ULOGA NAFTE U MEĐUNARODNOJ RAZMJENI

Transcription

1 SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI ULOGA NAFTE U MEĐUNARODNOJ RAZMJENI Diplomski rad Student: Ivan Beg Mentor: dr.sc. Dragoljub Stojanov Kolegij: Međunarodne financije U Rijeci, rujan

2 Sadržaj: 1 UVOD Problem, svrha i objekt istraživanja Svrha i ciljevi istraživanja Znanstvene metode Struktura rada POVIJESNI PREGLED RAZVOJA I ZNAČAJA Otkriće nafte te početak njezine eksploatacije i prerada Osnivanje monopola 7 sestara Stanje u svijetu nakon 2. svjetskog rata Palestinska kriza Sueska kriza i buđenje arapskog nacionalizma ANALIZA SVJETSKE PROIZVODNJE I POTROŠNJE NAFTE Svjetska proizvodnja i potrošnja Uloga OPEC-a u svjetskoj razmjeni nafte Osnivanje OPEC-e Pad moći kao posljedica šokova PERSPEKTIVA RAZVOJA NAFTE I ENERGETSKA NEIZVJESNOST KAO IZAZOV BUDUĆNOSTI Naftna industrija od 80-tih do danas Alternativni izvori energije i perspektiva nafte Republika Hrvatska u međunarodnoj proizvodnji i potrošnji primarne energije Problem ovisnosti EU o uvozu nafte i moguća rješenja Suvremena energetika, problem iscrpljivanja nafte i održivi razvoj Nafta - blagoslov ili prokletstvo ZAKLJUČAK

3 LITERATURA POPIS SLIKA I TABLICA

4 1 UVOD Nafta je energent bez kojeg suvremena civilizacija i industrija ne može. Ona omogućuje ubrzani razvoj čovječanstva i tehnologije te pokreće globalnu ekonomiju. Bez nje svijet ne bi bilo takav kakvog ga znamo, a globalizacija bi poprimila neko sasvim drugo značenje. Ovaj energent često se zove crno zlato i ona predstavlja središte svjetske industrije i ekonomije. I iako je ovaj energent pokretač svega, zbog njega su vođeni brojni ratovi i nemiri te je ona ujedno i prokletstvo s kojim se suočavaju brojni. Svjetsko tržište nafte obilovalo je brojnim promjenama unazad nekoliko desetljeća. Zbog toga postoji problematika predviđanja budućih trendova, a struktura naftnog tržišta nije samo određena količinom ponude i potražnje, već i drugim faktorima. Cijene nafte osciliraju te ne postoje neki trendovi koji bi omogućili predviđanje budućih stanja tržišta. 1.1 Problem, svrha i objekt istraživanja Problem kojim se ovaj rad bavi je uloga nafte u međunarodnoj razmjeni i općenito uloga nafte na svjetskom tržištu. Problematika vezana uz naftu njezinu proizvodnju i potrošnju, je višestruka i zadire duboko u osnovne ekonomske principe te odstupa od osnovnih ekonomskih pravila po kojima djeluju ostala tržišta. Postoji visoka ovisnost čovječanstva o ovom energentu, što omogućuje jačanje naftnih poduzeća i dominaciju pa i monopol na tržištu. Sve to utječe na gospodarska događanja u svijetu, a promjene na naftnim tržištima održavaju se na sva ostala tržišta i dotiču se svakog aspekta ljudskog života. Svrha rada je pokazati utjecaj nafte na gospodarstvo i ekonomiju svake zemlje, ovisno o stupnju ovisnosti o ovom energentu te ulogu nafte u međunarodnoj razmjeni i trgovini, ali i općenito industriji. Objekt ovog istraživanja je nafta. 4

5 1.2 Svrha i ciljevi istraživanja U ovom radu pokazat će se problematika vezana uz naftu u svijetu i na koji način se proizvodnja i potražnja odražavaju na strukturu ponude i cijene te koja je korelacija između cijena nafte i gospodarstva. Također, u radu će se utvrditi koje zemlje imaju vodeću ulogu u prodaji nafte i koliki utjecaj one imaju na formiranje cijena ovog derivata. U radu će se nastojati dati odgovore na sljedeća pitanja: Kada je nafta otkrivena? Kada je započela njezina eksploatacija? Što je to monopol 7 sestara? Kakvo je stanje s naftom i naftnim tržištem nakon 2. svjetskog rata? Koji utjecaj imaju suvremeni ratovi na Bliskom Istoku na naftu i naftno tržište? Koliko da proizvodi, a koliko troši nafte u svijetu? Koje su vodeće zemlje u opskrbi svijeta naftom? Što utječe na formiranje cijena nafte? Koja je uloga nafte u svjetskoj ekonomiji? Koje su alternative nafti? 1.3 Znanstvene metode Teorijska razrada rada temeljena je na istraživanju sekundarnih podataka tj. podataka koji su prikupljeni iz nekih prethodnih istraživačkih procesa i koji su dostupni u obliku znanstvenih i stručnih članaka, priručnika i druge dostupne literature. U tu svrhu korišteni su izvori dostupni u knjižnici te na Internetu putem pristupa bazama časopisa i članaka te izvještajima i drugim relevantnim izvorima podataka. U izradi rada korištene su: deskriptivna i komparacijska metoda te metoda analize i sinteze. 5

6 1.4 Struktura rada Rad je strukturno podijeljen u pet poglavlja. U prvom poglavlju navodi se problem, svrha i objekt istraživanja, kao i ciljevi koji se žele postići ovim radom. Također su navedene znanstvene metode te struktura rada. U drugom poglavlju navodi se povijesni pregled razvoja naftnog tržišta i nafte općenito. Tako je obrađeno vrijeme otkrića nafte te razvoj najpoznatijeg monopola na tržištu nafte. Također je obrađeno stanje nakon 2. svjetskog rata te Palestinska i Sueska kriza i buđenje arapskog nacionalizma. U trećem poglavlju napravljena je analiza svjetske proizvodnje i potrošnje nafte sa statističkim prikazima područja u svijetu po proizvodnji i potrošnji. Također, obrađena je uloga OPEC-a u svjetskoj razmjeni nafte te povijesni pregled te organizacije. Obrađena je i tematika kretanja cijena nafte i koji utjecaj promjene cijene imaju na tržište i koju ulogu imaju u stvaranju naftnih šokova. U četvrtom poglavlju obrađena je perspektiva razvoja nafte te energetska neizvjesnost te izazovi budućnosti. Tako je napravljen pregled naftne industrije od 80-tih godina do danas te alternativni izvori energije i perspektive. Također je napravljen osvrt na Europsku uniju, ali i Hrvatsku u pogledu proizvodnje i potrošnje nafte. U zaključnom dijelu napravljena je sinteza rada i istaknuti su zaključci koji su proizašli iz istraživanja. 6

7 2 POVIJESNI PREGLED RAZVOJA I ZNAČAJA 2.1 Otkriće nafte te početak njezine eksploatacije i prerada Rubni pojasevi rova Mezapotamije i Perzijskog zaljeva danas su poznati po velikom bogatstvu nafte. Eksploatacija ovog područja započela je u sjeveroistočnom rubnom dijelu, nakon što je d'arcy dobio koncesiju od perzijske vlade davne godine. Dvije godine nakon započela je proizvodnja, dok je godine osnovano društvo Anglo-Persian Oil Company. Kasnije je ovo poduzeće preimenovano u Anglo-Iranian Oil Company. Tvrtka Turkish Petroleum Company dobila je godine koncesiju za eksploataciju u Iraku. Nakon rata Francuska nasljeđuje prava ove njemačke tvrtke. Godine koncesiju dobiva poduzeće Iraq Petroleum Company, a dvije godine kasnije dovršena su dva naftovoda od Kirkuka do Haife tj. Tripolisa. Nafta koja se tada eksploatirala (godišnje oko 4 milijuna tona) plasirana je uglavnom na francusko tržište. Tridesetih godina započinje nova era, nakon ulaska SAD-a na tržište i prodajom koncesijskih prava američkoj tvrtki Standard Oil Company of California. Američka ulaganja u istraživanje i razvoj su se isplatila te su američki stručnjaci otkrili nove velike rezerve te proširili svoje koncesije na veliko područje susjedne Saudijske Arabije. Iako su Englezi više puta pokušali intervenirati u ovo širenje i nadmoć Amerikanaca, američki položaji osigurali su im dominaciju u području proizvodnje nafte na području jugozapadne Azije. Područje jugozapadne Azije ima značajan trgovački položaj koji omogućuje distribuciju velike količine eksploatirane nafte. Na tom području susreću se europska, azijska i afrička tržišta, a znatan dio nafte izvozi se kroz Sueski kanal, dok se ostali dio prebacuje na luke Levanta. Veliki prohodi ovih krajeva omogućili su i velike investicijske radove te su izgrađeni moderni putovi, a puno se ulagalo i u moderne sustave navodnjavanja 1. 1 Roglić, J. (1951): Nafta u jugozapadnoj Aziji, Hrvatski geografski glasnik, 13(1), str

8 2.2 Osnivanje monopola 7 sestara Vremensko razdoblje nakon drugog svjetskog rada se često u povijesti nazivalo monopolom sedam sestara, a karakteriziraju ga broje političke krize, kao što su iranska kriza, sueska kriza ili pak šestodnevni rat između Izraela i Arapa godine. Ono što je također specifično za to razdoblje jest da su cijene nafte bile poprilično stabilne, čemu u prilog ide i činjenica da je cijena nafte po barelu iznosila 14 i 16 dolara godine 2. Razdoblje nakon prvog svjetskog rata bilo je zlatno doba za profit naftnih kompanija koje je talijanski naftaš Enrico Mattei proglasio sedam sestara iz razloga jer se radilo o bliskoj međusobnoj suradnji istih i brojnim zajedničkim ulaganjima u naftne poslove na području Bliskog Istoka. Naftne kompanije koje se interpretiraju kao sedam sestara vladale su naftnim tržištem u svijetu tijekom druge polovice 40-ih godina, a to su kompanije Standard Oil of New Jersey, Standard Oil of California (Socal), Mobil, Gulf i Texaco, zajedno sa europskim divovima Royal Dutch/Shell i Anglo-Iranian koji su bili u simbiozi s ekspanzijom automobilske industrije 3. Krajem drugog svjetskog rata, došlo je sasvim neočekivano do prave eksplozije potražnje za naftom, pa je došlo do rasta cijena nafte. Uz to je paralelno došlo i do sve većih zahtjeva za potrošačkim dobrima, kao što su automobili u SAD-u, ali i do ubrzanog ekonomskog rasta nakon godine, što je rezultiralo nestašicom nafte iz razloga što proizvođači i rafinerije nisu uspjele pratiti potražnju. U prilog tome ide i činjenica da je prodaja benzina godine porasla za čak više od 40 posto u odnosu na godinu. S nestašicom nafte, zapadne su zemlje, a posebno SAD, bile primorane uvoziti sve veće količine nafte, što je dovelo do toga da je uvoz nafte u SAD-u godine prestigao izvoz. S obzirom da su se glavne rezerve nafte nalazile na području Irana, Iraka, Saudijske Arabije, Kuvajta, Bahreina i Katara, uloga Srednjeg Istoka je odjednom dobila na važnosti na 2 Dekanić, I., Kolundžić, S. i Karasalihović, D. (2002): Stoljeće nafte: veza između nafte, novca i moći koja je promijenila svijet, Naklada Zadro, Zagreb, str Dekanić, I., Kolundžić, S. i Karasalihović, D. (2002): Stoljeće nafte: veza između nafte, novca i moći koja je promijenila svijet, Naklada Zadro, Zagreb, str

9 političkoj sceni zapadnih sila što je ubrzo dovelo do prvih sukoba između zapadnih sila (sovjetsko-američka kriza u Iranu te sukob SAD-a i Velike Britanije oko crvene crte ). Glavna problematika se međutim tek pojavila kada su zemlje izvoznice nafte poželjele veći udio u naftnoj dobiti i veći suverenitet nad naftom u podzemlju, dok su se s druge strane nalazile inozemne kompanije koje su već tada bile tehnološki, financijski i institucionalno konkurentnije za provođenje istraživanja, proizvodnje, procesiranje i distribuciju nafte. Suradnja između zemljoposjednika i kompanija se potom počela temeljiti na principu polapola (eng. fifty-fifty), prema kojem se obuhvaćao najam zemljišta u obliku poreza i ravnomjerna podjela dobiti koja je bila jednaka prodajnoj vrijednosti nakon oduzimanja troškova proizvodnje 4. Kompanije članice sedam sestara predstavljale su tako konzorcij za Iranski kartel i dominirale su globalnom industrijom nafte od sredine 40-ih do 70-ih godina 20 stoljeća namjerno provodeći monopolsku politiku ograničavajući proizvodnju. S obzirom da su te kompanije imale u rukama većinu svjetskih naftnih izvora, nisu imale nikakve prepreke da provode ograničenja vlastite proizvodnje pojedinih kompanija. Isto tako, s obzirom da je udio multinacionalnih kompanija u svjetskim rezervama iznosio oko 98 posto, one su sasvim lako mogle kontrolirati cijene nafte, zbog čega je to razdoblje i bilo karakteristično po nerealno visokim cijenama s obzirom na ponudu na tržištu. Prvi koji je optužio kartel sedam velikih naftnih kompanija da prodaju naftu po nerealno visokim cijenama u odnosu na niski europski životni standard, bio je osnivač talijanske nacionalne naftne kompanije, Enrico Mattei. Međutim, valja istaknuti da su velike naftne kompanije i prije bile optuživane zbog namjernog ograničavanja proizvodnje radi podizanja cijena, i to čak u vrijeme prije Prvog svjetskog rata kada je došlo do velikog naftnog buma i potražnje nafte. Iako se veći broj puta u različitim vremenskim razdobljima optuživao očigledan monopol velikih naftnih kompanija, ne čudi činjenica da isti monopol koji nije bio u skladu s američkim zakonom, nikada nije dokazan bez obzira na sve veći broj optužaba u medijima za iskorištavanje neizmjernog bogatstva arapskih zemalja. 4 Dekanić, I., Kolundžić, S. i Karasalihović, D. (2002): Stoljeće nafte: veza između nafte, novca i moći koja je promijenila svijet, Naklada Zadro, Zagreb, str

10 Takva monopolska politika velikih naftnih kompanija prouzročila je mnoge velike političke događaje, kao što je i onaj iz godine, kada je iranski parlament donio zakon o poništenju ugovora sa Anglo-Persianom. Nakon toga je Iran, godine, točnije iranski premijer Mossadegh, nacionalizirao svoju naftnu industriju, koja je do tog vremena bila kontrolirana od strane Anglo-Iranian naftne kompanije (danas BP), te je tim postupkom Iranska nafta postala podvrgnuta međunarodnom embargu. Međutim, s namjerom da dovedu iransku proizvodnju nafte natrag na međunarodna tržišta, Sjedinjene Američke Države su predložile kreiranje tzv. konzorcija glavnih naftnih kompanija. Prije naftne krize godine, članice sedam sestara kontrolirale su oko 85% svjetskih rezervi nafte, no u nadolazećim desetljećima dominacija kompanija i njihovih nasljednika, se dosta smanjila kao rezultat sve većeg utjecaja OPEC kartela i naftnih kompanija u državnom vlasništvu. Posebno valja istaknuti činjenicu da je tokom poznatih naftnih šokova konstantno bilježen značajan porast dobiti naftnih kompanija. Uz to, valja istaknuti da je u početku taj trend prikrivan nestašicom benzina na tržištu, kao i prilagodbama gospodarstava najrazvijenijih uvoznica nafte. No, sve te činjenice su s vremenom spoznate u javnosti, zbog čega i ne čudi veliki bijes javnosti SAD-a, zapadne Europe i Japana nakon godine prema OPEC-u, Saudijskoj Arabiji i drugim arapskim zemljama Bliskog Istoka. Nažalost, prava istina o tome da su zapravo najviše profitirale američke naftne kompanije, saznata je nakon mnogo vremena kasnije. Kako je u ovom slučaju fokus na naftne kompanije članice sedam sestara, valja istaknuti da su one bilježile stalan trend rasta prihoda u razdoblju poznatih naftnih šokova, a samime time i naglih skokova cijena nafte. Na primjer, prosječna godišnja stopa rasta dobiti u razdoblju od do godine za sve je kompanije iznosila 14 posto, dok je vrijednost fiksnih fondova rasla po prosječnoj godišnjoj stopi do 11,7 posto, a raspodijeljena sredstva iz neto prihoda po stopi od 9,4 posto. Podaci o prosječnim stopama rasta u pojedinim kompanijama prikazani su u tablici u nastavku. Razvojna orijentacija korporacija u smjeru preferiranja 10

11 kapitalno intenzivnih ulaganja vidljiva je na temelju stopa rasta vrijednosti fiksnih fondova koje su bile u prosjeku većeg od ostala dva pokazatelja 5. Jednako tako važna činjenica vezana je uz to da se najveći skokovi prihoda naftnih kompanija članica sedam sestara približno poklapaju s porastom cijena nafte. Kao primjer tome, može se istaknuti razdoblje od do godine, kada je došlo do drugog značajnijeg poskupljenja nafte nakon i godine. Naime, tada su cijene porasle sa 13 do 15 američkih dolara po barelu na 30 do 37 dolara, a na slobodnom tržištu i na 40 dolara po barelu, čime su i naglo porasli prihodi najvećih naftnih kompanija. Tako se na primjer može navesti i indeks porasta neto prihoda Exxona u godini, kada je on iznosio čak 155, dok su ostali odgovarajući indeksi drugih naftnih kompanija bili: Gulf Oil (160), Mobil (177), Socal (164), Texaco (206), British Petroleum (365), a Royal Dutch/Shell (281). Godine godine, indeks neto prihoda u Exxon-u je iznosio 132, u Gulf Oil-u 106, u Mobil-u 140, u Socal-u 135, u Texaco-u 127, u British Petroleum-u 89, a u Royal Dutch/Shell-u 73. Na temelju ovih činjenica, sasvim je jasno da povećanje cijena nafte ne utječe na smanjivanje prihoda naftnih kompanija 6. Tablica 1: Godišnje stope rasta financijskih pokazatelja "sedam sestara" od do godine Korporacija Neto-prihod Dividenda Fiksni fondovi Exxon Mobil Chevron Gulf Dekanić, I., Kolundžić, S. i Karasalihović, D. (2002): Stoljeće nafte: veza između nafte, novca i moći koja je promijenila svijet, Naklada Zadro, Zagreb, str Dekanić, I., Kolundžić, S. i Karasalihović, D. (2002): Stoljeće nafte: veza između nafte, novca i moći koja je promijenila svijet, Naklada Zadro, Zagreb, str

12 Texaco Royal Dutch/Shell BP Izvor: Dekanić, I. (1982): Rudarska i naftna renta, Nafta, Zagreb Na temelju podataka o financijskom uspjehu, može se lako ustanoviti da je postojala određena razina globalne zavjere izvoznica nafte i naftnih kompanija, ali i da je postojao njihov zajednički interes tijekom događaja koji su okarakterizirali prvi i drugi naftni šok. Kada se pristupi usporedbi dobiti pet vodećih američkih kompanija s profitima najvećih među neovisnim kompanijama, može se primijetiti da neke od neovisnih kompanija doživljavaju izrazitu ekspanziju tako da po opsegu svoje dobiti nadilaze dinamiku rasta sedam sestara. Ako bi se sedam sestara i dvanaest najjačih neovisnih američkih kompanija razmatrale kao jedna cjelina, udjel vodećih bi opao sa 64 posto u godini na 53,6 posto u godini, tj. na 54,4 posto u godini. S druge strane, također se može lako primijetiti da je dobit u apsolutnom iznosu rasla kroz cijelo razdoblje, a najviše u godinama kad su zemlje izvoznice nafte značajno podizale cijenu tokom i godine. Na temelju toga se može zaključiti da porast cijene nafte na svjetskom tržištu nije rezultirao samo povećanim prihodima i prosperitetom zemalja izvoznica nafte, već i direktnom koristi za naftne kompanije. Pokraj svega navedenog, također valja istaknuti da je ukupna dobit sedam sestara i 11 američkih neovisnih naftnih kompanija prelazila godine gotovo 40 milijardi dolara, što je izraženo u tadašnjoj vrijednosti tekućih cijena i odnosa dolara. Ako se pretpostavi da je poznato da raspodjela tih ogromnih profita namiruje dividende dioničarskog kapitala, proračunsku potrošnju razvijenih zemalja i razvoj korporacija, sasvim je jasno da je financijska, administrativna i industrijska snaga najrazvijenijih industrijskih zemalja samo porasla u razdoblju visoke dobiti od nafte. 12

13 Na temelju visokih dobiti naftnih kompanija jasno je da su naftne kompanije krajem 80-ih godina 20. stoljeća imale dovoljno sredstava za financiranje novog ciklusa razvoja naftne tehnologije, što je uključivalo trodimenzionalnu seizmiku (3D), četverodimenzionalnu seizmiku (4D), simulacije ležišta, korištenje super računala u analizi, simulacije proizvodnje iz ležišta i ostale tehnologije. Međutim, prije investiranja u nove tehnološke mogućnosti, naftne kompanije su najprije višak svog investicijskog kapitala uložile u diverzificiranje svojih proizvoda, tako da su ušle u sve pore petrokemije i ostale djelatnosti. Na temelju svih istaknutih činjenica koje se tiču monopolizma sedam sestara, može se lako pretpostaviti da su naftni šokovi zapravo bili unaprijed pripremljeni iza scene i da su režirani u diskretnim sobama strategijskog planiranja američke administracije, što je do sad predstavljalo osiguranje gospodarstva SAD-a kako bi se moglo ubrzano razvijati na tehnološkoj osnovi i tako konkurirati drugim svjetskim velesilama, poput Rusije i Kine 7. Iako su naftni šokovi u početku pogodili zemlje uvoznice nafte, kao što su SAD, Japan i Zapadna Europa, s vremenom su gospodarstva tih istih zemalja zahvaljujući skupljoj energiji stekla nove razvojne sposobnosti i na temelju toga ostvarile prednost u odnosu na manje razvijene zemlje Europe, Azije, Afrike i Južne Amerike. Glavni dobitnici skuplje energije nisu bile samo zemlje izvoznice nafte, već i najrazvijenije industrijske zemlje. 2.3 Stanje u svijetu nakon 2. svjetskog rata Stanje u svijetu nakon Drugog svjetskog rata može se opisati kroz četiri glavne točke. U početnoj valja istaknuti da je Drugi svjetski rat zapravo potpuni poraz Trojnog pakta koji je smirio agresivne ambicije Njemačke, Italije i Japana, ali i samu zemlju i njihovo stanovništvo. Uz to, u tim zemljama je pokrenut i dugotrajan proces demokratizacije uz snažnu dezideologizaciju njihovih ranijih nacionalnih uvjerenja, kao što je na primjer njemački militarizam ili pak japanski samurajski duh. Čitava demokratizacija imala je snažnu podršku zbog višegodišnje okupacije Njemačke, Austrije i Japana, kao i političkim mentorstvom SADa nad Njemačkom i Japanom. Što se tiče Italije, ona je puno bolje prošla nego li ostale 7 Dekanić, I., Kolundžić, S. i Karasalihović, D. (2002): Stoljeće nafte: veza između nafte, novca i moći koja je promijenila svijet, Naklada Zadro, Zagreb, str

14 poražene zemlje jer je već godine proglasila kapitulaciju nakon čega je osnovana prosaveznička vlada. U sklopu druge točke, može se istaknuti da su se brojne zemlje našle pod snažnim utjecajem društvenih promjena, kao što su procesi socijalističke i komunističke revolucije u desetak zemalja, od središnje Europe do istočne Azije. U Europi je revolucija tog tipa potaknuta dolaskom Crvene armije, dok je u Jugoslaviji potaknuta autohtonim revolucionarnim pokretom koji je prouzročen neriješenim nacionalnim pitanjem u državi koja je uspostavljena Versajskim mirom, a u kojoj je srpski nacionalizam uvijek dominirao. Sve te društvene, geopolitičke i vojne konfrontacije uzrokovale su tzv. hladnim ratom. Trećom točkom se može istaknuti gubitak svjetske prevlasti europskih sila zbog čega se temeljito potresla kolonijalna ideja i kolonijalni međunarodni poredak. Na primjer, može se istaknuti primjer Velike Britanije, koja je iako je bila među silama pobjednicama, bila znatno uzdrmana što je utjecalo na raspadanje njezinog kolonijalnog imperija. S obzirom da je Europa tijekom rata dosta izgubila na svojoj dominantnosti u svijetu, javila se i svijest o značaju raspolaganja nacionalnim resursima koja je bila posebno potaknuta dekolonizacijom i nacionalnim oslobođenjima. Upravo se tada utvrdilo da je nafta među nacionalnim prirodnim bogatstvima koja je najvažnija i koja je tokom rata samo povećala svoju vrijednost 8. Kao zadnja posljedična točka, može se istaknuti preseljenje težišta političke moći preko Atlantika, konkretno, iz Velike Britanije u SAD. S obzirom da je tada SAD bio jedina nuklearna sila i jedina zemlja koja je većinom financirala rad Organizacije ujedinjenih naroda, ona je imala i najveći utjecaj na politiku i većinu glasova u upravnim tijelima Međunarodnog monetarnog fonda, ali i Svjetske banke. Upravo tako temeljena vodeća uloga SAD-a u gospodarskom i financijskom smislu, bila je neosporna posljedica uloge SAD-a u ratu, ali i toga je SAD tada već kontrolirao dvije trećine svjetske proizvodnje nafte. Uz to se također može istaknuti da je oko polovice tadašnjih poznatih svjetskih rezervi nafte bilo locirano upravo na prostoru SAD-a, ali i da je nafta završetkom rada postala presudnom strategijskom sirovinom i glavnim energetskim medijem. 8 Dekanić, I., Kolundžić, S. i Karasalihović, D. (2002): Stoljeće nafte: veza između nafte, novca i moći koja je promijenila svijet, Naklada Zadro, Zagreb, str

15 Kao podrška većoj svjetskoj moći SAD-a nakon Drugog svjetskog rata, valja istaknuti da je njen položaj vodeće naftaške sile učvršćen i prije samog rata, konkretnije u Arapskoj pustinji na naftnim nalazištima Saudijske Arabije, koja su bila pod koncesijama američkih naftnih kompanija Socal i Texaco. 2.4 Palestinska kriza Palestinska kriza predstavlja najznačajniji problem bliskoistočnih odnosa, konkretno odnosa Izraela i susjednih zemalja, a naročito Palestinaca. Palestinska kriza je definitivno jedan od najkompliciranijih političkih, teritorijalnih i psiholoških problema u 20 stoljeću. Naime, Palestinska kriza je specifična po tome što predstavlja trajnu političku krizu koja je dosad rezultirala brojnim sukobima i ratovima proteklih šezdeset godina, a traje i dan danas. Glavni razlog tome je što Palestinska kriza i dan danas utječe na globalne političke odnose i rezultirala je početkom ratova protiv terorizma koje je SAD proglasio nakon napada 11. rujna godine. Upravo su Bliski istok i političke spletke bliskoistočne krize rezultat velikih problema u globalnim odnosima i političkim procesima 21. stoljeća. Glavni problem u Palestinskoj krizi leži u brojnom naseljavanju židova na područje Palestine, u sklopu koje se nalazi najsvetiji grad Židova, Jeruzalem. Do većih problema je posebno došlo kada je došlo do ogromnih progona Židova tokom Drugog svjetskog rata, zbog čega se na područje Palestine doseljavalo sve više židovskog naroda. S obzirom da su na području Palestine dotad živjeli Arapski narodi, koji su tamo imali status starosjedioca, s vremenom je dolazilo do sve većih sukoba između tih dviju strana. Čitava ta situacija je kulminirala godine, kada su paktom u Kairu, Egipat, Irak, Jemen, Jordan, Libanon, Saudijska Arabija i Sirija osnovale Arapsku ligu tj. Ligu arapskih država koja se protivila useljavanju Židova u Palestini i osnivanju židovske države. S obzirom da je u to vrijeme Velika Britanija bila kolonijalni vladar Palestine, ona se prema UN-ovim načelima borila za ravnomjernu podjelu židovskih i arapskih naroda, koji su vječito bili u sukobima. Uz to, sam problem sukoba Izraelaca i Arapa se još više povećao, s obzirom da su Arapske zemlje zbog velikih prihoda od nafte imale mogućnost da kupuju svoj politički mir financijskom pomoći izbjeglicama i školovanjem naraštaja Palestinaca. Kroz vrijeme, arapski ciljevi i zahtjevi postajali su sve nerealniji s obzirom da nisu priznavali Izrael, dok je s druge 15

16 strane izraelska vojska slamala sve arapske pokušaje da vojnim sredstvima riješe probleme koji su uzrok svih sukoba. Naravno, kroz vrijeme i brojne ratne sukobe, pa i pojavu terorizma i samim time uključivanje SAD-a u rješavanje vječitih problema na Palestinskom području, rezultiralo je i stalnim rastom cijena nafte koja je svoju rekordnu razinu dostigla 7. kolovoza godine na londonskom tržištu sirovina, 78,64 dolara za barel. Upravo zbog još uvijek neriješenih problema Palestinaca i arapskih naroda, i danas se osjeti duboka povezanost bliskoistočne političke krize i cijena nafte Sueska kriza i buđenje arapskog nacionalizma Sueska kriza predstavlja drugu globalnu energetsku krizu poslije Drugog svjetskog rata, s obzirom da je tokom nje kroz određeno vremensko razdoblje prekinut transport nafte kroz Sueski kanal. Naime, prva energetska kriza događala se za vrijeme političke krize u Iranu početkom 50-ih godina. Sueska politička kriza je utoliko jednaka po intenzitetu i ozbiljnosti problema prvoj krizi, s obzirom da je bio prekinut jedan od glavnih svjetskih putova nafte, Sueski kanal. Glavna srž problema oko Sueske političke krize leži već u godini kada je na Međunarodnoj konferenciji, Indonezija proglasila neovisnost od nizozemske kolonijalne vlasti, čime je pokrenut poznati pokret nesvrstanih. S obzirom da se u to vrijeme Sueski kanal nalazio pod kolonijalnom vlasti Velike Britanije, Egipat je pod vodstvom tadašnjeg vođe, Nasera, također na temelju zastupanja politike o nesvrstanosti želio dobiti suverenitet nad Sueskim kanalom. S obzirom da brojni poticaji za pregovorima između Egipta i Velike Britanije nisu urodili plodom, Naser se odlučio za preuzimanje vojne kontrole na Sueskim kanalom, u čemu je i uspio. Iz perspektive Velike Britanije, čitav geostrategijski problem ležao je samo u jednoj činjenici, a to je da se kroz Sueski kanal transportira najveći dio nafte iz Srednjeg Istoka, na kojem su eksploataciju nafte organizirale brojne naftne kompanije Velike Britanije. S druge 9 Dekanić, I. (2007): Nafta: bogatstvo ili prokletstvo, Golden marketing, Zagreb, str

17 perspektive, Egipta, Sueski kanal je predstavljao stvar neovisnosti i isto tako stratešku važnost za postavljanje i mogućnosti pregovaranja na svjetskoj političkoj i gospodarskoj sceni. Ogorčena zbog prisilnog preuzimanja Sueskog kanala od strane Egipta, Velika Britanija se u savezu s Francuskom odlučila na ponovno preuzimanje Sueskog kanala, u čemu je uspjela jer su joj se u borbi također pridružili Izraelci. Iz tog razloga, Izraelci i dan danas dobro surađuju sa zapadnim zemljama, posebno kada su u pitanju njihovu problemi sa arapskim zemljama. Nakon ponovnog preuzimanja Sueskog kanala od strane Velike Britanije, Francuske i Izraelaca, stigao je novi šok. Naime, u skladu s UN-ovom konvencijom i pravilima, postupak Velike Britanije ocijenjen je kao agresijski napad na Egipat, zbog čega se s vremenom Velika Britanija ipak morala pomiriti s time da će izgubiti političku važnost zbog neposjedovanja Sueskog kanala. U toj odluci o povlačenju Velike Britanije, Francuske i Izraelaca sa Sueskog kanala, uvelike su veliku ulogu odigrale Sjedinjene Američke Države, za koje se zna da su najveća politička i financijska podrška Organizaciji Ujedinjenih naroda, te samim time uz pobjedu u Drugom svjetskom ratu, imaju veću političku moć i pravo provođenja svojih politika i ideologija u svijetu 10. Nakon Drugog svjetskog rada, te Sueske i Iranske krize, SAD su definitivno zamijenile ulogu glavnog političkog lidera i vojnog nadzora nad Sueskim kanalom u odnosu na Veliku Britaniju. Samim time, američkim naftnim kompanijama, otvorena su širom vrata za proširenje svojih djelovanja i aktivnosti na Srednjem istoku. Iz tog razloga i ne čudi činjenica da su se američki naftni poslovi u arapskom svijetu drastično povećali u razdoblju od do godine. 10 Dekanić, I., Kolundžić, S. i Karasalihović, D. (2002): Stoljeće nafte: veza između nafte, novca i moći koja je promijenila svijet, Naklada Zadro, Zagreb, str

18 3 ANALIZA SVJETSKE PROIZVODNJE I POTROŠNJE NAFTE 3.1 Svjetska proizvodnja i potrošnja Bile pregleda svjetske proizvodnje i potrošnje, potrebno je pogledati rezerve nafte u pojedinim područjima od godine. Podaci o osiguranih rezervama nafte u svijetu prema područjima u 1992., 2002., i godini, izraženi u milijardama barela nalaze se u tablici 2. Krajem godine najveće rezerve nafte zabilježene su na Srednjem Istoku te su iznosile 661,6 milijardi barela. Krajem godine ta se brojka popela za 12,05% na 741,3 milijarde barela nafte. Krajem godine rezerve nafte na Srednjem Istoku povećane su za 7,64% na 797,9 milijardi barela. I na posljetku, krajem godine također se bilježi rast za 1,23% tj. na 807,7 milijardi barela nafte. Na području Srednjeg Istoka u količini rezerve nafte prednjači Saudijska Arabija koja je godine imala 261,2 milijarde barela nafte. Iako je kroz godine skromno povećavala rezerve, u godini i dalje se bilježi tendencija rasta rezervi, koja je tada iznosila 265,9 milijardi barela. Saudijsku Arabiju slijedi Irak koji je u posljednjih dvadesetak godina pokazao tendenciju naglog rasta rezervi nafte. Tako je godine imao 100,0 milijardi barela nafte rezervi, a godine 150,0 milijardi barela nafte što je povećanje od nevjerojatnih 50%. Ujedinjeni Arapski Emirati godine imali su rezerve u visini 98,1 milijardi barela, a godine rezerve su smanjili na 97,8 milijardi barela što su zadržali do godine. Osim Iraka, i Iran je pokazao tendenciju naglog rasta rezervi nafte. Tako je godine imao 92,9 milijardi barela nafte rezervi, godine 130,7 milijardi barela, a godine 157,0 milijardi barela nafte rezerve. Nakon Srednjeg Istoga, prema količini rezervi na drugom mjestu smjestila se Sjeverna Amerika. Ona je krajem godine imala 122,1 milijardi barela nafte rezerve, a godine zabilježila je rast od 86,98% tj. na 228,3 milijardi barela. Krajem godine zabilježen je pad od 3,20% na 221 milijardu barela nafte rezerve. Na posljetku, godine također je zabilježen pad u količini rezerve od 0,36% na 220,2 milijarde barela. 18

19 Na području Sjeverne Amerike najveće rezerve krajem godine imao je Meksiko, i to od 51,2 milijarde barela. No, već godine dolazi do naglog pada rezervi na 17,2 milijarde barela, a nastavio se trend pada te je Meksiko navedene godine imao tek 11,4 milijarde barela rezerve nafte. Za razliku od Meksika, Kanada je godine imala 39,6 milijardi barela nafte rezerve, a krajem godine učetverostručila je svoje rezerve na 180,4 milijardi barela. Krajem količina rezerve blago je pala na 174,6 milijardi barela, a godinu dana nakon toga zabilježen je dodatni pad od 0,7 milijardi barela. SAD bilježi konstantu u količini rezerve nafte i to 35 milijardi barela u i godini. Na trećem mjestu po količini rezervi, nakon Srednjeg Istoka i Sjeverne Amerike, našla se Južna i Centralna Amerika. Ona je godine imala 78,8 milijardi barela nafte rezerve, a krajem godine zabilježen je rast od 27,28% u odnosu na godinu na 100,3 milijardi barela nafte. Krajem rezerve su iznosile na ovom području 326,9, što je označilo rast više od tristo posto, a krajem godine rezerve su dodatno povećane za 0,46% na 328,4 milijardi barela. Najveće količine rezervi nafte na području Južne i Centralne Amerike dolaze iz Venezuele koja je ujedno i krivac za ovaj nagli rast rezervi. Tako je godine u Venezueli količina rezervi nafte iznosila 63,3 milijardi barela, a godine 77,3 milijardi barela. Godine te su rezerve povećane na 297,6 milijardi te su se iste rezerve zadržale i u godini. Od drugih država s ovog područja značajnije rezerve ima Brazil, koji je godine imao 15,3 milijardi barela nafte rezerve. Područje Europe i Euroazije krajem godine imalo je 78,3 milijardi barela rezerve, a krajem godine rezerve su povećane za 39,59% na 109,3 milijarde barela. Krajem godine rezerve su iznosile 140,3 milijarde, što je označavalo povećanje od 28,36%. Krajem godine rezerve nafte na području Europe i Euroazije iznosile su 140,8 milijardi barela, što predstavlja povećanje od 0,36% u odnosu na godinu. Na području Europe, Rusija je najbogatija rezervama nafte. Tako je godine imala 76,1 milijardu barela nafte rezerve. Godine ta je rezerva iznosila 87,1 milijardu, a krajem ,2 milijarde. Osim Rusije, značajnije rezerve ima i Kazahstan koji je i godine imao 30 milijardi barela nafte rezerve. 19

20 Afrika je krajem godine imala 61,1 milijardu barela nafte rezerve, a krajem godine ta rezerva je iznosila 101,6 milijardi barela, što je predstavljalo povećane od 66,28%. Krajem ukupna rezerva nafte izrađena u milijardama barela iznosila je 126,6, a krajem godine 130,3. Na području Azije Pacifika u i godini zabilježeno je oko 41,4 milijardi barela nafte rezerve. 20

21 Tablica 2: Osigurane rezerve nafte u svijetu Krajem Krajem Indeks Krajem Indeks 2011/2002 Krajem Indeks 2012/ / Sjeverna Amerika 122,1 228,3 186, ,80 220,2 99,64 Južna i Centralna 78,8 100,3 127,28 326,9 328,4 100,46 Amerika 325,92 Europa i Euroazija 78,3 109,3 139,59 140,3 128,36 140,8 100,36 Srednji Istok 661,6 741,3 112,05 797,9 107,64 807,7 101,23 Afrika 61,1 101,6 166,28 126,6 124,61 130,3 102,92 Azija - Pacifik 37,5 40,6 108,27 41,4 101,97 41,5 100,24 Izvor: BP Statistical Review of World Energy, 2013, raspoloživo na: pogledano: , str. 6 21

22 Prema podacima iz tablice 2, na grafikonu 1 nalazi se u obliku stupčastog dijagrama prikazane rezerve nafte u svijetu od do godine. Podaci su prikazani za četiri godine: 1992., 2002., i godinu. Podaci su prikazani u milijardama barela. Iz grafikona se jasno vidi da područje Srednjeg Istoga dominira nad ostatkom svijeta prema količini rezerve i da ovo područje konstanto bilježi rast količine rezerve kroz godine promatranja. Na drugom mjestu godine nalazila se Sjeverna Amerika, koja je kroz godine promatranja bilježila lagani pad količine rezerve nafte, a područje Južne i Centralne Amerike nagli rast u godini što ih je dovelo na drugo mjesto prema količini rezervi nafte u svijetu. Na četvrtom mjestu našlo se područje Europe i Euroazije, a slijedi ju područje Afrike. Najmanje količine rezervi nafte nalazi se na području Azije Pacifika. Grafikon 1: Rezerve nafte u svijetu od do godine Izvor: vlastita obrada autora prema podacima iz tablice 2 Tako je svijet krajem godine imao ukupno 1.668,9 milijardi barela nafte što je dovoljno za 52,9 godina globalne proizvodnje. Posljednje povećanje rezervi u Iraku dodalo je 6,9 milijardi barela na ukupnu svjetsku rezervu. Članovi OPEC-a i dalje dominiraju na svjetskom tržištu, držeći 72,6% ukupnih svjetskih rezervi. 22

23 Grafikon 2: Distribucija rezervi u 1992., i godini Izvor: BP Statistical Review of World Energy, 2013, raspoloživo na: pogledano: , str. 7 23

24 Na grafikonu 3 nalazi se distribucija rezervi nafte 1992., i godine prema različitim područjima u svijetu. Tako je godine distribuirano 1.039,3 milijarde barela nafte, od čega je 63,7% distribuirano područje Srednjeg Istoka. Drugi po redu distributer rezervi s udjelom od 11,7% bila je Sjeverna Amerika. Nakon nje slijedi Južna i Centralna Amerika s udjelom od 7,6%, a udio od 7,5% pripada području Europe i Euroazije. Godine distribuirano je 1.321,5 milijardi barela rezerve, od čega je 56,1% distribuirano Srednji Istok, što je označilo smanjenje u relatnivnoj strukturi distribucije. S druge strane, Sjeverna Amerika povećala je svoj udio na 17,3%, dok je Južna i Centralna Amerika ostala na 7,6% udjela. Udio u svjetskoj distribuciji povećalo je i područje Europe i Euroazije na 8,3% ukupne svjetske distribucije. U godini distribuirano je 1.668,9 milijardi barela nafte, što je ujedno i najveća distribucija u sve godine promatranja. I dalje je stavio tržišni udio Srednjeg Istoka opadati je je on u godini iznosio manje od pola, 48,4%. Također, došlo je do naglog povećanja tržišnog udjela Južne i Centalne Amerike na 19,7%, dok je Sjeverna Amerika zabilježila pad na 13,2% tržišnog udjela. Područje Europe i Euroazije povećalo je svoj tržišni udio na 8,4%, a isto povećanje zabilježeno je i kod zemlja Afrike. U tablici 3 prikazani su podaci o proizvodnji nafte od do godine. Sjeverna Amerika godine proizvela je milijuna tona nafte, a godinu dana nakon toga zabilježila je rast od 0,59% na milijuna tona. U godini zabilježen je pad proizvodnje od 0,04%, a godinu dana nakon toga proizvodnja je pala za dodatnih 3,14%. U godini proizvodnja je iznosila milijuna tona, što je označilo rast od 0,68% u odnosu na godinu. U naredne dvije godine na području Sjeverne Amerike bilježi se ponovni pad proizvodnje za 0,68% tj. 3,48% u tj godini. U godini dolazi do oporavka te je proizvodnja povećana za 2,19% na milijuna tona nafte. U godini proizvodnja je iznosila milijuna tona, a u rekordnih milijuna tona. U godini proizvodnja se u odnosu na povećana za 8,52% te je iznosila milijuna tona, što je ujedno i najveća proizvodnja kroz period od 10 godina koji se promatra. U Južnoj i Centralnoj Americi godine proizvedeno je milijuna tona nafte, a godinu nakon toga zabilježen je pad od 0,83% na milijuna tone nafte. U godini bilježi se rast od 7,02% na 7.161, a godinu dana kasnije taj je rast iznosio 2,29%. I u godini bilježi se rast od 2,03%, a u godini bilježi se pad od 2,01% na milijuna 24

25 tona. U godini zabilježen je rast od 0,97%, a već iduće godine pad od 0,57% na milijuna tona. U godini proizvedeno je milijuna tona, a u godini bilježi se pad od 1,21% na milijuna tona. Na području Europe i Euroazije godine proizvedeno je milijuna tona nafte, a godinu dana nakon toga milijuna tona, što predstavlja rast od 4,18% u odnosu na godinu. Godine na ovoj je području proizvedeno milijuna tona nafte, a godinu dana kasnije U godini ponovno slijedi povećanje proizvodnje za 0,36% na milijuna tona nafte, a pozitivan trend nastavio se i u idućoj godini. Od godine na ovom se području bilježi kontinuirani pad proizvodnje te je godine prizvedeno milijuna tona nafte, što predstavlja pad od 1,38% u odnosu na godinu. U proizvodnji nafte dominira Srednji Istok. Tako je godine proizvedeno milijuna tona nafte, a godinu dana kasnije , što je povećanje od 7,02%. U godini proizvedeno je milijuna tona nafte, a u godini Prvi pad u proizvodnji bilježi se godine kada je proizvedeno milijuna tona nafte, što je smanjenje za 1,68% u odnosu na godinu. U godini u Srednjem Istoku dolazi do oporavka te je navedene godine proizvedeno milijuna tona nafte. U došlo je do povećanja od 8,64% na milijuna tona, a u od 1,01% na milijuna tona nafte. U Africi je godine proizvedeno milijuna tona nafte, a u sljedećoj godini U godini bilježi se rekordni rast od 10,87% na milijuna tona nafte. I godina bila je jednako uspješna te je zabilježen rast od 6,22%. Do pada u proizvodnji došlo je godine na milijuna tona i godine na milijuna tona što je označilo pad od čak 13,64%. Rekordna proizvodnja zabilježena je godine i iznosila je milijuna tona nafte, a u godine proizvedeno je milijuna tona ove sirovine. Na području Azije Pacifik u godini proizvedeno je milijuna tona nafte, a prvi pad već je zabilježen u godini od 1,31%. Na ovo području proizvodnja je oscilirala, izmjenjujuči padove i rastove u proizvodnji. Maksimalna proizvodnja postignuta je godine i iznosila je milijuna tona nafte, a minimalna godine u iznosu milijuna tona. U godini proizvedeno je milijuna tona nafte, što je označilo povećanje od 0,81% u odnosu na prethodnu godinu. 25

26 Tablica 3: Proizvodnja nafte od do godine u milijunima tona Sjeverna Amerika ,59 99,96 96,86 100,12 99,32 96,52 102,19 102,97 103,55 108,52 Južna i Centralna Amerika 99,17 107,02 102,29 102,03 97,99 100,97 99,43 100,19 101,11 98,79 Europa i Euroazija ,18 103,35 99,72 100,36 101,29 98,81 101,06 99,65 98,29 98,62 Srednji Istok ,02 105,84 102,59 100,85 98,32 104,39 93,61 104,19 108,64 101,01 Afrika ,93 110,87 106,22 100,43 102,35 100,46 96,30 102,79 86,36 108,01 Azija - Pacifik ,69 101,02 101,91 99,75 100,19 101,35 99,51 104,32 97,93 100,81 Izvor: BP Statistical Review of World Energy, 2013, raspoloživo na: pogledano: , str. 8 26

27 Temeljem podataka prikazanih u tablici 3, na grafikonu 3 prikazana je proizvodnja nafte u svijetu u razdoblju od do godine prema područjima. Iz grafikona se može jasno vidjeti dominacija Srednjeg Istoka. Na tom je području najveću proizvodnju postigla Saudijska Arabija te je ona iznosila u godini milijuna tona tj. 13,3% ukupne svjetske proizvodnje. Saudijsku Arabiju slijede Ujedinjeni Arapski Emirati s proizvodnjom u visini milijuna tona u godini, što čini 3,7% ukupne svjetske proizvodnje. Isti postotak svjetske proizvodnje postignut je godine u Iraku i Kuvajtu gdje je proizvedeno tj milijuna tona nafte. Od Saudijske Arabije godine bolju je proizvodnju postigao Iran s ukupnom proizvodnjom milijuna tona tj. 4,2% ukupne svjetske proizvodnje. Nakon Bliskog Istoka, po proizvodnji dolaze zemlje s područja Europe i Euroazije. Na tom je području najveći proizvođač godine bila Rusija s ukupnom proizvodnjom milijuna tona tj. 12,8% ukupne svjetske proizvodnje. Rusiju slijede Kazahstan i Norveška s proizvodnjom od tj milijuna tona, što čini 2 tj. 2,1% svjetske proizvodnje. Velika Britanija u godini proizvela je 967 milijuna tona nafte. Sjeverna Amerika smjestila se na treće mjesto prema količini proizvedene nafte. U godini najuspješniji proizvođač s tog područja bio je SAD s ukupnom proizvodnjom milijuna tona, što čini 9,6% svjetske proizvodnje. Slijede ga Kanada s milijuna tona i Meksiko s milijuna tona proizvedene nafte. Iz grafikona se može vidjeti da je u Africi došlo u godini do naglog pada u proizvodnji nafte. To je odraz smanjivanja proizvodnje u gotovo svim zemljama. S druge strane, zemlje s područja Azije Pacifika te Južne i Centralne Amerike imaju malu, ali relativno stabilnu proizvodnju koja ima tendenciju rasta. Ukoliko se pogleda proizvodnja nafte Bliskog Istoka, javno je naglašen pad proizvodnje od nastupa gospodarske krize, ali nakon godine slijedi oporavak i ponovni rast. 27

28 Grafikon 3: Proizvodnja nafte ( ) u milijunima tona Izvor: vlastita obrada autora prema podacima iz tablice 3 28

29 U tablici 4 nalazi se potrošnja nafte od do godine izrađena u milijunima tona. U Sjevernoj Amrici godine potrošeno je milijuna tona nafte, a godinu dana nakon toga potrošnja je narasla za 1,57% na milijuna tona. U godine u Sjevernoj Americi je potrošeno milijuna tona nafte što predstavlja povećanje potrošnje od 0,38%. U godini došlo je do pada potrošnje od 0,47% na milijuna tona nafte. Drugi pad potrošnje zabilježen je godine i to od gotovo 5%, a ovaj trend nastavio se i u godini kada je potrošeno milijuna tona nafte, što je ujedno i najmanja potrošnja kroz godine promatranja. U godini potrošnja nafte je iznosila , a od godine u konstantnom je opadanju. U Južnoj i Centralnoj Americi godine je potrošeno milijuna tona nafte, a godinu dana kasnije potrošnja se smanjila za 2,88%. U godini došlo je do rasta za 4,09% na milijuna tona. Rast potrošnje od onda konstantno raste. Tako je godine dosegao milijuna tona, a godine milijuna tona. Na području Europe i Euroazije u godini potrošnja nafte je iznosila milijuna tona te je nastavila rasti sve do godine kada je postignuta potrošnja od milijuna tona. Od godine bilježi se konstantan pad u potrošnji što je posljedica brojnih reformi i politika koje provodi Europska unija kako bi smanjila ovisnost o naftnim derivatima. Tako je godine ukupno potrošeno milijuna tona nafte što je smanjenje od 0,48% u odnosu na godinu, a godinu dana kasnije milijuna tona. Za razliku od područja Europe, na Srednjem Istoku bilježi se konstantan rast potrošnje nafte. Tako je godine zabilježena potrošnja od milijuna tona, a od milijuna tona što predstavlja rast od 5,98% u odnosu na godinu U godini zabilježen je rast od 3,83% na milijuna tona. U potrošnja je iznosila milijuna tona, a godine što predstavlja rast od 4,53% u odnosu na prethodnu godinu. 29

30 Tablica 4: Potrošnja nafte od do godine u milijunima tona Sjeverna Amerika ,57 103,53 100,38 99,53 100,43 95,03 96,22 102,20 99,71 98,47 Južna i Centralna Amerika ,12 104,09 102,49 102,84 105,98 104,26 100,49 105,08 102,94 102,00 Europa i Euroazija ,43 100,79 100,72 100,84 98,77 99,78 95,66 99,52 99,56 97,73 Srednji Istok ,29 105,98 105,13 101,80 103,83 107,30 104,75 104,45 101,67 104,53 Afrika ,04 104,57 105,20 100,31 105,07 104,89 102,61 104,88 97,00 104,88 Azija - Pacifik ,60 105,44 101,70 102,40 103,44 99,58 101,25 105,96 103,56 103,57 Izvor: BP Statistical Review of World Energy, 2013, raspoloživo na: pogledano: , str. 9 30

31 Na području Azije Pacifika zabilježena je potrošnja od milijuna tona u godini i od onda se bilježi konstantan rast sa iznimkom u godini kada je zabilježen pad od 0,42% u odnosu na godinu. U potrošnja je narasla za 5,96% na milijuna tona, a u godini za 3,57% na milijuna tona. Na grafikonu 4 nalaze se grafički prikazani podaci iz tablice 4. Tako se može vidjeti da je do godine najveći potrošač nafte bila Sjeverna Amerika, a od godine tu su poziciju preuzele zemlje Azije - Pacifika. Na području Azije Pacifika najveći potrošač su Kina (što je razumljivo obzirom na količinu stanovnika koji žive u toj zemlji) te je potrošnja u godini iznosila milijuna tona, što predstavlja čak 11,7% svjetske potrošnje. Slijedi ju Indija sa 4,2% svjetske potrošnje u godini, Indonezija sa 5,0% svjetske potrošnje te Japan sa 6,3% svjetske potrošnje. Područje Srednjeg Istoka, Afrike te Južne i Centralne Amerike manji su potrošači, ali je kod njih zamijećen trend stalnog rasta potrošnje. Jedino je na području Sjeverne Amerike te Europe i Euroazije zabilježen pad u potrošnji što je direktno posljedica energetskih politika koje se provode u tim zemljama, a sve s ciljem smanjenja ovisnosti o nekolicini zemalja koje drže najveći udio u proizvodnji nafte. Postoji procjena da će do godine svjetska potražnja za naftom porasti za oko 60%, što će ponajviše biti izazvano rastom najvećeg potrošača automobila na 1,25 milijarde do godine Institute for the Analysis of Global Security, raspoloživo na: pogledano:

32 Grafikon 4: Potrošnja nafte ( ) u milijunima tona Izvor: vlastita obrada autora prema podacima iz tablice 4 32

33 Na grafikonu 5 nalazi se usporedba proizvodnje i potrošnje nafte u godini po regijama svijeta. Tako se može vidjeti da područje Azije Pacifika relativno malo sudjeluje u proizvodnji nafte, a veliki je potrošač iste zbog velike količine stanovnika koji žive u Kini, Japanu i Indiji. S druge strane, kod Afrike se vidi da proizvodi dvostruko više od svoje potrošnje što znači da vlastite potrebe može nadmiriti iz vlastite proizvodnje te da ne postoji ovisnost o drugim zemljama bogatima naftom. Srednji Istok ogromni je proizvođač nafte te količina proizvodnje višestruko prelazi njegove potrebe. Europa još uvijek više troši nego što može proizvesti, ali postoji manji sraz između proizvodnje i potrošnje u odnosu na druga područja. Južna i Centralna Amerika imaju relativno malu proizvodnju, ali i još manju potrošnju nafte. Što se tiče Sjeverne Amerike, ona još uvijek više troši nego što proizvodi te zauzima veliki prostor i u ukupnom proizvodnji i potrošnji. Grafikon 5: Proizvodnja (lijevo) i potrošnja (desno) po regiji u godini Izvor: BP Statistical Review of World Energy, 2013, raspoloživo na: pogledano: , str

34 Grafikon 6: Kretanje cijene nafte Izvor: BP Statistical Review of World Energy, 2013, raspoloživo na: pogledano: , str

35 Na grafikonu 6 nalazi se prikaz kretanja cijene nafte od godine do godine. Na lijevoj strani nalazi se kretanje nafte sa europske burze, a na desnoj strani s američke burze. Tako se može vidjeti da je cijena nafte konstantno rasla i doživjela svoj maksimum u godini, nakon čega u godini slijedi nagli pad te oporavak i nastavak uzlaznog trenda rasta cijene nafte. Današnje tržište nafte karakteriziraju velike oscilacije u cijeni. Upravo iz navedenog razloga mnogi se bave špekulacijama budućeg kretanja cijene, a jedan od razloga je ne samo zarada kroz prodaju nafte, već i zarada na cijeni nafte. O tome koliko se cijene nafte mijenjaju govori i zanimljiva izjava direktora Agencije za energetiku Georga Lamsdena koji je davne godine na pitanje o očekivanoj cijeni barela nafte odgovorio da se točan odgovor može dobiti u raju za budale. Minimalna cijena nafte, kao i kod prodaje bilo kojeg proizvoda, određena je maksimalnim troškovima proizvodnje uvećanima za profit. Troškovi proizvodnje uvijek se određuju prema posljednjem trošku proizvedene jedinice nafte, a to je dakle i onaj najskuplji. Maksimalna cijena nafte određena je platežnom sposobnošću potrošača, koja se iskazuje kroz elastičnost potražnje. Kako postoji velika razlika između minimalne i maksimalne cijene nafte, postoje i velike oscilacije u kretanju cijena. Drugim riječima, na minimalnu cijenu utječu realni faktori, dok na maksimalnu cijenu utječu špekulativni parametri. Kada se usporede cijene nafte i ostalih energenata, one moraju biti u međusobnoj korelaciji, budući da je jedino tako moguće usmjeravanje potrošnje pojedinih energenata, obzirom na postavljene ekonomske ciljeve. Upravo iz tog razloga, promjene u preferencijama potrošnje pojedinih energenata mogu izazvati najveći svjetski igrači 12. Rast cijena nafte odrazio se na povećanje troškova u gospodarskim djelatnostima, a posebno u industriji proizvodnje i prometa. Takvo povećanje troškova dovelo je do manje konkurentnosti ove industrije, ali i smanjenju investicija. Rast cijena nafte ima posljedicu ne samo na rast troškova proizvoda koji su izravno vezani uz naftu, već i onih čija proizvodnja ne ovisi direktno o cijeni nafte. Posljedica toga je inflacija, što dovodi do potrebe rekonstruiranja. Zbog toga je vrlo važno postepeno prelaziti na druge resurse. To znači razvoj novih tehnologija i pronalaska alternativa nafti. U prometu u kojem postoji visoka ovisnost o 12 Grubišić, N. (2009): Dugoročni izgled cijena nafte i plina, Energija, 58(1), str

36 nafti, potrošnja nafte može se reducirati korištenjem drugih pogonskih izvora, ali i povećanjem efikasnosti motora s unutarnjim izgaranjem 13. Nafta predstavlja bitan energent i činitelj međunarodnog i nacionalnog ekonomskog razvoja. Gospodarstva različitih zemalja imaju različite udjele u ukupnoj energetskoj potrošnji te sukladno tome postoje različite ovisnosti zemalja o ovom energentu. Upravo zbog visoke razine ovisnosti pojedinih zemalja i nemogućnosti alternativne proizvodnje supstituta, dovodi se u pitanje jednakost i sloboda tržišta. Danas postoji velika koncentracija na Bliskom Istoku u pogledu izvoza ovog energenta, čime se dodatno pogoršavaju nestabilnosti na tom području, a što se odražava na cjelokupnu svjetsku ekonomiju. Zemlje koje su bogate naftom imaju određenu ekonomsku moć čime su omogućene manipulacije na tržištu. Zanimljivo je da analizirajući energetsku intenzivnost u potrošnji nafte, u zemljama OECD-a potrebno je nekoliko puta manje nafte za jednaku proizvodnju kao u nerazvijenim zemljama. Razlog tome je veća usmjerenost na grane industrije koje traže manju potrošnju energenata. Tako je u SAD-u energetska intenzivnost pada za 50% od do godine. Sukladno navedenome, razvijene zemlje manje su ovisne o promjenama cijena nafte, budući da postoji i manji stupanj ovisnosti 14. Svjetska potražnja za naftom diktira današnju cijenu nafte i zbog toga se iz godine u godinu bilježi sve veća cijena ovog energenta. Iako se godine uvelike pisalo o naglom rastu cijena nafte, one su se odnosile na samo određena tržišta te postoji svega nekoliko izuzetaka kada je nafta prelazila magičnu brojku od 100 dolara po barelu. Plasiranje lažnih informacija o cijeni nafte rezultat su burzovnih špekulacija, čemu u prilog ide i povećanje kupnje nafte za čak 11 puta 15. S druge strane, burne promjene na svjetskom tržištu godine rezultirale su neobjašnjivim povećanjem cijena nafte i naftnih derivata. Ova stručnjacima neobjašnjiva događanja 13 Letunić, S. (2006): Utjecaj cijena i ograničenost resursa nafte na svjetsko gospodarstvo, Ekonomska misao i praksa, 2, str Letunić, S. (2006): Utjecaj cijena i ograničenost resursa nafte na svjetsko gospodarstvo, Ekonomska misao i praksa, 2, str Vujinović, S. i Vurdelja, J. (2008): Tržište nafte u godini, Nafta, 59(11), str

37 rezultirala su s velikom neizvjesnošću u budućem kretanju cijena nafte. U godini cijene nafte su se počele stabilizirati, a danas se niti jedna svjetska organizacija ne upušta u prognoziranje budućih kretanja cijena nafte. Da se zaista radilo o neobjašnjivom kretanju cijene nafte govori i činjenica da je na kraju godine na nekim tržištima cijene nafte bila i do 50% manja u odnosu na cijenu s početka godine. Kako je tržište nafte relativno stabilno tržište u pogledu ponude i potražnje, ovo kretanje bilo je neobjašnjivo Uloga OPEC-a u svjetskoj razmjeni nafte OPEC-a (eng. Organization of the Petroleum Exporting Countries) ima za misiju koordinirati i ujediniti naftnu politiku zemlja članica i osigurati stabilnost na tržištu nafte, kako bi se osigurala učinkovitost, ekonomski rast i redovita opskrba potrošača, stalni prihodi proizvođača i fer povrat kapitalnih ulaganja za investitore naftne industrije 17. Kolika je uloga OPEC-e u svjetskoj razmjeni nafte najbolje je prikazano na grafikonu 4 gdje je napravljena usporedba svjetske opskrbe naftom između zemlja članica OPEC-e i ostalih zemlja za period od do godine. Zelenim stupcima prikazana je ukupna opskrba naftom u svijetu, žutom bojom opskrba od strane nečlanica OPEC-e, a plavom bojom članice OPEC-e. Ako se uzme u obzir da OPEC-a danas broji 10 članova, jasna je nadmoć ovih velesila u svjetskoj opskrbi naftom. Tržišni udio OPEC-a doživio je svoj vrhunac godine, nakon čega slijedi veliki pad, ali i oporavak u godini, nakon čega su zemlje članice opet zavladale tržištem. 16 Vujinović, S. (2010): Kretanje cijena nafte, naftnih derivata, maloprodajnih cijena te poreznih opterećenja u godini, Nafta, 61(11), str Organization of the Petroleum Exporting Countries: Our Mission, raspoloživo na: pogledano:

38 Grafikon 7: Svjetska opskrba naftom Izvor: OPEC Annual Report 2011, raspoloživo na: pdf, pogledano: , str Osnivanje OPEC-e OPEC-a je trajna, međuvladina organizacija, koja je osnovana u Bagdatu tijekom konferencije od 10. do 14. runa godine (slika 1), od strane Irana, Iraka, Kuvajta, Saudijske Arabije i Venezuele. Ovih šest članica kasnije se pridružilo još 9 novih članova: Katar godine, Indonezija godine, suspendirana u siječnju godine, Libija godine, 38

39 Ujedinjeni Arapski Emirati godine, Alžir godine, Nigerija godine, Ekvador godine, suspendiran iz članstva u prosincu godine do listopada godine, Angola godine i Gabon od do godine. OPEC-a je u prvih pet godina postojanja imala svoje sjedište u Ženevi u Švicarskoj, a od 1. rujna godine sjedište je prebačeno u Beč u Austriju. Cilj OPEC-e je koordinirati i objediniti naftne proizvođače, kako bi se osigurala učinkovita, ekonomična i redovna opskrba naftom u čitavom svijetu i fer povrat uloženih sredstava svih sudionika u naftnoj industriji. Slika 1: Osnivanje OPEC-e Izvor: Organization of the Petroleum Exporting Countries: Brief History, raspoloživo na: pogledano: Godine OPEC-u je formiralo pet proizvođača nafte zemalja u razvoju i to u vrijeme velikih tranzicija u međunarodnom gospodarstvu i politici, s velikim dekolonizacijama i rođenjem novih nezavisnih država. Na međunarodnom tržištu nafte dominirala je multinacionalna kompanija Sedam sestara. Prilikom uspostavljanja, pet članica formirale su viziju, postavile si ciljeve i tajništvo, najprije u Ženevi, a kasnije u Beču. Članice su usvojile 39