KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? Predrag Bejaković Ivica Urban Slavko Bezeredi

Transcription

1 KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? Predrag Bejaković Ivica Urban Slavko Bezeredi 5

2

3 1. UVOD Visoki javni rashodi u mnogim razvijenim i zemljama u tranziciji u znatnoj su mjeri nastali zbog velikog obujma socijalnih transfera koji, među ostalim, obuhvaćaju razmjerno izdašna prava za vrijeme nezaposlenosti i siromaštva. Analitičari i političari često ističu da je pretjerana pomoć osobama u lošem materijalnom položaju koju provode suvremene socijalne države uz rigidnost radnog zakonodavstva i preveliku regulaciju tržišta rada najvažniji uzrok sporog gospodarskog razvoja i visoke razine nezaposlenosti. Sustavi poreza i naknada u socijalnoj skrbi i za vrijeme nezaposlenosti negativno utječu na ponašanje i zaposlenih osoba i tvrtki. Na strani potražnje visoki porezni teret povećava troškove rada, dok na strani ponude visoke granične (marginalne) porezne stope smanjuju nagradu za dodatne radne napore. Nadalje, čini se kako izdašni sustav naknade za vrijeme nezaposlenosti utječe na zaposlene tako da oni smanjuju svoja nastojanja da ostanu raditi, odnosno ne potiče nezaposlene na nalaženje posla (Snower, 1997.; Björklund i sur., 1991.). Iako ne postoji opća suglasnost o opsegu utjecaja ovih odrednica, potrebno je ipak usporediti (ili odvagati) negativne i pozitivne učinke djelovanja države u postizanju ciljeva ekonomske i socijalne politike u odnosu na one izvorno zamišljene (Atkinson, 2000.). Sa stanovišta korisnika prava u socijalnoj skrbi i primatelja novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, socijalni transferi u novcu mogu stvoriti negativne poticaje za rad: ako se prekine ostvarivanje pojedinih novčanih prava kada se osobe ponovno zaposle, to može uvjetovati demotiviranje za zapošljavanje i dulji rad (takozvane stupice nezaposlenosti i siromaštva 1 ). Europska strategija zapošljavanja u smjernici 8 navodi: Zemlje članice napravit će reformu financijskih potpora u cilju da učine rad privlačnim te da potaknu muškarce i žene na traženje, prihvaćanje i zadržavanje zaposlenja. Da bi se rad isplatio, nekoliko je zemalja provelo financijske poticaje kojima se pospješuju mogućnosti zapošljavanja za marginalne skupine na tržištu rada. Tim se mjerama povećava dohodak od rada i pospješuju poticaji za rad osobama koje ostvaruju samo dohodak iz transfera. Važnu ulogu ima i porezni sustav porezne osnovice, izuzeća i olakšice te granične porezne stope. Potrebno je stoga istražiti strukturu, obilježja i razinu naknada koje su na raspolaganju nezaposlenim i neaktivnim osobama 2. Sa stanovišta socijalne politike, apsolutna razina dohotka za vrijeme nezaposlenosti važna je jer se na taj način određuje minimalni životni standard koji si nezaposlene osobe mogu priuštiti. Naravno, apsolutna razina naknada ujedno određuje koliki je dio javnih rashoda potrebno izdvojiti za financiranje naknada. Kako teret tog financiranja uglavnom snose poslodavci i zaposleni, izdašniji sustav naknada povećava cijenu rada, što povratno može smanjiti ukupnu zaposlenost. Nadalje, razmjerno izdašan sustav naknada većinom poboljšava pregovarački položaj zaposlenika te tako vodi većoj razini nadnica (Layard i sur., 1991.). Također je važno proanalizirati mjere politike zapošljavanja nezaposlenih, posebice marginalnih skupina (mladih osoba bez radnog iskustva i starijih osoba) te razmotriti opravdanost uvođenja neke vrste sustava ulaska u rad, kako bi se povećao neto dohodak od 1 Navedene stupice nisu posve jednoznačne, a i pojedini ih autori drugačije definiraju. Stupica nezaposlenosti nastaje kada neto financijske koristi od zapošljavanja ne potiču neaktivne i nezaposlene osobe na rad, dok se stupica siromaštva javlja kada su zaposleni demotivirani za povećanje radnih napora kroz rad u dužem trajanju (veći broj sati tjedno ili mjesečno) ili prihvaćanje posla s većom nadnicom jer će zbog visokih graničnih poreznih stopa izgubiti najveći dio dodatno zarađenog novca. 2 Neaktivno stanovništvo su osobe do 15 godina i osobe u radno sposobnom stanovništvu koje nisu zaposlene ili nezaposlene. Aktivno stanovništvo čine osobe starije od navršenih 15 godina koje obavljaju zanimanje, tj. koje svojim radom (u radnom odnosu ili samostalno na svojem ili obiteljskom imanju, obrtničkoj ili drugoj radionici, u kući i sl.) zarađuju sredstva za život. Aktivnima se smatraju i osobe koje traže zaposlenje, kao i one koje su prekinule rad zbog ispunjavanja vojne obveze ili izdržavanja kazne lišenja slobode. U Hrvatskoj postoje dva izvora statističkih pokazatelja o zaposlenosti odnosno nezaposlenosti. Prvo, to su podaci o evidentiranoj nezaposlenosti koje obrađuje Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ). Drugi su pokazatelji iz ankete radne snage (ARS) koju od godine provodi Državni zavod za statistiku, a čija je metodologija usklađena s pravilima i uputama Međunarodne organizacije rada (MOR) te Europskog ureda za statistiku (Eurostat), čime se osigurava metodološka usporedivost s istraživanjima u zemljama EU-a. P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? 7

4 slabije plaćenog rada. Tako bi se potaknula aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i ublažila opasnost od socijalne isključenosti, a i smanjili rashodi sustava socijalne skrbi i sustava za zapošljavanje koji se izdaju za socijalne naknade i za pomoći za vrijeme nezaposlenosti. Ujedno, pri analizi programa isplativosti rada ne smiju se zanemariti ni popratni nefinancijski učinci kao što su smanjivanje socijalne isključenosti i izloženosti depresijama, pospješivanje sposobnosti odgoja djece te samoosnaživanje i povećana odgovornost sudionika. Sve navedeno može pomoći prekidanju njihove ovisnosti o sustavu socijalne skrbi, kao i smanjivanju opasnosti da se ta ovisnost prenese na njihovu djecu. U Hrvatskoj zasad nema aktivnosti na nacionalnoj razini vezanih uz isplativost rada. Nacionalni akcijski plan zapošljavanja veliku pozornost posvećuje navedenom određenju, ali zbog nedostatka detaljnijeg uvida u problem ne navodi nikakve konkretne mjere, nego u smjernici 8 samo ističe: U kontekstu Nacionalnoga akcijskog plana zapošljavanja nisu predložene promjene koje bi trebale biti odmah uvedene. Međutim, situaciju slabo plaćenih radnika trebala bi razmotriti skupina stručnjaka u cilju pronalaženja rješenja problema vezanog uz činjenicu da daljnje smanjivanje poreza neće pomoći siromašnim radnicima koji ne plaćaju poreze. Nadalje, Zajednički memorandum o socijalnoj uključenosti (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, 2007.) u točki 3.1. Razvoj inkluzivnog tržišta rada i promicanje zapošljavanja kao prava i mogućnosti za sve građane samo spominje: Također je važno sustavno pratiti, razvijati i provoditi mjere isplativosti rada. Svrha istraživanja je razmotriti ponudu rada prije svega kroz dva najvažnija pitanja. Prvo, pružiti pregled nekih ključnih novijih reformskih aktivnosti u nacionalnim sustavima socijalne zaštite i programa tržišta rada usmjerenih na uključivanje u svijet rada skupina koje uglavnom ostvaruju manje dohotke, pa stoga i nisu previše zainteresirane za zapošljavanje i aktivno traženje posla. Programi isplativosti rada u najvećoj su mjeri usmjereni na pospješivanje financijskih poticaja koji se ostvaruju iz rada u odnosu na materijalna prava iz sustava socijalne skrbi i zapošljavanja. Drugo, područje zanimanja je izgradnja odrednica i uklanjanje zapreka koje susreću slabije plaćene osobe posebice žene kada trebaju uskladiti svoje kućne obveze i rad izvan kuće. U projektu se odgovarajuća pozornost posvećuje razvoju modela potrebnog za izračun glavnog pokazatelja isplativosti rada za Hrvatsku. Riječ je o graničnoj efektivnoj poreznoj stopi koja pokazuje koji dio dodatne zarade osoba gubi zato što su se povećali (smanjili) porezi ili smanjile (povećale) naknade. To se računa za šest osnovnih tipova obitelji. Izlažu se i neki drugi tipovi koji također mogu biti zanimljivi. Konačno, nastojanje istraživanja je utvrđivanje učinkovitosti mjera na poticanju radnog aktiviranja i zapošljavanja. Nakon uvodnih razmatranja, u drugom je dijelu teksta izložen teorijski okvir isplativosti rada koji se sastoji od dviju cjelina. Prva istražuje očuvanje dohotka i poticaje za rad, a druga je posvećena mjerenju financijskog učinka zapošljavanja. U trećem se dijelu opisuju sustavi socijalne skrbi i zaštite za vrijeme nezaposlenosti u svijetu, a zatim i u Hrvatskoj. Mjerenje isplativosti rada u Hrvatskoj predmet je četvrtog dijela istraživanja i tu se pokušava odgovoriti na pitanje u kojoj mjeri sustavi socijalne skrbi i poreza na dohodak od rada u Republici Hrvatskoj izazivaju negativne poticaje za zapošljavanje. Pobliže se objašnjava jednostavan model koji omogućuje izračunavanje granične efektivne porezne stope i drugih pokazatelja isplativosti rada. Peti dio istraživanja daje pregled mjera za poboljšanje isplativosti rada u svijetu, opis aktivnosti i njihove učinke u pojedinim zemljama. Šesto poglavlje posvećeno je razvijenosti i dostupnosti ustanova predškolskog odgoja kao značajnih nefinancijskih odrednica traženja posla i zadržavanja u svijetu rada. Pregled istraživanja završava zaključcima i preporukama. 8

5 2. MJERENJE FINANCIJSKOG UČINKA ZAPOŠLJAVANJA 2.1. TRANZICIJE NA TRŽIŠTU RADA Oblik radnikove krivulje proračunskog ograničenja ovisi o tržišnoj nadnici koju može ostvariti, ali također i o porezima, doprinosima za socijalno osiguranje te o primanjima poput naknade za nezaposlenost, pomoći za uzdržavanje i doplatka za djecu. Svi će ti financijski faktori utjecati na odluke pojedinca o njegovom statusu na tržištu rada (zaposlenost, nezaposlenost, neaktivnost), o broju radnih sati i odabranom poslu. Primjerice, neto financijski učinak za nezaposlenog radnika od ponovnog zapošljavanja bit će manji od bruto plaće koju ostvari na novom poslu jer dio bruto plaće odlazi državi kroz poreze i doprinose, a zapošljavanjem radnik također gubi pravo na naknadu za nezaposlenost i neka druga prava. Stoga je važno pri postojećem skupu poreznih i socijalnih instrumenata za različite skupine pojedinaca utvrditi koliko se isplati ponovno zaposliti ili povećati broj radnih sati. Razlikovat ćemo nekoliko tranzicija ili prijelaza iz stanja A u stanje B: a) prelazak iz neaktivnosti u zaposlenost b) prelazak iz nezaposlenosti u zaposlenost c) povećanje radnog napora kroz povećanje sati rada ili odabira posla s većom nadnicom GRANIČNA EFEKTIVNA POREZNA STOPA Glavni pokazatelj isplativosti rada kojim ćemo se baviti jest granična efektivna porezna stopa GEPS (engl. marginal effective tax rate METR), a ona govori koji dio dodatne zarade radnik gubi zbog toga što su se povećali (smanjili) porezi ili smanjile (povećale) naknade. Prije same formule za izračun GEPS-a razmotrimo elemente potrebne za njegov izračun, definirane za stanje prije tranzicije (A) i poslije tranzicije (B): Razlika između bruto plaće i neto dohotka prije (poslije) tranzicije jednaka je razlici između poreza i naknada prije (poslije) tranzicije, što je prikazano jednadžbama (1) i (2): P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? 9

6 Iz (1) i (2) slijedi: S Δx prikazujemo promjenu bilo koje varijable x u apsolutnom iznosu uslijed tranzicije A B: Tako, prema (4), vrijede sljedeće definicije: Uvrštavanjem (4a), (4b), (4c) i (4d) i u jednadžbu (3) može se izračunati da je razlika između promjene ukupne bruto plaće i promjene ukupnog neto dohotka jednaka razlici između promjene poreza i promjene naknada: Konačno, granična efektivna porezna stopa (GEPS) izračunava se kao udio razlike između promjene bruto plaće i promjene neto dohotka u promjeni bruto plaće ili, u drugim terminima, kao udio razlike između promjene poreza i promjene naknada u promjeni bruto plaće. Prikazano je to formulom (6): Ako je granična efektivna porezna stopa visoka, pojedinac će kratkoročno biti demotiviran da promijeni svoj radni status. Nezaposleni ili neaktivni radije će koristiti raspoložive socijalne naknade dok god na njih imaju pravo, nego ulaziti u svijet rada. Te ćemo pojave nazivati stupica nezaposlenosti i stupica neaktivnosti. 3 Slično tome, radnik koji radi nepuno radno vrijeme ili na poslu s niskom nadnicom može biti demotiviran da ponudi više radnih sati ili uloži više radnog napora na bolje plaćenom poslu ako mu dodatni trud nije dovoljno financijski privlačan. Tu ćemo pojavu nazivati stupicom niske plaće. Za svaku od spomenute tri tranzicije i odgovarajuće stupice može se izračunati zasebni GEPS: 3 Između ovih stupica postoji razlika jer će nezaposlena osoba, za razliku od neaktivne, ostvarivati pravo na naknadu za nezaposlenost. 10

7 a) za stupicu nezaposlenosti: GEPSsnz b) za stupicu neaktivnosti: GEPSsna c) za stupicu niske plaće: GEPSsnp Primjer 1. Ivana i Mario Novak imaju dvoje djece. Oboje su neaktivni te primaju različite socijalne naknade. Ostvaruju pomoć za uzdržavanje u iznosu od kuna te pomoć za podmirenje troškova stanovanja od 850 kuna. Također dobivaju doplatak za djecu u mjesečnom iznosu od 598,68 kuna. Na dan 1. siječnja Ivana Novak razmatra ponudu za zaposlenje s mjesečnom bruto plaćom od kuna. Pri tome uspoređuje dohodak koji bi cijela njena obitelj ostvarila tijekom sljedećih 12 mjeseci: (a) ako se zaposli, ili (b) ako ostane neaktivna. Da bi otkrila isplati li joj se zaposliti, Ivana Novak izračunava različite stavke dohotka svoje obitelji u situacijama (a) i (b), a nakon tog i GEPS. Iznose prikazuje Tablica 1. Tablica 1: Dohodak obitelji Novak i Ivana i Mario su neaktivni Ako Ivana Novak ostane neaktivna Ako se Ivana Novak zaposli 1. Bruto plaća Doprinosi iz plaće Porez na dohodak Neto plaća Pomoć za uzdržavanje Pomoć za podmir. trošk. stanovanja Doplatak za djecu Neto dohodak a) Mjesečna bruto plaća prije zaposlenja iznosi 0 kuna, a nakon zaposlenja kuna. b) Zbog zaposlenja Ivane Novak obitelj bi postupno izgubila pravo na pomoć za uzdržavanje, odnosno primala bi je samo u prva tri mjeseca, i to redom 1.700, 900 i 100 kuna. Nakon tri mjeseca gubi se i pomoć za podmirenje troškova stanovanja u mjesečnom iznosu od 850 kuna. Također, obitelj Novak izgubila bi dio doplatka za djecu koji je u stanju neaktivnosti Ivane Novak mjesečno iznosio 599,68 kuna, a sada bi iznosio 498,90 kuna. c) Kada ne rade, odrasli članovi obitelji Novak ne plaćaju doprinose i poreze. Kada se Ivana Novak zaposli, doprinosi iz plaće iznose 600 kuna, a porez na dohodak iznosit će nula kuna jer Ivana ostvaruje pravo na osobni odbitak od kuna, koji je veći od njenog dohotka. d) Ako Ivana Novak ne bi radila u promatranom razdoblju od 12 mjeseci, neto dohodak bi iznosio kune, a ako se zaposli, iznosio bi kuna. P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? 11

8 Uvrštavanjem navedenih iznosa u jednadžbu (6) dobivamo: Dakle, granična efektivna porezna stopa s kojom se suočava obitelj Novak prilikom odluke o zaposlenju člana A Ivane Novak iznosi 94 posto. To znači da se od svake kune novoostvarene zarade raspoloživa sredstva kućanstva povećaju za samo šest lipa. 3. SOCIJALNA SKRB I ZAŠTITA ZA VRIJEME NEZAPOSLENOSTI 3.1. UVOD Pri razmatranju učinkovitosti socijalne skrbi i politika na tržištu rada javlja se pitanje u kojoj mjeri izdašne naknade koje primaju siromašni i nezaposleni negativno utječu: a) na traženje zaposlenja i spremnost na zaposlenje, kao i b) na prostornu i profesionalnu mobilnost. Zemlje imaju različite oblike zaštite za vrijeme nezaposlenosti i pomoći (skrbi) siromašnim stanovnicima. Obično se sustav materijalno-pravne zaštite nezaposlenih sastoji od dviju vrsta novčanih prava: naknada i pomoći. Naknade se isplaćuju određeno vrijeme u početku nezaposlenosti u skladu s načelima osiguranja od nezaposlenosti. Pomoći se koriste ako je osoba nezaposlena duže vrijeme, pri čemu se težište stavlja na načela socijalne skrbi, odnosno nastoji se pomoći socijalno ugroženima. Burtless (1987.) navodi četiri aspekta novčanih naknada za vrijeme nezaposlenosti koji mogu utjecati na nezaposlene. To su dostupnost naknade, izdašnost (visina) naknade, trajanje naknade i napori vlasti na sprječavanju lijenosti. U sustavu socijalne skrbi postoji više oblika prava i naknada. Socijalna se pomoć dodjeljuje u različitim oblicima, ali su dva najvažnija novčani i nenovčani oblik (pomoć u naturi i uslugama). Nadalje, razlikujemo dva tipa socijalne pomoći: opću socijalnu pomoć, koja se dodjeljuje onima koji ne mogu pokriti osnovne životne potrebe (pomoć za pokriće troškova prehrane, stanovanja, grijanja i drugo), i pomoć u specifičnim okolnostima, koja služi za zadovoljavanje posebnih potreba određenih skupina (kao što su pomoć za bolesne, radno nesposobne, buduće majke ili majke s djecom s posebnim potrebama). 12

9 Dok se naknada za vrijeme nezaposlenosti uglavnom odobrava u skladu s prethodnim radom i razdobljem osiguranja, većina prava u socijalnoj skrbi ostvaruje se u skladu s načelom provjere resursa (means-test), odnosno dohodovnog i/ili imovinskog stanja. Vezano uz porezni sustav i poticanje zapošljavanja, posebice je u Velikoj Britaniji i SAD-u u posljednjih nekoliko godina jako porasla popularnost raznovrsnih odbitaka od porezne obveze (Tax Credit). Riječ je o slučaju kada se određeni iznos novca odbija od porezne obveze. Ipak, zbog složenosti i važnosti teme potrebno joj je posvetiti odgovarajuću pozornost. Pitarević (2004.) pokazuje da se za objašnjavanje poreznih olakšica (tax relief) različitih metoda umanjenja porezne obveze utvrđivanje porezne obveze najjednostavnije može prikazati u četiri faze: I. ukupan iznos primitka iz svih oporezivih izvora (vrsta) dohotka minus izdaci nastali prilikom ostvarivanja tih dohodaka = ukupni dohodak II. ukupni dohodak minus osobni odbici minus gubici = porezna osnovica III. porezna osnovica pomnožena s poreznim stopama = privremena obveza poreza IV. privremena obveza poreza minus odbitak od porezne obveze = konačna obveza poreza na dohodak. Odbitak od porezne obveze 4 (Tax Credit) ostvaruje se u četvrtom koraku, kada se privremena obveza poreza na dohodak umanjuje za utvrđeni iznos te se dobiva konačna obveza poreza na dohodak. To je smanjenje porezne obveze (a ne oporezivog dohotka) i stoga je njegova vrijednost neovisna o graničnoj poreznoj stopi poreznog obveznika. Odbitak od poreza u iznosu 100 novčanih jedinica smanjuje poreznu obvezu za 100 novčanih jedinica, bez obzira na to je li najviša granična porezna stopa poreznog obveznika 15 ili 31 posto. Obično postoji nekoliko oblika odbitaka poreza na dohodak, na primjer za djecu, za troškove studiranja itd. Predmet naše pozornosti bit će odbitak poreza na zarađeni dohodak u SAD-u (Earned Income Tax Credit EITC) i odbitak poreza za zaposlene i obitelji s djecom u Velikoj Britaniji (Working Tax Credit WTC, Child Tax Credit CTC), što je potpora zaradama obitelji s niskim dohocima. Pravo na odbitak ostvaruju samo siromašni koji rade te je ono stoga potpuno u skladu s nastojanjem za jačim povezivanjem socijalne skrbi s radom. Za odbitak poreza osobito je važna značajka da on može pretvoriti porez na dohodak u negativni porez, odnosno socijalnu naknadu. Naime, ako je odbitak poreza na koji obveznik ima pravo veći od privremene obveze poreza, konačna obveza poreza na dohodak je negativna, a razlika se obvezniku uplaćuje na osobni račun (ili se šalje ček na taj novčani iznos). 4 Koristit ćemo i kraći izraz odbitak poreza. P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? 13

10 3.2. ISKUSTVA ODABRANIH ZEMALJA Među članicama EU-a postoje znatne razlike u socijalnoj politici, a vezane su uz iznos i trajanje prava koja ostvaruju nezaposleni i siromašni. Socijalna politika utječe na stope zaposlenosti i nezaposlenosti, na strukturu nezaposlenih i prosječno trajanje nezaposlenosti. Immervoll i O Donoghue (2002.) razvrstavaju zemlje prema četiri osnovna obrasca socijalne politike 5 : Univerzalni (ili skandinavski) tip koji je pretežito nastao političkim djelovanjem srednje klase, a težište mu je na ostvarivanju što veće društvene jednakosti. Zastupljen je ponajviše u Danskoj, manje u Švedskoj i Finskoj te djelomično u Nizozemskoj. Ove zemlje provode aktivnu politiku zapošljavanja pa imaju i niže stope nezaposlenosti (oko četiri posto). Konzervativni (ili korporatistički) tip u kojemu težište nije toliko na učinkovitosti tržišta, nego na očuvanju postojeće društvene strukture kao što je u Austriji, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj i Luksemburgu (većina tih zemalja ima stopu nezaposlenosti od šest do devet posto). Južnjački (ili mediteranski) tip obuhvaća Grčku, Italiju, Portugal i Španjolsku, koje imaju visoke stope nezaposlenosti (i iznad 10 posto) te razmjerno nerazvijene sustave materijalne pomoći za vrijeme nezaposlenosti i novčanih naknada u socijalnoj skrbi. Neoliberalni tip čine Velika Britanija i Irska, u kojima je naglasak na učinkovitosti tržišta i restriktivnoj politici pomoći, a bilježe niže stope nezaposlenosti (ispod pet posto). (U tu skupinu izvan EU-a pripada i SAD.) 3.3. OBILJEŽJA SUSTAVA POREZA NA RAD I NAKNADA U HRVATSKOJ Ovaj pregled ponajprije služi kao skica ili podsjetnik čitatelju na osnovne elemente sadašnjeg sustava poreza i naknada u Hrvatskoj, kako bi mogao lakše slijediti raspravu koja slijedi DOPRINOSI ZA OBVEZNA OSIGURANJA Razlikujemo tzv. doprinose iz bruto plaće i doprinose na bruto plaću. U doprinose iz bruto plaće spadaju doprinosi za mirovinsko osiguranje, a obveznik plaćanja je radnik. Glavnina prikupljenih mirovinskih doprinosa služi za financiranje mirovina u sustavu međugeneracijske solidarnosti, a dio odlazi na račune kapitalizirane štednje pojedinačnih obveznika. Doprinosi na bruto plaću obuhvaćaju doprinose za zdravstveno i osiguranje u slučaju nezaposlenosti, a obvezan ih je plaćati poslodavac za svakog posloprimca. Osnovica za izračun doprinosa iz plaće i na plaću je bruto plaća, a iznos doprinosa dobiva se primjenom stopâ na osnovicu. Država u svakoj godini određuje najnižu osnovicu za obračun doprinosa za rad na puno radno vrijeme i ona u godini iznosi kune, što je niže od minimalne bruto plaće koja iznosi kuna. Za rad na nepuno radno vrijeme najniža osnovica za doprinose iz plaće razmjerna je broju radnih sati u tjednu u odnosu na puno radno vrijeme POREZ NA DOHODAK Osnovica poreza na dohodak je dohodak poreznog obveznika umanjen za osnovni osobni odbitak i ostale olakšice, među kojima je najvažniji dodatni osobni odbitak koji se dobiva u ime 5 Naravno, navedena je podjela donekle uvjetna i nije posve isključiva pa pojedine zemlje pripadaju u više skupina. 14

11 uzdržavanja djece i drugih članova kućanstva. Dohodak od rada čini bruto plaća umanjena za obvezne doprinose iz plaće. Dakle, osnovica je jednaka: bruto plaća minus doprinosi iz plaće minus osnovni osobni odbitak minus ostale olakšice. Na osnovicu se primjenjuje progresivni porezni raspored s trima stopama: 12, 25 i 40 posto. Primjerice, ako mjesečna osnovica iznosi kuna, prvih kuna oporezuje se stopom od 12 posto, sljedećih kuna stopom od 25 posto, a preostalih kuna stopom od 40 posto. Najviša stopa po kojoj neki obveznik plaća porez na dohodak (u prethodnom slučaju 40 posto) naziva se granična porezna stopa OSIGURANJE ZA VRIJEME NEZAPOSLENOSTI U slučaju gubitka posla, ako su zadovoljeni određeni uvjeti (razlog nezaposlenosti mora biti otkaz poslodavca ili stečaj; osoba je radila najmanje devet mjeseci u 24 mjeseca koja prethode gubitku posla itd.), osigurana nezaposlena osoba ostvaruje određena prava od kojih su najvažnija novčana pomoć, zdravstveno osiguranje te nadoknada troškova obrazovanja i selidbe. Novčana pomoć za vrijeme nezaposlenosti ostvaruje se tijekom prva tri do 15 mjeseci nezaposlenosti, pri čemu radnici s kraćim (duljim) stažem naknadu primaju manje (više) mjeseci. Osnovica za utvrđivanje visine novčane naknade jednaka je prosjeku plaće umanjene za obvezne doprinose (za puno radno vrijeme) u posljednja tri mjeseca provedena na radu, pri čemu novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 70 posto, a za preostalo vrijeme korištenja 35 posto od osnovice. Međutim, najniži iznos novčane naknade ne može biti niži od 50 posto iznosa minimalne plaće, umanjene za doprinose za obvezna osiguranja. Najviši iznos novčane naknade za prvih 90 dana korištenja ne može biti viši od 70 posto, a za preostalo vrijeme korištenja ne može biti viši od 35 posto iznosa prosječne plaće isplaćene u gospodarstvu Republike Hrvatske SOCIJALNA SKRB Ovdje govorimo samo o dvama glavnim instrumentima sustava socijalne skrbi: pomoći za uzdržavanje i pomoći za podmirenje troškova stanovanja. Namijenjene su obiteljima koje svojim primanjima ne mogu zadovoljiti određeni minimalni životni standard. Najmanji iznos primanja na koji svaka obitelj ima pravo naziva se sredstvima za uzdržavanje, a država doplaćuje obiteljima razliku između sredstava za uzdržavanje i dohotka koji su ostvarili njezini članovi. Taj se doplatak naziva pomoć za uzdržavanje. Sredstva za uzdržavanje za samca ili obitelj umnožak su osnovice (koja u godini iznosi 500 kuna) i koeficijenta, koji ponajprije ovisi o broju članova, ali i nekim obilježjima članova obitelji (povećane koeficijente dobivaju samohrani roditelji, radno nesposobni članovi obitelji, trudnice i rodilje). Obitelj čija su primanja manja od sredstava za uzdržavanje također ima pravo na pomoć za podmirenje troškova stanovanja (najamnina, komunalne naknade, troškovi energenata itd.). Ova se pomoć može odobriti najviše do polovice iznosa sredstava za uzdržavanje DOPLATAK ZA DJECU Doplatak za djecu služi kao pomoć obiteljima s djecom i slabijim primanjima. Pri izračunima iznosa doplatka na koji obitelj ima pravo koristi se tzv. proračunska osnovica (u godini iznosila je kuna). Pravo na doplatak za djecu imaju obitelji čiji dohodak (tržišni dohodak uvećan za naknade za porodiljni dopust, naknade za vrijeme nezaposlenosti i naknade za vrijeme privremene spriječenosti za rad) po članu kućanstva ne prelazi 50 posto proračunske osnovice. Obitelji s troje i više djece također ostvaruju dodatno pravo na tzv. pronatalitetni dodatak. P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? 15

12 4. MJERENJE ISPLATIVOSTI RADA U HRVATSKOJ 4.1. UVOD U ovom dijelu istraživanja pokušavamo odgovoriti na pitanje u kojoj mjeri sustav socijalne skrbi i poreza na dohodak od rada u Republici Hrvatskoj izaziva negativne poticaje za zapošljavanje. U tu je svrhu izrađen model koji omogućuje izračunavanje granične efektivne porezne stope i drugih pokazatelja isplativosti rada za hipotetske obitelji. Ukratko su objašnjeni ciljevi modela i način njegova funkcioniranja. Zatim prikazujemo izračune pokazatelja isplativosti rada i analiziramo dobivene rezultate MODEL SUSTAVA POREZA I NAKNADA Za potrebe istraživanja izrađen je jednostavan model hrvatskog sustava poreza na dohodak od rada i socijalnih naknada. Uključeni su sljedeći porezi i naknade: doprinosi za obvezna osiguranja, porez i prirez porezu na dohodak, doplatak za djecu, naknada za nezaposlenost, pomoć za uzdržavanje i pomoć za podmirenje troškova stanovanja. Model radi s hipotetičkim podacima 6, a njegova je temeljna svrha prikazati interakciju spomenutih elemenata pri tranziciji od bruto plaće do neto raspoloživog dohotka za razne tipove obitelji radnika, čime se na brz i precizan način omogućuje izračun pokazatelja financijskog učinka od zapošljavanja. Model pokušava biti što obuhvatniji, ali se ipak, radi jednostavnosti i jasnosti, moraju povući određene granice u detaljnosti. Stoga na početku izlažemo osnovna obilježja i ograničenja modela. Model promatra obitelj s jednom (član A) ili dvije odrasle osobe (član A i član B). Član A je osoba koja prolazi jednu od tranzicija na tržištu rada: a) prelazi iz nezaposlenosti ili neaktivnosti u zaposlenost, b) prelazi iz zaposlenosti u nezaposlenost ili neaktivnost, c) povećava svoju bruto plaću. Član B može biti zaposlen, nezaposlen ili neaktivan, ali ne mijenja svoje stanje. Razdoblje promatranja učinka tranzicije na obiteljski proračun može trajati od jednog mjeseca i više (najčešće se promatra razdoblje od 12 mjeseci). Tranzicija može nastupiti 1. siječnja nove godine. Jedine olakšice u sustavu poreza na dohodak su osnovni osobni odbitak i dodatni osobni odbitak za djecu i uzdržavane članove obitelji. Mjesečne bruto plaće člana A (i člana B, ako je zaposlen) jednake su u cijelom razdoblju promatranja. Osim bruto plaće i spomenutih socijalnih naknada, obitelj ne ostvaruje nikakve druge dohotke. Obitelji daju točne podatke o dohotku i druge informacije državnim vlastima. Obitelji koriste sve socijalne naknade na koje imaju pravo i to u punim iznosima. 6 Postoje i modeli koji kao osnovu za izračune koriste stvarne, empirijske podatke, iz službenih izvora ili prikupljene anketama, kao što su Anketa o potrošnji kućanstava ili Anketa o radnoj snazi. Jedan takav model je EUROMOD koji obuhvaća zemlje EU

13 4.3. POKAZATELJI ISPLATIVOSTI RADA U HRVATSKOJ TIPOVI OBITELJI Model omogućuje analizu za velik broj različitih tipova obitelji. Radi usporedivosti s drugim studijama (Carone et al., 2004., i Carone et al., 2009.) prvo ćemo definirati šest osnovnih tipova obitelji, a kasnije i neke druge tipove koji također mogu biti zanimljivi. Šest osnovnih tipova: Tip 1: Samac Tip 2: Samohrani roditelj s dvoje djece Tip 3: Par bez djece: član B je neaktivan, član A se zapošljava Tip 4: Par s dvoje djece: član B je neaktivan, član A se zapošljava Tip 5: Par bez djece: član B radi, član A se zapošljava Tip 6 Par s dvoje djece: član B radi, član A se zapošljava S obzirom na potencijalnu socijalnu ugroženost pokazalo se potrebnim analizirati obitelji s troje i više djece. Zbog toga smo definirali još dva tipa obitelji: Tip 7. Tip 8. Par s četvero djece: član B je neaktivan, član A se zapošljava Par s četvero djece: član B radi, član A se zapošljava U tipovima u kojima član B radi, pretpostavlja se da dobiva bruto plaću jednaku dvjema trećinama prosječne bruto plaće IZRAČUN GRANIČNE EFEKTIVNE POREZNE STOPE U nastavku slijedi prikaz rezultata o efektivnoj graničnoj poreznoj stopi dobivenih za sustav poreza i naknada u Hrvatskoj. Izračuni su napravljeni za tranziciju člana A iz neaktivnosti ili nezaposlenosti u zaposlenost s punim radnim vremenom i mjesečnom bruto plaćom koja se kreće u rasponu od do kuna. Pojavljuju se dva slučaja. Tranzicija člana A iz neaktivnosti u zaposlenost. Obitelji primaju pomoć za uzdržavanje, pomoć za podmirenje troškova stanovanja i doplatak za djecu. S obzirom na to da je član A neaktivan, ne prima naknadu za nezaposlenost. Tranzicija člana A iz nezaposlenosti u zaposlenost. Obitelji primaju pomoć za uzdržavanje, pomoć za podmirenje troškova stanovanja i doplatak za djecu. Budući da je član A nezaposlen, prima naknadu za nezaposlenost. Slučaj 1. Tranzicija člana A iz neaktivnosti u zaposlenost. Obitelji ostvaruju pravo na pomoć za uzdržavanje, pomoć za podmirenje troškova stanovanja i doplatak za djecu. S obzirom na to da je član A neaktivan, ne prima naknadu za nezaposlenost. Rezultate prikazuje Slika 1. P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? 17

14 Slika 1: GEPS: Tranzicija iz neaktivnosti u zaposlenost s punim radnim vremenom Napomena: Brojevi na grafikonima označavaju GEPS za bruto plaće od, redom slijeva nadesno, 2.814, i kuna. 18

15 Vidljive su dvije različite putanje GEPS-a kada se krećemo od nižih prema višim bruto plaćama: rastuća za obitelji u kojima je član B zaposlen (tipovi 5, 6 i 8) i padajuća za obitelji u kojima nema člana B ili je on neaktivan. Padajući obrazac GEPS-a odraz je gubljenja prava na neke naknade i pomoći nakon zaposlenja. Gubitak relativno jače (slabije) pogađa osobe koje ostvare manju (veću) bruto plaću. Obitelji u kojima je član B zaposlen ne mogu se, zbog ostvarenog dohotka člana B, kvalificirati za pomoć za uzdržavanje i pomoć za podmirenje troškova stanovanja, ni prije ni poslije tranzicije člana A u zaposlenost. Kod njih je rastući obrazac GEPS-a posljedica progresivnosti poreza na dohodak. Nameću se sljedeći važni zaključci: a) Veći GEPS pada na obitelji u kojima nitko ne radi jer obitelj zbog nepostojanja dohotka prima socijalnu skrb. b) Što je niža razina bruto plaće na koju se zapošljava član A, to je GEPS viši. c) Veći se GEPS javlja kod obitelji s više djece. Bez obzira na tip obitelji, kako se krećemo udesno po osi x prema bruto plaći od kuna, GEPS teži (odozgo ili odozdo) prema 40 posto. Obitelji tipa 2, 4 i 7 u kojima član A može ostvariti samo nisku plaću upadaju u stupicu neaktivnosti jer im je GEPS blizu 100 posto. No, čak i kod prosječne bruto plaće od kn GEPS je relativno visok i iznosi oko 60 posto. Kod obitelji s djecom (tipovi 2, 4, 6, 7 i 8) pojavljuju se skokovi u GEPS-u, a oni su posljedica prelaska iz jednog u sljedeći razred doplatka za djecu ili gubitka prava na pojedine socijalne naknade. Posebno izražen skok zbog gubitka cjelokupnog iznosa doplatka za djecu je kod obitelji tipa 8 (dvoje zaposlenih, četvero djece), koji se događa na razini bruto plaće od kuna. Ovdje obitelj gubi pravo na doplatak za djecu, ali također i na pronatalitetni dodatak od kuna godišnje za treće i jednako toliko za četvrto dijete. Slučaj 2. Tranzicija člana A iz nezaposlenosti u zaposlenost. Obitelji ostvaruju pravo na pomoć za uzdržavanje, pomoć za podmirenje troškova stanovanja i doplatak za djecu. S obzirom na to da je član A nezaposlen te je na prethodnom poslu proveo više od 10 godina, prima naknadu za nezaposlenost i to u trajanju od 12 mjeseci. Pretpostavljamo da će član A na novom poslu dobivati istu razinu bruto plaće koju je imao na prethodnom poslu, prije nego je postao nezaposlen. Rezultati su prikazani grafikonima na Slici 2. Kao u slučaju tranzicije iz neaktivnosti u zaposlenost, najlošije s GEPS-om stoje obitelji tipa 2, 4 i 7. Međutim, obitelji 5, 6 i 8, koje su imale niske stope GEPS-a u tranziciji iz neaktivnosti u zaposlenost, sada imaju znatno viši GEPS, a to je posljedica činjenice da naknada za nezaposlenost ne ovisi o dohodovnom cenzusu. P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? 19

16 Slika 2: GEPS: Tranzicija iz nezaposlenosti u zaposlenost s punim radnim vremenom Napomena: Brojevi na grafikonima označavaju GEPS za bruto plaće od, redom slijeva nadesno, 2.814, i kuna. 20

17 Na temelju spoznaja o GEPS-u možemo prepoznati tipove obitelji za koje je veća opasnost od upadanja u stupicu nezaposlenosti ili neaktivnosti. Ranjivije su obitelji: a) u kojima član koji se zapošljava može ostvariti samo nisku plaću b) sa samo jednim odraslim članom koji radi c) s više djece Dekompozicija GEPS-a Koje su zasluge pojedinih poreza i naknada u postizanju ukupne granične porezne stope? Pretpostavljamo da će se doprinosi pojedinih elemenata sustava poreza i naknada razlikovati s obzirom na tip obitelji, relativnu veličinu poreza i naknada, a ovisit će također o visini bruto plaće na koju se osoba zapošljava. GEPS se može vrlo jednostavno dekomponirati na dijelove koji predočuju doprinose pojedinih elemenata ukupnom GEPS-u (tako da zbroj tih dijelova daje ukupni GEPS za neku obitelj pri određenoj bruto plaći). Jednadžba (8) može se napisati tako da se promjene ukupnih poreza i ukupnih naknada (u brojniku) rastave na promjene pojedinačnih k poreza i m naknada, čime dobivamo (9): Doprinos prvog od k poreza izračunava se kao u (10): Doprinos prve od m naknada izračunava se kao u (11): P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? 21

18 Slika 3 prikazuje dekompoziciju GEPS-a za već više puta analizirani slučaj tranzicije iz nezaposlenosti člana A, gdje obitelj prima naknadu za nezaposlenost i sve vrste socijalnih primanja, u zaposlenost s punim radnim vremenom, pri mjesečnim bruto plaćama od do kuna. Za svaki iznos bruto plaće šest stupaca složenih jedan na drugi svaki predstavlja jedan porez ili naknadu (vidjeti legendu ispod slike) zajedno čine stupac čija je visina jednaka ukupnom GEPS-u. Ono što treba odmah primijetiti jest konstantan doprinos GEPS-u od 0,2 (20 posto) doprinosa iz plaće, za sve obitelji i bruto plaće. Za razliku od doprinosa iz plaće koji su proporcionalan porez, porez na dohodak je progresivan pa tako njegov doprinos GEPS-u raste s bruto plaćom. Najviši doprinos GEPS-u daje naknada za nezaposlenost i to u iznosu od 44 posto kod minimalne bruto plaće te 31 posto kod prosječne bruto plaće. Padajući doprinos ovog elementa, kako idemo udesno po osi x, pruža zaključak koji je jasan i bez ove analize, a to je da gubitak pojedine naknade ili pomoći relativno teže podnose oni koji se zapošljavaju na nižu bruto plaću. Kod obitelji tipa 4, kada se član A zapošljava uz minimalnu plaću, gubitak naknade za nezaposlenost pojede 44 posto bruto zarade od zaposlenja. Dodatnih 23 posto odlazi zbog gubitka pomoći za stanovanje, 13 posto odlazi zbog gubitka pomoći za uzdržavanje te četiri posto odlazi zbog gubitka dijela iznosa doplatka za djecu. Zbrojimo li sve komponente GEPS-a, dobivamo ukupni GEPS od 104 posto. Obrazac monotono padajućeg doprinosa GEPS-u zajednički je za naknadu za nezaposlenost, pomoć za stanovanje i pomoć za uzdržavanje. Kod doplatka za djecu GEPS također pada na određenim intervalima, a onda naglo raste, što je posljedica pragova u sustavu te naknade. Doplatak za djecu nije presudni krivac za visoki GEPS kod obitelji s djecom, a opet je zanimljivo uočiti potvrdu gore spomenutog zaključka o njegovoj zaslužnosti za nagli skok GEPS-a koji je posebno uočljiv kod obitelji tipa 8 pri bruto plaći od kuna (usporediti s GEPS-om u Slici 1 i Slici 2) USPOREDBA S DRUGIM ZEMLJAMA U ovom dijelu rada uspoređujemo rezultate za Hrvatsku s rezultatima međunarodne studije prikazane u Carone et al. (2009.) koja je obuhvatila europske zemlje te Japan i SAD. Prvo uspoređujemo stupice nezaposlenosti, a zatim i stupice neaktivnosti. 7 Stupica nezaposlenosti Kod stupice nezaposlenosti promatramo stanje u drugom mjesecu nakon gubitka posla. Pretpostavljamo da je član A na prethodnom poslu proveo 22 godine pa je time ostvario pravo na naknadu za nezaposlenost u idućih 14 mjeseci. Prilikom usporedbe GEPS-a u Hrvatskoj s drugim zemljama Europe, Japanom i SAD-om, za danih šest tipova obitelji promatrat ćemo tranziciju iz nezaposlenosti u zaposlenost. Pri tome nezaposleni član prima naknadu za nezaposlenost, a on i njegova obitelj također mogu ostvariti i prava na sve oblike socijalne pomoći (doplatak za djecu, pomoć za uzdržavanje, pomoć za podmirenje troškova stanovanja), pri čemu se član A uključuje u posao na kojemu dobiva 50, 67, 100 ili 150 posto PBPPI-ja. 8 7 Metodologija izračuna detaljno je prikazana u Carone et al. (2003.). 8 PBPPI = Prosječna bruto plaća u prerađivačkoj industriji. 22

19 Slika 3: Dekompozicija GEPS-a: Tranzicija iz nezaposlenosti u zaposlenost P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? 23

20 Osim toga, za ovakvu je analizu bitna i visina plaće koju je član A imao prije ulaska u nezaposlenost. Naime, u većini zemalja, pa tako i u Hrvatskoj, visina naknade za nezaposlenost ovisi o prethodnoj plaći radnika, u smislu da se naknada određuje kao određeni postotak od prosjeka ostvarene plaće u nekom razdoblju prije gubitka posla. Zbog toga su autori čije rezultate koristimo u usporedbi izračunavali GEPS za člana A koji je prije gubitka posla ostvarivao plaću od 67 posto PBPPI-ja. Rezultate prikazuju Tablica 2 i Slika 4. Za samca (tip 1) GEPS je kod bruto plaća od 50 i 67 posto PBPPI-ja viši od prosjeka za 12, odnosno sedam postotnih bodova i iznosi 95 posto, odnosno 82 posto i tu je Hrvatska u rangu sa Švedskom, dok veći GEPS imaju samo Portugal, Latvija, Danska i Luksemburg. Kako plaća raste, GEPS se postupno približava prosjeku, i stoji iznad njega tri postotna boda kod najveće promatrane plaće od 150 posto PBPPI-ja. Za samohranog roditelja s dvoje djece (tip 2) GEPS je za bruto plaću od 50 posto PBPPI-ja dosta viši od prosjeka (za 15 postotnih bodova) i u rangu je sa Slovenijom i Španjolskom, dok viši GEPS od Hrvatske imaju jedino Latvija, Švedska, Danska i Luksemburg. Povećanjem bruto plaće GEPS se približava prosjeku te je samo oko četiri postotna bodova viši od njega, što ukazuje da je najveći problem ovog tipa kod nižih bruto plaća. Za obitelj koja se sastoji od dva odrasla člana od kojih jedan radi (tip 3) GEPS za bruto plaću od 50 posto PBPPI-ja također je među višima u Europi i iznosi 96 posto, što je za devet postotnih bodova iznad prosjeka. Kod ovog tipa smo u rangu sa zemljama poput Nizozemske, Slovenije, Španjolske, Litve, dok viši GEPS od nas imaju Švedska, Irska, Latvija, Luksemburg i Danska. Iz rezultata je opet vidljivo kako se i kod ovog tipa u Hrvatskoj najveći problem pojavljuje za niske bruto plaće, dok se za veće plaće GEPS približava prosjeku i kod plaće od 100 posto PBPPI-ja stoji samo jedan postotni bod iznad prosjeka. Za obitelj koja se sastoji od dvoje djece i dva odrasla člana od kojih jedan radi (tip 4) GEPS je pri bruto plaći od 50 posto PBPPI-ja za osam postotnih bodova viši od prosjeka i iznosi 95 posto, što nas dovodi u rang s Austrijom i Španjolskom. Međutim, kako plaća raste, GEPS se postupno smanjuje i pada ispod prosjeka te je već kod razina plaća od 67 posto PBPPI-ja za jedan postotni bod niži od prosjeka. Za obitelj koja se sastoji od dva odrasla člana i oba rade (tip 5), GEPS pri bruto plaći od 50 posto PBPPI-ja iznimno je visok i iznosi 103 posto, što je čak za 21 postotni bod više od prosjeka. Veći GEPS od nas imaju jedino Portugal, Danska i Latvija. Nadalje, i za bruto plaću od 67 posto PBPPIja GEPS i dalje iznosi vrlo visokih 85 posto i to je za 15 postotnih bodova više od prosjeka, čime smo u rangu s Njemačkom, Portugalom i Luksemburgom. Na višim razinama plaća Hrvatska i dalje ima iznadprosječan GEPS pa je pri bruto plaći od 150 posto PBPPI-ja i dalje viši od prosjeka i to za osam postotnih bodova. Za četveročlanu obitelj s dvoje djece i dva odrasla člana koji oboje rade (tip 6) GEPS je na nižim razinama plaća od 50 posto PBPPI-ja viši za 15 postotnih bodova od prosjeka i iznosi visokih 100 posto. Veći GEPS imaju jedino Njemačka, Danska, Portugal i Luksemburg. Na razini plaće od 67 posto PBPPI-ja također zadržava visoku vrijednost od 83 posto i u rangu je sa Slovenijom, Švedskom i Portugalom, a to je za 11 postotnih bodova više od prosjeka. Viši GEPS imaju samo Luksemburg, Njemačka i Danska. Iz prethodnih razmatranja šest danih tipova obitelji nameće se zaključak da u Hrvatskoj GEPS najviše odstupa od prosjeka kod najnižih razina plaća te se dalje, kako plaće rastu, postupno 24

21 snižava prema prosječnim vrijednostima. Time se još jednom potvrđuje da se najveći problem stupice nezaposlenosti javlja za obitelji s najnižim primanjima. Slika 4: GEPS kod stupice nezaposlenosti u odabranim zemljama EU-a i Hrvatskoj (Član A je prije gubitka posla primao bruto plaću na razini 67 posto PBPPI-ja) P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? 25

22 Tablica 2: GEPS kod stupice nezaposlenosti u zemljama OECD-a, EU-a (2007.) i u Hrvatskoj (2011.) (Član A je prije gubitka posla primao bruto plaću na razini 67 posto PBPPI-ja) TIP 1: Samac TIP 2: Jedan odrasli s dvoje djece TIP 3: Dvoje odraslih, jedno radi, bez djece Bruto plaća kao % PBPPI-ja 50% 67% 100% 150% 50% 67% 100% 150% 50% 67% 100% 150% Hrvatska Slovenija Austrija Belgija Cipar Češka Danska Finska Francuska Grčka Irska Italija Japan Latvija Litva Luksemburg Mađarska Malta Nizozemska Njemačka Poljska Portugal SAD Slovačka Španjolska Švedska Velika Britanija Prosjek (bez Hrvatske) Izvor: za Hrvatsku autori; za ostale zemlje Carone, Stovicek, Pierini, Sail (2009.) 26

23 TIP 4: Dvoje odraslih, jedno radi, s dvoje djece TIP 5: Dvoje odraslih, oboje rade, bez djece TIP 6: Dvoje odraslih, oboje rade, s dvoje djece Bruto plaća kao % PBPPI-ja 50% 67% 100% 150% 50% 67% 100% 150% 50% 67% 100% 150% Hrvatska Slovenija Austrija Belgija Cipar Češka Danska Finska Francuska Grčka Irska Italija Japan Latvija Litva Luksemburg Mađarska Malta Nizozemska Njemačka Poljska Portugal SAD Slovačka Španjolska Švedska Velika Britanija Prosjek (bez Hrvatske) P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? 27

24 Stupica neaktivnosti Kod stupice neaktivnosti promatrano je razdoblje 12 mjeseci. Stupica neaktivnosti razlikuje se od stupice nezaposlenosti u tome što promatrani član obitelji ne dobiva naknadu za nezaposlenost, zbog toga što je već duže vrijeme neaktivan, ali obitelj dobiva sve druge socijalne naknade. U ovom slučaju promatramo scenarije u kojima se član A uključuje u posao na kojemu može primiti 33 posto, 50, 67, 100 ili 150 posto PBPPI-ja. Rezultate prikazuje Slika 5. U Hrvatskoj je plaća od 33 posto PBPPI-ja niža od zakonom određene minimalne plaće od kuna, ali je uzimamo u razmatranje zbog usporedbe s drugim zemljama Europe. Hrvatska ima GEPS znatno niži od prosjeka kod obitelji tipa 1 i 3. Za bruto plaću od 50 posto PBPPI-ja niži je za 18, odnosno 22 postotna boda od prosjeka. Kod obitelji tipa 2 za bruto plaće od 33 i 50 posto PBPPI-ja GEPS je viši od prosjeka za 28, odnosno 13 postotnih bodova. No, već kod plaće od 67 posto PBPPI-ja samo je za četiri postotna boda viši od prosjeka. Kod obitelji tipa 4 GEPS za najniže bruto plaće također je viši od prosjeka. Kod bruto plaće od 33 posto PBPPI-ja za 23 postotna boda veći je od prosjeka, ali već pri plaći od 50 posto PBPPI-ja viši je samo za tri postotna boda od prosjeka. Dalje, s još višim bruto plaćama, GEPS pada od dva do pet postotnih bodova ispod prosjeka. Za obitelji tipa 5 i 6 GEPS je vrlo nizak i za sve se razine plaća kreće oko 30 posto, što se uklapa u prosjek. 5. MJERE ZA POBOLJŠANJE ISPLATIVOSTI RADA U SVIJETU 5.1. AKTIVNOSTI NA POSPJEŠIVANJU ISPLATIVOSTI RADA I NJIHOVI UČINCI U cilju poboljšanja isplativosti rada mnoge zemlje širom svijeta provele su raznovrsne mjere koje se odnose na obveznu aktivaciju nezaposlenih te uvođenje strožih odredbi o ostvarivanju prava za vrijeme nezaposlenosti i pomoći u sustavu socijalne skrbi. U većini se zemalja skraćuje trajanje prava, a njihovo se ostvarenje vezuje uz ponašanje korisnika, odnosno njegovo aktivno traženje zaposlenja i/ili voljnost za sudjelovanje u programima stručnog osposobljavanja, usavršavanja i dokvalifikacije. Osim toga, više je zemalja u svoje sustave poreza na dohodak uvelo odbitak od porezne obveze (Tax Credit) za zaposlene osobe i njihovu djecu. U daljnjem tekstu slijedi pregled poduzetih mjera po pojedinim odabranim zemljama. 28

25 Slika 5: GEPS kod stupice neaktivnosti u odabranim zemljama EU-a i Hrvatskoj P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? 29

26 OPĆE STANJE U EUROPSKOJ UNIJI I DRUGIM EUROPSKIM ZEMLJAMA Europske zemlje i zemlje OECD-a imaju različite porezne sustave i na različite načine nastoje riješiti nezaposlenost. One također imaju raznovrsna viđenja politike isplativosti rada. Ipak, neki se opći zaključci mogu izvući iz rezultata zajedničkog projekta Europske komisije i OECD-a. Znatan poticaj istraživanjima na temu isplativosti rada širom Europe je izvještaj Europske komisije Osuvremenjivanje socijalne zaštite za više i bolje poslove sveobuhvatni pristup isplativosti rada (Modernising Social Protection for More and Better Jobs a comprehensive approach to making work pay) (Europska komisija, 2003.). U njemu su posebno zanimljive četiri od sedam razmatranih tema: uklanjanje negativnih financijskih poticaja, stupica siromaštva i nezaposlenosti te zapreka u socijalnoj zaštiti (odnosno u sustavu oporezivanja i odobravanja naknada, ponajviše uklanjanjem ili ublažavanjem visokih graničnih efektivnih poreznih stopa), rješavanje određenih nefinancijskih poticaja (posebice rasprostranjenosti i dostupnosti ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja) te važnost koordiniranog pristupa različitih provedbenih mjera i ciljeva, uključujući pasivnu (naknade za vrijeme nezaposlenosti) i aktivnu politiku (osposobljavanje, usavršavanje i školovanje zaposlenih i nezaposlenih) tržišta rada. Spomenuti izvještaj Europske komisije navodi više skupina zaključaka i preporuka. Prva i najvažnija preporuka je pospješiti financijske poticaje za ulazak i zadržavanje u svijetu rada, odnosno omogućiti da dohodak iz rada bude osjetno veći od onog koji se može ostvariti od naknada iz sustava socijalne skrbi i zapošljavanja (preporuka 1). U istraživanju je pozornost posvećena uklanjanju stupica siromaštva i nezaposlenosti koje nastaju iz međusobnog djelovanja poreznog sustava te naknada iz sustava socijalne skrbi i zapošljavanja. Te su stupice posebice opasne za slabije plaćene osobe koje su na čelu višečlanih obitelji. Iz toga proizlazi i preporuka 2, prema kojoj je potreban koordiniran i sveobuhvatan pristup određivanju mjera sustava socijalne politike i skrbi u odnosu na šire ciljeve gospodarskog razvoja i politike zapošljavanja. S navedenim je usko povezana i preporuka 3 u kojoj je težište na razvoju nefinancijskih poticaja, posebice stvaranja potrebnih uvjeta za ostvarivanje kvalitetnog zapošljavanja i mogućnost usklađivanja kućnih i radnih obveza. Posljednja, preporuka 4, odnosi se na potrebu strože uvjetovanosti prava na naknade iz sustava socijalne skrbi i zapošljavanja u skladu s obveznim aktivnim traženjem posla. Sustavi socijalne skrbi i zaštite za vrijeme nezaposlenosti znatno se razlikuju među pojedinim članicama EU-a i budućim kandidatima u obuhvatu i izdašnosti prava pa se slijedom toga razlikuju i rasprave i aktivnosti vezane uz isplativost rada. Većina razvijenih zemalja i onih u tranziciji na različite su načine u posljednjih nekoliko godina provodile aktivnosti na poboljšanju isplativosti rada. U okviru na str daje se pregled aktivnosti u odabranih 20 zemalja, od kojih se neke kasnije podrobnije obrazlažu. Na razini EU-a aktivnosti bi se mogle grupirati na sljedeći način: Odbitak od porezne obveze za dohodak iz rada slabije plaćenih osoba uveden je u Belgiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji. U mnogim je zemljama promijenjen sustav pomoći za vrijeme nezaposlenosti (naknada za nezaposlene i/ili socijalna pomoć) tako da su postroženi uvjeti i/ili smanjeni iznosi pomoći i uvedene čvršće obveze traženja posla (Danska, Njemačka, Francuska, Nizozemska, Austrija), dok je u Irskoj to u najvećoj mjeri ostvareno zbog neodrživosti sustava javnih financija i proračunskih ograničenja. U Portugalu je proširen obuhvat naknada za vrijeme nezaposlenosti, ali je uvedena odredba o obveznom traženju zaposlenja. 30