UNAPRJEĐENJE PRIPREME DJECE ZA ŠKOLU PROGRAM PREDŠKOLE: OSNOVNE METODIČKE SMJERNICE

Transcription

1

2 Ivana Visković, Marina Zeleničić UNAPRJEĐENJE PRIPREME DJECE ZA ŠKOLU PROGRAM PREDŠKOLE: OSNOVNE METODIČKE SMJERNICE Banja Luka, 2015.

3 Unapređenje pripreme djece za školu - program predškole: Osnovne metodičke smjernice Izdavač: In fondacija-fondacija za unapređenje socijalne uključenosti djece i mladih u Bosni i Herzegovini P.P. 45, Banja Luka Priručnik su priredile: Dr.sc. Ivana Visković Mr.sc. Marina Zeleničić Urednici: Branka Ivanović Mr.sc. Aleksandar Božić Recenzenti: Branka Ivanović Mr.sc. Aleksandar Božić Dizajn i štampa: EUROPRESS STUDIO, Banja Luka Ova publikacija je rezultat projekta Unaprjeđenje pripreme djece za školu u Kantonu 10" koji je implementirala In fondacija -fondacija za unaprjeđenje socijalne uključenosti djece i mladih u BiH, u sklopu podrške inicijativi Ministarstva znanosti, prosvjete, kulture i športa Hercegbosanske županije pod sloganom "Povećajmo mogućnosti djeci u Bosni i Hercegovini za rano učenje. Projekat je podržao UNICEF Bosne i Hercegovine u okviru zajedničkog projekta UN agencija Primjena koncepta ljudske sigurnosti u stabiliziranju zajednica u Kantonu 10, kao i iz sredstava Fondacije Dubai Cares. Sadržaj ove publikacije je odgovornost In fondacije-fondacija za unaprjeđivanje socijalne uključenosti djece i mladih u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujemo se dječijem vrtiću Biokovsko zvonce Makarska, Republika Hrvatska, koji je ustupio fotografije kvalitetne odgojnoobrazovne prakse, a koje su korištene u publikaciji. ISBN

4 SADRŽAJ 1. Teorijske postavke programa predškole Svrha programa predškole Okvirna procjena psiho-fizičkog statusa djece u godini pred polazak u školu Kompetencije kao očekivani ishodi programa predškole Kompetencije odgajatelja voditelja programa predškole Konstrukcija kurikuluma predškole Metodičke smjernice Prostorno materijalno-okruženje i socijalni poticaji Neprihvatljive i (pedagoški, psihološki) neopravdane metode i sredstva Modaliteti učenja djece predškolske dobi Projektni način rada Stvaralaštvo i kreativnost Modaliteti planiranja, praćenja i dokumentiranja odgojno-obrazovnog procesa Procesi integracije i inkluzije djece s posebnim potrebama (teškoće u razvoju / TUR, nadarena djeca; povremene i privremene specifične potrebe djece) Grupna dinamika Roditelji partneri u konstrukciji kurikuluma predškole Prilog 1. Psihofizički status djece pred polazak u školu Prilog 2. Kompetencije predškolaca i metodičke smjernice za Prilog 3. Aktivnosti u adaptaciji Prilog 4. Prijedlog tema za razvojnu mapu Prilog 5. Prikaz projektnog načina rada s djecom Prilog 6. Proslava rođendana kao poticaj razvoja samopouzdanja i samopoštovanja Prilog 7. Prijedlog anketa za roditelja

5 Prilog 8. Prijedlog pjesme za oglasnu ploču Prilog 9. Mjere zaštite djece ZAŠTITNE MJERE Dovođenje djece u vrtić Opće smjernice sigurnosti u prostorijama u kojima borave djeca: Mjere sigurnosti na vanjskom prostoru Mjere postupanja u slučaju nestanka djeteta iz vrtića Mjere nadzora kretanja osoba u vrtiću Mjere prehrambeno-zdravstvene sigurnosti u vrtiću AKTIVNOSTI SAMOZAŠTITE II. PROTOKOLI POSTUPANJA U RIZIČNIM SITUACIJAMA Protokol postupanja kod pojave bolesti Protokol postupanja kada dijete ima kroničnu bolest ili posebne prehrambene navike Protokol postupanja u slučaju povreda i pružanje prve pomoći Protokol postupanja u slučaju zlostavljanja ili zanemarivanja djeteta ili nasilja u obitelji Protokol postupanja u slučaju nesporazuma roditelja oko sadržaja roditeljske skrbi Literatura

6 1. Teorijske postavke programa predškole Strategijom razvoja Europe do godine naznačene su obveze državne politike promicati i osiguravati uvjete za odrastanje djece u zdravom i sigurnom okruženju koje njeguje razvoj potencijala pojedinca. Brojni autori (D Addato, 2010.; Colney, 2010.; Heckman, 2006.) naglašavaju značajnost državnih socijalnih strategija usmjerenih na investiranje javnih sredstava u snage i sposobnosti pojedinaca, obitelji i zajednica. Obvezatni program predškole za djecu u godini pred polazak u školu minimum je odgojno-obrazovnog programa koji djeci olakšava uključivanje u formalni obrazovni sustav. Nalazi recentnih istraživanja ukazuju na pozitivnu korelaciju uključenosti djece u predškolske odgojno-obrazovne programe i akademskih postignuća djece u osnovnoj školi. 2. Svrha programa predškole Osnovna namjena ovog programa dugoročna je dobrobit djece u okviru njihovih individualnih potencijala i specifičnog kulturnog okruženja, razvoj partnerskog odnosa obitelji i predškolske ustanove te sustavan razvoj kompetencija odgajatelja. Uključenost djece u program predškole doprinosi razvoju kognitivnih vještina djece, razvoju socio-emocionalnih kompetencija te pismenosti (Vandell i sur., 2010., Loeb i sur., 2007., Gormley i sur., 2004.). Program predškole može doprinijeti kooperativnim ponašanjima djece i roditelja, preuzimanju inicijative djece, razvoju samopouzdanja i usmjerenosti na zadatak te usvajanju tehnika 1 ec.europa.eu/regional_policy/what/europe2020/index_hr.cfm (posjećeno ) - 5 -

7 rješavanja problemskih situacija. Intencija zakonodavca je osigurati optimalne uvjete koji će omogućiti razvoj kognitivnih potencijala i temeljnih kompetencija svakog djeteta (Strateški pravci razvoja predškolskog odgoja i obrazovanja u BIH, 2004.). Opravdano je očekivati da će uključenost u kvalitetne programe predškole, prilagođene individualnim sposobnostima djece, olakšati uključivanje djece u osnovnu školu i bolja akademska postignuća. 3. Okvirna procjena psiho-fizičkog statusa djece u godini pred polazak u školu Suvremena pedagoška praksa usmjerava se na primjenu kvalitativne metodologije i razumijevanje socijalne situacije. U okviru programa predškole opravdano je međutim provesti okvirnu procjenu psihofizičkog statusa djece te se usmjeriti na razvoj njihovih potencijala. Praćenje razvoja pri tom podrazumijeva idiografsku usmjerenost na dijete u okviru njegovih individualnih sposobnosti te poticanje, praćenje i pozitivno vrednovanje dječjih postignuća. U privitku prikaz okvirnog psihofizičkog statusa šestogodišnjaka (Privitak1.). Instrumenti procjene i temeljne metodičke smjernice poticanja razvoja bit će pojašnjeni na radionicama. 4. Kompetencije kao očekivani ishodi programa predškole Očekivani ishod odgojno-obrazovnog procesa u okviru programa predškole je kompetentno dijete, s posebnim naglaskom na razvoj generičkih kompetencija, razvoj samostalnosti, samopoštovanja i samopouzdanja u granicama razvojnih mogućnosti pojedinca. U privitku prikaz temeljnih kompetencija i metodičkih smjernica za poticanje razvoja pojedinih kompetencija (Privitak 2.)

8 5. Kompetencije odgajatelja voditelja programa predškole Kompetencije je moguće tumačiti kao konstrukt znanja, afirmativnih stavova, vještina i sposobnosti primijenjene u svakodnevnim situacijama. Kompetencije odgajatelja- voditelja predškole podrazumijevaju temeljne kompetencije (pismenost, komunikativnost, ICT kompetencije, matematičko-tehnološke, kulturološke i građanske) te specifične stručne -pedagoške i metodičke kompetencije. Kao zadaće odgajatelja voditelja predškole moguće je izdvojiti: stvaranje uvjeta za optimalan rast i razvoj djece, poticanje, sagledavanje i razumijevanje individualnih (trajnih, privremenih i povremenih) potreba djece te kreiranje kvalitetnih uvjeta kao odgovora na dječje razvojne i psihološke potrebe, kvalitetan model ponašanja, redovita samoprosudba i prosudba (vrednovanje), vođenje pedagoške dokumentacije cjeloživotno učenje i obrazovanje, pravo na izbor pedagoških koncepcija, suradnja s roditeljima, članovima stručno razvojne službe (prema dostupnosti pojedinih stručnjaka) i društvenom zajednicom. Uloge odgajatelja u programu predškole su promatrač, planer, organizator, poticatelj, voditelj, suigrač i suradnik u igri, učenju i razvoju djeteta. Kvalitetan odgajatelja u tom procesu: - 7 -

9 prepoznaje i podržava interes djeteta, pokazuje interes za ono što i kako dijete opaža, nastoji što bolje razumjeti dijete i pomaže mu da izrazi kako nešto razumije, produbljuje mišljenje djeteta ( Što bi se desilo kad bi...), potiče konstruktivnu raspravu među djecom (kao modalitet učenja), potiče uočavanje veza između ranijeg i novog znanja te iskustva djeteta, poučava tehnike rješavanja problemskih situacija, kreira kvalitete odgovore na dječje razvojne i psihološke potrebe. U razvoju odgojno-obrazovnog procesa, odgajatelj je refleksivni praktičar. On mijenja praksu promatranjem, istraživanjem, konstruiranjem te vrednovanjem procesa, a u cilju optimalnog razvoja dječjih potencijala. Odgajatelj-voditelj programa predškole trebao bi biti suradnički voditelj odgojne skupine. Suradničko vođenje svjesno je usmjereno na kvalitetne odnose (odgajatelja i djece, djece međusobno) i stvaranje uvjeta za zadovoljavanje njihovih psiholoških potreba (pripadanje, samoostvarenost, sloboda i zabava) što je preduvjet za kvalitetan rad. Pri tom sam izbor načina vođenja ne može osigurati željeno ponašanje članova grupe

10 Odgajatelj-suradnik radi na sustavu odnosa stvarajući uvjete za rad u kojima djeca (i roditelji) mogu izraziti svoje potencijale i stalno napredovati. Članovi takve grupe usmjereni su na konstruktivnu samoprocjenu vlastitoga djelovanja s ciljem povećanja kvalitete rada grupe. Odgajatelj suradnik razvija osobno refleksivno djelovanje ( kreiranje kvalitetnih odgovora na ponašanja djece uvažavanjem osobitosti). Suradničko vođenje za polazište ima vrijednosti : Demokratičnost : svi imaju mogućnost sudjelovati bez predrasuda, a planiranje rada je otvoreno za potrebe djece u granicama asertivnog, grupi prihvatljivog ponašanja. Odgovornost: svatko je odgovoran za sebe, svoja ponašanja i iskustva koja je stekao. Odgajatelj je odgovoran za planiranje rada, uvjeta okruženja i kvalitetne poticaje te za osobna ponašanja kojima utječe na grupne procese. Uzajamnost: svi / djeca, odgajatelj, roditelji, pomoćno osoblje surađuju. Autentičnost je odgovornost odgajatelja kao modela: izraziti osjećaje, predstaviti svoje vrijednosti i namjere te priznati granice svog znanja. Ravnopravnost: svako dijete ima pravo odlučiti sudjelovati ili ne sudjelovati. Jezik i komunikacija odgajatelja-voditelja programa predškole (kao i ponašanja, vanjski izgled i nastup) mora biti prilagođena djeci, njihovim razvojnim mogućnostima i kulturi voditelja)

11 U odnosu odgajatelj treba : Slušati, pitati za pojašnjenje i parafraziranjem provjeriti iskaze, ali ih ne vrednovati (ne: to si dobro /loše rekao nego Ako sam dobro razumjela rekli ste.. ). Pretpostavke uvijek provjeriti (ne vidim da ste umorni nego ako dobro zapažam ). Ne suditi o pojedincu na osnovu jednom zamijećenog ponašanja ( Šutiš? Vidim da si stidljiv nego upravo suprotno Vidim vrijedno / hrabro dijete ) Kod davanja povratne informacije ne kritizirati, ne govoriti o drugom nego provjeriti što smo zamijetili (ne to loše radiš nego Vidim da se trudiš. Mislim da možeš pokušati još.. Što ti misliš? Želiš li pokušati? ) Konkretizirat, a ne uopćavati ( Vjerujem da ste slučajno prevrnuli moje stvari. Voljela bih da ih pokupite a ne Kako ste nespretni ) Davati informaciju, a ne određivati ( Voljela bih da sačekate dok završim, a ne Ne prekidajte me ) Sugerirati, a ne zapovijedati ( Mislim da bi bilo korisno da popričate o tome a ne Reci mu ) Ne postavljati retorična pitanja koja ne zahtijevaju odgovor ( Što ću ja s vama ) U razgovoru (kao i u radu) biti afirmativan i tražiti mogućnosti (što se može, a ne što se ne može) **** profesionalne kompetencije odgajatelja složeni su konstrukt (Ljubetić, Visković, Slunjski, 2014.) i posebno područje koje nije moguće cjelovito obuhvatiti ovim programom, ali je opravdano pretpostaviti razvoj kompetencija odgajatelja kroz radionice edukacije odgajatelja

12 6. Konstrukcija kurikuluma predškole Kada sagledamo kulturu (kao način života i sustav vrijednosti, normi, ponašanja i rituala) svake pojedine društvene zajednice i autentičnost okruženja, opravdano je rigidno strukturirane planove i programe zamijeniti kurikulumom. Kurikulum podrazumijeva tijek procesa, djelomično planiranog sukladno specifičnim uvjetima te dijelom konstruiranog kroz refleksivnu praksu, suradnjom svih čimbenika procesa - odgajatelja, djece i roditelja. Referentni okvir programa predškole humanistički je, razvojni, otvoreni kurikulum. Humanizam nas usmjerava na dijete, razumijevanje njegovih potreba i konstrukciju optimalnog okruženja. Razvojni kurikulum podrazumijeva usmjerenost na razvoj i djece i procesa. Otvorenost zahtjeva fleksibilnost pri organizaciji procesa, izboru sadržaja i tema odgojnoobrazovnog rada te poglavito uvažavanje dječjih potreba, interesa i želja u granicama društveno prihvatljivog. Kurikularni pristup programu predškole podrazumijeva: a) Sadržaji su ovisni o dječjim interesima i razvojnim mogućnostima. Kvalitetnim i obogaćenim prostornomaterijalnim okruženjem te socijalnim poticajima, odgajatelj omogućava izbor pojedinih sadržaja i tema. b) Sadržaji rada povezani su uz područja u kojima dijete stječe kompetencije: Govor, izražavanje, stvaranje Dijete i njegova okolina: Prirodno okruženje; Društveno okruženje, Elementarni matematički pojmovi Razvoj pozitivne slike o sebi Tjelesni i zdravstveni odgoj

13 c) Razvojne zadaće naznačene su prema područjima razvoja (pregled razvojnih zadaća moguće je koristiti u planiranju; ovaj pristup u suvremenoj praksi ranog i predškolskog odgoja polako se napušta u pravcu kompetencija kao očekivanih ishoda) c1. Socio - emocionalni razvoj Poticati razvoj svijesti o osobnom identitetu o fizičko ja : moje tijelo (visina, težina,otisci ruke ); lice (imenovanje, razlikovanje..); osobna fizička postignuća (što sve znam, mogu) o emocionalno ja : sposobnost prepoznavanja, imenovanja i izražavanja osjećaja (strah, ljutnja, sreća, tuga); razvoj empatije (suosjećanje, razumijevanje i poštovanje osjećaja drugog) o socijalno ja : poticati uočavanje i poštovanje različitosti drugih; poštovanje tuđih prava, želja i potreba ; razvoj tolerancije, aktivnog slušanja, strpljivosti. Poticati razvoj samopoštovanja : osobit sam i vrijedan (ovakav kakav jesam) Poticati razvoj samopouzdanje i sigurnost u osobne sposobnosti i identitet: o poticati samoprocjenu (Što mogu Što (još) ne mogu); o poticati samovrednovanje (prihvaćenost od drugih, suradnja s drugim..)

14 Poticati pozitivan odnos prema drugima i konstruktivno sudjelovanje u društvenom životu. Poticati izgrađivanje komunikacijskih, organizacijskih i socijalnih vještina i sposobnosti. Poticati razvoj i stjecanje vještine suradnje u socijalnim situacijama. Poticati razvoj sposobnosti potrebnih za izražavanje i zadovoljavanje vlastitih potreba i sklonosti. Poticati razvoj organizacijskih sposobnosti za donošenje odluka, postavljanje ciljeva, rješavanje problema, planiranje i vođenje. Poticati razvoj socijalnih vještina razvijanja dobrih odnosa s vršnjacima, razumijevanja položaja i mišljenja druge djece radi šire prihvaćenosti u društvu. Poticati razvoj suradničkog učenja prihvaćajući uzajamnu komunikaciju, rješavanje problema razgovorom. Poticati razvoj sposobnost uviđanja posljedica svojih i tuđih stavova i postupaka. Poticati stvaranje dogovora i prihvaćanje pravila suradničkih odnosa u skupini, solidarnosti, uljudnoga ponašanja, uzajamnoga pomaganja i prihvaćanja različitosti. Poticati odgovorno izvršavanje preuzetih zadatka. Poticati ovladavanje sobom, razvijati prikladna ponašanja u odnosu prema sebi i drugima

15 Poticati razlikovanje poželjnog od nepoželjnog ponašanja. Oponašati, prihvaćati i izabrati nenasilne oblike sporazumijevanja te one kojima izražava i štiti svoja temeljna prava, osjećaje i samosvijest (asertivnost) donositi odluke i razumjeti posljedice svojega izbora. Poticati kvalitetno postupanje u različitim kriznim situacijama (npr: tražiti pomoć, pružiti pomoć sebi i drugima). Poticati odgovorna ponašanja prema neposrednoj okolini (čuvanje stvari, pospremanje stvari, vraćanje posuđenog). Poticati razvoj odgovornosti za vlastito ponašanje u odnosu na sebe i u odnosu na druge. Poticati razvoj pozitivnih emocionalnih stanja: pripadanje (njegovanje grupnog identiteta), sigurnost, privrženost, osjećaj povjerenja, ljubav ). Poticati razvoj suradničkih odnosa s vršnjacima (zanimanje za druge, poštovanje, međusobno prihvaćanje, pripadnost, zajedništvo). c2. Govor, izražavanje, stvaranje GIS ( odnosi se na sve vrste komunikacije izražavanja i stvaranja / glazbeno, likovno, scensko...) Poticati sve oblike dječjeg izražavanja i stvaranja : govor, likovno, scensko, izražavanje glazbom, pokretom te modeliranje, oblikovanje.. Približiti djeci književna i umjetnička djela

16 Poticati razvoj sposobnosti slobodnog izražavanja (pred drugima) Govor: o poticati govornu komunikaciju, bogatiti dječji rječnik o poticati razumijevanje i uporabu novih riječi za predmete, pojave radnje, živa bića o poticati razvoj govornih vještina putem smislenog i jasnog verbalnog pričanja, prepričavanja,objašnjavanja, izražavanja svojih potreba, želja, osjećaja, iskustava,doživljaja) o poticati razvoj vještina aktivnog slušanja (poruka, pitanja, priče, pripovijedanja) o poticati davanje pozitivne povratne informacije Glazba : o Poticati razvoj glazbenog pamćenja (prepoznavanje melodije, teksta, održavanje ritma, tempa o Poticati razvoj sposobnosti doživljavanja i izražavanja glazbe (usklađenost pokreta i glazbe, pjevanje, sviranje) o Poticati razvoj glazbenog pamćenja (prepoznavanje melodije, teksta, održavanje ritma, tempa) Likovnost: o poticati razvoj likovnog senzibiliteta za različita likovna sredstva i materijale: olovka, boja, tuš,

17 ugljen, papir, kartoni, glina, tijesto, prirodni neoblikovani materijali, građevni materijali o Poticati razvoj osjetljivosti za oblikovanje na plohi (na papiru, kartonu, pijesku.), točke, crte, mrlje, boje. o Poticati razvoj osjetljivosti za oblikovanje u prostoru (modeliranje, građenje, konstrukcije. o Poticati razvoj vještina različitih tehnika oblikovanja (kako slikati kistom, koncem, slikanje na mokrom ili suhom papiru, mozaici od papira, sjemenki, komadića keramičkih pločica, slamom o Poticati likovno izražavanje svojih želja i predodžbi o Poticati likovno izražavanje na osnovu sjećanja i zamišljanja c3. Spoznajni razvoj Poticati promatranje, zapažanje, zaključivanje Poticati formiranje predodžbi i stjecanje znanja Poticati razvoj zapažanja, imenovanja i uspoređivanja: boja, oblika (geometrijskih likovi i tijela i kvaliteta/glatko hrapavo ); vremenskih odnosa: (jučer, danas, sutra; prije - poslije); prostornih odnosa (gore-dolje, naprijednatrag, ispred-iza, lijevo-desno); matematičkih pojmova i količina (veće, manje, jednako; skupovi do 10 elementa), Poticati razvoj percepcije okusa, stjecanje iskustva kušanjem (plodovi jeseni)

18 Poticati razvoj percepcije mirisa, stjecanje iskustva njuhom (jela, bilja,voća ) Poticati razvoj slušne percepcije, stjecanje iskustva sluhom (tišina, zvukovi u prirodi, prometu, razni predmeti, aparati, govor) Poticati razvoj vizualne percepcije, stjecanje iskustva vidom (oblici, boje, predmeti, priroda, ljudi, poticati uočavanje i imenovanje sličnosti i razlike u predmetima i pojavama iz neposrednog okruženja Razvijati pozitivan stav prema stjecanju novog znanja Poticati razlikovanje činjenice od mišljenja Znati postavljati pitanja, tražiti i služiti se informacijama iz različitih izvora (rječnici, atlasi, enciklopedije...) Razvijati vještine suradnje s drugima i doći do zajedničkih rješenja Poticati osposobljavanje za primjenu stečenog znanja i vještina u različitim situacijama Poticati stjecanje iskustva o uzročno- posljedičnim vezama, poticati sintezu i analizu te generalizacije Poticati sposobnost rješavanja problema u radnim zadacima Poticati razvoj pamćenja putem prenošenja informacija, prepričavanje priča, povezivanje slike i riječi Poticati razvoj operativnog mišljenja kroz stvaranje pojmova, uspoređivanje, grupiranje prema zadanom

19 kriteriju, uočavanje sličnosti i razlike, bilježenje pomoću slika, crteža, simbola Poticati razumijevanje i razvijati pozitivne stavove i odnose prema obitelji, kulturnoj baštini. c4. Tjelesni razvoj i psihomotorni razvoj Poticati razvoj velikih mišićnih skupina, osnovnih pokreta i osnovnih oblika kretanja Poticati razvoj koordinacije i ravnoteže u raznim oblicima kretanja ( hodanje u koloni, paru, trčanje, skakanje, provlačenje ) Poticati razvoj koordinacije i preciznosti pokreta (kod samoposluživanja, oblačenja-svlačenja, obuvanjaizuvanja, služenja priborom za jelo Poticati razvoj fine motorike šake (rezanje škaricama, oblikovanje papirom, prirodnim materijalom, sitnim predmetima, vezivanje trake) Poticati razvoj grafomotoričkih vještina (precrtavanje kruga, kvadra, kvadrata, trokuta) Poticati razvoj vještina baratanja predmetima i alatima (radne i praktične vještine) Poticati stvaranje pokreta uz ritam, glazbu, ples d) Aktivnosti u programu predškole moguće je razvrstati kao: životno praktične i radne (aktivnosti vezane za osnovno životne potrebe): trganje, rezanje, lijepljenje, vezivanje, motanje.. samoposluživanje, pranje ruku, nošenje,

20 razvrstavanje, nizanje, miješanje..) (pravljenje kolača: miksanje, raznovrsne igre: funkcionalne, simboličke, igre građenja, igre s pravilima.. društvene i društveno-zabavne: upoznavanje, igre u krugu, igre koje potiču socijalne interakcije, suradnja, dogovaranje, skrbna ponašanja (briga o prijatelju, pomoć..); rješavanje problemskih situacija i zadataka ( za što služi..; što možemo napraviti s ) umjetničke: pripovijedanje, slušanje glazbe, izražavanje raznovrsnog izražavanja i stvaranja: o verbalno izražavanje: imenovanje, izražavanje cijelim rečenicama, usvajanje novih riječi (npr: dodavanje pridjeva: kakva je naša soba.. o izražavanje pokretom (ples, euritmija, pantomima..) o izražavanje scenskom lutkom o likovno izražavanje : crtanje slikanje.. o modeliranje, oblikovanje istraživačko-spoznajne: proučavanje, iskustveni doživljaj (percipiranje, razlikovanje, imenovanje.. veličina, boja, oblika odnosno vezano uz sva osjetila: vid, sluh, miris ), istraživanje (za što služi.., što možemo napraviti s ), eksperimentiranje, isprobavanje, zapažanje, bilježenje, uočavanje i otkrivanje uzročno posljedičnih veza i odnosa; stvaranje pojmova, uspoređivanje, razlikovanje, zaključivanje, traženje rješenja, kritično mišljenje ****

21 istraživačke aktivnosti detaljno su razrađene u prikazu projektnog rada specifične aktivnosti s kretanjem : tjelesno vježbanje, pokretne igre. Kvaliteta kurikuluma zavisi od uključenosti svih čimbenika (pri čemu odgajatelji trebaju biti inicijatori izgrađivanja partnerskog odnosa) i kvalitete funkcioniranja odgojne skupine, a sigurna privrženosti polazište. Metodičke smjernice za provedbu humanističkog, razvojnog i otvorenog kurikuluma predškole koncipirane su tako da u svakom trenutku cjelovito: potiču razvoj sigurne privrženosti svih sudionika (poglavito djece i odgajatelja te djece međusobno), usmjerene su na razvoj partnerskih odnosa, fleksibilne su i razvojne, poštuju pravo i uvažavaju doprinos svakog pojedinca. Konstrukcija kurikuluma predškole odgovornost je i odgajatelja i roditelja te se potiče aktivno uključivanje roditelja (o tome više u Metodičkim smjernicama i Mogućnostima uključivanja roditelja u program predškole). 7. Metodičke smjernice Metodiku odgojno-obrazovnog rada s djecom predškolske dobi opravdano je tumačiti kao primjenu teorijskih spoznaja i postignuća u praksi. Metodička je problematika obuhvaćena teorijom kurikuluma na mikro razini obrazovnog sustava. Udruživanje spoznaja o optimalnom odgojno-obrazovnom međudjelovanju vanjskih i

22 unutarnjih uvjeta učenja te interakciji čimbenika procesa kao elemenata kurikuluma, determinira metodiku kroz operativnu razinu (Pastuović, 2007.). Ponuđene metodičke smjernice temeljene su na suvremenim znanstvenim metodama, pristupima i tehnikama rada, a primjenjive na neposrednom odgojno - obrazovnom procesu s djecom predškolske dobi. Pokušavaju odgovoriti na pitanje kako upotrijebiti teorijska znanja i praktična dostignuća iz područja pedagogijskih znanosti u odgojno-obrazovnom procesu (Miljak, 2012.) Prostorno materijalno-okruženje i socijalni poticaji Prostor i cjelokupno okruženje vrtića (soba dnevnog boravka, hodnici, ulazni prostor ) treba biti ugodno i izricati dobrodošlicu te iskazati povjerenje u dječje mogućnosti. Moguće je naznačiti smjernice ( pravila ): Okruženje treba biti multisenzorično i omogućiti istraživanje (opipom, vizualno, istraživanje zvukova, mirisa, pokreta...). Prostor treba biti strukturiran tako da omogućava druženje, igru, razonodu, ali i osamu, odmor, opuštanje ( prostor po mjeri djeteta ). Prostor za privatnost podrazumijeva osobni prostor (primjerice: ormarići, kutije za blago za pohranu osobnih predmeta individualne mape) te izdvojeni kutići koji omogućavaju povremeno povlačenje djece (kartonske kućice, kutić odvojen zavjesom..). Koristiti materijale koji ukazuju pa grupnu povezanost (logo, simbol, fotografije odgojne skupine kroz zajedničke aktivnosti) i doprinos svakog pojedinca (fotografije sve djece, više u Aktivnosti u adaptaciji)

23 Materijali (didaktičke igračke, likovni i reciklirani, različiti alati) trebaju biti raznovrsni, raznoliki i stalno dostupni. Izbor materijala djeci treba omogućiti različite izbore, poticati na otkrivanje i rješavanje problema, istraživanje i otkrivačko učenje. Materijala treba ih biti mnogo / dovoljno, trebaju biti u stalnoj funkciji i podršci razvoju i aktivnosti. Različitost sadržaja kroz različite centre aktivnosti: glazba, likovnost, matematika, priroda, početno čitanje i pisanje... Djetetu treba biti jasna logika mogućeg korištenja i međusobnog kombiniranja. U pojedinom centru samo materijali koji tom centru pripadaju: u likovnom likovni, glazbenom glazbeni.. u suprotnom imamo nered koji kod djece potiče nesigurnost. Materijali koji prate proces (primjerice interaktivni plakati ili fotografije građevina u centru građenje) te dječji uradci (likovni radovi, konstrukcije) trebaju biti izloženi (bez izdvajanja što moguće nije uspješno). Treba biti vidljiv tijek procesa (plakati, dogovor, izjave, interaktivni plakati na kojima djeca planiraju). Izbjegavati kič. Istaknuti dostignuća lista uspjeha (svatko je u nečemu jako dobar!). Koristiti tople boje i lako održive materijale. Namještaj: osim gotovog, namjenskog namještaja osobitu vrijednost ima namještaj koji su izradili djeca i odgajatelji, a svjedoči o kreativnosti i potiče stvaralaštvo (npr: kartonske kutije..)

24 Zrcala (ogledala) na različitim mjestima u prostoru kako bi se djeca mogla pratiti u različitim situacijama. Funkcija hodnika je mjesto povezivanja i druženja, ali i nastavka centara te mjesto izlaganja postignuća. Vizualni rasporedi (natpisi na centrima aktivnosti i slike aktivnosti) su konkretna smjernica i pomoć djeci za razumijevanje centara i dnevnih rutina, razumijevanje slijeda aktivnosti, predviđanje što će se sljedeće dogoditi. Vizualni rasporedi osiguravaju strukturu, smanjuju tjeskobu (osobito u adaptaciji), povećava samopouzdanje i promiče neovisnost, pomaže upamćivanju budućih aktivnosti. Uporaba vizualnog rasporeda podrazumijeva uporabu vizualnih simbola aktivnosti i /ili centara (primjerice: po dolasku u vrtić oblačimo papuče, prije jela peremo ruke). Djetetu treba pokazati simbol i imenovati aktivnost neposredno uoči same aktivnosti (slika + imenovanje + aktivnost) te poticati smisleno tumačenje aktivnosti (koje može biti i poticaj za razvoj projekta, primjerice: zašto je važno prati ruke). Kutija iznenađenja (slično: čarobna vrećica) može se koristiti kao početni poticaj. Za ovu aktivnost potrebna je kutija s poklopcem (ili vrećica) i (primjerice) igračke koje proizvode zvukove. Odgajatelj postavlja zagonetku ili pjeva Djeca pogađaju što je u kutiji. Pojedino dijete izvadi jednu igračku iz kutije i aktivira je uz obavezno imenovanje. Varijacije (osobito za predškolce) su pogađanje zagonetke pitanjima i/ili opip (taktilni doživljaj, mogućnost mirisnih poticaja). Cilj ove aktivnosti je potaknuti združenu pažnju u interakciji s drugom djecom, ostvariti kontakt, komunikacijske razmjene i vještine te osobito razvoj spoznaje (kognitivni procesi analize i sinteze). Pozitivna sjećanja su postupak korištenja (pozitivnog i ugodnog) dječjeg iskustva kako bi potaknuli komunikaciju (jezično

25 razumijevanje, usvajanje novih riječi, izražavanje cijelim rečenicama), spoznajni proces (zaključivanje i predviđanje događanja) te pozitivnim iskustvima gradili optimizam (primjerice: bio sam mali- sada sam veliki i mogu ; uspio sam tada- mogu opet..). Dobro je koristiti fotografije samog djeteta, djetetu bliskih ljudi, omiljenih igračaka, dnevnih (pozitivnih, uspješnih, prihvatljivih) aktivnosti. Poželjno je da subjekt bude glavni dio fotografije, a pozadina bi trebala biti što jednostavnija. Fotografije mogu potaknuti dječja pozitivna sjećanja, omogućiti transfer i doprinijeti rješavanju problemskih situacija. Mogući centri aktivnosti: Centar za likovno izražavanje, Centar za građenje, Centra za obiteljske i dramske igre (kuhinja, pošta, liječnička ordinacija...), Centar za scensko izražavanje (lutkarska igraonica, prizorište), Centar za početno čitanje i pisanje, Centar za matematiku i manipulativne igre, Centar za mjerenje, Centar za glazbu, Centar za igre pijeskom i vodom, Centar za istraživanje prirode, Centar stvaralaštva i modeliranja, Centar za eksperimentiranje, Mala knjižnica, ali i Kutić osame i Kutić privatnosti (mjesto gdje djeca pohranjuju osobne stvari). Centri aktivnosti / kutići nisu strogo definirani nego se fleksibilno mijenjaju zavisno od dječjih interesa. Sloboda kretanja prostorom potiče socijalne interakcije (unutar vrtića bez zatvorenih vrata, a uz stroge mjere nadzora prema vani) te susrete, igru i zajednički rad s drugom djecom. Kvalitetno strukturiranje prostora (centri ili kutići) potiču grupiranje djece u manje skupine a tim i kvalitetnije interakcije. Kvaliteta ozračja u ovako strukturiranom prostoru prepoznatljiva je po istodobnom zbivanju različitih aktivnosti djece (svatko radi ono što želi, nema prisile) te radnoj atmosferi ( zaposlenost djece). Slobodan odabir (kvalitetnih i prihvatljivih) sadržaja, materijala i društva nije anarhija već dogovor. Granice prihvatljivog potrebno je zajednički definirati i obrazložiti te treba

26 sadržavati i zaštitne mjere (primjerice upotreba silikonskog pištolja : ne koristiti prema drugoj djeci već prema zidu / površini, imati pripremljenu vodu ako se opečeš). Dogovori skupine su afirmativni (što je prihvatljivo uz jasne posljedice, a ne primarno što se ne smije) Neprihvatljive i (pedagoški, psihološki) neopravdane metode i sredstva Prijetnje i ucjene (koje odgajatelji i roditelji katkad primjenjuju) možemo različito stupnjevati s obzirom na štetnost utjecaja. Ako se cijeli odgoj temelji na takvim metodama, velika je vjerojatnost da će one ostaviti traga. Dijete nema sposobnost racionalizacije ponašanja ili izjava odrasle osobe i određenih događaja. Sve emocije osjeća potencirano, upravo zbog nemogućnosti racionalizacije. Primjerice, dijete koje čuje će ga "nekom dati ako ne bude dobar", može živjeti u stalnom strahu od napuštanja. Prezahtijevnost: kod postavljanja zahtjeva djetetu potrebno je biti konkretan, precizirati, ali i naznačiti mogućnost kvalitetnog izbora i posljedice. Reći djetetu da mora biti dobro ne zadovoljava te uvjete. Predlažem da pospremite igračke, pa onda idemo u šetnju je vrlo jasan zahtjev. Zamka u koju odgajatelji mogu upasti je da dijete ne pospremi igračke, odgajatelji mu pomognu u tome (zapravo oni pospreme) i onda odu u šetnju. U ovom slučaju dijete sasvim opravdano zaključuje da se vrlo lako može osloboditi obaveza koje mu nisu ugodne. Optimalniji postupak je dogovor kao rezultat vođenog razgovora, poticanja prijedloga sve djece i sagledavanja posljedica. Odgajateljeva je odgovornost biti dosljedan

27 Natjecanje predškolske djece nije prihvatljivo jer nužno rezultira frustracijom poraženog. Potrebno je usmjeriti se na uspjeh svakog pojedinca jer je svatko u nečemu dobar. U tom smislu dobro je izrađivati liste najboljih : upišemo imena i/ili znakove sve djece na dostupnu i vidljivu listu (pano) te potičemo djecu da samostalno upišu u čemu su jako dobri (što vrijedno rade). Tijekom procesa rada na to ih možemo podsjetiti (primjerice: tko najbolje slaže igračke). Nagrade i kazne sve manje se prihvaćaju kao odgojna sredstva. Potiču se dogovorna ponašanja. Kazna: kada dijete radi nešto što nije u redu (po našim kriterijima), prvo mu treba dati informaciju da to što radi nije u redu uz maksimalno poštovanja djetetova integriteta te istovremeno navođenje posljedica, ali i mogućnosti promjena (rješenja). To je, zapravo, blagi stupanj u kojem očekujemo da na temelju te informacije dijete promijeni svoje ponašanje. Važno je da to ne bude kritika djetetove osobnosti, nego ponašanja. Kada kritiziramo djetetove osobine, dijete može početi vjerovati u to i tako se ponašati. Ako se djetetu često govori da je lijeno, ono će povjerovati u to. U skladu s tim vjerovanjem ponašat će se kao lijena osoba. Kazna kao posljedica (društveno) neprihvatljivog ponašanja treba biti zamijenjena logičkom posljedicom, unaprijed jasna i dogovorena te zadovoljiti uvjete da bude realna i da se može izvršiti. Djetetu treba pojasniti da svojim ponašanjem izabire posljedicu (kaznu). Dijete nipošto ne smijemo kažnjavati time da ga onemogućimo u tome da zadovolji osnovne potrebe (npr: hrana)

28 Pohvale i nagrade u predškolsko doba su prihvatljiva sredstva, ali ih treba koristiti ograničeno. Puno je lakše poticati dobro ponašanje kod djece nego mijenjati ono loše. Primijetite kada se dijete trudi (čak i kada rezultat nije izuzetan) i pozitivno vrednujte tj. pružite pozitivnu i poticajnu povratnu informaciju koja nije procjena djeteta nego ponašanja (primjerice: Vidim da si se zaista potrudio. Uspio si.) Dajte mu na znanje da cijenite i njegov rad i poštivanje dogovora. Vodite računa da: o Odrasli NISU mjera vrijednosti. Dijete potičemo birati kvalitetna ponašanja i sagledavanje posljedica. Pohvale ( Bravo, Super ) koče komunikaciju i uče dijete da nisu mjerodavni sami procijeniti. Zato je puno bolje pitati Što ti o tome misliš? o Dijete mora imati mogućnost kvalitetnih izbora - time dobiva osjećaj neovisnosti i samostalnosti. o Poticaj je iskazano povjerenje u dječje mogućnosti (verbalno ili neverbalno). o Poklon mora biti iskaz naše ljubavi i poštovanja, a ne sredstvo ucjene. Potrebno je imati na umu da se prostor konstruira, razvija, mijenja i nadograđuje interaktivnim djelovanjem svih uključenih, poglavito djece koji tako uče i razvijaju kreativnost. Aktivnosti u adaptaciji kao poticaji razvoju sigurne privrženosti, grupne pripadnosti i samopouzdanja pojedinca te grupne dinamike u privitku (Privitak 3.)

29 7.3. Modaliteti učenja djece predškolske dobi Polazište razumijevanja i poticanja učenja djece rane i predškolske dobi je spoznaja da se najvažnije sposobnosti razvijaju tijekom prvih 6 godina života, a kasnije se sposobnosti nadograđuju (Heckman, 2007., Shonkoff i Phillips, 2000.). Istodobno, obitelji se sve više razlikuju u količini kognitivnih, ekonomskih i socijalnih resursa kojima raspolažu, a time i u količini poticaja su one u stanju pružiti djetetu te uloga vrtića postaje sve značajnija. Jedna od temeljnih zadaća programa predškole je omogućiti dječje iskustveno, samostalno, doživljajno i istraživačko učenje, navikavati djecu na timski rad i projektno učenje te podučavati tehnikama rješavanja problemskih situacija i razvijati socioemocionalne kompetencije djece. Naučimo: - 10% od onog što čitamo - 20% od onog što slušamo - 30% od onog što vidimo - 50% od onog što vidimo i čujemo - 70% od onog što izgovorimo - 90% od onog što izgovorimo i učinimo. Učenje predškolskog djeteta moguće je tumačiti kao proces prerade i uobličavanja iskustva, uviđanja, otkrivanja, pronicanja u bit pojava, rekonstruiranje već postojećih znanja i uspostavljanje asocijacija među znanjima

30 U procesu učenja djece predškolske dobi dijete je aktivni subjekt: dominira učenje potpomognuto čulnim i motoričkim iskustvom (senzo-motorika) koje prethodi simboličkom učenju na višim razinama, postepeno dolazi do interiorizacije praktičnih radnji na unutarnji, misaoni plan, zahtjeva potpunu praktičnu i misaonu aktivnost djeteta jer dijete konstruira znanje, pojmovi se ne mogu prenositi nego ih dijete postupno prihvaća osobnom logikom, dijete najbolje uči osobnim iskustvom, a nova znanja nadograđuju se na postojeća. Bit konstruktivističkog pristupa učenju je u interakciji djetetovog iskustva s materijalima, idejama i ljudima. Primjerena praksa, koja polazi od prednosti konstruktivističkog pristupa u procesu učenja, naglašava učenje kao istraživački akt u kojemu dijete uči istraživanjem u interakciji s odraslima, drugom djecom i materijalima; u kojemu su djeca tjelesno i mentalno aktivna u konkretnim aktivnostima, a koje su važne za njihovo životno iskustvo, i u kojima djeca uče rješavanjem problema i eksperimentiranjem. Suradničko učenje (kooperativno učenje; su-konstrukcija znanja) = oblik socijalnog učenja kod kojeg dolazi do izražaja učenje putem zajedničke rasprave u grupi, diskusije, dogovaranja i pregovaranja te međusobne suradnje. Suradničko učenje, učenje u interakciji s vršnjacima i odraslima je dominantan način učenja. Suradnja poboljšava odnose među djecom u skupini, potiče samopouzdanje svakog pojedinca u okruženju gdje nema pogrešnih i

31 točnih odgovora i gdje se svačije mišljenje uvažava. Razmjena ideja s drugom djecom može pomoći djetetu da preispita vlastite ideje. Ovakav način suradnje među djecom posebno dolazi do izražaja u procesu rješavanja problema, mogućnosti da se problem sagleda s različitih aspekata i na osnovi toga donesu određeni zaključci. Upotrebom govora dječja misao postaje jasnija i operativnija, praktična radnja se brže prenosi na misaoni plan i brže se zbiva interiorizacija (moguće tumačiti kao unutrašnji govor). Govor igra ogromnu ulogu u prijelazu s praktične na misaonu prezentaciju stvarnosti što nameće zahtjev stalnog poticanja dječje govorne aktivnosti. Iz verbaliziranog iskustva djeteta odgojitelj dobiva važnu povratnu informaciju o razini razvijenosti pojedinih pojmova. Najbolji način da se potakne unutarnja motivacija djeteta za učenjem jesu problemske situacije i učenje putem rješavanja problema. Suvremeni pristup predškolskom odgoju sve više važnosti daje sposobnosti metakognicije (spoznaja o osobnoj spoznaji), odnosno sposobnost osvješćivanja vlastitih kognitivnih procesa, sposobnost samorefleksije i samoevaluacije djeteta u procesu vlastitog učenja. U metakogniciju ulazi i svijest o tome je li nešto shvaćeno ili nije, kao i sjeća li se netko nečega ili ne u određenom trenutku. Metakognicija podrazumijeva sposobnost upravljanja vlastitim saznanjem (učiti kako učiti). Odgojitelj smislenim pitanjima, vođenim razgovorom i indirektnim načinima poučavanja može pomoći djeci da imaju uvid u proces spoznaje kroz koji prolaze u toku učenja i rješavanja problema, da imaju kontrolu nad svojim uspjehom ili neuspjehom i da preuzmu korake u daljem procesu, da ulaze, kako Bruner (1996.) kaže, u meta zonu

32 Metodičke smjernice u procesu učenja važnost uvažavanja životnog iskustva djeteta : potrebu da se u izboru sadržaja rukovodi situacijama i događajima iz dječjeg svakodnevnog života, potrebno da odgojitelj poznaje aktualne dječje interese, obogatiti svakodnevno okruženje, ohrabriti djecu da povezuju objekte, događaje i zbivanja u svakodnevnom životu u sve vrste veza i relacija, stupanj razumijevanja pojma određen je stupnjem veza osobnog iskustva i direktnog znanja o drugim pojmovima i idejama u mišljenju. Ako su veze višestruke, mi ih povezujemo u logičko znanje, ohrabrivati dječju samostalnost u djelovanju i mišljenju, djelovati postupno: planiranje, zasnovano na principima integriranog kurikuluma, predstavlja dobar okvir i osigurava primjenu metodičkih smjernica. Izbjegavati : tražiti od djeteta ispravan odgovor, korigirati pogrešne odgovore, vrednovati nego: poticati dječje mišljenje i aktivnost: što ti o tome misliš; što bi mogao napraviti... sagledavati posljedice : ako nešto napravimo što će se posljedično dogoditi, poticati samovrednovanje

33 7.4. Projektni način rada Projekt je moguće tumačiti kao sklop aktivnosti kojima jedno ili više djece dublje proučava neku temu ili problem, odnosno plan mogućih ciljno usmjerenih aktivnosti. Osnovni ciljevi rada na projektu polaze od pretpostavke da će, radeći na nekom projektu, promatrajući, pitajući, istražujući i poduzimajući određene aktivnosti vezane uz određenu temu, dijete razvijati: socio-emocionalne kompetencije (suradnička i skrbna ponašanja; usvajati tehnike rješavanja problemskih situacija), temeljne kompetencije, poglavito učiti kako učiti : stvarati pozitivne stavove prema učenju i istraživanju, timskom radu, suradničkim i skrbnim ponašanjima; stjecati i koristiti stečena znanja te razvijati sposobnosti i vještine. Tema projekta mora biti važna za dijete. Na temu i sadržaj projekta te planirane aktivnosti odgajatelj može utjecati posredno kreiranjem prostorno-materijalnog okruženja, osiguravanjem različitih izvora znanja, organiziranjem posjeta. Zanimanje djece za pojedinu temu inicira motivaciju i uspješnije učenje. Ipak, moguće je da će kvalitetan odgojitelj dobro motivirati djecu i ukazati im na za njih bitne i zanimljive dijelove projekta kako bi ga oni mogli prihvatiti. Dječja pitanja i odgovori smjernica su za rad. Na osnovu dječjih odgovora i pitanja uviđamo i shvaćamo što je to što djecu posebno zanima, za što pokazuju interes i koje su njihove ideje dolaska do rješenja. Odgojitelj je voditelj projekta, ali u svom radu on ne daje odgovore već djecu upućuje na načine na koje mogu doći do odgovora. Na taj način, on mijenja svoju ulogu u skupini, postavljajući dijete u centar aktivnosti, a on dobiva ulogu aktivnog pomagača

34 Aktivnosti koje ukazuju na rad djece na projektu: sakupljanje, promatranje, identificiranje, klasificiranje, istraživanje (analiziranje, sintetiziranje), dokumentiranje, bilježenje, zaključivanje. Tema se često izabire situacijski (prema trenutnim društvenim ili prirodnim događajima; npr: prema godišnjim dobima, trenutnom vremenu, blagdanima..), ali to nije obvezatno. Situacijska tema može biti i ono što je dijete i/ili odgajatelj donio u vrtić, a primjereno je dječjim interesima i sposobnostima. Kada se odredi tema projekta, djeca u suradnji s odgojiteljem određuju : a) Što znamo?.. saznajemo kroz pitanja i odgovore (potrebno ih je ili snimati ili direktno bilježiti jer su nam smjernica za daljnji rad). b) Što želimo? kako to možemo saznati što nam je potrebno Kad skupimo odgovore djece o tome što žele saznati, dobro je djecu pitati kako do tih informacija možemo doći i pomoći im u nalaženju odgovora. Odgovore djece potrebno je zapisivati s naznakom tko je dao odgovor - takvi odgovori postaju sadržaji projekta. Nakon dobivenog sadržaja, potrebno je izraditi plan aktivnosti u kojem navodimo o kojim temama ćemo razgovarati, gdje ćemo ići u potragu za odgovorima, koje igre igrati, što ćemo crtati, modelirati, hoćemo li izraditi neku slikovnicu, priču ili sl., koji su nam poticaji potrebni, koga ćemo uključiti... Cjelokupni plan aktivnosti ne treba unaprijed postaviti jer djeca tijekom provedbe projekta stalno nadodaju nove ideje koje se i naknadno mogu uvrstiti u plan. c) Što smo naučili? U suradnji s djecom, procjenjujemo znanje, vještine i stavove koje su djeca usvojili kroz provođenje projekta. Odgojitelj, procjenjujući faze projekta, analizira

35 aktivnosti koje mu daju smjernice za daljnji rad, ispravke onoga što nije bilo dobro i sl. Dokumentiranje je važan dio projekta. Zapisujemo tijek projekta, ideje koje su se javile, dječje izjave, dječji opisi, dječji interaktivni plakati. Proces se dokumentira i radovima djece, fotografijama, audio-vizualnim zapisima. Projekt traje dok postoji interes djece za njim. Etape rada na projektu: određivanje teme, cilja i zadataka projekta, izrada plana (Djeca se kroz razgovor potiču da iznesu što više ideja o tome kako mogu istražiti postavljeni problem, što sve mogu učiniti u vezi s njim. Potiče ih se na uključivanje osoba izvan vrtića, kao i na planiranje posjeta u vezi s temom projekta.), provedba (prošireni plan zavisan od interesa djece), vrednovanje postignuća (u kojoj mjeri je postignut postavljeni cilj). S djecom porazgovarati o urađenome i doznati njihovu procjenu uspješnosti rada: što su naučili; koliko im je bilo zanimljivo; što im je bilo najdraže; što možemo/ želimo dalje. Uloga odgajatelja: pomaže djeci u pronalaženju tema koje ih zanimaju, priprema okruženja u kojem će djeca istraživati probleme, pomaže djetetu u sagledavanju problema, potiče ( i usmjerava) dječje aktivnosti, postavlja pitanja, potiče zaključivanje. **** (Prilog 5.)

36 7.5. Stvaralaštvo i kreativnost Dječje mišljenje uglavnom je divergentno (iako je moguće govoriti o dječjoj logici ), ali samo po sebi, nedostatno za razvoj kreativnog stvaralaštva. Za proizvodnju novog potreban je fond znanja i iskustva. Nužno je kreirati poticaje koji će poticati razvojni proces, ali i podučiti tehnikama rada kao preduvjetu stvaralaštva. Usklađenost utjecaja roditelja i odgojitelja utiče na rezultat. Odgovornost odgajatelja kao stručnih osoba jeste pružanje kvalitetnih modela ponašanja, podučavanje roditelja, poticanju uključivanja i razvoju suradničkih odnosa koji doprinose dječjem razvoju. Sagledavajući dječje razvojne sposobnosti i mogućnosti, odgojitelj iznalazi mogućnosti raznovrsnog poticanja razvoja dječjeg kreativnog izražavanja i stvaranja. Dječju kreativnost je moguće definirati kao kombiniranje, stvaranje, igranje, korištenje postojećeg da bi stvorili drugačije. Kreativnost je proces koji se javlja kad god je osoba suočena s problemom za koji nema niti naučeni niti iskustvom stečen odgovor (Torrance, 1997.). Djeca su potencijalno najkreativnija, jer sve što ih okružuje je novo. Uglavnom nemaju naučene ili iskustvene odgovore nego ih sami kreiraju. Nesputana su i neograničena u svom istraživanju života. Njihova radoznalost je temelj kreativnosti. Uloga odgajatelja je poticati tu radoznalost, ne nametati pravila nego poticati samostalnost i kreaciju u okviru jasnih, društveno prihvatljivih granica. Kreativnost je stil života predškolskog djeteta. Sve što radi, osjeća, govori ili igra se, rezultat njegove osobne djelatnosti pa i onda kada su odgajatelji (pre)kruto postavili granice. Odgajatelji bi trebali prihvatiti stav da ne postoji samo jedno ispravno rješenje, da svi imamo pravo na grešku (uz uvjet da ona ne oštećuje nas i druge) i novi pokušaj. Razvoj kreativnosti kod djece pretpostavlja razvoj i odgoj individualnosti, samostalnosti i slobode svakog djeteta, pravo na

37 različitost, sposobnost da se izražava u svim oblicima ili aktivnostima iz svakodnevnog života. Preduvjet razvoju kreativnosti je razvoj grupnih interakcija- omogućit da bude prihvaćen u grupi i da se osjeća siguran, bez straha da će biti odbačeno ili ismijano ako pogriješi. Uloga odgajatelja je razumjeti, shvatiti i podržati njegove ideje. Prostorno-materijalno okruženje treba biti bogato zanimljivim poticajima za različite oblike kreativnog izražavanja djece likovno, glazbeno, izražavanje pokretim, modeliranje i oblikovanje, u igrama uloga i improviziranim scenskim igrama u kojima mašta ima temeljnu odrednicu. Njihove stvaralačke igre ostvarivat će se na mašti i zamišljanjima. Kroz dramske igre dijete pronalazi kreativne načine izražavanja svojih emocija, stavova i želja. Glazba je snažno sredstvo poticanja kreativnog ponašanja djeteta predškolske dobi. Dijete kreativno izriče sebe ritmičkim kretanjem uz glazbu, slušanjem glazbe te stvaranjem novih pjesmica. Likovni izričaj djece najčešće je izraz kreativnosti sve dok ne interveniraju odrasli.u području govornog stvaralaštva velike su mogućnosti poticanja stvaranja novih riječi i izraza, obogaćivanja usmenog govornog izričaj. Odgajatelji mogu biti modeli ponašanja, uzori ali i poticatelji, suradnici, pomagači. Pri tom model ponašanja ne smije uvjetovat imitaciju nego biti poticajan u formiranju stava i osobnog ponašanja. ( NE napravi isto što i ja nego pokušaj- ja sam pokušao, tražio, kombinirao..i uspio )

38 8. Modaliteti planiranja, praćenja i dokumentiranja odgojno-obrazovnog procesa Vođenje pedagoške dokumentacije. Razvojne mape (individualne i razvojne mape odgojne skupine). Ostali oblici praćenje (audio-vizualni zapisi, entografski zapisi, instrumenti praćenja i procjene). Radni listovi kao poticaj cjelovitog razvoja (radni listovi za djecu, radni listovi za djecu i roditelje / ukućane) Dokumentiranje odgojno-obrazovnog procesa podrazumijeva sustavno prikupljanje dokumentacije (etnografskih zapisa), koja omogućuje promatranje i bolje razumijevanje akcija djeteta, a time i osiguranje kvalitetnije potpore njegovu razvoju. Oblici dokumentacije su pisane anegdotske bilješke, dnevnici, transkripti razgovora različitih subjekata i druge narativne forme, dječji likovni radove, grafički prikazi i makete te audio i video zapisi, fotografije, slajdovi i dr. Prikupljena dokumentacija odgajateljima omogućuje razumijevanje djece i procese njihova odgoja i učenja tj. razinu postignutih kompetencija. Svrha dokumentacije nije dijete procijeniti u određenim kategorijama niti ga kategorizirati prema općenitim razvojnim razinama, nego ga gledati, slušati i razumjeti, i na tim osnovama podržati proces njegova odgoja i učenja. vrsti Oblici dokumentiranja-odgojno obrazovnog procesa/ prema 1. Pedagoška dokumentacija odgajatelja: dnevnik rada, anegdotske bilješke, etnografski zapisi

39 2. Individualna dokumentacija o djeci: 2.1. portfolio djece (dosje djeteta, razvojna mapa), 2.2. zdravstveni status djeteta (u suradnji sa zdravstvenim voditeljem); 2.3. postignuća djece prema vremenu održavanja aktivnosti ili područjima učenja uradci djece: likovni, pisani (koji se oslanjaju na: simbole (slova, brojeve), improvizirane grafikone, pisma i knjige koje su izradila djeca i sl. ), verbalni izričaji djece (hipoteze, diskusije, pitanja) Različiti oblici izražavanja: glazbom, pokretom, dramski izričaji, konstrukcije i drugi trodimenzionalni uradci djece (prikazi, foto i audiovizualni zapisi) grafičke reprezentacije, konstrukcije) Samorefleksije djece Razvojna mapa predstavlja zbirku informacija o pojedinom djetetu, dječjem razvojnom statusu i postignućima. To je jedan od mogućih načina praćenja individualnog razvoja pojedinog djeteta te odgojne skupine. Svrha vođenja razvojne mape je dokumentiranje dječjeg razvojnog statusa, napretka i postignuća. Afirmativna usmjerenost na dječji razvoj u smislu praćenja, poticanja i dokumentiranja procesa može doprinijeti kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa, optimalnom individualnom razvoju djece, procesu vrednovanja i samovrednovanja te moguće aktivno uključivanje roditelja u odgojno-obrazovni proces. Na takav način omogućava se

40 bolji uvid u dječja postignuća i kreiranje optimalnih poticaja razvoju pojedinca. Istodobno, potiče se profesionalni razvoj odgojitelja, koji u istraživačkom procesu, kreiraju optimalna rješenja i razvijaju osobne kompetencije. Djeci i roditeljima, uvidom u ovakav način praćenja dječjeg razvoja i sustavnim radom na razvojnim mapama, omogućava se: uvid u dječje interese, aktivnosti, interakcije s drugom djecom, razmjena informacija, sudjelovanje u kreiranju rješenja, samovrednovanje i praćenje napretka. Ovisno od organizacije rada, djeca svakodnevno imaju mogućnost pregledavanja osobnih razvojnih mapa i predlaganja mogućih dopuna. Razvojna mapa, najčešće, sadrži: Temeljne podatke o djeci (ime, prezime, datum rođenja, imena roditelja, braće, datum upisa u jaslice ili vrtić i slično) dopunjene refleksijama djece i roditelja ( primjerice: ime djeteta uz priču roditelja kako je dijete dobilo ime i što djeca misle o svom imenu, zašto im se sviđa, po čemu su osobiti i slično) dopunjeno fotografijama djece. Slikopriča o djetetu (u privitku popis mogućih tema) Informacije o dječjem razvojnom statusu (što sve dijete može, što je naučilo, što želi naučiti). Informacije o interesima, aktivnostima, interakcije s drugom djecom

41 Etnografske zapise i anegdotske bilješke o svakodnevnim događanjima i dječjim reakcijama kao deskriptivno-narativne bilješke (zabilješke dječjim iskazima i aktivnostima bez vrednovanja ili interpretiranja). Dječja postignuća: radovi koje djeca procjenjuju značajnima, dječji uradci (likovni), radovi koji ukazuju na dječja postignuća. Intervjui s djecom (strukturirani, polustrukturirani i otvoreni). Interaktivni upitnici koje popunjavaju odgajatelji roditelji. Dokumentira se fotografijama djece u aktivnosti (uz pretpostavku roditeljske suglasnosti), grafičkim prikazima (primjerice otisak dlana djeteta, stopala i slično), radnim listovima (u smislu dječjih postignuća), etnografskim i anegdotskim zapisima (odgojitelja i roditelja), interaktivnih upitnika (koje mogu popunjavati svi čimbenici procesa uz međusoban uvid i/ili dogovor). Razvojnim mapama moguće je priložiti i protokole promatranja, kontrolne liste kojom se mjeri frekvencija određenog ponašanja te razvojne liste praćenja i procjene razvoja djeteta. Takav način praćenja podrazumijeva samo praćenje dječjih postignuća (ono što dijete može a ne što ne može) sukladno širim granicama dobi. Odgajatelj nije ovlašten za dijagnostiku te procjena razvoja može biti samo indikator za sustavnu opservaciju

42 9. Procesi integracije i inkluzije djece s posebnim potrebama (teškoće u razvoju / TUR, nadarena djeca; povremene i privremene specifične potrebe djece) Djeca s teškoćama uključuju se u program predškolske uz potrebnu stručnu, didaktičko-metodičku i rehabilitacijsku potporu. Za djecu koja trebaju veći opseg potpore potrebno je osigurati osobnog asistenta te roditeljima pružiti potrebne savjete i potporu. U procesu uključivanja djece s posebnim potrebama u odgojnoobrazovni proces razlikujemo integraciju (kao uključivanje djeteta u odgojnu skupinu) i inkluziju (kao ravnopravno, punovažno sudjelovanje pojedinca u funkcioniranju odgojne skupine. Psihofizički status pojedinog djeteta razvojna je kategorija te nije prihvatljivo dijagnosticiranje (od strane odgajatelja). Preporuča se svakom djetetu prilaziti kao potencijalno nadarenom, a razvoj tumačiti u širim granicama dobi uz sagledavanje primarnog okruženja djeteta (socio-ekonomski status roditelja kao indikator obogaćenog poticajnog okruženja). Talentirana i darovita djeca prepoznaju se po većim spoznajnim mogućnosti, razvijenoj sposobnosti bržega razumijevanja složenih ideja i pojmova. U pravilu uče brže i s dubljim razumijevanjem od svojih vršnjaka, pokazuju veliku znatiželju za određeno područje, stvaralačke mogućnosti, domišljatost i sposobnost stvaranja velikoga broja ideja te sposobnost sagledavanja s različitih motrišta. Talentirana i darovita djeca mogu imati teškoće koje ometaju prepoznavanje postojanja talenta ili darovitosti i razvoj mogućnosti. Mogu biti nestalni u radu, ne završavaju zadatke, u neprestanu su nemiru. Doimaju se prosječnima i ispodprosječnima, postižu ishode ispod svojih mogućnosti. Ova djeca zahtijevaju posebno osmišljenu potporu

43 Opravdan je individualizirani pristup koji zahtjeva od djece naprednu razinu mišljenja i rješavanja problema, dubinu i složenost sadržaja koji im pružaju odgovarajući izazov i težinu te priliku za stvaralačko izražavanje. **** područje integracije i inkluzije djece s posebnim potrebama preširoko je područje koje nadilazi ovaj program. 10. Grupna dinamika Odgojna skupina je formalna grupa (unaprijed je ustrojena). Trebala bi biti kompaktna zajednica djece i odraslih, u kojoj kvaliteta okruženja i fleksibilnost odgojno obrazovnog pristupa odgojitelja i drugih stručnjaka omogućava kontinuitet razvoja i učenja svakog djeteta, bez obzira na njihove različitosti koje mogu biti kulturološke naravi ili rezultat posebnih potreba. Grupna dinamika podrazumijeva interaktivne socio- emocionalne veze koje se stvaraju između pojedinih članova određene grupe (djece, roditelja, odgojitelja) i koje (značajno) utiču na psihološki život djece i njihove društvene odnose u užoj i široj zajednici. U radu s odgojnom skupinom, ali i u grupnoj suradnji s roditeljima, bitno je imati u vidu da je grupa uvijek skup pojedinaca koji imaju svoj identitet i integritet. Ipak, svaka grupa, u formiranju i radu, prolazi određene faze grupne dinamike. 1. početna faza- formiranje grupe: podrazumijeva početno uključivanje članova/ djece i roditelja. Početkom rada grupa je u pravilu nestrukturirana, bez definiranih uloga članova grupe što sve (djecu i roditelje) usmjerava na odgojitelja-voditelja. U ovoj fazi razvoja grupe uloga voditelja je stvaranje atmosfere, definiranje ciljeva grupe/rada, poticanje dogovaranja ponašanja, ali i upoznavati osobitosti djece kako bi moguće pojedinačne želje roditelja bile preformulirane na razini zajedničkog cilja. U početnoj fazi članovi grupe, osobito djeca, ispituju

44 granice moći i pripadanja (primjerice: djeca mogu plakati pri odvajanju od roditelja istražujući tako granice ponašanja roditelja i odgajatelja). 2. prijelazna faza: podrazumijeva period upoznavanja članova (djece, roditelja i odgajatelja) međusobno. U odnosu na voditelja može se javiti anksioznost, konflikti te otpori. Uloga odgajatelja u ovoj fazi je empatično i refleksivno slušanje (parafraziranje). Anksioznost (tjeskobu djece) rješavati podučavanjem (povezanost želja i ciljeva te utvrđivanje prioriteta), a ne uvjeravati djecu u apstraktno ( bit će dobro ). Naglasiti razvoj grupe, uvjerenje u mogućnosti i sposobnosti grupe (što sve zajedno možemo napraviti, uspiti). Otpor prikazati kao uobičajen te dobiti barem pokušat ću angažman. Vješt odgajateljvoditelj, poznajući zakonitosti grupne dinamike, nastojat će što prije preusmjeriti rad grupe u manje skupine (frontalni rad preusmjeriti u rad djece u malim skupinama zavisno od iskazanih interesa djece) u čijim aktivnostima odgajatelj sudjeluje zavisno od potrebe. 3. radna faza: u ovoj fazi prevladavaju djelatna ponašanja grupe: kognitivno restrukturiranje (djeca samostalno biraju aktivnosti, prijatelje/suigrače zavisno od osobnih spoznaja i mogućnosti), razvoj grupne povezanosti, planiranje i organiziranje. Očekivana je pojava konfrontacije (suprostavljanja) kao izraz slobode i integriteta (djeca mogu iskazati neslaganje s prijedlozima odgajatelja ili druge djece, jer prednost daju osobnim izborima ). Ako izostane ciljna usmjerenost, javljaju se prikriveni ili otvoreni otpor (ako djeca ne vide svrhu zašto nešto rade i nisu im jasni ciljevi, mogu odbiti sudjelovati u aktivnosti tako da ne sudjeluju ili sudjeluju tako da su pasivni ili nanose štetu). U ovoj fazi očekuje se i pristanak na aktivno sudjelovanje u promjenama (aktivno planiranje, predlaganje, (samo)vrednovanje i restrukturiranje). Očituje se u samoostvarenost pojedinca i grupe, ali se može javiti i (otvorena ili latentna) borba za prevlast (vođe grupa, javlja se i kod

45 djece i kod roditelja koji se žele nametnuti sa svojim idejama i stavovima). Uloga odgojitelja je poticati zajedništvo, uključivanje, suradnička i skrbna ponašanja, podučavati tehnikama (nenasilog) rješavanja problemskih situacija. Odgojitelj treba razumjeti percepciju djece i roditelja bez prosudbe (ne osuđivati nego se usmjeriti na razumijevanje). Voditelj daje pozitivan feedback /FB (povratnu informaciju) i potiče samoprosudbu. Moguće je koristi ŽREP metodu (što želiš- radiš- pomaže li- planiraj i mijenjaj). 4. završna faza: u kojoj članovi grupe (djeca, roditelji i odgajatelji) imaju svijest o kraju zajedničkog rada. Uloga odgojitelja je poticati završavanje zajedničkog rada i dati pozitivnu percepciju budućnosti ( Što još možemo... tj. što roditelji i djeca još mogu raditi u okviru pripreme za školu). Pri tom se potiče međusobnu grupnu podršku (roditelji i djeca mogu ostati u kontaktu). Kod izražene grupne povezanosti javlja se kriza rastanka. Uloga odgojitelja je pojasniti osjećajna ponašanja i poticati sagledavanje (kvalitetnih) mogućnosti (primjerice ne nemoj plakati nego Što možemo napraviti kako bismo.. nastavili rad, očuvali odnose.. ) Sve faze razvoja grupe prate i krize koje su dio razvojnog procesa. Krize u grupnoj dinamici posljedica su socio-centričnog i egocentričnog ponašanja gdje je socio-centrično ponašanje altruistično ili dugoročno sebično, a egocentrično ili egoistično je kratkoročno sebično. Opće je pravilo da heterogene grupe omogućavaju bolje šanse za interakciju. U predškolskim ustanovama, sukladno suvremenim pedagoškim spoznajama, prevladavaju dobno i spolno mješovite skupine

46 Rad u malim grupama podrazumijeva da sva djeca istodobno ne rade isto nego, zavisno od osobnih interesa, samostalno biraju aktivnost i manju skupinu djece. Prednosti rada u mali skupinama mogu se sagledati kao: neformalna atmosfera prilika da se djeca međusobno bolje upoznaju; mogućnost uvida u situaciju u kojoj djeca samostalno istražuju, veća mogućnost davanja (pozitivne) povratne informacije (FB/feedback), veći utjecaj djece na odabir teme rada, veća aktivnost pojedine djece, veća mogućnost učenja, veća fleksibilnost rada, veća kohezivnost. Što je grupna povezanost bolja (mogućnost zadovoljavanja potrebe za pripadanjem) to su interakcije unutar odgojne grupe kvalitetnije, cijela grupa će funkcionirati bolje. Da bi se poboljšale grupne interakcije važno je poticati kohezivnost grupe. Kohezivnost grupe se može povećati : zadacima koji potiču suradnju, a ne takmičenje. poticanjem prosocijalnih ponašanja (odgojitelj kao model), izbjegavanjem favoriziranja pojedine djece

47 Uspješan odgojitelj reagira prije nego se problemska situacija stvori. Preventivno djelovanje očituje se u kontinuiranom učenju kvalitetnih ponašanja te sagledavanju posljedica (mogućih) nekvalitetnih ponašanja. Kada se problemska situacija pojavi, treba je rješavati (ali ne kad su situacije emocionalno napete): priznati postojanje problema i u tome postići slaganje, govoriti o problemu i mogućnosti rješavanja, a ne o krivcu, načelo najmanje intervencije: ne podizati nepotrebnu ili veliku paniku. Ne moralizirati, već to riješiti s najmanjim mogućim zahvatom. napraviti plan rješavanja problema koji uključuje sve zainteresirane te plan valorizacije. Umjesto skretanja pozornosti na pogrešku, važno je pokazati djeci da su pogreške normalan dio života, ali i da je pogrešku važno popraviti. 11. Roditelji partneri u konstrukciji kurikuluma predškole Kvalitetno roditeljstvo zahtjeva aktivno, ravnopravno sudjelovanje roditelja u planiranju, provedbi i vrednovanju odgojnoobrazovnog procesa (Ljubetić, 2014., Visković, 2007.). Koliko god vremena odgajatelj provodi s djecom u odgojno-obrazovnoj ustanovi i koliko god se trudi poticati sve aspekte dječjeg razvoja, presudnu ulogu u razvoju dječjih vrijednosti ipak ima njegova obitelj osobe s kojima su odrasli. Sustavnom edukacijom, roditelji mogu poboljšati svoje roditeljske kompetencije i ispravljati neizbježne pogreške pri čemu mu kompetentni odgojitelj može biti od velike pomoći. Profesionalna uloga odgojitelja i životna uloga roditelja slične su, a partnerski odnos vrtića i obitelji značajan je preduvjet optimalnog razvoja i odgoja djeteta

48 Dobrom suradnjom svi dobivaju. Kada dijete vidi da roditelji i odgojitelji komuniciraju s uvažavanjem ono se osjeća sigurno i voljeno. Informacije koje odgojitelj dobiva od roditelja olakšavaju mu rad i bolje razumijevanje dijeteta. Koristi koje ima dijete od uključivanja roditelja: pruža djetetu osjećaj sigurnosti, dijete ima bolji stav prema vrtiću jer vidi roditelje i odgajatelje da rade zajedno, daje mogućnost za individualizirani rad zbog većeg broja odraslih u SDB, dijete bolje prihvaća autoritet ostalih odraslih osoba koji nisu odgajatelji. Koristi za roditelje su: razvija se i raste roditeljsko samopouzdanje, roditelji koji promatraju svoju djecu u odnosu s drugom bolje razumiju faze razvoja djeteta, koriste primjerenije postupke odgoja u obitelji, odaju veće priznanje uspjesima svoje djece, razvijaju trajna prijateljstva s drugim roditeljima. Koristi za odgajatelje su: više cijene odgojiteljski poziv i same odgojitelje odgojitelj će biti osjetljiviji na obiteljske prioritete, preokupacije i probleme,

49 odgojitelj će steći uvid o ponašanju, interesima i navikama djeteta u obiteljskom domu i to će mu pomoći da shvati i bolje razumije dijete, odgojitelj će moći sagledati dijete u cjelini i pronaći adekvatne načine za zadovoljavanje njegovih potreba, interesa i ciljeva. Na putu k boljoj suradnji potrebno je međusobno bolje upoznavanje roditelja i odgojitelja kao i definiranje i usklađivanje očekivanja. Istodobno je potrebno definirati očekivanja: Jesu li očekivanja realna i ostvariva? Jesu li usmjerena na djecu ili na odrasle? Što je uloga odgajatelja, a što roditelja i koja je razlika? Zajednička evaluacija napretka djeteta podrazumijeva odsustvo etiketiranja i okrivljivanja jer je dobrobit djeteta zajednička odgovornost roditelja i odgajatelja. Odgajatelj kao inicijator stvaranju partnerskih odnosa treba pružati raznolike mogućnosti i oblike suradnje. Jedan od načina na koji ćete saznati interes i sklonost roditelja za suradnju može biti anketa. **** u privitku primjeri anketa (Prilog6.). Oblici suradnje obitelji i vrtića Suradnja može biti: individualna, grupna i na razini vrtića. Individualna suradnja podrazumijeva: individualne sastanke/informiranje i individualno savjetovanje

50 Individualno savjetovanje podrazumijeva pomoć i podršku djeci i roditeljima sa specifičnim obiteljskim situacijama kao što su: gubitak, bolest, razvod, ovisnosti, zatvor, samohrani roditelj, dijete- manjinske zajednice, dijete- stranac Individualni razgovori imaju svoje logične faze: početak uvod u temu razgovora, sredinu odabrana tema, i kraj sažetak provedenog razgovora. Ukoliko se individualni razgovor pretvori u ispovijedanje roditelja, nećete slijediti logične faze i vjerojatno nećete izložiti što ste htjeli, ali sastanak završite u zadanom vremenskom periodu i dogovorite sljedeći susret. Ovakvi razgovori nisu nužno loši jer vama dokazuju da vas roditelji smatraju kompetentnim te poštujete načelo povjerljivosti. Dinamika ostvarivanja individualnih razgovora je u prosjeku 1-2 susreta godišnje. Grupna suradnja može se ostvarivati kroz: roditeljske sastanke, edukativne radionice, kreativne radionice, zajednički projekti i izleti, posjet djetetu i obitelji, svečanosti, kutak za roditelje, knjižnica za roditelje, roditelj-gost skupine, roditelj-pomagač, letci, brošure, web stranica, sandučić povjerenja, roditelji voditelji i kreatori radionica, kutak želja, kutak vlastitog iskustva, pričaonica, radionice za grupe roditelja, dan otvorenih vrata. Na razini vrtića suradnja može biti kroz sudjelovanje u izradi programa (konstrukciji kurikuluma), kroz roditeljska vijeća kao i pomoć u prostornom uređenju i prikupljanju didaktičkih materijala

51 Razlozi zbog kojih se roditelji mogu osjećati nelagodno pri uključivanju u odgojno-obrazovni proces: nisu sigurni da odgajatelji zaista trebaju njihovu pomoć, boje se da bi mogli pogriješiti, ne znaju što da rade i ne žele stvarati zbrku, ne osjećaju da mogu bilo što korisno ponuditi, nisu im jasna pravila i očekivanja. Na roditeljskom sastanku potrebno je zato upoznati roditelje s centrima aktivnosti, materijalim, načinom i svrhom rada. Roditeljima je pri tom potrebno izraziti jasnu dobrodošlicu, pružiti im mogućnost izbora i pokazati što očekujemo. Primjer jedne od poruka roditeljima: Dobrodošli! Hvala vam što nam pomažete u igri slagalica. Slagalice nam služe da naučimo prostorne odnose, povećavaju našu sposobnost rješavanja problema i razvijaju male mišiće naših prstića. Neke od naših slagalica sastoje se od samo nekoliko dijelova, a neke ih imaju više. Ako od vas zatražimo pomoć, nemojte umjesto nas ubaciti odgovarajući dio. Pomognite nam uputom ili savjetom kao što je npr. Okreni taj dio ili Možda bi želio/željela pokušati taj dio staviti ovdje. Ponekad izaberemo slagalice koje su za nas preteške. Tada nam je stvarno potrebna vaša pomoć. Ukoliko smo frustrirani, pomognite nam da nekoliko dijelova složimo a tada nas pustite da sami nastavimo ili predložite da izaberemo slagalicu s manje dijelova. Kada dođe vrijeme pospremanja, pomognite nam da sve dijelove stavimo u kutiju i kutiju stavimo na mjesto. Kada radite s nama pitajte nas za boje, oblike, imena stvari na slagalicama. Hvala vam. Drago nam je što ste ovdje

52 Izrazite zahvalnost i poštovanje prema roditeljima. Obraćajte se imenom i zahvalite svakom članu obitelji posebno. Dodijelite i zahvalnice u znak priznanja. Neformalni oblici suradnje Vrijeme dovođenje i odvođenja djeteta je vrijeme neformalnog, ali ne i neprofesionalnog, druženja s roditeljima. To je vrijeme za razgovor o dnevnim aktivnostima, za obavješćivanje roditelja o napredovanju djece, podsjećanje na sastanke ili važne događaje. To nije vrijeme za razgovor o problemima i brigama. Neki od neformalnih oblika komunikacije mogu biti: - Poruke - kratke i neformalne poruke mogu održavati komunikaciju, mogu opisivati neki određeni zadatak, novu sposobnost koju je dijete usvojilo ili zapažanje o djetetovom ponašanju. - Putujuća bilježnica - to su jednostavne bilježnice, ukrašene djetetovim crtežima, koje kruže na relaciji vrtić-kuća. Jako dobra za jasličku dob, ali isto tako samo za pojedine roditelje. Grupa može imati i svoju bilježnicu koja je svaki tjedan kod druge obitelji. - Brošura omogućuje roditeljima jednostavan pristup velikom broju informacija koje se prezentiraju na početku i tijekom godine. Mogu uključivati teme kao što su: izraz dobrodošlice, popis osoblja, programsku filozofiju, raspored događanja po mjesecima, dnevni raspored dječjih aktivnosti, izjava o povjerljivosti, informacije o zdravlju i prehrani, posebne projekte i zadaće. Oglasna ploča je najatraktivniji i najzastupljeniji oblik neformalne komunikacije. Zato ona mora biti živahna i vesela i njen izgled treba često mijenjati (svaki tjedan, a neke i svaki dan). Na

53 oglasnoj ploči mogu bito izvješene različite obavijesti o sastancima, letci o razvoju djece, tjedni planovi, projekti koji se provode u skupini, izjave i priče djece, biseri, anegdote, šale, zahvalnice obiteljima, fotografije, popis za dobrovoljne prijave roditelja koji se žele uključiti u određene aktivnosti Savjeti za uređenje oglasne ploče: Informaciju izvjesite u razini očiju prosječne osobe. Često mijenjajte obavijesti na ploči. Zapamtite da je svakom roditelju drago vidjeti slike i imena svoje djece ili sebe samih. Izložite dječje radove. Neka obavijesti budu kratke. Zamolite roditelje da vam pomognu urediti oglasnu ploču. Stavljajte imenovane poruke; npr, hvala mami Ani. Komunikacija Uspjeh u bilo kojem poslu temelji se na profesionalnim znanjima i vještinama 12,5 %, a interpersonalnim i komunikacijskim vještinama 87,25%. Komuniciramo na razne načine: tijelom, mimikom, očnim kontaktom, osmjehom, gestama, dodirivanjem, vanjštinom, U partnerstvu je neophodno međusobno uvažavanje znanja i vještina koje se očituje u iskrenoj i otvorenoj komunikaciji. Temelj efikasne komunikacije je aktivno slušanje, ono je stav i aktivnost. Aktivno slušanje je način slušanja u kojem smo u potpunosti usmjereni na to da čujemo i razumijemo upravo ono što nam osoba želi reći, potvrđujući razumijevanje i sadržaja poruke kao i emocija koje leže u pozadini

54 Aktivno slušanje podrazumijeva da imamo vremena za sugovornika, slušamo sugovornika, a ne sebe i pitamo se da li smo dobro razumjeli, te uvažavati sagovornikovo stanovište. Povjerljivost Povjerljivost se može definirati kao čuvanje informacije koja je povjerena od strane roditelja. Djelatnici programa dužni su zaštititi svaku osobnu informaciju koja im je povjerena, bila ona dobivena usmeno ili u pisanom obliku. Izvještavanje i bilježenje činjeničnih, objektivnih informacija garantira vam da ćete pružiti odgovarajuće usluge svakoj obitelji i svakom djetetu. 12. Vrednovanje i samovrednovanje odgojno-obrazovnog procesa. Vrednovanje je moguće tumačiti kao proces procjene značajnosti kojem su pridodane vrijednosne orijentacije pojedinca (vrednovanje je zavisno od osobne jednadžbe pojedinca). Vrednuje se proces kroz sve navedeno te uloga pojedinaca (čimbenika procesa). PRILOZI: Prilog 1. Psihofizički status djece šestogodišnjaka u godini pred polazak u školu Prilog 2. Kompetencije predškolaca i metodičke smjernice za poticanje razvoja kompetencija Prilog 3. Aktivnosti u adaptaciji Prilog 4. Prijedlog tema za razvojnu mapu

55 Prilog 5. Prikaz projektnog načina rada s djecom Prilog 6. Proslava rođendana kao poticaj razvoja samopouzdanja i samopoštovanja Prilog 7. Prijedlog anketa za roditelja Prilog 8. Prijedlog pjesme za oglasnu ploču Prilog 9. Mjere zaštite djece

56 Prilog 1. Psihofizički status djece šestogodišnjaka u godini pred polazak u školu a) Tjelesni razvoj: prosječna visina je oko 120 cm za dječake i oko 117 cm za djevojčice, a težina oko 20 kg za dječake, dok je za djevojčice nešto manja. Svi osjetilni organi su potpuno razvijeni, dobro je razvijeno mišićno tkivo, u tijeku je izmjena mliječnih zuba. Uspostavljena je kontrola fizioloških potreba. a.1. Razvoj krupne motorike: vješto skače, može skakati u stranu, produžuje korake prilikom trčanja, može se penjati po pomičnim ljestvama. Može skakati s visine od 40-tak cm, preskače konop objema nogama istovremeno, visi desetak sekundi držeći se rukama za prečku, hvata loptu jednom rukom. Dijete može voziti bicikl, klizati, plivati. Održava ravnotežu, hoda ravno po crti. Samostalno se oblači i svlači, ima uspostavljene higijenske navike.. a.2. Razvoj fine motorike i okulo-motorna koordinacija: palcem može dotaknuti svaki prst. Crta i boji prirodu, životinje, ljude, kuće i ujedinjuje u sliku koja ima priču. Može riješiti jednostavne zadatke spajanjem točkica i pridruživanjem predmeta. Može precrtati slova, crta po zadanim oblicima, boji unutar zadanih prostora ali još uvijek prelazi preko linija. Malom loptom pogađa cilj, škarama reže prave i zakrivljene linije, samostalno lijepi oblike od papira. Može mesti metlom, upotrebljavati mali čekić, namotavati konop i kopati lopaticom. Pažljivo nosi predmete i može istovremeno obavljati nekoliko poslova. Koristi se priborom za jelo, veže vezice na cipelama. Olovku drži lagano, pravilno i bez grča te kontrolira pritisak olovke na papir

57 a.3. Razvoj perceptivnih sposobnosti: djetetov vid potpuno je razvijen, širina vidnog polja i oštrina vida su slična kao u odraslih. Razvijena je sposobnost aktivnog perceptivnog pretraživanja i analize (analiza razlika među sličnim slikama, pronalaženje jednostavnije slike u složenijoj). b) Razvoj kognitivnih sposobnosti: dijete raspoznaje svoju lijevu i desnu ruku, može obaviti do tri naloga data zajedno. Može napraviti stepenice od deset kocaka po modelu, nakon što mu je model sklonjen. Može klasificirati elemente, složiti elemente prema nekom atributu (primjerice po veličini), razlikuje parametre različitih veličina nekog predmeta. Uočava sličnosti i razlike (vizualno, slušno). Uz rad može prepoznavati sva slova i napisati svoje ime. Ne razlikuje promjene diskontinuiranog i kontinuiranog kvaliteta (primjerice: uvjereno je da u visokoj uskoj čaši ima više soka nego u niskoj širokoj). Prepoznaje i razumije osjećaje drugih. Počinje razumijevati šale. Promatra s određenim ciljem. Povezuje dijelove u cjelinu, početak razvoja logičkih operacija. Razlikuje vremenske pojmove. Ima pojam količine, u stanju je shvatiti proces zbrajanja i oduzimanja, zbraja i oduzima u skupu broja 5. Prepoznaje glas kojim započinje riječ, točno imenuje boje, pamti pojmove koji ga zanimaju. c) Razvoj govornih sposobnosti: govor je konkretan i jasan, dijete artikulira sve glasove (eventualno izostavlja R, LJ i NJ). Koristi duge rečenice (od šest do osam riječi) i može upotrebljavati složene konstrukcije rečenice (primjerice: volim meso, ali ne volim krumpir). Upotrebljava preko 2500 riječi i istražuje značenje pojedinih riječi (pita za značenje apstraktnih riječi). Raspoznaje glasove od kojih se sastoji kraća riječ. Može opisati događaj iz prošlog iskustva, u govoru ispravno upotrebljava buduće i prošlo vrijeme. Može prepričati kratku priču nakon što je čuje i zapamtiti tekst koji ga zanima (pjesmice, recitacije)

58 d) Emocionalno socijalni razvoj: primjetan začetak samodiscipline i samokontrole. Emocije su još uvijek burne, prisutni realistični strahovi. Prepoznaje vlastite osjećaje ljubavi i sreće, ljutnje i razočaranja. Može surađivati s drugima u nekoj zajedničkoj aktivnosti, poštuje pravila i ponaša se zaštitnički prema mlađima. Suosjeća s drugima. Bira omiljenog prijatelja. Samostalan u brizi o sebi, razlikuje poželjno od nepoželjnog ponašanja. Teže uspijeva odgoditi potrebe, ali ih odgađa nakon uvjeravanja. Usvojilo je osnovne norme ponašanja. Uživa u osjećaju pripadnosti, razvija samopoštovanje i samopouzdanje. Može vrednovati uspjeh

59 Prilog 2. Kompetencije predškolaca i metodičke smjernice za poticanje razvoja kompetencija * Navedene aktivnosti provode u okviru projektnog načina rada, a ne izdvojeno. Aktivnosti se uklapaju u okvir istraživačkog učenja, zavisno odiskazanog interesa djece za pojedine teme. Tumačenje pojedine kompetencije Komunikacija na materinjem jeziku (jezična pismenost) podrazumijeva osposobljenost za stvaralačko usmeno izražavanje i tumačenje misli, osjećaja, stavova i činjenica te jezično međudjelovanje u nizu različitih društvenih i kulturnih situacija. Komunikacijske kompetencije pretpostavljaju afirmativne stavove prema različitim komunikacijskim modalitetima, otvorenost za komunikaciju, sposobnost iniciranja i održavanja otvorene, dvosmjerne komunikacije. Dijete uključeno u ovaj program, po završetku programa trebalo bi imati razvijen ekspresivni, receptivni i simbolični govor, razumjeti i koristiti različite komunikacijske modalitete (verbalno neverbalno paraverbalno) te sposobnost kodiranja i dekodiranja informacija u svakodnevnim aktivnostima i uobičajenim socijalnim situacijama. Djeca, uz zajednički rad s odraslima, koriste slikovnice i mogu prepričati doživljaje i sliko-priče te imaju razvijene predčitalačke vještine (glasovna analizu i sintezu, orijentacija od lijeva na desno). Mogu artikulirano iznositi misli i ideja, izražavati se cijelim rečenicama te razumjeti i izvršavati pojedine zahtjeve/upute. Koriste temeljne pojmove iz vlastitog okruženja, pojmove količine i međusobne usporedbe količina, prostornih odnosa te vremenskih pojmova. Opravdano je pretpostaviti razumijevanje utjecaja jezika i

60 cjelokupne komunikacije na druge pojedince te komunikaciju svih dionika procesa na pozitivan i društveno odgovoran način. Aktivnosti s djecom koje doprinose razvoju pojedine kompetencije -Zajedničko čitanje priča: izabrati priču jednostavnog teksta (sadržaja) uz ilustracije, čitati pokazujući tekst prstom (od lijeva na desno), nakon svake stranice teksta ključne riječi ponoviti i pokazati. Dijete (pojedinac) najprije može steći vještinu slušanja pa tek izražavanja, razumijevanja i povezivanja pisanog teksta i govora (čitanja). Potičite dijete da samo lista slikovnicu (okreće listove). Prepričavanje priče i doživljaja (osobnog iskustva)- koristiti sliko priče i/ili fotografije. Koristiti fotografije koje pozitivno prikazuju dječje odrastanje (bio sam mali-sada sam veliki, mogu ) te pozitivna sjećanja (uspjehe djece, zajednička ugodna druženja..) Ilustracija doživljaja (ili samo jednog pojma)- upisati ključne riječi, poticati dijete da ih precrta. Jednokratno (dnevno) raditi samo 1 riječ dok je dijete ne usvoji. (primjerice: S čim si se danas u vrtiću igrao?..dijete nacrta autić, upisati auto jasnim štampanim slovima, polako ponoviti riječ, naglasiti prvi glas). glasovna analiza (prepoznati glas u riječi) i sinteza (od glasova složiti riječ): riječi izgovarati polako, naglašavajući prvi glas ( slovo ). Riječi rastavljati na slogove (primjerice: ma-ma; ta-ta; a-u- to), ali paziti da su i dalje prepoznatljive

61 Igrati se zajedno na slovo, na slovo : što sve vidimo u kući na slovo S (stolica, stol, slika ); izrezati sličice na početni glas 8 slovarice ) pun _anana (banana) Sastavljanje slogova i glasova u riječi, primjerice: Što sam rekla kada kažem čo-ko-la-da? Razvoj i aktivna uporaba govora: Pažljivim slušanjem podržavati i omogućavati djeci da verbalno izraze svoje osjećaje, mišljenje i pitanja. Rabiti govorne igre s ciljem slušnog razlikovanja i pravilnog izgovora glasova, bogaćenje rječnika i rečenica. Postavljati jednostavne pitalice i zagonetke. Poticati maštovitost i kreativnost u igri davanjem ideja za variranje, traženjem da se zamišlja kako još?, što bi kad bi bilo. Primjerice: spoji slovo (prvi glas) sa slikom Ali, pincetni hvat (način držanja olovke) se može razvijati na različite načine (primjerice, vezivanjem čvorova) Djeca neće samo vezivati čvore. Ova aktivnost primjerena je npr. u projektu stablo (pa se od mreže s zavezanim trakicama može napraviti krošnja). Primjerice muzej slova : djeca spremaju igračke prema prvom glasu pojedine igračke (auto u kutiju sa slovom A). Matematička kompetencija podrazumijeva zainteresiranost djece za uočavanje, istraživanje i razumijevanje matematičkih fenomena (kontinuiranog i diskontinuiranog kvantiteta) te korištenje

62 matematičkih, temeljnih pojmova. Djeca imaju vještine logičkog rješavanja (matematičkih) svakodnevnih problemskih situacija. Primjerice: ubacivanje različitih elemenata i količina prema obliku otvorima na kutiji ili ubacivanje elemenata u šalice prema broju. Klasificirati predmete prema boji, obliku, količini Prepoznavati, pridruživati elemente- skupovi, brojevi

63 Brojevi, geometrijski likovi, tijela svi matematički pojmovi koriste se u svim odgojno-obrazovnim situacijama. Djeca se potiču uočavati, brojati, uspoređivati i bilježiti

64 Prirodoslovna kompetencija odnosi se na uočavanje prirodnih pojava i procesa, kauzalnih veza i odnosa te odgovorna ponašanja koja pridonose očuvanju okoliša. Kutić prirodnina (kao centar za istraživanje i/ili centar za modeliranje) Projekt Kako nastaje kiša (topla voda u staklenki pokrivenoj alufolijom). Poticaji i mogućnosti razvoja prirodoslovnih kompetencija detaljno su razrađeni u prikazu projektnog načina rada

65 kako biljka pije vodu Sjemenke suncokret: razvoj pincetnog hvata (predvježba pisanja), temeljnih matematičkih pojmova i operacija (brojenje, uspoređivanje, klasificiranje). Posoljeni led (sol rastala led, pravi kanale u koje dolazi boja)

66 Tehnološka kompetencija djece pretpostavlja osposobljenost za odgovornu primjenu osnovnih tehnoloških pomagala, primjereno dobi djeteta. Primjerice kazalište sjena omogućava razvoj različitih kompetencija: tehnoloških (korištenje izvora svjetla), istraživačke/učenje (kako nastaje sjena), komunikacijske (scenska igra, korištenje cijelih rečenica, obogaćivanje rječnika), socijalnih (timski rada, dogovor). Primjer čudesnog aparata : djeca istražuju mogućnosti i nadodaju izume

67 Koristiti osnovne aparate (primjerice vagu i mikser pri izradi rođendanskog kolača tj. kompetencije se vježbaju u konkretnoj situaciji) Istraživati kako rade pojedini aparati, sprave; rastavljati i sastavljati (analiza i sinteza): primjerice zupčanici koji nešto okreću, stara pisaća mašina, stari kazetofoni, radio-prijemnici Učiti kako učiti obuhvaća osposobljenost pojedinca za proces učenja i ustrajnost u učenju, organiziranje osobnog učenja i savladavanja zapreka pri učenju, uključujući učinkovito upravljanje vremenom i informacijama u samostalnomu i zajedničkom učenju. Učenje, kao sposobnost prikupljanja, obrade i usvajanja novih znanja i vještina (prema OECD modelu, Rychen i Salganik, 2003.) može se tumačiti kao osnovna školska aktivnosti. Za uspješno učenje nužna je stoga kognitivna spremnost djeteta. Uz opću mentalnu sposobnost (inteligenciju), uključuje i razvijenost govora te niz specifičnih funkcija

68 u području percepcije, pažnje, pamćenja i mišljenja (High, 2008). Kognitivno kompetentan pojedinac ima sposobnost izvođenja konkretnih misaonih operacija analize, sinteze, apstrakcije i generalizacije (primjereno dobi, uz poticaj prema fazi idućeg razvoja) te raspolaže primjerenim fondom pojmova (High, 2008.; Klein i Knitzer 2007.). Uz sposobnost logičkog mišljenja, ima razvijene vještine divergentnog mišljenja pri rješavanju problemskih situacija, istraživanja i stvaranja. Afirmativno pristupa problemskim situacijama, samostalno istražuje moguća rješenja i uči konstruktivistički. Sposobno je zapažati prostorno-materijalno i socijalno okruženje te zadržavati združenu pažnju. Može obaviti zadatak po uputi te istodobno samostalno istraživati nove mogućnosti. Djeca, roditelji i odgajatelji partneri su u procesu učenja. (u privitku primjer razrađenog projekta, na radionicama vježbe razvoja projekta Omogućiti djetetu stvaranje perceptivnih predodžbi svim senzornim putovima. Važno je djetetu omogućiti igru konkretnim materijalima i materijalima za stvaranje pojmova (količine i odnosa). Koristiti različite izvore učenja: osobni doživljaj, iskustvo, eksperiment, tiskovine (enciklopedije, slikovnice), audio-vizualne i digitalne materijale. Djeca najbolje uče kroz projekt pri čemu temu i sadržaj sami izabiru. Primjerice: naše tijelo magnetizam

69 Djeca su osmislila sustav napajanja za biljke koje su posadili na terasi vrtića Socijalna kompetencija obuhvaća osposobljenost za međuljudsku i međukulturnu suradnju. Socijalna kompetencija je usko povezana s emocionalnom kompetencijom i odnosi se na djelotvorno funkcioniranje u socijalnom kontekstu. Socijalna kompetentnost djece podrazumijeva ostvarivanje uspješne komunikacije i suradnje s vršnjacima i odraslima. Očituje se i u usvajanju društvenih normi ponašanja, mogućnosti usklađivanja vlastitih potreba i želja pravilima i ciljevima skupine te u mogućnosti socijalnog učenja prema modelu. Socijalno kompetentno dijete ima razvijene kulturne navike (što može biti i kulturološki determinirano) te zna predstaviti se, pozdraviti, nuditi i tražiti pomoć. Socijalno kompetentno dijete može uspostaviti kontakt, komunicirati, slušati, uživjeti se, biti obazriv, zajedno se igrati i raditi,

70 pomagati i prihvatiti druge, pridržavati se dogovora i pravila i rješavati konflikte. Asertivno se zauzima za sebe i druge. Sposobno je inicirati i održavati proaktivne odnose. Sposobno je snaći se u novim socijalnim situacijama bez roditelja. Socijalne kompetencije djece razvijaju se u poticajnom i uvažavajućem socijalnom okruženju, u raznolikim interakcijama svih dionika procesa (djecom, odgajateljima, drugim djelatnicima vrtića i roditeljima). Vođenje, poticanje i usmjeravanje djeteta u usvajanju socijalno prihvatljivog načina ponašanja i izražavanja emocija, odnosno regulacija djetetovog ponašanja kroz omogućavanje kvalitetnih izbora odgovarajućih odgovora u pojedinim socijalnim situacijama (prema samoregulaciji) jedna je od temeljnih odgovornosti odraslih Uloga odgajatelja poticati je: prevladavanje egocentričnosti mišljenja kroz igru sa starijim djetetom i/ili kompetentnijim vršnjakom u zajedničkoj aktivnosti (igre uloga, igre s pravilima sve što omogućava zauzimanje tuđeg stajališta). poimanje grupiranja igre kartama, sličicama, istovrsnim predmetima uz verbalno upozorenje na bitne sličnosti. pripovjedanje, scenske igre, vođeni razgovor: prepoznavati i analizirati različite odnose među ljudima u konkretnim situacijama, umjetničkim tekstovima i dr. socijalne kontakte s djecom i odraslima, uz stvaranje situacija i prilika u kojima će dijete što više glasno govoriti: govorne igre, dramatizacija i igre s ulogama, prepričavanje priča i događaja, pjesmice, zagonetke (nastupi djece za djecu i roditelje)

71 omogućiti djeci i pozitivno vrednovati uspjeh (uvažavanje svojih želja, uvid i razložno objašnjenje želja i potreba drugih). omogućiti djetetu susretanje s modelima poželjnog ponašanja, učiti zajedno rješavati konfliktne situacije (ne tko je kriv nego što možemo svi napraviti da to riješimo ), kontrolirati emocionalne reakcije te uskladiti vlastite i tuđe potrebe. Takva ponašanja dijete najbolje uvježbava putem igre. U igri odgajatelj pomaže pri razradi dječjih ideja i sve više postaje tehnički pomagač koji se sve rjeđe upleće u tijek i način igranja. (razrađeno u Aktivnosti u adaptaciji te Grupna dinamika) Emocionalna kompetentnost podrazumijeva stjecanje određene emocionalne stabilnosti, prepoznavanje osobnih i tuđih emocija, kontrola vlastitih emocija i kreiranje kvalitetnih odgovora na zamijećene emocije drugih. Uz pretpostavljenu sigurno privrženost s roditeljima, dijete zrelo za školu sposobno je bez roditelja funkcionirati i suočiti se s pojedinim frustrirajućim situacijama koje izazivaju tjeskobu, strah od neuspjeha ili su prijetnja djetetovom samopoštovanju. Djeca proživljavaju i prenose sve one osjećajne reakcije i obrasce ponašanja koje doživljavaju od drugih, ponajprije svojih roditelja. Dijete interpretira interakcije između odraslih i u odnosu prema sebi te na osnovu interpretacije osobnog iskustva, oblikuje pozitivne ili negativne afektivne i ponašajne reakcije. Djeca s bogatijom, potpunijom i emotivno sigurnijom koncepcijom socijalnog okruženja (vrtić, obitelj) imaju više uspjeha u socijalnim odnosima s drugom djecom što može doprinijeti razvoju samopouzdanja i samopoštovanja. Djetetu treba omogućiti aktivnosti u kojima će biti uspješno, koje može uspješno završiti. Izbjegavati razvoj osjećaja

72 inferiornosti natjecanjem i usporedbama. Djeci pružati pozitivnu povratnu informaciju, pri čemu vrednujemo dječji trud, a ne osobnost ( Vidim da si se potrudio, mislim da si jako dobro, a ne Ti si dobar /loš ). Ako uspijemo osigurati djeci razvoj osjećaja uspješnosti aktivnosti i kompetentnosti, razvit će se emocionalna stabilnost te samopouzdanje i samopoštovanje, ali i intelektualna znatiželja, marljivost i aktivna zainteresiranost za školsko učenje. Uz razvoj pozitivne slike o sebi djeci treba omogućiti prepoznavanje osjećaja i potreba, bolje razumijevanje sebe i drugih (kroz pripovijedanje, zamrzavanje, interpretiranje i analiziranje socijalnih situacija). Koristiti podržavajuću, toplu i otvorenu komunikaciju kao model. Istodobno, poticati dječju ekspresivnost u okviru društveno prihvatljivih modaliteta. Inicijativnost i poduzetnost odnosi se na sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djelovanje, a uključuje stvaralaštvo, inovativnost, kreativnost i spremnost na preuzimanje rizika te sposobnost planiranja i vođenja projekata radi ostvarivanja ciljeva. Dijete spremno za školu afirmativno inicira socijalne situacije, planira, organizira i provodi aktivnosti. Ima razvijenu svijest o značajnosti stvaralačkoga izražavanja ideja, iskustva i emocija. Ima pozitivan stav prema promjenama. Unutrašnje je motivirano te preuzima odgovornosti za Potičemo djecu da: samostalno promišljaju i izabiru teme i sadržaje projekata; poduzimaju inicijativu, planiraju i osmišljavaju aktivnosti, uočavaju logične veze i odnose te kreiraju divergentna rješenja, planiraju potrebne aktivnosti (tko želi što napraviti)

73 razvijati ekonomski pismenost (primjerice štedjeti i /ili posuditi novac, uložiti ga te prodati proizvod). osobno djelovanje (izgrađuje unutrašnji lokus kontrole). Specifične kompetencije, primjerice: a) Senzo motoričke i motoričke kompetencije kao sposobnosti organiziranja prostora, te istraživanja i rješavanja različitih fizikalnih problema (ravnoteže, statike, kosine i slično). b) Organizacijske kompetencije djece odnose se na njihovu sposobnost osmišljavanja, iniciranja, organiziranja, obavljanja i samoprocjene vlastitih aktivnosti, spremnost djeteta na donošenje odluka koje se tiču njegovih aktivnosti, sposobnost (samo) iniciranja aktivnosti djeteta, te mogućnost prilagodbe djeteta novim, promjenjivim situacijama i okolnostima (fleksibilnost i adaptabilnost)

74 Izražavanje (jezično, glazbeno, pokretom..) kao kompetencija Dijete predškolske dobi samostalno se izražava različitom modalitetima pri čemu izražava svoje misli i osjećaje, kreativnost i spoznaju (logičnko i divergentno mišljenje). Sloboda izražavanja zavisna je od okruženja (poticaja i materijalnih uvjeta), socijalne potpore, pozitivne slike o sebi (samopouzdanje i samopoštovanje) primjerice glazbeno izražavanje:istraživati zvukove Modeliranje, prostorno oblikovanje istraživanje i izražavanje oblika i svjetla

75 Samostalnost je preduvjet razvoja kompetencija. Djecu stoga potičemo da samostalno skrbe o sebi, a pozitivno vrednovanje njihovog truda i postignuća razvija njihovo samopouzdanje. Djeca pri tome upoznaju uspjeh i neuspjeh, poboljšavaju koncentraciju i upornost. Potiče se uravnoteženost skrbi o sebi i svojim stvarima (prepoznaje osobno vlasništvo) u odnosu na grupu (skrbi o drugima, poštivanje vlasništvo drugih, asertivna ponašanja u okviru društvenih normi). Stvarati uvijete, poticati i podržavati sve vrste samostalnih aktivnosti (uvažavajući sigurnost djeteta) te pružati pozitivnu povratnu informaciju. Osigurati takve aktivnosti u kojima dijete vidi rezultat svoga djelovanja i doživljava vlastitu sposobnost i kompetentnost. Stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva u djece. Digitalna kompetencija (ICT) podrazumijeva osposobljenost za sigurnu i kritičku upotrebu informacijsko-komunikacijske tehnologije za rad u osobnomu i društvenomu životu. ICT kompetencije djece predškolske dobi podrazumijevaju ograničeno i kontrolirano korištenje računala za što su primarni odgovorni odrasli. Dijete predškolske dobi može znati osnovnu namjenu računala te razviti vještine osnovne uporabe računala. Iako se najviše koristi za igrice (što ima niz negativnih popratnih pojava) djeca uz računalo mogu učiti us potporu specijaliziranih programa (primjerice Učilica, Sunčica Razvoj ICT kompetencija djece pretpostavlja odgovornost odraslih čija je uloga tumačiti značajnost odgovornosti te biti kvalitetan model. Digitalna pismenost razvija se zavisno od uvjeta okruženja

76 Fizički status djeteta u godini pred školu pretpostavlja razvoj krupne i fine motorike te okulo-motornu koordinaciju. Uz pretpostavljeni uredni psihofizički razvoj i odsustvo zdravstvenih poteškoća, dijete zrelo za školu vješto se samostalno kreće te može ispuniti specifične psihofizičke zahtjeve primjerice specifične napore (sjedenje, nošenje školske torbe) i samostalnost (svlačenje, oblačenje, higijenske navike).. Istodobno, fizički status djeteta nije ograničenje za uključivanje u školu. Strukturalna određenja fizičkog statusa djeteta spremnog za polazak u školu mogu se prihvatiti kao smjernice sadržaja i aktivnosti odgojno- obrazovnog rada: svakodnevno mato tjelesno vježbanje, pokretne igre, kretanje na zraku, pokretne igre djece. *na radionicama će biti organizirane pojedine vježbe brain-gim programa Sve navedeno ne događa se kao izdvojena aktivnost nego kroz projektno učenje (razrađeno u prikazu projektnog načina rada). Polazište kvalitetnog rada je razvoj samopoštovanja i samopouzdanja djece što je i željeni ishod odgojno-obrazovnog rada. Nalazi brojnih istraživanja ukazuju na pozitivnu povezanost samopouzdanja i samopoštovanja djece uz kasniji akademski (školski) i životni uspjeh. Samopoštovanje je znanje koje imamo o sebi i doživljaj toga tko smo. Samopouzdanje je pouzdanje (povjerenje) u samog sebe i osobne sposobnosti. Samopoštovanje nije odraz samo vlastitih procjena nego proizlazi i iz reakcija drugih ljudi, osobito osoba koje volimo i koje su nam važne. Izražavanje ljubavi odlučujući je faktor u razvoju samosvijesti. Samosvijest potiču: kad nas najvažniji ljudi u životu vide i priznaju zbog toga i kada osjećamo da smo drugim ljudima vrijedni zbog toga tko smo

77 Slika o sebi stvara se cijelog života, a u predškolsko doba osobito intenzivno Stvarajući sliku o sebi djeca stvaraju okvir za način doživljavanja svijeta oko njih i način komuniciranja s njim. Ako su djeca prihvaćena, poštovana i uvažena za to što jesu i kakva jesu, počet će podjednako prihvaćati svoje pozitivne i negativne strane te će se kod njih razviti odgovarajuće samopoštovanje. Ako odrasle osobe koje su djeci važne omalovažavaju, vrijeđaju, okrivljuju i odbacuju djecu, djeca će razviti negativne stavove prema sebi te nisko samopoštovanje. Uobičajeni znakovi koji nas mogu uputiti na to da dijete ima problema sa samopoštovanjem su: potreba da neprestano pobjeđuje u igrama, perfekcionizam, pretjerana samokritičnost, pretjerano hvalisanje, privlačenje pažnje neodgovarajućim ponašanjem, povučenost ili sramežljivost, plačljivost, pretjerano ispričavanje za sve što kaže ili napravi, strah od toga da pokuša nešto novo, stalno traženje isprika, prebacivanje odgovornosti ili krivnje na druge, antisocijalno ponašanje, nepovjerenje prema ljudima, stalna potreba da se ugodi drugima, nesposobnost da kaže "neću" ili odbije nešto što ne želi, nesposobnost donošenja vlastitih odluka ili izbora. Optimistična djeca prave planove za akcije, postavljaju ciljeve koje žele ostvariti, usmjeravaju svoje misli na ono što trenutno rade, suočavaju s problemima i znaju tražiti pomoć. Odgajatelj usmjerava dijete na pozitivne stavove. Nije prihvatljivo kritiziranje dječjih postupaka. Kod zamijećenih neprihvatljivih ponašanja potrebno je usmjeriti dijete na sagledavanje posljedica te istodobno, mogućnosti izbora kvalitetnih ponašanja

78 Opće smjernice Dogovaranje (formiranje pravila): svaka odgojna skupina ima svoju specifičnu kulturu ( kako mi to ovdje radimo ), svoja specifična ponašanja, rituale (primjerice poseban pozdrav, kulturu blagovanja, proslavu rođendana ) i norme (primjerice čekao red ) koje je potrebno izgrađivati, a ne nametati. Poštivati smjernice: uključiti dijete u dogovaranje (donošenje pravila), objasniti djetetu čemu služi dogovor (pravilo), biti specifičan (dogovoriti što je prihvatljivo, a ne što se ne smije), pružiti pozitivnu povratnu informaciju. Odlučivanje : Donošenje odluka je vrlo važna životna vještina. Tijekom čitavog života čovjek donosi odluke i snosi njihove posljedice. Djete učio odlučivati kada ima mogućnost izbora. Ne treba davati djetetu otvorene izbore, nego uvijek navesti što dolazi u obzir. Treba poštovati djetetove odluke čak i ako vidite da je dijete odlučilo loše (ako nije preopasno), da bi dijete samo shvatilo posljedice svoje odluke. Nije prihvatljivo da djetetu da svaki čas mijenja svoje odluke nego ga potičemo da ustraje, a odluke mijenja kada procijeni moguće negativne posljedice. Omogućite djetetu doživljaj uspjeha i suočavanje s neuspjehom Ništa ne djeluje tako dobro na razvoj samopouzdanja kao uspjeh, stoga djeci moramo omogućiti da dožive uspjeh. Dovoditi ih u različite situacije kako bi otkrila u čemu su dobra. Pritom djecu potičemo i pomažemo, ali ne više nego što je potrebno

79 Zajednički rad, igra i druženje treba biti ugodno za dijete. Ne propustite stoga pozitivno vrednovati dječji trud, primjerice: Vidim da si se zaista potrudio. Mislim da si to jako dobro napravio, možda bi mogao još.. Što ti o tome misliš?. Dijete nemojte podučavati, radije istražujte zajedno i potičite dijete da uči Vas. Ako iskažete nestrpljivost ili ste prezahtjevni, dijete će iskazati otpor i odbojnost

80 Prilog 3. AKTIVNOSTI U ADAPATACIJI (postupci i uloge odgojitelja, moguće aktivnosti djece i roditelja ) Adaptacija ne bi smjela biti proces prilagodbe djece na vrtić već prihvaćanje, uključivanje i međusobno uvažavanje djece i vrtića. Očekivani ishod: izgrađivanje sigurne privrženosti u odnosu dijete- odgojitelj i djece međusobno i grupnog zajedništva, prihvaćanje vrtića kao sigurnog mjesta, interaktivni odnosi svih uključenih u program. Priprema odgojitelja: Opravdano je pretpostaviti da će, uključivanjem djece u program predškole, biti ugrožene dječje psihološke potrebe: potreba za pripadanjem (jer se odvajaju od poznatog i /ili ima li prijatelje); sigurnosti, samoostvarenošću (postignućem), zabavom (što se djeci privlačno događa u vrtiću). Potrebno je prije početka programa kontaktirati roditelje (skrbnike) i predstaviti se (kao stručna i odgovorna osoba). Što odgojitelj savjetuje roditeljima : ponašanja roditelja koja će olakšati djetetovu prilagodbu na vrtić (Djeca u svojim ponašanjima pokazuju tendenciju kopiranja osjećaja roditelja. Dijete koje osjeća roditeljevu nesigurnost i nepovjerenje i samo je nesigurno i nepovjerljivo.)

81 Pozitivan stav roditelja prema vrtiću - Povjerenje u osobe koje će se u vrtiću brinuti za njegovo dijete - Boravak s djetetom u vrtiću tijekom prvog dana Aktivno uključivanje roditelja u igru i aktivnosti u odgojnoj grupi. Redovito dovođenje djeteta u vrtić. Svakodnevnim dolaskom dijete uči slijed radnji (dolazak u vrtić - odlazak roditelja - boravak u vrtiću - povratak roditelja nakon određenog vremena - Donijeti stvar uz koju je dijete emocionalno vezano (dudu, flašicu, gazu, dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može umiriti (tzv. prijelazni objekt) U terminima koje dijete razumije, definirati količinu vremena koju će dijete provesti samo, bez roditelja (npr. " idem kupiti novine; idem na posao" i sl.). - naglasiti potpunu vjerojatnost svog povratka ("kad to obavim vratit ću se po tebe"). - navesti odgojitelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu ("teta će te čuvati dok se ja ne vratim"). Definirati aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću ("ti se igraj s kockama dok se ja ne vratim po tebe"). Kratko se opraštati s djetetom. U protivnom roditelj ostavlja dojam nepovjerljive i nesigurne osobe što nepovoljno utječe na dijete. Roditelji se iz istog razloga ne bi smjeli zadržavati u vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz prozor u djetetovu sobu i sl.). NE sakrivati se pri odlasku! Pri povratku po dijete roditelji se ne zadržavaju dugo u sobi (kako ne bi predstavljali uznemiravajući faktor za ostalu djecu)

82 Sa svojim djetetom mogu se, prema želji i potrebi, zadržati/poigrati na hodniku. 1. Dobrodošlica / postupci odgojitelja : Predstavljanje i upoznavanje Pano za roditelje: nekoliko rečenica o stručnim kompetencijama odgojitelja (npr: Vjerujem u razvojne potencijale svakog djeteta, Svakom djetetu pristupam individualno ) Akreditivi na odjeći (ime/ velika tiskana slova i neki znak / simbol; za djecu i odgojitelje) Fizički: dočekati djecu i roditelje na nogama; rukovati se i predstaviti (spustiti se na razinu djeteta kada se upoznajemo s djetetom) Verbalno: samo afirmativne rečenice ( Vidim velikog dječaka a ne Je li se stidiš? ) 2. Zajedničke aktivnosti / poticaji za uključivanje djece i roditelja (uz materijale navedene pod grupa ): Otisci ( ruka dijete roditelj): tempera ili kolaž složiti pano/ otisci svih u grupi Moja zastavica, vjetrenjača, avion, brod, zijevalice, čarobni štapić, veseli zvončići (mobili); (scenska)lutka... zajedno izrađuju roditelj i dijete Moja čarobna kutija / moj pretinac: dijete i roditelj zajedno ukrašavaju kutiju u kojoj će ih sutra čekati iznenađenje (može slatkiš, sličica, radni list..) ili će oni donijeti nešto svoje (dijete se navikava na vrtić kada je spremno nešto svoje ostaviti u vrtiću)

83 Moj kamenčić (obluci ili neka druga autohtona plodina, neobičnog izgleda ili samo dovoljno glatki za oslikavanje)- navesti ime i ukrasiti ( zajedno će predstavljati grupu) ljepljivi baloni napuhani balon utrljati u kosu da se zalijepi (elektricitet) radna bilježnica ili mapa: Ovakav sam samo ja ne postoje ista dva (pune zajedno dijete i roditelj : ukrašavaju ili rade radni list ); koristi se tijekom provedbe programa (priložene teme) kutije iznenađenja (čarobna vrećica) : tajanstveni predmet koji djeca i roditelji zajedno otkrivaju ili pogađaju (npr: traži se blago vrećica bombona koje podijelimo kad se pronađe ); mirisne i /ili zvučne kutije (pogađaju zajedno djeca i roditelji) poslije ih djeca sama izrađuju (npr: morsko dno ) vizualni rasporedi : označiti kutiće / centre aktivnosti slikom (fotografijom, može aktivnosti djece i pisano npr: slikovnice + fotografija djece kako listaju slikovnice; natpis ručak koji se koristi samo kad se spremamo na ručak) 3. Socijalni poticaji Scenska igra odgojitelja za djecu i roditelje koja može prerasti u aktivnosti kreativnog izražavanja npr: izražavanje scenskom lutkom (roditelji ili djeca); izrada lutki, predmeta, ilustracija Predstavljanje na mikrofon (može i karaoke): onaj tko se predstavlja (dijete i roditelj) su na podiju; pružiti pozitivni feedback

84 Zajedničke igre : U potrazi za čarobnim, masaža ( vremenska prognoza, koliko nas stane na stolicu vidi : grupna dinamika); kutije iznenađenja o ogledalo (dijete roditelj dijete dijete) o telefon : važne poruke na rastanku (šalice ili limene kutije i konopac između) Grupa : formiranje grupe o Akreditivi: pripremiti akreditive na kojima će roditelj i dijete napisati svoje ime i ukrasiti ga (dijete) o Grupna galerija: fotografije i/ili crteži (autoportreti ili crtež roditelja: Moje dijete; napisati nešto lijepo o svom djetetu) o Izložbeni pano: što ovo dijete dobro radi, u čemu je uspješno (donijeti fotografiju od kuće, napisati postignuća) o GRUPNO IME ( i znak, simbol) - glasanje : odgajatelj ponudi 2-3 naziva; djeca i roditelji mogu glasati za jedan od naziva ili predložiti neki drugi

85 Grupna povezanost : o kartica prijateljstva (svako dijete na svoju karticu upisuje svoje prijatelje a oni to potpisom potvrđuju); može i na zijevalicu o Album pozitivnih sjećanja: ukoliko su u grupi djeca koja su već bila uključena u rad grupe dobro je podsjetiti se na postignuća o moja biljka : roditelj i dijete zajedno zasade (npr: grah jer brzo raste) dijete će (između ostalog) dolaziti u vrtić brinuti se o svojoj biljci o Dan prijateljstva: nakon nekoliko dana boravka u vrtiću ( mogućnosti: svi su prijatelji dobivaju smješka ili sl; svatko donosi neku sitnicu/slatkiš,igračku pa se izvlači) grupni plan: zapisati planirane aktivnosti (na relativno kratki period) uz zaduženja / važne uloge pojedinaca grupno crtanje; bojice šaralice Suradnja (može kao zajednička aktivnost djece i roditelja) :

86 o mimoilaženje na konopcu (konopac je na tlu- dvoje djece boso kreće po konopu sa različitih strana o udvoje smo jači: zajednički nositi balon (ili nešto drugo; glavama, ramenima, guzama ) ili ga držati u zraku o koliko djece može sjesti na jednu stolicu (u adaptaciji: koliko roditelja) o zajedno se kretati: hodati tronoške ( dvoje djece zavežu nogu uz nogu); klečati jedan prema drugom, zagrliti se u struku i tako se kretati; sjediti na tlu leđima okrenuti jedni drugima a zakačeni laktima zajedno ustati. Osobna postignuća djece: o zvjezdice osobnih postignuća: što sve vrijedno i važno pojedino dijete može (zavezati uzice, oprati ruke..) ; zvjezdice zajedničkih postignuća kada se formira grupa o MOJE ŽELJE : zvjezdice za želje i kraci za pomoćnike ; čarobni štapić što bi promijenio; o radna bilježnica / mapa: OVAKAV SAM SAMO JA NE POSTOJE ISTA DVA (ukrasiti, puniti u suradnji s roditeljima): kako sam dobio ime, tko mi ga je i zašto dao, autoportret + kako me vidi mama, tata ; otisak dlana, stopala, usta + mamina, tatina ruka, usta ; moja obitelj = važni drugi (može kao latice cvijeta)

87 Prilog 4. Prijedlog tema za razvojnu mapu Sliko priča - slikovnica JA 1. Slika/ fotografija ili autoportret Ovakav sam samo ja ne postoje ista dva 2. mjere : visina, težina (poticati samostalno mjerenje djece; moguće u dogovoru s zdravstvenim voditeljem) 3. Slika Ja beba : bio sam mali pa sam narastao (u suradnji s roditeljima) 4. Kako sam dobio ime?- ispunjava roditelj 5. Otisak ruke/ dlana i stopala (ili samo obris) 6. Što sve vrijedno znam / radim (djeca crtaju, odgojitelj može upisati) 7. Moja obitelj 8. Moji prijatelji ( djeca crtaju i pišu) 9. Po čemu se zna da smo prijatelji? Što zajedno radimo? 10. Ja kad sam sretan (tužan) 11. Moja prava (popratiti fotografijama i dječjim iskazima): a. Živim zdravo, dobro jedem, brinem o osobnoj higijeni, vježbam. b. Pazim na okruženje (uređujem prostor, recikliram smeće ). c. Vrijedno radim

88 d. Igram se s prijateljima i pomažem im (u afirmativnoj formi, a ne ne tučem se). e. Govorim polako lijepe riječi (u afirmativnoj formi, a ne ne derem se). 12. Najviše volim jesti, piti, nositi, 13. Gdje volim ići, što volim čitati (slikovnica). 14. Naučio sam 15. Kad narastem biti ću

89 Prilog 5. Prikaz projektnog načina rada Kompetencija učiti kako učiti obuhvaća osposobljenost pojedinca za proces učenja i ustrajnost u učenju, organiziranje osobnog učenja i savladavanja zapreka pri učenju, uključujući učinkovito upravljanje vremenom i informacijama u samostalnomu i zajedničkom učenju. Može se tumačiti kao osnovna školska aktivnosti. Za uspješno učenje nužna je kognitivna spremnost djeteta, razvijenost govora te niz specifičnih funkcija u području percepcije, pažnje, pamćenja i mišljenja. Dijete spremno za školu treba imati sposobnost izvođenja konkretnih misaonih operacija analize, sinteze, apstrakcije i generalizacije te raspolagati određenim fondom pojmova. Uz sposobnost logičkog mišljenja, ima razvijene vještine divergentnog mišljenja pri rješavanju problemskih situacija, istraživanja i stvaranja. Afirmativno pristupa problemskim situacijama, samostalno istražuje moguća rješenja i uči konstruktivistički. Sposobno je zapažati prostorno-materijalno i socijalno okruženje te zadržavati združenu pažnju. Može obaviti zadatak po uputi te istodobno samostalno istraživati nove mogućnosti. U programu predškole proces dječjeg učenja teče holistički (cjelovito). Dijete prihvaćamo kao aktivnog čimbenika dijete je subjekt koji samostalno bira sadržaje učenja. To nas usmjerava primarno na proces učenja, a ne nužno na predmet učenje. Predmet učenja može biti svaka pojavnost iz okruženja na koju je usmjeren dječji interes. Uloga odgajatelja pri tom je kreirati prostorno materijalno okruženje i primjerne socijalne poticaje koji će omogućiti dječje učenje. Projektni način rada optimalni je modalitet dječjeg učenja

90 Primjer Projekt ZIMA Odgajatelj planira Poticati dječje doživljajno i istraživačko učenje. Pri tom podrazumijeva kreirati socijalne situacije (posjete, šetnje, male scenske igre) i prostorno-materijalne uvjete koji će omogućiti djeci promatranje, zapažanje, analiziranje i zaključivanje o vremenskim prilikama, promjenama u prirodi te uzročno-posljedičnim vezama i odnosima. Djecu se potiče (ali nipošte ne prisiljavati ili jednosmjerno podučavati) promatrati, istraživati i zaključivati (po čemu prepoznajemo zimu), verbalizirati i dokumentirati zapaženo. Tako nastaju interaktivni plakati koji prate proces dječje spoznaje

91 Svrha interaktivnih plakata je usmjeravanje dječje pažnje, prikaz tijeka spoznajnih i istraživačkih aktivnosti, dokumentiranje procesa, naglašava uloga djece i njihova postignuća. Djecu potičemo voditi i fenološki kalendar (bilježenje zapaženih promjena u prirodi), poglavito zapažati promjene u neposrednom okruženju. Jedan od situacijskih poticaja je i okupljanje ptica na grani stabla ispred vrtića. Odgajateljica je fotografirala zamijećeno. Djeca su istražila koje su to price poticani su zapažati boju, izgled, ponašanja ptica. Djeca se navikavaju koristiti različite izvore znanja (enciklopedije, slikovnice, web) te samostalno zaključivati i argumentirati osobne prosudbe. Sve što djeca istražuju korisno je popratiti interaktivnim plakatima

92 Prateći dječji iskazani interes, odgajateljice osmišljavaju malu scensku igru. O tome se dogovaraju s djecom te obavještavaju roditelje. Zainteresirana djeca izrađuju prigodni plakat. Djeca su poticana osmisliti i predložiti događanja te sve to i dokumentirati

93 Male scenske igre dobro je redovito koristiti u neposrednom radu. Scenska lutka omogućava lakše uspostaviti kontakt s djecom te istodobno može biti kvalitetan poticaj za različite aktivnosti djece

94 Korištenje scenske lutke u neposrednom radu, osim što treba poštivati načine kretanja lutke i komuniciranja s djecom, osobito naglašava socijalne rituale. I scenska lutka i akteri procesa trebaju se predstaviti i pozdraviti te omogućiti povratne, interaktivne reakcije. Pojedina djeca mogu dobiti i osobite uloge (primjerice DJ koji tijekom scenske igre pušta glazbu kao podlogu događanja). Scenska igra u ovoj socijalnoj situaciji imala je značenje početnog poticaja koje je iniciralo aktivnosti djece. Centar scenskog izražavanja Djeca sama osmišljavaju i nadograđuju. Svrha je poticati izražavanje djece (ekspresivni govor, obogaćivanje rječnika, interakcije, rješavanje problemskih situacija). Djecu se potiće preuzeti inicijativu (izrađivati nove lutke, smišljati zaplete i rješenja)

95 Centar početnog čitanja i pisanja Osim korištenja šablona (koje imaju ograničenu korist iako doprinose razvoju fine motorike), djecu potičemo zapisati i dokumentirati doživljaje i proces. Centar modeliranja i oblikovanja: Igre slanim tijestom osim što razvijaju finu motoriku i okulomotorike, potiču dječju kreativnost te istraživanje fizičkih pojavnosti (primjerice statika)

96 Centar za modeliranje i oblikovanje (reciklažni i prirodni materijali) može potaknuti dječju kreativnost te istraživanje samih materijala (primjerice drvo što može biti polazište novog projekta) Razvoj dječjih spoznajnih kompetencija ( učiti kako učiti ) prepoznatljivo je po raznovrsnim istraživačkim aktivnostima, korištenju različitih izvora spoznaje te dokumentiranju procesa

97 - 96 -

98 Istražujući zimu pažnja djece usmjerava se na led (agregatna stanja vode). Odgajatelj ih potiče istražiti kako se zamrzava, što se događa s različitim materijalima (što se ne-zamrzava, kako nastaje led). Istraživačko-spoznajne aktivnosti: podrazumijevaju aktivnosti rješavanja problema : proučavanje, iskustveni doživljaj (percipiranje, razlikovanje, imenovanje..veličina, boja, oblika odnosno vezano uz sva osjetila : vid, sluh, miris ), istraživanje (za što služi..; što možemo napraviti s ), eksperimentiranje, isprobavanje, zapažanje, bilježenje, uočavanje i otkrivanje uzročno posljedičnih veza i odnosa; stvaranje pojmova, uspoređivanje, razlikovanje, zaključivanje, traženje rješenja, kritično mišljenje Raznovrsno izražavanje i stvaranje podrazumijeva poticanje svih modaliteta: o verbalno izražavanje: imenovanje, izražavanje cijelim rečenicama, usvajanje novih riječi (npr: dodavanje pridjeva). o izražavanje pokretom (ples, euritmija, pantomima..) o izražavanje scenskom lutkom o likovno izražavanje modeliranje, oblikovanje

99 Razvoj projekta djeca istražuju led (agregatna stanja vode) Istraživanja usmjerena na razumijevanje pojma zime, usmjerila su dječju pozornost na istraživanje hladnoće. Kao izvor hladnoće djeca prepoznaju hladnjak te samoinicijativno dolaze na ideju zamrzavanja. Odgajatelj ih potiče zamrznuti što više materijala kao bi djeca iskustveno otkrila što se sve (ne)može zamrznuti

100 Prilog 6. Proslava rođendana kao poticaj razvoju samopouzdanja i samopoštovanja djeteta Uključivanje roditelja u izravni odgojno-obrazovni rad višestruko je značajno. Aktivnim sudjelovanjem u planiranju, provedbi i vrednovanju odgojno-obrazovnog procesa, roditelj stječe uvid u proces, upoznaje se s socijalnim okruženjem, može lakše razumjeti reakcije djeteta i zajedno s njim analizirati aktivnosti. Sudjelovanje roditelja u proslavi rođendana može pozitivno utjecati na izgrađivanje samopouzdanja i samopoštovanja djeteta te izgrađivanju sigurne privrženosti. Kroz interaktivne odnose djeca i roditelji mogu razvijati socio-emocionalne kompetencije. Uključivanje roditelja u rođendanske svečanosti trebalo bi biti sustavni proces u kojem roditelj razumije, prihvaća i aktivno razvija osobnu ulogu u procesu izgrađivanja osobnosti svog djeteta. Prije provedbe projekta roditelje je potrebno upoznati s značajnošću projekta te očekivanom dobrobiti za dijete, ali i za cijelu odgojnu skupinu. Rođendanske proslave potrebno je dogovorili sa svim čimbenicima, a sudjelovanje roditelja ne bi smjela biti prisila nego odgovoran odabir. Sam termin proslave i aktivnosti se dogovaraju. Proslava rođendana samo je dio projekta izgrađivanja pozitivnog identiteta djece. Potrebno je zato potaknuti dječje istraživanje i refleksije koje ukazuju na način kako dijete razumije i tumači rođendan. Uz spoznajne istraživačke kompetencije, akcent je na emocionalnom doživljaju te razvoju socio-emocionalnih kompetencija. Djecu potičemo verbalizirati osobna iskustva: kakav je bio a kakav je sada (mali-veliki), što sve zna može, kako želi proslaviti rođendan,

101 tko će mu pomoći (zapisati važne pomagače npr: rezanje voća za rođendansku tortu) Kako bi se roditeljima olakšalo uključivanje i priprema proslave, djeca su uz potporu odgajatelja izradili uputstvo. Pretpostavljeni tijek procesa podrazumijeva prihvaćanje rituala koji su već izgrađeni na razini skupine. Djeca dogovaraju što će se i kako događati: koji kolač želi slavljenik, tko će mu pomoći izraditi kolač, tko će servirati stol Dogovoreno se dokumentira- zapisuje i/ili crta. Ovi rituali temeljeni su na vrijednostima: Dijete je aktivnim čimbenik osobnog odgoja i obrazovanja ima mogućnost samo birati i odlučivati, Samostalnosti i asertivnosti (norma što želiš potrudi se i napraviti; možeš tražiti i dobiti pomoć prijatelja). Rituali su dio kulture vrtića te doprinose izgrađivanju socioemocionalnih kompetencija: upoznavanje, pozdravljanje, samostalno izražavanje, predstavljanje (uz isticanje osobnih jakih i pozitivnih

102 osobina), prihvaćanje normi, čekanje reda, čestitanje, uočavanje i isticanje vrijednosti drugih. Slavljenik predstavlja djeci svoje roditelje (kako se zovu, što vrijedno rade, što on kod nje najviše voli djecu potičemo otvorenim pitanjima). Djeca u skupini se predstavljaju roditeljima ( osobno ime pa naziv skupine npr: Ivana Smješkić). Roditelji djeci predstavljaju slavljenika (primjerice: kako su željeli upravo takvog dijete, kako su izabrali ime, kako je dijete bilo mala, a naraslo veliko, što sve zna i može). Roditelji mogu donijeti čarobnu vrećicu (primjerice odjeća za bebe)- djeca pogađaju predmet u vrećici. Djecu potičemo istraživati: kako je dijete naraslo, od čega djeca rastu, koji je značaj ljubavi i skrbi obitelji u odrastanju djece. O tome se može izraditi plakat. Roditelj može ispričati najdražu priču svog djeteta (skupini koja želi slušati priču). Centar početnog čitanja i pisanje: izrada čestitke djeca, osim što oslikavaju čestitke, upisuju želje za slavljenika

103 Na panou u centru početnog čitanja i pisanja su dostupna slova (na čičak-traci ) kojima djeca mogu naznačiti aktualna događanja, pisati poruke, preslikavati neki drugi tekst ili poruku. Očekivati ishod je razvoj početnog čitanja i pisanja, globalno zahvaćanje / čitanje, prepoznavanje i imenovanje slova, glasovna analiza i sinteza, ali i razvoj empatije i prijateljstva. Djeci su dostupni i drugi centri koje djeca mogu samoinicijativno prestrukturirati i nadopunjavati materijalima: Centar za modeliranje : kartoncin (tvrđi papir), perlice, neoblikovani materijal. U ovom centru djeca najčešće izrađuju slavljeničku krunu ili pak neki drugi ukras koji, njihovom procjenom, odgovara prigodi. Djeca često izrade i krunu za roditelje vrednujući tako ulogu roditelja u osobnom odrastanju. Istraživački centar: veliki papir, olovke, rengenske fotografije, slikovnica Ljudsko tijelo...gdje djeca, koristeći dostupnu literaturu i materijale istražuju ljudsko tijelo, od čega i kako rastemo. Djecu potičemo izrađivati interaktivne plakate na kojima djeca dokumentiraju proces zapisujući i grafički prikazujući proces spoznaje. Aktivnosti oko pripreme rođendana najčešće, zavisno od želje slavljenika, uključuju izradu rođendanskog kolača i serviranje svečanog slavljeničkog stola. Izrada kolača cjelovito potiče razvoj kompetencija djece te uključuje razvoj pismenosti (korištenje, čitanje ali i pisanje i izradu novih recepata), matematičkih kompetencija (mjerenje, uočavanje omjera i kauzalnih veza), tehnološke kompetencije (upotreba različitih aparata primjerice miksera, kuhinjske pećnice), timski rad, suradnju i dogovor (podjela uloga / zadataka)

104 Sustavnim radom djeca su tijekom godine izradila nekoliko knjiga recepata (u pravilu 2-3 recepta za kolače). Potičemo ih da sve što rade, istraže, doznaju istodobno i dokumentiraju. Dječje dokumentiranje procesa korisno je tijekom planiranja i provedbe aktivnosti te istodobno služi kao pozitivna povratna informacija (što smo sve radili uspjeli) i poticaj za daljnji rad. Svako dijete ima osobitu, značajnu i prepoznatljivu ulogu. Uloge se prethodno dogovaraju i zapisuju, ali se mogu i redefinirati tijekom aktivnosti. U izradi slavljeničkog kolača svaka je uloga značajna te kvalitetno doprinosi ishodu. Djecu potičemo da to pozitivno vrednuju. Ocrtavanje papira za pečenje (precrtavanje zadanog uzorka, prepoznavanje i imenovanje likova) zajednička je aktivnost koja potiče suradnju i dogovor

105 Djeca samostalno ljušte jabuke što potiče razvoj spretnosti i koordinacija pokreta, razvoj sitne muskulature šake i okulomotorike, usvajanje pravilnog rukovanja alatima. Samostalno planiranje potrebnih aktivnosti i postupaka, podjela uloga i suradnja, ciljna usmjerenost i motivacija djece, višestruko se pozitivno reflektira na grupne procese, poglavito jačanje grupne povezanosti i izgrađivanje sigurne privrženosti. Istodobno, izvjesnost uspjeha jača dječje samopouzdanje i samopoštovanje

106 Najmlađe dijete u skupini ima važan zadatak pridržava cjedilo koje služi za odvajanje žumanjka od bjelanjka. Uspješno obavivši zadatak, dječak razvija samopštovanje i samopouzdanje. Ostali pozitivno vrednuju njegov trud te opravdano procjenjuju da bez njegove pomoći ne bi uspjeli

107 I ostala djeca sudjeluju sa značajnim zadacima: Mjere i broje žlice brašna, šečera razvijaju tako matematičke i suradničke kompetencije. Djeca samostalno koriste aparate (mikser, pečnicu). To nipošto ne znači da ćemo ih prepustiti samima nego učiti odgovornom korištenju uz primjerenu samozaštitu. Opravdano je pretpostaviti razvoj različitih aktivnosti: o raznovrsne igre: simboličke i imitativne; o raznovrsnog izražavanja i stvaranja: likovno, glazbeno;

108 o istraživačko spoznajne : identificiranje, klasificiranje, bilježenje, objašnjenje, analiza i sinteza. Kultura blagovanja (stola) značajni je čimbenik kulture zajednice. Temeljena na vrijednostima, poglavito kulturnom identitetu i socijalnim kompetencijama, kultura blagovanja razvija se kao ritual i može doprinijeti povezanosti članova skupine. Djeca samostalno serviraju stol odabirući svečani stolnjak, ubruse, navlaka za stolicu. Slavljenik ima ključnu ulogu pri izboru i postava i pomagača, a odgajatelj potiče uključivanje sve djece. Potiče se i samoposluživanje djece. Socijalni rituali čestitanje slavljeniku i roditeljima, razvoj empatije i emocionalnih kompetencija te razvoj strpljivosti, čekanje

109 reda i aktivno sudjelovanje, sastavni su dio rođendanske proslave. Slavljenik sjedi na svečanoj stolici, a prijatelji mu čestitaju ističući njegove vrline i sposobnosti te samostalno formulirajući želje. U početku provedbe ovog projekta odgajatelj može biti model ponašanja - prvi prilazi, pruža ruku, zaželi slavljeniku nešto djeci prepoznatljivo. Istodobno, odgajatelj potiče samostalnost i kreativno izražavanje djece. Uz čestitke slavljeniku, djeca mogu čestitati i roditeljima koji imaju tako osobito i vrijedno dijete. Osobito vrijedno, kada se uključe oba roditelja, poticati djecu na istraživanje uloga roditelja u odrastanju djece

110 Završetkom rođendanske proslave, odgojno-obrazovni proces se nastavlja. Djeca aktivno sudjeluju u raspremanju prostora te osmišljavanju novih aktivnosti. Istodobno, proslave rođendana potiču dječja nova istraživanja. Djeci su zanimljivi i plakati koje roditelji izrađuju u obiteljskom domu i koji pregledno pokazuju odrastanje pojedinog djeteta. U vrtiću odgajatelji, uz pomoć djece i roditelja, koriste razvojne mape kako bi omogućili praćenje dječjeg razvoja

111 Prilog 7. Prijedlog ankete br. 1 ANKETA ZA RODITELJE O INTERESIMA ZA SUDJELOVANJE U PROGRAMU Naziv skupine Ime roditelja Ime djeteta Dragi gospodine i gospođo, Drago nam je što je vaše dijete ove godine član naše male skupine. Naš program je humanističko razvojni pristup usmjeren na dijete i veliku važnost i značaj pridaje suradnji s obiteljima. Kako bi doznali na koji način se vi želite uključiti u rad naše skupine, molimo vas da popunite ovaj obrazac. Veselimo se suradnji s vama! Hvala! Obrazac obiteljskog interesa Područja u koja se mogu aktivno uključivati i pomagati: Dolazak na roditeljske sastanke koji će se održavati u vrijeme koje mi odgovara Rad u sobi dnevnog boravka s djecom Ako ste označili ovo područje, odredite još koje bi vas aktivnosti najviše veselile. Čitanje Slikanje Društvene igre Glazba Slaganje kocaka

112 Istraživanja o prirodi i u prirodi Dramske igre Tjelesne aktivnosti Igre na zraku, sport Nešto drugo Izrada materijala (oprema za igre na otvorenom, odjeća za lutke ) Pomaganje pri izletima Planiranje nama dragih događaja ( rođendani, blagdani) Rad s odgajateljima na osmišljavanju aktivnosti za djecu Skupljanje i slanje materijala od kuće Priprema druženja za roditelje Uključivanje u grupu podrške Prijedlog ankete br. 2 Kako bi saznale što želite i kako se možete uključiti u rad vrtića, molimo vas da odgovoriti na sljedeća pitanja. Zaokružite one oblike suradnje u koje bi se željeli uključiti: roditeljski sastanci grupe podrške edukativne radionice kreativne radionice posjet obitelji izlet u prirodu druženja Navedite oblik suradnje u koji bi se vi rado uključili, a nije naveden! Označite teme koje bi voljeli proraditi na roditeljskim sastancima, edukativnim radionicama ili grupama podrške:

113 Disciplina i vaše dijete Kako izgraditi samopouzdanje kod djeteta o o o o o Učenje kroz igru Razvoj govora Tjelesni razvoj Mješovite skupine Vaši prijedlozi Prijedlog ankete br. 3 Zaokružite aktivnosti u kojima bi posebno uživali kod dolaska ili volontiranja u našoj skupini Čitanje priča ili slikovnica djeci Izrada lutki Davanje kazališne predstave Igre slagalicama Izrada raznih didaktičkih igara s djecom (korištenje priručnika) Igra kockama izrada raznih konstrukcija Sviranje na nekom glazbalu Dodate ono što bi vi željeli, a nije navedeno Želite li sudjelovati u nekim posebnim događajima u vrtiću i izvan njega. Zaokružite odgovor! Odlazak na organizirane izlete s djecom, kao ispomoć DA NE Pomoć odgajateljskom timu pri uređenju sobe dnevnog boravka DA NE Pomoć kod uređenja i farbanja zidova, namještaja, izvođenje sitnih popravaka DA NE Šivanje lutkine odjeće, zavjesa paravana DA NE

114 Možete li pomoći: novčanim donacijama (npr. za kupnju tepiha, zavjesa, kvalitetnog didaktičkog materijala, kompjutora i sl.) DA NE popravkom kompjutora DA NE u organizaciji izleta i nekih specijalnih posjeta DA NE U čemu vi možete pomoći, a nije navedeno. Zahvaljujemo se na popunjenoj anketi! Odgojitelji:

115 Za roditelje stroge Za roditelje blage Prilog 8. Imam jednu poruku za roditelje mnoge, a odnosi se samo na one jako stroge. Mi smo samo djeca što ponekad griješe. Roditelje trebamo da nas vole, tješe. Što mislite kako srce nama lupa, Kad vam se obrve sastave skupa. Što mislite kako srce nam tuče Kad bujica prijekora vaših poteče. Vjerujte nije nam nimalo lako, Kad na nas vičete onako jako. A ni vaša šutnja bolja nije, Kad znamo što se iza nje krije. Tek kakvu u duši osjetimo bol Kad lupate šakom o stol. Molimo imajte obzira prema nama, Vi ste nam ipak tata i mama. Ružica Zeljko 2 Za ove riječi trebam mnogo snage Jer odnose se na roditelje blage. Kao djeca griješimo mi nekada, roditeljski ukor zaslužujemo tada. Namjerno ili ne uopće nije bitno vi morate tada intervenirati hitno. Nemojte nas tada samo blago gledat I bez razmišljanja sve greške opraštat. Podvucite crtu to djeca ne mogu sama Da ne kažemo sutra: Kriva mi je mama. Ili ako nam voda dođe do vrata Da ne kažemo: Kriv mi je tata. Bolje da nas ružite dok je vrijeme Nego da upadnemo u probleme. Za naše dobro, za manje muka Nama treba vaša čvrsta ruka. Ružica Zeljko 2 Zeljko, R. Za tvoj osmjeh djete, Fram-Ziral, Mostar 2013., ISBN

116 Prilog 9. MJERE ZAŠTITE DJECE Cilj Zaštita sigurnosti i zdravlja djece, poticanje samozaštitnog odgovornog ponašanja i svjesnog izbjegavanja rizika te osnaživanje djeteta za sigurno ponašanje. Afirmacija potencijala djeteta i izgrađivanje osobe koja poštuje ljudska prava i humane vrijednosti. Sigurnost djece kao profesionalna obveza odgajatelja. Kroz odgojno-obrazovni rad djecu osnažujemo na odgovorna i samozaštitna ponašanja (razvoj pozitivne slike o sebi, stjecanje socijalnih vještina u smislu samozaštite, odupiranja nasilnom ponašanju, odgoj za i o dječjim pravima, odgoj za zdrave stilove života itd.). Aktivnosti u odnosu na roditelje: Educiranje roditelja o postavljanju jasnih sigurnosnih granica koje neće ograničavati djetetov razvoj nego mu, naprotiv, osigurati uvjete za sigurnu i nesmetanu igru, za kretanje, istraživanje, izražavanje, druženje, učenje o svijetu oko sebe, te razvijanje pozitivne slike o sebi i vjere u vlastite sposobnosti. Jačanje svijesti roditelja o njihovoj ulozi u razvijanju navika sigurnog ponašanja kod djece. Informiranje roditelja o načinima preventivnog djelovanja i načinima na koje mogu utjecati na svoje dijete: ukazivanje na

117 izvore opasnosti (opasni predmeti, nepoželjna ponašanja, nepoznate osobe). Informiranje roditelja o važnosti i načinima reagiranja na uočene potencijalne opasnosti u vanjskim i unutarnjim prostorima vrtića, prilazima vrtiću i drugim prostorima koje koriste djeca za vrijeme boravka u vrtiću. Dogovoriti pravila ponašanja i međusobnog informiranja roditelja odgajatelja (obaveznog javljanja odgojitelju kod dovođenja i odvođenja djeteta; javljanje promjene brojeva telefona, adrese i sl. roditelja i drugih osoba koje se brinu o djetetu; informiranje o zdravstvenom statusu djeteta i sl.). Suradnja roditelja s odgojno-obrazovnim djelatnicima kod identifikacije specifičnih potreba djeteta, posebno onih koje ugrožavaju sigurnost djeteta/djece. Informiranje roditelja o protokolima postupanja u rizičnim situacijama u dječjem vrtiću. Aktivnosti i zadaci u odnosu na djecu: o Ukazivanja na opasnosti (za sebe i druge) u unutarnjim i vanjskim prostorima vrtića (pogotovo na igralištu), u prometu, obiteljskom domu i sl.. o Učenje strategija i načina suočavanja s potencijalno opasnim situacijama (naročito kod zlostavljanja). o Učenje poželjnih sigurnih ponašanja u vrtiću (npr. kako se ljuljamo, penjemo, silazimo niz stepenice i sl.) i kod organiziranih odlazaka izvan vrtića (izleti, posjete, rekreativni programi)

118 o Proširivanje znanja i učenje vještina važnih za očuvanje vlastitog zdravlja (pravilna prehrana - prevencija pretilosti, važnost bavljenja sportom, kvalitetno zadovoljavanje potrebe za odmorom i snom i sl.). o Razvijanje odgovornosti kroz razgovor, igru, igranje uloga, pravila u skupini itd. o Reagiranja na ponašanja djece i odraslih koji ugrožavaju vlastitu sigurnost, sigurnost drugih ili imovine. ZAŠTITNE MJERE 1. Dovođenje djece u vrtić Roditelj je dužan dijete predati i preuzeti isključivo odgajatelju. Roditelj daje pisanu izjavu o osobama (najviše 5 osoba) koji će, osim roditelja, odvoditi dijete. Pri prvom dolasku djeteta u vrtić, roditelj je dužan izjavu predati odgojitelju u skupini koju dijete pohađa. Odgojitelj izjavu čuva u dosjeu djeteta. Izjava je važeća za vrijeme dok dijete pohađa vrtić, a za svaku promjenu roditelj je dužan pravodobno ispuniti novu izjavu. Odgojitelj predaje dijete punoljetnoj osobi roditelju, skrbniku ili drugoj punoljetnoj osobi za koju ima pisanu suglasnost od strane roditelja. Maloljetnim osobama nije dozvoljeno dovođenje i odvođenje djeteta iz vrtića (pa ni ako su braća ili sestre djeteta koje pohađa vrtić). U iznimnim situacijama kada su roditelji ili opunomoćene osobe spriječene doći po dijete, roditelj je obavezan o tome telefonski obavijestiti odgojitelja, navesti ime i prezime osobe koja će doći po dijete. Navedena osoba mora odgojitelju dati na uvid osobnu iskaznicu iz koje se može dokazati da se radi o navedenoj osobi

119 Dijete se ne smije ostavljati da samo dolazi i odlazi kroz dvorište vrtića. U slučaju da dijete dolazi i odlazi iz vrtića bez nadzora odrasle osobe odgojitelj će odmah upozoriti roditelje. Roditelju, skrbniku ili drugoj ovlaštenoj osobi pod utjecajem alkohola ili drugih opijata nije dopušteno odvest dijete. Odgojitelj, u slučaju opravdane sumnje na alkoholiziranost osobe koja želi preuzeti dijete, pozvat će drugog roditelja da dođe po dijete. Do dolaska drugog roditelja odgojitelj je dužan ostati s djetetom ako ne postoji drugi program u nastavku koji može primiti dijete. Ako pravomoćnim sudskim rješenjem ili rješenjem nadležnog Centra za socijalnu skrb postoji formalna zabrana kontakta s djetetom ili utvrđeno činjenično stanje bivšeg ili sadašnjeg zlostavljanja i zanemarivanja djeteta, osobi koja po rješenju ima zabranu do izdavanja novog rješenja ili za koju je sud utvrdio spomenute činjenice, nije moguće niti uz potpis i suglasnost skrbnika, dopustiti odvođenje i dovođenje djeteta. Ako postoji potreba da odgojitelj u određeno doba dana djecu preda odgojitelju druge odgojne skupine, dužan je dostaviti i popis djece s naznakom koja je odgojna skupina i eventualnim specifičnostima o djetetu (koja osoba dolazi po dijete,specifične posebne potrebe i sl.). U slučajevima kada se kod prijema djeteta uoči fizička povreda ili simptomi bolesti, odgojitelj je dužan od roditelja zatražiti informaciju o događaju, istu zabiježiti u dnevnik rada i obavijestiti stručni tim ili ravnateljicu

120 S navedenim mjerama mora se upoznati svakog novog roditelja/skrbnika pri upisu djeteta i/ili na prvim roditeljskim sastancima. 2. Opće smjernice sigurnosti u prostorijama u kojima borave djeca: Prostorije moraju biti pregledne, s niskim pregradama (svako dijete treba biti u vidokrugu odgojitelja). Namještaj treba imati zaobljene rubove, a stariji namještaj koji nije takav treba se postaviti na mjesta na kojima ne predstavljaju prijetnju sigurnosti (uz zid, u kutove i slično). Električne utičnice moraju biti zaštićene od dohvata djece, kao i električni vodovi i električni aparati. Materijali namijenjeni djeci moraju biti netoksični. Ako se u prostorijama u kojima borave djeca nalaze tepisi, oni moraju biti s podlogom koja se ne skliže. Igračke i materijali moraju biti dostupni djeci kako bi se izbjeglo penjanje. Police s igračkama trebaju biti stabilne. Prozorska stakla i ogledala moraju biti cijela. Sredstva za čišćenje, lijekovi i svi opasni proizvodi moraju biti pohranjeni i zaključani u ormarima koje koristi tehničko osoblje. Sve prostorije u kojima borave ili koje koriste djeca moraju biti svakodnevno čišćene, prane i dezinficirane na karaju radnog dana. Prostorije se moraju provjetravati više puta na dan. Posteljina za djecu mora se mijenjati jednom tjedno i/ili po potrebi

121 Kućni majstor i spremačice/domaćice provjeravaju ispravnost sanitarnih čvorova- prohodnost umivaonika i zahodskih školjki. Čišćenje soba dnevnog boravka provodi se isključivo nakon završetka rada programa, osim u iznimnim slučajevima kad je prostor, zbog sigurnosti djece, potrebno odmah očistiti. Odgojitelji kod djece nastoje razvijati oblike samozaštite u korištenju prostora i međusobnoj interakciji. 3. Mjere sigurnosti na vanjskom prostoru Odgajatelj pri upisu djeteta (na prvom roditeljskom sastanku) upoznaje roditelja sa činjenicom da djeca dio vremena provode na otvorenom i kako odjeća i obuća zbog toga mora biti prikladna godišnjem dobu, vremenskim prilikama. Prije izlaska u dvorište odgojitelj upućuje djecu na upotrebu sanitarnog čvora te provjerava je li odjeća svakog djeteta u skladu sa vremenskim prilikama. Svakodnevno prije izlasku na dvorište/igralište, još jednom provjerite s djecom igralište i upućijte ih na elemente zaštite i samozaštite, odgojitelj zajedno sa djecom dogovara pravila i granice korištenja dvorišta/ igrališta. Odgojitelji nude djeci sadržaje i aktivnosti koji ih motiviraju na kvalitetnu igru na vanjskom prostoru te istovremeno kod djece razvijaju svijest o potrebi zaštite i samozaštite (osobito pri upotrebi sprava na igralištu, trčanje po neravnom terenu i slično). Odgojitelj treba voditi računa o radoznalosti djeteta i opasnosti u vezi s tim (probavanje, lizanje, diranje

122 nepoznatih predmeta i životinja, ubodi insekata i slično) te istovremeno kod djece razvijati svijest o potrebi zaštite i samozaštite. Svaki odgojitelj sa svojom odgojnom skupinom sprema sredstva koja su korištena na vanjskom prostoru. Šetnje i posjete odgojitelj mora unaprijed planirati. Kad skupina izlazi izvan područja vrtića potrebno je o tome obavijestiti roditelje i ostale djelatnike vrtića. Odgojiteljice su dužne ponjeti sa sobom prvu pomoć. 4. Mjere postupanja u slučaju nestanka djeteta iz vrtića Slučaju kada odgojitelj ustanovi da neko dijete nedostaje, nastoji zadržati prisebnost. Poziva najbližu odraslu osobu (drugog odgojitelja ili člana stručnog tima) i tu osobu zadužuje za sigurnost ostale djece. Odgojitelj najprije traži dijete u unutarnjim prostorijama vrtića, a zatim na vanjskom prostoru. U traženje se uključuju svi raspoloživi djelatnici, prethodno ih odgojitelj treba uputiti kako se dijete zove, izgled djeteta, dob, kako je odjeveno i sl. Kada se dijete pronađe o događaju je potrebno razgovarati s roditeljima Ako dijete nije pronađeno u vrtiću ili neposrednoj blizini vrtića, a roditelj potvrdi da nije stiglo kući, ravnatelj obavještava policijsku postaju. Podatke o djetetu u javnost smije dati samo roditelj tj. kada ravnatelj obavijesti policiju, policija ne smije s podacima u javnost bez odobrenja roditelja i poduzetim radnjama

123 Komunikaciju s nadležnim ustanovama i medijima obavlja samo i isključivo ravnatelj ili osoba koja je za to dobila suglasnost ravnatelja. Dostavlja medijima samo činjenice, traži profesionalnost u informiranju (zabranjuje telefoniranja, objavljivanja podataka i fotografija djeteta bez suglasnosti roditelja). Po završetku krizne situacije se provodi: timska refleksija na događaj, metodama i postupcima djelovanja u rješavanju situacija te podnosi pisano izvješće o događaju. 5. Mjere nadzora kretanja osoba u vrtiću Svi ulazi u objekte vrtića se zaključavaju na način de se vrši kontrola ulaska svih koji ulaze u vrtić. Svi radnici vrtića su dužni voditi brigu o kretanju osoba unutar i oko vrtića, osobito ako iste nisu korisnici vrtića. Nepoznatu osobu koja se zatekne u vrtiću treba upiteti za njegove namjere i razloge dolaska. Nijedna nepoznata osobe se ne smije kretati vrtićem bez pratnje nekog od radnika vrtića. 6. Mjere prehrambeno-zdravstvene sigurnosti u vrtiću U vrtiću nije dozvoljeno unošenje hrane pripremljene u obitelji niti hrane koja nema deklaraciju proizvođača, kao ni kremastih kolača. Za unošenje hrane koja nije pripremljena u vrtiću te za unošenje i podjelu hrane koja može izazvati gušenje (žvakače gume, bomboni i sl.) ili teže alergijske reakcije odgovorni su odgojitelji i roditelji

124 Prije obroka odgojitelj je dužan provjeriti jesu li sva djeca oprala ruke. Odgojitelji su dužni imati stalan nadzor nad djecom za vrijeme obroka kako bi se spriječile nezgode opekline, gušenja, ozljeđivanja i sl. (odgojitelji sjede za stolom s djecom). 2. AKTIVNOSTI SAMOZAŠTITE Aktivnosti samozaštite djece odnosi se na razvijanje navika i praktičnih vještina. Cilj je potaknuti osvješćivanje ljudskih prava, ali i obveza i odgovornosti koji iz toga proizlaze. Djecu predškolske dobi potiče se na razumijevanje i poštivanje integriteta, osobitosti i različitosti svakog pojedinca te prihvaćanje i poštivanje različitosti društvenih zajednica. U okviru redovnih sadržaja osobito poticati razvoj socijalnih vještina i navika. Uključiti roditelje /skrbnike, educirati ih i usklađivati odgojna djelovanja. Razvijati komunikacijske vještine i učiti tehnike pregovaranja i nenasilnog rješavanja problemskih situacije, poticati samokontrolu. TO SAM JA kako se čuvam od opasnosti izgubio sam se kako ću doći kući, tko mi sve može pomoći kako sam se ozlijedio-bio sam nepažljiv što mogu napraviti da to popravim/promijenim kako sigurno koristim škare,čekić i čavle, iglu i konac

125 MOJA OBITELJ MOJI PRIJATELJI JA I MOJA OKOLINA danas mama /tata kasni po mene u vrtić- to ne znači da o meni nitko ne brine tko nam sve može pomoći kad smo u nevolji izvan (u pomoć zovemo tetu, mamu, tatu ) ja i prijatelj građenje odnosa suradnička i skrbna ponašanja prijatelj se razbolio/ozlijedio kako mu mogu pomoći s nepoznatim odraslim se ne družimo kad smo sami kako i kome treba reći NE na igralištu ne diramo odbačene predmete Procjena dječjih potreba / Svako dijete ima pravo na : Optimalne uvjete za život, rast i razvoj zadovoljavanje fizioloških potreba (san, hrana, higijensko sanitarni uvjeti boravka...) Poticanje razvojnih potencijala svako dijete ima posebne potrebe na koje je potrebno kreirati kvalitetne odgovore. Potrebe djece mogu se tumačiti kao: 1. potencijalne : kod procjene potencijalno stresne situacije (dolazak prinove u obitelj, mogući odlazak u bolnicu ) upoznati roditelja / skrbnika na realnost potencijalnih potreba djeteta i provedbene zaštitne mjere 2. prolazne : kod procjene postojanja (prolazne) posebne potrebe

126 3. trajne nakon procjene statusa djeteta obveza je odgojitelja, u suradnji s članovima SRS, izraditi individualni izvedbeni program Ako se tijekom boravka djeteta u vrtiću sumnja u odstupanja u razvoju, a o tome nije priložena nikakva medicinska dokumentacija, odgojitelj će zatražiti opservaciju stručnog tima i o tome izvijestiti roditelja. Potencijalno stresne situacije i protokoli postupanja POTENCIJALNO STRESNE SITUACIJE u vrtiću PROTOKOL POSTUPANJA zamjene dgojitelja - upoznati korisnike s zamjenama i uspostaviti kontakt : a) s roditeljima (pri prijemu djece) b) s djecom (predstavljanje i upoznavanje - saznati što više podataka o djeci - upoznati i poštivati dogovorna ponašanja grupe NE rješavati situacije koje trpe odgodu NE izražavati nezadovoljstvo ili neslaganje s postupcima odsutnog odgojitelja

127 nestanak stvari Na prvom roditeljskom sastanku upozoriti korisnike: - da ustanova skrbi primarno o djeci a ne stvarima - da NE donose vrijedne stvari - ukoliko se nešto zagubi zajedno potražiti i o tome obavijestiti roditelja i ravnatelja izraziti žaljenje i razumijevanje za gubitak ako nije nađeno odgojitelj NIJE policajac, NE poduzima privatne istrage i NE nadoknađuje štetu roditelj nije došao po dijete -pokušati uspostaviti kontakt s roditeljem putem telefona i /ili -pokušati uspostaviti kontakt s osobom koju je roditelj naveo da može doći po dijete Ako kontakt s roditeljem nije ostvaren ili je odbio doći po dijete : -poslije 15 min. obavijestiti ravnatelja ili SRS - nakon pola sata obavijestiti policiju Odgojitelj je obvezatan ostati uz dijete i NE napuštati objekt. Po preuzimanju djeteta obavezno napisati izjavu

128 Kada dijete, u iznimnim slučajevima, preuzme osoba koja nije posebno pisano ovlaštena ali je roditelj kontaktiran provjeriti osobnu dokumentaciju - obavijestiti Centar za soc. skrb (ako roditelj učestalo kasni-više od 3x mjesečno) Zamijećena ušljivost vlasišta - obavijestiti zdravstvenog voditelja / glavnu medicinsku sestru koja će o tome obavijestiti Zavod za javno zdravstvo Pobol Ukoliko odgajatelj ima saznanje da je 10% djece u grupi bolesno od iste bolesti obavještava zdravstvenog voditelj. Odluku o potrebi provedbe kemoprofilakse donosi epidemiolog. dijete pobjeglo iz vrtića -zatražiti pomoć svih odraslih osoba koja se nalazi u vrtiću - osigurati tko će ostati s ostalom djecom -pregledati prostor oko vrtića -pretražiti prostore u vrtiću -obavijestiti ravnatelja-srs -kontaktirati roditelje -kontaktirati Centar za obavješćivanje (policiju u daljnjem postupku ako se dijete ne nađe)

129 - uz pristanak roditelja obavijest na radiju * -po završetku krizne situacije provodi se razgovor sa sudionicima događaja -napisati izvješće * bez pisane suglasnosti roditelja ne davati u javnost podatke o djetetu (ime ) ozljeda djeteta a) lakša ozljeda -sanirati ozljedu na licu mjesta -pratiti ponašanje djeteta -obavijestiti zdravstvenog voditelja -obavijestiti roditelja -napisati zapisnik b)teža ozljeda -pružiti prvu pomoć -pozvati zdravstvenog voditelja -obavijestiti roditelje -odvesti dijete u zdravstvenu ustanovu (ostati s djetetom dok ne dođe roditelj) -napisati zapisnik

130 --tijekom istog dana kontaktirati roditelje i informirati se o stanju djeteta - kod gubitka svijesti, gušenje,pad s velike visine,jače krvarenje ODMAH zvati hitnu pomoć (biti u pratnji djeteta i ostati s djetetom dok ne dođe roditelj i dok dijete nije zbrinuto) -netko od djelatnika obavještava ravnatelja i med. sestru koja poziva roditelje -napisati zapisnik -nazivati roditelje i informirat se o zdravstvenom stanju djeteta * ukoliko Hitna pomoć zbog teže ozlijede obavijesti Policijsku postaju DOSTAVITI ZAPISNIK POTENCIJALNO STRESNE SITUACIJE izvan vrtića Sumnja na zlostavljanje djeteta PROTOKOL PONAŠANJA - zapažanja evidentirati u ped. dokumentaciji -svoje sumnje odgojitelj prezentira ravnateljici ili članu stručnog tima, koji timski poduzimaju odgovarajuće mjere u suradnji s Centrom za socijalnu skrb i drugim nadležnim tijelima koji sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju zlostavljanja, te pružaju pomoć i zaštitu osobama izloženim zlostavljanju

131 Sumnja na postojanje krizne / stresne situacije u obitelji (alkoholizam, ovisnost, nasilje i dr.) Razvod roditelja *Dok je razvod roditelja u postupku roditelji imaju jednaka prava i obveze dok sud ne odluči drugačije Smrt, teža bolest u neposrednom okružju djeteta - zatražiti opservaciju stručnog tima - o tome izvijestiti roditelja - obavijestiti Centar za socijalnu skrb - NE zauzimati stranu; - Uputiti roditelje prema stručnim službama - Upozoriti roditelje na obveze prema djeci/ stresna situacija za dijete - Zatražiti OD RODITELJA službenu pisanu informaciju o tome - pratiti ponašanje djeteta, izvijestiti članove SRS o zamijećenim promjenama - individualni rad s djetetom / roditeljima - emocionalna i socijalna potpora obitelji u stresnoj situaciji / razdoblje tugovanja

132 II. PROTOKOLI POSTUPANJA U RIZIČNIM SITUACIJAMA 1. Protokol postupanja kod pojave bolesti Pri upisu djeteta u vrtić, roditelj je obvezan dostaviti potvrdu o obavljenom sistematskom zdravstvenom pregledu. Potvrda mora sadržavati podatke o kroničnim bolestima i sve što može imati značaj za zdravlje djeteta i njegov boravak u vrtiću. Odgojitelje treba biti upoznat s važnim činjenicama o zdravlju djeteta. Informacije o zdravstvenom stanju djeteta se ne smiju davati neovlaštenim osobama (drugim roditeljima ili radnicima vrtića). Bolesno dijete ne smije boraviti u vrtiću. Roditelj je dužan obavijestiti vrtić o izostanku i razlozima izostanka djeteta. Nakon završenog liječenja i povratka djeteta u vrtić, roditelj je dužan dostaviti potvrdu o zdravstvenom pregledu djeteta. U slučaju sumnje da je dijete bolesno, odgojitelj treba pozvati zdravstvenu voditeljicu i ubilježiti u dnevnik rada. Ukoliko zdravstvena voditeljica potvrdi da je dijete bolesno, odmah se pozivaju roditelji kako bi se dijete zbrinulo na kućnu njegu. Lijekovi se u vrtiću ne daju. U iznimnim situacijama, kada roditelji nisu dostupni ili su spriječeni, a lijek treba dati hitno (npr. kod visoke temperature), može ga dati zdravstvena voditeljica uz dopuštenje roditelja i prema konzultacijama liječnika

133 2. Protokol postupanja kada dijete ima kroničnu bolest ili posebne prehrambene navike Pri upisu djeteta koje ima kroničnu bolest zdravstveni voditelj provodi individualni razgovor s roditeljima. Zdravstvena voditeljica upoznaje odgojitelje i ostale članove tima sa zdravstvenim stanjem djeteta. Ako dijete treba primiti lijek, njih daje isključivo roditelj, a samo iznimno zdravstvena voditeljica uz pisano dopuštenje roditelja i upute djetetovih liječnika koje moraju sadržavati sve važne podatke, dijagnozu, naziv lijeka, način primjene i doziranje lijeka te što učiniti u slučaju pogoršanja. U suradnji s roditeljima i/ ili liječnikom zdravstvena voditeljica prilagođava jelovnik potrebama djeteta. Provodi se kontinuirana razmjena informacija između zdravstvene voditeljice, djetetovih odgojitelja i ostalih članova stručnog tima. 3. Protokol postupanja u slučaju povreda i pružanje prve pomoći Objekti vrtića moraju biti opremljeni s ormarićima/kutijama za pružanje prve pomoći koje zdravstvena voditeljica redovito popunjava s potrebnim materijalom. U situacijama pružanja prve pomoći treba paziti na osobnu zaštiti i zaštitu ozlijeđenog djeteta. Ostalu djecu treba zbrinuti kod drugog odgojitelja ili u sobu dovesti člana stručnog tima. U slučaju povrede djeteta: ostati miran i sabran, umiriti dijete, primijeniti stečena znanja o pružanju prve pomoć, prema dostupnosti pozvati zdravstvenu voditeljicu. Ukoliko se može čekati da dođe roditelj, on odvodi dijete liječniku. Ukoliko je dijete povrijeđeno u mjeri koja zahtijeva hitnu liječničku intervenciju treba odmah pozvati službu hitne medicinske pomoći. Ukoliko je hitna medicinska pomoć nedostupna, treba na najbrži mogući način, koji ne šteti

134 zdravlju djeteta, propratiti ili osigurati pratnju djeteta od strane stručne osobe do službe hitne medicinske pomoći. Osoba koja je propratila dijete treba sačekati liječnikovu preporuku o daljnjem postupanju i sačekati roditelja. Odgojitelj djeteta dužan je obavijestiti ravnatelja o povredi djeteta. Odgojitelj djeteta dostavlja zapisnik zdravstvenoj voditeljici i ravnatelju o situaciji i povredi djeteta. 4. Protokol postupanja u slučaju zlostavljanja ili zanemarivanja djeteta ili nasilja u obitelji U slučaju opravdane sumnje o kršenju djetetovih prava, a posebice o svim oblicima tjrlrsnog ili duševnog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta, ustanova je dužna obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb. O opaženom odgajatelj obavještava ravnatelja koji je odgovoran za daljnje postupanje. Informacije o slučaju zlostavljanja ili zanemarivanja djeteta se ne smiju iznositi drugim roditeljima, radnicima i osobama koje nisu uključene u slučaj. 5. Protokol postupanja u slučaju nesporazuma roditelja oko sadržaja roditeljske skrbi U slučaju kad se roditelji ne mogu sporazumjeti oko sadržaja roditeljske skrbi ili o ostvarivanju djetetovih prava vezanih za njegov boravak u vrtiću (npr. roditelji se ne mogu složiti hoće li dijete upisati u vrtić, odnosno ispisati iz vrtića, neslaganje vezano za upis u određeni program, neslaganje vezano za prehranu djeteta u vrtiću, izlete i sl.) odgojitelj ili stručni suradnik uputit će roditelje ravnatelju. Vrtić nije ovlašten donositi odluke u korist, odnosno na štetu jednog od roditelja. U slučaju da se roditelji ne mogu sporazumjeti, ravnatelj je dužan uputiti roditelje da se obrate centru za socijalnu skrb ili sudu kolji će u izvanparničnom postupku donijeti odluku. Do sporazuma roditelja ili

135 donošenja sudske odluke, vrtić će postupati prema zatečenom stanju pazeći na interes djeteta. Nakon svake rizične situacije u kojoj je došlo do ugrožavanja sigurnosti djeteta. sastaviti zapisnik o događaju. Zapisnik sadrži: datum, objekt ili odgojnu skupnu ili prostor odvijanja situacije, imena odgojitelja i ostalog uključenog osoblja, imena djeteta ili djece, kraći opis situacije, korake postupanja, sat i osobu koja je izvještena telefonski, rješenje situacije, ime i prezime,potpis osobe koja je sastavila zapisnik, sat predaje i potpis prijema članova tima (koordinatori programa). Svaki zapisnik, odmah po događanju, dostaviti nadležnima (ravnatelju ustanove)

136 Literatura 1. Bruner, J. (1996). Kultura obrazovanja. Zagreb: Educa. 2. Colney, A. (2010.), Childcare: Welfare or investment. International Journal of Social Welfare, 19(2), D Addato, A. (2010.), Promoting prevention and early intervention, Eurochild s contribution. The Federal Foundation Mother and Child for pregnant women in emergency situations, Germany. les%20about%20and%20by%20eurochild/2010/todays_child ren_are_tomorrows_parents_dec2010.pdf 4. Gormley, W. T., Gayer, T., Phillips, D., Dawson, B. (2005). The effects of universal Pre-K on cognitive development. Developmental Psychology, 41(6), doi: / Heckman, J. J., Vytlacil, E. J. (2007). Econometric evaluation of social programs, part I: Causal models, structural models and econometric policy evaluation. Handbook of econometrics, 6, Heckman, J. J. (2006). Skill formation and the economics of investing in disadvantaged children. Science, 312(5782), doi: /science Loeb, S., Bridges, M., Bassok, D., Fuller, B., Rumberger, R. W. (2007). How much is too much? The influence of preschool centers on children s social and cognitive development. Economics of Education Review, 26(1), doi: /j.econedurev Ljubetić, M. (2014). Od surdanje do partnerstva obitelji, odgojno- obrazovne ustanove i zajednice. Split: Element. 9. Ljubetić, M., Visković, I., Slunjski, E. (2014.), More successful education of preschool teachers by consensus the delphi method (Croatian experience), International Journal of Physical & Social Sciences, 4(4),

137 10. Miljak, A. (2012). Življenje djece u vrtiću. Zagreb: SM Naklada. 11. Pastuović, N. ( 2007). Ciljevi učenja. Zagreb: Nastavnički priručnik. 12. Shonkoff, J. P., Phillips, D. A. (2000). From neurons to neighborhoods: The science of early child development. Washington, D.C.: National Academies Press, National Research Council, Committee on Integrating the Science of Early Childhood Development. 13. Strategija razvoja Europe do ec.europa.eu/regional_policy/what/europe2020/index_hr.cfm (posjećeno ) 14. Strateški pravci razvoja predškolskog odgoja i obrazovanja u BIH (2004). 15. Torrance, E.P. (1997). Kreativnost. Pedagogija Beograd, 1, Visković, I. (2007). Roditelj suradnik u razvoju dječje kreativnosti. Split: Zbornik radova, 13. Dani predškolskog odgoja Mirisi djetinjstva. 17. Vendel, D.L., Belsky, J., Burchinal,M., Vandergrift, N., Steinberg, L. (2010.) Do Effects of Early Child Care Extend to Age 15 Years? Results From the NICHD Study of Early Child Care and Youth Development. Child Development. 81(3): doi: /j x

138

139

140