Ključne riječi: erozija tla vjetrom, vjetrozaštitni pojasi, poljoprivredne kulture, obrada tla

Transcription

1 Stručni članak Professional Paper UDK Primljeno (Received): ; Prihvaćeno (Accepted): Erozija tla vjetrom u Čepić polju - uzroci, posljedice i mjere ublažavanja Prof. dr. sc. Ivica Kisić, dipl. ing. agr. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu HR Zagreb, Svetošimunska cesta 25 ikisic@agr.hr Prof. dr. sc. Stjepan Husnjak, dipl. ing. agr. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu HR Zagreb, Svetošimunska cesta 25 dr. sc. Marjana Gajić-Čapka, dipl. ing. fiz. Državni hidrometeorološki zavod HR Zagreb, Grič 3 mr. sc. Ksenija Cindrić, dipl. ing. fiz. Državni hidrometeorološki zavod HR Zagreb, Grič 3 Darija Bilandžija, dipl. ing. agr. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu HR Zagreb, Svetošimunska cesta 25 Bernard Prekalj, student Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu HR Zagreb, Svetošimunska cesta 25 Erozija tla vjetrom štetna je pojava na poljoprivrednim tlima, kojoj se važnost u Europi naglo povećala zadnjih desetljeća, primarno zbog sve većih klimatskih odstupanja i promjena vrsta uzgajanih kultura. Težište problema pomaklo se od direktnih učinaka (ekonomski učinci štete u polju i na kulturama) na indirektne štetne učinke (utjecaj na okoliš, onečišćenje voda, vidljivost, ljudsko zdravlje - problemi dišnoga sustava, alergije). Što se tiče problema erozije tla vjetrom u Čepić polju, taj problem već dugo postoji, no početkom veljače godine eskalirao je do katastrofalnih razmjera. Iz toga razloga potrebne su hitne mjere zaštite tla. Načini ublažavanja posljedica erozije tla vjetrom svode se na promjene načina gospodarenja tlom (načini i vrijeme obrade) u samom polju, odnosno u podizanju vjetrozaštitnih pojasa. Pri odabiru vrsta vjetrozaštitnih pojasa trebalo bi uključiti što više okolišnih prihvatljivih indikatora iz koda dobre poljoprivredne prakse. U budućnosti vjetrozaštitni pojasi moraju imati više uloga, a ne samo sprečavanje pojave erozije vjetrom. Sve veću zastupljenost trebala bi imati lucerna (kao što je bilo nekada), a hranu za stoku temeljiti na bazi lucerne, ljulja te stočnoga graška usijanoga u ječam. Također, neke površine koje su bile na najvećem udaru bure trebalo bi ponovno zatravniti i pretvoriti ih u livade ili pašnjake. Ključne riječi: erozija tla vjetrom, vjetrozaštitni pojasi, poljoprivredne kulture, obrada tla 25

2 1. UVOD Erozija tla vjetrom događa se u mnogim aridnim i semiaridnim, a osobito na poljoprivrednim područjima diljem svijeta (Middleton i Thomas, 1997.). Uz ljudsku aktivnost, na nju utječu geološki i klimatski čimbenici (Toy i sur., 2002.). Erozija vjetrom direktno dovodi do degradacije zemljišta (Bašić, 1994.), a indirektno ima vrlo negativan utjecaj na kvalitetu zraka (Gross i Bärring, 2003.; Riksen i sur., 2003.). Emisija prašine, kao posljedica erozije vjetrom, najveći je izvor aerosola koji direktno ili indirektno utječe na ravnotežu atmosferske radijacije i time na globalne klimatske promjene te posljedično na okoliš, ljudsko zdravlje i gospodarske aktivnosti (Lal, 1990.; Shao, 2000.; IPCC, 2007.). Procijenjeno je da prašina otpuhana vjetrom u procesu erozije tla donosi u atmosferu otprilike 500 milijuna tona čestica svake godine (Greeley i Iversen, 1985.). Proračuni modela ukazuju da oko 50% sveukupne količine atmosferske prašine potječe od tala koja se kultiviraju ili koja su zahvatili procesi deforestacije ili erozije vjetrom (Tegen i sur., 1996.). U posljednje vrijeme (Kisić i Husnjak, 2008.; Kisić i sur., 2011.) posvećena joj je veća pažnja kao procesu koji uzrokuje polagani pad plodnosti tla i onečišćenje atmosfere. U svjetskim razmjerima o istom problemu između ostalih pišu: Oldemann i sur., 1990.; Reich i sur., 2001.; Gobin i sur., 2003.; USDA, 2003.; Warren i Barring, Uzrok tome je odnošenje finih čestica tla i organske tvari, što je ujedno i najplodniji dio tla koji sadrži hranjiva i pesticide (Goossens, 2003.). Uz polaganu degradaciju tla, pojedinačni slučajevi erozije vjetrom mogu odnijeti više od 100 t/ha čestica i uzrokovati znatne direktne i indirektne štete na okoliš (Funk, 1995.; Goossens, 2003.). Glavni problem erozije vjetrom je njezino poimanje. Snažne pješčane oluje senzacionalistički privuku pažnju javnosti na nekoliko dana i nakratko je uznemire. Takav je i ovaj posljednji slučaj u Čepić polju i nešto manje izražen slučaj u isto vrijeme na području Vranskoga jezera u Hrvatskoj te u Vipavskoj dolini u Sloveniji. Međutim, proces erozije tla vjetrom odvija se uglavnom neprimjetno. Chepil (1960.) je naveo da su godišnji gubitci tla uslijed erozije vjetrom do 40 t/ha mogući bez ikakvog vanjskog vidljivog znaka erozije. Procesi erozije i depozicije odvijaju se na širokim područjima pa ih je teško identificirati. Nasuprot eroziji vodom, gdje erodirani materijal slijedi određene putove (Kisić i sur., 2006.; Holjević i Petraš, 2011.), materijal odnesen vjetrom se širom raznosi u okoliš. Gdje će završiti najsitnije čestice odvojene od tla vjetrom, može se procijeniti primjenom složenih matematičkih modela. Usprkos novim znanjima i mogućnostima suvremenog čovjeka, u posljednja je dva desetljeća erozija tla vodom i vjetrom uznapredovala, kako u svijetu (Kirkby i sur., 2000.; Gobin i sur., 2003.), tako i u nas (Kisić i sur., 2006.; Kisić i Husnjak, 2008.; Holjević, 2011.). Podatci o opsegu erozije vjetrom u Europi jako su ograničeni, a ako su i dostupni rezultat su različitih metodologija i procjena, pa se ne mogu uspoređivati. Stoga ne postoji neka određena karta pojavnosti erozije vjetrom u Europi. Pregled dostupnih podataka o opsegu erozije vjetrom u Europi, temeljen na nacionalnim procjenama, prikazan je u tablici 1. Tablica 1: Opseg erozije vjetrom u nekim europskim zemljama i regijama (Izvor: Funk i Reuter, 2006.) Zemlja Ukupno (1 000 ha) Blaga Osrednja Jaka Bugarska Češka Danska Estonija 77 Francuska 500 Njemačka Donja Saska Mecklenburg Branderburg Mađarska Latvija 230 Nizozemska 97 Poljska Rusija Slovačka 154 Švedska 35 Velika Britanija 260 Ukrajina

3 2. CILJ RADA Temeljni cilj ovoga rada je strukturirano obuhvatiti problematiku erozije vjetrom, počevši od njezinih uzroka, preko mehanizama i fizike djelovanja pa sve do posljedica koje uzrokuje i mjera sprečavanja ovoga štetnoga procesa. Krajnji cilj rada jest utvrditi opseg problema erozije vjetrom na području Čepić polja koji se dogodio prvih dana veljače godine, te na osnovu toga preporučiti mjere zaštite tla i okoliša od erozije vjetrom. 3. METODIKA ISTRAŽIVANJA S jedne strane ovaj rad predstavlja sažeti presjek današnjih saznanja o eroziji vjetrom (do sada je u Hrvatskoj bilo vrlo malo radova na ovu temu), dok s druge strane pokušava odgovoriti na uzroke, posljedice i mjere sprečavanja ponovne pojave erozije tla vjetrom na prostoru Čepić polja (slika 1). U njemu su, da bi se došlo do podataka o opsegu erozije vjetrom u Čepić polju, korišteni klimatološki podatci postaje Čepić (h=30 m nm, j=45 12' 8", l=14 8' 22") iz redovne meteorološke mreže Državnog hidrometeorološkog zavoda RH (DHMZ, 2012.), te ranijih istraživanja u ovom području (Škorić i sur., 1987.; Mesić i sur., 2008.; Husnjak i sur., 2011.). Kod procjene rizika od erozije u obzir su uzeti utvrđeni tipovi tala (osobito mehanički sastav, sadržaj organske tvari) u kombinaciji s klimatskim čimbenicima (jačina i smjer vjetra, temperatura zraka, količina i raspored oborine, relativna vlažnost zraka) i situacijom na konkretnom polju (veličina tabli, pokrivenost tla biljnim pokrovom, načini obrade, vrste uzgajanih kultura, neravnost terena itd.). Meteorološke prilike od siječnja do siječnja 2012., koje su prethodile slučaju erozije vjetrom početkom veljače 2012., ocijenjene su prema prosječnim klimatskim prilikama 30-godišnjeg razdoblja na klimatološkoj postaji Čepić (h=30 m nm, j=45 12' 8", l=14 8' 22") iz redovne meteorološke mreže Državnog hidrometeorološkog zavoda RH. Svakoj opaženoj mjesečnoj vrijednosti srednje temperature i količine oborine pridružene su odgovarajuće vrijednosti percentila iz empiričke razdiobe za temperaturu zraka i teorijske raz- Tablica 2: Definicija klasa za procjenu odstupanja srednjih godišnjih i mjesečnih vrijednosti temperature zraka i oborine Klase oborine Granice (percentili) Klase temperature ekstremno sušno <2.0 ekstremno hladno vrlo sušno vrlo hladno sušno hladno normalno normalno kišno toplo vrlo kišno vrlo toplo ekstremno kišno >98.0 ekstremno toplo Slike 1: Izgled istoga kanala neposredno poslije pješčane oluje (lijevo) i tijekom sanacije (desno) 27

4 diobe (normalne razdiobe drugog korijena; Juras, 1994.; Juras i Cindrić, 2012.) za oborinu. Za ocjenu odstupanja se primijenjuju klase (kategorije) definirane percentilima i kvalitativno su opisane u tablici 2. Kao indikator meteorološke suše izračunat je standardizirani oborinski indeks (WMO, 2009.; McKee i sur., 1993.) na višemjesečnoj skali od 1, 3, 6 i 12 mjeseci (SPI1, SPI3, SPI6 i SPI12). Time je omogućeno indirektno praćenje procjena kratkoročne i dugoročne zalihe vode što ga čini dobrim indikatorom i za agronomsku i za hidrološku sušu. 4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA Erozija vjetrom događa se tamo gdje se poklapaju tri uvjeta: velika brzina vjetra, podložan površinski sloj tla sa slabo vezanim česticama koje je moguće odići i transportirati te nedovoljna zaštićenost površine tla kulturama ili ostatcima biljaka. Nekoliko je glavnih razloga koji određuju opseg erozije vjetrom, a to su: klimatske prilike - učestalost i jačina vjetra, tipovi tala - mehanički sastav koji je glavni pokazatelj erodibilnosti tla, vrste uzgajanih kultura (kulture rijetkoga i gustoga sklopa, krmne kulture, odnosno kulture prema vrsti i obliku korijena vretenasti ili busasti), kao i načini obrade tla. Konstelacija svih navedenih parametara uzrokovat će stupanj izraženosti erozijskih procesa vjetrom u nekom području Položaj Čepić polja Čepić polje nalazi se u istočnom dijelu Istarske županije. Zauzima površinu od oko ha, uglavnom poljoprivrednog zemljišta na kome su izgrađeni hidromelioracijski sustavi osnovne i detaljne odvodnje. Prema dostupnim podatcima, hidromelioracijski sustavi se redovito održavaju pa im je funkcionalnost dobra. Prosječna veličina jedne obradive table je 20 ha. Čepić polje se pruža u smjeru sjever jug, pri čemu je prosječna dužina polja oko 7,7 km. Na sjevernom dijelu polje je znatno uže i širina mu iznosi oko 2,1 km. Južni dio polja znatno je širi, a prosječna širina mu iznosi oko 4,1 km. Nadmorska visina sjevernog dijela polja je oko 45 mnm, a postepeno pada prema jugu gdje je prosječna nadmorska visina oko 22 m. Cjelokupno područje Čepić polja pripada općini Kršan. Područjem Čepić polja teče rijeka Boljunčica koja se ranije izlijevala u Čepićko polje. Tijekom prošlog stoljeća izgrađeni su hidromelioracijski sustavi osnovne i detaljne odvodnje (radovi su završeni pred početak Drugog svjetskog rata) s probojem 5 kilometarskoga tunela prema Plominu, koji odvodi suvišnu vodu iz polja u Plominski zaljev. Čepić polje karakterizira ravan teren s blagim padom od sjevera prema jugu. Veći dio Čepić polja koristi se u poljoprivredi za proizvodnju ratarskih i krmnih kultura. Manji dio polja (privatne površine) je zapušten već duže vrijeme zbog smanjenog interesa za poljoprivredu. Prema dostupnim podatcima ovakva intenzivna erozija vjetrom nikada do sada nije bila zabilježena. Uobičajeno je da se zimskih mjeseci pojavljuje erozija vjetrom, ali većina odnesenoga tla sa polja ostaje na Labinšćini. Posljednja velika erozija također je zabilježena u veljači godine kada je tlo bilo nošeno i do Pule koja je udaljena oko 60-ak kilometara Trenutno stanje vjetrozaštitnih pojasa Prema podatcima Poljoprivredne zadruge Čepić polje, većina drvoreda euroameričkih topola (Populus x canadensis Moench) u Čepić polju danas je stara preko 60 godina. Sadnju topola i uređenje polja proveo je Conzorzio di Bonifica del Sistema dell Arsa davne godine. Općenito, topole u cijelom polju su u dosta lošem, točnije rečeno katastrofalnom stanju. Najveće učešće promjera stabala topola u visini 1,3 m iznad tla je iznad 40 cm, a vrlo velik je broj stabala s promjerima 70, 80, 90 pa i 100 cm, što ukazuje da su stabla visoka između 23 i 28 m. Na nekim stablima primijećeno je da je korijen već do 40% iščupan iz tla te ovakva stabla predstavljaju opasnost koja bi mogla imati tragične posljedice po zakupce zemljišta i slučajne prolaznike. Ovakvih stabala ima oko 50-ak. Na nekim tablama, gdje su najjači udari bure, više od polovica topola je bez vrhova, budući su ih srušile neke ranije bure. Pretpostavke su da bi što ranije trebalo iz polja ukloniti oko topola. Nešto malo topola što je sađeno posljednjih nekoliko godina, odnosno one koje su same nikle iz panja potrebno je pod hitno orezati, sanirati i provesti okopavanje u promjeru jedan metar oko panja. Ovako obrađene topole puno će više rasti u visinu te će imati i višu komercijalnu i vjetrozaštitnu vrijednost. Sadnju topola trebalo bi izvršiti na mjestima na kojima su izvađeni stari panjevi ili s druge strane kanala dok se panjevi ne izvade. Prema pretpostavkama korisnika prostora u Čepić polju trebalo bi zasaditi oko novih stabala topola Tipovi tala u istraživanom području Značajke tla na području Čepić polja utvrđene su na temelju postojećih pedoloških podataka (Škorić i sur., 1987.) te dopunskih terenskih istraživanja tla (Mesić i sur., 2008.; Husnjak i sur., 2011.). Od postojećih podataka korištena je Osnovna pedološka karta mjerila 1: (listovi Pazin 3 i Pazin 4) s pripadajućim tumačima karata te postojeće studije i elaborati koji se odnose na hidropedološka istraživanja pojedinih dijelova ovog područja. Temeljem navedenog, za područje Čepić polja izrađena je pedološka karta mjerila 1: (slika 2). U tablici 3 prikazana je legenda navedene pedološke karte kao i površina izdvojenih kartiranih jedinica tla. Na pedološkoj karti izdvojeno je ukupno 9 kartiranih jedinica tla. Od ukupno šest tipova tala, 4 tipa pripadaju automorfnom odjelu, a dva tipa hidromorfnom odjelu tala. U automorfna tla koja zauzimaju 390,9 ha ili oko 21,7% istraživanoga područja, uključena su sva tla čiji postanak i razvoj karakterizira vlaženje samo oborinskom vodom, pri čemu nema dužeg zadržavanja suvišne vode u profilu tla. U hidromorfna tla uključena su ona tla koja imaju izraže- 28

5 ne znakove prekomjernog vlaženja zbog povremenog ili čestog viška vode u profilu tla. Takvih tala ima nešto više u odnosu na automorfna tla, a zauzimaju 1.411,1 ha (ili oko 78,3% istraživanog područja) Klimatski čimbenici Kada govorimo o eroziji tla vjetrom posebna pažnja se posvećuje istraživanju pokazatelja koji definiraju vjetar kao uzročnika ovoga oblika erozije. Strujanje zraka nad nekim područjem odraz je globalne raspodjele tlaka zraka značajne za topli i hladni dio godine. I u kraćim vremenskim razdobljima ona generira sekundarnu cirkulaciju. To su pokretni cirkulacijski sustavi koji uzrokuju lokalne vjetrove različitih značajki ovisno o reljefu tla, svojstvima podloge i zračnih masa. Isto tako postoje i cirkulacije mezo i lokalnih razmjera koje su posljedica periodičke termičke promjene zbog lokalnih značajki terena. Vjetar utječe na biljke na mnoge načine, od kojih je većina negativna za biljke. Jaki vjetrovi savijaju i lome grane stabala, deformiraju krošnju (anemomorfizam), uništavaju mlade biljke, uzrokuju gubitak pupova, cvjeta i plodova, povećavaju evapotranspiraciju i potrebu za dodatnom vodom, u primorskim krajevima nanose sol na biljke, noseći tlo uzrokuju abraziju biljaka, itd. Ostali klimatski pokazatelji koji utječu na eroziju vjetrom su temperatura zraka i tla (osobito minimalne), vlažnost tla i zraka, radijacija, količina oborine i evaporacija. Oni uzrokuju privremene promjene stvarne erodibilnosti tako što utječu na bilancu vode u tlu. Općenito, mokre površine dovoljno su stabilne da odole silama vjetra, ali za početak erozije vjetrom dovoljan je vrlo tanak Slika 2: Pedološka karta Čepić polja suh površinski sloj uz pojavu vrlo niskih temperatura što uzrokuje dezagregaciju strukturnih agregata i formiranje praškasto/prašinastoga površinskog sloja tla. Ako se pri ovakvoj konstelaciji pokazatelja tlo/klima/uzgajana kultura/načini obrade tla pojavi izraženiji vjetar posljedice će biti izražene prašinaste oluje tj. erozija vjetrom. Tablica 3. Legenda pedološke karte Čepić polja (izvor: Husnjak i sur., 2011.) Broj Naziv sistematskih jedinica tla i zastupljenost Površina, ha 1 Koluvij aluvijalno koluvijalni, karbonatni, oglejeni (100%) 319, Rigolana tla na vapnencu (80 %); 22,0 Smeđe tlo na vapnencu tipično, srednje duboko (20 %) Rigolana tla na flišu (80 %) 49,2 Rendzina na laporu karbonatna (20 %) Močvarno glejno amfiglejno vertično karbonatno, s plitkim glejnim horizontom, djelomično hidromeliorirano kanalima (60 %) 333,3 Močvarno glejno amfiglejno karbonatno, s plitkim glejnim horizontom, djelomično hidromeliorirano kanalima (40 %) Močvarno glejno amfiglejno vertično, karbonatno, sa srednje dubokim glejnim horizontom, djelomično hidromeliorirano kanalima (70 %) 491,3 Močvarno glejno amfiglejno karbonatno, sa srednje dubokim glejnim horizontom, djelomično hidromeliorirano kanalima (30 %) Močvarno glejno hipoglejno, karbonatno, s dubokim glejnim horizontom, djelomično hidromeliorirano kanalima (35 %) Močvarno glejno amfiglejno, karbonatno, s dubokim glejnim horizontom, djelomično hidromeliorirano kanalima (35 %) 169,1 Močvarno glejno amfiglejno vertično, karbonatno, s dubokim glejnim horizontom, djelomično hidromeliorirano kanalima (30 %) Hidromeliorirano tlo drenažom iz močvarno glejnog amfiglejnog vertičnog, karbonatnog, s plitkim glejnim horizontom (60 %) 17,3 Hidromeliorirano tlo drenažom iz močvarno glejnog amfiglejnog karbonatnog, s plitkim glejnim horizontom (40 %) Hidromeliorirano tlo drenažom iz močvarno glejnog amfiglejnog vertičnog, karbonatnog, sa srednje dubokim glejnim horizontom (70 %) 163,2 Hidromeliorirano tlo drenažom iz močvarno glejnog amfiglejnog karbonatnog, sa srednje dubokim glejnim horizontom (30 %) Hidromeliorirano tlo drenažom iz močvarno glejnog hipoglejnog, karbonatnog, s dubokim glejnim horizontom (35 %) Hidromeliorirano tlo drenažom iz močvarno glejnog amfiglejnog, karbonatnog, s dubokim glejnim horizontom (35 %) 236,9 Hidromeliorirano tlo drenažom iz močvarno glejnog amfiglejnog vertičnog, karbonatnog, s dubokim glejnim horizontom (30 %) UKUPNO KARTIRANE JEDINICE TLA 1.802,0 29

6 Slika 3: Prikaz pješčane oluje (erozija tla vjetrom) u prostoru Čepić polja (izvor: Glas Istre, , 17:53: S Čepićkog polja odletjela zemlja i usjevi) Vjetar Među najopasnije meteorološke pojave za poljoprivredne kulture ubrajaju se prašinaste oluje koje su primarno uzrokovane vjetrom. Pojavljuju se kao posljedica prirodnih, ali i antropogenih čimbenika, a često su povezane s neprimjerenim gospodarenjem tlom u određenom klimatskom području (Presley i Tatarko, 2009.). Splet neodgovornog ljudskog ponašanja (načini obrade, vrste uzgajanih kultura) i ekstremnih klimatskih odstupanja doveo je do pješčane oluje u Čepić polju između 1. i 2. veljače godine. Prašinaste oluje obično se pojavljuju kada je relativna vlažnost zraka niža od 50%. Čimbenici koje treba imati na umu su odsutnost snježnog pokrivača i ledene kore, kao i slabo povezivanje tla te njegovo plitko zamrzavanje tijekom zime. Prašinasta oluja prikazana je na slici 3, dok je na slici 4 prikazano stanje kultura poslije pješčane oluje u Čepić polju. Čepić polje u unutrašnjosti Istre nalazi se veći dio godine u cirkulacijskom području umjerenih širina s čestim i intenzivnim promjenama vremena (Zaninović i sur., 2008.). Tijekom godine u Čepić polju najčešće puše slabi vjetar (67% slučajeva), zatim umjereni vjetar (13% slučajeva) te jaki samo u 0.8% slučajeva (slika 5). Tišina se javlja u 19% slučajeva. Slabi vjetar je najčešći iz SE-S smjerova (24% slučajeva) te iz SW i ENE smjerova (7% slučajeva svaki). Umjereni vjetar je najčešći iz NNE-ENE smjerova (4% slučajeva) te iz SE smjera u 2% slučajeva. Jaki vjetar je u 30-godišnjem razdoblju puhao iz NNE, NE i ENE smjerova, ali rijetko (0.8% slučajeva). Iz istih smjerova zabilježen je i olujni vjetar. Jaki vjetar javio se u svim mjesecima i u razdoblju od studenog do ožujka može ga se očekivati svake dvije do tri godine. Olujni vjetar, koji se vrlo rijetko pojavljuje, opažen je u četiri godine dva puta u jednom danu i jednom po dva dana i to u prosincu, siječnju i ožujku. Slike 4: Izgled kultura poslije pješčane oluje 30

7 ČEPIĆ godina WNW W WSW NW SW NNW SSW N S NNE SSE NE SE ENE E ESE premašivati temperaturu izmjerenu na dva metra visine. Tako velike razlike postoje i u situacijama jakog noćnog ohlađivanja ili inverzija drugog tipa, samo što je tada temperatura pri tlu niža od temperature na dva metra visine. Najveće apsolutne amplitude, tj. razlike između apsolutnih minimalnih temperatura zraka izmjerenih na 2 m i na 5 cm visine mogu se očekivati u srpnju i kolovozu (oko 5 C) te u studenom i prosincu (3 do 4 C) (slika 6). Prosječno se u Čepić polju može očekivati 103 dana godišnje u kojima je najniža temperatura zraka na 5 cm visine niža od 0 C (tablica 4). Ovako niske temperature pri tlu ne javljaju se ljeti te se vrlo rijetko javljaju u svibnju i rujnu i ne svake godine u travnju i listopadu. U razdoblju od studenog do ožujka mogu se očekivati svake godine, najčešće u zimskim mjesecima s oko 20 takvih dana mjesečno. slabi vjetar (1-3Bf) umjereni vjetar (4-5Bf) jaki vjetar (6-7Bf) 40 Slika 5: Godišnja ruža vjetra za Čepić za razdoblje Minimalne temperature zraka Kod minimalnih temperatura zraka apsolutni godišnji ekstremi javljaju se podjednako često u zimskim mjesecima (od prosinca do veljače) i iznimno u studenom i ožujku. U promatranom 30-godišnjem razdoblju minimalne temperature zraka kretale su se od -8.0 C u studenom do C u siječnju Minimalne temperature zraka na 5 cm visine iznad tla bitno se razlikuju od temperatura zraka na 2 m visine u zaklonu termometrijske kućice. U situacijama jakog dnevnog zagrijavanja temperatura pri tlu može i za 10 C Temperatura zraka ( C) ČEPIĆ t t+sd t-sd tmaks tmin tmin 5cm tmin 2011 tmin Mjeseci Slika 6: Srednji godišnji hod temperatura zraka za Čepić za razdoblje te za razdoblje siječanj do siječanj Tablica 4: Srednje temperature zraka izmjerene na 2 m visine, minimalne temperature zraka pri tlu na 5 cm visine i brojevi dana (n) s t min 5cm <0 C za Čepić za razdoblje te za razdoblje siječanj do veljača Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII god Temperatura zraka na 2 m t sred t sred Minimalna temperatura zraka na 5 cm t min 5cm t min 5cm t min 5cm n tmin 5cm<0 C n sd n min n maks n n

8 Tablica 5: Srednje mjesečne i godišnje količine oborine, pripadne standardne devijacije i koeficijenti varijacije za Čepić za razdoblje Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII god Oborina (mm) R sred sd c v Temperatura tla ( C) ČEPIĆ, do tmin 2cm tmin 5cm tmin 10cm Datumi Oborina U zimskim mjesecima kada je najveća vjerojatnost za jaki i olujni vjetar i pojava sušnih dana, koji također pogoduju eroziji, je učestala: 72% dana u prosincu, 76% u siječnju i 81% u veljači (tablica 5). U preostalim kišnim danima javljaju se veliki dnevni intenziteti oborine obzirom na relativno veliku ukupnu mjesečnu količinu oborine od 73 do 116 mm mjesečno. U ovom radu nisu posebno analizirane kratkotrajne jake oborine, koje pogoduju eroziji tla vodom, budući da takve oborine nisu doprinijele analiziranom slučaju erozije tla, već naprotiv, suprotni oborinski ekstrem i to sušno razdoblje uz pojavu jakog vjetra. Broj dana Količina oborine (mm) Slika 7: Temperature tla na različitim dubinama izmjerene u razdoblju od 24. siječnja do 5. veljače na klimatološkoj postaji Čepić. 0 ČEPIĆ Rm aks R Rm in Mjeseci Slika 8: Srednji godišnji hod mjesečnih količina oborine za Čepić za razdoblje te za razdoblje siječanj do siječanj Klasifikacija mjesečnih količina oborine se nalazi u tablici 5. ČEPIĆ Mjeseci Slika 9: Godišnji hod broja sušnih dana (Rd<1mm) u razdoblju od siječnja do siječnja i vrijednosti (sr+2sd), (sr+sd), (sr-sd) i (sr-2sd) prema podatcima broja sušnih dana u razdoblju za Čepić Klimatološka ocjena višemjesečnog razdoblja koje je prethodilo eroziji vjetrom U odnosu na prosječne temperaturne prilike siječanj bio je hladan (tablica 4). Minimalne temperature zraka na 5 cm iznad tla bile su gotovo cijeli mjesec (27 dana) negativne i sredinom siječnja su se spuštale i do C. Tijekom prvih 5 dana veljače minimalne temperature su također bile negativne. Temperature tla na 2 cm i na 5 cm uglavnom su bile negativne od sredine siječnja do kraja druge dekade veljače, što ukazuje na prisutnost zamrznutog površinskog sloja tla (slika 7). U odnosu na prosječne klimatske prilike, količina oborina u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo eroziji vjetrom imalo je manjak oborina (slika 8). Prema proračunu percentila, studeni i prosinac kao i siječanj su bili sušni. Broj sušnih dana u studenom i prosincu bio je iznad normale, a u siječnju na granici normale (slika 9). Sušno razdoblje prema SPI započinje kada je SPI < -1 i traje sve dok SPI ima negativnu vrijednost. Na taj način su određena srednja trajanja sušnih razdoblja za pojedinu skalu za razdoblje siječanj do siječanj (tablica 6). Iako je siječanj bio u kategoriji suho, prema navedenim rezultatima uočava se da je akumulirana šestomjesečna količina oborine od kolovoza do siječnja (SPI6 za siječanj 2012.) bila najmanja u zadnjih 31 godinu, a u svim tim mjesecima je SPI6 < -1. I razdoblje od ožujka do veljače (SPI12) je također bilo rekordno suho u odnosu na višegodišnji prosjek. U prva četiri dana veljače godine puhao je jak vjetar iz istočnog-sjeveroistočnog smjera. Prema opažanjima počeo je kasno navečer 1. veljače i trajao do prijepodnevnih sati 4. veljače. To kontinuirano četverodnev- 32

9 Tablica 6: Najmanje vrijednosti SPI za četiri vremenske skale s pripadnom količinom oborine R (u mm) i datumom pojavljivanja (god/mj). SR je srednja duljina trajanja sušnog razdoblja (u mjesecima) iz razdoblja SPI1 SPI3 SPI6 SPI12 God/Mj 2007./ / / /2 SPI min R (mm) SR (mj) no razdoblje s jakim vjetrom iznimna je pojava kako za siječanj tako i za ostale zimske mjesece, no u skladu sa slikom 10 s njima treba računati na području Čepić polja. Relativna vlažnost zraka, kao veličina koja pokazuje u kojoj je mjeri zrak pri određenoj temperaturi zasićen vlagom, bila je u mjesečnom prosjeku niža od normalnih vrijednosti već od kolovoza godine (slika 11). Te su se vrijednosti kretale od 67% do 81%. U posljednjih 8 dana siječnja 2012., koji su prethodili eroziji, vrijednosti relativne vlažnosti zraka tijekom dana su bile niske te su u popodnevnom terminu motrenja u 14:00 sati izmjerene vrijednosti niže od 50% i kretale su se od 22% do 47% Procjena erozije tla vjetrom Temeljem višekratnog obilaska područja zahvaćenoga erozijom u Čepić polju, vizualnom procjenom pretpostavili smo da je erozijom vjetrom bilo zahvaćeno oko polovice površina u Čepić polju. Na površinama koje su obrasle grmolikom makijom, odnosno koje su bile korištene kao livade i pašnjaci, erozija uopće nije bila zabilježena. Navedeni vegetacijski pokrov je u potpunosti zaštitio ove površine od erozije vjetrom. Na površinama na kojima su bile zasijane ratarske ozime strne kulture (ječam ili pšenica) ili je tlo bilo pripremljeno za sjetvu jarih strnih (ječam i pšenica) ili okopavinskih kultura (kukuruz) erozija je zahvatila skoro 75% površina. Iako su nastradale i površine koje su bile zasijane sa lucernom i ljuljem, na njima je zabilježena manja erozija u odnosu na površine sa ratarskim kulturama. Temeljem vizualnoga uvida dalo se uočiti da su najviše nastradale površine koje su bile zasijane u jesen godine sa ozimim strninama (ječmom i pšenicom). Primarni razlog za ovu pojavu je golomrazica koju su uzrokovali izrazito niska temperatura i vlažnost te presuho tlo. Kako ove kulture još nisu bile krenule u stadij busanja, drugim riječima nisu još razvile jaču korijensku masu, one nisu mogle imati ulogu zaštite tla od izrazite pojave erozije vjetrom. Pojava niskih temperatura krajem siječnja i početkom veljače totalno je uništila makrostrukturne agregate u površinskom dijelu tla, odnosno stvorila je potpuno ravno, glatko tlo ispod sjetvenoga sloja vrlo podložno eroziji vjetrom.. Golomrazica je kompletan korijenski sustav ječma ili pšenice izbacila na površinu tla. Da se tih dana nije pojavio jači vjetar, štete koje su uzrokovale niske temperature (golomrazica) vjerojatno bi zbrajali samo lokalni poljoprivrednici. Ovako, poslije pojave pješčane oluje, Rel. vlažnost (%) ČEPIĆ U U+sd U-sd Umaks Umin U 2011 U godišnje razdoblje Broj godina s jakim vjetrom Broj godina s olujnim vjetrom Slika 10: Učestalost javljanja jakog i olujnog vjetra. Čepić, Mjeseci Slika 11: Srednji godišnji hod relativne vlažnosti zraka i krivulje prosječnog odstupanja od srednjaka (U+sd, U-sd) za Čepić za razdoblje te za razdoblje siječanj do siječanj štete zbraja Istarska županija, odnosno općina Kršan. S površina zasijanih ječmom i pšenicom, temeljem utvrđenih ostataka biljaka (dubina korijena, odnosno položaj čvora busanja preostalih biljaka), može se pretpostaviti da je vjetar otpuhao i negdje premjestio sloj tla debljine cm. Navedeno ukazuje da je erozija s ovih površina odnijela oko kg/m 2, odnosno 450 t/ha ili 0,90 m 3 / m 2 tla. Uslijed vrlo jako razvijenoga busastoga korijenovog sustava puno manje su nastradale površine koje su bile zasijane sa lucernom i ljuljem. Razvijeni korijenov sustav u ovom slučaju nije dozvolio pojavu golomrazice i pret- 33

10 postavljamo, temeljem vidljivih ostataka korijena i nadzemne biljne mase, da je na tim površinama erozija bila manja. Vjerojatno je nadzemna biljna masa ovih kultura spriječila i formiranje većih brzina vjetra. Na ovim površinama posljedice erozije su bile obrnuto proporcionalne starosti lucerne i ljulja. Što su ove kulture bile starije (do nekoliko godina) i s jače razvijenim korijenom, štete od erozije su bile manje. Vrijedi i obrat. Na svježe zasijanim površinama sa lucernom i ljuljem, gdje se još nije učvrstio korijen, štete su bile veće. Uslijed navedenih razloga (neravnine na površini, nadzemna biljna masa lucerne i ljulja), odnošenje tla vjetrom na površinama koje su duži niz godina pod lucernom i ljuljem je bilo oko 0,5 cm do maksimalno 2,0 cm na površinama koje su kraći niz godina pod ovim krmnim kulturama. Iz toga razloga prosječna erozija tla vjetrom na ovim tablama je iznosila oko kg/m 2, odnosno t/ha ili 0,50-0,60 m 3 /m 2. Pri obilasku terena primijećeno je da su manje nastradale površine na kojima je bilo provedeno jesensko oranje kao priprema za proljetnu sjetvu kukuruza. Zbog otvorene brazde i velikih neravnina unutar brazdi koje iznose i do cm na ovim površinama vjetar nije mogao razviti veliku snagu (brzinu) i više je dolazilo do premještanja čestica tla unutar samih brazdi (lokalno premještanje), tj. unutar istoga bloka obradivih površina. Temeljem višekratnih vizualnih uvida pretpostavljamo da je na ovim tablama erozija iznosila maksimalno 0,5 do 1,0 cm te da su u ovom slučaju odnesene samo najsitnije čestice tla. Pretpostavljamo da je erozija na ovim tablama iznosila oko kg/m 2, odnosno t/ha ili 0,35 m 3 /m 2. Važno je naglasiti da smo u sjeveroistočnom dijelu polja zamijetili na nekim površinama sloj nanesenoga tla koji je iznosio od nekoliko centimetara pa do nevjerojatnih 50-ak cm, ovisno od table do table. Navedeno ukazuje da je na dijelove ovih površina doneseno i do tona/hektaru tla. Osim štete na kulturama nastala je šteta i na kanalskoj mreži, budući je trebalo provesti čišćenje kanalske mreže (slika 1). Prema podatcima direktora PZ Čepić polje, Roberta Fable, Vodoprivreda d.o.o Buzet koja je provela čišćenje kanalske mreže tijekom ožujka, travnja i svibnja godine iz kanala je izvadila cca kubika tla. Tijekom navedenoga razdoblja ukupno je očišćeno 22 kilometara kanalske mreže. Cjelokupni troškovi čišćenja kanalske mreže koštali su kuna 1. Procijenjena šteta na zasijanim poljoprivrednim kulturama poslije ove pješčane oluje u Čepić polju je ,00 kuna, odnosno ,00 kuna su bili procijenjeni troškovi oštećenja zemljišta i troškovi sanacije, što čini ukupnu štetu od ,00 kuna (Općina Kršan, 2012.) Mjere ublažavanja erozije vjetrom - vjetrozaštitni pojasi Razlikuju se dva osnovna oblika zaštite: ograničena zaštita (biljka po biljka) i masovna zaštita pojedinih dijelova polja ili čitavih polja. Ograničena zaštita prakticira se u hortikulturi, budući da je skupa, primjena je isplativa samo za visoko profitabilne kulture ili se primijenjuje samo u parkovima. Masovna zaštita podrazumijeva podizanje vjetrozaštitnih pojasa. Razlikuju se mrtvi i živi pojasi: mrtvi se uglavnom odnose na suhozide, a žive se barijere sastoje od trava, grmlja ili drveća. Nefunkcionalni i neučinkoviti primjeri masovne zaštite u području Čepić polja prikazani su na slikama 12 i 13. Podizanje zaštitnih pojasa poprilično je skupo, zahtjeva dug period brige i postaje učinkovito tek nakon mnogo godina. Zato su zaštitni pojasi tek dopunska mjera prevencije erozije vjetrom i trebaju se kombinirati s agrotehničkim mjerama načinima obrade tla i vrstama uzgajanih kultura u polju. Slike 12: Biološki uništeni (odumrli) vjetrozaštitni pojasi kao primjer neučinkovite borbe protiv erozije vjetrom u području Čepić polja 1 Veliku zahvalnost upućujemo direktoru PZ Čepić polje Robertu Fableu na mnogobrojnim ustupljenim podatcima 34

11 Slika 13: Vjetrozaštitni pojasi od topola u zimskom dijelu godine kada su bez lisne mase primjer su neučinkovite borbe protiv erozije vjetrom Izbor biljnih vrsta za vjetrobrane S obzirom na različitost ekoloških uvjeta, velika je raznolikost biljnih vrsta koje se koriste za vjetrobrane koji se postavljaju na krajevima obradivih površina uz otvorenu kanalsku mrežu. Prednost imaju zimzelene vrste, zbog funkcionalnosti tijekom cijele godine (što nije uzeto u obzir kada su podizani vjetrozaštitni pojasi u Čepić polju). To mogu biti stablašice, npr. čempres, bor, cedar i tuja ili grmovi poput lovora, planika, tamarisa i ligustruma. Manje su povoljni, ali se koriste: topola, brijest, javor, grab, vrba, platana itd. Nadalje, biljne vrste za konstruiranje vjetrobrana trebaju imati brz razvoj, trebaju biti prilagodljive, rezistentne na slanoću u područjima u kojima vjetar od kojega štite dolazi s mora. Korijenov se sustav ne smije jako bočno širiti kako bi se izbjegla veća kompeticija za vodu s uzgajanim kulturama, dok istovremeno mora biti robustan da ga vjetar ne bi iščupao. Vjetrobrani mogu biti jednoredni ili višeredni, a broj redova je u praksi uglavnom ograničen na maksimalnih pet. Koliko će redova u vjetrobranu biti ovisi o vjetrovima, tj. o jačini udara vjetra na nekom području i zaštiti koju živa barijera u određenom trenutku treba pružati. Vjetrobrani s najvećom dubinom, odnosno s najvećim brojem redova postavljaju se kao glavna zaštita proizvodnih površina i naselja od glavnog udara vjetra. Iza tog glavnog ili zonskog vjetrobrana dolaze barijere s manjim brojem redova, sve do jednorednih barijera. Uski se vjetrobrani postavljaju uz putove ili pojedine zgrade. Pri podizanju vjetrobrana vrijedi pravilo da u sredini strukture moraju biti visoko stablašice. One su tzv. vodeći red. O njemu ovisi do koje će udaljenosti od vjetrobrana u smjeru vjetra određena površina biti zaštićena (Butorac, 1999.). Ta je vrijednost jednaka umnošku visine stabla u metrima i vrijednosti Ako je, npr., visina glavnog reda 8 metara, onda se zaštićeni prostor proteže 160 do 200 metara u smjeru vjetra (slika 14). Preko te udaljenosti vjetar doseže svoju početnu brzinu. Do visoko stablašica sade se srednje visoka stabla, a zatim grmlje u vanjskim redovima. To je opće pravilo od kojega se uglavnom ne odstupa, a varijacije se odnose na konstrukciju u pogledu propusnosti vjetrobrana. Mogu biti zatvoreni po čitavoj visini i dubini, dakle nepropusni, ili mogu biti propusni u donjem dijelu pa se tom slučaju ne konstruira prizemni kat vjetrobrana (izostavljaju se vanjski redovi grmlja ili zimzelenog raslinja). Moguće su razne varijacije u konstrukciji vjetrobrana, ovisno o lokalnim uvjetima i ulozi vjetrobrana u konkretnom slučaju. Pri podizanju vjetrobrana najvažnije je da je glavni, tj. zonski vjetrobran postavljen okomito na udar dominantnog vjetra, koji je ujedno i najštetniji. Dakle, na cijelom mediteranskom dijelu Hrvatske vjetrobrane treba postavljati u smjeru okomitom na buru ili jugo, to jest u smjeru sjeverozapad jugoistok (u odnosu na buru) ili sjeveroistok jugozapad (u odnosu na jugo). Toleriraju se odstupanja do 30. Na nagnutim terenima vjetrobrani se podižu okomito na pad terena pa tu istovremeno služe i kao mjera protiv erozije vodom. Na velikim i ravnim površinama podižu se glavni i sporedni vjetrobrani. Tada se teži maksimalnoj mogućoj visini stabala glavnog reda kako bi se proširio zaštićeni prostor. Razmak između glavnih vjetrobrana može biti 200 do 300 m, a između sporednih s manjim brojem redova i okomito na glavne vjetrobrane razmak je do m. Odnos jačine erozije vjetrom, učinaka erozije i godišnjeg gubitka tla prikazan je u tablici 7. Slika 14: Pravilno postavljeni vjetrobrani u Čepić polju 35

12 Tablica 7: Odnos jačine erozije vjetrom, učinaka erozije i godišnjeg gubitka tla (izvor: Chepil, 1960.) Jačina erozije Opis erozije Godišnji gubitak tla, t/ha Zanemariva Nema izričito vidljivog pokretanja čestica tla < 40 Blaga Pokretanje tla nedovoljno da bi uništilo kulture Umjerena Odnošenje i akumuliranje do 2,5 cm dubine Visoka Odnošenje i akumuliranje 2,5-5 cm Vrlo visoka Odnošenje 5 7,5 cm uz formiranje malih dina Izvanredno visoka Odnošenje više od 7,5 cm sa znatnim gomilanjem u nanosima ili dinama > ZAKLJUČCI Erozija tla vjetrom štetan je površinski proces na poljoprivrednim tlima kojemu se važnost naglo povećala zadnjih desetljeća. Gubitak najfinijih i najvrednijih čestica tla osobito je utjecao na procese degradacije tla s izraženim posljedicama na okoliš, osobito atmosferu. Težište problema pomaklo se od direktnih učinaka (u većini slučajeva ekonomski učinci) na indirektne učinke (utjecaj na okoliš, vidljivost, ljudsko zdravlje, probleme dišnoga sustava, alergije). Rasprave o promjeni klime, koja utječe na poljoprivredu, postavile su problem erozije vjetrom u širu perspektivu sagledavanja. Što se tiče problema erozije vjetrom u Čepić polju, proučavanje i uspoređivanje prikupljenih podataka u ovom radu dovelo je do zaključka da navedeni problem postoji i da su stoga potrebne hitne mjere zaštite. Analiziranje značajki dominantnih tipova tala ukazalo je na činjenicu da su ta tla uglavnom osrednje erodibilnosti (u prosjeku oko 0.5) i da su stoga podložna eroziji vjetrom. S obzirom da na tom području nalazimo i druge važne čimbenike u procesu erozije vjetrom, a to su jaki vjetar, pojava izrazito niskih temperatura i sušna razdoblja, očito je da tome treba posvetiti pažnju. Što se tiče biljnog pokrova, čija prisutnost ili odsutnost u krajnjoj liniji potiče ili sprječava eroziju vjetrom, čovjekov utjecaj može biti najveći. Ključno je da se tlo nikada ne ostavi bez vegetacije, pogotovo ne u periodu pojave jakih vjetrova (pretežito bure). To se odnosi i na međuredno zatravljivanje, malčiranje, podusjeve, polikulturu i sl. Također, u polju bi sve veću zastupljenost trebala imati lucerna (kao što je bilo nekada), hranu za stoku trebalo bi pripremati na bazi lucerne, ljulja te stočnoga graška usijanoga u ječam. Trebalo bi promišljati i o novim reduciranim načinima obrade tla. Ovo posljednje će biti teško provedivo, budući da poljoprivrednici nisu dovoljno educirani za nove načine obrade tla. Smatramo da bi sjetvu jarih strnih kultura trebalo potpuno napustiti, a površine pod jarim okopavinskim kulturama svesti na minimum. Također, neke površine koje su bile na najvećem udaru bure trebalo bi ponovno zatravniti i pretvoriti u livade ili pašnjake. Također, u ovome slučaju moramo biti vrlo pažljivi sa maksimalno dozvoljenim brojem uvjetnih grla stoke po jedinici površine. Prekomjerna ispaša (osobito ovcama) također može potencirati eroziju vjetrom u ljetnom dijelu godine. Iz izloženog se nameće zaključak da borba protiv erozije vjetrom u budućnosti traži novi integralni pristup. Umjesto dosadašnjeg osobnog, znanstvenog pogleda na problematiku zaštite okoliša od erozije, treba pristupiti integralnom sagledavanju borbe protiv erozije vjetrom. U rješavanje problema erozije vjetrom trebali bi biti uključeni timovi stručnjaka iz različitih područja kao što su: agronomi, šumari, hidrolozi, građevinari, meteorolozi, medicinari, geolozi itd. Dakle, ključno je prije sustavnog rješavanja navedenog problema provesti temeljita terenska i laboratorijska istraživanja za šire područje i sakupiti podatke koji će biti nezaobilazni prilikom utvrđivanja opsega problema i mjera zaštite. S dovoljno podataka, i to kvalitetno obrađenih, može se pristupiti korištenju jednadžbi za izračunavanje rizika od erozije vjetrom, što je osnovni korak za kvalitetno rješavanje ovog pitanja. Navedeno ukazuje da na smanjenje erozije treba djelovati sveobuhvatno, a broj i vrsta konzervacijskih zahvata u svakom konkretnom slučaju ovisi o brojnim čimbenicima. U praksi su materijalne mogućnosti vlasnika zemljišta ili lokalne vlasti velika prepreka, čak i ako je utvrđena ekonomska opravdanost zahvata. Ipak, ako se prihvati stav da je eroziju vjetrom lakše i jeftinije spriječiti ili umanjiti njezin utjecaj nego sanirati njezine posljedice, tada će joj se pristupiti odgovorno i ona će se staviti pod kontrolu poljoprivrednika, a neće kao do sada biti njihov gospodar. LITERATURA Bašić, F. (1994.): Klasifikacija oštećenja tala Hrvatske. Agronomski glasnik, 3-4, Butorac, A. (1999.): Opća agronomija. Školska knjiga, Zagreb, Hrvatska. Chepil, W.S. (1960.): Conversion of relative field erodibility to annual soil loss by wind. Soil Science Society of America Proceedings, 24, DHMZ (2012.): Klimatološki podatci za postaju Čepić, Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb. Funk, R. (1995.): Quantifizierung der Winderosion auf einem Sandstandort Brandenburgs unter besonderer Berucksichtigung der Vegetationswirkung. ZALF Bericht Nr. 16. Zentrum fur Agrarlandschafts- und Landnutzungsforschung, Muncheberg. Funk, R., Reuter I.H. (2006.): Wind Erosion. U: Soil Erosion in Europe (urednici: J. Boardman i P. J. Wiley), Gobin, A., Govers, G., Jones, R., Kirkby, M., Kosmas, C. (2003.): Assessment and Reporting on Soil Erosion. 36

13 Technical Report 94, European Environment Agency, Copenhagen. Goossens, D. (2003.): On-site and off-site effects of wind erosion. U: Wind erosion on Agricultural Land in Europe (urednik: A. Warren), EUR European Commission, Brussels, Greeley, R., Iversen, J.D. (1985.): Wind as a Geological Process on Earth, Mars, Venus and Titan. Cambridbe Planetary Science Series 47., Cambridge University Press, Cambridbe. Gross, J. Bärring, L. (2003.): Wind erosion in Europe: where and when. U: Wind Erosion on Agricultural Land in Europe (urednik A. Warren), EUR European Commisssion, Brussels, Holjević, D. (2011.): Vrednovanje parametara erozije genetskim algoritmom. Disertacija, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb Holjević, D., Petraš, J. (2011.): Vrednovanje parametara erozije tla na području Istre. Hrvatske vode, 19(78), Husnjak, S., Šimunić, I., Pospišil, M., Gortan, M. (2011.): Idejno rješenje odvodnje i navodnjavanja Labinštine agronomski dio, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 89. IPCC (2007.): Climate Change 2007: The Physical Science Basis. Contribution of Working Group I to the Fourth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change (urednici: S. Solomon, D. Qin, M. Manning, Z. Chen, M. Marquis, K. B. Averyt, M. Tignor, H. L. Miller), Cambridge University Press, UK. Juras, J. (1994.): Some common features of probability distributions for precipitaion. Theoretical and Applied Climatology, 49, Juras, J., Cindrić, K. (2009.): Analiza količina oborine unutar različitih vremenskih intervala. Hrvatske vode, 69/70, Kirkby, M. J., Le Bissonais, Y. L., Coulthard, T. J., Daroussin, J., McMahon, M.D. (2000.): The development of land quality indicators for soil degradation by water erosion. Agriculture, Ecosystems and Environment, (special Issue), Elsevier Science, The Netherlands. Kisić, I., Bašić, F., Butorac, A., Mesić, M., Nestroy, O., Sabolić, M. (2006.): Erozija tla vodom pri različitim načinima obrade. Sveučilišni priručnik, Zagreb. Kisić, I., Husnjak, S. (2008.): Erozija tla vodom. U Nacionalnom izviješću: Nacionalni program ublažavanja posljedice suše i suzbijanja degradacije zemljišta (nepublicirano). Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Zagreb. Kisić, I., Bašić, F., Nestroy, O., Mesić, M., Sabolić, M. (2011.): Tillage erosion in growing arable crops. Soil Protection Activities and Soil Quality Monitoring in South Eastern Europe, JRC Scientific and Technical Reports, European Union. Lal, R. (1990.): Soil Erosion and Land Degradation. The Global Risks, Advances in Soil Science, Soil Degradation, 11, McKee, T.B., Doeksen, N.J., Kleist, J. (1993.): The relationship of drought frequency and duration on time scales. U: Proceedings of the 8th conference of applied climatology (urednik C. A. Anaheim), American Meteorology Society, Boston MA, Mesić, M., Kisić, I., Bašić, F., Husnjak, S., Juračak, J., Vuković, I., Zgorelec, Ž., Sajko, K., Jurišić, A. (2008.): Elaborat o poljoprivrednim tlima u okolici TE Plomin. Dio Studije o utjecaju na okoliš TE Plomin blok C, Agronomski fakultet, Zavod za opću proizvodnju bilja. Middleton, N., Thomas, D. (1997.): World Atlas of Desertification. Published for UNEP by Arnold Publ. 2 nd dition, London. Oldemann, L., Hakkeling, R.T.A., Sombroek, W.G. (1990.): World Map of Human-induced Soil Degradation: an Explanatory Note. Global Assessment of Soil Degradation (GLASOD). ISRIC and United nations Environment Program (UNEP), FAO-ITC. Općina Kršan (2012.): Proglašenje elementarne nepogode na području Općine Kršan. Zaključak Istarske županije od temeljem prijedloga Općine Kršan od asp?m=28&page=5. Presley, deann, Tatarko, J. (2009.): Principles of Wind Erosion and its Control. USDA-ARS. Reich, P., Eswaran, H., Beinroth, F. (2001.): Global Dimension of Vulnerability to Wind and Water Erosion. Sustaining the Global Farm, Riksen, M.J.P., Brouwer, F., Spaan, W., Arrue, J.L., Lopez, M.V. (2003.): What to do about wind erosion. U: Wind Erosion on Agricultural Land in Europe (urednik A. Warren), EUR European Commission, Brussels, Shao, Y. (2000.): Physics and Modelling of Wind Erosion. Atmospheric and Oceanographic Sciences Library, 23, Kluwer, Dordrecht. Škorić, A. i sur. (1987.): Pedosfera Istre s pedološkom kartom. Projektni savjet pedološke karte Hrvatske. Tegen, I., Lacis, A.A., Fung, I.Y. (1996.): The influence of mineral aerosol from disturbed soils on global radiation budget. Nature, 380, Toy, J. T., Foster, R. G., Renard, G. K. (2002.): Soil erosion Processes, Prediction, Measurement and Control. John Wiley & Sons, New York. USDA (2003.): Maps of teh wind erosion vulnerability and human induced wind erosion risk. gov/technical/worldsoils/mapindex/eroswind.html and ewinrisk.html Warren, A., Barring, L. (2003.): Introduction. In Wind Erosion on Agriculture Land in Europe, urednik A. Warren, EUR European Commission, Brussels, WMO (2009.): Press report December 2009, WMO No. 872, pr_872_en.html Zaninović, K., Gajić-Čapka, M., Perčec Tadić, M. i dr. (2008.): Klimatski atlas Hrvatske / Climate atlas of Croatia , Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb, 200 str. Škorić, A. (1987.). Pedosfera Istre sa pedološkom kartom Istre. Projektni savjet Pedološke karte Hrvatske, posebna izdanja, knjiga 2. Zagreb,