Uvod. Sadržaj. Uredništvo: Chris Engels, glavni i odgovorni urednik Džanela Mrševi, izvršni urednik

Transcription

1 !"

2 Sadržaj Uvod Novosti Seminar OKO-a o UZP i KO 3 Seminar u organizaciji ABA/CEELI 4 Seminar MKCK na Jahorini 4 lanci i informacije Udruženi zloinaki poduhvat 6 Kriteriji za stavljanje na listu 11 Težina genocida 12 Izvještaji o predmetima Sud BiH 18 Sud BiH, 11 bis 21 Kantonalni sud Mostar 25 Osnovni sud Brko 26 Obavještenja Program edukacije za godinu 28 Uredništvo: Chris Engels, glavni i odgovorni urednik Džanela Mrševi, izvršni urednik Namjena Reportera je da omogui svim advokatima, koji su angažovani na predmetima ratnih zloina u BiH, pristup najnovijim informacijama koje su im potrebne iz cijele zemlje, regije i svijeta. Reporter sadrži pregled dešavanja pred sudovima u BiH, regiji i meunarodnim tribunalima. Reporter obuhvata pitanja meunarodnog humanitarnog prava kao i meunarodnog prava ljudskih prava budui da se primjenjuju u suenjima za ratne zloine u BiH. Ovaj broj Reportera sadrži sažetke važnih recentnih odluka donijetih na sudovima u BiH, te lanke o udruženom zloinakom poduhvatu i genocidu. Nadam se da e vam ovaj broj Reportera biti koristan i oekujemo vaše prijedloge i sugestije za naredne brojeve. Chris Engels Glavni i odgovorni urednik OKO Reporter o ratnim zloinima Odsjek Krivine Odbrane (OKO) Skenderija Sarajevo Bosna i Hercegovina oko@okobih.ba Saradnici Zahvaljujemo slijedeim stažistima i pripravnicima koji su za ovaj broj pripremili sažetke predmeta: Thomas Margueritte, Kornelis Kasper, Muhamed uak, Amel Kasapovi, Šejla Harai, Dženita Hadžo, Muhamed Mujaki, Ljilja Vergi i Sanja urevi Podnošenje lanaka lanci o tekuim pitanjima i dešavanjima, kako u zemlji tako i inostranstvu u vezi sa pravnim propisima iz oblasti ratnih zloina su dobrodošli u Reporteru. Molimo kontaktirajte urednika. Citiranje OKO Reporter o ratnim zloinima može se citirati i to po godini, broju izdanja i stranici. Ova stranica u verziji na lokalnom jeziku je citirana kao (2007) 4 OKO RRZ 2, a ekvivalent na engleskom jeziku je (2007) 4 OKO WCR 2. Fotografija Na fotografiji je prikazana sudnica broj 7 Suda BiH.

3 Specijalistiki seminar o UZP i komandnoj odgovornosti Održan godine na Sudu BiH Kao rezultat interesa koji su izrazili branioci koji su trenutno angažovani na predmetima pred Odjelom I za ratne zloine Suda BiH, Odsjek krivine odbrane (OKO) je organizovao i sazvao jednodnevni specijalistiki seminar o komandnoj odgovornosti i udruženom zloinakom poduhvatu. Sadašnja primjena ovih modaliteta odgovornosti u optužnicama koje je podiglo tužilaštvo zajedno sa odsustvom jurisprudencije pred sudovima u BiH, te znaajnim potencijalima jurisprudencije pred ad hoc krivinim tribunalima (na primjer, tužilac MKSJ tereti 65 lica za poinjenje udruženog zloinakog poduhvata. Ovi sluajevi u Srbiji i Kosovu se odnose na: Milana Milutinovia, Nikolu Šainovia, Dragoljuba Ojdania, Nebojšu Pavkovia, Vladimira Lazarevia, Vlastimira orevia, Sretena Lukia, Slobodana Miloševia, Vlajku Stojiljkovia, Vojislava Šešelja, Ramusha Haradinaja, Idriza Balaja, Lahija Brahimaja, Fatmira Limaja, Isaka Musliu, Haradina Bala; u Hrvatskoj na: Ivana ermaka, Mladena Markaa, Ante Gotovinu, Veselina Šljivananina, Miroslava Radia, Mileta Mrkšia; u Bosni i Hercegovini na: Momira Nikolia, Željku Mejakia, Momila Grubana, Dušana Fuštara, Predraga Banovia, Dušana Kneževia, Ratka Mladia, Radovana Karadžia, Momila Krajišnika, Biljanu Plavši, Radislava Krstia, Ljubišu Bearu, Vinka Pandurevia, Dragana Obrenovia, Ljubomira Borovanina, Miroslava Deronjia, Darka Mru, Milomira Stakia, Momila Perišia, Milana Babia, Milana Kovaevia, Milana Martia, Stojana Župljanina, Slobodana Duboanina, Simu Drljau, Momira Talia, Miu Stanišia, Savu Todovia, Mitra Raševia, Milorada Trbia, Zdravka Tolimira, Dragu Nikolia, Vujadina Popovia, Milana Gveru, Radivoja Miletia, Radoslava Branina, Dragana Jokia, Jadranka Prlia, Brunu Stojia, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovia, Valentina oria, Berislava Pušia) poveali su interesovanje za ove teme. Naime, specifina priroda i kompleksnost krivinih djela pred Odjelom I, zahtjevaju posebna razmatranja krivine odgovornosti iz razloga što se ova krivina djela obino sastoje od višestrukih krivinih radnji, poinjena su od strane grupa pojedinaca i još važnije, odlikuju se sistematinošu, što dodatno komplikuje ustanovljavanje pojedinanog doprinosa poinilaca poinjavanju krivinih djela. Kako bi iznašli odgovor na ova pitanja, OKO je organizovao seminar za 20 branilaca trenutno angažovanih u odbrani u 11 sluajeva ratnih zloina pred Sudom BiH. Glavni predava i govornik na seminaru je bila ga Gillian Higgins, advokat iz Ujedinjenog Kraljevstva, strunjak za meunarodno krivino pravo i bivši branilac po službenoj dužnosti Slobodana Miloševia. U prijepodnevnom dijelu, uesnici su upoznati sa konceptom i glavnim odlikama udruženog zloinakog poduhvata, jurisprudencijom Meunarodnog krivinog suda za bivšu Jugoslaviju i primjenjivosti udruženog zloinakog poduhvata u BiH. Poslijepodnevna predavanja su bila posveena doktrini o komandnoj odgovornosti ukljuujui i prezentaciju o principima komandne odgovornosti, jurisprudenciji Meunarodnog krivinog suda za bivšu Jugoslaviju, primjenjivosti komandne odgovornosti na BiH i studiju sluaja. Za svo vrijeme trajanja seminara, bilo je ostavljeno dovoljno vremena za diskusiju uesnika. Nakon pozitivne reakcije advokata, Odsjek krivine odbrane je odluan u nastavljanju organizovanja dogaanja ove vrste. U tom smislu, pozivamo branioce da nam pruže podršku u ovim naporima i da i dalje daju prijedloge tema koje ih zanimaju i koje su važne za odbranu u predmetima ratnih zloina.

4 ABA/CEELI seminar o ratnim zloinima Odbrana u predmetima ratnih zloina u BiH, Hrvatskoj i Srbiji U namjeri da advokatima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije pruže mogunost da razgovaraju o suštinskim pitanjima u oblasti ratnih zloina, ABA CEELI i OSCE ODIHR su organizovali dvodnevni seminar posveen odbrani u predmetima ratnih zloina. Seminar je otvoren izlaganjem Ivana Jovanovia, pravnog savjetnika za pitanja ratnih zloina pri Misiji OSCE u Srbiji, o meudržavnoj saradnji u postupcima za djela ratnih zloina izmeu Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore Paliki proces. Pregled postupaka u predmetima ratnih zloina, ukljuujui postupke pred domaim pravosuem i pred MKSJ, uesnicima seminara izložio je Marinko Jurevi, Glavni tužilac BiH. Ostale teme o kojima se govorilo su bile pristup i prihvatljivost dokaza, pitanja nadležnosti, jednakost stranaka u postupku i o izgradnji kapaciteta. Seminar je završen prezentacijom Odsjeka krivine odbrane (OKO) u Uredu registrara Suda BiH, koju je izložila Jasmina Pjani, pravnik u OKO-u. Uesnici iz Hrvatske i Srbije su bili u prilici da se upoznaju sa radom ove institucije i njenom ulogom u ostvarivanju najviših standarda odbrane u suenjima za ratne zloine pred sudovima u BiH. Pored aktivnosti u organizaciji seminara, ABA CEELI je objavila i nekoliko korisnih publikacija u vezi sa suenjima za ratne zloine, ukljuujui i: Prirunik za advokate: Novi krivini zakoni BiH (novembar 2003), Praktini vodi za gonjenje ratnih zloina u BiH (decembar 2004) i publikaciju Ratni zloini u BiH Pravomono završeni kazneni postupci u Bosni i Hercegovini (novembar 2006), koja je objavljena u saradnji sa Udruženjem tužilaca/udrugom tužitelja BiH kao saizdavaem. Ova zbirka presuda, sainjena je kao faktografsko predstavljanje pravomono završenih kaznenih postupaka u BiH od do poetka godine. Knjiga obuhvata izvode iz izabranih postupaka iz Brko Distrikta, Federacije BiH i Republike Srpske a sastavni dio knjige predstavlja i CD na kome se nalazi 2755 stranica cjelokupnih predmeta: optužnica, žalbi i presuda iz svih predmeta. Seminar MKCK Održan na Jahorini 03. i godine Uvod Meunarodni komitet crvenog krsta (MKCK) je 03. i godine organizovao seminar o meunarodnom humanitarnom pravu za pripravnike Suda Bosne i Hercegovine. Tako je rano ujutro godine oko trideset domaih i meunarodnih pripravnika, meu kojima i 8 uposlenika OKO-a, krenulo kroz snježne padavine do hotela Termag na Jahorini gdje je održan seminar. Program Kako bi se osiguralo da ne bude isto teorijska vježba, seminar je podijeljen na predavanja o odreenom broju tema nakon ega su uslijedile analize predmeta, kako bi se teorija primijenila u praksi. Prije prve analize predmeta o pitanju lica zaštienih prema meunarodnom humanitarnom pravu (MHP) održana su dva predavanja. Prvo je Neda Dojinovi, pravni savjetnik u MKCK, dala kratak pregled MHP sa glavnim osvrtom na djelokrug primjene i kvalifikaciju razliitih situacija. U tom cilju, na poetku prezentacije data je definicija MHP i pregled razvoja MHP, te Ženevskih konvencija i njihovih dodatnih protokola. Nakon toga uslijedilo je pojašnjenje razliitih vrsta sukoba (meunarodni, nemeunarodni, internacionalizovani) i dosljedne primjene MHP. Potom je uslijedilo predavanje o licima zaštienim prema MHP koje je održao Richard Desgagné, regionalni pravni savjetnik za centralnu i jugoistonu Evropu. Gospodin Desgagné pojasnio je etiri posebne kategorije zaštienih lica (ranjeni, bolesni i brodolomnici; medicinsko osoblje; ratni zarobljenici i civili pod kontrolom neprijatelja) i Ženevske konvencije koje tim licima daju zaštitu.

5 Nakon ovih predavanja, analiza predmeta se odnosila na izmišljeni scenario u kojem su grupu zemalja u regionu veim dijelom inile tri nacionalne grupe. Kako su tenzije rasle u regionu, te zemlje su na kraju završile u razliitim (ne)meunarodnim sukobima. Nakon toga trebalo je odgovoriti na pitanja koja se odnose na vrstu sukoba, status zarobljenih neprijateljskih boraca i postupanje prema njima u skladu sa MHP. Poslije podne, seminar je nastavljen predavanjem o razlikama izmeu MHP, prava ljudskih prava i Meunarodnog krivinog prava koje je održao Paul Hardy, pravni savjetnik u Komisiji Evropske unije. Gospodin Hardy je istakao izvore, djelokrug primjene i mehanizme za implementaciju ovih oblasti prava. Potom je ga Dojinovi detaljno obrazložila posljednje pitanje, naglašavajui posebne mehanizme za implementaciju MHP, pojašnjavajui obavezu poštivanja i osiguranja poštivanja meunarodnog prava, te obavezu suzbijanja i spreavanja povreda MHP. Posljednje poslijepodnevno predavanje održao je gospodin Desgagné i istakao osnovne principe voenja neprijateljstava, tj. princip razlikovanja i princip proporcionalnosti. Sva pitanja o kojima je bilo rijei u toku diskusije, bila su predmet razmatranja u drugoj analizi predmeta. Ponavljajui isti scenario kao i u prvoj analizi predmeta, sada se radilo o situaciji totalnog rata izmeu strana što je pokrenulo pitanja o proporcionalnosti i vojnoj nuždi za izvršenje vazdušnih napada na osjetljive ciljeve, te zaštiti i evakuaciji djece, ranjenih i bolesnih. Drugi dan seminara zapoeo je izlaganjem Michelle Jarvis iz Žalbenog odjela MKSJ o komandnoj odgovornosti i individualnoj krivinoj odgovornosti. To je ujedno bila i tema tree i posljednje analize predmeta. Na osnovu optužnice koja se odnosi na dogaaje u BiH u toku rata i Prijedloga za odbijanje optužnice, uesnici su podijeljeni na odbranu i optužbu kako bi iznijeli argumente u vezi sa tri pitanja koja se odnose na podneseni prijedlog. Obje strane su potom morale da iznesu svoje argumente pred pretresnim vijeem koje su inili ga Jarvis i gdin Hardy. Seminar je završen izlaganjem Richard Desgagné o ulozi i praksi MKCK koji je pojasnio mandat i pravnu osnovu aktivnosti MKCK, te njegovu ulogu u procesuiranju ratnih zloina.

6 Udruženi zloinaki poduhvat Novi oblik krivine odgovornosti, lanak Jasmine Pjani, pravnice u OKO-u Uvodne napomene Savremeno meunarodno krivino pravo u posljednje vrijeme znaajno se bavi pitanjem individualne odgovornosti pojedinaca za zloine masovnih razmjera. Imajui u vidu da ovakvi zloini obino podrazumijevaju znaajno ueše veeg broja pojedinaca, utvrivanje udjela odgovornosti svakog od njih od kljune je važnosti. Ovaj lanak bavi se upravo udruženim zloinakim poduhvatom kao novonastalom doktrinom odgovornosti koja igra središnju ulogu u utvrivanju krivnje pred meunarodnim krivinim sudovima, a koja bi mogla imati slinu ulogu i u predmetima pred Sudom Bosne i Hercegovine. Udruženi zloinaki poduhvat (u daljem tekstu: UZP) je teorija odgovornosti koju su u najveoj mjeri razradili tužitelji, branitelji i suci Meunarodnog krivinog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: MKSJ). Premda UZP ima nekoliko modaliteta, suština svih je da tužilaštvo dokazuje: da je grupa ljudi imala zajedniki plan, namjeru ili cilj da poini zloin, da je optuženi na neki nain uestvovao u tom planu i da je optuženi imao u namjeri ostvarenje cilja tog zajednikog plana. Ako tužilaštvo uspije dokazati kumulativno postojanje ovih elemenata, optuženi može biti osuen za sve poinjene zloine u okviru zajednikog plana, kao i za sve zloine koje nije namjeravao, ali koji su bili predvidljiva posljedica zajednikog plana. Mada s jedne strane skorija praksa MKSJ-a pokazuje jaku sklonost primjeni ovog oblika individualne odgovornosti 1, ini se da u procesuiranju ratnih zloina domai sudovi u velikoj mjeri kritikuju njegovo usvajanje i primjenu ocjenjujui ga dosta neodreenim, nejasanim, otvorenim za razna tumaenja i kao takvim predodreenim za razne zloupotrebe. Postoje mnogi argumenti za i protiv UZP-a. Cilj ovog lanka nije da se prednost daje bilo kojem od ovih argumenata, ve da itaocu pruži osnovne informacije o njegovim historijskim korjenima, kljunim elementima i modalitetima koje je razvila praksa MKSJ-a, kao i dilemama u vezi sa njegovom konkretnom primjenom. Historijski razvoj udruženog zloinakog poduhvata Tokom njegovog kratkog formalnog postojanja 2, razni pravni forumi 3 primijenili su ovaj oblik odgovornosti i svi oni dijele jedan znaajan princip: svaki se oslanja barem dijelom na meunarodno krivino pravo kao izvor materijalnog prava. Dok suenja pred domaim sudovima takoe ukljuuju i optužbe koje se zasnivaju na domaem krivinom zakonodavstvu, svi glavni ad hoc tribunali bave se, u okviru svoje nadležnosti, zloinima i institutima koji vode porijeklo iskljuivo iz meunarodnog obiajnog prava i posljedino iz njegovih kodifikacija. Savremeno meunarodno krivino pravo je kompleksan korpus prava nastao iz krivine prakse kontinentalnih i anglosaksonskih pravnih sistema, pod snažnim utjecajem prava ljudskih prava i što je najvažnije, domaih krivinih zakonodavstava. Pri tom, domaa krivina zakonodavstva redovno polaze od individualnog poinjenja kažnjivog djela kao neophodnog preduslova za postojanje krivine odgovornosti, a nacionalni pravni sistemi ovaj princip definišu Ustavom, zakonima ili/i sudskim odlukama. Slino tome, meunarodno krivino sudovanje naglašava ovaj princip individualne, line vinosti nasuprot pojma kolektivne krivice i ponavlja da se «niko ne može smatrati krivino odgovorim za djela ili poduhvate u kojima nije bio lino angažovan ili na neki drugi nain uestvovao (nulla poena sine culpa) 3». S obzirom na ovaj zajedniki princip, mnogi zastupaju stav da pojam zajednikog cilja, koji je potvren u meunarodnom krivinom pravu, ima svoju osnovu u mnogim nacionalnim sistemima 4. a) Sudska praksa nakon II svjetskog rata: Prvi pomen UZP-a u meunarodnom obiajnom ratnom pravu potie iz predmeta nakon II svjetskog rata, u kojima se ova doktrina koristila pod razliitim nazivima (zajedniki cilj) ili ponekad ak bez odreenog naziva. U postratnom periodu, sudovi koje su uspostavile britanske i amerike okupacione snage u Njemakoj, primijenile su ovu doktrinu na suenjima protiv njemakih nacista. Italijanski Vrhovni sud primijenio je slinu doktrinu na suenjima italijanskim fašistima. Posebno se može pomenuti predmet Georg Otto Sandrock et al. (takoe poznat kao «Suenje Almelo»; Almelo Trial). U tom predmetu, britanski sud primjenjujui doktrinu «zajednikog poduhvata», proglasio je trojicu Nijemca krivima, jer su ubili britanskog ratnog zarobljenika. U predmetu je dokazano da su sva trojica poinilaca imala namjeru da ubiju britanskog vojnika, iako je svaki od njih imao drugaiju ulogu u izvršenju. Stoga su svi oni bili saizvršioci u zloinu ubistva. Vjerovatno najpoznatiji italijanski i njemaki predmeti nakon II svjetskog rata su tzv. predmeti «koncentracionih logora». Dva takva primjera su predmet «Koncentracionog logora Dahau» (Dachau Concentration Camp), po kojem je odluivao ameriki sud i predmet «Belsen» (Belsen) po kojem je odluivao britanski vojni sud. Oba suda su zasjedala u Njemakoj. U ovim predmetima, optuženi su imali izvjestan položaj u upravnoj hijerarhiji

7 koncentracionih logora i na osnovu toga proglašeni krivim po optužbama da su djelovali u izvršenju zajednikog plana da se ubiju ili maltretiraju zarobljenici, i da su stoga poinili ratni zloini. Na kraju, predmet koji prikazuje najbližu vezu sa suvremenim pojmom UZP-a je predmet «Linovanje u Esenu» (Essen Lynching) (koji se takoe naziva i «Zapadni Esen»; Essen West), voen pred britanskim vojnim sudom. U ovom predmetu, skupina Nijemaca je linovala tri britanska ratna zarobljenika u gradu Esen- Vestu 13. decembra Sedam osoba (dva vojna lica i pet civila) optuženo je da su poinili ratni zloin jer su uestvovali u ubistvu tri ratna zarobljenika. Jedan od optuženih bio je i njemaki kapetan, koji je tri britanska vazduhoplovca stavio pod pratnju jednog njemakog vojnika, koji je trebao da ih odvede do jedinice Luftvafe radi saslušanja. Dok je pratnja sa zarobljenicima odlazila, kapetan je naredio pratnji da se ne suprotstavlja ako njemaki civili, graani budu zlostavljali zarobljenike. Nareenje je pratnji dato glasno sa stepenica kasarne tako da je gomila, koja se okupila, mogla jasno da uje i zna njeno znaenje. Dok su zarobljenici sprovoeni jednom od glavnih ulica u Esenu, gomila oko njih je rasla, te je poela da ih udara i gaa štapovima i kamenjem. Naposljetku, kada su došli do mosta, vazduhoploci su baeni preko njegove ograde; jedan od vazduhoplovaca poginuo je od pada; drugu dvojicu koji su preživjeli pad usmrtili su hici sa mosta i gomila koja ih je na smrt pretukla. Petorica od sedam optuženih: njemaki kapetan, vojnik koji je bio u pratnji vazduhoplovaca i tri civila «su proglašena krivim (za ubistvo) jer je svaki od njih na jedan ili drugi nain uestvovao u maltretiranju koje je na kraju dovelo do smrti žrtava, mada nije tano dokazano da je ijedan od optuženih pojedinano pucao ili zadavao udarce koji su prouzrokovali smrt.» Što se tie predmeta UZP-a koji nisu u vezi sa II svjetskim ratom, Žalbeno vijee MKSJ-a u predmetu Tadi u presudi je navelo brojne odluke italijanskih sudova od šezdesetih do devetesetih godina, odluke Francuskog kasacionog suda od 1947 do 1984, kao i jurisprudenciju u Engleskoj, Velsu, Kanadi, SAD-u, Australiji i Zambiji. b) Meunarodni instrumenti: Pored sudske prakse, pojam UZP-a definiraju i dva meunarodna pravna instrumenta. Oba instrumenta izražavaju pravni stav, tj. opinio iuris velikog broja država potpisnica i pokazuju da se njihova pravni stavovi, na posljetku i ne razlikuju u tolikoj mjeri. Uprkos odsustvu univerzalnog prihvatanja termina «udruženi zloinaki poduhvat», oba pravna instrumenta konzistentna su sa mišljenjem da je to vrsta odgovornosti koja je vrsto utemeljena u meunarodnom pravu i koja se razlikuje od pomaganja i podržavanja. Meunarodna konvencija o suzbijanju teroristikih bombaških napada (koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija, Rezolucija 52/164, 15. decembra 1997.; International Convention for the Suppression of Terrorist Bombing) utvruje «zajedniki zloinaki cilj» kao pojam koji se razlikuje od pomaganja i podržavanja, i navodi (lan 2(3)(c)) da krivina djela koja predvia Konvencija može poiniti svaka osoba koja «(i) na bilo koji drugi nain (pored linog izvršenja ili pokušaja izvršenja, ueša kao sauesnik, ili organiziranja ili upuivanja drugih da poine krivino djelo) doprinese izvršenju jednog ili više krivinih djela...iza kojeg stoji grupa lica koja djeluje sa zajednikim ciljem; takav doprinos mora biti namjeran i uinjen sa ciljem omoguavanja daljeg izvršenja ope krivine djelatnosti ili ostvarivanja cilja grupe, ili uinjen sa znanjem o namjeri grupe da poini dotino krivino djelo/djela.» Statut Meunarodnog krivinog suda, kojeg je usvojila Diplomatska konferencija u Rimu 17. jula 1998, («Rimski statut»), utvruje ovu doktrinu u lanu 25, stav 3(d), koji kaže: «U skladu sa ovim Statutom, svako je krivino odgovoran i bie kažnjen za krivino djelo iz nadležnosti Suda ukoliko to lice... (d) Na bilo koji drugi nain (pored pomaganja i podržavanja ili potpomaganja na drugi nain u izvršavanju ili pokušaju izvršenja zloina) doprinese izvršenju ili pokušaju izvršenja zloina iza kojeg stoji grupa lica koja djeluje sa zajednikim ciljem. Takav doprinos mora biti namjeran i mora biti: (i) Uinjen sa ciljem omoguavanja daljeg izvršenja krivine djelatnosti ili ostvarivanja kažnjivog cilja te grupe, kada imaju za posljedicu izvršenje zloina iz nadležnosti Suda; ili (ii) uinjen sa znanjem o namjerama grupe da poini takav zloin.» c) Pravna praksa MKSJ-a: Prvo zvanino priznanje UZP-a kao teorije odgovornosti može se nai u pravnoj praksi MKSJ-a i znamenitoj presudi žalbenog vijea u predmetu Tadi 6. Statut MKSJ-a u lanu 7(1) definiše oblike krivine odgovornosti i kaže da: «Lice koje je planiralo, podsticalo, naredilo, poinilo ili na drugi nain pomoglo i podržalo planiranje, pripremanje ili izvršenje zloina iz lanova 2 do 5 ovog Statuta, individualno je odgovorno za taj zloin.» Kao što je oigledno iz sadržaja lana 7(1), odgovornost za ozbiljna kršenja meunarodnog humanitarnog prava ne ograniava se samo na one koji zapravo poduzimaju actus reus nabrojanih zloina, ve se proteže i na druge poinioce koji su uestvovali u nareivanju, podsticanju, pokušaju i sauesništvu. UZP se ne pojavljuje izriito u lanu 7(1) ili bilo kojem drugom lanu Statuta MKSJ-a 7. Uprokos tome, u svojoj odluci od 15. jula u predmetu Tadi, Žalbeno vijee MKSJ-a dalo je opinio iuris da je ueše u zajednikom zloinakom poduhvatu ipak obuhvaeno kao oblik «injenja» iz lana 7(1) Statuta. Naime,

8 Žalbeno vijee usvojilo je široko tumaenje da svi oni koji su uestvovali u ozbiljnim kršenjima meunarodnog humanitarnog prava, ma kakav bio oblik tog ueša, moraju biti privedeni pravdi. Prema ovoj odluci, teorija UZP omoguava sudu da pod odreenim uslovima, drži krivino odgovornim, svakog ko doprinese izvršenju zloina odreene grupe lica ili nekih lanova te grupe, a u ostvarenju zajednikog zloinakog plana. Ovo tumaenje nije odreeno samo predmetom i svrhom Statuta, ve i samom prirodom mnogih meunarodnih zloina, koje esto izvršava grupa pojedinaca koja djeluje u ostvarivanju zajednike zloinake namjere. Pod ovim okolnostima, ako bi se krivino odgovornim smatralo samo ono lice koje materijalno izvrši krivino djelo (fiziki poini krivino djelo ubistva, istrebljenja, itd.), zanemarila bi se uloga saizvršilaštva svih onih koji su na neki nain omoguili poiniocu da izvrši to krivino djelo. U isto vrijeme, zavisno od okolnosti, smatrati odgovornim ove druge samo kao lica koja pomažu i podržavaju moglo bi potcijeniti stepen njihove krivine odgovornosti. Ovo shvatanje ueša u UZP-u uvažava princip da moralna težina takvog ueša nije ništa drugaija od one koju imaju oni koji zapravao poine dotina djela. Tri kategorije predmeta udruženog zloinakog poduhvata (UZP) Postoje tri razliite kategorije UZP-a u predmetima ratnih zloina: 1. «Prva od tih kategorija je zastupljena u sluajevima gdje svi saoptuženi, postupajui po zajednikom planu, imaju istovjetnu zloinaku namjeru; na primjer, sainjenje plana meu saizvršiocima o ubijanju, pri kome oni, u realizaciji ovog zajednikog plana (ak iako svaki od njih pojedinano tom prilikom obavlja razliitu ulogu) svi do jednog imaju namjeru da ubiju. 8» Objektivni i subjektivni preduslovi za stavljanje na teret krivine odgovornosti uesniku koji nije, ili kojem se ne može dokazati da jeste izvršio ubistvo: (i) optuženi mora dobrovoljno uestvovati bar u jednom aspektu zajednike namjere (na primjer, vršei nad žrtvom nasilje bez smrtnih posljedica, ili pružajui materijalnu podršku ili omoguavajui radnje svojih saizvršilaca); i (ii) optuženi, ak i ako lino ne izvrši ubistvo, mora htjeti i namjeravati takav ishod. 2. Sluajevi koncentracionih logora spadaju u drugu kategoriju predmeta i u mnogome su slini prvoj izloženoj kategoriji. Ovaj modalitet primjenjuje se u predmetima u kojima su krivina djela iz optužnice navodno poinjena od strane pripadnika vojnih ili upravnih struktura, npr. onih zaduženih za upravljanje koncentrancionim logorima; tj. radi se grupi lica koja djeluju u skladu sa zajednikim planom. Ova kategorija predmeta je zapravo varijanta prve kategorije. Predmeti koji se mogu navesti kao karakteristini za ovu kategoriju su predmet Koncentracionog logora Dahau, koji je bio u nadležnosti suda Sjedinjenih Amerikih Država koji je zasjedao u Njemakoj i predmet Belsen, u nadležnosti britanskog vojnog suda koji je takoe zasjedao u Njemakoj. U ovim sluajevima, optuženici su zauzimali odreeni položaj u hijerarhiji koncentracionih logora. Uopšteno govorei, prema optužbama koje su im stavljene na teret, oni su djelovali u cilju postizanja zajednike namjere da se zarobljenici ubiju ili zlostavljaju, ime su poinili ratne zloine. U svom rezimeu u predmetu Belsen, vojni sudija je prihvatio tri uslova na koje je ukazalo Tužilaštvo, a koje je neophodno zadovoljiti kako bi se utvrdila krivica u svakom pojedinanom sluaju: (i) postojanje organizovanog sistema s ciljem maltretiranja zarobljenika i injenje drugih navedenih zloina; (ii) postojanje svijesti optuženog o prirodi tog sistema; i (iii) injenica da je optuženi, na izvjestan nain, aktivno uestvovao u funkcionisanju tog sistema. Osuujue presude izreene nekolicini optuženih u predmetu Belsen, bile su zasnovane iskljuivo na ovim kriterijumima. 3. Trea kategorija odnosi se na predmete kod kojih postoji zajednika namjera, meutim jedan od izvršilaca poinio je djelo koje nije bilo dio te zajednike namjere, a koje je, bez obzira što nije sadržano u zajednikoj namjeri, ipak prirodna i predvidiva posljedica realizacije tog zajednikog cilja. Primjer ovoga bila bi zajednika namjera dijela grupe da se nasilno istjeraju pripadnici jedne etnike skupine iz njihovog grada, sela ili podruja (drugim rijeima da sprovede etniko išenje ) s tim da je kao posljedica, prilikom izvršenja ovog djela, došlo do likvidacija jedne ili više žrtava. Premda izriito, ubistvo nije bilo dio zajednikog plana, bilo je, svakako, mogue predvidjeti da bi prisilno istjeravanje civila pod prijetnjom vatrenim oružjem moglo rezultirati smru jednog ili više njih. Krivina odgovornost može se staviti na teret svim uesnicima tog zajednikog poduhvata prilikom kojeg je rizik od smrtnog stradanja bio predvidiva posljedica izvršenja zajednike namjere, a optuženi je bio nemaran ili ravnodušan prema tom riziku. Sudska praksa u okviru ove kategorije odnosi se prvenstveno na sluajeve nasilja koje poini masa, odnosno situacije izbijanja nereda u kojima veliki broj poinilaca djeluje radi postizanja zajednikog cilja, gdje svaki od njih ini krivina djela protiv žrtve, ali gdje je nepoznato ili nemogue s tanošu utvrditi koja djela su poinili koji uinioci, ili kad je uzrono-posljedina veza izmeu pojedinanog djela i eventualne nanesene povrede nad žrtvom neutvrdiva 9. Praksa MKSJ je definisala i posebne nazive svake od tri navedene kategorije UZP-a: Prva kao osnovni (basic) oblik, druga kao sistemski (systemic) i trea kao produženi (extended) oblik UZP-a.

9 Elementi udruženog zloinakog poduhvata (UZP) po definiciji MKSJ-a Usprkos injenici da Statut MKSJ ne definiše actus reus i mens rea UZP-a, prvobitnu eksplicinu definiciju ovog oblika odgovornosti i njenih konstitutivnih elemenata dalo je Žalbeno vijee MKSJ-a u predmetu Tadi u svojoj odluci iz godine. Od tada, nije bilo znaajnih promjena te definicije u kasnijoj sudskoj praksi. Actus reus UZP-a sadrži kumulativno postojanje sljedea tri elementa: 1. Množina lica. Oni ne moraju biti organizovani u vojnu, politiku ili upravnu strukturu. 2. Postojanje zajednikog plana, namjere ili cilja koje dovode do ili impliciraju injenje zloina obuhvaenih Statutom. Ovaj plan, namjera ili cilj ne moraju nužno biti prethodno planirani ili formulisani. Zajedniki plan ili namjera mogu se ostvariti po ad hoc principu. 3. Uestvovanje optuženih u zajednikom poduhvatu ukljuujui injenje jednog od zloina obuhvaenih Statutom. Ovo uestvovanje ne mora podrazumijevati injenje konkretnog zloina navedenog u jednoj od odredbi (na primjer, ubistvo, istrebljivanje, muenje, silovanje, itd.), ve se može javiti u obliku pomaganja ili doprinosa izvršenju zajednikog plana ili cilja. Za razliku od actus reus, mens rea se razlikuje u zavisnosti od kategorije UZP-a koja se primjenjuje: 1. Prva kategorija sluajeva zahtjeva da se konkretan zloin poini s namjerom to jest umišljajem da se izvrši odreeni zloin (pri emu je ova namjera, odnosno umišljaj zajedniki svim saizvršiocima). 2. Što se tie druge kategorije, koja je varijanta prve, optuženi mora imati lino saznanje o sistemu zlostavljanja (bilo da je ovo dokazano linim svjedoenjem ili se izvodi zakljuivanjem na osnovu naredbodavne pozicije optuženog), kao i posjedovati namjeru da dalje unaprijedi ovaj zajedniki usaglašen sistem zlostavljanja. 3. Trea kategorija zahtjeva namjeru da se uestvuje i dalje unapreuje zloinaka aktivnost ili zloinaki cilj grupe, te da se doprinese udruženom zloinakom poduhvatu ili, u svakom sluaju, injenju zloina iza kojeg stoji grupa. Osim toga, odgovornost za zloin koji nije dogovoren u zajednikom planu nastupa, u zavisnosti od okolnosti sluaja, samo (i) kada se moglo predvidjeti da taj zloin može poiniti jedan ili više pripadnika grupe i (ii) kada je optuženi svojevoljno preuzeo taj rizik. U predmetu Vasiljevi, Pretresno vijee MKSJ-a izvelo je zakljuak da lice uestvuje u udruženom zloinakom poduhvatu svojim linim injenjem dogovorenih zloina kao glavni poinilac, ili pomaganjem glavnom poiniocu u injenju dogovorenih zloina kao saizvršilac (obavljajui radnje koje glavnom poiniocu olakšavaju injenje krivinog djela), ili radnjama unapreenja odreenog sistema u okviru kojeg se ini zloin radi pozicije ili ovlaštenja optuženog, te uz svjesno poznavanje prirode tog sistema i s namjerom njegovog unapreenja. 10 Osim toga, ako je dogovoreni zloin poinjen od strane jednog ili više uesnika u udruženom zloinakom poduhvatu, svi uesnici tog poduhvata su jednako krivi za zloin bez obzira koju ulogu je svaki od njih obavljao prilikom poinjenja. Razlika izmeu djelovanja u udruženom zloinakom poduhvatu i pomaganja i podržavanja U praksi bi se pomaganje i podržavanje mogli lako zamijeniti sa UZP-om; stoga je važno imati na umu razlike koje postoje izmeu njih. Lice koje pomaže i podržava uvijek je sauesnik u zloinu poinjenom od strane drugog lica, glavnog poinioca. U smislu odgovornosti za UZP-a, svaki uesnik u UZP-u je i sam glavni poinilac. U sluajevima pomaganja i podržavanja, nije neophodno dokazivati postojanje zajednikog smišljenog plana, a ni prethodno postojanje takvog plana. Nije neophodan nikakav plan niti dogovor: zapravo, glavni poinilac ne mora ak ni znati za doprinos sauesnika. Kod UZP-a naprotiv, postojanje zajednikog plana, namjere ili cilja smatra se sine qua non. Lice koje pomaže i podržava, u stvari izvršava radnje usmjerene iskljuivo pomaganju, ohrabrivanju ili davanju moralne podrške injenju odreenog konkretnog zloina (ubistva, istrebljivanja, silovanja, muenja, itd.), a ova podrška ima znaajan efekat na injenje zloina. Za razliku od toga, u sluaju UZP-a, dovoljno je da uesnik obavlja radnje koje su na neki nain usmjerene na dalje unaprijeenje zajednikog plana ili cilja. Ne treba zaboraviti da je neophodni mentalni elemenat u sluaju pomaganja i podržavanja, znanje da radnje lice koje pomaže i podržava, pomažu izvršenju konkretnog zloina od strane glavnog poinioca. Nasuprot tome, u sluaju UZP-a, zahtijeva se više tj. namjera da se poini zloin ili namjera ostvarivanja zajednike zloinake namjere uz predvianje da bi lako moglo doi do poinjenja zloina i izvan zajednikog zloinakog cilja. Na kraju, interesantno je ukazati u kojim okolnostima lice koje pomaže i podržava postaje saizvršiilac. Pretresno vijee je u sluaju Kvoka izvelo zakljuak da lice koje pomaže i podržava, odnosno ono lice koje pomaže ili olakšava zloinaki poduhvat kao sauesnik, može postati saizvršilac, ak i bez fizikog injenja zloina, pod uslovom da njegovo uestvovanje u poduhvatu traje duži period ili da je lice postalo neposrednije ukljueno u održavanje funkcionisanja poduhvata. Dijelei namjeru u udruženom zloinakom poduhvatu, lice koje pomaže i podržava postaje saizvršilac. Osim toga, ako optuženi uestvuje u zloinu koji unapreuje ciljeve zloinakog poduhvata, esto je razumno smatrati da je njegov oblik uestvovanja u poduhvatu prerastao u ulogu saizvršioca. Konano, kada dokazi upuuju da lice koje znaajno doprinosi poduhvatu, dijeli i ciljeve u poduhvatu, ono postaje saizvršilac 11.

10 Zakljune napomene Uprkos brojnim primjedbama validnosti UZP modaliteta odgovornosti (kao što su da je implicitna krivina odgovornost neprihvatljiva u savremenom krivinom pravu i pravu ljudskih prava; da je teorija UZP-a selektivna; da je ideja prilino mutna i nejasna sa neogranienim mogunostima za brojna tumaenja i zloupotrebe; da trea - proširena forma UZP predstavlja osudu bez krivice; itd.), teško je ne primijetiti znaajne doprinose njene primjene u procesuiranju ratnih zloina, kako u meunarodnim, tako i domaim okvirima. UZP je dalekosežna teorija, prvenstveno orijentirana na žrtvu, esto primjenjivana za krivino gonjenje visoko pozicioniranih poinilaca 12 kao i niže pozicioniranih poinilaca odgovornih za širok spektar zloina poinjenih u ime bivših voa. Na primjer, postoje znaajne koristi od njene upotrebe u proširenoj, treoj verziji, u sluaju kad meunarodni sud koristi UZP teoriju da bi konkretnog poinioca proglasio odgovornim za niz njegovih zloina povezanih sa regionalnim etnikim išenjem u kojem je poinilac igrao odreenu ulogu. U isto vrijeme, ova teorija može biti zloupotrijebljena ako bi je na primjer koristila neasna vlada neke države da bi dokazala da su sva lica koja pružaju bilo kakav vid podrške teroristikim organizacijama (koje je kao teroristike neprecizno i maliciozno definisala ta ista vlade, a radi npr. eliminacije politikih oponenata), odgovorna za sve zloine koje ine njeni pripadnici. Drugaije reeno, nekontrolisana primjena udruženog zloinakog poduhvata može ozbiljno ugroziti pravinost sudskih postupaka. U praksi, UZP predstavlja prenošenje velikih ovlaštenja sa meunarodnih sudija na tužioce, koji imaju neogranieno pravo odluke koji e obim zlodjela da stave na teret svakom od optuženih. Upravo zato što je ova teorija do te mjere neodreena, UZP se ozbiljno približava teoriji kolektivne krivice. Pravilno primijenjen, UZP može pomoi pri povezivanju uesnika u zloinakom poduhvatu koji su djelovali daleko izvan opsega mjesta zloina. S druge strane, njegova selektivna primjena predstavlja neograniene mogunosti za bezbroj tumaenja i zloupotreba. Na posljetku, pravnici praktiari u Bosni i Hercegovini vjerovatno e morati da odlue da li e novonastala teorija odgovornosti, koja je igrala i jos uvijek igra centralnu ulogu u utvrivanju krivice pred meunarodnim krivinim sudovima, biti prihvaena u predmetima pred Sudom Bosne i Hercegovine za slinu svrhu. Sudei po postojeoj sudskoj praksi, ova opcija gotovo je nemogua. 1 Do sada je MKSJ optužio oko 65 osoba za uestvovanje u UZP : Srbija-Kosovo: Milutinovi, Šainovi, Ojdani, Pavkovi, Lazarevi, orevi, Luki, Miloševi, Stojiljkovi, Šešelj, Haradinaj, Balaj, Brahimaj, Limaj, Musliu, Bala; Hrvatska: ermak, Marka, Gotovina, Šljivananin, Radi, Mrkši; BiH: Nikoli, Mejaki, Gruban, Fuštar, Banovi, Kneževi, Mladi, Karadži, Krajišnik, Plavši, Krsti, Beara, Pandurevi, Obrenovi, Borovanin, Deronji, Mra, Staki, Periši, Babi, Kovaevi, Marti, Župljlanin, Duboanin, Drljaa, Tali, Staniši, Todovi, Raševi, Trbi, Tolimir, Nikoli, Popovi, Gvero, Mileti, Branin, Joki, Prli, Stoji, Praljak, Petkovi, ori, Puši 2 Tadi Presuda po žalbi opšte je priznata kao prvo formalno priznavanje UZP-a 3 Npr. Meunarodni krivini tribunal, ad hoc tribunali, komisije za istinu. 4 Publikacija MKSJ-a: Sudski dodatak 6, Tužilac protiv Duška Tadia Predmet br. IT-94-1-A, Presuda (15. juli 1999) 5 California Law Review, Januar, lanak GUILTY ASSOCIATIONS: JOINT CRIMINAL ENTERPRISE, COMMAND RESPONSIBILITY, AND THE DEVELOPMENT OF INTERNATIONAL CRIMINAL LAW (UDRUŽENJA PROGLAŠENA KRIVIM, UDRUŽENI ZLOINAKI PODUHVAT, KOMANDNA ODGOVORNOST I RAZVOJ MEUNARODNOG KRIVINOG PRAVA), Allison Marston Danner and Jenny S. Martinez Tužilac protiv Tadia, Presuda Žalbenog vijea, predmet broj IT ( ) judgement/index.htm 7 Vidi: asopis za pravnu teoriju i praksu, Advokatska komora Srbije, Beograd 2004, lanak Udruženi zloinaki poduhvat kao povreda prava optuženog postupcima pred MKSJ, Slobodan Stojanovi 8 Tadi (Žalbeno vijee), 15. juli 1999., stav , Za više detalja u vezi sa ove tri kategorije, vidi Tadi (Žalbeno vijee), 15. juli stav Vasiljevi, (Pretresno vijee), 29. novembar 2002., stav 67 11Kvoka et.al., (Pretresno vijee), 2. novembar 2001, stav

11 Objavljeni kriteriji za stavljanje na listu Najnoviji kriteriji za stavljanje na listu advokata ovlaštenih za postupanje pred Sudom BiH, važe do godine Obrazac za prijavu U skladu sa Pravilom 3.3 Dodatnih pravila postupanja za advokate odbrane, advokati koji se žele prijaviti za stavljanje na listu ovlaštenih advokata dužni su ispuniti OKO Obrazac za prijavu iz januara godine. Kriterij strunosti lanom 3.2 Dodatnih pravila se od kandidata traži da moraju biti trenutni i važei lanovi jedne od advokatskih komora, i da moraju posjedovati najmanje 7 godina relevantog radnog iskustva u pravnim stvarima, u svojstvu branioca, sudije ili tužioca, da bi bio dodijeljen kao jedini ili glavni branilac. Advokati sa manje od 7 godina radnog iskustva, ispunjavaju uslove za stavljanje na listu dodatnih branitelja. Kriterij znanja lan 12. stav 3. Zakona o Sudu BiH dozvoljava sudu da odredi potrebne uslove za advokate koji postupaju pred Sudom. lan 3. stav 2. taka 3. dodatnih pravila kao uslov postavlja da kandidati moraju posjedovati znanje i strunost iz relevantnih oblasti prava u skladu sa kriterijima koje je objavio OKO. Kriterij znanja može biti zadovoljen iskustvom ili uešem na alternativnim kursevima obuke. #$%&'%(' #( #) *(%& $!% ) *) ) +!"#"$ "% &', " -!!./ $! )! " %! )! &' & "$& "&!(& & )!(& Kriterij kontinuiranog profesionalnog usavršavanja Kriterij kontinuiranog profesionalnog usavršavanja u godini iznosi 8 sati. U toku 2007., kontinuirano profesionalno usavršavanje je obavezno samo za branioce pred Odjelom I. Period važenja Ovi kriteriji odnose se na obrasce za prijavu koji pristignu u OKO prije godine.

12 Težina genocida u svjetlu progona i istrebljenja kao zloina protiv ovjenosti lanak Amira engia 1 Gledan oima laika, genocid se esto percipira kao najstrašniji zloin koji se može poiniti. Ova percepcija je pojaana slikama teških zlodjela poinjenih širom svijeta o kojima se svakodnevno izvještava na vijestima, na taj nain podsjeajui na užase holokausta. Nju, naravno, pospješuju emotivni i istorijski faktori, kao i politiari koji vrlo esto brzopleto pozivaju na vršenje genocida, na taj nain dodatno uznemiravajui ionako istrzane ljude kojima se obraaju. Ali koji su pravni elementi neophodni za kvalifikaciju genocida? Da li je genocid uistinu najstrašniji zloin koji se može desiti? Da li neprepoznavanje genocida u pojedinanom sluaju podrazumijeva negiranje da je poinjen težak zloin masovnih razmjera? U ovom lanku pokušaemo da odgovorimo na ovo i slina pitanja poredei krivino djelo genocida sa krivinim djelima istrebljivanja i progona kao zloinima protiv ovjenosti. Ocjena stvarne težine krivinog djela genocida zasnivae se na usporedbi ova dva krivina djela. Nemamo namjeru da detaljno elaboriramo elemente pomenutih krivinih djela. Naprotiv, bie ponuen kratak pregled definicija ova dva zloina, kako bi se potom mogli usredsrediti na njihove razlike i slinosti. Genocid Pravnici su okarakterisali genocid kao zloin nad zloinima 2. Autor ovog termina je Rafael Lemkin koji je želio da opiše užase II svjetskog rata 3. Stoga je zauujue da Nirnberški krivini sud, koji je uspostavljen da sudi onima koji su najodgovorniji za ova zlodjela, nije procesuirao genocid 4. Dva ad hoc krivina suda Ujedinjenih nacija primjenjivala su i dodatno proširila pravo o genocidu, a može se oekivati i da e Meunarodni krivini sud nastaviti sa tom praksom 5. U lanu 2 Konvencije o spreavanju i kažnjavanju zloina genocida 6, definicija genocida glasi: lan 2 U smislu ove Konvencije, genocid oznaava bilo koji od djela nabrojanih u daljem tekstu, poinjenih s namjerom da se u potpunosti ili djelimino uništi kao takva neka nacionalna, etnika, rasna ili vjerska grupa: (a) Ubijanje pripadnika grupe; (b) Nanošenje teških tjelesnih ili duševnih povreda pripadnicima grupe; (c) Smišljeno nametanje pripadnicima grupe takvih životnih uslova sraunatih da dovedu do njenog potpunog ili djeliminog fizikog uništenja; (d) Uvoenje mjera kojima je cilj spreavanje raanja unutar grupe; (e) Prisilno premještanje djece te grupe u drugu grupu. Konvencija o genocidu je centralni i najvažniji pravni instrument prava o genocidu. Ova definicija preslikana je verbatim u Statutu Meunarodnog krivinog suda za bivšu Jugoslaviju (lan 4), Meunarodnog krivinog suda za Ruandu (lan 2) i Meunarodnog krivinog suda (lan 6). Usvajanje Konvencije o genocidu je dovelo i do nacionalnih sprovoenja konvencije, pri emu je ovo krivino djelo uvršteno u veinu nacionalnih pravnih sistema, što je naknadno rezultiralo jurisprudencijom koja je obogatila prouavanje genocida. Osim toga, Meunarodni sud pravde posmatra genocid ne samo kao dio obiajnog meunarodnog prava, nego i kao usvojenu normu 7 meunarodnog prava u definiciji koja glasi: zloin po meunarodnom pravu koji podrazumijeva negiranje prava na postojanje itavih grupa ljudi, negiranje koje šokira svijest ovjeanstva i rezultira velikim gubicima za ovjeanstvo, koji je u suprotnosti sa moralnim pravom, te duhom i ciljevima Ujedinjenih nacija [ ] Polazna posljedica ovog koncepta je da su principi usvojeni od strane civilizovanih nacija obavezujui za lanice, ak i bez konvencionalnih obaveza. Slijedea posljedica je univerzalni karakter osude genocida i neophodne saradnje kako bi se ovjeanstvo oslobodilo tog mrskog zla (Preambula Konvencije) 8. Actus reus genocida može biti ostvaren injenjem bilo koje od radnji navedenih u gornjoj definiciji. Ovaj spisak je neiscrpna lista genocidnih radnji 9. Što se tie prve radnje, izraz ubijanje je izjednaen sa izrazom ubistvo i odnosi se na ubistvo s umišljajem, ali ne nužno ubistvo s direktnim umišljajem 10. Nanošenje teških tjelesnih ili duševnih povreda pripadnicima ugrožene grupe podrazumijeva namjernu radnju ili propuštanje radnje koji uzrokuje tešku tjelesnu ili duševnu patnju 11. Ona ne mora biti trajna ili neizljeiva, ali mora rezultirati ozbiljnim i dugoronim ošteenjima sposobnosti osobe da vodi normalan i konstruktivan život 12.

13 Trea formulacija koja može ostvariti actus reus genocida se tie metoda uništenja kojim poinilac ne postiže momentano ubijanje pripadnika grupe, ali koji je u svojoj konanosti usmjeren na njihovo fiziko uništenje 13. Preostale dvije formulacije actus reus su egzaktnije i nije ih potrebno dodatno objašnjavati. Meutim, potrebno je napomenuti da je genocid mogu i u sluaju da poinilac vrši izdvajanje osoba koje pripadaju ciljnoj grupi iz drugih grupa, jer je ta radnja u jednakoj mjeri integralan element genocida kao i ubijanja koja su na taj nain omoguena 14. Upravo umišljaj svojstven genocidu ini ovo krivino djelo jedinstvenim u meunarodnom pravu 15. Kako bi bio proglašen krivim za poinjenje genocida, poinilac mora posjedovati umišljaj da uništi, u potpunosti ili pojedinano, nacionalnu, etniku, rasnu ili vjersku grupu. Nije dovoljno dokazati da je lice poubijalo pojedince zato što su pripadali odreenoj zaštienoj grupi 16. Ovdje se postavlja pitanje na koji nain se identifikuje, ili definiše, neka nacionalna, etnika, rasna ili vjerska grupa. Ad hoc krivini sudovi UN-a iznašli su dva pristupa odgovoru na ovo pitanje. Prvi od njih je objektivan pristup iji je cilj iznalaženje jasne definicije svake od etiri grupe 17. Drugi pristup je subjektivan i cilj mu je da posmatra status nacionalne, etnike ili rasne grupe s take gledišta onih osoba koji žele da izdvoje tu grupu iz ostatka zajednice 18. Meutim, primjenjujui samo subjektivni pristup nemogue je doi do konane definicije zaštiene grupe u smislu Konvencije o genocidu 19. Osim toga, Žalbeno vijee Meunarodnog krivinog suda za bivšu Jugoslaviju došlo je do zakljuka da ciljna grupa ne mora biti definisana prostom negacijom 20. Takoe, politike, kulturne, lingvistike, ekonomske, spolne i druge sline grupe nisu zaštiene prema Konvenciji o genocidu. Kako bi se utvrdilo postojanje genocida, mora se, izmeu ostalog, dokazati da je actus reus nastupio sa umišljajem da se uništi odreena zaštiena grupa kao takva, u potpunosti ili djelimino. Dalje je potrebno i fiziko uništenje zaštiene grupe, ili njenog dijela. Nije dovoljno uništenje nacionalnog, lingvistikog, vjerskog, kulturnog ili drugog identiteta grupe 21. Neophodan uslov za utvrivanje postojanja genocida u pogledu stvarnog broja žrtava je uništenje racionalno znatnog broja pripadnika zaštiene grupe, ili znatnog dijela grupe (s namjerom izvršenja uništenja) 22. Istrebljenje kao zloin protiv ovjenosti Još od Nirnberškog tribunala, istrebljivanje je uvršteno kao krivino djelo u statute meunarodnih i internacionalizovanih sudova. Istrebljivanje, kao što i sam naziv govori, obuhvata veliki broj žrtava. Kao i sa bilo kojim drugim zloinom protiv ovjenosti, mora biti zadovoljeno postojanje opštih elemenata zloina protiv ovjenosti. Stoga, kako bi se dokazalo istrebljivanje, mora se utvrditi da je ono poinjeno u kontekstu opsežnih ili sistematinih napada na civilno stanovništvo 23. Žalbeno vijee Meunarodnog krivinog suda za Ruandu izvelo je zakljuak da je: za zloin istrebljivanja neophodan dokaz o uestvovanju optuženog u opsežnom i sistematinom ubijanju ili u sistematinom podvrgavanju velikog broja ljudi uslovima življenja koji neupitno vode u smrt, te da je optuženi injenjem ili propuštanjem injenja s namjerom doveo do ovog rezultata 24. Ovaj zakljuak odnosi se i na actus reus i na mens rea koji su neophodni za zloin istrebljivanja. Prethodno je Pretresno vijee u sluaju Vasiljevi definisalo elemente zloina istrebljivanja kako slijedi: 1. Materijalni elemenat istrebljivanja sadrži bilo koju radnju ili sticaj radnji koje dovode do ubijanja velikog broja pojedinaca (actus reus). 2. Poinilac mora imati namjeru da ubije, da nanese teške tjelesne povrede, ili da nanese teške ozljede, svjesno znajui da bi takva radnja ili propuštanje radnje mogla prouzrokovati smrt, ili namjeravati da na neki drugi nain uestvuje u likvidaciji izvjesnog broja lica, svjesno znajui da su njegove radnje dio teškog ubilakog poduhvata u kojem se veliki broj lica sistematino obilježava za likvidaciju ili biva likvidirano (mens rea) 25. Neophodno djelovanje za actus reus istrebljivanja podrazumijeva bilo koji metod ubijanja 26. Nadalje, pod bilo kojom radnjom ili sticajem radnji neophodnih za actus reus istrebljivanja, zakljueno je da ovo ukljuuje uslove kao što su uskraivanje hrane i lijekova 27 i podvrgavanje uslovima življenja sraunatim da dovedu do uništenja brojano znaajnog broja stanovništva 28. Takoe je mogue poiniti istrebljivanje propuštanjem radnje 29, dok odgovornost za istrebljivanje može biti udaljena i indirektna 30. Takoe treba napomenuti da istrebljivanje po prirodi mora sadržavati elemente kolektivnog, a ne biti usmjereno protiv izdvojenih pojedinaca. 31 Pod brojano znaajnim dijelom neophodnim da se zadovolji actus reus istrebljivanja, Žalbeno vijee Meunarodnog krivinog suda za Ruandu istaklo je da je zloin istrebljivanja djelo ubijanja velikih razmjera 32, te da se mora utvrditi da su se desila masovna ubistva 33. Nekoliko Pretresnih vijea MKSJ je odbilo da brojano izrazi minimum žrtava neophodnih za kvalifikaciju istrebljivanja i ini se da su se složili da uslov masovnosti kao konstituirajueg elementa actus reus istrebljivanja mora da se odredi analizom svakog pojedinanog sluaja uzimajui u obzir sve relevantne inioce 34. Žalbeno vijee ustanovilo je da izrazi velikih razmjera ili veliki broj ne podrazumijevaju, dapae, postojanje brojanog minimuma 35.

14 Kako bi se zadovoljio mens rea koji je neophodan za istrebljivanje, neophodno je da poinilac ima namjeru da poini ubijanja masovnih razmjera, ili da stvori životne uslove koji e prouzrokovati smrt velikog broja ljudi 36. Dalje je neophodno da optuženi zna da su njegova djela dio rasprostranjenog ili sistematinog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva 37. Diskriminirajui umišljaj nije neophodan za istrebljivanje. Žalbeno vijee MKSJ utvrdilo je da diskriminirajua namjera nije pravni element neophodan za bilo koji od oblika zloina protiv ovjenosti nabrojanih u lanu 5 Statuta MKSJ, uz izuzetak progona za koji se on izriito zahtjeva 38. Nakon ovog zakljuka, Pretresno vijee u sluaju Krsti je utvrdilo da za utvrivanje zloina progona, nije neophodno da su žrtve bili predmet diskriminacije po osnovu politike, socijalne ili vjerske pripadnosti. lan 3 Statuta MKSJ navodi da postoji pravni uslov za zloine protiv ovjenosti da budu poinjeni po osnovu diskriminacije 39. Meutim, Žalbeno vijee Meunarodnog krivinog suda za Ruandu utvrdilo je da se ova karakteristika u Statutu MKSR: ne razlikuje od humanitarnog prava niti je došlo do promjene pravnih konstituenata neophodnih za kvalifikaciju zloina protiv ovjenosti po meunarodnom humanitarnom pravu. Ona je ograniila nadležnost Krivinog suda na pod-grupu tih zloina, koji u suštini mogu biti poinjeni u posebnim situacijama 40. Za bolje razumijevanje, treba napomenuti da ubistvo kao zloin protiv ovjenosti, i istrebljivanje kao zloin protiv ovjenosti imaju vrlo sline elemente. Po rijeima Žalbenog vijea MKSR: jedini element koji razlikuje ova dva krivina djela je uslov za krivino djelo istrebljivanja mora biti poinjeno u masovnim razmjerima 41. Progon kao zloin protiv ovjenosti Žalbeno vijee MKSJ ustanovilo je da se zloin progona sastoji od injenja ili propuštanja injenja diskriminirajue radnje i koji: negira ili uskrauje fundamentalna prava data meunarodnim obiajnim ili sporazumnim pravom (actus reus); i koji je izvršen namjerno s ciljem diskriminacije po osnovu jedne od nabrojanih pripadnosti, naroito rasne, vjerske ili politike (mens rea) 42. Definicija Meunarodnog krivinog suda je mnogo šira jer ukljuuje i diskriminaciju po osnovu kulturne, etnike i polne pripadnosti 43. Kao što je naglašeno u prethodnom tekstu u pogledu istrebljivanja, opšti elementi neophodni za kvalifikaciju zloina protiv ovjenosti se moraju zadovoljiti i u pogledu progona. Ne postoji iscrpna lista radnji progona, ali u jurisprudenciji MKSJ, utvreno je da slijedee radnje sadrže elemente progona: uništavanje imovine ili sredstava za preživljavanje, nezakonito pritvaranje, nezakonito zatvaranje, deportacija ili prisilno premještanje, uznemiravanje, ponižavanje i psihološko zlostavljanje, ubistvo, muenje, okrutno i nehumano postupanje, istrebljivanje, teške tjelesne i duševne povrede, silovanje, napadi usmjereni protiv civila ili civilnih objekata, i prisilni rad 44. Dakle, za zloin progona je neophodno da postoji djelo koji sadrži diskriminirajui umišljaj protiv žrtve(ava) na rasnoj, politikoj ili vjerskoj osnovi. Na primjer, lice je ubijeno, zatvoreno ili likvidirano, zbog toga što je, recimo, pripadnik odreene rase. Diskriminirajui umišljaj koji je neophodan za kvalifikaciju progona je slian specifinom umišljaju koje je neophodan kod genocida. Mettraux je istakao da diskriminirajui mens rea [neophodan kod progona] preže od genocidnog umišljaja za uništenjem odreene grupe 45. O ovome e biti pomena u daljem tekstu. Razlike i slinosti izmeu tri zloina i zakljune napomene Genocid i zloini protiv ovjenosti su zaista vrlo slina krivina djela. U nekim sluajevima, genocid se može posmatrati kao (najstrašniji) oblik zloina protiv ovjenosti. ak iako su nazivi ova dva zloina, po rijeima Schabasa, srodne rijei 46, postoje bitne razlike. Osnovni element koji razlikuje genocid od zloina protiv ovjenosti su (i) neophodni mens rea, (ii) ogranieniji raspon povezanih krivinih djela koja se mogu kvalifikovati kao genocidna, (iii) genocid se ne mora pojaviti u kontekstu rasprostranjenih ili sistematinih napada usmjerenih protiv civilnog stanovništva, (iv) zloine protiv ovjenosti je mogue poiniti jedino protiv civila, dok se genocid može poiniti i protiv vojnih lica, i (v) na MKSJ i MKSR, urota i pokušaj injenja genocida su kažnjivi dok urota i pokušaj injenja zloina protiv ovjenosti nisu 47. Zloini istrebljivanja i genocida su usmjereni protiv grupe pojedinaca, i obino kao posljedica rezultiraju velikim brojem žrtava i neizmjernim ljudskim stradanjima. Meutim u poreenju sa genocidom, stvarni broj žrtava može biti mnogo manji nego ako se poreenje izvrši sa zloinom istrebljivanja. Osim toga, genocid može biti utvren kao izolovan napad. Dakako, u pogledu genocida, grupa ciljanih pojedinaca mora biti odreene nacionalne, vjerske ili etnike pripadnosti, i kao takva mora biti predmet zloina. U cilju utvrivanja istrebljivanja, dovoljno je dokazati ubistvo s umišljajem velikih razmjera, bez obzira da li su žrtve likvidirane s diskriminirajuim umišljajem i da li su bili pripadnici odreene grupe 48. Stoga, krivino djelo istrebljivanja je usmjereno protiv velikog broja pojedinaca, koji ne moraju posjedovati nikakve zajednike karakteristike 49. Za razliku i od progona i od genocida, za istrebljivanje nije neophodno postojanje diskriminirajueg umišljaja. U ovom kontekstu, pitanje je da li bi, u pogledu zloina istrebljivanja, bilo neophodno da poinilac cilja na neku populaciju ili njen odreeni dio. Jedan autor navodi da zloin istrebljivanja ne izgleda kao da sadrži uslov po obiajnom meunarodnom pravu da zloinaki poduhvat mora uticati na ili prouzrokovati uništenje odreenog omjera ciljne grupe 50.