GODI[TE II Zagreb, srpanj kolovoz Broj 7 8

Transcription

1 Luko Paljetak: Skroviti vrt (II.), Kocaj: Pet kratkih pri~a, 35 Lucija Stama}: Lazar i djevoj~ica, 47 KULTURA Pai}: Nesvodivosti kulture, 56 Heidrun Friese: Identitet: elja, ime i razli~itost, 72 Homi K. Bhabha: Kako novina ulazi u svijet, 81 Shingo Shimada: Konstrukcija identiteta i prevo enje, 102 OGLEDI, ISTRA@IVANJA Branimir Donat: Performans kao oblik komunikacije hrvatske dade i njenih ina~ica s javno{}u, 116 Maja Bo{kovi} Stulli: Vje~ni biseri narodni ili vje~no krv i no, 122 Jasna Melvinger: Francuski jezik u salonu Gospode Glembajevih, 130 DNEVNIK IGORA MANDI]A Igor Mandi}: Tra}enje tisu}lje}a (V.), 136 KLOPKA ZA USPOMENE ^edo Prica: U sobi politi~ke ku}e, 161 Aleksandar Flaker: O urarima, 174 GODI[TE II Zagreb, srpanj kolovoz Broj 7 8

2 ^ITA]E PROBE (VI.) Ezra Pound: Tri Canta, 179 Marko Gr~i}: Poundova Tri Canta, 194 NOVE PJESME Dunja Robi}: Ples stajanja, 205 Borislav Vuj~i}: Godovi sr~ike, 222 Biserka Te a~ki: Petar, 230 Petar Despini}: Stol, ku}a, trg, 236 U PRIJEVODU [tefica Marti}: Iranac u njema~koj knji evnosti, 240 Said: O, ova zvijer uop}e ne postoji, 242 POLEMIKA Snje ana Kordi}: Autizam hrvatske filologije, 254 Vedrana Martinovi}: O ~emu govorimo kad govorimo o Carveru?, 281 KRITIKA Bruno Kragi}: Iznimno poticajna knjiga (Zoran Kravar: Antimodernizam), 292 Maja Suba{a: Maske su pale! (Zdravko Zima: Prikazi, prikaze), 294 Mo} ena (Jasenka Kodrnja: Zagreb je enskog spola), 296 Kristina [trkalj Despot: U maniri starih majstora (Orhan Pamuk: Zovem se Crvena), 298 Snje ana Kordi}: Jezi~na politika i jezi~ni nacionalizam (Daniel Blum: Sprache und Politik), 301 Nikica Mihaljevi}: Uvijek je, na koncu, pitanje o odgovornosti (Erna Paris: Duge sjene istina, la i i povijest), 305

3 : 4!, 09, Dnevnik Cvijete Zuzori}, plemkinje dubrova~ke (nastavak iz prethodnog broja) 7: 3, Sjetio se one na{e davne djetinjaste igre. Jest. Sada mi {alje Ljubav Pirama i Tizbe. Nije me, dakle, zaboravio, Dominko (Zlatari}, op. L. P.). Zlatni. Moj. Za- {to, pita se on, ako bî odlu~eno a bilo je, ah, bilo odlu~eno tigrovom, vu~jom i medvje om rukom koja u dlanu dr i kuglicu {to kobno pada u ponor glasa~ke naprave da vi od nas na dalek provodite ivot u latinskoj zemlji, bî tako er odlu~eno da sve u pameti mojoj pribiva vje~na uspomena od vas i da misli moje nikad ne pristaju, gdje godijer sam, razabrat na blizu neizmjerne hvale va{e? Za{to? Ti bi to morao znati, Dominko moj. Moji su razlozi sada nestalni kao ovi oblaci {to samo kvare vedrinu neba, ~ak i ovdje nad ovim gradom. Drag mi je tvoj bol, Dominko, ali nisam ja tvome voljenom mjestu»dvigla«, kako pi{e{, prâvo ure{enje i svjetlost«, nego je to moje ure{enje, kao tu ni Adam, vode}i za ruku tu moju svjetlost, Evu svoju, moralo oti}i iz onog rajskog vrta svoga, i sada evo cvijet sam u pustinji svoje svakida{njice. Ne ka em da mi ovdje nije dobrodo{ao ovaj tvoj dolazak»rosom od pjesni«. I ja sam radoznala mo e li se, ili se ne mo e u~init da se nakon toliko godina koje sam, kako ti ka e{,»vazela ja vama, u va{oj pameti smrse moje vrijednosti...«smrsile su se, Dominko, mnoge vrijednosti, kao u tkaonici, i nikako se ne mo e znati, dok gleda{ tkalje, koja je ona {to kida nit, a koja je spaja, jer sve one ~ine i jedno i drugo. Tra i{ od mene pomo}, slatki moj, i ja ti je evo dajem svom snagom svoje slabe mo}i, jer ta je oduvijek najja~a. Obrati, Fiora, prochj meni pogled $uoj, pi{e{ mi u uvodnoj pjesmi. Odgovaram ti: Ho}u. To tako ~esto ~inim da se moj osamostaljeni pogled sve rje e eli vratiti natrag u moje zagledane o~i. Ako sam, kako ti pi{e{, ja»red«, ako sam, kako ti pi{e{, ja nauk, $ choim gre$c od tamniech ponapried, kako to da i ja sama to ne mogu, nego tâmni sve bli e dolaze k meni. Valjda to tako mora biti. To je paradoks reda i nauka. Kako god bilo, ti se toga dć i i hòdi {to dalje od tamnijeh. Ja ostajem u onom grobu u koji si me, s pizbom, stavio, zajedno sa svim ovim 3

4 tvojim nadgrobnicama na{ih, ah, davnih prijatelja. Zar nismo, Dominko, zajedno gradili tu Tizbinu i Prijamovu kulu? Sada smo... 8; -3, 4 Udala se ona moja Marietta. Da smo u Dubrovniku otpravila bi je kao spravljenicu. Ovdje je, me utim, druk~iji obi~aj. Zinaida je imala pravo, gospo, uzviknula je Marietta neki dan, sva ozarena. Ako se meni ispunilo ono {to je ona meni prorekla, onda }e se ispuniti i ono {to je vama prorekla, gospa Flora. Sigurna sam da ho}e, odgovorila sam joj gledaju}i je sjetno. Njena me radost nekako rastu ila, ni sama nisam znala za{to. Mo da zato {to sam u jednom ~asu po eljela biti ona. ^inilo mi se da bi sve bilo jednostavnije. Rekla je da joj je budu}i mu ribar, s Lampeduse. Da je dobar, i jak. Zahihotala se. Vrijeme kojem se radovala postajalo je sve neupotrebljivije, jer u svoja budu}a pravila nije eljelo primiti nikakvo neophodno odstupanje. Ne alostite se, gospo Flora, na}i }ete vi jo{ bolju slu{kinju nego sam ja, rekla je Marietta i zacrvenjela se. Ve} imam, najbolju, odgovorila sam joj, pogladiv{i je po licu. Koga, gospo, upitala me za~u eno. Sebe, rekla sam, sebe. 8; -3, Danas mi je kuhala moja máme (u rkp. maame) ono {to najvi{e volim: bramangiere (jelo od bra{na, zapr enog {e}era i mlijeka, op. L. P.), zatim kuhanog kopuna (u rkp. chappone le$$o) i pe~ene pili}e s hladetinom (u rkp. gelatina). Sve te to mo e nadebljati, rekla mi je máme za objedom na koji je do{la i moja sestra Níke (u rkp. Niche) s mu em koji mi izgleda nekako bolestan. Udovica mora biti blijeda i mr{ava, a ne ovakva kao ti, draga sestrice, rekla je Níke tobo e prijekorno i zatim prasnula u onaj svoj dragi zvonki smijeh. Morat }emo je ponovno udati, rekao je Níkin mu Jero (u rkp. Iero). To je samo privid. Lice joj je rumeno, ali srce joj je blijedo zato {to, kako Dante ka e, dodao je on ozbiljnim glasom,»o~i ~estim milovanjem ne podsti~u sve snova ara njena«(ne~ijom rukom odozgo napisano: Purg. VIII, 77 78). Udat }u se za Dantea, rekla sam sve~ano i prekinula taj razgovor. 8; -3, Imam novu slu{kinju, Margheritu Comaziju. Ja znam kakva }u biti prema njoj. Kakva }e ona biti prema meni, brzo }e se pokazati. Znam {to bi joj rekao Niko: Ne izlazi previ{e iz ku}e, ne brbljaj i budi uvijek ~ista. Stoj dalje od vina. Ja sam joj rekla ovako: Ja sam Flora, ti si Margherita. Ova je ku}a dakle na{a livada. Tako }e biti, gospo, odgovorila je nose}i u ruci svije}u koja je svoje svjetlo naizmjenice poklanjala sad jednom a sad drugom zrcalu na salo~i (u rkp.

5 $alloccia). Bila je nalik na krijesnicu. U glavi mi je sve vrvjelo od misli koje sam tada htjela pretvoriti u razgovor s nekim. S kim? 8; -3, Dobila sam iz Venezije Monaldijevu knjigu Rime. Alla molto illv$tre $ignora, la $ignora Fiore Zvzerri Pe$cioni. In Venezia. Pre$$o Altobello Salicato MDIC. * [alje mi je onaj njegov smije{ni ne}ak Marin Batitorre. Koliko mi je puta dolazio na vrata kao da }e ih, mahnit, u skladu sa svojim imenom, od udnje sru{iti. Posvetio ju je meni: $ignora Fiore gentili$$ima, ** pi{e mi on kao onoj koja ranjavaju}i tu e du{e kao da je moja pritom ostajala nedotaknuta, moj Marine i Miho moj! ~ini ih spremnima da je ljube i po{tuju i sada jo{, premda je pro{lo toliko vremena {esnaest godina! da! otkako je ostavila rodno tlo te ve} godinama usre}uje grad dostojan njene nazo~nosti. Ah, laskav~e! Pi{e{ da jo{ nisu i{~ezle iz sje}anja gra ana misli na one plemenite brazgotine koje su nastale mojom zaslugom i vrlinom. Ah, la ljiv~e! Iz njihova jesu, ali iz moga, Marine, nisu. Kad bi Monaldi, pi{e mi Marin, danas bio iv i sâm tiskom izdavao ovo svoje djelo, naslovnu stranu sigurno ne bi ukrasio drugim imenom nego mojim. Lijepo. Lijepo. Bello. Altobello ;4, Zavladao je neverin. Vjetar je zaljuljao kro{nje stabala, kao da su brodovi. Zaplju{talo je i zagrmjelo. Zatim se sve smirilo, jednako brzo kao {to je i po~elo, ba{ kao ponekad ljubav od koje plane samo izvanjski dio bi}a, a onaj unutra{- nji ostane hladan, nedotaknut, u stanju ~ekanja. Ponovno se pojavilo sunce. Niko i njegovi gosti poslije objeda bili su se posvetili razli~itim svojim igrama, a Miho (Monaldi, op. L. P.) me uzeo pod ruku i poveo me u skroviti zakutak onoga, ah, toli (u rkp. tolli) sretnog vrta (u rkp. giardin). Rekao mi je: Razgovarajmo o muzici. Ja }u biti Filen (u rkp. Philen), a ti Irene, u ~ast ovog mira i spokoja koji je ovdje zavladao nakon ove nagle oluje. Moja je du{a spremno prihvatila to ime, a moj um tu temu koja se gotovo sama od sebe nudila u harmoni~nom svijetu onog perivoja u kojemu je svako stablo bilo neko, ne uvijek jasno glazbalo {to, kao neki prirodni continuo, prati dijalog na{ih rije~i i povremene dodire na{ih, voljom ~e nje vo enih ruku. Jer, govorio je Miho, ljubav nije ni{ta drugo doli elja da se zadobije ljepota. Slo- iv{i se s tim ja sam dodala da je ljepota izlivanje dobrote, odnosno njen ~in koji nam poma e otkriti savr{enstvo shva}eno kao odnos, odnosno razmjer dijelova... Sada u ruci dr im tu knjigu: Irene, ili o Ljepoti (u rkp. Irene, overo della Bellezza, Bartoletto, Venezia MDIC). Miha ve} sedam godina nema s ove * (tal.) Vrlo slavnoj gospi, gospi Fiori Zuzzeri Pescioni. U Veneciji. Kod Altobella Salicata ** (tal.) Najplemenitija gospo Cvijeta

6 6 strane ivota. U njoj je i Níkov spis O imetku (u rkp. Dell Havere). ^udno kako je tu dospio. Pisao ga je onda kada je Bartolomeo zapadao u sve ve}e poslovne te{ko}e, a ja u sve ve}u samotnost. Miho nije priznavao mo} Fortune, a ja jesam, znaju}i da je ona ne samo ono {to jest nego i ono {to je djelatni oblik na{e volje. Nesuglasja slu e zato da bi suglasja bila ugodnija, rekao je on i pla{ljivo me dotaknuo usnama, osvr}u}i se nekoliko puta. Stabla nas uhode, Miho, rekla sam ja i potr~ala stazom. Vi ste, gospo Irene, vrlina koja je postala uo~ljiva, doviknuo mi je tiho. To posebice dokazuje va{ glas, gospo: ~ist, razgovjetan, jasan i ugodan; a razlo no je takav s obzirom na to da je proizveden i oblikovan va{im pravilnim organima i netaknuto ~istim duhom koji ne prestaje prenositi lijepe i dovr{ene misli i shva}anja. U skladu s kru nim savr{enstvom koje obuhva}a sve oblike, uskoro }ete se vratiti k meni, dodao je zatim i sakrio se iza stabala. Knjiga mi je u ruci, ali ja nisam s njom. Idem za nekom ne~ujnom muzikom u kojoj svaki ton ima vlastiti habitus. Htjela bih ~uti onaj zvuk koji nastaje kada... (ovdje se tekst prekida, op. L. P.). Htjela bih s njim uskladiti svoje pokrete. 8; -3, Kardinal Robert Bellarmino poslao mi je iz Rima Níkov komentar prvog psalma. ^itam posvetu. Bellarmino se, vidim, ali Níku, a Níko Bellarminu. Obojica bi htjela isto. Onaj prvi boji se kardinalske ~asti koja donosi previ{e zaposlenosti, pa zbog nje ne}e mo}i Bogu slu iti onim i onakvim arom kako bi on to htio, a onaj drugi za mene uvijek prvi tu i se da jedva di{e pod te inom dr avnih poslova. Njegovo vje~no spasenje, ka e, time je u pogibelji. Ubogi slatki Níko! Nekad je pisao: Zbog bo anske i ve}e ljubavi na{a se du{a ~esto uspne do tolikog zanosa da ~ini stvari iznad ljudskog stanja, predvi aju}i budu}e i ~ine}i stvari ~udesne i neobi~ne, i mo e djelovati tako da tijelo podnese svaku muku bez boli, itd. A {to je sada s du{om, Níko? Tijelo stari, to i znamo i vidimo. A du{a? Nije li du{a sada sli~na vrapcu. Po~esto se mora okupati u svojoj barici vode Lete, ali ne tako da ne bi ponovno mogla uzeti svoju prvu i prirodnu mo}. Tra i, vidim, od kardinala da se zauzme kod Pape i isposluje od njega apostolsko pismo kojim }e biti oslobo en od svake dr avne slu be u Presvijetloj na{oj Republici Dubrova~koj, za koju je ina~e spreman i krv svoju proliti. Sje- }a{ li se, Níko, kad si se bio ogrebao na ru in trn u onom na{em perivoju, a ja sam ti na ranu prislonila laticu i rekla: Ne boj se, pro}i }e ti. Koje li djetinjarije, rekao bi ti danas, po ~etvrti put knez. Ti si zaista stablo zasa eno pokraj voda teku}ica (ne~ijom rukom odozgo dopisano: Ps 1, 3). U ivah toliko puta svje inu tih voda i hlad toga stabla, a sad sam kao pljeva i raznosi me vjetar...

7 8; -3, Rekla sam svojoj novoj slu{kinji: Nau~it }u te svirati frulu. Rekla je: Nemojte, gospo, bit }u jo{ tu nija. 8753, ^itavu no} sam gledala zvijezde. ^ovjek je tu da bude koristan zvijezdama, a ne obratno, govorile su mi one. Okani se, gospo Cvijeta! Re$ divinae carcere mortali nu$qvam detinetvr. * Negdje je pjevao cvr~ak, izvla~e}i me iz neprilike , Umro je Jero, mu moje sestre Níke. Pokopali smo ga uz }á}u. (U rkp. chjachje). Ni{ta se ne da izbrisati, {aptala mi je ona, a nas sve bri{e. Zagrlila sam je i rekla joj: Slu{aj svoj pla~. Tako sam i ja ~inila. To je jedini na~in da mo e{ ~uti i sve drugo =3, Hladno je, pu{e isto~njak i kao da ~ujem neka daleka zvona iz grada gdje sam nekad i sama bila pod kristalnim zvonom, sve dok ga nisu jezikom razbili zli neki Zelenci. Rekla sam Margheriti da mi nape~e puno kola~i}a. Jest }u ih cijeli dan, ba{ kao {to sam to u~inila i ju~er. Tuga bi uvijek htjela biti slatka. Jest }u ih i sama plesati bassadanzu. Kao onda s Tassom. Rekao mi je: Lijep izgled, tako er je strahota, gospo. Zato se treba uzvisiti, odgovorila sam mu. Ili poniziti, on je dodao gotovo ne~ujno. Prestajem pisati, Margherita mi je donijela kola~i}e. 8 0=3, U Bolnici za siroma{ne (u rkp. O$pedale della Mi$ericordia) potra ila sam ju~er onu Tassovu grbavicu. Rekli su mi da je umrla pro{le godine. Dr ala je naran~u u ruci. Vra}ala sam se polako, sporednim ulicama. Na le ima sam osje}ala grbu , Udala se moja Níke (u rkp. Niche) za jakinskoga plemi}a Camilla Gabriellija. Rekla je da vi{e ne mo e izdr ati samo}u, po no}i. Mla i je od mene, priznala * (lat.) Ono {to je bo ansko ni u ~emu ne mo e sprije~iti ljudska tamnica.

8 8 je. Malo se bojim toga, Cvijeta. Neka se boji on, a ne ti, odgovorila sam joj. Dok on nau~i sve ono {to ti zna{, ne}e vi{e biti tako mlad, a ti }e{ biti puno mla a, vidjet }e{. Odakle ti to zna{, upitala me ona smje{kaju}i se uglovima svojih blistavih o~iju. To se ne pita, odvratila sam i poljubila je. On je tako vru}. U usporedbi s njim ja kao da sam negdje s dalekog sjevera, hladna, hladna, hladna, dodala je ona {ap}u}i mi. Sjeti se {to smo ~itale u Dvoraninu, rekla sam joj ja:»@ena je temperirana jer sadr i vlagu srazmjernu prirodnoj toplini, dok u mu{karca suvi{ak topline brzo svodi prirodnu toplinu na zadnji stupanj. Stoga, ~esto se doga a da su mu{karci manje ivahni od ena koje, ive}i dulje nego oni, izvode vi{e nego mu{karci ono {to je cilj prirode.«za~udila se mome pam- }enju. Tada nas je prekinuo mlado enja. Zaplesao je s njom. Ja sam plesala s njegovim mladim prijateljem Marinom Bellinijem. ^itav piano nobile * Gabriellijeve pala~e blizu katedrale bio je pretvoren u cvjetnjak, kao da se udajem ja a ne moja sestra. Bilo je devedeset uzvanika. Mia cari$$ima, domina, $tella, ** {aptao mi je mladi Marin ~vrsto me dr e}i oko pasa. Máme je oti{la odmah poslije ve~ere. Bila je i radosna i tu na. Plesali smo sve ivlje plesove koje je za klavikordom svirao neki mladi crvenobradi Nijemac, trgovac iz Augsburga. Sluge su donijeli vino iz Monemvasije. U Ragusi ga zovu malvasija, rekla sam piju}i ga edna sve do nogu. Postalo je vru}e. Po{la sam se presvu}i u susjednu odaju. Svla~ila sam svoju te{ku brokatnu haljinu. Moj plesni vitez do{ao je za mnom. Zatekao me polugolu. Mahnito mi je skinuo ostatak, nogom zalupiv{i vrata. Pao je na mene kao vreli grfd (u rkp. gragnola). Uskladili smo pokrete u ritam neke njema~ke vojni~ke pjesme koju je onaj crvenobradi mahnito svirao i pjevao u sali. Sve stvari oko mene postajale su ogromne, upravo goleme, a ja sam se smanjivala spiralno prema nekoj to~ki iz koje sam, vrtnjom suprotnog smjera, opet narastala u svoj napu{teni oblik i mojoj i njegovoj elji prilaze}i sad s jedne sad s druge strane te uzvojne kretnje. Ljubio me i ondje gdje me B. nikad nije, pa ~ak ni N. Nisam znala koji od svih dijelova tog mno{tva na{ih tijela vi{e pridonosi vrijednosti tog trenutka; jesu li to o~i, nos, usta, u{i, ruke, grudi, noge, ili ostalo. Obukla sam laganu svilenu haljinu i vratila se u salu. Níke me nije ni{ta pitala. Mu{karci su bili u bijelim vezenim ko{uljama. Nijemac je svirao neku laganu francusku sirventu. Svaki ~as podizao je ~a{u u slavu Venere, gledao negdje u prazno i vikao: Bona domna natvrav$, merce uo$ qverria ***... Mladi signor Marin pri{ao mi je i upitao me: Ho}emo li se jo{ vidjeti, gospo? Ne treba se vidjeti, odgovorila sam sklopiv{i o~i. Kada sam ih otvorila samo mi se Níke ~inila sretnom. * (tal.) otmjeni kat ** (tal.) Moja najdra a, gospo, zvijezdo *** (provans.) Dobrodu{na gospo, tra im va{u milost...

9 , Kada prohtjev pobijedi razum uvijek je po srijedi neznanje, jer pravo znanje nikad ne mo e podle}i osje}aju koji potje~e od tijela, a ne od du{e, pi{e Castiglione. Me utim, ono nije bilo neznanje, ono je, u svakom smislu, bio slu~aj (u rkp. accidente). Za{to ste danas tu ni, gospo, upitala me jutros Margherita nose}i mi malo marcipana. Nisam joj odgovorila. Njeno pitanje vi{e nije bilo upu- }eno meni, odgovor vi{e nije imao vlasnika. Pogledala me i rekla: ^ula sam, gospo, da ene u Firenzi svojim mu evima ujutro daju blagi otrov, a nave~er protuotrov. Tako su im uvijek vjerni: ako koje no}i izostanu iz ku}e, pozli im jer ga nisu dobili. To za mene ne vrijedi, otpovrgnula sam: ja sam i jedno i drugo. Ispri~ala sam to i Níki (u rkp. Niche). Rekla je isto {to i ja. Sestre smo. 4 :, Umro je moj stric Bernard, }á}in (u rkp. chjachje) brat. Njegove dvije k}eri, moje rodice, plakale su kao ki{a sve dok nisu saznale da imaju i polubrata, negdje u Napulju. Zato je Bernard onako ~esto tamo odlazio. Uvijek je te io dose}i ne{to {to nije s njim. U{ao je u oporuku (taj Bernardov vanbra~ni sin, op. L. P.). Oporuke su ~esto prâve ljubavne pjesme, govorila sam tje{e}i ih. 9 8; -3, Tek sada ~itam Nikove Komentare triju psalama (u rkp. Commentarii in tre$ p$almo$, op. L. P.). Poslao mi ih je potkraj pro{le godine. Pitala sam kapetana Paska (u rkp. Pa$co) kako je Niko, kako sada izgleda? To biste mi vi bolje znali re}i, gospo Cvijeta, odgovorio mi je on, kad biste ga vidjeli. I ho}u, pomislila sam u sebi. Sada je, vidim, Niko Sacrae Theologiae ac Philo$ophiae doctor. * Te{ko meni, gre{nici!»na prekrasna mjesta pado{e mi u a«, pi{e psalmist u psalmu XV. Jest, Niko moj, jest. Ti brani{ dr avu, ja bdijem. Uzalud. (Aluzija na Ps 126, op. L. P.). 97,;3, Ve} dva dana limunovim sokom prepisujem ono {to mi je predao Marin Ghetaldi koji je prekju~er, negdje pred samu zoru do{ao k meni iz Rima, odakle je morao pobje}i. Nisam ga prije poznavala. Pratio ga je Marin Gozze, ne}ak Nikole Marinova Gozze, trgovca u Londonu, koji je umro prije osam godina ostaviv{i svojim ne}acima veliko bogatstvo za koje se treba pravno boriti protiv bezo~nih lupe a koji bi ga htjeli prisvojiti la nim prikazom pokojnikovih poslovnih knjiga. Da nije ovog ~ovjeka, rekao je Ghetaldi tap{u}i messer Marina po * (lat.) Doktor svete teologije i filozofije

10 10 ramenu, ne bih nikad vidio gotovo ~itavu Europu, ne bih nikada upoznao toliko u~enih ljudi. Marin se samo blago smje{kao, sav upla{en od ne~eg {to im obojici prijeti. I Ghetaldi se stalno osvrtao oko sebe, oslu{kuju}i svaki zvuk. Smirio se tek nakon ~a{e dobrog toskanskog vina. Prate me u stopu, di~na gospo Cvijeta. Za{to, upitala sam ga. Pokazat }u vam, odgovorio mi je i iz torbe, koju nije ispu{tao iz ruku, izvadio nekoliko neobi~nih predmeta. Bila su to neka ~udna zakrivljena zrcala. Zatra io je od mene nekoliko velikih duplih svije}a (u rkp. duplieri) i zdjelu s vodom. Upalio je svije}e i u vodu stavio mali jedrenjak, {to ga je tako er izvadio iz torbe. Lagano je plovio na mirnoj povr{ini zdjele. Po nekom samo njemu poznatom rasporedu postavio je oko zdjele ona zrcala okrenuv{i ih prema svije}ama ~ija se svjetlost na kraju sva odrazila u jednom od njih, kao jarka, blistava zraka. Usmjerio ju je prema onom brodu koji je i dalje lagano plutao obasjan tom svjetlo{}u. Pogledala sam upitno mladog Ghetaldija, a on se nasmije{io onim svojim tankim, gotovo {panjolskim br~i}ima i bradom. Nije se doga alo ni{ta. Pri- ~ekajte jo{ malo, gospo Cvijeta. U tom trenutku planula su papirnata jedra broda, a zatim i sam brod, koji je sav izgorio u zdjeli. Zato me progone, gospo, zato mi rade o glavi. Tko, upitala sam ga tiho pod dojmom onoga {to sam prije toga vidjela. Svi, odgovorio mi je, svi! Mo ete li, gospo, zamisliti ovakva ogromna zrcala, a umjesto svjetlosti svije}a svjetlost sunca? Mislim da mogu, rekla sam mu kimaju}i glavom. Dao mi je zatim sve anj gusto ispisanih listova. Pro- ~itala sam naslov: Nonnvllae propo$itione$ de parabola. $vpplementvm $ecretum. * Sakrijte ovo, ili jo{ bolje prepi{ite nekom svojom tajnom {ifrom, a rukopis uni{tite. Prijepis i klju~ {ifre dat }ete mi naknadno. Na vas ne}e nitko posumnjati, rekao je opet upla{en i zatim naglo oti{ao zajedno sa svojim prijateljem. Prepisala sam evo unatrag sav tekst ovdje u ovaj dnevnik, nakon svake 11. rije~i ume}u}i neku koja nije u vezi s tim sadr ajem. Mislim da }e to tu biti najsigurnije. Draga moja Bianca, sada je sve u tvojim njedrima, ili jo{ dublje u tvom skrovitom vrtu. Stisni dobro koljena, i {uti! Napomena: Na ovom mjestu u Dnevniku je grubom rukom istrgnuto vi{e desetaka stranica. To su zasigurno one koje se odnose na prethodni zapis (tako er napisan {ifrom, op. L. P.), ali i one koje s njim nisu u vezi nego, pretpostavljamo, sadr e zapise nastale od druge polovice pa do prve polovice godine. Umjesto tih stranica, netko tko je prije nas u rukama imao ovaj Dnevnik, mo da ~ak i sam prepisiva~, umetnuo je prijepis kratkog izvje{taja venecijanskoj tajnoj slu bi, tj. Magistraturi degli Inqvisitori di Stato. Donosimo ga u cjelini, u originalu i prijevodu: Partecipo a V. S. Ill. ma che ieri in casa della signora Fiora P. era trovato un manoscrito di M. Marino Ghetaldi, che insegna a far divantar una nave a vela cenere, per mezzo di specchi. Ho fatto officiar una Laura Trevisana, detta Galinera, e li ho mandato zecchini cinquanta perché ottenga questo. Ignoto ** * (lat.) Neke postavke o paraboli. Tajna dopuna. ** (tal.) Nepoznati

11 Izvje{}ujem Va{e Presvijetlo Gospodstvo da je ju~er u ku}i gospo e Fiore P. na- en rukopis Marina Ghetaldi, koji nas u~i kako jedrenjak pretvoriti u pepeo pomo}u zrcala. Zadu io sam neku Luru Trevisanu, zvanu Galinera, i poslao joj pedeset cekina da to obavi 22. kolovoza Ignoto 7: 3, U Vrtovima opet se pojavila ona kazali{na dru ina. S njima je zaista Ninetta. Sada je glumica. Ju~er je bila u na{e máme, a jutros je do{la k meni. Plakala je, kao i uvijek otkako je znam, da ju je ostavio neki njen novi dragan (u rkp. moro$o). Tje{ila sam je kako sam najbolje znala. Na{ao je drugu, mla u, ljep{u i s njom pre{ao u novu dru inu. Igrala je moju dadilju, Franceschinu, rekla je pla~u}i kao vodopad. Bila je puno ru nija od mene. Bit }e mu ao, nastavila je. Ho}e, Ninetta moja, ho}e, odgovarala sam joj. Vratit }e se on, vratit, ali ja ga ne}u ni pogledati vi{e. Na}i }u drugoga, mla ega, ljep{ega, uzvikivala je kroz suze. Uostalom, na{a dru ina ide prekosutra u Dubrovnik (u rkp. Ragu$a), pohvalila se ona. Igrat }emo pred Dvorom komediju Mu (u rkp. Il marito). Ja }u biti Isabella, gospo, rekla je ona ozareno. Ja bih mogla biti tvoja dadilja, uzviknula sam naglo i sama iznena ena tim svojim rije~ima. Kako to mislite, gospo Fiora, upitala me Ninetta i pogledala me za~u eno. Po}i }u s vama, kao glumica, ali to ne smije{ nikome re}i. Odu{evila se tom mojom ludom zamisli. Bit }u tvoja dadilja Franceschina i bit }u grbava, dodala sam i zagrlila je. Morala sam jo{ jednom vidjeti... Koga? Ah! ,/, Mámi sam rekla da idem u Rim, bratu Nikoli, i da }u ostati deset dana na hodo~a{}u. Njemu sam pisala {to sam naumila. Odgovorio mi je: Qvomodo corpori$ oblivi$ci, $iqvidem neqve $olv$ animv$ homo e$t? * Izgledalo mi je kao da brod ima neke podvodne krilate pomo}nike. Gledaju}i u napeta jedra priklanjala sam se nestalnoj razini ivota, pokazuju}i da nisam vezana ni za {to {to nije izlo eno prilago avanju kojim se mo e ispraviti sve, pa i vlastita sjena. Ninetta me predstavila svima. Na mene, onako grbavu, nitko nije obra}ao pozornost. Níko je bio knez. Po {esti put, izra~unala sam. Sjedio je pod trijemom Dvora, zajedno s Malim vije}em i ~lanovima Senata. Prepoznala sam ih gotovo sve. Promijenili su se. I Níko, i Dinko, i Dominko. I ja. Sada znam da jesam. Na kraju komada, kada se Isabella udaje za svoga Orazija, a Kapetan za svoju Flaminiju etc., poklonila sam se pred knezom i rekla mu: Vo$tra $ignoria illv$tri$$ima, ja sam ona koja je u jednom skrovitom * (lat.) Kako se mo e zaboraviti tijelo, otkako ~ovjek nije samo du{a?

12 ardinu ugazila na kornja~u. Ruka mi jo{ drhti od uzbu enja du{e. Zapisujem ovo, a misli su mi jo{ ondje kamo sam bila oti{la misle}i da }u na}i ono {to se vi{e nigdje ne}e i ne mo e na}i... Trgnuo se. Prepoznao me, slatki ostarjeli Níko. Poru~io mi je poslije po tekli}u: Do i no}as na Vrata od mora. Dok je knez, Níko ne smije mjesec dana izi}i iz Dvora. MFra je bijela udovica, pomislila sam i nakon toga ostavila je u nekom zagubljenom prostoru sje}anja. Svu republiku mojih proturije~nih misli zauzeo je Níko, presvijetli njen knez. Do~ekao me {utljiv bir i uveo me k njemu. Skinula sam redovni~ku halju s kukuljicom, a zatim i grbu. Mogla bi je i ostaviti, Cvijeta, rekao mi je. Za mene ti bi... Znam, odgovorila sam. Legli smo na krevet u njegovoj kne evskoj lo nici s nebnicom od arkocrvenog brokata. ^itavu no} dr ali smo se za ruke. Lukijernar je gorio za nas i umjesto nas. Na gradskom tornju izbijali su sati, ali nisu uspostavljali nikakav odnos s vremenom ,/, Ne vjerujem da sam ono bila ja. Ninetta je rekla: Oh, kad bih ja mogla biti takva, gospo. To ne bi bilo dobro, odgovorila sam joj. Ti ima{ svoju lijepu tugu, to ti je dovoljno. Kad bih ja imala takvu. Reci»Ljubomornim«da vi{e nisam ~lan dru ine, doviknula sam joj kada je odlazila. Re}i }u da ste pobjegli s nekim mladim i lijepim Korzikancem, odgovorila mi je smiju}i se sve dotle dok joj se glas nije pretvorio u neku sjetnu jeku. I jesam pobjegla, {apnula sam, i ne mislim se vra}ati na isto mjesto. Nisam posve sigurna je li se sve to zbilo, ili je to samo elja tra ila svoju izgubljenu stvarnost. 8753, Umro je Dinko (Ranjina, op. L. P.), u no}i izme u 16. i 17. ovog mjeseca. Mo- da sam zato sve ove dane sanjala ~aglja, uvijek istog, zlatnosme e dlake s modrim o~ima. U arenih {apa ide on po snijegu koji se pod njim topi... Jesmo li ikad, Dinko, pjevali onu tvoju: Ach, dievojcho dv$cjo moia, châ mi s $marzu dala... igraju}i se rije~ima, kao {to se smrt igra na{im ivotima, ili je sve to bio samo privid. Mre a je pojela svoga pauka. Koga }e sada slu iti Saragin? Gdje je? Molitav ne i$ctu, ni plama vo$ctena, pisao si, RANJENI moj Ranjina, pa to i ne ~inim. Ti mene vgledaj tacj chacho $e do$toja, acho chje$c da opet o$cjiuit bvdv ia, tra i{ na kraju pjesme, pa zato to i ~inim: gledam te onako kako se dostoji i tebe i mre e, i pauka i muhe, i ti si evo preda mnom iv. Ne, ovo nisu suze, ovo je... ovo je snijeg. 89:/034 Istinu moraju na}i ne oni koji sumnjaju u nju, nego oni koji sumnjaju da }e je na}i, ka e, mislim, Piccolomini. [to je s onima {to su i jedno i drugo? Voljela

13 bih o tome mo}i razgovarati s Níkom u onom vrtu, sada, pokraj vode, hladne poput misli. Morala bih mu pisati. ^estitati i njemu i sinu mu Vitu. O enio se ovog prolje}a Anicom, Dinkovom k}eri. Níko je nedavno zavr{io raspravu o besmrtnosti i ljudskoj sre}i. Koje li kontradikcije! Ili... Ne mogu mi pisati, danas, i za sve dane unatrag. A unaprijed? Ne znam. Galebovi bi morali biti ptice pismono{e. 4 :, Prolje}e je uzelo moju slatku sestru Katarinu. Tri godine je mla a od mene. Pokopali su je u grobnici Armenticijevih. Nije bolovala dugo. Zatvorila se odjednom, kao cvijet slaka kojem je i sli~ila. On se sklapa uve~er, a ujutro se otvara... Rekla sam njenom Giuliju: Smrt nema svoj jezik, slu i se na{im zato {to je iv. Odmahnuo je rukom kao da eli ne{to otjerati. Izgledalo je kao da iz dlana pu{ta nevidljivu pticu. 4 :, Du{a stvara vrijeme. 13 8; -3, Uzela sam lutnju i rekla Margheriti da mi zapjeva onu pjesmu koja joj ~esto dolazi na usne. Odavno sam primijetila da glas ima lijep i ugo en po mjeri neke meni bliske melankolije koja na rubovima sva titra od malih radosti koje se nikad ne}e razviti, kao ni prerano procvjetali bademi, ili zaka{njela ljubav. Sjela je i odmah se digla. Ne mogu pjevati sjede}i, rekla je krotko i ispru ila ruke, kao da eli dohvatiti ne{to u krugu koji se stvorio prvim zvucima struna moje lutnje. Bila je to sefardska pjesma koju je, ka e, ~ula u Napulju, od neke bosonoge djevojke: E$ta montaña d enfrente $ aciende y va qvemando, alli perdí al mi amor, m a $$ento y vo llorando... * Prestala sam svirati i pustila njen glas da izbezumljeno luta i tra i onaj smjer kojim }e izbje}i o~aj. Obje smo se dr ale za nj, a kada je prestao dugo smo dugo visjele u zraku li{ene svake potrebe da ga uznemirimo svojim disanjem. Pripremit }u vam, gospo, za objed mladi bob i koroma~, i kuhano jaje, rekla je i otr~ala iz sobe. Na alost, sve nas prisiljava na ponavljanje, odgovorila * ({panj.) Planina koju gledam / zapalila se i gori, /tu izgubih svoju dragu, / sada sjedim i pla- ~em.

14 sam u prazno i bosonoga po{la za njom kao da idem u vrt. Tu sam se zatim i zatekla pjevaju}i u sebi: Lo$ árvole$ por péndola... * Na{li su me onesvije{tenu. 8; -3, 14 Kada sam do{la k sebi le ala sam u postelji. Gledale su me bri ne o~i moje máme. Vje bala sam, máme, umije}e pravilnog umiranja, rekla sam joj slu{aju}i kako u vrtu pjeva ptica, kao da me ho}e opovrgnuti. ^uje{ li onu pticu? upitala me, kao da slijedi moje misli. Nadam se da ptica zna da je ~ujem, odgovorila je ponekad neprohodan, kao pravilno nacrtani vrt, rekla je. Moj vrt nije takav, usprotivila sam se. U njemu se stabla sama mi~u. Nasmijala se. To si mi govorila i kada si bila mala, dodala je pogladiv{i me po licu rukom koja je bila pedeset godina mla a. Ja sam ih vidjela, rekla sam glasom neke meni nalik djevoj~ice i pokrila se pokriva~em po glavi. Vidim da si sada dobro, nasmijala se máme i izi{la iz sobe korakom kojem je moj sada{nji vrlo sli~an. Stavila sam ruke na grudi i iznenadila se {to su mi tako velike. Djevoj~ice nemaju takve. (Nedostaje nekoliko stranica, koje se zacijelo odnose na godinu, op. L. P.) 0 3,/30;, 24 /, (List je znatno o{te}en, op. L. P.) Mene su ve} pretvarali u izvor =3, Promatram plitku zdjelu na stolu, na kojoj mi je moja poslu{na Margherita donijela naran~e. Bijela je, jednostavna, plitka. Samo na rubu ima 10 cvjeti}a, plavih kao o~i moje najmla e sestrice. Svi imaju 5 latica. Samo jedan ima 4. Kako to prije nisam primijetila? Onaj koji je oslikavao zdjelu zaboravio je naslikati petu laticu. Ili ga je ne{to u tome sprije~ilo. [to? Netko ga je omeo. Zagledao se u lijepu slu{kinju koja im je donijela u inu. Ona ga je vragoljasto pogledala i latica je zauvijek ostala na vrhu njegova kista? Posva ao se s drugim radnikom pa ga je taj ubo no em? Namjerno je to u~inio? Tko zna. Umjesto 50 latica, koliko su ih morali imati, cvjetovi imaju 49. A ja ih imam =3, Prije ~etiri dana umro je Niko, moj Niko. Uop}e ne mogu plakati. Suze samo isperu tugu, a ja to da tuga u meni ostane, da ispuni sav prostor * ({panj.) stabla umjesto pèra

15 koji je on u meni zauzimao. ^itav dan pada ki{a. Pada, osje}am, i na njegov ardin. U njoj su i moje suze, on to zna. On sada zna sve. On sada zna i gdje je ona latica koja nedostaje na onoj mojoj zdjeli. Zbog nje dolazi prolje}e. Ovo }e biti... ah. Ljubav an ela pokre}e nebesa, razgovarali smo toliko puta o tome ja i MFra (u rkp. Marra). Sada joj ne mogu ni{ta re}i. Previ{e sam poti{tena. Bili smo ice istog glazbala ~ija je ljepota, kao i prostor na{ih du{a... On je uvijek sve znao o meni. A o sebi? Nije. To sam znala ja. On je bio jedini koji se meni ~inio razumljivim, a ja sam njemu bila cvijet, ru a penja~ica. Sada sam asfodel, masla~ak prepun njegove du{e. 8 0=3, Pitala me moja Níke: Ho}e{ li se opet udavati, Cvijeta? Rekla sam joj: Ne}u. 8; -3, Tomitano tra i da se ide od posljedica prema uzrocima. Ja ~inim obratno. Time poja~avam snagu onoga {to se naziva inqv$itio. * To me zapravo ~ini uhodom u mnoge slu~ajeve u poslovima du{e, zahtjevima tijela, pokretima misli koje su na samoj granici neposluha. Postajem tako prostor sjetne komedije vlastitog umije}a, u kojoj glavni lik nekakav enski Capitan Spezzaferro, ili tome sli~an neprestano dokazuje ne~iju nepovrjedivost. Ja sam oklop koji govori, ali u njemu nema nikoga. Vitez je odjahao u potragu za klju~nim pojmovima. Sla em se sa Zabarellom (ne~ijom rukom dopisano: Opera logica, Francoforte, 1608): Logiku su stvorili ljudi. Svaku stvar mogu}e je na}i tek u njenom tajnom odnosu prema sebi. Kucanje srca, to je logika. Sâmo srce nelogi~no je. Usamljeniku bi, ka e Guazzo (ne~ijom rukom odozgo napisano: La civil conver$azione, Venezia 1586), kao lu aku, trebalo dati mak. Evo mi ga u ruci , Zatvorila se i ona kao slak jedne no}i i ujutro se vi{e nije otvorila draga moja máme. Pokopali smo je prekju~er u Sv. Francesca. Sada le i zajedno s }á}om savr{ena ena uz savr{enog trgovca. Tako je uvijek ~inila, tako je i eljela. Ho}u da nam se prah izmije{a za novo cvije}e u onom vrtu koje sve jasnije vidim, slatka moja Cvijeta, rekla mi je prije nekoliko dana, rukom pokazuju}i prema napetom hladnom ve~ernjem nebu s kojeg je ki{a padala nalik na zrna krunice koju je dr ala u svojim blijedim lijepim rukama bez ikakvih bora, kao djevojka. Zna{, rekla mi je, kad je ono }á}e bio zarobljen u Al iru, htjela sam po}i tamo i sebe ponuditi u zamjenu za njega, kao Alcesta. Onako kako o * (lat.) tra enje)

16 tome pi{e u onom svom libru (u rkp. libro) tvoj Niko. Naglasila je ono tvoj i nasmije{ila se uglovima o~iju. Máme je uvijek sve znala. Máme! Znala sam za onu }á}inu, kad je bio mlad, {apnula mi je, ali mu to nikad nisam rekla. Bilo je to njegovo dvostruko knjigovodstvo. Nasmije{ila sam se kroz ne~ujne suze, ba{ kao {to se sada smije{im kroz ove koje teku i kvase ovaj papir (u rkp. carta) koji ih spremno upija dobivaju}i za sebe ono {to ja ne mogu dobiti od prolaznosti, jer mi je sada sva snaga potrebna za odricanja. Treba da jo{ samo utvrdim redoslijed. Ne mogu to jo{ u~initi. Prije toga moram osvojiti sve ve}u prazninu ove ku}e, najve}om svojom snagom svojom nemo}i. ;0,=0 16 Pisala sam MFri: Ljubav po~inje bolom o~iju, a zavr{ava o~ima bola. To je preokret, kao u klepsidri: nebeski pijesak postaje pijesak morski, a morske zvijezde, nebeske. Di~na moja MF ra, ograni~eni rubovima stvari, ponovno, kad ih pre emo, vidimo da je sve {to postoji samo posebni oblik zajedni~kog kretanja, op}e pokretnosti, tako i kamen i oblak i pu i ko{uta sti u do izvora, ba{ kao {to smo ti i ja, slatka moja dru ice, toliko puta stizale do onog u, smijem li to jo{ re}i, na{em ardinu. Sin kapetana Ivana Zlatara otplovio je ju~er sa svojom navom (u rkp. nave), a pismo nisam poslala. ^ekam novi brod. ;0,=0 Do{ao je u Jakin (u rkp. Jachin) Nikov sin Vito. Dao se, ka e, na trgovinu. Donio mi je Nikove Varie compo$itioni in Theologia, * koje je Vito pro{le godine u travnju posvetio urbinskom vojvodi Francesku. Netremice me gledao, kao za- ~aran. Bio je malen kada sam oti{la. Odjednom mi je rekao: Vi ste voljeli moga oca Nika, ja sam njegov sin Vito, vi biste, gospo Cvijeta, dakle trebali voljeti i... Ne, rekla sam mu. To nije ta vrsta logike, dragi messer Vito. Nije. ;0,=0 Ju~er je iznenada umro Nikov Vito. Tako mi je rekla Margherita koja je to ~ula ispred Loggie. Pla~em zajedno s MF rom, Nikovim suzama. Uspostavlja se onaj okrutni redoslijed. 8945,/, Ima pravo Dvoranin: S na{ih srdaca otpada, poput jesenskog cvije}a, zadovoljstvo, a umjesto vedrih i jasnih misli ulazi mra~na i tmurna tuga koju prati * (lat.) Razli~iti sastavci o teologiji

17 bezbroj nevolja, tako da nije bolesno samo tijelo, nego i duh. Ovome nemam {to dodati. Kad bih mogla, oduzela bih... (U rkp. nejasno mjesto, op. L. P.) I oduzela bih sje}anju mo}. U njemu postoji samo doba kad nam se, zaista ima pravo Dvoranin, ~inilo da se nebo i zemlja i sve drugo veseli i smije oko na{ih o~iju, a u mislima kao u divnom i ljupkom perivoju cvjeta slatko prolje}e mladosti. Ah, dosta Castiglionea. Rije~i su katkad gore od zrcala. Ne mo e{ osjetiti odmor, ako prije toga nisi osjetio tegobu umora, sla em se, dragi Baldesaru. Oni se smjenjuju: umor, odmor, umor, odmor, ali nakon starosti ne dolazi opet mladost. Ili mo da ja nemam prfvo. Ah, Cvijeta, vjeruj zrcalu u svojoj du{i, a ne ovom u svojoj sobi! Tolike godine vodila sam Bartolomeove trgova~ke knjige. Sada napokon znam da bi trebalo ivjeti tako da nema{ vremena davati sebi ra~un o sebi, kao {to to ne ~ini ni Bog. Slatki moj Nîko, jest, vrat mi je jo{ uspravan, pun i bijel toliko da nadma{uje snijeg {to je netom pao s neba na moju kosu. ^elo jo{ ljepotu svoju mjeri s nebom kad je najvedrije, a nebo je, di~ni moj, sve rje e takvo. Kada se gdjekad nasmije{im a to se sada sve rje e zbiva poka u se jo{ uvijek zubi bijeli i jednaki da se doista mogu jo{ zvati nizom isto~nih bisera, a o onome {to se na meni ne mo e vidjeti ne}emo, Nîko, govoriti. O tome }emo {utjeti, kao {to smo i neko} ~inili :/034 Nema vi{e Dominka (Zlatari}a, op. L. P.). I sada ga vidim u onoj fratarskoj halji. I sada ga ~ujem kako mi, ~itaju}i svoj prijevod Tassa (Aminte, odnosno Ljubmira, op. L. P.), govori: O liepa Zuieto, opro$ti ovim ruchama, odvechje $mione biv... Oprostila sam i onda, a i sada bih, Dominko. Tu bolnu vijest njegov sin Miho (u rkp. Micho), {alje mi sa zadnjim pismima koje je njegov otac ucinio u gluvesni... Te{ko smo se rastali onda, a sada to je nekako lak{e jer ponovni se sastanak ~ini blizu. Ne znam, za{to pla~ete, gospo, rekla mi je moja Margherita. Zapla~i i ti, pa }e{ znati za{to pla~em, promucala sam joj kroz suze, ba{ kao {to }u i ja znati za{to ti pla~e{. Po}i }emo u Firenzu, rekla sam joj bri{u}i i svoje i njene. 97,;3, Dan je vedar i ~ist, kao da sve gledam kroz bru{eni gorski kristal. Ipak sjeta se ne povla~i. Ona to nikad ne ~ini. Moram to u~initi ja, ne obja{njavaju}i za- {to, ba{ kao {to ni ona nikad ne obja{njava svoje razloge. Oni nisu nikad onako duboki i urasli u srce poput nje. Zato je sjeta uvijek predznak nekog grijeha. Jo{ ne znam kojeg.

18 8; -3, ^itam Guicciardinijev spis Del reggimento di Firenze. * Na{la sam ga u }á}inoj biblioteci. Stvari koje se odnose na svijet moramo rje{avati iz dana u dan, pi{e on. Ovaj dana{nji dan govori mi da je u pravu. A onaj sutra{nji...? Ne vra}a se samo prolje}e, vra}aju se i na{e misli. Bez obzira na broj, ili visinu, vra}aju se, vra}aju, bezbroj puta. 53, 18 Oti{le smo u Firenzu. Tri dana prije feste sv. Ivana, njena za{titnika. Níke i Lukrecija s mu evima, ja i moja pouzdana Margherita Comazija. Lize je ostala doma, zato {to je trudna, a Margarita, slatka na{a najmla a sestra, nije htjela tamo. Gledat }emo procesiju a onda trku berberskih konja (u rkp. Palio dei Barberi). Sveti Ivan je Padron delle donzelle, * rekla sam joj. Mo da }e{ tamo ugledati kakvog lijepog mladi}a, sestrice. Ili konja, odgovorila mi je ona i odlu~ila pridru iti nam se. Smjestile smo se, sa svom ostalom poslugom, u pala~i Pescionijevih. Bartolomeova majka dugo me grlila, grle}i u meni njega. Rekla sam joj: Znam. Odnijeli smo u Krstionicu darove: svije}e i zlatom izvezene trf ke do bijele svile. Moja slu{kinja pobo no je i{la u procesiji. Níke, njen Camillo, Lukre, ja i Margarita gledali smo je s tribine na Piazzi dei Signori. Kroz Via Porta Rossa navirali su sve}enici, ministranti i ~lanovi brojnih bratov{tina nose}i velike kipove: Sv. Mihajla Arhan ela, Boga Oca, na velikom oblaku, Adama, Mojsija, prorokh i sibilh, Navje{tenja i Triju kraljeva, Limba, Raja i Pakla, Kristova uznesenja i Posljednjeg suda, s mno{tvom grobova. A gdje je Eva, upitala je moja slatka sestrica. Do}i }e kada pojedu jabuku, odgovorio joj je mladi Lorenzo Rinuncini, gledaju}i me. Francuski sam mu rekla da ne govorimo talijanski i da ga nismo razumjele. Nasmijao se i Margariti pru io vo{tano jaje napunjeno mirisnom vodicom. U ruci joj se rastopilo i ~itava je tribina uskoro zamirisala na rascvjetale ljiljane. Predstavio nam se nakloniv{i se Níkinu Camillu i Lúkrinu Paolu. 53, Popodne toga dana po{li smo gledati Palio dei djevojke iz puka i gospo e preplavile su ulice kuda su imali pro}i konji i jaha~i. Moja slu{kinja Margherita izgubila se negdje u toj vrevi. Po imo na tribinu kod crkve San Pier Maggiore, ondje je cilj. Tako }emo vidjeti tko }e biti pobjednik, predlo io je Lukrecijin mu Paolo Toriglioni. Uskoro je veliko zvono s Pala~e della Signoria dalo znak. Sada po~inju s mosta na Mugnoneu, zatim }e pro}i Borgo * (tal.) O vladanju Firenzom * (tal.) Za{titnik djevojaka

19 Ognisanti, ulicu della Vigna Nova, onda preko starog trga i Corsa, pa kroz Borgo degli Albizzi, ovamo k nama, obja{njavao nam je on. Moja sestra Margarita sva se uzbudila kada je vidjela one konje. Divni su, rekla je sva za arena. Trka~i su po~eli pristizati jedan za drugim. Do{li su iz svih krajeva. Bilo ih je 18. Pobijedio je neki mladi Berto iz Catanije, na konju»zvjezdani pastir«. Za nagradu je dobio pozla}en {tap, ukra{en hermelinom. Vrijedi najmanje 300 forinti, rekao je Camillo. Drugi je bio neki Gaetano iz Caserte na kobili»gezlen«(u rkp. Geslen). Izgubio je za pola du ine. Ba{ mi je ao, rekla je Margarita. U zraku se osje}ao miris cvije}a, ljeta i konjskog znoja. Uputili smo se zatim ko~ijom u Palazzo Pitti, na bal s bakljama u vrtu. U sredi{tu pozornosti bio je mladi pobjednik. Veliki vojvoda Cosimo II. rekao mi je: Ono {to vidim nadma{ilo je sve {to sam o vama ~uo, signora Flora. Vi i va{e di~ne sestre bit }ete ukras ovih vrtova ove zvjezdonosne no}i. To sigurno govori svima, rekla je tiho Margarita i otr~ala prema Gaetanu koji je bio okru en ~itavim vjen~i}em donzella i gospoja. Pri svjetlu brojnih baklji, {to su ih dr ali mladi bakljono{e obu~eni u berbersku no{nju, zaplesali smo passamezzo, ja s Paolom, Lukrecija s Camillom, a Níke s onim Lorenzom, koji je zapravo tra io moju sestru Margaritu. Kada je do{ao na red saltarello pri{ao mi je mladi pobjednik i poveo me me u plesa~e, odlu~no kao da vodi svoga konja. Moj je konj pastir, a vi ste zvijezda, govorio mi je on s vatrom u o~ima. Nije mi znao ime. Nisam mu ga ni rekla. Do sada, gospo, nisam poznavao ljubav, kunem vam se snagom i o~ima svog konja, govorio je promuklo i strastveno. Vi me nau~ite. Ah, mladi prijatelju, odgovorila sam mu ja sa smje{kom, ja bih vam bila slab u~itelj budu}i da sam i sama... Dotr~ala mi je tada Níke i rekla: Ne mogu na}i Margaritu. Odjahala je, ka u, s onim Gaetanom. Ni sama ne znam kako sam se stvorila na le ima Bertova konja. Rukom me ~vrsto dr ao oko pasa i mahnito tjerao svog»zvjezdanog pastira«. Na}i }emo ih, gospo, govorio mi je ste- u}i me sve ja~e. ^ula sam kako nam iza le a ja{u i ostali: Camillo i Paolo, koji je vikao: Oteo ju je, lupe! Ubit }u ga na mjestu. Ho}u, tako mi dana{njeg svetog Ivana i svih svetaca i svetica Bo jih! Jahali smo prema Torre di Gallo, a zatim smo se izgubili. Tako je izgledalo. Berto je zaustavio konja i spustio me s njega. ^inilo mi se da nikad nisam bila laganija kao tada u njegovim rukama. Ne}u se maknuti odavde, gospo, dok me ne nau~ite ono {to sam vas molio, rekao je on i ponizno i drsko. Dobro, pobjedni~e, nau~it }u vas prvu lekciju, onu o poljupcu, odgovorila sam mu i poljubila ga. Bio je nadaren u~enik. Budu}i da je ljubav spajanje du{e i tijela, obja{njavala sam mu izme u cjelova, postoji opasnost da sjetilni ljubavnik skloniji bude onome {to pripada tijelu nego onome {to pripada du{i... Ja to ne znam razlu~iti, gospo, govorio je on svla~e}i mi laganu cvjetnu svilenu haljinu na koju smo zatim, u~e}i jedno drugo, pali. Dra ila me blizina konja koji je povremeno duboko rzao. Prepu{taju}i se vlasniku toga Pastira zvijezda, promatrala sam ih s ~u enjem, o~ima neke ~as bli e ~as dalje djevoj~ice u sebi, kakva sam u tom trenutku, le e}i nauznak, zapravo i bila. Govorila sam mu ritmi~no, uskla uju}i svoje pokrete s njegovim, kao da pi{em kakvu skladbu za flautu i 19

20 violu da gamba: Platon ka e da mu, dok ljubi, du{a dolazi na usne zato da izi e iz tijela... Tko ti je taj Platon, gospo? Je li ti to mu ili ljubavnik, upitao me Berto nasr}u}i sve ja~e. Nasmijala sam se i naljutila ga time. Ovo je ozbiljan posao, gospo, nemoj se {aliti. Bio je tako sladak u svojoj iskrenoj ljutnji. Potra imo ostale, dragi moj pobjedni~e, rekla sam mu zatim. Polo io si trivium, sada mora{ sam u~iti dalje... Ja{u}i kroz {umu uskoro smo nai{li na Camilla, Paola i Margaritu. Izgrebana i izranjena, jecaju}i gladila je»gizlen«koja je tu no nji{tala. U ludoj trci konj se spotakao, Gaetano je pao i poginuo. Voljela bih da sam to ja, govorila je Margarita rone}i suze. Voljela bih da sam to ja, ponavljala sam tu njenu re~enicu koja je u meni poprimala sasvim drugi smisao. 7: 3, 20 Margarita je rekla da }e po}i u samostan. Po i i ti, nagovarala me. Ne mogu, rekla sam joj. Moj vrt je moj samostan. (Sljede}i zapisi odnose se tek na godinu kada su Cvijeti 73 godine. Listovi su mo da istrgnuti, a mo da nisu ni napisani. Na komadi}u jednog od njih, za koji se ne mo e re}i kamo pripada, napisano je: To bi bila podlost... Op. L. P.). 8; -3, Pisala sam sestri Margariti u samostan. Rekla sam joj da se u du{i raspli}e ~vor neba, i da se sve kre}e od sebe i k sebi. Du{a pri tome ostaje ista, ali iste misli, smislene ili besmislene ponavljaju se previ{e puta... Gledam kako svjetlost ovog dana koji prolazi, {iri i osvjetljava, zamra~uje i su uje, smiruje i razdra uje duh. ^ujem ~iope. Kao {a~ica crnih nota lete tra- e}i crtovlje. Ne. Izbjegavaju ga. 7: 3, Umrla je moja odana Margherita Comazija. Mancanza di respiro. * Pokopali smo je ju~er u Sv. Dominiku. Imala je 45 godina. Ne znam ho}u li uzeti drugu slu{kinju, ili }u to biti sama sebi: serva padrona. ** 89:/034 Zapisujem redoslijed mislo za danas: * (tal.) Zastoj u disanju ** (tal.) slu{kinja gospodarica

21 1. O sebi treba govoriti u 3. licu jednine. 2. Zna li vi{e onaj koji voli ili onaj koji ne voli, ili...? 3. Voli li vi{e onaj koji vi{e zna ili onaj koji zna manje li ni{ta? 4. Gdje sam stavila klju~eve? 5. Posti e li se mir zadovoljavanjem duha, ili i tijela i duha? 6. Je li plakati najljudskija stvar? 7. Kako je ono máme pravila le uova al prato? * 8. Koliko (jo{!) ima vrsta isku{enja? 9. Za{to sam smr{avila? 10. Je li ljepota vratarica ili tamni~arka na vratima u najskrovitiji vrt bo anske ljepote? 11. Treba li ~itati knjigu Pratica di Cambi ** Giovannija Sillija? 12. Treba li misliti o svemu ovome? ,. Hladno je. Ka u da su promrzle i masline. More se ledi. Voda se smrzava. Le- im u postelji. ^itam Marinova Adona (u rkp. Adone). Paun za sobom vu~e neki vrt, ka e on. Ja znam i koji. Kamo }e ga odvu}i? 21 4 :, Uzela sam novu slu{kinju, ~ş pu (u rkp. cciuppa), rekli bi u Dubrovniku. Ime joj je Chiara, ba{ kakve su joj i o~i. Tako je Aretino zvao slatku gospu svoga bodljikavog srca. Tko vam je to, gospo Flora, upitala me svojim cvrkutavim glasom. Evo ti knjigu, pro~itaj pa }e{ znati, odgovorila sam joj i dala joj Aretinova Mudrovanja. Slovkala je i ~itala na smije{an na~in spajaju}i rije~i koje su tako dobivale posve novo zna~enje: Sam ona ovaj ru ni i vot moram plju nuti ja ane ti. Smijala sam se, kako ve} odavno nisam. Rekla sam joj: Ja }u te u~iti ~itati, Chiara. Ho}e{ li? Ho}u, rekla je i posko~ila kao vrabac koji je na{ao zrno.»tvoja ku}a je kao oko, svi te salije}u i nastoje dodvoriti se. Za tebe nema zime«, nastavila sam joj ~itati Aretina, nenadma{nog pripovjeda~a»~iste istine«, nekim sve tu nijim glasom. Ho}u li i ja, kada nau~im ~itati, biti tako tu- na, gospo? upitala me Chiara. Nisam joj ni{ta odgovorila. 53, Umro je }á}in brat, moj stric Bernard. Sve je vi{e na{ih pod onim kamenim pla{tom Sv. Frana, govorim u sebi dok zrake njegova brata Sunca padaju na ovaj moj papir kao neki ledeni plam. * (tal.) Jaja na livadi; jelo od jaja i {pinata ** (tal.) Priru~nik o mijenjanju novca

22 8753, Zadu ila sam messer Isaca trattantea * da mi u Piacenzi prekosutra unov~i nekoliko mjenica koje su za naplatu ili, ako to ne mo e, da prenese to potra ivanje na neki drugi grad ili sajam. Vidjet }emo {to }e u~initi. Zna~i li to da ta promjena tra i druk~ije postojanje, ili pak samo druk~iji na~in? Pitala sam Chiaru: Zna{ li ra~unati, k}erce (u rkp. chjerze). Znam na prste, gospo, odgovorila mi je ponosno. Bila sam joj zavidna. 4 4;4, 22 Sve do sada bila sam u vrtu. Su{ila sam kosu koju mi je Chiara oprala u kamilici i zatim obojila kanom (u rkp. khanna). Sunce je jako u ovo doba godine, krvnik je, ka e Marino, koji srpovima svojih zraka otkida glave sjenama. Moja je bila sve kra}a, ba{ kao {to je i utjecaj, kako pi{e Petrarca u Tajni koju sam ~itala promatraju}i odnos svoga tijela i sjene mu u vrtu. Na}i }emo se kada sjena tvoga tijela dosegne pola njegove du ine, rekao mi je jednom u ardinu Niko. Tako su se dogovarali stari Rimljani. Ako zakasni{, bit }e{ ka njena. Nisam zakasnila, ali rado sam primila kaznu. Su{e}i kosu gledala sam leptira. Izgledalo je kao da eli uhvatiti vrapca. Mogla bih o tome... Ne}u. Kad god u ruke uzmem pero kao da dr im trn. 7: 3, Umro je moj brat Vlaho. Kada je bio mali govorio je da je on gusar i da osloba a robinje. To sam naj~e{}e bila ja. Zavezao bi me. Onda bi me, ma~em se bore}i protiv moga nevidljivog ~uvara, osloba ao. To smo ponavljali gotovo svaki dan. Postao je trgovac, kao i }á}e, a ja sam ostala robinja. Tko }e me osloboditi? Svojoj slu{kinji ~ini mi se da se zvala Jele Vlaho je ostavio neke novce i dva kositrena tanjura i jo{ neke pùtinice (u rkp. puttinize). Slu ila ga je 9 godina. Govore da je bio inamuran (u rkp. podvu~eno, op. L. P.) u nju. ;0,=0 Razboljela sam se. Imala sam groznicu. Znojila sam se, bila sam mokra kao Nioba. Tresla sam se svaki tre}i dan. U muci svojoj ponavljala sam: Gospodin je pastir moj... Neki glas u meni onaj moj Qveldisot neprestano je to izvrtao govore}i:... zvjezdani pastir moj. Ne znam za{to. Znam: Zvjezdani pastir... pobjednik... ah... * (tal.) pregovara~a