ISBN

Transcription

1

2 ISBN

3 Euro-Atlantic Education Initiative 48, Metlichina polyana St., apt Sofia BULGARIA Tel Sastavili: Prijevod na hrvatski: Avgustina Tzvetkova Anna Vassileva Dessislava Hristova Vanda Sandra Vukadinović

4 SADRŽAJ PREDGOVOR... 7 Osnivanje NATO-a i njegova uloga u periodu hladnog rata... 9 NATO nakon završetka hladnog rata... 9 Značajni trenuci u razvoju NATO-a nakon završetka hladnog rata 10 NATO u akciji Nova uloga NATO-a NATO misije i operacije NATO u Afganistanu Me unarodne snage za pomoć sigurnosti u Afganistanu (ISAF) Ključni trenuci Mandat ISAF-a Obnova i razvoj - provincijski timovi za obnovu (PRTs) NATO-ov visoki civilni predstavnik u Afganistanu Mjere za suzbijanje droge u Afganistanu NATO na Balkanu Višenacionalne Snage za provedbu mirovnog ugovora (Provedbene snage - IFOR) Stabilizacijske snage (SFOR) Snage za Kosovo (KFOR) Uloga NATO-a u Republici Makedoniji Uloga NATO-a u Iraku Misija aktivnog nastupanja (OAE) Misija NATO-a u Darfuru

5 Pružanje podrške u sigurnosti NATO-a zemljama članicama - Turska (2003) i Grčka (2004) NATO-ova uloga u civilnoj sigurnosti Euroatlantsko središte za uskla ivanje odgovora na katastrofe NATO misija pomoći prilikom tornada Katrina NATO-ova humanitarna uloga u Pakistanu NATO misije i operacije - ishod Summita u Bukureštu Strasbourg / Kehl Summit Hrvatska na putu u NATO BILJEŠKE Dodaci Ugovor o Sjevernoatlantskom savezu NATO u skraćenicama Tablice Politička struktura Civilna i vojna struktura Karte ISAF RC i PRT lokacije NATO Snage na Kosovu (KFOR)

6 PREDGOVOR Vodič NATO misije i operacije - kratak pregled sastavio je tim Euroatlantske edukacijske inicijative (Euro-Atlantic Education Initiative) uz svesrdnu podršku NATO odjela za javnu diplomaciju (NATO Public Diplomacy Division). Nadogradnja je prvog izdanja - NATO ukratko, koji je dora en i ažuriran u periodu od tri godine te objavljen na osam jezika. Ovo izdanje cilja na širu čitalačku publiku, ne samo na profesionalce na području pitanja sigurnosti. Cilj mu je dopridonijeti boljem razumijevanju uloge NATO-a u svijetu. Bavi se jednom od ključnih dimenzija transformacije Allianse - NATO-ovim misijama i operacijama. NATO se temelji na zajedničkim vrijednostima demokracije, poštivanju ljudskih prava i vladavini prava. Djelovanje Alijanse zapravo utjelovljuje suštinu tih vrijednosti. NATO- ova uključenost u zbivanja na Balkanu 90-tih godina prošlog stoljeća označila je točku preokreta u razvoju NATO-a - iskorak iz njegove dotadašnje uloge branitelja teritorija zemalja članica tijekom hladnog rata u ulogu upravljanja kriznim situacijama i mirotvornim djelovanjem izvan područja njegove odgovornosti. Ovaj projekt daje naglasak na pojašnjenje nekih vidova transformacije NATO-a. Nesumnjivo, ključni dio tog procesa je provo enje mirotvornih djelovanja i suzbijanja kriza unutar i izvan Euroatlantske regije. Uspjeh NATOovih misija i operacija osnova je za sigurnost u globalnim razmjerima. NATO i priroda njegovih misija potrebuju daljnje proučavanje i shvaćanje. To nikako nije lagan zadatak, ali upravo time predstavlja izazov i odgovornost. Izazov je objasniti složenost NATO-ovih misija obzirom da je primarni akter taj koji osigurava sigurnost. S druge strane, odgovornost je pronaći pravi način u smislu promicanja poruke. 7

7 Da bi se omogućila shvatljiva i valjana informacija, publikacija je utemeljena na dokumentima i publikacijama objavljenim na NATO-ovoj internet stranici i na izvorima ostalih me unarodnih organizacija. Prijevodi na hrvatski, bugarski, albanski i engleski jezik mogu se naći na internet stranici Euro-Atlantic Education Initiative: I na kraju, htjela bih izraziti svoju posebnu zahvalu Atlantskom vijeću Hrvatske i njegovom predsjedniku profesoru Radovanu Vukadinoviću i podpredsjednici Lidiji Čehulić Vukadinović. Bez njihove podrške prijevod vodiča NATO misije i operacije - kratak pregled na hrvatski jezik ne bi bio moguć. Avgustina Tzvetkova President Euro-Atlantic Education Initiative 8

8 NATO MISIJE I OPERACIJE Osnivanje NATO-a i njegova uloga u razdoblju hladnog rata Organizacija Sjevernoatlantskog sporazuma (The North Atlantic Treaty Organization - NATO) osnovana je 4. travnja godine, potpisivanjem Ugovora o Sjevernoatlantskom savezu. Deset europskih zemalja bile su tada potpisnice: (Belgija, Danska, Francuska, Velika Britanija, Island, Italija, Luxembourg, Nizozemska, Norveška i Portugal) i ujedno dvije sjevernoameričke - Kanada i Sjedinjene Američke Države. Glavni cilj zemalja osnivačica bilo je oponiranje riziku povećanja utjecaja koji su SSSR imale na ostatak Europe. Potpisivanjem ugovora, članice su se obvezale na me usobnu pomoć u obrani slobode i sigurnosti političkim i vojnim sredstvima. Sudjelovanje Sjeverne Amerike u obrani Zapadne Europe nesumnjivo je ukazivalo da bi ikakav pokušaj političkog ili vojnog pritiska na Zapadnu Europu bio osu en na propast. NATO nakon završetka hladnog rata Završetkom hladnog rata i oponiranja Istočnog i Zapadnog bloka, razlozi osnivanja NATO-a prestali su postojati. Karakter povremenih izazova po pitanju sigurnosti tako er se značajno promijenio. Usprkos sumnjama u pogledu NATO-ove budućnosti, NATO ne samo da je opstao nakon završetka hladnog rata i njegovih antagonista u obliku Varšavskog ugovora, nego je i potvrdio da je jedna od najefikasnijih modernih me unarodnih organizacija na polju sigurnosti, sa novim članstvom i partnerima u stalnom porastu. Na pragu svoje 60-togodišnjice NATO se razvio u organizaciju naočigled različitu od one osnovane godine. Alijansa nije ona koja jamči obranu Zapadne Europe tijekom više od 4 desetljeća hladnog rata, niti je ta onaj promatrač procesa tranzicije u Europi tijekom ranih 1990-tih godina, već se 9

9 danas NATO s pravom smatra regionalnom organizacijom sa globalnim odgovornostima. Značajni trenuci u razvoju NATO-a nakon završetka hladnog rata Devedesete godine prošlog stoljeća obilježene su nizom važnih doga aja. Devedesetih godina NATO po prvi put nudi suradnju Sovjetskom Savezu i ostalim europskim državama koje nisu njegove članice. Dogodilo se to tijekom zasjedanja Sjevernoatlantskog vijeća, u lipnju, u Škotskom gradu Turnburryju, gdje su ministri vanjskih poslova zemalja članica objavili takozvanu Poruku iz Turnburryja. U Londonu, samo mjesec dana kasnije, šefovi država i Vlada NATO-a potpisali su Londonsku deklaraciju u kojoj su saveznice pokazale volju i odlučnost za promjenama u Alijansi. Deklaracija se sastojala od raznih prijedloga u smislu tvorenja šire suradnje sa zemljama centralne i istočne Europe u političkim i vojnim djelokruzima, kao i utvr ivanja formalnih diplomatskih odnosa. Početkom studenoga iduće godine, šefovi država i Vlada NATO-a proglasile su Rimsku deklaraciju o miru i suradnji, kojom se predlaže institucionalizacija odnosa i suradnje sa bivšim Sovjetskim Savezom, te zemljama Centralne i Istočne Europe, u pogledu političkih odnosa i sigurnosti. Deklaracijom su položeni temelji za osnivanje Sjevernoatlantskog vijeća za suradnju, čijeg je Bugarska bila jedan od članova utemeljitelja. Prvo zasjedanje Sjevernoatlantskog vijeća za suradnju bio je u prosincu godine. Važan ishod tog zasjedanja bilo je usvajanje Deklaracije o dijalogu, partnerstvu i suradnji. Summit u Bruxellesu početkom godine aktivirao je inicijativu o pojačavanju sigurnosti i stabilnosti diljem Europe, poznatu kao Partnerstvo za mir (Partnership for Peace; PfP). Zemlje partnerice iz Sjevernoatlantskog vijeća za suradnju i zemlje iz Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, budućeg OSCE bile su pozvane da se pridruže PfP-u godine u Sintri, u Portugalu, dotadašnji NACC zamijenilo je Euroatlantsko partnersko vijeće čiji je glavni cilj bio okrenuti novu stranicu u transatlantskoj suradnji. 10

10 Na summitu u Madridu održanom iste godine, predvodnici su poveli NATO u novu fazu razvoja. Republika Češka, Ma arska i Poljska pozvane su na početak pregovora o pridruživanju NATO-u. Odnosi sa Rusijom su redefinirani, a zvanično su utvr eni i temelji za partnerstvo sa Ukrajinom. U travnju godine, u Washingtonu se održao 15. NATO summit koju je ujedno obilježio 50-togodišnjicu postojanja Alijanse. Na tom zasjedanju primljene su tri nove članice - Češka, Ma arska i Poljska. Summit je pokrenuo nove inicijative od strateške važnosti kao što je Akcijski plan za članstvo - ciljanu podršku novopridruženim državama. Zasjedanje je bilo izuzetno i po tome što je definiralo novi strateški koncept NATO-a koji opisuje promjene u pitanjima svjetske sigurnosti i odre uje novu ulogu NATO-a po pitanju globalne sigurnosti 21. stoljeća. Iduće zasjedanje NATO-a održano je u studenom godine u Pragu. Bugarska, Estonija, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka i Slovenija zvanično su pozvane na početak pregovora o pristupu. Summit u Pragu objavio je namjeru jačanja kapaciteta u želji upućivanja na me unarodni terorizam i formuliranja odluke vezane uz promjene u Alijansinim vojnim sposobnostima. Na zasjedanju u lipnju godine održanom u Istambulu, Alijansa je primila svojih novih 7 članica, uključujući i Bugarsku. Time je ukupan broj članica NATO- a desegnuo broj 26. Osim procesa proširenja članstva, Alijansa se usredotočila na unaprije enje svog partnerstva u regijama od posebne važnosti kao što su južni Kavkaz i centralna Azija. U meðuvremenu, NATO se odlučuje na daljnje jačanje dijaloga sa svojih 7 članica Mediteranskog područja i pokreće novu inicijativu sa državama takozvanog šireg Srednjeg istoka. Zasjedanje u Rigi, održano u jesen godine, bilo je ključni trenutak NATO-ove transformacije, označeno kao sveobuhvatno političko vodstvo. Ono usmjerava daljnji proces daljnjeg razvoja Alijanse, a uz to, potvr uje se NATO- ova politika otvorenih vrata. Na summitu NATO-a u Bukureštu 2008 obje zemlje, Albanija i Hrvatska bile su pozvane na početak pregovora o primanju u članstvo Alijanse. 11

11 Na posljednjem summitu u Strasbourgu/Kehl NATO je proslavio šezdesetogodišnjicu svog postojanja i primio Albaniju i Hrvatsku kao nove članice. Postojanje NATO-a i poglavito njegov napredak, ni u kojem slučaju nije stvar slučajnosti. Ključ uspjeha NATO-a leži u trajnim vrijednostima i principima i u čvrstim temeljima na kojima se gradio i razvijao. NATO nije samo savez u cilju zajedničke obrane, nego ujedno i zajednica zajedničkih sustava vrijednosti. Iako suočen sa promjenjivom prirodom prijetnji svjetskoj sigurnosti, njegova vjera u vrijednost demokracije, poštivanje ljudskih prava i zakona, pokazale su se vjerodostojnima za sve njegove zemlje članice. Nadalje, NATO je garancija održivosti transatlantskih nastojanja da se nose sa globalnim sigurnosnim izazovima. Alijansa spaja Europu i sjevernu Ameriku i služi kao baza za ravnotežu izme u različitih nacionalnih interesa u ime zajedničke stabilnosti i mira. Jedan od ključnih faktora NATO-ove održivosti leži u posebnosti procesa donošenja odluka koji se temelji na principu opće suglasnosti. Postizanje opće suglasnosti izme u svih država članica Alijanse često je težak i dugotrajan proces. Stoga je, posebice prije donošenja konačnih odluka o važnim pitanjima, neophodno voditi stalne pregovore i savjetovanja. Obzirom na duljinu pregovaračkih procesa, moglo bi se učiniti da je NATO-ov način donošenja odluka suviše kompliciran i nespretan. Usprkos tome, tijekom godina je dokazao svoju učinkovitost i prednosti. Njegove najistaknutije prednosti su: Kao prvo, princip opće suglasnosti dozvoljava organizaciji da podrži suverenitet i neovisnost država članica i da uzme u obzir njihove nacionalne interese u svakom zasebnom specifičnom slučaju. Kao drugo, ovakav princip daje odlukama NATO-a najviši stupanj političke legitimnosti. Konsenzus je garancija da je svaka od akcija podržana od svih zemalja članica, koje se, pak, dajući svoj pristanak, obvezuju na provedbu te odluke. 12

12 NATO u akciji Logika i gra a funkcija NATO-a ostala je nepromjenjena. Sjedište NATO-a je smješteno u Bruxellesu. To je stalno sjedište Sjevernoatlantskog vijeća - glavnog odlučivačkog tijela. Uključuje nacionalne delegacije zemalja članica, glavnog tajnika i me unarodno osoblje, predsjednika vojnog odbora, me unarodno vojno osoblje, diplomatske misije zemalja partnerica i razne NATO-ove agencije. Zemlje članice imaju stalne delegacije u sjedištu, vo ene stalnim predstavnicima. Vojni izaslanici tako er predstavljaju svaku od zemalja članica. Stalnom predstavniku, pa tako i vojnom, u obavljanju njihovih dužnosti asistira tim civilnih i vojnih savjetnika i časnika predstavljajući tako svoju zemlju u svakom od NATO-ovih odbora. Institucije NATO-a organizirane su na političkim i vojnim strukturama, koje se u razmjeru bave političkim i vojnim aspektima NATO-ovih aktivnosti. Svaka od tih struktura pomaže odlučivačkim tijelima od kojih je najviše Sjevernoatlantsko vijeće. Nova uloga NATO-a Novi strateški koncept NATO-a, izdan godine, identificirao je globalne sigurnosne rizike kao svestrane i teško predvidljive. Jezgru zadatka Alijanse može se sažeti kako slijedi: 1. Treba služiti kao baza za stabilnost u Euro-Atlanskoj zoni; 2. Pružati forum za savjetovanja oko pitanja sigurnosti: 3. Djelovati kao zastrašivač i branitelj protiv svake prijetnje agresijom prema bilo kojoj zemlji članici; 4. Dopridonositi uspješnoj prevenciji sukoba i suzbijanju krize; 5. Poticati odnose partnerstva i dijaloga sa zemljama iz Euroatlantske regije. Strateški koncept Alijanse ujedno naglašava pozitivne trendove u novom sigurnosnom okruženju. U me uvremenu se ipak fokusira na nove rizike i različite izvore nestabilnosti, kao što su etnički sukobi, kršenja ljudskih prava, politička nestabilnost i ekonomske krize. Proliferacija nuklearnog, 13

13 biološkog i kemijskog oružja smatra se ozbiljnim problemom. Nagli razvoj u informatičkoj tehnologiji tako er predstavlja potencijalnu opasnost u smislu razotkrivanja vojnih znanja od strane neprijateljskih grupa. U godinama koje slijede nakon godine, te poglavito nakon terorističkog napada na Sjedinjene Države 11. rujna godine, NATO iznova vrši procjenu globalnih terorističkih prijetnji i rizika povezanih sa državnim neuspjehom, te iste stavlja na vrh svojih prioriteta u sigurnosti. Sigurnosno okruženje pod utjecajem brzih promjena od NATO-a zahtjeva promjenu ne bi li ostao efikasan. Alijansa mora pronaći novu ravnotežu izme u misija u Europi i svojih nastojanja u imenovanju globalnih prijetnji. Mora postići ubrzanije, fleksibilnije i efikasnije vojne metode da bi se bolje suočavao sa tim izazovima sigurnosti. Obzirom na nove izazove po pitanju sigurnosti postaje neophodno usko sura ivati sa širim krugom partnera. Prijetnje s kojima se NATO danas suočava nisu katastrofalne kao što su bile u periodu hladnog rata, ali su stvarne i često previše nepredvidljive da bi se podcijenile. Terorizam, poliferacija oružja za masovno uništenje, mogućnost etničkih sukoba - sve kao dio trenutne sigurnosne agende - zahtjevaju od NATO-a da se čim prije prilagodi budućim potrebama u pogledu sigurnosti i stabilnosti svojih zemalja članica. Transformacija NATO-a je mnogostruka, prvenstveno se usredotočuje na: nove misije, nove sposobnosti, nove članove i nove partnere. Jedna od ključnih dimenzija transformacije Alijanse - njezine misije - biti će u fokusu sljedećih poglavlja. Operacije NATO-a koje slijede u ranima 1990-tima, unutar i izvan njegovih tradicionalnih transatlantskih područja odgovornosti, zahtjevaju daljne proučavanje i razumijevanje. 14

14 NATO misije i operacije Jedan od ključnih aspekata promjena unutar NATO-a bila je njegova odlučnost u poduzimanju mirotvornih operacija i misija u cilju rješavanja kriza unutar i izvan tradicionalne Euroatlantske zone. Trenutno se može definirati NATO kao regionalnu organizaciju sa globalnim dužnostima. Alijansa se razvila u organizaciju sposobnu uvidjeti da suvremene prijetnje više nisu vezane samo za odre ena područja. Uz to, ona posjeduje sposobnost neophodnu da bi ih prepoznala gdjegod i kadgod se pojave. Tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća, NATO se po prvi puta angažirao u očuvanju mira na Balkanu, gdje su uslijedili krvavi sukobi nakon raspada bivše Jugoslavije i ozbiljno zaprijetili sigurnosti, ne samo u regiji, nego i u ostatku kontinenta. U svojoj misiji u Afganistanu i pomoći u vidu obuke u Iraku, Alijansa je tako er dokazala da je sposobna nositi se sa izazovima izvan tradicionalnih Euroatlantskih zona odgovornosti. NATO u Afganistanu Misija NATO-a u Afganistanu je sastavni dio zalaganja me unarodne zajednice u toj regiji. Glavni zadatak je bio stvoriti sigurno okruženje i pomoći Vladi Afganistana u njezinom nastojanju za ponovnom izgradnjom zemlje nakon razarajuće vladavine talibanskog režima. NATO-ovo obvezivanje je trostruko: Alijansa je osigurala vodstvo Me unarodnih snaga za pomoć sigurnosti (ISAF) koje imaju za glavni zadatak pomoći Vladi Afganistana u širenju i vršenju svojih ovlasti diljem zemlje, stvarajući uvjete za stabilizaciju i daljnju rekonstrukciju; NATO-ov visoki civilni predstavnik u Afganistanu nosi odgovornost za unaprije ivanje vojno-političkih aspekata misije. Predstavnik usko sura uje sa ISAF-om, povezuje se sa Vladom Afganistana i ostalim 15

15 me unarodnim organizacijama, te održava kontakte sa predstavnicima susjednih država; Program za suradnju izme u NATO-a i Afganistana fokusira se na reformu obrane, izgradnju ustanova obrane i vojne aspekte reforme sektora sigurnosti. Me unarodne snage za pomoć sigurnosti u Afganistanu (ISAF) Ključni trenuci Me unarodne sigurnosne snage u Afganistanu, (ISAF), osnovane su u prosincu godine sukladno sa ugovorima Konferencije u Bonn-u na temu Afganistana. Njihov je cilj pružanje pomoći Vladi Afganistana u stvaranju sigurnosti i stabilnosti u zemlji. ISAF snage su premještene i djeluju pod mandatom UN-a (temeljem rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC) 1386, 1413, 1510, 1563, 1623, 1707 i 1776). Tako er su utemeljeni na vojno-tehničkom sporazumu izme u zapovjednika ISAF-a i privremene Vlade Afganistana. Prvenstveno, zapovjedništvo ISAF-a se izmjenjuje svakih 6 mjeseci po predstavnicima zemalja. Na čelu ISAF-1 bila je Velika Britanija. Vodstvo ISAF-2 preuzela je Turska, a ISAF-3 vodile su zajedno Njemačka i Nizozemska. U kolovozu godine NATO je preuzeo vodstvo Me unarodnih sigurnosnih snaga u Afganistanu (ISAF). To je bila prva misija Alijanse izvan njezine tradicionalne Euroatlantske zone odgovornosti. Početni mandat snaga bio je ograničen operacijama u Kabulu i njegovoj okolici. Početkom listopada proširio se na cijelu zemlju temeljem odluke UNSC-a Proširenje je bilo sprovedeno u 4 faze počevši od 31. prosinca do 5. listopada godine: 1. sjever, 2. zapad, 3. jug i 4. istok. Prva faza je započela 31. prosinca kada je Alijansa preuzela zapovjedništvo nad civilno-vojnim Provincijskim timom za obnovu (PRT) što je bila pod njemačkim vodstvom u pokrajini Konduz. Na kraju te faze, u listopadu godine, zona u kojoj je ISAF vršio operaciju pokrivala je 3600 četvornih kilometara što je NATO-u pružilo mogućnost utjecanja na sigurnost u devet provincija sjevernog Afganistana. 16

16 Druga faza ostvarena je izme u svibnja i rujna Nakon njezine realizacije Alijansa je preuzela zapovjedništvo u 9 PRT-a - zapadnog i sjevernog, a time je praktički imala odgovornost u pogledu sigurnosti na 50% teritorija Afganistana. Tijekom treće faze provedene sredinom godine, ISAF je preuzeo zapovjedništvo u 6 provincija u južnom dijelu Afganistana i nad 4 PRT-a. Poslijednja, četvrta faza proširenja mandata ciljala je na zapadne djelove zemlje i provedena je u listopadu godine. Provedbom četvrte faze, kao i nakon njene provedbe, brojno stanje snaga ISAF-a znatno se povećao. U proljeće godine trupa iz 40 različitih zemalja i 26 PRT-a bilo je pod zapovjedništvom NATO- a u Afganistanu. Sve zemlje članice NATO-a smatraju ISAF ključnim u pitanjima sigurnosti i obnove Afganistana. Operacija je tako er ključna za očuvanje povjerenja u politiku Alijanse kao nositelja i jamca sigurnosti i u njezinu sposobnost da se nosi sa novim izazovima sigurnosti. Mandat ISAF-a Kao što je prije spomenuto, snage ISAF-a u Afganistanu trebale su biti stavljene pod mandat UN-a. Njihova uloga definirana je u skladu sa vojnotehničkim sporazumom potpisanim u siječnju godine izme u zapovjednika ISAF-a i privremene Vlade Afganistana. Glavni zadatak ISAF-a je pomoći Afganistanskoj Vladi u širenju svog utjecaja diljem zemlje i u stvaranje sigurnog okruženja. U provo enju tih ciljeva, uloga ISAF-a jest: koordinirati operacije sa afganistanskim snagama nacionalne sigurnosti; pomoći afganistanskim snagama nacionalne sigurnosti u obnovi strukture, uvježbati novoorganiziranu nacionalnu vojsku Afganistana i državnu policiju; osigurati podršku u provo enju raznih civilno-vojnih projekata i 17

17 sudjelovati u prepoznavanju potreba obnove npr: školstva, zdravstva, snabdijevanja vodom itd.; pomoći afganistanskoj Vladi i me unarodnoj zajednici u njihovim nastojanjima u borbi protiv droge i proliferacije. Snage ISAF-a, sve u svemu, niti su direktno uključene u metode i uništavanje usjeva, niti u vojne operacije protiv proizvo ača droge. Njihova je uloga ograničena na obavještajnu djelatnost, informativne kampanje i pomoć afganistanskoj vojsci tijekom operacija; podrška humanitarnim operacijama. Obnova i razvoj - Provincijski timovi za obnovu (PRTs) Dok se primarni cilj misije ISAF-a sastoji od stvaranja sigurnog okruženja za brzu obnovu i razvoj, praktična pomoć zemlji u njezinim naporima u obnovi i razvoju, tako er vrijedi kao zadatak i za me unarodne vojne snage. Aktivnosti ISAF-a na tom polju tako er su fokusirane na prepoznavanje trenutnih potreba kao što su: obnova školstva i medicinskih ustanova; obnova zaliha vode; pomoć ostalim civilno-vojnim projektima; redovito praćenje napretka u obnovi zemlje. NATO-ovih 26 provincijskih timova za obnovu (PRT) razmještenih u različitim područjima širom Afganistana imaju ključnu ulogu u uspješnoj provedbi ciljeva obnove i razvoja. Provincijski timovi za obnovu novače civilno i vojno osoblje i operiraju u afganistanskim provincijama. Glavni im je zadatak jamčiti humanitarnu pomoć, sigurnost zaposlenih i pomaganje aktivnosti obnove u visoko rizičnim područjima. Timove vode različite zemlje voditeljice, dok različite NATOove zemlje članice i partneri sudjeluju kao civilno i vojno osoblje. Vojni djelovi timova su pod zapovjedništvom ISAF-a. Provincijski timovi za obnovu počeli su djelovati u siječnju Predstavljaju inovativan i djelotvoran pristup jačanju mira i stabilnosti. Mnogi projekti obnove provedeni su uz njihovu pomoć i predanost. Timovi su bili uspješan medij izme u neprijateljskih frakcija; dopridonijeli su naporima u razoružavanju afganistanskih paravojnih grupa; pomogli su razvoju trupa 18

18 afganistanske nacionalne vojske i državne policije. Suradnja izme u lokalnih vlasti, gra ana i timova bila je pozitivna za igradnju sigurnog okruženja. Do ljeta godine 26 provincijskih timova za obnovu razmjestilo se Afganistanom. Ciljevi PRT-a uključuju: pomoć Vladi Afganistana u izgradnji sigurnosti i stabilnosti okruženja i širenje njezine uprave širom zemlje; pomaganje inicijativa u reformi sektora sigurnosti; pomoć u nastojanjima pri obnovi zemlje. U cilju postizanja tih ciljeva PRT-ovi izvršavaju sljedeće zadatke: Poboljšavaju sigurnost u regiji kroz dijalog sa regionalnim vo ama i raznim mjerama jačanja povjerenja ne bi li se izbjeglo moguće sukobe; Prate, procjenjuju, savjetuju i pomažu obnovu sektora sigurnosti; Osiguravaju obavještajne kanale do zapovjednika ISAF-a, obzirom na njihovu zonu djelovanja; Pomažu afganistanskoj Vladi u širenju njezinih odluka i političkih smjerova na regionalnu razinu; Pomažu me unarodnoj zajednici u procesu obnove i jačanja kapaciteta civilne administracije; Organiziraju i olakšavaju redovne susrete izme u središnjih vlasti, UN misije (UNAMA) i regionalnih vo a i time jačaju dijalog i suradnju i dr. NATO-ov visoki civilni predstavnik u Afganistanu Visoki civilni predstavnik zadužen je za političko-vojne ciljeve NATOove misije u Afganistanu. Predstavnik usko sura uje sa zapovjednikom ISAFa, održava veze sa Vladom Afganistana, sa predstavnicima civilnog društva, ostalim me unarodnim organizacijama i sa susjednim državama. Predstavnik označava političko vodstvo Alijanse. Glavni tajnik NATO-a postavlja visokog civilnog predstavnika. Njihov rad u uredu ograničen je vremenom, ali s mogućnosti produljenja obzirom na razvoj političke situacije u Afganistanu. 19

19 Položaj je otvoren u listopadu godine, a u studenome iste godine ministru Hikmetu Cetinu (Turska) dodjeljeno je mjesto visokog civilnog predstavnika. Ambasador Daan Everts (Nizozemska) preuzeo je mjesto godine, a od visoki civilni predstavnik u Afganistanu je ambasador Maurits R. Johems iz Nizozemske. Visoki civilni predstavnik usko sura uje sa zapovjednikom ISAF-a i tako osigurava direktan kanal za komunikaciju izme u područja operacija, stožera NATO-a i Sjevernoatlantskog vijeća (NAC) - glavnog odlučivačkog tijela Alijanse. Predstavnik pruža savjetovanje oko najučinkovitijih sredstava osiguravanja ukupne povezanosti NATO-ovih odnosa sa Afganistanom. Predstavnik stvara veze sa članovima afganistanske Vlade, rukovodi aktivnostima predstavnika me unarodnih zajednica i ostalih me unarodnih organizacija koje djeluju u Afganistanu, uglavnom UN i EU. Visoki civilni predstavnik tako er održava kontakte sa susjednim zemljama i sa glavnim sudionicima u unutarnjo-političkom životu - afganistanskim civilnom društvu i me unarodnim nevladinim organizacijama. Mjere za suzbijanje droge u Afganistanu Afganistanska Vlada usvojila je Strategiju borbe za suzbijanje droge u svibnju godine, kojoj je cilj eliminacija proizvodnje droge u zemlji do godine. Jedan od glavnih ciljeva ISAF-a jest pružanje pomoći afganistanskoj Vladi u borbi protiv proliferacije droge. Snage ISAF-a, ipak, nisu direktno uključene u uništavanje usjeva, niti u vojne operacije protiv proizvo ača droge. Njihova je uloga ograničena na obavještajnu djelatnost, informativne kampanje i pružanje pomoći afganistanskoj vojsci tijekom operacija. Snage ISAF-a tako er pružaju podršku u uvježbavanju i logistici afganistanskoj agenciji za nacionalnu sigurnost u borbi protiv droge. 20

20 NATO na Balkanu Nakon raspada bivše Jugoslavije, NATO je odigrao vodeću ulogu u procesu reforme na Balkanu. Alijansa pomaže proces vraćanja sigurnosti i ujedinjavanja stabilnosti u cijeloj regiji. Poglavlja koja slijede detaljno će proučiti multinacionalne snage za provedbu mirovnog sporazuma - IFOR (Implementation Force) u Bosni i Hercegovini, kasnije zamjenjen stabilizacijskim snagama SFOR (Stabilization Force); kao i snage vo ene NATO-om na Kosovu KFOR (Kosovo Force) i ulogu Alijanse u Republici Makedoniji. Angažman NATO-a na Balkanu označio je točku preokreta u povijesti NATO-a: pokret izvan njegovih zaduženja obrane teritorija država članica iz doba hladnog rata, u zadatak upravljanja krizom i mirotvornih misija izvan njegovih tradicionalnih dužnosti. Višenacionalne Snage za provedbu mirovnog ugovora (Implementation Force - IFOR) IFOR je bila prva mirotvorna misija takve vrste koju je NATO vodio. NATO je razmjestio trupa u prosincu godine, pod rezolucijom 1031 UNSC, sa zadatkom da osigura provedbu Daytonskog mirotvornog sporazuma i okonča rat u Bosni i Hercegovini ( ). IFOR je bio postavljen ne bi li osigurao prekid vatre i razdvojio naoružane neprijateljske snage: Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. IFOR je tako er kontrolirao i olakšavao transfer teritorija izme u dvije strane - Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, za razgraničavanje unutarnjih granica federalnih jedinica i za razoružavanje teškog naoružanja. Nakon poboljšanja situacije IFOR je počeo pomagati organizacije koje su bile zadužene za nadzor i pomoć u provo enju civilnih aspekata Daytonskog sporazuma - Ured vrhovnog predstavnika, UN i OSCE. Glavni ciljevi IFORa bili su postignuti provedbom izbora u rujnu godine. IFOR- ove snage zamjenile su tada stabilizacijske snage (SFOR). 21

21 Stabilizacijske snage (SFOR) Nova operacija - SFOR bila je znakovito dulja nego ona prije vo ena od Alijanse u Bosni i Hercegovini. Kroz period od 8 godina (od prosinca do prosinca 2004.) NATO je omogućio sigurnost u sprovo enju političke i ekonomske obnove Bosne i Hercegovine. SFOR je imao zadatak spriječiti nastavak neprijateljstva; poticati pogodnu klimu za nastavak mirovnog procesa; SFOR je tako er potpomagao civilne organizacije uključene u proces obnove zemlje. Aktivnosti SFOR-a sezale su od nadgledanja reforme u sektoru obrane i procesa razminiravanja do pritvaranja osoba optuženih za ratne zločine i pomaganja u povratku izbjeglica i raseljenika njihovim kućama. SFOR je operirao temeljem glave VII Povelje UN. Njegov mandat bio je pod UNSC-ovom rezolucijom 1088 (12 prosinca 1996). Njegova ovlast uključuje održavanje mira, ali i provo enje mira kada je potrebno. Multinacionalni kontigenti uključuju i specijalne jedinice za suzbijanje pobuna. SFOR se posvetio sakupljanju i uništavanju neregistriranog oružja i streljiva sa ciljem jačanja povjerenja u mirotvorni proces i osiguranje sigurnosti stanovništva. Zahvaljujući toj operaciji Alijanse godine uništeno je komada oružja i komada streljiva. SFOR je bio zadužen i za razminiravanje. Snage NATO-a bile su direktno uključene u proces i napore pri obučavanju i stručnosti. Multinacionalne specijalne jedinice pomagale su policijskoj misiji EU (EUPM) u razvijanju policijskih snaga Bosne i Hercegovine kroz obučavanje, nadgledanje i provjeru policijskih vlasti i operativnih sposobnosti. Operacija je pomagala i vodila proces reforme u obrani. Strukture obrane u zemlji bile su podijeljene na tri jedinice nakon kraja oružanih sukoba, odnosno obzirom na etničku pripadnost. Unutar odbora za reformu sektora obrane, SFOR je asistirao Bosni i Hercegovini u razvoju jedinstvene strukture zapovjedništva i kontrole, sveobuhvatne doktrine i standarda obuke i opreme u skladu sa standardima NATO-a i Partnerstva za mir (PfP). Sjedište NATOa u Sarajevu i dalje ima glavnu ulogu u sektoru obrane u Bosni i Hercegovini. 22

22 Dok je pritvaranje optuženika za ratne zločine službeno bilo pod pokroviteljstvom Vlade Bosne i Hercegovine, Alijansa je imala odlučujuću ulogu u tom procesu. SFOR je prebacio 39 optuženika Me unarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY). Sjedište NATO-a u Sarajevu i dalje je znak NATO-ova predanosti procesu hapšenja ostalih traženih ratnih zločinaca. Da bi dalje potpomagao me unarodne organizacije, u cilju procesa obnove zemlje, SFOR je tako er obradio i civilno-vojne projekte, prvenstveno u obnovi infrastrukture. Sa napretkom u vidu jačanja sigurnosti u zemlji i regiji, NATO je na zasjedanju u Istambulu godine donio odluku o završetku svoje misije. Operacija je službeno završena 2. prosinca godine. Ipak, poučena iskustvima u regiji, Alijansa ostaje prisutna kroz vojni stožer za posebne zadatke vezane uglavnom za obnovu obrane Bosne i Hercegovine. Na kraju SFOR-ovog mandata, Europska unija sprovela je novu operaciju po načelima Europske sigurnosne i obramene politike (ESDP). Operacija Althea preuzela je ulogu SFOR-a u očuvanju stabilnosti i sigurnosti u zemlji. U skladu sa Berlin+ dogovorom izme u NATO-a i EU, Alijansa podržava EU u planiranju, logistici i zapovjedništvu. Tijekom operacije, 36 zemalja - NATO-ovih država članica i partnerica (uključujući Bugarsku), dopridonijele su svojim kontigentima. Nadalje, časnici iz još 5 zemalja, nezvaničnih partnerica Alijanse - Argentine, Australije, Čilea, Malezije i Novog Zealanda, tako er su imale svoju ulogu u operaciji. Snage za Kosovo (KFOR) Pogoršani odnosi izme u Miloševićevog ražima u Srbiji i Albanaca na Kosovu, kao posljedica pokušaja potonjih u nametanju izravne vlasti na Kosovu, doveli su godine do sukoba koji su eskalirali u nasilje izme u srpske vojske i policije kosovskih Albanaca. Vijeće NATO-a, dobivši od Miloševića negativan odgovor na prijedlog o promišljanju o diplomatskim naporima me unarodne zajednice u cilju 23

23 pronaženja mirnog rješenja za eskalirajući sukob, iste je godine usvojilo nalog za izvedbu zračnog napada. Taj je pristup pomogao diplomatskim naporima koji su imali za cilj povlačenje srpskih snaga iz pokrajine, smanjivanje nasilja i povratak izbjeglica njihovim kućama. U početku, planirani zračni napad bio je ipak poništen, obzirom da se predsjednik Milošević obvezao pridržavati dogovorenih uvjeta. Me utim, u ožujku godine, NATO je bio prisiljen intervenirati izvo enjem zračnog napada (Allied Force Operation) protiv Vlade Jugoslavije odgovorne za represiju. Ponovno pogoršanje situacije na Kosovu, kao i nepoštivanje UNSC-ove rezolucije od strane Miloševićevog režima; neuspjeh kontakt-grupe i mirovni pregovora u Rambouilletu i Parizu te nemogućnost potvrde misije OSCE-a na Kosovu u provoðenju njezinih zadataka, vodile su ka vojnoj intervenciji. Procjenjuje se da je kao rezultat Miloševićeve politike krajem svibnja 1,5 miliona ljudi, odnosno 90% stanovništva Kosova, istjerano iz svojih domova. Oko muškaraca sa Kosova smatralo se nestalima. Najmanje stanovnika Kosova je pogubljeno. Intervencija zračnim napadom u trajanju od 78 dana natjerala je vlasti Jugoslavije na povlačenje svojih snaga iz pokrajine. Povlačenje srpskih snaga sa Kosova izvedeno je u skladu sa vojno-tehničkim dogovorom izme u NATOa i vojnim zapovjedništvom i Vladom Jugoslavije. U skladu sa UNSC-ovom odlukom 1244, NATO je razmjestio snage na Kosovu (KFOR). Misija KFOR-a pod UNSC-ovom odlukom 1244 imala je u zadatak: spriječiti moguće izbijanje oružanog sukoba; razoružati kosovsku oslobodilačku vojsku; osigurati sigurno okruženje za povratak izbjeglica i pružiti pomoć UN-ovoj humanitarnoj operaciji (UNMIK) i ostalim me unarodnim i ne-vladinim organizacijama. KFOR je ispunio svoj mandat kroz: osmatranje i nadzor zračnog prostora čuvanje i nadzor graničnog prijelaza operacije traganja i spašavanja; čuvanje etničkih manjina, te kulturnih i vjerskih naslje a; 24

24 istragu kriminalnih aktivnosti i zadržavanje osumnjičenika za kriminal; kontrolu ilegalne prodaje oružja; uništavanje streljiva i oružja; potpomaganje razvoja civilnih institucija, zakonodavstva, i pravnog sustava. Tri mjeseca nakon što je operacija započeta, KFOR je uhitio stotine optuženika, zaplijenio velik broj oružja i streljiva, stvorio pogodno okruženje za siguran provratak u pokrajinu gotovo izbjeglica i raseljenih osoba. Iako je glavni zadatak KFOR-a bio osigurati sigurnost, višenacionalne snage pomažu i nastojanja mnogih civilnih meðunarodnih organizacija i agencija - posebno na području izgradnje, transporta, razminiravanja, osiguravanja granice, zdravstva idr. Operacija NATO-a na Kosovu nastavlja se i danas. Nakon neuspjelih pregovora o statusu Kosova sve od veljače do prosinca godine, Kosovo je 17. veljače godine jednostrano proglasilo neovisnost. Slijedeći Kosovsku deklaraciju o neovisnosti, Alijansa je učvrstila svoju spremnost u nastavku operacije izvedenu iz odluke UNSC 1244 i utemeljenu na odluci ministara vanjskih poslova država članica NATO-a u prosincu godine. Snage vo ene NATO-om usko će sura ivati sa UN-om i EU u izgradnji stabilnog, demokratskog, multi-etničkog i mirnog Kosova. Djelotvorna suradnja izme u NATO-a i EU je od ključne važnosti pri raspodjeli odgovornosti izme u te dvije organizacije obzirom na različite aspekte pitanja sigurnosti, uglavnom preuzimajući UNMIK funkciju od EU misije - EULEX. Detalji procesa prelaska zadataka sa UN-a na EU zahtjevaju daljnje odre ivanje. Očekuje se da će EU razviti svoju misiju do kraja listopada. Operacija NATO-a na Kosovu nastavalja se i dan danas. Danas snage KFOR-a sačinjava vojnika uključujući iz NATO-ovih zemalja ne-članica. Sa svojim vojnim kontigentima u operaciji sudjeluju 32 zemlje, od kojih je 8 zemalja partnerica (Armenia, Austrija, Finska, Irska, Maroko, Švedska, Švicarska i Ukrajina). 25

25 Uloga NATO-a u Republici Makedoniji NATO je intervenirao u Republici Makedoniji* u kolovozu 2001., reagirajući na zahtjev makedonskog predsjednika za razoružavanjem grupe etničkih Albanaca, koji su pokušali natjerati Vladu da osigura više prava entičkoj albanskoj manjini. Akcije Albanske grupe predstavljale su rizik sigurnosti i stabilnosti u zemlji. Kroz 30-todnevnu operaciju, NATOovih vojnika uspjelo je zaplijeniti komada oružja. Akcija je pomogla u izbjegavanju izbijanja oružanog civilnog sukoba i pripremila je potrebne uvjete za izmirenje i obnovu zemlje. Posljedično, Alijansa je zamoljena za ostavljanje manjeg broja naoružanih snaga u Republici Makedoniji ne bi li tako osigurala zaštitu promatrača Europske unije i OACE-a koji su nadgledali provedbu Nacrta okvirnog mirotvornog ugovora. Nacrt je usvojen od predstavnika zajednice etničkih Albanaca i Vlade Republike Makedonije. U svibnju godine, misiju NATO-a preuzela je Europska unija. * Bugarska prepoznaje Republiku Makedoniju pod njenim ustavnim imenom. 26

26 Uloga NATO-a u Iraku Tijekom sastanka NAC-a 28.lipnja godine na Summitu u Istambulu, čelnici država usvojili su Deklaraciju o Iraku, u kojoj su države članice izrazile svoje priznanje i punu podršku višenacionalnim snagama u Iraku. Provedba misije obuke iračkih snaga sigurnosti (NTM-I) započela je 14. kolovoza godine kao odgovor na zamolbu privremene iračke Vlade. U svojoj suštini, to je ne-borbena misija. Cilj je osigurati učinkovit, demokratski i sigurnosno stabilan sektor kroz pružanje posebne obuke i tehničke pomoći iračkim snagama sigurnosti. Misija NATO-a u Iraku podržana je i financirana od strane svih 26 zemalja članica. Šesnaest zemalja Alijanse podržava misiju u različitim vremenskim periodima sa svojim vojnim osobljem i stručnjacima za obuku Bugarska, Češka, Danska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Turska, Ukrajina, Velika Britanija I SAD. Misija obuke i pomoći iračkim snagama sigurnosti je trostruka: Obuka snaga u zemlji i osnivanje Centra za obuku i doktrinu; Organizacija obuke izvan Iraka u NATO centrima i nacionalnim vlastima; Upravljanje donacijama opreme. Misija je sastavni dio nastojanja me unarodne zajednice u obnovi Iraka. Suradnja sa Višenacionalnim snagama (MNF-I) i NTM-I temelji se na principu dvostruke podre enosti, pri kojoj je zapovjednik misije obuke višenacionalnih snaga vo enih SAD-om, tako er zadužen za NATO-ovu misiju obuke. Na taj način suradnja izme u Višenacionalnih koalicijskih snaga i NATO misije jamči sigurnost osoblja i me usobnu podjelu informacija. 27

27 Misija se nastavlja. Kao odgovor na zahtjev Vlade Iraka, Vijeće NATOa odlučilo je produljiti mandat misije do kraja godine. Podrška NTM-I je presudna u raznim projektima obuke, ciljajući uglavnom na 2 sektora: Iračko zapovjedništvo za obuku i doktrinu - NTM-I provodi obuku iračkih časnika kao podršku obuci i komandnoj doktrini, uključujući obuku osoblja vojnog stožera, obuku eksperata, provo enje tečajeva obuke za mla e časnike, pomoć Institutu za jezike i iračkoj Vojnoj Akademiji - Ar Rustamiyah (IMAR). Iračko zapovjedništvo i strukture kontrole - NTM-I nastavlja pružati savjetodavne usluge i ekspertize iračkim vo ama i njihovom osoblju u nacionalnim centrima zapovjedništva i kontrole. Krajnji je cilj podržati jačanje koncepta Nacionalne sigurnosti. Proces obuke izvan zemlje i koordinacija neodobrenom opremom i tehnikama rukovo ena je Grupom za sinhronizaciju obuke i opreme. U prilog gore navedenom, postoji još jedan projekt obuke - obuka žandarmerije, koja u osnovi dopridonosi povećanju sposobnosti državne policije u Iraku. Pod zapovjedništvom Talijanskih karabinjera, trenutno se obučava 9 policijskih bataljona. NTM-I pomaže Iračkim sigurnosnim snagama i u razvoju snažnog korpusa narednika. Operacija aktivnog nastupanja (OAE) NATO se pozvao na članak 5 Sjeverno-Atlantskog sporazuma na dan 12. rujna (oružani napad na jednu ili više država članica smatrat će se napadom na njih sve) kao odgovor na teroristički napad na SAD 11. rujna godine. Kao odgovor na zahtjev SAD-a, Alijansa je prihvatila 8 posebnih mjera nadodajući ih na Alijansin višenamjenski pristup u borbi protiv terorizma. Jedna od tih mjera bilo je razmještanje elemenata NATO-ovih stalnih pomorskih snaga prisutnih u istočnom Mediteranu demonstrirajući time prisutnost Alijanse i njezine ujedinjenosti i odlučnosti. 28

28 Operacija aktivnog nastupanja započela je 26.listopada godine kao prva operacija Alijanse u povijesti pod člankom 5 Washingtonskog sporazuma. Pod tom posebnom misijom, stalne pomorske snage NATO-a patrolirale su i pratile brodski promet u istočnom Sredozemlju. Operacija je imala 2 glavna zadatka: otkrivanje ne-vojnih akcija i praćenje sumnjivih plovila. Na dan 4. veljače 2003, Vijeće NATO-a odlučilo je produžiti mandat operacije zbog sprovo enja ne-vojnih plovila kroz Gibraltarski tjesnac. Prva pratnja odvila se 10. ožujka godine. Od početka operacije OAE snage pregledale su gotovo plovila. Operacija praćenja koristila se brodovima, avionima i podmornicama da bi dobila potpunu sliku pomorskih aktivnosti u zoni operacije. Odlukom Vijeća NATO-a u travnju 2003., opseg mjera unutar operacije Aktivnog nastupanja bio je proširen i uključio je i provjere pri ukrcaju na plovila. Inspekcija je provo ena uz pristanak kapetana broda i države pod čijom je brod zastavom u skladu sa propisima me unarodnog prava. Inspekcija ukrcaja zahtjevala je da isprave, potvrde o registraciji i teret budu pregledani. Provo ena je uz pristanak oba kapetana broda koji održavaju kontrolu nad plovilom. Jedinica nema pravo zaplijeniti teret, niti skretati plovilo sa njegove rute. Ukoliko se otkriju nepravilnosti ili aktivnosti povezane sa teroristima, plovilo će biti zaplijenjeno dok se ne poduzme sukladne mjere od strane države u čijem je brod vlasništvu ili vlasti sljedeće luke u koju brod uplovljava. NATO na dnevnom redu tako er ima pitanja o sprovo enju iznenadnih provjera uz pristanak države pod čijom je zastavom trgovački brod - tzv. ukrcaj bez zamjerke. Bilo je to odbijeno kao nesukladno sa propisima me unarodnog prava. Na dan 16. ožujka NATO je proglasio da se zona operacije OAE proširuje na cijelo Sredozemlje. U skladu sa ažuriranom politikom i doktrinom Alijanse u njezinoj borbi protiv terorizma, stalne patrole na glavnim pomorskim 29

29 putevima zamjenjene su iznenadnim i još detaljnijim provjerama u zonama od posebne važnosti. Na zasjedanju NATO-a u Istambulu (lipanj 2004.), Alijansa je odlučila povećati operaciju pozivajući NATO-ove zemlje partnerice na pružanje podrške operaciji. Federacija Rusije i Ukrajina pokazale su interes za operaciju, u kojem je prvospomenuta sudjelovala sa svojom mornaricom od rujna godine, a druga od svibnja Izrael (2007) i Albanija (2008) tako er su dale svoju podršku operaciji. Okviri suradnje sa Alžirom, Gruzijom i Marokom još su u procesu pregovora. Razgovori se vode sa Hrvatskom, dok je Crna Gora već pristala instalirati automatski identifikacijski sustav. Uloga NATO-a u Darfuru U pokušaju okončanja stalnih nasilja u Darfuru, Sudan, u proljeće godine Afrička unija poduzela je daljnju akciju u znakovitom širenju prisutnosti Afričkih mirotvornih snaga u regiji. Afrička unija postavila je upit NATO-u vezan uz mogućnost pružanja NATO-ove logističke podrške i pomoći njihovoj misiji u Darfuru. Kao odgovor na taj zahtjev, u svibnju godine, Vijeće NATO-a odlučilo je pružiti podršku putem strateškog spuštanja iz zraka većeg broja afričkih mirotvoraca i kroz obuku afričkih trupera u misiji. U istom mjesecu, održana je me unarodna konferencija u Addis Ababi u Etiopiji, sa ciljem odre ivanja mjera pomoći me unarodne zajednice misiji Afričke unije u Sudanu. Glavni tajnik NATO-a sudjelovao je na tom doga aju. Počevši od srpnja do prosinca godine, NATO je omogućio prijevoz tisuće mirotvoraca Afričke unije. Na taj način potpomogao je znatno povećanje afričkih snaga na tom području. Akcija spuštanja iz zraka bila je vo ena iz Europe. U me uvremenu, u sjedištu Afričke unije u Addis Ababi oformljena je posebna ćelija Afričke unije koja je dobila zaduženje za koordinaciju dolaska svih postrojbi mirotvoraca AU u Darfur. I NATO i EU, koja je tako er sudjelovala u spuštanju iz zraka, imali su svoje predstavnike u podršci AU jedinici u Addis Ababi. Uz zračni prijevoz, NATO je tako er osigurao podršku pri obuci velikog broja afričkih mirotvoraca. 30

30 Nakon 31 prosinca 2007., misija AU u Sudanu preoblikovana je u zajedničku UN-AU misiju - UNAMID. NATO je objavio svoju spremnost da odgovori na svaki budući zahtjev u pomaganju mirotvornih snaga. Pružanje podrške u sigurnosti NATO-a zemljama članicama - Turska (2003) i Grčka (2004) NATO je poduzeo razne akcije ne bi li podržao i osigurao sigurnost zemalja članica. Početkom godine, kao odgovor na zahtjev Turske i pod člankom 4 Washingtonskog sporazuma, Odbor za planiranje obrane ovlastio je vojna tijela u planiranju mjera pomoći i osiguravanju sigurnosti u zemlji u slučaju izvanrednog stanja. Zahtjev Turske bio je izazvan zaoštravanjem situacije u susjednom Iraku i rizikom od nepovoljne umiješanosti susjednih zemalja. U ljeto godine, Grčka, tadašnji domaćin Olimpijade i Paraolimpijade, tako er je zatražila pomoć NATO-a. Uključenje Alijanse sastojalo se od slijedećih mjera: - Razmiještanje zrakoplova AWACS-a radi osiguravanja nadzora zračnog prostora; - Omogućavanje nadzora pomorskog dobra od strane Operacije aktivnog nastupanja (OAE); - Razmiještanje elemenata NATO-ovih jedinica za obranu od kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih opasnosti; - Unaprije ivanje podijele informacija. Uloga NATO-a u civilnoj sigurnosti NATO-ovi saveznici dugo su sura ivali na području civilnog planiranja u hitnim slučajevima. Posljednih godina, suradnja je tako er uključivala i NATO-ove partnere. NATO je postigao znakovit napredak u sferama upravljanja resursima u hitnim slučajevima. Olakšavajuća uloga NATO-a datira još iz 1950-tih godina 20. stoljeća. Usprkos toj činjenici, na reakciju Alijanse u slučaju tornada Katrina i na razarajući potres u Pakistanu, javnost je gledala kao na naizgled neuobičajenu ulogu. U me uvremenu, u oba slučaja pokazale su se dobrobiti njezinih odre enih vojnih sposobnosti. 31

31 Euroatlantsko središte za uskla ivanje odgovora na katastrofe Sa željom ukazivanja na potrebu za boljom koordiniranacijom Euroatlantskih sposobnosti u slučajevima katastrofa, NATO je godine, u sklopu svog vrhovnog stožera osnovao Euroatlantsko središte za uskla ivanje odgovora na katastrofe (EADRCC). Centar omogućava sakupljanje informacija i organizira priručnu obuku za suočavanje sa hitnim situacijama, koje daju praktična rješenja na simulirane prirodne katastrofe i one uzrokovane ljudskim faktorom. EARDCC imao je svoju ulogu u operaciji humanitare pomoći tijekom izbjegličke krize na Kosovu. Centar je tako er postigao održive rezultate tijekom razarajućih poplava u Ukrajini, Rumunjskoj, Ma arskoj, Albaniji i Češkoj; tijekom potresa u Turskoj 1999; tijekom šumskih požara u Republici Makedoniji i Portugalu; i u žestokim klimatskim uvjetima u Ukrajini i Moldaviji. Iduća poglavlja razradit će u detalje NATO-ovo djelovanje tijekom tornada Katrina u SAD-u u ljeto godine i tijekom potresa u Pakistanu u jesen iste godine. NATO misija pomoći prilikom tornada Katrina Devastacija uzrokovana tornadom Katrina u nekoliko država SAD-a - Alabami, Floridi, Louisijani i Mississippiju - 2. rujna godine dovela je do toga da je EADRCC ponudio svoje usluge SAD-u pri utvr ivanju štete. Dan nakon, SAD su donijele i službeni zahtjev za pomoć. Na taj zahtjev odgovorilo je 39 država članica i partnerica Alijanse. Svojom odlukom od 8. rujna, Sjevernoatlantsko vijeće je dalo zeleno svjetlo vo enju operacije transporta, koja je omogućila dopremanje zaliha humanitarne pomoći iz Europe u SAD. EADRCC je imao glavnu ulogu u koordinaciji te operacije. Sakupljene stavke pomoći bile su poslane i ujedinjene u zračnoj bazi Ramstein u Njemačkoj, a odatle otpremljene u SAD. Do mjeseca listopada godine 12 teretnih letova, putem NATOovog zračnog mosta, dopremilo je oko 189 tona zaliha pomoći. Hrana, pribor za prvu pomoć, zaliha lijekova, te generatori i pumpe za vodu isporučene su stradalnicima u tornadom poharanim državama SAD-a. 32

32 NATO-ova humanitarna uloga u Pakistanu Početkom listopada godine Pakistan je bio pogo en razarajućim potresom za kojeg se procjenjuje da je usmrtio više od ljudi, ranio , a ljudi ostalo je bez skloništa. Pakistan je uputio zamolbu NATO-u za pomoć, na koju je Sjevernoatlantsko vijeće pristalo izvršiti operaciju podjeljenu u dvije faze. Prva faza se usredotočila na zračni most za prijevoz zaliha pomoći pogo enim područjima. Prvi avion stigao je u Pakistan 14.listopada Slijedeći zahtjev Pakistanske Vlade, hitno su bile dopremljene zalihe poput šatora i pokrivača. Na Pakistanski apel za pomoć odgovorile su 42 države članice i partnerice. NATO-ovim zračnim mostom koristilo se njih devetnaest. Agencije UN-a uključene u akciju spašavanja, tako er su koristile zračni most. U drugoj fazi operacije, NATO je razmjestio svoje zapovjedne stožere i strukture kontrole u Pakistanu, jedinice inžinjera, helikoptere i poljske vojne bolnice. Alijansa je usko sura ivala sa pakistanskom Vladom i UN-om. NATOov najvažniji doprinos bio je održavanje zračnog mosta, osiguravanje života u zoni operacije, uspostavljanje neophodne cestovne infrastrukture i pružanje nužnih skloništa i medicinske pomoći. Cilj spektra akcija olakšavanja bilo je pružanje potrebite pomoći preživjelima u preživljavanju nadolazeće zime. Tijekom druge faze operacije helikopteri NATO-a prenijeli su više od tona zaliha pomoći iz Islamabada do odre enih točaka diljem zemlje. Nadalje, prevezeno je bolesnika, ozlje enih i raseljenih. U Alijansinim poljskim bolnicama pacijenata primilo je pomoć, a liječeno je od strane mobilnih liječničkih službi. Jedinice inžinjera izgradile su preko 110 multifunkcionalnih skloništa, te raskrčile i obnovile 60 kilometara cestovne infrastrukture. Jedinice su imale važnu ulogu u osiguravanju svakodnevnog pristupa pitkoj vodi tisućama ljudi u oštećenoj regiji. Angažman NATO-a u me unarodnoj akciji humanitarne pomoći Pakistanskim žrtvama potresa završio je početkom veljače godine. 33

33 NATO misije i operacije - ishod summita u Bukureštu Na posljednjem zasjedanju, održanom u proljeće godine u Bukureštu, čelnici država i Vlada Alijanse ponovo su potvrdili svoju solidarnost i odlučnost u suočavanju sa zajedničkom dužnosti jačanja NATO-ovih misija i operacija. U odnosu prema Afganistanu, Alijansa je još jednom izvela zaključak o svojoj predanosti po pitanju budućnosti Afganistana, kao stabilnoj, demokratskoj i dobro ure enoj državi, slobodnoj od prijetnje terorizma, kriminala i droge. Zemlje članice, pridonoseći ISAF-u, usvojile su Sveobuhvatni vojno-politički plan za Afganistan i ISAF-ovu Deklaraciju strategijske vizije. Plan obuhvaća 4 glavna principa: Čvrsta i uzajamna dugoročna predanost; Podrška unaprije enju vodstva Afganistana i njenim proširenim odgovornostima; Lako shvatljiv pristup me unarodne zajednice koji obuhvaća i civilne i vojne napore; Poboljšana suradnja i povezivanje sa susjednim zemljama Afganistana, posebno sa Pakistanom. NATO je prepravio svoju odlučnost u pomaganju pri obuci sigurnosnih snaga Iraka; da bi unaprijedio operacije aktivnog nastupanja; da bi podržao UN i Afričku uniju u njihovim naporima za uvo enjem mira i suzbijanjem nasilja u Darfuru. Nadalje, saveznici su proglasili svoju obvezu vezano uz stabilnost na Balkanu, ponovivši da KFOR ostaje na Kosovu temeljem UNSC-ove rezolucije NATO nastavlja sura ivati sa lokalnim vlastima te pomagati i sura ivati sa UN-om i EU i ostalim me unarodnim sudionicima u razvoju stabilnog, demokratskog, višeetničkog i mirnog Kosova. Iskustvo Afganistana i Kosova pokazalo je da bi različiti me unarodni sudionici trebali usvojiti sveobuhvatan partnerski pristup ne bi li se učinkovito suprotstavile trenutnim opasnostima po pitanju sigurnosti. 34

34 Strasbourg / Kehl Summit Proslava 60-togodišnjice NATO-a U Alijansinoj Deklaraciji o sigurnosti čelnici država i vlada ponovo su potvrdili vrijednosti, ciljeve i obaveze Washingtonskog sporazuma koji ujedinjava Europu, Sjedinjene Države i Kanadu i koji je transatlantskoj zajednici osigurao besprimjernu eru mira i stabilnosti. Glavni zaključci u Alijansinoj Deklaraciji o sigurnosti su: Članak 5 Washintonskog sporazuma i zajednička obrana utemeljena na nedjeljivosti sigurnosti Alijanse, jest i ostati će, kamen temeljac Saveza. Proširenje NATO-a povjesni je uspjeh koji Alijansu vodi bliže ostvarenju vizije Europe kao cjelovite i slobodne. Nakon primanja dviju novih članica, Albanije i Hrvatske, vrata NATO-a ostati će otvorena za sve europske demokracije koje dijele vrijednosti Alijanse. Svijet se suočava sa novim, sve više globalnim prijetnjama, kao što je terorizam i proliferacija oružja za masovno uništenje, sredstva za njihovu dostavu i cyber napadi. Ostali izazovi kao što je energetska sigurnost, klimatske promjene kao i nestabilnost koja potječe od krhkih i nesigurnih država, tako er mogu imati negativan utjecaj na Savezničku i me unarodnu sigurnost. NATO nastoji ojačati suradnju sa ostalim me unarodnim akterima, uključujući Ujedinjene narode, Europsku uniju, Organizaciju za sigurnost i suradnju Europe i Afričke unije, kako bi poboljšala sposobnost pružanja sveobuhvatnog pristupa u savladavanju tih novih izazova, kombinirajući civilne i vojne sposobnosti još učinkovitije. Alijansa je nanovo učvrstila svoje obaveze prema operacijama u Afganistanu i zapadnom Balkanu. Afganistan ostaje primarna obaveza. NATO je spreman za suradnju sa Rusijom i za zajedničko utvr ivanje izazova sa kojima se svijet suočava. Čelnici država proglasili su svoju spremnost na unaprije ivanje Alijanse ne bi li još bolje ukazivala na prijetnje današnjice i sura ivala na rješavanju rizika koje nosi budućnost. Odlučili su se na razvijanje novog Strateškog koncepta, koji treba biti stavljen na davanje odobrenja na sljedećem summitu NATO-a. 35

35 Hrvatska na putu u NATO Od osnivanja nezavisne i samostalne države nakon raspada SFRJ te njezinog me unarodnog priznanja Republika Hrvatska deklarativno je isticala svoju želju za pripadnošću tzv. Zapadnom civilizacijskom krugu, demokratskoj Zapadnoj Europi i uspostavljanju prijateljskih odnosa sa jedinom preostalom svjetskom supersilom i postbipolarnim liderom, Sjedinjenim Državama. Ulazak u punopravno članstvo organizacija NATO i Europske unije vi eno je kao institucionalna potvrda prozapadne politike mlade hrvatske države. No čitav niz objektivnih i subjektivnih čimbenika postsocijalističkog hrvatskog razvoja kao i rat vo en ne samo na teritoriju Hrvatske već i u njezinom susjedstvu i bližem okruženju ne samo da je usporilo hrvatski put prema Zapadu, nego je dovelo i do smanjenja entuzijazma i početne euforije stanovništva. U tom kontekstu i hrvatsko približavanje NATO-u proces je pun uspona i padova, a rad na jačanju i širenju euroatlantske ideje svakako ne završava najavljenim primanjem Hrvatske u punopravno članstvo na proslavi 60-tog ro endana Sjevernoatlantskog saveza u travnju ove godine. Hrvatski put prema NATO-u može se podijeliti u dvije osnovne faze. Prvu, od stjecanja nezavisnosti do parlamentarnih i predsjedničkih izbora 2000., godine; i drugu; od godine do danas. Perspektive hrvatskog članstva Ulazak u NATO, kao uostalom ulazak u bilo koju me unarodnu organizaciju, dvosmjeran je proces, koji s jedne strane ovisi o samoj zemlji kandidatu, a s druge i o samoj organizaciji koja otvara svoja vrata. Pozivanjem Hrvatske u punopravno članstvo Sjevernoatlantskog saveza na summitu NATO-a u travnju godinu u Strasbourgu/Kilnu dokaz su da su se ta dva interesa poklopila. No to ujedno znači da svaka strana mora biti svjesna 36

36 prednosti i nedostataka takve svoje političke odluke. Sasvim je sigurno da je NATO temeljem iskustava svog posthladnoratovskog proširenja svjestan što za Savez znači hrvatsko primanje u punopravno članstvo. Hrvatska, kao buduća članica svakako procjenjuje i projicira svoj angažman unutar Saveza temeljem objektivnih mogućnosti postignutog stupnja svog cjelokupnog društvenog razvoja, ali i vlastitih nacionalnih interesa. U nepuna dva desetljeća od stjecanja hrvatske državnosti, Hrvatska je bila suočena ne samo sa izgradnjom potrebitog državnog aparata, diplomatskom borbom za me unarodno priznanje, postsocijalističkom tranzicijom društva već i nametnutoj joj agresiji i potrebi osloba anja trećine vlastitog teritorija. U tim, za jednu mladu zemlju, izuzetno kompleksnim odnosima, bez pozitivne državotvorne tradicije iz prošlosti, hrvatska politika doživljavala je uspone i padove na europskoj i široj me unarodnoj sceni. No cijelo to vrijeme, bez obzira koja politička garnitura bila na vlasti, priključenje euroatlantskim integracijama, NATO-u i Europskoj uniji, iskazivano je kao prioritetni vanjskopolitički cilj. Vanjskopolitički položaj Hrvatske, s obzirom na susjedstvo, regiju jugoistočne Europe, Europu te cjelokupnu me unarodnu zajednicu danas je mnogo pozitivniji u odnosu na godine stvaranja hrvatske državnosti. Pred vratima NATO-a Hrvatska svakako realnije procjenjuje svoje stvarne mogućnosti djelovanja, razboritije odre uje ciljeve i iskazuje svoje želje. Svjesna da, kao punopravna članica Saveza, mora poštovati i ispunjavati pravila ponašanja koja vrijede i za ostale članice i na taj način pridonositi koheziji i jačanju same Alijanse, Hrvatska već sada ističe prednosti koje je stekla provodeći reforme svog sigurnosno - obrambenog sustava, ali i društva u cjelini u cilju postizanja čim višeg stupnja kompatibilnosti sa ostalim članicama NATO-a. NATO-ove misije i operacije važan su dio aktivnosti NATO-a i sastavni dio djelovanja svake države članice. Zbog toga je prikaz ovih operacija važan i hrvatskom čitatelju koji se na jednom mjestu može uopznati u glavnim crtama s najvažnijim sadržajima djelovanja NATO-a a isto tako može sagledati i sadašnje kao i buduće operacije u kojima će sudjelovati hrvatske oružane snage. 37

37 BILJEŠKE NATO je trenutno nesumnjivo najučinkovitija organizacija u osiguravanju sigurnosti u globalnim okvirima. Snaga NATO-a počiva u njezinoj sposobnosti za promjenom, u mogućnosti transformacije i u sposobnosti prilagodbe novom sigurnosnom okruženju. Nove odgovornosti NATO-a evolviraju - od mirotvornih operacija na Balkanu i u Afganistanu, podrške naporima Afričke unije i UN-a u Darfuru; sudjelujući u naoko neuobičajenoj rastućoj ulozi u operaciji spašavanja u SADu nakon tornada Katrina; u Pakistanu nakon razarajućeg potresa u godini; pomagajući Grčkoj u osiguravanju sigurnosti tijekom Olimpijade u Ateni - dokazale su dodatnu vrijednost NATO-ovih mogućnosti u suočavanju sa različitim izazovima sigurnosti. NATO je neophodan. Načini suradnje sa ostalim me unarodnim organizacijama i zemljama partnericama, te stalna sposobnost za promjenom i prilagodbom svojih operativnih mogućnosti, pretvaraju NATO u primarnog aktora u stvaranju sigurnosti i stabilnosti. 38

38 Ugovor o Sjevernoatlantskom savezu Washington D.C travanj Potpisnice ovoga Ugovora potvr uju svoju vjeru u ciljeve i načela Povelje Ujedinjenih naroda i svoju želju da žive u miru sa svim narodima i svim vladama. One su odlučne čuvati slobodu, zajedničko naslje e i civilizaciju svojih naroda, temeljene na načelima demokracije, slobode pojedinca i vladavine prava. One teže promicati stabilnost i boljitak na sjevernoatlantskom području. One su odlučne ujediniti svoje napore za kolektivnu obranu i očuvanje mira i sigurnosti. One su stoga suglasne s ovim ugovorm o Sjevernoatlantskom savezu: Članak 1. Potpisnice se obvezuju, kako je navedeno u Povelji Ujedinjenih naroda, riješiti svaki me unarodni spor, u koji bi one mogle biti uključene, mirnim sredstvima, na način koji ne ugrožava me unarodni mir, sigurnost i pravdu, te se u svojim me unarodnim odnosima suzdržati od prijetnje silom ili uporabe sile na bilo koji način nespojiv s ciljevima Ujedinjenih naroda. Članak 2. Potpisnice će pridonositi daljnjem razvoju mirnih i prijateljskih me unarodnih odnosa jačajući svoje slobodne institucije, promičući bolje razumijevanje načela na kojima su utemeljene te institucije, i promičući uvjete stabilnosti i boljitka. One će težiti uklanjanju sukoba u svojim me unarodnim gospodarskim politikama te će podupirat me usobnu gospodarsku suradnju. 39

39 Članak 3. Kako bi učinkovitije ostvarile ciljeve ovoga Ugovora, potpisnice će, zasebno ili zajednički, stalnom i učinkovitom samopomoći i me usobnom pomoći, održavati i razvijati svoje pojedinačne i zajedničke sposobnosti da se odupru oružanom napadu. Članak 4. Potpisnice će se zajednički savjetovati uvijek kada, prema mišljenju bilo koje od njih, bude ugrožena teritorijalna cjelovitost, politička nezavisnost ili sigurnost bilo koje zemlje potpisnice. Članak 5. Potpisnice su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili u Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih te se stoga slažu da će, u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, u ostvarivanju prava pojedinačne ili zajedničke samoobrane priznatog člankom 51. Povelje Ujedinjenih naroda, pomoći potpisnici ili potpisnicama koje su napadnute, poduzimajući odmah, pojedinačno i zajedno s drugim potpisnicama, mjere koji se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, radi uspostavljanja ili održavanja sigurnosti sjevernoatlantskog područja. Svaki takav oružani napad i sve mjere poduzete kao rezultat tog napada odmah će biti prijavljeni Vijeću sigurnosti. Takve mjere će prestati kada Vijeće sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i održavanje me unarodnog mira i sigurnosti. Članak 6. U smislu članka 5., oružani napad na jednu ili više potpisnica smatra se da obuhvaća oružani napad: na državno područje bilo koje stranke u Europi ili Sjevernoj Americi, na francuske departmane u Alžiru, na državno područje Turske ili otoke pod jurisdikcijom bilo koje od stranaka u sjevernoatlantskom području sjeverno od Rakove obratnice; na snage, plovila ili zrakoplove bilo koje od stranaka, kada se oni nalaze na ili iznad tih područja u Europi u kojima su okupacijske snage bilo koje od stranaka bile smještene na datum kada je Ugovor stupio na snagu, ili na Sredozemnom moru ili sjevernoatlantskom području sjeverno od Rakove obratnice. 40

40 Članak 7. Ovaj Ugovor nikako ne utječe i ne treba ga tako tumačiti, na prava i obveze iz Povelje za potpisnice koje su članice Ujedinjenih naroda, ili na primarnu odgovornost Vijeća sigurnosti za održavanje me unarodnog mira i sigurnosti. Članak 8. Svaka potpisnica izjavljuje da niti jedan od me unarodnih ugovora koji su sada na snazi izme u nje i bilo koje druge potpisnice ili neke treće države nije u suprotnosti s odredbama ovog Sporazuma, te se obvezuje da neće sklapati me unarodne ugovore koji su u proturječju s ovim Sporazumom. Članak 9. Ovime potpisnice osnivaju Vijeće, u kojem će svaka od njih biti zastupljena, radi razmatranja pitanja u svezi provedbe ovoga Ugovora. Vijeće će biti organizirano tako da se u svakom trenutku može brzo sastati. Vijeće će utemeljiti pomoćna tijela koja bi mogla biti potrebna; poglavito, ono će odmah uspostaviti odbor za obranu koji će preporučiti mjere za provedbu članaka 3. i 5. Članak 10. Potpisnice mogu, jednoglasnom odlukom, pozvati bilo koju drugu europsku državu, koja je u mogućnosti promicati načela ovoga Ugovora i pridonositi sigurnosti sjevernoatlantskog područja, da pristupi ovom Ugovoru. Svaka pozvana država može postati potpisnicom Ugovora podnoseći kandidaturu pristupanju Vladi Sjedinjenih Američkih Država. Vlada Sjedinjenih Američkih Država obavijestit će svaku od potpisnica o svakoj podnesenoj kandidaturi. Članak 11. Ovaj Ugovor će biti ratificiran i njegove odredbe će biti provedene sukladno ustavnim postupcima zemalja potpisnica. Isprave o ratifikaciji položit će se što je prije moguæe kod Vlade Sjedinjenih Američkih Država, koja će obavijestiti sve ostale potpisnice o svakom polaganju. Ugovor stupa na snagu izme u država koje su ga ratificirale čim većina potpisnica, uključujući Belgiju, Kanadu, Francusku, Luksemburg, Nizozemsku, Ujedinjenu Kraljevinu i Sjedinjene Američke Države, položi ratifikacije, a u odnosu na druge države stupa na snagu na datum polaganja njihovih ratifikacija. 41

41 Članak 12. Nakon što Ugovor bude na snazi deset godina, ili u bilo koje doba nakon toga, strane će se, ako bilo koja od njih to zatraži, zajednički savjetovati u cilju ponovnog razmatranja Ugovora, uzimajući u obzir čimbenike koji utječu na mir i sigurnost u sjevernoatlantskom području, uključujuči razvitak općih kao i regionalnih sporazuma prema Povelji Ujedinjenih naroda radi održavanja me unarodnog mira i sigurnosti. Članak 13. Nakon što Ugovor bude na snazi dvadeset godina, svaka strana može prestati biti strankom godinu dana nakon predaje svoje obavijesti o otkazu Vladi Sjedinjenih Američkih Država, koja će obavijestiti vlade drugih potpisnica o polaganju svake obavijesti o otkazu. Članak 14. Ovaj Ugovor, čiji su engleski i francuski tekstovi jednako vjerodostojni, položit će se u arhiv Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Ta će vlada dostaviti vladama ostalih potpisnica propisno ovjerene preslike. 42

42 NATO u skraćenicama ACO - Savezničko zapovjedništvo za operacije (Allied Command Operations) Althea - vojna operacija EU koja je preuzela komandu stabilizacije u Bosni i Hercegovini godine, NATO-ova misija SFOR-a ATA - Udruženje Atlantskog sporazuma - me unarodna ne-vladina organizacija koju su osnovale države članice NATO-a godine. (Atlantic Treaty Association) AWACS - Zračni sustav za rano upozorenje i nadzor (visoko mobilni sustav nadzora kreiran za čvrstu zračnu obranu nad cijelom Euroatlantskom regijom). (Airborne Warning and Controls System) Berlin Plus Arrangements - Odobren u svibnju vezano uz suradnju sa EU po kojemu resursi i mogućnosti NATO-a mogu biti upotrebljeni u misijama vo enim od strane EU. CBRN - Kemijsko, biološko, radiološko i nuklearno (oružje); višenacionalan bataljon (uključeno je 13 država članica) protiv CBRN osnovan u prosincu 2003., integralni dio NATO Snage za odgovor (NATO Responce Force - NRF) (Chemical, Biological, Radiological, and Nuclear Weapons) CFSP - Zajednička vanjska i sigurnosna politika EU; kroz Sporazum Europske unije, potpisan u Maastichtu i na snazi 1993., EU članice su se dogovorile oko njegovog stvaranja. (Common Foreign and Security Policy of the EU) CIMIC - Civilno-vojna suradnja; glavna uloga u upravljanju krizama (Civil-Military Cooperation) CIS - Zajednica nezavisnih država; osnovana u prosincu nakon raspada bivšeg SSSR. (Commonwealth of Independent States) CMC - Predsjedatelj vojnog odbora (dio NATO-ove vojne strukture) (Chairman of the Military Committee) DPC - Odbor za obrambeno planiranje; dio NATO-ove političke strukture, bavi se zajedničkim pitanjima obrane. (Defence Planning Committee) EADRCC - Euroatlantsko središte za uskla ivanje odgovora na katastrofe (osnovan u NATO-ovom sjedištu) (Euro-Atlantic Disaster Response Coordination Centre) 43

43 EAPC - Euroatlantsko partnersko vijeće; vijeće NATO-ovih zemalja partnerica (European Atlanic Partnership Council) EC - Europska zajednica (the European Community) EU - Europska unija (European Union) HQ - Sjedište, sjedište NATO-a bazirano je u Brusellu. To je stalno sjedište Sjevernoatlantskog Vijeæa (NAC). (Headquarters) ICI - Istambulska inicijativa o suradnji, pokrenuta na zasjedanju u Istambulu sa ciljem razvoja sigurnosti i regionalne stabilnosti i promicanja suradnje na bilateralnim osnovama sa zemljama šireg srednjeg Istoka (Gulf Cooperation Council); komplementarna inicijativa Mediteranskom dijalogu. (Istanbul Cooperation Initiative) IFOR - Provedbene snage - višenacionalne snage koje je NATO razmjestio u Bosni i Hercegovini pod UN mandatom provedbe Daytonskog mirovnog ugovora ( ), zamjenjene su SFOR-om (Implementation Force) IS - Me unarodno osoblje u sjedištu NATO-a, podržava NAC i njegove podreðene odbore u obavljanju njihove dužnosti. (International Staff) ISAF - Me unarodne snage za pomoć sigurnosti (Afganistan); me unarodne snage pod vodstvom UN-a osnovane 2001.(International Security Forces in Afghanistan) KFOR - Snage za Kosovo, stavljene pod UN-ovo vijeće sigurnosti rezolucijom 1244 mandatom od 10 lipnja u cilju sprečavanja jačanja konflikta. (NATO Kosovo Force) MAP - Akcijski plan za članstvo, usvojen 1999., sadrži stvarne korake za zemlje kandidate za primanje u NATO. (Membership Action Plan) MCG - Skupina za Mediteransku suradnju - odgovorna za inicijativu razvoja Mediteranskog dijaloga (Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Mauritanija, Maroko i Tunis). (Mediterranean Cooperation Group) Mediterranean Dialogue - forum pokrenut godine, 7 regionalnih država dopridonose sigurnosti i stabilnosti na Sredozemlju i pokušavaju postići bolje me usobno razmijevanje i užu suradnju. NAC - Sjevernoatlantsko vijeće (dio političke strukture NATO-a) gdje se predstavnici svih država članica regularno susreću. Najvažnije odlučivačko tijelo NATO-a. (North Atlantic Council) NACC - Sjevernoatlantsko vijeće za suradnju, dio institucionalizacije odnosa Alijanse sa zemljama iz Centralne i Istočne Europe, Bugarska je član osnivačke grupe. Prvo zasjedanje vijeća bilo je u prosincu 1991., na kojemu je usvojena Deklaracija o dijalogu, partnerstvu i suradnji. (North Atlantic Cooperation Council) 44

44 NATO - Organizacija ugovora o Sjevernoatlantskom savezu, osnovana potpisivanjem Sjevernoatlantskog ugovora u Washingtonu o zajedničkoj obrani. (North Atlantic Treaty Organisation) NPG - Skupina za nuklearno planiranje - dio političke strukture NATO-a; bavi se širokim spektrom političkih tema vezanih uz nuklearnu politiku. (Nuclear Planning Group) NPPA - Nacionalni program za priključenje NATO-u. (National Programme for Preparation for Accession to NATO) NRC - Vijeće NATO-Rusija; utemeljeno kao novi forum za suradnju, sredstvo za konzultacije, izgradnju konsenzusa i poduzimanje zajedničkih dogovora i akcija, suradnje na temeljima ravnopravnosti. (NATO - Russian Council) NRF - NATO snage za odgovor, prijedlog je dan na zasjedanju u Pragu za transformacijom vojske sa ciljem stvaranja kopnenih, zračnih i pomorskih snaga spremnih za prekomandu u manje od 5 dana. Puna spremnost treba bit postignuta ne kasnije od listopada godine. (NATO Response Force) NSIP - NATO program za sigurnosna ulaganja. (NATO Security Investment Program) NTM-I - NATO misija u Iraku, temeljem rezolucije 1546 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda sa glavnim ciljem pružanja obuke vojnih snaga i osoblja za osiguranje države Irak; u svojoj biti nije vojnog karaktera. (NATO mission in Irak) NUC - Komisija NATO-Ukrajina, stvorena kao predstavničko tijelo utemeljene suradnje, dozvoljena u poglavlju o specifičnom parterstvu. (NATO - Ukraine Commission) OSCE/CSCE - Organizacija za europsku sigurnost i suradnju, osnovana kao CSCE u Helsinkiju godine. (Organisation for Security and Cooperation in Europe) PCC - Praški dogovor o kapacitetima 2002, NATO saveznici preuzimaju zasebne političke odgovornosti ne bi li unaprijedili i razvili njihove nacionalne obrambene sposobnosti u zonama većeg spektra. (Prague Capabilities Commitment) PfP - Partnerstvo za mir - inicijativa za povećanjem sigurnosti i stabilnosti diljem Europe usvojena na zasjedanju u Bruxellesu Zemlje partnerice iz NACC i članice iz CSCE, budućeg OSCE pozvane su da se priključe. Zemalja partnerica ima 27. (Partnership for Peace) PJC NATO - Russia - Stalno pridružno vijeće, osnovano 1997 kao forum za stalne dogovore oko pitanja sigurnosti, zamjenjene sa NRC. (Permanent Joint Council NATO - Russia) 45

45 PRTs - Provincijski tim za obnovu - NATO-ova civilno-vojna struktura u Afganistanu. (Province Team) SAECUR - Vrhovni saveznički zapovjednik za Europu (jedno od NATOovih vojnih zapovjedništa) čije je sjedište u Belgiji, Mons; zadužen za sve NATO-ove operacije na terenu; zapovjednik US europskog zapovjedništa. (Supreme Allied Commander Europe) SACLANT - Vrhovni saveznički zapovjednik za Atlantik; prije pod vojnim zapovjedništvom NATO-a, sve do zasjedanja u Pragu godine. (Supreme Allied Commander of the Atlantic) SACT - Vrhovni saveznički zapovjednik za transformaciju (jedno od NATOovih vojnih zapovjedništava) sa sjedištem u Norfolku, Virginia, SAD; primarna uloga zbog odgovornosti za proces transformacije vojnih sposobnosti Alijanse SFOR - Stabilizacijske snage (umjesto IFOR-a, ), misija NATO-a u Bosni i Hercegovini do 2004., zamjenjena operacijom Althea koje vodi UN. (Stabilisation Force) Sec Gen - Glavni tajnik NATO-a, visoki me unarodni dužnosnik izabran od zemalja članica. (Secretary General) SOFA - Sporazum o statusu snaga, dio Partnerstva za mir potpisanog koji regulira zajedničke akcije ime u NATO-a i Russije u odre ivanju zajedničkih izazova sigurnosti. (Status of Forces Agreement) UN - Ujedninjeni narodi, osnovani u San Franciscu od 51 zemalja utemeljiteljica sa ciljem održavanja me unarodnog mira i sigurnosti i razvijanja prijateljskih odnosa me u zemljama. Trenutno ima 191 članicu. Bugarska je pristupila UN-u godine. (United Nations) UNMIK - Misija Ujedinjenih naroda na Kosovu, osnovana temeljem UNSC rezolucije (United Nations Mission in Kosovo) UNSC - Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, glavno odlučivačko tijelo UNa. Bugarska nije bila pridruženi član Vijeća sigurnosti od Kina, Francuska, Federacija Rusije, Velika Britanija i SAD bile su stalne članice Vijeća sigurnosti i imale su pravo na veto. (United Nations Security Council) WEU - Zapadnoeuropska Unija, osnovana kao vojna organizacija sporazumom u Bruxellesu Godine pakt iz Bruxellesa je dopunjen i osnovan je WEU. Trenutno je sastavni dio strukture EU. (Western European Union) WMD - Oružje za masovno uništenje. (Weapons of Mass Destruction) 46

46 Viši odbor za resurse Uprava za politička pitanja i sigurnosnu politiku POLITIČKA STRUKTURA Odbori za civilni i vojni proračun GLAVNI TAJNIK Me unarodno vijeće revizora ZAMJENIK GLAVNOG TAJNIKA Odijel za izvršno upravljanje NATO Ured za sigurnost Uprava za operacije Uprava za obrambenu politiku i planiranje Uprava za javnu diplomaciju Uprava za obrambena ulaganja 47

47 CIVILNE I VOJNE STRUKTURE Nacionalne vlasti Stalni predstavnici (veleposlanici pri NATO-u) Vojni predstavnici pri NATO-u Odbor za obrambeno planiranje (DPC) Sjevernoatlantsko vijeće (NAC) Skupina za nuklearno planiranje (NPG) Vojno povjerenstvo Povjerenstva podre ena NAC-u, DPC-u i NPG-u GLAVNI TAJNIK Me unarodno vojno osoblje Strateško zapovjedništvo Savezničko zapovjedništvo za operacije (SECEUR) Savezničko zapovjedništvo za transformaciju (SACT) 48

48 49

49 50