IZAZOV TEHNOLOGIJE SAMOUNIŠTENJA

Transcription

1 U SLUŽBI DIJALPGA I MIRA - bor predavanja EUROPSKA AKADEMIJA BISKUPIJA BANJA LUKA 2009 ( ) IZAZOV TEHNOLOGIJE SAMOUNIŠTENJA Marijan Jošt Aut nihil ociosum fert, aut suffert natura. Priroda ništa beskorisno niti donosi niti trpi. Frane Petrić (1591.) Proizvodnja hrane i bioetika Etika izučava pravila ponašanja i moralnih prosudbi. Ona može biti filozofska disciplina, znanstvena grana, ili u najširem smislu znanje o moralu (Čović, 1979.). Međutim, etički zakoni su u potpunosti drugačiji od znanstvenih. Etički zakoni su zakoni običajnog prava. Oni kažu kako bi trebalo postupiti, a ne kako se mora postupiti. Oni su normativni, postavljaju idealni standard, principielni cilj, ali ne i neophodno stvarno stanje stvari. Svakom etičkom argumentu može se suprostaviti isto toliko opravdani protuargument. Vjerojatno je to i razlog da neki poduzetni ljudi u svakodnevnom životu baš i ne uvažavaju etiku (Ferré, 1994). I mnogi od nas često etiku doživljavaju kao nešto čime bi se mogli zakititi, ali se nerado njoj podčinjavaju u svakodnevnom životu (Ruehr, 1994). Ovdje je poljoprivredna etika razmatrana kao dio bioetike. Dok nam je pojam poljoprivrede prilično jasan, to se ne bi moglo reći i za pojam bioetike. Općenito možemo prihvatiti da bioetika može biti osnova za procjenu zašto nešto u poljoprivredi smatramo dobrim ili lošim, ispravnim ili pogrešnim. Prema definiciji Hartel-a (1994.), poljoprivredna etika razmatra filozofski, socijalni, pravni, ekonomski, znanstveni i estetski vid poljoprivrednih problema i daje smjernice za donošenje ispravne odluke za njihovo rješavanje. Glavna značajka poljoprivredne etike je suglasje socijalne i znanstvene odgovornosti (Smith, 1990.). Zbog značaja etičkih problema koji se javljaju u poljoprivredi danas, poljoprivredna etika se predaje na najmanje četrnaest univerziteta u SAD (Ruehr, 1994.), a u Hrvatskoj se počela predavati godine na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima. 1

2 Prema Hartel-u (1994.) u nadolazećem stoljeću glavno nesuglasje između konvencionalne i alternativne (ekološke) poljoprivrede odnositi će se na degradaciju okoliša. Da bi zaštitili integritet okoliša, trebamo biti sposobni primijeniti cjelovit pristup, koji naglašava ljubav, poštovanje, sućut i obzir prema prirodi, umjesto samokorisnog (... kemijska gnojiva i pesticidi nam omogućuju porast rodnosti ), ili na pravu temeljenog pristupa (...imamo pravo koristiti vodu kao što smo to oduvijek činili ). Uobičajeno ponašanje tipičnog znanstvenika karakterizira znanstveni redukcionizam - razmišljanje i odlučivanje o znanosti u njenom najužem dijelu. Ono ne uključuje interdisciplinarni, cjelovit pristup. Međutim, danas neki znanstvenici mijenjaju stav, počinju promatrati poljoprivredne probleme u cjelini i ne sviđa im se baš ono što vide. Svjedoci su neželjenih promjena u našem okolišu, koje nastaju zbog naše prošle i sadašnje poljoprivredne aktivnosti. Dakle, proizlazi: poljoprivredna etika (dio bioetike) je cjelovit način promatranja i prosuđivanja u poljoprivredi. Promjene u prirodnom okolišu Uvijek moramo imati na umu da su svi poljoprivredni ekosistemi nastali iz prirodnih. I jedni i drugi imaju ulaze i izlaze, a obilježava ih određeni sastav i procesi unutar njih. Međutim, glavna razlika jeste u tome što su u poljoprivrednom sistemu ulazi, izlazi i procesi u velikoj mjeri kontrolirani ljudskim odlukama (Mannion, 1995.). Nasljeđena biosfera i tehnosfera našeg djelovanja danas su van ravnoteže i iz te činjenice izrasta glavno etičko pitanje današnjice (Ward i Dubos, 1972.). Pretvorba prirodnog ekosisteme u poljoprivredni započela je pred oko 10 tisuća godina. U početku ona je bila spora i neopasna, da bi s vremenom postajala sve brža, a njeni učinci sve razorniji. Prirodni ekosistem sve brže dobiva oznake koje se bitno razlikuju od početnih. Za preživljenje čovjeku potrebni su zrak, voda i hrana. Sve ove osnovne potrebe izložene su značajnim promjenama: 1. Zagađenje zraka - Fermentacija organske tvari u preživača, kao i vlažna uzgajališta riže glavni su izvor metana. Izgaranjem fosilnog goriva nastaje ugljični dioksid, dok intenzivno korištenje mineralnih dušičnih gnojiva oslobađa dušične okside. Sva tri nabrojena plina stvaraju efekat staklenika, te doprinose ukupnom zagrijavanju zemljine kugle. U proteklih 150 godina ovo 2

3 zagrijavanje iznosilo je 0,45 o C, a dodatnih 1 do 3,5 o C povećanja temperature tla i mora može se očekivati u narednih sto godina. Danas je teško predvidjeti sve posljedice takvog zagrijavanja. 2. Zagađenje podzemnih voda pesticidima, nitratima i nitritima. Kao primjer se navodi: Proizvodnja atrazina (aktivne komponente herbicida) započela je Danas, nakon pet dekada primjene podzemne vode kukuruznog pojasa u SAD sadrže po živa bića opasnu količinu ovih aktivnih tvari herbicida. Za sada čovjek nema ni znanja, niti metoda za pročišćavanje podzemnih voda. 3. Degradacija tla - Pojačana eoloska i vodena erozija tla kao posljedica niskog sadržaja organske tvari u tlu, nadalje zakiseljavanja tla prouzročeno mineralnim gnojivima i kiselim kišama praćeno toksicitetom slobodnih Al +++ iona, zaslanjivanje tla prouzrokovano navodnjavanjem, zagađenje tla teškim metalima (kadmij, olovo, bakar itd.), umanjena mikrobiološka aktivnost tla. 4. Narušavanje genetske različitosti - Uzgojem malog broja visokoakumulativnih biljnih vrsta u monokulturi i na velikim površinama, ili uzgojem malog broja najrodnijih F 1 hibrida (identičan genotip) današnja je poljoprivredna praksa odgovorna za sužavanje genetičke različitosti. Od oko 250 tisuća biljaka cvjetnica na kugli zemaljskoj, čovijek za prehranu koristi samo oko 3000, a glavninu ljudske hrane čini samo njih dvadesetak. Sada se pitanje održivog razvoja javlja kao osnovni problem. Svjetska komisija za okoliš i razvoj (The World Commission of Environment and Development ) definira održivi razvoj kao razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije, bez dovođenja u pitanje opstanak budućih generacija. Generalno uzevši, današnja poljoprivredna praksa se ne bi mogla smatrati održivom. 3

4 Stvarna cijena industrijske proizvodnje hrane: Za proizvodnju jedne tone zrna utroši se 1000 tona vode. Za svaku energetsku jedinicu hrane na našem stolu utroši se 10 energetskih jedinica u proizvodnji i 1000 energetskih jedinica u preradi te hrane. 17% ukupno korištene energije u SAD troši se na proizvodnju i raspodjelu hrane, od toga više od 20% otpada na transport unutar zemlje. Za svakih tisuću milja zračnog transporta jedne energetske jedinice hrane utroši se 12.5 energetskih jedinica (više nego li za proizvodnju te hrane!). 20% stakleničkih plinova u svijetu proizvede poljoprivreda. 318 milijardi US$ poreskih obveznika utrošeno je na potporu poljoprivrede OECD zemalja u Istovremeno više od 2 milijarde farmera nerazvijenih zemalja pokušava preživjeti s 2 US$ na dan. 90% poljoprivrednih potpora ide u korist korporacija i velikih farmera koji proizvode hranu za izvoz. Istovremeno se u SDA-u svakog tjedna zatvara 500 obiteljskih farmi. Višak hrane proizveden uz financijsku potporu države odlaže se u nerazvijenim zemljama te time kreira siromaštvo, glad i beskućništvo u velikim razmjerima. Predviđanje gladi Najvažniji socijalni faktor koji utiče na poljoprivredu je rast populacije. Predviđanje svjetske gladi i pitanje ljudskog preživljavanja naglašava važnost poljoprivredne etike. Pred dva stoljeća engleski ekonomist Thomas Robert Malthus ( ) postavio je teoriju po kojoj svjetska populacija raste brže od porasta proizvodnje i snabdijevanja hranom. To je bilo prvo predskazanje opasnosti od gladi koja prijeti ljudskom rodu. Međutim, od tada razvoj poljoprivredne znanosti i tehnologije bio je tako velik i značajan da se Malthusovo predskazanje nije ostvarilo. Znači li to da je ono pogrešno, ili se samo radi o njenom kašnjenju? U stvarnosti ono već djeluje i dok dio svijeta ima hrane u izobilju, na drugom, siromašnom dijelu više od 10 milijuna ljudi godišnje gladuje do smrti. Oni ne umiru od nestašice hrane u svijetu, oni umiru zbog toga što nemaju čime kupiti hranu. Zapanjuje činjenica da su danas godišnji prihodi 477 milijunera svijeta približno jednaki ukupnoj zaradi siromašnije polovice čovječanstva. 4

5 Prema procjenama, pred oko 10 tisuća godina, kada je započela domestikacija poljoprivrednog bilja, na kugli zemaljskoj bilo je oko 4 milijuna stanovnika. Danas svjetska populacija poraste za taj broj svakih 10 dana. Prema predviđanju United Nation Population Fund (UNPFA, 1992.) približno udvostručenje broja stanovnika zemlje može se očekivati već do 2050 godine. Gotovo sve povećanje broja stanovnika odnosi se na zemlje Afrike, Azije i Latinske Amerike. Na pr. populacija najmnogoljudnije afričke zemlje Nigerije porasti će do godine za 258% - sa 109 na 281 milijun stanovnika. U prve dvije dekade ovog stoljeća trebati će proizvesti onoliko hrane koliko je proizvedeno tijekom svih 10 tisuća godina do danas. Istovremeno proizvodnja hrane u svijetu se usporava, na pr. proizvodnja žitarica po glavi stanovnika u razdoblju do pala je za 6% (Brown, 1993). Ove su brojke još potresnije za afričke zemlje: Angola u razdoblju bilježi pad proizvodnje žitarica za 52%, da bi u razdoblju imala prosječnu stopu porasta stanovništva od 2,8%. Da se zadovolji potreba rastuće populacije na hrani, do godine bilo bi potrebno povećati obradive poljoprivredne površine za 56%. Međutim, u mnogim zemljama dosegnut je plato iznad kojega se ne mogu povećavati te površine. Prema tome, sav očekivani porast proizvodnje trebati će proizaći od uvećanog uroda po jedinici površine. Ruttan (1993.) predmijeva da će kroz nekoliko narednih dekada potreba za hranom rasti po stopi od 40% godišnje. Znamo da se 26 država (ukupno 1/4 svjetske populacije) danas ubraja u zemlje deficitarne na vodi, a voda je jedan od limitirajućih faktora proizvodnje hrane (Postel, 1993). Izgledi svjetske gladi i preživljavanje postaju značajno etičko pitanje. Biotehnologija - kako daleko možemo ići? Dvadeseto stoljeće bilo je stoljeće fizike, a dvadeset i prvo - biti će stoljeće biologije. Ovoga časa biologija je snažnija od fizike, kako po veličini buđeta (73,5 milijardi US$), tako i po veličini uključene radne energije. Ako mjerimo njene ekonomske posljedice, učinak na ljudski život i etičke implikacije biologija je danas značajnija od fizike. Narednih 50 godina širenje biotehnologije će dominirati našim životima, isto kao što je širenje računala dominiralo našim životima u proteklih pola stoljeća. 5

6 Postoji i određena sličnost u širenju ovih dviju tehnologija. Pokazalo se da je vizija matematičara John von Neumann-a o računalu kao velikom centraliziranom sklopu datoteka i upravljanja bila pogrešna. Danas, ta se vizija može usporediti s globaliziranom aktivnošću nekoliko velikih multinacionalnih korporacija na području genetičkog inženjerstva. Široka javnost ne prihvaća takav pristup, a genetičko inženjerstvo će ostati nepopularno sve dok bude centralizirana aktivnost u rukama povlaštenih, tvrdi Freeman Dyson, slavni američki fizičar i matematičar u svojoj knjizi The Sun, the Genome, and the Internet (1999.). On smatra da biotehnologija mora slijediti put industrije računala, da mora biti prisutna u svakoj kući. Po njemu prvi takav korak napravljen je nedavno, kada su se fosforescentne GM ribice blistavih boja pojavile u prodavaonama kućnih ljubimaca. Možete li zamisliti što će se desiti ako 'učini sam' alati genetičkog inženjerstva za uređenje okućnice postanu dostupni u svakoj kući? Što bi mogli ljubitelji cvijeća, kaktusa, goluba, papiga ili guštera ostvariti s takvim alatima? Dobili bi eksploziju genetske različitosti živih bića, nasuprot uniformnosti i monokulture koju danas zastupaju korporacije. Samo pokoje od tih novih bića bilo bi remekdjelo, no ostala bi donjela zadovoljstvo svojim kreatorima. Konačni cilj biotehnologija će postići tek kada uđe u svaku porodicu kao što su ušle igre na računalima. No ovoga puta, umjesto slikama na ekranu računala, djeca će se moći igrati stvarnim sjemenim zametkom ili jajetom, stvarajući potpuno nova do tada nepostojeća živa bića. Vjerojatno je i njemu samom jasno da je ovakav pristup znanstvena fantastika, jer i sam upozorava: Međutim, takve igre bi mogle biti opasne. Opasnost od biotehnologije je stvarna, stoga prije no što se moja predviđanja ostvare neophodno je odgovoriti na slijedećih 5 pitanja: 1. Možemo li biotehnologiju zaustaviti? 2. Trebamo li je zaustaviti? 3. Ako je zaustavljanje biotehnologije nemoguće ili nepoželjno, koja su ograničenja koja društvo treba postaviti pred nju? 4. Kako i tko treba postaviti ta ograničenja? 5. Kako ta ograničenja provoditi u nacionalnim i internacionalnim razmjerima? 6

7 Danas se glavnina genetičkog inženjerstva na biljkama i životinjama provodi u velikim multinacionalnim kompanijama. Javnost se opravdano plaši da će te kompanije koristiti svoja otkrića za postizanje potpune kontrole nad svjetskom proizvodnjom hrane, cijedeći profit od farmera i potrošaća. Na primjer: MONSANTO, danas u sastavu jedne od triju najjčih multinacionalnih korporacija svijeta, pustivši u promet svoje RoundupReady hibride kukuruza i RR soju, istim je potezom osigurala i masovnu prodaju svog herbicida Roundupa. Jedna manje značajna kompanija, Delta and Pine Land Co. razvila je tehnologiju monopola, pogrdno nazvanu terminator tehnologija. U sjeme ugrađeni novi terminator geni abortacijom sjemenog zametka, sprečavaju reprodukciju biljke. Ako farmer želi spremiti kod sebe proizvedeno sjeme za sjetvu naredne godine, završiti će s praznim poljem, bez biljaka. To je najmočniji sjemenski monopol nakon otkrića hibridnog kukuruza. Ova je tehnologija patentirana u ožujku da bi dva mjeseca kasnije, gigant Monsanto kupio patent i njenog vlasnika - Delta and Pine Land Co. Ovaj patent nema nikakve gospodarske vrijednosti, ali ako se primijeni, imati će poguban utjecaj na male farmere siromašnih zemalja trećega svijeta. Iz ova dva primjera jasno je da cilj biotehničkih multinacionalnih kompanija nije da hrane Svijet, već da postignu što je moguće veći profit. Prema javnom mišljenju, biotehnološkim kompanijama je dozvoljeno da odu predaleko. Cijena koju za to plaća suvremeni čovijek jest osjećaj nemoći pred vlastitom moći, te osjećaj straha pred opasnošću koja je postala univerzalna (Čović, 1997.). GATT sporazum i njegov zakon o patentima (TRIPs) tretira biogusarstvo danas kao prirodno pravo zapadnih korporacija i kao nuždu za razvoj Trećega Svijeta (Shiva, 1999.). Transnacionalne korporacije prisiljavaju biološki bogate nacije poput npr. Indije, da prihvate patentiranje bilja i životinja, kao i gena koji se u njima nalaze, proizvoda koje ti organizmi stvaraju i biotehnološke metode koja se koristi za njihovu manipulaciju. Prema Research Foundation for Science, Technology, and Ecology, Indija je usred patentne oluje. Uzastopna žrtva biogusarstva s više od 100 autohtonih biljnih vrsta pokrivenih patentima, od kojih ona nema nikakve koristi. Samo na neem stablo transnacionalne korporacije prijavile su pedesetak patenata. Slikovito rečeno, dodavanje novog gena u stanicu neke biljke metodom genetičkog inženjerstva jednako je kao dodavanje 0,5m asfalta na 5000 km dug autoput. Patentno pravo dozvoljava kompaniji koja je vlasnik tog 0,5m asfalta da postavi naplatnu rampu i kontrolira cijeli autoput, tj. da postavlja pravo na cijelu biljnu vrstu. Posljednji i najokrutniji napad na indijske genetske izvore je pokušaj američke sjemenske kompanije Rice-Tec da patentira po kakvoći poznatu indijsku basmati rižu (US patent No.5,663,484). Da je ovaj pokušaj uspio kompanija Rice-Tec ubirala bi licencu na svaki kilogram te riže prodan širom Svijeta, pa i u Indiji. Ismail Serageldin, predsjednik The 7

8 Consultative Group on International Agricultural Research (CGIAR) kaže znanstveni apartheid je na vidiku, a Indija će biti njegova prva žrtva (Cox, 1998.). Načinimo malu usporedbu: Kako bi bilo da su u prošlosti znanstvenici, koji su izolirali i opisali neku prirodnu tvar, stekli patentno pravo na tu tvar, a ne samo na postupak kojim su to postigli. Da je ovaj princip primijenjen u kemiji, danas bi kemijski elementi bili patentno vlasništvo pojedinca (ili korporacije). Svima nam je potpuno jasno da je to neprihvatljivo. Zašto su onda neki spremni prihvatiti takve patente na elemente bilja, životinja, pa i čovjeka? (Danas su multinacionalne korporacije patentirale 20% ljudskih gena!) Jedan primjer: kompanija Biocyte registrirala je u Americi i Europi kontroverzan patent na krvne stanice iz pupčane vrpce novorođenčeta. Ove su stanice do tada u bolnicama, bez naknade, rutinski korištene prigodom postupka transplantacije koštane srži. Od sada će se, kojeg li apsurda, za takav postupak morati plaćati licenca nosiocu patentnog prava - kompaniji Biocyte. Za razliku od farmi industrijskog svijeta gdje se na velikim površinama, često u monokulturi, uzgaja pokadkad samo jedan, genetski uniforman hibridni usjev, svako je malo poljoprivredno gospodarstvo zemalja u razvoju pravi vrt biološke raznolikosti, s mnoštvom jednogodišnjih i trajnih vrsta usjeva i po nekoliko sorata od svake vrste. Mali posjedi su sačuvali biološku raznolikost i ostali siromašni, dok se bogate biotehnolozi, koji koriste njihovo znanje (npr. naslijeđeno znanje o ljekovitom učinku bilja). Zbog toga ih javnost optužuje za biopiratstvo (Swaminathan, 2000.). 8

9 Činjenice: godine u SAD-u bila su registrirana ukupno 32 pesticida. Pedesetak godina kasnije, točnije godine registrirano je ukupno pesticida (herbicidi, insekticidi, fungicidi). Izvor: Moses, M. D Designer Poisons: How to Protect Your Health and Home from Toxic Pesticides Prosječni Amerikanac u svom tijelu nosi rezidue nekiliko stotina kemikalija, u koncentraciji i po nekiliko tisuća puta većoj od prirodnog nivoa slobodnog estrogena. Neke od tih kemikalija imaju razorni učinak na hormone. Pesticidi su utvrđeni u krvi, mlijeku dojilja, urinu i masnom tkivu. Glifosat (herbicid Roundup) uzrokuje oštećenje krvožilnog, probavnog, dišnog i nervnog sustava. Izvor: Special Report: What you need to know about pest control. Natural Health Magazine, May/June 2001 Pod utjecajem snažne i utjecajne industrije, a s jedinim ciljem proširenje multimilijunskog biznisa, u Kaliforniji vodećoj poljoprivrednoj saveznoj državi SAD-a, između i godine povećana je uporaba pesticida koji uzrokuju rak čak za 121%. N.pr. u godini Monsanto je na Rounupu ostvario promet od preko 2,6 milijardi US$. Cijela planeta je postala laboratorij te korporacije. Izvor: Pesticide Action Network, PANNA, May Danas korišteni pesticidi mogu učiniti obrambeni sustav čovjeka neefikasnim. Istraživanja provedena na Tennessee State University ukazuju da stanice gube 50-60% sposobnosti borbe protiv tumora nakon samo jednog sata izlaganja djelovanju pesticida. Nakon šest dana njihova učinkovitost pada za 84%. Stanice imunog sustava nepovratno su uništene i više nisu u stanju razoriti stanicu leukemije. Izvor: Pesticide Chemical Leaves Immune System Helpless. Lab study shows crop chemical dehabilitates human killer cells. - April % u Svijetu zasijanih GM usjeva spadaju u grupu RR GMO (otporni na Monsantov Roundup herbicid). Statistika Ministarstva poljoprivrede SAD-a (USDA) iz ukazuje na 72% povećanu potrošnju Roundup herbicida. Razlozi: 1) povećane površine RR usjeva, 2) pojava superkorova i 3) tolerantnost RR usjeva prema tom herbicidu. Posljedice: viši sadržaj rezidua tog herbicida u soji (sa 6 povećano na 20 ppm). Nadležne državne institucije USDA, EPA i FDA propustile su primijeniti princip predostrožnosti. Roundup je treći na listi uzročnika oboljenja poljoprivrednih radnika. Izvor: Greenpeace Report - Not ready for Roundup: Glyphosate Fact Sheet. < > April Prosječni Amerikanac pojede preko 6 kg aditiva godišnje, što je uzrok oko 300 tisuća oboljenja. Pokazatelji u Svijetu još su gori: 3 milijuna trovanja pesticidima godišnje s oko 220 tisuća smrtnih slučajeva. Izvor: Enjoy Vibrant Health in a Toxic World. Dr. Paul Stangil, Charlottesville, Virginia,

10 Loša znanost u službi velikog kapitala Zagovornici genetičkog inženjerstva su danas pripadnici znanstvene civilizacije, pojednostavljenog - redukcionističkog pogleda na život, koji još uvijek svoje postavke temelje na obezvrijeđenoj centralnoj dogmi genetike i smatraju da se život može slagati od elemenata kao od lego kockica. Uska, specijalistička naobrazba i nedostatak cjelovitog (holističkog) pristupa problemu koji žele riješiti dovodi do pogrešnih postavki. Ugledni biolog Barry Commoner u suradnji s molekularnim genetičarom Andreas-om Athanasiou iz The Center for Biology of Natural Systems, Queens College, Cyty University of New York, u okviru nove inicijative: The Critical Genetics Project objavili su studiju (Harper's Magazine, veljača, 2002.) koja tvrdi da se postavke biotech-industrije temelji na 50 godina staroj, a danas neprihvatljivoj centralnoj dogmi Francisa Crick-a iz Prema njoj geni (DNA) u potpunosti kontroliraju nasljeđe svih formi života. Po njoj jedan gen kodira jednu bjelančevinu, a prijenos gena iz jednog organizma u drugi uvijek je specifičan, precizan i predvidiv, pa prema tome i siguran. Sumirajući brojne znanstvene radove koji pobijaju ovu dogmu on navodi: Prošle godine je 3 milijarde US$ težak 'Projekt humanog genoma' pokazao je da se temeljem utvrđenog broja humanih gena (30 tisuća) ne može objasniti broj bjelančevina ljudskog tijela (250 tisuća) koje one kodiraju, a niti bogatstvo nasljedne različitosti između ljudi i nižih životinja ili biljaka. Ovo pak ukazuje da i neki drugi, zasad nepoznati činioci moraju doprinositi nasljednoj složenosti. Spomenuta 'centralna dogma' temelji se na ideji o vezi kemijske kompozicije gena i odgovarajuće bjelančevine koja uvjetuje nasljedno svojstvo. Međutim, naglašava dr. Commoner, pod djelovanjem specijaliziranih bjelančevina koje uvjetuju/nose 'alternativnu diobu', pojedini gen može dati niz različitih bjelančevina, što opet rezultira u više od jednog nasljednog svojstva po genu. Pa prema tome utjecaj gena na nasljeđe ne može biti tako jednostavno predvidljiv temeljem njegove kemijske kompozicije. Biotehnolozi pogrešno pretpostavljaju da strani gen unesen u neku vrstu uvijek postižu željeni učinak, bez postranih učinaka na druge funkcije organizma. Novije studije ukazuju da unos stranog gena u organizam domaćina može poremetiti djelovanje nekih gena 10

11 domaćina. To potvrđuju učestala svjedočanstva o genetskoj nestabilnosti GM usjeva. Gnenetički modificirani usjevi predstavljaju ogroman nekontrolirani pokus čiji ishod je nepredvidiv. Rezultat može biti katastrofičan. tvrdi Commoner Nesaglediva složenost žive stanice daje naslutiti da svaki umjetan, izmijenjen genetički sistem mora, prije ili kasnije, dati moguće neželjene pogubne učinke. Centralna dogma suviše jednostavno obrazlaže nasljednost, no i dalje ostaje imuna na sve snažniji zahtjev suprostavljenih činjenica, omogućujući biotehnologiji da i dalje znanstveno neutemeljeno utiče na poljoprivredu. Andrew Kimbell, direktor Center of Food Safety kaže: Godinama multimilionske biotech kompanije prodaju američkom narodu i vladi tvrdnju o sigurnosti njihovog proizvoda. Sada vidimo da su njihove tvrdnje o sigurnost temeljene na pogrešnoj pretpostavci koja ne može izdržati ozbiljniju znanstvenu kritiku. Tvrdnje o sigurnosti GM hrane nemaju znanstvenu potporu Tvrdnja Hrana dobivena iz GM usjeva jednako je sigurna kao i ona dobivena iz drugih kultura... (Chrispeels i Jelenić, 2003.) neistinita je, jer za postavljanje takve tvrdnje nisu provedena neophodna znanstvena ispitivanja, a ni kratko vremensko razdoblje od početka masovne komercijalne proizvodnje GM usjeva , do danas nije dostatno za donošenje takvog zaključka. Genetički inženjeri morali bi tu tvrdnju poduprijeti rezultatima znanstvenih istraživanja, a to naprosto nisu u stanju, jer takva istraživanja ne postoje. Zdravstvena ispravnost Netočna je tvrdnja: GM biljke i njihovi proizvodi jednako su sigurni kao i oni tradicionalni. Od brojnih radova koji pobijaju ovu tvrdnju navesti ću samo neke: - Hranidbeni pokusi s GM krumpirom na miševima pokazali su stvaranje i ubrzani rast kanceroznog tkiva probavnog trakta (Fares i El-Sayed, 1998.). - Hranidbeni pokusi s GM krumpirom na mladim štakorima pokazali su usporen rast, sporiji razvoj vitalnih organa i smanjen imunitet pokusnih životinja (Ewen i Pusztai, 1999.). 11

12 - Znanstvenim je pokusom dokazan štetni učinak rekombinantnog Cry1Ac toksina iz Btkukuruza ( Vázquez-Padrón i sur ). - Izvješće o hranidbenom pokusu na štakorima podneseno Upravi za hranu i lijekove (FDA) u SAD-u o GM rajčici Flavr Savr ukazuje na pojavu simptoma ranog raka želuca pokusnih životinja (Edwards, 2000.). - Hranidbenim pokusima skotnih ženki dokazan negativni učinak (veća smrtnost i manja težina tijela) GM soje na podmladak štakora (Ermakova, 2005.). - Hranidbeni pokus s genetski modificiranim kukuruzom MON810 proveden na mladim i odraslim miševima ukazali na narušen inunološki sistema miševa (Finamore i sur ). Zakonska regulativa Netočno je: GM proizvodi su strogo kontrolirani jer proces registracije uključuje temeljite analize na zadovoljstvo znanstvenika, multinacionalnih kompanija i potrošača. Biotech korporacije same provode ispitivanja novih GM usjeva i podnose rezultate ispitivanja na odobrenje Upravi za hranu i lijekove (FDA). Često tvrtke odbijaju dati dodatne informacije koje traži FDA, jer im to američki zakon omogućava. Kako ne postoji odredba koje testove, na koje sastojke i kojom metodologijom treba provesti, proizlazi da su sve tvrdnje o bezopasnosti hrane od GMO-a po ljudsko zdravlje utemeljene na nepotpunim testovima onih istih kompanija koje su te GMO stvorile. Nadalje je utvrđeno da je FDA nedovoljno opremljen za provođenje testiranja te ne može jamčiti sigurnost GM hrane (Randy, 2003.). Koliko je naglašen interes multinacionalnih korporacija, pa ako treba i na štetu potrošača, najbolje ilustrira slučaj genetski modificiranog (rekombinantnog) goveđeg hormona rasta (rbgh), koji se daje kravama kako bi se povećala proizvodnja mlijeka: FDA je odobrila rbgh korporacije Monsanto. Izvješće na 80 stranica, koje je u vrijeme predsjednika Clintona, objavila Bijela Kuća tvrdi da nema opasnosti po čovjeka, ni po životinju (Bauman, 1994.). No uza sve pritiske SAD-a do danas niti jedna država Svijeta nije odobrila uporabu tog hormona. Tvrdi se da se hormon razgradi tijekom pasterizacije mlijeka. A upravo dva znanstvenika Monsanta, Ted Elasser i Brian McBride utvrdili su da 12

13 i nakon 30 minuta vrenja u mlijeku ostaje još 81% nerazgrađenog hormona. Pritom treba imati na umu da se pasterizacija na točki vrenja provodi samo tridesetak sekundi! Ovo mlijeko zbog desetak puta povećanog sadržaja inzulin-faktora rasta (IGF-1), u pripadnika ljudske vrste povećava vjerojatnost oboljenja od raka dojke, raka prostate i raka debelog crijeva (Prosser i sur., 1989.). Ovi nalazi, kao i oni britanskih znanstvenika o štetnosti tog hormona po zdravlje životinje, zbog blokade od strane matične tvrtke, nisu publicirani tijekom naredne tri godine. Utvrđeno je da, osim veterinarskih problema krava (upala vimena, bolesti nogu i papaka, spontani pobačaji, kraći životni vijek), zbog liječenja upale vimena, takvo mlijeko ima i povećan sadržaj rezidua antibiotka. Test Udruge potrošača na području New Yorka utvrdio je u mlijeku rezidue 52 različita antibiotika. Zanimljivo je da je FDA prethodno zaposlila Margaret Miller, bivšu službenicu Monsanta, koja je bila dobro upoznata s pogubnim utjecajem rbgh na zdravlje krava. Po dolasku u FDA (1989.) dobila je ovlasti i promijenila propis te za 100 puta povećala dozvoljene količine antibiotika u mlijeku. Znanstveni časopis Science, 24. kolovoza prvi puta objavljuje rezultate 90 dnevnih znanstvenih istraživanja o rbgh. Kasnije se tijekom sudskog spora utvrdilo da je pokus trajao 180 dana, ali su podaci druge polovine pokusa naprosto nestali. Nije teško zaključiti zašto. Naprosto stoga što su bili vrlo nepovoljni po vlasnika patenta korporaciju Monsanto. Zaštita okoliša Netočna je tvrdnje da Ne postoje znanstveni dokazi o štetnosti GMO po okoliš, kao i tvrdnja da poljoprivrednici prihvaćaju GM usjeve jer je njihov uzgoj jeftiniji i jer zahtijevaju manje količine pesticida. Argentina je danas po površinama zasijanim sojom (oko 13 milijuna hektara) odmah iza SAD-a. Gotovo sve površine zasijane su GM sojom tako zvanom RR sojom otpornom na totalni herbicid Roundup korporacije Monsanto. Nakon pet godina uzgoja GM soje u Argentini, pokazalo je da GM soja daje za 5-10% niže urode zrna (Pengue, 2001.; Backwqell, 2003.), što se podudara i s nalazima znanstvenika s Arkansas i Purdue sveučilišta u SAD-u o 12-20% umanjenim urodima GM soje, te 13

14 rezultatima 300 pokusa firme Cyanamid provedenih širom SAD-a (1998.) - umanjeni urodi GM soje do 20% (Norfolk Genetic Information Network, 1998.). Pored toga, uzgoj GM soje zahtijeva 2-3 puta više, a ne manje herbicida, kako se to do sada pokušavalo uvjeriti javnost. Uporaba glifosata u Argentini rasla je progresivno s 28 milijuna litara u 1998, na oko 100 milijuna litara u Pojavaili su se superkorovi otporni na totalni herbicid. Navodi se petnaestak korovskih vrsta: slak (Convolvulus arvensis), maslačak (Taraxacum officinale), poljska ljubica (Viola arvensis), petunija (Petunia axiliaris), sporiš (Verbena sp.), kozja brada (Tragopogon sp.), kostriš (Senecio pampeanus), zeljasti ostak (Sonchus oleraceus), oštri ostak (Sonchus asper), kao i neki u nas manje znani korovi. Kako bi se korovi ipak uništili ponovo se počinju koristiti i neki, u drugim zemljama zabranjeni hrebicidi visoke toksičnosti (2,4D, 2,4DB, atrazin, paraquat, metsulfuron metil, imazetafir i dr.). Zbog uvećane pojave štetnih insekata na plantažama se moraju dodatno koristiti insekticidi Endosulfan i Cipermetrin, označeni kao vrlo toksični za pčele, ribe i ptice. Pojavila se i za Argentinu nova patogena gljivica koja zahtijeva i dodatno prskanje GM soje fungicidom. Sjeme GM soje prodaje se po višim cijenama od onog običnog, troškovi proizvodnje su viši zbog dodatnih pesaticida, a prodajna cijena merkantilne soje je niža zbog suviška GM soje i neprihvaćanja takvog proizvoda od strane potrošača. Početno naglo širenje GM soje u Argenitni posljedica je prvenstveno djelovanja sjemenskih kompanija, a ne znanstvene procjene ili iskustva farmera. Zaključak je jasan: uzgoj GM soja je manje dohodovan, zagađivanje okoliša je veće, pojavili su se superkorovi a količine rezidua pesticida u zrnu su takođe uvećane što ugrožava zdravlje, pa je jasno je da je tvrdnja biotehnologa potpuno netočna. Prehrambena vrijednost Pusti su snovi tvrdnja: U bliskoj budućnosti dominirat će GM biljke koje će biti zdravije s prehrambenog gledišta... više vitamina i drugih vrijednih sastojaka... 14

15 Kao primjer neka nam posluži projekt Zlatne riže obogaćene provitaminom A - Tijekom 10 godina ekipa znanstvenika Švicarskog federalnog instituta za tehnologiju u Zurich-u, uz financijsku podršku Rockefeller zaklade, Švicarske vlade i Europske zajednice, utrošila je preko 100 milijuna američkih dolara na znanstveni projekt stvaranja riže obogaćene β- karotinom, odnosno provitaminom A, nazvane zlatna riža (Potrykus, 2000.) Međutim, ideja zlatne riže suviše pojednostavljuje problem, te ima mnoge zamjerke, a sam pronalazak ne rješava osnovni problem pothranjenost pučanstva A-vitaminom jer (Nestle, 2000.): β-karotin je topljiv u ulju, a siromašni jedu rižu kuhanu na vodi, dakle njihov ga organizam bez ulja neće moći usvajati. Osim nedostatka A-vitamina, pothranjeni pate i od nedostatka mikroelemenata, koji imaju važnu ulogu u konverziji β-karotina, posebno željezo i cink. Riža sadrži samo do 7% bjelančevina, što je također nedovoljno za efikasno usvajanje i prijenos β-karotina. Za sada postignuta koncentracija β-karotina u transgenoj zlatnoj riži vrlo je niska, pa bi odrasla osoba da zadovolji dnevnu potrebu od 750 mikrograma A-vitamina trebala konzumirati oko 2,5 kg riže dnevno! (Predškolsko dijete na Filipinima pojede dnevno manje od 150 g riže.) Vjerojatnost da riža s povećanim sadržajem β-karotina može riješiti nedostatak A-vitamina i time nastale zdravstvene probleme siromašnog stanovništva juga naprosto ne postoji. Daleko djelotvornije, cilj se može postići kombinacijom mjera: općenitim poboljšanjem hranidbenih navika i što je posebno važno, značajnim poboljšanjem društvenoekonomskog položaja stanovništva (Nestle, 2000.). Vandana Shiva, ravnateljicu istraživačke zaklade za znanost, tehnologiju i ekologiju iz New Delhija i dobitnica Right Livelihood Awards za (alternativa Nobelovoj nagradi) tvrdi: Promicanje zlatne riže kao rješenja za pothranjenost, nije ništa drugo do slijepi pristup kontroli sljepoće uzrokovane nedostatkom A-vitamina. Vandana Shiva posebno naglašava: Besmisleno je nuditi zlatnu rižu kao rješenje pothranjenosti stanovništva kad ima mnoštvo drugih, jeftinijih i učinkovitijih rješenja kao npr. raznolika prehrana lisnatim povrćem (kelj, špinat, radić, štir, kuri, kasava, slatki krumpir), voćem (mango, papaja) i neglaziranom rižom. Što je prehrana različitija to je 15

16 usvajanje vitamina A bolje. Zamjena tradicionalne raznolike prehrane s onom temeljenom na monokulturi usjeva 'zelene revolucije', dovelo je do osiromašenja biološke različitosti hranidbenog lanca. Stoga treba naglasiti da je zlatna riža promašen projekt na koji su utrošena ogromna javna sredstva. Znanstveni dokazi protiv GM usjeva i hrane sakupljeni su u izvješću The Case For a GM-Free Sustainable World (Independant Science Panel, London, 15 lipnja 2003.). No treba spomenuti i raniju vijest objavljenu u tisku (National Post, 20. listopada, 2001.) prema kojoj se, temeljem 81 znanstvene studije provedenih od 400 znanstvenih timova, može zaključiti kako GMO ne predstavljaju opasnost za ljudsko zdravlje ni za okoliš. Prema tim istraživanjima zbog preciznije tehnologije i bolje zakonske regulative GM hrana trebala bi biti sigurnija od one konvencionalne ili čak organske. Ako na ovoj vijesti temelje svoj stav pro-gmo orijentirani znanstvenici, tada radi bolje prosudbe treba dodati i ovo: Navedeni su znanstvenici za ove rezultate ubrali 65 milijuna američkih dolara ili u prosjeku 163 tisuće američkih dolara po znanstvenom timu. Pomama za komercijalnom dobiti ( A dash for commercial cash ) prijeti znanosti. Kriza znanosti sve je očitija. Procjenjuje se da danas npr. u Velikoj Britaniji korporacije pokrivaju 80-90% financijskih troškova vrhunskih istraživačkih sveučilišta. Raste uvjerenje da preuzimanje znanosti od strane korporacija predstavlja najveću prijetnju ljudskom preživljavanju. Anketa objavljena u magazinu Times Higher Education Supplement (8. rujna 2000.) ukazuje da je od trećine anketiranih znanstvenika zatraženo da rezultate svojih istraživanja promijene u interesu naručioca. One koji ne pristaju čekaju progoni i nedaće. Evo samo nekoliko primjera: Dr. Ted Steele, profesor na Sveučilištu Wollongong u Austarliji, međunarodno priznati stručnjak za imunogenetiku, koji je svojim radovima dokazao neodrživost paradigme genetičkog determinizma na kojoj se zasniva tehnologija genetičkog inženjerstva, otpušten je s posla, jer se suprotstavio zapošljavanju loših studenata iz komercijalnih razloga - vezano uz natjecanje sveučilišta za financijsku potporu korporacija (Ho, 2001.) Dr. Richard Burroughs, službenik američke Uprave za hranu i lijekove (FDA), tijekom provjere podataka kompanije Monsanto o rekombinantnom goveđem hormonu rasta (rbgh) došao je do spoznaje da su isti krivotvoreni. Kada je o tome i o spremnosti 16

17 šefova FDA da pređu preko tih znanstvenih falsifikata izvijestio kongres SAD-a, otpušten je s posla (Rappoport, 1999.). Dr. Arpad Pusztai, istraživač javnog Rowett Institute iz Aberdeen-a, Velika Britanija, objavio je, da prema njegovim istraživanjima GM krumpir ima otrovno djelovanje na mlađe štakore. S posla je otpušten on i njegovi suradnici dr. Stanley Ewen i dr. Susan Bardocz, a uredniku časopisa The Lancet, koji je objavio rezultate, zaprijetili su iz Royal Society (Kraljevsko društvo). U ovom slučaju znanstveni establišment, vlada i poslovni svijet korporacija udružili su se u sramotnom nastojanju da prikriju istinu i podupru biotehnologiju (Gillard i sur ). David Quist i Ignacio Chapela s Kalifornija sveučilišta u Berkelyu, nakon objave rezultata istraživanja u časopisu Nature (rujan 2001.), da je u Meksičkom gencentru utvrđeno zagađenje kukuruza GM polenom i time dovedena u opasnost biološka različitost ovog gencentra, izloženi napadima i zlostavljanju kolega s vlastitog sveučilišta, samo stoga što to sveučilište ima milijunski ugovor o znanstvenoj suradnji s korporacijom Novartis - sada Singenta (Brewer, 2002.). Ni Hrvatska nije izuzetak. Autor ovog teksta izbačen je iz Republičkog bioetičkog povjerenstva za GMO samo stoga što je tražio da se poštuje zaključak Hrvatskog sabora iz o zabrani sjetve GM usjeva (!). Po svemu sudeći, najbolja definicija genetičkog inženjerstva je: GENETIČKO INŽENJERSTVO JE LOŠA ZNANOST U SLUŽBI VELIKOG KAPITALA. Na sreću kako informiranost o genetičkom inženjerstvu raste, tako opada podrška novoj biotehnologiji. Prema anketama časopisa The Economist GM hranu ne prihvaća 80% Nijemaca, otprilike toliko Francuza i nešto manje Britanaca. Preko 80% Hrvata također se izjasnio protiv GM hrane. Ne bi li ovi podaci trebali biti putokaz industriji hrane? 48 regija Europe proglasilo se GM slobodnim i povezalo u mrežu radi koordiniranog nastupanja. U Hrvatskoj od dvadeset županija, njih 17 proglasilo se GM slobodnim, a do sada dvije su se povezale u Europsku mrežu GM slobodnih regija. Sve ovo je rezultat djelovanja molobrojnih entuzijasta, koji su svojim javnim radom doprinjeli boljoem 17

18 informiranju široke javnosti. Taj će pokret jačati, i nadajmo se Dyson-ova znanstvena fikcija vezana uz novu biotehnologiju u svakoj kući nikada se neće ostvariti. Literatura GM crops aren't working. Norfolk Genetic Information Network, Sustainable business. Economic development and environmentally sound technologies. The Regency Corporation Limited & United Nations Environmental Programme, p.272. Aiken, W Ethical issues in agriculture. In T. Regan (ed.); Earthbound: New introductionary essays in environmental ethic. Random House, New York, p Backwqell B Soya Republic, The Ecologist, 22 Jan. Bauman D.E Use of Bovine Somatotropin (BST) in the United States: Its Potential Effects. January Beus, C.E., R.E. Dunlap, R.M. Jimmerson, and W.L. Holmes Competing paradigms: The debate between alternative and conventional agriculture. Res. Bull. XB1020. Washington State Univ., Pullman. Blatz, C.V Coming full circle: Ethical issues in traditional and industrialized agriculture. In P.G. Hartel et al. (ed.), Agricultural ethics: Issues for the 21 st century. ASA Special publication No. 57: Brewewr A US Department torn over corn research Scientist s reputation may be damaged. Daily California, April 09. Brown, L.R A new era unfolds. In L.R. Brown et al. (eds.), State of the world. W.W. Norton & Co., New York, p Chrispeels M.J. i S. Jelenić Hrana dobivena iz biljaka oplemenjenih genetičkim inženjerstvom. SDCMA i HUGI Čović, A Znanje i moralnost. (Wissen und Moralitat.) Filozofska istraživanja, 17(4): Cox, S.T Patents on Life: The Good, the Bad, and the Ugly. The Deccan Chronicle, Hyderabad, Decembre 2. Edwards Rob Is it or isn t it?, New Scientist, March 4, p.4. Ermakova Irina Study: GM soy dangerous for newborns? GMO Compass. Ewen S. and A. Pusztai Effect of diets containing genetically modified potatoes expressing Galanthus nivalis lectin on rat small intestine. The Lancet, 354: Fares N.H. and A.K. El-Sayed Fine structural changes in the ileum of mice fed on endotoxin-treated potatoes and transgenic potatoes. Natural Toxins, 6: Fenstra G., C. Ingels and D. Campbell What is sustainable agriculture? Ferré, F No hiding place: The inescapability of agricultural ethics. In P.G. Hartel et al. (ed.), Agricultural ethics: Issues for the 21 st century. ASA Special publication No. 57: Freudenberger, C.D What is good agriculture? In P.G. Hartel et al. (eds.), Agricultural ethics: Issues for the 21 st century. ASA Special publication No. 57: Freudenberger, C.D Value and ethical dimensions of alternative agricultural approaches: In quest of a regenerative and just agriculture. In K. Dahlberg (ed.), New directions for agriculture and 18

19 agricultural research: Neglected dimensions and emerging alternatives. Rowman & Allanheld, Totowa, NJ, p Gillard M.S., L. Flynn and A. Rowell International scientists back shock findings ofsuppressed research into modified food. The Guardian, Feb. 12, p.6. Hartel, P.G Overview. In P.G. Hartel et al. (eds.), Agricultural ethics: Issues for the 21 st century. ASA Special publication No. 57:1-10. Ho Mae-Wan The unholy alliance. The Ecologist, 27(4) July/August. Ho Mae-Wan Senior scientist dismissed for academis standards. ISIS Report, May 16 Law, C.N Genetic manipulation in plant breeding - prospects and limitations. Euphytica 85:1-12. Mannion, A.M Agriculture and environmental change. Temporal and spatial dimension. John Wiley & Sons Ltd, Chichester p.405. Martinović, I Petrićeva prosudba Aristotelove prirodne filozofije. Obnovljeni život, 52(1):3-20. Martinović, I Petrić s Index Pancosmiae: Further considerations. (Uz Petrićev Index Pancosmiae.), 7 th Int. Philosophical Symposium AThe days of Frane Petriš@, Cres, August 30 - September 4. Nestle Marion Letter to editor "Gene-Altered Food", New York Times. Pengue W The impact of soya expansion in Argentina. Seedling, 18(3), GRAIN Publications. Potrykus Ingo The 'Golden rice' tale, AgBioView, Postel, S Facing water scarcity. In L.R. Brown et. Al. (ed.) W.W. Norton & Co., New York, p Prosser C.G. et al Increased secretion of insulin-like growth factor-1 into milk of cows treated with recombinantly derived bovine growth hormone. J. Dairy Res. 56: Randy F FDA can not ensure safety of biotech foods. Report of Center for Science in the Public Interest, Jan. 7. Rappoport J The ownership of all life Notes on scandals, conspiracies and cover-ups. < _of_all_things.html > Ruehr A.T Teaching agricultural ethic. In P.G. Hartel et al. (eds.), Agricultural ethics: Issues for the 21 st century. ASA Special publication, 57: Ruttan, V.W Research to meet crop production needs: into the 21 st century. In D.R. Buxton et al. (eds.): International crop science I. CSSA, Madison, Wisconsin, USA, p Shiva, V The second coming of the Columbus. Resurgerence, Issue Smith, S.E Plant biology and social responsibility. Plant Cell 2: Swaminathan, M.S Genetic Engineering and Food Security: Ecological and Livelihood Issues. In: G.J. Persley and M.M. Lantin, (Eds.), Agricultural Biotechnology and the Poor: Proc. Int.Conf., Washington, D.C., October Washington: Consultative Group on International Agricultural Research. Vázquez-Padrón R.I., L. Moreno-Fierros, L. Neri-Bazán, G. de la Riva and R. López-Refilla Intragastric and intraperitoneal administration of Cry1Ac protoxin from Bacillus thuringiensis induces systemic and mucosal antibody responses in mice. Life Sciences, 64: Ward B., and R. Dubos Only one earth: The care and maintenance of a small planet. W.W. Norton & Co., NewYork. 19

20 Državnici o održivom razvoju*: Napad na Prirodu, jednak je napadu na čovječanstvo. Jacques Chirac, predsjednik Francuske Ako se nastave sadašnji trendovi, naredna generacija suočiti će se s ekološkim uništenjem. Ali Akbar Velayati, ministar vanjskih poslova Irana Sada posjedujemo znanje i sredstva za trajnu zaštitu ljudskih prirodnih izvora života - za budućnost. Helmut Kohl, kancelar Njemačke Čovječanstvo se brzo približava pragu održivosti, i moramo se hitno prilagoditi. Ljerka Mintas-Hodak, izaslanik predsjednika vlade Hrvatske Ako ne radimo ono što treba uraditi, to sigurno nije zbog nedostatka znanja. Od Ria razmjenjujemo više znanja o tome što je ispravno a što pogrešno no ikada prije. Poul Nyrup Rasmussen, predsjednik vlade Danske Uz primjenu Agende 21svatko od nas može i treba postići veći napredak. Jacques Santer, predsjednik Europske komisije Obećanja Ria o prijenosu ekološki bliske tehnologije ostala su uglavnom neispunjena. Sarwono Kusumaatmadja, Ministar okoliša Indonezije Sada moramo krenuti od Ria ka rezultatima. Moramo ostvariti mjerljive rezultate i izvijestiti o napretku. Stvoriti zdraviji i čišći Svijet, naša je obveza prema djeci i unucima. Jean Chrétien, Predsjednik vlade Kanade Sada kad svi idemo zajedno ispravnim putem, moramo ubrzati naše akcije. Carlos Saul Menem, predsjednik Argentine Zemlje u razvoju ne mogu i ne smiju slijediti isti stari razvojni put razvijenih zemalja po principu prvo zagadi a kasnije čisti,već odmah trebaju poći putem održivog razvoja. Song Jian, kancelar Kine Postizanje održivog razvoja je možda najteži i najviše obećavajući cilj s kojim smo se suočili. On traži naše potpuno predavanje, akciju i partnerstvo. A ponekad i žrtvovanje naših osobnih interesa, te našeg tradicionalnog načina života. Mostafa Tolba, predsjedavajući Komisije za održivi razvoj * Izvor: Sustainable Business, Economic development and environmentally sound technologies

21 21