Kriza je time nametnula propitivanje značenja riječi progres društva u 21. stoljeću, budućnosti, opstanka i stvarnih vrijednosti u društvu. Kriza je ukazala kako je dosadašnji progres išao u pogrešnom smjeru ('više lošijeg'). Nadalje, i sam BDP, kao ekonomski indikator, ima puno ograničenja što vodi do upitno mjerenih rezultata progresa društva. Unatoč tome, brojni političari, lideri i mediji često naglašavaju važnost ostvarenja rasta BDP-a u kontekstu univerzalnog cilja društva (svojevrsne primarne brige; ako BDP raste i/ili ako je visok, sve će biti dobro) jer je njegova primjena u tu svrhu 1

10 karakterizirala velik broj ekonomija posljednjih 50-tak godina. Michaelson i dr. (2009.) tvrde kako se gospodarstva izričito bave povećanjem BDP-a, a relativno malo pozornosti pridaju njegovoj distribuciju. Nadalje ističu kako poslovni modeli počivaju na maksimiziranju profita dioničara, a ljudi su dovedeni u stanje jurnjave za posjedovanjem većeg raspoloživog dohotka, te time i većom konzumacijom. Navedeno uzrokuje povećanje razine stresa, zdravstvene tegobe, smanjenje vremena kojeg ljudi provode s prijateljima i obitelji, povećanje broja obveza koje 'nužno i obvezno' moraju biti izvršene, itd. Svi nekuda jure, bez da zastanu na trenutak i pitaju se čini li ih to istinski zadovoljnima i sretnima. Unatoč tome, u današnje vrijeme veliki broj ljudi, poslovnih subjekata, lokalnih zajednica, vlada i drugih po inerciji njeguju olimpijski citius, altius, fortius 1 način života i djelovanja. Posljedično progresu zadnjih desetljeća, u današnjem svijetu više je razlika nego ikad prije; u godini više od polovice svjetske populacije živjelo je s manje od $ 2,50 na dan 2 što govori o iznimno neravnomjernoj raspodjeli koristi ekonomskog rasta. Životni standard jednog pojedinca povećava se na, često ogromnu, štetu drugog pojedinca. Time se krše i osnovna ljudska prava o kojima je još davne godine govorila Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima 3 u članku 25.: Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i blagostanju njega samoga i njegove obitelji, uključujući prehranu, odjeću, stanovanje, liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na zaštitu u slučaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovištva, starosti ili nekog drugog životnog nedostatka u uvjetima koji su izvan njegova nadzora. Dodatni je problem što su ljudi koji imaju najniže životne standarde prvi na udaru kada stvari u ekonomiji krenu nizbrdo. Narušena prirodna osnovica, velik ekološki otisak kojim svaki stanovnik pritišće zemlju, prijetnja nestanka prirodnih resursa (poput nafte i pitke vode) samo su neke od katastrofalnih ekoloških posljedica dosadašnjeg modela rasta. Prepoznavanje potrebe da se ide dalje od dohotka prilikom mjerenja blagostanja poduprlo je razvoj raznih koncepata kao što su životni uvjeti i kvaliteta života, a od nedavno socijalna isključenost, socijalni kapital, ljudski razvoj i društvene kvalitete (Fahey i dr., 2003.). Posvećivanje izravne pozornosti blagostanju populacije je jedini način na koji društva doista mogu procijeniti idu li životi njihovih članova dobro ili loše, a s obzirom da blagostanje podupire sposobnost ljudi za učinkovito odgovaranje na brze društvene promjene, procjene blagostanja postaju ne samo poželjne, već i kritične (Michaelson i dr., 2009.). U konačnici, čak ni stanovnici bogatih zemalja koji uživaju blagodati ekonomskog rasta, ne iskazuju time veće ukupno blagostanje jer ono sadrži i objektivnu i 1 Latinski izraz citius, altius, fortius označava više, brže, jače te predstavlja moto Olimpijskih igara. 2 Izraženo u paritetu kupovne moći. Izvor: Chen i Ravallion, Deklaracija je proglašena i usvojena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. prosinca godine. Tekst Deklaracije dostupan je na web stranici Ujedinjenih naroda, [pristupljeno ] 2

11 subjektivnu dimenziju. Drugačije rečeno, ukupno blagostanje može se jasnije sagledati u kontekstu ukupne kvalitete života u društvu o kojoj govore objektivni indikatori (kojima, između ostalih, pripada i BDP; tzv. objektivno blagostanje), ali i subjektivni (percepcija stanovnika o kvaliteti života; tzv. subjektivno blagostanje (engl. subjective well-being - SWB). Procjena kvalitete života kojeg ljudi žive i onoga što osjećaju o sebi, drugima i okolini pod utjecajem je mnogih faktora od kojih su neki objektivne (poput životnog standarda), a drugi subjektivne prirode (poput životnog zadovoljstva). Böhnke (2005.) naglašava kako indikatori subjektivnog blagostanja imaju potencijal za pružanje sveobuhvatne informacije o tome kako ljudi vrednuju životne uvjete u zemlji i koji je njihov utjecaj na stavove, zadovoljstvo, sklonosti i percepciju društva. Pojedinci sami su najbolji stručnjaci za prosudbu vlastitih životnih uvjeta na najizravniji i pouzdan način. Naravno, smjernice za političke intervencije ne mogu biti izvedene isključivo iz subjektivnog zadovoljstva; kombinacija informacija o objektivnim uvjetima života i njihovoj subjektivnoj procjeni (koja omogućava sveobuhvatnu i informativnu sliku kvalitete života i njezinih odrednica u različitim zemljama) treba služiti kao osnova za političke intervencije. O nužnosti koordiniranog praćenja objektivnih, ali i subjektivnih indikatora govori činjenica kako ljudi unatoč ekonomskom rastu (koji je dio objektivnog blagostanja) posljednjih 50-ak godina ne postaju sretniji i zadovoljniji životom nego što su bili prije 20 ili 40 godina (Clark i dr., 2008.) kada nije bilo velikih plazmi, interneta i PlayStationa. Upitne tako postaju pretpostavke tradicionalne ekonomije koja polazi od pretpostavke da svi ljudi teže maksimalizirati korisnost, a koja se povećava višim dohotkom na raspolaganju i većim mogućnostima za potrošnju. Istraživanja (poput Easterlina, 1974.) pokazuju kako veličina BDP-a ne određuje veličinu sreće 4 u društvu. Postoji, očigledno, nešto drugo pored BDP-a na što treba obratiti posebnu pozornost prilikom kreacije i implikacije javne politike, posebice ako je primarna briga društva blagostanje kroz duži vremenski period. Drugim riječima, ekonomski rast donosi boljitak samo nekim pojedincima i samo gledano objektivno. Zato se definicija cilja društva mora promijeniti te on treba biti temeljen na praćenju i objektivnog i subjektivnog blagostanja. Potrebo je dakle u obzir uzeti i subjektivno blagostanje koje je često u potpunosti ignorirano ili svedeno na minimalnu mjeru, a koje ukazuje na procjene ljudi, tj. na komponente kvalitete života koje omogućuju uvid u stvarne životne uvjete, mogućnosti, očekivanja i preferencije stanovnika. Ekonomisti su u prošlosti bili vrlo skeptični prema subjektivnim mjerama blagostanja te su više vjerovali i njegovali tradicionalne ekonomske instrumente mjerenja blagostanja. U međuvremenu, psiholozi su proučavali sreću i zadovoljstvo ljudi te su ustanovili kako je iste moguće adekvatno mjeriti. Iskazanim interesom pojedinih ekonomista za 4 Na sreću se može gledati iz afektivne perspektive u okviru koje se sreća promatra kao emocija, ali i iz kognitivne perspektive pri čemu se ona može izjednačiti s ukupnim životnim zadovoljstvom pojedinca. Navedene razlike bit će kasnije pojašnjene u odjeljku

12 uvažavanjem takvih rezultata (koji nadilaze područje ekonomije kao znanosti) stvari se polako mijenjaju, te se sve većim uvažavanjem znanstvenih doprinosa iz područja pozitivne psihologije razvila grana ekonomije nazvana ekonomija sreće. Takva, sretna, ekonomija kao znanstvena disciplina proučava, prati i analizira subjektivno blagostanje stanovnika. Diener i dr. (2009.) govore kako društva trebaju indikatore subjektivnog blagostanja kako bi liderima pomogli u donošenju odluka između višestrukih političkih alternativa, nadopunili podatke dostupne iz objektivnih indikatora, ali i educirali 'obične' ljude o izborima koji utječu na njihove živote. Prema Böhnke (2005.) kreatori politike mogu koristiti podatke koji dolaze iz same populacije kao osnovu za promicanje poboljšanih životnih uvjeta; osim toga, uvid u javno mnijenje o performanci političkog i društvenog sustava je od neposredne važnosti za identificiranje potencijalnih sukoba i sprečavanje ekstremnih oblika protesta koji mogu destabilizirati demokraciju u dužem periodu. Sličan pristup zagovaraju i Rose i dr. (2009.) prema kojima vlade mogu pomoći pojedincima poboljšati kvalitetu života kroz pružanje kolektivnih usluga kao što su škole, bolnice, infrastruktura i sigurnost, a evaluacije takvih aktivnosti pružaju povratne informacije od strane građana o tome kako ocjenjuju svoju kvalitetu života. Visoka kvaliteta života ne postiže se kada unaprijed određeni životni stil postane univerzalan ili univerzalno dostupan, nego kada su mogućnosti ljudi za odabiranjem stila života kojeg oni sami za sebe žele poboljšane, a u okviru ograničenja koja nameće ekonomska održivost i poštivanje prava i potreba drugih, u određenom institucionalnom i političkom okruženju te u kontekstu zajednice i društva (Fahey i dr., 2003.). Vrlo je važno ne ispustiti iz vida kako ljudi ne žive odvojeno i svatko za sebe, već u svakodnevnom životu nužno moraju koegzistirati i biti u raznim vrstama interakcija s ostalim pojedincima iz šireg i užeg okruženja, a što se prvenstveno odnosi na lokalnu zajednicu u kojoj ljudi žive, rade, i djeluju u svakom smislu. Stoga je potrebno blagostanje i kvalitetu života procjenjivati ne samo na razini cijelog društva, već i na manjim teritorijalnim jedinicama koje su, u odnosu na cijelo promatrano društvo/državu, homogenije u svom sastavu, potrebama i preferencijama. Takve lokalne analize omogućuju jasnije utvrđivanje odnosa između pojedinaca, lokalnih političkih institucija i civilnog društva te njihove interakcije, djelovanje i utjecaje na životno zadovoljstvo stanovnika. Ipak, kvaliteta društva izuzetno je kompleksno područje koje sadrži širok spektar elemenata koji ju konstruiraju, a zbog čega njezino praćenje na nižim, lokalnim razinama postaje još izazovnije Predmet istraživanja i struktura disertacije Progres društva glavni je predmet istraživanja ove doktorske disertacije u okviru koje se isti razmatra u kontekstu općeg blagostanja društva, tj. kvalitete života 4

13 stanovnika, kako iz objektivne, tako i iz subjektivne perspektive. Objektivna perspektiva je važna jer omogućava uvid u široki spektar ekonomskih i neekonomskih indikatora koji govore o objektivnom 'zdravlju' promatrane razine društva. Subjektivna perspektiva važna je jer ukazuje na blagostanje koje odlikuje percepcija građana o stanju u društvu, regiji, gradu, zajednici, i sl. Uvriježena je praksa do nedavno bila prosuđivati blagostanje temeljem isključivo podataka o BDP-u koji kao mjera ima brojne nedostatke. Posljedice neadekvatne upotrebe BDP-a i njegove interpretacije kao indikatora blagostanja, tj. nepostojanja mjere stvarnog progresa društva su velike, posebice uzme li se u obzir snažan utjecaj brojki BDP-a na funkcioniranje i usmjeravanje ekonomije u cjelini (npr. udio javnog duga, dostupnost fondova Europske unije (EU), razvijenost regija unutar države, i sl.) te donošenje odluka na svim razinama. BDP je, dakle, samo jedna od ekonomskih mjera koja, uz neekonomske, pokazuje objektivno stanje u državi. Broj alternativnih mjera ekonomskog razvoja koje ukazuju na različite stupnjeve razvoja društva u sve većem je porastu, ali su iste još uvijek nedovoljno prihvaćene u kreiranju javnih politika. Poseban naglasak u disertaciji stavljen je na subjektivno blagostanje, tj. na ono što ljudi misle i osjećaju o svojim životima, te kako funkcioniraju u kontekstu gospodarstva, okoliša i društva u kojem žive. Subjektivno blagostanje, tj. koncepti koji se pod njim mogu podrazumijevati, već se mjere u svijetu; kako na razinama država, tako i lokalnih zajednica. Takva istraživanja imaju značajan doprinos u shvaćanju realnog stanja i pozicije društva (međunarodno i u komparaciji na lokalnim razinama), te predstavljaju nadopunu, a katkad i korektiv zaključcima o progresu koji dolaze iz promatranja samo objektivnih indikatora. Za proučavanje subjektivnog blagostanja kao fenomena provedeno je i mikroekonomsko istraživanje u gradu Osijeku kako bi se ustanovila i vrednovala kvaliteta života kroz različita životna područja djelovanja njegovih građana. Disertacija sadrži pet glavnih poglavlja strukturiranih kako slijedi. Uvodno poglavlje nakon početnih razmatranja ističe svrhu, ciljeve, istraživačke hipoteze, znanstveni doprinos te ograničenja disertacije. Drugom poglavlju predmet interesa je progres društva vođen blagostanjem i to onim izraženim objektivnom i subjektivnom dimenzijom. Svaka od ovih dimenzija detaljno je istražena te su analizirani najpoznatiji indikatori svake od njih. Poseban naglasak pri tome je dan na BDP kao mjeru ekonomske dimenzije. Ekonomija sreće, koja ima za cilj mjeriti subjektivnu kvalitetu života kroz uvid u rezultate subjektivnih istraživanja blagostanja na određenom području, detaljnije je pojašnjena u trećem poglavlju. Prikazani su također i rezultati već provedenih istraživanja iz područja ekonomije sreće na makroekonomskoj i mikroekonomskoj razini, kako u svijetu i Europi, tako i u Hrvatskoj. Daljnjim naglaskom na inicijative koje u novije vrijeme poduzimaju i lokalne zajednice u okviru pojedinih država ciljem mjerenja blagostanja, pripremaju se temelji za četvrto poglavlje koje donosi rezultate primarnog istraživanja. Ti se rezultati istraživanja subjektivnog blagostanja odnose na grad 5

14 Osijek, te su, nakon kratkih obrazloženja odabira takve teritorijalne jedinice za primarno istraživanje, isti i predstavljeni. Implikacijama rezultata istraživanja i preporukama završava četvrto poglavlje nakon kojeg slijedi zaključno poglavlje u kojem se sumiraju teorijski okviri, razmišljanja i rezultati predstavljeni u okviru ove doktorske disertacije Svrha i ciljevi disertacije Sreća u životu nešto je što svi žele postići i održati; stoga rastući interes za ovakvu temu u ekonomiji ne iznenađuje. Velik doprinos važnosti proučavanju ekonomije sreće daju studije koje izrađuju međunarodne organizacije, a koje nastoje definirati i izmjeriti sreću u pojedinoj državi. Značaj takve top istraživačke teme u današnje vrijeme se više ne dovodi u pitanje. Unatoč tome, nema dovoljno studija o sreći (posebice na lokalnim razinama), a postojeće nisu dovoljno i adekvatno prezentirane široj javnosti niti implementirane u ekonomsku i javnu politiku. Iz tog razloga političari, mediji, te posljedično i 'obični ljudi' govore o BDP-u kao isključivoj i glavnoj mjeri ukupnog blagostanja društva. Svrha je disertacije dati doprinos u preokretu takve netočne prakse te prikazati kako se sreća, tj. životno zadovoljstvo kao njezina kognitivna istoznačnica, mogu i trebaju mjeriti. Glavni ciljevi ove doktorske disertacije iz tih su razloga sljedeći: stvoriti konceptualni okvir razmatranja pojma progresa društva, istražiti teorijske i empirijske probleme vezane uz primjenu BDP-a kao postojeće i generalno prihvaćene mjere progresa, analizirati mjere objektivnog blagostanja, posebice alternativne indikatore, teorijski definirati i pojmovno razgraničiti koncepte subjektivnog blagostanja jer kod njih postoji terminološka i uporabna konfuzija u znanstvenom i javnom životu, pozicionirati istraživanja sreće u ekonomiji te sistematizirati postojeće empirijske doprinose u istraživanju sreće i blagostanja na makroekonomskom i mikroekonomskom nivou, analizom primarnih podataka iz vlastitog istraživanja stvoriti mjerni instrument kojim omogućava određenje glavnih determinanti životnog zadovoljstva građana grada Osijeka, tj. konstruirati indeks sreće građana Istraživačke hipoteze i metodologija Glavne i pomoćne hipoteze koje će biti testirane u okviru ove doktorske disertacije su: H 1 : Mjerenje progresa društva korištenjem isključivo indikatora objektivnog blagostanja (posebice njegove ekonomske dimenzije) je nedostatno. 6

15 H 1a : Objektivno blagostanje društva, tj. ekonomski razvoj zahtijeva praćenje i ekonomske i neekonomske dimenzije. H 1b : BDP je povezan s brojnim problemima koji proizlaze iz njegove definicije, metodologije i korištenja. H 1c : Nedostaci BDP-a su, između ostalog, generirali razvoj raznih alternativnih mjera progresa. H 2 : Subjektivna dimenzija blagostanja (kvalitete života), kao središte interesa ekonomije sreće, predstavlja važnu komponentu progresa društva čije je mjerenje potrebno i korisno. H 2a : Neovisno o vrsti indikatora korištenog za makroekonomsku analizu sreće, rezultati istraživanja u značajnoj mjeri istu skupinu država svrstavaju u vrh sretnih zemalja. H 2b : Broj istraživanja sreće na mikroekonomskoj razini raste, a lokalne zajednice u svijetu potiču inicijative mjerenja i analiziranja progresa iz perspektive građana koji u njima žive. H 3 : Istraživanja subjektivnog blagostanja generiraju važne implikacije za kreatore i nositelje javne politike, što se posebice odražava na lokalnima razinama. H 3a : Skup ekonomskih odrednica subjektivnog blagostanja nema najjači utjecaj na životno zadovoljstvo građana. H 3b : Socijalni kapital, kao neopipljiva imovina, važniji je za životno zadovoljstvo nego ostale vrste kapitala. Ad H 1. Prva hipoteza bavi se problemom mjerenja progresa društva koji se odražava kao povećanje kvalitete života stanovnika. Progres društva sastoji se od objektivne i subjektivne dimenzije. Objektivna dimenzija progresa može se izjednačiti s razvojem (koji ima ekonomsku i neekonomsku dimenziju te govori o životnim uvjetima na određenom području), dok se subjektivna dimenzija odnosi na percepciju stanovnika o kvaliteti života koja se najčešće mjeri istraživanjima pomoću upitnika. Iz navedenog slijedi kako je pretpostavljeno da je korištenje isključivo indikatora objektivnog blagostanja (posebice njegove ekonomske dimenzije) nedostatno za mjerenje progresa društva jer ono nije sveobuhvatno. Nadalje, BDP nije mjera blagostanja društva, niti cjelokupnog ekonomskog razvoja, već mjera ekonomske aktivnosti, tj. ekonomskog rasta. Ipak, u komparativnim analizama i rangiranju država BDP se često neopravdano koristi kao generalni indikator blagostanja. Ova hipoteza bit će testirana pregledom literature koja će potkrijepiti konceptualni okvir promatranja progresa društva koji je kreiran u sklopu ove disertacije. Nadalje, analizom nedostataka BDP-a i učestalosti propitivanja njegove adekvatnosti kao indikatora te analizom različitih alternativnih mjera objektivnog blagostanja, opravdat će se potreba nastanka i korištenja alternativnih mjera blagostanja. 7

16 Metodologija prvog dijela disertacije (vezanog uz testiranje H 1 i H 2 ) uključuje metode koje se uobičajeno koriste prilikom pregleda literature, a koje će poslužiti ciljem uspostavljanja teorijskog okvira. Bazirana je na analizi knjiga i članaka objavljenih u relevantnim izvorima. Neke od znanstvenih metoda koje će biti korištene u teorijskom dijelu su: deskriptivna metoda pomoću koje se opisuje problem, podaci i karakteristike promatranih pojava i procesa, induktivna metoda pomoću koje se od specifičnih činjenica dolazi do generalnih zaključaka, deduktivna metoda kojom se od generalnih principa dolazi do specifičnih, analiza (za razdvajanje) i sinteza (za spajanje), povijesna metoda koja služi za kronološki prikaz tematike, metoda apstrakcije koja omogućava separaciju nerelevantnih podataka i analiziranje (naglašavanje) bitnih podataka, metoda slučaja, metoda komparacije za određivanje sličnosti i razlika promatranog fenomena, metoda generalizacije za donošenje generalnih zaključaka, SWOT analiza, metaetnografska analiza, i dr. Ad H 2. Druga hipoteza bazirana je na subjektivnom blagostanju, tj. analizi dosadašnjih rezultata na mikroekonomskoj i makroekonomskoj razini u svijetu i Europi u okviru ekonomije sreće te mogućim implikacijama rezultata ovakve vrste istraživanja. Naglasak je dan problemima mjerenja sreće i dosadašnjim rezultatima istraživanja (uključujući i ona koja se provode u Hrvatskoj) te primjerima dobre prakse mjerenja subjektivne kvalitete života, posebice na mikroekonomskoj, lokalnoj razini. Ad H 3. Zadnja hipoteza veže se uz mikroekonomsko istraživanje životnog zadovoljstva te je njezino dokazivanje bazirano na analizi primarnih podataka i rezultatima empirijskog istraživanja. Za očekivati je da će oni generirati važne implikacije za grad Osijek nadopunjujući dostupne objektivne indikatore. Unatoč rastućem broju međunarodnih studija iz područja ekonomije sreće, one nisu u dovoljnoj mjeri prezentirane široj javnosti, a posljedično niti ono što može biti korisno implementirano u ekonomsku i javnu politiku. Podrška medija, odgovornih institucija i (do)nositelja javne politike i dalje zaostaje u ovom području. Pored toga, u Hrvatskoj ne postoji istraživanje koje koordinirano mjeri blagostanje na nižim, lokalnim razinama (npr. na razini grada). Upravo će iz tog razloga u okviru ove disertacije biti obavljeno istraživanje subjektivnog blagostanja građana grada Osijeka. Ono će rezultirati konstruiranjem indeksa sreće građana grada Osijeka. Sam indeks bit će baziran na akumuliranim dosadašnjim teorijskim i empirijskim saznanjima i vlastitom empirijskom istraživanju Znanstveni doprinos i ograničenja disertacije Očekivani znanstveni doprinos doktorske disertacije može se promatrati u teorijskom i aplikativnom smislu. 8

17 Teorijski doprinos doktorske disertacije ogleda se u: sistematskom pregledu i preispitivanju postojećih teorijskih saznanja i empirijskih istraživanja u okviru progresa društva (posebice pri analizi BDP-a i ekonomije sreće) te konstrukciji konceptualnog okvira za promatranje progresa društva, razvoju znanstvene misli u okviru subjektivne dimenzije blagostanja, definiciji i konstrukciji indeksa sreće grada Osijeka koji omogućava mjerenje subjektivnog blagostanja građana tog grada. Aplikativni doprinos doktorske disertacije ogleda se u: razvoju znanstvenih saznanja o sreći građana na teritorijalno nižoj, lokalnoj razni, tj. spuštanju fokusa interesa s nacionalne razine; indeks sreće građana kao mjerni instrument doprinijet će točnijoj interpretaciji progresa za čije su kompletno praćenje (u obje dimenzije) podaci u lokalnim zajednicama često nedostatni, prilogu ekonomskoj znanosti kroz provedbu samog primarnog istraživanja u gradu Osijeku na reprezentativnom uzorku, formuliranju javno-političkih prijedloga koji mogu biti smjernice na putu poboljšanja mjerenja progresa društva, posebice u subjektivnoj dimenziji. Od davnina ljudi pokušavaju definirati i mjeriti sreću, tj. pronaći svojevrsnu magičnu formulu sreće. Ipak kompletna, sveobuhvatna i univerzalna definicija sreće, te posljedično ni formula, do današnjeg vremena nisu otkriveni što u određenoj mjeri ograničava indikatore koji mjere subjektivno blagostanje. Jedan od razloga takvog stanja može se naći u velikom broju znanstvenih disciplina koja se bave ovakvim pitanjima, a koja svaka sa svog aspekta proučavaju sreću i životno zadovoljstvo. Nedostaje integrativni, interdisciplinarni i transdisciplinarni pristup izučavanju tog fenomena. Unatoč dugom periodu istraživanja sreće, istraživanja subjektivnih aspekata kvalitete života na svojevrsnom su početku i puno je pitanja još otvoreno. Iz te perspektive ova disertacija zasigurno neće i ne može promijeniti specifične trendove, te, u tom smislu ima određena ograničenja. Pored navedenog, ograničenja disertacije ogledaju se u: prostornom ograničenju prikupljanja primarnih podataka u disertaciji istraživanje je prostorno ograničeno na grad Osijek, a vremenski na razdoblje kraja godine; u budućnosti bi bilo poželjno i korisno ovakva istraživanja provesti i u drugim gradovima i većim sredinama u Hrvatskoj, a što zbog ograničenih financijskih sredstava nije moguće realizirati u okviru ove doktorske disertacije, korištenju upitnika kao metode prikupljanja podataka za koju je karakteristična visoka razina subjektivnosti respodenta, skalama i mjerama (npr. relativni vs. apsolutni aspekti prilikom vrednovanja prihoda i sreće), 9

18 ograničenju empirijske analize longitudinalno istraživanje bilo bi mnogo bolje; prikupljanje takvih podataka limitirano je vremenom pisanja disertacije. Unatoč navedenim nedostacima, ova doktorska disertacija predstavlja korak naprijed u istraživanjima koja se bave proučavanjem progresa društva te kvalitete života, posebice u dijelu subjektivnog blagostanja društva na lokalnoj razini, a koja je u fokusu ekonomije sreće. 10

19 2. DEFINICIJA I MJERENJE PROGRESA DRUŠTVA VOĐENOG BLAGOSTANJEM Budućnost nije rezultat izbora izmeñu alternativnih putova koje nudi sadašnjost, već stvoreno mjesto - prvo u umu i volji, potom u aktivnosti. Budućnost nije neko odredište na koje idemo, već ono koje stvaramo. Staze se ne mogu naći već napraviti, a aktivnosti koje ih čine mijenjaju i stvaratelje i destinacije. John Scharr Progres je često korišten pojam u ekonomskoj literaturi, iako postoje konfuzije i nedoumice oko njegove definicije te se ista često zanemaruje. Već je Solow (1956.) govorio o tri aspekta promatranja progresa: 1. rastuća produktivnost (mjerena dodanom vrijednošću), 2. povećanje realnih prihoda (mjereno po glavi stanovnika), i 3. povećanje materijalnog blagostanja i kvalitete kulture (što se ne može mjeriti). U doba neizvjesnosti, globalno društvo treba novi kompas koji će ga usmjeriti putem stvarnog progresa jer je mit ekonomskog rasta kao sinonima progresa vladao duže od pola stoljeća (Abdallah i dr., 2009.). Tijekom posljednja dva desetljeća dogodio se veliki pomak u europskoj raspravi o progresu društva i načinima njegova mjerenja (Layte i dr., 2010.). U lipnju godine Istanbul je bio domaćin međunarodne konferencije Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (engl. Organisation for Economic Cooperation and Development OECD) na temu Mjerenja progresa društava. OECD je donio Nacrt prijedloga okvira, koji se temelji na radu Prescotta-Allena (2006.), u okviru kojeg je predstavljen okvir za promatranje progresa društva (Slika 1.) koji u svom središtu ima ljudski sustav i ekosustav. Ljudski sustav u stalnoj je interakciji s ekosustavom, a blagostanje ljudi (koje ima dvije komponente: osobnu i društvenu) pod stalnim je utjecajem kulture, ekonomije i vlade. Slika 1.: OECD-ov okvir za promatranje progresa društva Izvor: Hall i dr., 2010., str

20 Treći svjetski forum OECD-a održan je u Koreji godine pod nazivom Crtanje mape progresa, izgradnja vizije, poboljšanje života (engl. Charting Progress, Building Visions, Improving Life). Forum se fokusirao upravo na promišljanje o općenitom ili promijenjenom značenju riječi progres u 21. stoljeću, kao i na iznalaženje odgovora na pitanja što za društvo znači progres, kako se on može mjeriti te koje i kakve politike ga mogu poboljšati. Važnost progresa društva naglašavaju također i Europska komisija (engl. European Commission), Ujedinjeni narodi (engl. United Nations - UN), Razvojni program UN-a (engl. United Nations Development Programme - UNDP) i Svjetska banka (engl. World Bank) podupirući inicijative za njegovo mjerenje. Mjerenje progresa koji je u funkciji održivog razvoja integralni je dio Strategije održivog razvoja EU iz godine (engl. The 2006 EU Sustainable Development Strategy - EU SDS). Maxton (2011.) pomalo provokativno poziva na ponovno razmišljanje o konceptu progresa koje je nužno zbog ekonomskih ideja i ponašanja u zadnjih nekoliko dekada. Naime, autor ističe kako zadnjih nekoliko stotina godina poslovanje i ekonomija nisu uopće realno napredovali jer se progres iskazivao isključivo kroz objektivne indikatore (i to materijalne prirode, npr. šoping i potrošnja), a na temelju kojih se progres ne može u potpunosti kvantificirati. U suvremeno doba društvo karakterizira opsjednutost rastom koji se često promatra u kontekstu isključivog povećanja ekonomskog bogatstva. Definicija progresa se vremenom promijenila. Schepelmann i dr. (2010.) ističu kako progres nije jednostavno definirati jer on kao koncept nije isključivo objektivan. Naravno, on nije niti potpuno subjektivan. Kako ističu Fahey i dr. (2003.) ako se kvaliteta života u društvu definira kao razina blagostanja ljudi koji u njemu žive, pokušaji definiranja blagostanja isključivo procjenama zadovoljstva jako su problematični. U okviru ove disertacije će se stoga pod pojmom progres društva smatrati općeniti boljitak društva o kojem se može govoriti ako je u društvu povećano blagostanje (ekonomsko, socijalno i ekološko), mjereno objektivnim i subjektivnim putem, a kojeg karakterizira povećanje kvalitete života stanovnika. Slika 2. prikazuje dimenzije progresa društva shvaćenog u tom kontekstu. 5 Pigou je još davne godine vidio potrebu za mjerenjem blagostanja, tj. prvi je uveo koncept ekonomije blagostanja (engl. the economics of welfare) u knjizi istog naziva. Kako ističe Šimleša (2007.), iako se Pigouov rad brzo zaboravio u poslijeratnom razvoju, slična su se pitanja počela postavljati od kraja 1960-ih i prvih kritika mitova napretka (Roefiea Huetinga koji predlaže više kvalitete, a manje kvantitete; Woutera van Dierena i Mariusa Hummelincka koji postavljaju pitanja o cijeni prirode ; Earla and Margret Fine-Davis koji provode prva ispitivanja o zadovoljstvu i sreći stanovnika Europe; te Davida Pearcea, koji je britanskoj vladi 5 Erikson (1993.) izražava sklonost korištenju alternativnih naziva 'deskriptivni' i 'evaluacijski' radije nego 'objektivni' i 'subjektivni'. 12

21 predlagao savjete za zelenu ekonomiju). Od ranih 1980-ih godina ekonomisti postaju sve zainteresiraniji za niz novih pristupa i pitanja u okviru ekonomije blagostanje (vidjeti npr. Bean i dr., 1985.; Klein i O'Higgins, 1985.). Slika 2.: Dimenzije progresa društva 6 Ekonomija blagostanja disciplina je koja se bavi problematikom optimalne alokacije resursa i dobara, ekonomskim aktivnostima i raspodjelom rezultirajućeg blagostanja na sve uključene u taj proces. Drugim riječima, nastoji povezati javne troškove s blagostanjem pojedinaca u društvu. Little (1950.) na određeni način kritizira ekonomiju blagostanja jer u okviru nje blagostanje nije definirano u pojmovima koji se koriste u svakodnevnom životu, već je opisano apstraktnim konceptom korisnosti (engl. utility). Ekonomisti su preferirali objašnjavati korisnost subjektivnim prioritetima koji su se očitovali u stvarnom ponašanju ljudi (Ott, 2011.). Osigurati svakoj osobi pristojan životni standard predstavlja preduvjet za stvaranje blagostanja u državi. Prema Soubbotina (2004.) životni standard predstavlja stupanj materijalnog blagostanja (pojedinca, grupe ili populacije države) koji je mjeren razinom prihoda (npr. BDP-om po glavi stanovnika) ili potrošenom količinom različitih dobara i usluga (npr. brojem automobila na stanovnika ili brojem televizora po glavi stanovnika). Životni standard je stoga pojam tehničkog karaktera i označava stopu trošenja kupljenih roba i usluga po glavi stanovnika. Škuflić i Vlahinić-Dizdarević (2003.) govore o novoj ekonomiji koja znači duboke i korjenite promjene u društvu i ekonomiji, a njezin konačan rezultat mora biti rast životnog standarda naroda. Blagostanje (engl. well-being, welfare) 7 društva je moguće definirati kao dobrobit svih ljudi u društvu, a podrazumijeva postizanje odgovarajućeg ekonomskog 6 Ovako definiran koncept progresa društva bit će dodatno proširen nakon detaljne analize dviju njegovih dimenzija koja omogućuje konstrukciju i slikoviti prikaz konceptualnog modela progresa društva (prikazanog u odjeljku 2.4.). 7 Engleski nazivi welfare i well-being često se koriste naizmjenično (npr. Schepelmann i dr., 2010.), dok se na hrvatskom jeziku prevode kao blagostanje ili dobrobit. 13

22 razvoja (objektivna dimenzija blagostanja) i rezultirajuću pozitivnu percepciju stanovnika o odgovarajućem stanju u društvu (subjektivna dimenzija blagostanja). Blagostanje se time više ne shvaća isključivo u smislu povećanja materijalnog životnog standarda i kvantitativnog rasta. Umjesto toga, kvalitativni aspekti i socijalna dimenzija suvremenog napretka dolaze u igru, uključujući i strukturne politike i javnu svijest (Böhnke, 2005.). Međutim, literatura sugerira kako jasna definicija i mjerenje blagostanja nije jednostavno. Canoy i Lerais (2007.) komentiraju da iako postoji široko prihvaćanje politika usmjerenih blagostanju, u isto vrijeme nije jasno što je točno blagostanje (na razini pojedinca ili društva u cjelini), što čini svojevrsnu paradoksalnu situaciju. Stiglitz i dr. (2009.) tvrde kako je blagostanje višedimenzionalni fenomen baziran na sljedećim ključnim dimenzijama koje treba istodobno uzeti u obzir: materijalni životni standardi (dohodak, potrošnja), zdravlje, obrazovanje, osobne aktivnosti uključujući i rad, politički glas i upravljanje, socijalne veze i odnosi, okoliš (sadašnji i budući uvjeti) te nesigurnost (ekonomske kao i fizičke prirode). S obzirom da je blagostanje fenomen dinamične prirode (koja proizlazi iz načina na koji ljudi međudjeluju sa svijetom oko njih), viša razina blagostanja znači da su ljudi više u mogućnosti odgovoriti na teške okolnosti, inovirati i konstruktivno surađivati s drugim ljudima i svijetom koji ih okružuje (Michaelson i dr., 2009.). Radna skupina za blagostanje u okviru britanske vlade definirala je godine blagostanje kao: pozitivno fizičko, socijalno i mentalno stanje; ono nije samo odsutnost boli, nelagode i nesposobnosti, a ono proizlazi ne samo iz djelovanja pojedinaca, već i iz niza kolektivnih dobara i odnosa s drugim ljudima. Blagostanje zahtijeva da su zadovoljene temeljne životne potrebe, da pojedinci osjećaju svoju svrhu, i da osjećaju mogućnosti postizanja važnih osobnih ciljeva i sudjelovanja u društvu. Blagostanje se povećava uvjetima koji uključuju podržavajuće osobne odnose, uključenošću u zajednicu, dobrim zdravljem, financijskom sigurnošću, nagrađujućim zaposlenjem te zdravim i atraktivnim okolišem. Vladina uloga je omogućiti ljudima (sada i u budućnosti) pošten pristup društvenim, ekonomskim i ekološkim resursima potrebnim za postizanje blagostanja. Razumijevanje učinaka politika na način na koji ljudi doživljavaju svoje živote, važan je za njihovo dizajniranje i određivanje važnosti. (Steuer i Marks, 2008.). Na blagostanje se može gledati i iz perspektive uvjeta koji trebaju biti zadovoljeni kako bi ono uopće moglo biti moguće. Ekološki ekonomisti zalažu se za očuvanje bioraznolikosti i upozoravaju na njezino stalno uništavanje jer, prema njima, upravo ona čini osnovicu za blagostanje ljudi. Kroz podržavajuće, regulirajuće, kulturne i osiguravajuće usluge ekosustava (Slika 3.), koje generira proaktivna javna politika, stvaraju se preduvjeti za povećanje blagostanja ljudi. 14

23 Slika 3.: Blagostanje ljudi u ovisnosti o uslugama ekosustava i bioraznolikosti Izvor: Prilagođeno prema Ewling i dr., Ecological Footprint Atlas 2010., str. 10 Vrlo je važno znati kako resursi koji ljudima stoje na raspolaganju i uvjeti života utječu na njihovo zadovoljstvo i, idealno, kako se njihov stupanj zadovoljstva može povratno pretvoriti u ponašanje koje opet utječe na resurse i uvjete (Fahey i dr., 2003.). Ovakvi ekološki aspekti naglašavaju važnost postizanja stanja u kojem je blagostanje održivo. U godini, think-tank nezavisna organizacija The New Economics Foundation (nef) objavila je globalni manifest za sretniji planet koji ima deset glavnih koncepata koji trebaju voditi prema održivom blagostanju (Abdallah, 2009., str. 48): 1. Iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad prepoznati kako povećanje materijalnog blagostanja u (takozvanim) razvijenim zemljama ne vodi većoj sreći i kako ekstremno siromaštvo potkopava mogućnosti ljudima izgradnju dobrih života za sebe i svoje obitelji. 2. Poboljšati zdravstvenu zaštitu - povećati pristup čistoj vodi, zaustaviti porast bolesti kao što su HIV / AIDS i malarija, te smanjiti smrtnost djece i majki. 3. Osloboditi se duga - mnoge zemlje u razvoju su prisiljene dati prioritet smanjenju financijskog duga umjesto osiguranju osnovnih životnih standarda. 4. Promijeniti vrijednosti - vrijednosni sustavi koji naglašavaju individualizam i materijalnu potrošnju štetni su po blagostanje, dok su oni koji promiču društvenu interakciju i osjećaj povezanosti u duboko pozitivnom odnosu s blagostanjem. Vlada bi trebala pružiti više podrške za inicijative lokalne zajednice, sportske timove, umjetničke projekte i tako dalje, uz istovremeno obeshrabrivanje razvoja materijalnih vrijednosti gdje je to moguće (npr., zabrana oglašavanja usmjerena na djecu). 5. Podržati smislene živote - vlade bi trebale prepoznati doprinos pojedinaca na ekonomskom, socijalnom, kulturnom i društvenom (civilnom) planu i vrednovati neplaćene aktivnosti. Poslodavce treba potaknuti na 15

24 omogućavanje poslovne fleksibilnosti zaposlenicima, dopuštajući im razvoj punine života izvan radnog mjesta i na oslobođenje vremena za volonterski rad. Oni bi također trebali nastojati pružiti izazove i prilike za osobni razvoj na poslu. 6. Osnažiti ljude i promovirati dobru vladu (upravljanje) osjećaj autonomije je važan na svim razinama kako bi ljudi napredovali, a postoji sve više dokaza da sudjelovanje građana u demokratskim procesima dovodi do vitalnijeg (rezonantnog) društva i sretnijih građana. 7. Identificirati ograničenja okoliša i dizajnirati ekonomsku politiku koja radi u okviru istih - globalno treba živjeti u okviru ekoloških mogućnosti i ograničenja. Jedan planet za život trebao bi postati službeni cilj vladine politike zajedno s planom i vremenskim rasporedom za njegovo postizanje. 8. Dizajnirati sustav održive potrošnje i proizvodnje - ekološko oporezivanje može se koristiti kako bi se platila cijena roba i usluga u punom trošku okoliša te potaknula promjena ponašanja. Jasno etiketiranje proizvoda koje upozorava na posljedice konzumiranja također može pomoći, kao i naglašavanje odgovornosti proizvođača za ono što proizvode tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda. 9. Raditi više ciljem usporavanja klimatskih promjena - moraju se smanjiti emisije za 80% do godine. 10. Mjeriti ono što je važno ciljevi se ne mogu postići bez mjerenja progresa; također ciljeve treba preispitati te provjeriti jesu li usmjereni ostvarenju visokog blagostanja za svakoga bez prekoračenja ekoloških granica. Drugim riječima, ciljem kvantificiranja i evaluacije blagostanja društva, potrebno je mjeriti i koristiti i objektivne, ali i subjektivne indikatore jer, kako naglašavaju Diener i Suh (1997.), blagostanje je određeno dvjema dimenzijama te jedne daju informacije koje u drugoj često nisu sadržane. Allardt (1993.) također zagovara definiranje i mjerenje blagostanja korištenjem objektivnog i subjektivnog pristupa. Iako je kombinacija objektivnih i subjektivnih indikatora važna za procjenu ukupnog blagostanja, subjektivna je dimenzija ona koja do danas zaostaje u bilo kojoj procjeni od strane nacionalnih vlada (Michaelson i dr., 2009.). Nadalje, u literaturi se često pojmovi iz jedne i druge dimenzije (poput blagostanja, BDP-a subjektivnog blagostanja, sreće, životnog zadovoljstva i sl.) koriste nekonzistentno što dovodi do terminološke konfuzije. U okviru ove disertacije nužno je definirati i razgraničiti značenje te dvije dimenzije. Nastavak ovog poglavlja stoga je podijeljen u dvije velike cjeline: objektivno i subjektivno blagostanje, tj. razgraničene su i detaljno pojašnjene obje dimenzije progresa društva kao i njihove daljnje sastavnice. Prije toga predstavljen je koncept kvalitete života, koji je, kako je već napisano, istovjetan blagostanju društva. 16

25 2.1. Unaprjeđenje kvalitete života cilj progresa društva Kvaliteta, a ne dugovječnost, ono je što je važno u životu. Martin Luther King, Jr. Kvaliteta života (engl. quality of life - QoL) upućuje na stupanj u kojem ljudski život ima poželjna obilježja, ponekad s naglaskom na vanjske uvjete (npr. ekološki uvjeti ili visina prihoda), a ponekad s naglaskom na unutarnje uvjete (npr. osjećaj sreće ili životno zadovoljstvo). Krizmanić i Kolesarić (1989.) QoL objašnjavaju kao subjektivni doživljaj vlastitog života određen objektivnim okolnostima u kojima osoba živi, karakteristikama ličnosti koje utječu na doživljavanje realnosti i specifičnim životnim iskustvom te osobe. Većina pak drugih autora pod konceptom QoL podrazumijeva inkorporiranje objektivnih i subjektivnih aspekata; resurse/uvjete i zadovoljstvo njima. Za razliku od SWB-a, koje je bazirano isključivo na subjektivnom iskustvu i procjeni, kvaliteta življenja objašnjava se i objektivnim i subjektivnim okolnostima života ljudi. Time je kvaliteta života definirana šire na način da uključuje kvalitetu životnih okolnosti, ali i reakcije na te okolnosti (Diener, 2006.). International Wellbeing Group (2006.) upravo naglašava kako neki QoL instrumenti ne uspijevaju jasno razlikovati objektivne i subjektivne dimenzije kvalitete života što ugrožava fundamentalni princip prema kojem su subjektivne i objektivne dimenzije odvojeni entiteti i kao takvi zahtijevaju i odvojena mjerenja. Alber i dr. (2004.) ističu kako je kvaliteta života širok pojam koji se bavi ukupnim blagostanjem u društvu, a kojem je uloga omogućiti ljudima, u mjeri u kojoj je to moguće, dostizanje njihovih ciljeva i odabir idealnog stila života. QoL šira je od samog razmatranja životnih uvjeta koji se više odnose na materijalne resurse dostupne pojedincima te zapravo QoL mjeri blagostanje društva. U okviru studije Kvaliteta života u Europi (engl. Quality of Life in Europe, Alber i dr., 2004.), kvaliteta života također je definirana kao sveukupno blagostanje unutar društva, a koja omogućava ostvarenje ciljeva svakom članu društva, pri čemu se ona mjeri različitim ekonomskim, ali i neekonomskim indikatorima. Time je kvaliteta života zapravo istoznačna blagostanju društva pri čemu identifikacija dostignute razine podrazumijeva upotrebu ne samo objektivnih indikatora, već i subjektivnih percepcija individualne i društvene situacije te analizu odnosa između objektivnih i subjektivnih indikatora (Dobrotić i dr., UNDP, 2007.). Fahey i dr. (2003.) također objašnjavaju kako se QoL može definirati kao ukupno blagostanje ljudi koji žive na određenom području; blagostanje pri tome ne reflektira samo životne uvjete i kontrolu resursa u svim životnim domenama, već i načine na koje ljudi odgovaraju i osjećaju o svojim životima u tim domenama. Zbog navedenog se samo povećanje prihoda ne može tumačiti kao poboljšanje 17

26 kvalitete života. Veenhoven (1996.) također govori o QoL na sličan način, samo uvodi koncept životnosti (engl. liveability) kojim se karakterizira kvaliteta društva. Životnost definira kao stupanj u kojem društvo omogućava usklađenost s potrebama (npr. hrana, zaklon, osjećaj sigurnosti, povjerenje) i kapacitetima građana. Allardt (1993.) je razvio popularnu trijadu imati, voljeti i biti (engl. Having, Loving and Being) koja se često koristi kao polazišna točka u istraživanju kvalitete života kao sveukupnosti životnih prilika. Imati se odnosi na materijalne resurse i životne uvjete (poput prihoda, stanovanja, osnovnih dobara i usluga, radnih uvjeta) kao i na preduvjete za njihovo ostvarenje. To su aspekti koji se odnose na osnovni standard življenja i ekološke postavke s kojima se oni postižu. Dimenzija 'voljeti' se odnosi na socijalne potrebe pojedinca, tj. društvene odnose, obitelj, prijatelje, mreže, emocionalnu potporu i generalnu integraciju u društvu. 'Biti' obuhvaća osjećaj ukupnog priznanja i poštovanja za ono što pojedinac radi, potrebu za integracijom u društvo, mogućnosti i poželjnost za aktivno sudjelovanje pojedinca i osjećaj pripadanja ili otuđenja u određenom društvu (Allardt, 1976., 1993.). Ovako definirana kvaliteta života, koja se bazira na tri osnovne potrebe ljudskih bića, lako je shvatljiva i razumljiva širem spektru ljudi, a obuhvaća i objektivne i subjektivne aspekte u svakoj od njih (Tablica 1.). Tablica 1.: Konceptualna shema kvalitete života Imati (materijalne i neosobne potrebe) Voljeti (društvene/socijalne potrebe) Biti (potrebe za osobnim rastom) Izvor: Allardt, 1993., str. 93 Objektivni indikatori objektivne mjere standarda života i ekoloških uvjeta objektivne mjere odnosa s drugim ljudima objektivne mjere odnosa ljudi prema društvu i prirodi Subjektivni indikatori subjektivni osjećaji zadovoljstva/nezadovoljstva životnim uvjetima sreća/nesreća subjektivni osjećaji o socijalnim odnosima subjektivni osjećaji otuđenja/osobnog rasta Allardt (1993.) je zaključio kako i objektivne i subjektivne mjere imaju svoje nedostatke, ali i da su vrlo korisne te da je, ako ništa drugo u krajnjoj liniji, vrlo demokratski bazirati indikatore na osobnim stavovima i mišljenjima stanovnika. Kvalitetu života teško je izmjeriti (bez obzira radi li se o pojedincu, grupi ili svim građanima), upravo zbog toga što pored materijalnog blagostanja (životnog standarda) uključuje i nematerijalne, neopipljive komponente kao što su kvaliteta okoliša, nacionalna sigurnost, osobna sigurnost, političke i ekonomske slobode (Soubbotina, 2004.), inovacije, sreća. Prilikom vrednovanja QoL važno je ustanoviti koja je struktura faktora koja ju određuje te kako i na koji način svaki od pojedinih promatranih faktora doprinosi ukupnoj kvaliteti života. Primjerice, 18

27 Bowling (1995.) kao najvažnije komponente QoL ističe odnose s obitelji i rodbinom, zdravlje 8, zdravlje bliske osobe te financije i životni standard. Stiglitz i dr. (2009.) govore o osam varijabli kvalitete života: zdravlje, edukacija, demokracija (politički glas) i upravljanje, aktivnosti pojedinca, socijalne mreže, uvjeti iz okoline, ekonomska nesigurnost i osobna nesigurnost. Veenhoven (1996.) govori o tri stupa kvalitete života: životni uvjeti, subjektivno blagostanje i percipirana kvaliteta društva. Diener i dr. (2009.) naglašavaju kako ekonomski razvijena društva imaju mnoge indikatore kojima vrednuju kvalitetu života u društvu; pojedinačne države, gradovi ili poslovne organizacije često mjere važne aspekte života kako bi liderima omogućili informacije koje se koriste za povećanje kvalitete života. Koncept kvalitete života igra središnju ulogu u disciplinama politike i društvenih znanosti. U tim područjima, aksiom je da pojedinci djeluju ciljem poboljšanja kvalitete života. Prema tom gledištu, pojedinci i domaćinstva donose odluke, ne samo razmatrajući ekonomske faktore, već i kulturne i moralne i ine faktore. Države sa sličnim prihodima mogu se znatno razlikovati kad je u pitanju kvaliteta života: pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, mogućnosti zaposlenja, dostupnost čistog zraka i pitke vode, opasnost od kriminala, itd. (Soubbotina, 2004.). Praćenje kvalitete života ne smije biti isključivo znanstveno pitanje, već treba biti središnja briga i cilj društva (Layte i dr., 2010.). Primjerice, u Berlinu djeluje Međunarodno društvo za istraživanje kvalitete života (engl. International Society for Quality-of-Life Studies - ISQOLS) 9. U Australiji je poznat Australski centar za kvalitetu života (engl. Australian Centre on Quality of Life) 10, interdisciplinarni centar u okviru Deakin sveučilišta. Centar, kojeg vodi profesor Robert A. Cummins, broji preko 100 članova istraživača koji dolaze iz preko 50 zemlja (glavni istraživač za Hrvatsku je dr. Ljiljana Kaliterna Lipovčan). U centru je prihvaćena sljedeće definicija QoL objavljena i na web stranici centra: QoL je i objektivna i subjektivna; svaka od tih osi obuhvaća nekoliko područja koja, zajedno, definiraju ukupni konstrukt. Objektivne domene mjere se kroz relevantne indikatore objektivnog blagostanja, a subjektivne domene kroz pitanja o zadovoljstvu. 11 U sljedećem odjeljku razmatra se objektivna dimenzija. 8 Zdravlje se posebno ističe kao komponenta SWB, te se u medicini i zdravstvu govori o kvaliteti života vezanoj uz zdravlje (engl. health related quality of life - HRQOL) koja podrazumijeva odsustvo bolesti ili bilo kakvih patoloških stanja. QoL nije istoznačno s HRQOL. 9 Više informacija o društvu dostupno je na web stranici International Society for Quality-of-Life Studies (ISQOLS), [pristupljeno ] 10 Više informacija o centru dostupno je na web stranici Australian Centre on Quality of Life, [pristupljeno ] 11 Australian Centre on Quality of Life, [pristupljeno ] 19

28 2.2. Objektivno blagostanje ekonomski razvoj Moramo napredovati polako kako bi očuvali napredak koji smo već napravili. Haile Selassie Objektivno blagostanje bazirano je na tzv. tvrdim podacima (engl. hard data), tj. predstavlja eksterni pogled na blagostanje. Mjeri se statističkim indikatorima najčešće dobivenim iz službenih statističkih izvora. Objektivno blagostanje društva pretpostavlja postizanje i održanje ekonomskog razvoja (engl. economic development) zbog čega se navedeni pojmovi nadalje koriste kao sinonimi. Interpretacije ekonomskog razvoja iz osamnaestog i devetnaestog stoljeća, kao povećanje ukupnog outputa ekonomije ili dohotka po glavi stanovnika, u današnje se vrijeme smatraju prejednostavnima jer ne obuhvaćaju svu potrebnu kompleksnost suvremenog svijeta (Afghah, 1998.). Ipak, često se objektivno blagostanje i dalje naziva ekonomskim blagostanjem što nije potpuno ispravno s obzirom da ekonomski razvoj ovisi o ekonomskim, ali i neekonomskim faktorima. Među ekonomske indikatore, koji se u ovoj disertaciji nazivaju ekonomska dimenzija objektivnog blagostanja (odjeljak ), često se ubrajaju BDP, stopa nezaposlenosti, stopa inflacije i saldo platne bilance. Od navedenih, najčešće korišten i, može se reći, najšire poznat ekonomski indikator je BDP zbog čega je njegovoj analizi u okviru ove disertacije dana posebna pozornost. Neekonomsku dimenziju objektivnog blagostanja (odjeljak ) čine alternativni indikatori. Sam pojam ekonomski razvoj u društvenim znanostima ima brojne definicije. Meier (1976.) ističe kako se čini jednostavnije reći što ekonomski razvoj nije. Prilikom definiranja ekonomskog razvoja moguće je naglasak staviti na socijalne, tehnološke, institucionalne, kulturne i druge perspektive promatranja ovog fenomena. Ono u čemu se sve definicije slažu je vremenska perspektiva, tj. ekonomski razvoj je proces koji se odvija u dužem vremenskom razdoblju i koji označava neku željenu, pozitivnu promjenu. Ekonomski razvoj kompleksan je pojam koji vodi progresu (kvantitativnom i kvalitativnom) za sve ljude koji žive na nekom području, a ne samo za određene pojedince, i to ne poboljšanje u isključivo ekonomskom smislu, već i u neekonomskim aspektima poput zaštite okoliša, socijalnih prava, kulture, civilnog društva i slično. Todaro (1985.) definira ekonomski razvoj kao multidimenzionalni proces koji uključuje velike promjene u društvenim strukturama, popularnim stavovima i nacionalnim institucijama, kao i ubrzanje ekonomskog rasta, smanjenje nejednakosti i iskorjenjivanje apsolutnog siromaštva. Isti autor nadalje ističe kako razvoj, u svojoj suštini, mora predstavljati cijeli opseg promjena prema kojima se cijeli društveni sustav, sinkroniziran s različitim osnovnim potrebama i željama pojedinaca i društvenih skupina unutar tog sustava, odmiče od uvjeta života naširoko percipiranih nezadovoljavajućima, prema situaciji ili uvjetima života koje ljudi smatraju materijalno i duhovno 'boljima'. Todaro (1985.) vjeruje kako postoje tri temeljne (suštinske) vrijednosti (komponente) ekonomskog razvoja: podržavanje života, samopoštovanje i 20

29 sloboda izbora. Podržavanje života osnovnim ljudskim potrebama uključuje hranu, sklonište, zdravlje i zaštitu. Kada je bilo što od navedenog odsutno ili količinski kritično u smislu opskrbe, postoji stanje apsolutne "nerazvijenosti". Samopoštovanje kao druga komponenta odnosi se na osjećaj vrijednosti i samopoštovanja - da ljudi nisu iskorišteni od strane drugih s isključivim ciljem zadovoljenja njihovih osobnih potreba. Zbog značaja koji je dan materijalnim vrijednostima u razvijenim zemljama, vrijednost i poštovanje su dodijeljene samo zemljama koje posjeduju ekonomsko bogatstvo i tehnološku moć. Sloboda izbora je veća kod ljudi koji su bogatiji jer bogatstvo omogućava kontrolu nad fizičkim okruženjem. Pojam ljudske slobode treba obuhvatiti razne komponente: političke slobode, slobode izražavanja, političkog sudjelovanja i jednakosti u prilikama. Iz navedenog proistječe kako je ekonomski razvoj zasigurno šireg značenja od samog ekonomskog rasta (objašnjen u nastavku, odjeljak ). Cordier i Harrelson (1976.) navode kako se razvoj ne odnosi samo na čovjekove materijalne potrebe, već i na poboljšanje socijalnog stanja i uvjeta života. Razvoj time nije jednak samo ekonomskom rastu, već rastu plus promjene i to društvene, kulturne, institucionalne i ekonomske. Područje istraživanja ekonomskog rasta i ekonomskog razvoja znatno je drugačije: rast se bavi fenomenom kojim optimalna kombinacija faktora u proizvodnoj funkciji dovodi do maksimalne razine proizvodnje, dok razvoj razmatra odgovarajuće promjene u socio-kulturnim, političkim kao i ekonomskim institucijama društva kako bi se osigurali odgovarajući uvjeti za progres u raznim aspektima života (Afghah, 1998.). Daly (2005.) naglašava kako je rast kvantitativno povećanje na fizičkoj skali, dok je razvoj kvalitativni napredak ili razvijanje potencijala. Stoga, potrebno je napraviti svojevrsni pomak od kvantitete prema kvaliteti, posebice u ekonomiji jer mnogi ekonomisti ograničavaju interpretaciju i korištenje razvoja na jednu ekonomsku dimenziju (najčešće mjerenu BDP-om po glavi stanovnika), ignorirajući time druge forme fundamentalnog blagostanja sva ekološka, socijalna i kulturna dobra (Capra i Henderson, 2009.). Isti autori o konceptu razvoja također govore iz perspektive kvantitativnog vs. kvalitativnog ekonomskog rasta: ako se razvoj koristi kao pojam za neograničeni kvantitativan rast, on nikad ne može biti održiv (pojam održivog razvoja tada je oksimoron), ali ako je proces razvoja više od čistog ekonomskog procesa (tj. uključuje socijalne, ekološke i duhovne dimenzije) i ako je povezan s kvalitativnim ekonomskim rastom, onda je taj proces višedimenzionalan, sistematičan i može biti održiv. Svaka dobra mjera progresa mora u obzir uzeti i održivost (Stiglitz, 2009.) jer ekonomija može rasti bez razvoja, razvijati se bez rasta ili oboje ili niti jedno (Soubbotina, 2004., Daly, 2005.). U prilog važnosti ekonomskog razvoja govori i ekonomija razvoja (engl. Economics of Development) koja se bavi problemima ekonomskog razvoja u nerazvijenim zemljama. Glavni razlog rastuće popularnosti ekonomije razvoja kao zasebne grane ekonomske teorije je, prema Somashakaru (2006.), rastuća 21

30 tendencija posezanja nekih novih (neovisnih) zemalja Azije i Afrike za planiranjem razvoja, a koje treba poslužiti i kao sredstvo eliminacije dugo vremena prisutnog siromaštva i podizanja životnih standarda. Ukratko, ekonomski razvoj mora razbiti barijeru siromaštva i potaknuti državu na stvaranje takve ekonomije u kojoj će ekonomski rast postati samo-održiv (Somashakar, 2006.). Coyle (2011.) govori o ekonomiji dostatnosti (engl. The Economics of Enough), tj. o načinu vođenja ekonomije koji ukazuje koliko je budućnost važna. Pri tome je najvažniji prioritet stvoriti znanje i cijelu sliku dugoročne ekonomske perspektive s razvojem službene statistike o nacionalnom blagostanju u širem smislu, a koje uključuje prirodne i ljudske resurse. Coyle dodaje kako kreiranje održive ekonomije - imati dovoljno kako bi smo bili sretni bez varanja budućnosti - neće biti lako. Koncept održivog razvoja (engl. sustainable development) bio je ključna tema konferencije o ljudskom okruženju godine u Stockholmu, zatim je progresivno razvijen u World Conservation Strategy godine, a populariziran od strane UN-a godine izvještajem Naša zajednička budućnost (engl. Our Common Future) 12 i osnivanjem Svjetske komisije za okoliš i razvoj (engl. World Commission on Environment and Development - WCED) vođenom od strane bivše norveške premijerke Gro Harlem Brutland (zbog čega se često naziva Brutlandovo izvješće). Od tada održivi razvoj postaje sastavnim dijelom svih strateških i drugih razvojnih dokumenata. Takva sveprisutnost nije neopravdana, budući da koncept održivog razvoja generira iznimno važno pitanje: hoće li naša djeca i unuci imati bolji život nego mi te koje će resurse imati, koje će moći i smjeti koristiti. Konkretnije, prema Brutlandovom izvješću (1987.) klasična definicija održivog razvoja podrazumijeva razvoj koji omogućava zadovoljenje potrebe sadašnjih generacija bez narušavanja sposobnosti budućih generacija za zadovoljenje njihovih potreba. Pridjev 'održivi' na drugi se način može reći 'pravedan i uravnotežen' što znači da ciljem kontinuiranog razvoja u beskonačnost on mora balansirati interese različitih grupa ljudi, unutar iste generacije, ali i među njima i to činiti simultano u tri glavna međuovisna područja. Dakle, održivi razvoj govori o jednakosti (definiranoj jednakim mogućnostima za blagostanje), kao i o sveobuhvatnosti ciljeva (Soubbotina, 2004.). Širem prihvaćanju koncepta održivog razvoja u novije doba pridonijela je konferencija 13 UN-a o okolišu i održivom razvoju, održana godine u Rio de Janeiru, poznata pod nazivom Earth Summit 14, a koja je rezultirala Agendom Cjelokupno izvješće je dostupno na web stranici UN-a [pristupljeno ] 13 Na konferenciji je sudjelovalo 108 predsjednika država ili vlada, više od predstavnika nevladinih organizacija, ispitanika paralelnih Foruma i više od novinara. 14 U lipnju godine bit će opet održan Earth Summit u Rio de Janeirou pod nazivom Rio+20 (ponovno okupljanje nakon 20 godina). Ciljevi Rio+20 su osigurati ponovnu političku predanost održivom razvoju, procijeniti progres prema međunarodno dogovorenim ciljevima održivog razvoja i rješavanje novih izazova koji nastaju. Više informacija o summitu godine dostupno je na web stranici Earth summit 2012, [pristupljeno ] 22

31 (Program za 21. stoljeće), Deklaracijom o okolišu i razvoju, Deklaracijom o šumama, Okvirnom konvencijom UN-a o klimatskim promjenama s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova u atmosferu i Konvencijom o biološkoj raznolikosti. Na konferenciji je također istaknuto kako BDP ima nedostatke kao mjera razvoja jer ne procjenjuje održivost (Agenda 21, stavak 40). Nakon Earth Summit-a iz godine, uslijedili su brojni sporazumi, povelje i dokumenti o održivom razvoju: Sporazum iz Kyota (1997. godine) donesen godine u Rio De Janeiro-u, potvrđen u Kyotu; industrijskim zemljama nalaže smanjenje emisije šest stakleničkih plinova koji uzrokuju globalno zagrijavanje do godine. Milenijska deklaracija (2000. godine) - politički dokument UN-a za 21. stoljeće koji utvrđuje ciljeve razvoja na područjima koja su od interesa za cjelokupnu međunarodnu zajednicu te aktivnosti koje trebaju pridonijeti njihovu ostvarivanju. Stockholmska konvencija (2001. godine) - predviđa zabranu korištenja i proizvodnje perzistentnih organokloralnih spojeva do godine. Europska unija također posvećuje posebnu pozornost održivom razvoju i to od godine, tj. kada je koncept održivog razvoja postao dijelom Ugovora iz Amsterdama i sveobuhvatan cilj politike EU. EU lideri su godine lansirali prvu EU strategiju održivog razvoja (EU SDS). Prema EU SDS iz 2006., održivi razvoj, koji je fundamentalni i sveobuhvatni cilj EU, ima za cilj kontinuirano poboljšanje kvalitete života na Zemlji i blagostanja za sadašnje i buduće generacije. Pri postizanju takvog razvoja potrebno je, naravno, pridati i posebnu pozornost očuvanju regenerativnih kapaciteta okoliša i prirodne osnovice. Ekološki ekonomisti, kao što je primjerice Herman Daly, pri mjerenju održivosti definira pravilo prema kojem je opravdano činiti određene žrtve kako bi se sačuvao prirodni kapital zbog budućih generacija. Konkretnije, Dalyjevo pravilo glasi: Nikada ne smanjujte fond prirodnog kapitala ispod granice koja stvara održivi prinos osim ako za proizvedene usluge trenutno nisu raspoloživi dobri supstituti (Dubravec, 2005., str. 16). Brojni su se autori bavili definiranjem i bližim određenjem održivog razvoja stavljajući pri tome naglasak na drugačije značajke, od tehnologije, međugeneracijske pravednosti, mjerenja, zaštite okoliša, ekosustava i slično (za detaljniji prikaz vidjeti Prilog 1.). Često je prisutan i stereotip kako održivi razvoj predstavlja čisto ekonomski progres. U današnje je vrijeme prisutan konsenzus kako se održivi razvoj temelji na tri stupa: ekonomskom rastu, očuvanju okoliša i socijalnom progresu (Slika 4.). Sva tri međusobno povezana stupa moraju biti simultano održiva jer samo tako stvaraju svijet koji je istovremeno pravedan, podnošljiv i održiv. Soubbotina (2004.) ističe rast, učinkovitost i stabilnost kao ekonomske ciljeve, punu zaposlenost, 23

32 jednakost, sigurnost, obrazovanje, zdravlje, uključenost i kulturni identitet kao socijalne ciljeve, te zdrav okoliš za ljude, racionalno korištenje obnovljivih prirodnih resursa i očuvanje neobnovljivih prirodnih resursa kao ekološke ciljeve (između ostalih). Slika 4.: Tri stupa (okosnice) održivog razvoja Izvor: Dragages Hong Kong, [pristupljeno ] Presjecišta prikazanih krugova, tj. stupova ekonomskog razvoja predstavljaju socijalno-ekološke, socijalno-ekonomske i ekološko ekonomske elemente. Slikom 5. prikazani su ključni elementi i podelementi svakog programa održivog razvoja, bilo da se radi o tvrtci, zajednici, regiji ili državi. Slika 5.: Ključni elementi programa održivog razvoja Izvor: Verify sustainaility, Diagram_Open_Page.aspx, [pristupljeno ] Održivi razvoj je kao koncept time blisko povezan sa željom razvoja skladnog društva usmjerenog većem ekonomskom blagostanju, socijalnoj koheziji i zaštiti okoliša. Na kraju, održivi razvoj, povezan je i s kvalitativnim, a ne isključivo 24

33 kvantitativnim rastom. Ipak, stvarno stanje u gospodarstvu često ne odgovara zamišljenom i potrebnom teorijskom okviru. Slika 6. prikazuje tri stupa održivog razvoja i to (gledano s lijeva na desno) u teoriji, sadašnjosti i željenoj budućnosti. Dok su u teoriji sva tri stupa jednake veličine (čime je omogućen održivi razvoj), u praksi je ekonomski krug nešto veći, socijalni nešto manji, a ekološki znatno manji od onog u teoriji. Slika 6.: Tri stupa održivog razvoja u teoriji i stvarnosti Izvor: IUCN program, [pristupljeno ] Potrebno je stoga inicijative i snage usmjeriti rješavanju ekoloških pitanja jer ukoliko se i postigne ekonomski i socijalni balans, društvo neće doživjeti stvarni progres, nestane li pri tome, primjerice čistog zraka i/ili pitke vode. Goldsmith (2009.) govori o konstantnoj ekonomiji (engl. the constant economy), tj. propituje načine stvaranja stabilnog društva. Konstantna ekonomija ona je u kojoj se resursi ne troše uzaludno, gdje se hrana proizvodi održivo, gdje su dobra stvorena da traju, gdje se koriste obnovljivi izvori energije i gdje se vrijednosti zajednice cijene kao najvrjednija ograda koja štiti od društvene, ekonomske i ekološke neodrživosti. Proces postizanja održivog razvoja svakako može biti osnažen i ubrzan kroz stvaranje održivih ljudskih organizacija koje će omogućiti potpuni razvoj individue (gospodarski, zdravstveni, politički, kulturni i drugi) te ukazati na objektivno blagostanje u društvu. On naglašava važnost razvoja društva u cjelini, ali i poboljšanja kvalitete života svakog pojedinca. Cilj održivog razvoja nije rast pod svaku cijenu, niti rast BDP-a pod svaku cijenu, već doprinijeti blagostanju ljudi koje se ne mjeri samo kroz proizvodnju i monetarne aspekte. Nadalje, ako se blagostanje promatra s isključivo financijskog stajališta, održivi razvoj i održivo donošenje odluka je teško dostižno (Schepelmann i dr., 2010.). Odbor održivog razvoja Sjedinjenih Američkih Država (SAD-a) u svojoj publikaciji Naše zajedničko putovanje: tranzicija prema održivosti (engl. Our Common Journey: A Transition toward Sustainability) iz godine predstavlja definiciju održivog razvoja koja dovodi u pitanje što treba biti održivo, koliko dugo te što treba razvijati (Tablica 2.). Priroda, održavanje života i zajednica ono su što treba biti održivo, zajedno s potkategorijama. Kvaliteta prirode direktno se odražava na ljude koji žive na Zemlji omogućavajući im resurse nužne za opstanak, poput vode i zraka. Pored ekonomskog razvoja koji podrazumijeva razvijene proizvodne 25

34 sektore i potrošnju, pozornost je potrebno dati i ljudskom razvoju kroz produženi životni vijek i jednake mogućnosti za sve (za obrazovanje, povećanje ljudskog kapitala) i slično. Također, i društvo je potrebno razvijati kroz osjećaj nacionalne sigurnosti i blagostanja u državama i regijama, a koje je omogućeno pravilnim i proaktivnim djelovanjem institucija i civilnog društva koje će omogućiti razvoj socijalnog kapitala. Konekcija kroz koju se odvijaju interakcije onog što treba biti održivo i onoga što treba razvijati u literaturi često ima konačni oblik. Primjerice, održivo treba biti samo to i to, a drugo ne, ili uglavnom je najvažnije to i to. Odbor ovim želi naglasiti kako stalno na umu treba imati interakcije koje se kontinuirano događaju u kontekstu održivog razvoja, a ne pojedine stavke tretirati kao entitet. Slično tome, ako se gleda vremenski period, pomalo je ambiciozno i nedovoljno definirano reći sada i u budućnosti; ako se gleda jedna generacije sve je održivo, dok je iz perspektive 'zauvijek' sve neodrživo. Tablica 2.: Definiranje održivog razvoja Što treba biti održivo? Koliko dugo? Što treba razvijati? Priroda Zemlja bioraznolikost ekosustav Održavanje života usluge ekosustava resursi okoliš 25 godina sada i u budućnosti zauvijek Povezano sa samo / uglavnom ali / i / ili Ljude opstanak djece životni vijek obrazovanje kapital jednake mogućnosti Ekonomiju bogatstvo proizvodne sektore potrošnju Zajednica kultura grupe mjesta Izvor: U.S. National Research Council, 1999., str. 24. Društvo institucije socijalni kapital države regije Drugim riječima, treba biti oprezan, ali i konkretan prilikom definiranja tako značajnog pojma poput održivog razvoja; razvoja za koga, u kojem periodu, što treba biti održivo, a što se treba razvijati, ne gubeći pri tome iz vida nužnost koegzistiranja sva tri stupa održivog razvoja. Takvo koegzistiranje nameće pitanje mjerenja održivog razvoja, tj. objektivnog blagostanja. Soubbotina (2004.) naglašava kako finalna evaluacija održivog razvoja treba obuhvatiti analizu dugoročnih uvjeta za multidimenzionalno ljudsko blagostanje. Tri perspektive gledanja na održivi razvoj rezultirale su brojnim mjerama koje u većoj ili manjoj mjeri naglašavaju određene aspekte održivog razvoja. O tim mjerama, koje se dijele na ekonomske i neekonomske, bit će više riječi u sljedećim odjeljcima. Prije toga, odjeljak ima za cilj diferencirati ekonomske i neekonomske faktore objektivnog blagostanja, na kojima se u konačnici i temelji navedena podjela mjerenja ekonomskog razvoja. 26

35 Ekonomski i neekonomski faktori objektivnog blagostanja Moguće je razlikovati ekonomske i neekonomske faktora u ekonomskom smislu te ekonomske i neekonomske faktore ekonomskog razvoja. Generalni su ekonomski faktori u tom kontekstu široko prihvaćeni, te se u osnovnoj ekonomskoj literaturi navode kao rad, kapital, zemlja i tehnologija. Pri tom se razlikovanju zapravo promatra svojevrsni proizvodni aspekt razlikovanja faktora. Danev (2011.) 15 naglašava kako svi faktori u ekonomiji imaju određeno ekonomsko značenje, a u neekonomske faktore, među ostalima, svrstava: prirodne faktore poput vremenskih ili klimatskih uvjeta i prirodnih katastrofa (kao što su potresi i poplave) koji mogu utjecati na ukupni output, ljudske faktore poput veličine populacije, stope rasta populacije, starosti populacije, stope samoubojstava, očekivanog životnog vijeka, dobne i rodne strukture populacije, a koji utječu na produktivnost, učinkovitost u proizvodnji i sl., socijalne faktore poput navika, vrijednosti, stavova, vjerovanja, a koji utječu na ukupnu ekonomsku aktivnost. Jasno je kako pojedine stavke mogu biti dvojbeno svrstane u ekonomsku ili neekonomsku skupinu faktora. Religija, primjerice, nema direktnog utjecaja na funkcioniranje ekonomije ljudi mogu biti religiozni i provoditi određene aktivnosti koje su posljedica njihovih vjerovanja (a koje su im omogućene osnovnim ljudskim pravima i slobodom izbora), ali kako prakticiranje vjere ne stvara nikakvu financijsku korist, pretpostavlja se da je religioznost neekonomski faktor koji nema direktan utjecaj na ekonomsko okruženje u državi. S druge strane, ako netko daje novac crkvi, tj. izvršava neku vrstu financijskih transakcija koje se vežu uz religiju, navedeno predstavlja prakticiranje ekonomske aktivnosti. Socijalizacija u smislu druženja s prijateljima može biti neekonomski faktor. No, više druženja često povećava osobnu potrošnju (kroz izdatke za financiranje zabava, proslava, domjenaka, putovanja i sl.) što je vid ekonomske aktivnosti. Ekonomski i neekonomski faktori ekonomskog razvoja također mogu biti diverzificirani na višestruke načine. Često je u praksi i ovdje teško odrediti koji su to (čisto) ekonomski, a koji neekonomski faktori progresa, odnosno ekonomskog razvoja. Primjerice, prema Afghahu (1998.) ekonomske i neekonomske faktore ekonomskog razvoja moguće je razlikovati na tri načina koristeći sljedeće kriterije: Razlikovanje fizičkih i nefizičkih faktora, pri čemu se fizički mogu izjednačiti s ekonomskim, a ne fizički s neekonomskim faktorima ekonomskog razvoja. Problem je kod ovakve podjele što se faktori poput, 15 Dostupno na ehow, [pristupljeno ] 27

36 primjerice, znanja i menadžmenta koji su u osnovici nefizički, često svrstavaju u ekonomske faktore ekonomskog razvoja. Kriterij razlikovanja faktora vezan uz disciplinu koja se njima bavi, tj. faktori koji su područje sociologije smatraju se neekonomskim, a oni kojima se bave ekonomisti (posebice prilikom analize proizvodnje i rasta) smatraju se ekonomskim faktorima. Prema takvoj podjeli, faktori poput rada, kapitala, zemlje, prirodnih resursa, menadžmenta i sl. pripadaju ekonomskim, dok kultura, tradicija, religija i sl. pripadaju neekonomskim faktorima ekonomskog razvoja. Način utjecaja pojedinih faktora kao ključan kriterij razlikovanja: faktori koji direktno utječu na proizvodnju, proizvodnu funkciju i ekonomski rast su ekonomski, a oni koji utječu na ljudsko ponašanje i oblikuju različite aktivnosti (uključujući i one ekonomske) klasificiraju se kao neekonomski. U okviru ovakvog razlikovanja faktora, ekonomskim bi faktorima pripadali npr. cjenovni sustav, menadžment, proizvodnja, raspodjela rada, i sl. koji direktno utječu na proizvodnju. S druge strane, kultura, religija, društvene norme i vrijednosti (socijalni kapital), tradicija, ukupno (generalno) znanje, razina pismenosti, i sl. koji oblikuju i formiraju ponašanje društva u cjelini, kao i individualne aktivnosti, ali manje izravno utječu na ukupnu proizvodnju države i ekonomski rast, pripadaju neekonomskim faktorima. Somashakar (2006.) također razlikuje ekonomske i neekonomske faktore razvoja, pri čemu u ekonomske ubraja prirodne resurse, kapitalne investicije, tehnološki progres, ljudske resurse, rast populacije, fiksne socijalne troškove, organizaciju i transformaciju tradicionalnog poljoprivrednog društva, a u neekonomske ubraja političke faktore, društvene i psihološke faktore, obrazovanje i religijske faktore. Autor pri tome naglašava kako su i jedni i drugi faktori jednako odgovorni za dobro (razvijene zemlje) ili loše (nerazvijene zemlje) stanje razvoja ekonomije. Naravno, zdrava ekonomska logika nalaže kako ekonomske i neekonomske faktore (bez obzira na način i kriterij njihova razlikovanja) nije moguće doslovno razdvojiti jer su oni stalno i usko povezani te kontinuiranim zajedničkim interakcijama oblikuju i određuju tijek ukupne privredne aktivnosti, tj. ekonomski rast i razvoj. Ipak, za potrebe analiza često je svrsishodno razdvojiti ekonomske i neekonomske faktore ekonomskog razvoja zbog jednostavnijeg rada s podacima, ali i njihovog razumijevanja i interpretacije. Pri tome je svakako važno naglasiti koji se kriterij razlikovanja faktora uzima u obzir. Iz svega navedenog u ovom odjeljku, moguće je nedvojbeno zaključiti kako ekonomski razvoj ima dvije dimenzije: ekonomsku i neekonomsku kojima je potrebno dati ravnopravnu pozornost, posebice uzme li se u obzir nužnost njegove održivosti. Te dimenzije u načelu počivaju na diverzifikaciji ekonomskih i neekonomskih faktora, a njihova se mjerenja, tj. kalkulacije, sukladno tome, mogu 28

37 obavljati pomoću ekonomskih i neekonomskih indikatora. Navedeno govori u prilog validnosti pomoćne hipoteze H 1a. U okviru ekonomske dimenzije objektivnog blagostanja pozornost je u nastavku dana ekonomskom rastu i BDP-u kao njegovom glavnom indikatoru, dok su kod neekonomske dimenzije prikazane najznačajnije i najpoznatije alternativne mjere razvoja, poput indeksa ljudskog razvoja, ekološkog otiska i drugih Ekonomska dimenzija objektivnog blagostanja Najjači princip rasta leži u ljudskom izboru. George Eliot Godinama je prvenstveni cilj ekonomske politike bio promatrati i kvantificirati ekonomski output te na osnovu podataka o njemu usmjeriti daljnje kretanje i progres društva. Drugim riječima, cilj je bio postići ekonomski rast (engl. economic growth). Ekonomski rast mjeren BDP-om, nije jedini cilj ekonomske dimenzije objektivnog blagostanja. U obzir je prilikom vrednovanja i kvantificiranja ekonomske dimenzije potrebno uzeti i druge indikatore, tj. BDP je samo jedan od indikatora kojeg ekonomisti koriste za objektivnu procjenu ekonomskog 'zdravlja' neke zemlje unutar njezinih geografskih granica, tj. za mjerenje ekonomske performance (engl. economic performance) društva. Ekonomska se performanca, kao ekonomska ostvarenja društva i njegova 'zdravstvena slika', može mjeriti na makro razini, tj. na razini države pri čemu se govori o makroekonomskoj performanci, ali i na nižim razinama poput županije, grada i sl. kad se govori ekonomskoj performanci županije ili lokalnoj 16 ekonomskoj performanci. Bez obzira na razinu na koju se odnosi, ekonomska performanca se tradicionalno bazirala na dostignutoj razini ekonomskog rasta koji generira rast prihoda, zaposlenosti i outputa (Boarini i dr., OECD, 2006.). Unatoč tome, u današnje vrijeme za procjenu ostvarenja nekog gospodarstva u određenom vremenskom razdoblju ili u nekoj točki vremena, tj. za vrednovanje i mjerenje ekonomske performance postoje i drugi ekonomski indikatori pored BDP-a, kao što su npr. stopa inflacije, stopa nezaposlenosti i platna bilanca (tj. stanje neto izvoza). Upravo navedeni ekonomski indikatori čine četiri dimenzije OECD-ovog tzv. čarobnog pravokutnika (engl. magic rectangle) 17 te se u ovisnosti o poziciji pravokutnika iščitava makroekonomska performanca. Iako se izračun i korišteni indikatori za prikazivanje ekonomske performance ponekad razlikuju, razvidno je kako ekonomisti (npr. Bleys, 2005., Goossens i dr., 16 U Hrvatskoj često nedostaje elementarnih ekonomskih podataka za niže, lokalne razine, zbog čega je vrlo teško s tog ekonomskog stajališta procijeniti zdravlje, npr. određenog grada. 17 Za primjer vidjeti OECD Economic Outlook, 1987., br. 41, str. 4 29

38 2007., Stiglitz i dr., 2009., Scheplemann i dr., 2010.) govore o ekonomskoj performanci i progresu društva kao o dva odvojena pojma, tj. naglašavaju kako ekonomska performanca nije istoznačna ukupnom progresu društva. Ekonomska se performanca, dakle, može poistovjetiti jedino s ekonomskom dimenzijom objektivnog blagostanja u čijem se središtu, dakako, nalazi ekonomski rast (Slika 7.). Slika 7.: Mjere ekonomske dimenzije objektivnog blagostanja Kuznets (1973.) definira ekonomski rast kao dugoročni rast kapaciteta za ponudu različitih ekonomskih roba populaciji, čime se kapacitet rasta temelji na unaprjeđenju tehnologije i institucionalnim i ideološkim prilagodbama koje isti zahtijeva. Ekonomski rast najčešće je definiran kao povećanje razine ukupne proizvodnje, tj. povećanje količine roba i usluga koje nacionalna privreda proizvodi (za raspravu o ekonomskom rastu vidjeti Solow, 1956., Barro, 1991., Roubini i Sala-i-Martin, 1991., Mankiw, Romer i Well, 1992., Gould i Ruffin, 1993a., Brinkman, 1995., Helpman, 2004.). Ekonomski rast u pravilu se mjeri promjenom apsolutnog BDP-a, tj. stopom promjene. BDP predstavlja ukupnu tržišnu vrijednost svih finalnih proizvoda i usluga unutar države u tijeku obračunskog razdoblja. Na taj način, output je uobičajeno ograničen na i izjednačen s finalnom proizvodnjom, tj. ono što ekonomisti najčešće koriste kao mjerilo progresa društva takozvani je kvantitativni ekonomski rast mjeren BDP-om. Može se govoriti o dvije glavne vrste ekonomskog rasta: intenzivnom koji proizlazi iz efikasnijeg korištenja postojećih resursa i ekstenzivnom koji je rezultat porasta jednog ili više proizvodnih faktora ili otkrića novih sirovina, tj. kad se u ekonomiji koristi više resursa. Ekonomski rast ima širok spektar odrednica koje na njega mogu utjecati ekspanzivno ili restriktivno (o njima vidjeti u, primjerice, Gould i Ruffin, 1993a.). Također, kroz povijest su razvijane različite teorije rasta (vidjeti o njima u Thirlwall, 2011.). 30

39 BDP kao indikator ekonomske dimenzije objektivnog blagostanja 60 godina BDP je bio mjerilo koje je svijet koristio za mjerenje i razumijevanje ekonomskog i društvenog progresa. Joseph Stiglitz Ranije je rečeno kako se ekonomski rast i ukupni output ekonomije uobičajeno kvantificiraju monetarnim mjerama 18, od kojih je najčešće korištena BDP. Od četiri indikatora koji čine čarobni pravokutnik, BDP se zasigurno ističe kao najčešće korištena i u javnosti spominjana mjera. Medijska i svakodnevna praksa u javnosti pokazuju kako su vremenom, neutemeljeno, BDP i objektivno blagostanje u društvu na neki način postali sinonimi. BDP se također učestalo koristi u komparativnim analizama blagostanja te kao indikator životnih standarda. Sljedeći odjeljci imaju za zadatak objasniti zašto iz perspektive povijesti, definicije i metodologije BDP-a takva praksa nije točna te analizirati BDP kao mjeru ekonomskog rasta pomoću SWOT i meta-etnografskog metodološkog okvira. U navedenim se analizama prilikom korištenja kratice BDP podrazumijeva realni BDP (jer nominalni, koji je iskazan u tržišnim cijenama, može rasti zbog porasta inflacije iako nije došlo do porasta ekonomske aktivnosti) Povijest BDP-a Ciljem praćenja ekonomskih aktivnosti koje se odvijaju unutar države koriste se nacionalni računi. Oni mogu dati dobru sveobuhvatnu sliku određene države i njezinih ukupnih aktivnosti koje se javnosti najčešće prezentiraju statističkim tablicama i grafikonima. Prve procjene nacionalnih računa u zapadnom svijetu napravljene su u Engleskoj godine od strane Thomasa Pettya čiji je glavni cilj bio procijeniti poreznu sposobnost države. Navedeni su se originalni koncepti dalje razvijali uz vodstvo 'oca' ekonomije Adama Smitha, te nakon gotovo jednog stoljeća prekida, opet značajno revidirali od strane Alfreda Marshalla u ranom 20- om stoljeću (McNeill, 1999.). Cobb i dr. (1995.) u pregledu nastanka nacionalnih računa navode kako je godine grupa eksperata bila pozvana odgovoriti na tekuća pitanja o ekonomiji jer su zadnji podaci bili iz godine. Senat je godine zamolio tadašnje svojevrsno ministarstvo trgovine (engl. Commerce Department) za pripremu opsežne procjene nacionalnog dohotka; jedinstveni skup nacionalnih računa 18 Neke od tih mjera su: bruto nacionalni proizvod (engl. gross national product - GNP), bruto nacionalni prihod (engl. gross national income - GNI), bruto domaći dohodak (engl. gross domestic income - GDI), bruto dodana vrijednost (engl. gross value added GVA), neto nacionalni proizvod (engl. net national product NNP), neto nacionalni dohodak (engl. net national income - NNI) i druge. Navedene mjere malo se razlikuju u metodologiji i izračunu, ali najčešće pokazuju iste konačne rezultate: ako se BDP povećava i one će se povećavati, vice versa. Za izuzetke vidjeti Boarini i dr. (2006., str. 11.). 31

40 napravio je mladi ekonomist Simon Kuznets. To je postao prototip onog što se u današnje vrijeme naziva BDP i koristi kao de facto mjera uspjeha. Dasgupta (2009.) naglašava kako je BDP države najčešće korišten indikator iz nacionalnih računa dizajniran ciljem mjerenja vrijednosti proizvodnje. BDP je na vrhu cijelih Sustava nacionalnih računa (engl. system of national accounts - SNA) te je njegova metodologija definirana i standardizirana, omogućujući time međunarodnu usporedbu bilo gdje u svijetu (Wesselink i dr., 2007.). Prvo službeno izdanje podataka BDP-a u SAD-u objavljeno je godine, a ubrzano potrebom procjene i povećanja proizvodnih mogućnosti u poslijeratnoj ekonomiji. Do tog vremena, glavna je ideja bila maksimizacija ratne proizvodnje. BDP je tako stvoren u svjetlu velike depresije (engl. great depression) i Drugog svjetskog rata kako bi donositelji odluka na raspolaganju imali mjeru ekonomske performance i aktivnosti te su zapravo povijesne okolnosti pojačale nastanak i važnost ove specifične ekonomske mjere (Haque, 2004.). Zasigurno, nastanak BDP-a je bio ogroman korak za to vrijeme, koji se i kasnije pokazao vrlo korisnim i uspješnim s obzirom da BDP (uz određenje izmjene i preinake) 'traje' već 80 godina. Ipak, Michaelson i dr. (2009.) ističu kako je BDP brzo prerastao u mjeru nacionalnog uspjeha jer je nakon drugog svjetskog rata ukupna proizvodnja postala čvrsto ukorijenjena kao ključni znak ukupnog uspjeha neke zemlje i široko tumačen kao zamjena za progres društva, sa štetnim posljedicama za ljude i planet. Naširoko korištena metodologija BDP-a u današnje vrijeme pripremljena je od strane UN-a i sugerirana od SNA. Svrha i cilj SNA je osigurati razumljiv konceptualni i računovodstveni okvir za analizu i procjenu ekonomske performance. SNA se sastoji od koherentnog, konzistentnog i integriranog skupa makroekonomskih računa, završnih računa (bilanci) i tablica, a baziranih na međunarodno prihvaćenim i usuglašenim konceptima, definicijama, klasifikacijama i računovodstvenim pravilima. SNA svoje podrijetlo ima u godini 19 kada je Statistička komisija UN-a (engl. United Nations Statistical Commission - UNSC) izrazila i naglasila potrebu za međunarodnim statističkim standardima koji bi služili izradi i ažuriranju usporedive statistike. SNA je konačno prvi put izdan godine, a u njemu su bila dana detaljna objašnjenja metodologije i terminologije te su bile razvijene standardizirane tablice za prezentaciju podataka. Tijekom cijele povijesti UNSC-a, proizvedeno je nekoliko nacionalnih računovodstvenih standarda. SNA godine imao je dvije revizije u i godini koje su uključivale sugestije država korisnica sustava, a kroz koje se osigurala konzistentnost s računima bilance plaćanja (engl. balance of payments accounts). 20 Godine pripremljen 19 Kompletne povijesne verzije SNA dostupne su na web stranici UNSD, [pristupljeno ] 20 UNSD, [pristupljeno ] 32

41 je novi SNA koji je razradio i proširio postojeći sustav primarno dodavanjem također i input-output računa i bilanci, fokusirajući se na procjene konstantnih cijena i pokušavajući približiti SNA i Sustav materijalnih proizvoda (engl. material product system). To je približavanje postignuto razjašnjavanjem i definiranjem konceptualnih razlika i proširivanjem definicija ciljem postizanja usporedivosti. Novi SNA prihvaćen je i zajednički objavljen godine od strane pet organizacija: Statističkog ureda europskih zajednica (engl. Statistical Office of the European Communities - Eurostat), Međunarodnog monetarnog fonda (engl. International Monetary Fund - IMF), OECD-a, UNSD-a i regionalne komisije UN-a te Svjetske banke. Tijekom razvoja SNA iz godine uzeli su u obzir nove karakteristike tržišne ekonomije. Izdanje SNA 2008 iz godine 21, koje predstavlja ažuriranu i revidiranu verziju SNA iz godine, karakterizira pitanja vezana uz promjene u ekonomskom okruženju, napredak u metodološkim istraživanjima te je samo izdanje više prilagođeno potrebama korisnika (SNA, 2009., str. xivii). Vijeće Europske unije (engl. Council of European Union) je zajedno s Eurostat-om moduliralo i prilagodilo osnove metodologije SNA 1993 za potrebe statističkih ureda u EU čime je nastao Europski sustav nacionalnih i regionalnih računa (engl. European system of national and regional accounts - ESA) 22. ESA je kompatibilan sa SNA i omogućava opisivanje ukupnog outputa regije, države ili skupine država, raznih komponenti outputa te omogućava vrednovanje i usporedbu s drugim ekonomijama. Upravo iz tih razloga ESA služi kao centralni okvir za referiranja društvene i ekonomske statistike unutar EU i njezinih država članica. U sljedećom odjeljku prezentirana je definicija i metodologija BDP-a kao najvažnijeg indikatora koji proizlazi iz nacionalnih računa, a na koje će biti nadovezana analiza BDP-a Definicija i metodologija BDP-a Koristeći i polazeći od definicije dane u SNA godine (SNA, 2009.), BDP predstavlja ukupnu tržišnu vrijednost svih finalnih proizvoda i usluga proizvedenih u državi (unutar geografskih granica) u danom vremenskom periodu. Mankiw i Tayor (2006.) koriste gotovo identičnu definiciju. Schepelmann i dr. (2010.) detaljno objašnjavanju tri BDP riječi 23 : bruto obezvrjeđenje vrijednosti kapitala 21 Kompletna publikacija SNA 2008 iz godine dostupna je u elektronskoj verziji na web stranici UNSD, [pristupljeno ] 22 ESA 1995 se sastoji od dva skupa tablica: sektorskih računa i input-output tablica i računa po industrijama. Više informacija o ESA 1995 može se pronaći na web stranici Europa Summaries of EU Legislation, [pristupljeno ] 23 Do nedavno se output ekonomije odnosio više na bruto nacionalni proizvod (BNP) nego na BDP. BNP mjeri output proizvoda i usluga kojeg su proizveli domaći faktori proizvodnje, bez obzira gdje se oni nalaze. BNP je bio korišten kao primarna mjera američke proizvodnje do godine, kada ga je zamijenio BDP. 33

42 korištenog u proizvodnji dobara i usluga nije oduzeto iz ukupne vrijednosti BDP-a, domaći - odnosi se samo na aktivnosti u domaćoj privredi bez obzira na vlasništvo, proizvod odnosi se na ono što je proizvedeno, tj. dobra i usluge tretiraju se kao outputi ekonomije. Autori također naglašavaju kako se na BDP može gledati kao na poveznicu tri strane ekonomije: potražnje, proizvodnje i dohotka (Slika 8.). Slika 8.: BDP kao poveznica tri strane u ekonomiji Izvor: Schepelmann i dr., 2010., str. 14 Navedene tri različite poveznice u ekonomiji mogu se lako pretvoriti u tri različita i svim ekonomistima dobro poznata pristupa mjerenja, tj. izračuna BDP-a: 1. pristup trošenja (engl. expenditure approach), pristup outputa ili proizvodni pristup 2. (engl. production approach), 3. pristup dohotka (engl. income approach). Prema pristupu trošenja (rashodna metoda) BDP je suma finalnih trošenja, tj. mjera vrijednosti ukupne osobne, investicijske i državne potrošnje plus vrijednost izvoza minus vrijednost uvoza. Navedeni se pristup često prikazuje formulom BDP = C + I + G + (X - M) 24. Drugi pristup, pristup outputa ili proizvodna metoda mjeri dodanu vrijednost kojom svaki sektor u ekonomiji pridonosi finalnom outputu; BDP jednak je sumi tržišno prijavljenih vrijednosti finalne proizvodnje koju su ostvarile lokalne tvrtke tijekom jednog računovodstvenog perioda (najčešće jedne godine). Konačno, pristup dohotka (dohodovna metoda) zbraja naknade proizvodnih faktora koje primaju različiti ljudi i institucije. BDP je suma plaća i nadnica, ostalih oporezivanja proizvodnje i bruto poslovnog viška. Bez obzira na metodu korištenu za obračun BDP-a, izračun bi uvijek trebao rezultirati istim brojem 25 jer su navedene tri metode ekvivalentne: ukupna dodana vrijednost stvorena proizvodnim procesom jednaka je sumi dohodaka koje je ista generirala, što je povratno jednako ukupnom trošenju. BDP time mjeri oboje: ukupne dohotke i ukupno trošenje jer oni unutar države mora biti jednako. Važno je napomenuti kako BDP predstavlja novčanu vrijednost svih finalnih proizvoda i usluga proizvedenih u ekonomiji koja se računa množenjem vrijednosti svakog proizvoda i usluge s njihovim cijenama. Stoga, iako se BDP mjeri u novčanim jedinicama, njegova vrijednost reflektira kombinaciju realnih i 24 Pri čemu je C - osobna potrošnja (engl. consumption), I - investicije (engl. investment), G - državna potrošnja (engl. government spending), X - izvoz (engl. export), M - uvoz (engl. import). 25 U stvarnom životu, službeni podaci često imaju kategoriju koja se zove statistička odstupanja, tj. nepodudarnost (engl. statistical discrepancy) koja je potrebna ciljem balansiranja tri pristupa mjerenja BDP-a. 34

43 monetarnih vrijednosti. Promjene u razini BDP-a mogu stoga biti prouzročene stvarnom promjenom količina (proizvoda i/ili usluga) ili promjenama u njihovim cijenama. O tome svakako treba voditi računa prilikom analize promjene veličine BDP-a u određenom periodu. Nadalje, BPD se može iskazati ili u sadašnjim, tržišnim cijenama (nominalni BDP) 26 ili u stalnim cijenama (realni BDP), a njihov omjer poznat je kao BDP deflator. S obzirom da je realni BDP mjera outputa ekonomije korigirana za inflaciju, on omogućava kreiranje precizne i točne slike funkcioniranja makroekonomije i predstavlja bazični standard mjerenja ekonomske aktivnosti. Kao što je prikazano, BDP je orijentiran mjerenju proizvodnje (ne uzimajući pri tome u obzir intermedijarne transakcije), uzimajući u obzir čvršću mjeru ekonomske aktivnosti bazirane na transakcijama (ne vrednuje čistoću zraka, pitku vodu, prirodne resurse, volontiranje, rad u kući i slično). Kao takav, koncept BDP-a često se suočava s mnogobrojnim problemima i ograničenjima (prikazanim u sljedećem odjeljku), posebice ako se interpretira u kontekstu mjere ukupnog blagostanja ili održivog ekonomskog razvoja. BDP se često interpretira kao mjera blagostanja, što u biti nije niti je ikada bio dizajniran za tu svrhu (Bergheim, 2006., Bleys, 2005., Canoy i Lerais, 2007.) Analiza BDP-a s fokusom na nedostatke Nije dovoljno postići ekonomski rast. Bogatstvo treba distribuirati cijelom društvu. Tabare Vazquez BDP se suočava s mnogim kritikama, ograničenjima u primjeni i nedostacima u širem smislu riječi. Ubrzo nakon njegova nastanka, korištenje i interpretaciju BDPa u kontekstu mjere razvoja i blagostanja, kao i njegov isključivi fokus usmjeren na proizvodnju kritizirali su mnogi poznati ekonomisti poput nobelovaca Kennetha Arrowa, Simona Kuznetsa, Daniela Kahnemana, Roberta Solowa, Josepha Stiglitza, Amartya Sena i Muhammada Yunusa (Wesselink i dr., 2007.). Već je i Simon Kuznets, jedan od glavnih začetnika BDP-a, bio svjestan kako se o blagostanju države teško mogu donositi zaključci na temelju mjere nacionalnog dohotka: treba voditi računa o razlici između kvantitativnog i kvalitativnog rasta, između troškova i prihoda te između kratkog i dugog vremenskog perioda; ciljevi za više rasta trebaju specificirati više rasta čega i za koga (Kuznets, 1962.). Američki kongresmen Robert F. Kennedy tijekom svog govora održanog godine, izrazio je svoju sumnju u BDP kao jedino mjerilo razvoja: Čini se da smo previše i predugo mijenjali osobnu izvrsnost i vrijednosti zajednice u svrhu pukog 26 Rast nominalnog BDP-a koji je prouzročen samo porastom razine cijena, naziva se fantomski rast. 35

44 nagomilavanja materijalnih dobara. Naš bruto domaći proizvod je visok, ali taj isti BDP ukoliko bismo procjenjivali SAD njime uključuje onečišćenje zraka, promoviranje cigareta, uništavanje šuma i jezera, razvoj bombi i nuklearnih glava, uključuje televizijske programe koji veličaju nasilje u cilju prodaje proizvoda našoj djeci. I iako BDP uključuje sve to, postoji mnogo toga što ne obuhvaća. Ne obuhvaća zdravlje naše obitelji i djece, kvalitetu njihovog školovanja ili zadovoljstvo igranja ili sigurnost naših ulica. Ne uključuje ljepotu naše poezije ili jačinu naših brakova, inteligenciju naše javne diplomacije i integritet naših dužnosnika. BDP ne mjeri niti našu pamet niti našu hrabrost, niti mudrost, znanje, niti naše suosjećanje i posvećenost zemlji. Ukratko, mjeri sve, osim onoga što ustvari ima pravo značenje u našem životu. Čak se i u izvorišnoj točki BDP-a, SNA 2008, jasno navodi kako se BDP često interpretira kao mjera blagostanja i kako SNA ne stoji iza takvog stajališta (SNA, 2009.). SNA također ističe nedostatke BDP-a (tj. nacionalnih računa) u kontekstu mjerenja blagostanja. Veliko je pitanje predstavlja li BDP doista dobru mjeru standarda života (Stiglitz, 2009.), što se doista nalazi iza BDP-brojki i interpretiraju li ih ljudi na ispravan način. Za političare, povijesni je olimpijski podvig BDP-a (više, brže, jače) priča o uvijek većem ekonomskom bogatstvu koju će rado podijeliti sa svojim okruženjem (Islam i Clarke, 2002.). Ako ljudi potroše više novca te time povećaju BDP, može li se pretpostaviti kako te transakcije povećavaju ukupno ili pak subjektivno blagostanje, tj. osjećaju li ljudi stvarno poboljšanje? Iako materijalno blagostanje (mjereno BDP-om) predstavlja potencijal i svojevrsnu ekonomsku osnovicu za razvoj društva, cilj svake države trebao bi biti maksimalizacija blagostanja građana koje vodi ukupnom progresu, a ne maksimalizacija čistog materijalnog blagostanja. Nedavna empirijska istraživanja i studije (npr. Bleys, 2005., Goossens i dr., 2007., Stiglitz i dr., 2009., Scheplemann i dr., 2010.) prikazuju kako monetarne mjere ne bi trebale biti ultimativne u mjerenju progresa zbog slabosti i ograničenja u pristupu i metodologiji, izračunu i praćenju, jer su previše pojednostavljene i ne obuhvaćaju sve aspekte ljudskog života. Drugim riječima, ne može se pretpostaviti da monetarne transakcije povećavaju blagostanje, tj. da se stvari generalno poboljšavaju i napreduju samo zato što se troši više novca. Iako su prihodi važna komponenta razvoja, oni nisu jedina: blagostanje također uključuje i socijalne i osobne elemente koji zajedno proširuju mogućnosti koje ljudima stoje na raspolaganju za život kojeg žele živjeti i kojeg cijene. Nadalje, nakon određene razine prihoda, velik broj mekih i tvrdih podataka ljudskog blagostanja, kao što je očekivana dužina života pri rođenju, više se ne povećavaju s daljnjim povećanjem prihoda po glavi stanovnika (Grafikon 1.). 36

45 Grafikon 1.: Usporedba BDP-a po glavi stanovnika u $ i očekivane dužine života pri rođenju u godinama za godinu Izvor: WWF, Living Planet Report 2010., str. 75 S druge strane, ekonomija mora biti više od same proizvodnje i potrošnje stvari; nužni su viši ciljevi i bolji načini mjerenja postignuća kao države (Cobb i dr., 1995). Štoviše, BDP ne mjeri direktno ono što život čini vrijednim, već sposobnost za nabavljanje inputa (Mankiw i Taylor, 2006.). Iako je BDP široko korištena i prihvaćena mjera rasta, često se koristi na neadekvatan način, što namjerno, što iz ne znanje onih koji ga koriste. Goldsmith (2009.) stoga engleski naziv GDP tumači kao grubo iskrivljenu sliku (engl. grossly distorted picture). Prije korištenja i interpretacije BDP brojki i kreacije (ili utjecaja na funkcioniranje) politike države, regije ili tvrtke, potrebno je prvo dobro poznavati sve prednosti i nedostatke ove široko korištene mjere ekonomskog outputa. Tim pretpostavkama vođeni, sljedeći odjeljci analiziraju BDP prvo kroz SWOT, a potom i meta-etnografsku analizu s naglaskom na nedostatke i ograničenja BDP-a kao univerzalne mjere progresa Kritike i nedostaci BDP-a SWOT analiza SWOT analiza često je korišten alat u strateškom planiranju i analizi sa snagama (engl. strengths), slabostima (engl. weaknesses), prilikama (engl. opportunities) i prijetnjama (engl. threats) kao glavnim komponentama pomoću kojih se analizira konkurentska situacija i pozicija promatrane tvrtke, grada, regije, države ili specifičnog indikatora, sustava (npr. obrazovnog, znanstvenog, itd.). Ograničavajući faktor SWOT analize leži u potencijalno subjektivnoj procjeni i ocjeni promatranih elemenata analize. Opravdanost odabira SWOT metode u 37

46 okviru analize BDP-a potvrdili su Schepelmann i dr. (2010.) koristeći isti metodološki okvir za svaki od odabranih indikatora koji 'idu izvan/iznad BDP-a' (engl. beyond GDP). Ipak, ta publikacija ne stavlja sami BDP u procjenu internih snaga i slabosti te eksternih prilika i prijetnji. U nastavku disertacije prikazana je SWOT analiza BDP-a (prvo sažeto Tablicom 3., nakon čega su navedene stavke detaljno pojašnjene), a inicijali analize imaju sljedeća značenja: snage atributi BDP-a koji pridonose korištenju i 'opstanku' BDP-a; slabosti atributi BDP-a koji govore protiv korištenja BDP-a kao indikatora blagostanja; prilike vanjski uvjeti koji mogu doprinijeti korištenju BDP-a; prijetnje vanjski uvjeti koji 'štete' BDP-u i njegovom korištenju. Tablica 3.: SWOT analiza BDP-a kao mjere blagostanja Snage Slabosti - jednostavan i univerzalan - dugo korišten u ekonomskoj politici - vremenski usporediv - prostorno usporediv - pozitivno korelira s nekim alternativnim mjerama Prilike - indikatori prilagodbe BDP-a - satelitski računi SNA - naklonost od strane relevantnih institucija - već prepoznate od SNA (npr. utjecaj eksternalija, eksternih događaja, neekonomski utjecaji i sl.) - neobuhvaćene stavke (npr. crna ekonomija, slobodno vrijeme, ljudska sloboda i sl.) - upitno obuhvaćene stavke (npr. amortizacija, prihodi za strance i sl.) - metodološki problemi kalkulacija (npr. nevidljive strukture, raspodjela prihoda, zdravstveni uvjeti i sl.) Prijetnje - rastući troškovi ekonomskog rasta - nove mjere koje obuhvaćaju održivost Snage BDP je, povijesno gledano, najviše i najčešće korišten indikator ekonomske aktivnosti, zbog određenih kvaliteta koje su mu omogućile tako dug opstanak tijekom vremena. Velika prednost BDP-a ogleda se u tome što je bio prva mjera ekonomske performance i aktivnosti. Praktične su povijesne okolnosti i razlozi kreirali i potaknuli nastanak BDP-a (kao što je objašnjeno u odjeljku ). Njegov ga je specifični razvoj učinio vrlo jedinstvenim: kombinira jednostavnost, linearnost i univerzalnost te ima krucijalnu ulogu u makroekonomskoj politici (kako monetarnoj, tako i fiskalnoj) i odlučivanju (Schepelmann i dr., 2010.). Kao takav, BDP je vrijedan i značajan ekonomski indikator koji ima važnu ulogu prilikom kreiranja ekonomske politike što predstavlja njegovu glavnu snagu. Pored toga, BDP omogućava i usporedivost, kako vremensku, tako i prostornu. Također, BDP je u pozitivnoj korelaciji s nekima od alternativnih mjera. 38

47 Slabosti Nekoliko problema postoji u definiciji BDP-a i onoga što on mjeri. U literaturi se javlja rasprava o ograničenjima i kritikama BDP-a kao mjere blagostanja. Neki autori naglašavaju pitanja vezana uz okoliš (npr. Dasgupta, 2009.), neki uključene ili neuključene aktivnosti (npr. Schepelmann i dr., 2010., Coneciao i Bandura, 2008., Case i Fair, 2007., Bergheim, 2006., Borozan, 2006., Braguinsky, 2005., Doepke, 2003., Darmstadter, 2000., Cobb i dr., 1995., Matthews, 1984.), neki preispituju metodologiju (npr. Landefeld i dr., 2010., Albu, 2008., Boarini i dr., 2006., Van den Bergh, 2007., Stiglitz, 2009., Haque, 2004., Islam i Clarke, 2002., McNeill, 1999., Bannock, 1975.), itd. Svi su ti nedostaci međusobno povezani te ih je iz tog razloga katkad teško razdvojiti. U okviru ove disertacije slabosti su BDP-a radi boljeg strukturiranja analize, nadalje podijeljene u dvije skupine: A) slabosti prepoznate od strane samih SNA (dalje podijeljenih u šest kategorija) i B) ostale slabosti koje se mogu pronaći u literaturi (dalje podijeljenih u tri kategorije). A) SNA je također svjestan nekih nedostataka uključenih u mjere nacionalnih računa iz perspektive mjerenja blagostanja. U SNA iz godine jasno je navedeno: BDP se često koristi kao mjera blagostanja, ali SNA ne tvrdi kako je to točno, i postoji nekoliko konvencija u SNA koje govore protiv interpretacije ovih računa u smislu blagostanja (SNA, 2009.). To se prvenstveno odnosi na 6 kategorija pojašnjenih u nastavku. 1. Kvalifikacije za tretiranje troškova kao mjere blagostanja U tržišnoj ekonomiji cijene se koriste ciljem indikacija promjena u potrošnji. Široko je prihvaćeno da, ceteris paribus, povećana potrošnja dobara i usluga vodi većem blagostanju pojedinca, ali to dvoje ne mora nužno biti proporcionalno: promjene u veličini potrošnje nisu jednake promjenama u blagostanju. Nadalje, povećanje blagostanja prouzročeno povećanjem potrošnje ovisi također o materijalnim uvjetima svakog pojedinca; npr. povećanje potrošnje hrane neće voditi jednakom povećanju blagostanja kod nekoga tko je ekstremno siromašan, kao kod nekoga tko nije siromašan. SNA to ne može razlikovati jer je njihova baza vrednovanja cijena plaćena za određenu hranu bez korekcije za dodatne kvalitativne koristi koje proizlaze iz te potrošnje. 2. Netržišne usluge i njihov odnos s blagostanjem Usluge proizvedene i potrošene od strane kućanstava (npr. pripremanje, serviranje i konzumiranje hrane, čišćenje kuće, briga za djecu, itd.) nisu dio BDPa. Štoviše, u SNA ne postoje nikakve procjene usluga rada koje pojedinci bez naknade pružaju neprofitnim organizacijama. U oba slučaja, vremenski doprinos jednog pojedinca povećava blagostanje drugih pojedinaca u zajednici (državi). 39

48 3. Utjecaj eksternih događaja na blagostanje Nivo ili stupanj blagostanja može biti pod utjecajem širokog spektra faktora koji u svojoj biti nisu ekonomske prirode. SNA to potkrjepljuje primjerom iznimno jake zime i epidemije gripe. U tom slučaju, a pod pretpostavkom ceteris paribus, proizvodnja i potrošnja goriva, odjeće i medicinskih usluga će tendirati porastu što će se reflektirati povećanjem BDP-a. Ljudi bi cijelu situaciju vrlo vjerojatno smatrali lošijom nego prethodne godine i ukupno bi se blagostanje smanjilo. S druge strane, povećanjem BDP-a može se očekivati povećanje blagostanja, iako ono može biti i pogoršano. 4. Utjecaj eksternalija na blagostanje Neke proizvodne aktivnosti uzrokuju smanjenje blagostanja, ali njihov utjecaj nije zabilježen BDP-om. Neka tvornica može stvarati buku i onečišćivati okoliš, ali posljedice toga proći će nezabilježeno u SNA sve dok ne postoje neke financijske kazne ili penali za tu tvornicu; ako tvornica snosi troškove (kojima je cilj smanjenje buke), povećat će joj se ukupni troškovi te, posljedično, i BDP, ali njihov omjer ne mora nužno biti jedan za jedan. 5. Neekonomski utjecaji na blagostanje Blagostanje pojedinca ne određuju isključivo ekonomski faktori nego i osobna situacija, stanje i okolnosti u obitelji, kvaliteta zdravlja, zadovoljstvo i slično. Svi ti elementi nisu dijelom BDP-a. SNA objašnjava kako je teško zamisliti objektivan način kojim bi faktori poput ovih bili kvantificirani te kako je još teže zamisliti potencijalne koristi uključivanja tih faktora u sustav koji je primarno zamišljen s ciljem olakšanja ekonomskih analiza. 6. Indikatori blagostanja i makroekonomski agregati Blagostanje je širok koncept s mnogim različitim aspektima; neki od njih mogu biti prilično razumno obuhvaćeni jednim ili više ključnih agregata SNA, a drugi korištenjem osnovne strukture SNA i proširivanjem u određenim smjerovima. Neki drugi aspekti vrlo će vjerojatno zauvijek ostati izvan dohvata sustava koji nije dizajniran s primarnim fokusom mjerenja blagostanja. B) Pored nedostataka prepoznatih i već 'priznatih' od strane SNA, u literaturi se spominju i ostala ograničenja BDP-a koja potvrđuju kako on nije dobra mjera blagostanja. U nastavku će biti više riječi o tim nedostacima, grupiranim u tri kategorije koje se, u određenoj mjeri, isprepliću. 1. Neobuhvaćene stavke Ovdje je, među ostalim, važno naglasiti sljedeće koncepte: crna ekonomija, crni marketing, slobodno vrijeme, ljudska sloboda, vrsta zaposlenja, kvaliteta proizvoda, itd. 40

49 BDP podcjenjuje prave životne standarde zbog postojanja crne ekonomije (zvane još i siva ekonomija, ekonomija u sjeni, neformalna ekonomija, podzemna ekonomija) koja obuhvaća ekonomske aktivnosti koje se odvijaju nezabilježeno (Matthews, 1984.). Navedeno je povezano s neregistriranim legalnim transakcijama koje 'ne idu' preko tržišta (kako bi se izbjeglo plaćanje poreza), ali također i s ilegalnim, zabranjenim transakcijama (npr. prodaja oružja, prostitucija, krijumčarenje, itd.); niti jedna od njih nije uključena u statistiku BDP-a (vidjeti Braguinsky, 2005., Doepke, 2003.). BDP također ne uzima u obzir zarade stvorene putem crnog marketinga koji se sve brže razvija, a zbog čega ga se često naziva paralelnom ekonomijom 27 (ekonomska aktivnost koja vodi do rasta, ali nije registrirana). BDP mjeri samo proizvode i usluge koje su kupljene ili prodane; ako su proizvodi i/ili usluge razmijenjene sa susjedima, prijateljima, obitelji i slično, to nije uračunato u BDP (Doepke, 2003.). Slobodno vrijeme i vrijeme provedeno s obitelji također se ne uzima u obzir (Cobb i dr., 1995.). Iz zdravstvene perspektive, zasigurno se može reći kako slobodno vrijeme pridonosi blagostanju ljudi; ipak, iz perspektive BDP-a postoje jasni 'oportunitetni troškovi' slobodnog vremena. Kalkulacije BDP-a također ne vode računa koliko teško i naporno ljudi rade kako bi proizveli određeni output. Štoviše, većina je poslova u današnje vrijeme sigurnija i manje fizički naporna nego u prošlosti, ali BDP niti to ne uzima u obzir. Čak se niti promjene u kvaliteti proizvoda ne mjere; npr. iako su kompjuteri u zadnjih nekoliko godina postali znatno bolji, brži i učinkovitiji, oni se i dalje uračunavaju kao isti proizvodi (iako mogu raditi puno više) zbog čega je ekonomski rast često podcijenjen (Doepke, 2003.). Ljudska sloboda također je važan koncept koji je vitalan za blagostanje, ali ju je teško izraziti u novčanim (monetarnim) terminima koji su nužni ciljem korištenja BDP-a u svrhu mjerenja blagostanja (Islam i Clarke, 2002.). Stavke koje nisu obuhvaćene BDP-om Wen i dr. (2007.) grupiraju u tri kategorije: ekonomske (npr. koeficijent distribucije prihoda i sl.), socijalne (trošak zločina, trošak automobilskih nesreća, vrijednost volontiranja i sl.) i ekološke (trošak onečišćenja zraka, vode, šuma i sl.). 2. Upitno obuhvaćene stavke Ako netko u tvrtci želi potrošiti novac za popravak stroja koji je pokvaren ili jednostavno iz nekog razloga više nije pogodan za korištenje, novac potrošen za taj izdatak će u toj tvrtci bit prikazan kao trošak, a ne kao prihod. Problem je s BDP-om što kod njega ne postoji takva razlika. On uključuje mnoge stavke koje ne pridonose blagostanju: amortizaciju, prihode za strance i slično (Bergheim, 2006.). BDP ne ukazuje na uvjete života u kojima ljudi žive te kako se ekonomske 27 Izvor: Limitations of GDP per Capita in Measuring Growth, Business MapsofIndia.com, [pristupljeno ] 41

50 aktivnosti reflektiraju na njihove uvjete života. Vrijednost BDP-a može rasti ako se, primjerice, prirodni resursi koriste agresivnije. U situaciji neobnovljivih ili sporo obnovljivih resursa, takav je rast generiran na štetu i trošak budućeg rasta (Borozan, 2006.). BDP uključuje zamjenu amortiziranog/obezvrijeđenog kapitala: on je 'bruto' koncept. Međutim, amortizacija neće pridonijeti blagostanju i zamjena starog kapitala zapravo vraća ekonomiju na isto mjesto (Bergheim, 2006.), osim ako se kapital zamjeni s boljim i inovativnijim. Velik broj kritika BDP-a povezan je s problematikom zaštite okoliša (iscrpljivanje prirodnih resursa i oštećenje okoline), što opravdava potrebu postojanja satelitskih računa. Inicijative se u tom području obično nazivaju ozelenjivanje BDP-a (engl. greening the GDP). Razlog za ovu vrstu kritika više je nego opravdan: što više država iscrpljuje svoja prirodna bogatstva, to se BDP više povećava, ali time blagostanje građana zasigurno ne raste. Prema McNeillu (1999.) to se događa iz dva razloga. Prvo, kad god se napravi šteta za okoliš (npr. izlijevanje nafte, kontaminacija plovnih putova), financijska sredstva koja se koriste u akciji rješavanja posljedica onečišćenje proći će kroz tržišni sustav. Rad, strojevi i sirovine potrebne u tom procesu bit će registrirane kao ekonomska aktivnost te će zbog toga BDP porasti. Drugo, BDP ne uzima u obzir kada se zalihe prirodnog kapitala (kao što su šume ili ribe u moru) smanjuju. Aktivnosti zbog kojih dolazi do smanjenje prirodnog kapitala (poput sječe stabala ili lova ribe) se bilježe u BDP-u jer će se ti proizvodi prodavati na tržištu po određenoj cijeni; BDP će porasti iako će se zalihe prirodnog kapitala smanjivati (do točke potpunog iscrpljenja prirodnih bogatstava). 3. Metodološki problemi kalkulacija Ova se kategorija prvenstveno odnosi na sljedeće nedostatke: kašnjenje u izvještavanju, nevidljive strukture, državnu potrošnju, savršeno tržišno natjecanje, raspodjelu prihoda, zdravstvene uvjete, međudržavne usporedbe, pitanje okoliša, odnos kratkoročnog vs. dugoročnog razvoja i druga. U nastavku su objašnjeni problemi koje izazivaju navedeni nedostaci po kalkulaciju BDP-a. BDP se suočava s kašnjenjem u izvještavanju; s obzirom da je prikupljanje podataka o transakcijama uključenim u izračun BDP-a u bilo kojoj državi vremenski zahtijevan proces, podaci se procjenjuju samo kvartalno. Iz tog razloga potrebne su dodatne varijable ciljem utvrđivanja mjesečne kronologije u svrhu dobivanja kratkoročnih prognoza ekonomske aktivnosti na nacionalnom nivou (Albu, 2008.). Nadalje, podatak o BDP-u sam po sebi ima nevidljivu strukturu: ne ukazuje na strukturu outputa koja često može biti krucijalna za analitičare i subjekte makroekonomske politike. Primjerice, povećanje BDP-a nije nužno rezultat povećanja proizvodnih investicija ili boljih izvoznih rezultata, nego povećanja neproduktivne osobne i/ili državne potrošnje. Slično tome, smanjenje BDP-a ne 42

51 znači uvijek lošiju gospodarsku situaciju, već ponekad može biti posljedica pozitivnih inovacija uzrokovanih restrukturiranjem i moderniziranjem gospodarstva, koje će, u budućnosti, omogućiti stvaranje većeg outputa (Borozan, 2006.). BDP naglašava prosječni dohodak koji ne mora odgovarati stvarnim prihodima bilo koje određene ili specifične skupine stanovništva. Prosječni prihod ne daje nikakve naznake o raspodjeli dohotka među građanima (ne uzima u obzir kako je distribuiran output proizveden u određenom razdoblju - koliko je od njega otišlo bogatim, a koliko siromašnim ljudima). Posebno je izazovno i teško mjerenje državne potrošnje u nacionalnim računima jer se javne usluge često pružaju besplatno (ili po povlaštenoj cijeni) i izravno korisnicima te se državna potrošnja ne može vrednovati korištenjem cijena koje odražavaju graničnu korist za potrošača. Kao rezultat toga, vrednovanje outputa javnih usluga u tekućim cijenama temelji se na vrijednostima inputa, tj. izjednačujući državnu potrošnju s ukupnim troškom proizvodnje. Navedeno ima implikacije za mjerenje ukupnog BDP-a i određenje granice do koje se on može koristiti kao procjena blagostanja (Boarini i dr., 2006.). Promjene u zdravstvenim uvjetima društva u BDP-u se samo ogledaju u mjeri u kojoj povećavaju troškove zdravstvenog sustava. U tom smislu, skuplji zdravstveni sustav povećava BDP-a, iako temelj rasta ovih troškova može biti korištenje naprednijih tehnika, povećanje životnog vijeka i slično. Troškove i koristi u tim slučajevima opet nije lako identificirati (Schepelmann i dr., 2010.). Ciljem usporedbe životnog standarda između država, osnovne BDP brojke potrebno je prilagoditi zbog različitih deviznih tečajeva i relativnih razina cijena u državama. U suprotnom, činit će se kako siromašne zemlje uvijek gube (u smislu pitanja konvergencije). Međutim, treba imati na umu kako su troškovi života u siromašnim zemljama niži nego u bogatim zemljama. Kako bi se ispravila navedena razlika, nužno je korištenje pariteta kupovne moći (engl. purchasing power parity - PPP) kao deviznog tečaja koji troškove života u različitim zemalja čini usporedivima (Gould i Ruffin, 1993b.). Schepelmann i dr. (2010.) definiraju PPP kao skup usporedivih proizvoda između zemalja koji ispituje koliko je jedinica domaće valute u odnosu na stranu valutu (najčešće USD ili euro) potrebno izdvojiti za kupovinu određenog proizvoda u nekoj drugoj državi. Kada se BDP prilagodi ovim preračunatim deviznim tečajevima, autori dodaju kako on postaje učinkovito prilagođeno ogledalo stvarne kupovne moći, odnosno životnog standarda. U okviru ove metodološke kategorije nedostatka BDP važno je naglasiti kako je moguće da produktivnost države raste, ali i da se smanjuje tijekom razdoblja u kojem BDP raste. Problem je u tome što nitko neće primijetiti smanjenje produktivnosti, dokle god je pozornost usmjerena isključivo na BDP. Štoviše, ako se produktivnost nastavi i dalje smanjivati, gospodarski rast će se zaustaviti i dobiti 43

52 suprotni predznak; životni standard će opadati. Dakle, rast BDP-a po stanovniku može potaknuti ljude da misle kako je sve dobro, dok je činjenica kako nije (Dasgupta, 2009.). Još jedna nedavna briga o adekvatnosti nacionalnih računa proizlazi iz shvaćanja različitih utjecaja recesije među kućanstvima, industrijama i regijama u zemlji. Zabrinutost se također javlja s aspekta neuspjeha nacionalnih računa za odgovarajućim upozorenjem o neuravnoteženosti koja se razvila u sektoru kućanstva i financijskim tržištima (Landefeld i dr., 2010.). BDP ne pravi razliku između troškova i koristi, proizvodnih i destruktivnih aktivnosti, održivih i neodržive praksi i postupaka. BDP-a se fokusira na kratkoročne (tekuće) gospodarske aktivnosti, a ne na dugoročne aspekte održivog razvoja, kao što su rast prirodnog, ekonomskog i ljudskog kapitala koji su važni iz dugoročne perspektive (Van den Bergh, 2007.). Sva ograničenja BDP-a su važna i apsolutno točna; ono što je pogrešno, prema McNeillu (1999.), je da analiza tih ograničenja ne ide dovoljno daleko. Prilike BDP ima puno nedostataka ako ga se promatra indikatorom blagostanja. Međutim, prethodno navedena ograničenja mogu biti polazišna točka promjena, tj. mogu se pretvoriti u prilike koje će omogućiti BDP-u zadržavanje njegove uloge vodeće ekonomske mjere. Gledano na konvencionalni način, prilike BDP-a koje dolaze iz okruženje, novi su indikatori koji koriste BDP kao svoju osnovu; tzv. indikatori prilagodbe BDP-a, kao što je npr. pravi indikator progresa (engl. Genuine Progress Indicator - GPI). Alternativni indikatori iz neekonomske dimenzije objektivnog blagostanja, koji u svom izračunu koriste BDP, često pokazuju drugačije rezultate mjerenja progresa od samog BDP-a (vidjeti odjeljak ). Međutim, posljednji napori proširivanja konvencionalnog BDP-a naišli su na probleme subjektivnosti i neizvjesnosti svojstvene za mjerenje zdravlja, sreće i okoliša (Landefeld i dr., 2010.). Kritičari su se bojali kako će uključivanje nesigurnih i subjektivnih vrijednosti u BDP ozbiljno smanjiti ključnu ulogu nacionalnih računa u mjerenju i upravljanju tržišnom ekonomijom. Ekološke eksternalije glavni su uzrok zabrinutosti iz dvojake perspektive: mjerenja blagostanja i samog ekonomskog rasta. Kao odgovor na ove probleme, razvijeni su satelitski računi od strane SNA. Satelitski računi su usko povezani s glavnim SNA, ali ne koriste nužno iste koncepte ili nisu nužno ograničeni na podatke izražene u novčanom smislu. "Satelitski računi su namijenjeni za posebne namjene kao što su praćenje zdravlja zajednice ili stanja okoliša. Oni također mogu biti korišteni za istraživanje novih metodologija i novih računovodstvenih postupaka koji, kada su potpuno razvijeni i prihvaćeni, mogu u potpunosti postati sastavnim dijelom glavnih SNA tijekom vremena" (SNA 2008, 2009., str. 11.). 44

53 Dodatna prilika za BDP očigledna je naklonost koju uživa od strane važnih institucija (kao što je Europsko vijeće) za njegovo održanje kao glavne mjere progresa društva. Sve se izračunava kroz i uz pomoć BDP-a. Schepelmann i dr. (2010.) tvrde kako su moderne ekonomske politike i procesi donošenja odluka (u EU, na nacionalnoj i regionalnoj razini) bazirani na BDP-u te su stoga jako ovisni o rastu BDP-a: regionalna politika EU koristiti visinu BDP-a pri određivanju praga prihvatljivosti regije za financijska sredstva EU, vladin dug i deficit izračunavaju se kao postotak BDP-a i tako dalje. Upravo bi iz ovakvih razloga i međuovisnosti, potpuno napuštanje BDP-a moglo uzrokovati ozbiljne probleme, pa čak i sukobe. Prijetnje Ekonomsko blagostanje nije jamac ljudske sreće ili, sam po sebi, pouzdani ključ ljudskog blagostanja (Darmstadter, 2000.), a često ga se tumači u tom kontekstu. Građani se općenito osjećaju bolje ako su materijalno bogatiji, ali blagostanje također ovisi i o vrsti robe koja se konzumira, količini slobodnog vremena koja pojedincima stoji na raspolaganju, odnosima s obitelji i prijateljima, stanju očuvanosti okoline koja ih okružuje, i sl. U današnje vrijeme sve veći broj ljudi osjeća kako se njihovo blagostanje narušava prevelikim pritiskom rada, nezaposlenošću, problemima u obitelji, onečišćenjem okoliša i klimatskim promjenama. Iz tih bi razloga donositelji odluka trebali biti zainteresirani za statistiku koja uzima u obzir rješavanje navedenih pitanja, umjesto za čisto ekonomski, monetarni indikator kao što je BDP. Osim toga, ostaje pitanje odgovara li BDP, od svih podataka koji mogu biti dobiveni iz SNA, najbolje zadatku mjerenja ukupne vrijednosti ekonomskih resursa koji utječu na blagostanje (Boarini i dr., 2006.). Iz konkurentske perspektive, prijetnju BDP-u predstavlja pojava novih mjera koje obuhvaćaju aspekt održivosti. Dakle, eksterne su prijetnje za BDP svi novi indikatori koji imaju za cilj zamijeniti BDP. Pitanje koje ostaje je koliko velik interes javnosti i medija treba biti za taj ogroman i, na neki način, revolucionarni potez mjerenja napretka u smislu blagostanja, održivosti i kvalitativnosti. Ili, gledano jedan korak unazad, ekonomisti bi trebali biti glavni generatori promicanja novih mjera napretka i prezentiranja postojećih nedostataka BDP-a široj javnosti. U kojoj se mjeri doista analizira BDP i raspravlja o njegovim ograničenjima u akademskom svijetu prikazano je sljedećim odjeljkom. 45

54 Meta-etnografska analiza učestalosti istraživanja BDP-a Definicija meta-etnografske analize Istraživačka sinteza (engl. research synthesis) 28 uzima u obzir dostupna istraživanja u određenom području. Tehnike za to značajno su razvijene u posljednjoj dekadi; između ostalog kako navodi Veenhoven (2009.) jer je rastući broj istraživanja ovakav pristup učinio isplativim. Istraživačka sinteza zapravo spaja rezultate iz različitih studija kako bi dala širi ili novi pogled na promatrani fenomen. Takva se analiza često radi pregledom literature te se često zove i opisna istraživačka sinteza (interpretacija istraživanja kako bi se mogla sagledati šira slika), tj. poznati su tzv. 'state-of-the-art' članci 29 u znanstvenim časopisima koji proučavaju određeni fenomen. Slična je tehnika i meta-analiza. Meta-analiza, općenito definirana kao analiza analiza (Given, 2008.), ostvarila je značajan napredak u prihvaćanju i utjecaju u zadnjih 30 godina kao zasebna istraživačka metoda pomoću koje se sintetiziraju dosadašnja istraživačka iskustva (Hunter i Schmidt, 2004.). Prema Enciklopediji kvalitativnih istraživačkih metoda (Given, 2008.), meta-analiza može se podijeliti u dvije kategorije: integrativne studije (koje su više kvantitativne prirode) i interpretativne studije (kvalitativne prirode). Interpretativne tehnike sumiraju iskustva iz prijašnjih studija te kod takvih kvalitativnih meta-analiza postoji nekoliko formi sinteza koje imaju različite ciljeve. Time je moguće razlikovati meta-etnografiju, meta-studiju, tematsku analizu, i sl. Noblit i Hare (1988.) razvili su meta-etnografsku analizu čiji je cilj sintetizirati kvalitativne studije. Meta-etnografska analiza prvo izdvaja koncepte i teme iz određenih područja, zatim ih interpretira čime omogućava razumijevanje i sintezu rezultata dva ili više kvalitativna istraživanja koja imaju sličnu temu. Metaetnografska analiza predstavlja proces utvrđivanja relevantnih rezultata i njihovo razvrstavanje prema određenom obrascu; konkretnije, ovdje se želi ustanoviti koliko se o nedostacima BDP-a raspravlja u akademskoj ekonomskoj literaturi. Metodologija (prikupljanje i evaluacija) 30 Meta-etnografska analiza ovdje se koristi za prikaz učestalosti istraživanja BDP-a u akademskim člancima. Za potrebe procesa pretraživanja odabrane su tri, za ekonomsko područje, značajne baze podataka: ScienceDirect (tema: ekonomija, ekonometrija i financije), JSTORE (disciplina: ekonomija) i Emerald. Ciljem odabira i analize što većeg broja radova, pretraživanje nije isključivo bilo usredotočeno na određene specifične časopise u bazama podataka, već su bile 28 Klasične knjige o istraživanju sinteze su Wolf (1993.), Cooper i Hedges (1994.). Od godine postoji i znanstveni časopis Research Synthesis Methods. 29 U slobodnom prijevodu 'stanje u određenom području znanosti'. 30 U okviru odjeljka traženi pojmovi pomoću kojih su pretraživane baze podataka navedeni su na engleskom jeziku, tj. izvornom jeziku pretraživanja kako se ne bi izgubila vjerodostojnost provedenog pretraživanja i same analize. 46

55 pretraživane kompletne baze podataka. Posljedično, pregledano je preko sažetaka radova ciljem iznalaženja radova koji odgovaraju zadanim kriterijima. Proces pretraživanja u konačnici sastojao se od tri koraka u okviru kojih je proces pretrage bio dodatno proširen novim traženim pojmovima. Ti su koraci detaljno objašnjeni u nastavku. Postupak pretraživanja završen je 22. srpnja godine. Prvi korak je obuhvatio pretraživanje radova objavljenih u razdoblju od do godine, a koji su u svojim naslovima i/ili sažecima i/ili ključnim riječima sadržavali pojam 'GDP limitation(s)' i/ili 'GDP weaknesses' i koji su dostupni u cjelokupnoj JSTORE bazi podataka. Iznenađujuće, niti jedan članak nije odgovarao postavljenim kriterijima. Čak i nakon što je uklonjen vremenski period kao ograničenje pretrage, samo je jedan članak djelomično ispunio kriterije pretrage. Pretraga Emerald i ScienceDirect baze podataka prema istim traženim pojmovima u sažecima, ključnim riječima i naslovima (bez vremenskog ograničenja objave članaka) rezultirala je također s nula pronađenih članaka. U drugom je koraku bilo potrebno značajno proširiti pretraživanje u sve tri baze podataka (Emerald, ScienceDirect i JSTORE) sa sljedećim pojmovima 31 u naslovima, ključnim riječima ili sažecima (navedeno abecednim redom) 32 : beyond GDP, GDP adjustment, GDP bad side, GDP breakdowns, GDP defects, GDP disadvantage, GDP error, GDP failure, GDP foul, GDP imperfection, GDP inadequacy, GDP methodology, GDP mistake, GDP paradox, GDP questioning, GDP shortcoming, GDP shortfall, GDP spoilage, GDP structural weakness, i GDP trouble. Ovo prošireno pretraživanje dalo je slične rezultate kao i ono u prvom koraku: niti jedan rad koji ispunjava kriterije u Emerald i JSTORE bazama podataka, te jedan rad u ScienceDirect bazi podataka koji ima izraz 'GDP paradox' u naslovu. Pretraživanje je stoga u okviru trećeg koraka bilo još jednom prošireno u sve tri baze podataka, uključujući sljedeće znatno šire pojmove 33 : adjusted GDP, economic welfare, GDP calculation, GDP definition, GDP history, GDP issues, GDP measurement, GDP, gross domestic product, gross output, measuring GDP, measuring output, national account system, national accounts critiques, national accounts problems, national accounts, national output measurement, progress 31 Svaki je od navedenih pojmova pretražen u 4 varijacije: u jednini, u množini, s punim nazivom gross domestic product i s njegovom engleskom kraticom GDP. 32 Prijevodi na hrvatski (respektivno): izvan BDP-a, prilagodbe BDP-a, loše strane BDP-a, kvarovi BDP-a, defekti BDP-a, slabosti BDP-a, pogreška BDP-a, neuspjeh BDP-a, prekršaj BDP-a, nesavršenosti BDP-a, neadekvatnost BDP-a, BDP metodologija, BDP pogreške, paradoks BDP-a, ispitivanje BDP-a, nedostaci BDP-a, manjkavost BDP-a, kvarovi BDP-a, strukturni nedostaci BDPa, problemi BDP-a). 33 Prijevodi na hrvatski (respektivno): prilagođeni BDP, ekonomsko blagostanje, izračun BDP-a, BDP definicija, povijest BDP-a, BDP pitanja, izračun BDP-a, BDP, bruto domaći proizvod, bruto output, mjerenja BDP-a, mjerenje outputa, nacionalni sustav računa, kritike nacionalnih računa, problemi nacionalnih računa, nacionalni računi, mjerenje nacionalnog outputa, mjere progresa, računi blagostanja, mjere blagostanja. 47

56 measure, welfare accounts i welfare measure. Kao što je vidljivo, pretraživanje više nije bilo usko usmjereno na nedostatke BDP-a, već je bilo nužno uključiti šire i općenitije pojmove, tj. sinonime i poveznice BDP-a, a koji se često koriste u ekonomskoj literaturi. Trećim je korakom pretraživanja dobiveno više rezultata koji su, posljedično i očekivano, manje fokusirani na formulirani zadatak analize. Na primjer, 1281 članak odgovarao je kriteriju sadržavanja pojma 'GDP' u sažetku u ScienceDirect bazi podataka. Osim toga, puno se pretraživanih pojmova pojavljuje u člancima koji nisu izravno vezani za mjerenje BDP-a i njegovih ograničenja. Ovdje su navedene neke od najčešćih tema i crvenih niti u radovima dobivenih pretragom 'GDP': predviđanja rasta, kauzalnost, analiza vremenskih nizova, procjene, trendovi, stope rasta BDP-a, volatilnost BDP-a, analize BDP-a unutar određene države, međunarodne usporedbe; zatim istraživanje odnosa BDP-a i: potrošnje energije, obrazovanja, ljudskog kapitala, proizvodnje nafte, stanovništva, starenja, potrošnje čelika, potrošnje električne energije, sustava obrazovanja, globalizacije, izdataka za zdravstvenu skrb, uvjeta razmjene, izravnih inozemnih ulaganja, poslovnih ciklusa, indeksa potrošačkih cijena, emisija ugljičnog dioksida, C0 2 emisija, trgovinske politike, stranih transfera, izvozne nestabilnosti, procjene valuta, realnih nadnica i mnogih drugih. Velika većina tih radova jednostavno koristiti podatke BDP-a (iz različitih statističkih ureda, zavoda za statistiku, podataka dostupnih na internetu i sl.) bez dovođenja u pitanje njihove točnosti i pouzdanosti (BDP se smatra ili uzima kao zadana varijabla), tj. pojmovi pretraživanja nisu bili u skladu s traženim sadržajima i temama radova. Radovi koji su uzeti u obzir za meta-analizu su oni koji spominju neki vid BDP ograničenja, propitivanja metodologije BDP-a, raspravljaju o različitim vrstama progresa, pokazujući kako se progres može drugačije mjeriti (ukupni ili u određenoj državi), daju drugačije poglede na blagostanja, koji se bave pitanjima ekonomskog rasta i održivog razvoja, propituju metodologiju nacionalnih računa i sl. Time se početni cilj meta-analize morao promijeniti te je analiza stoga uključila i druga, šira pitanja od samih nedostataka i ograničenja BDP-a. Neki članci višestruko su odgovarali rezultatima pretrage, tj. sadržavali su nekolicinu pojmova koji su pretraživani u okviru određene baze. Takva moguća preklapanja izbjegnuta su klasificiranjem članaka u kategoriju pojma u kojoj se taj članak prvi put pojavio. Na kraju, ukupno je 78 članaka 34 odgovaralo unaprijed određenim kriterijima pretraživanja. Članci su preuzeti u elektronskoj verziji u cjelovitom obliku. Analiza podataka Rezultati analize prezentirani su u nastavku s obzirom na predmet/temu radova, autorske karakteristike i tematsko područje (kao što su to napravili Xiao i Smith, 2006.). 34 Članci su posebno popisani u literaturi. 48

57 Predmeti/teme izabranih radova i časopisa Raspodjela traženih pojmova po odgovarajućim bazama podataka u kojima je 78 radova odabrano za meta-analizu prikazana je Tablicom 4. (pojmovi su navedeni abecednim redom). Tablica 4.: Rezultati istraživanja traženih pojmova u bazama podataka Traženi pojmovi Baza podataka ScienceDirect JSTORE Emerald economic welfare GDP GDP calculation GDP definition GDP issues GDP measurement gross domestic product measuring GDP measuring output national accounts national accounts problems national output measurement Ukupno: Brojevi u Tablici 4. ukazuju na ukupni broj radova u čijim je sažecima, ključnim riječima i naslovima pronađen traženi pojam. Svi pojmovi koji su ranije navedeni u okviru trećeg koraka pretraživanja, a ne nalaze se u Tablici 4., dali su nula rezultata u sve tri promatrane baze podataka. U ScienceDirect bazi podataka pronađen je najveći broj radova, tj. 54% od ukupnog broja, a pojmovi 'GDP', 'economic welfare', 'national accounts' i 'national accounts problems' dali su najviše rezultata. Posljedično, slični rezultati su se pojavili kada se promatraju sve baze podataka zajedno; pojam 'GDP' se pojavljuje u najvećem broju radova, a slijedi ga 'national accounts' (Grafikon 2.). Grafikon 2.: Distribucija broja izabranih radova prema traženim pojmovima 49

58 Međutim, iako se pojam BDP često koristi od strane ekonomista i drugih znanstvenika, njegova se metodologija rijetko propituje. Slijedeći misli Van den Bergha (2009.), može se reći kako velik broj ekonomista prihvaća BDP brojke kao činjenicu. Ako se promatra distribucija broja radova u pojedinim časopisima, rezultati su također koncentrirani. Izabrani radovi imaju visoku razinu grupiranja u određenim časopisima (Tablica 5.). Tablica 5.: Distribucija članaka u časopisima i bazama podataka ČASOPISI U BAZAMA PODATAKA ScienceDirect JSTORE Emerald Ecological Economics (20) Economic and Political International Journal of Weekly (6) Social Economics (6) Journal of Development Economics (3) The American Economic Journal of Business & Review (4) Industrial marketing (2) Journal of Socio-Economics (3) The Economic Journal (3) Accounting, Auditing & Accountability Journal (1) World Development (3) Economica (2) Foresight (1) China Economic Review (2) Economic Modeling (2) Economics Letters (2) European Economic Review (1) International Journal of Production Economics (1) Journal of Comparative Economics (1) Journal of Economic Psychology (1) Journal of International Economics (1) Resources Policy (1) Structural Change and Economic Dynamics (1) Ukupno 14 časopisa, 42 članka Journal of Economic Issues (2) Brookings Papers on Economic Activity (1) Canadian Journal of Economics (1) Southern Economic Journal (1) The Canadian Journal of Economics and Political Science (1) The Journal of Economic Perspectives (1) Ukupno 10 časopisa, 22 članka International Journal of Sociology and social policy (1) Journal of Economic Studies (1) Kybernetes (1) Managerial Auditing Journal (1) Ukupno 8 časopisa, 14 članaka Napomena: Brojevi u zagradama ukazuju na broj radova koji se pojavljuju u pojedinom časopisu. Primjerice, u SciencDirect bazi podataka, 48% radova objavljeno je u časopisu Ecological Economics što ga u ovom smislu čini dominantnim časopisom (od ukupno 14 časopisa). Ecological Economics slijede tri časopisa s po tri članka, a ostalih deset časopisa imaju po jedan članak (od ukupno 42 članka u ovoj bazi podataka). U JSTORE bazi podataka vodeći je časopis Economic and Political Weekly sa šest članaka, a u Emerald bazi podataka s istim brojem članaka (koji su 50

59 zadovoljili kriterije pretraživanja) vodeći je časopis International Journal of Social Economics. Autorske karakteristike Karakteristike autora odabranih radova iz tri baze podataka prikazane su Tablicom 6. Omjer samostalnog autorstva vs. koautorstva (dva ili više autora), kao i omjer akademskih vs. neakademskih autora temelji se na ukupnom broju radova odabranih za ovu analizu u pojedinoj bazi podataka. Kada se promatra omjer samostalnog autorstva vs. koautorstva, u ScienceDirect i JSTORE bazama podatak,a veći je broj radova napisan od strane samo jednog autora. U Emerald bazi podataka većina radova (79%) napisana je u koautorstvu. Tablica 6.: Autorske karakteristike Baza podataka ScienceDirect (67 autora) JSTORE (35 autora) Emerald (32 autora) Samostalno vs. kooautorstvo 25 : : 8 Akademici vs. neakademici 57 : 8 (2 nedostajuća podatka) 11 : 4 (20 nedostajućih podataka) 3 : : 3 Napomena: Omjeri u tablici donose se na broj članaka. Autorske karakteristike Geografska distribucija autora SAD (23), Australija (9), Austrija (6), Kina (5), Velika Britanija (5), Kanada (3), Grčka (2), Norveška (2), Španjolska (2), Hrvatska (1), Njemačka (1), Indija (1), Irska (1), Italija (1), Nizozemska (1), Pakistan (1), Poljska (1), Švedska (1), Švicarska (1) SAD (11), Kanada (4), Indija (1) Nizozemska (1), nedostajući podaci (18) SAD (12), Velika Britanija (5), Australija (3), Izrael (3), Italija (3), Švedska (3), Slovačka (2), Češka (1) Nadalje, akademskim autorima smatraju se oni koji rade na sveučilištima i istraživačkim institutima, dok su svi ostali neakademski (npr. rade u određenom zavodu, tvrtki i sl.). Uočeno je kako velika većina autora izabranih radova pripada akademskoj skupini. 35 To je i očekivano budući je pretraga obuhvaćala specifične stručne ekonomske termine kojim se više bave akademski autori. Ipak ti podaci ukazuju i na nedovoljan interes, primjerice, ljudi zaposlenih u statističkim i vladinim uredima za analizu promatranih ekonomskih pojava. Vrlo je vjerojatno kako su ovakvi rezultati povezani s činjenicom da su pretraživani znanstveni časopisi; neakademski autori vjerojatno radove objavljuju u dnevnom tisku, stručnim časopisima i slično. Ipak, upravo ekonomisti koji rade u npr. statističkim uredima bi trebali kontinuirano propitivati metodologiju nacionalnih računa, posebice BDP-a. Veća uključenost ljudi iz različitih ekonomskih zanimanja zasigurno bi privukla pozornost drugih znanstvenika, prouzročila bi testiranje nekih ekonomskih 35 Potrebno je napomenuti kako u ScienceDirect i JSTORE bazama podataka nedostaju informacije o pojedinim autorima. To je najčešće slučaj kod nešto starijih radova, npr. 8 radova iz JSTORE baze podataka, kod kojih nedostaju informacije o autorima, objavljeni su prije godine. 51

60 koncepata i u konačnici mogla doprinijeti većem interesu medija i šire javnosti o tome kako i za koje svrhe se mjeri progres u državi. Geografska distribucija autora, kao posljednja promatrana autorska karakteristika prikazana Tablicom 6., odnosi se na državu autora navedenu na članku u vrijeme njegova objavljivanja. Brojevi u zagradama označavaju broj autora iz iste države. SAD imaju dominantnu ulogu u geografskoj raspodjeli s 34% ukupnog broja autora. Iako podaci o 18 autora nisu navedeni u radovima, čak ako oni i nisu iz SAD-a, one i dalje ostaju vodeća država koju slijede Australija, Velika Britanija i Kanada. Tematska područja U sljedećoj fazi, svaki je od odabranih članaka pažljivo pročitan u cijelosti. Svih 78 članaka podijeljeno je u pet logičnih tematskih kategorija 36 s obzirom da se traženi pojmovi u ključnim riječima, naslovima i sažecima ne odnose uvijek u potpunosti na temu članka i njegovu bit. Takva je kategorizacija pridonijela jasnijem razumijevanju daljnje analize. Odabrani su radovi tematski podijeljeni u sljedeće kategorije 37, vodeći pri tome računa o glavnim traženim pojmovima (prikazanih Tablicom 4.): 1. BDP, 2. nacionalni računi, 3. ekonomski rast, 4. održivi razvoj i 5. ostalo (npr. ekonomska performanca, i sl.). Distribucija radova prema tematskim kategorijama prikazana je je Tablicom 7. Tablica 7.: Tematske kategorije radova po bazama podataka Tematska Baza podataka kategorija ScienceDirect JSTORE Emerald Ukupno BDP nacionalni računi ekonomski rast održivi razvoj ostalo Najveći broj članaka pripao je u tematsku kategoriju nacionalni računi, koju slijedi kategorija BDP. Meta-etnografska analiza ukazala je na slabu prisutnost rasprava o kritikama korištenja BDP-a u svrhu vrednovanja blagostanja u akademskim krugovima. Takve su kritike, kako je već ranije rečeno, poznate, ali se nedovoljno ističu u znanstvenim člancima prilikom korištenja BDP brojki. Ignoriranje prepoznatih problema BDP-a vodi do upitno mjerenog progresa, tj. ekonomske dimenzije objektivnog blagostanja društva. Tome u prilog govori i velik broj alternativnih mjera koje na raznolike načine žele ponuditi nove načine 36 Meta-analizu koristio je i Cummins (1996.) za proučavanje 152 rada u kojima se spominjalo 173 područja zadovoljstva životom, a koja je on ovom analizom sveo na svega 7 domena. 37 Ne sadrže sve baze podataka svih pet tematskih kategorija u koje su članci razvrstani. 52

61 mjerenja progresa društva. Drugim riječima, iako se u znanstvenim člancima prilikom korištenja BDP-a najčešće ne ističu njegovi nedostaci i ograničenja, rastući broj indikatora i indeksa koji nadilaze sami BDP govore kako su takva ograničenja ipak prepoznata Zaključna razmatranja o ekonomskoj dimenziji i BDP-u Progres je lijepa riječ. Ali promjena je njegova motivacija. A promjena ima svoje neprijatelje. Robert Francis Kennedy Mjerenje blagostanja kontroverzna je tema, a bez dogovorene metode mjerenja blagostanja u okviru ekonomije, BDP je postao naširoko korišten za tu svrhu (Sen, 1976.). Kako je prikazano, BDP je mjera ekonomskog rasta, ali ne i razvoja, niti cijele objektivne dimenzije niti, posljedično, blagostanja društva. Ipak, korištenje BDP-a kao mjere blagostanja, unatoč brojnim ograničenjima, postala je uobičajena praksa (Islam i Clarke, 2002.). Ideja kako rast BDP-a može biti opstruktivan i nezdrav rijetko interesira ekonomiste, iako se istu tu ideju kritizira već desetljećima (Capra i Henderson, 2009.). Nepokolebljiva potraga za ekonomskim rastom - utjelovljena u prestižnom i nadmoćnom fokusu na BDP-u - ostavila je više od milijardu ljudi u strašnom siromaštvu i nije osobito poboljšala blagostanje onih koji su već bili bogati, niti je omogućila ekonomsku stabilnost. Umjesto toga, takav fokus doveo je društva ravno do ruba litice brzog smanjenja prirodnih resursa i nepredvidivih klimatskih promjena (Abdallah i dr., 2009.). Gledanjem na ekonomski rast iz uzročno-posljedične perspektive, potrebno je obratiti pozornost ne samo na njegove odrednice, već i na posljedice (koristi, ali i troškove) koje isti generira. U današnje vrijeme je prisutan konsenzus kako ljudi ne osjećaju samo koristi ekonomskog rasta (npr. širenje asortimana proizvoda raspoloživih za potrošnju, poboljšanje obrazovnih, zdravstvenih i drugih društvenih mogućnosti i dr.), već i njegove troškove (Bleys, 2005.) kao što su stres, onečišćenje okoliša, neravnomjerna distribucija dohotka, kriminalitet i sl. Heinberg (2011.) govori o kraju ekonomskog rasta koji je zadnjih nekoliko stoljeća postao doslovce jedini indikator nacionalnog blagostanja. Nadalje, prema istom autoru, kraj ekonomskog rasta neizbježan je proces čijim je svjedokom bila nedavna kriza kao ključni trenutak tog procesa. Maxton (2011.) isto upozorava kako dolazi kraj ekonomskog rasta i kraj progresa do kojeg je dovelo moderno ekonomsko razmišljanje. Zbog takvog razmišljanja u današnje vrijeme postoji nezasitna želja za sve većom potrošnjom zbog koje se ljudi suočavaju s dugovima, povećavaju se prihodovne nejednakosti, te mnoge vlade duguju više nego će ikada moći vratiti. Nužno je stoga 'pokopati' mnoge ekonomske ideje, te ponovo promisliti o značenjima pojmova kao što su slobodno tržište, konkurencija, regulacije i razmjena te usmjeriti društva suštini koju se želi postići. 53

62 Graaf i Batker (2011.) propituju čemu služi ekonomija te govore kako je došlo vrijeme kada treba prestati 'juriti' rast i početi slijediti sreću. Michaelson i dr. (2009.), govore kako je kratkovidna opsjednutost ekonomskim rastom značila da su ljudi skloni zanemariti njegove utjecaje na blagostanje, kao što su duže radno vrijeme i sve veća razina zaduženosti. Time je stvoren ekonomski sustav koji istiskuje mogućnosti za pojedince, obitelji i zajednice za provođenjem aktivnosti koje igraju ulogu u promicanju blagostanja. Sve to poduprto je od strane fiskalnog sustava koji je, kao što su nedavni događaji pokazali, izmakao kontroli. Šira javnost Hrvatske (a praksa nije ništa drugačija u svijetu) kontinuirano je izložena podacima o BDP-u u dnevnim tiskovinama i javnim glasilima. Gotovo sve u ekonomskoj praksi izražava se u ili uz pomoć BDP-a: javni dug, fondovi EU, podjela zemalja prema stupnju razvoja, javna pomoć, potpore, razna ulaganja, npr. u istraživanja i razvoj i sl. Ovdje su navedeni samo neki citate iz tiska i objavljenih na internetu: Očekivalo se da zemlje članice nemaju godišnji deficit proračuna viši od tri posto BDP-a, a javni dug manji od 60 posto BDP-a. 38, Četiri strukturna fonda i Kohezijski fond predstavljaju glavne financijske instrumente ove politike čiji su cilj specifična područja EU. Ukupno, ovi fondovi iznose oko 0,4% BDP-a EU." 39, Glavni, pooštreni kriterij fiskalnog pakta, po kojemu deficit u proračunu ne smije biti veći od 0,5 posto BDP-a (Maastrichtski kriteriji su propisivali maksimalan deficit proračuna od tri posto BDP-a!), ove godine planira zadovoljiti još samo Njemačka. 40 Schepelmann i dr. (2010.) ističu kako je BDP dakako korisna mjera sadržana u većini ekonomskih politika i ciljeva kako na EU, tako i na državnim, regionalnim i lokalnim razinama te kako je se ne bi trebalo riješiti, nego bi bilo poželjno smanjiti ovisnost o njoj. Autori pri tome ističu kako regionalna politika EU koristi BDP prag za procjenu imaju li regije pravo na EU financiranje 41, te kako doprinosi država članica ukupnom EU budžetu trenutno su bazirani na BNP-u, Pakt o stabilnosti i rastu i kriteriji konvergencije u Ekonomsku i monetarnu uniju koriste BDP u kalkulacijama državnog duga i deficita (kao udio u BDP-u). Središnja strategija EU iz godine Lisabonska strategija također je okrenuta rastu te joj je cilj, između ostalih, bio postići tri posto prosječnog ekonomskog rasta godišnje. Ekonomisti i statističari vjerojatno bi se složili kako je BDP mjera ekonomske aktivnosti; ipak, kao što bi nas pogled u bilo koje novine i uvjerio, u ekonomskoj 38 EU4Journalists, [pristupljeno ] 39 Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, df, [pristupljeno ] 40 Slobodna dalmacija, px, [pristupljeno ] 41 Primjerice, regije imaju pravo na Europski regionalni razvojni fond i Europski socijalni fond ako imaju regionalni BDP koji je manji od 75% prosjeka Unije. 54

63 politici BDP i dalje ima ključnu ulogu, tj. ako se želi usporediti dvije zemlje poseže se, između ostalog, za brojkama BDP-a po stanovniku (Stockhammer i dr., 1977.). Međunarodne usporedbe životnih standarda i razvoja su neizbježne jer javno mišljenje (koje najčešće oblikuju mediji) 42 ima nezasitan apetit za svjetskim ili regionalnim rangiranjem koje se najčešće provodi pomoću BDP-a (Dowrick i dr., 2003.). Nadalje, države svijeta dijele se prema razvijenosti, što je iako logično, opet uvjetno točno jer je glavni kriterij za to manjkavi BDP. Ekonomski povjesničari ističu da kad se jednom počne s mjerenjem nečeg na određeni način - posebice nečeg kompliciranog kao što su ekonomske transakcije u nacionalnom gospodarstvu - dvije stvari se tendiraju dogoditi: prvo, mjerenja sama počinju oblikovati naše konceptualno razumijevanje samog problema i drugo, troškovi povezani s promjenom ili redizajniranjem sustava i načina mjerenja postaju rastuće odbojni (Perlman i Marietta, 2005.). To se upravo događa s BDPom. Velik doprinos poboljšanju i napretku mjera progresa, pravog blagostanja dan je međunarodnom konferencijom naziva Pored BDP-a (engl. Beyond GDP) održanom u studenom godine u Briselu, a organiziranom od strane Europske komisije, Europskog parlamenta, OECD-a, Svjetskog fonda za prirodu (engl. World Wild Fund for Nature - WWF) i Rimskog kluba (engl. Club of Rome). Predsjednik Europske komisije, José Manuel Barroso, u pozdravnom je govoru konferencije 43 naglasio kako je BDP, od svog nastanka 1930-ih godina, brzo prihvaćen kao najbolja prepoznata mjera ekonomske performance u svijetu. Ali, dodao je i kako je BDP indikator ekonomske tržišne aktivnosti te kako nikad nije niti bio namijenjen biti točna mjera blagostanja. Čak je i Simon Kuznets, jedan od glavnih kreatora BDP-a, rekao kako blagostanje nacije teško može biti prikazano pomoću mjere nacionalnog dohotka. Time je Barroso zaključio kako je došlo vrijeme za ići pored mjera i alata koji su razvijeni za potpuno drugačiji svijet iz 1930-ih godina i za adaptirati ili nadopuniti BDP s indikatorima koji bolje odgovaraju današnjim potrebama i izazovima s kojima se čovječanstvo suočava. Nažalost, kako ističe Dill (2009.), nakon obećavajuće EU konferencije Pored BDPa, sve su aktivnosti za iznalaženjem alternativa usporene ili stopirane. Štoviše, Dill (2009.) naglašava kako je u Deklaraciji izdanoj u kolovozu godine Europska komisija opravdala trenutnu BDP politiku i samo obećala dodati neke ekološke račune. U svom zaključku, Europska komisija pokopava svaku moguću promjenu izjavom kako komisija namjerava izvijestiti o provedbi i rezultatima akcija koje su pred nju stavljene najkasnije do godine. 42 Javnost velik dio informacije uglavnom dobiva putem medija, a i kad stižu od drugih ljudi, one opet uglavnom potiču iz medija. Temeljem tih informacija javnost stvara mišljenje (javno mnijenje) o događajima i njihovim akterima (Perinić, 2010.). 43 Dostupno na Beyond GDP [pristupljeno ] 55

64 Dill (2009.) pretpostavlja kako SAD i EU imaju dva glavna razloga za očuvanje BDP-a i ignoriranje svih aktivnosti koje propituju BDP. Glavni razlog može biti neophodnost nastavka praćenja udjela duga u BDP-u kao bi se nastavila praksa prodaje državnih vrijednosnih papira i izbjegla insolventnost vlade; a drugi razlog je što ekonomske znanosti u potpunosti vjeruju BDP-u te se sve prognoze o rastu, progresu ili krizi donose na osnovu BDP-a. U konačnici, to bi značilo propitivanje empirijske baze ekonomskih znanosti i gotovo svih njezinih rezultata. Svaka sumnja u pouzdanost BDP-a riskira postati visoko političko pitanje. Neke države uočile su nedostatke isključivog mjerenja neodrživog rasta BDP-a te su osnovale vijeća kako bi pomogla državnim tijelima u donošenju odluka. Primjerice, u siječnju godine, tadašnji francuski predsjednik Nicholas Sarkozy zaposlio je dva ekonomista i dobitnika Nobelove nagrade: Josepha Stiglitza i Amartyau Sena zajedno s francuskim ekonomistom Jeanom-Paulom Fitoussijem kao komisiju za mjerenje ekonomske performance i društvenog progresa (engl. Commission on the Measurement of Economic Performance and Social Progress), poznatu kao Stiglitz-Sen-Fitoussi komisiju, kako bi se preispitala uloga BDP-a. U rujnu godine navedena je komisija izdala izvješće koje, iako ne daje specifični recept za bolju mjeru društvenog napretka i blagostanja, naglašava važnost mjerenja i objektivnog i subjektivnog blagostanja, i to iz perspektive pojedinca, a ne ekonomije kao cjeline, uzimajući pri tome u obzir višedimenzionalnu prirodu blagostanja. Tri tjedna prije toga, Europska komisija (2009.) se izjasnila po pitanju BDP-a: to je još uvijek najbolja pojedinačna mjera funkcioniranja tržišne ekonomije. Godinu dana poslije (točnije krajem godine) britanska vlada donijela je odluku o provođenju godišnjeg nacionalnog mjerenja sreće među stanovništvom Britanije. U Velikoj Britaniji mjerenje sreće je prilično aktualno; od Zakona o lokalnoj samoupravi iz godine koji je dao lokalnim vlastima moć za promicanje blagostanja i zatražio razvoj sveobuhvatne strategije za tu svrhu, do Layardove knjige Sreća, BBC-jeve televizijske serije The Happiness Formula i Making Slough Happy i sl. Izvješće Komisije održivog razvoja (2009.) iz Velike Britanije naziva Prosperitet bez rasta? (engl. Prosperity Without Growth?) 44 zagovara novu viziju prosperiteta održivosti i blagostanja, te pitanja relevantnosti ekonomskog rasta za te ciljeve. Iako je cijela tema na svojevrsnom početku, velika je stvar što je vlada Velike Britanije uopće dopustila raspravu o onome što je do tada u potpunosti bila tabu tema. Istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo je kako 44 Izvješće je kasnije preraslo u knjigu autora Tima Jacksona naziva Prosperity without Growth: Economics for a Finite Planet. Izvješće komisije dostupno je na Sustainable Development Commission, [pristupljeno ] 56

65 81% ljudi podržava ideju da bi Vladin primarni cilj trebao biti najveća sreća, a ne najveće ekonomsko bogatstvo. 45 U Belgiji je pokrenuto istraživanje u sklopu projekta Znanost za održivi razvoj (engl. Science for a Sustainable Development) pod nazivom WellBeBe 46 kojem je cilj analizirati koncept dobrog života, identificirati najbolje indikatore za pojedine segmente blagostanja, analizirati odnos prijašnjih indikatora SWB-a i njihovu vezu s npr. BDP-om. OECD-ov projekt naziva Društvo na prvi pogled (engl. Society at Glance) također ima sličan fokus uspostavljanjem novog skupa ekonomskih, društvenih i ekoloških indikatora kako bi se dobila jasnija slika o performancama država. Ovdje su također uključene i mjere životnog zadovoljstva jer je konstruiranje mjera koje pokazuju kako se ljudi stvarno osjećaju po pitanju svojih života i blagostanja izuzetno važno (OECD, 2009.). No, Abdallah i dr. (2009.) tvrde kako je implicitno priznanje javnosti o važnosti blagostanja samo polovica priče jer su političari i vlade još uvijek u iluziji da ekonomski rast definira uspjeh. Zamjena BDP-a nije nužna, čak možda niti poželjna, ali je od ključnog značaja pravilna interpretacija BDP brojki i prestanak njegova svekolikog štovanja u kontekstu univerzalne mjere. Potrebno je progovoriti i o drugim mjerama progresa društva. Nacionalna politika treba biti vođena skupom indikatora, od kojih BDP treba biti jedan jer kombinacija svih alternativnih mjera (ekonomskih, socijalnih indikatora te mjera subjektivnog blagostanja) nudi najbolju perspektivu za donošenje odluka (Bleys, 2005.). O evoluciji progresa u kojoj se trenutno događa kraj ekonomskog rasta iscrpljenog vlastitim resursima govori i Paepke (1993.) koji svojevrsni izlaz vidi u ljudskoj transformaciji. S druge strane, Ben-Ami (2012.) u knjizi simboličnog naziva Ferariji za sve (engl. Ferraris for All) brani ekonomski progres i sve veće aspiracije, uvjeravajući ljude, posebice 'skeptike rasta' kako je obilje moguće za sve, kako rast koristi čovječanstvu te kako nejednakosti označavaju razvoj društva, a ne predstavljaju ograničenja. Wright (2004.) u kratkoj povijesti progresa progovara o njegovoj repetitivnoj strani, tj. kako je nužno iskoristiti veliku prednost koju ljudi imaju u današnje vrijeme: znaju kako su funkcionirala društva u prošlosti (što je i zašto pošlo krivim putem) te mogu izbjeći njihovu sudbinu. Postoje alati i sredstva za podjelu resursa, smanjenje onečišćenja, podjelu osnovne zdravstvene njege, postavljanje ekonomskih limita u ovisnosti o prirodnim; ako se to ne učini sada, kasnije (u teškim vremenima) to neće biti moguće. Pitanja koja na kraju rasprave o ekonomskom rastu ostaju otvorena su koliko 'veliki' ekonomski rast država može postići, može li taj proces biti kontroliran (Van 45 Dostupno na BBC News, [pristupljeno ] 46 Više informacija o istraživanju dostupno je na Wellbebe, [pristupljeno ] 57

66 den Bergh, 2000.), mjeri li se rast na ispravan i točan način te koje su i kolike njegove ukupne posljedice. Čak i ako se pronađu adekvatni odgovori na navedena pitanja i postigne zadovoljavajuća i održiva 'brojka' rasta, povijesna kreacija, ali i sama definicija BDP-a ne ukazuju nužno kako se radi o mjeri ekonomskog razvoja ili njegove održivosti, tj. cjelokupnog objektivnog blagostanja. Drugim riječima, povećanje BDP-a zasigurno označava ekonomski rast (kao kontinuiranu pozitivnu promjenu BDP brojki), ali ne i ekonomski razvoj koji ima puno šire značenje. Posljedično, BDP nije dostatna mjera pomoću koje bi se mogli donositi zaključci o objektivnom blagostanju društva. Stoga, pitanje mjerenja progresa društva pomoću BDP-a ostaje otvoreno (Stiglitz, 2009.), a jasna i koncizna upotreba brojki BDP-a (posebice od strane ekonomista) postaje još značajnija. Sve do sada navedeno, govori u prilog prvoj hipotezi ove disertacije (H 1 ) kako je mjerenje progresa društva korištenjem isključivo indikatora objektivnog blagostanja (posebice ekonomske dimenzije) nedostatno. Potvrđene su i pomoćne hipoteze (H 1a i H 1b ), tj. kako je BDP povezan s brojnim problemima koji proizlaze iz njegove definicije, metodologije i korištenja, a meta-etnografska analiza pokazala je kako analizi nedostataka i ograničenja BDP-a nije dana adekvatna pozornost, posebice u znanstvenim krugovima. Prikazano je i kako objektivno blagostanje društva, tj. ekonomski razvoj zahtijeva praćenje i ekonomske i neekonomske dimenzije. * * * * * Iz prethodnog odjeljka nameće se zaključak kako primarni cilj društva i javne politike ne bi trebao biti isključivo ekonomski rast, čak niti ekonomski razvoj nego blagostanje društva, tj. postizanje paralelnog progresa s objektivnog i subjektivnog aspekta (kao što je ranije prikazano Slikom 1.). Prije nego naglasak bude dan na subjektivno blagostanje koje predstavlja središte interesa primarnog istraživanja provedenog u okviru ove disertacije, važno je obratiti pozornost i na značajne pomake u mjerenju neekonomske dimenzije objektivnog blagostanja Neekonomska dimenzija objektivnog blagostanja U okviru ove disertacije cijela podloga razlikovanja ekonomske i neekonomske dimenzije objektivnog blagostanja bazira se na već navedenom kriteriju: ekonomski su faktori oni koji direktno prate zbivanja u privredi (iz 'prve ruke' govore o zdravstvenom stanju u promatranoj državi), a neekonomski faktori prisutni su u društvu s više socijalnog i političkog aspekta. Iz takve podjele faktora proizlazi kako bi se ekonomski razvoj trebao mjeriti pomoću ekonomskih i neekonomskih indikatora. U ekonomskoj dimenziji koja se u najvećoj mjeri odnosi na postizanje ekonomskog rasta, najvažniji indikator je BDP. Ranije navedena 58

67 ograničenja BDP-a kao mjere blagostanja uzrokovala su opravdani nastanak novih mjera progresa koje se u literaturi često nazivaju alternativnim mjerama. Monetarne mjere ne bi trebale biti ultimativno jedine za mjerenje progresa jer su pojednostavljene, jer ne obuhvaćaju sve aspekte ljudskog života i jer imaju nedostataka u pristupu i metodologiji. Mjere ekonomskog rasta zasigurno jesu ključne za bilo kakvu procjenu progresa, ali one trebaju biti nadopunjene s mjerama ostalih dimenzija objektivnog blagostanja (Boarini i dr., OECD, 2006.), tj. objektivno blagostanje nužno je mjeriti u obje njegove sastavnice. Potvrdu nužnosti razlikovanja ekonomske i neekonomske dimenzije često daju rezultati nekih od indikatora neekonomske dimenzije (vidjeti, npr. odjeljak ) Mjerenje neekonomske dimenzije objektivnog blagostanja Neadekvatnost BDP-a (između ostalog) u mjerenju blagostanja države dovela je do razvoja alternativnih mjera blagostanja (Ng, 2008.) od kojih neke napuštaju sami proizvodni pristup, uključuju i neekonomsku dimenziju razvoja te često ukazuju na različite stupnjeve blagostanja od BDP-a. U mjerenju neekonomske dimenzije ekonomskog razvoja posljednjih 20-ak godina bilježi se pravi boom raznovrsnih indikatora koji imaju za cilj nadopuniti čisto ekonomske indikatore, tj. pridonijeti što točnijem mjerenju stvarnog blagostanja. Od ranih 1980-ih godina, razvijen je velik broj alternativnih indikatora koji su željeli zadovoljiti ciljeve održivog razvoja napustili su konvencionalnu ekonomiju. Različiti autori zagovaraju različite pristupe kad su u pitanju alternative BDP-u. Primjerice, Islam i Clarke (2002.) predstavili su metodu kojom se u izračun indikatora prilagodbe BDP-a ukomponirala analiza troškova i koristi ekonomskog rasta. Autori, koristeći Tajlandske podatke, pokazuju kako BDP može biti korišten kao indikator blagostanja ako se procjene BDP-a naprave u okviru cost-benefit analize (uzimajući u obzir troškove i koristi ekonomskih aktivnosti i rasta). Landefeld i dr. (2010.), zagovaraju mogući alternativni pristup 'nove' mjere ekonomske aktivnosti koja može biti napravljena uz korištenje informacija već dostupnih u okviru postojećih nacionalnih računa. Konkretnije, autori istražuju kako nacionalni računi mogu biti prošireni ciljem nastajanja nove mjere: 1. distribucije rasta prihoda u kućanstvima, ostalim sektorima ekonomije i regijama, 2. održivosti trendova u štednji, ulaganjima i drugim ključnim varijablama važnim za razumijevanje poslovnog ciklusa i izvora ekonomskog rasta. Isti pristup poboljšanja SNA koristi kod neto domaćeg proizvoda (engl. Net Domestic Product - NDP) 47 i ekološki prilagođenog NDP-a (UN, 2003.). Dill (2009.) predstavlja alternativu zvanu National Commons Product (NCP) koji može biti korišten za kreiranje Global 47 Schepelmann i dr. (2010.) ističu kako je teorijsku osnovu za NDP u kontekstu blagostanja vrlo rano razvio Hicks (1939.) i Weitzman (1976.). Nadalje, autori ističu kako je razlika između BDP-a i NDP-a otprilike reda veličine od 15% u većini europskih zemalja u posljednjem desetljeću. 59

68 Commons Indeksa (GCI) koji predstavlja pristup mjerenja prirodnih, društvenih i socijalnih javnih dobara, a stvoren je ciljem kreiranja baze znanja o ekonomiji koja ne može u potpunosti biti pod utjecajem valuta, trgovina i državnih dugova. Cilj je bio stvoriti više održivu i realističniju bazu podataka zbog procjene svjetske ekonomije i poticanja siromašnih zemalja na razvijanje svojih postojećih dobara. 48 Dobar dokaz porasta broja alternativnih mjera rasta dan je od strane UNDP-a (Bandura i Martin del Campo, 2006.) u istraživanju indeksa koji mjere performancu zemlje naziva Istraživanje kompozitnih indikatora za mjerenje performance države (engl. A Survey of Composite Indices Measuring Country Performance). Glavna je svrha istraživanja pronaći indikatore kojima je cilj rangirati ili procijeniti performancu države pomoću analize konkurentnosti, vlade, socijalnih aspekata, ljudskih prava, okoliša, sigurnosti i globalizacije, itd. Ova se studija, dakle, ne bavi samo onim indikatorima čiji je cilj nadopuna BDP-a, već i mjerenje razvoja s neekonomskog stajališta te predstavlja iznimno vrijedan doprinos u smislu količinskog izračuna i kratkog opisa glavnih alternativnih indikatora u svijetu (Grafikon 3.). Grafikon 3.: Broj indikatora za mjerenje performance u razdoblju od do godine Izvor: Bandura i Martin del Campo, 2006., str. 9 Glavni je zaključak ove publikacije kako se kvantiteta indikatora znatno ubrzala od godine, s rastućim brojem institucija koje izrađuju i objavljuju alternativne indikatore. Broj indikatora se u periodu od 26 godina povećao 8 puta. UNDP-ovo izvješće iz godine (Bandura, 2008.) govori o 178 indikatora, što govori o daljnjem porastu broja indikatora, iako ne tako rapidnom kao u periodu godine. U nastavku su navedeni neki od najvažniji i najpopularnijih 48 NCP je konstruiran kako slijedi: 25% prirodnih dobara (besplatna javna dobra koja je osigurala priroda), 32% društvenih dobara (besplatna javna dobra koja su osigurana od zajednice, najčešće od strane države) i 43% privatnih dobara (od kojih 15% honorarni poslovi i rad na crno, 7% religija, kultura i kulturna baština, 7% životno zadovoljstvo/sreća, 7% djeca i 7% lifetime). Vidjeti Dill (2009.) za klasifikaciju dobara, formule, baze podataka i detaljnija objašnjenja. 60

69 alternativnih indikatora (navedenih kronološkim redom nastajanja s autorima ili institucijama i godinama nastanka u zagradama): Mjera ekonomskog blagostanja (engl. The Measure of Economic Welfare - MEW, Nordhaus i Tobin godine), obuhvaća izračune za vrijednosti slobodnog vremena i amortizaciju prirodnog kapitala; predstavlja mjeru godišnje stvarne potrošnje kućanstava, Ekonomski aspekti blagostanja (engl. The Economic Aspects of Welfare - EAW, Zolotas, godine), predstavljaju mjeru blagostanja konstruiranu za prikazivanje cijelog raspona stvarnih promjena u zadovoljstvu društva, Indeks socijalnog progresa (engl. The Index of Social Progress - ISP, Estes godine, ažuriran godine), multidimenzionalni indeks za mjerenje socijalnog (društvenog) zadovoljstva koji je ažuriran godine u Ponderirani indeksa društvenog napretka (engl. Weighted Index of Social Progress - WISP), Indeks održivog ekonomskog blagostanja (engl. The Index of Sustainable Economic Welfare - ISEW, Daly i Cobb godine, ažuriran godine), 49 Indeks ljudskog razvoja (engl. The Human Development Index - HDI, UNDP, godine), Matrični prikaz nacionalnih računa koji uključuju račune okoliša (engl. The National Accounting Matrix including Environmental Accounts - NAMEA, Statistics Netherlands, 1990-ih godina), Pravi indikator progresa (engl. The Genuine Progress Indicator GPI, Redefining Progress, godine), Indeks ekološke održivosti (engl. The Environmental Sustainability Index ESI, Yale i Kolumbija sveučilišni centri i Svjetski gospodarski forum, godine), Milenijski ciljevi razvoja (engl. The Millennium Development Goals MDGs, UN, godine), Indeks performance okoliša (engl. The Environmental Performance Index EPI, UN, godine), Ekološki otisak (engl. The Ecological Footprint EF, WWF i Globalna mreža otiska, godine), Indikator održivog razvoja (engl. The Sustainable Development Indicators SDI, Eurostat). Alternativni indikatori koji konkuriraju tradicionalnim ekonomskim indikatorima mogu biti grupirani na različite načine, npr. prema organizaciji koja ih kreira, prema području na koje se odnose, prema ciljnim skupinama kojima su u najvećoj mjeri namijenjeni, itd. Razlike između alternativnih indikatora su značajne, a ovise uglavnom o interesu njihovih stvaratelja, što mogu biti primjerice, praćenje ekoloških pitanja, subjektivnog blagostanja, itd. 49 Za detaljnije informacije o MEW-u, EAW-u i, posebice, o ISEW-u vidjeti Bleys,

70 Dill (2009.) razlikuje tri faze i vrste međunarodnih indikatora: indikatori koji primarno mjere ekonomske pojave, indikatori koji mjere edukaciju, sreću, društveni razvoj, vladavinu prava i ljudska prava i indikatori koji pokrivaju ekološke aspekte. Schepelmann i dr. (2010.) te Goossens i dr. (2007.) dijele mjere u čijem je središtu ekonomski razvoj u tri glavne skupine: indikatori prilagodbe BDP-a, indikatori zamjene BDP-a, i indikatori nadopune BDP-a. Indikatori prilagodbe BDP-a uglavnom se odnose na prilagodbu tradicionalnih mjera ekonomske performance poput BDP-a uključivanjem ekoloških i socijalnih faktora (npr. MEW, ISEW, GPI). Oni rezultiraju pozitivnim ili negativnim signalom koji se daje javnosti i mogu služiti kao značajni komunikacijski alati. Indikatori zamjene BDP-a nastoje mjeriti i procijeniti blagostanje puno izravnije od BDP-a uzimajući u obzir procjenu, primjerice, prosječnog zadovoljstva. Neki od indikatora koji pripadaju toj skupini su HDI, EF, HPI, ESI, EPI. Ipak, neke od snaga i prednosti BDP-a mogu biti izgubljene čistom zamjenom i mogu utjecati na proces donošenja odluka. Zadnja skupina su indikatori koji nadopunjuju BDP poput NAMEA i jedna su od dobrih opcija za 'odlazak' pored BDP-a. U ovu skupinu mogu se ubrojiti i indikatori dopune BDP-a s dodatnim ekološkim i socijalnim informacijama (poput MDGs). McNeill (1999.) naglašava da indikator treba razlikovati između onih aktivnosti koje doista (iskreno) povećavaju standarde života i onih koje ljudi moraju kupiti ili učiniti samo da bi održali svoje postojeće standarde života. Schepelmann i dr. (2010.) ističu kako alternativni indikatori mogu pomoći donositeljima odluka kroz nekoliko koraka policy ciklusa. Slično tome (ali kroz duplo više koraka), Wesselink i dr. (2007.) predstavljaju policy ciklus kao okvir s kojim se može prikazati kako različiti pristupi indikatora mogu koristiti u ili biti podešeni za specifične faze policy ciklusa. Iako se oni najviše fokusiraju na ekološke indikatore, njihov je doprinos u razumijevanju ključnih snaga svakog indikatora značajan. Autori razlikuju dvije glavne skupine indikatora: indikatori agregirani u jedan broj i skupovi indikatora. Policy ciklus predstavlja okvir za grupiranje različitih alata, tj. široku paletu indikatora koji mogu nadopuniti BDP (Slika 9.). Policy ciklus se sastoji od osam faza tijekom kojih se na logičan način rješavaju određeni problemi, počevši od njegovog prepoznavanja i istraživanja, identificiranja mogućih rješenja, odabira najbolje opcije, implementacije te u konačnici praćenja i evaluacije. Kao što ističu autori, iz ovako se prikazanog političkog ciklusa može uočiti kako pristupi pojedinih indikatora bolje odgovaraju određenim specifičnim fazama policy ciklusa od drugih. Štoviše, različiti pristupi indikatora najčešće su povezani s različitim ishodištima iz kojih isti i nastaju (poput službenih statističkih ureda, sveučilišta, istraživačkih instituta, itd.). 62

71 Slika 9.: Različiti pristupi indikatora grupirani oko policy ciklusa Napomena: čitati u smjeru kazaljki na satu, počevši od broja 1. Izvor: Wesselink i dr., 2007., str. 9 Schepelmann i dr. (2010.) naglašavaju kako postoje određeni kriteriji koje treba uzeti u obzir prilikom odabira indikatora: 1. analitička ispravnost (npr. transparentnost i baziranost na teorijskom okviru, baziranost na međunarodnim standardima i konsenzusu o ispravnosti, objektivnost u konstrukciji ako je moguće, mogućnost razdvajanja na komponente, i sl.), 2. mjerljivost (npr. podaci trebaju biti adekvatno dokumentirani i odgovarajuće kvalitete, ažurirani u redovitim intervalima, dostupni u homogenoj i koherentnoj bazi podataka, i sl.), 3. politička relevantnost i korisnost za korisnike (npr. indikatori moraju biti jednostavni za interpretaciju, pokazivati trendove tijekom vremena, odgovarati na promjene u okolišu i vezanim aktivnostima ljudi, biti univerzalni, omogućiti međunarodnu usporedivost, biti dostupni brzo nakon prikupljenih podataka, i sl.). U svezi navedenog, isti autori navode kako korištenje alternativnih indikatora ima ograničenja i nedostatke koji se prvenstveno ogledaju u: 1. nemogućnosti usporedbe na međunarodnim, nacionalnim, regionalnim, lokalnim i sličnim razinama jer su podaci često prikupljeni različitim metodama te jer još nije razvijen metodološki međunarodni standard; pored toga 63

72 dostupnost podataka često varira na lokalnim, nacionalnim ili regionalnim razinama, 2. normativnošću, tj. subjektivnošću koncepta blagostanja procjenjivanje različitih regija značit će nailaženje na različita rangiranja i prioritete indikatora, tj. mnoštvo specifičnih regionalnih/lokalnih faktora koji utječu na i pridonose blagostanju zbog čega je teško odabrati uniformni međunarodni indikator, 3. prosječne vrijednost na nacionalnom nivou često ne reflektiraju regionalne ili lokalne trendove, dajući pri tome iskrivljenu sliku stvarnosti 50. Abdallah i dr. (2009.) ističu kako su mjere itekako važne te navode tri razloga zbog kojih bi indikatore mjerenja progresa trebalo učiniti što kvalitetnijima: 1. Valjanost - ako indikator ne mjeri ono što tvrdi da mjeri, društva mogu biti 'prevarena' misleći da su bolje (ili gore) nego što doista jesu. Indikator koji se koristi za procjenu napretka može dovesti u zabludu. 2. Izopačena motivacija - kad se uspjeh organizacije ili društva procjenjuje na temelju određenog indikatora, može poremetiti ukupno poboljšanje zbog isključive težnje za jačanjem tog indikatora iznad svih drugih. 3. Definiranje progresa možda suptilno, važni indikatori poput BDP-a definiraju smisao onoga što konstruira i predstavlja napredak. Ekonomist Van den Bergh (2009.) ističe pojavu 'konceptualne začahurenosti' (engl. conceptual lock-in ); u stvari, ono što se izračunava, to se i uzima u obzir te bi ljudi uvijek trebali biti svjesni kako je to sustavna pristranost. Uvijek je bilo lakše i jednostavnije računati količine - bilo da se radi o balama sijena ili milijardama dolara nego računati kvalitetu - obrazovanja, života ili pak doista samog sijena. Ciljem izbjegavanja zavedenosti ovom pristranošću, potrebno je napraviti svjestan napor za mjerenje onih temeljnih stvari koje su izazovne za mjerenje, kao što je blagostanje, a ne samo ono što se mjeri relativno lako, kao što je veličina gospodarstva. U nastavku su prikazani neki od najvažnijih neekonomskih indikatora ekonomskog razvoja Indeks ljudskog razvoja HDI HDI je razvijen godine od stane UNDP-a 51 kao mjera blagostanja i utjecaja ekonomske i javne politike na kvalitetu života ljudi, tj. kao mjera ljudskog razvoja koja podrazumijeva povećanje izbora (građenih na zajedničkim prirodnim resursima) i sposobnosti za ljude kako bi živjeli život kojeg cijene i imaju razlog cijeniti. Također se često koristi za određenje razine razvijenosti neke zemlje te predstavlja komparativnu mjeru životnih očekivanja, pismenosti, obrazovanja i životnog standarda. Indeks ljudskog razvoja jedna je od najpoznatijih alternativnih 50 To je jedan od razloga zbog kojih se primarni podaci prikupljeni za potrebe ove disertacije prostorno ograničavaju na lokalnu, tj. gradsku razinu. 51 UNDP također izdaje i indeks ljudskog siromaštva (engl. The Human Poverty Index). 64

73 mjera ekonomskog razvoja; može se reći već i tradicionalna. Tomu svjedoče i brojni rezultati prilikom pretraživanja pojedinih baza podataka, ali i Googla 52 kojeg koristi šira javnost. Rezultati HDI i sva pripadajuća metodologija objavljuju se u Izvješću ljudskog razvoja (engl. Human Development Report - HDR) kojeg je, nakon lansiranja godine, sa službene stranice preuzelo skoro pola milijuna ljudi, a sama HDR web stranica je posjećena preko 3 milijuna puta 53. Time ovo izvješće i indeks uživaju veliku i eksponencijalnu pozornost šire javnosti 54 ; čak veću nego World Development Report kojeg izrađuje Svjetska banka. HDI je, kao indikator kvalitete života kojem maksimalna vrijednost može biti 1, agregatna mjera progresa zemlje koja se sastoji od tri osnovne dimenzije ljudskog razvoja: dug i zdrav život (očekivana prosječna duljina života novorođenih), obrazovanje/znanje (stopa pismenosti odraslih i stopa uključenosti u primarno, sekundarno i tercijarno obrazovanje), pristojan životni standard/prihodi (pri paritetu kupovne moći). Navedene tri dimenzije zajedno s četiri indikatora čine osnovicu za izračun HDI (Slika 10.). Slika 10.: Komponente HDI Izvor: HDR, 2010., str. 13 Indikator očekivano trajanje života pri rođenju, u okviru dimenzije zdravlje, izračunava se primjenom minimalne vrijednost od 20 i maksimalne vrijednosti od 83,4 godine (za Japan godine). To je promatrana maksimalna vrijednost indikatora u zemljama gledano kroz vremenske serije, od do godine. Dakle, indikator dugovječnosti za zemlju u kojoj je životni vijek 55 godina, bit će 0, Primjerice, na dan , pretraga Human Development Index u pretraživaču Google daje oko rezultata. 53 Podaci iz HDR, Za oponente HDI-a koji su razvili indeks održivog ljudskog razvoja (engl. Human Sustainable Development Index) vidjeti OurWorld 2.0, [pristupljeno ] 65

74 Dimenzija obrazovanje izražava se kao geometrijska sredina dva indikatora: prosjeka godina školovanja odrasle osobe u dobi od 25 godina i očekivanog broja godina školovanja djece koja ulaze u školsku dob. Prosječne godine školovanja procjenjuju se na temelju obrazovnih postignuća iz dostupnih popisa stanovništva i istraživanja dostupnih na UNESCO zavodu za statističke baze podataka (maksimum je 13,2 Republika Češka u godini). Očekivane godine školovanja procjenjuju se temeljem upisa u školu prema dobi na svim razinama obrazovanja i populaciji koja službeno pripada određenoj razini obrazovanja. Očekivani broj godina školovanja ograničen je na 18 godina. Dimenzija pristojan životni standard mjeri se pomoću bruto nacionalnog prihoda (GNI 55 ) po glavi stanovnika (u PPP $) umjesto BDP-a po glavi stanovnika (u PPP $). Kod komponente ekonomsko bogatstvo, okvir prihoda je minimalno $100, a maksimalno $ (podaci za Katar u godini); obje vrijednosti su procijenjene u istom razdoblju od do godine. Rezultati sve tri dimenzije HDI-a na kraju se agregiraju u jedan indeks koristeći geometrijsku sredinu. 56 Sama se interpretacija i klasifikacija rezultata HDI nešto mijenjala tijekom godina. U godini (za koju je HDI izračunat za ukupno 177 zemalja svijeta), u skupinu visokog HDI pripale su države s 0,8 ili većim HDI, ukupno njih 63 (vodeća je bila Norveška s 0,965, zatim Island s 0,960 i Australija s 0,957; Hrvatska 57 je bila na 44. mjestu s 0,846), u skupinu srednjeg HDI (0,5-0,8) pripalo je 73 zemlje (vodeća Libijska Arapska Džamahirija s 0,798, najlošija Svazi s 0,5). HDI manji od 0,5 ukazivao je nizak stupanj razvoja (karakterističan tada za 31 zemlju od kojih je većina smještena u Africi; najlošija pozicija Niger s HDI od 0,311). Izvješće iz godine je obuhvatilo ukupno 182 zemlje podijeljene u 4 skupine: vrlo visok HDI (> 0,9), visok HDI (0,8-0,899), srednji HDI (0,5-0,799) i nizak HDI (< 0,5) pri čemu vrlo visok HDI karakterizira razvijene zemlje, dok ostale tri skupine pripadaju zemljama u razvoju. Vodeće države bile su 58 : Norveška 0,971 ( 1), Australija 0,970 ( 2), Island 0,969 ( 2), Kanada 0,966 ( 1), Irska 0,965 (=), Nizozemska 0,964 (=), 7. Švedska 0,963 (=), Francuska 0,961 ( 3), Švicarska 0,960 (=), Japan 0,960 (=) i Luksemburg 0,960 ( 3). Na 45. poziciji nalazi se Hrvatska s HDI od 0,871 (=), a najlošiju poziciju zauzeo je Niger s 0,340. Jubilarno 20. izvješće HDR iz godine pokazalo je znatan progres u mnogim aspektima ljudskog razvoja proteklih 40 godina, ali na štetu raspodjele dohodaka i 55 Iako se GNI tradicionalno izražava u tekućim cijenama, kako bi ga se učinilo usporedivim kroz vrijeme, za potrebe izračuna HDI on se pretvara u GNI u stalnim (baznim) cijenama, tj. nominalni GNI u PPP uzimajući godinu kao baznu. 56 Više detaljnijih tehničkih informacija o metodologiji HDI može se pronaći u HDR iz godine, str HDI se za Hrvatsku računa od godine 58 znakovi =, i označavaju smjer promjene u odnosu na prethodnu godinu 66

75 degradacije okoliša. Isto izvješće navodi kako se prosječni HDI od do godine povećao za 18% (ili čak 41% od godine). Prvi vrhu ljestvice i dalje su se nalazile, kao i prije, Norveška (0,938) i Australija (0,937). Hrvatska je zauzela 51. mjesto (od 196 zemalja) s 0,767 (srednji HDI). Napravljene su i nove tri mjere: prilagođeni HDI za nejednakost (engl. Adjusting the Human Development Index for Inequality), nova mjera nejednakosti spolova (engl. A New Measure of Gender Inequality) i multidimenzionalna mjera siromaštva (engl. A Multidimensional Measure of Poverty). Najnovije HDR izvješće iz godine nosi naziv 59 Održivost i jednakost: bolja budućnost za sve, tj. fokusira se na izazove održivog i pravednog progresa. Kao glavnu prijetnju daljnjeg progresa ističe se klimatska promjena (značajno povećanje prosječne svjetske temperature, povećanje emisije ugljičnog dioksida, smanjenje oborina, povećanje razine mora, erozija tla, nestašica vode), tj. nužnost za hitnom akcijom usporavanja klimatskih promjena i smanjenje nejednakosti jer uništenje okoliša prijeti okrenuti proces nedavno postignutog napretka u ljudskom razvoju (posebice najsiromašnijih). Izvješće je obuhvatilo čak 187 zemalja od kojih se Hrvatska nalazi na 46. mjestu s ukupnim indeksom od 0,796 (očekivano trajanje života pri rođenju 76,6, prosječne godine školovanja 9,8, očekivane godine školovanja 13,9, GNI po glavi stanovnika 15,729 PPP $). Tim se rezultatom Hrvatska našla iznad prosjeka regije Europe i središnje Azije (Grafikon 4.) koji iznosi (dok je u godini iznosio 0.644). Grafikon 4.: HDI trend u razdoblju od do godine Izvor: Human Development Reports, [pristupljeno ] Države koje imaju najbolje pozicije po pitanju HDI-a nisu nužno one s najvećim BDP-om (Grafikon 5.). Primjerice, Norveška i Australija koje imaju najveći HDI, ali 59 Sva HDR od samog početka publiciranja imaju svoje specifične nazive poput Stvarno bogatstvo naroda: putovi ljudskog razvoja (iz godine), Prevladavanje prepreka: ljudska mobilnost i razvoj (iz godine), Milenijski razvojni ciljevi: ugovor između nacija ciljem prestanka siromaštva (iz godine), Ekonomski rast i ljudski razvoj (iz godine) i tako dalje. 67

76 nemaju najveći BDP po glavi stanovnika; Katar i Luksemburg imaju najveći BDP po glavi stanovnika, ali ne i najbolju HDI poziciju. Grafikon 5.: Usporedba BDP-a po stanovniku u PPP i HDI za godinu Izvor: Grafikon izrađen korištenjem Public Data Explorera, Human Development Reports, [pristupljeno ] Velik dio zemalja nalazi se u donjem lijevom uglu grafikona kojeg karakterizira niska razina BDP-a po glavi stanovnika i nizak HDI (od kojih najgoru poziciju ima Demokratska Republika Kongo). Graf ukazuje na pozitivnu vezu između HDI i BDP-a po glavi stanovnika, što je razumljivo s obzirom da HDI u svom izračunu uključuje BDP (iako i druge varijable mogu prevagnuti). Države koje karakterizira HDI rang veći od ranga BDP-a po glavi stanovnika koriste svoje resurse efikasnije kako bi poboljšali živote ljudi (prilike za obrazovanja i zdravstvenu zaštitu su dostupnije široj populaciji), i obrnuto. Ipak, potrebno je imati na umu kako pri interpretaciji HDI nije najvažnije koja je država ispred koje, tj. promatranje ljestvice država, već iznalaženje načina za sve države za dosezanje što veće razine HDI, za njegovo kontinuirano povećanje iz godine u godinu, tj. u konačnici za pridruživanje skupini zemalja koje karakterizira vrlo visok HDI. Dasgupta (2009.) objašnjava kako sveobuhvatno blagostanje društva po glavi stanovnika može opadati u periodu rasta BDP-a po glavi stanovnika te da HDI u tom smislu predstavlja napredak. U konačnici, ljudski 68

77 razvoj nije samo povezan sa zdravljem 60, obrazovanjem i prihodima, već također i s aktivnom uključenošću u oblikovanje razvoja, jednakosti i održivosti Pravi indikator progresa GPI GPI je izrađen godine kao jedna od prvih alternativa BDP-u od strane nevladine think-tank organizacije Redefiniranje progresa (engl. Redefining Progress) iz San Francisca te predstavlja svojevrsnu varijantu ISEW-a, a računa se za SAD. Indeks omogućuje tvorcima politike na nacionalnoj, državnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini mjeriti kako njihovi građani žive u ekonomskom i socijalnom smislu (Talberth i dr., 2007.). Pri tome je svrha GPI mjeriti blagostanje zemlje i kvalitetu života, a ne samo ekonomski rezultat i transakcije. Berik i Gaddis (2011.) navode kako se metodologija GPI-a, iako početno zamišljena za procjenu stanja na nacionalnim nivoima, zbog velikog utjecaja kojeg lokalna politika može imati na blagostanje, koristi i na nižim nivoima regija i sl. Autori dalje navode kako su lokalne GPI studije do sada izradile sljedeće države SAD-a: Vermont 61, Ohajo, Minnesota, Maryland i Michigan. Maryland je država koja je počela koristi GPI u državnom planiranju; godine guverner Martin O'Malley osnovao je radnu grupu koja surađuje sa sveučilištem kojoj je cilj istražiti kako vlada može mjeriti društveno blagostanje i razviti alternativu tradicionalnim ekonomskim indikatorima. Radna grupa odabrala je GPI koji već ima svoju povijest u SAD-u te ga nešto prilagodila svojim potrebama i raspoloživim podacima. Tako je nastao GPI model za Maryland 62 koji ima 26 indikatora podijeljenih u tri kategorije: ekonomski, socijalni, okolišni (poput ranije spomenutih stupova održivog razvoja). Na istoj metodologiji počiva i GPI iz države Ohajo (Slika 11.) koja procjenjuje GPI te su rezultati za period godine objavljeni u studiji 63 izdanoj godine. 60 Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili nesposobnosti te je kao takvo fundamentalno ljudsko pravo (World Health Organisation, Declaration of Alma-Ata, 1978). 61 Gross National Happiness USA - GNHUSA, [pristupljeno ] 62 Interaktivna verzija modela dostupna je na Maryland Department of Natural Resources, [pristupljeno ] 63 Studija je dostupna na Utah Population and Environment Coalition, Report_v74_withabstract.pdf, [pristupljeno ] 69

78 Slika 11.: Ekonomske, socijalne i okolišne komponente GPI Izvor: Berik i Gaddis, 2011., str.19 Konačni GPI je broj koji reprezentira "pravi progres", a njegovi rezultati često ukazuju na drugačije razine progresa od onog na koji ukazuje BDP. Grafikonom 6. prikazan je upravo različit stupanj progresa u ovisnosti o odabranoj mjeri BDP-u po glavi stanovnika, tj. GPI-u po glavi stanovnika u periodu od 50 godina. Grafikon 6.: Usporedba BDP-a po stanovniku i GPI-a po stanovniku u periodu od do godine u $2000 Izvor: Talberth i dr., 2007, str. 19 GPI po glavi stanovnika je u promatranom periodu bilježio rast od 1,33% godišnje, dok je, za usporedbu realni BDP u istom periodu porastao 3,81%. Zabrinjavajuće je što od kasnih 1970-ih godina GPI zapravo stagnira između $14,000 - $15,000, tj. ekonomski rast izražen povećanjem BDP-a od tog perioda do današnjeg vremena odvija se po cijenu nejednakosti, smanjenja kvalitete života i uništavanja 70

79 prirode. Razlog drugačijim rezultatima progresa proizlazi iz drugačije metodologije; GPI uključuje sve troškove ili korisne radove koje BDP isključuje ili tretira kao ekonomsku korist (trošak zločina, trošak onečišćenje vode, trošak onečišćenja zraka, trošak gubitka prirodnih šuma, trošak klimatske promjene), tj. uračunava i iskorištavanje i gubitak prirodnih resursa, onečišćenje okoliša koje nastaje kao posljedica rastućeg konzumerizma, socijalne kategorije (rad u kući, roditeljstvo, volontiranje), gubitak slobodnog vremena, osobnu potrošnju korigira uz pomoć indeksa distribucije dohotka između bogatih i siromašnih. Konkretnije, ako je GPI stabilan ili bilježi povećanje, to implicira da će zalihe prirodnog i društvenog kapitala (o kojima ovisi tijek svih roba i usluga) biti barem jednako velike i za sljedeću generaciju; ako GPI bilježi povećanje, ekonomski sustav erodira zalihe i ograničava perspektivu sljedeće generacije (Talberth i dr., 2007.) Indeks ekološke održivosti ESI i indeks performance okoliša EPI ESI je razvijen ciljem svojevrsne nadopune MDGs i kao kontrapunkt BDP-u. ESI se prvenstveno bavi sposobnošću države za zaštitu okoliša tijekom sljedećih nekoliko desetljeća. Indeks se sastoji od 76 skupina podataka koji su integrirani u 21 indikator 64 ekološke održivosti. Ti indikatori omogućuju usporedbu kroz pet fundamentalnih komponenti održivosti: 1. sustave zaštite okoliša, 2. smanjenje stresa okoliša, 3. smanjenje ljudske ranjivosti, 4. društvene i institucionalne kapacitete, 5. globalno upravljanje. ESI time obuhvaća prirodne resurse, prošle i sadašnje razine onečišćenja, napore u upravljanju okolišem i sposobnost društva za poboljšanjem svojih ekoloških postignuća. Također, on predstavlja alat za praćenje nacionalne performance okoliša i olakšava komparativnu analizu koja je posebno bitna ciljem dostizanja MDGs (pojašnjenje u odjeljku ), posebice u dijelu koji se odnosi na zaštitu okoliša. Izražava se na skali od 0 do 100 pri čemu viši ESI rezultat ukazuje na bolje upravljanje okolišem. 65 ESI je prvi put objavljen godine, zatim 2001., godine. Posljednja, četvrta objava ESI-ja bila je ona iz godine čije izvješće (Esty i dr., 2005.) obuhvaća 146 zemalja. Prema izvješću iz te godine, najbolje pozicije zauzele su Finska (75,1), Norveška (73,4), Urugvaj (71,8), Švedska (71,7), Island (70,8) države koje imaju osigurane prirodne resurse, nisku gustoću naseljenosti i koje su uspjele odgovoriti na izazove razvoja te se očekuje kako će one svojim građanima u budućnosti moći osigurati visok stupanj kvalitete okoliša. Najlošije su pozicionirane Uzbekistan, Irak, Turkmenistan, Tajvan i Sjeverna Koreja s ESI-jem 64 Neki od indikatora su, primjerice: kvaliteta zraka, bioraznolikost, kvaliteta vode, količina vode, smanjenje onečišćenja zraka, smanjenje rasta populacije, menadžment prirodnih resursa, ekološka učinkovitost i sl. 65 Summary For Policymakers, 2005 ESI, dostupno na Socioeconomic Data and Applications Center (SEDAC), [pristupljeno ] 71

80 od svega 29,2 - države koje se suočavaju s brojnim problemima u zaštiti okoliša i koje možda nisu najbolje upravljale politikom zaštite okoliša. Slikom 12. prikazana je mapa svijeta prema ESI-ju iz godine. Vidljivo je kako skupini najvećeg ESI-ja od 59,7 75,1 pripadaju SAD, Južna Amerika, Australija i europske skandinavske zemlje. Slika 12.: Rezultati ESI-ja po državama svijeta u kvantilima za godinu Izvor: Esty i dr., 2005., str. 3 Hrvatska se nalazila na 19. mjestu s ESI-jem od 59,5 pri čemu je najlošiji rezultat zabilježen u komponenti globalno upravljanje (40; Finska 68), a najbolji u komponenti smanjenje ljudske ranjivosti (77; Finska 81). Regresijska analiza BDP-a i ESI-ja pokazala je očekivane rezultate: države s višim BDP-om više investiraju u kontrolu onečišćenja i zaštitu okoliša, najveću pozitivnu korelaciju BDP ima s komponentama ljudska ranjivost te društveni i institucionalni kapaciteti. Generalni su zaključci izvješća ESI-ja iz godine kako se i razvijene i nerazvijene zemlje suočavaju s različitim izazovima zaštite okoliša, kako dobro upravljani ekonomski uspjeh može pridonijeti uspjehu u zaštiti okoliša, ali ga ne jamči, kako u mnogim državama nedostaje podataka za pravilno praćenje performanse, i sl. Godine 2005., iste (ranije navedene) institucije izrađuju novi indeks; EPI koji će zamijeniti dotadašnji ESI 66 te ga objavljuju kao pilot studiju godine, potom u izvješću 2008., i godine. EPI mjeri ukupan doprinos neke zemlje očuvanju okoliša uzevši u obzir glavne globalne ekološke probleme kao i načine na koje se određene zemlje s njima suočavaju. Baš kao i njegov prethodnik ESI, EPI je također indeks čija se vrijednost izražava na skali od 0 do 100. EPI se fokusira na uži skup pitanja zaštite okoliša kako bi i sami rezultati bili jasniji, primjenjiviji, a i sama komparacija između država olakšana. 66 Zamjena se dogodila najvećim dijelom zbog ograničenja ESI-ja kao konkretnog vodiča ekonomske politike koji se bazira na velikom broju indikatora širokog opsega. 72

81 EPI prati performancu i progres države kroz dva šira cilja: zdravlje okoliša (smanjenje opterećenja/stresa kojeg okoliš ima na ljudsko zdravlje) i promicanje vitalnosti ekosustava koji su dalje razvrstani u 10 policy kategorija (Slika 13.). Te se kategorije dalje dijele na ukupno 22 indikatora performance 67 ; npr. kategorija šume ima tri indikatora: gubitak šuma, promjena u šumskom pokrovu i rastuće zalihe šuma. Podaci koji se koriste za izračun EPI-ja dobiveni su iz službenih statističkih ureda, posebnih studija od međunarodnih organizacija, različitih promatranja i slično. 68 Slika 13.: Ciljevi i kategorije EPI-ja godine Napomena: postoci u zagradama ukazuju na mjeru kojom isti sudjeluju u kreiranju ukupnog indeksa Izvor: Emerson i dr., 2012., str. 16 Pored EPI-ja, u izvješću se iz godine dostupan je i trend EPI koji rangira države prema promjeni u performanci okoliša u posljednjem desetljeću ( godine) te time ukazuje koje države napreduju, a koje nazaduju tijekom vremena, tj. pokazuje koliko su učinkovite politike zaštite okoliša koje specifična država provodi. Izvješće iz godine (Emerson i dr., 2012.) obuhvatilo je analizu 132 zemlje svijeta od kojih se na vodećim pozicijama (Tablica 8.) nalaze Švicarska (76,69), Latvija (70,37), Norveška (69,92), Luksemburg (69,2) i Kostarika (69,03). Drugim 67 Detaljnija metodologija dostupna je u Emerson i dr., Kritike EPI-ja baziraju se na nedostatnoj verifikaciji podataka, tj. izvješća vlada pojedinih zemalja često nisu podvrgnuta neovisnoj eksternoj verifikaciji. 73

82 riječima, i zemlje koje ne pripadaju skupini najbogatijih (gledano prema BDP-u po glavi stanovnika) poput Latvije i Kostarike mogu zauzeti dobre pozicije. To govori kako prihodi nisu jedina odrednica performance okoliša, već je nužna i dobra politika i vlada (upravljanje). Najlošiju poziciju imaju Irak (25,32), Turkmenistan (31,75) i Uzbekistan (32,24) koje obilježava oskudica vode te imaju slabu vladu. Tablica 8.: Prvih 30 zemalja prema EPI i Trend EPI rangiranju za godinu Napomena: označene države pripadaju u najboljih 10 prema Trend EPI (pored navedenih u tablici to su i Tajland, Irska, Egipat, Rumunjska, Angola, Azerbajdžan). Izvor: Emerson i dr., 2012., str. 10 Najlošije pozicije prema Trend indeksu imaju sljedećih 10 zemalja: Estonija, Bolivija, Saudijska Arabija, Rusija, Bosna i Hercegovina, Kuvajt, Južna Afrika, Kazahstan, Turkmenistan i Irak (zadnjih 6 ujedno se nalaze i na dnu EPI ljestvice). Hrvatska je na 20. poziciji s vrijednošću EPI-ja od 64,2, a prema Trend EPI-ju nije pripala niti u skupinu 10 najboljih niti 10 najgorih u posljednjem desetljeću; prema trend EPI-ju je na 74. mjestu (pripada skupini zemalja koje napreduju). Slični trend performance zaštite okoliša kao Hrvatska imaju i Peru, Srbija, Litva, Švicarska i Australija. U konačnici, ekološki izazovi koji stoje pred svakom državom su specifični, ovisni o određenim okolnostima i stupnju razvoja. Zaključne smjernice Izvješća iz godine (Emerson i dr., 2012.) govore kako su mnoge države postigle uspjeh u rezultatima održivosti zaštite okoliša, ali kako je svima generalni problem 'borba' s klimatskom promjenom (što se posebno odnosi na emisiju stakleničkih plinova). Nadalje, naglašeno je kako je potreban puno veći i bolji nadzor, tj. veća količina podataka za države te konstantno praćenje, analiza i izvješćivanje, kao i mehanizmi za verifikaciju podataka. 74

83 Milenijski ciljevi razvoja MDGs Milenijska deklaracija 69, kao ključni politički dokument UN-a za 21. stoljeće usvojena je u rujnu godine od strane državnika iz svih tadašnjih 189 članica UN-a koji su dali svojevrsno obećanje za oslobođenje ljudi od ekstremnog siromaštva. Dokument je poznat po ukupno osam glavnih Milenijskih ciljeva razvoja (katkad zvani i Milenijski razvojni ciljevi) te aktivnostima koje su u funkciji njihova ostvarenja do godine. Milenijski ciljevi su: 70 iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad, osigurati univerzalno osnovno obrazovanje, promovirati ravnopravnost spolova i osnaživanje žena, reducirati smrtnost djece, poboljšati zdravlje majki rodilja, boriti se protiv HIV/AIDS-a, malarije i drugih zaraznih bolesti, osigurati održivost okoliša, razviti globalnu suradnju za razvoj. Iz ovako konstruiranih ciljeva može se zaključiti kako je osnovna pretpostavka MDGs-a da svaki čovjek ima pravo na hranu, obrazovanje i zdravstvenu skrb, da je na globalnoj razini očuvanje okoliša prioritet, kao i da se MDGs mogu ostvariti kontinuiranim razvojem i jačanjem globalnog partnerstva u okviru kojeg najbogatiji trebaju pružiti pomoć najsiromašnijima. 71 Pojedinačni MDGs rijetko se kada mogu promatrati izolirano jer oni nisu zasebne cjeline, već skup višedimenzionalnih ciljeva i podciljeva koji se u velikoj mjeri nadopunjuju. Zbog toga je proces njihova ostvarivanja uzajamno ovisan i uvjetovan. Konkretnije, pored navedenih osam ciljeva, uspostavljeni su i podciljevi; ukupno njih 21 koji se mjere pomoću 60 indikatora 72. Primjerice, za prvi cilj iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad, postavljene su tri podcilja: 1. a) u periodu godine prepoloviti udio populacije čiji su prihodi manji od jednog dolara na dan, 1. b) postići punu i produktivnu zaposlenost i dostojan posao za sve, uključujući žene i mlade ljude, 1. c) u periodu Dokument je dostupan na United Nations, [pristupljeno ] 70 Detaljnije informacije o MDGs dostupne su na United Nations Development Programme, [pristupljeno ] Vidjeti također Jayasuriya i Wodon ( 2003.). 71 Osvrt na završni dokument summita o Milenijskim ciljevima razvoja godine, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, [pristupljeno ] 72 Puni popis svih ciljeva, meta i indikatora dostupan je na web stranici Millennium Development Goals, [pristupljeno ] 75

84 2015. godine prepoloviti udio populacije koji pati od gladi. Svaki podcilj dalje ima indikatore 73 pomoću kojih se kvantificira. Hrvatska, koja je članicom UN-a postala godine, također sudjeluje u postizanju MDGs s Ministarstvom vanjskih poslova i europskih integracija kao koordinatorom projekta. Provedba Milenijske deklaracije započela je godine definiranjem Milenijskih ciljeva razvoja na nacionalnoj razini, a prvo Nacionalno izvješće o provedbi ciljeva Milenijske deklaracije UN-a objavljeno je u srpnju pod nazivom Izvješće o napretku i ostvarenju MDGs u RH za razdoblje kolovoz prosinac godine. 75 Najnovije izvješće u Hrvatskoj je Pregled postignuća RH u ostvarivanju MDGs za razdoblje od do godine. 76 U rujnu godine održan je UN-ov Summit o MDGs u New Yorku. Tada je obilježena deseta godišnjica usvajanja Milenijske deklaracije, tj. održano je 65. zasjedanje Opće skupštine UN-a koje je rezultiralo usvajanjem rezolucije pod nazivom Održati obećanje: ujedinjeni u ostvarenju Milenijskih ciljeva (engl. Keeping the Promise: United to Achieve the Millenium Development Goals), tj. svijet je opet obećao ubrzati progres u postizanju zacrtanih ciljeva do godine. Zaključeno je kako su generalna očekivanja bila veća od postignutih rezultata, čemu je zasigurno pridonijela i financijska i gospodarska kriza godine. Ciljem osiguranja daljnjeg napretka, u preporukama završnog dokumenta o MDGs se ukazuje na nužnost kontinuiranog napora na nacionalnoj i međunarodnoj razini kroz sva tri vremenska razdoblja: kratkom, srednjem i dugom. 77 Preporuke i smjernice su detaljnije razrađene u dokumentu za svaki od osam ciljeva zasebno. 73 Besplatni softverski alat Nadzorna ploča održivosti (engl. The Dashboard on Sustainability) ilustrira kompleksnost relacije između ekoloških, ekonomskih i socijalnih pitanja, a baziran je na MDG skupu indikatora. Alat sadrži preko 60 indikatora za otprilike 200 zemalja za period godina, a podaci su ažurirani u siječnju godine. Alat je dostupan na web stranici European Statistical Laboratory, [pristupljeno ] 74 Izvješće su izradila Tijela državne uprave RH i nevladine udruge, koordinirani od strane Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH i u intenzivnoj suradnji s Uredom UNDP-a 75 Dostupno na United Nations Development Programme, [pristupljeno ] 76 Dostupno na Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, [pristupljeno ] 77 Osvrt na završni dokument summita o Milenijskim ciljevima razvoja godine dostupan je na Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, [pristupljeno ] 76

85 Ekološki otisak EF Ekološki otisak je koncept razvijen u doktoratu Mathiasa Wackernagela godine, a naziv ekološki otisak izvedenica je Reesa godine. 78 EF mjeri kojom mjerom čovječanstvo pritišće planet, a na čelu EF nalazi se nevladina organizacija Global Footprint Network iz SAD-a. Danas se EF široko primjenjuje od strane znanstvenika, tvrtki, vlada, agencija, pojedinaca i institucija koje su usmjerene praćenju ekoloških resursa i unapređivanju održivog razvoja. 79 EF se izračunava u hektarima (ha), tj. globalnim hektarima (gha) 80 potrebnim za trošenje prirodnih resursa, proizvodnju i odlaganje otpada. Ukazuje na to koliko je površine zemlje i vode potrebno za podržavanje našeg načina života, tj. koliko zemlje i vode čovječanstvo treba za proizvodnju svih potrebnih resursa i apsorbiranje svog otpada, koristeći raspoloživu tehnologiju. EF time objašnjava kako živimo, a na njega najviše utječe potrošnja fosilnih goriva i emisija CO 2 te proizvodnja hrane. Tipovi zemlje koji se koriste u izračunu ekološkog otiska su plodna zemlja, pašnjaci, šume, more (90% ukupnog ribarstva odvija se u svega 8% morskih površina), zemlja prekrivena infrastrukutorm (ceste, zgrade, parkirališta, i sl.), površina potrebna za apsorpciju emisije dobivene korištenjem fosilnih goriva, zemlja na kojoj je prisutna bioraznolikost. Najveći utjecaj na ekološki otisak ima iskorištavanje i potrošnja fosilnih goriva - s 47% utječe na kasniji rezultat. Poljoprivreda i pašnjaci utječu sa sljedećih 29%. Odnos prema šumama sljedećih 9%, ribarstvo 6%, građevine 5% te nuklearna i hidroenergija 4% (Šimleša, 2007.). Podaci za izračun EF koriste se iz 200 nacionalnih računa ekološkog otiska (engl. National Footprint Accounts) i sadrže gotovo podataka za jednu državu godišnje. Računa se za 150 zemalja u svijetu, tj. 241 državu, teritorij i regiju od godine do današnjih dana. Svake dvije godine podaci o EF se objavljuju u Izvješću o živućem planetu (engl. Living Planet Report) 81 od strane WWF. Trenutni ekološki otisak na planetu po stanovniku jest 2,2gha, dok je trenutno dozvoljeni nosivi kapacitet 1,8gha. Najnoviji podaci 82 za cijeli planet ukazuju na to 78 Dvojica su autora objavila i prvu knjigu o EF godine naziva Our Ecological Footprint - Reducing Human Impact on Earth. 79 Dostupno na Global Footprint Network, footprint_basics_overview/, [pristupljeno ] 80 Jedan globalni hektar jednak je m 2. Bazirano na kalkulacijama US NGO Redefining Progress, od jedne se desetine gha, tj. od 1 000m 2 može dobiti: 288kg voća i povrća, 20kg sira, 178 litara mlijeka, 8kg govedine, 7kg ribe, 125 boca uvezenog vina, 18 srednjih pilića, 440kWh elektriciteta, i sl. (Abdallah, i dr., 2009.). 81 U tom se izvješću također objavljuju podaci za indeks živućeg planeta (engl. Living Planet Index). 82 Dostupno na Global Footprint Network, hp/gfn/page/world_footprint/, [pristupljeno ] 77

86 da danas čovječanstvo troši ekvivalent od 1,5 planeta. To znači da Zemlja treba jednu godinu i šest mjeseci da regenerira ono što mi potrošimo u godinu dana. Bilo bi najbolje kad bi sve države živjele po sistemu jednog (ili manje) planeta, ali to stanje najvećim dijelom održavaju samo najsiromašnije zemlje Afrike; najbogatije zemlje koje dostižu jedan planet za život (engl. one-planet living) su Trinidad i Tobago. Većina bogatih zemalja ima veći EF (Slika14.). Slika 14.: Ekološki otisak - broj potrebnih planeta po državama u svijetu u godini Izvor: Abdallah, 2009., str. 25 Najviše planeta trebaju Luksemburg, SAD i Ujedinjeni Arapski Emirati. Ako čovječanstvo nastavi ići tim putem korištenja planeta, trend će se ovih uznemirujućih brojki nastaviti u nadolazećim godinama (Slika 15.). Slika 15.: Ekološki otisak stanje od godine i scenarij do godine Izvor: Global Footprint Network, [pristupljeno ] 78

87 Drugim riječima, nije nikakva novost shvatiti kako ljudi na raspolaganju doista imaju samo jedan, lijepi i raznoliki planet na kojem žive. Jedan planet čiji kapacitet ne smije biti prekoračen. Nažalost, trend nekontroliranog iskorištavanja i pritiskanja je eksponencijalnog karaktera kroz godine (Grafikon 7.). Napretkom tehnologije nadmašeni su kapacitete zemlje, te se s pravom postavlja pitanje što označava pravi progres društva. Grafikon 7.: Broj potrebnih planeta u razdoblju od do godine Izvor: WWF, Living Planet Report, 2010., str. 7 Ukupni biokapacitet (ili regenerativni kapacitet) 83 zemlje se drastično smanjio u odnosu na godinu i to za više nego pola (Slika 16. prikazana u godini je znatno zelenija od ove iz godine). Slika 16.: Biološki kapaciteti na planetu po osobi u godini Izvor: Ewling i dr., Ecological Footprint Atlas, 2010., str Na biokapacitet moguće je gledati kao na ponudu, tj. dostupnost resursa, a na EF kao na potražnju za tim resursima. 79

88 Promatra li se Europa kao regija, situacija je gora nego na svjetskoj razini. Ekološki otisak EU je ne samo znatno veći od kapaciteta EU već Europu pritišćemo više nego duplo jače nego bi smjeli. Time naravno EF Europe nadmašuje i biokapacitet svijeta. EF raste kao i ukupna svjetska populacija (Tablica 9.), CO 2 emisija se značajno povećava, a šumska područja se smanjuju. Iako danas imamo više nego ikad prije, manjka sposobnosti napredovanja koje neće uništiti prirodnu osnovicu napretka. Iako je u samoj definiciji održivog razvoja naglasak na budućim generacijama, s pravom se može iskazati zabrinutost i za sadašnje generacije. U današnje vrijeme 1,8 milijun ljudi koristi Internet, a čak jedan milijun ljudi nema pristup opskrbi svježe vode (WWF, 2010.). Tablica 9.: Ekološki otisak i biokapacitet u ha po glavi stanovnika za razdoblje od do godine Izvor: National Footprint Accounts, Prema Living Planet Report-u iz godine (Loh i Wackernagel, 2004.) ekološki otisak u Hrvatskoj bio je 2,9ha, što je ispod prosjeka EU, ali i dalje više od samog biokapaciteta Hrvatske. Na Grafikonu 8. Prikazani su zadnji dostupni podaci za potražnju za resursima po osobi (EF) i ponudu resursa, tj. biokapacitet 84 u Hrvatskoj. 84 Biokapacitet varira svake godine s obzirom na upravljanje ekosustavom, poljoprivrednu politiku (kao što je korištenje goriva i navodnjavanje), degradaciju ekosustava i vremenske uvjete. 80

89 Grafikon 8.: Ekološki otisak i biokapacitet za Hrvatsku Izvor: Global Footprint Network, [pristupljeno ] Kad bi svi ljudi živjeli stilom života prosječnog Amerikanca, trebali bi 1,5 planet. 85 Svaki pojedinac može izračunati koliko gazi planet tj. koliki je njegov ekološki otisak korištenjem EF kalkulatora 86. Također i gradovi mogu poduzeti mjere ciljem smanjenja pritiskanja zemlje. Kako ističe Šimleša (2007.), jedan je dobar primjer Santa Monica u Kaliforniji; grad koji je poduzeo sljedeće korake u prihvaćanju i smanjenju ekološkog otiska: a) carpooling zajedničko korištenje ili dijeljenje automobila, b) porez na udaljenost stanovnici koji imaju kuće u slabije naseljenim i udaljenim mjestima plaćaju veći porez jer su im troškovi transporta veći, c) program zelenog dobivanja gradovi sami podržavaju recikliranje kupovinom dobivenih proizvoda ili materijala za vlastite potrebe, d) programi zelenog graditeljstva gradovi ohrabruju građevinske tvrtke ili bilo koga tko kreće u izgradnju objekta da koriste reciklirane materijale ili prirodne materijale dobivene održivim upravljanjem, e) program farme za škole - hrana do našeg stola prelazi sulude i nepotrebne kilometre podržavajući time daljnje osiromašivanje siromašnih i klimatske promjene. Ecological Footprint Atlas (Ewling i dr., 2010.) u izdanju Global Footprint Network donosi vrlo korisnu i zanimljivu usporedbu HDI i EF (Grafikon 9.) za pojedine dijelove svijeta. Donja vodoravna crta koja predstavlja globalnu razinu dopuštenog biokapacitet u godini u iznosu od 1,8ha dijeli države na one koje imaju održiv (ispod crte) i neodrživ (iznad crte) EF. Druga vodoravna crta ukazuje na biokapaciteta iz godine u vrijednosti od 3,7 ha. Okomitom linijom odvojene 85 Global Footprint Network, [pristupljeno ] 86 Primjer kalkulatora dostupan je na Best Foot Forward, [pristupljeno ] 81

90 su države koje imaju veći (desno), tj. manji (lijevo) HDI od 0,8 (granica ranije objašnjenja u odjeljku ). Grafikon 9.: HDI i EF u godini Izvor: Ewling i dr., Ecological Footprint Atlas, 2010., str. 21 Stanje prikazano Grafikonom 9. je zabrinjavajuće jer govori o podijeljenosti svijeta: gotovo sve države koje imaju visok HDI imaju preveliki EF (posebice Europa), dok se s druge strane države koje imaju održiv EF suočavaju s niskom razinom kvalitete života, tj. nizak HDI (posebice Afrika). Pravokutnik (obojan plavo) najpoželjnija je pozicija (održivi EF i visok HDI) i ujedno minimalni kriterij za globalni održivi razvoj, u kojoj se, nažalost, ne nalazi niti jedna država. Najbližu poziciju pravokutniku zauzele su Peru (EF 1,8ha, HDI 0,806) i Ekvador (EF 1,9ha, HDI 0,806). Drugim riječima, još nije pronađen način razvoja na planeti bez da se pri tome značajnije ne naruši biokapacitet. * * * * * Neekonomska dimenzija objektivnog blagostanja pokazala je kako se ekonomski razvoj (objektivno blagostanje) treba mjeriti i pomoću ne čisto ekonomskih indikatora jer se time dobiva uvid u potpuniju sliku. Indikatori iz obje dimenzije objektivnog blagostanja najčešće su bazirani na službenim podacima iz statističkih ureda. Dok je u ekonomskoj dimenziji najveća pozornost dana ekonomskom rastu i BDP-u, neekonomsku karakterizira velik broj alternativnih indikatora blagostanja, od kojih je možda najpoznatiji HDI. U okviru odjeljka potvrđena je i pomoćna hipoteza H 1c, tj. prikazano je kako su nedostaci BDP-a, između ostalog, generirali razvoj alternativnih mjera 82

91 progresa. Nadalje, broj alternativnih mjera progresa u stalnom je porastu, dio kojih uključuje i mjerenje subjektivnog blagostanja (više o tome u sljedećem odjeljku 2.3). Ostaje vidjeti kako će se, u kojoj mjeri i na koji način alternativne mjere objektivnog blagostanja uzeti u obzir prilikom kreiranja politike od strane nacionalnih i lokalnih vlada i institucija. Neki autori (poput Bergheima, 2006.) smatraju da su mjere blagostanja izračunate od strane međunarodnih i privatnih institucija djelomično proizvoljne, ograničene u upotrebi i odražavaju prioritete koje su imali njihovi konstruktori. Također, velik je dio alternativnih mjera novijeg datuma i još u razvoju, te se suočavaju s raznim problemima; što internih (u smislu nedostatnih metodoloških verifikacija), što eksternih (u smislu hoće li biti šire prihvaćene i hoće li 'zaživjeti'). Ipak, one zasigurno daju širu sliku djelovanja i zdravlja društva te, naspram BDP-a, puno bolje odgovaraju na pitanje što je važno u kontekstu blagostanja ljudi. Nadalje, alternativne mjere omogućavaju nositeljima javne politike donošenje kvalitetnijih odluka koje su u skladu s konkretnom situacijom u državi, a baziraju se na široj lepezi promatranja ekonomskog razvoja. Veći broj indikatora progresa automatski omogućava različite perspektive promatranja trendova u državi, mogućnost vrednovanja ranije poduzetih mjera i njihovih učinaka, uočavanja dobre prakse iz okruženja, i sl. Bilo bi stoga iracionalno ignorirati njihovo postojanje te 'gubiti' iz vidokruga širu sliku stanja države koja je danas više nego ikad prije lako dostupna. Jedan je od ciljeva ove disertacije mjerenje subjektivnog blagostanja upravo jer se smatra kako ni prikazani ekonomski i neekonomski indikatori razvoja zajedno nisu dostatni za kompletnu procjenu progresa države, sve dok se u obzir ne uzme i sama percepcija ljudi o stanju u državi, regiji ili gradu (subjektivno blagostanje). Tek tada nositelji javne politike mogu u rukama imati sve karte potrebne za upravljanje konkretnom državom (regijom, gradom) u kojoj s određenim resursima i u konkretnoj situaciji žive stanovnici Subjektivno blagostanje Čak i ako nikada ne možemo kvantificirati zadovoljstvo ili sreću precizno kao što trenutno kvantificiramo BDP, možda je bolje biti nejasno u pravu, nego precizno u krivu. Hermany Daly i Joshua Farley Važno je znati kako ono što ljudi osjećaju o stanju u društvu ne mora nužno biti istovjetno stanju na koje ukazuju objektivni indikatori. Drugim riječima, pored važnosti saznanja o 'zdravlju' društva, važna su i ona o 'zdravlju' samih građana. Iako je društvo 'zdravo', građani mogu biti ili se osjećati 'bolesno'. Pri tome se misli kako građani mogu biti više ili manje zadovoljni postignutom razinom objektivnog 83

92 blagostanja koja je rezultirala iz određene politike i procesa u društvu. Upravo percepcija 87 ljudi o zadovoljstvu stanjem u društvu predstavlja subjektivno (osobno, individualno) blagostanje. SWB je subjektivno iskustvo života pojedinca te je kao takvo pod utjecajem osobnosti, vrijednosti, očekivanja i ciljeva (Cummins, i dr., 2002.). Subjektivno se blagostanje bazira na tzv. mekim podacima (engl. soft data), tj. predstavlja interni pogled na blagostanje koji mjeri percepciju ljudi, tzv. selfreported podaci. SWB je generalna evaluacija nečijeg života (Diener i Seligman, 2004.) u kojoj se naglašava interna procjena, tj. percepcija životnog blagostanja od strane individue (iskustva života od strane ljudi), a ne eksperata iz tog područja (kao što je to slučaj kod objektivnog blagostanja, posebice ekonomske dimenzije, na čije kvantitativne izračune percepcija i emocije ljudi nemaju upliva). SWB je blagostanje pojedinca, iskazano za jednu osobu ili za određenu skupinu ljudi (kao uprosječena suma iskazanih subjektivnih blagostanja svih ljudi koji skupinu čine, npr. građani grada, stanovnici države, regije i sl.). Danas se SWB povezuje s ekonomijom (Easterlin, 1974., 2001., 2005., Frey i Stutzer 2000., Layard, 2005.) iako je prvotno bilo predmetom interesa psihologije (Diener, 1984.). Često indikatori subjektivnog blagostanja preciznije nadopunjuju objektivne indikatore jer postoji razlika u iskazanim iskustvima ljudi s jedne strane i onoga što je obuhvaćeno objektivnim indikatorima s druge strane (Diener i Seligman, 2004.). Kao što ističu Watson i dr. (2010.), objektivni uvjeti nisu povezani sa subjektivnim blagostanjem na jednostavan način te su odstupanja između njih opsežno dokumentirana (npr. Ekins i Max-Neef, 1992., Veenhoven, 1993., Diener i Suh, 1997., Kahneman i dr., 1999., Frey i Stutzer, 2002a.). Takva odstupanja opravdavaju zasebno izučavanje i mjerenje subjektivnog blagostanja. Prema Michalosu (2008.), blagostanje zajednice može se shvatiti kao posljedica i funkcija stvarnih uvjeta života 88 u zajednici (objektivno blagostanje) i onoga što pojedinac ili zajednica imaju od tih uvjeta; tj. što će pojedinac imati od uvjeta u zajednici ovisi o tome kako ih percipira, što o njima misli i osjeća, što na osnovu 87 Percepcija stvarnosti, koja se oblikuje na temelju stvarnosti, nije uvijek identična činjeničnom stanju, ali ju može determinirati. Stvarnost koja je višedimenzionalna determinira percepciju, ali i percepcija povratno utječe na oblikovanje stvarnosti zbog čega poznavanje percepcija postaje izuzetno bitan parametar kreiranja razvojnih strategija i upravljanja bilo kojim područjem (Borozan, 2005.). 88 Životni uvjeti se općenito koriste u kontekstu okolnosti u svakodnevnom životu ljudi, u smislu zapošljavanja, obiteljskih prilika, stanovanja, lokalnog ambijenta i generalnog životnog standarda (Fahey i dr., 2003.). Planiranjem i dizajniranjem boljih životnih i radnih uvjeta bavi se posebno autonomno tijelo EU - Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (engl. European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions - Eurofound) sa sjedištem u Irskoj. Zadaća je zaklade provedba istraživanja te osiguranje znanja i spoznaja ključnim akterima u oblikovanju europskih socijalnih i radnih politika. Više informacija o zakladi dostupno je na web stranici Euroffounda [pristupljeno ], a sve izdane publikacije od do godine nahttp:// /index.htm, [pristupljeno ] 84

93 njih poduzima i s kojim posljedicama (subjektivno blagostanje). Uzimajući u obzir te dvije varijable (stvarno stanje i percepciju građana), autor ističe kako je moguće konstruirati četiri scenarija ekstremno opisana kao različite vrste raja i pakla (Tablica 10.). Tablica 10.: Moguće kombinacije stvarnih uvjeta života i percepcije o njima Uvjeti života - stvarno stanje dobri loši Uvjeti života - dobri pravi raj lažni raj percepcija loši lažni pakao pravi pakao Izvor: Izrađeno prema Michalos, Pravi (istinski) raj karakteriziraju dobri uvjeti života pri čemu ih ljudi takvima i percipiraju, osjećaju se dobro i djeluju u skladu s njima, dok su kod pravog (istinskog) pakla uvjeti života loši te ih ljudi i percipiraju loše i osjećaju se loše. Te dvije kombinacije ukazuju na razliku objektivnih vs. subjektivnih životnih uvjeta. Treća kombinacija naziva se lažni (obmanjeni) raj, a karakteriziraju ga loši uvjeti života koje ljudi percipiraju na pogrešan način, tj. osjećaju se dobro zbog čega djeluju na pogrešan način što pridonosi lošim rezultatima. Na kraju, lažni (obmanjeni) pakao je situacija dobrih uvjeta života koje ljudi percipiraju na pogrešan način, osjećaju se loše te stoga i djeluju na pogrešan način, ali koji u konačnici rezultira dobrim rezultatima. Važnost analize rezultata SWB-a pomoću ovakve tablice raste povećanjem broja ispitanika obuhvaćenih istraživanjem. Poput objektivnog, i subjektivno se blagostanje ponekad u svakodnevnom životu interpretira u kontekstu BDP-a. Međutim, nedavno je potvrđeno kako prihodi nisu toliko važni za sreću ljudi, tj. da sam ekonomski rast ne povećava nužno sreću građana (npr. Schepelmann i dr., 2010.). Primjerice, ako ekonomski rast poveća razliku bogatih i siromašnih građana, on ne može podrazumijevati povećanu sreću, tj. neki će građani percipirati svoje životno zadovoljstvo lošije od drugih. Pred toga, postoje i mnogi drugi faktori koji utječu na subjektivno blagostanje građana, a koji su često neekonomske prirode (poput zdravlja, prijateljstva, obitelji, slobodnog vremena, osjećaja pripadnosti, sigurnosti i sl.). U konačnici, blagostanje bi (subjektivno i objektivno), a ne ultimativno povećanje BDP-a, trebalo biti ključni cilj javno-političkog djelovanja. Indikatori subjektivnog blagostanja su potrebni i pružaju informacije pored onih koje daju ekonomski i socijalni indikatori (Diener i Seligman, 2004., Kahneman i Krueger, 2006.). Mjere SWB-a mogu biti korištene kao inputi za rasprave o nacionalnim politikama, mogu biti korisne poslovnim liderima, vladinim uredima na lokalnim i regionalnim razinama te donositelji odluka trebaju pokazivati interes za SWB ne samo zbog njezine unutarnje vrijednosti za građane, već i stoga što SWB pojedinaca može imati pozitivne prelijevajuće koristi za društvo u cjelini (Deiner, 2006.). Praćenje i mjerenje SWB-a treba postati važan input za donošenje 85

94 političkih odluka jer blagostanje ne ovisi samo o ekonomskom, nego i o subjektivnim prosudbama (Diener i Seligman, 2004.). Kaliterna Lipovčan i Prizmić-Larsen (2006.) govore o četiri različita indikatora i koncepta subjektivnog blagostanja: osjećaju sreće, životnom zadovoljstvu, osobnom i nacionalnom blagostanju. Postoje mnogobrojne definicije pojmova koji su značajni u okviru koncepta subjektivnog blagostanja, kao što su sreća, pozitivni/negativni utjecaji, životno zadovoljstvo, kvaliteta življenja i sl. U okviru ove disertacije priklanja se definicijama iz članka 'Guidelines for National Indicators of Subjective Well-being and Ill-being' (Diener, 2006.) jer je tako definirane koncepte u istom članku potpisao velik broj respektabilnih znanstvenika iz tog područja (neki od njih su Luigino Bruni, Andrew Clark, Richard Easterlin, Bruno Frey, Carol Graham, Alan Krueger, Richard Layard, Sonja Lyubomirsky, Andrew Oswald, Daniel Kahneman, Alois Stutzer, Ruut Veenhoven i drugi) te ih konzistentno koriste u svojim radovima. Prema definiciji iz navedenog članka (Diener, 2006.), subjektivno blagostanje odnosi se na različite vrste subjektivnih procjena, pozitivnih i negativnih, o vlastitom životu. Ono obuhvaća kognitivne procjene kao što su životno zadovoljstvo, zadovoljstvo poslom, interese i emocionalne reakcije na životne događaje kao što su radost i tuga. Subjektivno blagostanje time predstavlja nadređeni termin za različite evaluacije vlastitog života, životnih događaja i uvjeta u kojima ljudi žive. Iako se radi o subjektivnom konceptu (nastalom u okviru osobnog iskustva), manifestacije SWB-a mogu se objektivno promatrati pomoću verbalnih iskaza, neverbalne komunikacije, akcija, djela, biologije, pozornosti, i sl. Ostale definicije dane su u odjeljcima u nastavku Konceptualna razgraničenja u okviru subjektivnog blagostanja Cilj svakog društva treba biti, između ostalog, maksimizacija blagostanja stanovnika 89. Bergheim (2006., Slika 17.) pruža jasnu razliku između blagostanja i BDP-a; štoviše, prikazan je razumljiv i lako shvatljiv odnos između sreće, životnih uvjeta, ekonomskog blagostanja i BDP-a. Poznati koncept BDP-a je polazna točka Slike 17. Prihodi koji odlaze strancima, deprecijacija kapitala i proizvodnja dobara koja uzrokuje oštećenja (npr. onečišćenje) se oduzimaju. Ono što time ostaje od BDP-a, polazišna je točka mjerenje ekonomskog blagostanja koje je širi pojam od BDP-a, ali još uvijek ograničena na materijalne aspekte. Ekonomsko je blagostanje pod utjecajem dijela BDP-a, ne-tržišnih aktivnosti, vrijednosti slobodnog vremena i ekonomskog bogatstva. Nezaposlenost i nesigurnost imaju tendenciju smanjenja ekonomskog blagostanja (imaju negativan utjecaj). 89 Prema Veenhovenu (1996.), najiscrpnija mjera blagostanja je koliko dugo i sretno ljudi žive. 86

95 Slika 17.: Odnos BDP-a, sreće, životnih uvjeta i ekonomskog blagostanja Napomena: zagrade ukazuju na negativni učinak Izvor: Bergheim, 2006., str. 3 Životni uvjeti također obuhvaćaju nematerijalne aspekte blagostanja kao što su dobro zdravlje, obrazovanje, životni vijek, čist okoliš i sigurne ulice i pridonose ukupnom subjektivnom blagostanju pojedinca. Ove elemente teško je kvantificirati i agregirati, ali njihov značaj ukazuje kako bi njihova procjena i praćenje bilo vrijedno za one koji određuju prioritete javne politike. Završni, najveći krug predstavlja sreću na koji utječu mnogobrojni faktori poput obitelji, aktivnosti, zadovoljstva poslom, genetike, veze u zajednici (socijalni kapital). Stoga, BDP je mjera blagostanja u nekim, ali ne svim dimenzijama. Slika 18. pokazuje kako je krajnji cilj čovjeka prije svega sreća (tj. subjektivno blagostanje) koja je usko povezana s prijateljima, radnim zadovoljstvom, obitelji, genetikom i puno drugih odrednica od kojih se posebno ističu resursi koji omogućuju blagostanje kao i sposobnosti pojedinca (Bergheim, 2006.). Slika 18.: Tri filozofska pogleda na subjektivno blagostanje Izvor: Prilagođeno prema Robeyns,

96 Koncepti, tj. dimenzije koji se nalaze pod okriljem SWB-a, a koji se nadalje koriste u okviru disertacije (sreća i životno zadovoljstvo), pojašnjeni su i definirani odjeljcima u nastavku Sreća Sreća je kada su ono što mislite, ono što govorite i ono što radite u harmoniji. Mahatma Gandhi Diener (2006.) ističe kako sreća ima nekoliko značenja u popularnom govoru, kao i u znanstvenoj literaturi. Na primjer, sreća može značiti općenito pozitivno raspoloženje, globalnu procjenu zadovoljstva životom, živjeti dobar život ili uzroke koji čine ljude sretnima, s interpretacijom koja ovisi o kontekstu. Iz tog razloga, neki istraživači u potpunosti izbjegavaju termin sreća, drugi ga koriste često zbog važnih povijesnih korijena i popularnosti, a neki znanstvenici radije koriste više specifične termine za različite aspekte blagostanja. Brdar i Anić (2010.) prenose kako se sreća može postići na dva različita načina: traženjem užitaka, odnosno hedonizmom ili ostvarenjem ljudskih potencijala, odnosno eudaimonizmom zbog čega je i došlo do različitih definicija, te posljedično, različitih istraživanja uzroka, posljedica i dinamike sreće. Svjetska baza sreće (Veenhoven, 1984., 2009.) sreću definira kao subjektivni užitak u životu u cjelini, koliko se nekome sviđa život koji vodi, tj. stupanj do kojeg pojedinac sudi ukupnu kvalitetu života u cjelini kao povoljnu. Pri tome su životno zadovoljstvo i sreća sinonimi te ih Veenhoven koristi naizmjenično (vidjeti također i Easterlin, 2001.). Ipak, dva je pojma moguće razlikovati u ovisnosti odnose li se oni na život u cjelini ili naglašavaju trenutne emocije. Važno je uočiti dvije komponente ili dva pogleda na sreću: afektivni (hedonistička razina) i kognitivni (zadovoljstvo), a koje zajedno služe za vrednovanje cjelokupnog života. Drugim riječima, subjektivno blagostanje definirano kao stanje generalnog zadovoljstva, uključuje i afektivnu i kognitivnu komponentu (Ahuvia i Friedman, 1998.), tj. predstavlja 'zbroj' (ne)sreće i životnog zadovoljstva (Bruni i Porta, 2007.). Ciljem razumijevanja blagostanja pojedinca (tj. SWB-a), važno je direktno mjeriti kognitivne i afektivne reakcije pojedinca na njegov život (Diener i Suh, 1997.). Sreća se, s afektivnog stajališta, odnosi na situaciju pojedinca, određena je emocijama, raspoloženjem, osjećajima, može se interpretirati kao zadovoljstvo, užitak i dobar period u životu te više ukazuje na kratkoročne osjećaje pojedinca. Afektivna sreća predstavlja koncept osjećati se trenutno sretno (Bruni i Porta, 2007.) u određenoj vremenskoj jedinici; najvažnija je pozitivna emocija kojom se, prvenstveno, bavi pozitivna psihologija. Sretni ljudi puno se češće smiju prilikom 88

97 socijalnih interakcija te ih njihovi prijatelji, članovi obitelji i supružnici doživljavaju sretnima (Frey i Stutzer, 2002a.). Afektivna sreća zapravo znači trenutni osjećaj sreće i najčešće se upotrebljava kao mjera emocionalne sastavnice SWB-a. Osjećaj sreće znači osjećanje ugodnih emocija tijekom dužeg vremena, tj. većinu vremena. Diener (2006.) definira pozitivne utjecaje kao ugodna raspoloženja i emocije, kao što su radost i ljubav. Glavne kategorije pozitivnih ili ugodnih emocija su one niskog stupnja (npr. ugoda, užitak), umjerenog stupnja (npr. uzbuđenje) i visokog stupnja (npr. euforija). One uključuju pozitivne reakcije prema drugima (npr. ljubav), pozitivne reakcije na aktivnosti (npr. interes i angažman) i općenita pozitivna raspoloženja (npr. radost). Pogled na sreću kao na isključivo zadovoljstvo (hedonizam) jedan je od najšire prihvaćenih objašnjenja sreće (White, 2006.). Huppert i dr. (2005.) naglašavaju kako ljudi, pored samog iskustva dobrih i pozitivnih osjećaja, također trebaju i imati osjećaj vitalnosti, poduzimati aktivnosti koje su smislene i okupirajuće te zbog kojih se osjećaju autonomni i kompetentni, imati zadovoljavajuće stanje unutarnjih resursa koji im mogu pomoći kada stvari krenu krivo i kako bi bili otporniji na promjene koje su izvan neposredne kontrole, osjećati povezanost s drugim ljudima, itd. Naravno, u okviru afektivnog stajališta mogući su (i česti) i negativni utjecaji, tj. druga krajnost sreće ljudska je nesreća. Diener (2006.) pod negativnim utjecajima smatra raspoloženja i emocije koje su neugodne i predstavljaju negativne odgovore koje ljudi doživljavaju kao reakciju na njihov život, zdravlje, događaje i okolnosti. Glavni oblici negativnih ili neugodnih reakcija uključuju bijes, tugu, tjeskobu i brigu, stres, frustraciju, krivnju, sram i zavist. Također mogu se javiti i usamljenost i bespomoćnost kao znakovi lošeg stanja (engl. ill-being). Afektivna se sreća mjeri jednostavnim pitanjima poput: Koliko ste danas sretni na skali od 1 do 5 (ili od 1 do 10). Također se može mjeriti koliko su ljudi sretni prilikom izvođenja određenih aktivnosti u danu nakon čega se može izračunati indeks osjećaja; dobrih ili loših (Layard, 2005.). S kognitivnog stajališta (Diener i dr., 1999.), sreća predstavlja životno zadovoljstvo temeljeno na procesu razmišljanja/evaluacije koje se odnosi na promatranje/vrednovanje života u cjelini (zdravlje, odnosi u obitelji, ekonomska situacija, socijalni uvjeti i sl.). Primjerice, osoba može biti trenutno nesretna zbog glavobolje (afektivno), ali u cjelini vrlo zadovoljna svojim zdravljem (kognitivno), ili može trenutno biti nesretna zbog smanjenja plaće (afektivno), ali generalno zadovoljna funkcioniranjem tržišta rada u državi i radnim uvjetima na poslu (kognitivno). Kognitivna je sreća zapravo definirana konceptom biti sretan, tj. ukazuje na dugoročno (generalno) stanje sreće i zadovoljstvo pojedinca, a ne isključivo na emotivnu karakteristiku situacije u kojoj se isti nalazi u određenom trenutku vremena (Bruni i Porta, 2007.). 89

98 Afektivna i kognitivna sreća predstavljaju percepciju ljudi, tj. zajedno čine subjektivno blagostanje. Greve (2012.) govori o tri nivoa sreće: prvi je instant sreća, drugi je procjena sreće (zadovoljstva, blagostanja) i treći je kvaliteta života (dostizanje životnih ciljeva, ispunjenje očekivanja, i sl.). Sam se pojam sreća, posebice u ekonomskoj literaturi (npr. Easterlin, 2001.), vrlo često izjednačava sa subjektivnim blagostanjem, što je točno ukoliko se pri tome obuhvaćaju obje navedene vrste sreće. Takav je slučaj i u okviru ove disertacije pri čemu se izjednačuje sreća i SWB, imajući pri tome na umu i kognitivnu i afektivnu sastavnicu. U ovom je odjeljku sreća definirana samo terminološki, a detaljnija rasprava o njezinim ostalim segmentima, definicijama i povijesnom razvoju prikazana je u odjeljcima 3.1. i 3.2., nakon kojeg će biti prikazana i međunarodna istraživanja koja se bave konkretnim mjerenjima sreće kao konceptom SWB-a (u okviru ekonomije sreće) Životno zadovoljstvo Biti previše nezadovoljan sam sa sobom je slabost. Biti previše zadovoljan sam sa sobom je glupost. Magdeleine Sable Životno zadovoljstvo ili zadovoljstvo životom (engl. life satisfaction, satisfaction with life), kao drugi važan koncept u okviru SWB-a, izvješće je o tome kako pojedinac (pr)ocjenjuje svoj život u cjelini, tj. kako vrednuje cjelokupni život. Pojam život se pri tome može definirati kao sva područja života osobe u određenom trenutku vremena ili kao integrativna presuda o životu osobe od rođenja i te razlike često ostaju nejasne tijekom mjerenja. Poželjno je uputiti ispitanika odnosi li se pitanje na njegov ili njezin život od rođenja ili samo na neke određene domene i razdoblje (Diener, 2006.). Životno je zadovoljstvo subjektivni doživljaj kvalitete života koji se odnosi na kognitivnu evaluaciju života čime se ono može poistovjetiti s kognitivnom srećom, tj. kognitivnom, dugoročnom komponentom SWB-a. Zadovoljstvo određenim domenama/područjima (engl. domain satisfaction) predstavlja procjene koje ljudi čine za evaluaciju glavnih životnih područja, kao što su zdravlje, posao, slobodno vrijeme, socijalni i obiteljski odnosi i sl. Ljudi najčešće ukazuju koliko su zadovoljni s različitim područjima, ali isto tako mogu ukazivati koliko im se sviđa njihov život u pojedinom području, koliko su blizu idealima u pojedinom području, koliko užitaka osjećaju u pojedinom području te koliko bi željeli promijeniti svoj život u pojedinom području. Procjena pojedinih aspekata blagostanja i lošeg stanja, kao što su pozitivni osjećaji i povjerenja prema bližnjima i zajednici i osjećaj angažiranosti na poslu, trebali bi biti korisni donositeljima 90

99 odluka izvan samih globalnih mjera (Diener, 2006.). Za raspravu o životnom zadovoljstvu i zadovoljstvu domenama života vidjeti, primjerice, Rojas (2007.). Jedan od vodećih autora u ovom području (Cummins, 1996.) pomoću okvira metaanalize, proučavao je 152 rada u kojima su rađena istraživanja životnog zadovoljstva. Od ukupno čak 173 imenovana područja zadovoljstva životom, oko 68% njih može biti ukomponirano u 7 domena: materijalno blagostanje, zdravlje, intimnost, postignuća, sigurnost, zajednica i emocionalno blagostanje. O domenama životnog zadovoljstva bit će riječi kasnije u Poglavlju 4., jer se konstruirani indeks sreće grada Osijeka bazira na podindeksima. Prema International Wellbeing Group (2006.), generalno je prihvaćeno kako se životno zadovoljstvo može mjeriti pitanjima o zadovoljstvu koja mogu biti formulirana na tri načina: 1. jednostruka pitanja - postaviti pitanje o ocjeni generalnog životnog zadovoljstva koje najčešće poprima formu: Koliko ste zadovoljni sa svojim životom u cjelini? (npr. skala od 1 do 5). Iako je ovako formulirano pitanje izvrsna mjera SWB-a, manje je pouzdano od mjerenja višestrukim pitanjima. 2. višestruka pitanja koja mogu biti dvojaka: a) pojedinačna pitanja - ovaj pristup kombinira više pitanja od kojih se svako odnosi na zadovoljstvo životom, pri čemu ta pojedinačna pitanja nemaju zasebno značenje unutar SWB-a već predstavljaju varijacije na temu globalnog zadovoljstva. Ovaj je pristup zvan Skala životnog zadovoljstva (engl. Satisfaction with Life Scale SWLS), a koristili su ju Diener i dr. (1985.). Njihova se skala sastoji od pet pitanja koja zajedno mjere SWB. b) skale životnih domena - ovaj pristup procjenjuje SWB kroz domene/područja života. Individualna pitanja odnose se na specifična područja života (životne aspekte), a rezultati se uprosiječe kako bi se dobila mjera SWB-a. * * * * * Subjektivno blagostanje, dakle, počiva na percepciji građana i predstavlja drugu polovicu medalje zvane 'progres društva'. Upravo iz tog razloga načini i metode koji se koriste za mjerenje progresa društva trebaju uzeti u obzir i blagostanje građana, tj. njihovu percepciju o stanju i uvjetima u društvu. Ipak, moguće su i kombinacije objektivnih i subjektivnih indikatora, jer često neki indikatori istovremeno obuhvaćaju i subjektivne i objektivne komponente. 91

100 Prema Legatum Institute (2007.), postoji devet generalnih relevantnih principa koje treba imati u vidu prilikom mjerenja, promocije i postizanja nacionalnog prosperiteta, tj. progresa: 1. Sloboda izbora je presudna - imaju li ljudi slobodu izbora i kontrolu usmjeravanja svojih života i trošenja svog vremena i resursa predstavlja odrednicu životnog zadovoljstva. 2. Za vrlo siromašne zemlje povećanje prihoda je prvi prioritet; za zemlje s dohotkom po osobi manjim od $ u prosjeku, razina prihoda najjači je prediktor sreće ljudi u toj državi. 3. Novac je ljudima važan, ali samo do određene točke; ako se prosječni godišnji prihod povećava iznad $ po osobi, daljnje povećanje ne čini ljude u zemlji, prosječno, više zadovoljnima svojim životom. 4. Rast kapitala je najjači pokretač dugoročnog ekonomskog rasta - ulaganja od strane privatnog sektora (tj. u tvornicama, uredima i proizvodnji strojeva) je najvažniji indikator materijalnog blagostanja. 5. Ovisnost o stranoj pomoći za razvoj smanjuje dugoročne stope rasta kapital osiguran kroz inozemnu pomoć ne samo da nije povećao razinu ulaganja kapitala u većini siromašnih zemalja, već može u nekim slučajevima usporiti održivi razvoj. 6. Otvorene ekonomije u kojima izravna inozemna ulaganja i međunarodna trgovina igraju veće uloge imaju veće dugoročne stope rasta - ekonomska otvorenost omogućuje zemlji uvoz i korištenje stranog kapitala, tehnologija, vještina i tehnika poslovanja. Međutim, zemlje koje su jako ovisne o robnom izvozu, poput nafte i plina, imaju niže dugoročne stope rasta. 7. Niži troškovi birokracije povećavaju stope ekonomskog rasta - birokracija je određena jednostavnošću pokretanja poslovanja, zapošljavanja i otpuštanje radnika, registracije imovine, dobivanja licence i tako dalje. 8. U bogatim zemljama, glavni izazovi za životno zadovoljstvo određeni su socijalnim 'bolestima', kao što je oslabljena povezanost zajednice. Drugi izazov je veličina "jadne manjine", kao što su nezaposleni. Osim toga, građani bogatih zemalja suočavaju se sa značajnim osobnim izazovima odgovornog upravljanja slobodom i povlasticama koje dolaze s ekonomskim bogatstvom. 9. Za bogate zemlje koje žele povećati svoje blagostanje, inovacije i natjecanje su presudni - bogate zemlje tendiraju imati jednako odlične ekonomske politike, u odnosu na ostatak svijeta. Ipak, postoje neke stvari koje bogate zemlje mogu učiniti da se poboljšaju njihovi marginalni prihodi. Kada se bogate zemlje uspoređuju sa sebi jednakima, one s dereguliranim i visoko konkurentnim domaćim tržištem, i one koje uspijevaju u komercijalizaciji visoko-tehnoloških inovacija, imaju tendenciju rasti brže. 92

101 2.4. Konceptualno definiranje progresa društva Detaljna je analiza dviju dimenzija progresa društva prikazana u okviru ovog poglavlja omogućila podrobnije definiranje i analizu blagostanja društva. U literaturi postoji izražena konceptualna konfuzija, a što se prvenstveno ogleda u pojmovima kao što su sreća, kvaliteta života, životno zadovoljstvo, blagostanje i sličnima. Pored nekonzistentnosti korištenja te čestog stavljanja znaka jednakosti između određenih pojmova, problem su i brojne raznolike definicije istih. Iz tog razloga svrha je ovog odjeljka shematski prikazati dimenzije progresa društva sa pripadajućim mu komponentama, tj. njegov konceptualni model. Sve navedene komponente (prikazane Slikom 19.) neće dalje biti posebno pojašnjene, jer to već prethodno učinjeno u ovom Poglavlju. Slika 19.: Konceptualni model progresa društva * * * * * Kultiviranje uvjeta koji pridonose povećanju životnog zadovoljstva građana, tj. SWB-a i kvalitete života u cjelini, trebali bi biti u središtu interesa svakog društva. Sretni su ljudi i optimističniji, društveniji, poduzetniji te tendiraju biti uspješniji u privatnim, ekonomskim i društvenim aktivnostima (Frey, 2008.). Nositeljima javne politike je zbog toga i s isključivog aspekta povećanja produktivnosti, vrlo važno znati kakva je percepcija stanja društva u očima građana, tj. doprinosi li javno- 93

102 političko djelovanje (i na koji način) povećanju dugoročne sreće građana (u kontekstu 'biti generalno sretan') i poboljšanju kvalitete života. Upravo time bavi se ekonomija sreće koja je predmetom sljedećeg poglavlja, a u okviru koje su ujedno i prikazani najvažniji rezultati i saznanja međunarodnih, ali i nekih lokalnih istraživanja subjektivnog blagostanja. 94

103 3. SUBJEKTIVNO BLAGOSTANJE U EKONOMIJI EKONOMIJA SREĆE Vjerujem da je potraga za srećom duboka moralna obveza na obje razine: osobnoj i nacionalnoj. Arthur C. Brooks U uvodnim je razmatranjima već bilo najavljeno kako se treće poglavlje disertacije bavi ekonomijom sreće (engl. The Economics of Happiness) kao granom ekonomije u okviru koje se proučava SWB. Ideja prema kojoj bi upravo sreća trebala biti glavni cilj ekonomske politike nije novog vijeka, jer je još u 18. stoljeću Jeremy Bentham u kontekstu korisnosti govorio kako je dobro ono što donosi sreću najvećem broju ljudi. Iako je takva ideja zasigurno imala određene pobornike u tom vremenu, ona nije zaživjela. Vjerojatno se nije dosegla kritična masa, a nisu bili niti razvijeni instrumenti kojima bi mjerenje sreće bilo moguće. U današnje je vrijeme situacija znatno drugačija te se sve veći broj znanstvenika bavi analiziranjem sreće, tj. životnog zadovoljstva kao mjere subjektivnog blagostanja. U ovom se poglavlju prvo daje povijesni razvoj istraživanja sreće, zatim pozicionira sreća u ekonomiji te potom prikazuju načini mjerenja sreće, kao i ograničenja tih mjerenja. Na kraju su prikazana neka od najvažnijih i najpopularnijih istraživanja u okviru SWB-a, kako na svjetskoj, europskoj, tako i na lokalnim razinama Povijesni razvoj istraživanja subjektivnog blagostanja Sreća je cilj u životu. Dalai Lama Korijen riječi happy, hap označava priliku (engl. chance) ili sreću, uspjeh (engl. fortune). Iako ne postoji opće prihvaćena definicija sreće, svi se slažu kako je sreća nešto pozitivno i dobro. Može se reći kako je sreća, ili traženje sreće cilj u životu većine pojedinaca. Vrlo vjerojatno tako je bilo od davnina; ljudi tragaju za srećom i žele biti sretni te je cjeloživotna sreća nešto što pokušavaju postići. Greve (2012.) sreću definira kao percepciju pojedinca o njegovom životu u sadašnjosti, prošlosti i očekivanjima o budućnosti. Neki ljudi tražit će sreću u sebi, neki u ljudima iz okruženja, netko u vjeri, a netko u ljubavi u svakom slučaju, svi tragaju. Sreća se teško može staviti u formulu, iako su to mnogi ljudi do sada pokušavali napraviti. Seligman (2002.) opisuje formulu sreće korelacijom između okolnosti života, faktora koje pojedinac može kontrolirati i skupa opcija. Istraživanje sreće ima dugu povijest koja, kako ističe White (2006.), nije obična povijest jer ni pitanje sreće niti u jednom aspektu nije obično. Stoga ne čudi kako je upravo sreća privukla pozornost mnogih poznatih filozofa od davnina (poput Aristotela, Platona, 95

104 Kanta, Decartesa, Hegela, Smitha, Sartea, Nietzchea i mnogih drugih 90 ) i bila njihova centralna tema. Primjerice, Platon na neki način govori o sreći u svom djelu Gorgias (napisanom 380 godina prije Krista) i Republici (napisanoj 360 godina prije Krista) naglašavajući kako ljudi posjeduju pluralitet želja s kojima se nekako moraju nositi, tj. kako harmonizacija želja uopće nije lagana. Time je Platon postao jedan od prvih filozofa koji je sistematizirano prezentirao ideju sreće. Sokrat, Platon i Aristotel za sreću su koristili grčki termin eudaimonia koji je označavao 'dobar duh' ili današnjim rječnikom dobro življen život, kako bi ju razlikovali od zadovoljstva (Matthews Uhl, 2008.). Diener (1984.) ističe kako su filozofi kroz povijest sreću smatrali najvažnijim dobrom i ultimativnom motivacijom za ljudsko djelovanje. Ipak, tradicija filozofije donijela je malo konkretnog znanja te su filozofi postavili više pitanja nego što su odgovorili (Veenhoven, 2009.). Nakon grčkih filozofa, sreća se razvijala i pod okriljem budizma, hinduizma, kršćanstva i sl. Posebna popularnost sreće nastala je nakon Deklaracije neovisnosti godine koja je, između ostalog, govorila o težnji ka sreći. Unatoč dugom periodu vremena tijekom kojeg se koncept sreće razvijao u okviru filozofije, White (2006.) komentira kako sreća više ne spada nužno u djelokrug filozofije; od 1960-ih i druge društvene znanosti pokazuju rastući interes za sveobuhvatnim proučavanjem sreće (s Normanom Bradburnom, Angusom Campbellom, Jonathanom Freedmanom i mnogim drugima). To se posebno odnosi na psihologiju (Diener, 1984.) u kojoj broj publikacija o sreći posljednjih 30- tak godina eksponencijalno raste (Grafikon 10.). Publikacije o sreći datiraju najdalje u povijest (Veenhoven, 2009.), a oko 1970-ih godina počele su se objavljivati publikacije na temu životnog zadovoljstva i subjektivnog blagostanja (subjektivnim blagostanjem kao područjem prvotno se i bavila pozitivna psihologija). Takozvani pokret pozitivne psihologije u SAD-u je doveo do mnoštva istraživanja koja se bave razvojem snaga karaktera, ulogom pozitivnih emocija i odrednica sreće te drugim srodnim temama (Thompson i dr., 2007.) za razliku od prijašnjih istraživanja kada se psihologija često bavila negativnim emocijama. Glavnim začetnicima pozitivne psihologije smatraju se Martin E.P. Seligman i Mihaly Csikszentmihalyi 91 koji su godine izdanje časopisa American Psychologist posvetili pozitivnoj psihologiji, a koja daje znanje o tome što život čini vrijednim življenja. Seligman je objavio brojne knjige iz područja pozitivne psihologije među kojima se ističu Autentična sreća (engl. Authentic Happiness) iz godine i Procvjetajte (engl. Flourish) iz godine u kojoj autor više zagovara teoriju blagostanja naspram teorije autentične sreće. Isti autor zagovara i učenje 90 Cjelokupan kronološki pregled povijesti sreće iz perspektive filozofa može se pronaći u White (2006.). 91 Csikszentmihalyi je godine objavio popularnu knjigu Finding Flow. 96

105 predmeta 'Blagostanje' u školama 92. Vrlo važni autori iz ovog područja još su i Christopher Peterson i Ed Diener. Ne smije se zaboraviti na Abrahama Maslowa koji je razvio poznatu hijerarhiju ljudskih potreba u okviru teorije motivacije, a na čijem se vrhu nalazi samo-aktualizacija u kojoj pojedinac želi ispuniti svoje najviše potencijale. Doktor socijalne psihologije Daniel Gilbert je napisao knjigu Mit o sreći (engl. Stumbling on Happiness) godine koja je postala bestseler. Grafikon 10.: Broj publikacija o sreći u psihologiji u periodu od do godine Izvor: Veenhoven, 2009., str. 225 Jedan od prvih odgovora hrvatskih psihologa na strane psihološke priručnike u kojima se nude univerzalni, iako rijetko primjenjivi recepti za sreću, dala je vrlo popularna hrvatska psihologinja Mirjana Krizmanić u priručniku naziva: Tkanje života: Putovi i staze do životnog zadovoljstva i sreće. Priručnik je objavljen godine i prodan u preko primjeraka što govori kako u Hrvatskoj mnogi ljudi također tragaju za srećom i zadovoljstvom te o neiscrpnoj popularnosti ove teme. U Hrvatskoj se još posebno ističu radovi dviju psihologinja: Majde Rijavec i 92 Gimnazija u njemačkom Heidelbergu prva je škola koja je uvela školski predmet pod nazivom "sreća godine. Ravnatelj ekonomske gimnazije u Heidelbergu Ernst Fritz Schubert je novinarima potvrdio uvođenje "sreće" kao redovitog predmeta u školski raspored. "Želimo podučavati zadovoljstvo, samopouzdanje i odgovornost", pojasnio je ravnatelj motive za uvođenje novog predmeta. Oko 60 učenika pohađalo je nastavu iz ovoga predmeta. Izvor: Dobre vijesti, više o tome na DobreVijesti.info, [pristupljeno ]. WWF provodi aktivnost koja se zove 'Što vas čini sretnima?' (engl. What Makes You Happy?) u okviru koje se nastavnike i profesore upoznaje s rezultatima HPI-ja, potom u grupama razgovaraju o tome što ih čini sretnima. Rezultati se potom prezentiraju u kontekstu postizanja blagostanja u školama, namećući pitanje imaju li škole dužnost razvijanja blagostanja učenika u odnosu na pitanja održive potrošnje (Abdallah i dr., 2009.). 97

106 Dubravke Miljković koje su objavile brojne popularno pisane knjige 93 iz područja psihologije. Ističu se, primjerice: Kako postati i ostati (ne) sretan: psihologija iracionalnih vjerovanja (2004.), S onu stranu zrcala: psihologija alternativnih stanja svijesti (1998.), A što biste vi učinili: psihologija protiv zdravog razuma (1997.) te Tri puta do otoka sreće: psihologija sreće i dobroga života (2008.) 94 i druge. Teorijska i empirijska istraživanja sreće, tj. znanstveno shvaćanje i analiza sreće u stalnom je porastu. U akademskoj zajednici javlja se ponovni (obnovljeni) interes za faktore koji omogućuju ljudima da zaista '(pro)cvjetaju'. To se više ne odnosi isključivo na filozofiju, čak niti psihologiju, već i na sociologiju, medicinu, neurologiju, religiju, umjetnost, i sl. Sumarno gledajući, Böhnke (2005.) naglašava tri struje koje su kroz povijest istraživale SWB: prvo psiholozi koji ističu ulogu osobina ličnosti u objašnjavanju subjektivnog blagostanja, zatim sociolozi i socijalni psiholozi koje zanima uloga društvenog statusa, prihoda, obrazovanja, zapošljavanja i socijalnih odnosa kada ljudi procjenjuju svoje sveukupne životne uvjete, te u novije vrijeme ekonomisti koji pokazuju interes za objašnjavanje rezultata životnog zadovoljstva s obzirom na utjecaj subjektivnog blagostanja na outpute pojedinca (što se često odnosi i na međunarodne komparacije). Broj pretraga riječi sreće u engleskoj inačici happiness na popularnom pretraživaču Google gotovo se udvostručio u periodu od do godine, a radikalno se povećava broj knjiga koje se bave srećom (Legatum Institute, 2008.), posebice zadnjih 30-ak godina. Posebno su popularni razni trening programi koji nastoje povećati sreću polaznika i tzv. priručnici za samopomoć (engl. slef-help books) koji često po principu kuharice daju savjete o postizanju i održanju sreće i zadovoljstva. Posao sreće (engl. The Business of Happiness) self-help je priručnik objavljen godine od autora Leonsisa i Buckleya, a otkriva šest tajni za izvanredni uspjeh u poslu i životu. Sreću Matthieu Richard naziva najvažnijom životnom vještinom u knjizi Sreća iz godine koja je također vodič za razvijanje sreće. O sreći je puno pisao i Dalai Lama; posebno su popularne knjige Umijeće postizanja sreće (engl. The Art of Happiness) u koautorstvu s H.C. Cutlerom (1998.) i Sve što ste ikada željeli znati o sreći, životu i življenju (engl. All You Ever Wanted to Know About Happiness, Life and Living) iz godine u koautorstvu s Rajivom Mehrotra. Popularna je i knjiga autorica Summers i Watson naziva Knjiga o sreći: kako stvoriti vlastitu sreću i ovladati događajima u životu (engl. The Book of Luck: Brilliant Ideas for Creating Your Own Success and Making Life Go Your Way) iz godine u kojoj se navodi sedam indikatora sreće: kontrola, upornost, rizik, intuicija, društvenost, percepcija i osobnost. Važna je i knjiga 93 Za dosad objavljene knjige Hrvatsko psihološko društvo dodijelilo je godine autoricama nagradu Ramiro Bujas za izuzetna dostignuća u afirmaciji i popularizaciji psihologijske znanosti. 94 Tri puta do sreće su: smislen, dobar i život pun užitaka. 98

107 Adriana Predraga Kezele Stvaranje sreće iz godine koja je također vodič i priručnik i u kojoj se navodi čak 27 ključeva za stvaranje sreće. Miljković i Rijavec (2008.) govore kako većina psihologa danas sreću definira kao opći osjećaj osobe da je njen život dobar ispunjavajući, smislen i ugodan, koji se mjeri skalom životnog zadovoljstva 95. Autorice također ističi kako sreća 50% ovisi o genima, tj. ako su roditelji pojedinca bili skloni pozitivnim emocijama, on će naslijediti 50% te njihove sklonosti. Ostalih je 50% pod kontrolom pojedinca. Može se zaključiti kako je velik broj autora koji se bave srećom kao i područja iz kojih oni dolaze rezultirao mnogobrojnim definicijama i vrstama sreće. Primjerice, Morris (2005.), ističe kako se sreća često brka sa zadovoljstvom, ugodom ili smirenošću uma, te s obzirom da je zoolog po struci, izvore sreće objašnjava vraćajući se u daleku prošlost, i kontekst lovačkog načina života. Autor sreću definira kao naglu obuzetost užitkom kad se nešto poboljša, a razlikuje i objašnjava čak 17 vrsta sreće: ciljanu, kompetitivnu, kooperativnu, genetsku, senzualnu, misaonu, ritmičnu, bolnu, opasnu, selektivnu, posvećenu, negativnu, kemijsku, komičnu, slučajnu, sreću u spokoju i sreću u fantaziji. Zbog brojnih vrsta sreće nije netočno zaključiti kako svaki pojedinac ima svoju definiciju sreće (kao i npr. definiciju ljubavi) te kako je zbog toga nezahvalno govoriti o općenitoj formuli sreće ili načinima njezinog postizanja koji su univerzalni. Smisleno je promatrati što o sreći ili životnom zadovoljstvo misli određena skupina ljudi ili zajednica. Primjerice, Standardni Eurobarometar iz godine pod nazivom Vrijednosti Europljana (engl. Values of Europeans), istražio je, između ostalog, što za Europljane znači ideja sreće. Između 15 vrijednosti, one koje europljani smatraju najvažnijima i najpovezanijima s idejom sreće su zdravlje (73%) 97, ljubav (44%) i posao (37%). Tablicom 11. prikazana je rodna i dobna struktura tih rezultata: žene češće ističu važnost zdravlja i ljubavi, a muškarci posla. Dobna struktura daje očekivane rezultate važnost zdravlja za sreću povećava se s starosnim godinama, a ljubav se smanjuje. Posao je pak najvažniji populaciji od 40 do 54 starosne godine (vjerojatno populacija koja radi te brine za očuvanje svog posla, tj. na neki je način u strahu od gubitka posla i eventualne problematike vezane uz pronalazak novog). Prikazane tri najvažnije vrijednosti slijede mir (35%), novac (32%), prijateljstvo (27%), sloboda (24%), pravda (22%), obrazovanje (11%), zadovoljstvo (10%), vjerovanja (9%), tradicija (7%), poredak (7%), solidarnost (6%), nacija (2%) i ostali odgovori (1%). 95 Autorice također kao skalu života predlažu pet pitanja koja je osmislio Diener (1985.), a koja su korištena i za primarno istraživanje u četvrtom poglavlju. 96 Dokument je dostupan na web stranici European Commission, [pristupljeno ] 97 Od svih zemalja uključenih u istraživanje, samo u Danskoj zdravlje nije dobilo najveću ocjenu (61%); ta pozicija pripala je ljubavi kao vrijednosti sa 66%. 99

108 Tablica 11.: Vrijednosti Europljana povezane sa srećom u godini Zdravlje Ljubav Posao EU27 73% 44% 37% Rod muški 70% 42% 38% ženski 76% 46% 35% Dob % 55% 36% % 51% 41% % 44% 42% % 34% 29% Izvor: Prilagođeno prema Standardnom Eurobarometru 69, str. 32 Layard (2005.) ističe kako pojedinci koji iskazuju veće stupnjeve sreće u istraživanjima subjektivnog blagostanja imaju jaču otpornost na stres, češće se sjećaju pozitivnih životnih događaja, imaju jaču aktivnost u dijelu mozga koji je povezanost pozitivnim stanjima, više se smiju. Sreća je, dakle, svi se oko toga slažu, poželjno stanje. Danas je to postalo jasno svim dionicima u društvu zbog čega se sreća ističe gdje je moguće, od pjevanja pjesme Sretan rođendan za rođendane, sretnih obroka u restoranima, sretnih sati (engl. happy hour) kada se u raznim ugostiteljskim objektima nude određeni popusti, do svekolikog korištenja emotikona (znaka okruglog lica koji ima mnogobrojne inačice, poput ). 98 Marketing se mnogih proizvoda često bazira na poruci kako će kupci biti sretniji ako kupe određeni proizvod (Graham, 2009.). Ne čudi stoga što je film Potraga za srećom (engl. The Pursuit of Happyness) snimljen godine zabilježio veliku gledanost te dobio brojne nagrade. Nadalje, za sve popularniji Apple-ov telefon iphone osmišljena je i aplikacija naziva Prati svoju sreću (engl. Track Your Happiness) pomoću koje se prati raspoloženje i sreća ljudi. Aplikacija postavlja vrlo jednostavna pitanja poput Kako se sada osjećate? nekoliko puta na dan (u ovisnosti o postavkama), te korisnik na kraju svakog tjedna po danima u tjednu vidi kako se osjećao, kada je bio najsretniji, na kojoj se lokaciji pri tome nalazio, što je radio i slično. Frank d.d. prodaje čaj naziva Happy tea, Coca-Cola pomoću svojih ambasadora sreće provodi globalno istraživanje o sreći, poslovni subjekti često imaju sreću u svom službenom nazivu (npr. Happy Dreams), korištenje simbola sreće susreće se doslovce na svakom koraku 99. Ovdje lista ne prestaje jer sličnih primjera ima pregršt. Slijedeći Burnetta (2012.) može se reći kako je sreća postala moderna godine napravljena je pjesma Sretan rođendan, godine osmišljen je znak smajli (engl. smiley face), McDonald's je predstavio Sretni obrok (engl. The Happy Meal). Izvor: Harvard Business Review, [pristupljeno ] 99 Primjerice, Erste & Steiermärkische banka je rokovnik za godinu nazvala Sretan rokovnik za 2012.! (engl. Lucky Planner for 2012!) u kojem je svaki mjesec pojašnjen i predstavljen nekim od simbola sreće: slon, potkova, djetelina s četiri lista, ključ, zvijezda padalica, jaje, dupin, sunce, bubamara, srce, simbol beskonačnosti i broj sedam. 100

109 opsesija. Stoga ne čudi kako Brdar i Anić (2010.) kažu kako su mladi ljudi (iako ih učimo da novac ne nosi sreću) u svakodnevnom životu stalno izloženi porukama koje govore suprotno - sreću će ostvariti ako kupe nove i bolje proizvode, ako dobro izgledaju ili ako postanu popularni (npr. sudjelovanje u emisiji Big Brother" postaje krajnji cilj mnogih mladih ljudi, jer obećava i popularnost i novac). Iako je novac važan za sreću, pitanje je jeli on njezin uzrok ili posljedica te u kojoj mjeri i do koje granice sreća o njemu ovisi. Time se, između ostalog, bavi i ekonomija sreće Pozicioniranje subjektivnog blagostanja u ekonomiji Držimo da su ove istine samorazumljive - da su svi ljudi stvoreni jednaki, da ih je njihov stvoritelj obdario odreñenim neotuñivim pravima meñu kojima su život, sloboda i težnja k sreći i da u osiguravanju tih prava ljudi osnivaju vlade koje dobivaju svoje pravične ovlasti na temelju suglasnosti onih kojima vladaju. Američka deklaracija neovisnosti, godine Već je u prethodnom odjeljku rečeno kako je ekonomija (kao znanost) proučavanje sreće dugo prepuštala drugim disciplinama (Frey i Stutzer, 2002a.). Ipak, u zadnjim se dekadama istraživanjima sreće bavi čak i formalna ekonomija. Upravo je sreća jedan od razloga zbog kojih se čvrste linije između društvenih znanosti brišu i postaju fleksibilnije te se na neki način postiže integracija društvenih disciplina. Frey (2001.) naglašava kako ekonomija može biti inspirirajuća i sposobna omogućiti originalne i neočekivane poglede na raznolike teme i pitanja te kako stavljanje sreće u ruke ekonomije predstavlja svojevrstan revolucionaran pristup. Ekonomija je sposobna (čak više nego druge društvene znanosti) u velikoj mjeri doprinijeti analiziranju stvarnog svijeta te je ekonomski način razmišljanja iznimno važan prilikom analize problema s kojima se suočavaju moderna društva (Frey, 2001.). Fahey i dr. (2003.) pojašnjavaju kako se ekonomija prije temeljila na konceptu korisnosti baziranom na preferencijama: korisnost dobra ili aktivnosti nije se zasnivala na apsolutnoj skali subjektivne vrijednosti (npr. je li pojedinac zadovoljan ili sretan) već u ovisnosti o mjeri u kojoj ju netko preferira 100 između raspoloživih alternativa. Ekonomski indikatori korišteni su kao indikatori blagostanja u okviru pretpostavki (neo)klasične ekonomije: ljudi imaju racionalne i stabilne preferencije te je njihovo blagostanje najveće kada imaju maksimalne mogućnosti za zadovoljavanje svojih vlastitih zahtjeva i želja. Drugim riječima, ako su ljudi bogatiji, teorija kaže, bit će i sretniji. No, psiholozi koji su testirali ove klasične pretpostavke pomoću promatranja stvarnog ekonomskog ponašanja u okviru 100 Preferencije su u ovom smislu signalizirane izborom ponašanja ljudi. Takve objektivno promatrane preferencije zatim osiguravaju temelj na kojem će se razumjeti i objasniti ekonomska aktivnost. 101

110 bihevioralne teorije, otkrili su da ljudi često donose odluke i izbore koji su iracionalni (Dawnay i Shah, 2005.). Proučavanje sreće može se svrstati pod okrilje bihevioralne ekonomije koja pruža uvid u širok raspon ekonomskog ponašanja ljudi. Ona najčešće koristi znanja o socijalnim, kognitivnim i emocionalnim fenomenima koji utječu na ekonomsko ponašanje ljudi. Ispostavilo se kako se ljudi ne ponašaju potpuno ekonomski racionalno prilikom donošenja odluka jer mentalni organi filtriraju i kodiraju informacije u ovisnosti o očekivanjima, iskustvu, znanju i njihovoj važnosti. Za pregled bihevioralne ekonomije vidjeti, npr. Wilkinson, Iako postoje neke kritike bihevioralne ekonomije, Pesendorfer (2006.) naglašava kako vrijeme bihevioralne ekonomije tek dolazi te kako ona proživljava svojevrsnu revoluciju (za raspravu pogledati Mullainathan i Thaler, 2001., Camerer i dr., 2003., Harrison, 2005.). Neupitan je sve prisutniji fokus na sreću, koji se, prema Coyne i Boettke (2006.). može shvatiti kao dio većeg bihevioralnog pokreta u ekonomiji. Bihevioralna škola tretira sreću kao subjektivno pitanje koje se može mjeriti istraživanjima (Mahadea i Rawat, 2008.). Bihevioralni ekonomist Nattavudh Powdthavee (2010.) također propituje formulu sreće nazivajući je najvrjednijom imovinom. Posljedično, sreća je postala predmetom velikog interesa u ekonomiji i ekonomija sreće 101 je rođena. Kao znanost ona se temelji na empirijskim dokazima te dolazi do zaključaka o reakcijama i djelovanju ljudi koji su izvan dosega tradicionalne ekonomije. Ishodište su ekonomije sreće promjene koje je nužno provesti u društvu (poput povećanja sigurnosti na ulicama, kod kuće i na radnom mjestu, osiguranje mogućnosti obrazovanja i zdravstvene zaštite, osiguranje mirovine i sl.), a kojima je cilj povećanje kvalitete života i sreće stanovnika. To ne znači kako se naglasak treba staviti na afektivnu komponentu sreće, već kako treba stvoriti uvjete koji mogu omogućiti povećanje životnog zadovoljstva na način da svaki građanin živi onaj život kojega on smatra vrijednim. Ili kako to ističe Layard (2005.), dobro je društvo ono u kojem su ljudi nesretni najmanje moguće, a sretni što najviše mogu biti. U središtu interesa ekonomije sreće nalazi se mjerenje sreće ljudi, tj. subjektivno blagostanje. U kontekstu je ekonomije sreće, dakle, sreća = SWB. Nadalje, ekonomija sreće naglašava ulogu neekonomskih faktora koji utječu na sreću koja na taj način predstavlja više od obične funkcije povećane potrošačke moći. Glavni fokus ekonomije sreće je razumijevanje međuzavisnosti između ekonomskih outputa i rezultirajuće sreće ekonomskih aktera (Coyne i Boettke, 2006.). Drugim 101 Ekonomija sreće popularno se naziva Happynomics (engl. happiness + economics). Pod nazivom The Economics of Happiness snimljen je i film u sklopu neprofitne organizacije Međunarodno društvo za ekologiju i kulutru (engl. The International Society for Ecology and Culture). Više informacija o samoj organizaciji, projektu i filmu dostupno je na web stranici The Economics of Happiness, [pristupljeno ] 102

111 riječima, pokušava se ustvrditi veza između objektivnog i rezultirajućeg subjektivnog blagostanja, ciljem određenja, mjerenja i analize progresa društva. Veenhoven (2011.) prikazuje generalni napredak društvenih znanosti u 20. stoljeću u okviru kojih broj istraživanja brzo raste, što se posebice odnosi na publikacije o sreći (Grafikon 11.): u početku (oko 1970-tih godina) prosječna stopa rasta broja publikacija bila je oko 5%, dok se u godini taj broj penje na 400%. Grafikon 11.: Godišnji broj publikacija o sreći od do godine Izvor: Veenhoven, 2011., bibliografija sreće, World Database of Happiness, [pristupljeno ] Prvu injekciju sreće ekonomiji dao je američki ekonomist Richard Easterlin koji je još godine raspravljao o faktorima koji pridonose sreći. Bazirano na istraživanjima i podacima iz cijelog svijeta, Easterlin (1974.) je otkrio kako ne postoji povezanost između stupnja ekonomskog rasta i ukupne razine sreće pojedinog društva; individualna sreća bila je podjednaka u bogatim i siromašnim zemljama. Drugim riječima, povećanje BDP-a (poslijeratni ekonomski rast) koje je istovremeno pratilo stabilno subjektivno blagostanje bio je dokaz kako veći materijalni prosperitet ne uzrokuje veću sreću (Grafikon 12.). Na taj način on je formulirao tzv. Easterlinov paradoks: bogatiji su ljudi u nekoj točki vremena možda sretniji, ali kako svi postaju bogatiji, svi ne postaju sretniji. Objašnjenje paradoksa ogleda se u sljedećem: materijalno blagostanje ne razmatra se u apsolutnim terminima blagostanja (količina dobara koju ljudi posjeduju) nego radije u relativnim terminima blagostanja (količina dobara koju ljudi žele posjedovati). Drugim riječima, vrijednost prihoda ne ogleda se samo u različitim dobrima i uslugama koje će ljudi kupiti (apsolutni prihodi), već i o njihovoj poziciji i ugledu u 103

112 društvu (relativni prihodi). Nadalje, jednom kada ljudi dosegnu određenu razinu prihoda, dodatno, apsolutno povećanje prihoda samo za sebe neće doprinijeti većem subjektivnom blagostanju. S druge strane, relativno povećanje prihoda koje se očituje u usporedbi s drugima, imat će pozitivnog utjecaja na subjektivno blagostanje. Time je objašnjen odnos sreće i BDP-a tijekom vremena. Taj se odnos također može promatrati i između država; Frey i Stutzer (2002a.) govore o pozitivnoj korelaciji između subjektivnog blagostanja i BDP-a po glavi stanovnika u određenom trenutku vremena i tendenciji smanjivanja subjektivnog blagostanja kada BDP prelazi $ Lyubomirsky i dr. (2005b.) prikazuju kako materijalne i druge okolnosti imaju mali utjecaj na stupanj sreće procjenjuje se kako oni determiniraju svega 10% varijacije ukupne sreće. Grafikon 12.: Odnos između sreće i BDP-a u SAD-u u periodu od do godine Izvor: Di Tella i MacCulloch, 2006., str. 27 Proteklo je gotovo 20 godina dok Easterlinova ideja nije dobila sljedbenike te na taj način revitalizirala njegov pristup i ideju o sreći u okviru ekonomije. Međutim, neki znanstvenici nisu Easterlinovi istomišljenici te pokušavaju opovrgnuti Easterlinov paradoks (za raspravu pogledati Stevenson i Wolfers, 2008.). Tek je 1990-tih godina rastući broj ekonomista počeo obraćati pozornost na raznolika pitanja i problematiku koju je pokrenula Easterlinova studija (Coyne i Boettke, 2006.). Frey (2008.) također ističe kasne 1990-e godine kao period u kojem se budi značajan interes o subjektivnom blagostanju, tj. u kojem ekonomisti počinju objavljivati radove u okviru kojih ozbiljnije analiziraju sreću. Važnost takvih istraživanja dodatno je potvrđena godine kada je psiholog Daniel Kahneman dobio nobelovu nagradu iz ekonomskih znanosti. 102 Iako nikad nije imao niti jedan 102 Kahneman je dobio jednu polovinu nagrade, a druga je pripala ekonomistu V. L. Smithu za doprinos prihvaćanja laboratorijskih pokusa kao alata empirijske ekonomske analize. 104

113 ekonomski predmet, Kahneman je uspio integrirati istraživanja psihologije u ekonomsku znanost, što se posebice odnosi na promatranje ljudske prosudbe i procesa odlučivanja u uvjetima neizvjesnosti. Na taj način on je dao značajan doprinos razvoju i popularizaciji bihevioralne ekonomije. Među najvažnijim autorima iz područja ekonomije sreće koji se bave subjektivnim blagostanjem (gdje ne pripadaju samo ekonomisti) izdvajaju se (abecednim redom): Erik Allardt, Mark Anielski, David G. Blanchflower, Romina Boarini, Luiginio Bruni, Ed Diener, Rafael M. Di Tella, Richard Easterlin, Ada Ferrer-i- Carboneli, Bruno S. Frey, Ross Gittins, Carol Graham, Bent Grave, Daniel Kahneman, Alan B. Krueger, Richard Layard, Yew-Kwang Ng, William Nordhaus, Pier Luigi Porta, Nattavudh Powdthavee, Martin Seligman, Alois Stutzer, Bernard M.S. Van Praag, Ruut Venhoven i drugi. Članci se objavljuju u različitim časopisima, najčešće iz područja ekonomije i psihologije. Važno je reći kako je od godine aktivan i časopis za sreću (engl. Journal of Happpiness Studies). Prema Freyu (2008.), u ekonomiji je u tijeku izvanredan novi razvoj koji se može zvati revolucionarnim, a koji će vjerojatno bitno promijeniti ekonomiju u budućnosti. Mjerenje sreće u okviru ekonomije Frey naziva nedvojbeno revolucionarnim u tri pogleda: 1. mjerenje iako mjere sreće nisu idealne, mogu se korisno primijeniti u ekonomskim, socijalnim i političkim pitanjima; također, one se stalno i razvijaju, 2. nove spoznaje istraživanje sreće pokazuje kako ljudi vrednuju dobra i usluge, kao i socijalne uvjete; nove spoznaje odmiču se od ekonomskih te uključuju i nematerijalne vrijednosti kao što su, npr. odnosi u obitelji, 3. političke (policy) posljedice istraživanje sreće sugerira mnoge politike koje znatno odstupaju od onih koje proizlaze iz standardne ekonomije; naglašava važnost zaposlenosti i slobodnog vremena za blagostanje pojedinca, uzima u obzir socio-demografske, kulturalne, političke i druge determinante sreće. Godine izdana je i Svjetska knjiga sreće (engl. The World Book of Happiness) koju je uredio Leo Bormans, a u kojoj se nalazi znanje i mudrost točno 100 profesora sreće iz cijelog svijeta i koja je, kako sam Bormans kaže, 100% pozitivna. Bormans je vođen činjenicom kako puno znanstvenika u svijetu piše o sreći, ali kako puno ljudi iz njegove blizine još niti na zna što je pozitivna psihologija. Zato je na jednom mjesto okupio 100 najvažnijih eksperata iz ovog područja 103 koji su bili zamoljeni sumirati ono što rade, tj. zaključke do kojih su došli sa maksimalno riječi i poslati poruku svijetu pisano jednostavnim jezikom. Iako je ovdje riječ o pogledu na sreću iz perspektive psihologije, knjiga predstavlja vrijedan doprinos ekonomskoj znanosti, posebice popularnosti ekonomije sreće. 103 Znanstvenici dolaze iz 50 zemalja svijeta; iz Hrvatske su poruku poslale ranije spomenute psihologinje Miljković i Rijavec. 105

114 U travnju godine the Earth Institut objavio je zanimljivo izvješće o sreći: World Happines Report naručenom za drugu konferenciju UN-a o sreći (urednici Helliwell, Layard i Sachs). Prema ovom izvješću, najsretnije zemlje svijeta su Danska, Norveška, Finska i Nizozemska u kojima je prosječna sreća na razini 7,6 (na skali od 0 do 10), a najlošije pozicije imaju Togo, Benin, Centralna Afrička Republika i Sierra Leone (prosječno 3,4). Na nivou pojedinca za sreću su najvažniji mentalno i fizičko zdravlje, postojanje nekoga na koga se mogu osloniti, sigurnost posla i stabilne obitelji; na razini država važnije od prihoda u objašnjavanju razlika u blagostanju među njima su političke slobode, jake socijalne mreže i nepostojanje korupcije. Iako je težnja sreći dugo bila smatrana interesom pojedinaca, posljednjih godina ona postaje prioritetom mnogih političkih lidera diljem svijeta. S tim u svezi psiholozi i ekonomisti sve češće adresiraju pitanja o (subjektivnom) blagostanju na javnu politiku (vodeći su npr. Diener Lucas, Heillwell, Kahneman, i drugi). Drugim riječima počinju se analizirati potencijalni učinci i koristi nacionalnih računa blagostanja kao važnog pružatelja informacija za javnu politiku. Ralašić (2009.) ističe kako je reforma države blagostanja usmjerena na povećanje sreće u društvu koja je jedino pravo mjerilo napretka, te je u svijetu već počeo zaokret takvih javnih politika, iako u Hrvatskoj nitko takve zaključke još ne promovira. Vlada Velike Britanije imenovala je Richarda Layarda (profesora na London School of Economics) 'carem sreće', koji je odgovoran za savjetovanje o politikama koje imaju za cilj poboljšanje blagostanje u Velikoj Britaniji (Legatum Institute, 2008). Sreća u današnje vrijeme zapravo postaje važno pitanje, kako ekonomsko, tako i političko, jer država svojim djelovanjem kroz ekonomsku politiku može djelovati na kvalitetu života stanovnika. Nagli interes za ekonomiju sreće Anielski (2007.) objašnjava općim povećanjem mudrosti društva u cjelini kao i rastućim konsenzusom da je ostvarenje života, slobode i sreće ultimativni cilj kojeg želi svaki čovjek koji je ikada živio. Nadalje, stoga ima smisla što je sve većem i većem broju ljudi manje stalo do materijalnog blagostanja, a više do toga koliko su zadovoljni sa životom, sa srećom, s odnosima s djecom, sa zajednicom i prirodom. Ljudima je stalo do sreće onih koje vole, kao i do davanja i primanja. Prema EQLS (Fahey i dr., 2003.), informacije o SWB-u vrlo su važne i relevantne za donositelje odluka i politiku zbog najmanje dva razloga. Prvo, netko može objektivno mjeriti dohodak osobe, smještaj, zdravstveno stanje, društvene odnose i tako dalje, ali ne postoji glavno pravilo o tome kako kombinirati ove informacije. Drugo, mjere SWB-a, osobito ukupnog životnog zadovoljstva, najbolji su dostupni indikatori koji pokazuju mjeru u kojoj su zadovoljene potrebe stanovništva. Tafra- Vlahović (2009.) ističe kako se ekonomija koja vodi računa o zadovoljstvu te sreći ljudi mora bazirati na ispunjavanju, što se odnosi na kvalitetu života, zatim, mora biti uključiva, što se odnosi na spremnost dijeljenja globalnih koristi te mora biti 106

115 dalekovidna, što uključuje razmatranje dugoročnih posljedica za buduće naraštaje. Drugim riječima, dosadašnji empirijski i teorijski rezultati istraživanja pokazuju kako subjektivna dimenzija blagostanja (kvalitete života), kao središte interesa ekonomije sreće, predstavlja važnu komponentu progresa društva čije je mjerenje potrebno i korisno, čime je potvrđena hipoteza H Mjerenje subjektivnog blagostanja Čvrsto vjerujem da je naša sreća/zadovoljstvo rezultat našeg rada umanjenog za naša očekivanja. Dakle, ili ću reducirati svoja očekivanja ili povećati količinu rada kako bih uvijek bio sretan. Rajamanickam Antonimuthu Mjere sreće (subjektivnog blagostanja) mogu biti korištene kao dobar i relevantan indikator subjektivne kvalitete života, te je, kako ističe Ng (2008.), za društvo vrlo važno da se mjere progresa oslanjaju i na adekvatno mjerenje sreće. Načelno, mjere SWB-a mogu se odnositi na mikroekonomsku i makroekonomsku razinu, te se shodno tome mogu razlikovati dva pristupa mjerenja SWB-a (odjeljak 3.3.) koja su međusobno povezana. Primjeri i analiza dosadašnjih istraživanja u okviru SWB-a predmetom su odjeljaka 3.4. i Mikroekonomski pristup mjerenja subjektivnog blagostanja Tko god je rekao da novac ne može kupiti sreću, ne troši ga na dobar način. Reklama za Lexus automobile Fundamentalna mikroekonomija uči kako individue nastoje maksimalizirati korisnost ili sreću, a ne same prihode (Tao i Chiu, 2009.). S pravom se onda može postaviti pitanje što povećava sreću ako ne povećanje prihoda (kao što je ranije prikazano). Eastelin (1974.), a u novije vrijeme i Australian Unity Wellbeing Report (2008.) komentiraju kako ljude kupovina stvari čini sretnima trenutno, tj. dok su stvari još nove, ali kako se na njih navikavaju, dobar osjećaj vrlo brzo nestaje. Iz toga proizlazi kako stvarni utjecaj novca na sreću leži u tome što se njime mogu kupiti suštinske stvari koje ljudi trebaju, poput mogućnosti obrazovanja, zdravstvenih usluga i sl. Mikroekonomski i makroekonomski pristupi mjerenja SWB-a najčešće impliciraju subjektivna mjerenja: ispitivati ljude da ocjene svoje blagostanje koncept 'osjećati se trenutno sretno' 104 i životno zadovoljstvo koncept 'biti generalno 104 Ovdje je važno napomenuti kako se kratkoročna sreća u kontekstu osjećati se trenutno sretno može mjeriti i praćenjem moždanih aktivnosti, tj. pomoću neuroloških indikatora, zatim 107

116 sretan' (Conceicao i Bandura, 2008.). Drugim riječima, i u mikroekonomskom i makroekonomskom pristupu do podataka se dolazi istraživanjima pomoću upitnika (kojima se propituju mišljenja i stavovi opće populacije). Ovakva mjerenja rezultiraju mekim podacima baziranim na subjektivnim procjenama. U upitnicima respodenti najčešće iskazuju kako se osjećaju u danom trenutku odgovarajući na pitanja poput Koliko ste sretni u ovom trenutku? koristeći pri tome skalu od 1 do 10 ili od 1 do 5 (Likertova skala) mjeri se razina 'osjećam se sretno', te koliko su sretni u životu uzimajući sve u obzir razina 'biti generalno sretan' te što najviše utječe na njihovu sreću (koje su odrednice sreće). Frey (2001.) ističe kako mjere subjektivnog blagostanja imaju visoku konzistentnost i pouzdanost. U brojnoj se literaturi provjerava valjanost mjera SWB-a te zaključuje kako one imaju poželjna svojstva (npr. Diener, 1994., Frey i Stutzer, 2002b., Layard, 2005., Di Tella i MacCulloch, 2006., Kahneman i Krueger, 2006.). Sreća (kratkoročna kao i dugoročna) uključuje brojne komponente i upravo iz tog razloga ljudi ponekad žele svojevrsni vodič ili koncept 'kuharice' pomoću koje bi naučili kako biti sretni. Postizanje sreće nije jednostavno jer bi u tom slučaju svi bili ekstremno sretni do kraja života. Boarini i dr. (2006.) ističu kako se studije SWB-a često metodološki razlikuju, ali ipak ukazuju na evidentnu sličnost u skupu determinanti životnog zadovoljstva od kojih su neke pod kontrolom javne politike (broj radnih mjesta, život u zajednici i sl.), a neki nisu (poput genetike, osobnih iskustva iz prošlosti i sl.). Pet odrednica subjektivnog blagostanja, tj. sreće koji se lako mogu međusobno razlikovati ističu Frey i Stutzer (2002a.): ekonomski faktori (poput prihoda, nezaposlenosti, inflacije), osobni faktori (osobna kontrola, optimizam, samopoštovanje), socio-demografski faktori (poput životne dobi, roda, bračnog statusa, obrazovanja), kontekstualni i situacijski faktori (poput stresa na radnom mjestu, međuljudskih odnosa) institucionalni faktori (poput jačine prava građana za participaciju u politici, političke decentralizacije). Načelno, ako se sreća i prihodi usporede u bilo kojoj točki vremena, pojedinci koji posjeduju veće prihode su, u prosjeku, sretniji od onih sa manje prihoda. Ali, ukoliko se prihodi dalje povećaju tijekom životnog ciklusa, sreća se ne povećava u proporcionalnom omjeru (Easterlin, 2005.). Istraživanja SWB-a ne podrazumijevaju da ekonomski faktori (poput prihoda) nisu uopće važni; ona u rezultatima pokazuju vrlo snažan utjecaj i neekonomskih kao što su socijalni promatranjem iskazanog ponašanja jer se neka povezuju sa srećom ili nesrećom te u konačnici promatranjem neiskazanog, tj. nehotičnog ponašanja. 108

117 kapital, povjerenje, motivacija i sl. (Frey i Stutzer, 2002a.) na sreću i zadovoljstvo. Layard (2005.) govori o Velikih sedam (engl. The Big Seven) faktora koji utječu na sreću: odnosi u obitelji, financijska situacija, posao, zajednica i prijatelji, zdravlje, osobne slobode i osobne vrijednosti. Krizmanić (2009.) ističe kako su brojna istraživanja životnog zadovoljstva i sreće pokazala kako je doživljaj sreće kratkotrajan te životno zadovoljstvo nedostižno ako se polazi samo od vlastitih potreba, želja i vrijednosti. Drugim riječima, trajniji osjećaj zadovoljstva može se postići ostvarivanjem općih ciljeva 105 pomoću kojih se vodi briga o vrijednostima, željama i potrebama drugih ljudi, kao i zajednice u kojoj oni žive. Rezultati prethodnih istraživanja SWB-a provedenih na mikroekonomskom nivou ukazuju sljedeće: novac i odnosi najvažniji su pozitivni korelatori sa subjektivnim blagostanjem (Diener i dr., 1999.); ipak više novca ne znači nužno bolju situaciju za svakog pojedinca, povećanje prihoda vodi višim aspiracijskim nivoima (Stutzer, 2004.), odnos između sreće i životnog vijeka može se prikazati krivuljom U-oblika; mlađi i stariji ljudi su sretniji (Oswald, 1997., Helliwell, 2003.), životno zadovoljstvo je povezano s dugovječnošću jer pozitivno utječe na zdrav stil života (Koivumaa-Honkanen i dr., 2000.), obrazovanje i životna dob faktori su koji najznačajnije pozitivno utječu na subjektivno blagostanje (Hayo i Seifert, 2003.), dobro zdravlje jedan je od najvažnijih izvora sreće (Diener i dr., 1999.), političke, ekonomske i osobne slobode najsnažnije koreliraju sa srećom (Veenhooven, 2000.), pojedinci koji se osjećaju sretno i zadovoljno ako su učinkovitiji na poslu, bolje se nose sa stresom, imaju bolje socijalne odnose i kvalitetnije brakove (Diener i Seligman, 2004.), socijalna uključenost i generalne mogućnosti sudjelovanja pozitivno su vezane sa zadovoljstvom (Helliwell, 2003.), za SWB pojedinca jako su važni socijalni odnosi i socijalne mreže (Argyle, 1987.), onečišćenje zraka čini ljude nesretnima (Welsch, 2006.) i sl. Utjecaj navedenih, kao i drugih faktora na sreću individua može se u okviru države/regije/grada izučavati na ukupnoj populaciji ili reprezentativnom uzorku ili na određenim, konkretnim te po, određenim karakteristikama, homogenim ciljnim skupinama (npr. nezaposleni, volonteri, roditelji, studenti, članovi određene zajednice i sl.). Odabir ciljne skupine dakako ovisi o vrsti i ciljevima istraživanja; 105 Npr. zalaganje za zaštitu okoliša, poboljšanje kvalitete života u gradu, volonterski rad, aktivni rad na razvoju civilnoga društva i sl. 109

118 ciljevi mogu biti primjerice razlikovanje iskazanog SWB-a prema demografskim karakteristikama, prema odnosima u obitelji, prema određenim osobnim preferencijama i sl Makroekonomski pristup mjerenja subjektivnog blagostanja Za istraživanja SWB-a koja se provode na nacionalnim nivoima moguće je reći kako predstavljaju makroekonomski pristup mjerenja SWB-a. Takvim je nacionalnim istraživanjima, koja u suštini opet predstavljaju agregiranje mikroekonomskih percepcija, moguće utvrditi koliko je država sretna, kakav je odnos BDP-a i sreće, napraviti različite prostorne (npr. međudržavne) i vremenske usporedbe, i sl. Moguće je, primjerice, utvrditi koje su najsretnije zemlje u Europi, svijetu ili određenoj regiji. Ekonomija sreće bazira se na reprezentativnim istraživanjima u kojima se mjeri subjektivno zadovoljstvo individua unutar država i kontinenata (Graham, 2005.). Većina empirijske literature koja se bavi istraživanjem sreće na makroekonomskom nivou koristi podatke iz istraživanja koja provode nacionalne ili međunarodne organizacije. Sreću je važno izučavati, tj. agregatno iskazivati i na makroekonomskom nivou jer takve informacije o SWB-u u određenoj mjeri mogu kompenzirati nedostatke mjerenja blagostanja društva pomoću indikatora iz isključivo objektivne dimenzije. Time je moguće dati uvid u progres društva iz perspektive građana, tj. uvidjeti kakve je učinke provedena makroekonomska politika imala na subjektivno blagostanje građana. Makroekonomska istraživanja SWB-a pokazuju kako su neke zemlje sretnije od drugih čime se za one nesretnije otvara prostor iznalaženja najbolje prakse ciljem povećanja SWB-a njezinih stanovnika. Iako ne postoji konkretna formula i direktan način koji bi ljude naučio kako biti sretnima, ekonomija bi trebala voditi računa o subjektivnom blagostanju građana, kao i posljedicama koje ono ima na ukupnu performancu države. Stanje društva po pitanju progresa stoga ovisi o tome kako se isti i mjeri; samo objektivnim indikatorima, samo subjektivnim indikatorima te kojim njihovim daljnjim dimenzijama. Godine Easterlin i Sawangfa ustvrdili su kako ne postoji konzistentna korelacija između dugoročnog ekonomskog rasta i rasta subjektivnog blagostanja. Razlog tome mogu biti različiti učinci ekonomskog rasta (pored prihoda i materijalnih dobara) kao što su zdravlje, posao, obiteljske okolnosti, težnje i sl., za koje, u cjelini, građani ne percipiraju da su se poboljšali, a koji su im važniji od materijalnog bogatstva. S obzirom na slabu povezanost između objektivnih i subjektivnih uvjeta blagostanja na agregatnoj razini u razvijenim zemljama, Fahey i dr. (2003.) tvrde kako razlike (varijance) u SWB-u mogu proizlaziti iz npr. kulture jer neke 110

119 nacionalnosti možda mogu biti više sklone ocjenjivati stanje lošije od drugih, tj. razlike u SWB-u ne moraju nužno biti posljedica stvarnih razlika u psihičkim stanjima stanovnika. Zbog toga u razvijenim zemljama veći BDP ne znači veće SWB. Međutim, kada se u obzir uzmu i siromašne zemlje, varijacije SWB-a u zemlji se povećavaju te nastaje jasna povezanost SWB-a i objektivnog blagostanja (Inglehart, 1990.). Naime, dodatni ekonomski resursi siromašnim zemljama povećavaju njihovo ukupno agregatno SWB, ali samo do relativno niskog praga, nakon kojeg takvi učinci iščezavaju (Oswald, 1997.). Greve (2012.) govori kako su brojne studije o determinantama blagostanja pokazale kako 80% razlika u sreći između država i pojedinaca može biti objašnjeno pomoću šest faktora: razvod, nezaposlenost, povjerenje, članstvo u religioznim organizacijama, vjera u Boga i kvaliteta vlade (upravljanja). Diener (2006.) ističe kako postoje brojna nacionalna i međunarodna istraživanja koja se bave subjektivnim blagostanjem, te izdvaja pet smjernica i preporuka koje su korisne kreatorima indikatora SWB-a, kao i onima koji te rezultate implementiraju: 1. Globalne mjere SWB-a, kao što su procjena životnog zadovoljstva i sreće, mogu biti korisne za političke i javne rasprave. Iako su ove mjere informativne, više specifični indikatori također mogu biti korisni. Stoga je poželjno, u okviru raspoloživih sredstava, procijeniti odvojene aspekte SWB-a s velikim uzorcima kako bi se pouzdano detektirali trendovi ili promjene. 2. Mjere koje će se koristiti od strane donositelja odluka moraju biti osjetljive na promjene u SWB-u, tako da se jasno mogu otkriti učinci političke intervencije. Uz priznanje kako mjere SWB-a daju korisne, iako okolnostima ograničene informacije, politika bi, idealno, također trebala uspostaviti mjerenja koja se temelje na longitudinalnosti i prikupljanju podataka iz ciljanih populacija. Kratkoročne i dugoročne promjene u SWB-u treba odvojeno procijeniti kad god je to moguće. 3. Poželjno je koristiti instrumente koji su analizirani u smislu njihovih psihometrijskih karakteristika i imaju dokazanu valjanost. Kada se nove mjere stvore za određenu svrhu, trebalo bi analizirati njihovu valjanost, pouzdanost, skaliranje i druge mjerne osobine, kao i njihov odnos prema ranijim mjerama. Iako se novi koncepti i mjere mogu brzo stvorili, političari bi trebali biti oprezni u njihovom korištenju dok se ne dokaže njihov doprinos i dok se ne pokažu boljim od već postojećih. 4. Iako su postojeće mjere SWB-a nesavršene, iz njih se mogu izvući korisni zaključci. Sva znanstvena mjerenja uključuju pogrešku. Dakle, korisnici mjera trebaju shvatiti kako je pristranost svojstvena u mjerama, te, kada je to moguće, poduzeti korake za ispravak. Nadalje, zaključci trebaju poštivati ograničenja mjera i biti izraženi u smislu tih ograničenja. 5. Mjere blagostanja i lošeg stanja treba promatrati kao dio demokratskog procesa u kojem građani pružaju informacije koje mogu biti korisne u 111

120 političkim raspravama. Mjere SWB-a ne nadjačavaju druge izvore informacija, već služe i kao jedna od potencijalno korisnih vrsta znanja koja se može koristiti za stvaranje bolje politike. * * * * * Važnost istraživanja SWB-a ogleda se u otkrivanju odrednica zadovoljstva koje mogu voditi donositelje odluka (Conceicao i Bandura, 2008.) u kreiranju politike, kao i u raznovrsnim implikacijama u različitim područjima poput javnih financija (državna potrošnja i porezni sustav), radnih odnosa, politike blagostanja i sl. (Coyne i Boettke, 2006.). Frey i Stutzer (2002b.) navode kako su još jedan razlog za proučavanje SWB u ekonomiji upravo mogući učinci raznih institucionalnih uvjeta (kao što su kvaliteta vlade i veličina socijalnog kapitala) na subjektivno blagostanje. Ipak, može se postaviti pitanje je li SWB uopće dobro, tj. s filozofskog se aspekta može postaviti pitanje koliko je opasno za određeno društvo u fokus interesa donošenja odluka staviti blagostanje, jer viši stupnjevi blagostanja mogu ljude učiniti lijenima i glupima. Drugim riječima, ciljem postizanja više i višeg blagostanja ljudi mogu žrtvovati posao i druga poželjna ponašanja (poput empatije za siromašne) kako bi postigli uvijek rastuće pozitivno stanje, pa čak u ekstremnim slučajevima i uzimati droge, samo/stalno gledati televiziju i težiti drugim užicima koji imaju malu ili nikakvu vrijednost za društvo. Ovakve kritike demantirali su Diener i dr. (2009.) odgovarajući kako je u njima pomiješan konstrukt blagostanja i ono što do njega vodi. SWB konstruiraju i afektivna reakcija i kognitivna procjena života koje nisu istoznačne. Nadalje, samo čisto hedonističko zadovoljstvo često ne vodi većem SWB jer ono često proizlazi iz izazovnih aktivnosti za koje su nužne određene vještine i sposobnosti. Također je važno naglasiti kako je moguće razdvojiti stupanj od kojeg pojedinci teže blagostanju i stupanj u kojem donositelji odluka prate blagostanje i koriste takve informacije za vođenje politike. Težnja blagostanju kao političkom cilju stoga nije težnja hedonizmu Ograničenja u istraživanjima subjektivnog blagostanja Bogat je onaj čovjek koji godišnje zarañuje 100$ više nego muž ženine sestre. H.L. Mencken Problemi mjerenja SWB-a najčešće su metodološke i konceptualne prirode. Subjektivne mjere blagostanja su, kao što sam naziv i kaže, opterećene subjektivnim procjenama određenog stanja (Schwarz i Strack, 1999.), tj. percepcijom o njemu kojeg iskazuje sam ispitanik. Primjerice, kao metodološki problem u istraživanjima SWB Smith (1986.) navodi kako su male promjene u redoslijedu pitanja korištenih u General Social Survey vodile do velikih promjena u 112

121 količini iskazane sreće. Ovdje je također važno spomenuti i različite ljestvice koje su koriste za ocjenjivanje SWB-a, a o kojima ovise ukupni rezultati. Također, mjere SWB-a mogu obuhvaćati različite temeljne koncepte, te mogu biti pod utjecajem različitih lingvističkih i kulturnih normi (Duncan, 2005.). Ipak, Frey i Stutzer (2002a.) vjeruju kako postoje adekvatni načini mjerenja SWB-a te kako oni zadovoljavaju brojne željene kriterije. Naime, ne postoji univerzalna mjera sreće koja bi odgovarala svakom pojedincu (White, 2006.) zbog čega je i teško sistematizirati sve determinante sreće. Nadalje, na sreću se može gledati iz perspektive individualnog ljudskog bića, ali, posljedično, i kao karakteristiku određene grupe, zajednice, društva, nacije, države itd. (White, 2006.). Glavni problem pristupa sreći može biti definiran na sljedeći način: determinante sreće konstantno se mijenjaju te subjektivno blagostanje svakog pojedinca varira tijekom vremena. Veenhoven (2009.) komentira kako se unatoč rastućem broju istraživanja sreće, znanje o sreći još uvijek nije kristaliziralo; sama konceptualizacija i mjerenje nisu do kraja razgraničeni, a razumijevanje determinanti i posljedica sreće je još nekompletno. Razloge za takvo stanje autor vidi u sljedećem: konceptualnoj konfuziji - ne postoji konsenzus oko samih jezičnih konstrukcija, tj. nazivlja koja bi svugdje značila istu stvar; štoviše ona se i mjeri na različite načine, nedostatku pregleda (koordinacije) - postoji visoka razina redundancije u istraživačkom nastojanju; isti problemi istražuju se iznova i iznova i na isti način, a rezultati istraživanja su drugačiji, slabom naglasku na nepredviđenim situacijama postoji dominantni istraživački pristup - istraživači nastoje utvrditi univerzalne uvjete sreće pri čemu zaboravljaju kako oni vrijede lokalno za područje mjerenja (npr. SAD), ali ne moraju vrijediti u drugim dijelovima svijeta, slabom naglasku na uzročnosti malo se govori o uzrocima i posljedicama; ako su bogatiji Amerikanci sretniji, to ne znači da novac kupuje sreću jer sreća također može povećati šanse za zaradu. Separacija uzroka i posljedica zahtijeva panel podatke i eksperimente. S obzirom na izvore i determinante sreće, Frey (2008.) također propituje uzroke i posljedice sreće jer često isti faktori mogu biti odrednica ili posljedica sreće. Istraživanje Lyubomirske i suradnika (2005a.) upućuje na to da osjećaj sreće nije samo rezultat uspješnih životnih događaja, već im može biti i uzrok. Primjerice, brak može povećati sreću, ali je isto tako vjerojatno kako će se sretniji ljudi vjenčati. Iz tog je primjera vidljivo kako je ponekad teško identificirati uzročnoposljedičnu vezu. Ipak, studije SWB-a vrlo su važne i nužne kako bi se procijenilo stvarno blagostanje ljudi u društvu te implementirali njihovi specifični i jedinstveni rezultati u ekonomsku politiku. 113

122 Prilikom procjenjivanja stupnja životnog zadovoljstva, uočeno je da na ljude djeluju i određeni psihološki fenomeni, od koji se posebno ističu socijalna komparacija između individua i fenomen adaptacije - povećanje aspiracija (Boarini i dr., 2006.). Naime, ljudi rođenjem imaju 'usađenu' stalnu potrebu za komparacijom s ljudima iz okruženja s kojima je ista i smislena, tj. s ljudima koji im predstavljaju referentnu skupinu 106 ; oni žele biti isti ili bolji od njih ili razmatraju koncept pravednosti. Najveći broj ljudi mirno spava i ne brine ih previše - ili uopće - broj milijardi s kojima raspolažu Carlos Slim Helú, Bill Gates ili Warren Buffett 107, ali ih brine jesu li bolji od susjeda (kod kojeg je trava uvijek zelenija), kolega s posla ili vršnjaka. Ovakva komparacija karakteristika je ljudi koji zarađuju manje, ali i onih koji zarađuju više od referentne skupine. Osjeća se, dakle, svojevrsno sveprisutno rivalstvo, a i cijelo moderno društvo ima takve temelje. Viši prihodi ne translatiraju se u povećanje sreće zbog navika ljudi o konstantnoj usporedbi s drugima. Ipak, usporedba s drugima ne mora uvijek biti nužno loša; ponekad je dobro usporediti se s drugima kako bi pojedinac mogao realnije procijeniti svoju situacije te kao vid svojevrsne motivacije za daljnjim napretkom i usavršavanjem. Korisno je, dakle, povesti se za nekim dobrim primjerom (ali ne i biti opsesivno sklon komparacijama; uvijek netko drugi ima ono što konkretan pojedinac nema) te pri tome biti svjestan sebe, svoje pozicije i mogućnosti (kako se u narodu često kaže, čvrsto stajati na svojim nogama). Osim stalne komparacije s drugima, ljudi svoju sadašnju situaciju najčešće ocjenjuju u usporedbi s onom nedavnom, tj. sa zadnjom dosegnutom razinom zadovoljstva. Pored toga, ljudi uvijek nešto trebaju i žele bez obzira koliko bili bogati (Tao i Chiu, 2009.). Jednostavno, potrebe ljudi su neograničene te oni stalno trebaju nešto više jer se brzo naviknu na ono što imaju. Upravo je to sve brže navikavanje na novonastalu i bolju situaciju i uvjete života razlog ne povećanja sreće proporcionalno ekonomskom blagostanju (ne treba, naravno, zanemariti kako povećani rad koji treba rezultirati višim prihodima, vuče sa sobom i oportunitetne troškove kao što je npr. manje slobodnog vremena). Novi auto, kuća ili mobitel (posebice materijalna imovina) uzrokuju kratkotrajnu sreću (uvijek najviše boli prva ogrebotina auta, ili prvi pad mobitela, a kasnije je to već 'stara' roba i već ljudi žele neki novi proizvod). Drugim riječima, na svakoj daljnjoj razini životnog standarda ljudi su sve kraće zadovoljni materijalnim stvarima koje posjeduju o čemu govori i fenomen adaptacije. Kahneman i dr. (1999.) adaptaciju objašnjavaju navikavanjem ljudi na više prihode jer njihov učinak na životno zadovoljstvo vremenom 'isparava'. Dobitnici na lutriji, primjerice, sretni su samo kratko vrijeme nakon dobitka, te se njihova sreća brzo vraća na početni stupanj. O paradoksu sretnih seljaka i 106 O važnosti referentnih skupina kod procjene sreće od strane pojedinca govori i Smith (2008.). 107 Najbogatiji ljudi svijeta prema Forbesovom popisu milijardera za godinu. 114

123 mizernih milijunaša pisao je Graham (2009.). Drugim riječima, povećanje prihoda vodi višim aspiracijskim nivoima (Layard, 2005.), što se naziva hedonistička traka za trčanje (engl. hedonic treadmill) 108 ; nakon što su zadovoljene osnovne potrebe relativni su prihodi puno važniji za blagostanje pojedinca od apsolutnih (Graham, 2005.). Potrebno je stoga uzeti u obzir i odnos relativnih i apsolutnih prihoda, tj. učinke iracionalnih vjerovanja o novcu. Biste li radije zarađivali 5.000kn mjesečno dok drugi zarađuju 2.500kn, ili kn dok drugi zarađuju kn? Pretpostavite da su cijene dobara i usluga nepromijenjene (Shermer, 2008.). Istraživanja u bihevioralnoj ekonomiji pokazuju kako će se najveći dio ispitanika odlučiti za prvu opciju jer ne gledaju prvenstveno svoju situaciju (5.000kn ili kn), već odluku baziraju na usporedbi s drugima (gledaju na relativne prihode koje uspoređuju s onima drugih ljudi); radije će zarađivati duplo više nego drugi, čak i ako to znači zarađivati duplo manje nego što bi mogli. Naravno, nije previše racionalno odlučiti se za prvu opciju jer u drugoj pojedinac zarađuje duplo više, a što mu je znatno isplativije jer, uz nepromijenjene cijene dobara i usluga može kupiti više. Ovaj primjer govori o iracionalnim odlučivanjima i vjerovanjima o novcu, a što može povratno imati učinke prilikom vrednovanja važnosti nova za sreću Odabrane mjere subjektivnog blagostanja Sreća nije imati ono što želiš, nego željeti ono što imaš. Rabbi Hyman Schachtel Za razliku od ranije navedenih i objašnjenih alternativnih mjera razvoja u okviru objektivnog blagostanja, ovaj odjeljak ima za cilj prikazati mjere u okviru subjektivnog blagostanja koje se ne oslanjaju se na BDP (ili neke od njegovih izvedenica) niti na druge ekonomske indikatore. To će biti učinjeno u odjeljcima , i Lista indeksa, indikatora i studija koje obuhvaćaju mjerenje SWB-a na europskoj i svjetskoj razini je poduža. Ovdje su navedeni neki od najpopularnijih i najčešće korištenih: bruto nacionalna sreća (engl. Gross National Happiness - GNH) iz Butana koja je nastala ciljem zamjene BDP-a kao mjere progresa društva, svjetska baza sreće (engl. World Database of Happiness) iz Nizozemske, indeks sreće (sretnog) planeta (engl. Happy Planet Index), nacionalni računi blagostanja (engl. National Accounts of Well-being), Eurobarometar (engl. Eurobarometer Survey), Svjetsko istraživanje vrijednosti (engl. World Values Survey - WVS), generalno 108 Hedonistička pokretna traka metafora je koju su razvili Brickman i Campbell (1971.), a interpretira se na sljedeći način: osoba može trčati, ali ipak ostati na istom mjestu jer trči na pokretnoj traci; osoba može trčati i izuzetno brzo, a da pri tome ide čak i u suprotnom smjeru (Bruni i Porta, 2005.). 115

124 društveno istraživanje (engl. General Social Survey) u okviru kojeg se provode mnogobrojna istraživanja (a čiji se pojedini dijelovi odnose na pitanja sreće i blagostanja građana u državi), međunarodni indeks blagostanja (engl. International Well-being Indeks - IWI), Legatumov indeks prosperiteta (engl. Legatum Prosperity Index - LPI), indeks kvalitete života (engl. Quality of Life Index - QoLI), europsko istraživanje kvalitete života (engl. European Quality of Life Survey), Gallupov Healthways indeks blagostanja (engl. Gallup Healthways Wellbeing Index) koji se računa samo za SAD, kanadski indeks blagostanja (engl. Canadian Index of Well-Being), itd. Važno je napomenuti kako neki od navedenih indikatora ne pripadaju isključivo u mjere subjektivnog blagostanja jer sadrže i elemente iz objektivne dimenzije. Drugim riječima, neke od gore navedenih mjera istovremeno obuhvaćaju i objektivne i subjektivne indikatore, tj. prikazuju progres u obje njegove dimenzije (poput indeksa kvalitete života). Takve su mjere posebno izdvojene i objašnjene u odjeljku Indikatori subjektivnog blagostanja u svijet u i Europi Današnje vrijeme postoje brojni indikatori subjektivnog blagostanja, od kojih se neki oslanjaju na mjerenje sreće, a neki na mjerenje životnog zadovoljstva, tj. odnose se na različite koncepte u okviru subjektivne komponente kvalitete života i imaju različite pristupe mjerenja. Najpoznatiji među ovim indikatorima (i studijama) iz dimenzije subjektivnog blagostanja prikazani su na razini svijeta i Europe (odjeljak ) te Hrvatske (odjeljak 3.4.2). Podrobniji uvid u izabrane indikatore (posebice njihovu metodologiju) omogućio je teorijski uvid u SWB koji je bio podloga za kreiranje primarnog istraživanja ove doktorske disertacije Indikatori životnog zadovoljstva Gallup organizacija 109 je godine u svoj Gallup World Pool (GWP) 110 uključila i pitanje o životnom zadovoljstvu. Istraživanje se temelji na nacionalno reprezentativnom uzorku koje čine stanovnici u dobi od 15 godina i stariji. Ispitanici su zamoljeni ocijeniti svoje živote na tzv. Cantril skali, tj. zamisliti "ljestve života" s 11 koraka numeriranim od 0 do 10, gdje dno (0) predstavlja najgori mogući život za ispitanika, a vrh (10) predstavlja najbolji mogući život za ispitanika. Potom ih se pita na kojem koraku na skali oni osobno stoje u ovom trenutku, tj. koji korak je najbliži onome kako se osjećaju. GWP koristi isti upitnik u svim zemljama, čime se osigurava maksimalna usporedivost, iako je donekle upitno ima li fraza iz 109 Za više informacija o Gallup organizaciji vidjeti The World Poll Questionnaire, dostupno na Gallup, [pristupljeno ] 116

125 engleskog jezika 'life satisfaction' isto značenje u svim OECD zemljama (OECD, 2009.). OECD se također oslanja na GWP rezultate u svom izvješću Society at a Glance (OECD, 2009.). Životno zadovoljstvo u tom je izvješću svrstano u indikatore socijalne kohezije. Prosječni rezultat OECD zemlje je 6,7 sa značajnim odstupanjima između najbolje stojeće države Danske i najlošije pozicionirane Turske (Grafikon 13.) od čak 2,7 ljestvice života. Kao i u većini ranije prikazanih indikatora, opet se na vrhu ljestvice nalaze skandinavske zemlje (čak tri u prvih šest). Kontinentalne zapadne i istočne OECD zemlje pozicionirane su niže na ljestvama života, tj. prema iskazanom životnom zadovoljstvu. Životno je zadovoljstvo veće u bogatijim OECD zemljama, ali veza nije linearna što ukazuje da povećanje prihoda ne povećava proporcionalno životno zadovoljstvo kako država postaje bogatija. Također, zemlje koje imaju bolje pozicije na skali iskazuju ravnopravniju raspodjelu životnog zadovoljstva u zemlji. Grafikon 13.: Životno zadovoljstvo u OECD zemljama prema GWP za godinu Izvor: OECD 2009., podaci od GWP-a 2006., CESifo Group, [pristupljeno ] 117

126 Podatke o životnom zadovoljstvu pruža također svjetska baza (podatka) sreće (engl. World Database of Happiness) i to iz različitih izvora, primarno iz Eurobarometer survey i WVS. Rezultati za OECD zemlje u periodu od do godine pokazuju na generalno poboljšanje životnog zadovoljstva i to u iznosu od 0,28 koraka na skali od 11 stepenica. Velik dio zemalja bilježi povećanje životnog zadovoljstva (što se posebice odnosi na Tursku), dok Portugal, Mađarska, SAD, Kanada i Japan bilježe pad. Indeks sreće planeta (detaljnije prikazan u odjeljku ) koristio je i kombinirao rezultate GWP-ja (iz godine) i WVS-a (iz i godine). Rezultati pokazuju (Slika 20.) kako bogate zapadne zemlje imaju tendenciju dominirati vrhom ljestvice zadovoljstva životom. Međutim, uzorak nije tako jasan jer gotovo trećina prvih 35 zemalja imaju BDP po stanovniku manji od $ Zemlja s najvećim zadovoljstvom životom je Kostarika (8,5 na skali od 0 do 10, u usporedbi s rezultatom od 8,1 koji je karakterističan za Irsku, Norvešku i Dansku). Na dnu ljestvice, najniže razine zadovoljstva životom iskazuju države u Africi Tanzanija, Togo, Zimbabve i Burundi koje sve imaju prosječnu razinu zadovoljstva životom manju od 3. Slika 20.: Životno zadovoljstvo u svijetu prema HPI za godinu Izvor: Abdallah i dr. (2009.), podaci od GWP-a i WVS-a, str. 22 Abdallah i dr. (2009.) ističu kako GWP i WVS, unatoč korištenju gotovo identičnog pitanja, ne pokazuju uvijek istu razinu zadovoljstva životom u nekoj zemlji te iako razlozi za to nisu u potpunosti istraženi, ističu dva važna faktora: 1. Veličina i reprezentativnost uzorka u istraživanjima je uvijek izazov obuhvatiti ruralne ili siromašne zajednice u zemljama u razvoju, zbog čega se dvije organizacije u nekim kontekstima mogu razlikovati u svom pristupu. S obzirom na značajne resurse, Gallup je možda nešto uspješniji. 118

127 2. Slijed pitanja može imati jak utjecaj na odgovore ispitanika. Kada pitanje slijedi povezana pitanja, na njegove se odgovore može utjecati na različite načine. Gallup istraživanje postavlja pitanje životnog zadovoljstva pri kraju istraživanja, znatan dio kojeg se odnosi na nacionalne uvjete u pogledu gospodarstva i vlade. WVS postavlja pitanje o životnom zadovoljstvu prije gotovo svih drugih bitnih pitanja. Ova mogućnost je u skladu s rezultatima GWP koji su skloni prikazati niže rezultate za siromašnije zemlje nego WVS i više za bogatije zemlje. Implikacija je da dok ispitanici u siromašnijim zemljama u okviru WVS smatraju život kao cjelinu i vrjednuju pozitivne elemente, oni koji odgovaraju na pitanja iz GWP možda se više fokusiraju na loše stanje njihove nacionalne ekonomije i vlade i stoga daju manji prioritet drugim aspektima svojih života. U okviru European Social Survey iz godine ispitanici iz 24 Europske zemlje su pomoću 20 pitanja trebali ocijeniti važnost pojedinih faktora za različite aspekte njihovih života. Marks i dr. (2006.) su na temelju tih podataka izračunali korelaciju između različitih faktora (vrijednosti) i stupnja iskazanog životnog zadovoljstva: prosječno životno zadovoljstvo pozitivno korelira s avanturom, lojalnošću i kreativnošću, a negativno sa snažnom vladom. Drugačije rečeno, ispitanici koji smatraju kako su najvažnije vrijednosti upravo lojalnost i kreativnost su više zadovoljni životima nego oni ispitanici koji najvažnijima smatraju snažnu vladu. Isti su autori koristeći podatke WVS došli do zaključka kako je postmaterijalizam bolji prediktor životnog zadovoljstva nego BDP, tj. generalni je pregled života važniji u određenju životnog zadovoljstva od samih materijalnih uvjeta. Eurobarometar broj 66.3 također donosi zadovoljstvo životnim područjima. Grafikon 14. u postocima prikazuje zadovoljstvo životnim područjima; plavom bojom prikazani su pozitivni odgovori sa sretan, zadovoljavajuće, pouzdano i sigurno kao opcijama odgovora, a crvenom bojom negativni odgovori kod kojih su bile moguće sljedeće opcije: nesretan, ne zadovoljavajuće, nepouzdan, nesiguran. Prosječno 9 od 10 Europljana ocjenjuje zadovoljstvo s kućom ili stanom kao zadovoljavajuće (91%) te je većina država generalno zadovoljna. Zadovoljstvo je niže kada se radi o lokalnim mogućnostima zaposlenja. Stupnjevi zadovoljstva kvalitetom i standardom života nisu isti u Europskoj uniji: sjeverne europske zemlje iskazuju najviše stupnjeve, dok je u Bugarskoj stanje po pitanju zadovoljstva najgore. 119

128 Grafikon 14.: Zadovoljstvo životnim područjima u godini Izvor: TNS Opinion for the European Commission Eurobarometer 66.3, TNS opinion, type=news&lg=en&mime_type=pdf&year=2007&id=doc_0128&size=0.57#bottom, [pristupljeno ] Nacionalni računi blagostanja - NAoW Europsko socijalno istraživanje (engl. European Social Survey - ESS) koje od godine promatra stanje i provodi istraživanja u preko 30 zemalja Europe, u trećem je krugu 111 iz godine posvetilo pozornost na SWB kroz rotirajući modul. Postavljeno je pitanje, slično kao i u svjetskom istraživanju vrijednosti (WVS) o ocjeni sreće na skali od 0 do 10, kao i pitanja o samom životu ispitanika, poput: koliko se često druže s prijateljima, kolegama i rodbinom, imaju li s kime raspravljati o intimnim pitanjima, koliko često djeluju u društvenim aktivnostima, kako se osjećaju dok noću šeću sami u svom dijelu grada, jesu li u posljednjih pet godina bili opljačkani, kako su zadovoljni sa zdravljem i slično. Preko 61% ispitanika je izjavilo kako osjećaju da se za većinu ljudi u njihovoj državi život pogoršava. 112 Juster (1973.) iznosi kako ekonomisti generalno nemaju želju pretvoriti nacionalne račune u neku vrstu indeksa sreće, tj. ako i postoje neka nastojanja, ona ne dolaze od strane ekonomista. Nakon 33 godine od ove izjave, stvari su se ipak 111 Prvi krug bio je 2002., drugi 2004., treći 2006., četvrti 2008., i peti godine. Trenutno je u tijeku šesta runda, a Hrvatska je do sada sudjelovala u dvije. 112 Informacije preuzete se European Social Survey, [pristupljeno ] i European Social Survey, [pristupljeno ] 120

129 promijenile te rezultate ESS-a koriste Nacionalni računi blagostanja (engl. National Accounts of Well-Being - NAoW) koje je razvila već spomenuta nef organizacija koja je i sudjelovala u kreaciji ESS rotirajućeg modula iz godine. Uz pomoć NAoW želi se postaviti prijedlog za vođenje modernih društava i života ljudi koji u njima žive i to kroz nacionalne račune blagostanja kako bi se premostila prepreka različitih interpretacija riječi blagostanje i zadovoljstvo u svijetu. Podloga je NAoW kako mjerenje isključivo ekonomske aktivnosti nije dovoljno ako se želi u potpunosti obuhvatiti progres države. Time se nef zalaže za direktno mjerenje subjektivnog blagostanja ljudi nasuprot čistog fokusa na ekonomske indikatore na koje se vlade trenutno oslanjaju, a koji malo govore o (ne)uspjehu države u podržavanju dobrog života njezinih građana (Michaelson i dr., 2009.). Stoga žele vratiti istinsku svrhu nacionalnih računa uzimajući pri tome prednost najnovijih znanstvenih dostignuća koja jasnije kvantificiraju i mjere subjektivno blagostanje. Godine provedeno je prvo istraživanje u 20 zemalja Zapadne i Istočne Europe. Nakon toga, godine izdano je prvo izvješće (Michaelson i dr., 2009.) pod nazivom Nacionalni računi blagostanja: donošenje pravog bogatstva na bilancu (engl. National Accounts of Well-being: Bringing Real Wealth Onto The Balance Sheet). U izvješću je istaknuto kako NAoW predstavljaju: 1. Novi način ocjenjivanje progresa društva - NAoW koji eksplicitno mjere kako se ljudi osjećaju i doživljavaju svoj život, pomažu redefinirati pojmove nacionalnog napretka, uspjeha i onoga što društvo doista vrednuje. 2. Informativniji pristup za donošenje odluka - NAoW sagledanjem blagostanja stanovništva izvan područja tradicionalnog odlučivanja i gledanjem izvan uskih, učinkovitošću vođenih ekonomskih indikatora omogućavaju donositeljima odluka bolje šanse za razumijevanje stvarnog utjecaja njihovih odluke na živote ljudi. 3. Bolji angažman između nacionalnih vlada i javnosti - rezoniranjem onog do čega je ljudima stalo, NAoW pružaju mogućnosti nacionalnim vladama ponovno se povezati sa svojim građanima, te time smanjiti 'demokratski deficit' s kojim se suočavaju mnogi europski narodi. U izvješću je istaknuto kako ciljem razumijevanja iskustva ljudi o njihovim životima, danas više nije dovoljno samo postaviti jedno pitanje o životnom zadovoljstvu zbog multidimenzionalne prirode blagostanja. Model je stoga izgrađen na dvije glavne mjere koje obuhvaćaju osobno i socijalno blagostanje, a odražavaju ključne aspekte kako ljudi doživljavaju svoje živote. Osobno blagostanje dijeli se na pet glavnih komponenti (Slika 21.). Samopoštovanje se odnosi na dobar osjećaj o sebi, optimizam na optimistično gledanje budućnosti, a otpornost na sposobnost suočavanja i nošenja sa životnim poteškoćama. Pozitivno djelovanje dalje se dijeli na četiri podkomponente, a socijalno blagostanje na dvije. Osim tih indikatora, kreiran je i indikator blagostanja na poslu koji mjeri zadovoljstvo poslom, 121

130 zadovoljstvo s balansom posao - život, emocionalna iskustva rada i procjene radnih uvjeta. 113 Indikatori su stvoreni standardizacijom i transformacijom podataka, tako da su svi rezultati predstavljeni na skali od 0 do 10, pri čemu rezultat 5 uvijek predstavlja prosječni rezultat 22 europske zemlje 114 uključene u analizu. 115 Slika 21.: Struktura indikatora NAoW Izvor: Prilagođeno prema Michaelson i dr., 2009., str. 21 Osobno blagostanje najviše je u Danskoj i Švicarskoj, iznadprosječno u npr. Austriji, Norveškoj, Finskoj, srednje u Belgiji, Njemačkoj, Španjolskoj, Ispodprosječno u npr. Poljskoj, Estoniji i Portugalu, a nisko u Bugarskoj i Ukrajini. Pogleda li se odnos osobnog blagostanja i BDP-a po glavi stanovnika (Grafikon 15.) može se uočiti kako su države s najvišim BDP-om po glavi stanovnika u Europi (najčešće skandinavske zemlje) one koje uživaju najveći socijalni kapital, najnižu nejednakost, najjači sustav socijalne skrbi, najbolje vlade i ostalo. Rezultati su također pokazali kako BDP ne utječe direktno na osobno zadovoljstvo, ali je 113 Za detaljniji opis komponenti vidjeti Michaelson i dr., 2009., str To su (abecednim redom): Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Island, Mađarska, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Ukrajina i Velika Britanija. Istraživanje je obuhvatilo preko ljudi. 115 Na web stranici National Accounts of Well-being, [pristupljeno ] moguće je online izmjeriti osobno blagostanje koje se bazira na oko 50 pitanja iz ESS, a rezultat, koji je moguće prikazati grafički i usporediti sa svim komponentama NAoW, se ogleda u jednom broju ( također na skali od 0 do 10). 122

131 relevantan za prihode kućanstava te korelira s vjerodostojnošću državnih institucija. Grafikon 15.: Odnos osobnog blagostanja i BDP-a po glavi stanovnika prema NAoW za godinu Izvor: Prilagođeno prema Michaelson i dr., 2009., str. 41 Rezultati u dimenziji socijalnog blagostanja ističu Dansku i Norvešku kao zemlje s visokim socijalnim blagostanjem; slijede ih, primjerice, Španjolska, Švicarska i Švedska, skupni prosječnog pripadaju npr. Austrija, Mađarska, Cipar i Belgija, dok ispodprosječnu razinu pokazuju Francuska, Slovenija, Slovačka i Ukrajina (Slika 22.). Niti jedna država nije pripala skupini niskog socijalnog blagostanja. Slika 22: Socijalno blagostanje u zemljama Europe prema NAoW za godinu Izvor: Prilagođeno prema Michaelson i dr., 2009., str

132 Prema mjeri blagostanje na poslu, najbolje pozicije imaju Cipar (5,86), Danska (5,66), Nizozemska (5,6), Švicarska (5,5), Austrija (5,47) i Norveška (5,46), a najlošija Slovačka (4,73), Bugarska (4,69), Ukrajina (4,52) i Poljska (4,43). U izvješću je posebno istaknuto kako mjere blagostanja mogu imati višestruke svrhe i uloge; primjerice, mogu vladama omogućiti pogled unazad za procjenu promjena tijekom vremena, za pregled i evaluaciju političkih odluka, za prikazivanje usporedbi (npr. međunarodno), i za procjenu razlike između podskupina nacionalne populacije. Također, mjere blagostanja omogućuju i pogled unaprijed i to za identifikaciju potreba ili prilika, za procjenu potencijalnih učinaka prijedloga politika, za oblikovanje i formuliranje politike, za informiranje o ciljevima nove politike. Sada postoje uvjerljivi dokazi koji pokazuju da su naši sadašnji ekonomski model i ekonomsko-računovodstveni okvir iznimno ograničeni te da je pomak za mjerenje uspjeha u smislu blagostanja ne samo poželjan, veći nužan ako se želi da društva doista procvjetaju (Michaelson i dr., 2009.) Međunarodni i australski indeks blagostanja - AUWI Međunarodni indeks blagostanja (IWI) mjera je koja dozvoljava usporedbu blagostanja u različitim zemljama, a fokusira se na analizu zadovoljstva pojedinim životnim područjima (Kaliterna Lipovčan, Prizmić-Larsen, 2006.). IWI je zapravo međunarodna aplikacija Australskog jedinstvenog indeksa blagostanja (engl. The Australian Unity Wellbeing Index AUWI) kojeg je godine razvio Robert Cummins u sklopu već ranije spomenutog centra za kvalitetu života u Australiji u okviru Deakin sveučilišta. AUWI predstavlja barometar zadovoljstva života Australaca, te je potpuno subjektivne prirode. AUWI mjeri kako se Australci osjećaju po pitanju života te inkorporira osobnu i nacionalnu perspektivu. Kao takav, indeks predstavlja alternativu, tj. dodatak BDP-u i drugim ekonomskim i objektivnim indikatorima (International Wellbeing Group, 2006.). Bazira se na teoriji iz psihologije poznatom pod nazivom homeostaza (engl. homeostasis), tj. teorije homeostaze subjektivne kvalitete života (Cummins, 1998.) prema kojoj se subjektivno blagostanje održava internim sustavom koji omogućava ljudima da se osjećaju pozitivno i ako stvari krenu krivim putem. SWB je time stabilan mehanizam koji se aktivno kontrolira, nalazi se u predvidivom rasponu vrijednosti, a koji funkcionira po sličnom principu kao i krvni tlak ili tjelesna temperatura. Iako je dio SWB-a određen genetski, postoje razni interni (npr. osobna otpornost, pronalaženje značenja za loše događaje) i eksterni (npr. novac, odnosi) faktori koji na njega utječu. AUWI se sastoji od dva indeksa: indeksa osobnog blagostanja (engl. Personal Wellbeing Index - PWI) i indeksa nacionalnog blagostanja (engl. National 124

133 Wellbeing Index - NWI). PWI se procjenjuje kroz ocjenu zadovoljstva u osam 116 domena: zadovoljstvo materijalnim stanjem (životni standard), zdravljem, postignućima u životu, odnosima s obitelji i prijateljima, osjećajem fizičke sigurnosti, prihvaćanjem od okoline (povezanost sa zajednicom), budućom sigurnošću, duhovnošću. NWI se sastoji od šest domena za koje ispitanici procjenjuju zadovoljstvo: ekonomska situacija, okoliš, socijalni uvjeti, vlada, biznis i nacionalna sigurnost. Rezultat indeksa je postotak u rasponu od 0 (potpuno nezadovoljni) do 100% (potpuno zadovoljni), a prikazuje se za svaku dimenziju posebno ili kao prosječni broj bodova za PWI i NWI. Svako pitanje u istraživanju vrednuje na skali od 11 stupnjeva pri čemu 0 označava uopće nisam zadovoljan, a 10 izrazito sam zadovoljan. Godišnje se ispita oko stanovnika telefonskim putem i to u najmanje dva puta na reprezentativnom uzorku od Australaca koji su stariji od 18 godina. Rezultati 117 za PWI se od godine vrte oko 75 (Australci se, u prosjeku, osjećaju 75% zadovoljni životom), za NWI oko 63. Rezultati AUWI 118 predstavljeni su i AUWI izvješću iz godine pod nazivom Što vas čini sretnima (engl. What Makes You Happy) u kojem su prikazani sumarni rezultati za razdoblje do godine. U izvješću je istaknuto kako u današnje vrijeme više ne vrijedi tradicionalni pogled prema kojem je najbolji način mjerenja progresa i uspjeha države vrednovanje BDP-a. Kao što je prikazano Grafikonom 16., povećanje BDP-a ne znači povećanje blagostanja. Zadovoljstvo Australaca životom, kao i blagostanje iskazuju relativno stabilne rezultate 119 u periodu godine, iako se ekonomsko bogatstvo (mjereno BDP-om po stanovniku) povećalo. Povećanje BDP-a po stanovniku vjerojatno bi povećalo sreću u nerazvijenim ili zemljama u razvoju. U Australiji distribucija blagostanja čini razlike u kvaliteti života, a ne sama njegova količina. 116 Prvo je bilo šest, zatim sedam, a sada PWI ima osam domena. 117 Dostupno na Australian Unity, [pristupljeno ] 118 Ovo sumarno izvješće, kao i sva ostala izvješća sa specifičnim temama dosadašnjih 26 krugova istraživanja dostupna su na web stranici Deakin University, [pristupljeno ] 119 Iako su rezultati stabilni, značajniji skokovi javili su se uslijed npr. objave o globalnom zatopljenju, napadu na SAD godine, bombardiranjem Balija i sl. 125

134 Grafikon 16.: Usporedba BDP-a po stanovniku, PWI-ja i NWI-ja za razoblje od do godine Izvor: Australian Unity Wellbeing Report, 2008., str. 11 Australian Unity Wellbeing Report (2008.) i International Wellbeing Group (2006.) naglašavaju kako u okviru PWI najveći doprinos poboljšanju indeksa imaju životni standard, međuljudski odnosi i sigurnost (i buduća sigurnost). Nadalje, rezultati omogućuju i sljedeće zaključke (između ostalih): u izazovnim životnim okolnostima (teške situacije, izolacija) muškarci su osjetljiviji od žena, sredovječni ljudi bez partnera visoko su rizična skupina, prihodi su vrlo važni ljudima bez partnera, dug na kreditnim karticama utječe na smanjenje blagostanja, fizičko zdravlje relativno je nevažno za blagostanje udovaca, nezaposleni i oni koji ne tragaju za poslom iskazuju podjednako blagostanje, prihodi utječu na iskustvo života, samohrani roditelji imaju najniže blagostanje od svih skupina kućanstava, kada se indeks potrošačkih cijena povećava, blagostanje se smanjuje nema značajne statističke razlike u iskazanim blagostanjima u ovisnosti o danima u tjednu, stanovnici ruralnih dijelova i gradova su sretniji od onih u većim gradovima; od glavnih gradova najsretniji su Melbourne i Brisbane, posjedovanje kućnih ljubimaca ne povećava sreću, ljudi s niskim prihodima (< $15.000) vjerojatnije će ispričati ili sjetiti se tužnog nego sretnog događaja u životu, 'kupovina' više sreće je povoljnija što su ljudi siromašniji (Slika 23.). Iako je životni standard bitna domena PWI, zanimljivo je pogledati kako povećanje PWI od samo jednog postotnog boda ovisi o prihodima (Slika 23.). Australcima koji godišnje zarađuju manje od $ potrebno je povećanje prihoda od $7.143 kako bi povećali svoj PWI za 1%. 126

135 Slika 23.: Cijena kupovine jednog postotnog poena PWI Izvor: Australian Unity Wellbeing Report, 2008., str. 17 Prihodi gube sposobnost sigurnog povećanja blagostanja nakon dosezanja dohotka od $ godišnje; iznad ove razine, blagostanje se ne povećava povećanjem prihoda. Najsretniji stanovnik je onaj u dobi 76+ s godišnjim prihodima kućanstva $ , a najnesretniji muškarac koji je nezaposlen s prihodima kućanstva ispod $ Ljudi imaju tendenciju biti sretniji kako stare, žene su u cjelini zadovoljnije od muškaraca, ljudi koji žive s partnerom su sretniji (osobito ljudi u braku), ljudi koji volontiraju u pravilu prijavljuju veće razine sreće, sreća se povećava proporcionalno s dohotkom, ali samo do dohotka od oko $ godišnje po kućanstvu. U izvješću su istaknute i stvari koje ljudi mogu činiti kako bi se brinuli o svom blagostanju: povezati se s obitelji i prijateljima, pratiti potrošnju i spremiti dio novca za 'crne dane', sudjelovati u aktivnostima koje daju osjećaj uspjeha, pregledati sigurnost doma kao i osobnu sigurnost, naći pravi omjer (balans) između posla i slobodnog vremena koji je pogodan za njih, paziti na svoje zdravlje, uključiti se u život i rad zajednice, neke dijelove života učiniti jednostavnima. Zadovoljstvo Australaca relativno je stabilno kroz godine, ali je važno pratiti takve rezultate kako bi se mogli odrediti normalni rasponi indeksa. Na osnovu rezultata 21 istraživanja (u periodu od do godine) i prosječnih vrijednosti podataka, određen je normalni raspon PWI-a, tj. SWB-a od 73,4 do 76,4 (Slika 24.). Uspostavljanje takvog raspona je esencijalno jer omogućava usporedbu prosječnih vrijednosti bilo koje skupine stanovnika s normalnim rasponom vrijednosti. Drugim riječima, moguće je odrediti skupine ljudi koje su sklone izražavati manje, tj. veće vrijednosti indeksa od normalnih. Takve informacije korisne su donositeljima odluka prilikom odabira karaktera predstojeće politike jer im daju smjernice za njezinu kreaciju. Pomoću normalnog raspona SWB-a moguće je mjeriti i učinke politike na SWB stanovnika. 127

136 Slika 24.: Normalni raspon PWI bazirano na 21 istraživanju Izvor: Prilagođeno prema Cummins, dostupno na Organisation for Economic Co-operation and Development (OECD), [pristupljeno ] Nadalje, ovako određen normativni rang može se koristiti i za identifikaciju geografskih regije koje su rizične u smislu SWB-a, a i za određenje optimalne veličine gradova kroz domenu povezanost zajednice na način da se i za nju izračuna normalni raspon. AUWI, tj. međunarodna inačica IWI često je korištena metodologija od strane istraživača u svijetu (vidjeti, npr. Tiliouine i dr., 2006., Ganglmair Woolis Croft i Lawson, 2008.) Svjetska baza sreće Nizozemski znanstvenik Ruut Veenhoven sa sveučilišta Erasmus u Nizozemskoj pokrenuo je 1980-ih godina Svjetsku bazu sreće (čiji su neki rezultati već ranije prikazani). Kako sam naziv kaže, radi se doslovce o bazi podatka o sreći 120 u čijoj se kolekciji nalazi 6957 publikacija (znanstvenih članaka) o sreći, od čega su izvještaji empirijskih istraživanja koja su koristila prihvaćene mjere sreće. 121 Time je Svjetska baza sreće svojevrsni znanstveni registar 122 o subjektivnom uživanju u životu, koju sam Veenhoven zove 'findings catalog', tj. katalog nalaza (2009.). Katalog sadrži 5 kolekcija: 1. bibliografiju sreće (oko publikacija), 2. zbirku prihvatljivih mjera sreće (oko 800 varijanti), 3. zbirku sreće u nacijama koje popisuju sreću stanovnika (oko nacionalnih istraživanja stanovništva), 4. zbirku sreće u javnosti (oko studija među pojedinim kategorijama unutar 120 Dostupnoj na World Database of Happiness, [pristupljeno ] mjera sreće korištena je u 1448 studija, 4346 distribucijskih rezultata o javnosti u 159 zemalja, korelacijska rezultata promatranih u studija proizašlih iz 1095 publikacija. Oko dvostruko više rezultata čeka na upis. Izvor World Database of Happiness, [pristupljeno ] 122 O tome na koji način Svjetska baza sreće uspijeva sintetizirati sve podatke vidjeti u Veenhoven,

137 pojedinih zemalja) i 5. zbirku korelacijskih nalaza - oko saznanja o kovarijantama sreće (Veenhoven, 2009.)). Podaci za 149 država svijeta u periodu godine pružaju listu zemalja prema nekoliko kriterija: prosječna sreća (engl. average happiness), sretne godine života (engl. happy life years -- HLY), jednakost sreće (engl. equality of happiness) i nejednakošću prilagođena sreća (engl. inequality adjusted happiness). Slika 25. prikazuje koliko su ljudi zadovoljni, tj. koliko uživaju svoj život u cjelini, na skali od 0 do 10 (0 = potpuno nezadovoljan; 10 = potpuno zadovoljan). Prosječno je najsretnija Kostarika (8,5), Danska (8,3), Island (8,2), Švicarska (8,0) i Kanada (8,0). Najlošije pozicije zauzele su Zimbabve i Benin (3,0), Burundi (2,9) Tanzanija (2,8), Togo (2,6), a za Hrvatsku je rezultat 6,0. Ako se promatraju sretne godine života najlošija je situacija u državi Zimbabve s 12,5 sretnih godina, Burundi 14,3, Tanzaniji 14,4, Sierra Leone 14,8, a najbolja u Kostarici 66,7, Islandu 66,4, Švicarskoj 65,2, Danskoj 65. Slika 25.: Prosječna sreća u 149 zemalja svijeta u periodu od do godine Izvor: Veenhoven. R.: Average happiness in 149 nations World Database of Happiness: Rank report Average Happiness, worlddatabaseofhappiness.eur.nl/hap_nat/finding reports/rankreport_averagehappiness.php, [pristupljeno ] U Hrvatskoj ljudi žive sretno prosječno 45,3 godine svog života. Očekivano trajanje života najduže je u Andori s 83,5 godine, slijede ju Japan s 82,3, Hong Kong s 81,9, Island s 81,5 i Švicarska s 81,3 godine, a na dnu su ljestvice Sierra Leone 41,8, Angola 41,7, Zimbabve 40,9 i Zambija sa prosječnim životnim vijekom od svega 40,5 godine. Hrvati prosječno žive 75,3 godine. 129

138 Bruto nacionalna sreća GNH Smatram da mora postojati konvergencija meñu državama oko ideje što bi primarni cilj razvoj i progresa trebao biti nešto što bruto nacionalna sreća nastoji donijeti. H.M. Jigme Khesar Wangchuck Bruto nacionalna sreća (GNH) koncept je razvoja zemlje i mjerilo društvenog blagostanja nastao u maloj himalajskoj kraljevini Butan koja je smještena između Indije i Kine, a koji joj je donio međunarodnu prepoznatljivost. Četvrti butanski kralj Jigme Singye Wangchuck (najmlađi kralj u svijetu sa svega 17 godina, okrunjen godine) razmatrao je na koji način voditi zemlju i nije se želio povesti za, kao većina svijeta, ekonomskim i materijalnim blagostanjem jer je uvidio kako time ljudi opet nisu sretni, a i uništava se okoliš i prirodni resursi. Umjesto mjerenja isključivog ekonomskog rasta i razvoja, želio je naglasak staviti na razinu sreće stanovnika Butana, jer postizanju reće teže svi. Time je osmislio koncept GNH prema kojem ekonomski razvoj nije kraj, već samo jedan od preduvjeta za postizanje bruto nacionalne sreće u čije postizanje trebaju biti uključeni svi stanovnici (GNH je važniji od BDP-a). Kralj Jigme Singye Wangchuck odrekao se kraljevstva godine, a dvije godine kasnije Butan je postala najmlađa parlamentarna demokratska kraljevina u kojoj su iste godine po prvi put održani demokratski izbori. GNH koncept postao je vodeća snaga u svakodnevnim ekonomskim i političkim procesima donošenja odluka u Butanu prema kojoj je svrha vlade osiguranje uvjeta u okviru kojih stanovnici mogu postići ono što najviše i žele od života, a to je zadovoljstvo i sreća. Prema GNH, cilj društva trebao bi biti integracija materijalnog razvoja sa psihološkim, kulturnim i duhovnim aspektom u harmoniji s okolišem. Bruto nacionalna sreća bazira se na 4 osnovna stupa, tj. prioriteta zemlje: Promicanje pravednog i održivog socio-ekonomskog razvoja uspostava i dostava zdravlja, obrazovanja, poljoprivrede i drugih ekonomskih usluga treba biti vođena tim konceptima održivosti i pravednosti. 2. Održavanje i promicanje kulturnih vrijednosti GNH prepoznaje kako su moralne i etičke vrijednosti pojedinca oblikovane kulturom zbog čega ovaj stup ima za cilj ojačavanje institucija obitelji i zajednice, duh volontiranja, tolerancije i kooperacije, vrlina suosjećanja, altruizma, časti i dostojanstva, koje pridonose niskoj stopi kriminala u Butanu. Kultura također pruža okvir unutar kojeg se trebaju zadovoljiti psihološke i emocionalne potrebe pojedinaca ili društva. Država treba omogućiti uvjete za zadovoljavanje 123 Izvor: Gross National Happiness, [pristupljeno ] 130

139 takvih potreba te spriječiti razdvajanje obitelji kako bi se održali socijalni kontakti i mreže. 3. Očuvanje prirodnog okoliša ekološka politika temelji se na pretpostavci kako ljudska bića i priroda ne žive samo u simbiozi već su nerazdvojni jedno od drugoga. Prema tome, priroda je partner u postojanju koja omogućava hranu, ugodu, ljepotu i dom milijunima različitih životnih oblika. 4. Postavljanje temelja dobre vladavine kako bi bilo koja država ostvarila javno dobro kao što je kolektivna sreća, mora uskladiti svoj sustav upravljanja prema njemu. Potrebno je stoga uložiti značajne napore u postizanje dobre vladavine s obzirom da je ona glavni izvor progresa i sreće. Poticanje kapaciteta ljudi na donošenje odluka kroz sudjelovanje u različitim programima decentralizacije mora biti stalni napor od strane vlade ciljem promoviranje GNH. Ciljem evaluacije stanja u postizanju navedenih prioriteta i postizanja sreće pojedinca, Centar za butanska učenja (engl. The Centre for Bhutanese Studies) razvija GNH indeks od godine kako bi zamijenio BDP kao mjeru nacionalnog progresa (vidjeti npr. Di Tellaa i MacCulloch, 2008., Bates, 2009.). GNH indeks jedan je broj koji se sastoji od 33 indikatora koja butanska vlada kontinuirano prati i koristi prilikom donošenja vladinih odluka i inicijativa, a koji su ukomponirani u devet osnovnih komponenti: životni standardi (prihodi, stanovanje, pristup osnovnim potrebama, i sl.), 2. zdravlje (zdravstveno stanje, zdrave navike, i sl.), 3. obrazovanje (nivo obrazovanja, upotreba lokalnog jezika, poznavanje vlastite kulture i književnosti, i sl.), 4. raznolikost i elastičnost ekosustava (ekološko ponašanje i osviještenost), 5. kulturna vitalnost i raznolikost (prati sudjelovanje u kulturnim i tradicionalnim događanjima, umjetnost, upotreba lokalnog jezika, i sl.), 6. upotreba i balans vremena (prati kvalitetu provođenja slobodnog vremena), 7. dobra vlada i vladanje (ocjena uspješnosti i ponašanja vlade, osjećaj slobode, povjerenje u institucije, i sl.), 8. socijalna aktivnost vitalnost zajednice (npr. obiteljski odnosi, osjećaj sigurnosti i prihvaćanja, pomoć drugima, i sl.), 9. psihološko blagostanje (npr. općenito psihološko i emotivno stanje, duhovni razvoj, i sl.). Pojam blagostanje odnosi se na ispunjenje uvjeta dobrog života koji je definiran vrijednostima i principima obuhvaćenim u navedenih 9 komponenti, tj. samim konceptom GNH. Sretna je ona osoba koja ima dovoljno postignuća u 6 od 9 područja (u praksi se traži dostignuće od 66% vaganih indikatora bez obzira na domenu iz koje dolaze). Istraživanje se provodi pomoću upitnika kojeg je u pilot 124 Detaljniji opis komponenti dostupan je na Gross National Happiness, happiness.com/9-domains/, [pristupljeno ] 131

140 istraživanju godine popunilo 350 ispitanika, zatim je uslijedilo prvo GNH istraživanje godine s poboljšanim upitnikom (950 ispitanika) koji se bazira na multidimenzionalnoj metodologiji znanoj kao Alkire-Foster metoda 125. Novo istraživanje provedeno je godine s novim iscrpnim upitnikom 126 kojeg je ispunilo ispitanika (6 476 valjanih upitnika) na reprezentativnom uzorku. Rezultati za godinu ukazuju na drugačije rezultate od uobičajenih u domeni SWB-a: muškarci su prosječno sretniji od žena, Butanci su najzadovoljniji sa zdravljem, ekologijom, psihološkim blagostanjem i vitalnošću zajednice, nevjenčani ljudi i mladi ljudi su među najsretnijima, nezaposleni su sretniji od zaposlenika u korporacijama, kućanica, farmera, veću sreću iskazuju osobe s primarnom i višom edukacijom, nego oni s isključivo formalnom (iako visoko obrazovanje značajno utječe na na GNH). Ukupna se sreća Butanaca kreće oko broja 6 (Grafikon 17.). Grafikon 17.: Distribucija sreći ljudi (u %) na skali od 1 do 10 prema GNH za godinu Izvor: GNH Survey Findings, 2010., str. 14. Može se reći kako se koncept GNH proširio svijetom 127 te je do sada održano čak pet međunarodnih konferencija o GNH i to: prva u Butanu, druga godine u Kanadi, treća godine u Tajlandu, četvrta godine u Butanu, godine u Brazilu. Također, u prosincu godine u Butanu je održana međunarodna konferencija obrazovanja pod nazivom Obrazovanje za bruto 125 Više informacija dostupno je na Gross National Happiness, [pristupljeno ] 126 Na preko 40 stranica, dostupan na Gross National Happiness, [pristupljeno ] 127 Detaljnije informacije o GNH dostupne su u filmu kojeg je izradio Centar za Butanske studije, a koji je dostupan na Gross National Happiness, [pristupljeno ] 132

141 nacionalnu sreću čiji je rezultat kultiviranje principa GNH u školama. Nakon toga održana je i edukacija za učitelje kako bi razvili i implementirali akcije promoviranja GNH u školama i razvoj projekta Edukacija za GNH jer se vjeruje kako učitelji drže ključ uspjeha (Riley, 2011.). Time je GNH 'zarazio svijet' te se slični koncepti vode u Brazilu, gradu Seattle-u, Kanadskoj regiji Nova Scotia, Francuskoj, Njemačkoj, a mnoge druge zemlje pokušavaju razvijati ovu ideju kroz razne ne-vladine organizacije i znanstvene krugove. Na sreću ne bi trebalo gledati kao na isključivo individualnu odgovornost; kolektivna sreća trebala bi biti u fokusu javne politike u kojoj je sreća eksplicitni kriterij u razvojnim programima i projektima (Thinley, 2005.). Kako ističe Ines Došen 128, GNH nije samo koncept na papiru već butanski Ustav propisuje kako država i vlada imaju odgovornost slijediti GNH vrijednosti i ciljeve, a osnovano je i GNH povjerenstvo kao centralna vladina agencija čije aktivnosti potvrđuju kako je koncept GNH postao vodilja razvoja budućnosti Butana. Više od 70% Butana pokriveno je šumama, 30% zemlje je zaštićeni nacionalni park, zabranjena je prodaja cigareta i upotreba plastičnih vrećica, svi stanovnici Butana imaju besplatan pristup zdravstvu (i tradicionalnoj butanskoj medicini), razvijen je sustav svima dostupnog školovanja, smanjena je razina siromaštva (ne samo kroz povećanje životnog standarda BDP-a, već i fokusom na kvalitetu života - GNH), koncept GNH uveden je u škole kako bi mlađe generacije bile podučene vrijednostima koje čine kvalitetu života, istražuju se mogućnosti vlastite održive proizvodnje biogoriva zbog povećanog broja vozila, razmatra se uvođenje poreza na nezdravu hranu (koja se kroz konzumerizam širi dolaskom televizije i interneta). Kralj je još davne godine istaknuo kako ima dovoljno vremena za čekanje dok stanovnici Butana ne budu spremni za promjene koje će donijeti vanjski svijet, ali je prvi kralj koji je Butanu, polako, donio modernizaciju. Ipak, čini se kako Butan uspijeva harmonizirati ekonomski progres sa spiritualnim i emocionalnim blagostanjem ljudi. Thinley (2005.) naglašava kako, generalno gledano, modeli zemalja u razvoji kao i onih razvijenih eksplicitno ne uključuju sreću kao krajnji cilj razvoja te kako se suvremene mjere progresa obično ne bave srećom. Umjesto toga, sreća se smatra kolateralnim rezultatom socijalne i ekonomske politike. Navedeno ne znači da treba odbaciti dosadašnje pristupe i indikatore poput HDI, MDGs, GPI i sličnih 129, već kako treba biti otvoren za mogućnost da različite metodologije i rezultirajući ishodi mogu biti različiti od ciljeva GNH. 128 Podaci koji slijede dobiveni su iz neobjavljenog teksta autorice Ines Došen koja je dvaput posjetila Butan te radi na indeksu sreće Hrvatske. Tekst je interno poslan om. 129 Prema HDI iz godine, Butan se nalazi na 141. mjestu s rezultatom od 0,522 (skupina zemalja sa srednjim HDI-jem), a prema HPI iz godine 17. mjesto s HPI-jem od 58,5 (životno zadovoljstvo 6,1, EF 1, očekivani životni vijek pri rođenju 64,7). 133

142 * * * * * Iz prikazanih se indikatora SWB-a može uočiti jasna slika prema kojoj se na vrhu ljestvice vrlo često nalaze skandinavske zemlje. Među zemljama Skandinavije, posebno se ističe primjer dobre 'sretne' prakse Danska već nekoliko godina u samom vrhu sretnih država na europskoj razini pri korištenju makroekonomske analize sreće. Takve rezultate potvrđuje i istraživanje Eurobarometra za 27 zemalja u Europi (Grafikon 18.) koje je obuhvatilo gotovo ispitanika. Jasno je vidljivo kako intenzitet sreće varira unutar Europske unije. Grafikon 18.: Stupanj sreće u EU27 (postoci po državama) godine Izvor: Prilagođeno prema TNS Opinion for the European Commission Eurobarometer 66.3, 54. TNS opinion =news&lg=en&mime_type=pdf&year=2007&id=doc_0128&size=0.57#bottom, [pristupljeno ] Danska je s 49% ispitanika koji se osjećaju vrlo sretnima prava predstavnica Nordijskog modela (često zvanog nordijski socijalni model) kojeg karakteriziraju socijalni transferi, značajna uloga neprofitnih organizacija, civilno društvo, visoka socijalna davanja, flexicurity model (promjena sigurnosti radnog mjesta u sigurnost zapošljavanja), nova uloga države, odgovornost provođenja socijalne politike spuštena na lokalnu razinu, zajednička središnja vlada koja uspostavlja statutarni i ekonomski okvir, posebna pozornost koja se usmjerava na rad, smanjenje siromaštva i jačanje zajedništva, poduzimanje mjera za pomoć mladim ljudima i 134

143 dugoročno nezaposlenima, realokacija sredstava (dohotka) između pojedinaca, itd. Rose i Newton (2010.) ističu kako Danska i Finska bilježe i najveće povjerenje u političke institucije i povjerenje u druge ljude (neformalni osobni odnosi). Tome sigurno pridonosi i to što skandinavske zemlje podupiru i najugroženije građane te svoja socijalna i druga prava mogu ostvariti svi, bez obzira na status, obiteljsku situaciju, i sl. Kroz prethodni prikaz nekoliko međunarodnih indikatora SWB-a bili su uključeni i podaci za Hrvatsku (gdje su isti bili dostupni). Sljedeći odjeljak podrobnije će obraditi rezultate mikroekonomskih istraživanja sreće u Hrvatskoj Istraživanja subjektivnog blagostanja u Hrvatskoj Hrvatska je uključena u neka od ranije spomenutih međunarodnih istraživanja SWB-a, a od veljače godine postoji Nacionalni indeks sreće (NIS). Kako ističu Bejaković i Kaliterna Lipovčan (2007.), u Hrvatskoj koncept kvalitete života još nije dobio značajnu političku i znanstvenu pozornost; umjesto toga fokus se više stavlja na socijalnu isključenost koja predstavlja slabljenje veza između pojedinaca i zajednice te je često povezana s nezaposlenošću, siromaštvom, zdravstvenim i obrazovnim statusom i sl. U odjekuju prikazani su i rezultati izabranih prijašnjih istraživanja u Hrvatskoj Nacionalni indeks sreće - NIS Nacionalni indeks sreće (engl. Croatian Happiness Index) nastao je početkom godine za zajednički projekt financijsko-poslovnog mjesečnika Banka, osiguravateljne tvrtke Allianz Zagreb d.d. i agencije za istraživanje tržišta Hendal s voditeljicom Marinom Ralašić. Osnivači ističu kako NIS predstavlja pravi indikator blagostanja hrvatskog društva jer na prosperitet zemlje i ljudi, pored materijalnih indikatora, utječu i subjektivni osjećaji zadovoljstva i sreće. Cilj NIS-a je, prema osnivačima, biti mjerljiv, brojčani indikator o kvaliteti života, zadovoljstvu i sreći u populaciji u Hrvatskoj, a time i o djelotvornosti vlasti i javnih politika u cilju zadovoljavanja potreba i očekivanja ljudi. NIS sadrži skup statističkih indikatora kako bi nositelji ekonomske politike donosili uspješnije odluke, a domaća i strana poslovna zajednica objektivnije sagledavala stvarni život u Hrvatskoj. Indeks se izražava na skali od 0 do 100 bodova (0 - situacija u Hrvatskoj po pitanju sreće, odnosno blagostanja, zadovoljstva ili kvalitete života u populaciji je najgora moguća; vrijednost indeksa od 50 bodova označava srednju razinu sreće, najbolja moguća). Ispitivanje se provodi upitnikom tijekom cijelog mjeseca, pokrivajući ravnomjerno sve dane, a ispituju se građani stariji od 15 godina 135

144 pomoću telefonskog intervjua (CATI metoda, 25 dnevno, tj. n = 750 mjesečno) te je uzorak nacionalno reprezentativan prema spolu, dobi, regiji i veličini naselja. 130 NIS se sastoji od 9 komponenti (koje su sastavljene od više pitanja koje ispitanici vrednuju različitim skalama ili alokacijom: 1. zadovoljstvo životnom situacijom, 2. procjena zadovoljstva životnom situacijom za dvije godine, 3. emotivno stanje na osnovu doživljenih emocija, 4. zdravo ponašanje - tjelesno stanje i aktivnosti, 5. uvjeti u radnoj (školskoj) okolini, 6. zdravstveno stanje, 7. pristup osnovnim potrebama i uvjetima za život, 8. odnos prema okolišu, 9. zadovoljstvo osobnim razvojem i socijalnom okolinom. Rezultati NIS-a svaki se mjesec objavljuj u mjesečniku Banka, kao i na web stranici Pored mjesečnih rezultata, na web stranici dostupni su i podaci na dnevnoj bazi koji pokazuju promjenu NIS-a i svake od komponenti pojedinačno. Tablicom 12. prikazana je takva dnevna promjena na dan u širem prikazu koji omogućuje usporedbu s istim danom prethodnog mjeseca. U svibnju se o odnosu na travanj bilježi mali pad NIS-a i većine njegovih komponenti. Tablica 12.: Dnevna promjena NIS-a na dan Izvor: Banka magazin, NISDnevniprikaz.aspx, [pristupljeno ] Rezultati NIS-a od samog se početka mjerenja (veljača godine) nisu znatno mijenjali; učestalo se kreće u stabilnim vrijednostima oko razina 63 boda ocjena 130 Izvor: Banka magazin, [pristupljeno ] 131 Također se u okviru Banka TV-a može pronaći oko 20 priloga na temi NIS projekta. Održana su i 4 okrugla stola: Promocija Indeksa (travanj 2010.), Može li se živjeti bez rada (studeni 2010.), Kako mediji utječu na kvalitetu života (travanj 2011.), Kako država utječe na kvalitetu života građana (lipanj 2011.). 136

145 dovoljan (u rasponu od 61 do 65, tj. oscilacije rezultata nisu značajne). 132 Zadnji dostupni podaci su oni za srpanj godine pomoću koji je također moguće vidjeti generalni trend NIS-a kao i njegovih komponenti (Grafikon 19.). Hrvati su tako najzadovoljniji zdravljem (82,5), radnom (školskom) okolinom (73,0), osobnim razvojem i socijalnom okolinom (69,0) te zdravim ponašanjem (68,3). Te četiri komponente nalaze se iznad razine ukupnog NIS-a. Najlošija situacija tijekom cijelog mjerenja NIS-a očituje se u ekološkom ponašanju i zadovoljstvom trenutnom životnom situacijom. Grafikon 19.: Kretanje NIS-a i njegovih komponenti u periodu srpanj srpanj Izvor: Banka magazin, 8%3d&tabid=370, [pristupljeno ] Rezultati za srpanj također otkrivaju kako NIS opada sa starijom dobi (ispitanici 55+ imaju znatno niži indeks sreće u odnosu na ostale skupine), muškarci imaju viši indeks sreće u usporedbi sa ženama, znatno viši je indeks kod visokoobrazovanih u usporedbi s ispitanicima sa završenom srednjom i osnovnom školom. U svakom broju časopisa Banka naglasak je najčešće dan na određenu komponentu NIS-a. Među najvažnijim rezultatima istraživanja NIS-a prema svakoj od devet komponenti indeksa, važno je izdvojiti naglaske prikazane Tablicom Banka magazin, Što kažu građani o sreći?, : Kau-Graani.aspx, [pristupljeno ] 137

146 Tablica 13.: Teme broja magazina Banka u dijelu projekta NIS i povezanost s relevantnim komponentama NIS-a Mjesec/ godina izdanja 4 / 10 i 6 / 10 5 / 10 7 / 10 8 / 10 9 / 10 9 / / / 10 4 / 11 Tema broja vezana uz NIS Najsretniji Hrvati žive pokraj mora Bez obzira na to imate li posao ili ne, razina stresa i ljubavi je jednaka Rušenje predrasuda Što veći grad, susjed manje važan Kriza je dobra za zdravlje Najmanje boluju Ličani U ekološkoj nesvijesti Važnija je pravedna od velike plaće Profil sretnog Hrvata Relevantna komponenta NIS-a Emotivno stanje i zadovoljstvo po regijama Emotivno stanje, Opće zadovoljstvo životnom situacijom Zdravo ponašanje Pristup osnovnim potrebama Zdravlje Zdravo ponašanje Ekološko ponašanje Radna okolina Posebno izdanje Banke Nacionalni indeks sreće Kratki opis i zaključci teme Zagreb, Istra, Gorski kotar, Primorje i Dalmacija hrvatske su regije s natprosječnom razinom sreće, a Lika, Kordun i Banija su najnesretnije. Građani sve teže podmiruju svoje osnovne potrebe, najnezadovoljniji su nezaposleni, dok su umirovljenici najizoliranija skupina u društvu. Pogrešno bi bilo zaključiti kako mladi ljudi previše puše, piju ili se nezdravo hrane, jer njihovi odgovori u NIS-u pokazuju upravo suprotno. Mladi do 24 godine puno manje puše od ostalih dobnih skupina. Kriza se najmanje osjeća u velikim gradovima gdje je život lakši, a što je grad veći, kvaliteta susjedstva manje je važna. Hrvati se, krizi unatoč, sve bolje fizički osjećaju - najzdraviji su Istrani, Gorani i Primorci, dok je najnezdraviji život zabilježen na sjeveru Hrvatske. Hrvati su sve rjeđe na bolovanju, sve manje njih pati od kroničnih bolesti, dobrog su raspoloženja i odlično spavaju. Najmanje su na bolovanju stanovnici Like, Korduna i Banije. Zdravije se ponašaju žene negoli muškarci. Najneodgovornije se prema okolišu ponašaju mladi od 15 do 24 godine. Stoga je nužna veća uloga obrazovanja u promicanju ekološke svijesti u školama, na sveučilištima i kroz medije. Hrvati su najzadovoljniji socijalnim aspektima posla, a najnezadovoljniji sudjelovanjem u odlučivanju o stvarima vezanima uz svoj posao. Građani Zagreba i Dalmacije daleko su zadovoljniji od prosjeka Hrvatske, dok su najnesretniji građani Like, Korduna i Banije. Najveći je indeks sreće zabilježen kod građana mlađe dobne skupine koji žive u velikim sredinama, dok je kod muškaraca značajno viši nego kod žena. Izvor: Tablica napravljena prema podacima NIS-a dostupnim na Za potrebe okruglog stola iz lipnja godine pripremljeno je istraživanje utjecaja države na kvalitetu života građana (N = 529) koji su na skali od 1 (uopće nisam zadovoljan) do 5 (u potpunosti sam zadovoljan) ocjenjivali zadovoljstvo u nekoliko sfera (prikazanih Grafikonom 20.). Rezultati su pokazali dominaciju nezadovoljstva građana. 138

147 Grafikon 20.: Zadovoljstvo građana različitim aspektima odnosa države godine Izvor: Banka magazin, 3d&tabid=370, [pristupljeno ] S prosječnom ocjenom 2,95 značajno je najviše zadovoljstvo građana osobnom sigurnošću od kriminala, slijedi zadovoljstvo ravnopravnošću različitih skupina. Najniže je zadovoljstvo građana radom političkih stranaka te brigom vlasti o građanima. NIS je zasigurno važan projekt za hrvatsko društvo jer je prvi kompletni indikator čija se metodologija velikim dijelom zasniva na onoj iz Gallupovih istraživanja. Međutim, ostaje za vidjeti hoće li NIS u budućnosti imati veće oscilacije te u kojim područjima/komponentama će one biti najveće te hoće li politički vrh čuti (ne)sretno bilo stanovnika Hrvatske u kontekstu važnih društvenih pitanja Ostala istraživanja sreće u Hrvatskoj Istraživanja u Hrvatskoj koja se mogu smatrati djelokrugom SWB-a bave se tematikom uvjeta života, kvalitete braka, samohranih roditelja, socijalne isključenosti, siromaštva, psiholoških aspekata nezaposlenosti i sl. (vidjeti, primjerice, Borozan, 1997., Šućur, 2001., Raboteg-Šarić, 2003., Šverko i dr., 2004., Mišetić i dr., 2004., Obradović i Čudina-Obradović, 2004., Vuletić Mavrinac, 2007.). Prvi podaci vezani uz subjektivno blagostanje u Hrvatskoj dobiveni su istraživanjem godine (N = 1 242; od 18 do 85 godine) i godine (N = 913; također od 18 do 85 godine starosti) na reprezentativnom uzorku u okviru Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar (Kaliterna Lipovčan i Prizmić-Larsen, 2006.). 139

148 Autorice ističu kako su u oba istraživanja koristile kognitivne sastavnice (skalom životnog zadovoljstva prema Diener i dr., 1985.) i emocionalne sastavnice (skalom sreće prema Fordyce, 1998.) SWB-a te procjene zadovoljstva određenim životnim područjima (prema metodologiji ranije prikazanog međunarodnog indeksa blagostanja; odjeljak ). Rezultati su pokazali kako su građani hrvatske godine životno zadovoljstvo ocijenili malo iznadprosječnim, tj. nisu bili previše zadovoljni niti nezadovoljni. Po pitanju osjećaja sreće situacija je bila nešto drugačija: 30% građana smatralo se vrlo sretnima, a 27% umjereno sretnima. Većina građana ocijenila je sreću ocjenama od 6 do 10 (Grafikon 21.) prosječnom ocjenom 7,8, te autorice dodaju kako je nejednakost među odgovorima građana mala. Grafikon 21.: Distribucija osjećaja sreće u Hrvatskoj godine (%) Izvor: Kaliterna Lipovčan i Prizmić-Larsen, 2006., str. 187 Prosječne ocjene zadovoljstva građana Hrvatske za pojedine komponente PWI i NWI podindeksa Međunarodnog indeksa blagostanja, tj. za pojedina životna područja, prikazane su Grafikonom 22. Grafikon 22.: Prosječno zadovoljstvo pojedinim životnim područjima u Hrvatskoj godine Izvor: Kaliterna Lipovčan i Prizmić-Larsen, 2006., str

149 Osobno je blagostanje (PWI) dobilo više prosječne ocjene od nacionalnog (NWI), s tim da su građani bili najzadovoljniji odnosima s obitelji i prijateljima (8,43), prihvaćenošću od okoline (7,86) i osjećajem fizičke sigurnosti (7,32), a koji su čak pokazivali više prosječne ocjene od samog PWI. Najmanje zadovoljstvo građani su iskazali s materijalnim blagostanjem, tj. životnim standardom (5,02). Kod nacionalnog blagostanja prednjači nacionalna sigurnost i stanje okoliša, a najmanje su građani bili zadovoljni s vladom i socijalnim uvjetima u zemlji. Usporedba rezultata i godine otkrila je kako se životno zadovoljstvo hrvatskih građana nije nimalo promijenilo za dvije godine, ali se osjećaj sreće znatno povećao. Kaliterna Lipovčan i Prizmić-Larsen (2006.) ističu kako se iz prikazanih rezultata može zaključiti da u razdoblju od do godine nisu nastale veće promjene u životnim uvjetima hrvatskih građana, iako je moguće da je razdoblje od dvije godine prekratko da bi se potencijalne promjene odrazile na životno zadovoljstvo ljudi. U okviru Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar od godine djeluje Centar za istraživanje kvalitete življenja (engl. Centre for Quality of Life Studies) pod vodstvom Ljiljane Kaliterne Lipovčan, čiji je cilj kontinuirano praćenje kvalitete življenja hrvatskih građana pomoću niza objektivnih i subjektivnih indikatora. 133 Među navedenim, posebno se ističe publikacija Quality of life in Croatia: Key findings from national research 134 iz godine koja je nastala u suradnji s Eurofound-om (za drugi krug EQLS) 135 za koju je Ljiljana Kaliterna Lipovčan dobila godišnju nagradu za znanost godine u području društvenih znanosti zajedno s Predragom Bejakovićem. U izvješću je u okviru smjernica za političko djelovanje (policy pointers) naglašena potreba za povećanjem i jačanjem napora koji bi poboljšali kvalitetu života i životni standard u Hrvatskoj, tj. kako navedeni ciljevi trebaju biti definirani kao ključni u procesu donošenja i implementaciji političkih odluka. U navedenoj su publikaciji većinom korišteni podaci koje je za Hrvatsku prikupio UNDP godine u okviru programa Kvaliteta života i rizik od socijalne isključenosti koristivši upitnik i metodologiju EQLS omogućivši time prve međunarodno usporedive indikatore kvalitete života u Hrvatskoj. Rezultati UNDP-a 133 Detaljniji opisi djelatnosti Centra kao i opis projekata koji se u okviru njega izvode dostupan je na Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, [pristupljeno ] 134 U izvješću su prikazani rezultati u sljedećim područjima ekonomska situacija kućanstava, stanovanje i lokalno okruženje, zapošljavanje i obrazovanje, zdravlje, zdravstvena zaštita i pristupljeno zdravstvenim uslugama, kućanstva i veličina i struktura obitelji, ravnoteža rada i življenja, subjektivno blagostanje, percepcija kvalitete društva, kvaliteta života nacionalnih manjina koje žive u Hrvatskoj. 135 U prvom krugu iz godine Hrvatska nije sudjelovala jer je status zemlje kandidatkinje stekla u lipnju godine 141

150 objavljeni su u publikaciji istoimenog naziva godine, zatim također u UNDPovoj publikaciji Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj godine, a isti su korišteni i u publikaciji Kvaliteta života u Hrvatskoj: Regionalne nejednakosti iz godine skupine autora. Naglasak je u nastavku ovog odjeljka dan na zadnje navedeno izvješće 136 jer ti regionalni podaci daju glavne razloge za provođenje primarnog istraživanja disertacije upravo na lokalnoj razini. Podaci korišteni u izvješću Kvaliteta života u Hrvatskoj: Regionalne nejednakosti (Dobrić i dr., UNDP, 2007.) reprezentativni su na razini županija i prema spolu, dobi i obrazovanju (N = 8534; od 15 do 85 godine) 137. Kvaliteta života u regijama Hrvatske promatrala se kroz 9 dimenzija od kojih je ovdje najvažnija SWB, ali su ukratko u Tablici 14. prikazani proučavani i analizirani koncepti za svaku od devet dimenzija kvalitete života. Također, u zadnjem su stupcu prikazane županije koje po pojedinim konceptima zauzimaju najbolje, tj. najgore pozicije. Može se uočiti kako je Bjelovarsko-bilogorska županija često najlošije pozicionirana. Ipak, na osnovu ovih podataka ne može se reći u kojoj je županiji stanje najbolje; neke su županije zadovoljnije kvalitetom stanovanja i dostupnosti zdravstvenih usluga, neke povjerenjem u institucije i sl. Tablica 14.: Dimenzije i indikatori kvalitete života u županijama Promatrana dimenzija ekonomska situacija Analizirani indikatori dohodovne razlike i nejednakosti indikatori materijalne deprivacije kućanski dugovi proizvodnja hrane za vlastite potrebe izvori kućanskih prihoda subjektivne ekonomske teškoće Najbolje/najgore pozicionirana županija I / BB Z /BB LS / SM KK / PG PG / KZ VŽ / VP stanovanje zaposlenost i kvaliteta posla obrazovanje i vještine struktura stambenog vlasništva kvaliteta stanovanja i stambeni problemi okoliš i susjedstvo zadovoljstvo stambenim uvjetima kućanstva bez ijednog zaposlenog i kućanstva s više zaposlenih dodatni posao sigurnost zaposlenja kvaliteta posla redovno i cjeloživotno obrazovanje zadovoljstvo vlastitim obrazovanjem sposobnost čitanja engleskog jezika korištenje Interneta KZ / PG I / BP GZ / VP BB / GZ KZ / VS i OBZ I / SD ŠK / VP ZG / BB GZ / KK GZ / BB DN / LS GZ / PS 136 I to njegovom prvom dijelu koji se se bavi regionalnim razlikama kvalitete života, a ne drugom koji se bavi kvalitetom života osoba starije životne dobi. 137 Detaljnije informacije o metodologiji i uzorku dostupne su u Dobrić i dr., UNDP, 2007., str

151 sastav kućanstava i obiteljski odnosi usklađenost obiteljskog života i rada zdravlje i kvaliteta zdravstvenih usluga subjektivno blagostanje percepcija kvalitete društva sastav kućanstava sudjelovanje u kućanskim poslovima i brizi za druge obrasci podrške i društvenosti zadovoljstvo obiteljskim i društvenim životom utjecaj duljine radnog vremena percepcija nedostatka vremena subjektivna percepcija zdravlja dostupnost zdravstvenih usluga kvaliteta zdravstvenih usluga i povjerenje u sustav zdravstvene skrbi zadovoljstvo vlastitim životom i osjećaj sreće optimizam otuđenje povjerenje u institucije povjerenje u ljude percepcija napetosti u društvu - VP / PS KA / BB SD / BB LS / SM KA / MĐ DN / KA I / SM LS / BB SD / BB - SD / VS LS / PG VP / DN BB / VŽ Izvor: Napravljeno prema Dobrić i dr., UNDP, Napomena: Oznake županija: I Istarska, BB Bjelovarsko-bilogorska, Z Zagrebačka, LS Ličko-senjska, SM Sisačko-moslavačka, KK Koprivničko-križevačka, PG Primorsko-goranska, KZ Krapinsko-zagorska, VŽ - Varaždinska, VP Virovitičko-podravska, OBZ Osječkobaranjska, PS Požeško-slavonska, MĐ Međimurska, BP Brodsko-posavska, VS Vukovarsko-srijemska, ŠK Šibensko-kninska, SD Splitsko-Dalmatinska, GZ Grad Zagreb, DN Dubrovačko-neretvanska, KA Karlovačka, ZD Zadarska. Pregledom rezultata za komponentu SWB u dijelu zadovoljstva vlastitim životom i osjećajem sreće vidljivo najlošiju poziciju zauzima Bjelovarsko-bilogorska županija (Grafikon 23.). Slijedi ju odmah Osječko-baranjska županija. Od šest Jadranskih županija (koje su na moru) čak pet se pozicioniralo u top 6 sretnih i zadovoljnih županija (izuzetak je Zadarska županija) zajedno s Gradom Zagrebom. U izvješću je (Dobrić i dr., UNDP, 2007.) istaknuto kako su očigledno povoljni klimatski uvjeti i način života koji je u skladu s takvom klimom jedan od faktora koji determiniraju životno zadovoljstvo (treba se sjetiti kako su i sve zemlje uspješnog nordijskog modela također 'morske'). Istraživanje Dobrić i suradnika (2007.) ukazalo je i kako su nezaposlene osobe nezadovoljnije svojim životom, kao i one koje pate od kronične bolesti te samci. U pogledu optimizma o budućnosti, rezultati ukazuju na najmanje razine optimizma u Karlovačkoj i Šibensko-kninskoj županiji, a najviše optimističnih građana je u Zagrebu i Međimurskoj županiji (čak ¾ ispitanika). Autori ovakve rezultate komentiraju uz pomoć ekonomskog prosperiteta regije koji predstavlja temelj za stvaranje optimističkih očekivanja (Karlovačka i Šibensko-kninska županija su po stopi nezaposlenosti i drugim ekonomskim indikatorima pri dnu hrvatske regionalne ljestvice, a mogućnosti zapošljavanja, obrazovanja i osobnog razvoja puno su veće u Zagrebu i Međimurskoj županiji). Otuđenje je najveće u 143

152 Vukovarsko-srijemskoj, a najmanje u Splitsko-dalmatinskoj županiji, petina građana osjeća se isključenima iz društva. Grafikon 23.: Životno zadovoljstvo i osjećaj sreće po županijama RH godine Izvor: Dobrić i dr., UNDP, 2007., str. 90 Napomena: Procjena zadovoljstva vlastitim životom na skali od 1 (vrlo nezadovoljan) do 10 (vrlo zadovoljan) i osjećaja sreće od 1 (vrlo nesretan) do 10 (vrlo sretan) Ako se u obzir pri analizi SWB-a uzmu i demografske karakteristike, moguće je uočiti značajne razlike (Grafikon 24.). Osjećaj sreće i životno zadovoljstvo veći su kod stanovnika s višom razinom obrazovanja i s većim raspoloživim dohotkom (te dvije karakteristike imaju najjaču povezanost s iskazanim životnim zadovoljstvom) i osobama mlađe životne dobi (kod sve tri demografske karakteristike, sreća i zadovoljstvo se povećavaju proporcionalno kategorijama; dakle, starenjem sreća opada, raste povećanjem prihoda i povećanjem stupnja obrazovanja). Osjećaj sreće i životno zadovoljstvo najmanje su povezani s rodnim razlikama (slični rezultati kod muškaraca i žena) te s područjem stanovanja (ruralno ili urbano). Preko 50% ispitanika misli kako je za uspjeh važnija sreća od rada te kako je u današnje vrijeme čovjek prisiljen raditi stvari koje nisu ispravne kako bi napredovao. Ovakav negativan trend autori povezuju tranzicijskim razdobljem u posljednjih 15-tak godina, tj. s ratnim zbivanjima, povećanom nesigurnosti u život i imovinu, povećanje kriminala i korupcije, privatizacijskim procesom i nestankom nekada sigurnih radnih mjesta što je sve, nažalost, rezultiralo nepovjerenjem u društvene vrijednosti. Nepovjerenje je najviše prema sustavu potpore i posredovanja za nezaposlene jer čak 65,1% ispitanika nema nimalo ili ima vrlo malo povjerenja u njega. 144

153 Grafikon 24.: Prosječno zadovoljstvo životom i sreća, prema spolu, dobi, obrazovanju, prihodu kućanstva te području stanovanja u RH godine Izvor: Dobrić i dr., UNDP, 2007, str. 90 U konačnici, prema ukupno 12 odabranih indikatora iz svih 9 dimenzija, županije koje se najučestalije pojavljuju u skupini s najboljim rezultatima su: Grad Zagreb, Istarska i Primorsko-goranska županija te Splitsko-dalmatinska županija, a u skupini najgorih su Bjelovarsko-bilogorska županija, Brodsko-posavska, Karlovačka, Požeško-slavonska i Virovitičko-podravska županija. Shodno navedenom, može se zaključiti kako su razlike u ekonomskoj, socijalnoj, društvenoj i inoj razvijenosti između županije Hrvatske značajne te kako kreatori politike takvo neuravnoteženo stanje moraju ozbiljnije uzeti u obzir. Najnoviji doprinos istraživanju kvalitete života predstavlja publikacija Kvaliteta života i zdravlje glavne urednice Gorke Vuletić iz godine koja je realizirana u okviru projekta Hrvatske zaklade za znanost, a proizašla iz suradnje s australskim znanstvenicima koji provode istraživanja iz područja kvalitete života. Vrlo je značajno što je projekt rezultirao i ugovorom o uspostavljanju međunarodne suradnje između Filozofskog fakulteta u Osijeku i Australskog centra za istraživanje kvalitete života (pri Odsjeku za psihologiju na ranije spomenutom Deakin Sveučilištu). Ova je publikacije okupila više autora koji su kvalitetu života analizirali prvenstvano iz psihološke perspektive. * * * * * Navedena istraživanja sreće u Hrvatskoj, s većim ili manjim direktnim fokusom, mjere zadovoljstvo građana u pogledu zadovoljstva životnom situacijom, socijalnim uvjetima, vladom i sl. (Ivo Pilar) i u pogledu zadovoljstva 9 prethodno navedenih komponenti NIS-a. Država još nije posvetila dovoljno pozornosti rezultatima tih istraživanja, niti preuzela odgovornost za osmišljavanje i provođenje unutarnje politike koja bi smanjila (ako već ne maksimalno reducirala) neizvjesnost 145

154 egzistencije s kojom se suočava velik broj građana. Posljedično, stvaranje uvjeta u društvu za zadovoljavanje ostalih komponenti i dimenzija blagostanja, ostaje samo misaona imenica. Niti jedno istraživanje u Hrvatskoj 138 ne ocjenjuje važnost pojedinih determinanti sreće: primjerice, ako pojedinac zadovoljstvo ekološkim ponašanjem ocjenjuje s 6,7 (na skali od 0 do 10), taj rezultat ne upućuje na jačinu utjecaja promatrane komponente na njegovo ukupno zadovoljstvo; iako je zadovoljan svojim ekološkim ponašanjem, to uopće ne mora biti važna (ili može uopće ne biti) odrednica njegove sreće. Stoga je važno ispitati što ljude uopće čini sretnima, tj. koje su odrednice njihove sreće, kolika je važnost tih odrednica, te na koji način pojedina odrednica utječe na njihovu sreću (negativno ili pozitivno) Inicijative lokalnih zajednica usmjerene mjerenju subjektivnog blagostanja Biti uključen u blagostanje i napredak vlastite zajednice, najprirodnija je stvar za napraviti. Clarence Clemons U današnje vrijeme gradovi nastoje postati što konkurentniji, tj. privlačniji za život, inoviranje, privlačenje investicija i sl. S tim u svezi, postoje institucije 139 koje i rangiraju gradove prema određenim kriterijima; npr. u Europi je poznato istraživanje o atraktivnosti gradova pod nazivom Praćenje Europskih gradova (engl. European Cities Monitor), OECD je izdao studiju naziva Konkurentni gradovi u globalnoj ekonomiji (engl. Competitive Cities in the Global Economy) godine, od do godine provodio se projekt Održivi razvoj europskih gradova i regija (engl. Sustainable Development of European Cities and Regions) i sl. EIU također donosi listu 140 svjetskih gradova 140 prema kojoj je u godini na ljestvici životnosti najbolji grad Melbourne; prema istraživanju konzultantske tvrtke Mercer 141, najbolji grad za život, tj. s najvišom kvalitetom života u godini je Beč. U Europi djeluje i institucija Europska kampanja za održive gradove i mjesta (engl. The European Sustainable Cities and Towns Campaign) 142 koju financira Europska komisija, a koja okuplja gradove i regije ciljem poticanja procesa održivog razvoja. 138 Slična metodologija određenja izvora sreće, potom ocjene utjecaja te zadovoljstva korištena je u indeksu sreće Filipina (engl. Philippine Happiness Index). 139 Primjerice Forum inteligentnih zajednica (engl. The Intelligent Community Forum). 140 Detaljnije informacije dostupne su na The Economist Intelligence Unit, [pristupljeno ] 141 Detaljnije informacije o istraživanju dostupne su na Mercer LLC, [pristupljeno ] 142 Više informacija o kampanji dostupno je na Sustainable Cities and Towns Campaign, [pristupljeno ] 146

155 Gradovi se kao lokalne zajednice također počinju aktivirati kako bi istražili što je ljudima važno, kakav život žele voditi i koliko su zadovoljni životom u zajednici. U Velikoj Britaniji su državne vlasti otišle čak i korak dalje te su sve lokalne vlasti obvezne provoditi takozvano Istraživanje mjesta (engl. The Place Survey), dvogodišnje istraživanje koje pomaže lokalnim autoritetima u lokalnom strateškom partnerstvu. Naime, vlada predlaže novi skup nacionalnih indikatora (engl. The New National Indicator Set) koji se sastoji od 198 nacionalnih indikatora koji su prioritetni te zahtijeva od lokalnih autoriteta i njihovih partnera praćenje 28 od njih kako bi se mjerio progres u postizanju ključnih prioriteta kvalitete života. 143 Također, poznat je i Zakon lokalne samouprave (engl. The Local Government Act 2000) iz kojeg su proizašli korisni indikatori koji pomažu lokalnim autoritetima u praćenju promjena uvjeta života na lokalnim razinama, kao i sveobuhvatna procjena područja (engl. Comprehensive Area Assessment) koja predstavlja novi okvir lokalnim samoupravama za evaluaciju performance (Steuer i Marks, 2008.) i Strategija održive zajednice (engl. Sustainable Community Strategy). Na pitanje postojanja mogućnosti mjerenja lokalnog blagostanja odgovorili su Steuer i Marks (2008.) sugeriranjem načina, tj. okvira za mjerenje blagostanja od strane lokalnih autoriteta i partnera u okviru izvješća nastalog u sklopu projekta lokalnog blagostanja (engl. The Local Wellbeing Project) 144 čiji je cilj razviti nove pristupe u dizajniranju politika i usluga kako bi se pridonijelo općoj sreći i blagostanju. Drugim riječima, glavno pitanje nije može li se lokalno blagostanje mjeriti, već kako se može mjeriti najučinkovitije na lokalnoj razini kako bi lokalnoj vlasti i njihovim partnerima bile osigurane informacije potrebne za postizanje boljih rezultata za pojedince i zajednice. Ključno je stoga na koji će način lokalne vlasti sa strateškim partnerima kombinirati objektivne i subjektivne podatke u planiranju. U istom se izvješću navodi kako je mjerenje blagostanja korisno za lokalne autoritete i strateške partnere jer im omogućava da razumiju lokalne potrebe (omoguće sredstva koja su usmjerena na područja i populacijske skupine u kojima su najviše potrebne), mjere rezultate (outcome) i oblikuju buduće prioritete, prate progres, potiču partnerski rad i udruživanje proračuna (između lokalne vlasti i drugih pružatelja javnih usluga), pokazuju pozitivnu lokalnu promjenu (usmjerenu ne samo smanjenju deficita već i razvoju ljudskih potencijala), olakšaju prijelaz s pružanja usluga na ishode usmjere zajednici. Predloženi okvir za mjerenje blagostanja na lokalnom nivou trojakog je pristupa, tj. blagostanje se može mjeriti 143 Više informacija o tim indikatorima dostupno je na stranicama Odjela za zajednice i lokalne vlasti (engl. The Department for Communities and Local Government), ] 144 Projekt je nastao partnerstvom između The Young Foundation, profesora Richarda Layarda iz Centra za ekonomsku performancu na London School of Economics, The Improvement and Development Agency i tri lokalna autoriteta: Hertfordshire County Council, Manchester City Council i South Tyneside Metropolitan Borough Council. Izvor: The Institute of Community Cohesion, ile.aspx?recordid=179&file=pdfversion, [pristupljeno ] 147

156 na tri nivoa: univerzalni nivo, nivo domena (područja) i ciljani nivo koji su pojašnjeni Slikom 26. Slika 26.: Okvir za mjerenje blagostanja na lokalnom nivou Izvor: Prilagođeno prema Steuer i Marks, 2008., str. 24 Univerzalni nivo najčešće se mjeri jednim pitanjem ili manjom skupinom pitanja kojima ljudi ocjenjuju ukupno zadovoljstvo životom, a takvi podaci mogu biti korišteni za utvrđivanje razlika između ukupnog blagostanja unutar grupa u populaciji, komparaciju s objektivnim i drugim subjektivnim indikatorima i slično. Nivo domena, tj. područja odnosi se na mjerenje blagostanja ljudi u relaciji s npr. zdravljem, sigurnošću, socijalnim odnosima i sl. Domene 145 trebaju pokriti ključna područja koja su prepoznata kao ona koja imaju važan utjecaj na iskustvo života ljudi. Slikom 35. je prikazan jedan od načina takvog mjerenja koji ima osobnu, društvenu i lokacijsku/teritorijalnu strukturu. Mjerenje blagostanja na nivou određenog broja domena (npr. Slika 27. prikazuje ih devet) omogućuju prikupljanje podataka koji mogu biti korišteni za istraživanje varijacija u blagostanju između različitih domena života, uvid u procjene različitih aspekata života od strane različitih grupa u populaciji ili različitih geografskih grupa i slično. Važno je napomenuti kako izbor područja domena treba prilagoditi vlastitim specifičnostima i potrebama. Ipak, ako se želi dobiti uvid u razlikovanje na razini, npr. gradova, treba voditi računa o mogućnostima komparacije. Istraživanja blagostanja na ciljanom nivou bave se nekim određenim faktorom (varijablom) koje utječu na ukupno blagostanje ljudi (npr. kompetencije, snaga odnosa, povjerenja i sl.), a mogu se provoditi na cijeloj populaciji ili na određenim skupinama (npr. stanovnici dobne skupine 75+ ili korisnici/pružatelji određenih usluga i sl.). 145 Na pristupu mjerenja SWB u okviru domena životnog zadovoljstva bazira se i primarno istraživanje u ovoj disertaciji (koje je u središtu interesa sljedećeg poglavlja). 148

157 Slika 27.: Osobno, društveno i lokacijsko blagostanje na razini nivoa domena Izvor: Steuer i Marks, 2008., str. 33 U Torontu u Kanadi postoji interaktivni web alat koji pomaže u mjerenju blagostanja u četvrtima grada (engl. Wellbeing Toronto Indices), tj. pomaže u praćenju ekonomskog i društvenog blagostanja i drugih domena zdravlja. Grad Yellowknife također mjeri blagostanje te je godine izdan socijalni plan naziva Prvenstvo blagostanja u Yellowknife-u: socijalni plan grada (engl. Championing Well-Being in Yellowknife: City of Yellowknife Social Plan) u kojem je popisano ukupno 12 ključnih pitanja kao i 16 preporuka. Prezentirani zaključci baziraju se na kontinuiranim istraživanjima o zadovoljstvu građana koje grad kontinuirano provodi jednom godišnje od godine. Grad Colwood napravio je izvješće o stvarnom bogatstvu 146 koje se također bazira na mišljenju građana i njihovim procjenama života, a sve je rađeno u suradnji s već spomenutim Markom Anielskijem (koji je i napisao knjigu o ekonomiji sreće) i njegovim konceptom 'stvarnog bogatstva' (engl. genuine wealth). Daljnji primjer dobre prakse iz Kanade je i grad Guelph koji također ima plan iz godine: Plan za blagostanje u Guelphu (engl. A Plan for Wellbeing in Guelph). U SAD-u je aktivna institucija CEOs for Cities koja se bavi vođenjem i upravljanjem lokalnih zajednica. Posebno je važan i grad Seattle, tj. organizacija Održivi Seattle (engl. Sustainable Seattle) koja djeluje od godine, a koja mjeri regionalnu održivost. Jedna od njihovih inicijativa nosi naziv inicijativa sreće (engl. The Happiness Initiative) u okviru koje se nude alati i resursi zajednicama i pojedincima koji žele povećati blagostanje. Za SAD je vrlo važno spomenuti i grad Somerville (nedaleko Bostona) koji je u siječnju godine izdao Izvješće o 146 Colwood Community Place, [pristupljeno ] 149

158 blagostanju 147 o čemu su pisali brojni mediji u Americi jer je to prvi put da neki grad u SAD-u mjeri subjektivno blagostanja građana na osnovu vlastitog upitnika. U uvodnoj riječi izvješća, gradonačelnik Joseph A. Curtatone ističe kako se mnogima čini čudno što gradska vlast propituje građane koliko su sretni jer tradicionalne vlasti samo čine ono što čine i nadaju se kako su ljudi time sretni ili barem ne ljuti. Prava zadaće javnih službenika je povećanje blagostanja ljudi te činiti živote građana boljima. Istraživanje je pokrenuto kako bi lokalnim vlastima pomoglo bolje razumjeti zajednicu i donositi bolje odluke u budućnosti temeljene na pravim informacijama; informacijama koje vlastima predstavljaju povratnu vezu koja govori koliko su oni uspješni u obavljanju svog posla. Gradska politika održava ulice, gradi parkove, pokriva festivale, pokreće škole, brine o javnoj sigurnosti i slično; stoga, ako vlast sve ovo dobro radi, kvaliteta života ljudi morala bi se povećati. Istraživanje je provedeno slanjem upitnika kućanstvima, telefonskim pozivanjima i istraživanjem na web stranicama, a uz pomoć gradskog statističkog ureda (engl. SomerStat Office). Istraživanje je potvrdilo neke generalne, već poznate i potvrđene trendove: ljudi u bračnoj zajednici sretniji su od samaca, U oblik krivulje koja prikazuje odnos sreće i godina i sl., ali i neke konkretne za Somervill: ljepota i fizički izgled grada su važni pri ocjenjivanju zadovoljstva u gradu, ljudi imaju tendenciju dati manje ocjene trenutnoj sreći nego životnom zadovoljstvu, ljepota i održavanje parkova ima važnu ulogu u ocjenjivanju, kao i kvaliteta javnih škola i učinkovitost policije. Na skali trenutne sreće od 1 do 10, ali i životnog zadovoljstva, najveći broj građana dodijelio je ocjenu 8. Istraživanje u Somervillu je pokazalo kako ljudi vole odgovarati na pitanja o sreći, tj. kako im je bilo drago što lokalna vlast brine o njihovom blagostanju te su cijenili te napore. Važno je da ljudi osjećaju kako vlast o njima brine. U budućnosti planiraju poboljšavati metodologiju istraživanja, možda čak i napraviti indeks blagostanja koji bi omogućio praćenje promjena tijekom vremena, te potaknuti suradnju s ostalim zajednicama. Slične pomake za napredak zajednice, iako ne u konkretnom mjerenju sreće već više u blagostanju u kontekstu zdravlja i drugih dimenzija očituju se u sljedećim primjerima dobre prakse: Plan partnerstva u zdravlju i blagostanju grada Leedsa (engl. Leeds Health and Wellbeing Partnership Plan 2009 to 2012), gradovi Hackney i London izradili su profil zdravlja i blagostanja (engl. The Health and Wellbeing Profile for Hackney and the City) u kojem su analizirani različiti indikatori iz dimenzije objektivnog stanja (poput gustoće naseljenosti), Hackney također ima i strategiju za volontiranje (engl. Hackney Volunteering Strategy ), 147 Izvješće je dostupno na Somerville, [pristupljeno ] 150

159 grad Cardiff također plan zdravlja, socijalne zaštite i blagostanja (engl. Cardiff Health, Social Care and Well Being Operational Plan ) kao i grad Mandurah u Australiji (engl. City of Mandurah Health and Wellbeing Plan ) te grad Playford u Australiji (engl. Community Wellbeing Plan, ) koji želi znati gdje se grad nalazi i što želi biti i što treba napraviti kako bi se poboljšalo blagostanje, a sve oblikovano u tri cilja: ekonomski prosperitet, briga o okolišu, blagostanje zajednice. Nadalje, grad Birmingham definirao je viziju za budućnost (engl. Our vision for the future, 2026), grad Whittlesea iz Australije također ima plan zdravlja i blagostanja (engl. A Municipal Public Health and Wellbeing Plan ) kao i grad Rockingham iz Australije (engl. Rockingham Community Health and Wellbeing Plan ). Država Victoria iz Australije razvila je indikator blagostanja s podacima na lokalnom nivou (engl. Community Indicators Victoria), grad Boston projekt svojih indikatora (engl. The Boston Indicators Project), Minesoti postoji projekt za mjerenje kvalitete života u regijama i većim gradovima (engl. Minnesota Compas), i sl. Iz brojnih se primjera može zaključiti kako broj gradova koji mjere sreću i blagostanje, eksponencijalno raste, te je pitanje dana kada će se i na području Hrvatske i drugih zemalja u Europi početi koordinirano mjeriti SWB i kreirati lokalne politike koje su u prvenstvenoj funkciji povećanja kvalitete života stanovnika. Na području susjedne Bosne i Hercegovine godine napravljena je studija Percepcija građana o kvalitetu života u gradovima Bosne i Hercegovine u sklopu projekta Lokalna uprava za kvalitetu života građana pokrenutog od strane neprofitne organizacije Centri civilnih inicijativa 148. Na području Osijeka, godine provedeno je istraživanje stavova i mišljenja mladih građana o stanju i budućnosti Osječko-baranjske županije te analizirano i objavljeno u sklopu Strategija razvoja Osječko-baranjske županije. Na tragu takvog mjerenja je i Grad Karlovac u kojem će od 1.6. do provodilo istraživanje percepcije građana o gradu danas i u budućnosti pomoću upitnika u svrhu izrade Strategije razvoja grada Karlovca do godine, a koje provode Razvojna agencija Karlovačke županije i Grad Karlovac. Gradonačelnik Karlovca Damir Jelić izjavio je kako nije dobro da on odredi kako treba Karlovac izgledati je se uvažavajući njegovo razmišljanje može stvoriti pravac u kojem će ići promišljanja, a strategija nadrasta razmišljanje gradonačelnika Detaljni rezultati dostupni su na Centri civilnih inicijativa, [pristupljeno ] 149 Portal Grada Karovca, [pristupljeno ] 151

160 * * * * * Prikazani indikatori i rezultati u okviru subjektivne dimenzije blagostanja potvrđuju pomoćnu hipotezu H 2b prema kojoj broj istraživanja SWB-a progresivno raste. Tome svjedoče i lokalne zajednice u svijetu (gradovi, regije) koje potiču inicijative mjerenja i analiziranja progresa iz perspektive građana koji u njima žive. Djelomično se ovdje, a djelomično i odjeljkom na primjeru grada Osijeka potvrđuje i glavna hipoteza H 3 : istraživanja subjektivnog blagostanja generiraju važne implikacije za kreatore i nositelje javne politike, što se posebice odražava na lokalnima razinama. Pri tome mjere SWB-a ne trebaju nadjačati mjere iz objektivne dimenzije, već ih treba shvatiti kao njihovu nadopunu. Dobar primjer toga indikatori su prikazani u odjeljku 3.5. koji pridaju pozornost objema dimenzijama blagostanja Odabrane mjere koje obuhvaćaju obje dimenzije blagostanja Pored alternativnih mjera i indikatora SWB koje su isključivo subjektivnog karaktera, postoje i one koje u svom pristupu kombiniraju mjerenje i subjektivnog i objektivnog blagostanja. Takav pristup mjerenju i iskazivanju progresa društva zagovara se i u ovoj disertaciji. U nastavku su prikazane odabrane mjere koje obuhvaćaju obje dimenzije blagostanja, tj. objektivnu i subjektivnu Indeks kvalitete života - QoLI Indeks kvalitete života (QoLI) razvio je The Economist Intelligence Unit EIU (nezavisni dio The Economist Group) koji povezuje rezultate subjektivnih istraživanja o životnom zadovoljstvu i objektivne odrednice kvalitete života u državama. Indeks je izračunat za 111 zemalja svijeta godine, a sastoji se od 9 komponenti prikazanih, zajedno s indikatorima i izvorima podataka, Tablicom 15. Beta koeficijenti iz regresije ukazali su na važnost i 'težinu' svakog od faktora pri čemu je najvažnije zdravlje, a najmanje važna jednakost spolova (redoslijed važnosti slijedi redoslijed navedenih faktora u Tablici 15.). Rangiranje zemalja se temelje na skali od 0 (zemlje s najnižom kvalitetom života) do 10 (zemlje s najvišom kvalitetom života). Više informacija o indeksu može se pronaći u publikaciji Svijet u godini (engl. The World in 2005). 152

161 Tablica 15.: Kompozicija faktora, indikatora i izvora podataka za QoLI godine FAKTOR INDIKATOR IZVOR PODATAKA zdravlje očekivani životni vijek pri rođenju Census Bureau materijalno blagostanje BDP po glavi stanovnika u PPP $ EIU politička stabilnost i sigurnost ocjena političke stabilnosti i sigurnosti EIU obiteljski život društveni život klima i geografija stopa razvoda (u stanovnika), konvertirana u indeks vrijednosti od 1 (najniža stopa razvoda) 5 (najviša stopa razvoda) dummy varijabla vrijednost 1 ako zemlja ima visoku stopu odlaska u crkvu ili sindikalnih članstava; 0 u suprotnom geografska širina za razlikovanje toplijeg i hladnijeg podneblja UN, Euromonitor ILO, WVS CIA World Factbook sigurnost radnog mjesta stopa nezaposlenosti EIU, ILO političke slobode jednakost spolova prosjek indeksa političkih i građanskih sloboda na skali od 1 (potpuno slobodna) do 7 (neslobodna) omjer prosjeka plaća muškaraca i žena, zadnji dostupni podaci Freedom House UNDP Human Development Report Izvor: Tablica napravljena prema podacima EUI (2005.), The Economist, [pristupljeno ] Nabolje pozicije zauzele su sljedeće države: Irska (8,333), Švicarska (8,068), Norveška (8,051), Luksemburg (8,015), a najlošije Tanzanija (4,495), Haiti (4,090) i Zimbabve (3,892). Irska uspješno kombinira najpoželjnije elemente materijalnog blagostanja (nisku stopu nezaposlenosti, političke slobode) s očuvanjem ili povećanjem određenog zadovoljstva životom, tj. nekim 'starim' elementima (poput stabilnog obiteljskog života i izbjegavanja raspada zajednice). Hrvatska se našla na 49. mjestu s QoLI od 6,301, te na 46. mjestu po BDP-u (odnos je prikazan Grafikonom 25.). Najveću negativnu razliku između BDP i QoLI ranga imaju Bocvana (104 mjesto po QoLI, a 52 po BDP-u), Rusija (105 mjesto po QoLI, a 55 po BDP-u), a najveću pozitivnu razliku bilježe Šri Lanka (43 mjesto po QoLI, a 91 po BDP-u). Istu poziciju po BPD-i QoLI-ju imaju Norveška (3. mjesto), Mađarska (37. mjesto), Albanija (78. mjesto) i Kirgiska Republika (103. mjesto). 153

162 Grafikon 25.: Odnos BDP-a po stanovniku u PPP i indeksa kvalitete života u godini Izvor: Grafikon napravljen prema podacima EUI (2005.), The Economist, [pristupljeno ] Rezultati pokazuju kako BDP može objasniti preko 50% varijacije životnog zadovoljstva te kako životno zadovoljstvo, kad se govori o prihodima, primarno determinira apsolutni, a ne relativni iznos (koji proizlazi iz usporedbe s drugima). U državama u kojima se bilježi stalno povećanje prihoda, ne bilježi se proporcionalno povećanje životnog zadovoljstva, tj. ono stagnira što se često objašnjava na način da povećanje prihoda jednog pojedinca uzrokuje zavist te zato kod drugih smanjuje blagostanje i životno zadovoljstvo (EUI, 2005.) Legatumov indeks prosperiteta - LPI Legatum 150 je globalna investicijska organizacija s dvadeset godina povijesti. Legatum institut je samostalna, nestranačka grupa za javnu politiku sa sjedištem u Londonu koja kao organizacija istražuje i zagovara razumijevanje globalnog prosperiteta. On podržava izvorni rad u javnim politikama, političku ekonomiju, demokratsko upravljanje, političku kulturu i nacionalnu sigurnost i nastoji utjecati na kreatore politike, poslovne lidere, filantrope, znanstvenike i zainteresiranu javnost. Legatum institut godišnje objavljuje Legatum indeks prosperiteta (LPI), jedinu svjetsku globalnu procjenu blagostanja. Prosperitet je definiran kao stupanj u 150 Legatum grupa sastoji se od: Legatum Capital; Legatum Ventures; the Legatum Institute; Legatum Center at MIT; Legatum Foundation, preuzeto The Legatum Institute, [pristupljeno ] 154

163 kojem zemlja postiže ne samo materijalno bogatstvo već također i visoke prosječne nivoe životnog zadovoljstva stanovnika (Legatum Institute, 2007.). Indeks prosperiteta koristi holističku definiciju prosperiteta kako bi uključio i materijalno blagostanje i kvalitetu života (Legatum Institute, 2008.) te je njegova misija potaknuti i donositelje odluka, znanstvenike, medije i zainteresiranu javnost na takvo shvaćanje prosperiteta (Legatum Institute, 2011.). Za razliku od drugih mjera koje rangiraju zemlje po stvarnim razinama životnog zadovoljstva ili razvoja, Legatum indeks prosperiteta ljestvicu zemalja pravi na osnovi temelja (podloge) prosperiteta. To su faktori koji pomažu gospodarski rast i stvaranje sretnih građana u određenoj zemlji. Pri tome se ne želi utvrditi koje su zemlje uspješne ili, ne već vidjeti izvore prosperiteta. Determiniranjem faktora koji su najjače povezani s prosperitetom, i vrednovanjem zemalja po tim faktorima, indeks identificira zemlje koje imaju odgovarajuće temelje za stvaranje jake privrede i blagostanja građana. Podaci koji se koriste za izračun indeksa dolaze iz 12 izvora, poput samostalnih istraživanja Legatum instituta, Svjetske znanstvene organizacije i dr., a najvažniji su oni iz ankete Gallup World Pool, tj. Galupovog svjetskog istraživanja koje se izvodi na nacionalno reprezentativnom uzorku i pokriva 154 zemlje svijeta (za detalje vidjeti Legatum Institute, 2010., str ). Indeks se računa od godine s tim da se kroz godine metodologija malo mijenjala. Varijable izabrane u godini, zadržane su i za indeks godine. LPI se računa za 110 zemalja te obuhvaća više od 93% svjetske populacije (Legatum Institute, 2011.). Sastoji se od osam različitih podindeksa (prikazanih Slikom 28.) koji su prepoznati kao temelj prosperiteta (Legatum Institute, 2010.). Slika 28.: Konstrukcija LPI i osam faktora prosperiteta Izvor: Legatum Institute, 2010., str

164 Svaki podindeks se stvara kroz statističku analizu onog što povećava i dohodak po stanovniku i životno zadovoljstvo građana zemlje, tj. najjednostavnije gledano, podindeksi su dizajnirani na način da odgovore na sljedeća pitanja (Legatum Institute, 2010.): ekonomija - Koji faktori u nacionalnoj ekonomiji su povezani s višim razinama dohotka po stanovniku? Koji ekonomski uvjeti su povezani s višim razinama blagostanja? poduzetništvo i prilika - Koje su karakteristike društva koje potiču građane na poduzetničku aktivnost i preuzimanje rizika te koje traže mogućnosti povezane s višim razinama dohotka i blagostanja? upravljanje - Koje su to vladine institucije i vrste državnih funkcija koje se odnose na više dohotke po glavi stanovnika i više razine blagostanja? obrazovanje - Koji aspekti obrazovnog sustava su povezani s većim dohotkom po stanovniku kroz njihov doprinos ljudskom kapitalu, te koji se elementi u obrazovnom okruženju odnose na više razine blagostanja? zdravlje - Koje su karakteristike zdravog društva koje su povezane s višim razinama dohotka? Kako na osobno blagostanje utječu fizički i psihički zdravstveni faktori? sigurnost i zaštita - Kako se osobna sigurnost građana i nacionalna sigurnost odnose na rast dohotka po stanovniku i više razine blagostanja? osobna sloboda Promiču li sloboda izražavanja, vjerovanja, udruživanja i osobna autonomija veći dohodak i blagostanje? Utječe li tolerancija prema imigrantima i manjinama na prosperitet? socijalni kapital - Koje vrste društvenih mreža, odnosa i institucija su povezane s višim razinama blagostanja i nacionalnog dohotka? Identificiran je veliki broj potencijalnih varijabli za konstrukciju LPI, ali ciljem održavanja globalno relevantnog skupa podataka, u obzir su uzete one varijable čiji obuhvat uključuje najmanje 80% zemalja u svijetu. Indeks koristi i objektivne i subjektivne varijable, tj. baziran je na uravnoteženom pristupu koji uključuje varijable iz istraživanja (upitnik) zajedno sa stručnim procjenama te ekonomskim i financijskim indikatorima. 151 Indeks ukupno broji 89 nezavisnih varijabli jer su neke izbačene jer su imale slabu statističku povezanost s blagostanjem ili dohotkom (Legatum Institute, 2010.). Neke su varijable značajne za blagostanje, a neke za dohodak, a neke za obje kategorije (npr. kvaliteta upravljanja, tj. vlade). Vagane vrijednosti varijabli zbrajaju se ciljem izračuna ranga zemlje 152 po dohocima i blagostanju u svakom od podindeksa. Standardizirani rezultati dohodaka i blagostanja se zbrajaju čime se 151 Izvor: The Legatum Institute, [pristupljeno ] 152 Rezultati se tada standardiziraju kako bi se mogli usporediti. 156

165 stvara rezultat podindeksa za zemlju. U konačnici, LPI rezultat zemlje određen je uzimanjem prosjeka osam podindeksa, te se za svaku državu objavljuju i ukupni rezultati dohotka (prosjek osam rezultata za dohodak) i ukupni rezultati blagostanja (prosjek osam rezultata za blagostanje) 153. U izvješću iz godine (Legatum Institute, 2008.), pored principa važnih za promociju i postizanje nacionalnog prosperiteta i progresa, naglašeno je i kako vlade trebaju biti učinkovite, iskrene i ograničene, kako je poduzetništvo obećavajući put ka materijalnom blagostanju, kako klima i okoliš, baš kao i volontiranje i dobrovoljna darivanja utječu na sreću i blagostanje, te kako vlade i građani imaju ulogu u izgradnji prosperiteta države (Legatum Institute, 2008.). Rezultati iz 2009., i godine na vrhu ljestvice pokazuju Norvešku i Dansku, koje slijede Australija, Novi Zeland, Švedska, Finska, itd. (Tablica 16.). Tablica 16.: Kretanje LPI u razoblju od 2009.do godine, prvih 15 zemalja Izvor: The Legatum Institute, [pristupljeno ] Poredak zemalja ukazuje na relativnu razliku između zemalja, te pokazuje koje zemlje posao obavljaju bolje od drugih (rezultati pokazuju apsolutnu razliku). Najbolje pozicije zauzimaju nordijske zemlje, imaju dobre rezultate i u mjeri dohotka i blagostanja, Nizozemska i Austrija u mjerama blagostanja, a SAD i Irska u mjerama dohotka. Mapa svijeta iz godine (Slika 29.) pokazuje sličnu sliku kao prijašnji prikazani indeksi - najlošije stanje po pitanju prosperiteta najvećim dijelom u Africi, srednje vrijednosti indeksa najvećim dijelom u Aziji i južnoj Americi, te najbolje pozicije u Europi, Australiji i sjevernoj Americi. 153 Za detaljnija objašnjena metodologije vidjeti Legatum Institute i Legatum Institute

166 Slika 29.: Mapa svijeta prema LPI za godinu Izvor: The Legatum Institute, [pristupljeno ] LPI se računa i za Hrvatsku, koja je godine zauzela ukupno 41. mjesto od ukupno 110 zemalja (lošije nego kad se nalazila na 38. mjestu), a gledano prema podindeksima, pozicije su sljedeće: ekonomija (59.), poduzetništvo i prilika (40.), upravljanje (46.), obrazovanje (40.), zdravlje (32.), sigurnost i zaštita (29.), osobna sloboda (56.), socijalni kapital (93.). Drugim riječima, najgore rezultate Hrvatska bilježi u sferi socijalnog kapitala (niski rang LPI među zadnjih 30 zemalja), najbolje u sferi sigurnosti i zaštite (visok LPI među prvih 30 zemalja), dok su svi ostali podindeksi u skupni srednjih vrijednosti LPI (središnjih 50 zemalja). Usporede li se ti rezultati s onima najbolje pozicionirane države Norveške (Grafikon 26.), vidljivo je kako Hrvatska najviše zaostaje upravo po pitanju socijalnog kapitala. Norveška u svim podindeksima (ekonomija 3., poduzetništvo i prilika 8., upravljanje 12., obrazovanje 4., zdravlje 4., sigurnost i zaštita 2., osobna sloboda 3., socijalni kapital 1.) pripada u skupinu visokog LPI. U svakom slučaju, LPI ukazuje na ono što djeluje na nacionalni prosperitet, tj. pruža sastojke za uspjeh, a na svakoj je zemlji pojedinačno zadatak iznalaženja najboljeg recepta za svoje stanovnike. 158

167 Grafikon 26.: Usporedba LPI rezultata u podindeksima za Norvešku i Hrvatsku za godinu Izvor: Generirano pomoću interaktivnih podataka na web stranici The Legatum Institute, [pristupljeno ] Indeks sreće planeta HPI Indeks sreće planeta predstavila je u srpnju godine nef organizacija koja želi poboljšati kvalitetu života ljudi na planetu promoviranjem inovativnih rješenja. HPI mjeri ono što je doista važno ljudima blagostanje u smislu dugog, sretnog i smislenog života, te onoga što je važno planetu stopa potrošnje resursa (Abdallah i dr., 2009.). Schepelmann i dr. (2010.) ističu kako je sam naziv ovog indeksa doveo do nesporazuma u medijima i drugim think-thank organizacijama jer se smatra kako on mjeri isključivo sreću države, a on zapravo uključuje i životni vijek i ekološke faktore. Indeks ukazuje na ekološku učinkovitost s kojom se ostvaruje blagostanje, te je prvi indeks koji kombinira utjecaj na okoliš s blagostanjem kako bi mjerio ekološku učinkovitost prema kojoj ljudi žive duge i sretne živote. Drugim riječima, HPI ukazuje na ekološku učinkovitost kojom države pretvaraju ograničene resurse planeta u blagostanje koje osjećaju njezini stanovnici (Bandura, 2008.). Schepelmann i dr. (2010.) naglašavaju kako HPI nije mjera najsretnije države na svijetu već vraća pogled na ekonomiju iz apsolutnih početaka pogledom na ono što su inputi (resursi) i ono što su outputi (ljudski životi različitog trajanja i sreće). 159

168 Indeks ukazuje na prosječne godine sretnog života u danom društvu, državi ili skupini država u jedinicama potrošenih ekoloških resursa planeta. Globalni se HPI bazira na tri zasebna indikatora; dva objektivna - očekivani životni vijek (UN-ov indeks ljudskog razvoja, podaci za 'life expectancy') i ekološki otisak po glavi stanovnika (EF od Global Footprint Network-a), te jednog subjektivnog - životno zadovoljstvo (Svjetska baza sreće, podaci za 'life satisfaction', a od godine kombinirani s Gallupovim istraživanjem). Time se HPI računa prema formuli: HPI = životno zadovoljstvo x očekivani životni vijek ekološki otisak + α x ß, pri čemu su alfa i beta konstante (α = 3,35, ß = 6,42) 154. Brojnik ovog razlomka ukazuje na stupanj u kojem ljudi žive dugo i sretno u određenoj zemlju u danom trenutku, što se često naziva sretne godine života (HLY). Tri zasebna indikatora kodirana su u sustav semafora pri čemu crvene boje ukazuju na lošije, a zelene boje na bolje pozicije. Kako bi se dobila detaljnija slika HPI, katkad se koristi ukupno šest boja (dvije zelene, dvije žute i dvije crvena) u koje se kodiraju rezultati HPI, kako u tablicama, tako i u mapama. Rezultati se mogu kretati na skali od 0 do 100, a nef na temelju razumno postavljenih dostupnih podataka procjenjuje kako je cilj globalnog HPI-a razina od 83,5. Rezultati su dostupni u publikaciji (Ne)sretni indeks planeta (engl. The (un)happy Planet Index) koja je za globalnu razinu objavljena dva puta (Marks i dr., 2006.) i Godine (Abdallah, i dr., 2009.) gdje se govori o HPI 2.0., a za europsku razinu godine 157. Čim je izvješće HPI iz godine izdano, posvećena mu je velika medijska pozornost: oko 102 članka u novinama o HPI u samo 5 dana od objave indeksa, znatno više blogova te je u samo dva dana izvješće preuzeto s web stranice u preko 185 zemalja svijeta (Abdallah i dr., 2009.). To je izvješće ukazalo na zdravlje i pozitivno iskustvo života kao na glavne ciljeve ljudi, te prirodne resurse o kojima ovisi život ljudi kao fundamentalne inpute. Niti jedna država nije postigla ukupni željeni rezultat te niti jedna nema dobra sva tri indikatora (Slika 30.). 154 Detaljnija metodološka objašnjenja dostupna su u HPI 2.0. izvješću (Abdallah i dr., 2009), str S dodatnim nazivom indeks ljudskog blagostanja i učinka na okoliš (engl. An Index of Human Well-being And Environmental Impact). 156 S dodatnim nazivom Zašto dobri životi ne moraju koštati Zemlju? (engl. Why Good Lives Don t Have To Cost The Earth?). 157 S dodatnim nazivom indeks učinkovitosti ugljika i blagostanja u EU (engl. An Index of Carbon Efficiency And Well-being In The EU). 160

169 Slika 30.: Mapa svjetskog (globalnog) HPI za godinu Izvor: Marks i dr., 2006., Happy Planet Index, [pristupljeno ] Stanje u Europi, prikazano izvješćem iz godine 158 ukazuje kako prvim dijelom liste (od 30 promatranih zemalja Europe) 'vladaju' skandinavske zemlje (Slika 31.): Island (72,3), Švedska (63,3), Norveška (56), Švicarska (51,8), Cipar (51,3), Danska (49,8), Malta (49,4), Slovenija (48,5), Nizozemska (48,4). Na dnu liste našle su se Mađarska (38,3), Grčka (38,3), Bugarska (29,7), Luksemburg (29,6) i Estonija (29,3). Slika 31.: Mapa Europskog HPI za godinu Izvor: Thompson i dr., 2007., str Metodologija HPI na globalnoj i eurposkoj razini malo se razlikuje. Za detalje o europskom HPI vidjeti Thompson i dr., 2007., str

170 HPI godine izračunat je za 143 države, a rezultati ukazuju kako su razvijenije i bogatije države zdravije i sretnije, ali da za to plaćaju nerazumno visoku ekološku cijenu. Siromašnije države imaju manji EF, ali i duži životni vijek i veće stupnjeve zadovoljstva životom. Najbolje pozicionirana zemlja je Kostarika (76.1 od 100) u kojoj je životni vijek 78,5 godina, čak 85 posto stanovnika te zemlje je sretno i zadovoljno svojim životom. Slijede ju Dominikanska Republika (71,8), Jamajka (70,1), Gvatemala (68,4), Vijetnam (66,5), Kolumbija (66,1), Kuba (65,7), Slavador (61,6), Brazil (61) i Honduras (61), tj. većina zemalja pripada Latinskoj Americi. Najbolje rangirana europska zemlja je Nizozemska koja je zauzela 43. mjesto., a slijede ju Njemačka (51.), Švicarska (52.), Francuska (71.), Italija (69.), i Velika Britanija (74.). Posljednjih 10 zemalja na skali su Afričke države, od kojih najgoru poziciju ima Zimbabve s HPI-jem od svega 16,6. Hrvatska je zauzela 60. mjesto s HPI-jem od 47,2 (dužinom života pri rođenju od 75,3 godine, životnim zadovoljstvom od 6,3 te EF od 3,2 ha), a u 'blizini' se nalaze i Srbija (58. mjesto), BiH (65. mjesto) i Slovenija (66. mjesto). Baš kao i u prvom mjerenju indeksa, ni godine niti jedna država nije uspjela zadovoljiti sva tri cilja: visoko životno zadovoljstvo, dugi životni vijek i način život koji je dostatan za pravedan udio svjetskih resursa; za jedan planet, tj. EF od 2,1ha (Slika 32.). Ipak, moguće je živjeti dug, sretan život u kombinaciji s znatno manjim EF od onog koje imaju države s najvećom potrošnjom, na što ukazuje npr. Nizozemska. Slika 32.: Mapa svjetskog (globalnog) HPI za godinu Izvor: Abdallah i dr., 2009., str. 32. i

171 Najduži životni vijek pri rođenju imaju Japan (82,3 godine) i Hong Kong (81,9), najveće životno zadovoljstvo Kostarika, Irska, Norveška i Danska, najmanji ekološki otisak Haiti, Malavi i Kongo (svi s EF 0,5). Najlošiju poziciju po EF imaju SAD (9,4 ha), Ujedinjeni Arapski Emirati (9,5 ha) i Luksemburg s čak skoro 5 potrebnih planeta za podržavanje njihovog načina života (EF 10,2 ha). Cilj koji se navodi u izvješću HPI 2.0 (Abdallah i dr., 2009.) je do godine postići očekivani životni vijek pri rođenju od 87 godine, životno zadovoljstvo 8 (na skali od 1 do 10), ekološki otisak od 1,7 ha te, posljedično, HPI rezultat 89. Pozitivno je što sve države obuhvaćene analizom (osim Kine, Indije i SAD-a) bilježe poboljšanje u HPI rezultatima u periodu od do godine. Ipak, ukupni je globalni HPI samo 49 s očekivanim životnim vijekom pri rođenju od 68,3 godine, životnim zadovoljstvom od 6,1 i EF od 2,4ha. Kostarika s 66,7, Norveška s 64,6 i Kanada s 64 vodeće su sretne države prema sretnim godinama života. Ciljem iznalaženja odgovora na pitanje jesu li bogatije države (mjereno BDP-om) ujedno i sretnije, HPI 2.0 izvješće donosi usporedbu BDP-a i HLY (Grafikon 27.). Vidljivo je kako je odgovor na postavljeno pitanje da, ali, kako je istaknuto u izvješću, iznimke su Kostarika s najvišim HLY i BDP-om od svega ¼ onoga u SAD-u. Najsiromašnije zemlje imaju tendenciju najnižeg HLY, ali vidljiv je i uzorak zakona opadajućih prinosa 159 najvažnije razlike u odnosu na očekivano trajanje života i životno zadovoljstvo (tj. HLY) javljaju se u prvom dijelu distribucije, do $ BDP-a, dok nakon toga postoji malo sustavne razlike među državama. Grafikon 27.: Dijagram raspršenosti HLY i BDP-a po državama godine Izvor: Abdallah i dr., 2009., str Na slične rezultate ukazuje i GNH 2010., str

172 Na Internet stranici lansirana je i Povelja za sretni planet čiji potpisnici vjeruju kako: je potrebna nova priča o progresu za 21. stoljeće, je moguće imati dobar život bez troškova za Zemlju, prekomjerna potrošnja u bogatim zemljama predstavlja jednu od ključnih prepreka za održivo blagostanje u svijetu i kako bi vlade trebale težiti identifikaciji ekonomskih modela koji se ne oslanjaju stalno na rastuću potrošnju kako bi postigle stabilnost i prosperitet. Dodatno, potpisnici pozivaju vlade na mjerenje blagostanja ljudi i utjecaj na okoliš na dosljedan i redovit način, kao i na razvoj okvira nacionalnih računa koji te dvije varijable i njihovu interakciju uzimaju u obzir, vodeći stanovnike pri tome ka održivom blagostanju (Abdallah i dr., 2009.) Istraživanja kvalitete života u Europi - EQLS Ranije spomenuta Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) pokrenula je godine program Europsko istraživanje kvalitete života (engl. European Quality of Life Survey - EQLS) koji predstavlja istraživački alat praćenja i analize raznih aspekata kvalitete življenja u zemljama članicama i kandidatkinjama EU. Böhnke (2005.) naglašava kako je fokus analize ovog istraživačkog programa na odnosu između objektivnih i subjektivnih dimenzija života jer kvaliteta života po svojoj definiciji ne obuhvaća samo životne uvijete u materijalnom smislu, već i poveznice životnih uvjeta i socijalnih odnosa, subjektivnih procjena, političkih stavova i slično. Zbog toga je važno odrediti strukturu, karakteristike i odrednice kvalitete života u Europi. Prvi krug istraživanja godine obuhvatio je 28 zemalja: 15 članica EU (Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Španjolska, Švedska, Velika Britanija), 10 zemalja koje su bile u procesu pristupanja i postale članice godine (Cipar, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija) i tri zemlje kandidatkinje: Bugarsku, Rumunjsku i Tursku. Druga runda EQLS provedena je godine za 31 zemlju (27 članica EU, Norvešku i tri zemlje kandidatkinje Hrvatsku, Makedoniju i Tursku), a sadržavala je mnoštvo pitanja iz godine (Rose i Newton, 2010.). Godine 2008., zaklada Eurofound naručila je nove, sekundarne analize iz EQLS podataka koje pokrivaju specifične teme: trendovi u kvaliteti života u Europi ; životni uvjeti, socijalna isključenost i mentalno blagostanje, obiteljski i poslovni život; subjektivno blagostanje; kvaliteta društva i javnih usluga koje su sve pretvorene u zasebna izvješća. Na web stranici zaklade dostupna su brojna 164

173 istraživanja, a ovdje će više riječi biti o najvažnijima u okviru koncepta SWB-a. Također, u odjeljku više je pozornosti posvećeno rezultatima za Hrvatsku. Izvješće iz prvog kruga EQLS iz godine pod nazivom Kvaliteta života u Europi (engl. Quality of Life in Europe) analizira kvalitetu života u različitim životnim područjima i to u šest objektivnih: 1. ekonomska situacija (objektivni životni uvjeti), 2. stanovanje i lokalni okoliš, 3. zaposlenje, obrazovanje i vještine, 4. struktura kućanstva i obiteljski odnosi, 5. balans posla i života, 6. zdravstvo i zdravstvene usluge, te dva subjektivna indikatora: subjektivno blagostanje i percipirana kvaliteta društva 160 (Alber i dr., 2004.). SWB se odnosi na ukupni stupanj blagostanja pojedinca koji pokazuje koliko su ljudi zadovoljni u nekoliko dimenzija života koje odražavaju važne društvene vrijednosti i ciljeve. Ne radi se dakle o objektivnim životnim uvjetima već o evaluaciji životnih uvjeta od strane građana koji ih mogu procijeniti kao dobre, loše, zadovoljavajuće ili ne zadovoljavajuće (Alber i dr., 2004.). SWB se ovdje mjeri pomoću dva indikatora 161 : životnim zadovoljstvom koje predstavlja kognitivnu evaluaciju životnih uvjeta i života u cjelini, te ukupnom srećom (tj. nesrećom) koja se odnosi na više emocionalnu procjenu. Iako ova dva indikatora nisu ista, Böhnke (2005.) ističe kako ih većina empirijskih studija ne razlikuje te npr. istraživanje govori o sreći, iako se pitanja tog istraživanja odnose na životno zadovoljstvo i obrnuto. Slika 33. prikazuje zadovoljstvo životom u Europi dobiveno odgovorom na pitanje: Uzimajući sve u obzir, kako bi ste ocijenili svoje zadovoljstvo životom ovih dana?, s ponuđenim odgovorima od 1 (vrlo nezadovoljan) do 10 (vrlo zadovoljan). Najzadovoljniji su bili stanovnici Danske (8,4) i Finske (8,1), a najmanje zadovoljstvo iskazali su stanovnici Litve (5,5) i Bugarske (4,4). Nordijske zemlje opet iskazuju najveće zadovoljstvo. Najveće razlike u iskazanom životnom zadovoljstvu prisutne su između skupine EU15 i skupine 10 novih zemalja članica i tri zemlje kandidatkinje. Ukoliko se promatraju rezultati drugog korištenog indikatora SWB-a, tj. ukupne sreće, rezultati su slični; Nordijske zemlje su najsretnije. Zanimljivo je kako u svim zemljama ljudi iskazuju nešto više razine ukupne sreće nego životnog zadovoljstva (izuzetak je Finska s rezultatom 8,1 u oba indikatora, te Danska koja jedina veću vrijednost bilježi u indikatoru životnog zadovoljstva). 160 Percipirana kvaliteta društva uključuje procjenu ljudi o socijalnim institucijama kao i percepciju o solidarnosti u društvu i povjerenju između socijalnih grupa i individua. 161 Ne koriste sva EQLS izvješća istu definiciju SWB, primjerice u izvješću Kvaliteta posla i životno zadovoljstvo (engl. Quality of Work and Life Satisfaction) iz godine, SWB se mjeri isključivo indikatorom životno zadovoljstvo. Za detalje vidjeti Wallace i dr.,

174 Generalni zaključci EQLS 2003 (Alber i dr., 2004.) su kako je životno zadovoljstvo nejednako distribuirano u Europi (prema oba indikatora); postoji velika razlika u životnom zadovoljstvu stanovnika sjevera i juga, a uočeno je i kako nezaposleni ljudi, samohrani roditelji i ljudi koji imaju završene niže stupnjeve obrazovanja iskazuju niže stupnjeve SWB-a. Slika 33.: Životno zadovoljstvo u Europi u godini Izvor: Alber i dr., 2004., str. 63 Böhnke (2005.) u EQLS publikaciji naziva Životno zadovoljstvo, sreća i osjećaj pripadanja (engl. Life satisfaction, happiness and sense of belonging) pored životnog zadovoljstva i sreće kao mjera, tj. dimenzija SWB-a dodaje i osjećaj pripadanja (Slika 34.). Sreća je pri tome odnosi na emocije, životno zadovoljstvo na kognitivne aspekte evaluacije nečijeg života u cjelini, a osjećaj pripadanja na generalni osjećaj pripadnosti i integracije (npr. socijalna isključenost). Slika 34.: Dimenzije i determinante subjektivnog blagostanja Izvor: Böhnke, 2005., str

175 Osjećaj pripadanja u prvom se redu ne odnosi se na kognitivne (životno zadovoljstvo) ili emocionalne (sreća) aspekte, već obuhvaća opći stav prema životu; ne samo privatne stvari nego i reakcije na okružujuće društvene okolnosti. Drugim riječima, mjerena je svojevrsna otuđenost 162. Determinante subjektivnog blagostanja, tj. trijada imati, voljeti, biti ovdje je nadopunjena s vremenskim pritiskom. Rezultati ukazuju na generalni obrazac: u zemljama gdje su zadovoljstvo i sreća najrasprostranjenije, osjećaj otuđenja nije. Danska je, opet, na vrhu, a Austrija, Finska, Irska, Nizozemska, Španjolska, Švedska, Luksemburg i Njemačka nalaze se iznad prosjeka EU15. Također, u 25 od 28 zemalja obuhvaćenih istraživanjem, više je ljudi optimistično nego pesimistično po pitanju budućnosti (Böhnke, 2005.). Druga runda EQLS (provedena u periodu rujan veljača 2008.) također uključuje dio o subjektivnom blagostanju. Rezultati ukazuju kako sreća i zadovoljstvo značajno variraju među državama, s tim da je razina sreće u državama generalno veća od razine životnog zadovoljstva u tim istim državama 163 (Andersen i dr., 2009.). Autori naglašavaju kako razlika u rezultatima ova dva indikatora zapravo govori da ispitanici pitanje sreće doživljavaju više emotivno (te manje određeno standardom života), dok pitanje životnog zadovoljstva više i jače povezuju sa socioekonomskim okolnostima. Izvješće EQOL iz godine sumira rezultate QoL u Europi za period , tj. iz obje velike runde, a rezultati pokazuju kako je širom Europe u navedenom periodu kvaliteta života ostala relativno stabilna te je većina promjene identificiranih od strane EQLS-a pozitivna (Rose i dr., 2009.). Andersen i dr. (2009.) usporedbom su BDP i iskazanog životnog zadovoljstva ustvrdili pozitivnu korelaciju (0.511), koja je, ako se za analizu odaberu samo EU 15 i Norveška (grupa najbogatijih zemalja), relativno slaba (0.181). Demografske karakteristike, kao što su rod i dob imaju malo utjecaja na životno zadovoljstvo; nezaposlenost i loše zdravlje smanjuju životno zadovoljstvo, a viši stupnjevi obrazovanja i prihoda ga povećavaju. Manje zadovoljstvo iskazuju i ljudi koji žive sami (nikad vjenčani, udovci, razvedeni ili razdvojeni, samohrani roditelji) u usporedbi s onima koji žive s partnerom i djecom. Najbolje rezultate bilježe skandinavske zemlje u kojima je čak ¾ stanovnika optimistično u pogledu budućnosti. Prema autorima (Andersen i dr., 2009.), rezultati upućuju kako je naglasak potrebno staviti na socijalnu koheziju i inkluziju u politike EU. Watson i dr. (2010.) u publikaciji SWB u Europi naglašavaju kako globalizacija, starenje stanovništva i prelazak na ekonomiju znanja (između ostalog) uzrokuju značajne promjene u europskom društvu, a koje mogu za rezultat imati više pesimističan pogled na život i veće stupnjeve nezadovoljstva, čak i ako ekonomski 162 Pomoću pet pitanja; za detalje vidjeti Böhnke, 2005., str Pri nižim razinama životnog zadovoljstva, razlika dva indikatora tendira biti veća. 167

176 indikatori ukazuju na rast i generalno poboljšanje uvjeta. Nadalje, autori ističu kako se javlja rastući jaz između slike društva koju stvaraju statističari i percepcije ljudi o životnim uvjetima koji trebaju biti u nadležnosti politike; upravo u tom području mogu pomoći rezultati SWB-a: 1. indikatori SWB-a, kao što su indeks sreće ili indeks zadovoljstva životom, obuhvaćaju procjene ljudi o kvaliteti njihovog života, s obzirom na vlastite vrijednosti i preferencije, a ne ono što se objektivno smatra 'dobrim životom' od strane vanjskih promatrača koji imaju drugačije vrijednosti i prioritete, 2. razina izmjerenog SWB-a može pružiti vanjsku provjeru ekonomskih indikatora i može služiti i djelovati kao korektiv, 3. prilikom procjene troškova i koristi političkih alternativa, rezultati dobivenih iz istraživanja SWB-a čine važan doprinos i input, 4. promjene u razinama SWB-a vodič su za progres, a mogu se koristiti za mjerenje uspjeha politike usmjerene povećanju socijalne kohezije i socijalne uključenosti. Bazirajući se također na EQLS podacima, Watson i dr. (2010.) dolaze do sličnih zaključka o značajnim varijacijama SWB-a unutar Europe, a koje se mogu objasniti razlikama u objektivnim uvjetima, poput demografskih karakteristika, socioekonomskih faktora, socijalne potpore i slično. Pored tog, neki od ostalih izdvojenih zaključaka istih autora su: javlja se kontinuirana važnost tradicionalnih ekonomskih briga kod ljudi prilikom procjene kvalitete života, kao što su materijalno blagostanje, prihodi i nezaposlenost, za individue, indikator koji ima najveći utjecaj na životno zadovoljstvo je siromaštvo: nemogućnost nabavke osnovnih životnih dobara i usluga; slijedi ga loše zdravlje koje smanjuje SWB za čak 1 stupanj na skali od 1 do 10 (jači utjecaj ima na sreću nego na životno zadovoljstvo), prihodi su najviše važni kada, zbog niskih prihoda, nisu zadovoljene osnovne potrebe; čim su one zadovoljene, odnos prihoda i SWB-a postaje slabiji, umirovljenici imaju više razine SWB-a od onih koji su u radnom odnosu; najvjerojatnije zbog stresa na poslu i nužnosti kombiniranja posla i obiteljskog života, dostupnost praktične i moralne potpore od strane obitelji i prijatelja važna je za povećanje životnog zadovoljstva, kvaliteta javnih usluga generalno je važna za SWB, posebice kod skupine ljudi koja je suočena sa siromaštvom. Takvi zaključci rezultirali su smjernicama za politiku (Watson i dr., 2010.): ciljem poboljšanja SWB-a i QoL, važnije je fokusirati se na poboljšanje materijalnih okolnosti ljudi koji zaostaju u tom pogledu nego povećavati prosječni standard života, 168

177 za poboljšanje QoL, od centralne je važnosti poboljšanje zdravlja populacije; pored politika koji bi promovirale zdravlje i liječenje bolesti, pozornost je potrebno dati razumijevanju i drugih metoda poboljšanja QoL kod ljudi koji su bolesni ili invalidi, iako je obrazovanje iznad sekundarne razine važno za razvoj vještina radne snage i poboljšanje kvalitete poslovanja, ono nema direktne koristi za poboljšanja blagostanja, visoka kvaliteta javnih usluga djeluje kao tampon zona za posredne učinke teških ekonomskih okolnosti; pitanje poboljšanja kvalitete javnih usluga nije nužno povezano s količinom i vrstom, već načinom njihove isporuke. Opredjeljenje za otvorenost, transparentnost i odgovornost javnih institucija bi poboljšalo povjerenje u njih. * * * * * Prikazane četiri mjere koje u odjeljku 3.5 obuhvaćaju mjerenje i objektivne i subjektivne dimenzije blagostanja. Rezultati takvih istraživanja djelomično se poklapaju s onima od indikatora iz isključivo subjektivne dimenzije. Naime, pri vrhu ljestvice i ovdje se mogu uočiti zemlje koje čine Nordijsku regiju: Danska, Švedska, Finska, Norveška i Island 164 što govori u prilog pomoćnoj hipotezi H 2a prema kojoj rezultati istraživanja u značajnoj mjeri iste države svrstavaju u vrh sretnih zemalja (neovisno o vrsti korištenog indikatora). Navedene države na sjeveru Europe pripadaju tzv. nordijskom modelu 165 kojeg označava izuzetno razvijen socijalni sustav. Nordijskoj regiji savjete i preporuke daje Nordijsko vijeće osnovano godine zbog regionalne suradnje (koje broji 87 izabranih članova) koje ima važan značaj u upravljanju regijom kroz zajedničko tržište rada, socijalnu sigurnost i slobodno kretanje unutar granica regije. Razlike u pojedinim zemljama i regijama u smislu razvijenosti istraživači su često skloni tumačiti naslijeđem, specifičnim, povijesnim, političkim i kulturnim okolnostima razvoja pojedinih društava (Tocqueville, 1995.; Salamon i Anheier, 1998.). Upravo se faktori izgradnje uspješnog nordijskog modela mogu podijeliti na naslijeđene (kakvi su primjerice zajednička povijest, geopolitički faktori, sličnost strukture ukupnog i kulturnog identiteta, sličnost socijalnih i političkih karakteristika, vrlo mala socio-ekonomska odstupanja među državama članicama, i dr.) i novonastale (npr. kontinuirana prilagodba globalnoj konkurenciji, visok životni standard, liberalan odnos prema tržištima, razvijen sustav socijalne skrbi, i dr.). Cox (2004.) identificira tri osnovne vrijednosti koje pokreću 'skandinavski model': univerzalizam (vjerovanje kako državne odredbe vrijede za sve), solidarnost 164 Često se u Nordijsku regiju ubrajaju i tri pridružena područja, tj. autonomna teritorija: Aland otoci, Grenland i Faroe otoci. 165 Za više informacija o Nordijskom modelu vidjeti Krtalić, 2004., Andersen, 2007., Morgen, 2007., Kristensen,

178 ('razbijanje' društvenih podjela) i dekomodifikacija (široko shvaćene granice uloge tržišta). Iz navedenog proizlazi kako druge države mogu iz nordijskih zemlja izvući pouke o postizanju visokog stupnja blagostanja, a koji u navedenim državama prema Thompsonu i dr. (2007.) uključuje: visoku razinu društvenog (socijalnog) kapitala i niske razine nepovjerenja, malu nejednakost u prihodima, visoke javne investicije u zdravstvo i obrazovanje, relativno niske razine materijalističkih vrijednosti, snažno vladino upravljanje pitanjima očuvanja okoliša, snažnu uključenost civilnog društva u pitanja očuvanja okoliša. Svi navedeni faktori utjecali su na uspješnu integraciju u globalnu ekonomiju koja je postignuta angažmanom ukupnog društva u stvaranju blagostanja nacije, bez smanjivanja socijalne odgovornosti društva. Stoga ne čudi što je upravo taj politički i ekonomski model postao osnova proučavanja i izvor inspiracije za druge zemlje u Europi, ali i svijetu jer je pokazao kako jak javni sektor, velike plaće, jako zdravstveno osiguranje i izrazito naglašena socijalna skrb nisu prepreka razvoju i progresu neke zemlje. Iako se mnogo korisnih pouka može izvući iz nordijskog modela, naglasak treba biti stavljen prvenstveno na poznavanje uvjeta u pojedinoj (specifičnoj) državi i karakteristika njezinih građana. Iz tih razloga istraživanje sreće predstavlja preduvjet za proaktivnu ekonomsku, ali i javnu politiku kojoj je postizanje i održanje blagostanja primarni cilj. Takva politika treba se u većoj mjeri osloniti na rezultate indikatora koji obuhvaćaju obje dimenzije progresa te u obzir uzimaju i gospodarski rast i sreću. Iako pogled na ljestvicu zemalja može biti koristan posebice u svrhu međunarodne ili međuregionalne komparacije, naglasak javnopolitičkog djelovanja treba biti dan na izvore progresa i blagostanja u određenoj državi. Na kraju poglavlja o ekonomiji sreće, ovdje se prenose misli jednog od njezinih najznačajnijih zastupnika, Marka Anielskija (2007., str. 227): Moja je nada kako će svatko od nas, bazirano na vlastitom iskustvu, shvatiti kako pravo blagostanje leži u slavljenju života i postizanju sreće prije nego u akumulaciji materijalnog bogatstva Zamišljam dan kada će večernje vijesti izvještavati o stanju naše sreće Slažem se s Andrewom Oswaldom da će ekonomija sreće promijeniti svijet. 170

179 4. MJERENJE SUBJEKTIVNOG BLAGOSTANJA LOKALNE ZAJEDNICE: INDEKS SREĆE GRADA OSIJEKA Nastavno na posljednji odjeljak prethodnog poglavlja koji je prikazao primjere lokalnih zajednica u svijetu koje su poduzele inicijative za mjerenje nekih od komponenata SWB-a, u ovom se poglavlju mjeri i analizira SWB građana grada Osijeka. Nakon uvodnih pojašnjenja razloga odabira grada za provedbu istraživanja, ukratko je opisana situacija u gradu Osijeku (o kojoj će više riječi biti u daljnjim analizama), te su prikazani rezultati istraživanja, korištene metode i zaključci, tj. preporuke Uvod Pretpostavka je disertacije kako progres društva treba biti vođen i građanima, tj. njihovom percepcijom o blagostanju, što ne umanjuje važnost i nužnost mjerenja progresa u obje dimenzije. Zbog različitih stupnjeva progresa pojedinih dijelova društva na koje ukazuju razni (ne)ekonomski indikatori kako iz objektivne, tako i iz subjektivne dimenzije, nameće se zaključak kako eventualne mjere poduzete za poboljšanje blagostanja vjerojatno neće imati iste učinke na zadovoljstvo građana diljem zemlje. Nadalje, u svakom društvu postoje marginalizirane skupine i područja koje karakterizira loša subjektivna i objektivna kvaliteta života gdje upravo reprezentativna mjerenja SWB mogu pripomoći u procesu eliminacije jaza, tj. smanjenju podjele društva u skupine (područja) koje su dobro integrirane i onih koje aktivno ne sudjeluju u društvu. Obje takve skupine osjećaju posljedice politike koja se provodi, ali ih ne osjećaju u istoj mjeri i na isti način te svaki građanin ima pravo reći svoje viđenje, poziciju, potrebe i situaciju u okruženju u kojem svakodnevno živi i djeluje. Europski političari i građani dijele zajedničku zabrinutost po pitanju kvalitete društva i javnih službi sugerirajući kako djelovanje politike (političara, donositelja odluka) treba doprinijeti poboljšanju kvalitete života građana. Ciljem (pro)ocjene događa li se to u stvarnosti, treba gledati dalje od objektivnih mjera materijalnog blagostanja (kao što je BDP) i saznati kako građani ocjenjuju uvjete u njihovom društvu (Rose i Newton, 2010.). Unatoč tome, u Hrvatskoj ne postoji istraživanje koje mjeri sreću na nižim, lokalnim razinama (npr. na razini grada), a ona koja postoje na razini države (poput Dobrić i dr., 2007.) također ukazuju na velike i značajne regionalne nejednakosti i u samoj kvaliteti života u Hrvatskoj. Uzme li se u obzir značajna regionalna neravnoteža u Hrvatskoj (uz, primjerice, regiju definiranu kao županiju) postaje jasno kako se kreacija politike povećanja blagostanja treba odvijati prvenstveno na lokalnim razinama. Prema Grčiću (2006.) analitički je dokazana (bez obzira na razlike u pristupima i na korištenu 171

180 analitičku osnovu) činjenica postojanja velikih regionalnih razlika razvijenosti 166 u Hrvatskoj, ali i unutar regija na razini jedinica lokalnih uprava i samouprava. Potrebno je puno truda i financijskih sredstava kako bi se ostvarili ciljevi regionalne politike i kako bi se postigla produktivnija suradnja između različitih privatnih i političkih razina, a što traži određeni vremenski okvir (Višić i Grčić, 2007.). Bez veće koordinacije općina, gradova i županija i oslanjanja na vlastite ljudske kapacitete teško se može postići progres društva. U Hrvatskoj se može uočiti nepostojanje partnerstva između ispitanika na županijskoj razini, nedovoljna uključenost običnih ljudi u razvojne probleme lokalne zajednice, kao i politika razvoja županija koja ne uzima u obzir njihove specifične potrebe (Frajman-Jakšić, 2009.). Slična je situacija i s gradovima. Glavna pretpostavka za povećanje blagostanja je uopće spoznaja o čemu ono ovisi; toj spoznaji mora prethoditi želja za tom spoznajom od strane lokane/političke vlasti, a slijediti ju trebaju konkretne akcije. Drugim riječima, potrebno je organizirati sve snage na regionalnoj i nižim teritorijalnim razinama jer vodiči za smjer željene promjene trebaju dolaziti s najnižih razina, tj. ljudi koji žive i djeluju u određenom manjem, homogenom području i koji zasigurno imaju najbolji motiv za postizanje određenih ciljeva i progresa njihove zajednice: kvalitetu svoje svakodnevice. Naravno, ljudski je kapital (koji se manifestira kroz znanja, vještine i sposobnosti ljudi) u procesu postizanja blagostanja nužan, ali ne i dovoljan jer ako među ljudima u lokalnoj zajednici ne postoje čvrste mreže i poveznice (na relaciji njih samih, na relaciji prema lokalnoj vlasti i sl.), teško se može postići, a još teže održati progres u čijem su središtu građani. Rose i Newton (2010.) govore kako kvaliteta života pojedinca nije oblikovana samo individualnim izborima i ponašanjem: okruženje i ponuđene javne usluge imaju velik utjecaj na to kako ljudi percipiraju društvo u kojem žive i kako vrednuju vlastite kvalitete života - institucije utječu na kvalitetu društva kroz kolektivne akcije koje pojedinci sami ne mogu poduzeti (npr. održavanje škola, bolnica i prometnica). Iako svatko može doprinijeti poboljšanju kvalitete društva, javna politika je najodgovornija za osiguravanje čistoće vode i zraka, te za smanjenje napetosti između različitih društvenih skupina, koja će, ako je učinkovita i ako pruža usluge visokog standarda, imati pozitivan utjecaj na ukupnu kvalitetu života građana. Bez analiza temeljnih karakteristika nekog prostora nije moguće definirati i provoditi određene politike niti pratiti njihove učinke. Prema Böhnke (2005.), političke intervencije ne bi za cilj trebale imati samo povećanje materijalnih uvjeta života, već i poboljšanje blagostanja pojedinca u općem smislu. Drugačije rečeno, subjektivni indikatori mogu poslužiti kao osnova za pružanje ideja o tome što ljudi 166 Posebno se ističe problem istočne Hrvatske koju obilježava svojevrsno zaostajanje. Više o analizi Osječko-baranjske županije vidjeti u Frajman-Jakšić,

181 osjećaju o okolnostima u kojima žive, što oni stvarno žele i što im nedostaje, što percipiraju kao važno te što su njihove istinske potrebe. Glavni su stoga razlozi odabira prostornog razgraničenja istraživanja na grad Osijek izrazita regionalna neravnoteža (koja je jedno od temeljnih obilježja regionalnog razvoja u Hrvatskoj), mogućnost analize i obuhvaćanja specifičnih potreba zajednice ljudi koji žive na određenom (manjem) geografskom području i imaju iste ili slične (u svakom slučaju homogenije) vrste problema, evaluacije životne svakodnevice i kvalitete života. Naravno, razlog je i generalno veća mogućnost budućeg djelovanja ciljem povećanja subjektivnog, te time i ukupnog blagostanja na nižim regionalnim razinama Blagostanje grada Osijeka O stvaranju kompletne slike progresa grada Osijeka nije moguće govoriti iz objektivne i subjektivne perspektive jer za to nema dovoljno dostupnih podataka. Manjkavost je kod objektivne perspektive 167 promatranja progresa mali broj ekonomskih i neekonomskih indikatora koji se izračunavaju za razinu Grada (većinom se oni odnose na razinu Županije) i koji su javno objavljeni. Svrha ovog odjeljka kratki je osvrt na općenite informacije i stanje u gradu Osijeku, a primarni dio disertacije bavi se analizom subjektivnog blagostanja u Gradu (koja je i predmetom ovog poglavlja). Naravno, analiza rezultata istraživanja (u nastavku poglavlja) uključuje i osvrće se i na, za pojedino područje, važne dostupne indikatore objektivnog blagostanja. Cilj rada stoga je prikazati stanje SWB-a (kroz indeks sreće) u Gradu iz perspektive njegovih građana koji u njemu žive te obznaniti preporuke koje prenose poruke građana. Predmetom daljnjih je analiza i rada stručnih timova korištenje podataka iz obje perspektive te konkretno planiranje proračunskih sredstava, mogućnosti, prioriteta, strategija, tj. u konačnici politika vodstva Grada. Grad Osijek nalazi se na desnoj obali rijeke Drave, glavno je središte ne samo Osječko-baranjske županije već i cijele Istočne Hrvatske, a prvi put se spominje godine u pisanom dokumentu pod mađarskim nazivom Ezek 168. Važnost geografskog položaja Osijeka iznimno raste u vrijeme turske vladavine u 16. i 17. stoljeću zbog turske ekspanzije prema sjeveru i posebno povoljnog položaja za prijelaz preko rijeke Drave. Od 18. stoljeća područje se intenzivno razvija u gospodarskom i društvenom smislu, a u prvoj polovici 19. stoljeća počinje razvoj Osijeka kao križanja cestovnog, željezničkog i plovnog puta. Nakon Drugog svjetskog rata Osijek doživljava najintenzivniji društveno-gospodarski razvoj (Andraković i Jukić, 2009.). Unatoč procvatu, ostao je gradom bujnog zelenila, 167 Za analizu objektivnih indikatora na razini gradova vidjeti u Kordej-De Villa, Izvor: Živaković-Kerže, dostupno na: Turistička zajednica Grada Osijeka, [pristupljeno ] 173

182 travnjaka, sjenovitih perivoja, prekrasnih šetališta, posebice na obalama Drave, brojnih trgova, četiri mosta, barokne Tvrđe, bogate kulture i sl. 169 Grad Osijek puno je pretrpio zbog Domovinskog rata koji je uvjetovao brojne nepovoljne promjene 170, iako je nazadovanje počelo već krajem 1970-ih, tj, početkom 1980-ih godina. U današnje vrijeme Osijek je administrativno, kulturno, industrijsko, obrazovno i upravno središte Slavonije, četvrti grad po veličini u Hrvatskoj koji kao zajednica u godini broji stanovnika, tj. 7,6% manje stanovnika nego godine (DZS, 2011.). Broj nezaposlenih prema HZZ Područna služba Osijek za listopad godine iznosi osoba. BDP po stanovniku za Osječko-baranjsku županiju u godini iznosio je $11 275, tj eura. 171 U gospodarskoj strukturi Osijeka najvažniju ulogu imaju prerađivačka industrija, trgovina i građevinarstvo i to po svim kriterijima: zaposlenosti, ukupnom prihodu i izvoznoj orijentaciji (Singer i dr., 2006.). Broj zaposlenih u gradu Osijeku u poslovnim subjektima (trgovačkim društvima) za godinu iznosio je , a za prvih devet mjeseci iznosi Prema statističkim izvještajima, dobivenim od FINE, na području grada Osijeka djelovalo je poduzetnika u godini. 172 Grad Osijek sveučilišni je grad; u okviru Sveučilišta Josipa Jurja Strossmareya u Osijeku djeluje jedanaest fakulteta, pet sveučilišnih odjela i jedna akademija te četiri sastavnice na kojima studira oko 20 tisuća studenata. 173 Vlada RH je u srpnju godine donijela Odluku o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti koja je stupila na snagu 1. siječnja godine, a koja je donesena na temelju Zakona i regionalnom razvoju Republike Hrvatske i Uredbe o indeksu razvijenosti. Uredbom o indeksu razvijenosti uređeni su: pokazatelji za izračun indeksa razvijenosti (stopa nezaposlenosti udjel u ukupnoj vrijednosti razvijenosti 30%, dohodak po stanovniku udjel 25%, proračunski prihodi općine, grada, županije po stanovniku udjel 15%, opće kretanje stanovništva udjel 15% i stopa obrazovanosti udjel 15%), izračun vrijednosti indeksa razvijenosti, udio pojedinog pokazatelja u ukupnoj vrijednosti indeksa razvijenosti i druga pitanja. 174 Prema stupnju razvijenosti općine i gradovi razvrstavaju se u 5 skupina i to ovisno o vrijednosti 169 Živaković-Kerže, dostupno na Osijek Online, Osijeka.html, [pristupljeno ] 170 Više o promjenama u funkcionalno - prostornoj strukturi Osijeka nakon godine vidjeti u Njegač i dr., Izvor: Državni zavod za statistiku (DZS), dostupno na [pristupljeno ] 172 Izvor: Službeni portal Grada Osijeka, [pristupljeno ] 173 Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, [pristupljeno ] 174 Izvor: Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, [pristupljeno ] 174

183 njihova indeksa razvijenosti u odnosu na prosjek RH, pri čemu se Osijek nalazi u četvrtoj skupini (indeks 100% - 125% prosjeka RH) 175. Konkretnije, indeks razvijenosti za Osijek iznosi 102,65%, što se temelji na sljedećim vrijednostima osnovnih pokazatelja: prosječni dohodak per capita (28 628), prosječni izvorni dohodak per capita (3 069), prosječna stopa nezaposlenosti (14,5%), kretanje stanovništva (89,9) i udio obrazovanog stanovništva u stanovništvu od 16 do 65 godina (73,5%). 176 Gospodarske zone (četiri u funkciji i dvije u izgradnji), kao mjesta za osnivanje i razvoj poduzetništva, u Osijeku služe kao potpora poduzetničkoj strukturi Grada Osijeka (Upravni odjel za gospodarstvo, 2010). U katalogu naziva Kako poslovati u Osijeku (Upravni odjel za gospodarstvo, 2010.) istaknuto je kako se Osijek, poput svih urbanih zona širi, ali je u njemu i dalje ugodno živjeti jer je dovoljno velik da ima sve institucije za kvalitetan i ispunjen urbani život, a opet dovoljno mali da se u njemu ne očituju negativne strane života velikog grada; tj. Osijek je danas grad po mjeri čovjeka. Ipak, pred gradom Osijekom stoje mnogi izazovi na putu ostvarivanja zacrtane vizije: Osijek grad zadovoljnih ljudi u kojem je ugodno živjeti i koji svoje potencijale ostvaruje u uvjetima održivog razvoja i društvene pravednosti, gospodarski razvijeno, sveučilišno i kulturno snažno središte Osječko-baranjske županije i istočne Hrvatske koji je integriran u suvremene europske trendove 177. Kako se i u ovoj službenoj viziji grada prvotno spominje zadovoljstvo ljudi i ostvarenje njihovih željenih potencijala (jednom riječju blagostanja), logičan je korak na putu ka tom cilju saznanje o stvarnom stanju zadovoljstva u Gradu Primarno istraživanje u gradu Osijeku U okviru primarnog istraživanja može se govoriti o prostornom razgraničenju (istraživanje je provedeno na prostoru grada Osijeka) i vremenskom razgraničenju (kraj, tj. zadnji kvartal godine). Nadalje, predmetno razgraničenje primarnog istraživanja je životno zadovoljstvo građana grada Osijeka, kako kroz analizu općenite razine životnog zadovoljstva, tako i kroz razvoj mjernog instrumenta i konstrukciju indeksa sreće. Istražuju se također i socio-demografske varijable 175 Izvor: Narodne Novine, dostupno na [pristupljeno ] 176 Izvor: Ministarstvo poduzetništva i obrta, dostupno na: a%20za%20izra%c4%8dun%20indeksa%20razvijenosti%20na%20lokalnoj%20razini.pdf, [pristupljeno ] 177 Izvor: Službeni portal Grada Osijeka, [pristupljeno ] 175

184 ciljem utvrđivanja profila sretnog Osječanina. Pokušava se utvrditi kojim su aspektima života građani naj(ne)zadovoljniji. S obzirom na navedeno, primarno istraživanje ove doktorske disertacije ima sljedeće ciljeve: 1. analizirati determinante sreće građana grada Osijeka kao i trenutno zadovoljstvo njima, 2. testirati postojeću skalu životnog zadovoljstva, 3. konstruirati indeks sreće građana uz razvoj mjernog instrumenta, 4. analizirati stanje SWB-a u gradu Osijeku i formulirati sugestije koje iz njega proizlaze, a ciljem povećanja kvalitete života u Gradu. Rezultati analize ukazat će na moguće postupke koje lokalni autoriteti mogu poduzeti ciljem povećanja kvalitete života u Gradu, na uvjete koje je potrebno osigurati kako bi se stanovnicima omogućilo da postanu i ostanu zadovoljni, kao i na one korake koje građani sami mogu napraviti ciljem povećanja sreće i zadovoljstva. Rezultati također mogu biti podloga za buduća istraživanja Metodologija istraživanja Empirijski dio disertacije baziran je na metodi prikupljanja podataka. U nastavku je opisan način konstrukcije upitnika, detaljni tijek prikupljanja podataka, opis samog uzorka te korištene analitičke metode za obradu podataka Upitnik Prije nego je kreirana finalna verzija upitnika za provedbu primarnog istraživanja, provedeno je pilot istraživanje kojim je testiran dio upitnika. Upitnik je testiran na ukupno 673 studenta od prve do četvrte studijske godine (svi smjerovi) na Ekonomskom fakultetu u Osijeku u lipnju godine. Takvo testiranje je omogućilo uvid u relevantne varijable životnog zadovoljstva, pomoglo identificirati metodološke probleme i omogućilo njegovo poboljšanje. U listopadu godine bila je organizirana radionica (koja je bila bazirana na metodologiji fokus grupa 178 ) sa studentima (ukupno njih 10) koji su potom bili u svojstvu ispitivača (zajedno s ostalim ispitivačima). Tijekom radionice raspravljalo se o odrednicama sreće građana koje nisu bile obuhvaćene upitnikom, o varijablama koje su bile slične ili su podsjećale na isti fenomen (zbog čega su izostavljene iz konačne verzije upitnika). Bilo je također riječi i o generalnom razlikovanju sreće od životnog zadovoljstva (što sve ti koncepti znače, koje 178 Fokus grupe česte su u društvenim, ali i drugim znanostima. Koriste se i kao alat za analizu blagostanja; vidjeti npr. projekt Wellbebe, tj. Spillemaeckers i dr., 2008., Eurobarometar: Wellbeing,

185 emocije uzrokuju, kako bi ih opisali i slično) te jesu li navedeni pojmovi u dovoljnoj mjeri diverzificirani u samim pitanjima upitnika. Zadovoljstvo svim ponuđenim odrednicama životnog zadovoljstva (ukupno 86) prvotno se željelo mjeriti na skali od 1 do 10 jer je to, kako je ranije i prikazano, u svijetu uobičajena praksa. Drugi je jednako koristan način bio mjeriti zadovoljstvo ljestvicom od -3 do 3 pri čemu bi 0 izražavala neutralan stav. Razgovorom i konkretnim primjerima tijekom radionice zaključeno je kako takav način ocjenjivanja jednostavno nije dovoljno jasan i uvriježen u mentalitetu ovdašnjih ljudi jer su isti cijeli život bili i ostali uključeni u sustave vrednovanja, koji su, iako raznoliki, uvijek koristili ljestvicu od 1 do 5. Stoga bi primjena predloženih mjernih skala od -3 do +3 ili od 0 do 10 mogla dovesti do upitnog razumijevanja i zaključivanja o postavljenim pitanjima te, posljedično, rezultata analize. Nakon održane radionice, kreirana je završna verzija upitnika (vidjeti Prilog 2.) koji se sastoji od četiri glavna dijela pojašnjena u nastavku. S obzirom na postojanje afektivne i kognitivne komponente SWB-a, prvi je dio upitnika imao dva pitanja koja su reflektirala takvu dvojaku perspektivu SWB-a. Afektivno pitanje 'osjećati se trenutno sretno' bilo je Koliko ste danas ispunjeni pozitivnim emocijama, tj. koliko se danas osjećate sretno? (ocjene: 1 izrazito ste nesretni, 2 nesretni ste, 3 niti ste sretni niti nesretni, 4 sretni ste, 5 izrazito ste sretni). Kognitivno pitanje 'biti generalno sretan' bilo je Koliko ste generalno zadovoljni svojim životom ako uzmete u obzir sve čimbenike koji utječu na vaše zadovoljstvo (npr. koliko se često smijete/plačete, odnosi u obitelji, odnosi s prijateljima, vaše zdravlje, situacija u okolini, situacija u gradu i slično)? (ocjene: 1 izrazito ste nezadovoljni, 2 nezadovoljni ste, 3 niti ste zadovoljni niti nezadovoljni, 4 zadovoljni ste, 5 izrazito ste zadovoljni). Takva su pitanja, kako je već ranije prikazano, najčešći načini ocjenjivanja sreće i životnog zadovoljstva te, unatoč svojoj jednostavnosti, proizvode smislene rezultate (Diener i Seligman, 2002., Helliwell i Putnam, 2006.). Međutim, u nekim istraživanjima autori nisu pobornici ispitivanja, posebice životnog zadovoljstva (kognitivne perspektive), samo jednim pitanjem i skalom od 1 do 5. Umjesto toga, priklanjaju se skupini od pet izjava (tzv. skala životnog zadovoljstva) s kojima je potrebno ocijeniti stupanj slaganja. Primjerice, jednu takvu često korištenu skupinu pitanja osmisli su Diener i dr. (1985.). Te su izjave također bile uključene u prvi dio upitnika, tj. u upitniku su se nalazila oba načina propitivanja životnog zadovoljstva. Drugi dio upitnika odnosio se na odrednice životnog zadovoljstva ispitanika. Za ukupno 43 takve varijable (koje su se ovdje u većoj mjeri odnosile na osobne odrednice, poput zdravlja, odnosa s drugima, karijere, obrazovanja i sl.), ispitanici su se prvo trebali izjasniti predstavlja li svaka od njih pojedinačno uopće odrednicu životnog zadovoljstva ili ne, potom ocijeniti važnost, tj. mjeru u kojoj odrednica 177

186 utječe na zadovoljstvo (koristeći skalu od 1 do 3 pri čemu je 1 slab utjecaj, 2 - srednji utjecaj, 3 jak utjecaj), te u konačnici odrediti na koji način je svaka od tih odrednica utjecala u zadnjih nekoliko dana na njihovo životno zadovoljstvo (koristeći skalu od 1 do 5 pri čemu je 1 utječe jako negativno, izrazito nezadovoljni čimbenikom, 2 utječe negativno, nezadovoljni čimbenikom, 3 neutralan utjecaj, niti zadovoljni niti nezadovoljni, 4 - utječe pozitivno, zadovoljni čimbenikom, 5 utječe jako pozitivno, izrazito zadovoljni čimbenikom). U trećem dijelu upitnika korištena je ista metodologija kao i u drugom dijelu (DA/NE, skala od 1 do 3, skala od 1 do 5), samo se dio pitanja procjene zadovoljstva pojedinom odrednicom (od njih ukupno 43) odnosio na situaciju u gradu Osijeku. Važno je napomenuti kako su sve odrednice zadovoljstva u drugom i trećem dijelu (njih 86) bile izmiješane te su tek naknadno korištenjem faktorske analize reducirane i razvrstane u pet faktora (tj. podindeksa). Ispitanici time prilikom odgovaranja na pitanja nisu razmišljali u okvirima podindeksa. Zadnji dio upitnika obuhvaćao je standardne socio-demografske varijable (spol, dob, radni status, razinu obrazovanja, broj osoba u kućanstvu, gradska četvrt, mjesečna primanja, izvor primanja i bračno stanje) čiji su modaliteti obilježja u velikoj mjeri pratili one koje uvriježeno koristi Državni zavod za statistiku (DZS) Prikupljanje podataka i opis uzorka Primarno istraživanje ove disertacije u gradu Osijeku obuhvatilo je ukupno sedam gradskih četvrti: Retfala, Gornji grad, Industrijska četvrt, Jug II, Novi grad, Tvrđa i Donji grad, tj. grad bez prigradskih naselja. Željela se postići reprezentativnost uzorka na temelju ovako definirane populacije, jer je, kako ističu Horvat i Mijoč (2012.), upravo reprezentativnost važna karakteristika koju uzorak mora posjedovati kako bi predstavljao umanjenu sliku izabrane populacije. Navedeno znači kako uzorak u najvećoj mjeri (ili u potpunosti) odražava ključne karakteristike izabrane populacije, tj. sadrži njezina bitna obilježja. Reprezentativnost uzorka primjerene veličine postiže se pravilnim odabirom jedinica iz populacije gdje svaka jedinica populacije ima jednaku vjerojatnost izbora koji mora biti nepristran (Horvat i Mijoč, 2012.). U UNDP-u, koji već duži niz godina provodi razna reprezentativna istraživanja u Hrvatskoj i brojnim drugim zemljama, ističu kako se postupkom utežavanja postiže da udjeli ispitanika u uzorku budu jednaki udjelima promatrane populacije na relevantnim varijablama. Drugim riječima, slučajan odabir ispitanika i postupak utežavanja omogućuju generalizaciju dobivenih rezultata na cijelu populaciju (Dobrić i dr., 2007.). Broj ispitanika na razini Hrvatske na kojima se rade reprezentativna istraživanja varira; primjerice, za NIS 800 ispitanika, GfK - Centar za istraživanje tržišta d.o.o. Omnibus provodi na ispitanika Hrvatske). 178

187 Sukladno tim teorijskim smjernicama, istraživanje na razini grada koji prema podacima DZS-a (2001.) ima nešto više od stanovnika trebalo bi obuhvatiti oko 200 ispitanika. Ipak, većim brojem jedinica u uzorku istraživanje postiže veću značajnost u analiziranju i tumačenju odgovora ispitanika te je iz tog razloga i u tom kontekstu cilj ovog istraživanja bio prikupiti ispitanika u uzorak. Odabran je namjerni uzorak (bez primjene vjerojatnosti) i to kvotni. Prema Horvat i Mijoč (2012.), kvotni uzorci izabiru se prema unaprijed određenim udjelima za koje su opisane karakteristike jedinica populacije, a zatim sustavno uvažavane prilikom kreiranja uzorka. Drugim riječima, kvotni uzorak kreira se na način da se populacija podijeli u skupine (prema interesnim varijablama) te se potom izabiru jedinice u uzorak sustavnim popunjavanjem unaprijed određenih kvota. Populacija za odabir ispitanika određena je osobama starijim od 15 godina sa stalnim prebivalištem u gradu Osijeku, uz zadovoljenje uvjeta kako nisu dio kućanstva u kojem živi ispitivač. Ciljem zadovoljenja reprezentativnosti ovog istraživanja, interesne varijable bile su rod, dob i razina obrazovanja. Opisane karakteristike populacije, tj. stanovnika grada Osijeka temeljile su se na podacima DZS-a i to popisu stanovništva iz godine. Iako je proveden novi popis stanovništva u Hrvatskoj, rezultati su samo parcijalno objavljeni u lipnju iste godine. Telefonskom pozivom u DZS dobivena je informacija kako podaci novog popisa za gradove Hrvatske neće biti dostupni sve do, otprilike, ljeta godine, zbog čega su korišteni podaci iz prethodnog popisa stanovništva. Glavna tablica 179 korištena za kreiranje reprezentativnosti je preuzeta s web stranice DZS-a pod nazivom Stanovništvo staro 15 i više godina prema starosti, spolu i razini završene škole, po gradovima/općinama, popis 2001., Grad Osijek. U toj tablici DZS-a dostupni su podaci za interesne varijable populacije, tj. njihova razdioba po spolu, ukupno 15 dobnih razreda, te sedam glavnih razreda razina obrazovanja. Za potrebe istraživanja, kreirano je šest dobnih razreda te pet razreda obrazovanja. Kako se istraživanjem željelo obuhvatiti 1000 ispitanika (na uzorku reprezentativnom prema dvije interesne varijable), kreirana je Tablica 17. kojom su definirane potrebne kvote ispitanika za obje promatrane interesne varijable, tj. kojom je definiran izbor jedinica u uzorak. Kvote su kreirane temeljem spomenutih podataka DZS-a gdje su ispitanici za grad Osijek zapisani zbirno prema obje zahtijevane varijable (dobni razredi i rod). Zatim su slijedili izračuni struktura (tj. udjela u %) za svaku od navedenih varijabla (stupac 3 Tablica 17.). Sukladno planiranoj veličini uzorka i izračunatim 179 Tablica je dostupna na web stranicama DZS: popis stanovništva > tablice -> po gradovima/općinama -> tablica 20., [pristupljeno ] 179

188 strukturama kreiran je broj potrebnih ispitanika (kvota) za svaku od navedenih varijabla (stupac 4). Nakon prikupljenih podataka i provjere demografskih karakteristika ispitanika (stupac 5) provjerila se uspješnost prikupljanja reprezentativnog kvotnog uzorka (stupac 6). Ukupno je u konačnici bilo 13 ispitanika više nego je planirano (s tim da niti jedna kategorija nije imala manjka); drugim riječima, planirani uzorak realiziran je uz neznatna odstupanja 180 od 1,29%. Tablica 17.: Reprezentativnost uzorka primarnog istraživanja Potrebno za reprezentativan uzorak Prikupljeno Odstupanje Dobni Rod udjeli u % kvote razredi po rodu po rodu po rodu i ukupno ukupno ukupno ukupno i dobi i dobi dobi u % muški 50,04% % ženski 49,96% , muški 49% % ženski 51% , muški 48% % ženski 52% muški 47% % ženski 53% muški 45% % ženski 55% , muški 37% % ženski 63% ,56 Ukupno - 100% ,29 Za ispitivače su bili odabrani studenti druge godine Ekonomskog fakulteta u Osijeku. S ispitivačima je održana radionica na kojoj su dane i objašnjene smjernice za ispitivanje, kao i detaljne pisane upute i kontakt za operativno razrješenje eventualnih problema za vrijeme provedbe istraživanja. Nakon vraćanja svih popunjenih upitnika, izvršena je kontrola ispitivanja na 10%-tnom uzorku upitnika, a na temelju posebnih evidencijskih listova 181 (primjer evidencijskog lista je u Prilogu 3.) u koje su ispitivači bilježili kontakt podatke ispitanika. Evidencijski listovi su fizički odvojeni od upitnika kako bi ispitivanje bilo anonimno, a postojali su prvenstveno zbog mogućnosti provedbe kontrole ispitivanja. Kontrolom ispitivanja utvrđeno je da su ispitivači korektno i savjesno obavili svoj zadatak. 180 Kako navode Dobrić i dr. (2007.), razlozi odstupanja od potpunog ispunjenja plana često su uzrokovani sistematskim čimbenicima, koje je u terenskim uvjetima istraživanja vrlo teško nadzirati, a koji nisu značajnije utjecali na prirodu mjerenih pojava. 181 Ispitivači su prilikom istraživanja trebali popuniti evidencijski list te pored ispitanika odgovarajućih dobnih, rodnih i obrazovnih karakteristika upisati i ime i prezime ispitanika te kontakt telefon. Time je u konačnici zajamčena tajnost podatka (jer se ne može utvrditi koji upitnik odgovara kojem ispitaniku), ali je istovremeno omogućena provjera ispravnosti provedbe istraživanja. 180

189 Metode analize podataka Nakon završene faze prikupljanja popunjenih upitnika pristupilo se pripremi podataka za analizu, odnosno obradu na računalu. Ta faza uključuje pet aktivnosti: kategoriziranje odgovora u upitniku, editiranje (prelogičku kontrolu), kodiranje, unos podataka i postlogičku kontrolu (Marušić i Vranešević, 2001.). Prikupljeni podaci uneseni su u Excel, a statističke procedure za analizu podataka provedene su u statističkom programskom paketu Statistical Package for the Social Science (SPSS) 17.0 for Windows. Kako bi unos i obrada podataka bili što jednostavniji, prilikom konstruiranja upitnika vođeno je računa o načinu na koji će odgovori biti kodirani i uneseni u bazu podataka. Samo istraživanje temeljilo se na metodi ispitivanja kao i primjeni raznih statističkih metoda. Korištene statističke metode uključuju univarijatnu statistiku (poput frekvencija, parametara srednjih vrijednosti: aritmetičke sredine, medijana, te njima pripadajuće mjere raspršenja poput standardne devijacije, kontingencijskih tablica), bivarijatnu statistiku za analizu odnosa povezanosti dvije varijable (poput korelacijske i regresijske analize, analize varijance), multivarijatnu statistiku, npr. faktorsku analizu kojom su ispitane karakteristike korištenih skala. Prije prikaza rezultata analiza, u nastavku su prvo opisane korištene statističke metode (za opis metoda korišteni su izvori: Gujarati, 1995., Mann, 1995., Halmi, 2003., McClave i dr., 2004., Šošić, 2004., Pallant, 2005., Horvat i Mijoč, 2012.). Standardna mjera jakosti statističke veze između pojava predočenih dvjema kvantitativnim varijablama je koeficijent korelacija. Pearsonov koeficijent korelacije mjeri intenzitet i smjer povezanosti dviju promatranih varijabli, a koristi se za varijable koje su mjerene na intervalnoj ili omjernoj ljestvici. Koeficijent korelacije može poprimiti vrijednosti između -1 i 1 pri čemu predznak govori o smjeru veze, a vrijednost o intenzitetu povezanosti pojava, gdje 0 označava nepostojanje povezanosti. Umjereno pozitivnima smatraju se korelacije veće od 0,3, a snažno pozitivnima veće od 0,7 iako neki istraživači (u ovisnosti o znanstvenom polju i istraživačkom problemu) uvriježene granice definiraju drugačije. Negativna korelacija znači da povećanje vrijednosti jedne varijable dovodi do smanjenja vrijednosti druge, dok pozitivna govori da povećanje jedne varijable dovodi do povećanja druge. Korelacija nikada ne može biti indikator ili dokaz kauzalnog odnosa. Koeficijenti korelacije korišteni su kod indikatora kojima se mjerilo SWB (odjeljak ), za utvrđivanje korelacije životnog zadovoljstva s dobi i razinom primanja (odjeljak ), te kod korelacija podindeksa sreće (odjeljak ). Regresijska analiza predstavlja primjenu različitih metoda ispitivanja ovisnosti jedne (zavisne, kriterijske) varijable o drugoj ili o više drugih (nezavisnih, prediktorskih). U slučaju jedne zavisne i jedne nezavisne varijable govori se o jednostavnoj regresiji, dok višestruka regresija podrazumijeva postojanje jedne zavisne i dvije ili više nezavisnih varijabli. U regresiji je vrlo važna linearna 181

190 regresija kod koje se podaci modeliraju koristeći linearne prediktorske funkcije, a nepoznati parametri prediktora se procjenjuju na temelju raspoloživih podataka. Standardni linearni regresijski modeli pretpostavljaju niz postavki koje moraju biti zadovoljene kako bi analizu bilo moguće provesti. Četiri najvažnije od njih su linearnost, homoskedastičnost, nezavisnost pogrešaka i nepostojanje multikolinearnosti. Linearnost pretpostavlja da je aritmetička sredina kriterijske varijable načelno linearna kombinacija regresijskih parametara prediktorskih varijabli, a modeli procjenjuju pristajanje podataka uz optimalno ponderiranu linearnu kombinaciju prediktora. Takvo pristajanje izražava se pomoću koeficijenta determinacije (R 2 ) koji ukazuje koliko dobro linearna kombinacija prediktora opisuje kriterijsku varijablu, tj. koliko posto varijance kriterijske varijable je moguće objasniti optimalno ponderiranom linearnom kombinacijom prediktora. Homoskedastičnost pretpostavlja jednakost varijance pogreške kriterija bez obzira na vrijednost prediktora, tj. da je pogreška ravnomjerno distribuirana uzduž pravca regresije. Nezavisnost pogrešaka pretpostavlja da su varijance pogreške kriterija međusobno nezavisne. Multikolinearnost označava kako su dvije ili više prediktorskih varijabli u visokim (potpunim) korelacijama; ona se može javiti i ukoliko nema dovoljno podataka za procjenu regresijskih parametara. U okviru odjeljka provedene su regresijske analize, koje iz nekog skupa varijabli izvlače podskup varijabli koji najbolje objašnjava variranje u kriteriju. Regresijske analize provedene su stupnjevitom (engl. stepwise) metodom selekcije gdje se u svakom koraku analize uvodi ili izbacuje varijabla koja ima najmanji doprinos objašnjenju ukupne varijance te se dolazi do optimalnog sklopa varijabli. Osnovna je logika analize varijance ili ANOVA-a kako je potrebno testirati odnos varijabiliteta rezultata između grupa i varijabiliteta tih rezultata unutar grupa ispitanika. Tehnika se temelji na F-testu (Fisherovom testu) koji stavlja u omjer veću varijancu prema manjoj varijanci. Ako izračunati odnos nije statistički značajan, tada navedene grupe pripadaju istoj populaciji. Pri statistički značajnoj razlici (koja je postavljena na p 0,05) zaključuje se kako promatrane grupe pripadaju različitim populacijama, tj. kako se statistički značajno razlikuju. U tom je slučaju potrebno pristupiti post-hoc testu; tj. post-hoc testovi (testovi višestruke usporedbe) izvode se nakon ANOVA-e koja je dala statistički značajan rezultat. Svrha je tih testova otkriti gdje se nalaze razlike (između kojih grupa) na kojima se temelji ukupno statistički značajan rezultat. Poznati post-hoc testovi su Student- Newman-Keuls test, Tukey test, Dunnettov test i drugu, a koji nose nazive prema svojim autorima. U analizama je odabran Tukeyev post-hoc test (ili engl. honestly significant difference - HSD) jer je najstroži te se sa sigurnošću može tvrditi kako su zaključci koji se izvode temeljem njega ispravni. ANOVA analiza i, gdje je potrebno, Tukeyev post-hoc test korišteni prilikom testiranja razlika u iskazanom životnom zadovoljstvu i sreći s obzirom na socio-demografske karakteristike ispitanika u odjeljku su

191 Interkorelacije čestica dio su psihometrijskih analiza, a koriste se kada su ispitaniku dana višestruka pitanja zbog čega se javlja problem konstrukcije korisne pojedinačne mjere za svakog pojedinca pomoću koje se njegovi rezultati mogu komparirati s rezultatima ostalih ispitanika. Drugim riječima, te korelacije pokazuju koliko su pojedine čestice povezane s ukupnim rezultatom skale; je li doprinos čestice ukupnom uratku adekvatan ili ona mjeri neki nepovezani konstrukt. Test korelacija koristi se kada se želi izračunati prosjek nekih pitanja pri čemu se na osnovu korelacije čestica prema ukupnom rezultatu (engl. item-to total correlation) može odlučiti trebaju li pojedina pitanja biti uključena u ukupni rezultat izračunat kao njihov prosjek. Pri tome se prihvatljivim korelacijama čestica u ukupnom iznosu smatraju vrijednosti iznad 0,5 (Bearden i dr., 1989.). Drugim riječima, niska korelacija čestica prema ukupnom iznosu dokaz je kako čestica ne mjeri dobro ukupno konstrukt te je takve čestice uputno izostaviti iz daljnje analize. Ovakva analiza korištena je za skalu životnog zadovoljstva mjerenju pomoću 5 pitanja (odjeljak ) kao i za provjeru pouzdanosti podindeksa sreće. Također, ciljem provjere pouzdanosti mjerne ljestvice korištene su i prosječne korelacije čestica prema ukupnom rezultatu (engl. average item-to total correlation) koje trebaju imati vrijednosti 0,3 i veće (Robinson i dr., 1991.). Cronbach α je mjera pouzdanosti tipa unutarnje konzistencije, a govori o stupnju u kojem sve čestice skale mjere isti konstrukt; ovisna je o korelacijama među česticama te broju čestica u skali (k). Prihvatljivom pouzdanošću smatraju se rezultati Cronbach α veći od 0,7, ali uputno bi bilo težiti koeficijentima iznad 0,8 (Nunnally, 1979.). Ova mjera korištena je pri odabiru indikatora životnog zadovoljstva (odjeljak ). Faktorska analiza omogućava utvrđivanje manjeg broja temeljnih varijabli između većeg broja, a koje objašnjavaju tu povezanost. Drugim riječima, faktorska je analiza poznata kao tehnika redukcije podataka. Razlikuju se dva glavna pristupa faktorske analize eksploratorni i konfirmatorni. U odjeljku korištena je eksploratorna faktorska analiza kako bi se prikupile informacije o međuodnosima između skupa varijabli, tj. kako bi se vidjelo koje su čestice najviše zasićene. U konkretnom je slučaju ova analiza provedena metodom glavnih komponenti za skalu životnog zadovoljstva. Korišten je i Kasier-Guttmanov kriterij kao tehnika potvrde donošenja odluka o broju faktora koje treba zadržati. Prema navedenom kriteriju, broj faktora određen je brojem svojstvenih vrijednosti, odnosno zadržavaju se svi faktori kojima je svojstvena vrijednost veća od 1. Faktorska je analiza također korištena i za redukciju 86 varijabli životnog zadovoljstva te za određenje faktora, tj. podindeksa koji čine indeks sreće grada Osijeka (više o tome u odjeljku ). Primjenom odgovarajućih statističkih metoda i procedura za analizu podataka dobiveni su rezultati prikazani u nastavku poglavlja. 183

192 Rezultati istraživanja i rasprava Prvi dio rezultata obuhvaća analizu u okviru deskriptivne statistike, potom slijede testiranja razlika u životnom zadovoljstvu i sreći s obzirom na socio-demografske karakteristike ispitanika (npr. rod, dob, razina obrazovanja i sl.) uz pomoć analize varijance, te odabir indikatora životnog zadovoljstva koji će biti korišten u daljnjim analizama kao i eksploratorna faktorska analiza za odabrani indikator. Sljedeći odjeljak iznalazi oblike krivulja koje povezuju godine, primanja i razinu obrazovanja sa srećom ili životnim zadovoljstvom, a za koje je u literaturi ustanovljen U oblik. Nakon toga, prikazani su rezultati analize svakog od podindeksa posebno Deskriptivna analiza Na početku su, u okviru deskriptivne statistike, analizirane distribucije frekvencija demografskih karakteristika ispitanika (Tablica 18.). Za obilježje rod i dob već su u Tablici 17. prikazane frekvencije. Važno je napomenuti kako obilježja dob podrazumijeva već navršene tražene godine ispitanika. Pored dobne i rodne strukture, promatrane su i sljedeće demografske karakteristike ispitanika: radni status, tj. zaposlenje, zadnja završena razina obrazovanja, broj ukućana, gradska četvrt u kojoj ispitanici žive, mjesečna primanja, izvor tih primanja te bračni status. Radni status ima šest modaliteta; najveći broj ispitanika je zaposleno, a slijede ih umirovljenici. Razina obrazovanja odnosi se na zadnju završenu razinu obrazovanja (primjerice, studenti su zaokružili srednja škola). Mjesečna primanja odnose se na ukupna osobna neto mjesečna primanja ispitanika. Izvori primanja imaju sedam modaliteta obilježja, te su ispitanici trebali odabrati samo jedan izvor (koji donosi najveći dio primanja). Broj ukućana odnosi se na broj ljudi koji žive u kućanstvu, uključujući ispitanika. Tablica 18.: Distribucija frekvencija promatranih demografskih karakteristika ispitanika OBILJEŽJE MODALITET N % Rod Dobni razredi Radni status ženski muški zaposleni privremeno zaposleni 73 7,2 studenti 100 9,8 nezaposleni umirovljenici učenici 59 5,8 bez odgovora 4 0,4 184

193 Razina obrazovanja Mjesečna primanja Izvori primanja Broj ukućana Gradska četvrt Bračni status bez škole osnovna škola srednja škola visoka ili viša magisterij/doktorat 24 2,4 bez odgovora 1 0,1 nemam primanja do 1.000kn 44 4, kn kn kn kn kn kn kn kn 83 8, kn i više 70 6,9 bez odgovora 6 0,5 stalni posao roditelji povremeni poslovi 76 7,5 stipendija 8 0,8 povremena potpora drugih 19 1,9 mirovina nemam primanja 94 9,2 bez odgovora 4 0,4 jedan dva tri četiri pet šest 36 3,5 sedam 8 0,8 osam 5 0,5 deset 1 0,1 Retfala Gornji grad Industrijska četvrt Jug II Novi grad Tvrđa 55 5,4 Donji grad brak izvanbračna zajednica 36 3,5 razveden/a 54 5,3 udovac/a neoženjen/neudana bez odgovora 8 0,8 Grafikon 28. prikazuje distribuciju ocjena sreće i životnog zadovoljstva (pitanja br. 2 i 3 u upitniku) iz koje je vidljivo kako se čak 45% ispitanika osjeća sretno i gotovo 15% izrazito sretno, tj. sretnima se osjeća ukupno 60% ispitanika. Niti sretno niti nesretno osjeća se 33%, a nesretnima (ocjena 2) i izrazito nesretnima (ocjena 1) osjeća se nešto manje od 7%. 185

194 Grafikon 28.: Distribucija osjećaja sreće i životnog zadovoljstva ispitanika Važnije podatke od trenutnog osjećaja sreće za daljnje analize donosi životno zadovoljstvo ispitanika (kad se sve uzme u obzir) kojim je najveći dio ispitanika zadovoljan ili izrazito zadovoljan (ukupno preko 66% ispitanika) neutralnog je stava oko 25%, a nezadovoljnih i jako nezadovoljnih je ukupno 8%. Testiranjem razlika u iskazanim stupnjevima osjećaja sreće i životnog zadovoljstva s obzirom na demografske karakteristike bavi se sljedeći odjeljak Testiranje razlika s obzirom na socio-demografske varijable U ovom su odjeljku prikazani rezultati analize varijance (ANOVA) testiranja razlika u iskazanom životnom zadovoljstvu (pomoću 5 pitanja 182 i jednog pitanja 183 ) i iskazanoj sreći, a s obzirom na rod, dob, radni status, razinu obrazovanja, gradsku četvrt, mjesečna primanja, izvore primanja i bračni status. Za svaku od navedenih demografskih karakteristika napravljena je analiza varijance, a rezultati su prikazani u nastavku. Rod Provedena je jednosmjerna analiza varijance (ANOVA) za nezavisne uzorke za usporedbu dobivenih srednjih vrijednosti (Tablica 19.). Dobiveni rezultati pokazuju kako ne postoje statistički značajne razlike s obzirom na rod za tri testirana indikatora (kod svih je p >.05) 184. Drugim riječima, statistička razlika iskaznog životnog zadovoljstva građana i građanki Osijeka (bez obzira na način njegova mjerenja), kao i sreće, nije značajna. 182 Prvih pet izjava u okviru 1. pitanja u upitniku. 183 Pitanje 3. u upitniku. 184 p je vjerojatnost da je dobiveni rezultat slučajan; konvencija nalaže razine sigurnosti od 95 te 99%. Ukoliko je p manji od 0.05 tada se sa 95%-tnom sigurnošću može tvrditi kako dobiveni rezultat nije slučajan, a ukoliko je p manji od 0.01 tada je razina sigurnosti 99%. 186

195 Tablica 19.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na rod Zadovoljstvo životom Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) (jedno pitanje) Osjećaj sreće Rod M SD M SD M SD ženski 3,36 0,796 3,66 0,819 3,68 0,842 muški 3,36 0,797 3,69 0,749 3,65 0,861 F p F p F p 0,002,964 0,226,634 0,306,580 Napomena: M označava aritmetičku sredinu, SD standardnu devijaciju, F F-test, a p vjerojatnost. Iste oznake koriste se i u tablicama u nastavku. Ipak, Grafikon 29. prikazuje kako muškarci iskazuju nešto više zadovoljstva kod direktne procjene životnog zadovoljstva na skali od 1 do 5, a žene nešto višu razinu trenutne sreće (žene emocije, tj. 'osjećati se trenutno (ne)sretno' češće izražavaju i doživljavaju u jačem intenzitetu nego muškarci), iako su te razlike za grad Osijek statistički zanemarive. Grafikon 29.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na rod ispitanika Dob Analiza varijance provedena je i za dob, te rezultati pokazuju kako postoji statistički značajna razlika s obzirom na dob ispitanika (p <.05 kod sva tri indikatora) što je vidljivo iz Tablice 20. S obzirom da je ANOVA ukazala na statistički značajnu razliku, proveden je Tukeyev post-hoc test ciljem ilustriranja razlika među skupina, tj. za određivanje vrijednosti statističke značajnosti. Razina statističke značajnosti postavljena je na p 0,

196 Tablica 20.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na dob Zadovoljstvo životom Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) (jedno pitanje) Osjećaj sreće Dobni razredi M SD M SD M SD ,54 0,6218 3,98 0,6830 3,91 0, ,33 0,7287 3,73 0,6770 3,74 0, ,37 0,8072 3,73 0,6850 3,63 0, ,21 0,8314 3,58 0,8310 3,54 0, ,41 0,9076 3,61 0,7690 3,66 0, ,32 0,8362 3,42 0,9260 3,52 0,8810 F p F p F p 3,316 0,006 10,399 0,000 5,059 0,000 S obzirom na prosjek pet pitanja Tukeyev post hoc test pokazuje da ispitanici dobnog razreda godine iskazuje statistički značajno veće zadovoljstvo životom (prosjek pet pitanja) od onih koji pripadaju dobnom razredu Uzme li se u obzir zadovoljstvo iskazano jednim pitanjem, ispitanici dobnog razreda godine iskazuju veće zadovoljstvo životom od svih ostalih skupina, a razred 65+ manje od svih ostalih razreda. S obzirom na iskazani stupanj sreće, dobni razred godine iskazuje veću sreću od 35-44, te 65+. Post-hoc tablice koje argumentiraju ovakve zaključke nalaze se u Prilogu 4. (sve značajnije razlike označene su crvenom bojom). Ipak, s obzirom na veliki uzorak ispitanika te male veličine efekta (Cohenov d < 0,5) 185, navedene razlike u osjećaju sreće prema dobnim razredima rezultat su statističkog postupka 186 te im se ne bi smjelo pridavati veliku praktičnu važnost. Ovakvi rezultati također su i grafički prikazani (Grafikon 30.) čime se još jasnije vidi odnos pojedinih dobnih skupina i iskazanog zadovoljstva i sreće. Grafikon 30.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na dob ispitanika 185 Cohenov d mjera je veličine efekta koja ukazuje je li neka razlika od praktičnog značaja u populaciji, a računa se na način da se razliku aritmetičkih sredina dvaju grupa podijeli zajedničkom standardnom devijacijom, tj. (M1 - M2) / zajednička SD. U slučaju dvije grupe, vrijednosti do 0.5 smatraju se malima, do 0.8 umjerenima, a iznad 0.8 visokima. 186 Razlika je numerički toliko mala da nema praktičnih implikacija kao, primjerice, razlika u visini od 1 cm. 188

197 Radni status Rezultati analize varijance kod radnog statusa ukazuju kako postoji statistički značajna razlika kod ispitanika (p <.05 kod sva tri indikatora). Rezultati analize prikazani su Tablicom 21. Tablica 21.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na radni status Zadovoljstvo životom Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) (jedno pitanje) Osjećaj sreće Radni status M SD M SD M SD zaposleni 3,40 0,7457 3,74 0,6854 3,66 0,7677 privremeno zaposleni 3,43 0,7892 3,85 0,6384 3,78 0,8374 studenti 3,58 0,5899 3,96 0,6344 3,88 0,9978 nezaposleni 2,99 0,9092 3,38 0,8583 3,56 0,9352 umirovljenici 3,29 0,8940 3,41 0,9215 3,53 0,8611 učenici 3,57 0,5536 4,03 0,7246 3,86 0,8544 F p F p F p 7,016 0,000 13,300 0,000 3,420 0,002 Zbog utvrđene razlike, i ovdje je proveden Tukeyev post hoc test (tablice testa su u Prilogu 4.). Sukladno očekivanjima, nezaposleni su najnezadovoljniji životom (prosjek 5 pitanja), te se statistički značajno razlikuju od svih ostalih skupina ispitanika. Osim navedene razlike, studenti iskazuju značajno veće zadovoljstvo životom od umirovljenika, dok među ostalim skupinama ne postoji statistički značajna razlika. Rezultati su slični i kad se zadovoljstvo životom iskazuje jednim pitanjem; nezaposleni su manje zadovoljni od svih ostalih skupina izuzev umirovljenika, a isto vrijedi i za umirovljenike koji su manje zadovoljni od svih ostalih skupina. S obzirom na sreću jedina statistički značajna razlika je između studenata i umirovljenika pri čemu studenti iskazuju veću sreću. Grafikon 31. slikovito prezentira ovakve rezultate. Grafikon 31.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na radni status ispitanika 189

198 Razina obrazovanja Rezultati analize varijance (Tablica 22.) pokazuju da postoji statistički značajna razlika s obzirom na obrazovanje ispitanika (p <.05) kod zadovoljstva životom; kako na prosjeku pet pitanja, tako i na skali od 1 do 5. Tablica 22.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na razinu obrazovanja Zadovoljstvo životom Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) (jedno pitanje) Osjećaj sreće Razina obrazovanja M SD M SD M SD bez škole 3,14 0,9401 3,31 0,9565 3,45 0,9846 osnovna škola 3,20 0,8076 3,62 0,8419 3,66 0,8573 srednja škola 3,38 0,7736 3,72 0,7464 3,71 0,8468 visoka ili viša 3,55 0,7275 3,78 0,7082 3,64 0,7779 magisterij / doktorat 3,74 0,5104 3,83 0,5647 3,75 0,6757 F p F p F p 7,727 0,000 7,285 0,000 2,139 0,074 Tukeyevim post-hoc testom (tablica je u Prilogu 4.) utvrđeno je kako ispitanici bez škole iskazuju niže zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) od svih ostalih ispitanika izuzev onih s osnovnom školom, dok ispitanici s osnovnom školom iskazuju niže zadovoljstvo od visoko obrazovanih ispitanika (visoka ili viša razina obrazovanja te magisterij/doktorat). U odgovorima na pitanje o zadovoljstvu životom iskazanim jednim pitanjem, ispitanici bez škole iskazuju niže zadovoljstvo životom od svih ostalih skupina, dok se one međusobno ne razlikuju. S obzirom da ANOVA nije ukazala na značajne razlike kod pitanja osjećaja sreće, razlike među pojedinim skupinama nisu dalje analizirane. Grafikon 32. ukazuje kako ispitanici iskazuju i više zadovoljstvo i veću sreću s većim završenim razinama obrazovanja, s malim izuzetkom kod ispitanika koji su završili visoku ili višu razinu obrazovanja te iskazuju nešto niži osjećaj sreće. Grafikon 32.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na razinu obrazovanja ispitanika 190

199 Gradska četvrt Rezultati analize varijance kod gradske četvrti u kojima žive ispitanici ukazuju kako ne postoji statistički značajna razlika kod ispitanika (p <.05 kod sva tri indikatora). Rezultati analize prikazani su Tablicom 23. Tablica 23.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na gradsku četvrt Zadovoljstvo životom Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) (jedno pitanje) Osjećaj sreće Gradska četvrt M SD M SD M SD Retfala 3,33 0,7624 3,65 0,7707 3,67 0,8711 Gornji grad 3,36 0,8109 3,70 0,7623 3,65 0,8308 Industrijska četvrt 3,56 0,8754 3,66 0,8874 3,72 0,9417 Jug 2 3,26 0,7776 3,64 0,7428 3,53 0,8647 Novi grad 3,33 0,7991 3,63 0,8254 3,65 0,8066 Tvrđa 3,29 0,6892 3,75 0,7986 3,78 0,7862 Donji grad 3,42 0,7655 3,74 0,7599 3,77 0,8043 F P F p F p 1,696 0,106 0,399 0,903 1,208 0,295 Prikazano grafički (Grafikon 33.) također se vidi svojevrsna koncentracija odgovora oko pojedinih pitanja. Grafikon 33.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na gradsku četvrt Najzadovoljniji su stanovnici Industrijske četvrti, Tvrđe i Donjeg grada, a najmanje zadovoljni stanovnici Novog grada i Juga 2. Slični su rezultati i po pitanju osjećaja sreće: najsretniji su stanovnici Tvrđe i Donjeg grada, a najmanje su sretni stanovnici Juga

200 Mjesečna primanja Rezultati analize varijance (Tablica 24.) pokazuju da postoji statistički značajna razlika s obzirom na primanja ispitanika, i to za sva tri indikatora (p <.05) zbog čega su također napravljena daljnja testiranja. Tablica 24.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na mjesečne primanja Zadovoljstvo životom Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) (jedno pitanje) Osjećaj sreće Mjesečna primanja M SD M SD M SD nemam primanja 3,33 0,7302 3,76 0,7520 3,79 0,8820 do 1.000kn 3,16 0,9595 3,56 0,8810 3,39 1, kn 3,22 0,8338 3,51 0,8850 3,62 0, kn 3,32 0,8145 3,64 0,8160 3,65 0, kn 3,43 0,7537 3,75 0,7160 3,61 0, kn 3,56 0,7103 3,81 0,6340 3,81 0, kn i više 3,70 0,7482 3,80 0,6320 3,61 0,8220 F p F p F p 5,072 0,000 3,058 0,006 2,120 0,049 Ispitanici s primanjima višim od 7.000kn iskazuju značajno veće zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) od ostalih skupina ispitanika izuzev ispitanika s mjesečnim neto primanjima od 5.500kn do 7.000kn (Grafikon 34.). S obzirom na životno zadovoljstvo na skali od 1 do 5 te na osjećaj sreće, post-hoc testom nisu pronađene značajne razlike među skupinama. Iz tog se razloga može govoriti samo o generalnom trendu prema kojem ispitanici s višim primanjima iskazuju veću sreću, odnosno životno zadovoljstvo. Grafikon 34.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na mjesečna primanja ispitanika 192

201 Izvor primanja Rezultati analize varijance (Tablica 25.) pokazuju da postoji statistički značajna razlika s obzirom na izvor primanja ispitanika za sve tri varijable (p <.05). Ispitanici sa stalnim poslom iskazuju značajno više zadovoljstvo životom ako je ono mjereno prosjekom pet pitanja od ispitanika koji rade povremene poslove. S obzirom na zadovoljstvo životom iskazano jednim pitanjem, ispitanici kojima je primarni izvor prihoda potpora roditelja značajno se razlikuju od ispitanika koji primaju povremenu potporu od drugih ili mirovinu, dok su ispitanici s mirovinom manje sretni od ispitanika bez primanja. Tablica 25.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na izvor primanja ispitanika Zadovoljstvo životom Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) (jedno pitanje) Osjećaj sreće Izvor primanja M SD M SD M SD stalni posao 3,42 0,7510 3,76 0,6911 3,68 0,7790 roditelji 3,47 0,5880 3,91 0,6731 3,82 0,9378 povremeni poslovi 3,12 0,8247 3,67 0,7941 3,59 0,8714 stipendija 3,38 0,9099 4,13 1,1260 4,00 1,0690 povremena potpora drugih 2,89 0,8573 3,32 0,7493 3,26 0,9335 mirovina 3,31 0,8941 3,42 0,9326 3,53 0,8937 nemam primanja 3,33 0,8581 3,68 0,7650 3,84 0,8836 F p F p F p 3,239 0,004 7,819 0,000 3,355 0,003 Pri interpretaciji ovih rezultata treba biti oprezan s obzirom da je izvor prihoda povezan s dobi, a s obzirom na dob postoje jasne razlike u sve tri varijable. Grafikonom 35. prikazani su podaci koji naizgled otkrivaju značajne razlike u svim modalitetima izvora prihoda kao obilježja. Najviša je pozicionirana krivulja primatelja stipendija; to su pripadnici mlađe populacije čijim je mjesečnim primanjima primarni izvor stipendija ili potpora roditelja. Grafikon 35.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na izvor primanja ispitanika 193

202 Bračni status Već je ranije bilo riječi o važnosti međuljudskih odnosa za sreću i životno zadovoljstvo. Ljudi u braku ili izvanbračnoj zajednici najčešće su sretniji od onih koji su sami, razvedeni ili udovci. Na tragu je takvih rezultata i ovo istraživanje. Rezultati analize varijance (Tablica 26.) pokazuju da postoji statistički značajna razlika s obzirom na bračni status ispitanika za sve tri varijable (p <.05). Tablica 26.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na bračni status ispitanika Zadovoljstvo životom Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) (jedno pitanje) Osjećaj sreće Bračni status M SD M SD M SD brak 3,43 0,7951 3,69 0,7381 3,66 0,8092 izvanbračna zajednica 3,44 0,8791 3,54 1,1464 3,72 0,9743 razveden/a 3,00 0,9327 3,57 0,9235 3,57 0,9235 udovac/ica 3,17 0,8560 3,30 0,8638 3,44 0,8057 neoženjen/neudana 3,37 0,7167 3,80 0,7241 3,76 0,8846 F p F p F p 5,376 0,000 8,819 0,000 3,098 0,015 Post-hoc testom utvrđeno je kako građani u braku iskazuju značajno više zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) od razvedenih ispitanika i udovaca/ica. Manje generalno zadovoljstvo životom (skala od 1 do 5) od građana u braku i neoženjenih/udanih iskazuju udovci, a neoženjeni/neudani sretniji su od udovaca. Među ostalim skupinama nema statistički značajnih razlika. Ipak, grafički prikaz (Grafikon 36.) otkriva kako su neoženjeni/neudani građani sretniji i zadovoljniji od ostalih skupina (osim u slučaju mjerenja zadovoljstva prosjekom 5 pitanja). Grafikon 36.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na bračni status ispitanika 194

203 * * * * * Testiranje razlika u ocjenama životnog zadovoljstva (mjerenog na dva načina) i osjećaja sreće napravljeno je s obzirom na osam socio-demografskih karakteristika ispitanika. Kod dvije socio-demografske karakteristike nisu pronađene statistički značajne razlike, i to: rod ispitanika i gradska četvrt u kojoj ispitanici žive. Ipak, moguće je reći kako su muškarci neznatno više zadovoljniji životom (1 pitanje), a žene sretnije, te kako su stanovnici gradske četvrti Jug 2 najmanje sretni i manje životno zadovoljni (5 pitanja) od stanovnika ostalih četvrti; najsretniji i najzadovoljniji životom (jedno pitanje) su stanovnici Tvrđe i Donjeg grada. Ako se gleda životno zadovoljstvo prosjekom 5 pitanja, najveće vrijednosti iskazuju stanovnici Industrijske četvrti. Kod ostalih socio-demografskih karakteristika pronađene su statistički značajne razlike prikazane Tablicom 27. Tablica 27.: Sinteza rezultata testiranja razlika s obzirom na socio-demografske varijable Životno zadovoljstvo Prosjek 5 pitanja Jedno pitanje Ispitanici: Osjećaj sreće Dob zadovoljniji od zadovoljniji su od svih ostalih skupina, 65+ manje su zadovoljni od svih ostalih skupina sretniji od 35-44, i 65+ Radni status Razina obrazovanja nezaposleni najmanje zadovoljni, studenti zadovoljniji od umirovljenika bez škole manje zadovoljni od svih ostalih osim sa osnovnom školom, sa osnovnom školom manje zadovoljni od visokoobrazovanih nezaposleni su manje zadovoljni od svih ostalih osim umirovljenika, umirovljenici su manje zadovoljni od svih ostalih bez škole su manje zadovoljni od svih ostalih studenti su sretniji od umirovljenika nije pronađena statistički značajna razlika Mjesečne primanja s prihodima kn više zadovoljni od svih ostalih osim od skupine kn nije pronađena statistički značajna razlika nije pronađena statistički značajna razlika Izvor primanja koji imaju stalni posao više su zadovoljni nego koji obavljaju povremene poslove s potporom roditelja više su zadovoljni nego koji primaju povremena potpora drugih ili mirovina s mirovinom su manje sretni od onih bez primanja Bračni status u braku više su zadovoljni nego razvedeni i udovci koji su udovci manje su zadovoljni od ispitanika u braku i neoženjenih / neudanih koji su neoženjeni / neudani sretniji su od udovaca 195

204 Kod svih promatranih demografskih karakteristika, ispitanici su skloniji svoje zadovoljstvo ocijeniti nešto boljim ako se ono ocjenjuje samo jednim pitanjem na skali od 1 do 5 nego kad se isto procjenjuje prosjekom pet pitanja (iako takva razlika nije statistički značajna). Razlog tome može biti što ispitanici prilikom vrednovanja životnog zadovoljstva na skali od 1 do 5 u obzir uzimaju 'najsvježiju' prošlost te zaboravljaju loše iz dalje prošlosti. Zbog toga rezultati osjećaja sreće i zadovoljstva na jednoj skali često imaju sličnije rezultate nego kad se usporede osjećaj sreće i životno zadovoljstvo (5 pitanja). Ljudi se pri procjeni odgovora na pitanja koliko je njihov život blizu idealima, koliko su izvrsni uvjeti života, jesu li postigli sve što im je važno te bi li nešto promijenili u svom životu da ga mogu živjeti ponovo, ipak nešto više zamisle i razmišljaju kroz višestruke perspektive Odabir i analiza indikatora životnog zadovoljstva Poznato je kako su rezultati istraživanja koja se provode pomoću upitnika pod utjecajem subjektivnosti respodenta, ali i načina na koji je pojedino pitanje postavljeno, tj. na koji se željena pojava mjeri. Već je o tome bilo riječi ranije, te je naglašeno kako je ponekad čak i redoslijed pitanja u upitniku važan. U upitniku korištenom za potrebe provedbe primarnog istraživanja ove disertacije, pitanja o životnom zadovoljstvu i sreći stavljena su odmah na početak kako odgovori ne bi bili pod utjecajem velikog broja varijabli, tj. odrednica životnog zadovoljstva koje su ispitanici kasnije ocjenjivali. Odjeljak praktično je potvrdio kako su ispitanici, bez obzira na njihovu promatranu demografsku karakteristiku iskazali veće životno zadovoljstvo pri ocjenjivanju jednog konkretnog pitanja na skali od 1 do 5, nego kod prosjeka ocjena na pet pitanja. U prethodnom odjeljku bio je cilj na taj način prikazati rezultate i razlike u njima koje ovise o načinu postavljanja pitanja, dok je takvo svojevrsno 'poduplavanje' za daljnje analize beskorisno. Iz navedenog se razloga ovdje pristupa odabiru indikatora koji će nadalje biti korišten i promatran kao indikator zadovoljstva ispitanika. U pogledu odabira indikatora životnog zadovoljstva, rezultati jednog kognitivnog pitanja o zadovoljstvu i prosjeka pet pitanja životnog zadovoljstva su gotovo isti s obzirom na deskriptivnu statistiku (osobito standardna devijacija) što je prikazano Tablicom 28. Tablica 28.: Deskriptivna statistika indikatora kojima se mjerilo životno zadovoljstvo N min max M SD Koliko ste generalno zadovoljni svojim životom ako uzmete u obzir sve čimbenike koji utječu na vaše zadovoljstvo? ,67 0,787 Zadovoljstvo životom mjereno kao prosjek pet pitanja ,36 0, Pitanja, tj. izjave su navedene u Tablici

205 Oba indikatora karakteriziraju povezanosti od preko , tj. oni su u visokoj korelaciji (Tablica 29.). Ovdje se potvrdilo kako su rezultati indikatora s više pitanja stabilniji od rezultata jedne čestice jer je pouzdanost skale indikatora od pet pitanja vrlo je visoka (Cronbach α = 0.84) s obzirom na kratkoću korištene skale (od 1 do 5). Ipak, između ovih indikatora nije pronađena statistički značajna razlika. Tablica 29.: Korelacija indikatora kojima se mjerilo SWB 1. Koliko ste generalno zadovoljni svojim životom ako uzmete u obzir sve čimbenike koji utječu na vaše zadovoljstvo? ,513 ** 2. Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) 0,513 ** 1 Michaelson i dr. (2009.) također ističu kako je u psihometriji uobičajeno da korištenje samo jednog pitanja za mjerenje određene pojave uključuje visok stupanj pogreške. Specifičnije gledano, prilikom odgovaranja na pitanje o životnom zadovoljstvu ljudi se često fokusiraju i procjenjuju dijelove života koje je jednostavnije definirati, a izostavljaju one koji su jednako tako bitni, ali im je teže procijeniti vrijednost (Kahneman i Krueger, 2006.). Stoga je u teoriji potvrđena višestruka korist procjene zadovoljstva kroz nekoliko pitanja koja ispitanika na taj način 'prisile' na razmišljanje o životnom zadovoljstvu iz višestrukih perspektiva. Iz navedenih je razloga indikator zadovoljstva životom pomoću prosjeka pet pitanja korišten je u daljnjim analizama. 189 Metodologiju indikatora s pet pitanja kojima se procjenjuje životno zadovoljstvo osmisli su i testirali Diener i suradnici u svom radu iz godine. Izjave su bile ocjenjivane na Likertovoj skali od 1 do 7, te je prosječni rezultat bio 23,5 (najmanji mogući 5, najveći mogući 35). U upitniku korištenom za potrebe istraživanje ove disertacije, za pet je izjava (navedenih u Tablici 30.) bilo potrebno ocijeniti stupanj slaganja koristeći pri tome skalu od 1 do pri čemu 1 označava u potpunosti se ne slažem, 2 ne slažem se, 3 niti se slažem niti ne slažem, 4 slažem se i 5 u potpunosti se slažem. Time je najmanji mogući rezultat bio 5 (nizak stupanj zadovoljstva), a najveći 25 (visok stupanj zadovoljstva). Prosječni rezultat ispitanika iznosi 16,81. Uz pomoć navedenih pet pitanja provedena je i eksploratorna faktorska analiza, koju su također proveli Diener i dr. (1985.). Oni su u svom radu zaključili kako prosjek pet pitanja zadovoljstva životom ima i željena psihometrijska svojstva (zadovoljavajuće korelacije čestica prema ukupnom rezultatu). 188 Ovakve bi se povezanosti smatrale umjerenima kad se govori o povezanosti skala, ali s obzirom da je ovdje riječ o česticama, može se govoriti o visokim povezanostima. 189 Nadalje se u disertaciji pod pojmom životno zadovoljstvo smatra prosjek navedenih pet pitanja. 190 Iako su Diener i dr. koristili skalu od 1 do 7, ovdje je korištena skala od 1 do 5 iz već ranije pojašnjenih razloga. 197

206 Tablica 30.: Eksploratorna faktorska analiza i korelacija čestica prema ukupnom rezultatu za pet pitanja zadovoljstva životom Pet izjava za izračun prosjeka zadovoljstva životom Faktorska opterećenja Korelacija čestica prema ukupnom rezultatu U većini slučajeva, moj je život blizu mojim idealima. 0,8199 0,6700 Uvjeti mog života su izvrsni. 0,7823 0,6145 Zadovoljan sam sa svojim životom. 0,8170 0,6683 Postigao sam sve važne stvari koje želim u životu. 0,7014 0,5508 Kada bih mogao ponovno živjeti svoj život, većinu toga ne bih promijenio. 0,6760 0,5209 Eksploratorna faktorska analiza provedena je metodom glavnih komponenti. Faktorska opterećenja te korelacije čestica prema ukupnom rezultatu prikazane su Tablicom 30. Sukladno Kasier-Guttmanovom kriteriju zadržan je jedan generalni faktor prosjek 5 pitanja (koji objašnjava 58% varijance skale) s kojim su sva pitanja (čestice) visoko zasićene. Najviše je zasićeno pitanje U većini slučajeva, moj je život blizu mojim idealima., a najmanje pitanje Kada bih mogao ponovno živjeti svoj život, većinu toga ne bih promijenio. Korelacije čestica prema ukupnom rezultatu veće su od 0,5 što pokazuje kako sve čestice dobro mjere konstrukt Utvrđivanje odnosa životnog zadovoljstva i odabranih sociodemografskih karakteristika Već je ranije naveden U oblik krivulje koja povezuje SWB i dob ispitanika (Oswald, 1997., Blanchflower i Oswald, 2006.). Podaci ovog istraživanja djelomično govore u prilog takvim rezultatima. Grafikonom 37. prikazane su iskazane ocjene životnog zadovoljstva i sreće po dobnim razredima. Grafikon 37.: Prikaz povezanosti osjećaja sreće i životnog zadovoljstva s dobnim razredima 198

207 Ako se promatra iskazani trenutni osjećaj sreće ispitanika, onda samo dobna skupina 65+ odstupa od U oblika time što ima manju vrijednost od prethodne skupine (55-64 godine). Vidljivo je kako krivulja životnog zadovoljstva nije pravilnog U oblika, tj. čak tri od 6 dobnih skupina imaju 'krivu' poziciju. Ispitanici dobnog razreda iskazuju najmanje životno zadovoljstvo, baš kao i u istraživanju Blanchflowera i Oswalda (2006.) koji ističu kako SWB dolazi do minimuma (i kod muškaraca i žena) u kasnim 40-im godinama života. Oblik je ovih krivulja prvenstveno određen dobnim razredima koji se nalaze na vodoravnoj osi, tj. drugačijim definiranjem (grupiranjem) dobnih razreda dobili bi se drugačiji rezultati. Za raspravu 191 o mogućim razlozima U oblika krivulja vidjeti Lelkes, Grafikon 38. ukazuje kako se životno zadovoljstvo povećava daljnjim povećanjem prihoda. Ipak, iznimka su ispitanici bez primanja koji iskazuju prosječno veće zadovoljstvo čak i od skupine koja zarađuje do 4.000kn. Razlog tome može biti što se radi o nezaposlenim osobama, uzdržavanim osobama ili onima koji rade na crno te koji nisu željeli u upitniku 'prijaviti' tu vrstu primanja koja se ne odvija putem formalnih tržišnih procesa. Osjećaj sreće jako varira u odnosu na mjesečna neto primanja ispitanika. Iznimno visoku prosječnu ocjenu sreće (čak 3,79) imaju ispitanici bez mjesečnih primanja. Ovdje se velikim dijelom radi o studentima koji nemaju svoja formalna mjesečna primanja već troše ona od roditelja. Ovakva je krivulja osjećaja sreće na tragu promišljanja kako sreća, barem u kontekstu osjećaja, nije u direktnoj linearnoj vezi s većom razinom primanja. Ipak ovakve rezultate treba uzeti u obzir samo indikativno. Grafikon 38.: Prikaz povezanosti osjećaja sreće i životnog zadovoljstva s razinom primanja 191 U prosincu je godine u Ekonomistu (engl. The Economist) objavljen članak na temu U - oblika krivulje. Članak je dostupan na The Economist, [pristupljeno ] 199

208 Nadalje, kod oba prikazana grafikona uglavnom se radi o blagim povezanostima kao što ilustrira korelacijska matrica (Tablica 31.) nalazi se niska negativna povezanost dobi i zadovoljstva životom te niska pozitivna povezanost primanja 192 i zadovoljstva životom. Tablica 31.: Korelacije životnog zadovoljstva s dobi i razinom primanja Dob Razina primanja Zadovoljstvo životom -,071 *,186 ** * korelacija je značajna uz p <.05, ** korelacija je značajna uz p <.01 Hipoteza o povećanju sreće i životnog zadovoljstva s višim stupnjem obrazovanja može se uvjetno potvrditi i ovdje (Grafikon 39.). Porastom razine obrazovanja proporcionalno raste i životno zadovoljstvo, dok kod trenutnog osjećaja sreće skupina ispitanika koju su završili fakultet (imaju višu ili visoku stručnu spremu) iskazuje nešto nižu razinu sreće. Grafikon 39.: Grafički prikaz povezanosti osjećaja sreće i životnog zadovoljstva s razinom obrazovanja Vrlo vjerojatno su takvi rezultati povezani s velikom nezaposlenošću koja pogađa mlađe visokoobrazovane osobe bez prethodnog radnog iskustva. Drugim riječima, oni jesu životno zadovoljniji od onih s nižim razinama obrazovanja, ali trenutno iskazuju nižu razinu sreće Regresijske analize za socio-demografske varijable Provedena je regresijska analiza koja iz nekog skupa varijabli, u ovom slučaju to su socio-demografske karakteristike, izvlači podskup varijabli koji najbolje 192 Pri računanju korelacije zadovoljstva životom i razine primanja, isključena je skupina bez primanja s obzirom da ih je nemoguće jasno klasificirati (uzdržavani, nezaposleni, djeca, itd.). 200

209 objašnjava variranje u kriteriju. Drugim riječima, ovom se analizom dolazi do karakteristika na osnovu čijih se poznatih vrijednosti može predviđati, u ovom slučaju, zadovoljstvo životom ili osjećaj sreće. Provedena je regresijska analiza stupnjevitom metodom za kriterij zadovoljstva životom uz socio-demografske varijable kao prediktore (Tablica 32.). Autokorelacije (Prilog 6.) su ukazale kako sve varijable osim spola imaju potencijal za valjane prediktore te je s tom pretpostavkom i provedena regresijska analiza. Uz beta koeficijente (ß) i značajnosti (p) u Tablici 36. navedeni su i faktori inflacije varijance (engl. Variance Inflation Factor - VIF) koji su standardni pokazatelji multikolinearnosti. VIF indikatori pomažu u detekciji multikolinearnosti - fenomena pri kojemu su dva ili više prediktora značajno povezani što za posljedicu ima mogućnost pogrešne procjene doprinosa pojedinih prediktora, ali ne utječe na valjanost modela u cjelini. Načelni kriteriji pri evaluaciji inflacije varijance su vrijednosti faktora veće od 5, čime je moguće zaključiti kako prikazani model ne budi sumnje u multikorelirane prediktore. Tablica 32.: Regresijska analiza socio-demografskih varijabli i zadovoljstva životom ß t p VIF razina obrazovanja,138 3,536,001 1,581 primanja,139 3,293,001 1,843 zaposlenje,144-3,111,005 1,911 dob -,129-2,121,002 1,780 U konačnici su zadržana 4 prediktora koji objašnjavaju 4,2% varijance (R = 0,217, R 2 = 0,042), drugim riječima socio-demografske varijable ne objašnjavaju adekvatno zadovoljstvo životom. Načelno govoreći, obrazovaniji građani s višim primanjima te mlađi i zaposleni građani bit će nešto zadovoljniji životom. Faktori inflacije varijacije ukazuju kako ne postoje problem multikolinearnosti. Ispitan je i utjecaj socio-demografskih varijabli na osjećaj sreće (Tablica 33.). Korelacijska matrica pokazala je značajnu povezanost s dobi ispitanika (Prilog 6.). Zbog mogućih moderatorskih i medijatorskih efekata provedena je regresijska analiza stupnjevitom metodom. Tablica 33.: Regresijska analiza socio-demografskih varijabli i osjećaj sreće ß t p dob -,059-3,743,001 Analiza je pokazala kako je dob jedini značajan prediktor u okviru postavljenog modela. Rezultati ukazuju kako su mlađi Osječani nešto sretniji od starijih Osječana, iako ova veza objašnjava samo 1,3% varijance sreće pojedinca (R = 0,118, R 2 = 0,013). 201

210 Indeks sreće grada Osijeka Iako je iz svega do sada iznesenog u disertaciji vidljivo kako bi konkretniji i točniji naziv konstruiranog indeksa trebao obuhvaćati i riječi: percepcija građana, SWB, životno zadovoljstvo, kvaliteta života i slično, željelo se u samom nazivu ostaviti nešto zvučniju i ljudima jasniju riječ iz svakodnevnog života: sreća. I sami NIS je u svom nazivu prvotno trebao imati preko 10 riječi, ali se to izbjeglo te je odlučeno koristiti kraću, jednostavniju, zvučniju i široj javnosti lakše prihvaćeniju varijantu (riječ sreća nešto je s čim se ljudi lakše mogu poistovjetiti i razumjeti). Navedeno je naravno i u funkciji lakše popularizacije i prihvaćanja od šire mase ljudi. Isti su razlozi odabira naziva indeksa zadovoljstva u Gradu bili prisutni i ovdje. Prilikom kreacije podindeksa indeksa sreće grada Osijeka, u razmatranje su uzeti svi ranije prikazani indeksi i indikatori. Broj podindeksa se u različitim istraživanjima razlikuje te ovisi o samoj svrsi konstrukcije indeksa, organizaciji koja ih je kreirala, namjeni indeksa, konkretnom području za moguća buduća djelovanja i sl. Najvećim dijelom se pri odabiru varijabli slijedila metodologija prikazana u Eurobarometrovom izvješću iz rujna godine pod nazivom Well-being napravljenom na zahtjev Europske komisije. Izvješće obuhvaća analizu varijabli koje utječu na blagostanje i to u 15 europskih zemalja na temelju 35 fokus grupa. Nadalje, u izvješću je ocijenjena i važnost pojedinih varijabli u promatranim zemljama, potom je napravljena generalna lista varijabli, klaster analiza, rangiranje varijabli po važnosti i slično Konstrukcija indeksa sreće Sam izračun, tj. konstrukcija indeksa sreće grada Osijeka bazirana je na faktorskoj analizi (koja je rezultirala mjernim instrumentom), a koja je napravljena na ljestvici od 1 do 3 (jakost utjecaja pojedinih varijabli na životno zadovoljstvo). Drugim riječima, ciljem prikupljanja informacija o međuovisnostima u skupu 86 promatranih varijabli u istraživanju, napravljena je eksploratorna faktorska analiza. Ovom tehnikom reduciranja podataka željelo se iznaći način na koji ukupni skup varijabli može biti reduciran korištenjem manjeg skupa komponenti koje su klasificirane na smislen način. Faktorska analiza uobičajeno se provodi u nekoliko koraka. Slijedeći Pallant (2005.), ovdje su korištena tri koraka pojašnjena u nastavku. Prvi korak obuhvatio je procjenu prikladnosti podataka za faktorsku analizu. Ovdje se postavlja pitanje veličine uzorka potrebne za provedbu analize; načelno vrijedi pravilo što je veći uzorak, time bolje (u načelu je uzorak od 300 ispitanika dostatan). Uzorak provedenog istraživanja broji ispitanika što zasigurno udovoljava kriterijima veličine uzorka. Statistički alat SPSS omogućava procjenu prikladnosti podataka pomoću dvije statističke mjere: Kaiser-Meyer-Olkin mjere 202

211 adekvatnosti uzorka (KMO) i Bartlettovog testa sfernosti. Faktorska je analiza prikladna ukoliko je Bartlettov test značajan ( p <.05), dok KMO indeks varira u rasponu od 0 do 1 pri čemu se vrijednost od 0,6 smatra minimalnom za dobru faktorsku analizu (Tabachnick i Fidell, 2001.). Iz Tablice 34. vidljivo je kako i KMO i Bartlettov test imaju zadovoljavajuće vrijednosti. Tablica 34.: KMO mjera adekvatnosti i Bartlettov test KMO mjera adekvatnosti 0,931 Bartlettov Test približni Chi-Square ,659 stupnjevi slobode 946 značajnost 0,000 Korak dva obuhvatio je ekstrakciju faktora koja podrazumijeva određivanje najmanjeg broja faktora koji mogu biti korišteni kao najbolji reprezentanti međuovisnosti između skupa varijabli. Za određenje ovog broja dostupno je nekoliko tehnika ekstrakcije podataka, a tablicom (Prilog 5.) prikazana je metoda glavnih komponenti (engl. Principal Component Analysis) kao najčešće korištena tehnika za ovu svrhu. Kaiserov kriterij, scree test i paralelne analize također mogu biti tehnike korištene u ovom koraku kako bi potpomogle donošenje odluke o konačnom broju faktora. Prema Kaiserovom kriteriju faktori kojima je svojstvena vrijednost veća od 1 pogodni su za daljnje analize. U ovom slučaju, radilo se o devet faktora. Iz tog su razloga provedene faktorske analize s 9, 8, 7, 5, 6, 4, 3, i 2 faktora te se najboljom pokazala opcija s pet faktora koji objašnjavaju 46% varijance, a varijable su logično i smisleno svrstane u faktore. Pri tome je ograničenje faktorskog opterećenja bilo postavljeno na 0,45 zbog čega je u konačnici zadržano 44 od početnih 86 varijabli. Treći korak obuhvatio je rotaciju faktora i njihovo interpretiranje. Dva su glavna pristupa rotacije podataka koji rezultiraju nekoreliranima ili koreliranim faktorskim rješenjima. Tablicom 35. prikazana je rotacija faktora (Varimax normalizirana rotacija faktora). Tablica 35.: Tablica rotacije faktora Odrednice životnog zadovoljstva Struktura faktora i faktorska opterećenja povjerenje u političke institucije (npr. pravosuđe, uprava, političke stranke) 0,678 povjerenje u lokalnu vlast 0,657 količina kriminala 0,655 pravedna raspodjela novca 0,646 učinkovitost lokalne gradske politike 0,639 povećanje bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) 0,

212 učinkovitost lokalne policije 0,625 razina inflacije 0,619 političke slobode (demokracija) 0,591 životni standard 0,585 razina nezaposlenosti 0,585 sigurnost na ulicama 0,575 broj siromašnih ljudi (posebice beskućnika) 0,549 razvijenost infrastrukture (kanalizacija, voda) 0,549 količina brige (skrbi) za starije osobe 0,549 socijalne jednakosti (npr. spolne, vjerske) 0,535 pristup zdravstvenim uslugama 0,512 pristup osnovnim životnim potrebama 0,499 osjećaj pripadanja (prihvaćenosti) u društvu 0,641 ispunjenje vaših očekivanja, snova i želja 0,578 osobnost (sretnija /nesretnija osoba) 0,576 osjećaj sreće (trenutne pozitivne emocije) 0,571 količina poštovanja kojeg drugi imaju prema vama 0,571 ostvarenje osobnih ciljeva uspjeh 0,563 vaš izgled (općenito, težina, visina) 0,531 društvene aktivnosti (proslave, izlasci) 0,530 stupanj obrazovanja 0,516 količina samostalnosti (neovisnosti o drugima) 0,499 količina novca kojeg posjedujete 0,497 posjedovanje tehnologije (mobiteli, televizor, kompjuteri, ) 0,472 izgled i održavanje parkova 0,680 količina ponuđenih kulturnih aktivnosti 0,613 količina zelenih površina 0,612 informiranost o događanjima u gradu 0,602 rekreacijski programi - sportske mogućnosti 0,565 ugled kojeg grad Osijek ima u Hrvatskoj 0,556 zdravlje članova obitelji 0,780 odnosi u obitelji 0,746 zadovoljstvo članova vaše obitelji 0,742 vaše zdravlje (zdravstveno stanje) 0,484 radni odnos 0,583 radni (studijski) uvjeti 0,575 mogućnosti zaposlenja 0,570 mogućnosti obrazovanja 0,551 Ovim je postupkom utvrđeno kako se indeks sreće grada Osijeka kao mjerni instrument sastoji od ukupno 44 varijable koje su svrstane u 5 podindeksa. Ukupni 204

213 indeks sreće izračunat je kao ravnopravni prosjek njegovih podindeksa. Prosječan indeks zadovoljstva Osječana iznosi 3,44 (na mogućem raspon od 1 do 5), dakle ocjena nešto veća od neutralne koja bi, prilagodbom skale na 10 stupanjsku vjerojatno odgovarala uobičajenim rezultatima NIS-a. Ovdje je važno napomenuti kako sama vrijednost ukupnog indeksa sreće ne služi sama sebi jer se na osnovu nje ne može donijeti posebno vrijedan zaključak (osim, eventualno, vremenske ili međugradske usporedbe za što još nema dostupnih podataka). Poanta je stoga ovog indeksa vidjeti tko su najsretniji ljudi u konkretnom gradu (profil sretnog građanina) te kojim su podindeksima građani najviše/najmanje zadovoljni, tj. dati informacije nužne za kreaciju politike kojoj je cilj povećanje kvalitete života stanovnika u gradu Utjecaj socio-demografskih varijabli na indeks sreće Tko je najsretniji čovjek? Onaj koji cijeni postignuća drugih i raduje se njihovim zadovoljstvu kao da je njegovo vlastito. Johann Wolfgang von Goethe U okviru ovog odjeljka prikazana su odstupanja od ukupnog prosječnog indeksa sreće za modalitete različitih socio-demografskih karakteristika (sličnu metodu koristio je i Tomioka, 2004.). Grafikonom 40. prikazana su postotna odstupanja socio-demografskih varijabli (pozitivna i negativna) od prosječnog indeksa sreće prema sljedećoj formuli: č ć č č Drugim riječima, za svaku je socio-demografsku karakteristiku izračunat indeks sreće (kao i za svakog pojedinca) te je prosječna vrijednost tog indeksa sreće npr. ispitanika muškog spola uspoređena s prosječnom vrijednošću ukupnog indeksa sreće (koji, kako je već rečeno, iznosi 3,37. Time, primjerice, rezultat od -2% označava kako je za određeni modalitet nekog socio-demografskog obilježja indeks sreće za 2% niži od prosječnog ukupnog indeksa sreće, vice versa. Pomoću ovog je grafikona moguće utvrditi profil najsretnijeg Osječanina (gledajući pri tome najveća pozitivna odstupanja od ukupnog indeksa sreće) koji je muškarac, u dobi od 15 do 24 godine, zaposlen s primanjima od do kuna te ima stalan posao, a živi u izvanbračnoj zajednici u Industrijskoj četvrti. Najveća negativna odstupanja, zabilježena su kod ispitanika kojima je izvor primanja stipendija, kao i kod onih čija su mjesečna primanja do 1.000kn. 205

214 Primjerice, najsretnija osoba na svijetu je prema Gallupovom indeksu 193 muškarac (sretnih 67%, žena 66,6%), židovske vjeroispovijesti, visok (inteligentniji), stariji (najsretniji 65 g.), živi na Havajima, oženjen i ima djecu, privatni poduzetnik, zarađuje dosta novaca (granica $75.000). Profil sretnog Hrvata prema istraživanjima instituta Ivo Pilar iz i godine 194 glasi: on je zaposlen, ima dobre odnose u obitelji i dobro se slaže sa svojim prijateljima, zdravlje ga uglavnom služi, nije stariji od 35 godina, visoko je obrazovan, živi u urbanoj sredini negdje u Splitsko-dalmatinskoj županiji i mjesečno po članu obitelji zarađuje oko tri tisuće kuna. Grafikon 40.: Postotna odstupanja socio-demografskih varijabli od prosječnog indeksa sreće 193 Izvor: Danas.hr, [pristupljeno ] 194 Izvor podataka: Jutarnji list, [pristupljeno ] 206

215 Moguće je zaključiti kako se karakteristike profila najsretnijeg Osječanina u velikoj mjeri podudaraju s onima najsretnijeg Hrvata Analiza podindeksa sreće U ovom su odjeljku prezentirani rezultati na razini podindeksa. Za svaki podindeks prvo su prikazani rezultati faktorske analize i analize pouzdanosti kojom se za svaki podindeks provjerilo je li ljestvica pouzdana, tj. mjere li varijable isti konstrukt. Pouzdanosti podindeksa testirane su korištenjem koeficijenta pouzdanosti Cronbach alfa, korelacijama čestica prema ukupnom rezultatu i prosječnim korelacijama čestica prema ukupnom rezultatu. Potom su prikazane srednje vrijednosti ocjena varijabli koje ga konstruiraju, njihova jakost utjecaja na životno zadovoljstvo ispitanika, kao i pojašnjeni odabrani rezultati u kontekstu grada Osijeka. Gotovo svi podindeksi su u međusobnim umjerenim pozitivnim korelacijama (u Tablica 36.; r označava koeficijent korelacije). Pozitivne korelacije označavaju pozitivan smjer promjene; drugim riječima, promjena u jednom podindeksu praćena je promjenom u istom smjeru u drugom podindeksu. Tablica 36.: Koeficijenti korelacije podindeksa sreće (1) (2) (3) (4) (5) javno-političko okuženje (1) r 1 0,410** 0,600** 0,305** 0,498** osobno zadovoljstvo (2) r 0,410** 1 0,432** 0,328** 0,493** gradska sredina (3) r 0,600** 0,432** 1 0,177** 0,474** zdravlje i obitelj (4) r 0,305** 0,328** 0,177** 1 0,312** obrazovanje i zaposlenje (5) r 0,498** 0,493** 0,474** 0,312** 1 ** korelacija je značajna uz p <.01 Najjače pozitivno koreliraju podindeksi javno-političko okruženje i gradska sredina. Pet podindeksa detaljnije detaljnije su opisani u nastavku Podindeks javno-političko okruženje Prvi faktor ekstrahiran eksploratornom faktorskom analizom je podindeks naziva javno-političko okruženje, koji tumači 16,9% varijance. Sumarne vrijednosti faktorske analize za ovaj podindeks, kao i analiza pouzdanosti 18 varijabli koje ga konstruiraju, prikazane su Tablicom 37. Prosječne vrijednosti zadovoljstva ispitanika varijablama ovog podindeksa prikazane su Grafikonom 41. Od 18 varijabli, niti jedna nema prosječnu ocjenu zadovoljan, tj. 4 ili veću. Prosječna je vrijednost ovog podindeksa stoga 2,86 što ukazuje na nezadovoljstvo ispitanika. Promatrano na razini varijabli, ispitanici su 207

216 najveći stupanj zadovoljstva iskazali pristupom osnovnim životnim potrebama, razvijenošću infrastrukture i pristupom zdravstvenim uslugama, a najmanje razinom nezaposlenosti i povjerenjem u političke institucije (kao što su pravosuđe, uprava, političke stranke, itd.). Niže prosječne ocjene zadovoljstva od ukupne prosječne ocjene zadovoljstva podindeksom građani su dodijelili za čak 9 varijabli. Tablica 37.: Rezultati eksploratorne faktorske analize i analize pouzdanosti podindeksa javno-političko okruženje Sumarne vrijednosti za podindeks Čestice KČPUR povjerenje u političke institucije (npr. Aritmetička sredina: 38,95 Standardna devijacija: 9,07 Cronbach α: 0,913 Standardiziran Cronbach α: 0,912 Prosječna korelacija čestica: 0,367 0,702 pravosuđe, uprava, političke stranke) povjerenje u lokalnu vlast 0,691 količina kriminala 0,675 pravedna raspodjela novca 0,663 učinkovitost lokalne gradske politike 0,661 povećanje bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) 0,714 učinkovitost lokalne policije 0,639 razina inflacije 0,693 političke slobode (demokracija) 0,675 životni standard 0,610 razina nezaposlenosti 0,655 sigurnost na ulicama 0,609 broj siromašnih ljudi (posebice beskućnika) 0,598 razvijenost infrastrukture (kanalizacija, voda) 0,622 količina brige (skrbi) za starije osobe 0,576 socijalne jednakosti (npr. spolne, vjerske) 0,637 pristup zdravstvenim uslugama 0,498 pristup osnovnim životnim potrebama 0,488 Napomena: Kratica KČPUR označava korelaciju čestica prema ukupnom rezultatu Distribucija frekvencija zadovoljstva varijablama (ocjene od 1 do 5) prati prosječne ocjene prikazane Grafikonom 41. Preko 50% zadovoljnih ispitanika (ocjene 4 i 5) pronalazi se samo kod varijabli pristup osnovnim životnim potrebama (60,1%), razvijenost infrastrukture (53,6%) i pristup zdravstvenim uslugama (53,5%), preko 50% ispitanika nezadovoljno je (ocjene 1 i 2) razinom nezaposlenosti (66,5%), brojem siromašnih ljudi (51,20%) te povjerenjem u političke institucije (50,4%). Razina nezaposlenosti bilježi i najviše 'jako negativnih' i 'negativnih' utjecaja na životno zadovoljstvo. Drugim riječima, nositelji ekonomske politike trebaju nezaposlenost shvatiti kao najozbiljniji ekonomski problem u Gradu. Ukupno gledano, zadovoljstvo varijablama u ovom podindeksu ocijenjene su od strane ispitanika 27,53% ocjenama 4 i 5, 36,64% ocjenom 3 te 35,83% ocjenama 1 i

217 Grafikon 41.: Srednje vrijednosti 195 zadovoljstva varijablama podindeksa javnopolitičko okruženje Ciljem kreiranja politike kojoj će cilj biti osigurati uvjete pojedincima za povećanje kvalitete života, krucijalno je znati i koje varijable na njega imaju najjači, tj. najslabiji utjecaj na životno zadovoljstvo. Distribucija tog utjecaja prikazana je Grafikonom 42. pri čemu su varijable posložene prema kriteriju jačina utjecaja. Pristup zdravstvenim uslugama i pristup osnovnim životnim potrebama 196 varijable su koje najjače utječu na životno zadovoljstvo ispitanika u okviru ovog podindeksa (obje s prosječnim ocjenama utjecaja od 2,70). To potvrđuje dosadašnja saznanja iz područja ekonomije sreće prema kojima je upravo zadovoljenje osnovnih životnih potreba prijelomna točka razumijevanja životnog zadovoljstva. Razumljivo je kako svi ljudi žele imati pristup vodi, hrani, smještaju i sl., tj. žele živjeti život 195 Na svim grafikonima u okviru pet podindeksa, srednje vrijednosti odnose se na aritmetičke sredine. 196 U članku 2. Zakon o socijalnoj skrbi iz godine (NN 33/12), pod izrazom osnovne životne potrebe podrazumijeva se: prehrana, smještaj, odjeća i druge stvari za osobne potrebe, osobna njega, kućanske potrepštine, grijanje i zdravstvene potrebe, ali i sudjelovanje u životu zajednice. Kod djece i mladeži osnovne životne potrebe obuhvaćaju i potrebe koje prvenstveno proizlaze iz njihovog razvoja i odrastanja te odgoja i obrazovanja. Kod djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom osim osnovnih životnih potreba postoje dodatne potrebe koje proizlaze iz njihovog oštećenja zdravlja/invaliditeta za aktivno uključivanje u svakodnevni život zajednice. Izvor: Zakon.hr, [pristupljeno ] 209

218 dostojan čovjeka jer pristup osnovnim životnim potrebama uvjetuje postojanje života. Grafikon 42.: Distribucija ocjena jakosti utjecaja varijabli podindeksa javnopolitičko okruženje na životno zadovoljstvo Pristup osnovnim životnim potrebama povezan je i s mjesečnim troškovima tipične obitelji, a koji se razlikuju u gradovima Hrvatske. Istraživanje poslovnog subjekta Stratego PR savjetovanje d.o.o. (čije rezultate prenosi portal Kupac.hr) 197 uspoređivalo je mjesečne troškove tipične hrvatske obitelji koja broji 3 člana (što je blizu hrvatskog prosjeka od 3,2 člana u obitelji) u deset hrvatskih gradova 198, a rezultati svrstavaju Osijek na osmo mjesto, pri čemu je mjesečna košarica najskuplja u Varaždinu, a najpovoljnija u Slavonskom Brodu. Životni standard također je ocijenjen kao varijabla jakog utjecaja s ocjenom 2,66, kao i sigurnost na ulicama (2,67). Razina nezaposlenosti (jakost utjecaja 2,55) ima jači utjecaj na zadovoljstvo od inflacije (2,5), a do istih je rezultata došla i Malešević Perović (2008.) promatrajući važnost makroekonomskih varijabli na ekonomsko blagostanje u tranzicijskim zemljama. Doista, temeljni je egzistencijalni problem za ljude biti bez posla, tj. bez izvora sredstava za život, što je posebice značajno za gradske, urbane sredine u kojima stanovnici ne mogu tako lako standard života poboljšati ili temeljiti na poljoprivredi i drugim načinima prikupljanja sredstava potrebnih za život kao što to mogu, primjerice, stanovnici ruralnih sredina. Više riječi o nezaposlenosti u gradu Osijeku i mogućnostima zaposlenja 197 Detaljnije informacije o istraživanju i rezultatima dostupne su na Kupac.hr, [pristupljeno ] 198 Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Puli, Splitu, Dubrovniku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Zadru i Varaždinu. 210

219 bit će u okviru podindeksa obrazovanje i zaposlenje (odjeljak ) jer je nezaposlenost varijabla kod koje je omjer prosječne ocjene zadovoljstva i prosječne jačine utjecaja najnepovoljniji. Učinkovitost lokalne gradske politike nalazi se na posljednjem mjestu s prosječnom ocjenom jakosti utjecaja 2,20, a odmah do nje nalaze se povjerenje u političke institucije (2,23) i lokalnu vlast (2,25). Iako razlike u maksimalnoj i minimalnoj jačini utjecaja u okviru ovog podindeksa nisu velike, navedeni rezultati ipak pokazuju kako stanovnici učinkovitost lokalne politike kao i povjerenje ne prepoznaju kao ključne odrednice zadovoljstva. Razlozi za to mogu biti dvojaki: ili stanovnici misle kako lokalna gradska politika nema dovoljnu moć utjecaja zbog centraliziranih odluka, ili su od analize takvih učinaka 'digli ruke' jer su razočarani, nezainteresirani, apatični ili inertni. Slični trendovi prisutni su i u cijeloj zemlji što se najbolje vidi postotkom odaziva birača na izborima (za zastupnike u Sabor u prosincu godine nešto više od 54% 199 ), ili primjerice na državnom referendumu o pristupanju RH Europskoj uniji održanom u siječnju godine manje od 48% stanovništva 200. Iako postoji puno više načina za aktivno sudjelovanje u rastu i razvoju zajednice pored izlazaka na birališta, ipak je to jedan od osnovnih indikatora aktivnosti. Dakle, i sami stanovnici su neaktivni u stvaranju boljeg društva. Nameće se dojam kako ljudi žele bolje sutra, ali ih ne zanima kojim će se načinima i metodama to bolje sutra postići. Istraživanje SDP-a 201 pokazalo je kako čak 91,5% Osječana ne zna ni za jedan projekt svog gradonačelnika ili izjavljuju da ih nema; iako je ovo više politička opaska i svojevrsno 'nadmudrivanje' političkih stranaka, ipak govori kako ljudi ne prate zbivanja. Ovdje se ne želi govoriti o tome je li gradonačelnik Osijeka gospodin Krešimir Bubalo proveo dosta projekata ili ne, ali je evidentno kako ljudi s time nisu upoznati. To je područje u kojem treba doći do promjena jer građani trebaju osjećati kako politika, posebice lokalna, brine za njih i njihove potrebe te znati što to konkretno podrazumijeva. Sljedeći je problem povjerenje kojem ispitanici nisu dodijelili značajniju jakost utjecaja. Izvješće o društvenom razvoju iz godine naglasilo je negativan trend nepovjerenja u RH (u institucije pravnog sustava, Sabor, dnevni tisak, policiju i sindikate), potom širenje kulture cinizma i oportunističkog djelovanja, smanjenje gustoće društvenih mreža (smanjenje broja članova građanskih udruga) što negativno djeluje na samoorganiziranje kao način rješavanja lokalnih problema 199 Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske, 1_konacni.pdf, [pristupljeno ] 200 Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske, otpuni_rezultati_glasovanja_referendum.pdf, [pristupljeno ] 201 tportal.hr, [pristupljeno ] 211

220 te rašireno nepoštivanje normi (varanje države kroz neopravdane povlastice, korupcija, itd.). U prilog maloj razini povjerenja u institucije RH govore i rezultati istraživanja GfK Centra za istraživanje tržišta iz godine. Ispitanici su rangirali povjerenje u institucije ocjenama od 1 do 7 pri čemu je ocjena 1 značila uopće nemam povjerenja, a ocjena 7 imam puno povjerenja. Rezultati se znatno ne razlikuju u usporedbi s ranijim rezultatima iz i godine: povjerenje je u Hrvatskoj na niskoj razini. Ne previše značajno, ali polako raste povjerenje u televiziju i radio, policiju i državnu upravu. Najveće povjerenje građani imaju u ljude s kojima se druže, potom vojsku i crkvu. Isto istraživanje GfK-a iz godine pokazuje kako je u Hrvatskoj povjerenje slično kao i u 19 europskih zemalja i SAD-u; liječnici, crkva i vojska u svim zemljama bilježe najveće povjerenje, dok je ono u političke stranke najmanje. 202 Generalni je problem što u Hrvatskoj civilno društvo još uvijek nije u značajnijoj mjeri ispunilo svoju glavnu zadaću: bitu premosnica između vlasti i 'malih, običnih' ljudi te kao takvo generator povjerenja. Već je ranije bilo riječi o nordijskom modelu koji pokazuje kako je navedena interakcija itekako moguća i višestruko korisna. Iako je u Hrvatskoj zabilježen velik broj osnovanih udruga, malo je onih koje su stvarno aktivne. Argument važnosti razvoja civilnog društva na lokalnim razinama pružilo je istraživanje Pulsa iz godine 203 u dijelu ispitivanja povjerenja u pojedine razine vlasti u RH. Rezultati istraživanja pokazali su da građani najviše povjerenja imaju upravo u lokalne, tj. građanske i općinske vlasti (čak 38,1%), dok državna i županijska vlast bilježe 29%, tj. 15,3% respektivno. Glavni izvori povjerenja u lokalnu vlast su osjećaj blizine, bolje poznavanje ljudi te osjećaj da se brinu za lokalne probleme. Upravo je povjerenje jedan od temeljnih pojmova koji se često tumače u kontekstu socijalnog kapitala. Socijalni kapital (eng. social capital) 204 stari je koncept koji datira još iz 18. stoljeća, ali je nedavno revitaliziran raspravama o civilnom društvu 205 i njegovom aktivacijom. Socijalni kapital 206 predstavlja sklonost ka uzajamno korisnoj kolektivnoj akciji, a proizlazi iz kvalitete odnosa između ljudi u jednoj grupi ili zajednici (Krishna, 2002.). Putnam (1995.) ga definira i kao 202 Izvor: Poslovna mreža, Uvjerljivo najmanje povjerenje u političare, , dostupno na Poslovna mreža, [pristupljeno ] 203 Prezentacija rezultata istraživanja dostupna je na web stranici: [pristupljeno ] 204 U literaturi se socijalni kapital naziva i društveni kapital. Riječ je o sinonimu te su oba naziva u upotrebi. 205 Civilno društvo su institucije, organizacije, mreže i pojedinci (i njihove vrednote) smješteni između obitelji, države i tržišta, povezani nizom civilnih pravila koja zajedno dijele. Izvor: Centar za razvoj neprofitnih organizacija, [pristupljeno ] 206 Koncept socijalnog kapitala objedinjuje ekonomiju, politiku, razvojne teorije i sociologiju (ciljem opisivanja ljudskog ponašanja) te kao takav povezuje funkcije tržišta, regija, državne uprave i socijalni razvoj u jedan okvir. Stoga niti ne čudi široki spektar definicija socijalnog kapitala koji se može pronaći u literaturi. 212

221 kolektivnu vrijednost svih društvenih mreža i sklonosti koje proizlaze iz tih mreža u smislu uzajamnog pomaganja (norme uzajamnosti). Socijalni kapital uključuje razvijanje i održavanje relacija koje omogućavaju ljudima rad jednih s drugima i dijeljenje resursa. Fukuyama (2000.) socijalni kapital definira kao komponentu ljudskog kapitala koja omogućava članovima jednog društva da vjeruju jedni drugima i surađuju u formiranju novih grupa i udruženja. Živanović (2005.) o socijalnom kapitalu govori kao o prisutnosti povjerenja, normi i društvenih mreža koje omogućavaju društvenu akciju na blagostanje i pojedinaca i društva u cjelini. Nadalje, socijalni kapital se može shvatiti kao društveni (zajednički) resurs koji olakšava i/ili otežava pristup pojedinca drugim društvenim, ekonomskim ili prirodnim resursima i koji djeluje na socijalnu uključenost koja podrazumijeva uživanje u bogatoj mreži kontakata s prijateljima, obitelji i širom zajednicom. Izvori socijalnog kapitala stoga su svuda u okolini čovjeka; od obitelji, grupe prijatelja, obrazovanja, religije, civilnog društva, poslovnog sustava, grada, regije, države. Socijalni kapital je vezivni materijal, ljepilo koje pomaže ljudima da svoje ostale financijske, fizičke i ljudske kapitale stave u funkciju unaprjeđenja svog zajedničkog dobra, rasta i razvoja. Preko relacija s kolegama, prijateljima i klijentima dobiva se mogućnost transformacije financijskog i ljudskog kapitala u profit. Kaže se kako financijski kapital počiva na bankovnim računima, fizički kapital u zgradama, ljudski kapital u glavama, a socijalni kapital u strukturama odnosa među ljudima. Stoga, da bi čovjek posjedovao socijalni kapital mora biti povezan s drugim ljudima. Bez socijalnog kapitala, financijski i ljudski kapital se ne mogu realizirati i predstavljaju 'mrtvi kapital' (Zečević, 2007.). Način i uvjeti povezivanja s drugima imaju značajne implikacije na blagostanje ljudi, bez obzira žive li oni u bogatim ili siromašnim zemljama. Promocija socijalnog kapitala zajednice izuzetno je važna jer omogućava uspješnije korištenje ostalih vrsta kapitala, a posebice akumuliranog ljudskog kapitala. Doista, najvažniji i nepresušivi resurs svake obitelji, tvrtke, grane industrije, grada, regije, županije i države zasigurno su ljudi, tj. ljudski resursi i potencijali. Bez ljudi i povjerenja (koje je vezivni materijal međuljudskih odnosa) nikakva suradnja i zajedništvo u ciljevima nisu mogući te su procesi koji osiguravaju socijalnu koheziju i zajedničko djelovanje za ostvarenje ciljeva na svim razinama znatno usporeni i otežani. Progres zajednice stoga je nemoguć bez povjerenja koje čini jednu od temeljnih odrednica socijalnog kapitala, čime ono postaje nužna pretpostavka uspješnog povezivanja, suradnje i kooperativnosti zajednice te njezina inicijalna pretpostavka. U procesu izgradnje i povećanja povjerenja, organizacije civilnog društva imaju značajnu ulogu, ali one u Hrvatskoj često imaju loš uspjeh u predstavljanju interesa svojih članova i građana predstavnicima vlasti. Na taj način dovode se u pitanje vrijednosti koje proizlaze iz lokalnih i regionalnih pomaka, zanemarujući pri 213

222 tome činjenicu kako se razvoj događa svaki dan u životu unutar malih zajednica. Nadalje, uništava se socijalni kapital koji kao sustav normi, vrijednosti i mreža (unutar zajednice/društva) olakšava i koordinira kolektivnu akciju te povećava učinkovitost u društvu. Osobe koje žive u zajednicama u kojima je razvijeno povjerenje imaju veće šanse biti sretnije, zdravije i živjeti duže. Iz tih je razloga u zajednicama koje su dobro povezane i imaju razvijene mreže puno lakše mobilizirati ljude na akciju u cilju rješavanja zajedničkih problema i zadovoljavanja kolektivnih potreba jer ono, kako ističe Matić (2000.), nije samo svojstvo pojedinca, već i cijele socijalne strukture - javno dobro neophodno za održanje predvidivih, stabilnih društvenih odnosa i suradnje među članovima zajednice. Politika svakako treba voditi računa i o propitivanju zadovoljstva provedenim mjerama, ili još bolje, a na tragu onoga što i predstavlja crvenu nit ove disertacije, unaprijed istražiti percepciju građana nakon čega bi uslijedila kreacija politike na obostranu korist (a u skladu s mogućnostima). U takvom procesu, povjerenje između dionika je ključno Podindeks osobno zadovoljstvo Drugi faktor generiran iz faktorske analize obuhvaća 12 varijabli koje se zajednički mogu nazvati podindeks osobno zadovoljstvo. Ovaj podindeks objašnjava 9,6% varijance, a rezultati analiza za razinu podindeksa prikazani su Tablicom 38. Tablica 38.: Rezultati eksploratorne faktorske analize i analize pouzdanosti podindeksa osobno zadovoljstvo Sumarne vrijednosti za Čestice KČPUR podindeks Aritmetička sredina: 24,74 Standardna devijacija: 5,42 Cronbach α: 0,828 Standardiziran Cronbach α: 0,828 Prosječna korelacija čestica: 0,386 osjećaj pripadanja (prihvaćenosti) u društvu 0,492 ispunjenje vaših očekivanja, snova i želja 0,635 osobnost (sretnija /nesretnija osoba) 0,611 osjećaj sreće (trenutne pozitivne emocije) 0,603 količina poštovanja kojeg drugi imaju prema vama 0,581 ostvarenje osobnih ciljeva - uspjeh 0,652 vaš izgled (općenito, težina, visina) 0,561 društvene aktivnosti (proslave, izlasci) 0,576 stupanj obrazovanja 0,616 količina samostalnosti (neovisnosti o drugima) 0,565 količina novca kojeg posjedujete 0,520 posjedovanje tehnologije (mobiteli, televizor, kompjuteri, ) 0,491 Napomena: Kratica KČPUR označava korelaciju čestica prema ukupnom rezultatu 214

223 Iz Grafikona 43. koji prikazuje srednje vrijednosti zadovoljstva s 12 varijabli ovog podindeksa moguće je uočiti kako niti u ovom podindeksu ispitanici nisu zadovoljni varijablama koje ga konstruiraju. Najbliže ocjeni 4 koja izražava zadovoljstvo približila se varijabla osjećaj sreće (trenutne pozitivne emocije), tj. afektivna komponenta SWB. S obzirom na prosječnu vrijednost podindeksa osobno zadovoljstvo od 3,64, može se reći kako su građani ipak nešto više zadovoljniji s pet varijabli koje imaju veće prosječne vrijednosti zadovoljstva. Ipak, čak sedam njih ima niže vrijednosti zadovoljstva od samog podindeksa. Ispitanici su najmanje zadovoljni količinom novca kojeg posjeduju i ispunjenjem očekivanja, snova i želja. Grafikon 43.: Srednje vrijednosti zadovoljstva varijablama podindeksa osobno zadovoljstvo Količina novca često se povezuje s ekonomskom situacijom, tj. nekim varijablama koje su već obuhvaćene u prethodnom podindeksu te je ona u velikoj mjeri ovisna o situaciji u državi i gradu. Ostale varijable ovog podindeksa nisu u izravnoj vezi s objektivnim pokazateljima blagostanja u nekom gradu ili zajednici jer su više subjektivne prirode zbog čega na njih u najvećoj mjeri mogu djelovati upravo sami pojedinci. Naravno, ne treba zanemariti i utjecaj općenite situacije u gradu i okolnosti koje karakteriziraju život u njemu kao moguće važne izvore utjecaja na varijable osobnog zadovoljstva. Osjećaj sreće također je prvi na listi varijabli ako se u obzir uzme jakost njihova utjecaja na životno zadovoljstvo (Grafikon 44.) s prosječnom ocjenom 2,45. Vanjska manifestacija osjećaja sreće ljudi najčešće se izražava i prepoznaje po osmijehu. Stoga ovakvi rezultati ne čude jer se smijeh danas često naziva mentalnom higijenom; tijekom smijanja oslobađaju se hormoni sreće serotonin 215

224 (prirodni antidepresiv), ali i endorfin (prirodni hormon protiv bolova). Šestog svibnja svake se godine obilježava Svjetski dan smijeha. Stara uzrečica Smijeh je lijek nedavno je dobila i znanstvenu potvrdu; smijeh snižava krvni tlak i smanjuje razinu šećera u krvi, razgrađuje hormone stresa, opušta tijelo i duh. U svijetu je već uobičajena praksa osnivanja klubova smijeha koji svoje korijene imaju u Indiji, a u kojima se prakticiraju vježbe koje potiču na smijeh, poput joge smijeha 207. Za očekivati je kako će se i u Hrvatskoj proširiti takvi trendovi; za sada se radionice joge smijeha izvode samo u Zagrebu. Takve bi klubove smijeha i radionice trebalo organizirati i u drugim gradovima Hrvatske kako bi građani mogli grupno prakticirati ovu terapiju za povećanje afektivne, a posljedično i kognitivne sreće. U svibnju godine je na Tportalu objavljen članak naslova Osijek je depresivan i pun mržnje, a do čega je došlo istraživanje portala New Europe 208 ukazujući kako je Osijek jedno od najdepresivnijih mjesta 28. države članice EU. U istom kontekstu govore i već prikazani rezultati NIS-a prema kojima su stanovnici istočne Hrvatske jedni od najmanje sretnih. Udruga Breza pokrenula je projekt Osijek-Grad dobrih poruka koji se provodi u okviru europskog programa Obrazovanje i kultura Mladi na djelu i uz potporu Grada Osijeka, a koji ima za cilj dobrim porukama (njih 200) povećati raspoloženje građana Osijeka ispisujući ih na zidovima, tramvajima, pothodnicima i sl. 209 Grafikon 44.: Distribucija ocjena jakosti utjecaja varijabli podindeksa osobno zadovoljstvo na životno zadovoljstvo 207 Više informacija o jogi smijeha dostupno je na web stranici udruge Laughter Yoga International, [pristupljeno ] 208 Dostupno na tportal.hr, [pristupljeno ] 209 Više informacija o projektu kao i promotivni spot za projekt dostupni su na Udruga Breza, [pristupljeno ] 216

225 Afektivnu sreću slijedi ostvarenje osobnih ciljeva (prosječna jakost utjecaja 2,31), osobnost (2,30), količina samostalnosti (2,29), količina poštovanja kojeg drugi imaju prema vama (2,20), osjećaj pripadanja i ispunjenje očekivanja (2,09). Ostale varijable imaju prosječnu jakost utjecajan manju od 2. Najveća razlika ocjena zadovoljstva i jakosti utjecaja nalazi se kod varijable ispunjenje vaših snova, očekivanja i želja. Općeniti izgled (vanjština, visina, težina) ispitanicima je (uz posjedovanje tehnologije) varijabla koja najslabije utječe na životno zadovoljstvo. Ovakvi rezultati slijede Miljković i Rijavec (2008.) koje su također zaključile kako izgled nije značajna odrednica sreće, te kako ljepši ili manje ljepši ljudi nisu više ili manje sretni. Dobro je što posjedovanje tehnologije nema veću jakost utjecaja na životno zadovoljstvo, iako se čini kako su u svakodnevnom životu stvari drugačije postavljene. Navedeno se prije svega ogleda u posjedovanju informacijskokomunikacijske tehnologije, poput televizora, kompjutera, mobitela i slično. Naime, u današnje vrijeme prisutan je negativan utjecaj poruka iz medija koje oblikuju javno mnijenje i utječu na čovjeka. Posebice je ovo opasno za djecu koja su okružena brojnim medijima i tehnološkim dostignućima koji ih uvlače u virtualne svjetove, smanjuje se izravna komunikacija te se nekvalitetno i nekreativno provodi slobodno vrijeme. Mediji su izrazito uspješni u narušavanju sreće i zadovoljstva ljudi u cijelom svijetu, što ciljanim i namjernim iznošenjem lošeg (a čime se kreira i mišljenje javnosti; ono što danas ne dođe u medije kao da se nije ni dogodilo), što nametanjem nekog idealiziranog ( ) svijeta koji nema puno veze sa stvarnošću. To stvara izuzetno plodnu podlogu za stalnu komparaciju s drugima, te time (kako je već pojašnjeno) smanjenje sreće i životnog zadovoljstva, depresivna stanja i narušavanje kvalitete života. I ovdje lokalna politika može djelovati; ne kontroliranjem i narušavanjem slobode medija već kroz aktivnu i kontinuiranu promociju boljih vijesti ('bijelih' naspram 'crnih'), uspjeha, događanja i sl. Možda bi i Osijek trebao provesti projekt sličan onome Udruge za izvannastavne i izvanškolske aktivnosti CINAZ iz Zadra iz godine naziva Deset dana bez ekrana 210, a u sklopu kojeg su djeca imala desetodnevnu apstinenciju od tri ekrana: kompjutora, televizora i mobitela. Rezultati ovog projekta bili su izvrsni, djeca i roditelji oduševljeni. Ovo je vrlo važno za lokalnu politiku svakog grada; na mladima svijet/grad ostaje, a uzme li se u obzir kako današnji mediji najvećim dijelom iznose negativne vijesti, potreba za preokretom je i više nego očita. Djeca neće sama od sebe odustati ili smanjiti korištenje ekrana, već pomoć i podrška treba doći od roditelja, nastavnika i grada. 210 Godine objavljen je i istoimeni priručnik. 217

226 U konačnici, za podindeks osobno zadovoljstvo važno je istaknuti kako osjećaj sreće predstavlja vrlo važnu odrednicu zadovoljstva koja na njega snažno i utječe. Navedeno potvrđuje kako je afektivna komponenta, tj. osjećaj pozitivnih emocija ljudima doista važan, čak važniji od, primjerice, izgleda. Pomake nabolje i poticaj za doslovce više smijeha u životima Osječana nije jednostavno napraviti. Svatko, naravno, sam sebi treba nastojati život učiniti boljim, sretnijim i ljepšim. Ali nije sve u rukama pojedinaca već i u okruženju, posebice lokalnom čije stanje ljudi najprije i najviše osjećaju. Više sreće značit će dugoročno i veće životno zadovoljstvo; stoga je proglas jasan: više sreće, manje stresa kako bi se lakše mogli ostvariti osobni ciljevi te ispunila očekivanja. Koje moguće poteze i politike taj proglas točnije treba obuhvaćati, zornije će prikazati rezultati ostalih podindeksa prikazanih u nastavku Podindeks gradska sredina Treći podindeks objašnjava 7,5% varijance, a obuhvaća varijable koje se odnose na zelene površine u gradu, sportske mogućnosti i sadržaje, kulturne sadržaje, informiranost o njima, tj. generalno na ugled grada i gradsku sredinu; ono što ga čini prepoznatljivim i drugačijim od drugih. Iz Tablice 39. vidljiva su zadovoljavajuća psihometrijska svojstva ovog podindeksa. Tablica 39.: Rezultati eksploratorne faktorske analize i analize pouzdanosti podindeksa gradska sredina Sumarne vrijednosti za Čestice KČPUR podindeks izgled i održavanje parkova 0,766 Aritmetička sredina: 11,62 količina ponuđenih kulturnih aktivnosti 0,730 Standardna devijacija: 3,36 Cronbach α: 0,804 količina zelenih površina 0,702 Standardiziran Cronbach α: 0,805 informiranost o događanjima u gradu 0,710 Prosječna korelacija čestica: rekreacijski programi - sportske 0,407 mogućnosti 0,681 ugled kojeg grad Osijek ima u Hrvatskoj 0,679 Napomena: Kratica KČPUR označava korelaciju čestica prema ukupnom rezultatu Ukupna prosječna vrijednost zadovoljstva ovim podindeksom je 3,42, a pojedinačne vrijednosti prikazane su Grafikonom 45. Samo dvije varijable imaju veće prosječne ocjene od podindeksa. Građani su najzadovoljniji količinom zelenih površina, a najmanje s ugledom kojeg grad Osijek ima u Hrvatskoj i količinom ponuđenih kulturnih aktivnosti. Posljednje dvije varijable imaju istu prosječnu ocjenu, ali varijabla ugled grada ima veće postotke ocjena koje ukazuju na nezadovoljstvo (1 i 2) i zadovoljstvo (4 i 5), a količina ponuđenih aktivnosti veći postotak neutralnih odgovora (ocjena 3). 218

227 Grafikon 45.: Srednje vrijednosti zadovoljstva varijablama podindeksa gradska sredina Parkova i zelenih površina u Osijeku doista ima zavidan broj, iako ih je u, ne tako davnoj prošlosti bilo još i više. 211 Međutim, dobra je povezanost unutar grada koji uz javni autobusni prijevoz ima i tramvaje 212 koji prometuju na četiri linije (tramvajima se pored Osijeka može voziti još samo u gradu Zagrebu). Osijek se u sklopu sportskih mogućnosti koje nudi može pohvaliti i s novim biciklističkim stazama čiji razvoj i promocija u kontekstu grada prijatelja bicikala (engl. bicycle friendly city) potiče sve veći broj građana na korištenje tog prijevoznog sredstva. Osijek je grad s najvećim brojem biciklističkih staza po glavi stanovnika čije korištenje ujedno i smanjenje onečišćenja i buku u samom gradu, te označava prakticiranje zdravijeg načina života. Lošija ocjena za količinu ponuđenih kulturnih aktivnosti ukazuje kako ima prostora za poboljšanja, iako u Gradu ne manjka kulturnih aktivnosti 213 : kazališta, galerije, knjižnice, muzeji, kinematografi, i sl., kao niti društvenih aktivnosti od sportskih natjecanja, sajmova, izložbi, predavanja, raznih manifestacija i sl. Ipak, česti je problem njihova posjećenost, te, moguće i informiranost o njima. Distribucija jakosti utjecaja varijabli na zadovoljstvo prikazana je Grafikonom 46. Uzmu li se u obzir prosječne vrijednosti jakosti utjecaja, poredak varijabli je sljedeći: ugled kojeg grad Osijek ima u Hrvatskoj (2,47), izgled i održavanje parkova (2,32), rekreacijski programi - sportske mogućnosti (2,30), količina zelenih površina (2,24), informiranost o događanjima u gradu (2,19) te količina ponuđenih kulturnih aktivnosti (2,17). 211 Osječki predvrtovi, perivoji i parkovi mitteleuropskog štiha, Osijek031.com, [pristupljeno ] 212 Osijek se može pohvaliti da je imao tramvaj prije mnogih europskih i svjetskih gradova. Primjerice, imao ga je prije San Francisca kojemu je tramvaj danas jedan od zaštitnih znakova. Izvor: Gradski prijevoz putnika, [pristupljeno ] 213 Više informacija o kulturnim aktivnostima u Osijeku dostupno je na Kultura u Osijeku, [pristupljeno ], o svim društvenim aktivnostima na Turističkoj zajednici Grada Osijeka, [pristupljeno ] 219

228 Grafikon 46.: Distribucija ocjena jakosti utjecaja varijabli podindeksa gradska sredina na životno zadovoljstvo Ono što brine građane očigledno je ugled grada Osijeka u Hrvatskoj jer je to varijabla s najjačom jakosti utjecaja na zadovoljstvo, ali i najmanjim iskazanim zadovoljstvom. Možda je razlog tome što je grad Osijek poznat i u javnosti još uvijek percipiran kao grad-slučaj, što je potvrdilo i istraživanje identiteta grada Osijeka (2008.), u kojem je istaknuto kako percepcija stanovnika drugih gradova o Osijeku najčešće uključuje politička događanja, rijeku Dravu, ljepotu grada, dobru hranu i piće i ratna stradanja (Istraživanje identiteta Grada Osijeka, 2008.). Na službenoj web stranici Grada Osijeka, u ožujku godine postavljeno je istraživanje, tj. jedno pitanje Što je po vašem mišljenju najveći problem u našoj zajednici, a tiče se kvalitete života, mira i sigurnosti?. Na to pitanje zaključno s datumom odgovorilo je 1074 osobe, a rezultati su: nasilno ponašanje, posebice mladih (24%), nečistoća u gradu i ruševni objekti (24%), kriminal (18%), uništavanje javne imovine (17%), narušavanje javnog reda i mira (8%), organiziranost i sigurnost prometa (5%), nasilje u obitelji (4%). Javnost malo zna o konkretnim uspjesima konkretnih ljudi, ali je svakodnevno izvještena o ubojstvima, napadima, prevarama i slično. Nije onda niti čudno kako mnogi mladi smisao života pronalaze u virtualnom svijetu medija ili izlascima u Tvrđu. Ljudi su danas i manje zainteresirani za dobre i pozitivne vijesti i primjere; što jer ih dosta i manjka, što jer je kultura takva da se po inerciji vjeruje kako nije dobro i kako ništa ne valja. Jedan od razloga tome zasigurno je i percepcija društva koja se bazira na porukama iz medija. Ciljem promjene percepcije o zaostalom dijelu istočne Hrvatske, ali i boljem osjećaju njezinih stanovnik i sprječavanjem migracija u druga područja, potrebno je pokrenuti i medijsku kampanju koja će ovu regiju promovirati kao mjesto poželjno za život. Primjerice, Nova TV krajem godine pokrenula je akciju naziva Bolja Hrvatska u okviru koje se svaki tjedan donose priče o mladim, talentiranim, uspješnim ljudima koji su budućnost ove zemlje, o ljudima koji se nisu prepustili sudbini, već znanjem, trudom i voljom hrabro gaze naprijed, ruše 220

229 prepreke i stvaraju bolju Hrvatsku 214. Po uzoru na taj primjer, Osijek na lokalnim televizijama može imati emisije ili barem jednom tjedno priloge bolji Osijek (o pozitivnim primjerima, poduzetničkim pričama uspješnicama, i sl.) ili ponos Osijeka (ili ponos Essekera) poput portala Essekeri 215 ili uvesti dan sreće, dan građana ili nešto slično. Dobar primjer poticanja pozitivnih promjena je i portal koji objavljuje samo pozitivne vijesti iz medija i priče stanovnika, kao i jedno posebno izdanje dnevnih novina 24sata na dan naziva Samo dobre vijesti. Koliko je neobično kad dnevne novine pišu samo pozitivne, dobre i vesele vijesti potvrđuje i činjenica da su o toj neobičnosti odmah pisali i Forbes, Washington Post i brojni drugi. Dnevni list 24sata također je godine ustanovio i nagradu Ponos Hrvatske (kasnije je osnovana i istoimena udruga 216 ) koja se dodjeljuje građanima za hrabra djela, tj. za promicanje nesebičnosti i humanosti. Možda i lokalna glasila poput Glasa Slavonije, Osijek News-a, Epicentar Slavonije mogu poduzeti slične, ali ne i jednokratne inicijative već doista preusmjeriti na pozitivnu stranu stvarajući sinergijske učinke jer se iz lošega ne stvara dobro. O nekim projektima u gradu Osijeku koji su idejno bili dobro zamišljeni, danas više nema riječi od strane vodećih dionika. Jedan od njih je i brendiranje grada 217 Osijeka koje je trebalo biti rezultatom istraživanja stavova o životu u Gradu i razvojnim aspektima. Projekt je financiran od Grada i Turističke zajednice grada Osijeka 218, a prvi korak bilo je istraživanje identiteta grada Osijeka (provedeno u ožujku i travnju godine) 219 koje je obuhvatilo Osječane, ali i stanovnike drugih gradova: Rijeke, Zadra, Dubrovnika i Varaždina. Nažalost, web stranica projekta ( više nije aktivna, a na portalu Osijek031 zadnje vijesti o njemu objavljene su , tj. prije više od tri godine. Građani bi trebali aktivnije biti uključeni u civilno društvo; i negativno etabliranje Osijeka kao 'grada slučaja' što je prvenstveno uzrokovano aferama i političkim skandalima koji, jednim dijelom, još uvijek determiniraju percepciju o Gradu, čemu u prilog govore i rezultati spomenutog projekta brendiranja grada Osijeka. 214 Izvor: Dnevnik,hr, [pristupljeno ] 215 Nekomercijalni projekt koji na jednom mjestu nastoji objediniti podatke i multimedijalnu dokumentarističku građu o zaslužnim građanima Osijeka te ga predstaviti kao grad velikih ljudi, urbanog i poticajnog okruženja za pojedince. Više informacija na Essekeri.hr, [pristupljeno ] 216 Ponos Hrvatske - Udruga za promicanje hrabrosti, humanosti, nesebičnosti, [pristupljeno ] 217 Više o brendiranju gradova vidjeti u Paliaga (2008.) 218 Osijek031.com, [pristupljeno ] 219 Rezultate je pripremio Centar za psihodijagnostičke instrumente Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a dostupni su na Osijek031.com, [pristupljeno ] 221

230 Podindeks zdravlje i obitelj Podindeks zdravlje i obitelj opisuju četiri varijable: zdravlje ispitanika i članova njihove obitelji te odnosi u obitelji i zadovoljstvo članova obitelji, a on objašnjava 6,2% varijance. Rezultati eksploratorne faktorske analize i analize pouzdanosti podindeksa prikazani su Tablicom 40. iz koje je vidljivo kako podindeks zdravlje i obitelj ima zadovoljavajuća psihometrijska svojstva. Tablica 40.: Rezultati eksploratorne faktorske analize i analize pouzdanosti podindeksa zdravlje i obitelj Sumarne vrijednosti za podindeks Čestice KČPUR Aritmetička sredina: 11,01 Standardna devijacija: 1,64 Cronbach α: 0,744 Standardiziran Cronbach α: 0,753 Prosječna korelacija čestica: 0,432 zdravlje članova obitelji 0,800 odnosi u obitelji 0,787 zadovoljstvo članova vaše obitelji 0,797 vaše zdravlje (zdravstveno stanje) 0,646 Napomena: Kratica KČPUR označava korelaciju čestica prema ukupnom rezultatu Ovaj podindeks ima najveću prosječnu ocjenu zadovoljstva (4,05) te je jedini kojim su ispitanici zadovoljni. Slične rezultate pokazuje i ranije prikazani NIS-a kod kojeg je zadovoljstvo zdravljem komponenta koja je učestalo najbolje ocijenjena od strane Hrvata. I zadovoljstvo varijablama podindeksa ukazuje na vrijednosti veće od 4, osim u slučaju varijable vaše zdravlje (zdravstveno stanje) čija je prosječna vrijednost zadovoljstva 3,87 (Grafikon 47.). Grafikon 47.: Srednje vrijednosti zadovoljstva varijablama podindeksa zdravlje i obitelj Jačina utjecaja varijabli u ovom podindeksu na životno zadovoljstvo ukazuje kako Osječanima na zadovoljstvo jače utječe zdravlje i zadovoljstvo članova obitelji i odnosi u obitelji nego njihovo vlastito zdravlje (Grafikon 48.). Navedeno potvrđuje ranije naglašenu važnost socijalnog kapitala. Čak 80,10% ispitanika zadovoljstvo odnosima u obitelji ocijenilo je ocjenama 4 i

231 Ovaj podindeks ima i najjači iskazani utjecaj na životno zadovoljstvo od strane ispitanika. Takvi su rezultati uobičajeni jer ispitanici u istraživanjima često kao najvažniju odrednicu zadovoljstva ističu zdravlje; naravno, bolest znatno utječe na smanjenje kvalitete života, te u najgorim slučajevima i njegov prestanak. Grafikon 48.: Distribucija ocjena jakosti utjecaja varijabli podindeksa zdravlje i obitelj na životno zadovoljstvo Kada je riječ o zdravlju, posebnost zdravstvenih tegoba građana grada Osijeka (kao i cijele regije) statistički gledano su kardiovaskularne bolesti čiji je nastanak povezan sa snažnom hranom čija je konzumacija specifična za područje (poput slanine, kulena, kobasica i sl.), a prema kojima istočni dio Hrvatske, nažalost, prednjači. Među deset vodećih uzroka smrti u Županiji Osječko-baranjskoj na prvom je mjestu srčani, a na drugom moždani udar koji je u godini uzrokovao smrt u 18,94% umrlih (a u Republici Hrvatskoj također na drugom mjestu i uzrok smrti u 15,12%). Istovremeno, od deset vodećih dijagnoza koje su uzrokovale smrt stanovnika Županije osječko-baranjske osam dijagnoza odnose se na bolesti koje su povezane s aterosklerozom i nezdravim načinom života (Zavod za javno zdravstvo Županije osječko-baranjske, 2010.). Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo u godini od moždanog udara i drugih bolesti cirkulacijskog sustava umrlo je 52,01%, (a u Hrvatskoj 49,56%), od karcinoma 23,64% (u Hrvatskoj 25,75%), od dijabetesa i bolesti prehrane 2,85% (u Hrvatskoj 2,66%) stanovnika (Zavod za javno zdravstvo Županije osječkobaranjske, 2010.). Istraživanje sekularnog trenda umiranja od moždanog udara u Republici Hrvatskoj u razdoblju od od godine pokazalo je kako neprestano rastu standardizirane stope umiranja od ove bolesti, a da su te stope najviše upravo na Osječko-baranjske županije. Stres i nepovoljni socioekonomski uvjeti u poslijeratnom razdoblju također su pridonijeli pogoršanju epidemiološke situacije (Kadojić i dr., 2002., Kadojić i dr., 2005.). Pozitivno je što područje najvećeg grada u Slavoniji karakterizira kontinentalna klima pod okriljem koje građani uživaju blaga proljeća, vruća ljeta, kišne jeseni i hladne zime, tj. područje je klimatski pogodno za dobro raspoloženje ljudi. Poznato je kako meteorološke pojave i promjene utječu na raspoloženje, emocije, ponašanje i zdravlje ljudi. Kao radikalni primjer toga mogu se uzeti skandinavske zemlje koje, iako su sretne, imaju velike stope samoubojstava (što se često 223

232 objašnjava pomanjkanjem sunca bez kojeg nema života), tj. stanovnicima nedostaje vitamin B. Iako je zdravlje ljudima vrlo važno, često malo pozornosti i brige posvećuju održanju i očuvanju istoga, tj. malo se aktivno brinu o svom zdravlju. Primjerice, mali broj ljudi koristi mogućnost preventivnih pregleda na koje imaju pravo sve osigurane osobe (koje je u godini na razini Županije obavilo 753 osobe što je vrlo mali broj) 220, a pomoću kojih je moguće pravovremeno otkrivanje faktora rizika i simptoma kroničnih i drugih bolesti te očuvanje toliko važnog zdravlja Podindeks obrazovanje i zaposlenje Zadnji (peti) podindeks obuhvaća četiri varijable koje se odnose na radne i obrazovne mogućnosti, a objašnjava 5,85% varijance. Detaljnije vrijednosti podindeksa navedene su u Tablici 41. iz koje je vidljivo kako je pouzdanost podindeksa dobra (Cronbach alfa = 0,725), a prema korelacijama čestica prema ukupnom podindeksu može se zaključiti kako iste zadovoljavajuće mjere konstrukt. Tablica 41.: Rezultati eksploratorne faktorske analize i analize pouzdanosti podindeksa obrazovanje i zaposlenje Sumarne vrijednosti za podindeks Čestice KČPUR Aritmetička sredina: 8,85 radni odnos 0,740 Standardna devijacija: 2,42 Cronbach α: 0,725 radni (studijski) uvjeti 0,729 Standardiziran Cronbach α: 0,725 mogućnosti zaposlenja 0,748 Prosječna korelacija čestica: 0,398 mogućnosti obrazovanja 0,745 Napomena: Kratica KČPUR označava korelaciju čestica prema ukupnom rezultatu Od četiri varijable, ispitanici su najveće prosječno zadovoljstvo iskazali radnim odnosom, a najmanje mogućnostima zaposlenja (Grafikon 49.). Analiza jačine utjecaja pojedine varijable pokazuje kako najjači utjecaj ima upravo varijabla mogućnost zaposlenja (prosječna jakost 2,66). Dakle, varijabla mogućnosti zaposlenja ima najjači utjecaj na životno zadovoljstvo ispitanika i najmanju prosječnu vrijednost zadovoljstva. Ovakvi rezultati nisu najbolji, ali je dobro što se radi o području u kojem lokalna politika može najviše djelovati. 220 Kraljik, 2010., dostupno na stranicama Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, [pristupljeno ] 224

233 Grafikon 49.: Distribucija ocjena jakosti utjecaja varijabli podindeksa obrazovanje i zaposlenje na životno zadovoljstvo Analogno, mogućnosti zaposlenja područje su koje bilježi najveće nezadovoljstvo: čak 64,70% ispitanika dalo je ocjenu 1 ili 2 (nezadovoljstvo), 19,90% ispitanika dalo je neutralnu ocjenu, zadovoljnih je svega 15,40% (Grafikon 50.). Grafikon 50.: Srednje vrijednosti zadovoljstva varijablama podindeksa obrazovanje i zaposlenje Ovakvi rezultati ne iznenađuju s obzirom da je u Osječko-baranjskoj županiji stopa nezaposlenost u veljači godine bila 10,5% ili osobe (HZZ, 2012.) što ju svrstava na treće mjesto iza Splitsko-dalmatinske županije (13,5% nezaposlenih osoba) i Grada Zagreba (12,1%), a u gradu Osijeku je u i bilo nezaposleno oko osoba 221, tj. krajem veljače godine osobe ili 17% 222. Navedeni statistički podaci argumentiraju kako se pri procjeni mogućnosti zaposlenja od strane građana ne radi o situaciji 'lažni pakao' koju je opisao Michalos (2008.), već o situaciji 'pravog pakla': uvjeti života su loši, kao i percepcija o njima. Istu su zabrinutost iskazali gospodarstvenici i lokalna samouprava rangirajući nezaposlenost na sam vrh ljestvice problema Grada Osijeka (Singer i dr., 2006.). Mogućnosti zaposlenja ujedno su i jedina varijabla čija je prosječna vrijednost (2,26) manja od ukupne prosječne vrijednosti ovog podindeksa (3,21). 221 Hrvatski zavod za zapošljavanje, [pristupljeno ] 222 Osijek Online, osobe-jos-uvijek-smo-ispod-hrvatskog-prosjeka.html, [pristupljeno ] 225

234 Rezultati istraživanja pokazuju kako bi za povećanje životnog zadovoljstva građana grada Osijeka, politiku zapošljavanja bilo dobro imenovati jednom od najvažnijih politika na kojoj se temelji postizanje progresa grada Osijeka. Takva politika odnosi se na stvaranje povoljne poslovne klime i njegovanje novih poduzetničkih pothvata, tj. na povećanje radnih mjesta u gradu Osijeku, a za što isti ima kapacitete koje potvrđuje itekako uspješna prošlost. Nekada je Osijek (oko 1800-te godine) bio najveći hrvatski grad čijim se razvojem razvijalo i gospodarstvo te je Osijek poslije Zagreba bio najznačajnije industrijsko, obrtničko i trgovačko središte Hrvatske. Kasnijim daljnjim razvojem povećavao se broj zaposlenih ljudi u tekstilnoj industriji (npr. Svilana, modna konfekcija Slavonija, LIO, Tekos, Mara, itd.), kemijskoj (npr. Saponia), prehrambenoj (npr. Sloboda u sastavu industrijsko poljoprivrednog kombinata - IPK - današnja Karolina, Kandit, Tvornica mlijeka i mliječnih proizvoda - današnji Meggle, Frigis, Silosi Osijek), kožarskoj (npr. Tvornica kože Osijek, Tekos), metalnoj (npr. OLT, MIO standard) i drvnoj industriji (npr. Mobilia, Litokarton). Značajne su također bile i Tvornica žigica Drava, Niveta, Osječka pivovara kao prva u Hrvatskoj i sl. Nažalost, danas su samo rijetke od navedenih tvornica aktivne, a njihove se aktivnosti i poslovanje ne mogu mjeriti prijašnjim gabaritima. Neki od poslovnih subjekata koji su također do nedavno značajno pridonosili gospodarskom razvoju grada Osijeka su: Tehnika-beton, Gradnja, Panonija, UGO (Ugostiteljstvo Osijek) centar, Vodogradnja, Luka Tranzit, Kovinar, Elektrometal, HEP, Željezar Osijek, itd. Može se reći kako je to bilo zlatno doba grada Osijeka, kada je u okružju socijalizma sve bilo podređeno interesu zajednice kroz koji, shodno, građani dobiju osobnu sigurnost. Naglasak je bio na proizvodnji koja stvara nove vrijednosti; proizvodilo se puno robe koja je bila jeftina te time dostupna većem broju ljudi čime je rastao standard života. Proizvodnja se odvijala pod kapom centralizma kojeg je, za razliku od danas, karakterizirao nizak stupanj korupcije i kriminala i strog režim uvjeta rada (npr. za ukradenih 10 litara goriva u Panoniji radnik bi dobio otkaz). Na snazi je bila i socijalna pravda (bilo je radnih mjesta, poslovni su subjekti davali stanove uz određene uvjete, krediti su bili povoljniji, osiguran je bio pristup zdravstvenim uslugama kao i besplatno školovanje) te se osjećala socijalna sigurnost (tko je htio raditi i zaraditi za život imao je za to šanse i mogućnosti). Rečeno popularnijim terminom, razvijeniji je bio socijalni kapital, vladalo je veće povjerenje (kako između ljudi tako i na relaciji građani - politika). Iako su većinu navedenih subjekata prvotno pokrenuli inozemni privatnici, veći dio subjekata kasnije je nacionaliziran. Uslijed, prvenstveno, ratnih događanja tijekom Domovinskog rata , nekontrolirane privatizacije (koju prije svega karakteriziraju osobni, a ne širi 226

235 društveni interesi) i gubitka tržišta bivše Jugoslavije, došlo je do velikih osipanja i gašenja poslovnih subjekata te, posljedično, i proizvodnje te odumiranja industrija. Sve navedeno, uz generalno pogoršanje ekonomskog stanja u cijeloj državi i regiji (kao i na europskom i svjetskom tržištu), dovelo je do smanjenja životnog standarda. Jasna logika nalaže da ako vlasnik poslovnog subjekta otvoreno 'gura' samo svoje interese, radnici dugoročno neće biti motivirani raditi bolje, više i produktivnije te i oni počinju 'voditi' sličnu politiku baziranu na osobnim interesima, manje i lošije rade (ili barem ne iskorištavaju u potpunosti svoje kapacitete), a čime poslovni subjekt kroz vrijeme gubi i stvara se svojevrsni začarani krug. Na mogućnosti zaposlenja lokalna politika može i treba utjecati, kao i drugi, ne manje važni akteri. Putovi proaktivne politike koja povećava mogućnosti zaposlenja mogu obuhvaćati poticaje za otvaranje novih tvrtki, širenje kapaciteta postojećih tvrtki, bolje iskorištavanje projekata Europske unije (poput projekta Work abroad 223 kojeg je proveo Hrvatski zavod za zapošljavanje Područna služba Osijek), poticanje cjeloživotnog učenja i mogućnosti doškolovanja kroz organizaciju i provedbu većeg broja raznolikih radionica 224 koje imaju za cilj povećati šanse za zapošljavanje (poput pisanja životopisa), a mogu biti usmjerene specifičnim ciljnim skupinama (npr. mladim osobama bez formalnog radnog iskustva koje se prvi put nalaze na tržištu rada ili posebni programi osposobljavanja za dugotrajno nezaposlene ili priprema za mogućnost zapošljavanja na europskom tržištu rada), omogućiti osobama s invaliditetom lakši pristup radnim mjestima, ubrzati proces zapošljavanja i informiranja radnika korištenjem informacijsko-komunikacijske tehnologije i baza podataka, organizirati javna događanja i manifestacije (konferencije, forume, okrugle stolove) poput sajma poslova kojem je petom po redu domaćin bio i Osijek uz još 22 hrvatska grada 225, njegovati projekt Career day koji u organizaciji Studentske organizacije AIESEC Osijek okuplja gospodarstvenike iz Osijeka (i regije) i studente koji završavaju fakultete što pridonosi većoj prohodnosti informacija i uspješnijoj komunikaciji na relaciji poslodavac radnik i slično. Iako su u nekima od predloženih aktivnosti već poduzete određene mjere te iako su poticaji pojedinačnih aktera svakako hvale vrijedne akcije koje imaju određene mjerljive učinke, s obzirom na navedenu statistiku nezaposlenosti (a i iskazanu važnost zaposlenja za zadovoljstvo građana ovim istraživanjem), potrebni su obostrani doprinosi; dakle i oni od strane lokalne vlast. 223 Više informacija o projektu dostupno je na Hrvatski zavod za zapošljavanje, [pristupljeno ] 224 HZZ Područna služba Osijek organizira radionice pod nazivima: Metode samoprocjene, Kako tražiti posao i Kako se predstaviti poslodavcu. Hrvatski zavod za zapošljavanje, [pristupljeno ] 225 Osijek Online, [pristupljeno ] 227

236 U današnje vrijeme, Grad potiče proizvodnju i zapošljavanje, primjerice, kroz suradnju s BIOS-om d.o.o. (poduzetničkim inkubatorom koji poticanjem razvoja malog i srednjeg poduzetništva nastoji smanjiti nezaposlenost i sudjelovati u gospodarskom razvoju) i poslovnim inkubatorom Tehnologijsko razvojni centar u Osijeku d.o.o. (TERA - također poticanje razvoja poslovnih subjekata koji primjenjuju nove tehnologije i inovacije te stvaraju nova radna mjesta), programom poticanja razvoja poduzetništva na području Grada Osijeka za razdoblje od do godine kroz nekoliko konkretnih projekata 226 kojima je, između ostalog, predviđeno i subvencioniranje kamata, organiziranje Osječkog sajma i Međunarodne konferencije o poduzetništvu, potpore klasterima, inovatorima i tradicionalnim obrtima, i sl. Hoće li se Osijek uspjeti preorijentirati, ostaje vidjeti. Problemima nezaposlenosti bavi se i projekt Mladi i socijalno poduzetništvo čiji je nositelj Organizacija za građanske inicijative iz Osijeka, a u sklopu kojeg je izdana publikacija Provedba i rezultati anketa za mlade i poslodavce godine. Rezultati ovog istraživanja u gradu Osijeku pokazali su kako nezaposlene mlade osobe na području Grada Osijeka imaju visoku zainteresiranost za zapošljavanjem (makar i privremeno) i to najviše u ustanovama regionalne/lokalne samouprave, a manje u gospodarstvu, kao i visoku zainteresiranost za volontiranjem u takvim ustanovama (nisko su motivirani za volontiranje ili rad u udrugama). Važno je napomenuti kako često i sami mladi nisu dovoljno zainteresirani za rad te kako se i oni sami moraju aktivirati. Pored rješavanja problema iz perspektive politike zapošljavanja, potrebno je nastaviti proširivati i obogaćivati postojeću ponudu usavršavanja i obrazovanja za mlade ljude. Osijek je sveučilišni grad te je u primjerice, Strategiji gospodarskog razvitka grada Osijeka (Singer i dr., 2006.) upravo istaknuta težnja za još boljim iskorištenjem mogućnosti koje nudi Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku povećanjem broja visokoobrazovanih ljudi. Mogućnosti cjeloživotnog obrazovanja i stručnog usavršavanja i napredovanja mogu se odvijati u vidu promocije i promicanja volontiranja, veće uključenosti u civilno društvo (rad npr. udruga, zadruga) i drugih aktivnosti koje (iako ne predstavljaju formalno obrazovanje) zasigurno pridonose razvoju mladih kojima i na kojima grad, u konačnici, i ostaje. Mladi, koji imaju snažan osjećaj pripadanja u društvu, koji vide učinke svog aktivnog djelovanja i participacije u svakodnevnom životu zajednice ključ su njezina razvoja. U suprotnom, nedostatak bi takvih i sličnih aktivnosti u kombinaciji sa situacijom 'pravi pakao' mogao prouzročiti još veći odljev mozgova iz grada čime ga se udaljava od vizije inteligentnog grada. 226 Više o tome na Službeni portal Grada Osijeka, poduzetnistva-novo.pdf, [pristupljeno ] 227 Publikacija je dostupna na Organizacije za građanske inicijative, [pristupljeno ] 228

237 Postoje i druge organizacije koje nastoje aktivirati mlade građane i pokrenuti ih na aktivno djelovanje kao što su: Info-centar za mlade 228 u Osijeku (koji pruža različite vrste informacija za mlade od 15. do 30. godine u područjima djelovanja koja su u skladu s Nacionalnim programom djelovanja za mlade), Savjet mladih Grada Osijeka, Županijski savjet mladih Osječko-baranjske županije i drugi. U Osijeku treba dodatno aktivirati programe poticanja izvrsnosti koji izdvajaju najbolje mlade ljude, javno promiču i nagrađuju njihov trud i uložene napore. To se odnosi na sve sfere društva: od najboljih učenika osnovnih i srednjih škola, najboljih studenata po pojedinim sastavnicama Sveučilišta, najboljih sportaša, najboljih volontera, najboljih projekata, najboljih doprinosa zajednici i slično. Potrebno je promijeniti uvriježenu lošu praksu punjenja medijskih stupaca lošim i negativnim vijestima, kao i onima koji idealiziraju loše primjere života i promiču sustav vrijednosti u kojem je sramota biti konobar, stolar ili soboslikar. Dobrih primjera uvijek ima, ali ako oni ostanu po strani i ako ne dođu u medije i do šire populacije, u današnje je vrijeme to kao da se nije niti dogodilo. Naravno, niti najbolje mogućnosti za obrazovanje, usavršavanje i napredovanje neće biti iskorištene ukoliko od strane samih pojedinaca ne postoji želja i motivacija. Ipak, na lokalnoj je politici, ali i svim vrstama dionika koji sudjeluju u aktivnom razvoju grada osiguranje što većeg broja društveno poželjnih razvojnih aktivnosti (što u domeni obrazovanja, što u domeni slobodnog vremena) koje će vremenom postići kritičnu masu, tj. privući veći broj mladih ljudi te stvoriti kulturu njegovanja cjeloživotnog razvoja. Time bi se doprinijelo ciljevima koje navodi i Program aktivnosti za realizaciju spomenute Strategije razvitka grada Osijeka, u kojem se pod posebnim ciljevima gospodarskog razvitka između ostalog navodi 'Živjeti zajedno (atraktivan grad za življenje, grad mladih)' 229, tj. strateška su djelovanja od Osijeka napraviti poduzetnički, inteligentni, grad mladih, grad znanja i grad atraktivan za življenje Implikacije rezultata istraživanja za grad Osijek Već su kroz analizu rezultata istraživanja bile iznesene preporuke u okviru pojedinih podindeksa. U ovom odjeljku sumirani su zaključci, tj. smjerovi razvoja grada Osijeka koje bi trebalo slijediti ciljem osiguranja progresa grada Osijeka vođenog građanima. Implikacije ovakvih rezultata nisu moguće bez njihove prethodne nadopune detaljnijim analizama na razini pojedinog podindeksa. 228 Info-centar za mlade dio je projekta Regionalni informativni centar za mlade Osijek provodi PRONI Centar za socijalno podučavanje, u suradnji s Gradom Osijekom, te uz financijsku podršku Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Više informacija o centru dostupno je na Info-centar za mlade Osijek, [pristupljeno ] 229 Dostupno na Službeni portal Grada Osijeka, [pristupljeno ] 229

238 Rezultati na razini cjelokupnog indeksa sreće stoga ne trebaju biti ultimativno shvaćeni kao isključivi pravac razvoja, već kao nadopuna i korektiv postojećim politikama. Ultimativno shvaćeni trebaju biti sljedeći rezultati: preko 81% ispitanika (N = 1002) se slaže ili u potpunosti slaže kako bi gradska politika trebala brinuti o zadovoljstvu građana (Grafikon 51.). Grafikon 51.: Stupanj slaganja s izjavom Gradska politika trebala bi brinuti o zadovoljstvu građana Prikazani rezultati zasigurno pozivaju i obvezuju lokalne autoritete ne samo na aktivno promišljanje već i na visoko odgovorno i proaktivno djelovanje, poboljšanje i modifikaciju postojećih smjerova djelovanja, tj. na nove javno-političke intervencije. Pogled na prosječne vrijednosti, tj. aritmetičke sredine aritmetičkih sredina pet podindeksa (Grafikon 52.) pokazuje kako su građani grada Osijeka najzadovoljniji podindeksom zdravlje i obitelj koji jedini bilježi vrijednost iznad 4 (4,05), a nakon toga podindeksom osobno zadovoljstvo (3,64). Ispitanici su najmanje zadovoljni obrazovanjem i zaposlenjem (3,21) te javno-političkim okruženjem (2,86). Preporuka je stoga nositeljima lokalnog razvoja stavljanje naglaska na poboljšanja u okviru ova dva podindeksa. Čak tri podindeksa imaju nižu prosječnu vrijednost od samog indeksa sreće (niže od 3,44), a to su oni na koje politika može najjače utjecati: gradska sredina, obrazovanje i zaposlenje te javno-političko okruženje. Ovakvi rezultati predstavljaju jasan smjera željenih promjena u Gradu koje žele građani; ovim je podindeksima, dakle, potrebno posvetiti posebnu pozornost. U obzir je pri tome potrebno uzeti i jakost utjecaja pojedinih podindeksa (prikazanu zelenom bojom na Grafikonu 52.). Jakost utjecaja najveća je kod podindeksa zdravlje, a slijedi ju javno-političko okruženje kod kojeg je omjer zadovoljstva i jakosti utjecaja najnepovoljniji. Ovdje je vidljiva potvrda pomoćne hipoteze H 3b koja govori kako je socijalni kapital važniji za životno zadovoljstvo nego ostale vrste kapitala (npr. financijski ekonomska situacija, fizički gradska sredina). Ovakvi rezultati (prikazani Grafikonom 52.) 230

239 potvrđuju pomoćnu hipotezu H 3a koja glasi: skup ekonomskih odrednica subjektivnog blagostanja nema najjači utjecaj na životno zadovoljstvo građana. Ipak, rezultate je jakosti utjecaja potrebno shvatiti uvjetno jer su opterećeni subjektivnom procjenom jakosti utjecaja na ljestvici od 1 do 3 te potom agregirani. Grafikon 52.: Prosječne srednje vrijednosti zadovoljstva pet podindeksa i jakost utjecaja Na razini svih varijabli koje su faktorskom analizom ušle u konstrukciju pojedinih podindeksa (a time i samog indeksa sreće) najveće prosječno trenutno zadovoljstvo građani su iskazali varijablama: zdravlje članova obitelji (4,16), odnosi u obitelji (4,15), zadovoljstvo članova vaše obitelji (4,01), a najmanje varijablama broj siromašnih ljudi (2,48), povjerenje u političke institucije (2,46), mogućnosti zaposlenja (2,26) i razina nezaposlenosti (2,19). Drugim riječima ključno je osigurati mjesto na tržištu rada za one koji su radno sposobni, ali i osigurati osnovne životne uvjete za one koji to nisu. Ne treba zanemariti jednostavna pitanja o zadovoljstvu (jedno pitanje s odgovorima na određenoj skali), jer su istraživanja pokazala kako i ona mogu dati smislene rezultate. Smislenost se, prije svega, ogleda u tome što ljudi koji iskažu veće životno zadovoljstvo češće osjećaju dobra raspoloženja, češće ih se vidi nasmijane, ljudi ih opisuju kao zadovoljne, manje je vjerojatno da će počiniti samoubojstvo kasnije (Layard, 2005., Lyubomirsky i dr., 2005a.), produktivniji su i motiviraniji radnici, i sl. Jedno od takvih pitanja bilo je i Uzimajući sve u obzir, koliko ste generalno zadovoljni Osijekom kao mjestom za život. Izrazito je nezadovoljno 2,25%, nezadovoljno 8,89%, niti zadovoljno niti nezadovoljno 24,62%, zadovoljno 50,77, te izrazito zadovoljno 15,73% građana. To ukazuje na prilično dobru situaciju, posebice iz perspektive budućnosti u kojoj građani zadovoljni Osijekom (ukupno 66,50%) vjerojatno neće napustiti grad. Ipak, gradska politika treba brinuti i njima, ali i posebno o skupini nezadovoljnih građana. 231

240 Važno je što prije početi mjeriti ekonomsku performancu grada na čijim se podacima trebaju raditi kontinuirane i temeljite analize koje će činiti osnovu za donošenje odluka na lokalnim razinama, a u okvirima koji su dopušteni zakonskom regulativom. Kako ističu Singer i dr. (2006.), oskudna sub-nacionalna statistika otežava zaključivanje o efikasnosti razvojnih procesa na lokalnoj razini. Voditi grad kao lokalnu zajednicu bez konkretnih 'tvrdih' (naravno i 'mekih') podataka djeluje u startu kao politika osuđena na pogreške; metaforički govoreći netko treba skuhati fini, ukusan ručak te isplanirati kupnju i proces kuhanja bez konkretnog znanja o potrebnim i raspoloživim resursima (namirnice, struja, voda, plin), njihovim količinama, pa čak i bez saznanja o financijskim mogućnostima. Čarobni štapići, nažalost, ne postoje. U tom bi pravcu trebalo poduzeti određene napore u vidu suradnje s Uredom za statistiku, Hrvatskom gospodarskom komorom Županijska komora Osijek, Regionalnim uredom Osijek Hrvatske udruge poslodavaca, Regionalnom razvojnom agencijom Slavonije i Baranje d.o.o., Sveučilištem i svim ostalim važnim dionicima (privatnim, poslovnim, civilnim sektorom) koji mogu pridonijeti stvaranju realne zdravstvene slike, kako objektivne tako i subjektivne Ograničenja istraživanja i prijedlozi za buduća istraživanja Ograničenja provedenog istraživanja ogledaju se u samoj metodi prikupljanja podataka kao i socijalno poželjnom odgovaranju koje je čest izazov u društvenim znanostima (Lalwani i dr., 2009.), razlikovanju i razumijevanju apsolutnih i relativnih vrijednosti pojedinih varijabli, nepostojanju općeprihvaćenog standardiziranog mjernog instrumenta SWB-a što je povezano i s brojnim prijevodima s engleskog na materinji jezik istraživača, dužini ispitivanja koja je povezana s opsežnošću upitnika i velikim brojem varijabli koje je potrebno višestruko vrednovati i kvantificirati, i sl. Za stabilnije je rezultate potrebno kontinuirano provođenje ispitivanja percepcije i očekivanja građana i to tijekom dužeg vremenskog razdoblja. To bi omogućilo praćenje oscilacija u zadovoljstvu građana, njihove reakcije na određene društvene promjene, ispitivanje SWB-a u trenutku vremena koji nije usko povezan s krizom, i slično. Sistematiziranim je budućim istraživanjima moguće utvrditi i normani raspon SWB-a građana čije uspostavljanje omogućava usporedbu prosječnih vrijednosti bilo koje ispitane ciljne skupine. Također, bilo bi korisno koristiti i rotirajuće module kako bi se u svakom mogli dublje naglasiti i analizirati pojedini specifični aspekti SWB-a. U daljnjim je istraživanjima također moguće u upitnik uvesti dodatne varijable koje mogu biti odrednice životnog zadovoljstva građana kao i dodatno usavršavati mjerni instrument. Prilikom analize ukupne kvalitete života u gradu Osijeku treba pozornost obratiti i na dostupne indikatore iz sfere objektivnog blagostanja. Kvaliteta društva odražava se i u iskazanom SWB-u koje omogućuje stvaranje jasnije slike 232

241 prioritiziranja segmenata budućeg progresa, a koji se temelji na potrebama stanovnika. Praćenje ukupnih nivoa zadovoljstva vrlo vjerojatno vremenom će dati još kvalitetnije rezultate jer je subjektivno iskustvo objektivnih okolnosti vrlo važna komponenta kvalitete života. Uputno je toga nastaviti provoditi ovakva i slična istraživanja SWB-a u gradu Osijeku, drugim gradovima u Hrvatskoj kao i ostalim teritorijalnim jedinicama Javno-politički prijedlozi za poboljšanje mjerenja progresa društva Kao jedan od aplikativnih doprinosa doktorske disertacije navedeno je i formuliranje javno-političkih prijedloga koji mogu biti smjernice na putu poboljšanja mjerenja progresa društva, posebice u subjektivnoj dimenziji. Naime, rezultati istraživanja iz domene SWB-a mogu pomoći identificirati područja zadovoljstva građana u svakodnevnom životu, analizirati učinkovitost dosadašnjih političkih odluka, sl. Nadalje, rezultati omogućuju i prepoznavanje pravaca mogućih budućih intervencija usmjerenih poboljšanju kvalitete života. Ovdje su stoga dani općeniti javno-politički prijedlozi za države, regije, gradove ili druge entitete koji žele mjeriti progres društva u obje njegove dimenzije i voditi ga stanovnicima, a koji su proizašli iz primarnog istraživanja kao i prikazanih teorijskih okvira. Prijedlog 1.: Progres društva definirati kao multidimenzionalni fenomen, tj. ne izjednačavati ga s BDP-om Politički lideri, nositelji lokalnih vlasti, znanstvenici i mediji trebaju pratiti progres društva te ga kvantificirati i promovirati u kontekstu povećanja kvalitete života. Prilikom korištenja BDP brojki u obzir treba uzeti i ograničenja ove ekonomske mjere te naglasak dati i različitim indikatorima iz neekonomske dimenzije. Potrebno je, drugim riječima, kad god je moguće nadopuniti ekonomske indikatore neekonomskima prilikom procjene kvalitete života te koristiti cijelu lepezu indikatora koji stoje na raspolaganju, koji su u skladu s ekonomskim, ekološkim i socijalnim ograničenjima. Prijedlog 2.: Mjeriti i akceptirati subjektivno blagostanje na svim razinama društva Vrlo je važno ne zanemarivati stanje društva na koje ukazuju indikatori subjektivnog blagostanja jer oni obuhvaćaju percipirano stanje u društvu koje (pro)ocjenjuju sami stanovnici. Na svim je razinama društva potrebno poticati i promovirati mjerenja zadovoljstva stanovnika kako bi bio moguć realniji uvid u stvarno stanje i situaciju u društvu. Navedeno se posebno odnosi na niže teritorijalne jedinice. Nužno je promijeniti način razmišljanja od koliko novca se zarađuje ka koliko općeg blagostanja se stvara te uvažavati potrebe građana. Prijedlog 3.: Potaknuti procese decentralizacije Prvenstveno je potrebno povećati ulogu, značaj i manevarski prostor jedinicama lokalne uprave i samouprave koje upravljaju manjim, nižim teritorijalnim jedinicama 233

242 te na njih direktno utječu. Takve su jedinice homogenije u svom sastavu kako i potrebama i preferencijama stanovnika. Implementacija ovog prijedloga nužna je pretpostavka koja mora biti zadovoljena ako je cilj politike biti u funkciji konkretnih građana koji u najvećoj mjeri osjećaju posljedice određenih političkih odluka, projekata, programa i sl. Lokalna politika vođena građanima treba dati jasan doprinos razumijevanju i promicanju progresa društva koji se ogleda u povećanju blagostanja, na kojeg će se prvenstveno gledati kao na nešto vrijedno i opće korisno. Prijedlog 4.: Težiti izgradnji zdrave zajednice koja je osjetljiva na potrebe i prioritete stanovnika Nositelji lokalnih vlasti trebaju biti pravi predstavnici, tj. agenti zajednice koji će o njezinoj izgradnji i zdravlju voditi stalnu brigu, a koja se razvija u skladu sa specifičnim lokanim identitetom. Pri tome treba voditi računa o kontinuiranom pružanju kvalitetnih osnovnih usluga potrebnih za život, kao i specifičnih koje se baziraju na preferencijama ljudi u zajednici i specifičnostima njihovih potreba. Izuzetno je važno svim građanima omogućiti zadovoljenje osnovnih životnih potreba bez obzira na njihov status i poziciju u društvu kako bi se rasteretili osnovnih egzistencijalnih briga. To se posebice odnosi na starije, nemoćne i na bilo koji način izolirane dionike, ali i na uvođenje određenih restriktivnih mjera za stanovnike koji su radno sposobni, ali ne žele raditi. Nužno je prikupiti kvantitativne, ali i kvalitativne podatke o zajednici do kojih se može doći istraživanjima, dubinskim intervjuima, fokus grupama i slično (na razini stanovništva ili određene ciljne skupine). Time se mogu dobiti informacije o preduvjetima koji trebaju biti zadovoljeni kako bi se osigurali uvjeti i mogućnosti za razvoj putem kojeg želi ići pojedinac koji je integriran u društvo. Prijedlog 5.: Poboljšati komunikaciju na relaciji građani - lokalni autoriteti Lokalne vlasti moraju vratiti narušeno povjerenje bez kojeg je svaka akcija (kao i pokušaj njezine realizacije) prije ili kasnije osuđen na neuspjeh. Autoriteti svojim djelovanjem trebaju slati pouku kako je u njihovom fokusu blagostanje građana, a ne isključivo funkcioniranje po tradicionalnom ekonomskom principu ili osobne potrebe i preferencije. Građani trebaju osjetiti brigu od strane lokalnih autoriteta koji politiku oblikuju na način koji odgovara građanima, što se može jasno očitovati kroz društvenu potporu, a koja predstavlja preduvjet poticanja građana na aktivno sudjelovanje u zajednici. Poboljšanje komunikacije doprinijet će ponovnoj izgradnji izgubljenog povjerenja koje je ključ socijalnog kapitala. Korisno bi bilo organizirati i javne rasprave na razini lokalne samouprave te poboljšati oblike informiranja građana o svim aktivnostima te povećati participaciju građana u odlukama čiji je cilj opći napredak. Prijedlog 6.: Ohrabriti i potaknuti građane na aktivnosti i inicijative povećanja kvalitete života 234

243 Građanski pesimizam ugrožava svaki pokušaj napretka kojeg čine lokalne zajednice. Kada povjerenje dosegne zadovoljavajuću razinu, pozitivni učinci prelijevat će se na ostale dimenzije društva. Time će građani biti dodatno potaknuti na snažniji građanski aktivizam, tj. aktivnu participaciju u javnim aktivnostima jer će uvidjeti kako svojim angažmanom mogu doprinijeti napretku zajednice kojoj je do tih angažmana stalo. Ljudi se žele osjećati integrirani u društvo te je posebno opasna situacija u kojoj građani osjećaju anksioznosti i ravnodušnost prema budućnosti. Najvažniju je ulogu i potporu ovdje potrebno dati organizacijama civilnog društva čije je kapacitete djelovanja potrebno povećati kako bi mogli utjecati na donošenje strateških odluka. Civilno društvo treba ravnopravno sudjelovati u procesu postizanja progresa društva. Prijedlog 7.: Poticati i promovirati važnost uloženog doprinosa svakog pojedinca u napretku zajednice Nadalje, nužno je i poticati rad različitih organizacija u kojima pojedinci mogu zadovoljiti svoje potrebe, poticati individualnu vitalnost, obavljati smislene aktivnosti na osobnu i društvenu korist, povećati samopoštovanje, poticati i jačati socijalne veze i sl. Sami pojedinci mogu puno napraviti; uvidjeti da i njihova svakodnevica ima jak utjecaj na cjelokupnu lokalnu zajednicu, tim veći i brži što je zajednica manja i interaktivnija. Pojedinci sami trebaju više brinuti o vlastitom zdravlju, sreći, zadovoljstvu, odnosima s drugim ljudima kako bi gradili vlastiti boljitak. Potrebno je više slušati druge, razgovarati o životnim problemima, razviti osjećaj za druge, za pomoć drugima. Ovdje su također važni poticaji usmjereni podupiranju rada organizacija u kojima se ovakve aktivnosti mogu njegovati (a koje nisu privatizirane), a što se posebice odnosi na organizacije civilnog društva u kojima pojedinci mogu istražiti svoje potencijale te stvoriti zajedništvo. * * * * * Važno je napomenuti kako prilikom analize SWB naglasak ne treba dati određenim predloženim javno-političkim prijedlozima, već poticanju vlade i lokalnih autoriteta za korištenje informacija o subjektivnom blagostanju koje trebaju pomoći u formulaciji, implementaciji i, posebice, evaluaciji takvih prijedloga. Mjere SWB-a mogu pomoći otkriti problematična područja funkcioniranja određenog entiteta, ali same za sebe neće puno pomoći u njihovom rješavanju. Njihova je svrha stoga otkriti varijable koje život čine (ne)vrijednim te time pojasniti učinke prijašnjih javno-političkih odluka, kao i predvidjeti najvjerojatnije učinke različitih političkih alternativa koje se planiraju realizirati u budućnosti (Diener i dr., 2009.). 235

244 5. ZAKLJUČAK Dugi je vremenski period isključivi cilj ekonomske politike bio promatrati i mjeriti ekonomski output, tj. postići ekonomski rast najčešće definiran kao povećanje razine ukupne finalne proizvodnje, tj. povećanje količine finalnih roba i usluga koje nacionalna privreda proizvodi, a mjeren BDP-om. Iz tog su razloga države od samog nastanka BDP-a u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata nastojale postići što veći ekonomski rast. U današnje se vrijeme perspektiva takvog ultimativnog cilja dovodi u pitanje jer su brojni (prirodni) kapaciteti planete davno premašeni, tj. upitna je njegova održivost nastavkom ovakve prakse. Može se reći kako su troškovi ekonomskog rasta premašili njegove koristi te kako brojni ljudi današnjice osjećaju negativne posljedice politike usmjerene monetarnim mjerama. Javio se time i preokret politike favoriziranja BDP-a koja se odvija s paralelnim nastankom brojnih alternativnih mjera progresa koje u fokusu imaju drugačije načine vrednovanja društva, njegove međunarodne pozicije, kvalitete života stanovnika u njemu i slično. Time je došlo vrijeme za preispitivanje značenja riječi progres u 21. stoljeću; on se više ne može poistovjetiti s ekonomskim rastom, već se o njemu može govoriti ako u društvu raste blagostanje (ekonomsko, socijalno i ekološko), mjereno objektivnim i subjektivnim putem, tj. kada dolazi do povećanja kvalitete života stanovnika. Drugim riječima, progres društva usko je vezan s blagostanjem kojeg karakterizira blagostanje svih ljudi u društvu. Blagostanje na razini pojedinca se odnosi na pozitivno fizičko, socijalno i mentalno stanje te pri tome ne predstavlja samo maksimalnu odsutnost boli, nelagode i nesposobnosti te ne proizlazi samo iz djelovanja pojedinaca, već i iz niza kolektivnih dobara i odnosa s drugim ljudima. Nadalje, ukupno blagostanje podrazumijeva zadovoljenje temeljnih životnih materijalnih i nematerijalnih potreba; da pojedinci osjećaju svoju svrhu i mogućnosti postizanja važnih osobnih ciljeva i sudjelovanja u društvu. Kvaliteta života pak upućuje na stupanj u kojem ljudski život ima poželjna obilježja, ponekad s naglaskom na eksterne uvjete, a ponekad s naglaskom na interne uvjete te se može promatrati u kontekstu trijade imati, voljeti i biti. Jedan je od glavnih ciljeva disertacije upravo i bio konceptualno definirati progres društva što je u učinjeno korištenjem i analiziranjem dvije dimenzije: objektivne, koja se veže uz ekonomski razvoj i subjektivne koja predstavlja rezultirajuću pozitivnu percepciju stanovnika o stanju u društvu. Mjerenje objektivnog blagostanje bazirano je na tvrdim podacima čiji su izvor statistički indikatori najčešće dobiveni iz službenih statističkih ureda, zavoda i sl. Ono uključuje ekonomske indikatore koji se najčešće iskazuju vrednovanjem ekonomske performance (BDP-om, stopom inflacije, stopom nezaposlenosti i platnom bilancom) te ukazuju na stupanj materijalnog blagostanja. BDP ovdje prednjači u popularnosti i korištenju iako ima brojne nedostatke; BDP se suočava s mnogim kritikama, ograničenjima u primjeni i nedostacima u širem smislu riječi. Ubrzo 236

245 nakon njegova nastanka, korištenje i interpretacija BDP-a u kontekstu mjere razvoja, kao i određene metodološke aspekte, kritizirali su mnogi poznati znanstvenici. Iz tog su razloga istraženi teorijski i metodološki problemi vezani uz primjenu BDP-a kao postojeće i generalno prihvaćene mjere progresa. SWOT analiza ukazala je na dobre i loše strane ove mjere, u sklopu koje su naglašene slabosti BDP-a koje ga karakteriziraju od samog nastanka. Ustanovljeno je kako postoji nekoliko problema u definiciji BDP-a i onoga što on mjeri, a koji se mogu svrstati pod upitno obuhvaćene stavke, neobuhvaćene stavke i metodološke probleme kalkulacija. Dodatno, korištenjem meta-etnografske analize analizirani su znanstveni članci sa svrhom utvrđivanja prisutnosti kritika BDP-a prilikom korištenja njegovih brojki. Analiza je pokazala kako se BDP često uzima 'zdravo za gotovo' te kako je prisutnost kritika slaba. Posljedično je i javnost suočena s favoriziranjem BDP-a kao mjere blagostanje bez adekvatne pozornosti posvećene njezinim ograničenjima i realnim prikazivanjem onoga što isti predstavlja: mjeru ekonomske aktivnosti. Medijska i svakodnevna praksa u javnosti pokazuju kako su vremenom, neutemeljeno, BDP i objektivno blagostanje u društvu na neki način postali sinonimi. Političari, znanstvenici i donositelji odluka na svim razinama često i dalje naglašavaju važnost rasta BDP-a te ga smatraju ultimativnim ciljem države i stanovnika. Takva praksa nije ispravna jer objektivna dimenzija promatranja progresa nadilazi isključivo mjerenje ekonomske performance te se izjednačava s održivim razvojem koji se kao koncept u današnje vrijeme koristi u svakom važnom strateškom dokumentu, a obuhvaća tri stupa: ekološki, ekonomski i socijalni. Cilj održivog razvoja time nije ekonomski rast pod svaku cijenu, već povećanje blagostanja, tj. poboljšanje životnih uvjeta. Neadekvatnost BDP-a (između ostalog) u mjerenju blagostanja države dovela je do razvoja alternativnih mjera progresa (kao što su HDI, GPI, EPI, EF i dr.) koje napuštaju sam proizvodni pristup te uključuju i neekonomsku dimenziju razvoja i često ukazuju na različite stupnjeve progresa (nematerijalnog blagostanja) od BDP-a. U svrhu mjerenja neekonomske dimenzije ekonomskog razvoja posljednjih 20-ak godina javlja se velik broj indikatora koji nadopunjuju ili imaju tendenciju zamjene BDP-a. Bez obzira na inicijalni razlog njihova nastanka, ove mjere pridonose kvantificiranju progresa iz objektivne perspektive. Subjektivna dimenzija progresa često je zanemarena jer je bazirana na mekim podacima i predstavlja interni pogled na blagostanje koji mjeri percepciju ljudi o kvaliteti života, tj. naglašena je interna procjena/percepcija životnog blagostanja od strane individue (iskustva života od strane ljudi), a ne eksperata iz tog područja. Promatranje ove dimenzije progresa izuzetno je važno jer stvarni uvjeti života u društvu i percepcija građana o njima ne moraju biti istovjetni. Koncepti subjektivnog blagostanja često se nekonzistentno koriste u znanstvenom i javnom životu, a ovdje je definirano kao stanje generalnog zadovoljstva, uključuje i afektivnu i kognitivnu komponentu. Afektivna se odnosi ne emocije pojedinca i 237

246 objašnjava se konceptom osjećati se sretno (trenutno, kratkoročno) dok se kognitivna komponenta, koja predstavlja dugoročnije aspekt, izjednačava sa životnim zadovoljstvom i konceptom biti generalno sretan (dugoročno). Životno zadovoljstvo pokazuje kako pojedinac vrednuje ili (pr)ocjenjuje cjelokupni život ili njegove određene domene. Iako pojmovi sreća i životno zadovoljstvo korijene imaju u filozofiji i psihologiji, zbog nove se definicije progresa društva i neodrživosti dosadašnjeg napretka bavi i ekonomija u okviru ekonomije sreće. Ova nova znanstvena grana naglašava ulogu neekonomskih faktora koji utječu na sreću koja na taj način predstavlja više od obične funkcije povećane potrošačke moći. Glavni fokus ekonomije sreće je razumijevanje međuzavisnosti između ekonomskih outputa i rezultirajuće sreće ekonomskih aktera; drugim riječima, pokušava se ustvrditi veza između objektivnog i rezultirajućeg subjektivnog blagostanja, ciljem određenja, mjerenja i analize progresa društva. Posljednjih 20-ak godina i ovdje se bilježi znatan napredak u metodologiji istraživanja, broju stručnjaka zainteresiranih za ekonomiju sreće, kao i razvoj znanstvene misli u području bihevioralne ekonomije. Ekonomija sreće njeguje multidisciplinarnost jer se mnogi rezultati do kojih dolazi često objašnjavaju psihološkim fenomenima kao što su, primjerice, socijalna komparacija između individua i fenomen adaptacije, tj. povećanje aspiracija. Istraživanja ekonomije sreće odvijaju se na makroekonomskim i mikroekonomskim nivoima, a neka od najvažnijih bila su prikazana u radu. Neobično je kako je mala himalajska država Butan prva značajnije promovirala koncept bruto nacionalne sreće na makro razini. U današnje vrijeme postoje razni indikatori subjektivnog blagostanja kao što su Svjetska baza sreće i indeks sreće planeta; čak se i u Hrvatskoj mjeri indeks sreće. Neke organizacije idu i korak dalje te njihovi indeksi obuhvaćaju obje dimenzije progresa (npr. LPI, HPI, QoLI, itd.) čime na sustavan način mjere progres društva. Rezultati istraživanja (iz domene objektivne, subjektivne, ali obje dimenzije) često ukazuju na dobre rezultate zemalja na sjeveru Europe (nordijske zemlje) koje su postale predmetom izučavanja i primjer dobre prakse za ostale zemlje. Na mikroekonomskom nivo također se može govoriti o određenim uočenim trendovima gdje više razine sreće i životnog zadovoljstva iskazuju mlađi i stariji stanovnici, oni koji su zaposleni, koji su u braku, koji imaju viša primanja (ali samo do određene razine), koji imaju više stupnjeve obrazovanja i sl. Mikroekonomska analiza korištena je u okviru primarnog istraživanja s ciljem određenja glavnih determinanti sreće građana grada Osijeka, njihove relativne važnosti u ukupnom subjektivnom zadovoljstvu te konstrukcije indeksa sreće građana. Razlozi odabira ovakve teritorijalne jedinice za provedbu istraživanja leže u činjenici izrazite regionalne neravnoteže u Hrvatskoj kao i većoj mogućnosti djelovanja na subjektivno zadovoljstvo kvalitetom života na nižim lokalnim jedinicama. Takvu praksu već slijede gradovi i lokalne jedinice u svijetu pružajući lokalnim autoritetima informacije o pulsu stanovnika. 238

247 Rezultati istraživanja koje je provedeno na reprezentativnom uzorku analizirani su na razini pet podindeksa koji su rezultirali iz faktorske analize, a obuhvaćaju ukupno 44 varijable (od početnih 86). Rezultati su pokazali kako su građani grada Osijeka zadovoljni tek nešto iznad neutralne razine (3,44), te kako je za konkretne smjernice nužno detaljno analizirati svaki od podindeksa pojedinačno. Najveće zadovoljstvo građani iskazuju podindeksom zdravlje i obitelj, a najmanje javnopolitičko okruženje. Shodno dobivenim rezultatima moguće je bilo govoriti i o njihovim implikacijama, kao i kreirati javno-političke prijedloge za poboljšanje mjerenja progresa društva. Glavni problemi prilikom analize progresa nedostatni su podaci iz obje dimenzije, kao i manjak političke volje za takvim dualnim pristupom. U kontekstu podatkovnog deficita grad Osijek nije izuzetak; ni drugi gradovi Hrvatske nemaju sve potrebne podatke za procjenu objektivnog blagostanja, dok za subjektivno indikatori uopće ne postoje. Važno je ne zaboraviti kako se ignoriranjem objektivnih indikatora neće puno postići, već je želja postići razumijevanje progresa kao fenomena koji u sebi sadrži obje dimenzije. Stoga je prednost potrebno dati onim indikatorima koji pridaju pozornost subjektivnoj i objektivnoj dimenziji progresa. Iako postoji rastući broj međunarodnih studija iz područja sreće, one nisu u dovoljnoj mjeri prezentirane široj javnosti, a posljedično, niti implementirane u javnu politiku. Nadalje, podrška medija, odgovornih institucija i donositelja ekonomske politike i javno-političkog djelovanja i dalje zaostaje u ovom području. Bez potpore medija i institucija nemoguće je kreirati adekvatnu politiku koja će biti proaktivna te brinuti o specifičnim potrebama građana koji žive unutar države/grada čineći ju boljim i ugodnijim mjestom za život. Upravo je to dobra polazišna točka za implementaciju blagostanja kao primarnog cilja javne politike i za pomoć građanima koji se svakodnevno suočavaju s borbom u modernom, ne isključivo monetarnom vremenu. Blagostanje se povećava uvjetima koji uključuju podržavajuće osobne odnose, uključenošću u zajednicu, dobrim zdravljem, financijskom sigurnošću, nagrađujućim zaposlenjem te zdravim okolišem. Vladina uloga je omogućiti ljudima da sada i u budućnosti imaju pošten pristup društvenim, ekonomskim i ekološkim resursima potrebnim za postizanje blagostanja. Jednom kad građani osjete kako se lokalna vlast brine za njih i kad se vrati izgubljeno povjerenje u državu i institucije, porast će zadovoljstvo građana. Važno je, dakle, progres mjeriti ne samo objektivno, već i subjektivno čime će se lakše iznaći pravci u kojima isti dalje treba biti usmjeren. Uvažavanje mjerenja progresa u obje dimenzije omogućava lakše prosuđivanje ili 'presuđivanje' je li progres društva vođen građanima bez kojih je, u konačnici, definicija i djelovanje društva bespredmetno. Ne kaže se uzalud grad - to su građani, a (sretna) država - njezini su (sretni) stanovnici. 239

248 LITERATURA 1. Abdallah, S., Thompson, S., Michaelson, J., Marks, N., Steuer, N.: The (un)happy Planet Index 2.0: Why Good Lives Don't Have to Cost the Earth. The New Economics Foundation, London, Afghah, S. M.: The Effect of Non-economic Factors in Economic Development in Third World Countries: Case Study of Iran, doktorska disertacija, Faculty of Commerce and Social Science of The University of Birmingham, Ahuvia, A., Friedman, D.: Income, Consumption, and Subjective Well-Being: Toward a Composite Macromarketing Model. Journal of Macromarketing 2 (18): 1998., str Alber, J., Delhey, J., Keck, W., Nauenburg, R.: Quality of Life in Europe. First European Quality of Life Survey Office for Official Publications of the European Communities, Luxembourg, Albu, L-L.: A Model to Estimate the Composite Index of Economic Activity in Romania. Romanian Journal of Economic Forecasting, br. 2, 2008., str Allardt, E.: Dimensions of Welfare in a Comparative Scandinavian Study. Acta Sociologica, vol. 19, br. 3, 1976., str Allardt, E.: Having, Loving, Being: An Alternative to the Swedish Model of Welfare Research, u Nussbaum, M., Sen, A. (ur.): The Quality of Life, Clarendon Press, Oxford, 1993., str Andersen, T. M., Holmström, B., Honkapohja, S., Korkman, S., Söderström, H. T., Vartiainen, J.: The Nordic Model, Embracing Globalization and Sharing Risks. Helsinki, Anderson, R., Mikulić, B., Vermeylen, G., Lyly-Yrjanainen, M., Zigante, V.: Second European Quality of Life Survey: Overview. European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions, Office for Official Publications of the European Communities, Luksemburg, Andraković, V., Jukić, M.: Dinamika stanovništva grada Osijeka od , Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, br. 25, Osijek, 2009., str Anielski, M.: The Economics of Happiness: Building Genuine Wealth. New Society Publishers, Canada, Argyle, M.: The Psychology of Happiness. Methuen, London, Australian Unity Wellbeing Report: What Makes You Happy, Bandura, R., Martin del Campo, C.: A Survey of Composite Indices Measuring Country Performance: 2006 Update. UNDP, New York, Bandura, R.: A Survey of Composite Indices Measuring Country Performance: 2008 Update. UNDP, New York, Bannock, G.: Technology and the Quality of Life, u Alexander, K. J. W. (ur.): The Political Economy of Change. Oxford: Basil Blackwell, 1975., str Barro, R. J.: Economic Growth in a Cross Section of Countries. Quarterly Journal of Economics, 106, 1991., str Bates, W.: Gross National Happiness. Asian-Pacific Economic Literature, Vol. 23, br. 2, 2009., str Bean, O., Ferris, J., Whynes, D.: In Defence of Welfare. Tavistock, London,

249 20. Bejaković, P., Kaliterna Lipovčan, Lj.: Quality of Life in Croatia: Key Findings from National Research. European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions, Office for Official Publications of the European Communities, Luxembourg, Ben-Ami, D.: Ferraris For All: In Defence of Economic progress. Policy Press, Velika Britanija, Bergheim, S.: Measures of Well-being, There Is More to It Than GDP. Deutsche Bank Research, Berik, G., Gaddis, E.: The Utah Genuine Progress Indicator (GPI), 1900 to 2007: A Report to the People of Utah Dostupno na Blanchflower, D. G., Oswald, A. J.: Is Well-being U-shaped Over the Life Cycle?. Social Science & Medicine, Elsevier, vol. 66(8), 2008., str Bleys, B.: Alternative Welfare Measures, Draft, Vrije Universiteit Brussel, Boarini, R., Johansson, A., d Ercole, M. M.: Alternative Measures of Well Being. OECD Social, Employment and Migration Working Papers br. 33, Böhnke, P.: First European Quality of Life Survey: Life Satisfaction, Happiness and Sense of Belonging. European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions, Office for Official Publications of the European Communities, Luxembourg, Bormans, L.: The World Book of Happiness. Firefly Books, New York, Borozan, Đ.: Empirical Perception of Need Satisfaction and Hierarchy of Importance: a Research. Management Journal of Contemporary Management Issues, vol. 2., br. 1, 1997., str Borozan, Đ.: Makroekonomija. EFOS, Osijek, Borozan, Đ.: Percepcija javnosti o društveno-ekonomskom stanju Osječkobaranjske županije: Je li to stvarnost?. Pravni vjesnik, br. 1-2, 2005., str Borozan, Đ.: Perception of Need Satisfaction and Hierarchy of Importance: An Empirical Research. Management: Journal of contemporary management issues, br. 2, 1997., str Bowling, A.: What Things Are Important in People s Lives? A Survey of the Public s Judgements to Inform Scales of Health Related Quality of Life. Social Science and Medicine, 10, 1995., str Braguinsky, S.: Lecture Notes for Macroeconomic Theory. Dostupno na Brdar, I., Anić, P.: Ugodan, smislen i angažiran život: Koji put vodi ka sreći?. 16. Dani psihologije: Sažetci radova, Vulić-Prtorić, A. (ur.), Odjel za psihologiju, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2008., str Brdar, I., Anić, P.: Životni ciljevi, orijentacije prema sreći i psihološke potrebe adolescenata: Koji je najbolji put do sreće?. Psihologijske teme 19, 1, 2010., str Brickman, P., Campbell, D. T.: Hedonic Relativism and Planning the Good Society, u Apley, M. H. (ur.), Adaptation-level theory: A symposium, New York: Academic Press., 1971., str Brinkman, R.: Economic Growth Versus Economic Development: Toward a Conceptual Clarification. Journal of Economic Issues, Vol. 29,

250 39. Bruni, L., Porta, P. L.: Economics & Happiness: Framing the Analysis. Oxford University Press, New York, Bruni, L., Porta, P. L.: Handbook on the Economics of Happiness. Edward Elgar, Velika Britanija, Burnett, S.: The Happiness Agenda: A Modern Obsession. Palgrave Macmillan, Camerer, C., Loewenstein, G., Rabin, M.: Advances in Behavioral Economics. Princeton University Press, Canoy, M., Lerais, F.: Beyond GDP. Overview paper for the Beyond GDP conference, Bureau of European Policy Advisers (BEPA), European Commission, Capra, F., Henderson, H.: Outside Insights: Qualitative Growth. Sustainable Business, The Institute of Chartered Accountants in England and Wales, London, Case, K. E., Fair, R. C.: Principles of Economics, 8th edition. Pearson Education Inc., Chen, S., Ravallion, M.: The Developing World is Poorer Than We Thought, But No Less Successful in the Fight Against Poverty. World Bank, Washington, DC, Clark, A., Frijters, P., Shields, M.: Relative Income, Happiness, and Utility: An Explanation for the Easterlin Paradox and Other Puzzles. Journal of Economic, vol. 46, br. 1, 2008., str Cobb, C., Halstead, T., Rowe, J.: If the GDP Is Up, Why Is America Down?. The Atlantic Monthly, Conceicao, P., Bandura, R.: Measuring Subjective Wellbeing: A Summary Review of the Literature. UNDP working paper, Cooper, H., Hedges, L. V.: Handbook of Research Synthesis. Russell Sage Foundation, New York, Cordier, A. W., Harrelson, M.: Public Papers of the Secretaries General of The United Nation, U Thant, vol. 6, 1976., str Cox, R.: The Path-dependency of an Idea: Why Scandinavian Welfare States Remain Distinct. Social Policy and Administration, vol. 38, 2004., str Coyle, D.: The Economics of Enough: How to Run the Economy as if the Future Matters. Princeton University Press, New Jersey, Coyone, C. J., Boettke, P. J.: Economics and Happiness Research: Insights from Austrian and Public Choice Economics, u Ng, Y-K., Ho, L.-S. (ur.): Happiness and Public Policy: Theory, Case Studies and Implications, Palgrave Macmillan, Csikszentmihalyi, M.: Finding Flow. New York, Basic Books, Cummins, R. A., Gullone, E., Lau, A. L. D. A Model of Subjective Well-being Homeostasis: The Role of Personality, u Gullone, E., Cummins, R. A., Lau, A. L. D. (ur.): The Universality of Subjective Well-being Indicators. Social Indicators Research Book Series, Dordrecht: Kluwer, Cummins, R. A.: The Second Approximation to an International Standard for Life Satisfaction. Social Indicators Research, 43, 1998., str Cummins, R. A: The Domains of Life Satisfaction: An Attempt to Order Chaos. Social Indicators Research 38, 1996., str Daly, H.: Abstract - Economics in a Full World. Scientific American Magazine,

251 60. Darmstadter, J.: Greening the GDP - Is It Desirable? Is It Feasible?. Resources, br. 139, 2000., str Dasgupta, P.: The Welfare Economics of Green National Accounts. Environmental and Resource Economics, vol. 42, br. 1, 2009., str Dawnay, E., Shah, H.: Behavioural Economics: Seven Principles for Policymakers. The New Economics Foundation, London, Deiner, E., Lucas, R., Schimmack, U., Helliwell, J.: Well-Being for Public Policy. Oxford Universtiy Press, Inc., New York, Deiner, E.: Guidelines for National Indicators of Subjective Well-being and Illbeing. Journal of Happiness Studies, vol. 7, br. 4, 2006., str Di Tella, R., MacCulloch, R.: Gross National Happiness as an Answer to the Easterlin Paradox?. Journal of Development Economics, Elsevier, vol. 86, br. 1, 2008., str Di Tella, R., MacCulloch, R.: Some Uses Of Happiness Data in Economics. Journal of Economic Perspectives, vol. 20, br. 1, 2006., str Diener, E., Emmons, R. A., Larsen, R. J., Griffin, S.: The Satisfaction With Life Scale. Journal of Personality Assessment, br. 49, 1985., str Diener, E., Seligman, M. E. P.: Beyond Money: Toward an Economy of Wellbeing. Psychological Science in the Public Interest, vol. 5, br. 1, 2004., str Diener, E., Seligman, M.: Very Happy People. Psychological Science 13, 2002., str Diener, E., Suh, E. M., Lucas, R. E., Smith, H. E.: Subjective Well-being: Three Decades of Progress. Psychological Bulletin 125, 1999., str Diener, E., Suh, E. M.: Measuring Quality of Life: Economic, Social and Subjective Indicators. Social Indicators Research, Vol. 40, br. 1-2, 1997., str Diener, E.: Subjective Well-being. Psychological Bulletin, vol. 95, br. 3, 1984., str Dill, A.: Wealth Beyond GDP - Composing a National Commons Product. Global Commons Index, Dobrotić, I., Hromatko, A., Japec, L., Matković, T., Šućur, Z.: Kvaliteta života u Hrvatskoj: Regionalne nejednakosti. UNDP, Zagreb, Doepke, M.: Lecture Notes for Econ 202 at Chicago. Chapter 2 - NIPA and the Measurement of Inflation, Dostupno na: Državni zavod za statistiku: Popis stanovništva godine 77. Dubravec, I.: Ekološka ekonomika. Eko revija, br. 3, Dostupno na Duncan, G.: What Do We Mean By 'Happiness'? The Relevance of Subjective Wellbeing to Social Policy. Social Policy Journal Of New Zealand, br. 25, Easterlin, R. A., Sawangfa, O.: Happiness and Economic Growth: Does the Cross Section Predict time Trends? Evidence From Developing Countries. IZA Discussion Papers, br. 4000, Easterlin, R. A.: Does Economic Growth Improve the Human Lot?, u David, P. A., Reder, M. W. (ur.): Nations and Households in Economic Growth: Essays in Honor of Moses Abramovitz. Academic Press, Inc., New York, 1974., str

252 81. Easterlin, R. A.: Feeding the Illusion of Growth and Happiness: A Reply to Hagerty and Veenhoven. Social Indicators Research, vol. 74, br. 3, 2005., str Easterlin, R. A.: Income and Happiness: Towards a Unified Theory. Economic Journal, vol. 111, br. 473, 2001., str Ekins, P., Max-Neef, M. (ur.): Real Life Economics. Routledge, London, Emerson, J. W., Hsu, A., Levy, M. A., de Sherbinin, A., Mara, V., Esty, D. C., Jaiteh, M.: 2012 Environmental Performance Index and Pilot Trend Environmental Performance Index. Yale Center for Environmental Law and Policy, New Haven, Erikson, R.: Descriptions of Inequality: the Swedish Approach to Welfare Research, u Nussbaum, M. C., Sen, A. (ur.): The Quality of Life, Clarendon Press, Oxford, Esty, D. C., Levy, M., Srebotnjak, T., de Sherbinin, A.: 2005 Environmental Sustainability Index: Benchmarking National Environmental Stewardship. Yale Center for Environmental Law & Policy, New Haven, Eurobarometar: Wellbeing: Aggregate Report. TNS Qual+, European Commission: Standard Eurobarometer, Eurobarometer 69: Values of Europeans, Ewling, B., Moore, D., Goldfinger, S., Oursler, A., Reed, A., Wackernagel, M.: The Ecological Footprint Atlas. Global Footprint Network, Oakland, Fahey, T., Layte, R., Smith, E., Whelan, C., Fisher, K.: Quality of Life in Europe: An Illustrative Report. European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions, Dublin, Fahey, T., Nolan, B., Whelan, C. T.: Monitoring Quality of Life in Europe. European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions, Office for Official Publications of the European Communities, Luksemburg, Fordyce, M. A.: Review of Research on Happiness Measures: A Sixty Second Index of Happiness and Mental Health. Social Indicators Research, vol. 20, br. 4, 1988., str Frajman-Jakšić, A.: Regionalna konkurentnost i socijalni kapital. Završni rad, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, Frey, B. S., Stutzer, A.: Happiness & Economics: How the Economy and Institutions Affect Human Well-being. Princeton University Press, New Jersey, 2002a. 95. Frey, B. S., Stutzer, A.: Happiness, Economy and Institutions. Economic Journal, vol. 110, br. 446, 2000., str Frey, B. S., Stutzer, A.: What Can Economists Learn From Happiness Research?. Journal of Economic Literature, vol. 40, br. 2, 2002b., str Frey, B. S.: Happiness: A Revolution in Economics. The MIT Press, London, Frey, B. S.: Inspiring Economics: Human Motivation in Political Economy. Elgar, Friedman, T. L.: The Inflection Is Near?. The New York Times, Fukuyama, F.: Povjerenje, društvene vrline i stvaranje blagostanja. Izvori, Zagreb,

253 101. Ganglmair Woolis Croft, A., Lawson, R.: Applying the International Wellbeing Index to Investigate Subjective Wellbeing of New Zealanders With European and with Maori Heritage. Kotuitui: New Zealand Journal of Social Sciences Online, vol. 3, br. 1, 2008., str Dostupno na eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/00200-r1.en1.pdf 102. Gilbert, D.: Mit o sreći: Kako prepoznati sreću i zašto nam to ne polazi za rukom. Algoritam, Zagreb, Given, L. M.: The SAGE Encyclopedia of Qualitative Research Methods. SAGE Publications, Inc., vol. 1 i 2, GNH Survey Findings. The Centre for Bhutan Studies, Goldsmith, Z.: The Constant Economy: How to Create a Stable Society. Atlantic Books, London, Goossens, Y., Mäkipää, A., Schepelmann, P., van de Sand, I., Kuhndtand, M., Herrndorf, M.: Alternative Progress Indicators to Gross Domestic Product (GDP) as a Means Towards Sustainable Development. Policy Department Economic and Scientific Policy, European Parliament, Gould, D. M., Ruffin, R. J.: What Determines Economic Growth?. Economic Review - Second Quarter, 1993a., str Gould, D., Ruffin, R. J.: Human Capital Externalities, Trade, and Economic Growth. Federal Reserve Bank of Dallas Research Paper, Dallas, br. 9301, 1993b Graaf, J., Batker, D. K.: What's the Economy For, Anyway?: Why It's Time to Stop Chasing Growth and Start Pursuing Happiness. Bloomsbury Press, New York, Graham, C.: Happiness Around the World: the Paradox of Happy Peasants and Miserable Millionaires. Oxford university press, Graham, C.: Insights on Development from the Economics of Happiness. World Bank Research Observer, 2005., str Grčić, B.: Regionalna politika Hrvatske u kontekstu pridruživanja Europskoj uniji. Split, 2006., str Greve, B.: Happiness. Routledge, Gujarati, D. N.: Basic Econometrics. New York, McGraw-Hill, Hall, J., Giovannini, E., Morrone, A., Ranuzzi, G.: A Framework to Measure the Progress of Societies. Organisation for Economic Co-operation and Development, Statistics Directorate, Working paper br. 34, Halmi, A.: Multivarijatna analiza u društvenim znanostima. Alinea, Zagreb, Haque, M. S.: The Myths of Economic Growth (GNP): Implications for Human Development. Handbook of Development Policy Studies, New York, Marcel Dekker, 2004., str Harrison, G. W.: Book Review: Advances in Behavioral Economics. Journal of Economic Psychology, 2005., str Hayo, B., Seifert, W.: Subjective Well-Being in Eastern Europe. Journal of Economic Psychology 24, 2003., str Heinberg, R.: The End of Growth: Adopting to Our New Economic Reality. New Society Publishers, Kanada, Helliwell, J., Layard, R., Sachs, J.: World Happiness Report. The Earth Institute, Columbia University,

254 122. Helliwell, J., Putnam, R.: The Social Context of Well-being, u Huppert, F., Baylis, N., Keverne, B. (ur.) The Science of Well-being. OUP, Oxford, Helliwell, J.: How s Life? Combining Individual and National Variables to Explain Subjective Well-Being. Economic Modelling, vol. 20, br. 2, 2003., str Helpman, E.: The Mystery of Economic Growth. The Belknap Press, Cambridge, Hicks, J. R.: Value and Capital: An Inquiry into Some Fundamental Principles of Economic Theory. Oxford, Horvat, J., Mijoč, J.: Osnove statistike. Naklada Ljevak, Zagreb, Human Development Report 2010: The Real Wealth of Nations: Pathways to Human Development. UNDP, New York, Human Development Report 2011: Sustainability and Equity: A Better Future for All. UNDP, New York, Hunter, J. E., Schmidt, F. L.: Methods of Meta-analysis: Correcting Error and Bias in Research Findings. Sage, New York, Huppert, F. A., Baylis, N., Keverne, B.: The Science of Well-being. Oxford University Press, Oxford, Inglehart, R.: Culture Shift in Advanced Industrial Society. Princeton University Press, Princeton, New Jersey, International Wellbeing Group: Personal Wellbeing Index: 4th Edition. Australian Centre on Quality of Life, Deakin University, Melbourne, Islam, S. M. N., Clarke, M.: The Relationship Between Economic Development and Social Welfare: A New Adjusted GDP Measure of Welfare. Social Indicators Research, vol. 57, br. 2, 2002., str Istraživanje identiteta Grada Osijeka: glavni nalazi kvalitativnog i kvantitativnog istraživanja, Centar za psihodijagnostičke instrumente, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, Juster, F. T.: A Framework For the Measurement of Economic and Social Performance, u Moss, M. (ur.): The Measurement of Economic and Social Performance. Columbia University Press, New York, Kadojić, D., Babuš, V., Trkanjec, Z., Kadojić, M., Mihaljević, I., Dikanović, M.: Mortality of Cerebrovascular Diseases in Croatia Coll Antropol, vol. 29, br. 1, 2005., str Kadojić, D., Kadojić, M., Babuš, V.: Secular Mortality Trends of Cerebrovascular Diseases in Croatia: Abstracts of the 6th Congress of the European Federation of Neurological Societies, European Journal of Neurology, Beč, 2002, vol Kahneman, D., Diener, E., Schwarz, N. (ur.): Well-being: The Foundations of Hedonic Psychology. Russell Sage Foundation, New York, Kahneman, D., Krueger, A. B.: Developments in the Measurement of Subjective Well-being. Journal of Economic Perspectives, vol. 20, br. 1, 2006., str Kaliterna Lipovčan, Lj., Prizmić-Larsen, Z.: Quality of Life, Life Satisfaction and Happiness in Croatia in Comparison to European Countries, u Ott, K. (ur.): Croatian accession to the European Union. The challenges of participation, Institute of Public Finances, Friedrich Ebert Stiftung, Zagreb, 2006., str

255 141. Kezele, A. P.: Stvaranje sreće: vodič i priručnik. Dvostruka Duga d.o.o., Čakovec, Klein, R., O Higgins, M.: The Future of Welfare. Blackwell. Oxford, Koivumaa-Honkanen, H., Honkanen, R., Viinamaki, H., Heikkila, K., Kaprio, J., Koskenvuo, M.: Self-reported Life Satisfaction and 20-year Mortality in Healthy Finnish Adults. Am J Epidemiol, vol. 152, br. 10, 200., str Kordej-De Villa, Ž., Stubbs, P., Sumpor, M.: Participativno upravljanje za održivi razvoj. Ekonomski institut, Zagreb, Krishna, A.: Active Social Capital: Tracing the Roots of Development and Democracy. Columbia University Press, New York, Kristensen, P. H.: Globalization and the Nordic Model: Towards Enabling Welfare States and Experimental Systems of Economic Organization?. Findings from the EU FP6 Project: Translearn, Finland, Krizmanić, M., Kolesarić, V.: Pokušaj konceptualizacije pojma "kvaliteta života". Primijenjena psihologija, vol. 10, 1989., str Krizmanić, M.: Tkanje života: Putovi i staze do životnog zadovoljstva i sreće. 6. izdanje, Profil, Zagreb, Krtalić, S.: Kakva će biti nordijska socijalna država u 21. Stoljeću. Ekonomski pregled, vol. 55, br. 1-2, 2004., str Kuznets, S.: Inventive Activity: Problems of Definition and Measurement, The Rate and Direction of Inventive Activity: Economic and Social Factors. National Bureau of Economic Research, 1962., str Kuznets, S.: Modern Economic Growth: Findings and Reflections. American Economic Review, American Economic Association, vol. 63, br. 3, 1973., str Lalwani, A. K., Shrum, L. J., Chiu, C.Y.: Motivated Response Styles: The Role of Cultural Values, Regulatory Focus, and Self-Consciousness in Socially Desirable Responding. Journal of Personality and Social Psychology, vol. 96, br. 4, 2009., str Lama, D., Cutler, H. C.: Umijeće postizanja sreće. CID-NOVA, Zagreb, Lama, D., Mehrota, R.: All You Ever Wanted to Know About Happiness, Life and Living. Hay House, Landefeld, J. S., Moulton, B. R., Platt, J. D., Villones, S. M.: GDP and Beyond - Measuring Economic Progress and Sustainability. Survey of current business, GDP and Beyond, 2010., str Layard, R.: Happiness: Lessons From a New Science. Penguin Press, London, Layte, R., Maître, B., Whelan, C.T.: Second European Quality of Life Survey: Living Conditions, Social Exclusion and Mental Well-being. Office for Official Publications of the European Communities, European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions, Luxembourg, Legatum Institute: The 2007 Legatum Prosperity Index: A Global Assessment of Wealth and Wellbeing, Legatum Institute for global development. Dubai, Legatum Institute: The 2008 Legatum Prosperity Index: An Inquiry Into Global Wealth and Wellbeing. Legatum Institute for global development, Dubai, Legatum Institute: The 2010 Legatum Prosperity Index: Methodology, Data, Findings, and Country Profiles. London,

256 161. Legatum Institute: The 2011 Legatum Prosperity Index: Methodology, Data, Findings, and Country Profiles. London, Lelkes, O.: Happiness Over the Life Cycle: Exploring Age-specific Preferences. Munich Personal RePEc Archive, Leonsis, T., Buckley, J.: The Business of Happiness: 6 Secrets to Extraordinary Success in Work and Life. Piaktus, London, Little, I. M. D.: A Critique of Welfare Economics. Oxford University Press, London, Loh, J., Wackernagel, M.: Living Planet Report WWF, Lyubomirsky, S., King, L., Diener, E.: The Benefits of Frequent Positive Affect: Does Happiness Lead to Success?. Psychological Bulletin, vol. 131, 2005a., str Lyubomirsky, S., Sheldon, K. M., Schkade, D.: Pursuing Happiness: the Architecture of Sustainable Change. Review of General Psychology, vol. 9, 2005b., str Mahadea, D., Rawat., T.: Economic Growth, Income and Happiness: An Exploratory Study. South African Journal of Economics, vol. 76, br. 2., 2008., str Malešević Perović, L.: Subjektivno ekonomsko zadovoljstvo u tranzicijskim zemljama: istraživanje relativne važnosti makroekonomskih varijabli. Financijska teorija i praksa, vol. 32, 2008,, str Mankiw, N. G., Romer, D., Weil, D. N.: A Contribution to the Empirics of Economic Growth. Quarterly Journal of Economics, vol. 107,1992,. str Mankiw, N. G., Taylor, M. P.: Economics. Thomson Learning, Mann, P.S.: Introductory Statistics. Second edition, Wiley, Canada, Marks, N., Abdallah, S., Simms, A., Thompson, S.; The (Un)Happy Planet Index: An Index of Human Well-being and Environmental Impact. The New Economics Foundation, London, Marušić, M., Vranešević, T.: Istraživanje tržišta. Adeco, Zagreb, Matthews Uhl, A.: The Complete Idiot's Guide to the Psychology of Happiness. Alpha, Matthews, K. G. P: The GDP Residual Error and the Black Economy: A Note. Applied Economics, Taylor and Francis Journals, vol. 16, br. 3, 1984., str Maxton, G.: The End of Progress: How Modern Economics Has Failed us. Wiley, Singapore, McClave, J.T., Benson, G.P., Sincich, T.: Statistical Tehinques in Business and Economics. 9th Edition, Prentice Hall, New Jersey, McNeill, J.: GDP Growth And Human Wellbeing: A Brief Look At Why We Need A Better Measure Of Progress. Higher School Certificate Students, UNE HSC, Meier, G. M.: Future Development in Historical Perspective, u Meier, G. M. (ur.): Leading Issues in Economic Development, Oxford University Press, Oxford, 1976., str Michaelson, J., Abdallah, S., Steuer, N., Thompson, S., Marks, N.: National Accounts of Well-being: Bringing Real Wealth Onto the Balance Sheet. The New Economics Foundation, London, Michalos, A. C.: Education, Happiness and Wellbeing. Social Indicators Research, vol 87, br. 3, 2008., str

257 183. Miljković, D., Rijavec, M.: A što biste vi učinili: psihologija protiv zdravog razuma. IEP, Zagreb, Miljković, D., Rijavec, M.: Kako postati i ostati (ne) sretan: psihologija iracionalnih vjerovanja. IEP, Zagreb, Miljković, D., Rijavec, M.: S onu stranu zrcala: psihologija alternativnih stanja svijesti. IEP, Zagreb, Miljković, D., Rijavec, M.: Tri puta do otoka sreće: psihologija sreće i dobroga života. IEP, Zagreb, Mišetić, A., Štambuk, M., Rogić, I.: Living in Zagreb. Ivo Pilar Institute of Social Sciences, Zagreb, Morgen, H. M.: What Lies Ahead For The Nordic Model?. Copenhagen, Morris, D.: Što je sreća. Algoritam, Zagreb, Mullainathan, S., Thaler, R. H: Behavioral Economics. International Encyclopedia of Social Sciences, Pergamon Press, 2001., str Ng, Y-K.: Environmentally Responsible Happy Nation Index: Towards an Internationally Acceptable National Success Indicator. Social Indicators Research, vol. 85, br. 3., 2008., str Noblit G. W., Hare, R.D.: Meta-ethnography: Synthesizing Qualitative Studies. Sage University Paper, Newbury Park, California, Nunnally, J. C.: Psychometric Theory. 2nd edition. McGraw-Hill, New York, Njegač, D., Gašparović, S., Stipešević, Z.: Promjene u funkcionalnoprostornoj strukturi Osijeka nakon godine. Hrvatski geografski glasnik, vol. 72, br. 2, 2010., str Obradović, J., Čudina-Obradović, M.: Marriage Quality and Marriage Millieu, u Kaliterna Lipovčan, L., Šakić, V. (ur.): Croatian society today: Psychosocial processes, Ivo Pilar Institute of Social Sciences, Zagreb, 2004., str OECD Economic Outlook, 1987., br OECD: Society at Glance. OECD social indicators, Oswald, A.: Happiness and Economic Performance. Economic Journal, vol. 107, br. 445, 1997., str Ott, J. C.: Limited Experienced Happiness or Unlimited Expected Utility, What About the Differences?. Journal of Happiness Studies, vol. 12, br. 3, 2011., str Paepke, C.O.: The Evolution of Progress: The End of Economic Growth and the Begining of Human Transformation. Random House, New York, Paliaga, M.: Branding i konkurentnost gradova:vizija napretka kroz razliku. Samostalna naklada, Pula, Pallant, J.: SPSS Survival Manual: A Step by Step Guide to Data Analysis Using SPSS. Second edition, Open University Press, Perinić, J.: Javno mnijenje kao subjektivna značajka krizne situacije: utjecaj medija i službi za odnose s javnošću na javno mnijenje. Doktorska disertacija, Zagreb, Perlman, M., Marietta, M.: The Politics of Social Accounting: Public Goals and the Evolution of National Accounts in Germany, the United Kingdom, and the United States. Review of Political Economy, vol. 17, 2005., str

258 205. Pesendorfer, W.: Behavioral Economics Comes of Age. Princeton University, Pigou, A. C.: The Economics of Welfare, Macmillan and Co., London, Powdthavee, N.: The Happiness Equation: The Surprising Economics of Our Most Valuable Asset. Icon Books, London, Prescott-Allen, R.: The Structure of a Well-being Index. JRC/OECD Workshop Measuring Well-being and Societal Progress, Milan, Putnam, R. D.: Bowling Alone: America's Declining Social Capital. Journal of Democracy, vol. 6, br. 1,1995., str Raboteg-Šarić, Z.: Single-parent Families: Personal Experience and Attitudes Towards Single Parenthood. National Bureau for Families, Motherhood and Youth, Zagreb, Ralašić, M.: Joie de vivre: Ekonomija sreće. Magazin Banka, godina XVI, br. 11, studeni Ricard, M.: Sreća: vodič za razvijanje najvažnije životne vještine. TELEdisk, Riley, K.: Educating for Gross National Happiness Dostupno na Gross National Happiness USA, /2011/06/Educating-for-Gross-National-Happiness.pdf 214. Robeyns, I.: Three Models of Education: Rights, Capabilities and Human Capital. Theory and Research in Education, vol. 4, br. 1, 2006., str Rojas, M.: Life Satisfaction and Satisfaction in Domains of Life: Is it a Simple or a Simplified Relationship? Journal of Happiness Studies, vol. 7, br. 4, str , Rose, R., Munro, N., Wallace, C.: Second European Quality of Life Survey: Quality of Life in Europe Office for Official Publications of the European Communities, European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions, Luxembourg, Rose, R., Newton, P.: Second European Quality of Life Survey - Evaluating the Quality of Society and Public Services. Publications Office of the European Union, Luxembourg, Eurofound, Roubini, N., Sala-i-Martin, X.: Financial Development, the Trade Regime, and Economic Growth. NBER Working Paper Series, br. 3876, Mass, National Bureau of Economic Research Cambridge, Salamon, L. M., Anheier, H.: Social Origins of Civil Society: Explaining the Nonprofit Sector Cross-Nationally, Volumtas, vol. 9, br. 3., 1998., str Schepelmann, P., Goossens, Y., Makipaa, A.: Towards Sustainable Development, Alternatives to GDP for Measuring Progress. Wuppertal Institute for Climate, Environment and Energy, Wuppertal special 42, Schwarz, N., Strack, F.: Reports of Subjective Well-Being: Judgmental Processes and Their Methodological Implications, u Kahneman, D., Diener, E., Schwarz, N. (ur.): Well-being The Foundations of Hedonic Psychology, Russell Sage Foundation, New York, Seligmann, M. E. P.: Authentic Happiness: Using the New Positive Psychology to Realize Your Potential for Lasting Fulfillment. Free Press, New York, Seligmann, M. E. P.: Flourish: A Visionary New Understanding of Happiness and Well-being. Free Press, New York,

259 224. Sen, A.: Real National Income. Review of Economic Studies, vol. 43, br. 1, 1976., str Shermer, M.: It Doesn't Add Up Dostupno na: Los Angeles Times, Singer, S., Borozan, Đ., Šarlija, N., Penavin, S., Medić, M., Ružić, D.: Strategija razvoja gospodarstva Grada Osijeka: Od industrijskog do inteligentnog grada. Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Smith, W. T.: Unhappiness on the 1985 GSS: Confounding Change and Context. GSS Technical Report, br. 56, Norc, Chicago, Solow, R. M.: A Contribution to the Theory of Economic Growth. Quarterly Journal of Economics, vol. 70, br.1, 1956., str Somashakar, N. T.: Development Economics Including Environmental Concepts. New Age Books, Soubbotina, T. P: Beyond Economic Growth: An Introduction to Sustainable Development. The World Bank, Washington, Spillemaeckers, S., Van Ootegem, L., Prignot, N.: Focus Groups As a Tool for the Analysis of Well-being. Contribution to the Working Package 2 of the project WELLBEBE, Steuer N., Marks, N.: Local Well-being: Can We Measure it?. nef, London, Stevenson, B., Wolfers, J.: Economic Growth and Subjective Well-Being: Reassessing the Easterlin Paradox. Brookings Papers on Economic Activity, Stiglitz, J. E., Sen A., Fitttousi, J. P.: Report by the Commission on the Measurement of Economic Performance and Social Progress Dostupno na ais.pdf 235. Stiglitz, J. E.: Rethink GDP Fetish Dostupno na: Stockhammer, E., Hochreiter, H., Obermayr, B., Steiner, K.: The Index of Sustainable Economic Welfare (ISEW) as an Alternative to GDP in Measuring Economic Welfare. The Results of the Austrian (revised) ISEW Calculation Ecological Economics, br. 21, 1997., str Stone, A. A., Schwartz, J. E., Broderick, J. E., Deatonc, A.: A Snapshot of the Age Distribution of Psychological Well-being in the United States. PNAS, vol. 107, br. 22, 2010., str Stutzer, A.: The Role of Income Aspirations in Individual Happiness. Journal of Economic Behavior and Organization, vol. 54, br. 1., 2004., str Summers, H., Watson, A.: Knjiga o sreći: kako stvoriti vlastitu sreću i ovladati događajima u životu. Školska knjiga, Zagreb, Sustainable Development Commission: Prosperity Without Growth?: A transition to a sustainable economy System of National Accounts United Nations, New York, Šimleša, D.: Kako gazimo planet - svijet i Hrvatska, u Lay, V. (ur.): Razvoj sposoban za budućnosti; prinosi promišljanju održivog razvoja Hrvatske, Instutut društvenih znanosti "Ivo Pilar", Zagreb, 2007., str

260 243. Škuflić, L., Vlahinić-Dizdarević, N.: Koncept nove ekonomije i značaj informacijsko-komunikacijske tehnologije u Republici Hrvatskoj. Ekonomski pregled, br. 5-6; 2003., str Šošić, I.: Primijenjena statistika. Školska knjiga, Zagreb, Šućur, Z.: Siromaštvo: Teorije, koncepti i pokazatelji. Pravni fakultet, Zagreb, Šverko, B., Galešić, M. i Maslić-Seršić, D.: Aktivnosti i financijsko stanje nezaposlenih u Hrvatskoj. Ima li osnove za tezu o socijalnoj isključenosti dugotrajno nezaposlenih osoba?. Revija za socijalnu politiku, br. 3-4, 2004., str Tafra-Vlahović, M.: Konceptualni okvir društveno odgovornog poslovanja. Medianali, vol. 3., br. 5, 2009., str Talberth, J., Cobb, C., Slattery, N.: The Genuine Progress Indicator 2006: A Tool for Sustainable Development. Redefining Progress, Oakland, Tao, H.-L., Chiu, S.-Y.: The Effects of Relative Income and Absolute Income on Happiness Income. Review of Development Economics, vol. 13, br. 1, 2009., str The Economist Intelligence Unit: Quality-of-life Index, 2005., dostupno na: The European Council: The New European Union Sustainable Development Strategy, Thinley, J. Y.: Keynote What Does Gross National Happiness (GNH) Mean?, The Second International Conference on Gross National Happiness: Rethinking Development - Local Pathways to Global Wellbeing, St. Francis Xavier University, Antigonish, Nova Scotia, Canada, Thirlwall, A. P.: Economics of Development, Ninth Edition, Palgrave Macmillan, London, Thompson, S., Abdallah, S., Marks, N., Simms, A., Johnson, V.: The European (Un)Happy Planet Index: An Index of Carbon Efficiency and Well-being in the EU. The New Economics Foundation, London, Tiliouine H., Cummins R. A., Davern M.: Measuring Wellbeing in Developing Countries: the Case of Algeria. Social Indicators Research, vol. 75, br. 1, 2006., str Tocqueville de, A.: O demokraciji u Americi. Informator, Zagreb, Todaro, M.: Economic Development in the Third World. Longman, London, Tomioka, J.: Econometric Analysis of Happiness. The American Economic Review, vol. 91, br. 1, 2004., str U.S. National Research Council, Policy Division, Board on Sustainable Development: Our Common Journey: A Transition Toward Sustainability. National Academy Press, Washington, United Nations, Report of the World Commission on Environment and Development: Our Common Future, United Nations: Integrated Environmental and Economic Accounting United Nations, New York, Upravni odjel za gospodarstvo: Kako poslovati u Osijeku. Grad Osijek, Van den Bergh, J.: Abolishing GDP. Tinbergen Institute Discussion Paper, vol. 19, br. 3,

261 264. Van den Bergh, J.: The GDP Paradox, Journal of Economic Psychology, br. 30, 2009., str Van den Bergh, J.: Themes, Approaches, and Differences with Environmental Economics. Tinbergen Institute Discussion Paper, vol. 80, br. 3, Veenhoven, R.: Conditions of Happiness. Kluwer Academic, Boston, Veenhoven, R.: Freedom and Happiness - A Comparative Study in 46 Nations in the Early 1990s. u Diener, E., Suh, E.: Culture and Subjective Well-Being, MIT Press, Veenhoven, R.: Happiness in Nations: Subjective Appreciation of Life in 56 Nations Erasmus University of Rotterdam, Department of Social Sciences, RISBO, Center for Socio-Cultural Transformation, Veenhoven, R.: Happy Life-expectancy - A Comprehensive Measure of Quality of Life in Nations, Social Indicators Research, vol. 39, 1996., str Veenhoven, R.: World Database of Happiness - Tool for Dealing With the 'Data-Deluge'. Psychological Topics, vol. 18, br. 2, 2009., str Vijeće Europske unije: EU Sustainable Development Strategy. Brisel, Višić, J., Grčić, B.: Regionalna politika Republike Hrvatske u uvjetima pridruživanja Europskoj uniji, Hrvatska i EU izazovi integracije. Ekonomski fakultet u Splitu, Vuletić, G.: Kvaliteta života i zdravlje, Filozofski fakultet u Osijeku, Vuletić-Mavrinac, G.: Subjective Quality of Life in Croatia, From QOL Concepts to QOL Performance Measures. Proceedings of the 2007 ISQOLS Conference, Sirgy, M. J. (ur.): International Society for Quality-of- Life Studies, SAD, 2007., str Wallace, C., Pichler, F., Hayes, B. C.: First European Quality of Life Survey: Quality of work and life satisfaction. Office for Official Publications of the European Communities, European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions, Luxembourg, Watson, D., Pichler, F., Wallace, C.: Second European Quality of Life Survey: Subjective Well-being in Europe. Office for Official Publications of the European Communities, Luxembourg, Weitzman, M. L.: On the Welfare Significance of National Product in a Dynamic Economy. Quarterly Journal of Economics, vol. 90, br. 1, 1976., str Welsch, H.: Implications of Happiness Research for Environmental Economics. Ecological Economics, vol. 68, br.11, 2009., str Wen, Z., Zhang, K., Du, B., Li, Y., Li, W.: Case study on the Use of Genuine Progress Indicator to Measure Urban Economic Welfare in China. Ecological Economics, vol. 63, br. 2-3, 2007, str Wesselink, B., Bakkes, J., Best, A., Hinterberger, F., ten Brink, P. Measurement Beyond GDP. Background paper for the conference Beyond GDP: Measuring progress, true wealth, and the well-being of nations, White, N.P.: A Brief History of Happiness. Blackwell, UK, Wilkinson, N.: An Introduction to Behavioral Economics. Palgrave Macmillan, New York, Wolf, F. M.: Meta-analysis: Quantitative Methods for Research Synthesis. Sage, New York,

262 284. World Health Organisation: Declaration of Alma-Ata. International Conference on Primary Health Care, Alma-Ata, Wright, R.: A Short History of Progress. Da Capo Press, USA, WWF: Living Planet Report 2010: Biodiversity, Biocapacity and Development, 2010., Švicarska 287. Xiao, H., Smith, S.: Case Studies In Tourism Research: A State-Of-The-Art Analysis. Tourism Management, vol. 27, br. 5, 2006., str Zavod za javno zdravstvo Županije osječko-baranjske: Podaci o zdravstvenom stanju stanovništva i radu zdravstvene djelatnosti u Osječko-baranjskoj Županiji u godini. Osijek, Zečević, S.: Privredna etika kao socijalni kapital. Sociološka luča, br. 1., Živanović, M.: Socijalni kapital u Bosni i Hercegovini: Preduslov za izgradnju demokratske države,

263 Internet izvori 1. Australian Centre on Quality of Life, [pristupljeno ] 2. Australian Unity, s.aspx, [pristupljeno ] 3. Banka Magazin, [pristupljeno ] 4. BBC News, [pristupljeno ] 5. Best Foot Forward, [pristupljeno ] 6. Beyond GDP, [pristupljeno ] 7. Business MapsofIndia.com, [pristupljeno ] 8. Centar za razvoj neprofitnih organizacija, Itemid=37, [pristupljeno ] 9. Centri civilnih inicijativa, [pristupljeno ] 10. CESifo Group, [pristupljeno ] 11. Colwood Community Place, _2cm.pdf, [pristupljeno ] 12. Danas.hr, [pristupljeno ] 13. Deakin University, [pristupljeno ] 14. Denev, N.: What Are Non Economic Factors?, ehow, [pristupljeno ] 15. Dnevnik,hr, [pristupljeno ] 16. DobreVijesti.info, [pristupljeno ] 17. Dragages Hong Kong, [pristupljeno ] 18. Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske, [pristupljeno ] 19. DZS, [pristupljeno ] 20. Earth summit 2012, [pristupljeno ] 21. Essekeri.hr, [pristupljeno ] 255

264 22. EU4Journalists, [pristupljeno ] 23. Europa Summaries of EU legislation, [pristupljeno ] 24. European Commission, [pristupljeno ] 25. European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions, [pristupljeno ] 26. European Social Survey, [pristupljeno ] 27. European Statistical Laboratory, [pristupljeno ] 28. Gallup, [pristupljeno ] 29. Gallup, [pristupljeno ] 30. Global Footprint Network, [pristupljeno ] 31. Gradski prijevoz putnika, [pristupljeno ] 32. Gross National Happiness, [pristupljeno ] 33. Gross National Happiness USA - GNHUSA, [pristupljeno ] 34. Happy Planet Index, [pristupljeno ] 35. Harvard Business Review, [pristupljeno ] 36. Harvard Kennedy School, [pristupljeno ] 37. Hrvatski zavod za zapošljavanje, [pristupljeno ] 38. Human Development Reports, [pristupljeno ] 39. Info-centar za mlade Osijek, [pristupljeno ] 40. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, emid=91, [pristupljeno ] 41. International Society for Quality-of-Life Studies (ISQOLS), [pristupljeno ] 42. IUCN program, [pristupljeno ] 43. Jutarnji list, [pristupljeno ] 44. Kraljik, 2010., Zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, pdf, [pristupljeno ] 45. Kultura u Osijeku, [pristupljeno ] 256

265 46. Kupac.hr, hrvatskih-gradova-u-ozujku.aspx, [pristupljeno ] 47. Laughter Yoga International, [pristupljeno ] 48. Maryland Department of Natural Resources, 509/index.html, [pristupljeno ] 49. Mercer LLC, , [pristupljeno ] 50. Millennium Development Goals, m, [pristupljeno ] 51. Ministarstvo poduzetništva i obrta, dostupno na: nosti%20i%20pokazatelja%20za%20izra%c4%8dun%20indeksa%20razv ijenosti%20na%20lokalnoj%20razini.pdf, [pristupljeno ] 52. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, [pristupljeno ] 53. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, [pristupljeno ] 54. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, [pristupljeno ] 55. Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, odic_kroz_fondove_eu.pdf, [pristupljeno ] 56. Narodne Novine, [pristupljeno ] 57. National Accounts of Well-being, [pristupljeno ] 58. Organisation for Economic Co-operation and Development (OECD), [pristupljeno ] 59. Organizacije za građanske inicijative, [pristupljeno ] 60. Osijek Online, [pristupljeno ] 61. Osijek031.com, [pristupljeno ] 62. OurWorld 2.0, [pristupljeno ] 63. Ponos Hrvatske - Udruga za promicanje hrabrosti, humanosti, nesebičnosti, [pristupljeno ] 64. Portal Grada Karovca, [pristupljeno ] 65. Poslovna mreža, [pristupljeno ] 66. Slobodna dalmacija, cleid/166298/default.aspx, [pristupljeno ] 257

266 67. Službeni portal Grada Osijeka, [pristupljeno ] 68. Službeni portal Grada Osijeka, Osijeka/Gospodarstvo-u-brojkama, [pristupljeno ] 69. Službeni portal Grada Osijeka, Osijeka/Gospodarstvo-u-brojkama, [pristupljeno ] 70. Socioeconomic Data and Applications Center (SEDAC), [pristupljeno ] 71. Somerville, _Being_Report.pdf, [pristupljeno ] 72. Sustainable Development Commission, t.pdf, [pristupljeno ] 73. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, [pristupljeno ] 74. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, [pristupljeno ] 75. The Department for Communities and Local Government, df, [pristupljeno ] 76. The Economics of Happiness, [pristupljeno ] 77. The Economist Intelligence Unit, 1, [pristupljeno ] 78. The Economist, [pristupljeno ] 79. The Institute of Community Cohesion, nt/downloaddocumentsfile.aspx?recordid=179&file=pdfversion, [pristupljeno ] 80. The Legatum Institute, [pristupljeno ] 81. TNS opinion, _happy&type=news&lg=en&mime_type=pdf&year=2007&id=doc_0128&si ze=0.57#bottom, [pristupljeno ] 82. tportal.hr, [pristupljeno ] 83. Turistička zajednica Grada Osijeka, [pristupljeno ] 84. Udruga Breza, =340%3Aqdobre-porukeq-za-dobro-raspoloenjeosjeana&catid=55%3Anovosti-grad-dobrih-poruka&Itemid=275&lang=hr, [pristupljeno ] 85. Ujedinjeni narodi, [pristupljeno ] 86. United Nations Development Programme, [pristupljeno ] 258

267 87. UNSD, [pristupljeno ] 88. Utah Population and Environment Coalition, Report_v74_withabstract.pdf, [pristupljeno ] 89. Verify sustainaility, ge.aspx, [pristupljeno ] 90. Wellbebe, [pristupljeno ] 91. World Database of Happiness, [pristupljeno ] 92. World Database of Happiness, [pristupljeno ] 93. Yale University, [pristupljeno ] 94. Zakon.hr, [pristupljeno ] 95. Živaković-Kerže, Povijest Osijeka, portal Osijek Online, [pristupljeno ] 96. Živaković-Kerže: Povijest Osijeka, Turistička zajednica Grada Osijeka, dostupno na: [pristupljeno ] 259

268 Literatura korištena za meta-etnografsku analizu 1. Alfsen, K. H., Greaker, M.: From Natural Resources and Environmental Accounting to Construction of Indicators for Sustainable Development, Ecological Economics, br. 61, 2007., str Antoci, A., Borghesi, S., Galeotti, M.: Should We Replace the Environment? Limits of Economic Growth in the Presence of Self-protective Choices, International Journal of Social Economics, vol. 35, br. 4, 2008., str Auty, R.: Materials Intensity of GDP: Research Issues on the Measurement and Explanation of Change, Resources policy, 1985., str Bartelmus, P.: The Cost of Natural Capital Consumption: Accounting for a Sustainable World Economy, Ecological Economics, br. 68, 2009., str Bartelmus, P.: Use and Usefulness of Sustainability Economics, Ecological Economics, br. 69, 2010., str Baxter, M., Jermann, U. J., King, R. G.: Synthetic Returns on NIPA Assets: An International Comparison, European Economic Review, br. 42, 1998., str Benham, F.C.: Economic Welfare, Economica, br. 29, 1930., str Boles, J., Johnston, W., Gardner, A.: The Selection and Organization of National Accounts: a North American Perspective, Journal of business & industrial marketing, vol. 14, br. 4, 1999., str Boles, J.S, Barksdale Jr, H. C., Johnson, J. T.: What National Account Decisionmakers Would Tell Salespeople About Building Relationships, Journal of business & industrial marketing, vol. 11, no. 2, 1996., str Boskin, M. J.: Economic Measurement: Progress and Challenges, The American Economic Review, vol. 90, br. 2, 2000., str Boyd, J., Banzhaf, S.: What are Ecosystem Services? The Need for Standardized Environmental Accounting Units, Ecological Economics, br. 63., 2007., str Boyd, J.: Nonmarket Benefits of Nature: What Should be Counted in Green GDP?, Ecological Economics, br. 61, 2007., str Chen, A.: Assessing China s Economic Performance Since 1978: Material Attainments and Beyond, The Journal of Socio-Economics, br. 34, 2005., str Choudhury, U. D. R.: New Series on National Accounts Statistics: Some Comments, Economic and Political Weekly, vol. 23, br. 30, 1988., str Clarke, M., Islam, S. M. N.: Measuring Social Welfare: Application of Social Choice Theory, Journal of Socio-Economics, br. 32, 2003., str Cornachione Kula, M., Panday, P., Parrish, B.: A Wellbeing Index Based on an Enabling Environment, International Journal of Social Economics, vol. 35, br. 3, 2008., str

269 17. Denny, M. G. S., Sawyer, J. A.: Revising the National Accounts, The Canadian Journal of Economics / Revue canadienne d'economique, vol. 9, br. 4, 1976., str Dipietro, W. R., Anoruo, E.: GDP Per Capita and its Challengers as Measures of Happiness, International Journal of Social Economics, vol. 33, br. 10, 2006., str Dowrick, S., Dunlop, Y., Quiggin, J.: Social Indicators and Comparisons of Living Standards, Journal of Development Economics, br. 70, 2003., str Ehemann, C.: An Alternative Estimate of Real Inventory Change for National Economic Accounts, International Journal Production Economics, br , 2005., str Ekins, P.: Limits to Growth and Sustainable Development : Grappling With Ecological Realities, Ecological Economics, br. 8, 1993., El Serafy, S.: Green Accounting and Economic Policy, Ecological Economics, br. 21, 1997., str England, R. W.: Measurement of Social Well-being: Alternatives to Gross Domestic Product, Ecological Economics, br. 25, 1998., str EPW Research Foundation: New Series of National Accounts Statistics, Economic and Political Weekly, vol. 34, br. 14, 1999., str Feige, E. L., Urban, I.: Measuring Underground (Unobserved, Non-observed, Unrecorded) Economies in Transition Countries: Can We Trust GDP?, Journal of Comparative Economics, br. 36, 2008., str Fic, T., Ghate, C.: The Welfare State, Thresholds, and Economic Growth, Economic Modelling, br. 22, 2005., str Friend, A. M., Rapport, D. J.: Evolution of Macro-information Systems for Sustainable Development, Ecological Economics, br. 3, 1991., str Froud, J., Haslam, C., Johal, S., Williams, K.: Representing the Household: In and After National Income Accounting, Accounting, Auditing & Accountability Journal, vol. 13, br. 4, 2000., str Fuess, S. M. Jr., Van den Berg, H.: Does GDP Distort Mexico's Economic Performance?, Southern Economic Journal, vol. 64, br. 4, 1998., str Garfinkle, N.: Communitarian Economics, Journal of Socio-Economics, vol. 26, br. 1, 1997., str Ghosh, A.: UNSNA 1993 and Indian National Income Accounting Procedures: Some Emerging Issues, Economic and Political Weekly, vol. 30, br. 43, 1995., str , Goldberg, S. A., Leacy, F. H.: The National Accounts: Whither Now?, The Canadian Journal of Economics and Political Science / Revue canadienne d'economique et de Science politique, vol. 22, br. 1, 1956., str Gothoskar, S. P.: New Approach in National Accounts Statistics, Economic and Political Weekly, vol. 23, br. 39, 1988., str ,

270 34. Hall, R. E.: By How Much Does GDP Rise If the Government Buys More Output?, Brookings Papers on Economic Activity, vol. jesen 2009, 2009., str Hansson, K. G.: Improving National Accounts, Kybernetes, vol. 35, br. 1/2, 2006., str Heal, G., Kriström, B.: A Note on National Income in a Dynamic Economy, Economics Letters, br. 98, 2008., str Herath, G.: Sustainable Development and Environmental Accounting: the Challenge to the Economics and Accounting Profession, International Journal of Social Economics, vol. 32, br. 12, 2005., str Heston, A.: A Brief Review of Some Problems in Using National Accounts Data in Level of Output Comparisons and Growth Studies, Journal of Development Economics, br. 44, 1994., str Holub, H. W., Tappeiner, G., Tappeiner, U.: Some Remarks on the System of Integrated Environmental and Economic Accounting of the United Nations, Ecological Economics, br. 29, 1999., Isaksson, R., Garvare, R.: Measuring Sustainable Development Using Process Models, Managerial Auditing Journal, vol. 18, br. 8, 2003., str Kohli, U.: Real GDP, Real Domestic Income, and Terms-of-trade Changes, Journal of International Economics, br. 62, 2004., Kosack, S.: Effective Aid: How Democracy Allows Development Aid to Improve the Quality of Life, World Development, vol. 31, br. 1, 2003., str Kravis, I. B., Heston, A. W., Summers, R.: Real GDP Per Capita for More Than One Hundred Countries, The Economic Journal, vol. 88, br. 350, 1978., str Landefeld, J. S., Seskin, E. P., Fraumeni, B. M.: Taking the Pulse of the Economy: Measuring GDP, The Journal of Economic Perspectives, vol. 22, br. 2, 2008., str Lawn, P. A., Sanders, R. D.: Has Australia Surpassed Its Optimal Macroeconomic Scale? Finding Out With the Aid of Benefit and Cost Accounts and a Sustainable Net Benefit Index, Ecological Economics, br. 28, 1999., str Lawn, P., Clarke, M.: The End of Economic Growth? A Contracting Threshold Hypothesis, Ecological Economics, br. 69, 2010., str Lintott, J.: Environmental Accounting: Useful to Whom and What?, Ecological Economics, br. 16, 1996., str Lower, M. D.: A Type-Of-Product System Of National Accounts, Journal of Economic Issues, vol. 24, br. 2, 1990., str Malul, M., Hadad, Y., Ben-Yair, A.: Measuring and Ranking of Economic, Environmental and Social Efficiency of Countries, International Journal of Social Economics, vol. 36, br. 8, 2009., str

271 50. Marattin, L., Salotti, S.: Productivity and Per Capita GDP Growth: The Role of the Forgotten Factors, Economic Modelling, br. 28, 2011., McCloskey, D., Klamer, A.: One Quarter of GDP is Persuasion, The American Economic Review, vol. 85, br. 2, 1995., str Mederly, P., Novacek, P., Topercer, J.: Sustainable Development Assessment: Quality and Sustainability of Life Indicators at Global, National and Regional Level, Foresight, vol. 5, br. 5, 2003., str Mills, T. C.: Four Paradoxes in U.K. GDP, Economics Letters, br. 30, 1989., str Mitchell, J., Smith R. J., Weale, M.R., Wright, S., Salazar, E. L.: An Indicator of Monthly GDP and an Early Estimate of Quarterly GDP Growth, The Economic Journal, vol. 115, br. 501, 2005., str. F108 - F Morse, S.: Making Development Simple: The Genetic Deterministic Hypothesis for Economic Development, Ecological Economics, br. 56, 2006., str Naqvi, S. N. H.: The Nature of Economic Development, World Development, vol. 23, br. 4, 1995., str Natoli, R., Zuhair, S.: What Is a Reasonable Measure of Progress?, International Journal of Sociology and Social Policy, vol. 30, br. 5/6, 2010., str Nordhaus, W. D.: New Directions in National Economic Accounting, The American Economic Review, vol. 90, br. 2, 2000., str Nutter, G. W.: Economic Welfare and Welfare Economics, Journal of Economic Issues, vol. 2, br. 2, 1968., str Patterson, K. D., Heravi, S. M.: Data Revisions and the Expenditure Components of GDP, The Economic Journal, vol. 101, br. 407, 1991., str Perrings, C., Ansuategi, A.: Sustainability, Growth and Development, Journal of Economic Studies, vol. 27, br. 1/2, 2000., str Phillis, Y. A., Andriantiatsaholiniaina, L. A.: Sustainability: An Ill-defined Concept and its Assessment Using Fuzzy Logic, Ecological Economics, br. 37, 2001., str Rawski, T. G.: What is Happening to China s GDP Statistics?, China Economic Review, br. 12, 2001., str Ruggles, R.: Issues Relating to the UN System of National Accounts and Developing Countries, Journal of Development Economics, br. 44, 1994., str Ruggles, R.: The U.S. National Accounts and Their Development, The American Economic Review, vol. 49, br. 1, 1959., str Salih, T. M.: Sustainable Economic Development and the Environment, International Journal of Social Economics, vol. 30, br. 1/2, 2003., str Sandee, J.: Independent Applications of National Accounts, Economica, New Series, vol. 16, br. 63, 1949., str

272 68. Shetty, S. L.: Report of National Statistical Commission: A Comment, Economic and Political Weekly, vol. 36, br. 48, 2001., str Shourie, A.: National Accounts and the Regression Enthusiast: Sri Lanka: A Study, Economic and Political Weekly, vol. 9, br. 52, 1974., str. 2141, , Smith, R.: Development of the SEEA 2003 and its Implementation, Ecological Economics, br. 61, 2007., str Steenge, A. E.: Input-output Theory and Institutional Aspects of Environmental Policy, Structural Change and Economic Dynamics, br. 10, 1999., str Stockhammer, E., Hochreiter, H., Obermayr, B., Steiner, K.: The Index of Sustainable Economic Welfare (ISEW) as an Alternative to GDP in Measuring Economic Welfare. The results of the Austrian (revised) ISEW Calculation , Ecological Economics, br. 21, 1997., str Turner, P., Tschirhart, J.: Green Accounting and the Welfare Gap, Ecological Economics, br. 30, 1999., str Van den Berg, J. C. J. M.: Environment Versus Growth - A Criticism of Degrowth and a Plea for a-growth, Ecologial Economics, br. 70, 2011., str Van den Bergh, J. C. J. M.: The GDP Paradox, Journal of Economic Psychology, br. 30, 2009., str Wen, Z., Zhang, K., Du, B., Li, Y., Li, W.: Case Study on the Use of Genuine Progress Indicator to Measure Urban Economic Welfare in China, Ecological Economics, br. 63, 2007., str Winter - Nelson, A.: Natural Resources, National Income, and Economic Growth in Africa, World Development, vol. 23, br. 9, 1995., str Xianchun, X.: Some Differences in GDP Measurements Between China's Practice and 1993 SNA Guideline, China Economic Review, br.19, 2008., str

273 Popis slika Slika 1.: OECD-ov okvir za promatranje progresa društva Slika 2.: Dimenzije progresa društva Slika 3.: Blagostanje ljudi u ovisnosti o uslugama ekosustava i bioraznolikosti Slika 4.: Tri stupa (okosnice) održivog razvoja Slika 5.: Ključni elementi programa održivog razvoja Slika 6.: Tri stupa održivog razvoja u teoriji i stvarnosti Slika 7.: Mjere ekonomske dimenzije objektivnog blagostanja Slika 8.: BDP kao poveznica tri strane u ekonomiji Slika 9.: Različiti pristupi indikatora grupirani oko policy ciklusa Slika 10.: Komponente HDI Slika 11.: Ekonomske, socijalne i okolišne komponente GPI Slika 12.: Rezultati ESI-ja po državama svijeta u kvantilima za godinu Slika 13.: Ciljevi i kategorije EPI-ja godine Slika 14.: Ekološki otisak - broj potrebnih planeta po državama u svijetu u godini Slika 15.: Ekološki otisak stanje od godine i scenarij do godine Slika 16.: Biološki kapaciteti na planetu po osobi u godini Slika 17.: Odnos BDP-a, sreće, životnih uvjeta i ekonomskog blagostanja Slika 18.: Tri filozofska pogleda na subjektivno blagostanje Slika 19.: Konceptualni model progresa društva Slika 20.: Životno zadovoljstvo u svijetu prema HPI za godinu Slika 21.: Struktura indikatora NAoW Slika 22: Socijalno blagostanje u zemljama Europe prema NAoW za godinu Slika 23.: Cijena kupovine jednog postotnog poena PWI Slika 24.: Normalni raspon PWI bazirano na 21 istraživanju Slika 25.: Prosječna sreća u 149 zemalja svijeta u periodu od do godine Slika 26.: Okvir za mjerenje blagostanja na lokalnom nivou Slika 27.: Osobno, društveno i lokacijsko blagostanje na razini nivoa domena Slika 28.: Konstrukcija LPI i osam faktora prosperiteta Slika 29.: Mapa svijeta prema LPI za godinu Slika 30.: Mapa svjetskog (globalnog) HPI za godinu Slika 31.: Mapa Europskog HPI za godinu Slika 32.: Mapa svjetskog (globalnog) HPI za godinu Slika 33.: Životno zadovoljstvo u Europi u godini Slika 34.: Dimenzije i determinante subjektivnog blagostanja

274 Popis tablica Tablica 1.: Konceptualna shema kvalitete života Tablica 2.: Definiranje održivog razvoja Tablica 3.: SWOT analiza BDP-a kao mjere blagostanja Tablica 4.: Rezultati istraživanja traženih pojmova u bazama podataka Tablica 5.: Distribucija članaka u časopisima i bazama podataka Tablica 6.: Autorske karakteristike Tablica 7.: Tematske kategorije radova po bazama podataka Tablica 8.: Prvih 30 zemalja prema EPI i Trend EPI rangiranju za godinu Tablica 9.: Ekološki otisak i biokapacitet u ha po glavi stanovnika za razdoblje od do godine Tablica 10.: Moguće kombinacije stvarnih uvjeta života i percepcije o njima Tablica 11.: Vrijednosti Europljana povezane sa srećom u godini Tablica 12.: Dnevna promjena NIS-a na dan Tablica 13.: Teme broja magazina Banka u dijelu projekta NIS i povezanost s relevantnim komponentama NIS-a Tablica 14.: Dimenzije i indikatori kvalitete života u županijama Tablica 15.: Kompozicija faktora, indikatora i izvora podataka za QoLI godine Tablica 16.: Kretanje LPI u razoblju od 2009.do godine, prvih 15 zemalja Tablica 17.: Reprezentativnost uzorka primarnog istraživanja Tablica 18.: Distribucija frekvencija promatranih demografskih karakteristika ispitanika Tablica 19.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na rod Tablica 20.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na dob Tablica 21.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na radni status Tablica 22.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na razinu obrazovanja Tablica 23.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na gradsku četvrt Tablica 24.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na mjesečne primanja Tablica 25.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na izvor primanja ispitanika Tablica 26.: Testiranje razlika rezultata u tri indikatora s obzirom na bračni status ispitanika Tablica 27.: Sinteza rezultata testiranja razlika s obzirom na socio-demografske varijable Tablica 28.: Deskriptivna statistika indikatora kojima se mjerilo životno zadovoljstvo Tablica 29.: Korelacija indikatora kojima se mjerilo SWB Tablica 30.: Eksploratorna faktorska analiza i korelacija čestica prema ukupnom rezultatu za pet pitanja zadovoljstva životom Tablica 31.: Korelacije životnog zadovoljstva s dobi i razinom primanja Tablica 32.: Regresijska analiza socio-demografskih varijabli i zadovoljstva životom Tablica 33.: Regresijska analiza socio-demografskih varijabli i osjećaj sreće Tablica 34.: KMO mjera adekvatnosti i Bartlettov test Tablica 35.: Tablica rotacije faktora Tablica 36.: Koeficijenti korelacije podindeksa sreće Tablica 37.: Rezultati eksploratorne faktorske analize i analize pouzdanosti podindeksa javno-političko okruženje Tablica 38.: Rezultati eksploratorne faktorske analize i analize pouzdanosti podindeksa osobno zadovoljstvo Tablica 39.: Rezultati eksploratorne faktorske analize i analize pouzdanosti podindeksa gradska sredina Tablica 40.: Rezultati eksploratorne faktorske analize i analize pouzdanosti podindeksa zdravlje i obitelj Tablica 41.: Rezultati eksploratorne faktorske analize i analize pouzdanosti podindeksa obrazovanje i zaposlenje

275 Popis grafikona Grafikon 1.: Usporedba BDP-a po glavi stanovnika u $ i očekivane dužine života pri rođenju u godinama za godinu Grafikon 2.: Distribucija broja izabranih radova prema traženim pojmovima Grafikon 3.: Broj indikatora za mjerenje performance u razdoblju od do godine. 60 Grafikon 4.: HDI trend u razdoblju od do godine Grafikon 5.: Usporedba BDP-a po stanovniku u PPP i HDI za godinu Grafikon 6.: Usporedba BDP-a po stanovniku i GPI-a po stanovniku u periodu od do godine u $ Grafikon 7.: Broj potrebnih planeta u razdoblju od do godine Grafikon 8.: Ekološki otisak i biokapacitet za Hrvatsku Grafikon 9.: HDI i EF u godini Grafikon 10.: Broj publikacija o sreći u psihologiji u periodu od do godine Grafikon 11.: Godišnji broj publikacija o sreći od do godine Grafikon 12.: Odnos između sreće i BDP-a u SAD-u u periodu od do godine Grafikon 13.: Životno zadovoljstvo u OECD zemljama prema GWP za godinu Grafikon 14.: Zadovoljstvo životnim područjima u godini Grafikon 15.: Odnos osobnog blagostanja i BDP-a po glavi stanovnika prema NAoW za godinu Grafikon 16.: Usporedba BDP-a po stanovniku, PWI-ja i NWI-ja za razoblje od Do godine Grafikon 17.: Distribucija sreći ljudi (u %) na skali od 1 do 10 prema GNH za godinu 132 Grafikon 18.: Stupanj sreće u EU27 (postoci po državama) godine Grafikon 19.: Kretanje NIS-a i njegovih komponenti u periodu srpanj srpanj Grafikon 20.: Zadovoljstvo građana različitim aspektima odnosa države godine Grafikon 21.: Distribucija osjećaja sreće u Hrvatskoj godine (%) Grafikon 22.: Prosječno zadovoljstvo pojedinim životnim područjima u Hrvatskoj godine Grafikon 23.: Životno zadovoljstvo i osjećaj sreće po županijama RH godine Grafikon 24.: Prosječno zadovoljstvo životom i sreća, prema spolu, dobi, obrazovanju, prihodu kućanstva te području stanovanja u RH godine Grafikon 25.: Odnos BDP-a po stanovniku u PPP i indeksa kvalitete života u godini. 154 Grafikon 26.: Usporedba LPI rezultata u podindeksima za Norvešku i Hrvatsku za godinu Grafikon 27.: Dijagram raspršenosti HLY i BDP-a po državama godine Grafikon 28.: Distribucija osjećaja sreće i životnog zadovoljstva ispitanika Grafikon 29.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na rod ispitanika Grafikon 30.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na dob ispitanika Grafikon 31.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na radni status ispitanika Grafikon 32.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na razinu obrazovanja ispitanika Grafikon 33.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na gradsku četvrt Grafikon 34.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na mjesečna primanja ispitanika

276 Grafikon 35.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na izvor primanja ispitanika Grafikon 36.: Prikaz aritmetičkih sredina ocjena ispitanika za tri indikatora s obzirom na bračni status ispitanika Grafikon 37.: Prikaz povezanosti osjećaja sreće i životnog zadovoljstva s dobnim razredima Grafikon 38.: Prikaz povezanosti osjećaja sreće i životnog zadovoljstva s razinom primanja Grafikon 39.: Grafički prikaz povezanosti osjećaja sreće i životnog zadovoljstva s razinom obrazovanja Grafikon 40.: Postotna odstupanja socio-demografskih varijabli od prosječnog indeksa sreće Grafikon 41.: Srednje vrijednosti zadovoljstva varijablama podindeksa javno-političko okruženje Grafikon 42.: Distribucija ocjena jakosti utjecaja varijabli podindeksa javno-političko okruženje na životno zadovoljstvo Grafikon 43.: Srednje vrijednosti zadovoljstva varijablama podindeksa osobno zadovoljstvo Grafikon 44.: Distribucija ocjena jakosti utjecaja varijabli podindeksa osobno zadovoljstvo na životno zadovoljstvo Grafikon 45.: Srednje vrijednosti zadovoljstva varijablama podindeksa gradska sredina Grafikon 46.: Distribucija ocjena jakosti utjecaja varijabli podindeksa gradska sredina na životno zadovoljstvo Grafikon 47.: Srednje vrijednosti zadovoljstva varijablama podindeksa zdravlje i obitelj Grafikon 48.: Distribucija ocjena jakosti utjecaja varijabli podindeksa zdravlje i obitelj na životno zadovoljstvo Grafikon 49.: Distribucija ocjena jakosti utjecaja varijabli podindeksa obrazovanje i zaposlenje na životno zadovoljstvo Grafikon 50.: Srednje vrijednosti zadovoljstva varijablama podindeksa obrazovanje i zaposlenje Grafikon 51.: Stupanj slaganja s izjavom Gradska politika trebala bi brinuti o zadovoljstvu građana Grafikon 52.: Prosječne srednje vrijednosti zadovoljstva pet podindeksa i jakost utjecaja

277 PRILOZI Prilog 1. Prikaz odabranih relevantnih radova o održivom razvoju u periodu od do godine Izvor: Kordej-De Villa i dr., 2009., str

278 Prilog 2. Upitnik korišten u prikupljanju primarnih podataka Upitnik br. _ _ _ _ Evidencijski kod ispitivača _ _ _ 1. U kojoj se mjeri slažete s izjavama navedenim u tablici? Ocjene: 1 u potpunosti se ne slažem, 2 ne slažem se, 3 niti se slažem niti ne slažem, 4 slažem se, 5 u potpunosti se slažem U većini slučajeva, moj je život blizu mojim idealima Uvjeti mog života su izvrsni Zadovoljan sam sa svojim životom Postigao sam sve važne stvari koje želim u životu Kada bih mogao ponovo živjeti svoj život, većinu toga ne bih promijenio Gradska politika trebala bi brinuti o zadovoljstvu građana Koliko ste danas ispunjeni pozitivnim emocijama, tj. koliko se danas osjećate sretno? Ocjene: 1 izrazito ste nesretni, 2 nesretni ste, 3 niti ste sretni niti nesretni, 4 - sretni ste, 5 izrazito ste sretni (zaokružite) 3. Koliko ste generalno zadovoljni svojim životom ako uzmete u obzir sve čimbenike koji utječu na vaše zadovoljstvo (npr. koliko se često smijete/plačete, odnosi u obitelji, odnosi s prijateljima, vaše zdravlje, situacija u okolini, situacija u gradu i slično)? Ocjene: 1 izrazito ste nezadovoljni, 2 nezadovoljni ste, 3 niti ste zadovoljni niti nezadovoljni, 4 zadovoljni ste, 5 izrazito ste zadovoljni (zaokružite) 4. Za svaki čimbenik naveden u prvom stupcu tablice odredite je li on važan za vaše životno zadovoljstvo, tj. utječe li na njega (bilo u pozitivnom ili negativnom smislu). Zaokružite DA ili NE u drugom stupcu. 5. Za čimbenike kod kojih ste zaokružili DA, u trećem stupcu ocijenite u kojoj mjeri oni utječu na vaše životno zadovoljstvo. Ocjene: 1 slab utjecaj, 2 srednji utjecaj, 3 jak utjecaj 6. Za čimbenike kod kojih ste zaokružili DA, potrebno je u posljednjem stupcu odgovoriti na koji način oni u proteklih nekoliko dana utječu na vaše životno zadovoljstvo. Ocjene: 1 izrazito ste nezadovoljni čimbenikom, utječe jako negativno; 2 nezadovoljni ste čimbenikom, utječe negativno 3 niti stezadovoljni niti nezadovoljni neutralno (niti negativan niti pozitivan utjecaj), 4 zadovoljni ste čimbenikom, utječe pozitivno 5 izrazito ste zadovoljni čimbenikom, utječe jako pozitivno 270

279 4. PITANJE 5. PITANJE 6. PITANJE zadovoljstvo članova vaše obitelji DA / NE zdravlje članova obitelji DA / NE odnosi s prijateljima DA / NE kućni ljubimci DA / NE bavljenje športskim aktivnostima (šetnja, fitness, vježbanje, ) DA / NE zdrav način življenja DA / NE vjera (religioznost) DA / NE odnosi u obitelji DA / NE ljubavni status (biti u vezi, braku) DA / NE povjerenje u ljude iz okruženja DA / NE kvaliteta svakodnevnih međuljudskih odnosa DA / NE radni (studijski) uvjeti DA / NE količina stresa u svakodnevnom životu DA / NE vaše zdravlje (zdravstveno stanje) DA / NE vremenski uvjeti (kiša, sunce, snijeg, ) DA / NE postignut unutarnji mir (čista savjest) DA / NE količina materijalnih dobara koje posjedujete (bogatstvo) DA / NE količina samostalnosti (neovisnosti o drugima) DA / NE vaš izgled (općenito, težina, visina) DA / NE količina poštovanja kojeg drugi imaju prema vama DA / NE društvene aktivnosti (proslave, izlasci) DA / NE ostvarenje osobnih ciljeva uspjeh DA / NE količina novca kojeg posjedujete DA / NE posjedovanje tehnologije (mobiteli, televizor, kompjuteri, ) DA / NE poslovna karijera - ugled DA / NE količina financijska ulaganja (npr. štednja) DA / NE osjećaj pripadanja (prihvaćenosti) u društvu DA / NE radni odnos DA / NE pomoć koju pružate drugima DA / NE količina slobodnog vremena DA / NE pristup medijima (informacijama) DA / NE duhovnost DA / NE ispunjenost poslom kojeg obavljate DA / NE ispunjenje vaših očekivanja, snova i želja DA / NE stupanj obrazovanja DA / NE domoljublje DA / NE seksualni život DA / NE osobnost (sretnija /nesretnija osoba) DA / NE osjećaj sreće (trenutne pozitivne emocije) DA / NE

280 vjera u samoga sebe DA / NE život u okruženju koje omogućuje različite mogućnosti za svakog pojedinca DA / NE postizanje financijske sigurnosti DA / NE utjecaj poruka iz raznih medija DA / NE neki drugi čimbenik: DA neki drugi čimbenik: DA Uzimajući sve u obzir, koliko ste generalno zadovoljni Osijekom kao mjestom za život? Ocjene: 1 izrazito ste nezadovoljni, 2 nezadovoljni ste, 3 niti ste zadovoljni niti nezadovoljni, 4 zadovoljni ste, 5 izrazito ste zadovoljni (zaokružite) 8. Za svaki čimbenik naveden u prvom stupcu sljedeće tablice odredite je li on važan za vaše životno zadovoljstvo, tj. utječe li na njega (bilo u pozitivnom ili negativnom smislu). Zaokružiti DA ili NE u drugom stupcu. 9. Za svaki od navedenih čimbenika koje ste označili s DA, u drugom stupcu tablice ocijenite koliko je on važan za vaše životno zadovoljstvo. Ocjene: 1 slab utjecaj, 2 srednji utjecaj, 3 jak utjecaj 10. Za svaki od navedenih čimbenika koje ste označili s DA, u trećem stupcu tablice ocijenite u kojoj ste mjeri njime zadovoljni u gradu Osijeku. Ocjene: 1 izrazito ste nezadovoljni, 2 nezadovoljni ste, 3 niti ste zadovoljni niti nezadovoljni, 4 zadovoljni ste, 5 izrazito ste zadovoljni 8. PITANJE 9. PITANJE 10. PITANJE ljepota (izgled) grada DA / NE dostupnost i količina stambenih prostora DA / NE kvaliteta javnih škola DA / NE učinkovitost lokalne policije DA / NE briga za napuštene životinje DA / NE pristup osnovnim životnim potrebama DA / NE dostupnost ekološke hrane DA / NE količina kriminala DA / NE broj siromašnih ljudi (posebice beskućnika) DA / NE očuvanost prirodnog okoliša DA / NE pristup zdravstvenim uslugama DA / NE količina ponuđenih kulturnih aktivnosti DA / NE učinkovitost lokalne gradske politike DA / NE razvijenost infrastrukture (kanalizacija, voda) DA / NE informiranost o događanjima u gradu DA / NE čistoća i održavanje ulica (uklanjanje i odvoz DA / NE smeća) pravedna raspodjela novca DA / NE

281 čistoća zraka DA / NE količina zelenih površina DA / NE životni standard DA / NE razina nezaposlenosti DA / NE razina inflacije DA / NE povećanje bruto domaćeg proizvoda (BDP-a) DA / NE političke slobode (demokracija) DA / NE socijalne jednakosti (npr. rodne, vjerske) DA / NE sigurnost na ulicama DA / NE povjerenje u lokalnu vlast DA / NE povjerenje u političke institucije (npr DA / NE pravosuđe, uprava, političke stranke) količina volontiranja (za dobrobit zajednice) DA / NE mogućnosti za mlade ljude DA / NE količina brige (skrbi) za starije osobe DA / NE broj parkirnih mjesta DA / NE jačina vašeg utjecaja na lokalnu politiku DA / NE kvaliteta javnog prijevoza DA / NE količina gradske buke (vreve) DA / NE područje grada u kojem živite (četvrt) DA / NE rekreacijski programi sportske mogućnosti DA / NE izgled i održavanje parkova DA / NE rad civilnog društva (udruge) DA / NE prometna povezanost s drugim gradovima DA / NE ugled kojeg grad Osijek ima u Hrvatskoj DA / NE mogućnosti obrazovanja DA / NE mogućnosti zaposlenja DA / NE neki drugi čimbenik: DA Potpis ispitivača (čitko!) Datum Demografija 1. Rod Ž M 2. Godina rođenja 3. Vi ste: a) zaposleni (na neodređeno) b) privremeno zaposleni (na određeno) c) student (godina studija ) d) nezaposleni e) drugo 4. Vaša završena razina obrazovanja: a) bez škole, nezavršena osnovna škola 273

282 b) osnovna škola c) srednja škola, gimnazija d) viša ili visoka škola (fakultet, akademija) e) sveučilišni specijalist, magistar, doktor 5. Koliko osoba (uključujući vas) živi u vašem kućanstvu? 6. U kojoj gradskoj četvrti stanujete? a) Retfala b) Gornji grad c) Industrijska četvrt d) Jug II e) Novi grad f) Tvrđa g) Donji grad 7. Kolika su vaša neto mjesečna primanja (osobna, ne članova obitelji)? a) nemam primanja b) do 1.000kn c) kn d) kn e) kn f) kn g) 7.001kn i više 8. Koji je glavni izvor vaših primanja? a) stalni posao e) povremena potpora drugih b) roditelji f) mirovina c) povremeni poslovi g) nemam primanja d) stipendija 9. Koje je vaše bračno stanje? a) brak (oženjen / udana) b) izvanbračna zajednica c) razveden/a d) udovac/udovica e) neoženjen / neudana 10. Jeste li trenutno u nekoj vezi / braku? DA / NE -> Ako da, kako se trenutno osjećate u vezi/braku: a) nezadovoljno / nesretno b) niti zadovoljno niti nezadovoljno c) zadovoljno /sretno 274

283 Prilog 3. Primjer evidencijskog lista ispitivača Ime i prezime ispitivača adresa broj telefona E V I D E N C I J S K I L I S T Br. 30 Ime i prezime ispitanika: Broj telefona: Rod: Ženski Dobna skupina: 65 + Obrazovanje: bez osnovne škole ili nezavršena osnovna škola Ime i prezime ispitanika: Broj telefona: Rod: Ženski Dobna skupina: Obrazovanje: završena srednja škola (u trajanju od 3 ili 4 godine) Ime i prezime ispitanika: Broj telefona: Rod: Ženski Dobna skupina: Obrazovanje: završen fakultet (sveučilišni studij, stručni studij, akademije, ) Ime i prezime ispitanika: Broj telefona: Rod: Muški Dobna skupina: Obrazovanje: završena osnovna škola (svih 8 razreda) Ime i prezime ispitanika: Broj telefona: Rod: Ženski Dobna skupina: Obrazovanje: završena osnovna škola (svih 8 razreda) Ime i prezime ispitanika: Broj telefona: Rod: Muški Dobna skupina: Obrazovanje: završena srednja škola (3 ili 4 godine) 275

284 Prilog 4. Post-hoc tablice 230 Post-hoc tablica dob ispitanika Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) Zadovoljstvo životom (jedno pitanje) Dobni razredi (I) Dobni razredi (J) M (I - J) ,22 0, ,18 0, ,33 0, ,14 0, ,23 0, ,22 0, ,04 0, ,11 0, ,08 0, , ,18 0, ,04 0, ,15 0, ,04 0, ,05 0, ,33 0, ,11 0, ,15 0, ,19 0, ,1 0, ,14 0, ,08 0, ,04 0, ,19 0, ,09 0, ,23 0, , ,05 0, ,1 0, ,09 0, ,26 0, ,26 0, , , , ,26 0, ,14 0, ,12 0,767 p 230 p - razina značajnosti, M - razlika u aritmetičkim sredinama između varijable I i J 276

285 Osjećaj sreće ,31 0, ,26 0, ,14 0, ,12 0, ,31 0, , ,14 0, ,14 0, , ,17 0, , ,12 0, ,12 0, , ,19 0, , ,31 0, ,31 0, ,17 0, ,19 0, ,17 0, ,28 0, , ,25 0, , ,17 0, ,11 0, ,2 0, ,07 0, ,22 0, ,28 0, ,11 0, ,09 0, ,04 0, ,11 0, , ,2 0, ,09 0, ,13 0, , ,25 0, ,07 0, ,04 0, ,13 0, ,14 0, , ,22 0, ,11 0,

286 , ,14 0,669 Post-hoc tablica radni status ispitanika Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) Zadovoljstvo životom (jedno pitanje) Radni status (I) zaposleni privremeno zaposleni student nezaposlen umirovljenik učenik zaposleni privremeno zaposleni student Radni status (J) M (I - J) p privremeno zaposleni -, ,000 student -,18323,347 nezaposlen,41382,000 umirovljenik,10933,612 učenik -,16647,732 zaposleni, ,000 student -,15020,880 nezaposlen,44685,003 umirovljenik,14236,833 učenik -,13344,962 zaposleni,18323,347 privremeno zaposleni,15020,880 nezaposlen,59704,000 umirovljenik,29255,031 učenik, ,000 zaposleni -,41382,000 privremeno zaposleni -,44685,003 student -,59704,000 umirovljenik -,30449,012 učenik -,58028,000 zaposleni -,10933,612 privremeno zaposleni -,14236,833 student -,29255,031 nezaposlen,30449,012 učenik -,27579,201 zaposleni,16647,732 privremeno zaposleni,13344,962 student -, ,000 nezaposlen,58028,000 umirovljenik,27579,201 privremeno zaposleni -,106,927 student -,217,136 nezaposlen,367,000 umirovljenik,328,000 učenik -,291,089 zaposleni,106,927 student -,111,965 nezaposlen,473,001 umirovljenik,434,000 učenik -,185,810 zaposleni,217,136 privremeno zaposleni,111,965 nezaposlen,584,

287 Osjećaj sreće nezaposleni umirovljenik učenik zaposleni privremeno zaposleni student nezaposleni umirovljenik učenik umirovljenik,545,000 učenik -,074,997 zaposleni -,367,000 privremeno zaposleni -,473,001 student -,584,000 umirovljenik -,039,999 učenik -,658,000 zaposleni -,328,000 privremeno zaposleni -,434,000 student -,545,000 nezaposlen,039,999 učenik -,620,000 zaposleni,291,089 privremeno zaposleni,185,810 student,074,997 nezaposlen,658,000 umirovljenik,620,000 privremeno zaposleni -,120,923 student -,219,229 nezaposlen,101,915 umirovljenik,133,463 učenik -,198,639 zaposleni,120,923 student -,099,988 nezaposlen,220,585 umirovljenik,252,284 učenik -,079,998 zaposleni,219,229 privremeno zaposleni,099,988 nezaposlen,320,082 umirovljenik,352,010 učenik,020 1,000 zaposleni -,101,915 privremeno zaposleni -,220,585 student -,320,082 umirovljenik,032 1,000 učenik -,299,302 zaposleni -,133,463 privremeno zaposleni -,252,284 student -,352,010 nezaposlen -,032 1,000 učenik -,331,113 zaposleni,198,639 privremeno zaposleni,079,998 student -,020 1,000 nezaposlen,299,302 umirovljenik,331,

288 Post-hoc tablica razina obrazovanja ispitanika Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) Zadovoljstvo životom (jedno pitanje) Osjećaj sreće Razina obrazovanja (I) bez škole osnovna škola srednja škola visoka ili viša magisterij / doktorat bez škole osnovna škola srednja škola visoka ili viša magisterij / doktorat bez škole osnovna škola Razina obrazovanja (J) M (I - J) osnovna škola -0,06 0,968 srednja škola -0,24 0,038 visoka ili viša -0,42 0,000 magisterij / doktorat -0,60 0,011 bez škole 0,06 0,968 srednja škola -0,18 0,065 visoka ili viša -0,35 0,000 magisterij / doktorat -0,54 0,022 bez škole 0,24 0,038 osnovna škola 0,18 0,065 visoka ili viša -0,17 0,091 magisterij / doktorat -0,36 0,224 bez škole 0,42 0,000 osnovna škola 0,35 0,000 srednja škola 0,17 0,091 magisterij / doktorat -0,18 0,843 bez škole 0,60 0,011 osnovna škola 0,54 0,022 srednja škola 0,36 0,224 visoka ili viša 0,18 0,843 osnovna škola -0,31 0,011 srednja škola -0,41 0,000 visoka ili viša -0,47 0,000 magisterij / doktorat -0,53 0,025 bez škole 0,31 0,011 srednja škola -0,10 0,574 visoka ili viša -0,16 0,332 magisterij / doktorat -0,21 0,715 bez škole 0,41 0,000 osnovna škola 0,10 0,574 visoka ili viša -0,06 0,920 magisterij / doktorat -0,11 0,956 bez škole 0,47 0,000 osnovna škola 0,16 0,332 srednja škola 0,06 0,920 magisterij / doktorat -0,06 0,997 bez škole 0,53 0,025 osnovna škola 0,21 0,715 srednja škola 0,11 0,956 visoka ili viša 0,06 0,997 osnovna škola -0,21 0,266 srednja škola -0,26 0,035 visoka ili viša -0,20 0,360 magisterij / doktorat -0,30 0,511 bez škole 0,21 0,266 srednja škola -0,05 0,957 p 280

289 srednja škola visoka ili viša magisterij / doktorat visoka ili viša 0,02 1,000 magisterij / doktorat -0,09 0,987 bez škole 0,26 0,035 osnovna škola 0,05 0,957 visoka ili viša 0,07 0,896 magisterij / doktorat -0,04 0,999 bez škole 0,20 0,360 osnovna škola -0,02 1,000 srednja škola -0,07 0,896 magisterij / doktorat -0,11 0,977 bez škole 0,30 0,511 osnovna škola 0,09 0,987 srednja škola 0,04 0,999 visoka ili viša 0,11 0,977 Post-hoc tablica mjesečna primanja ispitanika Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) Mjesečna primanja (I) nemam primanja do 1.000kn kn kn kn Mjesečna primanja (J) M (I - J) do 1.000kn 0,17 0, kn 0,11 0, kn 0,02 1, kn -0,10 0, kn -0,23 0, kn i više -0,37 0,015 nemam primanja -0,17 0, kn -0,06 0, kn -0,16 0, kn -0,27 0, kn -0,40 0, kn i više -0,54 0,008 nemam primanja -0,11 0,783 do 1.000kn 0,06 0, kn -0,10 0, kn -0,21 0, kn -0,34 0, kn i više -0,49 0,000 nemam primanja -0,02 1,000 do 1.000kn 0,16 0, kn 0,10 0, kn -0,12 0, kn -0,25 0, kn i više -0,39 0,006 nemam primanja 0,10 0,905 do 1.000kn 0,27 0, kn 0,21 0, kn 0,12 0, kn -0,13 0, kn i više -0,27 0,200 p 281

290 Zadovoljstvo životom (jedno pitanje) kn 7.001kn i više nemam primanja do 1.000kn kn kn kn kn 7.001kn i više nemam primanja 0,23 0,277 do 1.000kn 0,40 0, kn 0,34 0, kn 0,25 0, kn 0,13 0, kn i više -0,14 0,932 nemam primanja 0,37 0,015 do 1.000kn 0,54 0, kn 0,49 0, kn 0,39 0, kn 0,27 0, kn 0,14 0,932 do 1.000kn 0,20 0, kn 0,25 0, kn 0,12 0, kn 0,01 1, kn -0,05 0, kn i više -0,04 1,000 nemam primanja -0,20 0, kn 0,05 1, kn -0,08 0, kn -0,19 0, kn -0,25 0, kn i više -0,24 0,700 nemam primanja -0,25 0,027 do 1.000kn -0,05 1, kn -0,13 0, kn -0,24 0, kn -0,30 0, kn i više -0,29 0,116 nemam primanja -0,12 0,716 do 1.000kn 0,08 0, kn 0,13 0, kn -0,11 0, kn -0,17 0, kn i više -0,16 0,765 nemam primanja -0,01 1,000 do 1.000kn 0,19 0, kn 0,24 0, kn 0,11 0, kn -0,06 0, kn i više -0,05 0,999 nemam primanja 0,05 0,999 do 1.000kn 0,25 0, kn 0,30 0, kn 0,17 0, kn 0,06 0, kn i više 0,01 1,000 nemam primanja 0,04 1,000 do 1.000kn 0,24 0, kn 0,29 0,

291 Osjećaj sreće nemam primanja do 1.000kn kn kn kn kn 7.001kn i više kn 0,16 0, kn 0,05 0, kn -0,01 1,000 do 1.000kn 0,40 0, kn 0,17 0, kn 0,14 0, kn 0,18 0, kn -0,02 1, kn i više 0,17 0,770 nemam primanja -0,40 0, kn -0,23 0, kn -0,26 0, kn -0,22 0, kn -0,42 0, kn i više -0,23 0,803 nemam primanja -0,17 0,420 do 1.000kn 0,23 0, kn -0,03 1, kn 0,01 1, kn -0,19 0, kn i više 0,00 1,000 nemam primanja -0,14 0,618 do 1.000kn 0,26 0, kn 0,03 1, kn 0,04 0, kn -0,16 0, kn i više 0,03 1,000 nemam primanja -0,18 0,426 do 1.000kn 0,22 0, kn -0,01 1, kn -0,04 0, kn -0,20 0, kn i više -0,01 1,000 nemam primanja 0,02 1,000 do 1.000kn 0,42 0, kn 0,19 0, kn 0,16 0, kn 0,20 0, kn i više 0,19 0,801 nemam primanja -0,17 0,770 do 1.000kn 0,23 0, kn 0,00 1, kn -0,03 1, kn 0,01 1, kn -0,19 0,

292 Post-hoc tablica izvor primanja ispitanika Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) Zadovoljstvo životom (jedno pitanje) Izvor primanja (I) stalni posao roditelji povremeni poslovi stipendija povremena potpora drugih mirovina nemam primanja stalni posao Izvor primanja (J) M (I - J) p roditelji -0,04 0,999 povremeni poslovi 0,31 0,036 stipendija 0,05 1,000 povremena potpora drugih 0,53 0,067 mirovina 0,11 0,541 nemam primanja 0,10 0,933 stalni posao 0,04 0,999 povremeni poslovi 0,35 0,060 stipendija 0,09 1,000 povremena potpora drugih 0,57 0,059 mirovina 0,16 0,617 nemam primanja 0,14 0,873 stalni posao -0,31 0,036 roditelji -0,35 0,060 stipendija -0,26 0,975 povremena potpora drugih 0,22 0,934 mirovina -0,19 0,541 nemam primanja -0,21 0,619 stalni posao -0,05 1,000 roditelji -0,09 1,000 povremeni poslovi 0,26 0,975 povremena potpora drugih 0,48 0,780 mirovina 0,07 1,000 nemam primanja 0,05 1,000 stalni posao -0,53 0,067 roditelji -0,57 0,059 povremeni poslovi -0,22 0,934 stipendija -0,48 0,780 mirovina -0,41 0,301 nemam primanja -0,43 0,317 stalni posao -0,11 0,541 roditelji -0,16 0,617 povremeni poslovi 0,19 0,541 stipendija -0,07 1,000 povremena potpora drugih 0,41 0,301 nemam primanja -0,02 1,000 stalni posao -0,10 0,933 roditelji -0,14 0,873 povremeni poslovi 0,21 0,619 stipendija -0,05 1,000 povremena potpora drugih 0,43 0,317 mirovina 0,02 1,000 roditelji -0,16 0,507 povremeni poslovi 0,09 0,967 stipendija -0,37 0,833 povremena potpora drugih 0,44 0,184 mirovina 0,33 0,

293 Osjećaj sreće nemam primanja 0,08 0,977 stalni posao 0,16 0,507 povremeni poslovi 0,25 0,354 roditelji stipendija -0,21 0,989 povremena potpora drugih 0,60 0,033 mirovina 0,49 0,000 nemam primanja 0,23 0,351 stalni posao -0,09 0,967 roditelji -0,25 0,354 povremeni stipendija -0,46 0,685 poslovi povremena potpora drugih 0,35 0,569 mirovina 0,24 0,213 nemam primanja -0,01 1,000 stalni posao 0,37 0,833 roditelji 0,21 0,989 stipendija povremeni poslovi 0,46 0,685 povremena potpora drugih 0,81 0,165 mirovina 0,70 0,152 nemam primanja 0,44 0,707 stalni posao -0,44 0,184 roditelji -0,60 0,033 povremena povremeni poslovi -0,35 0,569 potpora stipendija -0,81 0,165 drugih mirovina -0,11 0,997 nemam primanja -0,37 0,494 stalni posao -0,33 0,000 roditelji -0,49 0,000 mirovina povremeni poslovi -0,24 0,213 stipendija -0,70 0,152 povremena potpora drugih 0,11 0,997 nemam primanja -0,26 0,093 stalni posao -0,08 0,977 roditelji -0,23 0,351 nemam povremeni poslovi 0,01 1,000 primanja stipendija -0,44 0,707 povremena potpora drugih 0,37 0,494 mirovina 0,26 0,093 roditelji -0,14 0,731 povremeni poslovi 0,10 0,970 stalni posao stipendija -0,32 0,942 povremena potpora drugih 0,42 0,341 mirovina 0,15 0,253 nemam primanja -0,16 0,650 stalni posao 0,14 0,731 povremeni poslovi 0,24 0,521 roditelji stipendija -0,18 0,998 povremena potpora drugih 0,56 0,112 mirovina 0,29 0,052 nemam primanja -0,02 1,000 povremeni stalni posao -0,10 0,

294 poslovi roditelji -0,24 0,521 stipendija -0,41 0,846 povremena potpora drugih 0,32 0,751 mirovina 0,06 0,999 nemam primanja -0,25 0,456 stalni posao 0,32 0,942 roditelji 0,18 0,998 stipendija povremeni poslovi 0,41 0,846 povremena potpora drugih 0,74 0,373 mirovina 0,47 0,716 nemam primanja 0,16 0,999 povremena potpora drugih mirovina nemam primanja stalni posao -0,42 0,341 roditelji -0,56 0,112 povremeni poslovi -0,32 0,751 stipendija -0,74 0,373 mirovina -0,27 0,843 nemam primanja -0,58 0,096 stalni posao -0,15 0,253 roditelji -0,29 0,052 povremeni poslovi -0,06 0,999 stipendija -0,47 0,716 povremena potpora drugih 0,27 0,843 nemam primanja -0,31 0,042 stalni posao 0,16 0,650 roditelji 0,02 1,000 povremeni poslovi 0,25 0,456 stipendija -0,16 0,999 povremena potpora drugih 0,58 0,096 mirovina 0,31 0,042 Post-hoc tablica bračni status ispitanika Zadovoljstvo životom (prosjek 5 pitanja) (I) Bračni status brak izvanbračna zajednica razveden/a udovac/ica (J) Bračni status M (I - J) p izvanbračna zajednica -0,01 1,000 razveden/a 0,43 0,002 udovac/a 0,26 0,017 neoženjen/neudana 0,07 0,767 brak 0,01 1,000 razveden/a 0,44 0,074 udovac/a 0,28 0,371 neoženjen/neudana 0,08 0,979 brak -0,43 0,002 izvanbračna zajednica -0,44 0,074 udovac/a -0,17 0,727 neoženjen/neudana -0,36 0,018 brak -0,26 0,017 izvanbračna zajednica -0,28 0,371 razveden/a 0,17 0,727 neoženjen/neudana -0,20 0,

295 Zadovoljstvo životom (jedno pitanje) Osjećaj sreće neoženjen/ neudana brak izvanbračna zajednica razveden/a udovac/ica neoženjen/ neudana brak izvanbračna zajednica razveden/a udovac/ica neoženjen/ neudana brak -0,07 0,767 izvanbračna zajednica -0,08 0,979 razveden/a 0,36 0,018 udovac/a 0,20 0,181 izvanbračna zajednica 0,15 0,819 razveden/a 0,11 0,841 udovac/a 0,39 0,000 neoženjen/neudana -0,12 0,236 brak -0,15 0,819 razveden/a -0,03 1,000 udovac/a 0,24 0,502 neoženjen/neudana -0,26 0,322 brak -0,11 0,841 izvanbračna zajednica 0,03 1,000 udovac/a 0,27 0,222 neoženjen/neudana -0,23 0,260 brak -0,39 0,000 izvanbračna zajednica -0,24 0,502 razveden/a -0,27 0,222 neoženjen/neudana -0,50 0,000 brak 0,12 0,236 izvanbračna zajednica 0,26 0,322 razveden/a 0,23 0,260 udovac/a 0,50 0,000 izvanbračna zajednica -0,06 0,993 razveden/a 0,09 0,956 udovac/a 0,22 0,119 neoženjen/neudana -0,11 0,421 brak 0,06 0,993 razveden/a 0,15 0,926 udovac/a 0,28 0,428 neoženjen/neudana -0,04 0,999 brak -0,09 0,956 izvanbračna zajednica -0,15 0,926 udovac/a 0,13 0,887 neoženjen/neudana -0,19 0,544 brak -0,22 0,119 izvanbračna zajednica -0,28 0,428 razveden/a -0,13 0,887 neoženjen/neudana -0,32 0,007 brak 0,11 0,421 izvanbračna zajednica 0,04 0,999 razveden/a 0,19 0,544 udovac/a 0,32 0,

296 Prilog 5. Metoda glavnih komponenti i ukupna objašnjenost varijance 288

297 Prilog 6. Autokorelacije zadovoljstva životom i socio-demografskih karakteristika Autokorelacije osjećaja sreće i socio-demografskih karakteristika 289