NOMOTEHNIKA IZRADA OP IH AKATA

Transcription

1 doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ, dipl. iur.; Domagoj PERANIĆ, dipl. iur. NOMOTEHNIKA IZRADA OP IH AKATA (ZAKONA, UREDABA, PRAVILNIKA, STATUTA, POSLOVNIKA, ODLUKA, NAPUTAKA, NAREDABA I DR.) S PRAKTIČNIM PRIMJERIMA Suradnici: Anamarija LIVAJA, mag. iur.; Terezija MARIĆ, dipl. iur.; Marko ZORIČIĆ, dipl. ang. i soc., spec. konf. prev.; Ivan PALČIĆ, dipl. iur.; Vjekoslav IVANČIĆ, mag. iur. info@legislative-drafting.eu info@nomotehnika.com

2 Copyright RRiF plus d.o.o. za nakladništvo i poslovne usluge Zagreb, Vlaška 68, HRVATSKA Telefon: pretplata Fax: rrif@rrif.hr Za nakladnika direktor: Branimir MARKOTA, dipl. oec. Glavni urednik: Prof. dr. sc. Vilim GORENC Urednik: Ante VIDOVIĆ, dipl. iur. UDK ; ISBN Grafička priprema i tisak: EDIT d.o.o. Zagreb, Trumbićeva 12 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem:

3 PREDGOVOR Nomotehnika (složenica od grčkih riječi nomos ( ), što znači zakon i tehne ( ) što znači vještina) kao tehnika izrade općih akata, ili u užem smislu, pravna znanost o strukturi pravila i općih akata te o njihovu sastavljanju i izradi, u Republici Hrvatskoj je sveprisutna. Ne treba posebno isticati da je otprilike u posljednja dva desetljeća u Republici Hrvatskoj doneseno nekoliko tisuća općih akata, što pridonosi velikoj zbunjenosti i nesnalaženju pojedinca te, između ostalog, pravnoj nesigurnosti, opterećenju sudova, dvojakom tumačenju odredaba općih akata i sl. U ovoj nepreglednoj šumi općih akata u kojoj, posebno u zadnje vrijeme, ima i onih koji izgledaju kao kuća koju su gradili različiti međusobno nepoznati i nepovezani graditelji, tako da je samo pitanje trenutka kada će se urušiti, u cijelosti se, nažalost, oživotvoruje tvrdnja akademika J. Barbića da je riječ o zakonodavnom stampedu u kojemu se nije uvijek moguće snaći. Stoga se u našemu pravnome proteku problemi ne pojavljuju samo u pogledu primjene općih akta, nego se neprestano, gotovo eksponencijalno rastući, gomilaju u pogledu razumijevanja njihovih odredaba. U takvim smo situacijama, prilikom primjene propisa u praksi, prepušteni raznim oblicima snalaženja u svemu tome, a kada smo u prilici ili trebamo sastaviti neki opći akt, onda je situacija u najmanju ruku još dodatno složena. Kako bi se svakome tko se nađe u takvoj neprilici ili potrebi olakšala izrada i promjena određenog općeg akta, kao pomoć u tome, svakako će poslužiti ovaj priručnik, jedini na tržištu takve vrste i formata. Ovaj je priručnik namijenjen ne samo onome tko se prvi put nađe u takvoj neprilici, nego i onima koji gotovo svakodnevno izrađuju i noveliraju različite vrste općih akata. Vrijednost ovog priručnika leži, između ostalog, u činjenici što daje konkretne primjere kako neki akt treba izraditi ili novelirati, a kako to nije preporučljivo činiti. Priručnik predstavlja spoj sažeto i jednostavno iznesenih teorijskih postavki usko povezanih s praksom koja je iznimno važna i koja ovome priručniku daje dodatnu vrijednost. Nažalost, ne mogu se predvidjeti svi mogući slučajevi u kojima treba izraditi konkretan opći akt, sa svim njegovim formalnim sastavnicama, čiji bi se ogledni i univerzalno primjenjivi primjer mogao ponuditi u ovome priručniku. Međutim, čvrsto se nadamo da će svim čitateljima ovaj priručnik biti od koristi u praksi i ostvariti barem dio ciljeva zbog kojega su ga izradili naši vrsni autori i suradnici u okviru svojih područja koje iznimno kvalitetno pokrivaju i razrađuju. UREDNIK III

4 RIJEČ AUTORA Izrada svih vrsta općih akata složena je djelatnost koja obuhvaća niz nomotehničkih načela, koncepata, metoda, pravila, smjernica i preporuka. U praksi izrade općih akata u Republici Hrvatskoj te su nomotehničke zadanosti u svojoj potpunosti i složenosti razmjerno slabo poznate pa se u praksi najčešće zanemaruju. Pojedina nomotehnička načela i pravila u domaći se pravni poredak prihvaćaju selektivno i tako da se doslovce nekritički prepisuju i prihvaćaju bez odgovarajuće nomotehničke i jezične prilagodbe njegovim posebnostima. Posljedica toga je i pojava znatnih nomotehničkih pogrešaka i konceptualnih nomotehničkih anomalija koje često obezvrjeđuju dobro zamišljene opće akte. Upravo se zato u ovoj knjizi pruža cjelovit i koherentan prikaz najvažnijih nomotehničkih načela, koncepata, metoda, pravila, smjernica i preporuka prilagođenih pravnom poretku Republike Hrvatske. Pritom se ona razmatraju logikom slijeda strukturnih dijelova općih akata, počevši od preambule pa sve do prijelaznih i završnih odredaba. Time se želi na jednostavan i prosječnom čitatelju (adresatu) prilagođen način izložiti nomotehničke zadanosti koje se moraju poštovati. Osim čisto nomotehničkih pitanja, u ovoj se knjizi obrađuje tematika jezika u pravu koja je nedjeljivo povezana s izradom općih akata. Tijekom izrade ove knjige prikupila su se nomotehnička iskustva iz relevantnih europskih pravnih poredaka koja su prilagođena hrvatskim zahtjevima normiranja i jeziku u pravu. Međutim, u njoj su na jednome mjestu sustavno prikupljene, analizirane i izložene nomotehničke zadanosti koje neposredno proistječu iz pravnog poretka Republike Hrvatske i odražavaju njegove posebnosti. U izradi ove knjige sudjelovalo je više pravnika sasvim različitih profila koji se bave različitim područjima prava koja su povezana s izradom općih akata i jezikom u pravu. Dodatno je, zbog zahtjeva multidisciplinarnosti pristupa, u izradu ove knjige uključen i jedan anglist, čije je područje prevođenje na hrvatski jezik općih i pojedinačnih pravnih akata Europske unije te njihovo redakcijsko prilagođavanje hrvatskom pravnom poretku. Ova publikacija odražava isključivo stajališta autora i suradnika knjige, a ne institucija u kojima su zaposleni pa one ne snose odgovornost niti se njihovima mogu smatrati informacije u ovoj publikaciji. S ciljem objašnjavanja, razumljivosti i obrazovanja u ovoj su knjizi nomotehničke zadanosti objašnjene na praktičnim primjerima općih akata, kako onih koji su na snazi, tako i onih koji to više nisu, ali koji predstavljaju ogledne primjere za pojedine nomotehničke analize. Opći akti navedeni u ovoj knjizi objavljeni su do 31. prosinca U Zagrebu, 12. veljače IV AUTORI

5 Sadržaj PREDGOVOR...III RIJEČ AUTORA... IV 1. UVOD HIJERARHIJA OPĆIH AKATA U REPUBLICI HRVATSKOJ Općenito o hijerarhiji općih akata u Republici Hrvatskoj Ustav Republike Hrvatske Ustavni zakoni s pravnom snagom Ustava Republike Hrvatske Promjene Ustava Republike Hrvatske Međunarodni ugovori Opći akti Europske unije Zakoni Organski zakoni Ustavni zakoni koji nemaju pravnu snagu ustava Državni proračun Uredbe Vlade Republike Hrvatske na temelju zakonske ovlasti Uredbe Predsjednika Republike Hrvatske sa zakonskom snagom Poslovnik Hrvatskoga sabora Podzakonski akti Pojedinačni pravni akti koji imaju učinke općih akata NORMIRANJE U OPĆIM AKTIMA Odabir materije koja se uređuje Određivanje mjere (obujma) pravnog uređenja Normiranje Opća pravila normiranja Struktura i poredak sadržaja prilikom normiranja Metode normiranja ROKOVI I VRIJEME U OPĆIM AKTIMA UPUĆIVANJE U OPĆIMA AKTIMA JEZIK U OPĆIM AKTIMA V

6 7. PREUZIMANJE POJMOVA U DOMAĆE OPĆE AKTE IZ STRANIH PRAVNIH POREDAKA FORMALNA STRUKTURA OPĆEG AKTA STRUKTURA OPĆEG AKTA Pojam strukture općeg akta Pravilna struktura i način njezina postizanja pri izradi općeg akata Dijelovi općeg akta Preambula Pravni temelj u preambuli općeg akta Naziv tijela u preambuli općeg akta Naznaka sjednice kolegijalnoga tijela u preambuli općeg akta Naziv tijela koje je predložilo donošenje akta ili koje u postupku donošenja akta daje suglasnost ili mišljenje Naziv općeg akta Općenito o nazivu općeg akta i njegovim dijelovima Izričaj naziva općeg akta Naziv općeg akta kojim se mijenja i dopunjuje drugi opći akt Naziv općeg akta kojim se mijenja Ustav Republike Hrvatske Naziv općeg akta kojim se mijenja zakon Nazivi ostalih općih akata kojima se mijenjaju podzakonski opći akti Naziv općeg akta kojim se mijenjaju statuti jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave te poslovnici njihovih predstavničkih tijela Naziv ispravka općeg akta Pokrate naziva općih akata Nazivi općih akata Europske unije Navođenje pravnih akata međunarodnih organizacija Navođenje međunarodnih ugovora Navođenje pravnih akata Europske unije (sekundarni izvori prava) VI

7 10. PREDMET UREĐENJA OPĆIH AKATA NAČELA U OPĆIM AKTIMA POJMOVI U OPĆIM AKTIMA RODNI POJMOVI U OPĆIM AKTIMA OGRANIČENJA I IZUZEĆA U PRIMJENI OPĆIH AKATA Ograničenja i izuzeća u primjeni općih akata s obzirom na predmet općeg akta Ograničenja i izuzeća u primjeni općih akata s obzirom na adresate Ograničenja i izuzeća u primjeni općih akata s obzirom na teritorijalnu valjanost Ograničenja i izuzeća u primjeni općih akata s obzirom na vremensku valjanost OVLAŠTENJE ZA DONOŠENJE PROVEDBENIH OPĆIH AKATA KAZNENE ODREDBE U OPĆIM AKTIMA ZAVRŠNI DIO OPĆIH AKATA PROMJENE OPĆIH AKATA ISPRAVCI OPĆIH AKATA PROČIŠĆENI TEKST OPĆEG AKTA ZAKLJUČAK OGLEDAN PRIMJER STRUKTURE OPĆEG AKTA KRATKI ŽIVOTOPISI AUTORA I SURADNIKA VII

8

9 Prilikom izrade općeg akta neizostavno se moraju koristiti pojmovima i institutima koji su zastupljeni i uređeni u drugim pozitivnim domaćim općim aktima. Povrh toga, u pravnome poretku moraju se koristiti općeprihvaćeni te ustaljeni pojmovi i izričaji koji su adresatima najbolje poznati. ZAKON O OBVEZNIM OSIGURANJIMA U PROMETU Pojmovi Članak »kamata«u smislu ovoga Zakona je zakonska zatezna kamata koju plaća dužnik kada novčanu obvezu ne izvrši u propisanom roku,... Narodne novine, br. 152/05, 36/09,75/09, 76/13, 152/14. Pogrešno je u općim aktima skraćivati pojam zatezne kamate. Institut zateznih kamata dobro je poznat u hrvatskome pravnome poretku te je uređen Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 čl. 9., Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza), Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, br. 108/12, 144/12 Uredba, 81/13, 112/13 Uredba), Zakonom o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13 ispravak). Stoga je suvišno iznova odrediti značenje tog instituta, i to na način koji je različit od onoga kako je to učinjeno u spomenutim zakonima. Time se stvara dvojba o mogućim razlikama u pogledu značenja i sadržaja instituta. Pogrešno je pojam kamata naveden u jednini. Pojam kamate treba uvijek i beziznimno rabiti u množini, bilo da je riječ o ugovornim ili zateznim kamatama. Pojam kamata (u jednini) koristi se u svakodnevnome govoru kao sinonim pojmu kamatna stopa. Prilikom izrade norme, riječima se treba koristiti u njihovu prvotnom, osnovnom, općepoznatom i općeprihvaćenom značenju. Pogrešno je u normama koristiti riječi u njihovu podrednome, sekundarnom ili slabo poznatome značenju jer će većina adresata, posebno onih koji nisu pravnici, poimati riječ u njezinu osnovnome značenju. U normama se također ne smije koristiti riječima koje bi adresate mogle navesti na pogrešan zaključak o njihovu značenju. 37

10 Rok, u načelu, teče neprekidno, dakle bez prekida i zastoja. Rok teče stalno, u radne i neradne dane te tijekom državnih blagdana, ali i ostalih dana kada se ne radi (tempus continuum). U općem aktu može se izrijekom odrediti da rok teče samo u one dane kada se neka radnja može poduzeti (tempus utile), no u praksi je to razmjerno rijetko. Ako u pogledu tijeka roka u općem aktu ništa dodatno nije određeno, rok teče u kontinuitetu (tempus continuum). Ako se želi postići da rok u općem aktu teče kao tempus utile, to mora biti izrijekom određeno. Ipak, određivanje tijeka roka kao tempus utile ne bi smjelo biti pravilo ili se diskrecijski propisivati, a da za to ne postoje opravdani razlozi. Riječ je o iznimci koja se može primijeniti kada je to potrebno iz nekih opravdanih razloga. Ako bi se prečesto i bez opravdanih razloga pribjegavalo tome, tada bi se dovelo u pitanje načelno shvaćanje da rok teče kao tempus continuum. ZAKON O FINANCIJSKOM POSLOVANJU I PREDSTEČAJNOJ NAGODBI Prethodna suglasnost za pretvaranje potraživanja kreditne institucije u temeljni kapital dužnika u postupku predstečajne nagodbe Članak (3) O izdavanju prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka dužna je odlučiti u roku od deset radnih dana od dana primitka zahtjeva. Odluka mora biti obrazložena.... Narodne novine, 108/12, 144/12 Uredba, 81/13, 112/13 Uredba. Pravilno je u ovoj odredbi određen tempus utile, njegov početak i činjenica da se on računa na radne dane. Premda je nomotehnički odredba izražena pravilno, može joj se prigovoriti da nije postojao opravdani razlog da se taj rok ne izrazi kao tempus continuum, primjerice kao dva tjedna ili 14 dana. Kada bi se izrada rokova koji teku kao tempus utile prečesto primjenjivala ili bi se to činilo bez opravdanoga razloga, došlo bi do dvojbi računa li se rok kao tempus continuum ili tempus utile. Stoga se ovakve odredbe mogu opravdati ako za njihovo donošenje postoji opravdani razlog. U općem aktu izrijekom se može propisati da rok miruje zbog taksativno navedenih razloga. U slučaju pojave takvih razloga tijek roka zastaje dokle god oni postoje. Nakon što otpadnu, rok nastavlja teći od onoga trenutka od kojega je njegov tijek zastao. U pogledu nekih instituta u općem se aktu mogu propisati činjenice zbog čijeg se nastupanja rok prekida, pa će za 75

11 Cjelokupna problematika preuzimanja pravnih pojmova, instituta i koncepata iz stranih pravnih poredaka, a time i iz stranih jezika na kojima su izraženi, često se svodi na njihovo prevođenje. No, za njihovo preuzimanje najveće značenje ima kritičko pravno preuzimanje i pravno prilagođavanje (pravna redakcija) domaćemu pravnome poretku, dok je pravilan prijevod samo jedan od čimbenika u tome procesu. Pritom je od osobite važnosti da u spomenutome postupku sudjeluju pravnici kako bi se prilikom njihova preuzimanja u domaći pravni poredak izbjegle deformacije pojmova, instituta i koncepata. Preuzimanje stranih pojmova, instituta i koncepata u domaći pravni poredak mora ispuniti sve zahtjeve koji se postavljaju za izradu općih akta. Nakon preuzimanja, jezik općeg akta u koji su ugrađeni mora biti precizan i domaćemu adresatu jasan, jednostavan, razumljiv te nedvosmislen. Dijelovi općih akata koji sadrže preuzete pojmove, institute i koncepte više nego drugi moraju proći test transparentnosti, dostupnosti i razumljivosti adresatu. Posebno je važno da se u postupku njegova preuzimanja određeni pojam, institut ili koncept sadržajno ne deformiraju. Kada se preuzimaju, donositelj općeg akta nužno mora postići da oni odražavaju istu pravnu bit te isti pravni sadržaj kao i u pravnom poretku odakle su preuzeti. U hrvatskome pravnome poretku postoji veliki broj primjera prevedenih općih akata međunarodnih organizacija, ali i pojedinačnih odredaba čiji su pojmovi, instituti i koncepti jasni i razumljivi, ali ne odgovaraju pravnoj biti i sadržaju akta iz kojega su preuzeti. Time se narušava pouzdanost i vjerodostojnost općih akata na hrvatskom jeziku. CONVENTION FOR THE PROTECTION OF HUMAN RIGHTS AND FUNDAMENTAL FREEDOMS Article 6. 1 In the determination of his civil rights and obligations or of any criminal charge against him, everyone is entitled to a fair and public hearing within a reasonable time by an independent and impartial tribunal established by law. Judgment shall be pronounced publicly but the press and public may be excluded from all or part of the trial in the interests of morals, public order od national security in a democratic society, where the interests of juveniles or the protection of the private life of the parties so require, or to the extent strictly necessary in the opinion of the court in special circumstances where publicity would prejudice the interests of justice. KONVENCIJA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA Članak

12 1. Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Presuda se mora izreći javno, ali se sredstva priopćavanja i javnost mogu isključiti iz cijele rasprave ili njezinog dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, kad interesi maloljetnika ili privatnog života stranaka to traže, ili u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi javnost mogla biti štetna za interes pravde.... Narodne novine Međunarodni ugovori br. 88/08. Ovaj međunarodni ugovor, koji u europskim okvirima čini jedan od temeljnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava i sloboda, u hrvatski je pravni poredak prihvaćen s brojnim anomalijama. Najznačajnija je anomalija poistovjećivanje dvaju različitih pojmova tribunal i court s hrvatskim pojmom sud. Premda Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda izrijekom razlikuje ova dva različita pojma, u hrvatski pravni poredak su pogrešno prihvaćeni kao jedan pojam sud. Svaki je sud ujedno i tribunal, ali nije svaki tribunal ujedno i sud. Zbog toga su u hrvatskoj inačici teksta ove konvencije sadržajni dosezi garancija vezanih uz tribunal neopravdano suženi samo na sud i sudski postupak. To, nažalost, ima za posljedicu ono što se pri preuzimanju ne smije dogoditi da se pravo značenje i bit ove odredbe ne mogu pravilno shvatiti na hrvatskom jeziku, pa se unatoč postojanju hrvatskoga prijevoda, treba iščitavati njezin izvornik. Prilikom preuzimanja pojmova, instituta i koncepata u domaći pravni poredak iz pravne stečevine Europske unije trebalo bi iščitavati opći akt na jeziku na kojemu je izrađen izvornik ili na radnim jezicima Europske unije (engleski, francuski, njemački). Izuzevši iščitavanja izvornika teksta, osobito ako se prilikom preuzimanja pojavljuju dvojbe, treba dobiti uvid i u opći akt na ostalim jezicima te u obrazloženje teksta općeg akta koji se preuzima, a po potrebi i u pripremne radnje (eng. preparatory works, fra. travaux préparatoires) koje su prethodile njegovu donošenju. Tek nakon toga trebalo bi prihvatiti ono pojmovno, institucijsko ili konceptualno rješenje koje vjerno odražava njihovu pravnu bit i sadržaj Prema: Šarčević, S., Jezik kao izraz prava, u: Jezik u pravu, Okrugli stol održan 8. svibnja u palači Akademije u Zagrebu, Barbić, J. (ur.), Zagreb, 2013., str

13 ZAKON O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA Kolektivno ostvarivanje prava Članak 156. (1) Kolektivno ostvarivanje prava može obuhvaćati sljedeće: 1. prava autora: a) pravo javnog izvođenja, javnog prenošenja, javnog priopćavanja fiksiranog djela, radiodifuzijskog emitiranja, radiodifuzijskog reemitiranja, javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranja i pravo stavljanja na raspolaganje javnosti nescenskih glazbenih i književnih djela, b) pravo reproduciranja (zvučnog snimanja) glazbenih djela... Narodne novine, br. 167/03, 79/07, 125/11 čl. 381., Kazneni zakon, 80/11, 141/13. Pravilno je strukturirana ova odredba budući da sadrži nabrajanje prava koja se mogu kolektivno ostvarivati. Navedeni članak u cijelosti ima tri stavka od kojih je prvi strukturiran tako da sadrži točke (kojima su određene posebne grupe prava). Neke točke podijeljene su na podtočke (kojima se specijalnom metodom normiranja određuju pojedinačna prava unutar posebne grupe). Ovo je ujedno i primjer najveće dopuštene složenosti strukture jednoga članka. Članak ne smije sadržavati preveliki broj misli. U takvim je slučajevima preporučljivo materiju urediti dvama ili više uzastopnih članaka. Time se postiže povećana preglednost i jasnoća sadržaja pravne norme. Međutim, povećana brojnost članaka u općem aktu negativno utječe na preglednost općeg akta kao cjeline. Navedeno se umnogome može otkloniti organizacijom članaka u općem aktu u veće strukturne cjeline. U domaćoj nomotehnici ne postoje jedinstvena pravila o brojnosti, nazivlju i označavanju zasebnih strukturnih cjelina. No, slijedeći logiku bilo kojega teksta, opći akti mogu sadržavati (1) dijelove, (2) glave, (3) poglavlja i (4) odjeljke. Dio je opsegom i sadržajem najveća strukturna cjelina općeg akta. U stvarnosti se dijelovi koriste samo za sistematizaciju sadržaja sveobuhvatnih općih akata (primjerice, zakonika). Tako i u domaćemu zakonodavstvu dijelove, u pravilu, sadržavaju samo najopsežniji opći akti poput Zakona o obveznim odnosima, Kaznenog zakona, Pomorskog zakonika, Zakona o javnoj nabavi i dr. Dijelovi se označavaju riječju dio iza koje slijedi pripadajući redni broj napisan velikim tiskanim slovima (primjerice, DIO PRVI, DIO DRUGI, DIO TREĆI itd.). Dijelovi mogu imati naslove koji se pišu ispod oznake dijela. 194

14 Prilikom izbora pravnih materija koje će se urediti nekim općim aktom mora se voditi računa o srodnosti i homogenosti njihova sadržaja. Drugim riječima, nije preporučljivo jednim općim aktom uređivati nepovezane i raznorodne pravne materije. 41 Štetne posljedice donošenja takvih općih akata prepoznate su još u rimskom pravu. U rimskom pravu postojali su zakoni koji su uređivali različita i raznorodna pravna pitanja, materije i područja. Nazivali su se leges saturae. Njihovo je donošenje bilo vrlo rano izrijekom zabranjeno, a ta je zabrana konačno potvrđena 98. godine pr. Kr. zakonskim aktom koji se zvao lex Caecilia Didia. Otada je u rimskome pravu bilo dopušteno jednim zakonom ili općim aktom druge vrste uređivati samo jedno pitanje ili pravnu materiju. Razvoj takvog shvaćanja u rimskome pravu posljedica je težnje za pravnom sigurnošću. Već je rimsko pravo pravilno poimalo neprimjerenost i štetnost općih akata kojima se uređuju raznovrsna i među sobom nesrodna pitanja, a koja su prethodno bila uređena u nizu drugih općih akata. Time su zapravo izgradili shvaćanje da se jednim općim aktom ne može mijenjati uređenje različitih materija zastupljenih u više drugih takvih akata. Premda hrvatsko pravo nema poseban naziv za tu vrstu općih akata (eng. omnibus bills, multi-purpose bills), u praksi su takvi zakoni vrlo rijetki. Ipak, ističe se primjer iz nedavne prakse domaćeg zakonodavca Zakon o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije (Narodne novine, br. 77/14). Tim su zakonom uređene brojne pojedinačne materije koje uopće nisu povezane. Njime se propisuju specijalna pravna pravila u različitim područjima prava (primjerice, u području gradnje i prostornog uređenja, zdravlja ljudi, vodnoga gospodarstva, poreznog prava, ovršnog prava, javne nabave i sl.). Brojnost ad hoc rješenja stvara osjećaj pravne nesigurnosti jer je redakcija tih normi previše općenita pa ostaje nejasno kako se one odnose prema općim pravnim režimima koji su određeni u drugim općim aktima. Zbrka koju stvara naznačeni opći akt ne može opstati tijekom duljeg razdoblja. Tomu svjedoči i činjenica da je zakonodavac donio taj zakon s unaprijed određenim rokom nakon kojega prestaje važiti (1 godina). Pod pretpostavkom da je učinjeno pravilno, određivanje predmeta općeg akta višestruko je korisno: (1) Ponajprije, predmet općeg akta ukazuje na temeljne pravno-političke ciljeve zbog kojih je opći akt donesen, tj. na opredjeljenje ovlaštenoga tijela da tim aktom uredi jednu ili više pravnih materija. Pravne materije koje su predmet uređenja općeg akta trebale bi tijelu koje je ovlašteno za njegovu izradu ili donošenje biti poznate već u stadiju prednacrta (teze 42 općeg akta). 41 U pravničkom žargonu engleskoga govornog područja zakoni heterogenoga sadržaja neformalno se nazivaju Christmas tree bills (u prijevodu: zakon božićno drvce). 42 Pojam teze koristi se u Zakonu o procjeni učinaka propisa (Narodne novine, br. 90/11) i Uredbi o provedbi postupka procjene učinaka propisa (Narodne novine, br. 66/12). Obvezni 249

15 Međutim, kad se ovo pitanje razmotri u duhu tradicije te potrebe da norma bude jednostavna i pregledna, uporaba jednoga roda kao generičkoga pojma, bilo muškoga bilo ženskoga, nameće se kao jedino razumno i prihvatljivo rješenje. Inzistiranje na rodnoj osjetljivosti općih akata ni na koji način ne pridonosi ostvarivanju svrhe same norme. Naime, podrazumijeva se da se korištenje pojedinim pojmovima u apstraktnome smislu odnosi jednako i na muškarce i žene te da nema nikakve pravne ni sadržajne razlike u odnosu na spol adresata. Primjerice, Prekršajni zakon (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13) ne sadržava odredbu o rodnoj neutralnosti pojmova, međutim, to ne znači da se pojmovi počinitelj, pomagatelj i poticatelj odnose samo na osobe muškoga spola samo zato što hrvatski jezik omogućuje tvorbu navedenih imenica i u ženskome rodu, a kojima se u konkretnome općem aktu nije koristilo. U nastavku se donose primjeri općih akata koji se koriste rodno osjetljivim jezikom. ZAKON O RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA Članak 20. (1) Pravobranitelja/icu za ravnopravnost spolova (u daljnjem tekstu: pravobranitelj/ica) imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. (2) Pravobranitelj/ica ima zamjenika/cu koje imenuje i razrješava Hrvatski sabor na prijedlog pravobranitelja/ice. (3) Pravobranitelj/ica i njegov/njezin zamjenik/ica dužnosnici su Republike Hrvatske, imenuju se na vrijeme od 8 godina i mogu biti ponovno imenovani. (4) Pravobranitelj/ica i njegov/njezin zamjenik/ca moraju biti različitog spola, a jedan/na od njih mora imati završen diplomski sveučilišni studij pravne struke. (5) Za pravobranitelja/icu i njegovog/njezinog zamjenika/icu može biti imenovan hrvatski državljanin/ka koji ima završen diplomski sveučilišni studij i koji/a je osobnim zalaganjem poznat/a javnosti u području zaštite ljudskih prava. Narodne novine, br. 82/08, 138/12 vjerodostojno tumačenje. STATUT ISTARSKE ŽUPANIJE Članak 67. Župan/Županica je dužan/dužna primiti na razgovor svakog građanina/ građanku sa prebivalištem na području Županije u roku od 60 dana od dana postavljanja takvog zahtjeva. 291

16 Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje. Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98 pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 pročišćeni tekst, 55/01 ispravak, 76/10, 85/10 pročišćeni tekst, 5/14 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: SuP-O-1/2014. Ustavna norma nedvojbeno zabranjuje povratno djelovanje svih općih akata. Iznimno se to ne odnosi na pojedine odredbe zakona. Međutim, da bi pojedine zakonske norme mogle imati povratno djelovanje, za to moraju postojati posebno opravdani razlozi. U postupku donošenja zakona postoje formalni (postupovni) mehanizmi zaštite protiv neopravdanoga i bezrazložnoga propisivanja povratnoga djelovanja pojedinih normi u zakonima. Poslovnikom Hrvatskoga sabora (Narodne novine, br. 81/13) izrijekom se predlagatelju zakona nalaže da ponudi obrazloženje za postojanje posebno opravdanih razloga za povratno djelovanje pojedinih odredaba prijedloga. O tome svoje mišljenje daje Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora i drugo radno tijelo u čiji djelokrug spada prijedlog zakona o kojemu se raspravlja. Prije završetka rasprave o konačnome prijedlogu zakona, na osnovi posebnog obrazloženja predlagatelja zakona, izvješća matičnoga radnog tijela te Odbora za zakonodavstvo, Hrvatski sabor posebno ocjenjuje i zaključkom utvrđuje da za povratno djelovanje pojedinih odredaba zakona postoje posebno opravdani razlozi. Izostanak spomenutoga zaključka formalna je zapreka za odlučivanje o povratnome djelovanju pojedinih zakonskih normi. Stoga će zakonska odredba s povratnim djelovanjem za koju zakonodavac nije ocijenio i zaključkom utvrdio da postoje osobito opravdani razlozi za retroaktivnu primjenu biti upitne formalne ustavnosti. Povratno djelovanje pojedinih zakonskih normi redovito se određuje prijelaznim odredbama zakona, i to tehnikom upućivanja na jednu ili više odredaba za koje se hoće utvrditi takvo djelovanje. Budući da Ustavom Republike Hrvatske nije dopušteno povratno djelovanje cijeloga zakona već samo njegovih pojedinih odredaba, upućivanje mora biti precizno. To znači da treba individualizirati jednu ili više pravnih normi te na njih precizno uputiti. Naime, Ustav Republike Hrvatske u čl. 89. st. 3. i 4. uređuje da povratno djelovanje mogu imati samo pojedine zakonske odredbe, i to isključivo iz posebno opravdanih razloga. Dakle, osim zakonskih, povratno djelovanje ne smiju imati odredbe drugih vrsta općih akata. U zakonima povratno djelovanje mogu imati samo pojedine odredbe, ali ne i cijeli zakon ili njegov dio. 327

17 »10. ne omogući korisniku usluge podnošenje pisanih prigovora sukladno posebnom propisu kojim je uređena zaštita potrošača (članak 9. stavak 1. točka 10),«. Dosadašnje točke 10., 11., 12., 13. i 14. postaju točke 11., 12., 13., 14. i 15. Narodne novine, br. 30/14. Prikazani praktični primjeri pokazuju da je prilikom izrade općeg akta o promjeni drugih općih akata potrebna povećana pažnja pravnoga redaktora, osobito ako je riječ o djelomičnim promjenama pojedinačnih članaka. Promjeni općeg akta pristupa se kada namjeravane promjene nisu u tolikoj mjeri opsežne da je potrebno donositi novi opći akt. Ako je opseg namjeravanih promjena takav da bi izvjesno otežavao primjenu općeg akta, donositelj općeg akta trebao bi pristupiti donošenju potpuno novoga općeg akta. Jednako tako, novi opći akt potrebno je donijeti ako se u bitnome drukčije namjerava urediti materija koja je predmet općeg akta. Prevladavajuće je mišljenje u usporednoj praksi da potreba za donošenjem novoga općeg akta postoji ako se mijenja više od polovine članaka. Prilikom svake sljedeće promjene treba voditi računa o opsegu prethodnih promjena. Ako bi opseg svih promjena jednog općeg akta premašivao promjenu više od polovine članaka općeg akta, svakako bi trebalo donijeti novi opći akt. ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01 čl. 50., Zakon o arbitraži, 117/03, 88/05 čl. 129., Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, 2/07 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1569/2004 i dr. 84/08, 96/08 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 1569/2004 i dr.,123/08 ispravak, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-885/2013. Već se u poglavlju o jeziku ukazalo da Zakon o parničnom postupku čini nomotehničku anomaliju zbog neusklađenosti pojmova i instituta nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i sadašnje Republike Hrvatske. Pored toga, navedeni zakon je primjer nepoštivanja kriterija razmjera promjena u odnosu na potrebu donošenja novoga zakona. Uzimajući u obzir promjene prije preuzimanja u hrvatski pravni poredak, Zakon o parničnom postupku ima 24 promjene. Većina članka, pored promjene iz član u članak, izmijenjena je od dva do čak 13 puta (čl. 382.). Zbog važnosti materije koju ovaj zakon uređuje, otežane primjene zbog neujednačenosti pojmova i instituta bivšeg i sadašnjeg poretka, ali i brojnih promjena, zakonodavac bi trebao promišljeno pristupiti otklanjanju spomenute anomalije. 371

18 KRATKI ŽIVOTOPISI AUTORA I SURADNIKA Doc. dr. sc. Ivan MILOTI, dipl. iur., diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu s diplomom summa cum laude, gdje je i doktorirao na Poslijediplomskom studiju iz građanskopravnih i obiteljskopravne znanosti. Zaposlen je kao docent na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Aktivno radi na prevođenju, prilagodbi i pravnoj redakciji pozitivnopravnih i povijesnopravnih općih akata, a područje njegova djelovanja još su jezik u pravu, problematika normiranja i akademsko pisanje. Domagoj PERANI, dipl. iur., diplomirao je na Pravnom fakultetu u Rijeci. Zaposlen je u Stručnoj službi Hrvatskoga sabora kao savjetnik u Odboru za pravosuđe, a prethodno u Odboru za zakonodavstvo. Glavno područje njegova rada uključuje proučavanje domaćih i usporednih iskustava u zakonodavnoj praksi s naglaskom na pitanja pravne tehnike. Anamarija LIVAJA, mag. iur., magistrirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu s diplomom cum laude. Zaposlena je u RRIF-u, gdje obavlja pravne poslove. Posebno su područje njezina rada građansko pravo te pravna redakcija pravnih akata i pravnih tekstova. Terezija MARI, dipl. iur., diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, polaznica je Sveučilišnog interdisciplinarnog poslijediplomskog studija Javna uprava na Sveučilištu u Zagrebu. Zaposlena je u Ministarstvu uprave, kao viši stručni savjetnik u Službi za ustrojstvo lokalne i područne (regionalne) samouprave, Sektor za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, Uprava za politički sustav, državnu upravu te lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Obavlja upravne i stručne poslove koji se odnose na sustav i ustrojstvo lokalne i područne (regionalne) samouprave. Sudjeluje pri izradi nacrta prijedloga zakona i drugih općih akata kojima se uređuju sustav i ustrojstvo lokalne i područne (regionalne) samouprave te izrađuje mišljenja o usklađenosti drugih općih akata s općim aktima iz djelokruga Sektora za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Marko ZORIČI, dipl. ang. i soc., spec. konf. prev., diplomirao je engleski jezik i sociologiju te završio poslijediplomski specijalistički studij konferencijskog prevođenja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Imenovan je i stalnim sudskim tumačem za engleski jezik. Zaposlen je u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. U pretpristupnom procesu sudjelovao je u prevođenju pravne stečevine Europske unije na hrvatski jezik kao prevoditelj, jezični redaktor i koordinator poslova. Nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji sudjelovao je u jezičnoj redakturi općih akata 395

19 EU-a u postupku njihovog donošenja. Ivan PALČI, dipl. iur., diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorand na Poslijediplomskom studiju javnog prava i javne uprave. Zaposlen je kao voditelj službe ad interim u Upravi za sustav javne nabave Ministarstva gospodarstva. Kao predstavnik Ministarstva gospodarstva redovito sudjeluje u radu Radne skupine vladinih stručnjaka za javnu nabavu i Radne skupine za elektroničku javnu nabavu pri Europskoj komisiji, Radne skupine za javnu nabavu pri Vijeću Europske unije i Resorne radne skupine za objedinjenu javnu nabavu pri Vladi Republike Hrvatske. Član je Nacionalnog višedioničkog foruma za e-račun. Radi na izradi zakonskih i podzakonskih akata u području javne nabave. Vjekoslav IVANČI, mag. iur., magistrirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu s diplomom magna cum laude. Odvjetnik je i partner u odvjetničkom društvu Ostermann i Partneri d.o.o. Područje njegova rada je trgovačko pravo, a osobito projektno financiranje te dubinsko snimanje trgovačkih društava i sastavljanje transakcijske dokumentacije radi njihove kupnje ili prodaje, kao i zastupanje u sudskim i arbitražnim postupcima. Autor je više stručnih članaka iz područja trgovačkog prava. 396

20 KAZALO A adresat 297 adresati (primarni i sekundarni) 33 akcesornost, normativna 364, 372 alineja 193 analogia intra legem 60, 100 analogija (pojam) 60-62; (unutar zakona) 100; (potpuna) 100, 101; (djelomična) 100, 101 aneksi općeg akta, v. dodatci općeg akta anticipativno izvršavanje ovlasti 355 anticipatory excercise of powers, v. anticipativno izvršavanje ovlasti apstraktno normiranje 62-64; (apstraktnost) 62; (apstraktna pravna norma) 63; (mjera apstrakcije) 63; (načelno i specijalno) 63; (određena i neodređena apstraktna norma) 64 B blanketna pravna norma 99 blanketnost 99, 318 brojevi C Camilleri protiv Malte 32 Christmas tree bills 249 cilj općeg akta 251, , computatio civilis 53 Copland protiv Ujedinjenog Kraljevstva 155 corrigendum 170 crtica

21 Č članak općeg akta (općenito) ; (naslov) ; (misaone cjeline) 187; (grafički prikaz) 187; (dijelovi) 187; (ne više od tri stavka) ; (dopušteni broj stavaka) 188; (stavak) ; (podstavak i točka) 191; (točka) ; (podtočka) 193; (alineja) 193; (broj misli) 194; (najveća složenost) 194; (promjena brojčane oznake prilikom izmjene općeg akta) D delegirani opći akti EU-a 238 dio 195 direktive EU-a directives 12, 155; (uvodne izjave recitals) 14, , 237, 244 dodatci općeg akata 199 državni proračun dublete, pravne (popis) E enumerativno normiranje 64-66; (potpuno) 64; (primjerično) 64, ; (enumeracija osnovnih činjenica) 64-65; (izričaj) exceptio illegalitatis, v. iznimka nezakonitosti F falsa nominatio 7, 129, G gentelmen s agreements 8 glava glavni dio općeg akta 199 Goldwaage, v. normiranje (odvagnuće pojmova) H hijerarhija općih akata, v. opći akt (hijerarhija) horizontalni učinci općih akata EU-a

22 I infringement 5-6 ispravak općeg akta (pojam) 375; (vrsta akta) 375; (pravna narav) 375; (test) 375; (praksa Hrvatskoga sabora) 378; (meritum) 378; (smisao) 378; (postupak izrade) 379; (objava) 380; (navođenje ispravljenog) 380; (pročišćeni tekst) 381; (manipulacije) 381 ispravak općeg akta 230 isto se izražava istim 24, 36 iznimka nezakonitosti 337 izvještaj, v. završni račun izvršna klauzula 202, 304; (fakultativne) 304; (obligatorne) 304; (rokovi za ispunjenje) J javna objava 351 jedna misao jedna rečenica 39, 147 jednostavnost 44 jezik (aktualnost) 111; (suvremenost) ; (osnovno sredstvo redaktora) 114; (kolokvijalni ) ; (podnesak) 115; (pravne struke) 115; (nedvosmislenost) 115; (interpunkcijski znakovi) ; (moći i morati) 119; (smjeti i moći) ; (izražavanje kogentnosti i dispozitivnosti) ; (biti dužan i morati) ; (dužnost) ; (trebati) 123; (valjati) 123; (po potrebi) 123; (vrijediti) 125; (dosljednost) 125; (fikcija) , ; (oboriva predmnijeva) , 129; (neoboriva predmnijeva) 128, 129; (uvjet i pretpostavka) ; (alternativa) 131, ; (kumulacija) , ; (i/ili) ; (, odnosno) ; (, tj.) 137; (solidarnost) ; (ograničenja, izuzetci, iznimke) ; (enumerativno normiranje) ; (u pravilu) ; (trajni i svršeni glagoli) ; (pokazne zamjenice) 142; (sastavni veznici i i te) ; (u slučaju i u slučajevima) ; (brojevi) ; (datumi) 145; (novčani iznosi) ; (sadašnje i buduće vrijeme) 146; (nelogičnosti) 146; (jedna misao u jednoj rečenici) 147; (kratkoročno ljudsko pamćenje) 147 jezik prava EU-a K kaznene odredbe (pojam) 312; (normiranje) ; (načelo zakonitosti) ; (načelo pisanog zakona) ; (načelo zabrane analogije) 399

23 315; (načelo određenosti zakonskog opisa) ; (prenormiranost) ; (načelo zabrane povratnog djelovanja) 317; (tehnike normiranja) 317; (tehnika upućivanja) 319; (praktične preporuke) ; (načelo razmjernosti) 320; (vrsta i mjera sankcije) 320; (sustav relativno određenih kazni) 220; (kombinacija tehnika normiranja) 321. kodifikacija 382 kolizija izvora međunarodnog prava 9 konstituirajuća sjednica kolegijalnoga tijela kratica 208 kratkoća 44 L latinske sentencije 50 latinski jezik 50 latinsko nepravno nazivlje latinsko pravno nazivlje leges saturae 249 lex Caecilia Didia 249 lex generalis 26, 29, 33, 52, 101, 201, 264, 279, 283, 305 lex imperfecta 124 lex perfecta 124 lex posterior derogat legi priori 9, 341 lex specialis 26, 52, 101, 201, 264, 279, 283 lex specialis derogat legi generali 9 M metode normiranja (pojam) 56-57; (standardnost metoda) 57; (specijalno normiranje) 57-59; (normiranje tipičnih situacija) 59-62; (apstraktno normiranje), v. apstraktno normiranje; (enumerativno normiranje), v. enumerativno normiranje; (normiranje uporabom pravnog standarda) metodologija 305 mišljenja EU-a 238 multi-purpose bills 249 međunarodni ugovori (pojam)7-8; (vrste) 8-9; (dvostrani) 8; (višestrani) 8; (mnogostrani) 8, (u pisanom obliku) 8; (koji nisu u pisanom obliku) 8; 400

24 (ugovori pogodbe) 8; (ugovori zakoni, tj. uglavi) 8; (vezanost) 10; (vezanost RH) međunarodno običajno pravo 8-9; (opće) 9; (partikularno) 9; (lokalno) 9 N načela normiranja (određenost) ; (apstraktnost) 390; (preciznosti) 390; (univerzalnosti) 390; (primjena na buduće slučajeve) 390; (ustavnost i zakonitost) 390; (javnost) 391; (jasnoća normativnog jezika i stila) 391; (dosljednost) 391; (povezanost i usklađenost pravnog poretka) 391 načelo (ustavnosti) 5, 201; (razumno potrebne normativne intervencije) 31; (minimalnog uređenja osnovnih pitanja) 32; (jednakog tretmana) 36; (zakonitosti) 201, ; (proporcionalnosti) 234; (supsidijarnosti) 234; (pisanog zakona) ; (zabrane analogije) 315; (određenosti zakonskog opisa) ; (zabrane povratnog djelovanja) 317; (razmjernosti) 320 načelo u općem aktu (mjesto) ; (izražavanje) , , ; (općost) 264, 265, 272; (pravno obilježje) 264; (lex generalis i lex specialis) 264, 272; (u nazivu članka) 266; (kao pravni standard) ; (nabrajanje) 268; (odstupanja, ograničenja, iznimke, izuzetci) 267, 269; (razrada) 269; (u aktima jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave) naputak 305 naredba 305 Narodne novine 352 naslov (članka) ; (dijela) 194; (glave) 195; (poglavlja) 196 navođenje općih akata (općenito) 107; (međunarodne organizacije); 236 (međunarodni ugovori) ; (EU) naziv akta o izmjeni i dopuni (Ustav RH) ; (zakon) 224; (podzakonski akt) 227; (opći akt jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave) naziv općeg akta (pojam i funkcija) 211; (dijelovi i sastavnice) 211; (falsa nominatio) ; (preciznost i jasnoća) 214, 220; (najmanji mogući broj riječi) 214; (kratice i pokrate) , ; (opisni izričaji) 215; (bit uređenja) 215; (pravni tehnički pojmovi) 217; (posebnost) 217; (zagrade) ; (suvišnosti) ; (pravna praksa) 220; (opći akti jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave) ; (standardni hrvatski jezik) 223; (izmjene i dopune) ; (ispravak) ; (EU-a) , ; (međunarodnih organizacija) nazivi općih akata EU-a (pojam) ; (načelo supsidijarnosti) 234; (načelo proporcionalnosti) 234; (primjeri)

25 nazivi ugovora na engleskom jeziku 48 nezakonitost, materijalna i formalna 201 nezakonodavni opći akti EU-a nomotehnika (pojam) 1; (u usporednom pravu) 1; (u Republici Hrvatskoj) 1-2 Norme per la disciplina dell afilliazione commerciale, v. talijanska Pravila o uređenju franšiza normiranje (pojam i faze) 22, 29, 56-57; (odabir materije) 23; (dosljednost) 24, 25-26; (jednoobraznost) 24; (preciznost određivanja materije koja se uređuje) 26; (svijest o bitnome) 26; (izbjegavanje riječi bez sadržaja) 28; (pripremne radnje) 29; (izbor metode) 29; (doseg) 29-30; (područje javnog prava) 30-31; (područje privatnog prava) 31-32; (preciznost i jasnoća jezika) 32-33, 34; (pravni pojmovi) 34-35, 37; (odvagnuće pojmova, tzv. Goldwaage) 35; (uporabna vrijednost riječi) 36, 37; (nepravne riječi i izričaji) 39; (središnja misao) 39, 41; (normativan stil) 39; (rečenice) 41-43; (iznimke od pravila) 43; (jednostavnost, kratkoća, preciznost) 44, 45, 52-55; (izričaj) 44; (rodna i spolna neutralnost) 45; (strane riječi) 45-49; (pohrvaćivanje) 48; (latinski pojmovi i izričaji) 49-50; (razumljivost) 51; (rokovi i vrijeme) 52-55, 68-69; (upućivanje) 55; (pravila logike) 55, 56; (psihološke zadanosti) 55; (grafička pojavnost norme) 55; (elegancija) 56; (struktura i poredak materije) 56; (metode), v. metode normiranja; (izrijekom i neizričito) 57; (izražavanje analogije) 60; (apstraktnost) novela , 362 O običajno pravo 57 odjeljak 197 odluka 305 odluke EU-a Official Journal of the European Communities, v. Službeni list Europskih zajednica Official Journal of the European Union, v. Službeni list Europske unije ograničenja i izuzeća u primjeni općeg akta (doseg) 295; (stručna redakcija) 296; (metoda normiranja) 296; (s obzirom na predmet općeg akta) 296; (s obzirom na adresate) ; (s obzirom na teritorijalnu valjanost) ; (s obzirom na vremensku valjanost) 303 omnibus bills

26 opća načela prava priznata od civiliziranih naroda 9 opći akt (pojam i vrste) 2; (hijerarhija) 3-5, 11, 21 organski zakon osnivački ugovori EU-a 12, 246 ovlast 4 ovlaštenja, za donošenje provedbenih općih akata (funkcija) 304; (izvršna klauzula) 304; (uredba Vlade RH za provedbu zakona) 305; (pravilo) 305; (pravilnik) 305; (naputak) 305; (naredba) 305; (pravila) 305; (tehnička pravila) 305; (popis) 305; (program) 305; (odluka) 305; (metodologija) 305; (tarifa) 305; (odredba o roku) 305; (mjesto u općem aktu) 305; (jasen i precizne granice) 306; (stručna redakcija) , 311; (ovlašteni donositelj) ; (izričaj) 310; (prethodna suglasnost) 310; (prethodno mišljenje) 310; (obveza usklađenja) 310 ovlaštenje 4 P paragraf 188 podnesak 115 područje primjene općeg akta 251 podstavak i točka 191; (točka) ; (podtočka) 193; (alineja) 193 podstavci 191 podtočka 193 podzakonski akti 21-22; (vrste) 21 poglavlje 196 pojedinačni akti s učincima općih akata 22 pojmovi 274; (određivanje) ; (funkcija) ; (izričaj) 276, 279; (u zakonima) ; (u aktima samouprave) 278; (posebna uređenja) 279; (lex generalis i lex specialis) 279, 283; (katalog) ; (upućivanje na opće kate EU-a) ; (pogrešna praksa) ; (štetnost) 286; (dugačke rečenice) 286; (preporuke) pokrata 208, ; (uvođenje i izražavanje) 233 popis 305 posebni propis 257 Posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku 12 Poslovnik Hrvatskoga sabora 20 poslovnik predstavničkog tijela

27 povratno djelovanje normi 324, ; (tehnika upućivanja) 327; (samo zakoni) 329; (rizik kod temporalnih općih akata) pravila 305 pravilnik 305 pravne praznine 32 pravni standard pravo EU-a 11; (osnivački ugovori treaties) 12; (uredbe regulations) 12; (direktive directives) 12; (preporuke) 13; (mišljenja) 13; (rezolucije) 13; (provedba u državama članicama) 13, 171. preambula općeg akta (pojam) 200; (sadržaj) 200, ; (Ustav RH) 200; (zakoni) 200, 201; (obvezni sadržaj) 201; (pravni temelj) ; (istinitost pravnog temelja) ; (naziv donositelja) ; (neprihvatljivost pokrate službenih naziva) 208; (naznaka sjednice kolegijalnog tijela) ; (monokratsko tijelo kao donositelj općeg akta) 210; (naziv tijela predlagatelja, davatelja suglasnosti ili mišljenja) ; (promjena općeg akta) 362; (pročišćeni tekst) 383 preciznost 44 predmet općeg akta 250, ; (jasnoća i preciznost) ; (prilozi i dodatci) ; (ograničenja i izuzeća) 296 predmet uređenja (pojam) ; (sadržaj i funkcija) , (predmet općeg akata), v. predmet općeg akta pregled sadržaja općeg akta 251 preporuke EU-a 238 pretpostavka 130 preuzimanje stranih pojmova (općenito) ; (kritičnost) 148; (izbjegavanje deformacije) ; (pripremne radnje) 149; (logika sličnog pravnog poretka) 151; (dosljednost) 152; (hrvatski pojam) 153, 154; (pohrvaćivanje anglizama) 154; (pogreške) ; (pravna stečevina EUa) 154; (stručna redakcija) 155, 171; (nomotehnika EU-a) prijelazne odredbe (pojam) 323, 324; (cilj) ; (povratno djelovanje) 324; (vrijeme) 55, 331; (postupovne odredbe) ; (specijalni prijelazni režimi) ; (pravna snaga općih akata) 335; (produljena vremenska valjanost) prijevod općeg akta (općenito) 158; (ujednačenost) 158; (izbor glagola i glagolskog vremena) ; (uvodne izjave recitals) ; (glavni dio općeg akta) ; (pravne dublete dvojnice) , ; (višečlani nizovi) ; (triplete) 184, (pokrate) ; (promjene općih akata EU-a) ; (živa pravna uporaba pojma) 171; (stručna redakcija) , (prividni ekvivalenti ili lažni parovi) ; (genitivni znak) ; (upućivanje na dijelove općeg akta EU-a)

28 prilozi općeg akta 199, ; (svrha) ; (pravna snaga) pročišćeni tekst općeg akta (pojam) 106, 382; (utvrđivanje sadržaja) 382; (shvaćanje Ustavnog suda RH) 383; (preambula) 383; (naziv) 384; (utjecaj na formalnu strukturu) ; (vidljivost adresatima) ; (izostanak vlastitih prijelaznih i završnih odredaba) 387; (pogreške u pročišćavanju) 388; (nemogućnost ispravka) 389 produljena vremenska valjanost općeg akta 107, program 305 promjena općeg akta (pojam) 361; (razlozi) 361; (izmjena) 361, 366; (dopuna) 361, 366; (ukidanje) 361, 366; (način provedbe) 362; (nazivlje) 363; (akt kojim se provodi) ; (akcesornost) 364, 372; (tehnika amandmana) 365; (djelomična) ; (jezik) 372; (dopuštenost) 372; (promjene promjena) ; (konzumirane odredbe) 373 promjena Ustava Republike Hrvatske 7, 224 provedbeni opći akti EU-a 238 R računanje vremena a die ad diem 53 radni jezici EU-a 149, rečenica (glavna) 41; (složena) 41; (pozitivan i negativan izričaj) 42-43; (glagolsko vrijeme) 43 redakcija općeg akta, pravna 22 retroaktivnost, v. povratno djelovanje normi retroaktivnost, zabrana 317, 326 rodna i spolna neutralnost 45 rodni pojmovi (neutralnost) 287; (ravnopravnost spolova) ; (rod i spol) 289; (neutralnost jezika) 290; (udvostručavanje istoznačnih pojmova) 292 rok (pojam) 68; (preciznost) 52-53, 68; (izražavanje u normi) 88-92; (početak) 68-73; (računanje i duljina) 73-74; (tijek) 75; (tempus continuum) 75, 76; (tempus utile) 75, 76; (mirovanje) 75; (prekid) 75-76; (rok mirovanja) 76; (istek) 76-77; (održanje) 77-78; (označavanje vremenskih jedinica) 78, 88; (u materijalnopravnim i postupovnopravnim odredbama) 78; (strogi i dispozitivni) 78-79; (produljivi i neproduljivi) 79; (početni i završni) 79; (građanskopravni i postupovnopravni) 80; (prekluzivni i instruktivni) 80-83; (zastarni) 83; (subjektivan i objektivan) 71, 83-84; (djelatni i odgodni) 84; (paricijski) 85; (zakonski i sudski) 86-88; (tendencija skraćivanja) 91; (za ispunjenje izvršnih klauzula)