Slobodno vrijeme, putovanje i turizam: sociološki pristup

Transcription

1 Fulvio Šuràn Slobodno vrijeme, putovanje i turizam: sociološki pristup

2

3 Fulvio Šuràn Slobodno vrijeme, putovanje i turizam: sociološki pristup

4 Nakladnik: Happy, obrt za pružanje usluga i izdavačku djelatnost Glavni urednik: prof. dr. sc. Fulvio Šuràn doc. dr. sc. Andrea Debeljuh Grafička priprema, oblikovanje i prijelom: Fulvio Šuràn Dizajn omota: Fulvio Šuràn Lektor: Matija Benčić, prof. Recenzenti: doc. dr. sc. Igor Škamperle (Slo) doc. dr. sc. Karmen Medica (Slo) doc. dr. sc. Marko Paliaga (Hr) ISBN

5 Fulvio Šuràn Slobodno vrijeme, putovanje i turizam: sociološki pristup Buje-Buie, 2016.

6

7 SADRŽAJ Uvod 9 Turizam kao predmet studija 10 Turizam kao društvena pojava 18 Turizam u društvenim znanostima 21 Turizam kao društvena činjenica 21 Turist kao 'vanjski' subjekt 25 Lik stranca 31 Stranac iz perspektive integrirane zajednice 31 Zajednica iz perspektive stranca/tuđinca 32 Od stranca do turista 32 Psihosocijalna dimenzija turizma 35 Psihologija i sociologija turizma 38 Motivacije turističkog izbora 39 Motivacija za turizam 40 Proces izbora: čimbenici push i pull 42 Psihološke motivacije turista 44 Turistički izgled 47 Uobičajeni, tradicionalni lik turista 48 Turističko oglašavanje 52 Turizam i nove tehnologije 54 Sociologija turizma: definicija lika turista i problematičnost turizma 57 Društvene promjene i kulturni izazovi 67 Kratka društvena povijest turizma 71 Ukratko o Grand Tour putovanjima 72 5

8 Veličanje pojedinca u odnosu prema umjetnosti i prirodi 73 Tradicija i inovacija: kriza aristokracije i razvoj turizma 74 Početak modernog turizma 76 Sveobuhvatni turizam ili masovni turizam 78 Ljetovališta: prvi oblik masovne akvizicije turističkog doživljaja 83 Dominacija izvana usmjerenim ponašanjima 84 Strukturiranje razvoja potražnje 84 Kriza individualne kreativnosti 86 Institucionalna proizvodnja motivacija 86 Od usmjerenja prema ciljevima do usmjerenja prema sredstvima 88 Komunikacija i društvena daljina 89 Izolacija u kolektivnoj dimenziji turizma 90 Od boravka do kretanja 90 Od ljenčarenja do maksimalne učinkovitosti 91 Od demonstrativne potrošnje do demonstrativne produktivnosti 92 Kriza sigurnosti u industrijskom društvu 93 Oblici društvene kontrole i dobrovoljne ovisnosti 93 Programiranje turističkog iskustva 94 Institucionalna uloga pratioca/skrbnika 95 Oblici osiguranja godišnjeg odmora 95 Natjecanje u potrošnji materijalnih i nematerijalnih dobara 95 Od želje za razlikovanjem do obreda pripadnosti 96 Prostorno-vremenska razdioba između turističkog iskustva i simboličke funkcije 96 Slavljenički ciljevi i konformističke potiske 97 Korištenje praznika unutar gradskog prostora 98 Složenost postindustrijskog stanja 99 Prekomjernost mogućeg i izgradnja subjektivnih identiteta 102 Vjerski turizam i hodočašće 105 Pojmovna problematika 106 Kršćansko hodočašće 109 Masovni turizam u sociološkoj kritici 113 Cjelovita uloga turista 114 Simulirane emocije: turizam zabavnih parkova 114 Potraga za 'autentičnim': primjer održivog turizma 119 6

9 Pojava aktivne turističke dimenzije 125 Od fragmentacije do stupnjevitosti turističkih iskustva i situacija 126 Od potvrđivanja do promjene vrijednosti 129 Od obreda intenzifikacije do obreda prelaska 131 Kriza slavljeničkih modela 132 Obnovljena subjektivnost slobodnog vremena 132 Turističke motivacije i atrakcije u novom interpretativnom modelu 133 Kontradikcije i nove mogućnosti za lokalne operatere 133 Stare i nove linije odgovora na rastuću krizu i na nove izazove 134 Promatranje turizma kao čimbenika proizvodnje 135 Varijabla vremena u promatranju turizma 136 S one strane turizma: otkriti smisao turizma 137 Suvremene društvene teorije turizma 141 Prema jednoj 'novoj' sociologiji turizma 141 Metodološki pristup 144 Kritička teorija 155 Relacijska teorija 169 Politička teorija održivog turizma 182 Teorija City users i hiperturista 187 Teorija konkurentnog partnerstva 198 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo 207 Turizam i njegov utjecaj na teritorij/prostor 207 Stanovnici i turisti 214 Društveni utjecaj turizma na mjesto destinacije 216 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija 224 Suvremena turistička pokretljivost 229 Konvergencija putovanja i virtualne mobilnosti 236 Zaključno 242 Bibliografija 246 7

10 8

11 Uvod Sociologija turizma tek je nedavno pronašla mjesto koje zaslužuje u mnogim europskim, kao i hrvatskim, sveučilištima. Razlog tomu možemo potražiti u sve većem društvenom utjecaju koji fenomen poprima u društvu. Do tog naglog preokreta došlo je zahvaljujući značajnom teorijskom radu i istraživanju koji su proveli sociolozi zaduženi za turizam, počevši od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća. Radi se o vremenu ekonomskog booma, kada su si i niže društvene klase mogle priuštiti skroman automobil i plaćeni godišnji odmor. Tada je bilo moguće godišnji odmor iskoristiti u ljetnim odmaralištima koja su se tada već počela formirati po čitavoj Europi i, sada već bivšoj, Jugoslaviji. Sociolozi su tada sve više shvaćali da se, što se turizma tiče, nije radilo samo o ekonomskom fenomenu, već, prije svega, o društvenom fenomenu. O modi koja se mijenja i evoluira, zavisno o mjestu dolaska turista kao i o mjestu njihovog boravka. To je sociologe navelo da počmu temeljito proučavati ne samo njegove ekonomske ili statističke komponente, već izričito njegove društvene korijene, implikacije i posljedice. Provedena istraživanja dovela su do, sadržajno solidne, pojmovne cjeline omogućivši tako da se barem djelomično shvate neke od dinamika 9

12 Uvod koje upravljaju turizmom; njegove preobražaje i različite oblike koje poprima tijekom svog daljnjeg razvoja. Upravo te stalne mutacije čine da sociološko istraživanje postane vrlo zahtjevan zadatak, jer zahtijeva stalno preispitivanje okvira istraživanja sociologa koji se bave proučavanjem turizma. Da bi se to donekle shvatilo dovoljno je samo pogledati promjene koje su dogodile u samom turizmu i shvaćanju praznika, a do kojih je došlo u u posljednjim desetljećima XX. stoljeća. U tekstu koji sljedi ukratko će se analizirati i ilustrirati neka pitanja koja se nalaze u temelju traženja odgovarajućih definicija turizma od strane sociologije (turizma). Turizam kao predmet studija Turizam se, kao zapadni pojam za određenu vrstu putovanja, po prvi put pojavljuje na prijelazu iz XVII. u XVIII. stoljeće. Radi se o pojmu neizvjesne etimološke izvornosti francuskog podrijetla. U to je vrijeme međutim, taj pojam imao sasvim drugo značenje od onog kojeg mi danas tom pojmu pripisujemo. 1 To se značenje zadržalo sve do kraja devetnaestog stoljeća U ono vrijeme putovanje je imalo obrazovne, kulturne i zabavne konotacije, koje su si mogli priuštiti samo određeni, veoma mali, broj ljudi. 1 William F.Theobald (1994) iznio je mišljenje kako riječ turizam potječe od latinske riječi tornare i grčke tornos, koje približno označavaju kretanje u krugu ili oko centralne osi. U osnovi ovo se može protumačiti na način da krug predstavlja polazišnu točku, koja se na kraju vraća u svoje polazište. Zbog toga, kao i krug, "turizam" predstavlja putovanje koje završava na samom početku odnosno polazištu. Sam čin odlaska s namjerom povratka na polazište ljude čine turistima za razliku od primjerice migranta. (21. kolovoz 2015.) 10

13 Radilo se, naime, Uvod o mladim europskim aristokratima, pretežito Britancima, koji su putovali Europom kako bi zaokružili svoju kulturnu naobrazbu kao dio pripreme ulaska u odraslo doba. Ta je moda ubrzo prešla i na pripadnike buržoazije, koji su prethodnim značenjima dodavali i element socijalne razlike i pripadnosti novijoj društvenoj klasi u nastajanju. 2 Na daljnji razvoj turizma uveliko su utjecale one društvene promjene koje su, počevši od kraja devetnaestog stoljeća pa sve do 30-ih godina prošlog stoljeća, dovele, naročito u zapadnim, industrijski razvijenim zemljama, do prisvajanja radničkih prava. U tom slučaju na pravo plaćenog dopusta i znatnog smanjenja radnog vremena. 3 Činovnicima i radnicima je tako omogućeno da upotrijebe svoje institucionalno i 2 Ne zaboravljajući pritom i dobrostojeće umjetnike intelektualce: Goethe, Schiller Stendhal, Byron i druge, koji su na putovanje odlazili poradi samog zadovoljstva putovanja ili poradi inspiracije. A posebna kategorija bila je ona koja je, primjerice Nietzsche, na putovanja odlazila radi zdravlja. Može se, dakle, reći da je pojam 'turizam' označavao aktivnost koja je proizlazila iz novih načina života povlaštenih društvenih slojeva. Za prakticiranje istog, osim odgovarajućih financijskih sredstava, trebalo je imati i mnogo slobodnog vremena. Ukratko, turizam je bio novi elitarni društveni fenomen, a ne nekakav masovni fenomen. Rezultat postupnog ali nezaustavljivog procesa preobražaja, kako načina proizvodnje tako i društvene i ekonomske organizacije uopće. Naime, moderna industrijalizirana (zapadna) društva dovela su do razlikovanja između radnog vremena i neradnog vremena, što je neminovno doprinijelo i da turizam promjeni svoje sadržaje pa čak i svoju prirodu. 3 U stvari, proces koji je doveo do priznanja plaćenog dopusta radnicima bio je dug i složen, kao i neujednačen među različitim državama kapitalističke ekonomije. Već u devetnaestom stoljeću časnicima francuske vojske bilo je priznato jedno razdoblje plaćenog odmora. U istom stoljeću, i u istoj državi, i druge posebne kategorije zaposlenika imale su mogućnost da obustave rad bez negativnog utjecaja na svoje dohotke. Međutim, fenomen postaje uobičajena praksa počevši od Sjedinjenih Država koje su godine to pravo proširile na sve radnike, nakon čega su i druge vlade zemalja zapadne Europe uvele plaćene praznike, pa se sa sigurnošću može reći da se proces u velikoj mjeri ostvario tek nakon završetka Drugog svjetskog rata. Zanimljivu obnovu procesa uvođenja plaćenog dopusta radnicima vidi Jean-Claude Richez e Léon Strass, Un tempo nuovo per gli operai: le ferie pagate, in Alain Corbin, L invenzione del tempo libero , Editori Laterza, Bari, 1996, str

14 Uvod socijalno priznato slobodno vrijeme, tijekom radnog odnosa, prema vlastitim ekonomskim mogućnostima. Radilo se o vremenu kojim je bilo moguće samostalno upravljati, posvećujući ga sebi ili obavljanju djelatnostima koje su bile neovisne od društvenih obveza. 4 O vremenu kojeg je već godine Littré označavao kao vrijeme koje ostaje slobodno nakon rada, 5 i to u smislu kojeg dobro naznačuje Dumazedier: "Da bi slobodno vrijeme postalo stvarnost za većinu radnika morale su se ostvariti još dva preliminarna uvjeta u društvenom životu: aktivnosti slobodnog vremena nisu više upravljane isključivo ritualnim obvezama nametnutim od strane zajednice.... Konkretno, slobodno vrijeme pripada slobodnom izboru pojedinaca iako, što je očito, ono je podređeno društvenim uvjetima; stručni se rad odvojio od drugih aktivnosti i posjeduje proizvoljnu granicu, ne prirodno uvjetovanu. Njegova je organizacija specifična i takva da je slobodno vrijeme onoga koji izvršava tu vrstu posla dovoljno jasno odvojeno ili odvojivo od njega". 6 U predhodnom razdoblju industrijske revolucije kao i u onome prve ili rane industrijalizacije, putovanje i turistička praksa predstavljala su jednu praksu koja je pripadala samo povlaštenim društvenim slojevima. 7 4 Nije stoga slučajno da tom razdoblju pripadaju i prva znanstvena razmišljanja o upotrebi slobodnog vremena (loisir). 5 Alain Corbin, L invenzione del tempo libero , Editori Laterza, Bari, 1996, str Joffre Dumazedier, Sociologia del tempo libero, Franco Angeli, Milano, 1993., str U tradicionalno seoskim društvima rad je bio tijesno povezan uz prirodne cikluse i uvjete; jedino je neradno vrijeme bilo sveto vrijeme, kojemu je bio podređen i život zajednice; vjenčanja, vjerska događanja, itd, ali i obredi i događaji vezani uz poljodeljstvo ili ribarstvo. Zbog čega se odmarati i/ili putovati izvan tih ciklusa, ukoliko se nije radilo o lovu ili o ratnom pohodu, bila je privilegija aristokrata i zemljoposjednika. 12

15 Uvod Nakon prve industrijske revolucije, iako se najmnogobrojnija klasa poljoprivrednika i radnika postupno preoblikovala u društvo bijelih ovratnika i specijaliziranih radnika, malo toga se promijenilo u vezi korištenja slobodnog vremena za ove nove klase. 8 Tek, počevši od ranih godina dvadesetog stoljeća, a osobito nakon završetka Drugog svjetskog rata, došlo je do priznanja slobodnog vremena odvojenog od posla kao radničko pravo za sve društvene klase. Do toga se došlo i zahvaljujući povećanoj dostupnosti financijskih sredstava široj radničkoj populaciji, što je dovelo i do potrošnje širih razmjera, radi zadovoljenja sve učestalijih potreba koje je moderno društvo sve više poticalo, a između ovih i potrebu za turizmom. 9 Godine Thorstein Veblen, u knjizi The Theory of the Leisure Class, 10 rezonira o nekim društvenim pojavama koje su postajale sve 8 Naime, organizacija se rada, u tek osnovanim tvornicama, zasnivala na napornom radnom vremenu te je takozvano neradno vrijeme u velikoj mjeri bilo namijenjeno za jelo, tjelesni odmor, obitelj, i za tradicionalne aktivnosti i religiozne ceremonije. Mogućnost da se slobodno posvećuju neradnim aktivnostima imala je samo uža elita društvenih slojeva: nova industrijska buržoazija koja je posjedovala sredstva za proizvodnju, stara buržoazija, zemljoposjednici i aristokrati koji su živjeli od rente. 9 Nasuprot vremenu prije industrijskog društva i u industrijskom društvu devetnaestog stoljeća nalazi se motiv vlastitog dokazivanja pripadanja višoj društvenoj klasi. U tom okviru treba shvatiti ne samo bavljenje modernim sportskim aktivnostima, naročito golfom, polom i kriketom, već i samom nastanku modernih Olimpijskih igara. No, neovisno o racionalnim i formalnim opravdanjima koje se takvom turizmu moglo pripisati, on je u stvari mogao pripadati modelu života uže društvene elite stanovništva. U gore spomenutim povijesnim razdobljima subjekti koji su prakticirali turizam toj su aktivnosi dodjeljivali sustav sličnih značenja: kao aktivnost koja označava i ukazuje pripadnost jednoj društveno privilegiranoj i imućnoj društvenoj klasi. 10 Thorstein Veblen, The Theory of the Leisure Class, Mcmillan, New York,

16 Uvod učestalije u zapadnoj Europi onog vremena. Veblen naročito podcrtava demonstrativni aspekt potrošnje uključen u toj novoj pojavi. 11 Turizam kao "... neproduktivna potrošnja vremena, u društvu orijentiranom na proizvodnju, postaje glasna potrošnja, i bitna oznaka bogate i dobrostojeće klase. To ima još veću važnost i od same demonstrativne potrošnje. U svakom slučaju, demonstrativna neproduktivnost i neproduktivna potrošnja pojavljuju se kao dva neodvojiva termina". 12 U društvu masovne potrošnje, dostupnost slobodnog vremena i financijskih sredstava upotrebljeno za kupnju robe, proizvoda ili usluga, koje ne spadaju samo u takozvane životne potrebe, doveli su do toga da turizam izgubi svoju prvotnu osobinu elitarnosti postajući masovna društvena pojava. Služeći se Maslowovom teorijom potreba, moguće je sortirati pojedine ljudske potrebe u hijerarhijski poredak: počevši od osnovnih potreba, nužne za ljudsko preživljavanje i povezane s osobnom ili individualnom sferom, dolazi se do onih potreba koje se pojavljuju posredstvom kontakta koji se razvijaju unutar međuljudskih odnosa pojedinac - društvo. 13 To znači da se potreba za turizmom, koji očito ne predstavlja osnovnu potrebu, pojavljuje u proširenom obliku. Samo u bogatim društvima u kojima se većina stanovnika više ne brine toliko o osnovnim 11 Odnosno razbacajući način života nove buržoazije, spremna razmetati svoje bogatstvo kako bi pokazala svoj društveni prestiž.. 12 Asterio Savelli, Sociologia del turismo, Angeli, Milano, 1989, str Abraham H. Maslow, Motivazione e personalità, Armando Editore, Roma,

17 Uvod potrebama u kojima za pojedinca postaje korisno uložiti vremenske i financijske resurse u izvan radnim aktivnostima, jer mu to dodjeljuje i značajnu društvenu poziciju. 14 U to se doba potreba za turizmom prvenstveno temeljila i razvijala potaknuta socio-psihološkim motivacijama koje je bilo moguće zadovoljiti jer je to bilo ekonomski, društveno i tehnički izvedivo. Ta se praksa vremenski, ne samo stabilizirala, već i raširila poprimajući osobine uobičajene prakse. I motivi potrebe za turizam, iz 60-tih godina, svoje porijeklo nalaze u društvenom prestižu u liku tjelesne i duhovne rekreacije pojedinca i obitelji. 15 U idućim desetljećima svi društveni slojevi redovito i sustavno sudjeluju u praksi turizma. Imitacija, diferencijacija i dokazivanje usmjeruju njegov rast. Na taj način turizam definitivno napušta svoje elitarne osobine postajući dostupan svim društvenim slojevima U bivšoj (drugoj ili Titovoj ili socijalističkoj) Jugoslaviji, dakle i u Hrvatskoj, taj proces započinje potkraj 60-ih godina, nakon poslijeratne obnove zemlje i konstantnog gospodarskog rasta i društvenog razvoja koji obuhvaća cijeli stari kontinent. Tada su se na Jadranskoj obali, osim stranih turista, počeli pojavljivati i prvi domaći turisti iz velegradova poput Ljubljane, Zagreba ili Beograda koji su nakon početnog istraživanja idealnoga mjesta za odmor, poput ostalih stranih gostiju, postajali stalni gosti primorskih lokaliteta. 15 Ovisno o društvenom položaju kojeg je pojedinac imao i u ondašnjem socijalistiškom društvu, turizam je prakticiran posredstvom dva prevladavajuća modaliteta: odmaranja u primorskim lokalitetima, planinama i toplicama u obliku školskih kolonija ili poslovnim strukturama/kampovima, tzv. socijalni turizam. Naročitom tijekom 60-ih godina prethodnim motivacijama dodaje se i potreba za zabavu. Radi se naime o preobražaju turizma u masovnu pojavu jer je lako provodljiva od strane srednjih slojeva društva. 16 Ovaj ukratko opisani povijesni razvoj turizma koristan je radi boljeg razumijevanja turizma kao predmet znanstvenog istraživanja. Naime, i znanstvene argumentacije, posredstvom kojih se tijekom godina pokušalo definirati turizam, također su podložne raznim promjenama koje su se dogodile tom fenomenu. 15

18 Uvod Turizam, kao isključivi društveni fenomen povlaštenih društvenih slojeva, poznaje definicije koje su znatno pod utjecajem smisla pripisanom toj praksi od strane tadašnje društvene elite. Dva su pojmovna elementa oko kojih se razvijala ideja turizma: putovanje i potrošnja slobodnog vremena. To je i odredilo prvu definiciju turista, čiji se tragovi nalaze u Littrévoj formulaciji: "Turisti: kaže se za putnike koji putuju u inozemstvo iz znatiželje i odmora, koji čine neku vrstu turneje u zemljama koje su uobičajeno posjećene od strane svojih sunarodnjaka (to se naročito odnosi na engleske putnike u Francuskoj, Švicarskoj i Italiji.) 17 Vrijedno je ovdje spomenuti da je u vremenu Littréove definicije pojam 'turista' već uživao značajnu popularnost zahvaljujući Stendhalovoj knjizi Sjećanja turista. 18 Naknadna poimanja turizma, iako s različitim nijansama, i dalje ostaju supstancijalno prikovana pojmovnom okvir unutar kojeg se razvila gore spomenuta definicija. Treba pričekati vrijeme kada turizam postaje predmetom istraživanja sociologa, antropologa, psihologa, statističara, ekonomista, da bi se razvio cijeli jedan korpus specifičnih i organskih spoznaja te društvene pojave. To se dogodilo u trenutku kada se na turizam više ne promatra samo kao na užitak i na umjetnost putovanja, kao na nekako posebnu i pomalo 17 Alberto Sessa, Elementi di sociologia e psicologia del turismo, CLITT, Roma, 1992, str Stendal, Mémoires d un touriste Paris,

19 Uvod snobovsku aktivnost odabranih, kao nešto što označuje i pretpostavlja pripadnost višem društvenom sloju. 19 Prva definicija te vrste, koja na organski i cjeloviti način obuhvaća sve osobine tog fenomena, je iz godine i pripada dvama švicarskim znanstvenicima, Hunzikeru i Krapfu. 20 Turizam sadržava "... sve razlikovne osobine fenomena: privremeni premještaj; boravak izvan svog okruženja; odnosi koji nastaju između subjekata (među samih turista, turista i mještana) i predmeta (turistička industrija/industrija turizma); njegova ekonomska i društvena suština." 21 Ova se definicija ne razlikuje izrazito od trenutno najprihvaćenije definicije turizma na koju se svi odnose. Radi se naime o onoj koju je predložila Svjetska turistička organizacija (WTO). Za koju je: "Turizam (je) skup odnosa koje proizlaze iz privremenog kretanja ljudi. Turisti su putnici koji za ograničeno vrijeme borave, ali više od dvadeset i četiri sata, u jednom ili više mjesta, različitih od njihove uobičajene sredine." 22 Ova definicija pretpostavlja polaznu točku u znanstvenoj analizi turizma za sve istražitelje iz različitih društvenih disciplina. U odnosu na onu koju predlažu Hunziker i Krapf ova definicija posjeduje dvije važne promjene koje teže proširenju pojma turizma, obuhvaćajući i putovanja 19 Drugim riječima, radi se o vremenu u kojem se turizam počinje razmatrati i analizirati kao masovna pojava, koja, obuhvaćajući različite slojeve društva, vodi i do dalekosežno važnih društvenih i gospodarskih posljedica. 20 W. Hunziker e K.. Krapf, Grundiss der Allgemeinen Fremdenrverkehrslehre, Zürich, Alberto Sessa, op. cit., str Turizam uključuje aktivnosti proizašle iz putovanja i boravka osoba izvan njihove uobičajene sredine ne duže od jedne godine radi odmora, poslovnog putovanja i/ili drugih razloga nevezanih uz aktivnosti za koje bi primili ikakvu naknadu u mjestu koje posjećuju. (UNWTO) 17

20 Uvod odlaska i dolaska koja se odvijaju u roku samog jednog dana 23, kao i one koji se kreću samo za unosne svrhe ili u svakom slučaju samo radi posla. 24 Neovisno o pokušaju definiranja fenomena turizma ono što je ovdje važno jest činjenica da je ono prije svega društvena pojava koja je danas, više nego u prošlosti, dostigla vrlo veliku razinu proširenosti. Turizam kao društvena pojava Tvrdnja da je turizam prije svega društveni fenomen, neminovno uključuje i podrazumijeva istovremeno postojanje raznih uvjeta posredstvom kojih se proces ostvaruje i dalje razvija. Turizam je stvoren kako bi odgovorio na potrebu koja je općeg karaktera a koja se tiče raznoraznih razmjena na različitim razinama društvenog djelovanja, i razvija se na temelju društvenih utjecaja. Ponašanje i stavovi pojedinaca hrane i opravdavaju postojanje turizma kao društvenog fenomena, i čine da turizam poprimi značenje koje u stvari obuhvaća društvo u svojoj organizaciji, u svojim institucijama, u planiranju i upravljanju pravilima koja ga sačinjavaju i određuju. 23 Dovoljno je tu podsjetiti na jednodnevni posjet Veneciji od strane turista koji ljetuju na istarskoj obali. 24 Ali definicija koja, možda, najbolje prikazuje fenomen turizma je ona koju je predložio talijanski sociolog Sessa, prema kojemu "Turizam je ona složena i tipična pojava industrijske civilizacije koja potječe iz putovanja i privremenog boravka stranaca. Procesi raznih vrsta koji iz toga proizlaze kao svoju jedinstvenu i originalnu osnovu imaju međuljudske odnose." Alberto Sessa, op. cit., str

21 Uvod Turistički fenomen utječe na pojedinačna i kolektivna ponašanja. Mistificira (poravnava i/ili proširuje) stvarne situacije položaja (statusa) pojedinaca unutar društvene kategorizacije. Isto tako, potiče suradnju među pojedincima i stvaranju mreže međuljudskih odnosa i društvenih situacija. Tu je pojavu moguće proučavati i analizirati unutar jednog ili više pojmovnih okvira. Razlog tomu je u činjenici da se po svojoj prirodi ono odnosi na događaje koji pripadaju svakodnevnoj društvenoj praksi običnog čovjeka, te je stoga vidljiv, proučljiv i razvrstljiv, na različite načine, ovisno o znanstvenoj predispoziciji samog promatrača. Turizam je danas u svemu masovni društveni fenomen u svemu i pojavljuje se kao etabilirana potreba, potražnja, težnja pojedinaca koji pripadaju različitim društvenim slojevima, etnicitetima, rasama i religijama. Radi se o fenomenu koji se počeo širiti s pojavom industrijskog društva i koji se i dalje razvija i širi, mijenja i prilagođava zavisno o društvenim promjenama koje se zbivaju tijekom vremena, nametajući i vlastite komponente. Treba reći da je sedamnaesto stoljeće razdoblje na koje se obično teoretičari turizma pozivaju da bi pokazali prve tragove nastanka modernog turizma. Naime, počevši od tog stoljeća povećavaju se putovanja radi kulturnog rasta pojedinca U knjizi Del viaggiare Ulderico Bernardi (1997) citira misli jednog svjedoka osamnaestog stoljeća. On piše da u lipnju u tijeku događaja koji su proizašli iz Francuske revolucije, padovanski opat, Giuseppe Toaldo, navodio da je putnik postao modni lik: neka vrsta žudnje, ili manije. Opsjednuo je duhove; i, kao za vrijeme križarskih ratova, osobe svih staleža, pa čak i djeca, 19

22 Uvod ulovljeni nekom vrstom mjesečarenja idu stalno posjećivati jedno mjesto iza drugoga, a gdje jedni idu, i drugi odlaze, iako neznaju zašto: igra koja može biti interesantna i može i pogoditi, nakon tolikih drugih zala, ekonomiju, moral, možda i samu politiku (ibid. str. 11). Opat Toaldo je živio u razdoblju u kojem se razvijala prva faza društvene povijesti turizma, ona povezana s Grand Tourom mladih europskih aristokrata. No, njegove ironične riječi nisu protiv turističkog putnika, već protiv turizma kojeg bi danas nazvali masovnim turizmom (ili turizam mase) i to u najgorem smislu riječi, izvanjski usmjeren i bez čvrstih kulturnih razloga. Suprotno, Toaldo je za pripremljeni i savjesni turizam u pristupu drugim kulturama koje se otkrivaju. Dakle, upotrebljavajući suvremenu terminologiju, održivog turizma, odnosno turizam koji je spreman poštivati i naročito razumije antropološke i prirodne dimenzije mjesta koje se ide posjećivati'. No ipak - kao što se može i primijetiti prema podacima već spomenute Svjetske turističke organizacije (WTO) ove kritike i strahove koje je opat Toaldo iznio 211 godina unazad, izgledaju proročanska: putovati, prema iznijetim statističkim podacima, poprimilo je sve oblike društvene 'manije'." (Bernardi U., op. cit., str ) 20

23 Turizam u društvenim znanostima Društvene su znanosti početkom započele s ozbiljnijim radom oko pojave fenomena turizma. Primarna svrha bila je analizirati ona ekonomska ponašanja koja se zasnivaju na kretanju stranaca, i razumjeti motivacije koje pojedince (turiste, organizatore, lokalno stanovništvo) tjeraju na promjenu svog uobičajenog ponašanja. Turizam kao društvena činjenica Kao što smo gore naveli, turizam je prvenstveno društvena činjenica i to u durkheimovskom smislu, odnosno društveni fenomen koji se nameće izvan volje pojedinih svijesti, ili prema Durkheimu: "Društvena je činjenica svaki način djelovanja, ustaljena ili ne, sposobna da na pojedinca vrši vanjsku prinudu" ili čak "da je općenita u širenju određenog društva, neovisno o tome što posjeduje samostalnu egzistenciju neovisnu od svojih pojedinačnih manifestacija." 26 Pokušat ćemo to objasniti pomoću primjera. Kakav bi rezultat dobio stanovnik turističkog lokaliteta koji svojim sugrađanima predlaže 26 Emile Durkheim, Breviario di sociologia. Le regole del metodo sociologico, Newton Compton Editori, Roma, 1981, str. 63. (Izvorno: Durkheim, E., Les règles de la méthode sociologique, Paris,

24 Turizam u društvenim znanostima ukidanje turizma. Vjerojatno bi pomislili da se radi o luđaku, mogao bi čak biti optužen za autarhiju (samodostatnost), ili bi mu se rugali, moglo bi doći do toga da ga se društveno izolira i marginalizira ukoliko bude smatran kao društveno opasan. U stvari, sva bi društvena pravila, ona pisana kao i ona nepisana, bila protiv njega. Radi se naime o progresu. Što znači da je korisno za sve kategorije osoba koje imaju, neposrednu ili posrednu, ekonomsku korist od turističkih kretanja. Samo u slučaju da se taj (njegov) zahtjev temelji na objektivnom prikazivanju, demonstraciji negativnih posljedica do kojih može doći, na primjer, što se tiče kvalitete života u zajednici, a ne o potrebi da se zadovolji svoje osobne interese. Možda, kažem možda, bi imao priliku biti primljen i poslušan kod nekog javnog administratora radi daljnjeg poboljšanja ili uređenja turističkog djelovanja, ali ne ukidanja turističkog boravka. Dakle, njegov zahtjev ne bi nikako mogao biti zadovoljen, jer je danas turizam postao takva društvena činjenica koja se temelji na spontanom ponašanju velikog broja pojedinaca vođenih ka istom cilju Bez obzira na vrstu ili oblik turizma kojeg pojedinac prakticira, na više ili manje poznato mjesto koje se posjećuje, na trajanju ili doba godine koje se izabere poradi odlaska na odmor, radi se o takvom društvenom činu koji, iako ne proizlazi iz osnovnih potreba, on je, u obliku turizma, suvremenom pojedincu postao neophodan i prihvaćen od strane zajednice pojedinaca. Radi se o jednoj ne neophodnoj potrebi od koje je teško pobjeći. Isto tako, onaj koji ne koristi godišnji odmor za barem jedan kratak izlet, na snijeg ili na more, morati će na neki način objasniti tu svoju odluku. Inače će se za njega misliti da se nalazi u financijskim poteškoćama, ili da je bolestan, ili apatičan, ili društveno devijantna osoba ili snob. U svakom slučaju, mali broj njegovih sugrađana će misliti da se radi o slobodnom izboru. Biti će dakle društveno ocjenjen i, zavisno o zajednici u kojoj djeluje, čak i podložan moralnim sankcijama, naročito kada se tom činu pripisuje takvo opravdanje koje je suprotno opće prihvaćenom značenju kojeg pripisuje javno mnijenje. Naime radi se o jednom redu činjenica koje imaju vrlo specifične osobine: sastoje se od načina djelovanja, mišljenja i osjećanja, koji se nalaze izvan pojedinačnog htijenja, i koji su obdareni snagom prisile na temelju koje mu se nameću. Iz toga proizlazi da se ne mogu miješati s organskim pojavama, budući da se 22

25 Turizam u društvenim znanostima To je UN dovelo do toga da se pozabavi tom problematikom. UN je, na konferenciji o putovanjima i međunarodnom turizmu održanoj u Rimu, po prvi put definirao turiste kao "privremene posjetitelje koji borave najmanje 24 sata u zemlji koju posjećuju, kada se svrha putovanja može svrstati pod jednom od ovih stavki: zadovoljstvo (rekreacija, odmor, zdravlje, istraživanje, religija, sport), posao, obiteljski odnosi, misije, konferencije." Ovdje je središnja tema, oko koje se vrti veliki dio rasprave o turizmu, povezana s likom turista percipiranog kao tuđinca ili stranca, odnosno kao osobe koja dolazi izvan zajednice domaćina. Naime radi se o tematici koja je oduvijek fascinirala mnoge filozofe, znanstvenike, književnike i pjesnike, što se, u mnogim slučajevima, pokazalo kao važan znanstveni doprinos i referentna točka u daljnjem istraživanju turističkog lika. U tom kontekstu turizam postaje ono područje ponašanja i odnosa u nastajanju u okviru najšireg područja socijalne interakcije; u liku modela ponašanja koji određuje i lik stranca/tuđinca koji toliko fascinira sociologe radi svoje inovativne vrijednosti. 28 Dakle, za sociologe, lik stranca predstavlja određeni pojmovni predmet, alat, oruđe, među postojećim, koji može doprinijeti shvaćanju, iščitavanju odnosa koji se stvaraju između turista i zajednice domaćina. To omogućuje da se donekle shvati vrstu i razinu moguće društvene interakcije koja se stvara i rastvara između subjekta s različitim kulturnim posebnostima; da se analiziraju oni sastoje od prikaza i radnji; niti s psihičkim pojavama, koje svoje postojanje nalaze samo u pojedinačnoj svijesti i posredstvom njezinog djelovanja. Dakle predstavljaju novu vrstu, i njima treba dati i rezervirani naslov društveni. Emile Durkheim, op. cit., str Asterio Savelli, op. cit., str

26 Turizam u društvenim znanostima tipični odnosi koji se stvaraju onog trenutka kada pojedinci različitih društveno-kulturnih osobina dolaze u kontakt. U tom smislu, ali i u vezi tematike odnosa blizine i daljine, integracije i marginalizacije, do kojih se dolazi u relaciji između turista i domaćina, značajni je poticaj potekao i od sociološkog proučavanja Georga Simmela sa svojim esejom o strancu, objavljenom godine. 29 Ono je korisno da "...analizirali uzorak uobičajene socijalne interakcije koja, donoseći različite omjere bliskosti i udaljenosti, integracije i marginalizacije, se pojavljuje u svakoj situaciji zajedničkog života u kojem se uspoređuju različite kulture, gdje god se uspostavlja nova interakcija između stranca/tuđinca i zajednice koja se prepoznaje u određenoj kulturi. Stranac 30 je jedan od krajeva stalnog odnosa između pojedinca i zajednice što čini da je također potrebno imati znanja o suprotnoj krajnosti, i svijest o prisutnosti obje krajnosti u svakom društvenom liku." 31 Prema Simmelu odnos koji se uspostavlja između stranca (ili tuđinca) i domaćina ambivalentan je ako ne i nejasan. Stranac je istovremeno i blizu i daleko. S jedne je strane u neposrednoj blizini zajednici, i to u različitim mogućim performansama. Kao trgovac, radi potrebne trgovačke razmjene potrebne svakoj ne samodostatnoj zajednici, kao sudac, za nepristrane presude koje, kao osoba super partes, u 29 Georg Simmel, Excurs über den Fremden, in Soziologie. Untersuchungen über die Formen der Vergesellschaftung, Leipzig, Simmel definira "stranca/tuđinca na sljedeći način: "Ovdje se u stvari ne shvaća stranca u uobičajenom smislu riječi, kao putnika koji danas dolazi a sutra odlazi, već kao onoga koji danas stiže da bi i sutra ostao - da tako kažemo, potencijalnog putnika, koji, iako se zaustavio, nije još odustao od slobode da dolazi i odlazi." (Cfr. G. Simmel, op. cit., u Simonetta Tabboni (uređeno od strane), Vicinanza e lontananza. Modelli e figure dello straniero come categoria sociologica, Franco Angeli, Milano, 1993, str. 147.) 31 Simonetta Tabboni, op. cit., str

27 Turizam u društvenim znanostima mogućnosti je izraziti u vezi raznih problematika zajednice, kao Židov, zbog financijske ili društvene koristi određene kategorije pojedinaca, općenito percipirani kao drugi od zajednice, prema kojoj se ne treba osjećati dužnim. 32 Simmel želi naročito istaknuti onaj model odnosa koji posjeduje napetost koja rezultira kako od bliskosti tako i od udaljenosti samog subjekta koji putuje, putujućeg gosta. Omogućujući tako da se donekle shvate i mehanizmi i korijeni isključenja i asimilacije, priznavanja sličnosti i različitosti, kao i činjenice da ni jedna kulturna integracija nije moguća u totalitetu. To vrijedi i za bilo kakav pokušaj isključenja. Svaka interakcija između pojedinca i zajednice odgovara određenom stupnju blizine i daljine, na osnovu kojih zajednica stavlja pojedinca u određeni položaj što uzrokuje reagiranja pojedinca posredstvom različitih razina identifikacije i sudjelovanja. 33 Turist kao 'vanjski' subjekt Sa stajališta sociološke analize lika turista u središtu interesa nalazi se činjenica da se radi o osobi koja privremeno boravi na različitom mjestu 32 Ti aspekti, s druge strane, čine da se ta tipologija pojedinaca promatra i doživljava kao strana, odnosno daleka. Što se trgovca tiče, ta aktivnost, po definiciji, uključuje stalnu pokretljivost: danas postoji, sutra možda ne ili možda da. Što se suca tiče, ona je važna radi nedostatka jakih društvenih i povijesnih veza koje moraju postojati kako bi sudac bio objektivan s lokalnim stanovništvom. Što se Židova tiče, jer pripadaju onoj kategoriji pojedinaca koji su društveno definirani kao različiti od domaćina. 33 Simonetta Tabboni, op. cit., str. 30 i str. 41 Spomenuta Simmelova studija ne pokazuje se korisnom u slučajevima u kojima nema ili ne dolazi do interakcije između turista i stanovništva domaćina. Primjera radi, u danas sve prisutnijim slučajevima gdje se turistički boravak odvija samo unutar određenog naselja. 25

28 Turizam u društvenim znanostima od onoga iz kojeg potječe, i to prvenstveno zbog turističkih razloga. Turist se u toj zajednici, u kojoj provodi vrijeme svojeg godišnjeg odmora, osjeća strancem. Definirajući stranca kao pojam koji se odnosi na 'osobu koja dolazi iz različite zajednice od one u kojoj trenutno boravi ali koje pripadaju istoj državi' i pojam tuđinca kao pojam koji se odnosi na 'osobu koja boravi u mjestu koji se nalazi izvan države iz koje dolazi i u kojoj inače živi', tada se s razlogom može reći da se, neovisno o lokalitetu, pojam turista odnosi na privremeno stanje stranca ili tuđinca koje putnik preuzima na sebe. Iako spomenuta razlika, između stranca i tuđinca, podrazumijeva veći ili manji stupanj društveno-kulturne udaljenosti od mjesta trenutnog prebivanja. Kada se govori o strancu tada se misli na pojedinca čija percepcija ne pripada lokalnoj zajednici domaćina već proizlazi iz činjenice da postoji određena kulturna, ekonomska, politička, administrativna povezanost jer pripada istom državnom okviru, ako ne nacionalnom identitetu: isti jezik, ista vjera, ista valuta, slične životne navike i običaji, zajedničke referentne institucije i pravila života. 34 Što se tiče poimanja 'tuđinca' treba reći da se tu radi o stanju koje podrazumijeva veću društvenu udaljenost od zajednice domaćina. Zasigurno se ne griješi ako se tvrdi da je tuđinac uloga koju osoba preuzima kada posjećuje mjesta koja se u mnogome razlikuju od njegovog. Kada se svakodnevno mora sporazumjeti s ljudima 34 To je stanje stranca, odnosno ne pripadanja ili otuđenja. Uglavnom posljedica nedostatka integracije s lokalnom zajednicom, o nepoznavanju kulturnih pravila i običaja života, o nedostatku prethodno uspostavljenih prisnih odnosa i čvrstih društvenih veze između stranca i subjekta koji pripadaju zajednici domaćina onog teritorija. 26

29 Turizam u društvenim znanostima te se suočiti s društvenim i političkim institucijama kao i pravnim strukturama, običajima i kulturi navika koje se u mnogome razlikuju od njegovih. 35 Uloga se turista, baš zato što može biti i stranac i tuđinac, temelji upravo na stanju višeg ili manjeg otuđenja i neuključivanja u odnosu na relevantna pitanja koja se tiču života u zajednici domaćina i samog turiste. Naime, turist nema takvu spoznaju, ili takav interes, koji opravdava njegovo uključivanje u rješavanje problematike koja uređuje odnose između članova zajednice domaćina. S druge strane, ista ta zajednica percipira tu anomaliju i zato ne očekuje da se turist interesira za pitanja koja ga se ne tiču. Uostalom zašto bi se zajednica domaćina trebala uopće prilagoditi mišljenju osobe koja ne pripada tom mjestu i ne poznaje lokalnu problematiku. Radi se naime o osobi koja je u onom mjestu samo privremeno prisutna i to vremenski ograničeno, za koju se ne zna hoće li se ikad ponovno vratiti. Odnosi, koji se uspostavljaju između turista i nekih domaćina tijekom turističkog boravka mogu biti i vrlo prisni što može dovesti i do dalekosežnih posljedica u liku osobnih i društvenih promjena za obje strane, međutim to se događa jako rijetko, ostajući na razini najniže integracije. Zbog toga, članovi zajednice domaćina nemogu znati interese turista i ne mogu shvatiti one osobne stvari i pitanja koja privlače turista na dolazak. Moći će promatrati njegovo ponašanje, navike, potrebe, potrošnju, moći će također dati vrijednosne sudove u vezi tih pitanja i 35 Remo Ceserani, Lo straniero, Editori Laterza, Bari, 1998, str.7. 27

30 Turizam u društvenim znanostima suočiti se s problematikom na lokalnoj razini ali rijetko će ih to dovesti do izravne spoznaje ugošćenih subjekta. Ukratko, zajednica domaćina doživljava prisustvo turista, kao vanjskog subjekta, s osobinama koje se razlikuju od njihovih, i koje određuju društvenu i kulturnu udaljenost. Odnos s turistom doživljen je na ambivalentan način. S jedne strane javljaju se stavovi kontrole i zatvorenosti u obrani vlastitog identiteta, a s druge strane potrebna je jedna vrsta otvorenosti prema subjektu, koji predstavlja izravni izraz jednog društvenog fenomena (turizma), od kojeg se očekuje da će zajednica profitirati. Što se turista tiče, radi se o osobi koja neminovno dolazi u kontakt s nizom subjekta s kojima dostiže jako nisku razinu integracije. Treba znati kako nije u njegovom interesu miješati se u poslove koji se prvenstveno tiču domaćina. Njegov je interes spoznavanje lokalne kulture i tradicije te korištenje turističkih resursa tog područja u zadovoljavanju svojih osobnih potreba koje se pojavljuju tijekom (privremenog) boravka. Njegova je glavna želja da, barem privremeno, iza sebe ostavi sve probleme, da se za kratko udalji od rutine svakodnevnog života, da se posveti samome sebi, vlastitoj osobnosti i to, po mogućnosti, izvan svih društvenih obveza. Radi se o neuobičajenoj otvorenoj životnoj situaciji koja fascinira i koja više nego drugo, karakterizira turistički fenomen uključujući i svaki mogući odnos turista i domaćina. 28

31 Turizam u društvenim znanostima Ono što je očito, je to da, u većini slučajeva, turist teži ponašanju koji se u mnogome razlikuje od onog kojeg je prisiljen izvoditi u svojoj svakodnevici. Tijekom svog turističkog boravka pojedinac pokušava oponašati one životne uloge i društvene situacije kojima teži u svakodnevnom životu, pa je stoga i spreman koristiti svako sredstvo koje mu pruža priliku da mistificira stvarnost. 36 Zbog toga se oblači u odjeću, koja mu ne pripada (ne pripada njegovoj kulturi), što mu omogućuje ostvarenje različitih vrsta interakcija do kojih dolazi u relaciji između turista i ostalih subjekata uključenih u tu igru. Inače, radi se o ponašanjima s kojima se subjekti koji imaju posla s turistom rijetko poistovjećuju. Najčešće zbog površnih odnosa koji se upostave tijekom turističkog boravka, kao i zbog stava koji prevladava, a koji iziskuje da se turista tretira kao stranca/tuđinca, tj. privremenog gosta, i ništa drugo. I baš to turistu omogućava da bude slobodniji u izražavanju. 37 U trenutku preuzimanja uloge turista, pojedinac postaje član one društvene skupine čija je zajednička osobina da se radi o pojedincima s istim željama i nadama. To ih čini lako uočljivim, od strane lokalne i ne lokalne zajednice kao i od drugih društvenih kategorija, jer, osim što na drugačiji način troše vrijeme i novac, razlikuju se i po načinu odnošenja, 36 Nisu rijetki slučajevi da turisti potroše velike svote novca u korištenju usluga za koje inače nisu zainteresirani kad se nalaze kod kuće, unatoč tome što su one lako dostupne i pristupačne. Imamo i turiste koji troše znatan novac samo da bi oponašali društvenu klasu kojoj bi željeli pripadati. Sve su to primjeri ponašanja koji se udaljuju od svakodnevnog života, ali koji, barem za kratko vrijeme, pojedincu omogućuju da se osjeća onakav kakav bi želio biti i kako bi želio da ga drugi vide. 37 Bez obzira na racionalne razloge koje vode do odluke korištenja odmora, treba znati da turist ima potrebu osjećati se (kao) turist i samo turistom. 29

32 Turizam u društvenim znanostima općenito formalnog tipa, kojeg instauriraju s okruženjem i s drukčijim pojedincima. 30

33 Lik stranca U svim tradicionalnim društvima stranac je oduvijek bio razlog fascinacije ali i straha, i to baš zbog mogućih promjena koje može dovesti njegova prisutnost. Nasuprot tome u urbaniziranim i industrijski razvijenim društvima zapada, stranac, prema Simmelu, posjeduje osobine idealnog građanina. To je onaj koji u sebi prožima jedinstvo između udaljenosti i blizine u odnosu na određenu društvenu skupinu. Stranac iz perspektive integrirane zajednice Polazeći od glavnih osobina stranca/tuđinca mobilnost, objektivnost, nezainteresiranost i ravnodušnost, utvrdili smo da se klasična tipologija stranca dijeli na trgovca 38, suca 39 i Židova. 40 U većini slučaja stranac je percipiran kao osoba koja je blizu i daleko, dolazi izvana ali je također i dio grupe u odnosu na koju je marginaliziran i integriran. 38 Koji, svojom mobilnošću, razbija statičnost zatvorene i samodostatne zajednice predstavljajući tako opasnost opstojanju tradicionalno uređenih društva ali, istovremeno on uvodi i novu stabilnost u kretanju robe i novca. 39 Koji nemajući nikakav interes u pitanjima značajnim za sam život zajednice donekle može pokazati prisebnost u odlučivanju, iako treba reći, da se objektivnost pojavljuje kao poseban oblik sudjelovanja koja pretpostavlja i aktivni duh. 40 Naročito se tu misli na frankfurtske Židove, kojima se u srednjem vijeku pripisivao porez na fiksan način, neovisno o njihovoj imovini i prihodu, jer osobine koje su okarakterizirale židovske odnose nisu ulazile u svjetonazor lokalne zajednice. 31

34 Lik stranca Marginaliziran je jer je drugačiji, integriran jer su mu dodijeljeni određeni poslovi i društvene funkcije. Sa svoje strane stranac/tuđinac, iako ne pripada toj zajednici, koristi njezine odrednice kako bi postigao određene ciljeve. Zajednica iz perspektive stranca/tuđinca Ovisno o namjerama i težnjama poduzetim prema zajednici domaćina koja ga ugostuje i odnosa koja ova iskazuje prema njemu, stranac poprima različite oblike ponašanja (fizionomije): imigranta koji se želi integrirati; gosta koji se bavi nepopularnim i neprihvaćenim aktivnostima; stranog stručnjaka koji kompetentno i vješto odrađuje svoj posao; stranca čiji je boravak privremeni i to zavisno o poslu koji obavlja i koji se ne želi integrirati; privremenog gosta te turista. U svim tim slučajevima društvena daljina stranca uglavnom je rezultat kulturnih razlika. Danas, u doba sveopće globalizacije i tehnologizacije, postoje svi uvjeti za bolje uzajamno kulturno razumijevanje jer živimo u razdoblju u kojemu su svi ljudi i domaćini i gosti zbog sve bržih i dubljih promjena koje se pojavljuju u suvremenim društvenim odnosima. Od stranca do turiste Istraživanja o kretanju stranaca proizlaze iz interesa prema putovanjima odnosno izletima koje se sve češće događaju zbog rekreacije, 32

35 Lik stranca viška slobodnog vremena te raznih radnih aktivnosti u kojima je nedostatak stalnog prebivališta za većinu stranaca privremenog karaktera. Za Glucksmanna to se kretanje stranca može poistovjetiti sa zbrojem odnosa između osobe koja se privremeno nalazi na mjestu boravka i mještana. On tu međutim ne uzima u obzir razloge koji su doveli do tog boravka. Sa svoje strane Von Wiese tvrdi da je pojam stranca uvijek povezan s barem jednom komponentom neprijateljstva, zbog čega se kult stranca naročito pojavljuje tamo gdje on ima nekakve ekonomske prednosti ili gdje dolazi do nekakve znatiželje. Iz toga slijede tri tipologije stranca: 1) onaj koji na pozornicu putovanja ulazi kao gospodin, kao časnik jedne vanjske moćne države, kao osvajač ili kao član strane vojske; 2) onaj koji nije zainteresiran za razvijanje bilo kakvih odnosa s lokalnim stanovništvom; 3) onaj koji se pojavljuje u liku trgovca, istraživača, putnika, zainteresiran za konstruktivne odnose s lokalnim stanovništvom. Morgenroth naročito naglašava važnost funkcije potrošnje za vrijeme kretanja stranaca. U liku osoba koje se privremeno udaljavaju od svog stalnog boravka da bi putovali u druga više ili manje egzotična mjesta radi zadovoljavanja nekih svojih životnih ili kulturnih potreba, ili čak neke njima svojstvene osobne želje. Dakle, prvenstveno kao potrošači ekonomskih dobara i kulturnih resursa. 33

36 Lik stranca Ogilvie tvrdi da novac koji turisti troše mora proizaći ne samo iz njihovih izvornih djelatnosti, već i iz njihovog stalnog boravišta a ne iz mjesta koje posjećuju. Za Hunzikera i Krapfa kretanje stranaca u sebi sažima složenost odnosa i pojava koje proizlaze iz putovanja i boravka, odnos koji nema nikakve povezanosti sa stalnim prebivalištem i s bilo kojim oblikom radne djelatnosti. Turistički fenomen postaje uočljiviji nakon Drugog svjetskog rata. Zahvaljujući slobodnom vremenu, sve više istraživača počinje uočavati da je potreba za putovanjem nešto sve više uobičajeno i ponekad čak i bez kontrole. 41 U tom smislu Knebel navodi da je turizam skup promjena mjesta, osoba i aktivnosti koje iz tih i takvih premještaja slijede. Prema Knebelu radi se o aktivnostima koje proizlaze iz urođenih sklonosti za pokretom a prisutne su u svakom pojedincu. Također i radi zadovoljavanja potrebe luksuza. Da bi turistički fenomen bio potpun moraju biti prisutni neki uvjeti: određeni društveni pritisak na kretanje, prisustvo odnosa između turista i lokalnog stanovništva, zadovoljenje potreba luksuza sa sredstvima koje je gost zaradio u mjestu svog prebivališta, udobnost i fizička sigurnost. 41 Razlikujemo razne vrste turizma na temelju duljine, mjesta, udaljenosti, prijevoznih sredstva, frekvencije, svrhe, motivacije, udruživanja, dobi, autonomiji, interakcijama s domicilnim stanovništvom. 34

37 Psihosocijalna dimenzija turizma Za mnoge sociologe, antropologe i psihologe sloboda kretanja rasprostranjena je i zajednička ljudska osobina. Želja za posjećivanjem i razgledavanjem različitih mjesta jedna je od najdubljih potreba čovjeka našeg vremena. Razlog tome je činjenica da je šarm istraživanja oduvijek privlačio čovjeka, od Odiseja do Sinbada, Kristofora Kolumba pa sve do svakog od nas pojedinačno. Mogućnost neometanog kretanja jedan je od pravnih temelja moderne zapadne demokracije. Ono je povezano s habeas corpus (pravom nad vlastitim tijelom), koji definira pravo na državljanstvo od vremena Magna Carta. U tom je smislu svako ograničenje kretanja tretirano, kao najtipičnije kazneno sredstvo modernih društava, zatvorom. Mnogi proučavatelji turizma kao društveni fenomen ističu nesklad između povijesne, gospodarske i društvene važnosti fenomena i povremenost znanstvenih doprinosa u tom pogledu. Neravnotežu koju naročito kritiziraju znanstvenici čiji je pristup humanistički, a koji izjavljuju da postoji niz eseja koji govore o psihosocijalnim aspekima turizma U stvari se u većini slučaja radi o radovima koji su u mnogočemu repetitivni. 35

38 Psihosocijalna dimenzija turizma Na temelju podataka i razmišljanja navedenih u postojećim tekstovima dolazi se do zaključka kako postoje različiti razlozi koji potiču na kretanje nekim teritorijem, ali da samo dio tih kretanja ima osobine turizma. To zapravo predstavlja problem za one koji se bave proučavanjem turističkih ponašanja zbog poteškoća da se u pojedinostima definira predmet tog studija. Zasigurno najklasičniji način definiranja turista je onaj koji se zasniva na ekonomskom mjerilu: turist je onaj koji dio svojih prihoda troši u mjestu koje se razlikuje od mjesta proizvodnje. Međutim, ta definicija ne obuhvaća sve one subjekte koje je prema tim kvantificiranim mjerilima teško definirati kao turiste u smislu ponašanja. No ipak definicija utemeljena na premještanju resursa korisna je u određivanju ekonomskih aspekata i tokova ljudskih preseljenja, ali nam ne pomaže puno u opisivanju suštine izbora koji svoj korijen nalazi u ponašanju. Međutim, prenaglašavanje tog momenta vodi do toga da se većina dosadašnjih definicija, prisutnim u specijaliziranoj literaturi, zasniva (prvenstveno) na psihološkoj vrijednosti tog fenomena, koja se uglavnom usredotočuje na motivaciju prema putovanju: turist se kreće potaknut mogućim zadovoljstvom. Nasuprot tih dviju motivacija danas se sve više govori i o putovanju iz zdravstvenih, znanstvenih, poslovnih razloga, ali čak i o iseljeničkim razlozima. U svim tim slučajevima osobina koja karakterizira turističko kretanje, u usporedbi s kretanjima iz drugih razloga, nalazi se u tome da je ono 36

39 Psihosocijalna dimenzija turizma privremeno a ne trajno, dobrovoljno a ne obvezatno, namijenjeno da se turist vrati na početno mjesto kretanja, a ne trajno zaustavi na nekom drugom mjestu, da traje više od jednog dana, da je potaknuto motivacijom užitka a ne posla, da je turist prvenstveno zainteresiran za promjenu i novost. To znači da turista karakterizira kretanje zbog odmora i regeneracije, zdravlja, sportske aktivnosti, zabave, pažnje prema sebi, susreta s rodbinom i prijateljima, religije, a ponekad i posla. U polju dosadašnjeg terenskoga istraživanja, turist je definiran kroz činjenice da je svoje uobičajene praznike, od najmanje 3/4 uzastopnih dana (uključujući najmanje 2/3 noćenja), proveo izvan teritorijalne okoline u kojoj redovito prebiva. I to, najčešće, zbog motiva uživanja, odmora ili rekreacije. Da bi se, dakle, pojedinac mogao definirati turistom mora se udaljiti od svog doma dovoljno dugo da se proizvede jedna egzistencijalna promjena, ali također toliko dugo da dođe do takvih promjena koje će dubinski preobraziti karakteristike njegove svakodnevnice. Iz toga proizlazi da mentalni stav turista mora prvenstveno biti ustrojen više u znaku užitka a ne ispunjenja nekakvih obveza, u smislu da se putovanje mora doživjeti kao posljedica slobodnog izbora (koji je proizvoljnog karaktera), 43 a ne o nekakvoj nužnosti zasnivanoj na okolnostima koje su njemu strane. 43 Izbor koji mnogo košta, ali koji nema nikakvog učinka, u ekonomskom smislu, za onoga koji ga prakticira. 37

40 Psihosocijalna dimenzija turizma Psihologija i sociologija turizma U ovom ćemo poglavlju govoriti o psihologiji i sociologiji turizma, dvjema disciplinama koje imaju puno dodirnih točaka u proučavanju turističkog fenomena. One ujedno i omogućuju da se, primjenom zajedničkih metoda ali iz različitih znanstvenih perspektiva, taj društveni fenomen bolje shvati. Psihologija turističkog ponašanja se bavi proučavanjem razloga koji se nalaze u osnovi procesa i ponašanja turista. Da bi to postigla služi se instrumentima analize potreba i razina zadovoljstva turista. Istražuje formativne modele koji su najpogodniji za obnovu kolektivnog turističkog izgleda u europskom i međunarodnom gospodarskom kontekstu. Svoje uporište ima u proučavanju izbornog procesa, to jest unutarnjih motivacija, svjesnih i nesvjesnih, koje pokreću ponašanja svakog pojedinca. Kada psihološki čimbenici ulaze u odnos s turizmom, a kada procesi izbora koji vode do odluka koje turist čini, tada se govori o psihologiji turista. U situaciji neizvjesnosti, kao u onoj u kojoj se osoba nalazi pred izborom jedne nove i nepoznate situacije, psihološki čimbenici imaju veliku važnost kada su nalaze unutar opširnijeg društvenog konteksta. To psihologiju približava sa sociologijom i antropologijom turizma. Drugo važno područje u kojem je psihologija turizma korisna je dimenzija reklame. Do korištenja psihologije turizma od strane propagandne industrije i marketinga došlo je zbog uvjerenja koje glasi: što 38

41 Psihosocijalna dimenzija turizma je veći kapacitet shvaćanja i tumačenja razloga koja utječu na izbor veća će biti i sposobnost onih koji stvaraju ponudu da utječu na izbor kako pojedinaca tako i grupa. Sociologija je općenito po definiciji društvena znanost koja proučava društvena ponašanja u sklopu koje se rađa sociologija turizma da bi se prevladale poteškoće koje su nastale u tumačenju onih društvenih ponašanja koja nisu mogla biti sasvim objašnjena posredstvom tradicionalne ekonomske analize. To je kasnije dovelo do toga da ponuda turističke industrije nije odgovarala potražnji. Motivacije turističkog izbora Budući da se ni jedna od gore navedenih kategorija analize ne može smatrati iscrpnom za jednu valjanu i zadovoljavajuću definiciju kategorije turista i turističkih putovanja ovdje ćemo ukratko analizirati i kategoriju turističke motivacije kako bi definicija mogla biti potpunija. Vidjeli smo da se prema psihologiji ljudske potrebe mogu definirati na različite načine. Postoje biološke potrebe (kao što je hrana, piće i drugo) i potrebe vezane uz odnos sa zajednicom (kao što su socijalni status, uvažavanje drugih, itd.). Udružimo li te potrebe, kroz kognitivne i komunikativnoizražajne aktivnosti, onda one pokreću ljudsko tijelo radi vlastitog zadovoljavanja. Motivacija, dakle, može biti definirana kao proces aktivacije organizma u cilju ostvarenja određenih ciljeva, zavisno od okolišnih uvjeta. Ove potrebe koje utječu na ljudsko djelovanje poprimaju 39

42 Psihosocijalna dimenzija turizma rastuću složenost i to ovisno o tome radi li se o refleksijama; automatskih reakcija na podražaje primjer: znoj ili crvenilo, nagonima; automatske sekvence ponašanja usmjerene prema nekom cilju, primjer: migracije ptica, izgradnja gnijezda itd., pulzijama; oponašajući odgovori koji se razvijaju polazeći iz određenih potreba organizma ali koji se strukturiraju prema unaprijed neodređenom slijedu ponašanja kroz stalnu interakciju s okolinom. To znači da ako potreba označava stanje nedostatka ili potrebe, sa svoje strane pulzija ukazuje na psihološku dimenziju potrebe i izražava stanje unutarnje napetosti koje se teži eliminirati ili smanjiti. Sve to ovisno i o poticajima ili aspektima koji se nalaze izvan pojedinca i koji mogu služiti zadovoljavanju njegovih potreba. Ti su poticaji poznati i kao pojačanja. Motivacije se, dakle, mogu svrstati u različite oblike i modalitete: svjesne/nesvjesne, jednostavne/složene, prolazne/stalne, pozitivne/negativne te primarne/sekundarne. Mogu se i hijerarhijski uvrštavati i organizirati polazeći od najjednostavnijih i osnovnih do najsloženijih i sofisticiranih. No tek kada je prva razina zadovoljena tada se i više razine mogu aktivirati. Motivacija za turizam Klasifikacija turističkog ponašanja može biti definirana prema različitim teorijama, međutim psihološka motivacija može zasigurno više od drugih razlikovati turističko ponašanje od sličnih oblika kretanja i putovanja. Prema teoriji ponašanja, kada pojedinci doživljavaju 40

43 Psihosocijalna dimenzija turizma nedostatak u zadovoljavanju neke potrebe tada se stvara takav pritisak (pulzija) koji pojedinca tjera da zadovoljavi tu potrebu. Primjer: očekivanja (ugoda) koja vode do turističkog projekta (pulzija); smanjena stanja nelagode (pulzija); prethodno pozitivno iskustvo (ojačanje). Druge teorije uviđaju tri bipolarne motivacijske dimenzije unutar kojih pojedinci preuzimaju i djeluju prema ulogama koje omogućuju optimalnu ravnotežu između ovih triju dimenzija: potražnja poticaja/smirenost; potražnja za nečim novim/familijarnost; potražnja strukturalizacije/neovisnost. Nasuprot tome, prema teoriji životnog ciklusa, ljudski je život karakteriziran pomoću četiri razdoblja koja se međusobno preklapaju: djetinjstvo i adolescencija (0-22 godina); rana mladost (17-45); odrasla dob (40-65); treća dob (od 60). Međutim, posebno razdoblje, koje ide od 28 do 40 godina, uključuje stjecanje ozbiljnih i stabilnijih životnih stilova koje pojedince, u ulozi turista, vodi prema organiziranijim kulturnim odmorima ili prema stjecanju novih vještina (i za sinove). Pojedinci u zrelijoj životnoj dobi, koja se kreće od 40-te do 55-te godine života, imajući veću ekonomsku stabilnost i viši društveni status teže odmoru koji će biti pokazatelj dostignutog društvenog statusa ili njihove slobodne i neovisne kreativnosti. Nakon 65-te godine pretpostavlja se pad turističkih aktivnosti, naročito u fizičkom smislu. Treba međutim precizirati da ove klasifikacije, iako donekle i korisne, radi utvrđivanja ponude, sadrže previše varijabli vezanih uz 41

44 Psihosocijalna dimenzija turizma kulturnu, društvenu i ekonomsku pozadinu da bi same po sebi mogle objasniti motive turističkog izbora. Proces izbora: čimbenici push i pull Potrebno je dakle shvatiti motivacije koje jednu osobu tjeraju da ide na odmor. To zahtijeva da se istražuju brojni socio-psihološki čimbenici počevši od onih koji pojedinca tjeraju na odmor a tek naknadno čimbenike privlačnosti prema određenom mjestu, koji, sa svoje strane, ovise o uslugama i opremama koji objašnjavaju i sam izbor određene destinacije. Razlozi za odmor: Push faktori su dakle oni psiho-socijalni čimbenici koji pojedince guraju na odmor i koje valja proučiti prije ostalih jer je psihološki faktor smatran poveznicom emotivnog faktora. Push za odmor proizlazi iz želje da se nakratko napusti svakodnevni život. Radi se, naime, o bijegu od osobnih i međuljudskih odnosa, o potrebi smanjenja stanja tenzija i nelagoda (umor, dosada) zbog osobnih ili poslovnih problema te potragom za društvenim i psihološkim zadovoljstvima kroz putovanje. Turist će pokušati zadovoljiti one želje koje u u tom trenutku odmora doživljava kao potrebu. To je ujedno i razlog zbog čega je turistički marketing jako zainteresiran za svaki trenutak koji pojedini turist provede na odmoru. To omogućuje da se, nakon što se utvrdilo motivacije zbog kojih određena tipologija ljudi ide na godišnji odmor, lakše konstruiraju i nude atraktivnije ponude. 42

45 Psihosocijalna dimenzija turizma Najrazličitiji push čimbenici mogu biti: bijeg od svakodnevnice, samospoznaja, proučavanje samog sebe, odmor, tjelesna i mentalna njega, prestiž, regresija, želja da se učvrsnu obiteljski odnosi, poboljšanje, unapređenje društvenih interakcija, oponašajući fenomen (moda), zadovoljavanje radoznalosti, ostvarenje jednog sna, jedne želje. Što se pull čimbenika (atrakcija) tiče, radi se o psiho-socijalnim čimbenicima koji se naknadno pojavljuju i koji guraju osobe da se odabere određeni tip odmora umjesto nekog drugog. U stvari, svakom od gore navedenih push čimbenika može odgovarati jedan pull čimbenik turizma. Na primjer različitost mjesta može odgovarati potrebi bijega (npr. otoci, itd.), kulturna raznolikost odgovara istraživanju sebe (npr. Indija, Kina, itd.), luksuznost struktura potrebama davanja image of prestige (npr. Dubai, Japan, Maldivi, itd.), jednostavnost i mogućnost bavljenjem sportom i tjelovježbom mogu biti nagonski odaziv obiteljskim odnosima (npr. agroturizam, kampiranje, itd.), medeni mjesec može zadovoljiti ostvarivanje snova iz djetinjstva. Turistički je izgled, dakle, prvi čimbenik atrakcije. On mora zadovoljiti želju da se za neko vrijeme prekine sa svakodnevnicom, situaciju potrebe ili nevolje. Medijski izgled također je važan i događa se kroz fotografije, kataloge, Interneta, dokumentaraca i drugo. Razlog tome nalazi se u njegovoj sposobnosti privlačenja prema onome što se smatra kao zadovoljavanje svojih potreba. 43

46 Psihosocijalna dimenzija turizma Psihološke motivacije turista Dimenzija unutar koje se putovanje odvija je dimenzija odmora i zabave, s dodirnim točkama prema modelu hodočašća i karnevala. Turistički se projekt rađa iz želje za raznolikostima, za znatiželjom, za neovisnošću, za udaljavanjem od svakodnevnice, od normalnosti života, i od sve mnogobroijinih ograničenja koje nameću suvremenom pojedincu kompromis sa socijalnim interakcijama. U tom smislu putovanje se pojavljuje kao svojevrsna suspenzija vremena koja se provodi i kroz kontakt s kulturnim i umjetničkim sredinama koje se razlikuju od njegovih, i gdje postoji mogućnost novih susreta s drugima. Na neki način radi se o obratu svakodnevice. Putovanje kao takvo, a naročito izlet, prvenstveno se sastoji od neprestanog traženja različitosti (u liku svojevrsne vremenske suspenzije), kao alternativu uobičajenom svijetu kojem se pripada. Razlog tome nalazi se u činjenici (iako konstruiranoj) da stanje izleta turistu omogućuje veću slobodu, pridavanju veće pozornosti sebi i svojem tijelu, kao i ugodno intimno promišljanje uz more i sunce ili planine. To je također egzibicija luksuzne potrošnje i prilagodba jednom uspostavljenom pravilu masovne civilizacije. Glavni razlozi putovanja, prema dosadašnjim sprovedenim istraživanjima su: smanjenje napetosti, intelektualno obogaćivanje, intimnost s porodicom, egzotična pustolovina, upoznavanje sebe i otkrivanje vlastite osobnosti te bijeg. Ovdje je također moguće uključiti i 44

47 Psihosocijalna dimenzija turizma ciljeve poput: posjete rodbini ili prijateljima, ljepotu krajolika, opuštajuću atmosferu, lijepo vrijeme koje karakterizira ono mjesto, ugodne domaćine, prisutnost mora i plaže, zabavu i razonodu, dobre prilike kampiranja, niske cijene, mogućnost bavljenja sportom, rijetku prisutnost drugih turista, neobičnu hranu, znatiželju za različitim stilovima života, osjećati se strancem u nepoznatom mjestu, noćni život, raznorazne kulturne aktivnosti, činjenice da mještani ne pokazuju neprijateljske stavove prema gostima, nepostojanje nekih posebnih atrakcija u svojoj regiji, nada da će se kući donijeti nešto od novih običaja i tradicija. U stvari, svi ti razlozi koji pojedince tjeraju na putovanje posjeduju zajednički nazivnik, on glasi: užitak. To posebno zadovoljstvo proizlazi iz želje samoostvarenja, i sporedno tome iz potrebe ljubavi i zajedničkog pripadanja. Samo u krajnjem smislu ono potječe iz onih motiva (ako ne potreba) koje su strogo fiziološke naravi i tjelesnog odmaranja. U stvari, turističko ponašanje proizvod je slobodnog izbora koji mnogo košta, ali koji nema nikakvog učinka u ekonomskom smislu za onoga koji ga prakticira. U taj su izbor uključene kako individualne potrebe kao što je to psihološka regeneracija, tako i međuosobne potrebe, odnos s nama najprisnijm osobama, kao i socijalne potrebe, masovna kultura koju turizam nosi sa sobom. Sve se to odvija na pozadini jednog pojmovnoga razdvajanja između normalnosti uobičajenog mjesta boravka i izuzetne estetske osobnosti ili raspoloženja koje same po sebi putniku prikazuju turistički lokalitet. 45

48 Psihosocijalna dimenzija turizma 46

49 Turistički izgled U turističkom ponašanju, kao uostalom u mnogim načinima života pojedinaca, može se primijetiti neka vrsta obostrane igre motivacija i izgleda. Ako je motivacija ta koja pojedinca potakne na polazak, uglavnom se odabir mjesta temelji na izgledu. Tko namjerava krenuti na put radi odmora i zabave ispred sebe ima, s obzirom na raspoloživosti vremena i novaca, gotovo beskonačan raspon mjesta gdje može otići za vrijeme svojih godišnjih odmora. Njegov se dakle konačni izbor temelji na zamisli koju ima o tim mjestima. U mnogim se slučajevima događa da turist odluči otputovati u lokalitete koje izravno i ne poznaje, ali o kojima ipak ima neku ideju. Radi se o tipologiji turista koji se rijetko vraća u mjesta u kojima se doživljaj nije pokazao na nivou hipotetičkog zamišljanja koje je imao prije posjeta. Može se dogoditi da postoji i nekakva zamisao o turističkim i neturističkim lokalitetima, što nam sugerira prisutnost neke rasprostranjene kvalitete koja okuplja sva turistička mjesta u sveopćoj kategoriji, neovisno o pojedinačnim slučajevima. Radi se o relativno konstantnom svojstvu, koji može varirati tijekom vremena ili od pojedinca do pojedinca. 47

50 Turistički izgled Pri toj kategorizaciji veliki utjecaj mogu imati sredstva masovne komunikacije, svjedočanstva onih koji su boravili u tom mjestu ili turistički vodiči. Nailazimo dakle na tragove prema kojima imamo dosta jasnu sliku o tome što je, ili što bi trebalo biti, turističko mjesto, dok smo si izgradili mentalnu kartu svijeta koja je osobne naravi ali uglavnom slična većini pojedinca društvenoj grupi kojoj pripadamo. Radi se naime o mentalnoj paradigmi u kojoj je dislocirana, s dobrim stupnjem razlikovanja, sveukupnost različitih slika odmora. Ove su dosta jasne, čak i odnosu na mjesta u kojima nikada nismo imali priliku pristupiti. Uobičajeni, tradicionalni lik turista Pored istraživanja koja su za cilj imala ukazati na opće psihološke motive koje upravljaju turističkim izborom, dakle podacima o turističkim mjestima, nailazimo i na istraživanja čiji je pokušaj točnije definirati profil europskog turista, njegov sruštveni status i stav. Na sveopćem planu primjećuje se konstantan rast turističkih noćenja: najmanje 3 uzastopna noćenja izvan kuće. Dok su isti ostali prosječni dani odmora tijekom godine. Također treba reći da se opće osobine europskog turista pokazuju poprilično stabilne u posljednjih četrdeset godina a također se i distribuiraju prema jasnim i stalnim odnosima s nekim ključnim varijablama. Primjećeno je da na godišnji odmor idu na približno sličan 48

51 Turistički izgled način kako muškarci tako i žene, iako su žene te koje na odmoru provode više vremena od muškarca. 44 Turizam posebno privlači rukovoditelje i činovnike svih kategorija, stručnjake, poduzetnike i samostalne radnike ali i studente. Dok su druge kategorije, tu se misli na niže radničke kategorije i umirovljenike, manje zainteresirane (zastupljene). U turizmu sudjeluju djelatnici iz svih proizvodnih sektora, tj. industrije, osim onih iz poljodjelstva. Treba reći da se praznici protežu u razdobljima ne manjima od jednog i ne višima od četiri tjedna. Distribucija trajanja odmora nije stalna, već pokazuje dva povećanja: jednog većeg razmjera, od oko dva tjedna, i jedan manjeg razmjera od oko četiri tjedna. 45 Omiljena sezona ostaje i dalje ljeto, naročito srpanj i kolovoz. Ostali mjeseci nisu toliko zanimljivi ili privlačni, osim za one goste koji preferiraju mirnoću zimskog razdoblja. Razlozi zbog čega netko odluči ne ići na odmor izvan svog mjesta boravka, u većini su slučajeva ekonomske ili obiteljske naravi, manje zbog posla ili zdravlja. Najkorištenije sredstvo 44 Osim toga turizam se uglavnom tiče osoba čija je životna dob između 20 i 40 godina. U manjem postotku se dotiče osoba starije životne dobi. Misli se tu na one iznad godina i za koje se uglavnom organiziraju skupne izvan sezonske izlete. U posljednje se vrijeme i postotak turista uspoređen s brojem građana također konstantno povećava, i to u izravnom razmjeru s veličinom grada. U približno sličnom razmjeru na odmor kreću i osobe koje su u radnom odnosu, ne misli se tu samo na zaposlenike raznih kategorija, već i na one koje nemaju osigurano zaposlenje. 45 Većina pojedinaca, naročito onih od 40-te do 60-te godine, odmor koriste u jednom vremenskom razdoblju tijekom godine. Što se tiče omiljenih turističkih destinacija, prevladavaju mjesta koja karakteriziraju plaža, sunce i more (oko 60%), slijede planine (oko 20%) i brda (oko 10%), a na kraju imamo organizirane turističke izlete i krstarenja, terme/toplice, lječilišta, itd. (svaka oko 5%). 49

52 Turistički izgled putovanja je automobil, manje vlak ili autobus, a još rjeđe brod, avion, kamper i motocikl. Treba međutim reći da je sve popularniji bicikl. 46 Izgleda da je želja za putovanjem obično vrlo velika, a da se inače turističku praksu promatra kao korisnu za obrazovanje mladih. Inače, u postotku privlačniji su opuštajući odmori u odnosu na one adrenalinske naravi. I kriteriji odabira mjesta odmora u većini se slučaja temelje na preporukama rodbine i prijatelja, a ograničen dio njih na činjenicu da ih mjesto nije razočaralo, na preporukama turističke agencije, na brošurama i oglašavanju, na medijskim recenzijama i slikama, vodičima ili novinskim člancima. Ulazeći dublje i detaljnije u analizu turističkih ponašanja, dolazi se do osam glavnih turističkih stilova, poistovjećenih s jednim kodsimbolom. Najrasprostranjeniji tip je onaj hedonistički: sav posvećen odmoru i zabavi, otkačen od svega, lijen, koji teži razonodi i zabavi. Inače redovan je posjetitelj najtradicionalnijih turističkih lokaliteta. Slijedi takozvani narcisist: željan pažnje, zabrinut za vlastiti izgled, često dobrostojeći, koji teži lagodnom i mirnom odmoru. Ove su dvije skupine najrasprostranije u svijetu turizma. Nakon čega slijede, po redu važnosti, preostalih šest tipova. To su: 46 Europski turist najčešće boravi u hotelu ili pansionu, ali i u kampovima te turističkim naseljima. U većini slučajeva prosječni europski turist svoje putovanje ne organizira posredstvom specijaliziranih operatera, već na temelju individualnih inicijativa. Inače postotak tipologije turista u izravnom je odnosu sa socio-ekonomskim i socio-profesionalnim statusom. Te iste varijable utječu, prema sličnim kriterijima, i na druge aspekte turističkog ponašanja kao što je putovanje u inozemstvo, rezerviranje hotela i putovanja avionom, korištenje usluga putničkih agencija, sudjelovanje u organiziranim izletima i drugo. 50

53 Turistički izgled salutist: često se radi o bogatoj osobi ili o intelektualcu, s određenim ekološkim stajalištima, u većini anti-industrijske i anti-potrošačke naravi, naročito pažljiv na svoj psihofizički integritet; sportaš: praznike koristi radi intenzivnijeg vježbanja; krtica: nesklon suncu i moru, naročito prisutan u srednjoj klasi; dinamični tip: uvijek u pokretu i na putu; nudista ili naturalist: zainteresiran za potpuno stapanje s prirodom kao spoj mora, sunca i plaže. Skupinu za sebe sačinjava tipologija neizvjesnih: uglavnom starije osobe mirnog života, zabrinute zbog zdravlja. Treba primijetiti da turistički izbor sve više predstavlja vrijednost s kojom se turist može poistovjetiti. Radi se naime o stilu (života) koji pripada novom bogatom sloju pojedinaca, a još više obrazovanim pojedincima i intelektualcima, posebno u kontekstu urbanog života i najnaprednijih zanimanja. Ono se samo djelomično odnosi na radničku klasu i u opoziciji je sa seoskim stilom života. Radi se više o bijegu iz urbane sredine nego o kompenzaciji radničkom trudu. Najstrastveniji turisti su mladi, a posebno mladi koji su već dovoljno odrasli. Većina njih rijetko provodi godišnji odmor kod kuće i kreću se više od ostalih kategorija. Ono što ih karakterizira jest intenzitet iskustva, entuzijazam i interes za udaljena turistička mjesta. 51

54 Turistički izgled Turističko oglašavanje Ne smije se zaboraviti na važnost turističkog oglašavanja naročito ako se shvati da je turistički izgled dio pull sustava: čimbenika koji privlače prema određenom odredištu ili prema određenoj vrsti odmora. Odnos između turističkog oglašavanja, slike mjesta za odmor i emocionalni sadržaj same slike, jedan je od glavnih turističkih područja oglašavanja. Turist prisvaja prikaze kolektivne mašte odmora kroz vlastite osobnosti, to znači da konstruirani izgled odmora posjeduje jaku kolektivnu i individualnu dimenziju. Ne odnosi se na izbore koje činimo i koje se zasnivaju na racionalnim motivacijama. Ili, bolje na motivaciji kojoj dajemo jedan racionalni oblik. Ovdje se prvenstveno misli na godišnje odmore, na njihovo trajanje, na njihov trošak, ali konačna odluka samog izbora nastaje uvijek iz dubine osobnog imaginarija. Zbog toga se turističko oglašavanje koristi psihološkim aspektima, individualne i kolektivne naravi, koji su povezani s izgledima turističkih mjesta i uzbuđenjima koje ova prizivaju u potencijalnom klijentu. Da bi se proučilo proces uvjeravanja koje dobro usmjereno turističko oglašavanje stavlja u pokret, u odnosu na potrošača, potrebno je proučiti koje osobine upotrijebiti da bi izgradili sliku jednog turističkog mjesta i analizirati koje strategije uvjeravanja propagandno oglašavanje stavlja u pokret i u kojima će se naći poruke koje su razumljive svim korisnicima i to prema njihovoj dominantnoj kulturi, njihove povijesti i njihovog aktualnog stanja. 52

55 Turistički izgled Smisao turističkog oglašavanja je stvoriti optimalnu sliku, prikaz, imidž proizvoda tražeći i prikazivajući zavođenje udvaranog potrošača svojim briljantnim, duhovitim, lijepim idejama ne zaboravljajući pritom na zaštitu, na zadovoljstvo ili na moć i na sigurnost. Dakle, ono što se kupuje, nije jednostavan i stvarni predmet, već vrijednosti paket ponude publiciteta kojeg je proizvođač oko njega stvorio. Komunicirati, dakle, znači biti uočljiv, biti originalan do te razine da dok se druge reklame zaboravljaju ova se i dalje pamti. To je moguće samo ako uzbudimo potrošača izražavajući najdublje težnje onog društva. Uloga imidža odmora tada preuzima važnu ako ne i odlučujuću ulogu u određivanju izbora odredišta i organizacije pretpostavljene za odmor sve u skladu s našim društvenim i kulturnim statusom. Barem kako ga mi doživljavamo. To je razlog zašto je imidž jedan od posebnih sredstava publicitarne komunikacije. Svaka slika usredotočena je na posebno emotivno stanje koje mora znati prikazati i koje izvlači naš individualitet iz nama referentne pripadne skupine. Prikazano će mjesto na taj način biti atraktivno za sve pripadnike one društvene skupine na koju se ono referira, a ne za druge. Tada imidž odmora preuzima važnu, ako ne i odlučujuću ulogu u određivanju i izboru kako odredišta tako i organizacije koje će te odmore privesti ostvarenju. Naročito u neosobnoj fazi oglašavanja turistička poruka usađuje one emocionalne potrebe koje su vezane za ideju odmora. Dok u fazi kombiniranja osobnih projekata s turističkom aktivnošću, predodžba odredišta u oglašavanju poslužit će orijentiranju na određena mjesta ili vrstu odmora. Dok će u fazi 53

56 Turistički izgled potvrđivanja turističke valjanosti predodžbe i izvedivosti projekta, potencijalni turist pokušati steći što je više moguće objektivnih i valjanih informacija. Radi se o vrlo osjetljivoj fazi jer ako prikupljeni podaci ne odgovaraju očekivanjima tada bi turist mogao promijeniti svoju prethodnu odluku orijentirajući se na drugo putovanje ili odredište. Turizam i nove tehnologije Treba naglasiti da suvremena informacijska revolucija, naročito u posljednjih nekoliko godina, ima sve veći utjecaj na modalitete komunikacija modernog društva. Do toga je naročito došlo širenjem interneta, i to počevši od devedesetih godina prošlog stoljeća, kada se značajno proširila uporaba računala kao novog načina komunikacije. Taj novi oblik mrežnog povezivanja nastavlja eksponencijalno rasti iz dana u dan. Prema tome, i sva se svjetska trgovina sve više oslanja na taj novi medij, zavedena njegovim tehničkim osobinama. Radi se naime o: 1. Globalnoj vidljivosti, nestala su sva prostorno-vremenska ograničenja, budući da su sve informacije sadržane na web stranicama, pregledne su u bilo koje vrijeme i bilo gdje. 2. Brzini informacija koje su dostupne i ažurirane u stvarnom vremenu s niskim troškovima rada. 3. Vodoravnoj komunikaciji nasuprot drugim sredstvima masovne komunikacije koja su se ranije koristila i koja su upotrebljavala centralizirani model komunikacije od jednoga prema mnogima (jedan prenosi-mnogi primaju). 54

57 Turistički izgled Dok se sa širenjem interneta prelazi na oblik mnogi mnogima: svaka osoba spojena na internetu interagira s drugima, i to ne samo koristeći se onim što drugi nude, već i predlagajući nove sadržaje. Može se komunicirati s forumom, s chatom, s newgroup ili čak stvoriti vlastitu stranicu sa znatno nižim troškovima od onih potrebnih za stvaranje novina ili televizije. Danas postoje i raznorazna prijenosna računala, PDA, mobiteli s mrežnim vezama itd. Radi se o uređajima, ako se tako mogu nazvati, koji su uveliko doprinijeli revolucioniranju svijeta marketinga i turizma. Do te mjere da bi danas bilo nezamislivo djelovati bez internetskih web stranica, i to za za bilo kojeg turoperatera. Svatko može na mreži postavljati programe s odgovarajućim informacijama, s posebnim virtualnim šetnjama u hotelima i uslugama radi online rezervacija. Osim toga, sve su učestaliji i forumi diskusija i informacija među turistima i turističke zajednice: svatko može imati svoju početnu internetsku stranicu kao putnik, vlastiti blog, itd. Komunikacijska pomagala online poput foruma i newsgroupe karakterizirana su pojedinim psihološkim fenomenima kao na primjer, flaming: nagle i nasilne svađe koje se događaju između sudionika tijekom rasprave, a koje mogu doći do toga da se međusobno i bezobzirno vrijeđaju Međutim općenito ovi fenomeni nemaju toliko veze s turizmom gdje se sve više razvijaju mreže komunikacija između ljubitelja određenih tipologija turizma kao što su to, na primjer, egzotična putovanja, pustolovina, sportskih aktivnosti i drugo - koje postupno ali zasigurno nadopunjuju tradicionalnu ulogu putničkog agenta. 55

58 Turistički izgled 56

59 Sociologija turizma: definicija lika turista i problematičnost turizma Glavni akter turizma kao društveni fenomen je turist, tj. ona osoba koja u trenutku kada krene na jedno više ili manje organizirano putovanje u trajanju 2-3 dana preuzima ulogu turista. Dakle, u uobičajenom smislu riječi, turist je osoba koja svoje slobodno vrijeme koristi za putovanja ograničenog vremenskog razdoblja radi zabave ili iz obrazovnih svrha, i koji se, na kraju određenog vremenskog razdoblja, neminovno vraća od kud je i krenuo, tj. na polazno mjesto. S tehničke strane najpreciznija definicija koja se koristi u tu svrhu je ona koja pripada Svjetskoj turističkoj organizaciji. Od postojećih definicija turizma, koje smo naveli na početku ovog našeg rada, proizlazi da bilo koji pojedinac može biti definiran turistom. I to od onog trenutka kada se ostvaruju sljedeći uvjeti: da putuje prema mjestima koja se razlikuju od onih u kojima redovito prebiva; putovanje mora posjedovati osobine polaska i dolaska, dakle završava povratkom u mjesto stanovanja; boravi u odabranim turističkim naseljima za unaprijed predviđeno vremensko razdoblje; odnose koje uspostavlja s lokalnim stanovništvom ne smiju imati zaradne ili poslovne osobine; odluka da se 57

60 Sociologija turizma: definicija lika turista i problematičnost turizma krene na put zasniva se prvenstveno na želji da se zadovolje osobne potrebe, bilo to tjelesne i/ili duhovne i/ili kulturne; koristi se predmetima i/ili opremom čija je svrha zadovoljiti neke osnovne ili sekundarne potrebe koje se odnose na turistički boravak. Doprinos sociologije proučavanju turizma kao društvenog procesa započeo je slijedeći primjer drugih društvenih znanosti. Potaknut ne samo činjenicom učestalosti istraživanja i analiza drugih studijskih područja već i zbog nezadovoljavajućih rezultata sa sociološke perspektive, budući da su se u središtu pozornosti nalazile dimenzije koje nisu bile socialnog karaktera. Tom istraživanju, o ulozi turista, iznimni doprinos dao je Enrich Cohen 48 koji turista definira kao putnika koji se kreće po slobodnom izboru u ograničenom vremenskom razdoblju, i koji očekuje da će doživjeti određena zadovoljstva zbog novine iskustva i promjena s kojima će se susretati tijekom svog putovanja od odlaska do povratka, relativno dugo i neuobičajeno. Cohen, kao proučavatelj društvenog fenomena turizma, osim što je zaslužan za mnoge doprinose u tom sektoru, zasigurno je najviše doprinio sa studijskim prijedlogom da se u središte istraživačkog pristupa stavi turistički doživljaj, turističko iskustvo, koje je moguće analizirati pozivajući se na analizu motivacija i fenomena uključenih u ponašanje turista. 48 Enrich Cohen, Who is a Tourist? A conceptual clarification, in The Sociological Review, vol. 22, br. 4, 1974, str

61 Sociologija turizma: definicija lika turista i problematičnost turizma Da bi to postigao, Cohen preuzima i na strukturalni način razvija tipologiju studija koju su u prošlosti pokrenuli drugi istraživači. 49 Na taj način Cohen definira turističku ulogu na temelju šest dimenzija. Boravak turista je privremene naravi. To čini taj položaj različitiji od drugih tipologija putnika i lutalica, jer on ima organizirani smještaj gdje ga se može naći. Turist je osoba koja slobodno odluči krenuti na putovanje, u tom se smislu razlikuje od ostalih putnika koji to čine zbog raznoraznih razloga koji mogu biti: politički progonjeni, bolesnici, deportirani, itd. Turist čini kružno putovanje koji počinje odlaskom i završava povratkom na uobičajeno mjesto stanovanja, stoga se radi o situaciji koja se razlikuje od one u kojima se nalaze oni subjekti koji to čine da bi se trajno preselili na drugo mjesto, vidi primjer migranta. Turist je onaj čije putovanje ne završava u istom danu već je ono dužih razmjera, što ga razlikuje od onih koji idu na jednodnevne izlete. Turist kreće takvim putovima i pravcima koji se često međusobno razlikuju, ili koji se ne ponavljaju često. Za turista svrha putovanja je samo putovanje kao takvo, bez ikakvih materijalno korisnih ciljeva, što turista postavlja u različitu poziciju od onog koji kreće na poslovno putovanje, kao, primjerice, biznismeni, misionari, političari, itd. Zajedničke osobine turističkog iskustva su te da, prema Cohenu, turist svoje ograničenje nalazi u samom turističkom iskustvu. Iz toga 49 Važno djelo je ono F. Ogilviea koji si, već u prvim desetljećima dvadesetog stoljeća, sa svojom The tourist movement (London, 1933), postavljao problem analiziranja turističkog kretanja koristeći ovu vrstu metodologije. 59

62 Sociologija turizma: definicija lika turista i problematičnost turizma izostaje cijeli niz likova putnika u kojima turistička komponenta zasigurno nalazi svoje mjesto, kao što su, na primjer, planinari, ili oni koji čitav dan provedu na farmi, ili na plaži, ili čak kongresmeni koji koriste priliku da bi upoznali jedno novo mjesto. Radi se ustvari o situacijama koje danas uvrštavaju u sastavni dio turističkih tokova. Treba istaknuti da je i sam Cohen bio svjestan problema te, da bi ga prevladao, predlaže da se predložena tipologija ne treba uzeti rigidno, već u različitim nijansama, ovisno o značenju i o osobnom tumačenju putničkog iskustva. Zbog toga on lik turista pojmovno razvrstava u dvije osnovne kategorije ponašanja: 1. Sightseera: turist koji je u stalnoj potrazi za novim iskustvima, i koji u cijelosti pokušava iskoristiti svoje putovanje uživajući u mogućnostima koje mu ono priušti. Turist koji je u stalnoj potrazi za novinom, koji relacionira s ljudima koje susreće, koji istražuje teritoriji koji posjećuje, koji programira posjetiti različita mjesta tog teritorija. 2. Vacationer: turist koji, za razliku od prvoga, više pažnje obraća onim aspekatima odmora vezanim uz kvalitetu i spokoj boravka. Ne voli ostati do jutarnjih sati u diskoteci ili u night clubu, ne voli iznenađenja i novine, ne voli baš puno putovati, voli, što je više moguće, boraviti na istom mjestu i ponoviti isti boravak. Njegova glavna motivacija nije novina, već promjena. Cohen zatim uspostavlja četiri vrste turističkih iskustva. Prva vrsta je ona organiziranog masovnog turista, organizacijsko-programski jasno usmjereno, čije je turističko iskustvo definitivno određeno unaprijed do 60

63 Sociologija turizma: definicija lika turista i problematičnost turizma tančine programironog putovanja. Ova vrsta turista prepušta agenciji organizaciju turističkog boravka poštujući ga u svim njegovim pojedinostima. Druga tipologija turističkog iskustva je tipologija pojedinca koji se služi sredstvima masovnog turizma. Koji na putovanja kreće sam i radije si sam preferira organizirati putovanje, koristeći suradnju stručnjaka iz tog područja. Kreće s istim ciljevima organiziranog masovnog turista i posjećuje ista mjesta, ambijentalni mjehur unutar kojeg razvija turistički doživljaj, ne posjeduje unaprijed zajamčene granice baš zbog povećane organizacijske autonomije. Imamo turističkog istraživača, čija je glavna osobina da si putovanje sam organizira, i to neovisno od bilo kakve institucionalizirane turističke organizacije. U izboru modaliteta boravka preferira već verificirana i pouzdana rješenja. Njegov je odmor usmjeren, finaliziran na kulturno upoznavanje zajednica i naroda koje posjećuje, ne usuđuje se uvući u opasne i, za njega, riskantne situacije, ali mu ne smeta izravan kontakt s navikama i običajima domorodaca, međutim, ne odustaje sasvim od svojih navika. Na kraju, imamo i lik turističke lutalice, koji živi potpuno izvan turistički organiziranih putova. Potpuno je samostalan i neovisan u organiziranju i upravljanju turističkog boravka. Traži takvo životno iskustvo koji će biti sasvim drugačije od svoje svakodnevnice. Traži interakciju s populacijama s kojima dolazi u kontakt i voli živjeti na intenzivan način. 61

64 Sociologija turizma: definicija lika turista i problematičnost turizma Važan doprinos u daljnjem definiranju turizma dolazi iz socioantropoloških istraživanja Valene Smith. 50 Za Smitha je turist osoba koja koristi svoje slobodno vrijeme za rekreaktivne aktivnosti izvan uobičajenih okvira života i mjesta, koje se ostvaruju unutar pet različitih turističkih tipologija. 1. Etnički turizam kao oblik turizma posredstvom kojeg se turist upoznaje s običajima, tradicijama, navikama, umjećima, ritualima i tipičnim umjetničkim proizvodima koji pripadaju zajednicama koji su nositelji takvih društveno-antropološkim osobina i elementa koji se bitno razlikuju od onih koji pripadaju teritoriju iz kojeg posjetitelj dolazi. U tom smislu turistička tura i vrsta odnosa s lokalnim stanovništvom, imat će neinvazivne i po mogućnosti nekonfliktualne osobine. 2. Kulturni turizam. On je motiviran spoznajom aktivnosti od najslikovitijih aspekata i proizvoda ljudskih aktivnosti koje se odnose na prošlost ili su ugrožene, kao one ruralnih zajednica. Ova vrsta turizma uključuje prisutnost i sudjelovanje u lokalnim tradicionalnim obljetnicama, svetkovinama, festivalima, folklornim inicijativama i tipičnim aktivnostima toga kraja. Radi se o manifestacijama koje završavaju u jednom danu, koje su povezane sa specifičnom lokalnom inicijativom ili koje su posebno atraktivne za turiste pa se one izvode prilikom organiziranih posjeta. Odnos s lokalnim stanovništvom vrlo je intenzivan zbog čega je ponekad i konfliktualan. 50 Valene Smith, Hosts and Guests. The Anthropology of tourism, Philadelphia: University of Pensylvania Press,

65 Sociologija turizma: definicija lika turista i problematičnost turizma 3. Povijesni turizam. Rađa se iz potrebe izravnog kontakta s kulturnim simbolima koji su dio povijesti čovječanstva (muzeji, spomenici, arheološka nalazišta, povijesne građevine i drugo). Ova vrsta turizma vrlo je razvijena i organizirana, održava se u unaprijed određenim stazama i rutama. Mnogi od tih posjeta predviđaju i boravak u nekim od tih mjesta, a zbog velikog broja turista koji ih karakterizira odnos turista s lokalnim stanovništvom uglavnom je formalne i institucionalne vrste. 4. Ambijentalni ili okolišni turizam. Radi se o obliku turizma koji je uglavnom usmjeren zadovoljavanju potreba za znanjem o odnosu kojeg čovjek uspostavlja s prirodom u određenom zemljopisnom okruženju. U ovom slučaju nije moguće predvidjeti kakav će se tip odnosa uspostaviti između turista i lokalnog stanovništva, jer ono varira ovisno o konkretnim situacijama do kojih može doći. 5. Rekreativni turizam. Radi se o najpoznatijem i najkorištenijem obliku turizma kojeg karakteriziraju četiri S : sea, sand, sun and sex (more, plaža, sunce i seks), njegov osnovni cilj je rekreativna i opuštajuća aktivnost i kontakt s prirodom Ovaj se se potonji tip turizma oslanja na one psihološke mehanizme koji pokreću pojedinca da se zaželi naći u nekim, za njega, fantastičnim turističkim situacijama: prekrasne plaže, šareni krajolici, velike i snježne planine, ležaljke i suncobrani koji pozivaju na opuštanje itd. To je tipični turizam koji se odvija primarno tijekom takozvanih ljetnih ili zimskih sezona, odnosno tijekom razdoblja maksimalnog priljeva turista. Odnosi s lokalnim stanovništvom uglavnom su usmjereni na uporabu usluga za što bolji turistički boravak, dok su jako intenzivni odnosi između samih turista. 63

66 Sociologija turizma: definicija lika turista i problematičnost turizma Unutar tih oblika turizma i mogućnosti odnosa koji se instauriraju između samih turista kao i između turista i domaćina, Smith definira različite vrste turista. Istraživače, oni nisu turisti u pravom smislu te riječi jer imaju tendenciju doživljavati odnos s lokalnim stanovništvom s duhom antropologa, odnosno kao promatrača-sudionika. Uvijek su spremni prilagoditi se uvjetima života zajednice domaćina. Elitni turisti, tip turista koji mnogo putuju, dobrih ekonomskih mogućnosti, i koji se inače, što se tiče putnog aranžmana, obraćaju organizacijama koje su u tome specijalizirane. Off-beat turisti, su oni turisti koji teže turističkim aranžmanima koji će im omogućiti takva iskustva koja se obično smatraju jedinstvenim. Neobični turisti, odnosno oni turisti koji traže takve uvjete odmora tipične razvijenim društvima, ali koji pokazuju otvorenost upoznavanja i drugih kultura. Turisti početnog masovnog turizma, koji predstavljaju veliku količinu turističkog prometa, čiji je način korištenja turističkog boravka zasnivan na zapadnome standardu, ali koji nije nužno i industrijskog tipa. Masovni turisti, radi se o velikom i kontinuiranom protoku turista koji se usmjeravaju prema najrazvijenijim top turističkim destinacijama i lokalitetima. Oni koriste specijalizirane turističke objekte te traže profesionalno ponašanje od strane turoperatera. 64

67 Sociologija turizma: definicija lika turista i problematičnost turizma Charter turisti, koji kupuju standardizirane turističke proizvode i usluge, all inclusive paket, i koji se u potpunosti u svemu prepuštaju turističkim agencijama i/ili turoperaterima. 52 To su, ukratko, najreferentnije točke, unutar kojih se razvio sociološki diskurs o liku turista. Ne smije se međutim zaboraviti da je taj spomenuti diskurs u stalnom razvoju i to baš zbog društvene naravi turizma što podrazumijeva i stalnu promjenu referentnih scenarija. Turistima su se na taj način pridružili i hodočasnici i izletnici, čiji boravak, u stranoj zemlji, može trajati i manje od 24 sata. U toj kategoriji uključeni su i putnici koji idu na krstarenja. 52 Radi se o Cohenovom i Smithovom gledištu koje je sintetički obradio talijanski sociolog Asterio Savelli, op. cit

68 Sociologija turizma: definicija lika turista i problematičnost turizma 66

69 Društvene promjene i kulturni izazovi Prema izračunima spomenute Svjetske turističke organizacije (WTO), danas više od 700 milijuna osoba putuje izvan vlastite zemlje zbog turističkih pobuda. I, ako je istina da su unutarnja kretanja osam puta veća od međunarodnih, tada se slobodno može procijeniti da se broj osoba koji putuju tijekom godine približava broju od milijuna. Treba reći da se radi o broju koji neprestano raste. Osim toga, treba znati da je u turističkoj industriji zaposleno približno 127 milijuna ljudi, 53 i sa svojih 476 milijarde dolara godišnjeg prihoda, turizam ima glavnu riječ u svjetskoj ekonomskoj razmjeni. To znači da je turizam postao najsnažniji pokretač globalizacije. 54 Ako se, primjerice, uzme u obzir da su međunarodna putovanja godine obuhvaćala (samo) 25 milijuna osoba, i da su se ona tijekom idućih deset godina povećala do skoro 70 milijuna, dostižući danas gotovo 700 milijuna. To znači da će do godine, prema W.T.O.- ovim predviđanjima, protok dostići brojku od milijuna međunarodnih turista. Dakle, više nego dvostruko od današnjih. Novina 53 A to dakle znači jedan zaposlenik spram petnaest. 54 Turizam uključuje aktivnosti koje su proizašle iz putovanja i boravka osoba izvan njihove uobičajene sredine ne duže od jedne godine radi odmora, poslovnog putovanja i drugih razloga nevezanih uz aktivnosti za koje bi primili ikakvu naknadu u mjestu koje posjećuju. (UNWTO) 67

70 Društvene promjene i kulturni izazovi je u tome da se pretpostavlja kako će tada prva turistička zemlja po broju posjeta zasigurno biti Kina, a ne, kao što je to danas, Francuska. 55 To znači da će uskoro većina svjetske populacije ići naokolo po svijetu. 56 No, ovdje se ne radi samo o kvantitativnom aspektu turizma, tj. o povećanom turističkom prometu koji potvrđujuje poznatu Schumpeterovu tvrdnju da 'kapitalizam demokratizira potrošnju', već također i o kvalitativnom aspektu u obliku okolišne, socijalne i kulturne održivosti turizma. 57 Turizam, kao potrošni kulturni događaj, podložan je dubokoj pluralizaciji turističkih ostvarenja i iskustva, a to znači množenju i razlikovanju. Počevši od glavnog turističkog ostvarenja, usredotočenog na ljetnu sezonu i na plaže, do vrsta turizma koja su usmjerena na određena mjesta i na tipologiju turista kao i na vrijeme i načine same potrošnje. To se kvalitativno razlikovanje događa paralelno s prijelazom iz fordističke masovne proizvodnje na personalizirano prilagođavanje proizvoda i usluga. Fordizam, kao masifikacija i standardizacija potrošnje i stilova života, u krizi je počevši od sedamdesetih godina, kada sve veća društvena složenost, kao zbroj različitosti i nesigurnosti, počinje utjecati 55 W.T.O., International Tourism: A Global Perspective, 1997; W.T.O., Tourism: 2020 Vision, June 1998; vidi: 56 Iako to nije sasvim točno. Naime: 80% međunarodnih putovanja odnosi se na sretne građane iz dvadesetak zemalja. 57 Leed E. J., La mente del viaggiatore. Dall Odissea al turismo globale, Il Mulino, Bologna 1992, str

71 Društvene promjene i kulturni izazovi također i na potrošnju koja postaje sklonija personalizaciji i individualizaciji. Hipermoderni potrošači fragementirajući potrošnju podižu očekivanja koja moraju biti po vlastitoj mjeri. I turizam, kao svaki moderni oblik potrošnje, diversificirao se u svom ostvarenju, počevši od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Radi se o razdoblju postfordističkog turizma, kada takozvani homo turisticus proširuje svoju iskustvenu dimenziju doživljaja. Ta dimenzionalnost, tisuću mogućih turizma, favorizirana je novim oblicima konzumizma koji omogućuju da se svako područje života turistizira, postajući predmetom turističke potrošnje, pa čak i sama smrt na bojnom polju Seaton A. V., War and Thanatourism: Waterloo , Annals of Tourism Research 1, 1999, str

72 Društvene promjene i kulturni izazovi 70

73 Kratka društvena povijest turizma Turizam kao socio-kulturni fenomen svoj uspon započinje s Grand Tourom koji, od do godine, vodi naokolo po staroj Europi mlade engleske, francuske i njemačke aristokrate. Francuska revolucija donekle mijenja te navike. Sada je europska buržoazija ta koja putuje, većinom francuska i njemačka, i to naročito u Englesku kako bi bolje shvatila važnost industrijske revolucije, započevši tako razdoblje poslovnih putovanja, dok aristokrati odmore usmjeruju na termalne lokalitete. Romantizam će, sa svoje strane, svoje adepte voditi u potrazi za antičkim mjestima punim povijesnih i umjetničkih znakova i svjedočenja ali i prema otkrivanju i spoznavanju prirodnih ljepota. U tom smislu britanski će turisti biti prvi koji će svoj interes usmjeriti prema planinama i tako pokrenuti modu alpskih klubova, Grand Hotela i iskusnih vodiča. Tijekom dvadesetih godina dvadesetog stoljeća u vrtuljak turizma postepeno ulaze i niže društvene klase, pa čak i radnici. Za tu novu klasu turista cilj turizma nije više (samo) uživanje već odmor, u liku plaćenog godišnjeg odmora koji kompenzira napor taylorfordističkog rada. Države su te, bilo one demokratične ili totalitarne, koje aktiviraju i 71

74 Kratka društvena povijest turizma promoviraju raznorazne oblike 'popularnog ili aktivnog turizma', u obliku radničkih ili školskih ljetnih kolonija kao i organizaciju posebnih vlakova za državne blagdane. Ti će novi trendovi naročito prevladati nakon Drugog svjetskog rata, što će, naknadno, dovesti i do 'masovnog turizma'. Radi se naime o sve raširenijim društvenim procesima koji su unaprijed prostorno i vremenski određeni (ljetne ili zimske) u svom turističkom ponašanju. 59 Ukratko o Grand Tour putovanjima U razdoblju koje prethodi industrijskoj modernizaciji društva, tj. u vremenu prve faze industrijalizacije, turizam predstavlja elitnu društvenu pojavu. Radi se dakle o privilegiji koja pripada određenoj društvenoj tipologiji pojedinaca, koja je moglo trajati i nekoliko godina i koja je bila unaprijed pripremljena. Cilj ovih putovanja bio je političkog karaktera, gdje nisu izostajali i putokazi s umjetničkim i kulturnim ciljevima. 60 Radilo se o vremenu u kojem je posebno bogata i dokumentirana zasigurno bila spomenuta praksa Grand Toura, tj. uobičajene prakse rezervirane za članove engleske aristokracije onog vremena, koja se sastoji od posjećivanja glavnih europskih gradova poput Rima, Londona, Pariza, Amsterdama, Madrida itd Savelli A., Sociologia del turismo, Angeli, Milano 1998, str Krajem sedamnaestog stoljeća to će putovanje postati i uzor nastajuće europske buržoazije. 61 Načelno, cilj Grand Toura bio je promicanje i usavršavanje obrazovanja mladih pripadnika plemićke klase, kroz stjecanje korisnog znanja kroz neposredan dodir s mjestima i simbolima Zapadne civilizacije, i s dvorskim krugovima europskih zemalja prema kojima su postojali diplomatski interesi. 72

75 Kratka društvena povijest turizma Veliki pobornik Grand Toura bio je i engleski filozof Francis Bacon, koji je knjigom Of Travel, iz godine, naglasio važnost i korisnost prakticiranja tog tipa putovanja i to čak i za one koji više nisu bili mladi. 62 Treba međutim reći da je često razigrana dimenzija putovanja preuzimala premoć nad drugim ciljevima, približavajući ovu vrstu putovanja suvremenom turizmu, u smislu da u svoje središte stavlja zadovoljavanje osobnih potreba pojedinca nad društvenim, formalnim i institucionalnim obavezama. Veličanje pojedinca u odnosu prema prirodi i umjetnosti U doba prosvjetiteljstva još se više intenziviraju putovanja s ciljem upoznavanja naroda, kultura i zemljopisnih mjesta koja su bila malo poznata ili još neistražena. Putovanja se intenziviraju poradi sticanja dodatnih podataka koji su korisni i potrebni zbog racionalne analize različitih područja ljudskog života. U tom razdoblju Grand Tour nije više samo povlaštena praksa engleskih plemića, već djelomično i dobrostojećih građanskih klasa. I tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeća turističko putovanje zadržava 62 Grand Tour je putovanje koje je moglo potrajati i do tri godine (to je zavisilo i od ondašnjih prometnih sredstava). Zbog toga, ali i zbog opasnosti od razbojništva, cijelo je putovanje bilo unaprijed programirano i to u suradnji s timom stručnjaka, koji su surađivali u definiranju ture i u rješavanju složenih organizacijskih problema. Trebalo je odrediti koje zemlje posjetiti (barem Francusku i Italiju), što posjetiti, što proučiti, kod kojih plemićkih porodica prenoćiti, političke kontakte, odnosi s crkvenom strukturom, rješavanje problema vezanih uz nedostatak poznavanja stranog jezika, pratioce, njegovatelje i skrbnike, itd. 73

76 Kratka društvena povijest turizma sve osobine elitnog fenomena, 63 iako se postupno ostvaruju i novi oblici putovanja i turističkog boravka. Različiti po namjeni i načinu organiziranja iako i dalje samo za malobrojne i dobrostojeće pojedince novonastale buržujske klase. Pored obrazovane i odgojne obuke, sve više mjesta pridobiva zabava i potraga za užitkom. Tek početkom dvadesetog stoljeća, i to uz smanjenje radnih sati i priznavanja godišnjih odmora, stvaraju se uvjeti koji će turizam preobratiti o sveopći fenomen kojeg danas poznajemo. Tradicija i inovacija: kriza aristokracije i razvoj turizma Zabava, odmor, rekreacija, nove su potrebe i načini života koji odgovaraju novonastalim uvjetima, promijenjenom smislu života, težnjama i potrebama modernog zapadnog pojedinca. Turizam je oblik koji ih sve sadržava u sebi te stoga kao društveni fenomen u cijelosti odgovara težnjama za odmorom i zabavom suvremenog čovjeka. Turizam je tako postao osnovna potreba i načelno pravo za sve. Aktivnost koju suvremeno pozapadljeno društvo mora i institucionalno zaštititi. Ta društvena konotacija turizma je ono što se ovdje namjerava naglasiti i proučiti, imajući u vidu i druge relevantne osobine, uključujući tu i ekonomsku. 64 Pored društvenog i ekonomskog aspekta, potrebno je 63 Iako se u Europi, počevši od Engleske i Francuske, događaju izvanredne i radikalne promjene društvenog, ekonomskog i političkog karaktera, zbog postupnog prevladavanja takozvanog industrijskog društva. 64 Iako je i dan-danas prevladavajući pristup tom fenomenu onaj koji teži da se o turizmu razmisli prvenstveno kao o ekonomskom fenomenu. Razloge tome treba potražiti u činjenici da je društvena znanost koja je prva, (i to ne samo u Hrvatskoj), turizmu kao masovnoj pojavi posvetila 74

77 Kratka društvena povijest turizma također istaknuti i onaj politički aspekt (i to u najširem smislu), jer u tom se svojstvu turizam pojavljuje i djeluje kao impresivan instrument preoblikovanja i razvoja kulturno zaostalih područja. Međuosobne razmjene koje stalno stvara, usporedba između različitih kultura, civilizacija, naroda i rasa, u osnovi su najvažnijih procesa promjena i, naročito, ekonomskog i društvenog razvoja onih populacija koje su u taj proces uključene. Osobito počevši od druge polovice dvadesetog stoljeća, odnosno od kada je turizam postao društveni fenomen mase. Turizam je značajno utjecao i na procese urbanizacije, na procese globalizacije ekonomije, na održavanje i na obnovu povijesnih i umjetničkih resursa, na oporavak kulturnih tradicija te simbola i vrijednosti lokalnih zajednica. Turizam je također uvelike utjecao i na politiku upravljanja i korištenja zemljišta i okoliša, i to s posljedicama koje su i pozitivnog, ali i negativnog karaktera. Što se tiče političke naravi turizma, moglo bi se reći da se s pojavom masovnog turizma donekle i turizam demokratizirao, ali također i standardizirao i to unutar fordističkog načina razmišljanja. Naime, odmor veliku pozornost u proučavanju njegove specifičnosti, zasigurno ekonomija. Kao i u činjenici da je turizam, pod pritiskom potražnje koja se mahnito proširila na međunarodnoj razini, proizveo vidljive i značajne prednosti ekonomskog i financijskog karaktera za one zajednice koje su tim fenomenom obuhvaćene. Dovoljno će biti ovdje posjetiti da turizam značajno utječe na devizni doprinos država čiji se razvoj donekle zasniva na dobiti ostvarenon turizmom. Za male lokalne zajednice, već uobičajena dva ili tri ljetna mjeseca turističkih noćenja ostvaruju dobit koji tim lokalitetima omogućuju, ne samo da prežive, već također da ulažu dodatna sredstva kako bi renovirali objekte za sljedeću sezonu. 75

78 Kratka društvena povijest turizma posjeduje sve osobine prekonfekcioniranog proizvoda (paket za svakoga) koji je moguće kupiti prenoseći mu našu radoznalost, programiranje i (osobni) duh istinskog otkrića. Zasigurno se tu ne radi više o pokušaju, o kušnji, o iskustvu, pa čak ni o nekom banalnom riziku, kojeg nalazimo u drevnom engleskom pojmu travail (putovanju), ali i u francuskom travail tj. naporu za nešto. 65 Početak modernog turizma Turizam se kao društvena pojava preoblikuje u poslovanje kada Thomas Cook, godine počinje organizirati odmore i izlete s vlakom, aktivirajući tako masovni turizam. Pojedinac u grupi, ne samo da ima manje troškove, već i društvo i zaštitu od nepoznatog što mu omogućuje turistički vodič. 66 Turizam se, može se reći, rađa u Engleskoj koja izlazi iz prethodnog ancien režima zahvaljujući industrijskoj, poljoprivrednoj i komercijalnoj revoluciji. Zemljoposjednici i nositelji rente su ti koji uvode nove oblike turizma privilegirajući kreativne aktivnosti i javni renome da bi se suprotstavili novom poimanju društvenosti koji se zasniva na radu i na profitu koji iz tog rada slijedi. To je razdoblje u kojemu je plemstvo marginalizirano od industrijskog napretka i postavlja se primat slobodnih aktivnosti: igre, rizik, putovanje, jer je sada problem pojedinca izdvojiti se od gomile. 65 Leed E. J., op. cit., str. 15 i str Brendon P., Thomas Cook: 150 Years of Popular Tourism, Secker & Warbourg, London

79 Kratka društvena povijest turizma Četiri su faze razvoja koje karakteriziraju nastajanje turizma. U prvoj se fazi radi o turizmu kojeg oživljava dekadentna aristokracija, kojoj se naknadno pridružuje visoka buržoazija industrijskog kapitalizma, slijedeći njezine modele. Turisti ove prve faze su plemići, zemljoposjednici i kapitalisti. Prva se faza temelji na zimskim boravcima u sredozemnim gradovima kulture. Što se tiče ljetnog boravka, javljaju se lječilišta i toplice, morska kupališta, ljetni boravak u planinama te ruralne rezidencije. U drugoj fazi dolazi do postepene uključenosti srednjeg sloja, službenika i namještenika u turističkim procesima. Uvodi se tipologija jeftinog i unaprijed planiranog i organiziranog odmora. Dolazi se do stvaranja velikih hotela. Vrijeme je to najvećeg sjaja Francuske rivijere ili Azurne obale. Treća faza prethodi Prvom svjetskom ratu. Plaćeni se godišnji praznici sve učestalije nameću kao pravo radnika. Počinje se širiti interes za ljetne odmore na obalama mediterana. U četvrtoj se fazi dolazi do turističke emancipacije nižih činovnika, djelatnika i radnika. Širi se praksa turističkih vodiča i udruga povezanih sa sportom, organiziranim prijevozom i načinima turističkog boravka. Države počinju intervenirati u organiziranju plaćenih grupnih praznika, uz zaštitu prirode i uz promociju određenih prijevoznih sredstava (vlakova, karte po sniženim cijenama). Počinje se govoriti o masovnom turizmu. 77

80 Kratka društvena povijest turizma Društvena se dimenzija turizma razvija i kreće u tri pravca. Ubrzanje u povećanju broja onih koji odlaze na godišnji odmor, širenje načina i oblika boravka i ekonomski jeftinijih smještaja te početak regionalnog planiranja koji pogoduje turističkoj apartmanizaciji u ekonomski manje razvijenim područjima. Sveobuhvatni turizam ili masovni turizam Treba naglasiti da je periodizirajući postanak turizma šezdesetih godina prošlog stoljeća razdoblje masovnog turizma, kojeg karakterizira banalnost, manipulacija i mercifikacija. Turisti su brzopletne 'zlatne horde', 67 uvjereni da je, organiziranim kratkim putovanjem i brzim razgledavanjem (sightseeing) niza stvari, klasificiranih prema važnosti koje treba vidjeti, dovoljno da bi se upoznalo mjesto ljude i običaje. Stvarnost se na taj način pretvara u bezazlene i pripitomljene slike, neka vrsta približnog pret à porter stvari za vidjeti, odustajući od napornog i dugog pretraživanja autentičnosti. To vodi do dvije posljedice. S jedne strane otvara se put prema neoriginalnom, umjetnom događaju ili mjestu, stvorenom samo radi privlačenja turista, koji se ne odnosi ni na bilo koju stvarnost. S druge strane turistu se nudi mogućnost da se kreće kao da je u svojoj kući, u prijateljskom 'okolišnom mjehuru', 68 kao, primjerice, u sve učestalije 67 Turner L., Ash J., The Golden Hordes: International Tourism and The Pleasure Periphery, Constable, London Izraz okolišni mjehur pripada E. Cohenu, koji ga je uveo i upotrebljava u Towards a Sociology of International Tourism, Sociological Research, 39,

81 Kratka društvena povijest turizma megastrukture poznate i kao coquille hotelière (shell hotel), iz kojih se može privremeno izaći, da bi se potom opet oprezno vratili unutra kako bi se uživalo u dobro plaćenim standardima sigurnosti i udobnosti. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinju djelovati nove kulturne i praktične perspektive vezane uz obilježja masovnog turizma iz prethodnog desetljeća koji masovni turizam promatra kao negativitet, kao trijumf konformizma i otuđenosti kroz slobodno vrijeme. Polazeći od Burgelinovog razmišljanja, ali drugih autora, razvija se pozitivno mišljenje o turizmu, jer se uviđa da je moguće izaći iz masificirajuće zamke sightseeinga prikupljajući osjećaj autentičnosti, otkrića, i izvorne pustolovine. 69 U vezi autentičnosti, primjećuje se da turistički doživljaj, čak i u okviru povećane masifikacije i standardizacije, nije nužno trivijalan i nebitan, tj. ležeran. Turist se ne treba zadovoljiti prikazanim prizorom (front) što mu industrija turizma nudi za njegovu vlastitu upotrebu i uživanje, već ići i u pozadinu (back) imajući tako veće saznanje o stvarnosti koje posjećuje. Na taj se je način moguće približiti ulozi preindustrijskog putnika koji je spoznao ono autentično u svom putovanju. 70 U tom razdoblju, tj. početkom sedamdesetih, javno mnijenje počinje percepirati fenomen turizma kao nešto neizbježno u životu 69 Burgelin O., Le tourisme jugé, Communication, 10, MacCannell D., Staged Authenticity : Arrangements of Social Space in Tourist Settings, American Journal of Sociology, 3., 1973.; Cohen E., Rethinking the Sociology of Tourism, Annals of Tourism Research, 1,

82 Kratka društvena povijest turizma zapadnog pojedinca, kao nešto od čega se ne smije odustati barem jedanput u životu. Pa bilo to čak i u vidu bračnog putovanja. 71 Dokaz toga nalazi se u činjenici da je, čak i u vremenu ekonomske krize, pad turističke potrošnje manji u odnosu na vidno smanjenje drugih potrošnja. Drugačije rečeno homo turisticus postaje važan dio sveobuhvatne kategorije bogatog homo consumans. Dapače može se reći da ga bitno i karakterizira. 72 Sve se više danas prelazi iz jednog statičnog i stereotipnog poimanja turističkog uživanja (godišnjeg odmora) na pluralnost motivacija, ciljeva, vremena, vektora i modaliteta koji teže personalizaciji i segmentaciji tisuću turizma zamislivih u društvu koji, čini se, zna kako beskrajno umnožiti prilike koje stvaraju turizam. I ne samo to. Rastuće potrebe i osjetljivost segmenta turizma pomaknulo je os turističkog tržišta od ponude na potražnju. Sada je ponuda ta koja se mora prilagoditi potražnji u svijetu zasićenom standardnim ponudama, koje se pojavljuju u svojoj hirovitosti i nepredvidljivosti u obrađivanju novih oblika turizma od kojih je požudna. Devedesetih se godina dolazi tako do ispunjenja diferencijacija motivacija korisnika i prihvatljivosti načina korištenja društvenokulturnih uvjetovanosti. 71 Cohen E., A Phenomenology of TouristExperiences, Sociology, 13, Ako je sredinom šezdesetih godina, u razdoblju ekonomskog booma koji je zahvatio cijelu Europu, masovni je turizam u punom jeku, on se dvadeset godina kasnije udvostručuje, obuhvaćajući sve kategorije društvene stvarnosti. Ali ako se, kao što to potvrđuju i sami statistički podaci, turizam omasovljuje, u odnosu na neke druge njegove aspekte on više nije masovnog tipa, tj. standardiziran i vođen ponudama. 80

83 Kratka društvena povijest turizma Javljaju se dva nova trenda u turizmu. Prvi je onaj koji se odnosi na činjenicu da ukoliko se sadašnja elita omasovljuje ili pretvara u masu, demokratizirajući tako Grand Tour, koji tako postaje skoro svima ako ne i svima dostupan. S druge strane, i to bez ikakve kontradiktornosti, nove se elite reformiraju stvarajući nove vrste rezerviranog turizma, gdje se diskriminacija više ne zasniva na potrošnji već na brendu, koji oslikava i podrazumijeva vjernost usluge koje nudi. Dvije su težnje koje karakteriziraju suvremenu hypermodernu potrošnju, čija demokratizacija ne vodi do neke neobjavljene jednakosti, već reproducira nova i suptilna razlikovanja utemeljena na izražajnim, komunikativnim i simboličkim pristupima same potrošnje. Brend također označava i prijelaz na novo poimanje oglašavanja koji, udaljavajući se nekako od pojedinačnog proizvoda ili usluge, predlaže vrijednosti, načine života, estetiku, pa čak i etiku koje zamjenjuju one prijašnje jače vrijednosti, kao što je to bila ideologija, koja je okarakterizirala nedavnu prošlost. 73 Iza onoga što je moguće obuhvatiti pojmom turizam, ili, kao što je to dobro definirao Urry post turizam, nalaze se najmanje tri nova zahtjeva u novoj turističkoj potrošnji. Prvi se odnosi na prave godišnje odmore, drugi na subjektivnije i fleksibilnije praznike ili dopuste, a treći na interes za kulturu, tradiciju, okoliš i ekologiju. 73 Paliaga M., Branding & konkurentnost gradova. Vizija napretka kroz razliku. Izdanje: Marko Paliaga, samostalna naknada, Rovinj

84 Kratka društvena povijest turizma Dakle u suprotnom smjeru (antipodima) standardiziranog i omasovljenog turizma koji ozapaduje sve što dotakne, jer svoju ponudu sve više usredotočuje na izvornost okruženja. I pored ove novonastale želje za autentičnim iskustvom, koji suvremenog turista približava drevnom putniku zahtjevnog Grand Toura, nalazi se antropološka osjetljivost za netaknuta prirodna okruženja i kulturna baština koja se posjećuje i upoznaje. Radi se naime o stvarnosti koju se želi shvatiti bez onog ugodnog obrambenog okolišnog mjehura koji kolonizira, mijenja i izobličuje mjesta, narode i kulture koje su obuhvaćene od strane turističkih tokova. Dakako da baviti se turizmom iz autentičnih interesa prema doživljenoj stvarnosti ne iziskuje odbacivanje iznenađenja, a odbijanje neočekivanog. Neobičnost, neočekivano, improvizacija, détour u odnosu na tour, imaju pedagošku vrijednost. Nikada kao u ovom slučaju putovanje postaje metafora života, gdje neočekivanost, u dobru i u zlu, dolazi u obzir." 74 No, izvan ove potrage za autentičnim, odgovornim, personaliziranim turizmom - što čini da kulturni, pustolovni i prirodni turizmi danas doživljavaju najveći porast u sklopu svjetske travel industry - ostaje činjenica da je čak i takozvani postturizam, kao inače i sva potrošnja, pod utjecajem kulturnog procesa dediferencijacije koji, 74 Canestrini D., Andare a quel paese. Vademecum del turista responsabile, Feltrinelli, Milano 2001, str

85 Kratka društvena povijest turizma poremećujući hijerarhiju i granice, na slobodan i eklektičan način miješa raznorazne tipologije turizma koje su međusobno različite. 75 Raspon turizma nije se, dakle, samo proširio i umnožio, već je na maštoviti i inteligentan način pomiješao kulturu, sport, pustolovinu, prijestup, religiju, traganje za smislom, prirodu, i tako dalje što je ne samo proširilo pogled turista, već je postalo i transverzalno mnogim drugim društvenim i kulturnim praksama, jer svi mi smo za većinu vremena turisti, htjeli mi to ili ne. 76 Ljetovališta: prvi oblik masovne akvizicije turističkog doživljaja Ljetovanje se može opisati kao jedno širenje, dilatacija izleta i to u trajanju od ne više od nekoliko tjedna. Uobičajeni je gradski život privremeno zamijenjen jednostavnom gostionicom ili sobom za iznajmljivanje u privatnim kućanstvima u ruralnim područjima, često udaljena nekoliko sati vožnje vlakom ili autobusom od mjesta stanovanja. Ono je prvenstveno namijenjeno obiteljskom odmoru i rekreaciji, a ne skupim zabavama. Odnos s gradskim gostima animiran je osjećajima simpatije. Građani su poštovani jer se ponašaju i govore drugačije od uobičajenog, oblače se na gradski način i sa sobom nose dijelić nepoznatog u seoskoj stvarnosti, 75 Higgins B. R., The Global Structure of the Nature Tourism Industry: Ecotourists, Tour Operators, and Local Businesses, in 76 Urry J., Lo sguardo del turista. Il tempo libero e il viaggio nelle società contemporanee, SEAM, Roma 2000, str

86 Kratka društvena povijest turizma još netaknutoj dostignućima vladajuće svjetske urbano-industrijske civilizacije. Prijateljski odnosi između građanske i ruralne obitelji čine da se iskustvo ponovi i idućih godina u istom mjestu koji na taj način postaje druga obiteljska rezidencija gostiju. U toj tipologiji odmora mobilnost je minimalna, traži se mir i odmor. Čim dozriju ekonomski uvjeti, veza s nekim mjestom konsolidira se kupnjom kuće u kojoj turist redovito provodi svoj godišnji odmor. Dominacija izvana usmjerenim ponašanjima Kada se na turističkom tržištu pojavi putnička agencija, ona na sebe preuzima ulogu posredovanja koja, na temelju zadanog zadatka, priprema unaprijed prilagođeni tržišni proizvod. Putničke agencije brzo shvaćaju i iskorištavaju prednosti masovne proizvodnje i marketinga preuzimajući lik prodavača. One okupljaju grupe turista, potiču ih, organiziraju ih, pomažu im u izboru turističkih proizvoda, već unaprijed pripremljeni za to od strane industrijske organizacije koja se nalazi iza samog turističkog procesa. Javljaju se također i putničke agencije, tvrtke, i turističke organizacije radi zadovoljavanja školskih izleta. Strukturiranje razvoja potražnje Što se tiče društveno-teritorijalnog konteksta u kojem se pojavljuje potražnja, treba reći da, dok je protagonist Grand Toura polazio od 84

87 Kratka društvena povijest turizma ruralnog okruženja, faza masovnog turizma ima osobine turističkog egzodusa iz velikih urbanih sredina. Druga se razlika odnosi na izvore financiranja turističke potrošnje. Od dobiti, prije od poljoprivrede nakon čega od gospodarstva, one se danas prvenstveno zasnivaju na plaćama i nadnicama iz aktivnosti pojedinca. Što se tiče demografske strukture grupa u pokretu, treba primjetiti promjenu s obzirom na dob izletnika. Putovanje, koje je u početku bilo isključivo povlastica mladih, postaje uobičajen oblik ponašanja odraslih, ekonomski dobrostojećih i aktivnih. Osim toga, putovanje koje je inače pripadalo muškarcima, sve se više proteže i na žene. U pogledu socijalnog raslojavanja, od putovanja plemića prelazi se na mobilizaciju srednje klase, krajem devetnaestog stoljeća uključujući također i službenike i namještenike. Promatrajući turistički fenomen s razine poslovne autonomije kako ga prikazuju korisnici, uviđa se prijelaz od uvjeta neovisnosti i profesionalne autonomije na uvjete u kojima je subjekt sve više karakteriziran poslovnom ovisnošću. Prvi su turisti bili karakterizirani stavovima inicijative i odgovornosti, postupno su oni prevladani sposobnostima izvršenja što je osobina poslova koji pripadaju oblastima proizvodnje i kontrole industrijsko-birokratskog društva. 85

88 Kratka društvena povijest turizma Kriza individualne kreativnosti Ponašanja izvana usmjerenog turizma povezana su s krizom kreativne dimenzije u vrijeme industrijskog društva. S razdiobom dana u dvije suprotnosti, radno i slobodno vrijeme, ispunjen rekreativnim aktivnostima, ljenčarenje teži nestajanju. Sposobnosti pojedinaca, koje su početno bile upotrijebljene gdje bi se išlo na odmor da bi se iskoristilo slobodno vrijeme, više nisu potrebne. Opunomoćujući nekog izvana u planiranju vlastitog slobodnog vremena odriče se svake mogućnosti aktivne i kreativne intervencije. Slijed programa unaprijed je određen i ne može biti zaustavljen ili mijenjan. Ukoliko ne zadovoljava našim prohtjevima on može biti promijenjen drugim programom koji će više odgovarati našim prohtjevima. Raspoloženja ne smiju biti suprotna situacijama predviđenim programom. Putovanje na taj način gubi sve osobine pustolovine. Inače izvana usmjereni turist, tijekom putovanja, neće učiniti nikakvo otkriće, jer će doći u kontakt samo s onim što su drugi već otkrili i što je prikazano na društveno prihvatljiv način. Zadovoljstvo će se sastojati samo u dokazivanju da je jednak s drugima. Institucionalna proizvodnja motivacija Suštinska djelatnost putničkih agencija, koju je moguće identificirati s interesom, privlači i zainteresira pojedince na određene turističke 86

89 Kratka društvena povijest turizma prijedloge. Usko je povezana sa stvaranjem odgovarajućih potreba kroz turističko oglašavanje. U stvari, turistička industrija nije još zasitila tržište i pojedine tvrtke nisu prisiljene zalagati se za klijente preuzimajući ih od konkurencije. One i dalje mogu računati na velike rezerve potencijalnih klijenata i svo oglašavanje usmjeravaju na proizvod, na proširenje tržišta turističkih putovanja, tako da svi drugi konkurenti istovremeno pridobivaju nove slojeve potrošača. U tome se očituje homogenizacija ponašanja kojemu je 'izvana usmjereni' pojedinac industrijskog društva podvrgnut kroz sredstva masovne komunikacije. Do diferencijacije će doći kasnije, kad se tržište bude približilo zasićenju, različite tvrtke morati će pridobiti kupce nauštrb drugih. Turoperateri svoje djelovanje zasnivaju na fotografskom izgledu, slici, čije je djelovanje pretežito podsvjesne naravi i ne dolazi do svijesti pojedinca, potvrđuje, prikazuje, utječe i stimulira. Publicitarno oslikavanje idealnog odmora naglasak stavlja na čovjeka koji postaje primjer kojeg se slijedi. Prikazan je na ležaljci, na rubu bazena ili na skijama. Uvijek nasmijani ili nasmijana, mlađe dobi i opušten. Mora biti seksipilan i uvijek povezan s predmetima ili stvarima široke potrošnje. Ljepota koju se ne može konzumirati, umjetnost drevnih gradova i emocionalni naboj koji priroda nudi, nisu više dovoljni razlozi za izvana usmjerenog pojedinca. U tome se nalazi osnovna razlika između izvana usmjerenog i samo usmjerenog pojedinca u odnosu s tržištem i s ponudom usluga. Samo usmjereni pojedinac je taj koji će se uključiti u nešto na temelju svojih interesa. U putovanjima traži protutežu svojoj 87

90 Kratka društvena povijest turizma radnoj svakodnevnici, želi razmijeniti racionalno s iracionalnim, napetost s opuštanjem. Nasuprot tome, izvana usmjereni pojedinac, za kojeg slobodno i radno vrijeme imaju tendenciju da se spajaju, postajući tako neprepoznatljivi, ne osjeća potrebu za nekakav komplementarni doživljaj nasuprot svakodnevnici u vidu bijega u neku drugu dimenziju. Njegova potreba za odmorom poistovjećuje se sa sudjelovanjem u kolektivnom ponašanju, koji ga nagrađuje baš u smislu društvene uključenosti. Da bi to postigao svoje odmore prepušta nadležnim institucijama koje pojedincima oduzimaju problematiku reprodukcije njihovih nagona i želje. Od usmjerenja ciljevima ka usmjerenju sredstava Promjena društvenog karaktera sa sobom nosi i preobrazbu sredstava u ciljeve. Potrošnja robe, usluga i međuosobnih odnosa, usmjerenih za turističku uporabu, zamjenjuje individualno i neposredno iskustvo prirode, čiji je jedini nedostatak da je nepredvidljiva u svojim posljedicama i nemoguće ju je unaprijed procijeniti. Rekreacija, dakle, u društvu masovne potrošnje, više ne znači opustiti se i ljenčariti, već živjeti u situacijama koje nas u potpunosti zaokupljaju. U tom slučaju, automobil poprima važnu ulogu. Ostvaruje jedan važan kompromis koji je moguće prikazati kao osjećaj da si istovremeno doma ali i daleko. I automobil u tom smislu poprima sve oblike okolišnog mjehura prisnosti i zaštite koja nam ulijeva sigurnost u 88

91 Kratka društvena povijest turizma bilo kojoj izvanjskoj situaciji u kojoj se nalazimo. Preuzima dakle ulogu simbola osobnog životnog statusa, jer pojedincu nudi društvenu prepoznatljivost i ugled. Uz to, omogućuje slobodnije kretanje, a time i veću turističku potrošnju. Komunikacija i društvena daljina Jedna od osnovnih osobina koje označuju izvana usmjereni masovni turizam suprotstavljajući ga prethodnim fazama samo usmjerenog turizma, vidljiva je u uvjetima izolacije pojedinaca i skupina koji ga prakticiraju. Ta se izolacija i otuđenost izražava u tzv. masifikaciji. Radi se o procesu koji smanjuje i homogenizira osobnost regredirajući društvene odnose i čineći čovjeka još primitivnijim. Sve se to odražava u turističkoj praksi. Dok pojedinačni izleti postepeno zamjenjuju obiteljske. Organizirano ljetovanje industrijskog društva uveli su turistički menadžeri koji su od lokalnih vlasnika stanova stekli dostupnost korištenja adekvatnih prostorija kako bi mogli smijestiti svoje klijente, u zamjenu za određenu naknadu. Korisnici kolektivnih putovanja su homogeni, gotovo nikada nemaju djece, kao ni porodice. Korisnici organiziranog skupnog turističkog ljetovanja u većini slučajeva pripadaju slabijim populacijskim slojevima u smislu potrošnje, i skupini starije životne dobi. Još jedan trend koji se očituje u procesu masifikacije turizma je prijelaz od dodira s tuđincem na dodir između jednakih, u međusobnom druženju samih turista. Pripadnik masovnog turizma je onaj koji ne traži nikakav prisniji dodir s lokalnim stanovništvom. Za 89

92 Kratka društvena povijest turizma njega je svaki turistički boravak slučajni. Njegov je smještaj, u lokalnim strukturama, unaprijed organiziran a susret s onima koji ga udomljuju u većini se slučajeva događa samo prilikom dolaska i odlaska. On ne traži kontakt s domaćinima, već samo onaj s turistima koji su s njim. On se čak drži dalje i od onih gostiju koji ne pripadaju njegovoj skupini, naročito ako su različitog društvenog nivoa. Izolacija u kolektivnoj dimenziji turizma Ljudi, u većini slučajeva, u turističkim skupinama traže jednu priliku izlaska iz svoje izolacije. Turističke skupine, kako bi zadovoljile potrebama izoliranog pojedinca, imaju tendenciju da se oblikuju kao primarne skupine na određeno vrijeme, na što je i usmjerena aktivnost pratioca, kao operator grupnih dinamika, međusobnom kontaktu sudionika. Od boravka do kretanja Pojam mobilnosti razvija se na tri nivoa: psihološkom, teritorijalnom (ili vodoravnom) i društvenom (ili okomitom). Mobilnost izgleda povezana s određenim psihičkim stanjem koji je specifičan subjektu, i koji ovisi o temperamentu, karakteru i inteligenciji, ali istodobno i na psihološko stanje određeno okolišem, društvom i kulturom. Pojam vodoravne mobilnosti označava ljudsko odvajanje od teritorija kojemu su generacijama pripadali, kako bi se naselili u 90

93 Kratka društvena povijest turizma novonastalim industrijskim središtima. Naknadno, ono označuje sve učestalije transfere i promjene prebivališta unutar istog mjesta, grada. Ono se naročito očituje posredstvom novih transportnih tehnologija u sve većoj teritorijalnoj mobilnosti za određeno vremensko trajanje. Takva tipologija mobilnosti, skraćenog trajanja boravka na jedno mjesto, datira iz tridesetih godina prošlog stoljeća i poprima oblike međunarodnog fenomena. Ona obuhvaća cijeli europski turizam i izražava se u sve češćoj promjeni mjesta kao i u odgovarajućem smanjenjenju vremenskog boravka. Od godišnjeg odmora, provedenog na jednom mjestu, prelazi se na više etapa tijekom godine, sve češćim promjenama odredišta i na udaljenije destinacije. S pojmom okomite mobilnosti, određuje se tipična pojava industrijalizacijske faze društva kao posljedica raspada prethodnog društvenog poretka među socijalnim državama. Radi se pokretljivosti koja slijedi putove prihoda, ekonomske, političke i kulturne moći. Ona vodi do društvenog ugleda koji koristi kako bi povećala svoju učinkovitost tijekom svog djelovanja. Od ljenčarenja do maksimalne učinkovitosti Nerad postaje doživljaj, iskustvo, pustolovina. Potraga za odmorom pretvara se u bijeg od mirnoće. U toj novoj interpretativnoj paradigmi stvarnosti u kojoj vlada globalizacija konzumerizma javlja se vladavina potrošačke, platežne moći. 91

94 Kratka društvena povijest turizma Porodična pripadnost, zajedno s individualnom aktivnošću i dostupnost sredstava definira društveni položaj pojedinca. - Društvo vođeno tradicijom, koje još ne poznaje jednu okomitu mobilnost, društveni status svojih članova utvrđuje na temelju njihove obiteljske pripadnosti na što se zasniva već navedeni Grand Tour sedamnaestog i osamnaestog stoljeća. Ako pripadate odgovarajućem obiteljskom stablu, imate sve preduvjete da budete pozitivno prihvaćeni od svojih bližnjih. - U samo usmjerenoj fazi, u kojoj se potvrđuje individualno obogaćenje, koja je karakterizirana vjerom u progres, individualna aktivnost postaje odlučujući čimbenik njegovog društvenog položaja. - U izvana usmjerenom društvu, težina se različitih čimbenika raspoređuje na različitije načine. Njezina hijerarhija na prvom mjesto stavlja potrošačku moć, nakon čega slijedi zaposlenje ili proizvodna aktivnost i obiteljsko podrijetlo. Od demonstrativne potrošnje do demostrativne produktivnosti Potrošnja kao sredstvo identifikacije i društvenog priznanja izražava se u akumulaciji ugleda. Veblen ju prikazuje kao demonstrativnu potrošnju i sastoji se od suvišne potrošnje koja buržoaskoj klasi omogućuje da zadrži pridobljene standarde ponašanja i da na primjetljiv način dokumentira svoj društveni status. Dokolica sama preuzima jednu demonstrativnu ulogu, jer se manifestira kao neproduktivna potrošnja vremena. U hetero usmjerenim 92

95 Kratka društvena povijest turizma društvima sve veću važnost preuzima kategorija produktivnosti slobodnog vremena. Neproduktivnost koju karakterizira Veblenova dobrostojeća klasa preokreće se u produktivnost slobodnog vremena, tj. u vrijednostima i ponašanjima koje proizlaze iz normi maksimalne dobiti. Demonstrativna učinkovitost slobodnog vremena pozvana je da zamijeni demonstrativnu neproduktivnost prethodnih faza, koje su bile više povezane s dimenzijom posjedovanja nego proizvodnje, a time i prihoda. Dakle, ono što ujedinjuje neproduktivnu potrošnju i demonstrativnu učinkovitost slobodnog vremena nalazi se u činjenici da obje odgovaraju konstruiranoj potrebi pokazivanja vlastite potrošačke moći. Kriza sigurnosti u industrijskom društvu U društvu u kojem se stabilnost postupno zamjenjuje neprestanim promjenama i inovacijama, osobni identitet postaje nestabilno i neizvjesno, a njegovo je djelovanje uvjetovano gubitkom egzistencijalne sigurnosti i posljedičnim stanjem rastuće anksioznosti. Ta se egzistencijalna potreba svodi na traženje sigurnosti nauštrb slobode. Uz to, da bi djelovala unutar sigurnosnih granica, mora biti racionalizirana, objektivizirana i unovčena. Oblici društvene kontrole i dobrovoljne ovisnosti Ako se uzme u obzir razvoj turizma, primjetit će se da, izuzev onih slučajeva koji se odnose na moderni terorizam, fizičke su opasnosti u 93

96 Kratka društvena povijest turizma padu. Tu se naročito misli na one društvenog karaktera (lopove, gusare i druge) i na one povezane s nepredvidljivim prirodnim fenomenima (poput nevremena, divljih životinja, potresa i drugo), koje je moguće predvidjeti, ograničiti i donekle kontrolirati. 77 Turisti suvremenog visoko industrijaliziranog i tehnološkog društva skloni su stopostotnom sigurnosnom putovanju, poslijedično nedostatku bilo kojeg vida slobode. Razlog tog izbora treba potražiti u samoj dinamici suvremenog društva. Ujedno, razlog je zasnivan na globaliziranoj egzistencijalnoj nesigurnosti i slabljenju neformalnog nadzora unutar jednog sve anonimnijeg i popustljivijeg društva. Programiranje turističkog iskustva Doba masovne proizvodnje turističkih iskustava karakterizirano je podjelom rada, sveukupnim planiranjem i programiranjem svakog trenutka života, što iz sebe isključuje slučajnost i rizičnost, koji bi, zbog omasovljenja i mrežne povezanosti tehnologije mogli dovesti do nepregledivih posljedica. U tom smislu nepredvidljivost je isključena ili je dio programa. Suvremeno programiranje slobodnog vremena, pojedince poziva da preuzmu ulogu turista čije je zadovoljavanje u cijelosti prepušteno nadležnim stručnjacima kroz dopunu niz zabavu i aktivnostima tijekom, unaprijed planiranog, slobodnog vremena. 77 Ako se osvrnemo u prošlost, u vrijeme Grand Toura, opasnost od krađe i ubojstva tijekom putovanja, naročito seoskim putevima, prisiljavalo je mlade aristokrate da putuju uz naoružanu pratnju. Tada je opseg izbora bio ograničen nametanjem određenih modela ponašanja, već su putnici građanske klase putovali bez pratnje, ne podliježući tako nikakvoj formalnoj kontroli. Na taj je način to putovanje poprimalo sve osobine pustolovine. 94

97 Kratka društvena povijest turizma Institucionalna uloga pratioca/skrbnika Funkcija je pratioca, dakle, da unaprijed planira ostvarenje tijeka programa aktivnosti i posjeta koji je organizirala agencije za koju i radi. Njegova je zadaća i da nadzire organizacijske odnose u svim etapama putovanja, kao i emocionalne reakcije i ponašanja korisnika. To je korisno i radi učinkovitijeg planiranja idućih izleta. On je dakle pozvan da na objektivni način tumači osjećaje i zapažanja sudionika, kako bi ih naveo da pozitivno reagiraju na propisan način, da bi postupno izgradio onaj očekivani dojam koji agencije obećavaju da će putovanje na njih ostaviti. Oblici osiguranja godišnjeg odmora Unazad 80-ak godina, u Engleskoj je po prvi put uvedena polica osiguranja protiv lošeg vremena, što je bio presedan u povijesti organiziranog turizma. Neprestani rast turističke potražnje, uključujući svu organizaciju putovanja i odmora, kao i učinkovitija tehnologija, pružaju temelj za uvođenje različitih oblika osiguranja za putovanja i izlete. I to zavisno od mjesta u kojeg se ide i od putničkih agencija koje organiziraju razna putovanja. Natjecanje u potrošnji materijalnih i nematerijalnih dobara U suvremenom industrijskom i globalnom konzumerističkom društvu potrošnja posjeduje sve osobine društvene obveze. To je zato jer suvremeni model potrošnje ne samo što uključuje proces stratifikacije, 95

98 Kratka društvena povijest turizma normativnosti i socijalizacije, već zato što sadržava i procese homogenizacije, ravnanja i depersonalizacije samog društva. Tu novu tipologiju potrošnje moguće je razvrstati u dvije razine: - onu vezanu uz kupnju raskošnih predmeta: upadljiva potrošnja, - i onu usmjerenu prema nematerijalnim dobrima: demonstrativne produktivnosti slobodnog vremena koje svoj izraz nalaze u akumuliranju simbola pripadnosti i socijalizacije. Od želje razlikovanja do obreda pripadnosti I demonstrativna potrošnja, karakterizirana obiljem i rasipanjem, pripada turističkoj dimenziji, kao dio one ljudske potrebe koja traži priznavanje i potvrđivanje vlastitog društvenog statusa pripadanja što im daje pravo da se razlikuju i distanciraju od ostalih društvenih slojeva. Za to je namijenjena i praksa upadljive potrošnje posredstvom koje se dokazuje pripadnost određenoj klasi pojedinaca. To se dostiže putujući u prvoj klasi i boraveći u hotelima s pet zvijezda. Unutar masovnog turizma, demonstrativna potrošnja i konzumerističko natjecanje teže regresu. Sve se svodi na kupnju razglednica i suvenira. Prostorno-vremenska razdioba između turističkog iskustva i simboličke funkcije Potrošnja nematerijalnih dobara dobiva društveno značenje tek nakon samog čina potrošnje. Iskustvo potrošnje, ono što ostaje od 96

99 Kratka društvena povijest turizma doživljaja koji smo iskusili, je ono što se nudi kao društveno važna dimenzija nematerijalne potrošnje. Iskustvo u svom intenzitetu je predmet nematerijalne potrošnje. Ona dimenzija u kojoj doživljeno postaje društveno značajno jer se može kroz video-snimku i sliku sačuvati i ispričati drugima. 78 Doživljeno i iskazano iskustvo pojavljuju se tako u određenoj međusobnoj ovisnosti i stoga se i preklapaju. Radi se o iskustvu koje ne posjeduje nikakvu vrijednost u sebi, već u samom iskazanju istog pred drugima kao sudjelovanje u jednom važnom kolektivnom procesu podruštvljavanja. Slavljenički ciljevi i konformističke potiske Biti dio nečega, biti tamo, donekle je dokaz, kako sebi tako i drugima, da se s tim turističkim stilom života pripada društvu za kojeg je ono važno. U tom je smislu prisutnost mnoštva važan čimbenik društvenog priznavanja pojedinca. Ponašati se kao i ostali, tada predstavlja utješnu potvrdu da se pripada istoj društvenoj skupini, čak i kada to znači proći kroz iste doživljaje prenapučenosti i zakrčenja jer se tada vrijeme pretvara, imajući 78 Radi se naime o nekoj vrsti izvršenog obreda za koji se traži i priznanje ostalih sugrađana. Taj oblik turističkog iskustva može se, s jedne strane, podijeliti u tek doživljenim elementima i, s druge, na one elemente za koje se smatra da su kolektivno važne te stoga i prikazane tijekom redovitih odnosa, i to na temelju preciznog kodeksa selekcije i evaluacije. Zbog čega je takvo iskustvo i oblikovano i dovedeno do dokumentiranog ostvarenja jer je usmjereno demonstrativnoj spoznaji. 97

100 Kratka društvena povijest turizma sve elemente, u sveto vrijeme, neophodno i apsolutno, koje simbolično ukida vrijeme koje skandira svakodnevni život. Korištenje praznika unutar gradskog prostora Vrijeme i mjesta odmaranja upotrijebljeni su unutar gradskog prostora. Velegrad ih preoblikuje, sa svojim stambenim inicijativama, sa svojim selima, sa svojim komercijalnim i uslužnim agencijama, podvrgavajući ih jednoj progresivnoj podređenosti. Kad oslabi izvorna uloga lokalnih zajednica, tada gubi na snazi i zamisao turističkog grada shvaćenog kao čvor između preinačenih, različitih tokova komunikacija i akulturalizacije. Posljedično tome i turističko područje se preoblikuje u svom unutarnjem ustroju, teritorijalnom i društvenom. Od grada, sa svojom povješću i svojim odnosima s okolnim prostorom, pretvara se u gradsku četvrt, koja svoje značenje nalazi u okviru specijaliziranog područja u kontekstu gradske artikulacije teritorija. Izbor prostora, njihova organizacija i njihovo upravljanje slijede kriterije koje su izvan kontrole i odluka lokalnih zajednica. Dolazi se tako, a možda čak i zbog toga, do velikih i značajnih okolišnih, ekoloških i kulturnih prevrata. 98

101 Složenost postindustrijskog društva Najrelevantnije osobine industrijskog društva su: koncentracija velikih masa radnika u tvornicama, brojčana premoć radnika zaposlenih u sekundarnom sektoru nad onima zaposlenim u osnovnom i tercijarnom sektoru, prevlast industrijskog doprinosa na stvaranju nacionalnog dohotka, primjena znanstvenih otkrića u industrijskom procesu proizvodnje, složenija podjela rada, razdvajanje mjesta življenja od mjesta rada uz postupnu prevlast nuklearne porodice nad proširenom klasičnom porodicom, progresivna urbanizacija i obrazovanje masa, smanjenje socijalnih nejednakosti, veća demografska i društvena mobilnost, povećanje proizvodnje i rast masovnog konzumizma, širenje ideja da se čovjek ne nalazi u sukobu s prirodom te je mora bolje upoznati i svladati, sinkronizacija čovjekovog života s tehnološkim ritmom a ne više s prirodnim vremenom, prisutnost sukoba dvaju društvenih kategorija - poslodavaca i radnika unutar tvornica, postojanje stroge hijerarhije moći između država, zasnivane na bruto nacionalnom proizvodu, na posjedovanju sirovina i sredstvima za proizvodnju. U zrelijoj fazi industrijskog društva izviru nove pojave koje otvaraju nove perspektive prevladavanja starih razdvajanja i sukoba prijelazom u 99

102 Složenost postindustrijskog stanja novu tehnoloziraniju strukturu društvenih odnosa. Progresivna konvergencija između industrijskih zemalja, rast srednje klase na društvenom nivou, širenje masovne potrošnje i masovnog društva. Pojedinac se, kao građaninm solidarizira sa zajednicom i osjeća se bliži svojim sugrađanima. Prelazi se od industrijske standardizacije društvenih odnosa na fazu nesigurnosti. Jedan od glavnih elemenata nastajućeg društva je širenje informacija putem masovnih medija u pravom vremenu mijenjajući tako poimanje vremena i prostora, a uz to i načine razmišljanja, misaone obrasce, tradiciju ili, općenitije, kulturu. Ta kriza kulturnih modela svojstvenih industrijskom društvu, pojavom postindustrijskog društva, svoje materijalne projekcije nalazi u nadmoći sektora usluga nad drugim sektorima gospodarstva. Glavne osobine postindustrijskog društva prvenstveno se sastoje u promjenama koje se događaju u strukturi zanimanja, i od novih odnosa koje se uspostavljaju između znanosti i tehnologije, gdje sve više glavnu ulogu preuzima tehnika a ne znanost. To je naročito vidljivo u nekim ključnim aspektima suvremenog društva: sve veću prevlast u društvu imaju stručnjaci i tehničari, središnjost teoretskog znanja, regulatorni nadzor tehnologije, pad modela života zasnivan na tvornicama i na velikim industrijskim konglomeratima, pojava vrijednosti i kultura usmjerenih na slobodno vrijeme. Osim toga, postindustrijsko društvo sa sobom donosi nove mogućnosti i pozitivne učinke kao što su važnost poboljšanja kvalitete 100

103 Složenost postindustrijskog stanja nasuprot kvantitativnog rasta, smanjenje fizičkog napora na radnom mjestu, povišenje obrazovanja i širenja znanja, smanjenje straha za budućnost kroz poboljšanje tehnika predviđanja i planiranja, povećane mogućnosti izbora, kako posla tako i sredstava, zabava i informacijskih izvora. Dakle, nasuprot industrijskom društvu koje je uglavnom proizvodilo sredstva za proizvodnju, potrošnu robu i kapital, postindustrijsko društvo stvara znanje, sustave upravljanja, sposobnost vođenja i upravljanja promjenom. Dok su u industrijskom društvu prepoznatljivi uvjeti prostora i vremena u kojima se odvija proizvodnja, kao što su društvene hijerarhije u kojoj se ona izražava - postoji posebno mjesto, tvornica, gdje se proizvodnja odvija. Poslodavci i menadžeri s jedne strane, radnička klasa s druge, dvije su suprotne polovice društvene hijerarhije. U postindustrijskom društvu ovi elementi postepeno gube na važnosti, kako za proizvodnju uopće tako i u društvenoj hijerariji. Proizvodnja se odvaja od konačnog proizvoda, budući da su njegovi dijelovi rezultat djelovanja različitih subjekata, sektora i proizvodnih jedinica, različito raspoređenih u prostoru i vremenu, i naknadno sklopljenim na drugom mjestu. Nestaje slika jedne jedinstvene društvene hijerarhije zasnivane na suprotstavljanju dviju klasa. Oslabljuje nacionalna dimenzija proizvodnje, pojavljuju se multinacionalne kompanije što otežava utvrđivanje u kojoj su mjeri države ili organizacije odgovorne za finalnu proizvodnju određenog predmeta ili istraživanja. 101

104 Složenost postindustrijskog stanja Postindustrijsko društvo omogućava više odgovora na sve kompleksnije problematike koje sam stvara proizvodeći predmete i tehnologije koje su za vremenski kratku uporabu. Njegov znanstvenotehnološki sustav, da bi se širio i dalje razvijao, traži nove poticaje, nove probleme i nove izazove da bi ih mogao tehnički učinkovito rješavati i na taj način i dalje razvijati. Kreativnost se više ne nalazi u proizvodnji novih odgovora uobičajenim problemima, već, naprotiv, u proizvodnji takvih zahtjeva i takvih ciljeva koji sa sobom nose i potrebu novih odgovora. Pravi, kvalitativni, skok od industrijskog doba na postindustrijsko doba treba potražiti u tranziciji koja se kreće od otkrića prema izumu, od potrage rješenja prema potrazi pitanja. Prekomjernost mogućeg i izgradnja subjektivnih identiteta Preokret procesa, od proizvodnje odgovora na proizvodnju pitanja i manipulaciju subjekata, temelji se na prekomjernosti mogućnosti, koje se povežu s eksplozijom informacijskih proizvoda, od kojih se hrani, i komunikacijskih procesa kako izbora tako i djelovanja u realnom vremenu, koja ih proizvode. Socio-psihološka analiza u vezi sposobnosti pojedinca da zadovolji izazove postindustrijskog društva dosta je pesimistična. Uglavnom ističe da je pojedinac uvijek tijesno povezan s potrebom potvrđivanja, od strane drugih, vlastitog samopouzdanja. Osim toga, on svoje sukobe postavlja izvan sebe, da bi ih doživljavao kao sukobe između sebe i okoline, 102

105 Složenost postindustrijskog stanja smatrajući da se okruženje treba promijeniti, i u stalnoj je aktivnosti i potrazi za novim podražajima. Što se tiče društvenog sustava ono se, kao što smo vidjeli, ne pojavljuje i ne prikazuje više hijerarhizirano, već se neprestano dijeli i pluralizira. Razlikovanje društvenih funkcija otvara nove prostore za autonomiju subjekata, jer gubitak hijerarhije znači proširenje komunikativne slobode između pojedinih elemenata postojećeg sustava. 103

106 Složenost postindustrijskog stanja 104

107 Vjerski turizam i hodočašće Pod pojmom hodočašće smatra se putovanje koje vjernik određene vjeroispovjedi čini radi ispunjavanja određenog iskustva predviđenog od strane svojeg religioznog vjerovanja. Hodočašće je oblik teritorijalne mobilnosti koji doseže do drevnih vremena, vezanih uz posjećivanje hramova i sakralnih mjesta radi prosvjetljenja i/ili ozdravljenja. Radi se naime o društveno dopuštenom kretanju povećeg broja pojedinaca tijekom povijesti. To je kretanje stiglo i do naših vremena i to neovisno o upadu suvremenih oblika turizma koji su u međuvremenu nastupili na sceni suvremenog kretanja. Očito je, međutim, da do toga nije moglo doći bez nekakvih promjena u smislu te pobožne mobilnosti. To je važno znati jer se, naročito danas, pokazalo koliko je unutar te mobilnosti, koja je postala dio religioznog turizma, složeno i teško razlikovati između modnog vjerskog turizma i iskrenog hodočašća. Budući da se sve više religiozni turizam isprepliće i miješa s onim što je ostalo od onih tradicionalnih i iskrenih namjera i ponašanja nekadašnjih hodočašća. Ovdje ćemo se ograničiti samo na analizu tokova koji posjeduju one motivacije koje su vjerskog karaktera. 105

108 Vjerski turizam i hodočašće Pojmovna problematika U specijaliziranoj literaturi o turizmu zasigurno model koji nam prezentira V. Turner više od drugih objašnjava razne motive koji se nalaze u osnovi samog hodočašća. Zbog čega ga mnogi autori i koriste da bi istaknuli strukturalnu osobinu koja se, u sve sekulariziranim društvima, nalazi u osnovi onih praksa putovanja i posjeta sakralnim mjestima koja, za posjetitelje sadržavaju u sebi značajnu kulturnu različitost naspram društveno-teritorijalne stvarnosti koje se posjećuje. 79 Turnerov model razmišljanja pokušava prikazati i objasniti obrede prijelaza zasnivajući se na hodočašću kao značajnom kulturnom univerzalijom potrebnom da bi se razumjelo onu snažnu heurističku osobinu koja ju podržava i motivira. On smatra da svakodnevni život, sa svojom automatiziranom uobičajenošću ponavljaja, troši vitalnu energiju modernog čovjeka, zatiskavajući i uspavajući njegove kreativne sposobnosti. Stvarajući tako otuđenog pojedinca koji ima sve više poteškoća u pronalaženju smisla svom postojanju. Iz te situacije izgubljenosti, u kojoj se moderni čovjek nalazi, rađa se potreba kodifikacije rituala inicijacijske svečanosti koja u sebi posjeduje izvanrednu osobinu jer pojedinca uvodi u sljedeću fazu društvenog života, obnovljajući njegov duh i životnu energiju. Primarni je dakle smisao blagdana onaj granični trenutak prijelaza koji pojedinca vodi iz jednog bazičnog statusa života u viši stadij duhovnog buđenja i životne 79 A. Simonicca, Antropologia del turismo, NIS, Roma

109 Vjerski turizam i hodočašće zrelosti. U tom trenutku životnog prelaza obred dostiže svoj vrhunac koji vodi do kompletne subverzije uloga, u obliku trenutka društveno ovlaštene ludosti zbog prijelaza iz jedne faze života u drugu fazu ljudske svakodnevnosti. Univerzalna praksa hodočašća omogućava da se Turnerov model primjenjuje u gotovo svim vjeroispovijestima kojima je ta praksa uobičajena. Naime, mnoge religije čak i prepisuju recept da se barem jednom u životu ili u jednom životnom trenutku posjeti određeno svetište ili mjesto, radi odavanja počasti božanstvu ili iz nekih drugih vjerskih razloga. Smisao tog vjerskog čina pobožnosti je taj da ojača već prihvaćeno vjersko pripadanje, državljanstvo. Nužno je stoga da subjekt prolazi kroz određeni ritual, zasnivan na kodificiranim praksama ili religioznim iskustvima. Kao i u svakom obredu prelaza i prilikom hodočašća subjekti moraju napustiti svoje dnevne obveze, izgradnjom graničnog stanja traženja posebnog vjerskog stanja hodočasnika s kojim se treba poistovjetiti tijekom svog putovanja. Ponovna reintegracija u svakodnevnom društvenom životu događa se na višoj duhovnoj razini od one na početku putovanja. Dakle stupnjevi hodočašća identični su onima obreda prolaza i društveni lik hodočasnika dobro zna prepoznati prakse statusne tranzicije koje karakteriziraju određenu vjeroispovijest U fundamentalističkim društvima, koji ne prihvaćaju razdvajanje civilnog i vjerskog života, društveni lik hodočasnika ima točno određeno mjesto i društveno je zaštićen na spontani način. Paradigma hodočasnika posjeduje svoj posebni smisao unutar fundamentalističkog društvu, u kojemu se vjerske i državne institucije u mnogočemu podudaraju. Ne radi se tu o malobrojnim društvima, ona nisu uopće marginalna u suvremenom svijetu, i ne pokazuju onu tendenciju pada 107

110 Vjerski turizam i hodočašće Diskurs postaje sve složeniji i raznovrsniji proučavanjem suvremenih, sekulariziranih društva, u kojima nailazimo na razdvajanje državnih i vjerskih institucija. Na ritualima modernosti Turnerov model primjenjiv je samo u prenesenom, tj. metaforičkom smislu. Težišnog je karaktera, više pojmovne nego interpretativne reference. Zajedničko je i hodočasniku i turistu, da se u trenutku odlaska na putovanje, skidaju sa svojih uobičajenih svakodnevnih funkcija. Poprima osobine turista, ponaša se poput turista, preoblikuje svoj mentalni stav u istraživački, ulazeći tako u jedno granično stanje gdje su sve obveze koje ga svakodnevno opterećuju suspendirane. Kao 'hodočasnik modernosti' 81 gost odaje počast poznatim mjestima suvremene turističke prakse, koje su serijski označene, etiketirane i reproducirane od strane turističkih agencija i vodiča. Radi se, naime, o mjestima u koja se ne može, ne ići barem jednom u životu. Nakon čega se vraća svojoj svakodnevnici gdje je integriran s pojačanim i konsolidiranim socijalnim statusom. Osim toga, tek doživljeni, privremeni status turista omogućuje mu, da se u društvenom kontekstu svoje svakodnevnice pojavi s novim svjesnijim identitetom. U svakom slučaju u suvremenim sekulariziranim društvima, hodočašće više ne posjeduje više prijašnji smisao, ono je dio turističke prakse koja ima samo izvanjske osobine, a ne više i sadržaj koji je zapadni razvoj očekivao. To je razlog zbog čega je, hodočašće, i danas, vrlo raširena društvena praksa, koja ni na koji način nije marginalna. 81 D. Mac Cannell, The Tourist: a New Theory of the Leisure Class, Schocken, NewYork, 1976, str

111 Vjerski turizam i hodočašće odredljiv posredstvom mističnog iskustva, kontakta s božanstvom, s idejom svetoga. Turizam je onaj oblik putovanja, karakterističan za sva suvremena sekularizirana društva, koji se približava obredu hodočasnika ali bez religioznih referenca. Dakle u svjetovnim društvima, više nego o hodočašću, ispravnije bi bilo govoriti o vjerskom turizmu, kao o praksi u kojoj se nalaze svi elementi turističke prakse u kojoj nema ništa sakralnog. Radi se o iskustvu koji može imati kulturne ili čak duhovne osobine, ali koji ne posjeduje i ne poštuje one vjerske kriterije koji se nalaze na izvoru hodočašća. Mistično iskustvo više nije cilj putovanja, već potreba svjedočenja suvremenog turista. Ono se ostvaruje posredstvom fotografiranja, snimanja ili kupnjom suvenira. Ili stvaranjem privremene mreže prijatelja spojenih doživljajem jednog posebnog iskustva istraživanja. Kršćansko hodočašće Kršćanstvo je tradicionalno imalo tri važna mjesta hodočašća: Jeruzalem i Svetu zemlju, Santiago de Compostela i Rim. Ovo potonje postalo je odredište hodočasnika u relativno novijoj povijesti, i to samo kao posljedica činjenice da su ona druga dva mjesta izgubila svoje herojske osobine obrane granica kršćanstva od ofenzive nevjernika. Radi cjelovitosti, trebali bi spomenuti i ostala sveta kršćanska mjesta koja su kroz povijest bila veoma često posjećivana kao što su planine Ararat u Armeniji, brdske crkve pustinjaka u Anatoliji, mnoga mjesta marijanske pobožnosti, u Hrvatskoj i inozemstvu, iako, kao što se vidjelo, mnogi od 109

112 Vjerski turizam i hodočašće tih putova sve više poprimaju konotacije vjerskog turizma nego li pravog hodočašća. 82 Razlog te iznimke je očit. Primjer kršćanskog hodočašća koji više od ostalih može pokazati tu promjenu kvalitete zasigurno je Camino de Santiago. Radi se možda o primjeru gdje se vjerski turizam i hodočašće u nekim segmentima čak i spajaju u međusobno bliski kontakt. U trenutku primitka Compostele ispunjava se kratak upitnik čiji je cilj istražiti motivacijske motive hodočasnika. Postoji mogućnost odabiranja između vjerskog, duhovnog i kulturnog razloga. Iako se uopće ne spominje turistička motivacija, treba reći da u stvari nema velikih razlika. Naravno to ne znači da je Camino de Santiago, kao turistički proizvod, potpuno izbirisao praksu hodočašća, jer je to putovanje jedno od rijetkih zapadnih praksa u kojemu istinsko hodočašće i dalje sadržava osobine vjerskog hodočašća unutar katolicizma. Sam put i dalje sadržava jaku evokativnu snagu i to unatoč autocestama i distributerima bezalkoholnih pića, taksista i fitness fanatika što čini da se ovaj povijesni koncentrat religijoznosti turistu pokazuje kao relevantna društveno-povijesna činjenica konkretnog i vidljivog oblika. Mnogi u tom putu hodočasnika traže pravo religiozno iskustvo. No, iako većina vjernika neće doživjeti nikakvo mistično iskustvo treba 82 I to, kao što se vidjelo, s izuzetkom Santiago de Compostela. Naime, nakon što se čitavi put "Camino de Santiago" odvija pješice, na konju ili biciklom, s preciznim definiranim trajanjem puta, i to s označenim fazama prima se "compostela", potvrda koja za kršćanina posjeduje svetu osobinu, ograničuje mogućnost dalje sekularizacije i postupne transformacije u jedan put vjerskog turizma. Međutim, ovo je nazadovanje na neki način nezaustavljivo. Dovoljno je primijetiti da crkve koje se nalaze na putu nisu uvijek otvorene za posjetitelje, a nedostatak svećenika ne dopušta pristup vjerskom obredu. No činjenica je da je osobina hodočašća prisutnija više nego u bilo kojem drugom turističkom prometu religioznog karaktera. 110

113 Vjerski turizam i hodočašće reći da to iskustvo, na prijelazu sporta i planinarenja, zasigurno čovjeka stavlja ispred samog sebe u više ili manje dužim trenucima tišine. Treba reći da je čak, i to u suvremeno doba relativnosti, itekako važno za osobni rast svakog pojedinca, jer subjekta postavlja unutar drugačije stvarnosti, što, za neke, nerijetko predstavlja pravi izazov. Moramo još spomenuti da hodočašće u Jeruzalemu i u Svetoj zemlji nema toliko preciznu konotaciju u smislu zahtjeva obrednog karaktera, iako sama opasnost posjeta tog mjesta, važnog za svo kršćanstvo, donekle obeshrabruje ostvarenje masovnog vjerskog turizma, čineći da preživi samo protok istinski motiviranih hodočasnika. Što se tiče putne prakse hodočasnika one su već danas izričito slične, ako ne i povezane, s turističkim kretanjem. Radi se naime o unaprijed definiranim paketima koji koriste stvarne hotele i specijalizirana prijevozna sredstva za te prigode. To znači da je cijela mašinerija spremna staviti se u pogon, i to čim okolinski i kontekstualni uvjeti to dozvole, tada se cijeli kapacitet stavlja u pokret obuhvaćajući tako i veliki broj ljudi. Dovoljno je ovdje spomenuti na veliki tijek turističkih i ne turističkih hodočasnika koji, kada to gore spomenuti uvjeti dopuste, neprestano odlaze u religiozni posjet Međugorju i vraćaju se sa više ili manje ispunjenim duhovnim željama. Radi se o grupama koje se znaju često i vratiti na isto mjesto i po nekoliko uzastopnih puta. 111

114 Vjerski turizam i hodočašće 112

115 Masovni turizam u sociološkoj kritici Do 60-ih godina prošloga stoljeća na turizam se gledalo kao na institucionaliziranu i kodificiranu aktivnost, dobro integriranu u društveno-kulturnom kontekstu iz kojeg je proizlazila. Ta je situacija dovela do paradoksalnosti. S jedne strane, baviti se turizmom znači imati posla s jednim od najpozitivnijim i optimističnim izrazima potrošačkog društva, jer podrazumijeva ići u posjet, graditi iskustva, vidjeti zanimljive stvari, tj. baviti se nečim što ne samo da je društveno odobreno, već i pozitivno. S druge strane, iz toga istovremeno proizlaze i neke banalnosti koje obuhvaćaju turističko iskustvo uključujući tu i elemente manipulacije i komercijalizacije kojima je podložan. Paradoksalnost turističkog iskustva koji svoje objašnjenje nalazi u teoriji razgledavanja (sight seeing-a): turist se ne kreće prema stvarima, već samo prema njihovim izgledima, slikama. Stvari, stavljene u izlog turizma, odvajaju se od konteksta kojemu izvorno pripadaju, jer su svučene svojeg prvotnog značenja. Taj je fenomen dosegao takvu razinu farbanja da su i pojedine zemlje turističke destinacije, da bi privukle što više gostiju, dovedene do toga da preoblikuju svoj izgled, da umjetno rekonstruiraju svoje lice, radi boljeg uklapanja u okvire turističkog mita. 113

116 Masovni turizam u sociološkoj kritici Na taj se način i populacije, uključene u turističke ture, preoblikuju prema očekivanjima gostiju. Kako bi došli u susret, da bi zadovoljili zahtjevima turističkih agencija i turoperatera. Cjelovita uloga turista Čovjek industrijaliziranog društva, doveden je do prakticiranja turizma kako bi zadovoljio svojim potrebama pripadanja i imitatorskim tenzijama. To znači da je uvučen i apsorbiran od njemu izvanjske logike koja zahtijeva da se prihvati unaprijed definirane društvene uloge. Odnosno, da prihvati onaj model ponašanja koji odgovara društvenim očekivanjima. To je postala norma jer je sama bazična struktura svakodnevnog života, obilježena čestim prebacivanjima iz jedne uloge u drugu, zamijenjena, posredstvom turističkog izbora, u jedinstvenu ulogu. Nema, i ne postoji, nikakav izlazni put tijekom trajanja odmora od uloge turista koji je preuzeo započinjući putovanje dok se opet ne vrati u mjesto gdje je i započeo put. Simulirane emocije: turizam zabavnih parkova Što se tiče turizma zabavnih parkova može se reći da se radi o smjeru koji se sve više kreće od autentičnog prema neautentičnom ili izmišljenom, lažnom turizmu. To naročito vrijedi ako za osnovu razmišljanja uzmemo onu tiplogiju turizma koji započinje kao Grand Tour. Međutim, ta promjena u turističkom usmjeravanju ne smije nas nikako iznenaditi. Razlog tome nalazi se u već spomenutoj činjenici da je 114

117 Masovni turizam u sociološkoj kritici turizam, po svojoj naravi, uvijek bio dvosmisleni, ambivalentni društveni fenomen, jer varira, njiše se između suprotstavljenih (antitetičnih) polariteta kao: subjekt i masa, autentičan i neautentičan ili umjetan, istinit i lažan, pripadnosti i otuđenja. Tako na primjer dok je masovni turizam bio uglavnom slavljeničkoga tipa, suvremena se tipologija turizma, u većini slučajeva, zasniva i odgovara logikama kreativnosti, inovacija i diferencijacije. Treba spomenuti da je baš fenomenologija zabavnih parkova ta koja više od drugih u sebi sadržava ponešto od svih tih aspekta. Socializirajući tako jedno područje koje, po mnogim aspektima, posjeduje podosta osobina koje ga svrstavaju unutar tipologije masovnog turizma 83 i postavlja se kao apsolutno autonomni turistički proizvod. U smislu da nema nikakve veze s okolišem i s lokalnim društvom, jer je potpuno samodostatno, samoreferencijalno. To znači da je (zabavni) park, u liku fantastičnog i hipertehnološkog otoka odvojen i ograđen od okoline, očiti simbol pobune turističkog proizvoda naspram izvornog producenta, lokalne zajednice, koja je nasilno odstranjena od svog prostora. 84 U Sjedinjenim Američkim Državama ti su tematski zabavni parkovi, uključujući tu i Las Vegas, čiji je začetnik poznata Disneyova tipologija zabavnih parkova, postala nova industrija zabave (entertainment) koja je po 83 U tom će smislu biti zanimljivo pratiti efekt prvih istarskih zabavnih vodenih parkova Istrapark i Aqualandia, tek nedavno otvorenih. Jedan u središnjosti Istre, a drugi u okolici Poreča, ugledavši se na primjere poznatih talijanskih parkova te vrste koji se nalaze na obalama Romagne i Veneta. 84 Minardi E., Lusetti M. (prema), I parchi di divertimento nella società del loisir, Angeli, Milano 1998 str

118 Masovni turizam u sociološkoj kritici dobiti i inovacijama zamijenila ratnu industriju kao pokretača tehnološkog razvoja. Disneyova tipologija je, već sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, zapošljavala oko četiri milijuna i pol radnika, a to znači više od automobilske industrije. Spomenimo da je u Europi Francuska vodeća zemlja u tom segmentu turizma. Ti zabavni parkovi, u većini slučajeva, svoje tematike zasnivaju na onim fantazijama koje se, u određenom vremenskom periodu, skrivaju u ljudskoj duši. 85 Ne ulazeći u područje neposrednog zapošljavanja, to znači nova zaposlenja kao na primjer: umjetničkih direktora, profesionalca zabave, animatora, kozmetičarki, sex workere, zaposlenike koji se bave audio opremom, barmena, i tako dalje. Njihova je prvenstvena zadaća baviti se jedinstvenim proizvodom pažnje, društvenosti, senzacionalnosti, kako bi spriječili da gospodarstvo užitka ne proizvodi dosadne trenutke, 86 ali i posrednog zapošljavanja unutar tih zabavnih parkova - materijalnoproduktivnog tipa u liku: tvrtka koje izgrađuju raznorazne atrakcije i sve maštovitije i inovativnnije tehnologije (tzv. imagineering). Iz tih je razloga puno puta naglašeno da se zabavni parkovi zasnivaju na više generativnih 85 Što se, na primjer, Italije tiče, talijanski sociolog turizma Bonomi piše da takozvano područje četvrti zadovoljstva u sebi uključuje čak petnaest regija gornje Italije, kao što su Rimini, Cattolica te Bologna i Venecija, čiji je središte na široko poznati Gardaland, koji ne samo da privlači više od tri milijuna posjetitelja godišnje, već je stvorio jednu mini regiju od šest drugih parkova u širini od dvadeset kilometra. U tom smislu Bonomi piše da se stvorila (se) industrija koja se temelji na pravoj globalnoj laži, na izumu tematskih prostora koji su kadri privući različite skupine potrošača i odgovoriti na njihove želje stvarajući u jednom parku zonu vesterna, arapsko područje, afričke zone, zone Hawaiia, egipatsko područje, englesko područje: to su šest tematska područja koja su se postupno razvila u ranim godinama života parka. Bonomi A., Il distretto del piacere, Bollati Boringhieri, Torino 2000, str Minardi E., Lusetti M. (prema), I parchi di divertimento nella società del loisir, Angeli, Milano 1998 str

119 Masovni turizam u sociološkoj kritici faktora. Naročito na važnosti slobodnog vremena kao motor osobnog identiteta i porast društveno-ludičke rekreacije. Kao i na već spomenutu razlikovnost bavljenja turizmom, ekonomske izazove koje nameće pluralizacija turizma, ne zaboravljajući pritom i na ekološke probleme koji se mogu privremeno pojaviti u moru (u obliku alga ili meduza, kao i poduži period lošeg vremena) i koji nalažu da se pronađu i neki zanimljivi alternativni izlazi klasičnom morskom turizmu kupanja i sunčanja. Zbog tih se razloga ne smije zanemariti i mogućnost stvaranja novih parkova preusmjerujući prethodne inicijative. Konačno, i stara tradicija giostre, koja je u našoj regiji zaživjela u Poreču, i koja 'prolazi' kroz zabavni park devetnaestog stoljeća. 87 I ne samo to. Naime turizam zabavnih parkova predstavlja vidljivu manifestaciju zrelijeg postfordističkog perioda gdje gospodarstvo proizvodi želje, organizira zabavu i budi emocije. Turizam ove vrste nosi i izražava u cijelosti ono što dva američka znanstvenika nazivaju ekonomijom iskustva. U toj vrsti turizma tvrtka ide dalje od isporuke dobara i usluga, i to prvenstveno proizvodeći nezaboravna emocionalna iskustva koje nudi svakom gostu prema svojim željama. 88 Na taj način fordizam, koji se rodio u tvornici automobila, svoj put završava u zabavnim parkovima, pomičući svoj interes od materijalnosti masovnih proizvoda na nematerijalnost proizvedenog iskustva, želja i komunikacija. Nove tvornice nematerijalnog doživljaja stvorene su od plaža, diskoteka, noćnih 87 Minardi E., Lusetti M. (prema), I parchi di divertimento nella società del loisir, Angeli, Milano 1998 str Pine II J. B., Gilmore H. J., L economia delle esperienze, Etas, Milano

120 Masovni turizam u sociološkoj kritici klubova, zabavnih parkova, industrije tijela (fitness, wellness) i ljepote (mode, hrane, toplica). 89 Radi se o sve učestalijem množenju turizma, a posebno o pojavi zabavnog turizma koji svoje središte, u liku ostvarenja, nalazi u sve obuhvatnijim megaparkovima punim zamjenskim svjetovima, koji sve više odgovaraju potrebama novih i mladih potrošača s fragmentiranim, podijeljenim identitetima u stalno promjenjivom razvoju društvene fenomenologije, naročito znanstveno-fantastičnih filmova, koje ti parkovi pokušavaju pratiti kako bi zadovoljili sve raznovrsnijim željama zapadnog ili pozapadnjelog pojedinca. 89 Rezultat ove pojave primjetljiv je u Bonominim razmatranjima o novoj tipologiji turista. On primjećuje da, iako još nedorečen, ali se sve više na sceni pojavljuje: turizam koji se temelji na pripadajućem potrošaču (consumattore di appartenenza) koji na teritoriju traži, i na tom području više nego bilo gdje drugdje, svoje načine korištenja vremena i prostora, i koji prolazi i želi različita mjesta za jedan fragmentirani (podijeljeni) mjenjajući identitet. Bonomi A., Il distretto del piacere, Bollati Boringhieri, Torino 2000, str

121 Potraga za 'autentičnim': primjer održivog turizma Istraživanje autentičnosti preuzelo je oblik održivog turizma. Radi se o pojmu koji se modelirao na ideji održivog razvoja koji se prvi put pojavljuje godine, u dokumentu Svjetske komisije za okoliš i razvoj pod nazivom Our Common Future (Naša zajednička budućnost). U kojemu se govori o razvoju kojemu suvremeno društvo u cjelini mora težiti kako ne bi dalje ugrozilo preostale resurse potrebne da buduće generacije zadovolje svoje potrebe. 90 Naznačili smo teške jer ne samo da može imati veliki utjecaj na prirodni okoliš, već i na društvo općenito a posebice na lokalne kulture: naročito na one koje zbog labave ravnoteže često nisu u stanju izdržati turističku posjetu, u obliku masovnog priliva gostiju, bez negativnih posljedica. I turistička industrija sve je više svjesnija da je, na primjer, okoliš podložan ograničenoj nosivosti (carrying capacity) koja, ukoliko ju se premašuje, otkriva svu krhkoću i osjetljivost u vidu prirodnih, urbanih i spomeničkih granica neizdrživosti. Može se tako ići od visoke potrošnje vode za hotelske bazene ili za navodnjavanje golf terena, od 90 Zanimljivo je istaknuti činjenicu da je nekoliko godina prije toga i Svjetska turističke organizacija pokazala istu zabrinutost i izrazile iste zahtjeve. Čija se polazna točka zasnivala na činjenici da turizam, pogotovo onaj velikih masa, može imati veliki utjecaj na okoliš u širem smislu riječi, i to u obliku teške industrije, od koje je preuzela sve osobine. (Canestrini D., op. cit. str ). 119

122 Potraga za 'autentičnim': primjer održivog turizma automobilskig zagađenja plinovima ili cementifikacija obala radi zadovoljavanja potreba novonastalih mega-hotela. Unutar toga i lokalne zajednice i kulture, koje su uključene u turističkim putovanjima mogu se pokazati krhkim, i to čak i više od prirodnog okoliša. Tako na primjer nagao i nekontrolirani razvoj turizma može dovesti i do dekulturacije, dezintegracije zajednice kao i do nepovratnog gubitka tradicionalnih referentnih vrijednosti. Uvodeći nove vrijednosti, nove hijerarhije, nova radna mjesta, pretvarajući tako lokalnu zajednicu u savršeno funkcionalno tržište predodređeno turističkim potrebama, što vodi do toga da domoroci, obučeni u tradicionalne nošnje, traže da im se plati ukoliko ih se želi fotografirati. Osim toga, turizam može dovesti i do novih oblika prijestupa, zločina, do povišenja cijena, obiteljskih razdora, promjene na tržištu rada i zanimanja, osiromašenja gastronomskih tradicija, ili, općenito, do komodifikacije kulture i to posredstvom njihovog svođenja na puki folklor da bi se zadovoljile potrebe turizma. Ali i do banalizacije samog mjesta kao i njegove povijesne složenosti i to sve u cilju zabave. Pretvarajući ga, prema definiciji koju je dao antropolog Auge u jedno 'ne-mjesto', tj. lokaciju bez korijena i bez jednog prepoznatljivog identiteta. 91 Zato je itekako važna spomenuta definicija održivog razvoja iz godine koja traži da turističko planiranje uzme u obzir zaštitu okoliša, shvaćenog kao skup prirodnih resursa i simboličkih vrijednosti koje čine 91 Augé M., Nonluoghi. Introduzione a una antropologia della surmodernità, Eleuthera, Milano

123 Potraga za 'autentičnim': primjer održivog turizma konkretan scenarij za svaku specifičnu kulturnu zajednicu. Zbog čega se inovacija, kao rezultat društvenih promjena, i tradicija, koja se izražava u svojoj kulturnoj ponovljivosti, moraju spojiti u jedinstvenoj logici razvoja, koja će paziti da ne dođe do procesa iskorijenjivanja i, u isto vrijeme, kako bi opstala, solidarnosti između generacija na kojima se zasniva duh zajednice. Dakle turizam kao dijalog između različitih kultura pozvanih na poštivanje obostranih kolektivnih identiteta, održavajući tako ravnotežu između turističkih potreba s tradicionalnim vrijednostima lokalnih zajednica, i to u pogledu materijalnih i nematerijalnih dobara. Za to veliku važnost ima dobra informacija kao temelj za obuku korisnika i ponuditelja turističkih usluga. Svatko će, prema svojoj nadležnosti, biti u stanju organizirati se da bi se ostvarile pretpostavke održivog turizma. Nužno je, dobrovoljno i bez lažnog morala, poštivati prirodne resurse i kulturne baštine u kojima se ostvaruje povijesni identitet, u obliku navika i običaja domaćina, kao važan temelj pripadnosti. 92 Dužnost je svih - bili to turoperateri, lokalne zajednice ili javne ustanove - poštivati ta načela radeći na njihovoj praktičnoj primjeni. 93 I to 92 Da bi pojasnili problematiku poslužit ćemo se ovdje iskustvima English Tourist Boarda, navodeći neke od najvažnijih razmatranja kojih bi se trebalo držati i slijediti radi promišljenog planiranja intervencija unutar specifične društveno teritorijalne stvarnosti. One su sljedeće: okolina ima svoju unutrašnju vrijednost, koji se koristi kao turistički resurs, čije korištenje ne smije ići na štetu budućih generacija ugrožavajući njegovu daljnju upotrebu; turizam treba biti shvaćen na obostranu korist posjetitelja lokalnih zajednica; treba znati ocijeniti moguće, kratkoročne i dugoročne učinke, određenog teritorija kako ne bi turistička praksa progresivno iscrpljivala okolišne resurse; turizam mora biti u skladu s kulturnim i prirodnim posebnostima teritorija; u turističkim mjestima treba nastojati sačuvati sklad između potreba posjetitelja, sredine domaćina i samog okoliša; sva potrebna usklađivanja, promjena i adaptacija, moraju biti usklađena s gore navedenim načelima. 93 Radi se naime o zabrinutosti koja je u više navrata izražena u deklarativnim dokumentima Svjetske turističke organizacije, i to do najopsežnije i najalarmantnije Osakove Deklaracije iz

124 Potraga za 'autentičnim': primjer održivog turizma naročito ako se ima na umu da se radi o najvećoj svjetskoj industriji. Zato treba natjerati odgovorne na svim razinama upravljanja teritorija na veću svijest u vezi utjecaja koje mogu imati njihove odluke na daljnji turistički razvoj, i to u bilo kojem području djelovanja. Svjesni da se turistički doživljaj, koji je sve više potraživan kao autentični, bez problema spaja s održivim turizmom, koji teži održavanju ravnoteže ekosustava i lokalnih zajednica, i to naročito njihovim kulturama, koje uvijek miješaju okruženja, povijest, zajednice i osobe. 94 Radi se naime o otkrivanju i cjenjenju ljudskih i okolišnih različitosti, i to s namjerom da se i potomstvu omogući da cijene njihovu izvornost, tj. ono što one stvarno jesu. 95 U stvari turist autentičnog doživljaja je zamišljeni potrošač koji se drži specifičnih standarda, profesionalnih i društvenih osobina, i koji je, istovremeno, podložan određenoj tipologiji razloga koji se odnose na smisao za pronalaženja, koji ga neminovno tjera da upozna jedan narod kroz njegovu povijest i kulturu, na produbljavanju znanja stečenih tijekom vlastitih studija, ne žaleći u enogastronomskoj kušnji lokalnih proizvoda. 96 Nije to samo diskurs o ekoturizmu ili o povijesnom turizmu ili o turizmu Godine, u kojoj 96 udruženih zemalja traže da sve sadašnje i buduće vlade budu prije svega svjesni osnovne uloge turizma kada formuliraju svoje politike i definiraju politiku stavljajući naglasak na turizam 94 Mislim da će se svi složiti s činjenicom da se bogatstvo kultura nalazi u njihovoj specifičnosti, u njihovoj različitosti: "ako želimo saznati što je čovjek", napominje Geertz, "to je moguće učiniti samo shvaćajući ono što oni jesu, a oni su najviše različiti". 94 Autentični se turizam nalazi upravo u toj znatiželji i osjetljivosti, koja je u svemu i po svemu duboko antropološke naravi. 95 Na taj način, putovanje se pretvara u, kao što je veliki Goethe svojevremeno napisao, pravu umjetnost, Za one prirode... koje vole se zaustavi i razmišljati o stvarima, putovanje je neprocjenjivo: produhovljuje, ispravlja, podučava i odgaja". Bianchi M., L arte del viaggio. Ragioni e poesia di un turismo sostenibile, MC, Milano Schouten F. F. J., Heritage as Historical Reality, in D. T. (ed), Heritage, Tourism and Society, Mansell, London - New York, 1995, str

125 Potraga za 'autentičnim': primjer održivog turizma muzeja, već, općenito, o drugačijem načinu gledanja na stvarnost koju se posjećuje, ili, o drukčijem turističkom pogledu. To znači da odmor neće više biti jedan, etimološki rečeno, potrošački vakum, jer uobičajenog homo turisticusa vodi do strpljivog razumijevanja ljudske i okolišne različitosti kao i do duboke humanizacije za koju je sposoban i turizam Zamagni V., Mussoni M., Benzi G., (prema), Per un turismo autenticamente umano, Fara, Rimini

126 Potraga za 'autentičnim': primjer održivog turizma 124

127 Pojava aktivne turističke dimenzije Prema istraživanju kojeg je Burgelin 98 proveo u vezi turističkog doživljaja uočljivo je da, uz neobrazovanog i nezgrapnog turista - što donekle predstavlja normu suvremenog industrijskog društva - sve se više pojavljuju subjekti i područja iskustva koji ukazuju da se ne smije sasvim podleći spomenutoj sight seeing logici razgledavanja. Uočljivo je da postoje i neki načini izlaženja iz sight seeinga, razgledavanja, kad se subjektu dopušta da s objektom uspostavi istinski odnos u dimenziji novog turističkog doživljaja. U tom smislu Burgelin uviđa jednu tipologiju turizma generiran postupkom impregnacije, koji se aktivira živući s predmetom s kojim turist dođe u susret. Impregnacija se sastoji od prirodnog odnosa i procesa osmoze. Ovdje vremenska dimenzija pretpostavlja kvalitativnu vrijednost u trenutku kada se uspostavlja autentičan odnos s objektom: vremenska rastezljivost omogućuje da se nenametljivo ulazi u vremensku dimenziju drugih gradova, naroda, pejzaža, dolazeći i do promjena sadržaja. Pojam koji se najčešće koristi za označavanje ove tipologije turizma je, orijentiran 98 Burgelin, O.,Le tourisme jugé, in "Communication", 1967, br 10, str

128 Pojava aktivne turističke dimenzije obnavljanju sadržaja, onaj otkrića: o obliku spoznaje koji se može primjeniti na bilo koji sadržaj. 99 Lijepo, za Burgelina, nije ono što je društveno definirano kao takvo, već ono što sami otkrivamo, čak i ako je ono društveno definirano kao ružno. Ideologija turizma tako dolazi do razlikovanja dviju vrsta prakse. One poznate kao sight seeing: sustavno organizirane posjete označene intenzivnim tempom razgledavanja muzeja, spomenika i drugog; putovanje prožeto otkrivanjima i upoznavanja ljudi i običaja nekog područja dovodeći u pitanje sight seeing-ovu metodu rada dajući novi sadržaj turizmu. Treći put obnovljanja turističkog doživljaja Burgelin poistovjećuje s pustolovinom koja je i u suvremeno doba masovnog turizma moguća. Dovoljno je odmaknuti se od najprometnijih putova sight seeinga turista, organizirati se drugačije, odustati od garantirane udobnosti i smanjiti mjehur okolišne zaštite koji pripada suvremenom turističkom tržištu. Od fragmentacije do stupnjevitosti turičkih iskustva i situacija Sociološki pristup motivacija za odmor i za putovanja koji se razlikuje od teorije razgledavanja (sight seeing) počinje 70-ih godina prošlog stoljeća. Radi se o vremenu u kojemu se počinju proučavati push faktori i faktori atrakcije, privlačenja. 99 Otkriće se jednostavno sastoji od implementiranja autentične estetske ili kognitivne reakcije. 126

129 Pojava aktivne turističke dimenzije Push faktori objašnjavaju genezu želje da se krene na odmor. Dok čimbenici atrakcije objašnjavaju sam izbor turističke destinacije i aktivnostima koje su vezane uz nju. Naročito se MacCannelova analiza odnosi na pripremu prostora društvenog odnosa u turističkim lokalitetima kao i na tematici autentičnosti, vjerodostojnosti odnosa između turista i mještana. Uzimajući potragu za autentičnošću kao stalnu i sveprisutnu dimenziju društvenog života, on smatra da turizam apsorbira neke od društvenih funkcija koje su već obuhvaćene praksom hodočašća i religije. Prema njemu, opstanak subjektivne dimenzije pojedinca u suvremenom društvu tijesno je povezano s afirmacijom novog interesa za autentičnošću njegovih socijalnih iskustava. Na taj se način raspon turističkih odnosa identificira i proučava na temelju Goffmanovog pristupa, koji analizira područja društvenih odnosa i njihovo širenje i povezivanje u terminima front i back regions. Front regions je unaprijed pripremljeno mjesto za formalni susret turista i lokalne zajednice. Back regions je mjesto gdje se povlače članovi lokalne zajednice, između jednog i drugog javnog nastupa, kako bi se okrijepili, odmorili i pripremili za novi performans. Ta odvajanja i povjerljivost pozadine omogućuju skrivanje oprema i instrumentalnih aktivnosti koje bi donekle mogle oduzeti željenu učinkovitost i ljepotu nastupa, predstave. 127

130 Pojava aktivne turističke dimenzije Za MacCannela, 100 turističko je iskustvo ograničeno od mogućnosti ulaženja u privatnu sferu i od prevladavanja formalnosti predstave da bi se druge doživjele kao što oni stvarno jesu. Ta tipologija turista vođena je željom istinskog doživljaja neposrednog iskustva unutar tog, za njih, čudnovatog svijeta kroz izravno sudjelovanje, a ne ono što se inače gostima pokazuje, neka vrsta ad hoc pripremljene pozadine, neka vrsta živog muzeja. U tu svrhu MacCannel predlaže interpretativni model područja turističkih odnosa utemeljen na šest faza. Front region ili prednje područje: scenski prostor namijenjen turistu, čije granice bezuspješno pokušava prevladati ili prodrijeti. Stage prostor, podsjeća na elemente pozadine, front region koji je lijepo upakiran simbolima back regiona i koji je donekle u stanju pružiti poseban ugođaj. Front region koji simulira back region, turistički prostor koji je u potpunosti uređen da bi izgledao kao pozadina, backstage. Outsidersima otvorena back region, u liku pozadine kojoj je dopušten ograničen i dirigiran pristup od nestručne strane. Očišćena i retuširana back region turistima se dopušta da bace pogled izgrađenoj pozadini. Originalna back region, područje iskustva koji određuje formiranje svijesti i turističke motivacije. Cohen, sa svoje strane, predlaže rekonstrukciju razvoja turizma u suvremenom društvu, utemeljujući je na četiri različitije situacije. Autentična situacija: koja se događa izvan organiziranih prostora i 100 MacCannell D., Staged Authenticity: Arrangements of Social Space in Tourist Settings, American Journal of Sociology, 3, 1973; Cohen E., Rethinking the Sociology of Tourism, Annals of Tourism Research, 1,

131 Pojava aktivne turističke dimenzije tradicionalnih staza. Situacija prikazane autentičnosti: u njoj se unaprijed priprema scenu za turista koji je doživljava kao stvarnu. Stanje poricanja autentičnosti: scena je objektivno stvarna, ali turist, koji je već naučio sumnjati iz prethodnih manipuliranih situacija kojima je bio izložen, sumnja na njezinu autentičnost. Situacija programiranog turizma: scena je otvoreno pripremljena od strane raznih lokalnih organizacija o čemu je gost unaprijed upozoren. 101 Od potvrđivanja do promjene vrijednosti Za Cohena, turistička se iskustva razlikuju prema različitim vrstama odnosa koji se uspostavljaju među pojedincima koji ih aktiviraju i raznolikosti mogućih kulturnih središta koje ovi uzimaju kao pretpostavku djelovanja. Središte o kojem Cohen govori pripada duhovnoj dimenziji koja za pojedinca predstavlja osnovni smisao njegovog života. U tom kontekstu, turizam poprima oblik privremenog udaljenja od vlastitog središta. U tom smjeru Cohen uvodi raznoliku paletu likova koje karakterizira udaljavanje od društva. On smatra da postoje mnogi otuđeni pojedinci koji nisu usmjereni na nekakvo središte, koji se uopće neće zalagati da dođu do nekakvog osmišljenog cilja. To su oni koji svoj život usmjeruju prema neposrednoj zabavi u obliku bijega od stvarnosti. 101 Enrich Cohen, Who is a Tourist? A conceptual clarification, in The Sociological Review, vol. 22, br. 4, 1974, str

132 Pojava aktivne turističke dimenzije Zatim, imamo i one koje traže autentičnu zamjenu svog praznog života u estetskoj dimenziji, doživljavajući iskustva kroz sudjelovanja kojeg drugi ostvaruju izvan vlastite sredine. Dok imamo i one koji su privučeni različitijim središtima, i eksperimentiraju u stalnom prijelazu iz jednog u drugi. Na kraju, postoje i oni koji su svjesni svog duhovnog središta na stalan i precizan način, ali u odnosu na različitija društva ili kulture od vlastite. Za svakog od njih, turizam poprima različita značenja, upravo zato što drugačije postavljaju vlastite središnje reference. Na odnosu tih referenci Cohen prepoznaje određeni način turističkog doživljavanja. Stoga imamo: rekreativni turizam - posredstvom kojeg subjekt pokušava povratiti svoj fizički i mentalni potencijal, turizam bijega od svakodnevnice - radi neposredne i slobodne zabave, iskustveni turizam - odgovara potrazi životnog smisla drugih društava i kultura, eksperimentalni turizam - u potrazi za alternativnim pravcima i pronalaženjima raznih situacija autentičnosti, egzistencijalni turizam - opisuje ponašanje onih putnika koji su u potpunosti usredotočeni u jednom preciznom duhovnom izbornom središtu, izvan vlastitog društva i vlastite kulture. Treba na kraju reći da je, u stvari, moguće također doživjeti i nekoliko od ovih različitih modaliteta tijekom istog putovanja. 130

133 Pojava aktivne turističke dimenzije Od obreda intenzivikacije do obreda prelaza Cohen smatra da je turista moguće prepoznati u dva osnovna lika vacationers i izletnika (sightseers). Vacationers: usmjereni su na razbijanje svakodnevnog života, rutine s iskustvima koje si priušte tijekom svojeg odmora. Radi se o pojedincima koji su inače u potrazi za bilo kakvom promjenom i ravnodušni su na novine koje im iskustvo može priuštiti. Dok Sightseers čine neuobičajena putovanja, karakterizirana pluralnošću odredišta, uvijek u potrazi za novinama. Nasuprot Cohenu, Chapple i Coon turizam razlikuju poistovječujući ga s obredima. Tako imamo obred intenzifikacije - periodično ponašanje usmjereno na obnavljanje odnosa s društvom, u pokušaju uspostavljanja ravnoteže koja se u međuvremenu pogoršala, obred prijelaza - ponašanja koja se javljaju u kritičnim trenucima života, povezana s kvalitetnim promjenama ljudskog života. Najčešći slučajevi u kojima se ti obredi prijelaza pojavljuju vidi završetak studija i diplomiranje, brak, napredovanje u karijeri - odgovaraju trenucima individualnog života koji su društveno sankcionirani. Treba međutim reći da suvremena društva nisu više u stanju nametnuti zadovoljavajuće obrede koji će označavati dostignute stupnjeve ljudskog života. To je i razlog zbog čega se turizam pojavljuje kao mogućnost izbora i individualne diferencijacije koje nudi. 131

134 Pojava aktivne turističke dimenzije Kriza slavljeničkih modela Sve se više turizam karakterizira po određenim osobinama koje se kvalificira kao ohrabrujući odgovor na pojedinačne tjeskobe jednog društva koji se transformirao zbog industrijalizacije, kao tipični vodič za djelovanje pojedinaca i za njihovu prilagodbu na strukture proizvodnje i društvene reprodukcije, kao naknadu za stresne situacije. Postoji jedna jaka komponenta svetosti u turističkom iskustvu - stvaraju se vremena i mjesta koja postaju sveta za odmor, stvara se mit o pripajanju masi kao utjehu tjeskobi svakodnevnog života. Biti u društvu, biti dio onog društva simbolički se pojavljuje kako se naći na onoj plaži, na onom skijalištu. Turist je posjednik jednog određenog statusa kojeg treba pokazivati, u tom smislu lokalitet turističkog boravka kojeg on redovito posjećuje prema vlastitom izboru daje mu taj status. Obnovljena subjektivnost slobodnog vremena Onog trenutka kada se područja slobodnog vremena definiraju kao specijalizirane četvrti velegradskih sustava, taj isti sustav gubi simboličku i normativnu učinkovitost te je ona sve manje čitljiva. Oslabljuju se univerzalne koncepcije onoga što treba činiti (dover essere), i to u korist pojedinih putova, staza i međuljudskih odnosa. Na taj način pojedinac otkriva, upoznaje takav prostor autonomije koji je bez presedana. U 132

135 Pojava aktivne turističke dimenzije slobodno vrijeme pojedinac obnavlja svoju orijentaciju, krećući se na putovima diferencijacije. Turističke motivacije i atrakcije u novom interpretativnom modelu Ukinuće, poništenje pojedinca u masi nema više smisla, jer je masa ta koja gubi smisao i simboličnu učinkovitost. Pojedinac ne zna više koje značenje ima utopiti se u masi ljudi, pomiješati se s drugima. Naprotiv, on započinje nove putove i nova iskustva koja ga razlikuju od drugih. Turističko ponašanje gubi svoju homogenost i više nemaju značenja stereotipa godišnjeg odmora. Ponovno poprimaju smisao odnosi s drugim turistima i s lokalnim stanovnicima. Kontradikcije i nove mogućnosti za lokalne operatere Definicija turistička mjesta u pravom smislu riječi sve više poprima negativne konotacije. Radi se o krizi koja ne proizlazi iz sve većeg broja turista koji posjećuju određeni lokalitet, o masi turista koja se nastavlja širiti, već od odnosa s teritorijem i sa tržištem. Simptomi te krize uočljivi su u sve kraćim boravcima, u krizi rezervacija. Teži se dakle bijegu od prekodificiranih mjesta. Da bi se dobro iskoristilo odmor nije više bitno gdje će se ići, već što će se činiti, kako će se iskoristiti vrijeme i s kim. A predstavlja novi i težak zadatak za sve operatere turizma. 133

136 Pojava aktivne turističke dimenzije Stari i novi pravci odgovora na krizu i na nove izazove Pronalazak novih atrakcija usmjerenih na kontinuirani razvoj tehnologije zabave - u liku diskoteka, videoigra, tematskih parkova ima smisla samo u odnosu na dio tržišta, na one pojedince za koje se odmor pojavljuje kao dimenzija koja omogućava doživljaje koje su izvan svake svakodnevnice. S druge strane ide se na proizvodnju informacija, na kvalitetnije oblike komunikacije, trenutaka percepcije i kontakta s resursima, koji će dio korisnika izvući iz zatvorenih zidova paketski pripremljenih turističkih ponuda. Način je to prekoračenja već etabliranog turističkog prostora aktivnosti, skretanjem u dimenziju čistih profesionalnih usluga koje su usmjerene na proizvodnju tehničkih olakšanja i podrška korisnicima. Sve učestalijoj krizi imidža i funkcija turističkih naselja pokušava se odgovoriti s poboljšanjem i valorizacijom lokalnih zajednica, kao mjesta karakteriziranih različitijom kulturom. Na taj način elementi lokalne kulture otvaraju put kvalitetnijem turizmu koji se više ne zasniva na suncu i moru. Turistička primamljivost i konkurentnost sve se više bazira na vrednovanju onih specifičnosti koje je određeni lokalitet, zajednica i kultura kadra ponuditi Svima je poznato da u Hrvatskoj već danas, turistička putovanja i boravci proizvode više prihoda od poljoprivrede ili bilo koje druge industrije. Sve je vjerojatnije da će u skoroj budućnosti, naročito ako se svjetsko političko stanje donekle smiri, turizam zasigurno postati prvi sektor svjetskog gospodarstva i to s više od milijardu i pol turista godišnje Attali J., Dictionnaire du XXIsiècle, Fayard, Paris 1998., str

137 Pojava aktivne turističke dimenzije Promatranje turizma kao čimbenika proizvodnje Kvantitativni odnos između turističkog ponašanja i okoliša unutar jednog kulturnog konteksta, postaje besmislen u trenutku kada ti pojmovi i njihov odnos, zbog standardizacije, gube svoj smisao postojanja, tj. stabilnost tijekom vremena. Na taj se način analiza od vanjskih uvjeta, u kojima se turizam razvija, premješta na unutarnju prirodu. To dovodi do toga da se turizam preoblikuje u nešto novo, u nešto što ne poznajemo, i koje nije više prepoznatljivo na unaprijed konsolidirani način. Budućnost turizma sve više se mora promatrati u sklopu njegove sposobnosti preseljenja iz sfere ponašanja u sferi motivacija, na faktore poticaja fenomena. Ta je točka promatranja, koja je kadra opisati i kvantificirati turističku potražnju, dana od izbora samih smještajnih objekata, zbog čega više nije poželjno uzeti u obzir one komponente potražnje koji ne koriste smještaje poduzetničkog karaktera i resurse kao i aktivnosti koji nisu dio smještaja. Vrijednosti iz odnosa turističke prisutnosti i turističkih dolaska, signali su duboke promjene u turističkom ponašanju. Sve učestalija kratkoća boravka većine korisnika u turističkom objektu pokazuje veliku promjenu u turističkom boravku. Radi se o trendu koji ovisi o mnogim razlozima. Zbog kvantitativnog smanjenja vremena odmora, zavisno o kontrakciji dostupnih ekonomskih resursa ili drugo, zbog smanjenja ili fragmentacije odmora, ovisno o kulturnim i međuljudskim procesima koji resorbiraju vrijeme za odmor u druge upotrebne vidove korištenja 135

138 Pojava aktivne turističke dimenzije slobodnog vremena, zbog raspodjele vremena za odmor u kraćim vremenskim razmacima godišnjeg ciklusa, zbog suštinske promjene odmora, sve više usmjerenog na posjećivanje nekoliko lokaliteta unutar jednog teritorija i / ili zbog drugačije smislenih itinerara. Varijabla vremena u promatranju turizma Godišnji je odmor neka vrsta kulturnog putovanja koje se odvija u uzdužnom smislu vremena. Dakle u obliku vremenski promjenljivog iskustva. To znači da se godišnji odmor sastoji od izbora u odnosu na odredište i na aktivnostima i odnosima - koji se odvija određenim tempom i putovima koje treba pripremiti u realnom vremenu. I sve to zavisno je od želja i potreba samog korisnika. To znači da izbor lokaliteta i vremena izleta zavise o dobi, spolu, kulturnom i stručnom usavršavanju potencijalnog gosta. I ne samo to. Na izbor utječu također i promjene samog značenja turizma, što ovisi o samoj dinamici koja obuhvaća čitave sustave odnosa. To znači da su društvene promjene te, kao rezultat tehnoloških i organizacijskih promjena, koje u turizmu uvode nove trenutke istraživanja zbog novih međuljudskih odnosa. Primjećuje se tako da različite turističke djelatnosti u vremenu, više nego u prostoru, pronalaze vlastiti motivacijski smještaj i svoju ravnotežu. Samo prateći tijek godišnjeg odmora u vremenu, kao početak i kraj, u svojim fazama razvoja, trajanja, rokova, moguće je pronaći i pratiti one vrijednosti i motivacije kao push faktore i faktore privlačnosti, koji dovode do pojedinih izbora. 136

139 Pojava aktivne turističke dimenzije S one strane turizma: otkriti smisao turizma Rezimirajući maksimalno taj diskurs o turizmu dolazi se tako do dva povijesna skretanja. S jedne je strane turizam postao gospodarski pokretač velikih razmjera, s druga strane turizam, u klasičnom smislu riječi, više ne postoji, već široki spektar, međusobno raznolikih turističkih iskustava. Od seksualnih usluga do uvijek živog kulturnog, vjerskog i egzistencijalnog turizma. Može se reći da će se turistički pogled usredotočiti na sve, na svu stvarnost, uz promjenu načina promatranja pojedinih osobina svega navedenog. To vodi do toga da se sve više govori o turizmu u množini, o turizmima. Radi se naime o praksi koja se ne odnosi samo na plaže ili skijališta, već sve više i na gradove umjetnosti ili povijesnih spomenika, na planine i brda, na prirodna lječilišta i toplice, na zabavne parkove, na simpozije, na sajmove, na agroturizme i ostalo. Stoga, turizam ima sve osobine da se razvije i proširi na neponovljivim iskustvima, na preuveličavanju i na nevjerojatnim doživljajima, kao što su ekstremni turizmi, ali i virtualni svjetovi. Može se dakle reći da 'turizam je sve i sve je turizam'. To vodi do toga da unutar sadržajne nejasnoće onog 'svega' ima sve izglede da se poveća potražnja autentičnog, održivog i kulturnog doživljaja U tom smislu Europska komisija smatra da će između 45% i 50% turističkih destinacija biti izabrano zavisno o kulturnom interesu koje će baštine (herritage site) znati ponuditi. 137

140 Pojava aktivne turističke dimenzije No istovremeno treba reći da raste i privlačnost kopija originala i originalnih kopija, u vidu 'ne mjesta' konstruiranih unutar tematskih parkova i sličnih mjesta. Bila bi to (ne)mjesta u kojima se povlači biti stimuliran i stimulirati u virtualnoj stvarnosti (virtual reality). 104 Ako je to način da se postaje 'cjelodnevni turist', tada je bolje naučiti biti turistom, i to čineći tako da budu izvediva i ona 'nemoguća putovanja' o kojima govori Augé. Radi se naime o takvom putovanju koje nećemo nikada više poduzeti. O putovanju koje je bilo moguće u vremenima ekspedicija u nepoznatim područjima, o putovanju koje je otkrivalo nove krajolike, nove narode i kulture, koje je otvaralo prostor za nove susrete. 105 U međuvremenu što smo mi učinili od naših putovanja i naših otkrića? Koje zadovoljstvo bi nekadašnji putnici probali ispred stereotipnog spektakla jednog globaliziranog i uglavnom jadnog svijeta? 106 Treba reći da svijet i dalje postoji u svojoj raznolikosti, ali zasigurno to nema toliko veze s iluzornim kaleidoskopom turizma. Zbog čega je jedan od najhitnijih zadataka naučiti ponovno putovati, da bi ponovo 104 Augé M., Disneyland e altri nonluoghi, Bollati Boringhieri, Torino Radi se naime, samo primjera radi, o doživljaju, o osjećaju, kojeg bi mi mogli probati kada bi neki nesporni signal iz svemira dokazao postojanje vanzemaljskih bića negdje u svemiru. No, i u iščekivanju tog, za sada, nevjerojatnog i dalekog susreta suvremena je znanstvena fantastika pridala boje rata. 106 Treba shvatiti da se putovati mora. Ali ne u standardiziranom obliku turista. Ne uvijek. Agencije koje su podijelile zemlju na unaprijed pripremljene staze, u boravke, u klubove, pažljivo očuvana neželjenih društvenih kontakta, koje su i samu prirodu preoblikovali u kupoprodajni iskustveni proizvod, prve su odgovorne za preobrazbu svijeta u sveopću fikciju, u njegovu nestvarnost: preoblikovanjem nekih u gledatelje i druge u glumce, radi uspješne priredbe. U kojoj, ukoliko netko pobrka prepisanu mu ulogu odmah ga se stigmatizira i, ako je potrebno, vraća doma u charteru. 138

141 Pojava aktivne turističke dimenzije naučili i gledati. 107 Prepoznajući onu duboku i dalekosežnu humanost koju može proizvesti turistički susret. Dakle, kao turisti koji su razvili onaj 'pogled' koj je pripadao homo viator-u koji krećući se zna pronaći onu duboku ravnotežu između sebe, drugoga i svijeta. I to čak i u novom virtualnom putovanju hipermodernim i maštovitim tehnologijama. 107 Augé M., Disneyland e altri nonluoghi, Bollati Boringhieri, Torino 1999, str

142 Pojava aktivne turističke dimenzije 140

143 Suvremene društvene teorije turizma U ovom ćemo se djelu knjige pozabavit onim društvenim normama i formalnim propisima koji dominiraju suvremenom intelektualnom i političkom klimom i u kojima se 'nova' sociologija turizma kreće. Prema jednoj novoj sociologiji turizma U ovom ćemo djelu teksta pokušati povezati reglulation theory urbanih i ambijentalnih politika povezanih s turizmom uokvirenih unutar političkih, gospodarskih i kulturnih razmatranja, s najutvrđenijim društvenim teorijama međunarodnog turizma. Označujući socijalna pravila i formalne propise turizma koji su se istaknuli unutar sociologije turizma, ističući pri tome danas aktualna socijalna pravila i formalne propise. Taj se reglulation theory temelji na ideji da, na svakom mjestu i u svakom trenutku turističkog doživljaja (kako na individualnom tako i na kolektivnom planu), postoje skupine koje posredstvom novca, nameću svoju političku volju odnosno estetiku, određujući ono što je 'dobro' i ono što je 'loše'. 141

144 Suvremene društvene teorije turizma Prema reglulation theory, te skupine moći kolektivna djelovanja pokreću: jakim i neskrivenim logikama striktno povezanim s ekonomskom politikom turizma, posredstvom usmjerenih pritiska i interesa kroz poslovne agencije, sindikate ili političke stranke, vladajući tako, na službeni način, gradom, regijom ili državom. Ili na labav i jedva primjetljiv način, posredstvom intelektualnih diskursa povezanih s etikom ili estetikom razvijajući diskurse koji su u kompeticiji skrojene kako bi utjecali na kolektivno ponašanje uporabom argumenata dobrih praksa. Treba reći da je analiza moći uvijek u središtu studija i istraživanja. Tako je moguće shvatiti ne samo da akteri stvaraju pravila i propise koji njima pogoduju dok su na vlasti u usmjeravanju i kontroli nad kolektivnim ponašanjem, već i koji su sva sredstva spremni upotrijebiti da bi i dalje opstali na vlasti. Socijalne teorije turizma ona ideološka (utemeljena na kritičnim procjenama) i ona znanstvena (zasnivana na strogoj metodologiji) - pokušale su odgonetnuti smisao onih radnji koje su više povezane za civilno društvo, s dinamikama koje objašnjavaju kolektivno uzbuđenje tijekom ljetne sezone, kao i ulogu kolektivnih pokreta u stvaranju onih vrijednosti koje se znaju pretvoriti u moderne turističke proizvode. 108 Ono što je poznato jest da se one nadovezuju s ekonomskom i teritorijalnom sociologijom - u pokušaju saznanja zašto su neka mjesta izgrađena na neki način, a ne drugačije i do kojih društvenih posljedica to vodi. Preuzimajući na posredan način diskurs o moći i ovlasti sociologija 108 Kako se, na primjer, od pokreta zelenih došlo do ekoturizma i etnoturizma. 142

145 Suvremene društvene teorije turizma je uspjela objasniti zašto turističko djelovanje nije neutralno i bezopasno, jer gradeći mjesta zabave i užitka, kao što su zabavni parkovi (Gardaland), rekreativni centri (Istralandia, Acquapark) ili gradovi užitka (Las Vegas), utječe na područja turističke destinacije u kojima se ukorijenila mjenjajući pritom izvornost mjesta i lokalnih tradicija. 109 Antropološki govoreći, i ne samo 110, turizam je ukorijenjen u igri, shvaćenoj kao kulturna dimenzija čovjeka. Što se turizma tiče, treba istaknuti kako se prvenstveno radi o zapadnom kulturnom obliku zabave koji se, iako podložan modifikaciji zavisno od tipologije gostiju, ne mjenja u svojim osnovnim osobinama. Osim toga, turističko iskustvo znak je prelaska iz nerazvijenosti na viši društveni standard što - kroz izolaciju privatnog života i rekreativne potrošnje omogućuje da se bude moderni građanin, nomad suvremenog društva. Društvo, koje je u cijelosti povezano s potrošnjom, koje privatni život drži u labavoj ravnoteži i to, s jedne strane, posredstvom novih kućnih namještaja, sve sofisticiranijm kućanskim aparatima, mobitelima, računalima, automobilima, a s druge strane, kroz fantastične izlete. Radi se naime o dvama različitim ali komplementarnim utočištima u svijetu racionalno vrednovanim i ocijenjenim kao bezdušnim, 109 Za neke, (kao Nash, Crick i Bauman, 1999, b), turizam je imperijalizam lažno-prijateljski oblikovan, i dalje sadržavajući 'formulu' ovisnosti periferija prema središnjoj vlasti. 110 Radi se naime o jednoj ljudskoj varijanti razigrane, ludičke dimenzije koja pripada većini sisavca. Ljudska osobina igra je u tome da su simboličke vrijednosti namijenjene da zadovolje potražnju za kreativnost i pronalaženje smisla, što je tipično za ljudska bića. Vidi Johan Huizinga, Homo ludens, Matica hrvatska, Zagreb,

146 Suvremene društvene teorije turizma utemeljenim na anonimnim ugovorima i neprestanim natjecanjem za bolji društveni status. Metodološki pristup Najrelevantnija promjena u sociologiji turizma tiče se prelaska iz ekskluzivno ideološke ili kritične faze na fazu orijentiranu na primjenjujuća znanja i na saznanja koja dolaze iz terenskih istraživanja radi rješavanja problema koji dolaze od strane profitabilnih i neprofitabilnih aktera. Suvremeni sociolog turizma analizira, provodi istraživanja i usporedbe, tretirajući kvantitativne i kvalitativne varijable s više strogosti nego u prošlosti i prihvaća se zadaće da odgovori, kao konzultant, na organizacijska i programaska pitanja koja se tiču javnih organizacija i poduzeća. Na taj su se način ostvarila važna istraživanja i razmišljanja, s ciljem da se stručnjacima i menadžerima struke ponude najnovija otkrića, koje je sociolog razradio da bi ih prikazao stručnjacima i operaterima kako bi razmislili i inovirali svoja djelovanja. Sociologija turizma je na taj način postala primijenjena znanost u rješavanju problema unutar jednog znanstvenog polja. I to naglašavanjem uloge turizma kao fenomena civilnog društva povezanog s raznim sektorima: od kulturnih dobara do poljodjelstva, od prijevoznih sredstava 144

147 Suvremene društvene teorije turizma do posla, napuštajući početnu ideju o jakoj vlasti koju je potrebno prikazati pokazujući njezine skrivene interese. 111 Na taj je način sociologija turizma postala sve strožija i pažljivija prema turističkim iskustvima, u vidu aktivne a ne pasivne uloge konsenzusa i kreativnosti. U cilju rekonstruiranja značenja svojih djelovanja nije ih više uvlačila unutar dugoročnih makro teorija, već srednjoročnog razdoblja obuhvaćajući i objašnjavajući i pojedinačna iskustva. 112 Nastale su tako nekoliko teorija, kao: teorija politike održivog razvoja kao novo lice društvenog turizma jer je u dogovoru s tržištem, relacijska teorija potrošnje i teorija gradskih korisnika (city user) i hiper turizma. Pokrenuvši tako novi pristup koji je pokušavao objasniti zašto su se ljudi prihvatili potrošačkog turizma, kojeg su pravi tumači Cook, izumitelja paket turneje (package tour), Coco Chanel, izumiteljica preplanuća i Blitz/Trigano koji su izmisli seoski turizam. 111 To odustajanje od jakih kategorija, povezanih uz moć koja djeluje prikriveno s ciljem da turiste manipulira kako bi ih potaknuo da troše, zavodeći ih s iluzornim i trivijalnim zamislima, pretvorilo je sociologiju turizma u znanost. Udaljujući se od 'majstora razotkrivanja' devetnaestog i dvadesetog stoljeća, (tu se prvenstveno misli na Marxa, Nietzeschea i Freuda), postala je znanost koja promatra i objašnjava, koja pretpostavlja i verificira, koja ocrtava trendove, ne umišljajući se da definira bilo koji 'zakon' razvoja u cilju ukazivanja nekakve fantazmagorične budućnosti u kojoj će ljudska bića napokon biti oslobođena klasnog ugnjetavanja, kršćanstva i civilizacijske represije. Zamišljanjem nedostižnog zemaljskog raja u vidu utopijskog slobodnog vremena suprostavljenom (slobodnom) vremenu praznika i potrošnje. 112 A ne tretirana kao nevažna u odnosu na totalizirajućim općim zakonima, s pretenzijom da se objasni svu stvarnost, prikazujući utopije oslobođenja koje, da bi bile takve, trebale su biti pod nazorom takozvanih proročkih intelektualaca. 145

148 Suvremene društvene teorije turizma Zasigurno bolje od lažnih proroka koji izmišljaju lažne zakone povijesti kojima bi se turisti trebali prilagoditi odustajući od iskustvenog turizma. 113 To su samo neki od razloga zbog čega će se ovdje pokušati pokazati da povezanost društveno-političkih teorija regulacije i socijalnih teorija turističkog djelovanja treba novu sociologiju turizma, stvaranjem nove teorije kompetitivnog partnerstva, preuzimanjem nekih rezultata socijalnih teorija, uključujući i one kritičke iz početka šezdesetih godina prošlog stoljeća pa sve do danas. Ona je, prvenstveno, usredotočena na razumijevanju društveno-ekonomskih i kulturnih moći koji organizirani prostor strukturiraju na teritorijalnim politikama turizma, na aktere koji djeluju s ciljevima koji se pretežito zasnivaju na interesima, modernih dubioza, što se slobodnog vremena 114 i novca tiče, 115 u vidu emocija koje karakteriziraju nematerijalne aspekte turističkog doživljaja. Sociologija turizma je znanost koja proučava kako se te emocije stvaraju, kako nastaju i koja ih pravila usmjeravaju i organiziraju u formalnim djelatnostima. Jer je način organiziranja turističkih prostora rezultat preciznih izbora i odluka, u cilju pomirenja želje, širenja životne radosti u skladu s osobnim ukusima i preferencijama, ali i norma koja, na 113 A ne tretirana kao nevažna u odnosu na totalizirajuće opće zakone, s pretenzijom da se objasni svu stvarnost, prikazujući utopije oslobođenja koje su, da bi bile takve, trebale biti pod nadzorom takozvanih proročkih intelektualaca. 114 I njegove uporabe, i to ovisno o emocijama koje se preživljava tijekom vikenda ili ljetnih praznika. 115 I njegove uporabe koji reguliraju pristup objektima i proizvedenim stvarima radi zadovoljavanja želja. 146

149 Suvremene društvene teorije turizma različite načine, vod i usmjerava ludičke i rekreaktivne želje kako pojedinaca, tako i obitelji, pa i čitavih društvenih skupina. Paralelno s time, sam način promatranja prirode ili spomenika, a to znači i prostorne prakse turizma, posljedica je brojnih ekonomskih, socijalnih i kulturnih faktora do kojih je došlo tijekom dvadesetog stoljeća, karakterizirajući turističke motivacije i ponašanja. To znači da su mnogobrojne i različite emocije i pravila, koja su se tijekom vremena zamjenjivala, svoju zastupljenost nalazila u posjećivanju mjesta u kojima se turizam konzumira, počevši od atrakcija. Moderna konstrukcija turističkih lokaliteta usko je povezana s turističkim pogledom 116 i tjelesnim užicima, 117 uz njihovo međusobno povezivanje, uređenost i zastupnost. To znači da ništa nije očito i da je sve pod utjecajem brojnih varijabli. Svaka je turistička praksa relativna u kontekstu u kojem je umetnuta i dinamički uvjetovana. Turizam je polje unutar kojeg se nalaze i sukobljavaju snage koje djeluju s praktičnim i simboličkim ciljevima, ali i maksimiziranja profita i potvrđivanja želja. Povijest rada i razonode, ekonomija turističke potrošnje, politološke analize i kulturne analize sklonosti, područja su koja mogu pojasniti društveno i teritorijalno značenje istraženog lokaliteta i organizacijskih modela koji su u ponudi uslužnih roba na razini međunarodnog i lokalnog razvoja turizma. 116 Urry, The Tourist Gaze, Leisure and Travel in Contemporary Societies, Sage, London, Wang, Tourism and modernity. A sociological analysis, NewYork-Oxford, Pergamon, 2000, str

150 Suvremene društvene teorije turizma Novoj sociologiji pripada zadatak da razvija one znanstvene teorije koje će dati valjano objašnjenje suvremenom turističkom razvoju, ocrtavajući dugoročna prebivanja i promjene u tijeku, konstante koje utječu na motivacije i na izbore, kao i varijable koje mijenjaju tradicionalne načine života i organiziranja odmora. Sociologija mora 'skicirati' i otkrivati veze koje se nalaze u osnovi društvenih činjenica, koje mogu izgledati međusobno odvojene, ili koje se tek pojavljuju u obliku mode i koje se mogu konsolidirati u novi turistički stil života. Danas se prefiks new sve više odnosi na one prostorne prakse međunarodnog turizma koje se zbivaju u ruralnim zajednicama zemalja trećeg svijeta, sektorski zavisne s okolinom, kulturnim dobrima a osobito urbanog turizma i ekoturizma. Zbog čega je Roche, 118 baveći se mega događajima i mikro-modernizacijom, predložio pokretanje jedne sociologije novog urbanog turizma, dok Munt 119, među prvima, opisuje osobine 'nove srednje klase' koja teži biranju prilagođenih i fleksibilnih paketa oblikovajući tako novu vrstu 'postmodernog turizma'. Poon, 120 sa svoje strane, teoretizira o pojavi 'novog turizma', gdje naglasak na učestaliju uporabu riječi novi može izroditi sumnju da su mnogi znanstvenici ekonomske, društvene i teritorijalne znanosti u stvari nesmotrene žrtve mode budući da ipak ima malo inovacije u tome. I da se u stvarnosti prepričavaju već odslušane priče i daju se prijedlozi koji već 118 Roche, M, Mega-events and micro-modernization, u 'British journal of sociology', 1992, 43: Munt, I., The other postmodern tourism: travel, culture and the new middle class, u 'Theory, Culture annd Society', Poon, A.,Tourism, Technology and Competitive Strategies, Walllingford, Cabi,

151 Suvremene društvene teorije turizma postoje u specializiranoj literaturi turizma. U stvari taj rizik postoji, on je stvaran. To prvenstveno ovisi o sposobnosti gospodarskih i socijalnih znanstvenika u razlučivanju otkrića od onih zapanjajućih zapažanja koja nisu dovoljno pojmovno obrađena i obrazložena ili dokumentirana. Čak i pojavljivanje i razmnožavanje ovih new - zasnivanih na bibliografskim citatima onoga što je objavljeno, dakle na poznavanju literature - pokušaj je predlaganja (novijih) perspektiva i rješenja u smislu pokazivanja novih koraka i inovacija u tom sektoru. Međutim, u nemogućnosti njihovog laboratorijskog repliciranja one se pojavljuju više kao tumačenje nego kao neupitna činjenica. Dakle, kao pokušaj objašnjenja, koji može ostaviti tragove u povijesti znanstvene misli interdisciplinarne tematike odnosa kvalitete i zadovoljstva. Zato su se mnogi stručnjaci, naročito u prvoj fazi, usmjeravali više na zadovoljstva kupaca, u obliku posebnog cilja kvalitete, nego na proizvod. Jeftinije je zadovoljiti klijenta nego ga stalno zamijeniti, dok se u drugoj fazi tvrdilo da se mora otići preko kvalitete usredotočujući se na lojalnost kupaca kako bi se povećao profit, dolazeći na kraju do, na naizgled paradoksalni način, zaključka da se radi o kvaliteti matematičkog tipa te da se, u stvari, radi o kvantitetnim vrijednostima koje se statistički mjere. Radi se naime o skupu napora koji su stručnjaci poduzeli do refleksivnih a ne empirijskih odgovora, u cilju rješavanja poslovnih problema unutar strategije organizacijskog razvoja, s naglaskom na središnjost kupca. Središnjosti koja u konačnici predstavlja definitivno stjecanje za marketinški turizam. Zaboravljajući pritom na neke ekscsese, 149

152 Suvremene društvene teorije turizma davanjem važnosti pravim inovacijama, tj. na one koje se pokazuju (naj) korisnim. U vezi dinamike znanstvene inovacije, ona je sljedeća: svaka je teorija djelomična, te stoga i korisna, ali ne i istinita, što omogućava razvoj drugačijih prijedloga u cilju davanja istinitijih odgovora, drugačijih događaja za obrađivati. Činjenica da su kvaliteta i zadovoljstvo pojmovi čija je sudbina ostati nedostižnim i složnim, nikako ne znači da svaku aproksimaciju, na primjer središnjost kupca u planiranju turističkog razvoja, treba neminovno osuditi budući da ne daju pravi i konačni odgovor, jer se ne pretvaraju u zakon. Nova se dakle, sociologija turizma razvila kroz niz djelomičnih otkrića, usmjerujući se postupno prema profesionalizaciji vještina, u povezivanju teritorijalnih i organizacijskih disciplina makro-teorije i metoda analize i projektiranja. Te su se teorije mogle više kontrolirati, na znanstveno istinitiji i korisniji način, unatoč širenju novih. To je, nakon mnogih djelomičnih istina, dovelo i do afirmacije novog pravca usredotočenog i orijentiranog na društveno-teritorijalnom programiranju turizma. Da bi to postigla nova sociologija turizma mora neprestano u ravnoteži držati opće teorije i tehnike da bi učinkovito djelovala na analitičkoj, programskoj i upravljačkoj razini turističkih resursa. Ona se sve više usmjeruje prema lokalnim zajednicama predstavljajući se kao primijenjena znanost usmjerena upoznavanju društvenih i teritorijalnih dinamika i napose reguliranja međunarodnog turizma u funkciji lokalnih 150

153 Suvremene društvene teorije turizma stakeholders (dionika). Doprinjeći tako razvoju praktičnih i prostornih inovacija koje su karakterizirane prvenstveno dominantnom ulogom socijalnog. Može se dakle reći da se kroz sociologiju razvoja turizma, proučavaju: društveno-kulturni utjecaji različitih vrsta turizma u zonama prihvata, znajući razlikovati između onoga što je prihvatljivo i onoga što je štetno (vanjske disekonomije), informacije o koristima i rizicima utjecaja turizma na lokalnu zajednicu, tako da ta saznanja mogu dovesti do opravdanih i motiviranih odluka (olakšivač agregiranih procesa), uključivanje lokalnih skupina u razvoju poslovnih inicijativa, kroz pripremu i upravljanje fokus grupe (organizator bottom-up konsenzusa), pregovore između lokalnih upravnih tijela i privatnih inicijativa u planiranju teritorija, u kojima se prihvaćaju posjetitelji (visitors), kako bi se postigla produktivna partnerstva (projektant sustava prihvaćanja), naklonosti turista koji se razlikuju po različitim stilovima života, kako bi se planirali proizvodi prilagođavajući ih cilju (analitičar primjene), metode analize turističkih resursa radi poboljšanja kvalitete, i to ovisno o cilju koji se želi napraviti u području destinacije (analitičar resursa), metode za stvaranje upitnika za mjerenje zadovoljstva klijenata (stručnjak u zadovoljstva kupaca), metode za komuniciranje (predlaganje) jednog područja turističke destinacije unosom turizma u mrežu društva znanja (komunikator i promotor turizma). Općenitije, sociolog lokalnog turističkog razvoja naglašava važnost pravila koja postavljaju društvena ograničenja razvoju i rekreacijske 151

154 Suvremene društvene teorije turizma emocije usmjeravaju prema modelima suradnje koje se zasnivaju na interakcijama mještana i posjetitelja, na razini lokalne zajednice, kao i lokalne zajednice i turističkih skupina, različitije kulture. Postavlja gospodarsku aktivnost unutar šireg konteksta kako bi kontrolirala varijable, pridonoseći stvaranju novih profesionalnih figura i zanimanja. Nove stručnjake za teritorijalni turistički marketing, organizatore kulturnih manifestacija za turizam, organizatore prilagođenih i personaliziranih turističkih paketa, stručnjake za turistički e-commerce unutar definirane filozofske prakse (philosophic practitioner). 121 Sociološke teorije pružaju, iako djelomično, jednu opću svijest unapređenjem znanja o specifičnim temama, dok metode omogućuju pronalaženje korisnih odgovora turističkim operaterima, unutar jedne šire vizije o sektorskim međuovisnostima unutar kojih je uključen i turizam. Da bi to bolje shvatili pozabavit ćemo se recentnim rezultatima teorijskih i empirijskih istraživanja koja su korisna u oblikovanju nove sinteze između političke ekonomije i kulturne analize turizma. I to u funkciji projektiranja područja kako bi se poticao lokalni razvoj, verificirajući koja su pravila društvene teorije otkrila i koja od ovih mogu biti usvojena, da bi se gospodarski uspješno djelovalo, inovirajući ponudu. Četiri od ovih teorija pretežito su sociološkog sadržaja: - kritička teorija slobodnog vremena; - relacijska teorija turističkih potrošnja; 121 Tribe, J., The philosophic practitioner, in: Annals of tourism research,2002; Costa, Costa N., I professionisti dello sviluppo turistico locale, Milano, Hoepli,

155 - politička teorija održivog turizma; i Suvremene društvene teorije turizma - prostorna teorija gradskih korisnika (city users) i hiperturista. Realizacija se odvija na sljedeći način: izlaže se sadržaj teorije nakon čega se izvode neka razmatranja u vezi novog sociološkog doprinosa u objašnjavanju, na originalan način, oblika, strukture i dinamike turizma, relevantne za dotičnu teoriju. Za svaku teoriju posebno se označuje koja je važnost propisa, i koji su gospodarski, društveni, politički i institucionalni čimbenici koji imaju moć da reguliraju turistička ponašanja i prakse. Spoznati sile koje upravljaju emocijama korisna je kulturna pretpostavka da bi se djelovalo na fleksibilan i svestran način, kao philosophic practitioner/filozofski stručnjaci angažirani u inovaciji lokalnog turističkog razvoja. 122 Uvidjet će se tako da je svaka prikazana socijalna teorija turizma djelomična i to prvenstveno zbog varijabilnog odnosa između emocija 123 i pravila 124 kao i uvjetovana povijesnim kontekstom u kojem je formulirana. I na kraju, predstavljena je i peta teorija konkurentskog partnerstva, koja nastoji sažeti one aspekte prijašnjih teorija koje su više u skladu s profesionalnom ulogom sociologa turizma, kao stručnjaka s kulturnim znanjem i tehničkim vještinama u favoriziranju inovacija i razvoja. Teza o prilagodbi uzeta je u razmatranje da bi se lokalnoj politici provjerila uloga postavljanja ograničenja praksama velikih igrača (big 122 Costa, Vizualnih užitka, neosobnih kontakta, estetske ili sportskih ezibicija, itd Uloga države s plaćenim blagdanima, publicitarna manipulacija, neprofitne udruge, itd.. 153

156 Suvremene društvene teorije turizma players) međunarodnog turizma 125 u cilju poticanja i stvaranja malih i srednjih lokalnih poduzeća koja, mrežno organizirana po ciljevima, valoriziraju lokalne tradicije i kulturnu baštinu, tumačeći ih prema njihovom pravom značenju a ne više prema pravilima starog masovnog rekreativnog turizma. Granice se dakle shvaćaju kao resursi za lokalni razvoj, kako bi se privukli veliki igrači, i to prema pravilima koja odgovaraju community driven, zasnovanoj na kompetitivnoj suradnji i partnerstvu odredištnih područja u kojima akteri djeluju kao da se radi o kolektivnoj tvrtci. Sociološki pristup turizmu je stvarno novi, samo ako se temelji na rezultatima socijalnih teorija unutar jedne izvorne sinteze. Projektiranje turističkog područja je operativan izlaz (output) gdje sociologija može imati važnu ulogu interdisciplinarnog koordiniranja. Međuorganizacijska suradnja između privatnog i javnog sektora najvažniji je društveni resurs (temeljni društveni kapital), umreženja lokalnih kultura i ekoloških dobra, kako bi se stvorili lokalni sustavi ponude sposobne da se uvrste u dugim mrežama koje teritorijalna disagregacija net economy nudi kao priliku, a ne kao rizik, opasnost ili prijetnju. Suradnja između stakeholders-a nužna je praksa koja ponovno promiče teritorijalnu agregaciju turizma, jedan od rijetkih fenomena koji se nužno odvija unutar točno definiranog područja i na korist lokalnih zajednica u izmišljanju novih oblika gostoprimstva, jer se mjesto 125 Turoperateri, zrakoplovne kompanije, hotelski lanci. 154

157 Suvremene društvene teorije turizma proizvodnje i potrošnje podudaraju. Ovdje je fokus turističkog doživljaja susret mještana i posjetitelja (visitors), kojeg teorija konkurentskog partnerstva ili kompetitivne suradnje nastoji objasniti kao mogućnost pobjede mještana u odnosu koji je, naizmjenično, surađujući i natjecateljski. Kritična teorija U stvari, radi se o dvjema apokaliptičnim teorijama koje su stvorili intelektualci koji smatraju da je društveni svijet podvrgnut prisilnim snagama. Te su snage svakodnevno uključene u kontrolu, praćenje i u ograničavanje slobode pojedinca i čitavih, više ili manje organiziranih, skupina. I to prvenstveno s ciljem da se konformistički oblikovanim masama pružaju neukusne ili nehumane aktivnosti radi efikasnije kontrole posredstvom potrošnje a ne izravno preko budnog nadzora i normiranosti rada. Naime radi se o: a) teorija pseudo-događaja ili neistinitosti i lošeg ukusa prenošena posredstvom masovnog turizma, nesposobnog da probudi duhovno razvijene i fine ukuse koji su tipični ozbiljnoj i odgovornoj elitnoj kulturi; 126 i b) teorija pseudo-prostora ili konstruiranih simulacra, 127 turistički su lokaliteti mjesta zavođenja ili nasilne prisile, koju prakticira zabavna 126 Adler J., Origins of sightseeing, u: Annals of tourism research, 1989b, 16, 1, Ritzer, G., La religione dei consumi, Bologna, Il Mulino,

158 Suvremene društvene teorije turizma 128 industrija u umjetno konstruiranim mjestima, karakteriziranim površnošću, i sposobnošću da manipuliraju savjestima i stvarnošću, generirajući dehumanizaciju. Tim je stavovima zajednička radikalna averzija prema turistima, smatranim beznačajnim i neozbiljnim potrošačima, neka vrsta ne osobe, potrošačkog stroja educiranog na površnost, bez ikakvih estetskih ukusa i inteligencije. Povijesni korijeni tih i sličnih razmatranja nalaze se u sociološkim razmišljanjima Amerikanaca Thorsteina Veblena i Davida Riesmana 129, Francuza Mauricea Halbwachsa 130 koja se zasnivaju na dihotomiji - rada, promatranog kao nešto ozbiljno, i turizma kao površne, tj. neozbiljne aktivnosti. Prema Veblenu se tako, upadljiva potrošnja bogatih izražavala naročito tijekom slobodnog vremena i to s raskošnim zabavama i izletima (Orient Expressom, na primjer) i u hotelima s pet zvijezdica. Za Veblena, potrošnja, kao zasebna aktivnost, raspada društvene odnose, djeleći ljude na osnovu njihove potrošačke sposobnosti i prikazanog prestiža, a ne kroz prave vrijednosti povezane s radnim aktivnostima. Za Halbwachsa, automatizirani rad u tvornici toliko je ponižavajući da radnička klasa ima kompleks društvene inferiornosti, zbog čega je u 128 Što se toga tiče zasigurno najznačajniji primjer je Las Vegas (SAD), kao zabavni grad koje je izniknuo iz ničega usred pustinje. 129 Koji je u pedesetima napisao uspješnu knjigu naslovljenu 'La folla solitaria'. 130 I to naročito prema Crossu, (Cross G., Tempo e denaro, Bologna, Il Mulino 1998). 156

159 Suvremene društvene teorije turizma ukusima podređena i konformistična, zato je društveno-politička elita izmislila za njih masovni turizam, koji ima lažnu ulogu iskupljenja. Dok za Riesmana, potrošački oglašivači manipuliraju beskrajne želje potrošača, stvaranjem umjetnog osjećaja oskudice, prema njemu i turisti pripadaju toj pasivnoj i usamljenoj gomili, koju oglašivači usmjeruju prema potrebama tržišta. Radi se tu o gomili, o bezglavnoj masi pojedinca koji se daju izvana usmjeriti od strane oglašivača a ne od 'samo usmjerenih' slobodnih, neovisnih i odgovornih pojedinaca. Ova studija prenijela je ideju da na radnike djeluje, i u mjestima industrijske proizvodnje, 131 i u onim masovne potrošnje, 132 društvenopolitička kontrola usmjerena na njihov rad i na njihovo svakodnevno razmišljanje. Posljedično tome i turist je manipuliran od strane tržišta, tj. od proizvođača odmora. U toj sferi potrošnje ponašanja su 'izvana usmjerena', gdje je vacationer ili sightseer pasivni subjekt unaprijed pripremljenog package toura. Unutar kojeg su sva iskustva površna i lažna. To znači da su obredi gostoprimstva komercijalizirani, da su anegdote koje ispričaju vodiči obična i bezvrijedna pojednostavljenja složenije stvarnosti, tj. izmišljotina bez povijesnih i umjetničkih temelja i vrijednosti. Kvaliteta umjetničkih i obrtničkih proizvoda je preobrađena a ne originalna, gdje su turističke umjetnosti izrađene specijalno za turiste, a ne dio društveno-teritorijalne stvarnosti i povijesti. Radi se o 131 U tvornicama u kojima se primjenjuju načela taylorističke organizacije rada. 132 U 'robnim kućama' i tijekom praznika na moru. 157

160 Suvremene društvene teorije turizma standardiziranim proizvodima namijenjenim potrošačima industrijskog društva bez većeg obrazovanja i duboke misli. Za Boornstina, turistički su događaji izmišljeni a ne spontani. Dok su za Turnera i Asha, turisti organizirane mase pojedinaca ili 'zlatne horde' koje haraju iz ekonomsko bogatijih društva uništavajući kulturu domorodaca, mještana. Za Augea, turistički su lokaliteti kičasta i nestvarna mjesta, bez ikakvih pravih i orginalnih iznenađenja, koje u suvremeno doba više nema. Zato, da bi zadovoljila tu, od potrošačkog društva, izmišljenu potrebu, turistička industrija neprestano stvara, generira nova ne-mjesta koja su super moderna. Prema MacCannelleu turistički su lokaliteti teritoriji praznih susreta u kojima se izlažu neznatne postmoderne razlike. Događaji su beznačajni a prostori odbojni. Za Baumana turist je simbol tekuće modernosti koji i dalje nastavlja nametati hijerarhije i nejednakosti. U svemu suprotan pravom iseljeniku, jer ima slobodu kretanja i druge sigurnosti koje su skitnici onemogućene zbog neimaštine, sile i protjerivanja. Za Ritzera, institucije turizma, ugostiteljstva i razonode sudjeluju unutar umjetno stvorenih 'katedrala potrošnje'. 133 Kritički je prikaz turizma topofobičan, 134 jer su za kritičare masovnog turizma gužve u turističkim lokalitetima odvratne i vulgarne. Zato 133 Radi se naime o velikim trgovačkim centrima stvorenim kako bi očarali lakovjerne mase, nametanjem savršenih fordističkih strojeva. Na taj način macdonalizacija stvara izračunljivost, predvidljivost, kontrolu i učinkovitost pretvorbom iskustva hrane u nešto nehumano. 158

161 Suvremene društvene teorije turizma sociološka kritika ima misiju da zamaskira turoperatore i da ih prikaže kakve doista jesu - zauzeti u beskrupoloznom ostvarivanju profita. Naime radi se o više ili manje nostalgičnim autorima koji - naročito Boorstein, Adler i Augè - žale zbog nepovratnog, izgubljenog vremena kada je putovanje bilo pravo umijeće. Usvojena komparativna metoda isključivo ili implicitno povijesnog je karaktera. Posredstvom koje kritičari, radi usporedbe, prikazuju najgore strane suvremenog (masovnog) putovanja u odnosu s najboljim primjerima jučerašnjih putovanja, naročito onog Grand Toura. Njihov je jezik sličan satiričnom, jer turista prikazuje u nezgodnim situacijama da bi ga izrugivali kao razdražujući stereotip masovne potrošnje, namećući društveno razlikovanje na temelju dostignute kulture razine. Tako se, na primjer, pohvaljuje Granturista 135 pridavajući mu sve intelektualne vrline kako bi se pokazala beznačajnost masovnog turista proizvedenog od strane industrijskog društva. Dok se prvog prikazuje kao simbol nepostojeće samo smjernosti, drugog se degradira na gomilu privučenu standardiziranim paketima. Braneći tako jednu individualnost u kojoj, ovi autori u stvari, projiciraju svoju osobnu želju društvene distinkcije, njihovu težnju ka hegemoniji. Zaključno, kritička teorija negira sociološku smislenost suvremenim turističkim praksama, teoretizirajući apsurdnost turističkih lokaliteta i 134 Topofobìja (stvoren od topos/mjesto i fobija/strah). - U psihijatriji, uglavnom opsesivan strah od određenih mjesta ili okruženja. Oblici topofobije: agorafobija, klaustrofobija, akrofobija. 135 Iako se često radilo o praznom i površnom (kockar) pojedincu, uvijek pod nadzorom tutora kako ne bi zagriješio. 159

162 Suvremene društvene teorije turizma nemogućnost putovanja. 136 Ono što ostaje je jedno veliko odbijanje modernosti, zatvarajući se tako unutar bjelokosnog tornja kao posljednjeg utočišta istinitosti, izvornosti žaleći se sve većoj navali bezukusnih 'zlatnih hordi'. 137 Kritična teorija je važna jer pruža informacije o autorima i o čitateljima njihovih knjiga, koje su popularne među obrazovnim pojedincima. Radi se naime o intelektualiziranoj srednjoj klasi, založenoj u svom razlikovanju od masovnog turizma posredstvom izgradnje i prezentacije idealnog selfa, onog o pametnom putniku koji čini razliku posredstvom prikazivanja i dokazivanja rafinirane i fine ali skuplje kulturne potrošnje. 138 Kroz kritiku, intelektualizirani srednji sloj razvio je jednu osebujnu poeziju i politiku ukusa i gađenja, koju je kulturna kritika intelektualaca u obliku romantičnog pogleda suprostavila kolektivnom pogledu svojstvenom masi. 139 Na taj su način stvorili razliku između 'nas', onih koji nastoje biti pravi putnici, i 'njih', tj. površnih turista. Može se u stvari primijetiti da se 136 Augè M., L'impossible voyage. Le tourisme et ses images, Paris, Tayot & Rivages.Augé, Svojevremeno ih već talijanski pisac, filozof i semiolog Umberto Eco, u šezdesetim godinama prošlog stoljeća, nazvao 'apokaliptičnim', raspravljajući o masovnoj kulturi, ili općenitije o vizualnoj kulturi, (radi se o filmu, televiziji, fotografiji, animaciji, dizajnu, itd.). Od koje je turizam - kroz privilegirajući pogled razglednica i ilustriranih vodiča - jedan od najvažnijih sektora. Povećanjem turističkih tokova i potvrđivanjem drugih sektora vizualne kulture kao što je moda, apokaliptična kritika nastavlja plašiti javnost o opasnostima povezana s tim vizualnocentričnim fenomenima, koji su izvan logocentrične moći prosvjećenih zapadnih intelektualaca. Wang, Munt, I., The other postmodern tourism: travel, culture and the new middle class, u 'Theory, Culture annd Society', 11: , Urry, J., The Tourist Gaze, Leisure and Travel in Contemporary Societies, Sage, London,

163 Suvremene društvene teorije turizma čak i oni koji sebe nazivaju 'pametnim putnicima', ne izdvajaju od sveprisutnog socijalnog raslojavanja potrošačkog društva, iako različitom pozicijom, što se tiče stila života, gdje vlada nostalgično sjećanje izgubljenog umjeća putovanja, kao resurs prikazivanja svojeg kulturnog kapitala, 140 radi suprotstavljanja standardnim modelima masovnog turizma kao proizvod socijalne politike modernih država. 141 Kritičnim intelektualcima nedostaje međugeneracijski prijenos umjeća putovanja, a to znači da u njihovim tekstovima nema nikakvih naznaka o tome kako sadržajno programirati blagdane. Oni nemaju prave suradničke odnose s turističkim non profit udruženjima, kao ni s kolektivnim subjektima demokratske rekreacije. 142 Oni su svoje teorije ponudili raznim europskim državama, u cilju suprotstavljanja liberalno-rekreacijskom pravcu modernog turizma i sveopćoj vladavini novca koji tako sve više urušava kvalitetu društvenog i kulturnog korištenja slobodnog vremena. 143 Oni se usmjeravaju na poseban cilj potrošača, na srednju kritičnu klasu, sastavljenu od snob individualista. Od neskrivene želje da budu 140 Društveno razlikovanje. 141 Radi se naime o snob učinku, koji teži naglašavanju onog stila života tipičnog za malobrojne elite prošlih vremena, prizivan od, takozvanih, kritičnih sociologa i postavljen u avanturističkim romanima putovanja. 142 Cross G., Tempo e denaro, Bologna, Il Mulino Radi se o idejama koje su uglavnom ostale izolirane i neuvažene jer su sadržajno snobističke: suštinski u suprotnosti s praksom kulturne difuzije popularnih aktivnosti kreiranih od društveno založenih intelektualaca u proizvodnji rekreativnih dobara, eksplicitno dizajnirani da bi slobodno vrijeme dopunili zabavom. Kritični intelektualci su prilično društveno izolirani jer osim kritike modernitetu nemaju nikakav prijedlog koji bi se suprostavio sadržajima koji se nalaze na tržištu. Ono što znaju dobro raditi je izolirati se od vladajućih društveno-kulturnih vrijednosti kako bi sebe prikazali kao viši, superiorniji društveni sloj. (Mowforth, M., Munt, I., Tourism and sustainability. New tourism in the Third World, Londra e New York, Routledge, 1998). 161

164 Suvremene društvene teorije turizma kontrolori-regulatori tržišta pretvorili su se u proizvođače pravila i načina života. Postali su meta za one operatere koji žele inovirati i poboljšati vlastitu ponudu s kvalitetnijim proizvodima izrađenim od posebnih potreba i narcisoidnih kupaca koji sebe gledaju kao posebne, među putnicima, iako su samo mali segment turističkog tržišta. 144 Suprotstavljajući se tržištu na frontalni način, nisu se spojili i nisu surađivali sa non profit udrugama koji su zajedno sa Sveučilištima otvoreni tržištu. U stvari, oni su se ili zatvorili u sebe ili su ponekad u starosti, oslobodili svoju kreativnost kako bi napisali knjige programatski izgrađene za izdavački uspjeh. 145 Oni se i dalje drže kako bi trebalo utjecati na emocije masa kako bi ih se uzdiglo od sveopće banalnosti umjesto da ih se sluša, razumije i orijentira. 146 Za njih vrijedi turistički stereotip 147 prema kojemu je turist putnik koji se neprestano fotografira, kupuje suvenire, pohađa poznata mjesta, boraveći zakratko u turističkim mjestima ne zanimajući se uopće za lokalno stanovništvo. 144 Kritični intelektualci nisu dali nikakvu praktičnu sugestiju u reguliranju negativnih učinka masovnog turizma na okoliš, na socijalne nejednakosti, na ograničeno očuvanje i zaštitu kulturne baštine. Nisu ušli u gospodarskim i društvenim procesima izgradnje alternativnog slobodnog vremena u kojem ne dominira novac, nisu utjecali u stvaranju proizvoda turističke demokratske rekreacije, omogućavajući kreativcima da izražavaju svoju energiju kroz komponente igre koje se nalaze u temelju putovanja suprostavljajući se sve izraženijoj tržišnoj uravnolovki. Na taj način mjesta to play i mjesta in play nikada nisu vidjeli prisustvo kritičnih intelektualca s nekim, od njih predloženih, mogućim rješenjima. (Sheller, M., Urry, J., Places to Play, Places in Play, u Sheller, M., Urry, J. (eds), Tourism Mobilities: Places to Play, Places in Play, Routledge, London, str , 2004). 145 Misli se ovdije na Augea ili Ritzera ili Baumana. 146 Costa, 2005b. 147 Kojeg je već istaknuo Pearce u jednoj anketi (1982.). 162

165 Suvremene društvene teorije turizma Dakle za njih mase nisu odgojive, 'poslodavci užitka' zloglasne su osobe, posrednici i kulturni organizatori unutar turističkih mreža neodgovorne i loše su osobe, a bilo kakvo posredovanje između kulture i gospodarstva znak je predaje u odnosu na proždrljivo tržište koje sve guta i metabolizira, uključujući i turističke doživljaje. 148 Suvremeni društveni sustavi nemaju potrebe za intelektualne zakonodavce (legislators). Danas masovni post-turizam zahtijeva fleksibilnije intelektualne resurse. Isti intelektualizirani srednji sloj postao je manje siguran u sebe i više problematičan. Znanja i vještine su se pomiješala, hibridizirala. Današnjeg se intelektualca također pita da osmisli i projekt a ne samo kritičnost. 149 Objavljivanje ne mora biti high - profesija novinara može biti više autoritativnija od one velikog povjesničara umjetnosti jer posjeduje želju potonjeg da ga se upozna kroz pristup medijima prolazeći tako kroz odluke prenosivača. 148 Apsurdnost toga sastoji se u tome da i autori i uredništva, koja promiču anti-turističke tekstove, ne razlikujući se od ostalih tržišnih organizacija, da bi zadovoljili svoju želju razlikovanja posjećuju mjesta koja nisu pohađana od strane svakojakih masa. Odlazeći na ljetovanje s jahtama ili velikom supertehnološkom jedrilicom, kao i svi oni koji tvrde da preziru masovno organizirani turizam, i to u ime kulture, karakterizira ih želja za socijalnim razlikama koje itekako stvaraju ograde i mostove. Ocrtali su estetizaciju anti-turističke svakodnevnice sa zapažanjima o ukusu i gađenju kako bi se suprotstavili vulgarnostima masa koje pretrpavaju plaže i skijališta ili gradove umjetnosti. Idealan model, kojeg se oni nostalgično drže je o kulturnom putniku, ala Bayrona, Gohetea ili Sthendala, koji poznaje mrtve jezike, kao što su grčki ili latinski, ima dosta slobodnog vremena da bi naučio malo korisne i nepraktične stvari, koje pripadaju elitarnoj kulturi. Stoga, udruge demokratskog turizma nikada nisu zaposlile kao tour leadera ili vodiča kritičkog intelektualca, čija bi tumačenja zasigurno bila teška ako ne i nepodnošljiva za suputnike. 149 Rascjep između intelektualaca i cral, govornika, izletnika, udruga, gurnulo je mase da slijede zavodljivost potrošnje i da napune kuće i praznike predmetima kroz koje posredujui međuljudske odnose. Teško je, kako za okolišno obrazovanje tako i za udruge ruralnog turizma, zaposliti kritičare jer imaju malo novca da im daju, to vrijedi i za lokalne administratore. 163

166 Suvremene društvene teorije turizma Intelektualni interpretes hibridizira međusobno visoku i nisku kulturu, umjetnička djela i trgovinu bilo lokalnog ili globalnog tipa, humanističku ili tradicionalnu, kao i novije informacijske tehnologije. Organiziraju etno kulturne događaje kao što su izložbe, predstave, i drugo, ali i skupove/konferencije, putovanja za korisnike koji se razlikuju po stilu života od etničkog do glazbenog turizma. Surađuju s urednicima multimedija za nove proizvode off-line, eksperimentiraju e-commerce s turističkim marketingom kulturnih dobara kroz rezervacije i prodaju ulaznica za muzeje ili za koncerte posredstvom interneta. Ti 'interpretes', u liku novih fleksibilnih intelektualaca, ako su antihijerarhijski ustrojeni zasigurno nisu i anti-turistički. Estetski sudovi i vještine, ovjerene akademskim kvalifikacijama, udovoljavaju razmatranju potražnje za robama i uslugama, stvaraju materijalnu kulturu, a ne samo kulturnu kritiku. Tako, na primjer, nostalgija za prošlošću nije više reaktivni poziv za veliko odbijanje, već resurs, ostavština industrije naslijeđa koja proizvodi suvenire i reprodukcije bilo koje vrste puneći turističko tržište s proizvodima kojima se pridaje posebnu estetska vrijednost u pogledu dizajna i obrtničke vještine. Ovdje nostalgija nije jalova, već soft jer izražava pokušaj da se ponovno izmisli estetika, proizvodnje i trgovina stavljajući u pokret svijet sjećanja, spojen s pojedinačnom ili skupnom biografijom, i to bez nekakvog posebnog razlikovanja. Bez potreba za odobravanjem od strane akademskih stručnjaka za srednjovjekovne ili renesansne ručkove, postavljene u starim dvorcima, pomiješane s čarobnim izvedbama 164

167 Suvremene društvene teorije turizma dobivenim posredstvom multimedijalne tehnologije ili prenamijenjenjujući povijesne igre (giostre ili turneje) s izričitom svrhom da se turistima ispuni želja protagonizma tijekom njegovog turističkog boravka. 150 Intelektualni interpreters djeluju među lokalnim kulturama, gdje je kultura turizma ona koju su lokalne zajednice uvezle kroz turističku praksu. U stvari, dolazak intelektualnih tumača stvara nesigurnost čak i kod profesionalca. Kao što su to hotelski menadžeri multinacionalnih lanaca, turistički vodiči, turoperateri niša, ugostitelji i drugi, koji su se tijekom 90- ih godina prošlog stoljeća založili za poboljšanje vlastitog performansa, koji nastupaju razvijajući najnaprednije tehnike u osobnim uslugama. Svaki od njih dobro zna da pripada jednom integriranom lancu ponuda. Upravitelj hotela ne djeluje samo kao korporativni izvršitelj, već i kao predstavnik lokalne zajednice zbog toga i zna, ako treba, povezati se s kupcem govoreći o kulturnim dobrima prisutnim u gradu u kojem profesionalno djeluje. Dakle i on je jedan kulturni posrednik. 150 Nostalgija je, kao trend suvremenosti, prisutna u različitim segmentima turizma od gradskog do ruralnog. Ona se ne odnosi samo na kulturne turiste, u užem smislu, i na profesionalne interpretese, već i na sakupljače antikviteta i moderniteta ili nekih televizijskih programa koji, kroz masovnu kulturu, obnavljaju sjećanja prošlih vremena. Nostalgija je postala jedan od važnih tržišnih resursa. U tom je smislu Lowenthal (Lowenthal, D., The past is a foreign country, Cambridge, Cambridge University Press 1985) prvi koji je u toj želji za nostalgijom, kao potrošačko dobro, prepoznao sada već definitivno stečen stil života koji se nalazi u različitim segmentima međunarodne potražnje za putovanjem. Nostalgija stvara tradiciju koja dolazi nakon tradicija. Kada ima uspjeha pretvara se u obnovljenu tradiciju koja ostavlja tragove u povijesti određenih lokaliteta. 165

168 Suvremene društvene teorije turizma Proces još nije završen. Iako je prerano govoriti o postmodernom i 151 postindustrijskom turizmu, pritisak uravnavanja vertikalne diferencijacije industrijskog društva vrlo je jak. Naročito su turističke usluge, počevši od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, plave tute zamijenile s bijelim ovratnicima zbog sve većih zahtjeva za novi i drugačiji intelektualizam. Nadzire se lik 'radnika znanja' 152 i za neke turističke djelatnosti. Tako je na primjer menadžer tour operatora kozmopolitički profesionalac. Njegove su spoznaje sankcionirane i prepoznate na globalnoj razini, uvijek mora znati što činiti, kako u pogledu institucionalne organizacije tako i u području kulturnog okvira u kojem djeluje. Putnički turistički agent nije više jednostavni prodavač turističkih paketa ispakiranih za masovni turizam, već putnički konzultant koji personalizira, prilagođava proizvod. On je kao neka vrsta lokalnog profesionalca čija je stručnost karakterizirana od fleksibilnosti ukorijenjene u organizacijama u kojoj radi. Tendencija da se intelektualizira putovanje povećava se sa širenjem nove srednje klase međunarodnih tumača, koji pokušavaju predlagati prakse vlastite prevlasti u turističkim lokalitetima, u gradovima umjetnosti i kulturnim regijama. Profesionalna nesigurnost onih koji već rade u turizmu i onih koji tom području žele pripadati, kao jednostavni tehničko-operativni 151 Ritzer, G., Il mondo alla Macdonald s, Bologna, Il Mulino, Butera F., Donati E., Casaria R., I lavoratori della conoscenza, Milano, Franco Angeli,

169 Suvremene društvene teorije turizma specijalisti, stalno se povećava. Tako na primjer, upravitelj hotela ili vodič podliježu de-diferencijaciji kao i svi posrednici koji rade u djelatnom području u kojemu se ekonomija i kultura isprepliću. 153 Od prvoga se traži da se zna odnositi s okolinom koja je izvan poduzeća, od drugog da zna obaviti i komplementarne aktivnosti, vezane uz novinarstvo, ili organizacijske vještine ili pak nešto treće. Profesionalna figura turoperatera preusmjerena je preuzimanju funkcije broker-interpreters među lokalnim stanovništvom turističkog sustava i kulture uvezene kroz turističke prakse. U tom pogledu, stručna specijalizacija nije dovoljna, treba biti svestran i fleksibilan. U tom kontekstu, nova se pravila dosta razlikuju od onih svojstvenih industrijskom turizmu, jer ne postoji jasna podjela između degradiranog posla i sretnog odmora, između prepisanog radnog vremena i slobodnog vremena, između intelektualne ozbiljnosti i blagdanske praznine, ljenčarenja na odmoru. Intelektualni su užici potpuno legitimni, jer su dio rada i razonode, u svom kontinuitetu. Posjet umjetničkoj izložbi može obogatiti i kvalitetu posla, a posao koji tjera da se putuje miješa se s užicima rekreacije. Tu se naročito misli na kongresualni i poslovni turizam. Na taj način postaje važno pratiti upravljanje ljudskih resursa u turističkim organizacijama koje su izravno uključene u intelektualiziranju putovanja. Današnja je kulturna kritika sve više usmjerena na rješavanje (solving) problema, razvijanje jedne politike okusa i gađenja koja se bitno razlikuje od one 153 Featherston M., Cultura del consumo e postmodernismo, Seam, Roma

170 Suvremene društvene teorije turizma prethodne, koju još i danas neki intelektualci uporno predlažu ideologizirajući figuru mitologiziranog i anti-turističkog putnika. Što se tiče novih intelektualnih tumača treba reći da imaju moć reguliranja turističke prakse mješajući je sa svojim humanističkim znanjem, sa svojim kulturnim kapitalom, koji je istovjetan s ekonomskim kapitalom. To znači da i hotelski menadžer mora biti intelektualac, tj. humanistički obrazovan. Mora poznati sve relevantne prirodne osobine i kulturne znamenosti teritorija u kojem djeluje. To isto vrijedi i za niša turoperatera koji se bavi agroturizmom, tj. iznajmljivanjem kuća ili soba u unutrašnjosti Istre, jer oboje posluju s novim međunarodnim srednjim slojem koji je sve obrazovaniji i intelektualiziraniji, s društveno-kulturnom stvarnošću u kojoj hijerarhije, između visoke i niske kulture, nisu toliko očite i jasne. U stvari, pomoću kritične teorije možemo se odmaknuti od masovnog turizma i pokazivanja vlastitog (većeg) društvenog statusa i razliku, iako i i oni koji je prakticiraju pripadaju kategoriji turista, i to čak i kada sebe, radi razlikovanja, nazivaju putnicima. Granice se dakle sastoje u dodjeljivanju jednoj staroj intelektualnoj figuri formativne i orijentacijske zadatke, koji se sve više percipiraju kao hijerarhijska upozorenja pripadajućoj skupini radi obrane sve ugroženijeg statusa od strane post modernih dinamika, pokrenute od novijih kreativnih skupina uključenih u hibridizaciji tumačenja i u organizaciji horizontalnih mreža koje djeluju prema sudjelovačkim i suradničkim ciljevima. Osim djelomično, u svom djelovanju, kritička teorija nije 168

171 Suvremene društvene teorije turizma sposobna ni dati ni objasniti inovacije, jer nad njima nema nikakve kontrole i stoga šalje organizacijske sjene na sve što ne sadrži, nema čistoću vrhovnog razlikovanja teoretiziranog u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, tj. od kada se afirmirao masovni turizam pa sve do danas. Tako da, s jedne strane imamo duh a s druge strane ekonomiju, gdje duh ima sve osobine posljednjeg rova zaduženog za obranu od produktivista i od tržišno orijentiranih profesionalaca bilo koje vrste, u liku novih barbara. Relacijska teorija Naziv preuzima i sažima dvije teze koje su se pojavile tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća i koje pripadaju povijesti sociološke misli turizma. Radi se o teoriji ritualne inverzije 154 i teoriji prikazane autentičnosti. 155 Tri su glavne ideje koje ih povezuju. Prva je iskustvena promjenjivost 156 koja je središnja tema sociologije turizma, specifični objekt koji treba analizirati. Druga je djelovanje strukturalnih čimbenika dužeg razdoblja, koji određuju i zacrtavaju oblike u kojima se očituju razne snage koje strukturiraju i restrukturiraju turističko djelovanje. Treća je ta da se dobra široke potrošnje ne služe samo u razlikovanju i razdvajanju, već i u komuniciranju, omogućavajući protok emocionalne energije među 154 Ryan, C., The tourist experience, Londra e New York, Continuum, Costa N., MacCannell e le origini della sociologia del turismo, u: MacCannell D., Il turista, una nuova teoria della classe agiata, Torino, Utet, XV-XXXV.2005c. 156 Doživljavanje vremena i prostora. 169

172 Suvremene društvene teorije turizma ljudima u mjestima odmora, vikendom, u obredima kućnog domjenka, u zadovoljstvu izlaska na ručak. Možda se ova treća ideja nalazi i u temelju prvih dviju. Ona je izrečena na jasan i argumentativan način, izrekli su je Mary Douglas i Isherwood prvi put godine. 157 Svijet robe istovremeno ujedinjuje i dijeli, stvara prepreke ali i putove susreta među ljudima. On je ambivalentan. Nije točno tvrditi da samo rad ujedinjuje, u obliku klasne svijesti, ozbiljnosti i strogosti, itd., a da rekreacijska potrošnja djeli pojedince i grupe, posredstvom oponašateljske zavisti, lude trke za statusom, sukoba radi prisvajanja novca i drugo. Potrošnja je, unutar društva, neophodna u vidu razmjene dobara, i da bi se odredilo ono što jesmo u očima drugih, pokazujući pozitivne i prijateljske namjere. Analiza dinamike međuljudskih odnosa, prema klasičnom pristupu pojedinac-društvo, neophodna je da bi se turizmu odredilo sociološku smislenost u suvremenom društvu. Ovdje su simboličko međudjelovanje, fenomenologija i durkheimska teorija spojene u jedinstvenom opisnom modelu turizma, gdje su razine analize i mikro: odnosi lice u lice ili u malim skupinama tijekom svakodnevnih životnih obreda, i makro: opći osjećaj društvenog djelovanja objašnjiv je samo uvodeći pojašnjavajuće čimbenike povezane s jakim institucijama tržišta, civilnog društva i politike. Tu se misli na kapitalizam, na obitelj, na državu i drugo. Na taj 157 Douglas M., Isherwood B., op. cit.,

173 Suvremene društvene teorije turizma način, teorija obredne inverzije, ulazi u scenarij industrijskog društva 158, tj. masovnog turizma, pokazujući kako ono nije sasvim dehumanizirano jer se međusobna komunikacija odvija posredstvom robe široke potrošnje. Dok teorija predstavljene autentičnosti ulazi u scenarij ekonomije usluga, 159 i pokazuje kako su neke tematike demokratske rekreacije, tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, uvučene u liberalnu rekreaciju što je dovelo do personaliziranog turizma kao i do nekih novijih oblika prakse, kao što su seoski turizam i prirodni turizam. 160 Obredna inverzija djeluje preokretajući navike. Odmor se tako pojavljuje kao suprotnost radu, golo tijelo nasuprot odjevenom tijelu, živahnost umjesto rutine, sakralizirana priroda nasuprot zagađenju, preplanula koža poželjnija od bijele kože, itd.. Ona je obredne naravi jer ju se može predvidjeti, isplanirati, ona je ciklična i prihvaćena kao normalna pojava društvenosti. To znači da ne sadržava nikakve društvene subverzije, ona je institucionalno privremenog karaktera i vremenski 158 Koji se po prvi put pojavio tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća, u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, a zatim, s većim intenzitetom, u čitavom zapadnom svijetu, kao i u Hrvatskoj tijekom gospodarskog booma šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. 159 Kao nova faza kapitalističke ekonomije. 160 Tematika autentičnosti se tu pokazuje kao posljedica jednog banalnog događaja u vezi kojeg sociolozi pozivaju na razmišljanje. Naime u ekonomiji usluga, važnost nije usredotočena na proizvode koji se kreću, jer su ovdje subjekti igre osobe koje, krećući se od jednog do drugog mjesta, doprinose kontaktima između onoga tko daje i onoga tko prima gostoprimstvo. Takva relacija obuhvaća grad u svojoj cjelini a ne samo service encounters (službene susrete) turizma u užem smislu. U tom dinamičnom odnosu novac potrošnje služi kontaktu, dodiru sa stvarnošću turističkog mjesta u kojemu je ponuđeno, komercijalizirano gostoprimstvo samo dio globalno gostoljubivog grada. 171

174 Suvremene društvene teorije turizma ograničena. 161 Obredna inverzija posjeduje antropološke osobine praznika, blagdana, tj. periodičnosti jer se pojavljuju u točno određenim vremenskim razdobljima godine. Potiče rasipanje unaprijed planiranog radno stečenog resursa, ima regenerativnu osobinu u odnosu na radno vrijeme, dopušta pristup užicima koji inače ne bi bili dostupni. 162 U potrošačkom društvu nailazimo, dakle, na ovu obrednu inverziju: industrijski se konglomerati prazne da bi se popunili turistički lokaliteti, kako bi službenici modernog društva uživali u svojim graničnim/liminalnim blagdansko oslobađajućim iskustvima. 163 Prividni konformizam, kojeg kritični intelektualci optužuju da banalizira društvenu stvarnost, u stvari privlači gosta jer mu omogućuje da se osjeća integriranim s okolinom u kojoj se privremeno nalazi. 164 Dugoročna antropološka struktura temelji se na dopuštenim prijestupima od političkih centra koji reguliraju društveni život: socijalne države, tvornice, pravila zgrade grada prebivališta, itd.. Da vidimo zašto. 161 Osim toga posjeduje i integrativnu funkciju: turist se uvijek vraća doma, kao pravo mjesto svog identiteta. Radi se dakle o ritualu intenzifikacije institucionalne pripadnosti. Prekoračenje određenog ograničenja društveno je dozvoljeno jer ono obuhvaća i vraćanje unutar kolosijeka standardiziranog društvenog života. 162 Odmor, naročito onaj ljetni, kojeg si radnici dopuštaju u skladu je i s državnom politikom koja podržava potrošnju i koju Keynes (Le conseguenze della pace, Rosenberg & Sellier, 1983) naziva blagdanima industrijskog društva. Industrijski ili masovni turizam podijelio je godinu u dvije suprotne ali komplementarne cjeline.(živi se dvije godine u jednoj). Kao dio tradicije: odmor koncentriran između Božića i Nove godine. Kao proizvod industrijskog društva: odmor je koncentriran u ljetnim mjesecima, gdje se ljetni praznici mogu protumačiti kao industrijska nova godina. 163 Radi se naime o emotivnom pražnjenju koji posjeduje sve osobine tradicionalnog karnevala (Shields, R., Places on the margin, London Routledge, 1991). 164 U stvari on čini ono što i drugi: druži se tijekom praznika, odmara se na plaži, kupa se i, svako toliko pliva, sunča ili se upušta u kakvu igricu pod vodstvom turističkog animatora itd.. 172

175 Suvremene društvene teorije turizma Pravila društvenog ponašanja pripadaju autonomiji privatnosti i zajamčena su od svake demokratske države. Tu se naročito misli na: suvremenu nuklearnu obitelj kao subjekt turističke socijalizacije; ali i na potrošnju: radniku je dano pravo potrošača, nakon izvršene dužnosti proizvođača, koja mu zajamčuje pravo na užitak zabave. U tom smislu ljetni praznici slave primat proizvodnje i sigurnog rada, osiguranog od gospodarske politike demokratske države. Vrijeme je to u kojemu se mogu odstraniti ozbiljne misli i uključiti se u praznom opuštanju, sigurni da su praznici plaćeni i da će se pri povratku vrata tvornice za njih opet otvoriti. 165 Svatko može otići na more i koristiti iste kreme za sunčanje, međutim dok se upper class odmara u vilama, srednja klasa djeluje prema kolektivnom pogledu zadovoljavajući se uslugama koje nudi uobičajena plaža. 166 Svatko želi biti cvrčak u društvu kojeg se percipira kao potrošačko bez granica, budeći one želje koje su inače u suprotnosti s paternalističkim obrazovanjem koji smatra da su potrebe fiksne i bitne. Ta sigurnost pri shoppingu, praksa je koja nastaje iz industrijski izazvane 165 Budući da se radi o zasluženom dohotku, bilo tko može pristupiti zabavama i uživanjima koje nudi turizam, svatko prema poziciji koju zauzima u društvenoj stratifikaciji, zavisno o prihodima i statusu. 166 Ono slavi integraciju zaposlenika na neodređeno vrijeme, radosnu pripadnost fordističkoj tvornici i industrijskom kapitalizmu. Kao što se već spomenulo svi su sigurni da će, kad se vrate s odmora, i dalje naći svoje radno mjesto. (Radi se, naime, o izvjesnosti industrijskog društva koji cilja na punu zaposlenost). Treba, međutim, precizirati da nakon Wall streetove krize, one od '29., blagdan-karneval, koji uzvišuje najniže nagone zbrke i buke, nije razumljiv samo posredstvom nekakve estetike, već i kroz probleme koje se susreću tijekom radnog i obiteljskog života 173

176 Suvremene društvene teorije turizma oskudice, i koja je ugodnija od ljetnih kolonija ili čak od statičnosti seljaka koji se ne može slobodno kretati jer je vezan uz zemlju koju obrađuje. 167 Strah od neintegriranosti donekle objašnjava i zadovoljstvo potrošačke gužve, pripadanju gomili koja se kreće jednosmjerno, u kojoj se svi osjećaju u skladu s onim što drugi rade, ali i u odbijanju onih intelektualaca koji ih ne shvaćaju, ili su sumnjičavi da se iza estetike i pedagogije krije opasnost slobodama njihovoj privatnosti, usredotočeni na (stvarnim i dugoročnim) poteškoće izgradnje udobne kuće ili stana, automobila i organiziranih praznika. Osiguravajući, ohrabrujući i utješni je privatni život kod kuće ili na moru, idealno utočište u konkurentnom i bezdušnom svijetu. Kuća, dom mjesto je s kojeg započinje prostornovremensko rekreativno putovanje. Ono je kružno jer se na kraju i vraćaju doma, prema unaprijed definiranim modelima odmora, i dokumentirano preplanulom kožom, suvenirima i fotografijama. Kuća, za njih, ostaje i dalje pravo središte svijeta, naspram turističkih mjesta koji su samo izborni centri zabave, čiji šarm nikada ne može zamijeniti toplinu doma, kao izvornu pećinu u koju se sklanjamo i činimo je što udobnijom, pa čak i pomoću prazničkih relikvija i trofeja posredstvom kojih, kad se nije na godišnjem odmoru, provodimo većinu svog slobodnog vremena u prepričavanju i sjećanju lijepih trenutaka, i u 167 Obredom turističkih potrošnja i udobnosti i snova koje ove sadržavaju želi se naročito pobijeći od jedne od najneugodnijih figura modernosti,: nezaposlenosti. Biti nezaposlen znači osjećati se otpadnikom, ne osobom. Naime, nezaposlena je osoba bez prihoda ali zato s puno slobodnog vremena kojeg ne može iskoristiti. On ne može iskoristiti užitke turizma ni za sebe ni za za svoju obitelj te je stoga prisiljen tražiti olakšanja socijalnog turizma zbog nedostatka novca. (Shields, op. Cit., 1991). 174

177 Suvremene društvene teorije turizma programiranju budućih sličnih trenutaka. 168 Turističke potrošnje, koje potpadaju pod ritualnu inverziju, imaju dvostruku funkciju: onu relacijsku/odnošenja, povezanu uz privatan život doma i blagdana i kontrole, gospodarske i političke, povezane s tvornicom i mjestom zaposlenja. To znači da su turistička mjesta neka vrsta shopping communities jer na uravnotežen način zadovoljavaju slobodu da se živi u privatnim sferama, u kojim će se osjećati, za neko vrijeme, poput kralja ili kraljice, razmjenjujući tu slobodu za suglasnost u vidu ljetnih blagdana kao slavlje, industrijskom kapitalizmu u doba Welfare State. Socijalna kontrola se tu nalazi u podnožju samog procesa, odnosno u standardizaciji vremena proizvodnje i potrošnje, u pravilima koje država i industrijski kapital nameću, koja stvaraju slobodnu zonu slobodnog vremena, u kojemu srednja klasa (službenika) potvrđuje sigurnost svog zaposlenja i novac za shopping. Socijalna kontrola dobrovoljno je prihvaćena jer posjeduje neke kompenzacije koje zadovoljavaju depolitiziranu želju za udruživanjem velikog dijela suvremene populacije zapadnog svijeta To znači da je ritualni obrat blagdan u kojemu se svakodnevni život za kratko stavlja kvaranteni: licenca, dopust pretjerivanju pod nazorom turističke industrije i, neizravno, socijalne države. Dom, kuća je, dakle, mjesto gdje počinje i završava prostorno-vremenski ciklus putovanja radi korištenja zasluženog godišnjeg odmora, u kojoj se i vraća prema unaprijed definiranim organizacijskim modelima, noseći sa sobom suvenire i fotografije s godišnjeg odmora. 169 Potrošačka dobra omogućavaju sudjelovanje u modernom životu, pomažu da se osjećamo dio one 'velike priče' koja nas uvjerava kako se naše društvo, iako kroz neke periodične krize, kreće prema punoj zaposlenosti i nema ograničenja potrošnji. Istjeruju strah našeg isključenja, omogućavaju uzajamno priznavanje obitelji koje se sretnu prepričavajući si iste probleme i iste nade. Uvjereni su da je, ciklično ponavljajući istu praksu iz godine u godinu, najbolji način da se iskoristi slobodno vrijeme. Uravnotežiti novac za potrošnju i dom/kuću, radno vrijeme i rekreativne troškove predstavlja pravo životno umijeće u potrošačkom društvu masovnog turizma. 175

178 Suvremene društvene teorije turizma MacCannell sedamdesetih godina prošlog stoljeća 170 razvija svoju teoriju o autentičnosti u suprotnosti s kritičnim teorijama koje ističu prolazne aspekte i izvana usmjereno ponašanje masovnog turista. Prema njemu turist je hodočasnik modernosti jer slavi transcendentnost prirode ili nekog kulturnog dobra nad fragmentima, diskontinuitetima, inovacijama modernosti. Turistička industrija tu motivaciju zadovoljava organizirajući prostor kao staged authenticity. Ovaj prostor varira od front region, u nazoru komercijalnih usluga, do back region, gdje bi se turist želio spojiti s najizvornijim i iskrenijim identitetom mjesta i lokalnog stanovništva. I za MacCannella je novac sredstvo potrebno da bi se dobila kvalitativna iskustva koja imaju vrijednost u sebi. Cohen 171 je, sa svoje strane, primijetio kako ne traže svi turisti autentičnost. Zato izrađuje fenomenologiju turističke potražnje u kojoj samo u egzistencijalnom turistu, odnosno u jednom užem segmentu, uviđa profil MacCannellovog putnika. Druge se vrste turista, od bjegunca pa sve do rekreativca, eksperimentalca ili iskustvenjaka, više ili manje udaljavaju od tipologije turista koji traži autentičnost. Traženje koje ga, na neki način, prbližava vjerskom hodočasniku. Costa 172 je tijekom svojih istraživanja dobro primjetio da autentičnost nije u trajnom vlasništvu nekog lokaliteta ili nekog segmenta koji označuje putnika, već u dogovoru 170 MacCannell, D., The Tourist: A new Theory of the Leisure Class, New York: Schocken Books, Cohen E., Pilgrimage and tourism. Convergence and divergenze, in: Morinis A., The anthropoly of pilgrimage, Westport e Londra, Greenwood Press, , Costa, N., Sociologia del turismo. Interazioni e identità nel tempo libero, Milano: Cooperativa Libraria I.U.L.M.,

179 Suvremene društvene teorije turizma između hosts and guests / domaćina i gostiju, a to znači da je stalno izgrađen i rekonstruiran kroz međusobnu diskusiju (discourses in competition). Ne radi se ovdje o nekakvoj filozofskoj autentičnosti, već o društveno konstruiranoj autentičnosti, čiji je rok trajanja ograničen, nužno selektivan i izborni, tj. slobodno izabrani. To znači da i rekreativac traži, iako na manje evidentan i angažiraniji način, autentičnost. Ona se izražava u širokoj potražnji prijateljstva prema osobama i mjestima nekakvoga idealnog mjesta naših snova koje ima ulogu bijega iz bezdušnog društva. 173 Relacijska paradigma - u MacCannellovom smislu - usko je povezana s procesima intelektualizacije, inducirane od ekonomije usluga, od tzv. postindustrijskog društva, i od personalizirane potražnje u ponudi roba i usluga. Teorija autentičnosti daje informacije o relacijskim aspektima koji sve više karakteriziraju turistički sustav i to ne samo u vezi privatnih potrošnja. Turist nije prvenstveno samo potrošač, već moralna osoba koja kupuje dobra i usluge kako bi postigla ekstra ekonomske ciljeve. Zbog čega, nikome nije drago biti definiran kao turist, i svi se pokušavaju udaljiti od te uloge, jer je ograničavajuća naspram osobnih potencijala. I turist poznaje gostoljubivost koja je nesvodljiva na 173 U tom stalnom redefiniranju prostora, i intelektualci interpreters, kao profesionalci poput arhitekta ili oglašivača, imaju aktivnu ulogu u definiranju staged authenticity pružajući kreativne usluge. Tako na primjer arhitekti mogu pomoći lokalne ugostitelje uređujući dio okruženja ili određeni prostor kako bi podsjećao na povijest tog mjesta; dok kreativniji publicisti / oglašivači mogu razviti ideje komunicirajući posebnost mjesta, nudeći specifične proizvode i užitke pokazujući njegovu pravu suštinu, ili barem ono što u tom trenutku tako izgleda. 177

180 Suvremene društvene teorije turizma trgovačkoj razmjeni, koju treba promatrati kao dio semantičkog prostora autentičnosti: iskrenosti, istine, poštenja, itd.. MacCannellova perspektiva, koja je i dan danas aktualna, napominje da norme turističkog djelovanja nisu samo natjecateljske i slavljeničke. Suradnički turist, koji pretpostavlja jednakost kultura, mještanima dopušta da otvore svoje back region posjetiteljima koji ju mogu stvarno i upoznati. Postoji i turist svjestan demonstrativnog učinka koji mijenja ponašanja favorizirajući kulturnu potrošnju nad rasipnom. Ovu vrstu putnika može se definirati kao suprotnu od potrošačke vrste. Ova teorija pomaže shvaćanju zašto se formirala jedna nova turistička svijest. Pomaže definiranju osobina kulturnog uređivača odgovornog ili svjesnog turizma, koji se svjesno zadržava od nekih potrošačkih izbora, iako ima dovoljno prihoda da to učini. Korijene tog stava uviđa u egzistencijalnim dinamikama suvremenog turizma, više nego u civilnoj i političkoj alternativnoj savjesti u vezi problema koje je postavio masovni turizam. Treba istaknuti da se izravna posljedica ove rasprave odnosi na promjene u turističkom marketingu i, općenitije, u ugostiteljstvu kao područja u kojima kvaliteta service encounters zahtjeva i humanizaciju usluga. U tom smislu, tkz. trenuci istine, proučeni od strane relacionalnog marketinga što se tiče usluga nekih turističkih tvrtka (zrakoplovnih kompanija i hotelskih lanaca) ne dopuštaju da ugostiteljski radnici budu repetitivni i dosadni, da postoji samo one best way. Sve su vještine oblikovane po uzoru klijenata, kako bi se usluge prilagodile turistu s 178

181 Suvremene društvene teorije turizma ciljem njegove daljnje lojalnosti, oko kojega se odvija interaktivnost service encounters. Radnik koji je zadovoljan s onim što čini, sa svojim poslom, zasigurno je u stanju zadovoljiti klijenta-turista. Kao što multimotivirani klijent zamjenjuje masovnog potrošača, isto tako je i radnik fleksibilan. Preuzima i one vještine koje ne pripadaju njegovoj tradicionalnoj ulozi. U stvari, turistički posrednici, kao što su hotelski menadžeri ili direktori, vodiči, turoperateri ali i drugi, ne primjenjuju samo zakonske propise kako bi se zaštitila prava turista kao potrošača. Oni su također i valjani kulturni i politički posrednici, mogu biti i putnički konzultanti i voditelji susreta između hostes and guests. Oni su višenamjenski i dediferencirani, vršeći i ne specijalizirane usluge. E-commerce naglašava relacijski marketing kroz komunikaciju one-toone, stvaranjem service enconters u virtualnom okruženju. Razlog je u činjenici da komercijalni pregovori imaju visok sadržaj interaktivnosti omogućavajući da se pregovara paket personaliziranih turističkih usluga, a to znači da je industrijski marketing, utemeljen na masovnom oglašavanju putem pasivnih medija kao javne televizije ili časopisa, 174 sve više prevladan jednim izravnim odnosom on-demand. 175 Općenitije, razvijajući Poonovu teoriju, 176 dolazi se do drukčijeg, novijeg poimanja turizma: potražnja nije više hetero usmjerena, neiskusna i slavljenička, već aktivna, zrela i relacijska; vrijeme nije više cikličko, već 174 Broadcasting one to many komunikacija. 175 Ellsworth J.H., Ellsworth M. V., Marketing in the internet, New York, Wiley, Poon A., The 'new' tourism revolution, in: Tourism Management, 22:91-92.,

182 Suvremene društvene teorije turizma je ono rastezljivo, s više praznika tijekom godine, veće fleksibilnosti između rada i slobodnog vremena; stil potrošnje nije više standardizirani, već prilagođen individualnim potrebama; menagement na radnike ne gleda kao na proizvodni trošak, već kao na ljudski resurs u poboljšavanju uslužne kvalitete; tvrtka se od product oriented preusmjeruje na marketing oriented, ne povećavajući proizvodne kapacitete, već pozicioniranje upravlja na učinkovitiji način; mijenja se scenarij te se od ekonomskog rasta prelazi na restrukturiranje i, od reguliranja socijalne države, na deregulation tijela koja posreduju između pojedinca i države. 177 Deregulation stoji prema regulation na isti način kao što intelektualac interpreter stoji prema intelektualcu legislatoru: oboje ukazuju na krizu hijerarhijsko-funkcionalnih normativnih modela proizašlih od države blagostanja i potrošačkog društva sa svojim socijalnim raslojavanjima visoke-srednje-niske društvene pripadnosti. Iako taj proces formalno započinje 70-ih godina prošlog stoljeća, treba napomenuti da vladajuća teza 'obredne inverzije' svoj izvor nalazi u sezoni pobjedonosnog fordizma. U vremenu u kojemu je turizam posjedovao takve stvaralačke aktivnosti koje nisu bile pod izravnom državnom kontrolom, već samo 177 Ovdje se ne radi o deregulation yuppiesa ili neoliberalne ekonomije 80-tih godina, koja tvrtkama daje zadatak uravnoteženja ekonomskih odnosa kroz turizam, već o deregulation tijela koji djeluju između države i civilnog društva. Tu se radi o kulturnim i turističkim udrugama okoliša i kulturne baštine, service class s posebnim stilom života, mali tour operatori koji nude unpackage ili flexible travels, intelektualci-interpretes uslužnog sektora. Radi se o radnicima znanja koji su kao reklamni djelatnici ili samostalni operatori mode ili infomation tehnology, ali i drugo, destrukturirali masovni turizam nudeći razne hibridnosti. Konkretno, za one koje rade u uslužnim djelatnostima ili imaju vlastitu djelatnost, moguće je dijeliti odmor na nekoliko dijelova tijekom cijele godine a ne više 'sve u jednom', kao standardizirani fordistički organizirani praznici industrijskog društva. 180

183 Suvremene društvene teorije turizma neizravno pod kontrolom fordističke i kejnzijanske gospodarske politike. 178 Važnost relacijske paradigme, koja se potvrdila s potragom autentičnosti, je u tome što je slomila fordističku krutost i otvorila vrata kulturi, samoregulirane od skupina i pojedinaca, od turista koji pravila ponašanja i poštovanja pronalaze u novoj turističkoj svijesti i u novom umijeću putovanja. Radi se naime o novom načinu turističke prakse, integriranom s ekonomijom usluga, koja traži i novo znanstveno poimanje putovanja kao susret kultura. 179 Iako relacijska teorija autentičnosti nema puno toga reći na planu jednog drugačijeg načina programiranja teritorija, ona puno doprinosi formiranju nove turističke svijesti utemeljene na svjesnoj kontroli emocija i pogleda. Na novu etiku odgovornosti za manjinske kulture i krhe ambijentalne ravnoteže koje svjesni turizam može očuvati Naime obrazovanje kroz turizam, predloženo i promovirano od strane demokratskih rekreacijskih sindikalnih udruga ili vjerskih skupina, nije uspjelo. Naime, rekreativna se potrošnja pokazala primamljivija od bilo kojih udružnih politika, u stalnoj potrazi ravnoteženog odnosa između stroge radne organizacije i slobode kretanja i izbora. Treba dakle isključiti mogućnost povratka jednoj javnoj pedagogiji turizma, što su dobro shvatile političke stranke i sindikati, koji nisu razvili nove ideje izravne kontrole. Država ne čini, već pušta da se čini. 179 Međutim, usprkos tome što se čak i multinacionalna turistička društva kreću smjernicama relacijskog i socijalnog marketinga, pridajući veliku pozornost odgovornom ili svjesnom turizmu, ove ideje, koje su ušle u ponudu i potražnju, šire se na ograničeni način jer deregulation zahtijeva razmatranje globalnog problema ovisnosti centra i periferije. 180 Ostaje i dalje otvoreno pitanje da li, i u kojoj mjeri, je moguće nejednakosti suprotstaviti se suradnjom tvrtka i intelektualca interpretes lokalnih zajednica? Može se također razmišljati i o međunarodnoj suradnji, kroz politiku potpora strukovnoj izobrazbi, lokalnih elita i srednje klase zemalja s razvijenim gospodarstvom, koja prakticira odgovorni turizam, razvijajući inovativnost i kreativnost, uključujući tu i potragu za autentičnost. 181

184 Suvremene društvene teorije turizma Politička teorija održivog turizma Politika održivog turizma potvrđuje se na temelju prevladavanja okolišnih i ekoloških tematika pokrenutih inicijativama zelenih, 181 na temelju istraživanja turističkog utjecaja na lokalnoj razini i na upravljanju revitalizacije cijelog teritorija. 182 Na temelju širenja etičkih kodeksa donesenih od strane međunarodnih organizacija poput, UN-a UNESCO-a i WWF-a (World Wildlife Fund). 183 Dok je teorija i praksa autentičnosti pridonijela stvaranju odgovornog turizma, utječući na razloge zahtjeva putovanja, održivi je 181 Prakse alternativnog i protu-kulturnog turizma, iz 70-ih godina prošlog stoljeća, nisu samo estetska kritika masovnom turizmu, već nude i diferencirani stil života kao i neke operativne modele teritorijalnog planiranja zasnovane na modelu eko-upravljanja okolišem turističkog grada. 182 Treba reći da su i turističke lokacije podložne ocjenjivanju što se tiče utjecaja na okoliš ili granice iznad koje je protok gostiju neodrživ. Povezanost između globalnih tematika i lokalnih akcija održivog turizma karakteriziranog kao 'glocal'. 183 Iako ovi kodeksi ne služe sankcioniranju nekorektnih ponašanja, ipak su stvorili široku kulturnu svijest i nadahnuli međunarodne turiste da se drže dobrih praksa, određenih pravila ponašanja. Dovoljno će biti podsjetiti se ovdje na neke odlučne faze institucionalizacije održivog turizma. Brundland komisija s dokumentom iz 1987, godine 'On common future' predstavlja polaznu točku of a world commitment which recognizes that the right to develop should be exercised in such away that equitability responds to the social and environmental needs of both present and future generations. This commitment emphasizes the need to indtroduce of sustainible use for natural resources. Applying the principles of the Rio declaration (1992) to tourist development, Agenda 21 emphasizes the urgent need to promote 'the formulation of ecologically rational and culturally viable tourism programmes' on world and local livel ("od svjetske predanosti koja prepoznaje da bi se pravo na razvoj trebalo provoditi na takav način da pravičnost odgovara društvenim i ekološkim potrebama sadašnjih i budućih generacija. Ovo opredjeljenje naglašava potrebu uvođenja održivog korištenja prirodnih resursa. Primjenom načela Deklaracije iz Rija (1992.) razvoju turizma, Agenda 21 naglašava hitnu potrebu za promicanje "formulaciju turističkih programa koji su ekološki racionalni i kulturno izvedivi na globalnoj i lokalnoj razini.). 182

185 Suvremene društvene teorije turizma turizam pridonio stvaranju etike očuvanja, utjecajući na politiku lokalnih ponuda, 184 ulazeći u planiranje turističkog razvoja europskih gradova. Radi se o razvojnim programima koji predviđaju i usvajanje posebnih mjera čineći da turistička lokacija bude što kompatibilnija s okolinom. Dakle, sve se više ide prema jednom suglasnom urbanističkom planiranju koji uređuje odnose između turizma, zaštite okoliša, kulturne baštine i lokalnog razvoja. Pažnja je tu usmjerena prema lokalnim turističkim sustavima. Istovremeno i dio financiranja, odobrena nevladinim organizacijama koja su uključena u međunarodnim suradnjama, odnose se na one intervencije koje su kompatibilne sa zaštitom okoliša. U tom smjeru važan doprinos održivom turizmu dao je i Murphy, 1985., godine, koji je prvi naglasak stavio na pristupu zajednice, koji se svodi na planiranje turizma posredstvom metoda i ciljeva koji predviđaju community awaness k a o i na moguće ciljeve de-marketinga masovnih turističkih protoka radi privlačenja specifičnih ekološki motiviranih target turista. Dok su Pearce, Moscardo i Ross razvili metodu koja uključuje sve one društvene predodžbe, koji nastaju iz ekonomskih razloga ili su 184 Prema Ryelu i Grasseu, (Marketing ecotourism: attracting the elusive ecotourism, u: Whelan T. (ed.), Nature tourism: managing for the environment, Washington, D.C., Island Press,1991), the conservative ethic provides the framework within which all marketing and travelling should take place and includes several several basic components; increasing public awareness of the environment, maximising economic benefits for local communities, fostering cultural sensitivity, and minimizing the negative impacts of travel on the environment. ( konzervativna etika pruža okvir unutar kojeg bi se sav marketing i putovanje trebali održati i uključuje nekoliko osnovnih komponenti; podići razinu svijesti u vezi okoliša, maksimalizirati ekonomske koristi za lokalne zajednice, poticati kulturnu osjetljivost, i minimizirati negativne učinke putovanja na okoliš ). 183

186 Suvremene društvene teorije turizma jednostavno psihološke i kulturne naravi, subjekta koji su uključeni u tourism community relationship. 185 Održivi je turizam nekako i nasljednik nekih ideja demokratske rekreacije i socijalnog turizma. I to ne samo zato što promiče prijateljske odnose između kultura kao i između čovjeka i okoliša, nego i zato što lokalnim zajednicama daje mogućnost i ulogu da samostalno organiziraju teren gostoprimstva i rekreativne aktivnosti koje doprinose svijesnosti o prirodnim i kulturnim vrijednostima koje se na tom lokalitetu nalaze. Održivi turizam je prva regulation theory n akon masovnog turizma i liberalne rekreacije. On nipošto ne karakterizira samo jednu etiku zasnivanu na dobrovoljnom ponašanju, već i kodificirana pravila unutar pravno normiranih državnih sustava, koji se praktički i provode na nivou općinskog i regionalnog planiranja. To je veliki utjecaj imalo na razini ponude, postavljajući obrnuto poimanje turističkog razvoja teoriziranog od ekonomista poput Kurta Krapfa. On je jedan od pionira ekonomske teorije turizma, koji je tijekom 60-ih godina prošloga stoljeća došao do ideje da će zemlje u razvoju i retrogradna područja razvijenih zemalja automatski biti podložni dobitku od porasta međunarodnog turizma. 186 Politika održivog razvoja prihvaća međunarodni turizam, shvaćen kao vanjska projekcija nacionalnog turizma, jednog središta koji se širi u 185 Tu sociolog turizma preuzima aktivnu ulogu u liku tumača (interpreter) događaja, koji, nakon postavljanja ciljeva i osobina održivog turizma, pomaže u aktiviranju tih procesa na lokalnoj razini. On, dakle, pomaže u rješavanju sukoba upravljajući ambijentalnim pogledima koji su svojstveni različitim društvenim skupinama, i to na način da se dođe do valjanog sporazuma u vezi problematika i mogućnostima povezanih s turističkom praksom. 186 Difusionistička teorija. 184

187 Suvremene društvene teorije turizma periferijama trećeg svijeta, i stvara periferije zadovoljstva, na što se s pravom žali dio ne-apokaliptičnih intelektualca. Postoje neka ograničenja imperijalizmu središnjice postavljena od strane onih politika koje favoriziraju samo-organizaciju lokalnih vlasti i lokalnog gospodarsva. U tom smislu postoje bliske veze između relacijske teorije i održivog turizma. Cohen je, 187 proučavajući trendove i promjene u suvremenom turizmu, skovao frazu sustainible autenticity da bi pokazao situacije u kojima se razlozi egzistencijalne potražnje ispreplipiću s očuvanjem kulturne autentičnosti kojoj streme lokalna stanovništva. Kako se održivi turizam institucionalizirao, ono je proizvelo standarde i politike koje teže operacionaliziranju ovih vodećih snaga. One nemaju izričito kritičku funkciju, koja teži skrivanju nove moći međunarodne srednje klase pokazivanjem lažno prijateljskog lica, kao što neki sociolozi tvrde. Naravno, i ta bi se sustainable authenticity mogla na kraju pokazati kao suptilna i podmukla politika korisna tom lažnom prijateljskom licu zapadnog turizma, te bi je također trebalo budno pratiti. Ono što se zna je, da je ona promovirana i od samih lokalnih zajednica. I to neovisno o tome da li se radi o zemljama u razvoju ili o zemljama s naprednim gospodarstvima. Međutim, mnoge lokalne zajednice iz zemalja trećeg 187 Cohen, E., Contemporary Tourism - Trends and Challenges. Sustainable authenticity or contrived post-modernity?, u Butler, R., Pearce, D. G., (eds), Change in Tourism: People, Places, Processes, Routledge, London, str ,

188 Suvremene društvene teorije turizma svijeta nemaju potrebne intelektualne i praktične alate da bi bili protagonisti jedne relacije snažno orijentirane u njihovu korist. 188 I tematika socijalne razlike je također i dalje relevantna. Putovanja koja su od visokog profesionalnog i intelektualnog sadržaja, zasnivana na lokalnim proizvodima ili na posebnim izletima, koštaju više od package 189 tour vacationer turizma ili masovnog sightseer. Eko-kompatibilno uzbuđenje je pod kontrolom i ingerencijom pravila društvenog razlikovanja, naslijeđeno od masovnog turizma i prisutno i u alternativnom turizmu u fazi institucionalizacije, zbog čega je moguće i dalje primijetiti oblike ego-turizma i u eko-turizmu. Intelektualna moć održivog turizma proširila se Europom tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća, utjecajući naročito na teritorijalne politike. Ova hegemonija ponekad pretpostavlja i planove eko-upravljanja okolišem ili primjenu načela opreza ili prevencije utjecaja na okoliš specifičnih teritorijalnih lokacija, i turističkih, na receptivna područja. Iz sociološke perspektive, predstavlja jednu strategiju kontrole ambijentalnog rizika posredstvom metode olakšavanja integracijskih procesa koji obuhvaćaju okoliš, zemljište, turizam i urbanistiku kroz sudjelovanja lokalnih stakeholdersa. Prati vanjske disekonomije masovnog turizma, ali je također uvjerena da može prilagoditi, s makro i mikro 188 Ravnopravna i solidarna trgovina ili podrška osamostaljenju u turističkom poslovanju, zahtijeva društveni kapital, skup odnosa povjerenja i suradnje, ali i znanja i tehnike. Sve se to, međutim, može aktivirati samo nakon što su provedene osnovne infrastrukture i riješeni problemi s opskrbom hrane. 189 Otuda i sumnja da se nova održiva srednja klasa služi prostornim praksama socijalnog razlikovanja kroz upotrebu jedne prijateljske moći koja dolazi od znakova vrijednosti višeg kulturnog kapitala. 186

189 Suvremene društvene teorije turizma tehnikama, iste učinke jer su mase sačinjene od mnoštva pojedinaca koje je moguće educirati. Među pravilima koji pripadaju političkoj teoriji održivog turizma, okolišni odgoj je onaj koji je u velikoj mjeri ušao u kolektivnu svijest suvremenih turista. Teorija City users i hiperturista Radi se o teoriji, s razmišljanjima o post turistu, koja se razvija unutar jednog posebnog scenarija. Specifičnije o: - dis-embending procesima, tj. o teritorijalnim dis-agregacijama uzrokovanim komunikacijama od ekspertnih sustava s visokim tehnološkim sadržajem, o kojima Giddens govori, 190 kao i od rasta jedne nestalne, pokretne populacije ili city users kao rezultat razvoja prometa i povezane prostorno-vremenske kontrakcije/dilatacije udaljenosti. Svijet je sve manji zahvaljujući information technology koja omogućuje da se razmjene odvijaju u realnom vremenu između osoba iz međusobno udaljenih mjesta. Smanjenje prijevoznih troškova prijevoza 80-tih i 90-tih godina prošloga stoljeća ljude navodi da se kreću pobuđeni različitijim razlozima: rekreacija, posao, sport, kultura, religija i drugo pojavi miksa u ekonomiji usluga, sastavljenog od produktivnog korištenja vizualne kulture kao što su kino, crtane animacije, televizija, i ostalo. Nužno u stvaranju turističke atrakcije za goste/posjetitelje. Na taj se način sektor hiperturizma učvršćuje kao posebna kombinacija tvrtki koje 190 Giddens, A., Le conseguenze della modernità, Il Mulino, Bologna, I to kako tijekom godine, tako i života, uključujući tu i tzv treću životnu dob. 187

190 Suvremene društvene teorije turizma djeluju u zavođenju onih pogleda koji su izloženi medijskim porukama u liku primamljivih atrakcija (mamac). - pojavi globalizacije, koja uključuje kako djelovanja big playersa turističke ekonomije tako i lokalnih vlasti sve više angažiranih u privlačenju kapitala i visitorsa na području destinacije, kroz strategije urbanog marketinga koje se inače razlikuju od politika nacionalnih država. Globalizaciju je tu moguće shvatiti kao prostorno-vremensku kontrakciju međunarodnih razmjena, dakle i turističke, koje su se ubrale poravnajući i smanjujući svijet posredstvom sve bržih tokova razmjena i komunikacija povezujući geografske udaljenosti. City users 192 predstavnici su one populacije potrošača koji privremeno posjećuju velegrade (tkz. druge generacije 193 ). Ova se populacija sastoji od osoba koje svoj život provode krećući se, između gradova, na neravnomjeran način u odnosu na prijašnji tempo života industrijskog grada. U tu kategoriju spadaju kulturni i rekreativni turisti, poslovni ljudi, metropolitan business men, međunarodni studenti, sportski klubovi, potrošači koji posjećuju povijesnu jezgru tijekom praznika ili shopping sprees, organiziranim posjetima nekoj međunarodno relevantnoj izložbi, i drugo Guido Martinotti, Metropoli. La nuova morfologia sociale della città, il Mulino Velegrad, metropola prve generacije podrazumijeva velike industrijske gradove koje su stanovnici masovno napuštali tijekom ljetnih praznika, i u kojima bi se, tijekom radnih dana, punili radnicima-putnicima koji su dolazili iz njihovih predgrađa zbog radnih motivacija. 194 Nema sustavnih podataka koji detektiraju protok gradskih korisnika metropola druge generacije jer ne postoje točni podaci o tome. Naime popis posjetitelja ne uzima u obzir privremene posjetitelje već samo one koji prebivaju i tijekom noći, tj. samo stanovnike ili osobe koje borave u smještajnim objektima unutar grada. 188

191 Suvremene društvene teorije turizma Važan dio city usersa su daytripperi koji se koriste avionom, vlakom ili automobilom kako bi u gradu boravili manje od jednog dana, ili se smjeste u obližnjim gradovima iz kojih se kreću u obilazak velegrada kroz kratke izlete. Ostale važne komponente jesu oni gosti koji u gradu borave duže od 30 dana. 195 To je razlog zbog čega nam tradicionalni alati sociološke i demografske analize daju dosta točne podatke o gradskim stanovnicima, nešto manje što se tiče radnika a još manje u vezi radnika-putnika. Jako je teško točno uhvatiti i definirati tu novu populaciju gradskih korisnika. Ta je potreba novih dijagnostičkih alata naglašena i od strane Svjetske turističke organizacije, 196 ali i od Statističkog ureda Europske unije: Eurostata. 197 Oni zato predlažu da se prihvati sljedeća definicija visitorsa: svaka osoba koja ide na neko drugo mjesto od onog koje obično posjećuje u vremenskom razdoblju kraćem od jedne godine, i razlog se mora razlikovati od stalnog ili privremenog prijenosa boravišta. 198 Unutar ove široke kategorije, koja reproducira prostorno/vremensko širenje/stezanje tranzitornih aktivnosti city usera, prepoznatljivi su turisti koji provedu barem jednu noć u mjestu posjeta, kao i izletnici koji u jednom mjestu provedu manje od 24 sata, oni su istovjetni sa daytrippersima. 195 Radi se naime o tkz. post turistu, tj. o studijskom turizmu, koji obuhvaća mlađi naraštaj tijekom međunarodnog obrazovanja ali i stručnjake intelektualizirane srednje klase koji dosta vremena provode u mjestima prijema i to na polu-službeni način boraveći u krugu obitelji (bed & breakfast). 196 World Tourist Organization WTO. 197 WTO, Eurostat, Turizam uključuje aktivnosti proizašle iz putovanja i boravka osoba izvan njihove uobičajene sredine ne duže od jedne godine radi odmora, poslovnog putovanja i drugih razloga nevezanih uz aktivnosti za koje bi primili ikakvu naknadu u mjestu koje posjećuju. 189

192 Suvremene društvene teorije turizma S druge strane, posjetitelji se dijele na turiste na odmoru, kod kojih dominiraju rekreativni, kulturni ili emocionalni razlozi, i profesionalne turiste, oni se kreću zbog poslovnih interesa ili zbog privremenog rada offsite, oni su istovjetni s metropolitan business men. Inače se, spomenuti, turisti na odmoru (turisti u klasičnom smislu riječi) dijele u vacationers čiji se odmor sastoji od najmanje 4. dana, i vacantioners čiji boravak ne prelazi 3. noćenja. Ta novija kategorija vacantionersa ukazuje na rast kratkih, disinkroniziranih, podjeljenih i ponovljenih boravka u jednom mjestu tijekom tekuće godine. Povezani često s gradskim eskurzijama, zavisno o ponudi. Zbog čega učinak njihove mobilnosti u odredišnom destination području nije lako predvidljiv. U zadnje se vrijeme pojavila i nova gradska populacija stvorena od prolaznih vacantionersa, putnika koji život provedu između gradova. Ta je nova i intenzivna razmjena dovela lokalne samouprave do toga da moraju izmisliti strategije kako bi privukli najzanimljivije skupine city usersa, naročito zbog njihovog potrošačkog životnog stila. Postoji dakle i natjecanje između gradova koji se nude kao globalno gostoljubivi poboljšavajući povijesno središte i ona industrijska predgrađa koja posjećuju gospodarstvenici. Hiperturisti 199 su city users ili visitors u užem smislu ili kratkoročnog trajanja koji posjećuju rekreativne parkove i krstarenja s više od tisuću klijenata. Radi se u stvari o umjetnim gradovima zabave, ali i o 199 Costa N., MacCannell e le origini della sociologia del turismo, u: MacCannell D., Il turista, una nuova teoria della classe agiata, Torino, Utet, XV-XXXV, 2005, c. 190

193 Suvremene društvene teorije turizma multifunkcionalnim gradovima poput Las Vegasa, poznatog i kao 'tvornica zabave' ili, općenito, fantasy cities. 200 Iz sociodemografske perspektive, hiperturizam se pojavljuje u trenutku kada broj city usersa ili visitors vacationersa premašuje broj stanovnika. Taj se grad tada definira prevladavajućim turističkim zvanjem ukoliko se ne radi o umjetno stvorenom lokalitetu koji zna privući toliko posjetitelja kao grad duhova, bez stanovnika, tj. sličan tematskom parku. Društvena morfologija hiperturističkog grada empirijski je dokaz jednog već ustaljenog preobražaja suvremenog kapitalizma. Proučavajući tu tipologiju gradova kao što su primjerice Disneyland parkovi, čija je primarna svrha rekreacija, Costa primjećuje da su oni rezultat suvremenih kapitalističkih tvrtki koje, kao faktor proizvodnje, koriste visual culture u kontekstu izražajne i market oriented megalomanije. Miks slika, igara i zabave ocrtavaju osobine nove ekonomske moći: baroknog kapitalizma zasnivanog na komunikaciji, fasadi, iluzijama, na velikom propovijedanju stavljenog as if kao da živimo na najbolji mogući način. Dok je ekonomija turizma teritorijalizirana. Svako mjesto pokušava stvoriti neponovljivu jedinstvenost čak i s osobinama autentičnosti. Ekonomija hiperturizma je de-teritorijalizirana: svako je mjesto replicirano, klonirano jer se radi o programiranim učincima multimedijalne industrije. Ako su muzej ili more izvorno pre turističke i ekstra turističke atrakcije u obliku iskoristivog resursa od strane tvrtke koja od toga stvara svoj prihod, hiperturističko lukastvo realizira se u 200 Hannigan, J., Fantasy city, London and NewYork, Routledge,

194 Suvremene društvene teorije turizma obliku magneta za određenu tipologiju gostiju namjerno stvorenu od suvremenih turističkih poduzeća. Ako je kolektivni ili romantični pogled jedno promatranje, hiperturistički pogled je reinterpretacija svojih mentalnih slika budući da se radi o potrošaču visual culture: filmova, stripova, televizije, mode. Treba reći da i metropolitan business postaje hiperturist kada posjećuje dio grada radi konferencije ili radi susreta s izlagačima i kupcima specijaliziranog sajma. On naprosto živi unutar monofunkcionalnog i samoreferencijalnog mjehura, jer prelazi kroz multifunkcionalni grad kako bi došao do središta svog putovanja, izostavljajući pritom sve znamenosti mjesta, bez da baci pogled na grad. Njegov je cilj stići čim prije i na najudobniji način u de-teritorijaliziranom magnetu u kojemu nastupa show off vlastitog sebstva. Vraćajući se isto tako što brže i na najudobniji način u grad prebivanja. U njegovom su pogledu urbanistički prostori multifunkcionalnog grada vrednovani kao dosadna ograničenja u programu koji ga vodi do specijaliziranog sajma ili kongresa. 201 Teorija hiperturizma bliska je onoj o post turistu, 202 prema kojoj turisti ne traže stvarnost, već prvenstveno simbole stvarnosti, jer za njih je sve simulirano, sve se svodi na jednu veliku izmišljenu igru. Gledajući krajolik ili spomenik, on to čini kao kolekcionar slika ili predmeta koje 201 Otuda razlika ako ne i podijeljenost između javnih težnja lokalnih vlasti, koji bi željeli privući i izvan sezone metropolitan business men, i ove potonje, koja djeluje unutar deteritorijaliziranih krugova konferencijskog i poslovnog turizma, nepažljiva prema drugim gradskim djelatnostima. 202 Koju je predložio Urry (op. Cit., 1995, izvorno 1990). 192

195 Suvremene društvene teorije turizma pohranjuje u foto-albumu ili videokamerom. Zbog čega se sve više turoperateri organiziraju tako da svoju djelatnost usklade s tim prolaznim zahtjevima. Tu tipologiju putnika, koji se igra sa slikama, Urry definira post turistom. Da bi to i dokazao, njegovu povijest rekonstruira kroz različite načine gledanja koji karakteriziraju suvremeni turizam, počevši od pariškog flaneura, koji provodi dan promatrajući prolaznike duž bulevara ili besciljno lutajući ulicama. 203 Fotoaparat sightseera masovnog kulturnog turizma proširenje je flaneurovog oka. Točnije, za Urrya, strategija masovnog turista je skupljanje fotografija. On razlikuje kolektivni pogled masovnog turista, uglavnom usmjerenog anonimnim pojedincima koji haraju na plažama ili kulturni turizam, od romantičnog pogleda onoga koji traži samoću kao igru socijalnog razlikovanja u okolinama gdje nema puno turista. 204 Post turist je dakle onaj koji pridaje važnost izvanrednim, fantastičnim mjestima koja se nalaze izvan svog uobičajenog mjesta prebivanja ili rada, uvijek svjestan da se radi o izmišljenom doživljaju. Povezanost s teorijom hiperturizma vidljiva je u sljedećj Urryovoj pretpostavci: mi se ponašamo kao flaneur/turisti kada se krećemo trgovačkim centrima velegrada kako bi promatrali i razgledavali izloge, predmete i ljude. Na taj način konzumiramo slike koje si stvaramo o prostoru i robama zavisno o ekonomskim mogućnostima. Treba međutim reći da ove hibridnosti između trgovine-turizma-estetike ne 203 Radilo se uglavnom o muškarcima, jer su žene odlazile više u robne kuće nego na ulice, kako bi potrošile novac zarađen od svojih muževa. 204 Razmatranja o lijepom i ružnom služe da bi se estetizirao svakodnevni život turista romantičnog pogleda. 193

196 Suvremene društvene teorije turizma strukturiraju pogled novog tipa posjetitelja, tkz. post turista, već posebnu vrstu suvremenog turizma koju definiramo hiperturizmom. 205 Teorija city users i hiperturista jedna je od rijetkih socioloških teorija urbanog turizma, koja se inače ograničava na izlaganje nekih istraživanja tematski grupirana, 206 i to u tekstovima sociologa koji sebe nazivaju 207 kritičnim. Ona nam daje informacije o povijesnim korijenima znanstvenog interesa prema urbanom turizmu. U potrošačkim društvima i masovnog turizma, na grad se gleda kao na izvorno mjesto 208 ili kao odredište tokova 209, međusobno povezanih prema dinamici ritualne inverzije. Masovni turisti proizvod su industrijske metropole prve generacije. Oni djeluju po ustaljenom cikličkom ritmu radnika-putnika iz predgrađa, s osobinama prostorno koncentriranog i vremenski ograničenog masovnog kretanja. Praznici se svode na jednu turu i to jednom godišnje. Kao što svi ujutro, istovremeno, kreću na posao, isto tako u točno određenom vremenskom periodu godine svi se kreću/idu prema odmaralištima. Dok u društvu u kojem prevladava ekonomija usluga, svi se gradovi nadmetaju u pružanju usluga osobama programirajući se u 205 Nije to neka nova faza turizma, post masovnoj, već se tu masovni turizam preoblikuje u nešto umjetno, ili se otvara doprinosima održive autentičnosti. U prvom slučaju, potvrđuje se grad zabave naseljenog tradicionalnim masama uključene u kontekstu u kojem vladaju ekonomija komunikacije i medija. U drugom slučaju, rekreacijski turist restrukturira svoj pogled stvarajući novi miks između autentičnosti događaja ili prirodnog okoliša i užitka promatranja, stvarajući tako održivi masovni turizam. Liberalna rekreacija i demokratska rekreacija nastavljaju se i dalje suočavati i križati. 206 Law, M., Urban tourism, London Mansell Shaw, G., Williams, Allan M., Critical issues in tourism, Oxford, Blakwell, Industrijski grad, središte od kojeg dolazi potražnja. 209 Kao o gradu potrošnje, predgrađu užitka. 194

197 Suvremene društvene teorije turizma gostoljubive gradove. Potvrđuje se politička ideja da turizam može regenerirati povijesna središta gradova i neka zapuštena područja. Ponuda kulturnih usluga muzeja, umjetničkih galerija, ali i kongresnih centara, tematskih parkova ili mix leisure activities, za korištenje slobodnog vremena, kao u megalomanskim centrima, tj. kina, hotela, sportova, shoppinga, itd., dobro pokazuje okvir globalno gostoljubivog grada. I to kao kulturno-turističkim privlačenjem ili shoppingom ili poslovnim aktivnostima, kao i u peri-urbanim (perifernim) područjima u procesu revitalizacije. Urbanom turizmu dana je strateška uloga u politikama lokalnog razvoja. 210 Teorija gradskih korisnika/city users i hiperturista omogućuje da se urbane politike tumače iz drugačije perspektive. Teorija, u stvari, upozorava na mogućnost da u multifunkcionalnim gradovima djeluje jaki politički entitet koji može doprinijeti usklađivanju lokalnog razvoja s novom ekonomskom politikom, težeći tako prema tim novim, pokretljivim, populacijama. 211 Politička situacija urbanog turizma je dosta proturječna. Naime, ako regulacija održivog turizma predviđa aktivnosti programiranja koje teže 210 Dolazi se i do toga da se smatra mogućim da ono, kao što se već dogodilo s fordističkom tvornicom u društvu masovne potrošnje, može donekle doprinijeti stvaranju novih radnih mjesta. 211 Treba precizirati da se lokalna vlast ne bavi samo turističkim djelatnostima, ona je itekako angažirana i u mnogim drugim važnijim djelatnostima, jer lokalni stanovnici samo djelomično žive od turističkog novca i za turizam. Lokalna politička elita multifuncionalnih gradova ne može imati u središtu svoje politike samo klijenta-turista. Multimotivirani turisti nisu politički odgovorni za lokalnu zajednicu, oni ne pridonose biranju lokalnih administrativnih elita. Dok u gradovima s pretežito ekonomskom politikom, poput, (što se Istre tiče) Rovinja ali naročito Poreča ili u gradovima hiper-turističkom ekonomijom, poput Dubrovnika, posjetitelji su u središtu zabrinutosti općinske administracije, kao ključni element ovih mjesta. 195

198 Suvremene društvene teorije turizma demarketingu kretanja radi primjenjivanja načela održivog turizma ili kako bi se ostvarile niše odgovornog turizma, lokalni poduzetnici pretpostavljaju i dodatne politike radi produženja sezone, kako ne bi izgubili postojeće klijente. Razvijajući politiku urbanog marketinga, usmjerenu na privlačenje city usersa ili vanjskog kapitala radi ostvarivanja umjetnih atrakcija, događa se da kritički intelektualci protestiraju, a lokalni poduzetnici osporavaju umetanje vanjskih natjecatelja. Dakle, različita mišljenja i interesi međusobno se osporavaju da bi dobili prevlast. Veliki sportski, sajmski i kulturni događaji, ostvareni tijekom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća od gradova s međunarodnim ili globalnim težnjama, strateški su čimbenici koji omogućuju da se meta managerima pridaje moć definiranja lokalnih postupaka urbanog razvoja povezivajući ih s jakom idejom gostoljubivog grada. Ovdje se, u stvari, moć nalazi izvan lokalnih zajednica. 212 Radi se o medijskim događajima. Ovdje je glavni business povezan s vizualnom kulturom kao što su to reklame, TV emisije, sponzorstva, i drugo. I baš je preglednost medija ta koja lokalne elite gura da razvijaju agresivne marketinške strategije kako bi pridobile mega događaje Mislim da je to i slučaj gradova poput Pule ili Rijeke u vezi njihove moguće nominacije europskog grada kulture. 213 U tom smislu pulski amfiteatar (Arena), kao prostor za takve manifestacije, može itekako doprinijeti pridobljivanju vanjskih ulagača ali i suglasnosti lokalnih stanovnika koji su izravno ili neizravno uključeni u predviđenim događajima ili u optimističnim prihodnim očekivanjima. 196

199 Suvremene društvene teorije turizma Konsenzus proizlazi iz obećanja davanja velikog značenja gradu posredstvom televizije i drugih medija, uključujući i internet. S baroknom politikom mega događaja moguće je dobiti gradski efekt stvaranja novih turističkih usluga i revitaliziranja urbanih funkcija (dakle novih radnih mjesta). Natjecanje je načelo koje regulira ove urbane politike u kojima gradovi pokušavaju pridobiti te mega događaje, organizirane od strane međunarodnih nevladinih organizacija, koje djeluju posredstvom decision makersa nepovezani s nacionalnom komponentom nekog teritorija, kroz glocal lobby aktivnosti, posredstvom lokalnih tvrtka i preobrazujući gradove događaja u kolektivnu tvrtku, koja se aktivira agonistički i privremenim flair play da bi se mislilo na veliko. Ovdje su estetika i poetika održive autentičnosti alternativne paradigme hiperturizmu i spornim gradovima zabave. Ta teorija, na taj način, ostavlja otvoreno pitanje velikih svečanosti, medijskih proslava gospodarstva i vizualne kulture u izbornim središtima, u gradovima koji znaju kako predlagati i izabrani su jer su se pokazali gostoljubivim ili to teže postati Teorija hiper turizma, kao oblik širije teorije gradskih korisnika / city users u velegradovima (metropolama) druge generacije, popunjava tu prazninu i razlikuje se od neo-gramscianske teorije američkih marksista, koja političku hegemoniju post-fordističkog kapitalizma krivi zbog njezine implicitne težnje vladanja nad turističkim prostorima, ne uzimajući pri tome u obzir mnoštvo ekonomskih, socijalnih i kulturnih čimbenika koji pridonose procesu donošenja odluka, čineći da dinamika postane vrlo konsenzualna a ne samo izmanipulirana, prema onim potrošačkim ambivalentnostima tipičnim i danas i za barokni kapitalizam stvoren od medijatskog segmenta ekonomije usluga. U društvu naprednih usluga, politička arena turizma prilično je rascjepkana, jer je karakterizirana od više aktera koji vode natjecateljske diskurse bez ikakve kolektivne logike pod vodstvom jakih subjekta, kojih nalazimo u industrijskom društvu. Stoga, neo-marksistička kontrola 197

200 Suvremene društvene teorije turizma Teorija konkurentnog partnerstva Ova teorija pokušava uzeti u obzir rezultate i ograničenja tretiranih teorija. 215 Treba reći da je znanstvena sociologija turizma, počevši od MacCannella 216 uvijek bila usmjerena inovacijama. 217 Tako je, na primjer, relacijska teorija na jasan način pokazala zašto je masovni turizam jedan od važnijih oblika industrijskog i potrošačkog društva. U kojemu odmori, i općenito praznici zapravo nisu sasvim isprazni ili besmisleni, jer imaju smisla i značenja spajajući ih s meta manager socijalne države i fordističke tvornice, nuklearne porodice srednje nije prihvatljiva ako želi zaustaviti želju gradova za stjecanjem inozemnih kapitala radi poboljšanja receptivne ponude i svoj turistički sustav, postavljanjem od gore nekakvih ograničenja svom lokalnom razvoju. Međutim, to može pomoći lokalnoj populaciji da ne mora prihvatiti dihotomiju između ekonomskog rasta i pada, pridonoseći decentraliziranoj kontroli, koju odozdo elaboriraju lokalni subjekti. Može donekle pomoći u razlikovanju između učinaka rasta i s negativnim posljedicama na okoliš i na lokalne kulture kako bi se prevladala stara liberalna rekreacija i oblikovao održivi grad za stanovnike i za city userse. To, sa svoje strane, doprinosi oživljavanju tematika povezanih s demokratskom rekreacijom od strane ponude i lokalnih zajednica. No, to ne može nikako isključiti, barem u načelu, da mještani usvoje jedan city marketinški plan ili teritorijalnog marketinga za stjecanje kapitala i posjetitelja, u konkurenciji s drugim područjima, radi poboljšanja usluga i infrakstruktura sudjelujući u glocal dinamikama gradova koji planiraju biti važan čimbenik novih svjetskih mreža. 215 Uvidjet će se da je svaka obrađena teorija, u svom kontekstu, pomogla rasvijetliti određeni aspekt turizma, i to čak i kada su sociolozi davali apokaliptične procjene ili površne optimizme što se ovog tržišta tiče, ne držeći se tako znanstvenih i metodoloških obveza ne vrednovanja, kao što je svojevremeno insistirao Max Weber, ili zbog političke umiješanosti, dakle bez potrebnog razmaka, kao što je to upozoravao Norbert Elias. 216 MacCannell, D., The Tourist: A new Theory of the Leisure Class, New York: Schocken Books, U MacCannellovom slučaju predložena je nova teorija o dobrostojećoj klasi radi ažuriranja, revidiranja i prevladavanja prethodne Veblenove kritičke teorije. 198

201 Suvremene društvene teorije turizma gradske klase, zaposlenju na određeno vrijeme i na plaćenim dopustima, ali i na prikrivenom strahu od nezaposlenosti. 218 U svom povijesnom razvoju, sociologija turizma obradila je nastanak i društveno ostvarenje inovativnih projekata nasuprot fordističkoj standardizaciji masovnih praznika, uviđajući ona pravila i one subjekte koji su postavljali ograničenja bezgraničnom razvoju, predlagajući one prostorne prakse koje su više od ostalih bile usmjerene očuvanju prirodnih i kulturnih resursa. Osporavajući na taj način trend kojeg kritičari i dalje smatraju negativnim, ali koji posjeduje sociološku smislenost. Radi se naime o rođenju city users populacije koja se pojavljuje posljedično procesu ekonomske globalizacije i suvremene postmoderne mješavine vizualne-kulture-trgovine-turizma i komunikacije. Čiji je ekstremniji oblik 'grad zabave', trend poznat i kao hiperturizam. To znači da se trenutačno potvrđuje novi trend, barem na razini znanstvenog razmišljanja, u određivanju emocija turističkog i hiperturističkog pogleda i njegovih učinaka na prostor. Teorija konkurentne suradnje (ili konkurentskog partnerstva) prihvaća činjenicu da je svaka navedena društvena teorija obuhvatila barem jedan aspekt suvremenog turizma dajući jedan stabilan i značajan doprinos unapređenju sociološke spoznaje. To znači da ih zato treba ponovno oživjeti da bi se odgovorilo na nova pitanja i izazove izražene od 218 Pripadanje masi ne može biti tretirano sa snobizmom suprotstavljajući taj položaj mitu putnika ili, bolje pustolova. To znači da je kritika intelektualaca pre-znanstvena i pojavljuje se kao društveni problem, a ne objašnjenje, jer kritička konstrukcija intelektualaca zakonodavca, objašnjava razdor između kulturne misli i operatera užitka. Radi se naime o podijeljenosti koju se sada želi izbrisati, stvarajući preduvjete suradnje između intelektualaca, poduzetnika i lokalne zajednice. 199

202 Suvremene društvene teorije turizma političkih i ekonomskih aktera turizma. Radi se naime o pitanjima koji posjeduju svoje sociološko značenje. Kao na primjer, što treba sve učiniti i na koji način da bi jedno područje postalo gostoljubivo sa sobom i sa svojim posjetiteljima? Kako potaknuti urbani marketing, utemeljen na konkurenciji između gradova, da djeluje u skladu s održivim turizmom, utemeljenim na proaktivnu ulogu lokalnih populacija? Kako ponovno proizvesti autentičnost lokalnih resursa da bi menadžeri turističkih destinacija naučiti proizvoditi zabavu, tijekom cijele godine uspostavljajući postfordističku industriju gostoprimstva? Sociologija turizma pozvana je odrediti obrise jedne društvene teorije koja će biti sposobna pomiriti neolokalne potrebe s onima ekspanzivnog glocalizma prvenstveno konkurentski orijentirane. Konkurentna suradnja, 219 potvrđuje se kao lokalna razvojna strategija u kojoj se objedinjuju i ostale društvene teorije uviđajući i nova pravila koja će istovremeno biti istinita i korisna. Kada govorimo o suradnji, tada mislimo na proces zajedničkih odluka donesenih od autonomnih stakeholdersa jedne turističke zajednice opremljene međuvladinim organizacijskim modelima. I to, prvenstveno s ciljem rješavanja problema koji se pojavljuju u vezi planiranja ali također i upravljanja pitanjima povezanim s lokalnim razvojem. 220 Konkurentna jer se temelji na kontinuiranom poboljšanju ponude i na traženju sve sofisticiranijih i profinjenijih standarda gostoljubivosti koji čine da se 219 I to počevši od druge polovice devedesetih godina. 220 Bramwell B., Lane B., (eds), Tourism collaboration and partnership. Politics, practice and sustainability, Clevedon-Buffalo, Channel View.,

203 Suvremene društvene teorije turizma turisti drukčije osjećaju od anonimne, sinkronizirane i standardizirane fordističke mase, koja obećava pokretanje businness modela utemeljena na skupine koje djeluju s povjerenjem i poštovanjem naspram nastupa drugih stakeholdersa inovacijom obuhvaćenih, a ne na usamljenog poduzetnika koji junački i na novi način spaja faktore proizvodnje ili trgovine. Prema tome, ne postoji jedan best way za turizam, već kreativni modeli koji zahtijevaju sposobnost razmjenjivanja dobara i usluga međusobno mješajući znanja u miks iz kojega proizlazi inovacija. Teorija suradničkih grupa dio je otkrića new leisure class. Konkurentna suradnja tvrdi da su sve dosadašnje teorije podcijenile važnost koju sve više imaju new leisure class, 221 tj., kreativne grupe koje djeluju u naprednim uslugama i koje od nematerijalne kulture i sposobnosti kretanja u globalnim networksima čini značajno obilježje svog stila života. 222 Kreativac je istovremeno i suradnički i konkurentni, baš zato što nije sličan shumpetarskom kapitalistu, marksističkoj radničkoj klasi, 221 Ili nove srednje klase koju je Richard Florida (L ascesa della nuova classe creativa, Milano, Mondadori.2003., izvorno 2002.) prvi detaljno proučio. 222 Ova kreativna srednja klasa mogla bi biti uključena u novi trend, u billgatizam, (od Bill Gatesa koji u središte poslovanja stavlja tvrtku znanja, prenoseći prava vlasništva na menagmentu, određujući samo mali udio nasljedstva svojoj djeci, upravljajući filantropsku zakladu iako ljubitelj velikih potrošnja). Dok je svojevremeno Ford dosljedno svojim postavkama govorio kako postoji jedno vrijeme za rad i jedno vrijeme za zabavu ili za odmor, postavljajući jasnu etičku opoziciju između rada, kao ozbiljnost i turizma, kao lakomislenost, nasuprot Bill Gatesu za kojega je život jedinstvena cjelina i uloga tehnologije je ta da učini ugodnim sve njezine aspekte, što vodi do miješanja, hibridiacije rada, novca, solidarnosti, pogodnosti i udobnosti. Taj se trend može definirati i kao kulturni kapitalizam jer u središte života stavlja mješavinu informacija i postmaterijalističke vrijednosti subjektivnog samoostvarenja. Poduzetnik znanja koristi mrežnu organizaciju zavisno o ciljevima (suradnju) iako provodi stratešku koordinaciju i vodstvo, utemeljeno na priznanju vlastitih sposobnosti i talenta inovatora (natjecanje). Dakle, billgatizam kao prevladavanje fordizma, i u načinu promatranja odnosa između rada i turizma. 201

204 Suvremene društvene teorije turizma birokratskom sloju, kojeg je proučio Max Weber, i samo djelomično se preklapa s tzv. jet setom koji se potvrdio s potrošačkim društvom. 223 U stvari, prema teoriji gradskih korisnika / city users, ovi superbogati samo su najvidljiviji segment nove populacije tranzitnih putnika koji žive između gradova i kultura nalazeći svoje samoostvarenje živeći uvijek na granicama, u onom liminalnom/graničnom području gdje se susreću različite osobe, s različitim kulturama, kako bi si priuštili nove profesionalne/poslovne poticaje koji se stapaju s onim turističkim, tvoreći jednu cjelinu Povezanost s ekonomskom elitom analitička je pogreška. Iako i njihov je prihod srednje-visok, novinarska pojednostavljenja ne objašnjavaju u cijelosti taj fenomen. Naime u jednoj anketi (naslovljenoj The good life. The new jet set) koju je svojevremeno proveo časopis Newsweek (22. svibnja 2006.), između ostalog tvrdi se da novi građani svijeta pripadaju isključivo kozmopolitskoj gornjoj klasi (upper class) super bogatih građana zapadnog svijeta koji posjeduju 15% vikendica u svijetu. Kreću se bez poteškoća iz grada u grad, zaštićeni mrežom osobnih usluga reproducirajući iste dinamike društvene klase koju opisuje Veblen, što se tiče elite Belle Epoque, iz kraja devetnaestog stoljeća. (Kao primjer može nam poslužiti roman Veliki Gatsby, F. Scot Fitzgeralda). Razlika bi se u stvari sastojala u tome što su se prvi hvalili društvenim podrijetlom i vezom s domovinom, tako da je njihovo razmetljivo putovanje bilo pokazatelj pripadnosti istoj društvenoj klasi; dok kreativna klasa, koju su proučavali Florida i De Masia, od odsutnosti glavnog prebivališta čini glavni adut društvenog razlikovanja jer uzima ono najbolje od gradova u kojima prebiva na prolazni i ne ekskluzivni način. 224 Radi se naime o klasi super-bogatih koji ne predstavljaju nikakvu novinu što se socioloških istraživanja tiče. Kada govorimo o novini koju bi trebalo istražiti tada mislimo prvenstveno na ona 2. milijuna zaposlenika londonske City, o najvećem financijskom središtu na svijetu; ili na milijun informatičkih inženjera koji rade između Finske Nokije i Silicon Valley; na ona 2 milijuna ljudi koji rade u zabavnoj industriji, ne misleći tu samo na filmske i na TV zvijezde; ne zaboravljajući pritom i onih tisuća odvjetnika uključenih u raznim odvjetničkim korporacijama kao i na dopisnike diljem svijeta; ali i na tisuća komunikacijskih radnika reklamnih agencija koje djeluju iz raznih europskih gradova. Ne isključujući tu i najnovije poslovne kategorije kao što su biotehnolozi, znanstvenici novih materijala, sportaši, novinari, profesori konkurentnih sveučilišta i drugo. Radi se o kreativnim osobama, jer brzinu spajaju sa sporošću, razmišljanja s djelovanjem, i to unutar međunarodnih timova u kojima je tolerancija raznovrsnosti i različitosti temelj da bi ih se pomiješalo u noviju egzistencijalnu, rekreativnu, profesionalnu sintezu, gdje je prijateljstvo prema boljima važan resurs za međuosobno povjerenje i ugled. 202

205 Suvremene društvene teorije turizma Ekonomsko blagostanje, mentalna otvorenost za različitost, čvrste stručne kompetencije, agresivnost na tržištu, stalna promjenjivost i prolaznost, 225 povezane su u životni stil u kojem su ljepota i tišina, novac i roba skupljeni na način da odvoje i dijele 'nas' od 'njih', ali i da bi se razumjele razlike koje proizlaze iz globalizacije. Nova kreativna klasa nudi originalne modele prijateljstva između osoba koje žive u različitim gradovima i susreću se u kulturno proslavljenim mjestima, izabrani na slobodan način jer su mjesta ta koja se njima prilagođavaju a ne suprotno, kao u vremenu industrijskih masa. 226 Politika specifičnih interesa i lokalnog ekonomskog razvoja predstavlja srž teorije primijenjene suradnje aplicirane na turističko planiranje pod vodstvom lokalne zajednice. Politika nabave nije do kraja shvatila izazov kreativne klase i nije se još pripremila u angažiranju stručnjaka sa sličnim stilom života, koji bi bili u stanju komunicirati s potencijalnim postfordističkim klijentima. Za razumijevanje takve suradnje kritičan pojam rezultira vlasti međuorganizacijske aktivnosti, koji se ne odnosi samo na turbo kapitalizam koji bi regulation theory trebala kontrolirati. Pojam se odnosi na lokalne institucije i na tvrtke I to sve do brisanja samog poimanja glavnog prebivališta. 226 U tom kontekstu, turoperateri incominga pozvani su da surađuju odabrajući kreativne talente koji svoj životni stil znaju uskladiti kreativnoj klasi, koji u mjestima destinacije žele privući određenu tipologiju klijenata natjecajući se zato s drugim mjestima slične destinacije. Od kojih se traži da znadu pokazati na alternativni način, zavisno o okolnostima, natječaju i suradnji, svoju privrženost tvrtki i poštovanje prema surađivalačkim, multi-senzorijalnim i anti-hijerarhijskim talentima, otvoreni prema svijetu i obrazovani u prepoznavanju kulturnih razlika. 227 To znači da bi domaće turističko tržište trebalo biti više međusobno povezano izbjegavajući svaku moguću rascijepljenost i ekonomska politika ne bi smjela nikako biti karakterizirana nekakvom skrivenom konkurencijom unutar područja destinacija već između područja i 203

206 Suvremene društvene teorije turizma Naročito neki od novih intelektualaca interpreters, i to posebno urbanisti-sociolozi, sve više poprimaju ulogu voditelja i integratora lokalnog turističkog razvoja. Radi se o novoj ulozi posrednika osposobljenih u prikupljanju institucionaliziranog i društvenog povjerenja. Samo tako, lokalna turistička zajednica biti će u najpovoljnijem položaju da konkurira na globalnom turističkom tržištu, obnavljajući lokalnu ponudu, razlikujući je od ostalih konkurenata. 228 Posrednik nastoji integrirati različita gledanja i različita tumačenja, koja su društvene teorije pokušale razumjeti tako da se oformi jedan lokalni turistički sustav u kojem će se različite strane naći u međusobnoj ravnoteži, ne isključujući ni jednu točku gledišta. Treba na kraju reći da razgraničavanje međuovisnosti i simultano korištenje suradničkih i konkurentnih strategija u planiranju turizma i u upravljanju destinacijskim područjima od strane stakeholdersa organizacije, zaslužuje veću pozornost od strane onih sociologa koji podržavaju teoriju regulacije, kao bitne sastavnice za razumijevanje suvremenog turizma. Prilagodba dolazi od baze i, u nadležnosti stakeholdersa je kontrolirati emocije u funkciji sporazuma između operatora koji znaju surađivati kako pozicijskih zarada koje proizlaze iz dugog vala masovnog turizma. Povjerenje između lokalnih stakeholdersa kritična je točka za bilo koju politiku učinkovite regulacije, korisne kako bi uključeni subjekti međusobno surađivali, u funkciji osnovnih gradskih proizvoda koje treba naknadno protumačiti kao integriranu ponudu turističkih proizvoda i usluga. Uloga lokalnih političkih vlasti kao meta managere u planiranju lokalnog razvoja turizma, u pokretanju interaktivnih sustava i u olakšanju suradnje između domaćina ali i domaćina i gradova/općina, vjerojatno je važan politički i institucionalni kontekst gdje je moguće upotrijebiti pravila koja će također poboljšati i turističko iskustvo masovnog turizma, naslijeđeno od industrijskog društva. 228 Radi se naime o ekspanzivnom lokalizmu koji pomiruje želju isticanja s normom da se djeluje u grupi. 204

207 Suvremene društvene teorije turizma bi definirali lokalne turističke sisteme u kojima se različiti pogledi različitih tipologija turista mogu ostvariti bez da se zato osvajaju lokalne zajednice, ostavljajući njima, a ne big playersima međunarodnog turizma - zrakoplovnih kompanija, hotelske lance, tour operator - veliki dio vlastitih prihoda. Ovakav je turistički pogled, uveden od mještana, koji su na neposredan ili posredan način uključeni u turizam, sve više tražen od nove kreativne klase. 229 No, problem je u tome što za sada, nemajući valjane sustavne modele prihvaćanja, pogled svjesnog ili odgovornog turista predstavlja utopiju intelektualaca koji zagovaraju neo komunitarnu suradnju, ali njihovi prijedlozi nemaju dovoljnog konsenzusa jer ne spajaju lokalni ekonomski razvoj i ograničenja bezgraničnom turističkom razvoju. No, nova međunarodna kreativna klasa i dalje čeka da netko od država primatelja odluči razbiti ona ograničenja koja sprječavaju inovacije koje onemogućavaju da se kulturni turizam preobrazi u novoj mreži gostoprimstva koja će preuzeti najbolje od održivog turizma i hiperturizma, od prosumerizma i od potrošačke relakcionalnosti, od city 229 U tom su smislu veze s prethodnim sociološkim teorijama turizma višestruke. Glavne ideje proizvod su najboljih praksa održivog turizma, koji ideju suradnje koristi za očuvanje resursa i za buduće naraštaje; od znanstvenih i stručnih aktivnosti intelektualaca interpreters kulture ili interkulturalnih brokera, od relacijskog marketinga, centriranog na osobnim kontaktima, od fleksibilnih ugostiteljskih industrija koje posluju u jednom postfordističkom scenariju što se tiče otvorenosti prema interdisciplinarnosti i činjenici da se iz jednog pravila mogu izvući različita tumačenja, i sve savršeno legitimno; od gradskih korisnika / city users, što se tiče međugradskog nomadizma, činjenica stabilnog življenja između više smještajnih struktura koje se nalaze na raznim mjestima diljem svijeta, i od hiperturizma, što se tiče uloge vizualne kulture kao sastavni dio stabilnog života surfujući među slikama; od relacijske potrošnje rađa se ideja da svijet stvari ljude približava stvarajući communitiy on line s kojim se razgovara na daljinu stvarajući nepredviđene i nepredvidljive odnose, koji se ponovno teritorijaliziraju. 205

208 Suvremene društvene teorije turizma users short breaksa i od big playersa, pretvarajući naše gradove i mjesta destinacije gostoprimljivije tijekom cijele godine, mješajući fantasy i entertaiment, kulturu i sport, enogastronomske proizvode i fitness, kako bi se na što bolji način zadovoljilo i oduševilo novu srednju klasu kreativnih svjetskih građana/putnika. 206

209 207 Suvremene društvene teorije turizma

210 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo 230 Poseban će se ovdje naglasak staviti na analizu društvenog utjecaja turizma, proučavajući dinamičan i konfliktualni aspekt odnosa do kojih dolazi između pojedinaca koji nastanjuju i onih koji koriste 231 istu teritorijalnost. 232 Naročito ćemo pažnju usredotočiti na onu tipologiju sukoba koji se stvara zbog interakcija između lokalnog stanovništva i turista. Pozabaviti ćemo se ulogama koje imaju razne mjesne uprave u ograničavanju mogućeg negativnog utjecaja turizma na okoliš i na lokalnu zajednicu. Turizam i njegov utjecaj na teritoriju Prije nego li se pozabavimo odnosima do kojih dolazi između stanovnika i turista, korisno će biti definirati osobine turizma kao sistema unutar kojeg sudjeluju različite vrste subjekta i koji, sa svoje strane, 230 Ovo poglavlje želi istaknuti preobražaj turističkih praksa s posebnim naglaskom na socijalni i ekološki utjecaj turizma kao i na posljedice njihovog širenja i razlikovanja u suvremenom informacijskom društvu. 231 Iako s različitim namjerama korištenja. 232 U tom se slučaju radi o turističkoj destinaciji. 208

211 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo sudjeluje s okolinom koja ga okružuje. To nas prisiljava da se ponovo pozabavimo s nekim već citiranim autorima i s njihovim sociološkim teorijama ali sada iz perspektive teritorija. Prisjetimo se da je već Cohen moderni turizam definirao kao ekološki, ekonomski i politički sustav, složeni i globalan, koji šireći se postiže stupanj odvojenosti od ostatka društva. 233 Intent, težnja tog sustava je da se dalje proširi na nova područja, kako autonomno tako i zbog težnje lokalnih vlasti i zainteresiranih privatnika. S društveno-ekonomske strane taj se sustav kreće i djeluje pod utjecajem nacionalnih i transnacionalnih skupnih aktera, koji mogu biti privatni i javni. 234 Turistički sustav u sebi uključuje različite lokalne čvorove, u kojima međusobno sudjeluju i organiziraju društveni, politički i ekonomski akteri, u cilju širenja turističkog sustava. Svaki čvor ili teritorijalna lokacija prolazi, tijekom ove ekspanzije, različite faze, koje se, kao cjelina, mogu definirati kao ciklus života turističkog mjesta. 233 Cohen E.,The sociology of tourism: approaches, issues and findings, u: 'Annual review of sociology', 10:373-92, Kao na primjer, međunarodne putničke organizacije kao što je IATA, International Air Transport Association (Međunarodna udruga za zračni prijevoz) i IUOTO, International Union for Official Tourism Organizations (Međunarodna unija za službene turističke organizacije). Ne zaboravljajući pri tome i raznorazne zrakoplovne i putničke tvrtke, tour operatore, hotelske lance te razne vladine i nevladine organizacije. Osim toga, na globalnoj razini, turizam postaje sve važniji ali i sve složniji s naglaskom na činjenici da njegov rast ima sve značajnije posljedice kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini. Dovoljno je proučiti utjecaj koji imaju na teritorij i na njegove stanovnike organizacija raznih manifestacija poput sajmova, festivala ili drugih značajnih manifestacija, kako nacionalnog (Sajam knjiga u Puli) tako i međunarodnog (Red-Bull Air Race ili Beach Polo turnir u Rovinju) renomea. 209

212 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo Opisati ukratko što se događa tijekom svake faze, korisno je radi razumijevanja nekih dinamika u vezi odnosa do kojih dolazi između stanovnika i posjetitelja. - Prva je faza otkrića. Ona uključuje umjereni protok turista u potrazi za autentičnim mjestima, koja su još uvijek turistički nepoznata i tržišno odsutna. Turisti se zadovoljavaju uslugama koje su često i ispod standardnog nivoa koji funkcionira u drugim sektorima u turizmu. Zbog tih svojstava ova faza otkrića nema neki osobiti utjecaj na okoliš. - Druga je faza konsolidacije i uključuje evidentne promjene, jer lokalitet poprima osobine turističke destinacije. Preobražaj tek otkrivenog mjesta u turističku destinaciju počinje posredstvom neposredne komunikacije između sadašnjih i potencijalno budućih gostiju. Turistički se promet uglavnom sastoji od elitnih društvenih skupina kao što su to profesori, profesionalci, iskusni i oduševljeni posjetitelji/putnici, koji drže do razlikovanja njihovih izbora od izbora većine. Naknadno, na ovom se području tržišta pojavljuju i niži srednji društveni slojevi zadovoljni uslugama niže kvalitete. Stvaraju se tako i prve male obiteljske i privatne tvrtke, gosti sve više zahtjevaju standardizirane usluge. Ekonomske su posljedice ove druge faze dosta pozitivne, one doprinose dobitku, postizanju srednjo-visoke kvalitete usluga i stvaranjem novih radnih mjesta. Na ekološkoj razini teritorij se može naći pod utjecajem promjena koje nisu uvijek u skladu s njegovim karakteristikama, urušavajući ravnotežu mještana i teritorija zbog turističke ekspanzije (kolonizacije teritorija). 210

213 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo - Treća je faza nazvana fazom intenzivnog razvoja i prepoznaje se zbog veće preglednosti mjesta na nacionalnoj i međunarodnoj razini. To je faza u kojoj lokalitet postaje cilj masovnog turizma koji, u određenom razdoblju, uključuje zasićenost uslužne ponude. Radi se naime o ekonomski najproduktivnijoj fazi. Smještajni objekti podižu standarde usluga, hoteli sklapaju ugovore kako bi stvorili oligopolye surađivajući s nacionalnim i s međunarodnim tour operaterima. Što se tiče okoliša, to je najteža faza, i to ne samo zbog velikog broja posjetitelja, već i zbog toga što multinacionalne tvrtke koje djeluju na teritoriju, da bi povećale atraktivnost mjesta, utječu na krajolik s, ne uvijek prikladnom arhitekturom i nepažljive su prema prirodnim i kulturnim osobinama teritorija. To je faza s više negativnih posljedica u socijalnom i ekološkom smislu. - Četvrta je faza stagnacije. Klijentela se sporo obnavlja, ima sve manje novih gostiju koji zamjenjuju staru klijentelu koja je umorna od tog turistički devastiranog lokaliteta, rijetko mu se vraća. Zbog nemogućnosti veće ekspanzije, ili zbog sve većeg troška tradicionalne tvrtke koje djeluju na teritoriju, ne uspijevaju se obnoviti profesionalno i tehnički. Imaju uspjeha oni sporazumi koji ciljaju na smanjenje troškova, a to znači kvantitativnom porastu potražnje. U takvim okolnostima mnoge poslovne grupe koje dolaze izvana s velikim projektima lako se plasiraju na tržište prevladavajući nad malim i srednjim poduzećima. Kada ove pojave postaju indikativne, tada turističko mjesto ima potrebu promisliti o svom izgledu i obogati svoju ponudu kako bi se 211

214 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo ponovo plasirao na tržište. To znači da mora izvršiti raznorazne intervencije na čitavo područje, i to svjesno nemogućnosti stvaranja uvjeta koji su ga doveli do faze intenzivnog razvoja. Treba dakle uvijek imati na umu činjenicu da postoje ograničenja koja zavise o kapacitetu primitka područja koja ne smiju biti prekoračena, 235 i o kojima treba voditi računa pri projektiranju teritorijalnih marketinških intervencija. No, na žalost nije uvijek tako, iako se radi o indikatoru koji na jasan način pokazuje da se, što se teritorija tiče, radi o ograničenom resursu, teško obnovljivom kada je lišen svojih bogatstva. Ovisno o osobinama koje djeluju u međufazi između otkrića mjesta i intenzivnog razvoja mijenja se i ishod turizma na različitim lokalitetima. I to ovisno o različitim kulturnim čimbenicima, kao i o stupnju otpora mještana na vanjske kontaminacije, o sposobnosti političkih i društvenih čimbenika, kao što su to lokalne samouprave, da upravljaju prostorom za dobrobit mještana i turista, ali i od socijalnih čimbenika, kao što su trendovi ili mode da se posjećuju neka mjesta koja su više in od drugih. 236 Međutim, često se pojavljuje paradoks povezan s turističkim razvojem. Budući da, kada je rast smještajnih i rekreativnih struktura kaotičan i nekontroliran, on neminovno preobražava krajolik i okoliš do te mjere da, u nekim slučajevima, predstavlja stvarnu prepreku za eventualne projekte u cilju revitalizacije mjesta. Kao rezultat, imat će se 235 Nocifora, E., Itineraria. Dal Grand Tour al turismo postmoderno. Lezioni di sociologia del turismo, La Vespa, 2001, Općenito, veću mogućnost da se jedno mjesto turistički razvija više od drugih zavisi i o njegovim spomeničkim, umjetničkim, rekreativnim osobina, ali naročito ukoliko je ono svjetski priznato i poznato zbog svoje kulturne baštine i prirodne ljepote krajolika. 212

215 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo okruženja koja su slična onima u kojima turist živi tijekom cijele godine i koji su potpuno anonimni s obzirom na karakteristike teritorija u kojemu se nalaze. Često utjecaj na teritorijalnoj razini uključuje i probleme povezane s upravljanjem lokalnih infrastruktura i usluga koje trebaju biti ojačane u trenutku kada se broj korisnika značajno povećava. Ovi aspekti znatno utječu na način na koji lokalna zajednica percipira turiste i na odnos između tih dviju različitih populacija. 237 Ako u prvoj fazi otkrića mještani spontano pokazuju svoju dobrodošlicu gostima, u fazi konsolidacije pojavljuje se jedan spontani neprijateljski stav. Razlog tome treba potražiti u činjenici da je broj turista prevelik, te je stoga nemoguće s njima imati jedan prisniji odnos. Tada dolazi do iskrenog odbacivanje gosta, promatranog kao uljeza koji ugrožava normalni život u zajednici Tako na primjer, činjenica da je došlo do promjena unutar povijesnog centra turističkih naselja sa stvaranjem novih hotela, često izgrađenih prema kriterijima koji nemaju veze s tradicionalnim osobinama mjesta; da je cijena zemljišta i nekretnina u stalnom porastu; da do porasta cijena dolazi u svakom sektoru; da je lokalno stanovništvo postupno marginalizirano od aktivnog života turističke zajednice, osobito tijekom glavne sezone; da se korištenje javnog prijevoza, parkinga, pristupa javnim uslugama svodi na situaciju natjecanja s turistima koji, iz fiskalnog gledišta, samo djelomično sudjeluju u plaćanju javnih službi, neminovno vodi do toga da se turizam gleda kao prepreka za dobrobit zajednice, a ne kao sredstvo za gospodarski i društveni razvoj. To je, u nekim područijma, dovelo i do anti-turističkih kretanja, osobito tijekom faze definirane kao intenzivnog razvoja. 238 Dakle, utjecaj turizma u područjima u kojima se on uspostavlja i razvija nisu samo okolišnog i ekonomskog karaktera, već uključuju i niz društvenih i kulturnih posljedica koje mogu biti više ili manje značajne. Među raznom problematikom vezanom uz posljedice utjecaja turizma na određeno područje, osim tkz. zasićenosti prostora a to znači mjerenja protoka mjesta prema broju posjetitelja, u obzir treba uzeti i sposobnost kulturne izdržljivosti zajednice mještana. Tj. kritične točke lokalne kulture koja, jedanput pređena, gubi svoje izvorne osobine pretvarajući se u nešto kičasto i standardizirano. 213

216 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo Treba zato shvatiti društveno-kulturni utjecaj koji turizam ima na lokalnu zajednicu u kojoj se razvija u skladu s njegovom tradicijom ili, nasuprot, kao vanjsko tijelo. Stanovnici i turisti Definirajući kulturni utjecaj, djelovanje turizma kao zbroj efekta na lokalnu zajednicu koji su rezultat odnosa koji ova populacija izravno ili neizravno određuje s turističkom populacijom 239, moći će se točnije objasniti odnose između mještana i turista zasnivajući se na klasifikaciji urbanih populacija Treba reći da su suvremeni oblici turizma, do kojih je došlo posredstvom ubrzanog i stalnog razvoja tehnike, izrodili nove likove turista; ali također i suprotno, da su nove i različite suvremene potrebe, koje se konstantno i na novo preoblikuju, dovele i do različitih vrsta turizma. U tom smislu, već spomenuti, Smith prepoznaje različite vrste turizma i to prvenstveno na osnovi kojih osobina, elementa i obilježja društva-zajednice u kojoj se upućuje uzeti su u obzir od strane pojedinca-turista koji se tamo uputi i kakve odnose on uspostavlja na toj osnovi sa zajednicom turističkog lokaliteta. (Guido Pollini, Turismo, comunità locale ed appartenenza socio-territoriale in Turismo, fluidità relazionale e appartenenza territoriale, Milano: Franco Angeli, 2002, 58.) Ovisno o osobinama koje su svojstvene određenoj vrsti turizma, odnosi između stanovnika i turista različito će se oblikovati, što će neminovno doprinijeti drugačijem utjecaju turizma na lokalnu zajednicu. 240 Radi se o već spomenutoj klasifikaciji koju je obradio talijanski sociolog Martinotti i koju je sociolog Nuvolati (Popolazioni in movimento, città in trasformazione, Il Mulino, Bologna 2002.) dalje razradio. Prema kojoj postoje četiri vrste populacije koje se razlikuju prema vrsti aktivnosti koja se vrši unutar grada. Radi se o: stanovnicima koji prebivaju, žive, troše i rade u gradu; radnicima-putnicima koji ne stanuju ali rade i (ne nužno i ne uvijek) troše u gradu; city users koji ne stanuju, ne rade, ali često konzumiraju u gradu; metropolitan businessmen koji ne stanuju, ali rade i troše u gradu, doduše na vrlo različit način od drugih populacija. S obzirom na ovu klasifikaciju, mještane možemo smjestiti u skupinu stanovnika, a turiste u skupinu city users i iznimno u metropolitan businessmen. Pozivajući se na neke klasične pojmove ekologije, kao one o konkurenciji uspostavljenoj između populacija radi prisvajanja teritorijalnih prostora. Ova teorija smatra da prisutnost raznih populacija na istom prostoru može dovesti do različitih vrsta sukoba. Tako na primjer, sama činjenica da su mnoga stambena područja pretvorena u komercijalna središta, pod pritiskom potreba city users i metropolitan businessmen zahtijeva i uključuje udaljavanje određenog broja stanovnika tih mjesta. To vodi do toga da se unutar urbanog tkiva velikih gradova dolazi do jasnog razdvajanja između onih koji stanuju u tom mjestu i onih koji 214

217 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo Treba ipak reći da, ako je lik domaćina lako prepoznatljiv, to nije čest slučaj s likom turista, koji se i dalje nastavlja razvijati u društvu konstantne transformacije. Današnji se turist po mnogočemu razlikuje od prijašnjih likova. U tom smislu Cohen tu interakciju između turista i stanovnika definira kao niz susreta između posjetitelja, koji djeluju i kreću se da bi se zabavili, i stanovnika, koji su relativno stabilni i imaju zadaću da udovolje željama i potrebama turista. 241 Odnosi koji proizlaze iz tih susreta u većini slučaja su prolazni, neponovljivi i asimetričnog tipa. To znači da sudionici nisu zainteresirani za dublje upoznavanje, već samo za zadovoljenje vlastitih potreba (turisti) ili dobiti (mještani). Nije dakle potrebno stvarati odnose koji se temelje na uzajamnom povjerenju. Uzimajući u obzir stajališta stanovnika i Pollini 242, preuzimajući Doxeyov dinamički model, 243 u definiranju relacijskih modaliteta stanovništva prema turističkoj praksi prepoznaje pet slijednih faza ponašanja, koja odgovaraju stupnjevima razvoja raznih turističkih naselja. Prva faza je, koja obuhvaća fazu otkrića lokaliteta, faza euforije ili, u svakom sličaju, pravilnog odnosa prema turistima. Druga i treća su faze apatija i smetnje i pojavljuju se kada se broj turista značajno povećava, što čini da se mještani distanciraju i s porastom zahtijevanja nove populacije troše. Treba reći da na neki način taj fenomen obuhvaća također i manja mjesta s turističkim i trgovačkim funkcijama. 241 Cohen E., Pilgrimage and tourism. Convergence and divergenze, in: Morinis A., The anthropoly of pilgrimage, Westport e Londra, Greenwood Press,: 42-64, Pollini, G., Turismo, comunità locale ed appartenenza socio-territoriale in Turismo, fluidità relazionale e appartenenza territoriale, Milano: Franco Angeli, 2002, p Doxey, G. V., When enough s enough. The natives are restless in Old Niagara, Heritage Canada,

218 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo turista, prilično su zasmetani, ojađeni. Četvrta se faza prepoznaje po antagonizmu, do koje se dolazi u situacijama intenzivne eksploatacije i naknadne stagnacije turističkog područja 244. Peta je faza ona konačne razine, za koju su izvorni okolišni i socijalni uvjeti poremećeni prisustvom turističke prakse, i gdje je izvornost konteksta izgubila svoju osobitost. 245 I Dogan, sa svoje strane, predlaže sličan model, definiran na osnovi oblika prilagodbe i uređenja lokalnog stanovništva u vezi turističkog utjecaja 246. Model navodi slijedeće faze: otpora, povlačenja, održavanja granica, revitalizacije, usvajanja. 247 Društveni utjecaj turizma na mjeto destinacije Razmotrit ćemo ovdje detaljnije neke od društveno-ekonomskih i društveno-kulturnih posljedica koje slijede turistički razvoj jednog mjesta. Posljedice društveno-ekonomskog tipa mogu biti: izravne, neizravne ili izazvane, tj. inducirane Ono je primjetljivo u mnogim turističkim lokacijama, a posebno u onima u kojima ne samo da je došlo do naglog rasta gostiju već je turistička infrastruktura povećala razlike između mještana i turista, dovodeći do međusobnih kompeticija zbog oskudnosti sredstava ili jake simetrije. Taj stav nije isključivo rezultat masovnog turizma, koliko proizvod nekoliko čimbenika, od kojih je najvažniji zasigurno kultura mještana, njihovo uključenje u turizam kao i način na koji turističke organizacije upravljaju turističkim fenomenom. 245 Iz toga proizlazi da utjecaj turizma ovisi i o vrsnoći turizma, koji se nalazi u nekom lokalitetu, ali i od socioteritorijalnih osobina društva i okoline u kojem se on razvija. Treba još napomenuti kako vrste reakcija mještana na različite načine utječu na segmente lokalnog društva. Neke reakcije istovremeno mogu ovisiti i o vrsti turističkog utjecaja i o vrsti uključenosti stanovnika u turizmu, kao i o tipu kulturne i društvene kohezije lokalne zajednice. 246 Pollini, op. Cit., Ibidem. 248 Rocca, G., Turismo, territorio e sviluppo sostenibile, ECIG, Genova,

219 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo Izravne su kada se neposredno odražavaju na turističku aktivnost utječući na zaposlenost i povećanje priljeva kapitala ali i na drugo. Neizravne kada se odražavaju na neposredne i sporedne aktivnosti koje nisu izravno turističke, poput poljoprivrede, prehrambene industrije, proizvodnje namještaja, prijevoza, i drugo. Izazvane, odnose se na učinke uzrokovane povezanom potražnjom, zanimanjima, prihodima, čiji efekti na neki način utječu na turizam u vidu potrošnje turista i lokalnog stanovništva. Naime radi se o aktivnostima koji općenito doprinose povećanju prihoda velikog broja stanovnika lokalne zajednice u obliku povećanja zaposlenosti, porasta teritorijalnog razvoja kao i na sposobnosti lokalnog upravljanja. 249 Sa svoje strane socio-kulturni utjecaj turizma poprima razne oblike djelovanja. Cohen, u svom razmatranju problema, 250 navodi deset različitih područja: sudjelovanje lokalne zajednice u širem djelokrugu aktivnosti, priroda međuljudskih odnosa, temelje društvene organizacije, tempo društvenog života, migracije, podjele rada, društveno raslojavanje, raspodjela moći, devijantnost i utjecaj na lokalne običaje i umjetnostima. Događa se tako da su s razvojem turističkog sustava lokalne zajednice uvučene, u većini slučajeva, u širim nacionalnim i 249 Točno je da turizam promovira dobrobit lokalnog stanovništva, naročito onih koji su izravno uključeni u tu aktivnost, međutim on često, pogotovo ako njegovo upravljanje ne posjeduje odgovarajuće kriterije zadržavanja daljnjeg razvoja, postaje problem za ostatak populacije ali naročito za buduće naraštaje. Događa se da industrija turizma uključuje vanjske radnike i poduzetnike, što može dovesti i do stvarnog gubitka kontrole od strane lokalne zajednice i progresivne isključenosti od upravljanja zemljištima i nekretninama. 250 Cohen E., op. vit.,

220 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo međunarodnim sustavima, što vodi do gubitka autonomije od strane lokalne uprave, budući da je dobrobit zajednice povezana i s rezultatima koji zavise o vanjskim čimbenicima nad kojima je nemoguće imati kontrolu. Što se međuljudskih odnosa tiče, turizam teži naglašavanju i povećavanju individualizma vodeći do stresa i do sukoba unutar zajednice, i to iz više razloga. Sukobi nastaju zbog loših odnosa između mještana i posjetitelja ali i, u nekim slučajevima, između samih mještana, naročito onih koji rade u turističkom sektoru. Radi se naime o sektoru gdje se, da bi se preživjelo, moraju sprovesti konkretne strategije privlačenja gostiju, i to na štetu lokalnih konkurenta. U nekim se slučajevima međutim primjećuje čak i porast solidarnosti, da bi se otežalo upad mogućih vanjskih konkurenata. Što se tiče utjecaja turizma na društvenu organizaciju, misli se tu na proširenje ekonomske vlasti, u tom smislu neka područja koja prethodno nisu bila organizirana na osnovi ekonomskih kriterija, ona su naknadno komercijalizirana i stavljena na prodaju. Osim toga, na kriterijima dobiti ne zasnivaju se samo odnosi između mještana i turista, već i odnosi samih stanovnika. Što se tiče utjecaja turizma na tempo života, primjećuje se da turizam kao sezonska aktivnost utječe na organizaciju tradicionalnih društva, posebice onih poljoprivrednog tipa. Događa se tako da i dnevni ritam rada doživljava duboke i sadržajne promjene tijekom turističke sezone, što utječe i na obiteljske odnose. 218

221 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo Turizam, stvarajući nova radna mjesta u mjestima turističke destinacije, utječe i na migracije. Što se tiče lokalne zajednice, primjećuje se turističko preusmjeravanje dijela stanovnika koji, zbog te mogućnosti, nemaju razloga potražiti posao negdje drugdje, posebno mlađe generacije. Istovremeno privlači vanjsku radnu snagu, naročito u vezi slobodnih radnih mjesta ali i iz drugih gospodarskih sektora poput poljoprivrede. Turizam zna imati i veliki utjecaj na radnu politiku, posebno u rodnom smislu. Naime, turizam je mnogim ženama dao priliku zapošljavanja u mnogim turističkim sektorima poput usluga, hotela, proizvodnji suvenira. To je, osobito u agrarnim društvima koji su doživjeli brzi ekonomski razvoj zahvaljujući turizmu, dovelo do velikih promjena što se ženskog statusa tiče, redefinirajući odnose između muškaraca, žena i djece i, općenito, obiteljskih odnosa. 251 Turizam svakako vodi i do promjena unutar društvenog raslojavanja. Naglašavajući ekonomski aspekt postavlja novac u osnovi same društvene stratifikacije, a ne više podrijetlo ili ugled. Taj aspekt turizma doprinosi također povećanju društvenih nejednakosti, jer stvara novo društveno raslojavanje pogotovo unutar srednje klase. 252 Što se tiče političkih posljedica turizam ponekad izrodi nove političko-ekonomske i političko-teritorijalne interesne skupine vodeći i do 251 Castells, M. Internet Galaxy, Oxford University Press, Oxford I to zbog dva faktora: nejednake raspodjele ekonomske dobiti od turizma i veće podjele rada. U stvari, turizam ne vodi do neke posebne socijalne pokretljivosti. Iako neki pojedinci od turizma imaju velike koristi, turistički djelatnici nemaju veliku mogućnost rasta unutar organizacije rada tipične turističkom sektoru. U većini se slučajeva radi o osobama s minimalnom kvalifikacijom: konobari, portiri, spremačice, spasioci, prodavači, itd., samo mali broj osoba pokriva organizacijske i menadžerske položaje: direktora hotela, hostese, animatori, i slično. 219

222 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo novih središta lokalne moći i leadera promicatelja interesa koji znaju često biti i u sukobu s tradicionalnim vrijednostima. 253 Utjecaj turizma na tradicije i običaje gostojućih naselja povezan je i s komercijalizacijom mjesta. Utjecaj vodi do dva suprotna trenda: ponekad pokušaj da se mjesto učini što atraktivnijiem može, s vremenom utjecati na mlade, dovesti do promjene lokalnih tradicija prilagođavajući ih turistima radi veće dobiti, treba se tu dodati i trend lokalnih mještana da, uvijek radi veće dobiti, pribavi proizvode za turiste koji dolaze iz drugih, čak dalekih krajeva, kao i posjećivajući lokale skrojene po mjeri turista stećući tako nove navike. Dok je u nekim slučajevima uočeno da je baš turizam bio onaj važan faktor poticaja oporavka izgubljenih ili ranije omalovažavanih običaja i tradicija. Ponekad zahvaljujući turizmu, osim povratka postojećih tradicija, dolazi do stvaranja ili jednostavno do otkrivanja novih oblika velike umjetničkih vrijednosti za koje se ranije nije znalo. Da li zbog distribucijskih poteškoća ili zbog pomanjkanja oglašavajućih kanala. 254 Je li, dakle, moguće ograničiti utjecaj turizma na teritorij? Preobražaje okolišnog, ekonomskog i socio-kulturnog karaktera donose i pozitivne i negativne posljedice. No sposobnost sadržavanja i zadržavanja 253 U vezi stvaranja raznih vrsta devijantnosti, većina se autora slaže da turizam povećava rizik društveno devijantnih ponašanja: krađa i prosjačenja. Što se fenomena prostitucije tiče ona nije toliko povezano s turizmom. 254 Dovoljno će ovdje biti prisjetiti se na lokalitete poput Grožnjana ili drugih sličnih istarskih gradića i 'sela umjetnika', u većini slučajeva potpuno napuštenih kuća, koje su 'kupljene' i 'restrukturirane' od umjetnika koji ih pretvaraju u prava središta umjetničkog stvaralaštva. 220

223 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo negativnih učinaka turizma unutar dozvoljenih granica prvenstveno ovisi o dvama usko povezanim faktorima. Prvi se faktor odnosi na sposobnost lokalne administracije da surađuje i da kontrolira, u pogledu okolišne i društvene zaštite, promicatelje turističke ekspanzije (domaće i vanjske), kako ne bi ugrožavali teritoriji. Da bi kontrola o utjecaju turizma bila učinkovita, potrebno je i da lokalno stanovništvo aktivno sudjeluje u turističkim aktivnostima, a ne samo da podliježe odlukama donesenim u krugu administracije koje često znaju biti organizacijski neučinkovite i štetne u upravljanju utjecaja turizma. Samo je na taj način moguć suživot dviju različitih populacija u istom prostornom okruženju. U tom se slučaju, međutim, ne radi o dvjema etnički različitim skupinama, kao one talijanske i hrvatske ili slovenske (što se Istre tiče), već posjetitelja i stanovnika, pretvarajući se u pozitivno iskustvo. Sa stajališta zaštite okoliša i teritorija, nužne su politike, norme i planovi za obuzdavanje, upravljanje i organizaciju turističkog protoka hotelskog i prometnog sistema, ali i usluga prijema i upravljanja povijesnom i arhitektonskom baštinom. Državne, regionalne i lokalne administracije moraju odigrati ključnu ulogu u koordinaciji intervencija, kao i u promoviranju pravednije raspodjele dobiti i kapitala nužnih za dalnji razvoj teritorija. Ove se političke intervencije mogu podijeliti u dvije glavne kategorije: politiku zaštite i politiku upravljanja i razvoja. Prva od njih odnosi se na brigu očuvanja, prirodne i ljudske, ali i povijesne i umjetničke baštine. Dok se 221

224 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo politika turističkog razvoja i upravljanja može razgraničiti u tri vrste, ovisno da li slijedi tradicionalnu, sustavnu ili višedimenzionalnu logiku pristupa. 255 Prve se odnose na ciljane intervencije oporavka prostornih objekta, 256 pod upravom javnih i privatnih subjekta i to na lokalnoj razini. Dok su politike sustavno-planskog karaktera osjetljive na poštivanje prirodnih resursa i okoliša. To znači da se njihovo projektiranje u intervencijama prostornog razvoja turizma zasniva na socio-ekonomskim, političkim i okolišnim ograničenjima. 257 Što se višedimenzionalnih politika tiče, one se sastoje od provedbi izvanrednih mjera planiranih ili sprovedenih od strane privatnih i javnih subjekta na nacionalnoj i međunarodnoj razini i usmjereni su upravljanju turističkog sustava u svim svojim aspektima Lozato-Giotart, J. P., Geografia del turismo, F. Angeli, Milano, Primjerice pretvaranje pulskih vojarna u ljetovališta ili marina za prihvat određene vrste turista. 257 Radi se o intervencijama do kojih se dolazi potkraj 60-tih godina prošlog stoljeća s ciljem usklađivanja lokalnih i mikroregionalnih aktivnosti, ali i da bi se djelovalo na regionalnom i nacionalnom nivou, a, ponekad, i na međunarodnom nivou, naročito u pograničnim područjima kao što je Istra. 258 Može se dakle tvrditi da je od 60-ih godina, sa širenjem i omasovljenjem turističkog fenomena i nastankom novih i različitih oblika turizma, prihvaćena obveza, od strane javnih i privatnih sudionika, o ograničavanju nekih oblika turizma i planiranja njihovog razvoja u smjeru ecofriendly tourism. Dakle turizma koji ima namjeru zaštititi ne samo prirodne resurse, povijesno i graditeljsko naslijeđe, već i društvenu tipičnost samog mjesta, naime kulturu i tradicije koje zajednici omogućuju da se prepoznaje, izgradi i održava vlastiti identitet u toku vremena. 222

225 223 Utjecaj turizma na lokalno stanovništvo

226 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija Danas, više nego ikad u prošlosti, sociologija turizma ima sve veću važnost za društvene znanosti. 259 Radi se o perspektivi, o novoj paradigmi o mobilnosti / new mobilities paradigm 260, koja svoju potpunu definiciju nalazi u radovima britanskog sociologa Johna Urrya i koja za razumijevanje suvremenog društva predlaže pojam mobilnosti. Mobilnost je promatrana u svojoj višedimenzionalnosti, interpretirajući stvarnost kao kretanje ljudi na globalnoj razini, a to znači migracije i turizma u najširem smislu, ali i proizvoda, roba, novaca, informacija, komunikacija i zamisli. Kao i dnevnih kretanja na lokalnoj razini, i kretanje materijalnih proizvoda i komunikacija u svakodnevnom životu. 261 Na taj način postaje važna i medijska mobilnost, koju Urry naziva maštovitom i virtualnom, 262 naročito u odnosu na sposobnost 259 Iz studija o turizmu i o onima o migracijama proizlazi i prijedlog o preispitivanju sociološke discipline, njezinih postupka, metoda i njezinih objekta studija. 260 Sheller, M., Urry, J., The new mobilities paradigm, Environment and Planning A, 38 (2), str , Hannam et al., Mobilities, Immobilities and Moorings, «Mobilities», (1) 1, str , Urry, J., Sociology beyond Societies: mobilities for the twenty-first century, Routledge, London,

227 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija medija da nas prenosi ili dajući nam medijsko iskustvo 263 dalekih mjesta i osoba ili omogućujući nam komunikaciju u realnom vremenu s drugima neovisno o njihovoj daljini. 264 Tako zamišljena mobilnost, kao složeni skup fizičke i simboličke mobilnosti, izgleda da više integrira nego li da zamjenjuje druge slične pojmove s kojima se recentna sociološka misao suočila da bi adekvatno shvatila društvene promjene: protoci, network, pejzaže i likvidnost. Ta je nova interpretativna paradigma društvene mobilnosti doprinijela raspravi o evoluciji pojma turizma, od njegove definicije kao fenomena mase do svog promišljanja kroz pojam mobilnosti u tek spomenutoj kratkoj semantičkoj stratifikaciji. 265 Razlog treba tražiti u činjenici da polazeći od te značajne konvergencije fizičkih i komunikativnih praksa i samo turističko iskustvo pokazuje duboku preobrazbu, u kojoj je moguće uvidjeti podrijetlo novih oblika turizma utemeljenih na rešetnu i mobilnu tipologiju društvenosti: od masovnog turizma do post turizma. 266 Povezanost turizma i modernosti, s fenomenima industrijalizacije i urbanizacije, daleko nadilazi puku 263 Maštovito putovanje. 264 Virtualno putovanje. 265 Unutar tog sociološkog okvira posebna će se pozornost posvetiti temi konvergencija između raznih komunikacija i fizičkog putovanja. Tj. onih oblika virtualne mobilnosti koje Urry opisuje (Urry, J., op. cit. 2000). 266 Turizam je dakle proizvod modernosti. I to naročito iz jednog kronološkog profila, jer se radi o prijelazu od individualnog putnika do turista masovnog društva iz druge polovice devetnaestog stoljeća, kada dolazi do postupne demokratizacije turističkog iskustva i do prvih oblika masovnog turizma, obuhvaćanjem radničke klase industrijaliziranih područja. (Urry, J. The Tourist Gaze, Leisure and Travel in Contemporary Societies, Sage, London, 1990: 7). 225

228 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija vremensku kontingenciju. Masovni turizam otjelovljuje same korijene modernosti, počevši s mehanizmima razlikovanja društvenih djelatnosti i samih sfera iskustva, jer turizam je aktivnost slobodnog vremena koja pretpostavlja svoju suprotnost, a to je uređeno i standardizirano radno vrijeme. To je manifestacija činjenice da su u moderno društvo rad i slobodno vrijeme organizirani kao zasebne regulirane sfere društvenog djelovanja. 267 Tumačenje turizma kao fenomena mase, usporedo sa preokretom svakodnevnice, 268 tj. kao tijelo praksa i društvenih diskursa definiranih iz opozicije sa svakodnevnicom, s uobičajenom praksom i s rutinom, dugo je vladalo u studijama o turizmu. 269 Unutar tog općeg framework, pojavljuju se dvije dihotomne pozicije u odnosu na pitanje autentičnosti turističkog iskustva. S jedne strane, imamo teoriju masovnog turizma, koja fenomen turističkog iskustva u relaciji stavlja s procesima standardizacije samog iskustva i kulturne homogenizacije: aktiviranih od modernih kulturnih industrija, posebice medija. U tom smislu, turizam, kao uostalom i bilo koja druga zabava i upotreba slobodnog vremena u suvremenom društvu, predstavlja upakirano neautentično iskustvo 270 ili, u najboljem slučaju, rekreaktivnu pauzu radi održavanja socijalne ravnoteže. Razlog tome treba potražiti u činjenici da je čak i turizam proizvod potreba suvremenog društva, 267 Ibid: Ibid: Zasigurno do osamdesetih godina prošlog stoljeća. 270 Boorstin D. The image. A guide to pseudoevents in America., New York, Atheneum,

229 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija odnosno strukturirane organizacije slobodnog vremena i zabave kao prostora zajedničke potrošnje i masovnog iskustva. 271 U odnosu na tematiku autentičnosti turizma, postoji i suprotno usmjerenje. 272 Radi se o autentičnosti postavljenoj na pozornicu (staged authenticity) kako bi turistička publika uživala u njoj. Tu postoji odmak od dimenzije svakodnevnog postojanja koji daje osobama mogućnost da dožive vrlo značajno iskustvo. U tom bi smislu turisti bili moderna verzija hodočasnika, u potrazi za autentičnim iskustvima. Drugačiji način razmišljanja turizma proizlazi iz pokušaja prevladavanja dihotomije autentičnosti/neautentičnosti, gdje na upit dolazi naširoko prihvaćena ideja o turizmu kao nediferenciranom i jednoznačnom masovnom doživljaju Od te tradicija također proizlazi i radikalna teza Disneyalizacije fantazije, svojstvena turističkoj industriji. Radi se naime o procesu standardizacije koji nailazimo naročito u zabavnim i/ili tematskim parkovima ali i u McDonaldizaciji društva do te mjere da osobe sve više putuju prema drugim mjestima da bi doživjeli mnogo toga što u stvari pripada njihovom iskustvu svakodnevnog života (Ritzer i Liška, McDisneyzation and Post-Tourism 1997: 99). Ova perspektiva ide toliko daleko da poriče i samu suvremenu definiciju turizma kao extrauobičajenu djelatnost i turističke destinacije uspoređuje s drugim ne-mjestima suvremenosti. Turizam je dakle promatran kao cjelina s trgovačkim centrima, predgrađima i lancima fast fooda. Sva ta mjesta izgleda kao da uključuju proizvodnju standardiziranih iskustva za potrošače, obraćajući se masovnom tržištu i homogenizirajući svijet za proizvodnju masovnog iskustva'. (Ibidem). 272 Kojeg, kao što se vidjelo, uglavnom zastupa McCannel (MacCannel, D., Staged Authenticity: Arrangement of Social Space u Tourist settings, «American Sociological Review», 79, str , 1973). 273 Cohen, kao što se već vidjelo,( A Phenomenology of Tourist Experiences, «Sociology», 13, str , 1979) u pokušaju uvrštavanja turističkog iskustva na osnovi turističkog stava prema duhovnom središtu podrijetla, smatra da postoje različiti razlozi da bi se putovalo, koji se pretočuju u različitim turističkim iskustvima i u različitim stavovima prema kulturama gostovanja. 227

230 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija U tom se smjeru kreće i postmoderna teorija turizma, 274 koja post turizam promatra kao tablete različitih aktivnosti i motivacija, i baš u doziranju heterogenih elemenata nalazi se i zadovoljstvo putovanja. Drugi zanimljiv aspekt postmodernog tumačenja, koji će u značajnoj mjeri preuzeti sociologija turizma, je, i unutar tog polja studija, uvođenje pojma produktivne potrošnje, koji pripada sociologiji potrošnje i Kulturalnih studija / Cultural studies. Ta interpretativna hipoteza potrošnju promatra kao pravu i važnu aktivnost koja se, iako često nevidljiva i tiha, pokazuje važna u taktičkom prisvajanju i ponovnom otkrivanju dobara i kulturnih proizvoda; 275 kao jedne kulturne prakse, jer djelatnost koja oblikuje i osmišljuje značenja koja obuhvaćaju predmete jedne kulturne i simboličke dimenzije; 276 kao dinamično djelovanje koje preoblikuje robu široke potrošnje u smislene predmete, kao resurse potrebne da bi se izgradio osobni ili društveni identitet. 277 Ono što, u stvari, ponajviše označuje post turista je aktivno i ironično trgovanje značenja i pogleda preoblikovana i ispakirana od strane turističke industrije. Prevladavajući tako i drevnu dihotomiju autentičnosti ili neprirodnosti iskustva i turističkih mjesta, jer post turist je 274 Feifer M., Going place, London, MacMillan, De Certeau, M., L invention du quotidien, Gallimard, Paris, du Gay et al, Doing Cultural Studies: The Story of the Sony Walkman, Sage, London, Miller, D. (1997), Consumption and its consequences, u Mackay, H. (ed), Consumption and Everyday life, Sage, London, str ,

231 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija itekako svjestan da je turist kao i činjenice da je turizam jedan niz igara s različitim tekstovima i bez ijednog autentičnog iskustva. 278 Suvremena turistička pokretljivosti Zbog svojih pozicija post turizma mnogo je kritiziran pa čak i optužen zbog necjelovitog pogleda fenomena i potcjenjivanja važnosti turističke industrije i materijalnog aspekta turizma. 279 Treba međutim naglasiti kako upravo iz postmodernog razmišljanja započinje ozbiljnije promišljanje oko teorija o turizmu, dolazeći do najoriginalnijeg i značajnijeg tumačenja suvremenog turizma i to spajanjem sociologije turizma s Cultural studies i sa mobilities paradigm. Interpretativna promjena gledanja turizma u potpunosti se očituje već u knjizi Touring Cultures, 280 čiji sam naslov ukazuje na teorijski izbor koji stoji u osnovi novog tumačenja turističkog fenomena: kao priznavanje veze između turizma i sve češćih društveno-kulturnih promjena u perspektivi kultura putovanja. 281 U spomenutoj knjizi autori daju drukčije tumačenje, od uobičajenog, središnjeg pojma teorije postmodernizma: ideji de-diferencijacije i 278 Urry, J., Mobility andproximity, Sociology, 36 (2), str , 2002a: Ritzer, G., Liska, A., McDisneyzation and Post-Tourism, u Rojek, C., Urry, J. (eds), Touring Cultures: Transformations of Travel and Theory, Routledge, London, str , 1997: Rojek, C., Urry, J,. Transformations of Travel and Theory, u Rojek, C., Urry, J. (eds), Touring Cultures: Transformations of Travel and Theory, Routledge, London, str. 1-19, Clifford, J., Routes: Travel and Translation in the Late Twentieth Century, Harvard University Press, Cambridge (Mass.),

232 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija kulturalizacije društva, 282 s posebnim osvrtom na turizam. Oni smatraju da ako je Prvu modernu 283 karakterizirao proces diferencijacije društvenih praksa u prostornim i vremenskim terminima, nova se faza moderniteta prepoznaje po brisanju granica između nekoć odvojenih društvenih sfera, osobito između turizma i kulture. Kulturalizacija turističkih praksa pojavljuje se u samom turističkom djelovanju koje uključuje, jednu, sve veću potrošnju kulturnih objekata i znakova, a ne isključivo potrošačkih predmeta. U tom smislu ekonomija znakova 284 ne samo da obuhvaća turističku industriju, već briše razlike između nje i ostalih kulturnih industrija, do te mjere da znakovi koji proizlaze iz putovanja obično su proizvedeni i stavljeni u promet od strane bilo koje kulturne industrije. 285 Vodeći tako i do prihvaćanja jedne nove kulturološke perspektive o turizmu, iz koje odmah izlazi na vidjelo središnje pitanje mobilnosti. U stvari, nova se sociologija turizma temelji na pretpostavci da je turizam jedna kulturna praksa; da se turizam i kultura u velikoj mjeri preklapaju; da turizam kao kulturna praksa i skup objekata ima veliko značenje i simboliku u suvremenim zapadnim društvima, organiziran oko masovne mobilnosti; da turizam mora uglavnom biti promatran i analiziran kroz teme, teorije i pojmove koji pripadaju kulturnoj analizi, što 282 Rojek i Urry, op. cit. 1997: Ibid: Lash, S., Urry, J., Economies of Sign & Space, Sage, London, Rojek i Urry, op cit. 1997:

233 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija naročito vrijedi za sadašnju pozornost u vezi pitanja vremena i prostora. 286 Od te povezanosti s kulturološkom perspektivom i s mobilnim teoretiziranjem / mobile theorizing dolazi se do interpretativnog pravca koji se zasniva na pojmovima stavova, veduta i mobilnosti. Suština ovog pristupa je novo poimanje turizma koje nadilazi identifikaciju s pukim kretanjem ljudi prema nekoj dalekoj destinaciji. Ono je sada promatrano kao višeslojno kretanje, koje se prvenstveno sastoji od pokretljivosti više osoba, ali i materijalnih objekata i zamisli. 287 Poput drugih protoka koji se pomiču uzduž i poprijeko globalnih krajolika, i turizam je dakle formiran prepletanjem fizičke, maštovite i virtualne pokretljivosti. U tome je turizam, kao kulturna praksa, simptomatičan, (je) jednog sve mobilnijeg društva, zauzimajući skoro središnju ulogu umjesto da bude marginalan i periferičan. 288 Središnjost turizma, iako simbolična, ogleda se i u suvremenoj kulturi, i to naročito u metafori putovanja, nomada i skitnice/lutalice, kao lika koji utjelovljuje bit suvremenog društva. Međutim ta veza između kulture i turizma ne rješava se na metaforičkoj razini. 286 ibid: Mobilnost ljudi i objekata, zrakoplova i kofera, biljaka i životinja, zamisli i zaštitnih znakova, sustava podataka i satelita, sve to konkurira u oblikovanju turizma (Sheller i Urry, 2004: 1). 288 Rojek i Urry, op. cit., 1997:

234 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija Razlog tome je činjenica da se i same kulture kreću kroz protoke određene by ethnoscapes, mediascapes and ideoscapes 289 i ta mobilnost, aktivirana u turizmu i od turizma, snažan je prenosač kulturnih protoka, 290 kao i što je snažan čimbenik prostorno-vremenske kompresije. 291 Na drugoj razini, nova definicija turizma dovodi u pitanje još jedan element na kojemu su se naslanjale moderne teorije. Radi se naime o ideji turizma kao kretanju pojedinaca i skupina prema jednom mjestu, u kojoj se implicitno nalazi i tumačenje osoba i mjesta kao dva različita i odvojena entiteta. 292 To znači da se sociologija turizma temeljila na implicitnoj pretpostavci ne samo jedinstva mjesta i kulture, već i njihove nepokretnosti u odnosu na jedan fiksni i definirani prostor od strane kartografskih koordinata. 293 Poimanje mjesta kao da je unicum/jedinstven i kulture kao lokalizirani entitet, tumačilo se dakle shvaćanjem turizma kao homogenizacijske sile koja je u stanju zagaditi izvorni identitet tih mjesta kroz izgradnju turističkih mjehura koje karakterizira nedorečena 289 Appadurai, A., Modernity at large: Cultural Dimensions of Globalization, University of Minnesota Press, Minneapolis, Rojek i Urry, op. cit., 1997: Sheller, M., Urry, J., The new mobilities paradigm, Environment and Planning A, 38 (2), str , Hannam et al. Mobilities, Immobilities and Moorings, Mobilities, (1) 1, str. 1-22, Lury, C., The objects of travel, u Rojek, C., Urry, J. (eds), Touring Cultures: Transformations of Travel and Theory, Routledge, London, str. 75,

235 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija bezmjesnost / placelessness. 294 Dok se suvremena sociologija turizma temelji na redefiniranju pojmova mjesta i kulture s osvrtom na mobilnost. Mjesta su tu shvaćena kao mjesto susreta relacija u prisustvu i udaljenosti; 295 kao čvorovi koji se nalaze na raskrižju heterogenosti materijalnih i simboličkih tokova; kao propusni, hibridni i mobilni entiteti. Paralelno kulture su shvaćene kao otvoreni sustavi sadržaja, u stalnom mijenjanju, 296 kontaktne točke između različitih mogućih prikaza. 297 Turist danas nije više samo običan promatrač, već akter okolne stvarnosti koji stupa u interakciju s mjestima koje posjećuje kroz cijelu svoju tjelesnost. Pojam turističkog pogleda, 298 kao glavni način prisvajanja mjesta i kultura, danas je previše statičan i pasivan. Zbog čega se sugerira da ga se zamijeni s jednim drugim vizualnim modalitetom, pogleda (glance) u 294 Relph, E., Place andplacelessness, Pion, London, Massey, D., The Conceptualization of Place, u Massey, D., Jess, P. (eds), Place in the World? Places, Cultures and Globalization, Oxford University Press, Oxford, str Hall, S., New Cultures for old, in Massey, D., Jess, P. (eds), Place in the World? Places, Cultures and Globalization, Oxford University Press, Oxford, str , Evo što, s time u vezi, pišu Coleman i Crang umjesto da mjesta promatramo kao relativno stabilne entitete, koje je moguće analitički suprotstaviti najdinamičnijim tijekovima turista, moramo ih smatrati tekućim i stvorenim kroz izvedbene aktivnosti '.(2002:1) To je veliki izazov tradicionalnom poimanju turizma kao potrošnje i dekodificiranje proizvoda i fiktivnih reprezentacija stvorenih po mjeri za masovnog turista od kojeg je, kao prvo, upitna dramaturška metafora turizma kao uprizorenje svakodnevnog života drugih i turista koji podliježe potrazi za autentičnim iskustvima. 298 Urry, J., The Tourist Gaze, Leisure and Travel in Contemporary Societies, Sage, London,

236 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija smislu naglašavanja uzajamne interakcije između posjetitelja i gostiju koji se konzumira razmjenjujući poglede. 299 Inzistirajući na turističko iskustvo kao aktivnu praksu kroz niz smještenih performansa koji se sastoje ne samo od promatranja, već i od sjećanja, priča i prostornih staza. I baš kroz cjelinu turističkih performansa i mobilnosti, koje čine turizam, moguće je mjesta preuzeti, ponovno definirati, oblikovati, povezati s udaljenim mjestima i kulturama, jer mjesta koje treba predstaviti također su stavljena u igru: upotrijebljena i ponovno stvorena od mobilnosti i praksa turista i radnika, od zamisli i ostavštine. 300 I ne da su mjesta pređena od strane kulturnih, medijskih, ekonomskih i ljudskih protoka, već se ona također oblikuju i žive samo u sjecištu ove višestruke mobilnosti, koja ih pretvara u pokretne entitete. 301 Na osnovi toga se danas i govori o turističkoj mobilnosti / tourism mobilitties, 302 da bi se, ne samo naglasilo da je turizam jedan od oblika mobilnosti, koliko da je on sastavljen od složenog sustava fizičke i simboličke mobilnosti koje se presjecaju, jer ne postoje dva odvojena 299 Chaney, D., The Power of Metaphors in Tourism Theory in Coleman, S., Crang, M. (eds), Tourism: Between Place and Performance, Berghahn Books, New York, str ,, Sheller i Urry, 2004: Hetherington, K., In Place of Geometry: The Materiality of Place, u Hetherington, K., Munro, R. (eds), Ideas of Difference, Blackwell, Oxford, str , Sheller i Urry, op. cit.,

237 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija entiteta, turizam i mobilnosti [...] već one pripadaju istoj seriji složenih i međusobno povezanih sistema, od kojih svaki proizvodi drugog. 303 Ovi sustavi mobilnosti, koji se oblikuju u network posjetitelja - gostiju - vremena - prostora kultura, 304 posjeduju globalnu osobinu i sjeku se sa protocima navedenih od drugih globalnih pogleda. Globalne mobilnosti, kroz pomješane i mobilizacijske aktivnosti mjesta i kultura, stvaraju nove prostore koji se nalaze negdje između mjesta porijekla i destinacije, brišući razliku. Jedna takva kultura tokova (ove vrste) stvara među-prostore, prostori in-betweeness naseljeni su od strane raznih vrsta putnika i turista. 305 Međuprostorne osobine novih tekućih prostora definirane od turizma i u turizmu se razvija, dakle, akcija brisanja granica. Putovanje i turizam su jedan drugi faktor hibridizacije i propusnosti društvenih prostora, još jedan mehanizam 'de diferencijacije' koji pripada modernosti. Ono što ovdje nestaje je uglavnom razlika između home and away, jer povezivanje mobilnih sustava izgleda kao da stvara veću sličnost između ponašanja koja su tipična za putovanje i ponašanja u svakodnevnom životu Ibid: Ibid: Rojek i Urry, op. cit., 1997: Sheller i Urry, op. cit., 2004:

238 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija Govoriti, dakle, o turism mobilities znači afirmirati kraj klasičnog turizma u kontekstu jedne ekonomije znakova općenito, 307 jer umjesto turizma, tradicionalno zamišljenog i doživljenog, postoje beskrajne mobilnosti, fizičke, maštovite i virtualne, dobrovoljne i obvezatne. 308 Stoga razmišljanje o mobilnosti turizma nadilazi sami turizam uključujući društvo u cjelini. Društvo globalnih mobilnih tokova stvarno predstavlja društvo putnika, 309 i to ne samo iz aspekta učestalosti i broja putovanja, već i zato što putovanje u svim svojim oblicima, tjelesnim, virtualnim ili zamišljenim, stvarno izgleda kao konstitutivno našim društvima. Konvergencija putovanja i virtualne mobilnosti Suvremeno se društvo sve više zasniva na vezama mrežastoga tipa, 310 koje uključuju veću širinu odnosa u prostoru i, posljedično, sve veću uporabu novih komunikacijskih tehnologija koji ubrzavaju međusobni kontakt. Posredovana ili virtualna mobilnost u realnom vremenu u prostorijama virtualne blizine kao što su chat, sms poruke i 307 Ibid. 308 Urry, J., The Tourist Gaze, Leisure and Travel in Contemporary Societies, 2 nd ed., Sage, London. Urry 2002a: Leed, E.J., The Mind of the Traveler: From Gilgamesh to Global Tourism, Basic Books, New York, Castells, M., The Rise of the Network Society, Blackwell, Oxford; Internet Galaxy, Oxford University Press, Oxford, i

239 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija razgovori mobitelom, nudi repliciranu stalnu prisutnost', 311 koja, kao takva, ipak ne isključuje, barem ne još, potrebu susretanja licem u lice. 312 Drugim riječima, te posredovane komunikacije potrebne su za održavanje odnosa između osoba u pauzama između jednog i drugog međusobnog fizičkog susreta. Ali društvenost, u situacijama su-prisustva, i realna putovanja, u kojima se susret i ostvaruje, neophodni su i društvu mreža. 313 Ta se povezanost između putovanja i virtualne mobilnosti primjećuje naročito u dvije suvremene pojave: - u sve učestalijoj primjeni komunikacijskih tehnologija tijekom putovanja, naročito od strane tzv. samostalnih putnika; - u nastanku turizma definiranog VFR (visiting friends and relatives / posjet prijateljima i rodbini). Što se tiče samostalnog putovanja, primjećeno je da su internet i druge mobilne komunikacijske tehnologije sve (su) više integrirane u praksama fizičkoga putovanja. 314 Kroz nove medije putnici uspostavljaju trajnu vezu s kućom i sa backpackers zajednicom, što je veliki izazov poimanju blizine i 311 Urry, J., Mobility andproximity, Sociology, 36 (2), str , 2002b: To je razlog zbog čega društveni odnosi nisu samo mrežasti, već sve mobilniji. I danas se za veliki broj osoba društveni život odvija i reproducira kroz prekidane susrete ostvarene kroz putovanja koji stvaraju prisutnost značajnu za umreženo društvo koliko i izvanredne transformacije u komunikacijama utjelovljene sveobuhvatnim internetom. (Urry 2003b: 158). 313 Umjesto da se zamjenjuju, posredovane komunikacije i realna putovanja nadopunjavaju se i podržavaju. Zapravo često, ako ne i pretežito, ta tipologija komunikacija na udaljenost usmjerena je na koordinaciji budućih susreta iz čega potječe transformacija društvenih odnosa te radnje i svrhe putovanja. 314 Germann Molz, J., Playing online and between the lines: round-the-world websites as virtual places to play, u Sheller, M., Urry, J. (eds), Tourism Mobilities: Places to Play, Places in Play, Routledge, London, str , 2004:

240 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija udaljenosti, jer jednostavnost i neposrednost internetske komunikacije stvara jednu simulacijsku prisutnost koja uključuje prostorne i društvene kategorije. Među brojnim komunikacijskim praksama provedenim od strane backpackersa tijekom putovanja, ona koja na višoj razini utjelovljuje ponovno-posredovanje putovanja je online opisivanje putovanja u obliku bloga ili traveloguea / putopisa. Blogovi su mjesta iskustvene naracije putovanja u realnom vremenu i društveni prostor iz kojeg se održava povezanost sa svim mrežama kojima subjekt pripada. Oni dakle predstavljaju one društvene prostore koji se mogu klasificirati kroz tri profila. Na prvoj razini, blog je mobilan jer slijedi kretanja putnika te je i on sam dinamičan. On predstavlja jedinu fiksnu adresu backpackera, pored e- mail adrese, zbog čega se web stranica prikazuje kao svojevrsna simbolika doma, 315 u okviru koje je moguće ostvariti atmosferu koja ima sve osobine prijateljskog kruga. Prilika je to da se sa sobom uvijek ponese, dok se putuje, dio svog svijeta, posredstvom povezanosti s relacijskim mrežama, što pretvara interakcijsku zajednicu [u jedan] mobilni fenomen. 316 Druga razina mobilnosti u odnosu je uvijek s relacijskom dimenzijom virtualnih mjesta. To znači da se dolazi do susretanja tekućih društvenih mreža, formiranih od osoba i doma, prijatelja, putnika koji dolaze u dom, backpackersa 315 Mascheroni, G., Le comunità viaggianti. Socialità reticolare e mobile dei viaggiatori indipendenti, FrancoAngeli, Milano, Meyrowitz, J., The Rise of Glocality: New Senses of Place and Identity in the Global Village, u Nyìri, K. (ed), The Global and the Local in Mobile Communication, Passagen Verlag, Wien, str ,

241 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija sretnutih na putu, i lokalne privremene prijatelje'. 317 Ovdje se, dakle, susreću dimenzija doma i putovanja, povezana nizom tokova i praksa virtualne mobilnosti u oba smjera: kao dimenzionalnost svakodnevnog života i doma koji se spaja s putovanjem; i gdje putnik ostaje uvijek povezan s mobilnom zajednicom backpackers i nakon povratka kod kuće. - Na trećoj razini mobilnosti događa se da ti prostori pokazuju sposobnost novih komunikativnih praksa virtualne mobilnosti u mrežnom reorganiziranju i u ograničavanju primarnih sfera iskustva. U tom smislu novi mediji omogućuju da se iz daljine reproduciraju veze, interakcije i dnevne rutine, mijenjajući tako smisao putovanja kao prekid i udaljavanje od sfere svakodnevnosti. Upotrebljavajući na taj način internet, interaktivni putnici diljem svijeta ne putuju da bi pobjegli društvenim obvezama, već putovanje koriste da bi stvorili i održavali istovremeno više društvenih veza, bilo licem u lice ili na daljinu. 318 Relacijske uporabe interneta, kao online dnevnika, samo su potvrda evolucijskog procesa koji putovanju, i turizmu zamjenjuju niz više istovremenih kretanja, materijalnih i simboličkih, koji uzburkaju granicu između doma i putovanja u smjeru jedne sve sadržajnije kompenetracije i povezanosti tih dviju sfera. 317 Sorensen, A., Backpacker Ethnography, Annals of Tourism Research, 30 (4), 2003: Germann Molz, J., Playing online and between the lines: round-the-world websites as virtual places to play, u Sheller, M., Urry, J. (eds), Tourism Mobilities: Places to Play, Places in Play, Routledge, London, 2004:

242 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija Ista se težnja de-egzotizacije suvremenog turizma 319 primjećuje u oblicima turizma poznatim i kao VFR tourism / VFR travel (Visiting Friends and Relatives), potvrđujući činjenicu da zamljopisna rasprostranjenost društvenih mreža turizam čini ne samo poželjnim, već i potrebnim, 320 budući da relacijske mreže ne funkcioniraju samo preko telefonskih razgovora, SMS poruka poruka i ova. To znači da porast te tipologije turizma mora biti povezan s temeljnom compulsion to proximity koja potvrđuje mrežaste odnose oblikovajući ih u obliku plemenite društvenosti, zasnivajući se na integraciji fizičke i simboličke mobilnosti, prisutnosti i odsutnosti. Kao što je to bio slučaj samostalnih putnika. 321 I ovaj fenomen tjera na promišljanje tradicionalnih pojmova putovanja i doma, budući da putovati nema više značenje odvajanja od uobičajenih intimnih odnosa i bijega od društvenih obveza. Ono sve više posjeduje društvene osobine i ispunjava obveze koje su povezane s dimenzijom intimnih veza Larsen et al. Networks and Tourism: Mobile Social Life, Annals of Tourism Research, 34 (1), str , Ibid: Samostalni putnici su putnici srednjeg-dugog vremenskog razdoblja, duži od uobičajenog odmora, koji se ne oslanjaju na turističku industriju mainstreama, privilegirajući samostalniju organizaciju i fleksibilno planiranje putovanja. Oni predstavljaju jednu subkulturu koju karakterizira jedno zajedništvo vrijednosti i praksa (Riley 1988; O'Reilly, 2006; i Mascheroni 2007). 322 Urry, J. Sociology beyond Societies: mobilities for the twenty-first century, Routledge, London, 2000:

243 Turistička mobilnost: turizam kao kretanje ljudi, mjesta, predmeta, slika i komunikacija 241

244 Zaključno Turizam, kao i bilo koja druga društvena praksa, prolazi kroz niz preobražaja kao rezultat najznačajnijih promjena. Od sve proširenijih i sve obuhvatnijih globalizacijskih fenomena, u svojoj makro dimenzionalnosti, do pojava novih oblika društvenosti, u mikro dimenzionalnosti. To zahtijeva ozbiljno promišljanje pojma turizma i samih studija o turizmu. Spomenuti masovni turizam, koji i danas postoji u obliku organiziranog grupnog turizma (primjerice socijalni turizam), tipično je moderan fenomen. To dakle znači da ova oznaka ne uspijeva u potpunosti objasniti postojanje novih turističkih praksi različitih matrica, koje, obuhvaćajući niz društvenih dimenzija, idu daleko preko jednostavnog fizičkog kretanja osoba prema turističkom mjestu. Pojam tourism mobilities stoga ima zaslugu naglašavanja postojanja, koegzistencije, u turizmu, različitih i drugačijih kretanja iz kojih se ispreplitanja, uvijek nestalnih i dinamičnih, putovanje i oblikuje. Usvojiti jednu takvu perspektivu promatranja ne određuje samo upite o nastajanju raznih oblika turizma, već uopće i istraživanje turizma i to iz jedne mnogostruke perspektive. Zbog toga se i suvremena sociologija turizma zanima i za nematerijalne oblike putovanja, kao konvergencija 242

245 Zaključno fizičkih pokretljivosti i komunikacije ili povezanost različitih kulturnih tokova, kao na primjer za kulturu gostiju i posjetitelja uzete ne kao zasebne entitete, međusobno različite i prepoznatljive, već kao subjekte koji se međusobno isprepliću imajući za pozadinu globalne kulturne krajolike, unčinkovito utjelovljene od global brands / globalnih brandova, 323 ali i od glocaliziranih poticaja; ili, obrnuto, interes prema materijalnim aspektima putovanja, kao susret s posjećenim mjestima tjelesno posredovano i položeno u raznim kutijama pamćenja, od fotografija do stvarnih travelling objects; 324 kao i o potrebi da se i unutar sociologije turizma istražuje mrežna društvenost. Novo poimanje koje, u suštini, traži obogaćivanje studija turizma, otvarajući se dijalogu i konfrontaciji s drugim srodnim studijskim disciplinama. 325 Suvremeni turizam, s druge strane, utjelovljuje najznačajnije osobine promjena koje vode jednom mobilnom društvu, postajući snažni simbol suvremenih kretanja. Sociologija turizma može, dakle, itakako pomoći u razumijevanju problema koji su danas u središtu društvenih znanosti. Konvergencija između putovanja, komunikacije i oblika društvenih odnosa samo je primjer plodnog dijaloga između različitih područja studija i uloge koje sociologija turizma - nasuprot opće sociologije, koja je inače tradicionalno nemobilna - ima utvrđenu i ustaljenu pozornost 323 Urry, J., Global Complexity, Blackwell, Oxford; Social Networks, Travel and Talk, «British Journal of Sociology», 54 (2), str , Lury, C., The objects of travel, u Rojek, C., Urry, J. (eds), Touring Cultures: Transformations of Travel and Theory, Routledge, London, Tu se posebice misli na Media Studies i Cultural Studies, kao i na migracijskim istraživanja i studija oko globalizacije u cjelini. 243

246 prema kretanju. Još jedna važna osobina suvremenog turizma odnosi se na predstavljanje, na pripremanje turističkog mjesta, i svih mjesta moderniteta počevši od velegrada, kao strategija usmjeravanja pogleda Urry, J., The Tourist Gaze, Leisure and Travel in Contemporary Societies, Sage, London,

247 245 Zaključno

248 Bibliografija Adler J., (1989a), Travel as performed art, u: American journal of sociology, 96, 6, Adler J., (1989b), Origins of sightseeing, u: Annals of tourism research, 16, 1, Appadurai, A., (1996.), Modernity at large: Cultural Dimensions of Globalization, University of Minnesota Press, Minneapolis;. Apostolopoulos Y.. Leivadi S. e Yannakis A., (eds.) (1996.), The sociology of tourism. Theoretical and empirical investigations, London and New York, Routledge. Augè M., (1992.), Non-lieux, Paris, Seuil. Augè M., (1997.), L'impossible voyage. Le tourisme et ses images, Paris, Tayot & Rivages. Barberis C., (1979.), Per una sociologia del turismo, F. Angeli, Milano. Battilani P., (2001.),Vacanze di pochi vacanze di tutti, Il Mulino, Bologna, Battistelli F., (1992.), Il modello Rimini, u Sport e loisir, I, n 2. Baudrillard J., (1972.), Il sistema degli oggetti, Bompiano, Milano. Baudrillard J, (1988.), America, London, Verso. Baudrillard, J., (1991.), L'Amerique, ou la pensée de l'espace, in Citoyenneté et urbanité, Paris, Esprit; Bauman Z., (1987.), Legislators and interpreters, Cambridge, Polity Press. Bauman Z., (1999a, or ), Dentro la globalizzazione, Roma-Bari, Laterza. Bauman Z.,( 1999b, or ), La società dell incertezza, Bologna, Il Mulino. Benini, E. i Savelli A., (1986.), Il senso del far vacanza. Motivazioni e strutture nel turismo postmetropolitano, Milano: Franco Angeli. Bernardi U., (1997),. Del viaggiare, F. Angeli, Milano. 246

249 Bibliografija Boorstin, D., (1964.), The Image: A Guide to Pseudo-Events in America, Harper, New York. Boyer M., (1982.), Le tourisme, Le seuil, Paris. Boyer R., (1990.), The regulation school: a critical introduction, New York, Columbia UniversityPress. Boorstin D. (1961), The image. A guide to pseudoevents in America., New York, Atheneum. Borocz J., (1996.), Leisure migration: A sociological study on tourism. Oxford; Tarrytown NY: Pergamon. Bramwell B., Lane B., (2000.), (eds), Tourism collaboration and partnership. Politics, practice and sustainability, Clevedon-Buffalo, Channel View. Bresso G., Zappetella A., (1985.), Il turismo come risorsa e come mercato: elementi per l analisi economica del turismo, F. Angeli, Milano. Burkart A.J., Medlik S., (1981.), Tourism: Past, present and future. London: Heinemann. Butera F., (1993.), Il castello e la rete, F. Angeli, Milano. Butera F., Donati E., Casaria R., (1997.), I lavoratori della conoscenza, Milano, Franco Angeli. Campolongo, A., Pellegrini, F., (1993.), Turismo come risorsa, Il Politecnico. Castells, M. (1996), The Rise of the Network Society, Blackwell, Oxford; (2001), Internet Galaxy, Oxford University Press, Oxford. Castoldi, G., (1992.), Manuale di tecnica turistica, Milano: Hoepli. Cesari, Pedrini L., (1990.), Geografia del turismo, Hoepli, Milano. Ceserani, R., (1998), Lo straniero, Bari: Editori Laterza. Chambers E. (1997.), (editor). Tourism and culture: An applied perspective. Albany: State University of New York Press. Chaney, D., (2002.), The Power of Metaphors in Tourism Theory in Coleman, S., Crang, M. (eds), Tourism: Between Place and Performance, Berghahn Books, New York, str Clifford, J. (1997), Routes: Travel and Translation in the Late Twentieth Century, Harvard University Press, Cambridge (Mass.). Cogno, E., Dall Ara, G., (1992.), Comunicazione e tecnica pubblicitaria nel turismo, Milano: Franco Angeli. 247

250 Bibliografija Cohen, E., (1974.), Who is a tourist? a conceptual clarification, u The Sociological review, XXII, 4, str Cohen, E., (1979.), A Phenomenology of Tourist Experiences, «Sociology», 13, str (1995), Contemporary Tourism - Trends and Challenges. Sustainable authenticity or contrived post-modernity?, u Butler, R., Pearce, D. G., (eds), Change in Tourism: People, Places, Processes, Routledge, London, str Cohen E., (1984.), The sociology of tourism: approaches, issues and findings, u: 'Annual review of sociology', 10: Cohen E., (1988.), Tradition in the qualitative sociology of tourism, in: 'Annals of tourism research' 15: Cohen E., (1992.), Pilgrimage and tourism. Convergence and divergenze, in: Morinis A., The anthropoly of pilgrimage, Westport e Londra, Greenwood Press,: Cohen S., Taylor L., (1976.), Escape attemps, London and New York, Routledge. Coleman, S., Crang, M., (2002.), Grounded Tourists, Travelling Theory u Coleman, S., Crang, M., (eds), Tourism: Between Place and Performance, Berghahn Books, New York, str Collins, R., Makowsky, M., (1994.), Storia delle teorie sociologiche, Bologna: Zanichelli. Corbin, A. L, (1996.), Dall ozio coltivato alla classe oziosa, u A. Corbin uredio), L invenzione del tempo libero , Bari: Editori Laterza. Costa N., (1985.), Le vacanze estive, I.U.L.M., Milano. Costa, N., (1989.), Sociologia del turismo. Interazioni e identità nel tempo libero, Milano: Cooperativa Libraria I.U.L.M.. Costa N., (1995.), La città dell'iperturismo, Milano, Cuesp. Costa N., (2005b), I professionisti dello sviluppo turistico locale, Milano, Hoepli. Costa N., (2005c), MacCannell e le origini della sociologia del turismo, u: MacCannell D., Il turista, una nuova teoria della classe agiata, Torino, Utet, XV-XXXV. 248

251 Bibliografija Crick M., (1989.), Representations of international tourism in the social sciences: sun, sex, sights, savings and servility, u 'Annual Review of Anthropology', 18: Cross G., (1998, izvorno1993.), Tempo e denaro, Bologna, Il Mulino. Cross G., (2001.), The all-consuming century: why commercialism won in modern America, New York, Columbia University Press. Croizier M., (1991.), L impresa in ascolto, Il Mulino, Bologna. Dann G., (1977.), Anomie, ego-enhancement and tourism, u: Annals of tourism research, 4: Dann G., Cohen E., (1991.), Sociology and tourism, u 'Annals of tourism research', 18:: D Antonio M., (uredio), (1988.), L industria turismo, Monitor, SIPI, Roma. Dall Ara, G., (1995.), Perché le persone vanno in vacanza?, Milano: Franco Angeli. De Certeau, M., (1980.), L invention du quotidien, Gallimard, Paris. Dalla Chiesa N., (1980.), Sociologia del turismo, Bocconi, Milano. De Masi D., (2003.), La fantasia e la concretezza. Creatività individuale e di gruppo, Milano, Rizzoli Douglas M., Isherwood B., (1984.), izvorno 1978.), Il mondo delle cose. Oggetti, valori, consumo, Bologna, Il Mulino. du Gay, P., Hall, S., James, L., Mackay, H., Negus, K., (1997.), Doing Cultural Studies: The Story of the Sony Walkman, Sage, London. Doxey, G. V., When enough s enough. The natives are restless in Old Niagara, Heritage Canada, Dumazedier, J., (1993.), Sociologia del tempo libero, Milano: Franco Angeli. Durkheim, E., (1893.), Les règles de la méthode sociologique, Paris. Ellsworth J.H., Ellsworth M. V., (1995.), Marketing in the internet, New York, Wiley. Falassi A., (1987.), (uredio), Time out time. Essays on the festival, Albuquerque, University of the New Mexico Press. Feifer M., (1985.), Going place, London, MacMillan. Featherston M., (1991.), Consumer culture and postmodernism, SAGE Publications, Londra. 249

252 Bibliografija Featherstone M., (1994.), Cultura del consumo e postmodernismo, Seam, Roma. Florida R., (2003., izvorno 2002.), L ascesa della nuova classe creativa, Milano, Mondadori. Frigerio, A., Corna Pellegrini, G., (1985.), Turismo come e perché, Milano: Cedoc. Germann Molz, J., (2004.), Playing online and between the lines: roundthe-world websites as virtual places to play, u Sheller, M., Urry, J. (eds), Tourism Mobilities: Places to Play, Places in Play, Routledge, London, str Giddens, A., (1990.), Le conseguenze della modernità, Il Mulino, Bologna. Gubert, R. i Pollini G., (2002.), Turismo, fluidità relazionale e appartenenza territoriale, Franco Angeli, Milano. Guidicini, P., Savelli, A., (eds), (1988)., Il turismo in una società che cambia, Milano: Franco Angeli. Giddens, A., (1990.), The conseguquences of modernity, Cambridge, Polity press Graburn, N., (1977.), Tourism: the sacred journey, in Smith V. (ed.), Hosts and guests: the anthropology of tourism, Philadelphia, University of Pennsylvania Press, str Graburn, N., (1983.), The anthropology of tourism, u: Annals of tourism research, 10:9-33. Graburn, N., Jafari J., (1991.), Introduction. Tourism and social science, u: Annals of tourism research, 18:1-11. Graburn, N., s Barthel-Bouchier, (2001.), Relocating the tourist, u: International Sociology, 16, 2, str Gray, B., (1989.), Collaborating:finding common ground for multiparty planning, San Francisco, Jossey-Bass. Gulotta, G., Mamia L., (1997.), Psicologia turistica. Milano: Giuffré. Grasselli, G., (1989.), Economia e politica del turismo, F. Angeli, Milano. Guiducci, G., (1984.), Turismo post-industriale, Ed. Lavoro, Roma. Guidicini, P., Savelli, A., (uredili), (1988.), Il turismo in una società che cambia, F. Angeli, Milano. 250

253 Bibliografija Guidicini, P., Savelli A., (uredili), (1988.), Il Mediterraneo come sistema turistico complesso, u Sociologia urbana e rurale, br. 26. Hall, S., (1995.), New Cultures for old, in Massey, D., Jess, P. (eds), Place in the World? Places, Cultures and Globalization, Oxford University Press, Oxford, str Hannam, K., Sheller, M., Urry, J., (2006.), Mobilities, Immobilities and Moorings, «Mobilities», (1) 1, str Hannigan, J., (1998.), Fantasy city, London and NewYork, Routledge. Hetherington, K., (1997.), In Place of Geometry: The Materiality of Place, u Hetherington, K., Munro, R. (eds), Ideas of Difference, Blackwell, Oxford, str Hoffman, L.M., Fainstein S.S., Judd D.R., (eds), (2003.), Cities and visitors. Regulation people, markets and city space, londra, Bleckwell. Holden, A., (2000.), Environment and tourism, Londra e New York, Routledge Hunter, C. i Green H., (1995.), Tourism and environment, Londra e New York, Routledge Krippendorf, J., (1987.), The holiday people. Towards a new understanding of leisure and travel, London, William Heinemann. Harvey, D., (1993.), La crisi della modernità, Il Saggiatore, Milano. Jamal, T.B., Gertz, D., (1995.), Collaboration theory and community tourism planning, u: Annals of tourism research, 22: Judd. D. R., Fainstein, S. S., (uredili) (1999.), The tourist city, New Haven e Londra, Yale University Press. Larsen, J., Urry, J., Axhausen, K. W., (2007.), Networks and Tourism: Mobile Social Life, «Annals of Tourism Research», 34 (1), str Lauria, M., (uredio), (1998.), Recostructing urban regime theory.regulation urban politics in a global economy, London, Sage. Lash, S., Urry, J., (1994.), Economies of Sign & Space, Sage, London. Leed, E.J., (1991,), The Mind of the Traveler: From Gilgamesh to Global Tourism, Basic Books, New York. Lozato-Giotart, J.P., (1981.), Mediterranee et tourisme, Masson, Paris. Lozato-Giotart, J. P., (1997.), Geografia del turismo, F. Angeli, Milano. Lury, C., (1997.), The objects of travel, u Rojek, C., Urry, J. (eds), Touring Cultures: Transformations of Travel and Theory, Routledge, London, str

254 Bibliografija Lyotard, F., (1981.), La condizione post-moderna, Feltrinelli, Milano. Law, M., (1993.), Urban tourism, London Mansell Lowenthal, D. (1985.), The past is a foreign country, Cambridge, Cambridge University Press. Kadt, E. De, (1979.), editor, Social and cultural aspects of tourism. Paris- Washington: Unesco-Bird. MacCannel, D., (1973.), Staged Authenticity: Arrangement of Social Space u Tourist settings, American Sociological Review, 79, str MacCannell, D., (1976.), The Tourist: A new Theory of the Leisure Class, New York: Schocken Books. MacCannell, D., (1992.), Empty meeting grounds, London-New York, Martinengo, M. C., Savoja L., (1998.), Sociologia dei fenomeni turistici, Milano: Guerini Studio. Martino, M., (1982.), La lontananza disincantata, u Il quotidiano e il possibile, uredili di Gasanti, A., Jedlowski, P. P., Giuffrè, Milano. Martinotti, G., (1993.), Metropoli. La nuova morfologia sociale della città, il Mulino. Mascheroni, G., (2007.), Le comunità viaggianti. Socialità reticolare e mobile dei viaggiatori indipendenti, Angeli, Milano. Maslow, A. H., (1973.), Motivazione e personalità, Roma: Armando Editore. Massey, D., (1995.), The Conceptualization of Place, u Massey, D., Jess, P. (eds), Place in the World? Places, Cultures and Globalization, Oxford University Press, Oxford, str Mathieson, A., Wall, G., (1982.), Tourism. Economic, physical and social impacts, Londra e New York, Longman Matvejevic P., (1991.), Mediterraneo. Un nuovo breviario, Garzanti, Milano. Matvejevic P., (1995.), Lettere dall altra Europa, Garzanti, Milano. Mc Intosh, R.W., (1972.). Tourism: Principles, practices, philosophies. Columbus OH: Grid. Medlik, S., (1995.), (editor). Managing tourism. Oxford-Boston: Butterworth-Heinemann. Meethan, K., (2001.), Tourism in global society: Place, culture, consumption. New York: Palgrave. 252

255 Bibliografija Meyrowitz, J., (2005.), The Rise of Glocality: New Senses of Place and Identity in the Global Village, u Nyìri, K. (ed), The Global and the Local in Mobile Communication, Passagen Verlag, Wien, str Miller, D. (1997), Consumption and its consequences, u Mackay, H. (ed), Consumption and Everyday life, Sage, London, str Mercury, (1997.), Settimo rapporto sul turismo, Dipartimento del Turismo, Presidenza del Consiglio, Firenze. Merlo, L., (1980.), Elementi di marketing turistico, Agnesotti, Roma. Morin, E., (1965.), Vivent le vacances, u Pour une politique de l homme, Le seuil, Paris. Mowforth, M., Munt, I., (1998.), Tourism and sustainability. New tourism in the Third World, Londra e New York, Routledge. Munt, I., (1994.), The other postmodern tourism: travel, culture and the new middle class, u 'Theory, Culture annd Society', 11: Munt, I. (1995.), The travel virtuosos, in: Contours: Murphy, P. E., (1985.), Tourism. A community approach, New York and London, Methuen. Muscarà, C., (1983.), Gli spazi del turismo, Bologna: Patron Editore. Nash, D., (1989.), Tourism as a form of imperialism, u Smith V. (eds), Hosts and gusts. The anthropology of tourists, Philadelphia University of Pensylvania Press, Nash, D., (1995.), An exploration of tourism superstructure, u Butker R. i Pearce D. (uredili), Chancge in tourism, Londra, Routledge, Nash, D., (1996.), Anthropology of tourism. Kidlington, Oxford: Pergamon; Tarrytown NY: Elsevier Science. Nocifora, E., (uredio), (1993.), Il turismo mediterraneo come risorsa e come rischio, SEAM, Roma. Nocifora, E., (eds), (1996.), Il turismo contro l integralismo, Ipermedium, Napoli. Nocifora E. (uredio), (1997.), Turismatica, F. Angeli, Milano. Nocifora, E., (2001.), Itineraria. Dal Grand Tour al turismo postmoderno. Lezioni di sociologia del turismo, La Vespa Nuvolati, G., (2002.), Popolazioni in movimento, città in trasformazione, Il Mulino, Bologna. Ogilvie, F. W., (1933), The tourist movement, London. 253

256 Bibliografija O Reilly, C. (2006), From Drifter To Gap Year Tourist: Mainstreaming Backpacker Travel, Annals of Tourism Research, 33 (4), str Pearce, P. L., (1982.). The social psychology of tourist behaviour. Oxford: Pergamon. Pearce, Ph., Moscardo, G., Ross, G. F., (1991.), Tourism impact and community perception: an equity social representational perspective, u: Australian Psychologist, 26: Pearce, Ph., Moscardo, G., Ros, G. F., (1996), Tourism community relashiopnshis, Oxford, Pergamon. Perussia, F., (1989.). An introduction to the social psychology of tourism. u: Schmidt di Friedberg P., editor, Tourism, employment and environment in post-industrial society. Milano: Fast-Tci, Poon, A., (1993.), Tourism, technology and competitive strategies, Walllingford, Cabi. Poon A. (1994), The 'new' tourism revolution, in: Tourism Management, 22: Ponterio Vitale, S., (1986.), Turismo e ricerca scientifica, Roma: Editrice Ianua. Prentice, R. C., (1996.), Tourism as experience: Tourists as consumers: Insight and enlightenment. Edinburgh: Queen Margaret College. Ragone, G., (1985.), Consumi e stili di vita, Guida, Napoli. Reid. D. G., (2003.), Tourism, globalization and devolpment, Londra e Sterling, Pluto Press. Relph, E., (1976.), Place andplacelessness, Pion, London. Riesman, D., (1964.), La Foule Solitarie, Arthaud, Paris; trad. it. D. Riesman (1986), La folla solitaria, Bologna: Il Mulino. Ritzer, G., (1997., izvorno 1996.), Il mondo alla Macdonald s, Bologna, Il Mulino Ritzer, G., (2000., izvorno 1999.), La religione dei consumi, Bologna, Il Mulino Robinson, M., Boniface, P., (1999.), editors. Tourism and cultural conflicts. Oxon NY: CABI. Ritzer, G., Liska, A., (1997.), McDisneyzation and Post-Tourism, u Rojek, C., Urry, J. (eds), Touring Cultures: Transformations of Travel and Theory, Routledge, London, str

257 Bibliografija Rojek, C., Urry, J,. (199.7), Transformations of Travel and Theory, u Rojek, C., Urry, J. (eds), Touring Cultures: Transformations of Travel and Theory, Routledge, London, str Rocca, G., (2000.), Turismo, territorio e sviluppo sostenibile, ECIG, Genova. Roche, M., (1992.), Mega-events and micro-modernization, u 'British journal of sociology', 43: Ross, G. F., (1998.), The psychology of tourism. Melbourne: Hospitality Press. Routledge Martinotti, G., (1993.), Metropoli, Bologna, Il Mulino Ryan, C., (2002.), The tourist experience, Londra e New York, Continuum Ryel, R., Grasse, T., (1991.), Marketing ecotourism: attracting the elusive ecotourism, u: Whelan T. (ed.), Nature tourism: managing for the environment, Washington, D.C., Island Press. Sangalli, G., (1983.), Turismo tra pratica e consumo, Ed. Lavoro, Roma. Savelli, A. (1996.), Sociologia del turismo, Milano: Franco Angeli. Shaw, G., Williams, Allan M., (1994.), Critical issues in tourism, Oxford, Blakwell. Sheller, M., Urry, J., (2004.), Places to Play, Places in Play, u Sheller, M., Urry, J. (eds), Tourism Mobilities: Places to Play, Places in Play, Routledge, London, str (2006), The new mobilities paradigm, Environment and Planning A, 38 (2), str Shields, R., (1991.), Places on the margin, London Routledge. Schouten F. F. J., (1995.), Heritage as Historical Reality, in D. T. (ed), Heritage, Tourism and Society, Mansell, London - New York, str. 29. Schütz, A., (1944.), The Stranger: An Essay in Social Psychology, u American Journal of Sociology, br. 49. Sessa, A., (1992.), Elementi di sociologia e psicologia del turismo, Roma: CLITT. Sessa, G., Allocock, J. B., Cazes G., (1990.), Le ricerche sul turismo in Europa, Agnesotti, Roma. Simonicca, A., (1997.), Antropologia del turismo. Strategie di ricerca e contesti etnografici, Roma: La Nuova Italia Scientifica. 255

258 Bibliografija Simmel, G., (1908.), Excurs über den Fremden, u Soziologie. Untersuchungen über die Formen der Vergesellschaftung, Leipzig. Smith, V. L., (1977.), editor. Hosts and guests: The anthropology of tourism. Philadelphia: The University of Pennsylvania Press. Smith, V. L., Brent M., (2001.), editors. Host and guest revisited: Tourism issues of the 21st century. New York: Cognizant Communication. Sorensen, A., (2003.), Backpacker Ethnography, Annals of Tourism Research, 30 (4), str Tabboni, S., (1993.), a cura di), Vicinanza e lontananza. Modelli e figure dello straniero come categoria sociologica, Franco Angeli, Milano. Tabboni, S., (1984.), La rappresentazione sociale del tempo, F. Angeli, Milano. Tisdell, C. A., Roy, K. C., (1998.), (editors). Tourism and development: Economic, social, political and environmental issues. Commack NY: Nova Science. Tribe, J., (2002.), The philosophic practitioner, in: Annals of tourism research, 29, 2, Turner, L. Ash, J., (1975.), The golden ordes. International tourism and the pleasure periphery, London, Constable. Uriely, N., (2005.), The tourist experience. Conceptual developments, u: Annals of tourism research, 32, 1: Urry, J. (1990), The Tourist Gaze, Leisure and Travel in Contemporary Societies, Sage, London. (1995., izvorno 1990.), Lo sguardo del turista, Roma, Seam. (2000), Sociology beyond Societies: mobilities for the twenty-first century, Routledge, London. (2002a), The Tourist Gaze, Leisure and Travel in Contemporary Societies, 2 nd ed., Sage, London. (2002b), Mobility andproximity, «Sociology», 36 (2), str (2003a), Global Complexity, Blackwell, Oxford. (2003b), Social Networks, Travel and Talk, British Journal of Sociology, 54 (2), str Veblen, T., (1899.), The Theory of the Leisure Class, New York: Mcmillan. Veblen T., (1971.), La teoria della classe agiata, Einaudi, Torino. 256

259 Bibliografija Wallerstein I., (1980.), The Modern World-System, Academic Press, New York-London. Wallerstein, I., (1995.), Scienze Sociali. Come sbarazzarsene, Il Saggiatore, Roma. Wang, N., (2000.), Tourism and modernity. A sociological analysis, NewYork-Oxford, Pergamon. Wto-Eurostat, (1995.), Notes on statistcs of tourism, Eurostat,Bruxelles. Wyllie, R. W., (2000.), Tourism and society: A guide to problems and issues. State College Pa: Venture

260

261 Bibliografija ISBN