SUVREMENA EKONOMSKA KRIZA I HRVATSKA

Transcription

1 SVEUILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET SUVREMENA EKONOMSKA KRIZA I HRVATSKA DIPLOMSKI RAD RIJEKA, 2014.

2 EKONOMSKI FAKULTET SUVREMENA EKONOMSKA KRIZA I HRVATSKA DIPLOMSKI RAD Predmet: Suvremene ekonomske teorije Mentor: Prof. dr. sc. Dragoljub Stojanov Student: Marko Majstorovi Studijski smjer: Gospodarstvo EU JMBAG: Rijeka, rujan 2014.

3 SADRŽAJ 1.UVOD Problem i predmet istraživanja Radna hipoteza Svrha i ciljevi istraživanja Znanstvene metode Struktura rada OPE ZNAAJKE KRIZE Pojmovno odreenje krize, gospodarske krize, ekonomske krize i globalne krize Uinci i posljedice ekonomskih kriza na nacionalna gospodarstva Svjetske krize kroz povijest Velika gospodarska kriza godine Velika naftna kriza SUVREMENA EKONOMSKA KRIZA U SVIJETU Zašto se kriza dogodila? Kako se kriza razvijala? Posljedice suvremene ekonomske krize Rješenja za izlazak iz krize HRVATSKO GOSPODARSTVO U UVJETIMA KRIZE Analiza hrvatskog gospodarstva Ekonomska politika Hrvatske godine BDP Vanjski dug Vanjskotrgovinska razmjena Inozemna ulaganja Industrijska proizvodnja Turizam Tržište rada Kronologija krize u Hrvatskoj... 58

4 4.3. Mjere Hrvatske za izlaz iz krize Ideje za bolju i jau Hrvatsku ZAKLJUAK LITERATURA POPIS TABLICA POPIS SLIKA POPIS GRAFIKONA... 73

5 1. UVOD Ekonomska kriza je situacija u kojoj dolazi do teških poremeaja u gospodarstvu pojedine države ili više njih. Mnogo razliitih ekonomskih kriza je haralo ovjeanstvo tokom povijesti, ali rijetke su one koje su obilježile cijeli svijet i pokazale koliko slabi ekonomski sustavi nacionalnih gospodarstava mogu biti. Kroz krize, nacionalna gospodarstva mogu uvidjeti gdje su pogriješili, te ispraviti pogrešku i sprijeiti da se ona više ne dogodi. Globalna financijska tržišta diljem svijeta su pod najveim pritiskom u zadnjih 80- ak godina, od Velike svjetske krize godine. Došlo je do suvremene ekonomske krize koju najbolje opisuje pad gospodarstva, porast razine cijena, porast nezaposlenosti, smanjenje proizvodnje itd. Kriza je nastupila godine kada poprima svjetske razmjere, dolazi do teške kreditne kontrakcije, pada vrijednosti na burzama diljem svijeta i kolapsa nekih od najveih financijskih institucija. Poljuljano je povjerenje u kreditnu sposobnost partnera, dolazi do pada cijena vrijednosnica, a kamatne stope na meubankovne kredite i državne vrijednosnice u rujnu i listopadu godine dostižu najviše razine u zadnjih nekoliko desetljea. Kriza, kojoj je žarište u SAD-u, ubrzo se proširila na sve zemlje svijeta. Ekonomska kriza je pogodila razvijenija gospodarstva svijeta, ali su puno vee negativne posljedice doživjele i još doživljavaju zemlje u razvoju, kojima puno više vremena treba za oporavak.razlog tomu je orijentiranost gospodarstava zemalja u razvoju i njezina ovisnost o jaim i razvijenijim zemljama. Hrvatska je takoer jedna od zemalja koje su pogoene od strane ekonomske krize. Kriza je u Hrvatskoj tek jednim dijelom utjecala na domae gospodarsko tržište, dok je drugim dijelom tu i utjecaj domae ekonomske politike, ratna razaranja, gospodarska zaostajanja itd. koji e se analizirati u daljnjem radu. Uvod ima pet meusobno povezanih dijelova: 1) problem i predmet istraživanja, 2) radna hipoteza, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4) znanstvene metode i 5) struktura rada.

6 1.1. Problem i predmet istraživanja U ovom diplomskom radu pitanja koja se nameu istraživanjem su kako se uope dogodila suvremena ekonomska kriza, njene slinosti sa krizama prije nje, koji su uzroci i posljedice, te tijek ekonomske krize, kako izai iz sadašnje krize i kojim instrumentima, te kakav utjecaj je imala kriza na gospodarstvo Hrvatske. Problem istraživanja kojim se bavi ovaj diplomski rad je suvremena ekonomska kriza, s kojom se pokušavaju dati odgovori na pitanja u kojoj mjeri kriza utjee na kretanja u gospodarstvu svijeta i Hrvatske, tj. njezin utjecaj na makroekonomske pokazatelje poput BDP-a, stope nezaposlenosti, industrijske proizvodnje, broja noenja turista itd. U skladu s problemom istraživanja odreen je i predmet istraživanja diplomskog rada, a to je da se istraže znaajke suvremene ekonomske krize na Republiku Hrvatsku, njene uinke kroz makroekonomske pokazatelje, poduzimanje nužnih mjera i ideja koje e omoguiti hrvatskom gospodarstvu što brži izlazak iz krize Radna hipoteza Ekonomska kriza ima veliki utjecaj na svjetska ekonomska kretanja te se zbog svog svjetskog karaktera brzo proširila iz SAD-a, gdje joj je epicentar, na ostatak svijeta pa i na Hrvatsku. Hipoteza ovog diplomskog rada je da je svjetska ekonomska kriza tek jednim dijelom utjecala na nacionalno gospodarstvo Hrvatske te da se kljuni faktori postojeeg stanja moraju potražiti u uzrocima generiranim i zapostavljenim u protekla dva desetljea razvoja Republike Hrvatske.

7 1.3. Svrha i ciljevi istraživanja Svrha istraživanja ovog diplomskog rada je upoznavanje s pojmom krize, financijske i ekonomske, njena obilježja, uzroci i posljedice koje je ostavila na cijeli svijet i Hrvatsku. Cilj istraživanja je detaljnije upoznavanje sa suvremenom ekonomskom krizom te odgovoriti na pitanja: Što je kriza i kakve krize uope postoje? Koja je najvea ekonomska kriza i kako je nastala? Koji su uzroci i posljedice suvremene ekonomske krize na cijeli svijet? Kako je tekao razvoj suvremene ekonomske krize? Kakvi su uinci suvremene ekonomske krize na makroekonomske pokazatelje Hrvatske? Kako izai iz suvremene ekonomske krize i koje mjere koristiti? 1.4. Znanstvene metode Kako bi se što detaljnije obradila tema diplomskog rada korištene su razliite metode znanstvenog istraživanja, kao što su: metoda indukcije, povijesna metoda, metoda dedukcije, metoda komparacije, metoda klasifikacije, metoda kompilacije, metoda deskripcije te razliite metode statistike. U ovom diplomskom radu korištene su strune i znanstvene literature iz ekonomije, razliiti lanci, statistike publikacije domaeg i stranog porijekla te internetski pretraživai.

8 1.5. Struktura rada Diplomski rad je sadržajno podijeljen u 5 meusobno povezanih dijelova. U prvom dijelu, UVODU, definiran je problem i predmet istraživanja, hipoteza, svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode i struktura rada. Drugi dio, s naslovom OPE ZNAAJKE KRIZE, objašnjava pojam krize (gospodarske, ekonomske i globalne), uinke i posljedice ekonomskih kriza na nacionalna gospodarstva te navodi svjetske krize kroz povijest i detalje o najznaajnijim; Velika gospodarska kriza i Velika naftna kriza. U treem dijelu s naslovom, SUVREMENA EKONOMSKA KRIZA U SVIJETU, govori se o nastanku krize, zašto se kriza dogodila i koji su razlozi, kako se razvijala i koje su njene posljedice, te koja su rješenja za izlazak iz krize. etvrti dio, s naslovom HRVATSKO GOSPODARSTVO U UVJETIMA KRIZE, objašnjava utjecaj krize, daje analizu hrvatskog gospodarstva na temelju makroekonomskih pokazatelja te detaljnu kronologiju krize u Hrvatskoj. Potpoglavljem s naslovom Ideje za bolju i jau Hrvatsku, autor daje listu ideju koja bi mogla promijeniti hrvatsko gospodarstvo nabolje. Zadnji ili peti dio, s naslovom ZAKLJUAK, predstavlja sintezu cjelokupnog istraživanja ovog diplomskog rada s kojom je dokazivana postavljena hipoteza. Na kraju diplomskog rada navedena je korištena literatura, te popis grafikona, tablica i slika.

9 2. OPE ZNAAJKE KRIZE 2.1. Pojmovno odreenje krize, gospodarske krize, ekonomske krize i globalne krize Kriza (gr.krisis-poremeaj, preokret, teško stanje) predstavlja stanje lakših i težih poremeaja u gospodarstvu koja se manifestira kao kriza nedovoljne proizvodnje (oskudice) ili kao kriza prekomjerne proizvodnje (hiperprodukcija). Nastali poremeaji iz kriza obino se najoštrije manifestiraju u jednoj gospodarskoj oblasti nacionalne ekonomije (industrija, trgovina i poljoprivreda), a nekada može obuhvatiti cjelokupno svjetsko gospodarstvo i tada nastaje opa, globalna kriza svjetskih razmjera. Ekonomske posljedice ovih kriza su rušilake i katastrofalne. Kada nastupi kriza dolazi do ogromnih poteškoa u realizaciji cjelokupne proizvodnje jer nastaje višak robe koja se ne može prodati te se gomila u zalihama. Ekonomska kriza je situacija u kojoj gospodarstvo pojedine države ili više država ostvaruje iznenadan pad ( ili usporavanje) do kojeg dolazi zbog financijske krize. (online: Financijska kriza je stanje u kojem potražnja za novcem raste u odnosu na opskrbu novcem. Do prije nekoliko desetljea, financijska kriza je bila ekvivalentna bankarskoj krizi. Danas može poprimiti i oblik valutne krize. Mnogi ekonomisti su razvili teorije o tome kako se financijska kriza razvija i kako se može sprijeiti. Meutim, do sada nije došlo do konsenzusa i financijska kriza se još uvijek smatra fenomenom. Gospodarstvo kojem prijeti ekonomska kriza e se suoiti s: padom BDP-a, manjkom likvidnosti i rastom/padom cijena uslijed inflacije/deflacije. Kriza se naziva gospodarskom, industrijskom ili, ranije, trgovakom (kada je trgovina oznaavala svako tržišno postojanje) jer se radi o padu ope gospodarske aktivnosti, a financijskom samo onda kada se radi o krizi financijskog sektora ili se želi naglasiti financijski aspekt gospodarskih aktivnosti. U sistematskoj analizi gospodarske dinamike krizom se uže oznaava samo faza gospodarskog ciklusa, kada se lomi trend uspona i dolazi do naglog stezanja i pada aktivnosti. Razmak od jedne do sljedee krize nazivamo gospodarskim ciklusom, koji otprilike u pravilu traje desetak godina. Naime, empirijska istraživanja su pokazala da pored desetogodišnjih ciklusa (koji se nazivaju Juglarovim, po francuskom istraživau ciklusa C. Juglaru), zapaženi su još neki pravilni oblici gospodarske dinamike. Od tih su najpoznatiji dugi ciklusi od otprilike 50 godina, koji se nazivaju

10 Kondratievljevim valovima (po ruskom istraživau N. D. Kondratjevu) i povezuju se s opim tehnološkim transformacijama vezanim za epohalne tehnološke inovacije, koji nemaju izrazite prelomne toke, ali mogu znatno produbljavati ili ublažavati desetogodišnje cikluse. U povijesti to se dogodilo 1820., i godine. (Kriza i okviri ekonomske politike, 2009., str.13) Ekonomska kriza, kao što se esto misli, nije opa propast i kaos. Ona uvijek ima upadljiv monetarni i financijski vanjski izraz jer se tržišne transakcije uvijek obavljaju i iskazuju u monetarnim terminima, ali njezin sadržaj i dinamiku odreuju realni gospodarski i socijalni procesi. Približavanje punoj zaposlenosti rada i kapaciteta podiže razinu nadnica, troškova i poslovnih rizika, što obara stopu profita na razinu koja poduzetnicima i vlasnicima kapitala nije zadovoljavajua. Oni reagiraju smanjenjem zaposlenosti i proizvodnje i odustajanjem od novih investicija, što dovodi do daljeg procesa širenja jaza izmeu tržišne ponude i potražnje, sloma kreditnog sustava i povlaenje novca iz opticaja. To opet sa svoje strane kumulativno dovodi do nelikvidnosti, teškoa plaanja, pada tržišnih cijena i daljeg pada profita. Proizvodnja se sužava i teže nalazi kupca, pa kriza i dobiva privid hiperprodukcije, tj. pretjerane proizvodnje. Kapitalistika kriza nije kriza oskudice niti kriza preobilja proizvoda, nego kriza održivog razmjera ponude i potražnje. (Kriza i okviri ekonomske politike, 2009., str.12) U prethodnom tekstu su navedene definicije razliitih kriza, ali nije spomenuta globalna kriza koja nas potresa ovih godina i o kojoj e se u nastavku govoriti. Definicija prof. dr. Damira Grubiše najbolje opisuje globalnu krizu; Globalna kriza se manifestira u uvjetima globalizacije ekonomije, komunikacije i politike u dosada nevienim razmjerima i oblicima. No zato valja identificirati aspekte onoga što nazivamo globalna kriza. Možemo govoriti o šest aspekata ili vidova kroz koje se manifestira globalna kriza i koja se od njih sastoji. To je, prvo, ekonomska i financijska kriza koja je izbila u punom opsegu godine. Drugi aspekt je klimatska kriza, koja se manifestira kao globalno zatopljenje, množenje ozonskih rupa i nestabilnost klimatskih uvjeta. Trei aspekt je energetska kriza koja je obilježena nejednakom distribucijom izvora energije i sve veim troškovima njihovog iskorištavanja, kao i perspektivom iscrpljivanja klasinih energetskih izvora kao što su nafta i plin. etvrti je aspekt globalne krize kriza siromaštva i gladi koja uzrokuje masovne migracije, nestabilnost i ratove širom planeta. Peti je aspekt globalne krize zdravstvena kriza koja se manifestira kroz epidemije i pandemije nastale na temelju genetskih mutacija virusa, štetnih modela života i neadekvatnosti zdravstvene zaštite. Šesti aspekt je, konano, politika kriza, koja se

11 manifestira kao kriza upravljanja (governance) i kriza demokracije u svijetu, a njezine popratne pojave su nesigurnost, ugroze raznih vrsta od lokalnih sukoba i ratova preko terorizma, sve do globalnih prijetnji miru. (Kriza i okviri ekonomske politike, 2009.,str. 200) I sama Europska unija pristupa fenomenu krize ne samo sa stajališta njezine ekonomske pojave, ve sa stajališta interakcije i meuovisnosti raznih aspekata svjetske krize koji utjeu jednu na druge i materijaliziraju se kao globalna kriza. (Giddens, 2007.) 2.2. Uinci i posljedice ekonomskih kriza na nacionalna gospodarstva Kriza negativno utjee na sve države, a pogotovo one u razvoju (United Nations, 2009.). Zemlje u razvoju koje nisu utjecale na nastanak ekonomske krize su najznaajnije pogoene globalnom krizom. Ekonomski i socijalni napredak koji su uspjele ostvariti u proteklih nekoliko godina je ugrožen u zemljama u razvoju, a pogotovo u manje razvijenim zemljama. Negativni uinci ekonomske krize su: brz rast nezaposlenosti i siromaštva, usporavanje gospodarskog rasta, smanjenje direktnih inozemnih investicija, rast proraunskog deficita, kontrakcije u svjetskoj trgovini, smanjen pristup kreditima, znaajno smanjeni prihodi od industrije, poljoprivrede, turizma itd. Krize imaju širok utjecaj na ekonomsku aktivnost te mogu uzrokovati recesiju. Postoji dosta recesija koje su povezane s financijskom (odnosno ekonomskom) krizom. Financijska kriza obino utjee na težu recesiju nego što bi bila recesija obinog poslovnog ciklusa. Prosjeno trajanje recesije povezane s financijskom krizom iznosi 6 tromjeseja, 2 više nego normalna recesija. Obino je i znaajniji pad u outputu kod recesija povezanih s krizom nego kod ostalih recesija. (Claessens, 2013., str. 28) Recesije nastale kao posljedice krize rezultiraju u mnogo veem padu potrošnje, investicija, industrijske proizvodnje, zaposlenosti, izvoza i uvoza, u usporedbi s recesijom koja nije uzrokovana krizom. Npr. pad potrošnje tijekom recesije povezane s financijskom krizom je obino sedam do deset puta vei nego što bi bio pad potrošnje bez krize na tržištima u razvoju. U recesijama bez krize, stope rasta potrošnje usporavaju ali ne padaju ispod nule. Oporavci nakon krize su uglavnom slabi i spori osobito ako govorimo o domaoj potražnji i kreditnim uvjetima. Više o uincima suvremene ekonomske krize na nacionalna gospodarstva diljem svijeta u poglavlju 3. s konkretnim podatcima o utjecaju globalne ekonomske krize na gospodarstvo.

12 2.3. Svjetske krize kroz povijest Tijekom povijesti ljudskog roda uvijek su se javljala posebno teška razdoblja. Tako su ljudi kroz povijest prebrodili razne krize, pošasti i ratove. Vrlo je zanimljiv nain na koji su krize nastajale, a još je zanimljivije kako su ljudi rješavali naizgled nerješive situacije. Svjetska ekonomska kriza godine predstavlja jednu u nizu kriza koje je ovjeanstvo proživjelo od poetka društvenog razvoja. U prošlosti susreemo krize koje veinom ocrtava vjersko, moralno ili ideološko obilježje, dok se u suvremeno doba sve eše pojavljuju sa ekonomskofinancijskom konotacijom, što dovoljno argumentira sljedee: u razdoblju izmeu svijet je pogodilo 124 bankarskih kriza, 208 teajnih kriza (prilikom kojih je nominalna deprecijacija valute bila najmanje 30%) te 63 dužnikih kriza.(imf, 2008, str.7) Fenomen krize manifestirao se mnogo puta kroz ljudsku povijest. Sve je krenulo još od godine, kad su nizozemski špekulanti doživjeli lukovice tulipana kao arobni put prema bogatstvu, kao i od godine, kad je John Law svojom potragom za zlatom u Louisani, do danas neotkrivenim, Parizu najprije obeao bogatstvo, a zatim mu donio naglo siromaštvo. Tih je godina takoer veliki mjehur od sapunice, tzv. Južnomorski mjehur 1, koji je stvorila tvrtka South Sea ( Tvrtka Južnog mora ), doveo do financijske katastrofe u Velikoj Britaniji. (Galbraith, 2010., str: 16) Kad se gleda povijesno, deset je velikih financijskih mjehura (kriza). To su (Kindleberger, Aliber, 2006.,str.18): 1. Nizozemski tulipanski mjehur godine 2. Mjehur Južnog mora godine 3. Mjehur Mississippija godine 4. Mjehur cijena dionica potkraj 1920-ih 5. Nagli i veliki porast bankovnih zajmova u zemljama u razvoju 1970-ih 6. Mjehur glede nekretnina i dionica u Japanu godine 7. Mjehur glede nekretnina i dionica u Finskoj, Norveškoj i Švedskoj godine 8. Mjehur glede nekretnina i dionica u Tajlandu, Maleziji, Indoneziji i nekoliko drugih azijskih zemalja godine 9. Nagli i veliki porast inozemnog investiranja u Meksiku godine 10. Mjehur glede izvanburzovnih dionica u SAD-u godine!"!

13 Spomenute financijske krize velike su po opsegu i trajanju. Proces izlaska iz kriza je veoma dug, što implicira potrebu da zemlje brzo grade i da postignu uinkovitost recesijskih sredstava. Dosadašnji tekst ovoga poglavlja je pratio karakteristike i uzroke kriza openito dok e nadalje biti rije o svjetskim ekonomskim krizama kroz povijest. Kao što je navedeno, kroz povijest se može pronai puno primjera ekonomskih kriza, ali za potrebe ovog diplomskog rada uzeti su primjeri dviju najveih gospodarskih kriza do ove posljednje, suvremene ekonomske krize zapoete godine, a to su Velika gospodarska kriza godine i Velika naftna kriza 70-ih godina. Za bolje razumijevanje sadašnje suvremene krize, najbolje je pogledati njene prethodnice Velika gospodarska kriza godine Kriza u ekonomiji se posebno interpretira; ona oznaava proces stagnacije, galopirajue inflacije, pad proizvodnje, zastoj u obrtu kapitala. Najvea kriza bila je svjetska kriza godine i ona je imala oblik ekonomske i financijske krize. Kriza je poela debaklom notiranih teajeva u burzi na Wall Streetu u New Yorku. Mnogi su je nazvali krizom hiperprodukcije potrošnih dobara. (Veselica, 2012., str. 457) Mnogo je imbenika utjecalo na stvaranje krize; glavni uzrok velike gospodarske krize bila je kombinacija nejednake distribucije bogatstva tijekom dvadesetih godina i ekstenzivna špekulacija na tržištima koja je bila kljunom za drugi dio tog desetljea. (Temin, 1986.,str. 58) U vrijeme nakon prvog svjetskog rata Sjedinjene Amerike Države karakterizira želja za povratkom u svakodnevni život. U listopadu godine u Europi se još nalazi preko milijun i pol amerikih vojnika, a rat je Sjedinjene Amerike Države stajao 22 milijarde dolara. Pod krilaticom povratak normalnosti godine pobijedio je republikanski kandidat za predsjednika Warren G. Harding. To su bili prvi izbori na kojima su za predsjednikog kandidata glasovale žene. Cilj republikanske politike bilo je stvaranje uvjeta koji bi najviše pogodovali amerikoj industriji. Zlatne dvadesete godine bile su posljednja faza reprezentativnog privatno kapitalistikog big businessa sa simbolikom uspjeha i idealom potrošakog društva. Obilje u tim godinama predstavljaju automobil, hladnjak i radio, zabavljaka filmska industrija, komercijalizirani sport, jazz i ilustrirani visokotiražni asopisi. #

14 Od do industrijska proizvodnja se udvostruuje, pri emu najviši porast postiže proizvodnja artikala široke potrošnje, graevinarstvo i automobilska industrija (1926. proizvedeno je 26 milijuna automobila). Taj period je obilježen jakom koncentracijom poduzea, naroito automobilske industrije i industrije potrošnih dobara, banaka i trgovakih kua (chain stores).,,burne dvadesete" bile su doba kada je Amerika strahovito napredovala. Ukupno ostvareni prihod porastao je s 74,3 milijarde dolara godine na 89 milijarda dolara Ipak, dobrobit,,coolidgeova blagostanja" (John Calvin Coolidge Jr., 30. predsjednik Sjedinjenih država) nije jednako prihvaena medu Amerikancima. Prema studiji Brookinsova instituta g. 0,1 % najviše klase Amerikanaca imalo je kombinirani prihod jednak 42% najnižoj klasi. Tih 0,l % najviše klase Amerikanaca kontroliralo je 34% ukupne štednje, dok 80% Amerikanaca nije imalo nikakve ušteevine. (M. N. Rothbord, A History of money and banking in the United States, New York,1989, str l18.) Glavni razlog za taj veliki i rastui jaz izmeu bogatih i radne klase bio je poveani output (gotovi proizvod) proizvodnje u tom razdoblju. Od do prosjeni output po radniku u proizvodnji porastao je 32%. Tijekom istoga razdoblja prosjena plaa za poslove u proizvodnji, narasla je samo 8%. Tako su plae porasle po stopi od 0,5 %, u skladu s porasti produktivnosti. Kako su troškovi proizvodnje brzo padali, plae su sporo rasle, a cijene ostale iste, vei dio koristi od poveane produktivnosti imale su velike korporacije. Ustvari, od do godine, dobit korporacija porasla je 62 %, a dividenda 65 %. (Rothbord, 1989., str. 120 l21) Tri etvrtine populacije u SAD-u potrošile bi gotovo cjelokupni godišnji prihod da bi pribavile dobra poput hrane, odjee, radija i automobila. Rije je o siromašnijem dijelu stanovništva te pripadnicima srednje klase iji se prihodi kreu oko ili ak i manje od 2500 dolara godišnje. Donje ¾ populacije imale su ukupne prihode manje od 45% kombiniranog nacionalnog prihoda; 25 % populacije visoke klase imalo je u nacionalnom prihodu više od 55% udjela. Dok su bogate obitelji previše kupovale, od obitelji koja je imala zaradu od 100 tisua dolara godišnje, nije se moglo oekivati da za hranu potroši 40 puta više od one koja je zaraivala samo 2500 dolara godišnje ili da kupi 40 automobila, 40 radio-prijamnika ili 40 kua. Kroz takvo razdoblje neravnoteže, SAD se oslanja na dvije stvari: da bi gospodarstvo ostalo na podjednakoj razini dolazi do masovne prodaje kredita, luksuznoj potrošnji te poslovnim ulaganjima bogatih. Rješenje problema za populacijsku veinu bez dovoljno novca za zadovoljenje svih potreba, otvaranje je razliitih kreditnih linija. Koncept kupovanja sada i $

15 plaanju kasnije brzo je prihvaen. Do kraja godine, 60% automobila i 80% radijskih prijamnika kupljeno je na kredit. Izmeu i godine, ukupni iznos kredita na obronu otplatu više se nego udvostruio; s 1,38 milijarde na 3 milijarde dolara. Kredit na obronu otplatu omoguio je,,premještanje budunosti u sadašnjost". Takva strategija stvorila je umjetnu potražnju za proizvodima što ih si ljudi inae nisu mogli omoguiti. To je odgaalo,,dan obrauna, ali je u znatnoj mjeri poveavalo budue katastrofalne posljedice. (Temin, 1986., str ) Kada je došla ta budunost ostalo je malo onoga što ve nije bilo kupljeno. Stanovništvo više nije bilo u mogunosti svoju zaradu trošiti na kupovinu novih dobara jer je znatniji dio plae odlazio na otplatu prošlih kupovina. Dvadesetih godina SAD su nastojale biti,,svjetski bankar, proizvoa hrane i tvorniar, a zauzvrat kupiti što je mogue manje od ostatka svijeta. Ovakav stav nije se mogao dugo održati. Sjedinjene Države održavale su visoke trgovinske barijere da bi zaštitile ameriko gospodarstvo, ali ako ne postoji reciprocitet, onda nema naina da Europljani kupuju amerike proizvode ili da plaaju kamate na zajmove SAD-a. Slabljenje meunarodnog gospodarstva svakako je pridonijelo Velikoj gospodarskoj krizi. Europa se oslanjala na zajmove SAD-a kako bi mogla nabavljati amerike proizvode, a SAD je trebao Europu kao jednog od veih konzumenata amerikih proizvoda. Do l0% amerikog bruto nacionalnog proizvoda odlazilo je na izvoz. Kada strane zemlje nisu više mogle kupovati proizvode SAD-a, izvoz SAD-a pada za 30%. Taj gubitak od 1,5 milijarda dolara, od do 1933., donio je l/8 ukupnog gubitka u prometu u ranim godinama krize. (Kindleberger,1988., str ) Masovna špekulacija je pojava koja je obilježila drugu polovinu dvadesetih godina. Samo tijekom godine, ostvaren je rekordni promet od 1, dionica na njujorškoj burzi vrijednosnica. Od ranih 20-ih do rujna 1929.godine Dow Jones industrije narastao je s 191 na 381. Takva vrsta profita bila je neodoljiva ulagaima. Zarada poduzea postala je manje interesantnom; dokle god su cijene vrijednosnica rasle, bilo je mogue ostvariti golemu dobit. (Rothbord,1989., str ) Ovakva špekulacija i rezultat sloma tržišta vrijednosnica bili su poput,,okidaa", tada ve prilino nestabilna gospodarstva SAD-a. Godine bilo je 5 milijuna nezaposlenih te se taj broj penje na ak 13 milijuna. Zemlja je sve brže tonula u katastrofu. Ušteevine bogate i srednje klase su se toliko poveale da su nadmašile mogunost ulaganja, postale su predmet

16 mahnitih špekulacija dionicama ili nekretninama. Stoga je kolaps burze bio tek prvom od nekoliko detonacija koje su krhku strukturu špekulacije sravnile sa zemljom. ak i nakon sloma tržišta vrijednosnih papira politiki i industrijski elnici nastavili su iznositi optimistika predvianja za državno gospodarstvo. No depresija se produbljivala, povjerenja nestajalo, a mnogi su ostali bez svojih životnih ušteevina. Tako je od euforije privatno kapitalistikog biznisa u zlatnim dvadesetim godinama došlo do velike svjetske gospodarske krize godine. Velika gospodarska kriza ili Velika depresija u Sjedinjenim Amerikim Državama poela je na "crni petak" u listopadu u New Yorku krahom burze. Zatvorene su banke i burze, a kriza se brzo proširila diljem svijeta. Slom tržišta oznaio je poetak desetljea visoke nezaposlenosti, siromaštva, niske zarade, deflacija i izgubljene mogunosti za gospodarski rast i osobni napredak. Iako se još uvijek ne može sa sigurnošu tvrditi koji su tono bili uzroci sloma osnovni uzrok je nagli gubitak povjerenja u ekonomsku budunost. Kako je do tada ekonomija SAD-a bila vodea i u neku ruku pokreta razvoja svjetske privrede, tako se i kriza prelila iz Amerike u cijeli svijet. Posljedice su se osjetile u svim zemljama svijeta, a najteže je bilo industrijski razvijenijim državama. Kraj krize neki ekonomski analitiari vide sredinom 1930-ih godina, dok drugi za kraj Velike depresije uzimaju poetak Drugog svjetskog rata Godine vrijednost dionice na Newyorškoj burzi iznosila je manje od petine vrijednosti koju je imala na vrhuncu Poslovne su zgrade zakljuale vrata, tvornice su zatvorene, a banke zatvorile vrata. Dohodak od farmerstva pao je za 50%. Godine svaki etvrti Amerikanac je bio nezaposlen. Predsjednika kampanja svela se uglavnom na rasprave o uzrocima i moguim rješenjima Velike depresije. Herbert Hoover je došao u Bijelu kuu osam mjeseci prije sloma burze i neuinkovito se borio da ponovo pokrene industriju. Njegov demokratski konkurent Franklin D. Roosvelt, ve tada popularan kao guverner New Yorka, tvrdio je da depresija vue korijene iz mana amerikog gospodarstva koje je republikanska politika dvadesetih godina smo pogoršavala. Predsjednik Hoover odgovorio je da je gospodarstvo u osnovi zdravo, ali ga je potresla svjetska kriza. Na izborima je Roosvelt odnio fantastinu pobjedu dobivši glasova nasuprot Hooverovih (Cincotta, 1998.) Pred Sjedinjenim Državama stajalo je novo razdoblje gospodarskih i politikih promjenama. Godine predsjednik Roosvelt je unio dašak povjerenja i optimizam koji je ubrzo naveo narod da se prikloni njegovom senzacionalnom programu New Deal (novo poslovanje).

17 U stanovitom smislu "New Deal" je samo pokrenuo tipove društvene i gospodarske reforme koji su mnogim Europljanima ve odavno bili poznati. No, donio je i nešto novo, a to je bila brzina kojom je ostvareno sve za što je do tada trebalo nekoliko generacija. U okviru New Deala prvi korak u rješavanju problema nezaposlenosti bio je u sklopu Korpusa za zaštitu javnih dobara. Bio je to program koji je donio Kongres kako bi olakšao situaciju mladia izmeu 18 i 25 godina starosti. Provodio se na poluvojniki nain i upošljavao mladie u radnim kampovima diljem zemlje za 30 dolara mjeseno. Tijekom desetljea u tim je radovima sudjelovalo dva milijuna mladia. Oni su sudjelovali u itavom nizu projekata zaštite okoliša. Mnogi su te radove kritizirali kao izmišljen posao no Roosvelt i njegovi suradnici i dalje su bili naklonjeni programima za smanjenje nezaposlenosti koji su se zasnivali na javnim radovima umjesto na socijalnoj pomoi. U okviru New Deala je donesen i zakon o prilagodbi poljoprivrede kako bi olakšao gospodarsku situaciju u kojoj su se našli farmeri. Tako su se izmeu i godine dohodci farmera poveali za više od 50 % godine donesen je i novi Zakon o pomoi farmerima koji smanjuje proizvodnju kultura koje su posebno iscrpljivale tlo. Uskoro su porasle cijene gospodarske robe, a gospodarska stabilnost farmera postala je sve realnijom. Nacionalna uprava za gospodarsku obnovu uspostavljena Zakonom o obnovi nacionalne industrije imala je za cilj privesti karaju nesmiljenu konkurenciju pomou propisa o pravednoj konkurenciji ime i se stvorilo više radnih mjesta i tako poveala kupovna mo. U vrijeme New Deala i radniki pokreti su poeli postizati više uspjeha nego ikad prije u povijesti Amerike. Jedan od bitnih dijelova New Deala bio je i zakon o socijalnom osiguranju iz Tim je zakonom stvoren sustav osiguranja za starije osobe, nezaposlene i nesposobne, a sredstva su dobivana doprinosima poslodavaca i zaposlenih. "New Deal" je donio kraj nevoljama, ali promjene i napredak su i dalje bili potrebni. No, nakon što je Roosvelt ponovno pobijedio na izborima i preuzeo drugi mandat program za obnovu zemlje više nije bio u prvom planu. (Cincotta,1998.) Velika gospodarska kriza je bila prevladana, ali na tragu je bila nova opasnost - ekspanzionistike težnje totalitarnog režima u Japanu, Italiji i Njemakoj. Godine Japan je izvršio invaziju na Mandžuriju i slomio kineski otpor. Prešavši na fašizam Italija je proširila svoje granice u Libiji, a napala Etiopiju. Njemaka u kojoj je Adolf Hitler osnovao stranku i preuzeo vlast, ponovno je okupirala pokrajine te se poela naoružavati.

18 Postoje stanovite slinosti Velike krize iz godine i one s kojom se danas suoavamo, no valja konstatirati da je prva bila okarakterizirana kolapsom u proizvodnji i potrošnji te drastinim smanjenjem zaliha bankarskih kredita; dok su glavne karakteristike današnje globalne ekonomske krize upravo suprotne. Ako zanemarimo injenicu da je epicentar krize isti, potrebno je ukazati da su ponovljene glavne greške iz 1930-ih godina, odnosno nismo ni apsorbirali, ni upotrijebili znanje steeno vlastitim iskustvima. Otežanu okolnost koja je pridonijela svjetskim razmjerima krize svakako predstavlja globalizacija, koja je u zadanim uvjetima deregulacije i liberalizacije dovela do neželjenih posljedica Velika naftna kriza Velika naftna kriza oznaava gospodarske poremeaje do kojih dolazi u razdoblju znaajnog poveanja cijene sirove nafte. To poveanje ima vrlo velike posljedice na cjelokupnu ekonomiju. Razdobljem naftne krize oznaavaju se dva znaajna poskupljenja, prvo u i drugo 1979./1980. godine jer su svaka od njih izazvale snažne recesije u industrijskim zemljama. Pretpostavka za naftnu krizu je da su potrebe za naftom vee od ponude. Razlog tome može biti na strani ponude koja nije dovoljna da zadovolji postojeu potražnju ili na strani potražnje ako doe do velikog porasta potreba za sirovom naftom. Prva kriza koja je izazvala do sada najozbiljnije posljedice poela je u jesen kad su zemlje izvoznice nafte namjerno smanjile proizvodnju za oko 5% da bi podigle cijenu. Cijena je u par dana narasla sa 3 dolara po barelu (159 litara) na više od 5 dolara, dakle oko 70%. Tijekom idue godine, cijena sirove nafte je na svjetskom tržištu narasla na više od dvanaest dolara. Smanjenje proizvodnje nafte bilo je promišljeno sredstvo politikog pritiska zemalja OPEC-a koje se nisu slagale s politikom zemalja-uvoznica nafte prema Listopadskom ratu. U naftnom embargu sudjelovali su Alžir, Irak, Katar, Kuvajt, Libija, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Drugo drastino poskupljenje dogodilo se u razdoblju 1979./1980. a izazvalo ga je smanjenje proizvodnje nafte u vrijeme prvog zaljevskog rata izmeu Irana i Iraka. Tadašnji porast cijene privremeno se zaustavio na 38 dolara za barel. Posljedice Ve za vrijeme prve krize industrijske zemlje su se suoile s injenicom, da su potpuno nepripremljene za velik broj razliitih mogunosti utjecaja na vlastiti razvoj, kao i s veliinom

19 svoje ovisnosti o fosilnoj energiji. Šok koji je ova kriza izazvala u modernim, razvijenim državama imao je niz razliitih posljedica. Napravljen je niz inicijativa iji cilj je smanjenje ovisnosti ekonomije o nafti. Njihov raspon se kree od zamjene nafte alternativnim gorivima (npr. biodizel) preko korištenja alternativnih izvora energije do raznih oblika boljeg korištenja energije. Tu spadaju viši standardi graenja, poticanje proizvodnje automobila manje potrošnje pa i uvoenje zimskog i ljetnog raunanja vremena radi smanjenja potrošnje energije boljim korištenjem dnevnog svjetla. Uz to, poinje se s veim komercijalnim korištenjem nalazišta nafte u Sjevernom moru. U svakom sluaju, ove su krize u bitnim segmentima razvoja dovele do promjene u nainu razmišljanja i poveale kod ljudi svijest o ogranienosti svih postojeih prirodnih resursa na Zemlji. Grafikon 1. Realna domaa cijena nafte u dolarima po barelu, godine Izvor: Energy Information Administration Pokazalo se da je proizvodnja poela opadati, a potrošnja je nastavila rasti, tako da je godine SAD morao uvoziti 6 milijuna barela dnevno da bi zadovoljio potrebe tržišta pa je od zemlje koja je velikim dijelom zadovoljavala svoje energetske potrebe postao zemlja sve više ovisna o nafti s Bliskog Istoka. Izmeu i godine potražnja zapadnih zemalja za naftom porasla je za 21 milijun barela nafte dnevno, dok je istovremeno proizvodnja na Bliskom Istoku i sjevernoj Africi porasla za "samo" 13 milijuna barela dnevno. To je znailo da je 2/3 porasta svjetske potražnje za naftom zadovoljeno porastom proizvodnje na Bliskom

20 Istoku. Svjetska su gospodarstva svoj ekonomski napredak, ponajprije zapadne zemlje, temeljila na jeftinom energentu, i to dugorono nije bilo održivo. Potražnja za naftom više nije mogla rasti po prethodnim stopama s obzirom na stope rasta ponude. Razlika izmeu stopa rasta potražnje i stopa rasta ponude bila je sve vea, pa je na pomolu bila prva naftna kriza. Priuvni su se kapaciteti sveli tek na 500 tisua barela dnevno, ili na 1% svjetske potrošnje nafte pa je i najmanja kriza mogla znatno utjecati na naftno tržište. Zemlje izvoznice nafte su se organizirale i godine formirale su naftni kartel OPEC i on e znatnije moi utjecati na cijenu nafte. OPEC (eng. Organization of the Petroleum Exporting Countries) je meunarodna organizacija zemalja izvoznica nafte koju tvore Alžir, Angola, Ekvador, Irak, Iran, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venezuela. Osnovana je u rujnu na konferenciji u Bagdadu kojoj su prisustvovale Islamska Republika Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venezuela kao osnivaice. Utvreni cilj OPEC-a je "osiguravanje poštene i stabilne cijene za proizvoae nafte; uinkovita, ekonomina i redovna opskrba za zemlje potrošaa i pošten prinos na kapital za one koji u sektor ulažu". lanice ove organizacije esto su optuživane kako su se udružile u kartel putem kojega nameu nerealno visoke cijene za naftu i naftne preraevine. (online: Cjenovni plafon Naftna kriza je odlian primjer na kojemu se može prikazati upotreba mehanizma cjenovnog plafona koji predstavlja zakonsko odreivanje najviše dozvoljene cijene nekog dobra ili usluge. Uz zakonski odreenu najvišu dozvoljenu cijenu, državne vlasti mogu odrediti i minimalnu cijenu neke usluge ili dobra koja se naziva cjenovni pod. Možda je najbolji primjer cjenovnog poda zakonsko odreivanje minimalnih plaa zaposlenika. Nasuprot cjenovnom podu, cjenovni plafon se primjenjuje kako bi se kontrolirala brzorastua cijena nekog dobra. Budui da se ponuda nafte nakon proglašenja embarga smanjila, dok je isti izazvao psihološki utjecaj na kupce koji su poveali svoju potražnju za gorivom došlo je do naglog porasta cijena goriva koja se poveala za nekoliko puta (slika 1.). Meu graanima i politiarima u SAD-u došlo je do negodovanja i optuživanja naftnih tvrtki za prevaru potrošaa, zbog efekata novih cijena na najsiromašnije graane i straha od pokretanja inflatorne spirale te iz toga razloga zahtijevaju od vlade da poduzme korake kojima bi mogla odgovoriti na ovu pojavu. (Samuelson, 2008., str. 80)

21 Vlada je na ovakve zahtjeve odgovorila postavljanjem cjenovnog plafona za naftu i naftne preraevine što je dovelo do snažnog nesrazmjera izmeu koliina koje su proizvoai pri toj cijeni htjeli ponuditi i koliina koje su pri toj istoj cijeni htjeli kupiti. Taj je nesrazmjer u sluaju tržišta naftnih derivata u SAD-u za vrijeme prve naftne krize bio toliko snažan da su benzinske crpke vrlo brzo ostajale bez goriva te je tako i "sporiji" dio kupaca ostajao bez goriva. (Samuelson, 2008., str.80) Slika 1. Prikaz Cjenovnog plafona Izvor: Pindyck, Rubinfeld, Nakon što je uvoenje cjenovnog plafona dovelo do nestašice zbog snažnog nesrazmjera ponuene i tražene koliine goriva pri maksimalnoj dozvoljenoj cijeni vlada je bila primorana upotrijebiti mehanizam necjenovne racionalizacije. (Pindyck, Rubinfeld, 2008.)

22 3. SUVREMENA EKONOMSKA KRIZA U SVIJETU Danas nam je svima jasno da je ova kriza najvea od Velike depresije nastale godine, dakle prije 80 - ak godina. Ova kriza, koja je nazivana ekonomskom, financijskom, svjetskom, globalnom, subprime krizom, i mnogim drugim imenima, nauila nas je da ljudski rod ima još štošta za nauiti te da možemo još puno toga oekivati. Da bi se potkrijepila navedena ocjena o svjetskoj krizi, daju se podaci odnosno ocjene za godinu : (1) ovo e biti prva godina poslije II. svjetskog rata s globalnim padom BDP-a od oko 3 %, (2) takoer prvi puta poslije II. svjetskog rata obujam svjetske trgovine bit e manji za oko 9 %, a izgubit e se oko 53 milijuna radnih mjesta, najviše ikada dosad. (Zbornik radova, 2009., str.42) Grafikon 2. Realni rast svjetskog BDP-a u ukupnoj svjetskoj proizvodnji od godine Izvor: Izrada autora prema podacima IMF-a ( ) *Napomena: Od godine uzet je prosjek tih godina u realnom BDP-u svjetske proizvodnje.

23 Grafikon 2. prikazuje realni rast svjetskog BDP-a u ukupnoj svjetskoj proizvodnji te se upravo iz ovog grafikona vidi kakva je kriza iz godine imala šokantne rezultate za cijelo svjetsko gospodarstvo. Upravo iz ovog grafikona doznajemo zašto je ova svjetska kriza toliko velika i mona. Grafikon 3. Ukupna svjetska nezaposlenost od ukupne svjetske radne snage po uzoru na procjene ILO-a od do godine Izvor: Izrada autora prema podacima Worldbank-a; *Napomena: Nezaposlenost se odnosi se na udio radne snage koja je bez posla, ali je na raspolaganju ili u procesu traženja zaposlenja. Grafikon 3. nam pokazuje još jedan od glavnih svjetskih ekonomskih pokazatelja, tj. nezaposlenost, i što je kriza uinila na svjetskoj ekonomskoj sceni. U daljnjem tekstu e biti govora o tome kako je i zbog ega uope došlo do ovakvih svjetskih razaranja cijele ekonomije. #

24 3.1. Zašto se kriza dogodila? Uzrok nastanka krize, dakle ove suvremene ekonomske odnosno financijske krize svakako nije krah tržišta nekretnina u SAD-u, ve je to samo epicentar nastanka krize koja se potom širila ekonomijama diljem svijeta. Globalna ekonomija je u velikom padu, glavni dijelovi globalne ekonomije su u padu kao što su proizvodnja, zaposlenost, ukupna trgovina, investicije, opa potrošnja itd. Glavna su pitanja koja se nameu; kako je do svega toga došlo, da li se moglo sprijeiti ovu današnju krizu i da li je netko znao hoe li kriza uope doi. Predvianja ekonomista Vlade najrazvijenijih zemalja svijeta, prije svega SAD, službeno su utvrdili da je današnja ekonomska kriza nastala iznenada odnosno da ju nitko nije oekivao. Iznošenje takvih komentara izaziva velike nesuglasice jer je poznato da su nekoliko godina ranije više znanstvenika i ekonomista diljem svijeta ukazivali na dolazak ekonomske krize. Ovo su neki od najznaajnijih ekonomista koji su predvidjeli dolazak krize. Robert Shiller bio je meu prvima koji je detaljno upoznao i upozorio o nastanku krize tržišta nekretnina. Kenneth Rogoff upozorio je na neodrživost rastueg deficita tekueg rauna SAD-a. Raghu Rajan, vjerovatno je prvi prezentirao na problem agencija i djelovanje financijskih institucija. Nassim Taleb upozorio je na rizik financijskog tržišta. Paul Krugman, koji je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiku, dugo je ukazivao na valutnu krizu i financijsku krizu. Stephen Roach i David Rosenberg upozorili su nastanak financijske krize i sadašnje ranjivosti. Hyun Shin, obradio je modeliranje nelikvidnosti za vrijeme napuhavanja cijena nekretnina. Wiliam White (korisnik studije Hyman Minsky), analizirao je kako može doi do financijske nestabilnosti. Gillian Tett i još nekoliko novinara Financial Timesa ukazali su na problem primjene sustava financijskih instrumenata odnosno financijski derivata. Dr. Tihomir Domazet je takoer upozorio na nastanak svjetske financijske krize odnosno mogunost nastanka krize u naredne tri godine, kao valutne krize, bankovne krize, dužnike krize ili kombinacije tih kriza. (Domazet, 2005.) Toliko uglednih ekonomista i znanstvenika diljem svijeta su upuivali na dolazak ove, vjerojatno i najvee dosada, ekonomske i financijske krize. Može se samo nagaati zašto su vlade i središnje banke zanemarivale oite probleme na koje su znanstvenici upozoravali godinama prije samog kraha. $

25 Neoliberalna škola Ekonomska kriza zaeta u Sjedinjenim Amerikim Državama proširila se na ostatak svijeta; stekla je ak i naziv Prva globalna financijska kriza 21. stoljea.( Felton, Reinhart, 2008.) Kao što to bude nakon završetka svake krize, dolazi do odbacivanja i negiranja starih teorija i doktrina umjesto kojih dolaze nove teorije i doktrine. injenica je da nastanak krize dolazi s utjecajem koji ima neoliberalna škola, te je opravdano postaviti pitanje koliko je ta škola doprinijela nastanku globalne financijske krize 21. stoljea. Nakon skoro 50 godina dominacije intervencionistikih ideologija; rješenja za krizu koja je obilježila sredinu 1970-tih godina prošlog stoljea te osobito za vrijeme dužnike krize u Latinskoj Americi, našla su put ponovnoj afirmaciji liberalistikih misli. Zagovornici ove politike najviše istiu svoj uspjeh u raspadu Sovjetskog saveza. Glavna obilježja ekonomskog liberalizma jesu: deregulacija, liberalizacija i privatizacija. Prema neoliberalistima navedena obilježja su morala osigurati gospodarski rast, tj. profit koji je središte zbivanja i glavni cilj. Sa neoliberalnog stajališta tržišta se prirodno kreu prema ravnoteži ponude i potražnje, odnosno tržište posjeduje autostabilizirajui mehanizam, a uz to najefikasnije alocira resurse. Iako su spomenuta naela formulirana kao odgovor na dužniku krizu koja je tresla Latinsku Ameriku, ona su tijekom vremena postala svojevrsna globalno prihvaena dogma. Njihov je temeljni problem što su bazirani na pojednostavljenom modelu tržišne ekonomije te se postavlja pitanje može li ekonomska politika utemeljena iskljuivo na nevidljivoj ruci Adama Smitha biti podobna za kompleksne financijske operacije i manipulacije koje su prisutne u današnjem kapitalizmu. Neoliberalizam je skup ekonomskih politika koje su postale proširene osobito posljednjih 25 godina, zemlje u razvoju, meu kojima i Hrvatska, s manje ili više odstupanja primjenjivale su ili još primjenjuju skup mjera pod nazivom Washington concensus, iji je autor John Williamson.

26 Washington concensus sadrži 10 ciljeva i mjera ekonomske politike i to (Domazet,Tihomir: Ekonomika politika, kako dalje?, 2007., Hrvatsko društvo ekonomista, Hrvastki institut za financije i raunovodstvo, CROMA i Ekonomski fakultet, str.135): 1. disciplina fiskalne politike, 2. restrukturiranje javne potrošnje od indiskriminantnih (esto i progresivnih) subvencija prema drukijim pristupima kao što je obrazovanje, zdravstvo i ulaganje u infrastrukturu, 3. porezna reforma, 4. kamatne stope, koje su tržišno odreene, 5. teaj u smislu konkurentnosti, 6. liberalizacija trgovine, 7. liberalizacije priljeva FDI, inozemnih izravnih ulaganja, 8. privatizacija državnih poduzea, 9. deregulacija i 10. zakonsko osiguranje vlasniih prava Suština ovog dokumenta, deklaracije ili zahtjeva za ekonomskim politikama je u razvijanju tržišnih snaga i ogranienja uloge države, koje se u ideološkom smislu opisuje kao neoliberalizam. Protivnici tržišnog fundamentalizma nagovještavali su nadolazeu krizu i ustrajno ukazivali na potrebu reforme. Nazivalo ih se pesimistima. Nobelovac Joseph Stiglitz naglašava kako se ve pred desetak godina, tijekom azijske financijske krize diskutiralo o potrebi reformiranja globalnog financijskog sustava kako bi se u budunosti izbjegle nove krize veih razmjera. U stvarnom svijetu, cijela je diskusija ostala na tome. (Stiglitz, 2010., str. 28) Nakon brzog oporavka financijskih tržišta zaboravljeni su dojuerašnji problemi te je tržišni fundamentalizam nastavio razvoj. Od poetka reafirmacije neoliberalne ekonomske doktrine, mnogi su se ekonomisti, ali i oni koji to nisu, bavili prouavanjem njezinih moguih negativnih posljedica. Naglasak se u puno sluajeva stavljao na meudjelovanju faktora informatike revolucije i globalizacije u uspostavljenoj neoliberalnoj doktrini. Upravo su te novonastale okolnosti sagradile svijet koji je sve povezaniji, ali isto tako i sve ovisniji. Nobelovac Joseph Stiglitz ukazivao je na mogue

27 najštetnije posljedice neoliberalne ideologije u modernom kapitalizmu: produbljivanje društvene polarizacije izmeu država ali i samih graana, ugrožavanje ravnoteže eko-sustava te stvaranje nestabilnosti meunarodnog financijskog sustava. (Stiglitz, 2010., str. 222.) Najpesimistiniji i najvei meu skeptiarima neoliberalne doktrine, iji je rad danas sve eša tema rasprava je Hyman Minski. Tvrdi kako je nestabilnost uroena i neizbježna mana kapitalizma. Argumentirao je tezu na veoma jednostavan nain: tijekom prosperitetnih vremena investitori tendiraju preuzimati sve vei rizik, sve dok ga ne nagomilaju previše. Tada nastupa trenutak kada više nema sigurnog povratka: profit koji se ostvaruje od investicije više nije dovoljan za pokrie ogromnog duga koji ih tereti. Naglašavao je kako e to vjerojatno dovesti do kolapsa vrijednosti imovine.( Wall Street Journal: In Time of Tumult, Obscure Economist Gains Currency, online: Predviao je kako e se nadolazea kriza razvijati u pet etapa: rentabilna inovacija, boom, euforija, izvlaenje dobiti te na kraju panika, koja se popularno poela nazivati i trenutak Minsky ( Attali, 2009., str.38). Upravo se navedene etape mogu upotrijebiti za opis razvoja Prve globalne financijske krize 21. stoljea. Pored jako bitne nestabilnosti financijskog sektora, korijene trenutane krize nalazimo u negativnim posljedicama niza neoliberalnih reformi koje su dominirale ekonomskom politikom zapadnih zemalja od 80-ih godina prošloga stoljea, pri emu se naglasak stavlja na odgovornost SAD-a. Neodrživ koncept razvoja temeljen na potrošnji i financijalizaciji ekonomije, deregulacija financijskog tržišta koja je pogodovala uvoenju niza rizinih inovacija, smanjenje stope progresivnog poreznog optereenja i politika niskih kamatnih stopa neke su od naješe spominjanih pogrešaka u ekonomskoj politici SAD-a. U potrazi za profitom razvijeni su brojni sofisticirani financijski mehanizmi, odnosno lansirani novi proizvodi, poput ronica ili terminskih poslova. Pritom je uveden niz inovacija (futures, swaps, options, itd), a najsnažniji poticaj razvoju terminskih tržišta dalo je kupovanje vrijednosnica na kredit ili uz marginu (udio koji kupac mora uplatiti u novcu pri kupnji vrijednosnica, dok brokeru kao osiguranje ostaje deponirana vrijednosnica, kolateral. (Babi, 2008., str. 1) Na taj nain špekulanti su financijskom polugom odreenim iznosom ovisno o margini mogli stjecati vrijednosnice višestruko veeg iznosa. Ako cijene vrijednosnica rastu, dužnosnicima se isplauju milijunske nagrade (primjerice, vrijednost isplaenih bonusa na Wall Streetu

28 iznosila je samo u 2007.godini 33 milijarde dolara (Gapper, 2009.), a Goldman Sachs, Merril Lynch, Lehman Brothers i Bearn Stearns isplatili su u godine 20 milijardi dolara bonusa zaposlenicima, iako su izgubili 26 milijardi dolara zbog ega ih je morala spašavati država, što potie daljnje špekulacije, odnosno potražnju vrijednosnica na terminskom tržištu. (Halimi, 2009., str. 1) Ako cijene vrijednosnica iz razliitih razloga u jednom trenutku padnu, može doi do naglog poveanja ponude i gubitka povjerenja, kao što smo se imali prilike uvjeriti, te u opasnost dolazi itav sustav. Nakon pada cijena vrijednosnica, kolateral uz postojeu marginu postaje nedovoljan te je potrebno uplatiti dodatnu gotovinu. Ako se zbog previsokog ulaganja u vrijednosnice njome ne raspolaže, da bi se osigurao dovoljan polog potrebno je prodati dio vrijednosnica. Poveanjem ponude cijena vrijednosnica pada, postupak se ponavlja i cijene vrijednosnica naglo opadaju. Krediti se više ne mogu uredno otplaivati, neki zajmovi postaju nenaplativi, pa je u tom sluaju banka prisiljena smanjiti kapital, što za posljedicu ima smanjeno davanje kredita. Ako je ukupna visina kredita koji se ne otplauju vea od kapitala, banka postaje nesolventna, odnosno proglašava steaj. Steaj neke velike banke može uzdrmati povjerenje u itav bankarski sustav i dovesti do krize. Sposobnost banaka da kreditima servisiraju proizvodnu sferu utjee na angažman proizvodnih faktora pa u sluaju krize bankarskog sustava dolazi do smanjenja proizvodnje i pada zaposlenosti, odnosno recesije. (Babi, 2008., str. 14) Deregulacija i nekontroliran priljev inozemnog kapitala na ameriko financijsko tržište stvorili su pogodno tlo za razvoj rizinog špekulativnog poslovanja. Imamo dvije važne zakonske promjene. Godine djelomino su opozvane, a ukinute odredbe saveznog zakona iz godine (Glass Steagall Act), ime je, uz specijalizirane institucije, komercijalnim bankama dopušteno da se bave investicijskim bankarstvom. To je za posljedicu imalo promjenu kulture poslovanja komercijalnih banaka - umjesto konzervativnog upravljanja novcem štediša, poele su poslovati poput investicijskih, ulazei u visoko rizine poslove u potrazi za visokim profitima. (Deboer,2009., str. 3) Slian obrazac primijenjen je u dogovoru iz travnja godine izmeu SEC-a (U.S. Securities and Exchange Commission) i pet velikih investicijskih banaka s imovinom veom od 5 milijardi amerikih dolara. Banke su njime praktiki osloboene ogranienja iznosa duga s kojim se mogu nositi, ime su dobile priliku da investiraju velik dio rezervi kapitala koji služi kao osiguranje u sluaju pada vrijednosti imovine banke, kako bi u sluaju krize raspolagali s dovoljno sredstava za isplatu deponenata ( debt-to-capital-ratio porastao je s

29 12:1 na 30:1 i više). SEC nikada nije iskoristio mogunost uvida u rastue rizine investicije koje je zauzvrat stekao. (Vedriš, Šimi, 2008., str. 157) Kakve to posljedice može imati pokazalo se pri više milijardi teškom bankrotu hedge fonda Long-Term Capital Management. Commodity Futures Trading Commission upozoravala je tom prilikom na opasnosti koje sa sobom donosi deregulacija, no primjerena reakcija države je izostala. (Stiglitz, 2009.) Greenspanovo nasljedstvo Subprime kriza vue svoje korijene iz Greenspanove politike malih kamatnih stopa. Njegov nasljednik bi trebao u kratkom roku ohrabriti tržišta bez postavljanja temelja za novu pretjeranu reakciju a la Greenspan. (Felton, Reinhart, 2008., str. 53) Veliku je ulogu odigrao Alan Greenspan, predsjednik Federalnih rezervi SAD-a, kojeg je asopis Times stavio meu top 25 ljudi koje možete okriviti za financijsku krizu. (asopis Time, 2013., online: Upravo je on kljuna osoba koja je sa svojom politikom niskih kamatnih stopa uvelike prouzroio veliku ekonomsku krizu u SAD-u, a potom i diljem svijeta. Prema Boeri i Guisu tri su imbenika koja najviše pridonose krizi koja je poela oekivanim pogreškama u subprimeu u SAD-u (Felton, Reinhart, 2008.,str.54): Niska financijska pismenost amerikih domainstava Financijska inovacija koja je rezultirala masovnom sekuratizacijom nelikvidnih sredstava Politika niskih kamatnih stopa koje se pridržavala Greenspanova Federalna banka, godine Prvi imbenik krize je mješavina loše informiranosti, financijskog neznanja i kratkovidnosti potrošaa i ulagaa. Mnogi su nasjeli na mogunost dobivanja hipoteke po dosad nevienim stopama s rokovima otplate od ak trideset godina. Ovaj imbenik su iskorištavale banke i ostali zajmodavci željni novih klijenata. To je u mnogoemu slino s onime što smo doživjeli u prošlosti, kada su banke i posrednici davali savjete svojim klijentima da ulažu u financijska sredstva koja su bila daleko iznad njihovih mogunosti podnošenja rizika.

30 Samo su dvojica od trojice Amerikanaca upoznata sa zakonom o složenim kamatama: manje od pola ih zna kako izraunati uinke inflacije na troškove i dužništvo. Financijska pismenost je posebno niska kod ljudi koji imaju drugorazredne hipoteke. Posrednici su iskoristili financijsku nepismenost. (Felton, Reinhart, str. 54) Drugi sastojak je tempo financijskih inovacija i sekuritizacija koja je nastala. Danas je lako nelikvidna sredstva pretvoriti u likvidna (kombinacija bankarskih pozajmica i hipoteka) kako bi ih upakirali u portfelje ulagaa. Sekuratizacija oslabljuje motivaciju financijskih posrednika da prate ponašanje prvobitnog zajmoprimca. Kako su kreditu koji je postao riskantan može lakše nadodati likvidnost, banke su manje motivirane za pažljivo praenje zajmoprimaca. Ovo otvara vrata tržišta kreditima nekvalitetnim zajmoprimcima. Trei uzrok je daleko najvažniji. Bez Greenspanove politike niskih kamatnih stopa, sadašnja kriza se ne bi dogodila. Monetarna politika niskih kamatnih stopa koju je izmislio Greenspan kao odgovor na recesiju poslije 11. rujna i na kolaps ekonomije, ubrizgala je ogromnu koliinu likvidnosti u globalni monetarni sustav. Poetkom bila je aktualna takozvana dot-com kriza, ratovi na Bliskom Istoku, a nedugo nakon toga uslijedio je i tragini dogaaj 11. rujna. Kao odgovor na recesiju koja je kucala na vrata SAD-u, Alan Greenspan koji je tada bio na elu Fed-a, odluio je provesti ekspanzivnu mjeru monetarne politike niskih kamatnih stopa. Stopa je snižavana u nekoliko navrata: prvo sa 6.5% na 3.5%; pa na 3%; sve dok u lipnju nije spuštena na 1%, što je predstavljalo najnižu razinu u posljednjih pedeset godina. (Belkaid, 2008., str. 7) Dugo vremena su kamatne stope bile niske i uglavnom negativne tokom razdoblja inflacije. Rezultat nije bio iznenaujui. Mali povrati na obinim ulaganjima natjerali su ulagae na vee riskiranje kako bi postigli vee povrate sredstava. Financijski posrednici su proširili kredite na obitelji i poduzea ograniene financijske moi kako bi poveali svoj profit. Niske kamatne stope za kratkorone i dugorone rokove dospijea privukle su gomile zajmoprimaca, ponajviše obitelji koje su bile oparane mogunošu da posjeduju stvari koje su im uvijek bili samo neostvareni san. U isto vrijeme, cijene nekretnina su porasle i na kraju dodatno potaknule produživanje kredita; vrijednost nekretnina inila se osiguranom. Smanjenje produktivnih investicija bilo je praeno snažnim rastom potrošnje (pokriva dvije treine amerike ekonomije) i nekontroliranom kreditnom ekspanzijom, na emu se, uz povlašten položaj dolara, temeljio brz ekonomski rast i održavanje visoke stope zaposlenosti, uz cijenu gomilanja vanjskog duga. Rast zaduženosti kuanstava u ozraju koje nije

31 omoguavalo poveanje dohodaka, poticano od strane financijske industrije, bilo je dijelom i politiki motivirano. U predsjednikim kampanjama George W. Bush zalagao se za društvo vlasnika ( ownership society ), a isti je program preuzeo i Nicolas Sarkozy. Ukupan dug gospodarstva SAD-a rastao je s 163% BDP-a do 346% BDP-a godine. Pri tom je znaajno obratiti pozornost na strukturu duga. U istom razdoblju dug kuanstava porastao je s 50% na 100% BDP-a, a unutrašnji dug financijskog sektora porastao je s 21% na 116%. (Gowan, Crisis in the Heartland, online: Stanogradnja kao radno intenzivna djelatnost snažno utjee na zaposlenost, time i na dohotke i potražnju. Na tržištu nekretnina uvijek je prisutna stvarna potražnja. Taj sektor, koji okuplja graevinarstvo izvan javnih radova, agencije, financiranje i posredovanje, uz sebe veže još nekoliko domena preko tekue potrošnje, osiguranja, itd. te se smatra jednim od generatora gospodarskog rasta. Prosjene cijene stanova u SAD-u rasle su u razdoblju od do %, što je posljedica meudjelovanja niza razloga. (Deboer, 2009., str. 4) Iako je najprije došlo do krize u SAD-u gdje je njezin epicentar i tamo su se njezine posljedice najprije osjetile, uzroci svjetske ekonomske krize su takoer i strategijski promašaji najrazvijenijih gospodarstava. Najrazvijenije zemlje svijeta uinile su više strateških promašaja, od kojih se istiu osobito (Domazet, 2009., str. 49): (1) Udio usluga dosegao je preko 80 % BDP-a, odnosno kod njih je provedena gotovo potpuna deindustrijalizacija (2) Zamišljene (oekivane) ciljeve globalizacije one ne ostvaruju. Jedan od ciljeva globalizacije, kao novog svjetskog ekonomskog poretka bilo je zamišljeno da udjel najrazvijenijih odnosno G -7 u ukupnom svjetskom BDP-u stalno raste. Dogodilo se suprotno, tako da je nakon veeg ueša G 7 u svjetskom BDP-u godine taj odnos izjednaen s time da se procjenjuje da bi ovakvom dinamikom za 20 godina odnos G 7 i ostalih zemalja koje predvode Kina, te Brazil, Indija i Rusija bio oko 65:35 u korist ovih potonjih. (3) Svjetske financijske institucije (Svjetska banka, Meunarodni monetarni fond) sada i faktiki ne djeluju, a njihove su funkcije preuzele G 7. (4) Dolar kao rezervna valuta ne ostvaruje svoju funkciju. (5) 3 milijardi ljudi polovina ovjeanstva preživljava s 2 $ dnevno

32 Na kraju treba još spomenuti da svijet uz aktualnu ekonomsku krizu potresa još sedam kriza i to su (Zbornik radova, 2009., str. 50): 1. kriza klimatskih promjena 2. kriza raspoloživosti za fosilna goriva i uran 3. društvena kriza kao kolizija izmeu potreba Prvog i Treeg svijeta 4. nuklearna kriza zbog profileracije oružja 5. kriza zdravlja zbog raznih polucija 6. kriza vode zbog neodrživosti visoke potrošnje 7. kriza hrane zbog dodavanja raznih aditiva Sve navedene krize, tako i suvremena ekonomska kriza koja hara i dan danas, nastale su razliitim aktivnostima ovjeka. ovjek je taj koji ih je prouzroio na ovaj ili na onaj nain, ali je i ovjek taj koji e nai nain da zaobiemo sve krize, tako je dosad bilo, nadamo se da e tako i u budunosti biti.

33 3.2. Kako se kriza razvijala? Na poetku godine sve je bilo spremno za krizu. Cijene nekretnina u Sjedinjenim Amerikim Državama su bile na nepremašenim razinama (grafikon 3.), a pozajmljivanje vlasnika (kao udio u vrijednosti prilagoenoj inflaciji) bio je više nego ikada ranije. Kakvoa novoizdanih hipotekarnih zajmova je jako opadala, te je sekuratizacija tih zajmova, kada su bili grupirani kako bi oformili kolateral za ono što se naziva vrijednosnim papirima osiguranim hipotekom, proširila se i izvan državnih ustanova (Fannie Mae i Freddie Mac) koje su se inae upuštale u taj zadatak. Grafikon 4. Indeks cijena nekretnina u SAD-u od godine (Q=2000.) Izvor: Cijene nekretnina na amerikom tržištu dosegle su vrhunac u srpnju 2006., nakon ega je slijedio ozbiljan pad (grafikon 4.), koji je uzrokovao slom tržišta drugorazrednih hipoteka (subprime mortgages) u kolovozu godine, zatim širenje ogluha na druge hipotekarne razrede i probleme u meubankovnoj trgovini. Tijekom zabilježen je daljnji pad cijena nekretnina od 17%, a 40% drugorazrednih hipoteka iz postalo je problematino do druge polovice godine. #

34 Dana 9. kolovoza godine kriza je nastupila i središnje banke su krenule u akciju, osiguravajui velike koliine rezervi kao odgovor na napetost na tržištu meubankarskoga pozajmljivanja. Buknula je tromjesena stopa nasuprot dnevnih stopa vraanja meubankarskih zajmova. Tokom zime je porastao rok otplate na vrijednosne papire vladinih agencija SAD-a, onih koji izdaju Fannie Mae, Freddie Mac i sline agencije, kao i državne vrijednosne papire za poravnanje. Ulagai su se klonili svega osim državnih vrijednosnih papira. (Felton, Reinhart, 2008., str. 144) U rujnu godine kriza poprima dramatine razmjere, dolazi do teške kreditne kontrakcije, pada vrijednosti na burzama diljem svijeta i kolapsa nekih od najveih financijskih institucija. Poljuljano je povjerenje u kreditnu sposobnost partnera, dolazi do pada cijena vrijednosnica, a kamatne stope na meubankovne kredite i državne vrijednosnice u rujnu i listopadu dosežu najviše razine u posljednjih nekoliko desetljea. Daljnji pad povjerenja investitora, u kombinaciji sa sve lošijim rezultatima realnog sektora, vodio je u novu paninu prodaju vrijednosnica diljem svijeta na kraju rujna i u listopadu. Na globalnoj razini, samo u prvih deset dana listopada, pad vrijednosti dionica iznosio je više od milijardi dolara, a u zabilježen je ukupan pad od 40%. ( World Economic Situation and Prospects, online: , str. 9.) Pred krahom su se našle najvažnije, ve spomenute, financijske institucije SAD-a: Fannie Mae i Freddie Mac ( government-sponsored enterprises, koje su raspolagale s polovicom hipotekarnih zajmova u SAD-u, u vrijednosti od 5000 milijardi dolara), zatim American International Group (AIG; jedno od najveih osiguravajuih društava na svijetu, s više od tisuu milijardi dolara vrijednom imovinom), Citigroup, Lehman Brothers, Washington Mutual, itd.. Država je procijenila da su AIG i Citigroup too big to fail (odnosno da bi njihova propast imala prevelike posljedice po ameriku i globalnu financijsku stabilnost) i najprije intervenirala s ukupnim sredstvima od 150 milijardi dolara u spašavanju AIG-a (time postala 80-postotni vlasnik), a zatim s jamstvom teškim 306 milijardi dolara i izravnom investicijom od 20 milijardi dolara u Citigroup. (World Economic Situation and Prospects, online: , str. 12) Lehman Brothers i Washington Mutual proglasili su bankrot prva kao najvea kompanija u amerikoj povijesti, a druga kao najvea banka koja je ikad propala. Ti su dogaaji praktiki $

35 oznaili kraj neovisnog investicijskog bankarstva u SAD-u, odnosno institucija koje su najviše profitirale od deregulacije financijskog sustava posljednjih desetljea. Upozorenje o ozbiljnosti situacije došlo je s krahom Bearn Stearnsa, pete najvee investicijske banke u SAD-u. Ona je u ožujku sanirana zajednikom intervencijom Federalnih rezervi (u vidu jamstva na imovinu u iznosu od trideset milijardi dolara) i JPMorgan Chasea (koji je preuzima za dva dolara po dionici, nasuprot cijeni od šezdeset dolara nekoliko mjeseci ranije). (Felton, Reinhart, 2008., str. 227) Krajem globalni financijski sustav našao se pred kolapsom i morao se pokušati spasiti daljnjim državnim intervencijama. Nastojei ponovno pokrenuti financijski sustav, razvijene zemlje pružile su državna jamstva za štedne depozite i meubankovne posudbe, dokapitalizirale banke javnim fondovima i preuzimale rizine plasmane, odobrile fiskalne olakšice, utjecale na visinu kamatnih stopa te poduzele niz drugih mjera ija je vrijednost iznosila otprilike milijardi dolara. (Vedriš, Šimi, 2008., str. 12) American Recovery and Reinvestment Act iz veljae obuhvaao je veinom mjere smanjenja poreznog optereenja u vrijednosti od 780 milijardi amerikih dolara. No navedeni Act nije donio oekivane rezultate nego suprotno. Došlo je do daljnjeg rasta proraunskog deficita, eskalacije nezaposlenosti i produbljivanja socijalnog jaza. (online: ) Sline su se mjere poduzimale i u drugim državama, a esto su bile i tema diskusija na meunarodnim skupovima. Na summitu G20 u Washingtonu u rujnu godine, države su se usuglasile oko usvajanja reformi globalnog financijskog tržišta. Slijedio je summit u Pittsburghu u rujnu 2009., gdje je utvrena potreba usvajanja reformi u vidu vee odgovornosti kako bi se zadovoljile potrebe ekonomije 21.stoljea. (The economist: Regaining their balance; 2009., online: ) Veina tih mjera još nije oživjela, a pitanje je hoe li ikada. Iako je neosporna potreba za poduzimanjem velikih globalnih reformi, u stvarnosti su države pristupile spašavanju nacionalne ekonomije na temelju individualno razraenog obrasca, iji su ciljevi bili kratkoronog dosega. Kao što je nobelovac Paul Krugman naglasio: Spašavajui financijski sistem bez njegova reformiranja, Washington nije uinio ništa kako bi nas zaštitio od nove krize, tonije, uinio je novu krizu vjerojatnijom. (Krugman: The Joy of Sachs, New York Times, online: )

36 Ukratko, sadašnja se kriza najprije javila kao kriza na tržištu nekretnina u SAD-u sredinom godine. Vrlo brzo se pretvorila u financijsku krizu, tj. krizu likvidnosti, potom u gospodarsku krizu te na kraju u društvenu i politiku krizu. U konanici, kriza je državnim intervencionizmom SAD-a postala i kriza politikih opcija, ali i kriza ekonomske teorije. Detaljan opis sadašnje globalne krize prikazan je slikom 2. Slika 2. Tijek kretanja financijske krize Izvor: Demiter Reider, 2010., online: Slika 1. prikazuje tijek suvremene ekonomske krize i tzv. loptanje amerikim hipotekarnim kreditima 2, zbog kojeg je oko tri milijuna Amerikanaca ostalo bez krova nad glavom. (Demiter Reider, 2010.) %!&'(!( ) *!! * + *! *+ *!"&! "'+)!,(

37 3.3. Posljedice suvremene ekonomske krize Poetkom godine na vidjelo su poele izlaziti posljedice svjetske ekonomske krize. Meu prvim naznaka nadolazeih problema bio je sluaj New Century Financial koja je tijekom godine izdala drugorazrednih hipotekarnih kredita u iznosu od 51,6 milijardi amerikih dolara. U ožujku vrijednost njezinih dionica na New York Stock Exchange je zabilježila pad od 78%, a tijekom travnja dan je otkaz 3200 radnika (54% ukupne radne snage). (CNN, online: ) U lipnju godine, peta najvea banka Wall Streeta, Bear Stearns objavila je propast dvaju hedge fondova koji su investirali u drugorazredne kredite. Ubrzo je doživjela steaj te je otkupljena od strane JP Morgan Chasea za 1,2 milijarde amerikih dolara, uz jamstvo od 30 milijardi dolara od strane Federalnih rezervi (godinu ranije njezina je vrijednost procijenjena na 20 milijardi amerikih dolara). (The Wall Street Journal: J.P. Morgan Quintuples Bid to Seal Bear Deal, online: U periodu izmeu i SAD je ostvario razdoblje naglog i ubrzanog gospodarskog rasta, no plae samih radnika su stagnirale. Izmeu i prosjena realna stopa rasta godišnjeg prihoda bila je 2.8%, prilikom ega je 1% najviših prihoda obilježen rastom od 11%, dok je preostalih 99% doživjelo rast od neznatnih 0.9% (Saez Emanuel: Striking it richer: The Evolution of Top Incomes in the United States, Berkeley, 2008., str.8.). Kao posljedica, došlo je do akcentuiranog raslojavanje na jako bogate i veoma siromašne. Tijekom ukupno je 12.2% Amerikanaca živjelo ispod granice siromaštva; dok se taj broj poveao na 14.3%, odnosno za oko 9,5 milijuna graana više (US Census Bureau, 2011., str. 463). U SAD-u je tijekom 2009., zabilježen pad BDP-a od 3.5%, dok je u zemljama Europske unije iznosio 4.3% (Eurostat). U tablici broj 1 prikazano je kretanje BDP-a u nekolicini odabranih zemalja iz koje nije teško primijetiti kako je uslijed krize došlo do sline gospodarske kontrakcije. Prema procjeni Europske Komisije potencijalni ekonomskim rastom u EU smanjen je sa 2% iz predkriznog razdoblja, na 1% u iduih deset godina, posebno zbog vee senilizacije stanovništva ( European Commission: Economic Crisis in Europe, 2009., str. 30). )*(%!) $-$.!!/( )$$ 0(!+"!!!1!

38 Tablica broj 1. Kretanje stope rasta realnog BDP-a odabranih zemalja Austrija 3,7 3,7 1,4-3,8 2,3 2,8 0,9 Estonija 10,1 7,5-3,7-14,3 2,3 9,6 3,9 Francuska 2,5 2,3-0,1-2,7 1,5 1,7 2,0 Hrvatska Italija 2,0 1,5-1,3-5,2 1,3 0,4-2,4 Japan 2,0 2,4-1,2-6,3 4,0 4,7-0,5 Njemaka 3,7 3,3 1,1-5,1 3,7 3,3 0,7 Sjedinjene Amerike 2,7 1,9-0,4-3,5 3,0 1,6 2,3 Države Slovenija 5,8 6,9 3,6-8,0 1,4 0,7-2,5 Švedska 4,3 3,3-0,6-5,3 5,7 2,9 0,9 Švicarska 3,6 3,6 2,1-1,9 2,7 1,8 1,0 Ujedinjeno Kraljevstvo 2,6 3,5-1,1-4,4 1,8 1,1 0,3 Izvor: izrada autora prema podacima Eurostat-a Sumiramo li cijelu suvremenu ekonomsku krizu dolazimo do etiri glavne opasnosti s kojima se suoava svjetska ekonomija, a upravo te opasnosti se polagano razvijaju i prepoznaju. etiri opasnosti s kojima se suoava svjetska ekonomija, posljedino nakon krize najbolje je opisao Dennis J. Snower, a to su; (1) Prvoj opasnosti svjedoimo još od kolovoza godine. Kriza drugorazrednih hipotekarnih zajmova izazvala je krizu u meunarodnom bankarskom sistemu, zbog nesigurnosti oko toga tko je na gubitku. Posljedino, umanjeno je pozajmljivanje tvrtkama i kuanstvima. Smanjeno e pozajmljivanje dovesti do smanjene potrošnje i do smanjenog ulaganja. S zakašnjenjem, smanjena prodaja dobara i usluga e smanjiti vrednovanje dionikog društva. Niže cijene na dionikom tržištu e, u nedostatku bilo kakvih sluajnih povoljnih prilika, osnažiti bankovnu krizu likvidnosti.

39 (2) Druga opasnost se krije u dinamici cijena nekretnina u SAD-u. Kako sve više kuanstava u SAD-u ne može više otplaivati svoje hipotekarne zajmove, gubitak hipoteka je sve vei, sve je više kua na tržištu, cijena kua i dalje se smanjuje, s daljnjim zakašnjenjima što rezultira novim gubicima hipoteka i padovima u vrijednosti nekretnina. Ovaj dinamiki postupak se otkrio tek postupno, kako su se kuanstva sve eše susretala sa sve strožim kreditnim uvjetima, a prodajna cijena kua se postupno smanjivala. Grafikon 5. Ukupan broj zajmova u SAD-u od do godine Izvor: Izrada autora prema podacima Federal reserves SAD-a Grafikon 5. prikazuje posljedice krize i reakcije ljudi na uzimanje zajmova u SAD-u. Nakon nastupanja krize, u godini se vidi najvei pad broja zajmova u SAD-u, kada je ukupan broj zajmova pao za nešto manje od 3 milijuna zajmova usporeujui se na prethodnu godinu. (3) Trea opasnost je rezultat meuodnosa izmeu bogatstva, potrošnje i zaposlenosti. Kako bogatstvo amerikih kuanstava na tržištu nekretninama i dionicama pada, pada i njihova potrošnja. Pad potrošnje dovodi do pada zarade koji e zauzvrat rezultirati smanjenjem ulaganja. Kombinacija pada potrošnje i ulaganja e rezultirati padom zaposlenosti jer e tvrtke poeti shvaati da je njihov rad nedovoljno (is)korišten. Pad zaposlenosti znai i pad prihoda od rada što vodi padu potrošnje. Suvremena svjetska financijska kriza, koja definitivno prerasta u ekonomsku, tretira se od administracija veine zemalja, a amerike posebice, kao kriza nedovoljne potrošnje. (Stojanov, 2012.,str. 205)

40 Grafikon 6. Ukupna stopa nezaposlenosti u EU-28, Japanu, SAD-u i EA-18 od do godine Izvor: eurostat Grafikon 6. prikazuje rapidan porast nezaposlenosti koji se poeo širiti djelovanjem krize u SAD-u krajem godine i utjecao na ostatak svijeta. To je samo prikaz jednih od najveih makroekonomskih posljedica ekonomske krize koja je zahvatila cijeli svijet. (4) etvrta opasnost po SAD se odnosi na opseg intervencije monetarne politike. Dok Federalna banka snižava kamatne stope u borbi s krizom, dolar pada. Upravo to dovodi do veih uvoznih cijena i cijena nafte u SAD-u, stavljajui dodatni pritisak na inflaciju. Sve navedene opasnosti SAD-a su imale nepovoljan uinak na rast svjetske ekonomije. Europa i ostala svjetska tržišta nisu mogla ispuniti prazninu koju za sobom ostavlja ekonomija SAD-a. Ne postoji ekonomski mehanizam kojim bi se pad ukupne potražnje SAD-a mogao zamijeniti jednako velikim porastom ukupne potražnje negdje drugdje. Zato su ostale svjetske ekonomije i osjetile udar krize koja je krenula iz SAD-a.

41 3.4. Rješenja za izlazak iz krize Najlošije bi rješenje bilo povratak na rješenja iz krize Nametanje ogranienja u trgovini i investicijama, kao što je bilo ih, izvjesno je nee se ponoviti, osim ako SAD ne zapadne u dublju i veu depresiju. Danas su sve prisutnije inicijative za bolju i precizniju globalnu financijsku regulaciju, superviziju i utemeljenje institucija. Treba ukazati na probleme kao što su: podcijenjenost politike i institucionalne nespremnosti za dublju integraciju, kako da glavne zemlje ne razvijaju dalje nacionalni suverenitet i, naravno, najbitnije je da se sadašnji problemi ne ponove i opet doe do krize. (Domazet, 2009., str. 70) Desniari tvrde da su za gospodarsku krizu odgovorne intervencije središnje banke, a sljedbenici Keynesa i Minskog zauzimaju suprotan stav. Oni smatraju da je kriza nastala upravo zato što je deregulacijom financijskih tržišta onemoguen utjecaj intervencija centralne banke (Cooper, 2009., str ). Meutim, veinom prevladava stav da su tržišta uinkovita ako su središnje banke politiki i gospodarski neovisne. Spomenuto podrazumijeva uvoenje vladavine prava u kapitalizam i globalizaciju, odnosno uvoenje globalnog financijskog regulacijskog sustava. Profesor ekonomije i bivši savjetnik francuskog predsjednika, Jacques Attali, nudi odgovor na pitanje kako bi se kroz par jednostavnih odluka mogla realizirati svjetska financijska uprava (Attali, 2009., str. 148): proširiti G8 na G24, stopiti G24 i Vijea sigurnosti u Upravljako vijee, koje bi posjedovalo gospodarsku mo i politiku legitimnost, postavljenje MMF-a, Svjetske banke i drugih meunarodnih financijskih ustanova pod okrilje Upravljakog vijea, reforma sastava vijea i glasakog prava u meunarodnim financijskim ustanovama (osobito u MMF-u i Svjetskoj banci), na nain da odražavaju novostvoreno Upravljako vijee i pružanje odgovarajuih financijskih sredstava tim ustanovama. Zakljuak i izlazna strategija za rješenje svjetske financijske i ekonomske krize mora biti na globalnoj razini. Mnogi se ekonomisti slažu oko ove tvrdnje. Prva opcija bi se mogla nazvati Bretton Woods III, koja bi zamijenila postojei i utemeljila novi meunarodni financijski sustav. To bi ujedno bio i novi svjetski ekonomski poredak. Druga bi opcija bila Globalni federalizam ili povezanost duboke ekonomske integracije i

42 demokratina masovna politika. Trea opcija tzv. Golden Straitjacket ili povezanost države nacije i demokratina masovna politika (Domazet, 2009., str. 52) Svaka od navedenih opcija bi znaila napuštanje ovoga dosadašnjeg sustava i uspostava novog svjetskog ekonomskog poretka.

43 4. HRVATSKO GOSPODARSTVO U UVJETIMA KRIZE Sadašnja se financijska kriza razvijala sporo. Postupno je jaala od ljeta godine, kad su problemi s drugorazrednim hipotekarnim kreditima u SAD-u izašli na vidjelo. U proljee amerike su vlasti ve zapoele proces dokapitalizacije nekoliko najveih financijskih institucija. Financijska kriza je dosegnula svoj vrhunac krajem rujna godine, kada je pad Lehman Brothersa šokirala cijeli financijski svijet. Prvi utjecaj ekonomske krize na svijet raširio se financijskim tržištima s poveanjem nesklonosti prema riziku. Tržišta dionica po cijelom svijetu obilježio je pad, a priljevi kapitala zemljama s tržištima u nastajanju su smanjeni. To je povealo troškove inozemnog zaduživanja za mnoga tržišta u nastajanju unato tome što je ublažavanje monetarne politike koje su proveli Fed i ESB dovelo do smanjenja kamata u zemljama s razvijenim tržištima. Poveanje troškova zaduživanja najsnažnije je bilo nakon rujna godine u Hrvatskoj. (Bokan, Grguri Krznari, Lang, 2010., str. 10) Pošto se u Hrvatskoj mnogi ne slažu s drugima na temu razliitih rasprava, u jednoj se zasigurno svi slažu, a to je Hrvatska ekonomska scena je u krizi. U ovom dijelu rada analizirat e se gospodarska kretanja u Republici Hrvatskoj u vrijeme suvremene ekonomske krize. Imajui u vidu da je suvremena ekonomska kriza tek jednim dijelom utjecala na domae gospodarsko tržište, dok je drugim dijelom tu i utjecaj domae ekonomske politike, analizirat e se postojei problemi i njihovi uzroci, za koje e se pokazati da datiraju prije stvaranja globalne krize. Kljuna hipoteza ovog rada zauzima stajalište kako je svjetska ekonomska kriza tek jednim dijelom utjecala na nacionalno gospodarstvo Hrvatske te da se kljuni faktori postojeeg stanja moraju potražiti u uzrocima generiranim i zapostavljenim u protekla dva desetljea razvoja. Uzroci trenutane krize u Hrvatskoj samo su djelomino rezultat globalnih poremeaja, a strukturni su preduvjeti ve postojali. To valja zahvaliti brojnim okolnostima. Uz tranziciju, ratna razaranja i kriminalno provedenu privatizaciju, pogrešno koncipirana ekonomska politika (usmjerena na stabilnost cijena i teaja umjesto na rast i razvoj) koja se u bitnome nije mijenjala od osamostaljenja, pa i ranije, pokazuje se kao glavni uzrok trenutane situacije. Neodrživ koncept razvoja dodatno je optereen ubrzanim rastom inozemnog duga i vanjskotrgovinskog deficita proteklih godina. Uz to, kreditna ekspanzija i priljev inozemnog kapitala u uvjetima niske inflacije mjerene indeksom potrošakih cijena doveli su do napuhivanja balona na tržištu vrijednosnih papira i nekretnina. Stoga su naznake zastoja #

44 postojale i prije nego što su odjeci globalne krize stigli do nas u vidu pada izvozne potražnje, drastinom smanjenju stranih ulaganja i otežanom inozemnom zaduživanju. Uz skuplje zaduživanje na domaem tržištu i poveanje financijskih potreba države, ime je sužena mogunost kreditiranja ostalih sektora, ti su trendovi doveli do jaanja nelikvidnosti. Tako smo najzad stigli do završetka razdoblja kontinuiranog, no dvojbenog rasta, temeljenog prije svega na potrošnji onoga što nije bilo zaraeno te je vrijeme da se prestanemo zavaravati. Utjecaj globalne ekonomske krize na Hrvastku u nastavku je koncipiran sljedeim potpoglavljima: 1) Analiza hrvatskog gospodarstva; 2) Kronologija krize u Hrvatskoj; 3) Mjere Hrvatske za izlaz iz krize i; 4) Ideje za bolju i jau Hrvatsku. $

45 4.1. Analiza hrvatskog gospodarstva Gospodarstvo Hrvatske je tokom proteklog razdoblja bilo optereeno procesom tranzicije, posljedicama iz domovinskog rata, promjenama u vlasnikoj strukturi, gospodarskom zaostajanju itd. Da li je globalna kriza utjecala na gospodarstvo Hrvatske ili ju je ona samo još jae gurnula u ekonomski pad najbolje je promatrati kroz makroekonomske pokazatelje koji su razraeni u narednom poglavlju Ekonomska politika Hrvatske godine Okvir hrvatske ekonomske politike utemeljen je tzv. Stabilizacijskim programom iz godine pod snažnim utjecajem neoliberalne doktrine. To je bila prva konkretizacija Washingtonskog concensusa u Hrvatskoj, iji se ciljevi mogu svesti na tri naela: 1. privatizacija, 2. deregulacija i, 3. liberalizacija (Domazet, 2009., str. 59). Strateški cilj tog programa Vlade Republike Hrvatske je bio zamišljen kao dugogodišnji program stabilizacije hrvatskog gospodarstva sa svrhom njegove brze i uspješne transformacije u razvijenu tržišnu ekonomiju. Glavnom se odrednicom smatra obaranje inflacije, kao pokazatelju uspješnog integralnog stabilizacijskog programa. Ciljevi integralnog stabilizacijskog programa jesu (Veselica, 2012., str. 58): 1. Stabiliziranje i jaanje hrvatskoga gospodarstva, 2. Stvaranje tržišne klime i prikladne vlasnike strukture sa smanjenom ulogom države u gospodarstvu, 3. Zaštita najsiromašnijih od razarajue moi raspodjele u uvjetima hiperinflacije, 4. Stvaranje pretpostavki za stabilan razvoj i rast. Razdoblje od godine može se ocijeniti kao razdoblje kriza jer je u tome razdoblju realni BDP povean za svega 6,8 % (razina realnog BDP-a iz dostignuta je tek godine), odnosno, prosjena godišnja stopa rasta u tom dvadesetogodišnjem razdoblju iznosila je svega 1,6 %. S druge strane, promijenjena je struktura gospodarstva. Temelji gospodarstva kao što su industrijska proizvodnja i poljoprivreda su zapušteni i zapostavljeni. Naime, industrijska proizvodnja godine u odnosu na godinu je niža za 27,6 %, odnosno pad iznosi 1,6 % prosjeno godišnje, a poljoprivredna proizvodnja niža je za 20,8 %, odnosno pad iznosi 1,5 % prosjeno godišnje. (Domazet, 2009., str. 337)

46 Glavna obilježja i ujedno pokazatelji neodrživosti ekonomske politike u proteklom razdoblju mogu se sažeti u nekoliko sljedeih ocjena (Domazet, 2009., str. 342): 1) Niska zaposlenost- stopa zaposlenosti koju prezentira DZS kree se duže vrijeme ispod 45% što je jedna od najnižih stopa u Europi. U Hrvatskoj je broj zaposlenih bio oko 10% niži nego godine. 2) Zaduženost- vanjski dug godine procjenjuje se u iznosu 41,3 milijarde Eura ili 92,3% BDP-a. 3) Odnos štednje i investicija- jedan od najvažnijih ekonomskih pokazatelja uope. Razlika izmeu štednje i investicija oznaava saldo na tekuem raunu bilance plaanja. Ako su investicije vee od štednje, to predstavlja deficit na tekuem raunu. Deficit na tekuem raunu kree se oko 10% BDP-a (štednja 20%, investicije 30, a u okviru navedenog takoer je kronini problem deficit robne razmjene s inozemstvom koji se ustalio blizu 25% BDP-a). 4) Inflacija, relativne cijene i teaj- U Hrvatskoj su stabilan teaj i relativno stabilne cijene bili ciljevi ekonomske politike u cijelom proteklom razdoblju.

47 BDP Krajem globalna ekonomska kriza manifestirala se i u Hrvatskoj, prvotno zaustavljanjem gospodarskog rasta, zatim smanjenjem proizvodnje i potrošnje te naposljetku padom BDP-a od 5,8% (DZS, 2010., str. 44). U grafikonu broj 7 prikazan je odnos realne stope rasta BDP-a u Hrvatskoj, EU, Japanu i SAD-u, zemlji iz koje je svjetska ekonomska kriza i krenula. Lako je uoljivo kako je Hrvatsku pogodila snažnija i rapidnija gospodarska kontrakcija u odnosu na prosjek EU-a, SAD-a i Japana. Grafikon broj 7. Realne stope rasta BDP-a izmeu lanica EU-27, SAD-a, Japana i Hrvatske u razdoblju godine Izvor: DZS U nastavku treba usporediti kretanje stope rasta realnog BDP-a s obzirom na druge zemlje u geografskoj blizini (tablica broj 2). Indikativno je da se najvei pad BDP-a u iskazao u Sloveniji, a zatim u Hrvatskoj te se nastavio i tijekom 2010., dok su ostale (odabrane) zemlje u datoj godini bilježile gospodarski rast (iako u obliku nižih stopa u odnosu na predkrizno razdoblje). Promatrajui samo realni BDP Hrvatske, godine je ostvarila pozitivan rast, no u se dogodio nagli pad od 6,9%. Sljedee, 2010., godine realni BDP je smanjen za dodatnih 2,3%, a taj se pad privremeno zaustavio u U godini ponovno je došlo do

48 pada realnog BDP-a za 2%. Realni BDP Hrvatske po stanovniku iznosio je HRK te nije dostigao vrijednosti iz predkrizne godine. Tablica broj 2. Kretanje stope rasta realnog BDP-a i odabranih država Hrvatska 1,8 4,3 4,9 5,1 2,1-6,9-2,3-0,2-2,2-0,9 Maarska 4,8 4,0 3,9 0,1 0,9-6,8 1,1 1,6-1,7 1,1 Slovenija 4,4 4,0 5,8 7,0 3,4-7,9 1,3 0,7-2,5-1,1 Crna Gora 4,4 4,2 8,6 10,7 6,9-5,7 2,5 3,2-2,5 Srbija 9,3 5,4 3,6 5,4 3,8-3,5 1,0 1,6-1,5 2,5 Italija 1,7 0,9 2,2 1,7-1,2-5,5 1,7 0,4-2,4-1,9 Izvor: Izrada autora prema podacima DZS-a Izmeu hrvatsko gospodarstvo je iskazao relativno visoke stope ekonomskog rasta. U navedenom razdoblju jedino je zabilježena negativna stopa rasta BDP-a (- 0.9%), što je bio rezultat bankarske krize i rebalansa prorauna (prilikom ega je fiskalna politika prestala davati podršku antiinflacijskom programu) iz (Babi, 2006., str.15) Jedan od glavnih pokretaa rasta nacionalne ekonomije predstavljala je domaa potražnja, koja je u periodu izmeu rasla po stopi višoj od šest postotnih poena godišnje, odnosno brže od rasta BDP-a. (World Bank, 2009., str. 9)

49 Vanjski dug Tijekom i došlo je do pada realne potrošnje kuanstva od skoro 10%, kao rezultat pada neto realnih dohodaka, što se reflektiralo i kao smanjenje obujma uvoznih dobara.velik dio poveanja izvoza valja pripisati izvozu brodova; dok je sa strane uvoza negativno djelovalo poveanje cijena nafte i naftnih derivata, što se reflektiralo na poveanje cijena hrane i energenata Prema grafikonu broj 8, druga komponenta koja je snažno utjecala na pad BDP-a predstavlja naglašeni pad investicija u fiksni kapital. Tako su bruto investicije u fiksni kapital bilježile pad od 11,8% u te 11,3% u godini&hnb, 2011., str. 12). Grafikon 8. Doprinos domae i inozemne potražnje realnom rastu BDP-a Izvor: DZS; izraun HNB-a (Veselica, 2012., str. 617) Tijekom niza godina poveana je domaa potražnja, posebice privatna potrošnja temeljena na zaduživanju koja je predstavljala jedan od uzroka kontinuiranog poveavanja ukupne vanjske zaduženosti. Relevantno je da porast konzumeristikih tendencija nije popraen adekvatnim poveanjem stope štednje. Razlika izmeu domaih investicija i domae štednje važan je ekonomski indikator koji ukazuje na visinu upotrebe inozemnih financijskih izvora. U Hrvatskoj je navedena stopa, izraunata u postotku BDP-a, konstantno negativna: tako je primjerice tijekom iznosila -10,9%, a godine: -6% (Domazet, 2012., str. 12) Iako je zemljama u tranziciji inozemno zaduživanje neophodno za ubrzani razvoj, ono ima smisla samo ako je investicija dugorono rentabilna, a ne okrenuta tekuoj potrošnji.

50 Do godine, glavni izvor vanjskog zaduživanja Republike Hrvatske su predstavljale posudbe domaeg javnog sektora te posudbe privatnog sektora za koje je jamila država. U razdoblju koje je slijedilo neposredno nakon privatizacije bankarskog sustava dolazi do sustavnog zaokreta: izmeu raste kreditiranje privatnog domaeg sektora privatnim stranim izvorima. Upravo u navedenom razdoblju Hrvatska prelazi iz srednje u visoko zaduženu zemlju. Vanjski dug je u periodu od rastao po prosjenoj stopi od 16% godišnje (HNB, 2006., str. 52). Inozemni je dug iznosio tek 14,4% BDP-a (Domazet, 2010, str. 16), nakon ega je dramatino rastao, a probijena je psihološka granica; ukupni vanjski dug premašio je vrijednost BDP-a (Babi 2006., str. 85). U izvješu Europske komisije za istie se kako je kljuna vulnerabilna toka hrvatskog gospodarstva upravo vanjski dug (European Comission, 2011., str. 18). Izvješe Europske komisije ne predstavlja izdvojeno stajalište, jer je takav stav izražen u više izvješa i dokumenata financijskih institucija. Prema podacima HNB-a tijekom došlo je do stagnacije inozemnog zaduživanje, ali treba naglasiti kako je u toj godini došlo do pada privatnog zaduživanja što je zamijenjeno rastom duga javnog sektora. Tijekom privatno zaduživanje se uglavnom svodilo na refinanciranje postojeeg duga te je pridonijelo rastu inozemnog duga u iznosu od 31 milijun eura, što je mnogo manje u odnosu na ranije godine (1,5 milijardi eura tijekom i ak više od 4 milijarde eura tijekom 2008.) (HNB, 2011., str. 36). U rujna 2010., javni dug se kretao na razini oko 40% BDP-a. Prema prognozama iskazanim u Strategiji upravljanja javnim dugom za razdoblje od , oekuje se poveanje javnog duga na 50% do (treba istaknuti kako prema MMF-u potencijalni javni dug iznosi preko 60%); zbog garantiranih obveza prema brodogradilištima.&ministarstvo financija Republike Hrvatske, 2011., str. 22) Potrebno je takoer istaknuti kako su nepovoljni odnosi teaja utjecali na poveanje vanjskog duga. Od dva postotna boda rasta u odnosu na 2009., slabljene teaja eura prema amerikom dolaru i švicarskom franku, uzrokovalo je poveanje inozemnog duga za oko 0,9 milijardi eura (HNB, 2011., str. 38). Navedena je pojava najviše pogodila sektor poduzea, ali gledajui po ukupnoj vrijednosti promjene, najviše su pogoene poslovne banke (zbog visokog udjela švicarskog franka) i središnja država.

51 Vanjskotrgovinska razmjena U protekla dva desetljea hrvatski je izvoz konstantno stagnirao, a tomu je zasigurno pogodavalo poticanje stabilnosti (nerealnog) teaja bez obzira na faktino stanje gospodarstva. Time se stvorio visoki vanjskotrgovinski deficit koji je potaknuo vanjsko zaduživanje. Poetak uvozne ovisnosti domaeg gospodarstva valja potražiti u dogaajima s poetka devedesetih. Jedan od prvih problema s kojim se Hrvatska suoila nakon osamostaljenja bila je hiperinflacija, koju je naslijedila od bivše Jugoslavije (stopa inflacije je krajem bila viša od 50% (Babi, 2006., str.3)). Hrvatska je poetkom devedesetih zapoela monetarno osamostaljivanje uvoenjem hrvatskog dinara, koje je okonano uvoenjem hrvatske kune kao nacionalne valute. Hiperinflacija se nastavila i nakon monetarnog osamostaljivanja te se tijekom kretala u rasponu izmeu 20-30%. Tijekom prihvaen je Stabilizacijski program shodno kojem je proveden kratkoroni antiinflacijski program, nakon ega su se cijene stabilizirale. Kao makroekonomska nuspojava došlo je do aprecijacije nominalnog teaja nacionalne valute što je posljedino dovelo do poveanja uvoza, jer su uvozna dobra bila sve jeftinija; ime se dugorono gledano izgradila uvozna ovisnost Hrvatske (posebno u meudjelovanju sa nedostatkom uspostave prikladne razvojne industrijske politike), a i neupitno postavili temelji za pretjerano inozemno zaduživanje. Sa širenjem financijske krize na realni sektor u razvijenim zemljama došlo je do smanjenja finalne potražnje. Stoga se od sredine godine poela smanjivati i potražnja za hrvatskim izvozom. To je dodatno utjecalo na ve oslabljenu potražnju za gotovim i intermedijarnim proizvodima te se i robni uvoz smanjio. Zbog oslabljene domae potrošnje uvoz je smanjen više nego izvoz što je neznatno poboljšalo manjak u robnoj razmjeni (grafikon 9.)

52 Grafikon 9. Robna razmjena u Hrvatskoj od godine u milijunima eura Izvor: HNB Rat i ratna razaranja takoer predstavljaju jedan od faktor koji su kljuno utjecali na domau ekonomiju. Za financiranje rata, ostvareni je deficit financiran monetarnom ekspanzijom, što je dovelo do makroekonomske nestabilnosti. Rat je utjecao na realokaciju radne snage, što je uz uništavanje industrijskih postrojenja i prometnih veza bilo kobno za izvoz. Tako je u periodu izmeu ukupni rast izvoza iznosio je tek 13%, dok je u Srednjoj i Istonoj Europi ostvaren rast izvoza od 79%. Temeljito je pogoena i grana turizma; neposredno prije rata, tijekom 1989., Hrvatska je ostvarila 54 milijuna noenja, dok je zabilježila 25 milijuna noenja. Procjenjuje se da je izravni gubitak potencijalne zarade od turistike djelatnosti u ratnom razdobolju iznosila 13 milijardi amerikih dolara, a uništen je turistiko-ugostiteljski kapital u vrijednosti od 235 milijuna amerikih dolara (IMF, 1998., str. 23). Aktivna politika izvoza je znaajna kako sa makro stajališta (razvoj i prosperitet nacionalnog gospodarstva), tako i sa mikro stajališta (primjena ekonomije razmjera i elastinija potražnja dobara, ubrzava razvoj predmetne tvrtke i pogoduje disperziji rizika). Iako izvoz predstavlja temelj priljeva deviza, posebno u uvjetima postojanja visokog vanjskog duga, zabrinjavajui je neznatni neto doprinos izvoza u ukupno godišnjem rastu BDP-a. Prema stajalištu Svjetske banke (2011.), domae gospodarstvo zahtijeva strukturne reforme s naglaskom na poboljšanju produktivnosti i konkurentnosti, s ciljem mogueg profitiranja od eventualnog oporavka globalne ekonomije (World Bank, 2011., str. 2). Tijekom ekonomske krize, u više-manje svim državama, zabilježena je kontrakcija izvoza i uvoza. Kako se domai izvoz prvenstveno bazira na izvozu usluga, zabrinjavajui je podatak

53 da se tijekom ukupan izvoz robe i usluga pao, unato pozitivno ocijenjenoj turistikoj sezoni. Valja citirati odlomak iz Biltena HNB-a: Treba istaknuti da je spomenuti pad ostvaren u okolnostima rastue inozemne potražnje, koja je u svim drugim usporedivim zemljama rezultirala iznimno snažnim porastom izvoza. To upuuje na smanjenje tržišnog udjela domaih poduzea na inozemnim tržištima i naglašava nužnost provoenja mjera za jaanje konkurentnosti &HNB, 2012., str. 3). Prema komparativnim pokazateljima jedino je kod Hrvatske stopa izvoza niža u odnosu na Kao što je vidljivo u grafikonu broj 10; Promatraju li se zajedno i godina, gospodarska je dinamika Hrvatske najslabija, pri emu Hrvatska sve više zaostaje za zemljama iz promatrane skupine s lošijim pokazateljima. Grafikon 10. Industrijska proizvodnja i robni izvoz odabranih zemalja tijekom godine Izvor: HNB #