VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE

Transcription

1 AID SMAJIĆ VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE MUSLIMANSKE OMLADINE U BOSNI I HERCEGOVINI

2 AID SMAJIĆ VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE MUSLIMANSKE OMLADINE U BIH

3 Izdavač: Za izdavača: Recenzenti: Lektor: Korektor: Tehnički urednik: Dizajn korice: Centar za dijalog - Vesatijja Senad Ćeman Ismet Dizdarević Jadranka Kolenović-Đapo Emina Kamenarević Mohamed-Suleyman Tadefi Aida Mujezin-Čolo Tarik Jesenković CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo :28(497.6) SMAJIĆ, Aid Vrijednosti i vrijednosne orijentacije muslimanske omladine u BiH : istraživački projekt / Aid Smajić. - Sarajevo : Centar za dijalog - Vesatijja, str. 116 : graf. prikazi ; 20 cm Bibliografija: str ISBN COBISS.BH-ID

4 AID SMAJIĆ VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE MUSLIMANSKE OMLADINE U BIH Sarajevo, po H. / godine

5 Knjiga je autorov znanstveno-istraživački rad realiziran u periodu od 20. novembra do 31. maja godine, uz finansijsku podršku Centra za dijalog - Vesatijja. Mišljenja iznesena u tekstu odražavaju stavove autora i nisu nužno stavovi izdavača.

6 Sadržaj Uvod... 7 Vrijednosti i vrijednosne orijentacije Osnovne psiho-socijalne značajke mladalačke dobi Društveni kontekst mladih u BiH Metodologija istraživanja Predmet, ciljevi i hipoteze istraživanja Ispitanici Instrumentarij Prikupljanje i obrada podataka Rezultati i analiza Vrijednosne hijerahije i strukture Religija i moral Brak i porodica Slobodno vrijeme i rad Društvo i politika Zaključna razmatranja Literatura PRILOG Upitnik s postocima

7

8 Uvod U posljednjih nekoliko decenija svjedoci smo sve izraženijeg društvenog i naučnog interesiranja za vrijednosti i vrijednosne orijentacije mladih, što je trend povezan s nekoliko komplementarnih razloga. Vrijednosti, prije svega, imaju svoje etičko, identitetsko i eksplanatorno značenje i značaj za čovjekovu egzistenciju i ponašanje. Kao ciljne odnosno treba da činjenice, vrijednosti su najviši, neoborivi ideali morala kojima i pojedinac i kolektiv mogu težiti, dok kao empirijsko-faktičke ili jeste činjenice one predstavljaju aktuelna individualna i kolektivna uvjerenja o poželjnom, odnosno relativno stabilne i multifunkcionalne društveno-psihološke datosti iznimno važne za razumijevanje kako ličnosti pojedinca tako i stanja i stremljenja u široj društvenoj zajednici. Na diskrepancu između etičkih ideala i društvene stvarnosti obično se gleda(lo) s osudom, smatrajući to urušavanjem tradicionalnih normi, prijetnjom za temeljne društvene vrijednosti i (pred)znacima mogućeg etičkog sunovarata s obzirom na, između ostalog, svojevrsni preobražajni potencijal u društvu raširenih vrijednosnih jeste činjenica i njihovu sposobnost da se u konačnici nametnu kao normativne, krajnje, treba da vrijednosti. 7

9 8 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Zbog svojih psiho-socijalnih i socioloških specifičnosti, doba mladosti se smatra životnom fazom izrazito važnom za pravilan razvoj zrele ličnosti. Uz karakteristične i nenadomjestive društvene, psihosocijalne i biološke resurse mladih, konstantna tendencija vremenskog produživanja mladalačke dobi do mjere da je ono danas gotovo dvostruko duže od djetinjstva, usložnjavanje razvojnih zadataka koji se vezuju za ovu životnu fazu, te sve složenijih i ubrzanijih društveno-kulturnih promjena na globalnom i lokalnom nivou, primorale su teoretičare i istraživače društva da posebnu pažnju posvete adolescentima. U kontekstu ovog i sličnih istraživanja, posebno je važna činjenici da su, za razliku od odraslih, mladi, iako na pragu zrelosti, i dalje značajno prijemčivi za socijalizacijski utjecaj, zbog čega predstavljaju izrazito senzibiliran segment društva pomoću kojeg se može ostvariti vjerodostojan uvid u aktuelne procese i stanja u datom društvenom okruženju, ali i u trendove koji anticipiraju vjerovatna buduća kretanja. Upravo u spomenutim višestrukim značenjima vrijednosnih stavova i mladalačke dobi skriveni su razlozi istovremene i zabrinutosti i nade današnjeg čovjeka, onog muslimanskog u Bosni i Hercegovini (BiH) napose, u pogledu sadašnjosti i budućnosti mladih naraštaja, imajući u vidu izazove s kojima se suočavaju i očekivanja koja pred njih postavlja društveno okruženje. A ona se, istini za volju, nekad mogu činiti kontradiktornim. S jedne strane, od mladih se očekuje da usvoje tradicionalne društvene norme i tako sačuvaju u društvu ukorijenjene etičke vrijednosti i nastave zacrtani društveni razvoj, ali i da, s druge strane, prihvate promjene neophodne za prilagođavanje sve

10 Uvod 9 dinamičnijem svijetu, onom tranzicijskom posebno. U odgovornim društvima, koliko se uspješno mladi nose s proturječnostima svojih razvojnih zadataka predmet je kontinuiranih i pomnih analiza. Na tom tragu su u svijetu (Ester i sar., ur., 1994), regionu (Baloban, ur., 2005) i kod nas (UNDP, 2009; Žiga i sar., 2015) nasta(ja)le mnogobrojne studije o vrijednosnim stavovima mladih. I predmetno istraživanje o vrijednostima i vrijednosnim orijentacijama muslimanske omladine u BiH provedeno je u uvjerenju da je omladinska zadaća stvarati povijest, sadašnjost i budućnost (Younnis i sar., 2001, prema Ilišin, 2006, str. 15), a da je odgovornost društva pružiti im, prije svega, saosjećajno razumijevanje (engl. symphatetic understanding Elkind, 1994) njihovih potencijala, potreba, aspiracija i izazova s kojima se suočavaju u okolnostima ubrzanih dobnih i društveno-idejnih tranzicija na svom putu odrastanja, a onda, u skladu s tim, osigurati im dovoljne resurse i odgovarajuće temelje neophodne za izvršenje te zadaće. Sukladno tome, osnovni cilj našeg istraživanja bio je utvrditi i analizirati vrijednosne stavove muslimanske omladine u BiH u četiri temeljna područja života religija i moral, brak i porodica, slobodno vrijeme i rad, društvo i politika pri čemu smo se zbog ograničenosti raspoloživih tehničkih resursa morali ograničiti na najvažnije indikatore i parametre ovdje razmatranih vrijednosnih tendencija. Također napominjemo da iako pojedini autori izraz mladost koriste za kasnu adolescenciju, odnosno ranu odraslu dob (Lacković-Grgin, 2006), mi ćemo pojmove mladost, omladina, mladi, mladenaštvo, mladalačka dob i adolescencija ovdje koristiti kao sinonime koji označavaju

11 10 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE razvojno razdoblje od 11. do 20. godine (Berk, 2006), naglašavajući pritom da je svaka podjela ipak arbitrarna i da naš uzorak u ovom istraživanju čine ispitanici starosne dobi od 17 do 20 godina. Uvažavajući spomenuta ograničenja ove studije, te komplementarno s relevantnim spoznajama ranije provedenih sličnih istraživanja, dobijene rezultate i provedene analize bi trebalo uvažiti kod planiranja odgojnog i socijalizacijskog djelovanja među mladim naraštajima. S tim ciljem, saznanja do kojih smo došli u provedenom istraživanju činimo dostupnim naučnoj i široj društvenoj javnosti. Na kraju, želimo izrazitu našu svesrdnu zahvalnost Centru za dijalog - Vesatijja u Sarajevu što je obezbjedio finansijska sredstva neophodna za realizaciju ovog istraživačkog projekta. Vrijednosti i vrijednosne orijentacije Svako društvo temelji se na određenim shvatanjima i nepisanim pravilima poželjnog, kao što i svaki pojedinac u jezgri svoje ličnosti ima društveno i iskustveno posredovan odgovarajući sistem vjerovanja o poželjnim ciljevima i vodećim načelima u životu (Mladenović i Knebl, 2000) koji energiziraju i usmjeravaju njegovo ponašanje, a njegovoj egzistenciji daju smisao. Zbog toga će danas mnogi kazati da je čovjekovu društvenost u totalitetu njenih manifestacija, društvenu određenost i individualnost nemoguće razumjeti i njegovo ponašanje objasniti bez uvida u njegove referentne vrijednosti i vrijednosni sistem (Vujčić, 1987). Uz savremene promjene izazvane različitim

12 Uvod 11 vrstama inovacija, pojavom pluralizma, individualizma, relativizma, gubitkom smisla života te jačanjem fundamentalizma, to je ujedno i osnovni razlog zbog kojeg posljednjih decenija bilježimo ogroman porast u istraživanjima vrijednosnih pojava do te mjere da pojedini autori početak trećeg milenija nazivaju stoljećem otkrića vrednota (Hoblaj i Črpčić, 2000:360). Vrijednosti su pojam koji u svakodnevnom govoru nosi različita značenja te društveno-psihološka činjenica oko čijeg se određenja istraživači različitih naučnih usmjerenja u principu razilaze i raspravljaju, što je obično izraz različitosti njihovih polaznih aksioma i fokusa teorijskog interesiranja ali i važnosti ove pojave za adekvatno funkcioniranje kako pojedinca tako i kolektiviteta. S obzirom na njeno interesiranje za vrijednosti kao normativne, ciljne, treba da činjenice, za teologiju, naprimjer, one su neoborive, posljednje, najveće veličine ciljeva i odnosa ćudorednogmoralnog djelovanja (Baloban, 2005:11). Društvene i humanističke nauke su, pak, za vrijednosne pojave zainteresirane prije svega kao faktičke, operativne, jest činjenice (Vujčić, 1987) odnosno opažene empirijske konstrukte koji izražavaju temeljna i relativno čvrsta ljudska uvjerenja o tome šta je poželjno ili nepoželjno, dobro ili loše, važno ili nevažno (Ilišin i Radin, 2002) te ih takva usmjeravaju prema višim ili nižim, važnijim ili manje važnim, poželjnim ili nepoželjnim ciljevima u životu. U tom smislu sociolozi ih prvenstveno smatraju društvenim propisima, idealima i moralnim normama koje su karakteristične za određene društvene grupe i sisteme (Čekrlija, Turjačanin i Puhalo, 2004). Za psihologe one predstavljaju temeljna, relativno stabilna vjerovanja čovjeka o preferabilnom,

13 12 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE nastala kao rezultat socijalizacije, pod utjecajem individualnog iskustva te društvenih i kulturnih faktora, koja, na individualnoj razini, značajno utječu na stavove i ponašanja (Franc, Šakić i Ivičić, 2002:216) u različitim segmentima života. Vrijednosni stavovi su, prema tome, kolektivne i individualne datosti u kojima se najjasnije i najintimnije prepliću socijalno i psihološko, s obzirom na to da su značajno povezane i s ličnim i s društvenim funkcijama, iskustvom i identitetom. Bez obzira na to radi li se o pojedincu, nekoj društvenoj grupi ili cijeloj zajednici, vrijednosne kategorije u stvarnom životu nikad ne dolaze samostalno, nego u vrijednosnim sistemima kao određenom skupu vrijednosti ljudi koje su organizirane na višedimenzionalnom kontinuumu od relativne važnosti i koje međusobno tvore određen tip iskustvenih, logičkih i emocionalnih veza i odnosa (Vujčić, 1987:45). Vrijednosti su odatle organizirane na način vrijednosnih dimenzija uređenih nadalje po principu relativnih prioriteta koji su, sukladno specifičnim povijesnim, društvenim i aktuelnim okolnostima i personološkim dispozicijama pojedinca inkorporirani u totalitet vrijednosnih sistema. U dodiru s egzistencijalnim, faktičnim, onim što jeste i što je očito, jednom riječju, stvarnim životom, vrijednosne dimenzije kao normativni elementi i propozicije unutar nečijeg sistema vrijednosti poprimaju formu vrijednosnih orijentacija kao cjelovite slike iskustva, ukupnog pogleda i generalizirane koncepcije ljudi o poželjnim oblicima odnosa prema sebi, svijetu i svojim stavovima u različitim segmentima života, koje, u skladu s tim, nazivamo, primjerice, konzervatizam, patrijarhalizam, autoritarizam, etnocentrizam ili ekonomski liberalizam (Labus, 2005).

14 Uvod 13 Značaj vrijednosnih stavova za društvo i pojedinca te važnost njihovog sistematskog izučavanja proizlazi iz naravi i društveno-psiholoških funkcija vrijednosnih kategorija. U tom su smislu vrijednosti dugotrajni i stabilni ali i promjenjivi društveni fenomeni i individualne dispozicije koje društvu i ljudskoj ličnosti daju kontinuitet. Vrijednosne kategorije, međutim, također pružaju mogućnost lične i kolektivne promjene i napretka s obzirom na to da su podložne varijacijama tokom vremena bilo kao posljedica intrapsihičke rekonstrukcije pojedinca ili povijesnih događaja u širem okruženju. Vrijednosti nadalje ukazuju na poželjan način ponašanja i ciljno stanje egzistencije, zbog čega u principu posjeduju motivacijski potencijal i izraženu sposobnost da aktiviraju djelovanje pojedinca i kolektiva u skladu s vrijednosnim sadržajima (Čekrlija, Turjačanin i Puhalo, 2004; Labus, 2005) i posluže kao kriterij i orijentir u kontekstu donošenja odluka i snalaženja u okruženju (Vujčić, 1987). Na kraju, na nivou zajednice one imaju integrativnu funkciju (Labus, 2005) jer uspostavljaju društveno poželjne i zajedničke ciljeve za svoje članove, a na nivou pojedinca one mu daju priliku da njihovim preuzimanjem izgradi ne samo vlastiti socijalni identitet i osjećaj pripadnosti širem okruženju nego i da izrazi svoj odnos spram egzistencije u njenim različitim aspektima a njegovom životu daju značenje i smisao. Usvajanje vrijednosti i izgradnja stabilnog i koherentnog vrijednosnog sistema osnovni su razvojni zadaci mladalačke dobi na čijim će se temeljima u konačnici formirati i svojevrsna životna filozofija mlade jedinke (Berk, 2006; Lacković-Grgin, 2006). Istovremeno nošen težnjom da samostalno donosi odluke,

15 14 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE uključujući i one u vezi s vizijom svog života, i novostečenim sposobnostima apstraktnog i hipotetičkog razmišljanja o životnim i pitanjima morala, adolescent je spreman da se aktivno uključi u razvoj lične ideologije, što ne bi trebalo da bude jednosmjeran proces u kojem osoba pasivno preuzima vrijednosne preferencije socijalnog okruženja (Čekrlija, Turjačanin i Puhalo, 2004). Štaviše, traganje za smislenim idejama i idealima vrijednih života osnovna je pokretačka snaga mladalačkog vezivanja za profesiju, vjeru, zajednicu, političke i druge ideale, koja će heteronomnu, socijaliziranu izvana ponuđenu moralnost transformirati u autonomni, poosobljeni, lično odabrani vrijednosnu i moralnu orijentaciju. Upravo u skladu s tim mjerilom mladi će pojedinac detektirati i procjenjivati sve društvene sadržaje, uključujući i one religijske prirode, tako da će mu oni u principu biti zanimljivi i privlačni onoliko koliko mu mogu pomoći da odgovori na pitanje egzistencijalnog smisla (Mandarić, 2000). Koliko će se uspješno, međutim, ovaj proces internalizacije životnih vrijednosti okruženja odvijati, na koje prepreke njeni akteri i nosioci ideološke socijalizacije mlade osobe mogu naići, šta su to okolnosti koje mogu olakšati ili otežati slijeđenje pozitivnih društvenih ideala, pitanja su snažno povezana s razvojnim specifičnostima mladalačke dobi i psiho-fizičkim promjenama karakterističnim za ovaj period života.

16 Uvod 15 Osnovne psiho-socijalne značajke mladalačke dobi Po mnogima, formiranje identiteta i integracija u društvo te s njima povezane promjene u fizičkim, kognitivnim i socio-emocionalnim funkcijama mlade jedinke predstavljaju osnovne psiho-socijalne značajke mladalačke dobi. Kad se radi o tjelesnim i psihološkim promjenama koje se dešavaju u adolescenciji, istraživači i autori, u tom smislu, obično počinju s onim najočitijim, a to su novonastale varijacije u biološkim funkcijama i fizičkom izgledu, koje imaju itekako važne intelektualne, psihološke i društvene posljedice za mladu osobu čije razmatranje obično traži viši nivo socio-psihološke imaginacije i sistematsku analizu. Drugim riječima, tjelesni rast adolescenta ne odvija se u društveno-psihološkom vakuumu nego naprotiv suptilno, ali značajno, povezan je s njegovim intrapsihičkim svijetom i dešavanjima na društveno-kulturnom planu s obzirom na to da su različiti aspekti ličnosti po definiciji međusobno povezani (Hwang i Nilsson, 2000) i da ih teoretičari konceptualno diferenciraju da bi pojednostavili sagledavanje i analizu ovog fenomena. Tako je zamah u tjelesnom rastu, primjerice, jedan od prvih znakova ulaska u pubertet ili ranu adolesenciju, pri čemu se tijelo pubescenta obično počinje razvijati u skladu sa, za tu dob karakterističnim, kaudalno-cefalnim i distalno-proksimalnim obrascem rasta na način da njegovi ekstremiteti brže rastu u odnosu na ostale dijelove tijela, usljed čega mladi poprimaju nesrazmjeran, neproporcionalan, a neki će kazati čak i nezgrapan izgled (Berk, 2008). Važnije od toga

17 16 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE je svakako to što su ovih anatomskih promjena svjesni kako oni u njihovom okruženju tako i oni sami, što može imati ozbiljne implikacije za njihove društvene odnose, samopoimanje i emocionalno stanje. Za mnoge odrasle u njihovom okruženju to je znak da donedavni dječak ili djevojčica postaje odrasla osoba, zbog čega se tako prema njima treba i odnositi (Mandarić 2000), tj. sputavati djetinjasto ponašanje i tražiti da se počnu prilagođavati svojim novim obavezma i ulogama odrasle osobe. Psiholozi posebno ističu društveno-psihološki značaj uvremenjosti anatomsko-fiziološkog sazrijevanja i tjelesnog rasta (Vranješević i sar., 2003; Lacković-Grgin, 2006). Za emocionalni i socijalno-moralni rast mladog pojedinca i njegove kasnije ponašajne tendencije, vrijeme i način ovog ubrzanog fizičkog odrastanja mogu biti od presudne važnosti. S tim u vezi, kao primjer, stručnjaci napominju da rano sazrele djevojčice zbog svog drukčijeg izgleda veoma često bivaju stigmatizirane i odbačene od svojih vršnjakinja, tako da su primorane prijateljstva uspostavljati s odraslijim grupama koje ih dovode u situacije s kojima se intelektualno i psihički ne mogu nositi jer su jednostavno još mlade te takve nedorasle za prijevremena iskušenja. Drugim riječima, biološka dob odnosno nivo tjelesne i spolne zrelosti pojedinca u ovakvim slučajevima ne mora se neminovno podudarati s nivoom njegovog intelektualnog funkcioniranja (kognitivna dob), količinom životnog iskustva (hronološka dob) i stepenom školovanja, tj. onoga što je adolescent uspio tokom školovanja naučiti (Lacković-Grgin, 2006) zbog čega se mlada osoba može naći u ozbiljnim problemima,

18 Uvod 17 uključujući različite oblike rizičnog ponašanja (Berk, 2008). U sličnim iskušenjima mogu se naći i rano sazreli dječaci usljed asinhronog razvoja u spomenutim dobnim kategorijama, ali i njihovi kasno sazreli vršnjaci s obzirom na to da i oni svojim izgledom ne zadovoljavaju vršnjačke standarde. Osim toga, tjelesni razvoj je usko povezan i sa specifičnim emocionalnim stanjem adolescenata. U tom smislu, današnji mladi odrastaju pod utjecajem globalne kulture koja veliku pažnju pridaje vanjskom, fizičkom izgledu osobe i u tom pogledu predstavlja im konvencionalne ideale i kriterije ljepote u svjetlu u kojem bi mlađi naraštaji trebali sagledavati i vrednovati svoje tjelesno ja. U takvom jednom kulturološkom okruženju, i u momentu očitih anatomskih promjena, kod mladih se također događa značajan i po svom obliku za tu dob karakterističan napredak u sposobnosti metakognicije i samopoimanja na način da između ostalog snažno vjeruju da se nalaze u fokusu pažnje i interesiranja svih ostalih u njihovoj blizini fenomen u referentnoj naučnoj literaturi poznat kao izmišljena publika (Berk, 2008; Vranješević i sar., 2003). Krajnji ishod ovakvog fizičko-kognitivnog razvoja adolescenta u okolnostima u kojima njegovo okruženje snažno naglašava vanjsku ljepotu očekivano, logično i tipično jeste mlada osoba koja je anksiozno i pomalo depresivno zaokupljena svojim tjelesnim izgledom do mjere da, kako će mnogi roditelji današnjih adolescenata posvjedočiti, sate provodi pred ogledalom kako bi procijenila koliko njeno realno ili, bolje rečeno, percipirano tjelesno ja odgovara konvencionalnim idealima skladnog i lijepo razvijenog tijela.

19 18 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Uz navedene, na polju kognitivnog razvoja u periodu adolescencije također se dešavaju i druge značajne kvalitativne promjene koje imaju važne implikacije za intrapersonalni, interpersonalni i moralni rast mlade osobe. Mišljenje mlade jedinke postaje apstraktnije, fleksibilnije, sistematičnije, refleksivnije i djelotvornije, te uključuje dimenzije budućnosti i mogućeg, tako da mladi mogu razmišljati o alternativama i pojavama koje nisu prisutne i koje nisu iskustveno doživjeli, postaviti hipoteze i sistematski ih provjeravati, razmišljati o vlastitom razmišljanju i izlaziti izvan važećih i konvencionalnih okvira i granica (Hwang i Nilsson, 2000). Već smo vidjeli kakve posljedice razvoj u samopoimanju, naprimjer, može imati za emocionalno stanje adolescenta u kontekstu fizičkih promjena. Iz spomenutog se također može nedvojbeno naslutiti u kakvoj situaciji se mogu naći unutarobiteljski odnosi kad adolescent nošen svojim mladalačkim idealizmom, sposobnošću da zamisli drukčije i bolje stanje stvari te željom za promjenom s mnogo više logičnosti, sistematičnosti i kritičnosti, ali još nedovoljne realističnosti, počne propitivati životne vrijednosti, uvjerenja, stavove i svakodnevna ponašanja svojih roditelja. U svakom slučaju, hoće li ovu sklonost mladih da nespretno, kako će neki autori kazati (Berk, 2008), koriste svoje novostečene intelektualne kapacitete starije generacije shvatiti kao bunt društveno nepodobnog i nepoželjnog antagonizma koji treba ugušiti (Vranješević i sar., 2003) ili kao izvor dinamizma, kreativne snage i poleta koji treba strpljivo i mudro usmjeravati i za opće dobro iskoristiti (Mandarić, 2000; Shaffer i Kipp, 2007) pitanje je o čijem odgovoru ovisi (ne)uspjeh današnjeg globalnog

20 Uvod 19 ali i bosanskohercegovačkog društva da riješi problem takozvanog međugeneracijskog jaza i nesporazuma koji sputava sveukupni razvoj socijalnog kapitala u kontekstu transgeneracijske razmjene vrijednosti, znanja, iskustava i potencijala. S obzirom na njihovu međusobnu povezanost i uvjetovanost, referentna naučna literatura o socioemocionalnim promjenama u mladalačkoj dobi obično govori kao o dva aspekta istovjetnog procesa. U tom pogledu, iako se težnja za ostvarenjem istovremeno takozvane psihološke samostalnosti i bliskosti u odnosu na svoje bliže ili šire okruženje provlači kroz sve razvojne faze, ovaj motiv u doba adolescencije postaje posebno važan te poprima specifičan oblik i manifestacije. Mladi, dakle, svjesni svoje anatomsko-fiziološke zrelosti, intelektualnih sposobnosti ali i ograničenja u znanju i slabosti svojih roditelja koje više ne smatraju sveznajućim i savršenim modelima, u svemu vide priliku, od večernjih izlazaka do načina odijevanja, da realiziraju svoju autonomiju u svim njenim segmentima u odnosu prvenstveno na svoje najbliže. Ono što, međutim, može izmaći njihovoj društvenopsihološkoj imaginaciji, barem privremeno i na momente, jeste činjenica da su jednu ovisnost zamijenili drugom, onom o vršnjacima i agensima sekundarne socijalizacije koji suptilno i za njih nekad neprimjetno oblikuju njihovo mišljenje i ponašanje, odnosno diktiraju njihovo raspoloženje (Hwang i Nilsson, 2000) te da im blizina i pomoć roditelja u procesu adaptabilnog i racionalnog osvajanja društveno-psihološke samostalnosti i zrelosti može biti itekako potrebna i dragocjena. Za adolescenciju je nadalje karakteristično stanje svojevrsne tenzije nastalo na tragu svijesti

21 20 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE o tjelesnim promjenama na jednoj, i kulturološkim idealima ljepote na drugoj strani, odnosno težnje za ostvarenjem autonomije i želje roditelja, a nekad i šireg okruženja, za njenim odgađanjem, ili na osnovu etičkih ideala i realnog stanja u društvu, te vlastitih želja i nesigurne budućnosti. Zbog toga emocionalno iskustvo rane, pubertetske mladalačke dobi može imati elemente razdražljivosti, zabrinutosti, nezadovoljstva, općeg negativizma i nesigurnosti, odnosno općenito emocionalne labilnosti i slabe emocionalne samokontrole, pogotovo u okolnostima nepovoljnih životnih događaja i u strukturiranim situacijama u kojima mladi ne mogu biti akteri psihološke samostalnosti (Berk, 2008; Furlan, 1988). Nakon ovog početnog perioda bure i stresa kod adolescenta obično dolazi do primjetnog zatišja u pogledu osjećanja usljed upotpunjavanja fizičkog rasta, ostvarenja relativne autonomije u ambijentu toplih i podržavajućih porodičnih ali i konstruktivnih vršnjačkih odnosa, te formiranja jasne i stabilne slike o sebi. Iako na prvi pogled sve ove promjene predstavljaju samo izvor napetosti i problema za mlade i njihovo okruženje, one su u suštini neophodne za savladavanje razvojnih zadataka mladalačke dobi, odnosno internaliziranje vještina, znanja, funkcija i stavova koje osoba mora usvojiti da bi mogla efikasno funkcionirati na način koji se smatra zrelim (Lackin-Grgin, 2006) u određenoj kulturi za ovaj period života. Kad se radi o mladima, relevantna i referentna naučna literatura (Mandarić, 2000; Shaffer i Kipp, 2007) govori o izgradnji identiteta i integraciji u društvo kao općenito temeljnim, ali i uzajamno snažno povezanim zadacima adolescencije.

22 Uvod 21 Tipično, svaka zdrava jedinka još u ranom djetinjstvu postaje svjesna sebe, a u odrasloj dobi može promijeniti svoje, naprimjer, vrijednosne preferencije, što formiranje identiteta čini cjeloživotnim procesom. Pa ipak, upravo u mladalačkoj dobi pojedinac obično postaje zaokupljen ovom temom. U razvojno-psihološkoj literaturi pod formiranjem identiteta primarno se misli na individualni proces izgradnje jasne, stabilne i koherentne slike ili eksplicitne teorije o sebi na način samosvjesne i dinamične unutarnje jezgre i organizacije sveukupnih vlastitih spoznaja, sposobnosti, potreba, društvenih uloga, uvjerenja, vrijednosti, ciljeva, profesionalnih izbora, poimanja sebe u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (Berk, 2008). Ovo refleksivno sebstvo sažeto je obično u odgovoru na pitanje ko sam ja, ko i šta želim biti, i takvo predstavlja fizičke, psihološke i socio-demografske karakteristike koje imaju ne samo lično nego, veoma često, i važno društveno značenje i značaj (Vignoles, Schwartz i Luyckx, 2011) te izražava životni san i viziju svakog pojedinca. U tom smislu, u ovoj oblasti meritorni autori formiranje identiteta vide kao cjeloživotni, a u mladosti posebno izražen, proces usvajanja i usaglašavanja njegovih osnovnih elemenata. Potpomognuta ostvarenim rastom na čisto mentalnom planu, na putu traganja za sobom mlada je osoba nošena potrebom za izgradnjom sveukupne egzistencijalne vizije koja njenom životu daje vrijednost i smisao na način da se s postojećim i ponuđenim mogućnostima, idejama, ulogama i vrijednostima može poistovjetiti, prihvatiti ih kao vlastite izbore i podrediti im ostatak života. Koliko je neka osoba aktivno uključena u sagledavanje i istraživanje mogućih i ponuđenih identitetskih alternativa,

23 22 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE te mjera u kojoj se s njima poistovjetila i na njih obavezala odredit će status njenog identiteta (Lacković-Grgin, 2006). Pritom se u naučnoj literaturi postignuti identitet obično smatra optimalnim statusnim rješenjem (Berk, 2008) u smislu da su proistekla pozitivna i stabilna poistovjećenja adolescenta rezultat njegove kritičke analize identitetskih sadržaja do kojih je došao uz kooperativnu i toplu podršku porodice i pod, po mogućnosti, sinhroniziranim mentorstvom svih agensa socijalizacije. Psihosocijalna važnost pravilnog oblikovanje ove intrapsihičke strukture za život osobe ne može se prenaglasiti. Njena signifikantnost ogleda se, uz ostalo, u njenim organizacijskim, emocionalnim i izvršnim funkcijama (Aronson, Wilson i Akert, 2005) jer upravo iz jasne, stabilne i koherentne slike o sebi mi kao pojedinci crpimo doživljaj kontinuiteta, cjelovitosti, sigurnosti, zadovoljstva, samopoštovanja i jasne životne orijentiranosti u kontekstu svakodnevnih situacija i iskušenja ali i sveukupnog života i egzistencije. Formiranje jasne predstave o sebi i svojim životnim ciljevima važan je ali obično tek početni korak u pravilnom razvoju mlade individue, koji treba kulminirati ostvarenjem krajnjeg razvojnog zadatka mladalačke dobi, odnosno potpunom integracijom u društvo na način preuzimanja društvenih uloga jedne odrasle osobe, za šta se pojedinac obično priprema u procesu socijalizacije. U tom je smislu formacija ili izgradnja identiteta samo jedan znak da je individua uspješno prešla prag zrelosti, a zauzimanje mjesta u društvenoj raspodjeli rada, napuštanje roditeljske kuće, osnivanje porodice i preuzimanje roditeljske odgovornosti konačna potvrda da je i socijalno zrela (Vranješević i sar., 2003) i da je za nju razdoblje samotraženja i

24 Uvod 23 urastanja u društvo odnosno mladalaštva, uslovno kazano, završeno. Za optimalno ispunjenje razvojnih zadataka koje pred mlade obično postavlja njihovo okruženje potrebno je, međutim, osim određenog minimuma personoloških dispozicija imati i adekvatnu socijalizacijsku podršku užeg i šireg društveno-kulturnog okruženja. Može li se za sredinu u kojoj živi današnja omladina općenito, a naša u Bosni i Hercegovini posebno, (us)tvrditi da nudi optimalne uvjete za svestrani razvoj mlade ličnosti i njenu društvenu (samo)realizaciju, pitanje je na koje je teško dati potvrdan odgovor. Izvjesno je, međutim, da u okolnostima konstantnog preobražaja idejnog i privrednog okruženja i iz toga proisteklih novih zahtjeva za samodefiniranjem, prilagođavanjem i produženim školovanjem, u uvjetima nesigurne poslovne budućnosti i zakašnjelog zasnivanja radnog odnosa, te sve češćeg odgađanja obiteljskog osamostaljenja i roditeljstva, mladalačka dob za mnoge može postati prazni prostor između stečenih psiho-fizičkih i socijalnih sposobnosti i njihove društvene i institucionalne realizacije (Mandarić, 2000). Društveni kontekst mladih u BiH U relevantnoj naučnoj literaturi spominju se najmanje tri razloga zbog kojih mladalačko doba predstavlja ne samo anatomsko-fiziološki i psihološki već i društveno-povijesni i kulturološki fenomen. Kao prvo, o mladosti kao životnom razdoblju svakog pojedinca raspravljalo se još od antičkih vremena, ali su kao zasebna, dobno određena društvena grupa koja dijeli

25 24 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE specifične socijalne značajke, odgovarajuće društvene uloge i obrasce ponašanja mladi direktan rezultat modernizacije, s obzirom na to da se konstituiraju tek u industrijskom dobu (Ilišin i Radin, 2002). U tradicionalnom društvu mladi kao takvi nisu bili prepoznati i priznati jer je uključivanje u svijet rada, a time i prelazak u svijet odraslih, počinjalo još u ranom djetinjstvu (Županov, 2002) kad se od djece očekivalo da obavljaju poslove odraslih, a prava odraslih bila su istovremeno i prava djece (Hwang i Nilsson, 2000). S industrijalizacijom ovaj princip naglog preobražaja ovisnog djeteta u radno sposobnu odraslu osobu prestaje važiti jer je tad ostvareni tehnološki napredak nametnuo drukčije i zahtjevnije uvjete za ulazak mladih naraštaja u svijet rada i odraslih, čije ispunjenje nameće potrebu za njihovim dodatnim i sve dužim školovanjem i usavršavanjem. Na taj način doći će do odvajanja mladalačke dobi od razvojnog perioda djetinjstva ali i svijeta rada i odraslih, što će mlade u značajnoj mjeri izdvojiti u zasebnu subkulturnu grupu. Osim toga, s obzirom na uobičajena očekivanja da mladi putem usvajanja dominantnih vrijednosti i obrazaca ponašanja u datom društvu budu garant njegove stabilnosti, a putem korištenja svojih inovativnih i kreativnih potencijala nositelji nužnih društvenih promjena (Ilišin i sar., 2013), nemoguće je zamisliti prosperitet, napredak i razvoj šire zajednice bez novih naraštaja. Drugim riječima, mladi predstavljaju dragocjen društveni, politički i ekonomski kapital čije ignoriranje, zanemarivanje i (ne)aktiviranje ima direktne i nesagledive posljedice za sadašnjost i budućnost društvene zajednice.

26 Uvod 25 Na kraju, razvoj mladih pojedinaca u svim njegovim segmentima fizičkom, intelektualnom, emocionalnom i socijalnom neminovno se odvija pod utjecajem njihovog društvenog okruženja putem mehanizama socijalizacije. Upravo je društvo to koje posreduje i potvrđuje njihove individualne sposobnosti, životne izbore, uvjerenja, vrijednosti, jednom riječju identitet kao njihovu refleksivnu svijest o sebi, podržavajaći ih na taj način u ostvarenju i konačnog razvojnog zadatka adolescencije, tj. preuzimanju odgovarajućih društvenih uloga i uspješnoj integraciji u šire društvene tokove. Odatle je ostvarenje ova dva temeljna razvojna zadatka adolescencije ne samo psihološki već i relacijski, odnosno sociološki proces (Vignoles, Schwartz i Luyckx, 2011). Iznimno je važno istaći da socijalizacija predstavlja sveukupnu interakciju između individue i ambijenta u njegovoj, za svakog pojedinca osebujnoj, raznolikosti, višedimenzionalnosti i višeslojnosti, a s ciljem primopredaje ostvarenih spoznaja društva i općeprihvaćenih vrijednosti, normi, stavova i ponašanja. Zbog toga je ona jedinstveno i neponovljivo individualno i kolektivno iskustvo proisteklo iz jedinstvenosti ukupnog društveno-kulturnog ambijenta u datom historijskom momentu. Odatle se s pravom može govoriti i o različitim iskustvima mladalačke dobi, pluralizmu adolescencija unutar različitih socio-ekonomskih uvjeta ili adolescenciji kao jednom velikom arhipelagu (Mandarić, 2000) i postavljati pitanje o specifičnim društveno-kulturnim faktorima koji značajno i na jedinstven način oblikuju iskustvo mladalaštva, odrastanja i usvajanja vrijednosti kod muslimanske omladine u Bosni i Hercegovini.

27 26 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Muslimanska mladež u BiH danas uveliko odrasta u kulturnom ambijentu nastalom pod višedecenijskim utjecajem (post)modernih procesa i uvjeta življenja (Žiga i Osmić, 2015), ali i tranzicije te svojevrsne retradicionalizacije (Ilišin, 2006), koji prate postkonfliktna društva u Jugoistočnoj i Istočnoj Evropi. U skladu sa modernizacijskim trendovima sekularizacija je u savremenom društvu uspjela uspostaviti primat razuma i čovjeka nad drugim, prije svega vjerskim i tradicionalnim, autoritetima u sferi nauke, politike te etike i morala (Neimarlija, 2005), oslobađajući tako mišljenje, vjerovanje i ćudoređe umnog bića od stega naslijeđenih kulturoloških obrazaca. Ako tome dodamo proces indivudalizacije koji se odvija(o) u svim segmentima modernog društva (Aračić i Nikodem, 2000), subjektivizam autonomnog i samodostatnog mladog pojedinca nameće se kao jedna od temeljnih značajki današnjeg društveno-kulturnog ambijenta, na čijem tragu adolescent sebi uzima za pravo da u skladu s vlastitim željama i potrebama vrednuje poruke i vrednote koje mu se nude i odabire svoju životnu filozofiju. Doživljaj odrastanja i preuzimanja vrednota od okruženja nadalje je kod naših mladih danas značajno određen činjenicom da je savremeno društvo, pa i ono bosanskohercegovačko, prije svega kompleksna i fragmentirana cjelina na način njegove izdiferenciranosti i raslojenosti po različitim osnovama, uključujući ideološki i vrijednosni kriterij. Za razliku od tradicionalnog, strukturalnim elementima i agensima socijalizacije mlade jedinke unutar savremenog društva obično nedostaje ujedinjujući idejni imenitelj i vrijednosna osnova na kojoj će mladi razvijati svoju

28 Uvod 27 životnu ideologiju. Metafora sela u kojem postoji zajednički sistem vrijednosti, običaja i normi s kojim se sve generacije mogu poistovjetiti ne važi za savremeno društvo, koje bolje opisuje metafora grada s njegovim podsistemima vrijednosti i raznolikošću društvene poruke nastalih na tragu višestoljetnih modernizacijskih trendova. Ovakvo stanje dovodi do multipliciranja vrijednosnih i identitetskih alternativa za mlade, što proces formiranja identiteta čini zahtjevnijim a mladost kao razvojni period turbulentnijom (Hwang i Nilsson, 2000). Osim toga, pod utjecajem globalizacije koja, između ostalog, podrazumijeva i ubrzan razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije, savremeno kulturno okruženje u njegovoj višeslojnosti u stalnom je procesu ubrzane transformacije i mijene. Ako tome dodamo iskustvo življenja u tranzicijskom društvu koje prelazi iz jednog društvenog poretka u drugi i činjenicu da je adolescencija po definiciji prijelazno razdoblje iz djetinjstva u svijet odraslih (Vranješević i sar., 2003), onda stoji teza da se omladina u BiH suočava ne samo sa dvostrukom tranzicijom, kako pojedini autori žele ustvrditi (Ilišin, 2006; Ilišin i sar., 2013), nego i s mnogostrukom prijelaznošću sa svim njenim pratećim izazovima i rizicima. Socijalizacija takvih mladih odvija se pod povećanim pritiskom za modernizacijom, umnožavanjem faktora rizika, u nestabilnim uvjetima odsustva, slabljenja ili ambivalentnosti društvenih institucija, normi i procesa odgovornih za uspješan prelazak mladih naraštaja u svijet odraslih, kreirajući u društvu i među mladima ambijent svojevrsne vrijednosne konfuzije (Ilišin i Radin, 2002). Isto važi i za religijsku socijalizaciju mladih gdje je na

29 28 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE globalnom i lokalnom nivou primjetna intenzivna diverzifikacija u tumačenju i izražavanju religije općenito, a islama napose (Alibašić, 2005), ali i djelovanje misionarskih udruženja i organizacija (Gobeljić, 2015). Takvo jedno pluriformno i dinamično idejno i kulturno okruženje mladoj, u prošlom vremenu nedovoljno ukorijenjenoj mladoj osobi ne nudi idealno polazište i optimalnu osnovu za izgradnju koherentnog i stabilnog identiteta i integraciju u društvo. Štaviše, mnoštvo i raznolikost konstantno transformirajućih identitetskih alternativa čini njegovo traganje za samim sobom i adekvatno urastanje u sredinu dodatno turbulentnijim i psihološki zahtjevnijim poduhvatom, zbog čega je Mandarić upravu kad sukusirajući trenutno stanje u tom pogledu tvrdi da:...moderno društvo ne osigurava dovoljne uvjete i temelje za izgradnju stabilnog identiteta. Zato sve češće susrećemo mlade čiji se identitet temelji na individualizmu, identitet koji je u sebi fragmentaran, identitet u trajnom razvoju, ambivalentan i kontradiktoran, nikad dovršen i apsorbiran u jednoj čvrstoj pripadnosti. Današnje društvo kontinuirano promovira nove potrebe i rađa nove želje koje mladi nisu u stanju zadovoljiti. Zato raste dezorijentacija i razni oblici frustracije (2000:94). Upravo na tragu spomenutih (post)modernizacijskih i tranzicijskih procesa u društvu na planetarnom i lokalnom nivou nazire se značajno drukčija socijalizacija mladih u kojoj su uloge svih njenih agensa porodica, škola, vršnjaci, mediji, religijske organizacije

30 Uvod 29 redefinirane, što sve skupa može ugroziti načine međugeneracijske transmisije vrijednosti i ponašajnih obrazaca uvriježene u patrijarhalnim zajednicama te mladima otežati traganje za identitetom i strategijama uspješne društvene integracije. Dezintegrativno i negativno djelovanje spomenutih faktora na društveno okruženje bosanskohecegovačke mladeži općenito a muslimanske posebno dodatno je intenzivirano ali i zakomplicirano posljednjim ratnim dešavanjima i agresijom na Bosnu i Hercegovinu, čije su direktne posljedice etnička podijeljenost bh. društva, njegova ubrzana deagrarizacija odnosno urbanizacija, razorena ekonomija i, po mnogima, neuspjela privredna reforma, te urušavanje društvenih institucija odgovornih za socijalizaciju mladih. U konačnici, simultani i kumulativni utjecaj svih naprijed spomenutih (post)modernizacijskih i tranzicijskih, a u bosanskohecegovačkom postkonfliktnom društvu na jedinstven način uprisutnjenih procesa uveliko je doprinio kreiranju specifičnog društveno-kulturnog ambijenta u kojem se odvija sveukupni psihosocijalni rast i odrastanje mlade osobe. Novonastalo društveno-idejno okruženje, prema mnogima (Žiga i Osmić, 2015), nažalost pogoduje razvoju retrogradnih mentaliteta, neprihvatljivih sistema vrijednosti i neadaptabilnih obrazaca ponašanja među omladinom, odnosno dovodi u pitanje uspješno ostvarenje temeljnih razvojnih zadataka mladalačke dobi.

31

32 Metodologija istraživanja Predmet, ciljevi i hipoteze istraživanja Predmet provedenog istraživanja jesu vrijednosti i vrijednosne orijentacije te neki oblici ponašanja mladih islamske vjere u Bosni i Hercegovini u kontekstu društvenih promjena koje prate tranzicijske procese u ovoj zemlji. U skladu sa izloženim u teorijskom dijelu ove studije, vrijednosti se posmatraju kao uvjerenja o tome što je važno, poželjno ili nepoželjno odnosno kao relevantni elementi naše realnosti koji diktiraju ponašanje (Ilišin i Radin, 2002:19). Sukladno tome, postavljena su dva specifična cilja istraživanja: 1. utvrditi, opisati i interpretirati vrijednosti i vrijednosne orijentacije muslimanske omladine u BiH u četiri segmenta života religija i moral, brak i porodica, slobodno vrijeme i rad, društvo i politika; 2. provjeriti povezanost vrijednosti i vrijednosnih orijentacija muslimanske omladine u pogledu religije i morala, braka i porodice, slobodnog vremena i rada, društva i politike sa socio-demografskim obilježjima. 31

33 32 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE U skladu s predmetom i osnovnim ciljevima istraživanja, a na osnovu saznanja ranije provedenih istraživanja o mladima u BiH (Duilović i sar., 2008; Đipa i Fazlić, 2012; Halimić i sar., 2013; UNDP, 2009) i regionu (Ilišin i Radin, ur., 2002) postavljene su dvije opće hipoteze: 1. nedavne i još aktuelne promjene u bh. društvu djeluju na promjene u vrijednostima, vrijednosnim orijentacijama i ponašanju muslimanske omladine, pri čemu izraženost promjena nije ista za sve ispitivane vrijednosne dimenzije i oblike ponašanja; 2. različita socio-demografska obilježja značajno su povezana su ispitivanim vrijednostima i oblicima ponašanja, odnosno na različite načine diferenciraju mlade u pogledu njihovih vrijednosnih stavova i ponašanja. Ispitanici Kako bismo što lakše pratili dobijene rezultate i njihovu interpretaciju u poglavljima koja slijede, struktura uzorka praćena i analizirana u ovom istraživanju zahtijeva nekoliko napomena. Kao prvo, ispitanike u našem istraživanju čini uzorak učenika srednjih škola i studenata univerziteta na području pet kantona (Sarajevski, Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Unsko-sanski i Hercegovačko-neretvanski), koji su se u pogledu vjerske pripadnosti izjasnili kao muslimani.

34 Metodologija istraživanja 33 Tabela 1. Struktura uzorka mladih u istraživanju (%) Sociodemografska obilježja % Spol Muški 42.0 Ženski 58.0 Dob godina godina 51.3 Vjerska pripadnost roditelja Iste vjere 97.1 Različite vjere 2.9 Regija Sarajevska 21.5 Tuzlanska 21.8 Mostarska 19.6 Bihaćka 18.2 Zenička 18.9 Obrazovni status Učenik 48.7 Student 51.3 Mjesto odrastanja (stanovanja) Selo 34.0 Manji grad 21.1 Srednji grad 19.6 Veći grad 25.3 Stepen obrazovanja oca Nema završenu osnovnu školu 2.0 Osnovna škola 19.5

35 34 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Srednja škola 62.3 Fakultet 12.4 Magisterij ili doktorat 3.7 Mjesečna primanja domaćinstva Do 800 KM 33.5 Do 1500 KM 31.7 Do 2000 KM 17.8 Do 3000 KM 9.5 Preko 3000 KM 7.5 Religijska samoidentifikacija Religiozni 77.0 Neodlučni 12.7 Nereligiozni 6.5 S obzirom na to da je cilj istraživanja bio utvrditi vrijednosti i vrijednosne orijentacije muslimanske omladine u BiH, ispitanici koji su se drukčije izjasnili oko pitanja njihove vjere ili koji su iz nekog razloga propustili odgovoriti na ovu tvrdnju nisu uključeni u daljnja razmatranja i analizu, tako da se svi podaci navedeni u poglavljima koja slijede i u prilogu na kraju studije odnose na ispitanike islamske vjere. U tabeli 1. dati su podaci o njihovim ostalim socio-demografskim karakterstikama u skladu s kojima smo analizirali prikupljene podatke. Osim toga, u prilogu na kraju studije prikazana je, između ostalog, struktura uzorka prema svim sociodemografskim karakteristikama korištenim u istraživanju. Međutim, s ciljem preglednosti i izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, neki standardni sociodemografski pokazatelji izostavljeni su u analizama s obzi-

36 Metodologija istraživanja 35 rom na to da su rezultati ranijih a i ovog istraživanja potvrdili njihovu pozitivnu povezanost s drugim socio-demografskim obilježjima ovdje korištenim kod obrade prikupljenih podataka. Obrazovanost majke ispitanika, naprimjer, u velikoj mjeri odgovara stepenu školske spreme oca i djeluje u istom smjeru (r s =.48, p=.000) pa je izostavljena iz analize kao nezavisna varijabla. Između dobne kohorte i obrazovnog statusa ispitanika također postoji gotovo stopostotna podudarnost pa smo ovo drugo socio-demografsko obilježje kao nezavisnu varijablu izostavili u analizi vrijednosti i vrijednosnih orijentacija mladih u našem uzorku. Također, među pojedincima čiji očevi nemaju završenu osnovnu školu je samo 12 naših ispitanika (2%), što je broj nedovoljan za valjanu statističku obradu prikupljenih podataka i izvođenje validnih zaključaka o ovom poduzorku, zbog čega kod provjere međusobnih razlika s obzirom na ovo socio-demografsko obilježje ovi ispitanici nisu bili uključeni u analizu. Na kraju, zbog ekonomičnosti pristupili smo sažimanju pojedinih socio-demografskih varijabli pa je dob ispitanika sažeta u dvije dobne podskupine, i godina, što korespondira s obrazovnim statusom učenika odnosno studenta. Religijsku samoidentifikaciju kao doživljaj sveukupnog odnosa prema vjeri, sa početne četiri, sveli smo na tri kategorije (religiozni, neodlučni i nereligiozni) tako što su pojedinci koji se deklariraju uvjerenim ateistima svrstani pod nereligiozne. Podatke o vjerskoj pripadnosti oca i majke reducirali smo u jednu varijablu vjerske pripadnosti roditelja kako bismo utvrdili da li iskustvo odrastanja u religijski homogenom, odnosno mješovitom braku značajno utječe na vrijednosni sistem muslimanske omladine.

37 36 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Instrumentarij Instrument, odnosno upitnik zatvorenog tipa korišten u ovom istraživanju, ciljano je konstruiran za potrebe ove studije, pri čemu smo značajan dio njegovih pitanja preuzeli iz ranijih istraživanja vrijednosnih stavova u svijetu, regionu i kod nas (Baloban, ur., 2005; Ilišin i Radin, ur., 2002; Ilišin i sar., 2013; Žiga i sar., 2015). Upitnik, koji u cijelosti navodimo u prilogu na kraju studije, sadrži nekoliko grupa varijabli koje su mogu razvrstati u tri osnovne kategorije: 1. socio-demografske varijable (spol, dob, konfesionalna pripadnost roditelja, regionalna pripadnost, mjesto odrastanja, stepen obrazovanja oca, visina mjesečnih primanja domaćinstva i religijska samoidentifikacija); 2. varijable za ispitivanje vrijednosti (indvidualne, religijske, moralne, porodične, radne, društvene, političke); 3. varijable za ispitivanje nekih oblika ponašanja (religijska praksa, aktivnosti u slobodnom vremenu, politička participacija). Prikupljanje i obrada podataka Istraživanje je obavljeno u dvije faze. U okviru prve provedeno je pilot-istraživanje s ciljem provjere valjanosti i razumljivosti instrumentarija, a ciljno istraživanje provedeno je u maju godine u svrhu prikupljanja podataka koje donosimo i analiziramo u ovoj studiji. Primjena upitnika, odnosno prikupljanje podataka obavljeno je grupnom metodom i u prisustvu

38 Metodologija istraživanja 37 naših saradnika u istraživanju u određenom regionu. Ispitanicima je u prosjeku trebalo 30 minuta za ispunjavanje upitnika. Statistička obrada podataka izvršena je uz pomoć Statističkog programa SPSS for Windows 7, a obrađeni su podaci za N=1151 ispitanika. Nakon unosa prikupljenih podataka, izvršene su sljedeće deskriptivne i inferencijske analize i postupci: univarijatna analiza (određivanje frekvencija i postotaka); bivarijatne analize (izračunavanje značajnosti razlika upotrebom chi-kvadrata, t-testa, analize varijanse, Man-Whitney i Kruskall-Walliss testova); multivarijatni postupci (hijerarhijske faktorske analize pod komponentnim modelom, u skladu s parametrima Kaisser-Gutmanovog kriterija i Scree testa, varimax rotacija). U skladu s uobičajenom praksom istraživača (Radin, 2002), analizirali smo i komentirali samo razlike uočene na nivou značajnosti p=.010 i manje, dok smo kod varimax-rotacije, u skladu s preporukama statističara (Stern, 2010), u izdvojene faktore uvrštavali pojedinačne vrijednosti čija je zasićenost faktora odnosno ajtem-faktor korelacija viša od r=.40. S obzirom na to da smo interpretirali isključivo razlike uočene na nivou značajnosti p=.010, zbog ekonomičnosti kod statističkih postupaka bivarijatne analize, u tekstu navodimo samo statistički značajne vrijednosti provedenih testova.

39

40 Rezultati i analiza Vrijednosne hijerahije i strukture Vrijednosni sistem podrazumijeva hijerarhijsku organizaciju vrijednosti nastalu na tragu ličnog iskustva pojedinca u kontekstu specifičnih društveno-kulturnih uvjeta, čija je dinamika nadalje značajno povezana s različitim promjenama kroz koje intenzivno prolaze savremena društva općenito, a tranzicijska posebno. Odatle smo, u skladu s postavljenim ciljevima, pokušali utvrditi hijerarhiju ispitivanih vrijednosti u našem uzorku, njihovu strukturu i međusobne razlike u odnosu na istraživane sociodemografske varijable. U tu svrhu od ispitanika se očekivalo da odgovore na tvrdnje o važnosti koju pridaju ponuđenim vrijednostima, pri čemu se raspon mogućih odgovora kretao od 1) posve nevažno do 7) veoma važno. Na osnovu frekvencijske analize odgovora došli smo do ljestvice vrijednosti (grafikon 1) s tim da smo za njihovo rangiranje koristili najpozitivnije odgovore (veoma važno) sukladno mišljenju pojedinih autora (Radin, 2002) da oni najbolje odražavaju definiciju vrijednosti s obzirom na to da pod njima mislimo na nešto to čega nam je jako stalo (str. 51). 39

41 40 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE U samom vrhu vrijednosnih prioriteta kod velike većine u našem istraživanju nalazi se zdravlje (84.9%) i porodica (84.6%), a zatim slijedi grupa ciljeva koju većina naših ispitanika smatra veoma važnim, uključujući posao (64.8%), znanje (61.2%), a onda vrijednosti veoma važne za svakog drugog ispitanika, kakve su moral (55.9%), vjera (52.2%) i prijateljstvo (47.4%). U donjem dijelu ljestvice nalazi se slobodno vrijeme, što je jedna trećina (31.6%) u našem uzorku procijenila veoma važnim, te sport (21.1%), društveni status (17.8%), bogatstvo (15.4%) i društveni angažman (13%), koje izrazito značajnim smatraju ispitanici u rasponu od jedne petine do jedne desetine. Uvjerljivo poslednje rangirani cilj je bavljenje politikom (5.5%), što je životni cilj koji, prema prosječnoj vrijednosti rezultata (M=3.37), većina naših ispitanika smatra nevažnim. Ovi rezultati nas navode na zaključak da su za mlade uglavnom najvažniji ciljevi koji konstituiraju privatnu sferu života (zdravlje, porodica, posao, obrazovanje), a da najmanje interesiranje pokazuju spram vrijednosti koje se vezuju za primarno javnu sferu (društveni i politički angažman). Ovakva saznanja ukazuju na tendenciju povlačenja omladine u odnosu na širu društvenu zajednicu, trend prisutan i u zemljama regiona i Evrope (Radin, 2002), ali, prema nekima, i na rašireno prisustvo osjećaja bespomoćnosti, pasivizma (Čekrlija, Turjačanin i Puhalo, 2004) i pomanjkanja inicijative među omladinom. U sladu s relevantnim teorijama motivacije (Miljković i Rijavec, 2008), uočena sklonost preusmjerevanja adolescenata na ostvarive ciljeve lahko je razumljiva s obzirom na to da je u okolnostima društveno-ekonomske nesigurnosti i krize karakteristične za tranzicijska društva

42 Rezultati i analiza 41 pojedinac sklon pažnju usmjeravati i podršku svake vrste tražiti u društvenim strukturama i vrijednostima koje nude čvršća uporišta i do kojih je relativno lakše doći (Franc, Šakić i Ivičić, 2002). Međutim, bez obzira na dobijenu hijerarhiju vrednovanja ovdje definiranih ciljeva, vrijednosti aritmetičkih sredina (vidi prilog) potvrđuju da sve ponuđene stavke, izuzev politike, mladi u našem istraživanju u prosjeku smatraju veoma važnim (M 6.51, zdravlje, porodica i posao), važnim (M= , znanje, moral, prijateljstvo, vjera i slobodno vrijeme) ili uglavnom važnim (M= , sport, društveni status, bogatsvo i društveni angažman), što sve skupa upućuje na pozitivan odnos mladih spram spomenutih životnih ciljeva, kao mogućem ishodištu pozitivnih aspiracija. Grafikon 1. Rang-ljestvica vrijednosti stepen veoma važno (%) Zdravlje Porodica Posao Znanje Moral Vjera Prijateljstvo Slobodno vrijeme Sport Društveni status Bogatstvo Društveni angažman Politika 84,8 84,6 64,8 61,2 55, ,4 31,6 21,1 17,8 15,4 13 5,

43 42 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Eksplorativna faktorska analiza, provedena u svrhu utvrđivanja strukture istraživanih vrijednosnih ciljeva i njihovih latentnih odnosa, otkrila je dva faktora prvog reda koji pokrivaju 39% ukupne varijanse rezultata (tabela 2). Prvi faktor i latentnu vrijednosnu dimenziju čine ciljevi kakvi su porodica, zdravlje, moral, znanje, prijateljstvo, vjera i posao, odnosno konvencionalne vrijednosti karakteristične za tradicionalna društva pa ovu vrijednosnu orijentaciju možemo zvati tradicionalizam. Drugi faktor značajno je zasićen vrijednostima kakve su bogatstvo, društveni status, politika, sport, društveni angažman i slobodno vrijeme, odnosno ciljevima koji imaju elemente materijalističkih ciljeva i hedonizma s primjesom društvene angažiranosti i liberalizma, pa smo ga nazvali faktorom individualizma. Indikativno je da se u okviru prvog faktora konvencionalne vrijednosti pojavljuju u vezi s porodicom, zbog čega se ona može smatrati socijalizacijskim ishodištem konvencionalnih vrijednosnih ciljeva, ali i društvenim lokusom poslovne, moralne i emocionalne podrške. No, interesantno je da se vrijednosti bogatstva i društvenog statusa vezuju za politiku i društveni angažman, što ukazuje na to da naši mladi put do bogaćenja vide u politici, a ne, naprimjer, u posjedovanju znanja i moralnih kvaliteta. Sve u svemu, imajući u vidu važnost koju naši ispitanici pridaju ciljevima koji čine tradicionalističku odnosnu individualističku vrijednosnu orijentaciju, možemo zaključiti da iako su adolescentima u našem uzorku najvažniji tradicionalni ili konvencionalni životni ciljevi, među njima su zastupljeni i tradicionalizam i individualizam. U tom se smislu naši mladi nalaze na pola puta između patrijarhalizma i liberalizma, što je

44 Rezultati i analiza 43 jedna od osnovnih značajki (post)modernog shvatanja života (Aračić i Nikodem, 2000). Tabela 2. Faktorska struktura vrijednosti Faktori 1 2 Porodica.712 Zdravlje.677 Moral.668 Znanje.605 Prijateljstvo.604 Vjera/religija.540 Posao.529 Bogatstvo.723 Društveni status.721 Politika.551 Sport.495 Društveni angažman.485 Slobodno vrijeme.443 Zajednički korijen % varijanse Svi do sada analizirani rezultati odnosili su se na istraživani uzorak omladine u cjelini. Mladi u našem istraživanju, međutim, razlikuju se na osnovu analiziranih socio-demografskih obilježja, zbog čega se nameće pitanje njihove međusobne diferenciranosti u ekstrahiranim vrijednosnim orijentacijama s obzirom na njihov socio-demografski profil. U tu svrhu

45 44 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE naknadno provedeni statistički postupci pokazuju da je zastupljenost tradicionalne vrijednosne orijentacije statistički značajno diferencirana u odnosu na spol (t=7.76, p=.000), starosnu dob (t=2.70, p=.007), istovjetnost vjerske pripadnosti roditelja (t=3.82, p=.000), mjesto odrastanja (F=3.73, p=.010), stepen obrazovanja oca (F=9.40, p=.000) i religijsku identifikaciju (F=48.04, p=.000) ispitanika u našem uzorku. U tom smislu, porodica, zdravlje, moral, znanje, prijateljstvo, vjera i posao predstavljaju vrijednosne ciljeve koji su posebno važni ženskim ispitanicima, starijim u našem uzorku, pojedincima koji dolaze iz manje urbanih naselja, pojedincima čiji očevi imaju manju školsku spremu i čija oba roditelja su muslimani, te pojedincima koji sebe doživljavaju religioznim, što je prilično ustaljen obrazac utjecaja socio-demografskih obilježja na rasprostranjenost tradicionalističkih preferencija. Individualističke vrijednosne preferencije, pak, primjetno su manje izdiferencirane s obzirom na to da su značajno uvjetovane samo spolom (t=4.93, p=.000), regionalnom pripadnosti (F=6.14, p=.000) i veličinom mjesta odrastanja (F=3.91, p=.009) ispitanika na način da su za ovu orijentaciju vezani vrijednosni ciljevi značajno važniji muškim ispitanicima, pojedincima iz tuzlanske regije i većih gradskih sredina.

46 Rezultati i analiza 45 Religija i moral Revitalizacija religije i religioznosti samo je jedno od obilježja tranzicijske stvarnosti, pa i one bosanskohercegovačke, pri čemu pažnju istraživača obično posebno privlači stanje religijske svijesti na određenom području i njen utjecaj na društvo i pojedinca u različitim segmentima života. U tom smo smislu odnos ispitanika prema religijskim vrijednostima ili onome što se u islamu u njegovom užem značenju kao religiji smatra temeljima vjere i njenim osnovnim obredima ispitivali putem varijabli konfesionalne i religijske identifikacije, identificiranja s vjerskom zajednicom, vjerovanja i religijske prakse. Stavove mladih spram moralnih vrijednosti analizirali smo na osnovu njihovih odgovora u pogledu (ne)prihvatljivosti određenih oblika ponašanja u tzv. sekularnim područjima života na koje se u islamu kao svjetonazoru i kulturi življenja uglavnom gleda s osudom a prihvatljiva su u modernim društvima, zbog čega pomoću njih možemo (u)pratiti posljedičnu dimenziju religije i koliko religiozni ispitanici uvažavaju upute svoje religije u životnoj svakodnevnici. Pritom još jednom napominjemo da smo, s obzirom na cilj istraživanja, ovdje analizirali odgovore samo onih ispitanika (N=1151) koji su se na pitanje o vjerskoj pripadnosti ili konfesionalnoj identifikaciji kao temeljnom indikatoru tradicionalne religioznosti izjasnili kao pripadnici islama, zbog čega ćemo podatak o konfesionalnoj pripadnosti ovdje izostaviti. Kad se radi o religijskoj samoidentifikaciji ispitanika u našem uzorku kao sljedećem pokazatelju njihove religioznosti na identifikacijskom nivou (tabela

47 46 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE 3), 77% njih sebe smatraju religioznim, 5.6% nereligioznim, 0.9% uvjerenim ateistima, a 12.7% neodlučno je u pogledu svog ukupnog odnosa spram religije. Očekivano velika većina (97.2%) u našem uzorku poistovjećuje se s Islamskom zajednicom u BiH, 1.1% ni s jednom, a njih 0.3% s nekom drugom vjerskom zajednicom. Na pitanje o religijskoj samoidentifikaciji nije odgovorilo 3.9%, a na drugo o poistovjećivanju s nekom vjerskom zajednicom 1.4% ispitanika. Ovi rezultati upućuju na očiglednu rasprostranjenost i revitalizaciju religioznosti na identifikacijskom nivou ali, s obzirom na to da naš uzorak čine pojedinci koji su se izjasnili kao muslimani, i na primjetnu diskrepanciju između izraženosti konfesionalne i religijske identifikacije među našom omladinom, iz toga se može naslutiti prihvatanje islama kao obilježja šire kulturne i etničke, a ne uže religijske tradicije. Tabela 3. Religijska identifikacija i vjerska zajednica (%) Religijska identifikacija Identifikacija sa vjerskom zajednicom Religiozna osoba Nereligiozna osoba Uvjereni ateist Ne znam Islamska zajednica Neka druga Niti jednoj Bez odgovora Sa izuzetkom postojanja duše (grafikon 2) kao nematerijalne i nadnaravne sastavnice čovjekovog bića (37.0%), velika većina naših ispitanika prihvata temeljne istine vjere islama na način da se uglavnom ili potpuno slaže s ponuđenim tvrdnjama o postojanju Boga

48 Rezultati i analiza 47 (92.6%), činu Božijeg stvaranja svijeta (90.2%), postojanju dženneta i džehennema (84.7%), sveprisustvu Boga u životu pojedinca (83.1%), postojanju duhovnih bića (77.2%) i proživljenju poslije smrti (73.4%). Pritom je primjetna hijerhija slaganja s ponuđenim tvrdnjama na način da je na njenom vrhu tvrdnja o postojanju Boga, a na začelju tvrdnja o duhovnoj suštini čovjekovog bića, te činjenica da procent onih koji prihvataju četiri najviše pozicionirane tvrdnje značajno prelazi procent mladih u uzorku (77%) koji se izjašnjavaju religioznim, iz čega se vidi da i među neodlučnim i nereligioznim u pogledu religijske samoprocjene vjerovatno ima pojedinaca koji prihvataju temeljna islamska vjerovanja. Grafikon 2. Prihvatanje temelja islamske vjere (%) Bog ima i postoji. Ovaj svijet je stvorio Bog. Džennet i džehennem postoje. Bog prati postupke svakog čovjeka. Duhovna bića poput meleka postoje. Svi će ljudi biti proživljeni poslije smrti. Ljudi imaju Bogom datu besmrtnu dušu. 92,6 90,2 84,7 83,1 77,2 73, Zbir odgovora nekad, često i uvijek na pitanjima religijske prakse (grafikon 3) pokazuje da velika većina u našem uzorku prakticira islamske obrede individualnog namaza u kući (83.6%), zajedničkog namaza

49 48 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE u džamiji (88.4%) i posta (89.3%), s tim da je među njima s izuzetkom posta najviše prigodnih i povremenih praktikanata, tj. onih koji ove obrede obavljaju nekad odnosno često. Redovnih praktikanata je najviše među postačima (39.3%), dok svaki šesti ispitanik (16.5%) redovno klanja kod kuće, a nešto manje od jedne desetine (7.8%) ide u džamiju. Oko jedne desetine naših ispitanika uopće ne prakticira islamske vjerske obrede, odnosno ne klanja (14.2%), ne ide u džamiju (10.3%) i ne posti (9.4%), što približno odgovara ukupnom procentu u našem uzorku (10.4%) koji se izjasnio nereligioznim (5.6%), uvjerenim ateistima (0.9%) ili nije odgovorio (3.9%) na pitanje religijske identifikacije, što upućuje na sklonost ponašajno zasnovane religijske samoprocjene među mladima, odnosno mogućnost da mladi svoju religioznost uglavnom procjenjuju na osnovu prakticiranja religijskih obreda a ne vjerovanja. Osim toga, očigledna je diskrepancija između procenta religioznih (77%) i onih koji redovno prakticiraju vjerske obrede, ali ovaj put na način da je redovnih praktikanata u sve tri obredne obaveze značajno manje. Tvrdnje u ispitivanim aspektima religioznosti smo organizirali u kompozitne skale religijskog vjerovanja (α=.68) i religijske prakse (α=.83) pri čemu njihovi alpha koeficijenti unutarnje konzistencije posjeduju zadovoljavajuću vrijednost. S ciljem provjere homogenosti rezultata dobijenih na ovim religijskim varijablama, provedeni su t-testovi i analize varijansi, koji potvrđuju da je vjerovanje u osnovne temelje islamske vjere značajno izraženije kod ženskih ispitanika (t= -5.04, p=.000), djece iz religijski

50 Rezultati i analiza 49 Grafikon 3. Prakticiranje religijskih obreda (%) Klanjam kod post kuće 9,4 23,5 26,5 39,3 Idem u džamiju 7,8 10,3 27,7 52,9 Uvijek Često Nekad 16,5 Nikad Postim propisani kuće post 27,3 39,8 14, homogenih brakova (t=3.50, p=.000), ispitanika iz zeničke, sarajevske i bihaćke regije (F=12.55, p=.000), te seoskih i manjih gradskih naselja (F=8.38, p=.000), djece očeva s manjim stepenom obrazovanja (F=3.86) i ispitanika koji sebe smatraju religioznim pojedincima (F=77.03, p=.000), što je prilično postojan obrazac utjecaja socio-demografskog profila na izraženost religijskog vjerovanja. Pritom, primjetan je značajniji utjecaj socijalizacijskih faktora u odnosu na ambijentalne okolnosti odrastanja. Identičan obrazac uvjetovanosti nalazimo i u pogledu religijske prakse, s tim da ženski ispitanici značajno više poste (t=2.83, p=.005) i obavljaju namaz u kući (t=2.74, p=.006) ali očekivano manje posjećuju džamiju (t=-3.66, p=.000), te je prakticiranje vjerskih dužnosti značajno izraženije kod ispitanika iz domaćinstava s nižim mjesečnim primanjima (F=9.38, p=.000). Ranije smo ustvrdili da 77% naših ispitanika sebe smatraju religioznim pojedincima, 7% nereligioznim, dok njih 12.7% je neodlučno u pogledu procjene

51 50 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE vlastite religioznosti (vidi tabelu 1). Iako s religijskom identifikacijom linearno raste i stepen vjerovanja i prakse, indikativno je, međutim, da ukrštanje rezultata na religijskom vjerovanju i praksi s religijskom identifikacijom (tabele 4 i 5 kao ilustracija) pokazuje da među spomenutih 77% religioznih ima pojedinaca koji ne vjeruju u temelje islamske vjere i nikad ne prakticiraju obrede, isto kao što među utvrđenih 12.7% nereligioznih ima onih koji vjeruju te prigodno i povremeno prakticiraju kolektivni i individualni namaz odnosno post. Tabela 4. Religijska samoidentifikacija i slaganje s temeljnim islamskim vjerovanjima (%) Vjerovanja Duhovna bića poput meleka postoje. Džennet i džehennem postoje. Bog ima i postoji. Religijska samoidentifikacija Religiozan Neodlučan Nereligiozan Ukupno S NE NS S NE NS S NE NS S=slažem se, NE=nesiguran, NS=ne slažem se Do sličnih saznanja dovodila su i ranija istraživanja religioznosti (Jerolimov, 2002) koja ovakve tendencije objašnjavaju disolucijom dogmatskog sistema i

52 Rezultati i analiza 51 Tabela 5. Religijska samoidentifikacija i prakticiranje islamskih obreda (%) Obredi Klanjam kod kuće. Postim propisani post. Religijska samoidentifikacija Religiozan Neodlučan Nereligiozan Ukupno U Č NE NI U Č NE NI U=uvijek, Č=često, NE=nekada, NI=nikada privatizacijom religije kad se radi o selektivnom vjerovanju i obredoslovlju religioznih, odnosno potrebom za višom silom i prakticiranjem vjere kao obilježja obiteljske i šire kulturne tradicije u slučaju vjerovanja i prakticiranja obreda kod nereligioznih pojedinaca. Među istraživačima je također prisutna nedoumica o tome koliko mladi uopće poznaju učenje svoje vjere, a spram koje se deklariraju kao (ne)religiozni pojedinci (Marinović-Bobinac, 2000, prema Jerolimov, 2002). Modaliteti religijskog prisustva u državi, društvu i životu pojedinca predmet su različitih analiza, a veoma često i žučnih rasprava. Kad se radi o odnosu naših ispitanika spram prisustva vjere u privatnom i društvenom životu (grafikon 4), velika većina među njima prihvata značajnu ulogu vjere kao utjehe u privatnom životu (78.8%), ali manje od pola njih podržava mogućnost da medicinski radnik iz vjerskih razloga odbije

53 52 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE asistirati u izvršenju zakonom dozvoljenog abortusa (44.1%), tvrdnju da je boljitak za bosanskohercegovačku administraciju u angažmanu političara čvrsto uvjerenih vjernika (39.6%) i da pojedinci koji ne vjeruju u Boga nisu prikladni za javnu službu (42.5%). Mladi u našem istraživanju najmanje podržavaju direktno miješanje vjerskih velikodostojnika u politiku (15.0%) i izborni proces (10.2%). Iz ovih rezultata razumljivo je da naši mladi na društvenu ulogu religije i referentne religijske zajednice ne gledaju jednostrano nego ovisno o kojem se segmentu života radi, pri čemu značajno otvorenije govore o prisustvu religije i njenoj kompenzacijskoj funkciji u njihovim privatnim životima, s izraženom zadrškom u pogledu miješanja religije u javni sektor, pogotovo na način eksplicitne religizacije politike putem direktnog miješanja vjerskih velikodostojnika u politička dešavanja. Grafikon 4. Društveno prisustvo religije (%) U vjeri nalazim utjehu i ohrabrenje. nje 7,6 78,8 Iz religijskih razloga smije se odbiti e u asistiranje u izvršenju abortusa. Pojedinci s čvrstim vjerskim uvjerenjima ma trebaju obavljati javne poslove. Političari koji ne vjeruju u Boga dni neprikladni su za javne službe. 22,5 18,8 24,7 44,1 42,5 39,6 Vjerske vođe bi trebale ke utjecati na odluke vlasti ,8 Vjerske vođe bi trebale utjecati na to će kako će ljudi glasati na izborima. 10,2 69,4 Ne slaže se se Slaže se se

54 Rezultati i analiza 53 Faktorska analiza stavova naših ispitanika glede društvene uloge religije dala je dva latentna faktora prvog reda, koji objašnjavaju 68.38% varijanse ukupnih rezultata (tabela 6), a koja smo, sukladnonjihovim pripadajućim varijablama, nazvali dimenzijama društvene uloge vjere odnosno političke uloge vjerskih velikodostojnika. Ovi rezultati potvrđuju da naši ispitanici prave jasnu distinkciju između prisustva religije u javnoj sferi na način implicitne religioznosti vjernika, s jedne strane, i uplitanja vjerskih velikodostojnika u politička dešavanja, s druge, pri čemu prvu mogućnost značajno odobravaju, a drugu dvotrećinskom odnosno natpolovičnom većinom odbacuju. Tabela 6. Faktorska analiza društvene uloge religije Za BiH bi bilo bolje da pojedinci s čvrstim vjerskim uvjerenjima obavljaju javne poslove. Političari koji ne vjeruju u Boga neprikladni su za javne službe. Medicinska sestra smije iz religijskih razloga odbiti asistiranje u izvršenju zakonski dopuštenog pobačaja. Faktori U vjeri nalazim utjehu i ohrabrenje..585 Vjerske vođe bi trebale utjecati na to.851 kako će ljudi glasati na izborima. Vjerske vođe bi trebale utjecati na odluke vlasti..876 Zajednički korijen % varijanse

55 54 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Naknadne statističke analize dobijenih rezultata na ekstrahiranim faktorima pokazuju da u odnosu na druge regije značajnije manji društveni angažman religije priželjkuju ispitanici iz tuzlanskog područja (F=3.76, p=.005), manjih i većih gradskih naselja (F=4.54, p=.004), djeca roditelja koji imaju viši stepen stručne spreme (F=3.71, p=.010) te pojedinci koji se izjašnjavaju kao nereligiozne osobe (F=35.07, p=.000). U pogledu mjesta vjerskih velikodostojnika u politici naši su ispitanici značajno homogeniji pa uplitanje vjerskih velikodostojnika u politiku gotovo jednako osuđuju svi bez obzira na njihov sociodemografski profil, s tim da su prema toj mogućnosti značajno više kritični stariji (t=2.88, p=.004) te ispitanici iz sarajevske, zeničke i mostarske regije (F=4.64, p=.001). Na skali od 1 (potpuno neprihvatljivo) do 5 (potpuno prihvatljivo) ispitanici u našem istraživanju su se izjašnjavali o prihvatljivosti različitih oblika (ne)moralnog ponašanja. Velika većina mladih u našem uzorku (grafikon 5) neprihvatljivim smatraju prostituciju (82.2%), stupanje u intimni odnos s sobom koja je već u braku (73.3%), abortus (72.6%), homoseksualnu orijentaciju (70.9%), rađanje djece izvan braka (69.6%), smještanje roditelja u starački dom (68.7%), a za dvije trećine njih neprihvatljivo je živjeti u izvanbračnoj zajednici (60.3%). Nešto manje od polovine mladih u uzorku to misli za predbračne seksualne odnose (43.2%), a njih 29.6% za razvod braka.

56 Rezultati i analiza 55 Grafikon 5. Prihvatljivost različitih oblika (ne)moralnog ponašanja (%) Prostitucija Ljubavni odnos sa osobom koja je već u raku braku Abortus Homoseksualna orijentacija Rađanje djece izvan braka Smještaj roditelja u starački dom Život u izvanbračnoj zajednici Seksualni odnosi prije braka Razvod 9,8 16,3 12,7 15, ,3 29,6 43,2 41,9 49,2 82,2 73,3 72,6 70,9 69,6 68,7 60, Neprihvatljivo Prihvatljivo Statistički postupak faktorske analize različitih oblika (ne)moralnog ponašanja (tabela 7) dao je dva latentna faktora koji zajedno objašnjavaju 57.72% varijanse, a koja smo, sukladno njihovim faktorskim zasićenjima, nazvali bračno-porodičnom moralnom orijentacijom odnosno seksualnom moralnom orijentacijom. Provedeni t-testovi i analize varijanse potvrđuju identičan obrazac uvjetovanosti obje latentne dimenzije s obzirom na religijsku pripadnost roditelja naših ispitanika (t=2.65, p=.000; t=4.06, p=.000), njihovo religijsko samoodređenje (F=17.00, p=.000; F=43.44, p=.000), stepen obrazovanja njihovih očeva (F=12.49, p=.000; F=16.32; p=.000) i visinu primanja njihovog domaćinstva (F=7.55, p=.000; F=15.73, p=.000), odno-

57 56 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE sno, spram ponuđenih ponašajnih obrazaca posebno su kritični pojedinci koji sebe smatraju religioznim osobama, djeca manje obrazovanih očeva čija oba roditelji su muslimani te ispitanici iz slabije situiranih porodica. Za ženske (t=10.09, p=.000) i starije ispitanike (t=3.00, p=.003), nadalje, posebno su neprihvatljiva ispitivana ponašanja u pogledu seksualnosti, dok ispitanici iz tuzlanske regije (F=4.76, p=.001; F=4.85, p=.001) i većih gradskih naselja (F=12.87, p=.000; F=13.41, p=.000) sa značajno manje izraženim neodobravanjem gledaju na ovdje istraživana ponašanja u pogledu seksualnosti te bračnih i porodičnih odnosa. Tabela 7. Faktorska analiza prihvatljivosti različitih oblika ponašanja Faktori 1 2 Ljubavni odnos s osobom koja je već u braku.865 Prostitucija.783 Seksualni odnosi prije braka.630 Život u izvanbračnoj zajednici.733 Razvod.697 Rađanje djece izvan braka.674 Homoseksualna orijentacija.673 Smještaj roditelja u starački dom.654 Pobačaj.644 Zajednički korijen % varijanse

58 Rezultati i analiza 57 Uočeni obrazac utjecaja socio-demografskih obilježja na rasprostranjenost ispitivanih moralnih vrijednosti je uglavnom očekivan i upućuje na značajnu diferenciranost naših ispitanika u tom pogledu i to prema onim socio-kulturalnim karakteristikama za koje se tradicionalno vezuje društveno raslojavanje u kontekstu odnosa spram konzervativnih odnosno liberalnih vrijednosnih stavova. Odnos religioznih pojedinaca u tom pogledu identičan je onom spram vjerovanja i religijske prakse: iako Tabela 8. Religijska samoidentifikacija i prihvatljivost (ne)moralnih ponašajnih obrazaca (%) Ponuđeno (ne)moralno ponašanje Život u izvanbračnoj zajednici Religijska samoidentifikacija Religiozan Neodlučan Nereligiozan Ukupno P NS NP Rađanje djece izvan braka Ljubavni odnos s osobom koja je već u braku P NS NP P NS NP Seksualni odnosi prije braka P NS NP P=prihvatljivo, NS=nisam siguran, NP=neprihvatljivo

59 58 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE s religijskom identifikacijom linearno raste i stepen odbijanja ponuđenih ponašanja, ukrštanje varijabli ekstrahiranih faktora s religijskom identifikacijom (tabela 8 kao ilustracija) pokazuje da je među religioznima značajan procent onih koji prihvataju ponuđene ponašajne obrasce, jednako kao što je među nereligioznima značajan broj onih koji ih smatraju neprihvatljivim. Ova saznanja upućuju na zaključak da usljed utjecaja sekularnih ideja i postojeće društvene prakse deklarirani vjernici značajno u svojim stavovima odstupaju od islamske koncepcije seksualnog, bračnog i porodičnog morala, ali i da nereligiozni pojedinci razmatrane ponašajne obrasce odbacuju ne iz vjerskog uvjerenja koliko u ime, vjerovatno, patrijarhalnih vrijednosti koje su još prisutne u bh. društvu. Brak i porodica Tradicionalno shvatanje braka i porodice kao osnovne ćelije društva danas je suočeno s izazovima (post)moderne dinamike i kulture življenja do te mjere da se sve češće govori o krizi porodice (Aračić i Nikodem, 2000) ali i braka kao intimnog i ekonomskog zajedništva muškarca i žene, što direktno ugrožava njihovu reproduktivnu, socijalizacijsku, ekonomsku, političku i druge funkcije u društvu. Propitivanje njihove patrijarhalne koncepcije karakteristične za Bosnu i Hercegovinu nije zaobišlo ni mlade u ovoj zemlji, čije smo bračne i porodične vrijednosne stavove ispitivali pomoću pitanja o njihovom odnosu naspram braka, percepcji budućeg bračnog statusa, predstavama o najboljim godinama za ulazak u brak muškarca i žene te željenom

60 Rezultati i analiza 59 broju djece u slučaju braka. Također nas je zanimalo njihovo mišljenje o preduvjetima uspješnog braka. U dijelu o hijerarhiji vrijednosti kod mladih u našem uzorku (vidi str ove studije) vidjeli smo da je za 98.6% naših ispitanika porodica važan životni cilj i da je takva visoko pozicionirana u njihovom vrijednosnom sistemu s obzirom na to da toliku važnost jedino još pridaju zdravlju. U skladu s tim (vidi prilog), velika većina naših ispitanika slaže se s tvrdnjama da brak još nije zastarjela institucija (79.8%) i da djeca trebaju oba roditelja da bi sretno odrastali (84%). Sukladno tome, 86% mladih u našem istraživanju svoju budućnost zamišljaju u braku i s vlastitom porodicom, što sve skupa potvrđuje da naša omladina i dalje visoko vrednuje ove temeljne društvene institucije, kako su to pokazala i neka ranija istraživanja na više ograničenim lokalitetima (Žiga, 2015). Međutim, značajno se razilaze u pogledu najboljih godina za ulazak u brak muškarca odnosno žene i koliko djece planirati. Najveći dio naših ispitanika (vidi prilog), njih dvije trećine vjeruje da je najbolje vrijeme za ulazak u brak za muškarca između 26. i 29. godine (58.8%), odnosno između 21. i 25. godine za ženu (56%). I dok tek svaki deseti ispitanik (10.9%) smatra da muškarac treba brak sklopiti poslije 29. godine, svaki treći (37.9%) vjeruje da to žena treba uraditi poslije 25. godine, iz čega se može ipak razumjeti da je među mladima poželjno da žene ranije ulaze u brak u odnosu na muškarce. Nešto više od polovine u našem uzorku (55.2%), nadalje, želi imati dvoje djece, gotovo svaki deseti (8.9%) ispitanik samo jedno, a svaki četvrti (27.1%) troje odnosno četvero, tako da u prosjeku mladi u našem uzorku žele imati 2.25 djece. S obzirom na spomenute stavove mladih,

61 60 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE očekivati je da će se u budućnosti mladi sve kasnije odlučivati za zasnivanje bračne zajednice među kojima će uglavnom dominarati one sa dvoje djece, odnosno četveročlane porodice, što su tendencije dekonstrukcije patrijarhalnog tipa porodice i porodičnih promjena tipičnih za savremena društva (Žiga, 2015), a koje se obično povezuju sa željama mladih naraštaja za višim stepenom obrazovanja i uspješnijom karijerom (Ilišin i sar., 2013). Rezultati naknadnih statističkih provjera s obzirom na socio-demografski profil naših ispitanika pokazuju da su mladi u našem uzorku prilično jedinstveni glede svog budućeg bračnog statusa, s obzirom na to da se u tom pogledu razlikuju samo prema uzrastu (χ 2 =13.21, p=.004) i religijskoj samodentifikaciji (χ 2 =45.57, p=.000) tako da studenti i oni među njima koji se smatraju religioznima u većoj mjeri svoju budućnost vide u bračnoj zajednici u poređenju s učenicima, odnosno nereligioznim i neodlučnim u pogledu religijske samoprocjene. Više diferenciranosti nalazimo u prihvatanju tvrdnje da brak nije zastarjela institucija, koju značajno manje podržavaju muški ispitanici (z= -2.56, p=.010), oni među njima koji dolaze iz tuzlanske regije (χ 2 =13.85, p=.008) i manje religiozni (χ 2 =12.07, p=.002). Stav da dijete treba i oca i majku da bi sretno odrastalo značajno više podrške nalazi među mlađim ispitanicima (z= -3.17, p=.002), onima koji dolaze iz manjih sredina (χ 2 =17.15, p=.001) i djeci očeva s relativno niskim odnosno izuzetno visokim stepenom obrazovanja (χ 2 =11.47, p=.009). Glede najprikladnijih godina za ulazak u brak jednog muškarca odnosno žene, naši ispitanici se konzi-

62 Rezultati i analiza 61 stentno razlikuju s obzirom na uzrast (z= 5.95, p=.000 za muškarca, z=3.91, p=.000 za ženu), mjesto odrastanja (χ 2 =23.01, p=.000 za muškarca, χ 2 =22.92, p= za ženu), stepen obrazovanja oca (χ 2 =15.68, p=.001 za muškarca, χ 2 =22.46, p=.000 za ženu), mjesečna primanja domaćinstva (χ 2 =22.52, p=.000 za muškarca, χ 2 =21.68, p=.000 za ženu) i religijsku identifikaciju (χ 2 =12.07, p=.002 za muškarca; χ 2 =8.79, p=.010 za ženu). Da u značajno kasnijim godinama i muškarac i žena trebaju zasnivati bračnu zajednicu smatraju studenti, pojedinci iz većih mjesta, djeca više obrazovanih roditelja, pojedinci iz prosječno situiranih porodica te mladi u našem uzorku koji se smatraju nereligioznim, što je obrazac utjecaja socio-demografskih obilježja uočen i u drugim istraživanjima (Ilišin i sar., 2013). Mladi u našem uzorku u pogledu broja željene djeca razlikuju se samo prema regionalnoj pripadnosti (χ 2 =15.94, p=.003) i religijskoj samoidentifikaciji (χ 2 =17.08, p=.000), na način da religiozni među njima žele imati značajno veći broj djece, kao i ispitanici iz zeničke i mostarske regije, što ukazuje na homogenost stava u pogledu ranije spomenutog podatka da naši ispitanici u prosjeku žele 2.25 djece. S obzirom na to da velika većina u našem uzorku svoju budućnost vidi u nekoj vrsti bračne zajednice, zanimljivo je vidjeti kako će se za taj životni korak pripremiti, odnosno šta smatraju važnim za uspjeh braka i porodice. U grafikonu 6. prikazana je hijerarhija preduvjeta uspješnog braka prema mišljenju naše omladine, pri čijoj smo konstrukciji, tragom preporuke Radina (2002), koristili samo najpozitivnije odgovore (veoma važno).

63 62 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Na vrhu ljestvice najvažnijih uvjeta uspješne bračne zajednice kod njih nalaze se međusobna vjernost supružnika (84.9%), djeca (66.5%) i spremnost na razgovor o nastalim problemima (64.4%) zbog čega je moguće očekivati da ove vrijednosti ipak dominiraju njihovim vrijednosnim sistemom u pogledu uspješnosti braka. Slaganje u političkim stavovima (7.4%) i istovjetnost socijalnog porijekla (9%) najmanje su birane kategorije i najmanje važni preduvjeti za harmoničan brak, prema mišljenju naših mladih. Naši ispitanici u prosjeku, izuzev istog socijalnog porijekla (M=2.82) i slaganja u političkim stavovima (M=2.04), sve ponuđene stavke smatraju važnim za uspjeh braka, iz čega je razumljivo da imaju prilično realna saznanja o tome koje su to važne odrednice braka i bračne vrijednosti s obzirom na to da njihovi vrijednosni stavovi u tom pogledu značajno koincidiraju s nalazima recentnih istraživanja o najčešćim uzrocima razvoda (Šoštarić, Šutić i Vrdoljak, 2015). Istovremeno zabrinjava činjenica da mladi u našem uzorku relativno manji značaj pridaju bračnim okolnostima, koje istraživači smatraju ozbiljnim izvorom frustracija i nesporazuma između supružnika. Takav obrazac odgovora upućuje na prisustvo nerealnih očekivanja spram braka kod naših ispitanika i njihovu nedovoljnu pripremljenost za brak. Prosječna vrijednost (M=3.81) za stavku isto vjersko uvjerenje, naprimjer, pozicionira je tek na deveto mjesto po važnosti za našu omladinu iako neke statistike tvrde da do razvoda mješovitih brakova u slučaju Bošnjaka dolazi gotovo dvostruko češće nego do razvoda etnički odnosno religijski homogenih bračnih parova (Begović, 2008).

64 Rezultati i analiza 63 Grafikon 6. Rang-ljestvica najvažnijih preduvjeta uspješnog braka stepen veoma važno (%) Vjernost 84,9 Djeca Spremnost na raspravljanje o problemima koji se pojave između supružnika Dobar seksualni odnos Imati vrijeme za vlastite prijatelje i lične aktivnosti Dijeliti isto vjersko uvjerenje 42,1 40,7 66,5 64,4 56,1 Uzajamno obavljanje poslova u domaćinstvu Dobri stambeni uvjeti Dovoljna novčana primanja/prihodi Život odvojen od roditelja 29 27,9 26,4 22,7 Biti istog socijalnog porijekla Slaganje u politici 9 7, Slično zapažanje prisutno je i kod kategorije djeca s obzirom na to da ih naši ispitanici doživljavaju kao faktor stabilnosti braka, iako stručnjaci upozoravaju da dolazak prinove u porodicu zahtijeva značajno prilagođavanje roditelja, zbog čega se često povezuje sa smanjenim bračnim zadovoljstvom i turbulencijama (Baloban i Črpić, 2005). Faktorska analiza percipiranih uvjeta uspješnog braka (tabela 9) dala je tri zasebna faktora prvog reda koji objašnjavaju 44.28% ukupne varijanse rezultata, a koja smo sukladno strukturi njihovih zasićenja nazvali dimenzijama samodovoljnosti, orijentacije na zajedništvo i sociokulturalne homogenosti. S obzirom na ranije utvrđenu hijerarhiju vrijednosti važnih za uspješan brak, čini se da u vrhu prioriteta naše omladine kad se

65 64 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE radi o uspjehu bračne zajednice dominiraju vrijednosti emocionalnog zajedništva, a da je donji dio ljestvice pripao vrijednostima okupljenim oko dimenzija samodovoljnosti i socio-kulturne homogenosti. Takav obrazac odgovora još jednom ukazuje na tendenciju svojevrsnog romantičarskog razumijevanja braka kod naše omladine, što je očekivano s obzirom na njihovu starosnu dob. Rezultati provedenih t-testova i ANOVA-e pokazuju da izraženost dimenzije orijentacije na zajedništvo značajno ovisi o spolu naših ispitanika (t=-7.19, p=.000), njihovoj regionalnoj pripadnosti (F=4.35, p=.002) i religijskoj samoidentifikaciji (F=8.37, p=.000). U tom smislu su vjernost, podjela poslova u domaćinstvu, djeca i razgovor o eventualnim bračnim nesuglasicama posebno važne za ženske ispitanike, pojedince među njima iz sarajevske i tuzlanske regije, te za religiozne pojedince. Važnost samodovoljnosti i njoj pripadajućih varijabli značajno je diferencirana s obzirom na geografska područja mladih u istraživanju (F=3.38, p=.009), veličinu naselja u kojem su odrasli (F=12.33, p=.000) i stepen obrazovanja oca (F=4.59, p=.003). Dovoljna novčana primanja, kvalitet stambenih uvjeta, život odvojen od roditelja i vrijeme za sebe iznimno važnim smatraju ispitanici iz tuzlanske i sarajevske regije, pojedinci iz gradskih sredina bez obzira na njihovu veličinu, te djeca roditelja sa srednjim ili višim stepenom obrazovanja. Konačno, važnost karakteristika vezanih za socio-kulturalnu homogenost ovisi o istovjetnosti vjeroispovijesti roditelja (t=3.05, p=.002) naših ispitanika i njihovoj samoprocjeni religioznosti (F=34.58, p=.000). Slaganje u socijalnom porijeklu, vjerskom uvjerenju i politici posebno važnim

66 Rezultati i analiza 65 Tabela 9. Faktorska analiza uvjeta uspješnog braka Faktori Dovoljna novčana primanja/prihodi.689 Dobri stambeni uvjeti.643 Život odvojen od roditelja.549 Dobar seksualni odnos.540 Imati vrijeme za vlastite prijatelje,.396 lične aktivnosti i hobije Spremnost na raspravljanje o problemima.755 koji se pojave između muža i žene Vjernost.626 Djeca.620 Uzajamno obavljanje poslova u domaćinstvu.424 Biti istog socijalnog porijekla.771 Dijeliti isto vjersko uvjerenje.687 Slaganje u politici.565 Zajednički korijen % varijanse za uspjeh braka smatraju djeca čija su oba roditelja muslimani i pojedinci koji sebe smatraju religioznim. Sveukupno, mladi u našem uzorku relativno su umjereno diferencirani u pogledu izraženosti ovdje ekstrahiranih bračnih orijentacija. Uočeni obrazac utjecaja socio-demografskih obilježja na percepciju važnosti ponuđenih stavki za uspjeh braka je uglavnom očekivan i razumljiv, ali i iznimno važan jer predstavlja svojevrsni kriterij u skladu s kojim je moguće

67 66 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE procjenjivati u kojoj mjeri mladi supružnici određenog socio-demografskog profila dijele zajednička očekivanja u pogledu bračnih i porodičnih odnosa, što je, po mnogima, kamen temeljac uspješnog braka (Šoštarić, Šutić i Vrdoljak, 2015). Slobodno vrijeme i rad Slobodno vrijeme kao zanimanje kojem se pojedinac može posvetiti po vlastitom opredjeljenju izvan profesionalnih, društvenih, porodičnih i drugih obaveza s ciljem odmora, zabave i kultiviranja vlastite ličnosti masovna je pojava i zasebna sfera životne svakodnevnice današnje omladine u kojoj se možda najbolje zrcale bezbrojne mogućnosti čovjekova napretka i nazatka, samootuđenja i razotuđenja u beskonačnoj igri njegovih antropoloških karakteristika (Žugić, 2000, prema Ilišin, 2002b:271). Odatle je od izuzetne važnosti pratiti i analizirati načine na koji mladi u Bosni i Hercegovini ispunjavaju svoju dokolicu. Rad, kako smo vidjeli, visoko je pozicioniran životni cilj u vrijednosnom sistemu mladih u našem uzorku. S obzirom na visok stepen nezaposlenost mladih u bh. društvu, koji prema nekim statistikama dostiže gotovo 58% (Žiga i Osmić, 2015) i poteškoća na koje mladi čovjek nailazi u procesu profesionalnog samoostvarenja, važno je pitanje kako ove objektivne datosti bh. poslovne stvarnosti utječu na radne vrijednosti mladih u BiH i njihovu strukturu. Podatke o načinu provođenja slobodnog vremena i radnim vrijednostima mladih u našem uzorku prikupili smo pomoću pitanja o količini vremena

68 Rezultati i analiza 67 provedenog u različitim društveno-kulturnim, rekreativnim i zabavnim aktivnostima, na internetu i TVu, njihovim stavovima prema poslu i percepcijama o najvažnijim faktorima prilikom pronalaženja posla u Bosni i Hercegovini. Na pitanje koliko često provode slobodno vrijeme u navedenim aktivnostima dobili smo odgovore (grafikon 7) iz koji se razaznaje hijerarahija provođenja slobodnog vremena, prema kojoj naši ispitanici svoju dokolicu najčešće provode u izlascima sa prijateljima (67.1%) i djevojkama odnosno mladićima (49.3%), onda u sportskim (40.6%) i vjerskim (40.0%) aktivnostima te čitanju (37.8%), a najmanje posjetama izložbi (5.1%) i pozorišnim predstavama (7.4%). Primjetno je pritom da većina ispitanika svoju dokolicu povremeno ili ponekad troši na sve navedene aktivnosti s izuzetkom (vidi Grafikon 7. Količina vremena provedena u određenim aktivnostima (%) Izlasci s prijateljima Izlazak s djevojkom/dječkom Bavljenje sportom Vjerske aktivnosti Čitanje knjiga/novina Odlasci na zabave Učešće u dobrovoljnim aktivnostima Organizirane vannastavne aktivnosti Odlazak u pozorište Odlazak na izložbe 1,3 67,1 14,3 49, ,6 12, ,3 37, ,5 12,3 24,3 16,3 30,3 7,4 46,4 5,1 58, Nikad Često

69 68 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE prilog), kao što smo vidjeli, druženja s prijateljima i djevojkama, odnosno odlazaka na izložbe i pozorišne predstave. I dok dvije trećine njih slobodno vrijeme često koristi za druženje s prijateljima, odnosno svaki drugi za izlazak s djevojkom, dotle gotovo dvije trećine (58.8%), odnosno jedna polovina (46.4%), nikad ne koristi dokolicu za prisustvo kulturnim manifestacijama i događajima kakvi su izložbe ili posjete pozorištu. Faktorska analiza odgovora mladih u našem istraživanju u pogledu načina upražnjavanja slobodnog vremena otkrila je dva latentna faktora (tabela 10) koji objašnjavaju 43.28% ukupne varijanse rezultata, a koja Tabela 10. Faktorska analiza aktivnosti u slobodnom vremenu Faktori 1 2 Odlasci na zabave.809 Izlazci s prijateljima.671 Izlazak s djevojkom/dečkom.639 Odlazak u pozorište.743 Odlazak na izložbe.717 Organizirane vannastavne aktivnosti.636 Čitanje knjiga/novina.565 Učešće u dobrovoljnim aktivnostima.564 Vjerske aktivnosti.483 Zajednički korijen % varijanse

70 Rezultati i analiza 69 smo, sukladno njihovim zasićenjama, nazvali zaokupljenost kulturno-društvenim aktivnostima i zaokupljenost zabavom. S obzirom na to da nijedan faktor nije bio dovoljno zasićen varijablom bavljenje sportom, ona je izostavljena u naknadnim analizama. Ako uz nalaze faktorske analize imamo u vidu i navedene rezultate o zastupljenosti određenih aktivnosti u slobodnom vremenu naših mladih, primijetit ćemo da ispitanici u našem uzorku u vremenu dokolice najviše upražnjavaju aktivnosti koje su u funkciji zabave i razonode. Na drugoj strani nalaze se uglavnom recepcijske aktivnosti koji drugi organiziraju za mlade a koje konstituiraju tzv. elitni kulturni obrazac (Ilišin, 2002b) koji pretpostavlja intelektualni angažman korisnika, zbog čega se, uz izuzetak vjerskih aktivnosti i sporta, malo može govoriti o zastupljenosti razvojne funkcije slobodnog vremena među našom omladinom. Čini se da je dokolica za našu omladinu u značajnoj mjeri postala prostor za opuštanje, razonodu i rekreaciju karakterističnu za tzv. urbani kulturni obrazac (Ilišin, 2002b) provođenja slobodnog vremena. To potvrđuju i rezultati t-testova i analize varijansi s obzirom na to da pokazuju relativno slabu diferenciranost naših ispitanika u pogledu i jedne i druge vrijednosne orijentacije. Aktivnosti okupljene oko urbanog kulturnog obrasca provođenja dokolice, vjerovatno zbog manje ponude i finansijskih mogućnosti, manje su karakteristične za pojedince iz seoskih sredina (F=10.10, p=.000) i domaćinstava s nižim mjesečnim primanjima (F=4.35, p=.002), dok su u svoje slobodno vrijeme društveno-kulturnim aktivnostima značajno više zaokupljeni ženski ispitanici (t=4.80,

71 70 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE p=.000), mladi iz sarajevske, zeničke i tuzlanske regije (F=6.65, p=.000) i, očekivano, među njima više religiozni pojedinci (F=23.94, p=.000). I dok se izraženije prisustvo elitnog kulturnog obrasca među ženskim ispitanicima može tumačiti kao dokaz patrijarhalne matrice socijalizacije, njegova veća izraženost kod mladih iz određenih regija nagovještava mogućnost više ponude ovih recepcijskih aktivnosti u određenim sredinama. Dobijeni rezultati pokazuju da naši ispitanici, nadalje, u prosjeku dnevno provode 2.78 sati na internetu i kompjuteru, odnosno 1.67 sati gledajući TV, značajno manje u poređenju sa saznanjima nekih sličnih istraživanja u zemlji (Turčilo, 2015) i regionu (Ilišin i sar., 2013) koja ovu vrijednost zaokružuju čak na 3.8 sati za internet, odnosno 2.3 sata za TV, što je vjerovatno pouzdaniji podatak s obzirom na to da su za razliku od našeg ova istraživanja koristila veći raspon mogućih odgovora (od 1-2 sata do više od 6 sati) i samim tim mogućnost odabira viših vrijednosti i postizanja viših aritmetičkih sredina u tom pogledu. Zbog toga naše rezultate da približno svaki treći ispitanik u istraživanju na internetu i kompjuteru provede do dva (28.9%), tri (27.8%) ili četiri sata i više (31.5%), odnosno do jednog sata (34.1%) pred TV-om, treba razumijevati u svjetlu rezultata spomenutih studija o mladima. Indikativno je da ista istraživanja također pokazuju da mladi svoje slobodno vrijeme češće ispunjavaju korištenjem ovih informacijsko-komunikacijskih tehnologija negoli drugim zabavnorekreativnim i socijalno-interakcijskim aktivnostima (Turčilo, 2015). Zbog toga se stječe dojam da mlade ovaj medij odvlači od drugih medija ali i od druženja

72 Rezultati i analiza 71 sa stvarnim prijateljima (Ilišin i sar., 2013) te drugih aktivnosti koje bi trebalo da budu u funkciji svestranog razvoja ličnosti adolescenta. Na kraju, zvuči paradoksalno da mladi i kad provode slobodno vrijeme na internetu, ovaj medij koriste prije svega kao tehnološku podlogu za korištenje društvenih mreža (Turčilo, 2015:104), odnosno kao prostor za druženje i razonodu. Ova spoznaja potvrđuje najprije tezu da današnja omladina stvarno prijateljstvo pokušava nadomjestiti virtuelnim, a zatim i da su zabava i razonoda kod njih, uzevši u obzir zastupljenost varijabli koje čine naš ekstrahirani faktor zaokupljenost zabavom vjerovatno preovladavajući modalitet ispunjavanja dokolice. A da su naši ispitanici prilično homogeni u korištenju ovih medija potvrđuje i njihova relativno slaba diferenciranost u tom pogledu s obzirom na socio-demografska obilježja. Tek djeca očeva sa završenom osnovnom školom značajno manje vremena (F=4.78, p=.003) provode na internetu u odnosu na ispitanike više obrazovanih roditelja, dok osim uz televizijski ekran slobodno vrijeme značajno više (t=3.62, p=.000) provode mlađi ispitanici i pojedinci u našem uzorku iz tuzlanske i mostarske regije (F=6.37, p=.000). Rad kao multidimenzionalna i multifunkcionalna društvena pojava zadovoljava različite potrebe mladih u kojoj oni, sukladno tome, mogu vidjeti priliku za ostvarenje različitih vrijednosnih ciljeva. Naše saznanje da mladi visoko vrednuju mogućnost ostvarenja različitih ciljeva putem rada (vidi prilog), uključujući socijalno-interakcijski (87.6% rad je aktivnost putem koje čovjek upoznaje druge ljude), konformistički (82% rad je dužnost, doprinos društvu), samoaktuelizacijski (80.1% rad je aktivnost pomoću

73 72 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE koje se čovjek samodokazuje), egzistencijalni (77.8% rad je način da se osigura egzistencija), statusni (68.6% rad je način da se osigura određeno mjesto u društvu), psihoterapijski (64.8% rad je dobar način da se pobjegne od raznih životnih problema), dokaz je koegzistencije ili paralelne interiorizacije radnih vrijednosti kod naših ispitanika i multifunkcionalnosti rada. To potvrđuje i visok stepen neslaganja (85%) s vrijednosno neutralnim konceptom rada (rad je nužno zlo i u njemu nema nikakvog zadovoljstva) u skladu s kojim je on aktivnost lišena bilo kakve privlačnosti. Pritom možemo vidjeti (grafikon 8) da prema izraženosti najpozitivnijeg odgovora (potpuno se slažem) najveći procent njih (40.5%) ističe njegovu socijalno-interakcijsku vrijednost. Ovakav trend moguće je objašnjavati u skladu s kompenzancijskim načelom, odnosno konceptom socijalne isključenosti i izoliranosti mladih u BiH (Radin, 2002b) s obzirom na to da virtuelnim druženjem, čini se, ne uspijevaju zadovoljiti potrebu za stvarnim prijateljstvom. Svaki treći ispitanik, nadalje, najvažnijim smatra njegovu konformističku (34.4%), samoaktuelizacijsku (32.7%) i materijalnu (32.4%) funkciju, što sve skupa ukazuje na dominaciju ekstrinzičnih radnih vrijednosti među našom omladinom. U najmanjoj mjeri naši ispitanici (2.4%) podržavaju vrijednosno neutralni koncept rada, prema kojem radni angažman ne može biti izvor nikakvog zadovoljstva. Prezentirani podaci odatle potvrđuju izrazito visoka očekivanja i pozitivne aspiracije mladih u našem uzorku u pogledu radnog angažmana, koja interesantno je dijele ispitanici svih socio-demografskih profila s obzirom na to da naknadni statistički postupci

74 Rezultati i analiza 73 nisu utvrdili njihovu značajnu diferenciranost u izraženosti četiri najprisutnije vrijednosne orijentacije u našem uzorku (socijalno-interakcijskoj, konformističkoj, samoaktuaelizacijskoj i materijalnoj) prema ispitivanim sociodemografskim obilježjima. Grafikon 8. Rang-ljestvica radnih vrijednosti stepen potpuno se slažem (%) Rad je aktivnost putem koje čovjek upoznaje ljude. Rad je dužnost, doprinos društvu. Rad je aktivnost putem koje se čovjek samodokazuje. Rad je način da se osigura egzistencija. Rad je dobar način da se pobjegne od problema. Rad je izvor zadovoljstva. Rad je navika. Rad je način da se osigura mjesto u društvu. Rad je nužno zlo. 2,4 34,4 32,7 32,4 28,6 25,9 25,3 24,2 40, Odgovor na pitanje jesu li mladi svjesni izazova i prepreka na koje mogu naići u ostvarivanju svojih poslovnih očekivanja na bosanskohercegovačkom tržištu rada, pokušali smo pronaći pomoću analize njihove percepcije najvažnijih faktora za dobijanje budućeg zaposlenja (grafikon 9). Kao najvažniji faktor prilikom pronalaženja posla u BiH najveći procent u uzorku (42.8%) navodi političke veze, gotovo jedna trećina (28.3%) nivo obrazovanja, a onda prema zastupljenosti odgovora slijedi stručnost (10.7%), poznantsvo i prijatelji (8.6%) i sreća (6.6%). Mladi u našem uzorku uglavnom se slažu u percepciji najvažnijeg faktora prilikom pronalaženja posla u BiH s obzirom na to da tek ispitanici iz bihaćke

75 74 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Grafikon 9. Percepcija najvažnijih faktora za pronalazak posla (%) Političke veze 42,8 Nivo obrazovanja 28,3 Stručnost 10,7 Poznanstvo/prijatelji 8,6 Sreća 6,6 Ostalo 3, regije (χ 2 =22.05, p=.000) i djeca više obrazovanih očeva (χ 2 =12.85, p=.005) značajnije ističu važnost faktora koji su povezani s vanjskim lokusom kontrole kakvi su sreća, poznanstvo i prijatelji te političke veze. Odatle postaje jasno da su mladi u našem istraživanju značajno složni u pogledu stava da su za ispunjenje njihovih poslovnih aspiracija i očekivanja najvažniji vanjski faktori, među kojima po svojoj važnosti prednjači politička uvezanost. Drugim riječima, u pogledu ostvarenja prava na zaposlenje za našu omladinu tipičan je vanjski lokus kontrole. Društvo i politika Svaka ozbiljnija analiza vrijednosnog sistema mladih neminovno iziskuje razmatranje njihovih društveno-političkih stavova, vrijednosti i ponašanja, s obzirom na to da demokratsko društvo zahtijeva jedan stepen političke uključenosti svih njenih punoljetnih

76 Rezultati i analiza 75 građana i da upravo mladi kao sudionici aktuelnih i budućih političkih procesa i dešavanja nose ogroman politički potencijal (Ilišin, 2002a). U kontekstu našeg istraživanja detaljnije razmatranje ove teme dodatno dobija na značaju imajući u vidu naprijed prezentirane podatke o niskom vrednovanju društvenog i političkog angažmana, s jedne strane, i izraženosti svijesti među mladima u ovoj studiji o uvjetovanosti njihove poslovne afirmacije socijalnim vezama i političkim faktorom, s druge strane. Podatke o društvenim i političkim vrijednostima mladih prikupljali smo pomoću pitanja u vezi s percepcijom lične i budućnosti bh. društva, osjećajem nacionalnog ponosa, učešćem u volonterskim aktivnostima, individualnim interesiranjem za politiku, političkom participacijom, izlaskom na izbore i povjerenjem u društvene institucije. Tim redoslijedom prezentirat ćemo dobijene rezultate. Kada se radi o procjeni vlastite budućnosti (grafikon 10), više od polovine ispitanika u našem istraživanju (54.2%) smatra da će budućnost biti bolja od sadašnjosti, a svaki peti ispitanik (22.1%) da će budućnost biti gora od sadašnjosti. U pogledu percepcije budućnosti bh. društva dobijeni su dijametralno suprotni rezultati više od polovine (54.8%) ispitanika je na strani uvjerenja da će budućnost biti gora od sadašnjosti, a tek svaki šesti (16.1%) ispitanik vjeruje da će budućnost biti bolja od sadašnjosti. Među našim ispitanicima nešto je više onih (29.2%) koji u budućem stanju bh. društva ne očekuju značajnije promjene nego je to slučaj kad se radi o vlastitoj budućnosti (23.7%). Iz navedenog jasno se nazire i u mnogim drugim istraživanjima (Ilišin i Radin, 2002; Ilišin i sar., 2013) uočena nerealna diskrepancija između

77 76 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Grafikon 10. Percepcija vlastite i budućnosti bh. društva (%) 54,8 Budućnost bh. društva 29,2 Vlastita budućnost 16,1 22,1 23,7 Gora od od sadašnjosti Ista kao kao i sadašnjost i Bolja od od sadašnjosti 54, viđenja vlastite i kolektivne budućnosti kod omladine, odnosno tendencija da mogućnosti uspjeha pojedinca posmatraju odvojeno od društveno-ekonomskih kretanja u okruženju, što nedvojbeno ukazuje na njihovo nedovoljno poznavanje kompleksne i neraskidive dinamike između individue i društva, ali i na čvrsto uvjerenje da imaju vremena napretek da ostvare svoje životne ciljeve, što je vrsta nada koju čovjek suočen sa izvješnošću biološkog kraja obično gubi tek u periodu starosti. Naknadne statističke provjere difirenciranosti navedenih rezultata upućuju na izraženu homogenost naših ispitanika s obzirom na to da tek ispitanici iz sarajevske regije (χ 2 =31.36, p=.000), te među njima oni iz domaćinstava s većim mjesečnim primanjima (χ 2 =16.13, p=.003) pokazuju značajno veći stepen optimizma u pogledu vlastite budućnosti, dok su muški ispitanici značajno veći optimisti (z=2.66, p=.008) kad se radi o budućnosti bh. društva.

78 Rezultati i analiza 77 Koliko je rezistentna ali u odnosu na društvenopolitički ambijent i ambivalentna naprijed istaknuta nada mladih u našem istraživanju u bolje sutra i njihov ponos, ukazuje i saznanje da iako velik dio njih ne vjeruje u svjetliju budućnost bh. društva, ipak dvije trećine ih (65%) se potpuno ili uglavnom slaže s tvrdnjom da su ponosni što su građani Bosne i Hercegovine (grafikon 11), dok je svaki šesti ispitanik (15.8%) negativno odgovorio na to pitanje, a jedna petina njih (19.2%) je bez stava. Nacionalni ponos značajno je izraženiji kod kod muških ispitanika (z=-3.46, p=.001), pojedinaca iz mostarske regije (χ 2 =28.58, p=.000) i onih među njima koji se deklariraju kao religiozne osobe (χ 2 =10.41, p=.005) u našem istraživanju. Grafikon 11. Ponosan sam što sam građanin Bosne i Hercegovine (%) 11 4,8 19,2 20,6 44,4 Uopće se ne se slažem ne slažem Uglavnom se ne se slažem ne slažem Nisam siguran/na Uglavnom se slažem se slažem Potpuno se slažem se slažem Odgovor na pitanje jesu li u posljednjih 12 mjeseci dobrovoljno i bez naknade učestvovali u navedenim volonterskim aktivnostima indikator je spremno-

79 78 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE sti mladih da se putem civilnog angažmana aktivno uključe u razvoj socijalnog povjerenja, faktora koji se niz godina povezuje s ekonomskim i demokratskim napretkom i stabilnošću društva (Putnam, 2003, prema Ilišin i sar., 2013). Dobijeni rezultati (grafikon 12) pokazuju da je najveći procent mladih u našem uzorku (79%) odgovorio potvrdno u slučaju pomaganja kolegi/ci u savladavanju nastavnog gradiva, da je polovina njih (50.7%) pomagala starijim i/ili osobama s posebnim potrebama, a svaki treći učestvovao je u organizaciji vjerskih (34%) i sportskih (31.3%) događaja. U organizaciji kulturnih događaja i javnim radovima u lokalnoj zajednici učešće je uzelo 27.3% odnosno 26.6% mladih obuhvaćenih ovim istraživanjem, a svaki peti (19.7%) učestvovao je u aktivnostima NVO-sektora. Grafikon 12. Rang-ljestvica učešća mladih u volonterskim aktivnostima u poslednjih 12 mjeseci (%) Pomaganje kolegi u savladavanju gradiva 79 Pomaganje osobama s posebnim potrebama/starijim osobama 50,7 Organizacija vjerskih aktivnosti Organizacija sportskih događaja Organizacija kulturnih događaja Javni radovi u lokalnoj zajednici Aktivnosti NVO 34 31,3 27,3 26,6 19, U odnosu na ranija istraživanja (UNDP, 2009; Žiga i sar., 2015), naša saznanja ukazuju na značajno

80 Rezultati i analiza 79 veći stepen volontiranja mladih. S obzirom na to da spomenute studije (UNDP, 2009) pokazuju da broj osoba koje volontiraju opada srazmjerno starosti ispitanika, a da naš uzorak čini učenički i studentski dio populacije te pojedinci mlađe starosne dobi, naše rezultate treba uzeti kao pokazatelj izraženosti volontiranja prvenstveno među učenicima i studenti(ca) ma starosne dobi od 17 do 20 godina. Sve u svemu, volontiranje nije posebno rašireno u istraživanom dijelu populacije, a među pojedincima s takvim iskustvom preovladava neformalni tip dobrovoljnog rada karakterističan za istraživani dio populacije tipa pomaganje kolegi/ci u savladavanju gradiva, s jedne strane, i volonterske aktivnosti usmjerene prema osobama kojima je potrebna neka vrsta pomoći, s druge strane. Provedena faktorska analiza dala je dva latentna faktora prvog reda (tabela 11) koji objašnjavaju 43.79% ukupne varijanse rezultata, a koje smo, sukladno njihovoj konfiguraciji čestica, nazvali formalne odnosno neformalne volonterske aktivnosti. Rezultati faktorske analize potvrđuju da ispitanici u našem uzorku sukladno samosvijesti svojstvenoj njihovom uzrastu prave jasnu distinkciju između volonterskog djelovanja u strukturiranim uvjetima i volonterskim okolnostima u kojima im se pruža mogućnost samoincijativnog i samostalnog djelovanja. Naknadni t-testovi utvrdili su značajno izraženije učešće muških ispitanika u formalnim oblicima volonterizma (t=4.77, p=.000), a ženskih u neformalnim (t=3.32, p=.001), što se može objasniti društvenim ulogama koje okruženje dodjeljuje različitim spolovima, odnosno pa-

81 80 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE trijarhalnom matricom socijalizacije u pogledu dobrovoljnog rada i općenito društvenog angažmana. Imajući u vidu tradicionalno ustrajnu tendenciju nezainteresiranosti mladih za politiku i distanciranosti od političkih dešavanja, ovdje dobijeni rezultati u pogledu političkih stavova naših ispitanika bili su uglavnom očekivani. S obzirom, međutim, na utvrđenu raširenost percepcije da njihov visoko vrednovani poslovni angažman najprije ovisi o političkom faktoru, interesantno je bilo vidjeti kako će mladi u našem uzorku odgovoriti na pitanja o zainteresiranosti za politiku i mogućnost političke participacije putem njenih direktnih i indirektnih mehanizama. Kad se radi o interesiranju za politiku (grafikon 13), tek svaki peti ispitanik (19%) za sebe izjavljuje da Tabela 11. Faktorska analiza volonterskih aktivnosti Faktori 1 2 Učešće u javnim radovima u lokalnoj zajednici.648 U aktivnostima nevladine organizacije.632 U organizaciji kulturnih događaja (festivali, koncerti i sl.).622 U organizaciji sportskih događaja.589 U organizaciji vjerske aktivnosti.482 Pomaganje kolegi u savladavanju gradiva.823 Pomaganje osobama s posebnim potrebama/starijim.728 osobama Zajednički korijen % varijanse

82 Rezultati i analiza 81 Grafikon 13. Procjena vlastitog interesiranja za politiku? (%) 46,1 13,6 34,9 Uglavnom nezainteresiran/a Niti zainteresiran/a, niti niti nezainteresiran/a Uglavnom zainteresiran/a 5,4 Veoma zainteresiran/a je uglavnom ili veoma zainteresovan za politička dešavanja, tako da velika većina (81%) iskazuje indiferentnost u tom pogledu. Sukladno tome, prema prikupljenim podacima o učešću mladih u našem uzorku u različitim javnim aktivnostima (grafikon 14), nešto manje od četvrtine (24.2%) je prisustvovalo javnim skupovima gdje se raspravljalo o političkim i društvenim pitanjima, svaki šesti ispitanik je potpisao peticiju (17.6%) i učestvovao u javnim protestima (16.2%), a svaki deseti (12.2%) napisao relevantan članak u nekom od javnih glasila, dok je najmanji procent među njima (7.1%) direktno kontaktirao političare. Na kraju, na pitanje da li bi izašli na izbore u slučaju njihovog održavanja i pod pretpostavkom da imaju pravo glasati, 62.3% mladih u uzorku odgovorilo je potvrdno, što je broj koji približno odgovara i procentu od 54% mladih koji su na Općim izborima godine iskoristili svoje pravo da glasaju (Halimić, Koštrebić i Neimarlija, 2013), odnosno saznanjima sličnih istraživanja u zemlji (Kapidžić, 2015).

83 82 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Grafikon 14. Stepen korištenja mehanizama direktne političke participacije (%) Prisustvovali javnom skupu gdje se raspravljalo o političkim i društvenim pitanjima. 24,2 Potpisali peticiju. 17,6 Učestvovali u javnim protestima. 16,2 Napisali članak u školskim/ studentskim novinama, internetu. 12,2 Kontaktirali političare 7, Iako je to značajno više u poređenju s uočenim stepenom korištenja mehanizama direktne političke participacije, ovi podaci općenito razmatrani ukazuju na nezainteresiranost i svojevrsnu kritičku suzdržanost mladih od politike i političkih dešavanja. Istraživači i teoretičari društva takve tendencije obično objašnjavaju godinama akumuliranim negativnim iskustvom s političkim establišmentom u Bosni i Hercegovini i iz toga proisteklim osjećajem bespomoćnosti i bespredmetnosti intenzivnijeg proaktivnog političkog angažmana (Ilišin, 2002) te naglašenim preusmjeravanjem svoga interesiranja na privatnu sferu života. Dodatne analize razlika u pogledu istraživanih političkih stavova i vrijednosti utvrdile su da značajno manje interesiranje za politiku pokazuju ženski ispitanici (t=3.94, p=.000), mlađi (t=2.92, p=.004) i u religioznom smislu neodlučni pojedinci (F=5.03, p=.007), dok je pak izraženija diferenciranost uočena u ekstrahiranom faktoru političke participacije (tabela 12) u vezi s čim

84 Rezultati i analiza 83 značajno viši stepen korištenja mehanizama direktne političke participacije pokazuju muški ispitanici (t=3.94, p=.000), stariji pojedinci (t=2.92, p=.004), ispitanici iz zeničke i sarajevske regije (F=4.53, p=.001) i iz više naseljenih mjesta (F=5.65, p=.001), djeca očeva sa završenom srednjom školom i fakultetom (F=4.17, p=.006) te pojedinci koji sebe smatraju nereligioznim osobama (F=6.34, p=.002). Tabela 12. Faktorska analiza mehanizama direktne političke participacije Faktori 1 Potpisali peticiju.646 Kontaktirali političare.620 Prisustvovali javnom skupu gdje se raspravljalo o političkim i društvenim pitanjima.618 Učestvovali u javnim protestima.543 Napisali članak u školskim/studentskim novinama, internetu i sl..518 Zajednički korijen 1.75 % varijanse Ko bi mogli biti nosioci pozitivnih promjena u društvenoj i političkoj kulturi mladih pitanje je koje godinama zaokuplja teoretičare i istraživače društva. Sigurno je, međutim, da to mogu biti samo one instance u zajednici koje uživaju oboje, i društvenu moć i društveno povjerenje (Šalaj, 2009), zbog čega je od izuzetne važnosti to koliko mladi vjeruju najznačajnijim

85 84 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE društvenim institucijama. Dobijeni rezultati (grafikon 15) pokazuju da mladi, mjereno stepenom jako, relativno malo vjeruju navedenim ustanova društva. Njih 27.5% jako povjerenje ima u Islamsku zajednicu, svaki četvrti (24.2%) u vojsku, svaki peti (18.3%) u obrazovni sistem, a 15.4% među njima u zdravstvo. Na dnu ljestvice institucija u koje snažno povjerenje ima najmanji dio našeg uzorka uvjerljivo, već tradicionalno, nalaze se političke stranke (2.5%), mediji (2.9%) i međunarodne organizacije (3.2%), dok središnja pozicija u tom smislu pripada policiji (10.5%), sudstvu (6.7%) i NVO-sektoru (6.3%). Ukoliko, međutim, kod procjene društvenog povjerenja mladih koristimo kumulativni rezultat odgovora jako i donekle, što je način vrednovanja prisutan u određenim istraživanjima (Kapidžić, 2015), utoliko uočavamo da mladi u našem uzorku značajno više vjeruju istraživanim društvenim institucijama negoli je to utvrđeno u spomenutim istraživanjima (Islamska zajednica 62.6%, obrazovanje 59.6%, vojska 58.7%, zdravstvo 53.1%, policija 45.3%, nevladine organizacije 36.6%, međunarodne organizacije 35%, sudstvo 31.2%, mediji 22.9%, političke stranke 11.5%), odnosno da određene ustanove društva uživaju većinsko (Islamska zajednica) a neke natpolovično (vojska, obrazovanje i zdravstvo) povjerenje u ovoj studiji istraživanog segmenta mlađeg dijela populacije, a što se može tumačiti kao rezultat nedovoljne društvene integriranosti mladih u našem uzorku u aktuelne društvene tokove s obzirom na to da se radi o ispitanicima mlađe starosne dobi od 17 do 20 godina u odnosu na referentna istraživanja, s jed-

86 Rezultati i analiza 85 Grafikon 15. Rang-ljestvica povjerenja mladih u društvene institucije stepen jako (%) Islamska zajednica 27,5 Vojska 24,2 Obrazovanje 18,3 Zdravstvo 15,4 Policija 10,5 Sudstvo NVO 6,7 6,3 Međunarodne organizacije Mediji Političke stranke 3,2 2,9 2, ne strane, ali i očekivanja koja oni imaju spram ovih ustanova u kontekstu doprinosa u rješavanju percipiranih problema bh. društva, s druge strane. Indikativno je međutim da su kod oba načina procjene stepena društvenog povjerenja na vrhu ljestvice izbile vjerske, sigurnosne i obrazovno-zdravstvene ustanove, a na njenom začelju su ostale političke stranke i mediji, što ustvari dobrim dijelom reflektira ne samo nivo zainteresiranosti mladih u ovom uzorku za politiku i društvena dešavanja nego i njihovu hijerarhiju životnih ciljeva uočenu još u prvom poglavlju rezultata do kojih je došla ova studija. Provjeru povezanosti uočenog nivoa društvenog povjerenja naših ispitanika s njihovim socio-demografskim obilježjima ograničili smo na najbolje rangiranu ustanovu vlastitu vjersku zajednicu, odnosno Islamsku zajednicu, s obzirom na to da su uzorak činili pojedinci koji se izjašnjavaju kao muslimani.

87 86 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Imajući u vidu da naknadni statistički postupci pokazuju da Islamskoj zajednici značajno više vjeruju pojedinci koji sebe smatraju religioznim (χ 2 =59.13, p=.000), može se zaključiti da je uočeni stepen povjerenja u Islamsku zajednicu raširen među svim našim ispitanicima.

88 Zaključna razmatranja Imajući u vidu općenito prirodu samosvijesti mladih u razvojnoj fazi kasne adolescencije te društveno stanje tranzicijskog i postkonfliktnog bh. okruženja u kojem mladi u našem uzorku sazrijevaju i rastu, rezultati provedenog istraživanja pružaju valjanu empirijsku podlogu na temelju koje je moguće skicirati vrijednosni sistem i orijentacije muslimanske omladine u Bosni i Hercegovini starosne dobi od 17 do 20 godina. Dobijena slika pritom je istovremeno zabrinjavajuća i obećavajuća, s obzirom na to da se radi o periodu razvoja kad je teško govoriti o čvrsto internaliziranom i u strukturi ličnosti utemeljenom vrijednosnom sistemu koliko o vrijednosnom usmjerenju podložnom transformaciji. Zbog toga, ovdje uočene pozitivne i negativne trendove treba shvatiti, prije svega, kao polaznu osnovu za plansko i zajedničko djelovanje ustanova društva odgovornih za odgoj i rad s mladim dijelom populacije. Iako općenito izražavaju pozitivne stavove prema svim životnim ciljevima tretiranim u istraživanju, izuzimajući politiku, najviše su, što je s jedne strane i razumljivo, zaokupljeni više dostupnim konvencionalnim vrijednostima iz kojih u nesigurnoj i turbulentnoj 87

89 88 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE bh. tranzicijskoj stvarnosti mogu crpiti sigurniju i čvršću podršku a koje uglavnom konstituiraju privatnu sferu života u čijem se središtu nalazi porodica kao socijalizacijsko ishodište konvencionalnih vrijednosnih ciljeva, ali i kao društveni lokus poslovne, moralne i emocionalne podrške. Imajući u vidu, međutim, upozorenja relevantnih istraživanja (Žiga, 2015) da je usljed djelovanja nepovoljnih globalnih i lokalnih trendova u Bosni i Hercegovini na sceni erozija socijalizirajuće-odgojnih, ekonomsko-zaštitnih i emotivnoidentifikacijskih funkcija, odnosno ključno važnih uloga (str. 76) bh. porodice, veliko je pitanje hoće li bošnjačka porodica u datim okolnostima uz podršku relevantnih društvenih institucija moći ispuniti očekivanja njenih najmlađih ili će se oni naći u svojevrsnom odgojnom vakumu koji će preuzeti u svakom smislu nepodobni odgajatelji. U drugom su planu za muslimansku omladinu vrijednosni ciljevi povezani s (post)modernim trendovima individualizma, društveno-političkog i sportskog angažmana u javnom, inherentno sekularnom i pluralnom okruženju, čijim sistemom dominira želja za materijalnim bogaćenjem i, na taj način, postizanjem društvenog statusa. Spomenuti obrazac povezanosti ovih životnih vrijednosti kod naše omladine upućuje na raširenost uvjerenja da se do novca i ugleda u društvu dolazi putem društveno-političkog angažmana i sporta, odnosno na prisustvo ranije uočene tzv. alkaponeovske matrice uspješnosti (Žiga i Osmić, 2015) sukladno kojoj se do lahke pare dolazi zahvaljujući snalažljivosti, prosječnosti te beskarakternoj i konformističkoj lojalnosti, a ne poštenim i ustrajnim zalaganjem u školi trend koji zaslužuje pažnju svih odgojnih faktora. Sve u svemu,

90 Zaključna razmatranja 89 za vrijednosni sistem naše omladine karakteristično je 1) prisustvo i tradicionalnih i (post)modernih vrijednosnih ciljeva uz dominaciju tradicionalističke orijentacije, 2) distinkcija između privatne i javne sfere života s izraženom tendencijom povlačenja u odnosu na širu društvenu zajednicu te 3) proturječna, ambivalentna i nerealna očekivanja spram ostvarenja željenih životnih ciljeva, radilo se o onim zacrtanim u kontekstu privatne ili javne sfere života. Čini se da upravo ove tri tendencije prate vrijednosne stavove naših mladih u sva četiri životna područja analizirana u ovom istraživanju. U tom je smislu, da koristimo riječi dr. Shaikha Alija, Bog statistički živ i dobro (2010:2), ali ostaje upitno koliko je među muslimanskim adolescentima prisutno ispravno razumijevanje i prakticiranje temeljnih načela islama kao religije i svjetonazora. Uočena diskrepancija između stepena konfesionalne i religijske identifikacije dokaz je da je među jednom petinom naše omladine islam prisutan tek kao obilježje porodične te šire kulturne i etničke, a ne uže religijske tradicije. Osim toga, spremnost, po ličnoj samoprocjeni religioznih pojedinaca, da izraze neslaganje s temeljnim istinama islamske vjere i nikad ne prakticiraju islamske obrede ukazuje na svojevrsnu disoluciju dogmatskog sistema i privatizaciju religije. Usto, postojanje nereligioznih pojedinaca koji uvažavaju osnovne postulate islamskog vjerovanja te povremeno, u određenim prilikama, prakticiraju islamske obrede upućuje ne samo na običajno upražnjavanje vjere nego i na univerzalno stanje potrebitosti čovjeka za višom silom, zbog čega je za veliku većinu mladih (78.8%) vjera važna jer im nudi utjehu u privatnom

91 90 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE životu i teškim momentima. U kontekstu razumijevanja i jednog i drugog trenda ostaje nedoumica koliko mladi uopće poznaju učenje svoje vjere u vezi s kojom se deklariraju kao (ne)religiozni pojedinci. U skladu s njihovom tendencijom diferenciranja između privatne i javne sfere života, pitanje u kojem kapacitetu i svojstvu će vjera, međutim, biti prisutna u državi i širem društvu primjetno je osjetljivija tema za naše mlade, zbog čega sa značajno višom zadrškom gledaju na prisustvo religije u javnom sektoru, pogotovo na način eksplicitne religizacije politike putem direktnog miješanja vjerskih velikodostojnika u politička dešavanja, prema čemu naši ispitanici izražavaju otvorenu odbojnost. Na kraju, iako svakodnevno izloženi utjecajima (post)modernog shvatanja života, naši mladi su što zbog vjerskih uvjerenja, što u ime patrijarhalnih vrijednosti još prisutnih u bh. društvu uglavnom zadržali izraženo konzervativne stavove u pogledu seksualne i bračne moralnosti, s tim da je utjecaj relevantnih sekularnih ideja i postojeće društvene prakse itekako intenzivan i primjetan, što se može zaključiti i iz činjenice da i deklarirani vjernici značajno u svojim stavovima odstupaju od islamske koncepcije seksualnog, bračnog i porodičnog morala. U skladu sa svim kazanim, za veliku većinu mladih brak ostaje neprevaziđen oblik intimnog zajedništva u okviru kojeg oni vide svoju budućnost. Međutim, na tragu savremenih tendencija dekonstrukcije patrijarhalnog tipa porodice, te usljed nepovoljne ekonomske situacije u BiH, zahtijeva okruženja za sve dugotrajnijim školovanjem i vlastite potrebe za uspješnijom afirmacijom na profesionalnom planu, naša će

92 Zaključna razmatranja 91 se omladina na zasnivanje bračne zajednice i preuzimanje iz tog čina proisteklih nekih trajnih društvenih uloga vjerovatno odlučivati sve kasnije, odnosno oko tridesete godine muškarci, a polovinom dvadesetih žene. Osim toga, pri stupanju u brak prilično odlučno će planirati da imaju u prosjeku dvoje djece, što je nedovoljno za demografsku obnovu populacije koja u posljednjih nekoliko godina konstantno bilježi negativan ili nizak prirodni priraštaj, a početkom devedesetih prošloga stoljeća bila je objekt genocida, etničkog čišćenja i masovnog raseljavanja. Vođeni, nadalje, romantičarskim shvatanjem braka karakterističnim za adolescentsku populaciju, mladi će supružnici kod izbora bračnog partnera prije svega biti vođeni faktorima emocionalne pa tek onda sociokulturne bliskosti odnosno materijalne situiranosti, što je hijerarhija prioriteta koja, u najmanju ruku, baca sumnju na njihovu pripremljenost za stvarni brak i njegove ovovremene izazove usljed kojih u posljednje vrijeme sve više dolazi do razvrgavanja bračnih zajednica na prostoru BiH. Izraženo socijabilno interesiranje svojstveno je adolescentima, koji tokom procesa psihičkog osamostavljivanja općenito preferiraju neformalne aktivnosti u okviru kojih mogu samostalno i bez nadzora starijih provjeravati svoje društvene kompetencije, zbog čega je donekle razumljivo što mladi u istraživanoj populaciji vrijeme dokolice najčešće provode s prijateljima. Zabrinjavajuće je, međutim, što je tako provedeno vrijeme prije svega u funkciji zabave i razonode, a ne konstruktivnih aktivnosti koje doprinose svestranom razvoju ličnosti mladog pojedinca. Ovaj trend vjerovatno je prisutan među mladima i kod korištenja

93 92 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE informacijsko-komunikacijskih tehnologija, koje, ako je suditi po našim i saznanjima ranijih istraživanja, uzimaju najviši procent njihovog slobodnog vremena odnosno odvlače ih od drugih svrsishodnijih sadržaja i druženja sa stvarnim prijateljima. To potvrđuje i podatak ove studije da gotovo dvije trećine odnosno polovina naših mladih nikad ne posjećuje kulturne manifestacije, da tek 24% odnosno 30% učestvuje u dobrovoljnim i vannastavnim aktivnostima. Iako očigledno ne ulažu dovoljno u svestrani razvoj ličnosti i socio-kulturnih kompetencija potrebnih za konkurentnost na tržištu rada, mladi u našem istraživanju imaju pozitivne poslovne aspiracije s obzirom na to da visoko vrednuju posao koji na svojoj listi prioriteta stavljaju na treće mjesto po važnosti koji mu pripisuju, odmah nakon zdravlja i porodice. U radu, nadalje, u skladu sa svojim socijabilnim, a putem virtualnih prijateljstava čini se nezadovoljenim, potrebama i interesiranjima prije svega vide priliku da se druže, a onda i daju svoj doprinos u izgradnji društva, samodokazuju, osiguraju egzistenciju i društveni status, ali i pobjegnu od izazova svakodnevnice. Svjesni koliko je put do prvog zaposlenja u njihovoj domovini trnovit, pronalaženju posla ipak ne žele pristupiti potpuno nespremni, s tim da će se 39% njih za ovaj svečani momenat pripremati ulaganjem u svoje obrazovanje i stručnost, a blizu 60% će igrati na kartu vanjskog faktora, prije svega političkih veza (42.8%), raznovrsnih poznanstava (8.6%) i sreće (6.6%), iz čega se jasno naziru obrisi alkaponeovskog mentaliteta. Kako naša omladina ovdje istraživane starosne dobi obično rješava svoju intrapsihičku ali i širu društvenu

94 Zaključna razmatranja 93 dilemu proisteklu iz činjenice da odbacuju mogućnost društvenog i političkog angažmana, s jedne strane, i svjesnog uvjerenja da, primjerice, na tržištu rada mogu uspjeti samo uz društveno-političko uvezivanje, s druge strane, moglo se naslutiti već iz njihovih odgovora na prva pitanja u okviru poglavlja društvo i politika, a što bi se moglo sažeti u svojevrsno perpetuiranje proturječnih i nerealnih životnih stavova i očekivanja nastalo na tragu ranije spomenute njihove distinkcije između privatne i javne sfere života, raširenog negativnog imidža koji prati politički establišment u bh. društvu te nedovoljne integriranosti u šire društvene tokove. U tom smislu, natpolovična većina (54.2%) vjeruje da će njihova budućnost biti bolja od njihove sadašnjosti, ali isto toliki procent (54.8%) je na strani uvjerenja da će budućnost bh. društva biti gora od njenog trenutnog stanja; dvotrećinska većina (65%) tvrdi da je ponosna što su građani Bosne i Hercegovine, ali procent i viši od toga izjavljuje da u proteklih godinu nisu uzeli učešće ni u jednoj od navedenih volonterskih aktivnosti, s izuzetkom volonterizma neformalnog tipa gdje je ipak evidentno značajnije prisustvo omladine. Svoj politički angažman, nadalje, dvotrećinska većina mladih (62.3%) zasad želi svesti na učešće u izborima, dok se u pogledu ostalih mogućnosti političke participacije u prosjeku dosljedno drže ranije iskazane hijerahije svojih životnih ciljeva, prema kojoj je politika važna tek za njih 25.8%, pa je i procent onih koji su zainteresirani za politiku (19%), odnosno onih koji su u protekloj godini (is)koristili neki od mehanizama direktne političke participacije (20%) prilično poražavajući.

95 94 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Unatoč na momente obeshrabrujućim podacima o vrijednosnim stavovima mladih u ovdje razmatranim područjima života, nameće se pitanje ko može i treba njihove, ipak općenito pozitivne aspiracije i odnos spram različitih životnih ciljeva, uključujući vjeru i moral, brak i porodicu, posao i rad, pa donekle i društveni angažman, te izraženi individualni optimizam, nacionalni ponos, distanciranu i nekada proturječnu ali u principu dobronamjernu kritičnost spram društva i spremnost na minimum političke participacije, preuzeti kao njihov početni zalog za bolje sutra i pretvoriti ga u sveopći pokret za pozitivne društvene promjene? Istraživači i teoretičari društva u tom su pitanju konzistentni (Šalaj, 2009): to mogu biti instance u okruženju kojima mladi vjeruju, a, po iskazu muslimanske omladine u BiH, to su, osim porodice čija se bezuvjetna podrška podrazumijeva, prije svega, vjerski i prosvjetni radnici. Za očekivati je da će upravo oni u međusobnoj i saradnji s drugim ustanovama društva znati i smoći snage da prihvate ovu iskreno pruženu ruku mladih.

96 Literatura Alibašić, A. (2005). Globalisation and its impact on Bosnian Muslims practices. Preuzeto 20. oktobra sa: tekstovi/000355r021.pdf. Aračić, P. i Nikodem, K. (2000). Važnost braka i obitelji u hrvatskom društvu. Bogoslovna smotra, 70, Aronson, E., Wilson, T. D. i Akert, R. M. (2005). Socijalna psihologija. 4. izdanje. Prijevod Franc, R., Kamenov, Ž. i Šakić, M. Zagreb: MATE. Baloban, J. (2005). Uvod. U J. Baloban (Ur.), U potrazi za identitetom (str ). Zagreb: Golden marketing. Baloban, J. (Ur.) (2005). U potrazi za identitetom: Komparativna studija vrijednosti Hrvastka i Europa. Zagreb: Golden marketing. Baloban, J. and Črpić, G. (2005). Marriage: the institution that is expected from and which is not invested in! U J. Baloban (Ed.), In Search of Identity: A Comparative Study of Values Croatia and Europe (pp ). Begović, N. (2008). Tendencije razvoda braka u Federaciji BiH od do godine. Preuze- 95

97 96 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE to 27. oktobra sa: php/component/phocadownload/category/1- tekstovi?download=37:tendencije-razvoda-braka- u-fbih-nedim- Berk, L. E. (2006). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Prijevod 3. izdanja Keresteš, G., Kuterovac-Jagodić, G. i Čorkalo-Biruški, D. Jastrebarsko: Naklada Slap. Čekrlija, Đ., Turjačanin, V. i Puhalo, S. (2004). Društvene orijentacije mladih. Banja Luka: Nacionalni institut za borbu protiv narkomanije. Duilović, D., Sinanović, N., Đipa, D., Basarić, H., Dervišević, E., Kulenović, J. Z., Kuruzović, N. i Rotim, M. (2008). Mladi trebaju omladinsku politiku: Analiza položaja mladih i omladinskog sektora u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Vijeće ministara BiH i GTZ. Đipa, D. i Fazlić, S. (2012). Glasovi mladih: Istraživanje o mladima u BiH Rezultati kvantitativnog istraživanja. Sarajevo: MDGF. Elkind, D. (1978). Understanding the young adolescent. Adolescence, 13, Ester, P., Halman, L. and de Moor. (Ur.) (1994). The Individualizing Society: Value Change in Europe and North America. Tilburg: Tilburg University Press. Franc, R., Šakić, V. i Ivičić, I. (2002). Vrednote i vrijednosne orijentacije adolescenata: hijerarhija i povezanost sa stavovima i ponašanjima. Društvena istraživanja, 58-59, Furlan, I. (1998). Čovjekov psihički razvoj: uvod u razvojnu psihologiju. Zagreb: Školska knjiga.

98 Literatura 97 Gobeljić, S. (2015). Mapiranje društvenog angažmana kršćanskih međureligijskih i mirotvornih organizacija u postratnoj Bosni i Hercegovini (neobjavljena magistarska teza). Sarajevo: Fakultet islamskih nauka. Halimić, Š., Koštrebić, K. i Neimarlija, N. (2013). Na putu ka politici prema mladima FBiH. Sarajevo: Institut za razvoj mladih KULT. Preuzeto 26. oktobra sa: php?option=com_phocadownload&view=category&download=382%3aanalizafbih2013&id=30 %3Aanalize-poloaja-mladih-u-bih-svi-nivoi&Item id=87&lang=ba. Hoblaj, A. i Črpčić, G. (2000). Bitne vrednote u odgoju mladih naraštaja s posebnim osvrtom na školski vjeronauk. Bogoslovna smotra, 79, Hwang. P. i Nilsson, B. (2000). Razvojna psihologija: od fetusa do odraslog. Prijevod Kaleb, S. Zenica: Dom štampe. Lacković-Grgin, K. (2006). Psihologija adolescencije. Jastrebarsko: Naklada Slap. Ilišin, V. (2002a). Mladi i politika. U V. Ilišin i F. Radin (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija, str Zagreb: Institut za društvena istraživanja.. (2002b). Interesi i slobodno vrijeme mladih. U V. Ilišin i F. Radin (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija (str ). Zagreb: Institut za društvena istraživanja.. (2006). Konceptualni okvir istraživanja. U V. Ilišin (Ur.), Mladi između želja i mogućnosti (str ). Zagreb: Institut za društvena istraživanja.

99 98 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Ilišin, V. i Radin, F. (2002). Društveni kontekst i metodologija istraživanja. U V. Ilišin i F. Radin (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija (str ). Zagreb: Institut za društvena istraživanja. Ilišin, V. i Radin, F. (Ur.). (2002). Mladi uoči trećeg milenija. Zagreb: Institut za društvena istraživanja. Ilišin, V., Bouillet, D., Gvozdanović, A. i Potočnik, D. (2013). Mladi u vremenu krize. Zagreb: FES. Jerolimov, D.M. (2002). Religioznost, nereligioznost i neke vrijednosti mladih. U V. Ilišin i F. Radin (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija (str ). Zagreb: Institut za društvena istraživanja. Kapidžić, D. (2015). Politika, razvoj i demokracija. U J. Žiga, L. Turčilo, A. Osmić, S. Bašić, N. Džananović-Miraščija, D. Kapidžić, J. Brkić-Šmigoc (str ). Studija o mladima u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: FES. Labus, M. (2005). Vrijednosne orijentacije i religioznost. Sociologija sela, 43, Mandarić, V. B. (2000). Religiozni identitet zagrebačkih adolescenata. Zagreb: Institut društvenih znanosti. Miljković, D. i Rijavec, M. (2008). Organizacijska psihologija: odabrana poglavlja. Zagbreb: IEP. Mladenović, U. i Knebl, J. (2000). Vrednosne orijentacije i preferencije životnih stilova adolescenata. Psihologija, 3-4, Neimarlija, H. (2005). Uvod: nastanak sociologije. U H. Neimarlija, Sociološke teme i perspektive: hrestomatija (str ). Sarajevo: Fakultet islamskih nauka.

100 Literatura 99 Radin, F. (2002). Vrijednosne hijerarhije i strukture. U V. Ilišin i F. Radin (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija (str ). Zagreb: Institut za društvena istraživanja. Shaffer, D.R. and Kipp, K. (2007). Developmental Psychology: Childhood and Adolesence. 7th ed. Belmont, CA: Thomson Wadsworth. Shaikh Ali, Anas. (2010). Is religion making itself irrelevant? Presentation given at The Future of Faith in the Age of Globalisation Conference. Bosnia and Herzegovina: Sarajevo, September Stern, L.D. (2010). A Visual Approach to SPSS for Windows: A Guide to SPSS nd edition. New York: Allyn and Bacon. Šalaj, B. (2009). Socijalno povjerenje u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: FES. Šoštarić, M., Šutić, L. i Vrdoljak, A. (2015). Subjektivna percepcija razvoda roditelja kao odrednica privrženosti roditeljima i stavova prema razvodu. Zagreb: Filozofski fakultet. Preuzeto 25. oktobra sa: upload/%c5%a0o%c5%a1tari%c4%87,%20 %C5%A0uti%C4%87,%20Vrdoljak.pdf. Štimac-Radin, H. (2002). Radne vrijednosti mladih. U V. Ilišin i F. Radin (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija (str ). Zagreb: Institut za društvena istraživanja. UNDP. (2009). Veze među nama: društveni kapital u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. Preuzeto 27. oktobra sa

101 100 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Turčilo, L. (2015). Slobodno vrijeme, način života i rizična ponašanja. U J. Žiga, L. Turčilo, A. Osmić, S. Bašić, N. Džananović-Miraščija, D. Kapidžić, J. Brkić-Šmigoc (str ). Studija o mladima u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: FES. Vignoles, V.L., Schwartz, S.J. i Luyckx, K. (2011). Introduction: toward an integrative view of identity. U S.J. Schwartz, K. Luyckx i V.L. Vignoles (Eds.), Handbook of Identity Theory and Research (pp. 1-27). New York: Springer. Vranješević, J., Trikić, Z., Koruga, D., Vidović, S. i Dejanović, V. (2003). Vršnjačka medijacija: priručnik za voditelje radionica iz oblasti obrazovanja za veštine medijacije. Beograd: Kinderberg i GTZ. Vujčić, V. (1987). Sistem vrijednosti i odgoja: idejni i vrijednosni aspekta razvoja i odgoja mladih. Zagreb: Školske novine. Žiga, J. (2015). Porodica i socijalne mreže. U J. Žiga, L. Turčilo, A. Osmić, S. Bašić, N. Džananović-Miraščija, D. Kapidžić, J. Brkić-Šmigoc (str ). Studija o mladima u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: FES. Žiga, J. i Osmić, A. (2015). Uvod. U J. Žiga, L. Turčilo, A. Osmić, S. Bašić, N. Džananović-Miraščija, D. Kapidžić, J. Brkić-Šmigoc (str ). Studija o mladima u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: FES. Žiga, J., Turčilo, L., Osmić, A., Bašić, S., Džananović-Miraščija, N., Kapidžić, D. i Brkić-Šmigoc, J. (2015). Studija o mladima u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: FES. Županov, J. (2002). Predgovor. U V. Ilišin i F. Radin (Ur.), Mladi uoči trećeg milenija (str. 9-12). Zagreb: Institut za društvena istraživanja.

102 PRILOG Upitnik s postocima Opće upute Poštovani/a, u saradnji sa Centrom za dijalog iz Sarajeva provodimo istraživanje o vrijednosnim stavovima mladih u Bosni i Hercegovini. Vaše mišljenje nam je izuzetno važno, pa Vas molimo da što iskrenije odgovorite na postavljena pitanja. Ovdje nema tačnih i netačnih odgovora, a najbolji odgovor je onaj koji izražava Vaše mišljenje i stav. Ovaj upitnik sastoji se iz nekoliko kraćih upitnika, pa Vas molimo da prije popunjavanja pažljivo pročitate svako uputstvo, a ako Vam nešto nije jasno, dignite ruku i mi ćemo doći do Vas. Učešće u istraživanju je potpuno anonimno, a Vaši odgovori ostaju tajni i zaštićeni, što znači da nigdje u upitniku nećete pisati Vaše ime te da niko neće imati uvid u Vaš odgovor, a dobijeni podaci će biti korišteni isključivo u naučnoistraživačke svrhe. Imate li pitanja? Možemo početi? Hvala! 101

103 102 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE A.1. Socio-demografska obilježja (%) Spol Muški 42 Ženski 58 Dob u godinama Obrazovni status Učenik 48.7 Student 51.3 Vaša vjeroispovijest Islamska 100 Vjeroispovijest Vašeg oca Islamska 97.5 Pravoslavna 1.3 Katolička 0.3 Nijedna 0.8 Neka druga 0.1 Vjeroispovijest Vaše majke Islamska 97.6 Pravoslavna 0.4 Katolička 0.8 Nijedna 0.6 Neka druga 0.1 Vaša etnička pripadnost Bošnjak/inja 98.2 Srbin/Srpkinja 0.1

104 Prilog upitnik s postocima 103 Hrvat/ica 0.2 Jevrej/ka 0.2 Ne znam 0.2 Drugo 1.2 Vaša vjerska zajednica Islamska zajednica 97.2 Neka druga 0.3 Nijedna 1.1 Bez odgovora 1.4 Za sebe biste kazali da ste Religiozna osoba 80.1 Nereligiozna osoba 5.8 Uvjereni ateist 0.9 Ne znam 13.2 Stepen obrazovanja Vašeg oca Nema završenu osnovnu školu 2.0 Završena osnovna škola 19.5 Srednja škola 62.3 Fakultet 12.4 Magisterij ili doktorat 3.7 Stepen obrazovanja Vaše majke Nema završenu osnovnu školu 2.0 Završena osnovna škola 19.5 Srednja škola 62.3 Fakultet 12.4 Magisterij ili doktorat 3.7 Mjesečna primanja u Vašem domaćinstvu Do 800 KM 33.5 Do KM 31.7 Do KM 17.8

105 104 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Do KM 9.5 Više od KM 7.5 Veličina mjesta u kojem ste odrasli Selo 34.0 Manji grad (između i stanovnika) 21.1 Srednji grad (između i stanovnika) 19.6 Veći grad (više od stanovnika) 25.3 Regija Sarajevska 21.5 Tuzlanska 21.8 Mostarska 19.6 Bihaćka 18.2 Zenička 18.9

106 Prilog upitnik s postocima 105 A.2. Hijerarhija vrijednosti Za svaku od sljedećih stavki navedite koliko Vam je važna u životu tako što ćete zaokružiti JEDAN od ponuđenih brojeva čija su značenja pojašnjena u zatamnjenim poljima na vrhu tabele. (%) Posve nevažno Nevažno Uglavnom nevažno Nisam siguran/a Uglavnom važno Važno Veoma važno M Posao Znanje Porodica Prijateljstvo Slobodno vrijeme Politika Društveni angažman Vjera/ religija Moral Zdravlje Sport Bogatstvo Društveni status

107 106 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE A.3. Religija i moral Koliko se slažete ili ne slažete sa sljedećim tvrdnjama? (%) Tvrdnje Uopće se ne slažem Uglavnom se ne slažem Nisam siguran/a Uglavnom se slažem Potpuno se slažem M Vjerovanje Duhovna bića poput anđela/meleka postoje. Raj/džennet i pakao/ džehennem postoje. Svi će ljudi biti proživljeni poslije smrti Bog ima i postoji Ovaj svijet je stvorio Bog Ljudi imaju Bogom datu besmrtnu dušu. Bog prati i brine za postupke svakog čovjeka. Društvena uloga religije U vjeri nalazim utjehu i ohrabrenje. Medicinska sestra smije iz religioznih razloga odbiti asistiranje u izvršenju zakonski dopuštenog pobačaja. Političari koji ne vjeruju u Boga su neprikladni za javne službe. Za BiH bi bilo bolje da pojedinci čvrstih vjerskih uvjerenja obavljaju javne poslove

108 Prilog upitnik s postocima Vjerske vođe bi trebale utjecati na odluke vlasti. Vjerske vođe bi trebale utjecati na to kako će ljudi glasati na izborima Koliko često prakticirate sljedeće vjerske obrede i aktivnosti? (%) Religijska praksa Uvijek Često Nekad Nikad Ne znam Klanjam kod kuće Idem u džamiju Postim propisani post M Označite koliko su, po Vama, navedena ponašanja prihvatljiva ili neprihvatljiva. Za svako zaokružite JEDAN izbor! (%) Ne/moralna ponašanja Potpuno neprihvatljivo Uglavnom neprihvatljivo Nisam siguran/a Prihvatljivo Potpuno prihvatljivo Seksualni odnosi prije braka Homoseksualna orijentacija Ljubavni odnos s osobom koja je već u braku Razvod Prostitucija M

109 108 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE 6 Smještaj roditelja u starački dom Rađanje djece izvan braka Život u izvanbračnoj zajednici Pobačaj

110 Prilog upitnik s postocima 109 A.4. Brak i porodica Navedite koliko se slažete ili ne slažete s ovdje ponuđenim tvrdnjama! (%) 1 Tvrdnje Brak nije zastarjela institucija. Uopšte se ne slažem Uglavnom se ne slažem Nisam siguran/a Uglavnom se slažem Potpuno se slažem Brak je nužan za sreću Dijete treba i oca i majku da bi odrastalo sretno M Kako zamišljate svoju budućnost? (%) 1 Oženjen/udata s vlastitom porodicom U izvanbračnoj zajednici s partnerom/icom Bez partnera/ice i bez porodičnih obaveza Ne znam Koje su, prema Vašem mišljenju, za muškarca najbolje godine za ulazak u brak? Koje su, prema Vašem mišljenju, za ženu najbolje godine za ulazak u brak? Vrijednosti izražene u godinama (%) Iznad 30 Ne znam

111 110 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Ako se oženite/udate, koliko biste djece željeli imati? (%) Nijedno Jedno Dvoje Troje Četvero i više Ne znam M Koliko smatrate da je sljedeće važno za uspješan brak? Za svaku stavku zaokružite po jednu brojku. (%) Posve nevažno Uglavnom nevažno Nisam siguran/a Važno Veoma važno M Vjernost Dovoljna novčana primanja/ prihodi Biti istog socijalnog porijekla Dijeliti isto vjersko uvjerenje Dobri stambeni uvjeti Slaganje u politici Život odvojen od roditelja Dobar seksualni odnos Uzajamno obavljanje poslova u domaćinstvu Djeca Spremnost na raspravljanje o problemima koji se pojave između muža i žene Imati vrijeme za vlastite prijatelje, lične aktivnosti i hobije

112 Prilog upitnik s postocima 111 A.5. Slobodno vrijeme i rad Koliko često provodite slobodno vrijeme u svakoj od sljedećih aktivnosti? (%) Nikada Ponekad Često Ne znam 1 Odlasci na zabave Izlasci s prijateljima Izlazak s djevojkom/dečkom Učešće u dobrovoljnim aktivnostima Organizirane vannastavne aktivnosti Odlazak u pozorište Odlazak na izložbe Čitanje knjiga/novina Bavljenje sportom Vjerske aktivnosti Koliko vremena dnevno u prosjeku provodite: (%) 1 Na internetu/ kompjuteru Nikako Do 1 sat Do 2 sata 3 sata 4 sata i više Gledajući TV

113 112 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Navedite koliko se slažete ili ne slažete s ovdje ponuđenim tvrdnjama! (%) TVRDNJE Rad je nužno zlo i u njemu nema nikakvog zadovoljstva Rad je način da se osigura egzistencija. Što više radiš, više ćeš zaraditi i tako zadovoljiti svoje materijalne potrebe. Rad je način da se osigura određeno mjesto u društvu. Njime se postiže ugled, prestiž i društveni položaj. Rad je izvor zadovoljstva. Ja volim raditi i sretan/a sam kad to činim. Rad je aktivnost pomoću koje se čovjek samodokazuje i samopotvrđuje. Rad je dužnost, doprinos društvu. Putem rada čovjek čini ono što je korisno i za druge ljude i za društvo u cjelini. Rad je aktivnost putem koje čovjek upoznaje druge ljude, druži se s njima i ostvaruje prijateljstva. Rad je navika. Svi rade i čovjek bi bio različit od drugih kad ne bi radio. Rad je dobar način da se pobjegne od raznih životnih problema i svakodnevnih briga. Uopšte se ne slažem Uglavnom se ne slažem Nisam siguran/a Uglavnom se slažem Potpuno se slažem M

114 Prilog upitnik s postocima 113 Prema Vama, šta je najvažnije prilikom pronalaženja posla u BiH? (%) Poznanstvo/ prijatelji Stručnost Nivo obrazovanja Političke veze Sreća Drugo

115 114 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE A.6. Društvo i politika Kako gledate na bližu budućnost i to svoju i našeg bh. društva? Za oboje zaokružite odgovarajući broj! (%) Vaša Bh. društva 1 Budućnost će biti gora od sadašnjosti Budućnost će biti ista kao sadašnjost Budućnost će biti bolja od sadašnjosti Koliko se slažete s ovdje navedenim tvrdnjama? (%) Tvrdnje Uopće se ne slažem Uglavnom se ne slažem Nisam siguran/a Uglavnom se slažem Potpuno se slažem M Ponosan sam što sam građanin Bosne i Hercegovine Jeste li u posljednjih 12 mjeseci dobrovoljno i bez naknade radili na ovdje navedenim poslovima? (%) 1 2 Učešće u javnim radovima u lokalnoj zajednici Pomaganje osobama s posebnim potrebama / starijim osobama Da Ne Ne znam U organizaciji sportskih događaja U organizaciji kulturnih događaja (festivali, koncerti i sl.)

116 Prilog upitnik s postocima Pomaganje kolegi u savladavanju gradiva U organizaciji vjerske aktivnosti U aktivnostima nevladine organizacije Kako procjenjujete svoje interesiranje za politiku? (%) Uglavnom nezainteresiran/a Ni zainteresiran, ni nezainteresiran Uglavnom zainteresiran/a Veoma zainteresiran/a Jeste li u proteklih 12 mjeseci učestvovali u navedenim javnim aktivnostima? (%) Da Ne Ne znam 1 Kontaktirali političare Prisustvovali javnom skupu na kojem se raspravljalo o političkim i društvenim pitanjima Potpisali peticiju Učestvovali u javnim protestima Napisali članak u školskim/studentskim novinama, internetu i sl Pod pretpostavkom da imate pravo glasati, da se danas održavaju opći izbori u BiH, biste li izašli na glasanje? (%) Ne Da Ne znam

117 116 VRIJEDNOSTI I VRIJEDNOSNE ORIJENTACIJE Koliko imate povjerenja u sljedeće institucije? Jako, donekle, malo ili im uopće ne vjerujete? (%) Institucija Uopće im ne vjerujem Malo Donekle Jako Ne znam 1 Međunarodne organizacije Nevladine organizacije Mediji Političke stranke Sudstvo Policija Vojska Vaša vjerska zajednica (Islamska zajednica / Katolička crkva / Pravoslavna crkva) Obrazovni sistem Zdravstveni sistem Hvala na saradnji!

118