Protueksplozijska zaštita u rudarstvu i nafti

Transcription

1 Protueksplozijska zaštita u rudarstvu i nafti Inertizacija kod ugljene prašine Inertization in coal dust Prof. dr. sc. Snežana Mičević* Prof. dr. sc. Jelena Marković** Mario Mačković, mag. ing. mech.*** *Prirodno-matematički fakultet, Tuzla, BiH snezam@hotmail.com **Rudarsko-geološko-građevinski fakultet, Tuzla, BiH jelena.markovic@untz.ba ***Ex-Agencija, Baštijanova bb, Zagreb m.mackovic@ex-agencija.hr Sažetak Mnoge čvrste gorive materije kada su u obliku prašine postaju u određenim termodinamičkim i aerodinamičkim uvjetima eksplozivne. Osim ovih uvjeta za eksploziju prašina mora ispunjavati i uvjete koji su određeni njezinim fizikalno-kemijskim karakteristikama. Prema rezultatima ispitivanjima eksplozivnih karakteristika sve su ugljene prašine iz bosansko-hercegovačkih ugljenokopa ocijenjene kao eksplozivno opasne prašine. Ovaj članak daje pregled utjecaja volumnoga sadržaja kisika u zraku na eksplozivne karakteristike prašine mrkoga ugljena. Na temelju ispitivanja provedenih u laboratorijskim uvjetima prema metodi koja je opisana u HRN EN (Najveći tlak eksplozije uzvitlane prašine p max ), dobiveni su rezultati koji opisuju djelovanje inertne tvari (dušik) na najveći tlak eksplozije prije spomenute prašine. Eksplozivnost ugljene prašine promatra se preko najvažnijeg pokazatelja eksplozivne karakteristike (E k ) koja opisuje međusobno djelovanje najvećega porasta tlaka u vremenu (dp/dt) max, najvećega tlaka eksplozije p max i vremena trajanja eksplozije t 1. Ključne riječi eksplozija, mrki ugljen, prašina, eksplozivne karakteristike, smanjenje sadržaja kisika, inertna tvar. Summary In certain thermodynamic and aerodynamic conditions many solid fuel substances can become explosive when in the form of dust. Other than these conditions for explosion, dust must also meet the conditions determined by its physiochemical characteristics. According to the test results of explosive characteristics, all types of coal dust from the mines in Bosnia and Herzegovina have been classified as dangerous explosive dust. This paper reviews the effect of oxygen volume content in air on the explosive characteristics of brown coal dust. Tests performed in laboratory conditions per the method described in HRN EN (Maximum explosion pressure of dispersed dust p max ), yielded results that demonstrate the effects of an inert substance (nitrogen) on the maximum explosion pressure of the dust previously mentioned. The explosiveness of coal dust is observed through the most important indicator of explosive characteristics (E k ), which describes the mutual interactions between the maximum increase in pressure per time (dp/dt)max, maximum explosion pressure p max and duration time of explosion t 1. Keywords explosion, brown coal, dust, explosive characteristics, reduction of oxygen content, inert substance. I. UVOD Mrki ugljeni čine 37% od ukupnih rezervi ugljena u Bosni i Hercegovini. Nastali su u doba tercijera i pripadaju oligocenskoj i oligomiocenskoj formaciji. Oko 90% ukupnih rezervi mrkoga ugljena nalazi se u pet bazena i to: srednjobosanski, banovićki, ugljevički, kamengradski i mostarski ugljeni bazen. Ležišta mrkoga ugljena u najvećoj su mjeri tektonski vrlo složena dok su slojevi relativno strmi. Karakteristične su česte pojave metana dok je ugljen sklon samozapaljenju. Eksploatacijski radovi izvode se do 500 m dubine. Predmetom izučavanja i ispitivanja u većini slučaja bio je uglavnom glavni ugljeni sloj. Upravo je taj ugljeni sloj zbog najkvalitetnijega ugljena ekonomski najprofitabilniji sloj. Zbog ekonomske isplativosti u tom sloju odvijaju se i najintenzivniji rudarski radovi. Prašina glavnog ugljenog sloja, prema parametrima koji definiraju odnosno određuju eksplozivne karakteristike ugljene prašine (najveći porast tlaka u vremenu (dp/dt) max i eksplozivna karakteristika, E k ), pripada kategoriji vrlo eksplozivnih prašina. Uz to, rezultati ispitivanja eksplozivnih karakteristika prašine mrkoga ugljena za nataloženu ugljenu prašinu i prašinu iz ugljenoga sloja, određeni pomoću ispitivanja na širokom opsegu koncentracija, ukazuju da postoji razlika u eksplozivnim karakteristikama između ove dvije vrste prašina [12]. Na eksplozivne karakteristike prašine utječe velik broj parametara od kojih izdvajamo najznačajnije: granulometrijski sastav, sadržaj vlage, pepela i volatila. Među parametrima, čiji utjecaj na eksplozivne karakteristike ugljene prašine nije točno definiran, jest sadržaj kisika u eksplozivnoj atmosferi. Pri razmatranju neophodnih uvjeta za nastanak eksplozije ugljene prašine koji su prikazani u pentagramu eksplozivnosti (slika 1.), dovoljna koncentracija kisika teorijska je i formalna pretpostavka, zato što, primjerice, u jamskom zraku kisika mora biti min. 19% V/V.

2 Snežana Mičević, Jelena Marković, Mario Mačković: Inertizacija kod ugljene prašine (h2 - h6) Ispitivanje ovisnosti eksplozivnih parametara u odnosu na sadržaj kisika proveo je u GIG-u Katowice, ispitna jama "Barbara" dr. Cybulski [2]. Granična koncentracija kisika pri kojoj može doći do eksplozije, vrlo je promjenljiva i ovisi o više utjecajnih parametara: sadržaja volatila, temperature paljenja, sastava plinova u eksplozivnoj smjesi itd. Ispitivanjima provednima u eksperimentalnom rovu utvrđena je granična koncentracija kisika od 16.5% koja u smjesi s prašinom kamenoga ugljena ne prenosi eksploziju. Utvrđena se granična koncentracija ne odnosi na smjese koje u svom sastavu sadrže metan. Eksperimentalni rov je prokop, bolje rečeno tunel promjera 2 metra i dužine 100 metara, koji služi za određivanje granice prijenosa eksplozije prašine ugljena. Što su zapaljive prašine? Prema normi EN [6] "Prašine su fino podijeljene čvrste čestice, nazivne veličine 500 μm ili manje, koje mogu biti raspršene u zraku i koje se talože uslijed vlastite težine; mogu gorjeti ili tinjati uz prisustvo zraka te mogu formirati eksplozivnu smjesu sa zrakom kod atmosferskoga tlaka i normalne temperature (uključujući prašinu i pijesak prema ISO 4225)". Slika 1. Prikaz potrebnih uvjeta za eksploziju prašine Uvjeti koji uzrokuju eksploziju prašina: 1. prašina mora biti eksplozivna 2. mora biti pogodne granulacije koja dozvoljava širenje plamena 3. koncentracija prašine mora biti unutar granica eksplozivnosti 4. prašina mora biti u kontaktu s uzročnikom paljenja dovoljne energije da izazove paljenje 5. mora postojati dovoljna količina kisika Ugljen se kao gorivo koristi u mnogim granama industrije i manipulacija ugljenom u pravilu je praćena stvaranjem i izdvajanjem prašine, zbog čega on predstavlja konstantan izvor opasnosti. U postrojenjima za ugljen koristi se razna oprema u kojoj se mogu dogoditi eksplozije (mlinovi, transportne linije, silosi). Kako bi se to spriječilo, vrlo se često koristi upravo inertizacija kao primarna mjera sprječavanja eksplozije. Cilj je ovoga ispitivanja utvrditi ponašanje eksplozivnih parametara ugljene prašine (najveći tlak eksplozije ugljene prašine) prilikom smanjivanja volumnoga udjela kisika u eksplozivnoj smjesi. Smanjivanje volumnoga udjela kisika u eksplozivnoj atmosferi postiže se dodavanem inertnoga plina, u ovom slučaju dušika. Inertizacija je jedna od mjera koje se poduzimaju kako bi se izbjegla pojava eksplozivne atmosfere ili kako bi se vjerojatnost njezine pojave svela na što je moguće nižu razinu te se stoga ubraja u mjeru sprječavanja eksplozije ili primarnu protueksplozijsku zaštitu. Pri inertizaciji smanjuje se sadržaj kisika u eksplozivnoj sredini dodavanjem kemijski inertnih tvari. Za njezino ostvarenje mogu se rabiti plinovi (npr. dušik, ugljični dioksid, plemeniti plinovi, dimni plinovi), vodena para ili inertne praškaste tvari. Inertizacija plinovima može se primijeniti isključivo u unutrašnjosti opreme i instalacija gdje je moguće osigurati prilično malu količinu miješanja s okolnom atmosferom. Od posebne je važnosti voditi računa o hermetičkom zatvaranju prema okolnoj atmosferi. Oprema u kojoj se koristi takva primarna mjera sprječavanja eksplozije je: - Procesna oprema: zatvoreni reaktori, mikseri, mlinovi, sušaći, peći, filteri, sita, cikloni, kolektori prašina; - Oprema za skladištenje (pohranjivanje): lijevci i silosi; - Konvejeri i dizala: pneumatski konvejeri, pužni konvejeri, dizala sa kantama. Budući da u jamskim uvjetima sadržaj kisika može biti smanjen te utjecati na eksplozivne karakteristika prašine, kao i činjenicu da je granična koncentracija kisika pri kojoj može doći do eksplozije, važan parametar, smatramo da ovaj značajan parametar koji ima utjecaja na eksplozivnost, zaslužuje posebnu pažnju i opsežna istraživanja. U želji da ovaj problem bar donekle "načnemo" i preliminarno sagledamo jesu li usvojena iskustva poljskih i njemačkih autora koja se odnose na minimalan sadržaj kisika u zraku kod kojeg se ne prenosi eksplozija prašine kamenoga ugljena, bila ispravna i važeća i za ugljenu prašinu koja nastaje u BiH ugljenokopima, navedena smo ispitivanja proveli na jednom uzorku ugljene prašine iz glavnog ugljenog sloja jame "Kamenice" RMU "Breza".

3 Snežana Mičević, Jelena Marković, Mario Mačković: Inertizacija kod ugljene prašine (h3 - h6) A. Metodologija ispitivanja II. ISPITIVANJE Ispitivanja eksplozivnih karakteristika navedene prašine provedena su u Laboratoriju za prirodne opasnosti, sigurnost i ventilaciju na Rudarskogeološko-građevinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, Bosna i Hercegovina. Uređaj za ispitivanje normiran je prema nizu normi BAS EN (EN )[14] i predstavlja sferičnu komoru za ispitivanje eksplozivnosti prašina volumena 20 dm 3, tip KSEP 20 s pratećim priborom, proizvođača "Kühner" Swiss (slika 2.). Eksplozija ugljene prašine inicirana je kemijskim pripalama ukupne energije od 10 kj (svaka pripala ima energiju od 5 kj). Volumni udio kisika u eksplozivnoj smjesi smanjen je dodavanjem dušika. Prije pristupanja eksperimentalnom ispitivanju izrađena je priprema uzorka prašine na granulaciju ispod 75 µm, (BAS ISO 1953:1994), a potom imedijatna analiza prašine s ciljem utvrđivanja vrijednosti osnovnih parametara koje imaju utjecaj na eksplozivne karakteristike prašine: sadržaja ukupne vlage, pepela i volatila (BAS ISO 589:2010, BAS ISO 1171:2005). Prije smanjivanja volumnoga udjela kisika u smjesi, provedeno je ispitivanje eksplozivnih parametara prašine sa zrakom (21% kisika), kako bi se utvrdile promjene istih u zavisnosti od koncentracije prašine. Ispitivanja su izvedena pri sljedećim koncentracijama prašina: 1) 250 g/m 3 2) 500 g/m 3 3) 750 g/m 3 Navedene koncentracije prašine odabrane su iskustveno. Naime, unutar te tri koncentracije prašine ugljena nastaju optimalni tlakovi eksplozija p max i porasta tlaka u jedinici vremena tj. brizance (dp/dt)max. Slika 2. KSEP 20 dm 3 uređaj za ispitivanje eksplozivnih karakteristika zapaljivih prašina 1) Ispitna posuda (volumen 20 litara) sa svom opremom (davači tlaka, kemijski upaljači vakuum crpka) 2) Upravljačka jedinica 3) Računalo sa softwareom B. Ispitivani uzorak prašine Pri izvođenju rudarskih radova u glavnom ugljenom sloju utvrđeno je da ovaj sloj sadrži oko 20% jalovih umetaka. Jalovi je materijal anorganskoga porijekla i predstavljen je krečnjačkim i glinovitim laporima. Debljina proslojaka anorganskih sedimenata iznosi od 0,2 do 0,5 m. Fizičko-kemijska svojstva ugljena iz glavnoga ugljenog sloja jesu: visoka toplotna vrijednost, polusjajnost, smolast izgled, crna boja i crta nepravilna loma s oštrim bridovima [8]. Debljina ugljenoga sloja je 4 m. Uzorak ugljena za ispitivanje eksplozivnih karakteristika ugljene prašine izuzet je iz glavnog ugljenog sloja sa širokog čela, metodom brazde, u jami Kamenice, prema odredbama norme BAS 1003/2002 [16]. Toplinska vrijednost uzorkovanog ugljena iznosi kj/kg. Tablica I. prikazuje imedijatnu analizu uzorka prašine. Granulacija ispitivane prašine manja je od 75 µm. TABLICA I. IMEDIJATNA ANALIZA UZORKA PRAŠINE Granulacija ispitnoga uzorka 75 μm Ukupna vlaga 9,01 Pepeo 10,02 Ukupne negorive materije 19,03 Gorive materije 80,97 Isparljive materije 23,27 Volatilne materije 39,87 Koksni ostatak 67,72 57,69 C fix MASENI UDIO (% m/m) III. REZULTATI ISPITIVANJA Eksplozivnost ugljene prašine definirana je sljedećim parametrima: najvećim tlakom eksplozije (p max ), najvećim vremenskim porastom tlaka (dp/dt) max, konstantom eksplozivnosti, K st.max eksplozivnom karakteristikom (E k ) Prva se dva parametra ispituju u laboratorijskim uvjetima, metodom mjerenja tlaka eksplozije, prema normi EN [14] i metodom mjerenja najvećeg prirasta tlaka u vremenu, prema EN [15]. Na slici 3. prikazani su mjerni parametri eksplozivnosti prašine.

4 Snežana Mičević, Jelena Marković, Mario Mačković: Inertizacija kod ugljene prašine (h4 - h6) Slika 3. Prikaz krivulje najvećega tlaka i određivanje (dp/dt) max Konstanta eksplozivnosti K st.max i eksplozivna karakteristika E k određuju se pomoću slijedećih izraza: K st = (dp/dt) max V 1/3, (m. bar/s) (1) E k = dp dt max p Δτ max, (bar/s) (2) U tablici II. prikazani su rezultati ispitivanja eksplozivnih karakteristika ugljene prašine u sustavu O 2 -N 2 za područje optimalnih koncentracija prašine. TABLICA II.. EKSPLOZIVNE KARAKTERISTIKE UGLJENE PRAŠINE U SUSTAVU O 2 -N 2 Konc.prašine g/m 3 p max bar dp/dt bar/s t 1 ms t s ms Sustav ugljena prašina - zrak 250 7, , , Sustav ugljena prašina 19% O 2, 81% N , , , Sustav ugljena prašina 17% O 2, 83% N , , , Sustav ugljena prašina 15% O 2, 85% N , , , Sustav ugljena prašina 12% O 2, 88% N , , , K st m. bar/s IV. ANALIZA REZULTATA ISPITIVANJA Ispitivanja eksplozivnih karakteristika prašine mrkog ugljena u uvjetima reducirana sadržaja kisika izvedena su na pripremljenu uzorku ugljene prašine iz sloja, sa sadržajem ukupne inertne materije 19,03% m/m. 75 Redukcija sadržaja kisika u zraku izvedena je dušikom. Budući da su sva ispitivanja provedena na prašini granulometrijskoga sastava ispod 75 m i pri istim koncentracijama prašine, razlike u parametarima eksplozivnosti prašine rezultat su isključivo smanjenja koncentracije kisika u zraku. Poznato je da je uloga kisika u eksploziji ugljene prašine značajna, budući da je on osnovni oksidant neophodan za odvijanje reakcije. Njegovo smanjenje dovodi do gušenja eksplozije ugljene prašine. Ovim su ispitivanjima utvrđene evidentne razlike u utjecaju sadržaja kisika na pojedine parametre eksplozivnih karakteristika prašine ugljena, prije svega na tlak eksplozije i vremenski prirast tlaka. Tijekom paljenja i eksplozije ugljene prašine, uz snažan inicijal koji predaje energiju dovoljnu za aktivaciju molekula, izdvajaju se produkti pirolize ugljena, koji se najvećim dijelom sastoje od zapaljivih plinova H 2, CO te ugljikovodika alifatskoga (C n H 2n+2, C n H 2n, C n H 2n-2 ) i aromatskoga reda (C 6 H 6 -benzen i homolozi benzena). Ova bogata plinska smjesa u zatvorenu prostoru tijekom eksplozije, reagira s kisikom i daje plinovite oksidne spojeve čija količina zavisi od koncentracije kisika. Što je niža koncentracija kisika, manja je količina nastalih plinovitih oksidnih spojeva, a veća količina neizreagiranih plinovitih produkata pirolize ugljene prašine, što ima za posljedicu i dalje visoku vrijednost tlaka eksplozije. Matematičkom obradom rezultata istraživanja, u cilju utvrđivanja ovisnosti između tlaka eksplozije i koncentracije kisika (slika 4.) te vremenskoga prirasta tlaka u jedinici vremena i koncentracije kisika (slika 5.), utvrđene su ovisnosti polinomnoga oblika s različitim koeficijentima regresije. Analizirajući koeficijente regresije dolazimo do zaključka da je različit stupanj međusobne povezanosti te da se radi uglavnom o značajnoj vezi između analiziranih parametara (R 2 > 0.5). Slika 4. Ovisnost tlaka eksplozije ugljene prašine o sadržaju kisika u smjesi

5 Snežana Mičević, Jelena Marković, Mario Mačković: Inertizacija kod ugljene prašine (h5 - h6) Slika 5. Ovisnost vremenskog porasta pritiska eksplozije ugljene prašine od sadržaja kisika u smjesi Utjecaj smanjenja sadržaja kisika na prosječnu vrijednost konstante eksplozivnosti K St.max prikazan je na slici 6. U ovom slučaju nije utvrđeno pravilo da se smanjenjem sadržaja kisika u zraku smanjuje konstanta eksplozivnosti, što je i bilo za očekivati s obzirom na promjene parametra (dp/dt)max s kojim je ovaj parameter u direktnoj vezi. s 21% na 19% pri čemu je došlo do smanjenja E k za 28%, odnosno s 375 na 270 bar/s i s 15% na 12%, E k snižena za 45%, odnosno s 263 na 144 bar/s; najznačajnije sniženje E k u odnosu na početni sadržaj kisika (21%) utvrđen je kod koncentracije kisika od 12% (što je i bilo za očekivati), pri čemu je E k smanjena za 62%, odnosno s 375 na 144 bar/s, kako se vidi na slici 7. Smanjenje sadržaja kisika u području od 19% do 15% nije bitnije uticalo na vrijednost E k. Slika 6. Utjecaj sadržaja kisika na konstantu eksplozivnosti Zbog velika utjecaja disperzije (stupnja turbulencije) prašine na tok eksplozije u sferičnoj komori najbolje je promatrati parametar, eksplozivnu karakteristiku Ek, koja osim promatranih parametara pmax i (dp/dt)max uzima u obzir i vremenski interval (t 1 podatak u tablici II.) između aktivacije paljenja i točke kulminacije. U normi [17] koja opisuje opasnost od eksplozivnosti ugljene prašine, definirano je: "Prašina otvorenog ugljenog sloja smatra se eksplozivno neopasnom ukoliko najveća eksplozivna karakteristika (E k ) uvrđena laboratorijskim ispitivanjem ne prelazi 70 bar/s". Utjecaj smanjenja sadržaja kisika na prosječnu vrijednost eksplozivne karakteristike prikazan je na slici 7. Prosječna vrijednost eksplozivne karakteristike za sustav prašina-zrak iznosi 375 bar/s. Najveći utjecaj na eksplozivnu karakteristiku izražen je pri smanjenju sadržaja kisika: Slika 7. Utjecaj sadržaja kisika na smanjenje konstante eksplozivnosti E k Eksperimentalnim ispitivanjem nije utvrđena granična koncentracija kisika kod koje je E k 70 bar/s, vrijednost kod koje se ugljena prašina smatra neopasnom sa stajališta eksplozivnosti. Da bi se dobila vrijednost granične koncentracije kisika kod koje ugljena prašina ne prenosi eksploziju, izvedena je matematička obrada dobivenih rezultata pri čemu je za tumačenje odabran oblik krivulje s najvišim koeficijentom regresije, kako je prikazano na slici 8. Iz presjecišta eksperimentalne krivulje s linijom granične vrijednosti E k od 70 bar/s dobiva se granična koncentracija kisika kod koje prašina mrkog ugljena gubi eksplozivna svojstva a koja iznosi oko 7%. Ovaj rezultat upućuje da ispitivanja ove vrste valja proširiti i na ugljenu prašinu lignita, budući da se u bosansko-hercegovačkim ugljenokopima ova vrsta ugljena intenzivno eksploatira i podzemnim načinom. U odnosu na prašinu kamenoga ugljena uočava se da je granična koncentracija kisika kod koje ugljena prašina lignita postaje bezopasna čak za dvostruko manja, što je dokaz o iznimno opasnoj ugljenoj prašini. Ove analize bacaju novo svjetlo na eksplozivna svojstva ugljene prašine koja nastaje u bosansko-hercegovačkim ugljenokopima.

6 Snežana Mičević, Jelena Marković, Mario Mačković: Inertizacija kod ugljene prašine (h6 - h6) Slika 8. Ovisnost eksplozivne karakteristike o sadržaju kisika u smjesi V. ZAKLJUČAK Na temelju utvrđenih eksplozivnih karakteristika prašine mrkog ugljena u uvjetima reducirana sadržaja kisika, koji se postigao dodavanjem dušika, proizlazi da je minimalni sadržaj kisika u zraku, kod kojeg ne može doći do prijenosa eksplozije ugljene prašine, 7%. Provedena preliminarna istraživanja prikazana u ovome radu ukazuju na znatne razlike u vrijednostima minimalnog sadržaja kisika u zraku potrebna za eksploziju ugljene prašine kamenog i mrkog ugljena. Poljski znanstvenici iznose podatak da za prašinu kamenoga ugljena, pri uvjetima ispitivanja u eksperimentalnome rovu, minimalni sadržaj kisika ispod kojeg ne može doći do prijenosa eksplozije, iznosi 16,5% [2]. Upoređivanjem dobivenih rezultata može se zaključiti da je za prašinu mrkog ugljena potrebno smanjiti koncentraciju kisika na dvostruko nižu vrijednost da bi postala eksplozivno bezopasna, nego što je to slučaj s prašinom kamenoga ugljena. Postojeća saznanja o eksplozivnim karakteristikama prašine kamenih ugljena ne mogu se u potpunosti primijeniti na mrke ugljene koji se eksploatiraju u bosansko-hercegovačkim rudnicima. Bilo bi neophodno i potpuno opravdano nastaviti s istraživanjima u ovome području kako bi se točno definirao granični sadržaj kisika za eksploziju prašine mrkoga ugljena pa i ostalih vrsta ugljena koji se koriste u industriji. Budući da se radi o parametru koji je vrlo promjenljiv i ovisi o više utjecajnih faktora, potrebno je pokloniti dodatnju pozornost utjecajnim faktorima prilikom ispitivanja sadržaja kisika u eksplozivnoj atmosferi prašina. [4] Michelis J.: Explosionsschutz im Bergbau unter Tage. Essen, Verlag Glueckauf GmbH., [5] Bartknecht W.: Explosions, Course, Prevention, Protection. New York, Springer Verlag., [6] EN Eksplozivne atmosfere-dio 0: Oprema-Opći zahtjevi [7] Bartknecht W.: Dust Explosions, Berlin Heidelberg New York, Springer Verlag. [8] Dokumentacija rudnika Breza. [9] Bašić A.,Tanović H., Mičević S., Saračević S.: Eksplozivne karakteristike ugljene prašine, 24. međunarodna konferencija direktora instituta sigurnosti u rudarstvu; Donjeck, [10] Tanović H., Krzystolik P., Lebecki K.: Određivanje donje granice eksplozivnosti prašine oligomiocenskih i pliomiocenskih ugljeva, 22. međunarodna konferencija direktora instituta sigurnosti u rudarstvu, Peking, [11] Tanović H.: Rudnička prašina; Tuzla, [12] Bajramović K.: Eksplozivnost prašine mrkih ugljeva u funkciji sadržaja inertne materije i veličine čestica, Magistarski rad, RGGF Tuzla, [13] Delalić D.: Komparativna analiza uticaja ventilacionih parametara na eksplozivne osobine ugljene prašine, Magistarski rad, RGGF Tuzla, [14] EN :2004 BAS EN :2004+A1:2011: Determination of explosion characteristics of dust clouds.part-1. Determination of the maximum explosion pressure pmax of the dust clouds (Utvrđivanje eksplozivnih osobina oblaka prašine dio 1. Utvrđivanje maksimalnog pritiska eksplozije pmax oblaka prašine [15] EN :2006, BAS :2008: Determination of explosion characteristics of dust clouds.part-2. Determination of the maximum rate of explosion pressure rise dp/dtmax of the dust clouds. (Utvrđivanje eksplozivnih osobina oblaka prašine dio 2. Utvrđivanje najveće brzine porasta pritiska dp/dtmax eksplozije oblaka prašine). [16] BAS 1003:2002: Metode uzimanja uzoraka uglja za određivanje eksplozivnosti prašine. [17] JUS B.Z1.065.: Metode određivanja eksplozivnosti ugljene prašine. LITERATURA [1] Lebecki K.: Zagrożenia pyłowe w górnictwie, Katowice [2] Cybulski W.: Wybuchy pylu weglowego i ich zwalczanie, Wydawnictwo "Slask", Bitom, [3] Michelis J., Margenburg B., Mueler G., Kleine W.: Large Scale Test with Coal Dust Explosions in a 700 m long underground gallery. Archivum Combustionis Vol 7., 1987.