GODINA XXI. BROJ 247 SRPANJ 2015.

Transcription

1 LIST VAREŠKIH HRVATA GODINA XXI. BROJ 247 SRPANJ Cijena 1,50 KM Za inozemstvo 1,50 ISSN X

2 UVODNIK uropska tema broj jedan u proteklom periodu bio je financijski kolaps u EGrčkoj. Žalosni prizori raspada jednog sustava u kome je bilo lijepo dok se raspusno živjelo i zatvorenih očiju gledalo na bujanje administrativnih povlastica koje državna ekonomija ne može podnijeti poput praznih polica u trgovinama, redova pred bankama i silnih gužvi na benzinskim crpkama, podsjetiše možda koga od nas na konac osamdesetih i početak devedesetih kad je krahirala Jugoslavija. To je onaj turobni osjećaj kad vidiš kako je drugim ljudima ljeto, sunce im sja i čak im odmor na pameti, a tebi neki kamen u želucu. To je onaj trenutak kada se društvena jedinka zapita: pa kamo smo to svih ovih godina, ostavljenih iza sebe, stremili, u kom pravcu išli? I javi se tako neka odnekud poznata bojazan i zebnja kod onoga tko bolje razumije na kakvoj je stranputici i naša zemlja jer naši politički kormilari potpuno isto kao grčki brodolomci upravljaju prema vodopadu, praveći se da ne čuju huku koja od njega dolazi. No, na krhkoj bh. barci ispod tri barjaka, naravno, nema njihove djece; školuju su vani, liječe se vani, lunjaju po svijetu. Oni, svi veliki kapetani bez kursa iz jedrenja i bez pojma o časti, itekako znaju da brod ima čamaca za spašavanje samo koliko njima treba i zato su za vodopad gluhi, a preveslani narod(i) otkrit će se zatečenim i tada zavapiti u nebo: Bogo, dragi, što nas ovo zadesi? Naravno, to sve skupa nema blage veze s Bogom ni nebom, nego s nedostatkom zdrave pameti. Onaj grčki umirovljenik što ga mediji učiniše slavnim, kad je onako uglađen u očaju sjeo na pločnik i zaplakao pred očima svijeta jer mu ni četvrta banka nije dala podići mirovinu, simbolom je do čega te država zna dovesti jasno, kad na izborima puštaš da s njom upravljaju ćoravi vizionari. Kod naših umirovljenika slika je i mnogo gora, gurnuti su odavno ispod granice ljudskog dostojanstva, mnogi poslovično obilaze javne kuhinje ili traže odbačenu hranu po kontejnerima. Dvije osobe u kući, u pravilu narušena zdravlja, s 326 konvertibilnih maraka u novčaniku za mjesec dana, to je legitimacija našeg društva evo dvadesete godina nakon rata. A sada se krenulo i s kašnjenjem u isplati mirovina, iz čega mnogi naziru da bi jedna na koncu mogla biti "pojedena". Penzioneri u BiH odavno ne žive, oni samo čekaju da umru reče na to gorko jedna gospođa u slušalicu tijekom neke kontakt emisije. Nada se jadna da ju je pritom netko od onih u troglavom Predsjedništvu čuo. Propali pokušaj. Naše se Predsjedništvo prošlih dana bavilo politiziranjem Srebrenice i frivolnim prepucavanjem oko uhićenja stanovitog Nasera Orića u Švicarskoj. Predsjedništvo, uostalom, i nije prava adresa za mirovinska pitanja, ali fino karikira našu zemlju. Dotle, ozbiljni mediji u konzultaciji s ekonomskim ekspertima vuku paralelu između BiH i Grčke, dajući našoj zemlji čak i lošije izglede. Naime, BiH je država s najvećom javnom potrošnjom na administraciju u Europi, na koju odlazi polovica(!) godišnjeg bruto proizvoda, dok je u normalnim zemljama ta potrošnja ispod deset posto. Upozorava se (uz nikad aktualnije podsjećanje) da je zbog sličnih problema i ekonomski daleko moćnija Grčka, štoviše članica Europske unije, doživjela bankrot. Dapače, Bosna i Hercegovina (ne računajući općinsku razinu) ima vlast koja se sastoji od 9 predsjedničkih i dopredsjedničkih ureda, 2 parlamenta i 12 skupština sa 644 poslanika, te 14 vlada s 13 premijera i 136 ministara, što je s svrstava u red zemalja s najvećim državnim aparatom u svijetu! No, "navučeni" i već teško ovisni o sredstvima MMF-a, naši političari imaju samo jednu brigu: kako obećati reforme administracije i ne izvršiti ih, a zauzvrat dobiti novi paket pomoći. Kad je dobiju, servisiraju sebe i rate za dugove iz prošlosti, uzimajući sve više od budućnosti. Nije ni čudno onda što je u Njemačkoj u novije vrijeme dramatično porastao broj zahtjeva za azilom, koji se podnose iz BiH, ali i s Balkana općenito. Zato se medijski nagađalo da će kancelarka najmoćnije države u Europi Angela Merkel prilikom nedavnog službenog posjeta Sarajevu ozbiljnije upozoriti bh. političare na tu činjenicu, kao plod njihova (ne)djelovanja. Ali njezina iskoraka izvan diplomatske retorike nije bilo, iako je u javnosti dočekana kao prva sljedeća, nakon Pape, koja će pokušati prodrmusati domaću oligarhiju. Najavila je tek mogućnost otvaranja tržišta rada u Njemačkoj za sve državljane BiH ovisno o iskazanim potrebama, što je neka vrsta privremenog rješenja za smanjenje goleme nezaposlenosti u BiH. Vareškoj općini još u siječnju dogodilo se isto ono što i grčkoj državi, što visi i nad cijelom BiH. No, Općina nema svoj neki MMF da bi mogla uopće pregovarati o pozajmicama, a niti mehanizme prinudne naplate pripadajućih potraživanja, čak ni onih po izvršnim presudama. Ali nema ni ambicije da po pitanju smanjenja vlastite prekobrojne administracije ode dalje od povremene površne rasprave na sjednicama Općinskog vijeća. Letargija je postala stil življenja. U takvu je ozračju ove godine potpuno izostala i manifestacija "Vareško ljeto". Nema para, nema ni muzike lakonski rečeno. Ma dobro je 'vako, ne daj, Bože, gore dodat će na to pivopije, bez primanja i zanimanja, dok sjede na gajbi u hladu ispred svake trgovine i "bistre" svjetsku politiku. IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ Vjenčani: Ivan - Marko Poljaković i Lidija Mandić.. Umrli: Kata Ljubić rođ. Babić (1941.), Terezija Šobota rođ. Grgić (1932.), Brano Dusper (1967.). Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Na naslovnici: Gornja Vijaka (Foto: M. Marijanović) 2 BROJ 247 DONACIJE ZA "BOBOVAC" Prof. dr. Anto Markotić, Zagreb 100, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka 50, Jerko Čuljak, St. Louis (USA) 40 KM, Ilija Semunović, Njemačka 20 KM. Svima hvala lijepa! SRPANJ 2015.

3 VIJESTI NASTAVAK SJEDNICE OPĆINSKOG VIJEĆA Općinsko vijeće Vareš održalo je dana 16. lipnja godine nastavak 28. redovite sjednice koja je prekinuta 13 dana ranije kod četvrte točke dnevnog reda. Podsjećamo, na raspravi je bilo godišnje izvješće o radu Javnoga komunalnog poduzeća i ono nije bilo uzrokom prekida. Naprotiv, riječ je o poduzeću kojemu su vijećnici odreda odavali priznanje jer, pored urednog obavljanja komunalnih poslova, više od polovice svojih godišnjih prihoda ostvaruje putem dobivenih tendera na tržištu građevinskih poslova. Poduzeće broji 47 radnika s prosječnom neto plaćom od 750 KM i godinu je završilo pozitivnom bilancom, čak i pored neplanskih interventnih troškova tijekom prošlogodišnjih svibanjskih poplava. Direktor JKP-a Zafer Kamenjaš izvješću je pridodao propisani prijedlog mjera. U njemu, a na temelju analize utroška vode, sugerira se da jedan od strateških ciljeva Općine bude preraspodjela i prodaja vodnih resursa, budući da, kako se navodi, poduzeće upravlja izvorištem čiji je kapacitet sedam puta veći od one količine koja se isporučuje korisnicima na području općine Vareš, dakle privredi i stanovništvu zajedno. Nakon usvajanja izvješća JKP-a u fokus dolazi javno poduzeće "Vareš-stan", koje ima 11 stalnih radnika i jednoga na određeno vrijeme. Prosjek plaća kod njih značajno je manji nego u JKP-u te iznosi 529 KM. Trajni je problem ovog poduzeća dotrajalost zgrada u kojima su brojne stambene jedinice neuseljene ili kojima se čak ne zna njihov vlasnik, što se odražava kroz nisku naplativost usluga, s čime je nemoguće pratiti realne potrebe za ulaganjem i obnavljanjem, a često se mora djelovati interventno. Redovita aktivnost koja se neupitno provodi jest čišćenje dimnjaka, uz opetovano upozorenje direktorice Željke Petrović da dimnjaci u zgradama starijim od 60 godina sami po sebi predstavljaju potencijalnu opasnost za izbijanje požara u periodima intenzivnog loženja, za što "Vareš-stan", kako je podcrtano u Izvješću, ne može i ne želi snositi posljedice. Posebno je izražena pojava samozapaljenja u tzv. ratnim dimnjacima projektiranim tek sa svrhom da izdrže jednu sezonu loženja, a u funkciji su od Ovo je poduzeće prošlu godinu završilo s gubitkom zbog toga što su prihodi bili ispod očekivanja, te zbog prekoračenja troškova u stavci "materijal za održavanje zgrada i usluge trećih lica". U izvješću Centra za socijalni rad Vareš iznesen je podatak da ova ustanova ima 8 uposlenika s prosječnom plaćom od 732 KM. Izdvajamo iz ovog izvješća još tri krunska podatka. U godini, putem Centra ili neposredno preko tekućih računa, korisnicima socijalnih naknada u Varešu isplaćeno je 1,4 milijuna KM. Riječ je o naknadama po zakonu o socijalnoj zaštiti, zatim neratnim invalidima, civilnim žrtvama rata, troškovima zadržavanja u ustanovama, te isplatama jednokratnih pomoći. Drugi podatak otkriva da 1200 osoba (ili 16 posto stanovnika općine Vareš) prima neki oblik socijalne pomoći. Iz trećeg, pak, saznajemo da je Općina Vareš kroz protekle četiri godine ostala dužna 58,5 tisuća KM za isplate korisnicima socijalne pomoći. Centar je inače u protekloj godini poslovao pozitivno, a direktorica Nihada Gondžo primila je pohvale za dobro razrađeno otvorite vaše oči Zimi su ovo "gorući problemi" izvješće s dodatkom grafikona, uz koje je priložen plan i program rada za tekuću godinu. Javna predškolska ustanova "Dječije obdanište" Vareš ima tri zaposlenice s prosječnom neto plaćom od 865 KM i jednu spremačicu angažiranu po ugovoru o djelu. Roditeljima su ponuđene usluge cjelodnevnog i poludnevnog boravka djece, a tijekom bilo je upisano 26 djece te je formirana mješovita odgojna grupa. U ovoj predškolskoj ustanovi djeca imaju osiguran doručak, ručak i užinu. Direktorica Darija Kuhar također je Izvješću priložila prijedlog mjera za naredni period, a fiskalnu je godinu i ova ustanova zaokružila pozitivnom bilancom. Navedena izvješća, kao i ono o radu Veterinarske stanice koja ima dva uposlenika, odreda su dobila podršku vijećnika prilikom usvajanja. No, Program mjera štednje jedinstvenog općinskog organa uprave za period , o kome se raspravljalo pod sljedećom točkom, nije naišao na odobravanje, posebice u stavci rezanja naknada općinskim vijećnicima i članovima povremenih i stalnih radnih tijela Vijeća. Iznesen je argument da Općinsko vijeće u rashodima općinskog proračuna sudjeluje s minornih 2-3 posto i da su naknade vijećnicima u Varešu ionako najniže na području Zeničko-dobojskog kantona. Pod tekućim pitanjima vijećnik Hrvatske koalicije za Vareš Mario Mirčić iznova je pokušao skrenuti pozornost na posao oko formiranja ŠPD-a zajedno s Olovom, što je pitanje koje već dvije godine stoji otvoreno, a da se istjera do kraja na pozitivan način povratilo bi snagu i odlučnost Općinskom vijeću, otvorilo mogućnost novog zapošljavanja i nadasve počelo doprinositi toliko potrebnoj konsolidaciji proračuna. On je također ponovio zahtjev za informacijom o funkcioniranju javnog prijevoza na području općine Vareš, koji obavlja agencija "Ljaljić-turs" iz Čelića, kao i zahtjev za objašnjenjem zašto se ne inzistira na privremenom asfaltiranju kratke obilaznice na Kapiji, budući da se trajnu sanaciju klizišta već predugo čeka. Na sjednici je obznanjena i informacija da je u općinskom organu uprave s danom 15. lipnja štrajk uposlenika zamrznut jer je ispunjen minimum zahtjeva, odnosno isplaćene su dvije zaostale plaće. BREZA, Bosanska (0) SRPANJ BROJ 247 3

4 "NAPRETKOVE" AKTIVNOSTI Tijekom mjeseca lipnja Hrvatsko kulturno društvo "Napredak" Podružnica Vareš organiziralo je dva, odnosno tri stručna predavanja. O prvom izvještavamo ovdje, a o druga dva na narednim stranicama, uz jednu opasku. Naime, iako se često mogu čuti kuloarske primjedbe kako se u gradu ne događa ništa vrijedno pažnje, kako nema nikakva pristojna sadržaja za obrazovane građane, odziv u ovakvim prilikama govori, međutim, da postoji nedostatak sluha za događaje ove vrste. ana 12. lipnja godine u velikoj dvorani općine Vareš održano je Dpredavanje akademika prof. dr. sc. Ante Markotića na temu "Metali i njihov utjecaj na razvoj civilizacije, s osvrtom na metalurgiju u Varešu jučer, danas sutra". U svom šarmantnom i pristupačnom izlaganju prof. Markotić potencirao je značaj metalurgije u gospodarstvima suvremenih društava, u čemu je balkanska regija nakon raspada Jugoslavije pokleknula i izgubila korak s razvijenim svijetom. A koliko čelika proizvodiš, toliko vrijediš naglasio je akademik Markotić, kazavši da je riječ o nezaobilaznom metalu, koji pored raznih suvremenih materijala i dalje čini okosnicu svega oko nas. No, započeo je podsjećanjem na daleku prošlost i slušatelje predavanja proveo kroz povijesna razdoblja od kamenog i brončanog do željeznog potanko obrazlažući kako je usavršavanje ovog zanata presudno utjecalo na čovjekov razvoj. U kontekstu ovog predavanja akademik Markotić neizostavno se osvrnuo na rodni Vareš kao nekoć metalurški grad. Izrazio je zadovoljstvo da je za obilje- AKTIVNOSTI OKO MONOGRAFIJE Na inicijativu predsjednika vareške podružnice HKD "Napredak" dipl. ing. Marija Mirčića u Varešu je sredinom lipnja održan konzultativni sastanak najužeg tima okupljenog na izradi fotomonografije "Vareš kroz stoljeća". Uz postavljanje smjernica za stručne poslove koje podrazumijeva ovaj kapitalni projekt, a na kojem su već počeli raditi književnici i publicisti Željko Ivanković (tekstualni dio) i Mladenko Marijanović (fotografije), učinjeni su i prvi koraci na formiranju izdavačkog savjeta. Tako su se u početnoj postavi, s vlastitom podrškom ovom projektu našli akademik Anto Markotić i dipl. ing. Mladen Rudež, uzevši sebi u obvezu animiranje drugih vareških uglednika. Naredni sastanak uređivačkog odbora i izdavačkog savjeta, proširenog novim članovima, predviđen je koncem rujna u Varešu. R. R. S predavanja akademika Markotića Predavanje o metalurgiji žavanje Dana općine uzet datum potpaljivanja prve visoke peći u Varešu godine, što je bio prijelomni trenutak u industrijskom razvoju grada, koji će donijeti i opći prosperitet. Međutim, stotinu godina kasnije, izrauban rudnik i zastarjele tehnologije, po Markotićevim riječima, ključni su moment koji Vareš dovode u nekurentan položaj, da bi ratom 90-ih godina prošlog stoljeća došlo do potpunog kolapsa proizvodnje željeza i metalurgije općenito. Devastiranje rudarskometalurških pogona traje i danas, ostavljajući deprimirajuću sliku, a najnoviji primjer tomu su razvaline separacije. Nju je akademik Markotić uzgred ocijenio najvećim promašajem ondašnje politike, kazavši pritom da je u nju investiran frapantan dolarski iznos. Po meni dostupnim podacima, tj. rezultatima posljednjih istraživanja prije rata, na ovim prostorima nema kvalitetne rude koja bi mogla ponovno pokrenuti proizvodnju kazao je prof. Markotić, makar to značilo oproštaj od iluzija kakve su bile probuđene pompoznim najavama upitnog kanadskog investitora prije tri godine. I tada je akademik, kad smo ga konzultirali kao metalurškog stručnjaka, kroz naš list sugerirao "optimizam uz oprez". Nakon predavanja bilo je i diskusije, u koju su se uključili Markotićevi kolege iz struke, a poseban trenutak bilo je uručenje povelje uvaženom akademiku, inače dodijeljene na svečanoj akademiji u povodu obilježavanja 20 godina izdavanja lista "Bobovac" u prosincu, a kojom prigodom izrazivši žaljenje nije mogao nazočiti. M. M. 4 BROJ 247 SRPANJ 2015.

5 I JOŠ DVA PREDAVANJA Na zadarsku inicijativu Profesor Velimir Bugarin ana 26. lipnja u okviru projekta "Etnološko istraživanje Vare- Dša" pokrenutog od strane Sveučilišta u Zadru, Odjela za etnologiju i antropologiju, a uz organizacijsku potporu Napretkove Podružnice, u velikoj dvorani Općine održana su predavanja na teme: "Prakse obilježavanja mjesta odmaranja s pokojnikom u europskom kontekstu" i "Misionarstvo u Africi", popraćena slajdovima. Izlagač na prvu temu bio je dr. sc. Mario Katić, a o misionarstvu u Africi govorio je mladi profesor Velimir Bugarin. Više o tome o kakvim je običajima kod ispraćaja pokojnika riječ donosimo u intervjuu s dr. Katićem. Ovdje izdvajamo tek napomenu da je župni vikar fra Tomislav Svetinović, u kratkoj debati nakon Katićeva izlaganja, upozorio kako je riječ o praznovjerju kojemu nema mjesta u katoličkom naučavanju i sprovodnim obredima. Profesor Bugarin govorio je, pak, o stanju u Ruandi i Kongu, gdje je katoličko misionarstvo postalo jedini i nasušno važan oblik pomoći patničkom stanovništvu, napose djeci oko hrane i školovanja. Grozna su i bezmalo nepojmljiva saznanja o tome koliko je ljudski život mukotrpan i nadasve jeftin u ovim teško zaostalim zemljama, gdje se djeca od 7 do 15 godina novače ili pod utjecajem tamošnjih sekti sakate u svrhu kanibalskih rituala i izrade amajlija, što je poseban slučaj s tzv. albino djecom. Inače, profesor Bugarin je autor knjige "Hrvatski misionari i tradicionalna društva Afrike" koju je objavilo Svjetlo riječi. M. M. STAZAMA USPJEHA Lidija Glavaš u obrani disertacije Mlada znanstvenica Ljeta kad je Lidija Glavaš došla na svijet u provincijskom gradiću, nad Jugoslavijom su se gomilali tmurni oblaci, privreda tonula, divljala inflacija, umjesto novca platežno sredstvo postali bonovi, nacionalizam proklijao. Industrijski Vareš naginjao sigurnom kolapsu, perspektiva se gubila. To će njezine roditelje, Zlatka i Dajanu, opredijeliti za odlazak, trenutak prije izbijanja rata u BiH i propasti Vareša kakvog se dotad poznavalo. Lidija ga neće ni upamtiti. U petoj godini života stiže u Švedsku gdje obitelj Glavaš svija novo obiteljsko gnijezdo. Ondje će ona poći u školu i hvatati korak sa švedskom djecom. Nakon osnovne škole završava prirodno-matematičku gimnaziju u Stenungsundu. Kao izvrsna učenica upisuje se na fakultet u Stockholmu, Chemical Engineering (KTH Royal Institute of Technology). Završava ga prije roka te upisuje doktorat iz oblasti Polymer Chemistry. Ove godine, sa svojih 27 ljeta, uspjela je i obraniti disertaciju pod naslovom "From Macromolecular design to Supramolecular self-assembly". The aim was to develop system for drug delivery applications, that can later for example be used in cancer treatment. Cilj je razviti sustav za primjenu lijeka, primjerice za pacijente koji boluju od raka, pojašnjava Lidija. Zasad ostaje vezana za fakultet kako bi završila jedan veliki projekt, a u međuvremenu je iz Njemačke i SAD-a dobila ponude za nastavak usavršavanja. Pored našeg jezika, koji nije potisnula kao mnoga asimilirana djeca, govori švedski i engleski, i služi se francuskim. A nama ova blistava mlada biografija govori odnosno priča priču o ponosu na varešku mladost, no s okusom žala što je Varešu, od svega, samo ponos i ostao. S. P. SRPANJ BROJ 247 5

6 INTERVIEW dr. sc. Mario Katić Vareš - etnološki zanimljiv kraj Razgovarao M. Marijanović n Poštovani dr. Katiću, proboravili ste nedavno nekoliko dana u našem gradu u sklopu projekta etnološkog istraživanja Vareša. Bio je to Vaš prvi dolazak i bit će ih još, sve u cilju skupljanja građe koja će na koncu biti prezentirana u knjizi. Ovaj razgovor je prigoda da našim čitateljima približimo značaj ovog projekta iza kojeg stoji Sveučilište u Zadru i studentski zbor Sveučilišta u Zadru, pa izvolite ga predstaviti. o Riječ o prvom etnološkom istraživanju ove vrste na području Vareša. Temeljni cilj projekta je etnološko terensko istraživanje elemenata tradicijske kulture, njihovih promjena, prilagodbi te korištenja u suvremenom kontekstu. Namjera je naših istraživanja zabilježiti suvremeno stanje životne svakodnevice, uočiti promjene koje su se dogodile kroz stotinjak godina, dokučiti razloge tih promjena te analizirati njihove posljedice. Naše će istraživanje i njegovi planirani rezultati biti doprinos u općenito zanemarenim etnološkim istraživanjima Bosne i Hercegovine, u posljednje vrijeme. Na projektu sudjeluje četvoro studenata preddiplomskog studija etnologije i antropologije, dvoje studenata diplomskog studija etnologije i antropologije, te kao vanjski suradnik Velimir Bugarin, diplomirani etnolog i alumni Sveučilišta u Zadru. Studenti će na temelju istraživanja provedenih u sklopu ovoga projekta pisati diplomske radove. Važno je naglasiti ka- ko ovaj prvi dolazak i terensko istraživanje promatramo kao prvu fazu. Kvalitetno etnografsko istraživanje podrazumijeva nekoliko odlazaka na teren koje mi planiramo provesti u idućih nekoliko godina. n Vi ste već s iskustvom na polju ovak- vih istraživanja i za Vama su dvije knjige kao plod opsežnog rada sa stanovništvom općina Usora i Ravne-Brčko. Što Vas je opredijelilo da se na istovjetan način posvetite Varešu i kakvi su početni dojmovi u susretu s našom sredinom? o Nakon terenskih istraživanja i objavljivanja monografija "Usora: prošlost, običaji, životna svakodnevica" te "Ravne Brčko: prošlost, običaji, životna svakidašnjica", dvije godine radili smo na istraživanju Novog Travnika, krajem prošle godine počeli smo pripremati monografiju i u isto vrijeme tražiti novi lokalitet za nastavak istraživanja. Za Vareš sam se odlučio iz dva razloga; prvi je zanimljiva prošlost i niz interesantnih kulturnih praksi koje se i danas mogu pronaći u okolici Vareša, a drugi je Toni Petković. Naime, bez podrške lokalne zajednice u smislu otvorenosti za primanje nas kao "neobičnih" posjetitelja i spremnosti na razgovor o različitim temama, ponekad i teškim, naša istraživanja bila bi nemoguća. Zato je važno imati dobar "ulazak" u teren, a to je puno lakše ako imate nekoga tko poznaje područje i ljude. Takvu osobu pronašli smo u Toniju Petkoviću, kojeg poznajem od ra- nije, a važno je naglasiti da ste i vi, kao i predsjednik "Napretka" u Varešu, vrlo spremno odgovorili na naš upit, na čemu sam vam iznimno zahvalan. n Jeste li zadovoljni poslom urađenim za početak i kakve sugestije, ili da kažemo apel, možemo odaslati u svrhu "pripreme terena" za Vaš ponovni dolazak odnosno nastavak istraživanja? o S obzirom na to da je ovaj prvi dolazak zamišljen kao rekognosciranje terena i priprema za daljnje istraživanje, velikim dijelom sam zadovoljan. Nisam zadovoljan jedino činjenicom da nismo uspjeli proći cijelo područje. Razlog tome je geografski veliko područje koje obuhvaća općina Vareš, raštrkanost naselja, te vrlo loša cestovna povezanost sela. To su objektivne činjenice na koje nitko nije mogao utjecati, a koje su otežale naše istraživanje. U svakom slučaju u selima koja smo obišli osjećali smo se dobrodošli, zapravo osjećali smo se kao stari poznanici. S obzirom na to da je riječ najčešće o starijem stanovništvu, kojemu nedostaje društva, mislim da smo i mi njima unijeli promjene u životnu svakodnevicu i razveselili ih Stare prakse ukapanja još ponegdje žive n Prigodom boravka u Varešu održali ste i predavanje o jednoj specifičnoj tradiciji vezanoj za ispraćaj pokojnikâ na počivališta, kakva inače na vareškom području nije poznata, ali da se osvrnemo i na taj aspekt Vašeg istraživačkog rada. o Riječ je o temi mog doktorata mirilima. Najopćenitije go- voreći, mirila su praksa obilježavanja mjesta odmaranja s pokojnikom, na od zajednice određenom i za to prije korište- nome mjestu, na putu od pokojnikove kuće do groblja. Ključna je ideja rada bila pratiti manifestiranje objekta istraživanja u različitim kontekstima. Prakse koje su imale religijsko-simboličko značenje povezano s posmrtnim običajima i tradicijskim vjerovanjima o duši, promjenom se životne svakodnevnice ili prilagođavaju novim okolnostima, ili mijenjaju funkciju i značenje, ili potpuno nestaju kao prakse, dok materijalni rezultat biva estetiziran i turistički korišten te kao nadogradnja te estetske funkcije biva uzor izvedbenoj umjetnosti. U predavanju koje sam održao u prostorijama Općine Vareš zadržao sam se na europskom kontekstu praksi obilježavanja mjesta odmaranja s pokojnikom, kojim sam pokazao postojanje dviju razina ovih praksi. Prva je mjesta odmaranja s pokojnikom i obilježavanja mjesta odmaranja, praksa koja je zabilježena u gotovo cijeloj Europi. Druga je razina oblik regionalnih specifičnosti kao što su mirila, karsikko, offerkast, cairns, ristikuusk te zakrsno drvo na području Bosne i Hercegovine. Riječ je o makro i mikrorazinama promatranja u kojoj se makrorazina odnosi na zajedničku ideju iza svih tih oblika i koja je usko vezana uz konceptualizaciju smrti, mjesta smrti, duše pokojnika, i okoliša (prirode, kamena, stabla) te se čini ukorijenjena u indoeuropskoj konceptualizaciji života i svijeta, dok mikrorazina podrazumijeva promatranje specifičnog i lokalnog povijesno-političko-religijsko-geografskog konteksta. 6 BROJ 247 SRPANJ 2015.

7 barem na nekoliko sati. Vidjelo se to u suznim očima naših kazivača prilikom odlaska iz pojedinih sela, ali koliko su etnološka istraživanja emotivna, vidjelo se i u očima mojih studenata. Ponovni dolazak planiramo u listopadu ove godine, ali u puno manjem broju, tek nekoliko nas, i to novih kolega koji ovoga puta nisu bili s nama. Ova ekipa ISTRAŽIVAČI S KAZIVAČIMA svoj ponovni dolazak planira dogodine u isto vrijeme. Nakon ovog istraživanja očekuje nas transkripcija razgovora, sređivanje prikupljene građe, svojevrsna analiza učinjenog te planiranje što i kako dalje. Studenti se moraju vratiti i svojim studentskim obvezama. Dogodine ćemo se vratiti pripremljeni i fokusirani na vrlo određene teme kako bismo u kratkom vremenu našega boravka što kvalitetnije odradili drugu fazu istraživanja. U tom smislu, pozivam sve naše kazivače i domaćine na strpljenje, jer ovakva istraživanja traju i nekoliko godina, te ih molim da nas i u buduće na isti način prime u svoje domove i dijeleći s nama svoje znanje pomognu u realizaciji našeg zajedničkog projekta. vako veliko putovanje započinje samo jednim korakom, a taj korak je Snajčešće odluka da ćemo nešto napraviti, ali i zajednički interesi. Naš zajednički interes je bila ljubav prema studiju etnologije i antropologije i temama kojima se etnologija bavi. Sve ostalo je pomalo dolazilo samo naš profesor Mario Katić nas je okupio, potaknuo na istraživanje u Varešu, te smo odlučili napraviti projekt i prijaviti ga na natječaj za studentske projekte. Studentski zbor Sveučilišta u Zadru je prepoznao vrijednost našeg projekta i financijski nam pomogao u najvećem dijelu troškova našeg istraživanja. Naš posao je konkretnije započeo iščitavanjem literature, i odabirom užih tema kojima ćemo se pojedinačno baviti. Naravno, čitanjem literature, traženjem drugih izvora, istraživanjem o samome Varešu i međusobnim razgovorom na pamet su nam padale različite teme kojima bismo se željeli baviti, te je svatko odabrao nešto što će biti u fokusu njegovog interesa. Na jednom od sastanaka smo sve to stavili na papir i pokušali napraviti neki okvirni plan istraživanja s pitanjima na Adriana Pojatina u šetnji i razgovoru s kazivačem na Pogari Doviđenja dogodine! Varešani su na mlade etnologe sa zadarskog sveučilišta pri prvim susretima ostavili upečatljiv dojam, čak su se dogodila i zbližavanja s kazivačima. Pročitajte kako o tome, u svom intimnom osvrtu na kratki boravak i istraživanje u Varešu, svjedoči jedna od studentica. Piše Dora Palajsa koja želimo pronaći odgovore tokom samog istraživanja. Isplanirali smo tijek putovanja i našeg boravka u Varešu, te smo se 25. lipnja zaputili u Vareš. Išlo nas je šestero studenata te dva profesora, Mario Katić i Velimir Bugarin. Naravno, svatko je imao drukčija očekivanja od ovog puta, ali zapravo nismo znali što nas očekuje dok nismo došli u Vareš. Nakon trinaest sati iscrpljujućeg putovanja, napokon smo stigli u Vareš, gdje su nas srdačno dočekali profesori i naši domaćini, Toni i Roman Petković. Ono što nam se svidjelo na prvi pogled je bio krajolik seoska idila, mir i tišina, svjež zrak. Ljudi koje smo susreli bili su vrlo susretljivi i prijateljski raspoloženi, te su izrazili želju da nas vide što češće. Naši domaćini su nas opskrbili svime što nam je bilo potrebno za život u sljedećih tjedan dana, od hrane do informacija o okolici, što nam je uistinu pomoglo da se aklimatiziramo i opustimo. Sljedeći dani su bili vrlo ugodni, te su protekli kroz razgovore s potpuno različitim ljudima. U početku smo bili pomalo zabrinuti, nismo znali što očekivati od ljudi, no već nakon posjeta prvoj obitelji smo uvidjeli da razloga za brigu SRPANJ BROJ 247 uopće nema. Dapače, gdje god bismo došli, ljudima je uistinu bilo drago što se zanimamo za njihovu prošlost, ali i svakodnevicu. Kroz ove mnogobrojne razgovore smo uspjeli i poraditi na svojim temama. Naime, dobili smo i inspiraciju za daljnja pitanja i dublji ulazak u naše područje interesa, no čak su nam i podaci koje jesmo, odnosno nismo, dobivali uvelike pomogli. O temama o kojima su ljudi imali što reći, kao što je prehrana, uobičajena svakodnevica, predmeti koji su se koristili u svakodnevnom životu a sad su prešli u muzejsku upotrebu, dobili smo dosta podataka i uspjeli pronaći još ljudi koji će nam pri povratku sljedeće godine još toga reći. Također, neke od tema smo zamijenili nekim modernijima, kao što su turizam i migracije. Ove teme su više suvremenog konteksta, no vrlo bitne za vareški kraj ovaj kraj je, kao što smo saznali, poznat po seoskom turizmu i prvom lječilištu za plućne bolesnike, a sve više mladih ljudi odlazi u potrazi za poslom i većim šansama. U plan istraživanja smo uključili i popisivanje predmeta koji postoje u lokalnim etno zbirkama, čime ćemo ih sve sustavno zabilježiti kako bi se u budućnosti s njima moglo više i bolje raditi i kako bi se potaknula suradnja između različitih mjesnih zajednica. Također, jedan od važnijih događaja koji smo posjetili je bila igranka u Ivančevu, koja nas se uistinu dojmila. Bilo je stvarno zanimljivo vidjeti toliko ljudi svih generacija kako se zajedno zabavljaju, plešu, osobito kolo koje smo se trudili naučiti, no nije nam uspjelo. I to stavljamo na popis stvari koje trebamo obaviti dogodine! Kako su dani prolazili, međusobno smo se dosta zbližili, ali smo se zbližili i s našim domaćinima. Takva je ljudska priroda kad si dugo vremena s nekim na istom mjestu, normalan tok događaja je da se zbližite. A kad se čovjek zbliži s nekim, rastanak uvijek teško pada. Ne, nije bilo suza, ali je bio neobičan osjećaj ići kući i rastati se sa svima s kojima smo živjeli proteklih dana. Sada ću upotrijebiti klišej, ali to nije "zbogom" već samo "do viđenja", jer sljedeće godine zajedno krećemo u nove istraživačke pobjede, a dotad ćemo raditi na svojim temama, razvijati saznanja koja smo stekli u Varešu te veseliti se novima i ponovnom susretu s našim novim prijateljima. 7

8 PRIČE IZ ŽIVOTA Mudrost, melem i kolaži Tekst i fotografije: Ana Šurkić Janja Barnjak Ljudima koji žive na selu nikada nije dosadno, uvijek se ima nešto za raditi više ljeti, manje zimi, ali uvijek nešto no kada se dođe u poznu životnu dob može se desiti da ti isti ljudi dođu u situaciju da im vrijeme zaista sporo prolazi. Janja Barnjak s Pogari nije jedna od njih. anja koja danas ima 85 godina života već 14 godina provodi vrijeme uz Jhobi koji je stavlja u situaciju da priželjkuje više sati u danu. Vrijeme joj prolazi brzo, ali vrijeme koje ima dobro zna iskoristiti i u njemu, možemo slobodno reći, "napraviti čuda". Janja Barnjak, inače majka desetero djece, već dugi niz godina izrađuje kolaže od prirodnog cvijeća. Uz to još pravi ljekovite meleme, izrađuje figurice od voska, šije starinske zvjezdice od krpica i kartona i piše dnevnik. Naime, Janja je jedna umjetnička duša koja svojim kolažima, melemima i figuricama izražava kreativnost, upotrebljava znanje i vježba um jer dok živimo i učimo, ili bi bar tako trebalo biti. Ideja o izradi slika odnosno kolaža s prirodnim cvijećem Janji je došla kao neka vrsta terapije nakon što je ostala bez supruga, Ive Barnjaka, godine. Uvijek je voljela cvijeće i imala ga oko sebe. Sjetila se kako su njezina djeca u školi radila slike od prirodnog cvijeća i željela je to i sama pokušati. Prva joj je namjera bila napraviti po sličicu za svoju unučad (kojih danas ima 23), no kada su odrasli članovi obitelji vidjeli kako su slike lijepe izrazili su želju da ih i njima napravi, i tako je to krenulo. Danas kaže da je izradila sigurno oko stotinjak kolaža, a možda i više pošto nikada nije vodila evidenciju. No, zna da njezini uokvireni kolaži sada ukrašavaju mnoge domove u raznim gradovima poput Siska, Zagreba, Splita, Kraljeve Sutjeske, Kaknja, pa čak i u jednom gradu u Švedskoj. Janja objašnjava da postupak izrade cvjetnih aranžmana nije toliko jednostavan koliko se možda čini jer za sve je potrebno vrijeme, strpljenje i znanje. Sve počinje branjem cvijeća, a ono se bere kada se rosa povuče, jer latice moraju biti suhe. Ali biljku prvo treba pustiti da sazrije, ističe Janja iz iskustva premda je, kaže, primijetila da je u novije vrijeme i u prirodi neka žurba, kao i u svijetu oko nje. Zatim se cvjetovi suše, za što Janja koristi mnoštvo knjiga koje ima u svojoj biblioteci, ali ističe da, kao privremene herbare, najviše koristi stare dječje udžbenike jer može se desiti da latice puste vodu i upropaste stranice i stoga je bolje koristiti knjige koje nemaju osobitu vrijednost. Cvjetove ili latice stavlja između listova i onda ih ostavi na sušenju barem desetak dana. Naglašava da je latice preporučljivo odvojiti jedne od drugih većim brojem listova te tokom sušenja voditi brigu o njima kako se ne bi dogodilo da latice postanu pljesnive, strunu, zalijepe se i tako propadnu. Ukoliko je sve prošlo kako treba tokom sušenja latice su spremne za slaganje u slike. Tu Janja jednostavno koristi svoju maštu i od suhih cvjetova radi bukete, vaze pune cvijeća, drveće, grožđe i slične motive koji su u duhu prirode. Janjine slike dobiju novi sjaj kada ih njezini sinovi uokvire i onda ih ona rado daruje, kako je već kazala, svojoj djeci, unučadi, praunučadi, ali i prijateljima i susjedima. Po njima će ostaviti još jedan vrijedan trag iza sebe. Kaže da se oni koji dobiju njezin kolaž na dar redom obraduju, ali ipak nije razmišljala o tome da prodaje svoje radove. Voli ih dati svakome tko zna cijeniti trud koji je uložen u njih kao i njihovu jednostavnu ljepotu. Jedna Janjina prijateljica iz susjedstva govori joj kako tim svojim hobijem samo skuplja prašinu, na što Janja odgovara: prašina se skuplja radila ti il' ne radila. A rada u Janjinom životu nikada nije nedostajalo i danas se čudi kako ju je Bog ostavio živom nakon svega. Prela je i tkala, pješke ili s konjem išla u susjednu Dubošticu gdje su imali pčelinjak, ovce šišala, vunu prala, sijeno kupila... Kaže da njezinoj djeci dok su bili s njom nikada nitko osim nje nije skuhao ručak te se prisjeća da je radila do kasno u noć kada bi oni zaspali, da im opere odjeću, ušije ako su nešto tog dana poderali ili sašije nešto novo. Radila je sve što je znala i umjela da im ništa ne fali, a kaže Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA BROJ 247 SRPANJ 2015.

9 da su i drugi ljudi primjećivali kako su Janjina i Ivina djeca uvijek bila čista, uredna i pristojno odjevena. Janja nije žalila truda, a smatra da ju je i Bog nagradio jer, kako kaže, u životu joj je uvijek bilo lijepo i dobro. I danas kad vidi prelijepo proljetno jutro zahvaljuje Bogu za vid i mogućnost da svu tu ljepotu oko sebe vidi i doživi. Pored kolaža Janja još pravi meleme i figurice od voska. Za svoje meleme tvrdi da bi ih smjela namazati na kruh i pojesti kada bi, ne daj Bože, znala da ima neku opaku bolest. Glavni sastojci njenih melema su trave, med, maslinovo ulje, pčelinji vosak, mast životinjskog porijekla i smola. Kaže da je izliječila kuk svojim melemima i koristi ih općenito za osipe, ujede, ranice i sl. Osim u ljekovite svrhe Janja svoje meleme koristi i za njegu kože, što je, sudeći po njezinoj koži, jako učinkovito jer je svojim izgledom bliža sedmoj nego osmoj deceniji života. I za meleme i figurice postoji procedura za koju Janja kaže da nije tajna i da bi to s nekim, tko ima želju i volju naučiti, rado podijelila. Ističe da njezina kćerka danas pravi bolje meleme od nje i da ti melemi nemaju rok trajanja. Cvjetni kolaži Janja i danas, kao kad se udala u svojoj 21. godini, živi na tzv. Barnjakovu Hanu. Sjeća se da je han bio u funkciji kad je ona došla na Pogar 1953., te da su mnoge kiridžije i konjanici tu našli prenoćište. Spavali su na podu na vunenim ponjavama i pokriveni isto tako vunenom ponjavom. Jastuk, ako ga je uopće bilo, bio je ispunjen slamom. Sa suprugom Ivom i desetero djece živjela je u kući s dvije sobe, kuhinjom i špajzom, bez vode i toaleta. Danas nezamislivo, a tada sasvim normalno, možda čak i pomalo luksuzno. To su bila druga vremena, kaže Janja, kada se s konjem išlo u Dubošticu po brašno, kada se suprug ispraćao na posao prije nego što zora svane. Kaže da njezin Ivo nikada nije otišao na posao, a da mu ona nije kaput pridržala, kada su u zajednici živjele tri, nekada i više generacija, kada se voda kantama donosila u kuću i kada je skoro pa sve bilo mnogo drugačije nego danas. Janja kaže da danas kada svi imaju auta ništa se opet ne može stići i nitko nema vremena, te da je svijet prije bio mnogo skromniji. "Moj Ivo kada je nabavio motor, kao da je imao državu", prisjeća se Janja, te dodaje: "Hvala Bogu pa sam ostarila, tko zna šta će ova omladina još doživjeti". "Bog ti je dao život na dar i živi ga", savjetuje Janja koja u svom dnevniku ima mnoštvo mudrih izreka i starih pjesmica, koje zapiše kada se prisjeti ili kada ih negdje čuje. Kaže da je sva filozofija vjere u tome da činiš drugome ono što želiš da se tebi čini i kada bi svi živjeli tako svijet bi nam bio mnogo ljepši i mirniji. Završavam ovaj članak jednom mudrom izrekom koju mi je Janja pročitala iz svog dnevnika, a po kojoj je živjela i još uvijek živi svoj život: "Ne leti visoko, umjereno živi u sreći". IZ KUĆNE RADINOSTI Vesna i figure iz njezine ponude Vesnine gipsane figure ako se u Varešu može baviti kreativnim hobijem i spojiti ugodno s korisnim? Odgovor daje, vlastitim primjerom, KVesna Hinger. Nezaposlena, ali inventivna, odlučila se baviti izradom figura od gipsa. Riječ je o figuricama sakralnog tipa, podesnim kao dekor za blagdane, ali i za uzglavlje na počivalištima. Tako su u njenoj ponudi zastupljeni anđeli i drugi biblijski likovi, sveta obitelj i slično. Susretljivošću časnih sestara franjevki iz Male škole u Varešu pribavila je neophodne kalupe i zasad izrađuje bijele kipove, ali najavljuje da će ih uskoro početi nuditi i u boji. Dio toga već je našao svoje kupce, a za sve koji bi to tek željeli postati narudžbe i dogovori oko detalja mogu se postići putem Vesninog profila na facebooku ili telefona s brojem +387 (0) M. M. POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA,3 5 9 i 101,1 M H z HRVATSKI RADIO BOBOVAC SRPANJ BROJ 247 SVJEŽE CVIJEĆE BUKETI VJENČANI BUKETI ARANŽMANI LONČANICE VIJENCI POGREBNA OPREMA I USLUGE PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU VAREŠ vl. Snježana Tomić tel. 032/ mob. 061/

10 KAKO DO PERSPEKTIVE Varešu, sada, više nego ikada, potrebni su odgovorni pojedinci i operativci koji mogu nadići svoje uske političke, stranačke, nacionalne, pa i neke poslovne i osobne interese Nekad... Varešu je potrebna pomoć edavno, na facebooku, jedan poznanik, iritiran mojim nepopravljivim Noptimizmom kada je Vareš u pitanju, napisa mi ovako: "Poštovani, Tebi Vareš nije ni alternativna opcija, živiš negdje drugo, pa Te obuzme sjeta i to je to, pa tako doživljavam i Tvoje pisanje koje na određeni način, bez argumenata, afirmira nesposobnu 'političku elitu' u Varešu. Daleko bolje bi bilo dati konstruktivnu kritiku i poneku ideju za bolje sutra." POTAKNUTI ODGOVORNE Ja se, krajem lipnja, vratih iz Vareša baš sa svježe dobivenim izvodom iz ma- Piše Željko Franjkić tične knjige rođenih, gdje piše da mi je mjesto rođenja Vareš Majdan, a općina rođenja Vareš. Vratih se iz Vareša u kojemu ostavih neke tragove u njegovu političkom i gospodarskom životu staviše mi i sliku u hodniku Općine među bivše predsjednike, gradonačelnike i načelnike. Vratih se iz Vareša u kojemu ostavih vidne tragove u njegovom kulturnom i sportskom životu. Vratih se iz Vareša u kojemu, u groblju u Majdanu, leže moji roditelji. Vratih se iz Vareša u kojemu moj brat, demobilizirani borac, živi bez sredstava za... i sad život iako ima 62 godine starosti, 26 godina radnog staža (8 godina mu privatizacijski lešinari nisu uplaćivali doprinose) i preko dvije godine provedene u proteklom ratu (nije jedini ima ih još). Vratih se iz Vareša koji neizmjerno volim. Vratih se iz Vareša koji, kao nikada do sada, vapi za pomoći i koji traži od svih onih koji u njemu žive i koji su u njemu rođeni da dadnu bilo kakav doprinos, bilo kakvu ideju, bilo kakvu pomoć da bi se postojeće, nepodnošljivo stanje promijenilo nabolje. Eto, ovo rečeno daje mi za pravo da kažem da, Vareš je moja opcija u svakom pogledu i želim svome gradu pomoći onoliko koliko mognem i onoliko koliko to od 10 BROJ 247 SRPANJ 2015.

11 mene bude traženo. To što se radujem uspjesima naših izviđača, mnogobrojnih udruga žena, što se radujem festivalu klasične glazbe, uspješno organiziranoj međunarodnoj likovnoj koloniji u Borovici, što se radujem uspjesima naših pjesnika i književnika i naših sportaša, ne znači da "afirmiram nesposobnu 'političku elitu' u Varešu". Baš naprotiv. Moje afirmativno i optimističko pisanje i ima za cilj da potakne odgovorne u i oko vlasti da se trgnu i da se ugledaju na one koji, bez posebnih sredstava i bez ikakve podrške, postižu izvanredne rezultate. PROBUDIMO SE jekte možemo ići na druga vrata, kucati i tražiti da nas prime, da razgovaramo o eventualnoj pomoći. Zato, nositelji vlasti, kao najodgovorniji jer narod vas izabra da spašavate ovu općinu, sačinite inventar svih završenih projekata i s onim što imate dogovorite se gdje će tko ići i krenite. Neka svaka stranka, bila vlast ili oporba, odredi svoje predstavnike i neka idu na vrata predsjednika svojih stranaka. U glavu, kako kaže narod. Ako tu naiđete na razumijevanje, posao je uvelike gotov. Niže razine i u vlasti i u institucijama provest će vaš dogovor. Strpljivost i upornost donose rezultate. Općinsko vijeće bi trebalo biti mjesto dogovaranja svih aktivnosti. Zato treba češće zasjedati (bez naknade članovima članstvo treba da bude čast i obveza, a ne interes) i na početku svake sjednice prva točka bi morala biti informacija o realizaciji zaključaka s prethodne sjednice. Ovakav način rada daje rezultate. U Varešu, nekadašnjem jakom industrijskom, rudarskom, metalurškom i drvoprerađivačkom gradu, naznaka industrije i industrijske proizvodnje više nema. Privatizacijski lešinari i politika svih razina uništiše sve što je Vareš svojevremeno, po ekonomskim pokazateljima, svrstavalo u prvih deset općina BiH, pa i bivše Jugoslavije. Četiri jahača apokalipse prošla su kroz Vareš. Iza njih je ostalo mnogo posla. Štete treba sanirati. I u tome će neki pomoći, ali trebamo planove i izraženu volju da želimo stanje mijenjati. ODREDIMO TERAPIJU Nešto razmišljam bilo bi dobro, za početak, organizirati dva sijela na vareški način i to u Varešu. Na prvo bih sijelo pozvao predstavnike svih veleposlanstava koji rade i djeluju u Sarajevu. Na drugo bih pozvao predstavnike zakonodavne i izvršne vlasti s razine Kantona i Federacije, uključujući i predstavnike gospodarskih komora. Kao tradicionalno dobri domaćini, uz nešto malo ića i pića (angažirati već dokazane udruge žena), objasnili bismo gostima što je Vareš bio, što je Vareš sada, što ga "boli" i koju terapiju treba. Treba ponuditi planove i projekte i predstaviti naše mogućnosti. Gostima treba pokazati i pojedine lokalitete koji imaju bilo kakvu perspektivu. Sve bi to urodilo razgovorima, dogovorima i konkretnim rješenjima. Krajem svibnja Vareš, uz Sarajevo i Kakanj, bî domaćin festivala dokumentarnog filma "Viva". Održan je i okrugli stol s temom "Značaj zaštite okoliša i turizma za održivi razvoj". Direktor festivala Ratko Orozović ustvrdi: "Vareš je rudnik turizma". Lijepo rečeno. Točno je da Vareš impresionira prirodnim, turističkim, gastronomskim i kulturno-povijesnim potencijalima, samo da bismo bili rudnik turizma trebamo, prije svega, educirane "rudare" i izgrađene pristojne putove do naših turističkih "nalazišta". Ali to je neka druga tema, iako i ja mislim da Vareš u budućnosti treba posebnu pozornost posvetiti razvoju onih oblika turističke djelatnosti za koje ima izuzetno dobre predispozicije. Moglo bi se o ovim temama još dosta pisati, ali prostor u listu to ne dozvoljava, a i ne bih da zloupotrebljavam vaše strpljenje i spremnost da pročitate glasna razmišljanja nekoga tko jako voli ovaj grad, ovu kotlinu, i koji samo želi da potakne odgovorne i one koji na bilo koji način mogu pomoći da preostalih oko stanovnika ovih naših prostora živi bolje i prespektivnije. Na kraju, treba reći da se u cijelu priču trebaju uključiti svi građani Vareša koji moraju imati više građanske hrabrosti kako bi promijenili nepodnošljivo stanje. Moraju se stalno obraćati predstavnicima vlasti tražeći od njih da poduzimaju mjere u zaštiti njihovih vitalnih interesa. Pojedinac teško može nešto promijeniti, ali zajednica, zajednički interes, želja i htijenje mogu napraviti čuda. Varešu u ovom trenutku čuda i trebaju. TR AMI Jedan pjesnik reče: "Probudi se, nešto se dešava..." E pa, moji Varešani i oni koji žive u Varešu, i oni koji žive u Varešu a rade u Sarajevu i drugim gradovima, i oni koji ne žive u Varešu, budite se jer se našem gradu dešavaju strašne stvari koje će imati nesagledive posljedice. Probudite se. Trgnite se iz neobjašnjive letargije koja je prisutna u svakom kutku našega grada i naše općine. Čekaju se neka rješenja koja ne dolaze. Čekaju se spasioci kojih nema ni u bajkama. Sve se nešto čeka, a situacija je iz dana u dan sve gora. Moramo shvatiti nitko nam neće pomoći samo zato što je u Varešu teška situacija (teških situacija ima i u drugim općinama Federacije i BiH), ali ako onima od kojih očekujemo pomoć kažemo mi bismo da nam pomognete u toj i toj oblasti, s naše strane učinit ćemo to i to, a od vas očekujemo to i to dijalog je moguć i mogu se očekivati nekakva rješenja. Znam da postoji Katalog projektnih ideja, Studija izvodljivosti za zaštitu planine Zvijezde, Strategija razvoja poljoprivrede i još nekoliko stručnih analiza mogućeg razvoja naše općine, ali konkretnih izvedbenih projekata i planova nema to moramo sami uraditi (u Zavodu za zapošljavanje ima 76 mladih ljudi s visokom stručnom spremom dajmo im priliku da se dokažu). E, kada imamo planove i pro- KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU tel (0)32/ BUKETI SVADBENI BUKETI 061/ LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE 061/ POGREBNI VIJENCI SRPANJ BROJ 247 Vareš, Zvijezda bb Tel Vl. Zdenka Kokor 11

12 SUSRETI U VAREŠU U ime davnih gimnazijskih dana Smatra se da je Vareš jedna od sredina specifičnih i po tome što se prilično drži do drugarstva iz nekih sretnijih i poletnijih vremena, napose iz školskih dana. Tome u prilog govori činjenica da se svakog ljeta okupe barem 3-4 generacije na obilježavanju obljetnice mature. Ovoga puta donosimo dvije zabilješke o maturskim okupljanjima, uz žaljenje što smo za dolazak proslavljenog glumca Bore Stjepanovića saznali prekasno i uz ispriku što je njegov boravak u rodnom gradu, osim na fotografiji koju smo dobili, prošao nezabilježeno. Okupljeni nakon 40 godina 40. OBLJETNICA MATURE Dvadesetero maturanata nekada čuvene vareške gimnazije iz generacije godine okupilo se dana 13. lipnja u rodnome gradu da obilježi četrdesetu obljetnicu izlaska iz školskih klupa. U zbornici srednje škole izvršena je prozivka, svatko je rekao poneku riječ o sebi, održana minuta šutnje u sjećanje na školske kolege i kolegice kojih više nema među živima, razredniku uručen simboličan dar i potom je uslijedio odlazak na zajedničko druženje u restoranu "Kugla" u Ponikvi. Ovoj su generaciji pripadali: (IV a) Zijafeta Alibabić, Ljubica Andrić, Darko Bandović, Gordana Brković, Nenad Ćuk, Ivanka Gavrić, Muamera Hadžibaščaušević, Ermin Hasanagić, Oliver Idžaković, Anto Jukica, Mirjana Kasapović, Elbisa Klančević, Ana Kristić, Ljiljana Leka, Jasna Lekić, Josip Malbašić, Mato Marić, Ilinko Matičević, Biljana Pantić, Gordana Pejčinović, Slavica Pezer, Julija Piljić, Antonija Radić, Zehra Samardžić, Zineta Smailhodžić, Vesna Sprečkić, Mirjana Stanar, Radenka Stanić, Staka Stjepanović, Stanojka Stjepanović, Karlo Tokmačić; (IV b) Boris Arsenić, Nenad Babić, Svjetlana Bajić, Ljiljana Bilobrk, Dinka Dodik, Božana Dužnović, Žaneta Grabovac, Radmila Jelisavac, Stjepan Klicić, Pavao Lekić, Branko Mikac, Gordana Milanković, Edviga Mujičić, Edina Mulić, Fahra Operta, Krešimir Pejčinović, Ankica Plejić, Dijana Plejić, Štefica Rakoci, Nevenka Ruf, Zorica Šimić, Goran Tomas, Božidar Vidović, Matilda Zlović. M. M. 50. OBLJETNICA MATURE Dana godine u motelu "Centar" u Varešu generacija obilježila je 50 godina mature. Prisutni su bili: Slobodan Tojčić, Smiljka Brđanović (Čolić), Džafer Hasagić, Boro Stjepanović, Marijana Matijašević (Zekić), Franjo Lekić, Nadežda Perić (Barišić), Ahmed Odobašić, Zlata Pranjić (Šarčević) i Dragoslav Đokić. U lijepom druženju proveli smo pet sati pošto smo imali jedni drugima puno toga za ispričati jer je prethodno druženje bilo prije 10 godina. Oživjeli smo davne uspomene i osvježili sjećanja na školske dane. Tokom druženja prisjetili smo se i svojih preminulih kolega i kolegica. Rastali smo se uz želje za dobro zdravlje i ponovno viđenje. S. B. Maturanti IV a i IV b razreda, 9. lipnja I nakon pedeset ljeta 12 BROJ 247 SRPANJ 2015.

13 POETSKI KUTAK Iz najnovije zbirke Željka Ivankovića "Sablazan jezika" Dok brojimo godine Vrijeme prelazi preko licâ onih koje volimo oblikuje reljef na kojem će počinuti njegove sjene S nama međutim kao da igra dugu igru skrivanja U ogledalima koja je brižno svijetom postavilo razapelo je mreže rugalice od bršljana u koji se upliće posvemašnja nam krhkost pa se oholi još samo refrenom laži branimo Ljubičasti menuet Kad umiru boje, najdulje se opire ljubičasta. Sjetna, zaigrana, titra, skriva se. Tko zna je li uopće boja?! Možda samo zavjesa između ovdje i nigdje. Paučina? Kad umiru riječi, zadnja umire majka. Opire se ljubavlju koja nam pomaže proći kroz zavjesu. Ljubičastu! Ljubav protiv smrti varka zbog koje postoji ljubičasto. Moja dolina Rođena u geološko jutro obješena o ljuljačku svijeta pa zanjihana u vječnost kao činjenica nad ponorom ogrnuta dûgom poput leptira još prije nego je bog nebo oblijepio zvjezdanim tapetama prije nego je vrijeme postalo najdulja rijeka bez ušća moja dolina i gust od vjetra zavičajni krajolik nad njom kao zgužvane metafore NA ME\UNARODNOJ IZLOŽBI Pepi u Rimu - jedini iz BiH "Effetto Arte" je talijanski časopis za umjetnost i kulturu koji u svom području izbora pogoduje suvremenim umjetnicima kao sredstvo izražavanja tradicionalnog slikarstva, kiparstva, crteža, gravura, gdje sadržaj ne može biti odvojen od kvalitete. To istraživanje koje dolazi iz intuicije otkrivaju kroz materiju i oblik, da bi u promatraču pobudili subjektivni osjećaj. Također su organizatori velikih kulturnih događaja diljem Italije i Europe kao što su izložbe, sajmovi i bijenala umjetnosti. U uredništvu magazina su istaknute ličnosti europske kulturne scene: Paolo Levi, likovni kritičar, novinar, esejist, autor monografija i tematskih volumena; Sandro Serradifalco, izdavač, kritičar, esejist, galerist i umjetnik; Dott. Francesco Saverio Russo, a na čiji se poziv Stjepan Šimić Pepi odazvao i sudjelovao na Međunarodnoj izložbi slika "Od Carravaggia do modernih dana". Izložba je održana od 19. do 29. svibnja godine u monumentalnom kompleksu "Bramante halls" na Piazza del Popolo u Rimu. Pepi se predstavio s jednom svojom slikom, ulje na platnu iz 2012., naziva "Sve o Evi" iz njegovog Bečkog ciklusa, i jedini je sudionik iz Bosne i Hercegovine, a po mjestu objave u M. Marijanović Pepijeva "Eva" (desno) u rimskom katalogu Službeni plakat izložbe katalogu s izložbe možemo zaključiti da je jako dobro pozicioniran. Na izložbi je inače sudjelovalo više od dvije stotine umjetnika. Osim, naravno, najviše talijanskih, sudjelovali su slikari i kipari iz Austrije, Bugarske, Danske, Finske, Francuske, Grčke, Njemačke, Norveške, Slovenije, Švedske, Španjolske, Švicarske, ali i Maroka, Izraela, Saudijske Arabije, Turske, Irana, Koreje, Kine, Brazila, Čilea, Urugvaja, SAD-a, Kanade i Australije. IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ vl. J. Klarić ORGANIZIRAMO: IZLETE SUSRETE SVADBE MATURE ZABAVE RUČKOVE SMJEŠTAJ KOMBI PRIJEVOZ SRPANJ BROJ

14 MANIFESTACIJE Na starom gradu Bobovcu 3. srpnja okupilo se malo i veoma šaroliko društvo. Može se reći međunarodno, a opet i hrvatsko. Riječ je o manifestaciji "Stazama naših starih", za koju već četvrtu godinu inicijativa dolazi od Hrvata u Mađarskoj, koji kroz mimohod osvježavaju uspomene na svoje podrijetlo, ali i potiču na čvršće povezivanje i njegovanje zajedničkih kulturnih i povijesnih vrijednosti. Na putovanju koje će trajati do 19. srpnja povorka će simbolično proći kroz 17 mjesta u sedam država, gdje će biti izveden kratki kulturnoumjetnički program kakav je izveden na polaznoj točci, na drevnom Bobovcu. Goste je, uz novog predsjednika udruge "Kraljevski grad Bobovac" Vareš Tonija Petkovića, dočekala nekolicina žena iz Borovice i s Pogari u narodnim nošnjama, a logistički su ovu manifestaciju podržali privatna poduzeća "Šimić-prom" i "MPM" iz Vareša. U pratnji mađarskih Hrvata došli su njihovi domaćini u Kiseljaku, prof. Ivo Miro Jović i načelnik općine Mladen Mišurić Ramljak. U prilogu saznajte što su za list "Bobovac", obradovani njegovim nazivom, kazali vođa putovanja, inače liječnik u gradu Koljnofu u Mađarskoj, kao i zapovjednik počasne garde bjelovarskih husara. M. Marijanović Dr. Franjo Parić: Projekt stazama naših starih živi već četiri godine i mi obilazimo prostore koji nas vezuju, odakle su se Hrvati tijekom stoljeća selili i onda naseljavali sjevernije. Kroz ovo putovanje prvenstveni cilj je da propagiramo male sredine koje, za razliku od većih gradova, bolje čuvaju izvorne vrijednosti, iako u tome trebaju podršku koju nažalost često ne dobivaju. A ako njih izgubimo nestat će svega. To je nekad i nečiji interes da se ne čuvaju običaji i da povijest ostane iskrivljena, nakon čega više nećemo imati ni tu posljednju upo- "Igram kolo na Bobovcu" Bobovac je sveto mjesto Bosne rišnu točku. No, običaji su ti koji nas vežu i mi smo već osamnaesta generacija, koja se mora probuditi i osnažiti tu vezu. Inače, glavni organizator cijele ove manifestacije je Etnomemorijalni informacijski centar gradišćanskih Hrvata koji se zove "Kume". Ime mu je, dakle, simbolično, kumovi smo jedan drugome, a kum je, kao što znamo, onaj tko nije rodbinska veza, ali je puno puta veliki oslonac, nekad i veći nego rođak. Tu ste vidjeli danas desetak različitih nošnji. Ovo je ljepota naše različitosti, ali mi to ponekad ne prepoznamo dovoljno kao pravu vrijednost. Ono što ja smatram čega se trebamo čuvati jest da ne izdamo i ne iznevjerimo sami sebe. Ovo je naše četvrto putovanje i njega ćemo završiti u Mikulovu, jednom prekrasnom gradiću, to je pokrajina Južna Moravska u Republici Češkoj. Općine i gradovi preko kojih idemo prepoznali su da je ovo jedna dobra ideja i oni nas pomažu. Posebno se u ovom trenutku želim zahvaliti gradu Kiseljaku jer smo već tri dana njihovi gosti, oni nas vode i prate na ovom području. Što se tiče Bobovca, on je sveto mjesto Bosne. Mi nismo danas slučajno ovdje i zahvaljujem se domaćinima, kao i bjelovarskoj gardi husarima, koji su nas također podržali svojim dolaskom. Pukovnik Jozo Trogrlić: Dolazim iz povijesne postrojbe Hrvatske vojske, bjelovarski graničari husari, koji baštine tradiciju hrvatske lake konjice srednjeg vijeka i hrvatskog domobranstva, dakle postrojba koja je djelovala sve do i onda je ukinuta odlukom Kraljevine SHS, a branila je hrvatsko kraljevstvo na Bilogori od progona Turaka i drugih koji su napadali hrvatske prostore. Ona je sada počasna postrojba, koristi se za neke paradne potrebe kako našega grada, županije, tako i hrvatske države. Bili smo tako u Parizu, Budimpešti, Beču, dakle idemo gdje nas zovu i na raznim manifestacijama predstavljamo hrvatsko konjaništvo i hrvatsku državu. Na Bobovcu sam prvi put, a više puta sam s postrojbom dolazio u srednju Bosnu. Danas smo došli pozivom dr. Franje iz Mađarske da uveličamo dolazak ovdje Hrvata iz Mađarske. Oni idu putovima naših starih, znači kada su Hrvati s ovih prostora od Turaka bili protjerivani, oni obilježavaju to i svake godine obilaze razne krajeve. Ja sam ovdje oduševljen i impresioniran prvo Hrvatima i njihovom borbom za opstanak na stoljetnim hrvatskim prostorima. Na području srednje Bosne živi i mojih Trogrlića tako da znam koliko je ovdje hrvatski narod patio da bi ovo sačuvao, ovu svetu utvrdu i na tome izražavam priznanje u ime svih nas s prostora Bilogore, zapadne Slavonije i Podravine. Evo da znate i to, ljudi koji otišli su s ovih prostora još i naselili se u Bilogori ostavili su nam u baštinu kolo koje mi danas imamo snimljeno na CD-u i pjevaju: Igram kolo na Bobovcu. Na koncu, pozdravnu riječ gostima iz Mađarske uputio je Toni Petković: U ime udruge "Kraljevski grad Bobovac" koja se trudi da sačuva ovu baštinu želim vam dobrodošlicu na ove prostore, kao i sretan i uspješan dugi put koji planirate proći. 14 BROJ 247 SRPANJ 2015.

15 CRNOGORSKA ATLANTIDA Bobovac u Boki Kotorskoj! Na internetskoj stranici ( ušli smo u trag jednoj od bokeljskih legendi, a koja kazuje o drevnom gradu koji se zvao potpuno isto kao stolni grad srednjovjekovne Bosne! Crnogorci nikad nisu ušli u trag tom iščezlom gradu čiji se nestanak povezuje s vanzemaljcima jer su na odlasku udesili da ga proguta more ali iz predaje starih Bokelja nemaju dvojbe oko njegova lokaliteta: to je u završnom pojasu jednoga od krakova tivatskog zaljeva, u plitkoj laguni gdje se danas nalazi plaža "Kalardovo". Slična predanja o vanzemaljcima stara su koliko i ljudska civilizacija, ali ovim se zaista nadvija intriga nad topos Bobovac. Pročitajte! Bokeške (bokeljske) legende Više od tridesetak legendi govori o nastajanju i nestajanju mnogih gradova u Boki Kotorskoj, podignutih duž obale zaliva u proteklih pet hiljada godina. Koliko su zasnovane na istorijskim činjenicama i koliko u njima ima istine nije na nama da presuđujemo. Ali, veoma su zanimljive i dio su usmene i pismene baštine naroda iz tog kraja Crne Gore. Na području Tivatskog zaliva, tačnije na nekadašnjem kopnu i plodnoj ravnici koja je sada pod morem, nekada davno postojao je grad koga su mještani nazvali Bobovac. Nije nam poznato po čemu je dobio naziv, ali je bio najvažniji za područje Crnoduboke rijeke, a procvat je doživio u vremenu kada se za slavni ilirski i rimski grad Rizinijum još nije ni znalo. Bobovac je bio značajna trgovačka raskrsnica, u kojoj su uplovljavali tada najveći i najteži jedrenjaci donoseći robu i namjernice iz dalekih zemalja i odvozeći istovremeno tovare, koji su karavanima stizali iz unutrašnjosti. Nije poznato ko ga je podigao. Poznato je samo da je nastao mnogo prije nego što su Grci pristigli u ove primorske krajeve. Ali, zato postoji zanimljiva legenda o njegovom nestanku. Po njoj, u pradavna vremena iz nepoznatog pravca stigli su sino- vi Sunca, patuljastog rasta, sa neobičnim oreolom oko glave. Sa stanovništvom se nijesu družili ni kontaktirali, a starosjedioci su ih se bojali, jer su vjerovali da donose nesreću. Ovi neobični patuljci sporazumijevali su se međusobno zvucima, a starosjedioci nijesu nikako mogli da ih otjeraju, jer svako ko bi pokušao da im se približi "pao bi i dugo nepomično ležao". Uplašeno stanovništvo Bobovca počelo je da se iseljava, pa je grad uskoro ostao pust, prepušten na milost i nemilost neobičnim i zagonetnim bićima. Nakon toga, "Kalardovo", pozornica misterije o Bobovcu još izvjesno vrijeme patuljasti ljudi su boravili u gradu, a onda su, jednog dana, sišli u more po svoje plamene ptice. Poletjeli su kao munje, a potom se dogodio strašan zemljotres. Zemlja se tresla, potom naglo pukla nasred grada i prečnik velike jame brzo se povećavao sve dok se i poslednja nastanba nije obrušila i iščezla zauvijek. Na kraju se u jamu prelilo more i sve pokrilo. Tako od Bobovca, za razliku od ostalih nestalih gradova Boke Kotorske, nije ostalo ni traga. (Izvor: Muzika uživo: SRPANJ BROJ kulturno ljeto u caffe baru "Jazz in the House" Vareš od do Saša Ćirić Gruver Emir Pihljak i Čeha Red Baron Mišo Zlović i prijatelji 8.8. The Guilties Nina i LOwerDose Jeans generacija Izložbe, stand up komedije i drugo. Nikako ne propustite glavni muzički događaj ovog ljeta u Varešu (31. srpnja): zabavna večer uz muzičare iz Amerike & promocija jedne stare vareške pjesme 15

16 IN MEMORIAM IN MEMORIAM KARLO ČULJAK (18.X IV.2015.) S ljubavlju i ponosom čuvamo u sjećanju tvoj lik, tvoju dobrotu i plemenitost. Zauvijek ćeš ostati u našim mislima i srcu. Djeca s obiteljima POSLJEDNJI POZDRAV Našem dragom MARIJU POGARČIĆU (28.IX VI.2015.) Ostaješ živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Jasna, Bojan i Boris POSLJEDNJI POZDRAV Dana 3. lipnja preminuo je naš dragi sin, otac, brat i stric DARIO DODIK ( ) Uvijek ćeš ostati u srcima i mislima majke Bože, brata Marija, Manuele, sinova Aljoše, Romana i Matea. Zahvaljujemo svima koji su bili s nama u teškim trenucima: rodbini, prijateljima, susjedima, dr. Martinoviću, osoblju bolnice u Novoj Biloj i cvjećarni "Palma". Zahvalna obitelj POSLJEDNJI POZDRAV Našem dragom ocu i bratu ŽELJKU PAVLIĆU (26.VI VI.2015.) Sjećanje na tebe zauvijek će živjeti u nama. Počivao u miru! Sinovi Alen i Josip, braća Ljubomir i Božo s obiteljima, sestre Anica, Štefica, Marija, Katarina i Zvjezdana s obiteljima, te Nevenka s obitelji TUŽNO SJEĆANJE ŠTEFICA MUNĐER (18.VII XII.2014.) Drago moje dijete, Štefice! Navršilo se šest mjeseci otkako je u trenu prestalo kucati tvoje plemenito srce. Ostala je velika praznina. Mi koji smo ostali možemo samo tugovati i moliti Boga da te primi među svoje anđele. Tužna je majka Manda, sin Antonio s obitelji, braća Mladen i Franci s obiteljima, i svi ostali SJEĆANJE IVO PAVLIĆ ( ) JELKA PAVLIĆ rođ. Semunović ( ) Ne briše vas vrijeme i ne skriva grobna tama, vi ste zvijezde koje vječno žive s nama. Počivali u miru! Vaša djeca s obiteljima TUŽNO SJEĆANJE MARICA ANTIČEVIĆ (19.VIII VIII.2015.) TOMISLAV ANTIČEVIĆ (7.VII VII.2015.) S ponosom i poštovanjem čuvamo uspomenu na vas. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji IN MEMORIAM BRANO DUSPER (13.VI VII.2015.) Dragi Brane, neprežaljeni! Tako brzo, kao ptić, napustio si nas. Skromno, u tišini. Srce Ti je stalo i Ti si stao, čovječe velikog, velikog srca. Dragi Brane, u ponedjeljak srce naših Sali je stalo. Iz tvornice "Mardešić" začuo se zvuk sirene. Svi su se pitali: "Ča 'no ruče?!" Nema Brane, čovika iz Vareša, iz Bosne više nema. Srce velikog čovika sada kuca i živi u vječnosti. Kada je došao u naše Sali, na naš Dugi otok, došao je miran, samozatajan, skoro šutljiv čovjek. S ruksakom prebačenim preko ramena žurio je našom rivom: sramežljiv i skroman. Koliko je boli nosio u sebi? Uljudan i fin, svakoga je pozdravljao: "Živio, majstore!" Dragi naš Brane utisnuo je pečat u naša srca pečat dobrote, nenametljivosti, skoro kao da ga nema A i te kako ga ima! Jer, dobrota je nenametljiva, dobrota našega Brane ulazi neprimjetno u naša srca i nas čini boljim ljudima. Brane, Majstore naš, oprosti nam ako Te nekada nismo razumjeli, ako smo bili drski. Nismo htjeli. Tvoje dobro srce posadit ćemo u naša srca i širiti Tvoju dobrotu. Doviđenja, Majstore u vječnosti! Tvoje bracike i Tvoji prijatelji iz "Mardešića" SJEĆANJE Na naše drage roditelje KREŠIMIR MATIČEVIĆ ( ) ILONKA MATIČEVIĆ ( ) Uspomene na vas ostaju živjeti u nama. Počivali u miru! Sinovi s obiteljima TUŽNO SJEĆANJE Na naše drage FRANO MAROŠEVIĆ ( ) ZDENKA MAROŠEVIĆ ( ) Vrijeme prolazi, ali sjećanje na vas ne blijedi. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji 16 BROJ 247 SRPANJ 2015.

17 TUŽNO SJEĆANJE PETAR KOKOR ( ) ANICA KOKOR ( ) Hvala za svu ljubav i dobrotu koju ste nam pružali. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji TUŽNO SJEĆANJE (8.VII VII.2015.) Dana 8. srpnja godine navršilo se devet godina od prerane smrti našeg dragog i jedinog sina i brata TUŽNO SJEĆANJE na naše drage roditelje LJUBICA JOSIPOVIĆ (7.VI VI.2015.) FRANJO JOSIPOVIĆ (7.VII VII.2015.) Vrijeme prolazi, a mi s ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na vas. Hvala za svu vašu ljubav. Počivali u miru Božjem! Vaša djeca s obiteljima IN MEMORIAM LJUBICA ĐURIĆ ( ) Zauvijek ostaješ u našim srcima, hvala ti za svu dobrotu i ljubav koju si nam pružila. Počivala u miru! Tvoji: sin Slobodan i unuka Ankica NENADA BOŽIĆA Vječno ćemo te voljeti, u srcima nositi i od zaborava čuvati. Tvoji otac Anto, mama Ana i sestre Lidija, Vesna i Alenka s obiteljima TUŽNO SJEĆANJE ZORAN LIJOVIĆ (14.VII VII.2015.) Ljubav i sjećanje ne prestaju odlaskom i vremenom. Tvoj brat Mirko U SPOMEN Dana 9. srpnja navršila se godina dana od smrti naše drage supruge, mame, bake i punice BARBARE DUŽNOVIĆ rođ. Kokorović ( ) Draga naša, zauvijek ćemo te čuvati u našem sjećanju i našim srcima. Počivaj u miru Božjem! S ljubavlju, tvoji najmiliji: suprug Zdravko, kćerke Mirjana i Irena, unučad Mio, Luka i Andrea, zetovi Ivica i Erwin IN MEMORIAM Našem dragom kolegi i prijatelju ZORANU LOVRENOVIĆU (15.VII VII.2015.) Počivao u miru! Djelatnici "Profitexa" IN MEMORIAM Našem dragom MARCELU VAROŠČIĆU (18.VII VII.2015.) Zauvijek ostaješ u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Supruga Mladenka, sinovi Goran, Dinko i Danijel, brat Marin s obitelji TUŽNO SJEĆANJE Dana 28. srpnja navršit će se tužna godina bez našeg dragog supruga, oca, svekra i djeda PERE ILIČIĆA Mirka ( ) Bolno vrijeme bez tebe prolazi, a sjećanje na tebe i tvoj dragi lik ostaje u našim srcima zauvijek. Počivaj u miru! Tvoji najmiliji: supruga Katarina, sinovi Franjo i Josip, nevjesta Violeta i unuka Patricija SRPANJ BROJ 247 TUŽNO SJEĆANJE (19.VII VII.2015.) Dana 19. srpnja navršava se sedam godina otkako s nama nije naš dragi SLAVKO MIOČEVIĆ Dragi naš! U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve. Počivao u miru! Tvoje kćerke: Ljerka, Smiljka i Svjetlana s obiteljima, te obitelj pok. kćerke Željke SJEĆANJE (30.VII VII.2015.) Dan 30. srpnja navršit će se dvije godine od smrti našeg dragog JERONIMA JOZELJIĆA Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima i biti dio naših najljepših uspomena. Počivao u miru Božjem! Supruga Nada, braća Mijo i Šimo, sestre Kata i Ana, te ostala rodbina 17

18 OGNJENO PERO Pitaju me, pitaju... Nedavno sam proslavio rođendan. Nakupilo ih se bome, a ja još sam. Sam, k'o grah solac. Nije baš po ukusu bližnjih, ali lakše je za provariti. Ma, i nisu to neke godine (trebale bi biti najljepše), ali taman valjda da počnu pitanja za koja sam naivno mislio da ih postavljaju samo curama. Kad ono, počeli ih i meni postavljati. Onako izokola, kao slučajno. Piše Ognjen Krivošić estitajući rođendan, baka mi poželje da se zaposlim i oženim, veli da njenoj Čsreći ne bi bilo kraja. Mama bi željela isto jer joj je moga izvoljevanja na vrh glave. S pitanjima prednjači ujna. Imam osje- ćaj da bi im se i krvna slika popravila čudotvornim metodama promjene bračnog statusa unuka i sina. Nisu, naravno, oni jedini koji me to pitaju, ali su mi najbitniji. Koliko god ja bježao od odgovora, razgovora ili bilo kakvog objašnjenja, pitanja me sustignu (Kad ćeš?), zateknu (Kad ti misliš?), progone (Ženi se bolan!), a često i iznenade (Nećeš se ti ni oženiti! Probirač nađe otirač!). Uglavnom, sve biser do bisera. Mojih vršnjaka samotnjaka, puna je draga mi zemljica. I svi doživljavaju isto ili slično. Ako odgovorimo da nemamo uvjeta za ženidbu odgovore nam da se udvoje lakše rješavaju problemi jer se dijele, a lijepe stvari se duplaju, da nije u ljudskoj prirodi biti sam, mislimo li na potomstvo... Sve je to u redu, u pravu su oni, ali ima i ona općepoznata: "kad neimaština zakuca na vrata, ljubav izleti kroz prozor". I hajde ti sad budi pametan! Najglasniji i najkritičniji su oni koji su još do jučer izigravali muškarčine na način da su bili protiv braka i s podsmijehom govorili o onima koji u njemu već jesu. Promijenio im se bračni status, pa se promijenili i oni. I treba tako, ali neki su baš pretjerali. Dojučerašnjim maminim sinovima, koji su se zgražali na zvuk usisavača, pa su to pomagalo redovito prepuštali drugima, sad taj zvuk kao da postade najljepša muzika. Još se hvale kako njihova ljepša polovica ne zna usisati kao oni. Nije im stran ni "praško", ni krpa za brisanje prašine. Većina ih postade vješta i u baratanju mikserom, naučiše uključiti pećnicu, traže se i razmjenjuju recepti, pa se počeli hvaliti i kulinarskim sposobnostima. Brzo naučiše koristiti perilicu za rublje, razvrstati rublje za pranje, odabrati najbolji deterdžent i omekšivač. A do jučer, kod mama, bilo im teško odložiti u korpu ono što je za pranje. Naravno, mame su tome krive! Živjele mame! Pranje sudova ih ne raduje pretjerano, pa većina već na početku zajedničkog života kupi i perilicu za pranje posuđa (da im ne odu rukice). A dok je mama prala suđe, to im se i nije činilo kao neki posao. Neka je tako, i treba da je! Život udvoje može biti lijep, samo ako se daje beskrajno nesebično. Uživajte i sretno vam bilo! Ali, brate, pustite nas koji smo još sami i nismo spremni za život udvoje, pustite nas i ne postavljajte glupa pitanja. Kad dođe vrijeme za to prestat ćemo biti samci (a onda ćemo i mi, vjerojatno, drugima postavljati ta glupa pitanja...). IZ VIJAKE Pa ti budi riba Kruškovica - mrtav potok Kroz Vijaku protiču dva planinska potoka, a jedan od njih je Kruškovica, koji dolazi iz pravca Krčevina. Prije mjesec dana preduzeće "Stupčanica" iz Olova je ponovo aktiviralo sječu šume u rejonu prema Patkovcu. Početak sječe šume je bio i početak uništenja potoka Kruškovica, jer svakodnevno poslije dvanaest sati to više ne liči na planinski potok nego na odvodni kanal otpadnih voda i mulja. Sječa šume i vožnja traktora po potoku je učinila svoje, što se vidi i na fotografiji koju objavljujemo. Svjesni smo činjenice da se šuma mora sjeći, a u isto vrijeme po zakonu smo obavezni čuvati i štititi naš prirodni okoliš pa samim tim i potok Kruškovicu, koji je sada postao bezvrijedan za mještane Vijake, jer se voda iz Kruškovice ne može više koristiti kako za napajanje stoke tako ni za zalijevanje bašta. Č.P. IN MEMORIAM STIJEPI (MIŠI) POGARČIĆU Počivao u miru! 18 BROJ 247 SRPANJ 2015.

19 IZ STARIH ALBUMA Učenice vareške pučke škole Fotografiju smo dobili ljubaznošću Ane Josipović, a na njoj su učenice Niže realne pučke škole u Varešu iz 1943./44. godine. Donosimo i imena (slijeva nadesno, počevši odozdo): prvi red Anica Grgić, Krunica Paleskić, Ankica Turbuk, Slavica Slunjski, Silva Terpin, Popica Sprečkić; drugi red Marija Prkić, Jela Rochmes, Marica Klezin, Jela Kevešević, Zdenka Pogarčić, Beba Suljuzović; treći red Miroslava Tomas, Janja Markanović; četvrti red Stanka Slugić, Terezija Čingel, Maruška Zijevski, Stjepanka Franjić, Ivanka Grgić, Dragica Jurić, Marija Suljuzović, Ana Rajić. Ravnatelj je tada bio (?) Mamonov, a njihova razrednica Jelica Andrić. Vijaka b.b., Vareš, Bosna i Hercegovina tel info@krcma-fm.com LIST VAREŠKIH HRVATA Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj /98, list Bobovac upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš za izdavača: Mario Mirčić adresa uredništva: Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/ , fax: +387(0)32/ internetska adresa: listbobovac@hotmail.com žiroračun u KM: kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" račun za devizne uplate: , IBAN broj: BA , SWIFT: UNCRBA 22 cijena godišnje pretplate: BiH 24 KM, Hrvatska i Europa 54 KM, Sjeverna Amerika 75 KM, Australija 87 KM naklada: 1000 primjeraka izlazi jedanput mjesečno glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica SRPANJ BROJ

20 TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA Priredio J. Klarić OĆEVIJA U MOM OKU Predstavljamo po tko zna koji put selo Oćeviju posljednje utočište garavih kovača prvenstveno poznatu i čuvenu po majdanima, tepsijama i pekama s jelima pamtljivog okusa. Ovaj put pokazujemo drugi dio, a to je dopuna, možda i valorizacija muzeja pod vedrim nebom gdje se, pored osnovnog kovačkog zanimanja, može baviti i jednom djelatnošću koja je u svijetu poznata kao turizam. U ovom selu su se spojile sve odrednice koje bi ga mogle činiti zanimljivom turističkom destinacijom kao što su spomenici prošlosti, zadivljujuća priroda, izvori hladne i tople vode, čestiti domaćini i uredne kuće, sve to pod ogrtačem šumovite Zvijezde. Još u neposrednoj blizini Križevići sa zabašurenom, ali impresivnom nekropolom krupnih stećaka, pa Orlja, olovska banja, rijeka Krivaja i pećinski kompleks Bijambare. A tek oćevska gastronomska ponuda: Mudrolizova rakija šljîva, pastrva iz izvorske vode, domaće meso, kao i krumpir i kruh, sve ispod peke, bijela pita iz koje se slast cijedi niz ruke, salata od lukovčine i još puno toga što je u ovim kokuznim vremenima neumjesno i spominjati... Pa sve zaliti s rosnim pivom, hlađenim u Oćevici, ili s lonkom domaćeg mlijeka. Prijatno!