Tehničko uređenje DTP Irfan Hasić, Internacionali Burč Univerzitet. SABAH Print Sarajevo

Transcription

1

2 Tehničko uređenje DTP Irfan Hasić, Internacionali Burč Univerzitet SABAH Print Sarajevo

3

4

5 RIJEČ GLAVNIH UREDNIKA Poštovanje čitateljke, poštovani čitaoci, dopustite da Vam se obratimo putem riječi glavnih urednika u ovom dvanaestom broju Anala Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici. Tradicionalno u našem jesenjem izdanju objavljujemo radove sa naučnostručne konferencije organizovane od strane Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici. Naučno-stručna konferencija pod nazivom Bosanskohercegovačke pravne tradicije u procesu prilagodbe pravnim tekovinama Evropske unije" okupila je uvažene stručnjake iz Bosne i Hercegovine i regiona, te odmah koristimo priliku da se zahvalimo svim autorima što su svojim doprinosima uveličali kako konferenciju tako i ovo izdanje. Također je vidljivo da smo zadržali pristup izmjeni boje korica za svaki broj časopisa kao i čovjekoliku puzlu kao osnovni simbol na naslovnoj stranici, pa se nadamo da smo izgledom ovog broja pogodili Vaš ukus. Iako ovo izdanje nastavlja različite tradicije uspostavljene prethodnim brojevima, ono ujedno predstavlja i svojevrsnu novinu, jer po prvi put nije isključivo Pravni fakultet Univerziteta u Zenici zaslužan za tekst koji je pred Vama. Naime, kako naučno-stručni skup tako i ova publikacija rezultat su saradnje sa Centrom za društvena istraživanja Internacionalnog Burch Univerziteta u Sarajevu. Zahvalnost dugujemo Prof. dr. Mehmet Uzunoglu, rektoru Internacionalnog Burč univerziteta u Sarajevu, i mr.sc. Esadu Oruču, direktoru Centra za društvena istraživanja Internacionalnog Burch Univerziteta u Sarajevu. Obavezni smo posebnu zahvalu uputiti doc.dr.sc. Dževadu Drini, koji je preuzeo vodeću ulogu u organizaciji ovogodišnjeg naučno-stručnog skupa, kao i našim izvršnim urednicima ass. Dženani Radončić i mr.sc.

6 Ajdinu Huseinspahiću na neumornom i efikasnom redakcijskom radu, kao i mnogobrojnim idejama za poboljšanje časopisa. U nadi za nastavak uspješne saradnje sa Vama, upućujemo na otvoreni poziv za objavu radova u narednom broju časopisa Anali Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, te online izdanje časopisa dostupnom u EBSCOhost i CEEOL bazama podataka kao i na Prof.dr. Halid Kurtović Dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici Doc.dr. Zlatan Meškić Prodekan za naučno-istraživački rad Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

7 UVODNA RIJEČ - u povodu međunarodnog naučno-stručnog skupa - BOSANSKOHERCEGOVAČKE PRAVNE TRADICIJE U PROCESU PRILAGODBE PRAVNIM TEKOVINAMA EVROPSKE UNIJE Pred vama su radovi sa međunarodnog naučno-stručnog skupa Bosankoharcegovačke pravne tradicije u procesu prilagodbe pravnim tekovinama Evropske Unije koji je inicirala Katedra za historiju države i prava Pravnog fakulteta u Zenici,a koji smo organizovali zajedno sa Centrom za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta iz Sarajeva. Zašto uopće analizirati BH pravne tradicije i zašto ih stavljati u kontekst prilagodbe pravnim tečevinama Unije? Razlozi su svakako višestruki; prvo je potreba sagledavanja vlastite pravne kulture,načina njenog nastajanja i uloga povijesne pozadine,različitih državnopravnih okvira u kojima je ona izgrađivana od srednjovjekovne bosanske države do današnje moderne države Bosne i Hercegovine,te samoidentifikacije sa vremenom i prostorom njenog nastanka. Drugo, poredeći tradiciju i modernost u pravu, poveli smo se za aforizmom koji je skovao Benedetto Crocce da je svaka istorija savremena istorija pa smo pozvali i pravne pozitiviste, koji su svojim radovima i saopćenjima dali doprinos onomu što smo i tražili, stoga ćete u stranicama koje slijede pročitati i radove iz različitih pravnih grana; krivičnog prava, autorskog i prava intelektualnog vlasništva, trgovačkog i socijalnog prava, te komunikologije. Nadam se da će se ovim kombinovano komparativnim načinom ostvariti razumijevanje svakog savremenog društva da je za njegovo dalje razvijanje relevantna njegova prošlost, pa je posezanje za prošlošću jedna od najčešćih strategija za

8 tumačenje sadašnjosti. A svaka priča o budućnosti naše zemlje počinje sa pogledom ka Evropi koja je sada i bukvalno došla na naše granice, pa je proces prilagodne njenim pravnim tekovinama najveći ne samo pravni, nego i društveni i intelektualni napor i izazov koji stoji pred Bosancima i Hercegovcima u narednom periodu. Na kraju, osim kurtoazne hvale, želim se javno i ljudski zahvaliti našem dekanu Pravnog fakulteta u Zenici uvaženom prof.dr. Halidu Kurtoviću, od kojega smo u realizaciji ideje ovoga skupa uvijek imali svaku moguću podršku i kojemu je, istekom mandata, ovo vjerovatno posljednji naučni skup koji je organizovan u njegovom periodu obnašanja ove rukovodne dužnosti-dekane HVALA! Naši prijatelji iz Centra za društvena istraživanja Internacionalnog Burč univerziteta iz Sarajeva, na čelu sa mr.sc Esadom Oručom, su ispoljili ogromnu mladalačku energiju u cilju pripreme i organizacije skupa sa visokom razinom profesionalizma, pa je bilo pravo zadovoljstvo raditi zajedno sa tom mladom ekipom od koje je očekivati u budućnosti još veće rezultate. Na kraju, svi radovi dolaze pred najprestižniji i najbolji sud-sud čitaoca koji će sami razlučiti jesmo li uspjeli u našoj namjeri. S poštovanjem. Predsjedavajući Organizacionog odbora skupa Doc.dr Dževad Drino

9

10

11 Dževad Drino BOSANSKOHERCEGOVAČKA PRAVNA KULTURA U EVROPSKOM KONTEKSTU: TRADICIJA I MODERNIZACIJA Ich habe den Geist Europas in mich genommen - nun wil ich den Gegenschlag thun! /Primio sam u sebe duh Evrope - sada hoću da izvedem protuudar!/ F. Nietzsche, Posthumni fragmenti , 8 (77). SAŽETAK Razvijajući sposobnosti uspostavljanja konstruktivne veze između onoga što čini bosanskohercegovačke pravne tradicije i ukupnu pravnu kulturu, analizirajući povijesnu pozadinu i genezu razvoja pojedinih pravnih grana i instituta, rad se bavi traženjem odgovora na pitanje šta čini tradiciju, a šta modernu unutar pravnog sistema Bosne i Hercegovine. Stvaran u državno-pravnim posebnostima bosanske srednjovjekovne države, pa potom kao segment dva velika carstva-osmanskog i Austro- Ugarskog, na kraju kao elemenat južnoslavenskih integracija, pravni sistem države Bosne i Hercegovine nalazi se pred unutrašnjom i vanjskom harmonizacijom gdje gusta mreža Evropskog prava već odavno budi strahove ali i nade. Strahove da bi mogla biti razorena veza između osnovnih prava i postdejtonske konstrukcije države, izazivajući euroskepticizam i zazor pozivajući se na stare hijerarhizacije prava državnih jedinica i još starije pojmove suverenosti, nade da bi formalnim ulaskom u Uniju došla u evropski kontinentalnopravni krug kojemu i pojmovno i vrijednosno pripada. Pri tome dosadašnji pokušaji unifikacije prava putem tzv. Direktiva Evropske unije, međunarodnih sporazuma, te odluka Evropskog suda pravde i Evropskog suda za ljudska prava, imali su vidljive slabosti u izradi, a još više u praktičnoj primjeni. Doc. dr., Pravni fakultet Univerziteta u Zenici. 11

12 Dževad Drino: BOSANSKOHERCEGOVAČKA PRAVNA KULTURA U EVROPSKOM KONTEKSTU: TRADICIJA I MODERNIZACIJA Ključne riječi: bosansko pravo, evropsko pravo, modernost, pravna kultura, pravne tradicije. Povjesničari znanosti odavno tvrde da se revolucije u mišljenju obično događaju kada znanstvenici počinju misliti da su anomalije koje normalna znanost ne objašnjava, nagomilale do te mjere da konvencionalni modeli već prave više štete nego koristi. 1 Dio znanstvenika na to reaguje tako da sasvim odbacuje stara pitanja u korist novih koja se čine dojmljivijima i to je ono što Thomas Kuhn naziva promjenom paradigme (paradigm schift). 2 Kultura izvorno znači njegovanje, već su Homer i Heraklit duhovno odredili naš svijet kao primarno agonalni - kao način života koji nas tjera u takmičenje pa i u sukob, pa je i rast interesa za pravnokulturalni pristup pravu pojačan 70- tih godina prošlog stoljeća zasnovan na savremenim izazovima u procesu globalizacije, euroatlanskih integracija i prijenosom prava. S pravom se kaže da je evropska kultura jevrejsko/ hrišćansko/ grčko/ latinska, da predstavlja, kako ističe Jean-Baptiste Duroselle, varljivu istinu: Kada mi kažu da je Evropa postojbina prava, ja pomišljam na samovolju; da je zemlja ljudskog dostojanstva, mislim na rasizam ; da je zemlja razuma, ja mislim na romantično sanjarenje, a zdrav razum je najbolje podijeljena stvar na svijetu. 3 Kultura i civilizacija su počesto sinonimi, u francuskom jeziku se, primjerice često podudaraju, ali se u njemačkom jeziku jasno razlikuju, kultura jeste proizvod judeokršćanstva ali je i nasljednica helenske misli i proizvod moderne nauke i uma, dok je dijalogika u njenom središtu. Sam pojam 1 M.I.Finley.The Ancient Economy,University of California Press,1999, X. 2 Thomas Kuhn ( ), američki historičar, autor najznačajnijeg djela savremene povijesti znanosti Strukture znanstvenih revolucija (1962), šire u: Z.Sardar,Thomas Kuhn i ratovi znanosti,naklada Jesenski & Turk,Zagreb J.B.Duroselle, Lidee deurope dans lhistoire, Paris 1965.,16. 12

13 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici pravne kulture je difuzan ali, prema Daliboru Čepulu, 4 obuhvata dva sadržaja pojma koja su bezrezervno prihvaćena: 1. Pravna tradicija, određena kao dugotrajna prihvaćenost određenih sadržaja u pojedinom društvu i pravnom sistemu- koja stabilizuje te sadržaje u kolektivnoj svijesti, ne samo pravnika, nego i šire populacije. 2. Drugo određenje razlikuje pravnu kulturu od komparativnog, poredbenog prava kojem se prigovara normativistička usmjerenost i grupisanje prava u pravne porodice pri čemu država apsolutno ostaje najznačajniji ram svih procesa s jasnim identitetom i tradicijom. Pri tom se pojam pravne kulture određuje sa vrijednostima i stavovima u pravu, tumačenje prava, ponašanje subjekata, poznavanje prava u stanovništvu i slično, pa bi bosanskohercegovačka pravna kultura predstavljala zaokruženi pravni sistem, jedan zajednički duh prava, svojevrsno communis opinio doctorum stečen tokom historije razvitka i primjene grana na ovim prostorima. Dva kombinovana pristupa - komparativni (uporedni) i historijski, koji su komplementarni u svojim ulogama, nam govore da pravo nije i ne može biti razvijano u nacionalnoj izolaciji, nego da opće polje primjene potiče od rimskog klasičnog ali još više postklasičnog rimskog prava i rimskih pravnih tradicija na ovim prostorima. Prema Stevanu Liliću, pravna za razliku od antipravne tradicije, obuhvata načela zakonitosti (principe de legalite), koncept pravne države (Rechtsstaat) i načela vladavine prava (Rule of law) i posvećena je prije svega kultu pravde i pravičnosti. 5 Pri tom stvaranje zajedničke evropske pravne tradicije i njene analitički utvrđene karakteristike dovode do pitanja- da li savremene evropske integracije vode i stvaranju nove i čvršće jedinstvene pravne kulture? Drugo, šta su bosanskohercegovačke 4 D.Čepulo, Predavanje iz predmeta Osnove prave kulture, Poslijediplomski studij, Pravni fakultet Sveučilišta u Zegrebu, bez godine izdanja. 5 S. Lilić, Pravna i antipravna tradicija, u: Pravne teme, Beograd 2002,

14 Dževad Drino: BOSANSKOHERCEGOVAČKA PRAVNA KULTURA U EVROPSKOM KONTEKSTU: TRADICIJA I MODERNIZACIJA pravne tradicije i koja to pravna dobra i koje kulture baštinimo i šta smo spremni mijenjati a šta nam civilizovana i uljuđena Evropa priznaje kao trajne vrijednosti u našem pravu? Mogućnost saznanja pravnokulturalnog kompleksa i razvoja u pojedinim pravnim sistemima određuje se istraživanjem sklopova određenih subpojava, pa je i taj weberijanski pristup usmjeren na stvaranje idealtipova, u tom kontekstu pravna bosanskohercegovačka tradicija obuhvatala bi : srednjovjekovne prave tradicije banovine, a od godine, kraljevine Bosne; pravne tradicije Osmanske Bosne ( g.); moderno doba Austo-Ugarske vlasti ( g.); doba jugoslavenskih integracija,kraljevine SHS pa Kraljevine Jugoslavije ( g.); pravni režim tzv. NDH unutar Trećeg rajha ( ); socijalistička Jugoslavija ( ). U ovom radu, naravno, ukazat ćemo samo na glavne odrednice koje, prema našem mišljenju utiču na sklapanje slike o bosanskohercegovačkoj pravnoj kulturi i njenim vrijednosnicama, čuvajući se zamke dubine u istraživanu historije države i prava, primjera radi kada je Nettelbladt u XVII stoljeću donio poseban odjeljak o pravu prije potopa (ius antedeuvianum). 6 Srednjovjekovni bosanski prostor je poprište sukoba više imperijalnih projekata: ugarskog, bizantskog, habsburškog, i na koncu osmanskog, sa tri religijske kulture i civilizacije, te prisutnim stereotipima- zapad/ istok, civilizacija/ barbarstvo, kršćanstvo/ hrišćanstvo/ bogumilstvo/ islam, Jadran/ Dinaridi/ Panonija, što je sve našlo svoj odraz i u pravnom sistemu primjenjivom na ovom prostoru. Već u prvim vijestima o Bosni 6 T.Taranovski, Enciklopedija prava, reprint izdanje, Beograd, 2003,

15 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici cara- historičara Konstantina Porfirogeneta ( ) i cara Manojla I Komnena ( ), bosanski vladar je pojavljuje kao saveznik (simahos) ugarskog kralja, 7 dok akademik HAZU Lujo Margetić podvlači da je najmanje jedno stoljeće prije spomena prvoga poznatog bana, bana Borića ( ), u okolnom svijetu stvorena predstava o Bosni kao posebnoj ranofeudalnoj državi- on zaključuje da ranofeudalna Bosna sredinom XII stoljeća nije potpadala ni pod ugarsku, ni srpsku, niti bizantsku izravnu vlast! 8 Njeno kasnije širenje prema hrvatskom (više) i prema srpskom prostoru (manje) dovelo je do uklapanja tih područja u bosanski državnopravni sistem, a okrunjenje bosanskog kralja Tvrtka I srpskom krunom kao nasljednika Nemanjića, osim Dubrovnika priznali su najjači srpski oblasni gospodari, Venecija i ugarski kralj Ludovik I. 9 Takve temeljne odrednice ukupnog razvitka srednjovjekovne Bosneteritorijalno širenje, prožimanje istočnih i zapadnih uticaja, komunikativnost sa drugim područjima, pogotovo s Mediteranom, stvorile su i posebnost bosanskog srednjovjekovnog prava. Na supstrat zajedničkog slavenskog prava, sa prisutnim rimskopravnim temeljima, ugrađivalo se srednjovjekovno bosansko lex mercatoria pod utjecajem istočnojadranskih gradova, prvenstveno Dubrovnika, dok su utjecaji ugarskog prava vidljivi kroz oblike vlasništva i ukupnog stvarnog prava, te funkcionisanje dvorske kancelarije. Poseban dio predstavlja gradska samouprava čije začetke nalazimo u tzv. saskim (rudarskim) privilegijima koji su ozakonjeni od vladara i time uticali na pravni status urbane zajednice, gradska vijeća su sastavljena od 12 purgara (njem. Burger), što je najčešće prevođeno kao građani, borghesiani, citadini, i isti broj nalazimo i u njemačkim rudarskim gradovima ali i onima u Rumuniji koji su se razvili pod njemačkim uticajem (Braila, Brašov). 10 Gradsko vijeće 7 Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, IV, Beograd 1971, , isto u: M.Imamović, Osnove upravno- političkog razvitka i državno- pravnog položaja BiH, Pravni fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2006, L. Margetić, Neka pitanja ranije bosanske pravne povijesti, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Zagrebu, 56, 6/2006, M. Imamović, Bosna i Dubrovnik- povijesni pregled, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XLVIII, 2005, , M. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, I deo, SANU, Beograd, 1955, 17., D. Kovačević- Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978, 246, S.Ćirković i dr., Staro srpsko rudarstvo, Beograd- Novi Sad, 2002,

16 Dževad Drino: BOSANSKOHERCEGOVAČKA PRAVNA KULTURA U EVROPSKOM KONTEKSTU: TRADICIJA I MODERNIZACIJA zajedno sa knezom i vojvodom upravlja svim gradskim poslovima, dok se nekadašnje dužnosti župana i tepčije uopće ne nalaze u razvitku gradske samouprave. Sama Srebrenica imala je gradsku blagajnu i gradski pečat, kasniji turski kanun izričito navodi da je zakon za Srebrenicu proglasio vojvoda Kovač, profesor Pavao Anđelić nalazi da su od oko 350 utvrđenih gradova, pečat grada, osim Srebrenice, vjerovatno imali i Olovo, Fojnica, Zvornik, Goražde, Jajce, Visoko, Konjic i Livno. 11 Da li bi, da je ovaj proces izgradnje gradske samouprave nastavljen, time i bosanski gradovi dobili statutarno uređenje i autonomiju tipa primorskih gradova? Nemožemo, naravno, dati jasan odgovor jer je u osmanskom periodu došlo do izgradnje novog tipa osmanskog grada ali i do novih urbanih centara- svi današnji najveći BH gradovi (Sarajevo, Mostar, Banja Luka) imaju jasno osmansko, a ne srednjovjekovno porijeklo urbisa. Na nedavnom skupu posvećenom bosanskoj ženi u srednjovjekovlju, 12 podsjetio sam na posebnost pravnog statusa bosanske žene i tom prilikom se pozvao na izvor- testament počtenog viteza Pribisava Vukotića koji određuje: Sinu Rafaelu, iz prvog braka, kuća od 500 dukata i 350 dukata u novcu, crkvi u Padovi 100 zlatnih dukata, drugoj ženi Doroteji maslinjak vrijedan dukata, te opremu, sinovima iz drugog braka Petru i Đorđu po 500, kćerkama Katarini, Barbari i Ani po 600, a nerođenom djetetu 500- ako bude kćer, 600 dukata P. Anđelić, Srednjovjekovni pečati iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1970., Organizator okruglog stola Žene u srednjovjekovnoj Bosni je udruženje Stanak - društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije, Sarajevo, 29. novembra godine. 13 V. Spaić, Nasljedno pravo u srednjovjekovnoj Bosni, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, 1/1953., , vidi u: Dž. Drino, Elementi rimskog prava u trgovačkom i rudarskom pravu srednjovjekovne Bosne, doktorska disertacija, Pravni fakultet u Sarajevu, 2008,

17 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici Uzalud ćemo ovakvu oporuku tražiti u nasljednom pravu susjedne bilo srpske bilo hrvatske feudalne države, sa ovakvim položajem kćerkenasljednice, ovdje imamo i imenovanje nasljednikom nerođenog djeteta,poznatu pravnu fikciju rimsko prava ( infans conceptus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur ). Pad bosanskog kraljevstva godine pod naletom Osmanske vojske, dovodi Bosnu u položaj jedne od provincija Carstva čiji pravni sistem, kako nalazi Mustafa Imamović daje složenu sliku; uz osmansko vojnoupravno, agrarno i zemljišno pravo, prisutno je i šerijatsko pravo, kanonsko pravo katoličke i pravoslavne crkve, te jevjesko običajno pravo. 14 Osmanska vlast se pridržavala šerijatskopravnog načela da ono što postoji odavnina treba ostaviti u tome davnašnjem stanju,oni po pravilu uz uvođenje svoga pravnog sistema isti dopunjavaju pravom pokorenih naroda uz ostavljanje mogućnosti rješenja sporova po običajnom pravu. 15 Akademik Mehmed Begović navodi i preuzimanje nekih ustanova koje se teško mogu usaglasiti sa načelima šerijatskog prava (npr.monopolija-pravo isključive prodaje vina na nekom trgu, porez na svinje, primjena prinude u svrhu iznude priznanja, itd.), 16 Truhelka ide dalje i navodi kako su Turci i preuzam- ustanovu kolektivne odgovornosti sela, mjesta i rodbine, u slučaju da se ne pronađe učinilac, preuzeli kada su Osmanlije osvojiv Bosnu 17, što je neutemeljeno jer šerijatsko pravo poznaje sistem kolektivne odgovornosti. U kanunu o rudniku Fojnici i pomoćnim rudnicima Deževici i Dusini iz 1489.g., izrekom se navodi Kraljev zakon - A kraljev zakon o zlatnoj rudi umjesto polovine uspostavio je dvije trećine i jednu trećinu od nje uzima amil.ponovo je tako ubilježeno. 18 Srpski historičar Stanoje Novaković navodi da je za sultana Sulejmana Veličanstvenog ( ), pisar carske arhive 14 M.Imamović, Uvod u historiju i izvore bosanskog komparativnog prava, Pravni fakultet u Sarajevu, 2006., Medžella,član 6. Ono što je vajkašnje (postoji od davnina) ima im se ostaviti u tom vajkašnjem stanju. Vidi u: Medželle-i ahkjami Šerije, 2.sv. Otomanski gradjanski zakonik, Sarajevo: Daniel A. Kajon, M.Begović, Tragovi našeg srednjovjekovnog prava u turskim pravnim spomenicima, Istorijski časopis III, Beograd , Ć.Truhelka, Stari turski agrarni zakonik za Bosnu, Glasnik Zemaljskog Muzeja u Sarajevu, 1916., Kanuni i kanuname, Orijentalni institut Sarajevo, 1957.,

18 Dževad Drino: BOSANSKOHERCEGOVAČKA PRAVNA KULTURA U EVROPSKOM KONTEKSTU: TRADICIJA I MODERNIZACIJA Mustafa godine, sastavio zakon o bosanskim baštinama gdje je izvršeno normiranje naslijeđa na zemljama i on je bio sastavljen po narodnim običajima 19. Očito je da bosansko srednjovjekovno pravo nije odbačeno niti je zamrlo, ono je nastavilo da živi i egzistira, čak i da se ravija na osnovi primjene zatečenog običajnog prava ili inkorporacijom u novo osmansko pravo. Modernizacija našeg društva a time i prava odvijala se, prema Fikretu Karčiću, na dva različita društveno- politička i kulturna konteksta; počela je u okviru raspadajućeg Osmanskog carstva i islamske kulture a nastavljena je pod novom, neislamskom vlašću i evropskom kulturom. 20 Započet je izvjesno konceptom nizam -i- džedid ( novi poredak ) ili tanzimatskim reformama, što se počesto zaboravlja, a nastavljen je tokom 40 godina trajanja Austro- Ugarske, potom 23 godine, stare odnosno 46 godina nove Jugoslavije. Tanzimat je po prvi put uspostavio odvojene institucije za provedbu šerijata i sekularnog prava-dualitet normi je postao dualitetom institucija, tako da su po evropskoj kontinetalnoj praksi kodificirani slijedeći zakoni: Trgovački zakonik iz 1850.g. Zakonik o postupku za trgovačke sudove iz 1861.g. Zakonik o pomorskoj trgovini iz 1863.g. Kazneni zakonik iz 1858.g. Građanski zakonik-medžella, g. Zemljišni zakonik od 21 aprila 1858.g. ( Ramazanski zakonik ) - Nizamije sudovi, uspostavljeni u BiH 1864.g, sa uspostavom Apelacionog suda u Sarajevu S.Novaković, Srpska baština u starijim turskim zakonima, u: V. Spaić, Pravni režim u Bosni za vrijeme Turaka, Istorijsko-pravni zbornik, br.2., Sarajevo 1949., , F.Karčić, Bošnjaci i izazov modernosti.kasni Osmanski i Habsburški period., Izdavačka kuća El-kalem, Sarajevo, 2004.g., Š. Sikirić, Naši šerijatski sudovi, Spomenica Šerijatske sudačke škole u Sarajevu, Sarajevo 1937, 5-23, vidi u: F. Karčić, ibid, 55. O uspostavi i razvoju šerijatskih sudova konsultuj bogatu studiju F. Karčić, Šerijatski sudovi u Jugoslaviji g., Islamski Teološki Fakultet, Sarajevo

19 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici Preuzimanjem osmanskog Zakona o šerijatskim sudovima iz 1859.g., oni postaju sastavni dio Dvojne monarhije a time i islamsko pravo jedne kršćanske zemlje, imenovanje ali i finansiranje kadija dolazi u nadležnost Zemaljske vlade pa je u periodu godine izdato 387 odluka o organizaciji i postupku pred šerijatskim sudovima u Bosni i Hercegovini. Pri tome pojam modernizacije pretpostavlja proces koji vodi modernosti, Edgar Morin ističe da je modernost uništila tradicionalnu kršćansku Evropu pa je prešla na druge tradicionalne civilizacije- ovaj proces je evropeizirao svijet ali je globalizirao Evropu jer se pojam evropeizam pojavljuje oko te godine, a glagol evropeizirati oko godine! 22 Mnogo pominjani Samuel P. Huntington će napisati da, s prenosom centra moći preko Atlantika, termini Evropa i evropeizacija postepeno se zamjenjuju sa terminima Zapad i zapadnjaštvo/ pozapadnječenje. 23 Kako to izgleda na BIH primjeru navodi nam profesor Mustafa Imamovićstanoviti Joseph Neupauer godine objavljuje djelo pod intrigantnim naslovom Koliko bi koštalo donijeti evropsku kulturu u Bosnu 24. Modernizacija Bosne je trebala biti bitan dio Srednje Evrope, koncept koji su sredinom XIX vijeka razrađivali knez Meternich ( ), Fridrich List ( ), Bismarck( ), a bio je razvijan u cilju ekonomske, administrativne i političke alijanse naroda od Sjevernog mora do Bosanske granice. 25 Današnja evropeizacija BIH pravnog sistema je tek početak denacionalizacije nacionalnog, ponajviše civilnog prava, koje je prvenstveni dio kulture i tradicije svakog naroda. 26 Potpuna unifikacija pravnog sistema obesmislila bi devizu ujedinjeni u različitosti (united in diversity) pod kojom se stvara panevropska integracija, ali oblasti neosporne harmonizacije jesu svakako kretanje ljudi, roba, kapitala, 22 E.Morin, Kako misliti Evropu, prev.s.ćuzulan, Svjetlost Sarajevo, 1989., 49., naslov originala: Edgar Morin, Penser LEurope, Gallimard,Paris, S.P.Huntington,The West Unique, Nor Universal, Foreign Affairs, 75/1996., M.Imamović, Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak Bosne i Hercegovine , Svjetlost, Sarajevo 1976.g. 25 A.Tehoubarian, The Europian Idea in History in the Nineteenth and Twentieth Centturics, London, 1994., 81., prema: F. Karčić, o.c J. Carbonier, Le Code civil des francois dans la collective, u spomenici povodom dva vijeka Francuskog građanskog zakonika, Le Code civil- un passe, un present un avenir, Paris, 2004.,

20 Dževad Drino: BOSANSKOHERCEGOVAČKA PRAVNA KULTURA U EVROPSKOM KONTEKSTU: TRADICIJA I MODERNIZACIJA odnosno ugovornog, odštetnog i stvarnog prava (contract, tort, property). 27 Brojni kritičari unifikacije evropskog, napose, privatnog prava i otvoreni protivnici evropskih kodifikacija građanskog prava i ustava, kao npr. Kanađanin Pier Lagran (Pierre Legrand) ističu da će Englez pravno pravilo promatrati uvijek common law očima, a Francuz očima civilnog prava, 28 dok se Jan Smits vraća djelu Alana Watsona navodeći da su pravni transplanti (pozajmice, implanti) najvažniji fenomen i faktor pravnog razvitka. 29 Pri tome je, članom 5. Ugovora o osnivanju Evropske Unije (Mastricht, 1993.), postojeće zakonodavstvo Unije uređeno tzv. principom sporednih elemenata, koji utvrđuje obim pravnih pitanja od interesa za Uniju dok se ostavlja sloboda članicama da sami regulišu pitanja od vlastitog nacionalnog interesa. To je svojevrsni prelazak sa morala uma na pravo uma, što bi naglasio Klaus Gunther, 30 pa se i Jirgen Habermans pita, osluškujući sadašnju krizu- zbog čega bismo morali istrajavati na Evropskoj Uniji budući da se iscrpio izvorni motiv da se ratovi u Evropi učine nemogućim? 31 Njegov odgovor pogađa suštinu- Evropska unija se može pojmiti kao odlučujući korak na putu prema politički osmišljenoj svjetskoj zajednici! 32 Naravno da se za takav ideal vrijedi boriti u Bosni i Hercegovini, pa i ovaj rad i ovaj skup je u toj osnovnoj funkciji, jer izrastanje takve multikulturne svjetske zajednice bilo bi nezamislivo bez jedine multikulturne države u Jugoistočnoj Evropi, u suprotnom bi sve proklamacije ostale izgrađene na pijesku! 27 Nedavno je ipak započet rad na harmonizaciji i drugih pravnih grana- vidi u: M. Rot, Impulsi za nastanak Evropskog porodičnog zakonika, Evropski pravnik, 1/ 2006., ista, Buduće brakorazvodno pravo- dva tipa razvoda braka, Evropski pravnik, 2/ 2006., P. Lagrand, European legal systems are not converging, Revue Internationale de Droit compar, 56/ 2002., , vidi u: V. Vuletić, Da li je evropsko privatno pravo moguće?, Pravni život, Beograd, 11/ 2008., I. Smits, A European Private Law as a Mixed Legal Sistem, Maastricht Yournal of Eurepean and Comparative Law, 5/ 2004., 3-9. Konsultuj Votsonove radove u A. Votson, Pravni transplanti. pristup uporednom pravu, II izdanje, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd 2010., prev. S.Mitrović, naslov originala: A. Wotson, Legal Transplants, London, K. Gunther, Menschenrechte zwischen Staaten und Dritten, u: N. Deitelhoff i J. Steffaek (ur.), Was bleibt vom Staat?, Frankfurt a/ M, 2009., J. Habermans, Ogled o ustavu Evrope, prev. E. Šarčević/ H. Sar, Fondacija Centar za javno pravo, Sarajevo 2011., naslov originala: J.Habermans, Zur Verfassung Europas, Ein Essay. Suhrkamp Verlag Berlin 2011., O.c.40., autor navodi da se u nedavnoj prošlosti bavio Kantovom idejom svjetskog prava, konsultuj studiju Rascijepljeni Zapad, prev. S. Bosto, Rabic, Sarajevo, 2010.,

21 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici Danas Ujedinjene Nacije obrazuju jednu nadnacionalnu organizaciju sa 194 države članice, između postoji transnacionalni nivo velikog broja međunarodnih organizacija (WHO, UNHCR, UNESCO, UNICEF), velike svjetske privredne i bankarske zajednice ali i različiti neformalni oblici organizovanja (G-8, G-20)- misaona figura Evropske Unije, za Habermansa i mnoge inajveće intelektualce današnje Evrope, pokazuje put na kojemu bi postojeća međunarodna zajednica država mogla zajednicom građana svijeta biti upotpunjena u kozmopolitsku zajednicu. Alternativa ne postoji! SUMMARY Ich habe den Geist Europas in mich genommen- nun wil ich den Gegenschlag thun! /I have taken in the spirit of Europe now I want to perform a counterattack!/ F. Nietzsche, Posthumous fragments , 8 (77). Topic: Bosnian- Herzegovinian Legal Culture in European Context: Tradition and Modernization By developing an ability to establish a constructive relation between Bosnian and Herzegovinian legal tradition and the general legal culture, by analyzing the historical background and genesis of development of certain legal branches and the Institute itself, this paper deals with searching for an answer to the question - what is tradition and what is modern within the legal system of Bosnia and Herzegovina. Created in state- legal specificities of the Bosnian Middle Age state, then as a segment of two great empires the Ottoman Empire and the Austria- Hungary Empire, and finally as an element of south- Slavic integration processes, the legal system of the state of Bosnia and Herzegovina faces interior harmonization and external harmonization, where a dense network of European laws has for some time been causing fears but hopes 21

22 Dževad Drino: BOSANSKOHERCEGOVAČKA PRAVNA KULTURA U EVROPSKOM KONTEKSTU: TRADICIJA I MODERNIZACIJA as well. Fears that a connection between basic rights and the post- Dayton structure of the state may be destroyed, causing Euro- skepticism and a backlash by referring to old hierarchy of laws by state units and even older terms of sovereignty; and hope that, by formal entering into the European Union, it may come to the European continental- legal circle to which it belongs in terms of values and concept. At the same time, the attempts so far to unify the laws through so-called directives of the European Union, international agreements and decisions of the European Court of Justice and the European Court for Human Rights have had visible weaknesses in their elaboration and even more in their practical application. Keywords: Bosnian law, European law, modern, legal culture, legal traditions. 22

23 Duško Modly* NEKI RAZLOZI KOJI OTEŽAVAJU OPERATIVNI RAD OVLAŠTENIH SLUŽBENIH OSOBA ORGANA REPRESIJE (policija, tužilaštvo, sud) SAŽETAK U ovom članku navode se neki razlozi (uzroci) taktičko-tehničke, forenzičke i pravne prirode koji otežavaju ili onemogućavaju profesionalni rad ovlaštenih službenih osoba organa represije. Rečeno se primarno odnosi na policijske službenike, tužioce i sudije. Operativni rad tih osoba, formalne i neformalne prirode, uvjetovan je primarno situacijama događaja koje su objekt interesa tih osoba. Težište je u članku stavljeno na operativne kriminalističko-forenzičke razloge, a manje pravne. Operativni rad navedenih službenih osoba izgleda na prvi pogled jednostavan, iako je riječ o labirintu satkanom od mnoštva procedura, dilema, pitanja, objektivno-subjektivnih prepreka i slično. Iz ovog rada se direktno vidi što taj profesionalni rad obuhvaća. U tom radu važnu ulogu igraju spoznajne funkcije, opisi, objašnjenja, predviđanja i dr. On traži specifičnu kognitivnu dimenziju na strani ovlaštenih službenih osoba. Ključne riječi: operativni rad, procedure, profesionalna kompetencija, spoznajne funkcije, istražne situacije i dr. * Prof. dr. sc. Modly Duško, redovni profesor i znanstveni savjetnik u miru, sada profesor po pozivu na Pravnom fakultetu u Zagrebu i Rijeci, Univerzitetskom forenzičkom Centru Medicinskog fakulteta u Splitu i Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu. 23

24 PREDGOVOR 24 Duško Modly: NEKI RAZLOZI KOJI OTEŽAVAJU OPERATIVNI RAD OVLAŠTENIH SLUŽBENIH OSOBA ORGANRA REPRESIJE Pojam operativni rad organa represije je vrlo heterogen pojam. Njime je obuhvaćen veliki opus poslova navedenih ovlaštenih službenih osoba (u daljnjem tekstu OSO) ovisno o njihovom statusu i ulozi u postupku. Iako na prvi pogled taj pojam izgleda jednostavan riječ je o labirintu satkanom od mnoštva procedura, dilema, pitanja, zapreka i sl. Riječ je o nizu operativno procesnih, kriminalističkih taktičko-tehničkih i forenzičkih mjera i radnji. Pod pojmom procedura podrazumijevamo niz koraka ili operacija koje opisuju kako obaviti neku od navedenih aktivnosti. Za profesionalni operativni rad važnu ulogu igraju spoznajne funkcije, opisi, objašnjenja, predviđanja, analize, ocjene i dr. Taj radi na strani OSO traži specifičnu kognitivnu dimenziju. Taj rad traži od OSO da su kompetentne, obrazovane, profesionalne, autoritativne, operativno kreativne, visokih moralnih standarda i sl. Pojam operativni rad organa represije obuhvaća preventivno represivnu djelatnost OSO. Da bi se izbjegle pogreške u operativnom radu, traži se svođenje raskoraka između prakse i primjene pravnih normi na minimum. Na profesionalno odvijanje toga rada veliku ulogu igra opće društveno okruženje u smislu: (1) općeg političkog okruženja i vlasti, (2) pravnog okruženja, (3) tehnološkog razvoja, (4) demografskih čimbenika, (5) socijalno-kulturalnog okruženja u smislu tradicije, običaja, navika,kulture, predrasuda i sl. Nastavno se navode neki od razloga koji otežavaju navedeni operativni rad OSO organa represije. 1. Neki razlozi koji otežavaju ili onemogućavaju operativni rad OSO: (1) Kada pozitivna pravna regulativa nije u skladu sa strukturom aktuelnog i očekivanog kriminaliteta; (2) Kada je na pravnoj sceni normativna inflacija i precjenjivanje pozitivnih pravnih normi, kao oblik svojevrsnog normativizma, kao i stručni konzervatizam;

25 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici (3) Kada zakonski i pod zakonski pravni akti sadrže nepreciznosti, teško su primjenjivi, neracionalni i nude nerealna rješenja; (4) Kada je provođenje operativnih procedura tromo, formalističko i oportunističko; (5) Kada je na pravosudnoj sceni prisutna nezgrapnost, dugotrajnost i mučnost procedura; (6) Kada mediokriteti i moralno upitni grade barijere sposobnima i školovanima; (7) Kada su na operativnoj sceni pogrešni modeli operativnog rada (8) Kada je u operativnom radu prisutna nezgrapnost, dugotrajnost i mučnost postupaka; (9) Nepoznavanje participacije postulata forenzičkih nauka u otkrivačko-dokaznim procedurama, osobito In situ ; (10) Znatno variranje stepena kompetencije OSO; (11) Pogrešne interpretacije propisa, osobito s gramatičkog i teleološkog stanovišta; (12) Postavljanje pogrešnih teorija o zločinu tzv. kriminalističke diferencijalne dijagnoze; (13) Kada pojam kada postoji vjerojatnost nije transformiran u termin, što znači da za sve učesnike u operativnom radu ima isto značenje; (14) Kada se nameću vlastiti modeli dokazima; (15) Kada se stavlja težište na autoritet funkcije OSO, a ne izvorni autoritet u smislu znanja, sposobnosti, vještina i morala; (16) Rutinsko obavljanje operativnog rada (rad po šabloni) s neadekvatnim stepenom analitičkih procjena; (17) Neadekvatan informacijsko spoznajni proces, strukturu kojeg čini kriminalni događaj ili krivično djelo kao objekt spoznaje i OSO kao subjekti spoznaje; (18) Nekompetentnost OSO za ocjenu fluidne granice između: opće sumnje, osnova sumnje i osnovane sumnje ; 25

26 26 Duško Modly: NEKI RAZLOZI KOJI OTEŽAVAJU OPERATIVNI RAD OVLAŠTENIH SLUŽBENIH OSOBA ORGANRA REPRESIJE (19) Neadekvatna primjena hodograma operativnog rada u smislu toka rada i njegove organizacije, izvršavanja zadataka, alternativnih postupaka i sl.; (20) Nepravilan proces materijalizacije istražnih situacija u smislu ne vršenja analize, sinteze i ocjene istražnih situacija; (21) Kada se u službenim dokumentima koriste konfuzne i nejasne rečenice, navode pogrešni zaključci, pretpostavke i mišljenja, kada se javlja ekstremna rječitost i primjena operativnog žargona i skraćenica, kada se javljaju štamparske i pravopisne pogreške i sl.. a osobito ako dokumente prate nedostatak ili nekompletnost informacija; (22) Kada se zanemaruje objektivna strana krivičnog djela u smislu mjesta, vremena, načina, sredstva izvršenja i dr.; (23) Kada se ne vodi dovoljno računa o okolnostima koje uvjetuju prihvatljivost dokaza na sudu npr. u pogledu načina njihove identifikacije, tačnog opisa dokaza i mjesta i uvjeta pronalaska, pravilnosti čuvanja, navođenja bilo kakvih relevantnih promjena na dokazima uz napomenu o uzrocima, načinu, vremenu i sl. promjena; (24) Kada je na kriminalnoj sceni slaba inovativnost, prilagodljivost i profesionalna svijest OSO; (25) Ne vođenje računa o redosljedu mjera i radnji koje treba poduzeti i njihovom opsegu, intenzitetu i ritmu obrade (tzv. ritam operandi) koji ukazuje na jačinu i unutarnju angažiranost OSO u realizaciji postavljenih zadataka, povezanosti komponenata ili harmoničnosti unutarnje strukture planiranih zadataka itd.; (26) Kada OSO ne vladaju dovoljno znanjima i mogućnostima efikasnog, brzog i odmjerenog reagiranja u složenim situacijama, ne iskazuju visok nivo inventivnosti, efikasnog procjenjivanja sigurnosne situacije i posebnu operativnu snalažljivost u rješavanju kompleksnih problema, ne demonstriraju zreo pristup i rasuđivanje u operativnom radu i zakonitosti primjene ovlasti. Kada nisu dovoljno oprezne i otporne na moguće stresove svih oblika, te održavanje stalnog autoritativnog promatranja događaja;

27 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici (27) Kada OSO karakteriziraju: neznanje, nestručnost, neprofesionalnost, nedostatak etičke dimenzije i dostojanstva i sl.; (28) Neadekvatno klasificiranje zadataka i određivanje prioriteta ; (29) Sputanost OSO organa represije pozitivnim propisima ; (30) Neprilagođenost zakonskih i pod zakonskih akata uvjetima sadašnjosti, zbog statičnosti pravnih normi; (31) Komunikacijski šumovi na relaciji : policija-tužilaštvo-sud; (32) Ne primjenjivanje načela koordinacije dokaza; (33) Kada se javljaju pogreške u vidu loše procjene, zakašnjele ili pogrešne odluke, kalkuliranja, straha i neznanja, očekivanja da se slučaj riješi sam od sebe, niske pobude, taština, interni sukobi, stihijsko postupanje, nemar zbog birokratskog pristupa itd. ; (34) Neunificirani oblici suradnje među organima represije, osobito s naslova operativnog rada/procedura; (35) Nedostatak pismenosti OSO na području Forenzike, osobito na planu izvođenja i ocjene forenzičkih dokaza. Zbog navedenog na operativnoj represivnoj sceni dolazi do serviranja manjkave forenzike; (36) Prevelika sterilnost, sadržajna manjkavost, nefleksibilnost i u konačnici neprimjenjivost lege artis normi kojima se uređuje područje organa represije; (37) Kada načini suradnje organa represije nemaju partnerski karakter, već subordinacijski ; (38) Niski radni i moralni standardi OSO; (39) Ne mijenjanje mentaliteta i stila rada OSO u skladu s kretanjima na području kriminaliteta i Forenzike; (40) Nedovoljan kredibilitet i rivalitet među učesnicima postupka ; (41) Kada OSO ne vode računa o tome da ključ uspjeha leži u kreativnosti, jasnoći i dosljednosti; (42) Kada se ne uzimaju u obzir sve činjenice relevantne za slučaj; (43) Primjena dokaznih teorija koje su u konkretnom slučaju dokazno neutemeljene; (44) Kada informacijski kanali kojima informacije dolaze do OSO nisu legalni, pravno etički i naučno prihvatljivi; 27

28 Duško Modly: NEKI RAZLOZI KOJI OTEŽAVAJU OPERATIVNI RAD OVLAŠTENIH SLUŽBENIH OSOBA ORGANRA REPRESIJE (45) Kada se ne vodi dovoljno računa o relevantnosti dokaza u smislu objektivne veze između dokaza i predmeta dokazivanja; (46) Ne vođenje računa o činjenici da su neke radnje i mjere pravno ponovljive, ali ne i traseološki; (47) Kada se ne vodi dovoljno računa o tome da se tragovi i predmeti u vezi s krivičnim djelom nalaze u stalnom procesu mijenjanja, preobrazbe, dekompozicije i nestajanja; (48) Kada se neutemeljeno sumnja, a proces sumnjanja ne doživljava kao metodički princip spoznaje; (49) Kada se OSO logički i psihički ne uživljavaju u stanje nekog događaja od početka do kraja postupka; (50) Kada se na mjestu događaja ne temelju tragova i predmeta ne traži logička, psihološka i tehnička veza s mogućim kretanjem i djelovanjem izvršioca; (51) Kada se ne vodi dovoljno računa o osnovnim uslovima kriminalističke identifikacije : (1) naučnosti, (2) tačnosti i (3) nesumnjivosti porijekla; (52) Kada se ne vodi računa o kautelama za primjenu tehničkih sredstava i metoda u operativnom radu : (1) pravnoj dopuštenosti primjene, (2) naučnoj utemeljenosti, (3) isprobanosti (aprobacija) i (4) da se njihovom primjenom znatno ne vrijeđa psihofizički integritet lica; (53) Kada se odabrane metode i sredstva u okviru operativnih procedura ne prilagođavaju potrebama konkretnog slučaja; (54) Kada se istraživanju slučaja ne pristupa neutralno, kao nepredvidivoj situaciji; (55) Kada OSO nemaju sintetizirajući, kreativan i discipliniran pristup slučaju; (56) Kada se u okviru operativnih procedura kao posebnim obrascima ponašanja ne vodi računa o tome da su one specijalizirani model otkrivanja i dokazivanja krivičnih djela, pri čemu težište treba staviti na fenomenološko-morfološka obilježja pojedinih kategorija krivičnih djela 28

29 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici uvjetovanih mjestom, vremenom, načinom i sredstvom izvršenja, oblikom pretpostavljene krivnje i drugim okolnostima slučaja; (57) Kada se ne vodi računa o tome da delikti složene strukture zahtijevaju planski, sistematski koncipiran i organizirani pristup, pri čemu nema mjesta improvizacijama; (58) Kada je nauka brža od zakona uslijed statičnosti pravnih normi; (59) Ne uzimanje u obzir povijesti slučaja; (60) Ne vođenje računa o karakteristikama krivično procesnog dokazivanja u smislu da su otkrivanje, izvođenje, provjera i ocjena dokaza neodvojivi procesi; (61) Prerano donošenje kategoričkih zaključaka; (62) Neadekvatno povezivanje i dovođenje u kontekst relevantnih činjenica; (63) Ne mijenjanje radnih verzija kada to zahtijevaju dokazi; (64) Kada se postavljanje teorija o zločinu previše temelji na iskustvu, postojećoj kulturi i običajima, pa čak i predrasudama, a manje na aktuelnim naučnim spoznajama; (65) Ne vođenje računa o dokaznom opsegu indicijalnih dokaza. U taj opseg spadaju: (1) vrsta, broj i kvaliteta indicija tzv. sistem indicija, (2) način njihove spoznaje, (3) utvrđivanje po stadijima postupka, (4) stručni profili OSO koje ih primjenjuju i (5) protek vremena od časa izvršenja krivičnog djela; (66) Kada opisi utvrđenih činjenica nisu sistematski i precizni; (67) Kada se globalnim kriminalističko-forenzičkim planom ne uzimaju u obzir brojne radne operacije po temeljnim pitanjima: (1) njihove svrhe, (2) sadržaja, (3) načina postupanja prilikom izvođenja, (4) subjekata zaduženih za njihovo izvođenje, (5) vremena provođenja, (6) potrebnoj logističkoj podršci i (7) uvjetima pod kojima se moraju primijeniti; (68) Kada se radnje u okviru operativnog rada ne poduzimaju sinkrono, sistematski, svestrano i iscrpno u duhu naučnog postupka i istraživanja; (69) Kada se strategije prikupljanja dokaza ne provode lege artis; 29

30 30 Duško Modly: NEKI RAZLOZI KOJI OTEŽAVAJU OPERATIVNI RAD OVLAŠTENIH SLUŽBENIH OSOBA ORGANRA REPRESIJE (70) Kada se nema u vidu da je razvoj forenzičkih tehnologija, osobito za rad na mjestu događaja, ulogu OSO učinio vrlo značajnom i složenom zbog načina postupanja s izvorima dokaza i samim dokazima; (71) Kada se ne vodi računa o tome da je historijat dokaza kritičan za konkretan slučaj, za njegovu pravnu dopuštenost i prezentaciju na sudu; (72) Kada se tokom progresije rada od mjesta događaja do sudnice ne posvećuje dovoljno pažnje pravilnom lancu čuvanja, rukovanja, pakovanja i zaštite materijalnih dokaza; (73) Kada se ne vodi dovoljno računa o četiri atributa dobre OSO koji doprinose uspješnoj detekciji zločina : (1) posebnoj sposobnosti opažanja, objektivnoj percepciji i prisjećanju, (2) snažnom rasuđivanju i dedukciji s racionalnim razmišljanjem bez žurbe, (3) poznavanju krivičnog prava, pravila o dokazivanju, istražnih tehnika i koncepata, naučnih usluga, uloge laboratorija i sl. i (4) snažnoj intelektualnoj kontroli konstruktivne mašte, znanja o mentalnim procesima kriminalaca, žrtava, svjedoka i dr.; (74) Kada se previše pažnje poklanja tragovima i predmetima koji ukazuju na postojanje krivičnog djela, a premalo onima koji ukazuju na tok i način izvršenja djela i broj osoba koje su sudjelovale u izvršenju i kakve su im bile uloge u smislu ulaska u kažnjivu zonu obzirom na stadije izvršenja krivičnog djela; (75) Kada se ne posvećuje dovoljno pažnje kolateralnim dokazima kao onima koji nisu u direktnoj vezi sa spornim događajem ili učesnicima u događaju, ali pružaju korisne informacije u vezi s događajem; (76) Kada se iz spisa ne vidi kako je mjesto događaja identificirano u smislu preciznog određivanja njegove lokacije, granica u kojima se rasprostire, objekata koji ga čine, zatečenog stanja i okvirnih odrednica u pogledu pristupa daljnjoj obradi; (77) Kada se javlja podkapacitiranost stvaralačkih sposobnosti kod OSO, kao ograničavajući faktor u pravilnoj spoznaji prispjelih informacija; (78) Kada se operativni rad provodi neorganizirano i bez potrebne podjele rada ;

31 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici (79) Kada se ne vodi dovoljno računa o stupnju kredibiliteta objektivnog nalaza, u skladu s odredbama ZKP-a i drugih propisa; (80) Kada se ne vodi dovoljno računa o svojstvima identifikacijskih obilježja : (1) individualnosti, (2) jednokratnosti, (3) postojanosti, (4) nezavisnosti i (5) brojnosti; (81) Kada pristup operativnom radu nije dovoljno praktičan; (82) Kada se pravilno ne tumače tzv. združeni materijalni dokazi; (83) Kada se ne poštuju opća načela, termini i koncepti koji omogućavaju razumijevanje onog što je važno u odnosu na materijalne dokaze i njihovo prikupljanje, pakovanje, osiguranje i predočavanje na sudu; (84) Kada se sužava krug činjenica koje treba otkriti i utvrditi ; (85) Kada se kod operativne misaone djelatnosti podcjenjuje uticaj određenih faktora koje stvara OSO koja sudjeluje u operativnom radnom procesu kao što su : sumnja, intuicija, kriminalistička kreativna mašta i rutina; (86) Kada OSO nisu pripremljene u naučno-stručnom smislu za pravilnu ocjenu rezultata modernih forenzičkih vještačenja; (87) Kada se ne vodi dovoljno računa o krivično procesnim principima vještačenja: (1) zakonitosti vještačenja, (2) obaveznosti vještačenja kada konkretni slučaj to traži, (3) originalnosti vještačenja kao sudskog dokaza u smislu stvaranja novih činjenica, (4) ne kontradiktornosti u vještačenju, (5) provođenju vještačenja primarno na temelju originalnih (primarnih) dokaza, a ne izvedenih kad god je to moguće, (6) odvajanju funkcije vještaka od svih ostalih funkcija u postupku, (7) pravu na utvrđivanje samo tzv. nepravnih pitanja (tzv. faktična pitanja), (8) temeljitosti vještačenja, (9) pravovremenom upoznavanju vještaka s materijalima krivične stvari (slučaja) u mjeri koja ne utiče na samostalnost vještačenja, (10) vezanosti vještaka prezentiranim materijalima krivične stvari, (11) obaveznosti ekspertiznog ispitivanja predmeta vještačenja, (12) potpunosti vještačenja, (13) inicijative vještaka, (14) opće dostupnosti rezultata vještačenja, (15) procesnoj samostalnosti vještaka, (15) individualnoj odgovornosti vještaka, (17) objektivnosti vještaka i procesa 31

32 32 Duško Modly: NEKI RAZLOZI KOJI OTEŽAVAJU OPERATIVNI RAD OVLAŠTENIH SLUŽBENIH OSOBA ORGANRA REPRESIJE vještačenja u odnosu na predmet vještačenja, (18) jednakosti ranga svih vještaka i vještačenja u smislu da nema tzv. nad vještačenja, nego samo ponovljenih, (19) mora se raditi o unutarnjem uvjerenju vještaka u smislu čvrstog naučnog i moralnog uvjerenja itd.; (88) Kada se ne vodi računa o tzv. opasnim pogreškama vještaka kao što su : (1) pretjerana samouvjerenost, (2) osjećaj nezamjenjivosti, (3) nedovoljna kritičnost, (4) sklonost izvođenju zaključaka na prečac, (5) ne proširivanje i neobnavljanje svoje stručne naobrazbe i ne praćenje razvoja svoje struke, (6) površnost i brzina kod davanja nalaza i mišljenja, (7) sklonost tzv. neispričivim pogreškama vještaka, (8) nesklonost istraživanju, eksperimentiranju i korištenju svih raspoloživih izvora informacija itd. (89) Kada se ne vodi računa o elementima izvršenja krivičnog djela u širem smislu : (1) općim i posebnim okolnostima i čimbenicima koji stvaraju uslove za izvršenje krivičnog djela, (2) stepenu ponavljanja, (3) tragovima i predmetima krivičnog djela, (4) metodama i načinima prikrivanja djela, (5) mjestu izvršenja, (6) sredstvu izvršenja, (7) vremenu izvršenja, (8) objektu napada, (9) objektivno-subjektivnim svojstvima izvršioca itd.; (90) Kada se zanemaruju karakteristike komuniciranja kao aktivnosti operiranja znacima i simbolima pomoću kojih se ljudi sporazumijevaju i stimuliraju jedni druge na određeni tip akcije. Kada se zaboravlja da je komunikacija dvosmjeran proces; (91) Kada konceptualizacija operativnog rada kao svjesne ljudske djelatnosti, prakticiranje nauke i naučnog saznanja istine nije adekvatna; (92) Kada se zanemaruje konstruktivnost u radu, kao složeni misaoni proces neposredno vezan s operativnim i procesnim djelatnostima, pomoću kojega se na temelju postupka identifikacije, razlikovanja, analize, apstrakcije i približne generalizacije utvrđuju granice među pojedinim predmetima, njihovim svojstvima i odnosima radi boljeg operiranja s njima. Riječ je o svojevrsnom misaonom apstrahiranju i izdvajanju svojstava i odnosa predmeta, koji su interesantni za postupak i

33 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici koji su u danom trenutku prikladni za identifikaciju, dok se ostala obilježja apstrahiraju; (93) Primjena neadekvatnih operativnih mjera i radnji kao skupa karakterističnih različitih međusobno povezanih operacija koje doprinose ostvarenju postavljenog cilja u procesu operativnog rada; (94) Primjena pogrešne argumentacije kod koje su zastupljeni: jednostranost, neprecizna upotreba riječi, prebrza generalizacija, kritike motiva umjesto argumenata, konzervativnost mišljenja, pozivanje na većinu, tradiciju i iskustvo, pogrešne autoritete, sredstva javnog informiranja, direktive i analogiju itd.; (95) Nepostojanje pretpostavki za optimalno obavljanje operativnog rada. Riječ je o onom svojstvu kod provođenja operativnog rada koje podrazumijeva: (1) efikasnost, (2) zakonsku utemeljenost i (3) operativnu opravdanost i racionalnost odlučivanja i saglasno tome racionalnost kod poduzimanja planiranih mjera i radnji kojima se inače ostvaruju željeni ciljevi; (96) Neadekvatna prostorna percepcija OSO u smislu ne uočavanja odnosa među različitim predmetima u prostoru. Ona se temelji na perspektivi, odnosu figure i pozadine, opažanju kretanja i sl.; (97) Nedostatak socijalne inteligencije kod nekih OSO kao sposobnosti razumijevanja i rješavanja situacija i problema koji uključuju međuljudske odnose; (98) Primjena neadekvatnih taktičkih načina kao najracionalnijih i najefikasnijih načina poduzimanja operativnih i dokaznih radnji, primarno hitnih; (99) Nedovoljno vođenje računa o vanjskoj strani krivičnog djela koja se sastoji iz mnogobrojnih objektivnih elemenata, kao što su : prilika, postojanje objekta napada, mjesto i vrijeme izvršenja djela, način i sredstvo izvršenja, sudionici, sve okolnosti koje pomažu izvršenju djela npr. mali rizik, osiguran uspjeh i sl.; (100) Nedovoljno vođenje računa o radnim kvalitetama OSO, kao što su : kreativnost, savjesnost, upornost, metodičnost, oštroumnost, sklonost ka unapređivanju vlastite stručnosti, skromnost i moralna hrabrost, 33