ANIMACIJA I ORGANIZACIJA SLOBODNOG VREMENA

Transcription

1 U V O D RAZVOJ, ZNAČAJ I CILJ ANIMACIJE U TURIZMU Osnovni elementi animacija Glavni principi animacije u turizmu OBLICI ANIMACIJE U TURIZMU Animacija u radu turističkih vodiča i informatora KOMUNIKACIJA U TURISTIČKOJ ANIMACIJI Čimbenici uspješne komunikacije ANIMACIJA I ORGANIZACIJA SLOBODNOG VREMENA 3.2. Načini javnog komuniciranja u animaciji Posebnosti neverbalne komunikacije PLANIRANJE ANIMACIJE U TURIZMU Tipovi programa Mini klub program Jutarnji program Program uz vodu i bazen Program sportskih aktivnosti Kulturni programi Veĉernji programi Umjetniĉki programi Programi priredbi Planiranje po fazama razvoja animacije Čimbenici planiranja animacije Prostor kao faktor planiranja Kadrovi kao faktor planiranja POSEBNI DOGAĐAJI KAO DIO PONUDE SAVREMENE TURISTIČKE ANIMACIJE Posebni dogaďaji u turističkom mjestu i hotelu IMIDŽ ANIMATORA KAO TURISTIČKOG RADNIKA Definicije teoretičara Animator kao odlučujući ljudski izvor za budućnost hotela Motivacija animatora Tražene psihofizičke osobine animatora Psihička i socijalna opterećenja animatora

2 6.7. Rješavanje problematičnih situacija uz pomoć transakcijske analize VREDNOVANJE ANIMACIJE Efekti animacije Osnovne metode i tehnike vrednovanja animacije Vrednovanje rada u oblasti animacije turista ZAKLJUČAK Literatura Prilozi: U V O D Animacija formi brine o gostima ili turistima sa ciljem obrazovanja njihovog ponašanja i odrţavanja njihovog stalnog entuzijazma za odreċene turistiĉke aktivnosti i za promociju specifiĉnih doţivljaja. Turistiĉke i kulturne institucije sve više interpretiraju animaciju kao formu komunikacije u organizaciji slobodnog vremena sa ciljem oslobaċanja turista od njihovih domaćih obaveza ili ĉeste pasivnosti kao i s ciljem da se postigne njihov veći osjećaj za nove forme doţivljaja i zajedniĉkih dogodovština koje će voditi ka zadovoljstvu gostiju i turista. Pitanje odnosa turistiĉke ponude i vanpansionske potrošnje ukljuĉuje dva vidika: turizam kao dio slobodnog vremena modernog ĉovjeka i turizam kao privredna djelatnost. Kao segment slobodnog vremena turizam zadovoljava odnosno trebalo bi da zadovoljava potrebe homo turisticusa (ĉovjeka turiste) zbog kojih odlazi na putovanje. Potrebe zbog kojih se turista ustvari odluĉuje za putovanje su prije svega ţelja za promjenom mjesta i naĉina ţivota, potreba za upoznavanje drugih ljudi, potreba za komunikacijom kao i potreba za upoznavanjem neĉeg novog (Ravkin 1990). Turistiĉke potrebe naći će svoje mjesto u turistiĉkoj ponudi i potraţnji. To znaĉi da su u turizmu kao privrednoj djelatnosti vaţan ĉinitelj istraţivanja potreba i motivacija turista, zbog kojih se ustvari i odluĉuje za odreċene destinacije i forme turistiĉkog boravka. Navedeni zahtjev u pogledu turistiĉke ponude jeste preduvjet za zadovoljenje turista i preduvjet kvaliteta i konkurentnosti turistiĉke ponude kao i financijskih rezultata u realizaciji ponude. Prilagodljivost turistiĉke ponude turistiĉkoj potraţnji znaĉi istraţivanje smjernica (trendova) u modernom, meċunarodnom turizmu kao i istraţivanje ciljne grupe turista koja prevladava u odreċenoj turistiĉkoj destinaciji ili turistiĉkom mjestu. Kretanje turizma dobije svoj puni znaĉaj kao kulturni doprinos razvoju ĉovjeka. Zbog toga cilj turistiĉke ponude mora biti i ponuda sadrţaja koji će ĉovjeka 3 4

3 turistu pribliţavati kulturnom doţivljaju u najširem razumijevanju kulture i animacije. 1. RAZVOJ, ZNAČAJ I CILJ ANIMACIJE U TURIZMU Animacija je stara djelatnost koja se pojavila još kod antiĉkih naroda kao i kasnije u talijanskoj renesansi i to kroz lik Harlekina koji je u Comedii del arte svojom igrom ljude tjerao na smijeh. Na evropskim dvorovima kroz vjekove su pripremane kulturne umjetniĉke veĉeri koje moţemo oznaĉiti kao prethodnike animacije. Moderna animacija ima svoje korijene u razvoju grupnoga rada u Francuskoj tridesetih godina ovoga vijeka: u omladinskim organizacijama tada je postojala predstava o vaţnosti uĉestvovanja mladih u socijalnim i društvenim oblastima. Tijesno s ovim je povezan nastanak kuća mladosti i kulture ĉetrdesetih godina ovoga vijeka. Iz toga se ubrzo poslije Drugog svjetskog rata razvilo drţavno voċeno i drţavno priznato školovanje za animatora (Opaschowski 1979). To se jednostavno moglo prenijeti na tzv. animaciju uĉestvovanja u slobodno vrijeme i sredinu za odmor. Pioniri na ovom podruĉju su bili Gerard Blitz i Gilbert Trigano koji su 1949 godine osnovali Club Mediteranee. Usporedo sa njima su pedesetih godina nastala francuska sela za odmor koja su još od poĉetka u svojoj turistiĉkoj ponudi nudila animacijski program. U njemaĉkoj sredini animacija se pojavila u turistiĉkoj ponudi tek sedamdesetih godina i to kroz izgradnju njemaĉkih klubova za odmor kao što su Robinson club i Club Aldiana i na taj naĉin našla put ka normalnim hotelima za odmor u svim turistiĉkim drţavama Srednje i Juţne Evrope. Animacija u svjetskoj turistiĉkoj ponudi ima posebno mjesto. Najpoznatiji su tipovi animacije koje predstavlja Club Med duţ Azurne obale i u svojim klubovima po svijetu. U SAD pojavio se nov tip pasivne animacije u formi menadţmenta priredbi. Menadţment priredbi kod nas još nije uveden ali će sigurno kroz nekoliko godina zauzeti vaţno mjesto u turistiĉkoj ponudi hotela, mjesta, grada, drţave. Što je animacija? Po Krippendorfu (Krippendorf 1984) animacija je davanje uputstava za kulturnija putovanja i uputstvo da se animiranje mora razvijati u tri znaĉajna smjera: 1. kao pomoć za otkrivanje vlastite liĉnosti, 2. kao pomoć za zbliţavanje sa drugim turistima i gostima, 3. kao pomoć za zbliţavanje sa domaćinom i njegovom domovinom. J.P.Dannaud (Dannaud 1972) postavlja zanimljivu tvrdnju: ĉovjek turista odnosno homo turistikus postaje voyeur sa poluzatvorenim oĉima koji ne uĉestvuje u onome što vidi. Razvoj animacije trebalo bi da podstakne kod ĉovjeka interes za okolinu, da pojaĉa ĉovjekov kulturno-umjetniĉki osjećaj. Moderni turist kao stanovnik urbane sredine ima teškoće prilikom uspostavljanja kontakata sa drugim ljudima iako osjeća potrebu za tim. Koliko animacija moţe da utiĉe na aktivno uĉešće i kreativnost kao i na pasivnost i otuċenost turiste? Kako se moţe kroz programe animacije koji su zasnovani na kulturno bogatom sadrţaju ispuniti slobodno vrijeme kao vrijeme kvalitetnog provoċenja odmora. Ukoliko su ispunjeni ciljevi animacije, a to su zadovoljni gostim, posljednja dva pitanja dobiju pravi odgovor. A kako dostići ove ciljeve? Onaj ko oblikuje animaciju je animator, a onaj ko se pojavljuje kao posrednik uz ĉiju pomoć turisti, gosti poĉinju lakše da komuniciraju uĉestvovanjem u igrama sportskim i kulturnim aktivnostima i sliĉno. Formiranjem grupe ostvaruju se uvjeti za neposredno komuniciranje meċu njenim ĉlanovima, istovremeno se pojednostavljuje proces stjecanja znanja i vještina kroz djelovanje tzv. mehanizma socijalnog zbliţavanja kao što su imitacija, simpatija i sugestija. Animacija u klubovima tur operatora je lakša jer u hotel dolaze grupe gostiju koji se ponekad meċusobno poznaju, a teţa je kod individualnih gostiju. Ovi se razlikuju meċu sobom po porijeklu, zanimanjima, starosti, nacionalnim i etniĉkim karakteristikama. Kod individualnih gostiju animator kroz animaciju 5 6

4 mora najprije formirati grupu da bi se mogli ostvariti uvjeti za uspješnu komunikaciju. Animation u njemaĉkom jeziku identiĉni su hrvatskoj i slovenskoj rijeĉi animacija. Da bi ostvarila svoj zadatak animacija mora da traţi odgovore na pitanja kojima se bavi socijalna psihologija: 1. kako nastaju grupe, 2. zašto se pojedinci ukljuĉuju u grupe i ostaju njihovi ĉlanovi. Za animaciju je najvaţnije formiranje grupa sa postavljanjem cilja: grupna aktivnost koja će biti dovoljno atraktivna da pozove turiste i da ih navodi na ukljuĉivanje u grupu. Ljudi se ukljuĉuju u grupu iz razliĉitih razloga: 1. zbog cilja koji se postavlja grupi, 2. zbog aktivnosti koja se obavlja u grupi, 3. zbog privlaĉnosti ostalih ĉlanova grupe, 4. zbog mogućnosti da se iskaţu svoje sposobnosti. Sa gledišto turistiĉke ponude animaciju moţemo smatrati njenim sastavnim dijelom koji je ujedno i sastavni dio usluga jednak je uslugama turistiĉkog smještoja i ishrane turista. I više od toga: mogli bi smo je nazvati unutrašnjom prodajom hotela jer organizacija programa i priredbi (voċenje priredbi) turistiĉku ponudu ĉini kompleksnijom, bogatijom i konkurentnijom. Rijeĉi anima i animare potiĉu iz latinskog jezika i oznaĉavaju dušu, tj. nešto oţivjeti. Po etimologiji rijeĉi animacija je i djelatnost ĉiji ciljevi su: 1. da se oţivi turistiĉka ponuda, tj. da se udahne ţivot novim sadrţajem 2. da motivira turiste da uĉestvuju u svim oblicima animacije. Važno: engleski jezik koristi rijeĉ animate, animation prvo za stvaranje crtanih filmova i oţivljavanje crtanih slika. Umjesto animacija koristi se više izraza kao što su npr. guest relations, leisure organisation, entertainment, events management. Izraz animation u francuskom i 1.2. Osnovni elementi animacija Animator moţe da ostvaruje ciljeve animacije samo uz poštovanje sljedećih naĉela: 1. Naĉelo slobode: znaĉi da se aktivnosti gostu ne smiju propisivati nego je potrebno pojedincu prepustiti da izabere one u kojima će uĉestvovati kao pasivni ili aktivni ĉlan (ne usiljenost animacije). 2. Naĉelo aktivnosti: znaĉi da animator u svojim animacijskim programima mora teţiti ka onim sadrţajima koji omogućavaju aktivno uĉešće turiste. Tu razlikujemo dvije vrste programa: aktivne, gdje je turista igraĉ (sportske priredbe, gdje gosti aktivno uĉestvuju, zabavne igre...) i pasivne (koncerti, kazališne predstave...) gdje je turist samo gledalac. 3. Naĉelo stila: znaĉi da animator uvijek stvara programe animacije koji odgovaraju kategorizaciji i lokaciji smještajnog mjesta. To moţe biti: seosko domaćinstvo, campovi, klub hoteli, Wellness, kultura, sport. Društveni kontakti mogu se izvoditi prilikom informiranja gostiju o hotelu, mjestu, gradu, drţavi, kulturi u obliku predstave koju izvede animator odnosno drugo struĉno lice, ili sam gost kao aktivni igrač u igri. Sadrţaji aktivne animacije su: - Sadrţaji sporta i rekreacije: vjeţbe i opuštanje, sportske igre u prirodi, turniri, škole u prirodi - Sadrţaji informacija i uĉenja (kulture) : izleti, društvene igre, sretanja in razmjene i izloţbe - Sadrţaji zabave: igre na moru, snijegu, šumi, igre za djecu, ples, zabave u klubu Pasivni gledalac moţe biti gost na klasičnom izletu, ali ipak moţe da uz dobrog vodiĉa animatora aktivno uĉestvuje u realizaciji programa izleta. Zabavni, sportsko-rekreativni programi, igre i škole dio su animacijskih programa gdje turista moţe aktivno da uĉestvuje i ĉesto je glavni 7 8

5 protagonista, a animator ima ulogu reţisera organizatora i suca osim gostiju. Sadrţaji pasivne animacije su: - Kulturne priredbe: stalni program (program grada) i posebni program ( u hotelu ili turistiĉkom naselju) - Priredbe u sportu: stalni program i posebni program - izleti 1.3. Glavni principi animacije u turizmu Glavni principi animacije u turizmu nanose se na informacije, arhitekturu, organiziranje, planiranje, ekonomiku i didaktiku animacije. (Finger, 2003) a) Informacije - Prije dolaska gosta: prospekti, brošure, TV, internet - IzmeĊu boravka: info table, recepcija, sobe - Poslije odlaska gosta: ankete b) Arhitektura 1. Funkcija home away from home znaĉi da treba smještajno mjesto nuditi gostu osjećaj kao da je kod kuće ali da se odmara. 2. Funkcija meeting point znaĉi da je smještajno mjesto toĉka gdje se gost susreće s ostalim gostima i animatorima. 3. Funkcija ambient znaĉi da je animacija ambijentalno potpuno u harmoniji sa smještajnim mjestom. 4. Funkcija away from everyday znaĉi da animacija donosi posebne trenutke u odmoru. 5. Funkcija animation znaĉi, da oţivljava i daje dušu programima preko animatora i polaznika programa. c) Planiranje: objašnjava svih pet stupnjeva planiranja od odluke da organiziramo programe za goste do njihove realizacije. Odluka o programima za goste donosi: planiranje I.stupnja gdje leţi teţina planiranja na mogućnosti, datosti, ĉimbenicima. Slijedi planiranje II. Stupnja kad odluĉujemo IzmeĊu minimalnih, standard i idealnih programa. Tome slijedi planiranje III. Stupnja koje sadrţi planiranje podruĉja, Arhitekturu, infrastrukturu. Planiranje IV. Stupnja su scenariji za dnevne tjedne i sezonske programe i V. stupanj planiranja znaĉi realizaciju programa animacije. d) Organiziranje u animaciji znaĉi da: - Animacija treba postati dio integralnog proizvoda hotela = smještaj + ishrana + animacija - Je animacija investicija koja zavisi od ljudi, (animatora) fantazije, neumornog rada i novca e) Ekonomika i financiranje nanose se na: ukupnu investiciju izgrade jednog projekta, odjel marketinga, suradnju i partnere, goste i izraĉun cijena ugostiteljskih usluga. f) Didaktika u animaciji znaĉi pravilan pristup i upotrebljavanje animacijskih rekvizita. Objašnjavanje pravila igara i programa treba animator prilagoditi teţini igara ali nikad ne smije predstaviti animaciju kao nešto teško. Veoma su znaĉajni prvi kontakt s gostima koji nikad ne moţe biti drugi, sudjelovanje i sloboda odluĉivanja, mogućnost izbora igara, imitacija i potraţnja talenata u igrama i rituali koji su redovni kod animacijskih igara. 2. OBLICI ANIMACIJE U TURIZMU Jost Kripendorf (Kripendorf 1988) navodi šest osnovnih oblasti animacije u turizmu od kojih svaka obuhvata nekoliko mogućih aktivnosti: - kretanje (sport, sportske... ), - druţenje (izlet u prirodi, proslave, roċendani), - kreativne aktivnosti (crtanje, slaganje naljepnica), - obrazovanje, otkrivanje i doţivljaji (koncerti, veĉeri poezije, teĉajevi...), - avanture (logorska vatra), - mirovanje, susretanje samim sobom (joga, slušanje ozbiljne muzike, razgovori u uţem krugu ljudi). 9 10

6 M.Mihovilović (Mihovilović 1984) aktivnosti animacije dijeli na deset grupa: 1. društveni kontakti, 2. igre, 3. sportske aktivnosti, 4. društveno-zabavne aktivnosti, 5. kulturno-umjetniĉke aktivnosti (grafiĉke i druge vizualne informacije, izloţbe plastiĉnih umjetnosti, koncerti, izleti, priredbe slobodnog scenskog izraţavanja, individualno djelovanje animatora), 6. tehniĉke aktivnosti, 7. aktivnosti u prirodi, 8. zdravstveno-rehabilitacijske aktivnosti, 9. atrakcije (prirodne, sveĉanosti, karneval, sportski turniri, susreti kolekcionara,...), 10. izleti. 2.1 Animacija u radu turističkih vodiča i informatora 3. KOMUNIKACIJA U TURISTIĈKOJ ANIMACIJI Komunikacija se ostvaruje raznim sredstvima koja su ujedno sredstva animacije. Verbalna komunikacija je najznaĉajnija vrsta komunikacije meċu ljudima, sredstvo je riječ, kombinacija rijeĉi, jezik i govor. Neverbalna komunikacija se izraţava: a) intonacijom glasa (visinom, bojom), b) govorom tijela, pokretima, c) prostornim odnosima. Neverbalna komunikacija ima poseban znaĉaj u monolozima i umjetniĉkim vrstama animacije Čimbenici uspješne komunikacije Informacija koja se daje turistima će biti uspješna ukoliko bude razumljiva, zanimljiva i koncizna. Animacija zauzima znaĉajno mjesto turistiĉkih vodiĉa i animatora. Moţemo da tvrdimo da u turizmu ni jedno zanimanje ne moţe da opstane bez osjećaja za kreativnu organizaciju slobodnog vremena turista. Na izletima i putovanjima posebno su istureni turistiĉki vodiĉi koji moraju vladati i osnovama turistiĉke animacije. Kad moţemo da kaţemo da dolaze do izraţaja vodiĉeve spornosti za organizaciju slobodnog vremena putnika odnosno turista? Prije svega u sljedećim prilikama: kod neispunjenih obećanja turistiĉke agencije za odreċenu uslugu ili aktivnost koju putnici oĉekuju (udaljenost hotela od turistiĉkog centra, organizacija posebnog dogaċaja, obilazak kulturno povijesne znamenitosti), prilikom kvara ili kašnjenja turistiĉkog prijevoznog sredstva (autobus, voz, avion, brod, lokalna prijevozna sredstva), prilikom zaplašenosti turista (grupe ili pojedinca). 1. Razumljiva informacija znaĉi jednostavno izlaganje i to onda kad primalac informacije ne traţi dodatno objašnjenje. U turizmu to znaĉi visoku struĉnost jer su primaoci informacija heterogene mase sa najrazliĉitijim osobinama. Za razumljivost informacije animatoru je potrebna jeziĉka i retoriĉka spretnost koje mogu da zadovolje razliĉite slojeve turista. Zanimljivost informacije je animacijska osobina koja olakšava put do primaoca. (Plenković, 1980). U masovnom komuniciranju primjenjuju se razliĉita naĉela kao naĉelo piramide što znaĉi objašnjavanje od najznaĉajnijih do manje znaĉajnih informacija. 2. Usmena i pisana komunikacija mora teţiti ka zgusnutosti jer preopširna informacija sa mnoštvom podataka moţe da iscrpi primaoca poruke. Ovaj ĉinitelj je prije svega znaĉajan kod monologa npr. u novinarstvu je poznata informacijska struktura koja ostvaruje pet elemenata: ko (who), što (what), gdje (where), 11 12

7 kad (when), zašto (why). Ĉimbenici uspješne komunikacije moraju se preplitati tako da informacija u pravom obliku stigne do primaoca Načini javnog komuniciranja u animaciji 1. Monološki naĉini: uvodna rijeĉ, novost i izvještoj kao cjelovit pregled informacija i novosti. Esej se koristi u razliĉitim formama društvenih kontakata uz aktivno uĉešće turista. 2. Umjetniĉki naĉini: imaju posebno mjestu u animaciji. To su voċenje priredbe, najava i odjava. 3. Dijaloški naĉini: omogućavaju preko pitanja i odgovora kao i preko razgovora da ostvare dvosmjernu komunikaciju. izraz lica, pogled, kretanje oĉiju, veliĉina zenica, oblaĉenje, udaljenost od sugovornika, kretanje i pokreti, statusni simboli i liĉni predmeti, izbor rijeĉi tj., ţargon. Najvaţniji oblici neverbalne komunikacije su govor tijela (vizualna) i glas (slušna). Odnos izmeċu tri elementa komunikacije tj. meċu izgovorenim rijeĉima, naĉinom na koji su te rijeĉi izreĉene i govorom tijela je sljedeći: Naĉin govora Govor tijela 55% Rijeĉi 7% Slika 1: Brooklynska veĉer 3.3. Posebnosti neverbalne komunikacije Naĉin komuniciranja koji ne zahtijeva rijeĉi i njihovo znaĉenje predstavlja neverbalna komunikacija sa sljedećim karakteristikama: (Moeller 1992) visina glasa i akcenti, brzina govora, disanje, drţanje i poloţaj tijela, Slika 2: Odnos meċu rijeĉima, naĉinom govora i govorom tijela Najveći utisak na slušaoca ili sugovornika ostavlja govor tijela (55%), slijedi način govora sa 38% i tek na posljednjem mjestu su riječi ( 7%). Vaţniji elementi govora su: lice (mimika lica), oĉi (poluotvorene, široko otvorene, odsutne), drţanje tijela (povijeno, uspravno), kao i poloţaj ramena i glave (podignuta, obješena glava, glava nagnuta ka ramenu)

8 Vaţno za turistiĉkog animatora koji je u neposrednom kontaktu sa gostom je da ovlada govorom tijela. Dokazi da je animator : nezadovoljan radom, da je pod utjecajem stresa, da ne kontrolira situaciju, da je neljubazan i neuĉtiv, da ne ţeli da pomogne ljudima su sljedeći: animator obori glavu, odaje utisak nestrpljivosti, govori umornim, dosadnim ili razdraţenim glasom i podiţe ramena. Prilikom rada lica koje se bavi turistiĉkom animacijama i uslugama ovi znakovi moraju biti sasvim odstranjeni. I kad postoji mogućnost da se još po nekad pojave, gost, stranka ne smije da ih primijeti. 4. PLANIRANJE ANIMACIJE U TURIZMU 4.2. Tipovi programa Prilikom planiranja sadrţaja animacije razlikujemo tri osnovna tipa programa: 1. ponuďen program planiran za svakog pojedinaĉnog turistu ili grupu, 2. mogući program koji moţe da izvede svaki turista s obzirom na postojeće površine i sredstva, 3. slobodni program, tj. program po ţelji turista odnosno grupe turista. Slika 4: Jutarnji program rekreacije na terasi hotela Po vremenskom trajanju programi se dijele na dnevne, tjedne i sezonske. Dnevni program animacije treba da se zasniva na dnevnoj koliĉini vremena turista odnosno na istraţivanju ţivota turiste u toku 24 sata boravka u hotelu ili turistiĉkom mjestu. Naravno da programe animacije treba uvijek prilagoditi turistima moramo poštovati njihovo vrijeme za osnovne fiziološke potrebe. Mihovilović (Mihovilović 1986) raspored dnevnog ţivota i aktivnosti gosta u hotelu nanosi se na aktivnosti poslije doruĉka, objeda i veĉere. U praksi se danas animacija ukljuĉuje u aktivnosti prije doruĉka pa ĉak i uz veĉeru

9 7 9 doručak program Jutarnja aerobika 9 13 program Sport, Vjeţbe Popodnev nog programa večera Frozen, Minidisko Bowling, igre, izloţbe, čajanka ručak Slika 5: Program Frozen uz veĉeru Program Frozen izvode animatori zajedno s gostima, koji vole iznenaċenja. Za vrijeme veĉer animatori ili gosti postave se u jednu poziciju gdje stoje ili sjede nepomiĉno kao kipovi. Igra Frozen moţe se odrţati najviše pola sata. Kipovi se miĉu na pet minuta, gosti promatraju animatora koji pokazuje kada se trebaju okrenuti ili napraviti jednu gestu koja znaĉi promjenu njihovog poloţaja. Slika 5 prikazuje igru frozen za vrijeme veĉere gostiju u našem primjeru vidimo smrznute muziĉare. Slika 6 prikazuje dnevnu raspodjelu slobodnog i aktivnog vremena gosta u jednom turistiĉkom smještaju gdje se odrţavaju programi animacije. Slika 6: Isprepletanje aktivnosti dnevnog programa animacije Dnevni programi se obiĉno dijele na šest vremenskih dijelova: jutro, prijepodne, podne, popodne, veĉer i noć. S obzirom na navedenu shemu za dnevni program je potrebno posebno planirati program u vremenu od 9 13 sati kao i popodnevni program u vremenu od sati. To vrijeme treba da bude najintenzivnije vrijeme animacije u pogledu organizacije programa u kojima turisti aktivno uĉestvuju program Osim raznovrsnosti u planiranju dnevnih aktivnosti turista moramo paziti i na odreċene sadrţaje koji bi se morali odvijati svakoga dana u isto vrijeme: razgovor sa animatorom, jutarnja rekreacija i sl. Na ovaj naĉin se kod turiste razvija navika da u nekim aktivnostima redovno uĉestvuje

10 Tjedni program se izraċuje po danima i odnosi se prvenstveno na tkz. ponuċeni program, što znaĉi da mora biti planiran već unaprijed za predsezonu, glavnu sezonu i vrijeme poslije sezone. U planiranju dnevnih i tjednih programa potrebno je imati u vidu naĉelo postupnosti, što znaĉi da program teĉe po etapama. Etape se u dnevnom programu izraţavaju u: jutarnjem razgovoru sa animatorom i lakim rekreativnim vjeţbama, zato da bi u prijepodnevnom i popodnevnom vremenu bile organizirane aktivnosti koje traţe više sudjelovanja. Tjedni program animacije doţivi svoju fazu vrhunca u pretposljednjem danu boravka gosta u hotelu. Na primjer ako gosti dolaze ponedjeljkom onda će biti gala veĉera subotom. Intenziviteta programa u tjednu raste. Animator poĉinje lakšim programima rekreacije i zabave i nastavlja intenzivnijim programima, gdje se gosti više aktivno ukljuĉuju. Sezonski program animacije sastavlja se najviše za tri tjedne onda se okrene. I sezonski program animacije moţemo predstaviti kao krivulju koja ima vrh u samom vrhuncu sezone (na moru srpanj) u zimi sijeĉanj, veljaĉa ili oţujak. Sve zavisi od visine planina i zemlje. Finger (Finger, 1988) u tjednom programu podvlaĉi ĉetiri faze koje bi se mogle prikazati kao Gaussova krivulja: 1. faza kontakta (privremena faza), 2. faza doţivljavanja u sredini tjedna (vrijeme vaţnijih programa animacije), 3. faza vrhunca, 4. konaĉna faza. Proljeće Svibanj Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Odlazak n gostiju Vrijeme L Intenziviteta programa Slika 8: Sezonski program animacije na moru Mini klub program Faza kontakta Upoznavanje Slika 7: Tjedni program animacije Vrijeme Poseban znaĉaj prilikom sastavljanja programa imaju animacijski programi za djecu tzv. mini klub programi. Programi su saĉinjeni za razliĉite uzraste djece, a sljedeći primjeri su namijenjeni djeci od ĉetvrte do 14 godine. Da bi se zadovoljio ukus djece u tako širokom rasponu uzrasta, potrebno je pripremiti široku paletu aktivnosti tako da se zabave baš svi. Mini klub program mora imati bar jednu aktivnost ujutro, jednu aktivnost popodne i naravno veĉernju zabavu, koja poĉinje veĉernjim programom. Spisak aktivnosti neka bude sljedeći: 19 20

11 pozdravni susret, igre u sali, crtani filmovi, lov na gusara, muziĉke igre, pikado, kuglanje, poveţi ĉetiri (vrsta djeĉje igre), takmiĉenje u ispijanju soka naranĉe, turnir u stonom tenisu, takmiĉenje u crtanju, takmiĉenje talenata, piknik, zabava popodne, modeliranje, ples, takmiĉenje u plivanju (skijanju), sportsko društvo, maštovito oblaĉenje, mini golf, tombola, teatar, mini kviz, slagalice, mikado. Pozdravni susret: Vrlo vaţan je spisak djece sa njihovim imenima i uzrastom. Djecu animator mora upoznati sa zgradom za odmor, okolinom i terenima gdje će se takmiĉiti. Ujedno im mora predstaviti rekvizite koje će koristiti, programe i satnicu igara. Crtani filmovi: Video sa crtanim filmovima treba da traje najviše jedan sat. Muzičke igre: Pogodne su za popodnevnu i veĉernju djeĉju animaciju. Najpoznatiji predstavnici muziĉkih igara su Glazbeni stub gdje djeca posjedaju kad glazba prestane i Glazbeni kipovi kad djeca stoje. Pikado: Djecu animator mora podijeliti na tri grupe: mala grupa od 4 do 6 godina, srednja grupa od 7 do 10 godina i velika grupa od 11 do 14 godina. Svako dijete na poĉetku dobije ĉetiri ţivota i baca tri strelice. Ideja igre je da se pobijedi prethodni rezultat. Slabiji gube ţivote. Na kraju svaka grupa dobije svog pobjednika. Poveži četiri: Animator odmah po dolasku djece u mini klub mora da registrira imena i uzrast djece i da ih podijeli na grupe. Igre i takmiĉenja se odvijaju u unutrašnjim prostorima ili vani, zavisno od vremenskih uvjeta. Važno: sve dječje igre i takmičenja možemo prilagoditi starijima odnosno odraslima s tim da povećamo rekvizite. Animator izabere ĉetiri igre, a djecu podijeli na tri grupe. Igra se na ispadanje. Plesno takmičenje: Sva djeca su na prostoru za ples. Prvi ples je uvijek zagrijavanje. Plesovi treba da budu ţivahni i bar tri vrste (hustle, break dance i rock and roll)

12 Sportsko društvo: Zajedno sa starijom djecom takmiĉe se u skokovima, trĉanju, ĉuĉnjevima, takmiĉenje u maštovitom oblaĉenju. Animator bira nepristrane suce koji djecu ocjenjuju od 1 do 10. Ujedno pita djecu što predstavljaju i odakle dolaze. Piknik: Kao popodnevna zabava piknik ne treba da traje više od dva sata. nagraċuje pobjednike. One sa najmanje bodova nagraċuje diplomom na kojoj je napisan broj bodova koje su osvojile Jutarnji program dţoging, vjeţbe u prirodi, gimnastika, fitnes centar, aerobika. Nastupi djece: Animator u prijepodnevno vrijeme priprema djecu za veĉernji nastup Program uz vodu i bazen - aerobika u vodi, - igre i zabave u bazenu, - igre u vodi. Slika 9: Veĉernji Mini-disko Program sportskih aktivnosti - mini golf, - voţnja bicikla, - bowling - pikado, - tenis, - odbojka, - gaċanje iz luka i strijele, - košarka, - nogomet, - skijanje, - klizanje. Nagrađivanje: Animator mora imati unaprijed izraċen bodovni sistem za djecu. Uvijek nagraċuje prvo djecu koja su dostigla najmanji broj bodova a tek na kraju Kulturni programi - obilazak muzeja, - arheološke iskopine, - izloţbe, - koncerti klasiĉne muzike, 23 24

13 - recitali, - literarne veĉeri Večernji programi - uz veĉeru i poslije veĉere, - igre, - ples, - druţenje, - predstavljanje jela i pića. Druga faza obuhvata proširenje postojećeg programa u dobro poznatim oblastima i razlikovanje gostiju s obzirom na njihovu strukturu (programi za djecu, sport, ples). Treća faza je stupanj animacije gdje poĉinju da se razvijaju nove aktivnosti na osnovu posebnih interesa gostiju kao i na osnovu iskustva. Ovo se dostiţe sistematskim praćenjem interesa i ţelja koje smo upoznali u kontaktima s gostima. Pogodne su i ankete koje ispunjava svaki gost po dolasku u hotel ili prilikom odlaska Umjetnički programi - kreativne aktivnosti, - crtanje i slikanje, - predavanja, - ples, koreografija - fotografija, - kvizovi znanja, - društvene igre (tombola, plesne igre, domino) Programi priredbi - voċenje priredbi i programa, - zabavne veĉeri, - ribarske zabave, - skijaške zabave, - igre na sreću, - obilazak turistiĉkog seoskog imanja Planiranje po fazama razvoja animacije Prva faza je faza postupnog uvoċenja uz poštovanje naĉela da treba uvoditi aktivnosti koje su poznate većini gostiju. U ovoj fazi animator mora dobro poznavati svoju okolinu. U planiranju animacije najteţe je pitanje kako poĉeti sa animacijom. Pojam animacije je prisutan svuda a još uvijek postoji dosta loših stvari koje se smatraju animacijom. Ugostiteljsko-turistiĉka ponuda još uvijek shvaća animaciju kao spasioca u nevolji i uvodi je bez koncepcije, na brzinu kad shvati da se hotelska popunjenost smanjuje da se bivši gosti ne vraćaju. A najgore je da se animacije uopće ne uvodi. Ĉetvrta faza razvoja animacije je najviša. Animator postoje ĉlan radne grupe hotela a programi animacije rezultat grupnog rada. Timski rad u animaciji omogućava: - uvoċenje u programe animacije razliĉitih elemenata ponude koji te programe ĉine bogatijima i raznovrsnijima, - tretiranje animacije kao usluge koja je isto vaţna kao i usluga smještoja ili ishrane turiste, - stvaranje atmosfere u kojoj će u animaciji uĉestvovati svi radnici hotela koji će animaciju tretirati kao neophodnu brigu o gostu Čimbenici planiranja animacije U planiranju animacije je dobro imati kontrolu nad razliĉitim ĉimbenicima planiranja od kojih je zavisna uspješnost realizacije programa i to se prije 25 26

14 svega odnosi na raspoloţivi prostor, kadrove i prilagoċenost programa turistima Prostor kao faktor planiranja Planiranje programa animacije mora biti u skladu sa mogućnostima prostora s obzirom na: geografsko klimatske uvjete turistiĉkog centra, lokaciju objekata za smještoj turista u odnosu na urbanu okolinu, postojeće površine prostore i opremu, prostorni raspored programa unutar turistiĉkog naselja turistiĉkog grada. Geografsko klimatski uvjeti utiĉu na broj i vremensko planiranje sadrţaja aktivnosti kao i za korištenje otvorenih površina. Lokacija objekata u odnosu na urbanu okolinu zbog udaljenosti utiĉe na planiranje animacijskih programa. Vremensko usklaċivanje je vaţno zato što je nepotrebno organiziranje vaţnih programa animacije u vrijeme kad se u samom turistiĉkom mjestu organiziraju turistiĉke priredbe ili tradicionalne manifestacije. Prostorno planiranje animacije zbog mogućnosti buke mora obuhvaćati centralizaciju i decentralizaciju odreċenih sadrţaja. Rješenje preglasne zabave znaĉi centralizacija sadrţaja, ali istovremeno decentralizacija donosi bolje financijske rezultate. Decentralizirani programi se odvijaju u pojedinim objektima i turistiĉkim naseljima a obuhvaćaju sadrţaje i aktivnosti koji su svojoj prirodi povezani sa lokacijom boravka turista. Ovi programi ne zahtijevaju veće investicije u pogledu izgradnje ili organizacije. Realiziraju ih jedan ili dva animatora sa grupama turista. U ovim programima je prisutan i naglasak na individualni pristup gostu, stvaranje homogenih grupa turista sa istim odnosno sliĉnim interesima. U programima su zastupljeni zabavni sadrţaji, sportsko rekreacijske aktivnosti kao i specifiĉni sadrţaji animacije iz raznih oblasti kao što su ples, kuharska vještina. Centralizirani programi obuhvaćaju sadrţaje koji zahtijevaju koncentraciju prostora, korisnika, opreme i organizacije. Centraliziranom organizacijom masovnih priredbi u centru koji moţe da ţivi do kasno u noć dostiţe se bolja organizacija programa uz manje troškove kao i eliminacija raznih negativnih efekata koji prate razliĉite programe u odnosu na buku. U objektima van turistiĉkog mjesta programi animacije moraju biti samostalniji zbog ĉinjenice da turisti ne mogu u potpunosti uĉestvovati u kulturno zabavnom ţivotu mjesta. Raspored programa animacije dijelimo na tri osnovna podruĉja na temelju intenziteta programa animacije i uz uvaţavanje svih karakteristika prostora. 1. u mirnom kraju se nalaze igrališto, 2. u umirenom dijelu sportski tereni i dnevni programi animacije, 3. u razigranom podruĉju se odvijaju zabavni programi u okviru veĉernje i noćne animacije Kadrovi kao faktor planiranja Broj i specijalizacija kadrova zavisi od obima planiranih programa, prostora u kojima se programi realiziraju, meċusobne udaljenosti objekata u kojima djeluje isti animator. Koje vrste animatora moramo razlikovati? Navodimo tri kombinacije: podjela poslova animatora po kriteriju jezika, podjela poslova animatora po oblastima animacije (animator za kulturnu, djeĉju izletniĉku animaciju, sportsku rekreaciju), podjela poslove po kriteriju specijalizacije (svaki animator polovinu radnog vremena radi u svom hotelu na poslovima opće animacije, a drugu 27 28

15 polovinu na poslovima svoje specijalizacije, kao što su društveni kontakti, veĉernja animacija). 5. POSEBNI DOGAĐAJI KAO DIO PONUDE SAVREMENE TURISTIČKE ANIMACIJE Izraz»posebni dogaċaji«prvi je upotrijebio Volt Dizni prilikom otvaranja svog tematskog parka zvanog»disneyland«godine 1955 u kalifornijskom gradiću Anaheimu. Teškoća s kojom se Dizni u poĉetku sreo bila je da je svaki dan 90% posjetilaca parka napustilo gledalište u 17 ĉasova popodne dok je park ostajao otvoren do 22 sata uveĉer. Što napraviti sa ĉitavom radnom snagom? Da li ih treba otpustiti? Disney se obratio jednom od svojih menadţera koji je pomogao da se park predstavi u promidţbi. Robert Jani kako se zvao menadţer marketinga brzo je našao rješenje. Poseban dogaċaj koji je ubijedio turiste da ostanu u parku do kasnih veĉernjih sati. Ovaj poseban dogaċaj zvao se»elektriĉna parada na glavnoj ulici«. Desetine plovećih ĉunova sa hiljadama minijaturnih svjetiljki svake veĉeri prolazilo je pored»glavne ulice«i razveseljavalo goste koji su ostajali samo zbog radoznalosti i spektakla. Ovakvu tehniku i danas koristi sistem Disneyevih parkova u svijetu. Poseban dogaċaj je onaj koji sivu svakodnevicu gosta promijeni uz pomoć neobiĉnog dogaċaja Posebni dogaďaji u turističkom mjestu i hotelu Organizaciju posebnih dogaċaja u turistiĉkom mjestu obiĉno preuzima turistiĉko društvo mjesta povremeno u suradnji sa hotelima animatorima ili organizatorima animacije a u inostranstvu menadţer dogaċaja. Posebno dogaċaje moţemo razvrstati na (Goldblatt, 1997): dogaċaja turistiĉkog mjesta (turistiĉki praznici, gradski dogaċaji), izloţbe, sajmove i festivale, tradicionalne dogaċaje kraja (tipiĉni i autentiĉni za kraj), ugostiteljske dogaċaje, susrete i konferencije, prodajne dogaċaje, društvene dogaċaje, sportske dogaċaje, turizam. Posebni dogaċaji zahtijevaju profesionalno planiranje, organizaciju i izvoċenje. Vaţno za organizaciju posebnih dogaċaja je da organizator izabere pravog promotora za dogaċaje. Poduzeće koje je specijaliziran za organizaciju sportskih dogaċaja sigurno neće biti sposobno da isto tako kvalitetno organizira kulturno umjetniĉki dogaċaj. Hotel koji je specijaliziran za usluge namijenjene mladim porodicama kao ciljnim grupama gostiju teţe se prilagoċava gostima koji imaju drugaĉije potrebe, ţelje i oĉekivanja. 6. IMIDŽ ANIMATORA KAO TURISTIČKOG RADNIKA 6.1. Definicije teoretičara Sa razvojem animacije formirala su se mišljenja razliĉitih istraţivaĉa ove djelatnosti koji se postavili i mjerila za pojedinca koji bi trebalo da bude animator. Animaciju moraju voditi obrazovni animatori sa najvišim osobnim karakteristikama i sa najboljim pedagoškim obrazovanjem (Jost Kripendorff). Svako organiziranje slobodnog vremena mora biti struĉno voċeno, a svaki animator mora biti struĉno obrazovan. (Buttler) Animacija je suviše vaţna da bi se mogla prepustiti neupućenima i šarlatanima, a zahtjevi za obrazovanošću i osobnošću animatora proistiĉu iz kompleksnosti njegovih zadataka (Klaus Finger Benoit). Zadovoljavajući razvoj profesije animatora u budućnosti će zavisiti od mnogih drugih profesionalnih oblasti povezanih sa slobodnim vremenom i turizmom. Veliki broj ovih profesionalnih oblasti ukazuje u kom smjeru će 29 30

16 se razvijati animacija slobodnog vremena u budućnosti. Ove profesionalne oblasti su: uslužna zanimanja (zanimanja u ugostiteljstvu, turizmu, saobraćaju, trgovini i marketingu, medijima...), zanimanja u kulturi i poslovima kulture (zaposleni u kazalištima, umjetnici, muzejski radnici, muziĉari, andragozi, arheolozi...), zanimanja prostornog planiranja, planiranja kraja i planiranja grada. (planeri prostora, ekolozi, prostorne arhitekte, planeri u agraru, šumarski inţenjeri, botaniĉari, zoolozi, ornitolozi, ekolozi, arhitekte gradova i razvoja gradova, geografi) Animator kao odlučujući ljudski izvor za budućnost hotela Odluĉujuću ulogu za budućnost hotela imaju animatori (ili animator) sa svojim mogućnostima koje su u realnim sluĉajevima ĉesto neiskorištene. Ljudski izvori u širem smislu obuhvaćaju sve poznate i nepoznate ljudske osobine, koje je ĉovjek razvio u vezi sa naslijeċenim osobinama: psihiĉke, fiziĉke i fiziološke. U užem smislu moţemo da odredimo ljudske mogućnosti kao sposobnosti, znanja i motivaciju. One su bitne za poduzeće i voċenje ljudi u njemu. Osobne znaĉajnosti animatora U šire shvaćanje osobne znaĉajnosti animatora spadaju sve njegove osobine od sposobnosti do mogućnosti. U uţem smislu kao personalna svojstva ĉovjeka prepoznajemo njegov temperament (sangvinik, kolerik, melankolik, flegmatik) karakter (istrajnost, savjesnost, odgovornost, poštenost). Bitnu ulogu u okviru personalnih osobina animatora igraju i njegove sposobnosti. Ĉovjekova uspješnost zavisi od njegovih sposobnosti, znanja i motivacije. LJUDSKE MOGUĆNOSTI Ko sam? Što znam? Kako mislim? Što hoću? ĈOVJEKOVA LIĈNOST ZNANJE MIŠLJENJE MOTIVACIJA TEMPERAMENT ZNAĈAJ Sposobnosti animatora dolaze do izraţaja u kombinaciji sa znanjem, iako predstavljaju odreċene mogućnosti koje utiĉu na odluĉno rješavanje problema. Što mogu? SPOSOBNOSTI Znanja animatora Su animatorove mogućnosti koje omogućavaju rješavanje poznatih problema tj. problema koje ĉovjek poznaje. Vještine animatora Su mogućnosti koje se odnose na ĉovjekova motoriĉka znanja i njegove spornosti i koje mu omogućavaju brzo i efikasno motoriĉko reagiranje na probleme (Lipiĉnik 1997 ). INTELEKTUALNE MOTORIĈKE SENZORSKE MEHANIĈKE kretanje oĉiju vid,sluh,njuh,dodir razumijevanje kretanje glave ravnoteţa tehniĉkih oblika INTELIGENCIJA SPECIFIĈNE SPOSOBNOSTI apstraktna, socijalna verbalna, numeriĉka, pamćenje tehniĉka Slika 10: Ĉovjekove mogućnosti u širem smislu (izvor: Lipiĉnik 1997) 31 32

17 Iz mogućnosti koje ima svaki pojedinac moţemo da zakljuĉujemo kakav će biti njegov uspjeh u budućnosti, ali je predviċanje mnogo toĉnije ako umijemo da odgovorimo na pitanje što hoće. Sposobnosti, znanje i motivacija predstavljaju središnje mogućnosti koje nastojimo da prepoznamo i da njih utiĉemo. Do kvalitetnog rezultata nije moguće doći ukoliko u kombinaciji nedostaje samo jedna od mogućnosti. Znanje, sposobnosti i motivacija predstavljaju glavnu ĉovjekovu mobilizacijsku snagu i daju mu mogućnosti za dostizanje uspjeha (Lipiĉnik 1997) Motivacija animatora Motivacija je pokretaĉka snaga zadovoljstva i zajedno s tim kvalitetno izvršenoga posla animatora. Mnogo problematiĉnih i nezadovoljnih trenutaka moguće je riješiti pravilnim naĉinom motivacije bilo da je to materijalna ili verbalna motivacija. Menadţer kome je dato da utiĉe na animatora u hotelu mora dobro da poznaje svog zaposlenog i motiv za njegov rad. Da li su motiv za njegov rad samo potrebe ili od svoga rada nešto oĉekuje. Potrebe moţemo podijeliti na (Maslow 1982): primarne (fiziološke) za koje je tipiĉno da ĉovjeka vode do takvih ciljeva koji ĉovjeku omogućavaju preţivljavanje. Nalazimo ih kod svih ljudi i zato ih moţemo oznaĉiti kao univerzalne, po sigurnosti (za zaposlenoga radno mjesto znaĉi garanciju socijalne sigurnosti i nezavisnosti), potrebe za pripadnošću i ljubavlju (ĉovjek je društveno biće zato mu je vaţna potreba za zbliţavanjem sa drugima i za druţenjem), potreba za ugledom i samopoštovanjem (više puta se dogodi da tek društvo koje pojedinca postavi na»ugledno mjesto«u njemu probudi osjećaje samopoštovanja), samopotvrċivanju (svaki ĉovjek je najradije svjedok svog vlastitog uspjeha i zajedno s tim svom kretanju o poloţajima na radnom mjestu ili u društvu). Kad su navedene potrebe zadovoljene ĉovjek osjeti zadovoljstvo i koliku toliku sreću. Ipak kasnije kod ĉovjeka se javlja prirodna ţelja za napredovanjem, za ispunjavanjem svojih ţelja i oĉekivanja. Ţelje i oĉekivanja ĉovjeka razlikuju se od potreba u tome da su progresivna tj. da rastu. Po Vroomu (Vroom 1964) pojedinac oĉekuje da njegovo veće zalaganje na poslu dovodi do veće zarade. Ne samo u ĉovjekovom svakidašnjem liĉnom ţivotu nego i u profesionalnom, radnom ţivotu. U liĉnom ţivotu ĉovjek brzo naċe motivatore koji mu mijenjaju svakodnevnicu i ĉuvaju njegovu kreativnost. A što kad je u ulozi zaposlenoga? Što mogu biti njegovi motivatori? Za kvalitetno obavljen rad ĉovjek mora biti pravilno motiviran. Izvor konflikata i frustracija su nezadovoljeni motivi ĉovjeka. Prepreke van ĉovjeka su frustracije a prepreke u njemu konflikti. Ukoliko u radnom procesu utvrdimo, gdje leţi problem, moţemo ga brzo riješiti. Fromm je u svojoj motivacijskoj teoriji pokušao da odgovori na pitanje zašto ljudi rade. U svom djelu otkrio je dvojnost ĉovjekove prirode. Neko radi za to da ima, to je ĉovjek koga je nazvao»imati«a drugi radi za to da opstane. Toga ĉovjeka je nazvao»biti«. Preneseno u suvremeni poslovni ţivot ovo znaĉi da su imati i biti dva pola shvaćanja»sluţbovanja«. Zaposlene koji naginju ka»imati«lakše motiviramo materijalnim instrumentima a one koji naginju ka»biti«lakše pridobijemo za suradnju nematerijalnim instrumentima. Naravno da u realnom ţivotu postoje odstupanja od oba pola, jer je mnogo ljudi povezanih sa»biti i imati«. Od velike pomoći od motivacije zaposlenih moţe biti i Herzbergova dvofaktorska teorija. Herzberg (Herzberg, 1959) je u svojoj studiji o tome što ljude najbolje motiše došao do zakljuĉka da moţe sve motivacijske ĉinioce da podijeli na dvije velike grupe: na satisfaktore (higijenike) i motivatore. Satisfaktori odstranjuju neprijatnosti i stvaraju uslove za motivaciju. Motivatori direktno podstiĉu ljude na rad. Zanimljivo kod ove studije je da je plata zaposlenog jednako snaţan higijenik i motivator. Ĉinioci koji su u većom mjeri motivatori nego satisfaktori su još : dostignuće, paţnja, samostalnost, odgovornost, napredovanje, liĉni razvoj. U satisfaktore tj. higijenike spadaju i 33 34

18 politika poduzeća, nadzor, odnos prema voċi, radni uvjeti, odnos prema suradnicima, liĉni ţivot, odnos prema podĉinjenima, status i sigurnost. U realnom ţivotu stvarno stanje u poduzeću odluĉuje koju vrstu motivacijskih ĉinitelja i kod kog zaposlenog će voċa primijeniti Cjelovita slika animatora u odnosu prema gostu Moţe se napraviti shema cjelovite slike animatora u odnosu prema gostu (prema Fingeru, 2003). animator Za motivaciju nije dovoljno ukoliko nabrajamo motivacijske teorije iz kojih uĉimo da razumijemo motivaciju a ujedno dobijemo pregled ĉinitelja koji na nju utiĉu. Odatle moţemo da oblikujemo modele motivacije koji prouzrokuju promjenu ponašanje kod zaposlenih i to u smjeru koji vodi do zajedniĉkog cilja. Tom prilikom moramo biti posebno paţljivi prema osjećajima animatora za : jednakost (animator oĉekuje protuvrijednost za svoj uloţeni rad odnosno ravnoteţu izmeċu uloţenog rada i dobivene protuvrijednosti od strane hotela), praviĉnost (oznaĉava prije svega osjećanje razlika meċu primanjima suradnika ), oĉekivanja (rezultat motivacije je oĉekivanje što za hotelijera znaĉi da nikad ne smije da obeća nešto što ne moţe da ispuni jer ta ĉinjenica moţe da bitno promijeni ţeljeni obrazac ponašanja). Od modela motivacije koji se mogu prilagoditi i animatoru najĉešći su po Lipiĉniku (Lipiĉnik 1997) : - pojaĉanja (kako uz pomoć nagrade ili kazne moţemo promijeniti ĉovjekovo ponašanje), - plate kao mogućnosti za motivaciju (spadaju u psihološke stimulatore za rad), - sreċivanje karijera (kad se zaposleni pokušavaju pripremiti za buduće aktivnosti, radi se o karijeri). savjetnik ugostitelj organizator predstavnik specijalist informator gost na odmoru dobar sugovornik kolega Slika 11. Animator u odnosu prema gostu Iz slike se vidi da je animator usmjerivaĉ gostiju u smislu davanja savjeta i prijedloga u vezi sa aktivnostima ĉiji organizator je on sam. To znaĉi da mora poznavati osnovna naĉela programiranja i organiziranja sadrţaja koji su gostima ponuċeni iako za njih nije struĉnjak. Da je animator struĉnjak znaĉi da posjeduje dovoljno općeg znanja u vezi sa svakim oblikom animacije a takoċer da ima dobro opće obrazovanje koje mu omogućava uĉestvovanje u razgovorima na razliĉite teme. Animator kao aktivan gost na odmoru: Ova funkcija animatora znaĉi vrhunac stresa za animatora. Unatoĉ tome da je zaposlen ujedno mora biti i gost. To znaĉi da svom gostu u skladu sa njegovim potrebama i ţeljama mora ponuditi dobar program koji će zadovoljiti njegova oĉekivanja. Animator kao kolega: 35 36

19 Ova funkcija ne znaĉi da se animator gostu mora prilagoditi u znanju o njegovoj profesiji. Ovo nikako ne znaĉi da će animator sa kirurgom razgovarati o operacijama i medicini. Znaĉi da će se gostu moći prilagoditi na nivou kolega kad ga gost na primjer bude pitao o pravilima tenisa i sl. Savjetnik U svakom trenutku animator moţe gosta da posavjetuje kako da najbolje provede svoje slobodno vrijeme. Mora dobro poznavati turistiĉki kraj, njegovo stanovništvo, povijest i lokalne posebnosti. Organizator Animator mora biti ujedno dobar organizator i neko ko će planirati programe i priredbe unutar i van centraliziranog ili decentraliziranog hotela. Specijalist Informator Sve što se dogaċa u hotelu, izvan hotela sa animacijskim programima i u vezi sa gostima animator mora na primjeren naĉin informacijski prenijeti na gosta. Dobar sugovornik U ovom sluĉaju bi smo mogli reći i dobar slušalac. Struĉno obrazovanje animatora mora se zasnivati na poznavanju: - oblasti animacije, - spretnosti i tehnika (rad s mikrofonom), - znanja koja mu omogućavaju kao ravnopravnom ĉlanu hotelskog tima uĉešće u timu (ekonomika turizma, marketing, organizacija rada u hotelu...), - verbalne i neverbalne komunikacije, - bon tona. Animator bi trebalo da se u svakom trenutku dobro osjeća. I kad je potrebno uskoĉiti u djeĉju animaciju, sportsku ili kulturnu. To znaĉi da animator mora biti struĉnjak za opću animaciju. Ugostitelj Kao dobar ugostitelj animator ne smije da zaboravi da je njegov glavni zadatak zadovoljenje gosta koji će se sljedeće godine opet vratiti u hotel i dovesti sa sobom nove goste. Predstavnik Animator je ujedno predstavnik, hotela, turistiĉkog kraja, oblasti i drţave. Toga mora biti svjestan sve vrijeme, i u trenucima kad mu stres oteţava pozitivno razmišljanje Tražene psihofizičke osobine animatora Osim znanja i animatorovih psihofiziĉkih osobinama pojavljuje se ĉitav niz zahtjeva za osobinama koje bi trebalo da ima animator: - praviĉnost, - liĉno i profesionalno poštenje, - smisao za humor, - osjećaj za uslugu turisti koji je vaţniji od liĉnih ambicija, - shvaćanje animacije kao umjetnosti, - povjerenje u ljude i njihove vrijednosti, - briga da se ljudi dobro osjećaju, - zdrav razum i nadprosjeĉna inteligencija, - dobro psihiĉko i fiziĉko zdravlje, - energija i entuzijazam, - sposobnost organizacije

20 Animator mora imati razvijene psihosenzoriĉne sposobnosti koje se odnose na sluh i vid kao i psihomotoriĉke sposobnosti koje se odnose na vještinu izvoċenja pokreta, brzinu reagiranja. Za uspješnu komunikaciju mora imati razvijene mentalne sposobnosti: razgovijetan govor, lakoću verbalnog izraţavanja, emocionalnu otpornost u radu i inicijativu. Osim navedenih sposobnosti naglašavamo još znaĉaj taktiĉnosti, dobrog pamćenja i komunikativnosti. Zaposleni u turizmu rade kad ostali imaju slobodno vrijeme. Ono što je za turistu usluga, zabava ili zadovoljstvo za animatora je posao. Teška je prije svega posebna socijalna situacija animatora (jednaka vodiĉevoj): Stres. Animator ţivi i radi uvijek u svojoj turistiĉkoj sredini, hotelu ili kraju. Njegovo radno mjesto je odmor gosta. Za svoje goste mora biti uvijek u sluţbi, najmanje 14 sati dnevno. Uz to podvrgnut je izmijenjenom vremenskom ritmu što mu vrlo ograniĉava porodiĉne i društvene kontakte. razgovijetan govor je osnova svake uspješne komunikacije, a do izraţaja dolazi u najjednostavnijem obliku ponašanja, u razgovijetnom i toĉnom izgovaranju imena gosta i prirodnom naĉinu govora, lakoća verbalnog izraţavanja pretpostavlja takoċer preciznost u izraţavanju što je vaţno u davanju razliĉitih informacija. Izbor rjeĉnika mora biti takav da je gostu informacija potpuno jasna. NeodreĊenost u izraţavanju ĉesto pokazuje neznanje ili bar tako djeluje. emocionalna otpornost je osobina temperamenta koja znaĉi stabilnost i samokontrolu i potrebna je svakome ko dolazi u kontakt sa ljudima, a posebno sa turistima. U psihologiji u tzv. faktorskoj analizi razlikuju se faktori temperamenta koji dolaze do izraţaja u emocionalnom ponašanju. Vaţni su za rad animatora. To su vedrina, emocionalna zrelost, hladnokrvnost, trajno dobro raspoloţenje, uravnoteţenost. taktiĉnost je osobinama dobro animatora a posebno dolazi do izraţaja u odnosu prema gostu (servilnost nikako nije taktiĉna, kao ni pretjerana visokomjernost). dobro pamćenje je jedna od osnovnih odlika svakog ugostiteljskog turistiĉkog radnika koji ima posla sa gostima. Ujedno to je osobinama svakog ugostitelja koji brine za svog gosta. komunikativnost se povezuje sa znanjima, vještinama i navikama potrebnim za rad koji ukljuĉuje kontakte sa gostom Psihička i socijalna opterećenja animatora Posebna socijalna osama. Ograniĉenje na umjetniĉku»geto«situaciju u hotelu znaĉi visoku i ne uvijek dobrovoljnu mobilnost (višemjeseĉni neprekidni rad na razliĉitim lokacijama, što ujedno prouzrokuje uvijek novu brigu za nove i nove goste i sprjeĉavaju tješnje kontakte sa njima i partnerske odnose). Još je posebno vaţno neprestano mijenjanje gostiju što nikako ne dozvoljava dalje liĉne veze; naprotiv strah od ponovnog gubitka prilikom odlaska gostiju prouzrokuje da se animator gostu ne pribliţava nego samo otvori. Izgleda ironiĉno da kod ljudi koji su struĉnjaci za komunikaciju sa gostima imamo liĉni komunikacijski deficit, opasan oblik usamljenosti. Zahtjevi za tzv. psihoterapeutskim uslugama. Animatori i animatorke su ĉesto potisnuti u uloge izvršilaca oĉekivanja i nerealnih oĉekivanja sreće koju bi trebalo da donesu gostima. Postoji velika opasnost da animator i za naizgled vrlo ljubazne maske postane cinik koga njegov rad vodi ka bezosjećajnosti. Dodatni činioci stresa ekonomsko pravne prirode. U velikom broju klupske animacije (Club Sol, Club Med) animator je klupski ili hotelski sluţbenik stranog usluţnog poduzeća i ujedno tzv. strani radnik. Ne osjeća samo nedostatak svoje domovine, svoje porodice i kraja nego gubi i krug svojih prijatelja i poznanika. Ujedno se nalazi u slabijoj i nesigurnoj situaciji koju prouzrokuje zapošljavanje kod stranaca. Ovo poĉinje sa zdravstvenim osiguranjem, medicinskom zaštitom u radnoj sredini, a završava se manjkom godina potrebnih za primanje penzijskog dodatka