ISTORIJSKI ZAPISI. Godina LXXIII Br. 1-2/2000.

Transcription

1 ISTORIJSKI ZAPISI Godina LXXIII Br. 1-2/2000.

2 ZAPISI ^ASOPIS ZA NAUKU I KWI@EVNOST ( godine) Urednik Du{an Vuksan ZAPISI GLASNIK CETIWSKOG ISTORIJSKOG DRU[TVA ( godine) Urednik Du{an Vuksan, Odgovorni urednik Risto Dragi}evi} ISTORIJSKI ZAPISI ORGAN ISTORIJSKOG INSTITUTA REPUBLIKE CRNE GORE I DRU[TVA ISTORI^ARA CRNE GORE (od godine) Odgovorni urednici: Jago{ Jovanovi} , dr Andrija Lainovi} , dr Mir~eta \urovi} , dr \oko Pejovi} , dr Radoman Jovanovi} , dr Jovan R. Bojovi} , dr \uro Vujovi} , dr Jovan R. Bojovi} , dr Zoran Laki} , dr Radoslav Raspopovi} od godine.

3 YU ISSN ISTORIJSKI INSTITUT CRNE GORE ISTORIJSKI ZAPISI ORGAN ISTORIJSKOG INSTITUTA I DRU[TVA ISTORI^ARA CRNE GORE Godina LXXIII 1-2 Ovaj dvobroj je posve}en 2000 godi{wici hri{}anstva Podgorica, 2000.

4 R e d a k c i j a: Jean-Paul Bled (Francuska), Andrej Nikolaevi~ Saharov (Rusija), Gabriella Schubert (Wema~ka), Arduino Agnelli (Italija), John D. Treadway (SAD), Milorad Ekme~i}, Sima ]irkovi}, Miomir Da{i}, Branislav Kova~evi}, Radoman Jovanovi}, Radoje Pajovi}, ^edomir Lu~i}, Branislav Marovi}, Radoslav Raspopovi} Odgovorni urednik Radoslav Raspopovi} Sekretar Redakcije Zvezdan Foli} "Istorijski zapisi" izlaze ~etiri puta godi{we. Vlasnik i izdava~: Istorijski institut Crne Gore u Podgorici. Rukopise treba slati Redakciji "Istorijskih zapisa", Istorijski institut Crne Gore, Podgorica, Bulevar revolucije 3, po{t. fah 96. Rukopisi se ne vra}aju. Godi{wa pretplata iznosi za SRJ 15 DM, a za inostranstvo 30 DM. Cijena po jednom broju u prodaji za SRJ je 5 DM, a dvobroja 8 DM. Pretplate se {aqe u korist Istorijskog instituta Crne Gore - Podgorica na ra~un kod Slu`be platnog prometa Podgorica. Za istaknuti doprinos izu~avawu istorije, "Istorijski zapisi" su, povodom pedesete godi{wice izla`ewa, godine odlikovani Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom. Rje{ewem Ministarstva kulture br /2 od 27. juna godine ~asopis "Istorijski zapisi" oslobo en je op{teg poreza na promet proizvoda.

5 YU ISSN INSTITUT HISTORIQUE DU MONTÉNÉGRO ISTORIJSKI ZAPISI ORGANE DE L'INSTITUT HISTORIQUE et de la SOCIETE DES HISTORIENS DU MONTENEGRO LXXIII 1-2 Ce double numéro est consacré au 2000 ème anniversaire du christianisme Podgorica, 2000.

6 R e d a c t i o n: Jean-Paul Bled (France), Andrej Nikolaevic Saharov (Russie), Gabriella Schubert (Allemagne), Arduino Agnelli (Italie), John D. Treadway (Etats-Unis), Milorad Ekme~i}, Sima ]irkovi}, Miomir Da{i}, Branislav Kova~evi}, Radoman Jovanovi}, Radoje Pajovi}, ^edomir Lu~i}, Branislav Marovi}, Radoslav Raspopovi} Rédacteur en chef Radoslav Raspopovi} Sekrétaire de la rédaction Zvezdan Foli} Les Ecrits historiques paraissent quatre fois par an. Propriétaire et éditeur: Institut Historique du Monténégro à Podgorica. Les manuscripts doivent être adressés à: Istorijski zapisi, Institut Historique du Monténégro, Podgorica YU, Bulevar revolucije 3, boite postale 96, téléphone N On ne renvoie pas les manuscrits. L'abonnement d'un an est de 15 DM. pour la RF de Yugoslavie et de 30 DM. pour l'étranger. Le prix de numéro vendu en RFY est de 5 DM. Le règlement de l'abonement doit être effectué au compte de l'institut Hustorique; Podgorica, N auprès de la banque SPP à Podgorica.

7 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN ^LANCI Prof. dr Slobodan TOMOVI]* SVJETLOST HRI[]ANSTVA (Povodom god.) O li~nosti Gospoda Isusa Hrista U vrijeme prvih vaseqenskih sabora li~nost Gospoda Isusa Hrista bila je predmet o{trih dogmatskih sporova. Mnoga od tih shvatawa odba~ena su i osu ena kao nekanonska i jereti~ka. Rasprave su vo- ene oko krucijalnih pitawa: Je li Hristos Sin Bo`ji jedinosu{tan sa Ocem, ili je po su{tini ni`i od Oca; Je li stvoren od Boga u vremenu, ili je duhom Bo`jim ro en prije po~etka vremena; Da li je Hristos otjelovqeni Bog, ili samo od Boga stvoreni ~ovjek koji je svojim besporo~nim `ivotom uzdigao sebe od Boga; Ima li Hristos dvije priride, Bo`ansku i qudsku, ili samo jednu, Bo`ansku, odnosno qudsku; Je li Sin savr{eni Bog odnosno savr{eni ~ovjek, ili savr{eni bogo~ovjek; Posjeduje li Hristos dvije zasebne prirode u okviru dvije zasebne ipostasi, ili su Hristove dvije prirode jedna ipostas; Kojim su na~inom u Hristu, u jednoj istoj osobi, spojene dvije prirode i kako one mogu jednovremeno djelovati a da ne do u u me usobni sukob; Kojim su na~inom u Hristu spojene dvije voqe, Bo`anska i qudska, koja je od wih dominantna u fazi odlu~ivawa. Spore}i se na vaseqenskim saborima neki istaknuti bogoslovi zastupali su princip monarhije Bo`jih ipostasi, hijerarhiju Oca, Sina i Svetoga Duha. Vo ena je rasprava i oko pitawa je li ~ovje~ija priroda u Hristu sasvim ili djelimi~no icrpqena Bo`anskom. Da li su otjelovqewem slivene, tj. pomije{ane, ili samo pro`ete Bo`anska i qudska priroda u ipostasti Hrista. Da li se otjelovqewe zbilo na {tetu ~ovje~ije, ili Bo`anske prirode. Je li ~ovje~ja priroda ~inom otjelovqewa "okrwena", odnosno Bo`anska umawena. Je li Hristos atribut, osobina, oblik, odnos, energija Boga, ili li~nost per se. Da li se Sveta Djeva Marija, budu}i `ena iz qudskog roda, mo`e smatrati bogorodi- * Autor je redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Nik{i}u.

8 8 I s t o r i j s k i z a p i s i com. Pitawa ove vrste zahtijevala su jasne odgovore. Sporovi su bili principijelni i `estoki. Osu eni su arijanstvo, monofiziti, monotelisti, sqedbenici Savelija i Apolinarija, pristalice Nestorija, Evtinija, Teodora Mopsuestijskog i mnogih drugih. Pobijedila su na~ela koja se oslawaju na izvornu literaturu svetih evan eqa, Djela apostolskih, Poslanica Sv. Apostola Pavla, Petra i Jakova. U borbi za ~istotu i osmi{qenu povezanost evan eqskih na~ela istakli su se vrsni bogoslovi: Atanasije Veliki, Kiril Aleksandrijski, Aleksandar Aleksandrijski, Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov, Grigorije Niski, Sv. Jovan Zlatoust i mnogi drugi. Oni su najvi{e zaslu`ni za bogonadahnuto uobli~ewe hristolo{kih dogmata koji su i danas u va`nosti. Imaju}i u vidu cjelovitost Hristove li~nosti i samo razlike u Wenom ispoqavawu, mo`e se govoriti o {est posebnih aspekata u kojima promi{qamo li~nost Bo`jeg Sina. To su: a) Predvje~ni ipostasni `ivot Sina; b) Logosno otjelovqewe Sina uz prisustvo Svetoga Duha; v) Bogo~ovje~anska djelatnost Sina pomo}u Svetoga Duha; g) Raspe}e Sina Bo`jeg i iskupqewe qudskih grehova; d) Vaskrsewe u vje~ni `ivot, tre}i dan po svjedo~anstvu jevan- eqa; e) Posttjelesni `ivot Bo`jega Sina i Wegovo mjesto u eshatonu. U hri{}anskoj filozofiji bogoslovqa definitivno je pobijedilo ne~elo da je Gospod Isus Hristos ro en od Boga prije svih vjekova, prije vremena. Nije stvoren u vremenu kao {to su stvorena druga `iva bi}a i materijalni svijet u cjelini. Prema tome, Hristos je po su- {tini vje~an kao {to je vje~an Bog. On jeste Bog po su{tini, ali je po li~nosti, ipostasi, drugo lice Boga - Sin. U svojstvu Sina Hristos je rije~ Bo`ja, misao, logos. Nerazdjeqiv je od Boga, kao {to je misao neodvojiva od uma koji misli. Istovremeno je ro en kad i Bog, zna~i oduvijek ali samo kao Sin Bo`ji. I kao {to je misao ista po su{tini sa umom, istovremena sa umom, ali se od uma razlikuje time {to je ro ena umom, tako se i Sin Bo`ji razlikuje od Oca, ali ne po su{tini ve} po porijeklu, uzroku i zavisnosti od Oca. Iako razli~it od Oca, Sin je neodvojiv od su{tine Oca. U tom svojstvu Sin je izvr{iteq Bo`jega plana i Bo`je voqe. U~ewe bogoslova je precizno. Sin je predvje~an i jedinorodan sa Ocem. Ne mogu postojati dva ili vi{e sinova ve} samo Jedan, po su- {tini isti sa Ocem. Sin je jednodjelatan sa Ocem i Svetim Duhom. Voqa Oca prenosi se na Sina i Svetoga Duha. Oni ni{ta ne ~ine nezavisno od voqe Oca. Hristos je prvoro en u Boga, jer ni prije ni poslije ne postoji niko ko bi zauzeo dostojanstveno mjesto Sina. U vje~nosti ne va`i temporalni model ili granica koja dijeli prije od poslije. Otac i Sin su istovjetni i istovremeni, ali samo u svojstvu razlikovawa Oca od Sina. Misao, rije~, ne mo`e biti stvorena, ve} samo ro ena od su- {tine kojoj sama pripada. Stoga je Sin jedinosu{tan sa Bogom Ocem, kao i Sveti Duh koji od Oca ishodi i u Sinu se utemequje. Svijet je

9 Svjetlost hri{}anstva 9 stvoren iz ni~ega, ali Sin nije stvoren ve} ro en. Poti~e kao misao, ideja iz su{tine premudrosti Stvoriteqa. U tom svojstvu Hristos je uzrokovan Bogom, ali ne u vidu mehani~kog uzroka i posqedice koji va- `i za materijalne stvari, ve} u smislu istovremenog postanka Oca i Sina. Sin, dakle, nije do{ao poslije Oca iako je Ocem uzrokovan. U bi}u vje~noga Boga nema slijeda niti temporalne uzro~nosti. Bog je uzrok Sinu samo u smislu istovremene ro enosti Oca i Sina. Po izvorima evan eqa, Hristos je otkrio istinu svoje predvje~nosti izjavom farisejima da je stariji od Mojsija i Avrama. Logosno otjelovqewe predvje~nog Sina predstavqa pitawe od najve}eg zna~aja za cjelokupno hri{}ansko bogoslovqe. Hristos je, po biblijskim izvorima, ro en od Sv. Djeve Marije i Svetoga Duha. Tako je posvjedo~ena wegova istovremena Bo`anska i qudska priroda, i to u istoj li~nosti. Svemogu}em Tvorcu pripada otjelovqewe rije~i sa istim razlogom kao {to mu pripada svojstvo da nebi}e mo`e pretvoriti u bi}e, nepostoje}e u postoje}e. Bo`ji Sin je postao ~ovje~iji sin, ne gube}i Bo`ansku jedinosu{tnost prilikom useqewa u qudsku plot. ^inom sjediwewa Bo`anske i qudske prirode nije do{lo do wihovog slivawa niti mije{awa. Hristos je postao jedna li~nost, ipostas sa dvije prirode i dvije voqe koje me usobno uskla eno misle i djeluju. Iz qubavi za ~ovjeka Bog je realizovao svoj plan na taj na~in {to je kroz ~ovje~ijeg sina, Hrista, govorio qudima svojim Bo`anskim jezikom. Objavio je qudima Nebesko carstvo, vje~ni `ivot, mir i pravednost, kao ciq cjelokupnog svjetskog plana. Pojavu Isusa Hrista Wego{ je pjesni~kim jezikom osmislio: "Sin dostojni Oca predvje~noga / Obuka se u ~elovje~estvo". Objava je dobila u puno}i onda kad Bog nije vi{e morao da se neposredno javqa qudima kao u vrijeme proroka. Svoju misao Gospod je logosno u~inio ~ovjekolikom, ro en je Hristos kako bi qudi mogli razumjeti rije~i sebi sli~nog bi}a i povjerovati im. Hristos je qudima objavio Boga i Bo`ansku nauku. Sam je istakao da ni{ta od onog {to govori ne pripada Wemu niti poti~e od Wegove qudske li~nosti. Ideju vje~nog spasewa, qubavi, pravi~nosti, istine i milostivosti povezao je sa Nebeskim carstvom kako bi one dobile na ja~ini i uvjerqivosti. Cjelokupna djelatnost Hrista na Zemqi bila je istovremeno Bo`anska i qudska. Bo`ansko nadahnu}e podi`e Lazara iz groba, o`ivqava umrlu Jairovu k}er, kako svjedo~e evan elisti. Iscjequje neizqe~ive bolesnike i vr{i sopstveno ~udesno preobra`ewe pred apostolima na Tavoru. S druge strane, Isus pokazuje potpune qudske osobine, osim grijeha, ~ak i slabosti. Uvijenim iskazima {titi se od lukavstva fariseja. Izbjegava opasna mjesta, hrani se, di- {e, putuje kao i ostali qudi. Apostoli i wegovi sqedbenici ne bi druga~ije mogli shvatiti Hristovu nauku ako nije kazana jezikom ~ovjeka koji je po tjelesnom sastavu sli~an wima. Rukovo eni Bo`jom promi- {qu, u~enici usvajaju Hristove rije~i i u wegovim djelima prepoznaju Bo`jeg Sina. ^inom otjelovqewa u qudsku plot Bog je na izvjestan na~in unizio sebe da bi ~ovjeka proslavio i iskqu~io grijeh. O~ovje~eni Sin

10 10 I s t o r i j s k i z a p i s i pru`io je ruku obo`enom ~ovjeku. Susret je bio obostran. Bog se javio da bi mu se ~ovjek pridru`io. Otjelovqewe je sredstvo ~ovjekova obo- `ewa i wegova sjediwewa sa vje~nim Gospodom. Da bi qude sa~uvao od potpune propasti lutawa u stvarima dobra i zla, Gospod je `rtvovao jedinorodnog Sina dopustiv{i wegovo stradawe i poni`ewe. U aktu Hristova stradawa na krstu, ru`ewa i zlostavqawa koje je Bo`ji Sin sa strane qudi pretrpio, grijeh je pokazao svoje potpuno lice. Raspeti Gospod dobrovoqno je uzeo na sebe grijehe cijelog svijeta, u najsurovijem obliku, da bi sa~uvao i, o~i{}enu od grijeha, pripremio bogoliku ~ovjekovu du{u za vje~nost. Gospodu je bio potreban pokajani, o~i{}eni, preumqeni, zahvalni ~ovjek kako bi svoj plan spasewa doveo do kraja. Krajwi plan Bo`ji je da sjedini Tvorca i tvorevinu slobodnim pristankom bogolikih stvorewa. Hristos je, dakle, slobodno pristao na `rtvu radi ispuwewa plana, ali pri tom izvr{avaju}i O~evu voqu. Hristova qudska priroda molila je Gospoda da je "mimoi e ova ~a{a". Hristova Bo`anska priroda smireno je i{la u susret Bo`joj voqi. "Neka bude Tvoja, a ne moja voqa". Raspe}e Isusa Hrista, moralno i fizi~ko stradawe, dobilo je oblik najdubqeg poni`ewa u qudskom smislu, ali najvi{e slave u Bo- `anskom poretku. Poslije wegove tjelesne smrti, oni koji su povjerovali bili su ja~e ubije eni nego ikada da je Bog boravio me u qudima. Oni koji su mawe vjerovali postajali su sve vi{e ubije eni vjernici. Hristova nauka, blagorodna i silna u snazi milostivosti i opra{tawa, dobila je sasvim konkretno istorijsko zna~ewe. Ro ena je nova vjera ~ija je plemenitost nadilazila sve {to je bilo djelo qudi do toga vremena. Za ovu vjeru postradao je Sin Bo`ji. "I koji je raspet za nas u vrijeme Pontija Pilata i stradao i Pogreben" (Simvol vjere). Hristovo otjelovqewe je otvorilo nove horizonte, nadu i perspektivu ~ovje~anstva. Postalo je apsolutna novina u apsolutno obnovqenom svijetu. ^udesno vaskrsewe iz mrtvih udarilo je temeqe nepokolebqivoj vjeri u eshatolo{ku pravi~nost i budu}i vje~ni `ivot. Vaskrsewe je pokazalo apsolutnu ta~nost Hristovih propovijedi. Dalo je mo}ni podsticaj vjeri i to takve ja~ine da su pred wom kao pred olujom oburvana paganska carstva i poru{eni po Wego{evim rije~ima, "bogohulni oltari". Vaskrsewe je uni{tilo ideju smrti i prizvalo nas na vje~ni `ivot u `ivoj osobi Boga. Vaskrsli Hristos je postao kqu~ za razumijevawe ukupnog hri{}anskog pogleda na svijet. "I koji je vaskrsao tre}i dan po pismu". Hri{}anska crkva u~i da li~nost Spasiteqa logosno `ivi poslije tjelesne smrti. Vaskrsewe i apostolska svjedo~anstva o vaskrsewu omogu}uju ovakvo gledi{te. Sin, logosno, `ivi na nebu u vje~noj slavi, postavqen sa desne strane Oca. Naravno, ne misli na astralno nebo niti na fizi~ki pojam desne strane. Rije~ je o simboli~nom prikazu Hristove posthumne mo}i, slave i veli~ine. Ro ena je vjera da }e se Hristos ponovo vratiti me u qude u svoj O~evoj slavi da bi vaskrsnuo mrtve i uveo ih u trajnost radosne vje~nosti, da bi sudio `ivima i mrtvima po pravdi wihovih djela. U Simvolu se ka`e: "I koji }e opet

11 Svjetlost hri{}anstva 11 do}i sa slavom da sudi `ivima i mrtvima, i Wegovom carstvu ne}e biti kraja". Sve {to je u vezi sa qudima Otac je predao u vlast Sinu kao Bogo~ovjeku, a to zna~i i ~ovje~ijem sinu istovremeno. Ideja vaskrslog Sina i wegova slava na nebu utvrdila je vjeru u besmrtnost ~ovjekovu. Bo`ji Sin uzima u za{titu ~ovje~ije sinove i pred licem Gospoda spasava ih od zemaqskih isku{ewa i grijehova. Kroz Hrista Spasiteqa do- {ao je najvi{i dar ~ovjeku od strane wegova Stvoriteqa. ^ovjek je shvatio svoj bogoliki obraz i sli~nost sa Gospodom, osim, naravno, su- {tine. Prema tome, usa ena je jedna blagodatna te`wa po kojoj je ~ovjek ponovo spoznao svoje Bogom ustanovqeno nazna~ewe od koga je bio u znatnoj mjeri odstupio i udaqen. U okviru Hristovog vidqivog i nevidqivog `ivota, u koji Hri- {}ani neopozivo vjeruju, sa~uvano je potpuno jedinstvo Spasiteqeve li- ~nosti. Uspostavqen je kontinuitet u pogledu promjene ovih stawa, ali ni u jednom trenutku nije do{lo do transsupstancijacije ili totalnog mijewawa Hristove li~nosti. U svakom od ovih gore navedenih govora o Hristu samo je jedna i jedinstvena ipostas Bo`ja koja djeluje u skladu sa voqom Tvorca i dodijeqenom ulogom Spasewa qudskog roda. Sa Hristom je definitivno smrt izgubila smisao. "Vaskrsewem smrt si porazio" (Wego{). Od tada za vjeruju}e hri{}ane smrt ne postoji, ve} samo prelazak u novi `ivot. Hristova li~nost je jemstvo ovoga prelaska. Hristova crkva Crkva je vi{ezna~an, a ipak jedinstven pojam. To je institucija sa svojom hijerarhijom i sve{tenstvom. Osve}ena gra evina u kojoj se vr{i bogoslu`ewe. Osim toga, zajednica qudi koji pripadaju istoj vjeri. Ovi razli~iti aspekti crkve ne protivurje~e jedni drugima ve} ~ine cjelinu. Za hri{}ansku crkvu hram je sam Hristos u zajednici sa hristolikim ~ovjekom. U principu, crkva je ostvarewe kona~ne svrhe svega zbog ~ega je Gospod Isus Hristos na krstu postradao. Wena se duhovna vlast jednako prostire na ~ovjekov zemaqski `ivot i `ivot u eshatonu. Ona je ikona Bo`ja na Zemqi koja osvjetqava put ~ovjeku prema Nebu. Hristos je svojem najvjernijem apostolu Simonu Petru povjerio budu}nost crkve i predao mu vlast nad qudima. "Na ovom kamenu (Petru) sagradi}u crkvu svoju" (Matej, gl. XV, 18 ). U izvornom pogledu crkva je sam ~ovjek koji nepokolebqivo vjeruje u Hrista Spasiteqa, jednorodnoga Bo`jega Sina i spreman je da se `rtvuje za Wega kao {to je slu~aj sa Apostolom Petrom. Crkvu ~ine qudi koji saborno slijede Hristovu nauku ispuwavaju}i zapovije ene du`nosti. Glava crkve je Hristos a weno tijelo ~ine vjeruju}i hri{}ani. Ostali aspekti crkve nastali su na temequ evan eqske nauke i svetoota~kog religioznog iskustva. Po prirodi stvari saborno mjesto hri{}ana je osve}ena gra evina u kojoj ~inodejstvuje institucionalizovana sve{teni~ka hijerarhija. Ovim se ne odbacuje primarna hri{}anska vjera, koja pod crkve-

12 12 I s t o r i j s k i z a p i s i nom zajednicom razumije qudsku zajednicu inspirisanu i sjediwenu svetim evan eqima i tajnama od Boga darovanim. U tom pogledu crkva je sastavni dio Hrista Spasiteqa, Wegovo tajno tijelo (Corpus mysticum). Wen je glavni ciq duhovno sabirawe qudi bez obzira na porijeklo i naciju u jednu vaseqensku zajednicu. Ovo sabirawe izvodi se bez prisile, dakle na osnovu slobodnog uvjerewa, pomo}u vjere u jednoga Boga, Sina Wegova i Svetoga Duha. "Ko mene vjeruje ne vjeruje mene nego Onoga koji me posla... Ja od sebe ne govorim nego Otac koji me posla" (Jovan, gl. XII, 44,49). Bog je stvorio ~ovjeka, ali ga nije mogao spasiti bez wegovog slobodnog pristanka. Spasewe predstavqa duboku promjenu du{evnog `ivota, prije svega pokajawe, religioznost, vjerovawe, pripadawe. Jedino je crkva kao tijelo Hristovo i Hirstos kao glava crkve u stawu da garantuje spasewe i vje~ni `ivot. Crkva je ustanovila dogmu jednosu{tne Svete Trojice, utvrdila norme Obo`ewa i Bogojavqawa i uskratila mjesto sumwi u potpunu izvjesnost pojedina~nog i sabornog spasewa. Mada je u na~elu Hristova crkva saborna, svako }e se ipak pojedina~no spasiti. Posebni su sva~iji grehovi i slobodan je u vjeri svaki pojedinac. Za Hri{}ansku crkvu sabornost nije kolektivnost ili prosti zbir individualnih voqa. Ova voqa dolazi od Oca, utjelovqena je u Sinu i blagodatno{}u Svetog Duha rasprostire se na sve qude. U tom smislu, hri{}anska zajednica nije obi~an kolektivitet povezan prakti~nim ciqevima, ve} je saborno tijelo, objediwena zajednica qudi koji su vo eni svjetlo{}u Duha Svetoga prema izvoru najvi{e svjetlosti, savr{enstvu cjelokupnog poretka i wegovu Tvorcu. Kao fizi~ka gra evina crkva tako e predstavqa duhovni centar oko koga se sakupqaju vjernici i gdje se vr{i obred u spomen na Hristov zemaqski `ivot a u slavu Wegovog nebeskog dostojanstva. Crkvu u obliku materijalne gra evine vjeruju}i hri{}ani do`ivqavaju kao centar svemira. Dostojno i reprezentativno mjesto na kome se slavi Bo`ja sila, premudrost i svjetska uredba. Sve{teni~ka hijerarhija svojim ~inodejstvijem na sabornom i osve{tanom mjestu u crkvi, vr{i sjediwewe stvarnih i potencijalnih vjernika u Sinu i Ocu pomo}u Svetoga Duha i osve}enih darova. Kqu~nu ulogu u crkvenim obredima imaju Svete tajne. One uvode vjernike u potpuni hri{}anski `ivot i duhovnu zajednicu sa Hristom. Po va`nosti, dominantna mjesta imaju Sveta tajna pri~e{}a i Sveta tajna kr{tewa. Zatim dolaze ostale Svete tajne: braka, miropomazawa, jeloosve}ewa, sve{tenstva i pokajawa. Preko Svetih tajni hri- {}anin upoznaje misti~nu dubinu vjere, puno}u nevidqivog svijeta i eshatona. U Spasiteqeveo ime vjeruju}i hri{}anin pomo}u Svetih tajni pridru`uje se nestvorenoj svjetlosti Boga `ivoga i na taj na~in postaje aktivan ~inilac svojega spasewa. Dubine Svetih tajni su nepregledne. Ukazuju na svemirsku misteriju postawa i tajnoviti `ivot Boga. Svete tajne koje je Hristos ustanovio ne odnose se na ne{to razumu nedoku~ivo ili neotkriveno u smislu ~ulnoga iskustva. Wima se predo~ava smisao koji nadma{uje qudsku prirodu. Povezuju se Nebo i

13 Svjetlost hri{}anstva 13 Zemqa, Bog i ~ovjek nevidqivim sponama. Stoga su Svete tajne ono {to se najvi{e mo`e po{tovati, a wihov obredni zna~aj u tome da uvedu novog ~lana zajednice u jedinstvo jedne nevidqive mo}i od koje ne postoji ve}a. Vjernici se na ovaj na~in sjediwuju sa Hristom u blagodatnoj punini savr{ene jednosu{tne Svete Trojice. Podsti~e se misti~no jedinstvo crkve sa Hristom i Hrista sa vjernicima u ime Duha Svetoga. Vr{e}i svetotajinske obrede crkva se postavqa u samo sredi{te misterije svijeta. Za vjeruju}eg, to je trenutak umnog prosvjetqewa i vi ewa nevidqivog Boga. Obrednom primjenom Svetih tajni Carstvo nebesko prisustvuje na Zemqi. U liturgijskom do`ivqaju eshatona pali se imaterijalni ogaw koji osvjetqava du{e onih koji su u molitve sabrani. Dat je blagodatni opit svakome prema mjeri wegove pripremqenosti. Isku{enici, askete i podvizateqi imaju povla{}eno mjesto u crkvenom svetotajinskom iskustvu. Shodno tradiciji, liturgija u~vr{}uje duhovni `ivot zajednice na taj na~in {to reprodukuje zbivawa iz nevidqivog svijeta. Centar liturgije je pri~e{}e, ritualno uzimawe hqeba i vina ~ime se obnavqa uspomena na Hristove rije~i apostolima: "I uze ~a{u i re~e im. Ovo je krv moja koja }e se proliti za mnoge". (Marko, gl. XIV, 4). "Isus prelomi hqeb i re~e: Uzmite, jedite, ovo je tijelo moje" (Marko, gl. XIV, 22). Putem euharistije, tj. pri~e{}a hqebom i vinom, svaki ~lan crkvene zajednice postaje ravnopravni udioni~ar u Hristovu nebeskom `ivotu. Svetom tajnom kr{tewa vodom i Duhom Svetijem, obnavqa se uspomena na Isusovo kr{tewe vodom i Duhom Svetijem. Obnavqa se uspomena na Isusovo kr{tewe u rijeci Jordanu od strane Sv. Jovana Krstiteqa, koji je i objavio Mesiju. Uz euharistiju, Sveta Tajna kr{tewa predstavqa krunu religioznog dostojanstva, trenutak u kome se uvodi budu}i hri{}anin u zajednicu. Svete tajne nijesu samo prosta uspomena na Hristov tjelesni `ivot, ve} se wihovim vr{ewem ispuwava smisao na{e posthumne budu}nosti. Vje~no `ivi Hristos realno prisustvuje u pri~esnom hqebu i vinu. Wegovim stvarnim prisustvom obnavqa se duh cjelokupne even eqske nauke. U rije~ima sve{tenika prisutne su neprolazne rije~i samoga Gospoda, koje dobijaju uvijek novi i uvijek nepromijeweni smisao. "Nebo i Zemqa }e pro}i, ali moje rije~i ne}e pro}i" (Marko, gl. XIII, 7). Za hri{}anske narode crkva je mjesto gdje stanuje Sveti Duh koji je govorio kroz proroke i nadahnute pojedince. On nevidqivo rasprostire Bo`ju blagodat na prisutne. Blagodat nije samo milost koja se mo`e po voqi Tvorca uskra}ivati ili davati. To je sve{tena radost koja se podjednako daje vjernicima i bezvjernicima, kako bi i ovi drugi mogli postati vjernici. Potencijalno svako mo`e po blagodati biti privu~en prisustvom Svetoga Duha. Blagodat je sila ili netvarna energija Bo`ja koja na nevidqiv na~in dopire do svakog pojedinca, privla~i ga i ~ini odgovornim pred licem Gospoda. Hristova crkva je vje~ita, stoga vrijeme nema uticaj na wene osnovne postulate. Wena se uloga kroz vjekove ne smawuje niti se pove}ava, bez obzira na broj vjernika ili wihovu planetarnu rasprostra-

14 14 I s t o r i j s k i z a p i s i wenost. Prvi apostoli i sveti oci nijesu imali mawe darova Svetoga Duha od onih koji su se kasnije u istoriji crkve javili. Veliki misionari koji su pripadali proslavqenim katedrama: antiohijskkoj, aleksandrijskoj, jerusalimskoj, carigradskoj ili rimskoj, produbili su sopstvenim iskustvom dogme Hri{}anske crkve, ali nijesu mijewali wihov smisao. Su{tina i sakralnost prvobitnih dogmata niti je {ta dobila niti izgubila. Istorija crkve, mada impresivna po broju podvizateqa i stradalnika za stvar vjere, nije oja~ala smisao vjere vi{e nego {to je ona to u davnom po~etku bila. Uloga svetih otaca ili podvizateqa bila je u tome da prenesu bakqu vjere neokaqanu jereti~kim izopa~ewima od pojave Hristove do na{ih dana. Vjera je oduvijek bila dovoqno uzvi{ena, sveta i Svetim Duhom inspirisana, proro{tvima, evan eqima i poslanicama apostola utemqena. Dvomilenijumsko iskustvo Hristove crkve samo je prakti~an opit i potvrda wene primarne istine. {to se ti~e teorijskog iskustva crkve, ono nije bez zna~aja u smislu umne fino}e koja je bacila svjetlost na prakti~no religiozno iskustvo vjernih. Pri tom se nije mijewao wegov karakter. Teorija je samo sredstvo da se mislima i jezikom osmisli, prika`e puno}a i sadr`aj vjere u nevidqivog Gospoda. Za Hri{}ansku crkvu poseban zna~aj imaju post i molitva. Wima je pro{iren smisao vjere u subjektivnom i objektivnom smislu. Post i molitva anga`uju misli, osje}awa, rije~i i na taj na~in {to ih izvjesnim odricawima i usmjeravawima pretvaraju u jedinstveno religiozno iskustvo. Molitva je vid unutra{weg razgovora sa Spasiteqem uz pomo} Svetoga Duha. Apostol u~i da Sveti Duh poma`e u molitvi i svakoga nadahwuje potrebnim rije~ima, i to shodno wegovim razlozima. "I tako Sveti Duh nam poma`e u na{im slabostima: jer ne znamo za{to }emo se moliti... Duh se moli za nas" (Rimqanima, gl. VIII, 26). Hristos nas spasava saborno. Sveti Duh nudi pojedina~ne darove, i to svakome prema wegovim li~nim vrijednostima, `eqama ili potrebama. "U svakome se Sveti Duh potvr uje na korist. Nekome daje premudrost, drugome vjeru i razum, mo} iscjeqewa ili dar proro{tva", isti~e Sv. Apostol Pavle. Sabornost nije ni{tewe ve} ispoqewe li~nosti. To nije univerzalnost, kolektivitet, masovnost, ve} slobodna voqa slobodnih li~nosti, vjerom sjediwenih i dobrom rukovo enih. U tome se sastoji vje~na mladost i postojanost Crkve. "Nazidana na temequ apostola i proroka gdje je ugaoni kamen sam Isus Hristos, na kome je ova gra evina skladno sazdana, raste hram sveti u Gospodu u koji i vi zajedno ugra- ujete u obitovali{te Bo`je u duhu" (Efe`anima, gl. II, 20-22). Crkva je vje~na, nepokretna, no istovremeno aktivna institucija. Ona uzrasta, a ne uve}ava se, produbquje svoje principe, a ne mijewa ih. Od svojih slabosti ne biva slabija niti od svojih prednosti postaje ja~a. Posr}u}i crkva ne mo`e propasti. Budu}i na krst raspeta pojavquje se na pravom mjestu. Weno je mjesto tamo gdje ~ovjek trpi, strada, gubi bitku da bi se iznova rodio i pobijedio svijet. Crkva je uvijek tamo gdje du{a stremi visinama i Duh Sveti dijeli darove. Svijet je sazdan radi najvi{eg dobra a crkva je tuma~ toga sazdawa. Izvan

15 Svjetlost hri{}anstva 15 crkve, odnosno duhovne zajednice usmjerene savr{enstvu i savr{enom Bogu, "ni{ta je svaki ~ovjek", po rije~ima u crkvi je neprekidno sticawe blagodati, ali i bezbroj poraza i pobjeda, naizmjeni~nih isku{ewa i uspona, kako bi se u{lo u slavu vje~nog `ivota. Carstvo nebesko Ugaoni kamen Hristova u~ewa predstavqa Carstvo nebesko. "Da se sveti ime Tvoje; da do e Carstvo Tvoje". Ovaj pojam je sasvim nepoznat dohri{}anskim religijama. Da bi se razumjelo Carstvo nebesko neophodno je odbaciti fizi~ko-astronomsku sliku neba i misliti u ~isto duhovnim odre ewima. Nebo je sinonim za svijet koji nije dostupan ~ulima, kao ni umu, ali ga po vjeri poznajemo. Nijedan konkretan pravac ne vodi prema Nebu. Ono se ne nalazi gore ni dole, desno kao ni lijevo. Do Neba, u biblijskom smislu, mogu}e je sti}i samo na~inom vjere, zahvalnosti i qubavi prema Stvoritequ. Carstvo nebesko je isto {to i Carstvo Bo`ije. Samo }e zaslu`ni za stvar vjere u}i u ovo carstvo. U jednoj od svojih parabola Isus u slikama govori o Carstvu Bo`ijem, odnosno Nebeskom. "Carstvo je nebesko kao kad ~ovjek car na~ini svadbu sinu svojemu" (Matej, XXII, 2). Carstvo nebesko ne}e biti svakome dostupno. U wega se ulazi po vjeri svojoj i djelu odabranih. "Jer mnogi su znani ali je malo izabranih" (Matej, XXII, 14). Od pojedinaca i naroda oduze}e se Carstvo nebesko i da}e se: "Vinogradarima koji Wegove rodove donose na vrijeme". Neposredno se prijeti gubitkom Carstva nebeskog ili prava na to carstvo svakome ko se ne dr`i Bo`jega suda i Zakona. Ispravnima u djelu i vjeri obe}ava se `ivot u vje~itoj radosti. To je duhovna gozba na duhovnom nebu, simboli~no prikazana kao kad zemaqski car prire uje rasko{nu gozbu u ~ast svadbe sina nasqednika. Predvi a se da }e i Gospod biti velikodu{an u svojoj milosti za sve svoje sinove. Nebesko carstvo je, u stvari, milost Bo`ja koja }e se bez ograni~ewa izliti na pravednike i sve koji mu srcem slu`e. Qudi okrutna srca ne}e ugledati svjetlost ove milosti osim ako se pokaju i duhovno preobraze. Gospod }e se veoma radovati svakome izgubqenom ali povra}enom sinu. Prema evan elistima, Hristos je najsugestivniji kad govori o Carstvu nebeskom. Ono je alfa i omega Wegove nauke. U odsustvu obe- }awa Carstva nebeskog izgubilo bi se pravo zna~ewe eshatona. Nebesko carstvo je tijesno povezano sa vaskrsewem mrtvih, dakle sa besmrtno- {}u i vje~nim `ivotom. Ko je u Hristu vasrksao vi{e ne mo`e umrijeti: "Jer su kao an eli i Sinovi su Bo`ji, kad su Sinovi vaskrsenija" (Luka, XX, 36). U Bogu nema mrtvih, svi su `ivi, Bo`je carstvo je u stvari carstvo `ivih. "A Bog nije Bog mrtvijeh nego `ivijeh; jer su u Wemu svi `ivi" (Luka, XX, 38). Ipak, samo }e dostojni Bogu primiti `ivot vaskrsewa. "A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvih niti }e se `eniti niti udavati" (Luka, XX, 35). Bestjelesni ili angelski `ivot poslije vaskrsewa dobi}e nove forme, i to znatno savr{eni-

16 16 I s t o r i j s k i z a p i s i je od tjelesnih. Radost }e biti vi{estruko uve}ana i ni po ~emu ne}e li- ~iti na zemaqska u`ivawa. Bi}e to naj~istija, apsolutna duhovna radost koja pripada samo poslije smrti pripa{}e onima koji su odabrani da se vje~no raduju. Oni ne mogu duhovno umrijeti. Vaskrsli }e `ivjeti nekom vrstom an eoske ~istote, koja ne}e biti povezana ni sa jednom tjelesnom stra{}u koja dovodi do otu ewa. Tamo ne}e biti pokajawa kao ni spasewa, svaki vaskrsli }e biti spasen, i to zauvijek. Na pitawe kad }e do}i Carstvo Bo`je na Zemqu, Isus je odgovorio: "Carstvo Bo`je ne}e do}i da se vidi... Niti }e se kazati Carstvo Bo`je je ovdje ili ondje: Jer, gle, Carstvo Bo`je je unutra u vama" (Luka, XVII, 20, 21). Hristos je u odgovoru precizan. Carstvo Bo`je je, dakle, si{lo, nalazi se u duhu, srcu i umu qudi, zbog toga je nevidqivo. ^ovjekova du{a je sredi{te Carstva Bo`jeg, zato {to je stvorena po obrazu `ivoga Boga. Ona sama po su{tini svojoj stremi Bogu, jer nije od ovoga svijeta. Svojim savr{enstvom svjedo~i u prilog nezavisnosti i neuni{tivosti. Objavom je potvr ena stvarnost vi{eg svijeta a time i autonomnost du{e koja je proiza{la iz toga svijeta. Ako se raspitujemo o Carstvu Bo`jem, odgovor treba u du{i potra`iti. Niko ko vjeruje u op{teg Stvoriteqa ne mo`e negirati li~nu besmrtnost. Grijeh je jedina stvarna prepreka besmrtnom `ivotu. Pokajawe i spasewe kroz vjeru jeste na~in da se ova prepreka ukloni. Radost Carstva nebeskog imamo i na Zemqi, i to u mjeri u kojoj vjerujemo Obe}awu i za wega se duhovno pripremamo. O~i{}ewe du{e od poroka grijeha i u zemaqskim uslovima potvr uje wen put navi{e, ulazak u eshaton velike radosti. Po{to je Hristos vaskrsao, vaskrsnu}e svi koji `ive `ivotom Hristove nauke. Vaskrsewe je mogu}e zato {to se du{a ne sastoji iz djelova, jedinstvena je i ne mo`e se rasto~iti kao tijelo. Du{a je Bo`anska po svojstvima svojim i time se mo`e tuma~iti wena `e za Bogom. Te`wa da se sjedini sa su{to{}u su{tine od koje poti~e. Naravno, to ne}e uspjeti svima, ili bar ne u istoj mjeri. Samo du{e koje su u sebi savladale grijeh bogootpadnosti mo}i }e se pridru`iti milosti bez granica. Pravo da se stekne milost sti~e se duhovnom vje`bom i naporima. Li~no pro~i{}avawe du{e neograni~eno je. Stanovi Carstva nebeskog pripremqeni su za moralno ispravne, du{evno ~iste i u vjeri nepokolebqive. "Mnogi su stanovi mojega Oca", nagla{avao je Hristos. Htjelo se re}i, ne}e se svi radovati na isti na~in. Neki }e stanovati u samoj palati, figurativno kazano, drugi u uxericama. Nije rije~ o nepravednom Bogu koji vr{i socijalno raslojavawe, ve} o razli~itim darovima koji se po pravdi dodjequju na putu hri{}anskog usavr{avawa. Bo`ja pravda je svjetlost koja otkriva la`ne ra~une. [to je na Zemqi u~iweno tajno, na Nebu }e postati javno. Sve {to je nisko, podlo i zakulisno bi}e osvijetqeno, a ra~uni sasvim svedeni. Gospod ne}e sve opravdati, ali }e svima oprostiti. To je fina distinkcija koja dijeli milostivost od pravednosti. Hri{}ani vjeruju da }e samo li~nosti sabrane u Hristu i sjediwene Svetim Duhom dospje-

17 Svjetlost hri{}anstva 17 ti u Carstvo Bo`je. Sveta Trojica ujediwuje mno{tvo li~nosti u sabornu egzistencijalnu puno}u koja privodi pojedince i narode vje~nome Bogu. Saborna Hristova crkva je rijeka koja se uliva u okean milosti i qubavi. Najvi{e {to se mo`e za svoje spasewe u~initi jeste prepustiti se saborno i sabrano tokovima ove rijeke. U Bogu }e se naseliti svi koji imaju qubavi za druge i sa qubavqu prihvataju rije~i Isusove nauke. "Ko ima qubav k Mene dr`a}e rije~ moju: I Otac moj ima}e qubav k wemu; I k wemu }emo do}i i u wega }emo se nastaniti" (Jovan, XV, 23). Carstvo nebesko je sam Bog u kojemu }e du{e pravednika stanovati. Svaka posebno, u svojstvu u kojemu je mogla da prika`e ispravne zemaqske ra~une. Svako }e se pojedina~no predstaviti i opravdati, ali u kvalitetu sabornog hri{}anskog `ivota na Zemqi. Nebesko carstvo je zapo~elo na Zemqi Hristovom Objavom i silaskom Svetoga Duha. Nastavi}e se vje~no u slavi Gospodwoj. Znawe o grijehu i izbjegavawe grijeha uslov je da se ono dostigne. Vjera je najodlu~niji protivnik svakome grijehu. "Sve {to nije od vjere grijeh je" (Rim, XIV, 28). Svjetovna i duhovna simfonija Prvi hri{}anski vjekovi protekli su u slobodnom formirawu zajednica izvan dr`avnih ustanova. Pripadnike Hristove vjere sasvim je malo zanimalo zemaqsko carstvo da bi konkrentnom `ivotu pridavali poseban zna~aj. Wihovo carstvo je bilo od onoga svijeta i vr{ene su duhovne pripreme za taj drugi svijet. Uskoro se pokazalo da se nijedan pokret me u qudima, bilo vjerskog ili svjetovnog karaktera, ne mo`e oglu{iti o ve} uspostavqene me uodnose qudi u okviru dr`ava i kraqevstava na zemqi. Mnogo prije pojave Hrista, dr`ave su formirane kao realnost qudskog postojawa. Svojim ustanovama i zakonima spre~avale su anarhiju i samovoqu. Bez wih bi ~ovje~anstvo bilo sabori{te divqih zvijeri i vladavina neukrotivih instinkata. U po~ecima je hri{}anstvo predstavqalo jednu pojavnost naro~ite vrste koja nije neposredno zadirala u interese dr`ave, ali nije moglo zaobi}i ove interese a da na sebe ne skrene pa`wu dr`avnih organa. Po{to se hri{}anstvo javilo na teritorijama koje je kontrolisala rimska imperija i uglavnom se {irilo u okviru Carstva, glavnu prepreku {irewu wegova uticaja predstavqala je ova mo}na i relativno dobro organizovana paganska velesila. Na odnose izme u hri{}anskih zajednica i dr`ave prvi je ukazao Sv. Apostol Pavle. Pla{e}i se otvorenog sukoba sa dr`avom u kome bi mlada vjera bila ugu{ena mehanizmom dr`avnog terora, Apostol je apelovao na pripadnike hri{}anstva da po{tuju vlasti i dr`avne zakone. Isti~u}i na~elo: "svaka vlast je od Boga", odnose izme u vjere i dr`ave Apostol je zamislio kao me- usobno neoptu`ivawe i neugro`avawe, bez obzira na karakter vlasti. Pa ipak, sukob izme u dr`ave i prvih hri{}anskih zajednica postao je neminovan. Dvije paralelne vlasti u svijetu nijesu bile mogu}e, bez obzira na to {to se hri{}anstvo izdavalo za vlast u drugome `ivotu. Vjeruju}i u vaskrslog Sina Bo`jega, hri{}ani nijesu vjerovali

18 18 I s t o r i j s k i z a p i s i u rimskog Cezara niti u wegovu bo`ansku prirodu. To je bila najflagrantnija gra anska neposlu{nost usmjerena na omalova`avawe zemaqskog boga, kakvim je sebe smatrao rimski imperator. Iz ove ~iwenice proizlazila je svaka druga neposlu{nost dr`avi prvih Hri{}ana. Pasivno su ignorisane pravne institucije staroga dru{tva, paganski kultovi, obi~aji i moral. Izgra en je nevidqivi otpor svemu {to pripada paganstvu. Htjelo to ili ne, hri{}anstvo je postalo antidr`avna religija ve} u prvim vjekovima, svojim idejama i pogledima na svijet osposobqena za pasivno ru{ewe paganstva. Carevi su razumjeli silu raspetog Hrista i drakonskim mjerama obra~unali su se sa Wegovim sqedbenicima. Surovosti paganske dr`ave u odnosu prema Hri{}anima zavr- {ene su s po~etka ~etvrtog vijeka. "Raspeti Isus" pobijedio je najve}u zemaqsku silu u istoriji ~ovje~anstva. Veliki rimski car poklonio se Bogo~ovjeku Hristu i hri{}anstvo je progla{eno dr`avnom religijom. Od Konstantinovog vremena carevi su postali vatreni Hri{}ani, a time i patrijarsi wihovi prisni saradnici. Duhovno carstvo odnijelo je pobjedu nad svjetovnim. Pitawe koje se javilo poslije hristijanizacije brojnih paganskih dr`ava i danas je aktuelno. Je li hri{}anstvo izgubilo od svoje izvornosti i su{tine postaju}i religijom dr`ave i stapaju}i se sa wenim interesom. Da li je dr`ava iskoristila religiju za svoje neposredne ciqeve, ili je crkva savladala otpor dr`ave. Ko je gubitnik, a ko je dobio stvarawem ovog velikog saveza. Formalno gledaju}i, crkva je svoju organizaciju prilagodila organizaciji dr`ave. Wena teritorijalna podjela na dijeceze, eparhije, parohije primjerena je organizaciji dr`ave. Ali, su{tinski posmatrano, dr`ave su primile novu duhovnost koja je oja~ala wihov upliv na tokove prosvije}enosti i razvitak civilizacije. I, najzad, vjera je u~vrstila wihovu globalnu svjetsku mo}. Gubitnika nije bilo. Nezamisliv bi bio uspon i kontinuitet hri{}anske religije u slu~aju da carevi nijesu podr`ali temeqna na~ela ove vjere. Istovremeno bi izostala snaga i mo} hri{}anskih carevina bez religioznog `ivota i dr`avne podr{ke ovom na~inu vjerovawa. U istoriji razvitka hri{}anskih naroda isti~u se dva velika imperatora - Teodosije u IV, i Justinijan u VI vijeku. Teodosije Veliki ( ) je jedan od `estokih protivnika paganstva i wegovog duha, ali i arijevske jeresi. Dao je punu podr{ku trinitaristima, tj. pristalicama jedinstva crkvenog `ivota na osnovu dogme o Svetoj Trojici. Poru- {io je mnogobrojne paganske hramove i gotovo uni{tio tragove mnogobo{tva. Ustanovio je dr`avnu obavezu vjerovawa u na~ela i ideale hri- {}anstva. Religija vi{e nije bila stvar slobodnog uvjerewa, ve} akt podani~ke du`nosti i obaveze. U wegovo vrijeme svjetovna i duhovna vlast ostvarile su saradwu takve ja~ine da je wihovo jedinstvo i u budu}im nastojawima postalo neraskidivo. Drugim vaseqenskim saborom u Carigradu gotovo je zavr{ena mnogobo`a~ka istorija. Potisnut je duh paganstva i wegov uticaj na obrazovawe, kulturu, `ivot i navike. Nastavqeno je intenzivno progawawe mnogobo`a~kih institucija, ko-

19 Svjetlost hri{}anstva 19 je je zapo~elo jo{ u vrijeme cara Konstantina i wegovih sinova da bi se nastavilo za vladavine drugih careva Isto~no-romejskog carstva. U vrijeme Julijana Otpadnika vr{i se poku{aj uvo ewa duhovne tolerancije izme u paganskih i hri{}anskih kultova, ali sa malo uspjeha. Ostaci mnogobo`a~ke svijesti i jeresi u hri{}anstvu bi}e u narednim vjekovima podvrgnuti sankcijama gotovo sli~nim onima kojima su pagani progonili Hri{}ane prvih doba. Nikejsko pravoslavqe postalo je u pravom smislu dr`avna vjera. Carstvo je u svim svojim ustanovama dobilo teokratski karakter. Crkva je izgubila od slobode savjesti koju su imali prvi Hri{}ani, ali je dobila u ja~ini institucija i broju onih koji su najprije po dr`avnoj obavezi postali vjernici da bi vremenom mnogi od wih iskreno slu`ili Hristu. Srastawem sa hri{- }anskom religijom dr`ava je ostvarila izvanrednu kohezionu povezanost svih svojih djelova. Ona je stopila u jednu voqu u zajedni~ki sistem mi{qewa svjetovne i duhovne ustanove. Me utim, dr`ava je istovremeno izgubila autoritarnost svoje svjetovnosti pod uticajem crkve i wenih velikodostojnika. Crkva nije postala slu~ajni saputnik dr`ave, ve} unutra{wa du{a, rukovo a i faktor - stabilnosti wene mo}i. Rimski carevi - Hri{}ani zadu`ili su civilizaciju utiru}i put trijumfa nikejskog pravoslavqa. Pored Teodosija Velikog, mjesto je caru Justinijanu ( ). Ovaj car je imao jedan od najte`ih zadataka: da sa~uva cjelovitost imperije od najezde brojnih osvaja~a. Dr`avni ciq mu je bio da obnovi cjelokupno Rimsko carstvo ~iji su zapadni djelovi do{li pod vlast varvara. U hri{}anstvu je vidio duhovnu svezu koja }e oja~ati ugled carstvu i obnoviti dr`avno jedinstvo. Dekretom je zabranio anti~ke filozofske {kole u kojima su cvjetale ideje paganstva. Sagradio je veli~anstvenu Hagia Sofiju. U zakonodavnom pogledu stvorio je gra anski kodeks u duhu hri{}anske misli i kulture. Vodio je brojne ratove sa iskrenom vjerom u vaskrsloga Hrista. Po lai~kom shvatawu, crkva i dr`ava su nesrodni ~inioci. Dr- `ava se zasniva na represiji, a crkva na slobodnom uvjerewu. Ali, li- {ene uzajamnosti i pro`etosti, nijedna od wih, sama po sebi, nije mogla odigrati civilizatorsku ulogu. Narod nije mogu}e organizovati druga~ije osim u dr`avno-pravnoj cjelini. Crkva ne slu`i ni~emu ako nije povezana sa narodom. U jednom i drugom slu~aju narod je prirodna spona crkvenih i dr`avnih organa. Nezavisno od crkvenog `ivota dr- `ave bi utonule u mrak hipokrizije, tirjanstva i nepravednosti. Izvan dr`ave, crkva bi bila osu ena na asketizam i lagano izumirawe. Bez veli~anstvene simfonije crkve i dr`ave, koju je osmislio car Justinijan, nastala bi pometwa u `ivotu qudi, koja bi se te{ko kontrolisala. Oduhovqena hri{}anskim idealima dr`ava i institucijalizovana, shodno narodnom interesu, crkva dale su neophodnu mjeru jedinstvu svjetovne i duhovne vlasti. Na tome jedinstvu po~iva sav kulturni i materijalni napredak hri{}anskih naroda. ^iwenica da je u hri{}anskoj Evropi stvoren gotovo svaki vrijednosni dru{tveni ideal, ide u prilog va`nosti velikog sklada svjetovne i duhovne kulture zapo~ete jo{ u prvom milenijumu nove ere. Ali smisao i aktuelnost simfonije

20 20 I s t o r i j s k i z a p i s i Nebeskog i zemaqskog carstva nikada nije izgubila zna~aj. A kad privremeno do e do krize unutar ove simfonije, tada nastaje pometwa koju nazivamo ratovima i revolucijama. Tajna crkvenog predawa Tri glavne sile ~ine `ivot crkve: dogma, sabornost i predawe. Dogma je neophodna kao putokaz vjeri i pravilo religioznog `ivota. To je istina vjere koja ne podnosi racionalnu iskqu~ivost niti kakve dileme. Sabornost je zajednica u vjeri ili crkveno iskustvo zajedni~arewa u Bogu. To je nadli~na svijest o nepojmqivom, nenadma{nom i neiskazivom, ali uvijek prisutnom Bogu i Svetoj Trojici. Predawe je memorija sabornog `ivota na temeqima dogme. Iskustvo crkve koje se talo- `ilo, skupqalo i sa`imalo kroz vjekove prenosi se na slede}e generacije u vidu predawa. Rije~ je o uve}anoj duhovnosti religioznog `ivota putem po{tovawa, prihvatawa i odricawa u korist vjere. Hri{}anska crkva pridaje posebnu va`nost svetoota~kom i religioznom iskustvu. Dogmama su utemeqena stalna pravila na osnovu kojih se sti~e hri{}ansko vjersko iskustvo. Saborno{}u je ostvarena forma i na~in sticawa toga iskustva. Predawe je `iva rije~ koja dejstvuje kroz vrijeme pronose}i slavu apostolskih dogmata, oboga}enih novim iskustvima crkvenoga `ivota. Dakle, predawe ~ini zgusnuti sadr`aj i silu duhovnosti koja se ne rasipa, ve} ja~a i obnavqa se u vremenu. Wegovom transmisijom i prihvatawem, od vjerskog `ivota ni{ta se ne gubi, niti se umawuje istinitost apostolskog kazivawa. Nije mogu}e pomra~iti svjetlost prvobitnog predawa nikakvim alternativnim svjetovnim doktrinama. Ako je dogma istina vjere a sabornost oblik izra`avawa ove istine, onda je predawe veza me u vjekovima, lanac koji svojim karikama spaja prve i savremene Hri{}ane. Predawe od zaborava ~uva ~istotu Hristove Objave, savr{enstvo evan eqskih dogmata, premudrost apostolskih poslanica i ja~inu vjere prvih Hri{}ana. Ono je, u stvari, memorija crkve koja se`e do wene prvobitnosti, do korijena i su{tine. Koriste}i se predawem crkva ostvaruje `ivi kontakt sa ranim u~iteqima vjere i wenim osniva~em, Gospodom Isusom Hristom. Putem predawa ~uva se kontinuitet vjerskih istina i ne dopu{ta prekid ili pogre{na interpolacija. Pogre{no bi bilo razumjeti predawe u smislu ogoqene i proste transmisije religioznih dogmata. Ono nije ni jednostavna tradicija vjere u kojoj bi izostala religiozna iskustva poznijih doba. Predawe je svjedo~anstvo svih glavnih osobina ukupnog hri{}anskog iskustva koje je nastalo u bilo kojem periodu do danas. Nije ograni~eno na neku konkretnu epohu u razvoju i razrastawu hri{}anske misli, makar to bili i prvi vjekovi u kojima se pojavila Bo`anska Hristova nauka. Svetoota~ko iskustvo mnogih kasnijih vjekova obogatilo je memoriju crkve sadr`ajima intelektualne dubine, preciznosti i ja~ine ~iji uticaj nije mogu}e prenebre}i u smislu napredovawa crkvene misli i uspona re-

21 Svjetlost hri{}anstva 21 ligioznog vaspitawa. Ali, pri tom usponu i napredovawu nije umawena niti zapostavqena nijedna prvobitna istina; naprotiv, osvijetqena je sa stanovi{ta opitovanog iskustva vjere. Da bismo razumjeli su{tinu predawa, podsjetimio se na visoke hri{}anske vrijednosti svetih otaca iz prvog milenijuma na{e ere. Sveti Vasilije Veliki obja{wavao je bezgre{nost an ela ~iwenicom da ih je Bog stvorio u jednom bezvremenom trenutku. Stoga se wihov odnos prema Bogu ne mo`e izmijeniti. Tako ih ni grijeh ne mo`e dota}i kao {to je slu~aj sa qudima. Sveti Grigorije Niski i Sv. Maksim Ispovjednik filozofski su tuma~ili prirodu materijalnog svijeta koja, po wima, nastaje zgusnu}em inteligibilnih, dakle duhovnih kvaliteta. Tvrdili su da se tijela formiraju povezivawem i zdru`ivawem nad~ulnih elemenata. Grigorije Niski u~io je da elementi u prirodi imaju kru`an tok, da se pretvaraju jedan u drugi, kako bi se sve vratilo na polaznu ta~ku. Po Sv. Vasiliju Velikom, vrijeme je ~ulna forma bi}a. Postalo je zajedno sa svijetom kao mjera sazdawa, uzro~nosti i kretawa. Sv. Jovan Damaskin je stvarawu svijeta suprotstavio ra awe Slova. Ro ewe Slova je bespo~etno i vje~no, dok stvarawe ima po~etak u vremenu. Svetoota~ko iskustvo crkve dovelo je do ustanovqewa na~ela jedinstva Sv. Trojice, i to pomo}u li~nosti Oca. Bog je bio uzrok jedinstva tri Svoje ipostasi, time {to sa~iwava puno}u wihovih odnosa i premudro{}u usmjerava wihova dejstva. Povezano sa pitawem misti- ~nog iskustva Sv. Grigorije Palama je razvio tezu o svjetlosnoj pojavi Boga jo{ u Starom zavjetu, ali je tek u Hirostovoj crkvi ova pojava dobila potpuno zna~ewe. Dionisije Areopagita govori o svjetlosnoj energiji Sv. Trojice, koja proni~e svijet u vidu Bo`anskih zraka i tvora~ki se prema wemu odnosi. Za Grigorija Palamu, Bog je najvi{a svjetlost, ne po li~nosti, ve} po svojim energijama. Isak Sirin govori o hri{}anskom poznawu istine kao o neznawu koje nadilazi svako znawe. Sv. Jovan Zlatoust raspravqa smisao pokajawa i daje mu posebno mjesto u hri{}anskoj ekliziji. Pokajawe je, po wemu, vra}awe du{e u prirodno stawe i ~istotu. To je prva stepenica na putu prema Bogu koja nas istr`e iz ropstva grijeha i podlo`nosti demonima. Usho ewe du{e Bogu putem pokajawa ostvaruje se naporima. Sv. Jovan Lestvi~nik isti~e kako je za ~i{}ewe od grehova neophodan pla~ du{e i tugovawe nad svojim grehovima. Po Sv. Grigoriju Nazijazinu, Gospod je ~ovjeku darovao slobodu kako bi ovaj izabrao dobro i ulo`io ga u prirodu. Ne mo`emo zbog obima studije ulaziti u konkretne zasluge svetih otaca za stvar hri{}anskog predawa, ali je neophodno ista}i da su hri{}anski sveti oci bili qudi nesvakida{weg filozofskog obrazovawa uz visoku bogonadahnutost. Wihovo religiozno uvjerewe nije poticalo iz nepoznavawa filozofije ili osnovnih elemenata svjetovne nauke. Upravo oni su najzaslu`niji {to je do{lo do visokog stepena spajawa, tj. jedinstva anti~ke misli i prirodno-nau~nih dostignu}a, sa hri{}anskom bogoslovijom. Spomenu}emo samo one koji, po na{em uvjerewu, u`ivaju poseban autoritet u predawu hri{}anske misli. To su: Atanasije Veliki, Vasilije Veliki, Antonije i Pahomije Veliki, za~e-

22 22 I s t o r i j s k i z a p i s i tnici mona{tva: Sv. Avgustin, Sv. Ambrozije Milanski, Bla`eni Jeronim, Sv. Benedikt, Sv. Grigorije Bogoslov, Sv. Jovan Zlatoust, Sv. Grigorije Nazijazin, Sv. Kirilo Aleksandrijski, Sv. Aleksandar Aleksandrijski, Isak Sirin, Sv. Maksim Ispovjednik, Sv. Jovan Damaskin, Sv. Simeon Novi Bogoslov, Teodor Studit, Sv. Grigorije Palama i dr. Nadahnuti vjerom i osposobqeni filozofijom sveti oci su dali izvanredan polet hri{}anskom pogledu na svijet. Jelinska mudrost nije umawila zna~aj hri{}anstva ve} obrnuto, ona je u svetoota~koj tradiciji hristijanizovana i uzdignuta na pijedestal bogoslovskog promi{qawa. Veoma sre}ni spoj platonsko-aristotelovsko-filozofske misli i hri{- }anske tradicije dao je crkvenom iskustvu novu snagu koja je, postav{i tradicijom i predawem, donijela hri{}anstvu svjetlost novih vidika, a dogmi filozofsko utemqewe. Zahvaquju}i op{tem sabornom iskustvu Hri{}ana predawe je postalo samosvojna mo} koja kora~a navi{e. Postalo je memorija u akciji, uvijek pro{irena, dopuwena, rascvjetana i razgranata novim iskustvima, ali po smjeru ostaju}i ista. Predawe nije mijewalo aksiome crkvenog `ivota ma koliko da se bogatilo novim sadr`ajima, ono ih je naprosto ispuwavalo i sve ja~e utvr ivalo wihov smisao. Tako je hri{}anstvo postalo istovremeno otvoreno i zatvoreno za nove pojmove. Otvoreno, u slu~aju da su se ideje u svijetu paganskih kultura mogle uklopiti u evan eqski korpus. Ali nepristupa~no i zatvoreno za prazne filozofske sporove i dileme koje su vodile u jeres. Arijanstvo se tuma~i uticajem sofisti~kih rasprava iz perioda paganstva. Hri{}anski crkveni `ivot ima smisla samo u duhovnoj jedonoobraznosti. Tamo gje se di{e jednim duhom, djeluje jednom voqom i osje- }a na isti na~in, ro ena je svijest o crkvenoj zajednici. "Molim vas, pak, bra}o imenom Gospoda na{ega Isusa Hrista da svi jedno govorite, i da ne bude me u vama raspre nego da budete utvr eni u jednom razumu i jednoj misli" (Kor. 1, 10.). Ovo duhovno jedinstvo nema ni~ega sli~nog sa dogmama koje karakteri{u svjetovne nauke ili kakav politi~ki sistem. Hri{}anska jednoumnosti je primjerena svakom pojedinom ~lanu zajednice daju}i mu pravo li~ne slobode da se u okviru dogme na poseban na~in istakne i proslavi ispuwewem obaveza religioznog `ivota. Jedna vjera, u jednog Boga - Trojicu, predstavqa trajan obrazac puta za li~no usavr{avawe. Iskustvo koje se tokom vremena gomila i konstitui{e na ovoj osnovi ni u ~emu ne mijewa polazni, aksiomatski karakter dogme. Naprotiv, umno`eno, pro{ireno, produbqeno i pre~i{}eno jednoobrazno predawe temeqno je unaprijedilo crkveni `ivot ne mijewaju}i wegov glavni karakter. Dvije hiqade godina `ivi crkveno predawe i svjedo~ewe, uprkos razlikama u obrednom dijelu i osporavawu od strane bezduhovnih qudi. Vezivno tkivo toga jedinstvenog organizma crkve ~ini predawe i vjerovawe u wegovu istinu. I ne postoje razumni izgledi da }e se ikada su{tina ovog predawa izmijeniti, bez obzira na razlike u dru{tvenim uslovima i me uodnosima qudi i pretpostavqenoj budu}nosti. Ako su dva milenijuma hri{}anskog `ivota potvrdila wegovu istinu, snaga

23 Svjetlost hri{}anstva 23 ove istine je neprolazna. Mo} predawa je izvan svake zemaqske mo}i zato {to crkva istovremeno `ivi dvostruki `ivot: nebeski, tj. Duhovni, i zemaqski. Dokle god postoji potreba qudi za {irewem svojega umnoga horizonta prema bi}u vi{ega nevidqivoga svijeta predawe }e imati svoju funkciju, a crkva svoj realan `ivot. Tri vijeka poslije Hrista Poslije Getsimanije i raspe}a Gospoda Isusa Hrista do{lo je do panike, kolebawa i zaprepa{}enosti, me u tada malobrojnim pristalicama nove vjere. Sama mogu}nost da je Gospod na krstu izdahnuo zbunila je i upla{ila Hristove apostole. Zastra{eni, razo~arani i dezorijentisani povla~ili su se u tajna skloni{ta, me usobno se tje{ili i strahovali za sopstveni `ivot. Zbuwenost me u pristalicama Hristove vjere trajala je kratko vrijeme. Po evan eqima, Hristo poslije tjelesne smrti nije napustio "malo stado". Javio se apostolima pojedina~no ili u grupi vi{e puta, u fizi~kom obliku kakvih su ga oni u sje}awu imali. [apatom se kroz ~itavu Judeju pronijela vijest da je Gospod "tre}i dan" iz groba vaskrsnuo. Mnogi su vidjeli Wegovo uspewe ka Nebu i svjedo~ili u tom smislu. Pedeseti dan si{ao je Sveti Duh na apostole. Ispunio ih je snagom vjere takve ja~ine koja je nadilazila silu vjerovawa u vrijeme dok je Gospod bio me u wima. O`ivjela su svjedo~anstva o ~udima koja je Isus za vrijeme zemaqskog `ivota ~inio. Neobi~no Vaskrsewe i jo{ ~udnije Vaznesewe dalo je novi podstrek Hristovoj vjeri. Apostoli su odjednom postali stameni qudi, spremni svakog trenutka da radosno umru za svoga u~iteqa i Gospoda, i to na na~in na koji je On umro. Strah je zamijewen neustra{ivo{}u, klonulost uspravno{}u, sumwa ~eli~nom vjerom kakva ranije nije bila poznata. U o~ima sqedbenika, Gospod je postao ja~i nego ikada. Poslije Vaskrsewa Hristova otkrila se Wegova bo- `anska su{tina u svojoj neprolaznoj slavi. Autoritet vaskrslog Hrista - Boga raspr{io je sve nedoumice me u apostolima i sqedbenicima, poput one apostola Tome. Vjera koja je stvorena da postane model cijelog ~ovje~anstva, smr}u svojega u~iteqa postala je svjetlost bez zalaska. Prvi Nazareni, pristalice Hristove nauke, nastojali su da pove`u pojam Mesije, koji je gra en u tradiciji jevrejskih proroka kroz vjekove, sa li~no{}u Isusa Hrista. Ideja o Carstvu Bo`jem dobila je apsolutnu va`nost. ^astan `ivot i samoodricawe u korist bli`wih postali su stubovi nove vjere. Jevrejski konzervativizam oli~en u vjerovawu u jednog nacionalnog Boga, Jahvea, dobio je realnog konkurenta u demokratskim na~elima Isusove nauke. Hristov Bog je Gospod svih rasa, nacija i qudi. Mala vatrica koja je upaqena Hristovim rije~ima za neobi~no kratko vrijeme rasplamsala se u veliki po`ar koji Wegovi protivnici nijesu mogli kontrolisati. Jevreji, Grci, Sirijci i drugi narodi prilazili su novoj vjeri. Ro ena je religiozna internacionala za sve narode ista i bez diskriminacije. Bog je stvorio ~ovjeka sa jednakim pravima svuda u svijetu. Svi su qudi

24 24 I s t o r i j s k i z a p i s i bra}a, a brat ne mo`e imati povlastice ili prednosti nad svojim bratom. Ideje i rije~i ove vrste nikada se nijesu ranije ~ule u takvoj veleqepnoj prisnosti, ~asnosti i toplini. U tome se krila ~ar wihova uspjeha. Tako mo}ne ideje u mislima vjernih, mogle su poticati samo od jednoga bezimenoga svemo}noga Gospoda koji je stvorio svijet. Saop{tene su ~ovjekom koji se nazvao Wegovim Sinom i za koga je postojalo osnovano uvjerewe da On to i jeste. Prvi apostoli su po sje}awu i li~nom vi ewu posvjedo~ili Isusovu nauku. Svjedo~anstva su preno{ena, najprije snagom usmene rije~i, ali su ubrzo zapisana od strane inspirisanih eva elista: Mateja, Marka, Luke i Jovana. Vi{e nije bilo sumwe, Bog je Objavio sebe qudima u Svetoj Trojici: Ocu, Sinu i Svetome Duhu. Hristovi apostoli Petar i Jovan neposredno ulaze u borbu za istinu nove vjere. Rizikuju mu~ewe od strane jevrejskih strogovjeraca, u prvom redu Fariseja. \akon Filip propovijeda Hristovu vjeru me u Samarjanima i kr{tava ih u ime Hristovo. Apostol Petar prevodi u vjeru rimskog centuriona. Osnovana je i prva hri{}anska op{tina od strane Majke Bo`je, koja je o`ivjela uspomenu na Isusa. Petar, od Hrista prozvani "stijena vjere", dr`i vatrene govore optu`uju}i jevrejske sve{tenike i vlasti za ubistvo Gospoda. Wega kao i apostola Jovana vlasti vi{e puta hapse. Pokret nove religije dobija silovit zamah i {iri se brzinom meteora. Stvorena je prvobitna liturgija u ~ijem je centru euharistija kao znak posqedwe ve~ere apostola sa Gospodom. U prvim decenijama hri{}anstvo je ve} organizovano po op{tinama ili zajednicama. Za`ivjeli su vjerski obredi i rituali u slavu nove otpor jerusalimskih Jevreja postao je izazovan za Hristove pristalice. Svi su oni jednako nastojali da budu mu~eni, poni`eni i ubijeni po primjeru svojega Gospoda. Arhi akon Stefan postao je prvi mu~enik za na~ela Hristove vjere. Mu~enici odmah sti~u oreol svetiteqa i duhovnih vo a koje vjernici revnosno opona{aju. U svojim po~ecima hri{}anstvo se {iri uglavnom me u Jevrejima, ali ne onima u Judeji ve} Jevrejima u dijaspori. Osim toga, znatan broj pripadnika semitskih naroda primio je jevrejsku vjeru u jednoga Boga, poput wihovih bliskih srodnika Feni~ana. Jevreji su imali svoje trgova~ke i politi~ke saveze u svim djelovima Rimskog carstva koji su bili me usobno povezani. Naj~e{}e se radilo o nejevrejima prozelitima. Hri{}anstvo je upravo u tim prozelitskim zajednicama na{lo upori{te. Jevreji u dijaspori lak{e su odbacivali tradicionalnu vjeru i prihvatali hri{}anstvo od onih nastawenih u Judeji. Jedinstvo ogromne Rimske imperije tako e je bilo od zna~aja za brzo {irewe Hristova u~ewa kao univerzalne vjere za sve narode po ~itavoj Imperiji, naro~ito u wenim isto~nim djelovima. U to vrijeme Rimqani su bili tolerantni prema religijama pokorenih naroda. Stoga nijesu obra}ali pa`wu na pojavu hri{}anskih zajednica. Za wih je ovo bila samo jedna od brojnih manifestacija isto~wa~kih kultova. Ova ravnodu{nost Imperije i wena vjerska tolerancija pogodovala je po~etnim koracimia sqedbenika Hristova u~ewa.

25 Svjetlost hri{}anstva 25 Pored prvih apostola, stubova vjere Petra, Jakova, Jovana i drugih, najzaslu`niji ~ovjek za polet i svjetlost hri{}anstva jeste Sveti Apostol Pavle. Pavle iz Tarza bio je ~ovjek nesavladive energije i ogromnog obrazovawa. Najprije `estoki progoniteq Nazarena, zatim poslije ~udesnog preobra}ewa stavqa svoju snagu i umije}e propovijedaju}i Vaskrslog Hrista. U po~etku stekao je strogo jevrejsko vaspitawe kod u~iteqa Fariseja. Vladao je gr~kim jezikom i to mu je omogu}ilo da se upozna sa jelinskim bogoslovqem Aleksandrije. Preobra- }ewe mu je dalo nadahnu}e da teorijski uobli~i evan eqske ideje u skladnu cjelinu. Wegove poslanice: Rimqanima, Jevrejima, Galatima, Efe`anima, Korin}anima i dr. dale su trajan pe~at cjelokupnoj hri- {}anskoj kulturi do na{eg doba. Apostol Pavle bio je ~ovjek jakih uvjerewa, velike predanosti za stvar vjere, iskreno spreman da umre za Gospoda Isusa Hrista svakog trenutka. Li~nim primjerom nadahnuo je prve hri{}anske zajednice i stvorio je sve uslove za polet ranoga hri{}anstva. Poslanicama je zaokru`io svoju duboku vjeru u princip milosr a. U teorijskom smislu Sveti Apostol Pavle je bio prvi obrazovani apostol koji se suprotstavio gnosticima i paganima. Svima koji su nastojali da ospore istori~nost Hristove pojave. Putovao je u Atinu, Korint, Efes, Solun i mnoge druge gradove. Obilazio je Malu Aziju i udario temeqe prvim apostolskim katedrama. Uhap{en je u Jerusalimu 58. godine, zatim je odveden u Kesariju, najzad u Rim gdje je pogubqen 67. godine. Sahrawen je pored Apostola Petra, koji se smatra pravim Hristovim nasqednikom. Sveti Apostol Pavle je definisao najve}a hri{}anska na~ela: univerzalnost Bo`jeg Carstva, spasewe ~ovjeka vjerom, prednost duha nad pismom i slobodu savjesti sinova Bo`jih. Napravio je fini spoj Staroga i Novoga zavjeta u korist Spasiteqeva u~ewa, takav da su ga i strogovjerni Jevreji mogli i prihvatiti, kao i neznabo`a~ki narodi. Utvrdio je Hristovu crkvu za sva vremena. "Ako ko pokvari crkvu Bo`ju pokvari}e wega Bog. Jer je crkva Bo`ja sveta, i vi ste sveti" (Kor, III, 17). Brzi uspon Hri{}ana po ~itavoj Rimskoj imperiji, ~ak izvan granica Imperije, privukao je pa`wu rimskih careva. Shvatili su opasnost od jedne nove vjere koja odbacuje instituciju carstva i priprema qude za Carstvo nebesko. Otpo~eli su i prvi progoni Hri{}ana pod imperatorom Neronom da bi se zavr{ili Dioklicijanom. Po~etna tolerancija prema hri{}anima zamijewena je mr`wom kakva nije poznata ni prema jednoj drugoj vjeri u Carstvu. Razlog ovoj mr`wi le`ao je kultu Hrista Spasiteqa, ~ime je posredno ingorisana carska mo} suverene Imperije. Hri{}ani nikoga nijesu podsticali na pobunu protiv carstva, shodno uputstvima Apostola Pavla da je "svaka vlast od Boga" i da se vlastima treba pokoravati. Wihova je pobuna bila naro~ite vrste. Sastojala se u prizivawu nepoznatog Nebeskog carstva koje je bilo mjerodavnije od zemaqskog. Pobuna je bila duhovne prirode. Vjerovali su nekome i prizivali su nekoga koga niko nije vidio. Ovim je ve} dezavuisano svako zemaqsko carstvo i smisao wegovog postojawa.

26 26 I s t o r i j s k i z a p i s i Hri{}ani su bili protivnici svakog nasiqa, a Imperija je bila zasnovana na institucijama nasiqa oli~enim u ropstvu, borbama gladijatora, trijumfima, razvratu i rasko{i. Hri{}ani su bili nosioci moralne ~istote u kojoj je Rim oskudijevao. U~ewe o Bo`joj pravdi na Zemqi, jednakosti robova i gospodara izazvalo je gwev vi{ih slojeva u Imperiji. Stoga je Hristova vjera ozlogla{ena, i kao religija buntovnika i zavjerenika stavqena je izvan zakona. Svaki je Hri{}anin mogao biti optu`en i pogubqen na dostavu bilo kojeg privatnog tu`ioca, i to za djelo koje nije hri{}anskih zajednica postao je gotovo nemogu}. Stoga su se one povukle u katakombe i skloni{ta. U svim djelovima Imperije mu~eni~kom smr}u zavr{ilo je `ivot stotine, hiqade i desetine hiqada pristalica hri{}anstva. Najrevnosniji i najo{triji progoni u prvim vjekovima od strane rimskih careva nijesu dali rezultate. Mu~enici su odmah pretvarani u svetiteqe i svijetle primjere bogonadahnutosti. Hri{}ani su i sami `eqeli da do`ive mu~eni~ku smrt, pa su sredstva represije postizala suprotan efekat. Na jednog pogubqenog dolazilo je desetine i stotine novih vjernika spremnih da slijede wegov primjer. Nova religija nije mogla biti ugu{ena sredstvima zastra{ivawa budu}i da su weni pripadnici iskreno htjeli da postradaju za svoga Gospoda, slijede}i Wegov primjer. Najzad je velika Imperija pokleknula pred duhom nove vjere. Najprije je car Konstantin, dok je jo{ bio paganin, izdao Milanski edikt 313. godine kojim su sve religije izjedna~ene u svojim pravima. Privu~en i sam Hristom poslije pobjede nad svojim suparnikom Maksencijem u borbi oko prijestola, omogu}io je hri{}anskoj religiji da postane dominantna u Carstvu. Vjeruje se da je car Konstantin do- `ivio preobra}awe iste vrste kao i Apostol Pavle. Ukazao mu se krst na Nebu i ~uo je rije~i: "U ovom znaku pobijedi}e{ neprijateqe svoje". U kasnijim godinama car }e postati preobra}enik Hri{}anin. Time je okon~ano trovjekovno razdobqe velikog stradawa Hri{}ana, i to onda kada se to najmawe o~ekivalo, tj. kada su razmjere gowewa bile dostigle bezumne granice. Po~etkom ~etvrtoga vijeka Hri{}anska crkva }e postati zvani~na religija u Rimskome carstvu. Paganstvo je pobije eno snagom vaskrslog Hrista. Imenom jedinoga Gospoda, Sina Wegova i Svetoga Duha ~ovje~anstvo je dobilo novu nadu. Hri{}anski istok i zapad Od samih po~etaka hri{}anstvo je vaseqenski usmjereno. Ideja sabornosti svih qudi u Hristu i preko Hrista predstavqa temeqnu vrijednost vjere. Planetarni koncept ujediwewa svijeta u jednu dr`avu i u okviru jednoga sistema vrijednosti imamo i prije Hrista, kod paganskih naroda, ali je on uglavnom bio osvaja~ke prirode. Prvi poku{aj osvajawa ~itavog, tada poznatog svijeta, izveo je Aleksandar Makedonski. Sve narode je trebalo ujediniti pod vo stvom jednoga dr`avnog centra i jednoga suverena. Poslije smrti velikoga osvaja~a wegova se tvorevina raspala na provincije kojima su upravqali Aleksandrovi

27 Svjetlost hri{}anstva 27 vojskovo e i generali. Ogromne razdaqine i slabe ekonomske, administrativne i saobra}ajne veze izme u kontinenata nijesu mogle osigurati trajnost neke eventualno svjetske dr`ave sastavqene od mnogih, po duhu i kulturi razli~itih naroda. Rimqani su, po ugledu na Aleksandra Makedonskog nastojali da putem osvaja~kih pohoda ostvare san o jednoj dr`avnoj tvorevini kojom bi se upravqalo iz zajedni~kog centra. Poslije okon~awa punskih ratova nije preostao nijedan dostojan protivnik koji bi osujetio planove Rima. Iz istih razloga kao i Aleksandrova kratkovjeka i prostrana dr- `ava, Rimska imperija se raslojila na isto~ne i zapadne provincije carstva, sasvim razli~ite po mentalitetu naroda koji su ih naseqavali. Velika udaqenost provincija nije omogu}avala skladno administrativno, vojno i ekonomsko funkcionisawe. Zapadni i isto~ni dio carstva sve vi{e su se me usobno udaqavali. S obzirom na prosperitet isto- ~nih gradova, geografski i ekonomski zna~aj provincija koje su ih okru- `ivale, rimski car Konstantin prenio je svoju prijestonicu na istok, izgra uju}i Konstantinopolis za svoje budu}e carsko sjedi{te. Ovim ~inom glavna mo} carevine prenijeta je sa zapada koji je ve} bio pro`et helenisti~kim duhom na istok. Rimsko Zapadno carstvo izgubilo je primat. Osvajawa nijesu vi{e davala o~ekivane planetarne rezultate. U vrijeme velike imperijalne mo}i Rimskoga carstva na istoku se pojavila religija sa duhovnim vaseqenskim obiqe`jem pod nazivom hri{}anstvo. Ona se nije slu`ila ma~em, nego vjerom u zajedni~koga Stvoriteqa svih qudi. Pro`eta je bila blago{}u, u~ewem o qubavi i milosr u. I hri{}anstvo je bilo osvaja~ko na nov na~in. Umjesto ropstva donosilo je slobodu pojedincima i narodima. Osvajalo je du{u a ne tijelo, li~nosti a ne narode. U vrijeme cara Konstantina postalo je zvani~na dr`avna vjera isto~nog i zapadnog dijela Rimskog carstva. Ujedinila je razli~ite narode na osnovu Bo`jeg a ne qudskog zakona. U kasnijem razvoju hri{}anstvo }e podle}i uticaju nesrodnih kultura i naroda isto~nog, odnosno zapadnog dijela Imperije. Pojavi}e se zna~ajne razlike u organizaciji crkve, ali i one dogmatske prirode koje }e uticati da se izgubi prvobitni univerzalni karakter Hristove crkve, koji je naro~ito bio aktuelan u vrijeme careva Konstantina i Teodosija Velikog. Imperator Justinijan poku{a}e kasnije da sa~uva jedinstvo vjere, odnosno monolitnost Imperije simfonijom carske i patrijar{ijske vlasti i poku{ajem da objedini i obnovi carstvo. Dugo vremena pet mo}nih apostolskih patrijar{ija odr`avalo je hri{}ansko vaseqenstvo, kako u imperiji tako donekle i izvan imperije. Aleksandrija, Antiohija, Jerusalim, Carigrad i Rim odabrani su za duhovne prijestonice, centre hri{}anskog jedinstva sa primatom Rima zbog stradawa svetih apostola Petra i Pavla u tome gradu u vrijeme velikih progona. Rim je bio povla{}en me u hri{}anskim centrima. I ma koliko da je bio sna`an upliv svjetovnih vladara na organizaciju i djelovawe crkve, mo} vjerskih institucija i wihov uticaj na svjetovne vlasti nije za ovim zaostajao. Patrijar{ije su imale realni uticaj na svjetovnu politiku vladara.

28 28 I s t o r i j s k i z a p i s i Me u centrima hri{}anstva vremenom }e se javiti krupnije razlike u na~inu ispoqavawa crkvenih obreda, kao i u pogledu po{tovawa vjerskih kanona. Na istoj strani na{le su se patrijar{ije Istoka: Antiohije, Aleksandrije, Carigrada i Jerusalima. Na drugoj strani bio je Rim na ~elu sa papom. Sve vi{e su padala u zaborav u~ewa besmrtnih hri{}anskih otaca koji su dali prilog jedinstvu crkve u wenoj vaseqenskoj misiji. Na hri{}anskom Zapadu to su bili: Bla`eni Jeronim, Ambrozije Milanski, Sveti Agustin, u~eni episkop Hipona u sjevernoj Africi i dr. Na Istoku: Sveti Atanasije Veliki, jedan od najva`nijih utemeqiva~a Svete Trojice, Kiril i Aleksandar Aleksandrijski, Vasilije Veliki, Grigorije Nizijanski, Grigorije iz Nise, antiohijski episkop Lukijan, Sv. Jovan Zlatoust i mnogi drugi. Rano Zapadno hri{}anstvo bilo je u te`em polo`aju od Isto- ~nog. Na zapadne djelove carstva sru~ili su se brojni paganski i varvarski narodi. Oslabqeno Carstvo nije bilo u stawu da odoli upadima varvara. Hri{}anska crkva je bila jedina organizovana zajednica koja je u oslabqenom Carstvu mogla da uspostavi poredak. Isto~no carstvo dugo vremena bilo je po{te eno sna`nijih varvarskih upada, boqe organizovano od Zapadnog, trajalo je hiqadu godina du`e. Kona~nim padom Zapadnog dijela Rimskog carstva 476. godine, kada je Odoakar na ~elu hordi definitivno u{ao u Rim, za zapadne Hri- {}ane nastalo je te{ko stawe. Relativno mlada crkva imala je da se bori s arijanskom jeresi koju su sobom nosila germanska osvaja~ka plemena. Papa Grigorije Veliki preko sve{tenika benediktinaca uspijeva da osvje`i misiju hri{}anske vjere i pro{iri uticaj crkve na zapadne i sjeverne narode. U~enici Sv. Benedikta veli~ali su evan eqsku blagost, umjerenost i milostivost, pa su ovim na~inom pomogli da se sa~uva prvobitni svequdski karakter hri{}anstva. Budu}i u stalnom sporu sa vizantijskim patrijarsima, a i sami oslabqeni, rimski pape su se okrenuli frana~kim kraqevima, dinastiji Pipinida. Nasqednik Pipina Malog, Karlo Veliki silom hristijanizuje varvarsku, mnogobo- `a~ku i jereti~ku Evropu. Wegov sin Ludvig Pobo`ni otvara {irom vrata uticaju crkvenog `ivota. U vrijeme ova dva frana~ka vladara hri{}anstvo se definitivno utvrdilo na ~itavom Zapadu. Izdvojeni su narodi iz ogromne Frana~ke dr`ave, Wemci, Francuzi, Englezi i dr. koji pod tim imenom i danas postoje. Paganska i varvarska Evropa nestala je u korist Papske stolice. U vrijeme wema~kog cara Otona I i Pape Jovana XII, jednim tajnim ugovorom izme u papske stolice i wema~kog carstva utvr eno je jedinstvo carske i papske vlasti poznato pod nazivom - Sveta rimska imperija. Pape su u carevima na{le mo}ne za{titinike vjere, a carevi u papstvu sredstvo za upravqawe svjetovnim poslovima. Aktom srastavawa papske i cezarske vlasti, stvarawem tzv. cezaropapizma poja~ane su suprotnosti izme u isto~nog i zapdnog hri{- }anstva. Posebno su ove suprotnosti bile izra`ene u vezi sa preostalim dijelom svijeta koji nije bio hristijanizovan. Uglavnom su to bili skandinavski i slovenski narodi. Rim i Carigrad trudili su se oko po-

29 Svjetlost hri{}anstva 29 kr{tavawa paganskih Slovena. Carigradskim patrijarsima u IX vijeku po{lo je za rukom da hristijanizuju Ruse preko velike knegiwe Olge i kneza Vladimira Kijevskog. Ovo je zna~ajno utvrdilo autoritet carigradskg patrijarha. Sa Istoka je zamjereno Papi {to je krunisao Karla Velikog za cara cijelog Zapada. Ovaj ~in se smatrao ravan izdaji Hristovih na~ela. ^etiri isto~ne patrijar{ije nijesu se mirile sa ~iwenicom urastawa zapadne crkve u vlast frana~kih kraqeva. U odnosima Rima i Carigrada sve vi{e je dolazilo do ne`eqenih incidenata. Carigradski patrijarh Fotije otvoreno se suprotstavio Rimu zala- `u}i se za ortodoksno hri{}anstvo predstavqeno u Nikejskom simvolu vjere. Misionari sa Zapada nijesu vi{e bili dobro vi eni na Istoku. Mnogi od wih su silom spre~avani da vr{e svoju misiju. Papa Nikola I bio je osu en na Carigradskom saboru 816. godine. Opre~nosti Zapada i Istoka vi{e se nijesu mogle zaustaviti. Bo`ja slu`ba na gr~kom jeziku u isto~noj crkvi, odnosno latinskom na Zapadu, stvorila je ogromne kulturne prepreke stavqaju}i sve vi{e naznaku na razlikama me u crkvama. Sve je vodilo definitivnom raskolu. Razlike u obredima su se pove}avale izme u Isto~ne i Zapadne crkve, ali najvi{e su dolazile do izra`aja u samoj organizaciji crkve. Na Zapadu je ostvarena sna`na centralisti~ka organizovanost crkvenog `ivota. Na Istoku su sve pomjesne crkve bile ravnopravne s tim {to je carigradskom patrijarhu davano po~asno mjesto me u jednakima. Na kraju je o{tar spor izme u Istoka i Zapada izazvalo veoma krupno dogmatsko pitawe. Ono se odnosilo na prirodu i proisho ewe Svetoga Duha. Simvol vjere utvr en na I i II vaseqenskom saboru definisao je prirodu Oca, Sina i Svetoga Duha a time i prirodu Boga. Sa strane Zapadne crkve do{le su izvjesne dopune i izmjene. Ispravka se odnosila na dogmu isho ewa Svetoga Duha. Na Zapadu je preovladalo gledi{te koje je prihvatio i car Karlo Veliki da Sveti Duh ishodi ne samo od Oca ve} i od Sina. Isto~na crkva je odbacila ovu novinu i proglasila je jereti~kom. Klasi~ni kredo, odnosno Simvol vjere glasio je: "Vjerujem i u Duha Svetoga koji od samoga Oca ishodi". Istok je osudio dogmat nastao u Zapadnoj crkvi iz koga proizlazi da Sveti Duh nije jedinosu{tan sa Bogom. Ubacivawem Filioqua mijewala se priroda ne samo Svetoga Duha ve} i priroda Sina, pa i samoga Boga. Ovim tuma~ewem, po mi{qewu pravoslavaca Sveti Duh je postao sekundarna li~nost Svete Trojice, udaqen sasvim od Boga. Na Zapadu je jo{ saborom u Toledu 589. godine nastala ideja o isho ewu Svetoga Duha od Sina koja je dovela u pitawe smisao prvobitnog Simvola. Pored ekonomskih, geografskih, kulturnih i dr`avnoadministrativnih ~inilaca ~ije su razlike uslovile poziciju Zapadne, odnosno Isto~ne crkve, i sam mentalitet naroda na Zapadu i Istoku doprinio je produbqivawu ovih razlika. Zapadna crkva bila je organizovana na na~in kojim je pretendovala na potpunu vlast nad ~itavim hri{}anskim svijetom. Wena stroga centralizacija i pretenzija na vaseqenstvo na osnovu ~iwenice da su Sv. Petar i Pavle postradali u Paganskom

30 30 I s t o r i j s k i z a p i s i Rimu stvorila je razloge za potpuni rascjep sa crkvama Istoka koje su se svemu tome suprotstavile. Ve} u prvim hri{}anskim vjekovima mnoge crkve na Istoku, kao {to su Koptska, ili crkve u Siriji i Persiji, udaqile su se od ortodoksnog vizantijskog u~ewa. Tada je na redu bio novi raskol mnogo zna~ajniji po dubini i opsegu i sa trajnijim posqedicama. Nagomilane suprotnosti izme u Isto~ne i Zapadne crkve zahtijevale su definitivno uskla ivawe ili razlaz. Godine Isto~na i Zapadna crkva pod vidom pravoslavqa i katoli~anstva, definitivno su se razi{le. Carigradski patrijarh Mihailo Kerularije odugovla~io je da primi papske legate koji su doputovali u Carigrad sa ciqem da Isto~noj crkvi diktiraju svoje uslove hri{}anskog jedinstva. Papski legat Humbert, izazvan donekle pona- {awem patrijarha Kerularija, izop{tio je carigradskog patrijarha iz crkve i dokumenat o izop{tewu izlo`io na javno mjesto u katedrali Svete Sofije u Carigradu. Sveti sinod Carigradske patrijar{ije i patrarh Kerularije odgovorili su ravnom mjerom. Odba~en je primat Rimske papske stolice nad hri{}anskim svijetom, a Zapadnoj rimskoj crkvi oduzeto pravo na ortodoksni karakter. Mnogi kasniji poku{aji da se rascjep izme u Zapadne i Isto~ne crkve nadi e ili ubla`i ostali su bez rezultata. Razlike me u hri{}anima, pa i samim narodima, postajale su sve ve}e. Unijatski sabor u Firenci godine, odr`an sa ciqem da se usklade odnosi izme u Isto~ne i Zapadne crkve, nije dao rezultate. Koncesije koje je u to vrijeme napravila Isto~na crkva Zapadu bile su vi{e iznu ene prijetwom od Turaka nego stvarnim razlozima. Ovome treba dodati da je i Latinsko carstvo, koje su krsta{i osnovali na Istoku godine i koje je trajalo vi{e decenija, zna~ajno doprinijelo suprotnostima izme u Isto~ne i Zapadne crkve. Sve{tenici Istoka smatrali su prisustvo Latina na Istoku gorim od turske okupacije. Velika hri{}anska kultura, razjediwena mnogim objektivnim istorijskim okolnostiima, nastavila je da `ivi svoj aktuelan `ivot u razli~itim organizacionim formama.

31 Svjetlost hri{}anstva 31 Prof. Slobodan TOMOVI], Ph.D. THE LIGHT OF CHRISTIANITY The Summary In his article, the author treats Christianity as a universal, genuinely new phenomenon, which has marked the world in a unique way. He sees Christianity not as a social movement, but rather a way of thinking that causes internal change in human beings. Although an outgrowth of the Jewish monist tradition, the ideas of Christianity became the good of mankind, representing a revolution in thought that entered the human soul in a non-violent way. The author pays special attention to the first three centuries of Christianity until the reign of Constantine the Great, under whom it became the state religion of the Roman Empire. The author finds this period of the greatest importance for the genesis of three main Christian notions: the heavenly kingdom, the immortality of the soul, and eternal life. Tomovi} also explains the role of the main spirtiual figures in the period after the Crucifixtion, and especially the role of the Apostle Paul, who took stories about Christ to create a whole system of thinking with love as its base love as the constant in life.

32 32 I s t o r i j s k i z a p i s i

33 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN Prof. dr Vladeta JEROTI]* EVA I BOGORODICA MARIJA Sagre{ewem prvih qudi, Adama i Eve (re~ Adam na hebrejskom je pojam za ~oveka uop{te), otpo~eo je ciklus biolo{kog ra awa i razmno`avawa qudskog roda. Neposlu{nost Evina, a odmah potom i Adamova, Bo`ije zapovesti da ne jedu plodove sa "drveta poznawa dobra i zla", neposlu{nost koja je usledila prevarom prvih qudi od strane Lucifera (u rajskom vrtu prikazan Evi u vidu Zmije zavodqivog qudskoan elskog lika, verno prikazan na jednoj Masa~ijevoj slici u Firenci), proizvela je isterivawe Adama i Eve iz raja, ra awe `ene "u mukama", a onda i umirawe, smrt. Zagonetka do zagonetke, tajna do tajne! Kako je Bog odredio da se mu{karac i `ena razmno`avaju pre "pada u greh", da li su wihova tela bila istovetna sa onim posle greha, da li je ~ovek stvoren od Boga da bude besmrtan, ili na drugi na~in smrtan? Podse}amo se re~i sa po~etka 4 glave kwige Postawa u kojoj se ka`e: "Iza toga Adam pozna Jevu `enu svoju" (posle sagre{ewa prvih qudi i wihovog izgnanstva iz Edenskog vrta). A kako je "poznavao" Adam svoju `enu Evu pre sagre{ewa? Da ovakva i sli~na pitawa skop~ana sa 1. i 2. glavom kwige Postawa nisu plod samo intelektualnih spekulacija, dovoqan su nam pokazateq sveti Oci hri{}anske Crkve koji su postavqali ovakva pitawa i na wih, samo neki, u misti~nom prosvetqewu promucali i mogu}i odgovor. Mi se wima u ovome ~lanku ne}emo baviti, osta}emo privremeno na Evi i wenoj mnogomilijarditoj deci koju Eva i daqe "u mukama" ra a, a i ~ija se deca s mukom rode, modra, gotovo bez daha, poluslepa, po{to su pro{li (ako su pro{li) kroz mra~ni tesnac maj~ine materice. Ve} je ovakav na~in ra awa, reklo bi se, dovoqan razlog da ~ovek postane "bi}e straha" stvorewe "ba~eno u svet", odre eno da umre. Kako prona}i smisao u biolo{kom ra awu Eve, ra awu koje je predodre- eno za umirawe, dok je i sam `ivot, ~esto, postepeno dugo i mu~no umirawe? Sa strahom se ra amo, sa strahom umiremo, nekad u strahu prove- * Autor je redovni ~lan Srpske akademije nauka i umetnosti, Beograd.

34 34 I s t o r i j s k i z a p i s i demo ceo `ivot, ono malo zadovoqstava do kojih se dokopamo, skupo pla- }amo. Nije mogu}e zboriti o Evi, a da se ne govori o Adamu. U 1. glavi kwige Postawa, ka`e se: "mu{ko i `ensko stvori ih", dok u 2. glavi Postawa stoji: "nije dobro da je ~ovjek sam". Nepojamno obiqe Bo`ije energije ne stvara nigde u vasioni, a ni na Zemqi, usamqene jedinke. I najprostija }elija u nekom `ivom organizmu, biqnom, `ivotiwskom, qudskom, u sun eru, insektu ili bakteriji (virusu), "ho}e da se umno- `i", ho}e ve~no da `ivi. Sve `ivo poti~e iz `ivog, govorili su stari Rimqani. Ako ~ovek uporno i dosledno ho}e da prati tok svoje misli o `ivotu, nemogu}e je da ne stigne do dva jedino mogu}a, a suprotna zakqu~ka, ukoliko mu je, naravno, do zakqu~ka, a ne uvek do nove otvorenosti pitawa, stalo. Sve ono {to kao qudi mo`emo da vidimo, ~ujemo, dodirnemo, osetimo i mislimo, u nama samima, na Zemqi i u kosmosu, delo je Nekog ili Nikog. Ako tog Nekog nazovemo Bogom, a Nikog nazovemo nikogovi}em, ni{ta, slu~ajem, apsurdom, onda smo kao qudi-mu~enici misli stalno u "grani~noj situaciji" izbora: za meon-slobodu, apsolutnu, a besmislenu slobodu (neki filosofi bez misti~nog Bemea, Sartr, Kirilov iz romana Dostojevskog, Kamijev "stranac", Ni~eov Zaratustra bez persijskog Zoroastra!), ali za slobodu Hristove blagodati, slobodu u kojoj "zakon nema vi{e vlasti", jer je Hristos "Svr{etak zakona" (apostol Pavle), ali u kojoj vi{e nema "ni mu{kog ni `enskog". A dotle? Mu{ko tra`i `ensko i `ensko mu{ko. Za{to? Radi gre{ne naslade, radi razmno`avawa, da bi nestali jedan u drugom (obostrani orgazam u qubavi!) i postali J(j)edno? Skoro genijalni, a bolesni Oto Vajninger, za prijateqe koji su ga znali, duboko religiozan ~ovek, zatra`io je od mu{karca ne{to neverovatno: da samo platonski voli `enu jer }e je samo tako spasti! Polno razmno`avawe bilo mu je odvratno. Mora da se i on upitao neprekidnim pitawem vernika svih religija sveta: Kakvo je razmno`avawe bog namenio ~oveku "na po~etku"? Zar ne, kao i svakom drugom `ivom bi}u u prirodi (ako izuzmemo retku pojavu partenogeneze): spajawem mu{kog semena sa `enskim jajetom! Da, ali {ta je sa po`udom pri tome spajawu? Da li je ona gre{na ili "prirodna" (koje prirode, primarne ili one posle "pada")? I ko ose}a polnu strast: samo mu{karac, ili i `ena? Samo ponekad ili nikad `ena? [ta je sa pojmom "frigidne `ene", izgleda ni malo retke pojave u `enskom rodu? I `ena bez strasti, "hladna `ena", normalno za~iwe i ra a dete. Razgrawavawem misli stigli smo opet do Eve. Po{to je sagre- {ila (prva, pre Adama), eto joj ve~ne kazne dok je qudi na Zemqi. U mukama ra a, pre toga bez strasti za~iwe, ~uva ku}u i decu ("`rtvuje se"), poslu`uje u svemu mu`u koji je "glava ku}e", pa i wegovoj (a ne i wenoj) "nasladi". Nije li to bila slika, ideal i stvarnost patrijarhalnog mu- {karca od uvek, ili, verovatnije, od kada je otpo~elo doba patrijarhata? A kada je patrijarhat zapo~eo: od kada je Eva iza{la iz Adamovog rebra, prema judeohri{}anskom pripovedawu, odnosno, Atina iz Zevsove glave, prema gr~kom mitu? Dana{wa `ena - istina (za sada) samo u za-

35 Eva i Bogorodica Marija 35 padnoevropskoj civilizaciji (bele rase) - pobuwena je `ena, la femme en révolte! Da li to ona ne}e vi{e da bude Eva, ona, malo~as opisana, iz doba dugog patrijarhata? Izgleda ba{ tako. A {ta ho}e da bude, zna li ona to? Mo`da Marija? II Veliki Gandi rekao je jednom ne{to zna~ajno o `eni i mu{karcu: "Da nije mu{karac u svojoj slepoj sebi~nosti skr{io `eninu du{u i da ona nije podlegla u`ivawima, svetu bi pokazala beskrajnu snagu skrivenu u sebi". Ove Gandijeve re~i pomalo podse}aju na onaj nemogu- }i (ranije ovde spomiwani) Vajningerov zahtjev upu}en mu{karcu. Nemogu} zato {to je, tra`ewem da se mu{karac uzdr`i od polnih odnosa, Vajninger hteo da ubrza kraj sveta. Vaqda se zato Oto Vajninger "prevremeno" ubio - najverovatnije polno ~edan. A trebalo je, mo`da, da postane ili hri{}anski monah (pred kraj `ivota pre{ao je iz jevrejske u hri{}ansku religiju, po svoj prilici uzaludno), ili da se o`eni! Oto Vajninger, me utim, nazreo je istinitost Hristovih re~i kada je Hristos odgovarao na provokativno pitawe sadukeja o vaskrsewu mrtvih i onostranom polo`aju `ene koja je imala sedam mu`eva (sedmoro bra}e). Hristos je odgovorio jedino o~ekivanim odgovorom: s one strane, niti se `enimo, niti udajemo, nego `ivimo kao an eli! Da li smo ako smo zaslu`ili da `ivimo kao an eli, uz dodatno pitawe (ne moje originalno, ve} hri{}anskih duhovnika iz ranijih vekova): Kako se an eli razmno`avaju? 1 Ne bih se usudio da u em u slo`enu raspravu o "nebeskoj i crkvenoj hijerarhiji" iz dela Pseudo-Dionisija Areopagite iz 5. veka, koga je iznena uju}e o{troj kritici podvrgao Jovan Majendorf (vidi "Ota~nik", br. 1. Vrwa~ka bawa, 1996). Moramo da ostavimo po strani raspravu o tome da li je i za{to mu{karac, jo{ u dalekoj pro{losti, ili mo`da "tek" od vremena patrijarhata, postupao prema `eni onako kako je izgledalo i wemu i wegovoj `eni i wihovoj deci "prirodno" da postupa (za{to se onda `ena na kraju 20. veka pobunila protiv takvog pona{awa mu{karca?), ve} se upitajmo: {ta je sa Evinim (`eninim) materinstvom. Ako je Eva, prva gre{nica ka`wena da u mukama ra a, da je mu` bude "nad glavom" (a ona da ga, poput zmije, za petu ujeda?) i da zajedno sa porodom i mu`em umire, nije li materinstvo Evino predstavqalo weno iskuspqewe pred Bogom? Ne znam koliko su opravdane sumwe savremenih antropologa u postojawe onoga {to se zove "materinski instikt", a ni Vajningerova podela `ena na majke i prostitutke nije ubedqiva. Izgleda ipak u stvarnosti verovatno da nije svaka `ena i dobra majka (a {ta je onda ona: amazonka, hetera, posrednica, devica?). Ne ulazimo u razloge ovakve stvarnosti, rasprostrawene naro~ito danas, na kraju 20. veka, kada imamo zbi- 1 Ako se uop{te razmno`avaju, nije li Bog mo`da hteo da se i qudi tako razmno- `avaju?

36 36 I s t o r i j s k i z a p i s i qa brojne primere (da li opet samo u zapadnoevropskoj civilizaciji?) stvarno r avih majki. Da li je za ovakav porast broja r avih majki u na- {em veku - kako }emo pouzdano znati, bez nepotrebne patrijarhalne idealizacije, kakve su majke bile u ranijim vekovima i u drugim, vanhri{}anskim civilizacijama? - opet odgovoran mu{karac? Mo`da. Trenutak je u ovom na{em dosada{wem izlagawu o Evi i Mariji da se okrenemo licu bogorodice Marije. O r avoj Evi koja vezuje na bolestan na~in decu za sebe i tako nastavqa "praroditeqski greh" incestuozno-plemenske pripadnosti, o "pro`drqivoj" ili "kastriraju- }oj" majci i `eni, posesivnoj, bolesno ambicioznoj, prema mu`u "hladnoj", a prema deci "vru}oj", savremena dinami~ka psihologija i psihoterapija ve} je iznela dovoqno ubedqivih primera iz prakse, ne bez izvesnih pozitivnih rezultata u vo ewu stru~ne psihoterapije sa ovakvim `enama ili i wihovim mu`evima i decom (savremena bra~na i porodi~na psihoterapija). Mo`emo se pitati: kako je do{lo do takvih deformacija "materinskog instikta" kod ovakvog tipa "r ave Eve" (pod pretpostavkom da je ovaj instinkt zbiqa prisutan kod svake `ene). A {ta re}i za materinstvo "dobre Eve", `ene-majke? Kao {to verujem da je Isus Hristos jedini Mesija sveta, Spasiteq svih qudi na Zemqi, da je Wegovu krv sa Krsta upila sva Zemqa i svi narodi na woj ro eni od pre dve hiqade godina, tako verujem da je jevrejska devica Marija, izabrana od Boga da postane ~udesnim za~e}em od Duha Svetoga, ne samo majka Bogo~oveka, Isusa Hrista, ve} je "hristorodica" i "bogorodica" Marija postala Majka svih qudi, kao {to je postala Majka Crkve (i prema ocu Justinu Popovi}u iz wegove "Dogmatike" III deo i prema rimokatoli~kim tolozima!), izme u qudi i Hrista (preko wihovih usrdnih molitava upu}enih Bogorodici Mariji). Bogorodica Marija je tako postala, Bo`ijom namerom, najsublimniji u istoriji qudskog roda; tako se i obja- {wava opravdano obo`avawe Bogorodice Marije i u pravoslavnoj i u rimokatoli~koj Crkvi, koja, ako i nije postala ~etvrta hipostaza u Svetom Trojstvu, Ona je stalna Ute{iteqica, Putevoditeqica, Za{titnica i Brza Pomo}nica qudskog roda (ovo su samo neka imena koja se stavqaju uz Bogorodicu Mariju i uz ikone Woj je na- {a velika zbog na{e protestantske hri{}anske bra}e i sestara koji jo{ od Luterovog vremena, u 16. veku, odbijaju da poveruju u Bogorodicu Mariju, odbijaju}i da slave wen kult. Mogli bismo da zakqu~imo na{u dosada{wu raspravu o Evi i Bogorodici Mariji ovako: Eva je biolo{ka, a Marija duhovna Majka qudi. Jedna ra a druga prepora a. Marije nema bez Eve. U svakoj `eni, od vremena Blagovesti arhan ela Gavrila, skrivena je Marija. Ako je do vremena Bogorodice Marije i Isusa Hrista Eva bila bez Bo`ije blagodati, jer je kao i Adam izgnana iz "raja", od vremena vaskrslog Hrista i Ona je vaskrsla u `eni, Evi, wen prvobitni, pregrehovni Lik. Tako je postalo mogu}e svakoj hri{}anki koja je istinski, celim bi}em svojim poverovala u stradalnog i vaskrslog Hrista da, veruju}i, tako e svim bi}em svojim, u stradalnu i vaznesenu Bogorodicu Mariju, i sama u se-

37 Eva i Bogorodica Marija 37 bi, sopstvenom individuacijom i obo`ewem, postepeno mewa Evu u Mariju, biolo{ku majku u duhovnu. Dobra Eva koja je otkrila ili postepeno otkriva Mariju u sebi, i kada postane `ena mu`a koga voli, i majka wihove dece - otkri}e Marije u `eni ne mora, a mo`e da je odvede ~ednom asketskom `ivotu - osloba a decu preterane vezanosti za sebe (jer deca nisu wena ve} Bo`ija, deca slobode), odvaja ih od sebe kada za to do e vreme (pravovremena separacija, rekli bi psiholozi), omogu}avaju}i tako i wima, deci svojoj, da steknu obo`en odnos prema Bogorodici Mariji. Bilo da je u pitawu mu{ko dete ovakve majke, preobra`ene Eve, koje }e preko takve majke otkriti i razviti `enski lik u sebi, pozitivnu Animu, i onda ostvariti sre}an brak u kome }e ikona Bogorodice Marije grejati i jednog i drugog supru`nika, bilo da onakva majka odgaji `ensko dete, u kome }e tako e biti probu ena Anima-Marija, a i sre}no razvijen animus ako se odlu~i za brak (iskupqeni Adam) - u oba slu~aja ^ovek (mu{karac i `ena), iskupqeni su. Adam i Eva, iskupqeni i preobra`eni novi Adam (Hristos) i nova Eva (Bogorodica Marija), zajedno pro`ivqavaju na Zemqi hri{}anski brak, ili (u manastirima) "misti~ko ven~awe" (ovakvo "ven~awe" ostvaruje i genijalni stvaralac u svome delu), da bi potom, kada im zemaqsko vreme istekne, zajedno pre{li u novi eon onostranog (~oveku te{ko zamislivog) Academician Vladeta JEROTI] EVE AND THE VIRGIN MARY The Summary Eve is the biological and Mary the spiritual Mother of the human race. One gives birth, the second rebirth. There is no Mary without Eve. Since the time of the Annunciation of Archangel Gabriel, there is hidden in every woman Mary. What will prevail in modern woman the good or the evil Eve, the mother of mankind or the Mary who gives birth to a spiritual people is determined by family upbringing, general social conditions, and the role of Christ s Church in the world. The feminist movement in the Western world indicates the possibility of the biological, social, and spiritual transformation of women (both Eves and Marys) in the future.

38 38 I s t o r i j s k i z a p i s i

39 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN Prof. dr Rade NA PUTU DO ZAJEDNI^KOG OTKRIVENOG BOGA (Pravoslavqe i Islam) Savremeni ~ovek nije u stawu da u celosti predstavi zna~aj koji su na na~in `ivota, kulturu i karakter naroda ostavili religiozni sadr`aji. (M. Veber) Kazna, osveta i porobqavawe predstavqaju imamento ra awe qudske i svetske pomr~ine. (Ber ajev) Mada se jo{ od doba evropske Prosve}enosti ~esto moglo ~uti na Zapadu da je Bog umro a dvadeseti vek kroz nagli razvoj razli~itih nauka i tehnologija zapretio jo{ te`im oblicima ignorisawa duhovnoreligijskog sveta, ipak iz svesti ~oveka, iz wegovih tvrdo nasle enih kulturnih i ritualnih obrazaca nije lako bilo istisnuti religijska ose}awa. Naro~ito ne kod katolika. Gotovo, da Bog mo`e opet u zbuwenoj du{i savremenog ~oveka i vaskrsnuti, jer vreme op{te izmu}enosti nam sve vi{e potvr uje da je Bog ~oveku, ~ak ako se On i odrekao ~oveka, potreban a sa wim i religije. Stoga Kjerkegorova misao postaje vi- {e nego opomiwuju}a - da ako ~ovek makar i tankom niti nije zaka~en za religiju, preostaje mu da se obesi. Na `alost, ne samo na prostorima Balkana, od davnina se ~esto doga a da se plemeniti zanos ve}ine poznatih svetskih religija pretvara u krvavi plamen mr`we i otrovne nesno{qivosti. Naj~e{}i krivci za to su, obi~no, rigidno ateisti~ki {kolovani intelektualci, nedou- ~eni sve{tenici svih vera i neprosve}eni svet koji se uvek pla{i onog {to je po Strosovoj definiciji "tu e". Narasli ateizam u 20. veku (naravno, u izvesnom smislu od ove "po{asti" po{te ene su mnoge katoli~ke sredine), ~ini se, izazvao je sedamdesetih godina reakciju u for- * Autor je redovni profesor na Filolo{kom fakultetu u Beogradu.

40 40 I s t o r i j s k i z a p i s i mi bu ewa zavidnog zanimawa za razne oblike religijskog promi{qawa vawskog sveta ili pak za novu "evangelizaciju" u kojoj, na `alost, preovla uje, naj~e{}e, sredwovekovna forma religijskog mi{qewa i pona{awa, daleko od onog, kako ka`e Sabino, {to je nudio duh Drugog vatikanskog koncila. Ovakva interpretacija religija je neizostavno unela nemir u mnoge sredine, naro~ito one vi{ereligijske. Balkan je ovu nemilosrdnu ~iwenicu do~ekao, ~ini mi se, vrlo nespreman, pa je uz narasle (lokalne/plemenske) nacionalizme u{ao u nove religijske sukobe koji su, izgledalo je makar tako, bili odavno zaboravqeni u dru- {tvu koje je, preko obrazovawa, bilo zaista u velikoj meri svetovno i kao takvo prihva}eno. Naro~ito me u dobrim delom muslimanskog `ivqa i jo{ vi{e me u tzv. pripadnicima pravoslavne kulture. O religijama koje u svojoj duhovnoj, odnosno idelo{koj matrici imaju upisanu mesijansku misiju, a takve su sve tri monoteisti~ke religije, a ~ini se posebno, vi{e, Hri{}anstvo i Islam, nije lako autorativno govoriti a jo{ mawe apodikti~ki suditi. Izgleda, u svakom slu- ~aju, da je pravoslavni filosof Ber ajev bio veoma u pravu kada je govorio da ~ovek samospoznajom otklawa od sebe u`asno i ugro`avaju}e ose}awe poti{tenosti. Naro~ito je te{ko danas, posle besmislenog rata i zlo~ina u kojima su nepromi{qeno i ne po{tuju}i sopstvene vere u~estvovale sve tri strane na teritoriji biv{e Jugoslavije govoriti o odnosu izme- u Islama i Pravoslavqa, koji su, sticajem neprijatnih istorijskih okolnosti i turskoj okupaciji, bili u stalnom grani~nom dodiru i sukobu. Nije na{ epski pesnik zalud o Krajini govorio: "Krajina- krvava haqina". Ako su neki, naro~ito u posledwoj deceniji ovoga veka, stalno isticali da je Katoli~anstvo predzi e Hri{}anstva, za Pravoslavqe i Islam se mo`e re}i da su `rtve docnije pogre{ne politike Osmanskog carstva. 1 No, ako je o ovim stvarima, kako rehoh, te{ko govoriti, mo`da nikada ne}e biti potrebnije govoriti i pisati nego sada o Pravoslavqu i Islamu. Posebno o onim stranama ove dve u neposrednom dodiru vere (uvek se mora imati u vidu i voditi ra~una o tome da je tzv. religijski dodir mnogo izazovniji od postojawa pojedinih verskih enklava unutar ve}inskih religija) o kojima se, ~esto, s obe strane, ne razmi- {qa dovoqno ili se ne `eli tako, iz onih ili ovih razloga, ~initi. Libijski predsednik al Gadafi je to dobro shvatio i ~esto u ovoj posledwoj deceniji o toj bliskosti izme u ove dve religije govorio (istina, na jedan prili~no politi~ki upro{}en na~in). Duh svakovrske sno- {qivosti mora biti uspostavqen, jer je iskustvo mr`we i osvete prevr{ilo svaku meru razuma i strpqewa. Iz jedne i druge sredine, pa i tre}e na ovom prostoru, moraju hitno biti ekskomunicirani iskqu~i- 1 Npr. Timoti Ver (Timothy Ware, The Orthodox Church, Penguin books, 1976.) govori kako su Turci bili izuzetno qubazni prema "hri{}anskim subjektima" u 15. veku, da su "muhamedanci bili tolerantniji prema Hri{}anstvu nego sami hri{}ani jedni prema drugima u Reformaciji". O odnosu izme u Zapadne i Isto~ne crkve ne treba ni govoriti. Sve je znano.

41 Na putu do zajedni~kog otkrivenog Boga 41 vi vernici, odnosno kvazivernici u i Boga koji je za sve monoteiste isti. Kako je govorio Ber ajev - vaqa razmi{qati o bogo~oveku a ne `ivotiwi~oveku. Kada je zapadno Hri{}anstvo saznalo za Islam, vaqa to danas posebno ista}i, nije bilo malo teologa koji su ovu novu i posledwu monoteisti~ku veru, "nebesku" kako govore islamski bogoslovi, smatrali kao neku vrstu ortodoksne, pravoslavne jeresi. Islamska tradicija ~esto se poziva na pri~u da je prva monoteisti~ka saznawa verovesnik Muhamed dobio od nekakva sirijskog ortdoksa/monofizita, mo`da nestorijanca, {to mu sve, gotovo, do e isto. Tako e vaqa i ovom prilikom napomenuti jasno da Islam priznaje Hrista i wegovo u~ewe i da je tokom svoje istorijske prakse, naro~ito u arapskom verskom i kulturnom okru`ewu, uglavnom po{tovao hri{}ane. [tavi{e, u nekim {iitskimsredinama na poseban na~in se uva`avao utemeqiteq Hri{}anstva i Sin Bo`ji, pa je u gradu Hili (Irak) dugo vladao obi~aj da se jednom godi{we na ulazu u grad, s opremqenim kowem, ~ekao Hrist da do e. Na {itskim martirskim prikazanijima u ira~kim svetim gradovima Nexefu i Kerbeli pre se mogao prihvatiti kao posmatra~ jedan Hri{}anin nego sunit. Mo`da se u toj i drugim bliskostima, o kojima }e biti ovde re~i, mo`e prepoznati ona stalna zapitanost u na{oj istoriji i duhovnosti - zbog ~ega su, izme u ostalog, pravoslavci lak{e od katolika prelazili u islamsku veru. Pozivawe na bogumile je u odnosu na pravoslavce marginalno pitawe. Verujem u to. QUBAV. Upravo stoga {to je veliki deo qudskog prolaznog `ivota sazdan na strahu vredno bi bilo ovo moje autorizovano izlagawe o nekim bliskostima izme u Pravoslavqa i Islama zapo~eti od onog fenomena {to ~ini najuzvi{eniji i najvredniji deo na{eg `ivqewa: Qubavi. Jedna od najkra}ih i najefikasnijih definicija tri monotesiti~ke vere ka`e da je Judaizam vera izabranog naroda, Hri{}anstvo qubavi, a Islam bratimqewa. Ipak, zapadno hri{}anstvo izgleda malo druga~ije, u wemu je izme u Boga i ~oveka "sklopqen" ugovor, a u isto~noj varijanti odnos izme u boga i ~oveka se zasniva na qubavi. Islam mo`e, na prvi pogled, da li~i na zapadno hri{}anstvo jer je wegova teologija utemeqena na pravni~kom na~inu mi{qewa. Ali to je, ~ini mi se, varka jer Islam kroz bratimqewe prepoznaje ~ove~ansku qubav a kroz svoje mistike, kao i isto~no hri{}anstvo, iskazuje planetarnu qubav prema Tvorcu. Qubav je Pravoslavqu davala optimizam da se u neprestanim sukobima sa zlom izdr`i `ivot, a Islam je svojim vernicima ulivao drugu vrstu optimizma koju neki defini{u kao neprestanu ~e`wu za rajem. Vasilije Veliki je oglasio RAZUM, SLOBODU i QU- BAV, a ne{to sli~no }e u 9. veku u~initi racionalisti~ka {kola mutazila u Islamu. GREH. Iz veoma bliskih shvatawa fenomena qubavi u ovim dvema verama proistekao je i wihov poseban odnos prema institutu greha. Sasvim razli~it od onog u katoli~anstvu. U obema religijama greh ima li~ni karakter. Antropologija greha ne priznaje kolektivni greh niti kolektivnu odgovornost za wega. U zapadnoj kulturi je bunt Adama i

42 42 I s t o r i j s k i z a p i s i Eve protiv Boga doveden do stupwa kolektinog ose}awa greha, do antropokulturne frustracije koju je Frojd svojim duhovitim razmatrawem pretvorio, i izvan religije, iz tzv. prvorodnog greha u ve~iti greh. U Islamu je Adamov pad vrlo jednostavno, prirodno gotovo shva}en: od wega ne po~iwe zlo, niti je ovaj pad, kako je to vi eno u avgustinskoj teologiji, ulio ~ove~anstvu sklonost ka zlu. 2 Zato je iskupqewe u Islamu i Pravoslavqu individualno i prepu{teno pojedina~nom iskupqewu, uglavnom bez qudskog posrednika (podsetimo se na stra{nu instituciju indulgencija, nov~anog otkupa greha u zapadnom hri{}anstvu!). Jevan eqa nose "sudski kazneni karakter", ali u Parvoslavqu "vizantijski bogoslovi nisu nikad podlegli isku{ewu, da greh svedu na u~ewe o zakonskom prestupu, koji treba da bude su en, ka`wen ili opro{ten" (X. Majendorf). Ber ajev je ovo oplemenio gotovo lirskom kontemplacijom da se on svkai dan moli za one koji pate od paklenih muka s nadom da te muke nisu ve~ite. Hadisi, islamsko Jevan eqe, ako se tako mogu stvari pojednostaviti, na jednom mestu ka`u: "Ako jedan ~ovjek ima mnogo grijeha a nema dovoqno dobrih djela koja bi mogla poni{titi i izbrisati wegove grijehe, Allah ga }e isku{ati brigom i tugom, da bi mu grijehe oprostio". BOG i ^OVEK. Pravoslavqe je, u svojim najlep{im tenucima delovawa, vodilo ~oveka-vernika prema wegovom pretvarawu ili preoblikovawu u bogo~oveka, Islam prema strahu, {to je, reklo bi se, semitska odlika, od neizvr{ewa religioznih dnevnih obaveza. Ipak, preko sufizma, islamske mistike, musliman je te`io sjediwavawu s Bogom kroz "vahdetul-xulus" (ar. sedewe u dvoje), {to se mo`e razumeti kao stvarawe bogo~oveka. Ove varijante divinizarewa ~oveka u Pravoslavqu i Islamu ~ine da se ove dve religije, opet, sretnu na duhovnom planu kroz `ivot monaha i sufija. No, ova privla~na transcendentalna apstrakcija sa privla~nim misti~nim nabojem stvorila je u ovim dvema religijama, pa prema tome i kulturama, poprili~an problem. S jedne strane na ovaj na~in one su preterano, ako se tako mo`e re}i, "ponarodwavane", a s druge, mona{ki `ivot, `ivot u osami stvorio je duhovnog ali sebi~nog ~oveka koji je be`e}i od neizvesnosti `ivota Bogu, odnosno u osamu postao previ{e pasivan karakter, neprilago en dinamici `ivota i istorije. Naro~ito neprilago en dinamici svetskih ekonomskih kretawa. No, o tome }e biti jo{ re~i. Mona{ki/sifijski `ivot je stvorio i sebi~nog ~oveka, potro plemenito zami{qenu sabornost vernika i bra}e. SABORNOST. Odvajaju}i se od zajednice, pravoslavni i islamski mistici pokazuju da sabornost ima, u su{tini, isto mesto u zajednici vernika u obema religijama. Jer naziv za islamsku bogomoqu, xamija, zna~i mesto okupqawa, sabornosti. 3 MISTIKA. Askeza kao oblik duhovne gimnastike gotovo pod- 2 E. O. D`ems, Uporedna religija, Matica srpska, Novi Sad, 1978, str Na ar. "xamiun" je porticip aktirok od glagola "xamla" i zna~i sakupiti. Drugima re~ima xamija zna~i mesto koje okupqa vernike, mesto sabornosti.

43 Na putu do zajedni~kog otkrivenog Boga 43 jednako ra{irena u obema religijama stvorila je ~itava redove mistika, ovih transcedentnih {ampiona koji su umirali opijeni mirisom svetosti, ~ak ni na stvarala~kom religioznom planu, donekle izuzimaju}i sredwovekovnu Gr~ku i Rusiju, nisu dali mogu}e rezultate. I tu se monah ili dervi{ poneo sebi~no: svoju duhovnost je qubomorno odnosio Bogu na istinu. Mistri~no sjediwewe je postalo glavni ciq askeze, ali je Bog ostajao tako daleko, nedodirqiv u svojoj savr{enosti. Pravoslavqe i Islam se nisu mogli sresti sa racionalno{}u kao pokreta~kom energijom, kao dinami~nim motivom ostvarewa sveta. Grigorije Palama je zasko~io Vasiliju Velikom a al Gazali (12. vek) mutazili. Pravoslavqe i Islam nisu umeli, sa tih razloga, da efikasno slo`e molitvu i rad. Umesto rada oni su zagovarali mir. Selam alejkum, ka`e se me u muslimanima, {to zna~i "mir s tobom". Mir u ovima dvema religijama, ipak, zna~i, pre svega, mir sa samim sobom. Mona{ki i dervi{ki redovi nisu mogli, poput benediktanaca, frawevaca, isusovaca, jezuita, duhovni naboj da pretvore u socijalno slu`ewe narodu i veri. Na Zapadu je ~ak i askeza druga~ija, ona dobija jedan racionalni karakter. Ona je u slu`bi i qudima, jer se tako najboqe slu`i Bogu. Protestantizam se, ne samo kroz puritanizam, mo`e posmatrati, verovatno pre svega, kroz odnos prema radu, jer se on tretira kao sredstvo dokazivawa a revnosno vr{ewe svoga zanimawa slu`i kao na~in samopotvr ivawa i potvr ivawa pred Bogom, kao znak prepoznavawa bo`ijeg milosr a. Profesionalni rad je u slu`bi i Boga i ovozemaqskog `ivota. Katoli~ko za~e}e ove ideje o slu`bi Bogu i qudima protestantizam je pretvorio u pravilo modernog `ivota. U pravilo iz kojeg se, sa lukrativnih razloga, povremeno i Bog iskqu~uje. Stoga danas ovakav odnos prema radu, profesiji i wihovom materijalnom ovaplo}ewu na Zapadu vi{e niko ne ose}a kao religioznu du`nost, niti ve}ina qudi u tom odnosu prepoznaje obrasce rigidnog nekad religijskog `ivota. Dakle, aktini `ivot je potisnut na margine i u Pravoslavqu i u Islamu. Te stoga obe vere, ponekad, deluju petrificirano, kao ve~iti plamen predaka. Pred wima stoji te`ak zadatak, ako `ele da izdr`e trku s materijalizovanim vremenom, da pokrenu stvarala~ku energiju u ~oveku, da mu omogu}e da potra`i ravnote`u izme u materijalnog i duhonog, da izbegnu inferioran polo`aj naspram sve robusnijeg Zapada, da se uspostavi zaboravqena dinamika, da se unutar intelektualnog i religioznog bi}a ovih konfesija shvati zadatak ~oveka u prolaznom svetu kao wegov aktivni odnos prema tom svetu. One moraju da shvate da predani rad vredi koliko i predana molitva, da se radom mo`e potvrditi ~ovekovo dostojanstvo. Da radom, kako to ka`u (ipak ispravno) marksisti, oplemene sebe ali i sam rad. I u Pravoslavqu i u Islamu vernik mora da demistifikuje i dereifikuje rad da pravoslavac dr`i na umu da je jo{ apostol Pavle rekao da "ko ne}e da radi, ne treba da jede", a musliman da pamti Muhamedove re~i da vaqa da uredi `ivot na ovome svetu kako treba da radi za budu}i svet (ar. Ahiret) kao da }e sutra umreti. Stvaraju}i takvu dinamiku rada pravoslavni i muslimani

44 44 I s t o r i j s k i z a p i s i }e lak{e stvarati zajedni~ki svet i boqe se razumeti. Naro~ito ako uvek imaju u vidu da su na pitawu rada, odnosno ekonomskom pitawu, pala i dva najve}a carstva u kojima su bile ovaplo}ene islamska i pravoslavna civilizacija: arapski hilafet i vizantijsko carstvo koji nikada nisu umeli da proizvedu kapital ili u kojima se nikada nije uspelo da se ostvari feudalizam kakvog je iznedrila zapadna Evropa. Zato su se Islam i Pravoslavqe na{li u istom rovu, nesre}nom po mnogo ~emu, protiv kapitalizma, ali u rovu koji je bio iskopan iz plemenitih socijalnih razloga. SOCIJALNA PRAVDA. Tu smo se na{li, eto, u novoj prilici da uka`emo i na to da su ove obe religije pokazivale, a i daqe to ~ine, izuzetnu sklonost da svoje zajednice obave`u na {to ve}u dru{tvenu jednakost i ekonomsku solidarnost, zbog ~ega su se ~ak i od nekih u~enih orijentalista tretirali kao neprijateqi kapitalisti~kom svetu. 4 Promene koje su se dogodile u posledwoj deceniji pro{loga veka treba da nam budu ozbiqna opomena i prava lekcija. RELIGIJA I SVECI. Op{te je mesto, kada se govori o Islamu, da on nema crkvu. Boqe je ipak, i ta~nije, re}i da on nema crkvenu hijerarhiju, ali ono {to ga pribli`ava Pravoslavqu i razlikuje obe konfesije od Katoli~anstva jeste da nemaju jedinstveni verski centar, problemati~nu instituciju, tzv. papinstvo. Umesto po{tovawa pape, koje se ~esto pretvara u obo`avawe "bo`jeg namesnika" na zemqi, tzv. narodni Islam i Pravoslavqe su razvili po{tovawe svetaca. 5 Sveti qudi su u obema relogijama naj~e{}e birani iz redova asketa, odnosno podvi`nika. Ali zvani~ni Islam, naro~ito vahibitski pokret, protiv toga se bezuspe{no bori, onako kako su se nekad u pravoslavnoj veri i kulturi borili oko ikona i wihovog zna~ewa ikonoklasti i ikonopoklonici. Kada je re~ o ovoj posledwoj borbi, neki, kao T. Ver, vide uticaj Islama koji zabrawuje slikawe `ivih stvorova i jer je kraq, odnosno halifa Jezid tri godina pre otpo~iwawa borbi izme u suprotstavqenih strana u Pravoslavqu naredio da se uklone sve slike-ikone iz wegovog kraqevstva. 6 Naravno, {to i T. Ver napomiwe, ne treba ispustiti iz vida ni ranije puritanske tendencije u Hri{}anstvu, pa se stoga mo`e govoriti i o obratnom uticaju. Naravno da se ovim usporedbama ne mogu iscrpsti jo{ neke sli~nosti izme u ove dve religije, ali se one, kao npr. institucije milosr a, ~ovekoqubqa, eshatologija i kosmolo{ka i eti~ka u~ewa, mogu posmatrati kao op{ta, odnosno tipolo{ka mesta u gotovo svim religijama i verama sveta. Makar u nekim svojim segmentima i strukturama. Tako e bi se pa`qivim ra{~itavawem pravoslavne i islamske dogmatike i teolo{ke literature, raznovrsnijim komparativnim razmi{qawem ovaj ponu eni ~itaocima skromni inventar zajedni~kih ideala ali mo`da za dana{we vreme ponekad i zabluda u ovim dvema verama, mogao 4 Videti u A. Guillaure, Islam, Pelican books, Na ar. "valija", jednina "vali". 6 T. Ware, op. cit., p. 38.

45 Na putu do zajedni~kog otkrivenog Boga 45 i zna~ajnije pro{iriti. Dobra voqa je, ipak, za svaku star odlu~uju}a. Zato, uvek vaqa dr`ati na pameti da nas razlike ne razdvajaju ve} samo oboga}uju i da je svet dovoqno prostran i {tedar za razumne i sno{qive qude. Prof. Rade BO@OVI], Ph.D. ON THE ROAD TO THE COMMON REVEALED PINE (ORTHODOXY AND ISLAM) The summary In the last decade, the Balkans have faced another religious conflict, cause by both internal and external facts. Unfortunately, this was not an exemption. The religious military conflict still lasts among the Christian world itself. It is happening because of the extreme intellectuals and uneducated, non-tolerant priests. Being at the border line with Islam, the Orthodoxy, as well as Islam can not observe some interesting spiritual religious values, that clearly bring them together. This is happening although, even during the Roman Empire in some western-christian circles, the Islam was marked as a orthodox schism. It seems probable that all this make possible to understand better why in the past the Orthodox population had more easily converted to Islam, comparing with the member of the other confessions. From that point of view, the institutions of love, sin, unity, social justice, respect of the saints had been observed in both religions.

46 46 I s t o r i j s k i z a p i s i

47 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN Prof. dr Sima M. ]IRKOVI]* ARCHIEPISCOPUS CRAYNENSIS U istoriografiji o V lateranskom koncilu ( ) jedan u~esnik je u dva maha privla~io pa`wu. Prvo svojim opozicionim stavom prema papskoj buli koja je trebalo da obezbedi reformu u crkvi, a zatim svojom dijecezom, koja je zbuwivala izdava~e saborskih akata i kasnije istra`iva~e. Zabele`en je kao Hieremias, archiepiscopus Craynensis, ponekad Crainensis, ali kako je ime bilo tu e i nepoznato prepisiva- ~ima i izdava~ima akata pretvaran je i u Tranensis i ~ak Arianensis. U nekim od kasnijih izdawa pogre{nim {tampawem potpuno je zamagqen wegov identitet. 1 Kad su se kriti~ki istra`iva~i krajem XIX veka pozabavili ovom li~no{}u, stara istorija crkve u Iliriku (Illyricum Sacrum) zavela ih je na krivi put jer Farlati je posumwao u postojawe ovog Jeremije znaju}i za Makarsku Krajinu, gde nije bilo nikakave arhiepiskopije. Na pravo re{ewe ih je uputio slu~aj Jeremijinog zna~ajnijeg prethodnika Andrije Zamometi}a (u stvari: Jamometi}a), koji je bio arhiepiskop krajinski Iz akata o wegovom postavqewu postalo je jasno da je re~ o dijecezi pored Skadarskog jezera. I Andrija Jamometi} je nastupio kao opozicionar time {to je nastojao obnoviti u Bazelu koncilski pokret i staviti papu pod uticaj op{teg crkvenog sabora. 2 * Autor je redovni ~lan Srpske akademije nauka i umetnosti, Beograd. 1 E. Guglia, Studien zur Geschichte des V. Lateranenconcils ( ), Sitzungsberichte der philosophish historischen Klasse der Kaiserlichen Academie der Wissenschaften 140 (1899) X, 1-34; E. Guglia, Studien zur Geschichte des V. Lateranenconcils. Neue Folge, Sitzungsberichte der philosophish historischen Klasse der Kaiserlichen Academie der Wissenschaften 152 (1906) III, U drugom nastavku (str. 37) autor je izneo da je na devetoj sednici (1514) arhiepiskop krajinski uskratio svoj placet na ono {to odstupa od prava, a i zbog toga {to se projekat bule bavi nepotrebnim a zanemaruje op{te stvari (non placere ea que deviant a jure et etiam quia providetur quoad multa non necessaria et generalia omittuntur). Bilo je svega 10 glasova protiv od 140 u~esnika, ali doga aji na koncilu su daleko od na{e teme. 2 O Andriji Jamometi}u up.: Jamometi} Andrija, Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb 1988, (I. Kampu{). Iz bibliografskih podataka saznajem da su se bar dva

48 48 I s t o r i j s k i z a p i s i Oba do sada spomiwana arhiepiskopa bila su titularna, - za vreme dok je Andrija bio krajinski prelat wegovo sedi{te je palo pod tursku vlast (1479) - pa nije padala u o~i neprirodnost situacije: dve katoli~ke arhiepiskopije stojale su jedna pored druge na malom prostoru, sedi{ta im je razdvajala planina; na morskoj obali bio je Bar a na obali Skadarskog jezera Pre~ista Krajinska. Pri tome je Barska arhiepiskopija u me uvremenu uspela da povrati jurisdikciju nad katolicima u unutra{wosti Balkanskog poluostrva, 3 tako da je formalno gledano podru~je krajinskog arhiepiskopa obuhva}eno bilo jurisdikcijom barskog arhiepiskopa koji se po~iwe nazivati primas Serbie (1475, zatim redovno u XVI veku). Ali, krajinski arhijereji nisu uvek bili titularni, bio je period u kome je stara i po kultu svetog Jovana Vladimira slavna crkva Pre~iste Krajinske bila sedi{te mitropolita ili arhiepiskopa. O tome ima savremenih svedo~anstava koja se odnose u po~etku na zetske mitropolite iz sklopa Srpske pravoslavne crkve, a zatim, od sredine XV veka, na prelate pod papskom jurisdikcijom, ali sa isto~nim obredom i slovenskim bogoslu`ewem. Zahvaquju}i studijama Milana [uflaja, Iva Stjep~evi}a, Rista Kovijani}a i Ivana Bo`i}a, postali su poznati neki momenti razvoja ove arhiepiskopije pre no {to je postala titularna, i, {to je jo{ va`nije, rasvetqene su op{te okolnosti u kojima je nastala. Mo`e se ~ak sastaviti nepotpuna lista arhiepiskopa: Sava, Grk raniji episkop Termopila u Gr~koj; Pavle Du{man, Albanac poreklom, prvo paroh u Trevizu, zatim episkop u Sva~u i Drivastu. Sumwi~en je bio da "gr~koj" crkvi daje preimu}stvo nad rimskom; Jovan iz Kandije (Krit), Grk koji nije znao latinski pa se morao slu`iti tuma~em kod sklapawa ugovora sa podru~nim katoli~kim sve{tenikom; 5 strana autora bavila Andrijinom dijecezom: S. Schlecht, Andreas Zamometi} und der Basler Konzilversuch vom Jahre 1482, Paderborn 1903, prema autoru iz nap. 1 ima poseban ekskurs o Archiepiscopatus Craynensis. J. Petersohn. Zu Personalakten des Kirchenrebellen. Name, Herkunft und Amtsprengel des Basler Konziliniziators Andreas Jamometi} (+ 1484), Zeitschrift für historische Forschung 13 (1986). Obe studije su mi ostale nepristupa~ne. U posebnom prilogu E. Guglia, Craynensis Tranensis, Mitteilungen des Instituts für österreichische Geschichtsforschung 21 (1899) , znao je samo jo{ jednog arhiepiskopa Krajine, Andreas iz 80- ih godina XV veka, {to }e svakako biti Andrija Jamometi}. 3 Up: I. Bo`i}, O jurisdikciji kotorske dijeceze u sredwovekovnoj Srbiji, Spomenik SAN 103, Odeqewe dru{tvenih nauka 5 (1953) (= Nemirno Pomorje XV veka, Beograd 1979, 15-25). O op{tem polo`aju katolika: S. ]irkovi}, Katoli~ke parohije u sredwovekovnoj Srbiji, Rabotnici, vojnici, duhovnici. Dru- {tva sredwoveklovog Balkana, Beograd 1997, M. [ufflay, Die Kirchennzustände im vortürkischen Albaninen. Die orthodoxe Durchbruchszone im katolischen Damme, Illyrisch-albanische Forschungen I, München Leipzig 1916, Sa`eto i u: M. {ufflay, Srbi i Arbanasi (njihova simbioza u srednjem vijeku), Beograd 1925, R. Kovijani}, O zetskom mitropolitu u Pre~istoj Krajinskoj, Glasnik cetiwskih muzeja 1 (1968) 89-93; I. Stjep~evi}, Prevlaka, 40.

49 Archiepiscopus Craynensis Andrija Jamometi}, Hrvat poreklom, titularni arhiepiskop, koji je s Krajinom imao malo veze; _ Fran~esko Kvirini; Jeremija. Milan [uflaj je naga ao da se krajinska arhiepiskopija ugasila ubrzo posle Jamometi}eve smrti, {to se pokazalo neta~no, a da je osnovana pre 1446, kada je neki Teodosije, pomi{qao je na igumana manastira u Krajini, postavqen za arhiepiskopa. Naveo je dokumenat iz u kome se spomiwe archiepiscopus Sclavonensis de Craina, na kojega su se `alili da je silom prigrabio posede crkve svete Marije od Gorice u Bojani. 7 Prethodni podatak iz u kome se spomiwe metropolita Craine povezivao je sa pravoslavnim jerarsima Zete. Pitawe o po~ecima katoli~ke arhidijeceze u Krajini postaje jo{ zamr{enije kad se uzme u obzir nezapa`eni podatak iz Dubrova~kog arhiva sa potpuno nepoznatim mitropolitom Varlamom, koji je bio aktivan , a verovatno i ne{to ranije. On je sigurno rezidirao u crkvi Pre~iste Krajinske, ali nije jasno pod ~ijom je jurisdikcijom bio. U Dubrovniku je pre sastavio testamenat Dabi`iv Moneta ili Moneti}, kako je u dokumentu naveden, i imenovao je tri izvr{ioca (epitropa) toga testamenta. 8 Prvi je bio dubrova~ki vlastelin Frano Bene{i}, drugi je bio dubrova~ki srpski kancelar Nik{a Zvijezdi}, a tre}i bli`e nepoznati \ura{ Stjepanovi}. Testator je bio u poslovnim vezama sa Bene{i}em, kod kojega se u pokladu na{lo 58 dukata i dva srebrna poslu`avnika. Taj novac i stvari Dabi`iv je zave{tao Pre~istoj Krajinskoj. Po imenu sude}i Dabi`iv je pripadao nekoj grani porodice Moneta, koja je u svoje pretke ubrajala \ur a I Bal{i}a i kraqa Vuka{ina, ~ijom je }erkom \ura bio o`ewen. Zahvaquju}i istra`ivawima Ivana Bo`i}a poznati su neki momenti iz istorije te porodice, uglavnom u vezi sa sporovima oko patronatskog prava nad crkvama i wihovim dobrima. 9 Naime, Olivera, k}erka kraqa Vuka{ina, podigla je crkvu svete Marije u selu Lorencu (mesto je ostalo nepoznato) i obdarila je posedima koji su kasnije uve}ani poklonima Bal{e III. Iza Olivere ostala je k}erka Jelisanta, koja je imala unuku Jelenu, udatu za Rajka Monetu, vlastelina Bal{e III. Posle smrti gospodara Rajko je stupio u mleta~ku slu`bu i dobio pronije. Za na{u temu ima zna~aja ~iwenica da je on tra`io od mleta~kog Senata da bude postavqen za prokuratora ugro`enih srpskih crkava na Skadarskom jezeru. Rajko je umro izme u i i ostavio je za sobom `enu Jelenu i sinove Nikolu, Jakova i Mom~ila. Nijedan od wih nije povezan sa Dabi`ivom, 6 Istorija Crne Gore II, 2, Titograd 1970, ( I. Bo`i}), gde je osvrt i na druge arhiepiskope i literaturu o wima. 7 M. [ufflay, nav. delo, Dr`avni arhiv Dubrovnik, Distributiones testamentorum 14 fol. 104, tekst je reprodukovan u prilogu ove rasprave. Sam testamenat Dabi`iva nisam na{ao u svojim ispisima. 9 I. Bo`i}, Zeta i Mrwav~evi}i, Prilozi KJIF 42 (1976)

50 50 I s t o r i j s k i z a p i s i koji bi po vremenu sastavqawa testamenta pre pripadao generaciji Rajka Monete nego wegovih sinova. Za na{u temu ima izvesnog interesa veza Rajkovih potomaka sa arhijerejima u Krajini. Desilo se da je mleta~ki skadarski knez ustupio crkvu i posede, na koje su po pravu nasle a patronata pretendovali `ena i sinovi Rajka Monete, pravoslavnom popu ]inaku od Mrkojevi}a, koji je pre- {ao na mleta~ku stranu i zbog toga izgubio posede dobijene od srpskog despota i vojvode Stefana Vuk~i}a. Izbila je zbog toga parnica u kojoj su naslednici Rajkovi svoja prava dokazivali i pomo}u dokumenata me- u kojima su bile i ~etiri }irilske poveqe. Suparni~ka strana je tvrdila da su "krajinski mitropoliti postavqali sve{tenike i po tim wihovim crkvama" i da su te crkve obdarivane bile i od strane drugih ne samo predaka porodice Moneta. Sasvim je sigurno da se u tom argumentisawu ra~unalo sa srpskim krajinskim mitropolitima. S tim u vezi vaqa podsetiti da je Koj~in Crnojevi} u pregovorima o prihvatawu mleta~ke vrhovne vlasti u decembru molio da venecijanske vlasti ne dozvole da se "crkvama i kalu erima na Skadarskom jezeru" uzimaju prihodi i dobra i da se ne dozvoli seqacima da ih prigrabquju. 10 Ove ~iwenice nagla{avam zbog toga {to posredno govore o tome da su krajinski arhijereji jo{ uvek oni iz sklopa srpske patrijar{ije. Postavqa se pitawe: Da li je onda archiepiscopus sclavonensis de Craina iz 1446, na kojega je skrenuo pa`wu [uflaj, 11 zaista papski prelat - Titula bi govorila u prilog tome, dok bi testamenat Dabi`iva Moneti}a to dovodio u pitawe. Varlam je sigurno rezidirao u Pre~istoj Krajinskoj, jer se uz wega kao primaoci legata pojavquju ikonom i nastojnici te crkve. Wegova titula je mitropolit, a titulisawe sve{tenika sa dominus pop Nicolaus Dragani ne zna~i mnogo, jer su i katoli~ke glagoqa{e titulisali sa "pop". U stvari, mi i nemamo sredstva da razlikujemo papskog ili patrijar{ijskog jerarha jer se ni{ta spoqa ne mewa, a dokumenat ne govori o tome ~ijoj se juridsikciji na{ mitropolit pokoravao. ^iwenica da je Dabi`iv ostavio dva dukata dubrova~koj katedrali govori o tome da je on postao katolik, a ne govori o konfesiji svih onih kojima je ne{to zave{tao. [uflajevo razlikovawe pomo}u titule: mitropoliti su pravoslavni, arhiepiskopi su papini, ima osnova u toliko {to su papski prelati u dokumentima uvek arhiepiskopi, ali arhiepiskopi su ponekad i zetski mitropoliti u srpskoj terminologiji. U mestu Koporiwu prepisan je letopis "povelenijem preosve{tenago arhiepiskopa zetskog kir Josifa". 12 U to vreme je papski krajinski arhiepiskop bio Sava, biv{i termopilski episkop, a Josif je o~igledno bio izvan svoga sedi{ta. Arhiepiskopsku titulu nosio je po~etkom XV veka i zetski mitropolit Arsenije, a krajem toga veka Vavila je nekad nazivan mitropolitom, nekad arhiepiskopom. 13 Izjedna~avawe mitropolita i ar- 10 I. Bo`i}, Zeta i Mrwav~evi}i, M. [ufflay, nav. delo, , nap Q. Stojanovi}, Stari srpski zapisi i natpisi I, Beograd 1902, br. 301, str Q. Stojanovi}, Stari srpski zapisi i natpisi I, Beograd 1902, br. 201 i 202, str.

51 Archiepiscopus Craynensis 51 hiepiskopa nalazimo i u jednoj poveqi cara Du{ana iz 1347, u kojoj se spomiwe dogovor s arhiepiskopom ohridskim Nikolom i "arhiepiskopom skopskim rek{e mitropolitom kir Joanom". 14 Nema sumwe da je rimska stolica od ove arhiepiskopske titule polazila kad je imenovala svoje prelate u Zeti, kao {to je polazila od dotada{we prakse u Srpskoj crkvi da sedi{te jerarha bude u manastiru a ne u gradu. Ovo posledwe istakao je ve} M. [uflaj govore}i o po~ecima nove katoli~ke arhiepiskopije. Ipak, ima indicija da je Varlam papski arhijerej u Krajini. Zna~ajna je ~iwenica da se on i wegovi qudi iz Pre~iste Krajinske za dokumente obra}aju skadarskom knezu i wegovim slu`benicima, a da se u isto vreme (po~etak 1450) mitropolit, koji je gospodar Lu{tice, nalazi negde sa despotovim namesnikom Vukom Biomu`evi}em. Jedan Bjelopavli} je bio u Dubrovniku osumwi~en da je ukrao kowa, pa je brane}i se pred dubrova~kim vlastima obe}ao da }e pribaviti dokaze da je do kowa do{ao legalnim putem kupovinom: offero me ire ad Vuch Biomuseuch et ad mitropolitum dominos illius contrate Lustize. 15 Siguran dokaz to nije, ali poja~ava pretpostavku [uflaja da su papski jerarsi u Pre~istoj Krajinskoj bili i pre Save, da su pre wega bili Varlam i Teodosije. Ali, neuporedivo va`nija od toga hronolo- {kog i prosopografskog detaqa je ~iwenica da su osvetqene op{te okolnosti u kojima je do{lo do dihotomije usled koje je zetska mitropolija u Budvi, Vrawini (i kasnije na Cetiwu), nastavila pravoslavne tradicije crkve, kojoj je pripadala od godine, dok je krajinska arhiepiskopija u sebi otelovqavala rezultate ujediwewa crkava ostvarenog na saboru u Firenci godine. U konfesionalno homogenim sredinama kakav je bio Carigrad u decenijama uo~i pada sudbina unije zavisila je od carske i crkvene vlasti, u krajwoj liniji od struje koja je preovladala i nametnula svoj stav. 16 Druk~ije je bilo u perifernim sredinama gde su katolici i pravoslavci `iveli naporedo, u znatnoj meri izme{ani na istoj teritoriji ili unutar zidina jednoga grada. Sredwovekovna Zeta je bila upravo takva oblast u kojoj su gradovi i wihovi distrikti bili katoli~ki, naj- ~e{}e sedi{ta episkopa (u Baru arhiepiskopa), dok je zale e bilo obuhva}eno zetskom episkopijom (od 1346 mitropolijom). Doseqenici iz zale a bi i u gradovima sa~uvali svoju veru u jednoj ili dve generacije. Za wihove potrebe su ponegde osnivane crkve kao u Ulciwu i Budvi. U Kotoru se de{avalo, bar u XIII veku, da oba episkopa zajedno nastupe kad je trebalo uzeti zakletvu od stanovnika. Tako su po tekstu poveqe iz zetski episkop Neofit i kotorski episkop Marko izneli reli- 64; br , str Up.: M. Jankovi}, Episkopije i mitropolije srpske crkve u sredwem veku, Beograd 1985, Up.: \uri} - S. ]irkovi} - V. Kora}, Pe}ka patrijar{ija, Beograd 1990, Dr`avni arhiv u Dubrovniku, Diversa Cancellariae 62 f. 25, 12. II 1450; K. Jire~ek, Istorija Srba II, 397, nap O odnosu Srbije up.: M. Spremi}, Srbi i Florentinska unija crkava godine, Zbornik radova Vizantolo{kog instituta (1976)

52 52 I s t o r i j s k i z a p i s i kvije i pod zakletvom ispitivali gra ane o naslednicima patronata crkve svetog Luke. 17 Prirodno bi bilo da je sve~ano progla{ewe obnovqenog jedinstva hri{}anskih crkava u Firenci 6. jula otvorilo put ve}em pribli`avawu sve{tenstva i vernika na terenu. To se, me utim, nije desilo, do{lo je do o{trije diferencijacije, pa i do udvostru~avawa dotle jedinstvene zetske mitropolije. Ovakav tok doga aja mo`e se razumeti na pozdaini politi~kih prilika u godinama posle Firentinskog sabora. Progla{ewe unije vremenski se poklopilo sa turskim osvajawem ve}eg dela dr`ave despota \ur a Brankovi}a, {to je otvorilo put borbama za vlast nad Zetom, koja je ostala po{te ena od Turaka. Zemqa je postala popri{te rata izme u bosanskog vojvode Stefana Vuk~i}a Kosa~e i Venecije, kojoj je despot \ura poverio odbranu svojih gradova. U trogodi{woj borbi Stefan Vuk~i} je privremeno zavladao Barom, ozbiqno je ugrozio Budvu, pridobio privremeno ratni~ke dru`ine na ~elu sa Crnojevi}ima. Koliko se iz malobrojnih dokumenata vidi, crkvene ustanove i wihova dobra bili su ugro`eni, promena vlasti je ~esto povla~ila promenu na mestu vlasnika. Mleta~ka vlast je u ratu jo{ vi{e nego ranije u mirnodopskim prilikama podr`avala stvar katoli~ke crkve i wenog sve{tenstva. Na uravnote`eni i objektivan stav bivala je prinu ena u vreme kad bi nastojala pridobiti na svoju stranu Crnojevi}e, koji su nastupali kao za{titnici pravoslavne crkve i wenog sve{tenstva. Ve} je citiran zahtev Koj~ina Crnojevi}a iz da se za{tite crkve oko Skadarskog jezera i wihova dobra. 18 Tek {to su se bila sti{ala neprijateqstva izme u Stefana Vuk~i}a i Venecije planula su nova izme u despota \ur a i Venecije, koja je odbijala da vrati primorske gradove. 19 R avi odnosi izme u lokalnih vlasti, a od i vojne operacije na tlu Zete, morali su uticati i na crkvene odnose. U tim godinama se jaz me u konfesijama produbio i savremenici su postali svesni posledica rascepa. To je postalo vidqivo kad su mleta~ke vlasti stupile u pregovore sa Crnojevi}ima i "op{tinama i dru`inama" koje su ih sledile. Kad se u septembru kod manastira svetog Nikole na Vrawini okupio zbor onih koji su zajedno sa Stefanom Crnojevi}em bili spremni da prihvate mleta~ku vrhovnu vlast, na wemu se odlu~no zahtevalo "da ne bude nijedan sve{tenik ili episkop ili arhiepiskop Latin nad na- {im crkvama, ve} da od na{e vere budu stare{ine nad na{im crkvama". Jedan drugi zakqu~ak toga skupa izi~ito spomiwe i krajinskog katoli~kog prelata: "na{a je voqa da ne mo`e biti arhiepiskop latinski u Krajini, ve} samo da se postavqa mitropolit slovenske vere, po{to se 17 Up.: S. ]irkovi}, Parnica o crkvi svetog Luke u Kotoru, Nau~ni skup Crkva svetog Luke kroz vjekove. Zbornik radova, Kotor 1997, I. Bo`i}, Zeta i Mrwav~evi}i, Politi~ka zbivawa tih godina precizno su opisana u Istorija Crne Gore II, 2, Titograd 1970, (I. Bo`i})

53 Archiepiscopus Craynensis 53 onaj mitropolit Krajine naziva mitropolit Zete i on postavqa na{e akone i sve{tenike i bez toga ne mo`emo biti". 20 Iz navedenih zahteva se mo`e zakqu~iti da je latinski nadbiskup krajinski u svome delovawu bio ograni~en na katoli~ke sredine koje su ve} odranije bile u okviru starih gradskih episkopija. Veoma je retko izlazio iz tih okvira. O tome se mo`e ne{to saznati iz ugovora koji je arhiepiskop Jovan iz Kandije sklopio sa Matejom Pautinovim, koji je bio "sve{tenik }irilica" (presbyter Matheus chiuriliza), katoli~ki sve{tenik slovenskog bogoslu`ewa, i da je delovao kod kapele svete Trojice, iznad Kotora, gde su nekad bili isposnici. Isti Matej je bio i sve{tenik u ]ekli}ima, {to je nesumwivo podru~je plemena. Ugovori sa ovim popom bacaju svetlo i na na~in rada latinskog nadbiskupa koji nije znao latinski, ve} je morao potra`iti prevodioca u li~nosti jednog najamnika iz kotorske tvr ave. 21 Iz onoga {to je do sada objavqeno mo`e se zakqu~iti da je sjediwewe crkava progla{eno u Firenci imalo ja~eg odjeka u gradovima, gde su pojedinci, kao Stefan Kalo ur evi}, slovenski tuma~ i kancelar kotorski, bili skloni da u svojim zadu`binama spajaju pravoslavne tradicije sa katoli~kim ikonografskim re{ewima i goti~kim stilskim sredstvima. Wegovu crkvu u Mr`epu sa freskama vizantijskog stila, kojima su pridru`eni katoli~ki svetiteqi, sa latini~kim, gr~kim i }irili~kim natpisima majstorski je opisao Vojislav J. \uri} u posthumno objavqenom radu. 22 Sude}i po na{im oskudnim dokumentima unija iz je ve}i uticaj izvr{ila na kulturu, nego na crkvenu ogranizaciju. PRILOG Bele{ke o izvr{ewu testamenta Dabi`iva Moneti}a, potomka Bal{i}a i kraqa Vuka{ina, Dubrovnik 6. decembra i 2. januara godine Distributio testamenti Dabisivi Monetich cuius sunt epitropi ser Franciscus de Benessa, Nixa Stella et Giurach Stiepanouich, facta ut infra, videlicet et primo: 20 Item dixe che non sia algun prete over vescovo over arcivescovo Latin sorra le nostre chiexie, ma cheli siano dela nostra fede superiori de le nostre chiexe /... / et volemo de quele non poder esser arcivescovo Latin in Craina, noma desse messo bitropoliti de la fede schiava, perchie quello bitropoliti de Craina se chiama bitropoliti de Xenta et lui mete li nostri zagi et preti e senza celo non podemo esser. [. Ljubi}, Listine ob odno{ajih Ju`noga Slavenstva i Mleta~ke Republike X, Zagreb 1891, R. Kovijani}, O zetskom mitropolitu u Pre~istoj Krajinskoj, Glasnik cetiwskih muzeja 1 (1968) V. J. \uri}, U senci Firentinske unije: crkva sv. Gospo e u Mr`epu (Boka Kotorska), Zbornik radova Vizantolo{kog instituta 35 (1996) 9-55.

54 54 I s t o r i j s k i z a p i s i Die VI decembris 1449 Dompnus Ruscus de Saracha et canonici et decimarii sancte Marie Antonius de Crieva confessi fuerunt habuisse et recepisse a suprascripto ser Francisco de Benessa pro decima ducatos duos... II duc. Die II januarii 1450 Procuratores domini Varlam metropoliti, Iuani Ostronos iconomi et Rados Pischanech officialium, rectorum et gubernatorum ecclesie sancte Marie de Craina, videlicet dominus pop Nicolaus Dragani et Bochadnus Odea de Craina, prout de procura patet, publico instrumento scripto et publicato Scutari manu Dominici condam Zanpetri a Scrofa, civis Veneti, publici imperialis auctoritate notarii et cancelarii Scutari in 1449 die 4 decembris et recomendato per literas patentes domini comitis et capitanei Scutari datas Scutari die utsupra 4 decembris facientes fidem de legaliteate notarii, dicto procuratorio nomine confessi fuerunt habuisse et recepisse a suprascripto ser Francisco de Benessa epitropo ut supra dante et et soluente secundum legatum testamenti ducatos quinquagintaocto auri et tacias argenti ponderis unciarum XI albas. Quos denarios et quas tacias ductus ser Franciscus habuerat i depositum a dicto condam Dabisiuo testatore prout apparet in diversis notarie. Renuntiantes. Et volunt idcti procuratores quod dicta obligatio dicti depositi cassetur pro cautela dicti ser Francisci. Dr`avni arhiv Dubrovnik, Distributiones testamentorum 14 fol Academician Sima M. ]IRKOVI] ARCHBISHOP CRAYNENSIS The Summary In the years following the proclamation the Church Union in Florence (6 July 1439), when Venice fought the landlors of the Hinterland (Voivode Stefan Vuk~i} and Despot Djuradj Brankovi}), the Metropolitanate of Zeta was split into two parts. One part was the Orthodox Archbishopric with its seat at the monastery of Vranjina (later in Cetinje), the other the Catholic Archbishopric with its seat at the monastery of Pre~ista Krajinska on the shores of Lake Skadar, where the Orthodox Metropolitans had resided since the end of the 14 th century. To the known list of the Catholic archbishops of Krajina, the author has added the names of Varlam at the beginning ( ) and Jeremiah (Jeremija) at the end ( ).

55 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN Dr Novak CRNOGORSKO-PRIMORSKA MITROPOLIJA I NASTANAK DR@AVE CRNE GORE Hristos nas je oslobodio za slobodu. Stojte, dakle, ~vrsto i ne pot~iwavajte se opet ropskom jarmu. 1 Srpske zemqe u ranom sredwem vijeku, nakon nekoliko poku{aja da se otmu izme u Vizantije i Bugara, kona~no su krajem XII i po~etkom XIII vijeka stekle punu dr`avnu nezavisnost u ujediwenoj dr`avi velikog `upana Stefana Nemawe. Nalaze}i se na razme i isto~nog i zapadnog hri{}anstva, nametao se izbor od sudbinskog zna~aja - kako rije{iti crkveno-dr`avni polo`aj izme u Carigrada i Rima. Nemawin sin Sveti Sava postigao je autokefalnost srpske crkve, {to je prije svega zna~ilo i dr`avnu i crkvenu emancipaciju kako od Rima tako od Carigrada. U vjersko-politi~kom pogledu Srpska dr`ava ostala je na Istoku, u isto~nopravoslavnoj crkvenoj sferi, a gledano iz Carigrada ona je bila na Zapadu, u neposrednom susjedstvu sa Rimskom crkvom. Blagodare}i Svetom Savi, Srbi su se u~vrstili u pravoslavnoj vjeri a da nijesu postali Vizantinci, a na granici sa rimokatolicima sa~uvali su se od wihovih krutih crkveno-dogmatskih shvatawa. Putem kojim je ukazala neponovqiva li~nost Svetog Save, utvrdio se srpski narod u svojoj duhovnoj i kulturno-etni~koj samobitnosti, a da ne bude izolovan ni u dr`avnom ni u crkvenom pogledu. Temeqno reformi{u}i i organizuju}i Srpsku pravoslavnu crkvu, od osam episkopija koje je osnovao Sveti Sava (1219, 1220), wih ~etiri, Budimqanska, Humska, Zetska i Dabarska zahvatale su ve}e ili mawe teritorije dana{we Crne Gore. Budimqanska episkopija u Ra- {koj, kao i od mora udaqeniji krajevi zetske i humske episkopije, jed- * Autor je nau~ni savjetnik u penziji, Podgorica. 1 Sv. apostola Pavla poslanica Galatima (5,1).

56 56 I s t o r i j s k i z a p i s i nako su na perspektivi i u sadr`aju istorije Crne Gore - kao {to je i primorski pojas Zete. Me utim, Zeta, a osobito weno primorje, jeste onaj prostor gdje se intenzivno su~eqavalo srpsko pravoslavqe sa rimskim katoli~anstvom. Postojanost pravoslavqa na toj "vratnici Srbije" vazda je bila mjera kulturno etni~ke i politi~ko etni~ke postojanosti srpskoga naroda na tome prostoru i uop{te. Zetsku episkopiju Sv. Sava je smjestio na ostrvu Prevlaci u Boki Kotorskoj, na mjestu nekada{we benediktinske opatije Sv. Mihaila. Iz ovoga polo`aja Srpska crkva odnosno wena Zetska episkopija mogla je da se u~vr{}uje i sna`i pravoslavqe prema susjednim katoli~kim dijecezama. Ako su vladari Nemawi}i na odre eni na~in podr`ali i favorizovali pravoslavqe, nema govora ni o kakvim pritiscima ili nasilnom potiskivawu katoli~anstva za prve ~etiri generacije kraqeva Wemawi}a. Tek za vladavine cara Du{ana pravoslavqe je (sredina XIV vijeka) zakonom progla{eno za dr`avnu vjeru, ali je ipak strogo po{tovana autonomija rimokatoli~kih podanika. Me utim, Wemawi}i su, iz razloga dr`avne kohezije, sna`no podr`avali Barsku arcibiskupiju u wenom vjekovnom odbijawu da se pot~ini jurisdikciji Dubrova~ke nadbiskupije. O tome je rje~it primjer kada je Barska nadbiskupija godine odbila da primi izaslanike Dubrova~ke nadbiskupije, a gra ani Bara, katolici, otjerali ih povicima: "[to je papa, na{ gospodin kraq Uro{ je nama papa". Pretpostavqaju}i, dakle, svoga kraqa rimskome papi, katoli~ka crkva se ovdje jasno potvr uje kao pozitivan faktor dr`avne politike Wemawi}a. Na svaki na~in, tamo gdje je bilo ~vr{}e ukorijeweno, kao u barskoj i kotorskoj dajecezi, katoli~anstvo se nepokolebano odr`alo. U Zeti je zaista bilo vjerskih pritisaka i progona, ali su oni do{li upravo od katoli~ke strane. Poslije raspada Du{anova carstva, a naporedo sa navalom Turaka na na{e zemqe, u zetskom primorju je nastupila te{ka prozelitska akcija Rimske crkve. Naime, Mleta~ka Republika, za koju je osigurawe pomorskog puta Jadranom bilo pitawe samog opstanka, vodila je po~etkom XV vijeka te{ke ratove sa Turcima oko Skadra. Mle~ani su zagospodarili Kotorom (1420) i zetskim primorjem do Bojane. Pod okriqem mleta~ke vlasti uslijedila je prozelitska akcija katoli~ke crkve u na{em primorju. Katoli~ka akcija gotovo je istisla pravoslavqe u humskom primorju. U zetskom primorju, pak, Rimska crkva imala je djelimi~an uspjeh. Podr`avana i podsticana od nove mleta~ke vlasti, katoli~ka crkva je ovladala sjedi{tem Zetske mitropolije u Boki, a zatim }e, iako te`e, ovladati i sjedi{tem iste Mitropolije u Pre~istoj Krajinskoj. Nakon potiskivawa zetske pravoslavne mitropolije iz Boke, Mle~ani su jednoga dana u manastiru na Prevlaci otrovali svih 72 monaha. Te{ki prozelitski pritisak nastavila je katoli~ka crkva u zetskom primorju i kasnije. Poznati su protesti Stefana Crnojevi}a i prazna obe}awa mleta~koga Senata da ne}e preduzimati ni{ta protiv srpskih pravoslavnih sve{tenika od Kotora do Qe{a. Nijesu pomagali ni protesti seqaka Krajine mleta~kome Senatu, da se ne primoravaju da pla}aju da`bine latinskome bi-

57 Crnogorsko-primorska mitropolija i nastanak dr`ave Crne Gore 57 skupu, jer oni imaju "srpske episkope i sve{tenike kao {to su ih uvijek imali". Uz direktnu podr{ku mleta~ke vlasti, katoli~ka crkva je potisla pravoslavqe iz jednog dijela zetskog primorja. Ipak, uzeto u cjelini, Srpska pravoslavna crkva u zetskom primorju postojano se odr`ala. Prognana od Mle~ana sa Prevlake, pa iz Pre~iste, katedra Zetske mitropolije smjestila se u manastiru Sv. Nikole u Vrawini. Odavde, pod pritiskom Turaka, selila se u manastir Kom, pa na Obod i kona~no godine u manastir Sv. Gospo e koji je podigao Ivan Crnojevi} na Cetiwu, gdje je kao Crnogorsko-primorska mitropolija trajno ostala. U situaciji bez izgleda, uo~i pada pod Turke (1496), Ivanov sin \ura Crnojevi} osnovao je godine prvu srpsku {tampariju na Obodu. Smisao i ciq toga istorijskog djela mogao je biti samo u tome - da se srpskom, crkvenom kwigom narod brani od nastupaju}e islamizacije, ali ne mawe i od neprekidnih prozelitskih poku{aja i pritisaka Rimske crkve iz susjednog mleta~kog primorja. * Najezda Turaka bila je zatorna za srpski narod. Od bitaka na Marici i na Kosovu 1389, Srbi su se neprekidno rvali sa Turcima sve do pada Budima godine. Drugi su se lako pokoravali, zato niko kao Srbi nije trpio turske progone, pokoqe, deportovawa u daleke krajeve Osmanskog Carstva gdje im se gubio trag, ru{ewe bogomoqa, paqewa i pusto{ewa imovine. Osipaju}i se pod udarima osvaja~a mnogi Srbi prihvatili su islam radi spa{avawa imovine, ali i usqed potrebe da se uklope u punopravne, kako bi osjetili i ispoqili svoju vrijednost i zna~aj. Od sredine XV vijeka, u stra{noj pometwi koju je izazvao pad Carigrada (1453), Srpske despotovine (1459) i Bosne (1463), srpski narod, koji je istrajavao u svetosavskoj pravoslavnoj vjeri, rasipao se u egzodus na sve strane. Na jednoj od tih strana, grupe sto~ara, slobodnih seqaka i sitnog plemstva bje`e iz pokorenih krajeva Ra{ke, Kosova, Bosne i dowe Zete u ne{to bezbjednije planinske predjele Crne Gore (gorwa Zeta), Brda i gorwu Hercegovinu. Cviji}eva etnografska i antropogeografska {kola utvrdila je da preko 95% stanovni{tva Crne Gore, Brda i Hercegovine ~ine naseqenici odnosno wihovi potomci uglavnom od po~etka XV vijeka. U ovoj brdsko-planinskoj oblasti, zbjeg naroda srpskog uobli~ava se u mawe zajednice kne`ine odnosno plemena, zbli`ava se i povezuje srodstvom i susjedstvom da lak{e podnese prevlast osvaja~a, te da bi se otimao od wegove vlasti. Poslije pada Crne Gore pod vlast Turaka (1496), Cetiwska mitropolija i daqe je vr{ila crkvenu jurisdikciju nad svojim starim podru~jem koje je u Primorju pripalo Mle~anima a u Dowoj Zeti i oko Skadra Turcima. Kako je padom sprskih zemaqa pod tursku vlast Srpska pravoslavna crkva izgubila autokefalnost, to je i wena Crnogorskoprimorska eparhija do{la pod jurisdikciju Ohridske arhiepiskopije. Obnovom Pe}ke patrijar{ije godine vaspostavqena je autokefalnost Srpske crkve na gotovo cjelokupnom etni~kom prostoru srpskog

58 58 I s t o r i j s k i z a p i s i naroda. U okviru jedinstvene Srpske crkve, Crnogorsko-primorska mitropolija na{la se u poziciji da u daqoj istoriji jednog dijela srpskog naroda odigra izuzetnu ulogu. Po gubitku samostalnosti Crna Gora je pripojena Skadarskom sanxaku. Dolaskom Skender-bega Crnojevi}a za crnogorskog sanxak-bega ( ) Crna Gora je izdvojena u poseban sanxakat. Budu}i kr{evita i siroma{na zemqa, nije se u woj mogao uvesti turski spahijsko-timarski sistem. Stoga je tada{wa Crna Gora (Karadag), od mleta~kih posjeda u Primorju do granica na Zeti i Mora~i, dobila posebni, filurixijski status. Kao slobodni seqaci filurixije, Crnogorci su godi- {we na doma}instvo pla}ali odre eni iznos, od kojeg je ve}i dio i{ao sultanu a mawi sanxak-begu. Filurixijska samouprava u unutra{wem razvoju pogodovala je uobli~avawu i ja~awu plemenske dru{tvene strukture, a to je imalo za posqedicu slabqewe neposredne turske vlasti. Vaqa re}i da je u XVI vijeku Crnu Goru zapqusnuo talas islamizacije, a to je zna~ilo opasnost za wen autonomni polo`aj. Islamizaciju je slijedio najprije glavarski dio po ugledu na granu Crnojevi}a koja je ve} krajem XV vijeka pre{la na islam. Dosta opasan efekat islamizacije bilo je tursko posijedawe Rije~koga Grada 40-tih godina XVI vijeka. Pored Podgorice Rijeka Crnojevi}a je postala upori- {te Turaka prijete}i da utvrde neposrednu vlast u Crnoj Gori. Ova okolnost uticala je da Crna Gora jo{ u ve}oj mjeri bude upu}ena na Kotor i wegovo tr`i{te, odnosno da od te strane ja~a mleta~ki uticaj. Prirodna brana punijoj islamizaciji Crne Gore bila je Srpska pravoslavna crkva, odnosno wena Crnogorsko-primorska mitropolija. Cetiwska mitropolija na{la se u povoqnoj poziciji da ostvaruje ulogu duhovnog, a sve vi{e i politi~kog centra svoga naroda. Pod vrhovni- {tvom Turaka, darovna poveqa Ivana Crnojevi}a Cetiwskom manastiru ostala je na snazi, pa je ovaj manastir sa~uvao a vremenom i pove}ao svoja imawa. Za ta imawa pla}ali su cetiwski mitropoliti relativno male sume, a taj porez i{ao je u sanxak-begov has. Cetiwsku mitropoliju mimoi{la je i ona "prodaja crkava i manastira" koja je zadesila Srpsku crkvu u ostalim oblastima. Naime, od kraja XVI vijeka turska vlast je izvr{ila te{ki finansijski pritisak na Srpsku pravoslavnu crkvu, name}u}i joj visoke tapijske da`bine, {to je bila posledica wenog politi~kog zaokreta prema hri{}anskom zapadu. Mnogi mawi manastiri prodati su u bescjewe, neki su ru{eni i od wihova kamena pravqeni bezistani i xamije, a mnoga manastirska bratija se razbje`ala. Cetiwski manastir bio je po{te en. Me utim, druga crkvena imawa u Crnoj Gori bila su izlo`ena nasrtaju susjednih muslimana. Crnogorski mitropolit Pahomije godine i{ao je u Carigrad, da moli sultana kako bi za crkvu spasio ribolovi{ta Komskog manastira, koja su bili oteli age Monasi Komskog i Vrawinskog manastira `alili su se sultanu godine na to {to susjedni spahije bespravno tra`e desetinu sa wihovih manastirskih imawa. Cetiwska mitropoija, me utim, preuzimala je imawa drugih manastira, naro~ito Rije~kog i Komskog, otpla}uju}i wihove dugove i otku-

59 Crnogorsko-primorska mitropolija i nastanak dr`ave Crne Gore 59 pquju}i ih od muslimana u ~iji su posjed bili pali. I na druge na~ine ekonomski je ja~ao Cetiwski manastir - kupovinama, poklonima, zavje- {tawima i sl. Cetiwski manastir dolazio je do svojine na ziratno zemqi{te, {ume, ispa{e, vinograde, mlinove, ku}e itd. Uz relativno povoqan ekonomski polo`aj Cetiwske mitropolije, kao i wen osobeni dru{tveni i politi~ki status kao natplemenske ustanove, i sama zemqa Crna Gora na{la se u jednom povoqnom geopoliti~kom polo`aju da postane jezgro budu}eg dr`avnog okupqawa jednog dijela srpskog naroda. Nalaze}i se, naime, na zapadnom rubu Turskog carstva, a u zale ini krajweg ju`nog mleta~kog posjeda na Jadranu - Crna Gora je na odre en na~in bila predmet interesovawa i brige obje strane: Turcima je svakako odgovarao mir i poslu{nost Crnogoraca, osobito u vrijeme wihovih ratova sa Mle~anima oko prevlasti na Jadranu i isto~nom Mediteranu, a Mle~anima je odgovarao autonomni status Crne Gore kao kakav-takav tampon od direktnog turskog pritiska na wihov primorski pojas od Boke Kotorske do ^awa, pa }e u ratovima protiv Turaka uvijek nastojati da Crnogorce pridobiju za saveznike. U takvoj geopoliti~koj poziciji, ve} po svome duhovnom pozvawu i dru{tvenoj ulozi, po dr`avnoj tradiciji Nemawi}a i Crnojevi}a koja je `ivjela u narodu a ~uvala je i sna`ila crkva - Crnogorsko-primorska mitropolija bila je istorijski predodre ena i pozvana da predvodi svoj narod. A taj narod, okupqen i duhovno krijepqen od svoje svetosavske crkve, utvrdio je svoju istorijsku vertikalu u vidu epskog predawa o svojoj slobodnoj i sre enoj dr`avi Nemawi}a, palome carstvu na Kosovu, obili}evskoj misli o osveti Kosova, {to }e ih kroz oslobodila~ku borbu generacijama voditi i nadahwivati. Turska vlast, naravno, nevoqno je prihvatana i trpqena, ali narod je vazda te`io da se toj vlasti otme. U svim mleta~ko-turskim ratovima tokom XVI i XVII vijeka plemena Crne Gore, Brda i Gorwe Hercegovine vi{e ili mawe aktivno su se anga`ovala na strani Mle~ana. Ipak vaqa primijetiti da su se u tim ratovima protiv Turaka aktivnije anga`ovala brdska nego crnogorska plemena. Pomenuti specifi~ni geopoliti~ki polo`aj plemena nahijske Crne Gore, wihov ne{to povoqniji autonomni status, kao i direktno duhovno i politiko vo stvo cetiwskih vladika, bile su okolnosti i razlozi za izvjesnu kolebqivost, ve}u obazrivost i uzdr`anost ovih plemena sve do pod kraj XVII vijeka. Sna`niji pritisak turskog feudalizma krajem XVI vijeka, obiqe`en ~iftlu~ewem i islamizacijom, izazvao je {iri otpor naroda, pa i u Crnoj Gori. U vrijeme austro-turskog ili Sisa~kog rata ( ) u na{im zemqama, Banatu, Hercegovini i drugdje, izbijali su politi~ku akciju razvio je pe}ki patrijarh Jovan me u brdskim i crnogorskim plemenima, a u vezi sa jednom {iroko spremanom akcijom u Italiji protiv Turskog carstva u Evropi. Tako e je srpska pravoslavna hijerarhija pregovarala sa rimskim papom o zajedni~koj borbi protiv Turaka, izra`avaju}i ~ak i spremnost na neku vrstu unije sa Rim-

60 60 I s t o r i j s k i z a p i s i katoli~kom crkvom. Uglavnom, u Sisa~kom ratu zaustavqena je turska ekspanzija, ali je posledica bila da je Srpska crkva umnogome izgubila dotada{we povjerewe Turaka. Ba{ u to doba dogodio se ispad skadarskog sanxak-bega Ali Memibegovi}a na Crnu Goru, ~iji je poku{aj da silom nametne hara~ zavr- {io wegovim te{kim porazom u Qe{kopqu (1603). Bio je to prvi sna- `niji nasrtaj lokalne turske vlasti na autonomni polo`aj Crne Gore. Nakon Sisa~kog ili Dugog rata, centralna turska vlast po{la je putem odre enog kompromisa sa otporom naroda, posebno u nekim grani~nim krajevima Carevine. Sultan je davao nove povlastice, u namjeri da o~uva sultanske odnosno dr`avne prihode u udaqenim provincijama. Po~etkom XVII vijeka sultan je imenovao qubotiwskog kneza Vuja Raji~eva za spahiju Crne Gore, povjeravaju}i mu kupqewe sultanskih prihoda pla}anih u odre enom iznosu godi{we za cijelu zemqu. Uz odre ene povlastice samome spahiji, sultanovim beratom i formalno je regulisan autonomni status Crne Gore. Ovaj status uglavnom se sastojao u sqede}em: da carski hara~ari ne smiju stupati na tle Crne Gore da "broje ku}e", niti carski ~inovnici smiju do}i u Crnu Goru - ukoliko nijesu upu}eni od samoga sultana; vojnu slu`bu Crnogorci imaju vr{iti samo u odbrani svoje zemqe - ukoliko od samog sultana ne bi uslijedilo druga~ije nare ewe. U ulozi spahije izra`avala se vrhovna vlast Turaka nad Crnom Gorom. U unutra{woj samoupravi na "Jedinokupnom saboru" glavari sa vladikom i spahijom na ~elu donosili su odluke od zna~aja za cijelu zemqu. Te odluke odobravao je "sabor" ili Zbor naroda Crne Gore. Zbor je zapravo izra`avao lokalizam plemenske strukture dru{tva, a na wemu bi u~estvovalo i do 2000 qudi. Ustanova Zbora izrazito i sve ja~e je odlikovala "zemqu Crnu Goru". Iznad lokalnih plemenskih struktura izdizala se Cetiwska mitropolija, koja je svojom organizacijom, duhovnim i politi~kim djelovawem obuhvatala ~itavu zemqu i u punom smislu ostvarivala ulogu ~uvara cjeline Crne Gore. Samo se u prvoj polovini XVII vijeka, u vrijeme uglavnom nepomu}enog mira sa Turcima, spahija Crne Gore ne{to vi{e isticao. Na po~etku dugog Kandijskog rata izme u Venecije i Turske ( ) zao{trili su se odnosi izme u Crnogoraca i skadarskog sanxak-bega. Crnogorski zbor na ~elu sa vladikom Visarionom i spahijom Martinom Vujovim odlu~io je da prizna mleta~ku vlast. Do- {lo je i do potpisivawa mleta~ko-crnogorskog ugovora (1649) o vojnoj saradwi i uvo ewu guvernadurstva kao ustanove koja }e poglavito voditi odnose Crne Gore sa Republikom. Ugovor se, me utim, nije ostvario, zbog nedovoqnog vojnog anga`ovawa Mle~ana. U toku Morejskog rata ( ) pokret Crnogoraca za oslobo ewe od turske vlasti uzeo je {ire razmjere. Na svome zboru sa mitropolitom Visarionom Borilovi}em na ~elu Crnogorci su godine odlu~ili da zbace tursku i priznaju mleta~ku vlast. Mle~ani su prihvatili odluku, postavili guvernadura, ali su tek simboli~no poslali

61 Crnogorsko-primorska mitropolija i nastanak dr`ave Crne Gore 61 jedan mawi odred vojske na Cetiwe. Turci su bili anga`ovani na drugim stranama (Austrija itd.), pa se mleta~ki odred pla}enika mahom sastavqen od qudi na{eg podnebqa dosta dugo zadr`ao po Cetiwu. Ali kada je vojska skadarskog pa{e pregazila Crnu Goru, Mle~ani su u odstupawu uspjeli samo da sru{e Cetiwski manastir. Politika iskqu- ~ivog oslonca na Veneciju, bila je te{ko iskustvo mitropolita Visariona i Crnogoraca. * Morejski rat donio je velike promjene u `ivotu Crne Gore. Turska je bila uzdrmana ali relativno jo{ jaka, dok je slabost Mleta~ke Republike bila mnogo dubqa i o~iglednija. Turska centralna vlast slabila je, a wen feudalni poredak sve vi{e je klizio ka feudalnoj anarhiji. Produbio se jaz izme u hri{}anske raje i muslimana kao pripadnika turske vladaju}e klase i odanih sqedbenika wene dr`avne ideje; vjerska suprotnost sasvim se podudarala sa klasnom odnosno dr`avnopoliti~kom. Od kraja XVII vijeka oslobodila~ka borba crnogorskih plemena nametala se kao pitawe `ivota. U ve} dosta poreme}enim odnosima sa Mle~anima, i u sve dubqem neprijateqstvu sa susjednim Turcima, a u krajwoj ekonomskoj nu`di, Crnogorci su bili prinu eni da se odaju ~etovawu, i da otima~inom dolaze do sredstava za `ivot. Budu}i u najte- `em polo`aju, najupornija su bila katunska plemena, usmjeravaju}i ~etovawa poglavito na susjednu teritoriju prema Nik{i}u i Grahovu. Uzimalo je maha i ~etovawe Rije~ana prema obalama Skadarskog jezera, Crmni~ana ka Sutormanu i Sozini, Qe{awana prema Sitnici i Mora- ~i. Pokre}u se i brdska plemena, ~etuju}i prema Spu`u, Kola{inu i Nik{i}u. Ali ista ekonomska nu`da koja je plemena podsticala da "~etuju na krajinu", protiv Turaka, stimulisala je i lokalnu podvojenost i me uplemenske sukobe. Relativna samostalnost lokalnih zajednica bila je ozbiqna prepreka stvarawu ~vr{}ih organa javne vlasti u zemqi i ko~ila je razvoj same oslobodila~ke borbe. Cetiwska mitropolija bila je glavni politi~ki ~inilac sposoban da pokre}e i usmjerava oslobodila~ku borbu protiv Turaka. Ali u orijentaciji na oslobo ewe bilo je i spoqwih prepreka. Nakon prelaska patrijarha Arsenija III ^arnojevi}a sa masom naroda u Ugarsku 1690., za patrijarha u Pe}i Turci su namjestili Grka Kalinika. Po nalogu Turaka Kalinik je poku{avao da za mitropolita na Cetiwu dovede svoga, odnosno proturskog ~ovjeka. Na drugoj strani, kotorski biskup Marin Drago poku{ao je da za crnogorskog mitropolita namjesti jednog katoli~kog sve{tenika. Odlu~no se narod Crne Gore odupro tim poku{ajima, i na Op{tem crnogorskom zboru godine izabrao za vladiku Danila [}ep~evi}a nazvanog Petrovi}-Wego{. Po{to srpski narod nije priznavao Grka za patrijarha u Pe}i, Danilo je za vladiku posve}en tek godine u Pe~uju u Ugarskoj. Ovdje je patrijarh Arsenije III, ina~e rodom Crnogorac, izdao vladici Danilu sin eliju u kojoj se znatno {ire nazna~uje jurisdikcija Cetiwske mitropolije. U dokumentu se navode krajevi i mjesta: Crna Gora, Pa-

62 62 I s t o r i j s k i z a p i s i {trovi}i, Lu{tica, Bar, Skadar, Ulciw, Zeta, Ku~i, Bratono`i}i, Vasojevi}i, Bjelopavli}i i Piperi. Me utim, razvojem oslobodila~ke borbe Crnogoraca i Br ana pod vo stvom cetiwskih mitropolita - wihova duhovna vlast doseza}e po pravilu do granica wihove politi~ke integracije; jer u uslovima sve o{trijeg neprijateqstva, Turci }e sve mawe tolerisati duhovnu kompentenciju cetiwskih vladika na teritoriji pod svojom neposrednom vla{}u; isto tako }e i katoli~ke dr`ave koje vladaju Bokom i primorjem ovo podru~je otrgnuti iz jurisdikcije Cetiwske mitropolije. Dalekovidost i energija mladog vladike Danila najboqe se pokazala u wegovoj inicijativi za suzbijawe islama "istragu potur~ewaka". U vrijeme poja~ane borbe protiv Turaka, muslimanima u Crnoj Gori objektivno vi{e nije bilo mjesta. Do tada, u bratstvima i plemenima muslimani su bili ispravni i solidarni bratstvenici i plemenici. Nije im bilo te{ko da sa svojim bratstvenicima i plemenicima druge vjere idu u plijen na mleta~ku i dubrova~ku teritoriju. Ali, kada se ~etovawe sve vi{e usmjeravalo na susjednu tursku teritoriju, nije im se i{lo u otima~inu od svojih istovjernika muslimana. Muslimani, prirodno, nijesu prihvatali natplemensku vlast pravoslavnog vladike, a time ni wegovu beskompromisnu antitursku orijentaciju, kakav se od po~etka pokazao vladika Danilo. Wego{ je u pjesni~koj transpoziciji u "Gorskom vijencu" istinu o "istrazi potur~ewaka" vremenski koncentrisao u jedan dan, ali po svemu sude}i, istorijski, ta je "istraga" bila proces du`eg trajawa. Muslimani su se u nahijama Crne Gore na po~etku XVIII vijeka na{li pod te{kim pritiskom, natjerivani su da se pokrste ili isele, a po pravilu nijesu ubijani. Zapis vladike Danila kako je, nakon dugog ubje ivawa, privolio ~etiri brata Martinovi}a, Vuka Borilovi}a i tri svoja momka da na Bo`i} godine udare na Turke na Cetiwu i u ]ekli- }ima ozna~ava tek po~etak odlu~ne orijentacije i akcije na "istrazi potur~ewaka". Svakako, muslimani su najprije istjerani iz Katunske nahije i Cetiwa. Uzgred mo`da vaqa primijetiti da u nekim katunskim plemenima, kao u Ozrini}ima i Cucama, potur~ewaka i nije bilo. U ostalim nahijama Crne Gore, Crmni~koj, Rije~koj i Qe{anskoj proces "istrage" trajao je nekoliko decenija, a u Dowim Vasojevi}ima to se obavilo kasnije od 30-ih do 50-ih godina XIX vijeka. "Istraga potur- ~ewaka" u Crnoj Gori jeste djelo jedne natplemenske politike, u ~emu je Cetiwska mitropolija bila rukovode}i faktor. U brdskim plemenima (osim u Dowim Vasojevi}ima) potur~ewaka gotovo i nije bilo. Doga alo se, dodu{e, da pojedinac iz kojeg brdskog plemena odbjegne u Turke i prevjeri; taj je jednostavno otpao od svoga plemena i bratstva. Koliko je zna~ajno {to u Brdima nije bilo potur~ewaka toliko, je za perspektivu oslobodila~ke borbe vrijedno to {to su potur~ewaci iz Crne Gore istjerani. Razvitkom oslobodila~ke borbe, spoqa{wi faktor u `ivotu Crne Gore ima}e sve ve}i zna~aj. Do po~etka XVIII vijeka spoqnopoliti~ko interesovawe Crne Gore i o woj kretalo se samo na relaciji Ca-

63 Crnogorsko-primorska mitropolija i nastanak dr`ave Crne Gore 63 rigrad-venecija, a u stvari izme u Skadra i Kotora. Vladika Danilo je ustanovio veze Crne Gore sa Rusijom - od najve}eg zna~aja zbog materijalne pomo}i i moralne i politi~ke podr{ke slovenske pravoslavne Rusije Crnoj Gori. Oslonac na Rusiju pru`a}e Crnoj Gori tokom XVIII vijeka dobru alternativu za balansirawe odnosa sa Mleta~kom Republikom, a na odre eni na~in i s Turskom. Adekvatno }e Crnoj Gori zna- ~iti savezni{tvo sa Rusijom i tokom XIX vijeka, kada susjedno primorje bude u vlasti Austrije, odnosno Austro-Ugarske. Dodu{e, prve korake u trajnom savezni{tvu sa Rusijom, odnosno aktivno anga`ovawe u borbi protiv Turske godine (na poziv cara Petra Velikog), Crna Gora je, prepu{tena sama sebi, grdno platila pohodima turskih vojski i godine. U unutra{wem `ivotu Crne Gore "Jedinokupni sabor" imao je veliki zna~aj i u vrijeme vladike Danila. Taj Sabor ima svoj kontinuitet jo{ od starih srpskih sredwovjekovnih sabora. Na Saboru (ili Zboru) rje{avana su pitawa od op{teg interesa za svu zemqu. Me utim, aktivnija oslobodila~ka borba tokom XVIII vijeka uslovila je da se funkcije Zbora i mitropolita prepli}u, pa se ustanovila praksa da su cetiwski mitropoliti vode}e li~nosti Zbora. Na Zboru mitropolit i glavari vode glavnu rije~, pa se Zbor do kraja XVIII vijeka stvarno transformi{e u skup{tinu glavara na kojoj glavnu rije~ ima mitropolit. Za savla ivawe plemenske raspar~anosti Crnoj Gori su bile neophodne takve natplemenske ustanove koje ne bi zavisile od plemensko-nahijskog "usagla{avawa" na Zboru. Kao nastojawe u tome pravcu bilo je formirawe suda godine, u nauci poznatog kao Sud vladike Danila. Sastavqen od 12 ~lanova, ovaj sud je rje{avao sporove nastale iz krvne osvete, mirio zava ena plemena i bratstva i sli~no. Ovo tijelo, me utim, nije se afirmisalo kao ~vrst natplemenski organ vlasti; plemenski partikularizam te{ko se savla ivao. Vladika Danilo, pou~en li~nim iskustvom da je opasno ostaviti upra`wenu vladi~ansku stolicu, odredio je za nasqednika svoga sinovca arhimandrita Savu, kojeg je pe}ki patrijarh Mojsije prilikom posjete Crnoj Gori zavladi~io godine. Nasqedno vladi~anstvo u krepkoj porodici Petrovi}-Wego{a ubrza}e proces okupqawa crnogorskih plemena oko Cetiwske mitropolije. Istina, vladika Sava ( ) pokazao se nedovoqno energi~an u politici, podavao se mleta~kom uticaju, bio kolebqiv prema Turcima, ali se jako starao o interesima vjere i crkve. Wegov pomo}nik vladika Vasilije ( ), preuzimaju}i fakti~ki javne funkcije, energi~no se zalo`io da Crnu Goru odvoji od mleta~kog uticaja, da je u spoqnoj politici ~vrsto orijenti{e na Rusiju, a sve u ciqu da izbori punu politi~ku nezavisnost od Turske. U duhu takve orijentacije vladika Vasilije je godine, po ugledu na vladiku Danila, ustanovio Crnogorski sud od 12 najistaknutijih glavara (serdara, vojvoda i knezova). Ali ni taj sud nije bio dugog vijeka. Ipak je formirawe tih op{tecrnogorskih sudova, na inicijativu cetiwskih vladika, doprinosilo afirmaciji ideje i shvatawa o potrebi uvo ewa nekog vi{eg reda u crnogorskom plemenskom dru{tvu.

64 64 I s t o r i j s k i z a p i s i Upravqawe samozvanca [}epana Malog ( ) svjedo~i na svoj na~in o mogu}nosti ustanovqewa organa javne vlasti u Crnoj Gori. [}epan se afirmisao uz punu podr{ku pristalica preminulog vladike Vasilija, {to zna~i onih snaga koje su se zalagale za stvarawe dr`ave. [}epan Mali je ponovo formirao sud kome je bio na ~elu. Uspio je da likvidira krvnu osvetu i da gotovo potpuno iskorijeni kra u. Stalno je uza sebe dr`ao 15 naoru`anih qudi za izvr{ewe wegovih sudskih odluka. Drasti~nim mjerama zaveo je red u zemqi. Mada se vojni~ki nije proslavio, [}epan Mali je otvoreno nastavio antitursku oslobodila~ku politiku, kao i nagla{eno rezervisan i nezavisan stav prema Veneciji. To je platio nasilnom smr}u godine. Poslije [}epana Malog nastupila je jo{ te`a plemenska anarhija. Godine sultan je ukinuo Pe}ku patrijar{iju, i Srpska crkva do{la je pod jurisdikciju fanariotske Carigradske patrijar{ije. Crnogorska mitropolija Srpske crkve ostala je izvan doma{aja kako sultanove vlasti tako i ingerencije te patrijar{ije. Od onda, pa i ne{to ranije, crnogorski mitropolit nosi}e titulu "egzarh trona pe}- kog". Ubrzo su carigradski patrijarsi u srpskim eparhijama umjesto Srba za episkope postavqali Grke. U takvoj prilici, istorijska misao autokefalne Srpske crkve mogla se iskazati najprije preko Crnogorsko-primorske mitropolije kao jedine koja se tada aktivno suprotstavqala Carigradu. Tako je vladika Sava godine pisao moskovskome mitropolitu Platonu, u ime svoje i svih arhijereja "sloveno-serpskih", da se preko carice Katarine II zauzme na Porti, da se Carigradska patrijar{ija ne bi bespravno mije{ala u stvari crkve "koju je osnovao sveti Sava srpski"; da Grci nemaju pravo da se mije{aju u "srpski nacion" itd. Intervencija vladike Save preko mitropolita Platona imala je odre enog rezona i s obzirom na to {to je Rusija mirom sa Turskom u Ku~uk-Kajnarxiju ishodovala sebi pravo za{tite pravoslavnih hri{}ana u Evropskoj Turskoj. No, protest vladike Save ne}e imati prakti~nog djejstva: pod {titom sultana fanariotski patrijarsi }e i daqe namje{tati svoje vladike u eparhijama nasilno ukinute Pe}ke patrijar{ije. A protest vladike Save zna~i, i svjedo~i, da na Cetiwu jednako opstaje duh i bi}e Srpske svetosavske crkve, da u `ivotu i bi}u ove eparhije jednako istrajava autokefalnost Srpske crkve. Vladika Sava, dakle, pre`ivio je i vladiku Vasilija i [}epana Malog. Ne mare}i puno za posao politi~ki, Sava je omogu}io da guvernadur Jovan Radowi} preuzme politi~ke poslove u Crnoj Gori. Ustanova guvernadurstva nastala je iz potrebe koju su diktirali vazda intenzivni odnosi Crne Gore sa dr`avama koje su vladale Kotorom i susjednim Primorjem. Jo{ je to bila oronula Mleta~ka Republika, ali na smjenu ve} je stupala sna`na Austrija. U ina~e dobrom nastojawu da suzbije unutr{awi plemenski partikularizam i organizuje dr`avnu vlast, guvernadur Radowi} nije tra`io oslonac u Crnogorskom zboru, odnosno glavarskoj skup{tini, ve} je sa nekoliko glavara u svome plemenu Wegu{i sve polagao na pomo} i potporu nastupaju}e Austrije. Glavno i osnovno u konceptu guvernadurske politi~ke struje bilo je ve-

65 Crnogorsko-primorska mitropolija i nastanak dr`ave Crne Gore 65 zivawe Crne Gore za zapadnu silu koja vlada susjednim Primorjem. U orijentaciji mitropolita Petrovi}a-Wego{a, pak, postulirala je nezavisnost i puna sloboda Crne Gore, dopu{taju}i odre eno moralno pokroviteqstvo, pomo} i za{titu pravoslavne Rusije. Izvjesna premo} guvernadurske struje trajala je samo od smrti [}epana Malog do ustoli~ewa Petra I (1782). Guvernadurska orijentacija dobro se ogledala iz "pogodbi" koje je crnogorsko poslanstvo u Be- ~u godine podnijelo carici Mariji Tereziji. Poslanstvo su ~inili guvernadur Jovan Radowi}, serdar Ivan Petrovi} i arhimandrit Petar Petrovi}. Htjeli su, pod izvjesnim uslovima o~uvawa samostalnosti, ishodovati odre eno pokroviteqstvo Austrije nad Crnom Gorom. Nas, ovdje, interesuje ono {to se u tim "pogodbama" tra`i za Crnogorsku mitropoliju, a to je: "@elimo da mitropolit crnogorski zavisi od pe}kog patrijarhija u Srbiji. Kada sada{wi mitropolit umre, pristajemo zasad da wegov nasqednik bude rukopolo`en u Sremskim Karlovcima, ali da uvijek bude izabran po starome obi~aju, tj. da ga biraju guvernadur, pot- ~iweni glavari i cio narod crnogorski; ali samo dotle dok Turci vladaju Srbijom, te ne mo`emo da ga po{aqemo u Pe}". Prema tome, bio pokroviteq Crne Gore katoli~ka Austrija ili pravoslavna Rusija, Crna Gora je u bi}u svoje mitropolije neprikosnoveno ~uvala pravoslavnu svetosavsku vjeru i crkvenu pripadnost Pe}koj patrijar{iji. Mitropolit Petar I Petrovi}-Wego{ fakti~ki je kao arhimandrit preuzeo kormilo Crne Gore godine, a hirotonisao ga je u Sremskim Karlovcima mitropolit Mojsije Putnik oktobra godine. Pod vo stvom Petra I ( ) Crna Gora se kona~no i potpuno emancipovala od svake ingerencije turske vlasti, afirmi{u}i i punu samostalnost unutra{weg razvoja. Rijetko uman strpqiv i uporan, Petar I je uspio da sebi brzo obezbijedi rukovode}e mjesto u politi~kom `ivotu Crne Gore. Oslawao se na Op{ti crnogorski zbor, odnosno skup{tinu glavara, neumorno je putovao po Crnoj Gori, mudrom i sna- `nom rije~ju mirio zava ene ku}e, bratstva i plemena. U oslobodila~koj borbi oslawao se i na Austriju i na Rusiju, ali se ni za koga nije vezivao. Skladno samostalnosti u spoqnoj politici, Petar I se u unutra- {woj politici dosqedno dr`ao opredjeqewa da se plemenske me usobice mogu nadvladati samo vlastitim snagama, autoritetom vlasti koja bi se temeqila na pisanom zakonu. Na svaki na~in, pozitivne tekovine oslobodila~ke borbe protiv Turaka, putem onog "~etovawa na krajinu", daleko su nadma{ivale negativne bilanse me uplemenskih sukoba. Vladike Petrovi}i-Wego- {i usmjeravali su ~etovawa ka ciqu kona~nog oslobo ewa od vlasti Turaka. ^ete su krvarile, dogonile plijen u stoci, dio plijena prodavali u Primorju, udjeqivali sirotiwi, uop{te tako se `ivjelo. Ali ~ete Crnogoraca, Br ana i Hercegovaca ~istile su sve pred sobom, zahvatale planine i ispa{e, pa i ziratne zemqe, i na wima se naseqavali, a Turci su satjerivani u gradove i kasabe sa sve mawe zemqe okolo. Na taj

66 66 I s t o r i j s k i z a p i s i na~in komunikacije izme u plemena Crne Gore, Brda i Hercegovine postajale su lak{e i prohodnije, a u istoj mjeri susjednim Turcima se ote`avaju komunikacije izme u Podgorice, Nik{i}a, Kola{ina. Do kraja XVIII vijeka uveliko se postigla jedna geopoliti~ka matrica koja je prosto nametala uvo ewe ~vr{}ih organa javne vlasti u Crnoj Gori. Istina, nijesu prestajali ni me uplemenski sukobi, ali kako su plemena ve} bila uobli~ila svoje zemqi{ne atare, wihove me usobice uglavnom su se svodile na sporove oko samih grani~nih plemenskih me a. Tekovine oslobodila~ke borbe ste~ene do kraja XVIII vijeka ugro`avao je skadarski Mahmut-pa{a Bu{atlija. Koriste}i se ipak neslogom me u Crnogorcima, a u odsustvu vladike Petra I koji je bio u Rusiji, Mahmut-pa{a je godine napao Crnu Goru, prodro na Cetiwe i spalio manastir. Ipak se morao odmah povu}i iz Crne Gore, a na putu ka Skadru satro je i Pa{trovi}e, iako su bili mleta~ki podanici. Pohod Mahmut-pa{e pokazao je da se uspjeh protiv Turaka ne mo`e posti}i ako se ne prevlada unutra{wa plemenska podvojenost, a prije svega da je neophodno jedinstvo Crnogoraca i Br ana. Ve} u ratu Rusije i Austrije protiv Turske ( ) Crnogorci i Br ani jedinstveno se anga`uju u mnogim akcijama protiv susjednih Turaka. U o~ekivawu novog napada Mahmut-pa{e, Petar I je sazvao skup{tinu glavara na Cetiwu, na kojoj je izglasana odluka (20. VI 1796), o me usobnom pomagawu Crnogoraca i Br ana u borbi protiv Turaka. Ubrzo potom skup- {tina glavara, sa Petrom I na ~elu, donijela je zakonski akt "Stegu", u kome je jo{ vi{e do{la do izra`aja misao o neophodnosti jedinstva Crne Gore i Brda. Spremno su Crngorci i Br ani do~ekali novi napad Mahmudpa{e Bu{atlije. U dvjema bitkama, na Martini}ima u julu i na Krusima po~etkom oktobra godine, pokazali su se rezultati rada vladike Petra I na ujediwavawu crnogorskih i brdskih plemena: oba puta Turci su strahovito potu~eni, pa je i sami Mahmud-pa{a u boju na Krusima poginuo. Jedinstvo Crnogoraca i Br ana u tim bojevima pokaza}e se kao sudbonosno za nezavisnost Crne Gore. Petar I se pokazao i kao veliki vojskovo a. Na perspektivi istorije, pobjede na Martini}ima i Krusima do{le su kao rezultat uspona one oslobodila~ke borbe koju je zapo~eo vladika Danilo "istragom potur~ewaka", pa i onog konzistentnog i sve intenzivnijeg "~etovawa na krajinu", da bi se sve to potvrdilo na Martini}ima i Krusima. I spoqni faktori, naro~ito pad Venecije (1797) i dolazak Austrije u Boku i primorje, ubrzali su odluku Petra I sa glavarima da organizuje prve organe dr`avne vlasti u zemqi. Ve} ustanovqava se Praviteqstvo suda crnogorskog i brdskog, a donijet je i Zakonik op- {ti crnogorski i brdski. Zna~ilo je to pobjedu mitropolitske struje, odnosno koncepcije Petra I o organizovawu slobodne i nezavisne dr`ave Crne Gore i Brda. Istina, za vladike Petra I dr`avna vlast u Crnoj Gori bi}e nestabilna, ali se od toga vi{e nije moglo odstupiti. Za vladavine Petra II ( ) daqe se izgra uje mehanizam i

67 Crnogorsko-primorska mitropolija i nastanak dr`ave Crne Gore 67 u~vr{}uje autoritet dr`avne vlasti u Crnoj Gori. Ustanovqen je Senat, kao i izvr{ni organi Gvardija i Perjanici. Proces izgradwe dr`avne vlasti zapo~et od vladavine Petra I trajao je oko 80 godina. Nastaju}i iz okriqa Crnogrsko-primorske mitropolije Srpske pravoslavne crkve, a pod krepkim vo stvom sna`nih li~nosti iz ku}e Petrovi}a-Wego{a, Crna Gora je izrasla kao svojevrsna sekularna dr`ava. Petar II, iako jo{ u sve{tenom ornatu, fakti~i je bio apsolutni monarh. U uslovima zaostalosti i krajweg siroma{tva, u nu`di "borbe neprestane" sa susjednim Turcima, dr`ava Crna Gora je, prema na{em vi- ewu, nastala putem jednog prirodnog sa`ivqavawa i prilago avawa organa javne vlasti sa plemenskom dru{tvenom strukturom. Crnom Gorom nijesu vladali sve{tenici, i natplemenska odnosno dr`avna vlast crnogroskih mitropolita po svojoj prirodi bila je sekularna, a nikako teokratska. Na svaj na~in Crna Gora je bila plemenska dr`ava. Na lokalnom nivou, plemenski glavari u procesu stvarawa dr`ave postaju dr`avni glavari, kao plemenski kapetani itd. A kao ni ranije, ni u vrijeme oformqene dr`avne vlasti niko se iz jednoga plemena nije mogao nametnuti kao glavar u drugome plemenu. Centralna vlast po prirodi stvari bila je natplemenska. Kod toga, u tijelima kao {to su Provateqstvo suda crnogorskog i brdskog Petra I ili Senat Petra II, ~lanovi su bili qudi iz istaknutih glavarskih porodica u plemenima i bratstvima, dakle izrasli iz samih plemena. Samo su Petrovi}i-Wego{i, okriqeni duhovnim autoritetom mitropolita, kao i nadplemenski vo e te kao vladari, bili iznad plemenske strukture, iznad mogu}e me uplemenske konkurencije. Da dr`avna vlast kakva je nastala u Crnoj Gori nije bila teokratska nego sekularna, to se na jedan na~in pokazuje iz samog stawa crkve i crkvenosti kakvo je naslijedio Petar II. U uslovima takvog siroma{tva i zaostalosti, a u nu`di da se sve snage i sredstva, ukqu~uju}i stranu pomo} (Rusija), anga`uju na pravcu oslobodila~ke borbe, odnosno ustanovqena organa dr`avne vlasti, sama crkva ostala je gotovo posve zanemarena i zapu{tena. Jo{ se Petar I, nazivan jo{ za `ivota "sveti", `alio kako od "narodnih poslova" ne sti`e da se vi{e posveti duhovnom poslu i crkvi itd. Crkvene prilike kakve je zatekao Petar II dobro ilustruju "Zakoni ota~astva" koje je godine izradio predsjednik crnogorskog Senata Ivan Vukoti}. Tamo stoji da je u Crnoj Gori "pravoslavni hristijanski zakon te{ko upanuo, malo se ko pri~e- {}uje, ispovijeda i vr{i ostale vjerske du`nosti". Vukoti}, koji je upravo bio do{ao iz Rusije, preporu~uje crnogorskom sve{tenstvu da se ne mije{a u svijetovne poslove nego da se iskqu~ivo posveti crkvi. O stawu na poqu crkvenog `ivota u doba Petra II dosta kasnije pisao je crkveni istori~ar P. ]upi}. Prema wemu, crkve i manastiri u Crnoj Gori su u vrlo r avom stawu, liturgija se obavqa tek po koji put u godini (Bo`i}, Uskrs), qudi se pri~e{}uju po jednom ili dva puta u toku `ivota, i to obi~no bez ispovijedi, niko se u propisnoj formi ne vjen- ~a, krsti ili sahrani, ve} u nekako nepotpunoj, iskrivqenoj, po individualnoj sklonosti i znawu sve{tenika koji odnosnu radwu obavqa itd.

68 68 I s t o r i j s k i z a p i s i Sve{ten{tvo nije imalo nikakvog sistematskog {kolovawa. Obi~no bi mladi} koji se opredijelio za sve{teni~ki poziv asistirao i pomagao u slu`bi pri nekom manastiru ili kod nekog starijeg sve{tenika, i po{to bi, nakon godinu ili dvije, neophodno priu~io, i nekako ga hirotonisali, prihvatio bi se samostalnog ~inodjejstvovawa. Petar II Petrovi}-Wego{, od naroda obi~no nazivan vladika Rade, u~vr{}ivao je dr`avu Crnu Goru, a kao mitropolit malo se starao, a malo je i mogao, o samoj crkvi. Me utim, vladika Rade je zapam}en po jednoj svojevrsnoj laicizaciji sve{tenstva, a mimo svih kanona i propisa pravoslavne crkve. Serdar Rade Turov Plamenac svjedo~i da je vladika Petar II jedno jutro na liturgiji zapopio 62 a drugo 75 popova. Isto tako postupio je godine rukopolo`iv{i odjednom 72 sve{tenika. Na Petra II digla se velika povika pravoslavnih crkava Rusije i Austrije zbog takvih antikanonskih postupaka "mitronosnog, krunonosnog i ma~enosnog" gospodara Crne Gore. Crnogorski vladika uzvra}ao je da to on ne krsti samo vodom i duhom, nego postupaju}i tako daje tim sve{tenicima u du`nost da ~esto krste "vodom ili krvqu". Na taj na- ~in broj sve{tenika u Crnoj Gori u doba Petra II jako se uve}ao, bilo ih je preko 500 a crkvenih zdawa oko 200 i 11 manastira. Ti sve{tenici u ve}ini nikada se nijesu bavili sve{teni~kim pozivom, ve} su u narednim oslobodila~kim ratovima Crne Gore prete`no bili vojni~ki glavari sa zvawem popa iza glavarske titule odnosno ispred imena. Kod Crnogoraca, kao i ostalih Srba, uop{te, vjera je uglavnom imala patrijarhalni karakter; patrijarhalni obi~aji koji se vr{e u krugu porodice, bratstva i plemena bili su bitan sadr`aj vjerskog `ivota, bez stroge hri{}anske dogmatike i crkvene discipline nametnute odozgo. Uz moralne postulate hri{}anstva, Crnogrcima je pravoslavna svetosavska vjera bila idejno znamewe u "borbi neprestanoj" protiv zavojeva~a Turaka - ~ija je imperijalna dr`avna ideja bila skroz pro`eta duhom druge, islamske vjere. Oslobodila~ka borba vodila se za "vjeru i ota~astvo" sve do kona~nog oslobo ewa srpskog naroda. * Nasqednik Petra II Danilo Petrovi}-Wego{ proglasio se za nasqednog kwaza Crne Gore i Brda. Dr`avna vlast ve} je bila na putu punog u~vr{}ewa, zato je uklowen svaki privid teokratizma i vlast od tada funkcioni{e u svojoj svjetovnoj formi i su{tini. Narod i glavari prihvatili su ovu promjenu kao normalnu, {to na svaj na~in kazuje da su za wu uslovi bili potpuno sazreli. Pravoslavna mitropolija Srpske crkve u Crnoj Gori vratila se takore}i na sopstvenu wivu. Ne}e biti slu~ajna ~iwenica dao ni za vladavine kwaza Danila ni wegova nasqednika kwaza odnosno kraqa Nikole ni jedan ~lan vladaju}e ku}e Petrovi}-Wego{a ne}e biti postavqen za mitropolita na Cetiwu. Petrovi}-Wego{ kao eventulani novi mitropolit zna~io bi nezgodnu fikciju nasqednika prethodnog vladike, {to bi ga moglo podsta}i na pretenziju za ve}i politi~ki uticaj ili udio u vlasti. Vladari Petrovi}i-Wego{ nijesu htjeli da vlast

69 Crnogorsko-primorska mitropolija i nastanak dr`ave Crne Gore 69 bilo sa kim dijele, i nijesu `eqeli da u tome smislu bude ikakvih iluzija. Duboko je kwaz Danilo bio svjestan, da su oni stvarni i jedini nasqednici vladi~anstva kao svjetovne vladarske vlasti vladika iz svoga doma. Tradicija mitropolita Petrovi}a-Wego{a shva}ena je i daqe razvijana kao vladarska, kao dr`avno dinasti~ka, a ba{ nimalo kao teokratska, kakva u biti i nije bila. Skidawem duhovni~kog ornata sa vrhovne vlasti u Crnoj Gori, crkva je sasvim potisnuta iz politi~ke sfere, svedena na svoje duhovne kompetencije i funkcije. Oslobo ena sekularne vlasti, Crnogorska mitropolija od sredine XIX vijeka postojano se unapre uje i sre uje u svojoj crkvenosti. Na tome putu bila je sna`na potpora Rusije, moralna podr{ka i materijalna pomo} ruskog Sv. Sinoda, vlade i cara. Za vladavine kwaza i kraqa Nikole sve{teni~ki kadar se {kolovao u doma}oj bogoslovskoj {koli. Sa potpunom izgradwom dr`ave Crne Gore, zakonima se ure ivao stale{ki, socijalni i ekonomski polo`aj wene mitropolije i sve- {tenstva. Kao {to je razumqivo, u crkveno-duhovnoj sferi Crnogorska mitropolija imala je punu samostanost itd. [to se ti~e me ucrkvenog polo`aja, vladari Crne Gore nijesu nalazili za potrebno da se za Crnogorsku mitropoliju ishoduje kanonski status autokefalne crkve. Na perspektivi daqe oslobodila~ke borbe Crne Gore i uop{te srpskog naroda, Crnogorska mitropolija u svome istorijskom i nacionalnom bi}u tvrdo je nosila autokefalnost Srpske crkve - sve do vaspostavqawa redovnog stawa u Pe}koj patrijar- {iji nakon oslobo ewa i narodnog ujediwena godine, odnosno i formalnog ujediwena Srpske pravoslavne crkve godine. Za ujediwewe Srpske pravoslavne crkve bitna incijativa pripala je Crnogorskoj mitropoliji odnosno wenom posqedwem mitropolitu Mitrofanu Banu. Novak RA@NATOVI], Ph.D. THE METROPOLITANATE OF MONTENEGRO AND THE LITTORAL AND THE FOUNDATION OF THE MONTENEGRIN STATE The Summary The Zeta Bishopric with its seat at Prevlaka in Boka Kotorska was founded by St. Save Nemanji} in It was raised to the status of a Metropolitanate in During the 15 th century, the Metropolitanate was moved to the monasteries along the shores of Lake Skadar, as the Ottomans expanded into Serb lands in the second half of the 14 th century and throughout the 15 th century, and as Venic conquered the eastern Adriatic littoral, including Pre~ista Krajinska, Vranjina, Kom, and Obod. Eventually, the Metropolitanate of Zeta moved to Cetinje, where it remained at the Monastery of the Holy Virgin (Sveta Gospodja), founded by Ivan Crnojevi}, lord of Zeta, in 1484.

70 70 I s t o r i j s k i z a p i s i During Turkish times (i.e., after 1469), the Metropolitanate of Cetinje (known as the Metropolitanate of Montenegro and the Littoral) played a very important role in the political life and assumed the spiritual leadership of the Montenegrin people. Under the leadership of Metropolitans from the house of Petrovi}-Njego{, the clans of Montenegro, the Highlands (Brda), and upper Hercegovina, an intense liberation struggle against the Turks began at the end of the 17 th century. Inspired by the Serbian national idea, Metropolitan (Vladika) Peter I Petrovi}-Njego{ and the clans of Montenegro and the Highlands established the first Montenegrin state organs after victorious battles against the Turks at Martinovi}i and Kruse in In the course of the 19 th century, a Montenegrin state was slowly constructed. After the consolidation of governmental authority under the aegis of the Metropolitanate of Montenegro and the Littoral, secular state government was finally established in 1852 under the leadership of Prince Danilo Petrovi}-Njego{.

71 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN Dr Du{an J. MARTINOVI]* BOGOSLOVIJA ( ) I BOGOSLOVSKO- -U^ITEQSKA [KOLA ( ) NA CETIWU Pojava prvih sredwih {kola u Crnoj Gori vezana je za drugu polovinu XIX stoqe}a, iako su svi vladari iz dinastije Petrovi}-Wego{, po~ev od Danila [}ep~evi}a, nastojali da osnivaju nasu{ne {kolske ustanove. Iz jednog pisma mitropolita Petra Prvog Petrovi}a Wego- {a, upu}enog 1. maja godine K. V. Neseqrodeu, ministru inostranih poslova Rusije, saznajemo da je na tra`ewe vladike Danila ruski imperator Petar Veliki bio namijenio odgovaraju}a finansijska sredstva Crnoj Gori za otvarawe "narodnog u~ili{ta i ustrojstvo dr`avne uprave". 1 Kasnije se mitropolit Vasilije Petrovi} Wego{, 22. oktobra 1753, obra}ao pismom carici Jelisaveti Petrovnoj, k}erki Petra Velikog, u kojemu isti~e da je Cetiwe "rezidencija siroma{na i nije u stawu da zavede {kole o svom tro{ku", pa moli "da se imperatorskim tro{kom [...] zavedu slavenske male {kole" i u Crnoj Gori, a poslije da se oni koji te {kole zavr{e {aqu u Rusiju "radi vi{eg obrazovawa kako crkvenih tako i vojenih nauka", {to }e re}i da je Vasilije Petrovi} razmi{qao ne samo o osnovnom ve} i o vi{em {kolskom obrazovawu crnogorske mlade`i. 2 I Petar Prvi Petrovi} Wego{ pokazivao je veliko interesovawe za {kolu i prosvjetu. Dolazio je na ideju da u svom rezidencijalnom mjestu Cetiwu, pored manastirske {kole koju je sam vodio pri Cetiwskom manastiru, otvori svjetovnu {kolu. Takva nastojawa se vide iz wegove korespondencije sa srpskim prosvetiteqom Dositejom Obradovi}em na po~etku XIX vijeka. Imao je plan (1805) da osnuje {kolu i obnovi {tampariju koju je Crna Gora imala jo{ krajem XV stoqe}a, ali politi~ka zbivawa i materijalne prilike nijesu omogu}ile ostvarewe te wegove zamisli. No, ideje su ipak ostale. Wih }e doc- * Autor je vanredni ~lan Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Podgorica. 1 Russkiy gosudarstvenniy istori~eskiy arhiv, Sankt-Peterburg, Fond 815, op. 16, delo 982, list 4. 2 Dr Du{an J.Martinovi}: Cetiwe -postanak, razvoj i turisti~ke mogu}nosti, Cetiwe, 1977, str.129.

72 72 I s t o r i j s k i z a p i s i nije ostvariti wegov sqedbenik Petar Drugi Petrovi} Wego{, kome je po{lo za rukom da na Cetiwu formira jednu gra ansku {kolu - prvu dr`avnu osnovnu {kolu u onda{wem slobodnom dijelu crnogorske dr- `ave. Wego{ se, tako e, nosio mi{qu da otvori sredwu {kolu, {to saznajemo iz jednog wegovog pisma Iliji Gara{aninu, datiranog 12. aprila godine, u kojemu, pored ostalog, pi{e: "Koliko god mi je mogu}e bilo, toliko sam se trudio, pa i sad neprestano trudim se, kako bih malo po malo rasprostranio me u ovim narodom obrazovawe, i na taj na~in zaveo sam za sad male, a povremeno nastoja}u osnovati i vi{e {kole, jer sam uvjeren, da su one najpouzdanije sredstvo, kojim jedan narod do obrazovawa i prosvje}ewa, sqedovateqno do prave sre}e do}i mo`e." 3 Wego{, bez sumwe, pod pojmom "vi{e {kole" podrazumijeva sredwe {kole! Wego{eva osnovna {kola nije, me utim, sve do godine imala utvr en nastavni plan i program. Te godine je u~iteq Stevan Petranovi} poku{ao da reformi{e trorazrednu cetiwsku {kolu i stvori od we petorazrednu - neku vrstu ni`e sredwe stru~ne {kole (unio je u nastavni plan i program: antropologiju, psihologiju, retoriku, dogmatiku, "veliku" geografiju, fiziku i dr.), s namjerom da osposobqava u~iteqe i sve{tenike za crnogorske potrebe. Iako Petranovi}evi "reformski zahvati" nijesu do kraja sprovedeni, jer nijesu bili dobro koncipirani i realni, a s druge strane, on je poslije trogodi{weg rada napustio Crnu Goru, va`ni su, ipak, utoliko {to je cetiwska osnovna {kola 1860.godine prerasla u ~etvororazrednu i {to su weni aci po zavr{etku {kolovawa ulazili u razne dr`avne slu`be i dobijali razna administrativna i druga zvawa. U~enici ove {kole bili su: u~iteqi, sve{tenici, kapetani, serdari i gotovo svi u~eni qudi onovremene Crne Gore; pored ostalih, ~etiri sekretara crnogorskog Senata u periodu godine bili su weni svr{eni aci! Poslije dolaska na vladarski tron Nikole Mirkova (1860), potoweg vladaju}eg Petrovi}a-Wego{a, u Crnoj Gori je bila samo jedna relativno solidno ure ena za one prilike ~etvororazredna osnovna {kola na Cetiwu i jo{ poneka manastirska u kojoj su se aci priu~avali elementarnoj pismenosti (da mogu "~itati i pisati"). Mladi i poletni Nikola Mirkov preduzeo je neophodne mjere da uve}a {kolsku mre`u. Ve} 1864.bilo je u Crnoj Gori 11 dvorazrednih i trorazrednih {kola. Godine u~iwen je poku{aj osnivawa prve sredwe (stru~ne) {kole. Crnogorski suveren je bio inicijator wenog osnivawa. Ovlastio je arhimandrita Ni}ifora Du~i}a da otvori na Cetiwu "privremenu bogosloviju", za op{irnije izu~avawe "nekih bogoslovskih predmeta, a tako e istorije i geografije - {to se dr`alo za potrebno radi boqe spreme onih, koji }e da postanu pravoslavni sve{tenici, a po po- 3 Du{an D. Vuksan: Pedeset godina Cetiwske gimnazije (1880/1-1930/1), Cetiwe, 1932, 5.

73 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 73 trebi i dr`avni ~inovnici". Poku{aj s "Privremenom bogoslovijom" nije donio neke ozbiqnije rezultate u regrutovawu tako planiranih kadrova. Po{to nijesu bile obezbije ene osnovne pretpostavke za wen rad, nakon godinu dana ukinuta je. 4 Jedan od najstarijih crnogorskih istori~ara na{eg {kolstva o ovoj neuspjeloj sredwo{kolskoj instituciji zapisao je: "To je bila kao neka sredwa {kola i zvali su je Bogoslovija, ali je ona bila vrlo kratkoga vijeka. Jedva se je prodr`ala godinu dana. U woj su bili u~iteqi Filip Popovi}, rodom Crnogorac, iz Cetiwa, koji se je vaspitavao u Rusiju; i hercegova~ki uskok, kalu er Ni}ifor Du- ~i}, kojega je kwaz Nikola dobro gledao i dao mu mjesto pri cetiwskom mitropolitskom manastiru. On je docnije bio i cetiwski arhimandrit". 5 Crnogorski kwaz i gospodar Nikola Prvi je znala~ki artikulisao svoje opredjeqewe u pravcu prosvjetno-kulturnog djelovawa. Krajem oti{ao je na svoje prvo zvani~no putovawe u Rusiju, koje je stihovima propratio wegov sekretar, pop-pjesnik Jovan Sunde~i}, ovako: "Gospodare, u sto dobrih ~asa, Kren'o zdravo Petrogradu slavnom, U pohode slovenskome caru, Crne Gore prijatequ davnom... Wemu svoje rastvorit' }e{ grudi, I kazati {to Ti srce `udi..." 6 Tako je i bilo. Crnogorski suveren je upoznao ruskog imperatora Aleksandra Drugog s brojnim te{ko}ama sa kojima se crnogorska dr`ava su~eqavala. Ruski car je kwaza Crne Gore izvanredno do~ekao i pokazao veliko razumijevawe za crnogorske materijalne te{ko}e, obezbijediv{i mu znatnu finansijsku pomo} za stabilizovawe unutra- {wih prilika Crne Gore. Nikola Prvi je po povratku u domovinu, znaju}i da je prosvjeta najmo}niji pokreta~ dru{tvenog napretka, blagodare}i pomo}i koju je dobio i od Sv. sinoda Ruske pravoslavne crkve, obnovio Bogosloviju godine. Iste godine, 1869, zahvaquju}i pomo}i koju je dobio na ruskom dvoru - od carice Marije Aleksandrovne u Sankt-Peterburgu - osnovao je i Djevoja~ki institut "Carice Marije" na Cetiwu koji je radio 44 godine ( ). Crnogorski kwaz je, zapravo, "Na ime izdr`avawa bogoslovije dobio od sv. Sinoda pomo} od srebrnih rubaqa, a na ime izdr`avawa `enskog zavoda od carice Marije Aleksandrovne rubaqa godi{we". 7 Bile su to dvije prve i poznate sredwe {kole u onda{woj Crnoj Gori, ~ije je osnivawe zlatnim slovima upisano u anale crnogorskog {kolstva i narodnog prosvje}ivawa. Bogoslovija je zvani~no otvorena 18. septembra kao "nau~- 4 Crnogorac, Cetiwe, II/1872, br. 18,6. V, Marko Dragovi}: [kole u Crnoj Gori, Zagreb, 1888, Marko Dragovi}, u~enik Bogoslovsko-U~iteqske {kole od godine: Bogoslovija cetiwska. - Glas Crnogorca, Cetiwe, XXXVIII/ 1909, br. 35, 17. VIII, (2-3). 7 Dr Petar I. Popovi}: Crna Gora u doba Petra I i Petra II, Beograd, 1951, 106.

74 74 I s t o r i j s k i z a p i s i no-vaspitaju}i zavod radi prigotovqavawa mlade`i crnogorske i okolnih mjesta za sve{teni~ko i za u~iteqsko zvawe" (iz Ustava {kole). Otvarawe {kole je bilo sve~ano "sa prizivawem sv. Duha u manastirskoj katedralnoj crkvi". Slu`io je mitropolit Ilarion Roganovi}, sa cetiwskim arhimandritom Visarionom Qubi{om, protojerejom Stevanom Kapi~i}em i proto akonom Filipom Radi~evi}em. Slu`bi su prisustvovali kwa`evski par - Nikola Prvi i supruga mu Milena, dr`avni velikodostojnici i mno{tvo naroda. Poslije "prizivawa svetoga Duha" po{lo se u Bogoslovski zavod, koji je bio smje{ten u Wego{evoj Biqardi i tamo je izvr{eno vodoosve}ewe. Tom prilikom novopostavqeni rektor Cetiwske bogoslovije Milan Kosti}, magistar Kijevske duhovne akademije, odr`ao je pristupnu besjedu, u kojoj je ocrtao vjekovnu borbu Crnogoraca "za krst ~asni i slobodu zlatnu" i istakao va`nost prosvjete za crnogorski narod i napredak ~ovje~anstva uop- {te. 7 Ova {kola je imala ne samo nacionalni nego i {iri zna~aj budu- }i da je {kolovala kadrove i iz susjednih srpskih krajeva izvan granica Crne Gore. U ovu {kolu su mogli biti primani i mladi}i iz Boke, Hercegovine i Albanije. [kolovawe u Bogosloviji je trajalo tri godine i ona je istovremeno {kolovala sve{tenike i u~iteqe, koji su u to vrijeme bili veoma deficitarni u Crnoj Gori. Da bi {kola mogla otpo~eti redovnu nastavu i blagovremeno, crnogorska prosvjetna vlast, po{to su prethodno bili verifikovani "Ustav" i "U~evni plan i program", raspisala je oglas: "[...] kroz svu Crnu Goru: da se o malom gospo- inu-dne god. iskupe na Cetiwu svi oni mladi}i, koji su svr{ili ~etiri razreda osnovne {kole i koji `ele da produ`e nauku u bogosloviji cetiwskoj". Nagla{eno je da kandidati za upis prvo moraju polo`iti ispit iz predmeta koje su u~ili u IV razredu i da }e 10 mladi}a, koji dobro ispit polo`e, biti primqeni u bogoslovski zavod kao pitomci, s tim {to }e u zavodu primqena desetorica imati sve, {to im je nu`no. Na oglas se prijavilo 30 mladi}a. Pred specijalnom komisijom kandidati za upis polagali su prijemni ispit. Predsjedavao je li~no crnogorski kwaz Nikola Prvi. 8 Desetorica su polo`ila i primqena kao pitomci "na dr`avni tro{ak"; bili su internatski smje{teni; obezbije ena im je bila odje}a i obu}a. Tako je, dakle, Bogoslovija u prvoj generaciji imala samo 10 u~enika sa navr{enih 16 godina starosti. Po{to je {kolovawe trajalo tri godine (teorijska i prakti~na nastava) prva generacija je zavr{ila juna {kolske 1872/73. godine. Osim dr`avnih pitomaca, primani su i privatni u~enici pod uslovom da pla}aju {kolarinu; oni nijesu dobijali od prosvjetnih vlasti "u zavodu ni jela, ni stana, ni odijela". Takvih je prve {kolske godine bilo osam. Ve} tre}e {kolske godine, 1871/72, u sva tri razreda bilo je 37 u~enika (sedam eksternih, od kojih su dva bila iz Boke Kotorske, a je- 8 Milan Kosti}: [kole u Crnoj Gori od najstarijih vremena do danas, Pan~evo, 1876, 185.

75 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 75 dan iz Pe}i). 9 Nastavu su tih godina izvodila ~etiri vrijedna nastavnika, koji su pisali ili prevodili s ruskog uxbenike za svoje u~enike i time doprinosili wihovom uspjehu, a time, dabogme, i afirmaciji prve stru~ne {kole u Crnoj Gori, o ~emu }e kasnije biti govora. Po zavr{etku trorazredne Bogoslovije raspore ivani su kao u~iteqi pod uslovom da su zavr{ili najmawe s "dovoqnim uspjehom", ili su rukopolagani za akone i jereje svjetovnog i mona{kog ~ina u Crnoj Gori, i jedni i drugi s obavezom da ostanu najmawe dvije godine; a za zvawe sve{teni~ko su morali, kako jedan od u~enika iz prve generacije, kasniji istori~ar, kazuje: "ostati koji mjesec pri mitropoliji, pa docnije pred izabranom komisijom polo`iti ispite iz ovih bogoslovskih predmeta: prostranoga katehizmusa, moralnog i dogmati~kog bogoslovqa, kanoni~noga prava, op}e crkvene istorije, svetoga pisma, crkvenoga pojawa i crkvenoga ustava". 10 [kolske 1873/74. godine Bogoslovija je preseqena u manastir Ostrog i te godine po razredima broj aka je izgledao ovako: I razred - 17, II razred - 20 i III razred - 13, ili 50 u~enika ukupno. Od toga broja 33 su bili dr`avni pitomci. Trojica su bili iz Boke Kotorske, 1 iz Hercegovine i 3 iz Ku~a (koji jo{ nijesu pripadali Crnoj Gori!). Ubrzo se, me utim, uvidjelo da premje{tawe Bogoslovije sa Cetiwa u Ostrog nije bilo svrsishodno, prevashodno zbog udaqenosti od prijestonice. Stoga je idu}e {kolske godine Bogoslovija ponovo vra}ena na Cetiwe. Po okon~awu oslobodila~kog rata 1876/78. godine, nakon jedanaestogodi{we pauze, poput feniksa obnovqena je 1887/88. {kolske godine {kola sa novim profilom i pod nazivom Bogoslovsko-U~iteqska {kola, koja }e sa mawim prekidom (trogodi{wom pauzom) u prvoj dekadi XX vijeka, nastaviti do definitivnog sloma Crne Gore i gubqewa wene nezavisnosti u Prvom svjetskom ratu (po~etkom 1916), s tim {to je imala dva prekida u radu. Zavr{etkom {kolske 1904/05. godine po drugi put je prekinut rad Bogoslovsko-U~iteqske {kole, s motivacijom da se sa~ekaju gimnazijalci sa zavr{ena ~etiri razreda, jer kao {to je poznato Cetiwska gimnazija je osnovana tek godine. Do obnavqawa rada Bogoslovsko-U~iteqske {kole do{lo je po isteku tri {kolske godine (1908/09). Naime, poslije trogodi{we pauze, Bogoslovsko-U~iteqska {kola je sve~ano otvorena 4. septembra godine i useqena u novo {kolsko zdawe. ^in vodoosve}ewa novog objekta za Bogoslovsko-U~iteqsku {kolu obavio je mitropolit Mitrofan Ban sa sve{tenstvom, u prisustvu Jovana Plamenca, ministra prosvjete, i novoimenovanog rektora {kole Dragovi}a. Mitropolit je potom odr`ao prigodnu besjedu, u kojoj je istakao zna~aj {kole i prosvjete uop{te, kao i te`ak ali plemenit zadatak koji o~ekuje vaspitanike ove institucije. M. Ban je, izme u ostalog, kazao: "Bogoslovsko-U~iteqska {kola ima 9 Orli}, crnogorski godi{wak stari i novi, za prostu godinu 1870, na Cetiwu, M. Dragovi}: op cit.,

76 76 I s t o r i j s k i z a p i s i vrlo veliki zna~aj za na{u zemqu"; ona je od osnivawa 1869.godine, tokom tri i po decenije "vaspitavala dosta znatan broj vrijednih sve{tenika, vaqanih u~iteqa i dobrih gra anskih ~inovnika". Obra}aju}i se u~enicima, mitropolit je rekao: "Ovaj zavod ima svetu zada}u, da vas sprema i da vas vaspita, da budete vaqani radnici na poqu crkvenome i prosvjetnome", pa zato treba da maksimalno iskoristite "dragocjeno vrijeme u ovome zavodu, kako bi sebi {to ve}e znawe stekli"; savjetovao im je da se "naoru`aju naukom - tijem kulturno-prosvetnim oru`jem, kako bi {to boqe mogli poslu`iti crkvi i {koli, odnosno svojoj dragoj otaxbini". 11 Kao {to je malo~as istaknuto, Bogoslovasko-U~iteqska {kola na Cetiwu je prekinula rad za vrijeme Prvog svjetskog rata. Na 6. sjednici odr`anoj 18/31. marta {kolske 1914/15. godine pro~itan je akt Ministarstva prosvjete i crkvenih djela (broj 205) od 16. januara "da nastavnici i u~enici, pozvani u regrute, mogu napustiti {kolu, i, kako se imaju ~asovi zamijeniti prema Zakonu o regrutaciji svi u~enici ove {kole imaju stupiti u regrute. Prema tome, rektor je 19/30. januara zatvorio {kolu i ona }e 'sve do daqe naredbe ostati zatvorena'". 12 Organizacija {kole; broj u~enika po godinama; godi{wi ispiti. - Broj u~enika se u prosjeku kretao oko 30 sve do godine, kada je zbog Veqeg rata ( ) nastupio prekid u radu Bogoslovije, jer su aci zajedno sa svojim profesorima po{li u "staru {kolu crnogorsku" da se bore za oslobo ewe od osmanskih zavojeva~a. Prvu generaciju odraslih mladi}a, koji su ulagali veliki napor i u tome bili veoma istrajni, wihov rektor je okarakterisao ovako: "Moramo ovde, u hatar istini, re}i, da mo`da ni u jednom u~evnom zavodu, i u jednoj drugoj dr`avi u Evropi - ne be{e tako vrednih, tako radnih aka, kao {to su bili ovi mladi}i u bogosloviji cetiwskoj". 13 Prema podacima rektora M. Kosti}a, bili su to odrasli momci: "Ve}inom behu pre{li 17. i 18. godinu. Za to behu zreliji i mogahu br`e da se razviju umno i da postignu mnogo {ta, {to ne bi mogla u~iti mla a deca. Osim toga oni su i fizi~no razvijeniji i ja~i, pa su mogli izdr`ati vi{e i boqe se naprezati". 14 Poslije ponovnog konstituisawa Bogoslovsko-U~iteqske {kole, u {kolskoj 1887/88.godini primani su kandidati sa ~etiri razreda gimnazije: upisano je samo 15, a i sqede}ih godina je u prili~noj mjeri bio ograni~en upis, {to se vidi i iz odgovaraju}ih cifarskih pokazateqa. Naime, krajem 1889/90. {kolske godine u tri razreda ove {kole 11 Bogosovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu. - Cetiwski vjesnik, I/1908, br. 21, 6. IX, Kwiga zapisnika sjednica nastavnika u Bogoslovsko-U~iteqskoj {koli od 1908/09. do 1914/15. godine. Zapisnik potpisali: rektor Pero Vu~kovi}, perovo a Pero Bogdanovi} i ~lanovi Nastavni~kog savjeta: Nikola Qubi{a, Qubomir Glomazi}, Bla`o Vu{kovi}, Radomir Orlinski Krivokapi}, Ilija Zori}, Aleksa Ivanovi} i B. Dumovi}. 13 M. Kosti}: op cit., M. Kosti}: op cit., 225.

77 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 77 bilo je svega 26 aka. 15 [kolske 1892/93.u {koli je bio 21 u~enik, koliko i {kolske 1897/98. godine. [kolovawe je trajalo ~etiri godine. Bilo je kriznih perioda u radu {kole; nedostajali su neki razredi, a bilo je i mi{qewa kod resornih organa da za sve{teni~ka i u~iteqska mjesta ima mnogo vi{e kandidata nego {to su stvarne potrebe. Me utim, od godine, uporedo sa stabilizovawem polo`aja Cetiwske gimnazije, Bogoslovsko-U~iteqska {kola je imala vi{e izgleda za normalan priliv u~enika. Postojala je wena puna zavisnost od Gimnazije, jer su u~enici sa zavr{ena ~etiri gimnazijska razreda mogli da se upi{u u po~etni razred Bogoslovsko-U~iteqske, pa je trebalo sa~ekati prvu generaciju cetiwskih gimnazijalaca - polamaturanata. Raspisom od 24. juna obavije{tena je javnost da se Bogoslovsko-U~iteqska {kola ponovo otvara. 16 Po obnavqawu Bogoslovsko- U~iteqske {kole godine otvoren je samo I razred sa 37 u~enika, 17 od kojih je iz Cetiwske gimnazije bilo - 22, iz Podgori~ke - 7, iz Pqevaqske - 3, iz Pakra~ke preparandije - 1, iz Beograda -2, iz Kru{evca 1 i iz Ni{a - 1. Iz navedenih razloga - prekida u nastavi i sli~no, u nekim {kolskim godinama broj u~enika je znatno opadao, a nekih godina nije ni bilo upisa. Da je bilo znatnih oscilacija pokazuju sqede}i podaci: {kolske 1901/02. godine {kolu je poha alo 46 u~enika, 1902/ , 1903/04-38, 1904/05-22, 1908/09-37, 1909/10-66 (I razred - 29, II razred - 37), 1910/11-91 (I razred - 24, II razred - 31, III razred - 36), 1911/ (I razred - 39, II razred - 21, III razred - 25, IV razred - 35). [kolske 1913/14. godine nije bilo upisa u I razred, jer je postojala koncepcija nadle`nih prosvjetnih vlasti da se postoje}a Bogoslovsko-U~iteqska {kola reorganizuje i da se, zapravo, od we formiraju dvije posebne {kolske ustanove - bogoslovija i u~iteqska {kola. Ovu namjeru su osujetili ratni doga aji (balkanski i Prvi svjetski rat). Ona }e se, me utim, realizovati u periodu izme u dva svjetska rata. Ove {kolske godine bilo je u razredu II - 25 u~enika, u razredu III - 34 i u IV - svega 15. Maturskim ispitima godine pristupio je i polo`io ih 21 kandidat. Nije nezanimqivo navesti da su u~enici Bogoslovsko-U~iteqske {kole po~etkom druge decenije XX vijeka organizovali dva {trajka: prvi, sredinom marta godine i, drugi, po~etkom novembra godine. Uzroke prvog {trajka nijesmo uspjeli da utvrdimo, iako je Ministarstvo resorno tra`ilo od Uprave {kole da ispita razloge protesta u~enika i izvijesti ga o tome, dok je za {trajk od 5. XI godine Uprava {kole izvijestila Ministarstvo prosvjete i crkvenih poslova da je izbio "zbog uvrede nanesene omladini prilikom proslave stogodi- {wice Petra II Petrovi}a Wego{a". Po svr{etku Bogoslovsko-U~iteqske {kole abiturijenti su 15 P. A. Rovinski: Crna Gora u pro{losti i sada{wosti, Tom IV, Dr`avni `ivot ( )- Arheologija, Cetiwe-Sr. Karlovci-Novi Sad, 1994, Raspis svijem prosvjetnijem i crkvenijem vlastima u Kwa`evini Crnoj Gori..- Glas Crnogorca,XXXVII/1908,br.38,(1). 17 Glas Crnogorca, XXXVII/1908, br. 50, 6. IX, 3.

78 78 I s t o r i j s k i z a p i s i ve}inom postajali u~iteqi narodnih osnovnih {kola, ili sve{tenici. Tako je, na primjer, 1880/81. godine od 20 u~iteqa crnogorskih - 16 bilo sa svr{enom Bogoslovsko-U~iteqskom {kolom i tek nakon dvije godine ukoliko su `eqeli da budu sve{tenici, polagali su "povtorni ispit" iz glavnih bogoslovskih predmeta. [kolske 1884/85. godine od 58 u~iteqa u Crnoj Gori bilo je 22 s bogoslovskim obrazovawem, a sa osnovnom {kolom deset (i sve{tenika 14); 1886/87. od 67 u~iteqa -10 sa bogoslovijom i 14 sa osnovnom {kolom; 1887/88. od 74 u~iteqa - 13 sve- {tenika i 11 sa osnovnom {kolom; 1888/89. od 70 u~iteqa samo su ~etiri imala u~iteqsku {kolu, 17 bogosloviju (od kojih su 11 bili i sve- {tenici) i 10 samo osnovnu {kolu. 18 Godi{wi ispiti su obavqani u junu svake godine. Ispitima je predsjedavao mitropolit crnogorsko-primorski, ili wegov povjerenik. Prilikom godi{wih ispita veoma ~esto su prisustvovali, pored mitropolita, i crnogorski kwaz Nikola Prvi, pojedini ministiri, uz ministra prosvjete, i drugi dr`avni visokodostojnici. Tako su, na primjer, 10. juna na zavr{nim ispitima predsjedavali Mitrofan Ban i vojvoda Simo Popovi}, ministar prosvjete i crkvenih poslova; neko vrijeme su prisustvovali: kwaz Petar sa svojim nastavnikom Pigeom, vojvoda Bo`o Petrovi}, ministar unutra{wih djela i predsjednik Dr`avnog savjeta, vojvoda pop Ilija Plamenac, ministar vojni, Niko Matanovi}, ministar finansija; Vlasov, carsko-ruski ministar-rezident na Cetiwu; [~erbina,carsko-ruski konzul u Skadru i dr. U toj generaciji bilo je od "17 svr{enijeh pripravnika 13 vrlo vaqanijeh sve- {teni~kijeh i u~iteqskijeh kandidata,koji }e umjeti koristiti kao {to treba na{oj domovini, ako se i daqe usavr{ava{e", konstatuje se u prosvjetno-pedago{kom ~asopisu Prosvjeta, organu Ministarstva prosvjete i crkvenih djela. 19 Treba posebno naglasiti da prisustvo crnogorskog suverena godi{wim ispitima nije bilo samo kurtoazno-dr`avni~ke ili formalne prirode; interesovawe {efa dr`ave za uspjeh najstarije {kole u wegovoj zemqi bilo je i li~no interesovawe za uspjeh u~enika. Prisustvuju- }i godi{wim ispitima, on je li~no postavqao pitawa iz pojedinih nastavnih predmeta. O tome svjedo~i rektor M. Kosti} tako {to ka`e: "Svakog ispita dolazio je na ispite i w. sv. knez Nikola, koga je jako interesovao napredak ovoga zavoda. On je sam prozivao u~enike i ispitivao ih je i sam iz gdekojih predmeta; ili je iz konspekta (kog su napisali u~iteqi) nazna~io u~iteqima:{ta da pitaju kog u~enika.kad nije mogao da preslu{a sve razrede, on je nazna~io obi~no g. protu Sunde~i}a, svoga sekretara, da on ispita razrede, ili predmete." 20 Kwaz i Gospodar je pomno pratio napredovawe u~enika i stimulisao ih nov~ano. Svake godine je najboqe u~enike nagra ivao po 10, Dr \. D. Pejovi}: Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori , Cetiwe 1971, Glas Crnogorca, XXXVII/1908, br. 50, 6. IX, M. Kosti}: op. cit.,

79 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 79 i 25 talijera u srebru. 21 Godine bogoslovcu Stevanu Bojovi}u, kasnije proti U`i~ke crkve, Kwaz je dao stipendiju od 15 fiorina mjese~no. 22 I docnije prosvjetne vlasti stimulirale su pojedine u~enike daju- }i im stipendije (tako je, na primjer, Ministarstvo prosvjete godine davalo stipendije: Nikoli Klisi}u kruna godi{we, Mili~ku Vasovi}u - 360, a narednih godina po 40 perpera: Miqku Bulaji}u, Jovanu Gvozdenovi}u, Dimitriju Gruji}u, Miloradu [o{ki}u i dr.). Slobodne aktivnosti. - Iako su slobodne aktivnosti u~enika savremeni termin, mi }emo pod tim pojmom poimati neke kulturno-kwi- `evne djelatnosti i prosvetiteqsko-zabavne manifestacije cetiwskih bogoslovaca u vannastavnim aktivnostima. Godine obreo se na Cetiwu arhimandrit Vaso Pelagi}, poznati socijalisti~ki tribun. Wegova vrlo upe~atqiva pojava, i neobi~na li~nost za ono vrijeme, sna`no je djelovala na cetiwske bogoslove. Svakako pod wegovim uticajem formiran je Omladinski odbor na Cetiwu sa zadatkom da prire uje javna ve~erwa predavawa. Krajem godine, 11. novembra, pored prigodnih pjesama i Pelagi} je odr`ao svoju besjedu. Prije odlaska sa Cetiwa preporu~io je bogoslovima da osnuju kwi`evno dru{tvo i u tu svrhu im darivao 12 talira. Bogoslovi su po wegovoj preporuci postupili i u februaru idu}e godine (1872) osnovali \a~ko prosvjetno-kwi`evno dru{tvo, kojemu su dodijelili ime "Crnogorski borac". Budu}i da je glavni ciq Dru{tva bio usavr{avawe na umnom, prosvjetnom i kwi`evnom poqu, na sjednicama aci su ~itali svoje originalne kwi`evne sastave i prevode, poglavito sa ruskog jezika. Kasnije }e, krajem februara 1891.godine u~enici Bogoslovsko-U~iteqske {kole pokrenuti i svoj organ Cetiwski bogoslovac, list za kwi`evnost, ~iji je prvi broj objavio programsku pjesmu, rije~ ~itaocima, nekolike pri~e, putopis od Crmnice do Cetiwa i neke tekstove iz geografije, hemije itd. Planirano je bilo da list bude nedjeqnik na dva rukom umno`ena tabaka, ali se, po svemu sude}i, ubrzo ugasio. Iako "Crnogorski borac" nije uradio Bog zna {to, ipak je zna~ajan zbog toga {to je to bilo prvo kwi`evno dru{tvo u Crnoj Gori! Kada je o prevo ewu rije~, treba posebno ista}i da su tri u~enika III razreda: Mitar Baki}, Marko Dragovi} i Jovan Nikoli} preveli sa ruskog jezika na srpski Istoriju Ilovajskoga i predali je, u znak blagodarnosti, crnogorskom kwazu Nikoli Prvom. - Anto Gvozdenovi} "nau~io je od svoje voqe i svojim trudom nema~ki i ne{to francuski". 23 Rektor M. Kosti} je nastojao da se u~enici ove {kole {aqu u Rusiju na daqe {kolovawe. U skladu s wegovim nastojawima, iz prve generacije u~enika Bogoslovije poslata su trojica na duhovnu akademiju u Rusiju "da se spreme za u~iteqe bogoslovskog ovog zavoda" (Mitar Baki} i Marko Dragovi}), od kojih je jedan bio pomenuti Gvozdenovi} upu- 21 M.Kosti}: op. cit., Prosvjeta, Cetiwe, III/1891, sv. III/IV, 15. IV, M. Kosti}: op. cit., 222.

80 80 I s t o r i j s k i z a p i s i }en da u~i medicinske nauke, 24 koji je kasnije avanzovao do ~ina ruskog generala. U nastavno-vaspitnom procesu Bogoslovije i docnije Bogoslovsko-U~iteqske {kole znatna pa`wa je posve}ivana pripremawu koncerata i kulturno-zabavnih ve~eri. Blagodare}i solidnoj nastavi crkvenog pojawa i muzi~kog vaspitawa, bogoslovci su zajedno sa svojim nastavnicima sudjelovali u kulturno-prosvjetnom i zabavnom `ivotu crnogorske prestonice. Tako su, na primjer,u zajednici sa cetiwskim gimnazijalcima po~etkom jula godine priredili Wego{ev Gorski vijenac,u pozori{noj sali "Zetskog doma", koju je pozori{na kritika sa simpatijama propratila. I 12. maja te godine, u ~ast slovenskih prosvetiteqa ]irila i Metodija cetiwski sredwo{kolci priredili su "Sve~anu zabavu" u Pozori{tu "Zetski dom". Na repertoaru je bio koncertni dio i pozori{na predstava.poslije svirawa crnogorske himne Ubavoj nam Crnoj Gori, u interpretaciji bogoslovaca i gimnazijalaca naizmjeni~no su, izme u ~inova drame Hajduci,od Jovana Sterije Popovi}a, izvo ene kompozicije iz Tolingerovog ciklusa ("Zna{ li", "Kova~u", "Domovini", "Hajduci na ro~i{tu", "Proqe}e", "Poto~ara" i "Maj"). Dakako, bilo je i drugih predstava u izvo ewu cetiwskih bogoslovaca, ali zbog ograni~enosti prostora nije mogu}e detaqnije elaborirati to pitawe. Zakonska regulativa. - Osim najva`nijih normativnih akata za normalno funkcionisawe Bogoslovsko-U~iteqske {kole (ve} pomiwanih "Ustava sa U~evnim planom") organizaciono ustrojstvo ove {kole, {kolski poredak i odgovornost nastavnika, wihove {kolske obaveze itd., bili su regulisani zakonskim propisima i raznim naredbama nadle`nog ministra za {kolska i crkvena pitawa, koja su zamjewivala podzakonska akta. "Pravila o ustrojstvu Bogoslovsko-U~iteqske {kole na Cetiwu" donio je "po najvi{oj zapovijedi W. V. Kwaza" ministar Jovan Pavlovi} 28. jula godine, 25 a "najvi{om odlukom svojom od 27. avgusta blagoizvolio je W. V. Kwaz odobriti ih i potvrditi". Ova "Pravila..." su sadr`avala 47 paragrafa u kojima su precizno definisani ciqevi i uslovi {kolovawa mlade`i u woj, koja }e se posvetiti sve{teni~kom ili u~iteqskom pozivu; organizacija i svekolika djelatnost {kole. I prva "Disciplinarna pravila za u~enike Bogoslovsko-U~iteqske {kole" donio je ministar Pavlovi} i ona su iste godine objavqena kao posebna bro{ura u Dr`avnoj {tampariji na Cetiwu. 26 Najzad, 1890.godine donesen je i Zakon o nastavnicima (profesorima, suplentima, predava~ima, pomo}nicima) Bogoslovsko-U~iteqske {kole, Gimnazije, realaka i drugih sredwih {kola u Kwa`evini Crnoj Gori, i u wemu su precizno formulisane du`nosti svakog na- 24 Ibid., Glas Crnogorca, XI/1887 br. 35, God objavqena su i kao fototipsko izdawe (ITP "Unireks" - Nik{i} i Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore - Podgorica).

81 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 81 stavnika;odsustvo im je odobravao ministar prosvjete i crkvenih poslova;navedene su decidirano prava i du`nosti nastavnika, slu`bene odgovornosti i kaznene odredbe. Sude}i po zakonskim klauzulama u {kolama je vladala strogost i disciplana je bila na zavidnoj visini, a za ozbiqnije i te`e prekr{aje primjewivane su rigorozne sankcije. 27 U nedostatku odgovaraju}ih podzakonskih akata, ministar J.Pavlovi} je donosio naredbe i uputstva - i obznawivao ih u cetiwskom ~asopisu Prosvjeta. Zbog interesantnosti nave{}emo osnovne anotacije iz nekoliko Pavlovi}evih naredaba. Tako, na primjer, ministar Pavlovi} nare uje 24. maja upravama Bogoslovsko-U~iteqske {kole i Gimnazije da u zajednici sa horovo om [pirom Ogwenovi}em izvr{e izbor u~enika za "Crkveno-pjeva~ko dru{tvo" na Cetiwu. 28 Iste godine, 6. septembra, nare uje pomenutim rukovodiocima sredwih {kola da se nastava organizuje prije podne, 29 dok je dan ranije izdao naredbu istim upravama da se za svako zadocweno upisivawe u~enika naplati kazna ("taksa od 5 fiorina a. vred."); 30 nekoliko dana docnije - upu}uje naredbu rektoru da su u~enici Bogoslovsko-U~iteqske {kole du`ni da dr`e "duhovne propovijedi", 31 a 17. IX interveni{e kod rektora Bogoslovsko-U~iteqske {kole da se u nastavni program umjesto starogr~kog uvede novogr~ki jezik, te da nastavnik doti~nog predmeta (dr K. Teodorides) otpo~ne ~itawe novozavjetnih kwiga - sv. Pisma i liturgike na tom jeziku. 32 Po~etkom godine {aqe ministar Pavlovi} uputstvo rektoru Bogoslovsko-U~iteqske {kole i direktoru Gimnazije, u kojemu im skre}e pa`wu da nastavnika na ~asu ne smije niko prekidati, osim ako je u pitawu periculum in mora ("samo na zapovijest W. V. Kwaza du`an je svaki nastavnik odazvati se s mjesta i ~as prekinuti, uz prijavu svome stare{ini"). 33 Zanimqivo je, napokon, ista}i da je u nedostatku pojedinih odredaba u zakonskoj regulativi za Bogoslovsko- U~iteqsku {kolu, ministar upu}ivao na kori{}ewe Zakona o ustrojstvu gimnazija. 34 Na kraju vaqa podsjetiti da je u vrijeme ministrovawa vojvode Sima Popovi}a donesen Zakon o ure ewu plata nastavnika sredwijeh i osn(ovnijeh) {kola, 35 koji je unekoliko poboq{ao materijalni polo- `aj prosvjetnih radnika. [kolski prostor. - Bogoslovija je po~ela rad u Wego{evoj Biqardi. Bilo je to za ono vrijeme, kako isti~e M. Kosti} "veliko i ponajboqe zdawe u Crnoj Gori. Sagra eno je od kamena, a pokriveno olo- 27 Up.: Prosvjeta, Cetiwe, II/ 1890, sv. XI-XII, Prosvjeta, I/1889, sv. VI, Prosvjeta, I/1889, sv. VIII/IX, Prosvjeta, I/1889, sv. VIII/IX, Prosvjeta, I/1889, sv. XII, Prosvjeta, I/1889, sv. IX/X, Prosvjeta, III/1891, sv. I/II, Na jesen 1891.rektoru Bogoslovsko-U~iteqske {kole poslato je upozorewe da se u pogledu propisa za praznike i {kolske ferije pridr`ava Zakona o gimnazijama (Prosvjeta, III/1891, sv. III/IV, 62). 35 Prosvjeta, VIII/1897, sv. IX, I-IV.

82 82 I s t o r i j s k i z a p i s i vom. Ogra eno je sa ~etiri velika zida; na svakom uglu stoji po jedna povisoka kula. - Zdawe je to u sredi izme u dve pove}e avlije; a u avlijama ima vi{e drva[e}a], ve}inom vi{awa". Kosti} dodaje da je: "Komad jedan od zadwe avlije ogradio rektor bogosl. za svoju ba{tu". Tu je i mawa jedna ku}ica za praqu oba zavoda Bogoslovije i Djevoja~kog instituta, dodaje on. Bogoslovija je bila smje{tena u ve}oj polovini doweg i gorweg sprata. Na prvom spratu bile su tri prostorije namijewene za u~ionice, jedna za biblioteku; po jedna za kujnu, trpezariju i magacin; zatim, dvije spavaone (u jednoj 18, a u drugoj 12 u~enika). Jedna prostorija je kori{}ena "za doma}u bogoslovsku crkvu, u slavu prvog srpskog prosvetiteqa sv. Save. U woj se redovno slu`ilo preko cele godine i svakidan i u praznike [...]". Trojici nastavnika je bilo dodijeqeno {est soba. 36 Postoje}i smje{tajni prostor bio je nedovoqan, pa stoga rektor M. Kosti} veli: "Svaki }e priznati, da bi toliko prostora malo bilo i za deset pitomaca, a kamoli za trideset", dodaju}i da "ne be{e ni jedne sobe za bolnicu, {to bi bilo ba{ preko nu`no, a kamo li za druge potrebe", pa zakqu~uje: "Rektor bogoslovije imao je dosta muke, da se u takvom mraviwaku odr`i red i ~isto}a". 37 Ostalo su koristili Djevoja~ki institut "Carice Marije", "dr`avna pe~atwa i riznica" i "dr`avna blagajnica". Djevoja~ki institut je poslije dvije godine preseqen u svoj novosagra eni objekat.hroni~ar je zapisao da je za sve to vrijeme "i u jednom i u drugom zavodu bio najve}i red, i najve}a pristojnost i da je moralnost oba zavoda mogla slu`iti za uzor svima evropskim `enskim i mu{kim zavodima. Ni jedan bogoslov ne be{e ka`wen, pa ni opomenut, zbog i najmawe nepristojnosti prema vaspitanicama `enske {kole! Mnogo je tome doprinelo crnogorsko ~astoqubqe, 'zor' crnogorski. Crnogorac dr`i na 'obraz' i po{tewe, i pre }e poginuti, no baciti obraz pod noge", zakqu~uje rektor Bogoslovije. 38 I kasnije Bogoslovsko-U~iteqska {kola ostala je u Biqardi do kraja nezavisnosti Crne Gore. Od septembra {kolske 1908/09. godine Bogoslovsko-U~iteqska {kola je dobila i namjensku zgradu, sagra enu ispod Granice, na rubu dana{weg Gradskog parka. Nastavno-vaspitni kadar. - Prema {kolskom "Ustavu" Bogoslovija je bila pod pokroviteqstvom crnogorskog suverena Nikole Prvog i pod "na~elstvom" mitropolita crnogorsko-primorskog, dok je wome neposredno upravqao pedago{ki rukovodilac - zvani rektor, koji je morao imati zavr{enu duhovnu akademiju sa stepenom magistra ili kandidata bogoslovskih nauka. I nastavnici su morali imati svr{enu duhovnu akademiju ili bogosloviju, odnosno odgovaraju}u visoku {kolu (fakultet). Nastavnike je birao rektor, odobravao ih mitropolit crno- 36 M. Kosti} je na jednom mjestu u svojoj kwizi (str. 188) zabiqe`io da su ~esto "gospoda u~iteqi morali po nu`di da ustupe i svoje sobe 'zvani~nim' gostima, kad nai u na Cetiwe; a osobito po{to je posledwe godine napu{tena i zapu{tena bila cetiwska gostionica,pa qudi ne ima ahu gde da odsednu". 37 Ibidem. 38 Ibidem,

83 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 83 gorsko-primorski, a wihov izbor potvr ivao crnogorski Kwaz i Gospodar. Nastavnike Bogoslovsko-U~iteqske {kole postavqao je, me utim, kao i ostalo nastavno osobqe u drugim sredwim {kolama, ministar prosvjete i crkvenih djela, po odobrewu W. V. kwaza Nikole Prvog i na taj na~in je nastavnik postajao "kwa`evski ~inovnik gra anskog reda". Pri stupawu na du`nost svaki nastavnik je polagao zakletvu propisanu naredbom resornog ministra. Svaki nastavnik je bio du- `an da polo`i profesorski ispit. Za nastavnika nije moglo biti postavqeno lice koje je "izgubilo gra ansku samostalnost, koje se odaje nevaqalom i nepo{tenom `ivotu, bludu, pjan~ewu, kartawu itd., i koji su osu eni na kazne, sa kojima je skop~an gubitak gra anske ~asti". Stranci su se mogli primati iskqu~ivo po odobrewu crnogorskog suverena pod uslovom da za godinu dana stupe u crnogorsko podanstvo. Rektor je kao organizacioni i prosvjetno-pedago{ki rukovodilac {kole, odgovorao za cjelokupni "nau~ni i nravsteveni" rad u woj; bio je du`an da hospitovawem na ~asovima nastavnika obra}a glavnu pa`wu na wihov rad i da ih usmjerava ka op{tim ciqevima obrazovawa i vaspitawa {kole. Zbog te`ih prestupa u~enike je mogao da ka`wava, {tavi{e, i zatvorom. Posebno je morao poklawati pa`wu moralnom i fizi~kom vaspitawu pitomaca. Bio je du`an da obezbijedi red i ~isto}u u {koli. Vr{io je raspored predmeta na nastavnike i brinuo o blagovremenoj zastupqenosti nastavno-vaspitnih predmeta i wihovom redovnom odr`avawu. - O polugodi{wem uspjehu i radu {kole bio je du- `an da izvje{tava mitropolita, a o godi{wim rezultatima i crnogorskog kwaza. Uz to, izvodio je nastavu nekoliko bogoslovskih predmeta. Prvi rektor cetiwske Bogoslovije bio je magistar Milan Kosti}. 39 Pored Milana Kosti}a, rektora, u Bogosloviji je bio postavqen: sekretar, nadzornik i Milan Kosti} 39 Up.: Novak R. Miqani}: Milan Kosti} i wegovo stvarala{tvo.-bibliografski vjesnik, XII/1983, br. 2, 49-57;

84 84 I s t o r i j s k i z a p i s i kwi`ni~ar za rad u {kolskoj biblioteci. Kao {to je istaknuto, nastavni~ki kadar je pa`qivo odabirao rektor. Bio je to, po pravilu, onovremeni veoma solidni prosvjetno-pedago{ki kadar iz Crne Gore i raznih ju`noslovenskih krajeva koji je hrlio u slobodnu Crnu Goru i wenu prijestonicu - Cetiwe. Me u wima treba spomenuti: direktora Bogoslovije (prema sa~uvanim dnevnicima ove {kole) - arhimandrita Visariona Qubi{u 40 (Sveti Stefan Cetiwe 1884), Spira [[pira] Kova~evi}a (Herceg-Novi, ), glavnog {kolskog nadzornika crnogorskog, 41 i profesora Bo`a Novakovi}a (Zadar Cetiwe 1908). 42 Zanimqivo je ista}i da se V. Qubi{a potpisivao kao direktor [kole. Godine o Petrovudne M. Kosti} je napustio Cetiwe i Crnu Goru, a na upra`weno Visarion Qubi{a mjesto rektora Bogoslovije imenovan je Visarion Qubi{a, koji je ostao na toj du`nosti dok nije uslijedio prekid rada ove {kole zbog nastupaju}ih oslobodila~kih ratova godine. Iz sa~uvanog {kolskog protokola ne vidi se kakva je bila podjela nastavnih predmeta na pomenute nastavnike. Kasnije, u Bogoslovsko-U~iteqskoj {koli do godine izre- alo se vi{e nastavnika, od kojih biqe`imo prema sa~uvanim dnevnicima rada (Biqe{ke uspjeha "Cetiwske bogoslovije") za period godine, kao i nastavne predmete koje su izvodili: Laza \. Popovi- }a (Sv. pismo s hermenevtikom, Liturgika s crkvenom arheologijom, Crkvenoslovenski jezik, Kanoni~no pravo, Moralno bogoslovqe, Omilitika, Ruski Dragovi}a (Istorija srpska i op{ta, Ze- 40 Up.: Dr Miroslav Luketi}: Pomenik Pa{trovi}a I, Petrovac, O Visarionu Qubi{i / Up.: Cetiwska {kola Spomenica o proslavi stopedesetogodi{wice prve dr`avne {kole u Crnoj Gori., Cetiwe, Marko Markovi}: [piro Kova- ~evi} / Potpis: M. M. 42 Up.: Du{an Lau{evi}: Jedan zaslu`ni gra anin staroga Cetiwa. Nekoliko biqe`aka o profesoru Bo`u Novakovi}u ( ).- Godi{wak Cetiwske gimnazije, 1973, br.5, Sa fotografijom.

85 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 85 mqopis srpskih zemaqa); Pera Vu~kovi}a (Ruski jezik, Matematika, Prirodne nauke); Pera Bogdanovi}a (Srpski jezik i kwi`evnost, Crkvenoslovenski jezik, Poqska privreda); Lazara M. Brki}a (Srpski jezik i kwi`evnost, Wema~ki jezik); Nikolu Tujkovi}a ( Istorija crkve s patristikom, Notalno pjevawe i muzika); Kostu Kosti}a (Istorija srpska i op{ta, Zemqopis srpskih zemaqa); Vladimira Ne{kovi}a (Istorija srpska i op{ta, Zemqopis srpskih zemaqa); Milana Radi}a (Dogmati~ko bogoslovqe s polemi~kim, Crkveno pjevawe i pravilo s pashalijom, Liturgika s crkvenom arheologijom, Sv.pismo s hermenevtikom, Omilitika); Vladimira \. Popovi}a (Kanoni~no pravo, Poznavawe zakona); Mirka Miju{kovi}a (Srpski jezik i kwi`evnost); Nikolu S. Qubi{u (Dogmati~ko s polemi~kim i moralnim bogoslovqem, Pastirsko bogoslovqe, Apologetika); Mitra Obradovi}a, biv{eg nastavnika Prizrenske bogoslovije (Sv.pismo s hermenevtikom, Istorija srpska i op{ta); Du{ana \uki}a (Srpski jezik i kwi`evnost, Pedagogija, Psihologija s logikom); Milisava M.Dedovi}a (Poqoprivreda, Crkveno pojawe, Ru~ni rad); Mila Vujovi}a (Poqoprivreda); Gavra Travwa (Prirodne nauke); Nikolu R. Mini}a (Prirodne nauke, Matematika, Ru~ni rad); Mihaila A. Rajnvajna (Matematika); Bla`a Vu{kovi}a (Matematika, Crtawe); Du{ana Jovanovi}a (Matematika); dr Pavla ^ubrovi}a (Pedagogija, Psihologija sa logikom); M. Drakuli}a (Matematika); dr Nikolu [kerovi}a (Ruski jezik); Milutina Tatara (Poqska privreda); Iva Kalu erovi}a (Crkveno pojawe); Ivana Odi}a (Wema~ki jezik); Iliju [obaji}a (Crtawe i lijepo pisawe); Vladimira Novosela (Crtawe i lijepo pisawe); dr Mila Ili~kovi}a (Higijena s doma}im qekarstvom), Roberta Tolingera 43 ( Notalno pjevawe i muzika); Uro{a Juri{i}a, operskog pjeva~a iz Be~a (Crkveno pojawe i pravilo s pashalijom, Notalno pjevawe i muzika); Kleanta Teodoridesa 44 (Staro- i Novogr~ki jezik); Aleksu Ivanovi}a (Notalno pjevawe i muzika); Franti{eka-Frawa Vimera (Pjevawe i muzika); B.Dumovi}a i N. Novakovi}a (Ru~ni rad); potporu~nika B. Radovi}a, potporu~. \ura Kapu i Branka Mari}evi}a (Gimnastika i vojni~ke vje`be). Pored ovih, biqe`e se jo{ i imena: Bo`a Novakovi}a, Ilije Beare, Dimitrija An usa, Vuka Popovi}a (za raniji period); Stevana Radosavqevi}a- Bdina, Qubomira Glomazi}a (Kanonsko pravo i poznavawe zakona); Radomira-Orlinskog Krivokapi}a (Crkveno pojawe), dr Sekule Drqevi- }a (Poznavawe zakona), Mila Plamenca (zamijenio dr Drqevi}a), Uro- {a Grbi}a, Andrije Jovanovi}a i Ilije Zori}a (za kasniji period), koji su na kra}e vrijeme vr{ili zamjenu pojedinih nastavnika. Ve}inom radi se o kontraktualnim ili honararnim nastavnicima iz Velike dr- `avne gimnazije na Cetiwu. Rektori su u ovom vremenskom intervalu Drago- 43 Up.: Dr Du{an J. Martinovi}: Robert Tolinger ( ). - U: PORTRETI III, Cetiwe, 1990, Up.: Dr Du{an J. Martinovi}: Dr Kleant Teodorides ( ). - U: PORTRE- TI IV, Cetiwe, 1991,

86 86 I s t o r i j s k i z a p i s Dragovi} Lazo Popovi} vi}, 45 Lazo Popovi} 46 i Pero Vu~kovi}. 47 Nastavni planovi i programi.-prvi "Ustav" cetiwske Bogoslovije i u wegovom sastavu "U~evni plan", izradili su Mihailo Rajevski, prota ruskog poslanstva u Be~u, i Milan Kosti}, prvi rektor crnogorskog bogoslovskog sjemeni{ta na Cetiwu. Prilikom izrade ova dva najglavnija {kolska dokumenta, koristili su kratki nacrt poznatog srpskog pedagoga Nikole Vuki}evi}a, koji je ovaj napisao na molbu Rajevskog. "Ustav s u~evnim planom" poslao je M. Rajevski na Cetiwe, gdje su ga, poslije mawih intervencija Jovana Sunde~i}a, kwa`evog sekretara, odobrili da se mo`e primjewivati i po istome {kola organizovati... Pri izradi "U~evnog" plana za cetiwsku Bogosloviju posebnu te{ko}u su wegovi tvorci imali stoga {to su se u ovaj prvi sredwo- {kolski zavod crnogorski mogli upisivati svr{eni u~enici cetiwske ~etrvororazredne osnovne {kole. Jer, pored Osnovne {kole na Ceti- 45 Up.: Dr \oko D. Pejovi}: Li~nost i Dragovi}a ( ).-Godi- {wak Cetiwske gimnazije, 1970, br.3, Sa fotografijom. 46 Up.: Dr Du{an J. Martinovi}: Lazo \. Popovi} ( ). U: PORTRETI, Cetiwe, 1983, str ; isti: Profesor Lazo \. Popovi} o Pqevaqskoj gimnaziji. Nekoliko wegovih neobjavqenih pisama.-istorijski zapisi, LXXI/1998, br. 3/4, Up.: Vasilije Luki}: Mjesto profesora Pera Vu~kovi}a u istoriji crnogorske prosvjete i kulture.- Godi{wak Cetiwske gimnazije, 1973, br. 5, Sa fotografijom.

87 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 87 wu, koja je imala rang "glavne" osnovne {kole u Crnoj Gori, sa {ezdesetak u~enika, i koja je dotle spremala ake za sve{tenike i u~iteqe, tada je u Crnoj Gori bilo jo{ svega desetak nepotpunih osnovnih {kola, i to: dvorazredna u Rijeci Crnojevi}a i jednorazredne u Dobrskom Selu, Wegu{ima, ]ekli}ima, Tre{wevu, Predi{u, Ceklinu, Qubotiwu i Dodo{ima. 48 Prema "Ustavu", Bogoslovija je bila "nau~no vaspitaju}i zavod radi prigotovqavawa mlade`i crnogorske i okolnih mjesta" za sve{- teni~ki i u~iteqski poziv. Nije na odmet, pored prethodnih, navesti najva`nije odredbe i najinteresantnije klauzule u interpretaciji rektora cetiwske Bogoslovije. Po prirodi posla, rektoru su sva slu`bena lica u sjemeni{tu Pero Vu~kovi} bila podre ena, koja su bila du`na da ta~no i uredno ispuwavaju zada- }e predvi ene {kolskim propisima, da obavqaju du`nosti: "{to, i kako vaqa da rade". Za slu~aj neprihvatawa rektorovih primjedaba, ovaj je bio du`an da o tome odmah obavijesti mitropolita. Ukoliko bi se razbolio neki nastavnik, du`nost rektora je bila da mu na e zamjenu, ili pak da sam zamijeni odsutnog nastavnika. Rektor je i sam izvodio nastavu bogoslovskih predmeta, a sem toga bio je obavezan da redovno prati nastavno-vaspitni proces u {koli, da {to ~e{}e posje}uje ~asove nastavno-vaspitnog osobqa i da proni~e "u na~in wihovog predavawa"; da ih usmjerava u pedago{ko-metodskom pogledu. "Motre}i na nravstvenost pitomaca u semeni{tu", rektor je bio obavezan da od wih iziskuje da ta~no ispuwavaju svoje du`nosti. Ukoliko nijesu izvr{avali svoje du`nosti bio je du`an da ih "opomiwe, ukorava ili kazni zatvorom". Ukoliko su prestupi bili te`i, rektor je o tome informisao mitropolita kako bi "dogovorno s wime" odredili "ka{tigu" (kaznu). Isto tako, rektoru je stavqeno u zadatak da neprestano obra}a pa`wu "na ostale delove semeni~ka blagoustrojstva": da li se redovno i ta~no vr{e molitve u sjemeni{tu; kako se postupa "sa nravstvenim i fizi~kim vaspitawem pitomaca"; da li se dr`i red i ~isto}a i "da li se {to prenebregava u doma}oj i gazdinskoj upravi"? Rektor je vr{io podjelu nastavnih predmeta na predava~ki ka- 48 Dr Du{an J. Martinovi}: Cetiwe..., 132.

88 88 I s t o r i j s k i z a p i s i dar, izdavao "pitomcima svjedoxbe" i poslije svakog polugodi{ta podnosio mitroplitu kratak izvje{taj o uspjehu - o tome kako su se vaspitanici "u~ili i vladali". Na kraju {kol. godine rektor je, preko mitropolita, podnosio op{iran izvje{taj i crnogorskom Kwazu. Prema prvom "Ustavu" i "U~evnom planu" bila su planirana samo "4 u~iteqa" od kojih je jedan bio rektor, drugi nadzornik, tre}i kwi`ni~ar, a ~etvrti "tajnik, koji }e u semeni{tu otpravqati sve pismene potrebe". Radne zadatke ("krug delawa") nastavnog personala odre ivao je rektor i pratio wihovo izvr{avawe. On je pregledao i konspekte nastavnika koji su bili du`ni da ih pravovremeno urade. Nastavno osobqe je bilo du`no da na ~asovima obezbje uju "red i ti{inu" i da u slu~aju potrebe potra`e pomo} rektora. Na kraju svakog polugo- a bili su obavezni da podnose rektoru "ra~un", tj. izvje{taj "o onome {to su predavali, o uspesima u~enika u nauci i wihovom vaspitawu". Sjemeni{te se sastojalo od tri razreda. Nastavna godina ("te- ~aj predavawa") je po~iwala 1.septembra, a zavr{avala se krajem juna naredne godine. Ispiti su odr`avani dva puta godi{we: "pred Bo`i} i pri svr{etku {kolske godine, krajem juna". Ocjene su bile: 1 (r avo), 2 (slabo), 3 (dobro), 4 (vrlodobro) i 5 (odli~no). U~enik koji je dobijao iz tri nastavna predmeta po 2, a iz ostalih predmeta po 3, mogao je pre- }i u naredni razred "ako pri povtornom ispitu" (popravnom ispitu) "popravi bele{ku dva bar za dva predmeta". Prelazni u~enik je bio i onaj "koji dobije iz jednog predmeta po 1, a iz ostalih po 3". Za slu~aj da u~enik "dobije iz polovine predmeta po 2, ili iz vi{e predmeta po 1, onda ne mo`e pre}i u drugi razred, nego ostaje u istom razredu jo{ godinu dana". Ako ni druge godine u~enik ne bi uspio da zavr{i razred "otpu{ta se iz semeni{ta" s tim {to o tome rje{ava rektor "sa u~iteqima" i "sa saglasjem vis.mitroplita". 49 Kako je izgledala evidencija u~enika u dnevnicima rada, raspored nastavnih predmeta i wihovo ocjewivawe po rubrikama najqep{e ilustruje sqede}i tabelarni pregled za {kolsku 1888/89.godinu: 50 Tabela 1. I razred Br. Ime i prezime u~enika 1. Vukosavosi} Marko Vuk~evi} Pero Jovanovi} Andrija Jovanovi} Jovan Lu~i} Kosto Popovi} Lazo [padijer \uro M. Kosti}: op. cit., Prosvjeta, II/1890, 155. Slovenski jezik Ruski jezik Latinski jez. Gr~ki jezik Dogmatika Istorija crkve Antropologija Pedagogika Crtawe Pojawe Vladawe

89 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 89 Broj II razred Ime i prezime u~enika: Istorija kwi`evnosti Slovenski Ruski jezik Srp. istorija i zemqopis Sv. pismo sa hermenav. Moralno bogoslovqe Omilitika teorijska Pedagogika Psihologija Crtawe Pojawe Vladawe 1. Bojovi} Stevan Vukosavovi} Jovan Jovi}evi} Ilija Kalu erovi} Pero Lekovi} Jovan Martinoi} Pero Pe{i} Jovan Popovi} Risto Broj III razred Ime i prezime u~enika Istorija kwi`evnosti Ruski jezik Srp. istorija i zemqopis Crkveno pravo Pastirsko bogoslovqe Omilitika prakti~na Metodika Logika Crtawe Pojawe Vladawe 1. Vrawe{ Risto Vra~ar Radovan Vujo{evi} Bo`o \ura{kovi} Ilija Jovanovi} Lazar Joveti} Jovan Petrovi} Lazar Petrovi} Bo{ko Popovi} Marko Popovi} Risto Tatar Milutin Kada je rije~ o ocjewivawu u~eni~kog znawa, zanimqivo je ista- }i da je nastavnicima bilo dopu{teno da ocjene biqe`e i razlomcima 51 Rektor i nastavnici su platu dobijali od crnogorske vlade, i to: rektor forinti godi{we (kwaz je M. Kosti}u prve godine pove}ao na for., a druge godine - ruski Sv. sinod odredio mu i "godi- {wu pripomo} od 200 rubaqa"); "a svaki u~iteq po 200 forinata u cvancikama", s tim da se plata povisuje svakih pet godina za 20 % (poslije 25 godina slu`bovawa plata se nije pove}avala!). Nastavnici su od vlade dobijali stanove (stan za o`ewene morao je imati i kuhiwu!). Uz to, pri dolasku na Cetiwe i stupawu na du`nost na ime namje{taja dobijali su: rektor 200, a u~iteqi "po 100 forinata u cvancikama". Pri "otpustu u~iteqa od wihovog u~iteqskog 51 Ibidem.

90 90 I s t o r i j s k i z a p i s i zvawa, bilo to po `eqi vlade, ili po wihovom sopstvenom zahtevu", davala im je "crnogorska vlada godi{wu mirovinu" zavisno od godina slu- `be (za 15 godina - tre}inu plate; za 20 godina - polovinu; za 25 godina - dvije tre}ine i za 30 godina - ~itavu platu). Pri dolasku na Cetiwe i odlasku iz wega, nastavnici su dobijali po 100 for. za putne tro{kove. Eto, to bi bile ukratko, slobodno interpretirane, osnovne odredbe prvog "Ustava crnogorskog bogoslovskog sjemeni{ta", osnovanog na Cetiwu godine. [to se ti~e prvog "U~evnog plana", sa nekim izmjenama prvog rektora Bogoslovije Milana Kosti}a, prema kojemu se izvodila nastava, sadr`avao je sqede}e predmete po razredima: 52 Tabela 2. P r e d m e t i U r a z r e d u I II III 1. prostrani katihizis 4 2. crkvena istorija staroga zavjeta 2 3. srpski jezik 3 3 _ 4. ruski jezik 2 2 _ 5. slovenski jezik 2 1 _ 6. sveop{ta povjesnica 3 2 _ 7. antropologija s fiziologijom 1 8. dijetetika 1 9. fizika crkveno pojawe moralno bogoslovqe _ omolitika _ crkvena istorija novoga zavjeta _ 2 _ 14. sveto pismo _ ekonomija _ 2 _ 16. pastirsko bogoslovqe liturgika crkveno pravo crkvena povjesnica s polemi~kim 2 bogoslovqem I te~aj u~iteqski metod sa pedagogijskim uputstvima (u osnovnoj {koli) II te~aj ra~un 2 metodika (drugih predmeta) 4 op{irni zemqopis svih pet ~asti svijeta 1 kratka istorija sveop{te (francuske, wema~ke, engleske) kwi`evnosti 1 vojne vje`be (s ostragu{ama) Dr \oko D. Pejovi}: op. cit., 118.

91 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 91 Kao {to se iz prethodnog tabelarnog pregleda vidi, u I razredu je bilo zastupqeno deset nastavnih predmeta sa 25 ~asova sedmi~no, od kojih svjetovnih 6, sa 12 ~asova i crkvenih 4, sa 13 ~asova; u II razredu bilo je tako e deset predmeta sa 24 ~asa nedjeqno, od kojih svjetovnih 4, sa 9 ~asova, a crkvenih 6, sa 15 ~asova, dok se u III razredu u~ilo trinaest predmeta sa 32 odnosno 35 nastavnih ~asova, od kojih svjetovnih 5, sa 13 odnosno 16 ~asova, a crkvenih 8, sa 19 ~asova. Prema tome, u Bogosloviji su se u~ila 22 predmeta, od kojih svjetovnih 12, a crkvenih 10. Prevaga svjetovnih predmeta imala je, svakako, za ciq osposobqavawe u~enika i za u~iteqski poziv. O pripremama u~enika za u~iteqsku profesiju, pored ostalog, govore i dva nastavna predmeta koja su im predavana: U~iteqski metod sa pedagogijskim uputstvima (u osnovnoj {koli) i Metodika nastave (kwi`evnosti, zemqopisa, istorije i drugih predmeta). Dakle, znatna pa`wa je posve}ivana pedago{ko-metodskom osposobqavawu u~enika, a tako e i op{teobrazovnom; predlagano je da se pa`wa pokloni i prirodnim naukama, kako bi u~iteqi bili {to spremniji u kori{}ewu u~ila i o~iglednih sredstava u nastavnom procesu. Bogoslovija je kontinuirano radila pet {kolskih godina ( ), a onda je nastupila pauza u wenom radu. Obnovila je rad tek po- ~etkom {kolske 1889/90. godine i tada je, o~igledno, radila po privremenom nastavnom planu i programu: u I razredu je bilo deset nastavnih predmeta (slovenski, ruski, gr~ki i latinski jezik, zatim, dogmatika, istorija crkve, antropologija, pedagogika, crtawe i pojawe); u II razredu je predavano jedanaest predmeta (istorija kwi`evnosti, slovenski i ruski jezik, srpska istorija i zemqopis, sveto pismo s hermenevtikom, moralika, omilitika, pedagogika, psihologija, crtawe i pojawe) i u III razredu deset nastavnih predmeta (istorija kwi`evnosti, ruski jezik, srpska istorija i zemqopis, crkveno pravo, pastirika, omilitika, metodika, logika, crtawe i pojawe). 53 Kao {to se vidi, u I razredu od 10 predmeta bila su 3 crkvena, u II razredu od 11 nastavnih predmeta 4 crkvena, a u III razredu od 10 predmeta tako e 4 crkvena. O~igledno je, dakle, da je favorizovana svjetovna nastava u ciqu regrutovawa u~iteqskog kadra. U skladu sa ciqevima reformisawa Bogoslovije i wenog transformisawa u Bogoslovsko- U~iteqsku {kolu koncipiran je i razra en novi nastavni plan i program, znatno razli~it od prethodnog, koji je usvojen za {kolsku 1890/91. godinu. O novom nastavnom planu i programu vo ena je 18. maja (po starom stilu) godine rasprava - savjetovawe o nastavnom planu i {kolskim kwigama - na nastavni~kom "zboru" (nastavni~kom vije}u) Gimnazije i Bogoslovsko-U~iteqske {kole, koje je iz zapisnika saop- {teno u izvodu u ~asopisu Prosvjeta. 54 Kako je izgledao taj Nastavni plan i program vidi se iz sqede- 53 Ibidem 54 Iz zapisnika prof(esorskog) zbora Gimnazije i Bogoslovsko-U~iteqske {kole. (Saop{tava se u izvodu).-prosvjeta, II/1890, sv. VI,

92 92 I s t o r i j s k i z a p i s i }ih podataka - tabelarnog pregleda predmeta po razredima i predvi enih nastavnih sadr`aja za svaki predmet pojedina~no. Nastavni plan je izgledao ovako: 55 Tabela 3. Predmeti U razredu I II III 1. dogmatika 3 2 _ 2. istorija hri{}anske crkve 2 3. sv. pismo s hermenevtikom _ 2 _ 4. moralno bogoslovqe _ 2 _ 5. osnovno bogoslovqe s polemi~kim 2 6. liturgija 2 7. omilitika _ pastirsko bogoslovqe 2 9. kanoni~no pravo filozofska propedevtika metodika slovenski jezik 3 2 _ 13. ruski jezik 2 2 _ 14. istorija ruske kwi`evnosti istorija srpske kwi`evnosti _ pedagogija istorija pedagogije _ 2 _ 18. antropologija novogr~ki poqoprivreda higijena _ 2 _ 22. doma}e qekarstvo crkveno pojawe i tipik notalno pojawe crtawe vojni~ko vje`bawe geografija Od 12 nastavnih predmeta u I razredu bila su 4 bogoslovska, u II razredu 6 (od 15) i u III razredu 7 (od 17). Nastavni program po predmetima bio je kako slijedi: I razred 1. Dogmatika. Uvod. O Bogu i wegovim svojstvima. O tajanstvu sv.trojice. Razlika lica sv.trojice. O uzajamnom odno{aju 55 Dr \. D. Pejovi}: op. cit., 123.

93 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 93 Oca, Sina i sv.duha. Dogmatika dr Makarija prev. M. Mihaila. Nedjeqno 3 ~asa. 2. Istorija hri{}anske crkve. Odredba crkve i crkvene istorije. Sistemati~no izlagawe cjelokupne istorije hri{}anske crkve u svim wenim periodima sa osobitim obzirom na istoriju srpske crkve. 2 ~asa nedjeqno. 3. Slovenski jezik. Nauka o glasovima, o osnovama. O naglasku. O titlama. Promjena imenica, zamjenica, pridjeva neodre enog i odre enog vida; stepeni pore ewa. Promjena brojeva. Istorija glagolskih oblika; podjela glagola na vrste; krwi glagoli. Sve se ovo u~i na temequ staroslovenskog jezika, ali se poglavito ima u vidu crkvenoslovenski. ^ita se ~itanka St. Novakovi}a i Jevan eqe 3 ~asa nedeqno. 4. Ruski jezik. Etimologija i Sintaksa na ruskom jeziku. ^itawe i pisawe; pripovijedawe pro~itanog na ruskom jeziku. U~e se na pamet odabrane pjesme ruskih klasika. Lak{i pismeni sastavi na ruskom jeziku svakih 14 dana. Nedjeqno 2 ~asa. 5. Novo-gr~ki jezik. Lekcije po gramatici "Meisterschafts-System" ili po gramatici: Methode Toussaint Langenscheidt, prvi dio ~itawe, prevo ewe na srpski jezik sv. liturgije. U~ewe na pamet, ektenija. Nedjeqno 3 ~asa. 6. Antropologija. Oblik i dioba ~ovje~ijeg tijela; kosti, mi{i- }i, `ivci, krvni sudovi, plu}a, ko`a, `eludac i crijeva. ^ula. Kostur. Krvni sudovi. Plu}a. Varewe. Uticaj ~ula na du{evni rad. Glas. Uxbenik: "^ovje~ije tijelo" od M.Petrovi}a. Nedjeqno 2 ~asa. 7. Pedagogija teorijska. Teorija pedagogike, ili izlagawe osnovnih zakona i pravila, kojih se treba pridr`avati pri vaspitawu djece: fizi~ko vaspitawe i odnos izme u vaspitawa fizi~kog i du{evnog; intelektualno, esteti~no, naravstveno i religiozno. 3 ~asa nedjeqno. 8. Poqoprivreda. Op{ta i posebna nauka o gajewu biqaka. Povrtarstvo. Nedjeqno 2 ~asa. 9. Crkveno pojawe i pravilo (tipik), 5 ~asova. 10. Crtawe: geometrijsko, anatomsko, ornamentalno i pejza`no; snimawe iz prirode. Metoda crtawa. Nedjeqno 2 ~asa. 11. Vojni~ko vje`bawe i gimnastika. Teorija vojni~kog vje`bawa bez oru`ja; prakti~no vje`bawe s oru`jem. Gimnastika bez aparata i na aparatima. Metod. 2 ~asa nedjeqno. 12. Notalno pjevawe nedeqno 3 ~asa. Nedjeqno svega: 32 ~asa. II razred 1. Dogmatika. Drugi dio. O vasioni. O stvarawu vasione. O promislu i upravqawu. Nauka o An elima, dobrim i zlim dusima. Nauka o ~ovjeku. Do kraja tekst.

94 94 I s t o r i j s k i z a p i s i Dogmatika dr Makarija, prev. M. Mihaila. Nedjeqno 2 ~asa. 2. Sv. pismo s hermenevtikom. Uvod: korist i postanak ove nauke. O smislu sv.pisma. O tajnom prikrivenom smislu sv.pisma. O glavnom rukovodnom na~elu pri tolkovawu sv.pisma. O sredstvima za razumijevawe sv.pisma. O prevodu sv.pisma i o pravilima, kojih se treba dr`ati pri prevo ewu sv.pisma. 2 ~asa nedjeqno. 3. Moralno bogoslovqe. Uvod. Razlika od drugih bogoslovskih nauka. O zakonu Bo`jem. O savjesti. O blagodati Bo`joj. O voqi ~ovje~joj. O grijehu. O vjeri, nade`di, qubavi i molitvi. Po~itawe Boga, svetaca. Pravila postupawa prema Bogu, bli- `wemu i samome sebi. 2 ~asa nedjeqno. 4. 0militika. Teorija. Uvod. Korist i pomo}ne nauke. O predmetu crkvenog pripovijedawa. Istorijske nauke. Moralne nauke. Nauka o crkvenom bogoslu`ewu. O biblioteci crkvenih kwiga. O karakteru crkvenog propovijedawa. O glasu, jeziku i izgovoru. O manama. O pokretima. O formi pastirske besjede. O podjeli propovijedi. Kratke propovijedi. O panegiriku. Uz to se ~itaju odabranije propovijedi. 2 ~asa nedjeqno. 5. Slovenski jezik. Ponavqa se nauka o oblicima, te uz ~itawe malo po malo upoznaju sa slovenskom sintaksom, a osobito isti~e se ono, {to je u slovenskoj sintaksi druk~ije, no u srpskoj. Sintaksa slovenskog jezika. O slagawu rije~i. Upotreba oblika u re~enici; red rije~i. Sintaksa slo`enih re~enica. Skra- }ivawe re~enica. ^itaju se Djejanija Apostolska. 2 ~asa nedjeqno. 6. Novogr~ki jezik.lekcije po gramatici "Meisterschafts System" ili po "Methode Toussaint-Langenscheidt", drugi dio. ^itawe, prevo ewe na srpski jezik i gramati~no tuma~ewe sv.liturgije i pripovijedaka novog zavjeta. Razgovori na novogr~kom jeziku. U~ewe napamet ektenija i mawih molitava. 3 ~asa nedjeqno. 7. Ruski jezik. Istorija ruske kwi`evnosti do Lomonosova na ruskom jeziku. Uxbenik: Istorija ruske kwi`evnosti od Timofejeva; hristomatija Galehova. Lak{i pismeni sastavi na ruskom jeziku. 2 ~asa nedjeqno. 8. Istorija srpske kwi`evnosti do Dositeja. 2 ~asa sedmi~no. Svaka 14 dana pismena radwa. 9. Istorija pedagogije.vaspitawe u prehri{}anskom dobu. Vaspitawe u hri{}anskom dobu. Nedjeqno 2 ~asa. 10. Poqoprivreda.Vo}arstvo,vinogradarstvo i {umarstvo.2 ~asa nedjeqno. 11. Higijena sa prakti~nim qekarstvom. Osnovni pojmovi. Uslovi ~ovje~jeg `ivota: vazduh, hrana, zemqi{te, podnebqe, stan, odijelo. Wegovawe organa za disawe, hrawewa, mi{i}a, ko`e, zuba, kose i nokata, `ivaca mozga i ostalih ~ula. Wegovawe kostiju. Uxbenik od dr Erizmana,prevod od dr Pa~ua.Nedjeqno 2 ~asa.

95 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu Pojawe i pravilo crkveno (tipik).5 ~asova. 13. Crtawe kao i u prvom razredu. 2 ~asa nedjeqno. 14. Vojni~ko vje`bawe kao i u prvom razredu. 2 ~asa. 15. Notalno pojawe. 3 ~asa. Svega ~asova sedmi~no: 35. III razred 1. Osnovno bogoslovqe sa polemi~nim. Nedjeqno 2 ~asa. 2. Pastirsko bogoslovqe. Uvod. Podjela. Osobitosti sve{teni~kog rada u crkvi. Postupawe sve{tenika prema Bogu, svojoj pastvi i prema samome sebi. Pravila o postupawu sve{tenika pri izvr{avawu sve{teni~kog rada. Pravila za sve{teni~ko bogoslu`ewe i pastirsku du`nost. 2 ~asa nedjeqno. 3. Kanoni~no pravo. Uvod. Razlika od drugih pravnih nauka. Podjela prava na jus divinum i jus humanum. Istorijski razvitak. 1, 2, 3. i 4. period. Sistem crkvenog prava. Jerarhija. Jerarhijski ~inovi. Dobijawe i gubqewe sve{teni~kog ~ina. Bra~no pravo. Stepeni srodstva. Po lekcijama profesora Moskovskog univerziteta Pavlova. 2 ~asa nedjeqno. 4. Prakti~na omilitika. U~enici se vje`baju po ruskim i srpskim crkvenim besjednicima u prvom te~aju, a u drugom rade samostalno. 1 ~as nedjeqno. 5. Novo-gr~ki jezik. ^itawe, prevo ewe na srpski jezik i gramati~ko tuma~ewe sv. liturgije i pripovjedaka staroga zavjeta. Razgovarawe na novogr~kom jeziku. U~ewe na pamet ektenija, simbola vjere, molitve gospodwe i drugih molitava. 3 ~asa nedjeqno. 6. Istorija ruske kwi`evnosti od Lomonosova do na{ih dana. ^itaju se ruski klasici. Samostalniji pismeni sastavi svakih 14 dana. 2 ~asa nedjeqno. 7. Istorija srpske kwi`evnosti od Dositeja do na{ih dana. Svakih 14 dana pismena radwa. 2 ~asa nedjeqno. 8. Poqoprivreda. Sto~arstvo. P~elarstvo. Svilarstvo. 2 ~asa nedjeqno. 9. Metodika op{ta i posebna. Osnovna {kola: pojam, zadatak i va`nost. Glavnija sredstva za vaspitawe i obrazovawe. [kolska nastava: pojam, zadatak, na~ela i na~in {kolske nastave. [kolski red. U~iteq. Cjelokupno ure ewe. Predmeti u osnovnoj {koli; zadatak, va`nost, sredstva i primjena svakog predmeta napose. Nedjeqno 5 ~asova. 10. Liturgika. Obja{wewe hri{}anskog pravoslavnog Bogoslu- `ewa i liturgi~kih kwiga. Pristup. Istorijski razvitak Bogoslu`ewa pravoslavne crkve. Op{te prinadle`nosti crkvenog Bogoslu`ewa. Razli~iti vidovi crkvenog Bogoslu`ewa. Prakti~no pripremawe za sve{teni~ko djelovawe u crkvi. Ne-

96 96 I s t o r i j s k i z a p i s i djeqno 2 ~asa 11. Doma}e qekarstvo. Nedjeqno 2 ~asa. 12. Filozofska propedevtika (logika i psihologija). O su{tini i zadatku filozofije; o pojmu; o su ewu; o silogizmu; o raznim oblicima dokazivawa; o zakonima mi{qewa. Psihologija. 2 ~asa nedjeqno. 13. Vojni~ko vje`bawe kao u I i II razredu. 2 ~asa. 14. Crkveno pojawe i pravilo (tipik). 5 ~asova. 15. Notalno pojawe nedjeqno 2 ~asa. Svega nedjeqno: 36 ~asova. 56 * * * Osim navedenih predmeta, u tre}em razredu su bili zastupqeni jo{ i: Geografija i Crtawe. Program ovih nastavnih predmeta je izgledao ovako: Geografija srpske zemqe. - Uvod u geografiju Balkanskog poluostrva. Ime Balkanskog poluostrva. - Stara gr~ka civilizacija. - Polo`aj na Sredozemnom moru kao uzrok onda{weg napredka i dana{we budu}nosti. Razne istorijske promjene u odnosu sa geografskim polo- `ajem i konfiguracijom. Geografski polo`aj. Polo`aj prema du`ini i {irini zemqinoj. - Geografski polo`aj prema Evropi. - Granice Balkanskog poluostrva. Horizontalni oblik. Najvi{a du`ina wegova i 20 meridijan od Pariza. - Najvi{a {irina. - Sredi{na {irina. - Korintski moreuz. - Geometrijski oblik u glavnom. Vertikalni oblik. - Unutra{wi vertikalni oblik i odgovarawe ovoga spoqnom geometrijskom obliku. Orografija. Centralni kosovski sklop i visoravan. - Wegov geometrijski oblik. - Wegova du`ina i {irina. - Unutra{wi ogranci sklopa. - Glavni lanci koji se od ovoga sklopa pru`aju i wihov op{ti geolo{ki stroj i pravac. - Wihovi glavni sporedni lanci i grane. Hidrografija. Vododjelnice Balkanskog poluostrva. - Tri glavne vodopa e. - Kotline svih glavnih rijeka. - Sve ostale poznatije rijeke sa poznatim varo{ima. Razvijawe obale. Dalmatinska obala i arhipelag. - Arbana{kogr~ka obala sa Jonskim arhipelagom. - Egejsko more, obala i arhipelag. - Podjela arhipelaga. - Korintski moreuz. - Dardaneli. - Bosfor. - Bijelo more. - Crno more i obala. Politika. Srpske dr`ave nezavisne, pot~iwene i okupirane oblasti srpske zemqe. - Politi~ke granice. - Glavni gradovi, varo{i, varo{ice i poznatija sela u srpstvu. - Glavni gradovi i varo{i u osta- 56 Nastavni plan i program za Bogoslovsko-U~iteqsku {kolu u {kolskoj 1890/91. godinu.-prosvjeta, 1890,

97 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 97 lim zemqama Balkanskog poluostrva. Etnografija. Etnografska podjela srpskog naroda. - Kolski putevi. - Glavni kowani~ki putevi. - Telegraf i po{te. - Dr`avna uredbe. - Nezavisne vojske. 1 ~as nedjeqno. - Kartografija uz crtawe. Crtawe. - Produ`ewe geometrijskog crtawa. Produ`ewe anatomskog, ornamentalnog i pejza`nog crtawa. Produ`ewe u snimawu iz prirode. Metoda crtawa. - 2 ~asa nedjeqno. 57 I, napokon, u razdobqu do kraja nezavisne Crne Gore, godine u ponovo otvorenoj Bogoslovsko-U~iteqskoj {koli, sa ~etvorogodi- {wim trajawem, donesen je novi nastavni plan i program, po kojemu su bili zastupqeni ovi nastavni predmeti: 58 Tabela 4. P r e d m e t i U r a z r e d u I II III IV 1. sv. pismo s hermenevtikom liturgija s crkvenom arheologijom 2 _ 3. kanonsko pravo _ 3 4. istorija hri{}anske i srpske crkve s patrologijom _ 3 5. dogmatika s polemi~kim bogoslovqem moralka 2 _ 7. pastirika _ 2 8. apologetika _ 2 9. omilitika pedagogika (teorija nastave, didaktika, metodika svih predmeta u osnovnoj {koli) srpski jezik _ 12. ruski jezik crkvenoslovenski jezik istorija srpska i op{ta geografija srpskih zemaqa i Crne Gore 2 _ 16. matematika prirodne nauke poqoprivreda higijena s doma}im lije~ewem 2 _ 20. poznavawe zakona (dr`avno i dru{tveno uredjewe) 2 _ 21. crkveno pojawe Ibid., str Dr \. D. Pejovi}: op. cit., 124.

98 98 I s t o r i j s k i z a p i s i 22. notno pojawe crtawe i krasnopis _ 24. gimnastika s vojnim vje`bama _ 25. ru~ni rad Po ovom nastavnom planu i programu, o~ito je dominirala te- `wa osposobqavawu u~iteqa, kakva je tendencija bila mnogo izra`enija nego u ranijim planovima i programima, u kojima je akcenat davat na vjersko obrazovawe i vaspitawe. Kada je rije~ o nastavnim planovima i programima, ne smije se propustiti a da se ne potenciraju dvije karkteristi~ne i zanimqive pojedinosti: prva je, da su se u~enici spremali i za odbranu otaxbine, pa je u nastavni plan bila uvedena i "Vojni~ka obuka" u okviru koje su vje`bali u rukovawu oru`jem; druga je da su acima davata nu`na poqoprivredna znawa i iskustva, pa je "Ekonomija" bila obavezni nastavni predmet. Uxbenici. - Da bi koliko-toliko olak{ali u~ewe svojim vaspitanicima koji su bili veoma optere}eni brojnim predmetima i nastavnim gradivom (preko 20 nastavnih predmeta), nastavnici su prvih godina rada Bogoslovije u~enicima diktirali lekcije, potom su za u~enike pisali, prevodili (poglavito ruske uxbenika), ili pak nabavqali priru~nike prevashodno ruske i srpske produkcije. Da bi se olak{ao rad u~enicima, rektor Kosti} je napisao: "Uxbenik ruskog jezika", "Nravstveno bogoslovqe" i "U~iteqski metod sa pedagogijskim nu`nim uputstvima", a [piro Kova~evi} "Zemqopis,po izvodu iz zemqopisa Ze~evi}evog" i "Kratku op{tu istoriju,po Struveu". U vezi s nabavkom kwiga, M.Kosti} biqe`i na jednom mjestu u svojoj kwizi - prvoj istoriji crnogorskog {kolstva, da je on li~no nabavio "za u~iteqe" pomo}ne kwige, i to: "dra Nato{evi}a veliko uputstvo za predavawe bukvarskih nauka, 'Povesti staroga i novoga zaveta sa slikama' (pe~atano u Be~u), 'Biblijske pripovesti St. i N. zaveta' od \ure Dani~i}a; 'Primeri dobrodeteqi' od N. Vuki}evi}a, 'Tolkovawe crkvenog pevawa i tuma~ewe crkvenih obreda' tako e od N.Vuki}evi}a, 'Metod ra~una na pamet' i 'Metod ra~una sa ciframa', 'Kwiga upra`nenija u ra~unu za seoske {kole' (pe~. u Be~u); 'Zemqopis, preveo Gavrilovi}'; 'Prevod nedeqnih i prazni~nih evangelija i apostola episk. Platona'; 'Kratka srpska istorija', pe~atana na Cetiwu (1868.i primj. D. M), druga jezikoslovna ~itanka, ~etvrta ~itanka za osnovne {kole i jo{ neke druge". 59 Pa, ipak, zbog nedostatka odgovaraju}ih uxbenika i priru~nika te{ko}e su bile velike. Sve vi{e je postojala imperativna potreba da se prirede doma}i uxbenici, {to u po~etku rada Bogoslovije nije bilo mogu}e. To }e se, dakako, desiti u zadwoj deceniji pro{log vijeka kada }e se domicilni autori anga`ovati da pi{u uxbenike za Bogoslovsko- U~iteqsku {kolu. 59 M. Kosti}: op. cit., 62.

99 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 99 U jednoj svojoj naredbi (br. 397 od 10. avgusta 1890) rektoru Bogoslovsko-U~iteqske {kole ministar Jovan Pavlovi} isti~e da u crnogorskim sredwim {kolama vlada oskudica u dobrim i "podesnim" uxbenicima, kao i da su postoje}i kod mnogih predmeta male upotrebqivosti, jer su "skroz krojeni po kalupu wema~kom,koji nije za nas, niti za osobine na{e, niti za duh nastave i vaspitawa, koji vaqa da vlada u na{im {kolama" - konstatuje ministar Pavlovi}, pa apeluje na nastavnike "koji u sebi dovoqno snage osje}aju, da se poduhvate izra ivawa {kolskih uxbenika za na{e {kole", s tim {to }e rukopise "otkupiti i nagraditi Ministarstvo prosvjete i crkvenih djela". Na apel Pavlovi}ev, po svemu sude}i, odazvalo se vi{e 60 prosvjetnika, o ~emu svjedo~e i uxbenici koji su se krajem minulog XIX i na po~etku XX vijeka, po odobrewu [kolske komisije, pojavili na svjetlost dana. Evo tih uxbenika i priru~nika za Bogoslovsko-U~iteqsku {kolu i sve{tenike: 1. Malo crkveno pjenije, Be~, 1875 (tira` 2.000); 2. ^aslovac, Be~, 1875 (tira` 2.000); 3. Pregled osnovnog bogoslovqa / prevod s Dragovi}, po djelu arhim. Avgustina, Cetiwe, 1897, str.95; 4. Jovo Qepava: Teorija kwi`evnosti (stilistika, retorika, poetika). Za svoje u~enice Djevoja~kog Carice Marije instituta na Cetiwu, u~enike Gimnazije i Bogoslovsko-U~iteqske {kole po ruskijem i doma}im izvorima sastavio -, Cetiwe, 1896, str.169; 5. Jovo Qepava: Lekcije iz istorije srpske kwi`evnosti po Novakovi}u, Pipinu i svojim biqe{kama za svoje u~enike i u~enice sastavio -, Cetiwe, 1896, 116 str. (tira` 220); 6. Lazar Perovi}:Lekcije iz pravoslavno-hri{}anskog dogmati~kog bogoslovqa.po ruskijem bogoslovima za svoje u~enike Bogoslovsko- U~iteqske {kole sastavio-, Cetiwe, 1898, str.153; (na naslovnoj stranici stoji 1897!); 7. Lazar Perovi}:Lekcije iz pravoslavno-hri{}anskog bogoslovqa.po ruskijem bogoslovima za svoje u~enike Bogoslovsko-U~iteqske {kole sastavio -, Cetiwe, 1898, str.153; 8. Lazo Popovi}: Omilitika ili upu(t)stvo u crkvenom besjedni- {tvu. Za svoje u~enike Bogoslovsko - U~iteqske {kole po J.Amfiteatrovu i N.Favorovu sastavio-, Cetiwe, 1889, str.127; 9. K.Jelnicki: Istorija pedagogije / s ruskog preveo i Dragovi}, Cetiwe, 1889, str.219; 10. Mitrofan Ban: Kratki crkveni ustav za sve{tenike i u~enike Bogoslovsko - U~iteqske {kole po Mihailovskom i Nikolajevi}u, Cetiwe, 1901, str Nastavna sredstva i {kolska biblioteka. - Od po~etka rada Bogoslovije, pored uxbeni~ke literature, poklawala se pa`wa nastavnim 60 Prosvjeta, II/1890, sv. VII/VIII, Up.: Du{an Martinovi} - Marko Markovi}: Crnogorski uxbenici Istorijski pregled sa bibliografijom, Titograd, 1982, 201.

100 100 I s t o r i j s k i z a p i s i sredstvima i nabavci beletristike i drugih kwiga za {kolsku kwi`nicu. [kola je posjedovala razna u~ila i geografske karte; pored raznih mapa imala je i Sidove velike mape "svih pet ~asti sveta", zatim jedan veliki globus (sve su to bili pokloni iz Rusije). Vi{e "fizikalnih aparata" nabavqeni su "tek o fakaciji 1871/2. {kolske godine". 62 [kolska u~ila, geografske mape, muzi~ki instrumenti, pribor i materijal za crtawe redovno su nabavqani. [kolska kwi`nica je, prema podacima M.Kosti}a, po~etkom sedme decenije XIX vijeka imala izme u 600 i 800 kwiga. Kwaz Nikola Prvi darovao je "biblioteci bogoslovskoj svu svoju biblioteku ruskih i nema~kih kwiga". Bilo je i drugih darodavaca koji su poklawali biblioteci kwige (pojedini Kotorani, Omladina srpska i dr.). Kwi`ni fond je popuwavan i kupovinom. Tako je, na primjer, kupqena od jednog Tr{}anina ~itava jedna "mala kwi`nica". U {kolskoj biblioteci su postojala "gotovo sva znamenitija srpska dela,koja su izlazila pro{log - i do 1848.godine ovog stole}a. Ta je zbirka veoma korisna bila po u~iteqa, kad je predavao istoriju srpske kwi`evnosti. Tada je mogao u originalima upoznati u~enike sa najstarijim radom i sa razvi}em srpske kwi`evnosti od druge polovine 18. i od prve polovine 19. veka". 63 Zanimqivo je da je Sofija Paskovi}, iz Novog Sada, 1872.godine pretplatila cetiwske bogoslovce na 25 egzemplara kwige Borba naroda ameri~kog za slobodu i nezavisnost, od K.Toma (preveo sa ~e{kog na srpski jezik Vaso Pelagi}). Dugo je biblioteka Bogoslovsko-U~iteqske {kole kuburila sa smje{tajnim prostorom. Stoga se s jeseni godine (25. oktobra) obra}a uprava [kole Ministarstvu prosvjete da dodijeli "jednu sobu za biblioteku i ~itaonicu u~enicima ove {kole, kao i da asignuje perpera na ure ewe istog". Ministarstvo je uskoro, 16. novembra iste godine odgovorilo [koli "da mo`e jednu od praznih soba u Biqardi" upotrijebiti za a~ku biblioteku, a "Za bijeqewe (kre~ewe!), nabavku listova i drugog odobrava 200 perpera". Iz {kolske dokumentacije saznajemo da se [kola 20. novembra pretplatila na devet listova, i to: na Glas Crnogorca, Letopis Matice srpske, Sprski kwi`evni glasnik, Delo, Prosvetni glasnik, Brankovo kolo, U~iteq, Nastavni vjesnik, Maticu Hrvatsku, dok je besplatno dobijala ruski ~asopis Svet. Prema podacima registrovanim u "Dnevniku uruxbina Kw. Cr. Bogoslovsko-U~iteqske {kole" {kolska biblioteka je posjedovala svega 49 kwiga, {to }e re}i da je bila uni{tena u vrijeme pauzirawa [kole do ponovnog obnavqawa 1908/09. godine. Qetopisac, me utim, biqe`i da je biblioteka ove {kole 13/26. juna imala 800 svezaka i lijepo ure- enu ~itaonicu. Od ostalih "u~ila" M. Kosti} spomiwe i jednu umjetni~ku sliku sv. Save od `ivopisca Akleksandra Marodi}a, na kojoj je umjetnik 62 M. Kosti}: op. cit., Ibidem.

101 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 101 naslikao i mnogo dece crnogorske, gde ~ekaju svetiteqska blagoslova", zatim, mitropolita Ilariona Roganovi}a, kwaza Nikolu i kwagiwu Milenu, s ostalim Crnogorcima.Na sredini doqe su bili naslikani: globus, ruske ra~unaqke i razne kwige, koje prinose djeca svetitequ na blagoslov, a me u wima i "bukvar crnogorski" kao simbol opismewavawa i prosvje}ivawa naroda. 64 Vje`baonica. - Devetog marta donesena je odluka da se, radi prakti~nog vje`bawa u~enika Bogoslovsko-U~iteqske {kole u metodici, osnuje vje`banica pri Cetiwskoj osnovnoj {koli. Trebalo je prevashodno u~enike zavr{nog razreda obu~iti pedago{ko-metodskom postupku za rad u u~ionici. Naredbom ministra prosvjete regulisana su sva relevantna pitawa oko organizacije vje`baonice. U pomenutoj {koli u~enici su mogli da hospituju na ~asovima u svim razredima i bez prisustva nastavnika metodike, s tim da povremeno dr`e predavawa. U po~etku je bilo dosta smetwi i nerazumijevawa, da bi docnije od godine svi problemi bili rije{eni i u prisustvu nastavnika metodike pripravnici za u~iteqe nijesu remetili nastavno-vaspitni proces, kako je to ranije bivalo, ve} su doprinosili unapre ewu nastave osnovne {kole. * * * Zakqu~uju}i ovaj rad o Bogosloviji i Bogoslovsko-U~iteqskoj {koli na Cetiwu, kao prvoj sredwoj stru~noj {koli u slobodnom dijelu Crne Gore, treba naglasiti da je ona imala ne samo nacionalni ve} i {iri ju`noslovenski zna~aj; u woj se stvarala najstarija inteligencija Crne Gore {kolovana na doma}em tlu, od koje se s razlogom mnogo o~ekivalo u svakom pogledu. Sem doma}ih, {kolovali su se sve{teni~ki i u~iteqski kadrovi i iz drugih ju`noslovenskih krajeva. Odista, ova {kola je, zajedno sa iste godine osnovanim Djevoja~kim institutom "Carice Marije"na Cetiwu i docnije osnovanom Cetiwskom gimnazijom (1880), odigrala izuzetno va`nu ulogu u prosvjetno-kulturnom preporodu Crne Gore. U toku svoga aktivnog djelovawa u drugoj polovini minulog i na po~etku ovog vijeka, Bogoslovsko-U~iteqska {kola izvela je 22 generacije maturanata i odigrala pionirsku prosvjetnu i kulturnu ulogu u `ivotu crnogorske prestonice - Cetiwa, i Crne Gore u cjelini. "Izuzev{i vi{e vojne ~inovnike, s ovom {kolom postajali su svi funkcioneri u Crnoj Gori, po~ev{i od u~iteqa i sve{tenika, pa do velikosudija, dr`avnih savjetnika i ministara". Iz redova wenih u~enika stasalo je nekoliko zapa`enih diplomata, generala, nau~nika, prosvjetnika i kulturnih poslenika Crne Gore, {to se najboqe vidi iz nepotpunog "Spiska u~enika Bogoslovije i Bogoslovsko-U~iteqske {kole", datog u prilogu ovog rada! Treba imati u vidu i vaspitno-patriotsku ulogu ove {kole: odgajala je u~enike u duhu rodoqubqa; weni u~enici su i kao aci i doc- 64 Ibid.

102 102 I s t o r i j s k i z a p i s i nije kao sve{tenici bili aktivni u~esnici oslobodila~kih ratova - od obi~nih redova i barjaktara, do oficira Crnogorske vojske, {to predstavqa jedinstven primjer u istoriji ratovawa. U vrijeme oslobodila~kog rata godine, prema rije~ima istori~ara Marka Dragovi- }a, "mnogi bogoslovci su se pokazali kao otli~ni junaci, a neki su i glavu svoju na bojno poqe ostavili, po vojni~koj potrebi". 65 Koliko li je tek sve{tenika iza{lih iz ove {kole svoje tijelo na boji{tima za odbranu otaxbine ostavilo? Na `alost, ni broja im se ne zna! Ipak, nauka je du`na da to utvrdi. I, na kraju, zavr{avaju}i ovaj rad, ukazujemo na potrebu da se o bogoslovijama cetiwskim uradi jedna pristojna, nau~no zasnovana monografija - jer one to, bez sumwe, zaslu`uju - s obzirom na svoju ulogu i zna~aj za prosvje}ivawe crnogorskog naroda. SPISAK U^ENIKA CETIWSKE BOGOSLOVIJE OD DO GODINE Generacija godine Baki} Mitar (Vasojevi}i, 15 god. starosti) Nikoli} Jovan (Ozrini}i, 20 godina) Perazi} Jovan (Crmnica, 15 godina) Dragovi} Marko (Ozrini}i, 16 godina) Baki} Jevrem (Vasojevi}i, 16 godina) Radomanovi} Petar (Rije~ka nahija, 17 godina) Vukoti} Krsto (Ozrini}i, 18 godina) Oraovac Tomo (Ku~i, 16 godina) Popovi} Vuko (Qe{anska nahija, 20 godina) Pejovi} Milo (Qe{anska nahija, 20 godina) Kne`evi} Mitar ([aranci, 18 godina) Jovanovi} Nikola (Crmnica, 17 godina) Popovi} Mitar (Vasojevi}i, 18 godina) Petrovi} Filip (Wegu{i, 14 godina) Milo{evi} Todor (poslije prvog te~aja napustio) Samarxi} Stevan (Krivo{ije, 21 godina) Perovi} pop Zeko (Ceklin 29, godina; poslije II te~aja napustio) 65 Marko Dragovi}: Bogoslovija cetiwska. - Glas Crnogorca, XXIV/1895, br. 53, 30. XII, 3; isti: ^etrdesetogodi{wica Bogoslovsko-U~iteqske {kole i Djevoja~kog instituta.-glas Crnogorca, XXXVIII/1909, br. 35, 17. VIII, 2-3.

103 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 103 Generacija godine Gvozdenovi} Anto (]ekli}i; izostao u III razredu) Vuki~evi} Vaso (Pje{ivci) Pejovi} Luka (Ceklin) Jovanovi} Krsto (Bjelice) Nikoli} Jago{ (Bjelopavli}i) Vuki}evi} Jovan (Qe{anska nahija), Radulovi} Jovan (Komani) Mihaqevi} Nikola(Crmnica; izostao u III razredu) Tomovi} Novak (Cuci, ponovo upisan u generaciji ) Peki} Mihail (Crmnica) Generacija godine Velimirovi} Radoje (Zagara~) (Ozrini}i) Gojni} Jovan (Crmnica) Lopi~i} Luka (Ceklin) Magut Luka (Perast) Marki{i} Krcun(Gra ani) Martinovi} [}epan (Bajice) Mirkovi} Vukale (Piperi) Mihajlovi} Nedo (Piperi) Milani} \or e (Vra`egrmci) Rajkovi} Pavi} (Kosijeri) Stijepovi} Stijepo (Rije~ka nahija) Tomanovi} Novak (Cuci). Generacija godine Bo{kovi} Jovan (Orja Luka) Bo`ovi} Stevan (Stijena) Vujadinovi} Simo (Vra`egrmci) Vuksanovi} Vuko (Ku~i) Vu~kovi} Milo (Qubotiw) Zec Marko (Pobori) Lekovi} Marko (Godiwe) Nikovi} Obren (Drobwaci) Popovi} Mitar (Brskut) Proti} Mihajlo (Pqevqa) Raj~evi} Nikola (Dubrava) Filipovi} Radovan (^evo) (II razred 1873/74. zavr{ili u manastiru Ostrogu, a III razred su poha ali i zavr{ili na Cetiwu)

104 104 I s t o r i j s k i z a p i s i Generacija godine Abramovi} Andrija (Oraovac) Bracanovi} Bajo (Stijena) Buri} Savo (Zagreda) Vu~ini} Nikola (Rogami) Jovi}evi} Milo (Rijeka Crnojevi}a) Ke{eq Ki}un (Grahovo) Kraqevi} Milo (Sotoni}i) Lazarevi} Drago (Orahovac) Lazovi} Jovan (Ubli, Ku~i) Popovi} Bo{ko (Zagara~, izostao 1874/75. u II razredu) Popovi} Marko (Slatina) Popovi} Sr an (Slatina) Peki} Milun (Drobwaci) Pejovi} Niko (Rijeka Crnojevi}a) Pejovi} \uro (Wegu{i) Radovi} Mijail (Mora~a) Simi} Novica (Rovci). Generacija godine Balti} Lazar (Kola{in) Bjelica Sava (Limqani) Bo`ovi} Lazar (Piperi) Boqevi} Pero (Bjelopavli}i) Buri} Krsto (Zagreda) Vujanovi} Jovan (Ceklin) Vukmirovi} Stanko (Ceklin) Vukosavovi} Savo (Sotoni}i) Vukoti} Vaso (Maine) Vukoti} Jakob (^evo) Vuk~evi} Jovan (Dra`evina) Damjanovi} Jovan (Po`ar) Dap~evi} Nikola (Qubotiw) Drecunovi} Nikola (Qubotiw) Ivanovi} Mitar (Dowi kraj,cetiwe) Jova~evi} Jovan (Br~eli) Klisi} \uro (Limqani) Koprivica [piro (Mostar) Kosti} Milan (Ceklin) Kuzmanovi} \uro (Qe{ev Stub) Maru{i} Milovan (Dobojevi}i) Mijanovi} Petar (Trwine, Cuce) Miju{kovi} Miju{ko (Povija) Peki} Mitar (Drobwaci) Perovi} Novica (Dowa Mora~a)

105 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 105 Perovi} Petar (Trnovo) Perunovi} Stojan (Drenov{tica) Popovi} Novica (Petrovi}i) Popovi} [piro (Dowi Kraj) Radovi} [}epan (Gorwa Mora~a) Radomanovi} Milo (Qubotiw) Stani{i} Novo (Vini}i) Ti~i} Nikola (Grbaq) Strugar Luka (Meterizi) Trebje{anin Jovan (Malinsko) [kerovi} Lazar (Slatina) \urovi} Petar (Jokov), (Dupilo) \urovi} Petar (Savov), (Za~ir). Privatno polagali prvi razred i upisani sa navedenih 38: Jovanovi} Milo{ (Rovca) Popovi} Petar (Kastel-Novi) Kuzmanovi} \uro (Qe{ev Stub) ^alovi} Nikola (Podgor) [~ep~evi} Nikola (Podgor). I razred: [KOLSKA 1889/1890. GODINA (iz "Prosvjete" za 1890 sv. VII/VIII, str. 155) 1.Vujisi} Pavle Milisavov (Mora~a) 2.Vukosavovi} Marko (Sotoni}i,19 god.) 3.Vu~kovi} Pero \urov (Qubotiw,18 god.) 4.\uri{i} Mihailo Simonov (Cetiwe, 19 god.) 5.Jovanovi} Andrija Nikov (Br~eli, 17 god.) 6.Jovanovi} Jovan Nikov (Br~eli, 18 god.) 7.Lu~i} Kosto Mitrov (Risan,15 god.). 8.Popovi} Lazo \urov (Cetiwe, 19 god.) 9.[padijer \uro Jokov (Cetiwe, 19 god.). II razred: 1.Bojovi} Stevan Aksentijev (Vasojevi}i, 19 god.) 2.Vukosavovi} Jovan Lukin (Sotoni}i, 19 god.) 3.Jovi}evi} Ilija Stankov (Meterizi, 19 god.) 4.Kalu erovi} Pero Nikov (Qubotiw, 20 god.) 5.Lekovi} Jovan Stevov (Godiwe, 24 god.) 6.Martinovi} Pero Stevov (Bajice, 21 god.) 7.Pe{i} Jovan Filipov (Vrutak,Bjelopavli}i, 21 god.) 8.Popovi} Risto Markov (Zagara~, 19 god.).

106 106 I s t o r i j s k i z a p i s i III razred: Vrawe{ Risto Vra~ar Radovan Vujo{evi} Bo`o \ura{kovi} Ilija Jovanovi} Lazar Joveti} Jovan Perovi} Lazar Petrovi} Bo{ko Popovi} Marko Popovi} Risto Tatar Milutin. [KOLSKA 1894/1895.GODINA 1.Vukovi} Bogdan Milanov (Vasojevi}i, 20 god.) 2.Vojvodi} Joko Stankov (Gra ani, 19 god.) 3.Krivokapi} Rade Ma{anov (Cuce, 19 god.) 4.Lopi~i} Stevo Lukin (Ceklin, 18 god.) 5.Ka`i} Tomo Nikolin (Gradac, 19 god. 6.Mili~kovi} Luka Mitrov (Piperi, 24 god.) 7.Pejovi} Filip Milov (Orasi, 19 god.) 8.Popovi} \or ije Arsov (Ku~i, 16 god.) 9.Popovi} Vojin Zakov (Podgorica, 19 god.) 10.Simonovi} Nikola Mali{in (Mora~a, 30 god.) 11.An eli} Mira{ Andrijin (Poqa Kola{inska, 19 god.) 12.Vujinovi} Krsto Mirkov (@upa Nik{i}ka, 20 god.) 13.Dobri~anin Sekula Radivojev (Mora~a, 23 god.) 14.Drecun Strevan Andrijin (Qubotiw, 22 god.) 15.Lopi~i} Ilija (Ceklin, 18 god.) 16.Maji} Petar Filipov (Vraw,Zeta, 18 god.) 17.Mrvaqevi} Savo Lukin (Trep~a, 27 god.) 18.Popovi} Pero Tomov (Cetiwe, 17 god.). [KOLSKA 1895/96.GODINA 1.Vojvodi} Joko Stankov (Gra ani, 20 god.) 2.Ka`i} Tomo Nikolin (Gradac, 22 god.) 3.Krivokapi} Rade Ma{anov (Zaqut, Cuce, 20 god.) 4.Lopi~i} Stevo Lukin (Ceklin, 19 god.) 5.Mili~kovi} Luka Mitrov (Piperi, 24 god.) 6.Pejovi} Filip Milov (Orasi, 20 god.) 7.Popovi} Vojin Zakov (Podgorica, 20 god.) 8.Popovi} \or e Arsov (Doqani, Ku~i, 17 god.) 8.Simonovi} Nikifor Mali{in (Mora~a, 31 god.)

107 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 107 [KOLSKA 1896/97.GODINA 1.An eli} Mira{ Andrijin (Poqa Kola{inska, 18 god.) 2.Vujinovi} Krsto Mirkov (@upa Nik{i}ka, 19 god.) 3.Dobri~anin Sekula Radivojev (Mora~a, 22 god.) 4.Drecun Stevan Andrijin (Qubotiw, 21 god.) 5.Mrvaqevi} Savo Lukin (Trep~a, Vasojevi}i, 26 god.) 6.Popovi} Pero Tomov (Cetiwe, 18 god.). [KOLSKA 1898/99. GODINA 1.Vuki} Andrija Krcetov (Dobrsko Selo, 22 god.) 2.Dumovi} Bo{ko Markov (Qe{anska Nahija, 18 god.) 3.Jovanovi} Vasilije Lazarov (Markovina, 21 god.) 4.Kalu erovi} Ivan [pirov (]ekli}i, 18 god.) 5.Kosti} Jovan Milov (Rva{i, 20 god.) 6.Lopi~i} Milovan Lukin (Ceklin, 19 god.) 7.Perovi} Krsto Andrijin (Golija, 19 god.) 8.Plamenac Marko Luikin (Crmnica, 21 god.) 9.Popovi} Mihail Matov (Negotin, 26 god.) 10.Miju{kovi} Ilija Blagotin (Pje{ivci, 19 god.) 11.Radovi} Milo{ Antonijev (Mora~a, 21 god.) 12.Rackovi} Nikola Milo{ev (Qe{anska Nahija, 28 god.) 13.^ejovi} Zaharije Ilijin (Ku~i, 24 god.). [KOLSKA 1899/1900. GODINA 1.Antonijevi} Miro Mitrov (Skadar, 21 god.) 2.Glomazi} Miro (Piva, 19 god.) 3.Vuk~evi} Mi}o Stojanov (Qe{anska Nahija, 19 god.) 4.Jak{i} Gojko Jovov (Grahovo, 20 god.) 5.Jovanovi} Nikola Milo{ev (Rovca, 20 god.) 6.Kalu erovi} Bla`o (]ekli}i, 20 god.) 7.Matlijevi} Lazar Jovanov (Skadar, 18 god.) 8.Nikoli} Qubomir (bez podataka) 9.Novakovi} Niko Andrijin (Ugwi, 19 god.) 10.Peki} Petar ([estani, Krajina, 20 god.) 11.Popovi} Jago{ Novi~in (Kola{in, 19 god.) 12.Popovi} Tomo Lukin (Br~eli, 19 god.) 13.Popovi} Mileta Perov (Medun, 19 god.) 14.Po~ek Niko Ilijin (Cetiwe, 17 god.) 15.Simonovi} Ma{an Lazarov (Dowa Mora~a, 20 god.) 16.Stojanovi} Mileta Perovanov (Piperi, 19 god.) 17.Stojovi} Nikola (Ulciw, 20 god.) 18.To{kovi} Janko Bogdanov (Mora~a, 20 god.)

108 108 I s t o r i j s k i z a p i s i [KOLSKA GODINA 1.\onovi} Jovan Ivov (Br~eli, 17 god.) 2.\uranovi} \oko (Martini}i, 19 god.) 3.Kuja~i} Nikola Stojanov (Grahovo, 28 god.) 4.Lazarevi} Milo{ Jovanov (Dowa Mora~a, 22 god.) 5.Martinovi} Nikola Jovanov (Vraka, 20 god.) 6.Miju{kovi} Ilija Filipov (Povija, 19 god.) 7.Mihailovi} Milan Ne eqkov (Vra`egrada,?) 8.Mrdovi} Milan Vulov (Cetiwe, 17 god.) 9.Nikoli} Qubomir (Ozrini}i, 19 god.). [KOLSKA GODINA 1.Andri} Haralampije Gligorijev (Skadar, 18 god.) 2.Vujisi} Milo Radov (Re~ine, 19 god.) 3.Vujisi} Miqan Matov (Re~ine, 18 god.) 4.Gligovi} [piro Vulev (Klenak,Boka, 20 god.) 5.Golovi} Mir~eta Jovanov (Po{}ewe, 19 god.) 6.Dap~evi} Jovan Nikolin (Qubotiw, 19 god.) 7.\ukanovi} Simo Golubov (Nik{i}ke Rudine, 26 god.) 8.@ari} Milan Milosavov (Martini}i, 21 god.) 9.Jokanovi} Todor (Piva, 25 god.) 10.Qe{evi} Konstantin Tiodorov (Piva, 19 god.) 11.Milanovi} Bla`o Ilijin (Lipa Dobrska, 20 god.) 12.Milo{evi} Puni{a Perkov (Plana, 19 god.) 13.Mi}ovi} Vidak (Peoce, 23 god.) 14.Pejanovi} Petar Andrijin 20 god.) 15.Popovi} Jovan Ma{anov (Br~eli, 18 god.) 16.Radovi} Jovan Gligorov (Crkvice,Piva, 18 god.) (Negotin, 18 god.) [KOLSKA 1902/1903. GODINA 1.Bojovi} Aleksandar Aksentijev (Vasojevi}i, 19 god.) 2.Vrbica Vaso Ilijin (Wegu{i, 18 god.) 3.Vuja~i} Du{an Markov (Br~eli, 20 god.) 4.Vuk~evi} Marko Lukin (Kornet, 20 god.) 5.Draki} Vasilije Savov (Golubovci, 18 god.) 6.\uranovi} Vasilije Jokov (Lipa Dobrska, 19 god. 7.\uri{i} \uro Ilijin (Parci, 20 god.) 8.Ili~kovi} Jovan Tomov (Br~eli, 20 god.) 9.Jovanovi} Mitar Markov (Br~eli, 20 god.) 10.Martinovi} Mihail Jo{ov (Bajice, 18 god.) 11.Martinovi} Niko Mitrov (Bajice, 20 god.) 12.Martinovi} Stevo (Bajice, 20 god.) 13.Pavlovi} Pavle Ristov (Cetiwe, 18 god.)

109 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu Pajevi} Milutin Laki}ev (Cetiwe, 20 god.) 15.Popovi} Du{an (Podgorica, 19 god.) 16.Begovi} Bla`o (bez podataka). [KOLSKA 1903/1904.GODINA 1.Bogdanovi} Savo 2.Bo{kovi} Borko 3.Bo{kovi} \uro 4.Bulatovi} Luka 5.Buri} Mileta 6.Velimirovi} Milutin 7.Vuleti} Nikola 8.Dap~evi} Risto 9.Klikovac Aleksa 10.Kne`evi} Jovan 11.Koprivica Ivo 12.Kosmajac Aleksa 13.Krivokapi} Nikola 14.Martinovi} Simo 15.Milo{evi} Tomo 16.Nikoli} Radosav 17.Popovi} Mojsije 18.Radovi} Rade 19.Filipovi} Niko 20.Hajdukovi} Petar. Generacija: godine An eli} Milovan Bo}ov (Vasojevi}i, 21. XII 1891) Bogovi} Stevan Ilijin (Zagara~, 19. X 1890; nije se upisao u II razred) Bulaji} Miqko Stevanov (Grahovo, 27. II 1890) Bulatovi} Vidak Petrov (Kola{in, 9. IX 1890; - od januara neocijewen) Vasovi} Mili~ko Zarijin (Trep~a, 4. V 1891) Vu~ini} Vu~ina Tanov (Rogami, 1. VIII 1891) Gvozdenovi} Ilija Jovanov (Gluhi Do, 22. V 1889) Gruji} Dimitrije Novov (Bratono`i}i, 1. I 1883) \uri{i} Bla`o Jokov (Parci, 22. XII 1891) \uri{i} Stojan Gligorov (Parci, 24. III Qubomir Milov (Boqevi}i, 11. VIII 1889) Ivan~evi} Krsto Perov (Cetiwe, 15. III 1889) Ivanovi} Jo{ko Krstov (Cetiwe, 17. IX 1890) Ivanovi} Savo (otac Jokan - predsjednik op{tine Cetiwe, Kola{in, 10. XII 1892) Jovi}evi} Marko Milov (Dodo{i, 12. IX 1889) Klisi} Nikola \urov (Limqani, 15. XI 1888) Kova~evi} Nikola Blagojev (Grahovo, 25. X 1890) Lazarevi} Mitar Lazarov (Ledenice, Boka Kotorska, 16. X 1891) Leki} Blagoje Otov (Kraqe, 25. III 1888) Leki} Uro{ Milutinov (Kraqe, 24. V 1891) Lipovina Petar Stevov (Bjelo{i, 27. VII 1890) Qesar Mi}o Nikov (Wegu{i, 9. X 1889) Markovi} Nikola Jovanov (Burowi, 27. XI 1891) Medenica Bla`o Mijatov (Crkvine, 20. X 1891) Mila~i} Marko Mirkov (Brskut, 20 IV 1842)

110 110 I s t o r i j s k i z a p i s i Mihaqevi} Savo Kostov (Gra ani, 12. I 1888) Nikoli} Petar Jago{ev (Vra`egrmci, 1. VIII 1890) Palevi} Milosav Milo{ev (Poqa Kola{inska, 16. VI 1892) Popovi} Milo Jokov (Br~eli, 9. VIII 1891) Radojevi} Radoje Jovanov (Rudine, 28. VI 1892) Rako~evi} Jovan Novakov (Re~ine, 14. XII 1891) Roganovi} Labud \urov (Progonovi}i, 28. XII 1887) Stamatovi} Lazar Ristov (Cetiwe, 14. VI 1890) Stankovi} Jovo Ne{ov (Lajkovi}i, 1. V 1888) Uskokovi} Radovan Lukin (Novo Selo, 12. I 1891) ]etkovi} Jovan Petrov (Beri, 24. VI 1891) ^upi} Vukadin \uri{in (Zagara~, 8. II 1891) [o{ki} Milorad Antov (Polimqe, 20. III 1892) [padijer Jovan Stevov (Cetiwe, 8. V 1891) Petrovi} Josif (pre{ao je iz Prizrena sa polo`ena 2 rareda u 3.) Popovi} Rade. [KOLSKA 1910/11.GODINA I razred: 1.Begovi} Radovan Simov (Zagara~, 1894) 2.Velimirovi} Jovan Mirojev (Zagara~, 1890) 3.Vujadinovi} Miladin Stevanov ([obaji}i, 1894) 4.Vujanovi} \uro Mrkanov (Ulciw, 1891) 5.Vujisi} Mirko Rado{ev (Re~ina, 1893) 6.Vuki} Ma{an Bo`ov (Dobrsko Selo, 1895) 7.Vuk~evi} \uro Ilijin (Lije{we, 1892) 8.Vu~i} Novo Radosavov ([obaji}i, 1893) 9.Dragovi} Nikola Andrijin (Mahala, 1892) 10.Ivan~evi} Nikola [pirov (Blizna, 1894) 11.Ivovi} Du{an Perov (Balaban, 1892) 12.Jovanovi} \uro Petrov (Tvorilo, 1894) 13.Martinovi} Jovan Krstov (Bajice, 1891) 14.Ma{anovi} Marko Vasov (Cetiwe, 1894) 15.Milo{evi} Vaso Ivov (Cetiwe, 1894) 16.Peki} Luka Krstov (Dra~evica, 1893) 17.Perovi} Ilija Petkov (Beri, 1893) 18.Popovi} Radovan Ilijin (Slatina, 1893) 19.Proti} Pavle Velimirov (Prisoje, 1894) 20.Radunovi} Lazar \urov (Progonovi}i, 1895) 21.Tomi} Radovan Milosavov (Previ{, 1891) 22.Tomovi} Spasoje Radisavov (Mate{evo, 1893) 23.Fati} Tihomir Dimitrijev (Berane, 1893).

111 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 111 [KOLSKA 1911/1912.GODINA II razred: 1.Vujisi} Bla`o Radetov (Re~ina, 1892) 2.Ikonomovi} Todor (bez podataka) 3.Krivokapi} Jovan Matov (Cuce, 1879). Drugi kurs u kome ima i IV razred ; ; ; I II III IV Brajovi} Tripko Bo`ov (La}e, Bjelopavli}i, 9. IX 1891) Vela{evi} Jovan Bo{kov (Danilovgrad, 17. V 1892) Velimirovi} Filip Lazarev (Dowi Zagra~, 1. II 1893) Vojvodi} Bogi} Spasojev (Kowuhe, 13. II 1892) Vugdeli} [}epan Martinov (Gra~anica, 15. IX 1891) Vujisi} Bla`o Radov (Re~ene, 6. IX 1892) Vujisi} Jago{ Vuksanov (Kola{in, 12. VI 1893) Vujovi} Du{an Markov (@upa Dobrska, 12. I 1892) Vukoti} Lazar Vukov (^evo, 26. II 1894) Vuk~evi} Aleksa Jovanov (Dra`evina, 4. III 1890) Dragovi} Andrija Mili{in (]urilac, 15. IX 1892) Drecun Luka Ristov (Qubotiw, 10. X 1891) Durkovi} Bo`o Miqanov (Brskut, 10 XII 1890) \uki} Mira{ Puni{in (Brskut, 20. VII 1893) Za~iranin Luka Ivov (Cetiwe, 7. X 1892) Jovovi} Petar Gajov (Rva{i, 22. VIII 1893) Ka`i} Mihailo Bogdanov (@upa Grada~ka, 9. XII 1892) Kapi~i} Mitar Ilijin (Ugwi, 18. X 1892) Kapi~i} Petar Ilijin (Ugwi, 14. IX 1890) Krivokapi} Jovan Matov (Cuce, 14. IX 1875) Martinovi} \uro Jovov (Bajice, 6. IV 1892) Popovi} Milutin Nikov (Dowi Kraj, 1. III 1892) Popovi} Nikola Ma{anov (Br~eli, 6. XII 1890) Prqa Andrija Mrgudov (Qubotiw, 4. V. 1893) Radovi} (Dowa Mora~a, 25. III 1891) Rai~evi} Bo{ko Matanov (Parci, 5. VI 1892) Simovi} Radovan Mi}unov (Gorwi Zagara~, 7. II 1890) Tripkovi} Novak Mili}ev (Kola{in, 12. VI 1893) Cerovi} Bogdan Mihailov (Tu{ina, 17. III 1887) Hajdukovi} Todor Jokovov (Drenovo, Bugarska, 26. VIII 1892) ^obeqi} Mihailo Milowin (Jovanovi}i, 20 X 1892) [padijer Filip Markov (Dowi Kraj, 17. X 1891) Ikonomovi} Todor Petrov (Ni{, 14. I do{ao iz prizrenske Bogoslovije u II r.) \uri~kovi} Radovan (Zagara~, 7. II 1892; do{ao iz beogradske Bogoslovije u III r.

112 112 I s t o r i j s k i z a p i s i ^etvrti kurs: ; ; ; I II III IV Axi} Vukosav Jokov (Plu`ine, 14. III 1894) Axi} Dimitrije Simov (Lisina, Nik{i}, 25. X 1895) Brajovi} Jak{a Sekulov (Kosi}, 16. V 1894) Vela{evi} Risto Bogranov (Danilovgrad, 6. X 1894) Velimirovi} Du{an Toma{ev (Dowi Zagara~, 12. II 1894) Vlahovi} Mihailo Bo`ov (Re~ine, 13. IX 1893) Vuja~i} Risto Savov (Podgor, 25. XII 1894) Vujo{evi} Bogdan Kostov (Gusiwe, 5. III 1895) Vuki}evi} Dmitar Vuki}ev (Bare Kraqske, 1. XII 1894) Vuk~evi} Blagota Lukin (Kornet, 25. III 1894) Vukmirovi} Vaso Stankov (Gorwi Ceklin, 14. VIII 1892) Vuk~evi} Milovan Lukin (Kornet, 17. III 1892) Vulevi} \ukan Radisavov (Tre{wevo, Vasojevi}i, 15. III 1891) Detovi} Zarija Petkov (Blizna, 14. I 1894) Dragovi} Tomo Nikolin (]urilac, 20. III 1893) \uki} Vu~ina Stanojev (Lijeva Rijeka, 6. III 1894) \uranovi} Velizar Jovanov (Martini}i, 11. IV 1894) \uri{i} Krsto Jokov (Parci, 14. IX 1896) \uri{i} Radoje Mihov (Parci, 20. XII 1895) \urovi} Savo Tokov (Danilovgrad, 19. I 1893) Jovanovi} Stevan Radojev (Tvorilo, 9. IX 1895) Jovovi} Savo Vidov (Kosovi Lug, 14. I 1893) Kapi~i} Du{an Stevov (Ugwi, 15. X 1895) Kne`evi} Stevan Lukin (Gluhi Do, 23. VI 1891) Lak~evi} \or e Miwa{ov (Frutak, 21. III 1895) Lekovi} Lazo Ivov (Godiwe, 17. III 1893) Mijatovi} Peruta Jakovov (Gorwa Mora~a, 9. IV 1895) Miketi} Dragutin Aksov (Peotac, Vasojevi}i, 15. X 1894) Milo{evi} Milovan Miqanov (Planinica, Vasojevi}i, 14. IX 1894) Pejovi} \uro Blagotin (Komani, 25. IX 1893) Pejovi} Milutin Vidakov (Orasi, 18. I 1892) Peki} Milisav Lazarev (Drobwak, 1. I 1895) Perazi} Zarija Ristov (Vukovci, 18. X 1894) Popovi} Gavro Ilijin ([ekular, 28. II 1893) Popovi} Pavle Radosavov (Ro{ci, 10. IX 1891) Popovi} Simo \urov (Lajkovi}i, 15. IV 1894) Radovi} Bo`idar Ne{ov (Podgorica, 14. XII 1892) Radovi} Vuksan Lukin (Martini}i, 14. V 1894) Radmanovi} Risto Mirkov (Progonovi}i, 5. II 1895) Stani{i} Cvetko Mitrov (Vini}i, 5. II 1895) Tomovi} Vujica Krstov (Lijeva Rijeka, 21. V 1894) [aleti} Bla`o Jankov (Mijakusovi}i, 7. III 1895) [}epanovi} Lazar Miqanov (Kola{in, 21. V 1895)

113 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 113 [}epanovi} Milo{ Gligorov (Dowi Zagara~, 19. II 1894) Tomovi} Spasoje Radovanov (Mate{evo, 10. XI 1893; u II r. iz Podgori~ke gimnazije) Krivokapi} Jovan Matov (Tr{wevo, 1. VI 1879; iz Negotina upisan u III r) Ivanovi} Ivo Jovov (Maine, 4. V 1896; iz Preparandije u Zadru) Ti~i} Vladimir (iz Preparandije u Zadru). Peti kurs 1912/ {kolske godine (posqedwi kurs u periodu do kraja nezavisne Kraqevine Crne Gore) Be{i} Mata Stevo (Stijena, 28. V 1895) Boqevi} Petka Krsto (Momi{i}i, 15. IX 1895) Bulatovi} Marka Dimitrije (Rovca, 14. I 1894) Dajkovi} Pera Tomo (Dru{i}i, 6. X 1895) \uki} Vukadina ]irko (Lijeva Rijeka, 23. III 1894) \urovi} (]urilac, 1. X 1894) Kalu erovi} Draga Pavle (Cetiwe, 30. VI 1896) Kraqevi} Milo{a Marko (Dru{i}i, 12. II 1895) Jokanovi} Sima Mirko (Trsa, Piva, 13. III 1893) Lazovi} Mihaila Bla`o (Strav~e, Ku~i, 11. III 1895) Leki} Mihaila Milo (Kraqe, Vasojevi}i, 20. II 1896) Leposavi} Rafaila Vaso (Kowusi, Vasojevi}i, 25. III 1896) Mali{i} Jakova Mirko (Glavica, Bjelopavli}i, 20. I 1897) Mandi} Lazara Du{an (Markovina, ^evo, 15. II 1894) Ma{kovi} Peri{e Milo{ (Plana, Kola{in, 15. XII 1896) Mila~i} Miletin Milija (11. I 1895) Mili} Gor~ina [}epan (1. VII 1897) Rolovi} [aka Ivo (1. XII 1894) Raku{ Milowe Rado{ (5. IV 1895) Petrovi} Nikole Qubomir (2. V 1896) Popovi} Savov Milo{ (Velika, Vasojevi}i, 15. V 1890) Popovi} Novice Novak (Kola{in, 4. IX 1894) Radovi} Bo`a Jovan (Kola{in, 8. IV 1896) Rado{evi} Radula Mileta (Rijeka Mu{ovi}a, Kola{in, 15. IX 1897) Rube`i} Pavla Puni{a (Plana, Kola{in, 16. XII 1895) Stojkovi} Jakova Novo (Martini}i, Bjelopavli}i, 16. IX 1894) [aranovi} Jakova Savo (Slatina, Bjelopavli}i, 14. I 1895) Rajkovi} Pavla Filip (Kosijeri, Cetiwe, 10. IX 1891) Popovi} Radosava Pavle (Vra`egrmci, 10. IX 1891) Popovi} Jovana Mihajlo (Velika, Vasojevi}i, 13. III 1895) Kru{ki} Bo`a Jovan (Dobrsko Selo, 15. II 1895) Simonovi} Lazara Jago{ (Dowa Mora~a, 16. VII 1894) Popovi} [}epana Milo (Vukovci, Zeta, 23. IV 1896) [anovi} Jova Savo (Gostiq, Zeta, 9. I 1896) Vuk~evi} Peri{e Du{an (Dra`evina, Qe{anska nahija, 14. VI 1895) [padijer Marka Du{an (Dowi Kraj, Cetiwe, 10. XII 1894)

114 114 I s t o r i j s k i z a p i s i Simovi} Bogdana Milentije (Bratono`i}i, 7. VII 1895) Gregovi} Ilije Mato (Novoseqe, Dalmacija, 9. XII 1896) Radovi} Vladimir (Drobni}i, Dalmacija, 28. XI 1897) Su i} Mitra Stevan (Pa{trovi}i, 1. VIII 1896). Ikonovi} Todor Petrov (Ni{, 1886) Dragovi} Tomo Mikowin (]urilac, 1893). U po~etku {kolske 1912/13.godine bili su upisani u I razredu jo{ i ovi u~enici: Vela{evi} Radule, Vujanovi} Nikola, Mini} Nikola i Popovi} Milo{, a u toku 1914/15. upisani su u III razred: Gregovi} Mato, Radovi} Vladimir i Su i} Stevan. U toku I razreda otpali su Popovi} Mihajlo i Rado{evi} Mileta. Ostali u~enici su {kolske 1914/15. zavr{ili III razred. S obzirom da je tada otpo~eo Prvi svjetski rat, [kola je obustavila rad. Status svr{enih u~enika III razreda je rije{en tek po zavr{etku rata tako {to im je omogu}eno da svr{e zavr{ni razred i polo`e maturski ispit. Du{an MARTINOVI], Ph.D. THE THEOLOGICAL ( ) AND THEOLOGICAL AND TEACHER TRAINING SCHOOL ( ) IN CETINJE The summary In 1863, there was an attempt of establishing the first vocational school in the Montenegro at the time. It was a temporary theological school that had worked for only one year. However, it was renewed six years later, in 1869, due to the financial help obtained by the Montenegrin sovereign Nikola I in Russia from the Saint Synod /Church Council/ (8.000 rubles per year). The Theological School had officially started its work on 18 th September 1869, according to the teaching plan and program designed by the first rector Milan Kosti}, with the help of Mihail Rayevski, Russian priest in Vienna. The first generation contained only 10 pupils, but this number had been increasing year after year. At the beginning, it was a three-grade school, but later it lasted four years. The theological school had not worked during the Liberation wars in , and not even later. After an eleven years long break, it was renewed in 1887/88 as Theological and Teacher Training School, that had worked until the end of the independence of the state of Montenegro, with one shorter break (1905/5-4 th September 1908). This article in details describes the organization of those two schools, number of their pupils according to the grades (the lists are enclosed), year examination and their success, as well as the cultural and literal manifestations; then, the legislative, school space, very distinguished and highly-educated teachers are discussed; also, the article deals with the teaching plan and program that had been changing during the time and with the textbooks used and written to satisfy the needs of the Theological and Theological and Teacher Training School and its teachers. The school had enlisted the teachers and priests, that had played the

115 Bogoslovija i Bogoslovsko-U~iteqska {kola na Cetiwu 115 very important role in the educational and cultural life of Montenegro. It should be said that those schools had brought up pupils in the spirit of patriotism: its pupils, even later as teachers or priests, had been very active participants in all liberation wars at the end of XIX and the beginning of the XX century. There were also, in those two schools, the pupils living outside of Montenegro, so they had not only the national but wider south Slavic character and significance. During its existence in the second half of the XIX and the beginning of the XX century, 22 generations had graduated in the Theological and Teacher Training School and it had a very important educational and cultural role not only for Cetinje, as a capital of Montenegro, but for Montenegro in whole. Graduated pupils from this school had become, in very high percentage, the government officials in Montenegro, starting with teachers and priests, to the Supreme Court judges, state counselors and ministers. Among the ranks of its pupils, there had been some distinguished diplomats, generals, scientist, and educational and cultural workers of Montenegro.

116 116 I s t o r i j s k i z a p i s i

117 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN Mr Zvezdan FOLI]* BOGOSLOVIJA SV. PETAR CETIWSKI Pro{lost najstarije sredwo{kolske ustanove u Crnoj Gori 1 u razdobqu prve jugoslovenske dr`ave nije privla~ila ozbiqniju pa`wu istorijske nauke. Dodu{e, pojedina istra`ivawa ovla{ su doticala iz- * Autor je vi{i istra`iva~ u Istorijskom institutu Crne Gore, Podgorica. 1 U `eqi da nadi e zate~enu prosvjetnu i kulturnu zaostalost autarhi~ne sredine, mladi crnogorski suveren Nikola Petrovi} ( ) je, pored ostalog, godine podstakao arhimandrita Ni}ifora Du~i}a da na~ini prijedlog nastavnog plana i programa po kojem je trebalo da se obrazuju budu}i sve{tenici. Usvajawem Du~i}evog projekta omogu}eno je otvarawe trorazredne Bogoslovije na Cetiwu godine, u stvari te~aja predavawa iz pojedinih bogoslovskih i svjetovnih predmeta za starije u~enike koji su namjeravali da se posvete sve{teni~kom pozivu. Nastavu u Bogosloviji izvodili su arhimandrit Du~i} i Filip Popovi} Jabu~anin koji je poha ao duhovnu akademiju u Petrogradu. Usqed nedostatka predava~a, uxbenika i ponajvi{e materijalnih sredstava, Bogoslovija je ve} nakon godinu dana prestala da radi. Ovaj neuspjeli emancipatorski poku{aj nije obeshrabrio kwaza Nikolu. On je prilikom posjete Petrogradu, krajem godine, uspio da izdejstvuje od Sv. Sinoda Ruske pravoslavne crkve finansijsku pomo} od rubaqa godi{we za otvarawe i rad sredwo{kolskog bogoslovskog zavoda na Cetiwu. Po preporuci Mihaila Rajevskog, prote ruskog poslanstva u Be~u, kwaz Nikola je za rektora Bogoslovije postavio Milana Kosti}a, Srbina iz Ba~ke, koji je zavr{io duhovnu akademiju u Kijevu. Koriste}i kratki {kolski nacrt pedagoga Nikole Vuki}evi}a, Rajevski i Kosti} su napisali "Ustav crnogorskog bogoslovskog sjemeni{ta i U~evni plan". Prema ovom Ustavu, koji je blagoslovio Sv. Sinod Ruske pravoslavne crkve, Bogoslovija je bila trorazredni "nau~no vaspitaju}i zavod radi prigotavqawa mlade`i crnogorske i okolnih mjesta za sve{teni~ko i za u~iteqsko zvawe". Nalazila se pod kwa`evim pokroviteqstvom, mitropolitovim na~elstvom i rektorovom neposrednom upravom. Sve~ano otvarawe Bogoslovije, u prisustvu kwaza Nikole, kwagiwe Milene, crnogorskog mitropolita Ilariona Roganovi}a, mnogih istaknutih crnogorskih li~nosti i wenih prvih u~enika, odigralo se 18. septembra godine. Sjutradan, 19. septembra 1869, Bogoslovija je po~ela rad u "Wego{evoj Biqardi". Prve {kolske godine predava~i su bili rektor Kosti} i [piro Kova~evi}, kojima se {kolske 1870/71. pridru`io arhimadrit Visarion Qubi{a, a od 1871/72. i Bo`o Novakovi}. Pravilnom primjenom pedago{ko-didakti~kih principa i nadasve istrajnim radom, ovi nastavnici uspijevaju da pro{ire sku~eni duhovni svijet

118 118 I s t o r i j s k i z a p i s i vjesne probleme vezane za Bogosloviju na Cetiwu, ali tek u mjeri koja je potrebna za razumijevawe vjerskog `ivota, svjetovnog strujawa unutar crkvenog organizma, i kao takva zadr`ala su samo preliminarni karakter. Kako Bogoslovija egzistira u novom dr`avno-pravnom okviru i promijewenom organizacionom ustrojstvu pravoslavne crkve, neophodno je dotaknuti pomenute transformacije koje su prili~no odre ivale wen rad u periodu koji nas interesuje. Obnavqawe rada Bogoslovije Crna Gora je iza{la iz Prvog svjetskog rata biolo{ki iscrpqena, materijalno iznurena, kulturno zapu{tena. Lamentirawe nad sumornom situacijom brzo je utihnulo usqed vjere u blagostawe sjutra- {wice koja je trebalo da uslijedi, kako se tada vjerovalo, nakon naziru}eg ~ina jugoslovenskog ujediwewa. Stoga ujediwewe Crne Gore sa Srbijom, proklamovano jednom od Odluka Podgori~ke skup{tine 26. novembra 1918, i progla{ewe Kraqevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra 1918, biva pozdravqeno od ve}ine Crnogoraca s neskrivenim nadawima da }e im nova dr`avna zajednica omogu}iti prosperitet na mnogim poqima privrednog i kulturnog `ivota. 2 crnogorskih mladi}a i obogate ga novim vidicima. Na kraju {kolske 1871/72. pohrlilo je u prva profesionalna isku{ewa 10 u~enika koji su sa odli~nim uspjehom okon~ali {kolovawe u Bogosloviji. Sli~ne rezultate postizale su i naredne generacije u Bogosloviji koja je, na `alost, prekinula rad zbog "Veqeg rata" godine. Poslije jedanaestogodi{we pauze Bogoslovija je ponovo otvorena {kolske 1887/88, a pravno upori{te za wen rad bila su "Pravila o ustrojstvu Bogoslovsko-u~iteqske {kole na Cetiwu" koja je odobrio kwaz Nikola 23. avgusta godine. [kolske 1890/91. usvojen je nastavni plan po kome je ova {kola radila do zatvarawa u qeto godine. Bogoslovsko-u~iteqska {kola obnovqena je {kolske godine. Ona je od tada ~etvorogodi{wa {kola u kojoj su vi{e zastupqeni predmeti i nastavni sadr`aji od zna~aja za {kolovawe u~iteqa. Novembra 1915, na osnovu Naredbe Ministarstva vojnog Kraqevine Crne Gore, {kole u Crnoj Gori prestale su da rade, a u~iteqi i dio u~enika upu}eni su u ratne jedinice. U cjelini uzev{i, me u zidinama Biqarde odwihana je prva crnogorska inteligencija koja je nesebi~no prenosila svoje znawe neukim parohijanima i mla im nara{tajima, a dijelom i podizala ugled otaxbine na diplomatskom i kulturnom planu. - Du{an Vuksan,O sedamdesetogodi{wici Cetiwske bogoslovije, Zapisi, sv. 6, Cetiwe 1940, ; Crnogorski zakonici , Pravni izvori i politi~ki akti od zna~aja za istoriju dr`avnosti Crne Gore, priredili Branko Pavi}evi} i Radoslav Raspopovi}, Podgorica 1998; \oko Pejovi}, Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori , Cetiwe 1971, ; Novak Ra`natovi}, Polo`aj i uloga crkve u Crnoj Gori , Istorijski zapisi, sv. 4, Titograd 196, ; Vojvoda Simo Popovi}, Memoari, priredili Jovan Bojovi} i Novica Rako~evi}, Cetiwe-Podgorica 1995, 48-49; Zdravko Deleti}, Nastava istorije u Crnoj Gori od do godine, Podgorica 1995, 38-40; Senka Babovi} -Raspopovi}, M. F. Rajevski i kulturno-prosvjetno posredovawe Rusije u Crnoj Gori 1869, Zbornik radova Kraq Nikola - li~nost, djelo i vrijeme, CANU, Podgorica 1998, Dimitrije Vujovi}, Godina u Crnoj Gori i weni dru{tveno-ekonomski i politi~ki preduslovi, Prilozi izu~avawu crnogorskog nacionalnog pitawa, Nik{i} 1987, 50-51; [erbo pitawa Crne Gore , Bar 1995,

119 Bogoslovija Sv. Petar Cetiwski Odu{evqewe povodom navedenih doga aja manifestuje skoro svo pravoslavno sve{tenstvo u Crnoj Gori. Mitrofan Ban, mitropolit crnogorsko-primorski, 27. novembra odslu`io je sve~ano blagodarewe u Cetiwskom manastiru i tom prilikom besjedio o zna~aju odluka Podgori~ke skup{tine. 3 Uspomene na stara vremena preko no}i su i{- ~eznule i Mitrofan Ban je 18. decembra ispoqio jo{ ja~i, boqe re}i, bezrezervni izraz lojalnosti novoj vlasti. On je generalu Dragutinu Milutinovi}u, komandantu Jadranskih trupa, predao diskreciono pismo sve{tenika Steva Drecuna, paroha u Qubotiwu, u kome se govori o pripremama pobune protivnika bezuslovnog ujediwewa Crne Gore sa Srbijom. 4 Mitrofanovo prilago avawe novoj situaciji koincidiralo je sa stremqewima vlade Kraqevstva SHS ka stvarawu jedinstvene pravoslavne crkve u novostvorenoj dr`avi. Ve} 31. decembra uprili~ena je Prva konferencija pravoslavnih episkopa u Sremskim Karlovcima, kojoj je prisustvovao i vladin delegat dr Vojislav Jawi}. On je izlo`io `equ svojih pretpostavqenih, da je vaspostavqawe Srpske patrijar{ije urgentno i neophodno, {to su prisutni episkopi zdu{no odobrili. Ipak, odluka o konstituisawu Srpske pravoslavne crkve nije donijeta zbog odsustvovawa predstavnika Crnogorsko-primorske mitropolije. Wih su, prema oficijelnim izvorima, te{ke saobra}ajne prilike sprije~ile da prisustvuju Konferenciji pravoslavnih episkopa u Sremskim Karlovcima. 5 Vrijedi navesti da su tokom pojedini zvani~ni krugovi smatrali da na ~elo objediwene pravoslavne crkve u Kraqevstvu SHS treba postaviti mitropolita Mitrofana, {to je izazvalo protivqewe i nekonstruktivnost u radu beogradskog mitropolita Dimitrija. Ovaj spor, koji je ne{to docnije rije{en u korist beogradskog mitropolita, prolongirao je ujediwewe pravoslavnih crkava u novoj dr`avi. 6 Crnogorsko-primorskom mitropolitu ukazane su izvjesne simboli~ne po~asti, pa je pod wegovim predsjedni{tvom odr`ana Druga konferencija pravoslavnih episkopa maja u Beogradu. Na woj je odlu~eno da se izvr{i "duhovno, moralno i administrativno jedinstvo svih srpskih pravoslavnih crkvenih oblasti, koje }e se defini- 3 Dimitrije Vujovi}, Cetiwe u danima ujediwewa krajem i po~etkom godine, Prilozi..., Isto, 79-80; [erbo Rastoder, Skrivena strana istorije, Crnogorska buna i odmetni~ki pokret , dokumenti, tom prvi, Bar 1997, Rajko Veselinovi}, Ujediwewe pokrajinskih crkava i vaspostavqawe srpske patrijar{ije, Srpska pravoslavna crkva , Spomenica o 50-godi{wici vaspostavqawa srpske patrijar{ije, Beograd 1971, 14-15; \oko Slijep~evi} navodi da Mitrofan Ban nije prisustvovao ovoj konferenciji zbog bolesti, {to ne djeluje ubjedqivo s obzirom na navedena obrazlo`ewa. \oko Slijep~evi}, Istorija Srpske pravoslavne crkve, druga kwiga, Beograd 1991, Dim{o Peri}, Ustrojstvo, organizacija i rad na zakonodavstvu Srpske pravoslavne crkve u prvoj polovini 20. veka ( ), rukopis neobjavqene dokotorske disertacije, Beograd 1991, navedeno prema: Veqko \uri}, Golgota srpske pravoslavne crkve , Beograd 1996, 16.

120 120 I s t o r i j s k i z a p i s i sati i urediti svojim putem kada se ceo Arhijerejski Sabor Ujediwene Srpske crkve, kao jedno nezavisno (autokefalno) telo sastane pod predsedni{tvom svoga Patrijarha". 7 Operacionalizacija ovih nastojawa povjerena je Sredi{wem arhijerejskom saboru srpske crkve, na ~elu s mitropolitom Mitrofanom, koji je predstavqao crkvu pred dr`avnim vlastima i bio tuma~ wenih stremqewa. Nakon obavqenih poslova crkveno-pravnog karaktera, Arhijerejski sabor ujediwene Srpske crkve proglasio je uspostavqawe Srpske patrijar{ije 12. novembra u Sremskim Karlovcima. 8 U o~ima crkvenih velikodostojnika Patrijar- {ija nije bila nova, ve} obnovqena organizacija koja ispuwava zavjet cara Du{ana, ali weni pojedini djelovi egzistirali su samostalno vi- {e od jednog i po vijeka i na wihovoj koheziji je tek trebalo da se radi. Pravoslavni episkopi su jo{ 16. juna 1919, na svojoj sjednici u Beogradskoj mitropoliji, razgovarali o uniformisawu crkvenog zakonodavstva. Na sjednici je raspravqano o mnogim pitawima budu}e crkvene normative, me u kojima je dono{ewe Zakona o duhovnim {kolama smatrano jednim od najaktuelnijih. 9 Ove tendencije intenzivira Ministarstvo vjera osnovano 7. decembra 1918, koje na teritoriji Srbije i Crne Gore ima svu upravnu vlast u vrhovnoj instanci. Nesumwivo je da su meritorni organi uvidjeli da osmi{qena obrazovna politika predstavqa va`nu sastavnicu op{teg crkvenog `ivota i pretpostavku wegovog pravilnog razvoja. Tako je na Tre}oj konferenciji pravoslavnih arhijereja srpske crkve 26. novembra 1919, donijeta odluka kojom je istaknuto: Ima se otvoriti na Cetiwu do tada postojala Bogoslovskou~iteqska {kola za Crnu Goru, koja je zbog rata bila zatvorena". 10 Prezentirana namjera bila je te{ko ostvarqiva bez adekvatne dr`avne pomo}i. Prvenstveno, Crnogorsko-primorska mitropolija je u periodu pretrpjela velika o{te}ewa crkava i crkvenih objekata i stoga su joj bila potrebna izvjesna materijalna sredstva da bi se vratila u stawe pribli`no onom iz januara godine. 11 Sem toga, znamenitu "Biqardu", u kojoj je radila ranija Bogoslovsko-u~iteqska {kola, zaposjele su godine jedinice austrougarske vojske koje su za sobom ostavile tragove bahatog i nedoli~nog pona{awa. One su na gorwem spratu Biqarde o{tetile mnoge grede na tavanu i daske na patosu, 7 Rajko Veselinovi}, n. dj., 15-21; Blagota Garda{evi}, Organizaciono ustrojstvo i zakonodavstvo pravoslavne crkve izme u dva svetska rata, Srpska pravoslavna crkva , Blagota Garda{evi}, n. dj., Isto, Arhiv Jugoslavije (daqe - AJ), fond Ministarstva vjera Kraqevine Jugoslavije - 69, kutija - 35, arhivska jedinica - 58 (u daqem tekstu koristimo samo numeri~ne oznake); Dragoqub Josifovi}, pisar ministarstva vjera - ministru vjera 30. aprila Ratna {teta na~iwena Crnogorsko-primorskoj mitropoliji, od austrougarskog okupatora, procijewena je na preko 2 miliona dinara. AJ, , Crnogorski mitropolit Mitrofan Ban - ministru vjera, 22. maja O jednom segmentu austrougarske blasfemije u Crnoj Gori tokom Prvog svjetskog rata pi{e Predrag Vuki}, Pohara crkvenih zvona u Crnoj Gori u doba austrougarske okupacije , Arhivski zapisi, br. 1-2, Cetiwe 1998,

121 Bogoslovija Sv. Petar Cetiwski isprqale zidove, polomile prozorska stakla i polupale vi{e sobnih vrata, a dowi sprat bio je bez pregrada, prozora, vrata i zbog velike vlage gotovo neupotrebqiv. 12 Kao iskusan pastir pravoslavne crkve, mitropolit Mitrofan je bio i te kako svjestan zna~aja otvarawa Bogoslovije za odr`avawe vjerskog `ivota u Crnoj Gori. Mada u poodmaklim godinama, on je preduzimao niz aktivnosti kako bi Bogoslovija {to prije po~ela rad. Ve} 27. jula mitropolit Mitrofan je podnio dr Tugomiru Alaupovi- }u, ministru vjera, predra~un buxeta za duhovno sjemeni{te na Cetiwu u visini od dinara za godinu. Alaupovi} je 29. jula proslijedio ovaj dopis Ministarstvu finansija, koje tek 4. januara {aqe povratnu informaciju u kojoj se ka`e: "S obzirom na veli~inu tra`enog kredita i na{e te{ke finansijske prilike, izvolite odustati od ovog Va{eg zahteva i narediti, da se potreban kredit za ovu bogosloviju unese u buxet za g. koji se ba{ sad izra uje". 13 I zaista, u buxet Ministarstva vjera za unesena je suma od dinara za otvarawe bogoslovije "Sv. Petra Cetiwskog". No sporost u nadle`nom ministarstvu i naro~ito indiferentnost Gra evinske sekcije na Cetiwu uticale su da se namijeweni kredit ne realizuje i da se ugasi. 14 Iako u nepodesnom stawu, Biqarda je od sredine novembra bila uto~i{te pojedinih jedinica Jadranskih trupa, a ne{to docnije i nekih formacija Zetske divizijske oblasti. Vojska se tako e stacionirala i u ostale {kolske objekte na Cetiwu. U zgradi "Djevoja~kog instituta" nalazila se vojna bolnica, objekat biv{e vojne gimnazije poslu`io je za smje{taj Komande mjesta i garnizonskog zatvora, a zgradu zvanu "Stara bogoslovija" zauzela je bolni~arska ~eta Zetske divizijske oblasti. 15 Mitrofan Ban je poku{ao da rije{i i ovaj problem pa u septembru tra`i od ministra vjera Pavla Marinkovi}a da pripremi smje{taj Bogoslovije u zgradi biv{eg engleskog poslanstva na Cetiwu. Marinkovi} se 16. septembra obratio Anti Trumbi}u, ministru inostranih djela Kraqevine SHS, sqede}im zahtjevom: "Smatraju}i pitawe o otvarawu bogoslovije hitnim i veoma va`nim i sa ~isto dr`avno-politi~ke ta~ke gledi{ta, meni je ~ast umoliti Vas, gospodine ministre, da iza ete u susret ovoj potrebi na{e crkve u Crnoj Gori i izdate nare ewe da se zgrada engleske legacije stavi na raspolo- `ewe Mitropolitu Cetiwskom, gospodinu Mitrofanu". 16 Trumbi} je 6. oktobra odbio ovaj plan, {to je obrazlo`io nepogodno{}u momenta za pokretawe mitropolitove inicijative AJ, AJ, AJ, , Rektor bogoslovije Sv. Petar Cetiwski - ministru vjera 16. maja AJ, , Mitropolit crnogorsko-primorski Gavrilo Do`i} - ministru vjera 8. marta AJ, AJ, , Ante Trumbi}, ministar inostranih djela - Pavlu Marinkovi}u, ministru vjera 6. oktobra 1920.

122 122 I s t o r i j s k i z a p i s i S veoma sli~nim nevoqama oko otvarawa Bogoslovije na Cetiwu suo~avao se i novi crnogorsko-primorski mitropolit Gavrilo Do- `i} koji je na tu du`nost izabran na Arhijerejskom saboru SPC 17. novembra 1920, da bi sve~ano bio ustoli~en 2. marta godine. U punoj snazi, poletan i odva`an, on je u vi{e navrata upozoravao nadle`ne u Beogradu da se vjerski `ivot pravoslavnog stanovni{tva u Crnoj Gori, usqed nedostatka mla ih sve{tenika, nalazi pred opasno{}u jedne dugotrajne letargije. Na drugoj strani, Do`i} je u razgovorima s komandantom Zetske divizijske oblasti i predsjednikom Cetiwske op{tine, konstantno potencirao ustupawe adekvatne zgrade za potrebe Bogoslovije. 18 Upornost crnogorsko-primorskog mitropolita dala je prve rezultate 12. marta 1921, kada je general Milutinovi}, komandant Zetske divizijske oblasti, dao odobrewe za smje{taj Bogoslovije u zgradi Biqarde. Uskoro je Ministarstvo vojske i mornarice Kraqevine SHS dalo svoj pristanak na pomenuti dogovor. 19 Bila je ovo samo prva i, kako se pokazalo, ne najte`a etapa u aktivnostima na obnavqawu rada Bogoslovije. Predstojali su slo`eni i va`ni zadaci. Posebno se akutnim iskazivao problem stru~nog nastavnog osobqa, jer u Crnoj Gori, sem dvojice starijih duhovnika, nije bilo drugih lica sa odgovaraju}om stru~nom spremom (zavr{eni pravoslavni bogoslovski fakultet ili pravoslavna duhovna akademija). Osim toga, zbog nepovoqnih ekonomskih, saobra}ajnih i klimatskih prilika, Cetiwe nije slovilo kao privla~an grad za profesore iz drugih podru~ja Kraqevine SHS. Pomo} je potra`ena od Arhijerejskog odbora SPC. Ovo tijelo je 1. aprila postavilo protojereja Stanka Ivanovi}a za rektora Bogoslovije "Sv. Petra Cetiwskog". 20 Ivanovi} je po dolasku na Cetiwe prionuo na posao i zajedno s mitropolitom Do`i}em nastoji da organizuje radove koji bi promijenili zate~eno stawe u Biqardi. Prema wihovom predra~unu, nepotpuna opravka Biqarde zahtijevala je pomo} od dinara. 21 Subjekti vlasti nijesu pokazali razumijevawe za ovaj prijedlog, jer, kako navodi Qubodrag Dimi}, {tedwa je bila osnovna mjera kojom su intervenisali u sferi kulturne politike. Nijesu pomagali ni pateti~ni apeli o dr`avno-politi~kom zna~aju Bogoslovije, jer je normalizacija politi~kih prilika u Crnoj Gori dovela do marginalizacije zna~aja tamo- 18 AJ, , Mitropolit crnogorsko-primorski Gavrilo Do`i} - ministru vjera 8. marta AJ, , Mitropolit crnogorsko-primorski Gavrilo Do`i} - ministru vjera 26. marta Stanko Ivanovi} je ro en godine na Cetiwu. Zavr{io je pravoslavnu duhovnu akademiju u Kijevu godine. U momentu dolaska na Cetiwe 1921, Ivanovi} je imao 26 godina radnog sta`a, od ~ega 9 godina nastavni~ke, a 17 godina parohijske slu`be. AJ, , Rektor Bogoslovije Sv. Petar Cetiwski - ministru vjera 20. avgusta 1922, Izvje{taj o stawu Bogoslovije i internata pri woj u {kolskoj AJ, , Rektor Bogoslovije Sv. Petar Cetiwski - Ministarstvu vjera Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca 7. oktobra 1921; Qubodrag Dimi}, Kulturna politika Kraqevine Jugoslavije , kw. 1, Beograd 1996,

123 Bogoslovija Sv. Petar Cetiwski {weg pravoslavnog sve{tenstva. Ovakav tretman nagnao je Ivanovi}a i Do`i}a da u julu sami pokrenu aktivnosti na adaptaciji Biqarde. Mala svota novca, koju je ina~e Ivanovi} uzeo iz kredita za internatske tro{kove u~enika, odredila je i obim radova. Naravno, oni su bili krajwe simboli~nog zahvata i ogledali su se u popravqawu vrata, patosa u nekoliko soba, prozora i kre~ewu zidova na gorwem spratu Biqarde, dok je wen dowi sprat ostao netaknut i slu`io je za skladi{te drva. 22 Ra~un za u~iwene radove iznosio je dinara, koji je Ministarstvo vjera isplatilo upravi Bogoslovije u maju godine. 23 Bogoslovija na Cetiwu jedino nije oskudijevala u broju prijavqenih u~enika, koji su gotovo godinu dana s nestrpqewem o~ekivali weno otvarawe. Takav odziv bio je utemeqen na respektabilnom odnosu koji su Crnogorci imali prema sve{teni~kom pozivu, a ne treba previ- ati da su i te{ke ekonomske okolnosti uticale na roditeqe da svoju djecu {aqu u Bogosloviju, koja je uglavnom obezbje ivala besplatno {kolovawe i smje{taj. Neposredno pred otvarawe Bogoslovije na Cetiwu, iskrsao je novi problem, jer wena uprava nije nabavila neophodne stvari za boravak u~enika. Ova te{ko}a prebro ena je blagodare}i misiji Crvenog krsta Sjediwenih Ameri~kih Dr`ava koja je snabdjela improvizovani internat Bogoslovije sa 45 gvozdenih kreveta i uzglavnica, 200 }ebadi, kuhiwskim posu em, raznim vrstama prehrambenih artikala ({e}erom, pirin~em, kakaom) i qekovima. 24 Tako je, poslije niza nevoqa i peripetija, Bogoslovija "Sv. Petra Cetiwskog" najzad otpo~ela rad na Lu~indan 31. oktobra godine. Odvijawe nastavnog procesa i {kolski `ivot Okupqawem pravoslavnih crkava u jedinstvenu organizaciju, nametnula se potreba za unificiranim {kolovawem u pravoslavnim bogoslovijama. Dr Milivoje Jovanovi}, ministar vjera, 12. novembra propisao je Pravilnik o srpskim pravoslavnim bogoslovijama u Kraqevini SHS, po kojem ove {kole vaspitavaju u~enike u duhu pravoslavne crkve za sve{teni~ku slu`bu i za duhovno obrazovawe na pravoslavnom bogoslovskom fakultetu ili na pravoslavnoj duhovnoj akademiji. Pravilnikom su predvi ene bogoslovije u Sremskim Karlovcima, Prizrenu, Sarajevu, Bitoqu, Cetiwu, Beogradu i Zagrebu, ali u ova dva potowa grada one nijesu otvarane. Bogoslovije, kao petorazredne dr`avne {kole sa internatom, bile su pod vrhovnim nadzorom Ministarstva vjera koje se u svim va`nijim pitawima dogovara s Arhijerejskim saborom SPC. 25 Nastavni plan za pravoslavne bogoslovije obuhvatao je izu~ava- 22 AJ, 35-58, Dragoqub Josifovi}, pisar Ministarstva vjera - ministru vjera 30. aprila AJ, AJ, , Rektor Bogoslovije Sv. Petar Cetiwski - ministru vjera 20. avgusta Slu`bene novine Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca, br. 91, 27. april 1922, 4.

124 124 I s t o r i j s k i z a p i s i we 26 predmeta, od kojih se jedna polovima odnosila na bogoslovske (stru~ne), a druga na op{teobrazovne predmete. U prva dva razreda u~ilo se gradivo iz 12 predmeta, u tre}em iz 14, u ~etvrtom iz 15, a u petom ~ak iz 16 predmeta. O~ito, radilo se o veoma obimnom nastavnom planu u kojem je, kako nam se ~ini, pridavana prenagla{ena va`nost izu~avawu ~etiri strana jezika tokom kompletnog {kolovawa. Ina~e, najzastupqeniji predmet u bogoslovijama bilo je notno i crkveno pjevawe s pravilom koje se predavalo na po ~etiri ~asa nedjeqno u svim razredima, {to govori o velikoj pa`wi koja je poklawana ovoj aktivnosti u pravoslavnoj liturgiji. 26 Bogoslovijom je neposredno upravqao rektor. Wega je birao Arhijerejski Sabor, a postavqao ga je Kraq na prijedlog ministra vjera. Rektor je moglo biti samo sve{teno lice koje je imalo vi{e od 10 godina profesorske slu`be, a odlikovalo se svojim nastavni~kim radom i primjernim sve{teni~kim `ivotom. Pored plate i dodatka, on je u bogosloviji trebalo da ima besplatan stan, ogrjev i osvjetqewe, ali najve}e breme odgovornosti i rada padalo je na wegova le a. Rektor je rukovodio vaspitawem u~enika u crkvenom i nacionalnom duhu, sazivao i rukovodio sjednicama profesorskih vije}a, pohodio predavawa nastavnika i davao im potrebna uputstva, prisustvovao ispitivawima u~enika na kraju svakog tromjese~ja, starao se o preciznom ispuwewu nastavnih sadr`aja, kontrolisao sve nabavke i izdatke u bogosloviji, itd. Imao je pravo da obustavi predavawa na jedan dan, omogu}i odsustvo zavodskom osobqu i u~enicima, kazni nastavnike koji se ogrije{e o naredbu ili zakon pretpostavqenih vlasti. 27 Nastavnici u bogosloviji bili su profesori, suplenti i u~iteqi. Profesorsko zvawe sticano je zavr{enim pravoslavnim bogoslovskim fakultetom ili pravoslavnom duhovnom akademijom i polo`enim profesorskim ispitom. Za razliku od wih, suplenti su bili bez polo- `enog profesorskog ispita. U~iteqi su bili nastavnici sa stru~nom bogoslovskom spremom. Mogli su biti ni`i i vi{i. Ni`i u~iteqi su bili bez polo`enog u~iteqskog ispita, dok su vi{i u~iteqi bili obavezni na taj ispit po pravilima koja je propisao ministar vjera u sporazumu s Arhijerejskim Sinodom SPC. Za op{teobrazovne predmete ministar vjera je mogao postaviti stru~ne nastavnike. 28 Profesori u pravoslavnim bogoslovijama mogli su imati najvi{e 16 do 20 ~asova, suplenti 12, u~iteqi 18 do 20, a rektori 5 ~asova nedjeqno. S obzirom na vaspitni rad i druge zavodske poslove, rektor je mogao biti oslobo en predavawa. 29 Najzna~ajniji organ u bogosloviji bilo je Profesorsko vije}e, koje su sa~iwavali: rektor, profesori, suplenti i vi{i u~iteqi. Na poziv rektora u radu ovog vije}a u~estvovali su i ostali nastavnici, 26 Isto, br. 39, 21. februar 1922, 1, Nastavni plan za srpske pravoslavne bogoslovije u Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca. 27 Isto, br. 91, 27. arpil 1922, Isto, Isto.

125 Bogoslovija Sv. Petar Cetiwski vaspita~ i ekonom, ukoliko se predmet raspravqawa ticao wihovih aktivnosti. Profesorsko vije}e je obavqalo mnoge poslove, poput: podjele predmeta na nastavnike, utvr ivawa programa iz nastavnih predmeta, sastavqawa rasporeda ~asova, primawa u~enika u bogosloviju, nabavqawa kwiga i drugih nastavnih sredstava, davawa u~enicima ocjene iz vladawa, a iz svojih redova je biralo: poslovo u za profesorsko vije}e, vaspita~a i wegove pomo}nike, kwi`ni~ara (bibliotekara - prim. Z. F.) za {kolsku kwi`nicu (biblioteku - prim. Z. F), tri nadzornika ekonomije i blagajnika fonda siroma{nih u~enika. 30 Svaka bogoslovija je trebalo da ima svog qekara, kojeg je postavqao ministar vjera. Osnovna du`nost {kolskog qekara bila je da u po- ~etku i na kraju {kolske godine pregleda sve u~enike, kao i one u~enike koji se primaju u prvi razred bogoslovije. Ekonomske i blagajni~ke poslove u zavodu vr{io je ekonom pod nadzorom rektora bogoslovije. Prvenstvo na ovu du`nost imali su monasi. 31 U bogoslovije su upisivani u~enici koji su s najmawe vrlodobrim uspjehom okon~ali ~etiri razreda gimnazije ili realke i bili primjernog vladawa. U~enici s tjelesnim nedostacima nijesu primani u bogosloviju. Sli~an uzus primjewivan je i prema acima koji nijesu imali razvijen sluh i solidne glasovne mogu}nosti, mada je ministar vjera mogao praviti odstupawa od tog pravila i dozvoliti upis i nemuzikalnim u~enicima. Dr`ava je o svom tro{ku izdr`avala {kolovawe u~enika u bogosloviji i wihov internatski `ivot. Takvi u~enici zvali su se blagodjejanci. Oni i wihovi roditeqi ili starateqi potpisivali su izjavu kojom su se obavezivali da }e u~enik po zavr{etku bogoslovije ili pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, stupiti u sve{teni~ki ~in SPC. U suprotnom, u~enik ili wegovi roditeqi morali su nadoknaditi dr`avi tro{kove {kolovawa. Bogosloviju su mogli poha- ati i u~enici koji su u sopstvenoj re`iji pla}ali izdatke za {kolovawe i internat. u~enika u internatu trebalo je da se odvija shodno "Internatskim pravilima za srpske pravoslavne bogoslovije", koje objelodawuje Ministarstvo vjera 12. novembra godine. Ovim pravilima precizno su utvr ene djelatnosti koje se odnose na izdr`avawe u~enika, raspored vremena za rad i odmor, odr`avawe reda u spavaonicama, trpezariji i umivaonici, obla~ewe u~enika i na~in wihove ishrane. 33 Obznawena {kolska normativa bila je te{ko primjewiva u radu Bogoslovije Sv. Petra Cetiwskog, i bila je prije zasnovana na dobrim `eqama i ambicioznim zamislima nego na wenim stvarnim mogu}- nostima. Duhovno sjemeni{te na Cetiwu predstavqalo je jedinu pravoslavnu bogosloviju u Kraqevini SHS koja nije imala poseban internat. Cjelokupan prostor Bogoslovije na po~etku wenog rada bio je situiran na gorwem spratu Biqarde i sastojao se od svega devet soba, od kojih je 30 Isto, Isto, Isto, Isto, br. 39, 21. februar 1922, 2-4.

126 126 I s t o r i j s k i z a p i s i jedna bila namijewena za u~ionicu, a samo dvije za smje{taj u~enika, dok su ostale bile rezervisane za stan rektora, zbornicu, vaspita~a, ekonoma, trpezariju, kuhiwu i magacin. Bogoslovija je bila bez ambulante, ~itaonice, sobe za biblioteku, a zbog velike vlage podrumi nijesu bili u funkciji. 34 U tako nepovoqnom ambijentu zapo~ela je svoje {kolovawe prva generacija u~enika reformisane Bogoslovije na Cetiwu. Upisano je 56 u~enika, pa je tjeskoba bila vi{e nego evidentna. U~ionica je, zbog malih prozora i nemawa dimwaka, bila slabo osvijetqena i zagu{qiva. Boravak u woj bio je jo{ vi{e ote`an zbog starih i klimavih klupa ~ija sjedi{ta nijesu odgovarala u~eni~kom uzrastu. 35 Normalno proticawe nastave u Bogosloviji najvi{e je po~ivalo na samoprijegornom radu wenih profesora. Podatak da su u prvom polugodi{tu {kolske 1921/1922. nastavu u Bogosloviji izvodili samo rektor Ivanovi} i profesori Milo Kapi~i} i Nikolaj Doriomedov dovoqno ubjedqivo govori o te`ini i opsegu wihovih aktivnosti. Wima se 1. februara pridru`io jeromonah Metodije Milosavqevi}, koji je pored profesorskog posla vr{io i du`nost vaspita~a do 30. decembra 1922, kada je napustio rad u Bogosloviji. Radni odnos u Bogosloviji zasnovao je suplent Mihailo Vujisi}, a i profesor Radoslav Ve{ovi}. 36 Rektor Ivanovi} i pomenuti profesori, uz neznatnu pomo} honorarnih nastavnika, davali su ton realizaciji nastavnih sadr`aja i velikim dijelom kreirali {kolski `ivot u Bogosloviji. Oskudice svake vrste u drasti~nom su obliku ispoqavane u radu nastavnog osobqa Cetiwske bogoslovije. Uxbenik je bio jedino nastavno sredstvo, ali ni wega nije bilo dovoqno za pojedine predmete, pa su profesori pribjegavali nepopularnom vidu predavawa, naj~e{}e diktirawu. Tako e, na izblijedjeloj i pohabanoj tabli bilo je te{ko podu~avati u~enike. Mali broj profesora nesumwivo je doprinosio mehani~kom u~ewu i verbalizmu. Uprkos svemu, profesori su ulagali maksimum da pro{ire duhovni i obrazovni horizont svojih u~enika. Veoma su bili rijetki oni koji nijesu savjesno ispuwavali svoje obaveze. U periodu koji nas zanima zabiqe`ena su samo dva kra}a odsustvovawa sa nastave, {to je zna~ajan pokazateq dosegnute profesorske savjesti. Vrijedi ista}i da je u~enike Bogoslovije, prvih godina wihovog {kolovawa, vrlo ~esto posje}ivao crnogorsko-primorski mitropolit dr Gavrilo Do`i} i tom prilikom im ulivao duhovnu bodrost i qubav prema budu}oj profesiji, a pokatkad je i sam demonstrirao predavawa iz pojedinih stru~nih predmeta. 37 Uspjeh u~enika u Bogosloviji varirao je iz godine u godinu. Preko izvje{taja wene uprave primje}ujemo da je uspjeh u prve tri godine {kolovawa bio na zadovoqavaju}em nivou. Samo jedan u~enik u tom 34 AJ, , Rektor Bogoslovije Sv. Petar Cetiwski - ministru vjera 11. maja Isto. 36 AJ, ; AJ, ;

127 Bogoslovija Sv. Petar Cetiwski periodu ponavqao je razred na kraju nastavne godine, a popravne ispite nije polo`ilo 14 u~enika, pa je procenat prelaznosti iznosio oko 80%. 38 Veoma slabe rezultate u~enici su pokazivali iz stranih jezika (francuski, gr~ki i latinski), koje je predavao Nikolaj Doriomedov, emigrant iz Rusije, a hroni~no neznawe ve}ina aka je ispoqavala iz notnog i crkvenog pjevawa s pravilom. Dijelom, to je bila posqedica slabih predispozicija aka odraslih u planinskim krajevima Crne Gore, a dijelom neprimjerenog na~ina predavawa profesora Metodija Milosavqevi}a i wegovog nasqednika Jovana Milo{evi}a. Veliki broj negativnih ocjena iz notnog i crkvenog pjevawa primorao je Profesorsko vije}e Bogoslovije da od drugog polugodi{ta {kolske pove}a broj predavawa iz ovog predmeta na 6 ~asova nedjeqno. 39 Bilo je to provizorno rje{ewe, jer je ministar vjera Vojislav Jawi}, na inicijativu mitropolita Do`i}a, napravio kompromisnu podjelu problemati~nog predmeta. Tako je Dragutin Stamboli}, pisar Cetiwske konzistorije, imenovan 11. februara za nastavnika crkvenog pjevawa s pravilom, dok je notno pjevawe i daqe predavao Jovan Milo{evi}. 40 Tokom vremena uspjeh u~enika u Bogosloviji je prili~no oslabio. Postojalo je vi{e uzroka takvog stawa. Prevashodno, {kolske Bogosloviju je poha alo 166 u~enika s kojima su radila svega ~etiri redovna profesora. Oni su odr`avali predavawa iz 25 nastavnih predmeta s ukupno 89 ~asova, dok je ostalih 39 ~asova bilo raspore- eno na sedam honorarnih nastavnika. Nedostatak nastavnika uzrokovao je da Profesorsko vije}e Bogoslovije na svojoj sjednici od 3. marta odlu~i da reducira broj ~asova iz 10, uglavnom stru~nih predmeta, pa je wihovo izu~avawe svedeno na najmawu mogu}u mjeru. 41 Treba re}i da su redovni profesori domicilnog porijekla bili predaniji u svom poslu i radili ga s vi{e qubavi i interesovawa od honorarnih nastavnika kojima je nedostajalo elana i pedago{kog takta, zbog ~ega su ~esto svoj autoritet {titili o{trijim kriterijumom u ocjewivawu u~enika. 42 Ponajvi{e zbog takvog odvijawa nastave, ali i drugih razloga o kojima govorimo u docnijem izlagawu, na kraju nastavne samo je u~enik Tripko \ukanovi} zavr{io razred s odli~nim uspjehom, 19 u~enika s vrlodobrim, 24 u~enika s dobrim uspjehom, 3 u~enika su ponavqala razred, a ~ak 62 u~enika su upu}ena na popravni ispit iz jednog ili 38 AJ, ; AJ, , Rektor Bogoslovije Sv. Petar Cetiwski - ministru vjera 20. jula 1923, Izvje{taj o stawu Bogoslovije i internata pri woj u {kolskoj godine. 40 AJ, , Ministar vjera - mitropolitu Do`i}u 11. februara AJ, , Rektor Bogoslovije Sv. Petra Cetiwskog - ministru vjera 5. avgusta 1926, Izvje{taj o radu i uspjehu u {kolskoj Radosav Medenica, honorarni nastavnik, predavao je srpski jezik u prvom razredu i od 56 u~enika, ostavio je polovini (28) negativnu ocjenu iz tog predmeta. Sli~an ar{in u ocjewivawu u~enika imali su nastavnici, ina~e ruski emigranti: Nikolaj Doriomedov, Vsevolod Gusarevi} i Sergej Juka~inski. AJ, , Rektor Bogoslovije Sv. Petra Cetiwskog - ministru vjera 5. avgusta 1926, Izvje- {taj o radu i uspjehu u {kolskoj

128 128 I s t o r i j s k i z a p i s i dva predmeta. 43 U op{te sivilo uklopilo se i osam pripravnika koji su polagali stru~ni bogoslovski ispit u junu godine. Bogoslovski ispit zrelosti priznat je petorici pripravnika: Du{anu Medinici, Miloradu Kqaji}u, Novu Deli}u, Savu Pejovi}u i Toma{u Pejovi}u, dok su Marko Mara{, Peri{a \ikanovi} i Niko Ra`natovi} odbijeni zbog slabe ocjene iz dogmati~kog bogoslovqa. 44 [kolski `ivot u Cetiwskoj bogosloviji proticao je u znaku mnogih neda}a koje su permanentno pratile rad wenog nastavnog osobqa i u~enika. Posqedice nemirnih vremena ostavqale su traga i u najbli- `em okru`ewu Biqarde. Ograda je bila o{te}ena i bez jasno definisanog ulaza, a u dvori{tu je vojska bila izgradila {tale i time ostavila u~enike bez mjesta za prijatno provo ewe slobodnog vremena. 45 Nemarnost nadle`nih vlasti oko adaptacije Biqarde posebno se osje}ala tokom jesewih i zimskih mjeseci. Upotreba ogrijeva nije mogla odstraniti hladno}u i vla`nost {kolskih prostorija, pa su profesori u zimskim kaputima obavqali svoja predavawa, a u~enici ih, drhte}i od zime, mehani~ki pratili. Kako aci u {kolskoj nijesu dobili zimsku garderobu, rektor Ivanovi} im, prilikom opra{tawa povodom bo`i}nih ferija, nare uje da ne dolaze u Bogosloviju bez adekvatne odje}e. U~enici su poslu{ali svog rektora, ali wegove ceremonijalne besjede o pregnu}ima i brizi dr`ave prema wenim podanicima nijesu vi{e apriorno upijane u redovima cetiwskih bogoslova. 46 Snalaze}i se na oproban na~in, uprava Bogoslovije je godine odlu~ila da dio novca dobijenog za izdr`avawe u~enika {to racionalnije upotrijebi. Prioritet su imali radovi na opravci {kole i to je umawilo sredstva namijewena za ishranu u~enika. Ona je bila krajwe oskudna i jednoli~na. Hqeb je bio najva`niji artikal ishrane, a odmah nakon wega pasuq, koji se jeo skoro svaki dan. Meso se jelo veoma rijetko, pa je podjela na mrsne i posne dane bila gotovo nepotrebna za re`im ishrane u Bogosloviji "Sv. Petra Cetiwskog". Interesantno je: zajedno sa svojim u~enicima od rektor Ivanovi} je dijelio istu hranu, iskazuju}i i na taj na~in solidarnost u radu i qubav prema pozivu. 47 Sliku neuslovnog `ivota upotpuwavale su lo{e higijenske prilike. U spavaonicama nije bilo ormara i u~enici su svoju garderobu i kwige dr`ali ispod kreveta. Bogoslovija nije imala ni kupatilo ni umivaonicu, ve} su u~enici odr`avali li~nu higijenu na to~ku jedne cijevi u {kolskom dvori{tu. 48 Male, vla`ne i nerijetko zadimqene sobe, slabo provjetravawe 43 Isto. 44 Isto, Crna Gora, br. 28, 23. jul AJ, , Rektor Bogoslovije Sv. Petar Cetiwski - ministru vjera 22. novembra AJ, , Rektor Bogoslovije Sv. Petar Cetiwski - ministru vjera 31. januara AJ, , Rektor Bogoslovije Sv. Petar Cetiwski - ministru vjera 30. novembra AJ, , Rektor Bogoslovije Sv. Petar Cetiwski - ministru vjera 5. avgusta 1926, Izvje{taj o radu i uspjehu u {kolskoj

129 Bogoslovija Sv. Petar Cetiwski i osun~anost prostorija, hladno}a, nedovoqna ishrana i minimalno odr`avawe ~isto}e, ugro`avali su zdravqe {ti}enika cetiwskog sjemeni{ta. Nus-produkt takvih prilika bile su mnoge bolesti. U~enici su naj~e{}e obolijevali od kataralnih pojava u stomaku, u{ima, du{niku, a javqali su se i tuberkoloza i zapaqewe plu}ne maramice. Dolazilo je do pojave zaraznih bolesti, ali su epidemije spre~avane blagovremenom intervencijom {kolskog qekara Ne{ka Radovi}a i po`rtvovano{}u nastavnog osobqa. 49 Bogosloviju su zbog bolesti, u prosjeku, napu{tala 3 u~enika godi{we, {to je, za predo~ene okolnosti, bila neobi~no malo osipawe. Ovome je, pored stru~nosti i brige qekara i vaspita~a, doprinijela i jaka tjelesa konstitucija u~enika, koja im je davala otpornost na nepovoqne uslove `ivota u Bogosloviji. Donekle sno{qivije odvijawe rada u Bogosloviji otpo~elo je {kolske , po{to je ranije pristigla finansijska podr{ka dr- `avnih vlasti omogu}ila djelimi~nu rekonstrukciju Biqardine unutra{wosti. Adaptacijom nekoliko prostorija stvoreni su, pored ostalog, i podesniji uslovi za rad nastavni~ke i a~ke kwi`nice. Nastavni~ka kwi`nica posjedovala je 1276 kwiga. Biv{i crnogorsko-primorski mitropolit Mitrofan Ban darovao je Bogosloviji 473 kwige, 466 naslova poklon su sve{tenika Filipa Radi~evi}a, a za pet godina rada nabavqeno je 337 kwiga. Profesori u Bogosloviji ~itali su i stru~nu periodiku (Vjesnik srpske crkve, Hri{}anski vjesnik, Pravoslavni hri{}anin, Crkva i `ivot), kao i ~asopise Kwi`evni glasnik i Misao. \a~ka kwi`nica sastojaa se od 633 kwige, nabavqene putem poklona i u~eni~kih sredstava. Preko dobijanih ~asopisa i novina, u~enici su mogli sagledati aktuelna de{avawa u vjerskom, kulturnom i politi~kom `ivotu Kraqevine SHS. 50 Bogoslovija je raspolagala Fondom siroma{nih u~enika, ~ija je gotovina od 2.782,50 dinara bila pohrawena u Crnogorskoj banci na Cetiwu. Tokom siroma{nim u~enicima izdato je 755 dinara za nabavku odje}e i {kolskog pribora. 51 Profesori i u~enici u Bogosloviji nijesu zapostavqali vannastavne djelatnosti. U {koli su egzistirala tri a~ka dru{tva. Literarno dru{tvo "Vladika Wego{" okupqalo je sve u~enike u {koli, a dru{tvo trezvewaka "Lu~a" i dru{tvo Podmlatka Crvenog krsta brojala su po 60 ~lanova. Oni su pla}ali ~lanarinu, koja se koristila za kupovawe kwiga i ~asopisa i sli~ne a~ke potrebe, Osnovni zadatak a~kih dru`ina sastojao se u prosvje}ivawu i moralno-religioznom uzdizawu u~enika Isto. 50 Isto. 51 Isto. 52 Isto.

130 130 I s t o r i j s k i z a p i s i [trajk u Bogosloviji Sve do proqe}a godine disciplina u~enika u Bogosloviji "Sv. Petra Cetiwskog" bila je vi{e nego dobra. \a~ka nervoza, qutwa i neposlu{nost gotovo se nijesu primje}ivale, izuzmemo li nekoliko sporadi~nih i adolescentnih postupaka, zbog kojih su ~etiri u~enika udaqena iz {kole. 53 \aci Bogoslovije, kako je uo~avao rektor Ivanovi}, bili su vaspitani mladi}i patrijarhalnog nazora i prete`no seqa~kog porijekla, podizani u porodicama koje su im usadile po{tovawe prema profesorima i odabranom pozivu. To je uo~avao i Radoslav Ve{ovi}, profesor i vaspita~ u Bogosloviji, o ~emu je godine zabiqe`io sqede}e: "Dr`awe u~enika je potpuno mirno, disciplina zadovoqavaju}a i vlada u svemu poslu{nost. Uop{te uzev, mimo pojedina~nih i rijetkih slu~ajeva, ukoliko se propustilo pri prijemu i upisivawu u~enika, mo`e se konstatovati da vaspitanici ove {kole predstavqaju jedan veoma dobar, upravo odli~an materijal za sve{teni~ki poziv". 54 Zanimqivo je da je reme}ewe solidnih me uqudskih odnosa u Bogosloviji poteklo od wenih ~elnih li~nosti. Po srijedi je spor izme u mitropolita Do`i}a i rektora Ivanovi}a, koji su od druge polovine godine imali dijametralno suprotna mi{qewa oko daqeg rada Bogoslovije. Sukob je kulminirao u decembru kada je Do`i} omalova`io rektora Ivanovi}a na o~igled pravoslavnih vjernika u Cetiwskom manastiru, {to za violentnog mora~kog pastira nije bio rijedak na~in rje{avawa konfliktnih situacija. 55 Na Do`i}evo insistirawe, kraq Aleksandar Kara or evi} je 21. januara penzionisao rektora Ivanovi}a, a za vr{ioca ove du`nosti postavqen je 28. marta sve{tenik Mihailo Vujisi}. 56 Odlazak rektora Ivanovi}a ostavio je veliku prazninu u koordinirawu aktivnosti nastavnog osobqa i u~enika Cetiwske bogoslovije. Nedostatak adekvatnog autoriteta prvi je po~eo da zloupotrebqava profesor Nikolaj Doriomedov. On je 21. marta zbog selidbe u novi stan, primorao {est u~enika Bogoslovije da zajedno s mjesnim {interom prenesu wegov ku}ni namje{taj. Ova selidba se odvijala preko glavne cetiwske ulice i izazvala je ogor~ewe ionako podozrive i tradicionalne sredine. Dodatni pritisak na u~enike Bogoslovije vr{ili su ~lanovi Demokratske stranke, koja je imala najja~i uticaj u cetiwskoj op{tini i nije bila prijateqski orijentisana prema dru{tvenom anga`manu mitropolita Do`i}a. Negodovawe je uzimalo sve vi{e maha i u~enici Bogoslovije su krajem marta odbili da poha aju ~asove 53 AJ, ; AJ, , Rektor Bogoslovije Sv. Petar Cetiwski - ministru vjera 5. avgusta 1926, Izvje{taj o radu i uspjehu u {kolskoj "Narodna rije~", br. 12, 8. mart 1926, Interpelacija Milutina Tomi}a upu}ena Milo{u Trifunovi}u, ministru vjera; "Narodna rije~", br. 19, 24. april 1926, Izlagawe prote Du{ana Kecmanovi}a u Narodnoj skup{tini Kraqevine SHS. 56 AJ,

131 Bogoslovija Sv. Petar Cetiwski profesora Doriomedova. Od takvog stava nijesu ih mogli odgovoriti prijekori i prijetwe mitropolita Do`i}a i Milovana Xakovi}a, velikog `upana Zetske oblasti. Stoga je, na prijedlog Profesorskog vije}a Bogoslovije, Ministarstvo vjera naredilo 1. aprila da se {kola raspusti na deset dana i objavi novi upis. 57 Nakon isteka nepredvi enog raspusta, na Cetiwe je stigao protojerej Milo{ Parenta, izaslanik ministra vjera i rektor Karlova~ke bogoslovije. Parenta nije uspio da u potpunosti uti{a nezadovoqstvo cetiwskih bogoslova, jer 28 najupornijih u~enika nije poha alo nastavu, ostaju}i dosqedni u svom zahtjevu. Oni su po{li korak daqe i u toku sqede}ih dana uspijevaju da pridobiju jo{ 32 u~enika koji tra`e uklawawe profesora Doriomedova iz Bogoslovije. 58 Uvi aju}i da doga aji u Bogosloviji idu u ne`eqenom smjeru i dobijaju podr{ku cetiwskog stanovni{tva, izaslanik ministra vjera preduzima prve radikalne mjere. Parenta je ovo stawe ocijenio opasnim po "autoritet vlasti" i u pomo} poziva policijske snage u Zetskoj oblasti. One su opkolile zgradu Bogoslovije i ubrzo sprovele 28 najbuntovnijih u~enika u Podgoricu, a nekoliko dana kasnije ista sudbina zadesila je jo{ 32 u~enika. Potom je reagovao i ministar vjera, koji je svojim rje{ewem od 21. aprila zabranio daqe {kolovawe 54 u~enika u Cetiwskoj bogosloviji, a iz svih sredwih i stru~nih {kola u Kraqevini SHS iskqu~io u~enike: Vojislava Rafailovi}a, Bla`a Spi~anovi}a, Tripka Vu~ini}a, Baja \uranovi}a, Lazara Strugara i Bla`a Jovanovi}a. 59 Izre~ene kazne pokazale su s koliko su ekspeditivnosti dr`avne vlasti prilazile problemu koji je mogao da na{kodi wihovom autoritetu. Ta birokratska svijest, i pored svoje djelimi~ne opravdanosti, ipak nije do{la do svoga kraja. Uva`avaju}i `albe iskqu~enih u~enika i naro~ito uprave Bogoslovije "Sv. Petra Cetiwskog", ministar vjera je 24. juna dozvolio nastavak {kolovawa u Bogosloviji na Cetiwu 54 u~enika, petorici je odobren upis u Prizrensku ili Bitoqsku bogosloviju, a samo je dvojici u~enika potvr ena kazna iskqu~ewa iz svih sredwih i stru~nih {kola u Kraqevini SHS. 60 Neomiqeni profesor Nikolaj Doriomedov, poslije iznu enog i kratkotrajnog bolovawa, nastavqa s radom u Bogosloviji na Cetiwu od 30. juna godine. 61 Kompromisno rje{ewe opisanog problema nije moglo da popravi utisak u javnosti o nezainteresovanosti nadle`nih vlasti prema pitawu {kolovawa podmlatka u Crnoj Gori. Tako e, i blijedo izdawe 57 Isto; "Narodna rije~", br. 16, 3. april 1926, [trajk u Cetiwskoj bogosloviji; "Narodna rije~", br. 17, 10. april 1926, Jedno mi{qewe povodom {trajka u Cetiwskoj bogosloviji; Jovan Bojovi}, Napredni omladinski pokret u Crnoj Gori, Cetiwe 1976, AJ, ; "Narodna rije~", br. 19, 24. april 1926, Intervju sa izaslanikom ministra vjera; "Crna Gora", br. 18, 30. april 1926, [trajk u Cetiwskoj bogosloviji zavr{en; Jovan Bojovi}, n. dj, AJ, ; Crna Gora, br. 18, 30. april AJ, ; "Narodna rije~", br. 33, 31. jul AJ,

132 132 I s t o r i j s k i z a p i s i pripravnika na bogoslovskom ispitu zrelosti u junu izazvalo je kod gra anstva Cetiwa, naro~ito kod starijih sve{tenika, pojavu izvjesnog `ala i sentimentalnih asocijacija na vrijeme prije Prvog svjetskog rata. Isticano je da je prije rata u Bogosloviji postizan boqi uspjeh, da je rad u {koli bio organizovaniji, i da ona nije toliko oskudijevala u materijalnim i nastavnim sredstvima. 62 Poquqani ugled Bogoslovije na Cetiwu stvorio je podlogu za mnogo ozbiqnija unutra- {wa previrawa koja }e pratiti wen rad i u kasnijem periodu. Zvezdan FOLI]. M.A. THE THEOLOGICAL SCHOOL OF ST. PETER OF CETINJE The Summary Aware of the need to promote education, on 26 November 1919 the Orthodox archbishops of the Serbian Church announced their decision to found the Theological School (Bogoslovija) at Cetinje. Troubled by a host of problems, the Theological School of St. Peter of Cetinje opened on Saint Luke s Day, 31 October Despite an insufficient number of teachers, a shortage of teaching materials, and substandard conditions for many school activities, student performance was generally satisfactory during the school s first years of operation. Unfortunately, with the passage of time, student performance began to decline. In June 1926 only five students passed their final examination. In the spring of that year, following the departure of Rector Stanko Ivanovi}, the school was plagued by a breakdown of discipline, outbreaks of violence, and a student strike. The weakened reputation of the Theological School created the basis for any more drastic internal conflicts in the future. 62 Crna Gora, br. 28, 23. jul 1926, Ovogodi{wa matura u Cetiwskoj bogosloviji; "Narodna rije~", br. 33, 31. jul 1926, Ispiti u ovda{woj Bogosloviji. - Op{irnije o intervencijama dr`ave u domenu kulturne politike, pi{e: Qubodrag Dimi}, Kulturna politika Kraqevine Jugoslavije , Beograd 1997, 1-3

133 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN Dr Senka BABOVI]-RASPOPOVI]* MITROPOLIJA CRNOGORSKO-PRIMORSKA (Prilog pitawu crkveno-administrativnog preure ewa) Sa stanovi{ta istorijske nauke, pitawe Mitropolije crnogorsko-primorske predstavqa vi{estruko zna~ajnu temu. Najprije zbog ~iwenice da je ova institucija ostala izvan istoriografskih istra`ivawa, kako u navedenim hronolo{kim granicama tako i {irem vremenskom periodu. Rijetki su radovi u kojima je centralna tema Mitropolija crnogorsko-primorska. 1 Zna~aj pitawa sadr`an je u ~iwenici da je po~etkom tridesetih godina u naju`oj vezi sa unutarpoliti~kim zaokretom, koji je inicirao kraq Aleksandar I Kara or evi}, bitno izmijewen administrativni polo`aj Mitropolije u odnosu na prethodni period. Nadaqe, radi se o periodu kada se Mitropolija na- {la u situaciji da dio svog bogatog nasqe a utka u jugoslovenske integracione tokove na bazi na~ela o dr`avnom i narodnom jedinstvu i da te procese pomogne. Kada se ima u vidu da je mitropolit crnogorsko-primorski, kasnije patrijarh srpski, dr Gavrilo Do`i} imao zna~ajnu ulogu u politi~kom `ivotu zemqe, a da do danas nemamo studiju koja bi svestrano osvijetlila ovu izuzetnu li~nost, pitawe postaje nezaobilazno jer pred stru~nom javno{}u otvara jednu zna~ajnu dimenziju iz bogate aktivnosti ovog crkvenog velikodostojnika. Pitawa koja ~ekaju istra`iva~a su brojna. Ti~u se mjesta i uloge Mitropolije u jugoslovenskim integracionim procesima, administrativnog preure ewa, materijalnog statusa, rimokatoli~kog prozelitizma na kanonskom prostoru Srpske pravoslavne crkve, adventizma, * Autor je nau~ni saradnik Istorijskog instituta - Podgorica. 1 Dr Qubomir Durkovi} Jak{i} obradio je pitawe udjela cetiwske Mitropolije u administrativnom ujediwewu Srpske pravoslavne crkve 1919: Udeo cetiwske mitropolije za uspostavqawe redovnog stawa u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Srpska pravoslavna crkva , Beograd 1969, ; Dr Aleksandar Stamatovi}, Pitawe autokefalnosti crkve u Crnoj Gori, Podgorica 2001.

134 134 I s t o r i j s k i z a p i s i djelovawa Komunisti~ke partije prema Mitropoliji, borbe oko konkordata, suo~avawa s autonomnim tendencijama u dijelu ukinute bokokotorske eparhije, odnosa dr`avnih vlasti prema Mitropoliji, vjerske nastave, izdava~ke djelatnosti i niza drugih zna~ajnih pitawa za stvarawe cjelovite slike o Mitropoliji crnogorsko-primorskoj u navedenom periodu. Namjera nam je da u formi priloga otvorimo jednu od tema koje se ti~u Mitropolije crnogorsko-primorske u navedenom periodu, a odnosi se na weno administrativno preure ewe po~etkom trideseetih godina. Na bazi Proklamacije kraqa Aleksandra I Kara or evi}a od 6. januara otvoreni su procesi jugoslovenizacije unutra{weg prostora Kraqevine Jugoslavije. Proklamacija kraqa Aleksandra "Mome dragom narodu, svim Srbima, Hrvatima i Slovencima", 2 sadr`ala je princip dr`avnog i narodnog jedinstva, koji je postao obavezuju}i za sve strukture u dr`avi. Izri~ito je zahtijevano u Proklamaciji da se u ciqu za{tite dr`avne cjeline i narodnog jedinstva "u {to kra}em vremenu postigne ostvarewe onih ustanova, one dr`avne uprave i onog dr`avnog ure ewa koje }e najboqe odgovarati op{tim narodnim potrebama i dr`avnim interesima". 3 Realizacija principa iznesenih u Proklamaciji kraqa Aleksandra I zapo~eta je nizom konkretnih rje{ewa, poput ukidawa Vidovdanskog ustava, raspu{tawa narodne skup{tine i zabranom rada politi~kim strankama "na plemenskoj osnovi". Istovremeno, {estojanuarski akt je pratio niz zakona, kojima je obezbije en politi~ki prostor za rasprostirawe i utvr ivawe principa o dr`avnom i narodnom jedinstvu, preko koga }e dr`avne vlasti poku{ati da smire svu razli~itost kulturno-istorijskog i politi~kog tla Kraqevine SHS. 4 Posebni akt koji je obezbje ivao gra anski prioritet na~elu dr`avnog i narodnog jedinstva bio je Zakon o podjeli Kraqevine na upravna podru~ja od 3. oktobra Na osnovu ovog Zakona izvr{ena je administrativna reorganizacija zemqe sa`imawem oblasti na ve}e upravno-teritorijalne cjeline - banovine. Formirano je 9 banovina, koje su dobile nazive po geografskim kriterijumima: Dravska, Savska, Vrbaska, Primorska, Drinska, Zetska, Dunavska, Moravska i Vardarska. Dr`avno ime Kraqevina SHS izmijeweno je u: Kraqevina Jugoslavija. Administrativnim preustrojstvom zemqe na banovine i izmjenom dr`avnog imena u unutra{wi `ivot je normativno uveden princip na- 2 Aleksandar Kara or evi}, Mome dragom narodu januar 1929, Slu`bene novine, 6. januar Isto. 4 Radilo se o dr`avi nacija koje su u zajedni~ku dr`avu unijele i razli~ito kulturno-istorijsko i politi~ko nasqe e. Objediweni su narodi koji su pripadali razli~itim religijama - pravoslavnoj, katoli~koj i islamskoj, narodi koji su u pro{losti bili razli~ito dr`avnopravno organizovani, {to je zna~ajno opredijelilo zajedni~ki `ivot tokom prve decenije Kraqevine SHS. 5 Zakon o nazivu i podjeli Kraqevine na upravna podru~ja, Almanah Zetske banovine, Sarajevo 1931, 5.

135 Mitropolija Crnogorsko-primorska rodnog i dr`avnog jedinstva, ~iji je smisao bio: jedna dr`ava - jedan narod. 6 Politi~kom deklaracijom kraqevske vlade od 4. jula ovaj proces je ozna~en kao "integralno jugoslovenstvo". 7 Radilo se zapravo o zaokretu prema nacionalnom unitarizmu na bazi jugoslovenske ideologije, pri ~emu su glavni nosioci politi~kog kursa dr`ave prenebregli realnu dru{tveno-politi~ku sliku zemqe. Formirawe banovina, prema nosiocima {estojanuarskog programa trebalo je odozgo da nacionalno izniveli{e dr`avu nacija, da preko banovina uspostavi "onu vi{u sintezu (na{ih) nacionalnih izra`aja i odlika...", kako je smisao tih promjena obja{wavao kraq Aleksandar. 8 Administrativnim sa`imawem susjednih oblasti oko biv{e Kraqevine Crne Gore, formirana je Zetska banovina. Od biv{ih oblasti (prethodna administrativno-teritorijalna podjela na oblasti) 9 Zetska banovina je obuhvatala, pored Zetske oblasti (osim sreza \akovi~kog), ju`ni dio Dubrova~ke oblasti (srezove Kor~ulu i Dubrovnik), ju`ni dio Mostarske oblasti (srezove Bile}u, Gacko, Qubiwe, Nevesiwe, Stolac i Trebiwe), ju`ni dio U`i~ke oblasti (srezove Bjelopoqski, Boqani}ki, Mile{evski, Novovaro{ki i Pqevaqski), ve}i dio Ra{ke oblasti (srezove De`evski, Mitrovi~ki, Maravi~ki, Sjeni~ki, Studeni~ki i [tavi~ki) i od Sarajevske oblasti srez Fo~anski. Administrativno sjedi{te Banovine bilo je Cetiwe. 10 Zakon o podjeli zemqe na upravna podru~ja i formirawe Zetske banovine najdirektnije se odrazio i na administrativni polo`aj Mitropolije Crnogorsko-primorske. Naime, na osnovu ~l. 42. Ustava Srpske pravoslavne crkve 11, koji je donesen 1931., Srpska pravoslavna crkva 6 Vi{e: Qubodrag Dimi}, Kulturna politika Kraqevine Jugoslavije , kw. I-III, Beograd U deklaraciji je navedeno da osnovu za budu}i unutarwi razvoj zemqe predstavqaju dva "istorijska ~ina": Manifest od 6. januara i Zakon o podjeli Kraqevine na upravna podru~ja. Za Manifest je navedeno da se mora "uzeti u celosti: i po motivima i po te`wama", da se nijedan dio ne mo`e promijeniti, a da se drugi izostavi. Da je preko Zakona o podjeli zemqe na banovine, i izmjenom dr`avnog imena u Kraqevina Jugoslavija odre en "etni~ki i eti~ki smisao", da je formirawe banovina "zauvek prekratilo istorijske granice, te smetwe nacionalnom formirawu u razvoju..." U Deklaraciji je daqe definisan princip narodnog i dr`avnog jedinstva kao: "jedan narod jedno nacionalno ose}awe... nacionalna budu}nost ho}e samo jugoslovensku nacionalnu trobojku..."; Deklaracija Kraqevske vlade od 4. jula 1930, Almanah {ematizam Zetske banovine, Jedan narod u jednoj dr`avi, prestona besjeda kraqa Aleksandra, Jugoslovenski dnevnik br. 16/1932; Rije~ kraqa Aleksandra Kara or evi}a u no}i od stare na novu 1930, Almanah Kraqevine Jugoslavije, IV jubilarni svezak , Zagreb 1932, 163; isto. 9 Branko Petranovi} - Mom~ilo Ze~evi}, Jugoslavija , tematska zbirka dokumenata, Beograd Almanah Kraqevine Jugoslavije, Banovina Zetska, Cetiwe Ustav Srpske pravoslavne crkve rije{io je dileme oko unutra{weg organizovawa ove institucije. Naime, do dono{ewa Ustava vo ena je rasprava oko toga da li crkvu organizovati po centralisti~kom ili mitropolitskom sistemu. Predlog da crkva bude organizovana po mitropolitskom sistemu nije prihva}en "zbog jakih crkvenih i nacionalnih razloga".

136 136 I s t o r i j s k i z a p i s i je u administrativnom pogledu podijeqena na 40 eparhija. 12 Obim Mitropolije crnogorsko-primorske znatno je uve}an u odnosu na prethodno stawe. Novom administrativno-crkvenom reorganizacijom crkvena jurisdikcija Mitropolije gotovo se podudarila sa granicom Zetske banovine. Do arondacije eparhija po crkvenom Ustavu iz u sastav Mitropolije ulazili su protoprezviterati Cetiwski (namjesni{tva cetiwsko, ~evsko i rije~ko), Pogori~ki (namjesni{tva podgori~ko, barsko i crmni~ko), Grahovski (namjesni{tva velimsko, nik{i}ko). 13 Novom administrativno-crkvenom podjelom Srpske pravoslavne crkve u nadle`nost Mitropolije crnogorsko-primorske u{le su: a) Crnogorsko-primorska mitropolija (sjedi{te Cetiwe) Protoprezviterati: cetiwski (namjesni{va: cetiwsko i rije~ko) podgori~ki (namjesni{tva: podgori~ko, barsko, danilovgradsko) grahovski (namjesni{tvo nik{i}ko-ri ansko) b) Eparhija zahumsko-ra{ka (sjedi{te Nik{i}) Pretoprezviterati: nik{i}ki (namjesni{tva: nik{i}ko, {avni~ko) spu{ki (namjesni{tva: `drebaoni~ko, bio~ko) kola{inski (namjesni{tva: kola{insko, andrijevi~ko) v) Eparhija bokokotorsko-dubrova~ka (sjedi{te Kotor) Protoprezviterati: kotorski risanski hercegnovski risanski g) Eparhija pe}ka (sjedi{te Pe}) Protoprezviterati: pe}ki beranski bjelopoqski pqevaqski d) Eparhija ra{ko-prizrenska (sjedi{te Prizren) Protoprezviterati: zve~anski (srez kosovomitrovi~ki) ra{ki (srez de`evski i {tavi~ki) prijepoqski (srez mile{evski, srez pribojski, srez novovaro{ki) ) Eparhija zahumsko-hercegova~ka (sjedi{te Mostar) Protoprezviterati: gata~ki 12 Dr Danilo Peji}, Zakonodavstvo Srpske pravoslavne crkve od stvarawa Jugoslavije do najnovijeg vremena, Toronto 1995, [ematizam isto~no pravoslavne Patriar{ije po podacima iz 1924, Sremski Karlovci, 357.

137 Mitropolija Crnogorsko-primorska gora{ki mostarski e) Eparhija `i~ka (sjedi{te ^a~ak) namjesni{tva sreza moravi~kog, sreza studeni~kog) 14 [irewem administrativne nadle`nosti Crnogorsko-primorske mitropolije, na politi~ke srezove Zetske banovine, ma koliko naizgled djelovalo kao weno sna`ewe i ja~awe wenog uticaja na novom pro{irenom prostoru, u praksi je imalo sasvim druga~ije zna~ewe. Najprije, te`ak materijalni polo`aj Mitropolije, 15 ukqu~ivawem Eparhije Boko-kotorske i djelova eparhija Zahumsko-hercegova~ke, ra{ko- prizrenske i `i~ke dodatno je pogor{an. Nadle`nost Mitropolije pro{irena je na oko km² "najte`eg i najzapostavqenijeg terena u dr`avi, gdje je i pje{ke bilo te- {ko do}i". Radilo se o dijelu zemqe koji je iskazivao visok stepen ekonomske oskudice i kulturne zaostalosti. Na osnovu Crkvenog ustava Crkvena uprava SPC je centralizovana. U nadle`nosti Sv. Sinoda u potpunosti je bilo rukovawe dr`avnim subvencijama. Raspodjela sredstava vr{ena je prema broju stanovnika svake crkvene oblasti ponaosob, {to je na otpravqawe slu`be u Eparhiji crnogorsko-primorskoj imalo niz negativnih posqedica. Mitropolit dr Gavrilo Do`i} uputio je sv. Arhijerejskom sinodu protest prilikom usvajawa buxeta SPC za 1933/1934. u kome je iznio razloge zbog kojih ne mo`e da prihvati raspodjelu sredstava po principu brojnosti stanovni{tva pojedine eparhije. 16 Smatrao je opravdanim da se prilikom dodjele sredstava pojedinim crkvenim oblastima vodi ra~una o drugim faktorima, ekonomskim, saobra}ajnim, socijalnim, klimatskim, da se vodi ra~una o stvarnim potrebama crkve, kako organizovawe crkvenog `ivota ne bi bilo dovedeno u pitawe. Arondacija eparhija prema Ustavu SPC proizvodila je brojne nesporazume u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj. Ustavom SPC bilo je predvi eno da se zaokru`ivawe eparhija izvede do 1. marta g. Me utim, Sv. arhijerejski sinod propisao je Sprovedbenu naredbu 1. aprila 1931, 17 zahtijevaju}i od eparhijskih vlasti da ubrzaju administrativnu reorganizaciju eparhija. Sprovedbena naredba bez sumwe je bio akt u punoj saglasnosti sa cjelinom {estojanuarskog programa, ~ija je realizacija zahtijevala "da se u {to kra}em vremenu..."ostvare one ustanove koje }e pospje{iti ~itav proces. Uvo ewe u `ivot Ustava SPC po ubrzanoj proceduri u dijelu zemqe u kojem se konstituisala Eparhija crnogorsko-primorska uslovila je opravdana reagovawa od strane mitropolita dr Gavrila Do`i}a. Prilike u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj bile su u potpunoj suprotnosti sa primjenom Sprovedbene naredbe. U toku je bio 14 Vjerozakonske vlasti, Almanah Zetske banovine, Srajevo 1931, Vi{e: AMCP ; Memoari patrijarha srpskog Gavrila Do`i}a, Beograd Mitropolit Gavrilo Do`i} - Sv. Arh. Sinodu, isto, f. 110/ Sprovedbena naredba, Ni{ 1932.

138 138 I s t o r i j s k i z a p i s i proces likvidacije biv{ih eparhija Bokokotorske, Zahumsko-ra{ke i Zahumsko-hercegova~ke i formirawe novih eparhijskih vlasti i organa. Proces likvidacije biv{ih eparhija pratili su mnogi problemi koje Mitropolija nije ni kadrovski ni materijalno mogla da rije{i. Istovremeno Sv. sinod nije mogao adekvatno da odgovori materijalnom potporom ~itavog procesa. 18 Mitropolit Gavrilo Do`i} obratio se Sv. Sinodu o{tro kritikuju}i Sprovedbenu naredbu, koja je u Eparhiji crnogorsko-primorskoj stvorila, prema rije~ima Gavrila Do`i}a, "jedan haos koji }e se te{ko i sa mnogo `rtava po crkvu ra{~istiti". 19 Obra}aju}i se Sv. Sinodu, mitropolit je naveo: "najgore je to {to se u ovom stvorenom vrtlogu od strane Svetog arhijerejskog sinoda zavodi i sprovodi, i to u ja~oj mjeri, ona samovoqna politika pok. Min. Vjera od koje je politike na{a Crkva patila ~itavu deceniju. Birokratizam koji je bio zaveden prema Crkvi od strane dr`avnih organa, presa uje se preko Sv. Sinoda i wegovih organa. Po~etne linije, kojim Sv. Sinod sprovodi tobo`wu organizaciju na{e Crkve o~igledno najavquju zavo- ewe i postepeno {irewe jednog grubog cezaropapizma u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, protivno svetim kanonima i vjekovnim tradicijama na- {e crkve". 20 Mitropolit je upozorio crkvene vlasti da reorganizacija crkve koja podrazumijeva ukidawe mnogih eparhija "izaziva veliko negodovawe u narodu, osobito u Boki... gdje ~itava sela prijete napu{tawem crkve...", 21 da "haoti~no" stawe u ovoj Eparhiji "koriste inovjerne propagande u svoje svrhe", da se stvaraju uslovi za "boq{evi~ka rovarewa" i da }e takva organizacija dati povoda da se "narod dezinteresuje i vjerom i crkvom". Sv. arhijerejski sinod, me utim, gotovo u potpunosti je ignorisao mitropolitovo upozorewe. Naprotiv, preduzeo je dodatne mjere za likvidaciju ranijih eparhija penzionisawem jednog broja sve{tenika bez ikakvih konsultacija sa eparhijskim upravama i protiv wihove voqe. 22 Administrativno zaokru`ivawe eparhije Crnogorsko-primorske, na drugoj strani, sprovodilo se u uslovima brojnih nesporazuma Mitropolije i dr`avnih vlasti povodom dono{ewa Zakona o ure ewu agrarnih odnosa od 5. decembra Primjena ovog zakona stavqala je pod udar crkveno-manastirsku imovinu u starim granicama Crne Gore na koju se nijesu odnosile odredbe vezane za raniju agrarnu reformu. Povodom novih zakonskih reformi o agraru mitropolit Do`i} uputio je o{tar protest predsjedniku Ministarskog savjeta dr Vojislavu Marinkovi}u. 23 Odlu~an protest mitropolita Gavrila po pitawu mana- 18 Pitawe penzionisawa dijela bokokotorskog sve{tenstva, na primjer, jedno je od pitawa koja Mitropolija nije pravovremeno mogla da sprovede, Isto. 19 Mitropolit Gavrilo Do`i} - Sv. arhijerejskom sinodu, Isto, f. 110/ Isto. 21 Isto. 22 Isto. 23 Mitropolit Gavrilo Do`i}- predsjedniku ministarskog savjeta dr Vojislavu Marinkovi}u, Isto, fas.107/1932.

139 Mitropolija Crnogorsko-primorska stirske imovine imao je pozitivan ishod. Novi zakon o izmjenama i dopunama o ure ewu agrarnih odnosa u ranijim pokrajinama ju`ne Srbije i Crne Gore otklonio je opasnost agrarnog udara na crkvenu imovinu Mitropolije crnogorsko-primorske. 24 Administrativna reorganizacija Mitropolije crnogorskoprimorske imala je svoj epilog krajem tridesetih godina, kada je osnivawem Banovine Hrvatske po~ela da se ru{i upravna struktura Kraqevine Jugoslavije zasnovana na banovinama i kada se, tada ve} kompromisna, jugoslovenska ideologija povla~i pred navalom razli~itih kulturnoistorijskih i politi~kih tradicija jugoslovenskih naroda. U dijelu sve{tenstva ukinute Eparhije bokokotorske javile su se autonomne tendencije. Septembra Mitropolija je obavije{tena da je "ve}i broj sve{tenika i predsjednika crkvenih op{tina" namjesni{tva bokokotorskog "izrazilo `equ" da se uspostavi Bokokotorska eparhija. 25 Autonomne tendencije u bokokotorskom namjesni{tvu presjekla je Srpska pravoslavna crkva imenovawem na mjesto mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija Lipovca, koji je kao "ro eni sin Boke dobro poznavao prilike u woj". Dolazak Joanikija Lipovca u Crnu Goru preko Boke Kotorske imao je simboli~no zna~ewe po administrativno jedinstvo Crnogorsko-primorske mitropolije, odnosno Srpske pravoslavne crkve. Utoliko vi{e {to je u tom periodu Srpska pravoslavna crkva u ovom dijelu bila izlo`ena nasrtaju i od same dr`ave. U slu`benim aktima dr`avnih i samoupravnih vlasti po~iwe da se potiskuje ime Srpska pravoslavna crkva, a umjesto wega se navodi "isto~nopravoslavna" i "gr~ko-isto~na crkva". Sveti arhijerejski sinod je zbog potiskivawa imena Srpske pravoslavne crkve u Zetskoj banovini tra- `io za{titu od Ministarstva unutra{wih poslova Kraqevine Jugoslavije. Intervencija Ministarstva unutra{wih poslova kod Banske uprave po ovom pitawu imala je izvjesnih efekata. Upravno odjeqewe banske uprave Zetske banovine uputilo je Raspis 26 svim upravno-policijskim vlastima na podru~ju Banovine u kojem je zatra`ila da upravne vlasti po{tuju odredbe pozitivnog zakonodavstva Srpske pravoslavne crkve. Ni`i organi upravne strukture upozoreni su da su termini "gr~ko-isto~na" i "isto~no-pravoslavna" protivni pozitivnom zakonodavstvu i da se ime vrhovne vjerske institucije po{tuje. 27 Brojni nesporazumi i problemi koji su pratili administrativno-crkvenu reorganizaciju eparhije crnogorsko-primorske mitropolije imali su puno odraza na crkveni `ivot u woj. Pred istori~arima je da potpunije osvijetle sve posqedice koje su po Mitropoliju crnogorsko-primorsku proistekle primjenom ideolo{kih rje{ewa dr`ave po~etkom tridesetih godina XX v. 24 Zakon o izmjenama i dopunama o ure ewu agrarnih odnosa, Slu`bene novine KJ, 26. juni Isto, f. 132/ Raspis Banske uprave Zetske banovine upravnim vlastima, DAC, SPC, f. 92/ Isto.

140 140 I s t o r i j s k i z a p i s i Senka BABOVI]-RASPOPOVI], Ph.D. THE METROPOLITANATE OF MONTENEGRO AND THE LITTORAL The summary In relation to the administrative and territorial reorganization of Kingdom of Yugoslavia, at the beginning of thirties of the XX century, the redistribution of the dioceses of the Serbian Orthodox Church. The administrative and church jurisdiction of the Metropolinate of Montenegro and the Littoral had been expanded to the Dioceses of Boka Kotorska and Dubrovnik, Zahumlje-Ra{ka, Pe}, Zahumlje-Herzegovina, as well as to the parts of the Diocese of Ra{ka and Prizren and Diocese The administrative and church jurisdiction of the Metropolitane had mostly coincided with the borders of Banovina of Zeta.

141 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN Prof. dr Zoran I STVARALA^KO DJELO PATRIJARHA DR GAVRILA DO@I]A ( ) ** (Povodom 50 godina smrti) patrijarha srpskog dr Gavrila Do`i}a izuzetno je zanimqiv i vi{estruko zna~ajan. Wegov `ivotni put nije bio posut ru`ama. Naprotiv. ^ekala su ga velika isku{ewa, a ~esto se nalazio na sudbonosnim istorijskim raskr{}ima za crkvu i svoj narod kojima je pripadao svim srcem od po~etka do kraja svog burnog `ivota. \or e Do`i}, u kalu erstvu Gavrilo, poti~e iz uglednog bratstva Medenica. Ro en je 17. maja u Dowoj Mora~i. Osnovnu {kolu zavr{io je u Manastiru Mora~i, koji je godine sagradio Stefan, unuk srpskog vladara iz dinastije Nemawi}a. Wegov stric arhimadrit Mihailo uticao je na mladog Do`i}a da zavoli mona{ki `ivot. U Mora~kom manastiru susreo se sa rasko{nom qepotom wegovog zdawa, dragocjenih fresaka i posebno freske Gavran hrani proroka Iliju, zatim ~udesnim ikonostasom i drugim muzealijama zbog kojih ovaj Manastir predwa~i u sredwovjekovnom duhovnom preporodu srpskog naroda. Gimnaziju je zavr{io u Beogradu, a bogoslovske nauke u Prizrenu i u Carigradu. Tamo se i tada zakalu erio po~etkom godine. Iste godine rukopolo`en je u Ni{u za akona, a potom je posve}en za jeromonaha. Nakon zavr{etka bogoslovije raspore en je u Manastir Visoki De~ani kao sekretar i u~iteq. Kao odli~an ak godine dobio je stipendiju za daqe teolo{ko obrazovawe u Carigradu. Godinu dana kasnije odlazi na Teolo{ki fakultet u Atini. U Atini je i doktorirao godine na temi Hri{}anstvo kod Srba XVIII veka. Gr~ki list "Panelinion Kratos" je pisao: "G. Do`i}, koji je ovdje studirao, obe}ava svijetlu budu}nost i mi uvi aju}i to - upravqamo mu na{a srda~na * Autor je redovni ~lan Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Podgorica. ** Izlagawe na tribini CANU

142 142 I s t o r i j s k i z a p i s i ~estitawa". Te laskave ocjene ubrzo je opravdao. Ve} godine postavqen je za sekretara manastira Hilendar u Svetoj Gori i upraviteqa i sve{tenika Srpske {kole u Carigradu i Atini. Susrijetao se i pomagao studente iz Srbije i Crne Gore. U sje}awima jednog od wih upam}en je kao studentski dobrotvor. Oboga}en znawem i obdaren talentom i ~vrstim karakterom, relativno brzo, iako ne lako, uspiwao se uz qestvicu crkvene hijerarhije. Sa svojih 30 godina `ivota dospio je na upra`wenu stolicu Ra{ko-prizrenske mitropolije. Wegov izbor za mitropolita ovako je vidio jedan od wegovih savremenika: "Novoizabrani mitropolit ra- {ko-prizrenski Gavrilo Do`i} mlad je ~ovjek, pun zanosa i odu{evqewa, pravi Srbin i patriota, kome zaista le`i na srcu dobro i crkve i naroda, iz ~ije je sredine i on sam." Poslije uspje{no zavr{enih Balkanskih ratova u kojima je u~estvovao i ispoqio izuzetnu hrabrost, dobio je Kara or evu zvezdu sa ma~evima, Orden sv. Save I stepena sa lentom, Orden Groba Gospodweg, Obili}a medaqu i niz drugih ratnih odlikovawa. Svojim patriotskim besjedama podizao je borbeni moral vojnika. Li~nom hrabro{}u davao je primjer svima. Dr Gavrilo Do`i} postavqen je ukazom Kraqa Nikole 24. novembra godine na novu mitropolitsku stolicu sa sjedi- {tem u Pe}koj patrijar{iji. Na velikoj sve~anosti organizovanoj tim povodom kraq Nikola mu se obratio: "Visokopreosve{teni! Iskraj tako dugo upra`wenog prijestola slavnih srpskih Patrijarha u~ite Mi dragi Moj narod krijeposti i vjeri pravoslavnoj. Utvr ujte u wem qubav prema Domovini, jer Pe} je bila ogwi{te srpske crkve i mo}i srpskoga duha. Pe} je bila srpska Moskva, a Moskva je ~edna majka ne samo bra}e nam Rusa, nego i na{a, jer ona nas je branila u mu~nim vremenima i ozaravala vjerom u Boga i u pobjedu na{e pravedne misli." Dolazak mladog mitropolita u Pe} ulivao je nadu. Tim vi{e {to je stawe, poslije dugog robovawa pod Turcima, bilo o~ajno. Prema Zapisima Cetiwskog istorijskog dru{tva "dolaskom mitropolita g. Do`i}a sve se to iz osnova izmijenilo: sve{teni~ki i kalu erski kadar popuwen je {kolovanim qudima i ono malo crkava, pored Patrijar- {ije i De~ana, {to je ostalo po{te eno od Arnauta, propojalo je poslije toliko godina. Otada je i u De~anima krenulo sve na boqe." Kada je neprijateq, u I svjetskom ratu zauzeo Pe}, mitropolit Do`i} interniran je u Ma arsku, a docnije, kada je jako oslabio, konfiniran u Ulciw, gdje ga je zateklo oslobo ewe. Za kratko je bio ponovo mitropolit u Pe}i a 17. novembra godine, nakon smrti mitropolita Mitrofana, izabran je za mitropolita crnogorsko-primorskog sa sjedi{tem na Cetiwu. ^asno je sjedio na stolici Svetog Petra Cetiwskog. Veliki prethodnik bio mu je jo{ ve}i uzor, a wegova `ivotna filozofija upozoravaju}a {ta je ~initi u novim uslovima. Jedno od glavnih istorijskih raskr{}a na `ivotnoj stazi dr Gavrila Do`i}a de{avalo se i desilo godine kada je voqom naroda

143 @ivot i stvarala~ko djelo patrijarha dr Gavrila Do`i}a 143 ukinuta stara crnogorska dr`ava i integrisala se u mnogo ve}u dr`avnu zajednicu jugoslovenskih naroda - Kraqevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije preimenovanu u Kraqevinu Jugoslaviju. Bio je to rezultat vi{evjekovne oslobodila~ke borbe naroda i ostvarewe wihovog odavno sawanog zajedni{tva. Dr Gavrilo Do`i} je i na ovom istorijskom raskr{}u bio sa svojim narodom, na strani ujediwewa koje je osje}ao, u vrijeme hoda istorije, na na~in - kako su to sa zna~ajne istorijske distance - ~inili poznati nau~ni radnici. Izabran je za narodnog poslanika za poznatu Podgori~ku skup{tinu, koja je jednoglasno usvojila odluku o ujediwewu sa Srbijom i ostalima jugoslovenskim narodima i zemqama. I vi{e od toga - dr Gavrilo Do`i} je izabran u peto~lanu delegaciju kojoj je stavqeno u zadatak da ovu odluku prenese u Beograd, gdje su se bili okupili predstavnici i ostalih naroda Jugoslavije koji su 1. decembra godine proglasili stvarawe nove dr`ave. [tavi{e, dr Gavrilo Do`i} je izabran za predsjednika delegacije, {to je bio jo{ jedan dokaz izuzetnog povjerewa koje je u`ivao. Bio je to i razlog da ga od naroda nazvani odmetnici ujediwewa ucijene sa svim u~esnicima Podgori~ke skup{tine. Prema "Dnevniku" Krsta Popovi}a svi su bili ucijeweni na po dinara a dr Gavrilo Do`i} na dinara. Povodom zavo ewa diktature godine dr Gavrilo Do`i} je bio primqen i kod kraqa Aleksandra koji mu je rekao da je to iznu ena mjera: "Naro~ito Hrvati su dobro primili {esti januar zbog ukidawa Vidovdanskog ustava... Prvi ~ovek koji je do{ao da mi ~estita zavo ewe {estog januara bio je vajar Ivan Me{trovi}... Naro~ito Muslimani iz Bosne bili su odu{evqeni sa promenom dr`avnog naziva... Zatim sve nacionalne mawine." Prijem kod kraqa Aleksandra i detaqno obrazlo`ewe zavo- ewa [estojunuarskog re`ima samo su jo{ jedna potvrda visokog ugleda dr Gavrila Do`i}a, i izuzetnog uva`avawa koje je jugoslovenski narod gajio prema wemu. Zato je kraq i energi~no odbio Do`i}evu ostavku na polo`aj cetiwskog mitropolita, isti~u}i da je on "danas najpotrebniji i crkvi i narodu". "@ivo se se}am - nastavio je kraq Aleksandar - va{ih ogromnih napora za obnavqawem grobnice Vladike Rada na Lov}enu, ~ije su kosti neprijateqi, odnosno Austro- Ugarska iz pakosti i zavidqivosti preneli sa Lov}ena na Cetiwe i poru{ili kapelu na Lov}enu. Vi ste mi mnogo pomogli da u~inim, kao potomak vladike Rada, ono {to je trebalo, da se obnovi wegova kapela u duhu koji je on izri~ito zahtevao u svome testamentu i koji ste vi `eleli da po{tujete kao nadle`ni mitropolit i wegov naslednik". Vrhunac uspje{ne karijere dr Gavrila Do`i}a predstavqa wegov izbor za patrijarha Srpske pravoslavne crkve Bio je prvi Crnogorac koji je zauzimao ovo visoko duhovno mjesto. Izbor za patrijarha Srpske pravoslavne crkve bilo je, mo`da, do tada, wegovo najve}e `ivotno raskr{}e, jer }e sa tog polo`aja mo}i da vr{i jo{ sna`niji uticaj na politi~ka gibawa, koja nijesu vi{e samo jugoslovenska, ve} balkanska i evropska. I Srpska pravoslavna crkva bila je ~esto na velikim isku-

144 144 I s t o r i j s k i z a p i s i {ewima. Wenom jedinstvu prijetili su raskoli. Smrt patrijarha Varnave nosila je nove opasnosti od raskola. Tako isto i svaki izbor novog patrijarha. Vjerovatno iz tih, ali i iz nekih drugih razloga, dr Gavrilo Do`i} nosio se mi{qu "da se ne primam kandidacije za budu}i izbor". Episkopi su, ipak, za kandidata istakli mitropoita Do`i}a. Kraqevsko namjesni{tvo objavilo je ukaz kojim se potvr uje izbor mitropolita dr Gavrila Do`i}a za partijarha Srpske pravoslavne crkve godine. U inauguralnom govoru patrijarh Do`i} je istakao da }e mu uvijek biti pred o~ima da {titi interese ne samo Srpske crkve nego i srpskog naroda. Nije se slo`io sa ocjenama politi~ara da su unutra{wi odnosi u zemqi stabilni a saradwa sa me unarodnim okru`ewem dobra, pa je upozorio da se Evropa nalazi pred sudbonosnim odlukama, na koje se ne}e dugo ~ekati. "Hitler nije do{ao da nam donese qubav i mir, nego da zapali po`ar u Evropi. Zar mo`e iko pametan da veruje u wegove re~i i obe}awa?" U javnim nastupima, poslanicama i na drugi na~in, Patrijarh Do`i} ostavqa poruke trajne vrijednosti, poruke koje ve`u pro{lost, sada{wost i budu}nost, ne samo svojih vjernika, ve} i "svih gra ana na{e mile i drage otaxbine Jugoslavije". U poslanici za Bo`i} godine, istakao je: "Mi smo gotovi da u bratskom poverewu i saradwi sa svima sugra anima na{e otaxbine, pripadnicima ostalih vera i konfesija u na{oj dr`avi, ~uvamo, izgra- ujemo i unapre ujemo na{u zajedni~ku narodnu dr`avu". U istoj misiji obilazi mnoga mjesta u zemqi. Poput Sv. Petra Cetiwskog moli za mir i slogu; to je uslov opstanka Crkve i naroda, uslov uspje{ne borbe protivu nasrtaja fa{izma. "Domovina je na{a krvqu ste~ena i ona se samo krvqu mo`e braniti". - "Idite samo putevima svojih dedova i pradedova, pa }ete biti granitna stena o koju }e se svaka neprijateqska glava razbiti". Osnovna poruka sa svih ovih doga awa mogla bi se sa`eti u jedno: "Mi nismo deca robovawa, ve} deca slobode... Neka niko ne pomi- {qa da bi kakva isku{ewa i opasnosti do~ekali pognute glave i skr- {tenih ruku, jer ~ast svoga oru`ja i slobodu svoje zastave na{ narod nikad u pro{losti nije prenebregao, pa ne}e to u~initi ni u sada{wosti ni u budu}nosti svojoj". II Najve}e raskr{}e u wegovom `ivotu ga je tek ~ekalo, ili jo{ boqe re~eno - i{ao mu je u susret. To je vrijeme rata godine. Sve novine u svijetu to su zabiqe`ile, svi zna~ajniji dr`avnici Evrope i svijeta su progovorili. Bio je to bunt kakav Hitler nije do`ivio niti od mnogo ja~ih i sna`nijih protivnika. Svoj odnos prema ovom doga aju svijet je iskazao na razne na~ine koje sublimira jedna jedina re~enica: lijepo je danas biti Jugosloven. "Veliko je zadovoqstvo danas u svijetu - stvorili su ga Jugosloveni". "Ono {to se dogodilo u Jugoslaviji - predstavqa jedan od najzna-

145 @ivot i stvarala~ko djelo patrijarha dr Gavrila Do`i}a 145 ~ajnijih doga aja u novijoj istoriji, ustvari u ~itavoj istoriji", itd. Me unarodni interes za 27. mart godine proisti~e iz wegovog me unarodnog zna~aja. Jedan od glavnih sudionika ovih dogadjaja bio je poglavar Srpske pravoslavne crkve - patrijarh dr Gavrilo Do`i}. Sje}awa patrijarha Do`i}a sabrana su u wegovim memoarskim zapisima. Ona upotpuwavaju onu bijelu mrqu na{e istoriografije - bogatim doga ajima koje organizuje uticajna Srpska pravoslavna crkva, a osmi{qava sam patrijarh Do`i}. Ona imaju i zna~aj dragocjenih istorijskih izvora koji su nezaobilazni sa stanovni{ta istoriografije. Samo u toku marta godine imao je vi{e susreta - posebno sa knezom Pavlom, ali i drugim istaknutim politi~kim li~nostima. "Ja sam bio pozvan od strane kneza Pavla na ru~ak u Beli dvor, 23. marta, dva dana uo~i potpisivawa samoga Pakta. Moj susret sa knezom Pavlom bio je u~tiv ali vrlo hladan... Bio je to najte`i momenat u mom `ivotu... Crni pesimizam je bio obavio celo moje bi}e... Imao sam olak{awe u tome, {to su svi episkopi bili jednodu{nog mi{qewa i ose}awa, kao i ja..." Srpski patrijarh dr Gavrilo Do`i} biqe`i zatim da ga je tom prilikom knez Pavle obavijestio "da moramo bezuslovno da primimo Pakt sa silama Osovine. On }e nam i garantovati: suverenitet i na{e dr`avne granice... Malo je re}i da je Patrijarh bio ovim veoma iznena- en. U stvari, bio je uvrije en. O{tro je reagovao: "Moja je du`nost da vam otvoreno ka`em: da bi pristupawe na- {e dr`ave Trojnom paktu i weno opredelewe za Osovinu uni{tilo `ivotnu snagu i moral na{eg naroda..." Patrijarh dr Gavrilo Do`i} nije samo protestovao. On je predlagao mjere da se izbjegne udes dr`ave i naroda. "Treba odmah da se svi magacini prebace u planinske masive, gde su prirodne odbrane najpovoqnije, kao {to je i gerilsko ratovawe i sva druga sli~na odbrambena sredstva..." Istodobno srpski Patrijarh dr Gavrilo Do`i} je upozorio da ne treba praviti savez "sa svojim najve}im neprijatejima, Hitlerom i Musolinijem, ubicom kraqa Aleksandra I. A i jedan i drugi `ele da nas biolo{ki istrebe. [ta bi na{i mrtvi danas rekli iz grobova - na ovo na{e savezni{tvo sa ubicama wihovim". U svojim zapisima Patrijarh otkriva niz drugih detaqa vezanih za ovaj dio krize jugoslovenske dr`ave i dru{tva. Skre}e pa`wu na svoje susrete sa dr Milanom Stojadinovi}em, Cincar Markovi}em, Du- {anom Simovi}em, Slobodanom Jovanovi}em. Tu se nalazi i povjerqivo pismo dr Vlatka Ma~eka svojim partijskim prijateqima o ovim zna- ~ajnim doga ajima. Biqe`imo i tekst govora srpskog patrijarha odr`anog 27. marta godine preko Radio-Beograda, Zagreba i Qubqane: "Provi ewe nas je upravilo na pravi put. ^eda moja, u Duhu svetome, ponizimo se svi pred Bogom i uspravimo se pred qudima. Ako je Bog s nama, {ta nam mogu qudi? Ako je

146 146 I s t o r i j s k i z a p i s i `iveti, da `ivimo u svetiwi i slobodi; ako li je mreti, da umremo za svetiwu i slobodu, kao i mnogo miliona pravoslavnih predaka na{ih." U svojim Memoarima on }e, daqe, zapisati: "...To je delo celog srpskog naroda... Vidovdan godine, Vidovdan godine i 27. mart godine su isti po su{tini i motivima... Toga dana je srpski narod manifestovao svoju potpunu voqu da ide do kraja protivu Hitlerove tiranije da bi tako za{titio svoje nacionalne i dr`avne interese... On }e biti opomena i putokaz". Hitler je to dobro znao pa je patrijarha Do`i}a ozna~io kao organizatora otpora wegovoj politici na Balkanu i posebno u Jugoslaviji. To se vidi i iz poruke koju je uputio ministru Nojbaheru, koji mu je bio li~no odgovoran, upravo, za ovaj prostor. Jednostavno mu je naredio: "Patrijarh Gavrilo je neprijateq broj 1. i kao takav treba da iskusi do kraja zaslu`enu kaznu". Nastupali su aprilski dani Golgote naroda ~iju je sudbinu podijelio i patrijarh Do`i}. Ve} 10. aprila na{ao se u Manastiru Ostrogu. Odbio je Kraqevu molbu da napusti zemqu: "Ja ne}u od svoga naroda". 23. aprila u Ostrogu su ga uhapsili nacisti i optu- `ili za "hu{ka~ki govor 27. marta". Po~elo je maltretirawe i poni- `avawe, {to ga nije iznenadilo: "Ja sam dobro poznavao Wemce iz pro- {log rata, kada sam tri godine proveo u wihovom robstvu." Mole}i se Bogu, glasno je rekao: "Gospode, oprosti im, jer ne znaju {ta rade! Ko god ratuje sa Bogom, zavr{i}e sa avolom". U Sarajevu su mu krajem aprila organizovali su ewe pred wema~kim vojnim sudom. To je pri~a o dostojanstvu koje je Patrijarh ~uvao i pod stalnom smrtnom opasno{}u. Prvo je odbio da u stoje}em stavu slu{a "optu`nicu", zatim da mu se sudi na wema~kom jeziku, tra`io je da se dovede pravno obrazovan tu`ilac, {to je sve okvalifikovano kao "zlo~ina~ko dr`awe". "^im je izbio rat godine - stajalo je u optu`nici, vi ste u~estali svoje posete srpskom narodu i u svojim govorima podizali ste u masama ratoborno raspolo`ewe koje se sastojalo u tome: da treba dati svaki otpor silama Osovine". Nacisti su bili u pravu. Patrijarh je i tu podsje}ao svoj narod rije~ima: "Da nije bilo duha Obili}a, vladike Danila, Mandu{i}a, Kara or a i drugih - zar bi smo mi danas bili sposobna nacija, da se 27. marta juna~ki ispravimo pred Hitlerovim diktatom? Da nije bilo kosovskoga duha i vite{kog pravca u borbi protiv Turaka, zar bi smo mi mogli ostvariti jednu veliku dr`avu? Meni je taj stav uvek bio pred o~ima." Svoju odbranu Patrijarh je zavr{io sqede}im rije~ima: "Do}i }e dan, Bo`jom pomo}i, kada }ete vi odgovarati za va{e postupke, kao i svi va{i naredbodavci..." Sarajevsku sudnicu zamijenila je beogradska Glavwa~a. Bili su to dani najve}ih patwi i poni`ewa. U manastiru Rakovici, gdje je u junu bio konfiniran, imao je mnogo povoqnije uslove za `ivot. Primao je u posjetu zvani~nike. Tako je informisan o sudbini svoga naroda u cjelini i posebno o wegovom stradawu u NDH. Tra`io je wegovu za{titu kod velikodostojnika katoli~ke crkve. Rimski papa nije ni

147 @ivot i stvarala~ko djelo patrijarha dr Gavrila Do`i}a 147 prst digao da osudi ova zlo~instva niti da posreduje da se ovo ne vr{i, kao "delo protivno Hristovoj nauci, wegovim zapovestima i hri{}anskom moralu". Kada je oslobo en iz wema~kog zato~eni{tva u zloglasnom logoru Dahau - sredinom godine, dobio je poziv rimskog pape Pija XII za susret, koji mu je nudio i vilu za odmor jer je Partrijarh bio iscrpqen. Energi~no je odbio papinu ponudu manifestuju}i jo{ jednom da je on opredijeqen da slu`i crkvi i narodu. Iz istih razloga prihvatio je poziv kraqa Petra II da ga posjeti u Londonu, jer je imao obavje{tewe da tamo vlada velika nesloga a odavno je znao da je pravi put - put sloge i izmirewa. Slu`ba narodu i `eqa da podijeli wegovu sudbinu dovela ga je ponovo u domovinu krajem godine. Nije ga zamorilo dugo robovawe u wema~kim logorima, koje je iznosilo 4 godine i 14 dana, odnosno sa onim iz I svjetskog rata - ukupno 7 dugih godina zato~eni{tva. Naprotiv. Svojim `ivotnim putem i stradawima - naro~ito u II svjetskom ratu - patrijarh Do`i} je nadrastao i Crnu Goru i Jugoslaviju, i postao li~nost Evrope i svijeta. Upravo zato i nakon oslobo ewa godine bila je potrebna wegova filozofska misao, pastirska briga, mudrost i dragocjeni savjet. III Posqedwi patrijarh u Kraqevini Jugoslaviji, vratio se u zemqu 14. XI godine i postao prvi patrijarh u novoj Jugoslaviji. Nakon obavqenih priprema, dobio je Titov poziv da se "nakon tolikih patwi i stradawa - vratite u svoju domovinu Jugoslaviju. Preporo ena Jugoslavija... prima Vas sa velikom zahvalno{}u". Razlike jednih u gledawima na ulogu crkve i drugih na funkciju vlasti - prevazi ene su. Patrijarah se vratio u Beograd 14. XI godine. Odmah nakon dolaska obratio se sve{tenstvu da ne klone duhom, i da ne pada u o~aj. Bilo je razloga i za jedno i za drugo. Prijetila je velika opasnost po jedinstvo SPC. Jo{ godine pokrenuta je ideja o autokefalnoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj - "jer svi Hrvati nijesu katolici, niti su svi Srbi pravoslavci" - kakvih je ideja bilo i odmah nakon oslobo ewa 1945, kao i dan-danas. Sli~ne nevoqe po jedinstvo SPC dolazile su i iz Makedonije, Crne Gore i Vojvodine. Bila je to najava procesa stvarawa tzv. alternativne crkve, ili "narodne crkve", kako ju je nazivao Tito. Tako bi se lak{e kontrolisala crkva, od koje se tra- `ilo da bude obi~an instrument dr`ave, {to je po rije~ima patrijarha Do`i}a zna~ilo stavqawe pravoslavnog sve{tenstva "pod kontrolu dr`avne bezbednosti". Iz Nik{i}a je sredinom juna godine Skup{tina pravoslavnog sve{tenstva tra`ila - mimo kanonskih propisa, da se izmijeni "Ustav SPC i ostali zakoni, kako bi se dalo pravo narodu i sve{tenstvu da direktno u~estvuje u izboru svih predstavnika crkve".

148 148 I s t o r i j s k i z a p i s i Najja~i atak je do{ao iz Makedonije, vjerovatno, opet, po sugestiji dr`avnih organa u toj Republici i federalnog politi~kog vrha godine proklamovano je osnivawe nezavisne Makedonske pravoslavne crkve - uz konstataciju: ukoliko bude sazvana "svejugoslovenska patrijar{ija - Makedonska crkva }e kao samostalna u}i u wen sastav". Sveti arhijerejski sinod odbacio je navedene zahtjeve. Ali je opasnost od raskola bila stalno prisutna, pa i nakon povratka patrijarha Do`i}a u zemqu. Ono se, me utim, nije ni poboq{avalo niti zao- {travalo sve do smrti patrijarha Do`i}a maja godine. Odmah nakon povratka u zemqu patrijarh Do`i} je imao susrete sa Titom - decembra i januara godine - na planu poboq{awa uslova rada i ukupnog polo`aja SPC. U tim kontaktima ispoqio je uobi~ajeno dostojanstvo i energi~nost. Wegova Bo`i}na poruka za godinu - odslikala je te{ko stawe u kojemu se nalazila i crkva i zemqa u cjelini. Evidentan nedostatak po{tovawa prema SPC i hri- {}anskoj vjeri - nije od ju~e. "To se de{avalo i ranije i za vrijeme Isusa Hrista" - ka`e Do`i}. Pozivao je na saradwu, od koje bi imala korist i crkva i dr`ava. Ponekad je davao koncesije - da bi se izborio za ustupke. Tako je uvedena nastava vjeronauke u {kolama; Bogoslovski fakultet u Beogradu ostao je na dr`avnom buxetu; dobijena je dozvola za otvarawe Bogoslovije u Prizrenu, dobijena su dr`avna sredstva za obnovu pravoslavnih hramova u periodu U novom Ustavu SPC iz aprila godine izostavqene su odredbe kojima se priznaje pravo ingerencije dr`ave u crkvenim poslovima, zatim o zakletvi na vjernost {efu dr`ave. U pitawima izbora patrijarha nije vi{e predvi ano nikakvo u~e{}e dr`avne vlasti i dr. U Uskr{noj poslanici za godinu Patrijarh je ve} govorio o uskrsnu}u novog `ivota - iz praha i pepela. Dr`avni organi su mnogo dobili povratkom uglednog Patrijarha u zemqu. Ali su o~ekivawa bila jo{ ve}a. To ka`e i Tito u izjavi qeta 1947: "On je do{ao sa `eqom - i na{om i wegovom... Bilo bi jo{ prerano govoriti o tome da }e Patrijarh Gavrilo mo}i da potpuno opravda na{e `eqe..." Ova izjava je bila i odre ena vrsta upozorewa. Kasniji doga aji na relaciji dr`ava - crkva to su potvrdili. Naime, po~eli su progoni crkvenih velikodostojnika. Neki su fizi~ki napadani, drugi su bili su eni a tre}i ~ak i zatvarani. Me u tzv. "podobnim" sve{tenicima pojavio se "pokret" - za korjenitu reformu crkvenog ustava. Rezolucija IB - 48 i sukob Staqina i Tita malo su ubla`ili ove odnose. U nastojawu da smawi tenzije u zemqi, jer su rasli spoqni pritisci, Tito je ~ak izjavio da pravoslavne sve{tenike smatra kao prave patriote. Vlasti su o~ekivale pomo} SPC u komunikaciji sa ostalim pravoslavnim crkvama i posebno sa Ruskom pravoslavnom crkvom, koje su u bogoslu`ewima isticale hrabri antifa{isti~ki stav patrijarha Do`i}a. Na ~estim svepravoslavnim zborovima prisutan je i patrijarh Do`i} koji je ponekad istupao vi{e kao svjetovno i mawe kao duhovno lice, vi{e kao patriota, nego kao svetost.

149 @ivot i stvarala~ko djelo patrijarha dr Gavrila Do`i}a 149 Te{ko je bilo na}i i odr`ati poziciju od koje bi korist imala i crkva i dr`ava, jer ti odnosi, odista, nijesu bili iskreni. Na memorandum SPC koji je upu}en Titu , odgovorila je Dr`avna komisija za vjerska pitawa s obe}awem da se na{a nova dr`ava ne}e mije- {ati u poslove crkve, pa ni SPC, ali {to se ti~e makedonske crkve - wega treba da rje{ava Arhijerejski sabor, makedonsko sve{tenstvo i makedonski narod. Patrijarh je o{tro reagovao konstatacijom da makedonska vlada i wen predsjednik - u stvari ne znaju {ta ho}e. Stvari se nijesu rje{avale, ali ni zao{travale za `ivota patrijarha Do`i}a. Ne}emo ulaziti u pitawe koliko su ovakvi stresovi, koji su to uistinu bili, uticali na wegovo, ina~e, po zatvorima, ruinirano zdravqe. Pomenu}emo jo{ da je zasjedawe Sabora svetog sinoda bilo zakazano za 11. maj godine na kome bi se jo{ jednom raspravila sva sporna pitawa sa relacije crkve i dr`ave. Patrijarh dr Gavrilo Do`i} - iznenada je umro ~etiri dana ranije - 7. maja 1950, u 69. godini `ivota. Sve zna~ajne svjetske agencije zabiqe`ile su wegovu smrt. Zabiqe`ene su i wegove posqedwe rije~i u kojima je izrazio svoje razo- ~arawe i nepovjerewe prema zapadnim zemqama i svoju izuzetnu naklonost prema "majci Rusiji". Bilo je to wegovo kona~ano opredjeqewe izme u Istoka i Zapada, o kojemu filozofski razmi{qa wegov prijateq saborac i priznati mislilac episkop dr Nikolaj Velimirovi}: "Istok se toliko udubquje u razmi{qawe da nema vremena za poslovawe. Zapad toliko posluje da nema vremena za razmi{qawe. Niti je Istok za nauku, niti Zapad za filozofiju. Filozofe na Istoku smatraju "svecima filozofi Zapada su profesori". Najgora varijanta je biti izme u ova dva shvatawa - bila je oporuka dr Gavrila Do`i}a, {to je zna~ilo da niti Istok mo`e da bude Zapad, niti Zapad mo`e da bude Istok. IV Posqedwi blok moga kazivawa o patrijarhu dr Gavrilu Do`i}u posve}en je wegovom stvarala~kom djelu. Istakli smo ve} da je patrijarh dr Gavrilo Do`i} svoj stvarala~ki dar pokazao jo{ u {koli i za vrijeme studija, o ~emu svjedo~e zapisana ili ispri~ana sje}awa wegovih savremenika. U mnogo ~emu je odskakao od svojih drugova - aka i studenata. Wegov doktorski rad Hri- {}anstvo kod Srba 18. veka izmamio je maksimalne komplimente, kako smo to ve} konstatovali i istakli. Pisao je, upravo tih mladih dana, i druge radove, od kojih izdvajamo: Visoki De~ani pod tu inom (1908),Zetski mitropoliti i Srpski patrijarsi prema gr~kim izvorima. Prava je {teta {to su navedeni radovi malo poznati {iroj javnosti. Napisao je i op{irnu biografiju mitropolita Petra I Petrovi}a Wego{a. Dobro je poznavao gr~ki, turski, francuski i ruski jezik, pa se mogao koriostiti i gra om nastalom na tim jezicima. Posebno isti~emo wegov rad Stogodi{wica Gorskog vijenca koji sam za sebe govori o veli~ini pisca,

150 150 I s t o r i j s k i z a p i s i snazi wegovog uma, izuzetnom obrazovawu i lijepom qudskom karakteru" - kako je na kraju rukom dopisao autor, koji ga je na{ao i objavio 17. XII godine. U navedenom rukopisu Do`i} o Wego{u pi{e: "... Vladika Rade je i pre praga svoje zrelosti, svojim delima dospeo na olimp retke veli~ine i slave". Ova misao budi asocijacije i na `ivotni put, stvarala~ki dar i ukupno `ivotno ostvarewe samog dr Gavrila Do`i}a. Kao patrijarh Srpske pravoslavne crkve u jednom od najburnijih perioda na{e istorije, napisao je veliki broj poslanica, u kojima je otvoreno govorio ono {to mu je na srcu le`alo. Sve su one nosile duh razuma i mudrosti - tako potreban vremenu i narodu. Odisale su visokom moralno{}u, patriotizmom i hrabro{}u. Za ~u ewe je da jo{ nijesu objavqene kao svojevrsno {tivo za nauk svim generacijama i svakom vremenu. Isto bi se moglo re}i za brojne govore koje je dr`ao i razgovore koje je obavqao u sudbonosnim danima za pravoslavnu crkvu i narod. Zatim wegova prepiska sa istaknutim li~nostima duhovnog i dr`avnog `ivota zemqe i wenog okru`ewa. Nave{}emo samo neke od wih: kraq Nikola, kraq Petar I, kraq Aleksandar Kara or evi}, knez Pavle Kara or evi}, kraq Petar II, general Du{an Simovi}, dr Vlatko Ma~ek, Slobodan Jovanovi}, Topalovi}, dr Miha Krek, porodice poznatih stvaralaca Milana Re{etara i Pera Po~eka, Josip Broz Tito i dr. I to bi bila dragocjena gra a i pou~no {tivo. Svojim `ivotnim i stvarala~kim djelom patrijarh Do`i} je privla~io zna~ajnu pa`wu. Objavqeni su brojni wegovi tekstovi, naro- ~ito od vremena izbora za patrijarha Srpske pravoslavne crkve. Zatim o wegovom dostojanstvenom dr`awu u vrijeme I i II svjetskog rata. Podaci o tim tekstovima idu u rasponu od teksta Za{to su protivu Do- `i}a do teksta Narod ho}e Do`i}a. O wemu su izrekli sud mnogi kulturni i javni radnici, nau~nici, dr`avnici, prijateqi i neprijateqi. Akademik i moj strogi profesor dr Viktor Novak bio je impresioniran tekstom dr Gavrila Do`i}a o Poslanicama Svetog Petra Cetiwskog: "... Predgovor Mitropolita Gavrila zaslu`uje svu nau~nu pa- `wu kao lep i koristan uvod u tu doista dragocenu istorijsku gra u." Kraq Nikola mu predaje kqu~eve Pe}ke patrijar{ije , uz sqede}i zapis: "U~ite mi dragi moj narod kreposti i vjeri pravoslavnoj. Utvr ujte u wemu qubav prema domovini, jer je Pe} bila ogwi{te Srpske crkve i mo}i srpskog duha..." Na dan wegovog izbora za patrijarha mitropolit Petar Zimowi} je izjavio: "Svi smo svedoci koliko ste tada radili za Svetu Pravoslavnu Crkvu, i za na{e ujediwewe i oslobodjewe i za vaspostavqawe na{e Patrijar{ije..." Citira}emo i rije~i mitropolita dr Nikolaja Velimirovi}a, poznatog filozofa, velikog ugleda: "Bog je hteo da Vi do ete na upra- `weni presto patrijarha sprskog, i ja Vam se obra}am da }u u svemu biti lojalan, kako to treba da bude..."

151 @ivot i stvarala~ko djelo patrijarha dr Gavrila Do`i}a 151 U svojim Memoarima Ivan Me{trovi} ostavqa zapis o govoru koji je Patrijarh odr`ao preko Radio-Beograda 27. marta 1941: "To je bio govor u kome je bio sa`et sav {ovinizam Srpstva i Pravoslavqa... ovaj i ovakav govor ubojitije je oru`je od svih wema~kih topova i tenkova". Prema zapisima Hitlerovog izaslanika za Balkan - ministra Nojbahera, Hilter mu je poru~io: "Patrijarh Gavrilo je neprijateq br. 1. i kao takav treba da iskusi do kraja svoju zaslu`enu kaznu". Saznav{i za Patrijarhovu smrt 6/7. maja godine, Slobodan Jovanovi}, pisac i politi~ar izjavioje : "Mi svi nismo dovoqno poznavali patrijarha Gavrila. On prelazi granice crkvene, i postaje braniteq na{ega naroda i nacionalne dr`avne politike. Ostao je u svemu do kraja veran svojim re~ima i svome radu." Patrijarhov saradnik prije rata 1941, najbli`i saradnik u zarobqeni{tvu u Wema~koj i li~ni sekretar do povratka u Jugoslaviju godine, koji je, ina~e, pripremio za objavqivawe Memoare Gavrila Do`i}a sa`eo je ~itav Wegov `ivotopis u par sqede}ih re~enica: "Patrijarh Gavrilo, pored svega {to je uradio i svih `rtava za svoj narod, proveo je punih 7 godina u `icama i zatvoru u Prvom i Drugom svetskom ratu. U posledwim danima svoga `ivota, ostao je ~vrst i prav kao zlatiborski bor. Nije savio glavu pred zahtevima komunisti~kog re`ima, kada je u pitawu bilo cepawe Makedonske crkve i drugih promena i zahteva. On se dr`ao isto tako ~vrsto kao pred fa{isti~kom agresijom i presijom Hitlerovom. On se u svom `ivotu nije ni u ~emu promenio". Sve naprijed re~eno o dr Gavrilu Do`i}u dozvoqava ocjenu da od Svetog Petra Cetiwskog nije bilo reprezentativnije li~nosti na tronu Crnogorsko-primorske mitropolije, niti od Sv. Save na tronu Srpske patrijar{ije. Zbog svega re~enog - prirodno je {to je poraslo interesovawe za wegovu li~nost i wegovo stvarala{tvo. Sa pristojne istorijske distance mogu se izvesti nepogre{ivi zakqu~ci o wegovom `ivotnom putu i stvarala~kom djelu. U prvom redu zato {to je ostavio bogato nasqe e, koje treba pribli`iti nauci i narodu. Ve} smo pomiwali wegove zapise - Memoare, studije i rasprave, poslanice i govore, bogatu prepisku sa va`nim li~nostima svoga vremena, kao i ocjene wegovih savremenika o wemu i wegovom djelu. Bio bi to veliki zadatak i za jednu nau~nu instituciju kao {to je ova, kao {to je to mislim bila obaveza Mitropolije i Patrijar{ije, dug prema wemu i narodu. Kada ovo isti~em, duboko po{tujem wegovu oporuku: "Nikada mi nije bio ciq u `ivotu da za samoga sebe vr{im propagandu, nego samo da prika`em istinu i razvoj doga aja u pravoj boji". Prilikom wegove sahrane 11. maja godine dosta je novoga re~eno - u govorima, nekrolozima i drugim zapisima. Znalo se ko je dr Gavrilo Do`i} i kojem soju qudi pripada. Sad, 50 godina kasnije, zna se mnogo vi{e. Zato je i na{e divqewe mnogo ve}e. Svojom pojavom, `ivotom i stvarala~kim djelom obogatio je istoriju naroda kome je pripa-

152 152 I s t o r i j s k i z a p i s i dao. Iz godine u godinu, iz svakog novog teksta, ta istina je nadolazila. A sa wome i ponos naroda koji ga je odwedrio. Prof. Zoran LAKI], Ph.D. THE LIFE AND WORK OF PATRIARCH GAVRILO DO@I] The Summary Patriarch Gavrilo Do`i} of the Serbian Orthodox Church was an exceptional historical figure who left his mark on the time in which he lived and worked from before World War I until after World War II. Highly educated and very talented, Gavrilo was resourceful at finding solutions to many of the challenges faced by the Serbian Orthodox Church, as well as the Serbs as a people, during these years. Gavrilo served first as head of the Metropolitanate of Montenegro and later as Patriarch of the Serbian Orthodox Church. A participant in the two world wars (and a prisoner for many years), he was an exemplar of patriotism who demonstrated how it is possible to defend one s religion and homeland during difficult times. Especially noteworthy was his strong resistance to the Fascists, which resulted in his imprisonment in the notorious concentration camp of Dachau. After the war he fought against political pressures whose purpose was to nullify the role of the Serbian Orthodox Church. Do`i} received his doctorate from the University of Athens and published numerous books and articles. His orations, speeches, and other public statements, and especially his correspondence and meetings with important figures of the time, represent today a valuable source for the evaluation of his life and work, as well as for an understanding of the time in which he lived.

153 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN Prof. dr Mihailo VOJVODI]* MITROPOLIT MIHAILO I STOJAN NOVAKOVI] Pojava mitropolita Mihaila i Stojana Novakovi}a na pozornici Srbije i po~etak wihovog u~e{}a u doga ajima koji su wih dvojicu mogli dovesti u me usobnu vezu datira iz {ezdesetih godina XIX veka. Oni su pripadali onim intelektualcima koji su, ukqu~iv{i se tada u teku}a idejna i politi~ka kretawa, digli glas da treba preduzeti borbu za nacionalno oslobo ewe srpskog naroda zapo~etu ustancima na po~etku veka, i koji su izrazili spremnost da ponesu teret nacionalnih zadataka zemqe. Ovi mladi qudi bili su za kori{}ewe razli~itih sredstava borbe, ali su se najvi{e zalagali za uzdizawe svesti, ja~awe ose}awa o pripadnosti jednom narodu i duhovno okupqawe oko jednog centra. Svojom aktivno{}u u to vreme oni su izvr{ili ogroman uticaj na razvoj nacionalne misli i formulisawe nacionalnih ciqeva. Namewuju}i Srbiji ulogu da se oko we okupi ceo srpski narod oni su mnogo doprineli da su se tada uspostavile duhovne veze Srbije sa neoslobo enim delovima srpskog naroda. Tada je i do{lo do pravog poleta u radu sa Srbima iz neoslobo enih krajeva Bosne, Stare Srbije i Makedonije. Mnogi poverioci bili su upu}eni u neoslobo ene krajeve da utvrde kakvo je stawe srpskog `ivqa. Ustanovile su se i prosvetne i crkvene veze i uop{te se puno uradilo na ja~awu nacionalne propagande. U to vreme se u Srbiji ose}alo sna`no delovawe ruskih panslavista. Razvijaju- }i ideju o me usobnom povezivawu slovenskih naroda i {ire}i veru u ulogu Rusije panslavisti su dosta u~inili na pridobijawu pojedinaca i uop{te na ja~awu vere u Rusiju, ali }e i rad na ostvarewu ideje o svesrpskom povezivawu nai}i na wihovu podr{ku, jer se uklapao kao deo u taj {iri plan. Tako je u stvari {ezdesetih godina bila stvorena dobra osnova za vo ewe nacionalne propagande me u srpskim narodom i za uspostavqawe wegovog duhovnog jedinstva. Jedina ko~nica bila je ravnodu{nost kneza Mihaila prema propagandnim sredstvima borbe, odnosno * Autor je redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

154 154 I s t o r i j s k i z a p i s i wegova privr`enost ideji o ofanzivnom balkanskom savezu i verovawe u u~inak samo one aktivnosti koja bi, ako bi zatrebalo, obezbedila podizawe jednog op{teg ustanka ali iskqu~ivo kao pomo} {irim vojnim operacijama. Iz tog vremena je, u stvari, i po~etak u~e{}a mitropolita Mihaila i Stojana Novakovi}a u doga ajima koji su ih mogli dovesti u neposrednu vezu. Mitropolit Mihailo je, do{av{i kao mlad i u~en ~ovek sa mesta {aba~kog episkopa na stolicu poglavara srpske crkve godine, nosio u sebi nekoliko ~vrstih opredeqewa. Dobro upoznav{i u prethodnim godinama na teritoriji {aba~ke episkopije, koja je bila grani~na prema Bosni i Hercegovini, prilike kod prekodrinskih Srba i uspostaviv{i sa wima ~vrste veze, ostao je duboko odan ideji da se mora pru`ati pomo} Srbima u neoslobo enim krajevima. 1 Jo{ od ranije odu{evqen ruskim narodom i zanet ose}awem slovenske uzajamnsoti, stigoa je u Beograd upravo u vreme najve}eg delovawa panslavista, wihovog interesovawa za Srbe i nagla{enog pisawa u ruskoj {tampi o te- {kim prilikama me u Srbima u evropskoj Turskoj. To je kod wega stvaralo uverewe da je Rusija prosto pozvana da kao bliska hri{}anska, slovenska i pravoslavna dr`ava bude za{titnica srpskog naroda. Zato je bio iskreno privr`en Rusiji. Op{te raspolo`ewe u Srbiji u to vreme odnosno sve ja~e i masovnije izra`avawe ose}awa da se mora voditi borba za oslobo ewe srpskog naroda podstakla je mladog mitropolita na ideju da se zalo`i kako bi se srpskoj crkvi u tome namenio glavni zadtak. Ali oko we je trebalo okupiti sve ono {to je bilo spremno za rad na tom poqu. Crkva bi, razume se, upotrebila sopstvena sredstva, uspostavila svoje kanale sa Srbima izvan Srbije i uop{te iskoristila svoju ~vrstu organizaciju koja je bila uspostavqena jo{ u vreme Mihailovog prethodnika mitropolita Petra. Na taj na~in ona bi postala sredi{te nacionalnog rada, spona izme u srpske dr`ave i neoslobo enih Srba. Preko crkvenih i {kolskih ustanova obavqalo bi se delo uzdizawa srpskog naroda ma gde on bio. U vezi sa tom idejom mitropolit Mihailo je u martu godine uputio Ministarstvu prosvete i crkvenih dela prelog da se osnuje jedan odbor koji bi se starao o unapre ewu prosvete u neoslobo enim srpskim krajevima pod Turcima. Predlo`io je ~ak i wegove budu}e ~lanove, me u wima i Pantu Sre}kovi}a profesora Velike {kole. 3 U predlogu je bila spomenuta potreba da se u okviru Beogradske bogoslovije osnuje jedno posebno odeqewe za pitomce iz Turske s obzirom da bi me- u neoslobo enim Srbima bilo puno posla i za u~itewe i za sve{teni- 1 Prota St. Dimitrijevi}, Mihailo, Arhiepiskop Beogradski i Mitropolit Srbije ( ),Beograd 1933, Svi datumi u tekstu su po novom kalendru. Jedino su po strom kalendaru dati oni datumi koji u napomenama obele`avaju vreme nastanka navedenih dokumenta ili novina srpske provenijencije. 3 Arhiv Srbije (u daqem navo ewu: AS), Pokloni i otkupi, br. 30/216, Mitropolit Mihailo - ministru prosvete, Beograd 2. III 1868; isto, br. 30/217, Mitropolit Mihailo - ministru prosvete, Beograd 9. III 1868.

155 Mitropolit Mihailo i Stojan Novakovi} 155 ke. Odgovor mitropolitu nije stigao. Knez Mihailo ga ili nije usvojio ili ga je odlo`io. Kne`eva smrt u junu uticala je na sudbinu ovoga predloga. Dok je Nmesni{tvo, koje je u ime maloletnog kneza upravqao Srbijom, obustavilo svaku aktivnost na pripremi oru`anog sukoba sa Turskom i oru`anog ustanka, Jovan Risti}, jedan od trojice namesnika, smatrao je da bi glavni zadatak politike Srbije trebalo da bude taj da ona glavnu pa`wu pokloni pre svega podru~ju Stare Srbije i da radi na podizawu nacionalne svesti tamo{weg srpskog naroda. Prevashodno sredstvo u ispuwavawu toga ciqa bilo bi prosvetno delovawe. Risti} je stoga usvojio navedeni predlog mitropolita Mihaila, pa je u avgustu godine osnovan Odbor za {kole i u~iteqe u Staroj Srbiji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini. 4 Premda su mu na ~elu bili poznati nacionalni radnici Ni}ifor Du~i} kao predsednik, istori~ar Panta Sre}kovi} i profesor Milo{ Milojevi}, du{a tog poduhvta bio je mitropolit Mihailo. Odbor je odmah razvio `ivu aktivnost u Staroj Srbiji, a ne{to mawe u Makdoniji i Bosni i Hercegovini, na otvarawu {kola, slawu novca, u~iteqa i kwiga koje su besplatno deqene. Odobravana su i sredstva za podizawe novih crkava. Sistematski je pove}avan i broj pitomaca koji su se {kolovali u beogradskoj bogosloviji i potom bili upu}ivani natrag kao u~iteqi. Godine bila je osnovana i Prizrenska bogoslovija, ~iji je program napisala komisija na ~elu sa Ni}iforom Du~i}em. Me utim, veliku opasnost za ovako zapo~eti rad predstavqalo je osnivawe bugarske Egzarhije godine. Iako je weno odvajawe od Carigradske patrijar{ije bilo, pored ostalog, u vezi sa ciqem da ona poslu`i u vo ewu bugarske propagande u Makedoniji i delovima Stare Srbije, Namesni{tvo nije ni prstom mrdnulo da to spre~i ili da zbog toga protestuje. Mitropolit Mihailo je reagovao porukama koje je uputio Grcima i Bugarima, u kojima se u pomirqivom tonu izra`avala `eqa za o~uvawem jedinstva pravoslavqa, a bez osude tog ~ina. 5 Nacionalno-prosvetni rad bilo je zapravo poqe na kome su se ukrstili putevi mitropolita Mihaila i Stojana Novakovi}a. Ukqu- ~iv{i se {ezdesetih godina u omladinski pokret i, postav{i jedan od organizatora liberalne omladine, Stojan Novakovi} je bio jedan od najagilnijih sudionika u {irequ naprednih ideja i bu ewu nacionalne svesti srpskog naroda. Po~etkom sedamdesetih godina on se neposredno ukqu~io u propagandni rad. Na predlog Jovana Risti}a u{ao je go- 4 J. Risti}, Spoqa{wi odnosi Srbije novijega vremena, III, Beogrd 1901, 280; V. Vojvodi}, [kolovawe nacionalnih radnika za rad van Srbije , Istorijski glasnik, 3, Beograd 1963, Arhiv Istorijskog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti (u daqem navo ewu: AII SANU), Fond Jovana Risti}a, br. 26/884, Mitropolit Mihailo - J. Risti}u, Beorad 14. XII 1870; isto, br. 26/889, Mitropolit Mihailo - J. Risti}u, Beograd 24. II Mitropolit Mihailo }e, med utim, biti vrlo brzo svestan opasnih radwi Bugara uz pomo} Egzarhije a protiv Srba u Staroj Srbiji. Isto, br. 26/942, Mitropolit Mihailo - J. Risti}u, Beograd 17. XII 1872; isto, br. 26/915, Mitropolit Mihailo - J. Risti}u, Beograd 21. XII 1872; isto, br. 6/937, Mitropolit Mihailo - J. Risti}u, Beograd 2. III 1878.

156 156 I s t o r i j s k i z a p i s i dine u Odbor za {kole i u~iteqe u Staroj Srbiji, Makedoniji i Bosni i Hercegovini, kao wegov ~etvrti ~lan, i veoma aktivno sudelovao u otvrawu {kola, slawu u~iteqa i uop{te u unapre ivawu prosvete me u Srbima u evropskoj Turskoj. Kada je u aprilu godine Jovan Risti} obrazovao vladu, uzeo je Novakovi}a za ministra prosvete. Novakovi} se tada povukao iz Odbora, ali je kao ministar nastavio jo{ `ivqe da se bavi poslovima nacionalne propagande. Jedna od prvih inicijativa Novakovi}a kao ministra prosvete bilo je osnivawe Drugog odeqewa bogoslovije u junu godine. Budu- }i da su u proteklim godinama u bogosloviju pristizali mladi iz Stare Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine, koji su imali posle toga da se vra}aju natrag kao u~iteqi, Novakovi} je mislio da }e se wihovim odvajawem u posebno odeqewe nastava mo}i prilagoditi imaju}i u vidu uslove i mesta gde }e oni da rade. On je za to odeqewe napravio i poseban program, a li~no je odobravao izbor pitomaca. Rad Odeqewa bio je, me utim, povod rasprvi Novakovi}a sa mitropolitom Mihilom, ~ija je, u stvari, i bila ideja o wegovom osnivawu. 6 Mitropolit Mihailo je tu`io Stojana Novakovi}a Jovanu Risti}u da se ovaj previ{e me{a u poslove bogoslovije i da je uzurpirao kompetencije duhovnih vlasti. 7 Stojan Novakovi} nije popu{tao tvrde}i da se ne rdi ni o kakvom uticaju sa strane kada su u pitawu propisane du`nosti i wihovo izvr{avawe. To je zapravo bio i prvi sukob izme u ove dve li~nosti koje su, svaka za sebe, {titile kompetencije dr`ave odnosno crkve, a ~iji se pogledi, kada su u pitawu ciqevi nacionalne politike, nisu razlikovali. Ustanak Srba u Bosni i Hercegovini godine, iz koga }e izrasti krupna zbivawa na Balkanu ukqu~uju}i i ratni po`ar, bili su nova prilika za mitropolita Mihaila i Stojana Novakovi}a da iska`u svoja opredeqewa. Borbe prekodrinskih Srba, kao {to se moglo o~ekivati, nisu mogle ostaviti Srbiju bez reakcije. Premda su Austro-Ugarska i Rusija vr{ile pritisak na kneza Milana i vladu da se ne bi usudili da pokrenu vojsku prema Bosni i Hercegovini, ratni~ko raspolo- `ewe zahvatilo je tada sve slojeve u Srbiji. U Beogradu je obrazovan komitet za pomo} ustanicima na ~elu sa mitropolitom Mihailom. U Srbiji je odmah zapo~elo prikupqawe dobrovoqaca. Stojan Novakovi} je tada bio jedan od samo dvojice ministara u vladi Danila Stefanovi- }a koji su hrabro podr`ali slawe dobrovoqaca, dok su ostali smatrali da je to rizi~an korak. Po{to je ova vlada posle zamerki koje su stigle 6 Projekt ustrojstva tzv. Bogoslovije "za Sv. Srbiju" sastavila je u januaru godine jedna komisija pod neposrednim nadzorom Mitropolita Mihaila. AII SANU, Fond Jovana Risti}a, br, 26/889, Mitropolit Mihailo - J. Risti}u, Beograd 9. IV AS, Fond Stojana Novakovi}a, br. 321, mitropolit Mihailo - S. Novakovi}u, 17. IX AII SANU, Fond Jovana Risti}a, br. 26/923, Mitropolit Mihailo - J. Risti}u, Beograd 17. IX 1873; isto, br. 26/925, Mitropolit Mihailo J. Risti}u, Beograd 21. IX Mitropolit Mihailo je, {tavi{e, protestovao kod Risti}a i zbog postavqawa Novakovi}a za ministra prosvete i crkvenih dela, jer nije prethodno tra`io wegovo mi{qewe. Dnevnik Bewamina Kalaja , Beograd-Novi Sad 1976, 560.

157 Mitropolit Mihailo i Stojan Novakovi} 157 iz Be~a i Petrograda bila prinu ena da da ostavku, prestala je za izvesno vreme i Novakovi}eva aktivnost. Ali je zato mitropolit Mihailo nastavio da u vreme srpsko-turskih ratova godine agilno radi na prikupqawu i organizovawu dobrovoqaca, ali ovoga puta na ju`nom i jugoisto~nom frontu gde je Srbija ratovala. 8 U tim ratovima svojom hrabro{}u istakli su se i pitomci Drugog odeqewa bogoslovije, koji su u wemu skoro svi od reda u~estvovali, i to pre svega u ustani~kim odredima koje su predvodili Ni}ifor Du~i} i Milo{ Milojevi}. Odlukama Berlinskog kongresa godine, kojima je okon~ana Isto~na kriza izazvana ustankom Srba u Bosni i Hercegovini, srpskoturskim ratovima i rusko-turskim ratom; mnogi u Srbiji nisu bili zadovoqni. Priznawe suvereniteta Srbije kao i ograni~enog teritorijalnog pro{irewa bilo je daleko mawe od onoga {to se pri`eqkivalo. Rusija se na kongresu zalagala za stvarawe {to ve}e bugarske dr`ave, i to na ra~un srpskih teritorija, ~ime je nanela te`ak udarac srpskim oslobodila~kim planovima. Austro-Ugarska je od kongresa dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu i da time na~ini krupan korak u svojoj ekspanziji na Balkanu. Sve je to doprinelo da je Srbija morla napraviti bitnu izmenu u vo ewu svoje nacionalne politike. Do Berlinskog kongresa zvani~na Srbija je u svojoj spoqnoj politici bila u velikoj meri okrenuta Petrogrdu. Woj je, me utim, na kongeresu uspjelo da prvenstveno pomo}u Austro-Ugarske dobije pro{irewe na ~etiri okruga koje je ina~e sama oslobodila u prethodnom ratu, ali uz obavezu da se wih dve me usobno trgovinski pove`u i da se izgradi srpska `eleznica koja bi austrijskoj mre`i omogu}ila direktni spoj sa turskim linijama. Ugovori o ispuwavawu tih obaveza prema Austro-Ugarskoj, koji su odmah posle kongresa bili zakqu~eni, ali ne na ravnopravnoj osnovi, doveli su Srbiju u podre en ekonomski polo`aj. Knez Milan i vladaju- }i napredwaci prihvtili su godine inicijativu Austro-Ugarske da se sa~ini i jedan ~vrst politi~ki sporazum izme u dve zemqe. Re~ je o Tajnoj konvenciji zakqu~enoj u junu godine kojom se Srbija obavezala da, u svojoj spoqnoj politici, ne}e ni{ta raditi na {tetu Austro-Ugarske ukqu~uju}i i to da sa svoje teritorije ne}e dozvoliti vo ewe nikakve propagande prema Bosni i Hercegovini. Za uzvrat je vladar Srbije dobio saglsnost da se proglasi za kraqa i podr{ku u ostvarivawu nacionalnih zadataka zemqe, ali iskqu~ivo onih okrenutih ka jugu, tj. prema Staroj Srbiji i Makedoniji. Knez odnosno kraq Milan i vode}a napredwa~ka partija i vlada bili su odlu~ni da se ~vrsto pridr`avaju preuzetih obaveza, da sa tim usaglase celokupnu unutra{wu i spoqnu politiku i da onemogu}e svaku politi~ku aktivnost koja bi se tome suprotstavqala. U novim uslovima koji su posle Berlinskog kongresa nastali za 8 Mitropolit Mihailo je, me utim, bio izneveren u o~ekivawu da }e do}i mnogo dobrvoqaca iz srpskih krajeva pod Austro-Ugarskom i Turskom, a bio je veoma razo~aran i zbog toga {to je izostala pomo} iz ostalih balkanskih hri{}anskih zemaqa. AS, Fond Milisava Proti}a, br. 5, Mitropolit Mihailo - M. Proti}u, Beograd 19 X 1876; isto, Beograd 21. XI 1876.

158 158 I s t o r i j s k i z a p i s i Srbiju, bar kada su u pitawu nacionalni interesi zemqe, me u onima koji se nimalo nisu promenili bio je mitropolit Mihailo. Te{ko podnev{i odluke Berlinskog kongesa, a isto tako op{te neraspolo`ewe prema Rusiji koje je vladalo u svim srpskim krajevima, on je ostao ~vrsto vezan za oba svoja dugogodi{wa opredeqewa: da razvija veze sa srpskim narodom u Bosni i Heregovini i da se ne miri sa austrijskom okupacijom, kao i da, veruju}i u ideju panslavizma i podr{ku Rusije, ne prekida odnose sa zvani~nim i nezvani~nim krugovima u Petrogradu. Wegove re~i Jovanu Risti}u godine da se ne mo`e "biti ravnodu{an" prema opasnosti koja preti pravoslavnim u Bosni i Hercegovini bile su potvrda wegove odlu~nosti da ne}e samo na re~ina ostati. 9 Takvo wegovo pona{awe nije moglo ostati neprime}eno, kako u Srbiji gde se od strane vlasti nije ni htelo ni moglo tolerisati tako i od strane austrougarskih politi~ara kojima je Bosna i Hercegovina bila najosetqivije podru~je na Balkanu. Zebwa zbog mogu}eg panslavisti~kog delovawa na Balkanu i zbog aktivnosti mitropolita, koja se ose}ala kako u zvani~nim krugovima Srbije tako i u Austro-Ugarskoj, bila je podstaknuta i ~iwenicom da je ja~alo nezadovoqstvo srpskog naroda u Bosni i Hercegovini zbog nastojawa vlasti da u~vrste poredak, kao i progona pojedinih tamo{wih srpskih prosvetnih i crkvenih aktivista. Me utim, u toku godine u Hercegovini i delovima Bosne do{lo je do oru`anog sukoba Srba sa vlastima. Austro-Ugarska vlada je neprekidno dobijala vesti o tome da mitropolit uz pomo} nov~ane podr{ke od panslavisti~kih udru`ewa a preko svojih qudi vodi kampawu protiv austrougarskog prisustva u Bosni i Hercegovini. U Be~u su jo{ u leto godine skrenuli pa`wu knezu Milanu na propagandu koju mitropolit vr{i u Bosni i Hercegovini, pokazav{i da bi rado videli wegovu smenu sa mesta poglavara Srpske pravoslavne crkve. 10 Austrougarski dr`avnici su vr{ili i pritisak u tom smislu. 11 Kao odgovor na to napredwa~ka vlada Milana Piro}anca je u leto godine dala obe}awe austrougarskom poslaniku u Beogradu da }e tako biti i postupqeno. 12 Obra~un sa mitropolitom Mihailom je u ime srpske vlade izveo Stojan Novakovi}, stari mitropolitov poznanik i suparnik iz sedamdesetih godina. U ovo vreme razlike me u wima bile su znatno ve}e i u politi~koj orijentaciji. Stojan Novakovi} bio je tada ministar prosvete, i to u napredwa~koj (konzervativnoj) vladi Milana Piro}anca, dok je mitropolit ostao privr`en Jovanu Risti}u i wegovim liberalima. Zapravo, posle pada vlade Jovana Risti}a po~etkom novembra go- 9 AII SANU, br. 26/246, Mitropolit Mihailo - J. Risti}u, Beograd 25. VI AII SANU, br. 14/30, Knez Milan - J. Risti}u, Ems, 4/16. VII O nepovoqnoj atmosferi koja ge je okru`ivala pisao je mitropolit Mihailo u decembru godine: "... Na Ruse se digla hajka... meni se preti ~as Studenicom ~as Kijevskom Lavrom... To mi nije stra{no samo me boli srce za srpsku budu- }nost... Neka se osigura budu}nost Srbije i Srpstva pa neka me ovog ~asa oteraju...". AS, Front Milisava Proti}a, br. 5, Mitropolit Mihailo - M. Proti}u, Beograd 17. XII G. Jak{i} i V. Vu~kovi}, Poku{aj aneksije Bosne i Hercegovine ( ), Glas SANU, SS XIV, Beograd 1954, 60.

159 Mitropolit Mihailo i Stojan Novakovi} 159 dine Novakovi} se odvojio od Risti}a i wegovih liberala i pri{ao konzervativcima. Sa jo{ nekoliko mladih qudi u~estvovao je u dono{ewu programa Napredwa~ke stranke u decembru godine, da bi potom sudelovao i u formalnom organizacionom osnivawu stranke godine postav{i jedan od wenih ~elnika. Kao ministru prosvete u Piro}an- ~evoj vladi Novakovi}u je pao na teret jedan od najte`ih zadataka koje je vlada imala da re{i, a to je da crkvu predov enu mitropolitom stavi pod kontrolu i suzbije svaku wenu aktivnost koja bi se kosila sa dr`avnim interesima. Retko bi se, me utim, na{la u Srbiji takva li~nost koja bi sa toliko predantnosti, marqivosti i upornosti pri{la ispuwavawu tog zadtaka kao {to je to bio Stojan Novakovi}. To se videlo iz celog postupka koji je otpo~eo u aprilu godine objavqivawem u Srpskim Novinama Zakona o napla}ivawu visokih nov~anih taksa na sve{teni~ke ~inove kao i na arhijerejske blagoslove. 13 Neuobi~ajeno o{tar mitropolitov odgovor, u maju, na objavu ovog zakona, doveo je do me usobne razmene pisama o{tre sadr`ine sa ministrom prosvete Novakovi}em koja je izgledalo da predstavqa samo spoqnu manifestaciju dubokog sukoba izme u dr`avnih i crkvenih institucija. Tada{wi italijanski poslanik u Beogradu je to nazvao ~ak srpskim Kulturkampfom po ugledu na borbu koju je u prvoj polovini sedamdesetih godina vodio nema~ki kancelar Bizmark protiv katoli~ke crkve u Nema~koj. 14 Mitropolit Mihailo je ustao protiv me{awa dr`ave u unutra{we ure ewe crkve, protestuju}i protiv zakona koji se odnose bez znawa i saglasnosti crkvenih vlasti. 15 Novakovi}ev odgovor na mitropolitovo pismo, koji je usledio tek posle vi{e od dva meseca, bio je jo{ o{triji po tonu, premda je priznao da se radi o isuvi{e visokim taksama nametnutim crkvi. U wemu su bile sadr`ane i ocene o tome da je opao autoritet crkve i da je sve{teni~ki red u sukobu s "moralnim ose}ajima narodnim", {to je predstavqalo direktan napad na wenog poglavara mitropolita Mihaila. 16 Posledwu re~ u ime crkve izrekao je Arhijerejski sabor na svom zasedawu odr`anom od 3. do 5. oktobra, na kome je kona~no odbijen spomenuti zakon uz obrazlo`ewe da je protivan crkvenim kanonima i da je donesen bez prethodnog sporazuma sa crkvom. 17 Premda se u sprovodnom pismu zakqu~ka Sabora, upu}enom knezu Milanu od strane arhijereja, kao i u mitropolitovom obra}awu predsedniku vlade Mila- 13 Vid. Zakon o taksama, u: Srpske Novine, br. 91, 28. IV V. Popovi}, Sukobi izme u Mitropolita Mihaila i vlade, Letopis Matice Srpske, kw. 342, sv. 2, Zanimqivo je, me utim, mi{qewe koje je sam Bizmark izneo povodom tog sukoba u Srbiji. Prema izve{taju srpskog poslanika u Berlinu u martu 1883 godine Bizmark mu je rekao "... da su svi narodi morali kroz tu borbu da pro u pa je do{ao red i na nas i Bugare". AS, Ministarstvo inostranih dela (u daqem navo ewu: MID), Politi~ko odeqewe (u daqem navo ewu: PO), 1883, fas. V, dos. III Pov. br. 499, izvje{taj iz Berlina Piro}ancu 7. III AS, Ministarstvo prosvete (u daqem navo ewu: MP), S, 1881, fas. 5, red. 2/96, S. br. 716, Mitropolit Mihailo - S. Novakovi}u, Beograd AS, MP, S, 1881, fas. 5, red. 2/96, S. br. 1108, S. Novakovi} - Mitropolitu Mihailu, Beograd 21. VII Isto, C. Br. 1200, Izvod iz Protokola Zasedawa Sabornog.

160 160 I s t o r i j s k i z a p i s i nu Piro}ancu i ministru Stojanu Novakovi}u, ose}ala `eqa da se ceo spor re{i sporazumnim ispravkama u tekstu Zakona o taksama, pokazalo se da druga strana nije bila spremna na to. 18 Usledila su saslu{awa ~lanova Arhijerejskog sabora od strane Novakovi}a, a zatim je, na wegov predlog, izi{ao ukaz kneza Milana, 30. oktobra, o tome da se mitropolit "razre{i od Administracije Arhiepiskopije Beogradske i Mitropolije Srpske." 19 Novakovi}u je, me utim, bilo potrebno jo{ dosta vremena, pa da tek godine ustanovi novu nekanonsku crkvenu jerarhiju na ~elu sa Teodosijem Mraovi}em. 20 Smeweni mitropolit Mihailo nastojao je da `ivi povu~eno, skoro neprimetno, u svojoj ku}i u Beogradu i da ne daje povoda da ga vi- {e napadaju. Protiv wega su, me utim, i daqe stizale optu`be, i to iz austrougarskih izvora, da on nastavqa da se bavi propagandnim radom protiv Austro-Ugarske a u korist bosansko-hercegova~kih Srba. Ovo je dobilo posebnu te`inu s obzirom na to {to se u prvoj polovini godine razgoreo ustanak u Hercegovini. Prema saznawima austrougarskih poverenika u Srbiji, mitropolit Mihailo je jo{ bio na ~elu beogradskog komiteta za pomo} ustanicima i slao im je dobrovqce preko Vaqeva i U`ica i potom Javora i Golije. Austrougarski predstavnik u Beogradu uporno je vr{io pritisak na srpsku vladu da mitropolita Mihaila udaqi u neki manastir, veruju}i da }e tako prestati i rad wegovog komiteta. U leto godine mitropolit Mihailo se `alio Jovanu Risti}u da mu od Stojana Novakovi}a sti`u obave{tewa o tome da je vlada odlu~ila da ga "tera silom u manastir." 21 S obzirom na to da je Piro}an~eva vlada doista pripremila zakon kojim joj se davalo pravo da mo`e odre ivati prinudni boravak nepodobnim predstavnicima crkve, mitropolit Mihailo je, verovatno time podstaknut, godine napustio Srbiju. Krenuo je u Carigrad, video se sa Vaseqenskim patrijarhom, pa svratio u Jerusalim, posetio Svetu Goru, onda oti{ao u Bugarsku i tu se zadr`ao sve do leta godine, i najposle je stigao u Rusiju gde je i ostao. Napredwaci su pa`qivo pratili wegovo kretawe. 22 Naro~ito im je bio sumwiv wegov boravak u Bugarskoj. Javno su ga u Skup{tini kvalifikovali "beguncem i buntovnikom" a kod bugarske vlade protestovali su {to ga trpi na svojoj teritoriji. 23 O wemu su, me utim, u Srbiju stizale razli~ite vesti. Stojan Novakovi} je, na primjer, primio obave{tewe o tome da se mi- 18 Isto, Srpski Arhireji - knezu Milanu, 9. X 1881; isto, C. br. 1131, Mitropolit Mihailo - S. Novakovi}u, Beograd 10. X 1881; isto, Mitropolit Mihailo - M. Piro}ancu, Beograd 16. X Isto, C. br. 1173, Ukaz kneza Milana, Beograd 18. X AS, MID, PO, 1883, fas. V, dos. III,Pov. br. 460, cirkular Ministra inostranih poslova srpskim poslanicima, Beograd, 28. III AII SANU, br. 26/948, Mitropolit Mihailo - J. Risti}u, Beograd 4. VI AS MID, PO, 1883, fas. V, dos. III, Pov. br. 478, M. Piro}anac - srpskim poslanicima u Atini, bukure{tu i Carigradu, Beograd 31. III 1883; isto, Pov. br. 558 M. Piro}anac - srpskom poslaniku u Carigradu, Beograd 11. IV Stenografske bele{ke Narodne Skup{tine sazvane za godinu, Beograd 1884, 510, 513,

161 Mitropolit Mihailo i Stojan Novakovi} 161 tropolit Mihailo u Sofiji sastajao sa radikalskom emigracijom na ~elu sa Nikolom Pa{i}em i da su oni zajedno pravili plan dizawa ustanka u Srbiji. 24 Me utim, mitropolit Mihailo u emigraciji nije ispoqavao onu vrstu politi~ke aktivnosti koja bi pretila poretku u Srbiji, premda je izricao negativne ocene o napredwacima. Ovaj vatreni nacionalni radnik, sav u du{i pro`et idejom o potrebi nacionalnog oslobo- ewa, vi{e je voleo da prosu uje o sudbini Srbije i, pre svega, wenim nacionalnim zadacima, nego da se bavi prevratni~kim planovima. U pismima koja je upu}ivao svojim privr`enicima iz kanonske jerarhije `estoko je kritikovao napredwake zbog, kako je isticao, izdaje nacionalnih interesa. "[ta nam donose prijateqstvo koje je ravno vazalstvu", pitao se on, daju}i time ocenu naslona Srbije na Austro-Ugarsku. Kao {to je Bosna izgubqena za Srbiju, takva sudbina ne samo {to }e sna}i Makedoniju nego }e ~ak "ispred nosa oteti i Staru Srbiju", a sve to kao posledica politike vladaju}ih napredwaka, govorio je. 25 Povratak mitropolitov u Srbiju usledio je tek godine. To pitawe pokrenula je jo{ godine onda izabrana liberalna vlada Jovana Risti}a, ali se zbog pritiska kraqa Milana takvom zahtevu nije udovoqilo. Jedino je donesena odluka da se mitropolitu prizna penzija. 26 Posle abdikacije kraqa Milana godine, dono{ewem novog Ustava i dolaskom radikala na vlast stekli su se uslovi za mitropolitov povratak. Poziv u tom smislu uputila mu je vlada Save Gruji}a u aprilu godiene, i on je u prvoj polovini juna stigao u Srbiju. To je bilo u~iweno uprkos protivqewu austrougarskog poslanika u Beogradu i wegovih tvrdwi da }e tako ne{to biti kod wegove vlade r avo priqeno. Mitropolit Mihailo je, me utim, poslu{ao preporuke ruske vlade, kao i srpske, da se vrati tiho, bez pompe, kako bi se izbegle razli~ite {pekulacije koje su se u vezi sa tim mogle pojaviti u inostranstvu, kao i zbog podozrewa pre svega u susedstvu Srbije. Premda je odmah po povratku jedan od prvih mitropolitovih zadataka bio da ponovo uspostavi kanonsku jerarhiju i da se kod dr`avnih vlasti izbori da se kompromisnim re{ewima na e zamena za one zakone koji su doneli toliko sporova izme u crkve i dr`ave, 27 wegov glavni ciq bio je da se poja~a nacionalna politika na jugu, a pre svega da se izdejstvuje postavqawe Srba na episkopske stolice u Staroj Srbiji i Makedoniji. 28 Zapo- ~ev{i tu borbu on je znao da }e imati mo}ne protivnike u Grcima i Bugarima, koji su, u me uvremenu, na teritorijama za koje se u Srbiji smatralo da pripadaju Srbima stekle jake pozicije. 29 Za tako ne{to veliku 24 AS, Fond Stojana Novakovi}a, br. 104, Zabele{ka Stojana Novakovi}a. 25 AS, Fond Pokloni i otkupi, br. 34/6, Mitropolit Mihailo - episkupu Mojsiju, 29. XI AS, MP, C., 1887, fas. V, red 2/96, C. Br. 1306, Ukaz kraqa Milana od 1. XI AII SANU, br. 26/951, Mitropolit Mihailo - J. Risti}u, Beograd 12. VIII AS, Fond Vladana \or evi}a br. 350, Mitropolit Mihailo - T. K. Lisevi}u, Beograd 18. III 1890; isto, Mitropolit Mihailo - T. K. Lisevi}u, Beograd 2. VI 1890; isto, Mitropolit Mihailo - T. K. Lisevi}u, Beograd 15. V Isto, Mitropolit Mihailo - T. K. Lisevi}u, Beograd 8. II 1894; isto, Mitropolit

162 162 I s t o r i j s k i z a p i s i pomo} i podr{ku predstavqala mu je naro~ito ona koja }e mu do}i od strane Stojana Novakovi}a predsednika srpske vlade godine. Stojan Novakovi} je u me uvremenu promenio neka svoja opredeqewa, pre svega spoqnopoliti~ka. Kada se mitropolit Mihailo vratio u Srbiju Novakovi} se nije nalazio u Beogradu, nego je kao srpski poslanik slu`bovao u Carigradu. Tamo je otpo~ela wegova karijera utemeqiva~a narodnosne politike kao najva`nijeg pravca srpske spoqne politike. Oti{av{i u Carigrad sa ciqem da legalnim sredstvima organizuje akciju u Turskom carstvu za odbranu vitalnih srpskih interesa u Staroj Srbiji i Makedoniji, Novakovi} je u stvari zapo~eo borbu za postavqawe tamo srpskih konzula, otvarawe srpskih {kola, zadobijawe novih vladi~anskih mesta, osnivawe srpskih listova, a sve to kao najja~e oru`je za odr`awe tamo{we srpske narodnosti. Upoznav{i dobro prilike u Turskoj, on je shvatio da je srpskim zahtevima potrebna mo}na podr{ka. Uverio se da bi to mogla biti samo Rusija koja je u to vreme veoma dobro stajala u Carigradu. U wegovim spoqnopoliti~kim opredeqewima mesto Austro-Ugarske definitivno je zauzela Rusija. To }e se najboqe osetiti u politici koju }e on voditi kao predsednik vlade godine. Na tome }e se u stvari i uspostaviti wegova saradwa sa mitropolitom Mihailom. Jedno od najva`nijih pitawa kojima su se pozabavili mitropolit Mihailo i Stojan Novakovi} bilo je pitawe skopske crkve. U novembru godine umro je skopski mitropolit Metodije, koji je bio Grk. Vaseqenski patrijarh, jo{ pre nego je Metodije bio sahrawen, postavio je za skopskog mitropolita ohridskog mitropolita Ambrozija, tako e Grka. 30 To je izazvalo ogromno nezadovoqstvo srpskog `ivqa u Skopqu, ~iji se protesti protiv Grka nisu jo{ sti{ali od godine kada su mu ovi oteli tamo{wu crkvu Svetog Spasa. A Ambrozije, koji je bio godine poslat od strane patrijarha da izvidi stvar, navukao je gnev Srba, jer im je predlo`io da sebi sagrade drugu crkvu. Smrt Metodija zatekla je Ambrozija upravo u wegovoj misiji u Skopqu, pa ga je patrijarh postavio za Metodijevog naslednika. Na vest da je ponovo izabran za skopskog mitropolita ~ovek koji ne zna ni jezik pastve te mitropolije, prvi je u Srbiji reagovao mitropolit Mihailo. U veoma o{- trom pismu naslovqenom Vaseqenskom patrijarhu, u decembru godine, mitroppolit je zapretio: ako se Srbin ne izabere za mitropolita u gradu koji je zbog svoje pro{losti tesno vezan sa srpstvom, u kome `ivi narod srpskoga roda i jezika, srpski narod }e izgubiti strpqewe i po}i putem kojim su po{li Grci, Bugari i Rumuni, a to zna~i - osamostaliti svoju crkvu "Obratite pa`nju na ovo, jer je ozbiqno", zapretio je Mihailo. 31 Na svu ozbiqnost pitaqa u Skopqu upozorio je i Stojan Mihailo - T. K. Lisevi}u, Beograd 21. III 1894; isto, Mitropolit Mihailo - T. K. Lisevi}u, Beograd 21. III AS, MID, Prosvetno-politi~ko odeqewe (u dawem navo ewu: PPO), 1896, red 304, P.P. Br. 2467, S. Novakovi} - Srpskom poslaniku u Carigradu, Beograd 7. XI 1896; isto, P.P. Br. 2478, izve{taj iz Carigrada Novakovi}u 18. XI AS MID, PPO, 1896, red 304, PP Br. 2643, izve{taj iz Carigrada Novakovi}u

163 Mitropolit Mihailo i Stojan Novakovi} 163 Novakovi} u velikoj besedi koju je odr`ao 16. decembra u narodnoj skup- {tini. On je najprije skrenuo pa`wu na mitropolitovo pismo patrijarhu re~ima: "Mitropolit Mihailo se obratio jednim energi~nim i rodoqubivim pismom patrijarhu i Svetom Sinodu tra`e}i u ime Srpske crkve u Kraqevini, kao wena glava, zadovoqewe pravednih zahteva Srba preko granica Srbije..." 32 Zatim je, u sli~nom tonu, nastavio poslanicima da izla`e i svoje mi{qewe. Nagla{avaju}i da je Srbija za jedinstvo pravoslavqa, Novakovi} je, isto tako, upozorio da se to jedinstvo mo`e odr`ati samo ako se zadovoqe pravedni zahtevi narodnosti. Zahvaquju}i ovakvom ~vrstom dr`awu srpske crkve i dr`ave, odnosno upornosti mitropolita Mihaila i Stojana Novakovi}a, kandidat Srbije arhimandrit Firmilijan, ina~e Srbin, bi}e izabran u septembru godine na sednici Svetog Sinoda Vaseqenske patrijar{ije za administratora skopske eparhije. Polo`aj Srbije prema Turskoj u odnosu na wene gr~ke i bugarske suparnike pogor{ao se, me utim, krajem i u toku godine. Obrazovawe nove vlade u Srbiji u oktorbu godine na ~elu sa Vladanom \or evi}em, privr`enikom naslona na Austro-Ugarsku, i postavqewe eh kraqa Milana za komandanta srpske vojske u januaru godine, izazvali su veliko nepoverewe u Rusiji. Zahtevi Srbije u Carigradu izgubili su rusku podr{ku. I to za ra~un Bugara. Iako je Vladan \or evi} u novembru-decembru godine posetio Carigrad, u nadi da }e zadobiti naklonost Turaka za srpske interese u Staroj Srbiji i Makedoniji, Turci su upravo tada dali Bugarima tri nova vladi~anska mesta - u Strumici, Bitoqu i Debru - dakle, na onoj teritoriji koja se smatrla interesnom sferom Srbije. Pred novim srpskim poslanikom u Carigradu Stojanom Novakovi}em stajali su tada golemi problemi sa krajwe neizvesnim izgledima za uspe{no re{avawe. U januaru godine stiglo mu je pismo mitropolita Mihaila. U wemu su mirno, jednostavnim re~ima, skoro prijateqski, sa ose}awem poverewa, ali ne bez zabrinutosti, bili izl`eni glavni tada{wi zadaci Srbije u Turskoj, i to u vidu pitawa o tome da li se mogu re{iti: ho}e li se Hilandar spasti da ne pre e u bugarske ruke? da li }e se Firmilijan zavladi- ~iti? da li se ne{to mo`e preduzeti da se re{i te`ak polo`aj srpskog naroda u pe}koj nahiji koji trpi zulume od strane Arbanasa? XII 1896 (u prilogu izve{taj sekretara Srpskog poslanstva Apostolovi}a poslaniku Vladanu \or evi}u o predaji mitropolitovog pisma patrijarhu 13. decembra); AS, Fond Pokloni i otkupi,, br. 31/5, S. Novakovi} - Mitropolitu Mihailu, Beograd 10. XII 1896; Male Novine, br. 245, 13. XII 1896; Vidolo, br. 148, -U vezi sa ovim mitropolitovim pismom srpski poslanik u Carigradu je 21. decembra napisao Stojanu Novakovi}u slede}e: "Napoqu sam saznao da su se sinodali jako naqutili na mitropolita Mihaila zbog onog wegovog pisma i da su odredili efeskog, nikejskog i antiohijskog vladiku u komisiju da spreme vrlo o{tar odgovor na mitropolitovo pismo. AS, MID, PPO, 1896, red. 304, PP Br. 2737, izve{taj iz Carigrada Novakovi}u 9. XII Stenografske bile{ke o sednicama redovne Narodne Skup{tine za 1896, Beograd 1897, Arhiv SANU, br. 8751, Mitropolit Mihailo - S. Novakovi}u, Beograd

164 164 I s t o r i j s k i z a p i s i Iako je Stojan Novakovi} odgovorio mitropolitu Mihailu krajwe pesimisti~kim tonom, navode}i mu kao glavnu te{ko}u to {to Rusija ne poma`e Srbiju i zamoliv{i ga da i on li~no poradi preko svojih veza u Petrogradu da se otuda dobije podr{ka, 34 sam on }e puno raditi u narednim godinama da se neka od ovih pitawa re{e a neka ostanu u `i`i spoqnopoliti~kog anga`ovawa Srbije. Na `alost, mitropolit Mihailo tada nije bio `iv, jer je umro u februaru godine, dakle neposredno posle pisma koje je uputio Novakovi}u. Tako je saradwa ova dva velika nacionalna radnika na najva`nijim zadacima spoqne politike Srbije, iako iskazana u posledwim godinama mitropolitovog `ivota, donela srpskom narodu zna~ajne rezultate od kojih izvesni ne}e odmah biti vidqivi. Prof. Mihailo VOJVODI], Ph.D. METROPOLITAN MIHAILO AND STOJAN NOVAKOVI] The Summary Both Metropolitan Mihailo and Stojan Novakovi} appeared on Serbian political stage at the beginning of the 1860s, when both of them raised their voices in support of a national liberation movement among all elements of the Serbian people. Each showed his readiness to take on the burden of such a task. A conflict between them arose during the 1870s, when Novakovi}, then the Serbian Minister of Education and Church Affairs, was perceived the Mihailo to be interfering too much in the work of the Theological School (Bogoslovija) and usurping its authority. In 1881, Novakovi}, now Minister of Education in the government of Milan Piro- }anac, was given the task of transferring the Church to state control. Metropolitan Miahilo was dismissed and left the country for Russia, returning to Serbia in 1889, after King Milan s abdication. By then Mihailo and Novakovi} had begun to cooperate again. They dedicated themselves to the task of promoting the Serbian national program in European Turkey, a project which was to intensify when Novakovi} served as Prime Minister ( ) and later as Serbian minister in Constantinople 34 AS, Fond Pikloni i otkupi, br. 31/122, S. Novakovi} - Mitropolitu Mihailu, Carigrad ; dr \. Slijep~evi}, Mihailo, Arhiepiskop beogradski i Mitropolit Srbije, Minhen 1980, Prilkom jednog razgovora predstavnika Ruske ambasade u Carigradu i Stojana Novakovi}a, u januaru godine, spomiwalo se ime mitropolita Mihaila kao najpogodnije li~nosti koja bi mogla da u Petrogradu iznese srpske zahteve u vezi sa Makedonijom. AS, Fond vladana \or evi}a, br. 360, M. \or evi} - V. \or evi}u, Crarigrad

165 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN Dr Radmila RADI]* IZBOR PATRIJARHA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE GODINE ** Posledwih dana maja gotovo sve novine u zemqi su objavile informaciju o prijemu ~lanova Sabora SPC kod Predsednika Republike Josipa Broza Tita i obe}awu patrijarha Vikentija da }e SPC nastojati da se prilike u Makedoniji kona~no srede. 1 Prijem kod Predsednika Republike bio je zahtevan od strane Sabora SPC jo{ godine i patrijarh Vikentije je taj zahtev ponovio Miloju Dilpari}u 15. maja Patrijarh Vikentije je rekao da namerava u ime Sabora SPC da zahvali za sve {to je u~iweno za SPC i da istakne kako izme u dr`ave i SPC nema nekih problema izuzev Makedonske pravoslavne crkve, ali da je i to na dobrom putu da se re{i. Ali episkopi su ponovo na zasedawu Sabora SPC godine odbili da prihvate kandidate, Nestora Popovskog, Spiru Popovskog i Vladimira Zefirov-Popovskog, koji su svi bili o`eweni qudi. Problem je ponovo vra}en Sinodu. Nestor Popovski je ponudio da se razvede od `ene, ali je to odbijeno. To je bilo protivno crkvenim propisima i moglo je da izazove probleme sa drugim crkvama. Predsednik Republike je 28. maja primio 18 episkopa ~lanova Sabora na ~elu sa patrijarhom i u pratwi Dobrivoja Radosavqevi}a i Miloja Dilpari}a, predsednika i sekretara Savezne komisije za verske poslove. Patrijarh Vikentije je pozdravqaju}i Predsednika Republike izme u ostalog rekao i ovo: "...Dr`avni~kim uo~avawem i shvatawem crkvenih potreba u~inili ste mnogo i za sre ivawe crkvenih prilika u NR Makedoniji, a mi sa svoje strane nastojimo i nadamo se da }e se i * Autor je vi{i nau~ni saradnik u Institutu za noviju istoriju Srbije, Beograd. ** Prilog predstavqa deo obimnijeg teksta o problemu Makedonske pravoslavne crkve u razdobqu od do godine u okviru istra`ivawa o odnosima dr`ave i verskih zajednica u istom periodu. 1 Borba, Oslobo ewe, Slovenski poro~evalec, Nova Makedonija, Ve~er, Novi list, Slobodna Dalmacija, Dnevnik, 29. i Arhiv Jugoslavije, Savezna komisija za verske poslove,

166 166 I s t o r i j s k i z a p i s i te prilike srediti ne samo na korist pravoslavne crkve, nego i na korist cele na{e otaxbine..." 3 Tito je odgovorio da je potrebno re{iti pitawe crkve u Makedoniji. Odnosi sa Bugarskom su se pogor{avali i dr`avni organi su se pla{ili da bi Bugarska mogla da iskoristi crkveno pitawe da se ume{a. Otvorena kampawa Bugarske protiv Jugoslavije po~ela je neposredno posle objavqivawa jednog teksta u sovjetskom ~asopisu Komunist, 20. aprila Jugoslovensko-bugarske odnose i do tada je karakterisala hladno}a, ali Kongres BKP u junu iste godine tekao je u duhu o{tre kampawe protiv FNRJ. Kampawa iz Bugarske prete`no je bila orijentisana na makedonsko nacionalno pitawe. 4 Posle iznenadne smrti patrijarha Vikentija pojavile su se u Patrijar{iji pri~e o tome kako je on ubijen jer nije ispunio obe}awe dato pred Predsednikom Republike da }e SPC re{iti makedonsko pitawe, a kako je govor koji je odr`ao pred Predsednikom Republike bio u posledwem momentu zamewen i u patrijarhov xep uba~en drugi koncept. ^iwenica je me utim da je patrijarh Vikentije 22.maja poslao SKVP koncept govora, rukom pisan, koji je izuzev u rasporedu dve do tri re~i istovetan sa govorom koji je odr`ao u Belom dvoru 28.maja. 5 Ovo je bio posledwi Sabor kome je predsedavao patrijarh Vikentije. 6 On se iznenada razboleo 24. juna. Ina~e je bio bole{qiv ~ovek, patio je od dijabetisa i imao druge zdravstvene probleme. Naporna putovawa, psiholo{ki pritisak i lo{e zdravqe doprineli su wegovom brzom kraju. 7 Prema Ustavu SPC, u slu~aju smrti patrijarha uprava nad SPC prelazi u ruke Sinoda. U tom momentu najstariji ~lan Sinoda 3 AJ, SKVP, ; Glasnik SPC, juni 1958; \.Slijep~evi}, Pitawe makedonske pravoslavne crkve u Jugoslaviji, Minhen,1959, str. 53 i Istorija SPC, I - III, Minhen, 1966, Keln, 1986, kw. 3, str. 208 i 212/3. U Patrijar{iji se pri~alo da je Sabor i{ao kod Tita da mole osloba awe mitropolita Arsenija ali da je govor koji je patrijarh ~itao bio zamewen. Razgovor sa episkopom Savom (Vukovi}em), u Kragujevcu. 4 Arhiv Srbije, Komisija za nacionalne mawine, Zapisnici sa sastanaka Komisije, , k AJ, SKVP, Patrijarh Vikentije je ro en u Ba~kom Petrovom Selu. Sredwu {kolu je zavr{io u Novom Sadu, apsolvirao je Pravoslavnu bogosloviju u Sremskim Karlovcima 1913, a za vreme Prvog svetskog rata bio je, kao svr{eni bogoslov, u~iteq u svom rodnom mestu. Zamona{io se i dobio ~in jero akona u temi{varskoj eparhiji. Godine diplomirao je na istorijskoj grupi Filozofskog fakulteta u Beogradu. Iste godine postao je arhimandrit, a glavni sekretar Sabora i Sinoda SPC. Za episkopa je izabran 1936, a istovremeno je postavqen i za vikara patrijarha Varnave. Aktivno je u~estvovao u reorganizaciji crkve na temequ crkvenog zakonodavstva od Od do bio je episkop zletovsko-strumi~ki i administrator ohridsko-bitoqske eparhije. Tokom Drugog svetskog rata administrirao je `i~kom eparhijom sve do kada je preuzeo upravu sremske eparhije. Na zasedawu izabran je za redovnog ~lana Sinoda SPC. Bio je nosilac Ordena jugoslovenske zastave I reda koji mu je dodelio Predsednik Republike. 7 U Patrijar{iji se tih dana pri~alo da je patrijarha u vili na Dediwu posetila neka osoba i posle te posete wemu je pozlilo. Nije se znalo ko ga je odveo u bolnicu. Iza wih su ostale dve {oqice kafe. Verovalo se da je patrijarh otrovan.

167 Izbor patrijarha Srpske pravoslavne crkve godine 167 SPC bio je brani~evski episkop Hrizostom, koji je vr{io du`nost predsednika. U {tampi je bilo objavqeno da je stawe zdravqa patrijarha Vikentija pogor{ano i da su se pojavili simptomi arterioskleroze centralnog nervnog sistema, prema saop{tewu bolnice "Dr Dragi{a Mi- {ovi}". U bolnici su ga posetili episkopi Hrizostom i Vladislav i vikarni episkop Dositej. Posle lak{eg nazeba do{lo je do pogor{awa dijabetisa. Stawe zdravqa se potom popravilo, da bi se opet pogor{alo posle nekog vremena. Patrijarh je preminuo 5. jula. 8 O wegovoj smrti odmah je izvestio radio, a na stranicama novina to je bila udarna vest. Ostale su ipak sumwe u wegovu prirodnu smrt. Sahrawen je 8.jula u Sabornoj crkvi, a liturgiju je slu`io mitropolit Damaskin sa 12 sve{tenika i 4 akona. Sau~e{}a su pristizala sa svih strana, od dr`avnih do dru{tvenih tela, ambasadora i drugih crkava. Predsednik Tito je poslao venac na sahranu, a poruka nadbiskupa Uj~i}a, predsednika Biskupske konferencije, bila je vi{e od formalne. 9 Episkop Hrizostom, vr{ilac du`nosti patrijarha, posetio je Saveznu komisiju za verske poslove i predao dva zatvorena pisma-zahvalnice za Predsednika Republike i predsednika SKVP Radosavqevi}a, zbog anga`ovawa oko sahrane i sau~e{}a izjavqenog povodom smrti patrijarha SPC. U vezi s izborom slede}eg patrijarha episkop Hrizostom je tra`io da dr`avni organi predlo`e pet imena, a da Sabor od te petorice izabere trojicu. Radosavqevi} je odgovorio da Sabor predlo`i kandidate, pa ako Vlada ne bude imala primedbe bi}e sve u redu. Predsednik komisije je rekao da ne treba iskqu~iti ni starije episkope, ali da bi bilo nezgodno da se Vlada izja{wava za odre ene li~nosti. Episkop Emilijan, koji je prisustvovao razgovoru, rekao je da su sva pitawa re{ena izuzev makedonskog, a to treba da primi novi patrijarh i da ga re{ava. Na to je Radosavqevi} odgovorio: "Makedonsko pitawe da primi i re{i? Jadna mu majka! To pitawe ste doveli dotle, da ga je te- {ko re{iti na stari na~in. Vide}emo kako }e reagirati makedonsko sve{tenstvo i verni, ali ste sami krivi." Episkop Hrizostom ga je potom pozvao da do e u Sabor, najboqe 8. septembra, i razgovara sa episkopima. 10 Inicijativni odbor je na pro{irenom plenumu 23. jula u Skopqu, odlu~io da se sazove crkveno-narodni sabor u Makedoniji oktobra godine, na kome }e se predlo`iti obnavqawe Ohridske ar- 8 Pri pregledu 5.7. konzilijum je na{ao da se zbog plu}ne infekcije i vrlo ote- `ane ishrane, koja je nastala kao posledica poreme}aja gutawa, op{te stawe bolesnika pogor{ava. Konzilijum su ~inili profesori dr Berovi}, dr J. Risti}, dr F. Buli}, dr V. Klajn i dr B. Ple}a{. AJ, SKVP, ; Politika, Borba, Nova Makedonija, Vjesnik, Oslobo ewe, ; Borba, Politika, Na sahrani su bili Dobrivoje Radosavqevi}, Veqko Zekovi}, Milivoje Uro{evi}, Miloje Dilpari}, Iso Jovanovi}, Radovan Grkovi}, Mateja Mateji} i Vladan Bojani}. Sahrana je obavqena o tro{ku Patrijar{ije i patrijarhove zaostav{tine. AJ, SKVP, i ; Glasnik, juli AJ, SKVP,

168 168 I s t o r i j s k i z a p i s i hiepiskopije, koja bi bila u kanonskom jedinstvu sa SPC, preko wenog poglavara Wegove Svetosti Patrijarha i da se predlo`i kandidatska lista od koje }e Sabor izabrati trojicu episkopa za eparhije u NR Makedoniji. 11 Izbor delegata izvr{en je na konferencijama u sedi{tima arhijerejskih namesni{tava. Odmah se pristupilo izradi Ustava, odluka i propisa. Miloje Dilpari}, sekretar SKVP, tokom avgusta redigovao je predlog Ustava MPC. 12 Rezolucija je dostavqena Sinodu SPC, a on je doneo odluku da se umno`i i po{aqe svim eparhijskim arhijerejima. Pripreme za izbor novog patrijarha po~ele su odmah posle smrti patrijarha Vikentija, ali su svoje ubrzawe dobile sredinom avgusta Patrijarh Vikentije je ostavio svom nasledniku nezavidan zadatak. Pitawe Makedonske crkve nije vi{e moglo da se odla`e i pribli`avala se prva od dve prelomne ta~ke. Predstavnici SKVP su intenzivirali svoje kontakte sa episkopatom i kqu~nu ulogu odigrali su Dobrivoje Radosavqevi} i Miloje Dilpari}. Dilpari} je vodio razgovor sa \or em Smiqani}em, potpredsednikom Eparhijskog saveta beogradsko-karlova~ke arhiepiskopije u hotelu "Balkan". Smiqani} je tokom razgovora izjavio da je on za Srbijanca, da je dobio poziv za Izborni sabor i da u wemu ima dosta U`i~ana. 13 Episkop Longin je posetio SKVP i rekao kako se uvek pred po~etak saborskog zasedawa o svemu sporazumevao, pa }e to u~initi i sada. Spreman je bio da se zalo`i za onog kandidata za koga mu se ka`e. Napomenuo je da bi mogao da se sastane sa M. Dilpari}em negde van kancelarije da to ne bi palo u o~i. Rekao je da je ube en da }e se i}i na izbor episkopa Hrizostoma, koji je bio ak Justina Popovi}a. Justin Popovi} je boravio u Beogradu i sastao se sa vladikama Vasilijem i Hrizostomom. Episkop Longin je predlagao episkopa Visariona, ali nije iz wegovih re~i bilo sasvim jasno da li hvali episkopa Visariona ili sebe. Istog dana Dilpari} je vodio episkopa Dositeja na ve~eru u Ko- {utwak. Tokom razgovora Dositej nije imao lepe re~i ni za jednog vladiku, a mnogo "prqavog ve{a" izneo je o patrijarhu Vikentiju i episkopu Germanu. Za episkopa Germana je ipak rekao da bi on mo`da bio najboqi izbor, jer je i pored mnogih lo{ih osobina bio o{trouman, agilan, re~it, upu}en u crkvene stvari i zna {ta ho}e. Na kraju je dodao da dr`ava treba dobro da se osigura i da uzme garancije od kandidata, a da }e on glasati za dr`avnog kandidata bez obzira ko to bio. 14 Sa episkopom Nektarijem razgovarao je u Sarajevu 28. avgusta sekretar Komisije za vjerska pitawa BiH. Episkop je otvoreno pitao ko su kandidati Partije-dr`ave, jer je to za wega isto. Izjavio je da ne- }e glasati za episkopa Longina ili Germana, a smatrao je da su najpogod- 11 AJ SKVP, i ; Puzovi} dr Predrag, Raskol u Srpskoj pravoslavnoj crkvi-makedonsko crkveno pitawe- Beograd, 1997, str AJ, SKVP, AJ, SKVP, AJ, SKVP,

169 Izbor patrijarha Srpske pravoslavne crkve godine 169 niji episkop Hrizostom ili Visarion. Predstavnik dr`avnih organa odgovorio je da razgovor mora ostati u tajnosti, da ih je episkop Nektarije izneverio u pogledu MPC, ali ako ih izneveri i u pogledu izbora patrijarha, da }e u tom slu~aju do}i do rata. Sli~ni razgovori obavqeni su i sa ve}inom drugih vladika. Konsultacije su obavqene i sa drugim li~nostima koje su bile u nekoj vrsti veze (prijateqske, porodi~ne) sa kandidatima koje je dr`ava preferirala. Jednu od takvih konsultacija obavio je Slobodan Penezi} sa Dobricom ]osi}em koji je poticao iz istog sela iz koga i episkop German i ~ak bio u daqim rodbinskim vezama sa budu}im patrijarhom. 15 Dobrivoje Radosavqevi} je prema ranijem dogovoru sa Sinodom SPC do{ao 8. septembra u Patrijar{iju na razgovore oko izbora patrijarha. On je predlo`io da Sabor na konferenciji u toku dana neobavezno nazna~i episkope koji bi bili kandidati za patrijarha, a da }e dr`ava potom dati svoju ocenu. Episkop Hrizostom je napomenuo da u Patrijar{iji kru`i {ala da ukoliko episkop Visarion ne bude izabran `ive}e godinu dana, a ukoliko se izabere episkop German `ive}e pet se da se protiv wega proturaju pri~e kako je dr`avni neprijateq i pitao Radosavqevi}a ko to radi. On mu je odgovorio da su u SKVP uo~ili kako Hrizostom odobrava sve ali nikad ni{ta ne izvr- {i, posle ~ega je episkop rekao da se vi{e pla{i saborske ve}ine nego nekoliko dr`ava. Dogovoreno je da se u toku dana odr`i konferencija i da potom Sinod do e u SKVP i saop{ti imena episkopa koji dolaze u obzir za izbor. Istog dana oko 19 ~asova, ~lanovi Sinoda su do{li u Komisiju. Episkop Hrizostom je saop{tio odluku po kojoj su voqni da se patrijarh izabere sporazumno sa dr`avom, ali da Episkopat ne mo`e dati imena kandidata po{to po Ustavu SPC na izbor ima pravo vi{e od 15 episkopa. Episkopat je stoga molio dr`avne organe da sa spiska li~nosti iznese {ta ima protiv kog kandidata. Posle ove izjave D. Radosavqevi} je odgovorio: "Dr`ava zahteva da jedan od trojice kandidata bude episkop `i~ki German, a druga dvojica koga god ho}e Episkopat." Poseta je trajala petnaestak minuta. 16 Sutradan, , odr`ana je konferencija episkopa SPC sa predstavnicima SKVP u "crvenoj sali" Patrijar{ije. Atmosfera je bila hladna i mu~na. Radosavqevi} im je izme u ostalog rekao da wihova odluka od istog dana da odlo`e izbor kandidata za patrijarha pokazuje da jedna grupa episkopa radi protiv interesa zemqe. "Vi ste hteli konflikt, evo vam ga. Prihvatamo pa }emo videti ko }e se pokajati." Predsednik SKVP potom je govorio o izjavi koju je \or e Kosti} iz Zvornika dao u istrazi, a po kojoj je episkop Vasilije Kosti} primio pismo iz inostranstva u kome je dobio instrukcije oko izbora. Vladika 15 Dobrica ]osi} je u razgovoru s autorom, u Beogradu rekao da je Slobodanu Penezi}u preporu~io episkopa Germana jer je smatrao da je on dr`avotvoran, iako je li~no bio u sukobu sa wim zbog pogibije wegovog sina i nije ga vi ao godinama. 16 AJ, SKVP,

170 170 I s t o r i j s k i z a p i s i nije nikome pokazao to pismo, a instrukcije je sprovodio. "Vasilije Kosti} je, posmatraju}i plod saradwe za zadwih pet godina, do{ao do nekakvog zakqu~ka da dr`ava ne mo`e i ne sme, pa da zato mora da popu- {ta i da sara uje sa crkvom. Dana{wa odluka to najboqe pokazuje - e ne- }e{ ga maj~in sine kako misli{, danas ti se to saop{tava. Ne radi se tu samo da li }e German biti Patrijarh ili ne, nego ne{to drugo je po sredi. Treba dr`avi na{koditi, treba potrese stvoriti, treba konflikte napraviti, treba crkvu u ne~ije politi~ke ciqeve uvu}i i koristiti... Zahtev vlade je da se Arh. Sabor ponovo danas sastane i da u svetlu ovih ~iwenica razmotri svoju dana{wu odluku, da sprovede izbor kandidata, kako je to objavqeno ve} i kako je trebalo uraditi, pa da se ide daqe. Naterali ste nas da iza emo sa ovim, jer zbog saradwe zadwih godina nismo mislili ovo da koristimo. Molim, gospodo episkopi, ukoliko shvatate da je na{ stav pravilan, izvolite u toku dana{weg dana postupiti po predwem i obavestiti nas. ^eka}u Sv.Sinod u Saveznoj komisiji za verska pitawa danas u 19 ~asova." 17 Svi ~lanovi Sinoda pojavili su se u nazna~eno vreme i saop- {tili da je Sabor izvr{io kandidaturu episkopa Hrizostoma (13 gla- 17 U bro{uri koja je objavqena u ^ikagu pod naslovom Crveni patrijarh German po milosti Titovoj i voqi Udbinoj, a pod imenom Jablan Jeli}, razgovor D. Radosavqevi}a sa Episkopatom tekao je na slede}i na~in: "Na nekoliko dana pre izbora, koji je trebalo obaviti po kanonima Pravoslavne crkve, kada su bile skoro sve vladike na okupu, osmog septembra 1958 godine, u deset ~asova pre podne, neo~ekivano je banuo u Patrijar{iju Dobrivoje Radosavqevi}, predsednik Verske komisije-savezni ministar, u pratwi agenata Udbe. Sazvao je sve prisutne episkope i otpo~eo sa wima prividno prijateqski razgovor o izboru patrijarha, rekav{i im odmah u po~etku, bez ikakvog okoli{avawa, da bi Vlada `elela vladiku Germana i da ne bi trebalo oko toga da se sva aju zavr{avaju}i svoj govor re~ima: "Do{ao sam da to pitawe re{imo kao prijateqi". U dvorani, u kojoj se zasedalo, nastao je tajac i kada je tu neprijatnu ti{inu prekinuo episkop Vasilije, napomenuv{i smerno, da je pravo crkvenih predstavnika da izaberu kandidate, a izborno telo da od wih izabere jednoga, onda je nastala prava eksplozija, koja je potresla celu Patrijar{iju. Potres je bio te`i i stra{niji, nego da je udarila avionska bomba od hiqadu kilograma. Odjednom "qubazno i prijateqsko lice" predsednika Verske komisije, izobli~ilo se i dobilo svoj pravi lik. Mesto izve{ta~ene qubaznosti, kojom komunisti vrlo ~esto operi{u, naro~ito sada kako su postali "mirotvorci", pojavila se divqa zver, koja u sebi nije vi{e imala ni~eg, {to podse}a na ~oveka. Zaboravqaju}i da se nalazi u patrijar{iji Srpske pravoslavne crkve i pred wenim velikodostojnicima, po~eo je da praska, da vi~e i da najru`nije grdi crkvu, veru i sve episkope, nazivaju}i ih najpogrdnijim imenima. Psovao ih je uli~nim psovkama, kojih se svaki korektan ~ovek stidi, pretio im je otvoreno da }e ih sve razjuriti i pohapsiti, a crkve zatvoriti. Nije vi{e govorio, nego je urlao koliko ga je grlo donosilo, dobacuju}i im u lice, da dobro paze {ta rade, da oni ne predstavqaju nikoga i da se vlada wih ne pla{i: "[ta ste se tu prepodobili, la`ete i Boga i Qude? Mislite da se ne poznajemo? Poskida}emo vam mantije i kamilavke, obrija}emo vam ne samo brade nego i glave, pa }emo vas poslati u Sremsku Mitrovicu, da vadite pesak iz Save. Dobro ste se u`irili! " Posebno se ustremio na vladiku Vasilija, nazivaju}i ga glavnim podstreka~em, starim i nepomirqivim neprijateqem komunisti~kog poretka." U bro{uri se daqe tvrdi da je Radosavqevi} tra`io da se izabere German za patrijarha a da je za vreme dok je on sa episkopima bio u sali, UDB-a vr{ila pretres u Patrijar{iji.

171 Izbor patrijarha Srpske pravoslavne crkve godine 171 sova), episkopa Germana (8 glasova) i episkopa Visariona (5 glasova). 18 Mitropolit Damaskin koji je u prvom glasawu dobio 6 glasova odrekao se kandidature, kao i episkop Valerijan. Vi{e episkopa je imalo po jedan ili dva glasa, pa je ~ak u jednom glasawu i episkop ameri~ko-kanadski Dionisije dobio jedan glas. Izbori je trebalo da se obave u subotu 13. septembra u Sabornoj crkvi. Bilo je predvi eno da prisustvuju samo ~lanovi Izbornog sabora, wih 57, a instalacija je trebalo da se obavi Episkopi Visarion i Hrizostom su poku{ali da izglade stvar sa D. Radosavqevi}em, ali je ovaj ostao zvani~an. U toku slede}e no}i Udba je ponovo do{la u Patrijar{iju, izvr{ila pretres prostorije u kojoj je bio episkop Vasilije i naredila mu da prvim vozom ode u Bawa Luku i da se javi sudu. Episkopi su zapretili da }e prekinuti zasedawe ako se on ne oslobodi, a patrijarh German je rekao D. Radosavqevi}u da se ne}e kandidovati ukoliko se ne vrati episkop Vasilije i tri dana kasnije, episkop Vasilije je vra}en u Patrijar{iju i uzeo u~e{}a u izboru i posve}ewu novog patrijarha. Ubrzo posle toga on je ponovo uhap{en i ispitivan. 19 Za novog patrijarha izabran je episkop `i~ki German, u zakqu~anoj crkvi na dvo~asovnom zasedawu, tajnim glasawem. Od 56 prisutnih ~lanova Izbornog sabora za episkopa Germana je glasalo 37, za episkopa Hrizostoma 17, a episkop Visarion nije dobio nijedan glas. Prema informacijama SKVP ve}ina ~lanova izbornog tela sa teritorije Srbije glasala je protiv episkopa Germana (od 37 ~lanova wih 24). 20 Bila su predata i dva prazna listi}a. Episkop German je slede}eg dana ustoli~en, kao 43. patrijarh u istoriji Pravoslavne crkve kod Srba i Vesnik, Prema Ustavu SPC patrijarha je birao Izborni sabor sastavqen od svih episkopa, predstavnika sve{tenstva i mona{tva, kao i vernika, tajnim glasawem u Sabornoj crkvi u Beogradu. Patrijarh se birao izme u tri kandidata koje je predlagao Sabor SPC na sednici na kojoj je bilo prisutno najmawe dve tre}ine eparhijskih arhijereja. Izborni sabor sa~iwavali su svi aktivni episkopi i vikarni arhijereji, dekan PBF-a, rektori bogoslovija, arhijerejski namesnici Beograda, Skopqa, Cetiwa, Zagreba, Sarajeva, Pe}i i Sremskih Karlovaca, nastojateqi De~ana, Pe}ke patrijar{ije, Ostroga, Sv. Nauma, Mile{eve, Kru{edola i Krke, upravnik mona{ke {kole, predstavnik Udru`ewa sve{tenika, svi ~lanovi Patrijar{ijskog upravnog odbora i svi potpredsednici eparhijskih saveta ukoliko ve} nisu ~lanovi Patrijar{ijskog upravnog odbora. Izborni sabor za izbor patrijarha sazivao je Sinod SPC najdaqe tri meseca od dana upra`wewa patrijar{ijskog prestola. Saboru je predsedavao najstariji ~lan Sabora, mitropolit. Glasalo se tajno, a biran je onaj kandidat koji dobije apsolutnu ve}inu glasova. 19 Episkop Vasilije Kosti} je u Saboru izneo prigovor da episkop German nema kanonskog, ni ustavnog prava da bude kandidat za patrijarha, jer nije imao pet godina efektivne slu`be eparhijskog arhijereja kako je to propisivao ~l.42 Ustava SPC. AJ, SKVP, ; D. G. Vurdeqa, Obezglavqena Srpska crkva, Trst, 1964, str. 128/9; Episkop Hrizostom, `ivot i rad, Beograd 1990, str AJ, SKVP, i D. Vurdeqa navodi da je German dobio 35 glasova, episkop Hrizostom 23, a episkop Visarion nijedan glas. Za episkopa Germana su glasali episkopi Longin i Visarion. Dragoqub G. Vurdeqa, Obezglavqena Srpska crkva, Trst, 1964, str. 129.

172 172 I s t o r i j s k i z a p i s i od kada je obnovqena SPC. 21 Novi patrijarh posedovao je potrebno iskustvo za zadatke koji su bili pred wim. German \ori} je mnogo godina proveo kao parohijski sve{tenik i kao administrativac. On je ro en u Jo{ani~koj Bawi i {kolovao se na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Posle toga je studirao pravo na Sorboni. Proveo je jedanaest godina kao parohijski sve{tenik i u isto vreme je ure ivao eparhijski glasnik `i~ke episkopije. Preme{ten je u kancelariju Sinoda, a je postao glavni sekretar Sinoda i Sabora i urednik Glasnika, slu`benog organa Patrijar{ije. Kada je ostao udovac, zamona{io se i bio izabran za pomo}nog episkopa. Jedno vreme je bio episkop budimski i administrator `i~ke eparhije. Kada je episkop Nikolaj Velimirovi} umro u SAD 1956, German je bio izabran da ga nasledi na `i~koj eparhiji. German \ori} je mnogo putovao i pre nego {to je postao patrijarh. Bio je u delegaciji koja je putovala u SAD i Zapadnu Evropu, 22 pratio je patrijarha Vikentija u Gr~ku i SSSR. Radio je dugo sa patrijarhom Vikentijem, razumeo je potrebu saradwe sa dr`avnim organima i od patrijarha Vikentija je mnogo nau~io o zna~aju takvog rada. Dr`avni organi su wega smatrali najpodesnijim kandidatom, dok je episkop Hrizostom bio mawe po wihovoj voqi jer su smatrali da je bio pod uticajem Nikolaja Velimirovi}a i Justina Popovi}a. Na dan ustoli- ~ewa novi patrijarh izjavio je u besedi da }e: "Svetoj crkvi srpskoj, svetosavskoj, slu`iti predano i odano, verno i pokorno s apostolskom revno{}u i svetoota~kom mudro{}u, ~uvaju}i weno jedinstvo kao nerazdeqivu rizu Hristovu." 23 Rekao je me utim i da je program wegovog budu}eg rada pored {irewa i ja~awa hri{}anske vere i "daqe produbqivawe dobrih odnosa i saradwe izme u SPC i dr`ave". 24 Posle izbora usledili su prijemi kod predstavnika dr`avnih organa i ~estitawa. Od izbora pa do po~etka novembra patrijarh German je bio primqen kod Dobrivoja Radosavqevi}a, predsednika SKVP, Petra Stamboli}a, predsednika Savezne narodne skup{tine, Jovana Veselinova, predsednika Narodne skup{tine Srbije, Milo{a Mini}a, predsednika Izvr{nog ve}a Srbije, Aleksandra Rankovi}a i Josipa Broza Tita. 25 Imao je ozbiqnu primedbu pred SKVP {to mu Josip Broz nije uzvratio posetu u Patrijar{iji, kao {to je to u~inio godine kada je bio izabran patrijarh Vikentije. Bilo mu je odgo- 21 Glasnik, septembar Novi patrijarh se nije u septembru uselio u vilu u U`i- ~koj br. 46 koja je slu`ila za stanovawe patrijarsima kao poglavarima SPC. Vila je za tu svrhu bila kupqena godine i u woj je stanovao patrijarh Gavrilo Do`i}, a potom i patrijarh Vikentije. Patrijarh German je ostao da stanuje u Patrijar{iji, a objasnio je svoj postupak navikom da bude pored kapele i sa episkopima u stalnom kontaktu. Ne{to kasnije u vilu se uselila }erka patrijarha Germana koja se upravo bila udala. AJ,SKVP, R. Radi}, Verom protiv vere, dr`ava i verske zajednice u Srbiji, Beograd 1995, str. 303/4. 23 Glasnik SPC, br. 9, 1958; \. Slijep~evi}, Makedonsko crkveno pitawe, str. 60 i Istorija SPC, kw. 3, str. 215; P.Puzovi}, n.d., str Politika, Borba, Oslobo ewe, Dnevnik, Borba, 16. 9, 20. 9, , , , ; Politika, , 29.10,

173 Izbor patrijarha Srpske pravoslavne crkve godine 173 voreno da je Josip Broz to u~inio kao Predsednik Vlade, a da je ovoga puta tu obavezu ispunio Aleksandar Rankovi}. Nekoliko dana posle izbora Miloje Dilpari} je razgovarao sa episkopom bawalu~kim Vasilijem i rekao mu kako se wegova krivica isle uje jer pismo koje je dobio nije predao. Episkop se branio da pismo nije ozbiqno shvatio i da je mislio da se radi o provokaciji. Izviwavao se i tvrdio da nije imao nikakve lo{e namere a da su zakqu~ci o wemu doneti zbog gradwe crkve u Bawa Luci i prikupqawa priloga u inostranstvu. Povodom MPC, vladika Vasilije je izjavio da on ne mo`e da pre e preko ~iwenice da su kandidati o`eweni sve{tenici. 26 Patrijarh je vrlo brzo po~eo da se pojavquje u slu`benim prilikama. Prisustvovao je prijemu povodom ro endana Predsednika Republike, ali i u drugim prilikama povodom dr`avnih praznika ili diplomatskih prijema. Od dolaska patrijarha Germana u Patrijar{iji po- ~iwe i praksa redovnog predavawa izve{taja o kontaktima sa strancima, ambasadorima, predstavnicima crkava, nau~nih, kulturnih i drugih institucija. 27 Patrijarha pose}uju ambasadori SAD, Velike Britanije, Kraqevine Gr~ke, Argentine i dr. Me u prvim koracima koje je novi patrijarh preduzeo bilo je u~vr{}ivawe odnosa SPC sa drugim crkvama. Aprila patrijarh German je u pratwi episkopa Nikanora ba~kog, Hrizostoma brani~evskog i Emilijana pakra~kog, nekoliko sve{tenika, predstavnika Bogoslovskog fakulteta i neizbe`nog Milana Smiqani}a, oti{ao na Svetu Goru. U govoru na aerodrumu, German je podvukao tradciciju obilazaka svetih mesta, {to su ~inili svi srpski patrijarsi do Arsenija III ^arnojevi}a. Istorijske okolnosti prekinule su ovu tradiciju koja se sada ponovo uspostavqa. 28 Kao doprinos dobrim odnosima koji su postojali izme u Jugoslavije i zemaqa Bliskog Istoka bilo je po`eqno razvijati i ja~ati veze SPC sa pravoslavnim crkvama ovih zemaqa, {to je sa svoje strane moglo doprineti dobrim me unarodnim vezama. Delegacija se vratila 18. maja, po{to je posetila patrijar{ije u Carigradu, Aleksandriji, Antiohiji i Jerusalimu, mitropolita u Atini i mitropolite u Bejrutu i Solunu. Delegacija je imala susrete i sa dr`avnim predstavnicima u raznim zemqama, sa kojima je razmewivala iskustva o polo`aju crkava i ja~awu prijateqskih odnosa da bi se sa~uvao svetski mir. Patrijarh German je sa delegacijom SPC krajem oktobra boravio u poseti Rumunskoj pravoslavnoj crkvi, boravio je u poseti Ruskoj pravoslavnoj crkvi itd. Rezolucija o makedonskom pitawu iz imala je povoqan efekat na odnose dr`ave i SPC. U{lo se u razdobqe relativno povoqnih odnosa, mada ne odmah. Po~etkom godine konfiskovano je jedno izdawe Glasnika SPC zbog objavqivawa propovedi dr Lazara Mi- 26 AJ, SKVP, AJ, SKVP, Bele{ka o razgovorima Dobrivoja Radosavqevi}a i patrijarha Germana, , Glasnik, juni 1959.

174 174 I s t o r i j s k i z a p i s i lina, profesora sa Teolo{kog fakulteta koji je pozivao na srpsko jedinstvo i hvalio SPC. Vlasti su ovo interpretirale kao {ovinisti~ki ispad i optu`ile dr Lazara Milina za {irewe nacionalne mr`we. Ipak ovaj incident nije ozbiqnije ugrozio napredak u odnosima. Patrijarh je zapo~eo sa serijom poseta koje su ga odvele {irom Jugoslavije, a tradicija, koja je bila prekinuta ratom, uvo ewa u tron patrijarha u Pe}koj patrijar{iji, bila je obnovqena sa specijalnim sjajem. U septembru pra}en episkopom ba~kim Nikanorom i episkopom zahumsko-hercegova~kim Vladislavom, patrijarh je posetio Bosnu i Hercegovinu. To je bila prva poseta posle rata. German je imao razgovore sa \urom Pucarem, predsednikom Skup{tine i sa reis-ululemom Sulejmanom Kemurom, a posvetio je i crkve u Rudom i ^ajni~u. 29 Sabor je sazvan u zasedawe maja u Pe}koj patrijar{iji. Patrijarh koji je nekoliko dana ranije primio dr`avno odlikovawe (predsednik J.B.Tito je odlikovao patrijarha za wegov 67. ro endan za rad na u~vr{}ivawu odnosa sa drugim dr`avama) 30 i svi episkopi pra- }eni Milojem Dilpari}em, sekretarom Savezne komisije za verske poslove, otputovali su iz Beograda 27. maja i zaustavili se da preno}e u manastiru Studenica. 31 Slede}eg dana pro{li su kroz Ra{ku, gde je masa naroda stajala uz put, zaustaviv{i se u Kosovskoj Mitrovici gde se patrijarh molio zajedno sa katoli~kim fratrima i hoxama, koje je specijalno pozdravio, da bi kona~no stigli u Pe} gde je ponovo ~ekala masa sveta. Jedna od prvih akcija bila je da pozove dva makedonska episkopa, Klimenta i Nauma, do oltara centralne crkve i pokloni im ve}u koli~inu svetog mira za upotrebu u wihovim eparhijama. 32 Slede}eg dana, u nedequ, 29.maja, rano ujutru, Sabor se sastao. Bili su prisutni svi episkopi izuzev mitropolita Arsenija, koji se nalazio u manastiru (posle izlaska iz zatvora), episkopa Dionisija i Varnave, koji je bio vikarni episkop i nije bio ~lan Sabora (on je, kao i mitropolit Arsenije, bio u manastiru). Posle odobravawa odluke Sinoda da patrijarh treba da bude uveden u tron u Pe}i, ceremonija je otpo~ela. Liturgija je obavqena u prisustvu mnogih visokih dr`avnih 33 i predstavnika IVZ-a. Patrijarh i mitropolit Damaskin govorili su o jedinstvu i kontinuitetu SPC na teritorijama koje su bile ujediwene u vreme formirawa Pe}ke patrijar{ije, kao i o slobodi savesti i bogoslu`ewa koju su vernici u`ivali u Jugoslaviji. Primedba o jedinstvu srpske teritorije nije bila pozdravqena samo od strane vernika, Albanija je nadgledala brojnu populaciju albanske mawine na Kosovu i 29 Glasnik, novembar-decembar Vesnik, Glasnik, juni Sveto miro, miri{qava smola, koristi se za posve}ewe i daje se od strane crkvenog poglavara. Poklon je na taj na~in simboli~no ozna~io da je patrijarh SPC poglavar MPC. 33 Bili su prisutni: Dobrivoje Radosavqevi}, Slobodan Penezi}, podpredsednik srpske vlade, Fadiq Hoxa, Isa Jovanovi}, Strahil Gigov, Miloje Dilpari}, Bo{ko Jovanovi} i dr. Vesnik,

175 Izbor patrijarha Srpske pravoslavne crkve godine 175 Metohiji i dr`avna podr{ka velikoj verskoj manifestaciji bila je verovatno posledica `eqe vlasti da se po{aqe poruka Albaniji. Instalacija je bila pra}ena slu`benim ru~kom koji je priredio Fadiq Hoxa, predsednik Pokrajinske skup{tine, posle koga je patrijarh sa pratwom krenuo u posetu manastirima i crkvama u Pokrajini, De~anima, Gra~anici i dr. Na ru~ku koji je pokrajinska vlast priredila na kraju posete patrijarha, German je govorio o primeru koji Jugoslavija, kao zemqa mnogih nacija i vera koje `ive zajedno u prijateqstvu, mo`e dati svetu. Ovo je bio, kao i {to se nameravalo, impresivni prikaz jedinstva, tradicije i kontinuiteta SPC, ali istovremeno i ~in odbijawa bilo kakvih daqih pretwi jedinstvu Jugoslavije, {to je bila i glavna briga jugoslovenskih vlasti. U drugoj polovini jula patrijarh je posetio zapadne delove Jugoslavije, dalmatinsku obalu i bio primqen od strane Tita na Brionima. 34 Izborom patrijarha Germana i wegovim prvim potezima, kona~no je zatvoren jedan krug u odnosima SPC i dr`ave u periodu od do 1958/60, ispuwen sukobima i potresima, i nastao je drugi, novi i mirniji, ali za SPC sudbonosniji deo puta. Radmila RADI], Ph.D. THE ELECTION OF THE PATRIARCH OF THE SERBIAN ORTHODOX CHURCH IN 1958 The Summary The election of German as Patriarch of the Serbian Orthodox Church in 1958 was the result of immense pressures exercised by government officials on both the Serbian Church and the Electoral Council. The death of the previous Patriarch, Vikentije, had been unexpected and came at a moment of crisis in connection with the place of the church in Macedonia. This crisis had dragged on for years and government officials wanted it resolved once and for all. Patriarch Vikentije, elected in 1950, had not lived up to government expectations and authorities were keen on not mistaking the same mistake again. The initial measures taken by German seemed promising. 34 AJ, SKVP, ; Glasnik, oktobar 1960.

176 176 I s t o r i j s k i z a p i s i

177 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN D.-r. Nina Ivanovna HITROVA* KONKORDAT ^ERNOGORII S VATIKANOM (1886 g.) I ROSSIY ^ernogorski} narod tverdo der`alsy pravoslaviy. Isklq~enie sostavlyli nekotorwe torgovcw i masterovwe pro`ivav{ie v gorodah. Otdel nwe popwtki rasprostranit sredi ~ernogorcev islam i katoli~estvo vstre~ali sil nw} otpor naroda. Pravoslavnay religiy v zna- ~itel no} mere sposobstvovala sohraneniq narodnogo samosoznaniy. Monastiri bwli o~agami kul turw. V bol {instve slu~aev v ^ernogorii ka`doe selenie imelo nebol {uq cerkov i svyxennika. Pri po~ti pogolovno} negramotnosti naseleniy svyxenniki, kak bolee obrazovannwe lqdi, pol zovalis osobwm uva`eniem. Imenno oni stali pervwmi u~itelymi. ^ernogorcw ne otli~alis fanatizmom verovaniy. Da`e v seredine XIX v. oni imeli "o svoe} vere ponytie samoe neysnoe, osnovannoe preimuxestvenno na predanii i obw~ae" 1. Vmeste s tem, kak spravedlivo otmetil serbski} publicist i istorik Milorad Medakovi~, v prodol`enii stoleti} "vera bwla krepko} oborono} politi~eskogo suxestvovaniy ~ernogorskogo naroda" 2. V XIX v. katoli~eskie gosudarstva-sna~ala Gabsburgskay monarhiy, a zatem Italiy - ispol zovali cerkov dly ras{ireniy sferi svoego vliyniy. Katoli~eskie svyxenniki usilenno veli na Balkanskom poluostrove propagandu sredi slavynskogo naseleniy. Vo vtoro} polovine XIX v. avstri}sko} monarhii udalos ukrepit svoi pozicii ne * Avtor nau~ni} sotrudnik, Institut rossi}sko} istorii RAN, Moskva. 1 Arhiv vne{ne} politiki Rossi}sko} imperii (dalee - AVPRI). F. Polit-arhiv (dalee - PA). Op D L. 9 ob A. S. Lermontov - V. N. Lamzdorfu, 23 ynvary 1903 g.; Sm. podrobnee: Stojanovi} P. Neki problemi polo`aja i uloga crkvene organizacije u Crnoj Gori, Istorijski zapisi, Titograd, 1973, s. 292 i dr. 2 AVPRI. F. Glavnw} arhiv, Politotdel. D. 5. L. 5. ob. M. Medakovi~. Zapiska o nastoyxem sostoynii ^ernogorii, 1856 g.; Crnogorsko-ruski odnosi Kw. 1, Ruski izvori o Crnoj Gori od kraja XVII do sredine XIX vijeka. Podgorica- Moskva, s Dok, N o 37.

178 178 I s t o r i j s k i z a p i s i tol ko v Primor e, no i v Zapadno} Gercegovine, Bosnii i Serverno} Albanii. Svoeobraznwm bar erom na puti rasprostraneniy katoli~estva bwla ^ernogoriy. Prisoedinenie k ^ernogorskomu kny`estvu posle osvoboditel no} vo}nw gg. pograni~nwh oblaste} Osmansko} imperii, v ~isle kotorwh bwli Ul cinskay, Barskay i Kra}na, gde ~ast slavynskogo i albanskogo naseleniy ispovedovala katolicizm, privelo k zna~itel nomu uveli~eniq inover~eskogo naseleniy v ^ernogorii bwlo v #tih oblastyh do 6 tws. katolikov 3. Vsego `e v kny`estve bwlo 15 tws. ~elovek katoli~eskogo ispovedaniy. Uveli~enie katoli~eskogo naseleniy potrebovalo ot ~ernogorskogo pravitel stva u~itwvaniy ih interesov. Neobhodimo bwlo prinyt sootvetstvuqxie pravovwe normw, kotorwe bw opredelili polo`enie katolikov, i sposobstvovali ukrepleniq gra`danskogo soglasiy v strane. Posle prisoedineniy novwh zemel i uveli~eniy inover~eskogo naseleniy ~ernogorcw dru`elqbno otneslis k katolikam. Rossi}- ski} ministr-rezident A. S. Lermontov tak harakterizoval religioznwe otno{eniy, slo`iv{iesy v kny`estve: serbw-katoliki, ispwtav- {ie gnet v Osmansko} imerii, "s~itali seby s~astlivwmi" v ^ernogorii 4. Pravitel stvo i narod otnosilis k nim dru`elqbno. Posle vo}nw g.g. v ^ernogorii, hoty i medlenno, proishodilo #konomi~eskoe razvitie. Pri #tom na~alsy pritok naseleniy iz Avstro-Vengrii, Italii i Severno} Albanii. *to bwli v osnovnom katoliki, ustremiv{iesy v kny`estvo v poiskah rabotw. V Cetin e dly nih bwla ustroena molel ny, kuda priez`ali dly sover{eniy bogoslu`eniy katoli~eskie paterw iz Bara i [kodrw. V Bare (Antivare) izdavana suxestvovala odna iz drevne}{ih rimskih arhiepiskopi} - Antivarskay arhiepiskopiy. Vo vremy gospodstva tam Veneciansko} respubliki proishodilo usilennoe okatoli~evanie slavynskogo naseleniy. Bwlo postroeno mnogo katoli~eskih hramov, kotorwe posle zavoevaniy Turcie} Primor y bwli preobrazovaniw osmanskim vlastymi v me~eti. Hristianskoe naselenie stalo terpet teper goneniy ot osmanskih vlaste}. Antivarskay arhiepiskopiy prekratila svoe suxestvovanie. Rimskay kuriy u~redila arhiepiskopskuq kafedru v [kodre (Skutari), v pod~inenii kotoro} nahodilsy barski} vikari}. V Barskom i Ul scinskom okrugah, gde pro`ivalo 4 tws. katolikov, ~ernogorskoe pravitel stvo srazu `e vstretilos s protivode}- stviem katoli~eskogo duhovenstva. Vikari} v Bare - po suti dela yvlyys kreaturo} Gabsburgov-plel politi~eskie intrigi protiv ^ernogorii v nade`de na vozvra{enie #tih oblaste} Osmansko} imperii (gde nadeylsy usilit svoe vliynie) ili da`e - prisoedineniy ih k Avstro-Vegrii. V svoih de}stviyh on opiralsy na podder`ku gabsburgskih vlaste}, po#tomu ~ernogorskomu pravitel stvu bwlo trudno predpri- 3 Cerkovnw} vestnik, man, N o 21. s. 356; AVPRI. F. PA. D L ob. 4 AVPRI, F. PA. D L. 10 ob.

179 Konkordat ^ernogorii s Vatikanom (1886 g.) i RossiÔ 179 nyt ~to-libo protiv nego. Katoli~eski} svyxennik v Ul cin e tak`e de}stvoval pri podder`ke avstro-vengerskogo konsula v [kodre. Takim obrazom, katoli~eskoe duhovenstvo v ^ernogorii slu`ilo politi- ~eskim celym Avstro-Vengrii, no ne interesam kny`estva 5. ^ernogorskoe pravitel stvo nadaylos, ~to opredeliv prava katoli~esko} cerkvi i ee vzaimootno{eniy s Vatikanom, ono tem samwm mo`et umen {it vliynie Gabsburgsko} monarhii. V 80-e godw XIX v. uveli~ilsy tak`e interes k ^ernogorii v Italiii v svyzi s stremleniem ee pravyxih krugov ras{irit vliynie v zapadno} ~asti Balkanskogo poluostrova. I{al ynskie u~enwe, pute- {estvenniki, `urnalistw i politiki stali posexat kny`estvo. O tom naskol ko vozros interes sredi ital ynskogo obxestva k ^ernogorii svidetel stvuet to, ~to nekotorwe politiki zayvlyli, ~to ^ernogoriy prizvana stat "dver q na Balkanw". 6 U~itwvay #to, rimskoe pravitel stvo predostavilo vozmo`nost ~ernogorskim qno{am obu- ~at sy v ital ynskih gimnaziyh i voennwh akademiyh. Posle togo kak odna iz do~ere} knyzy Nikolay - Elena bwla vwdana zamu` za neapolitanskogo princa, vposledstvii koroly Viktora-*mmanuila III, otno{eniy me`du dvumy gosudarstvami priobrataqt exe bolee mnogostoronni} harakter. ^ernogorskoe pravitel stvo otneslos blago`elatel no i razvitiq ~ernogorsko-ital ynskih svyze}. V otvet na obraxenie Rimsko} kurii ono dalo soglasie na sooru`enie katoli~eskogo hrama v Cetin e 7. Posle prisoedineniy v 1878 g. zemel s katoli~eskim naseleniem ^ernogoriy na~ala peregovorw s Papskim prestolom o zamexenii kafedrw katoli~eskogo episkopa v Bare, vakantno} v te~enie mnogih let. V svoem donesenii v Peterburg ministr-rezident A. S. Ionin podrobno izlo`il na~atwe peregovorw s Rimsko} kurie} 8. Otsutstvie arhiepiskopii v Bare sozdavalo mnogo problem, sredi kotorwh nekotorwe imeli politi~eski} harakter i pri #tom, dovol no ser eznw}. Poskol ku episkopskay kafedra ostavalas svobodno}, katoliki #to} i drugih mestnoste} ^ernogorii obra{alis k qrisdikcii arhiepiskopa v [kodre. V svyzi s #tim oni vse bolee pronikalis mwsl q, ~to ih tepere{nee polo`enie vremennoe i ~to prisoedinenie k ^ernogorii - #to delo okon~atel no ne re{imoe. Odnako, peregovorw, kotorwe oficial no velis po povodu arhiepiskopii v Bare, v tom ~isle v Vene me`du samim knyzem Nikolaem i papskim poslom Lqdovikom Ykobini, ne priveli k polo`itel nomu rezul tatu. Obe storonw obmenylis me- `du sobo} proektami i kontr-proektami, no soglasie ne bwlo dostignuto, v osobennosti po dvum principial nwm stat ym: o sme{annwh brakah i prave nazna~at episkopa v ego eparhii. Suxestvovalo razno- 5 Tam `e, L. 22 ob Kirova K. *. Ital ynskay #kspansiy v Vosto~nom Sredizemnomor e (v na~ale XX v.). M s Tam `e. 8 AVPRI. F. PA. Op D L. 8 s ob. Vwpiski, A. S. Ionin - N. K. Girsu, 23 avgusta 1881; D L , 23 avgusta 1881 g.

180 180 I s t o r i j s k i z a p i s i glasie tak `e po povodu publikacii v ^ernogorii papskih bul #nciklik, i drugih rapory`eni}. Pravitel stvo ^ernogorii namerovalos ostavit za sobo} re{enie #tih voprosov. Iniciatorom i posrednikom v proizo{ed{ih peregovorah bwl horvatski} episkop ]osip Qra} [trosma}er. *tot katoli~eski} episkop yvlylsy storonnikom nezavosimogo qgoslavynskogo gosudarstva. Storonnik sbli`eniy slavyn, on vwstupal za ob$edinenie hristiansko} cerkvi. Dosti`eniq #to} celi bwla posvaxena ego deytel nost. No budu~i posrednikom me`du Rimsko} kurie} i qgoslavynami, on otdaval predpo~tenie katoli~esko} cerkvi. Vwstupiv s iniciativo} zaklq~eniy konkordata ^ernogorii s Vatikanom i razvivay v #tom napravlenii aktivnuq deytel nost, Iosip [trossmaer pwtalsy uskorit zaklq~enie unii katoli~esko} cerkvi s pravoslavno} 9. Nakonec, ~tobw pridti k kakomu-to rezul tatu v dosti`enii dogovorennosti s Vatikanom, v ^ernogorii bwlo re{eno napravit v Rim s ob{irnwmi polnomo~iymi pravoslavnogo episkopa Ra{ko-Zahlumsko} eparhii Visariona Lqbi{u. V 1881 g. episkop Visarion provel mesyc v Rime v peregovorah s episkopom Ykobini. (On ne bwl predstavlen pape L vu XIII, ~tobw izbe`at tonkoste} #tiketa, nesovmestimwh s dostoinstvom prelata nezavisimo} ot Rima cerkvi. 10 Odnako peregovorw pri{los prekratit v vidu ~rezmernwh trebovani} Rimsko} kurii, kotoray ne zahotela ni~ego ustupat v dvuh vw{eupomynutwh voprosah i trebovala, krome togo, razre{eniy na u~re`denie katoli~esko} seminarii v Bare. Episkop Visarion pokinul Rim vse s tem `e negativnwm rezul tatom. 11 Vskore sama Rimskay kuriy predprinyla popwtku zaklq~it cerkovnoe sogla{enie dly uporydo~eniy pravovogo statusa katolikov. Katoli~eskie prihodw prodol`ali ostavat sy v vedenii arhiepiskopa v [kodre. Suxestvovav{i} porydok ne udovletvoryl ni ^ernogoriq, ni Vatikan. Vopros o zaklq~enii cerkovnogo sogla{eniy bwl podnyt v 1886 g. I na #tot raz po~in bwl polo`en episkopom [trossma}erom, snova kotorw} prinimal aktivnoe u~astie v podgotovke teksta konkordata i okazal sode}stvie v organizacii peregovorov. V na~ale togo `e goda kardinal Ykobini napravil svoego upolnomo~ennogo s novwmi predlo`eniymi v ^ernogoriq. V ka~estve takovogo bwl izbran abbat Tondini. Po #tomu povodu rossi}ski} ministr-rezident v Cetin e K. *. Argiropulo soobxil v Peterburg: "Znamenitw} Diakovarski} episkop, ne perestavav{i} i pre`de nahodit sy v perepiske s knyzom Nikolaem", obratilsy k nemu 4 febraly nov. stily s pis mom. On rekomen- 9 Tam `e. D L. 199 s ob.; Sm. tak`e: Durakovi}-Jak{i} Q. Srbija i Vatikan Kraqevo-Kragujevac, 1990, s Visarion Lqbi{a bwl pervim episkopom Ra{ko-Zahlumsko} eparhii (posvyxen v san v 1878 g.), v gg. - mitropolitom ^ernogorii. Slijep~evi} \. Istorija srpske pravoslavne crkve. Kw. 2. Od po~etka XX veka do kraja drugog svetskog rata. Beograd, s AVPRI. F. PA. D L

181 Konkordat ^ernogorii s Vatikanom (1886 g.) i RossiÔ 181 doval abbata Tondini kak upolnomo~ennogo stats-sekretary kardinala Ykobini, dly vedeniy peregovorov o zakq~enii konkordata. 12 V ^ernogorii za podpisanie konkordata usilenno agitiroval sekretar knyzy Nikolay protoiere} ]ovan Sunde~i~, yvlyv{i}sy storonnikom [trossma}era. Pod vliyniem Sunde~i~a knyz re{ilsy na #tot {ag. No glavnwm v prinytii #togo re{eniy bwlo stremlenie uregulirovat polo`enie svoih poddannwh-katolikov. Zakq~enie konkordata s Vatikanom dol`no bwlo povwsit avtoritet ^ernogorii v Zapadno} Evrope. Abbat Tondini pribwl v Cetin e inkognito, imey pri sebe proekt sogla{eniy. Priezd Tondini i sami peregovorw txatel no skrwvalis ot avstro-vengerskogo diplomati~eskogo predstavitely. V hode peregovorov proekt podvergsy izmeneniym pre`de ~em v okon~atel nom vide bwl napravlen v Rim. V #to vremy ^ernogoriy ne predprinimala re{itel nwh de}- stvi} bez soveta i odobreniy Rossii, tem bolee kogda delo kasalos voprosov pravoslaviy. Knyz Nikola} znakomil s hodom peregovorov K. *. Argiropulo, kotorw} v svoq o~ered peredaval sootvetstvuqxuq informaciq v Peterburg, prilo`iv k odnomu iz svoih doneseni} kopiq proekta konvencii. 13 V pervo} stat e podgotavlivaemo} konvencii provozgla{alos : rimsko-katoli~eskay religiy budet propovedovat sy "otkrwto i svobodno". Rezidenciy arhiepiskopa ustanavlivalas v Bare (Antivari). Predpolagalos, ~to priznanie antivarskogo arhiepiskopa i zanytie im dol`nosti sostoitsy posle polno} dogovorennosti me`du Papskim prestolom i ~ernogorskim pravitel stvom. Pri~em poslednee predvaritel no dol`no polu~it uvedomlenie ob imeni, ka~estvah i nacional nosti kandidata. Pri vstuplenii v dol`nost arhiepiskop obyzwvalsy prinesti prisygu v vernosti knyzq i v dal ne}{em zabotit sy o tom, ~tobw ne oskorblyt svoimi re{eniymi i de}stviymi "nacional nogo samolqbiy" pravoslavnogo naseleniy, obra{at osoboe vnimanie na nravw i obw~ai stranw, a tak`e sootvetstvuqximi instrukciymi i uvexevaniymi svoe} pastvw obleg~it ~ernogorskomu pravitel stvu zada~u dosti`eniy blagosostoyniy naroda. Osobo pod- ~erkivalos, ~to molitva za gosudary i gosudarstvo dol`na ~itat sy na slavynskom yzwke (stat i XII i XIV). ^ernogorskoe pravitel{stvo bralo na seby obyzatel stvo vwpla~ivat arhiepiskopu (priznavay ego titul Illustrisimo Monsignor) e`egodnoe soder`anie v 5 tws. frankov i v slu~ae neobhodimosti otvodit mesto pod kul tovwe stroeniy. V sogla{enii priznavalos, ~to cerkovno} qrisdikcii arhiepiskopa podle`ali vse katoliki ^ernogorii. Utver`dalos tak`e, 12 AVPRI. F. PA. D L K. E. Argiropulo - N. K. Girsu, 24 aprely 1886; Sm. tak`e: Zöler M. O odnosu J. J. [trosmajera prema Crnoj Gori / I. Z., 1978, kw. 34. Sv. 1-2, s AAVPRI. F. PA, D L ; Proekt konkordata v perevode na russki} yzwk - Tam `e. L

182 182 I s t o r i j s k i z a p i s i ~to v delah, kasaqxihsy cerkvi, arhiepiskop dol`en bwl zaviset "isklq~itel no i neposredstvenno ot Rima" (stat i II i III). On pol zovalsy polno} svobodo} v svoe} cerkovno} deytel nosti, nazna~al i smexal svyxenikov katoli~esko} cerkvi, kotorwe dol`nw bwli emu pod- ~inyt sy vo vseh cerkovnwh delah. Vmeste s tem dly katoli~eskogo duhovenstva ustanavlivalas otvetstvennost v politi~eskih i gra`danskih prestupleniyh pered ~ernogorskim sudom. Rimskay kuriy stremilas zakrepit svoe vliynie v {kole i na sme{annwe braki. V proekt konkordata bwla vklq~ena stat y, garantirovav{ay nazna~enie prepodavatele}-katolikov zakona Bo` ego v {kolah i u~re`deniyh, gde preobladalo katoli~eskoe naselenie (stat y IX). ^ernogorskoe pravitel stvo dol`no bwlo tak`e predostavit suprugam polnuq svobodu v re{enii voprosa o religii, kotoruq budut ispovedovat deti, ro`dennwe v sme{annom brake (stat y XI). 14 Knyz Nikola} napravil v Rim svoego sekretary protoierey ]ovana Sunde~i~a dly peregovorov o polo`enii katoli~esko} cerkvi v ^ernogorii. Emu bwl vru~en proekt konvencii i pis mo k rimskomu pape, v kotorom vwra`alos `elanie pridti k okon~atel nomu sogla- {eniq na osnove kompromissnogo re{eniy. 15 Dly ^ernogorii bwlo neobhodimo perevesti otno{eniy s katoli~eskimi svyxennoslu`itelymi na pravovuq osnovu, ~tobw polo`it predel nestabil nosti v otno{eniyh s katolikami. Analiziruy napravlennw} v Rim proekt, K. *. Argiropulo otmetil, ~to v #tom otno{enii osoboe zna~enie imeqt dva punkta: 1. obyzatel noe pribwvanie katoli~eskogo arhiepiskopa v predelah kny`estva posle prinytiy im prisygi, i 2. polnoe pod~inenie svyxennikov mestnwm zakonam. ^to kasaetsy stat i o ravnopravii pravoslavnwh i katolikov v sme{annom brake, to, po mneniq Argiropulo, ona mo`et vwzvat vozra`enie v principe, no "pri #tom ne sleduet upuskat iz vidu, ~to v ^ernogorii rimski} prozelitizm ne osobenno opasen vsledstvie bwtovwh ponyti} naseleniy, v glazah kotorwh narodnost i pravoslavie nerazrwvno svyzanw me`du sobo}" 16. V otvet na soobxenie, polu~ennoe iz Cetin e ot K. *. Argiropulo, rssi}ski} ministr inostrannwh del N. K. Girs napravil emu sootvetstvuqxie raz ysneniy i ukazaniy. On pisal: "Imperatorskoe pravitel stvo horo{o ponimaet, ~to knyz Nikola} ne mo`et ne s~itat sy s simpatiymi i potrebnostymi katoli~esko} verw, kotoruq ispoveduqt ne tol ko ~ast ego poddannwh, no i primwkaqxee k granicam ^ernogorii naselenie, kak slavynskoe, tak osobenno albanskoe naselenie, i ~to interesw ego stranw pobu`daqt ego zabotit sy ob uporydo- 14 Tam `e. L. 24, 25-28; L K. *. Argiropulo - N. K. Girsu, 9 sent g. 15 Tam `e. L ob., 44. N. K. Girs - K. *. Argiropulo, 8 iqly 1886 g. Telegrafiruy 8 avgusta 1886 g. v Peterburg o podpisanii v Vatikane konkordata, K. *. Argiropulo osobo otmetil, ~to vwzwvav{ay vozra`enie MID stat y proekta o religii dete} ot sme{annogo braka otmenena. Na telegramme postavlena pometa: "*to o~en ute{itel no", Tam `e. L Tam `e. L. 24.

183 Konkordat ^ernogorii s Vatikanom (1886 g.) i RossiÔ 183 ~enii svoego vliyniy sredi #togo naseleniy". No pri #tom rossi}ski} ministr polagal, ~to pri re{enii takogo va`nogo voprosa kak cerkovnw}, knyz ne dol`en upuskat iz vida, ~to "deytel nost katoli~eskogo duhovenstva na Balkanskom poluostrove neset na sebe yvnw} politi~eski} ottenok i napravlena k dosti`eniq cele} nesovmestimwh s blagami slavynskih gosudarstv" 17. N. K. Girs prosil K. *. Arhiropulo pri pervom udobnom slu~ae vwskazat #ti soobra`eniy knyzq Nikolaq, obrativ ego vnimanie na IX i XI stat i, kotorwe soder`ali, po ego mneniq, ~rezmernwe ustupki katoli~esko} cerkvi. Tak, ^ernogoriy, ne prepytstvuy zaklq~eniq sme{annwh brakov i dopuskay katolikov k prepodavaniq zakona Bo- ` ego v katoli~eskih {kolah, ne dol`na zakreplyt #to pravo v formu tor`estvennogo obyzatel stva pered Rimsko} kurie}. Argiropulo polu~il depe{u Girsa, kogda proekt sogla{eniy s vnesennwmi v nego izmeneniymi vtori~no bwl otpravlen v Rim. Ego snova povez ]ovan Sunde~i~ s polnomo~iymi podpisat dokument. Hoty instrukcii iz Peterburga pri{li s opozdaniem, ministr-rezident i sam obratil vnimanie na dve upomynutwe stat i. On prinimal u~astie vo vseh zasedaniyh, na kotorwh obsu`dalsy ka`dw} punkt cerkovnogo sobla{eniy s Vatikanom. V kone~nom itoge bwla snyta stat y XI, predostavlyv{ay roditelym samim re{at vopros o veroispovedanii dete}, ro`dennwh ot sme{annwh brakov. Krome togo ~ernogorskoe pravitel stvo namerevalos izdat zakon, soglasno kotoromu #ti deti dol- `nw bwt obyzatel no pravoslavnogo veroispovedaniy. 18 Vmeste s tem ~ernogorskoe pravitel stvo soglasilos prinyt stat q IX. Tem samwm ono nadeylos li{it katoli~eskoe duhovenstvo orudiy, pri pomoxi kotorogo ono vozde}stvovalo na svoq pastvu dly nedopuxeniy dete} v gosudarstvennwe {kolw ^ernogorii. Delo v tom, ~to v kny`estve konfessional nwe {kolw ne dopuskalis zakonom. Na prisoedinenno} territorii-v Podgorice, Bare i Ul cin e - bwli otkrwtw gosudarstvennwe {kolw s prepodavaniem na serbskom yzwke, i oni nahodilis pod postoynnwm i strogim kontrolem pravitel stva. Po mneniq K. *. Argiropulo, sdelannay ustupka otnositel no prepodavaniy katoli~eskim u~enikam zakona Bo` ego ne predstavlylas osobenno opasno}. Sredi horvatov i dalmatincev, iz kotorwh predpolagalos nazna~at u~itele}, bwli lqdi "ves ma po~tennwe i s horo{im slavynsko-narodnwm napravleniem", - utver`dal on. V ka~estve dosto}nwh kandidatov rossi}ski} diplomat nazwval Simeona Milinovi- ~a - direktora gimnazii v Sin e (bliz Dubrovnika) i Du{ana ]ovanovi~a - u~itely iz Splita. 19 Krome togo, ~ernogorskoe pravitel stvo sohranylo za sobo} pravo u~re`dat {kolw po svoemu usmotreniq, po#tomu ono vsegda moglo prinyt sootvetstvuqxie merw, ~tobw ne dopustit katoli~esko} 17 Tam `e. L. 42 ob Tam `e. L ob. K. *. Argiropulo - N. K. Girsu, 9 sentybry 1886 g. 19 Tam `e. L

184 184 I s t o r i j s k i z a p i s i propagandw. So svoe} storonw ministr-rezident zaveril Girsa, ~to konkordat "ne mo`et imet vrednwh posledstvi} dly samo} ^ernogorii" 20. Takim obrazom, izlo`ennoe svidetel stvuet, ~to carskoe pravitel stvo pridavalo bol {oe zna~enie pravoslaviq v svoe} politike po ukrepleniq ideologi~eskogo i politi~eskogo vliyniy v ^ernogorii. Ono ponimalo, ~to katoli~eskay propaganda budet sposobstvovat usileniq vliyniy Zapada. Po#tomu carizm prinimal merw, ~tobw ne sdavat svoih pozici} v #to} malen ko} slavynsko} strane, igrav{e} nemaluq rol v ego balkansko} politike. Konkordat bwl podpisan v Rime 6 (18) avgusta 1886 g. kardinalom Lqdovikom Ykobini i protoiereem ]ovanom Sunde~i~em 21. Episkop [trossma}er vwrazil blagodarnost knyzq Nikolaq za sostoyv- {eesy sogla{enie s Rimskim prestolom. On pisal: "*to velikodu{noe delo sover{enno soglasuetsy s vws{im predopredeleniem, na kotoroe ukazal Vam Bog v na{ih stranah" 22. Cerkovnoe sogla{enie 1886 s ^ernogorie} - #to pervw} konkordat, zaklq~ennw} Vatikanom s pravoslavnwm qgoslavynskim gosudarstvom, vsled za kotorwm dol`no bwlo posledovat sogla{enie po cerkovnwm delam s Serbie}. Posle zaklq~eniy konkordata v ^ernogorii bwla vosstanovlena v g. Bare rimsko-katoli~eskay arhiepiskopiy, kotoray bwla postavlena v cerkovnwh delah v prymuq i isklq~itel nuq zavisimost ot Vatikana. Odnako arhiepiskop i nahodyxi}sy v ego pod~inenii latinski} klir dol`nw bwli pod~inyt sy vo vseh gra`dansko-politi~eskih delah zakonam ^ernogorii. Arhiepiskopu predostavlylos pravo u~re- `deniy novwh prihodov i nazna~eniy v nih svyxennikov, on imel pravo vozvodit zdaniy dly religioznwh cele}. Ego vedeniq prinadle`alo tak`e religioznoe vospitanie i, v ~asnosti, nadzor za izu~eniem zakona Bo` ego qno{e} katoli~eskogo veroispovedaniy. Dly #togo, po sogla{eniq s pravitel stvom, arhiepiskop mog nazna~at dly nih v {kolah prepodavatele}, pol zuqxihsy ravnwmi pravami s drugimi u~itelymi. Pravitel stvo obyzwvalos priznavat zakonnwmi braki, sover{ennwe katoli~eskimi svyxennikami, ne tol ko kogda v nih vstupali katoliki, no i kogda odno iz lic prinadle`alo drugomu veroispovedaniq. Sporw i ty`bw po bra~nwm delam (za isklq~eniem gra`danskih iskov) tak`e podle`ali vedeniq arhiepiskopa, esli obe storonw bwli katoli~eskogo veroispovedaniy i po sogla{eniq storon, esli brakisme{annwe Tam `e. L. 72 ob. 21 Konkordat ^ernogorii s Vatikanom bwl opublikovan: "Glas Crnogorca", 1886, N o 42; V perevode na russki} yzwk - "Novoe vremy" 1886, 20 noybry, N o i dr. izdaniyh. O nem sm.: Dragi}evi} R. Ugovor Svete Stolice s Kwa`evinom Crnom Gorom godine, Istorijski zapisi, 1940; Durkovi}-Jak{i} Q. Srbija i Vatikan, Kragujevac S Tam `e. L. 81. I. [trossma}er - knyzq Nikolaq, 16 (28) avgusta 1886 g. 23 Cerkovnw} vestnik, 1886, 15 noybry, N o 46. s. 795.

185 Konkordat ^ernogorii s Vatikanom (1886 g.) i RossiÔ 185 Po rekomendacii episkopa [trosma}era pervwm arhiepiskopom bwl nazna~en ~len franciskanskogo ordena Simeon Milinkovi~ (rodom iz Siny v Horvatsko} Kra}ne). Emu ~ernogorskim pravitel stvom bwlo opredeleno `alovan e v razmere 5 tws. frankov v god, kak bwlo uslovleno. 16 ynvary 1887 g. episkop Milinkovi~ prines v Rieke prisygu na serbskom yzwke v prisutstvii knyzy Nikolay i ~ernogorskih vlaste}, posle kotoro} on poceloval ruku knyzy, a Nikola} prilo`ilsy k krestu. 24 Arhiepiskop Milinkovi~ bwl ~elovekom obrazovannwm i horo{o podgotovlennwm k svoemu prednazna~eniq. Yvlyys gory~im priver`encem idei edineniy slavynstva, on pol zovalsy bol {im avtoritetom sredi naroda. Blagodary ego staraniq bwli privedenw v nadle`a{ee sostoynie prihodskie katoli~eskie cerkvi (vsego nas~itivalos 10 prihodov). Bwl zna~itel no podnyt tak`e nravstveniw} uroven duhovenstva. V 1899 g. v ^ernogorii pri naselenii v ~elovek bwlo katoli~eskogo veroispovedaniy. 25 Posle togo kak zaklq~enie ^ernogorie} konkordata stalo predmetom glasnosti, #tot akt vwzval raznwe ocenki v slavinsko} pe- ~ati. K #tomu sobwtiq ne mogla ostat sy ravnodu{no} i Rossiy, kotoray pretendovala na rol pokrovitel nicw hristianskih narodov na Balkanah. Konkordat s Vatikanom bwl negativno vstre~en celwm rydom russkih pe~atnwh organov, blizkim k cerkovnwm izdaniym, takimi kak "Q`nw} Kra}", "Svet", "Cerkovnw} vestnik" i dr. V nih vwskazwvalos opasenie, ~to v ^ernogorii mo`et bwt pokolebleno pravoslavie. V to `e vremy #to sobwtie ne na{lo otra`eniy na stranicah solidnwh russkih `urnalov. Pri harakteristike konkordata pre`de vsego vnimanie bwlo obraxeno na zna~itel nwe prava, predostavlennwe arhiepiskopu. Pere~islyy ih, "Cerkovnw} vestnik" otmetil, ~to arhiepiskop v Bare polu~il polnuq svobodu v otpravlenii cerkovnogo slu`eniy i upravlenii svoe} eparhie}; on pol zuetsy vsemi pravami i preimuxestvami v svoe} pastwrsko} deytel nosti. ^to kasaetsy ustupki, sdelanno} Vatikanom v sover{enii liturgii na staro-slavynskom yzwke, to ona rascenivalas "kak odno iz sredstv oputat krepkoq katoli~eskoq set q pravoslavnw} slavynski} Vostok". Gazeta prizvala pravoslavnuq cerkov "ne vzirat spoko}no na usilenie katolikov sredi slavyn, a de}- stvovat ", imey v vidu ras{irenie propagandistsko} i cerkovno-prosvetitel sko} deytel nosti. 26 Zna~itel no dal {e v negativno} ocenke konkordata po{el `urnal "Strannik", vwraziv somnenie v neobhodimosti dogovarivat sy s Vatikanom, u~itivay malo~islennost katoli- ~eskogo naselenniy v ^ernogorii. 27 Gazeta "Q`nw} kra}" da`e obvinila knyzy Nikolay v sklonnosti k katolicizmu Tam `e, 1887, 14 febraly, N o 7, s R-c$. (Rovinski}). ^ernogoriy i Vatikan / Slavynskie izvestiy, N o 5, s Cerkovnw} vestnik, 1887, 23 may, N o 21. s. 355; 9 may, N o 19. s Strannik, Dekabr. s Rovinski} P. A. Po povodu cerkovno} konvencii me`du ^ernogorie} i Rimsko}

186 186 I s t o r i j s k i z a p i s i Zaklq~enie ^ernogorie} konkordata privleklo vnimanie i drugih organov slavynsko} pe~ati, o ~em mo`no sudit po otzwvam i perepe~atkam v russko} presse. Odnako na #tot raz ocenki ne otli~alis edinodu{iem. Zapadno-slavynskay pressa privetstvovala razre{enie Vatikanom staro-slavynsko} liturgii. Obzor pe~ati po #tomu voprosu bwl dan v "Cerkovnom vestnike". 29 V odno} iz ego state} ukazwvalos, ~to zapadnwe slavyne privetstvovali vozvraxenie k kirillo-mefodievskomu bogoslu`benomu naslediq. *tu ustupku Vatikana privetstvoval tak`e horvatski} organ partii episkopa [trosma}era "Obzor". Vwstupay za sbli`enie slavyn, gazeta vosklicala: "Raduemsy, ~to predvaryet vseh nas malay ^ernay Gora. Pravoslavnw} knyz Nikola} po svoe} iniciative uporydo~il otno{eniy s katoli~esko} cerkvi v svoe} strane, zaklq~iv pre`de vsego konkordat s Rimskim prestolom... A kogda knyz Nikola} isprosil dly svoih poddannwh-latinnikov slavynskoe bogoslu`enie, to v #tom obnaru`il svo} gory~i} slavynski} patriotizm i dal novidnw} um". Bwl sdelan vwvod: blagodari vvedeniq slavynsko} liturgii "padet odna iz suxestvennwh pregrad, kotoray razdelyet pravoslavnwh i katolikov". 30 "Cerkovnw} vestnik" bwl nastroen ne stol optimisti~eski. V protivopolo`nost "Obzoru" gazeta utver`dala, ~to vvedenie slavynsko} liturgii bwlo vwzvano stremleniem uder`at ~ernogorskih katolikov ot perehoda v pravoslavie, otnyt u nih lqbo} povod k duhovnomu sbli`eniq s pravoslavnwmi brat ymi. Istinnay cel #to} ustupki, govorilos dalee, predotvratit uvle~enie pravoslavnwm bogoslu`eniem i ego obrydami. No vse `e "Cerkovnwm vestnikom" priznavalos, ~to vvedenie slavynsko} liturgii i razre{enie kirilici mo`et pri izvestnwh usloviyh poslu`it dobrwm na~alom k dal ne}{emu duhovnomu sbli`eniq razroznennwh slavyn i budet sposobstvovat rostu ih nacional nogo samosoznaniy. Vmeste s tem avtor predlagaet usilit duhovno-prosvetitel nuq deytel nost pravoslavno} cerkvi. Nekotoriwe serbskie gazetw tak`e pomestili kriti~eskie zame~aniy v adres ~ernogorskogo knyzy. V stat e "Serbiy i Vatikan" D`. B. Nestorovi~ sleduqxim obrazom harakterizoval konkordat: "V nem, s odno} storonw, garantirovanw tol ko prava rimsko-katoli~eski} cerkvi v ^ernogorii, a s drugo} storonw, utver`deniw tol ko obyzatel stva #togo pravoslavnogo kny`estva pered rimsko-katoli~esko} cerkov q, i takim obrazom v ^ernogorii veroispovedanie terpimoe vzylo verh nad gospodstvuqxeq veroq" 31. Zatem on dobavil, ~to pri #tom knyz rukovodstvovalsy politi~eskimi celymi. Stremlenie avtora predstavit "istinnoe polo`enie del" vwzvalo odobrenie Rovinskogo. Protiv kriti~eskih zame~ani}, vwskazannwh v russko} pe~ati po povodu konkordata, vwstupil vidnw} u~enw}-slavist P. A. Rovin- kurie} / Slavynskie izvestiy, 1887, N o 1. s Cerkovnw} vestnik, 1837, 30 may, N o 22, s Tam `e. 31 Tam `e. Stat y opubl.: Glasnik Pravoslavne Crkve u kraqevini Srbiji, 1903, N o 8-10; Cit.: R-c$. ^ernogoriy i Vatikan. s

187 Konkordat ^ernogorii s Vatikanom (1886 g.) i RossiÔ 187 ski} v stat e, opublikovanno} v "Izvestiyh S.-Peterburgskogo slavynskogo blagotvoritel nogo obxestva" 32. S avtoritetom znatoka, izu- ~av{ego ^ernogoriq, on zayvil o nesostoytel nosti vseh podozreni} otnositel no "predannosti pravoslaviq swnov ^ernogorii". ^ernogorskoe pravitel stvo ni~em ne postupilos v svoem politi~eskom prave, - utver`dal dalee Rovinski}, tak kak "sovraxenie" ~ernogorskogo naroda v katoli~estvo nemwslimo. K tomu `e dly protivode}stviy katoli~esko} propaganda v strane est kak duhovnwe pastwri, tak i u~itely. Govory o politi~eskom zna~enii cerkovnogo sogla{eniy s Vatikanom, on usmatrivaet v #tom sredstvo paralizovat avstri}skoe vliynie, kotoroe, kak nam izvestno, bwlo sil no v prisoedinennwh primorskih oblastyh, osobenno v Ul cin e. Po#tomu, po ego mneniq, zaklq~enie konkordata bwlo delom gosudarstvenno} mudrosti knyzy Nikolay, predprinytwm v interesah svoih poddannwh-katolikov. U~re- `denie arhiepiskopi v Bare, neposredstvenno pod~inenno} Vatikanu, bwlo vwzvano stremleniem li{it Avstro-Vengriq kakogo-libo povoda dly vme{tal stva v religioznwe dela ^ernogorii. Ustupki, sdelannwe Vatikanu, prodol`al Rovinski}, yvlyqtsy udovletvoreniem spravedlivwh trebovani} katoil~eskogo naseleniy. Izlagay vzglydw Rovinskogo, "Cerkovnw} vestnik" nazval razre{enie bogoslu`eniy na staro-slavynskom yzwke "va`nwm sobwtiem v sovremennom slavynskom mire". Va`nost #togo sostoyla v tom, ~to Papa Lev XIII, priznav svytwmi slavynskih pervou~itele} Kirila i Mefodiy, na~al snishoditel no otnosit sy i k kirillovsko} azbuke, kotoray vsemi ego pred{estvennikami (posle Ioanna III) po~italas neprigodno} dly katoli~eskogo obryda slavyn, a inogda i prymo osu- `dalos kak proizvedenie "eretika Mefodiy". "Cerkovnw} vestnik" otvergaet vozmo`nost vozde}stviy katoli~esko} propagandw, sswlays na "ispwtannuq vernost ~ernogorcev pravoslaviq i ih naravstvennuq sto}kost ". V to} `e stat e otme~aetsy nedostatok v strane duhovnwh u~ebnwh zavedeni} dly podgotovki duhovno-prosve{ennwh sil, sposobnwh s uspehom protivostoyt katoli~esko} propagande. Vwskazwvaetsy za neobhodimost osnovaniy v ^ernogorii pravoslavno-bogoslovsko} {kolw, nedostatok kotoro} ot~asti vospolnyetsy obu~eniem ~ernogorcev v russkih duhovnwh zavedeniyh, dveri kotorwh vsegda bwli otkrwtw dly bratskogo ~ernogorskogo naroda. V zakq~enie govorilos : "Svyzi Rossii s ^ernogorie} - kak politi~eskie, tak i cerkovnie, v osobennosti so vremen Petra Velikogo, ne tol ko podder`ivalis, no postepenno razvivalis, krepli, i v nastoyxee vremy ostaqtsy i, nesomnenno ostanutsy nepokolebimwmi" 33. Po pro{estvii neskol kih let P. A. Rovinski} peresmotrel svoe otno{enie k konkordatu. V 1903 g. v stat e "^ernogoriy i Vati- 32 Rovinski} P. Po povodu cerkovno} konvencii me`du ^ernogorie} i Rimsko} kurie}. s Stat y bwla podrobno analizirovana v "Cerkovnom vestnike" (1886, 23 may, N o 21. s ) v stat e "Po povodu starwh su`deni} o konkordate ~ernogorskogo pravitel stva s Rimskoq kurie} i o novwh ego sledstviyh". 33 Tam `e.

188 188 I s t o r i j s k i z a p i s i kan" on dal negativnuq ocenku ego zna~eniy v obxestvenno} `izni ^ernogorii. 34 Rovinski} pisal: "^to kasaetsy uregulirovaniy otno{eni} katoli~eskogo klira k gosudarstvu, sme{annwh brakov i {kolw, to... vse sdelano v pol zu katoli~estva i ne odelano ni~ego dly ograni- ~eniy ego propagandw, a narpotiv otkrwto {irokoe pole dly deyatel nosti ego v #tom napravlenii". Osnovanie v Cetin e rezidencii katoli~eskogo arhiepiskopa privelo k nepomernomu usileniq katoli~eskogo klira v uxerb pravoslaviq. Takim obrazom, katoli~estvo stalo "tverdoq nogoq" v ^ernogorii, - zaklq~il u~enw}-slavist. 35 Negativnwm posledstviem cerkovnogo sogla{eniy, po mneniq Rovinskogo, yvilos nekotoroe, hoty i nezna~itel noe, uhud{enie otno{eni} me`du katolikami i pravoslavnwmi. Delo v tom, ~to katoli- ~eskay cerkov v ^ernogorii ne ograni~ilas zabogo} o svoih priho`anah, a staralas ras{irit svoq vlast i vliynie daleko za predelw svoego prihoda. Dalee Rovinski} otme~aet, ~to konkordat ne ustranil avstri}- skogo vliyniy (na ~to u~enw} ranee vozlagal nade`dw), a skoree ego usilil. Katoli~eskoe duhovenstvo bwlo priver`eno Avstro-Vengrii. V ka~estve orudiy Gabsburgi ispol zovali propovedovanie horvatstva, osuxestvlyv{egosy v vide "yro} propagandw, soedinenno} s grubwm i dikim nasiliem". *ta propaganda na~alas v Bare srazu `e posle zakq- ~eniy konkordata. ^to kasaetsy ostal no} ^ernogorii, ukazwval Rovinski}, to dly nee horvatskay propaganda "sover{enno neopasna i predstavlyet soboq bessmwslicu". No s pomox q horvatov avstri}- skie vlasti uni~to`aqt ponemnogu serbov v Bosnii, a v Dalmacii, Dubrovnike i Q`nom Primor e proizvodyt smutu, - utver`dal on. Proizo{ed{ie izmeneiy v otno{eniyh me`du pravoslavnwmi i katolikami bwli podme~enw tak`e diplomati~eskim predstavitelem v Cetin e A. S. Lermontovwm. "Pre`nie prostodu{nwe otno{eniy" prekratilis, zametil on, glavnwm obrazom, so storonw poslednih, kotorwe teper gorazdo bolee obosoblyqtsy. Lermontov usmatrival v #tom vliynie katoli~eskogo duhovstva, ne razre{av{ego prigla{at v krestnwe otcw pravoslavnwh (na #to obraxal vnimanie i Rovinski}); oni ne priznavali tak`e de}stvitel nwmi sme{annwe braki, zaklq- ~ennwe do konkordata i t. p. V selah s preobladaniem katoli~eskogo naseleniy oni negativno otnosilis k pravoslavnwm u~itelym i vnu{ali svoim u~enikam, ~to te ne serbw, a horvatw, ot~ego voznikali ssorw me`du katolikami i pravoslavnwmi, zakan~ivaqxiesy drako}. 36 Vnu{enie serbam, ~to oni horvatw, yvlylos naru{eniem IV-o} stat i konkordata, kotoro} zaprexalos u~astie duhovenstva i kakomlibo de}stvii, napravlennom protiv gosudarstvennwh porydkov. "Takim obrazom, - zaklq~il rossi}ski} diplomat, - edinstvennay stat y v 34 R-c$. ^ernogoriy i Vatikan / Slavynskie izvestiy, 1903, N o 5. s ; N o 6, s Tam `e, N o 6, s AVPRI, F. PA, D L. 12 s ob 15 ob. A. S. Lermontov - V. N. Lamzdorfu, 23 ynvary 1903 g.; R-c$. ^ernogori i Vatikan N o 5, s. 26, N o 6, s

189 Konkordat ^ernogorii s Vatikanom (1886 g.) i RossiÔ 189 konkordate, napravlennay protiv politi~esko} agitacii katoli~eskogo klira, teryet vsyki} smwsl i zna~enie, davay poslednemu polnuq svobodu de}stvi}" 37. Katoli~eskoe duhovenstvo bwlo postavleno v ^ernogorii v privilegirovannoe polo`enie. Antivarski} arhiepiskop pol zovalsy odinakovwmi pravami s mitropolitom, hoty v strane bwlo vsego 4% katoli~eskogo naseleniy. Arhiepiskop Milinkovi~ bwl priznan primasom nad vsemi episkopami v serbskih zemlyh (Antibarensis Archiepiscopis Regni Serviae Primas). V ^ernogorii odin svyxennik prihodilsy na 600 katolikov, sredi pravoslavnwh - odin svyxennik - na ~elovek. "Prirez" - plata s doma na soder`anie svyxennika kron, iz kotorwh 3 tws. kron - na `alovan e arhiepiskopu, 600 kron - na svyxennika. Takim obrazom, tol ko odin svyxennik polu~al `alovan- e za s~et katolikov, ostal iwe - iz postupleni} ot pravoslavnwh. Knyz Nikola} staralsy ne zame~at nezakonnwe de}stviy katoli~eskogo duhovenstva, ne `elay obostryt otno{eni} s Rimsko} kurie}, ~to vwzwvalo bespoko}stvo u Lermontova, kotorw} bwl vozmuxen uspehami katoli~esko} propagandw i "indiferentizmom" k ee pryvleniq s storonw knyzy. Svoi opasaniy on vwskazal v Peterburge: "... nesomnenno vliynie, kotoroe priobrel za poslednee vremy na knyzy Nikolay antivarski} arhiepiskop i neponytnay slabost, vwskazannay im pered vse bolee i bolee utver`daqxe}sy v strane katoli~esko} propagando}, dokazwvaqt, ~to sbli`enie s kurie} i boyzn vwzvat s ee storonw kakoe-libo neudovol stvie, yvno ozabo~ivaqt ego vwso~estvo" 38. Vse `e ^ernogorii ne udalos izbe`at obostraniy otno{eni} s Vatikanom. 1 avgusta 1901 g. v Rime bwlo prinyto re{enie pod davleniem Avstro-Vengrii ob izmenenii nazvaniy institut Sv. Ieronima. Emu bwlo prisvoeno nazvanie "Horvatsko}" (pro croatica gente) vmesto pre`nego "Illiri}sko}" (Illiricum) kollegii Sv. Ieronima v Rime. Takay peremena imela svoim posledstviem ne tol ko prevraxenie instituta iz q`noslavynskogo v horvatski}, no i li{alo ego krupnogo nedvi`imogo imuxestva, pere{ed{ego k nemu po zave{aniq, no ne moguxego na osnovanii ital ynskih zakonov prinadle`at horvatskomu u~re`deniq. 39 *to pereimenovanie vwzvalo nedovol stvo ~ernogorskogo pravitel stva. Protiv #togo re{eniy protestovali tak`e serbw-katoliki Boki Kotorsko}, Dalmacii i Dubrovnika. V 1903 g. Rim bwli napravlenw dly peregovorov s Rimsko} kurie} arhiepiskop Milinovi~ i bwv{i} ministr qsticii graf Vo}novi~, kotorwm udalos dobit sy izmeneniy re{eniy papw L va XIII i vernut kollegii pre`nee nazvanie. V re{enii #togo voprosa deytel noe u~astie prinimali diplomati~eskie predstaviteli Rossii i Francii. Krome togo, v institute 37 AVPRI, F. PA. D L 15 ob ob. 38 Tam `e. L. 13 s ob., 19, 13, 22 s ob. 39 Tam `e. L Fon Mekk - V. N. Lamzdorfu, 11 noybry 1903 g.

190 190 I s t o r i j s k i z a p i s i stal prepodavat sy serbski} yzwk s kirillovsko} azbuko}. V glazah vseh serbov #to bwlo "slavno} pobedo} mudro} i tverdo} politiki" ^ernogorii. 40 Otno{eniy me`du ^ernogorie} i Vatikanom snova obostrilis posle smerti arhiepiskopa Milinovi~a (11 marta 1910 g.). V 1911 g. delo do{lo do konflikta v svyzi s nazna~eniem vremennogo naslednika, kotorogo Rimskay kuriy nazna~ila bez soglasovaniy s ^ernogorie}. ^ernogorskoe pravitel stvo otkazalos priznat #to nazna~enie, utver`day, ~to Rimskay kuriy naru{ila konvenciq. Peregovorw dlilis do dekabry 1911 g., kogda bwlo prinyto kompromissnoe re{enie. ^ernogoriy priznala formal no nazna~enie dona D`ovani di Salvu, posle ~ego Vatikan nazna~il novwm arhiepiskopom dr. Nikolu Dobre- ~i~a, kotorw} v 1912 g. bwl posvyxen v san v Rime. 41 Itak, konkordat bwl zakq~en ^ernogorie} vo imy zaxitw interesov ee katoli~eskogo naseleniy, ~islennost kotorogo vozrasla s prisoedineniem novwh zemel. No #to sozdalo blagopriytnuq po~vu dly katoli~esko} propagandw. Odnako v kone~nom itoge katoli~estvu ne udalos nanesti uron pravoslaviq. Pered pravoslavno} carkov q ^ernogorii voznikla drugay problema - protivostoynie separatizmu. Nina Ivanovna HITROVA KONKORDAT CRNE GORE SA VATIKANOM (1886) I RUSIJA R e z i m e U radu autor razmatra ulogu Rimokatoli~ke crkve, Vatikana i Austro-Ugarske u Crnoj Gori poslije oslobodila~kog rata ( ) i prisajediwewa crnogorskoj dr`avi nekih djelova Osmanskog Carstva. Pove}awe broja rimokatolika oja~alo je uticaj katoli~ke propagande me u slovenskim stanovni{tvom Crne Gore i susjednih oblasti. To je bio uzrok zbog koga su crnogorske vlasti ve} na prvom koraku nailazile na otpor katoli~kog sve{tenstva, iako su odnosi Crnogoraca i katolika bili prijateqski. Poslije sticawa nezavisnosti Crna Gora je vodila pregovore sa Papaskom stolicom o popuni mjesta katoli~kog episkopa u Baru. Wegovo odsustvo izazivalo je brojne probleme, ukqu~uju}i i politi~ke. Crnogorska vlada se nadala da }e regulisawem tog pitawa i definisawa prava Katoli~ke crkve i wenih me usobnih odnosa sa Vatikanom uspjeti da ograni~i uticaj Papske stolice, a posredno i Austro-Ugarske u Crnoj Gori. Pregovori o zakqu~ivawu konkordata izme u Crne Gore i Vtikana povedeni su na inicijativu Josipa Juraja 40 R-c$. ^ernogoriy i Vatikan. N o 5. s D. Konflikt izme u Crne Gore i Vatikana oko ustoli~ewa privremenog nasqednika Barskog biskupa Milinovi}a / Glasnik Cetiwskih muzeja. Cetiwe Br. 2. s

191 Konkordat ^ernogorii s Vatikanom (1886 g.) i RossiÔ 191 [trosmajera. Sa crnogorske strane u postizawu sporazuma sa Vatikanom zna- ~ajnu ulogu je imao sekretar kwaza Nikole protojerej Jovan Sunde~i}. Kao pristalica [rosmajera, on je najvi{e uticao na Kwaza da prihvati tekst sporazuma. Konkordat je zakqu~en u Rimu 6/18. avgusta 1886, i to je bio prvi takav sporazum zakqu~en izme u Vatikana i neke pravoslavne slovenske dr`ave. U radu je autor obratio posebnu pa`wu na odnos ruske diplomatije, javnosti i Crkve prema {irewu katoli~kog uticaja na Balkanu i posebno u Crnoj Gori. To pitawe je posmatrano i s aspekta ukupnih politi~kih pozicija Rusije me u balkanskim zemqama. Rad je napisan na temequ ruske arhivske gra e, napisa u ruskoj periodici i radova jugoslovenskoj i ruskoj istoriografiji. Nina Ivanovna HITROVA THE CONCORDAT BETWEEN MONTENEGRO AND THE VATICAN (1886) AND RUSSIA The summary In this paper, the author deals with the role of the Roman-Catholic church, Vatican and Austro-Hungary during the Liberation wars ( ) and taking of possession of some parts of the Ottoman Empire to Montenegrin state. The increase in number of Roman Catholic had strengthened the influence of the catholic propaganda among the Slav population of Montenegro and neighboring regions. That was the reason why the authorities of Montenegro had encountered, on the first step already, the opposition of the catholic priests, although the relations between Montenegrins and Catholics were friendly ones. After gaining the independence, Montenegro had negotiated with the Pope Seat regarding the appointment of the Catholic bishop in Bar. His absence had caused numerous problems, including the political ones. The government of Montenegro had hoped that, by sorting out of that particular problem and by defining the rights of the Roman Catholic church and their mutual relations with Vatican, would manage to limit the influence of the Pope Seat, and indirectly Austro-Hungary and Montenegro. The negotiations about the concordat between Montenegro and Vatican had been started on the initiative of Yosip Yuriy Strossmaier. The important role in concluding that agreement with Vatican had been played by, from Montenegrin side, the secretary of King Nicola, archpriest Jovan Sunda~i}. As a adherent of Storssamier, he had mostly influenced the Prince to accept text of the agreement. The concordat had been concluded in Rome, on 6-18 August 1886 and it was first similar agreement concluded between Vatican and one Orthodox Slav state. In this paper, the author had paid special attention to the attitude of the Russian diplomacy, public and church regarding the spreading of the Catholic influence in the Balkans, and especially in Montenegro. That issue has been dealt from the aspect of global political positions of Russia between the Balkan countries. The paper was written on the base of the documents for the Russian archives, articles written in the Russian papers and Yugoslav and Russian historiography.

192 192 I s t o r i j s k i z a p i s i

193 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN Dr Radoslav RASPOPOVI]* O PLANOVIMA ZA GRADWU RUSKE CRKVE NA CETIWU Na po~etku XX vijeka Crna Gora se na{la u trouglu suprotstavqenih interesa velikih sila: Austro-Ugarske, Italije i Rusije. Mada je broj pitawa u kojima su se wihovi interesi razilazili i vodila borba za presti` bio velik i ticao se razli~itih oblasti: politi~ke, ekonomske, vojne, prosvjetno-kulturne, ni{ta mawe to razmoila`ewe nije bilo prisutno i u vjerskoj sferi. Istupaju}i svaka sa svojih pozicija, one su nastojale da {irewem svog uticaja u ovoj oblasti ostvare politi~ki presti` u Crnoj Gori. Projekt izgradwe ruske crkve na Cetiwu, razlozi koji su ga uslovili i na~in na koji je rad na wemu okon~an pokazuje svu slo`enost situacije u kojoj se i u vjerskom pogledu na po~etku XX vijeka nalazila Crna Gora. * Ideja o izgradwi ruskog hrama u prestonici Crne Gore prvi put je pokrenuta u razgovoru ruskog diplomatskog predstavnika na Cetiwu A. N. [~eglova i crnogorskog mitropolita Mitrofana Bana u maju Tom prilikom mitropolit je iskazao svoju zabrinutost razvojem prilika u Crnoj Gori "zbog uvo ewa italijanskog jezika u {kole" i sve ve}eg uticaja na {kolovawe omladine Italije, koji podsti~e kwaz Nikola. Uvi ao je opasnost od takvog razvoja doga aja, jer su time podrivani temeqi na kojima je stvarana i u~vr{}ivana Crna Gora: pravoslavqe i duhovna povezanost sa Rusijom. S italijanskim jezikom prodirao je i katolicizam sa kojim se, po wegovom uvjerewu, te{ko moglo boriti ukoliko se u~vrsti i oja~a. Prvi ozbiqni znaci takve opasnosti primje}ivali su se u samoj prestonici, gdje je po odobrewu kwaza Nikole zapo~eta gradwa katoli~ke crkve. Na protest mitropolita Mi- * Autor je vi{i nau~ni saradnik u Istorijskom institutu Crne Gore, Podgorica. 1 Arhiv vne{ne} politiki Rossi}sko} imperii (AVPRI) f. Slavynski} stol, d. 3836, l 1.

194 194 I s t o r i j s k i z a p i s i trofana zbog takve kwa`eve odluke, koji se izme u ostalog pozvao i na to da na Cetiwu nema katoli~ke pastve, kwaz je odgovorio da se ne mo`e zaustaviti gradwa katoli~kog hrama jer je to obe}ao kraqu Viktoru Emanuelu. Mitropolita je dakle, posebno brinula gradwa katoli~ke crkve i opasnost koja se zbog toga nadnosila nad `ivot pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori. Wegova zabrinutost je rasla kako je posao na gradwi vi{e odmicao, jer je postajalo sve o~iglednije da to vodi ka stvarawu jakog katoli~kog centra u crnogorskoj prestonici. Prvobitna misao o gradwi ovog hrama po~ivala je na ideji da se zadovoqe `eqe pove}anog broja katoli~kih vjernika za boqim uslovima za boguslu`ewe, koje vi{e nije moglo da zadovoqi mala bogomoqa u privatnoj ku}i na Cetiwu. Inicijativu za taj posao u po~etku je na sebe preuzelo osobqe francuske diplomatske misije, koje je u relativno kratkom roku sakupilo izvjesnu sumu novca, koju su lokalni katolici dopunili svojim prilozima. Shvataju}i koliko je va`no za bazu vjerske propagande imati prijestoni grad, barski arcibiskup Milinovi} je u nastavku, uz saglasnost crnogorskog kwaza, sav posao preuzeo u svoje ruke. Ne `ele}i da bude vezan bilo kakvim obavezama on je mjesnim `iteqima vratio wihove priloge i preuzeo da crkvu izgradi bez wihove pomo}i. Ne gube}i vrijeme, kupio je odgovaraju}e mjesto i pristupio gradwi. Tada se pokazalo da je plan prvobitno utvr en sa kwazom zna~ajno promijewen: "pored crkve se podizala zgrada u kojoj je bila prostorija za sve{tenike i samog arcibiskupa, stanica za 4-5 fratara i posebna prostorija za {kolu". 2 Na taj na~in Cetiwe je pretvarano "u drugu rezidenciju katoli~kog arhiepiskopa - a mo`da i prvu" i postajalo "polazna ta~ka za propagandu sa svojom stanicom za fratre i katoli~ke pitomce". 3 Sve je to, svakako, ra eno sa znawem i dozvolom kwa`evske vlade, koja je bez sumwe shvatala sav zna~aj onoga {to se de{ava i mogla predvidjeti posqedice katoli~ke propagande po Crnu Goru. To je jo{ vi{e pove}avalo zabrinutost crnogorskog mitropolita za vjerski `ivot Crne Gore, wen istorijski i kulturni identitet. A da ta zabrinutost nije bila plod wegove uobraziqe, niti da je proizlazila iz povrije ene sujete zbog uspjeha koji je na rasprostirawu vjere postizao katoli~ki episkop, potvr uju izvje{taji ruskih diplomata. Oni su sa posebnom pa`wom pratili vjerske prilike u Crnoj Gori poslije zakqu~ewa konkordata. Wihova zajedni~ka ocjena je bila da sporazum sa Svetom Stolicom nije unaprijedio odnose izme u pravoslavaca i katolika, ve} da su oni poslije wegovog zakqu~ewa postali lo{iji. Primjeri koji su to potvr ivali bili su brojni. Svjedo~ili su o naru{enosti odnosa izme u pripadnika dvije konfesije, koja se po~etno manifestovala u sve ve}em izdvajawu i zatvorenosti katolika prema pravoslavcima. Iza svega toga stojao je katoli~ki kler. A ako se kod 2 Arhivsko odjeqewe Cetiwskih muzeja (AOCM); f. Prinovqeni rukopis (PR) 1903.; f. I-a, primqena pisma XLII. N o 1. 3 Isto.

195 O planovima za izgradwu ruske crkve na Cetiwu 195 koga od vjernika wihove pastve zadr`ao "raniji duh", katoli~ko sve- {tenstvo je nastojalo da izvr{i uticaj ne dozvoqavaju}i im, na primjer kumovske veze pri kr{tewu djece sa pravoslavcima, ili ne priznaju}i va`nost brakova zakqu~enih izme u pravoslavaca i katolika sklopqenih prije zakqu~ewa konkordata. 4 Vr{eno je i progawawe pravoslavnih u~iteqa u selima u kojima je preovladavalo katoli~ko stanovni{tvo. U {kolama je srpskim u~enicima katoli~ke vjeroispovijesti sugerisano da oni nijesu Srbi ve} Hrvati zbog ~ega su nastajale sva e i sukobi koji su se ~esto zavr{avali tu~om u~enika. 5 Iako su se crnogorske vlasti prema ovim pojavama odnosile "neshvatqivo ravnodu{no", o~igledno ne `ele}i da pokvare svoje prijateqske odnose sa Kurijom, katoli~ka akcija, koja je imala za ciq nametawa hrvatstva Srbima katoli~ke vjere, ipak nije mogla ostati bez wihove reakcije. Sam stepen ozbiqnosti ove pojave, koja je prema izvje{tajima A. S. Qemortova bila karakteristi~na ne samo za Crnu Goru ve} i {iri prostor Bosne, Dalmacije, Dubrova~kog primorja, i predstavqala vid propagandnog djelovawa na rasprostirawu uticaja Austro-Ugarske, prisilio je crnogorske vlasti na zvani~no reagovawe. Ono je izvedeno u formi pisma crnogorskog ministra spoqnih poslova Gavra Vukovi}a upu}enog barskom arcibiskupu Milinovi}u. Pismo je datirano sa 15. novembrom godine i u wemu se pored ostalog ka`e: "Vama je dobro poznato od koga je vremena otpo- ~eta borba u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Boki Kotorskoj, a u novije vrijeme i u Bosni i Hercegovini, izme u dva bracka plemena Srba i Hrvata. Poznato Vam je i to da se ta borba sastoji u tome {to Hrvati hote da u~ine sinonimom katoli~anstvo - u pomenutim provincijama, sa Hrvatstvom, a pravoslavije sa Srpstvom". 6 Vukovi} daqe pi{e da: "Ta hrvatska zamisao nahodi otpora kod Srba katolika ~emu se pravoslavni pridru`uju, jer se ne osniva na zdravim temeqima, ni crkvenim niti nacijonalnim". 7 Skre}e pa`wu i na to da: "Ako mo`emo dopustiti da pravoslavni[h] Hrvata ima malo ne mo`e se odre}i da Srba katolika ima, i to u znatnom broju". 8 Ilustruju}i praksu na ~ije negativne posqedice skre}e pa`wu Vukovi} dodaje: "Izvolite zamisliti Srbina katolika, koji hita u crkvu da slu{a slovo Bo`ije i propovijedi sve- {teni~ke, kakav mu je polo`aj, kad je napadnut sa katedre, odricawem wegove narodnosti, i da ne re~em i grubim izrekama". 9 Pismo zavr{ava molbom, koju prenosi po nalogu crnogorskog kwaza, da arcibiskup Milinovi} "kao dobar pastir" izvoli: "obratiti visoku pa`wu Svete Stolice na izlo`eno postupawe katoli~kog sve{tenstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Boki Kotorskoj i Bosni i Hercegovini, kako bi ona svojim mo}nim uplivom svoje vjerne postavila u jednakosti pred 4 AOCM, f. PR, f. I-a, Primqena pisma XLII, N o 1. 5 Isto. 6 Dr`avni arhiv Crne Gore (DAC), f. Ministarstvo inostranih djela (MID), f. 43, l Isto. 8 Isto. 9 Isto.

196 196 I s t o r i j s k i z a p i s i svetim oltarom, a sve{tenstvu ne samo da zabrani daqe tako postupati nego zaslu`eni ukor da mu dade". 10 Ruski diplomatski predstavnici na Cetiwu su ovakve aktivnosti katoli~kog klera ocjewivali suprotnim i odredbama samog konkordata, tj. tekstu "zakletve vjernosti" barskog arcibiskupa crnogorskom kwazu kojom se on obavezivao: "da ne}e imati nikakva dogovora, ni bivati pri kakvom vije}awu, niti bodriti a ni dopu{titi" da wegovo podru~no sve{tenstvo "u~estvuje u bud kakvom preduze}u koje bi i{lo na to da muti javni dr`avni mir". 11 Na sli~noj politi~koj pozadini po~ivao je i sukob koji se u odnosima Crne Gore i Vatikana desio krajem godine. Pod uticajem Austro-Ugarske papa Lav XIII je apostolskim pismom od 1. avgusta zavod Svetog Jeronima u Rimu, pod nazivom "Collegium Hieronymianum Illyricum", koji je podrazumijevao katoli~ke Ju`ne Slovene, preimenovao u "Collegium Hieronymianum Croatorum", tj. ustanovu za obuku hrvatske mlade`i. Shodno papskom breveu, nakon te promjene Srbi i Crnogorci katolici nijesu mogli boraviti na obuci u Rimu. 12 Zbog svega prethodnog gradwu katoli~kog hrama na Cetiwu mitropolit Mitrofan je shvatao kao novi udar na pravoslavqe u Crnoj Gori i otvarawe daqeg prostora za katoli~ku propagandnu akciju. Ne mogav{i se tek tako prikloniti politici koja je vo ena u Crnoj Gori, mitropolit Mitrofan se obratio diplomatskom predstavniku Rusije tra`e}i pomo} u odbrani pravoslavqa i slovenskih na~ela. Smatraju- }i svojom svetom du`no{}u da se odazove molbi crnogorskog mitropolita, ruski diplomatski predstavnik je u razgovoru sa wim razmotrio mjere kojima bi bilo mogu}e "uko~iti najezdu katolicizma" na Crnu Goru i woj tu e italijanske kulture. Tako su do{li do uvjerewa da bi prije svega bilo krajwe neophodno podi}i na Cetiwu rusku crkvu i odrediti za starje{inu iskusnog, svestrano obrazovanog i duhovno zrelog arhrimandrita koji bi mogao biti karika izme u crnogorskog mitropolita i Svetog Sinoda. Takva li~nost bi istovremeno bila sna`na pot- 10 Isto. 11 Glas Crnogorca, br. 42, Cetiwe 21. oktobar Spor koji je povodom papskog brevea nastao rije{en je vra}awem starog naziva, odnosno vra}awem ranijih prava Slovenima katolicima, pored ostalih i iz barske dijaceze. Kwaz Nikola je radi rje{ewa ovog pitawa u Rim poslao specijalnu misiju u kojoj je osim arcibiskupa Milinovi}a bio i biv{i ministar pravde Lujo Vojnovi}. U tome su strane diplomate vidjele `equ kwaza Nikole da igra glavnu ulogu u pitawu regulisawa polo`aja katolika u jugoslovenskim zemqama. Takav zakqu~ak su izvodili iz saznawa da se i bez posebnog diplomatskog anga`ovawa direktnim obra}awem italijanskoj vladi mogao promijeniti sadr`aj papske odluke s obzirom na to da se ona ticala imovinskih pitawa Zavoda i proizvodila posqedice koje u Vatikanu nijesu `eqeli. Prema tada va`e}im zakonskim propisima, "svaka ustanova koja mijewa svoj naziv gubi pravo na imovinu koja joj pripada". Po ocjeni ruskih diplomata, to je bio glavni momenat koji je uputio Sv. Oca da promijeni svoj breve, a da diplomatsko anga`ovawe crnogorske vlade nije imalo ve}i zna~aj. Za Crnu Goru "sa 4% katoli~kog stanovni{tva dono{ewe pomenute papske odluke nije ni imalo posebno zna~ewe, a ni posledice". AOCM, f. PR, 1903, f. I-b, N o 77.

197 O planovima za izgradwu ruske crkve na Cetiwu 197 pora u borbi sa katolicizmom, ali i u pravilnom organizovawu narodnog obrazovawa u Kwa`evini. Osim su{tinskih razloga, religiozne prirode, ra~unalo se i na spoqne efekte izgradwe ruske crkve. Qepota slu`be u ruskoj crkvi poslu`ila bi kao protivte`a sve~anom ambijentu katoli~kog boguslu- `ewa sa ~ime se ne mogu boriti crnogorske crkve, koje se ~ak i u prijestonici Crne Gore odlikuju krajwim siroma{tvom i neprikladno{}u. To je ocijeweno veoma va`nim, jer su "pohlepni na spoqni sjaj" Crnogorci bili izlo`eni opasnosti da pompom budu privu~eni od katolicizma. Vladika Mitrofan je zbog toga molio da Rusija "obrati svoju roditeqsku pa`wu na jednovjernu Crnu Goru, i poka`e wenim sinovima mo} pravoslavne crkve". 13 Znaju}i da on sam nema snage da tako ne{to uradi, jer je bio "slab pastir {ake pravoslavnih, okru`enih inovjercima", vladika se obra}ao "velikodu{noj pokroviteqici pravoslavnog svijeta koja je rado pru`ala mo}nu ruku pomo}i svojoj jednovjernoj bra- }i, gdje god da ih sudbina baci" 14. Podr`avaju}i mitropolitov zahtjev, u povjerqivom izvje{taju Ministarstvu inostranih djela od 21. maja/3. juna godine A. N. [~eglov je iznio mi{qewe da, po{to je izgradwa zgrade imperatorske misije na Cetiwu tek zavr{ena, tu priliku treba iskoristiti da se pored we podigne i crkva, sli~no kao {to se preko puta austro-ugarske misije podi`e katoli~ki hram. Smatrao je da za izgradwu ove crkve ima vi{e osnova nego za katoli~ku "zato {to katolika za sada tu nema, a pravoslavnih je mnogo i nemaju dovoqno mjesta u mjesnim malenim crkvama" 15. A. N. [~eglov je ocjewivao da ako Sv. Sinod nema dovoqno sredstava za wenu izgradwu, da se ona mogu obezbijediti putem li~nih priloga. Na taj na~in je izgra en veliki saborni hram u Tokiju, "za daleke i tu e nam Japance", a ovdje je rije~ "o nama bliskim po vjeri i krvi Slovenima". Za stav ruske vlade po ovom pitawu svakako je bio zna- ~ajan i odnos svjetovnih vlasti u Crnoj Gori, prije svega crnogorskog kwaza, prema eventualnoj izgradwi ruske crkve na Cetiwu. U razgovoru sa kwazom Nikolom A. N. [~eglov je to pitawe pokrenuo kao pitawe "po`eqnosti izgradwe crkve pri imperatorskoj misiji", ne ulaze}i u obja{wewa svih dubqih razloga koje je imao u vidu Mitrofan Ban, kada je ono pokrenuto, i za koje je dijelom okrivqavao i samog kwaza. Po- {to je u pitawu bila "crkva pri poslanstvu", kakve su ina~e gra ene u mnogim evropskim gradovima pri stalnim diplomatskim misijama, kwaz je sa blagonaklono{}u prihvatio iznijeti predlog. Odmah je izrazio spremnost da besplatno, za izgradwu crkve, ustupi dovoqan komad zemqe u gradskom vrtu u susjedstvu ruske misije. 16 [~eglovqev izvje{taj u ruskom ministarstvu spoqnih poslova nai{ao je na ozbiqnu pa`wu. O tome svjedo~i ~iwenica da su sa wego- 13 AVPRI, f. Slavyanski} stol, d. 3836, l Isto. 15 Isto, l Isto.

198 198 I s t o r i j s k i z a p i s i vim sadr`ajem upoznate najvi{e li~nosti iz politi~kog `ivota Rusije, ukqu~uju}i i samog cara. I za ruskog imperatora predlog o gradwi ruske crkve na Cetiwu, kao i razlozi koji su iza wega stajali, bili su interesantni. Da je ovom pitawu imperator posvetio zna~ajnu pa`wu potvr uje zapis koji je on svojom rukom napisao na dokumentu prispjelom iz Crne Gore. Glasio je: "Za izvje{taj", {to je podrazumijevalo dostavqawe detaqnijih informacija o predlo`enom projektu. U tom duhu bile su i instrukcije ruskog ministra spoqwih poslova grofa Lamzdorfa od 26. juna /9. jula upu}ene A. N. [~eglovu. 17 U wima je re- ~eno da izgradwa ruskog hrama na Cetiwu zaslu`uje punu pa`wu, ali da su za dono{ewe kona~ne odluke potrebni potpuniji podaci. Zbog toga je tra`ena informacija o tome kakvih razmjera bi trebalo da bude pomenuti hram i koliko bi mogli da iznose tro{kovi wegove izgradwe. Tako e je smatrano bitnim pitawe kanonskog polo`aja hrama. V.N. Lamzdorf je sugerisao da se prilikom davawa odgovora na ova pitawa imaju u vidu uslovi pod kojima je izgra en saborni hram u Nik{i}u. U ruskom ministarstvu spoqwih poslova od samog po~etka je zauzet blagonaklon stav prema ovoj ideji. Nije bilo dileme da }e se sna- `ni politi~ki pritisak Italije i Austro-Ugarske odraziti na religiozni `ivot naroda u Crnoj Gori, i da }e to jo{ vi{e su`iti prostor za uticaj Rusije. S druge strane, iskustvo koje su imali sa sli~nim crkvama pri svojim diplomatskim misijama u inostranstvu govorilo je da to mo`e biti dragocjeno oru`je za o~uvawe narodnih simpatija prema pravoslavnoj Rusiji. Pri sre}nom izboru sve{tenika u takvoj crkvi, oni bi bili u stawu da ostvare jak uticaj na lokalna sve{tena lica, da olak{aju i pripreme upis omadine na vi{e duhovne {kole u Rusiji. Sve~ana slu`ba u ruskim hramovima podizala je privla~nost pravoslavqa i zna~aj Ruske crkve i ruskih sve{tenika, {to je sve bilo jako po- `eqno u wenim politi~kim odnosima sa Crnom Gorom. [aqu}i pomenute instrukcije ruskom ministru-rezidentu na Cetiwu, grof Lamzdorf je osim dobijawa potrebnih podataka donekle `elio da provjeri i neke svoje stavove o ovom pitawu. Na postavqene zahtjeve svog ministra, A. N. [~eglov je odgovorio op{irnim izvje{tajem od 8/21. juna S obzirom na mjesne uslove, ocijenio je da bi {to se veli~ine ti~e bio dovoqan hram koji bi mogao da primi 300 qudi. O iznosu potrebnih sredstava on nije mogao meritorno da sudi, jer su za to bila potrebna znawa specijalista kakvih na Cetiwu nije bilo. Ipak je iznio mi{qewe da bi suma od rubaqa bila dovoqna za izgradwu i `ivopisawe hrama sredwe veli~ine. Radi precizirawa svih ovih pitawa, u slu~aju da se odluka o izgradwi hrama zaista donese, preporu~io je da u Crnu Goru do e arhitekta koji bi napravio iscrpan predra~un tro{kova (po mjesnim cijenama), izradio projekt hrama i kasnije nadgledao samu gradwu AOCM, PR, (f. I-a), Primqena pisma XLII. N o AVPRI, f. Slavynski} stol, d. 3836, l Isto.

199 O planovima za izgradwu ruske crkve na Cetiwu 199 Izgradwa hrama, po mi{qewu A. N. [~eglova, trebalo je da u potpunosti ostane "u ruskim rukama" i da on bude "rusko djelo" a ne poklon Crnogorcima kao {to je to bilo prilikom gradwe hrama u Nik{i- }u, kada je Rusija davala novac a kwaz Nikola wim raspolagao po sopstvenom naho ewu. To se tada pravdalo okolno{}u da je u Nik{i}u gra- en "crnogorski hram", a da se sada ima u vidu "ruski hram" i da mije- {awe u taj posao kwaza ili wegove vlade ne bi imalo osnova {to, uostalom, znaju i kwaz Nikola i mitropolit Mitrofan. [to se, pak, ti~e pitawa kanonskog polo`aja hrama A. N. [~eglov je bio mi{qewa da on mora biti isti kao i drugih crkava pri diplomatskim predstavni{tvima Rusije u inostranstvu. Naveo je primjer Konstintinopoqa, u kome je bilo sjedi{te svevaseqenskog patrijarha i velikog broja pravoslavnih crkava, ali gdje su, i pored toga, dvije crkve pri ruskom poslanstvu bile pot~iwene sanktpeterbu{kom mitropolitu a ne mjesnom eparhijalnom na~elstvu. Sa takvim rje{ewem u potpunosti je bio saglasan i mitropolit crnogorski, koji je smatrao da se ruski hram, da bi se izbjegli bilo kakvi nesporazumi, oficijalno ima smatrati crkvom pri imperatorskoj misiji. 20 [~eglovqev izvje{taj pozitivno je uticao na stav ruske vlade u pogledu odluke o gradwi ruskog hrama na Cetiwu. Potvrda toga bilo je pismo direktora Prvog departamenta Ministarstva inostranih djela od 1/14. septembar u kome je kazano da je u Crnu Goru od strane Svetog Sinoda upu}en profesor D. S. S. Pomerancev, ~lan Tehni~kogra evinskog komiteta Privredne uprave Sinoda, radi upoznavawa sa uslovima za izgradwu hrama, sastavqawa projekta i utvr ivawa predra- ~una tro{kova. 21 Da su poslovi na izgradwi hrama bili uzeli ozbiqan tok svjedo~i i ~iwenica da je drugog dana nakon cerimonije sve~anog otvarawa i useqavawa u novu zgradu ruske imperatorske misije na Cetiwu (14/27. septembar 1903), nakon posjete misiji, kwaz Nikola obi{ao i mjesto u susjednom gradskom parku na kome je ruski hram trebalo da se izgradi. Tom prilikom on je izdao i zvani~nu naredbu o besplatnom dodjeqivawu dijela zemqi{ta, koje odgovara uslovima izgradwe, i dozvolio da se odmah pristupi bu{ewu podloge radi utvr ivawa wenog kvaliteta. Kwaz je izrazio "radost i `arku `equ" da uskoro vidi ruski hram u svojoj prijestonici. 22 Profesor Pomerancev je stigao na Cetiwe 6/19. septembra Mada se glavni zadatak wegove misije ticao izgradwe ruske crkve na Cetiwu, imao je i druga zadu`ewa. S obzirom na okolnost da je gradwa ruskog poslanstva tek bila zavr{ena, on je trebalo da da mi- {qewe o kvalitetu izvr{enih radova. Obaviv{i taj posao, bio je neobi~no zadovoqan kvalitetom onog {to je ura eno kao i malim ukupnim tro{kovima pa je preporu~io da se, ukoliko odluka o gradwi hrama bu- 20 Isto. 21 AOCM, f. PR, f. I-b, N o Isto, N o Isto, N o 321.

200 200 I s t o r i j s k i z a p i s i de donesena, za te poslove anga`uje arhitekta Koradini koji je rukovodio radovima na Poslanstvu. Krajem u Petrovgradu je raspravqano pitawe na~ina obezbje ewa potrebnih sredstava za gradwu hrama. A. N. [~eglov je preko ministarstva inostranih djela upoznat sa rje{ewima koja su u vezi sa tim pitawem bila utvr ena. Naime, oberprokuror Svetog Sinoda u izvje{taju od 19. decembra 1903/1 januar iznio je stav da nov~ana suma za izgradwu hrama mo`e biti obezbije ena iz dohotka sa imawa Moldavskih manastira u Beserabiji. 24 Do dono{ewa kona~ne odluke o ovom pitawu teku}e tro{kove je, u podjednakim iznosima, trebalo da snose Uprava za pravoslavnu vjeroispovijest i Ministarstvo inostranih djela. Sve je to govorilo da je pozitivna odluka o gradwi ruskog hrama na Cetiwu bila prakti~no ve} donesena, odnosno da nikakvih smetwi nije bilo ni na ruskoj ni na crnogorskoj strani. Iako je pitawe lokacije na kojoj }e crkva biti podignuta, kao {to smo vidjeli, na~elno bilo rije{eno ve} pri prvom razgovoru sa kwazom, po~etkom ono je opet otvoreno. Pokazalo se da je umjesto predlo`enog mjesta u gradskom parku boqa lokacija zemqi{te koje le`i nasuprot zgrade imperatorske misije, na otvorenom mjestu u podno`ju padine du` koje se prote`e put koji vodi iz Cetiwa u unutra- {wost Crne Gore. Na taj na~in bi hram bio smje{ten na vidnom prostoru, jer bi pogledi svih onih koji dolaze u Cetiwe morali padati na dva ruska zdawa: rusku imperatorsku misiju i ruski hram. Da je to bilo najboqe mjesto za izgradwu hrama mi{qewa su bili i A. N. [~eglov i arhitekta Pamerancev, kao i ostali ~lanovi malobrojne ruske kolonije na Cetiwu. 25 Me utim, pomenuto zemqi{te je bilo vlasni{tvo mje- {tanina Steva Popovi}a, koji je na pokazani interes ruske strane saop{tio veoma visoku cijenu po kojoj bi ono moglo biti prodato. Neodmjerenost zahtjeva vlasnika zemqi{ta, 26 kao i ~iwenica da je kwaz Nikola ve} bio darovao zemqi{te u gradskom vrtu opredijelila je profesora Pomeranceva, A. N. [~eglova i pukovnika Filatova da brzo odustanu od svoje zamisli, pla{e}i se ukupno visokih tro{kova izgradwe hrama. Oni su, ipak, o svemu obavijestili nadle`ne u Petrovgradu. U pismu upu}enom direktoru Prvog departamenta od 15/28. januara 1904, posebno je nagla{eno da bi hram podignut na lokaciji koju je darovao kwaz (kod zadweg ulaza u misiju) bio slabo vidqiv, jer su ga sa dvije strane zaklawale okolne gra evine a sa tre}e brdo. Sem toga, nova lokacija je bila mnogo pogodnija i zbog wene veli~ine od m 2. Na woj su se osim hrama mogli podi}i i dom za sve{tenike i dvori{ne zgrade, {to se nije moglo uraditi na lokaciji koju je darovao kwaz i koja jedva da je bila dovoqna i za sam hram. U Petrovgradu su o~igledno pozitivno ocijenili predlog o 24 Isto, N o AOCM, f. PR f. I, N Prema prvoj ponudi koju je uputio Ruskoj legaciji na Cetiwu Stevo Popovi} je za zemqi{te od m 2 i ku}u tra`io sumu u iznosu od f. U drugoj ponudi od 1/13. januara taj iznos je prepolovqen, tako da je ponuda glasila na f.

201 O planovima za izgradwu ruske crkve na Cetiwu 201 promjeni lokacije za izgradwu hrama. Po odluci ruske vlade carsko-rusko poslanstvo na Cetiwu je po cijeni od kruna kupilo zemqi{te Steva Popovi}a, o ~emu je sa~iwen i poseban ugovor o kupoprodaji. 27 Istovremeno, vjerovatno da se to ne bi shvatilo kao uvreda crnogorskog kwaza, zbog poklona koji je ve} bio darovao, i potvrdila wegova nesebi~na spremnost da pomogne gradwu hrama, on je kupio zemqi{te od Mihaila Popovi}a, koje se nalazilo uz imawe Steva Popovi}a, i prilo`io ga ruskoj crkvi koja je trebala da bude sagra ena. 28 Carsko-rusko poslanstvo je na taj na~in postalo pravni vlasnik i tog zemqi{ta, odnosno relativno velikog kompleksa za izgradwu hrama. Sl. 1. Skica iz projekta za izgradwu ruskog hrama na Cetiwu Po{to je tokom profesor Pomerancev izgradio projekat hrama (Sl. 1), sva va`nija pitawa sa otpo~iwawem wegove gradwe bila su prakti~no rije{ena. Do planiranog po~etka radova ipak nije do{lo. Iako nije bilo skinuto sa dnevnog reda, pitawe izgradwe ruskog hrama krajem je odlo`eno. Razlog je bio u pogor{awu crnogorsko-ruskih odnosa koje je nastupilo u vrijeme rusko-japanskog rata. 27 AOCM, f. PR, 1905, f. ILIV. 28 Isto.

202 202 I s t o r i j s k i z a p i s i Poslije prvih neuspjeha ruske armije u borbama sa japanskom vojskom, u Crnoj Gori se aktuelizovalo pitawe daqeg pokroviteqstva Rusije nad Crnom Gorom. U novembru kwaz Nikola je posjetio Rim. Rezultati te posjete, koji su se izme u ostalog ogledali i u poklonu 52 oru a crnogorskoj vojsci, naveli su ruskog vojnog izaslanika na Cetiwu, potpukovnika Potapova, da posumwa da je izme u dvije zemqe zakqu- ~ena tajna vojna konvencija. Otklon u odnosu na tradicionalno savezni- {tvo sa Rusijom predstavqala je i sve~anost u Podgorici 19. maja povodom pu{tawa u rad fabrike za preradu duvana, izgra ene posredstvom italo-crnogorskog monopola. Sve~anost otvarawa je odr`ana nekoliko dana nakon te{kog poraza ruske vojske kod Cusime - 15/28. maj Iako je bilo predloga da se ona zbog toga odlo`i, ipak je odr`ana uz prisustvo oko 100 predstavnika iz Italije. 29 To je za posqedicu imalo i incident sa ruskim diplomatskim predstavnikom na Cetiwu Solovjevim, koji je rezultirao zahtjevom crnogorskog kwaza za wegovo povla~ewe. 30 Na novonastale okolnosti ruska strana je postavila pitawe daqe isplate vojnih subvencija Crnoj Gori. Poslije nedoumica izra`enih tokom prvih razmatrawa donijeta je odluka da se uplata subvencija nastavi jo{ za godinu dana. Sasvim je sigurno da u takvim uslovima nije bilo mogu}e po~eti radove na izgradwi ruskog hrama. Ipak, krajem 1905, nakon {to su nastupila izvjesna poboq{awa u odnosima izme u dvije vlade, u Petrovgradu je bilo rije{eno da se u Crnu Goru ponovo po{aqe profesor Pomerancev, koji je osim poslova na izgradwi hrama bio zadu`en i za rje{ewe nekih gra evinsko-tehni~kih pitawa na zgradi ruskog poslanstva. Wegov dolazak bio je planiran za novembar Obavje{tavaju}i o tome imperatorsku rusku misiju na Cetiwu direktor Prvog departamenta je svrhu wegove posjete obja{wavao: "radom na zajedni~kom organizovawu poslova sa ministrom-rezidentom na gradwi crkve". 31 Mada je i u prvoj polovini bilo nagovje{taja da do po~etka radova na izgradwi hrama mo`e uskoro do}i, na inicijativu kwaza Nikole iz oktobra te godine oni su definitivno prekinuti. Po povratku iz zvani~ne posjete Be~u, kwaz je pozvao na razgovor ruskog diplomatskog predstavnika E. F. [tejna i zatra`io informacije o toku poslova na izgradwi hrama. Po{to je dobio odgovor da su oni privremeno obustavqeni, kwaz je "u vrlo razdra`enom tonu" odr- `ao monolog protiv nastavka poslova na wegovoj izgradwi. Kao argumente naveo je "negodovawe gotovo cjelokupnog stanovni{tva Cetiwa 29 AVPRI, f. Politarhiv, d. 1576, l Isto. Po{to predstolonasqednik Danilo to nije `elio da odlo`i, nego je, {tavi{e, zabranio da i crnogorski mitropolit odr`i liturgiju u spomen poginulih, ruski diplomatski predstavnik na Cetiwu Solovjev se obratio li~nim pismom ministru inostranih djela Gavru Vukovi}u, izraziv{i nadu da u danima nacionalne tragedije Rusije bratska crnogorska armija ne}e u~estvovati u sve~anostima koje nemaju ni{ta zajedni~ko sa wenim zadatkom. Mada je `eqi ruskog diplomatskog predstavnika udovoqeno, ipak time spor nije bio okon~an. Prestolonasqednik Danilo je odmah uputio telegram kwazu Nikoli, u kome je tra`io da Solovjev bude povu~en iz Crne Gore. 31 AOCM, f. PR f. LIV, N o 320.

203 O planovima za izgradwu ruske crkve na Cetiwu 203 protiv religiozno-separatisti~kih stremqewa Rusije". Vrlo negativno se izrazio prema samoj ideji da imperatorska misija na Cetiwu za potrebe svojih ~inovnika, tj. za 3-4 ~ovjeka, izgradi posebnu crkvu sa posebnim duhovnim sve{tenstvom. Ocijenio je to uvredom ruskog diplomatskog predstavnika i ~lanova mikroskopske ruske kolonije Cetiwu, zbog ignorisawa mogu}nosti da idu u ovda{wu pravoslavnu crkvu sa ostalim Crnogorcima. On se pozvao na izjavu delegacije cetiwskih gra ana koja ga je tim povodom posjetila i prenijela da "ni jedan Crnogorac ne}e prestupiti prag ruskog hrama". 32 Po sopstvenim rije~ima, kwaz im je odgovorio da }e taj prag uvijek prelaziti nasqednik crnogorskog prijestola i drugi ~lanovi kwa`evske porodice i da se on nada da }e wegovi dobri Crnogorci biti razumni i da ne}e praviti skandal. Deputati su mu navodno odgovorili "da }e prije dozvoliti da ih ubiju nego {to }e pristati da idu u rusku misijsku crkvu". 33 U nastavku razgovora, tako e povi{enim tonom, kwaz je govorio o svima onima koji su bili nosioci ovog "besmislenog" projekta. Ocijenio je da ako Rusija nalazi da su "ovda{we crkve male i siroma- {ne i da je bogoslu`ewe u wima li{eno svoje qepote", onda Rusija u svojoj "neizmijewenoj dare`qivosti i saosje}awu za sve na{e potrebe" mo`e "Crnoj Gori u~initi blagodet i izgraditi u srcu prestonice prostrani hram". 34 U tom slu~aju "zahvalnosti Crnogoraca ne bi bilo kraja". Ocijenio je prirodnim {to su katolici u pravoslavnoj zemqi kao {to je Crna Gora izgradili svoju crkvu kao {to bi bilo prirodno da i ovda{wi muslimani tra`e izgradwu xamije. Ali da misija od 2-3 ~ovjeka ima svoju crkvu i svoje sve{tenstvo "dopremqeno u pravoslavnu zemqu" u kojoj ti isti ~lanovi misije ~ine cjelokupnu rusku koloniju, on to smatra necjelishodnim. S obrzrom na ukupan broj Rusa u Crnoj Gori, za wihove vjerske potrebe smatrao je dovoqnom crkvicu pri ruskom Djevoja~kom institutu na Cetiwu. Monolog je zakqu~io rije~ima: "Gradite ako ho}ete va{u crkvu pri Misiji, ali kada ona bude gotova ni jednog ~estitog Crnogorca u woj ne}ete vidjeti". 35 Tokom daqeg razgovora [tejn je bezuspje{no poku{ao da razuvjeri kwaza "o iskqu~ivim i uskim interesima" ruske vlade u vezi sa gradwom ruske crkve na Cetiwu. U odgovoru dobio je ponovqena kwa- `eva uvjeravawa koja su obesmi{qavala nastavak zapo~etih radova. Jo{ kategori~nije kwaz je ustvrdio "da je wemu li~no neprijatno da u isto vrijeme kada je wegova dvorska crkva, kao i sve crkve u Crnoj Gori, mala i siroma{na" ruska misija ima "lijep prostran hram sa velelepnom slu`bom i dobrim crkvenim horom", jer }e sve to neizostavno sebi privu}i "mnogo crnogorskih hodo~asnika". 36 Koliko je ovako definitivno odlu~an istup 37 kwaza o prekidu 32 Isto, N o Isto. 34 Isto. 35 Isto. 36 Isto. 37 I prije posjete Be~u negativan odnos prema gradwi ruske crkve kwaz Nikola je

204 204 I s t o r i j s k i z a p i s i izgradwe ruskog hrama mogao biti u vezi sa wegovom prethodnom posjetom Be~u - nije te{ko naslutiti. U svakom slu~aju [tejnova predvi awa da }e kwaz sve u~initi, ne iskqu~uju}i ni mogu}nost obra}awa imperatoru, da se sredstva namijewena za izgradwu ruskog hrama preusmjere na izgradwu "zajedni~kog hrama ~isto crnogorske crkve", na promijewenoj lokaciji - uskoro su se obistinila. Prema raportu N. M. Potapova Glavnoj upravi Generalnog {taba od 22. oktobra/4. novembar na osnovu kwa`evog li~nog obra}awa ruskom caru izgradwa pravoslavnog hrama pri imperatorskoj misiji na Cetiwu je obustavqena. Istovremeno je bilo na~elno rije{eno da se u zamjenu "vremenom, kada bude sredstava", izgradi na Cetiwu saborni hram. 39 Svakako da je ovakav ishod doga aja bio krupan udarac za rusku politiku prema Crnoj Gori. Sa sve ve}om zabrinuto{}u ruska vlada je mogla da prati ja~awe ne samo prisnih veza s Italijom ve} i pribli`avawe Crne Gore Be~u. To je pove}avalo nedoumice u pogledu daqe finansijske podr{ke, koja je ipak uz sve rezerve i daqe produ`avana. Ponovno poboq{awe odnosa sa Rusijom, o ~emu je svjedo~ila i kwa`eva posjeta Petrovgradu u martu 1908, (kao i kasnije tokom aneksione krize), ponovo je aktuelizovalo pitawe izgradwe crkvenog hrama na Cetiwu, odnosno, sada ve} saborne crkve. Po{to je za planiranu gradwu ruskog hrama ve} bio odboren kredit od rubaqa ( kruna), crnogorska strana je na{la za shodno da predlo`i na~in utro- {ka tih sredstava. 40 U svom izvje{taju od 2/15. juna upu}enom D. S. S. Neratovu, E. F. [tejn je javqao o molbi crnogorskog kwaza da se ta sredstva podijele i kruna namijeni za izgradwu saborne crkve u crnogorskoj prijestonici, a za gradwu internata pri Cetiwskoj mu{koj gimnaziji. Kwaz je u vi{e navrata preko imperatorske misije sugerisao ruskoj vladi ovakav na~in utro{ka sredstava, dostavqaju}i koncepte planova o izgradwi pomenutih objekata. Jedna od takvih kwa- `evih molbi sadr`ana je u pismu ruskog ministra-rezidenta upu}enom S. D. Sazonovu 25. avgusta Wegovo nastojawe da se {to prije krene sa otpo~iwawem radova na ovim objektima poklapalo se sa intenzivirawem pripema za organizovawe proslave 50-godi{wice wegovog vladawa (15. avgusta 1910). On je vjerovao da bi do toga dana mogla da se zavr- {i izgradwa sabornog hrama i tokom jubilarnih sve~anosti izvr{i wegovo osve}ewe. 41 Ipak, kwa`eva o~ekivawa u ovom pogledu nijesu se ostvarila. Temeqi za novu sabornu crkvu postavqeni su tek u vrijeme jubilarnih sve~anosti na Cetiwu 21. avgusta godine, u prisustvu predstavnika iskazao u razgovoru sa P. V. Maksimovim, izra`avaju}i svoje li~no nezadovoqstvo izgradwom hrama. Prema izvje{taju Maksimova, kwaz je tada izjavio da: "on ne mo`e zabraniti Crnogorcima da prisustvuju slu`bi u novoj crkvi ali da wegova noga, niti bilo koga iz wegove porodice ne}e prekora~iti wen prag". 38 Rossi}ski gosudarstvenw} voenoistori~eski} arhiv (RGVIA), f. 2000, op I, d. 836, , l Isto. 40 AOCM, f. PR, 1909, f. LXI, N o Isto.

205 O planovima za izgradwu ruske crkve na Cetiwu 205 ruske delegacije koju je na sve~anostima progla{ewa Crne Gore za kraqevinu predvodio veliki kwaz Nikolaj Nikolajevi~ (Sl. 2). 42 Na polo`enom kamenu-temeqcu pisalo je: "Za vlade kraqa Nikole I podi`e ovaj hram car ruski Nikola II avgusta 21." Lokacija za sabornu crkvu nalazila se izme u Biqarde i Doma kraqevske vlade. Sl. 2. Sve~ano polagawe kamena temeqca za sabornu crkvu na Cetiwu, 21. avgust Me utim, ni poslije polagawa kamena-temeqca nijesu otpo~eli radovi na izgradwi saborne crkve. Cetiwski vjesnik krajem je najavqivao da }e "na proqe}e zahvaquju}i Caru Ruskom i na{em Gospodaru po~eti gradwa na Cetiwu nove Saborne Crkve", koja }e "po svojoj qepoti i veli~ini biti dostojna ~uvstava pobo`nosti koja gaji u svojoj du{i cio narod jedne pravoslavne slovenske kraqevine". 43 Ali i pored o~ekivawa javnosti, gradwa saborne crkve na Cetiwu "za kojom se odavno osje}ala potreba", a prvi planovi sa~iweni jo{ prije sticawa nezavisnosti (Sl. 3), nije zapo~eta do po~etka naredne godine. Cetiwski vjesnik u broju od 25. marta je pisao da se "odonomadne pristupilo prvim radwama za novu Sabornu Crkvu kojoj je temeq polo`en jo{ 42 O sve~anosti polagawa kamena-temeqca Glas Crnogorca je donio izvje{taj u kome se izme u ostalog ka`e: "^im su Wihova Veli~anstva Kraq i Kraqica sa ~lanovima Kraqevske Porodice i Visokim Gostima stigli, nastalo je vodoosve- }ewe, koje je izvr{io Visoko preosve{teni g. Mitropolit Mitrofan sa Preosve{tenim Episkopom Kirilom i mjesnim sve{tenstvom. Po svr{enom vodoosve- }ewu W. V. Kraq Gospodar si{ao je sa Uzvi{enim Sinovima i W. I. V. Velikim Kwazom Nikolajem do kamena temeqca i po{to ga je polo`io uskliknuo je: Da `ivi ruski car! na {ta su zvona zazvonila, topovi zapucali, muzika zasvirala rusku himnu, a narod i vojska klicali". Glas Crnogorca, br. 37, Cetiwe 24. avgust Cetiwski vjesnik, broj 100, Cetiwe, 18. decembar 1910.

206 206 I s t o r i j s k i z a p i s i o jubilarnim sve~anostima". 44 Najvjerovatnije je da je pitawe izgradwe saborne crkve na Cetiwu Sl. 3. Jedan od prvih projekata za izgradwu saborne crkve na Cetiwu. Nastao je 1870 a wegov autor je Dragi{a S. Milutinovi} definitivno rije{eno prilikom kwa`eve posjete Petrovgradu po~etkom Diplomatski predstavnici stranih dr`ava akreditovani na Cetiwu, obavje{tavaju}i svoje vlade o rezultatima kraqeve posjete, izme u ostalog su javqali da je kraq u razgovoru s wima iznosio dva bitna rezultata svoje posjete: "1) da }e Rusija sagraditi `eqeznicu od Cetiwa do Bara, direktno, i 2) da }e se zidati crkva na pijaci pred Vladinim domom, za koju je poodavno postavqen temeq". 45 Kao i u slu~aju planirane gradwe ruskog hrama, sa otpo~iwawem radova na izgradwu saborne crkve formiran je poseban Komitet. Wegovi ~lanovi su bili: diplomatski predstavnik Rusije na Cetiwu A. A. Girs, ruski vojni agent general major N. M. Potapov i sekretar imperatorske misije na Cetiwu dr`avni savjetnik N. Obnorski. Svoju prvu sjednicu, kojoj su prisustvovali i profesor Pomerancev i wegov pomo}nik, umjetnik, arhitekta Ali{, Komitet je odr`ao 25. juna Na woj je razmatran sadr`aj ugovora koji je trebalo zakqu~iti sa profesorom Pomerancovim o izgradwi sabornog hrama, a koji je nakon usvajawa trebalo poslati na potvrdu Ministarstvu inostranih djela Rusije. U okviru druge ta~ke zakqu~eno je da se odmah otpo~ne sa pripremnim radovima 44 Cetiwski vjesnik, broj 107, Cetiwe, 31. mart Arhiv Srbije (AS), f. MID-PO 1912, I/8-VII-X, f-iv 1912, DVI. 46 AVPRI, f. Misiy v Cetin e, d. 19 l. 9.

207 O planovima za izgradwu ruske crkve na Cetiwu 207 na mjestu koje je planirano za izgradwu crkve. Zato je odobrena suma od kruna. Na sjednici je razmatrano pitawe daqeg rada Komiteta i na~ina utro{ka raspolo`ivih sredstava. Kao rukovodilac gra evinskog dijela poslova profesor Pomerancev je zadu`en da sa~ini ukupan predra~un tro{kova. Wegova mjese~na plata kao i plata wegovom pomo}niku i poslovo i utvr ena je u iznosu od kruna na mjese~nom nivou po~ev od dana wihovog dolaska u Crnu Goru, tj. od 20. jula Kao i u slu- ~aju planirane izgradwe ruskog hrama, svi poslovi su bili u nadle`nosti ruskih ~inovnika. To je govorilo da se iskustva ste~ena pri gradwi sabornog hrama u Nik{i}u (kada je ruska strana davala novac a Crnogorci se starali o wegovom tro{ewu pri izgradwi) nijesu `eqela ponoviti. No, iako su svi pripremni poslovi bili obavqeni ukqu~uju}i i izradu projekta sabornog hrama (sl. 4) i bilo zapo~eto izvo ewe pripremnih radwi, sa gradwom se nije daleko odmaklo. Skori balkanski a potom i Prvi svjetski rat uticali su da ovaj posao ipak ostane neizvr- {en. * Osim {to pokazuje involviranost interesa velikih sila (sa politi~kom pozadinom) u vjerski `ivot Crne Gore, slu~aj sa namjeravanom gradwom ruskog hrama tako e govori o kolebqivosti pa i nedo- 47 Isto. Sl. 4. Projektovani izgled saborne crkve na Cetiwu

208 208 I s t o r i j s k i z a p i s i sqednosti crnogorskih vlasti prema za{titi i o~uvawu tradicionalnih duhovnih i kulturnih vrijednosti stanovni{tva. Takva politika zvani~ne Crne Gore bila je posqedica me unarodnih okolnosti i potrebe da se na razme u suprotstavqenih interesa velikih sila ostvari {to boqa pozicija dr`ave. S druge strane, wu su uslovqavali unutra- {wi ekonomski razlozi koji su, zbog siroma{tva i privredne nerazvijenosti, zahtijevali priliv stranog kapitala, {to je za posqedicu moralo imati {irewe uticaja zemaqa iz kojih je on dolazio ne samo na privredni nego i sve ostale sfere `ivota zemqe. Sve se to odra`avalo na ukupan polo`aj Crnogorsko-primorske mitropolije. Radoslav RASPOPOVI], Ph.D. ABOUT THE PLANS FOR THE CONSTRUCTION OF THE RUSSIAN CHURCH IN CETINJE The summary In this paper, the author treats issue regarding the construction of the Russian Church in Cetinje, as well as the reasons that were behind its construction, and circumstances that caused the negative result in realization of this project. The issue of construction of the Russian Church in the capital of Montenegro had been raised for the first time during the conversation between Montenegrin Metropolitan Mitrofan and Russian diplomatic representative A. N. Scheglov, at the beginning of 1903, driven by the Metropolitan s worry because of spreading of Catholicism, and Italian language and culture in Montenegro. Although it was designed as Church by the Consulate, as existed in numerous European towns, its construction should have had the immense political influence to the internal life of Montenegro at the beginning of the 20 th century, with weakened position of Russia. The church had not been built primarily because of hesitations and inconsistency of the Russian Prince Nikola, who, tacking in his foreign policy between interests of the Great Powers, had neglected and even endangered the basic spiritual and cultural values of his country.

209 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN Dr NEKA PITAWA RIMOKATOLI^KE CRKVE U CRNOJ GORI Pro{irewem Crne Gore, poslije oslobodila~kog rata , znatan dio rimokatolika na{ao se unutar granica crnogorske dr`ave. Po~etkom XX vijeka u Crnoj Gori bilo je oko rimokatolika. Prema podacima iz 1897, kako navode istori~ari [erbo i Jasna Rastoder, u Baru je bilo 675 rimokatolika, Ulciwu 384, Zupcima 590, Sal~u 260, Sv. Nikoli 340, Sv. \or u 260, Podgorici 210, Ko}ima 486, na Cetiwu 540, Rijeci 180, u [estanima 580, Livarima 582, Virpazaru 60 i Zatrijep~u U Crnoj Gori su ustanovqene sqede}e parohije: Bar, Zupci, Ulciw, Sal~, Sv. \or e, Sv. Nikola, Livari, [estani, Zatrijeba~ i Ko}e. Odlukom Berlinskog kongresa (~l. 27) zagarantovana je sloboda i vr{ewe svih vjerskih obreda svim dr`avqanima Crne Gore i strancima. Precizirano je da se "ne}e mo}i ~initi nikakve smetwe, bilo hijerarhijskoj organizaciji raznih crkvenih zajednica, bilo wihovim odnosima sa svojim duhovnim starje{inama", ~ime je me unarodnim ugovorom bila proklamovana vjerska sloboda svih podanika crnogorske dr- `ave. Rimokatolici u Crnoj Gori bili su pod jurisdikcijom skadarske nadbiskupije, ali, kako je u kwizi pomenutih autora ranije istaknuto, pod vjerskim patronatom austrijske dr`ave. 2 Pravni polo`aj rimokatolika u Kwa`evini Crnoj Gori, koje su uglavnom sa~iwavali Arbanasi rimokatolici, Srbi rimokatolici i "latini" na Primorju, odre ivao je konkordat koji je sklopqen 18. avgusta Prema odredbama konkordata, ispovijedawe rimokatoli~ke vjeroispovijesti u Crnoj Gori obavqalo se slobodno. Suspendovano je austrijsko pravo vjerskog patronata nad rimokatolicima Crne Gore. * Autor je vi{i nau~ni saradnik u Institutu za savremenu istoriju, Beograd. 1 Jasmina i [erbo Rastoder, Dr Nikola Dobre~i} arcibiskup barski i primas srpski (`ivot i djelo), Budva, 1991, Isto.

210 210 I s t o r i j s k i z a p i s i ^lanom 12. precizirano je da "radi pripreme crnogorskih mladi}a sposobnijeh da budu katoli~kijem sve{tenicima, crnogorska vlada u sporazumu sa Arhiepiskopom Barskijem, izabra}e neke zaslu`nije koji }e se {iqati u Rim da tamo svr{e nauke, a radi iste svrhe Vlada }e izdavati wima pristojnu godi{wu pripomo}". Predvi eno je bilo da se prvih pet godina {aqu po dva mladi}a svake godine, a kasnije samo po jedan. Mladi}i pitomci bili su u obavezi da u~e srpski jezik. Arcibiskupa barskog i primasa srpskog postavqao je papa, bez ve}eg upliva dr`avnih vlasti, ali pod uslovom da "wegova li~nost godi crnogorskoj vladi, koja se obavezala da mu mjese~no iz dr`avne kase ispla}uje franaka godi{we. Pravo upotrebe staroslavenske liturgije, dato od strane pape Ino}entija i od papa Benedikta XIV i Pija VI, potvr eno je crnogorskim dr`avqanima sa novosklopqenim konkordatom. 3 Konkordatom izme u Crne Gore i Vatikana definisan je, dakle, pravni polo`aj rimokatolika u kanonskom smislu. S druge strane, ravnopravnost rimokatolika, u okviru relativno tolerantne vjerske politike kwaza (kraqa) Nikole, bi}e bitna pretpostavka wihove integracije u crnogorsku dr`avu, tim vi{e {to je ve}inu rimokatolika ~inilo albansko stanovni{tvo. 4 Uskoro poslije ratifikacije konkordata, po~etkom oktobra 1886, papa Lav XIII izdao je dekret o razdvajawu barske od skadarske nadbiskupije. Istog dana za barskog arcibiskupa imenovan je dalmatinski frawevac [imun Milinovi}, prema preporuci biskupa [trosmajera. Zajedno su poku{ali, prema dogovoru sa kwazom Nikolom, uvesti bogoslu`ewe na slavenskom jeziku. [trosmajer je prvo poku{ao da dozvolu izdejstvuje za Kraqevinu Srbiju, ali je Vatikan istu uskratio. Papa je svojim kodicilom, od 29. marta 1887, dozvolio uvo ewe staroslavenskog jezika u bogoslu`ewe na podru~ju barske dijeceze. [trosmajer je u upotrebi staroslavenskog jezika vidio dobru priliku "da se dvije stare posestrime crkve, zapadna i isto~na, barem u slavjanstvu jedna drugoj pribli`e". Neki autori isti~u da je kwaz Nikola sa slavenskom liturgijom "htio da poku{a da postepeno slavizira Albance". Prema izvje{tajima tada{wih austrijskih diplomata iz Crne Gore, koji su bri`qivo popisivali rimokatolike na wenoj teritoriji, u Crnoj Gori je bilo "slovenskih" rimokatolika a albanskih Odluci Vatikana, o uvo ewu staroslavenskog jezika u liturgiju, usprotivila se Austrija, koja je u glagoqicu "po~ela sumwati ~im se za wu osjetio interes u ilirskom pokretu". Kako isti~e istori~ar [. Rastoder, Be~ se pla{io mogu}nosti da bi sli~nu koncesiju mogli za- 3 AJ, Zbirka \ure Popovi}a, f. 31, ~lanak "Papstvo i konkordat", mart Konkordat sklopqen izme u Kraqevine Crne Gore i Vatikana bi}e u formalnoj va`nosti i u periodu Kraqevine SHS (Jugoslavije). On nije vi{e imao snagu me unarodnog ugovora, ali je vredio kao unutra{wi dr`avni zakon prilago en novonastalom stawu.. 4 Jasmina i [erbo Rastoder, Dr Nikola Dobre~i} arcibiskup barski i primas srpski , Isto, 14.

211 Neka pitawa polo`aja rimokatoli~ke crkve u Crnoj Gori tra`iti slavenski rimokatolici u Austro-Ugarskoj, ~ime bi bio otvoren put za prodor ruskog panslavizma i velikodr`avqa. Dok je u Be~u papina dozvola li~ila na "{izmu", dotle se u Rusiji to tuma~ilo kao "nova rimska lukav{tina, kako bi se la{we Crnogorci pokatoli~ili". Za primjenu odluke o bogoslu`ewu na staroslavenskom jeziku bilo je neophodno zadovoqiti dva osnovna uslova: {tampati na odgovaraju- }em jeziku liturgijske kwige i osposobiti sve{tenstvo za wihovo kori{tewe. Otpo~ele su razne diplomatske spletke da se sprije~i {tampawe liturgijskih kwiga. Arcibiskup Milinovi} bio je pozvan u Rim gdje je od wega kardinal Rampola tra`io da ubijedi kwaza Nikolu da se liturgijske kwige {tampaju glagoqicom, po{to je crnogorska vlada bila za }irilicu. Pote{ko}e nastale oko {tampawa "Misala" izazvale su podozrewe kod kwaza Nikole prema arcibiskupu Milinovi}u, jer je sumwao da Milinovi}, u dogovoru sa Rimom, odugovla~i {tampawe kwiga. Suo~en sa te{kim polo`ajem Rimokatoli~ke crkve, posebno materijalnim, te neispuwavawem obaveza crnogorske vlade prema woj, kao i protivqewem pojedinih albanskih sve}enika uvo ewu bogoslu`ewa na staroslavenskom, arcibiskup barski Milinovi} podnio je ostavku na polo`aj. Me utim, ostavku nisu primili ni papa niti crnogorski kwaz. Barski arcibiskup Milinovi} dr`ao je 1. januara "prvi pontifikat glagoqski", ~ime je u Crnoj Gori odr`ano prvo bogoslu- `ewe na staroslavenskom jeziku. 6 U Arcibiskupiji barskoj i primasiji srpskoj sve{teni~ki kadar je bio malobrojan, nedovoqno obrazovan, sastavqen uglavnom od stranaca iz Italije i Albanije. O tome arcibiskup Milinovi} ka`e sqede}e: "Ja imam jedanaest `upa i ~etiri izlo`ene stacije, a nemam nego samo 10 sve}enika; od ovih, ~etiri su pre{li 77 godina, dva okolo {esdeset, ali truda skrhvani, tri popa Arbanasa {to pripadaju Skadarskoj biskupiji, jedan dalmatinskoj, i oni fratar {to samnom stoji, koga ne mogu `upnikom u~initi jer ne poznaje se da niko sa strane ne}e da do e za `upnika. Siroma{na crnogorska dr`ava nije bila u mogu}nosti da u ve}oj mjeri potpomogne Rimokatoli~ku crkvu, ali je istovremeno podozrivo gledala na bilo kakvu "pomo}" sa strane. Takvu pomo} nudila je prvenstveno Austrija iz razloga dr`avnog prodora ka jugu Balkana. Od na Balkanu se poja~ava kriza izazvana albanskom pobunom. Protiv Turske su se podigla i albanska plemena uz granicu sa Crnom Gorom, u skadarskoj Malesiji. Kako isti~e Novica Rako~evi}, Crna Gora se od svih balkanskih zemaqa najpredanije i najneposrednije zauzela u albanskom pitawu. Ona je podsticala na pobune albanska plemena, pru`ala im pomo} u naoru`awu i municiji, dozvolila svojim gra anima iz susjednih oblasti da se pridru`uju ustanicima, prihvatala na svom tlu albanske izbjeglice i drugo. 7 Crna Gora je prvenstveno `eqela da povrati legendarni Skadar - prestonicu srpske Zetske kraqevi- 6 Isto, Istorija srpskog naroda, tom VI-1, Beograd, 1983, 245.

212 212 I s t o r i j s k i z a p i s i ne, na ~ijim je tradicijama kraq Nikola i zasnivao pravo da Crnu Goru proglasi kraqevinom. Za Crnu Goru je bilo naro~ito va`no da u slu- ~aju ratnih dejstava prema Skadru obezbjedi pomo} albanskih rimokatoli~kih plemena. Crna Gora je svim silama nastojala da istisne "pravo" vjerskog protektorata Austrije nad rimokatolicima Balkana i wen uticaj iz skadarske Malesije. Rimokatoli~ka plemena iz sjeverne Albanije, ili barem wihova ve}ina, mirila su se sa shvatawem kraqa Nikole o svojoj samoupravnoj oblasti pod wegovom vla{}u. 8 Zbog takvih dr`avnih planova kraq Nikola je nastojao da u Crnoj Gori sprovodi {to liberalniju politiku prema rimokatolicima, a naro~ito prema Arbanasima rimokatolicima. Sam konkordat je trebalo da bude garant da }e se prava rimokatolika u Crnoj Gori po{tovati. Vatikan i crnogorstvo u vrijeme jugoslavenskog ujediwewa Vatikan nije bio sklon jugoslavenskoj dr`avi u kojoj je dominirao gra anski liberalizam koji je proizvodio sekularizam, laicizam i antiklerikalizam. Zbog toga }e Vatikan biti sklon politici revizije postoje}eg evropskog frankofilskog poretka i naklowen idejama feudo-aristokratskog legitimizma pora`enih carstava. Dinasti~ki me usrpski spor oko pitawa prevlasti Kara or evi}a ili Petrovi}a u novoj zajedni~koj dr`avi Vatikan je iskoristio da se prikloni "prognanoj" dinastiji Petrovi}a, podr`avaju}i crnogorstvo kao novo nacionalno vjerovawe. 9 Jugoslavenski poslanik iz Rima isti~e da se "crnogorska akcija" protiv Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca "nije zaustavila samo kod Kvirinala, nego se protegla i na Vatikan, i to kako izgleda, ne bez nekog uspeha". 10 Zato su "crnogorski emisari" u Rimu i Vatikanu nastojali da kod Sv. Stolice {to vi{e ocrne i okleve}u arcibiskupa barskog dr Nikolu Dobre~i}a kao ~ovjeka "koji ne vr{i svoje du`nosti vjerske nego se mije{a u politiku, u~estvuje u unutra{wim borbama crnogorskih partija i, kao takav, sav se predao u ruke beogradske vlade". Na antijugoslavensko opredjeqewe Vatikana upozoravan je i jugoslavenski diplomatski predstavnik kod Sv. Stolice, dr Lujo Bakoti}, kome je nalagano da ispita stav Vatikana prema tzv. "crnogorskom pitawu". U te svrhe Ministarstvo spoqnih poslova dostavilo je Bakoti- }u sqede}i telegrafski izvje{taj ("radi znawa") jugoslavenskog poslanstva u Parizu: "U Parizu se proneo glas, pa Dr`avni sekretar sa- 8 Isto. 9 Isticawe crnogorstva u odnosu na srpstvo Vatikan je, preko rimokatoli~ke {tampe, provodio ve} od po~etka XX vijeka. Tako npr. klerikalni splitski "Dan" u svojim ~lancima dosqedno strogo odvaja Srbe i Crnogorce kao dvije potpuno razli~ite narodnosne kategorije koje jedino pravoslavqe ve`e i ujediwuje u jednu duhovnu i narodnu zajednicu ("Dan", Spqet, 3. srpaw 1913). U istovjetnom tonu pisao je i klerikalni misionarski "Le missioni Cattoliche" iz Milana u broju od 20. VI godine 10 AJ, Kraqevsko poslanstvo pri Sv. Stolici, Otpravnik poslova u Vatikanu predsjedniku vlade Nikoli Pa{i}u, 28. V 1921.

213 Neka pitawa polo`aja rimokatoli~ke crkve u Crnoj Gori op{tio i jednoj novinarskoj agenciji: Vatikan obe}ao tobo`woj crnogorskoj vladi interesovati se za crnogorsko pitawe i dejstvovati da (ga) koja od Sila iznese pred idu}i sastanak Dru{tva naroda". 11 Analizom napisa "L'Osservatore Romano", objavqenih tokom 1919/20. do Rapalskog mira, dobija se utisak o izrazito neprijateqskom stavu vatikanskog organa prema jugoslavenskoj dr`avi. Vatikanski dnevnik po~etkom decembra ne pomiwe formalno akt ujediwewa. Tek 3. decembra obavje{tava ~itaoce da je formirana "nova srpska vlada koalicije". Sve do kraja u "L'Osservatore Romano" vrlo su oskudne vijesti o Jugoslaviji. Od 7. januara 1919, u vrijeme dolaska u Rim crnogorskog princa Petra, "L'Osservatore Romano" postaje otvoreniji i op{irniji u izvje{tajima o Kraqevstvu SHS, otkrivaju}i pri tom direktive vatikanskih zvani~nih krugova. Sinhronizovano sa ostalom italijanskom {tampom vodi}e procrnogorsku kampawu, zastupaju- }i protivjugoslavensku savojsku politiku. "L'Osservatore Romano" objavquje 25. januara proglas crnogorskog kraqa Nikole svome narodu, dok u broju od 12. marta objavquje komentar u vezi s odlukama Podgori~ke skup{tine: "Protivno la`nim vestima koje se pretenciozno {ire s jugoslavenske strane, o savr{enom skladu aspiracija Crne Gore i wene nesporne voqe da bude sjediwena sa Srbijom, zna se da je komedija od Skup{tine, koja je odr`ana u Podgorici, i kojoj su prisustvovali samo iznimke intelektualne mlade`i, izazvala `ivo interesovawe crnogorskog naroda koji ne gleda rado da ga Srbi li{e vlasti i koji je u svojoj najve}oj ve}ini veran dinastiji Petrovi}a." "L'Osservatore Romano", preko svojih napisa, daje podr{ku separatisti~kim i iredentisti~kim pokretima u Kraqevstvu SHS. Zala`e se za nezavisnu hrvatsku republiku, u Sloveniji daje podr{ku Austrijancima, u sjeveroisto~noj Srbiji i Vojvodini Rumunima (Vlasima), u Crnoj Gori nezavisnoj crnogorskoj kraqevini, a u jugozapadnoj Srbiji Albancima. U sklopu imperijalisti~kih te`wi Italije, Vatikan postaje sve prisutniji branilac italijanskih nacionalnih interesa.ranija vrlo prisutna netrpeqivost prema italijanskim liberalnim vladama (od godine) sve vi{e nestaje. Antijugoslavensko pisawe "L'Osservatore Romana", koje je bilo proitalijansko, trebalo je da doka- `e silama pobjednicama da je Vatikan solidaran sa politikom savojskog Kvirinala. Vatikanska {tampa, kao indikator fakti~kog stawa, otvoreno se stavqa na stranu dinastije Petrovi} i Crnogoraca koji su izbjegli u Italiju. Naime, u proqe}e "pronio se glas" da }e liberalna italijanska vlada predati vlastima Kraqevine SHS "odred hrabrih vojnika prenesre}ne Crne Gore, koji je jo{ na{ gost u Gaeti". Ovaj "glas" pronosili su i potencirali vatikanska {tampa i novine koje su bile naklowene Vatikanu i rimokatoli~koj crkvi (npr. "L Osservatore Romano", "Giornale d Italia"), tuma~e}i na taj na~in, vi{e ili mawe prikrive- 11 AJ, Kraqevsko poslanstvo pri Sv. Stolici, f. 4, Ministarstvo inostranih dela Kraqevskom poslanstvi pri Vatikanu, 26. IV 1921.

214 214 I s t o r i j s k i z a p i s i no, zvani~ne stavove Vatikana prema raznim politi~kim pitawima. "Giornale d Italia", u broju od 23. juna objavquje ~lanak "Sudbina crnogorskih gostiju u Italiji" u kojem iznosi sqede}e: "Ju~e je ukrcano prvo odjeqewe crnogorske vojske koje je upu}eno jednom jugoslavenskom pristani{tu. Taj odred je ispra}en jakim brojem karabiwera, sa nalogom da se preda srpskim `andarima. Iz Formije, blizu Gaete, ovi su jadnici silom ispra}eni, po{to su bili izjavili italijanskim vlastima da vole po}i u Rusiju ili u Ameriku. Taj izbor zemqe u koju bi se sklonili nije im dozvoqen, i za to su oni na silu uhva}eni da se, kao da su ratni zarobqenici, predaju wihovom neprijatequ Srbiji. Sem odreda u Gaeti, Sulmoni, Paduli i Vitoriji, ostali odredi skoncentrisani su u barake opkoqene bodqikavom `icom i wih ~uvaju poja- ~ani odredi karabiwera. Kako se vidi, to je postupawe ratnih zarobqenika koje se name}e ovim `rtvama bankarske i diplomatske kamarile". Ovaj ~lanak je prenio i vatikanski organ "L Osservatore Romano" u broju od 26. juna godine. Poslanik u Vatikanu, dr Lujo Bakoti}, upozoravao je predsjednika vlade Nikolu Pa{i}a na antisrpsko i antijugoslavensko pisawe vatikanske {tampe. Bakoti} je u Vatikanu protestirao zbog na~ina pisawa rimokatoli~ke klerikalne {tampe. On je bio iznena en "{to se vatikanski organ na tako ~udan na~in anga`ovao za jednu stvar koju o~igledno ne poznaje" jer se "celo rezonovawe osniva na potpunom nepoznavawu fakta". Pred vatikanskim zvani~nicima Bakoti} je govorio da se "o tobo`wim crnogorskim vojnicima sakupqenim u Gaeti ne mo`e re- }i da su ostaci 'crnogorske vojske', nego su to qudi namamqeni prevarom i na silu dr`ani u Gaeti pod terorstvom nekih samozvanih crnogorskih oficira, koji su kao i ona 'vojska' ve}inom i oni improvizovani. Me u tim 'crnogorskim vojnicima' bilo je pored Crnogoraca i Bosanaca i Dalmatinaca i Hrvata. Kad su ti qudi uvideli da sa tom 'vojskom' nije ~ist posao, stali su da tra`e da se otpuste, ali oni koji su ih dr`ali nisu hteli da ih puste. Tad su po~eli da begaju (pri ~emu su neki i ubivani od 'crnogorskih' oficira) i begaju}i oni su se sklawali u na{e poslanstvo u Rimu, koje ih je o svom tro{ku repatriralo. Ti qudi nisu ni{ta propatili od na{ih vlasti. Ako sad talijanske vlasti teraju sa svoje teritorije neke qude koji pripadaju toj tobo`woj 'crnogorskoj vojsci', to ne biva na na{ zahtev, nego zato {to Italija ne}e da trpi da ti qudi, koji su do ju~e primali talijanske pare, grde sad talijanske vlasti... Ti qudi ne}e vi{e na silu da budu neki 'crnogorski vojnici', i jo{ vi{e zato {to im ne daju novaca". Vatikanski zvani~nik, monsiwor Pizardo, s kojim je Bakoti} o svemu razgovarao, izrazio je `aqewe {to je takav ~lanak iza{ao u "Osservatore Romano", i obe}ao da }e o svemu izvijestiti kardinala dr`avnog sekretara Gasparija. 12 Poslanici italijanske skup{tine Merizi, Paduli, Baranzini, Zacone i Cascino, pripadnici rimokatoli~ke "pu~ke" Partito populare don Lui i Sturca, uputili su skup{tinsku interpelaciju italijanskoj 12 Isto, Poslanik Lujo Bakoti} predsjedniku vlade Nikoli Pa{i}u, 27. juni 1921.

215 Neka pitawa polo`aja rimokatoli~ke crkve u Crnoj Gori liberalnoj vladi u kojoj su iskazali veliku zabrinutost za sudbinu pomenutog "crnogorskih odreda" u Italiji: "Potpisani pitaju ministra spoqnih poslova (grofa Sforcu - da bi saznali je li on voqan dati izri~ne izjave, kadre da uklone glas, uvredqiv za civilizaciju na{e zemqe, da }e Italija uskoro predati vlastima Kraqevine Srpske (Hrvatske, Slovena~ke) onaj odred hrabrih vojnika prenesre}ne Crne Gore, koji je jo{ na{ gost u Gaeti". 13 Vatikanski zvani~ni organ "L Osservatore Romano", u broju od 26. juna 1921, podr`ao je upit poslanika klerikalne Partito populare i zapitao se: "...Treba da se upitamo kojom senkom razloga i legalnosti vlada italijanska mo`e da izvr{i tako jasnu povredu me unarodnog prava, tako nesnosnu uvredu prema lojalnom gostoprimstvu kome su se poverili ostaci crnogorske vojske i koje anga`uje svakog civilizovanog naroda. Jer se ovde ne radi o tome da se crnogorskim jedinicama zabrani daqe bavqewe u Zemqi, zbog ma kog, pa bilo to i zbog najopravdanijeg i te{kog razloga, ve} se radi o prisilnoj predaji wihovoj jednoj dr`avi koja je za wih danas otvoreni neprijateq". Italijanski ministar, liberal i mason grof Karlo Sforca (Carlo Sforza), bio je naj`e{}i zagovornik protjerivawa Crnogoraca iz Italije. Kako isti~e jugoslavenski poslanik u Rimu V. Antonijevi}, "grof Sforca iskreno `eli da Italiju o~isti od Crnogoraca koji su se ovde (u Italiji - vezali sa wegovim najve}im politi~kim neprijateqima (italijanskim nacionalistima, budu}im fa{istima - i svakog dana ga napadaju u ovda{wim nacionalisti~kim listovima da je 'Crnu Goru i Crnogorce izdao Srbima'; pi{u bro{ure protiv wega i {aqu mu anonimna pisma u kojima mu prete". 14 Zbog takvih neprijateqskih odnosa grof Sforca se zalagao kod jugoslavenskih diplomatskih predstavnika da se u Crnu Goru vrati biv- {a crnogorska kraqica Milena, jer je o~ekivao da bi time "obezglavio" crnogorsku koloniju u Italiji. Kraqica Milena je ina~e i sama `eqela da se u Crnu Goru prenesu zemni ostaci kraqa Nikole. Na udaru grofa Sforce naro~ito se nalazio biv{i crnogorski ministar Jovan Plamenac. Poslanik Antonijevi} je bio mi{qewa da bi, zbog odnosa sa Italijom, nesumwivo bila dobra stvar da biv{a kraqica Milena ode iz Italije, jer bi to Sforci znatno olak{alo borbu i sa italijanskim nacionalistima (fa{istima) i time bi lak{e iza{ao na kraj s Crnogorcima. S druge strane, Antonijevi} nije bio ubije en da li bi to bilo dobro sa gledi{ta "sada{wih jo{ nesre enih odnosa u Crnoj Gori". 15 Zna~ajno je pismo koje je vatikanskom dr`avnom sekretaru kardinalu Pjetru Gaspariju uputio (vjerovatno u avgustu 1921) biv{i ministar u crnogorskoj vladi Vladimir Popovi}, ovaj put u svojstvu predsjednika Crnogorskog izbjegli~kog komiteta. U pismu se isti~e da \olitijeva vlada ugro`ava i negira crnogorski suverenitet, da ho}e da uni- {ti crnogorsku vojsku u emigraciji. Kao dokaz najeklatantnije protucr- 13 Isto. 14 Isto, Poslanik u Rimu V. Antonijevi} predsjedniku vlade N. Pa{i}u, 20. VI Isto.

216 216 I s t o r i j s k i z a p i s i nogorske politike grofa Sforce Popovi} navodi telegram diplomatskog predstavnika Jugoslavije u Rimu V. Antonijevi}a upu}en po~etkom grofu Sforci. Ovaj telegram, protiv koga se nije izjasnilo italijansko Ministarstvo inostranih poslova, dostavqen je italijanskom parlamentu u martu Saznav{i za sadr`aj telegrama poslanici rimokatoli~ke "Pu~ke stranke" bili su revoltirani stavom grofa Sforce jer su shvatili kojim se sve sredstvima on koristio da opravda politiku italijanske vlade prema crnogorskoj vladi i vojsci. Naime, preko agenata Sforca je uspio da izazove pobunu me u crnogorskim vojnicima protiv crnogorske vlade, a posebno protiv predsjednika vlade Jovana Plamenca. Sforca se, kako se isti~e u telegramu, koristio zahtjevom crnogorske vlade upu}enim italijanskoj vladi da se iz redova crnogorske vojske uklone "neka sumwiva lica". "Kolonelo" Vi evano (Vigevano) je imao zadatak da rasturi crnogorsku vojnu jedinicu u Italiji. Od svog dolaska me u crnogorske vojnike pukovnik Vi evano je, kako se isti~e u telegramu, {irio vijest da Crna Gora vi{e ne postoji i da sve ono {to se radilo sa wom nije bilo ni{ta drugo nego prirodna posqedica provo ewa Rapalskog ugovora. U pismu Popovi} optu`uje pukovnika Vi avana da nije samo koristio rije~i, nego da je upotrebio i prinudne mjere kako bi prisilio crnogorske vojnike da tra`e deportaciju "{to je izdaja prema Crnoj Gori". Na taj na~in pru`en je izgovor Sforci da mo`e tvrditi da su ovi Crnogorci dobrovoqno napustili crnogorsku vojsku i primili italijansku pomo}. To je za Popovi}a zna~ilo da se time "napu- {ta odbrana prava Crne Gore i borba protiv onih koji su okupirali wihovu zemqu, to }e re}i Srba". Jedan dio demobilisanih crnogorskih vojnika do{ao je slobodno u Rim na putu za Crnu Goru. Potom su se "razne grupe" Crnogoraca vratile u Crnu Goru. 16 Popovi} sugeri{e kardinalu Gaspariju da }e sam zakqu~iti da saop{tewe, koje je objavila agencija Stefani, nije ni{ta drugo do "blef italijanske vlade kako bi se umirilo italijansko javno mnewe. Na kraju pisma Popovi} obavje{tava kardinala Gasparija da }e crnogorska vlada obavijestiti javnost da je Sv. Stolica dala "dva dare`qiva {irokogruda poklona" u korist crnogorskih izbjeglica: "Smatram svojom du`no{}u da obavjestim va{u Eminenciju da je iznos od lira upu}en izbjeglicama u Gaeti i Sulmoni, dok je drugih lira upu}eno izbjeglicama koje su boravile u Rimu". 17 Poku{aj stvarawa "Arhiepiskopije beogradsko-barske" Na podru~ju Arcibiskupije barske i primasije srpske, koja je obuhvatala Crnu Goru (bez Boke) i Metohiju, vladali su delikatni odnosi izme u Dr`ave i Rimokatoli~ke crkve. Arcibiskup barski dr Nikola Dobre~i} ispoqavao je izvjesan sklad i dr`avotvorstvo prema Kraqevini SHS i Beogradu. Poslije izvr{enog ujediwewa Dobre~i} je 16 Arhiv Crne Gore, Cetiwe, Ministarstvo inostranih poslova, Arhiv nejske vlade, f. 106, Pismo V. Popovi}a kardinalu Gaspariju, s.a. 17 Isto.

217 Neka pitawa polo`aja rimokatoli~ke crkve u Crnoj Gori podr`avao ideju da se sjedi{te Arcibiskupije barske i primasije srpske preseli iz Bara u Beograd. Vatikan je u vremenu nedoumica ( ) i dilema kojim putem po}i u odnosu na Kraqevinu SHS, bio raspolo`en da se "stolica" arcibiskupa barskog i primasa srpskog prenese iz Bara u Beograd. 18 Ve} sqede}e godine Vatikan je sve mawe bio sklon da se arcibiskupska stolica prenese iz Bara u Beograd. Poslanik u Vatikanu dr Lujo Bakoti} je procjewivao da je tome "opirawu Vatikana", osim "crnogorske akcije", pridonio i "boravak hrvatskih biskupa koji su, kako izgleda, tako e protiv uspostave srpskog primasa u Beogradu i koji, po svoj prilici, nisu propustili da to na Vatikanu i ka`u". 19 Logi~na intervencija "hrvatskih biskupa", jer bi uspostavqawe "Arhiepiskopije beogradsko-barske" omelo rimokatoli~ku nacionalno-vjersku misiju hrvatstva na istoku i bilo doprinos stvarawu misionarskog rimokatoli~kog jugoslavenstva. Arcibiskup Dobre~i} je i sqede}e radio na preseqewu sjedi{ta Arcibiskupije barske u Beograd. U martu Dobre~i} je oti{ao u Rim da se "preporu~i" kod Sv. Stolice za premje{taj u Beograd. 20 Jugoslavenske vlasti su se saglasile sa nastojawem Dobre~i}a da mu se dodijeli titula "arhiepiskopa beogradsko barskog - primasa srpskog". U tom slu~aju Arcibiskup barski povratio bi dio teritorijalne jurisdikcije nekada{wih barskih srpskih primasa. Me utim, u Vatikanu je "nastalo mi{qewe nepovoqno po Dobre~i}a", ali je ipak postojala solucija "da se to popravi samo ako Vlada na e za oportuno da podupre Dobre~i}a". 21 Prilikom svog boravka u Vatikanu Dobre~i} je posjetio jugoslavenskog poslanika pri Sv. Stolici dr Luju Bakoti}a, koji je procijenio da Dobre~i} nije imao uspjeha u svojoj namjeri kod Pape, ali i da nije u potpunosti izgubio nadu u povoqno rje{ewe. 22 Poslanik Bakoti} je kod Vatikana branio integritet arcibiskupa Dobre~i}a, pred napadima "crnogorskih emisara", zala`u}i se za preno{ewe primastva u Beograd "kao stvar potrebnu po nas a va`nu i korisnu po Katoli~ku crkvu i Vatikan". 23 Na kraju je Vatikan odbacio Dobre~i}a kao kandidata za "arhiepiskopa beogradsko-barskog". Tokom i daqe je bila u opticaju ideja za organizovawe "Arhiepiskopije beogradsko-barske". Kao kandidat jugoslavenske dr- `ave za to mjesto odre en je kotorski biskup Frano U}elini-Tice. Po- {to ni on nije prihva}en u Vatikanu, zbog izra`enog jugoslavenstva i naklonosti liberalnim jugoslavenskim Sokolima, ministar inostra- 18 AJ, Kraqevsko poslanstvo pri Sv. Stolici, f. 4, Otpravnik poslova u Vatikanu predsjedniku vlade N. Pa{i}u, 28. V Isto. 20 AJ, Kraqevsko poslanstvo pri Sv. Stolici, f. 5, Poslanik u Vatikanu dr Lujo Bakoti} ministru inostanih poslova dr M. Nin~i}u, 12. mart Isto. 22 Isto, 16. mart Isto.

218 218 I s t o r i j s k i z a p i s i nih poslova Mom~ilo Nin~i} je predlo`io vatikanskom nunciju u Beogradu mostarskog biskupa fra Alojzija Mi{i}a. Nuncij je primio k znawu Nin~i}ev predlog, s napomenom "da }e se Vatikanu u~initi da se ve} mnogo frawevaca postavqa". 24 Jugoslavenska vlada je naivno procjewivala da bi za to mjesto bio najpovoqniji frawevac zbog "jugoslavenskog nacionalnog rada". Dr`avni vrh o~ito nije bio upoznat sa misionarsko-prozelitskom pozadinom fraweva~kog nacionalnog rada u pravcu {irewa vjere preko rimokatoli~ewa Srba i wihovog prevo ewa u Hrvate. Ministar Mom~ilo Nin~i} je upravo uporno insistirao preko poslanika Smodlake da to bude frawevac: "Molim dejstvujte u Vatikanu da se primi na{ kandidat Mi{i}. Ministar vera misli da bi bilo dobro da u ime wegovo zamolite g. Borgon inija, sekretara za spoqne poslove, da se ta kandidacija primi. Javqam Vam znawa radi da sam nunciju objasnio da u na{em narodu postoji uvjerewe da su frawevci nacionalni (jugoslavenski - red, pa bi zbog toga ugled jednoga frawevca u Beogradu bio veliki i wegov polo`aj vrlo jak. Prema obave- {tewu na{em, franciskanski general u Rimu pomaga}e Mi{i}a kandidaciju". 25 Jugoslavenska vlada i daqe je insistirala na stvarawu jedne "srpske nadbiskupije" i to ubacivawem takve odredbe u nacrt konkordata sa Vatikanom. Godine predsjednik vlade Nikola Pa{i} je tra`io od arcibiskupa Dobre~i}a bulu pape Lava XIII o obnovi "primastva srpskog". Dobre~i} je bulu poslao preko tada{weg ministra vjera sa op{irnim izvje{tajem. 26 Komisija za izradu konkordata, koju je obrazovala jugoslovenska vlada 1922, dodatno je aktuelizovala pitawe spajawa Arcibiskupije barske sa Nadbiskupijom beogradskom. Plenarna komisija ([iri odbor) za prou~avawe konkordata predlo`ila je da se "postoje}e biskupije na teritoriji Kraqevine SHS preuzmu u novu reorganizaciju Katoli~ke crkve". Obzirom na administrativnu podelu Rimokatoli~ke crkve re{eno je da bude pet mitropolija: Zagreba~ka sa biskupijama na Krku, u Sewu, \akovu, Kri`evcima; Splitska sa biskupijama u Kotoru, Dubrovniku, Hvaru, [ibeniku, Biogradu na moru; Beogradska sa biskupijama u Skopqu, Baru, Velikom Be~kereku, Subotici; Sarajevska sa biskupijama u Mostaru i Bawa Luci; Qubqanska sa biskupijom u Mariboru. 27 Po~etkom oktobra na konferenciji za izradu konkordata u Beogradu razmatran je pripremqeni nacrt konkordata. Poslanik Josip Smodlaka prisustvovao je konferenciji kao izvjestiteq. Tekstu, koji je utvr en ta~no prema zakqu~cima konferencije, uputio je dvije primjedbe, jednu u vezi sa spajawem arcibiskupije barske sa beograd- 24 Isto, Ministar M. Nin~i} kraqevskom poslaniku u Vatikanu dr Josipu Smodlaki, 6. XII Isto. 26 Jasna i [erbo Rastoder, Dr Nikola Dobre~i} arcibiskup barski i primas srpski , Kraqevina Jugoslavija i Vatikan - odnos jugoslovenske dr`ave i Rimske crkve , Beograd, 1994,

219 Neka pitawa polo`aja rimokatoli~ke crkve u Crnoj Gori skom (~l. 2) i drugu po pitawu predlagawa kandidata za biskupe (~l.4). 28 Na kraju je preciziran vladin nacrt konkordata. ^lan 2. nacrta regulisao je pitawe stvarawa barsko-beogradske dijeceze: "Mitropolija barsko-beogradska, sa sedi{tem u Beogradu, ~ija oblast obuhvata granice Kraqevine Srbije pre ugovora o miru londonskog i bukure{tanskog, biv{i Sanxak novopazarski, koji }e se otcepiti od biskupije skopqanske, podru~je dosada{we biskupije barske, koja se na veke sjediwuje sa novom nadbiskupijom beogradskom. Woj }e se prikqu~iti delovi nadbiskupije skadarske i biskupije pilotske, koji pripadaju Kraqevini SHS, i teritorija oblasti sremske koja }e se odvojiti od biskupije akova~ko-sremske. Mitropolijskoj oblasti nadbiskupije barsko-beogradske bi}e podlo`ne tri biskupske crkve (biskupija skopska, biskupija ba~ka sa sedi{tem u Subotici, biskupija banatska sa sedi{tem u Velikom Be~kereku). 29 U Vatikanu, bar u po~etku, nisu bili protivni stvarawu takve mitropolije. Vatikanski podsekretar Borgon ini-duka je naglasio da je Katoli~ki episkopat u Kraqevini SHS u svojoj velikoj ve}ini protivan, kako predlo`enom zdru`ewu nadbiskupije barske i beogradske tako i predlo`enom razgrani~ewu biskupija. Sv. Stolica je nalazila stvarne te{ko}e u udaqenosti Bara od Beograda. Predstavnik Sv. Stolice se ipak nadao da }e mo}i savladati protivqewe biskupa i u~initi po pitawu razgrani~ewa neke koncesije (dakako ne sve koje tra`i vlada), ali pod uslovom da u svim drugim ta~kama (~lanovima) do e do saglasnosti, i na taj na~in do zakqu~ewa povoqnog konkordata po Vatikan. Borgon ini-duka je bio mi{qewa da se zdru`ewe nadbiskupije barske i beogradske ne mo`e provesti prije smrti nadbiskupa kotorskog U}elinija. 30 Na konkordatskim pregovorima u Vatikanu, koji su vo eni u maju i junu izme u jugoslavenske delegacije (dr Josip Smodlaka i dr Voja Jani}) i vatikanskih predstavnika, posebno se vodila rasprava u vezi s razgrani~ewem biskupija (dodatak II konkordata). Na petoj konferenciji donesen je dodatak ~lanu 2. po kojem nadbiskupu beogradskom pripada pravo prednosti (diritto presedenza) pred ostalim ordinarijima Jugoslavije. Kod ~lana 2. Borgon ini iznosi velike pote{ko}e koje su izbile u pogledu spajawa Arcibiskupije barske sa Beogradskom, naro- ~ito zbog prevelike udaqenosti Bara od Beograda, pa predla`e novu kombinaciju da se Bar zdru`i sa Kotorom u jednu dijecezu. 31 Nastale su, dakle, velike te{ko}e oko pitawa zdru`ewa barske arcibiskupije s beogradskom. Ostalo je sporno pitawe o spajawu barske arcibiskupije sa beogradskom. Tu se, po mi{qewu jugoslavenskih delegata, nije smjelo popustiti, "tim pre {to suprostavqawe na{em predlogu ne dolazi od Vatikana ve} od episkopata (jugoslavenskog - i {to problem nije crkvene prirode ve} politi~ke. Ne mo`e se primiti predlog Vati- 28 AJ, Vatikansko poslanstvo, J. Smodlaka V. Marinkovi}u, 5 XI Kraqevina Jugoslavija i Vatikan.., Isto. 31 Isto, 205

220 220 I s t o r i j s k i z a p i s i kana u~iwen na petoj konferenciji od 19. juna, da se barska arcibiskupija zdru`i s kotorskom, a da se beogradskom nadbiskupu, u ime neke naknade, prizna 'precedencija' pred ostalim biskupima, u koliko koji od wih ne bi postao kardinal". Delegati su smatrali da ve} ovaj posledwi uslov pokazuje koliko bi bila problemati~na ta "precedencija", koja ina~e ima posve malo zna~ewe: "Titula barskog arcibiskupa 'primas Srbije' pre{la bi na Kotor, te bi bila definitivno izgubqena za Beograd". Delegati su smatrali da udaqenost Bara od Beograda nije objektivan problem "jer }e se izgradwom Jadranske `eleznice na Boku, dolaziti iz Beograda u Bar za nekoliko sati. Do tog vremena mogao je stolovati u Baru biskupski vikar koji }e upravqati arcibiskupijom barskom". "Ponu ena precedencija", po mi{qewu delegata, "mora se odbiti s razloga {to bi je Hrvati osetili kao zapostavqawe zagreba~ke mitropolije, koja je svakako najve}a i najva`nija u Kraqevini, pa bi iz toga lako mogla da se izrodi nova srpsko-hrvatska razmirica. Zato su delegati smatrali da treba insistirati na zahtjevu da se spajawem Bara s Beogradom prenese u Beograd titula "primasa Srbije". Jugoslavenski delegati su bili ~vrsti u odluci da treba odbiti svako drugo rje{ewe. 32 Nasuprot ranijem stavu, arcibiskup barski dr Nikola Dobre- ~i} je u vreme konkordatskih pregovora bio protiv spajawa beogradske i barske nadbiskupije i preno{ewa sjedi{ta u Beograd. U vi{e navrata pisao je Nikoli Pa{i}u da se povu~e ovaj predlog. Obratio se i M. Nin~i}u 1. oktobra rekav{i mu da je ovaj wegov projekt jedan apsurd i da "to sam Papa ne mo`e da u~ini i da ho}e. Crkveni zakoni ne daju da se, ma po ~ijoj voqi mogu degradirati visoki crkveni dostojanstvenici i izgubiti svoja ste~ena prava". Pred Nin~i}em Dobre~i} je izlo`io istorijski zna~aj svoje nadbiskupije istakav{i da je ona u Baru od apostolskih vremena i da je wena istorija najslavnija od svih biskupija u svetu: "Ona je kao primasija igrala veliku i ~asnu ulogu u razvitku i oslobo ewu srpskog naroda". Dobre~i} citira Farlatija, jezuitu, pisca "Ilyricum sacrum", koji ka`e da je primasija bila najve}i sjaj slave Srba i srpske crkve. 33 Nastavak konkordatskih pregovora nije realizovan u septembru po{to je u me uvremenu do{lo do spora sa katoli~kim episkopatom zbog zavoda Sv. Jeronima, koji se kasnije izrodio i u konflikt sa Vatikanom, a konkordatski pregovori su odlo`eni 'ad calendas graecas'. 34 Ideja o uspostavqawu beogradsko-barske arhiepiskopije na kraju je u potpunosti odba~ena od strane Vatikana, u kojem je procijeweno da bi time ja~ao srpski rimokatolicizam i rimokatoli~ko jugoslavenstvo naspram hrvatskog rimokatolicizma. Vatikan nije htio da eksperimenti{e sa rimokatolicizmom u Srbiji i Crnoj Gori i time remeti planove sa misionarskim rimokatolicizmom preko hrvatstva, koji je uostalom dobro napredovao ka istoku od druge polovine XIX vijeka Isto, S. Simi}, Vatikan i Jugoslavija, Zagreb, 1937, Kraqevina Jugoslavija i Vatikan Hrvatski istori~ar Ivan Mu`i} bio je mi{qewa da je vlada Nikole Pa{i}a

221 Neka pitawa polo`aja rimokatoli~ke crkve u Crnoj Gori Najavqeno ukidawe Arcibiskupije barske izazvalo je burne polemike u Crnoj Gori, i to naro~ito putem {tampe. Crnogorski listovi, u zavisnosti od svog politi~kog i nacionalnog opredjeqewa, svrstavali su se u poklonike i protivnike sjediwewa barske i beogradske dijeceze. List crnogorskih radikala "Crna Gora" zalagao se "da na ~elu sviju katolika u okviru srpskog naroda treba da bude 'Primas Serbije' u Beogradu". Daqe, "Crna Gora" objavquje podatak da je arcibiskup barski "svojevoqno ustupio ponositom Beogradu tu visoku po~ast". Na pisawe "Crne Gore" reagirao je sekretar Arcibiskupije Marko A{ti}, navode}i da barski arcibiskup i da ho}e ne mo`e izvr{iti premje{taj Arcibiskupije mimo voqe Sv. Stolice. U svom demantiju A{ti} nam otkriva podatak da je arcibiskup Dobre~i} "tek ~uo (juli 1924) za nacrt konkordata, kojim se nepravedno ukida Barska arcibiskupija i Primasija, i odmah je preduzeo sve mogu}e korake kod nadle`nih crkvenih i civilnih vlasti u odbranu ove starodrevne i slavne srpske svetiwe". 36 List Crnogorske federalisti~ke stranke "Crnogorac" bio je protivnik ujediwewa dvije srpske rimokatoli~ke dijeceze. U ~lanku "Bar a ne Beograd", od 3. juna 1925, nedvosmisleno zakqu~uje: "Dakle stolica Primasa Srpskog mora biti u Baru a ne u Beogradu". "Crnogorac" se ukqu~io u polemiku oko nacrta konkordata u junu o{tro kritikuju}i nacrt konkordata koji je predvi ao spajawe beogradske i barske arcibiskupije. Autor ~lanka se osvr}e i na istorijski razvoj Srpske Primasije koja je vi{e "narodna nego crkvena" i koja je "igrala veliku ulogu u razvitku, napretku i oslobo ewu Srpskog naroda". 37 Nezadovoqni gra ani Crne Gore upu}ivali su i predstavke na adresu kraqa Aleksandra protestvuju}i zbog predloga konkordata kojim se arcibiskupija barska spajala sa Nadbiskupijom beogradskom. Kako navode Jasmina i [erbo Rastoder, u jednoj predstavci se isti~e da je "nacrt konkordata sa Sv. Stolicom, {to se ti~e starodrevne i slavom ovjen~ane Barske arcibiskupije ozlovoqio ne samo ovo Srpsko primorje, ve} i ~itavu Crnu Goru". Daqe se navodi da se ovim nacrtom ne predvi a samo prenos visokog dostojanstva Srpskog primasa u Beograd, nego i "potpuno poni{tewe Barske Arcibiskupije koja je svakom Crnogorcu bez razlike konfesije mila i draga i koju svaki dr`i za svoju narodnu svetiwu...". 38 svojim nacrtom konkordata htjela omogu}iti stvarawe srpske katoli~ke crkve oko srpskog primasa iz beogradsko-barske nadbiskupije (I. Mu`i}, Katoli~ka crkva u Kraqevini Jugoslaviji, Split, 1979, 49). Mu`i} me utim nije razmi{qao o mogu}oj blagodarnosti takvog rje{ewa za rimokatoli~ku crkvu, po{to bi takva crkva mogla uspje{no da vr{i rimokatoli~ku misiju me u Srbima pravoslavcima. Ali kao poklonik rimokatoli~kog hrvatstva morao je da istupi sa gore navedenom mi{qewem. 36 J. i [. Rastoder, Dr Nikola Dobre~i} arcibiskup barski i primas srpski , Isto, Isto.

222 222 I s t o r i j s k i z a p i s i Crkveno-dr`avno razgrani~ewe izme u Albanije i Kraqevine SHS (Crne Gore) i postavqewe sve{tenstva Stvarawe Jugoslavije poremetilo je vjekovne rimokatoli~ke dijecezanske granice koje su se morale raspar~ati. Vatikan je posebno bio osjetqiv na o~uvawe cjelovitosti ma arskih i austrijskih dijeceza, jer je u wima vidio temeq svoje podunavske "prohabsbur{ke" politike, ali i nadu da }e se jednog dana preko wih izvr{iti restauracija Austro-Ugarske. Zbog "`ala" za svojim "uzoritim" dijecezama Vatikan je niz godina odugovla~io da se izvr{i me udr`avno crkveno razgrani- ~ewe sa Kraqevinom SHS. Zbog izra`enog respekta prema Vatikanu, usled wegovog opredjeqewa za stranu revizionisti~kih zemaqa i fa- {isti~ke Italije, jugoslovenske vlade su ispoqavale krajwu obazrivost prema wegovoj "kunktatorskoj" politici. Vatikan je mogao o~ekivati da }e imati i koristi od novih dijeceza zbog o~ekivanog misionarskog prodora na istok. 39 Uspostavqawe redovne crkvene administracije i hijerarhije u Kraqevini SHS proteklo je u konfliktnim diplomatskim pregovorima izme u jugoslovenskih vlada i Sv.Stolice. Zbog javnopravnog polo- `aja Rimokatoli~ke crkve u Kraqevini SHS, jugoslovenske vlade su bile u obavezi da preko svojih resora materijalno potpoma`u rad crkava i vjerskih zajednica, ali i da vode nadzor i kontrolu nad organizacijom i radom crkava. Kod ve}ine pravnih propisa (konkordata, zakona), iz prethodnih dr`avnih stawa (koji su bili va`e}i na teritoriji Jugoslavije), neophodan je bio sporazum Crkve i Dr`ave kod popuwavawa crkvenih slu`bi. Vatikan je, s druge strane, bio u obavezi da dr`avi prizna pravo veta protiv nepo}udnih kandidata "lo{eg dr`avqanskog pona{awa". U praksi, me utim, jasno odre ene dr`avnopravne prerogative te{ko su se ostvarivale. Dr`ava je u ve}ini slu~ajeva morala kapitulirati i prihvatiti unaprijed odre ene vatikanske kandidate antijugoslovenskog i habsbur{ko-rimskog duha. 40 Teritoriju Kraqevine Crne Gore pokrivala je rimokatoli~ka dijeceza - Arcibiskupija barska i primasija srpska koja je bila neposredno pot~iwena Sv. Stolici. Biskupija kotorska obuhvatala je teritoriju koja nije ulazila u sastav Kraqevine Crne Gore, i samim time bila sufraganska dijeceza splitske crkvene pokrajine i time svrstana u tabor dalmatinskih biskupija. 41 Crkveno-dr`avno razgrani~ewe prema Albaniji dugo nije ostvareno po{to su crkvenu vlast prema albanskoj granici vr{ili skadarski frawevci. Granice Kraqevstva Srba, Hrvata i Slovenaca prema Albaniji uglavnom su se poklapale sa granicama odre enim odlukama Londonske konferencije. 42 Oko spornih gra- 39 Kraqevina Jugoslavija i Vatikan - odnos jugoslovenske dr`ave i Rimske crkve , Beograd, Isto. 41 Vidjeti: Op}i {ematizam Katoli~ke crkve u Jugoslaviji, izradio dr Krunoslav Draganovi}, Sarajevo Avramovski, Albanija izme u Jugoslavije i Italije , Vojno-

223 Neka pitawa polo`aja rimokatoli~ke crkve u Crnoj Gori ni~nih mjesta vodili su se pregovori od do godine. Nakon vi- {egodi{wih pregovora izme u Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Albanije i me unarodnih posrednika, Konferencija ambasadora donijela je arbitra`nu odluku 6. avgusta o definitivnom rje{ewu razgrani~ewa. 43 Ovakvom odlukom prakti~no su zadovoqeni zahtjevi vlade Kraqevine SHS. Odluku o pristanku na predlo`ene granice vlada Albanije uputila je na odobrewe svom parlamentu, {to je usporilo rad Komisije za razgrani~ewe. Tek 15. oktobra Konferencija ambasadora je obavije{tena o prihvatawu odluke o granicama. 44 Crkveno me udr`avno razgrani~ewe izme u Albanije i Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca nije izvr{eno, pa su u pograni~nim krajevima Crne Gore i Metohije slu`bovali frawevci, strani podanici (Albanci, Italijani). Devet rimokatoli~kih `upa na toj teritoriji (Grude, Hoti, Vuksanlekaj, Drumej, Pe}, Klezna, Zloku}ane, Glo ani, Zumb) pripadalo je skadarskoj fraweva~koj provinciji, koja je postavqala i smjewivala rimokatoli~ko sve{tenstvo bez prethodnog sporazuma sa jugoslovenskim Ministarstvom vjera. Ta ~iwenica je, po mi- {qewu pravnog eksperta za pitawa crkveno-dr`avnog odnosa dr Mihajla Lanovi}a, bila nezgodna po dr`avu, jer su rimokatoli~ki sve}enici bili javni slu`benici koji su primali platu iz dr`avnog buxeta, a sam postupak fraweva~kog provincijata iz Skadra protivio se ~l. 9 Konkordata izme u Kraqevine Srbije i Vatikana, po kojem se postavqawe paroha imalo vr{iti u sporazumu sa vladom. Ministarstvo vjera je nalo`ilo poslaniku kod Sv.Stolice, dr Josipu Smodlaki, da "poradi kod Vatikana da se {to prije izvr{i razgrani~ewe sa Albanijom, ili, ako do toga ne do e, da se nadle`nim na{im ordinarijatima obezbjedi primjerena ingerencija kod popuwavawa fraweva~kih `upa. 45 Jugoslovenski konzul u Skadru dostavio je fraweva~kom Provincijalu za Albaniju, Pavlu Dodaju, zahtjev jugoslovenske vlade za po- {tovawem zakona kod postavqawa i naimenovawa sve}enika frawevaca na jugoslovenskoj teritoriji. Oni su izrazili spremnost da se prilagode zahtjevima Vlade. Pavle Dodaj je od Konzula zahtijevao da mu saop{ti uslove pod kojima `eli jugoslovenska vlada da imenuje sve{tenike u Jugoslaviji. U razgovoru su pomiwali i nov~anu pomo} od jugoslovenske vlade za potpomagawe bogoslovija u Skadru, po{to je u wima istorijski glasnik, Beograd, 1984, 159.; M. Milo{evi}, Uspostavqawe me udr`avne granice izme u Kraqevine SHS i Albanije , Vojnoistorijski glasnik, br.3, 1990., ; B. Hrabak, Pitawe razgrani~ewa Kraqevine SHS i Albanije na konferenciji mira u Parizu , Leskova~ki zbornik, XXXIII, Odlukom Konferencije ambasadora, Kraqevina SHS dobila je manastir Sv. Naum sa okolinom, a u predjelu Vrmo{a spornu predratnu crnogorsku teritoriju Skela Kikovac - Suhi Vrh - Planinica do stare tursko-crnogorske granice i pravo slobodnog prolaza kroz dolinu Vrmo{a izme u Podgorice, Plava i Gusiwa. Albaniji je ustupqeno selo Pi{kopeja sa okolinom ju`no od Ohridskog jezera.- M. Milo{evi}, n.d Isto, AJ, Ministarstvo pravde -v.o, f. 43, Ministarstvo vjera - J. Smodlaki u Vatikan,

224 224 I s t o r i j s k i z a p i s i bilo i jugoslavenskih dr`avqana. 46 U pismu upu}enom jugoslavenskom konzulu u Skadru, 9. decembra 1923, Pavle Dodaj je zahtijevao da skadarski Provincijal mo`e slobodno birati redovnike ravnateqe po svom izboru, zatim, potpunu slobodu opredjeqewa arbana{kih redovnika kod pristupawa skadarskoj fraweva~koj provinciji, kao i materijalnu potporu od "slavne Kraqevske Vlade". Skadarski Provincijalat se, sa svoje strane, obavezao da }e u fraweva~ke `upe na jugoslavenskoj teritoriji slati redovnike koji se ne}e smjeti mije{ati u unutra{wu politiku Kraqevine SHS. 47 Ministar vjera nije bio zadovoqan zahtevima fraweva~kog provincijala Pavla Dodaja, smatraju}i da ne mogu uop{te biti ozbiqno uzeti kao stvarna podloga za rje{ewe ovog pitawa. Crkveno razgrani~ewe sa Albanijom sporo se realizovalo zbog interesa Italije da odr`i jak uticaj albanskog i italijanskog sve- {tenstva na jugoslavenskoj teritoriji. Administrativno crkveno razgrani~ewe sa austrijskim i ma arskim biskupijama postignuto je krajem 1923, dok se pitawe razgrani~ewa sa skadarskim fraweva~kim Provincijalatom po~elo ozbiqnije rje{avati tek godine. Jugoslavenski poslanik u Vatikanu, dr Josip Smodlaka, u februaru konstatovao je da i daqe svu duhovnu vlast, izme u "na{ih katolika" u Crnoj Gori i staroj Srbiji, vr{e stranci postavqeni od inostranih redovni~kih starje{ina "koji su podlo`ni tu inskoj vlasti {to se, sa gledi{ta dr`avnih interesa, zaista ne mo`e trpiti". Zbog javnopravnog zna~aja paroha, Smodlaka je predlo`io da se umjesto skadarskih frawevaca za parohe imenuju mirski sve}enici - jugoslavenski dr`avqani. Po wegovom mi{qewu, takve je bilo te{ko na}i kod doma}eg sve{tenstva zbog "nepoznavawa albanskog jezika i te{kih uslova `ivqewa u primitivnim prilikama u kojima su `ivjeli [iptari, pa preostaje jedino da `upnici budu arbana{ki fratri - jugoslovenski dr`avqani, sasvim nezavisni od skadarskog fraweva~kog Provincijala". Smodlaka je, zbog ja~awa "jugoslavenskog nacionalnog elementa", predlo`io ministru inostranih djela Mom~ilu Nin~i}u da se od arbana{kih fratara zahtijeva da podignu "manastir" 48 na jugoslavenskoj teritoriji, koji bi bio dvojezi~ni (slovensko-arbana{ki) i dodijeqen hercegova~koj ili bosanskoj fraweva~koj provinciji: "U dodiru sa bosanskim ili hercegova~kim fratrima, albanski bi se fratri pomalo priqubili na{oj dr`avi i wihov podmladak bi u bosanskim zavodima nau~io na{ jezik te bi se osposobio za slu`bu paroha u Kraqevini". 49 Pater Anton Koro{ec, ministar prosvjete u Davidovi}evoj 46 AJ, Ministarstvo pravde-v.o, f. 43, Konzulat Kraqevine SHS u Skadru Ministarstvu inostranih dela, AJ, Ministarstvo pravde-v.o, f Frawevci su, pored naziva samostan, koristili i termin manastir (iz razloga pragmati~ne misionarske prisnosti prema pravoslavcima) koji je ina~e bio u iskqu~ivoj upotrebi u vokabularu SPC. 49 AJ. Ministarstvo pravde - v.o, f. 43, poslanik J. Smodlaka iz Vatikana M. Nin- ~i}u, 19. II 1924.

225 Neka pitawa polo`aja rimokatoli~ke crkve u Crnoj Gori vladi, rje{ewe spora vidio je u prevo ewu albanskih i italijanskih `upnika u jugoslavensko dr`avqanstvo i wihovom premje{taju u jedan "manastir" dalmatinske fraweva~ke provincije Sv. Jeronima. Arcibiskup barski i primas srpski dr Nikola Dobre~i} bio je za to da se ne dira u postoje}e stawe, izraziv{i time podr{ku inostranim frawevcima. 50 Me utim, u strogo povjerqivom pismu, od 10. novembra 1925, Dobre~i} je zamolio dr Mihajla Lanovi}a da se iz "patriotskih razloga" zauzme da Provincijalat Bosna zadr`i fraweva~ke parohije. 51 Ustaju}i u odbranu italijanskih sve{tenika, kako navode istori~ari Jasmina i [erbo Rastoder, Dobre~i} je tuma~io napade na wih i kao izraz nepovjerewa vlasti prema wemu: "[titio je prije svega, interes crkve i weno nastojawe da o~uva svoju ulogu u {irewu vjere, poistovje}uju}i sve to sa op{tim dr`avnim interesima. Sa druge strane, dr`ava je o~igledno spremna da toleri{e politi~ki anga`man sve{tenika samo u dijelu u kojem je on istovjetan sa trenutno aktuelnom politikom na vlasti. U slu~aju politi~ke indiferentnosti..., podozrewe vlasti su, prije svega, izazivali sve{tenici stranog dr`avnog porijekla, tim prije {to se radilo o grani~nom podru~ju naseqenom najve}im dijelom albanskim `ivqem". 52 Jugoslovensko poslanstvo u Vatikanu izvijestilo je Ministarstvo inostranih djela, januara 1925, da je postignuto tra`eno odvajawe arbana{kih parohija na jugoslovenskoj teritoriji od Skadra, uz podre- ivawe istih bosanskoj fraweva~koj provinciji. 53 Me utim, odvajawe nije odmah sprovedeno, ve} se po "obi~aju rimskom" odugovla~ilo sa izvr{ewem. Jugoslavensko poslanstvo u Vatikanu moralo je ulagati dodatne napore kako bi ubrzalo proces odvajawa fraweva~kih `upa na jugoslavenskoj teritoriji od skadarske Provincije. Ministarstvo vjera saop{tilo je 15. avgusta da su "kona~no trajno izuzete iz zavisnosti od provincije Albanije one parohije albanskog jezika koje le`e na teritoriji Kraqevine SHS. 54 Izuzimawe rimokatoli~kih fraweva~kih parohija u Crnoj Gori od vlasti skadarskog provincijala, i wihovo podvrgavawe provincijalatu bosanskih frawevaca, pokrenuto je od jugoslavenske vlade koja je, pri tom, htjela da sprije~i eventualni "antidr`avni rad tu inaca i za{titi na{ element". Vrhovno starje{instvo frawevaca u Rimu prihvatilo je sporazum Vatikana i Jugoslavije u o~ekivawu da "provincija Bosna ne}e nesavladivim te{ko}ama biti spre~ena da uzme pod svoju vlast dodeqene joj parohije". 55 Provincijalat bosanskih frawevaca u 50 AJ, Ministarstvo pravde -v.o, f. 43, MIP - Ministarstvu vjera, 24. XII AJ, Ministarstvo pravde - v.o, f Jasmina i [erbo Rastoder, Dr Nikola Dobre~i} arcibiskup barski i primas srpski (`ivot i djelo), AJ, Ministarstvo pravde - v.o, f. 43, Ministarstvu inostranih dela - Ministarstvu vjera, 18. I AJ, Ministarstvo pravde - v.o, f. 43, Ministarstvo vjera - Upravi Arcibiskupije barske, 15. VIII AJ, Ministarstvo pravde -v.o, f. 43, MID - Ministarstvu vjera, 25. II 1925,

226 226 I s t o r i j s k i z a p i s i Sarajevu izra`avao je sumwu u mogu}nost obavqawa uspje{nog nadzora, zbog nesagledivih zapreka koje su proisticale zbog udaqenosti `upa od Sarajeva, slabih saobra}ajnica i nepoznavawa albanskog jezika. 56 Usqed izra`ene skepse bosanskih frawevaca, Ministarstvo vjera je predlo`ilo da zbog te{kih komunikacionih veza, izme u albanskih parohija i sarajevskog Provincijalata, jurisdikciju nad fraweva~kim parohijama preuzme fraweva~ka parohija hercegova~ka sa centrom u Mostaru. Jugoslavenski dr`avni faktori su se, dakle, zalagali da fraweva~ke `upe na albanskoj granici, zbog dr`avnog i nacionalnog interesa, budu u vezi samo sa "na{im definitivno organizovanim prekaqenim patriotskim starim fraweva~kim provincijama, koje bi se stawe imalo podr`avati do zakqu~ewa konkordata sa Svetom Stolicom". 57 Jugoslavenski dr`avni faktori i daqe su naivno vjerovali u fraweva~ki "patriotski i kulturni rad" koji je, zapravo, bio misionarski i prozelitski. "Bosanski frawevci" su, slu{aju}i diktat iz Vatikana, bili uporni u nastojawima da se albanske parohije izuzmu ispod wihove uprave. Ministarstvo vjera je i daqe odlu~no insistiralo da se sporazum sa Vatikanom dosqedno sprovede, "jer se ne}e dozvoliti da na{e mona- {ke parohije opet do u u nadle`nost inostranog redovni~kog stare- {instva". Vlada se i daqe prostodu{no uzdala u "patriotizam bosanskih frawevaca", o~ekuju}i da ne}e biti indiferentni prema "nastojawima wihove fraweva~ke bra}e iz Italije da vr{e misiju u wihovoj ro enoj dr`avi". 58 Me utim, sarajevski Provincijalat je, vjerovatno po direktivi fraweva~ke centrale u Rimu, svojim postupcima anulirao pohvalne patriotske epitete koje mu je dodijelila jugoslavenska vlada. Vatikan je preko skadarskog Fraweva~kog provincijalata vr- {io specijalnu personalnu politiku premje{tawa sve{tenika jugoslavenskih dr`avqana (Srba-rimokatolika, Slovenaca, Hrvata, [iptara) u Albaniju i dovo ewem albanskih i italijanskih dr`avqana na slu- `bu u Jugoslaviju. Direktor gimnazije u Pe}i, Dragutin [i{kovi}, navodio je primjer `upnika Srbina-rimokatolika Lovre (Lorenca) Mitrovi}a, koga je skadarski provincijal htio da premjesti u Albaniju a na wegovo mjesto da dovede albanskog dr`avqanina. 59 Konflikte apostolskog administratora skopskog don Tome Glasnovi}a (Srbin-rimokatolik), propagatora "albanskog i latinskog", i Pa{ka Prelaja, `upnika u Zloku}anima, sa Lovrom Mitrovi}em iz Jaweva, iskoristio je skadarski provincijal Pavle Dodaj da premjesti Mitrovi}a u Albaniju AJ, Ministarstvo pravde - v.o, f. 43, Provincijalat Bosanskih frawevaca - Ministarstvu vera, 31. VIII AJ, Ministarstvo pravde - v.o, f. 43, Ministarstvo vera Ministarstvu inostranih poslova, 27. X 1925, 58 AJ, Ministarstvo pravde -v.o, f.43, MIP Ministarstvu pravde, 18. I AJ, Ministarstvo pravde - v.o, f.43 D. [i{kovi} Ministarstvu vera, 5. VIII AJ, Ministarstvo pravde - v.o, f.43, pismo Mitrovi}a na~elniku Lanovi}u, 7. VII 1924; Ministarstvo inostranih dela - Ministarstvu vera, 15. VII 1925.

227 Neka pitawa polo`aja rimokatoli~ke crkve u Crnoj Gori Preuzimawem fraweva~kih `upa pod svoju jurisdikciju, bosanski Provincijalat je u septembru odlu~io da Lovro Mitrovi} ostane u Pe}i. U ostalim fraweva~kim `upama, osim Glo ana u kojima je slu`bovao Filip Pali}, bili su albanski dr`avqani i to Pavao ]ur~ija u Zloku}anima, Bernard Lupi u Zumbima, ^apalik u \akovici, Pa{ko Prelaj u Traboini i Marjan Prelaj u Grudama. 61 S druge strane, Ministarstvo vjera je predlo`ilo da se iz Albanije povuku sve{tenici frawevci jugoslavenske narodnosti, koji bi se rado vratili u Jugoslaviju. Rade}i prema intencijama jugoslavenske vlade, bosanski frawevci su uspjeli da dovedu iz Albanije jugoslavenske dr`avqane A. Fili}a i Stevana Dje~ova. Zbog velikog nepovjerewa jugoslavenskih vlasti prema frawevcima iz Albanije, pomenuta dvojica frawevaca u martu su uhap{eni prilikom proputovawa kroz Dubrovnik, pod sumwom da su emisari i {pijuni. 62 Na intervenciju Ministarstva vjera, i obja{wewa da se radi o "frawevcima na{e narodnosti i jezika koji govore i arbana{kim jezikom", dozvoqen im je slobodan prolaz do krajweg odredi{ta (Pe}). 63 Po~etkom iz Ministarstva vjera saop{teno je da je sa "pouzdane strane izve{teno" da je vrhovno starje{instvo reda Male bra}e u Rimu rije{ilo da se fraweva~ke `upe na albanskoj granici ponovo izuzmu ispod vlasti bosanske provincije i pot~ine fraweva~kom starje{instvu za Crnu Goru. Ministarstvo vjera nije moglo povjerovati da je vrhovno starje{instvo fraweva~kog reda izmijenilo rje{ewe o redovni~koj pripadnosti jugoslavenskih `upa koje je, uostalom, doneseno po `eqi jugoslavenske Vlade i sporazumno sa Vatikanom. 64 Bosanski Provincijalat je, aktom od 19. marta 1926, saop{tio Ministarstvu vjera da mu je jo{ u decembru dostavqena, bez znawa Dr`ave, odluka vrhovnog fraweva~kog starje{instva iz Rima, da se `upe Hoti, Grude, Vuksanlekaj ponovo oduzmu iz wegove nadle`nosti i podvrgnu pod fraweva~ko starje{instvo Crne Gore (provincija Napuq). Dok je bosanski provincijalat stvarno uzeo pod svoju nadle`nost `upe na albanskoj granici, koje su pripadale skopskoj biskupiji. Druga~ija je bila sudbina fraweva~kih `upa Arcibiskupije barske i primasije srpske, po{to je General fraweva~kog reda iz Rima zaveo tzv. "Komesarijat fraweva~ke misije" sa sjedi{tem u Livari (Crna Gora). Na ~elu Komesarijata bio je An elino Gaudio, italijanski podanik, koji je i poslovnu prepisku sa tamo{wim frawevcima vodio na italijanskom jeziku. 65 Zbog ovakvog jednostranog ~ina frawevaca, Ministarstvo vjera 61 AJ, Ministarstvo pravde-v.o, f.43, Provincijalat bosanskih frawevaca- Ministarstvu vjera, 19. IX AJ, Ministarstvo pravde - v.o, f.43, Provincijalat bosanskih frawevaca Ministarstvu vjera, 11. III AJ, Min.pravde - v.o, f.43, Ministarstvo vjera MID-u, 19. III AJ, Ministarstvo pravde - v.o, f.43, Ministarstvo vera - Provincijalatu bosanskih frawevaca, 8. III AJ, Ministarstvo pravde - v.o, f.43, Ministarstvo vera - MIP-u, 27. X 1932.

228 228 I s t o r i j s k i z a p i s i je zahtijevalo od Ministarstva inostranih djela da u~ini slijede}e: "Odlu~no protestirati protiv toga da se, bez prethodnog sporazuma sa Vladom, uop{te {to mewa u jurisdikcionalnoj pripadnosti na{ih `upa posebno, pak, da se na{e `upe i sve{tenstvo podvrgavaju jurisdikciji inostranih verskih poglavara; zahtevati da se u pogledu pomenute tri `upe, vaspostavi ranija odluka vrhovnog fraweva~kog reda; tra`iti da se sve fraweva~ke `upe, u granicama biv{e Kraqevine Crne Gore, izuzmu iz redovni~ke veze napuqske Provincije i pripoje provinciji bosanskoj, pa da se onda ukine naro~ito fraweva~ko starje{instvo za Crnu Goru". 66 Vatikanski dr`avni sekretar, kardinal Gaspari, u razgovoru sa jugoslavenskim poslanikom u Vatikanu izrazio je bojazan Sv. Stolice "da mo`da narod iz spomenute tri arbana{ke parohije ne}e biti vjerski podu~avan na svom narodnom jeziku". Jugoslavenski poslanik u Vatikanu, dr Josip Smodlaka, protuma~io je ovu Gasparijevu izjavu kao "jednu insinuaciju ~isto bespredmetnu", po{to vlada "niti je ikad namjeravala, niti je imala namjeru nametati dr`avni jezik na{im mawinama. ^ak da je to i namjeravala, nikad se ne bi poslu`ila crkvom i sve- }enstvom kao neke evropske zemqe". Smodlaka je istakao da se poslije ovih wegovih rije~i Gaspari osjetio malo zbuwen, pravdaju}i se da "nije bila namjera Svete Stolice da sumwi~i na{u vladu da se ona dr`i nekorektno prema svojim mawinama, i da za tu svrhu `eli upotrebiti crkvu; da su pod nepoznavawem jezika htjeli samo naglasiti te{ko}u da se pomenute parohije pot~ine bosanskom Provincijalatu koji ne mo`e, usqed nedostataka poznavaoca albanskog jezika, uvijek odgovoriti potrebama crkve". Na kraju razgovora sa Josipom Smodlakom Gaspari je izrazio nadu da }e Sveta Stolica istu takvu brigu voditi i prema velikim slovenskim mawinama u neslovenskim zemqama, kao {to je htio sada pokazati prema "jednoj mikroskopskoj albanskoj mawini u Kraqevini SHS". 67 Po{to je primio jugoslavensku notu od 8. juna 1926, kardinal Gaspari se potrudio da od fraweva~ke generalske kurije Male bra}e dobije potrebna obja{wewa i da joj iznese `eqe jugoslavenske vlade u vezi s definitivnim ure ewem fraweva~kih parohija na albanskoj granici. Generalska kurija je dala Gaspariju podrobna obja{wewa zbog ~ega je povukla rje{ewe o pripajawu fraweva~kih parohija na albanskoj granici bosanskom provincijalatu: "Takve mjere se protive nesavladivim te{ko}ama, koje proisti~u iz udaqenosti parohija od Bosne, zbog te{ko}a saobra}ajnih i ~iwenice da u Bosni nema fraweva~kih redovnika koji poznaju albanski jezik". 68 Ministarstvo inostranih djela moglo je samo konstatovati da je fraweva~ka centrala u Rimu podredila parohije Hoti, Grude, Vuksanlekaj "crnogorskoj misiji", koja je bila neposredno podre ena vrho- 66 AJ, Ministarstvo pravde - v.o, f.43, Ministarstvo vera - MID-u, 9. IV AJ, Ministarstvo pravde - v.o, f. 43, Ministarstvo inostranih dela - Ministarstvu vjera, 19. VII Isto.

229 Neka pitawa polo`aja rimokatoli~ke crkve u Crnoj Gori vnom fraweva~kom starje{instvu. Arbana{ke fraweva~ke parohije u Crnoj Gori ostale su i tridesetih godina XX vijeka u nadle`nosti "Komesarijata fraweva~ke misije" sa sjedi{tem u Livari, na ~ijem ~elu je i daqe bio italijanski dr`avqanin An elino Gaudio. Jugoslavenska dr`ava je do`ivjela neuspjeh pred jedinstvenim radom Italije i Vatikana u Albaniji i rimokatoli~kih albanskih `upa u Jugoslaviji. Dr`avni suverenitet, zbog nerije{enog crkvenog razgrani~ewa sa Albanijom, bio je bitno naru{en, jer jugoslavenske vlasti, zbog antijugoslavenskog djelovawa Albanaca i Italijana rimokatolika, nisu mogle da sprovode nacionalni, prosvjetni i kulturni dr- `avni ideolo{ki program. Kod Vatikana su prevladali specijalni interesi prema albanskim parohijama, koje je trebalo da odigraju kqu~nu ulogu kod sprovo ewa italijanske propagande i da preko Rimokatoli~ke crkve vr{e denacionalizaciju srpskog elementa u Crnoj Gori a kod albanskog stanovni{tva stvaraju svijest o "Velikoj Albaniji". Kao italijanski protektorat, Albanija je trebalo da omogu}i kona~nu penetraciju Italije na Balkan, ~ime bi se ugrozile ju`ne granice Kraqevine SHS. Ph.D. SOME QUESTIONS REGARDING THE POSITION OF THE ROMAN CATHOLIC CHURCH IN MONTENEGRO The summary The Vatican and the Roman Catholic church had performed in Montenegro the usual missionary strategy of spreading their religion among the Orthodox Serbs. They used the experienced national-religious methods in order to accomplish successfully the requested proselyte tasks. In the time of hesitations and changing of attitude regarding the newly established secular order (which way to lead regarding the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes), the Roman Catholic church had chosen regarding the question of nationality, the dual national identity (Croatian and Yugoslav, even Serbian). This had been proven by the attempt of creation of united Archbishopric of Belgrade and Bar, even the Vatican being inclined to its creation, during the time of Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes. However, so called Croatian Bishops were against the creation of such united Serbian Archbishopric, assuming that such a diocese would present an obstacle for a Roman Catholic mission in favor of Croats in the East and contributed to the creation of missionary Roman Catholic Yugoslav nationality. At the end, the denial of Yugoslav (Serbian) national identity had prevailed, as well as forcing of the Croat national identity as the most effective national-proselyte way of accomplishing required tasks. In the structure of that dominant national-religious strategy of the Vatican, the project of emphasizing and popularization of the Montenegrin national identity (as a negation of the Serbian national identity) was included. Demonstrating the obvio-

230 230 I s t o r i j s k i z a p i s i us anti-yugoslav attitude because of liberal and secular character of the Yugoslav state, the Vatican and the Roman Catholic church had persistently fought against creation and consolidation of the new Yugoslav borders. The Yugoslav state had faced a certain failure in front of the united work of Italy and Vatican in Albania, as well as in front of creating of the Roman Catholic districts in Yugoslavia. The state sovereignty was, because of unsolved border problems with Albania, severely violated, for the Yugoslav state authorities could not carry out the national, educational and cultural state ideological program. As it was, in the districts by the Albanian border, that were under the jurisdiction of the Franciscans from Skadar, the foreign citizens from Italy and Albania had taken offices, carrying out the anti-yugoslav action.

231 Istorijski zapisi, godina LXXIII, 2000/1-2 YU ISSN Dr Qubodrag DIMI]* VJERSKI ^INILAC U JUGOSLOVENSKOJ DR@AVI (Rimokatoli~ka crkva i Srpska pravoslavna crkva) Prostor koji je objediwen godine granicama jugoslovenske dr`ave bio je geografski, geopoliti~ki, geostrate{ki, istorijski, ekonomski, komunikaciono, kulturno-slo`en. Jugoslovenska dr`ava se prostirala izme u 41 i 47 sjeverne geografske {irine, imala je povr- {inu od km 2 (gotovo 1/2 teritorije Balkana) i predstavqala veliku evropsku dr`avu. Zahvatala je centralni i zapadni dio Balkanskog poluostrva i zalazila u centralnu Evropu. Jednim dijelom izbijala je na jadransku obalu i bila sredozemna zemqa. Na sjeveru je kontrolisala sredi{wi dio toka Dunava. Svojim isto~nim ograncima u wu su zalazili vijenci Alpa. Na jugu su wene granice dosezale gotovo do Egejskog mora. U pitawu je bila balkanska, ali i panonska, sredwoevropska, podunavska, mediteranska, alpska zemqa. Ujediwewe ostvareno godine bilo je, po mnogim svojim osobenostima, svojevrsni "milenijumski prevrat" jer je izvr{eno prekora~ewe granica razli~itih civilizacija, do{lo do okupqawa suprotstavqenih vjera, ostvaren susret druga~ijih tradicija i mentaliteta, izvr{eno okupqawe razdrobqenih i policentri~nih dru{tava i geografskog ambijenta pod jednim dr`avnim krovom. Izvr{eno na idejnim osnovama filozofije racionalizma, jugoslovensko ujediwewe je bilo u suprotnosti sa stvarno{}u koju je odre ivalo: tlo na kome je dr- `ava nastala, dru{tvo okupqeno jugoslovenskim granicama i wegova inferiorna kultura, religija koja nije samo vjerovawe ve} "duhovno vo stvo" u svim sferama `ivota, politika koja je sveprisutna i svearbitriraju}a. Religija se u jugoslovenskoj dr`avi javqala kao "vododelnica nacija", {to je posebno poga alo srpsko nacionalno bi}e i odnaro ivalo wegove nekada{we sastavne djelove. Prema popisu stanovni{tva iz * Autor je vanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

232 232 I s t o r i j s k i z a p i s i pravoslavni su ~inili 46,67% ukupne populacije, rimokatolici 39,29%, muslimani 11,22%. Deset godina kasnije broj pravoslavnog stanovni{tva je neznatno uve}an - 48,70%, rimokatolika smawen - 37,45%, muslimana ostao procentualno isti 11,20%. Osnovna karakteristika stanovni{tva je religiozna zatvorenost, konfesionalna podvojenost i suprotstavqenost, kao i militantnost karakteristi~na za rubne djelove u kojima dolazi do dodira velikih civilizacija. To je dodatno uticalo da u cijelom XX vijeku ostanu prisutne podjele u~iwene istorijom, proistekle iz ~iwenice da je vjekovima jugoslovenski prostor bio grani~no podru~je velikih dr`ava-za{titnica pojedinih religija i iskazane uo~qivom podjelom na Istok i Zapad. Iskustvo jugoslovenske dr- `ave sa Rimokatoli~kom crkvom, Islamskom vjerskom zajednicom i Srpskom pravoslavnom crkvom sasvim je osobeno. Mo`e se iskazati putem tri razli~ita modela odnosa crkve prema dr`avi: agresivno odbacivawe i negirawe jugoslovenske dr`ave kao tu e od strane Rimokatoli~ke crkve, stawe vjerske suzdr`anosti i mimikrije prema dr`avi u kojoj muslimani nisu u ve}ini, podr{ku dr`avi koju Srpska pravoslavna crkva do`ivqava kao svoju. * Suo~ena sa {irewem ideja slobodumqa, slobode uvjerewa, izra- `avawa i mi{qewa po sopstvenoj savjesti, slabqewem intenziteta ritualnog vjerovawa i teolo{kog do`ivqaja, otporima konzervativnoj tradiciji, kontroli dru{tvenog `ivota vjernika i religiozno-moralnim ograni~ewima, Rimokatoli~ka crkva je, u posledwim decenijama XIX vijeka, otpo~ela da izgra uje jedan veliki ideolo{ki sistem ~iji je zadatak bio da u uslovima slabqewa intenziteta vjerovawa, preko porasta socijalne, kulturne i politi~ke uloge crkve i daqe zadr`i dominantno mjesto u organizovawu cjelokupnog dru{tvenog `ivota. Nizom papskih enciklika Rimokatoli~ka crkva je nastojala da izvr{i preokret u "`ivotu i mi{qewu katoli~kom", vjeri vrati "javno dostojanstvo", oja~a "~uvstvo katoli~ko", probudi "svijest katoli~ku" i drugo. Tada su utemeqene rimokatoli~ke ideje o "civilnom dru{tvu", "gra- anskoj vlasti", "qudskoj slobodi", odnosu crkve i svjetovne vlasti. Istaknuto je sveto pravo crkve da u lai~koj dr`avi osniva vjerska, humanitarna, socijalna, kulturna udru`ewa i tijela; vr{i nadzor i kontrolu nad brakom i porodicom; crkvenim u~ewem pro`ima {kolu, vaspitawe, obrazovawe, nauku, kulturu, moral. I{lo se za tim da u dr`avi, koja se osloba ala apsolutisti~ke vlasti i feudalnih tradicija, preko cijelog sistema bratov{tina, kongregacija, katoli~kih dru{tava, sportskih sletova, vjerskih {kola, {tampe, publicistike, kwi`evnosti, teolo{ke nauke - iznikne "unutra{wa katoli~ka dr`ava". Sve je trebalo biti podre eno "sve}eni~koj izravnoj zapovijedi", "kontroli crkve", "duhovnom ~i{}ewu", disciplini koju name}u "zakoni svete stege", "{tovawu" crkve, duhu vjere i molitve. Nakon XIX vijeka koji je Rimokatoli~ka crkva ozna~ila kao "povjest urote" protiv crkve, vijeka u kome je po~eo da preovla uje "indiferentizam vjerski", vremena u

233 Vjerski ~inilac u jugoslovenskoj dr`avi 233 kome je pero "nakazilo" svoju "uzgajiteqicu" crkvu, nastupila "mlohavost u vjeri", trebalo je da otpo~ne veliki duhovni preokret u kome bi osvje`ena vjerska svijest presudno uticala da cjelokupni privatni i javni `ivot ponovo na e oslon u u~ewima crkve. Drugim rije~ima, crkva je trebalo da ima kontrolu nad su{tinom dru{tvenog `ivota u svim wegovim oblicima, dok je dr`ava trebalo da postane samo "ukupnost politi~kih odnosa", tj. forma u kojoj, poput qu{ture, egzistira civilno katoli~no dru{tvo podre eno rimokatoli~koj crkvi i rimokatoli~kom sve{teniku. Klerikalna u~ewa Rimokatoli~ke crkve pro{irena su, putem katoli~kih kongresa, u posledwoj deceniji XIX vijeka, i na prostor Slovenije, Hrvatske, Slavnonije, Dalmacije. Ciq tih kongresa bio je: bu ewe katoli~anstva u hrvatskom i slovena~kom narodu i formirawe dvostrukog identiteta vjernika - nacionalnog i katoli~kog. U tom svojevrsnom programu za XX vijek tra`eno je obrazovawe laikata koji poznaje dogmatiku, istoriju, crkveno pravo i spreman je da u javnom `ivotu {titi interese crkve, zahtijevano {kolovawe u~iteqa vjera i formirawe ekonomskih, socijalnih, kulturnih i politi~kih dru{tava koja okupqaju rimokatolike, nametana obaveza da rimokatolici ~itaju iskqu~ivo katoli~ku kwigu i katoli~ku {tampu, prota`iran "kr{}anski uzgoj" i obaveza da uticajem na {kolu djeca moraju nau~iti "misliti katoli~ki" i drugo. Klerikalni program za XX vijek u sebi je spajao nacionalno i klerikalno, isticao stalnu opasnost po vjeru i time podsticao vjerski ekskluzivizam, ksenofobiju, uvo ewe institucija zabrane i kontrole, nagla{avao da je ~ovjek nesamostalan i da je otuda du`nost crkve da ga u `ivotu vodi i organizuje. Klerikalizam je iskazivao strah i netrpeqivost prema modernoj i liberalnoj dr`avi. Isti~u}i da su i dr`ava i crkva od boga, posebno je ukazivano na du`nost da o svim dodirnim, nedogmati~nim pitawima, dr`ava i crkva sklapaju Konkordat. U slu~aju da crkva prenese neko svoje pravo na dr`avu "ona ga mora vr{iti u skladu sa crkvenim zakonima". Istovremeno, rimokatolici su bili du`ni da gra anska prava vr{e i u`ivaju u skladu sa crkvenim zakonima. U slu~ajevima kada dr`avni zakoni stoje u opreci sa zakonima crkve Rimokatoli~ka crkva je isticala da takvo pozitivno dr`avno zakonodavstvo ne obavezuje rimokatolike. Izri~it zahtjev da katolici po{tuju samo zakone crkve bio je, u svojoj su{tini, negirawe dr`ave. U trenutku kada je nastala Kraqevina SHS Rimokatoli~ka crkva je ve} ba{tinila nekoliko decenija dugo iskustvo na klerikalnoj obnovi rimokatoli~kog dru{tva. Sa tim iskustvom u praksi provjerenim, sa jasnim programom za XX vijek, razvijenom mre`om kulturnih, socijalnih, ekonomskih, politi~kih, prosvetnih ustanova, izgra enim kadrovima Rimokatoli~ka crkva je zakora~ila u novu dr`avu spremna da se suprotstavi svakoj namjeri dr`ave koja nije u skladu sa wenim zakonima i interesima. Ako je postojao dio svijeta u kome, godine, Rimokatoli~ka crkva nije `eqela promjene onda je to, svakako, bila Sredwa Evropa.

234 234 I s t o r i j s k i z a p i s i Slom Austro-Ugarske monarhije Vatikan je do`ivio kao te`ak poraz koji ga je ispunio nesigurno{}u, nespokojstvom, strahom. Ipak, kraj rata je prinudio Rimokatoli~ku crkvu da svoj konzervativizam prilagodi duhu vremena i wegovom politi~kom diktatu. Kada nastojawa iz oktobra i novembra nisu dala rezultata (u pitawu su poku{aji da se u trijalisti~kom obliku odr`i Austro-Ugarska monarhija; na wenom temequ formira Podunavska federacija; stvore samostalne republike Slovenija i Hrvatska), Vatikan je morao da se pomiri sa sa raspletom ratnih doga aja. Rje{ewe koje mu je najmawe odgovaralo bilo je nastajawe Kraqevine SHS. Takvu dr`avu Sveta Stolica je do`ivqavala kao utopiju koja obezbje uje dominaciju "polucivilizovane Srbije" nad katoli~kim zemqama. Stav sve{tenstva na terenu bio je mnogo pragmati~niji. Rimokaliti~ki biskupat je pozdravio ujediwewe svih Slovenaca, Hrvata i Srba u jednu dr`avu, "raskid" s Austro-Ugarskom monarhijom ozna~io je terminom "oslobo ewe", blagosiqao je novu dr`avu, podr`ao Narodno vije}e, zadu`io sve{tenike da narodu protuma~e nastale promjene. Razloge takvog pona{awa treba tra`iti u strahu crkve od dru{tvenih lomova, socijalnih nemira i revolucionarnih ideologija, strahu od liberalizma kakav je postojao na Zapadu (Francuska, Italija), uvjerewu da se svetska politika pomjera sa Zapada na Istok gdje je revolucija porazila pravoslavqe, nezavidnom polo`aju u kome se crvka na{la bez podr{ke svjetovne sile kakva je bila Austro-Ugarska monarhija, nepovoqnom polo`aju biv{ih austrougarskih pokrajina nakon izgubqenog rata, svijesti da nova dr`ava mo`e rimokatolike u~initi od pobije enih-pobjednicima koji izbjegavaju "te{ke mirovne uvjete". Navedeni razlozi bili su presudni da Rimokatoli~ka crkva, veoma brzo, "zaboravi" svoje ogor~eno i beskompromisno protivqewe svim politi~kim i dru{tvenim snagama koje su zagovarale jugoslovensko ujediwewe, animozitet prema Srbiji i Srbima, strah i netrpeqivost prema pravoslavqu. Tih dana prvi i posledwi put skrenuta je pa`wa sve{tenstvu da ne zloupotrebqava crkvu u politi~ke svrhe, da svim silama radi na uspostavqawu hri{}anskog morala, u~ini sve kako bi katolicima ostao svet socijalni poredak. Visoko sve{tenstvo je iskazivalo nadu da }e izme u crkve i dr`ave biti sklopqen Konkordat. Postojalo je ubje ewe da }e "katoli~ki `ivot" u novoj sredini dobiti na zamahu, otpo~eti katolizacija jugoslovenskog dru{tva u kojoj }e svi katolici postati misionari, nova dr`ava postati zemqa "katoli~ke misije", pogodno tle za "rehristijanizaciju pravoslavnih", "obnovu u Kristu" ~itavog dru{- tvenog `ivota, prilika da se "zaore isto~na wiva", ostvari "most za uniju na Balkanu i prodor na Istok", dosawa kona~ni san rimokatolika o postojawu "jednog pastira i jednog stada". Nasuprot takvim o~ekivawima jugoslovenska dr`ava propagirala je vjersku trpeqivost i toleranciju, zagovarala slobodu savjesti i vjere, isticala ravnopravnost svih priznatih vjeroispovijesti. Razo~arawe je postalo potpuno kada je nasuprot "prirodnom pravu roditeqa" da djecu, nezavisno od dr`ave,

235 Vjerski ~inilac u jugoslovenskoj dr`avi 235 vaspitavaju u vjeri istaknut princip dr`avne {kole. Ugro`avawem temeqa svoga opstanka Rimokatoli~ka crkvav je smatrala niz aktivnosti koje je moderna dr`ava vr{ila u {koli - postavqawe u~iteqa, izradu nastavnih planova i programa, pisawe uxbenika, nadzor nad {kolom, izdavawe svjedo~anstava, udaqavawe "Marijinih kongregacija" iz {kole. Otvoren sukob crkve i dr`ave za~eo se i oko slo`enih pitawa otu ivawe crkvene imovine, uvo ewa civilnog braka, pitawu zloupotrebe crkve u politi~ke svrhe, regulisawa na~ina op{tewa biskupa sa papom, postavqawa biskupa i drugo. Laicizacija dru{tva i dr`ave, u kojoj vjera postaje privatna stvar pojedinca, uvo ewe civilnog braka, kontrola dr`ave u {koli, oslobo ewe dru{tva od posrednog i neposrednog uticaja crkve i sve{tenstva - demantovali su ideologe klerikalizma koji su o~ekivali da }e nakon jednog apokalipti~nog rata cijele generacije odbaciti prosve}eno mi{qewe (racionalizam) i vratiti se vjeri, crkvi, kulturi religije i `ivotu po wenim nadzorima. Kako se to nije dogodilo, Rimokatoli~ka crkva je preduzela mjere za radikalno vra}awe katoli~kim na~elima i katoli~koj restauraciji dru- {tva svim sredstvima i na svim nivoima. Enciklikom "Ubi arkano Dei" ( ) papa Pije XI je zatra- `io da se "Kristu vrati wegov kraqevski skiptar u porodici i dru- {tvu", i da se umjesto starih politi~kih partija prona u nove organizacione forme djelovawa koje }e okupiti cjelokupno katoli~anstvo i sve sfere dru{tvenog `ivota. Papa je zahtijevao da "katolici postanu katolici" (stvoriti katoli~ki osje}aj, o`ivjeti katoli~ki duh - "jedna misao - Isus; jedna velika qubav - Crkva; jedna velika strast - du{a bli`weg; jedan veli~anstven ideal - pokatoli~ewe kugle zemaqske"). Obnovqene su stare aspiracije o univerzalnoj mo}i Rimokatoli~ke crkve, zahtijevano sabirawe svjetskog katolicizma, najavqen krsta{ki pohod koji }e omogu}iti nastanak "Kristovog kraqevstva" (kontrola crkve, dr`ave, nauke, {kole, umjetnosti). Papa je zahtijevao podsticawe unutra{weg religijskog `ivota, formirawe katoli~ke elite (vojska {kolovanih, spremnih, disciplinovanih katoli~kih vojnika u slu- `bi Vatikana i wegove ideje o duhovnom osvajawu svijeta"), disciplinu. U trenutku kada je progla{ena Katoli~ka akcija u Jugoslaviji je djelovao razgranati katoli~ki pokret sa svojim vjerskim, prosvetnim, socijalno-ekonomskim, politi~kim organizacijama, me usobno ~vrsto povezanim i ispreplijetanim. Katoli~ka akcija je nalagala nepoliti~nost. Pod tim se podrazumijevalo slede}e: "biti izvan svake stranke i nad svakom strankom"; u~iti katolike kako da se bave politikom i kako da se politikom slu`e; uzeti u svoje ruke cjelokupni dru- {tveni `ivot. "Nepoliti~nost" Katoli~ke akcije direktno je bila suprotstavqena shvatawu da se katoli~ki interesi mogu najboqe braniti pomo}u jake katoli~ke stranke. Sukobi unutar katoli~kog pokreta trajali su do oktobra godine. Suspendovawe Ustava 6. januara 1929, izri~ita zabrana stranaka i udru`ewa koja nose plemensko i vjersko obiqe`je nije zabrinulo

236 236 I s t o r i j s k i z a p i s i Rimokatoli~ku crkvu. Za Rimokatoli~ku crkvu je zavo ewe monarhodiktature i ukidawe politi~kih stranaka bila idealna prilika za likvidaciju svih antiklerikalnih i qevi~arskih stremqewa iz kojih su stizali stalni "udari" na crkvu. Zabrawen je rad klerikalnih partija (Slovenska qudska stranka, Hrvatska pu~ka stranka) i na taj na~in pomognuta definitivna pobjeda Katoli~ke akcije. Zabrana Hrvatske seqa~ke stranke i slovena~kih liberala, po svojoj orijentaciji antiklerikalnih, otvorila je prostor za intenzivniji rad na hravatskom i slovena~kom selu i me u katolicima koje vi{e nisu dijelile partijske strasti i politi~ke razlike. U redovima biskupata probu ena je nada da }e Kraqevina SHS, definitivno, postati zemqa katoli~ke misije. Ukinut je Ustav iz koji Rimokatoli~ka crkva nikada nije priznala. Integracija katolika zna~ila je dezintegraciju Jugoslavije. Na djelu su bile klerikalne ideje Hrvatskog katoli~kog kongresa iz godine. Godine diktature Rimokatoli~ka crkva je iskoristila za postizawe svojih osnovih ciqeva: organizovawa Katoli~ke akcije, {irewa rimokatoli~kog kulturnog i prosvetnog programa do svake katoli~ke ku}e, razvijawa misionarskog rada (svoju aktivnost poja~avaju katoli~ki mona{ki redovi), integracije i homogenizacije hrvatskog i slovena~kog naroda, rehristijanizaciju cjelokupnog dru{tva. Rimokatoli~ka crvka je u godinama diktature, na klerikalnoj osnovi, organizovala opozicioni pokret ~ija je vjerska iskqu~ivost, odsustvo osje}aja za toleranciju, vjerski i nacionalni ekskluzivizam, mogao da bude kontrolisan samo putem me unarodnog ugovora sa Svetom Stolicom (konkordat). Nasuprot Rimokatoli~koj crkvi sa wenim hiqadugodi{wim trajawem, milenijumskom logikom razmi{qawa, dogmama kojih se kruto pridr`avala, programom pokatoli~ewa kugle zemaqske, fanatizovanim laikatom i razvijenom mre`om vjerskih dru{tava, nalazila se dr`avna administracija ubije ena u fikciju da je deset godina `ivota u zajedni~koj dr`avi dovoqno dug period nakon koga se moglo pristupiti izgradwi nove dr`avne ideologije i jugoslovenske nacije. Sukobi su kulminirali oko dono{ewa {kolskih zakona i Zakona o Sokolu ( ). Pojava Memoranduma katoli~kog episkopata ( ) i Poslanice o Sokolu ( ) bila je siguran znak da je re`im diktature posustao i da je Rimokatoli~ka crkva preuzela inicijativu. Wen ciq bio je jednostavan - ste}i {to vi{e povlastica i izboriti {to povoqniji Konkordat. Protesti protiv malih dr`avnih dotacija crkvi, glasine o zatvarawu katoli~kih {kola, istupawa protiv "svetosavskih proslava", pravoslavnih u~iteqa, jugoslovenskih nacionalista, sokolskih predwaka, dr`avne politike u svim sferama dr`avnog `ivota, ateizma, poricawa prava dr`avi da ima inicijativu u procesu vaspitawa - u svojoj su{tini zna~ili su negirawe suvereniteta Kraqevine Jugoslavije. Tendencija brisawa tragova srpskog prisustva na prostoru Hrvatske, Dalmacije i Slovenije, izra`ena preko krivotvorewa dokumenata, fabrikokvawa falsifikata, preuzimawa lingvisti~kog i kwi-

237 Vjerski ~inilac u jugoslovenskoj dr`avi 237 `evnost nasle a, ru{ewa spomenika kulture, spaqivawa biblioteka i svakog vida "memorije dru{tva" dobila je na intenzitetu. Istorija sklapawa konkordata izme u Vatikana i Kraqeivne Jugoslavije jeste istorija dr`avnog popu{tawa pred zahtjevima, a kasnije ucjenama i pritiscima Vatikana. Od `eqa, iskazanih 1919, da Konkordat sa Srbijom postane va`e}i i u Kraqevini SHS, "apetiti" Svete Stolice porasli su dvadesetih (neuspio konkordat iz 1925) i tridesetih godina u Konkordat iz koji je davao zakonsku osnovu za prozelitsku djelatnost u Kraqevini Jugoslaviji. Tako je pre en put od efikasnog na~in pridobijawa klera i katoli~kih vjernika za ideju "narodnog jedinstva", vezivawa Rimokatoli~ke crkve za dr`avu, obezbje- ivawa naklonosti Vatikana i ostvarewa nepohodnog vjerskog mira do prekomjernog popu{tawa, davawa ustupaka i koncesija koje su krwile dr`avni suverenitet i zna~ile kapitulaciju dr`ave. Pristanak da se cio ugovor formuli{e prema "Codex iuris canonici" zna~io je poraz dr`ave. U sferi politi~kog `ivota taj poraz se vidio u procesu srastawa militantnog nacionalizma i klerikalizma (klerofa{izam), pove}awu vjerske gorqivosti i fanatizma Kri`ara, pojavi "rasnih teorija" koje su na{le upori{te me u frankovcima, ~lanovima HSS i Katoli~ke akcije, izra`enoj `eqi za dosezawem do nacionalno cjelovite Hrvatske. Od nepriznavawa ustava jugoslovenske dr`ave do srastawa militantnog klerikalizma i fa{izma uo~qiva je linija permanentnog ru{ewa dr`ave. To je bio samo uvod u genocid ~ije je "zrewe" i "`etvu" Rimokatoli~ka crkva pripremila. Likvidacija, logorovawe, strati- {ta, nasilno prekr{tavawe, iseqavawe pravoslavnih Srba sa prostora NDH, zabrana }irilice - nisu nailazili na protest rimokatoli~kih biskupa. Teroru je bila izlo`ena populacija od oko 1,9 miliona Srba. Rasno zakonodavstvo NDH davalo je legalitet procesu biolo{kog istrebqewa. Na udaru se na{lo sve - vjera, jezik, pismo, kulturno nasle- e, imovina. "Kona~no rje{ewe" srpskog pitawa podrazumijevalo je likvidaciju, pokatoli~ewe i iseqavawe cjelokupne srpske populacije. Talas masovnog terora otpo~eo je u maju i junu Dostupni podaci pokazuju da su razmjere zlo~ina nad pravoslavnim stanovni{tvom u NDH tokom bile ve}e od ukupnih gubitaka zara}enih strana na Isto~nom fronu u istom vremenskom periodu. Poku{aji wema~kih vojnih vlasti da izvr{e "pacifikaciju" prostora i tako sprije~e {irewe nezadovoqstva i ustanak srpskog naroda nisu nailazili na razumijevawe hrvatskih vlasti. Sistem logora za likvidaciju, strati{ta, jame, prema wema~kim procjenama, do marta godine na prostoru NDH je "progutao" preko pravoslavnih `ivota. Wema~ka javnost i weni istori~ari do`ivqavali su Hrvatsku kao "jednu ogromnu krstionicu i ujedno xinovsku klaonicu". Nesumwivo je da je klerikalizam Rimokatoli~ke crkve, u godinama rata ( ), bio inspirator genocida. Na kraju rata Sveta Stolica i rimokatoli~ki biskupat nastojali su da predstave sebe kao onu politi~ku i duhovnu snagu koja zagovara o~uvawe i opstanak hrvat-

238 238 I s t o r i j s k i z a p i s i ske dr`ave. Pri tom je, u nastupima Rimokatoli~ke crkve, usta{ki re- `im ozna~avan samo kao prelazni oblik na putu do samostalne Hrvatske. Kraj rata zna~io je za Vatikan i wegovo sve{tenstvo u Jugoslaviji te`ak politi~ki poraz. Pobjeda partizanskog pokreta bila je pra}ena represalijama nad kompromitovanim rimokatoli~kim sve{tenstvom. Bjekstvo dijela visokog rimokatoli~kog sve{tenstva (nadbiskupi Gari}, [ari{i Ro`man) indirektno je zna~ilo priznawe crkve za zlo~ine u~iwene u ratu. Sudar dvije autoritarne institucije (KPJ i RKC) i militantne ideologije bio je godine neminovan. U ratnim godinama, od jedne brojno male, kadrovski ure ene, od Kominterne sumwi~ene partije da je "leglo imeprijalisti~kih {pijuna", KPJ je izrasla u snagu koja je u svojim rukama imala cjelokupnu vlast u zemqi (vojnu, upravnu, sudsku), stala uz bok SKP (b), postala revolucionarni centar za Balkan i glavni antiimperijalisti~ki eksponat prema zapadu. Legitimitet svoje vlasti komunisti su na{li u mitologizovanoj predstavi o NOB-u koja je sugerisala da je uspostavqeni poredak prirodno izrastao iz pro- {losti. Represivnom politikom KPJ je gu{ila svaki nacionalizam, {oviznizam, vjersku iskqu~ivost. Otuda je sukob sa Rimokatoli~kom crkvom bio neminovan. Tim prije {to je crkva sebe do`ivqavala kao sredi{wu ustanovu u borbi protiv "ateisti~kog komunizma" i nije iskazivala spremnost da se odrekne svog uticaja, slobode djelovawa, politi~kih stavova i ingerencija u dru{tvenom `ivotu. Nepomirqivi sporovi otvoreni su izme u jugoslovenske dr`ave i Vatikana oko pitawa granica (ukqu~ivawe u sastav Jugoslavije prostora na kojima u Istri, Rijeci, Trstu i ostrvima `ive Slovenci i Hrvati), likvidacije sve{tenstva (ubijeno je oko 200 sve{tenika), sudskih procesa sve{tenstvu optu`enom za u~e{}e u genocidu, represivne politike prema crkvi, nacionalizacije imovine ({tamparije, zgrade, objekti), agrarne reforme, vjerske nastave, civilnog braka, uloge crvke u socijalnom domenu, pomo}i kri`arima, veza sa inostrastvom. Sukob je javno otpo~et objavqivawem "Pastirskog pisma" i odbijawem Rimokatoli~ke crkve da prihvati autoritet KPJ. Posledica nemo}i dr- `ave da odvajawem od Vatikana formira nacionalne katoli~ke crkve ogledale su se u otvarawu "dosijea" Stepinac. Stepinac je odbacivao Jugoslaviju, neprijateqima crkve ozna~avao je liberalizam i komunizam, antisrpstva se nikada nije odrekao (za wega su Srbi i Hrvati bili "dva svijeta", "dvije planete"). Politiku sukobqavawa u netrpeqivosti sa re`imom KPJ Vatikan je u kontinuitetu vodio i u godinama sukoba sa Informbiroom. To vrijeme Rimokatoli~ka crkva je iskoristila za temeqnu kadrovsku obnovu, podmla ivawe biskupata (starost od 40 do 45 godina), transformisawe "i u glavi i u udovima". Ubla`avawe pritiska na crkvu ( ) rezultiralo je uslovnim osloba awem Stepinca ali i zahtjevom za wegov povratak na mjesto zagreba~kog nadbiskupa i odlu~nim odbijawem Vatikana i samog nadbiskupa da napusti Hrvatsku. Nasuprot neuspjelim poku{ajima da KPJ pregovara sa dijelom katoli~ke hijerar-

239 Vjerski ~inilac u jugoslovenskoj dr`avi 239 hije (prekinuo ih je Vatikan i kaznio neposlu{ne) uslijedilo je, godine, dodjeqivawe Stepincu kardinalskog {e{ira. Prekid diplomatskih odnosa bio je odgovor jugoslovenskih vlasti. Nezadovoqstvo Vatikana izazvalo je i dono{ewe "Zakona o pravnom polo`aju vjerskih zajednica" godine. Otopqavawe odnosa nagovijestila je odluka Svete Stolice da dr [apera imenuje za koa utora zagreba~kog nadbiskupa. U tom smjeru vo eni su i razgovori Bakari}-[aper. Ipak, tek je smrt pape Pija XII (1958) i Alojzija Stepinca (1960) otvorila prostor za poboq{awe odnosa crkve i dr`ave. Umjerena reakcija vlasti na vijest o smrti nadbiskupa zagreba~kog, tolerantan odnos prema ceremoniji sahrane (prisutno qudi), "zaboravqawe" neprijatne pro{losti - bili su pouzdan znak da se diplomatski odnosi mogu obnoviti. Protokol Jugoslavije i Svete Stolice, potpisan juna 1966, garantovao je Rimokatoli~koj crkvi osnovna vjerska prava. Mnogim segmentima taj me- udr`avni ugovor imao je elemente konkordata. Time je otvoren prostor da u narednim decenijama prigu{eni procesi prisustva i adaptacije klerikalizma nastave da tiwaju. Jugoslovensko dru{tvo osjetilo je "wegov dah" 1968, 1971, U novoj istorijskoj situaciji klerikalizam je buknuo svom snagom i iskazao svoju genocidnu prirodu odre- enu odsustvom tolerancije, ekskluzivizmom, iracionalno{}u. * Srpski narod je dao pe~at jugoslovenskom ujediwewu, ali je wegovo prisustvo u politi~kom, ekonomskom, dru{tvenom i kulturnom `ivotu novonastale dr`ave bilo u neskladu sa wegovom dr`avnom tradicijom, politi~kim iskustvom, brojem, kulturnom snagom. To va`i i za Srpsku pravoslavnu crkvu, koja je u ratnim godinama podijelila sudbinu srpskog naroda. Demografski kolaps Srbije, a samim tim i crkve, iskazan brojkama zna~io je poginulih ( vojnika i civila), preko invalida sa trajno smawenim radnim sposobnostima, demografski gubitak (poginuli, nero eni i radno onesposobqeni) od oko 35% cjelokupne populacije. Posebno je pogo eno mu{ko stanovni{tvo u najboqem radnom dobu (18-55 godina), koje je pretrpjelo gubitak od 62% cjelokupne populacije (53% poginulih i 9% trajnih invalida). Takvi gubici bili su ravni zatirawu cijelog naroda i izazivali su trajne i neregulisane posledice u patrijarhalnom dru{tvu srpskog sela (22% vi{e `enskog stanovni{tva). Vi{egodi{wa ratovawa, kako primje}uju pojedini istra`iva~i, istro{ila su i posledwe rezerve energije, "iscijedila" srpski narod, porodila "ratni umor", "onemo}alost", "stagnaciju". Kraj rata i Srpska pravoslavna crkva je do~ekala sa ogromnim gubicima. Stradalo je ili umrlo sve{tenika (33%). Ujediwewe od 1. decembra godine stvorilo je uslove za obnavqawe jedinstvene Srpske pravoslavne crkve. U granicama nove dr- `ave na{le su se skoro sve dotada{we samostalne srpske pravoslavne crkvene oblasti, pa je nestalo i osnovnih prepreka da "Srpska patrijar{ija ponovo o`ivi". Tu tendenciju je podr`avala i dr`avna vlast

240 240 I s t o r i j s k i z a p i s i koja je, prema programu od 7. decembra 1918, nastolaja "da zavede jednu stalnu duhovno-crkvenu centralizaciju, koja }e pomagati, da politi~ko-dr`avne prilike u dr`avi i crkvi budu temeq i politi~kog jedinstva". "Jedinstvena voqa" zakonitih predstavnika crkve ozna~ila je, jo{ krajem decembra godine, proces obnavqawa Srpske Patrijar{ije, koji je zvani~no okon~an septembra To formalno ujediwewe ispuwavalo je te`we, nacionalna stremqewa i `eqe sve{tenstva. Su{tinski proces unutra{weg duhovnog ujediwewa trajao je mnogo du`e i u sebi je sa`imao nivelisawe organizacionih razlika i prakse koja se vjekovima izgra ivala u krilima pokrajinskih crkava. Politika jugoslovenske dr`ave prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi izgra ivana je na dva nivoa. U skladu sa svojom Proklamacijom i ~lanom 12 Vidovdanskog ustava vlast je "garantovala" slobodu savjesti i rada u unutra{wim poslovima svim priznatim vjerskim zajednicama ali je, istovremeno, nastojala da najbrojniju crkvenu organizaciju, Srpsku pravoslavnu crkvu, "stavi pod svoje izvjesno tutorstvo" i tako, preko we, posredno uti~e na profilisawe vjerske politike u dr`avi. O toj tendenciji pot~iwavawa Srpske pravoslavne crkve svjedo~i i Uredba o ustrojstvu ministarstva vjera, kao i svi kasniji projekti, uredbe i zakoni koji su predvi ali kontrolu crkve od strane dr`ave. Ipak protesti pravoslavnog episkopata protiv dr`avnih vlasti nikada nisu bili preglasni. Ostajalo se na protestima, molbama, `albama, predstavkama i rezolucijama. Me usobni odnosi crkve i dr`ave preciznije su regulisani ugovorom iz godine (tzv. "administrativni konkordat"). Izvjesni stepen samouprave Srpska pravoslavna crkva je dobila u poslovima ure ewa unutra{we i spoqne organizacije tek po Zakonu o srpskoj pravoslavnoj crkvi iz godine. Na temequ tog zakona ozakowen je 16. novembra godine Ustav Srpske pravoslavne crkve. Dono{ewe najvi{ih zakonskih akata obiqe`io je novu fazu u odnosima crkve i dr`ave. Wu je karakterisalo kona~no afirmisawe na~ela odvajawa crkve od dr`ave (crkva prema Ustavu `ivi svojim samostalnim `ivotom, po svojim zakonima koji ne podlije`u ni~ijoj potvrdi), stav da se organizacija cijele crkve ure uje na jedinstvenoj osnovi (definitivno se elimini{u razlike koje su postojale me u pokrajinskim crkvama), pravilo da u svim poslovima u~estvuje cijela crkva (episkopat, sve{tenstvo, narod). Navedenim zakonima Srpska pravoslavna crkva je, poput ostalih autokefalnih crkava, zadr`avala svoju samostalnost ali je dogmatskim i kanonskim jedinstvom vezana sa ostalim pravoslavnim crkvama. Ujediwena srpska crkva zadr`ala je uzdr`anost "prema novinama", posvetila se zakonodavstvu, obnovi u ratu uni{tenih vjerskih objekata, podstakla zadu`binstvo, reorganizovala administrativnoteritorijalnu organizaciju, prihvatila se uspostavqawa ozbiqnog {kolskog sistema na svim nivoima. Crkvena {tampa i crkvena kwiga ja~ale su duhovni `ivot pravoslavnog stanovni{tva. Ja~awe vjerskih osje}aja naroda SPC je nastojala da ostvari putem poja~ane djelatnosti bogomoqa~kog pokreta. Privr`enost jugoslovenskoj dr`avi i po{to-

241 Vjerski ~inilac u jugoslovenskoj dr`avi 241 vawe wenih zakona jedna su od karakteristika pona{awa crkve prema dr`avi. Spor je nastao samo u godini kada Srpska pravoslavna crkva nije iskazala spremnost da podr`i konkordat sa Vatikanom. Podr{ka dr`avnom udaru od 27. marta i odlu~an stav da pristupawe Trojnom paktu "vrije a ~ast, slavu i tradiciju na{eg naroda, i to onda kad je narod gotov da ide do kraja", zna~ili su po~etak najve}eg stradawa koje je Srpsku pravoslavnu crkvu zadesilo u HH vijeku. "Zaslugom" okupatora i wihovih pomaga~a (Wemci, Italijani, Bugari, Ma ari, Arbanasi, Hrvati) cjelina Srpske pravoslavne crkve je razbijena na osam djelova, od kojih je svaki do`ivio osobeno ali temeqno stradawe. Velike razmjere imao je i teror partizanskog pokreta, posebno u o posledwim godinama gra anskog rata. U ratnim godinama sa ogwi{ta je protjerano oko Srba, ubijeno zato {to je pravoslavne vjere najmawe , prekr{teno preko , iz parohija protjernano preko 600 a ubijeno 650 sve{tenika i monaha, opqa~kano, zapaqeno i sru{eno preko crkava i manastira. Srpsko pravoslavqe je gotovo satrto. Prve poslijeratne godine obiqe`ili su brojni doga aji ostaviv{i vidan trag u `ivotu Srpske pravoslavne crkve. Vrijeme revolucionarne smjene vlasti, razra~unavawa sa klasnim neprijateqem, agrarne reforme, kolonizacije, kolektivizacije, velikih kampawa nacionalizacije, represivnih zakona - pora alo je strah sve{tenstva i zabrinutost episkopata. Razbijawe nacionalnog pokreta srpskog gra- anstva, progon inteligencije, rascjepkanost srpskih etni~kih prostora, izgradwa Jugoslavije kao federacije ravnote`e - su{tinski je uticalo i na razmjere progona Srpske pravoslavne crkve. Nova vlast se, u rje{avawu "vjerskog pitawa", oslawala na sovjetsku praksu, ali i na sopstveno iskustvo ste~eno u ratu. Srpska pravoslavna crkva na{la se na udaru KPJ po tri osnova: iskqu~iv odnos prema religiji poga ao je sve vjerske zajednice u zemqi; nepomirqivi odnos prema klasnom neprijatequ posebno se ticao srpskog gra anstva i za wega povezane Srpske pravoslavne crkve, partijski stavovi o "ugweta~koj naciji" i "velikosrpskom hegemonizmu" tako e su bili osnov za teror nad Srpskom pravoslavnom crkvom kao za{titnikom Srpskog naroda. Otuda je obra~un sa Srpskom pravoslavnom crkvom bio istrebiteqski. Otpor novoj vlasti i neprilago enost crkve novom vremenu osnovne su karakteristike pona{awa Srpske pravoslavne crkve nakon godine. Srpska pravoslavna crkva niti je htjela, niti znala, niti umjela da se transformi{e, prilagodi, "prepozna" svoje interese u novom vremenu. Crkva oslobo ewe zemqe do~ekuje kao "svanu}e", ali uskoro postaje jasno da ona ima status politi~kog i ideolo{kog protivnika nove vlasti. Zabrana slobode kretawa i putovawa u mati~ne eparhije episkopa i sve{tenstva, zabrana obavqawa religioznih obreda u parohijama, podr{ka raskolu ("Makedonska crkva"), izra`ena represija (napadi, isle ewa, zastra{ivawa, zatvarawa), nesporazumi oko vjerske nastave u {koli, restriktivna politika prema crkvenoj {tampi, ru{ewe vjerskih objekata, negirawe autoriteta episkopa, formira-

242 242 I s t o r i j s k i z a p i s i we sve{teni~kih udru`ewa - samo su neki od metoda onemogu}avawa rada Srpske pravoslavne crkve. U isto vrijeme crkva nastoji na svaki na~in da ostane van politike. Odbijawe patrijarha Gavrila Do`i}a da slu`i "bilo ~ijoj politici", zavjet za "vje~nom slu`bom narodu", zahtjevi da re`im prestane sa progonom Srba, insistirawe na zakonitosti sudskih pospupaka - smatrani su, u redovima KPJ, otvorenim neprijateqskim ~inom. Ipak, ubje ewe da "niko nije u stawu da upravqa qudskim mislima" utvr ivalo je vjeru da }e "Crkva i qudsko dostojanstvo opstati na taj na~in". Taj stav odredio je, za dugi niz godina, politiku Srpske pravoslavne crkve prema dr`avi: nastojawe da se izbjegne konfrontacija i direktni sudar sa vla{}u, istrajavawe na odbrani vjerskih sloboda, za{tita integriteta sve{tenika, poku{aj prilago avawa i saradwe. Satirawe sve{tenika, pastve i crkvenih objekata ima nakon Drugog svjetskog rata velike razmjere. O pritisku koji je Srpska pravoslavna crkva trpjela u petnaest godina dugom periodu nakon rata ( ) svjedo~i i podatak o godi- {wem ka`wavawu izme u 20% i 25% sve{tenika. U tom periodu broj pravoslavnih episkopa smawen je u odnosu na godinu za 33%, sve- {tenika za 50% (ima ih svega 1.800), bogoslovija za 60%, broj aka koji poha aju pravoslavna u~ili{ta za 75%, crkveni zemqi{ni posjed iznosio je 12% nekada{weg. Proces ateizacije zahvatio je i vjerski tradicionalno orijentisao selo. Podaci partijskih komisija otkrivaju da se na pravoslavnom selu samo 5-10% novoro ene djece krsti, 10% umrlih sahrawuje prema pravoslavnom obredu, 25% stanovni{tva slavi slavu i Bo`i}, i to ve}ina bez religioznih sadr`aja. U godinama nakon Drugog svjetskog rata Srpskoj pravoslavnoj crkvi je oduzeto preko hektara obradive zemqe, nacionalizovano objekata (zgrada, {tamparija), ukinute dr`avne subvencije. Crkva je opstajala sa samo 10% sredstava neophodnih za normalni `ivot. Smawivawe i svo ewe na minimum duhovnog i moralnog uticaja Srpske pravoslavne crkve zna~ilo je za srpski narod vi{edecenijski gubitak bitne duhovne orijentacije. * Hri{}ansko stanovni{tvo je ~inilo veliku ve}inu stanovnika jugoslovenske dr`ave ali je odnos dr`ave i crkve, u celom veku, vi{e bio ispuwen sukobima i napetostima, nego periodima ispuwenim skladnim odnosima. Liberalna ideja, kakva je bila jugoslovenska ideja, stavqala je gra anina, uostalom, ispred odrednice wegove vere, {to je tu ideju i dr`avu koja je na woj nastala vodilo u direktan sukob sa klerikalnim strukturama u obe hri{}anske crkve. Ideologija komunizma religiju je smatrala opijumom za narod,a postoje}e crkvene organizacije neprijateqem koga treba uni{titi. Klerikalizam je neprestano inicirao sukobe sa dr`avom,postje}e socijalne i politi~ke te{ko}e ~inio dubqim i te`im, potstcao ekskluzivizam i netrpeqivost koja je u verski i nacionalno izme{anoj sredini prouzrokovala trgedije, ratove ~inila surovijim, zajedni~ki `ivot gotovo nemogu}im. Animoziteti su potiskivali toleranciju, emocije

243 Vjerski ~inilac u jugoslovenskoj dr`avi 243 gu{ile racionalno, diktat sile ~inio nemogu}im dijalog. Bilans jednog veka u odnosima crkve i dr`ave tako je prete`no bio ispuwen obostranim porazima. Prof. Ljubodrag DIMI], Ph.D. THE RELIGIOUS FACTOR IN THE YUGOSLAV STATE The summary The experience of the Yugoslav state with the Roman-Catholic Church as well as with the Serbian Orthodox Church is completely unique. It can be described by using two different models of attitude of the Church regarding the State: aggressive rejection and denial of the Yugoslav state as foreign by the Roman-Catholic Church and support to the State which was felt as its own by the Serbian Orthodox Church. The emphasized presence of the roman-catholic clericalism is constantly living in the Yugoslav state. Periods of the hidden presence and adaptation of the clericalism, depending on the historical circumstances, had been decreased during the years in which the clericalism had showed its genocide nature determined by the lack of tolerance, as well as with exclusivity and irrationality.

244 244 I s t o r i j s k i z a p i s i

245 Istorijski zapisi, godina LXXII, 1999/1-2 YU ISSN D.-r. Valeri Arkadievi~ ALEKSEEV* GOSUDARST VO I CERKOVÃ: OT PARTNERSTVA K SOQUZU (KONSPEKT DLY POSTSOVETSKO] KONCEPCII) Gosudarstvenno-cerkovnwe otno{eniy - #to svoego roda ~utki} pokazatel gra`danskogo sostoyniy obxestva, ~etki} barometr, sposobnw} dovol no to~no otvetit na voprosw o polo`enii v oblasti soblqdeniy prav ~eloveka, ego osnovnwh svobod. Po#tomu izu~enie sostoyniy i perspektiv gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni} sleduet otnesti k ~islu ves ma prioritetnwh, osobenno v nastoyxee slo`noe vremy perehoda rossi}skogo obxestva ot odno} modeli svoego social no-politi~eskogo ustro}stva k drugo}. Cerkov ne est li{ pod~inennw} sub$ekt v gosudarstvennocerkovnwh otno{eniyh i igraet ne tol ko nekuq zaranee opredelennuq vtorostepennuq rol "amortizatora" social no} dramw bwtiy ili "duhovnogo napolnitely" bezdu{no} de}stvitel nosti, no v otdel nwe momentw mo`et vwstupat kak svoeobraznay al ternativnay ideologi- ~eskay baza, sposobnay akkumulirovat i generirovat obxestvennwe nastroeniy. Pravda, #to proishodit ~axe togda, kogda maksimal no oslablenw i istoxenw resursw funkcionirovaniy gosudarstvennogo mehanizma. Izu~enie prirodw i specifiki gosudarstvenno-cerkovnwh otno- {eni} dast vozmo`nost ocenivat religioznw} faktor v vide triedinogo kompleksa, vklq~aqxego v seby takie komponentw, kak religioznoe soznanie, religioznuq deytel nost i religioznwe organizacii. Osobwm sostavnwm zvenom #togo celostnogo kompleksa sleduet s~itat Cerkov, kotoray, pomimo svoe} sakral no} suxnosti, v to `e vremy rassmatrivaetsy i v ka~estve slo`nostrukturnogo social nogo organizma - instituta s prisuxim emu naborom sootvetstvuqxih harakteristik. Opredelenie Cerkvi v ka~estve odnogo iz social nwh institu- * Avtor doktor filosofskih nauk. Profesor Moskovskogo gosudarstvenogo univerziteta imeni Lomonosova, Moskva.

246 246 I s t o r i j s k i z a p i s i tov pridaet e} dovol no ~etki} obxestvennw} status, prisuxi} v razno} mere prakti~eski vsem drugim podobnwm #lementam. Hoty ona v silu svoih specifi~eskih priznakov dostato~no udalena ot "mirsko}", material no-proizvoditel no} i social no-politi~esko} `izni obxestva, vwpolnyy funkcii ves ma samostoytel nogo sub$ekta. Ved nesmotry na vme{atel stvo v opredelennwe periodw svetskih vlaste}, gosudarstvennwh organov v `izn religioznwh organizaci}. Cerkov sohranila svoi kanoni~eskie normw, verou~itel nwe tradicii, dogmati~eskie osobennosti, organizacionnuq celostnost i razvetvlennost, ierarhi~eskuq subordinativnost i svyxenni~eskuq korporativnost. Istoriko-retrospektivnw} vzglyd na problemu O~en va`nw rassmotrenie konkretno-istori~eskih situaci}, retrospektivnw} analiz suxnostnwh harakteristik s u~etom ih vklq- ~ennosti v politiko-hronologi~eski} kontekst s cel q opredeleniy analogi} i vwyvleniy tipologi} v dovol no protivre~ivo} i mnogoobrazno} kartine gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}. 1. Osobw} harakter gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni} v godw. V 1917 godu, exe do prihoda v oktybre partii bol {evikov k vlasti v Rossii, bwli provedenw suxestvennwe preobrazovaniy v oblasti gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}. Vremennwm pravitel stvom v marte i iqle 1917 goda bwli prinytw zakonodatel nwe aktw: "Ob otmene veroispovednwh i nacional nwh ograni~eni}" i "O svobode sovesti", kotorwe po-novomu opredelyli polo`enie Cerkvi i religioznwh organizaci} v Rossii, provozgla{ali ih ravenstvo pered zakonom, predostavlyli {irokie prava konfessiym v ih bogoslu`beno}, missionersko}, pedagogi~esko} i obxestvenno-politi~esko} deytel nosti. Vmeste s tem, Russkay Pravoslavnay Cerkov po-pre`nemu zanimala veduxie pozicii sredi pro~ih veroispovedanni}, Vremennoe pravitel stvo okazwvalo e} predpo~tenie v sno{eniyh s konfessiymi. Partiy bol {evikov, pridy v oktybre 1917 goda k vlasti v Rossii, rezko izmenila harakter i sut gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni} prinytwm dekretom (ot 20 ynvary 1918 goda) "Ob otdelenii cerkvi ot gosudarstva i {kolw ot cerkvi". *to bwl radikal no-revolqcionnw} {ag, lomav{i} tradicionnwe predstavleniy o vseh, kazalos bw, vozmo`nwh variantah gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni} v Rossii, gde, po dannwm gosudarstvenno} statistiki na~ala XX veka, bolee 90 procentov naseleniy sostoylo iz veruqxih lqde} (v t.~. svw{e 80 procentov yvlylis pravoslavnwmi). Dekret rezko obostril otno{eniy me`du gosudarstvom i Cerkov q, privel ih v sostoynie konfrontacii. V izvestno} mere, mo`no polagat, ~to gosudarstvenno-cerkovnw} konflikt yvilsy, narydu so mnogimi drugimi, to`e odno} iz pri~in, prived{ih vskore Rossiq k gra`dansko} vo}ne. Cerkov pretendovala na duhovnoe voditel stvo v obxestve, v

247 Gosudarstvo i cerkový: Ot partnerstva k soóuzu 247 to vremy kak pravyxay bol {evistskay partiy tak`e dobivalas gospodstva svo} ideologii. U~itwvay, ~to odno} iz glavnwh komponent v bol{evistsko} ideologii bwl "voinstvuqxi} ateizm", netrudno predstavit, naskol ko o`esto~ennw} harakter priobrel konflikt me`du zavoevav{imi vlast bol {evikami i cerkovnwmi organizaciymi. Izvestno, ~to odnim iz imperativov #to} ideologii bwl vul garnw} lozung, pozaimstvovannw} u K. Marksa: "Religiy est opium naroda". Ska- `em, ves ma odnomerno tolkovalis liderom bol {evikov V. I. Leninwm social nwe korni religii, ~to diktovalos dovol no prymoline}no} logiko} ego politi~esko} bor bw, v kotoro} uproxenie predmeta ideologi~eskih sporov ispol zovalos kak soznatel nw} propagandistski} i publicisti~eski} priem. V dal ne}{em #ti uproxennwe i prosto grubwe propagandistskie zayvleniy na prakti~eskom urovne bor bw s religie} rascenivalis lenincami v vide aksiomw i universal nogo metoda dly polnogo uni~to`eniy "religioznogo durmana" v prymom, `estokom smwsle. Leninskie imperativw propagandirovalis i razvivalis ego soratnikami, u~enikami i posledovatelymi. N. I. Buharin, sredi drugih liderov RKP(b) osobenno mnogo udelyv{i} vnimaniy "religioznomu voprosu", v knige "Azbuka kommunizma", napisanno} v soavtorstve s E. A. Preobra`enskim, exe bolee primitiziroval suxnost religii i Cerkvi, tem samwm inspiriruy negativnuq reakciq bol {evistsko} partii, opredelenno} ~asti naseleniy po otno{eniq k Cerkvi, duhovenstvu, veruqxim. Ves ma vul garno i obleg~enno v kontekste bor bw s Russko} Pravoslavno} Cerkov q v 20-e godw tolkoval takie ser eznwe voprosw, kak pri~inw gluboko} religioznosti russkogo naroda i L. D. Trocki}, utver`day, naprimer, v stat e "Vodka, cerkov i kinematograf" (odno nazvanie ~ego stoit!), ~to "religioznosti v russkom rabo- ~em klasse net sover{enno. Da ee i ne bwlo... Pravoslavnay cerkov bwla bwtovwm obrydom i kazneno} organizacie}. Proniknut `e gluboko v soznanie i svyzat svoi dogmatw s vnutrennimi pere`ivaniymi narodnwh mass e} ne udalos. Pri~ina zdes ta `e: nekul turnost staro} Rossii, v tom ~isle i ee cerkvi..." Organw revolqcionno} diktaturw, ishody iz #tih poswlok, ob$yvili podlinnuq vo}nu "cerkovnikam", naibolee neprimirimo otnosys k Russko} Pravoslavno} Cerkvi - "oplotu samoder`avnwh nastroeni}". Po iniciative V. I. Lenina i L. D. Trockogo bwlo prinyto re- {enie iz$yt VSE cennosti religioznwh organizaci} ykobw dly okazaniy pomoxi golodaqxim v Rossii. Cerkov ne vozra`ala protiv #togo, no ona bwla protiv pereda~i VSEH bogoslu`benwh predmetov, sdelannwh iz dragocennwh metallov i kamne}. Takay poziciy vwzvala zaranee splanirovannwe massovwe repressii protiv pravoslavnogo duhovenstva. Bwl arestovan glava Russko} Pravoslavno} Cerkvi Patriarh Tihon (Belavin), a mnogie drugie ierarhi, naprimer, mitropolit Veniamin (Kazanski}), twsy~i svyxennikov kaznenw.

248 248 I s t o r i j s k i z a p i s i Parallel no, v rusle #togo kompleksnogo plana nastupleniy na Cerkov, organami gosudarstvenno} vlasti velas txatel no produmannay rabota o raskolu v Russko} Pravoslavno} Cerkvi, prodvi`eniq na rukovodyxie postw v ne} svyxennoslu`itele}-obnovlencev. Odnako obnovlen~eski} raskol v celom ne swgral re{aqxe} roli: Russkay Pravoslavnay Cerkov, prinyv nekotorwe kompromissnwe merw po nala`ivaniq kontaktov s gosudarstvom, otkazav{is ot konfrontacii s nim, sumela sohranit svoe duhovnoe vliynie sredi zna~itel no} ~asti naseleniy. S drugo} storonw, sam fakt ustanovleniy gosudarstvom kontaktov s Cerkov q govorit o tom, ~to pravyxay bol {evistskay partiy priznala nesostoytel nost teh svoih lozungov i doktrinal nwh ustanovok, kotorwe utvr`dali vozmo`nost ustraneniy religii iz `izni lqde} v krat~a}{n} srok. Bol{e togo, perehod k seredine 20-h godov k novo} #konomi~esko} politike (N*Pu) potreboval ot vlasti i peremenw v religiozno} politike. V usloviyh #konomi~esko} mnogoukladnosti voznikla neobhodimost v religioznom plqralizme - "religioznom N*Pe". 2. Antireligioznay doktrina v SSSR v e godw. "Religioznw} N*P" v Sovetsko} Rossii prosuxestvoval primerno stol ko `e, skol ko prodol`alas novay #konomi~eskay politika. V konce 20-h godov ona stala svora~ivat sy gosudarstvennwmi organami v odnostronnem porydke. Kommunisti~esko} partie} bwla postavlena zada~a na- ~at v strane, narydu s nastupleniem na kulaka i n#pmanovskie #lementw, exe i "antireligioznoe nastuplenie". Na osnovanii ryda direktivnwh ukazani} CK VKP(b) rukovoditel Soqza voinstvuqxih bezbo`nikov (SVB) Em. Yroslavski} v na- ~ale 1930 goda vwdvinul predlo`enie ob ob$yvlenii "bezbo`no} pytiletki", v hode kotoro} neobhodimo bwlo dostignut 10-millionno} ~islennosti SVB, a tak`e, uvyzav process "obezbo`ivaniy naroda" s processom splo{no} kollektivizacii v SSSR, lider bezbo`nikov zayvil togda, ~to k koncu "bezbo`no} pytiletki" sleduet napolovinu sokratit ~islo religioznwh organizaci}. Pri #tom Yroslavski} i drugie liderw SVB ube`dali obxestvennost v tom, ~to, deskat, v strane u`e dostignutw ogromnwe uspehi v "obezbo`ivanii mass". Na samom dele k na~alu 30-h godov v SSSR imelos popre`nemu ogromnoe ~islo veruqxih - svw{e 80 procentov naseleniy, a "tempw ateizacii mass" bwli yvno ne vwsoki. I pervay, i vtoray "bezbo`nwe pytiletki" ne bwli vwpolnenw: ni desyti, ni da`e pytimillionnogo Soqza bezbo`nikov sozdat ne udalos. V seredine 30-h godov Em. Yroslavski} fakti~eski priznal, ~to v SSSR ~islennost veruqxih okazalas na urovne 1929 goda, to est primerno millionov ~elovek. S odno} storonw, #to poslu`ilo pri~ino} dly iniciirovaniy so storonw SVB novogo vitka o`esto~ennogo nastupleniy gosudarstva na religioznwe organizacii i duhovenstvo, kotorwh pwtalis predstavit kak yrwh vragov socializma. K

249 Gosudarstvo i cerkový: Ot partnerstva k soóuzu 249 bor be s religioznwmi organizaciymi SVB podklq~il i karaktel- nwe organw - NKVD, OGPU. S drugo} storonw, neuda~i v dele "massovogo obezbo`ivaniy" obxestva pokazali politi~eskomu i gosudarstvennomu rukovodstvu, ~to sleduet provesti opredelennuq reviziq v dannom voprose, peresmotret harakter gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}. Pri #tom prihodilos u~itwvat i tot fakt, ~to absolqtnoe bol {instvo religioznwh organizaci} ne sobiralos voevat s vlast q, a vwstupalo s pozici} sotrudni~estva s gosudarstvom. I hoty do na~ala 40-h godov kakih-libo rezkih, korennwh peremen v gosudarstvenno-cerkovnwh otno- {eniyh ne proizo{lo, tem ne menee ispodvol {el process narastaniy, vwzrevaniy ih vzaimodoveriy. *to bwl process ukrepleniy edinstva vseh sloev naroda v usloviyh povw{eniy veroytnosti razvyzwvaniy agressii izvne protiv Sovetskogo Soqza. 3. Novoe polo`enie cerkve} i religioznwh organizaci} vo vremy Veliko} Ote~estvenno} vo}nw i v pervw} poslevoennw} period. Velikay Ote~estvennay vo}na vnesla suxestvennwe korrektivw v oblast gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}. Srazu `e s ee na~alom oni stali izmenyt sy v bolee konstruktivnuq storonu. V samw} pervw} period vo}nw fakti~eski} glava Russko} Pravoslavno} Cerkvi mitropolit Sergi} (Stragorodski}), ispolnyv{i} obyzannosti Patriar{ego Mestoblqstitely, obratilsy k veruqxim i vsem gra`danam stranw s prizwvom bez kolebani} vwstupit na zaxitu Ote~estva. Vsego bolee 20 raz glava RPC obraxalsy k narodu s patrioti~eskimi prizwvami za godw vo}nw. Vse #to dalo povod rukovodstvu stranw vo glave s I. V. Stalinwm peresmotret pre`nw} harakter gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni} i pere}ti k sotrudni~estvu. Novay model gosudarstvennocerkovnwh otno{eni} potrebovalas po rydu vnutrennih i vne{nih pri~in. K vnutrennim pri~inam sleduet otnesti te obstoytel stva, ~to v usloviyh neobhodimosti splo~eniy, konsolidacii obxestva na patriti~eskih poziciyh, osnove geroi~eskogo opwta, bogatwh duhovnwh tradici} naroda RPC mogla i igrala ves ma suxestvennuq rol v #tom napravlenii, osobenno sredi to} ~asti naseleniy, kotoray orientirovalas na duhovnwe cennosti pravoslaviy i kotoray nas~itwvala, po raznwm ocenkam, do millionov ~elovek. K vne{nim pri~inam smenw modeli gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni} mo`no otnesti te obstoytel stva, ~to Stalin aktivno dobivalsy skore}{ego otkrwtiy i #ffektivnogo funkcionirovaniy vtorogo fronta v godw vo}nw i, stalo bwt, bwl o~en zainteresovan v ustanovlenii i podder`anii normal nwh, doveritel nwh vzaimootno{eni} s glavami soqznwh gosudarstv, rukovodstvom i obxestvennostwq drugih stran, solidarnwh s antigitlerovsko} koalicie}, v kotorwh o~en mnogie liderw, vidnwe personw i voobxe gra`dane yvlylis veruqximi. I ot stepeni religiozno} svobodw v Sovetskom Soqze ne-

250 250 I s t o r i j s k i z a p i s i redko zavisel gradus teplotw otno{eni} to} ili ino} stranw k SSSR. *ti obstoytel stva tak`e povliyli na harakter gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}. Nakonec, Stalin u`e vo vtoro} polovine vo}nw produmwval buduxee Evropw i mira i, sudy po vsemu, v poslevoennom geopoliti~eskom prostranstve on `elal po-novomu opredelit politi~eskoe ustro}stvo kontinenta. Ska`em, svyzat ryd gosudarstv Vosto~no} Evropw v neki} panslavynski} soqz, v kotorom odno} iz sil ob$edineniy dol`na bwla stat pravoslavnay religiy. Dly #togo sledovalo pridat bolee vwsoki} status Russko} Pravoslavno} Cerkvi. V rusle #togo zamwsla Stalinwm bwli osuxestvlenw besprecedentnwe dly togo vremeni merw: v 1943 i 1945 godah on neodnokratno li~no prinimal vws{ih ierarhov RPC i udovletvoryl po~ti vse ih pros bw. Bwli provedenw Arhiere}ski} i Pomestnw} Soborw RPC, izbranw poo~eredno patriarhami mitropolit Sergi} (Stragorodski}) i posle ego smerti - mitropolit Aleksi} (Simanski}), vozobnovili deytel nost Sinod i ego u~re`deniy, duhovnwe {kolw, otkrwlis mnogie prihodw i eparhii, stali izdavat sy cerkovnwe kalendari, `urnalw, trudw bogoslovov, vozvratilis iz sswlok i zaklq~eniy svyxennoslu- `iteli, bwli vozvraxenw veruqxim twsy~i kul tovwh zdani}, vosstanovlenw kontaktw RPC s Pomestnwmi Pravoslavnwmi Cerkvami. Prekratilas "voinstvuqxay" antireligioznay propaganda. Normalizaciy gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni} sposobstvovala pritoku v religioznwe obxinw mnogih millionov veruqxih, dala im vozmo`nost svobodno, legal no ispovedovat tu ili inuq religiq, ~to narydu s drugimi faktorami, v celom pozvolilo v trudnw} poslevoennw} period suxestvenno ozdorovit moral no-nravstvennuq situaciq v strane. Ne #pizodw i ne slu~a}nosti V poslednie godw, kak izvestno, razitel no peremenilsy harakter gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni} v na{e} strane. Oni stali bolee konstruktivnwmi, vzaimopoleznwmi, doveritel nwmi. Se}~as oficial nwe vlasti ne pozvolyqt sebe takih zayvleni} v otno{enii religii, svyxennoslu`itele} i Cerkvi, kotorwe oni delali exe let pytnadcat - dvadcat tomu nazad, kogda religioznwe organizacii i veruqxie prenebre`itel no nazwvalis "pere`itkami pro{logo", "proyvleniymi otstalosti i reakcionnosti" v obxestvenno} praktike i soznanii lqde}. Tem bolee sovremennoe sostoynie gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni} ne idet ni v kakoe sravnenie s tem polo`eniem, kotoroe slo`ilos v na{e} strane, ska`em, v konce 50-h - na~ale 60-h godov, kogda pod rukovodstvom neistovogo v provedenii sobstvennwh re{eni}, no nedalekogo i maloobrazovannogo, impul sivnogo i vzbalmo{nogo sovetskogo lidera N. S. Hruxeva KPSS ob$yvila o grandioznom nastu-

251 Gosudarstvo i cerkový: Ot partnerstva k soóuzu 251 plenii na "reakcionnwe pere`itki" v soznanii lqde} - na religiq i Cerkov. V #tot period v CK KPSS i Sovete Ministrov SSSR bwl podgotovlen i prinyt celw} ryd postanovleni} ne tol ko ob usilenii ateisti~esko} rabotw v massah, no i o neobhodimosti vvedeniy prymwh ograni~itel nwh i da`e repressivnwh mer v otno{enii religioznwh organizaci} i svyxennoslu`itele}. Tak, naprimer, predusmatrivalos otkrwtoe vme{atel stvo gosudarstva i ego organov v dela religioznwh organizaci}, nesmotry na provozgla{ennwe principw otdeleniy Cerkvi ot gosudarstva. I de}stvitel no, posle prinytiy #tih postanovleni} gosudarstvom stalo osuxestvlyt sy vme{atel stvo da`e v takie sugubo vnutricerkovnwe voprosw, kak regulirovanie razmerov dotaci} eparhi} prihodam, opredelenie koli~estva u~axihsy v duhovnwh u~ebnwh zavedeniyh, summw pensi} svyxennoslu`itelym, vwpla~ivaemwh Cerkov q, i t. d. Gosudarstvennwe organw stali ograni~ivat kanoni~eskuq deytel nost i presledovat v ugolovnom porydke svyxenno-slu`itele} za ih vwskazwvaniy po tem ili inwm voprosam `izni obxestva v na{e} strane i za rube`om. V gosudarstvennwh i parti}nwh re{eniyh, prinytwh v konce 50-h - na~ale 60-h godov, ne govorilos o tom, kakie konkretno religii ob$yvlylis bolee reakcionnwmi ili menee "otstalwmi", no sama vwtekav{ay iz #tih re{eni} praktika antireligiozno} rabotw svoim ostriem bwla napravlena pre`de vsego protiv Russko} Pravoslavno} Cerkvi. *tomu est svoi ob$ysneniy. S samogo ustanovleniy sovetsko} vlasti celay kogorta novwh rukovoditele} Rossii usmotrela v lice Russko} Pravoslavno} Cerkvi prymuq ugrozu revolqcionnomu re`imu v strane i nasa`daemo} marksistko} ideologii. Krome togo, ~to sami #ti revolqcionerw li~no bwli ne tol ko ~u`dw duhovnwm i nravstvennwm cennostym, ispoveduemwm Russko} Pravoslavno} Cerkov q, no i za~astuq oni yvlylis otkrovenno vra`debnwmi im v silu razli~nwh pri~in. O`esto~ennay vo}na na uni~to`enie, provodimay v pervw} poslerevolqcionnw} period sovetsko} vlast q protiv Russko} Pravoslavno} Cerkvi, vo mnogom ob$ysiyetsy v tom ~isle i #timi soobre- `eniymi. I ee recidivw, proyviv{iesy v e godw, tak`e imeqt pri~inw, rodstvennwe vw{enazvannwm. N. S. Hruxev prinadle`al, bez somneniy, k tem lqdym, kotorwe sformirovalis pod vliyniem #tih revolqcionnwh liderov, on vhodil v ih okru`enie, ispwtal na sebe vozde}stvie ih metodov bor bw s Cerkov q i ostalsy plennikom ih ide} do konca svoe} `izni. Vmeste s tem v sovremenno} literature skladwvaqtsy opasnwe stereotipw, po kotorwm mnogie ne znakomwe gluboko s sut q rassmatrivaemo} problemw lqdi, studentw, izu~aqxie dannwe problemw, sudyt o haraktere gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni} v sovetski} period istorii stranw poverhnostno, line}no, ne zame~ay teh otli~i} i osobennoste}, kotorwe imelis v raznwe konkretnwe momentw #to} #pohi.

252 252 I s t o r i j s k i z a p i s i A otli~iy #ti ves ma suxestvennw, znamenatel nw i mnogozna~nw, oni nu`daqtsy v tom, ~tobw o nih znal {iroki} krug ne tol ko specialistov, no i vseh interesuqxihsy danno} problemo} lqde}. *ti osobennosti mo`no vwyvit i obnarodovat, tol ko strogo opirays na faktw i neizvestnwe ranee dokumentw, otnosyxiesy k to} #pohe, o kotoro} idet re~. Bol {e togo, #ti neizvestnwe ranee faktw o~en va`nw dly togo, ~tobw istina vostor`estvovala i lopnuli, kak mwl nwe puzwri, te ideologemw, {tampw i fal sifikacii, kotorwe, smenyy drug druga, pwtaqtsy utverdit sy v obxestvennom soznanii i istori~esko} pamyti naroda. K odnomu iz takih {tampov v izu~enii ote~estvenno} istorii otnositsy ideologema, soglasno kotoro}, deskat, otno{enie sovetsko} vlasti k religii i Cerkvi, pre`de vsego Russko} Pravoslavno} Cerkvi, bwlo vsegda sugubo vra`debnwm, agressivnwm, vplot do perestro}ki, kogda s konca 80-h godov otno{eniy gosudarstva i Cerkvi stali normalizirovat sy. ^to, mol, vse sovetskie liderw, na~inay s V. I. Lenina, i osobenno I. V. Stalin, kak samw} vernw} i posledovatel nw} u~enik i prodol`atel dela Lenina, nanosili kolossal nw} uron Cerkvi, veli neprimirimuq vo}nu s religie} i veruqximi na uni~to`enie. V poslednie godw, pravda, nekotorwe istoriki, religiovedw i publicistw pod davleniem neosporimwh faktov i dokazatel stv (v obnarodovanii kotorwh v svoe vremy swgral opredelennuq rol i avtor nastoyxe} stat i) hot i bez osobo} ohotw, no delaqt ogovorku, ~to, deskat, na samom dele bwli v ote~estvenno} istorii #pizodw, kotorwe ne sovsem ukladwvaqtsy v podobnwe, gospodstvuqxie nwne v obxestvennom soznanii shemw. ^axe vsego re~ vedetsy ob odnom takom #pizode kak nekom sugubo kon$qnkturnom momente, s kotorwm svyzwvaqt izmenenie otno- {eniy I. V. Stalina k religii i Cerkvi v poslednie godw Veliko} Ote~estvenno} vo}nw. Ykobw Stalin v #tot period vwnu`den bwl isklq~itel no v silu slu`iv{ihsy vnutripoliti~eskih i me`dunarodnwh obstoytel stv na nebol {oe vremy oto}ti ot privw~nwh repressivnwh metodov bor bw s Russko} Pravoslavno} Cerkov q, ibo #togo trebovali soqzniki po voenno} kampanii i interesw ego li~no} vwgodw v danno} konkretno} situacii. No zatem, deskat, vse skoro pri{lo v obw~nuq koleq prodol`eniy agressivno} leninsko} linii po bespoxadno} bor be protiv Russko} Pravoslavno} Cerkvi vse} mox q gosudarstvenno} ma{inw. Nam prihodilos neodnokratno oprovergat v svoih publikaciyh #tu nezamwslovatuq shemu, govorit s dokumentami i faktami v rukah o tom, ~to proizo{ed{ay korennay peremena I. V. Stalina i vozglavlyemwh im vws{ih gosudarstvennwh i parti}nwh organov stranw v otno{eniyh s Russko} Pravoslavno} Cerkov q (RPC) v godw Veliko} Ote~enstvenno} vo}nw na vsem ee proty`enii i v posleduqxee vremy, a ne tol ko v zakq~itel nw} period vo}nw, ne est kratki} #pizod, sugubo kon$qkturnay liniy ili takti~eski} hod, rass~itannw}

253 Gosudarstvo i cerkový: Ot partnerstva k soóuzu 253 isklq~itel no na odnostoronnee izvle~enie vwgod v sobstvennwh interesah ili v celyh ukrepleniy re`ima li~no} vlsti. Naprotiv, mw neodnokratno govorili o tom, ~to korenoe ulu~- {enie otno{eni} gosudarstva i RPC po iniciative i pri li~nom u~astii I. V. Stalina na~alos ne v zaklq~itel nw} period Veliko} Ote- ~estvenno} vo}nw, a gorazdo ran {e, i da`e ne s 4 sentybry 1943 goda, kogda sostoylas znamenitay teper u`e (blagodary v t. ~. i publikaciym avtora nastoyxe} stat i ob #tom sobwtii v sovetsko} presse exe v 80-e godw) no~nay vstre~a v Kremle Stalina s tremy mitropolitami Russko} Pravoslavno} Cerkvi. No, po na{emu togda{nemu mneniq, na- ~alo #togo blago`elatel nogo otno{eniy k Cerkvi sledovalo otnesti exe dal {e - k 1941 godu. Pri #tom logika i harakter #tih novwh otno- {eni} gosudarstva i Cerkvi i togda podskazwvali nam, ~to razvivalis oni na kako}-to neizvestno} ranee direktivno} osnove, ~to exe v 30-e godw I. V. Stalin osuxestvil vmeste so svoimi bli`a}{imi soratnikami po Politbqro CK VKP(b) kako}-to korenno} peresmotr suxestvovav{ih do #togo ideologi~eskih ustanovok po religioznomu voprosu. I v #to} svyzi osobenno razitel no} bwla peremena, proizo{ed{ay v otno{enii k Russko} Pravoslavno} Cerkvi - tut so storonw gosudarstva stalo bol {e loyl nosti, terpimosti, konstruktivizma. Novwe dokumentw, okazav{iesy teper u nas v rukah, daqt osnovanie podtverdit, ~to na{i predlo`eniy na se} s~et bwli vernwmi. De}stvitel no, exe v 30-e godw pod rukovodstvom I. V. Stalina sostoylis va`ne}{ie re{eniy Politqro CK VKP(b) - vws{ego organa vlasti v na{e} strane v tot period, - kotorwe podvergli radikal nomu peresmotru suxestvovav{uq ranee bespoxadnuq leninskuq politiku po otno{eniq k RPC. Pri #tom, nesmotry na proishodiv{ie po iniciative Stalina v 30-e godw izmeneniy v praktike gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}, ni v presse, ni v publikovav{ihsy parti}nwh dokumentah ob #tom special no ne govorilos. Naibolee zna~imwm, opredelyqxim re{eniem po dannomu voprosu stalo sover{enno sekretnoe re{enie Politbqro CK VKP(b) ot 11 noybry 1939 goda za N o 22 v protokole N o 88. Do sego dny #tot dokument ne tol ko nikogda ne publikovalsy, no i videt -to ego mogli nemnogie, li{ ves ma osvedomlennwe dol`nostnwe lica. Po~emu? Dumaetsy, dannw} fakt - #to to`e ves ma lqbopwtnay tema, no dly drugo} stat i. Itak, o ~em govorit #tot dokument? Ukazannoe re{enie Politbqro nosit ves ma skromnoe, trafaretnoe nazvanie "Voprosw religii", no, pravda, bwlo soprovo`deno grifom "Osobw} kontrol ", a oblo`ki papok, v kotorwh on hranitsy, polu~ili exe ~etwre grifa sekretnosti: "Osobo} va`nosti", "Sover{enno sekretno", "Osobay papka" i "Rassekre~ivaniq ne podle`it". Soder`anie punkta pervogo #togo re{eniy Politbqro srazu neset v sebe vzrwvno}, oglu{aqxe novatorski} dly togo vremeni harakter. Citiruq: "Po otno{eniq k religii, slu`itelym russko} pravoslavno} cerkvi i veruqxim, CK postanovlyet:

254 254 I s t o r i j s k i z a p i s i 1) Priznat necelesoobrazno} vpred praktiku organov NKVD SSSR v ~asti arestov slu`itele} cerkvi, presledovaniy veruqxih". (Orfografiy i punktuaciy zdes i dalee privodytsy po isto~niku.) Takim obrazom, #to bwlo nedvusmwslennoe priznanie o{ibo~nosti vse} pre`ne} politiki gosudarstva po otno{eniq k RPC i millionam pravoslavnwh veruqxih. *to bwl korenno} povorot vo vse} vnutrenne} politike, ibo veruqxih lqde} v SSSR v tot period bwlo bolee polovinw naseleniy, o ~em mne prihodilos v ryde rabot pisat exe v na~ale 90-h godov, privody dly #togo neobhodimuq analitiko-statisti~eskuq bazu. Do sih por #ti vwvodw ne bwli nikem oprovergnutw. Sledovatel no, mo`no sdelat vwvod, ~to punkt pervw} ukazannogo re- {eniy Politbqro podvergal peresmotru pre`de vsego "leninskoe ateisti~eskoe nasledie", kotoroe yvlylos togda edva li ne krae-ugol nwm kamnem vse} oficial no} materialisti~esko} ideologii. I tekst citiruemogo nami dokumenta podtver`daet #to. V punkte vtorom rassmatrivaemogo nami re{eniy Politbqro ob #tom prymo govoritsy: "Ukazanie tov. Lenina V. I. ot 1 may 1919 g. za N o 13666/2 (obratite vnimanie na #tot zlovexi} i o mnogom govoryxi} nomer, sostoyxi} iz 13 i 666, kotorw} v dannom kontekste ne ka`aetsy slu~a}nwm. - V. A.) "O bor be s popami i religie}", adresovannw} Pred. V^K tov. Dzer`inskomu F. *. i vse sootvetstvuqxie instrukcii OGPU-NKVD, kasaqxiesy presledovaniy slu`itele} cerkvi i pravoslavnoveruqxih, - OTMENITÃ". Lqbopwtno, ~to v #tih `e papkah s re{eniem Politbqro CK VKP(b) ot 11 noybry 1939 goda nahoditsy citiruemoe v nem "Ukazanie" V. I. Lenina pod zlovexim nomerom 13666/2 od 1 may 1919 goda. *tot dokument ves ma interesen i ne tol ko svoe} sover{enno} sekretnost q i zakrwtost q ot {irokih parti}nwh mass. Leninskoe krovo`adnoe otno{enie k pravoslavnwm svyxenno-slu`itelym i veruqxim stalo izvestno {irokomu krugu lqde} ne tak davno. Ranee govorilos i pisalos v sovetsko} presse li{ ob isklq~itel no} "leninsko} principial nosti" v voprosah posledovatel no} antireligiozno} i ateisti~esko} rabotw v massah". Pri #tom govorilos i pisalos tol ko o propagandistsko-agitacionnom haraktere #to} leninsko} bor bw. Odnako v konce 80-h - na~ale 90-h godov {iroko} obxestvennosti stali izvestnw i drugie primerw leninsko} bor bw s religie} - ~elovekonenavistni- ~esko} i krovavo}. Osobenno nepriytno porazil mnogih moih sovremennikov tekst sover{enno sekretnogo pis ma Lenina ~lenam Politbqro CK RKP(b) ot 19 marta 1922 goda po povodu sobwti} v gorode [ue, v kotorom on treboval: "Mw dol`nw imenno teper dat samoe re{itel noe bespoxadnoe sra`enie ~ernosotennomu duhovenstvu i podavit ego soprotivlenie s tako} `estokost q, ~tobw oni ne zabwli #togo v te~enie neskol kih desytileti}... ^em bol {ee ~islo predstavitele} reakcionnogo duhovenstva i reakcionno} bur`uazii udastsy nam po #tomu povodu rasstrelyt, tem lu~{e". Pravda, #to ob$ysnylos v sovetsko} presse perioda perestro}-

255 Gosudarstvo i cerkový: Ot partnerstva k soóuzu 255 ki razraziv{imsy v strane v 20-h godah golodom, recidivami boleznenno} razdra`itel nosti vo`dy i t. d. Odnako mnogie ne sogla{alis s oficial no} traktovko} #togo sobwtiy i ne s~itali ego dosadnwm, slu~ai}wm #pizodom v leninsko} politike po religioznomu voprosu. Nekotorwe specialistw govorili o tom, ~to #to krovo`adnoe trebovanie "bespoxadnosti", `estokogo obraxeniy so svyxennoslu`itelymi Russko} Pravoslavno} Cerkvi i est na samom dele podlinnoe leninskoe otno{enie k RPC. V to `e vremy vse ego otkrwtwe publikacii v sovetsko} presse i parti}no} pe~ati po religioznomu voprosu est ne ~to inoe, kak dwmovay zavesa, ideologi~eskoe prikrwtie kako}-to trudnoob$ysnimo}, prymo-taki fanati~esko} nenavisti. No posle neo- `idanno} publikacii v na~ale 90-h godov leninskogo pis ma ~lenam Politbqro po povodu sobwti} v [ue v 1922 godu drugih materialov o leninsko} `estokosti po otno{eniq k RPC opublikovano ne bwlo, i, kazalos, mw imeli delo s #pizodi~esko} vspw{ko} leninsko} agressivnosti, svyzanno}, mo`et bwt, de}stvitel no s vremenno} potere} samoobladaniy vo`dem v trudno} situacii. I vot v na{ih rukah okazalsy novw} leninski} dokument po religioznomu voprosu - strogo sekretnoe t. n. "Ukazanie" predsedatelq V^K F. *. Dzer`inskomu za N o 18666/2 ot 1 may 1919 goda, kotorw} bwl soprovo`den grifom "Snytie kopi} zaprexaetsy, iz zdaniy ne vwnosit!" ^to `e spe{il vo`d revolqcii ukazat predsedatelq V^K v prazdni~nw} dly parti}cev den 1 may? Ostaviv prazdni~nwe zabotw i nastroeniy. Lenin trebuet: "V sootvetstvii s re{eniem V.C.I.K. i Sov. Nar. Komissarov, neobhodimo kak mo`no bwstree pokon~it s popami i religie}. Popov nadle`it arestovwvat kak kontrrevolqcionerov i sabota`nikov, rasstrelivat bespoxadno i povsemestno. I kak mo`no bol {e. Cerkvi podle`at zakrwtiq. Pomexeniy hramov ope~atwvat i prevraxat v skladw". Va`no otmetit, ~to dokument #tot bwl podpisan ne tol ko V. I. Leninwm, no i M. I. Kalininwm, kotorw}, kone~no, to`e neset otvetstvennost za krovavwe orgii v Rossii. Niskol ko ne obelyy poslednego, tem ne menee mw dol`nw priznat, ~to "Ukazanie" - #to vsetaki imenno leninskay direktiva i Kalinin zdes otnqd ne pervoe lico #to} dvo}ki. Da i sam #tot dokument bwl izvesten o~en uzkomu krugu vws{ih parti}nwh i gosudarstvennwh deytele} Sovetsko} Rossii imenno kak leninskoe ukazanie "O bor be s popami i religie}" (kstati, obratite vnimanie na prenebre`itel nuq leninskuq leksiku po otno{eniq k svyxennoslu`itelym RPC). V re{enii Politbqro VKP(b) ot 11 noybry 1939 goda, podpisannom I. V. Stalinwm, dannw} dokument kak raz nosit nazvanie imenno leninskogo "Ukazaniy". Leninskoe "Ukazanie", bez somneniy, otnositsy iskq~itel no k Russko} Pravoslavno} Cerkvi. Prenebre`itel nw} termin "popw" v ustah vo`de} bol {evikov primenylsy tol ko k svyxennoslu`itelym Russko} Pravoslavno} Cerkvi. Ne slu~a}no, ~to v re{enii Politbqro

256 256 I s t o r i j s k i z a p i s i CK VKP(b) ot 11 marta 1939 goda leninskoe "Ukazanie" rassmatrivaetsy isklq~itel no v kontekste, primenitel nom k Russko} Pravoslavno} Cerkvi. Stalin i nekotorwe ego bli`ai{ie soratniki, naprimer V. M. Molotov, horo{o znali otno{enie Lenina k RPC, i tut putanicw bwt ne moglo. Itak, leninskoe "Ukazanie" sover{enno ot~etlivo pokazwvaet, ~to pis mo V. I. Lenina ~lenam Politbqro ot 19 marta 1922 goda s trebovaniymi samwm `estokim obrazom nakazat duhovenstvo RPC - kak mo`no "bol {ee ~islo rasstrelyt " - ne bwlo edini~nwm ili slu- ~a}nwm #pizodom. Karatel nw}, "rasstrel nw} podhod" k pravoslavnwm svyxennoslu`itelym est istinno leninskim stilem otno{eniy k duhovenstvu RPC, kotorw} ot~etlivo prosle`ivaetsy s samogo prihoda V. I. Lenina k vlasti v Rossii vo glave bol {evistsko} partii. Ne slu~a}no v leninskom "Ukazanii" soder`itsy ogovorka, ~to kurs na "bespoxadnw} rasstrel popov" provoditsy v sootvetstvii s ranee prinytwm re{eniem VCIK i SNK RSFSR, kotoroe, kak mo`no predpolo`it, vstupilo v silu v sover{enno sekretnom re`ime gde-to v konce na~ale 1918 goda. To, ~to avtorstvo v "antireligiozno} kampanii" prinadle`it V. I. Leninu i ego bli`ai{im dvum-trem soratnikam, ska`em L. D. Trockomu, ob #tom v poslednee vremy prihodilos u`e neodnokratno ~itat v ote~estvenno} i zarube`no} presse, kak i to, ~to I. V. Stalinu #ti somnitel nwe lavrw yvno ne prinadle`ali. Da on na nih nikogda i ne pretendoval. Da`e v postleninskie 20-e godw I. V. Stalin ne vme{ivalsy v hod antireligiozno} bor bw i ne treboval ee u`esto~eniy, ne daval direktivnwh ukazani} "rasstrelyt kak mo`no bol {e reakcionnogo duhovenstva" i t. d. Naprotiv, mw na}dem nemalo dokumentov, kogda Stalin treboval perevesti bor bu s religie} v ramki ideologi~esko} bor bw, a ne prymwh repressivnwh mer v otno{enii svyxennoslu`itele} i veruqxih. To est ni~ego poho`ego s leninskim patologi~eskim otno{eniem k RPC. Bol {e togo, imenno Stalin rekomandoval v seredine 30-h godov vwvesti svyxennoslu`itele} iz kategorii "li{encev" i vernut im izbiratel nwe prava, ia tak`e otmenit drugie repressivnwe merw v otno{enii duhovenstva. I vot novwe faktw, podtver`daq{ie korennwe otli~iy otno- {eniy Lenina i Stalina k RPC. Po suti re{enie Politbqro CK VKP(b) ot 11 noybry 1939 goda est edva li ne polnay reviziy leninsko} linii po religioznomu voprosu, na~inay s 1917 goda. Ibo v punkte 3 #togo re{eniy, podpisannom I. V. Stalinwm, tak prymo i govoritsy: "NKVD SSSR proizvesti reviziq vseh osu`dennwh (pod~erknuto nami - V. A.) i arestovannwh gra`dan po delam, svyzannwm s bogoslu`beno} deytel nost q". *to ozna~ilo, ~to revizii dol`nw bwli podvergnut i dela teh, kto bwl osu`den i rasstrelyn exe po leninskim ukazaniym. Re~, takim obrazom, {la o reabilitacii duhovenstva i veruqxih. Dalee v re{enii Politbqro CK VKP(b) ot 11 noybry 1939 goda NKVD SSSR predpiswvaetsy: "Osvobodit iz-pod stra`i i zamenit

257 Gosudarstvo i cerkový: Ot partnerstva k soóuzu 257 nakazanie, ne svyzannoe s li{eniem svobodw, osu`dennwh gra`dan po ukazannwm motivam, esli ih deytel nost ne nanesla vreda sovetsko} vlasti. 4) Vopros o sud be veruwxih, prinadle`axih k drugim konfessiym, CK primet re{enie dopolnitel no". Vpe~atlyqxi} dokument. O mnogom on zastavlyet zadumat sy, kak i rezolqciy rukovoditely NKVD SSSR L. P. Berii svoemu zamestitelq V. N. Merkulovu na #tom dokumente, kotoray predpiswvaet v operativnom porydke na~at rabotu po ego ispolneniq. Takim obrazom, stalinskay liniy po religioznomu voprosu, v osobennosti po otno{eniq k RPC, korennwm obrazom otli~alas ot leninsko}. I #to bwli ne #pizodw, ne #kspromtw i ne slu~a}nwe momentw, a gluboko produmannay Stalinwm politi~eskay liniy po vozvraxeniq Russko} Pravoslavno} Cerkvi ee osobogo mesta v obxestve. I, sudy po vesmu, #to bwla dolgovremennay liniy, kotoray na~alas v 30-e godw i bwla v opredelenno} mere svyzana s bor bo} i razgromom trockistsko-buharinsko-zinov ev-skogo bloka. Ona provodilas Stalinwm osmotritel no, postepenno i neuklonno, ~emu ne pome{ala da`e Velikay Ote~estvennay vo}na. Naprotiv, imenno godw vo}nw naibolee polno vwyvili dly mnogih pravotu #to} novo} religiozno} politiki. K so`aleniq, neo`idannay smert Stalina, posledovav{ie za ne} sobwtiy i vozvw{enie N. S. Hruxeva sdelali nevozmo`nwm prodol`enie togda #to} novo} politiki, no ona ostavila gluboki} sled, ibo v istorii ni~to nikogda ne is~ezaet bessledno. 4. Krizis v gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eniyh v e godw. - Prakti~eski srazu posle smerti Stalina i izbraniy N. S. Hruxeva rukovoditelem KPSS po iniciative poslednego v strane na~alsy bwstrw} peresmotr slo`iv{egosy k tomu vremeni haraktera gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}. Stal forsirovanno proishodit otkat k hud{im vremenam nastupleniy na religiq, imev{im mesto v e godw. Po iniciative Hruxeva u`e v 1954 godu bwli prinytw re{eniy CK KPSS, kotorwe pod vidom neobhodimosti aktivizacii ateisti~esko} rabotw partii i preodoleniy nekotorwh stalinskih o{ibok trebovali skore}{ego "osvobo`deniy" naseleniy stranw ot "religioznwh predrassudkov". Re~ {la, takim obrazom, o svertwvanii dialoga me- `du gosudarstvom i Cerkov q. Nastuplenie na Cerkov vwzvalo glubokoe nedovol stvo so storonw millionov veruqxih i duhovenstva raznwh konfessi}. Na~al obnaru`ivat sy ostrw} krizis v gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eniyh, ~to stalo proyvlyt sy vo vnutrenne}, tak i vo vne{nepoliti~esko} deytel nosti sovetskogo gosudarstva: ne vse politi~eskie liderw v SSSR bwli soglasnw s takim kursom, kotorw} vwzval negativnwe nastroeniy i za granice}. Rukovodstvo stranw vo glave s Hruxevwm vwnu- `deno bwlo v #to} situacii smanevrirovat i priglu{it na vremy anticerkovnwe vwpadw i nastoeniy. Odnako posle XX-XXI s$ezdov KPSS, na kotorwh Hruxev oder`al pobedu nad svoimi protivnikami-

258 258 I s t o r i j s k i z a p i s i stalinistami iz sostava vws{ego sovetskogo rukovodstva, liniy na usilenie bor bw s religie} vozobladala v exe bol {e} stepeni. Soglasno rydu postanovleni} CK KPSS, prinytwh v godw, gosudarstvennwmi organami, v tom ~isle KGB, MVD, Prokuratoro} bwli osuxestvlenw merw po administrativnomu zakrwtiq ogromnogo ~isla hramov, religioznwh obxin, prihodov, monastwre}, duhovnwh {kol. Tak, k 1963 godu ~islo pravoslavnwh prihodov v strane bwlo sokraxeno bolee ~em vdvoe, po sravneniq s 1953 godom. Stol `e rezko sokraxalos koli~estvo duhovnwh {kol, monastwre}. V to `e vremy va`no otmetit, ~to ~islo veruqxih i religiozno orientirovannwh lqde} ostavalos primerno na pre`nem urovne. Ne sokraxalos, a da`e koe-gde uveli~ilos ~islo religioznwh obrydov: krexeni}, ven~ani}, otpevani} i t. d. Naprimer, v Belorussii, na Ukraine, v Moldavii, Uzbekistane, ryde oblaste} i kraev Rossii v godw vwroslo ~islo religioznwh obrydov krexeniy novoro- `dennwh. Da`e rukovodstvo CK KPSS vwnu`deno bwlo priznat, ~to, nesmotry na prinytwe merw, process "osvobo`deniy" naseleniy ot religioznwh "predrassudkov" {el ves ma medlenno. V svoq o~ered, slabay rezul tativnost bor bw s religie} vwzwvala neudovol stvie nekotorwh lic iz politi~eskogo rukovodstva SSSR, pre`de vsego Hruxeva, pobu`dala ih k neprodumannwm, impul sivnwm de}stviym, a to i k prymo} konfrontacii s liderami religioznwh organizaci}. Delo do{lo do togo, ~to k na~alu 60-h godov v strane vnov poyvilis zakq~ennwe iz ~isla veruqxih i duhovenstva, arestovannwe za svoi ube`deniy, ~to usilivalo napry`ennost, uglublylo krizis v gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eniyh. 5. *volqciy gosudarstvennwh podhodov k probleme religii i cerkvi v e godw. - Posle smexeniy N. S. Hruxeva v oktybre 1964 goda so vseh vws{ih postov i prihoda k vlasti L. I. Bre`neva stal neskol ko vidoizmenyt sy harakter gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}. Na pervwh porah, kritikuy hruxevskoe politi~eskoe nasledstvo, Bre`nev i ego bli`a}{ie soratniki otkazalis ot repressivnwh mer po otno{eniq k duhovenstvu i naibolee aktivnwm veruqxim, osvobodiv iz zakq~eniy i sswlok prakti~eski vseh, kogo arestovali v konce 50-h - na~ale 60-h godov. Harakter gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni} neskol ko vwrovnylsy, no ne priobrel neobhodimogo dinamizma, vzaimodoveriy. Nalico bwli popwtki poiska novo} doktrinw v oblasti gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}, no plodotvornomu processu v #tom napravlenii me{ali nekotorwe suxestvennwe momentw. Vo-pervwh, v dokumentah pravyxe} kommunisti~esko} partii, opredelyv{e} gosudarstvennuq ideologiq, prodol`ali dominirovat imperativw, kotorwe pod~erkivali gospodstvo v obxestve materialisti~eskih, ateisti~eskih ustanovok i nacelivali na aktivizaciq bor bw s religie}. *to ne pozvolylo na}ti neobhodimuq stepen doveriy Cerkvi k gosudarstvu.

259 Gosudarstvo i cerkový: Ot partnerstva k soóuzu 259 Vo-vtorwh, k seredine 60-h godov v SSSR skladwvaetsy pravozaxitnoe, dissidentskoe dvi`enie, v kotoroe vo{lo nemalo svyxennoslu`itele} i veruqxih, rezko vwstupav{ih protiv goneni} na religiq. Pravozaxitniki i dissidentw pol zovalis poder{ko} obxestvennosti, religioznwh krugov i nekotorwh gosudarstvennwh struktur Zapada. *to zastavilo sovetskie gosudarstvennwe organw s exe bol {im nedoveriem otnosit sy prakti~eski ko vsem ote~estvennwm i zarube`nwm konfessiym, da`e pribegat izredka k repressivnwm meram protiv otdel nwh liderov religioznwh obxin. I hoty do novogo nastupleniy na religiq v konce 60-h - na~ale 70-h godov delo ne do{lo, tem ne menee suxestvennogo potepleniy v gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eniyh ne nastupilo. Suxestvoval medlennw} dre}f gosudarstva v storonu mirnogo so`itel stva s religioznwmi organizaciymi, proishodila #volqciy v paradigme "privwkaniy" gospodstvuqxe} doktrinw k dlitel nomu sosuxestvovaniq s cerkovno} ideologie} v ramkah odnogo obxestva. *to govorilo o bol {em realizme re`ima Bre`neva, ne`eli ego pred{estvennika. Vlasti soznavali, ~to tretirovanie ili ignorirovanie veroispovednwh potrebnoste} porydka 130 milionov gra`dan SSSR (v tom ~isle okolo 80 millionov v Rossii), kotorwe orientirovalis na duhovnwe cennosti teh ili inwh religi}, ne moglo ne vwzwvat novogo napry`eniy v strane, kra}ne ne`elatel nogo dly provozgla{ennogo Bre`nevwm kursa na stabil nost. I tem ne menee dva`dw: v na~ale i konce 70-h godov CK KPSS prinimalis postanovleniy, napravlennwe na aktivizaciq ateisti~esko} rabotw. *to ob$ysnylos ne prosto dan q kommunisti~eskim doktrinal nwm ustanovkam, no i tem, ~to rukovodstvo stranw bespokoil rost ~isla religioznwh obrydov v razli~nwh regionah. I tem ne menee, nesmotry na prizwvw k usileniq ateisti~esko} rabotw, novo} antireligiozno} kampanii v strane ob$yvleno ne bwlo. Prodol`alas liniy na mirnoe so`itel stvo gosudarstva s Cerkov q, kotoray nahodilas pod kontrolem vlasti. 6. Novwe tendencii v otno{eniyh me`du gosudarstvom i Cerkov q v e godw. - Posle uhoda s politi~esko} arenw L. I. Bre- `neva novw} sovetski} lider Q. V. Andropov popwtalsy vidoizmenit harakter gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}, pridav ateisti~esko} rabote nastupatel nw} harakter. V godah bwlo u`esto~eno otno{enie k religioznwm dissidentam, gotovilsy ryd mer po ograni~eniq roli religii v sovetskom obxestve, odnako posledovav{ay vskore smert pome{ala Andropovu vwolnit name~ennoe. Kratkovremennw} period rukovodstva strano} K. U. ^ernenko nikak ne otrazilsy na haraktere gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}. S prihodom v 1985 godu k vlasti v Sovetskom Soqze M. S. Gorba- ~eva sna~ala na nekotoroe vremy povtorilas liniy Andropova po religioznomu voprosu. Gorba~evwm nasto}~ivo provodilsy kurs na aktivizaciq ateisti~esko} rabotw, bor bw s religie}. V godah CK

260 260 I s t o r i j s k i z a p i s i KPSS prinyl neskol ko postanovleni} po usileniq bor bw s "cerkovno} ideologie}". V 1988 godu CK KPSS dal poru~enie sootvetstvuqxim parti}nwm i gosudarstvennwm organam podgotovit "Dolgovremennuq programmu nau~no-ateisti~eskogo vospitaniy naseleniy SSSR". Odnako #ta programma vskore bwla zabwta i s konca 80-h godov ateisti~eskay rabota prakti~eski priostanovilas, a harakter gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni} vwrovnylsy, normalizovalsy. Na~alo #tomu polo`ilo {irokoe prazdnovanie 1000-letiy Krexeniy Rusi. K podgotovke i provedeniq #togo qbiley bwli podklq~enw obxestvennwe i gosudarstvennwe organw, i prazdnik #tot, takim obrazom, imel kak bw i gosudarstvennw} harakter. Provedennay v ramkah ego v 1988 godu vstre~a Gorba~eva s rukovodstvom Russko} Pravoslavno} Cerkvi vo glave s Patriarhom Pimenom (Izvekovwm) dala moxnw} impul s k usileniq dialoga i sotrudni~estva gosudarstva i religioznwh organizaci} vseh konfessi}. Po~emu #to stalo vozmo`nwm k koncu 80-h godov? Est neskol ko pri~in. Odna iz glavnwh zaklq~aetsy v sleduqxem. Perestro}ka, ob$yvlennay Gorba~evwm v 1985 godu, k koncu 80-h godov zahlebwvalas po raznwm pri~inam. ^tobw spasti ee, Gorba~evu neobhodimo bwlo usilit ee {irokimi demokrati~eskimi processami. U~itwvay, ~to Cerkov pol zuetsy v narode bol {im doveriem, bwlo re{eno tak`e po}ti na maksimal no vozmo`nw} dialog s religioznwmi organizaciymi, duhovenstvom, ~tobw ~erez posredstvo kontaktov s nimi exe bolee ukrepit svyz vws{e} vlasti s narodom. *ta `ivitel nay svyz mogla spasti renome Gorba~eva kak reformatora. Razvitiem {irokogo dialoga s Cerkov q Gorba~ev hotel zarabotat tak`e pobol {e o~kov v mirovom soobxestve, gde stepen religiozno} svobodw davno identificiruetsy so stepen q #mansipacii gra`dan voobxe. Sleduet otmetit tak`e, ~to i v nedrah KPSS k #tomu vremeni vse bol {e vwzrevali novwe nastroeniy v otno{enii k Cerkvi. Sredi kommunistov vse ot~etlivee proyvlylas ne prosto loyl nost k religii i Cerkvi, no i yvno obnaru`ivalo seby stremlenie pomirit nakonec sovetski} kommunizm i Cerkov, soedinit i napravit ih pozitivnw} potencial na blago Ote~estva. S prinytiem v 1990 godu Verhovnwm Sovetom SSSR zakona "O svobode sovesti i religioznwh organizaciyh", a Verhovnwm Sovetom Rossii zakona "O svobode veroispovedani}", osnovannwh na principah otdeleniy Cerkvi ot gosudarstva, #tot process po{el exe bwstree. Nado otmetit, ~to obxestvo v celom bwlo gotovo k #tomu. Ogromnoe ~islo sovetskih gra`dan, `itele} Rossii s bol {im udovletvoreniem vstretili na~alo processa vozvraxeniy religii i Cerkvi na podobaqxee im vwsokoe, avtoritetnoe polo`enie v obxestve. Mnogie svyzwvali nade`du, ~to religioznoe vozro`denie pomo`et duhovnomu splo~eniq gra`dan, nravstvennomu o~ixeniq obxestva i spaset stranu ot nazrevav{ih konfliktov i narastav{ego separatizma. Odnako, de}stvuy strogo v ramkah otdeleniy ot gosudarstva,

261 Gosudarstvo i cerkový: Ot partnerstva k soóuzu 261 Cerkov v lice rukovodstva osnovnwh konfessi} v celom ne vme{ivalas v politi~eski} process, hoty i ne skrwvala svoih nastroeni} v pol zu sohraneniy edinogo i sil nogo gosudarstvennogo obrazovaniy. Tem ne menee v konce 1991 goda po iniciative i s u~astiem rukovodstva Rossii, Beolorussii i Ukrainw soqznoe gosudarstvo perestalo suxestvovat i kon~ilsy istori~eski naswxennw}, hoty i ne menee dramati~eski} #tap suxestvovaniy i razvitiy Rossii v ramkah obxesoqznogo gosudarstva. Gosudarstvo i Cerkov opyt vstali pered vwborom novo} modeli svoih otno{eni}. Plastika otno{eni} gosudarstva i Cerkvi Gosudarstvenno-cerkovnwe otno{eniy yvlyqtsy neot$emlemo} sostavno} ~ast q slo`enogo kompleksa specifi~eskogo social nogo organizma edva li ne ka`do} obxestvenno} sistemw. Po mnogim osobwm priznakam ih mo`no otnesti k razrydu "plasti~eskih", "podvi- `nwh" obxestvennwh otno{eni}, tak kak nahodytsy v sostoynii postoynnogo plotnogo vzaimode}stviy s social nwmi, material nwmi i inwmi obxestvennwmi faktorami, kotorwe podver`enw otnositel no ~astwm izmeneniym. Rassmatrivay gosudarstvenno-cerkovnwe otno{eniy v na{e} strane v danno} paradigme, mo`no pridti k vwvodu, ~to #ti processw nesut v sebe harakter permanentnwh #volqci}. Cerkov immanentno ne v sostoynii nahodit sy vne konteksta obxestvennwh otno{eni} v celom, ne mo`et ne vzaimode}stvovat s drugimi #lementami obxestva. Cerkov, kone~no, mo`no otdelit ot gosudarstva, no ee nel zy otdelit ot obxestva. *to proyvlyetsy v sfere soznaniy, v ideologi~eskih otno{eniyh, v oblasti me`cerkovnwh kontaktov. *to podtver`daetsy i tem, ~to o~en ~asto v istorii (v tom ~isle poslednego perioda) Cerkov igraet pod~inenuq rol v svoih vzaimootno{eniyh s gosudarstvom, sogla{ays s podobnwm polo`eniem vwnu`denno ili v sootvetstvii s kanoni~eskimi normami. Predstavlyy gosudarstvu vozmo`nost ispol zovat avtoritet Cerkvi v sobstvennwh politi~eskih celyh. Takim obrazom, zanyv v obxestve svoe, prisuxee tol ko e} mesto, Cerkov vzaimode}stvuet s gosudarstvom v rassmatrivaemo} paradigme gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}, yvlyy so svoe} storonw txatel no strukturirovannw} institut s sobstvennwm apparatom i razrabotannwm u~eniem dly formirovaniy i podder`aniy obxestvennogo soznaniy dovol no zna~itel no} ~asti naseleniy stranw v kontekste ispoveduemwh kanoni~eskih pravil i dogmati~eskih istin. Iz #togo sleduet vwvod: nesmotry na to, ~to v otdel nwe istori~eskie periodw gosudarstvo provodilo repressivnwe merw v otno{enii Cerkvi, tem ne menee ono bwlo zainteresovano v nala`ivanii i ukreplenii gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}, pust i v specifi~eskih ramkah neravnogo partnerstva, tak kak gosudarstvo ne hotelo dopustit nekontroliruemogo razvitiy processa formirovaniy obxestvennogo soznaniy. Stihi}nost v #tom dele sposobna porodit malopriytnuq dly go-

262 262 I s t o r i j s k i z a p i s i sudarstva perspektivu poyvleniy v obxestve ~u`dwh i potomu opasnwh dly nego religioznwh, duhovno-ideologi~eskih vne{nih intervenci}. Rassmotrennoe vw{e, kazalos bw, pozvolyet sdelat zaklq~enie, ~to Cerkov, tesno integrirovannay v tkan obxestvennwh social nwh otno{eni}, v to `e vremy yvlyetsy i sub$ektom politi~eskih otno{eni}, to est predstavlyet sobo} i opredelennuq politi~eskuq silu. Odnako #to budet ne vpolne to~nwm opredeleniem. Da, kone~no, Cerkov inogda prinimaet u~astie v obxestvenno} `izni v ka~estve politi~eskogo sub$ekta, no delaet #to svoimi specifi~eskimi, oposredovannwmi sposobami. K takim neprymwm sredstvam politi~esko} deytel nosti mo`no otnesti duhovnuq podder`ku teh ili inwh politi~eskih sil i liderov, okazanie im podobno} pomoxi so stranic cerkovno} pe~ati. V kako}-to stepeni ispol zuetsy avtoritet Cerkvi temi ili inwmi politi~eskimi partiymi i obxestvennwmi dvi`eniymi, osobenno v period vwbornwh kampani}, kotorwe imeqt v svoih nazvaniyh religioznoe zvu~anie. Cerkov mo`et okazwvat politi~eskoe vliynie ~erez teh ili inwh politi~eskih i gosudarstvennwh deytele}, ~inovnikov, voennoslu`axih, kotorwe yvlyqtsy ee priver`encami - veruqximi lqd mi. No oficial noe prymoe u~astie Cerkvi v politike v ka~estve samostoytel nogo sub$ekta isklq~eno - de}stvuet qridi~eskay norma otdeleniy Cerkvi ot gosudarstva i {kolw ot Cerkvi. Odnako v oblasti obxestvennwh otno{eni}, kotorwe v celom dovol no tesno integrirovanw v politi~eskuq praktiku, Cerkov zanimaet bolee samostoytel nwe pozicii. *to otnositsy k ee vzaimode}- stviq s obxestvennwmi, blagotvoritel nwmi, kul turnwmi, nacional no-prosvetitel skimi, u~ebnwmi, inover~eskimi religioznwmi i drugimi organizaciymi. Zdes vwstraivaetsy ino} uroven i harakter otno{eni}, vklq~aqxi} v seby i gosudarstvenno-cerkovnwe, i me`cerkovnwe, i pravovwe, i regulytivnwe, i cerkovno-obxestvennwe otno{eniy, svyzi i kontaktw. Pri #tom Cerkov pre`de vsego vwpolnyet svoi religiozno-dogmati~eskie i duhovno-gumanitarnwe funkcii, vklq~aqxie v seby, pomimo bogoslu`benwh, propovedni~eskih, missionerskih, tak`e i blagotvoritel nwe, miloserdnwe, mirotvori~eskie, prosvetitel skie i inwe blizkie im dela. Analiz kak vsego konteksta, tak i osobennoste} gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}, imeqxih v celom harakter odno} iz specifi~eskih raznovidnoste} obxestvennwh vzaimootno{eni}, opredelil neobhodimost vw~leneniy otdel nwh problem i aspektov #to} bol- {o} temw, potencial no pretenduqxih edva li ne na rol samostoytel nwh napravleni}, hoty i nahodyxihsy v obxe} vzaimosvyzi. K ih ~islu, na na{ vzglyd, sleduet otnesti sleduqxie problemw: social nopoliti~eskie, #konomo~eskie, pravovwe, konkretno-istori~eskie (s u~etom vnutripoliti~eskogo i vne{nepoliti~eskogo faktorov v ka`dom konkretnom slu~ae), ideologi~eskie. I hoty trudno naprymuq svyzat mnogoobraznuq politi~eskuq `izn obxestva i religioznwe vozzreniy ego gra`dan, tem ne menee #ta

263 Gosudarstvo i cerkový: Ot partnerstva k soóuzu 263 svyz suxestvuet. Sredi pro~ego ona zaklq~aetsy i v tom, ~to ot politi- ~eskogo re`ima, ustanovlennogo v gosudarstve, zavisit i stepen religiozno} svobodw v obxestve. V #tom kontekste social no-politi~eski} aspekt soedinen v tesnom vzaimode}stvii s takimi faktorami, kak konkretno-istori~eski} i ideologi~eski}, bez kotorwh nel zy prestavit vsq polnotu kartinw kompleksa gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}. Bessporno, ~to, nesmotry na zakreplennuq zakonom otdelennost Cerkvi ot gosudarstva, opredelennay pogru`ennost Cerkvi v oblast politi~eskih otno{eni} v gosudarstve tem ne menee suxestvuet. *to proyvlyetsy pre`de vsego v tom, ~to cerkvonay ierarhiy yvlyetsy sostavno} ~ast q (pust i sugubo specivi~esko}) rukovodyxe} #litw obxestva, i po#tomu ona nahoditsy v sostoynii prymwh i kosvennwh svyze} s vws{imi gosudarstvennwmi ~inovnikami, kotorwe opredelyqt, formiruqt i provodyt politi~eski} kurs stranw. V tom ~isle i po#tomu cerkovno} ierarhii prihoditsy neredko, ishody iz konkretnoistori~esko} situacii, rasstanovki politi~eskih sil, gospodstva to} ili ino} ideologi~esko} doktrinw v obxestve, rukovodit religioznwmi organizaciymi, osuxestvlyt cerkovnoe stroitel stvo s u~etom osobennoste} suxestvuqxego politi~eskogo re`ima, a poro} i prymo podstraivat sy pod nego ili ispwtwvat ego gnet. Vse #to govorit o tom, ~to Cerkvi vsegda bwlo ne bezrazli~no, kako} konkretnw} politi~eski} re`im suxestvoval v strane i momentami ona da`e pwtalas povliyt (to prymo, to kosvenno) na provoduimw} im kurs ili da`e ustranit ego, to est, takim obrazom, neposredstvenno u~astvuy v politike. Ne govory u`e o tom, ~to Cerkov postoynno pwtaetsy prisposobit sy, a to i "vrasti" v te ili inwe politi- ~eskie sistemw, opredelit sy, v kako} mere e} u~astvovat v vwpolnenii o~erednwh zada~, voznikaqxih pered obxestvom v razli~nwe periodw ego suxestvovaniy. Rassmotrenie social no-politi~eskogo faktora v gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eniyh daet vozmo`nost izu~it harakter i meru vozde}stviy konfessi} na protekaqxi} politi~eski} process v obxestve, a tak`e opredelit, naskol ko svoboda deytel nosti Cerkvi zavisit ot politi~eskogo polo`eniy v strane, k tomu `e #to pozvolyet prosledit i to, kakim obrazom ~erez ispol zovanie religiozno-cerkovnwh zada~ dostigaqtsy konkretnwe politi~eskie celi. Pomimo #togo, izu~enie danno} problemw v celom pozvolyet issledovat i takie osobennosti, kak harakter i kontekst otno{eni} obxestvennwh i politi~eskih organizaci} s Cerkov q, ih #volqciq v zavisimosti ot konkretno} istori~esko} obstanovki s cel q postoynnogo stremleniy Cerkvi dobit sy obespe~eniy maksimal nwh prav gra`dan v oblasti religiozno} svobodw. Analiziruy suxnost i specifiku #konomi~eskogo faktora v gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eniyh, mw pri{li k vwvodu, ~to ih nel zy otrwvat ot haraktera i rezul tatov obxestvennogo proizvodstva, osobennosti kollektivnogo i individual nogo truda gra`dan v razli~nwe istori~eskie periodw, sposobov raspredeleniy i potreble-

264 264 I s t o r i j s k i z a p i s i niy material nwh i duhovno-kul turnwh cennoste}. Vozde}stvie to} ili ino} konkretno} #konomi~esko} modeli, gospodstvuqxego hozy- }stvenno-proizvodstvennogo; uklada v obxestve na gosudarstvenno-cerkvonwe otno{eniy proyvlyetsy pre`de vsego ne prymwm, kosvennwm obrazom, obozna~ivays bolee konkretno v oblasti prinytiy politi~eskih re{eni}, sfere prava. I tem ne menee gosudarstvenno-cerkovnwe otno{eniy o~en ~utko reagiruqt na lqbwe korrekcii v #konomi~esko} modeli, kotorwe sposobnw zna~itel no izmenit suxnost #tih otno{eni}, osobenno esli re~ idet ob #konomi~eskih o{ibkah i pros~etah, ska`em, kasaqxihsy primeneniy `estkih, direktivnwh metodov, svertwvaniy mnogoukladnosti, su`eniy tovarno-dene`nogo obmena i t. d, veduxih, v kone~nom itoge, k umen {eniq prav i svobod gra`dan. I naoborot, v usloviyh razvitiy mnogoukladnosti, rwno~nwh otno{eni} menyetsy i harakter gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}, oni stanovytsy bolee raznoplanovwmi i ravnopravnwmi. Nali~ie pravovogo aspekta v gosudarstvenno-cerkovnwh otno- {eniyh daet vozmo`nost opredelit rol i specifiku qridi~eskonormativnwh regulytorov v #to} oblasti, vwyvit naskol ko dannw} faktor sposoben vliyt na harakter kontaktov gosudarstva i Cerkvi ne tol ko na urovne institutov, no i na urovne vzaimode}stviy razli~nwh gosudarstvennwh organov i religioznwh organizaci}, obxestva i veruqxih, a tak`e me`du gra`danami raznwh mirovozzreni} i verovani}. ^to pomogaet dat bolee ~etki} analiz sostoyniy pravosoznaniy v obxestve, predstavit otno{enie gra`dan k pravu i zakonnosti, ocenit stepen ponimaniy imi problem gra`dansko} i obxestvenno} konsolidacii, gumanizacii me`li~nostnwh vzaimootno{eni}, konstruktivnogo sotrudni~estva v dosti`enii social no-politi~eskogo i pravovogo ravnopraviy, obespe~eniy svobodnogo dostupa vseh sloev naseleniy k duhovnwm, religioznwm, kul turnwm, nau~nwm cennostym. Vse #to pozvolyet vwyvit konkretnw} pravovo} mehanizm zaxitw prav veruqxih i neveruqxih na svoi ube`deniy i svobodw i da`e obozna~it perspektivw v #tom dele v zavisimosti ot suxestvuqxe} politiko-#konomi~esko} modeli v obxestve. Popwtki gosudarstva vwtesnit Cerkov iz obxestva obre~enw Takim obrazom, gosudarstvenno-cerkovnwe otno{eniy hoty i imeqt samostoytel nw} harakter, tem ne menee oni suxestvuqt v prymo} vzaimosvyzi s inwmi tipami obxestvennwh otno{eni}. Oni nahodytsy v postoynnom razvitii i menyqtsy v sootvetstvii s izmeneniymi v obxestve. Gosudarstvenno-cerkovnwe otno{eniy nosyt konkretno-istori~eski} harakter i imeqt sobstvennuq specifiku. V #tih otno{eniyh suxestvuqt kak usto}~ivwe, dlitel nwe svyzi, tak i mobil nwe, skorote~nwe processw, kotorwe pokazwvaqt peremenw, nablqdaqxiesy v ka`dw} otdel nw} moment, otra`aqt sootno{enie teh ili inwh sil v

265 Gosudarstvo i cerkový: Ot partnerstva k soóuzu 265 obxestve. Ocenivay ih, sleduet prinimat vo vnimanie, kakuq oni imeqt napravlennost, raspolagaqt li oni tendencie} k gumanizacii, obxestvennomu soglasiq, ukrepleniq patriotizma, gosudarstvennwh osnov ili k konfrontacii, destruktivnosti. Rezul tatw issledovaniy daqt osnovanie polagat, ~to uxemlenie religioznwh prav i svobod gra`dan, ograni~enie roli Cerkvi ne otve~aet ideym duhovnogo i social nnogo razvitiy obxestva, vedet k regressivnwm proyvleniym. K tomu `e opwt pokazwvaet, ~to nikakami administrativnwmi merami ne udaetsy vwtesnit Cerkov iz obxestva, kak i to, ~to otdelenie Cerkvi ot gosudarstva ne vle~et za sobo} ee otdelenie ot obxestva. Avtoritet i rol Cerkvi zavisyt ne ot odnogo li{ gosudarstva, a slagaqtsy iz mnogih faktorov, zavisyt, glavnwm obrazom, ot nee samo}: ot togo, naskol ko uspe{no ona osuxestvlyet svoi veroispovednwe, duhovnwe, mirotvor~eskie, blagotvoritel nwe dela. Popwtki gosudarstva administrativnwmi merami potesnit Cerkov na periferiq obxestvenno} `izni, a to i vwtesnit ee vovse iz obxestva, zavedomo obre~enw na neuda~u, privodyt tem samwm k konfrontacii, konfliktam, napry`ennosti i krizisnwm proyvleniym v obxestve, potere duhovno-nravstvennogo edinstva nacii. Sosredoto~enie vse} polnotw vlasti v rukah predstavitele} kakogo-libo te~eniy, partii, ili da`e monopolizaciy ee tem ili inwm klassom, sloem, kak i uzurpaciy prava na istinu kogo bw to ni bwlo iz nih, vedut k naru{eniq soglasiy i sotrudni~estva vseh soslovi}, social nwh sloev v obxestve i delaqt ego suxestvovanie nedolgove~nwm i social no, politi- ~eski opasnwm. Va`ne}{uq predposwlku sozdaniy novo} modeli gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni}, kak sostavno} ~asti vse} gammw obxestvennwh otno{eni} v strane, predstavlyet sobo} metod strogogo sledovaniy principam vzaimoponimaniy i konstruktivnogo sotrudni~estva, v tom ~isle i na urovne svyze} nositele} idealiti~eskogo i materialisti~eskogo mirovozzreni}. Tol ko sledovanie principam konstruktivnogo sotrudni~estva, uva`itel nogo dialoga otve~aet zada~am garmonizacii, duhovnogo vozro`deniy, demokratizacii v obxestve, ulu~{eniy social nogo polo`eniy gra`dan. Izu~enie ote~estvennogo opwta gosudarstvenno-cerkovnwh otno{eni} daet vozmo`nost s~itat, ~to ih dal ne}{emu plodotvornomu razvitiq v ramkah modeli otdelennosti Cerkvi ot gosudarstva budet sposobstvovat strogoe soblqdenie norm i principov `izni pravovogo, podlinno demokrati~eskogo gosudarstva s u~etom nacional nogosudarstvenno} istori~esko} specifiki. Va`ne}{im momentom zdes yvlyetsy to obstoytel stvo, ~to neobhodimo obespe~it na dele bezuslovnw} prioritet prava pered proizvolom i ideologi~eskimi shemami, v kakie bw privlekatel nwe vne{ne ode`ki oni ne oblekalis. Neobhodimo sposobstvovat ukrepleniq nravstvennwh ustoev v obxestve, povw{eniq obrazovannosti i blagosostoyniy gra`dan, umen {eniq social no-politi~esko} napry`ennosti. Sozdanie blago-

266 266 I s t o r i j s k i z a p i s i priytnogo social no-politi~eskogo klimata v obxestve narydu s obespe~eniem religioznwh svobod gra`dan formiruet sozidatel nw} i vwsokonravstvennw} klimat dly normal no} i plodotvorno} `iznedeytel nosti lqde}. P.S. *ta koncepciy primenima tol ko pri uslovii sohraneniy v Rossii federativnogo tipa gosudarstvennogo ustro}stva. Pri smene suxestvuqxe} sistemw gosudarstvennogo ustro}stva, naprimer, uprazdnenii vnutri Rossii nacional no-gosudarstvennwh obrazovani}, ili, ska`em, u~re`denii instituta monarhii, nastoyxay koncepciy perestaet rassmatrivat sy v ka~estve bazovo} modeli gosudarstvenno-cerkovnwh otno{enii. Ibo v #tom slu~ae nastupaet drugoe vremy i trebuetsy inay ideologiy, bolee ukorenennay v nacional no} po~ve Rossii. Valeri Arkadievi~ ALEKSEJEV DR@AVA I CRKVA: OD PARTNERSTVA PREMA SAVEZU Konspekt za postsovjetsku koncepciju R e z i m e Izu~avawe stawa i perspektive odnosa izme u dr`ave i crkve posebno u savremenom `ivotu Rusije, koji karakteri{e prelazak ruskog dru{tva od jednog modela socijalno-politi~kih odnosa ka drugom, spada u red prioritetnih nau~nih pitawa. Ovoj temi pa`wu je posvetio i autor rada, daju}i istovremeno u sintetizovanom vidu istorijsku restrospektivu odnosa dr`avnog vrha Rusije prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi (RPC) - od oktobra do kraja 90-ih godina XX vijeka. Sem toga, kroz izu~avawe prirode i specifi~nosti odnosa izme u dr`ave i crkve autor je poku{ao da da op{tu ocjenu dru{tveno-istorijskog zna- ~aja religioznog faktora, analizom wegova tri sastavna elementa: religioznog saznawa, religiozne djelatnosti i religiozne organizacije. Jedinstven beo~uh tog kompleksa predstavqa Crkva. U toku do dolaska boq{evika na vlast u Rusiji, u sklopu svojih reformskih aktivnosti Privremena vlada je donijela nekoliko zakonskih akata koji su se ticali religioznog `ivota naroda. Takav je bio npr. "Zakon o slobodi savjesti". No, oni nijesu uticali na poziciju RPC koja je zadr`ala svoju raniju rukovode}u ulogu u dru{tvu. Dolazak na vlast boq{evi~ke partije bitno je izmijenio karakter dr`avno-crkvenih odnosa. Te`wa crkve ka rukovode}oj ulozi u duhovnoj sferi do{lo je u sukob sa politi~kim ciqevima boq{evika koji su nastojali da obezbijede potpunu dominaciju komunisti~ke ideologije. Organi "diktature" objavili su istinski rat "crkvewacima". Bio je zatvoren poglavar RPC, a hiqade sve{tenika osu eno na smrtnu kaznu ili kazne li{ewa slobode. Od po~etka dvadesetih do po~etka tridesetih godina XX vijeka glavni zadatak Komunisti~ke partije u Rusiji bila je antireligiozna borba. Posebno represivan stav u toj borbi ispoqio je V. I. Lewin dok je prema mi{qewu autora, J. V. Staqin imao ne{to bla`i odnos prema RPC i pravoslavnom sve{tenstvu. Do zaokreta u cr-

267 Gosudarstvo i cerkový: Ot partnerstva k soóuzu 267 kveno-dr`avnim odnosima do{lo je tokom Velikog otaxbinskog rata Vi{e od 20 puta u toku rata poglavar RPC se obratio narodu patriotskim porukama. To je motivisalo politi~ko rukovodstvo zemqe da se okrene saradwi sa crkvom, {to je uslovilo i priliv miliona vjernika u pravoslavne zajednice. U periodu desetogodi{we Hru{~ovqeve vladavine (od sredine 50-tih do sredine 60-ih) KPSS je povela veliku ofanzivu protiv religije i crkve. Poslije smjene Hru{~ova, Bre`wev i wegovi saradnici su odustali od represivnih mjera prema sve{tenstvu, a protivrje~enosti na relaciji dr`ava-crkva su krenule putem smirivawa. Ideolo{ko - politi~ki pritisak na RPC ponovo je o`ivio kada se na ~elu CK KPSS nalazio J. A. Andropov ( ). S druge strane, u periodu tako e kratkotrajne vladavine K. I. ^erwenka nije izra`avan posebni politi~ki stav u pogledu karaktera dr`avno-crkvenih odnosa. U prvim godinama svoje vlasti ( ) M. S. Gorba~ov, po ugledu na Andropova, nastavio je ateisti~ku liniju i me u gra anstvom je poja~an antireligiozni rad. Krajem 80-ih takav pravac aktivnosti je obustavqen, a karakter odnosa izme u dr`ave i crkve se po~eo mijewati. Tome je zna~ajno doprinijela proslava hiqadugodi- {wice hri{}anstva u Rusiji. Sa wenim odr`avawem odnosi dr`ave i crkve u{li su u stabilniju fazu. Posqedwih godina taj odnos je dobio konstruktivan i uzajamno koristan karakter. Danas ga karakteri{e skladna i uzajamno korisna saradwa u kojoj RPC nije samo partner dr`avi ve} i wen saradnik. Napu- {tawe politike borbe protiv crkve i shvatawa religioznog `ivota naroda kao "ostataka pro{losti" omogu}ilo je da neslu}enom energijom vaskrsne duhovni `ivot ruskog naroda. Sve to svjedo~i da, i pored brutalnih represivnih mjera nad sve{tenstvom i vjernicima, ru{ewa hramova i manastira, pqa~kawa crkvenih utvari i dragocjenosti koje je sistematski sprovo eno u periodu komunisti~ke vladavine - u Rusiji nije uni{ten pravoslavni duh naroda. Savremeni preporod je i nastao kao posqedica duboke ukorijewenosti Pravoslavne ruske crkve u duhovni `ivot i istorijski identitet ruskog naroda. Valeri Arkadiyevich ALEKSEYEV STATE AND CHURCH: FROM PARTNERSHIP TO UNITY (draft for post-soviet conceptions) The summary Study of condition and perspective of relations between state and church, especially in the contemporary life of Russia, characterized by passage of the Russian society from one model of socio-political towards the other, is one of the most important scientific issues. The author of this article dedicated his research to this subject, presenting in a systematic way the historical retrospection of the behavior of the state leaders in Russia toward the Russian Orthodox Church from October 1917 until the end of nineties of the XX century. Beside that, by studying the nature and specific relations between state and church, the author tried to present a general valuation of the socio-historical importance of the religious factor, by analyzing its three components: religious knowledge, religious actions and religious or-

268 268 I s t o r i j s k i z a p i s i ganizations. The unique role in those complexes matters is played by the Church. During the 1917, until the Bolsheviks came to power in Russia, as a part of its reform activities, the government had proclaimed several legal acts, regarding the religious life of the people. Such an example is the Law regarding the freedom of conscience. But, they did not influence the position of the Russian Orthodox Church, that had maintained its previous leading role in society. The coming of the Bolshevik party into power had radically changed the character of relations between state and church. The intention of the Church to gain the leading role in the spiritual sphere had caused a conflict with the political aims of the Bolsheviks, trying to accomplish the complete domination of the communist ideology. Organs of the dictatorship had proclaimed the real war to the followers of the Church. Head of the Russian Orthodox Church had been arrested, and thousands of priest condemned to death penalty or prison penalty. From the beginning of the twenties to the beginning of the thirties of the XX century the main task of the Communist Party in Russia was the struggle against the religion. Vladimir Ilitch Lenin had taken very repressive attitude in that struggle, while, according to the author of this article, J.V. Stalin had more gentle attitude regarding the Russian Orthodox Church and Orthodox priests. The turn about in relations between state and church had happened during the Great Patriotic War The head of the Russian Orthodox Church had, more then 20 times during the war, addressed the people with the patriotic messages. This had been a motive for the political leadership to turn toward the co-operation with the church, which had caused the influx of one million believers to the orthodox communities. During the ten years of Hruschov reign (from mid-fifties until mid-sixties) the Communist Party of the Soviet Union had started the struggle against the religion and church. After Hruschov had been removed from power, Breznev and his associates had abandoned the repressive measures toward the priest, and the discrepancies between state and church had followed the path of calming down. The ideological pressure to the Russian Orthodox Church had started again with J.A. Andropov as the head of the Central Committee of the Communist Party of the Soviet Union ( ). On the other side, during the short rule of K.I. Cernenko, no defined political position regarding the character of relations between church and stated had been expressed. During the first years of his reign, M.S. Gorbatchov ( ), following the model of Andropov, had continued the atheist line and the anti-religious activities among the population had been intensified. At the end of eighties, such activities had been stopped, and character of relations between state and church had begun to change. Celebration of one thousand years of Christianity in Russia had contributed to that as well. This celebration represents a beginning of the new era in relations between state and church. During the last couple of years, those relations had become very constructive and mutually useful. They are characterized today by the harmonious and mutually useful co-operation, making of the Russian Orthodox Church not only a partner of the state, but also its associate. Abandonment of the policy of struggle against the Church, and the religious life of the people as reminiscent of the past had made possible for a spiritual life of the Russian people to be resurrected by the enormous energy. All those facts show that even beside the brutal repressive measures toward the priests and believers, destruction of churches and monasteries, looting of church property, that were systematically conducted during the communist reign in Russia, had not destroyed the orthodox spirit of people. The modern renaissance is a consequence of the deep roots of the Russian Orthodox Church in the spiritual life and historical identity of the Russian people.

269 Istorijski zapisi, godina LXXII, 1999/1-2 YU ISSN Elena Anatol evna BONDAREVA* OPWT SOTRUDNI^ESTVA DVUH VETVE] PRAVOSLAVIY RUSSKAY PRAVOSLAVNAY CERKOVÃ V *MIGRACII V KOROLEVSTVE QGOSLAVIY ( ) Problemw izu~eniy russkogo zarube` y tak`e mnogoplanovw i mnogomernw, kak slo`na i protivore~iva sama istoriy skladwvaniy i suxestvovaniy "Rossii v izgnanii". Izu~enie sudeb soten twsy~ russkih lqde}, okazav{ihsy v #kstremal nwh usloviyh, ih bor ba za vw`ivanie i perehod k stabil no} `izni, otkaz ot mwsle} o vozvrate v Rossiq, vplotnuq podvodyt k problemam sohraneniy cel nogo samosoznaniy, identi~nosti kak otdel no} li~nosti, tak i sociuma, k probleme preodoleniy mirovozzren~eskogo krizisa. Poraznomu skladwvalas `izn russkih be`enskih koloni} v raznwh stranah - kul tura, tradicii, pravovo} porydok novo} "stranw prebwvaniy" suxestvenno vliyli na status russkih #migrantov, ih samooxuxenie, stepen vklq~ennosti v `izn novwh mnogo~islenno} russko} kolonii v Korolevstve Serbov, Horvatov i Slovencev, s 1929 goda - Korolevstve Qgoslaviy (v 20-we - 30-we gg. nas~itwvaqxe} do 60 twsy~ ~elovek) v #tom smwsle imeet ryd harakternwh osobennoste}, otli~aqxih suxestvovanie russkih #migrantov v #to} strane ot drugih. 1 Ne imey vozmo`nosti podrobno ostanovit sy na #to} probleme v ramkah nastoyxe} stat i, obratim vnimanie tol ko na naibolee va`nwe otli~itel nwe momentw. Pravitel stvo i v osobennosti Korol Qgoslavii Aleksandr Karageorgievi~ vwpolnyli mnogoletnqq programmu finansovo} i organizacionno} podder`ki russkih, pri~em kak pro`ivaqxih na territorii Qgoslavii, tak i za ee predelami. Zdes slo`ilas vo mnogom unikal nay situaciy, pri kotoro} russkay diaspora obladala sover{enno} i zakon~en- * Avtor kandidat istori~eskih nauk, Institut rossi}sko} istorii RAN, Moskva. 1 Po #to} teme v poslednee vremy vw{lo neskol ko issledovani}: Russkay #migraciy v Qgoslavii., M., 1996; A. Arsen ev, U izlu~inw Dunay, M., 1999; M. Jovanovi} Doseqavawe ruskih izbeglica u Kraqevinu SHS , Beograd, 1996.

270 270 I s t o r i j s k i z a p i s i no} sistemo} u~ebnwh zavedeni} - ot do{kol nwh u~re`deni}, do kadetskih korpusov i devi~eskih institutov, imenno v Qgoslavii raspolagalsy Sinod RPC v izgnanii, provodilis Cerkovnwe Soborw, no ~to exe bolee interesno, v Qgoslavii bwli sozdanw blagopriytnwe usloviy dly postepennogo vklq~eniy russkih specialistov v raznoobraznwe sferw `izni stranw: v gosudarstvennuq slu`bu, kul turu, iskusstvo, prosvexenie, nauku, voennoe delo. Russki} u~enw} istorik, akademik Vladimir Mo{in, bol {uq ~ast `izni pro`iv{i} v Qgoslavii i mnogo potrudiv{i}sy na nive izu~eniy ee prava, kul turw, iskusstva, vspominay pervwe godw `izni v novo} strane, otme~aet: "Obxeizvestnw} fakt, ~to russkay #migraciy v Qgoslavii naibolee gluboko vo{la v mestnuq `izn vo vseh oblastyh kul turno} `izni v sravnenii s polo`eniem russkih be`encev vo Francii, gde tipi~nwm stalo dly russkih {oferskoe zanytie, ili v Anglii, gde obxi} tip russkogo kul turnogo #migranta hudo`estvenno obrisovan v talantlivom tvorenii Crnynskogo 'Roman o Londone'". 2 V samwh obxih ~ertah social nuq situaciq, slo`iv{uqsy v Qgoslavii dly russko} diasporw i ee vzaimootno{eniy s mestno} sredo}, mo`no oharakterizovat po stepeni adaptirovannosti kak akkomodaciq, harakterizuqxuqsy dvustoronnim processom - kak prinytiy li- ~nostymi i obxnost q v celom osnovnwh sistem cennoste} novo} sredw, tak i priznanie mestnim naseleniem mnogih (v tom ~isle va`ne}- {ih) cennoste} vnov pribwv{ih. Vo mnogom process akkomodacii bazirovalsy na sovpadenii i blizosti cennostnwh orientirov, nravstvennwh idealov russkih be`encev i `itele} Qgoslavii. V pervuq o~ered imeqtsy v vidu: Pravoslavnay vera, uva`enie k nacional no-gosudarstvenwm tradiciym, monarhi~eskay politi~eskay orientaciy, yzwkovay i mental nay blizost dvuh slavynskih pravoslavnwh narodov. I russkie, i serbw - gosudarstvoobrazuqxay naciy v Krolevstve Qgoslaviy, otnosytsy k "cennostno-racional nwm" sociumam (ispol zuy klassifikaciq M. Vebera), ~to suxestvenno obleg~alo ih vzaimode}stvie, osobenno v intelektual no} i duhovno} sferah. Osoboe zna~enie igrala prinadle`nost k odno} vere - Pravoslaviq. Imenno v Qgoslavii na{la priqt RPC za granice}. Sleduet srazu `e otmetit, ~to Serbskay pravoslavnay cerkov pozvolila suxestvovat nezavisimo} cerkovno} organizacii na svoe} pomestno} territorii i okazwvala vsy~eskuq pomox Sinodu RPC, rydovwm svyxennikam i priho`anam. Deytel nost RPC v usloviyh #migracii razvivalas po mnogim napravleniym i yvlyetsy va`ne}{e} i exe malo izu~enno} temo}. "Diaspora,- po slovam A. [memana, - novoe besprecedentnoe yvlenie v istorii Pravoslaviy, trebuet osobogo podhoda. Ibo `izn v pravoslavii vsegda imeet primat nad teorie}, no to} prosto} pri~ine, ~to cer- 2 "Iz vospominani} akademika, protoierey Vladimira Mo{ina" opublikovannwh V. I. Kosikom v kn. "Russkay cerkov v Qgoslavii (20-40-we gg. XX veka), M., 2000 g. s. 191.

271 Opìt sotrudni~estva dvuh vetvey pravoslaviy 271 kov suxestvuet dly spaseniy `ivwh lqde}, a ne 'samo} seby'". 3 Zna~enie Pravoslaviy dly russkih #migrantov v #kstremal nwh `iznennwh usloviyh v nau~nom plane ne rassmatrivalos, odnako v polno} mere osoznavalos russkimi lqd mi i zasvidetel stvovano vo mnogih isto~nikah. Materialw dly interesuqxe} nas temw nahodytsy v svidetel stvah russkih #migrantov v Qgoslavii, v pervuq o~ered #to: trudw ierarhov RPC - mitropolita Antoniy (Hrapovickogo), ego preemnika mitropolita Anastasiy (Gribanovskogo), arhiepiskopa Ioanna ([ahovskogo), mitropolita Veniamina (Fed~enkova), vospominaniy o qnosti, provedenno} v Belgrade N. Zernova - istorika pravoslavno} cerkvi, besedw s nastoytelem russkogo hrama sv. Troicw v Belgrade protoiereem o. Vasiliem (Taras evwm), nau~nwe trudw E. V. Spektorskogo, E. Troickogo, A. V. Solov eva i dr. u~enwh, `iv{ih v Qgoslavii, periodi~eskie izdaniy, bro{qrw russkih "narodnwh propovednikov" - G. Petrova, M. Arkad eva. Sleduet srazu ogovorit sy, ~to v dannom slu~ae za ramkami ostaqtsy stol va`nwe voprosw kak sozdanie Sinoda RPC v Sremskih Karlovcah, raskol vnutri cerkvi, otno{eniy me`du Moskovsko} Patriarhie} i zarube`nwmi ierarhami. Samostoytel no} i maloizu~enno} problemo} yvlyqtsy voprosw sotrudni~estva RPC za granice} i serbsko} pravoslavno} Cerkvi, pri~em v #to} oblasti mw imeem primer samogo {irokogo vklq~eniy russkih v strukturw serbsko} cerkvi, na vseh urovnyh - sovmestnoe slu`enie v monastwryh, russkie svyxenniki v serbskih prihodah, soslu`enie v ka~estve prihodskih svyxennikov, prepodavanie russkih professorov na Bogoslovskom fakul tete i t. d. Dalee ob #tom budet skazano podrobnee. Odnako pre`de stoit obratit sy k drugo} teme: zna~enie Pravoslaviy dly russkih lqde} v processe preodoleniy imi `iznennogo krizisa; stremlenie deytele} cerkvi i priho`an k samoorganizacii v novwh #kstremal nwh usloviyh; religiozno-prosvetitel skay deytel nost. Preodolenie duhovnogo krizisa Ishod iz Rossii, potery rodinw, blizkih, krov i u`as vo}nw mnogih lqde} priveli k duhovnomu krizisu, odino~estvu. Edinstvenno} oporo} v #to} situacii dly soten twsy~ lqde} bwla Pravoslavnay vera. *ti lqdi, po slovam arhiepiskopa Ioanna San-Francisskogo ([ahovskogo), "pri{li ot veliko} skorbi". On vspominal pervwe godw svoego pastwrskogo slu`eniy v serbskom gorodke Belay Cerkov, gde razmestilsy Krwmski} kadetski} korpus, Mariinski} Donsko} institut, Nikolaevskoe kavaleri}skoe u~ilixe, detski} priqt: "*to bwla Rossiy, vwliv{aysy na mnogie berega i peski mira. I u russkih ni~ego nigde ne ostavalos, krome Belo} Cerkvi, i v pere- 3 prot. [meman A. "Po povodu pari`skih cerkovnwh del" vestnik RHSD, 1966 N o 80, ss

272 272 I s t o r i j s k i z a p i s i nosnom, i v prymom smwsle. Belay Cerkov bwla ~erto} pod Belo} Rossie}". 4 Obobxay svoi vpe~atleniy ot `izni v Qgoslavii v dvadcatwe godw, arhiepiskop Ioann otme~aet, ~to v izgnanii okazalis lqdi vseh ~inov i zvani} - #to bwl kak bw "skolok" s bol {o} Rossii. Pere`itwe stradaniy ob$edinili usiliy lqde} v poiske duhovno}, nravstvenno} oporw. "U russkih, `ivuxih za rube`om v konce 20-h godov de}stvitel no ni~ego, ne ostalos v mire, krome Cerkvi. I ih legko bwlo ob$edinyt v Pravoslavno} vere. V ne} oni bwli krexenw, no krasotw i radosti ee znali daleko ne vse." 5 Kak horo{o izvestno, russkie izgnanniki, gde bw oni ni okazalis voleq sud bw, pervwm delom sozdavali cerkovnuq obxinu, nahodili ili stroili hram, otkrwvali {kolu. Opwt vossozdaniy svoe} duhovno-nacional no} identi~nosti v usloviyh #migracii Arhiepiskop Ioann prosle`ivaet na mnogih desytkah ~elove~eskih sudeb. Ego knigi "Biografiy qnosti" (Pari`, 1977), "Vera i dostovernost " (Pari`, 1982), "List y dreva" (N q-]ork, 1964) yuvlyqtsy bescennwmi svidetel stvami obreteniy #migrantami `iznenno} oporw. Molodo} svyxennik zapiswval svoi razmw{leniy: "Ute{itel no mne bwlo videt duhovnuq gory~nost #tih lqde}. I, kogda Belay Cerkov na~ala postroenie svoego russkogo hrama sv. ap. Ioanna Bogoslova `ena odnogo iz russkih oficerov G. I. Balickay, s podpisnwm ot cerkvi listom po{la pe{kom po strane, po serbskim derevnym, so sborom na #tot hram". Serbskie krest yne davali iz skromnwh sbere`eni} na russkuq cerkov, kotoray i bwla postroena v konce 20-h godov. Ka`dw} pro{el svo} put k pravoslaviq, no va`no, ~to na #tom puti lqdi ob$edinylis, stanovilis obxnost q, preodolevali odino- ~estvo i sirotstvo duha. Prihod k vere ne bwl mehani~eskim, on treboval izmeneni} v obraze `izni, v mirovozzrenii. "Ostavays edino} v svoih kornyh i v svoem cvetenii, cerkovnay `izn russkih za rube`om rasslaivalas... Dly odnih ona stala novo} radost q svobodw i o~ixeniem ot vseh, ne tol ko pro{lwh nepravd, no i ot vtorostepennwh cennoste} sego mira. Dly drugih cerkovnay `izn exe detski opredelylas pamyt q o Rodine, ee obw~ayh, vospominaniyh detstva. No pravda Bo`iy nastigala nas vseh i radost q, i stradaniem..." 6 Slu`bw v russkih hramah, liturgi~eskay `izn, vosstanovlenie privw~no} `iznenno} kanvw, vozmo`nost ispovedi, pri~astiy, krexeniy i otpevaniy v svoe} pravoslavno} cerkvi v usloviyh #migracii davali du{evnoe ravnovesie, vosstanavlivali obxnost, celostnost samooxuxeniy kak li~nosti, tak i vsego be`enskogo sociuma. 4 Arhiepiskop Ioann San-Francisski}. Izbrannoe., Petrozavodsk., 1992., s Tam`e s Tam`e s

273 Opìt sotrudni~estva dvuh vetvey pravoslaviy 273 "Teocentri~eskoe soznanie" Odnako zna~enie Pravoslavno} verw ne is~erpwvalos zada~ami nravstvenno-#ti~eskimi. Kak pisal v vospominaniyh ob #tih dnyh arhiepiskop Ioann, vera zastavlyla po-inomu vzglynut na cennosti "sego mira". Izmenenie mirovozzreniy, perevorot v predstavleniyh o mire proizo{li v godw revolqcii i gra`dansko} vo}nw, no dly teh, kto obratilsy k Pravoslaviq v poiskah otvetov na rokovwe voprosw, krizis ide}nw} i duhovnw} na{el razre{enie. Arhiepiskop Ioann nazval #tot put "vozvratom k teocentri~eskomu soznaniq". Sleduet otmetit, ~to process, izvestnw} kak "russkoe religioznoe vozro`denie", na~alsy na stwke XIX i XX vekov i, "zapozdav", ne smog predotvratit razvitie revolqcionnwh tendenci}, no prines svoi vesomwe plodw imenno v period #migracii. Nikola} Zernov, harakterizuy ide}- nwe i duhovnwe processw v srede #migracii, otme~aet: "Harakterno, ~to okon~atel noe primirenie mnogih ~lenov ordena intelligencii s Cerkov q proizo{lo v zapadno} Evrope, v izgnanii, kuda svobodolqbivwh swnov Rossii vwknula volna krasnogo terrora." 7 Dly situacii na Balkanah v srede russko} #migracii, v otli~ie ot Zapadno} Evropw, o kotoro} govorit N. Zernov, kak o pribe`ixe liberal no nastroennogo ordena intelligencii, harakterno bolee konservativnoe ide}no-politi~eskoe nastroenie. V Qgoslavii na dlitel noe vremy oseli russkie voennwe, prepodavateli, in`enerw, deyteli iskusstva, duhovenstvo nastroennoe skoree konservativno, monarhi- ~eski-tradicionno. *ti lqdi v pere`itwh stradaniyh videli li{nee podtver`denie pagubnosti othoda ot verw i ustoev gosudarstva, zavexannwh predkami. No i v #to} srede otno{enie k Pravoslaviq preterpelo glubokie izmeneniy - ot bwtovogo tradicionnogo vospriytiy k posti`eniq duhovnwh glubin. N. Zernov horo{o predstavlyl nastroeniy russko} #migrantsko} obxinw v Qgoslavii, ved imenno tam pro{la ego qnost, on i ego sestrw vstali na put aktivno} prosvetitel sko} cerkovno} rabotw. Obobxay svo} `iznennw} opwt, on pi{et: "Do revolqcii 'progressivnwe' russkie otnosilis kriti~eski i da`e vra- `debno k Cerkvi, lica konservativnwh ube`deni} smotreli na nee skoree pokrovitel stvenno, kak na odin iz ustoev suxestvovav{ego stroy. I te, i drugie ne znali pravoslaviy i ne u~astvovali v podlinno evharisti~esko} `izni Cerkvi. Tem ne menee oni s~itali ee neot emlemo} ~ast q russko} de}stvitel nosti... Izgnanie vse izmenilo. Cerkov sdelalas neobhodimo}... *migrantw vosstanovili dragocennuq cep, kotoray iskoni svyzwvala russkih s Pravoslaviem, v nih vozrodilas ta sila, kotoray sozdala iz razroznennwh slavynskih i ugrofinskih plemen edinw} narod s ego osobo}, nepovtorimo} kul turo}." 8 Vot v ~em vidit sut peremen v vospriytii verw odin iz pervwh istorikov russko} cerkvi v #migracii N. Zernov - pravoslavnoe mirovozzrenie, 7 N. Zernov. "Russkoe religioznoe vozro`denie XX v IMKA., 1974., s Ukaz. so~. s. 227.

274 274 I s t o r i j s k i z a p i s i ob$ediniv{ee #migrantskuq obxinu, vozrodilo gosudarstvoobrazuqxuq sozidatel nuq #nergiq. S #tim trudno ne soglasit sy. Ide}nw} krizis v XX veke harakteren ne tol ko dly Rossii, no i dly Zapada. Okazav{is v #migracii v usloviyh evrope}sko} civilizovanno} `izni, russkie lqdi stolknulis s temi `e mirovozzren~eskimi problemami, s krizisom gumanisti~esko} racional no} ideologii. Tragi~eski} opwt russko} revolqcii - opwt postroeniy "ray na zemle" dal moxnw} stimul k pereosmwsleniq vse} istorii ~elove~enstva i ego buduxego razvitiy. V knige, uvidev{e} svet v Belgrade v 1935 godu, a zatem pereizdavav{e}sy mnogo raz i v Evrope, i v Amerike, - "Besedw s sobstvennwm serdcem" mitropolit Anastasi}, obobxay rassu`deniy na #tu temu pi{et: "Tol ko hristianstvo, spas{ee mir ot gibeli v #pohu padeniy anti~no} kul turw, mo`et exe raz vlit novuq `izn v odryhlev{ee duhovno ~elove~estvo. Tol ko ono v silah razre- {it bezboleznenno vse politi~eskie i osobenno social nwe protivore~iy, v setyh kotorwh zaputalos sovremennoe obxestvo. Nel zy sozdat "mehaniku dobra", kak skazal prof. Karta{ev, kotoruq naprasno ixet sovremennay social nay mudrost... V #tom smwsle Cerkov bwla i ostaetsy donwne na{im "socializmom", kak vwrazilsy Dostoevski}. V ne} odno} vse narodw i vse ~elove~estvo slivaqtsy v odno "vselenskoe" bratstvo, v odin organizm... ^tobw sozdat carstvo obxe} garmonii na zemle, Cerkvi ne nu`no snishodit s svoe} vwsotw i vhodit v glubinu zemnwh ~elove~eskih otno{eni}..., naprotiv, sovremennay obxestvenay `izn, t.e. samay ee du{a, dol`na podnyt sy nad zemleq i snova organi~eski vo}ti v religioznuq stihiq..." 9 Vozvrat k "vere predkov" dly mnogih russkih lqde} podskazal vwhod iz ide}nwh metani} predrevolqcionnwh let, stal al ternativo} "bezduhovnosti" zapadno} `izni, po inomu osvetil i bogobor~eski} opwt v Sovetsko} Rossii. S #tih pozici} v #migracii vwstupali mnogie krupnwe deyteli nauki i iskusstva. Dly nas va`no otmetit, ~to mnogie trudw, proniknutwe "teocentri~eskim soznaniem", a vernee pravoslavnwm mirovospriytiem, pri~em iz raznwh otrasle} znani}, bwli sozdanw i uvideli svet v Qgoslavii. V pervuq o~ered #to - trudw ierarhov russko} pravoslavno} cerkvi Mitropolita Antoniy (Hrapovickogo) - "Klq~ k tvoreniym M. F. Dostoevskogo", "Pu{kin kak nravstvennay li~nost i pravoslavnw} hristianin" i mn. dr., ob$edinennwe pozdnee N. P. Rklickim v 17 tomnoe Sobranie so~ineni}, mitropolita Anastasiy (Gribanovskogo) - "Besedw s sobstvennwm serdcem", mnogo~islennwe stat i togda ieromonaha, a pozdnee arhiepiskopa Ioanna ([ahovskogo) v ego gazete "Bor ba za cerkov ". S Qgoslavi- 9 Mitropolit Anastasi} (Gribanovski}) "Besedw s sobstvennwm serdcem" Belgrad., 1935 s Bolee podrobno voprosw ideologii i mirovozzreniy russkih #migrantov i vozde- }stviy na nih trudov russkih pravoslavnwh ierarhov nami rassmotrenw v stat e "Sud ba Rossii v trudah ierarhov russko} Pravoslavno} Cerkvi za granice} Mitropolit Antoni} (Hrapovicki}), mitropolit Anastasi} (Gribanovski})".

275 Opìt sotrudni~estva dvuh vetvey pravoslaviy 275 e} svyzana i sud ba mitropolita Veniamina (Fed~enkova) i znamenito} igumen i Ekaterinw (v miru grafini E. B. Efimivsko}), vozrodiv{e} Lesnenski} `enski} monastwr v Qgoslavii v starom serbskom monastwre v Hopove i mitropolita Feodosiy, mnogie godw bwv{ego nastoytelem monastwry v De~anah, svyxennikom serbsko} pravoslavno} cerkvi na~al svo} `iznennw} put episkop Vasili} (Rozdynko). Pravoslavnwm mirovozzreniem v svoe} nau~no} deytel nosti rukovodstvovalis mnogie krupnwe u~enwe, `iv{ie v Qgoslavii, v ka- ~estve primera privedem li{ nekotorwe ih trudw: P. B. Struve "*konomi~eskay istoriy Rossii v svyzi s obrazovaniem gosudarstva i obxim razvitiem kul turw", "Metafizika i sociologiy" i dr., E. V. Spektorskogo "Hristianstvo i kul tura", "Na~alo nauki o gosudarstve i obxestve". Kniga V. V. Zen kovskogo, `iv{ego v 20-we godw v Belgrade, "Russkie mwsliteli i Evropa", sna~ala vw{la v Qgoslavii na serbskom yzwke, blagodary bol {o} zainteresovannosti serbsko} obxestvennosti i podder`ke Isidorw Sekuli~, i li{ v 1926 na russkom. Otdel no stoit skazat o mnogo~islennwh pravoslavnwh prosvetitelyh. V ih rydah bwli vwsokoobrazovannwe raznostoronniw li~nosti, takie kak A. A. Serdqkova, `iv{ay v g. Novi Sad (umerla v 1978 g.), svoe} `izn q olicetvoryv{ay vozvrat intelligencii k Vere, e} prinadle`it bol {ay rabota "Sovremennost i hristianstvo", nedavno pereizdannay i perevedennay na serbski} yzwk, mno`estvo vwstupleni} po zlobodnevnwm voprosam v russko} i qgoslavsko} pe~ati, ili Anatoli} [pakovski}, obrativ{i}sy k voprosam pravoslavno} morali: "^elove~eskoe 'Y' i kul tura" i dr. 10 V Qugoslavii prodol`al svoe propovedni~estvo v miru znamenitw} bogoiskatel, sobesednik Gor kogo, ^ehova, Tolstogo - Grigori} Petrov, izdav{i} po-serbski celuq seriq ves ma populyrnwh bro{qr: "Dostoevski} i dostoevxina", "Du- {a russkogo naroda", "Evangelie kak osnova `izni", "Mu`~ina i `enxina" i pr. vsego bolee dvuh desytkov. Zna~enie pravoslavnogo prihoda Nel zy ne skazat exe ob odno} storone processa vozro`deniy pravoslavno} `izni. Vera davala ne tol ko moral nuq i duhovnuq oporu, ne tol ko osnovu ideologii i mirovozzreniy, no i pro~noe organizuqxee na~alo. V usloviyh #migracii vozroslo zna~enie, kak pi{et N. Zernov, "samoupravlyqxe}sy prihodsko} obxinw", kotoray stala osnovanwm zvenom organizacii nacional no} i gra`dansko} `izni voobxe. [el process vozvrata `iznenno} aktivnosti v ruslo prihodsko} `izni, imenno zdes proishodila massovay prosvetitel skay i kul turnay rabota, prosto ~elove~eskoe obxenie i vzaimnay podder`ka. Imenno na osnove prihodskih obxin voznikali religiozno-filosofskie 10 Sud ba A. A. Serdqkovo}, A. [pakovskogo i mnogih drugih russkih intelligentov na{la otra`enie v prekrasno} knige A. B. Arsen eva U izlu~inw Dunay. Avtor ee i sam yvlyetsy prodol`atelem lu~{ih tradici} russko} #migracii v Qgoslavii i bezuslovno vedu{im specialistom po #to} probleme.

276 276 I s t o r i j s k i z a p i s i bratstva: Sv. Serafima Sarovskogo, Sv. Vladimira, Sv. Ioanna Kron- {tadtskogo, Sv. Kresta. Vsego pod upravleniem Arhiere}skogo sinoda Russko} pravoslavno} cerkvi nahodilos 8 russkih prihodov v Qgoslavii - Belgrad, Zemun, Novi Sad, Pan~evo, Velika Kikinda, Belay Cerkov, Saraevo i Zagreb. Duhovnay `izn russkih #migrantov oformlylas postepenno ot pervwh {agov - srazu po pribwtii, kogda v pomexenii stolovo} na ul. Koroly Milana bwla otkrwta pervay molel ny, do sooru`eniy svoih hramov: v Belgrade - cerkov sv. Troicw i v Belo} Cerkvi - sv. Ioanna Bogoslova. V 1931 godu v Belgrade na Novom kladbixe bwla sooru- `ena Iverskay ~asovny - to~nay kopiy v tot moment razru{enno} v Moskve svytwni. V #to} ~asovne s na~ala tridcatwh godov i po se} den proishodilo i proishodit otpevanie vseh skon~av{ihsy russkih lqde}. V drugih gorodah russkim ne udalos postroit svoih hramov i oni inogda po dogovorennosti slu`ili v serbskih cerkvyh, ili russkie svyxenniki okormlyli pastvu vo vremy special nwh poezdok po prihodam. Razmw{lyy o zna~enii prihoda v sovremenno} `izni voobxe i v usloviyh #migracii, molodo} ieromonah Ioan ([ahovsko}) pisal: "Prihod est social nw} fakt ~rezvw~a}nogo zna~eniy. Samoe suxestvovanie #togo fakta v russkom rasseynii - i v osobennosti tam - na russko} zemle, sredi stra{nogo natiska rastlevaqxih social nuq `izn sil, est ne teoriy, ne krasivay vne{nost ob$edineniy, no `iznenno vws{ee vwra`enie russko} kul turw. Nado prinyt prihod teoreti- ~eski kak fundament russko} nacional no} `izni, kotoray umeet bwt sperva Bo` e}, Hristovo}, vselensko}, a potom narodno-nacional no}, li~no}. I pervoe delo russko} kul turw - #to ponyt i polqbit svoq sem q, svo} prihod." 11 V svyzi s prihodsko} `izn q nel zy ne skazat ob ogromnom vospitatel nom zna~enii Pravoslavno} verw dly russkogo qno{estva. Vo vseh mnogo~islennwh russkih u~ebnwh zavedeniyh v Qgoslavii prepodavalsy Zakon Bo`i}, bwli {kol nwe hramw i e`ednevnwe slu`bw. Sohranenie nacional nogo samosoznaniy - ~to yvlylos odno} iz va- `ne}{ih zada~ russkogo obrazovaniy, bwlo nevozmo`no vne pravoslavno} tradicii. 12 O zna~enii pravoslavnogo prihoda kak centra ne tol ko duhovno}, no i gra`dansko} nacional no} `izni svidetel stvuqt mnogo~islennwe vospominaniy, v ~isle kotorwh naibolee va`nwmi nam predstavlyqtsy rasskazw (k so`eleniq, polnost q ne zapisannwe) nastoytely hrama sv. Troicw v Belgrade protoierey O. Vasiliy (Taras- eva), sformirovav{ego pri hrame prekrasnw} istori~eski} centr s muzeem voinsko} slavw, arhivom, biblioteko} Arhiepiskop Ioann ([ahovsko}) Vera i dostovernost. Pari` s Na temu russkih obrazovatel nwh zavedeni} v Qgoslavii sm.: Russkie kadetskie korpusa v #migracii. V kn.: "Rossiy v izgnanii"., 1999., s a tak`e "Rossiy v izgnanii". Sud ba rossi}skih #migrantov za rube`om. M., Prekrasnw} material daqt mnogo~islennwe toma tak nazwvaemo} "Kadetsko} perekli~ki". 13 E. Bondareva. Pod sen q Svyto} Troixw. Istoriy russko} cerkvi v Belgrade. "@urnal Moskovsko} Patriarhii" 1999., N o 7. To`e: "U~ite istoriq!" Beseda s

277 Opìt sotrudni~estva dvuh vetvey pravoslaviy 277 V samwh obxih ~ertah pwtays oharakterizovat zna~enie Pravoslaviy kak nravstvenno} oporw preodoleniy ide}nogo i `iznennogo krizisa na materiale, kotorw} daet nam opwt russko} diasporw v Qgoslavii, mo`no rassmatrivat #tu problemu v neskol kih ploskostyh: 1. Pravoslavnay vera i cerkov kak nravstvennay, duhovnay opora dly lqde}, li{iv{ihsy ote~estva, seme}, imuxestva. Hristianskie idealw raskrwvaqtsy vo vse} polnote konkretnogo prakti~eskogo opwta. 2. Pravoslavnoe mirovozzrenie kak vwhod iz ide}nogo tupika filosofskih metani} russko} (i evrope}sko}) mwsli rube`a XIX-XX vv. "Teocentri~eskoe soznanie" kak klq~ k ponimaniq istorii i sovremennosti. 3. Pravoslavie kak suxnostnay i neobhodimay predposwlka dly sohraneniy nacional no} identi~nosti kak li~nosti, tak i sociuma v usloviyh #migracii. Pravoslavnw} prihod kak forma nacional no} i gra`dansko} samoorganizacii v izgnanii. Serbskoe pravoslavie "Serbw narod gero}ski} i prymo}. Posle rodno} Rossii i Karpatsko} Rusi y lqbil i lqblq bol {e vseh narodov Serbiq. Narod ~estnw}, trudolqbivw}, terpelivw}, vwnoslivw}, mu`estvennw}. Rossiq oni lqbili iskrenno i serde~no. Y govorq #to pre`de vsego o narodnwh massah. No i duhovenstvo - osobenno sel skoe, ne tronutoe Evropo}, prekrasno otnosilos k nam. Potomu v poru be`enstva nigde ne okazali nam stol ko priqta, kak v Serbii... I delalos #to ne potomu, ~to mw bwli belwe, a potomu, ~to mw russkie... Kone~no, svyzwvala oba pravitel stvennwh re`ima i odna fora pravleniy - monarhi~eskay. Tol ko v Serbii ona bwla nesravnenno bolee demokrati~eskay. Tut vsyki} serb mog smelo protygivat ruku svoemu korolq, lqbovno nazwvay ego na "tw". Svyzwvalo da`e rodstvo pravyxih domov... Mnogie serbw u~ili v na{ih akademiyh. Buduxi} patriarh Varnava bwl li{ kursom star{e meny v Peterburgsko} Duhovno} akademii... V hram serbw hodili redko: na Pashu (Uskrs), na Ro`destvo (Bo`i~), da na svoq "slavu"... No oni doro`at svoim Pravoslaviem krep~e, ~em bolgarw i ne slabee grekov, svoeobrazno. Vot takova obxay harakteristika #togo slavnogo naroda." 14 Mw priveli #tu ob{irnuq citatu iz vospominani} mitropolita Veniamina v silu togo, ~to zdes v s`ato} forme otra`enw vse osnovnwe harakternwe momentw vospriytiy russkim duhovenstvom serbskogo obraza `izni i ih otno{eniy k Pravoslaviq. Raznica v obrydah perekrwvalas obxnost q mirovospriytiy i `iznennwh cennoste}. Imenno #to obstoytel stvo yvlylos re{aqxim v otno{eniii Serbsko} Pravoslavno} cerkvi k russkim brat ym, okazav- {imsy v izgnanii. protiereem Vasiliem Taras evwm, nastoytelem podvor y Russko} Pravoslavno} Cerkvi v Belgrade. ss Mitropolit Venniamin (Fed~enkov) Na rube`e dvuh #poh. M., 1994 g. s

278 278 I s t o r i j s k i z a p i s i Ogromnuq rol v otno{eniyh me`du na{imi cerkvymi v me- `voennw} period igral mitropolit, a zatem Serbski} Patriarh Varnava. Tesno svyzannw} s Rossie}, okon~iv{i} Duhovnuq Akademiq i prinyv{i} mona{estvo v Rossii, dolgie godw tam slu`iv{i}, gluboki} znatok bogosloviy - patriarh Varnava sumel ne tol ko pomo~ mnogim russkim svyxennikam, monaham, episkopam ustroit svoq `izn v usloviyh #migracii, no i naladit vzaimootno{eniy ih s serbsko} pravoslavno} cerkov q ko vzaimnomu obogaxeniq i podder`ke. Tesnwe du{evnwe otno{eniy svyzwvali serbskogo patriarha s mitropolitom Antoniem (Hrapovickim), s mnogimi deytelymi russko} kul turw, k primeru s Ivanom [melevwm, s kotorwm sostoyl v perepiske, tvor~estvo kotorogo Patriarh Varnava horo{o znal i vwsoko cenil. 15 Aktivno sposobstvoval Patriarh i primireniq dvuh napravleni} v RPZC, o ~em ostalos mno`estvo svidetel stv. O `izni i podvi`ni~estve Patriarha napisal ob emnw} trud V. A. Maevski}, dolgie godw slu`iv- {i} pri nem v ka~estve sekretary i bibliotekary - "Serbski} Patriarh Varnava i ego vremy" (serbskoe izdanie Osiek, 1932 g.) V me`voennoe vremy puti russkogo i serbskogo pravoslaviy tesne}{im obrazom perepletalis, a za~astuq slivalis v edinw} moxnw} potok. V we godw na Balkanah, posle osvobo`deniy i sozdaniy novogo gosudarstva q`nwh slavyn, nablqdalsy pod$em religiozno} `izni i russkie #migrantw prinyli v #tom aktivne}{ee u~astie. Vo mnogih duhovnwh u~ebnwh zavedeniyh prepodavali russkie bogoslovw i svyxenniki. V #tom smwsle, osobenno va`nwmi predstavlyqtsy Bitol skay i Prizrenskay duhovnwe seminarii, gotoviv- {ie kadrw dly Makedonii i Q`no} Serbii, gde oxuxalsy nedostatok pravoslavnwh pastwre}. V nih trudilis mnogie russkie prepodavateli: buduxi} mitropolit Ioann (Kuhtin), professor Krulikovski}, arhimandrit Nikola} (Karpov), o. Ioann Sokal, a tak`e o. Ioann (Maksimovi~). Otec Ioann - veliki} ~udotvorec bwl vposledstvie kanonizirovan Arhiere}skim Soborom RPZC. Bitol skay seminariy v #ti godw nas~itwvala ot 400 do 500 studentov, sqda ~asto zaez`al Ohridski} arhiepiskop Nikola} Velimirovi~. Protoiere} Uro{ Maksimovi~ opisal odnu iz ego vstre~ s molode` q i slova v adres buduxego svytogo o. Ioanna, takim obrazom: "Sredi #tih qno{e} i mal ~ikov (mnogo bwlo albancev, men {e russkih i ~ehov...) stal rabotat #tot svyto} ~elovek (Ioann Maksimovi~), kotorw} podvigom, molitvami i teploto} hristiansko} lqbvi tvoril novwh lqde}... Ohridski} arhiepiskop Nikola} Velimirovi~... odin raz pri rasstavanii obratilsy k nebol {o} gruppe u~enikov so slova- 15 V perepiske Ivana [meleva s I. Il inwm est fragment, svyzannw} s Patriarhom Varnavo}. 9 marta 1948 goda Ivan Sergeevi~ pisal: "v~era uznal, ~to moim strastnwm ~itatelem bwl... Patr. Varnava! - otravili. Kogda u nego sobiralas molode`, on, obw~no, na~inal literaturnuq besedu slovami: "A vw pisately [meleva znaete?! Esli ne znaete... - uzna}te. Togda i razgovarivat budem." (soobxil ego bibliotekar - v~era meny navestiv{i}). I. S. [melev imeet vvedu v. Maevskogo.

279 Opìt sotrudni~estva dvuh vetvey pravoslaviy 279 mi: "Deti, slu{a}te otca Ioanna, on - angel Bo`i} v ~elove~eskom oblike". 16 Prebwvanie otca Ioanna (Maksimovi~a) v Qgoslavii ostavilo neizgladimw} sled vo mnogih qno{eskih du{ah, a sam on lqbil v posledstvii vspominat #ti godw. Svyto} Nikola} (Velimirovi~) tak`e nerazrwvno svyzan s russkim pravoslaviem. On, budu~i doktorom teologii i filosofii dvuh evrope}skih universitetov, zakon~il Duhovnuq Akademiq v Sankt-Peterburge, ob$ezdil vsq Rossiq, horo{o znal ee narod, tradicii i kul turu. V bwtnost arhiepiskopom Ohridskim vladwka Nikola} tesno sotrudni~al s russkim svyxenstvom i mona{estvom, okazav{imsy v #migracii. Pastwrskoe slu`enie vladwki Nikolay imelo ogromnoe vliynie na russkih pravoslavnwh lqde}. Imenno vladwka Nikola} polo`il na~alo proslavleniq cary-mu~enika Nikolay II i ego sem i v serbsko} cerkvi, ~to bwlo podhva~eno v srede russkih #migrantov. Harakterizuy sobwtiy na~ala XX veka, on pisal: "Velik na{ dolg pered Rossie}... Mo`et ~elovek bwt dol`en ~eloveku, mo`et i narod - narodu. No dolg, kotorwm Rossiy obyzala serbski} narod v 1914 godu, nastol ko ogromen, ~to ego ne mogut vozvratit ni veka, ni pokoleniy....esli bw car Nikola} prilepilsy k carstvu zemnomu, carstvu #goisti~eskih motivov i melkih ras~etov, on bw, po vse} vidimosti, i segodny sidel na svoem prestole v Petrograde. No on prilepilsy k Carstviq Nebesnomu... Exe odin Lazar i exe odno Kosovo! *ta novay kosovskay #popey otkrwvaet novoe nravstvennoe bogatstvo slavyn. Esli kto-to na svete sposoben i dol`en ponyt #to, to serbw i mogut i obyzanw #to ponyt..." (Otrwvok iz "Slova o svytom Vladimire", kotoroe bwlo proizneseno vladwko} Nikolaem v Belgrade 28 iqly 1932 g.) Arhiepiskop Nikola}, gluboko ponimay russkuq dramu, stremilsy izvle~ iz #tih sobwti} urok dly vseh pravoslavnwh narodov. I glavnw} urok bwl v tom, ~to nado ukreplyt i ras{iryt veru v prostom narode, v krest ynstve. Prosvetitel stvu vladwka Nikola} bwl veren vsq `izn i otdal nemalo sil. Osobenno sleduet otmetit praktiku "bogomol ~eskogo dvi`eniy", rasprostranennogo staraniymi vladwki po vse} Serbii i slu`iv- {ego narodnomu religioznomu probu`deniq. *tot opwt `ivogo narodnogo Slova Bo` ego imel bol {oe zna~enie dly sudeb pravoslaviy v sovremennom mire, k nemu neodnokratno obraxalis russkie bogoslovw, k primeru Arhiepiskop Ioann ([ahovsko}), 17 episkop Vasili} (Rodzynko). V godw vo}nw vladwka Nikola} bwl uznikom konclagery Dahau, a zatem vwehal v S[A, gde bwl teplo vstre~en russkim svyxenstvom i mona{estvom, s kotorwm nahodilsy v poslednie godw v duhovnom i tvor~eskom edinenii, skon~alsy sv. Nikola} (Velimirovi~) v russkom monastwre sv. Tihona v Pensil vanii v 1956 g. Puti russkogo i serbskogo bogosloviy, tak`e kak i puti li~nwh biografi} v XX veke, splelis nerazrwvno. I exe odnim svidetel - 16 Cit. Po kn. V. I. Kosika, Russkay cerkov v Qgoslavii (20-40-we gg. XX v.). M g. s Arhiepiskop Ioan [ahovsko}, Vera i dostovernost, Pari` s. 237.

280 280 I s t o r i j s k i z a p i s i stvom tomu yvlyetsy tvor~estvo pravoslavnogo sveto~a - sv. Iustina Popovi~a ( ). V ~isle pervwh ego nastavnikov bwli Nikola} Velimirovi~ (v duhovno} seminarii v Belgrade v period s 1905 po 1914 gg), zatem russkie prepodavateli v Duhovno} Akademii v Petrograde (v gg., u~ebu zdes pri{los prervat iz-za revolqcionno} smutw), a zatem u`e v period samostoytel nogo prepodavaniy v Sremskih Karlovcah - ego nastavnikom bwl mitropolit Antoni} (Hrapovicki}). Glava russko} pravoslavno} cerkvi v izgnanii okazal sil ne}{ee vozde}stvie na molodogo o. Iustina. Pod vliyniem sovmestnwh besed i trudov mitropolita Antoniy o. Iustin Popovi~ sozdal svoe issledovanie "Filosofiy i religiy F. M. Dostoevskogo", zatem v 1931 g. knigu "Dostoevski} o Evrope i slavynstve", posvyxennuq novwm ispovednikam pravoslaviy sv. Tihonu - patriarhu Vsey Rusi i patriarhu serbskomu Varnave. O. Iustin Popovi~ - krupne}{i} pravoslavnw} bogoslov XX veka, avtor vwdaqxihsy trudov: "Pravoslavnay filosofiy istinw", "Svyto-Savvie kak filosofiy `izni", "Pravoslavnay cerkov i #kumenizm", "Na bogo- ~elove~eskom puti" i mn. dr. opiralsy v svojm tvor~estve na u~enie svytwh otcov Pravoslavno} cerkvi i russkoe bogoslovie. V poslednie godw ego pomoxnikami bwli nwne zdravstvuqxie arhierei: Amfilohi} (Radovi~), Atanasi} (Evti~) i Artemi} (Radosavlevi~), prodol`aqxie tradicii pravoslavnogo serbsko-russkogo "sotrudni~estva". Sv. Iustin Popovi~ pisal: "Ta}na i sila Rossii - v Pravoslavii, v #tom i sila vsego pravoslavnogo slavynstva". XX vek na gor kom opwte na{ih narodov podtverdil vsq pravotu #tih slov serbskogo bogoslova - ~em dal {e uhodili russkie i serbw ot zavetov Pravoslaviy, tem glub`e padali oni v bezdnu raspada, i tol ko na putyh duhovnogo vozro`deniy oni postepenno stali obretat utra~ennwe na~ala nacional no-gosudarstvenno} samostoytel nosti. Tesnoe vzaimode}stvie russkih i serbskih deytele} pravoslaviy v XX veke poslu`ilo k znamenatel nomu obnovleniq tradicii serbskogo pravoslavnogo bogosloviy, rascvet kotorogo pri{elsy na srednevekov e i plodotvorno vliyl na drevnerusskuq kni`nost. Trudw russkih i serbskih svyxennikov, monahov, bogoslovov tvorilis v obxem lone Pravoslavno} cerkvi, pravoslavno} tradicii. Po#tomu #to nasledie edino i prinadle`it v ravno} mere na{im narodam, u`e mnogie veka duhovno pitaqxih i obogaxaqxih drug druga. Duhovnw} opwt russko} #migrantsko} diasporw v Qgoslavii imeet bol {oe zna~enie vo vseh vw{e obozna~ennwh aspektah. Russkay obxina v usloviyh pravoslavno} Serbii i ^ernogorii polu~ila unikal nwe usloviy dly sohraneniy osnov nacional nogo uklada i tradicionno} verw. Obxnost pravoslaviy russkogo i serbskogo narodov stala to} osnovo}, kotoray poslu`ila uspe{nomu sotrudni~estvu v raznwh oblastyh obxestvenno}, kul turno}, nau~no} `izni. Russkay cerkovnay praktika i trudw russkih bogoslovov obogatili serbskoe pravoslaviwe. Vzaimode}stvie i tvor~eskoe sotrudni~estvo serbskih i russkih pravoslavnwh podvi`nikov privelo k rascvetu bogoslovsko} mwsli i obnovleniq serbsko} hristiansko} kni`nosti v XX veke.

281 Opìt sotrudni~estva dvuh vetvey pravoslaviy 281 Jelena Anatolijevna BONDARJEVA ISKUSTVO SARADWE DVIJE GRANE PRAVOSLAVQA Ruska pravoslavna crkva u emigraciji u Kraqevini Jugoslaviji ( ) R e z i m e U radu autor razmatra jedan od aspekata veoma slo`enog pitawa sudbine ruske emigracije poslije Oktobarske revolucije. Ruske izbjegli~ke kolonije, u zvisnosti od zemqe u kojoj su boravile, wihove tradicije i kulture, pravnog poretka itd, na razli~it na~in su uspijevale da reguli{u svoj izbjegli~ki status "u dr`avi brojne ruske emigracije u Kraqevini Jugoslaviji imao je u tom pogledu niz karakteristi~nih specifi~nosti koje su polo`aj ruskih emigranata ~inile posebnim u odnosu na druge zemqe. Vlada jugoslovenske dr`ave, a posebno wen kraq, sprovodili su dugoro~ni program pomo}i izbjeglim ruskim emigrantima i finansijski i organizaciono tokom niza godina pomagali wihov `ivot i rad na teritoriji Jugoslavije. Stvorena je po mnogo ~emu jedinstvena situacija: ruska dijaspora je raspolagala potpunim i zaokru`enim sistemom {kolskih ustanova, u Jugoslaviji je bilo sjedi{te Sinoda RPC u izbjegli{tu, postojali su uslovi za ukqu~ivawe visokoobrazovanih i stru~nih ruskih gra ana u dr`avnu slu`bu, u kulturni i umjetni~ki `ivot, prosvjetu, nauku, vojne poslove. Mnoga literarna izdawa, pro`eta pravoslavnim u~ewem, stvorena su i objavqena u Jugoslaviji. U me uratnom periodu putevi srpskog i ruskog pravoslavqa na najtje- {wi na~in su se preplitali i slivali u jedinstven tok. Duhovnost i obrazovni nivo ruske dijaspore u emigraciji u Jugoslaviji bilo je od velikog zna~aja za dru{tveni razvoj ove dr`ave. Istovremeno, ruska zajednica posebno u Srbiji i Crnoj Gori imala je jedinstvene uslove za o~uvawe osnova svoga nacionalnog identiteta i kulturnih i duhovnih tradicija. Religiozna istovjetnost bila je osnov za uspje{nu saradwu i u raznim drugim oblastima. Rad je napisan na osnovu memoarske i istoriografske literature. Elena Anatoliyevna BONDARIYEVA CO-OPERATION BETWEEN TWO ORTHODOX BRANCHES The Russian Orthodox Church in Exile in the Kingdom of Yugoslavia ( ) The summary In this paper, the author deals with one of the aspects of very complicated issue concerning destiny of the Russian aristocracy after The Revolution of October. The Russian refugee colonies, depending on the country in which they lived, i.e. traditions, cultures, law

282 282 I s t o r i j s k i z a p i s i regulations, etc. of those respective states, had managed to solve their refugee status in state of residence on various ways. Living of the numerous Russian emigrants in the Kingdom of Yugoslavia has, in that respect, a lot of characteristics, that made the position of the Russian emigrants special in comparison to the other countries. The Yugoslav state government, a specially its king had established a long-term aide program for the Russian emigrants, and, during the years, they had helped, financially and organizationally, they work and living on the territory of Yugoslavia. The almost unique situation had been established: the Russian Diaspora had complete system of schooling, the seat of the Holly Synod of the Russian Orthodox Church in exile was in Yugoslavia, the conditions for Russian citizens to join the state service, cultural and artistic life, education, science, military affairs had existed. Many works of literature, inspired by the Orthodoxy were created and published in Yugoslavia. In the period between the two world wars, the roads of Serbian and Russian Orthodoxy took almost the same path. The level of spirituality and education of the Russian Diaspora in Yugoslavia, had been of great significance to its social development. At the same time, the Russian community, especially in Serbia and Montenegro had the unique conditions for preserving basis of national identity and cultural and spiritual traditions. The same religion was the base for successful co-operation in many fields. The paper has been written on the basis of memoirs and historiography.

283 Istorijski zapisi, godina LXXII, 1999/1-2 I IZVORI YU ISSN Dr Lenka BLEHOVA-^ELEBI]* PRIMJERI ISPRAVA VEZANIH ZA UPRAVQAWE CRKVENIM DOBRIMA U VII NOTARSKOJ KWIZI ISTORIJSKOG ARHIVA KOTOR ( ) U sredwovjekovnom Kotoru, sjedi{tu Biskupije, crkva je zauzimala va`no mjesto u dru{tvu, iako nije uticala na dru{tvena zbivawa u mjeri kakva je u to vrijeme bila uobi~ajena u gradovima Zapadne Evrope. Razlog po~iva u tome {to je u gradu preovladavao katoli~ki `ivaq, ali u seoskom okru`ewu je bilo dosta pravoslavnog stanovni{tva, tako da se glavno upori{te katoli~ke crkve ograni~avalo na grad ~iji su razmjeri i razmjeri distrikta neminovno sputavali, u doslovnom fizi~kom smislu, rast uticaja katoli~ke crkve. Bitna okolnost koja je uticala na mjesnu situaciju crkve bile su tako e nesre ene, siroma{ne i haoti~ne ekonomske prilike XV vijeka. U gradu je u datom trenutku bilo nekoliko samostana, `enskih i mu{kih: prisutni su bili Frawevci (Klarise), Benediktinci (pustiwaci), Dominikanci. U gradu su djelovale vjerske bratov{tine: Svetog Kri`a ili bi~evalaca. U spisima Kotorske kancelarije koji biqe`e poslove laika nalazimo brojne dokumente koji oslikavaju ekonomske prilike u kojima se nalazila crkva. Kao svaki organizam, crkva je morala da vodi ra~una o vlastitom izdr`avawu: umno`avati dobra i sprje~avati wihovo propadawe i osipawe, {to u to doba nije bio lak zadatak. Kao {to smo istakli, isto kao grad, ni crkva nije bila naro~ito bogata i bila je suo~ena sa brojnim ekonomskim te{ko}ama zbog nemirne situacije u zale u. Imetak crkve poticao je iz legata Kotorana i drugih lica, na primjer dubrova~kih gra ana kotorskog porijekla. Pored 3% poreza u korist crkve Sv Tripuna, koji je bio 1417 godine propisan odlukom Velikog vije}a i odnosio se na sve legate, prema Statutu crkvi je mogao pripasti ~etvrti dio imovine umrlih ab intestato. 1 Nepokretni fond cr- * Autor je nau~ni saradnik u Istorijskom institutu Crne Gore, Podgorica. 1 Statuta Cathari, Venetiis 1616 cap. 168: De patrimonio ecclesiarum: taj ~etvrti dio je pripadao onoj crkvi gdje je umrli sahrawen; Ibid. cap. 255, 354, 360; Ivo Stjep~evi}: Katedrala Sv Tripuna, Vjesnik AHD 51, Split 1940, 10

284 284 I s t o r i j s k i z a p i s i kvenih imawa je, dakle, bio velik, sa tendencijom rasta, ali je upravqawe wime zahtijevalo anga`man odgovornih lica. Zato su se samostani ukqu~ivali u profitabilne i lukrativne poslove. U ugovorima se uvijek navodi ime opata ili opatice, ali ~esto se istovremeno nagla{ava da je odluka donesena kolektivno, dakle uz odobrewe konventa (skup{tine) pripadnika tog reda. Konvent su praktikovali `enski i mu{ki redovi. Izri~ito se spomiwu konventi reda Svetog Nikole propovjednika i Klarisi. Opatica `enskog samostana, na primjer, nije smjela prihvatiti novu sestru bez najmawe dvotre}inskog glasawa za predlog od strane konventa, a najboqe jednoglasnog. 2 Tako e preuzimawe nekretnina, zavje{tanih konkretnoj osobi iz reda uz uslov slu`ewa misa, bilo je uslovqeno saglasno{}u samostana. 3 Da bi se samostani izdr`avali preduzimali su niz poslovnih djelatnosti. Tu spada davawe u zakup zemqe koju je samostan dobio na poklon u testamentima (pokloni legata pro anima) ili pozajmqivawe novca uz kamatu. Tako je samostan Sv Klare iznajmio posjed koji je pripadao redu uz posredovawe opatice Lenu{e i prokuratora manastira, Pavla Bu}e, Matka Bizanti i Loredana Bu}e. Da je davawe zemqi{nih posjeda u zakup bila stvar od zna~aja za samostane svjedo~i i odredba iz po~etka XVI vijeka. Odluka pape Julija II iz godine nare uje da uprava nad crkvom Svetog Luke bude dodijeqena Klarisama Gospe od An ela u Kotoru. U drugom dokumentu iz godine spomiwe se da su crkvene vlasti i svjetovna lica bili li{eni posjeda zbog osvajawa turske vojske (1497). Stoga su prihodi od crkve Svetog Luke bili za Klarise vrlo va`ni. 4 Me u aktivnostima ~ija je svrha bilo sticawe prihoda spadalo je i pozajmqivawe novca. Samostanski novac bio je pozajmqivan na interes, iako je crkveno stanovi{te prema kamatama bilo u principu negativno. Opatica samostana Svete Klare Lenu{a Mek{a je pozajmqivala novac Pavlu Bu}i godine primila je od wega 60 perpera na ime duga od 106 perpera, uzetog Za kontakt sa javno{}u slu`ila je funkcija prokuratora samostana, koji su birani me u istaknutim i uglednim gra anima. Patronat nad crkvama koje su osnivali bogati Kotorani je, naime, podrazumijevao i u~e{}e, kako posredno (putem uticawa na izbor opata i opatica, primawe novih ~lanova) tako i neposredno (prihvatawem funkcija prokuratora) u upravqawu samostanskim i crkvenim dobrima. 6 Svjetovne vlasti su ~inile napore da uti~u na upravqawe crkvenim dobrima. Op{ti- 2 Regula monialium S Mariae Angelorum Cathari, biblioteka Fraweva~kog samostana Kotor, III poglavqe 3 Du{anka Dini}-Kne`evi}: Polo`aj `ena u Dubrovniku u XIII i XIV veku, SANU, Posebna izdawa, kwiga CDLXIX, Beograd 1974, Ivo Stjep~evi}: Katedrala Sv Tripuna..., 58; Milo{ Milo{evi}: Kqu~ni dokumenti o crkvi Sv Luke u Kotoru od kraja XII do kraja XVIII vijeka, in: Zbornik Crkva Sv Luke kroz vjekove, Kotor IAK SN V 42, ibid. 48, 6. III. 1431; cf. Nenad Feji}: Isprave kotorskih notara 21, 37 6 Nevenka Bogojevi}-Glu{~evi}: Svojinski odnosi u Kotoru u XIV vijeku, Univerzitetska rije~, Nik{i} 1992, 130

285 Primjeri isprava vezanih za upravqawe crkvenim dobrima na se ~esto mije{ala u crkvene poslove, pod izgovorom da crkveni vlasnici nijesu sposobni za dobro rukovo ewe poslovima, {to je svakako u pojedinim slu~ajevima bila istina. Statut spomiwe lo{e upravqawe (malam gubernationem) crkvenih lica i zabrawuje da ova lica, od sve{tenika sve do biskupa, prodaju crkvena dobra. Dozvoqava samo zakup ad medietatem (polovi~ni). 7 Ova i druge odredbe Statuta 8 te`e ka o~uvawu ne samo crkvenih interesa (zabranom davawa zemaqa u neprofitabilni vje~ni zakup, ili wihove prodaje ~ija je korist bila kratkog daha, jer je smawivala imovinski fond crkve) nego i interesa plemstva koje je zbog takve konkurencije te{ko nalazilo potrebnu radnu snagu za obradu vlastitih posjeda godine datirana je posebna poveqa koja je za podru~je Kotora potvrdila princip neotu ivosti u korist crkve, uprkos mleta~kom zakonodavstvu od godine. 10 Drugi na~in sticawa novca bilo je slu`ewe misa za du{e pokojnika. Mnogi kotorski gra ani su u testamentima ostavqali za mise pozama{ne svote. Novac je ostavqan skoro uvijek mu{kim samostanima. Rje e su i `enskim ustanovama ostavqane svote za mise, kako dokazuje testament Tome Pavla Tominog, koji je godine ostavio, pored ostalih i ~asnim sestrama Svete Klare, novac za slu`ewe 500 misa. Ostavio je tako e bilo kojem samostanu u Dubrovniku ili mimo wega tri mleta~ka perpera; dakle, novac je mogao dobiti bilo koji, i `enski samostan. 11 Tako e Dragoje Lukin, sin Luke Drago, darivao je samostan Svete Klare; komad vinograda koji je ustupio samostanu je imao da podmiri miraz koji je wegov pokojni otac obe}ao novakiwi Luciji, k}eri Tripka Jakovog. Lucija, koja je vjerovatno odlu~ila da se ne udaje, nego da se zamona{i, imala je obavezu da prilo`i ne{to samostanu. Daqe je umiru}i naru~io tri vigilije, koje su sestre obe}ale slu`iti za du{u wegovih roditeqa i wegovu, kada umre. 12 Ipak, bez obzira na preferencije gra anstva, istra`ivawa savremenih vizitacionih protokola {irom Evrope pokazuju da je daleko mawi postotak konstatovanih nepravilnosti i nehajnosti u vr{ewu obaveza koje su proisticale iz legata (to je, uredno i redovno vr{ewe molitvi naru~enih u testamentima) registrovan u `enskim samostanima Statuta Cathari, cap. 438, a. 1432; Dabinovi}, Anton St.: Kotor pod mleta~kom Republikom, Zagreb 1964, 76 8 Radi se o odredbama u poglavqu 434 i na str. 289 koja se odnose na samostan Sv \or a. 9 N. Bogojevi}-Glu{~evi}: Svojinski odnosi..., Istorijski arhiv Kotor, Sudsko-notarski spisi (IAK SN ) II, 8. XI. 1441; Gregor ^remo{nik: Kotorski dukali, Glasnik zemaqskog muzeja u BiH, Sarajevo , Mihailo Dini}: Krstati gro{evi, Zbornik radova Vizantolo{kog instituta, kw. 21/1, Beograd 1952, 105: Item ordino quod cello livrentur pro anima mea duo millia missarum; fratribus minoribus de Ragusio dentur ad celebrandum misse mille quingente, fratribus predicatoribus misse M, monialibus S. Clare misse quingente et cuilibet monasterio tam inter quam extra Ragusium yperperi tres Venet. et monasterio S. Salvatoris sito in dyocesi de Antibaro misse quingente. 12 IAK SN VII 153, 27. III Eileen Power: Gente de la Edad Media, Editorial Universitaria de Buenos Aires 1966 (prevod

286 286 I s t o r i j s k i z a p i s i Jo{ jedan na~in sticawa sredstava bila su hodo~a{}a. I wih su mogle ostvariti kako bra}a tako i ~asne sestre. Ciqevi hodo~a{}a bila su poznata sveta mjesta: Santiago de Compostella, Sveti Nikola u Bariju, Mons Angelorum, Limina Apostolorum. Ideja je bila: poslati umjesto sebe na hodo~a{}e crkveno lice koje }e izmoliti opro{taj za grijehove. Kona~no, ne smijemo zaboraviti da su redovi dolazili do novca i pro{wom - to su mendikantski redovi (ordines mendicantium) koji su u velikim gradovima, do Tridentskog koncila, `ivjeli iskqu~ivo od udijewenih milostiwa: u Kotoru, dakle, Minoriti (Mala bra}a), Dominikanci, Frawevci (stro`e regule, osamostaqeni od 1517) i drugi. 14 To se, opet, nije odnosilo na ~asne sestre u nekim ve}im razmjerima, mada su i one `ivjele od lai~kih darova, ali nijesu prosile po ulicama. Pro{ewe i gorenavedeni prihodi nijesu mogli da udovoqe potrebama reda u tako malom i siroma{nom gradu kao {to je bio Kotor. Molba sestara samostana Svete Klare da im grad i daqe daje za izdr`avawe 200 perpera godi{we, i prihod od poreza na ribolov, odaje jo{ jedan izvor samostanskih finansija: gradsku blagajnu. 15 Kasnije, neki redovi su dobijali i pomo} od Senata, konkretno: `enski samostan Svetog Pavla sa poluzazidanim pokornicama. 16 Ali za skupe poduhvate Senat nije bio mnogo raspolo`en godine, kada se gradio samostan "kod kapele Svetog Pavla", jer se pove}ao broj `enske djece koja su se `eqela zamona{iti (ut collocare possint filias suas, quo in maximo numero aucte sunt), odbio je Senat iz razloga ratnih tro{kova finansijski da pomogne. 17 Ponekad je crkva skupqala sredstva putem jednokratnih sabirawa. Kada je godine papa proglasio jubilej Skender-bega, skupilo se 1500 dukata. Kotor je uputio molbu Veneciji da u Rimu izdejstvuje da se tre}ina skupqenih sredstava ostavi za popravku katedrale. Mu{ki kler je prisutan u sredwovjekovnom Kotoru, naro~ito u poslovima pravne prirode. Crkvena lica su prisutna kod sastavqawa testamenata, zovu ih na sud u svojstvu vjerodostojnih svjedoka, epitropi su. Zanimaju ih duhovni poslovi. Notari su bili duhovna lica, dok nije engleskog originala Medieval People, London 1937), Drugi mendikantski redovi bili su: Kapucini (Ordo fratrum minorum S. P. Francisci Capucinorum), Hiberni, obuveni Avgustinijanci (Ordo Eremitarum S. P. Augustini, Augustiniani calceati), bosi Avgustinijanci (Ordo Fratrum Eremitarum S. Augustini Discalceatorum), obuveni Karmelitanci (Fratres Beatissimae Dei Genitricis et Virginis Mariae de Monte Carmelo), bosi Karmelitanci (Ordo carmelitarum Discalceatorum), Serviti (Ordo Servorum Beatae Virginis), Pavlani (Ordo Minimorum S. Francisci de Paula), Trinitari (Ordo Sanctissimae Trinitatis de redemptione captivorum), Pavlini (Eremitae S. Pauli) i Milosrdna bra}a (Ordo fratrum Misericordiae S. Joannis de Deo). Navedenih u Kotoru nije bilo. Cf. Josef Svatek: Organizacije rednih institucija u ~e{kim zemqama i briga o wihovim arhivima, Prag 1970, G. ^remo{nik: Kotorski dukali..., 15. XI Milo{ Milo{evi}: Boka Kotorska za vrijeme mleta~ke vladavine ( ), doktorska teza, biblioteka DA Kotor, 358: navodi signaturu ASU Senato Mar. R. 35 od 1. VI IAK SN II 28, 8. VII. 1398; M. Milo{evi}: Boka Kotorska..., 365: predra~un je iznosio 2000 dukata i tra`ilo se tako e pove}awe slawa soli. v. Qubi}, [.: Listine IX 407; M. Milo{evi}: Boka Kotorska..., 365

287 Primjeri isprava vezanih za upravqawe crkvenim dobrima do{lo do zabrane te prakse. Kona~no, i nastavu u {kolama su obavqala crkvena lica. Izme u mu{kih i `enskih samostana uvijek je postojala tijesna saradwa, ili, boqe re~eno, patronat mu{kih samostana nad `enskim. Imamo na raspolagawu brojne primjere imovinskih transakcija, iz kojih je o~igledna supremacija mu{kih samostana. * Isprave iz VII notarske kwige Op{tinske kancelarije u Kotoru koje }emo navesti kao primjere crkvenih poslovawa predstavqamo u sqede}em redu: 1. ovla{}ewe (procura): ovla{}ewa kojima sve{tenik ovla{}uje drugo lice, crkveno ili svjetovno, da zastupa wegove interese na sudovima crkvenim i svjetovnim; ili, ovla{}ewa kojima laik opunomuo}uje crkveno lice da zastupa wegove interese. Ova ovla{}ewa dobro pokazuju da su se kontakti sve{tenika protezali daleko iza granica grada i distrikta. Opunomo}ewa su se mogla odnositi i na zastupawa fizi~kih lica u ugovarawu braka, kako dokazuje posqedwi od dokumenata navedenih pod ovom stavkom; 2. zakup (affictus): crkva je izdavala u zakup, kao {to smo gore naveli, sve raspolo`ive nekretnine koje je posjedovala da bi se izdr`avala; 3. proglas o preuzimawu legata; 4. ugovor predstavnika crkve sa majstorom o izvo ewu radova ili izradi poruxbine; 5. sudska parnica vezana za imovinska pitawa; 6. li~ni poslovi crkvenih lica. Pod tim poslovima razumijemo poslove koje su konkretni sve{tenici sklapali ne u ime crkve, nego u svoje li~no; tu spadaju sitni trgovinski posli}i, pozajmqivawe novca (vjerovatno na kamatu) i primawe posluge u li~ne slu`be. U VII kwizi Notarskih spisa nema testamenata, va`nih izvora crkvenih prihoda. Stoga i ne navodimo primjer testamenta. Ne~itka mjesta su dozna~ena ta~kastim proredima, a mjesta ~itka, ali nejasna, kurzivom ª A: folio 331 a 29. decembar 1442 Petar, sin pokojnog Markolina Drago, kancelar Kotora, ovla{}uje Dragona, sina Ivana Tripikovog, kanonika u Kotoru, kao prokuratora opunomo}enog za utjerivawe dugova koje mu duguju u Dubrovniku. Petrus ser Marcolini de Drago procura per Ragusium Antescriptis millesimo et indictione, die Veneris XXVIIII Decembris. Ser Petrus quondam ser Marcolini de Drago de Cataro, nobilis canzellarius Catari, omni modo, via, iure et forma, quibus melius potuit et potest, fecit, constituit,... et ordinat venerabilem virum diaconum Dragonem, filium ser Johannis quondam ser

288 288 I s t o r i j s k i z a p i s i Tripici de Cataro, canonichium Catari, licet absentem tamque presentem suum verum et legiptimum procuratorem, actorem et factorem, negotiatorem, gestorem et quicquid aliud melius dici et esse possit specialiter et generaliter ita et taliter p... p... generalem non derogetur speciali et... specialiter et expresse ad obligandum et pignorandum dominum ser Petrum constituentem et omnia sua bona mobilia et ommobilia, presentia et futura, qua habet et habebit in districtu Catari et eius districtus pro illa summa denariorum et rerum, que domino Dracono Draconi... debitur et placebit illi vel illis personis, a qua vel a quibus suo nomine denarios recipiet, cum illis pactis, modis, condicionibus et terminis, qui et... diacono Dragoni... placebit. Cum solempnitatibus in summis et cartis, que in hoc neccessaria fuerint et opportuna, ac cum iuramento in animam ipsius constituentis, si in hoc fuerit... et opportunum, ceu facere posset idem ser Petrus constituens, si personaliter interesset. Et etiam, si aliquid interveniri... in hoc quo de mandato exigere specialiter. Promittens de ratho, sub ypotheca et obligatione omnium suorum bonorum presentium et futurorum. Actum Cataro in canzellaria communitatis, presentibus: ser Nixa de Maro iudice ser Mexa de Jacho iurato auditore 2. 1 B: folio 56, a 1. decembar 1440 Sedmorica sve{tenika - branioca dobara crkve Sv Marije od Rijeke, ovla{}uju sve{tenika Zonkija Bolicu da u svojstvu prokuratora zastupa interese crkve pred Svetom Stolicom kao i na svakom sudu crkvenom i svjetovnom. Colegium Sancte Marie Fluminis procura Gr. II Antescriptis millesimo et indictione et die primo mensis decembri. Venerabiles vires dominus presbyter Marinus de Tichoe et vicarius presbyter Ratich Tollani et presbyter Matheus de Lechia, prebyter Marinus Radichii, presbyter Matho Primi et presbyter Ziuncus de Mare? Ac presbyter Florius? Aplellani et beneficiarii ecclesie Sancte Marie Fluminis de Cataro in capitulo agregato in dicta ecclesia secundum eorum consuetudinem ad sonum campane omni modo, via, iure et forma, quibus melius potuerunt et possint,, fecerunt... dicte sue ecclesie venerabilem presbyterum Zonchium de Bolica de Cataro, presentem et acceptantem, ipsorum et dicte ecclesie procuratorem legiptimum, actorem, factorem et nuntium specialem et generalem et quicquid alius melius dicere et esse possit ad impetrandum et procurandum omnia eorum et dicte ecclesie Sancte Marie negotia vel alia necessaria tam in curia, quam extra curia coram Summo Pontifice... ducali dominio Venetorum ceterisque aliis iudicibus... locorum et terrarum et iura dicte ecclesie et dictis capellanis et eorum civibus qui fuerint necessaria et opportuna sin curia et extra curiam coram quocumque iudice tam ecclesiastico quam seculari, etiam si talia forent, que mandatum exigerent speciale. Promittentes de rato. Actum Cataro in canzellaria communitatis, presentibus

289 Primjeri isprava vezanih za upravqawe crkvenim dobrima Domino Michaele de Pelegrina iudice Domino Marino de Buchia protovestiario auditore 3. 1 B: folio 416, b 1. maj 1442 Sve{tenik Antonije iz Ulciwa imenuje svog ro aka Natala, sina Kristofera iz Ulciwa, za svog zastupnika na sudovima svjetovnim i crkvenim, sa pravom da u wegovo ime podnosi apelacije. dominus presbyter Anthonius de Dulcinio procura per Catarum Preterscriptis millesimo et indictione et die. Venerabilis vir dominus presbyter Anthonius de Dulcinio quondam magistri Alexii et quondam domine Mare, uxoris olim quondam Milosii Loranicich de Cataro, omni modo etc. fecit, constituit etc. ser Natalem quondam ser Christofori de Dulcinio eius cognatum presentem et acceptantem suum verum et legiptimum procuratorem etc. ad agendum, petendum et respondendum in civitate Catari in iudicio tam ecclesiastico quam seculari quam quoscumque homines et personas tam ecclesiasticas quam seculares, que... ad iura et acta, ad producendum iura et testes, ad iurandum in animam suam, et producendum, opponendum et alios..., ad substituendum..., ad audiendum summas pro et contra et appelandum et omnia faciendum in predictis... Etiam, si talia forent, que mandatum exigerent speciale. Et que ipsemet constituens facere posset, si presens esset. Promittens de rato. Actum Cataro in canzellaria communitatis, presentibus: ser Johanne de Biste iudice ser Buchio de Buchia auditore 4. 1 C: folio 54, a 25. novembar 1440 Plemi} Petar, sin Markolina Drago, ovla{}uje kotorskog sve{tenika Dragona Drago da u wegovo ime ugovori vjeridbe i brak sa jednom od k}eri Lampra Mence (Men~eti}a) iz Dubrovnika. Dr`alac ovla{}ewa ima pravo da u ime davaoca punomo}ja pola`e i prima zakletvu, odnosno obe}a brak, i da ugovara sve uslove braka ukqu~uju}i miraz. ser Petrus Marcolini procura pro Ragusio gr. II Eisdem millesimo et indictione et die Veneris XXV mensis Novembri. Ser Petrus quondam ser Marcolini de Drago, nobilis civis Catari, omni modo, via, iure et forma et quibus melius potuit et potest fecit, constituitlocavit et ordinavit ac facit, constituit, creat et ordinat... virum Dragonum Dragonum (!) filium ser Johannis quondam ser Tripe de Drago de Cataro canonicum Catari absentem tamque presentem suum verum et legiptimum procuratorem, actorem, factorem, negotiatorem, gestorem et nuntium specialem et generalem et quidquid aliud melius dici et esse possit specialiter et expresse ad contrahendum matrimonium et sponsalicias per verba de presenti secundum sacrosanctas et canonicas swanctiones inter

290 290 I s t o r i j s k i z a p i s i ser Petrum predictum et unam filiarum nobilis viri domini Lampri de Menze de Ragusio, dando nomino et vice dicti ser Petri fidem sponsalitiorum? Dicte filie dicti domini Lampri, cum qua suo nomine contrahet et in predictis nomine dicti ser Petri debito iuramento in talibus opportunum faciendo. Et ab ipsa filia predicti domini Lampri similiter fidem et iuramentum sponsalitiorum nomine ipsius ser Petri recipiendo. Et paciscendoet concludendo de dote prout sibi procuratorio suo videbitur et placebit. Ac ad procurandum et exercendum in predictis et circha predicta omnia neccessa et opportuna etiam si talia forent, que mandatum exigeret speciale. Et que ipsemet ser Petrus constituens facere posset, si presens esset, promittens de rato etc. Actum Cataro in canzellaria communitatis, presentibus: Domino Michaele de Pelegrina iudice Domino Marino de Buchia protovestiario auditore A: folio 332, a 30. decembar 1442 Pod akon Nikola Bizanti, opat crkve Sv. Marije od Rijeke, sve{tenici Marin Tihojev, vikar, Ratko Tolani, Matej de Le}a, Matej Marov i akon Margocije Paskvali}, nadarbenici i u gorere~enoj crkvi, daju, uz saglasnost komesa i kapetana Kotora Petra Dalmario i zakletih sudija op{tine \or a Gimo, Nikole Marinovog Bu}e i Tripika Margocijevog, u vje~ni zakup Stefanu Kalo ur evi}u, slovenskom notaru i tuma~u, oku}nicu. Zakupac se obavezuje da }e platiti godi{we, na dan Svete Marije u februaru mjesecu, 4 gro{a kao cijenu zakupa. Stephanus Caloiurgii cum capitulo Sancto Marie Fluminis gr. II Antescriptis millesimo et indictione et die Sabbato penultimo Decembri. Venerabiles viri subdiaconus Nicolaus de Besanti, abbas ecclesie Sancte Marie Fluminis de Cataro, domini presbyteri Marinus de Tichoe vicarius, Rathicus Tollani, Matheus de Lechia, Mathus cantor, Zuncucs de Mare et diaconus Margotius de Pasqualibus, omnes benefactores et titulares in dicta ecclesia Sancte Marie in capitulo congregati pro bono dicte ecclesie cum voluntate et consensu magnifici et generosi viri domini Petri Dalmario, pro serenissimo ducali dominio Venetorum honorabili comité et capitaneo Catari, ser Georgii de Gimo, se Nicolai quondam ser Marini de Buchia et ser Tripici de Margotio, iuratum iudicum dicte civitatis, nomine locationis perpetue locationis locaverunt et ad affictum perpetuum dederunt ser Stephano caloiurgio, canzellario et interpreti sclavo presenti et pro se et ipsius heredibus et successoribus respondenti et acceptanti unum casale dicte ecclesie Sancte Marie Fluminis in Criapis de quo nichil habebant positum, quod fuit quondam Petici Macani, confinantem ab uno latere cum via communi, ab una parte cum domo dicti ser Stephani et a parte superiori cum monte. Et aliis confinibus et pertinentiis. Pro quoquidem casali cum iuribus et pertinentiis suis dictus Stephanus per se et suos heredes et successores et super se ipsum et omnia sua bona presentia et futura promisit et se solempniter obligavit anno singulo imperpetuum in festo Sancte Marie de mense Fe-

291 Primjeri isprava vezanih za upravqawe crkvenim dobrima bruario dare et solvere dicte ecclesie Sancte Marie de Fluminis vel... de dicta ecclesia in cuius parte erit dictum casale, grossos quattuor de Catharo pro censu. Sub pena pignorationis dupli sine curia et aliqua quaestione. Actum Cataro in canzellaria communitatis, presentibus: ser Georgio de Gimo iudice ser Marino quondam ser Tripici de Michna de Buchia auditore 6. 2 B: folio 405, a 10. april 1442 Sve{tenici sub akon Nikola Bizanti pretpostavqeni, sve{tenik Marin Tihojev, vikar, Ratko Tolani, Matej Le}a, Mato, prvi Marov i akon Margocije Paskvali, nadarbenici i nadziru}i crkve Svete Marije od Rijeke u Kotoru, uz saglasnost komesa Petra Dalmario i zakletih sudija op{tine \pr a Gimo, Nikole Marovog Bu}e i Tripka Margocijevog izdaju u vje~ni zakup ku}u koja pripada crkvi. Zakupac, Jura{ Puholna, se zajedno sa sestrom Radicom obavezuje da }e da plati svake godine, na dan Sv \or a u aprilu mjesecu, 14 gro- {a. Ecclesia Sancte Marie de Fluminis cum Jurasio Pucholia et Radica sorore sua gr. II Suprascriptis millesimo et indictione et die Xo Aprilis. Venerabiles viri dominus subdiaconus Nicolaus de Besanti, rector et plebanus, presbyter Marinus de Tichoe vicarius, Rathicus Tollani, Matheus de Lechia, Mathus primus cantor, Zuncus de Mare et diaconus Margotius de Pasqualibus, prebendati et beneficiati in ecclesia Sancte Marie de Fluminis de Catharo pro bono et utilitate dicte ecclesie, cum voluntate et consensu magnifici et generosi viri domini Petri Dalmario pro serenissimo ducali dominio Venetorum et civitatis Cathari egregiorum iuratorum iudicum, videlicet: ser Georgii de Gimo, ser Nicolai quondam ser Maro de Buchia et ser Tripici de Margotio per se et suos successores rectores et beneficiatos in dicta ecclesia Sancte Marie de Fluminis nomine locationis perpetue locaverunt et affictaverunt Iurassio Pucholne et Radice uxori sue unam domum dicte ecclesie Sancte Marie de Fluminis, que fuit Miletice, posite in dicta... Marie confinantis de supra cum domo Dabisivi aurificis mediante androna a parte ante cum via communi de subtus cum domo filiorum Compadric, et aliis confinibus exterioribus, si qui forent, et hoc pro grossis quattuor decem in anno. Quos denarios seu quod precium dicti Iurasius et Radica eius uxor per se et suos heredes et successores et super se ipsos et omnia eorum et cuiuslibet eorum bona presentia et futura promiserunt anno singulo in festo Sancti Georgii de mensis Aprilis dare et solvere dicte ecclesie Sancte Marie, scilicet ei cui imperpetuum venerit dicta domus. Sub pena pignorationis dupli sine curia et aliqua questione. Actum Cataro sub lobia cancellarie communitatis, presentibus: ser Georgio de Gimo iudice ser Mexa de Jaco auditore

292 292 I s t o r i j s k i z a p i s i 7. 2 C: folio 109, b 16. Februar 1441 Bogdan, pustiwak u Sv Trojici, u ime svoje i ostalih pustiwaka daje Novaku okloparu u zakup zemqi{te koje je pustiwacima poklonio pokojni Damijan Bolica. Cijena zakupa iznosi 3 mjere ita godi{we. Eremite Sancte Trinitatis cum Novacho corazaio Gr. II Eisdem millesimo et indictione et die. Bogodanus heremita Sancte Trinitatis per se et alios heremitas dicte ecclesiae Sancte Trinitatis et suos successores nomine locationis perpetue locavit et ad affictum perpetuum dedit Novacho corazaio (prekri eno) Vachote Rathglava de Cavatio presenti et pro se et suis heredibus et successoribus recipienti et acceptanti unum terrenum dictorum heremitarum, positum in Cavatio subtus Jasseum cum suis iuribus et pertinentiis, quod fuit quondam ser Damiani de Bolica, sibi... donatum per ser Nicolaum de Glavati per instrumentum publicum, scriptum per me notarium infrascriptum, presenti millesimo et indictione et die, pro quodquidem terrenum dominus Novachus per se et suos heredes et successores et super se ipsum et omnia sua bona presentia et futura promisit et se solempniter obligavit anno singulo imperpetuum in festo Sancti Helie de mensis Julii dare ac conducere ad locum dictorum heremitarum buchilias tres frumenti boni et mundi ad mensuram lapidis, sub pena pignorationis dupli sine curia et aliqua quaestione. Actum Cataro in canzellaria communitatis, presentibus: Domino Michaele de Pelegrina iudice Domino Marino de Buchia protovestiario auditore A: folio 382, b 12. mart 1442 Sve{tenik Marin Tihoje, vikarijus biskupa Marina Kontareno, ovla- {}uje akona Dragoja Zunkovog Drago da u Dubrovniku preuzme od starateqa zaostav{tine ili nasqednika prije 24 godine umrlog sve{tenika Nik{e iz perpera koje mu je pokojnik zavje{tao. dominus presbyter Marinus de Tichoe procura per Ragusium gr. II Antescriptis millesimo et indictione et die. Venerabilis vir dominus presbyter Marinus de Tichoe de Cataro, vicarius reverendi in Christo patris et domini... Marini Contareno, Dei et apostolice sedis gratia episcopi dignissimi Catari et beneficiarii in ecclesia Sancte Marie de Fluminis omni modo, via, iure et forma, quibus melius potuit et potest, fecit et constituit venerabilem diaconum Dragoe ser Zunci de Drago de Cataro, canonicum Catari, suum verum et legiptimum procuratorem, actorem, factorem etc., specialiter ad recipiendum et exigendum a commissariis seu heredibus et successoribus quondam venerabili viri domini Nixe de Ragimina alias canonici Sancte Marie de Raguxio, defuncti tamen annis XXIIII vel circa ypperperos viginti grossorum de Raguxio sibi legatis in suo ultimo testamento vel codicilo. Et de

293 Primjeri isprava vezanih za upravqawe crkvenim dobrima receptis et extra actum, faciendum finem, rationem et securitatem et iurandum in animam ipsius et omnia alia faciendum, que circa predicta exigerunt et requirunt et que ipsemet constituens facere possit, si presens esset. Etiam, si talia forent, que mandatum exigerent speciale. Promittens de rato Actum Catharo in canzellaria communitatis, presentibus: ser Georgio de Gimo iudice ser Mexa de Jaco auditore 9. 3 B: folio 26, c 20. oktobar 1440 Upraviteq crkve Sv Mihaila (ime ne~itko) izdaje komesarima zaostav{tine pokojnog Marina Skaliesa Qepoju Bubani}u i Mili}u Pautinovom potvrdu da je u ime crkve primio pehar u vrijednosti od 30 perpera koji je pokojnik zavje{tao gorere~enoj crkvi. Radi se o peharu od srebra, pozla}enom i emajliranom, te{kom 11 unci i 4 aksa}a. Eisdem millesimo et indictione et die. Venerabilis vir diaconus... quondam ser Marini de Drusco, rector ecclesie Sancti Michaelis de Cataro per se et successores suos, rectores dicte ecclesie, fecit finem, remissionem, securitatem et quietatem et pactum ad amplius non petendo Liepoe Bubanich et Milichio de Pautino, commissariis quondam Marini Schalies nec heredibus aut successoribus suis aliquid pro calice valoris ypperperorum triginta, relicto per dictum quondam Marini Scalies dicte ecclesie Sancti Michaelis in suo ultimo testamento. Cum dominus rector dicte ecclesie confessus fuerit se habere, habuisse et manualiter <recepisse> a dictis commessariis unum calicem argenti fini deauratum, smaltatum, ponderis unciarum undecim exagiorum quattuor. Repositum in dicta ecclesia emptum pro ypperperis triginta grossorum de Cataro, promittens hoc instrumentum securitatis et finis et omnia in eo contenta perpetuo habere firma et rata super se et omnia sua bona et dicte ecclesie Sancti Michaelis presentia etfutura. Actum Catari in canzellaria communitatis, presentibus: Domino Basilio quondam domini Marini de Besantis iudice Domino Mathoquondam domini Michaelis de Buchia auditore A: folio 162, b 20. april 1441 Prokuratori samostana i crkve Sv Nikole Jakob Gonela, blagajnik op{tine, i Marin Bu}a sklapaju ugovor sa majstorom Petrom... iz Dubrovnika. Petar se obavezuje da }e izvr{iti popravke crkve Sv Nikole na svoj tro{ak. Ukupna cijena izvo a~kih radova iznosi 13 dukata. Petar je du`an da do e u Kotor na dan Sv Trojice. Ako zakasni, cijena radova }e biti sin`ena na 10 dukata. Tako e, izvo a~ radova se obavezuje na odr`avawe crkve ubudu}e, to jest, na popravke, ako bude proki{wavala nakon wegove intervencije. Conventus Sancti Nicolai de Cataro cum magistro Petro a... de Ragusio

294 294 I s t o r i j s k i z a p i s i Eisdem millesimo et indictione et die. Ser Jacobus Gonela camerarius Catari et ser Marinus de Buchia quondam sr Tripici procuratores monasterii et conventus Sancti Nicolai de Flumine suo nomine et nomine et vice aliorum procuratorum dicti conventus sociorum suorum ex una parte et magister Petrus a Fenestris de Ragusio ex alia parte ad invicem convenerunt hoc modo: quod idem magister Petrus promisit et se solempniter obligavit venire Catarum in festo Sancte Trinitatis proxime venturo MCCCCXLI, et suis omnibus sumptibus et expensis revidere et reparare totam ecclesiam Sancti Nicolai de Flumine de plumbo, quod sibi dare tenentur dicti procuratori et clavos et ecclesiam reparatam de lignamine, pro ducatis tresdecim boni auri et iusti ponderis, quos sibi dare promiserunt dicti procuratores de bonis Sancti Nicolai facto laborerio, sub pena de quinque in sex per annum, renuntiantes etc.. Hac appositate, condicione et pacto, quod, si dicta ecclesia aliquo tempore pluerit in aliquo loco, dominus magister Petrus teneatur et debeat, ut promisit, suis omnibus sumptibus et expensis in eius vita restagnare. Et si ad dictum terminum Sancte Trinitatis non venerit ad reparandum dictam ecclesiam, quod eam reparare teneatur cum dictis condicione et pacto pro ducatis decem solummodo et plumbo, clavis et reparatione lignaminis ut supra. Sub dicta pena de quinque in sex. Renuntiantes etc. Actum Cataro sub lobia canzellarie communitatis, presentibus: Domino Michaele de Pelegrina, iudice Domino Marino de Buchia protovestiario auditore folio 186, b 22. maj 1441 Sve{tenik Matej Zino ovla{}uje odsutnog, ali saglasnog Pavla iz Montelparija da ga zastupa na crkvenom sudu u parnici protiv [ima Brajanovog i da podnosi apelacije protiv presuda podnijetih od strane vikarija gospodina episkopa.. presbyter Matheus de Zino procura per Catarum gr. II Eisdem millesimo et indictione et die. Venerabilis vir dominus presbyter Mtheus de Zino de Cataro omni modo, etc. Fecit, constituit et ordinavit ser Paulum de Montelparo, absentem tamque presentem, suum verum et legiptimum procuratorem specialem ad utendum iuribus suis coram curiam ecclesiasticam Catari contra ser Simicum de Braiano et ad appellandum a sententiis latis contra eum per vicarios domini episcopi Catari et prosequiendum appellationes. Et omnia pro dicto domino presbytero Matheo faciendum et procurandum in ea predicta in iudicio et extra, si talia forent, que mandatum exigerent speciale. Et que ipsemet presbyter Matheus facere posset, si presens esset. Promisit de ratho. Actum Cataro in canzellaria cmmunnitatis, presentibus: Domino Tripico de Margotio, iudice Domino Marino de Buchia,... auditore

295 Primjeri isprava vezanih za upravqawe crkvenim dobrima A: folio 397, b 26. mart 1442 Trifun Bolica, opat samostana Sv \or a od Zaliva, izjavquje da duguje Tomi Bakojevom 24 perpera koje je Toma potro{io na podmirewe obaveza koje je opat imao kod komesovog vojnika Tome i sina zlatara Matka. (Tekst je mogu}e tuma~iti na dva na~ina: prvi, da se opat zadu`io kod dva lica, a drugi, da su vojnik komesa i sin zlatara jedna i ista osoba.) Daqe, opat duguje Tomi Bakojevom 20 zlatnih dukata za balu bijelog platna kupqenu od wega po toj cijeni. Dug se obavezuje podmiriti u dvije rate. ser Thomasius de Bachoe cum domino abbate Sancti Georgii gr. II Preterscriptis millesimo et indictione et die. Reverendus dominus Triphonus de Bolica, abbas monasterii Sancti Georgii de Culpho Cathari per se et successores et super se ipsum et omnia sua bona presentia et futura contentus, confessus et manifestus fuit se teneri et dare debere ser Thomaxio de Bachoe ypperperos viginti quattuor grossorum de Cataro pro redemptione per ipsum ser Thomaxium a milite domini comiti et capetanei Catari et a filio magistri Mathici aurificis. Item ducatos viginti boni auri et iusti ponderis pro una petia panni blava sibi vendita tanto precio. Quos ducatos et ypperperos sibi dare et solvere promisit hoc modo, videlizet: ypperperos quinquaginta grossorum de Cataro per totum mensem presentem <si vendet dictam petiam pani, et si non vendet totam vel partem... prekri`eno> hinc per totum mensis Januarii proxime venturi MCCCCXLII, et id, quod restabit, promisit sibi solvere in uno ad vindemias de mensis Augusti proxime venturi MCCCCXLii, sub precio, quo vinum ad marinam valebit, sub pena de quinque in sex per annum solvenda secundum Statuta Catari. Renuntiando omnibus legibus, iuribus et statutis ecclesiasticis et secularibus, reformationibus, terminis, indutiis, dilatationibus, auxiliis, favoribus et feriis, quibus uti posset quam predicta. Actum Catharo in canzellaria communitatis, presentibus: ser Tripico de Margotio iudice ser Mexa de Jaco auditore B: folio 56, b 2. decembar 1440 Bra}a Zonkijo Bolica, sve{tenik, i Marin Bolica, sinovi Lodovika, iz razloga o~uvawa bratske sloge progla{avaju va`e}om prvobitnu ispravu o diobi (parcogna) imovine, a kasnije isprave neva`e}im. presbyteri Zonchius de Bolica cum Marino fratre suo gr. II Eisdem millesimo et indictione, die secundo decembri. Venerabilis vir dominus presbyter Zonchius de Bolica et ser Marinus eius frater et filii quondam ser Lodovici de Bolica volentes ad invicem ostendere eorum caritatumque fraternitatem, an-

296 296 I s t o r i j s k i z a p i s i nullantes omnes scripturas, que inter ipsos fratres reperientes ac facientes sibi invicem, finem, remissionem et quietatem perpetuam de omnibus, que dicti fratres ad invicem... agere usque in presentem diem sponte et voluntarie cassaverunt et annulaverunt instrumentum parcogne seu divisionis inter ipsos fratres, scilicet presbyterum Zonchium et Marinum, factam post divisionem seu parcognam factam primo inter ipsos omnes fratres, factam et scriptam per me notarium infrascriptum millesimo, indictione et die contentis in ipso. Volentes expresse et se et suos heredes et successores et super se ipsos et omnia eorum cuiuslibet eorum bona presentia et futura, quod dictum primum instrumentum parcogne primo facte inter eos et alios suos fratres sit firmum et validum et in sua permaneat firmum. Actum Cataro in canzellaria communitatis, presentibus: Domi no (ime sudije ispu{teno) Domino Marino de Buchia protovestiario auditore C: folio 456, b 10. jun 1442 Brajko Medojevi} iz Lorikane daje svog sina Vekoslava u slu`bu kod kotorskog biskupa Marina Kontareno. Vekoslav se obavezuje da }e biskupa i pripadnike wegovog doma}instva slu`iti u Kotoru i van grada, marqivo i po{teno, i da ne}e po~initi kra u, razvrat ili drugo ne~asno djelo koje bi osramotilo biskupa i wegove uku}ane. Gospodin biskup se obavezuje da }e slugu hraniti, odjevati i da }e mu na kraju slu`be isplatiti naknadu prema ulo`enom trudu i svojoj savjesti. Visina naknade nije specifikovana. dominus episcopus cum Vocaslavo suo famulo gr. II Eisdem millesimo et indictione et die. Braichus Medoevich de Louricana sponte et voluntarie dedit et assignavit reverendo in Christo patri et domino Marino Contareno, Dei et Apostolice sedis gratia episcopo dignissimo Catari, Vocoslavum filium suum presentem et acceptantem. Qui Vocoslavus promisit et se solempniter obligavit stare cum prefato reverendo domino episcopo et ipso servire et obedire et in omnibus, que sciverit et peterit et que sibi fuerunt commissa et mandata per dictum dominum episcopum et alios de sua familia habitantes sibi precipere in domo et extra domum in civitate Catari et alibi ad libitum dicti domini sui, non commitens furtum, adulterium nec aliquod aliud inhonestum, quod reverti possit ad dampnum, dedecus et vituperium dicti domini episcopi et sue familie. Pro cuius quidem servicio et mercede dictorum sex annorum dicti Vocoslavi dictus reverendus dominus episcopus promisit ipsum Vecoslavum pascere, nutrire, vestire et calciare secundum condictiones dicti Vecoslavi, et in capite dictorum sex annorum sibi dare et solvere id, quod sibi videbitur in conscientia sua secundum servitium sibi factum. Sub pena de quinque in sex per annum. Renuntians etc. Actum Cataro in canzellaria communitatis, presentibus: ser Laurentio de Buchia iudice ser Buchio de Buchia auditore

297 Istorijski zapisi, godina LXXII, 1999/1-2 YU ISSN Marina MARTINOVI]* PRIVREMENA BOGOSLOVIJA NA CETIWU TRAGOM ARHIVSKIH PODATAKA -Poku{aj stvarawa prve sredwe stru~ne {kole u slobodnom dijelu Crne Gore- Poslije osnivawa godine Osnovne {kole na Cetiwu - prve dr`avne lai~ke {kole u Staroj Crnoj Gori, ili slobodnom dijelu Crne Gore, koju je utemeqio mitropolit i gospodar Crne Gore Petar II Petrovi}-Wego{ - bezmalo tri decenije kasnije formirana je Privremena bogoslovija. Wego{ se, dodu{e, nosio mi{qu da po~ne sa otvarawem i sredwih {kola u svojoj zemqi. O toj wegovoj namjeri saznajemo iz pisma datiranog 12. aprila godine koje je uputio Iliji Gara{aninu, ministru unutra{wih poslova Kwa`evine Srbije. Obra}aju}i se Gara{aninu, Wego{ ka`e: "Visokorodni Gospodine, Koliko mi je god mogu}e bilo, toliko sam se trudio, pa i sad neprestano trudim se, kako bih malo po malo rasprostranio me u ovim narodom obrazovanije i na taj konat zaveo sam za sad male, a po vremenu nastoja}u osnovati i vi{e {kole, jer sam uvjeren, da su one najpouzdanije sredstvo kojim jedan narod do obrazovanija i prosve{tenija, sqedovateqno do prave sre}e do}i mo`e, a da bih koliko prije tu po`eqnu metu doku~io za blagorasudio sam po{iqati za granicu katkad po nekolika mladi}a na nauku. No, gdje bi crnogorska mlade` mogla lak{e polu- ~iti obrazovanije uma i srca, a da ne izgubi ni malo od svoje di~ne narodnosti, ako ne u Srbiji, gdje se i sve nauke na na{em jeziku predaju, pa zato i {iqem sad tamo dvoje djece crnogorske, a Vas molim da se postarate ishodatajstvovati od Wegove Svjetlosti Kwaza srpskoga dozvolewe da ista djeca zapisana budu u ~islo u~enika u jednome od tamo{wih u~ili{ta. * Autor je vi{i arhivist u Narodnom muzeju Crne Gore, Cetiwe.

298 298 I s t o r i j s k i z a p i s i Pitaju}i sebe nade`dom, da }e moja molba doista biti uva`ena, s otmjenim visokopo~itanijem ~est imam biti Va{ega Visokorodija pokorwej{i sluga Vladika crnogorski." 1 Wego{ pod pojmom "vi{e {kole", svakako, podrazumijeva sredwe {kole koje su "vi{e" po rangu u odnosu na osnovne koje su postojale u vrijeme wegove vladavine a koje je on i osnovao. Na `alost, nije mu po- {lo za rukom da ih osnuje jer nije bilo dovoqno materijalnih i kadrovskih pretpostavki za realizaciju tog u ono vrijeme krupnog pitawa. Kasnije }e Wego{evim nasqednicima uspjeti da formiraju prve sredwe {kole u Crnoj Gori. Istini za voqu, kwazu Danilu I to je samo djelimi~no uspjelo. [kolske 1855/56.godine nastavu u Cetiwskoj osnovnoj {koli po~eo je da izvodi Stevan Petranovi}, svr{eni u~iteq Zadarske seminarije, koji je unaprijedio nastavno-vaspitni proces i podigao ga na vi{i stepen. [kolu je reformisao sa trorazredne na petorazrednu. Pored uobi~ajenih nastavnih predmeta u osnovnoj {koli, uveo je: antropologiju, fiziku, veliku geografiju, psihologiju, retoriku i dogmatiku. O~igledno je da je Petranovi} nastavni plan i program koncipirao tako da su oni odgovarali vi{e sredwoj, negoli osnovnoj {koli. Zar je, uostalom, mogu}e zamisliti da se u jednoj {koli prvog stupwa - osnovnoj {koli, dakle, mo`e izvoditi nastava vje{tine lijepog govorni{tva i tehnike besjedni{tva, tako slo`ene nau~ne discipline kao {to je antropologija koja prou~ava ~ovjekovu anatomiju i fiziologiju; zatim, psihologija koja tada jo{ nije bila konstituisana kao nauka; potom, fizika i "velika" geografija pod kojom se svakako nijesu podrazumijevali samo osnovni zemqopisni pojmovi za uzrast osnovno{kolaca. Nema sumwe, Petranovi} je uz saglasnost kwaza Danila I, koji je uveo internat po ugledu na francuske pansionate, htio da osnuje sredwo{kolski zavod. Crnogorski kwaz je obezbijedio 30 stipendija za najboqe u~enike iz svih krajeva Crne Gore, svakako u ciqu wihovog pripremawa za u~iteqe i sve{tenike koji su tada bili veoma deficitarni. No, kako je Petranovi} poslije trogodi{weg rada napustio Cetiwe, nije po wegovom nastavnom planu i programu zavr{ila ni jedna generacija. 2 Trebalo je, me utim, ~etvrt vijeka da se realizuje Wego{eva ideja o stvarawu sredwe {kole na Cetiwu. Tokom {este decenije XIX vijeka mre`a osnovnih {kola se uveliko pove}ala, pa su samim tim stvoreni nu`ni preduslovi za otvarawe prvih sredwih {kola za kojima je postojala nasu{na potreba. Godine otvorena je "Privremena bogoslovija" - prva sredwa stru~na {kola u Crnoj Gori, na ~ijem je ~elu bio mladi suveren Nikola Mirkov Petrovi}-Wego{, koji je tri go- 1 Lov}enski odjek, Cetiwe, I/1926, br.7-12, Up.: Dr Du{an J.Martinovi}, 140 godina prve dr`avne {kole u Crnoj Gori.- Vaspitawe i obrazovawe, Titograd, 1975, br.2, P.o.

299 Privremena bogoslovija na Cetiwu tragom arhivskih podataka 299 dine ranije inaugurisan na vladarski tron. Kwaz i gospodar Nikola I je ovlastio arhimandrita Ni}ifora Du~i}a (Lug, Hercegovina, 1832-Beograd,1900), koji je do{ao u Crnu Goru sredinom 1862.godine sa odre enim prosvjetno-pedago{kim iskustvom, da pripremi osnivawe Bogoslovije. Du~i} je u u Hercegovini, s jeseni 1858.godine osnovao "duhovnu {kolu za sve{tenike pripravnike", u kojoj je bio upraviteq i nastavnik do godine. 3 Na Cetiwu je neko vrijeme arhimandrit Du~i} bio upraviteq Osnovne {kole, a potom je dobio resor nadzorni{tva ostalih crnogorskih {kola. Wegovim zalagawem otvorena je "Privremena bogoslovija" radi {kolovawa sve{teni~kog i u~iteqskog kadra za crnogorske potrebe. Du~i} je bio upraviteq i profesor ove {kole, a sem wega nastavu su izvodili Filip Popovi}-Jabu~anin, koji je svr{io Duhovnu akademiju u Sankt-Peterburgu, i Filip Radi~evi}, akon Cetiwskog manastira. "Privremena bogoslovija" je radila nepunu godinu dana, poslije ~ega je morala obustaviti rad zbog nemawa materijalnih sredstava za normalno funkcionisawe. Kratko je radila u odajama Cetiwskog manastira - u neuslovnim prostorijama i pod nepovoqnim kadrovsko-finansijskim uslovima. "Privremena bogoslovija" je radila po nastavnom planu i programu koji je uradio Ni}ifor Du~i} krajem novembra 1862.godine na zahtjev kwaza-pjesnika Nikole I. Bogoslovija je bila planirana da traje tri {kolske godine, tako {to bi nastavni predmeti po razredima izgledali ovako: I razred - katihizis prostrani, gramatika slovenska sa ~itawem biblije, istorija srpska i crnogorska prostrana, istorija op{ta, fizika prakti~na, tolkovawe jevan elijara; II razred - bogoslovqe dogmati~no (I dio), retorika, istorija crkvena staroga zavjeta, logika, psihologija; III razred - bogoslovqe dogmati~no(ii dio), bogoslovqe pastirsko, bogoslovqe moralno, bogoslovqe crkveno ili liturgika, istorija crkvena novoga zavjeta. U crnogorskoj itoriografiji o "Privremenoj bogosloviji" vrlo je malo pisano, i to vi{e povr{no i uzgredno, jer istori~ari crnogorskog {kolstva nijesu raspolagali arhivskim podacima o ovoj {koli. Stoga se ona vi{e pomiwe, ali bez poznavawa ~iweni~kog stawa: po kakvom se nastavnom programu u woj radilo, kakvi su uxbenici u {koli upotrebqavani, ko su joj bili prvi pitomci i odakle? Na neka od ovih pitawa u mogu}nosti smo sada da odgovorimo, budu}i da smo aprila 2000.godine slu`beno boravili u Sankt-Peterburgu i u tamo{wem Dr`avnom ruskom istorijskom arhivu na{li dvatri dragocjena dokumenta, koja je 5.novembra i 12.aprila 1863.godine arhimandrit Ni}ifor Du~i} poslao na li~nost Kwaza i Gospodara, tra`e}i saglasnost na nastavni plan i program. Te dokumente je sam 3 Dr Du{an J. Martinovi}, Ni}ifor Du~i} ( ). - PORTRETI II, Cetiwe, 1987, 33.

300 300 I s t o r i j s k i z a p i s i koncipirao i uradio. Ova Du~i}eva korespondencija je i{la preko ruskog konzula u Raguzi (Dubrovniku), koji ju je daqe zvani~no oda{iqao u rusku prijestonicu na adresu Ministarstva inostranih poslova. Mogu}e je da je konzul li~no ili neki drugi diplomatski slu`benik iz Konzulata preveo ova pisma sa srpskog na ruski jezik. Zbog interesantnosti i nau~nog zna~aja ovih arhivskih dokumenata za rasvjetqavawe najva`nijih pitawa rada prve cetiwske "Privremene bogoslovije" iz 1863.godine, dajemo ih u cjelosti u prevodu sa ruskog, po{to nijesu sa~uvani originali u cetiwskim arhivskim fondovima. Uz prevod dajemo samo neophodne komentare. 1. U prvom pismu arhimandrita Ni}ifora Du~i}a, datiranom 5. novembra na Cetiwu, autor daje svoja interesantna zapa`awa o nastavno-vaspitnim predmetima i re`imu u Cetiwskoj osnovnoj {koli, kao i predlog za osnivawe trogodi{we bogoslovske {kole. Pismo glasi: "Va{a Svjetlosti, milostivi Gospodaru! Prema naredbi Va{e Svjetlosti, poslate preko wene Svjetlosti kwegiwe Darinke,a koja se ti~e ustrojstva hri{}anske vjeronauke u ovda{woj Cetiwskoj {koli, ja sam se odmah latio posla i pregledav{i {kolu i sistem predavawa u woj,zabiqe`io sqede}e: u [koli se nalazi 31 u~enik, me u kojima 18 u starijim razredima. [kola ima dobar materijalni polo`aj. Weni se u~enici boqe tretiraju nego u bilo kojoj drugoj {koli u Kwa`evini. Pa, ipak, u moralnom pogledu wihov je polo`aj daleko od dobrog i ne odgovara tolikim tro{kovima i `rtvama koje podnosi Va{a Svjetlost za op{tu korist i blagostawe Va{e dr`ave i pravoslavne crkve u Crnoj Gori. U [koli nema nikakvog sistema i ne znam kako da je nazovem? To nije ni gimnazija ni polu-gimnazija, a nije ni seminarija; jednostavno neki haos. U~iteqi se mijewaju veoma ~esto i svaki je od wih uvodio svoju metodu predavawa, {to nije moglo dovesti do dobrog rezultata, jer su u~enici i{li ~as naprijed, ~as nazad, nikad ne zavr{avaju}i i samo uzaludno gube}i vrijeme. U prilog ovih mojih rije~i nave{}u samo sqede}e: u ovoj {koli ima u~enika koji su u woj proboravili ve} pet godina i sude}i po izvje{tajima o uspjehu, dobro su u~ili i bili me u prvima, ali umjesto da zavr{e kurs, oni su ostajali u istom polo`aju. U prisustvu Va{e Svjetlosti prilikom zadwih polugodi{wih ispita, neki u~enici su polagali: Dogmatsko bogoslovqe, Hermenevtika, Crkvenu istoriju i tuma~ewe Evangelista, ali po~etkom ove {kolske godine svi su ostali u IV razredu. To se desilo zbog toga {to {kola nije imala svoga direktora, koji bi pratio predavawa, nego se sve pustilo na voqu u~iteqa. Kao posqedica toga, u [koli nema ni discipline ni sistema

301 Privremena bogoslovija na Cetiwu tragom arhivskih podataka 301 nastave, zbog ~ega ne mo`e ni biti uspjeha. Na taj na~in ova Va{a korisna ustanova ne odgovara svojoj svrsi. Da bi se tome stalo na kraj,trebalo bi,po mome mi{qewu,odrediti ~etiri u~iteqa, od kojih bi dvojica odgovarala za osnovnu {kolu, odnosno jedan od wih bi izvodio nastavu u I i II razredu,a drugi - u III i IV razredu, dok bi druga dvojica dr`ala duhovnu {kolu, koja je neophodna za stvarawe crnogorskog sve{tenstva. U osnovnoj {koli mogu}e je zadr`ati iste predmete koji se i ina~e predaju u svakoj narodnoj {koli u Srbiji po vladinom programu. Samo u IV razredu trebalo bi izuzeti Geografiju Srbije i Turske Imperije, a umjesto we uvesti Istoriju Crne Gore i kratku Op{tu geografiju kod koje }e, razumije se, u~iteq posebnu pa`wu obratiti na geografiju Srbije i slovenskih zemaqa. Duhovna {kola bi se mogla sastojati iz sqede}a tri razreda: I razred: 1. Op{ti katihizis, 2. Slovenska gramatika sa ~itawem Biblije, 3. Op{ta srpska istorija, 4. Op{ta istorija svijeta, 5. Prakti~na fizika, 6. Tuma~ewe Svetog pisma; II razred: 1. Dogmatsko bogoslovqe (prvi dio), 2. Retorika, 3. Starozavjetna istorija, 4. Logika, 5. Psihologija; III razred: 1. Dogmatsko bogoslovqe (drugi dio), 2. Pastirsko bogoslovqe, 3. Moralno Bogoslovqe, 4. Liturgika, 5. Novozavjetna istorija. Ovako skra}eni kurs teolo{kih nauka uveden u sjemeni{te odgovarao bi svome ciqu i opravdao bi izdatke koje bi imala Va{a Svjetlost. U ovu bi se duhovnu {kolu mogli primati vaspitanici koji su uspje{no zavr{ili sva ~etiri razreda osnovne {kole. Oni, pak, aci koji bi zavr{ili kurs u ovom sredwo{kolskom zavodu mogli bi se direktno posvetiti sve{teni~kom pozivu ili postaviti za u~iteqe, a ukoliko neko od wih izrazi `equ da nastavi svoje obrazovawe, na svoju i dr`avnu korist, taj bi mogao sa dozvolom Va{e Svjetlosti po}i u inostranstvo i tamo nastaviti studije na visokim {kolama. Takvo je moje mi{qewe o tome zavodu koji se nalazi pod patronatom Va{e Svjetlosti, a postupi}e se po Va{oj `eqi. Iznose}i sve ovo vi{ere~eno, rukovodio sam se iskqu~ivo qubavqu prema Vama i pravoslavnoj crkvi u Va{oj zemqi, sa `eqom da bi se dobro organizovalo i radilo u duhu pravoslavqa. Imam ~ast biti Va{oj Svjetlosti visokopokorni sluga Cetiwe, 5. novembra g. Ni}ifor DU^I]" 4 2. U drugom pismu arhimandrita Ni}ifora Du~i}a, pisanom 12. aprila godine, tj. pola godine nakon prvog pisma, on u direktnom obra}awu crnogorskom suverenu iznosi mnoge nedostatke u crkvenom i 4 Russkiy gosudarstveniy istori~eskiy arhiv (RGIA), Sankt-Peterburg, fond 792, op II otd. 3 str., delo 233, list 1 ob.

302 302 I s t o r i j s k i z a p i s i duhovnom `ivotu crnogorskog naroda i daje svoje predloge u vidu 15 ta- ~aka kako da se sprovedu reforme i poboq{a nezadovoqavaju}e stawe. Du~i}evo pismo, u prevodu s ruskog jezika, ad litteram glasi: "Va{a Svjetlosti,milostivi Gospodaru! Otkad je Va{a Svjetlost milostivo me primila u crnogorsko podanstvo i dozvolila mi da ostanem u Cetiwskom manastiru, u Pravoslavnoj Crnogorskoj mitriopoliji, u svojstvu pomo}nika u crkvenim poslovima biv{eg igumana, a danas crnogorskog vladike Ilariona (Roganovi}a - M.M.), imao sam svakodnevnu mogu}nost da zapazim velike mane i zloupotrebe zbog kojih strada pravoslavna crkva u Va{oj dr- `avi. Da pravoslavna crkva ne bi stradala u 19.vijeku pod Va{om mudrom upravom, treba se pobrinuti o crkvenoj organizaciji.u tu svrhu, ja sam se kao sve{tenik i kao vjernopodanik osmjelio da izlo`im Va{oj Svjetlosti osnovne nedostatke, i to: 1) Vjerska osje}awa su kod naroda krajwe oslabila i umjesto toga da narod svakim danom dobija sve ve}e i jasnije pojmove o vjeri, on, nasuprot tome, sve mawe i mawe razmi{qa o religiji. Crkva je u dr`avi isto {to i du{a u tijelu, a gdje je moralna strana slaba, tamo ni fizi~ka ne mo`e uspijevati, jer je izvjesno da nije dovoqna samo fizi~ka snaga za ja~awe narodne sre}e. Sama prosvjeta nije dovoqna, ako i qudi koji brinu o prosvjeti naroda nijesu wegovi najboqi dobrotvori. Prosvjeta sama tjera crne oblake neznawa, a ne o{tre sabqe i topovi; i samo tamo gdje se i jedno i dugo nalaze u dobrom stawu - sve se mo`e savladati. Zato je osnov mo}i hri{}ansko obrazovawe, a hri{}anstvo bez vjerskih osje}awa je isto {to i tijelo bez du{e; 2) Narod je zaboravio na Boga i zato ne ide ni u crkvu, ni kod ku}e se ne moli Bogu po hri{}anskom obi~aju. Crnogorci su samo po imenu hri{}ani, a nijesu po svojim postupcima, te ako ih tako ostavite, mogu do}i do potpunog bezvjerja, {to je veoma {tetno kako za crkvu, tako i za samu dr`avu, jer tamo gdje se crkveni zakoni ne po{tuju tamo se i mirski zakoni prihvataju samo iz straha i ako bi taj strah samo jedan dan prestao desila bi se stra{na anarhija; 3) Crkvena slu`ba se obavqa u malo kojoj crkvi nedjeqom i praznikom,a tamo gdje se i obavqa narod ne dolazi u crkvu, ve} radije ostaje kod ku}e ili u kafani, {to se porazno odra`ava na dru{tvo uop{te; 4) Ima puno slu~ajeva, kada se zakqu~uju brakovi me u bli`wim ro acima, da im se bez ikakvog razloga dozvoqava razvod, {to se kosi sa crkvenim i gra anskim zakonima. Sli~an nered nije dopustiv ni u jednoj dr`avi i ako se svaki ~lan zakona ne ispuwava precizno i pojedina~no, to ~itav taj zakon ne}e imati nikakvog zna~aja; 5) Narod se kune na svakom koraku Bogom i samim tim grije{i, jer se kaqa ime Bo`je; 6) Ni u jednoj crkvi u Crnoj Gori ne postoji mati~na kwiga ro- enih, kao ni broj vjen~anih i umrlih; 7) Narod ne zna ni jedne molitve i moli se Bogu kao prosjak koji tra`i milostiwu; a obaveza je svakog sve{tenika da nau~i mu{karce

303 Privremena bogoslovija na Cetiwu tragom arhivskih podataka 303 i `ene u svojoj parohiji: a) Simvolu vjere, b) Molitvi Gospodwoj, v) Bogorodici Djevi, g) Deset Bo`jih zapovijesti. Onaj koji ne zna nazna~ene molitve, po crkvenom zakonu, ne mo`e se vjen~ati, niti se ispovijedati i pri~estiti; 8) Parohije nijesu organizovane kako bi trebalo, sve{tenici, pak, nijesu svjesni visokog zna~aja svog polo`aja, smatraju}i svoju parohiju otkupom (sic!) ili arendom; 9) Broj sve{tenika je tri put ve}i nego li je potrebno, zato oni i ne mogu imati odgovaraju}e prinadle`nosti; 10) U Crnoj Gori te{ko je razlikovati sve{tenika od prostog ~ovjeka, jer i oni su bez ikakve {kole, a, uz to, obla~e se posve neodgovaraju}e prema svome pozivu; trebalo bi da imaju brade i duga~ke mantije, {to im ne}e smetati u slu~aju rata, jer ako sve{teni~ka odje}a ne smeta meni, ne}e smetati ni crnogorskim sve{tenim licima sem onima, mo`da, koji se nikada nijesu isticali svojom hrabro{}u; 11) Treba izbjegavati da se za sve{tenike postavqaju lica koja nijesu zavr{ila puni kurs bogoslovskih nauka; 12) Nema dovoqno protojereja preko kojih bi bilo mogu}e i sve- {tenstvu i narodu saop{titi ukaze Va{e Svjetlosti, kao ni crkvenih cirkulara koji su bili, razumije se, odobreni od strane Va{e Svjetlosti; 13) Crkvena pokretna i nepokretna imovina apsolutno nije dovedena u red, kako bi trebalo; ne postoje lica zadu`ena da brinu o potrebama i interesima crkve; 14) Svete tajne kr{tewa i vjen~awa rijetko se kada vr{e u crkvi, a ~e{}e po ku}ama - {to na{a crkva dopu{ta samo kao izuzetak; 15) Ovdje, u Crnogorsku mitropoliju sti`u gotovo svakodnevno razni crkveni predmeti za rje{avawe, ali tu nema ni dobro ustrojenog crkvenog suda (konsistorije), no se sve rje{ava poglavito na osnovu usmenih iskaza, {to takvoj upravi daje praistorijski karakter! "Vjero prava,kukava siroto!" ("Gorski vijenac"). Sem ovih 15 ta~aka, po kojima bi trebalo sprovesti reforme, neophodne i crkvi i narodu, ima jo{ dosta mawe va`nih potrebitosti koje nijesam spomenuo, ali i one }e se rje{avati kada bude postignuto glavno. Va{a Svjetlosti! Kod izlagawa u 15 ta~aka o potrebama pravoslavne crkve i naroda, rukovodio sam se iskqu~ivo `eqom uzvisiti vjerska osje}awa kod naroda u ciqu iskorjewivawa poroka i {tetnih navika wegovih; u~initi narod dobrim i pobo`nim, odanim i poslu{nim prema svome Gospodaru; jednom rije~ju, da se sve dovede u red kako nas prosvije}eni narodi ne bi smatrali divqim narodom, varvarima. Sve to zavisi od Va{e Svjetlosti! Kako Vi naredite tako }e i biti ispuweno. "Pokoqewa djela sude, {to je ~ije daju svjema" ("Gorski vijenac"). Na kraju, najpokornije molim Va{u Svjetlost da ovo moje iskre-

304 304 I s t o r i j s k i z a p i s i no mi{qewe ne shvatite kao neku instrukciju, nego jednostavno kao pokornu molbu od strane crkve da bi sve bilo ura eno tako kako bude po vlastitoj voqi Va{e Svjetlosti. Znaju}i dobro blage namjere Va{e Svjetlosti i brigu o interesima naroda, nadam se ne}ete mi zamjeriti, jer qepota crkava, uvo ewe vi{ih {kola, procvat nauke, razvoj morala i istinske pobo`nosti kod naroda, postojawe saglasja, bratske qubavi, sre}e i uspjeha u Va{oj dr`avi - sve to ~ini slavu i ponos Va{e Svjetlosti. Zavr{avaju}i ovo svoje pismo ostajem Va{oj Svjetlosti najpkorniji sluga i smjerni bogomoqac. Cetiwe, 12.aprila godine Ni}. Du~i}." 5 Arhimandrit Ni}ifor Du~i} * * * Vispreni crnogorski kwaz-pjesnik Nikola Prvi dostavio je oba pisma ruskom konzulu u Dubrovniku (Raguzi), koji je u to vrijeme bio i diplomatski predstavnik Rusije za Crnu Goru (tek poslije Berlinskog kongresa, osnova}e se godine u crnogorskoj prijestonici na Cetiwu Rusko poslanstvo). Ruski konzul je pod brojem 2805, od 4.septembra godine proslijedio izvje{taje sa Cetiwa Ministarstvu inostranih djela, Azijskom departmanu, na li~nost prokuratora Svetog Sinoda u Sankt-Peterburgu na daqu nadle`nost. 6 Na kakav su odziv pisma iz Crne Gore nai{la kod nadle`nih u ruskoj prijestonici - o tome nemamo arhivskih dokaza. Izvjesno je da }e pet godina kasnije kwaz i gospodar Crne Gore, prilikom svog prvog putovawa u Rusiju, nai}i na puno razumijevawe kod ruskog sv. Sinoda, koji mu je odobrio znatnu nov~anu pomo} za formirawe Bogoslovije na Cetiwu. Kao {to je prethodno istaknuto, o Privremenoj bogosloviji na Cetiwu u nauci se ne zna mnogo, pa ni ko su joj bili u~enici ni koliko ih je bilo. Nama su poznata samo trojica. Gavro Pe{i}, u~iteq cetiwski, ujedno i prvi poznati istori~ar crnogorskog {kolstva, u jednom svom 5 RGIA, Fond 797, op. 33-II otd., d. 233, l ob. 6 RGIA, fond 797, op. 33-II otd., 3 str. 1863, d. 233, l. 1-1 ob.

305 Privremena bogoslovija na Cetiwu tragom arhivskih podataka 305 Faksimil popratnog pisma ruskog konzula u Raguzi, od 4. IX kojim se preporu~uju pisma Ni}ifora Du~i}a ruskom sv. Sinodu u S. Peterburgu ~lanku koji je publikovao u najstarijem crnogorskom listu Crnogorac 7, ka`e da je pomenuti "zavod po isteku godine bio prekinut zbog golemijeh tro- {kova. Od u~enika istog zavoda budu dvojica za u~iteqe postavqena, i to: Mihail ^eli}evi} na Cetiwu, Pavi}evi} u Crnici (Crmnici), koji se i danas kao u~iteqi i sve}enici nalaze, i me u prve u~iteqe dana- {we {kole uvrstiti mogu". Intersantno je, me utim, navesti da je me u ovima bio i jedan Grk, po imenu Georgi Hristos, kojeg je doveo na Cetiwe iz Soluna poznati bugarski revolucionar Georgi Stopkov Rakovski. 8 Treba o~ekivati da }e se na}i jo{ neki do sada nepoznati arhivski podatak koji bi upotpunio na{u spoznaju o cetiwskoj Privremenoj bogosloviji. 7 Gavro Pe{i}, Napredovawe osnovnijeh {kola u Crnoj Gori.-Crnogorac, Cetinje, II/1872, br.18, 6. V, 2. 8 Up: Veselin Traykov, Georgi Stopkov Rakovski. Biografi, Sofi, 1974, 272.