KRITERIJI PRIKLJUČENJA VJETROELEKTRANA NA PRIJENOSNI SUSTAV

Transcription

1 Doc. dr. sc. Nijaz Dizdarević Prof. dr. sc. Matislav Majstrović Mr. sc. Goran Majstrović Mr. sc. Davor Bajs Energetski institut Hrvoje Požar, Zagreb KRITERIJI PRIKLJUČENJA VJETROELEKTRANA NA PRIJENOSNI SUSTAV SAŽETAK U ovom su radu razmotreni i uspoređeni tehnički kriteriji priključenja vjetroelektrana veće veličine izgradnje (50 MW) na visokonaponski prijenosni sustav (110 kv). Priključenje vjetroelektrana postaje sve značajnijim tehničkim problemom obzirom na očekivani porast njihove penetracije. Posljedice iznenadnih promjena izlazne snage vjetroelektrana po dinamička svojstva sustava potrebno je pažljivo analizirati obzirom na tehnologiju njihove izvedbe, sučelje prema mreži, intermitentnost vjetra kao primarnog izvora energije te interakciju s bliskim sinkronim generatorima priključenima na istu naponsku razinu. U svrhu predviđanja uvjeta pod kojima dolazi do eventualne pojave tehničkih problema vezanih uz priključenje vjetroelektrana provedena su teorijska istraživanja putem usporedbe dostupnih relevantnih mrežnih pravila za vjetroelektrane u Europi čiji su rezultati predstavljeni u ovom članku. Ključne riječi: vjetroelektrana, prijenosni sustav, kriteriji priključenja, mrežna pravila CRITERIA FOR CONNECTION OF WIND POWER PLANTS TO TRANSMISSION SYSTEM ABSTRACT This paper contains analytical findings and comparison of different technical criteria for connection of larger wind power plants (50 MW) to high-voltage transmission system (110 kv). Wind power plant connection becomes ever significant technical problem with respect to expectedly increased level of their penetration. Consequences of sudden changes of wind power plant output power to system dynamic characteristics shall be carefully examined with respect to their technology, network interface, intermittency of wind as a primary source of energy and interaction with nearby synchronous generators connected at the same voltage level. In order to predict eventually troublesome operating technical conditions related to connection of wind power plants, theoretical examinations are conducted by comparing accessible relevant Wind Grid Codes in Europe. Their results are presented in this paper. Key words: wind power plant, transmission system, connection criteria, grid code 1. UVOD Nedavnim je uvođenjem novog EU zakonodavstva o obnovljivoj energiji započela pojava sve većih tendencija prema proizvodnji električne energije iz vjetroelektrana. Zbog toga se javljaju i novi zahtjevi vezani uz upravljanje povezanim elektroenergetskim sustavom obzirom na konceptualna rješenja organizacije sustava u skoroj budućnosti. Na temelju sadašnjih primjera upravljanja sustavom moguće je predvidjeti smjer razvoja tehničkih i regulatornih pravila koja se odnose na priključivanje vjetroelektrana na prijenosnu mrežu razmatrajući pri tome također i neke aspekte planiranja sustava. Pored zahtjeva koje 1

2 postavljaju različiti elektroprivredni subjekti ta pravila nužno trebaju obuhvatiti i stavove proizvođača i operatora vjetroelektrana. Obzirom na značajne procjene energetskog potencijala vjetra u Republici Hrvatskoj i iskazani interes investitora za izgradnju većih vjetroelektrana neophodno je čim prije uspostaviti skup tehničkih uvjeta priključenja vjetroelektrana na prijenosnu mrežu. Republika Hrvatska ima značajan potencijal obnovljivih izvora energije od kojih se većina može tretirati kao distribuirana proizvodnja. Ukoliko se razmatra samo mogućnost proizvodnje električne energije, najznačajniji doprinos u budućnosti može se očekivati od vjetra, hidroenergije i biomase. Prema preliminarnim rezultatima modeliranja energije vjetra postoji veći broj područja sa srednjom godišnjom brzinom vjetra koja je veća od 6 m/s. Identificirano je više od 100 potencijalnih lokacija vjetroelektrana s ukupnom veličinom izgradnje od 1300 MW te predvidivom godišnjom proizvodnjom električne energije od 3000 GWh. Do sada prepoznati potencijal malih hidroelektrana iznosi 180 MW u 58 projekata, 60 MW u geotermalnim izvorima i približno 160 MW u biomasi. Ukupni potencijal obnovljivih izvora u Republici Hrvatskoj, procijenjen na osnovi do sada prepoznatih projekata, iznosi približno 1700 MW. Dakle, prirodni potencijal obnovljivih izvora u hrvatskom ees-u (vršno opterećenje 2850 MW, minimalno opterećenje 950 MW) može imati gotovo isti red veličine kao i opterećenje u sustavu. Detaljna analiza troškova i koristi od obnovljivih izvora u Hrvatskoj koju su izveli HBOR i World Bank/GEF sugerira da je, prema zadanim pretpostavkama, moguće na ekonomičan način uključiti približno 900 GWh iz obnovljivih izvora u godini. Navedeni iznos energije predstavlja približno 4.5% od ukupne godišnje potrošnje električne energije u Hrvatskoj. Takav udjel obnovljivih izvora te pridruženi troškovi koji nastaju u proizvodnji električne energije mogu se opravdati sa stajališta izbjegnutih eksternih troškova proizvodnje električne energije iz neobnovljivih izvora. Cilj od 900 GWh predložen je Vladi RH na usvajanje kao dio nedavno izrađene regulative (podzakonskih akata) obnovljivih izvora u Hrvatskoj. 2. POTREBA ZA MREŽNIM PRAVILIMA ZA VJETROELEKTRANE U PRIJENOSNOM SUSTAVU Mrežna pravila su uglavnom dostatna za primjenu u velikoj većini područja vezanih uz elektroenergetski sustav. Među ostalim, njima se propisuju tehničke obveze generatora priključenih na sustav. Mrežna su pravila izrađena obzirom na dominantnu vrstu generatora u sustavu, dakle sinkrone generatore koji su u primjeni u velikim termoelektranama i hidroelektranama. Iako se Mrežna pravila, općenito uzevši, ne izrađuju na način da isključe ili diskriminiraju određenu vrstu/klasu generatora, njihove su odredbe obično definirane imajući u vidu konvencionalne termoelektrane i hidroelektrane. Obzirom na odnedavna iskazanu potrebu za priključivanjem vjetroelektrana na prijenosni sustav očito je da opće odredbe postojećih Mrežnih pravila nisu adekvatne iz više razloga koji su objašnjeni u nastavku. Postoje dva osnovna kuta razmatranja ovog problema. Najprije se prepoznaje potreba za osiguravanjem odgovarajućih novih kriterija priključenja koji definiraju tehničke aspekte priključenja vjetroelektrana na prijenosni sustav. Zatim, ti novi kriteriji moraju također odgovarati širem kontekstu primjene postojećih Mrežnih pravila. Utvrđeni kriteriji trebaju omogućiti operatoru sustava nastavak ispunjavanja svojih obveza i dužnosti koje su definirane pri izdavanju dozvole za obavljanje odgovarajuće djelatnosti. Od promjena se očekuje definiranje nekoliko osnovnih odrednica. Promjene trebaju: Biti konzistentne s prvenstvenim ciljem otvorenog pristupa prijenosnom sustavu; Stvoriti konstruktivnu tehničku osnovu za priključenje i vođenje pogona vjetroelektrana bez nepotrebnih prepreka njihovom ulasku; i Izbjeći diskriminaciju korisnika prijenosnog sustava. Do sada je već postalo očito da zahtjevi koje postavljaju sadašnja Mrežna pravila imaju nekoliko nedostataka obzirom na priključenje i vođenje pogona vjetroelektrana: Nedostatak zahtjeva koji se postavljaju pred asinkrone proizvodne pogone; Zanemarivanje vjetroelektrana više nije moguće obzirom na planove njihove izgradnje; Tehničke značajke vjetroelektrana imat će veliki utjecaj na sigurnost pogona cijelog ees-a; Odobravanje priključenja na individualnoj osnovi nije transparentno, potencijalno je diskriminirajuće i može uzrokovati nekonzistentnost u pristupu; Bez postavljanja minimalnih tehničkih zahtjeva javit će se prepreke priključenju asinkronih izvora zbog potrebe održavanja tražene razine sigurnosti i stabilnosti pogona cijelog ees-a. Vjetroturbinski generatori drastično se razlikuju od sinkronih generatora zbog čega Mrežna pravila prolaze kroz period revizije. Nastao je široki procjep između s jedne strane očekivanja operatora i planera što vjetroelektrane mogu i smiju ubuduće činiti te s druge strane razumijevanja investitora vjetroelektrane (ili njihovih zastupnika odnosno razvijača/developera) za potrebama operatora sustava i planera. U premoštavanju ovog procjepa najznačajniju ulogu imaju Mrežna pravila za vjetroelektrane. Uobičajeno se izrađuju dvije vrste Mrežnih pravila za vjetroelektrane; jedna se vrsta odnosi na njihovo priključenje na prijenosni sustav (nazivni napon 110 kv), a druga na distribucijski sustav (nazivni 2

3 napon 35 kv). U današnje se doba zahtjevi u Mrežnim pravilima za vjetroelektrane nalaze pod kontinuiranom revizijom. Vjetroelektrane s većom veličinom izgradnje (na primjer, >50 MW) u današnje se doba izravno priključuju na prijenosni sustav (nazivni napon 110 kv), a nadalje se očekuje pojava još većih vjetroelektrana. Kriteriji priključenja vjetroelektrana na prijenosni sustav u obliku Mrežnih pravila predstavljaju zapravo pripremu elektroenergetskog sustava za skori dolazak velikih vjetroelektrana. Do sada se većina postavljenih zahtjeva u priključenju vjetroelektrana odnosila na distribucijski sustav s jedne strane zbog postavljenog ograničenja veličine izgradnje do kojeg vrijedi obveza otkupa proizvedene električne energije te s druge strane zbog važećeg zakonodavnog okvira. Stoga je uspostavljanje zahtjeva za priključenje vjetroelektrana do sada dakle bilo usredotočeno na distribucijski sustav. Odnedavna se također javlja potreba njihovog uspostavljanja i za prijenosni sustav. Na zahtjeve koji se postavljaju u ovom području također treba gledati i kao na presedan zbog kojeg dolazi do promjene Mrežnih pravila. Uvođenje posebnog tretmana vjetroelektrana obzirom na Mrežna pravila može izazvati pojavu zahtjeva ostalih skupina korisnika sustava (postojećih ili novih) za uvođenjem izmjena i dopuna u postojećim Mrežnim pravilima kako bi se išlo na ruku njihovim pojedinačnim potrebama. Bit će vrlo teško objasniti ostalim specifičnim vrstama korisnika da vjetroelektrane treba tretirati na drugačiji način. Nekoliko je primjera već zabilježeno u europskoj praksi gdje su neke grupe korisnika tražile uvažavanje njihovih posebnih potreba. Među njima su: Kogeneracijski proizvodni izvori (CHP); Vrlo mali proizvodni izvori; Nuklearni proizvodni izvori; i Nove vrste plinsko-parnih blokova u kombiniranom ciklusu (CCGT). Većinom se zahtjevi za posebnim tretmanom određene vrste proizvođača odnose na postizanje kompetitivnih prednosti i smanjenje troškova proizvodnje. Nadalje je potrebno razmotriti može li operator sustava koristiti odredbe Mrežnih pravila kako bi prebacio dio vlastitih troškova na ostale korisnike ees-a. Kontinuirano uvođenje izmjena i dopuna u Mrežna pravila kao uostalom i sam proces liberalizacije tržišta električne energije otežava usporedbu ili vrednovanje već vrlo složenih pravila priključenja. Još uvijek postoji vrlo ograničen popis iskoristive literature [1-18]. Zahtjevi koji se postavljaju Mrežnim pravilima obzirom na priključenje vjetroelektrana na prijenosni sustav u idućim su poglavljima predočeni u sažetom obliku i to na temelju raspoloživih objavljenih ili radnih verzija dokumenata. Sažetak je dobiven temeljem pregleda posljednjih izdanja zahtjeva europskih operatora sustava poput ESBNG (Republika Irska), dva škotska TSO-a (Scottish Power i Scottish Southern Energy), NGC (Engleska i Wales), Eltra (Danska), Eesti Energia (Estonija), MEAG i E.On Netz (Njemačka). Nabrojani se zahtjevi čine najozbiljnijima i izdvajaju iz svih koji su pregledani tijekom izrade ovog članka. Usporedba postojećih Mrežnih pravila za vjetroelektrane može biti od koristi u ostvarivanju slijedećih zadaća: Rješavanje ili smanjenje nedoumica obzirom na priključenje vjetroelektrana koje se s jedne strane javljaju kod investitora (ili njihovih zastupnika, odnosno developera) te s druge strane kod operatora sustava. Pomaganje proizvođačima vjetroelektrana kako bi što bolje razumjeli postojeća pravila, u cilju razvoja novih upravljačkih strategija i hardverskih rješenja. Objašnjavanje relevantnih pitanja u onim zemljama, regijama ili elektroprivredama koje su još uvijek u postupku izrade kriterija priključenja vjetroelektrana na prijenosni sustav. Time se pomaže međunarodnoj harmonizaciji kriterija. Razumijevanje različitosti među nacionalnim pravilima vezanim u priključenje, što može poboljšati harmonizaciju na europskoj razini, ako već ne na međunarodnoj. 3. KLJUČNI KRITERIJI PRIKLJUČENJA VJETROELEKTRANA Svi generatori koji se priključuju na prijenosni sustav imaju obvezu zadovoljavanja zahtjeva postavljenih Mrežnim pravilima. Mrežna pravila su izvorno izrađena prema predlošku koji tretira isključivo sinkrone generatore. Obzirom da vjetroturbinski generatori nemaju iste karakteristike kao sinkroni generatori potrebno je izraditi novi skup tehničkih kriterija priključenja vjetroelektrana na prijenosni sustav. Dakle, primarni cilj je izraditi skup tehničkih pravila koji vjetroelektrane moraju zadovoljiti obzirom na priključenje na prijenosni sustav (nazivna naponska razina 110 kv). Skup treba sadržavati minimalne zahtjeve koje vlasniku vjetroelektrane postavlja operator sustava. Minimalni se zahtjevi postavljaju obzirom na obvezu operatora sustava da održava traženu razinu sigurnosti pogona ukupnog ees-a. Stoga se ovim radom nastoji pokrenuti izradu prijedloga tehničkih kriterija priključenja vjetroelektrana na prijenosni sustav. Daljnjim koordiniranim stručnim djelovanjem u okviru postavljene teme potrebno je početni prijedlog u potpunosti usuglasiti među zainteresiranim stranama i izraditi odgovarajući standard koji bi ušao u primjenu u hrvatskom elektroenergetskom sustavu na način kako ga 3

4 vidi operator sustava. Prijedlog kriterija i eventualni standard trebaju biti izrađeni u skladu s postojećim prijedlogom Mrežnih pravila hrvatskog elektroenergetskog sustava. Svrha tehničkih kriterija nalazi se u očuvanju najbitnijih svojstava pogona ees-a poput sigurnosti napajanja, pouzdanosti i kvalitete isporučene električne energije kako u kratkoročnom tako i u dugoročnom vremenskom periodu. Zajedno s općim Mrežnim pravilima predmetni kriteriji trebaju doprinijeti optimalnoj alokaciji energetskih resursa. To između ostalog uključuje potrebu uravnoteživanja zahtjeva koji se postavljaju pred različite vrste proizvodnih izvora. Ideja kriterija je stvoriti pretpostavke koje bi omogućile korištenje nekih karakteristika vjetroelektrana na način da se doprinese očuvanju sigurnosti pogona cijelog sustava. Kako i u kojoj mjeri se te karakteristike mogu iskoristiti i koje su posljedice po ekonomičnost pitanja su za slijedeću studijsku fazu ove problematike u kojoj je pozornost potrebno posvetiti različitim aspektima vođenja pogona ukupnog sustava. Važno je zahtijevati razvoj onih karakteristika vjetroelektrana za koje se predmnijeva da doprinose pouzdanosti pogona elektroenergetskog sustava. Takvi zahtjevi će zasigurno doprinijeti razvoju kompatibilnosti vjetroelektrana i elektroenergetskog sustava što će nadalje omogućiti veći stupanj penetracije vjetroelektrana u ees-u. Izgradnja velikih vjetroelektrana zasigurno će dramatično izmijeniti svojstva elektroenergetskog sustava. Velika ekspanzija za sada ipak djelomično nepoznate tehnologije u manjim će sustavima rezultirati s većim brojem zahtjeva i činiti veliki izazov za sigurno vođenje pogona. Teško je pronaći bilo koju sličnu ekspanziju čija bi se iskustva iskoristila u ees-u. Ovi se kriteriji stoga zasnivaju na modelima i ograničenom iskustvu dosadašnje primjene. Nužno je očekivati da će predmetni kriteriji doživjeti višekratne izmjene obzirom na brzinu razvoja tehnologije vjetroelektrana. Također, nužno je očekivati i da će svojstva elektroenergetskog sustava biti izmijenjena te da će se povećati razina saznanja koja je dobivena iskustvenim putem na temelju velike ekspanzije vjetroelektrana veće veličine izgradnje. U mnogim se zemljama velike vjetroelektrane uobičajeno priključuju na prijenosni sustav ( 110 kv) koji ponekad može imati prilično nisku snagu kratkog spoja. Kada se planira razvoj velikih vjetroelektrana u takvim prijenosnim sustavima potrebno je razmotriti nekoliko značajnih problema. Među njima su, na primjer, praksa priključenja na prijenosni sustav, integracija sa sustavom, pojačanje okolnog sustava, ugradnja neophodne opreme za upravljanje sustavom, stabilnost U manjim vjetroelektranama, vjetroturbine obično ne sudjeluju u regulaciji frekvencije i napona, već se u slučaju pojave poremećaja najčešće isključuju te kasnije ponovno priključuju nakon uspostavljanja uvjeta normalnog pogona. Međutim, s povećanjem ukupne veličine izgradnje vjetroelektrana vjetroturbine počinju utjecati na vladanje ukupnog elektroenergetskog sustava izrazito otežavajući vođenje pogona sustava na temelju upravljanja samo s velikim proizvodnim izvorima. Očito, stupanj penetracije vjetroelektrana pri kojem još uvijek ne dolazi do utjecaja na vladanje ukupnog elektroenergetskog sustava izrazito je ovisan o karakteristikama svakog pojedinačnog sustava koje se procjenjuju prema razini kratkog spoja, sposobnostima i brzini upravljanja s djelatnom i jalovom snagom, razini središnje nadzirane proizvodnje i distribuirane proizvodnje, zagušenjima u prijenosnom sustavu Stoga se u planiranju izgradnje velikih vjetroelektrana pozornost posvećuje detaljnim studijskim analizama sustava kao i studijama projektiranja u cilju pronalaženja najboljih tehničkih i ekonomskih rješenja tih problema. Operatori sustava sve češće specificiraju funkcionalne zahtjeve koje vjetroelektrane moraju zadovoljiti. U nekoliko su zemalja takvi zahtjevi već u potpunosti specificirani uključujući definiranje odziva upravljanja djelatnom i jalovom snagom, sposobnosti prolaza kroz stanje kvara i dinamičkih odziva. Neke od tih zahtjeva može biti vrlo teško ili skupo ispuniti te se mnoge vjetroelektrane mogu naći izvan područja rješenja problema s najmanjim troškovima. Međutim, zbog sigurnosnih razloga te je kriterije neophodno imati u vidu pri izgradnji, izmjeni ili proširenju vjetroelektrana. Dakle, neophodno ih je trajno primjenjivati. Svojstva koja će biti očuvana s primjenom ovih kriterija potrebno je nadalje zadržati tijekom životnog vijeka vjetroelektrane putem ispravnog održavanja i inspekcije. Predmetne kriterije treba primijeniti na: Vjetroelektrane koje su priključene na prijenosni sustav, Vjetroelektrane koje su priključene na distribucijski sustav, ali imaju veličinu izgradnje veću od prethodno određene minimalne veličine, i Vjetroelektrane čija je veličina izgradnje manja od prethodno određene minimalne veličine, ali koje se grade na kontingentnoj lokaciji, gdje izgradnja rezultira s ukupnom veličinom koja je veća od prethodno određene minimalne veličine. Obzirom na brzi razvoj tehnologije iskorištenja vjetra, od vjetroelektrana se očekuje pružanje potpore prijenosnom sustavu. Vođenje pogona do sada priključenih vjetroelektrana zasniva se na ideji da u slučaju pojave poremećaja u prijenosnom sustavu (npr. pad napona) dolazi do njihovog brzog zaustavljanja. Prema takvom idejnom rješenju, kratkotrajni propad iznosa napona u širem području sustava (uzrokovan npr. kratkim spojem) može uzrokovati zaustavljanje svih vjetroelektrana u jednom području. To znači da je u ekstremnim slučajevima moguć nagli gubitak više stotina MW djelatne snage iz vjetroelektrana. U takvim ekstremnim slučajevima moguća je pojava gubitka napajanja potrošača u 4

5 čitavom području koje je pogođeno poremećajem. Novim se zahtjevima nastoji preduhitriti navedeni negativni scenarij. Zahtjeve je nužno utvrditi obzirom na različite tehnologije iskorištenja energije vjetra i njihove karakteristike, probleme vezane uz modeliranje u studijama stabilnosti sustava, te konačno probleme vezane uz svojstva vjetroturbina, odnosno vjetroturbinskih generatora. Tehničke kriterije priključenja vjetroelektrana na mrežu potrebno je zasnovati na postojećem iskustvu i regulacijskim obvezama u različitim zemljama. Prepoznato je pet glavnih područja koje tehnički kriteriji trebaju obuhvatiti u cilju kvalitetnije integracije vjetroelektrana u prijenosni sustav: Zahtjevi obzirom na frekvenciju, Zahtjevi obzirom na napon, Zahtjevi obzirom na prolaz kroz stanje kvara, Zahtjevi obzirom na kvalitetu isporučene električne energije, i Zahtjevi obzirom na signale, komunikacije i upravljanje. Tih se pet glavnih kriterijskih područja smatra ključnim područjima u kojima se postavljanje zahtjeva za vjetroelektrane značajno razlikuje od postavljanja zahtjeva za ostale korisnike mreže. Pored navedenih pet glavnih područja vrlo je vjerojatno da će biti potrebno (ako ne i neophodno) postaviti kriterije za još neka područja poput verifikacije i testiranja vjetroelektrane pri puštanju u pogon ili definiranja minimalne veličine izgradnje vjetroelektrane za koju bi se Mrežna pravila obvezno primjenjivala. Štoviše, pri postavljanju detaljnih pravila za planiranje ees-a može se pokazati potrebnim definirati zahtjeve vezane uz računalno modeliranje vjetroelektrana i uključivanje modela u standardni programski paket za analizu sustava. Nekoliko je operatora sustava već pripremilo nove tehničke kriterije za priključenje vjetroelektrana na prijenosni sustav i to uz međusobnu konzultaciju s proizvođačima vjetroelektrana, te institutima i organizacijama za mjerenje. Proizvođači vjetroelektrana već su usvojili mjere primjene tih kriterija. Iako je u nekim slučajevima neophodno uvesti iscrpne izmjene električnog dijela vjetroturbina, neki su proizvođači već izvijestili da njihove vjetroturbine i vjetroelektrane udovoljavaju novim tehničkim kriterijima priključenja. Europski operatori sustava već su značajno odmaknuli u pripremi i primjeni predmetnih tehničkih kriterija. U nastavku su postojeći tehnički kriteriji za priključenje vjetroelektrana na prijenosni sustav međusobno uspoređeni. Komparativne prednosti pojedinačnih kriterija potrebno je iskoristiti u svrhu stvaranja početnih tehničkih kriterija koje je potrebno izraditi i primijeniti u Hrvatskoj. 4. ZAHTJEVI EUROPSKIH OPERATORA SUSTAVA OBZIROM NA FREKVENCIJU Glavni elementi iz područja frekvencije/djelatne snage koji se postavljaju obzirom na priključenje vjetroelektrana na prijenosni sustav su: Raspon iznosa frekvencije u sustavu tijekom normalnih i poremećenih uvjeta pogona; Karakteristike vjetroelektrane u cijelom rasponu frekvencije sustava; Sudjelovanje vjetroelektrane u regulaciji frekvencije i upravljanju djelatnom snagom; Brzine promjene snage proizvodnje vjetroelektrane; i Osiguravanje rezervne snage od strane vjetroelektrane. Tablica 1 sadrži usporedbene vrijednosti raspona frekvencije unutar kojeg su propisani uvjeti očekivanog pogona vjetroelektrana u onim europskim sustavima u kojima postoje Mrežna pravila za vjetroelektrane. U Engleskoj i Walesu te u Škotskoj, raspon frekvencije unutar kojeg se zahtijeva normalni pogon vjetroelektrana vrlo je sličan. Zahtjevi iz irskih Mrežnih pravila za vjetroelektrane vrlo se malo razlikuju. U kontinentalnom Europskom povezanom sustavu, raspon frekvencije malo je manji od britanskog, što je i očekivano obzirom da odstupanje frekvencije u povezanom Europskom kontinentalnom sustavu nije tako veliko i često kao u britanskom. U Škotskoj se od vjetroelektrana također zahtijeva da doprinose snižavanju frekvencije sustava kada ona poraste iznad 50.4 Hz. Ti su zahtjevi nezavisni od zahtjeva koji se postavljaju u regulaciji frekvencije trebaju biti trajno ostvareni. U tablici 2 predočeni su zahtjevi koji se postavljaju obzirom na sudjelovanje vjetroelektrana u regulaciji frekvencije i proizvodnji djelatne snage u nekim europskim sustavima. Iako se u sadašnjim uvjetima od vjetroelektrana očekuje ograničeni frekvencijski odziv, vjetroelektrane u Engleskoj i Walesu trebat će zadovoljiti taj zahtjev nakon 01/01/2006. U Škotskoj i Njemačkoj, iznad određene frekvencije se od vjetroturbinskih generatora očekuje automatsko smanjenje izlazne snage u cilju pružanja potpore smanjenju visoke frekvencije. U Škotskoj će taj zahtjev stupiti na snagu nakon srpnja godine i to za sve vjetroelektrane koje su veće od 30 MW. U Irskoj kao i u europskim kontinentalnim zemljama (Njemačka, Danska i Nizozemska), također se zahtijeva frekvencijski odziv vjetroelektrane. Sposobnost vjetroelektrane da održi pogon s frekvencijskim odzivom već je primijenjen kod vjetroelektrana koje su nedavno priključene u Europi. Projekt Horns Rev u Danskoj jedan je od više primjera. 5

6 Tablica 1. Zahtjevi nekih europskih operatora sustava obzirom na raspon frekvencije Zemlja Engleska/Wales Škotska Irska Njemačka Danska Nizozemska Raspon Hz Hz Hz Hz Hz Hz tijekom 20 sekundi tijekom 20 sek tijekom 20 trajno tijekom 10 sek trajno frekvencije sekundi od 01/01/ Hz trajno Hz trajno Hz snaga se smanjuje uz min brzinu od 2% od izlazne snage VE po 0.1 Hz odstupanja frekvencije sustava iznad 50.4 Hz Hz tijekom 60 minuta Hz trajno snaga se mora očuvati tijekom brzine promjene frekvencije sustava od 0.5Hz/s Hz tijekom 5 minuta Hz tijekom 25 min Hz trajno Hz tijekom 1 minute iznad 53 Hz isključenje Tablica 2. Zahtjevi sudjelovanja vjetroelektrana u regulaciji frekvencije/djelatne snage u Europi Zemlja Engleska/Wales Škotska Irska Njemačka Danska Nizozemska Regulacija Ograničeni Sposobnost Ograničeni Zahtijeva se frekvencijski ovisan frekvencijskog frekvencijski frekvencije pogon vjetroelektrana. odziva: ovisan pogon Potpuna sposobnost frekvencijskog odziva zahtijeva se nakon 01/01/2006. godine VE>100 MW sada VE MW srpanj 2004 pri frekvencijama iznad 50.5 Hz izlazna snaga treba biti smanjena uz statičnost od 10% Sposobnost frekvencijskog odziva zahtijeva se obzirom na skraćenje proizvodnje djelatne snage te regulacijsku krivulju snage i frekvencije kod vjetroelektrana koje su u kategorijama >5MW i >10MW. vjetroelektrana. Iznad Hz vjetroelektrana mora ući u režim rasterećenja uz statičnost od 40% (nakon 01/01/2002). sposobnost frekvencijskog odziva vjetroelektrane. U uvjetima otočnog pogona zahtijeva se mogućnost sudjelovanja u regulaciji frekvencije. Doprinos vjetroelektrane primarnoj regulaciji frekvencije zahtijeva se uz ograničenja koja postavljaju upravljačka strategija i uvjeti vjetra. 5. ZAHTJEVI EUROPSKIH OPERATORA SUSTAVA OBZIROM NA NAPON Glavni zahtjevi vezani uz napon u prijenosnom sustavu na koji se priključuje vjetroelektrana odnose se na raspone iznosa napona i promjene, automatsku regulaciju napona i sposobnost proizvodnje jalove snage. Operator sustava izrađuje preporuke za vjetroelektrane obzirom na svaki od prethodno navedenih aspekata. Pored toga, postavlja i zahtjeve na uzlazne energetske transformatore koji su smješteni na spoju vjetroelektrane s prijenosnim sustavom te pridružene najveće dozvoljene diskretne promjene iznosa napona. Vjetroturbinski generatori trebaju također doprinositi regulaciji napona u sustavu. Zahtjevi se postavljaju dvojako: s jedne strane obzirom na određeni raspon napona koji je potrebno održavati u čvorištu priključenja vjetroelektrane na sustav, a s druge obzirom na određenu razinu kompenzacije jalove snage, odnosno njezine razmjene sa sustavom. Zahtjevi koji se u analiziranim zemljama postavljaju obzirom na kompenzaciju jalove snage definirani su prema rasponu faktora snage te predočeni u tablici 3. U većini se postavljenih zahtjeva faktor snage definira ili samo pri registriranom kapacitetu vjetroelektrane ili unutar cjelokupnog raspona snage proizvodnje. Irski zahtjevi specificiraju da ista izlazna jalova snaga (Mvar) vjetroelektrane koja se odnosi na registrirani kapacitet bude raspoloživa i ispod registriranog kapaciteta. Međusobna usporedba zahtjeva koji se postavljaju obzirom na jalovu snagu rezultira spoznajom da što vjetroelektrane više sliče konvencionalnim elektranama (velika veličina izgradnje i priključenje na prijenosni sustav) to se od njih traži pogon u većem rasponu faktora snage. Tablica 3. Zahtjevi za rasponom faktora snage vjetroelektrana u Europi Zemlja Engleska/Wales Škotska Irska Njemačka Danska Nizozemska Raspon Jedinični faktor snage Na priključnicama Isti Mvar iznos kap do Neutralnost 0.8 kap 0.85 ind u točki priključenja na generatora 0.96 kap proizvodnje i ind u točki obzirom na (pretpostavlja se faktora javnu mrežu ind (sada za potrošnje jalove priključenja od da se radi o snage <100MW). snage između 01/01/2002. čvorištu priključenja) kap 0.95 ind u točki priključenja nakon 01/01/ kap 0.9 ind (sada za >100MW) (od 07/2003 za <100MW) kap ind (od 01/2007 za sve veličine izgradnje). minimalnog i maksimalnog opterećenja, radije nego ograničavanje na temelju kap/ind faktora snage. jalovu snagu u čvorištu priključenja (nulta razmjena jalove snage). 6

7 6. ZAHTJEVI EUROPSKIH OPERATORA SUSTAVA OBZIROM NA PROLAZ VJETROELEKTRANE KROZ STANJE KVARA Zahtjevi vezani uz interakciju između elektroenergetskog sustava i vjetroelektrane u slučaju pojave poremećaja/kvarova u sustavu iznimno su značajni, jer je potrebno poznavati utjecaj priključenja velikih vjetroelektrana na prijenosni sustav te njihov odziv tijekom poremećaja poput kratkih spojeva u sustavu. S povećanjem veličine izgradnje vjetroelektrana povećava se i značenje njihove sposobnosti prolaza kroz stanje kvara u sustavu (bez isključenja) na način što sličniji sinkronim generatorima koje nadomještavaju. Stoga se trebaju definirati dostatne sposobnosti vjetroelektrane kako ona ne bi imala negativan utjecaj na prijenosni sustav i ostale potrošače. Zahtijevana sposobnost vjetroelektrane u uvjetima pojave kvara u prijenosnom sustavu uobičajeno se naziva sposobnošću prolaza vjetroelektrane kroz stanje kvara u prijenosnom sustavu. Stabilnost pogona vjetroelektrane, sustavi zaštita, preduvjeti modeliranja vjetroelektrana u proračunima prijelaznih stanja, vladanja vjetroelektrane u prijelaznim stanjima kvara samo su neki od razloga zbog kojih operatori sustava postavljaju svoje zahtjeve. Sposobnost prolaza vjetroelektrane kroz stanje kvara u vanjskom sustavu predstavlja aspekt koji je potrebno imati na umu pri definiranju kriterija priključenja. Dakle, neophodno je u Mrežna pravila za vjetroelektrane uključiti propisane uvjete izdržavanja kvarova u prijenosnom sustavu. Bez ove bi sposobnosti došlo do značajnog povećanja rizika isključivanja potrošača u većem području nakon jednostrukog kvara ili bi došlo do ozbiljnih restrikcija buduće izgradnje vjetroelektrana u istom području. Zahtjevi europskih operatora sustava predočeni su u tablici 4 obzirom na sposobnost prolaza vjetroelektrane kroz stanje kvara. Vrlo je značajno prepoznati da različiti operatori sustava vode različite sustave te da su zahtjevi svakoga od njih postavljeni imajući u vidu vlastiti sustav. Svaki je sustav jedinstven obzirom na sastav proizvodnje i razinu povezanosti zbog čega usporedba postavljenih zahtjeva ne mora nužno rezultirati jednoznačnim stavom. Tablica 4. Zahtjevi na sposobnost prolaza vjetroelektrane kroz stanje kvara u Europi Zemlja Engleska/Wales Škotska Irska Njemačka Danska Nizozemska Sposobnost Vjetroelektrana treba Vjetroelektrana Vjetroelektrana Od 01/01/2002, Vjetroelektrana Vjetroelektrana ostati priključena u treba izdržati mora biti vjetroelektrana mora ostati ne smije biti prolaza uvjetima pojave krutog kvarove u prijenosu sposobna mora ostati priključena u isključena za kroz stanje trofaznog kratkog (132 kv i više) koji održati pogon pri priključena za kvara spoja na 400 kv i 275 stvaraju propad naponu kv prijenosnim razinama za ukupno vrijeme trajanja kvara u iznosu do 140 ms. Ne smije doći do gubitka snage proizvodnje. napona na: 0% od 07/2005 (<30MW) 01/2004 (>30MW) 15% od 01/2004 (<30MW) sada (>30 MW) sniženom na iznos od 15% u trajanju od barem 625 ms te ostati iznad pravca oporavka napona do 3000 ms. propad napona na 15% od nazivnog u VN čvorištu priključka u trajanju od barem 680 ms i ostati iznad pravca oporavka napona do 3000 ms. uvjetima pojave prolaznog trofaznog kratkog spoja te dvofaznog kratkog spoja s neuspješnim ponovnim uključenjem voda na stanje kvara. propad napona na 0% u trajanju od 100 ms. Dozvoljava se 200 ms period prijelaznog oporavka iznosa napona. 7. ZAHTJEVI EUROPSKIH OPERATORA SUSTAVA OBZIROM NA RAZINU KRATKOG SPOJA I KVALITETU ISPORUČENE ELEKTRIČNE ENERGIJE Kvaliteta isporučene električne energije koja se procjenjuje na temelju izračunate razine kratkog spoja u čvorištu priključenja vjetroelektrane na prijenosni sustav iznimno je značajan aspekt priključenja (i pogona) vjetroelektrane. Značajno je razumjeti da vjetroelektrane imaju utjecaj na ostale korisnike sustava (posebice na one koji su smješteni u njihovoj blizini) kojima treba isporučiti električnu energiju zahtijevane kvalitete. Stoga je potrebno utvrditi postupak čijom bi se primjenom izbjeglo pogoršavanje kvalitete u prijenosnom sustavu nakon priključenja vjetroelektrane. Procjena kvalitete isporučene električne energije izvodi se na temelju više aspekata od kojih su najznačajniji slijedeći: Emisije flikera: poremećaji napona u području niskih frekvencija. Brze promjene napona (ili fluktuacije): jednostruke brze promjene efektivne vrijednosti napona, pri čemu promjene napona imaju određeno trajanje (npr. javljaju se pri sklopnim operacijama vjetroturbinskih generatora). Harmonici: periodički poremećaji napona ili struje s frekvencijama n*50 Hz (n je cijeli broj). Škotska i danska (ELTRA te ELTRA&ELKRAFT) pravila postavljaju zahtjeve obzirom na stanje kvalitete u kv sustavima prema kojima promjene napona trebaju biti manje od 3% od nazivnog napona u točki priključenja vjetroelektrane na sustav. Danska ELTRA također postavlja dodatne zahtjeve na brze promjene napona obzirom na učestalost promjena (do učestalosti od 10 puta na sat <2.5%, do učestalosti od 100 puta na sat <1.5%). Prema ELTRA i ELTRA&ELKRAFT pravilima traži se još i 7

8 definiranje specijalnih zahtjeva obzirom na emisiju flikera i harmonika u dugotrajnom i kratkotrajnom vremenskom periodu. Švedski zahtjevi odgovaraju danskim DEFU propisima koji poput njemačkih VDEW propisa uključuju zahtjeve i granične vrijednosti koje je potrebno ispuniti pri priključivanju vjetroelektrane na sustav. Danski propisi međutim traže korištenje karakteristika kvalitete prema IEC Za razliku od VDEW propisa, danski DEFU propisi ne zahtijevaju izvođenje mjerenja kvalitete od strane nezavisne institucije. Relevantne podatke predaje proizvođač opreme o kojem ujedno ovisi izbor metode određivanja kvalitete za vlastiti vjetroturbinski generator. U idealnom slučaju, kvaliteta se mjeri prema IEC propisima uzimajući u obzir zahtjeve iz DEFU propisa. Tada proizvođač opreme može koristiti podatke iz tih mjerenja za vrednovanje kvalitete. Slično njemačkim tehničkim propisima, IEC propisuje parametre kvalitete vjetroturbinskih generatora koje je potrebno mjeriti te metode mjerenja koje je potrebno primijeniti. IEC, također, zahtijeva mjerenje flikera, harmonika, vršnih snaga, faktora snage tijekom normalnog pogona kao i fluktuacija snage i flikera tijekom sklopnih operacija. U slučaju da je potrebno napraviti konačan izbor, češće se predlaže slijeđenje IEC propisa nego njemačkih propisa. Iako su metode mjerenja i vrednovanja prema IEC propisima slične onima iz njemačkih propisa, rezultati se mogu značajno razlikovati. Dijelom do toga dolazi zbog korištenja različitih trajanja perioda uprosječivanja, ali i zbog metoda vrednovanja koje u nekim slučajevima imaju izrazit utjecaj na rezultate. 8. ZAHTJEVI EUROPSKIH OPERATORA SUSTAVA OBZIROM NA INFORMACIJSKE SIGNALE, PODATKOVNU KOMUNIKACIJU I UPRAVLJAČKE ZAHTJEVE U/IZ VJETROELEKTRANE Tehnički kriteriji priključenja vjetroelektrana na prijenosni sustav uključuju i aspekte signala, komunikacija i upravljanja. Značajno je uvidjeti da sustav komunikacija u/iz vjetroelektrane treba izvesti za svaku pojedinačnu vjetroelektranu. Vlasnik vjetroelektrane odgovoran je za dobavljanje signala neophodnih za vođenje pogona elektroenergetskog sustava. Pored djelatne i jalove snage proizvodnje mogu se tražiti i drugi signali poput statusa vjetroelektrane i brzine vjetra na lokaciji njezine izgradnje. Pitanja vezana uz signale, komunikacije i upravljanje obzirom na priključenje vjetroelektrane na prijenosni sustav su: Informacijski signali iz vjetroelektrane prema operatoru sustava; Upravljački signali od operatora sustava prema vjetroelektrani; Predviđanje djelatne snage proizvodnje i deklariranje. Za razliku od ostalih aspekata koji su prethodno razmotreni, zahtjevi obzirom na komunikaciju s vjetroelektranom vrlo su slični u svim razmotrenim dokumentima. Sva pravila zahtijevaju raspoloživost signala napona, djelatne snage, jalove snage i pogonskog statusa vjetroelektrane. Škotska, danska (ELTRA) i irska (ESBNG) pravila zahtijevaju također i raspoloživost signala brzine vjetra. Dodatno, škotska pravila traže signale smjera brzine vjetra u stvarnom vremenu i statusa regulacije frekvencije (uključen/isključen), te informacije o poremećajima koji uzrokuju zaustavljanje i ponovno pokretanje vjetroelektrane unutar 15 minutnog perioda. Slično škotskim pravilima, irska pravila zahtijevaju smjer vjetra, ali i temperaturu i tlak u realnom vremenu. Švedska pravila (SvK) traže od vjetroelektrane informacije o regulacijskim sposobnostima. Irska (ESBNG) i njemačka (E.ON Netz) pravila zahtijevaju informaciju o položaju preklopke prijenosnog omjera transformatora preko kojeg je vjetroelektrana priključena na prijenosni sustav. Osim navedenih signala koji se šalju iz vjetroelektrane, prema nekim se pravilima postavljaju također i zahtjevi obzirom na sposobnost upravljanja vjetroelektranom izvana. Švedska (SvK) i danska (ELTRA, ELTRA&ELKRAFT) pravila postavljaju dodatne zahtjeve obzirom na sposobnost upravljanja. Svk od vjetroelektrana s veličinom izgradnje većom od 20 MW traži funkcionalnu sposobnost lokalnog ručnog upravljanja ili daljinskog upravljanja unutar 15 minuta nakon pojave kvara u cilju omogućavanja odvajanja od sustava, priključivanja na sustav i upravljanja izlaznom djelatnom i jalovom snagom. ELTRA i ELTRA&ELKRAFT zahtijevaju izvedbenu mogućnost priključivanja/odvajanja vjetroelektrane od sustava izvana. 9. ZAHTJEVI EUROPSKIH OPERATORA SUSTAVA OBZIROM NA RAČUNALNO MODELIRANJE VJETROELEKTRANE Predviđanje različitih interakcija između vjetroelektrana i elektroenergetskog sustava u uvjetima pojave kvarova u sustavu uobičajeno se izvodi provođenjem računalnih simulacija. U cilju stvaranja potrebnih preduvjeta za izvođenje simulacija od vlasnika vjetroelektrane zahtijeva se da operatore sustava opskrbljuju s adekvatnim modelima vjetroelektrana koji su neophodni za izvođenje numeričkih analiza. Oprema za provjeru modela vjetroelektrane putem registriranja karakterističnih odziva vjetroelektrane na poremećaje u sustavu također treba biti instalirana. 8

9 Škotska i danska (ELTRA) pravila traže detaljno dokumentirane modele vjetroelektrana koji su u skladu s rezultatima testiranja odgovarajućih prototipova vjetroelektrana. ELTRA dodatno traži modele za svaku pojedinačnu vjetroturbinu u slučaju da vjetroelektrana sadrži više različitih tipova vjetroturbina. Škotska i danska (ELTRA) pravila u svrhu provjere modela traže instaliranje uređaja za brzo snimanje odziva u uvjetima pojave kvarova. Varijable čije je odzive potrebno snimati prema danskim (ELTRA) pravilima su napon, djelatna/jalova snaga, frekvencija i struja u točki priključenja vjetroelektrane na prijenosni sustav, te napon, djelatna/jalova snaga i brzina vrtnje za svaku vrstu vjetroturbinskog generatora instaliranog u vjetroelektrani. Varijable čije je odzive potrebno snimati prema škotskim pravilima su struje po fazama, naponi po fazama i brzina vjetra. Švedska (SvK) pravila zahtijevaju detaljno dokumentirane tehničke podatke vjetroelektrane. Obzirom da se u ovom području prema irskim (ESBNG) pravilima uglavnom primjenjuju isti zahtjevi na vjetroelektrane kao i na konvencionalne elektrane, aspekti modeliranja vjetroelektrana u Irskoj još uvijek nisu detaljnije razrađeni. Danska (ELTRA&ELKRAFT) i njemačka (E.ON Netz) pravila također ne tretiraju aspekte modeliranja vjetroelektrana iako se to očekuje u njihovim idućim inačicama. 10. ZAKLJUČAK Većinu je postavljenih zahtjeva moguće ispuniti uz manja poboljšanja vjetroturbina, programske podrške regulacijskih sustava vjetroelektrane te eventualno elektroničkog sklopovlja. Pri tome se većina troškova veže uz razvoj zbog čega postaju zanemarivima u kontekstu serijske proizvodnje. Elektroničko sklopovlje od interesa odnosi se na sustav komunikacija unutar vjetroelektrane te prema operatoru sustava, kao i na sustave zakretanja elisa propelera. Vrijeme potrebno za razvoj tih funkcija nije preveliko te čak može biti manje od vremena koje se troši na diskusiju i dogovaranje predvidivih izmjena. Najzahtjevniji dio odnosi se na zadržavanje stabilnosti kuta i napona u prijelaznim elektromehaničkim periodima, što će od proizvođača vjetroturbina tražiti dodatne napore. Dubina i trajanje propada iznosa napona od kritičnog su značenja zbog čega operatori sustava trebaju biti vrlo pažljivi pri postavljanju zahtjeva. Vjetroturbine sa stalnom brzinom vrtnje imaju tehničke nedostatke, ali se ipak čini da bi i one mogle ispuniti postavljene zahtjeve nakon dodavanja pomoćne opreme unutar vjetroelektrane. To bi zapravo njihove tehničke nedostatke pretvorilo u troškovne prednosti. Stoga je za operatore sustava najbolje specificirati tehničke kriterije, a ne tehnologiju izvedbe. Nije opravdano zahtijevati ispunjavanje svih prethodnih funkcija i od najmanjih vjetroelektrana, odnosno od pojedinačnih vjetroturbina. Posebice se to odnosi na one zahtjeve koji manjim projektima značajno povećavaju troškove, a kojima je teško prepoznati korist za sustav (npr. regulacija frekvencije i brzina promjene snage proizvodnje). Moguće je očekivati da operatori sustava prihvate manje vjetroelektrane (ispod određene minimalne veličine izgradnje), koje ne ispunjavaju zahtjeve u potpunosti, sve dok njihova ukupna veličina izgradnje ne prekorači određenu dozvoljenu graničnu snagu izgradnje. Postojeće vjetroelektrane trebale bi pripadati ovoj skupini. Funkcije na vjetroelektranama, čijom primjenom one gube dio snage proizvodnje, ekonomski je isplativo primijeniti na drugim vrstama proizvodnih izvora čineći tako vjetroelektrane posljednjima u nizu na kojima bi se primjenjivale. Operator sustava može zahtijevati izvedbu sustava za prosljeđivanje naloga u centar s posadom za upravljanje vjetroelektranom. Centar ne mora nužno biti na lokaciji njezine izgradnje, ali zasigurno mora imati izvrsne komunikacijske kanale koji ga povezuju s vjetroelektranom. Manji projekti ne trebaju imati izveden sustav za izravno daljinsko upravljanje. Mnoge od prethodnih funkcija nije moguće jednostavno testirati na lokaciji izgradnje na način koji operator sustava koristi u slučaju priključenja konvencionalnih proizvodnih izvora. Djelomično je to zbog specifičnosti uvjeta vjetra, ali i dijelom zbog toga što je vjetroelektrana sastavljena od većeg broja vjetroturbinskih generatora koje je potrebno pojedinačno testirati. Vrlo je vjerojatno da će tipsko testiranje vjetroturbina biti povjereno trećim stranama za neke od tih funkcija. Ukoliko to neće zahtijevati operator sustava, vrlo je vjerojatno da će takve zahtjeve postaviti i ispuniti financijeri projekta izgradnje vjetroelektrane u cilju otklanjanja bilo kakvog rizika od neusklađenosti s propisima. Kao i kod konvencionalnih proizvodnih izvora, od vlasnika vjetroelektrane zahtijeva se predaja modela vjetroturbina i regulacijskih sustava na korištenje operatoru sustava od kojeg se očekuje izvođenje različitih numeričkih simulacija cjelokupnog sustava. Posebice bi u uvjetima pojave kvara operator sustava trebao usporediti simulirano vladanje vjetroelektrane sa stvarnim. Ukoliko se stvarno vladanje vjetroelektrane značajno razlikuje od predvidivog, vlasnik vjetroelektrane može snositi financijske posljedice te vjetroelektrana može biti isključena iz sustava do uspostavljanja željenog stupnja sukladnosti. U tu svrhu operator sustava može instalirati opremu za snimanje vladanja u uvjetima poremećaja. Zahtjevi operatora sustava za instaliranjem opreme za snimanje vladanja u stanjima kvara u potpunosti su opravdani, kao uostalom i kazne za nepoštivanje postavljenih i dogovorenih standarda. 9

10 Do sada je više europskih operatora sustava već usvojilo različite skupove tehničkih kriterija priključenja vjetroelektrana koji su poznati pod nazivom Mrežna pravila za vjetroelektrane. Za očekivati je da će i hrvatski operator sustava krenuti istim putem. Mrežna pravila za vjetroelektrane moguće je podijeliti na tri dijela. Najprije je potrebno propisati tehničke uvjete priključenja vjetroelektrana manje veličine izgradnje na distribucijski sustav ( 35 kv), a zatim i većih vjetroelektrana na prijenosni sustav ( 110 kv). Na kraju je potrebno propisati tehničke uvjete vođenja pogona elektroenergetskog sustava u uvjetima visokog stupnja penetracije vjetroelektrana. U izradi podloga za prva dva dijela Mrežnih pravila za vjetroelektrane Energetski institut Hrvoje Požar aktivno je sudjelovao putem dva studijska projekta: N. Dizdarević, M. Majstrović, S. Žutobradić, D. Bajs, "Utjecaj vjetroelektrane na naponske i strujne prilike u elektroenergetskoj mreži", veljača 2003 N. Dizdarević, M. Majstrović, G. Majstrović, D. Bajs, "Kriteriji priključenja vjetroelektrana kao disperziranih izvora na prijenosnu mrežu", rujan 2004 U okviru navedenih studijskih radova pružen je pregled stanja tehnološkog razvoja vjetroelektrana, opisana trenutna situacija u Europi te postavljen način proračuna pomoću kojih se procjenjuje utjecaj vjetroelektrana na sustav. U podlogama su početni tehnički uvjeti predloženi operatoru sustava i Hrvatskoj elektroprivredi na daljnju proceduru. Preostalo je definirati tehničke uvjete vođenja pogona sustava u uvjetima visokog stupnja penetracije vjetroelektrana, što i nije tako vremenski udaljeno kako bi se u ovom trenutku moglo činiti. 11. LITERATURA [1] BWEA, ''Response to Grid Code Changes and Guide: Transmission Connection Requirements for Wind Farms', response to Scottish Grid Codes Review Panel Consultation SB/2002, 2002 [2] Deutsches Windenergie-Institut GmbH Germany, Tech-wise A/S Denmark, DM Energy United Kingdom, ''Wind Turbine Grid Connection and Interaction'', ENERGIE with the support of the EUROPEAN COMMISSION Directorate-General for Energy and Transport, 2001 [3] Eesti Energia, ''Technical requirements for connecting wind turbine installations to the power network'', EE ST 7:2001, Company Standard, 2001 [4] ELTRA, ''Specifications for Connecting Wind Farms to the Transmission Network'', second edition, Transmission System Planning ELT a (an unofficial translation of the official specifications in Danish, Eltra doc. no ), 2000 [5] ELTRA&ELKRAFT, ''Wind turbines connected to grids with voltages below 100 kv - Technical regulations for the properties and the control of wind turbines'', TF (an official translation of the official specifications in Danish), 2004 [6] E.ON Netz, ''Ergänzende Netzanschlussregeln für Windenergieanlagen: Zusätzliche technische und organisatorische Regeln für den Netzanschluss von Windenergieanlagen innerhalb der Regelzone der E.ON Netz GmbH'', 2001 [7] E.ON Netz, ''Ergänzende Netzanschlussregeln für Windenergieanlagen: Erläuterungen'', 2002 [8] ESBNG, ''Wind Farm Power Station Grid Code Provisions'', a draft of Wind Grid Code provisions submitted to CER for approval, 2004 [9] ESBNG, ''Summary and Discussion Document for the Review of Frequency Issues for Wind Turbine Generators and Wind Farms'', Version 2.7, 2004 [10] ESBNG, ''Voltage Issues for Wind Turbine Generators and Wind Farms'', Version 2.0, 2004 [11] ESBNG, ''Discussion Document For the Review of Signals/Communications/Control Issues for Wind Turbine Generators and Wind Farms'', Version 1.8, 2004 [12] ESBNG, ''Discussion Document for the Review of Requirements for Wind Turbine Generators under System Fault Conditions (commonly referred to as Fault Ride Through)'', 2004 [13] ESBNG, ''Discussion Document For the Review of Minimum Size for Wind Farms'', Ver 1.7, 2004 [14] Fördergesellschaft Windenergie e.v. FGW, ''Technische Richtlinien für Windenergieanlagen, Teil 0: Allgemeine Anforderungen'', Rev. 14, 2001 [15] Mitteldeutsche Energieversorgung Aktiengesellschaft, Technische Richtlinie für den Anschluß und Parallelbetrieb von Eigenerzeugungsanlagen am Verteilungsnetz der MEAG, 2001 [16] National Grid Company, ''Grid Code Changes to Incorporate New Generation Technologies and DC Inter-connectors: Generic Provisions and Background Information to Grid Code Consultation Document D/03'', 2003 [17] Ofgem Forum, ''New Generation Technologies and the Grid Codes'', London, UK, 2004 [18] Scottish Power Transmission & Distribution & Scottish Hydro-Electric, ''Guidance Note for the Connection of Wind Farms'', Draft Issue No ,