Tefko Saracevic. Prilozi utemeljenju informacijske znanosti

Transcription

1 Tefko Saracevic Prilozi utemeljenju informacijske znanosti 1

2 IzdavaË Filozofski fakultet Osijek Za izdavaëa Ana PintariÊ Urednica Tatjana Aparac-JeluπiÊ Prevoditelji Sanjica Faletar TanackoviÊ Jelica LeπËiÊ Kornelija Petr Recenzenti Dora SeËiÊ Zoran VelagiÊ Lektura Milica MihaljeviÊ Korektura Drahomira GavranoviÊ Likovna i grafiëka oprema Biba ehovië GrafiËka priprema Welt, Rijeka Tisak i uvez Tipomat, Staro»iËe Knjigu je priredio Odsjek za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku u povodu 75. obljetnice æivota Tefka Saracevica 2

3 TEFKO SARACEVIC PRILOZI UTEMELJENJU INFORMACIJSKE ZNANOSTI Filozofski fakultet Osijek,

4 CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEU»ILI NA KNJIÆNICA OSIJEK UDK 007 UDK 001 SARACEVIC, Tefko Prilozi utemeljenju informacijske znanosti/ Tefko Saracevic ; <prevoditelji Sanjica Faletar TanackoviÊ... <et al.>. Osijek : Filozofski fakultet, Bibliografija. ISBN

5 Sadræaj Predgovor Dio I. O informacijskoj znanosti i njezinim temeljnim problemima 11 Relevantnost: pregled i teorijski okvir za promiπljanje o pojmu relevantnosti u informacijskoj znanosti Vrednovanje vrednovanja u pretraæivanju informacija Ponovno o relevantnosti Stratificirani model interakcije informacijskoga pretraæivanja: proπirenja i primjene Informacijska znanost Dio II. Vrednovanje knjiæniënih i informacijskih usluga: vaænost metodologije Istraæivanje vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga I. dio Postavljanje teorijskog okvira Istraæivanje vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga Dio II. Metodologija i taksonomija Dio III. to donose digitalne knjiænice? Vrednovanje digitalnih knjiænica: evolucija koncepata Pregled pristupa oblikovanju nastave na temu digitalnih knjiænica Dio IV. Tefko Saracevic: prilozi za biografiju Æivotopis ZnaËajniji radovi Tefka Saracevica

6 6 6

7 Predgovor VeÊ viπe od Ëetrdeset godina Tefko Saracevic djeluje u podruëju informacijske znanosti. Njegov je doprinos znanstvenoistraæivaëkom radu i obrazovanju iznimno znaëajan a u nekim vidovima nezaobilazan. Znanstveno zanimanje usmjerio je prije svega na iznalaæenje teorijsko-metodoloπkih uporiπta izranjajuêe discipline informacijske znanosti, osobito u odnosu na tumaëenje njezinih osnovnih pojmova (npr. relevantnosti) ili pristupa (npr. razliëiti pristupi tumaëenju procesa informacijskog pretraæivanja). Od samoga je poëetka bavljenja znanstvenim radom vlastita istraæivanja s posebnom pozornoπêu usmjerio na korisnike i njihov odnos prema razliëitim sustavima za pretraæivanje informacija, ukljuëujuêi danas sloæeni kontekst informacijskih sustava u umreæenom druπtvu. Tefko Saracevic aktivno je sudjelovao u nekoliko najranijih projekata za vrednovanje sustava za informacijsko pretraæivanje, a u svojoj je disertaciji i kasnijim radovima prouëio i protumaëio pojam relevantnost u informacijskome pretraæivanju, πto se i danas dræi nezaobilaznim za svako ozbiljno bavljenje informacijskim fenomenima. Njegove su opservacije i zakljuëci posluæili kao osnova za naπe danaπnje razumijevanje relevantnosti i ponaπanje pri prosudbi relevantnosti tijekom informacijskog pretraæivanja. Godine uredio je zbornik Uvod u informacijsku znanost, knjigu s nizom radova neke od kojih bismo rjeënikom danaπnje generacije mogli nazvati kultnima u podruëju. Tim je svojim uredniëkim i autorskim radom nedvojbeno izvrπio velik utjecaj na zajednicu struënjaka u πiremu polju informacijskih znanosti, a navedeni je zbornik nezaobilazna literatura za generacije studenata informacijskih znanosti πirom svijeta. U to vrijeme poëinje i njegovo intenzivno bavljenje prijenosom rezultata iz znanstvenih prouëavanja problema informacijskog pretraæivanja u praksu, napose vezano uz potrebe zemalja u razvoju u kojima djeluje kao savjetnik, ali i kolega mnogim pojedincima koji su u svojim sredinama nailazili na nerazumijevanje jer su njihove vizije bile presmione. Na dodjeli SIGIR-ove nagrade profesoru Saracevicu godine, Nicholas Belkin upozorio je na to da je Tefko, kako ga nazivaju i njegovi kolege i πtovatelji i studenti, u 1980-im zapoëeo niz vaænih ispitivanja vezanih uz upite i ponaπanje 7 7

8 korisnika pri pretraæivanju informacija, nastojeêi pritom klasificirati informacijske probleme, upite i postupke pretraæivanja s obzirom na njihove razliëite dimenzije. Taj je njegov istraæivaëki rad kulminirao serijom od tri vrlo zapaæena Ëlanka u JASIS-u, u kojima je po prvi puta predstavljena πiroko postavljena skala kontroliranih studija o pretraæivanju u sklopu sustava za pretraæivanje informacija. Od sredine 1980-ih do danas Saracevic se sve viπe usmjeruje na prouëavanje interakcije korisnik posrednik sustav u sustavima za informacijsko pretraæivanje. Pritom je razvio jedinstveni skup podataka o navedenim vrstama interakcije, o Ëemu je napisao niz radova samostalno ili u suradnji s kolegama osnosno doktorantima, upuêujuêi na osobitosti i analizirajuêi interakcije u sustavima za informacijsko pretraæivanje i na njihove implikacije za oblikovanje tih sustava. Ti se radovi smatraju kljuënima za prouëavanja ponaπanja korisnika pri potraæivanju i pretraæivanju informacija kao i za tumaëenje interakcije onih Ëimbenika koji tvore informacijske sustave. Tijekom toga razdoblja Tefko Saracevic objavio je i nekoliko vaænih radova o vrednovanju sustava za informacijsko pretraæivanje, u kojima je na poseban naëin naglaπavao koliko jesu ili koliko tradicionalne tehnike vrednovanja nisu primjerene vrednovanju interaktivnog informacijskog pretraæivanja i obavljanju informacijskog pretraæivanja unutar odreappleenog operacijskog modela. Ukupno, Tefko Saracevic objavio je viπe od sto znanstvenih radova, meappleu kojima valja posebno izdvojiti sedam knjiga odnosno poglavlja u knjigama, 40-ak Ëlanaka u Ëasopisima koji provode recenzentski postupak, 60-ak radova u zbornicima s konferencija, takoappleer ocijenjenih. Objavio je niz Ëlanaka u raznim struënim Ëasopisima, radove u zbornicima s konferencija i mreæne radove. Svoje znaëajnije radove objavio je na vlastitim mreænim stranicama, æeleêi time pridonijeti ideji o slobodnom pristupu znanstvenim radovima i otvorenim arhivima. Poznat je i po tome πto je uvijek znao pogoditi u pravu æicu u raspravama o vrednovanju, neprestano se zalaæuêi za strogost pri ocjenjivanju, te naglaπavajuêi vaænost usmjerenosti na korisnika kao najvaænijeg Ëimbenika u vrednovanju primjerenosti i uspjeπnosti informacijskih sustava. Nadalje, æeljeli bismo istaknuti da Tefko Saracevic u svojemu znanstvenoistraæivaëkom i nastavniëkom radu sustavno istraæuje odnose izmeappleu ljudi i informacija, implikacije tih odnosa za oblikovanje i vrednovanje sustava za pretraæivanje informacija, ukljuëujuêi posljednjih godina digitalne knjiænice kao novo okruæenje odnosno paradigmu. Belkin je u spomenutom izlaganju takoappleer naglasio da je Tefko Saracevic neumorni predvodnik u nastojanjima da se unutar jedinstvenoga polja objedine znanstvenoistraæivaëki napori dviju struja: one koja je usmjerenija prema strojevima i one koja je usmjerena ljudima, kako bi se iskoristile uoëene prednosti obiju struja. I njegov vlastiti znanstveni rad i njegova uloga voditelja i predvodnika, kada ureappleuje Ëasopis Information Processing and Management i kada nastoji ohrabriti suradnju izmeappleu SIGIR-a i ASIST-a, ALISE, ACM-a i drugih profesionalnih udruga, izravno su i znaëajno utjecali na stanje i trendove u znanstvenome prouëavanju informacijskih fenomena, osobito informacijskog pretraæivanja. 8 8

9 Ovom knjigom, u kojoj objavljujujemo prijevode znaëajnijih radova Tefka Saracevica na hrvatski jezik, pridruæujemo se Ëestitkama za njegov 75.-i roappleendan, uz zahvalu za njegov znanstveni doprinos u polju informacijskih znanosti te sustavno i predano poticanje hrvatskih informacijskih struënjaka na bavljenje informacijskim fenomenima. Osobito smo mu zahvalni za sva istraæivanja koja je potaknuo u Hrvatskoj, a nadasve na osmiπljavanju koncepta Meappleunarodne konferencije Libraries in the Digital Age LIDA, na pomoêi u njezinoj organizaciji i aktivnom sudjelovanju od Prevedeni radovi Tefka Saracevica objavljuju se unutar triju cjelina. U prvome dijelu predstavljeni su radovi o informacijskoj znanosti i njezinim temeljnim problemima. Dakako, na tu je temu Tefko Saracevic napisao znatan broj radova, a ovdje donosimo pet radova koji su prema naπoj procjeni ne samo vrijedni sa stajaliπta autorova doprinosa teorijskom bavljenju problemima u polju informacijskih znanosti, veê su i nezaobilazno uporiπte u akademskoj izobrazbi informacijskih struënjaka. Na prvome je mjestu nesumnjivo jedan od najëeπêe navoappleenih radova u polju informacijskih znanosti Relevantnost: pregled i teorijski okvir za promiπljanje o pojmu relevantnost u informacijskoj znanosti koji, iako objavljen prije tri desetljeêa (1975.) nije izgubio na svjeæini i znanstvenoj argumentaciji. Kako se posljednjih desetak godina, Saracevic zanimao za pitanja vrednovanja, meappleu kojima se ponovno relevantnost pokazuje kao nezaobilazni fenomen, izdvojili smo radove Vrednovanje vrednovanja u pretraæivanju informacija (1995), Ponovno o relevantnosti (1996.) i Stratificirani model interakcije informacijskoga pretraæivanja: proπirenja i primjene (1997), te rad kojim zaokruæujemo ovu cjelinu, Informacijska znanost (1999.), u kojemu se autor kritiëki osvrêe na napredak u promiπljanju prirode relevantnosti u informacijskoj znanosti, podsjeêajuêi pritom i na niz vaænih istraæivanja o oëitovanjima relevantnosti. Kako su se, prema njegovu miπljenju, tijekom vremena pojavila Ëetiri pristupa prirodi relevantnosti: sustavni, komunikacijski, situacijski i psiholoπki, i kako je utvrappleeno da ti pristupi nisu dostatni, autor je predloæio i peti ili interaktivni pristup, utemeljen na slojevitom modelu interakcije pretraæivanja informacija, πto dræimo osobito vaænim poticajem mladim istraæivaëima. U drugome dijelu donosimo prijevode dvaju radova koji su nastali na osnovi opseænog istraæivanja o vrednovanju knjiæniënih i informacijskih usluga. U prvome, autori Saracevic i Kantor ukazuju na vaænost postavljanja teorijskog okvira za vrednovanje knjiæniënih sluæba i usluga, a u drugom dijelu predstavljaju i razraappleuju vlastitu istraæivaëku metodologiju te nude taksonomiju za daljna sliëna istraæivanja. Vaæno je napomenuti da su i predloæena metodologija i taksonomija uporabljene za dva opseæna istraæivanja koja je Tefko Saracevic proveo u Hrvatskoj, o korisnicima i koriπtenju usluga u Nacionalnoj i sveuëiliπnoj knjiænici (1994. i 1999.). Usuappleujemo se ustvrditi da je svojim nesebiënim prenoπenjem znanja i istraæivaëkoga iskustva znaëajno utjecao na generaciju mladih knjiæniëara, koji su danas, uglavnom zaposleni kao znanstveni novaci i asistenti na odsjecima za informacijske znanosti u Hrvatskoj. 9 9

10 U treêemu dijelu, naslovljenom, to donose digitalne knjiænice?, izdvojili smo dva rada: Vrednovanje digitalnih knjiænica: evolucija koncepata (2000.) i Pregled pristupa oblikovanju nastave na temu digitalnih knjiænica (2001.) u kojima Saracevic ukazuje na to da koncept 'digitalna knjiænica' ima nekoliko razliëitih tumaëenja koja proizlaze iz razliëitih zajednica, i daje pregled aktivnosti vezanih uz vrednovanje istraæivanja i prakse digitalnih knjiænica, koncentrirajuêi se pritom na izdvajanje kriterija koriπtenih za vrednovanje. Naposlijetku, u suradnji s Marijom Dalbello, ukazuje na stanje u akademskom obrazovanju o digitalnim knjiænicama u SAD-u i Kanadi na osnovi provedena istraæivanja i vlastitih zapaæanja. Osobitu su pozornost autori usmjerili na predstavljanje orijentacije nastavnih sadræaja i naëine ugradnje relevantnih tema u razliëite nastavne planove i programe. Na kraju knjige slijede biografski podaci o autoru, koji se jednim dijelom zasnivaju na Ëlanku Profesor Tefko Saracevic: znanstvenik i nastavnik u podruëju informacijskih znanosti = Professor Tefko Saracevic: scientist and educator in the field of Information Sciences, koji je priredila urednica ove knjige, a objavljen je u publikaciji Istaknuti hrvatski znanstvenici u Americi: drugi dio = Distinguished Croatian scientists in Amerika: part two. / editor Janko Herak. Zagreb : Hrvatsko-ameriËko druπtvo, Str ; te pregled znaëajnijih radova Tefka Saracevica na osnovi informacija kojima smo raspolagali. Urednica 10 10

11 Dio I. O informacijskoj znanosti i njezinim temeljnim problemima 11 11

12 12 12

13 Relevantnost: pregled i teorijski okvir za promiπljanje o pojmu relevantnosti u informacijskoj znanosti 1 Saæetak Informacijska znanost nastala je kao treêi subjekt, paralelno uz logiku i filozofiju, koji se bavi relevantnoπêu neuhvatljivim, ljudskim pojmom. Razmatranje relevantnosti, kao kljuënoga pojma u informacijskoj znanosti, usmjereno je na probleme znanstvene komunikacije. Relevantnost se smatra mjerom uëinkovitosti kontakta izmeappleu izvora i odrediπta u komunikacijskom procesu. RazliËite interpretacije relevantnosti koje su se pojavile, povezivale su se unutar okvira komunikacije znanja. Pojavila su se razliëita stajaliπta jer je relevantnost razmatrana na brojnim razliëitim toëkama procesa komunikacije znanja. Smatra se da tu postoji ciklus meappleusobnog spajanja, meappleusobnog djelovanja razliëitih sustava relevantnosti. Predgovor: U Ëemu je vaænost razmiπljanja o relevantnosti? Iz maloga svijeta naπih svakodnevnih æivota u velikome svijetu ËovjeËanstva, sloæenost i meappleusobna ovisnost sfera naπih æivota i svjetova strahovito se poveêala kao i naπa svijest o rastuêim problemima. Problemi naπe civilizacije i 'ËovjeËanstva na prekretnici', kao πto su dokumentirali Mesarovic i Pestel (1), problemi poslijeindustrijskog druπtva, kao πto ih je sagledao Bell (2), i problemi modernoga æivljenja 1 Saracevic, Tefko. (1975). Relevance: a review of and a framework for the thinking on the notion of Information science. // Journal of the American Society for Information Sience, 26, 6, Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, John Wiley & Sons, Inc., i autora

14 i kvalitete æivota, kao πto smo svi mi iskusili, imaju jednu zajedniëku toëku: za rad na njihovu racionalnom rjeπavanju trebamo odluënost i mudrost za djelovanje. Znanje i informacija nisu jedina stajaliπta na kojima se, odluëno i postupno, gradi mudrost. Ali oni su vaæna svojstva. A sloæenost naπih sadaπnjih problema vjerojatno ih je pretvorila u najvaænije svojstvo. UËinkovita komunikacija znanja uëinkoviti informacijski sustavi postaju stoga presudni zahtjev za rjeπavanje razliëitih problema. Za razliëite probleme razvijeni su ili zamiπljeni razliëiti informacijski sustavi (ukljuëujuêi knjiænice). Danas veêina, ako ne i svi informacijski sustavi, imaju zajedniëki zahtjev koji se pred njih postavlja: poveêati uëinkovitost komunikacije i usluga. Na primjer, hitnost novih usluga, kao πto su gradske informacijske i referalne usluge i novih koncepcija u sustavima, kao πto su informacijska sredstva i mreæe za online informacijsko pretraæivanje, mogu biti izravno usmjerene prema tim zahtjevima i pokuπajima pri rjeπavanju nekih prethodno navedenih problema. U najosnovnijem smislu, relevantnost se mora baviti uëinkovitoπêu komunikacije. U temeljima svakog informacijskog sustava neka je interpretacija pojma relevantnosti. U ovome radu, namjera mi je istraæiti znaëenje relevantnosti kako se ono pojavilo u informacijskoj znanosti i pruæiti teorijski okvir unutar kojega se mogu povezati razliëite interpretacije relevantnosti. Nadajmo se da buduêe razmiπljanje o relevantnosti moæe biti unaprijeappleeno unutar predloæenog teorijskog okvira. to bolje razumijemo znaëenje relevantnosti s razliëitih toëaka glediπta, bolje razumijemo razliëite 'sustave relevantnosti' [naziv posuappleen od filozofa Schutza (3)] mogu se graditi bolji informacijski sustavi. Usto, πto bolje razumijemo relevantnost, imamo veêu πansu da izbjegnemo pogreπke i organiëenja razliëitih devijacija poëinjenih u ime uëinkovite komunikacije. U tome je vaænost unapreappleivanja razmiπljanja o relevantnosti. Uvod: Kako je relevantnost u informacijskoj znanosti ukljuëena u kontroverziju i kako se ona interpretira u drugim predmetima? Da sam slijedio tradiciju veêine radova o relevantnosti u informacijskoj znanosti, poëeo bih s Ëesto prisutnom tvrdnjom da je razumijevanje relevantnosti praêeno prijeporom, da je veêina razmiπljanja nesreappleeno filozofsko lutanje i da razgovor o relevantnosti koristi zbunjujuêe nazivlje. Ali ako bismo morali pogledati kroz povijest znanosti, vidjeli bismo da je takva kontroverzija bila dio borbe za razumijevanje mnogih pojava i pojmova u cijeloj znanosti. To znaëi, evolucija razmiπljanja o relevantnosti nije razliëita od evolucije razmiπljanja o mnogo drugih pojmova kroz cijelu povijest znanosti. 'Paradigma' evolucije razmiπljanja o pojmu u znanosti moæe biti zasnovana na: prepoznavanju problema prve jednostavne definicije i tvrdnje, izazovima dotjerivanje i proπirivanje; prilagodbama hipoteze, teorije, promatranja i eksperimenti, sintezi, preoblikovanju, osporavanju, i tako dalje dok razmiπljanje s vremenom ne postigne zadovoljavajuêi konsenzus i zakljuëak (potpuno razumijevajuêi da Êe s vremenom moæda biti zamijenjeno) ili dok se ne iscrpi i doapplee do napuπtanja. Do 14 14

15 1975. razmiπljanje o relevantnosti u informacijskoj znanosti dosegnulo je jednu od faza osporavanja (pribliæno treêa). Ali, prije ispitivanja kako informacijska znanost postaje povezana s relevantnoπêu, razmotrimo interpretaciju pojma relevantnosti u drugim predmetima kao πiri kontekst kojega bi informacijski znanstvenici i knjiæniëari koji se bave relevantnoπêu trebali uzeti u obzir. Logika Informacijska znanost nije jedini predmet koji se bavi pojmom relevantnosti. Dvije tisuêe godina logiëari i filozofi bavili su se tim pojmom. Razvili su opseæne teorije i interpretacije. U logici, pojam relevantnosti bio je ukljuëen u specificiranje i objaπnjavanje razliëitih odnosa, posebno odnosa dedukcije, implikacije, nuæne posljedice i logiëke konsekvencije i u manjoj mjeri u indukciji i formiranju pojma. Relevantnost se koristi za tvrdnju da je potreban uvjet za valjanost zakljuëivanja od A do B, da A bude relevantan za B. U suvremeno doba Carnap [(4) i u drugim radovima] je meappleu ostalima opseæno raspravljao o relevantnosti i nerelevantnosti, ovdje s obzirom na vjerojatnosti i potvrdu zakljuëka iz premisa. Anderson i Belup (5) æivo su pokazali pogreπne zakljuëke o relevantnosti i dali su, unutar strukture za Ëisti izraëun izravne posljedice, 'aksiomatski sustav koji zahvaêa pojam relevantnosti'; relevantnost pokazuje svojstva 'identiteta, tranzitivnosti, permutacije i samodistribucije'. Filozofija Filozofi su ukljuëili, na opêenit naëin, pojam relevantnosti u objaπnjenja 'oëemnosti' i u teoriju znaëenja. Na vrlo specifiëan naëin, relevantnost je bila ukljuëena i u objaπnjenje odnosa izmeappleu razliëitih Ëinjenica. U moderno doba najsnaæniju filozofsku raspravu o relevantnosti dao je Schutz (3) u svojim posthumno objavljenim biljeπkama. Schutz se bavio time da uëini moguêim razumijevanje 'πto Ëini da socijalni svijet æivi', tj. πto ga Ëini istodobno i socijalnim i svijetom. On je tvrdio da socijalni svijet ('æivotni svijet') nije homogeno dogaappleanje, nego je ono raπëlanjeno ili stratificirano u razliëite stvarnosti, s relevantnoπêu koja je princip u korijenu stratifikacije 'æivoga svijeta'. Schutz je razjasnio tri osnovna meappleusobno ovisna sustava relevantnosti: tematske relevantnosti, motivacijske relevantnosti i interpretacijske relevantnosti. Kruæni meappleusobni odnosi izmeappleu tri sustava relevant- SLIKA

16 nosti bili su grafiëki prikazani kao πto pokazuje Slika 1. Prve su predmetne relevantnosti koje ukljuëuju percepciju Ëega πto je problematiëno u srediπte nestrukturiranog polja neproblematiëne poznatosti. Interpretacijske relevantnosti ukljuëuju zakon danoga znanja u razumijevanje znaëenja onoga πto je percipirano. Motivacijske relevantnosti odnose se na tijek djelovanja koji treba usvojiti. Ciljeve takvoga djelovanja zauzvrat motivira proces postizanja dodatnoga interpretativnog materijala; u toj dinamiënoj interakciji moæe se utjecati i na percepciju. Interakcija Razmiπljanje u logici dalo je neke informacije znanstvenicima [npr. Hillmann (6), Cooper (7)] s potrebnim okvirom za njihov teorijski rad na relevantnosti. Pa ipak, razmiπljanje u filozofiji nije do danas naæalost izravno shvaêeno bilo od kojeg informacijskog znanstvenika, iako su takvi radovi, kao πto je rad Schutza, mogli dati izravnu podlogu nekim stajaliπtima u odnosu na relevantnost u informacijskoj znanosti [npr. Foskett (8), Wilson (9), Kemp (10) i drugi]. OpÊenito, neki argumenti o kojima se veê raspravljalo ranije mogli su se izbjeêi. Neke druge discipline bavili su se relevantnoπêu, ali ni jedna tako izravno i opseæno kao logika i filozofija. Te su discipline sociologija u sociologiji znanja, psihologija u istraæivanjima percepcije, uëenja i kapaciteta memorije i lingvistika u istraæivanjima semantike i pragmatike. Na informacijskoj je znanosti da se bavi i relevantnoπêu u odnosu na komunikaciju i da se pojavi kao treêi subjekt koji je izravno pridonio pojavi razmiπljanja o tako zbunjujuêem i tako ljudskom pojmu. Kako se informacijska znanost povezala s relevantnoπêu? Relevantnost je bila kljuëni pojam u pojavi informacijske znanosti i ostala je osnovni pojam u veêini teorija i u cjelokupnoj praksi informacijske znanosti. Dakle, pregled relevantnosti mora zapoëeti s pregledom informacijske znanosti. Polje djelovanja i predmet istraæivanja definirani su, u osnovi, problemima i operativno ponuappleenim rjeπenjima i koriπtenim metodama, πto znaëi izvrπenim radom. Kako se problemi i/ili rjeπenja tijekom vremena mijenjaju, specifiëne definicije podruëja ili polja isto se tako mijenjaju. Informacijska je znanost polje i grana koje se bavi problemima koji se pojavljuju u komunikaciji znanja opêenito i posebno zapisima u takvoj komunikaciji i sa stajaliπta primjene i sa stajaliπta temeljnih pitanja. Informacijska znanost dijeli interes s drugim granama, posebno s knjiæniëarstvom i dokumentacijom. Dakle, to dijeljenje interesa pobliæe odreappleuje fundamentalni odnos izmeappleu informacijske znanosti i knjiæniëarstva. Slijedi da razmiπljanje o relevantnosti u informacijskoj znanosti treba biti od izravnog interesa za knjiæniëarstvo i obrnuto. Dalje moæemo definirati informacijsku znanost nabrajanjem podruëja primjene (tj. struëne ili praktiëne) i osnovnih (znanstvenih) interesa i rada. Od glavnog su interesa za praktiëne primjene informacijske znanosti: 1) tehniëka glediπta komunikacije znanja, πto ukljuëuje razliëite primjene informacijske tehnologije za obradu i prijenos informacije, 2) zastupniëka glediπta koja ukljuëuju razvijanje razliëitih 16 16

17 jezika, rjeënika i klasifikacija za zastupanje informacije, razliëite tipove organiziranja datoteka te postupke i logiku pretraæivanja, 3) sustavna glediπta koja ukljuëuju projektiranje, razvijanje i postupke razliëitih informacijskih sustava opêenito i sustava informacijskog pretraæivanja (IR) posebno, a takoappleer ukljuëuju razvijanje kompleksnih informacijskih mreæa i razvijanje industrije informacija. Na teorijskoj strani istraæivanja informacijske znanosti bavila su se ponaπanjem i uëincima informacije kao pojave i komunikacije kao procesa, korisnicima i koriπtenjem informacija; procesima u informacijskim sustavima i vrednovanjem informacijskih sustava, i konaëno, razliëitim glediπtima ekoloπkog okruæenja informacijskih sustava, kao πto je struktura znanstvene i druge literature i struktura i odnosi u znanstvenoj i drugim socijalnim komunikacijama. Kvantitativne studije koje ukljuëuju karakteristike i empirijske zakone u komunikaciji stvorile su svoja podruëja istraæivanja pod nazivom bibliometrija i sociometrija (prikladniji opêeniti naziv mogao bi biti 'infometrija', zajedno sa sociometrijom, ekonometrijom, psihometrijom itd.). Istraæivanja u ekologiji komunikacije iznjedrila su za informacijsku znanost podruëje znanstvenog problema, πto pridonosi zguπnjavanju informacijske znanosti kao znanstvenog subjekta. Ali zaπto se sve to dogodilo? Zaπto se informacijska znanost razvijala sama po sebi, a ne kao dio knjiæniëarstva ili dokumentacije, πto bi bilo logiënije? To mora biti povezano s relevantnoπêu. Zaπto se dakle relevantnost pojavila kao srediπnji pojam informacijske znanosti? To je povezano s interpretacijom problema u znanstvenoj komunikaciji. Znanstvena komunikacija Iako se πirila u druga podruëja, informacijska znanost ima svoje korijene u problemu koji se ubraja u znanstvenu komunikaciju. Isto kao πto ih ima dokumentacija, jedna od prethodnica informacijske znanosti. Da bi se postiglo razumijevanje relevantnosti, pa Ëak i informacijske znanosti, kao i razumijevanje odnosa izmeappleu informacijske znanosti i dokumentacije i izmeappleu informacijske znanosti i knjiæniëarstva, potrebno je razumjeti prirodu znanstvene komunikacije. Moderna znanost razvila je poseban mehanizam komunikacije koji poëinje pojavom prvih znanstvenih Ëasopisa u 17. stoljeêu i to je ostalo nepromijenjeno do danas. Taj mehanizam temelji se na sljedeêem: sustavnom i selektivnom publiciranju fragmenata djela jedinica znanja koje su povezane sa πirim problemom viπe nego s cjelovitim raspravama, selektivnom deriviranju iz mreæe drugih radova i selektivnom integriranju u mreæu drugih radova te vrednovanju prije i poslije objavljivanja. Sve to je u konaënici usmjereno prema stvaranju onoga πto Ziman (11) zove 'javno znanje', a to je da je cilj znanstvenika da stvaraju, osporavaju i pridonose racionalnom konsenzusu o idejama i informaciji. Selektivno bavljenje fragmentima znanja omoguêavanje je uëinkovitog djelovanja znanosti πto je dovelo do zanimanja za relevantnost. To znaëi da bi bila uëinkovita, znanstvena komunikacija i znanost sama mora se baviti svakom vrstom relevantne informacije bez obzira na njezinu starost. A povijest znanosti povijest je te uëinkovitosti

18 Ziman (12), Price (13) i drugi pokazali su da izum mehanizma za sustavno objavljivanje fragmenata znanstvenog djela isto moæe biti kljuëni dogaappleaj u povijesti moderne znanosti. To je otkriêe omoguêilo znanosti bræi razvitak od razvitka ostaloga znanja. Postoje mnoga druga glediπta koja igraju ulogu u znanstvenoj komunikaciji (npr. nevidljivi koledæi, konferencije, struëna druπtva, sustav priznavanja i osporavanja i voappleenje znanosti u cijelosti). Pa ipak, sve slijedi i zavrπava u tom odreappleenom selektivnom mehanizmu mehanizmu odabira. Balansiranje komunikacijske ekologije Tijekom posljednja tri stoljeêa komunikacija u znanosti razvila se u ekoloπki sustav s paæljivo razraappleenim, organiziranim i neovisnim podsustavima ili slojevima [Warren i Goffman (14)]. Povremeno je u toj ekologiji bilo poremeêaja uzrokovanih razliëitim Ëimbenicima. U ovome stoljeêu takvi poremeêaji bili su uzrokovani kombinacijom uëinaka zbog: 1) velikoga kvantitativnog poveêanja broja znanstvenika i zbog toga i broja publikacija, 2) kvalitativnih poteπkoêa pri odabiru, 3) uklanjanja granica izmeappleu predmetnih podruëja, 4) poveêavanja specijaliziranosti. Kao posljedica ekoloπkih ravnoteæa i iz toga proizaπlih problema u znanstvenoj komunikaciji, pojavila su se polja djelovanja koja se izravno i primarno bave istraæivanjem i fiksiranjem tih poremeêaja. Na prijelazu ovoga stoljeêa razvila se dokumentacija koja je u to vrijeme definirala problem kao jedan od problema organizacije znanja. Dakle, razvila je bavljenje klasifikacijom, predmetnim oznaëivanjem itd. Pojavile su se sluæbe za predmetno oznaëivanje i izradu saæetaka kao rjeπenje. Poslije Drugoga svjetskog rata razvila se informacijska znanost koja je u to vrijeme definirala problem kao pribavljanje znanstvene informacije. Dakle, razvila je zanimanje za relevantnost jer je shvaêeno da velika koliëina nerelevantnosti ugroæava komunikaciju. Sustavi za pretraæivanje informacija pojavili su se primjenjujuêi tehnoloπko rjeπenje problema. Shera i Egan (15) mislili su da je do pojave dokumentacije doπlo zbog 'neuspjeha knjiæniëarstva' da se odredi prema problemu znanstvene komunikacije. Pa ipak, predmetna se polja u stvarnosti ne razvijaju zbog neuspjeha danih polja nego zato πto su ona izborila problemsko podruëje za sebe i zato πto grade racionalni konsenzus ideja i informacija o problemu koji vodi k rjeπenju. Uspjeh ili neuspjeh leæi u adekvatnosti definiranja, a zatim postavljanja problema. Do bilo kakvog uspjeha informacijske znanosti dolazi zbog toga πto se informacijska znanost obraêa relevantnosti, a do neuspjeha, ma kakav bio, doêi Êe zbog toga πto se ona nije na odgovarajuêi naëin obratila relevantnosti. Informacija i relevantna informacija Koliko mogu odrediti S. C. Bradford bio je prvi koji se koristio nazivom 'relevantan' u kontekstu u kojemu se on i danas upotrebljava u informacijskoj znanosti. U 1930-im i 1940-im godinama, on je govorio o Ëlancima 'relevantnim za predmet'. U 1940-im i 1950-im zapoëeo je razvoj sustava informacijskog pretraæivanja (IR). Od njegove uspostave glavni je cilj IR sustava bio davanje 18 18

19 relevantne informacije korisnicima. O tome je postojao konsenzus na svjetskoj razini. Razlika izmeappleu informacije i relevantne informacije zasnovana je na prepoznavanju selektivnog mehanizma, tj. mehanizma odabira u znanstvenoj komunikaciji da bi se istaknula orijentiranost IR sustava na korisnike. Pa ipak, razlika, iako intuitivno sasvim jasna, pojavila se i ostala glavna toëka nesuglasja zbog nepostojanja konsenzusa o znaëenju. Od njezine uspostave prepoznato je da relevantnost pokazuje odnos. Ali koji odnos ukljuëuje? Izmeappleu kojih elemenata? Koji Ëimbenici utjeëu na taj odnos? Razmiπljanje o relevantnosti u informacijskoj znanosti razvilo se oko tih pitanja, ali je dovelo i do proturjeëja. Da bi se razumjelo razmiπljanje i bilo moguêe razrijeπiti proturjeëja, prvo treba izgraditi okvir u kojemu to moæe biti postignuto, okvir u kojemu razmiπljanje o relevantnosti moæe biti unaprijeappleeno. Kako postaviti okvir za promatranje relevantnosti od intuitivnog razumijevanja do obrazloæenijih komunikacijskih modela? Intuitivno razumijevanje Intuitivno sasvim dobro razumijemo πto znaëi relevantnost. To jednostavno znamo kao πto znamo πto je informacija za koju ne trebamo definiciju. Kad komuniciramo bez bilo kakve odreappleene svrhe na umu (npr. kad brbljamo), relevantnost igra malu ili nikakvu ulogu. Ipak, ako i kada se æeli bilo koji produktivni kontakt, svjesno ili nesvjesno, ukljuëujemo intuitivni pojam relevantnosti i koristimo se njime. On utjeëe na cjelokupan proces komunikacije neprikriveno ili prikriveno. Dakle, naπe intuitivno razumijevanje relevantnosti ima veze s produktivnom, uëinkovitom komunikacijom koliko je dobro proces voappleen, toliko su dobri rezultati. Relevantnost je stoga fundamentalno svojstvo ljudske komunikacije. Takoappleer intuitivno razumijemo da ta uëinkovitost, ta djelotvornost, ovisi o mnogo Ëimbenika koji mogu ukljuëivati razliëite kriterije. I kao toliko mnogo drugih stvari u æivotu, relevantnost je relativna. Neke su stvari relevantnije od drugih, neke stvari viπe nisu relevantne, a neke imaju priliku postati relevantne. Relevantnost u velikoj mjeri ovisi o onomu πto veê znamo i o tome πto se opêenito zna. Moramo priznati da postoje razliëita glediπta koja u razliëito vrijeme imaju prevlast u odreappleivanju relevantnosti, kao πto su: πto mislimo da æelimo i kako to traæimo, kako razumijemo πto je traæeno i πto mislimo da je stvarno traæeno, πto smo æeljeli, nasuprot tome πto je stvarno bilo potrebno, tko je pitan, tko pita, kakva je situacija, πto Êe biti s dobivenim, kako dalje? Drugim rijeëima, znamo da moæemo gledati na relevantnost s razliëitih stajaliπta. A to je problem. Komunikacija Da bismo izgradili teorijski okvir za pregledavanje i povezivanje razliëitih pogleda na relevantnost u informacijskoj znanosti, prvo moramo razmotriti proces komunikacije. Komunikacija je proces u kojemu se neπto zvano informacija prenosi 19 19

20 od jednog objekta na drugi [Goffman (16), Schannon-Weaver (17), Aristotel]. Prvi objekt moæe se nazvati izvor, drugi odrediπte. DinamiËna, interaktivna povratna veza moæe se pojaviti izmeappleu izvora i odrediπta; oni mogu zamijeniti uloge [Wiener (18)]. Komunikacija se moæe smatrati procesom po sebi, kao πto je Shannon uëinio u teoriji informacija ili procesom koji utjeëe na druge procese, kao πto je uëinio Wiener pri osnivanju kibernetike. A to je da se takoappleer moæe razmatrati uloga okruæenja. Ne moramo znati πto je informacija kao pojava niπta bolje nego πto znamo πto je energija, tvar, gravitacija ili elektricitet, ali moæemo istraæivati njezino ponaπanje i uëinke. Kao πto su istaknuli Shannon i Weaver, u komunikaciji se mogu pojaviti tri razine problema: 1) tehniëka, 2) semantiëka i 3) bihevioristiëka. SemantiËki problemi oëito takoappleer ukljuëuju i tehniëke i behavioristiëke probleme koji ukljuëuju druga dva problema. U tom kontekstu komunikacije i problema komunikacije moæemo smatrati relevantnost mjerom 2 uëinkovitosti kontakta izmeappleu izvora i odrediπta u komunikacijskom procesu. I ako je mjera odnos, relevantnost je isto odnos. Komunikacija znanja Komunikacija se rabi u mnogo razliëitih konteksta, npr. mediji, prijenos signala, govor i sluπanje, retorika, propaganda, oglaπavanje, medicina, psihoanaliza itd. Dakle, komunikacija ima srodne, ali s razliëite konotacije. Informacija se u Rogetovu rjeëniku nalazi u najmanje sedam razliëitih znaëenja. Kad uzmemo u obzir sinonime, postoji viπe od 100 pridruæenih rijeëi. U Shannonovoj informacijskoj teoriji informacija je ograniëena na kontekst signala, informacija je vrlo specifiëno definirana kao svojstvo zbirke kodiranih signala ili poruka koje reducira primateljevu nesigurnost o tome koja je poruka poslana. Teorija informacija bavi se samo tehniëkim problemima komunikacije. U informacijskoj znanosti, konotacija komunikacije i informacije proπirena je i ograniëena na kontekst znanja kako se upotrebljava u teoriji znanja. Informacijska se znanost pokuπava baviti svim trima razinama komunikacijskih problema. Da bi informacijska znanost oëuvala taj kontekst i usmjerila pozornost na konotaciju, koristimo se nazivom komunikacija znanja, iako toëno govoreêi to nije komunikacija znanja nego podataka, informacija i objekata, nositelja informacije koja se prenosi. 3 2 Postoji velika razlika izmeappleu mjere (npr. vrijeme), mjerne jedinice (sat vremena), mjernost instrumenta (sat) i mjerenja (odreappleivanje vremena koje je proteklo izmeappleu dogaappleaja). Relevantnost moæemo smatrati mjerom bez odreappleivanja drugih glediπta. U informacijskoj znanosti postoji trajna zabuna izmeappleu ovih glediπta, posebno u testiranju i vrednovanju. 3 Za objaπnjenje vaænih razlika i odnosa izmeappleu podataka, informacija, znanja, razumijevanja i mudrosti kao i izmeappleu pretraæivanja Ëinjenica, pretraæivanja dokumenata i odgovaranja na pitanja, πto ulazi u pretraæivanje informacija u πirem smislu, vidjeti Kochen (19). Primjenjivu definiciju informacijske znanosti dao je Bell (2). Znanje je skup organiziranih tvrdnja o Ëinjenicama ili idejama, koje predstavljaju razuman sud ili rezultat eksperimenta, koji se prenosi drugima kroz koji komunikacijski medij u nekom sustavnom obliku. A javno znanje, kao πto je prije spomenuto, s obzirom na primjenjivost definirao je Ziman (11, 12) kao racionalni konsenzus ideja i informacija

21 Moæemo razmiπljati o javnome znanju kao o znanju organiziranom unutar predmetne strukture, predstavljenom jezikom i zabiljeæenom u literaturi, elementi kojega se nazivaju dokumenti. OpÊenito gledano, predmetno je znanje predstavljeno predmetnom literaturom, stoga dokumenti sadræe informacije. Pa ipak, struktura javnog znanja i struktura predmetne literature nisu isto. RazliËito je takoappleer i lingvistiëko i svako drugo simboliëko zastupanje. I izvoriπte i odrediπte, ukljuëeni u proces prijenosa znanja, za jedan od elemenata imaju datoteku (datoteke) u kojoj (kojima) je pohranjeno i organizirano predmetno znanje i/ili njegovi zastupnici (primjeri toga su ljudska memorija, knjiæniëna zbirka, katalog, raëunalna datoteka, baza podataka i dr.). Komunikacija znanja uëinkovita je kad i ako je rezultat prijenosa informacije iz jedne datoteke promjena u drugoj. Relevantnost je mjera za tu promjenu. Promjene se sastoje od dodataka, brisanja iz datoteka znanja ili preoblikovanja datoteka znanja i/ili prikaza datoteka. Netko moæe imati πiri pogled i raspravljati o tome da je komunikacija znanja uëinkovita kada i ako ima vidljive rezultate, kao πto su promjene u djelovanju ili ponaπanju. Argument je, iako vrlo manjkav, da su takvi rezultati pod utjecajem vrlo mnogo drugih dodatnih Ëimbenika nepovezanih s komunikacijom znanja. U svakom sluëaju, buduêi da je tako mnogo elemenata ukljuëeno u komunikaciju znanja i njezinu uëinkovitost, relevantnost se moæe razmatrati s razliëitih stajaliπta (npr. ukljuëujuêi elemente predmetnog znanja, predmetne literature, neka zastupanja datoteke izvora, datoteke odrediπta ili procesa). Netko ih moæe razmatrati odvojeno ili zajedno u razliëitim kombinacijama ili u razliëitim hijerarhijama. A joπ uvijek postoje i druga glediπta koja treba razmotriti. Informacijski sustavi Informacijski sustavi koji su namijenjeni omoguêavanju, poveêavanju, oëuvanju ili proπirenju procesa, mogu biti ugraappleeni u komunikaciju znanja. Povezani s takvim sustavima izvori su i datoteke. Informacijski sustav odabire iz postojeêega predmetnog znanja, predmetne literature i/ili njezinih zastupnika, na neki naëin organizira izabrano u datoteke i πiri izbore do danih odrediπta te na neki naëin odaπilje odabrano do danih odrediπta. Drugi komunikacijski sustavi, kao πto su sustavi za prijenos signala, sustavi grafiëke reprodukcije i raëunalni sustavi, mogu biti povezani s informacijskim sustavima. RazliËitost informacijskih sustava izgraappleena je za razliëite tipove komunikacije znanja, razliëite uporabe, uvjete i okruæenja; rezultat je teænje za uëinkovitoπêu i djelotvornoπêu te razumijevanja toga πto su informacijski problemi. Isticanje svih njih moæe se naêi eksplicitno navedeno ili implicitno pretpostavljeno u nekoj interpretaciji pojma relevantnosti. Zbog toga, kad razmatramo relevantnost, moæemo ukljuëiti glediπte informacijskih sustava. A postoje joπ i druga glediπta za razmatranje. Okruæenje, vrijednosti Komunikacija znanja i informacijski sustavi mogu se razmatrati po sebi, ali oni ne postoje u vakuumu. Oni djeluju unutar, s pomoêu okruæenja te pod uvjetima 21 21

22 koje je postavilo to okruæenje. Oni utjeëu na okruæenje i okruæenje utjeëe na njih. Isti proces komunikacije znanja, isti informacijski sustav moæe biti povezan s brojnim Ëinjenicama, realnostima okruæenja, s brojnim okruæenjima i moæe imati mnogo funkcija. Znanje, informacija, komunikacija, informacijski sustavi svi su ugraappleeni u neki sustav ljudskih vrijednosti, svi odraæavaju neki sustav ljudskih vrijednosti etiëkih, socijalnih, filozofskih, politiëkih i/ili pravnih vrijednosti. Zbog toga, kad razmatramo relevantnost moæemo ukljuëiti i svojstva okruæenja, realnosti i vrijednosti. Saæetak Uzevπi u obzir da se u kontekstu informacijske znanosti relevantnost razmatra kao mjera uëinkovitosti kontakta izmeappleu izvora i odrediπta u komunikacijskom procesu (sa svim opisanim razmatranjima) zatim uzevπi u obzir koji su Ëimbenici i odnosi ukljuëeni u relevantnost, moæemo razmotriti razliëite elemente ili znaëajke: 1. predmetnog znanja 2. predmetne literature 3. bilo kojeg drugog lingvistiëkog ili simboliëkog zastupanja 4. izvora, posebno datoteka ili datoteke 5. odrediπta, posebno datoteka ili datoteke 6. informacijskih sustava 7. okruæenja, realnosti, funkcija i 8. vrijednosti. Glavnina rada na relevantnosti u informacijskoj znanosti usredotoëila se na odreappleivanje: 1. Koji su Ëimbenici ili elementi ukljuëeni u pojam relevantnosti? 2. Koji odnos specificira pojavu relevantnosti? Problem proizlazi ili iz nastojanja na tome da su samo neki od nabrojenih Ëimbenika ili odnosa baπ pravi Ëimbenici ili odnosi ili zbog neuspjeha da se prepozna postojanje nekih drugih Ëimbenika. Zbrka proizlazi iz vrlo slabog pridræavanja osnova semantiëke ËistoÊe. Æelio bih predloæiti da svi radovi, pogledi i sukobi u vezi s relevantnoπêu koji su se do sada pojavili u informacijskoj znanosti, moraju biti interpretirani unutar gornjega teorijskog okvira. toviπe, smatram da Êe se, kad se u kontekstu informacijske znanosti pojavi i ako se pojavi cjelovita teorija relevantnosti, ta teorija nuæno pojaviti unutar ovoga okvira i ukljuëiti barem ova nabrojena glediπta. Kako se razvio sustavni pogled na relevantnost i kako je bio osporavan? Logika pretraæivanja Drugi svjetski rat potaknuo je nezapamêenu, do tada nezabiljeæenu znanstvenu i tehnoloπku aktivnost Ëiji je rezultat bio mnoπtvo izvjeπtaja i literature. Kraj rata 22 22

23 donio je prijedloge (kao πto je prijedlog Vannevara Busha) da se pojava raëunalne tehnologije primijeni na nadzor nad znanstvenim i tehnoloπkim zapisima. Kao rezultat, kasnih 1940-ih i ranih 1950-ih godina pojavili su se sustavi informacijskog pretraæivanja (IR) koje su razvijali zaëetnici IR-a kao πto su Taube, Perry, Mooers i Luhn. Tada uspostavljena naëela pretraæivanja informacija vrijede do danas. Bilo je eksplicitno ili implicitno prihvaêeno da je glavni cilj IR sustava pretraæivanje informacija relevantnih za korisnikove upite. Logika traæenja i pretraæivanja temelji se na algebri skupova, Booleovoj algebri, koja je dobro formulirana i zato lako primjenjiva na upravljanje raëunalima. U primjenu te logike ukljuëena je temeljna pretpostavka: svi pretraæivani dokumenti (odgovori, Ëinjenice, podaci) dokumenti su relevantni za upit; oni koji nisu pretraæivani nisu relevantni. U nekim sustavima dokumenti se mogu urediti (vrednovati, svrstati) prema njihovoj relevantnosti i pretraæivati kad je dostignut odreappleeni prag ili se Ëak mogu prikazati u nekom ureappleenom obliku: ali, Ëak i ovdje, pretpostavka da pretraæivano/ nepretraæivano odgovara relevantnom/nerelevantnom joπ stoji. Laæni odziv Rani zaëetnici IR-a sasvim su ispravno shvatili da neêe sve pretraæivano biti i relevantno [Mooers (20), Perry (21) i Taube (22)]. Njih je zanimala nerelevantnost, s neæeljenim pretraæivanjima, viπe nego relevantnost. Oni su ustanovili da su laæni odziv, buka, laæna koordinacija i dodatni podaci nastajali zbog unutarnjih zlouporaba neuëinkovitost bilo kojeg prikaza dokumenta bila je koriπtena i/ili neodgovarajuêa u naëinu na koji je bila primijenjena. Dakle relevantnost sa stajaliπta sustava bila je rezultat miπljenja da su na relevantnost najviπe utjecali unutarnja svojstva i rukovanje sustavom. Relevantnost je shvaêena u smislu predmetnog oznaëivanja, kodiranja, klasificiranja, lingvistiëkih postupaka, organiziranja datoteka i moæebitne analize pitanja i strategija traæenja. To je razmiπljanje vodilo razvijanju bezbroj shema i paænju usmjerilo na obradu ulaznih podataka gotovo do iskljuëivanja drugih motriπta. U teorijskim radovima, lingvistika je bila predmetom znatne paænje jer se vjerovalo da Êe to voditi boljim shemama prikaza. Potpunost stajaliπta Jasno je da unutarnja svojstva svakoga sustava utjeëu na njegov rad. Kako izvor postupa s informacijom, sigurno utjeëe na uëinkovitost kontakta s odrediπtem, ali to nije jedino glediπte koje ulazi u razmatranje relevantnosti. Zbog toga, relevantnost sa stajaliπta sustava sigurno je ispravno stajaliπte, ali je nepotpuno. Pa ipak, najoëitija necjelovitost tog stajaliπta ne leæi u Ëinjenici da ono ne priznaje druga stajaliπta, nego u Ëinjenici da ono ne priznaje odabir u sustavu po sebi kao jedno od svojstava sustava koje ulazi u relevantnost. Kao rezultat toga, odabir u IR sustavima ostaje do danas svojstvo kojemu je posveêeno malo paænje Ëlanci su na temu odabira rijetki, istraæivanja je malo. Postoji i druga πkola miπljenja, iako nije πiroko prihvaêena, u kojoj je odabir u sustav najvaænije stajaliπte koje ulazi u relevantnost (to su uglavnom tvrdili informacijski znanstvenici s Battelle Memorial Institute). Centri za analizu informa

24 cija razvili su se kao rezultat toga stajaliπta. BuduÊi da to stajaliπte nije imalo πiru podrπku ljudi u predmetnom podruëju, postoji relativno malo centara za analizu informacija. Prvo osporavanje Osporavanje jednostavnosti glediπta sustava poëelo je Meappleunarodnom konferencijom za znanstvene informacije 4 (23). Kasnije su bolje potkrijepljena osporavanja ponuappleena u ozbiljnim pokuπajima da se izgradi teorijski okvir za relevantnost [Hillman (6) i Goffman (24)]. Meappleu ostalima ponuappleeni su ovi prijedlozi: 1. Pojam relevantnosti treba razmatrati neovisno i primarno uz svaku pojedinu metodu zastupanja ili uz svaki pojedini IR sustav. 2. Postoji relevantnost za predmet. 3. Relevantnost je viπevrijedna, pitanje stupnja, a ne samo jednostavna da/ne odluka. 4. Relevantnost danih dokumenata moæe se promijeniti kao rezultat drugih dokumenata, kako se zaliha danoga znanja mijenja. Ma koliko su ti argumenti bili snaæni, oni stvarno nisu uspjeli u veêem πirenju razliëitih pogleda na relevantnost. Raspravi, koja je slijedila prve pokuπaje testiranja i vrednovanja IR sustava, preostalo je da okrene smjer istraæivanju. Test i vrednovanje ZaËetnici IR razvoja bili su veêinom inæenjeri i znanstvenici. Za njih je bilo logiëno misliti o testiranju sustava ili o metodi Ëim se ona pojavila. Prve predloæene jedinice kvantitativnog mjerenja bile su poznate: odziv i preciznost 5 Kenta, Perryja i suradnika (25). Iako je njihova prikladnost Ëesto osporavana, te ili sliëne mjerne jedinice ostale su u uporabi do danas i njihova se uporaba proπirila diljem svijeta. (Postoji mnogo knjiga i teorijskih radova o mjernim jedinicama za IR sustave, ali one nisu izravno vaæne za razmatranje pojma relevantnosti). U osnovi je tih mjernih jedinica relevantnost kao mjera, kao kriterij koji odraæava rad IR sustava. Relevantnost je izabrana kao rezultat shvaêanja da je primarni cilj IR sustava dati relevantnu informaciju na korisniëke upite. Testiranje IR sustava poëelo je u 1950-ima potaknuto mnoπtvom nepotvrappleenih tvrdnja i protutvrdnja i pojaëanim ulaganjima u istraæivanja. Tijekom kasnih ih i ranih 1960-ih velike tabliëne testove vodio je C. Cleverdon u Cranfieldu, a kasnije su punu pozornost izazvali testovi koje su vodili drugi istraæivaëi. Broj radova koji su izvjeπtavali o rezultatima testova bio je mali, ali broj radova koji su raspravljali o testovima bio je vrlo velik. 4 International Conference for Scientific Information. 5 Odziv je omjer relevantnih odgovora pretraæivanih u cjelokupnom broju relevantnih odgovora u datoteci. Preciznost je omjer relevantnih odgovora pretraæivanih u ukupnom broju pretraæivanih odgovora. Preciznost se izvorno nazivala relevantnoπêu, ali je naziv kasnije promijenjen zbog prituæbi da je semantiëki nejasan

25 Slijedila je velika rasprava o testiranju u informacijskoj znanosti, s periodiënim odjecima do danas. Rasprava se nije usredotoëila na same rezultate, nego na metode i srediπnje je pitanje bila metodologija mjerenja. Kako je odreappleivana relevantnost odgovora? Kako bi ona trebala biti odreappleivana? Tko bi trebao prosuappleuvati relevantnost? Kako se prosudba relevantnosti treba provoditi? Rasprava je neprimjetno, ali potpuno skrenula problem relevantnosti s izvora na odrediπte. U pitanju je bila prosudba relevantnosti. Bilo je prisutno razmiπljanje da je pojam relevantnosti najviπe povezan s ocjenom korisnika te je stvoreno stajaliπte odrediπta relevantnosti. Kako je stajaliπte odrediπta dovelo do izjednaëivanja relevantnosti s prosudbom relevantnosti i kako je potaknuto eksperimentiranje? Velika rasprava poëetkom i sredinom 1960-ih u velikom se dijelu pretvorila u raspravu o relevantnosti. Rezultat toga bio je da su stvorene brojne definicije relevantnosti i pojavilo se nekoliko hipoteza. Na koncu su se razvile i dvije πkole miπljenja. Jedna πkola sugerirala je da je relevantnost neshvatljivo i subjektivno svojstvo, da ona ne moæe sluæiti kao kriterij za testiranje rada [npr., Doyle (26)]. Druga je πkola zauzela stajaliπte da eksperimentiranje s prosudbama relevantnosti treba prethoditi usvajanju ili neusvajanju relevantnosti kao kriteriju rada [npr., Cuadra (27)]. Dakle, psihologija je uπla u informacijsku znanost veêinom kao rezultat bavljenja relevantnoπêu ili bolje, s prosudbom relevantnosti. Nacionalna fondacija za znanost 6 sazvala je pozivnu konferenciju vodeêih struënjaka predmetnog podruëja da ocijene rezultate testiranja IR i da zacrtaju nove putove. Jedan od zakljuëaka bio je da je glavna zapreka napretku u vrednovanju IR sustava nedostatak dovoljno znanja s obzirom na (...) Ëovjekove ocjene relevantnosti pretraæivanih dokumenata (28). To je potaknulo eksperimentiranje s prosudbama relevantnosti, koje su zauzvrat ojaëale pogled na relevantnost sa stajaliπta odrediπta. Na eksperimente su jasno utjecale definicije i hipoteze koje su se pojavile. Definicije U 1960-ima su ponuappleene brojne definicije relevantnosti, uglavnom kao rezultat kritike da nije jasno πto taj naziv znaëi. Postojalo je priliëno naivno vjerovanje da dobra definicija sama po sebi moæe to pojasniti i da Êe nejasnoêa nestasti. Dobra definicija, u tom kontekstu, smatra se parafrazom. Same po sebi parafraze to naravno ne Ëine. Ipak, definicije relevantnosti bile su oblik hipoteza koje su nabrajale Ëimbenike koji su uπli u vezu. Dakle, definicije ipak imaju vaænu ulogu u postavljanju granica eksperimenta. Definicije su uπle u ovaj opêi obrazac: 6 National Science Foundation

26 U razliëitim definicijama prazna mjesta su ispunjena ovim rijeëima ili skupinama: A B C mjera odgovaranje dokument stupanj korisnost Ëlanak dimenzija veza tekstualni oblik ocjena zadovoljstvo bibliografska biljeπka poveêanje slaganje dana informacija odnos noπenje Ëinjenica slaganje D upit zahtjev koriπtena informacija toëka glediπta izjava informacijskog zahtjeva E osoba sud korisnik traæitelj informacijski specijalist Relevantnost je A od B koje postoji izmeappleu C i D πto odreappleuje E. Kao oslonac svojim eksperimentima, Cuadra i Katter (29) ustanovili su ovu definiciju: Relevantnost je slaganje u kontekstu izmeappleu navoda informacijskoga zahtjeva i Ëlanka, tj. opseg do kojega Ëlanak pokriva graappleu koja odgovara iznesenom zahtjevu. NajoËiglednija je kritika te ili svih drugih definicija tipa parafraze da one ne postavljaju najprije jednostavne nazive, a zatim nastavljaju prema sloæenijim definicijama koristeêi se dokazima ili iskazima gdje je to potrebno; one jednostavno na poëetku zamjenjuju nazive koji su nedefinirani kao i naziv koji su pokuπale definirati. NajoËitija prednost parafraziranja definicija je da takve definicije daju preliminarni kontekst za daljnji rad. Hipoteza Hipoteze ponuappleene u odnosu na eksperimentiranje s prosudbama relevantnosti koncentrirale su se veêinom na nabrajanje i klasificiranje Ëimbenika koji utjeëu na prosudbu relevantnosti. Na primjer, Rees i Saracevic (30) postavili su hipotezu o varijablama i uvjetima pod kojima Êe prosudba dostiêi visok stupanj slaganja. O'Connor (31) se usredotoëuje na razloge neslaganja u prosudbama relevantnosti, 26 26

27 na uvjete pod kojima se slaganje ili podudara ili ne podudara i povezivanje tih uvjeta s nejasnoêom. Cuadra i Katter (29) dali su najpraktiëniju klasifikacijsku shemu i najiscrpnije nabrajanje Ëimbenika koji djeluju na prosudbu relevantnosti: 1. Dokumenti i zastupanja dokumenata 2. Upiti (prema autorima: 'Navodi informacijskog zahtjeva') 3. Prosudbene situacije i uvjeti 4. Oblici izraza i 5. Ljudi ('prosuditelji'). Sve hipoteze nisu, dakle, izravno razmatrale relevantnost sa stajaliπta sustava. Ipak, priznajuêi da su dokumenti i zastupanja dokumenata neki od Ëimbenika koji utjeëu na prosudbu relevantnosti, uspostavljen je odnos izmeappleu stajaliπta sustava i stajaliπta odrediπta. NajoËitija je kritika tih ponuappleenih hipoteza da one nisu poput strogih znanstvenih hipoteza koje se mogu izravno testirati u kontroliranim uvjetima. One su aksiomatske po prirodi, u nekoj mjeri proπiruju prethodne definicije i klasifikacije. Ipak su bile korak u pravom smjeru jer su vodile prema eksperimentalno promatranom dokazu i bile daleko od anegdotalnih vrsta dokaza. Eksperimenti O prvom eksperimentalnom promatranju relevantnosti izvijeπteno je godine. Do izvijeπteno je o oko 20-ak eksperimenata. Poslije 1970., koliko ja mogu odrediti, nije prijavljen ni jedan eksperiment koji se izravno bavi relevantnoπêu. Sinteza eksperimenata dana je u Dodatku. Relativno mali broj eksperimenata i oëiti moratorij na eksperimentalno istraæivanje relevantnosti poslije moæe se Ëiniti neobiënim, ali treba biti stavljen u kontekst aktivnosti na polju informacijske znanosti. Polje je visoko pragmatiëno, fondovi su poveêani uglavnom zbog praktiënih i tehnoloπkih postignuêa, financiranje istraæivanja nije bilo u predstojeêim 1970-im kakvo je bilo u 1960-im i interesi su se istraæivanja promijenili. Sve se eksperimente lako moæe kritizirati zbog metodoloπkih propusta, no treba dati i neke pohvale zbog njihovih postignuêa. [Opseæniji pregled vidjeti pod Saracevic (32)]. Pa ipak, eksperimenti nude vaæne indicije o prirodi nekih Ëimbenika koji utjeëu na ljudsku prosudbu relevantnosti. Nekim Ëimbenicima eksperimentalni rezultati daju procjenu ocjene komparativnog djelovanja, dosega do kojega oni utjeëu na prosudbe relevantnosti. Za praktiëare i istraæivaëe, ti nalazi, rezultati eksperimenata mogu biti zanimljivi sami po sebi. Potpunost stajaliπta Stajaliπte odrediπta usredotoëilo se na Ëimbenike koji utjeëu na ljudsku prosudbu relevantnosti. Sigurno je da ti Ëimbenici djeluju na relevantnost, ali oni su joπ uvijek samo jedno stajaliπte koje utjeëe na mjeru uëinkovitosti kontakta izmeappleu izvora i odrediπta u komunikacijskom procesu. Stajaliπte odrediπta nije netoëno. Ono je samo, kao i stajaliπte sustava, nepotpuno. Kao πto je spomenuto, bilo je nekoliko predloæenih hipoteza i nekoliko izvedenih eksperimenata. Ali ne moæemo pretpostaviti da su se hipoteze i eksperi

28 menti bavili svim, ili Ëak veêinom Ëimbenika povezanih s ljudskim prosudbama relevantnosti. Suprotno tomu, oni su samo okrznuli povrπinu; predmetnom su podruëju nuæno potrebne daljnje hipoteze i eksperimenti. Jedan je od najoëitijih aspekata koji nije ispitivan uëinak granica ljudske memorije na prosudbu relevantnosti. Miller (33) i drugi raspravljali su o 'magiënom broju sedam' u opisivanju granica ljudske obrade informacija. Kako uëinak izbora iz predmeta nije bio istraæivan sa stajaliπta sustava, uëinak druge vrste odabira isto nije bio ispitivan sa stajaliπta odrediπta, posebice odabir koji ovisi o granicama ljudske memorije u obradi informacija. To ograniëenje potpuno je prepoznato u praksi davanja informacija. UËinkovitost komunikacije i taj proces odabira usko su povezani. To nije bilo istraæivano i bit Êe vaæno podruëje istraæivanja koje najviπe obeêava. Kako se razvijala bibliometrija i kako je ona povezana s relevantnoπêu sa stajaliπta predmetne literature? Sve do 1970-ih veêina radova koji su se izravno bavili relevantnoπêu u informacijskoj znanosti usredotoëila se na relevantnost ili sa stajaliπta sustava ili sa stajaliπta odrediπta. Kao πto je spomenuto, S. C. Bradford bavio se 1930-ih i 40-ih Ëlancima 'relevantnim za predmet'. Njegov je rad uveo podruëje koje je kasnije postalo poznato kao bibliometrija, kvantitativna obrada svojstava zabiljeæenog diskursa i ponaπanja koje mu je svojstveno [Fairthorne (34)]. Iako je bibliometrijski rad nastavljen u 1940-im i 1950-im, sve do 1960-ih rad na bibliometriji nije privlaëio mnogo istraæivaëa niti paænje; a tek 1970-ih poëeo se znatnije razvijati. U bibliometriji brojni empirijski zakoni bili su nepokriveni, teorije su predlagane i izvrπena su kvantitativna promatranja. Ali snaga rada u bibliometriji leæi u izravnom povezivanju izmeappleu empirijskih zakona i teorije s jedne strane i promatranja s druge. (Naæalost, usput, to nije uobiëajeno u veêini podruëja djelovanja u informacijskoj znanosti ili knjiæniëarstvu, ukljuëujuêi podruëje relevantnosti). Pojavili su se izvrsni pregledi bibliometrijskih radova kao πto je rad Fairthorna (34) koji se usmjerio na pokazivanje odnosa izmeappleu razliëitih bibliometrijskih i drugih hiperboliëkih distinkcija, rad Brooksa (35) rezimirao je bibliometrijske primjene vaæne za informacijsku znanost i knjiæniëarstvo, Line i Sandison (36) sintetizirali su pribliæno 180 istraæivanja koja su se bavila zastarijevanjem i promjenama u uporabi literature tijekom vremena. Doduπe, bibliometrijski radovi nisu se izravno bavili relevantnoπêu. Iako nije spomenuto ni ostvareno, razmatranje relevantnosti fundamentalno je za veêinu bibliometrijskih radova i bibliografsku kontrolu. Dopustite da to podrobnije obrazloæim i predloæim narav relevantnosti sa stajaliπta predmetne literature. Distribucije: Bradford, Lotka, Zipf i/ili Mandelbrot Bradford je bio izravno zainteresiran za omjer u kojemu su dani izvori, kao πto su Ëasopisi, sadræavali jedinice (Ëlanke) relevantne za dani predmet, bio je zainteresiran za obrazac statistiëke distribucije koja Êe opisati odnos izmeappleu koliëine 28 28

29 (Ëasopisa) i rezultata (Ëlanaka). UoËio je da rasprπenost Ëlanaka o predmetu u Ëasopisima u kojima su se oni pojavljivali oblikuje pravilan obrazac opadajuêeg rezultata i utvrdio je svoj zakon o rasprπenosti literature 7. Tijekom jednoga stoljeêa sliëan statistiëki odnos izmeappleu kvantitete i rezultata bio je promatran u odnosu na mnoge pojave (npr. Paretova distribucija prihoda). Objaπnjenja i interpretacije davani su prema vaænosti predmeta i prirodi pojave. Drugim rijeëima, sliëna statistiëka distribucija opisala je obrazac mnogih pojava bez pretpostavljanja neposrednih uzroka. Distribucije daju metodu opisa (slaganje ili neslaganje) i predviappleanje. One ne opisuju temeljne uzroke i mehanizme. U informacijskoj znanosti, porodica tih distribucija dobila je imena Bradforda, Lotke, Zipfa i/ili Mandelbrota (vidjeti pregled Fairthorna). Lotka (38) je istraæivao produktivnost autora u znanstvenim disciplinama: utvrdio je da veliki dio literature proizvodi mali broj autora distribuiranih tako da je broj ljudi koji proizvode Ëlanke pribliæno proporcionalan odnosu 1/n 2. Zipf (39) je istraæivao distribuciju rijeëi u tekstu. Rezultat je sliëan: mali broj rijeëi pojavljuje se vrlo Ëesto i frekvencija uporabe rijeëi opada u pravilnom obrascu ako se rijeëi poredaju po frekvenciji pojavljivanja u tekstu, umnoæak je redoslijeda pojavljivanja i frekvencije pojavljivanja konstantan. Price (40) je istraæivao obrazac citatnih mreæa i utvrdio da je broj citiranih radova u frekvencijama iznad prosjeka vrlo malen i oblikuje 'jezgru istraæivanja'. Urquhart (41) je istraæivao obrasce uporabe Ëasopisa u velikoj znanstvenoj knjiænici. Uporaba je uglavnom bila usmjerena prema malom dijelu zbirke. Saracevic (42) je istraæivao distribuciju dokumenata koji su na upit pretraæivani unutar jednoga eskperimentalnoga IR sustava. Ustanovio je da distribucija slijedi Bradfordov zakon uzevπi sve upite zajedno, na ponavljane upite dobio je jezgru dokumenata koju je Ëinio mali broj dokumenata, a broj ostalih opadao je prema oëekivanom Bradfordovu obrascu. Zatim su bile istraæivane korisniëke prosudbe relevantnosti na osnovi istih dobivenih odgovora. Mnogi odgovori koje je sustav ponudio ocijenjeni su kao relevantni, ali je distribucija dokumenata opet potvrdila Bradfordov zakon. Mogu se uvesti brojna druga istraæivanja o istom ili sliënim aspketima istraæivanja koriπtenja knjiænica, literature, raspodjele izraza u predmetnim kazalima, obrasci citiranja itd. Promatrane statistiëke distribucije su sliëne. Relevantnost sa stajaliπta predmetne literature Izvrπeni su pokuπaji da se poveæu neke Ëinjenice istraæivane u bibliometriji i pojam relevantnosti. U Sovjetskom Savezu, Kozachkov (43) je povezao pojam relevantnosti s 'procesom znanstvene spoznaje' i opisao razliëita svojstva znanstvene literature kao rast, rasprπenost i zastarjelost u smislu njihova odnosa prema relevantnosti. Saracevic (32, 42) je sintetizirao velik broj distribucija i rezultata u 7 Bradford (37) je formulirao svoj zakon kako slijedi: (...) ako su znanstveni Ëasopisi svrstani u niz prema opadajuêoj produktivnosti Ëlanaka o danom predmetu, oni se mogu podijeliti na jezgru Ëasopisa u prvome redu posveêenih danome predmetu i na nekoliko skupina ili zona koje sadræe isti broj Ëlanaka kao i jezgra, a pri tome Êe broj Ëasopisa u jezgri i u slijednim zonama biti u omjeru 1:n:n 2 :n 3 (...) 29 29

30 biliometriji i interpretirao ih u smislu relevantnosti nazivajuêi ih 'distribucije povezane s relevantnoπêu'. Pojava Ëlanaka u Ëasopisima, prilozi autora literaturi, mreæe citata, promjene u uporabi i zastarjelost literature, uporaba literature iz knjiænica ili IR sustava itd. sve su to oëitovanja komunikacije znanja. Katkad se ne shvaêa da ta i sliëna oëitovanja nisu neovisna jedna o drugima, Ëak iako mogu biti promatrana jedno po jedno. Ona su oëitovanje veêe cjeline, naime, srodna su sa strukturom predmetne literature. Æelim sugerirati da je pojam relevantnosti zasnovan na svim oëitovanjima komunikacije znanja. Ta oëitovanja oblikuju relevantnosti sa stajaliπta predmetne literature. Do sada, istraæivanja u informacijskoj znanosti uglavnom su bila usmjerena na obrasce statistiëke distribucije tih razliëitih oëitovanja. OËito su obrasci distribucije samo jedno glediπte koje treba istraæivati; toliko mnogo toga joπ treba nauëiti, Ëak i s obzirom na distribuciju. Ipak, ono πto se stvara slika je strukture predmetnih literatura, obrazaca onoga πto se odvijalo i πto se odvija. Suviπno je reêi, da Êe se racionalno predviappleanje onoga πto se moæe oëekivati, odvijati u predmetnim literaturama, a s kojom vjerojatnoπêu ovisi o stupnju i dubini upoznatosti s njihovom strukturom. Tu leæi velika praktiëna vaænost radova o strukturi predmetne literature. Od kritiëne Êe vaænosti biti istraæiti mehanizam koji djeluje da bi s vremenom oblikovao danu strukturu predmetne literature. Kao πto su mnogi predlagali, mehanizam u osnovi istraæivane distribucije je mehanizam izbora, mehanizam 'uspjeh dovodi do uspjeha', darvinovski mehanizam. Prethodno sam sugerirao da je pojam relevantnosti u osnovi opisanih manifestacija. U poopêavanju æelim napomenuti da se pojam relevantnosti nalazi u osnovi svih mehanizama koji oblikuju strukturu predmetne literature. Zbog toga je pojam relevantnosti takoappleer i u osnovi strukture predmetne literature same. Smatram da dani mehanizmi postoje i da su dane strukture pronaappleene zbog zahtjeva za uëinkovitom komunikacijom potrebnom za odræavanje, uzrokovanje i uporabu predmetnog znanja. Dakle, udruæivanje relevantnosti i predmetne literature isto postoji. Moæemo bolje razumjeti i strukturu predmetne literature i pojavu relevantnosti ako istraæimo njihovo udruæivanje. Potpunost stajaliπta UËinkovitost komunikacije ovisi o mnogo Ëimbenika. RazliËiti pogledi na relevantnost bili su rezultat razmatranja uëinkovitosti na razliëitim toëkama procesa. Prema tome, pojavila se razliëita klasifikacija Ëimbenika s razliëitim prioritetima. Ni jedno od stajaliπta nije samo po sebi netoëno, ali uzimanje u obzir samo jednog stajaliπta nepotpuno je. Uz stajaliπte sustava i stajaliπte odrediπta moæemo dodati i stajaliπte predmetne literature. To se stajaliπte moæe graditi oko razmatranja strukture predmetne literature. To stajaliπte nije do sada bilo razvijeno, ali to je poëetak. Prerano je govoriti o cjelovitosti stajaliπta. Velika je vaænost stajaliπta predmetne literature za relevantnost prema drugim stajaliπtima i prema ukupnosti procesa komunikacije znanja, posebno tamo gdje su ukljuëeni informacijski sustavi. Za informacijske sustave proces poëinje predmetnom literaturom. Cilj je informacijskih sustava omoguêiti i pojaëati kontakt 30 30

31 izmeappleu predmetne literature i korisnika odrediπta. Zbog toga, predmetna literatura utjeëe na sva stajaliπta. Stajaliπte sustava mora uzeti u obzir da odgovori moraju biti dobiveni samo unutar predmetnog znanja i predmetne literature. To daje odnos izmeappleu triju stajaliπta. Kako je pojam relevantnosti doveo do raskola i do pogleda na relevantnost sa stajaliπta predmetnog znanja U ranim 1960-im pojavljivali su se izravni prijedlozi po kojima relevantnost ukljuëuje brojne odnose, pa treba naëiniti razliku izmeappleu razliëitih odnosa. NajËeπÊe je pravljena razlika izmeappleu relevantnosti i pertinentnosti koja izvorno potjeëe od razlike izmeappleu pitanja i informacijske potrebe. Koncept informacijske potrebe Iskustvo nas je nauëilo da katkada, Ëesto nenamjerno, pitanje ne odgovara potpuno onome πto je ispitivaë imao na umu, da moæe biti teπko verbalizirati pitanje Ëak i ako je kome na umu i da ljudi mogu biti skloni odgovoriti ono πto misle da bi ispitivaë pitao, radije nego odgovoriti na pitanje kako je postavljeno. Operativno u IR sustavima i knjiænicama analize pitanja, informacijski intervjui i sliëno namijenjeni su pojaπnjavanju pitanja i smanjivanju svake razlike izmeappleu postavljenih pitanja i pitanja koja tko ima na umu. IspitivaËeva zaliha danoga znanja i namjeravana uporaba odgovora takoappleer se Ëesto istraæuju da bi pomogli u davanju najsrodnijeg odgovora. Izvan tih sustava i izvan socioloπkih pojmova potrebe i dogaappleanja potrebe doπao je pojam informacijske potrebe u informacijskoj znanosti. Informacijska potreba psiholoπko je stanje povezano s nesigurnoπêu i sa æeljom da se zna nepoznato. Ne moæe se izravno promatrati (...) ali postoji barem u umu korisnika i korisno je imati naëin na koji joj se tko moæe obratiti [Cooper (7)]. Ali koncept informacijske potrebe imao je svoje æestoke protivnike u informacijskoj znanosti, kao πto je i opêi koncept potrebe imao protivnike u sociologiji: Brojna objaπnjenja, sva nejasna [poput, primjerice] 'nepovredivi izraz' (...) 'prikriva pregovaranje o pitanju' (...) [O'Connor (44)]. Pa ipak, do danas se koncept informacijske potrebe zadræao uglavnom kako bi se razlikovalo stanje uma i odraz toga stanja u postavljenom pitanju. Pertinentnost Koncept informacijske potrebe donio je pojam pertinentnosti (primjerenosti). Brojni autori naëinili su sljedeêu ili sliënu razliku [npr. Rees i Saracevic (45)]. Proces postavljanja pitanja, odgovaranja na pitanje moæe biti prikazan dijagramom na Slici 2. Relevantnost je svojstvo koje dodjeljuje neke Ëlanove datoteke (tj. dokumente) pitanju; pertinentnost je svojstvo koje ih dodjeljuje informacijskoj potrebi [Goffman i Newill (46)]. Nakon toga (kao πto je poznato iz iskustva) neki su relevantni odgovori takoappleer pertinentni; ali mogu postojati relevantni odgovori koji nisu pertinentni i pertinentni odgovori koji nisu relevantni.»esto se raspravljalo o tome da su s korisnikove toëke glediπta odgovori pertinentni, ali, u stvarnosti, IR sustavi mogu dati samo relevantne odgovore. To znaëi da sustav moæe samo odgovoriti na 31 31

32 PERTINENTNOST RELEVANTNOST POTREBA ZA INFORMACIJOM PITANJE ANALIZA TRAÆENJE ODGOVOR SLIKA 2. pitanje. Moæe se samo nagaappleati πto je informacijska potreba. U praksi Ëesto postoje stvarni problemi u pokuπaju da se zadovolje potrebe za informacijom, a ne samo da se odgovori na pitanje. Foskettovo javno znanje privatno znanje Iako je potreba za informacijom zadovoljavajuêi pojam s praktiëne toëke glediπta, s viπe teorijske toëke glediπta cijeli pojam potrebe u objaπnjavanju stanja uma, zalihe danoga znanja i posljediëne promjene nije ni zadovoljavajuêi ni ugodan. Uzevπi u obzir da razliku izmeappleu relevantnosti i pertinentnosti tek treba naëiniti, mnogi su osjetili da je potrebno objaπnjenje dalje od informacijske potrebe. Cooper (7) je u definiranju logiëke relevantnosti (o kojoj se raspravlja kasnije odjeljku pod naslovom Kako su teorije relevantnosti pokrile razliëita stajaliπta i zaπto su one vaæne) potaknuo razliëita objaπnjenja, iako se dræao pojma informacijske potrebe. U kratkoj biljeπci Foskett (8) je predloæio drukëiju razliku izmeappleu pertinentnosti i relevantnosti. UzimajuÊi Zimanovo 'javno znanje' i proπirujuêi ga Kuhnovom paradigmom o obrascima razmiπljanja u danom polju znanosti, Foskett je predloæio da relevantnost znaëi biti dio paradigme ili javnog znanja ili konsenzus u polju, pertinentnost znaëi povezanost sa specifiënim, odreappleenim obrascem miπljenja u odreappleenom, posebnom Ëitateljevu umu. Kempovljevi parovi Kemp (10) razvija dalje Foskettova stajaliπta i raspravlja o relevantnosti i Polje Javno Privatno informacijska znanost relevantnost pertinencija filozofija znanosti javno znanje privatno znanje psihologija denotacija konotacija lingvistika semantika pragmatika sociologija znanja Tablica 1. formalna komunikacija 32 32

33 pertinentnosti u vezi s javnim znanjem i privatnim znanjem. On predlaæe da relevantnost i pertinentnost svaka pripadaju skupini naziva koji imaju πto zajedniëko javnost u jednom sluëaju i privatnost u drugom, kao πto pokazuje Tablica 1. Nadalje, relevantnost i pertinentnost dvije su razliëite kvalitete, jedna sposobna za javnu objektivnu ocjenu i druga koja je sposobna samo za privatnu subjektivnu prosudbu. NaglaπavajuÊi sliëne razlike da bi se povezalo znanje o tim drugim pojmovima s pojmom relevantnosti, svakako je podruëje vrijedno vrlo detaljnoga ispitivanja. Dva znanstvena stajaliπta o relevantnosti Dva znanstvena stajaliπta proizaπla su se iz tih prikaza. U predloæenom okviru, prethodno opisanom u odjeljku Kako oblikovati teorijski okvir za promatranje relevantnosti od intuitivnog razumijevanja do obrazloæenijih komunikacijskih modela, prepoznali smo da je predmetno znanje na poëetku procesa komunikacije znanja, a da je odrediπte (tj. korisnik) na kraju toga procesa. Takoappleer smo shvatili da odrediπte ima datoteku um u sluëaju ljudskog biêa. Postoje brojni uzroci koji mogu pokrenuti proces komunikacije znanja. Jedan od njih postavljanje je pitanja od strane odrediπta. U tom sluëaju postoje dva para odnosa, dva para dodirnih toëaka koji se mogu uzeti u obzir pri odreappleivanju πto Ëini mjeru uëinkovitosti kontakta. Prvi par odnosa nalazi se izmeappleu pitanja (ili bolje, predmetnog sadræaja ili teme pitanja) i postojeêega predmetnog znanja. Taj pogled do nekog stupnja odgovara Schutzovim 'tematskim relevantnostima' i Kuhnovom konceptu relevantnosti koja ukljuëuje javno znanje. Prema njemu se moæemo odnositi kao prema stajaliπtu predmetnog znanja. Drugi je par odnosa izmeappleu datoteke odrediπta (ili bolje, predmetni sadræaj datoteka, korisnikova zaliha danoga znanja) i postojeêega predmetnog znanja. To stajaliπte odgovara, do nekoga stupnja, Schutzovim 'interpretacijskim relevantnostima' i Kempovu pojmu pertinentnosti koja ukljuëuje privatno znanje. Moæemo se prema njoj odnositi kao prema stajaliπtu znanja odrediπta ili jednostavno kao prema stajaliπtu s obzirom na pertinentnost. Ta dva stajaliπta ukljuëuju predmetno znanje s jedne strane odnosa, ali razlikuju ono πto je na drugoj strani. Relevantnost sa stajaliπta predmetnog znanja i njegove cjelovitosti Stajaliπte predmetnog znanja naglaπava prirodu, strukturu i opseg predmetnoga znanja o temi danoj u pitanju. Predmetno znanje i predmetna literatura oëito su povezani, ali nisu isti. Svaki ima strukturu koja je srodna, ali isto tako i posve razliëita. Svaki je dinamiëan, ali s razliëitim parametrima. Predmetna literatura ukljuëuje znanje per se, ukljuëujuêi zalihost, asocijacije, organizaciju i sedimentaciju. Predmetna literatura kao zastupnik ukljuëuje autore, dokumente, procedure, rasprπenost itd. kao i zalihost, aoscijacije i organizaciju, koje se mogu razlikovati od onih koje pripadaju znanju. U osnovi, zbog zalihosti znanja, moæemo imati viπe od jednoga skupa odgovora na pitanje. Sve to, i oëito mnogo viπe od toga ukljuëujuêi mnogo toga πto nije poznato o predmetnom znanju i predmetnoj literaturi, utjeëe 33 33

34 na relevantnost. Ali jedna stvar treba biti jasna: relevantnost koja ukljuëuje predmetno znanje i relevantnost koja ukljuëuje predmetnu literaturu, iako srodne, nisu istovjetne. U prethodnim odjeljcima ustanovljeno je da je svako stajaliπte o relevantnosti, ako se razmatra samo po sebi, izolirano od drugih stajaliπta, po definiciji nepotpuno. Dakle, razmotrimo samo cjelovitost daljnjih stajaliπta unutar njih samih. U informacijskoj znanosti nije bilo rada koji bi pokuπao izravno povezati strukturu, svojstva i dinamiku predmetnog znanja s relevantnoπêu. U filozofiji to je pokuπano, npr. u Schutzovim radovima. Ipak, postojali su brojni radovi u informacijskoj znanosti (i drugim predmetima) o predmetnom znanju koji su se neizravno odnosili na relevantnost i izravno se nametnuli u istraæivanjima relevantnosti, npr. Priceovi, Goffmanovi i Zimanovi radovi. Obrnuto, relevantnost se moæe razmatrati objaπenjem mehanizma koji je u osnovi razliëitih razmatranja strukture i dinamike predmetnoga znanja. U raspravama o cjelovitosti relevantnosti sa stajaliπta odrediπta smatralo se da granica ljudske memorije moæe imati vaænu ulogu u objaπnjavanju relevantnosti. Harman (47) je iznio intrigantnu ideju da iste granice ljudske memorije djeluju na rast i oblikovanje predmeta i njihovo rasprπivanje u specijalizacije ili srodne predmete. To bi mogao biti vaæan Ëimbenik u objaπnjenjima relevantnosti sa stajaliπta predmetnog znanja. Stajaliπte predmetnog znanja do sada nije oblikovano bilo u kojoj pojedinosti, iako postoji zamjetna graapplea iz koje bi se ono moglo oblikovati. Smatram da je relevantnost sa stajaliπta predmetnog znanja temeljna za sva druga stajaliπta o relevantnosti jer je predmetno znanje fundamentalno za komunikaciju znanja. U tome leæi vaænost tog stajaliπta i potreba za æurnim radom na njemu. Relevantnost sa stajaliπta pertinentnosti i njezine cjelovitosti Odrediπno znanje ili relevantnost sa stajaliπta pertinentnosti naglaπava sadræaj datoteke odrediπta. Interes u ljudima, kao krajnjim odrediπtima u komunikaciji znanja, od prvenstvene je vaænosti. Dakle, u relevantnosti sa stajaliπta pertinentnosti, odreappleujuêi su Ëimbenici priroda, struktura, opseg neëije zalihe danoga znanja, proces i slijed njegova taloæenja i proces selektivnosti uma. Relevantnost sa stajaliπta odrediπta (prethodno raspravljena u odjeljku pod naslovom Kako je stajaliπte odrediπta dovelo do izjednaëivanja relevantnosti s prosudbom relevantnosti i kako je potaknuto eksperimentiranje) pokuπava ukljuëiti sve Ëimbenike koji ulaze u ljudsku prosudbu relevantnosti. Naglasak je na prosudbi. Jedan je od tih Ëimbenika zaliha danoga znanja, koje je zauzvrat osnova stajaliπta pertinentnosti. Zbog toga, stajaliπte odrediπta ukljuëuje relevantnost sa stajaliπta pertinentnosti, ali je stajaliπte pertinentnosti svrhovitije. Stajaliπte pertinentnosti ima ËvrπÊu osnovu nego πire stajaliπte odrediπta jer je velik broj filozofskih i psiholoπkih istraæivanja koja su posveêena razumijevanju toga kako znamo πto znamo. Ona mogu biti izravno povezana sa stajaliπtem pertinentnosti. Za usporedbu, postojao je znatno manji broj istraæivanja o ljudskom prosuappleivanju. Dakle, πiroko stajaliπte odrediπta ima malo toga s Ëim se moæe povezati

35 Nije bilo rada na stajaliπtu pertinentnosti da bi se mogao dati opêi teorijski okvir za stajaliπte, bilo u pojmu informacijske potrebe ili u opreci izmeappleu javnog i privatnog znanja. Nije bilo nabrajanja specifiënih elemenata i odnosa koji su dio svakog teorijskog okvira. Zbog toga, stajaliπte ima samo πiroke obrise ono je nepotpuno unutar tih okvira. Ta je nepotpunost poziv na daljnje istraæivanje. Kako je razoëaranje relevantnoπêu vodilo do drugih razdvajanja i kako se razvijala relevantnost s pragmatiëkog stajaliπta Relevantnost 'nije dobra' Ne iznenaappleuje da je bilo nekih razoëaranja i nestrpljenja povezanih s pojmom relevantnosti. Mnogo deklarativnih kritika bilo je na istoj razini: 'neodgovarajuêa', 'nedostatna', 'previπe zbunjujuêa', 'nejasna', 'previπe upotrebljavana', 'nemjerljiva', 'ne odraæava X' (X je bezboj Ëimbenika koje su nabrojili kritiëari koje relevantnost zaista ne odraæava), 'nije dobar kriterij' itd. Takve kritike upuêivali su posebno oni koji su se bavili praksom i/ili ispitivanjem. Kako tko vodi sustav ako izjavljuje da mu je relevantnost cilj, a to je tako nejasan pojam? Kako tko ispituje sustav koristeêi se mjerama ili kriterijima koji su pogreπni i neprecizni kao πto je relevantnost? Kritike su u pravu, ali gube valjanost kad se stave u ljudski kontekst. Relevantnost je pojam vezan uz Ëovjeka. Kako tko moæe Ëiniti bilo πto uredno, precizno i nedvojbeno, s pojmovima vezanim uz Ëovjeka? Znanost dvadesetog stoljeêa u kretanju prema istraæivanju tih pojmova otkrila je da redukcionizam 'preciznosti' prirodnih znanosti ne djeluje. ZnaËenje uëinkovitosti u sustavima koji se bave pojmovima vezanim uz Ëovjeka nije isto kao u tehnici ili poslovanju i postupanje s njima na isti naëin vodilo je socijalnom nezadovoljstvu. Ta stajaliπta nisu uzeli u obzir deklarativni kritiëari uporabe pojma relevantnosti. Kao rezultat razoëaranja pojmom relevantnosti, predloæene su zamjene za njega. Korisnost, prikladnost, uporabnost i drugi sliëni nazivi bili su predloæeni i koriπteni kao zamjene za naziv relevantnost. Iako je konotacija svakoga zamjenskog naziva razliëita, zanimljivo je da je osnovni pojam koji stoji iza uporabe zamjenskih naziva i naziva relevantnosti potpuno isti. U tim pokuπajima pojam relevantnosti nije bio zanemaren, ali sama je rijeë bila. Kao πto je bilo naivno misliti da Êe dobra definicija (tj. parafraza) relevantnosti rijeπiti problem, bilo je isto tako naivno misliti da Êe to uëiniti napuπtanje te rijeëi. Pa ipak, iako puka zamjena rijeëi za pojmove ne rjeπava problem, moæe otvoriti nove putove razmiπljanja. Kibernetika: pragmatizam U brojnim poljima shvatilo da se na mnoge procese moæe gledati sa stajaliπta rezultata: kakav uëinak ima proces na druge cjeline i druge procese? Na primjer, u kibernetici Wiener je gledao na vladajuêe uëinke komunikacije i, obrnuto, kako rezultati komunikacije kroz funkciju povratne veze vode komunikaciju. Promatrao je kako jedan proces vodi drugi. Uz tradicionalno istraæivanje sintakse i semantike u logici i lingvistici pojavilo se 35 35

36 i istraæivanje pragmatiënosti. Razvilo se i zanimanje za njihovo meappleudjelovanje. U 19. st. u filozofiji se razvila πkola miπljenja zvana pragmatizam, koja je predlagala da se vaæne ideje sastoje od pragmatiëke posljedice ideje. Radikalni pragmatizam 20. st. predlaæe da aktivnosti svijesti, kao djelovanja u vanjskom svijetu, imaju iskljuëivo praktiëne ciljeve, posebno ciljeve namijenjene zadovoljavanju bioloπkih potreba. U poljima djelovanja u manufakturi, industriji, proizvodnji i upravi pragmatiëki pojmovi sasvim prevladavaju. Stoga ne iznenaappleuje da se razvila relevantnost s pragmatiëkog stajaliπta. Pa ipak, to se stajaliπte nije razvilo iz kibernetike ili pojma pragmatiënosti u logici, lingvistici ili filozofiji, nego u stroæem smislu iz prevladavajuêeg utilitarizma, praktiënog usmjerenja polja djelovanja. Usto, razvilo se i iz zahtjeva i æelje za opravdanjem troπkova i koristi koji su vladali u 1960-im i 1970-im, u socijalnim, behavioralnim i obrazovnim podruëjima opêenito i u informacijskoj znanosti posebno. Argumenti za pragmatiëko stajaliπte iπli su kako slijedi: dobro je za IR sustave da daju relevantnu informaciju, ali prava je uloga dati informaciju koja je korisna informaciju koja pomaæe da se izravno rijeπe dani problemi, koja izravno utjeëe na dane postupke i/ili koja se izravno uklapa u dana zanimanja i interese. Dakle, raspravljalo se o tome da relevantnost nije odgovarajuêa mjera za pravo vrednovanje IR sustava. Prava mjera treba biti utilitarna, korisnosna u svojoj naravi. Cooperova korisnost U definiranju logiëke relevantnosti (vidjeti sljedeêi odjeljak) Cooper (7) je razlikovao relevantnost i korisnost (utilitarnost). (...) relevantnost se mora baviti 'onim o Ëemu se radi' (ili pertinentnoπêu ili vezanoπêu uz temu) i ona je konaëno definirana na naëin logiëke implikacije, dok je korisnost univerzalan pojam koji ukljuëuje ne samo tematsku povezanost nego i kvalitetu, novost, vjerojatnost i mnogo drugih stvari. GradeÊi na toj razlici, Cooper (48) je prvi dao dubinsku obradu utilitarnosti umjesto relevantnosti kao mjere uëinkovitosti pretraæivanja. Svoj je argument gradio na pretpostavci da je svrha sustava za pretraæivanje (ili bi u najmanju ruku trebala biti) da se pretraæuju dokumenti koji su korisni, a ne samo relevantni. S daljnjom razradbom: Uspjeh sustava za pretraæivanje konaëno mora biti prosuappleen na temelju svojevrsne usporedbe koja ukljuëuje troπkove i koristi. Cooper se koristi predloæenom mjerom korisnosti: (...) u potpuno neutralnom smislu. To je jednostavno krovni naziv za sve ono πto korisnik smatra da bi moglo biti vrijedno u izlaznim podatcima sustava, kakva god bila njihova korisnost, zabavnost, estetska vrijednost ili πto drugo. BuduÊi da se ovaj pogled nije usredotoëio na mjere i mjerne jedinice za ispitivanje sustava za pretraæivanje informacija, ovdje stvarno ima malo ili uopêe nema interesa za bilo kakvo objaπnjenje relevantnosti, ako relevantnost, utilitarnost ili bilo koju odreappleenu mjeru treba primijeniti na ispitivanje i vrednovati bilo koji specifiëan sustav pretraæivanja informacija. Pa ipak, Cooperove ideje o utilitarnosti poëetak su objaπnjavanja joπ jednoga pogleda na relevantnost koje se pojavilo pragmatiëkog stajaliπta. Stoga su one ovdje ukljuëene. toviπe, Cooper pronicljivo biljeæi odnos izmeappleu utilitarnosti i relevantnosti

37 Kao i u stajaliπtu pertinentnosti, u pragmatiëkom stajaliπtu pristup je bio podijeliti pojam relevantnosti da bi se diferenciralo i pokazalo da je relevantnost jedno, a X (pertinentnost, utilitarnost) drugo, iako su oni povezani. Nezapaæeno, razmiπljanje o relevantnosti kretalo se tijekom posljednjeg desetljeêa prema pojmu da postoje brojne vrste relevantnosti koje ukljuëuju razliëite odnose. PoËela su se upotrebljavati razliëita imena za oznaëivanje razliëitih vrsta relevantnosti. Wilsonova situacijska relevantnost Drugu i neznatno razliëitu eksplikaciju pragmatiëkog glediπta dao je Wilson (9). Wilsonovo objaπnjenje poëinje od pretpostavke da relevantnost nije jedan pojam veê mnogo pojmova. On utvrappleuje osnovnu razliku izmeappleu psiholoπke i logiëke relevantnosti. Prva se bavi aktualnim uporabama i aktualnim uëincima informacije. Druga je dvostruki pojam i oznaëuje odnos izmeappleu jedinice informacije i posebnih osobnih glediπta pojedinca na svijet i njegov poloæaj u njemu te pojam u kojemu relevantnost ovisi o logiëkim odnosima u nekoj graapplei prema kojoj pojedinac ima sklonosti. Za izvoappleenje pojma situacijske relevantnosti, Wilson se koristi Cooperovom definicijom logiëke relevantnosti izvedene iz deduktivne logike ili konstruira definiciju koristeêi se vjerojatnoπêu oëite relevantnosti izvedene iz induktivne logike. Da bi se specificirali odnosi ustanovljeni situacijskom relevantnoπêu, Wilson se takoappleer koristi pojmovima pojedinca: 1) zanimanje, 2) simpatije preko raspona alternativa (sliëno uporabi u ekonomskim teorijama) i 3) zaliha znanja. Situacijska je relevantnost definirana kao odnos izmeappleu tih triju pojmova i jedinice informacije, odnos koji je ustanovljen zakljuëivanjem ili deduktivno (Cooperova logiëka relevantnost) ili induktivno (evidentna relevantnost). Situacijska relevantnost je relevantnost za odreappleenu situaciju pojedinca ali prema situaciji kako je on vidi, ne kako je drugi vide, ni kakva je ona stvarno. Wilson predlaæe da situacijska relevantnost zahvaêa osnove neodreappleeni popularni pojam praktiëne relevantnosti(...) koje moraju nositi naπa djelovanja. Kochenova funkcija korisnosti Kochen (19) u prvoj ikada objavljenoj knjizi koja objaπnjava umjesto da samo opisuje teorijska naëela pretraæivanja informacija razlikuje relevantnost kao odnos izmeappleu prijedloga i prepoznavanje relevantnosti prosudbom korisnika, πto je sliëno korisnosti ili prosudbi vaænosti. To je ista razlika kao i kod Coopera, ali je Kochen otiπao dalje i formalno definirao pojam korisnosti. Kochen je usvojio Ëetiri davno utvrappleena aksioma o preferencijama od teorije korisnosti do strategije za pretraæivanje zbirka dokumenata. Slijedno tome, pokazao je da je ako korisnik æeli ustrajati na tim aksiomima, za danoga korisnika moguêe s danim pitanjem osigurati funkcije korisnosti koje dodjeljuju broj korisnosti svakom dokumentu u pretraæivanoj zbirci [za pojedinosti vidjeti Kochen (19), str. 138]. Kochen shvaêa da se tijekom vremena mogu dogoditi promjene preferencija i da se zbog toga moæe promijeniti i funkcija korisnosti. Kao i sve funkcije i ta ovisi o sposobnosti korisnika da dodijele preferencije i poveæu vjerojatnosti, πto je njezina osnovna slabost. Na mnogo naëina netko moæe tvrditi da ta oëekivanja, iako u svoje vrijeme realistiëna, 37 37

38 u neko drugo vrijeme sigurno to nisu. Bez preferencija nema teorije korisnosti i, slijedno tome, nema funkcija korisnosti. Ali, uvoappleenje pojma preferencija i teorije korisnosti u razmatranje o relevantnosti, vaæan je doprinos. Ono otvara novo podruëje istraæivanja koje tek treba uslijediti. Stajaliπte potpunosti Precizna Cooperova definicija logiëke relevantnosti inspirirala je razvoj relevantnosti s pragmatiëkog stajaliπta. Kao i druga stajaliπta, i pragmatiëko je stajaliπte nepotpuno, ali manje od drugih. Ono uviapplea neka razliëita stajaliπta o relevantnosti koja nisu prepoznala druga stajaliπta. Eksplicitno, ono dopuπta da se relevantnost mjeri na razliëitim toëkama u komunikacijskom procesu. Vaæno je da postoji izravan pokuπaj (zapravo jedva poëetak pokuπaja) da se ustanovi odnos izmeappleu razliëitih stajaliπta o relevantnosti. Pa ipak, u relevantnosti s pragmatiëkog stajaliπta, neposredan je pragmatizam informacije jedan oblik, a drugi je krajnji kriterij. to svaki pojedinac Ëini s informacijom nadreappleeno je onome πto informacija jest. To se stajaliπte moæe kritizirati sa stajaliπta opêe kritike pragmatizma, koristi i troπkova. Pragmatizam je bio predmet ozbiljne kritike u filozofiji. Glavna je kritika, da se on ne primjenjuje samo na jednu stvarnost, stvarnost na koju se misli kao na 'najviπu, vrhovnu stvarnost'. Ne bavi se ukupnoπêu ljudskog postojanja. I iznad svega, bavi se realnoπêu kao da je ona neupitna. U naπe je doba jedan od operacijskih odraza pragmatizma pojam koristi i troπkova, koji je takoappleer predmet ozbiljnih kritika. Jasno, troπkovi veêine procesa i radnji mogu i moraju biti povezani s nastalim koristima. Ali, kao πto su istaknuli mnogi kritiëari, veêina danih procesa i djelovanja, posebno onih koji se odnose na ljudske pojmove, ne mogu i ne bi trebali biti prosuappleivani na temelju koristi i troπkova, posebno ne samo na toj osnovi. Korist i troπkovi ne bi trebali biti opêi kriterij za sva ljudska djelovanja i poduzimanja, bilo da se ona mogu procijeniti ili ne. U svakom sluëaju, kad je rijeë o znanju, troπkovi mogu biti procijenjeni, ali odnos koristi i troπkova teπko se moæe procijeniti. Osim toga, odluke koje se odnose na znanje i sustave znanja naëinjene su primarno na etiëkoj, politiëkoj i socioloπkoj osnovi, viπe nego na ekonomskoj osnovi. Postoje ograniëeni sluëajevi u kojima koristi i troπkovi i relevantnost trebaju biti povezani. Ali, ako bi korist i troπkovi trebali biti univerzalno primijenjeni na komunikaciju znanja, bio bi to sigurniji naëin za razgradnju njegove uëinkovitosti, npr. bi li Aleksandrijska knjiænica ikada bila sagraappleena kad bi istraæivanja koristi i troπkova bili kriterij za donoπenje odluke o tome? To ne treba shvatiti kao odbijanje pragmatiëkog pogleda na relevantnost. Suprotno tome, to je vaæno stajaliπte za istraæivanje; posebno treba prouëavati Ëimbenike ukljuëene u pragmatiënost informacije i odnos prema drugim stajaliπtima. Ono πto se odbacuje ideja je da je pragmatiënost jedino ili Ëak osnovno stajaliπte koje se treba primijeniti na relevantnost. U zakljuëku, povezao bih tri stajaliπta usmjerena na odrediπte. Stajaliπte odrediπta usmjereno je na prosudbu, stajaliπte pertinentnosti usredotoëuje se na zalihu danoga znanja i stajaliπte pragmatiënosti moæe biti do odreappleenog stupnja povezano s 38 38

39 'motivacijskim okolnostima'. Stajaliπte pertinencije temeljno je za oba druga stajaliπta jer je zaliha danog znanja temeljna i za prosudbu i za problem. Stajaliπte pertinentnosti moæe se razmatrati bez ukljuëivanja drugih dvaju stajaliπta. Stajaliπte odrediπta mora ukljuëiti stajaliπte pertinentnosti i moæe, ali ne mora, ukljuëiti stajaliπte pragmatiënosti. PragmatiËko stajaliπte mora ukljuëiti druga dva stajaliπta. Kako su teorije relevantnosti pokrile razliëita stajaliπta i zaπto su one vaæne? Za kraj sam ostavio raspravu o najvaænijem radu o relevantnosti u informacijskoj znanosti: pokuπajima da se formulira teorija relevantnosti. Iako malobrojni i nepotpuni, teorijski radovi su doveli do: 1) preuzimanja metoda i rezultata iz drugih i stroæih disciplina u istraæivanje relevantnosti, 2) rasvjetljavanja prirode pojma viπe i bolje nego sve rasprave zajedno i 3) specificiranja razliëitih ukljuëenih odnosa koji sada omoguêavaju klasifikaciju odnosa i dublje istraæivanje specifiënih odnosa. Kao i s drugim teorijskim radovima u informacijskoj znanosti, teorijski rad na relevantnosti imao je samo neizravan uëinak na praksu. Maron-Kuhnov broj relevantnosti Maron i Kuhn (49) predstavili su jednu od prvih velikih, formalnih teorijskih rasprava u informacijskoj znanosti. Zanimalo ih je izvoappleenje probabilistiëke mjere koja Êe omoguêiti rangiranje dokumenata prema njihovoj relevantnosti. Ako se uzme u obzir da je problem objaπnjavanja pojma relevantnosti (πto je osnovni pojam u teoriji informacijskoga pretraæivanja) sliëan onome koji objaπnjava pojam koliëine informacije (πto je osnovni pojam Shannonove teorije komunikacije) (...) pristupamo pojmu relevantnosti takoappleer i u probabilistiëkom smislu. Njihova kondicionalna vjerojatnost koja specificira 'broj relevantnosti' ukljuëuje odnos izmeappleu korisnikova zahtjeva, predmetnog poduëja, zahtjeva oznaëenog danim zastupnikom i danim dokumentom koji daje sustav. Neovisno o bilo kojoj aplikaciji, vaænost Maron-Kuhnova objaπnjenja leæi u: 1) gore nabrojenim Ëimbenicima oznaëenima kurzivom, πto utjeëu na relevantnost; 2) predviappleanju da postoji odnos izmeappleu tih razliëitih Ëimbenika i 3) uvoappleenju pojma vjerojatnosti u opisivanje odnosa. ProbabilistiËki pristup bio je uspjeπan u mnogo predmeta u odnosu na mnoge sloæene fenomene. Postoji sustavni, formalni korpus znanja povezan s vjerojatnoπêu i s postupanjem s mjerama kao s vjerojatnostima. Pa ipak, formuliranje mjera s pomoêu vjerojatnosti je jedno, a procjenjivanje vjerojatnosti (izvoappleenje numeriëke vjerojatnosti) je drugo.»esto je to glavni problem u eksperimentiranju i u praksi, ali bez formuliranja nema aproksimacije uopêe. Ipak, iako su Maron i Kuhn i mnogi drugi pokuπavali pribliæno odrediti vjerojatnost u odnosu na relevantnost, taj eksperimentalni i praktiëni problem nije rijeπen na zadovoljavajuêi naëin. Goffmanova relevantnost kao mjera i teorija epidemije U matematiëkoj teoriji mjera, Ëetiri aksioma opisuju svojstva koja mjera mora zadovoljiti da bi bila mjera: 1) ona je realno odreappleena i nije negativna, 2) potpuno 39 39

40 je aditivna, 3) ima red i 4) ima apsolutnu nulu. Goffman (24) se koristio tim svojstvima da bi dokazao da ako je relevantnost odreappleena samo na temelju upita i svaki je dokument u datoteci neovisan o drugom dokumentu (prevladavajuêa praksa u IR sustavima), takva relevantnost ne zadovoljava sva aksiomatska svojstva mjere, tj. nije postupno aditivna. Takoappleer je u drugom teoremu dokazao, da ako je relevantnost odreappleena ne samo na osnovi odnosa upit dokument nego takoappleer na osnovi odnosa meappleu dokumentima, relevantnost zadovoljava sva aksiomatska svojstva mjere. Da bi bila mjera, relevantnost takoappleer mora uzeti u obzir asocijaciju uëinke jedinica znanja jednih na druge. To, naravno, podræava napore u asocijativnom predmetnom oznaëivanju. Goffman i Newille (50), a kasnije je to razradio i Goffman (16), razvili su epidemijsku teoriju komunikacije izjednaëujuêi proces πirenja ideja sa πirenjem bolesti. Pojam efektivnog kontakta srediπnji je u toj teoriji. Niz teorema dokazuje uvjete pod kojima se tijekom vremena mijenja dinamika procesa u danim populacijama. U sluëaju procesa informacijskoga pretraæivanja (potproces u komunikacijskom procesu), relevantnost se smatra mjerom uëinkovitosti kontakta. Proces pretraæivanja informacije opisan je kao procedura upita datoteci dokumenata (objekti koji prenose informaciju). Pod pretpostavkom da je opêa mjera relevantnosti probabilistiëka, serija matematiëkih definicja i teorema daje razliëite odnose. Meappleu ostalima, Goffman je matematiëki dokazao da relevantnost nije povezana s jedinstvenim podskupom dokumenata kao odgovorima iz datoteke i da je moguêe dobiti viπe od jednoga podskupa odgovora. Odgovori koji u poëetku nisu bili relevantni, mogu postati relevantni u odgovarajuêem slijedu. Dokazano je i da je relevantnost odnos ekvivalentnosti koji omoguêava dijeljenje datoteka u ekvivalentne skupine. Pokazano je da se svaka mjera uëinkovitosti prenesene informacije mora zasnivati na onome πto je veê poznato (...) i (da je potrebno) uvesti pojam uvjetovane vjerojatnosti relevantnosti. Snaga je teorije da daje neka dinamiëka svojstva komunikacije i pokazuje neπto od sloæenosti odnosa relevantnosti kao mjere koja se koristi matematiëkom strogoπêu. Zapravo, to je jedina teorija povezana s komunikacijom koja se pojavila u informacijskoj znanosti i koja pokuπava pokazati neku dinamiku procesa. Ona jasno pokazuje veliku ulogu koju uzajamno djelovanje meappleu dokumentima ima na relevantnost. Jedna od najzanimljivijih stvari koju treba uëiniti je povezati dinamiku teorije komunikacije, u kojoj je uëinkovitost kontakta srediπnji pojam, s takozvanom distribucijom povezanom s relevantnoπêu (kao kod Bradforda), koje su bitno statiëne u prirodi, ali ukljuëuju i relevantnost. Hillmanove skupine sliënosti Hillman (6) je uveo logiku u postupanje s relevantnoπêu u informacijskoj znanosti. U bavljenju osnovnim problemom definiranja relevantnosti, Hillman je predloæio uporabu konstrukata iz formalne logike, posebno Carnapovu teoriju o formiranju pojma. PretpostavljajuÊi da problem obostrane relevantnosti upita i dokumenta ukljuëuje pojmovnu srodnost, Hillman je kritiëki ispitao razliëita motriπta teorije o oblikovanju pojma, pokazujuêi njihovu primjenjivost ili neprimje

41 njivost na definiciju relevantnosti. Predloæio je da bi za opis odnosa relevantnosti najprikladnije bile skupine sliënosti. Teorija nije potpuna, ali njezina snaga leæi u kritiëkom ispitivanju broja logiëkih konstrukata u logici prema njihovoj primjenjivosti na istraæivanje relevantnosti i, Ëak i viπe, u privlaëenju pozornosti informacijskih struënjaka na logiku. Cooperova logiëka relevantnost Cooperu (7) je ostalo da potpuno posuvremeni sve Ëime raspolaæe deduktivna logika u paæljivo raspravljenoj definiciji onoga πto je nazivao logiëka relevantnost. On je pristupio prirodi zakljuëka ukljuëenog u relevantnost. Pretpostavio je da je relevantnost odnos koji postoji izmeappleu dijelova pohranjene informacije s jedne strane, zastupanja korisnikove informacijske potrebe s druge strane (...) obje su strane lingvistiëki entiteti neke vrste. Kao u logici, Cooper uzima reëenicu da bude osnovna jedinica jezika nositelj informacije. Takoappleer pretpostavlja da informacijska potreba i podaci u sustavu za pretraæivanje informacija mogu biti zastupljeni deklarativnim reëenicama. I, kao fundamentalni konstrukt, on uzima odnos 'logiëkih posljedica' (pretraæivost ili logiëka implikacija) iz deduktivne logike, gdje je reëenica (nazvana izvod) logiëna posljedica skupa reëenica (nazvane premise) kad je ispunjen skup uvjeta. Uzevπi ova ograniëenja: 1. Upit za traæenje je pitanje tipa da ne; dakle, ono moæe biti preoblikovano u par da ne sastavljenih izjava (npr. Je li vodik halogeni element?) 2. Podatak pohranjen u sustavu nalazi se u dobro oblikovanim reëenicama tako da skup premisa za sastavljenu tvrdnju moæe biti izveden logiëkim zaklju- Ëivanjem. Minimalni je skup premisa koliko je to moguêe mali skup ako se Ëlan skupa izbriπe, sastavljena tvrdnja viπe neêe biti logiëki zakljuëak skupa premisa. 3. Pretraæivanje je izvedeno zakljuëivanjem. Ono izvodi dedukcijom izravne odgovore na ulazna pitanja. Zatim Cooper daje svoju 'ograniëenu definiciju': Pohranjena je reëenica logiëki relevantna za informacijsku potrebu (zastupanje te potrebe), samo ako je ona Ëlan nekoga minimalnog skupa premisa pohranjenih reëenica za neke sastavljene tvrdnje te potrebe. U generaliziranju iz te definicije Cooper pokazuje da se 'ograniëena definicija' moæe takoappleer primijeniti na sustave za pretraæivanje Ëinjenica i Ëak na sustave za pretraæivanje dokumenata (ali ne precizno), uzimajuêi strategiju preoblikovanja svega πto je pohranjeno u deklarativne reëenice. PoteπkoÊe s tom definicijom pojavljuju se kad se bavimo indukcijom (i induktivnim sustavima) viπe nego dedukcijom, kako je u potpunosti objasnio Cooper; vjerojatnost i stupnjevi relevantnosti ne mogu se potpuno prilagoditi

42 Snaga je Cooperova pristupa da definira potpuno i, koliko to deduktivna logika dopuπta, precizno jedan skup odnosa i jednu vrstu zakljuëka ukljuëenog u relevantnost. OgraniËena kakva je, Cooperova logiëka relevantnost mora biti shvaêena kao prva svoje vrste, pozivajuêi na definicije drugih moguêih vrsta zakljuëaka i dajuêi temelje za diferencijaciju. U svom radu o situacijskoj relevantnosti, Wilson (9) je (vidjeti prethodni odjeljak ovoga Ëlanka) pokuπao ukratko ukljuëiti induktivnu logiku i vjerojatnosti u definiciju evidentne relevantnosti. LogiËko stajaliπte o relevantnosti koncentriralo se viπe na prirodu odnosa meappleu elemenatima nego na nabrajanje elemenata koji ulaze u relevantnost. Priroda tih odnosa bila je promatrana kao zakljuëak. Pojavila su se logiëka stajaliπta: 1. stajaliπte deduktivnog zakljuëka izvedeno iz deduktivne logike 2. stajaliπte probabilistiëkog zakljuëka izvedeno iz induktivne logike i vjerojatnosti. Iako je deduktivna logika preciznija i cjelovitija od induktivne logike, prvo je glediπte preciznije i potpunije od drugoga. Drugo glediπte posebno treba daljnju razradu. Potpunost teorija Ni jedna od teorija relevantnosti nije potpuna u smislu da bilo koja od njih ukljuëuje sva glediπta relevantnosti. Svaka teorija rasvjetljava neko glediπte o relevantnosti i daje razliëitu metodu za opisivanje svojstava i odnosa pojmova. Ni jedna teorija nije do sada pokuπala opisati mehanizme koji oznaëuju pojam. Vjerojatno Êe buduêe teorije relevantnosti postupno i detaljnije razjaπnjavati neko posebno svojstvo pojma. Zaπto je tako velik naglasak na teorijama? Povijest znanosti daje brojne dokaze da nema niπta praktiënije od dobre teorije. Lako se moæe pokazivati kako su razliëiti pojmovi, stajaliπta i pseudoteorije relevantnosti vodile razvitku odreappleenih sustava, prakse i norma u mnogim vrstama informacijskih sustava. Potpuno i valjano teorijsko razmiπljanje o relevantnosti ima potencijalno velik utjecaj na praksu pretraæivanja informacija i knjiæniëarstvo posebno, a na komunikaciju znanja opêenito. Nepostojanje teorije Ëesto vodi igrama pogaappleanja s malo vjerojatnim pozitivnim utjecajem. Povratak teorijskom okviru Ovaj je pogled popis i klasifikacija. S jedne strane pokuπao sam pratiti evoluciju razmiπljanja o relevantnosti, kljuënom pojmu u informacijskoj znanosti, a s druge strane takoappleer sam pokuπao ponuditi teorijski okvir unutar kojega veoma razliëite ideje o relevantnosti, koje su se pojavile, mogu biti interpretirane i povezane jedna s drugom. Ako je klasifikacija, tj. okvir, valjan, on daje potencijal za nepokrivene praznine u znanju i pokazuje moguêe smjerove (upute) za buduêi rad. BuduÊi da je pojam relevantnosti dio i Ëestica znanja, informacija i komunikacija, on takoappleer ukljuëuje kompleksnost, konfuznost i kontroverzije veêih fenomena. Intuitivno, pojam relevantosti mora se baviti uspjehom komunikacijskog procesa. Zbog toga smo u prvom redu odredili da pojam relevantnosti bude pojam 42 42

43 mjere uëinkovitosti kontakta izmeappleu izvora i odrediπta u komunikacijskom procesu. U malo razliëitom kontekstu, Weiler (51) je primijetio da su argumenti o relevantnosti argumenti o okviru naπe rasprave. A to je upravo ono o Ëemu se vode rasprave o relevantnosti u informacijskoj znanosti. Koje je svojstvo komunikacije, koji se odnosi trebaju razmotriti u specificiranju relevantnosti? Koje Ëimbenike treba razmotriti u odreappleivanju relevantnosti? Neki formalniji odgovori na ta pitanja pokuπavaju se dati u informacijskoj znanosti. Razlike u odgovorima formirale su razliëita stajaliπta prema relevantnosti. Do sada ni jedno od stajaliπta nije postiglo πirok stupanj slaganja. Zapravo izgleda da je razmiπljanje o pojmu relevantnosti u informacijskoj znanosti dosegnulo stupanj trajnog izazova. Proces komunikacije znanja bio je predloæen kao teorijski okvir za razmatranje relevantnosti i kao izvor sheme za klasificiranje razliëitih stajaliπta o relevantnosti koja su se pojavila u informacijskoj znanosti.»ak i tijekom mjerenja iste stvari, proces moæe biti valjano mjeren s brojnih razliëitih toëaka u slijedu dogaappleaja koji ukljuëuju razliëite elemente i odnose stvarajuêi razliëite toëke glediπta. Upravo se to dogodilo s relevantnoπêu. Relevantnost moæe biti i bila je razmatrana na brojnim razliëitim toëkama u procesu komunikacije znanja. Stoga su bili razmatrani brojni razliëiti elementi i odnosi i pojavila su se razliëita glediπta. Na specifiënoj razini relevantnost moæe biti i bila je razmatrana u odnosu na specifiëne vrste komunikacije znanja. U komunikaciju znanja ugraappleeni su informacijski sustavi koji imaju cilj omoguêavanje i poveêavanje procesa. RazliËiti sustavi imaju cilj poveêati razliëite oblike procesa ili su usmjereni prema razliëitim uporabama ili okruæenjima. Relevantnost takoappleer moæe biti i bila je razmatrana s ukljuëivanjem bilo kojega informacijskog sustava ili njegovih elemenata ili bez njihova ukljuëivanja. Saæetak razliëitih stajaliπta UzimajuÊi u obzir razliëite elemente i/ili prirodu razliëitih odnosa u komunikaciji znanja, pojavila su se stajaliπta o relevantnosti, ovdje razraappleena pribliæno po slijedu dogaappleanja unutar procesa. Pogled na relevantnost sa stajaliπta predmetnog znanja razmatra odnos izmeappleu znanja o predmetu i oko njega i teme (pitanja) o predmetu i oko njega. Pogled na relevantnost sa stajaliπta predmetne literature, usko povezanim sa stajaliπtem predmetnoga znanja, razmatra odnose izmeappleu predmeta i njegova zastupanja, literature, ili odnos izmeappleu literature i teme (pitanja) o predmetu. Pogled na relevantnost sa stajaliπta logike bavi se prirodom zakljuëka izmeappleu premisa o temi i zakljuëaka iz predmeta i predmetne literature. Pojavila su se dva stajaliπta: 1) stajaliπte deduktivnog izvoda (zakljuëka), koje je razmatralo odnos izmeappleu premisa i zakljuëka na osnovi logiëkog slijeda, i 2) stajaliπte probabilistiëkog zakljuëka, koje je razmatralo odnos izmeappleu premisa, informacije kao dokaza i zakljuëka na osnovi stupnja potvrde ili vjerojatnosti. Pogled na relevantnost sa stajaliπta sustava razmatra sadræaje datoteka i/ili procese danoga informacijskog sustava i odnos prema predmetu ili predmetnoj literaturi, temi (pitanju) ili korisniku ili korisnicima

44 Pogled na relevantnost sa stajaliπta odrediπta razmatra ljudsku prosudbu odnosa izmeappleu dokumenta koji prenosi informaciju i teme (pitanja). Pogled na relevantnost sa stajaliπta pertinentnosti ili odrediπta razmatra odnos izmeappleu zalihe danoga znanja poznavatelja i predmetnog znanja ili predmetne literature. Pogled na relevantnost s pragmatiëkog stajaliπta razmatra odnos izmeappleu neposrednoga danog problema korisnika i pribavljene informacije ukljuëujuêi korisnost i prvenstvo, sklonost kao osnovu interpretacije. Moæe se ustanoviti sljedeêe: RazliËita stajaliπta u razmatranju relevantnosti nisu meappleusobno neovisna. Izgleda da tu postoji ciklus meappleusobnog spajanja, meappleusobnog djelovanja razliëitih sustava relevantnosti (tj. razliëiti sustavi mjera). Neki sustavi mogu se smatrati specijalnim sluëajevima ili podsustavima drugih opêenitijih sustava. Ne postoji i ne moæe postojati jedno jedino specifiëno stajaliπte relevantnosti jer ne postoji samo jedan sustav relevantnosti u komunikaciji. RazliËiti sustavi relevantnosti mogu ukljuëivati razliëite Ëimbenike, ali oni su povezani na takav naëin da ih se teπko moæe razmatrati bez drugih sustava relevantnosti. Na primjer, pragmatiëko stajaliπte ne moæe se razmatrati bez ukljuëivanja stajaliπta pertinentnosti ili stajaliπta odrediπta. Ni jedno se ne moæe razmatrati bez ukljuëivanja stajaliπta predmetnog znanja. Mnogi praktiëni problemi u informacijskim sustavima i mnogi sluëajevi nezadovoljstva korisnika sada mogu biti objaπnjeni kao oni koji su nastali zbog postojanja razliëitih sustava relevantnosti. Zbog toga, kad se razmatra relevantnost u specifiënom smislu, treba biti vrlo paæljiv da bi se oznaëili elementi i priroda odnosa meappleu elementima koji su razmatrani. RazliËiti nazivi mogu se dati razmatranjima specifiënih razliëitih skupova elemenata ili razliëitih odnosa. To je zapoëelo s nazivima pertinentnost i logiëka relevantnost. Najvaæniji napredak u razmiπljanju o relevantnosti bit Êe postignut s razjaπnjenjem uzajamnog djelovanja izmeappleu svih sustava. Nagaappleanja o svojstvima i buduêi rad Objaπnjeno je da su se pojavila razliëita stajaliπta o relevantnosti jer u komunikaciji znanja postoje brojni dinamiëni sustavi relevantnosti koji uzajamno djeluju organizirani na neki stratificirani ili moæda hijerarhijski naëin kompleksnih sustava. Svako se stajaliπte koncentriralo na jedan sustav. Ako je to objaπnjenje valjano, tada moæemo postulirati da trebaju postojati neka fundamentalna svojstva koja su univerzalna opêa svim stajaliπtima sustava relevantnosti i neka jedinstvena svojstva koja su specifiëna za svaki sustav. Danas moæemo samo nagaappleati da su opêa svojstva: Znanje, poznavatelj: sva stajaliπta pretpostavljaju prethodno postojanje korpusa znanja ili ideja ili Ëinjenica ili njihovih zastupnika ili poznavatelja, onoga koji zna. Odabir: sva stajaliπta ukljuëuju proces odabira koji se usredotoëuje na elemente ili strukturu gornjega znanja. ZakljuËak/izvod: selektivnost se temelji na nekom obliku zakljuëka. Preslikavanje: cilj u nekom obliku preslikavanja odabranih elemenata ili strukture znanja na neπto najmanje na koje druge elemente ili strukture znanja

45 Dinamika: dinamika ukljuëenih uzajamnih proæimanja meappleu svojstvima. Promjene u bilo kojem svojstvu tijekom vremena su moguêe. Asocijacija: unutarnja struktura elemenata znanja i drugih svojstava utjeëe na dinamiku i obrnuto. Zalihost (redundancija): viπe od jednog skupa elemenata znanja, obrazac asocijacije ili struktura, oblik zakljuëka, dinamika ili preslikavanje mogu zadovoljiti kriterij svakog i/ili svih svojstava. Ako je ustanovljeno da su ta, ili neka sliëna svojstva opêa za sva stajaliπta relevantnosti, tada Êe objaπnjenje svakoga stajaliπta biti nepotpuno ako ono na neki naëin ne ukljuëuje objaπnjenje najmanje svakog opêeg svojstva. Razmiπljanje o relevantnosti moæe prethoditi u razliëitim smjerovima kao πto su: 1. Uzimanje danoga stajaliπta ili sustava relevantnosti i prethodno potpuno definiranje njegovih svojstava. 2. Uzimanje danoga svojstva u jednom ili viπe sustava i definiranje i kontrastiranje prirode svojstva, npr. to zapoëinje s objaπnjenjem prirode zakljuëaka deduktivni, induktivni, probabilistiëki, preferencijalni itd. 3. Uzimanje broja svojstava i objaπnjavanje uzajamnog djelovanja. 4. Uzimanje broja objaπnjenih sustava relevantnosti i objaπnjavanje uzajamnog djelovanja meappleu njima. Najviπe razmiπljanje o relevantnosti bit Êe ono koje objaπnjava uzajamno djelovanje meappleu svim objaπnjenim sustavima relevantnosti. U rezimiranju teorijskog okvira za razmatranje relevantnosti nabrojeni su brojni elementi ili njihova svojstva. Informacijska znanost bavila se veêinom njih, ali ne svima. Najupadljivije su odsutna razmatranja okruæenja i ljudskih vrijednosti ukljuëenih u komunikaciju znanja. Nadajmo se da Êe buduêi rad o relevantnosti ukljuëiti i ta glediπta. Naπe je razumijevanje relevantnosti u komunikaciji toliko bolje, jasnije, dublje, πire nego πto je bilo kad se informacijska znanost pojavila nakon Drugoga svjetskog rata. Ali, ono joπ uvijek treba proêi dugi, dugi put. Dodatak Sinteza ekperimenata o relevantnosti u informacijskoj znanosti Eksperimenti su organizirani i sintetizirani prema pet opêih skupina varijabla koje utjeëu na ljudsku prosudbu relevantnosti, kao πto su predloæili Cuadra i Katter (prikazano u odlomku pod naslovom Kako je stajaliπte odrediπta dovelo do izjedna- Ëivanja relevantnosti s prosudbom relevantnosti i kako je potaknuto eksperimentiranje, u odjeljku Hipoteze). Da bih izveo zakljuëke, ispitivao sam podatke i rezultate eksperimenata radije nego uporabu zakljuëaka i izjava autora. Ova sinteza preuzeta je iz Saracevic (52)

46 Dokumenti i zastupanje dokumenata Dokumenti i njihovi zastupnici bili su prve i najëeπêe obraappleivane varijable u istraæivanju prosudba relevantnosti. Dokumenti su izazvali poëetni interes jer su oni jedinice koje IR sustavi daju korisnicima i stoga promatranja koja se bave njihovim uëincima na korisnika i njihovu prosudbu imaju izravne praktiëne implikacije na projektiranje sustava i operacija. Istraæivanjima su obuhvaêeni: 1. Usporedni uëinci prosudbi relevantnosti naslova, citata, saæetaka (abstrakta) i/ili potpunih tekstova (53, 54, 55, 56, 57) 2. UËinci stilistiëkih obiljeæja dokumenata (29) i 3. UËinci stupnja specifiënosti i varijacije u sadræaju dokumenta u odnosu na upite (29, 34). Na osnovi analize i korelacije rezultata eksperimenata predloæeno je nekoliko zakljuëaka: 1. Moæe se oëekivati sa znatnim stupnjem sigurnosti da su dokumenti ili objekti koji prenose informaciju glavne varijable u prosudbama relevantnosti. 2. Iako su brojni Ëimbenici paralelni s dokumentima kao varijable, najvaæniji od tih Ëimbenika koji utjeëe na prosudbu relevantnosti pojavljuje se kao predmetni sadræaj dokumenata usporeappleen s predmetnim sadræajem upita. Rezultat se vezuje uz Schutzove 'tematske relevantnosti'. 3. Moæe se takoappleer oëekivati da Êe elementi stila utjecati na prosudbe relevantnosti. 4.»ini se da visoko specifiëan predmetni sadræaj u dokumentu potiëe viπe slaganja u vezi s relevantnoπêu. 5. Za prosudbe relevantnosti istoga Ëlanka moæe se oëekivati da Êe se razlikovati od naslova do potpunih tekstova; naslovi trebaju biti koriπteni sa skepsom. 6. Moæe se oëekivati da Êe se prosudbe relevantnosti za isti Ëlanak poneπto razlikovati od saæetaka do punih tekstova, ovisno o vrsti, duljini, iscrpnosti itd. saæetka. Upiti Upit potiëe generiranje dokumenta kao odgovora i dokumenti se prosuappleuju po relevantnosti u odnosu na upit. Eksperimentalna promatranja bila su provedena na odnosu upit dokument: 1. UËinci specifiënosti upita na prosudbe relevantnosti (29). 2. UËinci prosudba na relevantnost predmetne ekspertize prosuditelja na razliëitim stupnjevima istraæivanja sukcesivni stupnjevi, faze istraæivanja bile su tretirane kao poveêanje upita (54). 3. Odnosi izmeappleu izbora rijeëi, frazeologije upita i dokumenata prosuappleenih relevantnim ili nerelevantnim (38). 4. Odnos izmeappleu neslaganja u prosudbi relevantnosti i nejasnoêe navoda upita (59)

47 6. UËinak predmetnog znanja prosuditelja u odnosu na predmetni sadræaj upita (29, 54). Mogu se izvuêi sljedeêi zakljuëci: 1. to viπe prosuditelji znaju o upitu, viπe je slaganje meappleu prosuditeljima o prosudbi relevantnosti i prosudbe postaju oπtrije, stroæe. 2. to viπe prosuditelji raspravljaju o tijeku zakljuëivanja od upita prema odgovoru, viπe je slaganje u prosudbama relevantnosti. 3. Izgleda da postoji bliska sliënost i korelacija izmeappleu tekstova upita i tekstova relevantnih dokumenata koja se ne moæe pronaêi izmeappleu tekstova upita i tekstova nerelevantnih dokumenata. 4. Tekstovi dokumenta mogu biti najvaæniji Ëimbenik u otpuπtanju prosudba relevantnosti u odnosu na zapoëete upite; tj. ako tko smatra da tvrdnja u dokumentu nalikuje tvrdnji u upitu, moæe biti siguran u visoku vjerojatnost da Êe korisnik dokument smatrati relevantnim zapoëinjuêi upit. 5. to se manje zna o upitu, veêa je tendencija da se dokument prosudi relevantnim. U specifiënim uvjetima, πto manje operater sustava ili predstavnik korisnika zna o upitu njegovu sadræaju, eventualnoj uporabi ili problemu u odnosu na koji je pitanje postavljeno veêi je izazov da se dokument prosudi relevantnim. Ti se rezultati povezuju sa Schutzovim 'inovacijskim relevantnostima'. Prosudbena situacija i uvjeti Ta varijabla odnosi se na okruæenje realno ili umjetno unutar kojega se izvode prosudbe relevantnosti. Ispituju se dva svojstva: 1. UËinak glediπta i definicija relevantnosti na prosudbe relevantnosti (29, 34). 2. UËinak vremena i pritisak strogosti na prosudbe relevantnosti (29). Rezultati tih eksperimenata bez dokazne su snage, neuvjerljivi su i trebaju biti interpretirani oprezno: 1. Ne iznenaappleuje da promjene u eksperimentalnim uvjetima mogu dovesti do promjena u prosudbi. 2. RazliËite definicije relevantnosti nuæno ne potiëu razliëita rangiranja relevantnosti, tj. ljudi se teæe odnose prema relevantnost kao jednostavnom pojmu. 3. VeÊi pritisak na prosudbenu situaciju potiëe viπe rangiranje relevantnosti, (tj. relevantnije). Taj rezultat povezuje se sa Schutzovim 'motivacijskim relevantnostima'. NaËini izraæavanja Ova varijabla odnosi se na instrumente (sredstva psihometrije) kojima prosuditelji izraæavaju prosudbe relevantnosti. BuduÊi da se instrumenti koriste za biljeæenje stavova, oni utjeëu na stavove

48 Moæe se zakljuëiti: 1. RazliËite vrste ljestvica (ocjenjivanje, rangiranje, ljestvice omjera) mogu dovesti do neznatno razliëite prosudbe. 2. to viπe kategorija ima ljestvica omjera, prosuditelji lakπe donose prosudbe. U svakom sluëaju, lakπe im je s ljestvicom koja ima viπe od dvije, pa sve do deset kategorija. 3. Nije jasno koja je vrsta ljestvice najpouzdanija za biljeæenje prosudba relevantnosti. Neki oblici ljestvice omjera imaju prednosti pred drugim vrstama ljestvica. 4. Na ispitivanim ljestvicama prosuditelji s visokom razinom predmetne ekspertize obiëno su postigli slaganje s njima u kratkom vremenu (npr. mjesec dana). 5. Ustanovljeno je da su krajnje toëke ljestvice bile najviπe koriπtene, neovisno o broju kategorija u ljestvici, tj. dokumenti su obiëno rangirani kao vrlo relevantni ili nerelevantni. 6. Prosudbe relevantnosti skupine prosuditelja o jednom dokumentu obiëno nisu distribuirane nego skreêu u jednome smjeru. 7. Najvaænije je napomenuti da se moæe oëekivati da Êe relativni rezultat relevantnosti za skup dokumenata, posebno dokumenata s visokom relevantnoπêu, biti veoma usklaappleen, Ëak i kad prosuditelji iz razliëitih sredina vrπe prosudbu relevantnosti. Dakle, moæe biti isplativije usporediti odnosni poloæaj skupa dokumenata, nego usporeappleivati rangove dodijeljene pojedinim dokumentima. Ljudi U svim pregledanim eksperimentima, fundamentalni istraæivani Ëimbenici bili su usklaappleenost, slaganje, prosudba relevantnosti na koje utjeëu neke ljudske znaëajke. Te znaëajke obiëno se povezuju sa stupnjem predmetne ili struëne naobrazbe. Treba napomenuti da je ljudski element kao varijabla do neke mjere prisutan u svim prethodno predstavljenim zakljuëcima. Istraæivano je sljedeêe: 1. Sposobnost ljudi da usklaappleeno prosuappleuju relevantnost dokumenta za njihov opêi interes (61). 2. Usporedba korisnikove i nekorisnikove (delegirana) i ekspertove i neekspertove prosudbe relevantnosti (62, 63). 3. Utjecaj namjeravane uporabe dokumenta na prosudbu relevantnosti (29, 64). 4. Utjecaj akademske i struëne naobrazbe na prosudbu relevantnosti (29, 54). 5. Odnos izmeappleu prosudbi relevantnosti koje su dodijelili prosuditelji relevantnosti i rezultata testova iz IR sustava (65). Na toj najvaænijoj varijabli zakljuëci su kako slijedi: 1. Moæe se oëekivati da Êe πto je veêe predmetno znanje prosuditelja, veêe biti njihovo slaganje u prosudbama relevantnosti. Izgleda da je predmetno znanje najvaæniji Ëimbenik koji utjeëe na prosudbu relevantnosti onoliko 48 48

49 koliko se uzimaju u obzir ljudske znaëajke. Taj rezultat istraæivanja istiëe vaænost razmatranja zalihe danoga znanja kad se razmatra relevantnost i Ëovjek. 2. Takoappleer je pokazano da razina predmetnog znanja prosuditelja varira obratno proporcionalno s brojem dokumenata koji su prosuappleeni kao relevantni. Obratno, πto je manje predmetno znanje, njihove su prosudbe opreznije. 3. Skupine koje nisu predmetno usmjerene (npr. specijalisti za pretraæivanje predmetnih informacija i knjiæniëari) sklone su dodijeliti relativno visoke ocjene relevantnosti. Oni Êe se prikloniti tomu da korisniku daju svu ili veêinu relevatne graapplee koju bi korisnik sam smatrao relevantnom i usto neku graappleu ili znatno viπe graapplee koju korisnik ne bi smatrao relevantnom. Pa ipak, moæe se oëekivati da Êe ocjenjivanje dokumenata do stupnja relevantnosti biti sliëno za osobe sa opseænim prethodnim poznavanjem predmeta (tj. korisnici) i za dobavljaëe informacija (tj. predstavnici) s manjim poznavanjem predmeta. 4. Pokazalo se da poznavanje i znanje predmetnog nazivlja snaæno utjeëe na suglasnost o relevantnosti. 5. Moæe se oëekivati da struëno ili profesionalno bavljenje problemom daje poticaj upitu i da Êe poveêati slaganje u prosudbama relevantnosti meappleu skupinama predmetnih specijalista i dobavljaëa informacije. PoveÊano struëno angaæiranje utjeëe na slaganje meappleu prosudbama, neovisno o stupnju predmetnoga znanja. 6. Korelacija u slaganjima oko relevantnosti meappleu ljudima s visokom razinom predmetne ekspertize i s najstruënijim angaæiranjem s upitom bila je izmeappleu.55 i.75; korelacija u slaganjima oko relevatnosti meappleu dobavljaëima informacije bila je izmeappleu.45 i Razlike u namjeravanoj uporabi dokumenata mogu stvoriti razlike u prosudbi relevantnosti, sugerirajuêi da namjeravana uporaba postaje dio upita. Taj se rezultat povezuje sa Schutzovim 'interpretacijskim relevantnostima' i Wilsonovim 'situacijskim relevantnostima'. 8. Moæe se oëekivati da Êe slaganje u onome πto nije relevantno biti veêe nego slaganje u onome πto je relevantno. Prosudba relevantnosti nije isto πto i prosudba nerelevantnosti. 9. Istraæivanja rada sustava za pretraæivanje, naravno ako su dobro projektirana i kontrolirana, mogu stvoriti pouzdane usporedne rezultate unutar ispitnih eksperimenata, neovisno o relativnoj nestabilnosti prosudbi relevantnosti (nestabilnost u okviru raspona obrazloæenih pod prethodnim zakljuëkom 6.) Jedan je od glavnih zakljuëaka koji se moæe izvuêi iz eksperimenata je taj da prosudbe relevantnosti nisu sve povezane sa sluëajnom distribucijom. Iako se moæe Ëiniti da je prosudba relevantnosti vrlo subjektivan ljudski proces, ona se povezala s nekim iznimnim obrascima pravilnosti

50 Zahvala Zahvalan sam za promiπljene prijedloge profesorice Phillys A. Rich i ureappleivanje teksta koje je provela Jane A. Wiggs. Takoappleer, zahvalan sam kolegama na koli za komunikacijske, informacijske i knjiæniëne studije i Institutu za sloæene sustave (Complex Systems Institute) pri SveuËiliπtu Case Western Reserve, πto su mi omoguêili da istraæivanje provedem u primjerenom okruæenju, te studentima koji su stalno poticali na izazove. Prevela: Jelica LeπËiÊ Biljeπke 1. Mesarovic, M. ; E. Pestel. Mankind at the Turning Point-The Second Report ot the Club of Rome, New York : Dutton, Ball, D. The Coming of Post-Industrial Society-A Venture in Social Forecasting, New York : Basic Books, Schutz, A. Reflections on the problem of relevance, New Haven : Yale University Press, Carnap, R. Logical foundations of probability. Chicago: University of Chicago Press, Anderson, A. R. ; N.D. Belnap, Jr.. The Pure calculus of entailment. // Journal of Symbolic Logic, 27, 1(1962), Hillman, D. J. The Notion of relevance (1). // American Documentation, 15, 1(1964), Cooper, W. S. A Definition of Relevance for Information Retrieval. // Information Storage and Retrieval, 7, 1 (1971), Foskett, D. J. A Note on the concept of 'relevance'. // Information Storage and Retrieval, 8, 2 (1972), Wilson, P. Situational relevance. // Information Storage and Retrieval, 9, 8 (1973), Kemp, D. A. Relevance, pertinence and information system development. // Information Storage and Retrieval, 10, 2 (1974), Ziman, J. M. Public knowledge: an essay concerning the social dimension of science. London : Cambridge University Press, Ziman, J. M. Information, communication, knowledge. // Nature, 224, 5217(1969), Price, D. J. de S. Little science, big science. New York : Columbia University Press, Warren, K. G. ; W. Goffman. The Ecology of the medical literatures. // American Journal of the Medical Sciences, 263, 4(1972), Shera, J. H. ; M. E. Egan. A Review of the present state of librarianship and documentation. // S.C. Bradford. Documentation. 2nd ed. London : Lockwood, Pp Goffman, W. A General theory of communication. // T. Saracevic. Introduction to Information Science. New York : Bowker, Chapter 13, pp Shannon, C. E. ; W. Weaver. Mathematical theory of communication. Urbana : University of Illinois Press, Wiener, N. Cybernetics: control and communication. // Animal and the Machine. 2nd ed. Cambridge, Massachusetts : MIT Press, Kochen, M. Principles of information retrieval. Los Angeles : Melville, Mooers, C.S. Coding, information retrieval, and the rapid selector. // American Documentation, 1, 4 (1950), Perry, J. W. Superimposed punching of numerical codes on handsorted, punch cards. // American Documentation, 2, 4 (1951),

51 22. Taube, M. and Associates. Storage and retrieval of information by means of the association of ideas. // American Documentation, 6, 1(1955), National Academy of Sciences. Proceedings of the International Conference on Science Information. 2 Vols. National Academy of Sciences, Washington, D.C., See: (a) Vickery, B. C., ; (b) Vickery, B. C., ; (c) Summary of the discussion of the Area 4: ; and Area 6: Goffman, W. On Relevance as a measure. // Information Storage and Retrieval, 2, 3(1964), Kent, A. ; M. Berry ; F. U. Leuhrs ; J.W. Perry. Machine literature searching VIII. Operational criteria for designing information retrieval systems. // American Documentation, 6, 2(1955), Doyle, L. B. Is relevance an adequate criterion for retrieval system evaluation? // Proceedings of the American Documentation Institute. Part 2. Washington, D.C, Pp Cuadra, C. A. On the utility of the relevance concept: technical report SP Santa Monica, CA : Systems Development Corporation, National Science Foundation. Summary of Study conference on evaluation of document searching systems and procedures. Washington, D.C. : NSF, Cuadra, C. A. ; R. V. Katter. Experimental studies of relevance judgments. TM-3520/001, 002, 003/ vols. Santa Monica, CA : Systems Development Corporation, Rees, A. M. ; T. Saracevic. The Measurability of relevance. // Proceedings of the American Documentation Institute, 3(1966), O'Connor, J. Relevance disagreements and unclear request forms. // American Documentation, 18, 3 (1967), Saracevic, T. Introduction to information science. New York : Bowker, Chapter 3 (1970), Millar, C. A. The Magical number seven, plus or minus two: some limits on our capacity for processing information. // Psychological Review, 63, 2 (1956), Fairthorne, R. A. Empirical hyperbolic distributions (Bradford Zipf Mandelbrot) for bibliometric description and prediction. // Journal of Documentation, 25, 4 (1969), Brookes, B. C. Numerical methods of bibliographic analysis. // Library Trends, 22, 1 (1973), Line, M. B. ; A. Sandison. 'Obsolescence' and changes in the use of literature with time. // Journal of Documentation, 30, 3 (1974), Bradford, S. C. The Documentary chaos. // Documentation. London : Lockwood, Pp Lotka, A. J. The Frequency distribution of scientific productivity. // Journal of the Washington Academy of Sciences, 16, 12 (1926), Zipf, G. Human behavior and the principle of least effort. Cambridge : Addison-Wesley, Price, D. J. de S. Networks of scientific papers. // Science, 149, 3683(1965), Urquhart, D. J. Use of scientific periodicals. // Proceedings of the International Conference on Scientific Information. Washington, D.C. : National Academy of Sciences, National Research Council, Pp Saracevic, T. On the concept of relevance in information science: PhD dissertation. Cleveland, Ohio : Case Western Reserve University, Kozachkov, L. S. Relevance in informatics and scientology, // Nauchno-Tekhnicheskaya Informatsiya, Series 2, 8(1969), (In Russian) 44. O'Connor, J. Some questions concerning 'information need' // American Documentation, 19, 2 (1968), Rees, A. M. ; T. Saracevic. Conceptual analysis of questions in information retrieval systems. // Proceedings of the American Documentation Institute, Part 2. Washington, D.C., Pp Goffman, W. ; V. A. Newill. Methodology for test and evaluation of information retrieval systems. // Information Storage and Retrieval, 3, 1 (1966),

52 47. Harmon, G. Human memory and knowledge: a systems approach. Westport, Conn. : Greenwood, Cooper, W. S. On selecting a measure of retrieval effectiveness. Part 1. // Journal of the American Society for Information Science, 24, 2 (1973), Maron, M. E. ; J. L. Kuhns. On relevance, probabilistic indexing, and information retrieval. // Journal of the Association for Computing Machinery, 7, 3 (1960), Goffman, W. ; V. A. Newill. Communication and epidemic processes. // Proceedings of the Royal Society, A. 298, 1454 (1967), Weiler, G. On relevance. // Mind, 71(1962), Saracevic, T. Ten years of relevance experimentation: a summary and synthesis of conclusions. // Proceedings of the American Society for Information Science, 7(1970), Rath, G. J. ; A. Resnick ; T. R. Savage. Comparisons of four types of lexical indicators of content. // American Documentation, 12, 2 (1961), Rees, A. M. ; D. G. Schultz, et al. A Field experimental approach to the study of relevance assessments in relation to document searching. 2 Vols. Cleveland, Ohio : Center for Documentation and Communication Research, School of Library Science, Case Western Reserve University, Resnick, A. Relative effectiveness of document titles and abstracts for determining relevance of documents. // Science, 134, 3483 (1961), Shirey, D. L. ; H. Kurfeerst. Relevance predictability. II: Data reduction. // A. Kent et al. Electronic Handling of Information: Testing and Evaluation, Washington, D.C. : Thompson, Pp Saracevic, T. Comparative effects of titles, abstracts and full texts on relevance judgments. // Proceedings of the American Society for Information Science, Washington, D.C. 6 (1969), Gifford, C. ; G. J. Baumanis. On understanding user choices: textual correlates of relevance judgments. // American Documentation, 20, 1 (1969), O'Connor, J. Some independent agreements and resolved disagreements about answer-providing documents. // American Documentation, 20, 4 (1969), Katter, R. V. The Influence of Scale Form on Relevance Judgment. // Information Storage and Retrieval, 4, 1 (1968), Resnick, A. ; T. R. Savage. The Consistence of human judgments of relevance. // American Documentation, 15, 2 (1964), Barhydt, G. C. The Effectiveness of non-user relevance assessments. // Journal of Documentation, 23, 2 (1967), ; 3, Hoffman, J. M. Experimental design for measuring the intra- and inter-group consistence of human judgment for relevance: M.S. thesis. Atlanta, Georgia : Georgia Institute of Technology, Cuadra, C. A. ; R. V. Katter. Opening the black box of 'relevance'. // Journal of Documentation, 23, 4 (1967), Lesk, M. E. ; G. Salton. Relevance assessments and retrieval system evaluation. // Information Storage and Retrieval, 4, 3 (1968),

53 Vrednovanje vrednovanja u pretraæivanju informacija 8 Saæetak Vrednovanje je glavna sila u znanstvenoistraæivaëkom radu, razvoju i primjenama povezanim s pretraæivanjem informacija (Information Retrieval IR). Ovaj rad daje analitiëku i povijesnu analizu vrednovanja sustava za pretraæivanje informacija i procesa. U radu se uz najvaænije izazove i pitanja vrednovanja raspravljaju i jake strane i nedostatci dosadaπnjih napora i pristupa vrednovanju. Napravljena je manja usporedba s vrednovanjem ekspertnih sustava i javno dostupnih raëunalnih kataloga (OPAC-a). Vrednovanje se dalje analizira u odnosu na πiroki kontekst i konkretne probleme. Identificirane su i kontrastirane razine vrednovanja: veêina IR vrednovanja odvija se na razini obrade, no bilo je i drugih koji su se odvijali na razinama izlaznih proizvoda, korisnika i koriπtenja te na druπtvenim razinama. NajveÊi je problem izolacija vrednovanja na odreappleenoj razini. Rad istraæuje nadalje i pitanja vezana uz sustave koji se vrednuju, kriterije vrednovanja, mjere, mjerne instrumente i metodologiju. Takoappleer se sagledava i πiri kontekst: pretraæivanje informacija postaje sve viπe sastavni dio drugih aplikacija, kao πto su internet ili digitalne knjiænice. Kod tradicionalnog pretraæivanja informacija bilo je malo postupaka vrednovanja koji bi se doveli u vezu s tim aplikacijama. Danaπnji su izazovi integracija IR vrednovanja s razliëitih razina te ukljuëivanje vrednovanja u nove aplikacije. Uvod Vrednovanje je ocjenjivanje izvedbe ili vrijednosti sustava, procesa (tehnike, procedure ), proizvoda ili poslovne politike. Kao takvo vrednovanje je prihvaêeno kao nuænost u znanosti, tehnologiji i mnogim drugim podruëjima, ukljuëujuêi pritom i druπtvene primjene. Meappleutim, izvor brojnih poteπkoêa definiranje je temelja na 8 Saracevic, Tefko. (1995). Evaluation of evaluation in information retrieval. // SIGIR '95. Seattle : Association of Computing Machinery, Inc. Pp Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, Association of Computing Machinery

54 kojem treba poëivati vrednovanje. Stoga je u svim podruëjima vrednovanja velika pozornost posveêena prouëavanju kriterija vrednovanja, mjera, metoda i tome srodnih znaëajki. Katkad je Ëak potrebno vratiti se malo unazad i postaviti vrlo opêenita pitanja, naime evaluacijska pitanja, o samom vrednovanju. Takav je upravo ovaj rad. Kad su se prije pola stoljeêa pojavili prvi sustavi za pretraæivanje informacija, vrednovanje je bila glavna sila koja je tjerala na napredak u podruëjima prouëavanja i razvoja sustava za pretraæivanje informacija. U ovom Êu radu nastojati analizirati temeljna i povijesna motriπta povezana s vrednovanjem sustava i procesa za pretraæivanje informacija, ocijeniti dostignuêa i propuste IR vrednovanja, postaviti neka vaæna pitanja te usporediti (u ograniëenoj mjeri) IR vrednovanje s vrednovanjem srodnih informacijskih sustava, a ovdje se u prvome redu misli na ekspertne sustave i OPAC-e. Kontekst: πiri problem U svom vrlo vaænom Ëlanku Vannevar Bush, voditelj ameriëkih znanstvenih istraæivanja tijekom Drugoga svjetskog rata, spomenuo je problem povezan s ogromnim zadatkom omoguêavanja dostupnosti zastraπujuêe πirokoj lepezi znanja u znanosti i tehnologiji i predloæio primjenu nove informacijske tehnologije kao moguêe rjeπenje toga zadatka (Bush, 1945.). Busha je zabrinjavala problematika 'eksplozije informacija', ubrzanog i eksponencijalnog rasta zapisa znanja u podruëju znanosti i tehnologije. I mnogi drugi dijelili su njegovu zabrinutost i bili isto tako oduπevljeni predloæenim rjeπenjem u vidu informacijske tehnologije. Kao rezultat svega toga, do kraja 1950-ih prvo se u znanosti i tehnologiji, a kasnije i u drugim podruëjima ljudskih djelatnosti pojavilo pretraæivanje informacija kao glavni pristup rjeπavanju problema eksplozije informacija, osnaæeno znatnom vladinom financijskom potporom. Eksplozija informacija do dan-danas je ostala glavni problem kojim se bavi IR. IR se joπ uvijek financira upravo zbog tog problema. Pretraæivanje se informacija drastiëno promijenilo tijekom vremena, promijenila se Ëak i priroda naπeg razumijevanja fenomena eksplozije informacija, ali temeljna problemska orijentacija IR-a ostala je nepromijenjena. Stoga bi krajnje evaluacijsko pitanje za IR bilo: U kojoj je mjeri uspjeπno (bilo/jeste) pretraæivanje informacija u razrjeπavanju problema eksplozije informacija na podruëjima na kojima se primjenjuje? Razvidno je da to pitanje sa sobom nosi mnoga druga nerijeπena pitanja poput: Koliko uspjeπno IR pomaæe ljudima da u situacijama kada se suoëavaju s problemima traæenja, pronalaæenja, koriπtenja i interakcije s informacijama izdvoje one prave iz mnoπtva drugih i naprave najbolji odabir od bezbroj moguêih izbora? Vrlo je teπko odgovoriti na ta pitanja jer se ona ne odnose samo na poslovanje sustava. Uostalom, eksplozija informacija nije samo tehniëki nego i kompleksan druπtveni, kognitivni, kulturoloπki i komunikacijski problem. Pretraæivanje je informacija stoga u osnovi aktivnost usmjerena prema problemima s istim znaëajkama (socijalnim, kognitivnim, komunikacijskim). Moæemo iêi tako daleko i reêi 54 54

55 da je pretraæivanje informacija druπtvena aktivnost koja povezuje i omoguêuje interakciju izmeappleu kreatora/autora informacija (ili konkretnije, tekstova, podataka, slika, zvukova koje su proizveli) i korisnika/ëitatelja tih informacija. U svakom sluëaju, moguêe je doêi do neizravnoga vrijednosnog indikatora. Rezultati razvojno-istraæivaëkog rada u podruëju pretraæivanja informacija imali su πaroliku primjenu tijekom posljednjih desetljeêa. IR ideje i eksperimenti iz ih i 1960-ih za rezultat su imali razvoj velikog broja baza podataka, sustava, usluga i mreæa u 1970-ima i 1980-ima. Razvila se jaka i uspjeπna informacijska industrija utemeljena na pretraæivanju informacija. IstraæivaËki rad iz 1970-ih i 1980-ih sada se ugraappleuje u tu industriju. Velik se dio prakse i rada informacijskih struënjaka promijenio, a te su se promjene zbivale oko pretraæivanja informacija. Informacijska industrija, zajedno s pretraæivanjem informacija, pokazuje znakove zrelosti. Stoga gledajuêi pragmatiëki i komercijalno, sustavi koji su se razvili u okviru pretraæivanja informacija postali su iznimno uspjeπni. A moæe ih se svugdje susresti. Pretraæivanje se informacija pojavljuje svuda, ne samo u informacijskoj industriji. Izmeappleu ostalog, pretraæivanje informacija primjenjuje se i kod traæenja i smislenoga kretanja internetom; pretraæivanje informacija ima takoappleer srediπnju ulogu u razvojno-istraæivaëkom radu iz podruëja digitalnih knjiænica. Meappleutim, ta pozitivna i vrlo uspjeπna motriπta pretraæivanja informacija imaju i svoju negativnu stranu. Sveprisutnost ima svoju cijenu. Neke od danaπnjih primjena ili prijedloga u domeni pretraæivanja informacija doπle su od ljudi koji su, iskreno reëeno, naivni u svome razumijevanju sloæenosti problematike ili dostignuêa u pretraæivanjanju informacija. Zbog toga su mnoga rjeπenja buduêega razvojnoistraæivaëkog rada u podruëju pretraæivanja informacija zapravo korak unazad, ukljuëujuêi ovdje i neka rjeπenja vezana uz internet i digitalne knjiænice. Nezrela su i ne odgovaraju normi. Naæalost, nema puno postupaka vrednovanja tih πirokih primjena pretraæivanja informacija. Dopustite mi da napravim nekoliko usporedbi. Rad na ekspertnim sustavima proiziπao iz umjetne inteligencije pojavio se sredinom 1960-ih. Vrlo se brzo raπirio i dobio na popularnosti. IstraæivaËki rad u podruëju ekspertnih sustava takoappleer se bavio pitanjem znanja. Meappleutim, postojala je razlika: pretraæivanje informacija bavilo se fiziëkim zapisima znanja dok su se ekspertni sustavi bavili drukëijom vrstom zapisa: kumuliranim znanjem u glavama struënjaka. U razvojno-istraæivaëkom radu ekspertnih sustava vrednovanju se nije poklanjalo toliko pozornosti kao u razvoju i istraæivanju u polju pretraæivanja informacija. Pojavili su se brojni ekspertni sustavi i ljuske ekspertnih sustava, ali ih je jako mali broj preæivio. Za razliku od pretraæivanja informacija, ekspertni sustavi nisu bili toliko uspjeπni i raπireni u svojoj primjeni. Nisu bili tako Ëvrsti i pogodni u svojim tehnikama kao pretraæivanje informacija. Crevier (1993.) je napravio povijesnu analizu umjetne inteligencije, ukljuëujuêi i vrednovanja uspjeha i neuspjeha ekspertnih sustava; bilo bi zanimljivo napraviti usporedno vrednovanje koje bi ukljuëilo i pretraæivanje informacija. Vrednovanje knjiænica dotaknulo je Ëitav niz razliëitih motriπta i problema, no ovdje Êemo se, kako je veê reëeno, baviti samo onima vezanim uz OPAC-e zbog 55 55

56 njihove uske vezanosti s pretraæivanjem informacija. Primjena informacijske tehnologije na knjiænice oznaëena kao 'automatizacija knjiænica' zapoëela je u ima. Ona je prvotno bila usmjerena samo na automatizaciju unutarnjih knjiæniënih procesa kao πto su nabava, katalogizacija i cirkulacija. Ti procesi nisu imali veze s pretraæivanjem informacija. Meappleutim, na poëetku 1970-ih knjiæniëna je automatizacija napredovala i poëela ukljuëivati probleme dostupa i pretraæivanja knjiæniënih kataloga od strane korisnika. Rezultat svega toga bili su OPAC-i. OPAC-i su, kao uostalom i pretraæivanje informacija, doticali probleme zapisa znanja, ali specijaliziranog tipa standardiziranih zapisa kakvi se nalaze u knjiæniënim katalozima. U istraæivanju i primjeni OPAC-a vrednovanje nije imalo vaæno mjesto; njihov se razvoj nije vodio πirokoprimjenjivim vrednovanjem kao kod pretraæivanja informacija. No, bez obzira na vrednovanje, OPAC-i su bili vrlo uspjeπni i jako su se proπirili. Iako OPAC-i imaju snaænu komponentu pretraæivanja informacija, IR zajednica samo ih je sporadiëno ukljuëivala u svoje istraæivaëko-razvojne projekte. Kao i kod ekspertnih sustava, bilo bi vrlo korisno kad bi se napravile usporedne studije vrednovanja sustava za pretraæivanje informacija i OPAC-a. Konkretan problem: priroda procesa pretraæivanja informacija Kad razmiπljamo o vrednovanju, moramo zapoëeti s promiπljanjem o tome koji Êe se problemi i procesi vrednovati. Calvin Mooers smislio je naziv 'pretraæivanje informacija' i definirao koji se konkretni problemi tu razmatraju (Mooers, 1951.): Pretraæivanje informacija naziv je za proces ili metodu pri kojoj je buduêi korisnik informacija u stanju pretvoriti svoju informacijsku potrebu u popis bibliografskih jedinica o pohranjenim dokumentima koji sadræe za njega korisne informacije ( ) Pretraæivanje informacija obuhvaêa intelektualna stajaliπta opisivanja informacija i njihovu namjenu za pretraæivanje, kao i sustave, tehnike ili strojeve koji se rabe da bi izvrπili zadane operacije. Nakon pola stoljeêa razvoja sustavi i procesi za pretraæivanje postali su iznimno sloæeni. Od svih promjena i poboljπanja, vjerojatno je najvaænije to πto sustavi za pretraæivanje danas dopuπtaju velik stupanj interakcije, sa svim popratnim implikacijama i problemima interakcije Ëovjek raëunalo. To je, dakako, dovelo do povezivanja pretraæivanja informacija i πireg konteksta ponaπanja pri pretraæivanju (potraæivanje i koriπtenje), i to ne samo u strogo tehniëkom smislu. Pored toga, iako velik dio sustava za pretraæivanje i dalje ima samo bibliografske jedinice, mnogi su sustavi otiπli i dalje od toga pa obuhvaêaju tekstove, podatke i slike. Meappleutim, problemi koje je identificirao Mooers i dalje su temeljni za pretraæivanje informacija. Kako buduêem korisniku pruæiti korisne informacije? Ili suvremenim rjeënikom: Kako korisnicima pruæiti uëinkovit pristup i interakciju s informacijama te ih osposobiti da se uëinkovito koriste tim informacijama? S tim ciljem na umu pitamo se: 1. Kako intelektualno organizirati informacije? 2. Kako intelektualno definirati pretraæivanje i interakciju? 3. Koje sustave i tehnike koristiti za te procese? 56 56

57 Stoga je vaæno imati na umu da je ocjenjivanje izvedbe i vrijednosti sustava za pretraæivanje i dalje u uskoj vezi s tim pitanjima. Uloga vrednovanja u pretraæivanju informacija Zanimanje za vrednovanje IR sustava dolazi kratko nakon pojave prvih prijedloga za projektiranje i prvih prototipova. Kent i suradnici (1955.) bili su prvi koji su predloæili kriterij relevantnosti i mjere preciznosti i relevantnosti (to drugo preimenovano je u odziv) za vrednovanje IR sustava; oni su postali glavni naëin vrednovanja IR sustava do danas. Kratko nakon toga, razliëiti agencije Vlade SADa poëele su sponzorirati pokuπaje vrednovanja IR-a. Najpoznatije poëetno vrednovanje IR sustava bilo je kranfildsko istraæivanje koje je zapoëelo u kasnim 1950-im godinama i trajalo sve do sredine 1960-tih. Kranfildska istraæivanja zaëetnik su vrednovanja IR-a, kojim je uspostavljena uloga vrednovanja u IR-u i odreappleen ton i pristup koji se koristi u veêini istraæivanja vrijednosti IR-a sve do danas. ZapoËevπi s tradicijom koju su uspostavili kranfildski projekti, a zatim s brojnim vrednovanjima pod okriljem SMART-a (Salton, 1971.), projektiranje IR sustava, ukljuëujuêi prijedloge novih metoda i algoritama za IR procese s jedne strane i njihovo vrednovanje s druge strane, postalo je neodvojivo. Vrednovanje je postalo srediπnje mjesto za istraæivanje i razvoj (Research and Development R&D) u IRu do te mjere da su novi projekti i prijedlozi i njihovo vrednovanje postali jedno. Kranfildsko, SMART i druga istraæivanja sve do 1980-ih opisana su u izvrsnoj knjizi o vrednovanju IR-a, koju je uredila K. Sparck-Jones (1981.). No tu je knjigu potrebno posuvremeniti. SliËna centraliziranost u vrednovanju nije meappleutim primijenjena u R&D u vezi s ekspertnim sustavima ili OPAC-ima. Vrednovanje kako je izvorno izvoappleeno u ekspertnim sustavima i OPAC-ima bilo je ograniëeno na tehniëku ili tehnoloπku razinu. Pokuπalo se odrediti djeluje li uopêe dani raëunalni program, je li bez virusa (tj. vrednovalo se s obzirom na pogreπke, nedostatke, propuste) i πto je pouzdanost, snaga i sliëno programske podrπke. Naravno, to su vrlo vaæne i ozbiljne ocjene, ali su takoappleer vrlo ograniëenog dosega. ire vrednovanje, tj. πire od raëunalnog programa i razina, nije postalo i joπ uvijek nije srediπte vrednovanja ekspertnih sustava, kao πto je pokazano u opseænom pregledu i prijedlogu za vrednovanje ekspertnih sustava koji su izradili Kirani, Zualkerman i Tsai (1994.). Drugim rijeëima, ekspertni sustavi bili su vrlo rijetko, ako su ikad i bili, formalno vrednovani izvan tehnoloπke razine. OËigledno, ekspertni sustavi imaju ozbiljnih problema koji potjeëu od same osnove njihovih pretpostavki i projektnih zamisli (Crevier, 1993.). Iznio bih pretpostavku da je to zbog toga πto je njihovo vrednovanje bilo ograniëeno na tehniëku razinu (programski paketi); malo ili nimalo ozbiljne paænje bilo je posveêeno πirem kontekstu vrednovanja, ukljuëujuêi druge razine (opisane u nastavku rada) koje se odnose na korisnika i koriπtenje, spremnost za uporabu i utjecaj. Jasno je da je programska podrπka postajala sve bolja i bolja, ali sustavi su bili na pogreπnom putu. Svakako postoji zadaêa koju treba nauëiti da bi se vrednovalo IR

58 Pristupi vrednovanju U vrednovanju moæe se koristiti mnogo pristupa. Izbor pristupa ovisi o namjeri vrednovanja i na mnogo naëina odreappleuje vrstu dobivenih rezultata. Dodatno, svaki pristup ima svoja ograniëenja. Teπko je mijenjati pristupe. ImajuÊi to u vidu, analizirat Êu glavne pristupe koriπtene u vrednovanju IR-a. Iz oëitih razloga ogromna veêina IR vrednovanja koristila se sustavnim pristupom (tj. pristupom usmjerenim na sustav). Taj se pristup upotrebljava do te mjere da ljudi koji se njime koriste Ëesto ne mogu prepoznati ili upotrijebiti vaæne nalaze, rezultate drugih pristupa. Nedavno je Churchman (1968.) istaknuo ne samo snagu nego i ograniëenja i 'bijele mrlje' sustavnog pristupa. Jesu li oni priznati u IR vrednovanjima? Snaga jest, ali 'bijele mrlje' nisu. Sustav moæe biti razmatran kao skup elemenata u interakciji. Sustav koji je naëinio Ëovjek, kao πto je to IR sustav, ima dodano motriπte: ima odreappleene ciljeve. Elementi ili komponente uzajamno djeluju da bi izveli odreappleene funkcije ili procese kako bi se postigli dani ciljevi. Ali, kao i sve drugo u sustavima, ciljevi se pojavljuju u hijerarhijama. Nadalje, svaki sustav (ukljuëujuêi IR sustav) postoji u okruæenju ili okruæenjima (koja se takoappleer mogu smatrati sustavima) i uzajamno djeluju s okruæenjima. Teπko je, Ëak i proizvoljno, postaviti granice sustava. U vrednovanju IR-a, kao i u vrednovanju bilo kojega sustava ili procesa, ta teπka pitanja pojavljuju se i jasno utjeëu na rezultate: Gdje poëinje IR sustav podvrgnut vrednovanju? Gdje zavrπava? Gdje su granice? to ukljuëiti? to iskljuëiti? Vrednovati sustav znaëi postaviti pitanja o moguênostima, izvedbama u odnosu na dane ciljeve: Koliko dobro sustav (ili komponenta sustava) obavlja to za πto je projektiran? Slijedi da se vrednovanje ne moæe poduzeti, a da se nema na umu eksplicitno ili implicitno postojanje ciljeva. To zvuëi jednostavno i logiëno. Ali, o kojem se cilju nekoga IR sustava u hijerarhiji ciljeva tu radi? Prva je dvojba i poteπkoêa u vrednovanju izbor razine ciljeva kojima se obraêamo. Podijelimo ciljeve, dakle i vrednovanje tehniëkih, na raëunalu temeljenih sustava, kao πto su IR sustavi ili ekspertni sustavi, u πest skupina ili razina (naravno, one se uzajamno ne iskljuëuju): 1. Na tehniëkoj razini raëunalne opreme i programske podrπke postavlja se pitanje πto je pouzdanost, πto su pogreπke, propusti, nedostaci, brzina, cjelovitost, odræavanje, prilagodljivost, itd. U IR-u se istraæuju raëunalna uëinkovitost i sposobnosti danih metoda i algoritama pretraæivanja. 2. Na razini ulaznih podataka istraæuju se pitanja o ulaznim podacima i sadræaji sustava. U IR-u se postavljaju pitanja o pokrivenosti u oznaëenim podruëjima. 3. Na razini obrade postavljaju se pitanja o naëinu na koji se ulazni podaci obraappleuju. U IR-u to ukljuëuje izvedbe algoritama, tehnike, pristupe i sliëno. 4. Na razini izlaznih podataka postavljaju se pitanja o interakcijama sa sustavom i dobivenim izlaznim podacima. U IR-u to ukljuëuje ocjenu traæenja, interakcija, povratne veze, danih izlaznih podataka i tako dalje. 5. Na razini koriπtenja i korisnika pitanja primjene na dane probleme po

59 stavljaju se i u IR-u, ali ona takoappleer ukljuëuju pitanja o træiπtu i spremnosti za uporabu. 6. Na druπtvenoj razini postavljaju se pitanja o utjecaju na okoliπ. U IR-u se postavljaju pitanja o uëincima na istraæivanja, produktivnosti, donoπenju odluka i sliëno u danom podruëju. Osim toga, ekonomska pitanja i pitanja uëinkovitosti mogu se postaviti i staviti u opreku na svakoj razini. Vrednovanje na jednoj razini rijetko, ako uopêe ikada, odgovara na pitanja neke druge razine. Na primjer, vrednovanja tehniëkih aspekata ili aspekata obrade IR sustava kaæu malo o pitanjima koja se pojavljuju pri vrednovanju u uporabi. U stvarnosti operacija i primjena IR-a te su razine usko povezane. Do sada nismo proveli opseæno vrednovanje IR sustava na viπe razina, niti je to postignuto u ekspertnim sustavima ili OPAC-ima. Ta izoliranost razina vrednovanja moæe se smatrati osnovnim nedostatkom svih vrednovanja IR-a. Vrednovanje IR-a na razliëitima razinama U ovom odjeljku æelio bih detaljnije opisati vrednovanje IR-a povezano s razliëitim razinama i pristupima i izvuêi neke opêe zakljuëke. Citirani radovi samo su primjer iz mnogo brojnije, opseænije literature. VeÊina pokuπaja i literature o vrednovanju IR-a odnosi se na vrednovanje na razini obrade. Primjeri su velikih projekata vrednovanja Cranfield (Cleverdon, Milles, Keen, 1966.), SMART (Salton, 1971.; 1989.) i TREC (Harman, 1995.). Ipak, mnoga vrednovanja bila su provedena takoappleer i na razini izlaznih podataka i na razini koriπtenja i korisnika. Primjeri su toga istraæivanja vrednovanja koja su proveli Fenichel (1981.), Borgman (1989.), Saracevic, Kantor, Chamis, Trivison (1988.), Haynes i suradnici (1990.), Fidel (1991.), Spink (1995.) i mnogi drugi. Premda su rezultati istraæivanja zanimljivi sami po sebi, i takoappleer utjeëu na projektiranje, nikada meappleutim nisu bili predmetom istraæivanja vrednovanja na razini obrade. Po rezultatu se vidi da istraæivanja koja su se bavila obradom i algoritmima nisu zanimljiva u istraæivanjima izlaznih podataka i u istraæivanjima razine koriπtenja i korisnika, i obrnuto. Takoappleer je bilo nekoliko istraæivanja na druπtvenoj razini koja su vrednovala utjecaj IR sustava na nekom podruëju, npr. istraæivanja utjecaja MEDLINE-a na donoπenje odluka u klinikama (Lindberg i suradnici 1993.), ali ona isto tako nisu uzimana u obzir u istraæivanjima na drugim razinama. Postoje dvije daljnje skupine relativno izoliranih vrednovanja. Prva se bavi krajnjim korisnicima. Kako se istraæivanja IR sustava od strane krajnjeg korisnika πirilo, pojavio se velik broj istraæivanja koja su istraæivala rad krajnjeg korisnika i uporabu IR sustava (npr. Meyer, Ruiz, 1994.; druga su saæeta u radu Dalrymple, Roderer, 1994.). Taj rastuêi broj vrednovanja ima posve razliëite pristupe i postavlja posve razliëita pitanja od onih postavljenih u do sada prikazanim istraæivanjima. Pa ipak, ona su stvarna vrednovanja stvarnih korisnika i stvarne uporabe IR-a, s izravnim implikacijama na projektiranje

60 Druga velika skupina vrednovanja IR-a bavi se træiπtima, proizvodima i sluæbama industrije informacija. I ona je relativno izolirana od drugih spomenutih istraæivanja. To su takoappleer istraæivanja izlaznih podataka i razine korisnika i koriπtenja. Ipak, ona se koriste aktualnim proizvodima i uslugama na træiπtu kao osnovom i ciljem vrednovanja. Na primjer, postojala su brojna istraæivanja koja su vrednovala razliëite medije kao πto su CD-ROM, dostupan u IR-u (npr. Rapp i suradnici, 1990.). Informacijski struënjaci stalno su bili ukljuëeni u takva vrednovanja, kao i proizvoappleaëi i sluæbe baza podataka. (Takva vrednovanja pojavljuju se redovito u struënim Ëasopisima kao πto su Online, Online Review, Searcher, RQ, Database, Library Journal i drugima). VeÊina njih koncentrira se na specifiëan oblik proizvoda i usluge i po tome su ograniëeni, ali ona imaju ogromnu teæinu u struënoj zajednici. IstraæivaËka zajednica trebala bi katkad pogledati πto je bilo vrednovano i koji je bio zakljuëak tih istraæivanja træiπta jer ona takoappleer sadræe jasne implikacije za projektiranje. Radi se o tome da ima mnogo, mnogo viπe toga u vrednovanju IR-a od vrednovanja raznovrsnosti algoritama i postupaka. Posebno, treba shvatiti da su vrednovanja IR-a na razini obrade iako brojna, popularna i neosporno uspjeπna, takoappleer ograniëena na svoju razinu i zato imaju ozbiljan nedostatak ('bijele mrlje'). U Ëesto citiranom pregledu, B. Dervin i M. S. Nilan (1986.) suprotstavili su vrednovanje usmjereno na sustav (pribliæno prve tri gore navedene razine) vrednovanju usmjerenom na korisnike (pribliæno posljednje tri razine) i izravno pozvali na promjenu paradigme ili pomak u IR vrednovanju s razine vrednovanja usmjerenog na sustav na razinu vrednovanja usmjerenog na korisnika. Izradili su ili ili prijedlog. Nisu bili u pravu. Promjena paradigme s jedne na drugu orijentaciju u vrednovanju nije potrebna. Potrebno je i vrednovanje usmjereno na sustav i vrednovanje usmjereno na korisnika. Ali ona trebaju, i Ëak moraju, djelovati zajedno i uzimati jedno od drugoga da bi postigla πto obuhvatniju sliku djelovanja IR-a i izbjegle opasne 'bijele mrlje' (npr. ekspertni sustavi). Ako postoji pomak u paradigmi, on mora biti prema zajedniëkim pokuπajima i uzajamnoj uporabi rezultata izmeappleu vrednovanja usmjerenih na sustav i vrednovanja usmjerenih na korisnika. Pomak treba biti prema ruπenju, a ne prema stvaranju prepreka. Zahtjevi za vrednovanjem Kad razmatramo vrednovanje IR-a, vaæno je razmotriti zahtjeve potrebne za svako vrednovanje. Vrednovanje svakoga sustava, IR sustava i ukljuëenih procesa, traæi SVE navedeno: (i) sustav ili predstavljanje sustava: prototip, proizvode... zajedno s procesima (algoritmi, simulacija i sliëno), npr. u IR-u, zbirka tekstova u TREC-u i pridruæena obrada pod danim algoritmima, postupcima; (ii) kriterij ili kriteriji koji predstavljaju ciljeve sustava, npr. u IR-u relevantnost je kriterij; (iii) mjere temeljene na kriteriju ili kriterijima, npr. odziv i preciznost; (iv) mjerni instrumenti za biljeæenje mjere, npr. prosudbe relevantnosti od strane analitiëara u TREC-u; (v) metodologija za provoappleenje mjerenja i voappleenje vrednovanja, npr. ustrojstvo i procedure za TREC

61 O svakom od tih zahtjeva moæe se provesti istraæivanje kao πto je uëinjeno u IRu. Izvrstan i detaljan popis zahtjeva za vrednovanje IR daje Tague-Sutcliffe (1992.) pokazujuêi sloæenost svake aktivnosti vrednovanja. Koristim ovih pet zahtjeva kao klasifikaciju za daljnju i detaljniju raspravu o vrednovanju u IR. Takoappleer predlaæem da ti zahtjevi sluæe kao opêi okvir za bilo koju raspravu o aktivnostima vrednovanja IR-a. Spark Jones (1995.) koristi se istim okvirom za izvrsnu analizu strukture, voappleenja i nalaza, rezultata TREC-a. Sustavi i procesi u vrednovanju IR -a VeÊina vrednovanja na razini obrade (tj. vrednovanje algoritama i postupaka) bila su uëinjena na bazama podataka prikupljenim posebno u tu svrhu. Kranfildska i razne SMART zbirke bile su male. To su bile laboratorijske zbirke koje se moglo uspjeπno kontrolirati; one su dominirale vrednovanjima IR-a gotovo tri desetljeêa. Mnogo je nauëeno iz njihova koriπtenja i samo po sebi vrednovanje IR-a uëinilo je znatan metodoloπki napredak (Salton, 1992.). Ali su to, kao πto je to bila praksa u IR-u, bile male zbirke potpuno izdvojene iz stvarnosti. To je bio ozbiljan nedostatak. Dok su mnogi rezultati bili zanimljivi i pruæali objaπnjenje, oni se i dalje trebaju smatrati samo hipotezama za vrednovanje djelatne snage i primjena. TREC je pokuπaj da se ukloni taj nedostatak. Baze su podataka u TREC-u velike (preko milijun dokumenata), a pribliæavaju se veliëini mnogih baza podataka koje se koriste u praksi ( npr. MEDLINE ima preko 7 milijuna zapisa). Ipak, TREC ima i vrlo neobiënu strukturu s obzirom na vrste i predmete dokumenata. Kako to utjeëe na provjerene pristupe i na same dobivene rezultate? To nitko ne zna. Potrebno je razmotriti taj i druge metodoloπke probleme koji se odnose na TREC (raspravljeni su kasnije) i njihovi uëinci, ako ih ima, trebaju biti ispitani. UnatoË tome, TREC je velik korak naprijed. Meappleu Ëimbenicima koji pridonose tome su: njegova veliëina, raspon vrednovanih procesa/algoritama, raznolikost pristupa, strogost zahtjeva i slaganje mnogih skupina koje rade u isto vrijeme omoguêavajuêi usporedbu ili Ëak suradnju. U kratko vrijeme TREC je poëeo znatno utjecati na to podruëje, a imat Êe joπ veêi utjecaj. TREC odreappleuje IR vrednovanje za 1990-e i dalje. Ali s druge strane, moramo postaviti trajno pitanje koje izaziva sumnju: Moæe li stavljanje svih jaja u istu koπaru biti opasno? Koje su opasnosti koncentriranja na TREC kao gotovo jedino sredstvo za IR vrednovanje? SMART i TREC koriste se za vrednovanje algoritama i pristupa (npr. statistiëki, lingvistiëki) koriπtenih za organiziranje, traæenje, sakupljanje i/ili pretraæivanje izlaznih podataka iz danih baza podataka. Znatan dio iskustva akumuliran je kroz sve eksperimente. Kao rezultat toga, pristupi su postajali sve razraappleeniji i zreliji. Pa ipak, pojavljuje se najmanje jedno sporno pitanje. Svaki algoritam i svaki pristup bilo gdje, ukljuëujuêi i IR, temelji se na odreappleenim pretpostavkama. Kao πto je Cooper (1994.) istaknuo, temeljne pretpostavke i 'zamke' IR algoritama mogu imati ozbiljne posljedice. Koliko dobro su pretpostavke za razliëite metode shvaêene i objaπnjene? Koje su zamke? Ta osnovna pitanja treba vrednovati. Dopustite da iz iskustava s ekspertnim sustavima navedem primjer za opasnosti zanemarivanja pretpostavki. Osnovna je pretpostavka temeljena na tim sustavima 61 61

62 da ljudsko znanje i struënost mogu biti svedeni na razmiπljanje temeljeno na pravilu (ako..., onda). Ta pretpostavka nikada nije bila istraæivana. Jedno od objaπnjenja ograniëenih uspjeha tih sustava i njihovo izravno odbijanje u brojnim domenama je da neko ljudsko znanje i struënost mogu biti svedeni na osnovno pravilo, ali je drugo (tj. struënost) mnogo sloæenije za takvo svoappleenje; u tim sluëajevima ekspertni sustavi ne djeluju (Crevier, 1993.). Pretpostavka nije potpuno potvrappleena. Ali najozbiljnije kritike i ograniëenja SMART i TREC vrednovanja negdje su drugdje. Ti projekti postupaju s IR-om na skupni (kao πto je uëinjeno u kranfildskom projektu), a ne na interaktivni naëin. UnatoË ukljuëivanju tehnike, relevantne povratne veze u vrednovanje i 'planiranje' interakcija u buduênosti TREC-a, to su joπ uvijek statiëki sustavi. Oni ne vrednuju interaktivan IR. Suprotno tome, veêina je djelovanja u IR-u interaktivna. IR viπe ne moæe biti Ëak ni zamiπljen bez interaktivnosti ona je GLAVNO motriπte IR-a. IR interakcije bogate su i sloæene; snaæno djeluju na procese i rezultate. Interakcije u IR-u bile su opseæno prouëavane i modelirane (Ingwersen, 1992.) Ipak, interakcija nema nikakvu praktiënu ulogu u sadaπnjim velikim projektima vrednovanja, ukljuëujuêi TREC. Interakcija je naslovljena u nekom vrednovanju OPAC-a (Robertson, Hancock-Beaulie, 1992.), ali joπ nije bila naslovljena u vrednovanjima IR-a na razini obrade. Treba priznati da se o tom pitanju mnogo raspravljalo. Nadalje, vrlo je teπko ukljuëiti interakcije u vrednovanja. Ali ipak, interakciji se mora obratiti i preko rasprave da bi IR vrednovanje dosegnulo stvarnost. Istraæivanja vrednovanja usmjerena prema izlaznim podacima i prema razini korisnika i koriπtenja ukljuëila su kao postojeêe pravilo operacijske baze podataka i postavke za provoappleenje promatranja (za razliku od vrednovanja na razini obrade koja su provedena u laboratorijskim uvjetima). Pristup je, naravno, dodao realnost promatranja, ali je smanjio moguênosti nadzora. Odreappleeni nadzor bio je provoappleen nad populacijom i uvjetima promatranja u tim istraæivanjima. Usto, neka od tih vrednovanja ukljuëila su interakciju kao glavno istraæivano motriπte. Naæalost, buduêi da je postojala takva raznolikost ukljuëenih sustava i procesa, znanstveno kumuliranje rezultata teπko je i rijetko. Kriteriji u vrednovanju IR-a Kao πto je spomenuto, Kent i suradnici (1995.) predloæili su relevantnost kao osnovni (i jedini) kriterij za vrednovanje IR-a. No, relevantnost je ostala jedini kriterij vrednovanja za veliku veêinu istraæivanja na razini obrade. Bili su predloæeni drugi kriteriji, meappleu njima kriterij korisnosti i kriterij duljine traæenja, ali oni se nisu odræali. Dakle, istraæivanja kao πto su kranfildsko, SMART, TREC i mnoga druga kretala su se oko problema relevantnosti. Izbor samo jednoga kriterija za IR, imao je ogroman utjecaj, utjecaj o kojem se rijetko razmiπlja. Pozitivno je da je taj izbor usmjerio studije i uëinio ih usporedivim i lakπim. Podignuo ih je iz opasne izolacije istraæivanja na razini tehnike jer se uporaba podrazumijevala. Ipak, izbor relevantnosti imao je i svoje nedostatke. Relevantnost je sloæena ljudska kognitivna i druπtvena pojava; kao mnogo drugih takvih pojava, ona je neshvatljiva i zbunjuje

63 Zbog izbora za kriterij vrednovanja IR-a, relevantnost je takoappleer postala predmetom temeljitog zasebnog istraæivanja u informacijskoj znanosti (Saracevic, 1975.; Schamber, 1994.) do te mjere da je ona smatrana osnovnom pojavom podruëja. Nalazi ukljuëuju dokaze razliëitih varijabli koje utjeëu na njezino ponaπanje, npr. postoje znatne individualne razlike u tome kako ljudi ocjenjuju relevantnost; relevantnost su ljudi ocijenili u stupnjevima, npr. to nije da ne odluka, ona snaæno ovisi o okolnostima, kontekstu itd. Zanimljivo je da naæalost rezultati istraæivanja relevantnosti s jedne strane i uporaba relevantnosti kao kriterija u IR vrednovanjima s druge strane, nisu povezani. Mnogo toga pretpostavlja se u IR vrednovanjima uporabom relevantnosti kao jedinog kriterija. Jesu li te pretpostavke opravdane? Spomenuta istraæivanja na razini izlaznih podataka i na razini korisnika i koriπtenja koristila su se, uz relevantnost, i brojnim drugim kriterijima. U te kriterije ukljuëeni su: korisnost, uspjeπnost, cjelovitost, zadovoljstvo, vrijednost, vrijeme, troπkovi itd. Koriπtenjem tih dodatnih kriterija dobivena je mnogo potpunija slika korisnikovih reakcija i ponaπanja. Usto, Ëini se da takvi kriteriji viπe odgovaraju vrednovanju IR interakcija. Træiπna vrednovanja koristila su se nekim od tih predloæenih kriterija vrednovanja, ali su se jako priklonila kriteriju kvalitete 'spremnost za uporabu' kao opêi kriterij kretanja ukupne kvalitete (Total Quality Management TQM), kao i pragmatiënim kriterijima i kriterijima rentabilnosti i ekonomiënosti uobiëajenim u poslovanju i industriji. NajveÊi je izazov u vrednovanju IR-a primijeniti te razliëite kriterije na jedinstveni naëin da bismo dobili obuhvatniju sliku od one koju moæe dati samo jedan kriterij. Naravno, mnogo je lakπe koristiti se jednim kriterijem vrednovanja. To je takoappleer i restriktivnije. Kriteriji za vrednovanje ekspertnog sustava sliëni su kriterijima navedenim prethodno u tekstu uz tehniëku razinu vrednovanja. Kriteriji za vrednovanje OPAC-a bili su jednaki viπestrukim kriterijima koriπtenim za IR istraæivanja na razini izlaznih podataka i na razini korisnika i koriπtenja. Zanimljivo je da se ni u jednom od tih podruëja ne moæe susresti zanimanje za istraæivanja i iscrpne rasprave o uporabljenim kriterijima kao u IR-u, gdje je sve do danas relevantnost glavno podruëje istraæivanja i rasprave. Mjere u IR vrednovanju Nakon izbora relevantnosti kao kriterija, preciznost i odziv postali su preporuëeni par mjera u istraæivanjima IR vrednovanja na razini obrade. (Preciznost je omjer relevantnih pretraæenih jedinica u odnosu na sve pretraæene jedinice; ili vjerojatnost da Êe jedinica, ako je pretraæena, biti i relevantna). U kranfildskom, SMART i TREC projektu one su same po sebi mjere. Bilo je mnogo prijedloga, od Swetsa (1963.) do Wilbura (1992.), jedinstvene mjere (nasuprot paru mjera). Ipak, to su ostali samo prijedlozi. Njihovu primjenjivost tek treba vrednovati. Ocijenjenim izlaznim podacima preciznost se izravno i lako moæe odrediti, ali odziv ne moæe. To je zbog toga πto odziv ne ovisi samo o tome πto je pretraæivano, nego i o tome πto nije pretraæivano, npr. πto je propuπteno. U tom je smislu odziv 63 63

64 metafiziëka mjera: kako tko moæe znati πto je propuπteno kad ne zna da je propuπteno? Stoga je metodoloπki izazov postaviti skup da bi se izraëunao odziv. Mnogi metodoloπki 'trikovi' bili su osmiπljeni da bi mogli procijeniti odziv. U probnim, malim bazama podataka svi dokumenti bili su ocjenjivani s obzirom na relevantnost za prethodno dane zahtjeve. U velikim bazama podataka, kao πto je TREC, to nije moguêe. Koriπtena je metoda biljeæenja svih izlaznih podataka za isti zahtjev da bi se ustanovio relativni odziv. To moæe biti prikladno za usporedbe. Ali neovisno o takvim metodoloπkim pitanjima velika, prikrivena i zabrinjavajuêa pretpostavka istiëe svaku i sve uporabe odziva kao mjere. Pretpostavka je da postoji jedan i samo jedan relevantan skup u bazi podataka kao odgovor na zahtjev, pitanje. To je velika pretpostavka, operativno nepotvrappleena, posebno u velikim bazama podataka. U nekoliko istraæivanja (npr. Saracevic i suradnici, 1988.; Haynes i suradnici, 1990.) utvrappleeno je relativno malo preklapanje meappleu relevantnim jedinicama koje su pretraæivali razliëiti korisnici ili pretraæivaëi pretraæujuêi na isti zahtjev. Ljudi izabiru razliëite izraze i strategije za pretraæivanje i dosljedno pretraæuju skupove relevantnih i nerelevantnih jedinica. Ipak, oni pronalaze zadovoljavajuêe izlazne podatke. Zapravo, u velikoj bazi podataka, kao πto je MEDLINE, moæe postojati mnogo relevantnih skupova koji mogu zadovoljiti korisnikovu potrebu za danim zahtjevom. to jamëi pretpostavka da u bazi podataka postoji samo JEDAN relevantan skup za bilo koji dani zahtjev? U TREC-u razliëiti algoritmi i pristupi skloni su pretraæivati razliëite skupove dokumenata zbog istog zahtjeva s relativno malim preklapanjem, a ipak njihov odziv nije uvijek tako razliëit. Cjelokupno pitanje o prirodi i opsegu preklapanja u TREC-u (i drugdje) treba ispitati. Jasno, ako tko izostavi pretpostavku o samo jednom relevantnom skupu po zahtjevu/traæenju, cjelokupna uporaba mjere odziva mora biti ponovno vrednovana. Odziv, kao mjera, moæe biti napuπten. Vrednovanje na drugim razinama (na razini izlaznih podataka, korisnika i koriπtenja i na socijalnoj razini), Ëesto se koristi semantiëkim razlikama ili Likertovim ljestvicama kao mjerama. Kao i obiëne mjere i ove imaju dobro poznata svojstva i ograniëenja. Iako su bili koriπteni mnogi kriteriji i mjere, ostaje viπegodiπnje pitanje: Kojom se mjerom koristiti? Kako se usporeappleuju mjere? Koja je 'bolja' u danim okolnostima? Istraæivanje L. T. Su (1992.) primjer je rijetkog istraæivanja koje se bavilo tim pitanjima. Takvih istraæivanja potrebno je πto viπe. Mjerni instrumenti u IR vrednovanju Mjere trebaju neka sredstva, tj. instrumente, da bi bile zabiljeæene. Za ispitivane mjere ljudi su bili mjerni instrumenti. Prosuappleivali su relevantnost pretraæivanih jedinica ili su zbog njihovih mjera odmah donosili svoju procjenu na mjernoj ljestvici. Naravno, to odmah izaziva nekoliko dobro poznatih pitanja: Tko Êe biti suci? Koliko su pouzdane njihove procjene? to utjeëe na njihove prosudbe? Kako oni utjeëu na rezultate? Ta su pitanja prepoznata kao ozbiljni problemi u svim vrednovanjima u kojima su ljudi koriπteni kao instrumenti, ne samo u IR-u. Provedeno je 64 64

65 vaæno istraæivanje u tim podruëjima. U prethodnoj generaciji bilo je nekoliko velikih istraæivanja u IR-u koja su se bavila takvim pitanjima, ali, kao πto moæemo vidjeti iz pregleda koji je izradio Schamber (1994.), vrlo je malo istraæivanja, ako i jedno, o toj temi sada u tijeku. U IR-u, ta pitanja i s njima povezani problemi ponekad se priznaju, ali veêinom se samo spominju kao problem, a zatim se zanemaruju. Pristup primijenjen u velikim istraæivanjima IR-a (Cranfield, SMART, TREC) je uzeti ocjene korisniëkih predstavnika (tj. ocjene ljudi za koje se pretpostavlja da na neki naëin predstavljaju korisnike) bez bilo kakvih daljnjih pitanja. To omogu- Êava jednostavna mjerenja i laku usporedbu, s osnovom, ako postoji, koja je jednaka za svaki vrednovani proces. Pretpostavka je ova: ako je relevantnost kriterij, a preciznost i odziv odgovarajuêe mjere, tada netko mora prosuditi ili uspostaviti relevantnost. Pretpostavit Êemo da je netko donio razumnu prosudbu; tada svi moguêi uëinci nisu vaæni oni su isti za sve πto se vrednuje. To je neugodna i Ëesto upitna pretpostavka. K. Spark-Jones (1995.) postavila je neka istaknuta, naglaπena pitanja o analitiëarima koriπtenim u TREC-u za prosudbu relevantnosti. Kako prosudba relevantnosti utjeëe na rezultat? Tko zna? Metode IR vrednovanja Metode se odnose na projektiranje, naëine, sredstva i postupke koriπtene za dobivanje i analiziranje rezultata vrednovanja. Metode se vrednuju po svojoj vrijednosti, pouzdanosti, prikladnosti i srodnim kriterijima. U IR-u postoji duga tradicija u ispitivanju i osporavanju metodologija koje se koriste u vrednovanju. Na primjer, kranfildske je rezultate zbog metodoloπkih pogreπaka ozbiljno osporavao Swanson (1971.). Cooper (1968.) je bio meappleu prvima u dugom nizu autora koji su postavljali pitanja o cjelovitosti poduzetog IR vrednovanja u kojem su koriπtena pitanja prosudbe. Poslije opseænoga vrednovanja pretraæivanja cjelovitoga zakonskog teksta koje su proveli Blair i Maros (1985.), Salton (1986.) je postavio brojna metodoloπka pitanja koja su cijeli projekt dovela u pitanje. Blair i Maron (1990.) odgovorili su objaπnjavajuêi i opravdavajuêi svoju metodologiju vrednovanja. Mnoga problematiëna metodoloπka pitanja iznesena su u Ëlancima u knjizi autorice Spark-Jones (1980.). SliËna su pitanja opet iznesena u novije vrijeme u Ëlancima Harmana (1992.) i K. Spark-Jones (1995.). Metodologija je bila dio koji je stvorio zabrinutost i izazove u IR istraæivanjima. I to je joπ uvijek tako. Metodoloπki problemi, kritike i pitanja, posebno u odnosu na vrijednost i pouzdanost, mogu se svrstati u nekoliko sljedeêih kategorija: (i) prikupljanje (podataka). Kako su jedinice (npr. dokumenti) izabrani za koriπtenje u vrednovanju? Koliko su oni prikladni (homogeni, reprezentativni...)? Koje je veliëine zbirka? Kako se s jedinicama postupa u zbirci? (ii) zahtjevi: Kako se oni stvaraju? Koliko su reprezentativni, prikladni...? Kako se s njima postupa? (iii) pretraæivanje: Kako je voappleeno? Koji se postupci koriste? Koliko su oni realni? (iv) rezultati: Kako su dobiveni? Tko su suci? Kako se vodi prosuappleivanje? Koliko je realno? Kako se postupa s povratnom vezom ako je ima? (v) analiza: Kako se provodi? Koji se statistiëki ili drugi rezultati 65 65

66 koriste? Koje su usporedbe napravljene i kako? (vi) interpretacija, uopêavanje: Koji su zakljuëci? Imaju li oni jamstvo na osnovi rezultata? Kako se nalazi mogu uopêiti? Kao πto se u literaturi moæe vidjeti, svaka sljedeêa generacija IR vrednovanja ponovno postavlja ta pitanja. Sve dok budu provoappleena vrednovanja, takva se pitanja moraju postavljati i njima se treba baviti. I obratno, koliko je opasno ne baviti se njima? ZakljuËci Vrednovanje je sastavni, integralni i vitalni dio IR-a. Ovaj je rad pokuπaj da se ocijeni πirok raspon vrednovanja u IR-u, prepozna glavna snaga i nedostaci vrednovanja, postave pitanja koja treba razmotriti u vrednovanju i izvrπe usporedbe s vrednovanjem srodnih informacijskih sustava. IR i vrednovanje IR-a imaju dugu i uspjeπnu povijest. Promatrano s raznih motriπta ona su bila uspjeπna. Pa ipak, u vrednovanju se mnoga pitanja i problemi opetovano ponavljaju u povijesnim ciklusima. Velikoj veêini vaænih problema tek treba pristupiti. Smatram da je meappleu glavnim problemima izbor vrednovanja IR-a na razliëitim razinama. IR je vrednovan prema algoritmima na jednoj razini, prema korisnicima i koriπtenju na drugoj, prema træiπnom proizvodu/usluzi na sasvim drugoj i prema druπtvenom utjecaju na zasebnoj razini. Svako od tih vrednovanja sluæi svojoj svrsi. Ipak, njihovi rezultati relevantni su i primjenjivi na viπe razina. Na primjer, odluke o projektiranju mogu biti voappleene i potvrappleene rezultatima bilo s koje razine. Pitanje nije koja je razina vrednovanja 'bolja' ili 'najbolja'. Za svako vrednovanje IR-a i za sva IR vrednovanja pitanje i izazov proπirivanje je pristupa i iznoπenje iz izolacije 'bijele mrlje', jedne razine, uskih vrednovanja. Dobar je primjer oëita potreba za integriranjem vrednovanja na razini obrade (tj. vrednovanja IR algoritama i postupaka) s vrednovanjima na razini izlaznih podataka i razini korisnika i koriπtenja, ukljuëujuêi interakciju i ponaπanje korisnika. Odnosno je pitanje: Kako je moguêe ne uzeti u obzir interakciju u IR vrednovanju na bilo kojoj razini? Dopustite da zakljuëim ukazujuêi na neka veêa pitanja. U sve veêem broju primjene IR-a mogu se naêi i izvan podruëja samog IR-a, tj. izvan tradicionalnog istraæivanja i razvoja IR-a, πto dovodi do primjena i srodnih vrednovanja. Internet je jedan primjer, digitalne su knjiænice drugi. U tim primjenama IR tehnike bile su primijenjene ili prihvaêene sliëno kao i one iz AI-a*. Slikovito reëeno, 'kao groæappleice u kruhu s groæappleicama'. One su ugraappleene u opseænije primjene, ali su i dalje srediπnje i vitalne primjene jer nema 'kruha s groæappleicama bez groæappleica'. U tim primjenama nema vrednovanja kakvo poznaje IR. Dok se govori o vrednovanju (npr. svaki projekt digitalne knjiænice ukljuëuje neko vrednovanje) ono nije srediπnje, ono ne vodi, a joπ manje upravlja aktivnostima kao πto je to Ëinilo u tradicionalnom IR-u. Vrednovanje, ako se uopêe provodi, veêinom je ograniëeno na traæene tehnike i programsku podrπku, isto kao u ekspertnim sustavima. Dakle, * Artificial Intelligence (umjetna inteligencija) 66 66

67 naziru se iste opasnosti. Programska podrπka, sustavi i mreæe, mogu se vrednovati s obzirom na to djeluju li dobro na svojoj razini, ali stvarni problemi nisu na toj razini i uëinci drugdje mogu biti negativni. S obzirom na izlazne podatke, korisnike i koriπtenje, mnoge od tih primjena pokazuju se dobro prihvaêenima, ali se takoappleer pokazuju kao podaci koji izazivaju osjeêaj nezadovoljstva, kao oni neuëinkoviti, trivijalni, skupi, nepouzdani, nepredvidljivi i teπki za uporabu. Na druπtvenoj razini oni imaju utjecaj, i to sve veêi. Utjecaj se joπ mora izraëunati, shvatiti, ukljuëujuêi utjecaj na tradicionalne procese i institucije kao πto su poslovanje, knjiænice, obrazovanje... i utjecaj na pojedince. Druπtvena je procjena razliëita od tehniëke procjene i procjene sustava. Najvaænija i najteæa pitanja vrednovanja za IR i za sve ukljuëene primjene IR-a slijede ovim redoslijedom: Kako sve te informacije i pridruæena informacijska tehnologija i informacijski sustavi utjeëu na naπ rad, slobodno vrijeme, druπtvo, kulturu? Kako IR i srodne primjene preureappleuju æivot? Danas ne moæemo predvidjeti odgovore pa Ëak ni metode za dolaæenje do odgovora. UnatoË tome, to nas neêe sprijeëiti da razmiπljamo o tim pitanjima i da stalno imamo na umu ta temeljna pitanja kad se bavimo praktiënim, operativnim dijelom istraæivanja i drugim radom vezanim uz IR. Biljeπke 67 Prevela: Kornelija Petr 1. Blair, D. C ; M. E. Maron. (1985). An evaluation of retrieval effectiveness for a full-text document-retrieval system. // Communications of the ACM, 28, 3, Blair, D.C. ; M. E. Maron. (1990). Full text information retrieval: further analysis and clarification. // Information Processing & Management, 26, 3, Borgman, C. L. (1989). All users of information retrieval systems are not created equal: an exploration into individual differences. // Information Processing & Management, 25, 3, Bush, V (1945). As we may think. // Atlantic Monthly, 176, 1, Churchman, C. W. (1968). The systems approach. New York : Delta. 6. Cleverdon, C. W. ; J. Mills ; E. M. Keen. ( 1966). An inquiry in testing of reformation retrieval systems. 2 vols. Cranfield, U. K. : Aslib, Cranfield Research Project, College of Aeronautics. 7. Cooper, W. S. (1968). Expected search length: a single measure of retrieval effectiveness based on the weak ordering action of retrieval systems. // American Documentation, 19, 1, Cooper, W. S. (1994). The formalism of probability theory in IR: a foundation or an encumbrance? // Proceedings of the 17 th Annual International ACM-SIGIR Conference. London : Springer-Verlag. Pp Crevier, D. (1993 ). AI: the tumultuous hystory of the search for artificial intelligence. New York : Basic Books. 10. Dalrymple, P. W ; N. K. Roderer. ( 1994). Database access systems. // Annual Review of Information Science and Technology, 29. Pp Dervin, B. ; M. S. Nilan. (1986). Information needs and use. // Annual Review of Information Science and Technology, 21. Pp Fenichel, C. H. (1981). Online searching measures that discriminate among users with different types of experience. // Journal of the American Society for Information Science, 32, 1,

68 13. Fidel, R. (1991). Searchers selection of search keys. 3 parts. // Journal of the American Society for Information Science, 42, 7, Harmau, D. (Ed.). (1995). The second Text Retrieval Conference TREC 2. // Information Processing & Management, 31, 3. Special issue. 15. Haynes, R. B. ; K. A. McKibbon ; N. Ryan ; D. Fitzgerald ; M. F. Ramsden. (1990). Online access to MEDLINE in clinical setting: a study of use and usefulness. // Annals of Internal Medicine, 112, Ingwersen, P. (1992). Information retrieval interaction. London : Taylor Graham. 17. Kent, A. ; M. Merry ; F. U. Leuhrs ; J. W. Perry. (1955). Machine literature searching VIII. Operational criteria for designing information retrieval systems. // American Documentation, 6, 2, Lindberg, D. A. B. ; E. R. Siegel ; B. A. Rapp ; K. T. Wallingford ; S. R. Wilson. (1993). Use of MEDLINE by physicians for clinical problem solving. // JAMA: The Journal of the American Medical Association, 269, 24, Meyer, D. E. ; D. Ruiz. (1990). End-user selection of databases. 3 parts. // Database, 13, part 1: 4, 21 29; part 2: 4, 35 42; part 3: 5, Mooers, C. N. (1951). Zatocoding applied to mechanical organization of knowledge. // American Documentation, 2, Rapp, B. A. ; E. R. Siegel ; R. Woodsman ; B. Lyon-Hartmann. (1990). Evaluating MEDLINE on CD-ROM: an overview of field tests in library and clinical settings. // Online Review, 14, 3, Robertson, S.E. ; M. M. Hancock-Beaulieu. (1992). On the evaluation of the IR systems. // Information Processing & Management, 28, 4, Salton, G. (1971). The SMART retrieval systems: experiments in automatic document processing. Englewood Cliffs, NJ : Prentice-Hall. 24. Salton, G. (1986). Another look at automatic text-retrieval systems. // Communications of the ACM, 29, 7, Salton, G. (1989). Automatic text processing: The transformation, analysis and retrieval of information by computer. Reading, MA : Addison-Wesley. 26. Salton, G. (1992). The state of retrieval system evaluation. // Information Processing & Management, 28, 4, Saracevic, T. (1975). Relevance: a review of and a framework for the thinking on the notion in information science. // Journal of the American Society for Information Science, 26, 6, Saracevic, T. ; P. Kantor ; A. Y. Chamis ; D. Trivison. (1988). A study of information seeking and retrieving. 3 parts. // Journal of the American Society for Information Science 39, 3, Schamber, L. (1994). Relevance and information behavior. // Annual Review of Information Science and Technology, 29. Pp Sparck Jones, K. (Ed.) (1981). Information retrieval experiment. London : Butterworths. 31. Spark Jones, K. (1995). Reflections on TREC. // Information Processing & Management, 31, 3, Spink, A. (1995). Term relevance feedback and mediated database searching: implications for information retrieval practice and system design. // Information Processing & Management, 31, 2, Su, L. T. (1992). Evaluation measures for interactive information retrieval. // Information Processing & Management, 28, 4, Swanson, D. R. (1971). Some unexplained aspects of the Cranfield test of indexing performance factors. // Library Quarterly, 41, 3, Swets, J. A. (1963). Information retrieval systems. // Science, 141, 1, Tague-Sutcliffe, J. M. (1992). The pragmatic of information retrieval experimentation, revisited. // Information Processing & Management, 28, 2, Wilbur, W. J. ( 1992). An information measure of retrieval performance // Information System, 17, 4,

69 Ponovno o relevantnosti 9 Saæetak Rad donosi kritiëki osvrt na napredak u promiπljanju prirode relevantnosti u informacijskoj znanosti. U manjoj je mjeri dan i pregled istraæivanja o oëitovanjima relevantnosti. Tijekom vremena pojavila su se Ëetiri pristupa prirodi relevantnosti: sustavni, komunikacijski, situacijski i psiholoπki. Predloæen je i peti ili interaktivni okvir, utemeljen na slojevitom modelu interakcije pretraæivanja informacija (information retrieval IR), pri Ëemu interakcije ukljuëuju razine ili slojeve. Smatra se da ne postoji samo jedna relevantnost, nego meappleuovisan sustav relevantnosti, koje dinamiëki djeluju meappleusobno unutar i izmeappleu razliëitih slojeva ili razina, a kad je potrebno prilagoappleavaju se. Predloæena je kategorizacija oëitovanja relevantnosti i stavljena je u odnos sa sustavom relevantnosti. 1. Stajaliπta o relevantnosti Predmet definiraju problemi bavljenja i ponuappleena rjeπenja. Informacijska se znanost razvila iz problema eksplozije informacija, ili onog πto je Vannevar Bush prije viπe od pola stoljeêa (1945.) definirao kao problem zapanjujuêe koliëine znanja. Bush je kao rjeπenje problema predloæio primjenu moderne informacijske tehnologije. To je rjeπenje informacijska znanost svesrdno prihvatila. Informacija je postala temeljni fenomen informacijske znanosti. No, ne bilo koja vrsta informacija. Kad su 1950-ih pioniri informacijske znanosti razvijali sustave i procese za pretraæivanje informacija (Information retrieval IR), za glavni su cilj postavili pretraæivanje relevantnih informacija. Procesi u IR-u 9 Saracevic, Tefko. (1996). Relevance reconsidered. // Information science: integration in perspectives: proceedings of the Second Conference on Conceptions of Library and Information Science (CoLIS 2). / eds. P. Ingwersen, P. Vakkari. Copenhagen : Royal School of Librarianship, October Str Prevedeno uz dopuπtenje urednika i autora

70 bili su usmjereni na relevantnost kao vlastiti raison d'être jer su æeljeli osigurati uspjeπne pristupe rjeπavanju problema zapanjujuêe koliëine znanja. Uspjeπnost se izraæavala relevantnoπêu. VeÊ pola stoljeêa, sve do danas, IR je eksplicitno usmjeren na relevantne informacije. RazliËito predstavljanje, algoritmi i drugi pristupi IR-u oblikovali su se i vrednovali, kako nekad tako i danas, u odnosu na relevantnost. Stoga su, ne sve informacije, nego samo relevantne informacije postale kljuëni pojam informacijske znanosti. I glavni uzrok problema. Naravno, postojao je izbor. Relevantnost nije morala postati kljuëni pojam. Nesigurnost je (kao u informacijskoj teoriji i teoriji donoπenja odluka) bila tek jedan od pojmova koje su istraæivali brojni teoretiëari i koje su predlagali za temelje IR-a i temeljno obiljeæje uspjeπnosti informacija u informacijskoj znanosti (npr. Gordon i Lenk, 1991.). No, to nije prihvaêeno. Nesigurnost je, pak, temeljni pojam ekspertnih sustava u odnosu na zakljuëivanje i odluëivanje (Walley, 1996.). Od samog poëetka, razvojem pionirskog MYCIN-a (ekspertni sustav namijenjen fiziëarima), nesigurnost je postala temeljni pojam svih ekspertnih sustava. Relevantnost i nesigurnost, viπe od svega drugoga, razlikuju IR i ekspertne sustave. Da pioniri IR-a nisu prihvatili relevantnost, nego npr. nesigurnost za svoj temeljni pojam, teorija, praksa i vrednovanje IR-a izgledali bi sasvim drukëije. No, relevantnost je bila, i joπ uvijek jest, ONO NE TO u informacijskoj znanosti. Relevantnost izraæava kriterij procjenjivanja uspjeπnosti u pretraæivanju informacija ili, budimo joπ precizniji, predmeta (tekstova, slika, zvukova, od sada jednostavno zvanih tekstovi) koji su potencijalni nositelji informacija. To je Ëvrsto povezalo IR s korisnicima kao procjeniteljima relevantnosti i sa svakom uporabom pronaappleenih tekstova. No, isto je tako otvorilo nove probleme, kao πto je sluëaj i sa svakim drugim fenomenom u kojem srediπnju ulogu imaju ljudi. Nezadovoljstvo s neurednoπêu ili neprikladnoπêu relevantnosti dovelo je do brojnih prijedloga zamjenskih kriterija. No, svi su oni bili tek razradba toga istog temeljnog pojma relevantnosti. Zamjene nisu rijeπile niπta.»ak i da je nesigurnost (ili koji drugi pojam) odabrana umjesto relevantnosti kao temelj IR-a, problemi bi i dalje postojali. No, πto je 'nesigurnost'? Tko je procjenjuje i kako? Ne iznenaappleuje stoga da je relevantnost postala predmet istraæivanja i glavna tema u informacijskoj znanosti. Pojavilo se mnogo radova, glediπta i pojaπnjenja, kao πto je prikazao Saracevic (1975.) i nedavno Schamber (1994.). Kao u pojaπnjavanju brojnih drugih fenomena i pojmova u znanosti, kod bavljenja relevantnoπêu stalno se ponavljaju Ëetiri velika pitanja, koja Ëesto zavrπavaju polemikama: 1. Priroda: Koji je odgovarajuêi okvir unutar kojeg se relevantnost moæe promatrati i definirati te koji moæe posluæiti kao temelj svim drugim istraæivanjima oëitovanja relevantnosti, njezina ponaπanja i uëinaka? 2. OËitovanje: Na koje se razliëite naëine i u kojim kontekstima relevantnost oëituje? Koja je odgovarajuêa tipologija ili taksonomija relevantnosti za daljnja pojaπnjavanja i istraæivanja? 3. Ponaπanje: to je promjenjivost u zapaæenom ponaπanju relevantnosti za odreappleene kontekste i varijable? Posebice, πto je ponaπanje u odnosu na Ëovjeka koji potraæuje, pretraæuje, pronalazi i rabi informacije? 70 70

71 4. UËinci: Kako iskoristiti relevantnost u teorijskim i eksperimentalnim radovima, u pragmatiënom razvoju sustava, procesa i algoritama IR-a i u njihovu vrednovanju? Moj je cilj ovdje kritiëki ispitati napredak u razmiπljanju o prirodi relevantnosti u informacijskoj znanosti. U manjem Êu se stupnju baviti oëitovanjima relevantnosti. U radu Êu predloæiti i model IR interakcije kao odgovarajuêeg okvira za prouëavanje relevantnosti u informacijskoj znanosti. Drugim rijeëima, bavim se prvim dvama podruëjima. Oni su temeljni. O posljednja dva podruëja, ponaπanju i uëincima, ovdje se ne govori. U prvome redu zbog prostornih ograniëenja, ali i zbog brojnih novijih studija: istraæivanjem ponaπanja i uëinaka posebno se bavio Schamber (1994.), pristupi prouëavanju relevantnosti saæeti su u JASIS-ovu posebnom tematskom broju o relevantnosti koje su uredili Froelich i Eisenberg (1996.), pitanja koja proizlaze iz uporabe relevantnosti u vrednovanju IR-a postavljena su u JASIS-ovu posebnom tematskom broju na temu vrednovanja IR sustava koji je uredila Tague-Suitcliffe (1996.), ulogom relevantnosti u tehnikama povratnih informacija i relevantnosti u IR-u bavili su se Spink i Losee (1996.). 2. Priroda relevantnosti: πiri okvir Informacijska znanost nije jedino podruëje koje se bavilo istraæivanjem relevantnosti. Bila je ona predmetom istraæivanja brojnih drugih podruëja, osobito filozofije, komunikologije, logike i psihologije. Ipak, ne postoji mnogo teorija o prirodi relevantnosti, kako u informacijskoj znanosti tako ni izvan nje. O tom se pojmu nije previπe teoretiziralo. Zaπto? Vjerojatno zato πto se njome teπko baviti i zato πto je to priliëno usko podruëje. Ili, moæda joπ i viπe zbog njezine intuitivne, praktiëne i πiroke uporabe kao temeljnog (nedefiniranog) naziva i pojma u pojaπnjavanju brojnih drugih fenomena i pojmova u brojnim podruëjima. Istraæit Êu ovdje dva teorijska rada o relevantnosti: jedan iz filozofije i drugi iz komunikologije. Ti i sliëni radovi razjaπnjavaju opêe karakteristike ili znaëajke relevantnosti koje su vaæne u razvijanju specifiënijeg okvira za pojaπnjavanje relevantnosti u informacijskoj znanosti. toviπe, relevantnost intuitivno jako dobro razumiju svi ljudi, posebice kad se radi o koriπtenju informacija. Svaka teorija koja promatra relevantnost u ljudskom kontekstu, neovisno o kojem se podruëju radi, mora slijediti takvo intuitivno razumijevanje. Stoga, Êemo se prvo time pozabaviti Intuitivno razumijevanje relevantnosti ( ) koji se odnosi na predmet bavljenja. Tako je definirano znaëenje relevantnosti u najvaænijim rjeënicima. No, vaænije je da je to znaëenje koje svi ljudi intuitivno razumiju. Kad se radi o bilo kakvoj pragmatiënoj primjeni tog pojma, ljudi polaze od njegova intuitivnog razumijevanja. Primjenjuju ga bez muke, a da im nitko ne mora definirati πto je to relevantnost. To je tako temeljno da se ljudi koriste tim pojmom bez razmiπljanja. No, svejedno se njime koriste. Ljudi se koriste pojmom relevantnost kad komuniciraju jedni s drugima, kad traæe informacije, kad konzultiraju predmete koji su potencijalni nositelji 71 71

72 informacija, kad razmiπljaju i u mnogo drugih interaktivnih razmjena. Koriste se njime kako bi filtrirali, ocjenjivali, zakljuëivali, rangirali, prihvaêali, odbijali, povezivali, klasificirali i u drugim sliënim ulogama i procesima, ili opêenito, koriste se njime u odreappleivanju stupnja prikladnosti i uspjeπnosti predmeta interesa. Sve dalje relevantnost upotrebljavaju dinamiëno ona se mijenja usporedno s promjenom namjera i kognitivnih obzora ili s promjenama vezanim uz predmet zanimanja. Naravno, razmiπlja se o tome je li πto relevantno i usporeappleuje se, ali bez razmiπljanja o prirodi relevantnosti. Drugim rijeëima, relevantnost je temeljni ljudski kognitivni pojam kojim se Ëesto, ako ne i stalno, koristi ljudski um pri unutarnjim i vanjskim meappleuproæimanjima u sluëajevima kad postoji predmet zanimanja. Relevantnost je ugraappleeni mehanizam koji dolazi zajedno sa shvaêanjem. To moæda objaπnjava uspjeh i πiroku uporabu IR sustava: ljudi relevantnost razumiju intuitivno i lako. Iz intuitivnog razumijevanja relevantnosti moæemo donositi zakljuëke o njezinim svojstvima: temelji se na razumijevanju, ukljuëuje interakciju, Ëesto i komunikaciju, dinamiëna je, bavi se prikladnoπêu ili uspjeπnoπêu, izraæava se u kontekstu predmeta interesa. Kad se primjenjuju u znanstvenim podruëjima, mnogi opêeniti nazivi poprimaju specijalizirana znaëenja. Relevantnost je takav naziv. Iako se upotrebljava opêenito, ima i specifiëno znaëenje u teorijskim ili empirijskim pojmovima razliëitih podruëja. Ipak, neovisno o specifiënosti uporabe, relevantnost mora ukljuëivati ta intuitivna obiljeæja. Naglasimo: bavljenje relevantnoπêu u informacijskoj znanosti mora slijediti intuitivnu uporabu relevantnosti Relevantnost u filozofiji U filozofiji se Schultz (1970.) u velikoj mjeri bavio relevantnoπêu kao svojstvom koje odreappleuje veze i odnose u naπem sloæenom druπtvenom svijetu ili kako ga je on nazvao, stvarnom svijetu (lifeworld). On smatra da osoba u odreappleenom trenutku ima 'temu' trenutni predmet ili vid koncentracije i 'obzor' druπtvenu pozadinu, vlastita iskustva, fiziëki prostor koji su potencijalno povezani s temom. Slijedom toga, definirao je tri temeljne i meappleuovisne vrste relevantnosti koje su u dinamiënoj interakciji u, kako ga je on nazvao, 'sustavu relevantnosti' (mnoæina!): Tematska relevantnost: percepcija Ëega kao problematiënog, neëeg πto je odvojeno od obzora i oblikuje temu. Interpretacijska relevantnost: ukljuëuje obzor, zalihu dostupnog znanja, proπla iskustva i sliëno, u shvaêanju znaëenja i onoga s Ëim se tema moæe usporediti. Motivacijska relevantnost: ukljuëuje odabir. Koja je interpretacija od nekoliko ponuappleenih odabrana? Odnosi se na usvojeni tijek djelovanja. Iako se Schultz bavio mnogo πirim podruëjem od informacijske znanosti i bio usredotoëen na ljude i njihove odnose u razliëitim dimenzijama druπtvenog svijeta u kojem æivimo, interpretacije su iznimno zanimljive informacijskoj znanosti, πto Êe kasnije biti i pokazano. Posebice, njihove kategorije predstavljaju razliëite 'vrste' ili fasete relevantnosti: odabir teme ili istraæivaëkog problema, razumijevanje u interpretaciji i zakljuëivanju te namjere na kojoj poëivaju. U kontekstu IR-a moæemo smatrati da doista postoji operacijski i meappleuovisan 'sustav relevantnosti.' 72 72

73 Snaga je te teorije u pojaπnjavanju, prije svega postojanja, a potom i interaktivnosti i meappleuovisnosti razliëitih vrsta relevantnosti. To je snaæan i koristan uvid. Slabost je ove teorije u njezinoj πirini pokuπava objasniti sve naπe akcije i veze u stvarnom svijetu s pomoêu relevantnost. Za neke je relevantnost sasvim oëito nerelevantna Relevantnost u komunikaciji Sperber i Wilson (1986. i 1995.) razvili su nov pristup prouëavanju ljudske komunikacije, koji su oblikovali u odnosu na potpunu kognitivnu i ljudsku sloæenost. Posebnu su pozornost posvetili verbalnoj komunikaciji. Postoji mnogo komunikacijskih modela, svaki od njih ima svoje prednosti i ograniëenja i obuhvaêa neke, ali ne i veêinu znaëajki sloæenosti procesa. Kodni model, koji seæe Ëak do Aristotela, interpretira komunikaciju u odnosu na kodiranje i dekodiranje poruka od izvora do cilja. Inferencijski model bavi se komunikacijom kao kognitivnim procesom koji uvodi zakljuëivanje, namjeru, interpretaciju i znaëenje, sve u isti kontekst. S jakoga kognitivnog stajaliπta ti su autori razvili su 'poboljπani' inferencijski model i kombinirali ga s kodnim modelom. Oni se relevantnoπêu koriste sliëno kao i Schultz: kako bi osigurali pojaπnjenje sloæenih odnosa i interakcija. Osnovna je pretpostavka i argument koji se ponavljaju kroz knjigu da su kognitivni procesi usmjereni na postizanje najveêega moguêeg kognitivnog uëinka uz najmanji moguêi napor. Kako bi to postigli, pojedinci moraju usmjeriti svoju pozornost na najrelevantniju informaciju koja im je dostupna. (isto, 1995., str. VII). To je sliëan argument kao i naëelo najmanjeg napora koje je prije nekoliko desetljeêa zagovarao Zipf (1949.), ali on nije citiran. U srediπtu je njihove teorije ideja da je kognitivni cilj pojedinca u odreappleenom trenutku uvijek primjer opêeg cilja: poveêanju relevantnosti obraappleene informacije (Sperber i Wilson, 1995., str. 49). Namjera u komunikaciji (ili kao πto to oni nazivaju 'svjesno ponaπanje' ili 'namjernost' da se neπto pokaæe), zakljuëivanje i komunikacijski kontekst srediπnji su pojmovi u teoriji. Namjere se razlikuju po tome jesu li informativne ili komunikacijske. Stoga se predlaæu dva naëela relevantnosti (mnoæina!). Prvo ili kognitivno naëelo kaæe da ljudsko razumijevanje teæi organizaciji kako bi poveêalo relevantnost (isto, str. 262). Drugo ili komunikacijsko naëelo (koje slijedi iz prvog) kaæe da je javno priopêavanje pretpostavka optimalne relevantnosti (isto, str. 271). Kombiniranje dvaju naëela Ëini kognitivno ponaπanje drugih ljudi dovoljno predvidljivim da upravlja komunikacijom. Razlike i veze izmeappleu dvaju 'naëela relevantnosti', kognitivnog i komunikacijskog, izravno su zanimljive informacijskoj znanosti, mogle bi se koristiti u pojaπnjavanju razlika i veza izmeappleu onog πto osoba procijeni kao relevantno i onog πto pronaapplee sustav. Snaga je ove teorije u jakom povezivanju razumijevanja i komunikacije i pojaπnjavanju svakog od njih u odnosu na intuitivno razumljiv cilj: poveêanje relevantnosti. Poput Schultza, Sperber i Wilson takoappleer interpretiraju relevantnost kao interaktivni sustav viπestrukih relevantnosti. Slabost je oëita: teorija ograniëava namjere i kontekste, i stoga relevantnost, na iskljuëivo kognitivne kontekste i u 73 73

74 potpunosti zanemaruje druπtveni kontekst Schultzeov stvarni svijet ili situacijsku relevantnost u informacijskoj znanosti, kao πto je pokazano kasnije. Nadalje, naæalost, koriste iskljuëivo anegdotske primjere kao dokaze. UnatoË devet godina razlike izmeappleu dvaju izdanja, nisu citirali znanstvene eksperimentalne ni observacijske dokaze koji bi podræali teoriju OpÊe karakteristike S obzirom na intuitivno razumijevanje relevantnosti i teorije u filozofiji i komunikologiji smatram da relevantnost posjeduje skup opêih obiljeæja koji karakteriziraju njezinu prirodu. Ako krenemo od pretpostavke da je relevantnost ukorijenjena u ljudskom razumijevanju, karakteristike ukljuëuju: Odnos: Relevantnost se javlja kad izraæavamo odnos, Ëesto u komunikacijskim odnosima ili razmjenama. Relevantnost podrazumijeva ili implicira odnos. Namjeru: Odnos u izraæavanju relevantnosti ukljuëuje namjeru(e) ciljeve, uloge, oëekivanja te motivaciju. Kontekst: Namjera u izraæavanju relevantnosti uvijek dolazi iz konteksta i usmjerena je na taj kontekst. Relevantnost se ne moæe prouëavati bez konteksta. ZakljuËivanje: Relevantnost ukljuëuje procjenu odnosa, Ëesto naprednu procjenu uspjeπnosti ili stupnja poveêanja odreappleenog odnosa, kao πto je procjena nekih informacija koje se traæe vezano uz namjeru usmjerenu na kontekst. Interakciju: ZakjuËivanje se postiæe kao dinamiëan, interaktivan proces u kojem se interpretacije drugih obiljeæja mogu mijenjati, ovisno o razumijevanju. Drugim rijeëima, kao kognitivan pojam, relevantnost ukljuëuje interaktivno, dinamiëno uspostavljanje odnosa zakljuëivanjem i uspostavljanje odnosa prema kontekstu. Kako sve viπe elemenata ulazi u igru, morat Êemo zaista razmisliti o razliëitim vrstama relevantnosti i o meappleuovisnom sustavu relevantnosti. OpÊenito, relevantnost se moæe definirati kao kriterij koji odraæava uspjeπnost razmjene informacija meappleu ljudima (ili izmeappleu ljudi i predmeta koji su potencijalni nositelji informacija) u komunikacijskim odnosima, sve unutar konteksta. Definicija, (...)koji se odnosi na predmet bavljenja jednostavnija je, a sve to ionako kaæe. 3. Priroda relevantnosti: okvir informacijske znanosti Slijedom nekoliko pionirskih istraæivanja u ranim 1960-ima relevantnost je postajala sve vaænija istraæivaëka tema informacijske znanosti. Dosegnula je toëku kad postoji viπe istraæivanja o relevantnosti u informacijskoj znanosti nego u bilo kojemu drugom podruëju. Rezultat je toga mnogo literature. Viπe od 150 znanstvenih radova i izvjeπtaja koji govore o teorijskim, eksperimentalnim prouëavanjima te promatranjima razliëitih aspekata relevantnosti citirani su u pregledima. IskljuËena su istraæivanja u kojima se relevantnost koristila kao dio IR algoritma ili pristupa. Nadalje, brojni su Ëlanci i razmiπljanja o relevantnosti koji se ne mogu smatrati znanstvenoistraæivaëkim. U odnosu na probleme, veêina istraæivanja relevantnosti bavi se ponaπanjem i uëincima, manje oëitovanjima, a joπ manje prirodom relevantnosti. Tijekom 74 74

75 nekoliko desetljeêa, od kad je relevantnost postala srediπnji pojam u informacijskoj znanosti, pri prouëavanju prirode relevantnosti rabila su se Ëetiri pristupa. U svrhu jasnoêe i pojednostavnjivanja, nazivam ih: sustavnim, komunikacijskim, situacijskim i psiholoπkim pristupom. Svaki od njih ima svoje prednosti i nedostatke. Ni jedan nije opêenito prihvaêen. Kratko Êu se osvrnuti na sva Ëetiri i predloæiti i peti ili interaktivni okvir koji se temelji na interaktivnoj prirodi IR-a a koji obuhvaêa mnogo ideja iz drugih pristupa Sustavni pristup Ovaj se pristup najranije pojavio i prilagodio pragmatiënoj uporabi relevantnosti u sustavima IR-a. Bio je implicitan IR pristupima razvijenim 1950-ih, a kasnije eksplicitan u onome πto je postalo poznato kao 'tradicionalni IR model.' Model predstavlja IR kao dva dvokraëna skupa elemenata, sustave i korisnike, koji se pribliæavaju (za dijagram i opis vidjeti Belkin i Croft, 1992.). Sustavni krak ukljuëuje dokumente/tekstove koji su na odreappleeni naëin predstavljeni, a potom organizirani u datoteku i pripremljeni za uparivanje s upitom, πto se postiæe odreappleenim algoritmom u sustavu. KorisniËka strana zapoëinje problemom ili informacijskom potrebom koju predstavlja (verbalizira) pitanje, koje je preoblikovano u upit prihvatljiv sustavu. Pretraæivanje i pronalaæenje postiæe se uparivanjem tekstova i upita. PragmatiËno, relevantnost se uspostavlja i vrednuje na osnovi uparivanja. Funkcija povratne informacije ('povratna informacija o relevantnosti') moæe se ukljuëiti u svrhu modifikacije upita. Relevantnost se smatra svojstvom sustava. Ovisi o tome kako sustav nabavlja, predstavlja, organizira i usporeappleuje tekstove ili drugim rijeëima, o unutarnjem funkcioniranju sustava. Kako postoji jako mnogo naëina na koje se to moæe uëiniti, vrednovanje se IR sustava usredotoëuje na uspjeh razliëitih pristupa i algoritama tih procesa u pretraæivanju i pronalaæenju relevantnih tekstova. Tradicionalni se IR model povezan sa sustavnim pristupom eksplicitno reflektira u veêini, ako ne i svim, IR pristupima, od najranijih (i joπ uvijek prevladavajuêih) pristupa s pomoêu toënih nalaza temeljenih na Booleovim operatorima do kasnijih pristupa na temelju algoritama za najbolju podudarnost, zasnovanih na vjerojatnosti, vektorima, logici ili obradi prirodnog jezika. VeÊina evaluacijskih studija IR-a, od kranfildskih u kasnim 1950-im i ranim 1960-im do TREC-ovih (Text Retrieval Conference) evaluacija u 1990-ima, temelji se na ovom pristupu za promatranje prirode relevantnosti. Snaga je sustavnog pristupa u njegovoj pragmatiënosti za sustavne aplikacije i vrednovanje. Izravan je. Nedvosmisleno definira IR sustave i ciljeve istraæivanja i razvoja u IR-u. Usmjerava predstavljanje, organizaciju, uparivanje, i druge procese koji nadziru sustav. Uspjeh mjeren πirokim prihvaêanjem IR sustava, unatoë svim oëitim manama, odraz je snage ovog pristupa. No, postoje i ozbiljni nedostatci. Osnovna je slabost da je sasvim jednostran. Ima svoje slijepe ulice. Implicira, ali ni na koji naëin ne ukljuëuje niπta iz korisniëke strane, osim upita. Ne promatra elemente, varijable i kontekste povezane s korisnicima i koriπtenjem, niti odraæava dinamiënu, interaktivnu prirodu IR-a. Situacijski su se i psiholoπki pristupi, o 75 75

76 kojima se raspravlja kasnije, pojavili kao reakcija na ovaj pristup i kao izazov njemu. Nastali su zbog njegovih oëitih nedostatka. No, kako je ispalo, ti su pristupi, naæalost, takoappleer jednostrani. I, takoappleer, imaju negativnu stranu Komunikacijski pristup U mom Ëesto citiranom razmatranju relevantnosti iz prilagodio sam kodni model komunikacije kao ishodiπte za pojaπnjavanje relevantnosti (Saracevic, 1975.). Kao πto model predlaæe, promatrao sam komunikaciju u odnosu na razmjenu poruka izmeappleu izvora i odrediπta, s moguêim uplitanjem buke i ukljuëivanjem povratne informacije. To je takoappleer temeljni model u Shannonovoj teoriji informacija. No, umjesto nesigurnosti, kao πto je sluëaj u teoriji informacija, relevantnost se smatra kriterijem uspjeπnosti komunikacije izmeappleu izvora i odrediπta. Relevantnost uspostavlja odnos. No, meappleu kojim elementima? Meappleu ostalima, u odnosu na izvor, smatrao sam elementima predmetno znanje, predmetnu literaturu i datoteku sustava, ukljuëujuêi predstavljanje. S obzirom na odrediπte, promatrao sam datoteku odrediπta, kognitivnu strukturu korisnika i predstavljanje, uporabu, kontekst i vrijednosti. Relevantnost se moæe definirati, i veê je tako bila definirana, kao odnos izmeappleu bilo kojih od tih razliëitih elemenata. Te sam razliëite odnose nazvao razliëitim 'glediπtima relevantnosti' i identificirao sam osam takvih meappleuovisnih, meappleupovezanih glediπta. Primjerice, sa stajaliπta predmetne literature relevantnost se interpretira kao odnos izmeappleu onog πto se nalazi u literaturi o predmetu i temi upita. Sa stajaliπta sustava, relevantnost se interpretira kao odnos izmeappleu onog πto je u datoteci sustava i kako se tekstovima rukuje (kako ih se predstavlja, pretraæuje i pronalazi ) unutar sustava s jedne strane i upita koji predstavlja korisniëki informacijski problem i potrebe, s druge strane. Stajaliπte sustava postalo je poznato kao 'tematska relevantnost.' Snaga je ovog pristupa u tome πto Ëvrsto postavlja relevantnost unutar πirega komunikacijskog pristupa u svoj njezinoj relacijskoj sloæenosti. Slabost pristupa proizlazi iz inherentne slabosti kodnog modela same komunikacije. Implicira, no, ne ukljuëuje inferencijske, interaktivne komunikacijske razmjene. Drugim rijeëima, dok je pristup joπ uvijek dobar za popisivanje ukljuëenih elemenata i odnosa, neadekvatan je za pojaπnjavanje interaktivne dinamike relevantnosti u procesima IR-a Situacijski pristup Nakon gotovo desetljeêa relativnog mirovanja, istraæivanje je relevantnosti nanovo oæivjelo sredinom 1980-ih na SveuËiliπtu Syracuse. Syrakuπka πkola istraæivanja relevantnosti pojavila se i proizvela nekoliko disertacija i Ëlanaka, i πto je najvaænije, novu generaciju istraæivaëa relevantnosti. Njihov se rad vrti oko novog pristupa relevantnosti, kako su ga opisali Schamber, Eisenberg i Nilan (1990.). U tom su pristupu situacija, druπtveni kontekst, viπedimenzionalnost, ovisnost o vremenu i dinamika kljuëni elementi i svojstva koja karakteriziraju prirodu relevantnosti i procese u kojima se uspostavljaju odnosi relevantnosti. S obzirom na dinamiënu prirodu razmjene informacija i komunikacije opêenito, relevantnost je 76 76

77 ( )dinamiëni koncept koji ovisi o prosudbama korisnika o kvaliteti odnosa izmeappleu informacija i informacijskih potreba u odreappleenom trenutku (isto). Postavljanjem relevantnosti Ëvrsto unutar situacijskog konteksta, taj pristup prepoznaje i proπiruje subjektivnu prirodu relevantnosti. Bavi se praktiënim pitanjima pojedinaca, njihovim situacijama, zalihom znanja, dinamiënom razmjenom tijekom vremena i sliëno. To je njegova snaga. PosljediËno, provedeno je nekoliko uspjeπnih istraæivanja koja su proπirila naπe formalno znanje o relevantnosti. Ipak, taj pristup ima i svoje slabosti. Temeljna mu je slabost u tome πto je zaboravio povezati dinamiku i situaciju s procesima i sustavima IR-a, iako se njima implicitno bavi. U stvarnosti, situacija ne ukljuëuje samo situaciju pojedinca (ili skupine) prema odreappleenoj informacijskoj potrebi, nego i traæenje i pronalaæenje informacija u sluëaju informacijske znanosti iz IR sustava. Pristup je dobar i odgovara jednoj strani novëiêa ili procesa, no ne ukljuëuje i drugu stranu. Na neki naëin, ovo je pristup upravo suprotan sustavnom pristupu koji se takoappleer usredotoëuje na svoju vlastitu svrhu. Naæalost, ta dva pristupa, sustavni i situacijski, nisu pomireni. Sustavni pristup ne uzima u obzir korisnike, a situacijski sustave. Razvila se bipolarnost: postoje dvije vrste znanstvene literature i zajednice koje nemaju zajedniëkih dodirnih toëaka, svaka nastavlja u svom smjeru na temelju vlastitog pristupa. Zagovornici sustavnog pristupa prouëavaju i razvijaju sustave i vrednovanje ('TREC-iraju'), a zagovornici situacijskog pristupa prouëavaju korisnike. Utjecaj jednih na druge gotovo da i ne postoji. Bipolarna je izolacija tih pristupa negativna i onemoguêuje napredak informacijske znanosti Psiholoπki pristup Tijekom vremena nekoliko je informacijskih struënjaka predloæilo da bi promiπljanje relevantnosti trebalo temeljiti na kognitivnom stanju i procesima korisnika. U skladu s time najtemeljitije je opisan pristup koje je predloæio Harter (1992.). Nazvao ga je 'psiholoπkom relevantnoπêu', i taj se naziv zadræao do danas, iako bi bilo toënije nazvati ga 'kognitivnom relevantnoπêu' jer je naglasak na razumijevanju. OgraniËenja sustavnog pristupa dræe se razlogom nastanka tog drugog, psiholoπkog pristupa. ToËnije, Harter je kritizirao neadekvatnost tematske relevantnosti i dao nekoliko primjera koji su se odnosili na informacijske potrebe, utemeljeno na njegovim vlastitim istraæivaëkim interesima. Tematska relevantnost postala je propao koncept u odnosu na koji se razvila psiholoπka relevantnost. Iako su razlozi razvoja psiholoπke relevantnosti sliënim onima koji su omoguêili razvoj situacijskog pristupa, elementi i procesi koje razmatraju znatno se razlikuju. Harter je sintetizirao i prilagodio neke glavne ideje u pristupu za tumaëenje relevantnosti koje su Sperber i Wilson (1985.) razvili za komunikologiju, s naglaskom na to da se relevantnost bavi poveêavanjem komunikacije i razumijevanja. Tako tumaëen, pojam relevantnosti u kontekstu informacijske znanosti interpretira se s obzirom na zadovoljenje informacijske potrebe, oznaëavajuêi trenutaëno kognitivno stanje traæitelja informacija, (koje je) fluidno i stalno se mijenja (Harter, 1992., str. 606.). Nadalje, predstavljanje informacijske potrebe 77 77

78 iznimno je teπko, ako ne i nemoguêe, no ako to i uëinimo, bilo bi u stanju stalne promjene. Psiholoπka relevantnost promatra se kao dinamiëna, stalno promjenjiva interpretacija informacijske potrebe u odnosu na predstavljene tekstove. Temelji se na pretpostavci (izreëenoj kao Ëinjenica) da se kognitivno stanje osobe koja traæi, mijenja i razvija usporedno s otkriêem svakoga relevantnog citata. Primjerice, Harter pokazuje kako se na osnovi njegove vlastite informacijske potrebe predstavljene izjavom koja se proteæe na cijeli paragraf, nije pronaπao (a na tako postavljenom upitu nije se ni mogao pronaêi) odreappleeni broj relevantnih dokumenata koji su dobiveni na drugi naëin. Ovaj se pristup bavi stvarnim i teπkim problemima verbalizacije, izraæavanja rijeëima, onoga πto nam je na umu. Ukazuje na poteπkoêe takvog predstavljanja, zapravo tvrdi da je relevantnost viπe od pukih rijeëi. To je oëito. No slabost je ovakvoga psiholoπkog pristupa u tome πto se ograniëava na jedno, vrlo usko polaziπte. Govori samo o predstavljanju informacijske potrebe i promjenama u kognitivnoj strukturi kod primanja odgovora, a izvorno predstavljanje dræi neadekvatnim. U potpunosti zanemaruje dinamiku i interakciju u procesima potraæivanja i povezanu dinamiku relevantnosti, kao πto je veê mnogo puta primijeêeno i prouëavano. Nadalje, Ëesto zanemaruje primijeêene razlike u situacijama, koje su pokazale da postoje dobro i loπe definirane informacijske potrebe. Pozornost posveêuje iskljuëivo loπe definiranima. Iako postavlja vaæna pitanja koja se moraju razmatrati u pojaπnjavanju relevantnosti, psiholoπka je relevantnost, zamiπljena na taj naëin, najograniëavajuêi pristup relevantnosti u informacijskoj znanosti. Posjeduje sliëne, Ëak i veêe, nedostatke od situacijske relevantnosti. Iako se razvila kao reakcija na IR, ona nije ni na koji naëin povezana s IR-om Interakcijski pristup IR je zapoëeo kao skupni i bitno statiëan proces. No, dolaskom online sustava 1970-ih, IR se razvio u izrazito interaktivan proces. Interaktivnost je danas obiljeæje svih pragmatiënih IR sustava. Interakcija IR-a postala je predmetom brojnih istraæivanja, πto je trajalo tri desetljeêa, kao πto su opisali Bennet (1972.), Belkin i Vickery (1985.) te Ingwersen (1992., 1996.). Kao πto je veê spomenuto, tradicionalni IR model ne odraæava interakciju. Stoga su brojni napori usmjereni na razvoj IR modela koji ukljuëuju, na bilo koji naëin, bogatu i sloæenu prirodu IR interakcija. Do sada ni jedan nije tako πiroko prihvaêen kao tradicionalni IR model. No, pak se istiëu dva modela: kognitivni model koji je predloæio Ingwersen (1992., 1996.) i epizodni model koji je predloæio Belkin (Belkin et al ), a koje Êemo ukratko opisati. Ingwersenov kognitivni model IR interakcije ukljuëuje opseænu identifikaciju i pojaπnjenje procesa povezanih s razumijevanjem elemenata ukljuëenih u IR, kao πto su informacijski objekti (tekstovi), IR sustavi i njihov okvir, suëelje, kognitivni prostor korisnika i druπtveno/organizacijsko okruæenje. IR interakcija promatra se kao skup procesa kognitivnih predstavljanja i oblikovanja koji se javljaju unutar i izmeappleu ukljuëenih elemenata. Korisnici komuniciraju ne samo sa sustavima, nego i s tekstovima, kognitivnim strukturama koje se promatraju kao informacijski 78 78

79 prostor. Interaktivni su procesi visoko dinamiëni, ukljuëuju simultano viπestruko predstavljanje viπestruka predstavljanja i modele nastale na temelju razliëitih elemenata. Iako se ovaj model ne bavi izravno relevantnoπêu, ona se u njemu podrazumijeva. Kognitivno predstavljanje i modeliranje svih sudionika okreêu se oko relevantnosti ili su na njoj utemeljeni. U epizodnom modelu, Belkin i suradnici promatraju interakciju s IR sustavom kao niz epizoda razliëitih vrsta. Srediπnji je proces korisniëka interakcija s informacijama. Svaki se IR proces (predstavljanje, usporedba, saæimanje, smisleno kretanje, vizualizacija) moæe ostvariti na razliëite naëine. No, korisnik se tijekom vremena ukljuëuje u razliëite interakcije, a svaka je ovisna o brojnim Ëimbenicima, kao πto su trenutaëni korisniëki zadaci, ciljevi i namjere, povijest epizoda i drugi. RazliËite vrste interakcija postoje zato πto podræavaju razliëite procese, kao πto su prosuappleivanje, interpretacija, izmjene, prebiranje itd. Stoga se smatra da relevantnost ulazi u neke, ali ne i sve vrste interakcije. Drugim rijeëima, interakcija nije samo relevantnost, ali relevantnost je temelj brojnih vrsta interakcija. Razvio sam i treêi model, koji nazivam stratificiranim modelom IR interakcije (Saracevic, 1996.). Kao πto je sluëaj i s kognitivnim i epizodnim modelom, i to je pokuπaj prepoznavanja suvremene stvarnosti IR-a. Nadalje, to je i pokuπaj da se: i) pomire ili optimiziraju snage i ii) razrijeπe ili smanje na najmanju moguêu mjeru slabosti pristupa IR-u usmjerenog na sustave i onog usmjerenog na korisnike i iii) u procesu stvori okvir za promiπljanje prirode relevantnosti u informacijskoj znanosti. Stratificirani model temelji se na teorijskim konceptima protumaëenim u istraæivanjima interakcije Ëovjek raëunalo (human computer interaction HCI) i stratifikacijske teorije razvijene u lingvistici. Slijedi kratak opis. ZapoËet Êu s modelom uporabe informacija nazvanim modelom Stjecanje Spoznavanje Primjena (Acquisition Cognition Application ACA), koji je razvijen u nedavnim istraæivanjima vrijednosti knjiæniënih i informacijskih usluga (Saracaevic i Kantor, u tisku 10 ). Model je utemeljen na pretpostavci da korisnici potraæuju i dobivaju informacije kako bi se njima koristili i da je uporaba u prvome redu povezana s razumijevanjem (kognitivna obrada i apsorpcija informacija), a potom sa zakljuëivanjem prema primjeni u situacijama koja je bila razlogom pokretanja cijelog procesa. Proces je visoko dinamiëan. U IR-u nabava ukljuëuje 'raëunalo', koje obuhvaêa niz elemenata, meappleu ostalima raëunalne izvore i kapacitete i zasebno informacijske izvore tekstove koji imaju vlastite kognitivne strukture, predstavljanja i metainformacije za moguêu uporabu u interakciji. IR interakcija tada je dijalog izmeappleu sudionika korisnika i 'raëunala' s pomoêu suëelja. Oboje imaju namjere, no glavna je namjera utjecati na kognitivno stanje korisnika za uspjeπnu uporabu informacija zajedno s danom primjenom. Stoga su korisnik i 'raëunalo' elementi i sudionici u IR procesima. SuËelje, iako nije u æariπtu interakcije, uvjetuje razliëite interakcije sudionika i moæe poboljπati ili oteæati interakciju. Odnosi su 10 Objavljeno kao: Saracevic, T. ; P. Kantor. Studying the value of library and information services. Part I. Establishing a theoretical framework. // JASIS, 48, 6(1997),

80 poput onih u ekosustavu. Kao i u svim dijalozima, IR interakcije mogu pokazati brojne obrasce i namjere. Neke su povezane s relevantnoπêu. S obzirom na te elemente moæemo smatrati da se IR interakcija pojavljuje na nekoliko povezanih razina ili slojeva. Svaki sloj ukljuëuje razliëite elemente i procese. U odnosu na korisnike, procesi mogu biti fizioloπki, psiholoπki i kognitivni. U odnosu na raëunalo, procesi mogu biti fiziëki, simboliëki i algoritamski. U svrhu oblikovanja slojeva, moæemo razmiπljati o sudionicima, korisnicima i raëunalima, koji meappleudjeluju izravno na prvoj razini kroz suëelje. Korisnik dalje uspostavlja odnos meappleudjelovanja s raëunalom i s informacijskim izvorima na kognitivnoj, situacijskoj i afektivnoj razini. RaËunalo takoappleer ima razine: tehniëku, sadræajnu (ili input) razinu i razinu obrade. Stratificirani je model prikazan na Slici 1. (vidi sliku na str. 92.) Na prvoj razini interakcija je niz dogaappleaja (ili prema Belkinu epizoda), u kojima: 1. Korisnici vode dijalog izgovaranjem rijeëi (npr. naredbe) i primanjem odgovora (raëunalne izrazi) kroz suëelje kako bi, ne samo traæili i usporeappleivali, nego se i ukljuëili u brojne druge procese ili 'stvari' kao πto su: razumijevanje i zakljuëivanje o danom raëunalnom ili informacijskom izvoru ili procesu, prebiranje, smisleno kretanje, odreappleivanje stanja procesa, predoëavanje rezultata, osiguravanje razliëitih povratnih informacija, prestrukturiranje upita i, naravno, utvrappleivanje relevantnosti. 2. RaËunala meappleudjeluju s korisnicima i odreappleenim procesima i njihovim vlastitim razumijevanjem. U dijalogu odgovaraju na zahtjeve, izvlaëe odgovore iz korisnika, osiguravaju informacije o stanju procesa, po moguênosti nude vodstvo i sliëno. Neki od procesa ukljuëuju i samostalno utvrappleivanje relevantnosti na temelju dostupnih algoritama i postupaka. Na kognitivnoj razini, korisnici uspostavljaju odnos prema tekstovima u informacijskim izvorima, a promatraju ih kao kognitivne strukture. Korisnici interpretiraju, razumiju, upijaju i na druge naëine kognitivno obraappleuju tekstove. Jedan od procesa ukljuëuje utvrappleivanje relevantnosti u odnosu na dostupne zalihe znanja. Na situacijskoj razini korisnici se suoëavaju s danim problemom koji je proizveo informacijsku potrebu i povezani upit. Situacija se u procesu moæe nanovo interpretirati, mogu se iznijeti ili naglasiti dodatne dimenzije, a kao rezultat, informacijska potreba i upit mogu se preoblikovati. Relevantnost se s kognitivne razine izvodi i za situacijsku razinu. Na afektivnoj razini korisnici se suoëavaju s namjerama i motivacijom i povezanim osjeêajima hitnosti, zadovoljstva, frustracije, uspjeha ili neuspjeha i sliëno. Utvrappleivanje relevantnosti na nekim drugim razinama Ëesto usmjerava ono πto se dogaapplea na afektivnoj razini. Ipak, stvari nisu baπ tako jednostavne. Meappleu razinama postoji dinamiëno meappleudjelovanje i Ëitav niz prilagodba. Stoga se stvari mijenjaju s napretkom interakcije. Primjerice, na prvoj razini upit se moæe promijeniti, mogu se dodati novi izrazi, a stari napustiti, mogu se primijeniti razliëite taktike itd. Relevantnost se moæe promijeniti i prema tome prilagoditi. Kao πto je veê spomenuto, i drugi sudionici mogu ukljuëivati razine ili slojeve. SuËelje (moguênosti, prikaz i druge varijable) moæe djelovati na prvoj razini. U 80 80

81 odnosu na raëunala, informacijski izvori, njihova predstavljanja i organizacija mogu se promatrati na razini sadræaja ili na ulaznoj razini (input). RaËunalni algoritmi za obradu tekstova i/ili funkciju uparivanja mogu se promatrati na razini obrade. RaËunalna oprema i operacijska podrπka nalaze se na inæenjerskoj razini. OËito, postoji uzajamno djelovanje meappleu tim razinama. No, isto je tako jasno da se na razliëitim razinama dizajn, postupci, uspjeπnost i uëinkovitost i sliëno promatraju razliëito. Brojna razmatranja, posebice na razini sadræaja i obrade, ukljuëuju pretpostavke o relevantnosti. Jedna je od njihovih glavnih funkcija utvrappleivanje relevantnosti. Zapravo, dizajneri, stvaratelji algoritama i/ili programeri, donijeli su pretpostavke o relevantnosti i ugradili ih u raëunala. Stoga je u igri joπ jedna kognitivna struktura. Razumijevanje IR interakcija ukljuëuje identifikaciju i razumijevanje elemenata, procesa, i prilagodba na razliëitim razinama, u svim smjerovima i njihovo meappleusobno djelovanje. Dopustite mi da pojasnim prirodu relevantnosti na stratificiranom modelu. Smatra se da se primarna (ali ne samo ona) namjera IR interakcije i u odnosu na korisnike i raëunala bavi relevantnoπêu. S obzirom na to da se interakcija odvija u odnosu na viπe slojeva, i da se na svakom od njih moæe razmiπljati o relevantnosti i utvrappleivati je, i relevantnost se moæe promatrati u odnosu na slojeve. Drugim rijeëima, u IR-u imamo dinamiëan, meappleuovisan sustav relevantnosti (primijetite da se radi o mnoæini). SliËno je tu mnoæinu opisao Schultz, od koga sam i preuzeo naziv 'sustav relevantnosti', te Sperber i Wilson, koji su govorili o naëelima relevantnosti. Relevantnost se u IR manifestira na razliëitim slojevima. I dok su moguêe razlike u utvrappleivanju relevantnosti na razliëitim razinama, te su razlike joπ uvijek meappleuovisne. Svrha je vrednovanja IR-a, kako se ona sada provodi, usporedba utvrappleivanja relevantnosti na razliëitim razinama. Relevantnost moæemo tipiëno predstaviti onako kako se manifestira na razliëitim razinama, a potom moæemo istraæivati njezino ponaπanje i utjecaje unutar i izmeappleu slojeva. Ako se sloæimo da je priroda relevantnosti u IR-u sustav relevantnosti, tada postoji logiëan zakljuëak: ni jedan sloj ni element u tom sustavu relevantnosti ne moæemo smatrati jedinstvenom i jedinom relevantnoπêu. Ne moæemo prihvatiti samo jednu i ignorirati sve ostale razine relevantnosti. Situacijska, psiholoπka ili sustavna relevantnost ne mogu postojati samostalno u vakuumu. Naglasimo: u IRu relevantnost postoji samo kao sustav meappleudjelovanja relevantnosti. To, naravno, ne spreëava detaljne analize ponaπanja i uëinaka relevantnosti na odreappleenim razinama, s obzirom na to da su veze prepoznate. U informacijskoj je znanosti relevantnost tada svojstvo ili kriterij koji odraæava uspjeπnost interaktivne razmjene informacija izmeappleu ljudi (tj. korisnika) i informacijskih sustava u komunikacijskom kontaktu. Interakcija ukljuëuje razliëite razine i slojeve na kojima se relevantnost utvrappleuje, πto uvjetuje meappleuovisan sustav relevantnosti. Zapravo, upravo taj sustav relevantnosti omoguêuje interakciju u IR smislu i povezuje razliëite slojeve. Bez takvog sustava relevantnosti ne bi mogao postojati IR, bar ne tako zamiπljen. Glavno, ako ne i najvaænije pitanje u informacijskoj znanosti bavljenje je problemima razumijevanja i poveêavanja uspjeπnosti interakcije razliëitih elemenata u sustavu relevantnosti

82 4. OËitovanja relevantnosti Otkrivanje, opisivanje, klasificiranje ili modeliranje razliëitih oëitovanja relevantnosti bili su predmet brojnih teorijskih i eksperimentalnih studija te studija promatranja u informacijskoj znanosti. TipiËna su pitanja bila: Koji su atributi i dimenzije relevantnosti? Koje vrste relevantnosti razlikujemo obzirom na zakljuëivanje? Mogu li se generalizirati u taksonomiju ili model? U biti, prouëavanje oëitovanja najëeπêe dovodi do neke klasifikacije ili modela, a mnogi modeli osiguravaju podatke na temelju kojih su izvedeni. Kao i drugdje, prouëavanje oëitovanja opisuje i dokumentira ono πto postoji, no ne ide dalje u objaπnjavanje. Ipak, vaæno je, Ëak i nuæno iz dvaju razloga. S jedne strane, promatranje oëitovanja relevantnosti moæe potvrditi ili opovrgnuti odreappleene teorije i okvire o prirodi relevantnosti. S druge strane, ono moæe usmjeravati prouëavanje ponaπanja i uëinaka relevantnosti. Prate se uglavnom tri pristupa u prouëavanju oëitovanja relevantnosti. Prvi i najstariji pristup u istraæivanju predloæio je ili istraæio razliëita obiljeæja vaæna korisnicima u odnosu na uspjeπnu uporabu informacija. TipiËan je pristup bio suprotstaviti predmetnost ili tematsku relevantnost s kojim drugim atributom, primjerice korisnoπêu, zadovoljstvom, informativnoπêu, novoπêu itd. Neke su studije predlagale zamjenu relevantnosti, tj. tematske relevantnosti s korisnoπêu (npr. Cooper, 1973.), druge su povezivale relevantnost s kojim drugim atributom, primjerice zadovoljstvom (npr. Gluck, 1996.). Kao πto je veê ranije spomenuto, iako te studije nisu uspjele u svrgavanju relevantnosti u IR-u, bile su jako uspjeπne u pojaπnjavanju razliëitih oëitovanja relevantnosti i njihovih odnosa. Primjerice, i korisnost i zadovoljstvo prihvaêene su kao razliëita, ali vaæna oëitovanja ili vrste relevantnosti. Drugi je pristup u istraæivanju promatrao i konaëno oblikovao razliëite vrste zakljuëivanja od strane korisnika. TipiËan je primjer model koji je razvio Park (1993.), a u kojem se korisniëka procjena relevantnosti prikazuje na viπerazinskim interpretacijama unutar triju konteksta: (i) unutarnjem korisniëkom kontekstu predmetno znanje, iskustvo pretraæivanja itd.; (ii) vanjskom kontekstu faza istraæivanja, cilj pretraæivanja itd. i (iii) kontekstu problema. Parkov model sadræi elemente stratificiranog modela i sugerira meappleuodnose sustava relevantnosti. KonaËno, treêi je pristup u istraæivanju takozvano istraæivanje naznaka. Bavi se otkrivanjem i klasificiranjem atributa ili kriterija na koje se korisnici koncentriraju dok zakljuëuju o relevantnosti. Osigurava naznake o tome πto gledati ili o Ëemu razmiπljati pri utvrappleivanju relevantnosti. ProuËavane su brojne naznake ili kriteriji, a s razliëitim popisima i klasifikacijama pojavile su se razliëite studije promatranja. Primjerice, Schamber (1991.) je iz svojih podataka okupila deset kriterija u tri kategorije, a neovisno o tome Barry (1994.) je identificirao 23 kriterija u sedam kategorija. No ono πto je najvaænije, usporedba je tih kriterija i kategorija pokazala da su jako sliëni (Barry i Schamber, 1995.). Obje su studije pokrile (ili bolje otkrile) isto podruëje. U razliëitim se istraæivanjima naznaka, kategorije odnose na: karakteristike tekstova, korisniëko znanje, uvjerenja, ciljeve i preferencije, percepciju informacijske toënosti, pouzdanost, kvalitetu, dinamiku i kvalitetu pretraæivanja i predstavljanja i sliëno. Najvaæniji je aspekt tih istraæivanja to πto promatraju 82 82

83 neovisno iznimno sliëne ili ekvivalentne skupine oëitovanja relevantnosti. toviπe, osvjeæavajuêe je vidjeti zakljuëke donesene na temelju podataka, a ne na osnovi anegdota ili autoriteta. Relevantnost ukazuje na odnos. RazliËita oëitovanja relevantnosti obuhvaêaju razliëite odnose. ZahvaljujuÊi istraæivanjima oëitovanja, danas razlikujemo razliëite tipove ili vrste relevantnosti. Drugim rijeëima, oëitovanja relevantnosti kategoriziramo na temelju razliëitih odnosa. Ipak, dok ove kategorizacije obuhvaêaju manje ili viπe sliëne znaëajke joπ uvijek se nije pojavila dogovorena taksonomija oëitovanja relevantnosti. No, Ëini mi se da je odreappleeni konsenzus na pomolu: operacijski, unutar konteksta IR-a i informacijske znanosti, moæemo razlikovati sljedeêa oëitovanja relevantnosti: Relevantnost sa stajaliπta sustava ili algoritamska relevantnost: odnos izmeappleu upita i informacijskih objekata (tekstova) u datotekama sustava koji su pronaappleeni ili nisu pronaappleeni odreappleenim postupkom ili algoritmom. Svaki sustav na svoj naëin predstavlja i organizira tekstove i usporeappleuje ih s upitom. Sustavi pretpostavljaju relevantnost, odnosno namjeru skupa tekstova koje sustav smatra relevantnim za upit. Usporedba uëinkovitosti u zakljuëivanju o relevantnosti kriterij je relevantnosti sa stajaliπta sustava. Tematska ili predmetna relevantnost: odnos izmeappleu predmeta ili teme upita i teme ili predmeta pronaappleenog teksta ili opêenitije, tekstova u datotekama sustava ili, Ëak, tekstova koji postoje. Pretpostavlja se da se i upiti i tekstovi mogu identificirati kao oni u temi ili predmetu. OËemnost teksta kriterij je prema kojem se utvrappleuje relevantnost. Kognitivna relevantnost ili pertinentnost: odnos izmeappleu stanja znanja i kognitivne informacijske potrebe korisnika i pronaappleenih tekstova ili opêenitije tekstova u datoteci sustava ili, Ëak, tekstova koji postoje. Kognitivno podudaranje, informativnost, novost, kvaliteta informacije i sliëno kriteriji su prema kojima se utvrappleuje kognitivna relevantnost. Situacijska relevantnost ili korisnost: odnos izmeappleu situacije, zadanog zadatka ili problema i pronaappleenih tekstova ili tekstova u datoteci sustava ili, Ëak, tekstova koji postoje. Korisnost u donoπenju odluka, primjerenost informacija u rjeπavanju problema, smanjivanje nesigurnosti i sliëno kriteriji su prema kojima se utvrappleuje situacijska relevantnost. Motivacijska ili afektivna relevantnost: odnos izmeappleu namjera, ciljeva i motivacija korisnika i pronaappleenih tekstova ili tekstova u datoteci sustava ili, Ëak, tekstova koji postoje. Zadovoljstvo, uspjeh, postignuêe i sliëno kriteriji su prema kojima se utvrappleuje motivacijska relevantnost. Ta oëitovanja relevantnosti velikim dijelom odgovaraju stratificiranom modelu IR interakcija i srodnom pojmu neovisnog sustava relevantnosti. OËitovanja meappleudjeluju dinamiëki unutar i izmeappleu sebe. Primjerice, tematska relevantnost najëeπêe se utvrappleuje na temelju pronaappleenih jedinica, tj. na temelju relevantnosti sa stajaliπta sustava. SliËno tomu, kognitivna i situacijska relevantnost slijede iz meappleudjelovanja s drugima. Motivacijska relevantnost po svemu sudeêi upravlja zakljuëivanjem. Naravno, klasificiranje oëitovanja relevantnosti ne govori niπta o procesu utvrappleivanja, dinamici meappleudjelovanja razliëitih oëitovanja i ukljuëenih varijabla i uëinaka. Ni jedna klasifikacija ne moæe to uëiniti. Za takva pojaπnjenja potrebno je istraæivanje ponaπanja i uëinaka. Ipak, klasificiranje oëitovanja relevantnosti pridonosi dubljem razumijevanju relevantnosti. Usto, smanjuje semantiëke zabune u odnosu na ono πto govorimo, znanstvene zabune u odnosu na ono πto prouëavamo i pragmatiëne zabune u odnosu na ono Ëime se bavimo

84 5. ZakljuËci Dok su postojale i druge moguênosti, u dobru i zlu, razvio se IR i sve se do danas vrti oko pojma relevantnosti. Utvrappleivanje relevantnosti ugraappleeno je u IR sustave. Svakodnevno se obavlja tisuêe i tisuêe pretraæivanja na mnogobrojnim, razliëitim IR sustavima kako bi se pronaπli relevantni tekstovi predmeti koji potencijalno prenose relevantne informacije. U koliëinskom smislu, IR je uspjeπan. Nitko ne mora korisnicima IR sustava objaπnjavati πto je relevantnost, Ëak i kada se muëe (katkad uzaludno) u pronalaæenju relevantnih stvari. Ljudi relevantnost razumiju intuitivno. To moæda objaπnjava uspjeh IR-a. No, cjelovitije razumijevanje IR-a i poboljπavanje IR sustava i procesa na temelju tog razumijevanja nije nimalo lagano. Ne Ëudi stoga da je relevantnost postala glavni izazov i glavno podruëje prouëavanja u informacijskoj znanosti. Moj je osnovni cilj bio, u ovom radu, usmjeriti se na pojaπnjavanje prirode relevantnosti u informacijskoj znanosti. KritiËki sam sintetizirao razliëite teorijske pristupe o prirodi relevantnosti koji su se pojavili tijekom vremena i predloæio joπ jedan pristup koji smatram sveobuhvatnijim. Moj je drugi cilj bio saæeto sintetizirati dosadaπnje studije oëitovanja relevantnosti. IstiËu se Ëetiri teorijska pristupa: sustavni, komunikacijski, situacijski i psiholoπki. Svaki ima prednosti i nedostatke. Glavna je slabost sustavnog, situacijskog i psiholoπkog pristupa njihova jednostranost. Usmjereni su na jedan i samo jedan aspekt ili dimenziju relevantnosti, dok je relevantnost viπedimenzionalna. U informacijskoj se znanosti relevantnost mora promatrati u odnosu na korisnike i IR sustave. Razmatranje relevantnosti koje ne ukljuëuje IR sustave ili ponaπanje ljudi vezano uz informacije, ima malo smisla ili ga uopêe nema. Komunikacijski pristup promatra viπedimenzionalnost, no nedostatak mu je to πto ne ukljuëuje dinamiënu interakciju, πto je takoappleer svojstvo relevantnosti. Predloæio sam peti ili interaktivni pristup za promiπljanje prirode relevantnosti u informacijskoj znanosti. On obuhvaêa elemente drugih pristupa i utemeljen je na stratificiranom modelu IR interakcije. Model opisuje IR interakcije kao dijalog izmeappleu korisnika i raëunala, koji se odvija u etapama koje ukljuëuju razliëite razine ili slojeve. Na prvoj razini interakcija ukljuëuje dijalog s pomoêu suëelja. KorisniËka razina ukljuëuje prilagodbu u odnosu na razliëa stanja kognitivno, situacijsko i afektivno. U odnosu na raëunalo takoappleer razlikujemo razine sadræajnu, razinu obrade i inæenjersku razinu. ZakljuËivanje o relevantnosti postiæe se na osnovi meappleudjelovanja razliëitih razina. Stoga sam ustvrdio da ne postoji samo jedna relevantnost, nego da postoji neovisan sustav relevantnosti, koje dinamiëno meappleudjeluju unutar i izmeappleu razliëitih slojeva ili razina, a prema potrebi se prilagoappleavaju. Poimanje sustava relevantnosti (mnoæina) u skladu je s glavnim teorijama relevantnosti u filozofiji i komunikaciji. ProuËavanja oëitovanja relevantnosti usmjerena su na identifikaciju i klasifikaciju razliëitih vrsta relevantnosti i razliëitih naznaka u utvrappleivanju relevantnosti. Iako joπ ne postoji dogovorena klasifikacija relevantnosti, u razliëitim se studijama neovisno pojavljuju iznimne podudarnosti u oëitovanjima (vrste, nakane). Na temelju toga, predloæio sam sljedeêe vrste ili oëitovanja relevantnosti: sustavna ili algoritamska 84 84

85 relevantnost, tematska ili predmetna relevantnost, kognitivna relevantnost ili pertinentnost, situacijska relevantnost ili korisnost i motivacijska ili afektivna relevantnost. Tvrdnje o razliëitim oëitovanjima podræavaju pojam meappleuovisnog sustava relevantnosti. Drugim rijeëima, sustav relevantnosti obuhvaêa ta oëitovanja. ProuËavanja relevantnosti u informacijskoj su se znanosti odmakla od jednostavnih pretpostavki i teoloπkih tvrdnja. Sada veê znamo mnogo viπe o sloæenom i izrazito ljudskom pojmu relevantnosti. No, joπ se jako mnogo treba nauëiti, razumjeti i istraæiti, i teorijski i promatranjem. PragmatiËna poboljπanja IR-a velikim dijelom ne ovise o boljoj i sofisticiranijoj tehnologiji i mreæama, nego o boljem razumijevanju relevantnosti i o ukljuëivanju tog razumijevanja u IR procese. Uspjeπnost IR-a ovisi o uspjeπnosti meappleudjelovanja i prilagodljivosti razliëitih oëitovanja relevantnosti organiziranih u sustavu relevantnosti. Stoga, glavno usmjerenje istraæivanja i razvoja (R&D) u informacijskoj znanosti trebalo bi biti poveêanje uspjeπnosti meappleudjelovanja i interakcija relevantnosti. To bi trebala biti svrha istraæivanja relevantnosti u informacijskoj znanosti. Prevela: Sanjica Faletar Tanackovic Biljeπke 1. Barry, C. L. (1994). User-defined relevance criteria: an exploratory study. // Journal of the American Society for Information Science, 45, 3, Barry, C. L. ; L. Schamber. (1995). User defined relevance criteria: a comparison of two studies. // Proceedings of the 58th Meeting of the American Society for Information Science, 32, Belkin, N. J. ; C. Cool ; A. Stein ; U. Thiel. (1995). Cases, scripts, and information seeking strategies: on the design of interactive information retrieval systems. // Expert Systems with Applications, 9, 3, Belkin, N. J. ; W. B. Croft. (1992). Information filtering and information retrieval: two sides of the same coin? // Communications of the ACM, 35, 12, Belkin, N. J. ; E. Vickery. (1985). Interaction in information systems: a review of research from document retrieval to knowledge-based systems. London : The British Library. 6. Bennett, J. L. (1972). The user interface in interactive systems. // Annual Review of Information Science and Technology, 7, Bush, V. (1945). As we may think. // Atlantic Monthly, 176, 1, Cooper, W. S. (1973). On selecting a measure of retrieval effectiveness. // Journal of the American Society for Information Science, 24, 2, Froehlich, T. J. ; M. Eisenberg, M. (eds.) (1994). Special topic issue on relevance research. / / Journal of the American Society for Information Science, 45, 3, Gluck, M. (1996). Exploring the relation between user satisfaction and relevance in information systems. // Infromation Processing & Management, 32, 1, Gordon, M. D. ; P. Lenk. (1991). A utility theoretic examination of the probability ranking principle in information retrieval. // Journal of the American Society for Information Science, 42, 10, Harter, S. P. (1992). Psychological relevance and information science. // Journal of the American Society for Information Science, 43, 9,

86 13. Ingwersen, P. (1992). Information retrieval interaction. London : Taylor Graham. 14. Ingwersen, P. (1996). Cognitive perspectives of information retrieval interaction. // Journal of Documentation, 52, 1, Park, T. (1993). The nature of relevance in information retrieval: an empirical study. // Library Quarterly, 63, Saracevic, T. (1975). Relevance: a review of and framework for the thinking on the notion in information science. // Journal of the American Society for Information Science, 26, 6, Saracevic, T. (1996). Interactive models in information retrieval: a review and proposal. // Proceedings of the 59th Annual Meeting of the American Society for Information Science, Saracevic, T.; Kantor, P. B. (In press). Studying the value of library and information services: I. Establishing a theoretical framework. 19. Schamber, L. (1991). User s criteria for evaluation in a multimedia environment. // Proceedings of the 54th Meeting of the American Society for Information Science, 28, Schamber, L. (1994). Relevance and information behavior. // Annual Review of Information Science and Technology, 29, Schamber, L. ; M. B. Eisenberg ; M. S. Nilan. (1990). A re-examination of relevance: toward a dynamic, situational definition. // Information Processing and Management, 26, 6, Schutz, A. (1970). Reflections on the problem of relevance. New Haven, CT : Yale University Press. 23. Sperber, D. ; D. Wilson. (1986, 1995). Relevance: Communication and cognition. 1 st & 2 nd edition. London : Blackwell. 24. Spink, A. ; R. M. Losee. (1996). Feedback in information retrieval. // Annual Review of Information Science and Technology, 31, Tague-Sutcliffe, J. M. (ed.) (1996). Special topic issue: Evaluation of information retrieval systems. // Journal of the American Society for Information Science, 47, 1, Walley, P. (1996). Measures of uncertainty in expert systems. // Artificial Intelligence, 83, 1, Zipf, G. (1949). Human behavior and the principle of least effort. Cambridge : Addison Wesley

87 Stratificirani model interakcije u informacijskom pretraæivanju: proπirenja i primjene 11 Saæetak Interakcija korisnik sustav kritiëna je toëka IR-a (Information Retrieval informacijsko pretraæivanje) kao i digitalnih knjiænica. Dakle, bolje razumijevanje i modeliranje tih procesa od velike je vaænosti za nastojanja posveêena tome da ti sustavi viπe odgovaraju korisniku. Tradicionalni model IR-a, uza svu svoju snagu, imao je i ozbiljne slabosti: on nije ocrtao bogate i raznolike procese interakcije. Dakle, predloæeno je nekoliko IR modela interakcije: predloæio sam stratificirani (slojeviti) model koji promatra uzajamno djelovanje kao dijalog izmeappleu sudionika, korisnika i raëunala (sustava) s pomoêu suëelja na povrπinskoj razini. Nadalje, svaki je sudionik opisan tako da ima razliëite razine ili slojeve. Na korisnikovoj strani elementi ukljuëuju barem ove razine: kognitivnu, emocionalnu i situacijsku. Na strani su 'raëunala' barem ove razine: tehnika, obrada i sadræaj. Interakcija je uzajamno djelovanje izmeappleu razliëitih razina. Taj je opêi model sada proπiren zato da bi mogao obuhvatiti specifiëne procese ili pojave koji igraju presudnu ulogu u IR interakciji: pojam relevantnosti, korisniëko modeliranje, odabir izraza za pretraæivanje i vrste povratnih veza. Primjeri iz opseænog istraæivanja interakcije koriπteni su za ilustraciju tih proπirenja. Izraappleeni su prijedlozi za daljnje istraæivanje. Uvod Razvoj sustava informacijskoga pretraæivanja (IR) i razvoj moderne informacijske tehologije usko su povezani. Tehnoloπki imperativ istiëe i istraæivanje i praksu u IRu. Vrsta istraæivanja i vrsta prakse u davnoj proπlosti bila je u velikoj mjeri voappleena 11 Saracevic, T. (1997). The stratified model of information retrieval interaction: extension and applications. / / Proceedings of the American Society for Information Science, 34. Pp Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, American Society of Information Science and Technology

88 vrstom dostupne tehnologije. Povijesno, IR sustavi poëeli su kao sustavi skupne obrade u 1950-im i 1960-im godinama. Simbiozom raëunalnih i telekomunikacijskih tehnologija IR sustavi postali su interaktivni u 1970-ima. Danas je interakcija korisnika i IR sustava simbol IR-a. Interakcija je najvaænija komponenta u svim praktiëkim realizacijama IR-a do te mjere da je teπko zamisliti IR bez interakcije. To vrijedi i za digitalne knjiænice: njihova uporaba zahtijeva interakciju. Dakle, ne samo tehnologija nego i interakcija Ëovjek sustav (ili interakcija Ëovjek tehnologija ili Ëovjek raëunalo predstavlja niz elemenata) kritiëna je toëka i IR-a i digitalnih knjiænica. Interakcija pokreêe njihovu uporabu. No unatoë prvenstvu interakcije pri uporabi tih sustava, interakcija nije primarno nastojanje u velikim projektima koji se bave njezinim istraæivanjem, razvojem ili vrednovanjem. Na konferenciji o pretraæivanju teksta (Text Retrieval Conference: TREC) najveêem projektu vrednovanja ikada poduzetom koji je sada u svom 6. krugu, postoji staza interakcije u nekoliko zadnjih krugova, ali velika veêina testiranih pristupa tretira IR kao skupni ('batch') proces. Zaπto? Jedan je razlog jer je to lakπe. Ni jedan od nekoliko vrlo velikih projekata digitalne knjiænice koje je podræavala skupina vladinih agencija pod vodstvom Nacionalne zaklade za znanost (National Science Foundation NSF) ne ukljuëuje interakciju kao jedno od æariπta zanimanja u razvojno-istraæivaëkim projektima (R&D). Zaπto? Jedan od razloga je jer je lakπe ne baviti se interakcijom. Zaista, interakcija je sloæeno, teπko, nejasno, naporno i zbunjujuêe pitanje. Zaπto? Jer su tu ukljuëeni i ljudi, a ljudi su izmeappleu ostaloga i veoma sloæeni. Vrlo se Ëesto IR i projekti digitalnih knjiænica i njihovi pokrovitelji koncentriraju na znanost, tehnologiju i probleme proraëuna i to bez priznavanja ili Ëak uviappleanja da bi objekt, predmet svega toga rada trebao sluæiti ljudskim potrebama. Dakle, trebamo joπ raditi na interakciji, viπe prepoznavati kritiënu ulogu koju interakcija igra i viπe priznavati da relativno malo znamo o interakciji. Interakcija ju u tim projektima zapostavljena, unatoë suvremenoj retorici i radovima usmjerenim na sustav i u istraæivanju i u praksi. Za sada to ne postiæemo. Cilj je ovoga rada usmjeriti se na uopêavanje i i proπirivanje modela statificirane (slojevite) interakcije koji je predloæen i o kojem se govori u nekoliko radova (Saracevic, 1996.a,b; Saracevic, Spink, Wu, 1997.; Spink, Saracevic, u tisku). Rad je joπ uvijek u tijeku i veêim dijelom je sinteza tih pet navedenih radova. Tradicionalni modeli interakcije Uloga je modela da ocrtaju bitne elemente i odnose, veze jednoga objekta (sustava, procesa, entiteta, strukture, ideje...). Model je izbor predstavljanja, dana izvedba, tumaëenje, interpretacija danoga objekta. Znanstvene modele karakterizira svojstvo da se oni mogu testirati, ispitati. Ima mnogo vrsta modela. toviπe, isti objekt moæe biti ocrtan s pomoêu nekoliko, Ëesto vrlo razliëitih, modela. Dakle, modeli su sami predmet ispitivanja i kritike toga kako Êe oni opisati, ocrtati objekt. Model na neki naëin predstavlja objekt, ali ne objaπnjava πto se dogaapplea. To Ëini teorija. U odreappleenom smislu modeli su 'slabi' oblik teorije, moguêi uvod u 'jaku' teoriju. U tim glediπtima leæi i snaga i slabost modela opêenito, a posebno modela IR-a

89 Tradicionalni model IR-a do sada je najpopularniji i najπire koriπteni model u IR-u. Ukratko, tradicionalni model predstavlja IR kao dvokraki skup (sustav i korisnik) elemenata i procesa koji se stapaju na osnovi usporedbe ili podudaranja. Krak sustava ukljuëuje informacijske objekte (tekstovi, slike, zvukovi, multimedija..., dalje u tekstu zbog kratkoêe samo tekstovi), koji su predstavljeni na dani naëin, zatim organizirani u datoteku i tako uëinjeni spremnima za pretraæivanje. Krak 'korisnici' poëinje s korisnikovim informacijskim problemom/potrebom koja je predstavljena (verbalizirana) pitanjem koje je preoblikovano u upit prihvatljiv sustavu. Zatim dolazi do preklapanja dvaju prikaza (tekst i upit). UkljuËena je funkcija povratne veze koja omoguêava preinake interpretacije prikaza, ali obiëno ukljuëuje samo preinaku upita u kraku korisnika. Snaga je modela u tome πto on dopuπta izravno izdvajanje varijabla na strani sustava i ujednaëenu koncentriranost na njihovu primjenu, vrednovanje i analizu. Uspjeπno se koristi niz godina u IR-u i R&D i informacijskoj industriji. Ali, uz snagu, model ima i ozbiljne slabosti (Belkin, 1993.). Za poëetak, krak korisnika postoji samo da bi pokazao odakle dolazi upit i to je sve, tj. model, i kasnije bilo koja od njegovih uporaba, uopêe se ne bavi korisnicima niti ukljuëuje interakciju. Na neki naëin to se pretpostavlja i podrazumijeva pod povratnom vezom. Zauzvrat, s povratnom informacijom postupa se kao s instrumentom za modifikaciju upita. Ipak, Ëak i najleæernijim promatranjem interakcije IR-a moæe se vidjeti da je mnogo viπe toga ukljuëeno. Meappleu ostalim, Ëak i u povratnoj vezi ima viπe toga ukljuëenoga od modifikacije upita temeljene na prosudbi relevantnosti (Saracevic, Mokros, Wu, 1990.; Spink, Losee, 1996.). Kao rezultat oëite slabosti tradicionalnoga modela, razvijena je nova skupina IR modela usmjerena prema prikazivanju interakcije. Pa ipak, ne postoji ni jedan model interakcije koji bi bio opêeprihvaêen, onako kako je to sluëaj s tradicionalnim modelom. Meappleu prvim modelima bio je Ingwersenov model koji pristupa interakciji u smislu kognitivnih (spoznajnih) komponenti i transformacija u IR-u (Ingwersen, 1992.; 1996.). Model se usredotoëuje na prepoznavanje kognitivnih procesa koji se mogu pojaviti u svim ukljuëenim elementima obrade informacije. Velik broj sloæenih interakcija iznesen je i opisan (saæetak daje Saracevic, 1996.a). To je najkorisniji metamodel za dobivanje πiroke slike i razliëite orijentacije onoga πto je ukljuëeno i πto se dogaapplea u IR-u, kad se pridruæe korisnici i kad se model obrazloæi u odnose na korisnike. Drugi vaæan model, nazvan model interakcije epizoda, predloæili su Belkin i suradnici (Belkin, 1993.; Belkin i suradnici, 1995.; saæetak daje Saracevic 1996.a). Oni poëinju s pretpostavkom da pravi problem u IR-u nije kako predstaviti tekstove, nego kako predstaviti korisnikovo nepravilno stanje znanja (Anomalous State of Knowledge ASK); kognitivne i situacijske znaëajke bili su razlog traæenja informacije i razlog poëetnog pristupanja IR sustavu. Model se temelji na specifiënim procesima korisnikova ponaπanja pri tumaëenju informacije i uzima u obzir korisnikovu interakciju s IR sustavima kao sekvenciju razliëitih interakcija u nizu epozida informacijskoga traæenja. Srediπnji je proces korisnikova interakcija, ne sa sustavom nego s informacijom. Svaki od tradicionalnih IR procesa (nabrojani kao 89 89

90 ZASTUPANJE, USPOREDBA, ZAKLJU»IVANJE, SMISLENO KRETANJE, PREDO-»AVANJE) moæe biti uveden na razliëite naëine. Ipak, korisnik troπi viπe vremena u brojnim razliëitim vrstama interakcija, od kojih svaka ovisi o brojnim Ëimbenicima, kao πto su korisnikov terenutaëni zadatak, ciljevi, namjere, povijest epizode, vrsta teksta s kojim postoji interakcija i moguêi drugi Ëimbenici koje treba otkriti tijekom promatranja. RazliËite vrste interakcija postoje da bi podræale razliëitost procesa, kao πto su prosudba, interpretacija, preoblikovanje, listanje i tako dalje. Belkin tvrdi da je problem IR suëelja osmisliti metode i naëine optimalne podrπke razliëitim vrstama interakcije i razliëitim vrstama strategije traæenja informacije. Snaga je modela u tome da se on izravno bavi razliëitim procesima u IR-u, ne samo onima koji vode podudaranju. Meappleutim, taj se model suoëava i s poteπkoêama pri identificiranju individualnih epizoda i njihova meappleudjelovanja kao πto se to dogaapplea kod svih srodnih modela. Stratificirani model, opisan u ovome radu, srodan je epizodnom modelu. OpÊi ustroj Smatram da je IR interakcija specifiëna faza postupka opêe skupine interakcija koja je poznata pod nazivom interakcija Ëovjek raëunalo (Human Computer Interaction HCI). U toj interakciji velik je napor posveêen razvijanju odgovarajuêega teorijskog okvira, no do sada se nije pojavila πiroko prihvaêena teorija HCI-ja. Zapravo, odnos Ëovjek raëunalo viπe je pragmatiëan nego teorijski model. Pa ipak, predloæeni su neki korisni koncepcijski ustroji. Jedan od njih bavi se HCI-jem kao diskursom izmeappleu sudionika (meappleu ostalima Stors, 1994.). Radi se o pokuπaju dolaæenja do definicije i klasifikacije osnovnih ukljuëenih koncepcija i entiteta. PrateÊi Storsa (isto, str.181.) moæemo promatrati HCI kao razmjenu informacija izmeappleu sudionika gdje svaki sudionik ima svrhu uporabe razmjene za promjenu samoga stanja ili jednoga ili viπe drugih (stanja). KljuËni su elmenti: sudionici Ëovjek i 'raëunalo' (koje predstavlja brojne ukljuëene stvari raëunalnu tehnologiju, programsku podrπku, informacijske resurse...); razmjena diskurs postignut kroz suëelje (ukljuëuje 'raëunalo', ali u danoj situaciji moæe ukljuëivati i ljudske posrednike); svrha namjere povezane sa svakim sudionikom i promjena odnos prema nekim rezultatima. Taj teorijski pristup moæemo prihvatiti za postavljanje koncepta interakcije u IR-u, zajedniëku s onom u HCI-ju. Definicija procesa u HCI primjenjuje se na interakcije IR-a. Jasno, u IR interakciji moæemo razlikovati dvije glavne skupine sudionika: Ëovjeka i raëunala, ali to je tek poëetak. Svaki skup sudionika obuhvaêa razliëite elemente, koji igraju razliëite uloge i imaju razlikovne, iako ne razliëite, svrhe. Trebamo ih identificirati i izraziti odgovarajuêe razlike i odnose.»ovjek, kao jedan od sudionika, ukljuëuje brojne kognitivne i emocionalne aspekte, kao i druge atribute i kontekstualne elemente. toviπe, 'raëunalo', kao drugi sudionik, ukljuëuje mnogo viπe od samog raëunala. Ono je metafora za mnogo stvari, za raëunalnu opremu (hardver) i programsku podrπku (softver), informacijske izvore i njihovu obradu, kapacitete, veze i mnogo moguêih drugih umjetnih 90 90

91 elemenata i ugraappleenih kognitivnih znaëajka. Dakle, u ovome radu, 'raëunalo' znaëi viπe od samoga raëunala, iako dalje u tekstu zbog jednostavnosti izostavljam polunavodnike. Interakcija se moæe kategorizirati na izravnu ili posrednu, kooperativnu ili individualnu, koja troπi viπe ili manje izvora, i tako dalje. Svaka od tih kategorija predstavlja razliëite skupine interakcije koje ukljuëuju razliëite atribute za identifikaciju i istraæivanje. Interakcija je sastavljena od izraza koji mogu biti oznaëeni na neki naëin. Dijalog je obrazac razmjene izraza meappleu sudionicima. Priroda tih obrazaca kako su omeappleeni, kako su stvoreni, kako su usmjereni i tako dalje srediπnje je podruëje empirijskoga istraæivanja i teorijskog razvoja za HCI (...) Interakcija, moæemo sada reêi, dijalog je u svrhu prilagodbe stava jednoga ili viπe sudionika (isto, str. 182.). Isto se odnosi i na IR. Stratificirani model interakcije Kao πto je spomenuto, model je razradio Saracevic (1996a), dakle ovdje je dan saæetak bitnih znaëajka, kao πto pokazuje Slika 1. SliËno se modeli koriste u lingvistiëkom i komunikacijskom istraæivanju pod nazivom stratifikacijska gramatika i/ili modeli. Statificirani model poëinje s pretpostavkom da (i) korisnici uzajamno djeluju s IR sustavima da bi se koristili informacijom i (ii) da je uporaba informacije povezana sa spoznajom i zatim situacijskom primjenom. Iako same po sebi razumljive istine, te pretpostavke osiguravaju modelu æariπte zanimanja i orijentaciju modelu. PoËinjemo s drugim modelom koji odraæava uporabu informacije; zovemo ga stjecanje spoznavanje primjena ili A C A (Acquisition Cognition Application) model (Saracevic, Kantor, 1997.). Komponenta stjecanje ukljuëuje dobivanje informacije (prepoznavanje da takva informacija moæe biti razliëite vrste), spoznavanje ukljuëuje apsorbiranu ili na koji drugi naëin dobivenu informaciju, a primjena se odnosi na uporabu apsorbiranih informacija za zadatak ili dani problem unutar dane situacije i okruæenja. Svaka od tih komponenti ukljuëuje razliëite elemente s razliëitim ulogama, namjenama, procesima i sliëno. IR interakcija je dakle dijalog izmeappleu sudionika korisnika i raëunala putem suëelja, s glavnom svrhom da djeluje na kognitivno stanje korisnika za uëinkovitu uporabu informacije povezanu s danom aplikacijom. Dijalog se moæe neprestano ponavljati i ukljuëivati, izmeappleu ostalih, razliëite vrste povratnih veza i moæe prikazati brojne obrasce koji su svi tema istraæivanja. Glavni su elementi u stratificiranom modelu korisnik i raëunalo, svaki s mnoπtvom svojih vlastitih varijabla koje uspostavljaju diskurs putem suëelja. SuËelje odmah obavlja raznovrsne interakcije, ali ono nije fokus interakcija; unatoë tome ono moæe po svojm vlastitim zakonitostima djelatno podræati ili ometati druge interakcije. Moæemo misliti o interakciji kao o nizu procesa koji se odvijaju na nekoliko povezanih razina ili slojeva. Svaki sloj/razina ukljuëuje razliëite elemente i/ili specifiëne procese. Na strani Ëovjeka procesi mogu biti fizioloπki (npr. vizualni, taktilni, auditivni), psiholoπki i kognitivni. Na strani raëunala oni mogu biti fiziëki i simboliëki. SuËelje omoguêava interakciju na povrπinskoj razini na kojoj: 91 91

92 RAZINE / SLOJEVI INTERSEKCIJE Obrada softver Sadræaj Inf. resursi - predstavljanje tekstova... Povrπinska razina SU»ELJE Tehnika hardverski kapaciteti RA»UNALO ZnaËajke upita... Emocionalna namjera... Kognitivna struktura znanja... Situacijska zadaci... Uporaba informacije KORISNIK Adaptacija Adaptacija SLIKA 1. Elementi stratificiranog modela IR interakcije 1. Korisnici uspostavljaju dijalog izrazima (npr. naredbe) i primajuêi odgovore (raëunalni izrazi) putem suëelja s raëunalom da bi izvrπili ne samo pretraæivanje i spajanje (kao πto je opisano u tradicionalnom IR modelu), nego i da bi se ukljuëili u brojne druge situacije, osim traæenja i podudaranja, kao πto su: razumijevanje i zakljuëivanje o atributima danih raëunalnih komponenta ili informacijskih izvora; listanje; smisleno kretanje unutar i izmeappleu informacijskih izvora, Ëak i distribuiranih; odreappleivanje stanja danog procesa, predoëavanje prikaza i rezultata, dobivanje i omoguêavanje razliëitih vrsta povratnih veza, privremene prosudbe i tako dalje. 2. RaËunala uzajamno djeluju s korisnicima danim procesima i vlastitim 'razumijevanjem' te osiguravaju odgovore u tom dijalogu; zauzvrat takoappleer mogu osigurati zakljuëke i zahtjeve kao odgovore korisnicima

93 Ispitivanje povrπinske razine moæe se koncentrirati na promatranje sljedeêega: koje su 'stvari' korisnici uëinili da bi neπto postigli, koje je 'stvari' raëunalo uëinilo, s kojim rezultatima, kako su radili (ili nisu) zajedno, πto je bio obrazac danih situacija i kako ih popraviti, poboljπati. Strana korisnika ima brojne razine. Predlaæemo za poëetak tri razine, a to su: kognitivna, emocionalna i situacijska. Na kognitivnoj razini korisnici uzajamno djeluju s tekstovima i njihovim prikazima u informacijskim izvorima, smatrajuêi ih kognitivnim strukturama. Naposlijetku, tekstovi imaju odreappleeni sadræaj koji su stvorili, unijeli i predoëili ljudi (izravno ili neizravno putem algoritma na neki viπe ili manje uëinkovit naëin) uz pomoê vlastite kognitivne strukture kognitivno ih interpretirajuêi, dakle, interakcija se odvija izmeappleu kognitivnih struktura izvan dosega raëunala. Korisnici interpretiraju i prosuappleuju kognitivno dobivene tekstove i mogu ih asimilirati kognitivno. Istraæivanja na kognitivnoj razini mogu se koncentrirati na kognitivne procese i rezultate, kao πto su zakljuëci o relevantnosti, uëinci ili promjene u stanju znanja i brojni drugi. Na emocionalnoj razini korisnici uzajamno djeluju sa svojim namjerama koje su povezane s vjerovanjima, motivacijama, osjeêajima (npr. nezadovoljstvo), æeljama (npr. za danim stupnjem potpunosti), hitnoπêu i tako dalje. 'Namjernost' moæe biti kritiëna znaëajka koja upravlja svim drugim korisnikovim varijablama. Istraæivanje na emocionalnoj razini moæe se koncentrirati na analiziranje korisnikovih namjera, uvjerenja i motivacije. Na situacijskoj razini korisnik uzajamno djeluje s danom situacijom ili danim problemom koji su stvorili informacijsku potrebu i posljediëno pitanje. Rezultati traæenja mogu se primijeniti za rjeπenje ili djelomiëno rjeπenje problema. Korisnici prosuappleuju dobivene tekstove prema njihovoj korisnosti, potrebama. Na toj razini istraæivanja se mogu koncentrirati na uëinke na zadatke ili dane probleme, promjene u problemu, kategorizaciju problema za interaktivne uloge i sliëno. Ipak, stvari nisu tako jednostavne. Situacija koja je bila razlog za zapoëinjanje interakcije, stvorila je problem koji katkad moæe biti dobro, a katkad loπe definiran, ako ne na papiru onda u korisnikovu umu, tako da moæe biti definiran stupnjevima dobro loπe. Dodatno, korisnik takoappleer donosi dano znanje ili kognitivno stanje povezano sa situacijom, kao i namjeru. To takoappleer moæe biti dobro ili loπe definirano. Sve se to koristi na povrπinskoj razini da bi se specificirali (pobliæe oznaëili) i preoblikovali upiti, odabrale datoteke, izrazi za pretraæivanje, taktike pretraæivanja i drugi atributi za uporabu u pretraæivanju i donoπenju odluka, a na dubljoj, kognitivnoj razini da bi se interpretiralo, tumaëilo ili na drugi naëin kognitivno obradilo tekstove i napravile ili promijenile interpretacije relevantnosti i druge odluke. Tijekom IR interakcije, dok dijalog napreduje kroz epizode, ta dublja razina kognitivnih, emocionalnih i situacijskih aspekata u interakciji moæe promijeniti i 93 93

94 Ëesto Ëini promjenu problem ili pitanje je preoblikovano, preusmjereno i sliëno. Dakle, kako interakcija napreduje stvari se na povrπinskoj razini isto tako mijenjaju, npr. izabiru se novi izrazi za pretraæivanje, stari se izrazi napuπtaju, taktike (traæenja) se prilagoappleavaju i mijenjaju i tako dalje. Drugim rijeëima, interakcija ukljuëuje fino, izravno uzajamno djelovanje izmeappleu dublje i povrπinske razine. Na primjer, odabir izraza za pretraæivanje za upit iz razliëitih izvora na razliëitim stupnjevima, fazama procesa, odraæava takvo uzajamno djelovanje. RazliËite vrste povratnih veza ukljuëene su i igraju kritiënu ulogu u promjenama. Razumijevanje interakcije zahtijeva razumijevanje uzajamnog djelovanja izmeappleu razina ili slojeva. Kao πto se uobiëajeno kaæe, problem poziva na djelovanje. I raëunalo isto tako ima slojeve ili razine. Predlaæem najmanje tri, uviappleajuêi da se svaka od njih moæe dalje razloæiti ili da mogu biti dodane druge razine, ovisno o danom skupu uvjeta ili naglaπenosti u analizi: Na tehniëkoj je razini raëunalna oprema i njezini razliëiti operativni i konstrukcijski atributi ili ugraappleene karakteristike, kao πto su kapacitet, uëinkovitost, snaga obrade i brojne druge. Ovdje se analiza koncentrira na uëinke tih atributa. Na razini obrade u srediπtu su pozornosti razliëite vrste raëunalnih programa. U IR-u su od posebnog interesa algoritmi i pristupi koji istiëu dano rukovanje tekstom, upiti, suëelje i drugi kritiëni procesi povezani s uzajamnim djelovanjem ili izmeappleu razine raëunala i razine korisnika ili unutar raëunala. Analiza se ovdje koncentrira na uëinkovitost danih algoritama i pristupa i na vrednovanje standardnih raëunalnih programa. Na razini sadræaja pozornost se usmjeruje na informacijske izvore, ukljuëene tekstove, kao i na njihove razliëite prikaze naëinjene razliëitim sredstvima, ukljuëujuêi algoritamske. U pravilu, ono takoappleer ukljuëuje zbirku metainformacija ili metakarakteristika tekstova. Sadræaj je ono πto korisnik traæi. Analiza moæe ukljuëivati prikladnost ili prirodu ukljuëenih tekstova ili njihovih zastupnika i brojne druge znaëajke sadræaja koje ovise o danom zahtjevu, kao πto su informativnost, vjerodostojnost, valjanost, pouzdanost, kvaliteta itd. Kako se interakcija nastavlja, niz dinamiënih prilagodba pojavljuje se u oba elementa, korisnik i raëunalo, koncentrirajuêi se prema povrπinskoj razini, tj. toëki gdje se oni susreêu. Ipak, pretpostavljam da uporaba informacije vodi prema primjeni, a to znaëi prema situacijskoj razini. Prilagodbe mogu takoappleer naznaëiti promjene ili pomake u razliëitosti tih razina. RazliËite vrste povratnih veza igraju kritiënu ulogu u razliëitim vrstama prilagodbe i promjene. Od velike je vaænosti istraæivanje prirode, pojava i uëinaka tih promjena i pomaka. Pomaci, relativno malo istraæivana dogaappleanja, vjerojatno su meappleu najvaænijima koji se pojavljuju u interakciji. Ako je interakcija posredovana, tj. ako ukljuëuje profesionalnoga informacijskog struënjaka ili knjiæniëara kao posrednika, dodana je joπ jedna sloæena struktura sloja, a detaljnije ju obrazlaæem u odjeljku o korisniëkom modeliranju

95 Intuitivno, razumijemo da radimo razliëite stvari zbog razliëitih razloga, u razliëite svrhe dok interaktivno djelujemo s IR sustavom. Oni koji se bave projektiranjem i drugim znaëajkama raëunala, koncentriraju se u razliëito vrijeme na vrlo razliëite razine raëunala. Stratificirani model namjerno raπëlanjuje mnogo elemenata koji ulaze u razliëite vrste interakcije. U tom smislu model je povezan s idejom razliëitih vrsta interakcije na strani Ëovjeka, kao πto navodi Belkin, i razliëitih vrsta 'stvari' i procesa ukljuëenih na strani raëunala, kao πto je navedeno u tradicionalnom modelu IR-a. On pokuπava ukljuëiti obje strane interakcije. Pa ipak, dok stratificirani model ima nadgradnju, kao πto ima Belkinov epizodni model, on joπ uvijek nema dosta pojedinosti za eksperimentiranje i verifikaciju. To tek treba testirati u opseænijem istraæivanju interakcije. Jasno, mnogo viπe treba biti uëinjeno da bi se model doveo do praktiëne primjene. Daljnja opêa slabost statificiranog modela ista je kao πto je utvrappleeno u stratificiranim modelima u lingvistici i komunikaciji. RaπËlamba nije tako jednostavna, a opis uzajamnih djelovanja, meappleu razinama, πto je kritiëki aspekt, teπko je specificirati. Proπirenje prema relevantnosti Relevantnost je kljuëni pojam u IR-u jer ona odraæava kriterij, a to je cilj za koji se pretpostavlja da je mjerljiv, prema kojemu se cijeli IR i usmjerava. Bit je svih IR sustava traæenje relevantnih tekstova.»esto se zaboravlja da je relevantnost bila ukljuëena izborom takvog kriterija ili cilja. OsnivaËi IR-a izabrali su relevantnost u ranim 1950-im godinama i ona je opstala do danas. Brojni prijedlozi da nesigurnost (sa svim izrazima koje nameêe pojam vjerojatnosti) bude osnovni IR kriterij, nisu prihvaêeni unatoë obrazloæenim teorijskim strukturama. Nasuprot tome, u ekspertnim sustavima nesigurnost je osnovni kriterij. U knjiæniënoj klasifikaciji kriterij je ono o Ëemu je rijeë. RazliËiti izbori osnovnih kriterija definiraju osnovne razlike meappleu tim sustavima, koji se zatim odraæavaju veoma razliëitim operativnim postupcima. VeÊ do kraja 1950-ih godina postalo je jasno da relevantnost nije jednostavan i konzistentan koncept. ShvaÊeno je da postoje razliëiti tipovi ili vrste relevantnosti. Izraappleeni su prijedlozi da se u stvarnosti ne treba usmjeriti na relevantnost nego na korisnost ili novosti ili informativnost ili psiholoπku relevantnost ili na nekoliko drugih sliënih kriterija. Ali naëin na koji su prijedlozi bili izraappleeni nije odraæavao niπta drugo nego varijaciju relevantnosti razliëitu vrstu relevantnosti. Sa svojstvom sloæene ljudske pojave, relevantnost je problematiëna, Ëak prijeporna. Ipak, relevantnost je opstala bez obzira na sve. Postala je temom opseæne, Ëesto obnavljane rasprave te sreêom takoappleer i problem kojim su se bavila pojedina teorijska i eksperimentalna istraæivanja. Zanimljivo je da iako su nesigurnost i oëemnost ('aboutness') takoappleer sloæene ljudske pojave, one nisu izazvale tako πiroku raspravu, nego su Ëak joπ manje istraæivane u strukama koje se njima bave. Ali πto je relevantnost? to je njezina priroda, oëitovanje, ponaπanje, uëinci? Osim u informacijskoj znanosti, ta su pitanja postavljena u brojnim drugim disciplinama. Na primjer, u filozofiji, Schutz (1970.) se iscrpno bavio relevantnoπêu 95 95

96 kao svojstvom koje odreappleuje veze i odnose u naπem sloæenom druπtvenom svijetu ili kako je on to nazvao 'æivotnom svijetu'. On ukazuje na to da u jednom trenutku osoba ima 'temu' prisutan objekt ili glediπte koncentracije i 'obzor' socioloπku pozadinu, vlastito iskustvo, fiziëki prostor koji su potencijalno povezani s temom. Kasnije je definirao tri osnovne i meappleusobno ovisne vrste relevantnosti koje su u dinamiënim interakcijama u onome πto je on nazvao 'sustav relevantnosti' (obratite pozornost na mnoæinu!): Tematska relevantnost: percipiranje Ëega kao problematiënog, a πto je izdvojeno iz obzora da bi oblikovalo temu. Interpretacijska relevantnost: ukljuëuje obzor skupa, sloja danoga znanja, proπla iskustva i sliëno, u posizanju za znaëenjem i utvrappleivanjem s kojom se aktualnom temom moæe usporediti. Motivacijska relevantnost: ukljuëuje izbor. Koje su od nekoliko alternativnih interpretacija izabrane? Odnosi se na tijek djelovanja koji treba usvojiti. U komunikaciji, Sperber i Wilson (1995.) bili su zaokupljeni razvijanjem novoga pristupa istraæivanju ljudske komunikacije, njezinim modeliranjem u svoj njezinoj kognitivnoj i ljudskoj sloæenosti. Osnovna je pretpostavka i argument da su kognitivni procesi prilagoappleeni za postizanje najveêega moguêeg kognitivnog uëinka uz najmanji napor pri obradi. Da bi se to postiglo, pojedinci moraju usmjeriti vlastitu paænju na ono za πto im se Ëini da Êe biti najrelevantnija dostupna informacija (isto, str. vii.). U srediπtu je njihove teorije osjeêaj da je kognitivni cilj pojedinca u danom trenutku uvijek jedna instancija opêega cilja: maksimiranje relevantnosti obraappleene informacije (isto, str. 49.). Namjera u komunikaciji (ili kao πto to oni nazivaju 'svjesno ponaπanje' ili 'namjernost' da se neπto pokaæe), zakljuëivanje i komunikacijski kontekst srediπnji su pojmovi u teoriji. Namjere se razlikuju po tome jesu li informativne ili komunikacijske. Stoga se predlaæu dva naëela relevantnosti (mnoæina!). Prvo ili kognitivno naëelo kaæe da ljudsko razumijevanje teæi organizaciji kako bi poveêalo relevantnost (isto, str. 262). Drugo ili komunikacijsko naëelo (koje slijedi iz prvog) kaæe da je javno priopêavanje pretpostavka optimalne relevantnosti (isto, str. 271). Kombiniranje dvaju naëela Ëini kognitivno ponaπanje drugih ljudi dovoljno predvidljivim da upravlja komunikacijom. SliËno tomu, Schutz, Sperber i Wilson takoappleer tumaëe relevantnost kao interaktivni sustav viπestrukih relevantnosti. Kao πto je spomenuto, relevantnost je bila i tema istraæivanja koja su se pojavila u informacijskoj znanosti. Iz istraæivanja je proizaπla i opseæna literatura i brojne toëke glediπta ili objaπnjenja, kao πto je u pregledu dao Saracevic (1975.) i u novije vrijeme Schamber (1994.) Prijedloge o postupanju s relevantnosti kao πto su izneseni u ovome radu dao je Saracevic (1996.b). Dakle, ovdje se donosi samo saæetak. PoËinjem sa shvaêanjem da relevantnost, kao i bilo koji drugi kriterij, pokazuje odnos. RazliËita oëitovanja relevantnosti ukljuëuju razliëite odnose. Kao rezultat brojnih istraæivanja tih pojavnosti danas rutinski razlikujemo razliëite vrste ili tipove relevantnosti. Drugim rijeëima, kategoriziramo oëitovanja relevantnosti 96 96

97 na osnovi razliëitih odnosa. Ipak, dok te kategorizacije obuhvaêaju viπe ili manje sliëne znaëajke, joπ se do sada nije postiglo suglasje o taksonomiji oëitovanja relevantnosti. Ali Ëini mi se da je na pomolu konsenzus, premda ne jednostavan: unutar konteksta IR posebno i u informacijskoj znanosti opêenito, moæemo razlikovati sljedeêa oëitovanja relevantnosti: Relevantnost sa stajaliπta sustava ili algoritamska relevantnost: odnos izmeappleu upita i informacijskih objekata (tekstova) u datoteci sustava koji su pronaappleeni ili koji nisu pronaappleeni odreappleenim postupkom ili algoritmom. Svaki sustav ima naëine i sredstva kojima su dani tekstovi predoëeni, organizirani i usklaappleeni, prilagoappleeni upitu. ObuhvaÊaju pretpostavku o relevantnosti kao takvoj odnosno o namjeri pronalaæenja niza tekstova o kojima sustav zakljuëuje da su relevantni u odnosu na postavljeni upit. Usporedba uëinkovitosti u zakljuëivanju o relevantnosti sa stajaliπta kriterij je za relevantnost sa stajaliπta sustava. Tematska ili predmetna relevantnost: odnos izmeappleu predmeta ili teme zastupljene u upitu i teme ili predmeta pronaappleenih tekstova, ili πire tekstova u datotekama sustava ili Ëak postojeêim tekstovima. Pretpostavlja se da i upiti i tekstovi mogu biti identificirani kao oni o temi ili predmetu. OËemnost je kriterij s pomoêu kojega se zakljuëuje o tematskoj relevantnosti. Kognitivna relevantnost ili pertinentnost: odnos izmeappleu stanja znanja i kognitivne informacijske potrebe korisnika s jedne strane, i pronaappleenih tekstova u datoteci sustava ili Ëak svih postojeêih s druge strane. Kognitivno podudaranje, informativnost, novost, kvaliteta informacije i sliëno kriteriji su s pomoêu kojih se ovdje zakljuëuje o relevantnosti. Situacijska relevantnost ili korisnost: odnos izmeappleu situacije, zadatka ili danoga problema i pronaappleenih tekstova u sustavu ili s pomoêu datoteka sustava ili Ëak svih postojeêih tekstova. Korisnost u donoπenju odluka, primjerenost informacije za rjeπavanje problema, smanjenje nesigurnosti i sliëno kriteriji su s pomoêu kojih se zakljuëuje o situacijskoj relevantnosti. Motivacijska ili emocionalna relevantnost: odnos izmeappleu namjera, ciljeva i motivacije korisnika i pronaappleenih tekstova unutar sustava ili datoteke u sustavu ili Ëak u odnosu na sve postojeêe. Zadovoljstvo, uspjeh, postignuêe i sliëno kriteriji su za zakljuëivanje o motivacijskoj relevantnosti. Ta oëitovanja slaæu se sa stratificiranim modelom IR interakcija i srodnom idejom meappleuovisnog sustava relevantnosti. OËitovanja uzajamno djeluju dinamiëno. Na primjer, tematska relevantnost najëeπêe se postiæe na osnovi pretraæivanih jedinica, tj. na osnovi relevantnosti sustava. SliËno tome, kognitivna i situacijska relevantnost slijede iz drugih i s njima uzajamno djeluju. Dopustite mi da obrazloæim prirodu relevantnosti s toëke glediπta stratificiranoga modela. Uzimamo da se primarna (ali ne jedina) namjera IR interakcije, i na strani korisnika i na strani raëunala, bavi relevantnoπêu. Ako to prihvatimo, imamo brojne slojeve u interakciji, a u svakome od njih mogu biti razmatranja ili zakljuëivanja o relevantnosti; u tom sluëaju relevantnost se moæe takoappleer razmatrati u slojevima. Drugim rijeëima, u IR-u imamo dinamiëan, neovisan sustav relevantnosti (mnoæina!). SliËno tome, taj je pluralizam opisao Schutz, od kojega sam 97 97

98 preuzeo naziv 'sustav relevantnosti', kao i Sperber i Wilson, koji su govorili o naëelima relevantnosti. U IR-u relevantnost se oëituje u razliëitim slojevima. Dok Ëesto mogu postojati razlike u zakljuëivanju o relevantnosti u razliëitim slojevima, ta su zakljuëivanja joπ nezavisna. Potpuna svrha i bit IR vrednovanja treba se usporediti sa zakljuëivanjem o relevantnosti u odnosu na razliëite razine, πto se u praksi Ëesto Ëini. Moæemo tipizirati relevantnost kako se pojavljuje na razliëitim razinama i zatim istraæivati njezino ponaπanje unutar i izmeappleu slojeva. Ako prihvatimo da je priroda relevantnosti u IR-u sustav relevantnosti, tada postoji logiëan zakljuëak: ne moæemo prihvatiti bilo koji sloj ili element u tom sustavu relevantnosti kao jedinstven i kao jedinu pravu relevantnost. Ne moæemo razmatrati samo jednu, a zanemariti sve druge razine relevantnosti. O bilo kakvoj kategorizaciji da je rijeë, razliëite vrste relevantnosti ne postoje i ne mogu postojati u svom vlastitom vakuumu. Da bismo to potkrijepili, recimo: u IR-u relevantnost postoji samo kao interaktivni sustav relevantnosti. Relevantnost u jednom sloju utjeëe na relevantnost u drugim slojevima. U informacijskoj je znanosti, dakle, relevantnost atribut ili kriterij koji odraæava uëinkovitost interaktivne razmjene informacija meappleu ljudima (tj. korisnicima) i informacijskim sustavima, u komunikacijskom kontaktu. Interakcija ukljuëuje razliëite razine ili slojeve na osnovi kojih se zakljuëuje o relevantnosti, i pritom stvara neovisan sustav relevantnosti. Zapravo, taj je sustav relevantnosti onaj koji omoguêava interakciju tijekom informacijskog pretraæivanja i povezuje razliëite slojeve. Bez takvog sustava relevantnosti ne bi moglo biti ni informacijskoga pretraæivanja kako ga mi shvaêamo. I vaæno je, ako ne i najvaænije pitanje informacijske znanosti, kako nasloviti probleme razumijevanja i poveêavanja uëinkovitosti interakcije izmeappleu razliëitih elemenata u sustavu relevantnosti. Proπirenje na korisniëko modeliranje Svrha je korisniëkog modeliranja u IR-u pozitivno utjecati na proces pretraæivanja a najveêa se pozornost posveêuje uëinkovitom pretraæivanju relevantnih tekstova za danoga korisnika(e) ili s pomoêu razliëitih tehnika ili interakcija koje pokuπavaju ukljuëiti kritiëne znaëajke korisnika u odnosu na njihov informacijski problem(e) i potrebu(e). Pitanja su, naravno: Koje su to kritiëne znaëajke? Kako ih doseêi? Brojne tehnike, ruëne i automatske, bile su oblikovane za korisniëko modeliranje u IR-u i u brojnim drugim poljima i primjenama, kao u procesu pruæanja informacijskih usluga u knjiæniëarstvu ili u odnosu na inteligentna sredstva za baze znanja u umjetnoj inteligenciji (Artificial Intelligence AI). Ne iznenaappleuje da se korisniëko modeliranje pojavljuje pod razliëitim drugim imenima, Ëak i kad se misli na isto. Raspravu u ovom odjeljku saæeo je Saracevic (1997.). KorisniËkom se modeliranju u IR-u prilazi s dvaju razliëitih glediπta: s glediπta usmjerenog na sustav i glediπta usmjerenog na korisnika. U prvome, jedan pristup korisniëkom modeliranju kreêe se oko relevantne povratne veze i prilagodbe upita. U petlji povratne veze oni tekstovi koje su korisnici (ili zamjene za njih) ocijenili kao relevantne koriste se kao korisniëki model za izradu, sastavljanje, πirenje ili 98 98

99 prilagodbu upita unesenih u sustav (pregled vidjeti pod Efhimidiadis, i Spink, Losee, 1996.). Drugi je pristup ugraditi u sustav naëine i sredstva s pomoêu kojih korisnici mogu po svome modelirati svoje probleme ili izraziti prvi upit, a sustav im pomaæe u unapreappleivanju procesa. Jedan je od brojnih primjera eksperimentalni sustav koji su razvili Croft i Thompson (1987.), ali naæalost takvi se sustavi nisu dalje viπe istraæivali. KritiËni je aspekt da u tim pristupima korisnikovo izraæavanje njegove informacijske potrebe treba biti dinamiëno, dakle korisniëko modeliranje i slijedno traæenje takoappleer je visoko dinamiëan i interaktivan proces. Istraæivanje iz perspektive sustava usmjerenog na Ëovjeka u IR-u takoappleer upotrebljava nekoliko pristupa. To podruëje istraæivanja vrlo je bogato, ali je prikazano samo nekoliko pokuπaja. Povijesno, najstariji i prevladavajuêi pristup, onaj je koji se bavi problemima analize pitanja kao metodom koja omoguêuje zakljuëivanje o izraæavanju korisnikove informacijske potrebe ili problema, πto se proteæe od taksonomije informacijskih potreba i tehnika analize pitanja koje je postavio Taylor (1968.), do postupanja s poteπkoêama u izraæavanju takvih potreba (Harper, 1992.). SliËno tome, susretanje s uputama, referentnom sluæbom u knjiænici kao korisniëkim modeliranjem, prouëava se s komunikacijskog glediπta (Radford, 1996.). Drugi se pristup bavi kognitivnim glediπtima kojima se koriste korisnici i/ili posrednici u interakciji s IR sustavima (npr. Allen, 1991.), kao i raznolikostima koriπtenih tehnika povratne veze (Spink, Losee, 1996.) svi oni na jedan ili drugi naëin pristupaju modeliranju korisnika. KonaËno, interaktivni pristup IR-a koji promatra korisnike i korisniëko modeliranje kao sastavni dio IR procesa (Belkin, 1993.), motriπte je prihvaêeno takoappleer i u ovome radu. Osnovno je da je korisniëko modeliranje vrlo dinamiëan proces. Ipak, unatoë svim koristima korisniëkog modeliranja automatskim ili poluautomatskim sredstvima u informacijskom pretraæivanju i brojnim drugim srodnim podruëjima, gotovo se niπta ne moæe usporediti sa πirinom ili sloæenoπêu korisniëkog modeliranja kako je ono provedeno od strane kvalificiranih posrednika u interaktivnom kontaktu s korisnicima. Dakle, podrobna promatranja interakcije i korisniëko posredniëkog diskursa, kad je cilj provesti uëinkovito pretraæivanje velikih IR baza podataka, od velike su potencijalne uporabe za oblikovanje Ëovjeku usmjerenog, interaktivnog modela korisniëkog modeliranja, koji se zauzvrat moæe uporabiti za daljnje oblikovanje automatskog korisniëkog modeliranja. U tome leæi vaænost takvih istraæivanja. SliËno kao i za istraæivanje relevantnosti, i ovdje se koristim stratificiranim modelom IR interakcije kao osnovom za objaπnjenje korisniëkog modeliranja u IRu. Smatram da je korisniëko modeliranje (i) intreaktivan proces koji se (ii) nastavlja na dinamiëan naëin na razliëitim razinama pokuπavajuêi (iii) uhvatiti korisnikovu kognitivnu, situacijsku, emocionalnu razinu i moguêe druge elemente (varijable) koji podupiru uëinkovitost pretraæivanja, (iv) s utjecajem moguênosti posredniëkog suëelja i (v) s uzajamnim djelovanjem u odnosu na razinu raëunala. To je interaktivna dijagnostika, a s vremenom Ëak i proces savjetovanja koji joπ do sada nije bio dobro voappleen u automatiziranom ili 'inteligentnom' IR-u ili u umjetnoj inteligenciji. Kao πto je spomenuto, ako je interakcija ljudski posredovana, dodaje joj se joπ i sloæeni skup razina, po sebi vrlo zanimljiv. Meappleu ostalim, on donosi komunikacijske 99 99

100 znaëajke ljudskog diskursa koje mogu biti analizirane na osnovi svojih vlastitih zakonitosti (Mokros, Mullins, Saracevic, 1995.). Uloge koje igraju posrednici mogu biti raπëlanjene na razine. Na povrπinskoj razini posrednici se koriste svojim poznavanjem (znanje i mjerodavnost) IR sustava, sadræaja, zastupanja informacijskih izvora i metainformacija kao i sustavnim tehnikama i nevaænim pogreπkama koje ne poznaju korisnici. To se rabi zato da bi dovelo do uëinkovite interakcije sa sustavom na povrπinskoj razini. Ali na dubljoj ili kognitivnoj razini posrednici takoappleer nude objasnidbena i dijagnostiëka stajaliπta. Oni pomaæu pri definiranju problema, usmjeravanju pozornosti na pitanja, ukljuëivanju konteksta i drugim stajaliπtima koja ulaze u korisniëko modeliranje. Kako interakcija i traæenje napreduju, oni takoappleer mogu dovesti do promjena u problemu ili definiciji pitanja. Sve to igra kritiënu ulogu u izboru glediπta pri traæenju informacija na povrπinskoj razini: datoteka, izraza, taktika, atributa itd. Kroz svoju profesionalnu izobrazbu i iskustvo profesionalni posrednici postaju veoma vjeπti u korisniëkom modeliranju (πto predstavlja dublju razinu interakcije) i u prevoappleenju toga u povrπinsku razinu interakcije sa sustavom. (SliËno tome, i lijeënici kao i drugi struënjaci stjecanjem iskustva postaju vjeπti u postavljanju dijagnoze na kojoj kasnije temelje lijeëenje). Kao i u drugim sluëajevima u koje su ukljuëeni korisniëko modeliranje ili dijagnoza, radi se o tome da sam proces nedovoljno razumijemo. Stoga vjerujemo da je vaæno vrlo detaljno istraæiti IR interakcije koje ukljuëuju posrednike. Drugim rijeëima, ako æelimo poboljπati korisniëko modeliranje sa suëeljima temeljenim na raëunalu i ukljuëiti to, s bilo kojim stupnjem uspjeha, u IR sustave, tada prvo moramo istraæivati i razumjeti πto se dogaapplea u interakcijama koje ukljuëuju Ëovjeka, u πto su posebno ukljuëeni posrednici. To se moæe uëiniti tako da se takve interakcije raπëlanjuju u slojeve. Ovdje donosimo jedan primjer. Istraæivali smo npr. tip i distribuciju izraza, ukljuëujuêi zakljuëivanje (pitanja) kao podskup izraza i diskursa izmeappleu korisnika i posrednika prije i tijekom online pretraæivanja na osnovi korisnikovih pitanja (Saracevic, Spink, Wu, 1997.). Identificirali smo osam kategorija koje opisuju vrste izraza: 1. Kontekst Korisnikov problem ili dani zadatak; faza traæenja informacije; informacije koje su dosad prikupljene; oëekivanja i drugi vidovi koji istiëu pitanje; korisnikova domena i problem znanja; korisnikovi planovi. 2. Izrazi i ograniëenja Obrazlaganje i prilagodba pojmova, izraza, kljuënih rijeëi, deskriptora; generiranje izraza; odreappleivanje graniënih podruëja; ograniëenja kao πto su jezik i godine; pitanje tehniëkih naziva. 3. Objaπnjenja sustava Radni i tehniëki vidovi sustava u uporabi; tehniëka objaπnjenja pretraæivanja; karakteristike baza podataka i dokumenata u sustavu; drugi moguêi informacijski izvori; dobiveni tekstovi; ukljuëeni troπkovi

101 4. Taktike i procedure traæenja Izbor i varijante izraza, polja, morfologija, logika u modelima za pretraæivanje; naredbe; izbor i varijacije u veliëini magnitude i izlaznih rezultata, formata, reda; specifikacija izlaza; ispravljanje pogreπaka. 5. Pregled i relevantnost Pregled taktika u odnosu na izlazni rezultat; vrednovanje izlaznih izvora/rezultata ili sadræaja; prosudbe relevantnosti izlaznih rezultata i povratnih informacija iz izlaznih rezultata; odluke ili pitanja na Ëemu se temelji æeljeno na taktikama ili izlaznim rezultatima. 6. Djelovanje Opis aktivnosti u tijeku ili predstojeêe aktivnosti, npr. pregledavanje tezaurusa, formati izlaznih rezultata, tiskanje, objaπnjenje onoga πto se dogaapplea. 7. Povratni kanali poticaji, odzivi Komunikacijski poticaji, (tekstovi) za popunjavanje, potvrde, izrazi u obliku formula itd. koji pokazuju sluπateljevu ukljuëenost, npr. U redu!, Dobro! ; odzivi i zahtjevi za ponavljanjem, npr. to?, Molim?, Ponovite! ; stanke. 8. Nebitno Izrazi nebitni za interakciju pri traæenju. Pozdravi, uobiëajene uljudnosti, druπtveni komentari, osobna pitanja. Dobili smo distribuciju tih izraza i njihovu segmentaciju na one koji se mnogo koriste i one koji se koriste tijekom online traæenja. Interaktivni diskurs slijedio je promjenjivu pomiënu stazu s velikim brojem izraza povezanih na bilo koji naëin s korisniëkim modeliranjem. Donosimo neka uopêena zapaæanja: Izrazi na razini konteksta odnose se na situacijsku razinu. Izrazi i ograniëenja izraza odnose se na moguênosti razine sadræaja. Izrazi na razini objaπnjenja sustava odnose se na korisnikovo razumijevanje razliëitih elemenata i razina raëunala. Izrazi na razini pregleda i relevantnosti odnose se na ocjene tekstova na korisnikovoj razini ili na ocjenu interaktivnih taktika. Izrazi na razini djelovanja odnose se na objaπnjenje razliëitih aktivnosti na razini raëunala. Povratni kanali i nebitni izrazi pojaëavaju uzajamno djelovanje izmeappleu korisnika i posrednika. Dakle, pokazali smo da se razliëiti tipovi izraza odnose na razliëite razine bilo na strani korisnika bilo na strani raëunala, potkrepljujuêi tvrdnju, dokazujuêi korisniëko modeliranje kao stratificirani interaktivan proces

102 Proπirenja prema izboru izraza za pretraæivanje Upit je najvaæniji proizvod korisniëkog modeliranja. Upit je sastavljen od izraza za pretraæivanje, logiëkih poveznica (ako ih ima) i razliëitih oznaëitelja (ako ih ima). To je izraæeno kao karakteristika upita. Postoje mnogi oblici izraza za pretraæivanje: izrazi izvedeni iz dobivenih tekstova, izrazi iz kazala, klasifikacijske tablice, numeriëki prikazi i oznaëitelji itd. Svi su oni na neki naëin pojmovi izvedeni iz pitanja i/ili informacijskog problema/potrebe. Bilo u kojem obliku, izrazi za pretraæivanje uvijek postoje, bez njih upit ne postoji i pretraæivanje se ne moæe izvesti. Postavljaju se pitanja: Koji Êe izrazi za pretraæivanje biti izabrani za dani upit da bi zastupali korisnikov informacijski problem? Kako se oni izabiru? Odakle bi trebali biti? Koji interaktivni proces moæe pomoêi pri izboru? I, naravno, koliko su uëinkoviti razliëiti izrazi za pretraæivanje (npr. iz razliëitih izvora)? Takva pitanja postavili su Spink i Saracevic (1997.). Ovdje je dana sinteza u odnosu na izbor izraza za pretraæivanje u vezi sa stratificiranim modelom interakcije. Na poëetku interakcije oblikuje se upit ('protoupit') koji ukljuëuje izraze za pretraæivanje za brojne moguêe izvore, ukljuëujuêi tekstove koji su dani kao primjeri. Neovisno o izvoru i obliku upit i izrazi za pretraæivanje na povrπinskoj su razini. Kako interakcija i pretraæivanje napreduje, Ëeste su promjene i pomaci u definiranju problema ili pitanja. Ako su ukljuëeni ljudski posrednici, oni takoappleer mogu predloæiti takve promjene. Sve to igra kritiënu ulogu u izboru glediπta pretraæivanja na povrπinskoj razini: datoteka, taktika i posebno izraza za pretraæivanje izabiru se novi izrazi za pretraæivanje, stari se izrazi napuπtaju, taktike se prilagoappleavaju i mijenjaju i tako dalje. Proces odabira ostvaruje se i oëituje na povrπinskoj razini, dok se uëinkovitost izraza za pretraæivanje, ukljuëujuêi korisnikove prosudbe relevantnosti, uspostavlja na kognitivnoj i moæebitno na situacijskoj razini, a i emocionalna razina takoappleer igra vaænu ulogu. Dakle, oblikovanje i odabir izraza za pretraæivanje rezultat je uzajamnog djelovanja izmeappleu razliëitih razina. U citiranom istraæivanju identificirali smo pet izvora prvog pojavljivanja izraza za pretraæivanje: 1. Navod pitanja Izrazi za pretraæivanje izvedeni iz korisniëkih pisanih navoda o njihovim vlastitim informacijskim problemima i zahtjeva πto su prvotno predloæeni za pretraæivanje. 2. Korisnikova interakcija Izrazi za pretraæivanje koje je predloæio korisnik prije i/ili tijekom online pretraæivanja, a nisu izvedeni iz navedenoga korisnikova pitanja. 3. Tezaurus Izrazi za pretraæivanje izvedeni iz tezaurusa ugraappleenog u bazu podataka. 4. Posrednik Izrazi za pretraæivanje koje predlaæe posrednik prije i/ili tijekom online pretraæivanja

103 5. Povratna informacija o relevantnosti izraza Izrazi za pretraæivanje koje je predloæio korisnik ili posrednik iz pretraæivanih jedinica koje je korisnik identificirao kao relevantne. Meappleu ostalim, analizirali smo izraze za pretraæivanje po uëestalosti izbora iz svakog izvora, uëinkovitosti u pretraæivanju relevantnih jedinica izraza iz svakog izvora i po slijedu pojavljivanja. Povezivanjem s razinama mogli smo jasno razlikovati izvore i njihovu povezanost s relevantnoπêu, tj. zakljuëivati o tome gdje je ukljuëena prosudba relevantnosti ili gdje nije ukljuëena. Dakle, prikazali smo cjelokupnu distribuciju izraza za pretraæivanje (povrπinska razina) i suprostavili je distribucijama u kojima je primijenjena uëinkovitost (izvedena iz kognitivne prosudbe relevantnosti i moguêe situacijske razine). Takoappleer smo ukljuëili suodnos sa zadovoljstvom korisnika, koje se nalazi na emocionalnoj razini. ZakljuËili smo da postoji izravna uzajamna veza izmeappleu dublje i povrπinske razine interakcije. Izbor i pomaci u izrazima za pretraæivanje iz razliëitih izvora i pri razliëitim epizodama (faze procesa, npr. online epizode prije i tijekom online pretraæivanja), odraæavaju takvo uzajamno djelovanje. Uzajamno djelovanje objaπnjava promjene ili pomake u izboru izraza za pretraæivanje. Dakle, postalo je jasno da podatci pokazuju uzajamno djelovanje izmeappleu razliëitih razina koje opet podupiru stratificirani model. Proπirenja prema vrstama povratnih veza u IR-u Kao πto je spomenuto odnos Ëovjek raëunalo opêenito i IR interakcija posebno ukljuëuju brojne procese. U IR-u na njih se katkad gleda kao na epizode u kojima su brojne razliëite 'stvari' pokuπane i/ili postignute. Povratna je veza jedna od njih. Dakle, povratna veza promatrana je kao specifiëan tip interakcije. Zapravo, povratna je veza bitan, kritiëan element IR-a, prisutan do neke mjere u veêini, ako ne i u svim IR interakcijama. Jasno, istraæivanje danih IR procesa, kao πto su dano predmetno oznaëivanje ili algoritmi traæenja, mogu biti ili su bili uëinjeni bez uzimanja u obzir povratne veze. Pa ipak, takva istraæivanja bez obzira na to koliko su teorijski ili eksperimentalno elegantna daleko su od stvarnosti i nitko ne zna kako bi se ponaπala u stvarnom svijetu u kojemu je povratna veza u nekom obliku uvijek prisutna. Dakle, istraæivanje IR povratne veze takoappleer je vaæan, ako ne i presudan, odluëujuêi aspekt istraæivanja IR interakcija. Rezultati takvog istraæivanja ovdje su sintetizirani iz rada Spink i Saracevic (u tisku). 12 Do sada je koncepcija povratne veze u IR-u bila znantno ograniëena na relevantnost povratne veze πto je izvorno uveo Rocchio (1971.) da bi poboljπao djelovanje IR sustava. Ta povratna veza strukturirana je nakon kibernetiëkog viappleenja povratne veze, sa svim posljediënim ograniëenjima jednovrsnih ulaznih (inputa) i izlaznih podataka (outputa) samih, ali s tom prednoπêu da se s njom moæe postupati 12 Rad je objavljen kao: Spink, A. ; T. Saracevic. (1998). Human-computer interaction in information retrieval: nature and manifestations of feedback. // Interacting with Computers: The Interdisciplinary Journal of Human-Computer Interaction, 10, 3,

104 kao s algoritmom. Tijekom godina, raznovrsnost algoritama relevantne povratne veze bila je razvijana i ispitivana, πto pokazuje da oni poboljπavaju izvedbu do nekog stupnja (Spink, Losee, 1996.). Ipak æelimo iznijeti miπljenje da ima mnogo viπe povratne veze u IR-u od πiroke rasprostranjenosti istraæene relevantnosti povratne veze. Povratna veza sigurno ukljuëuje ulazne (input) i izlazne podatke/rezultate (output), upit i pretraæivani tekst, no dodatno ona ukljuëuje prevoditelja (tumaëa) za ocjenjivanje teksta, kognitivno, emocionalno i situacijski, povezujuêi ga s cijelim nizom interakcija i uzajamnih uzroënosti i s moguênoπêu svih polarizacija (negativne, pozitivne i homeostatiëke). Prevoditelj je ljudsko biêe, korisnik je zamjena, a u dalekoj buduênosti to moæe biti inteligentan stroj koji djeluje i prevodi u ime Ëovjeka korisnika. Danas smo vrlo daleko od stvaranja takvih posrednika do sada oni nemaju ni malo inteligencije. Moæemo takoappleer predvidjeti da na strani raëunala moæe biti program za prevoappleenje, koji povezuje ulazne podatke ili tekstove u niz prevodilaëkih programa. Danas su takvi raëunalni prevoditelji u svojoj ranoj fazi. Oni postoje ili samo na papiru ili, ako su implementirani, ukljuëuju samo osnovna prevoappleenja u ograniëenim laboratorijskim uvjetima. Ali istraæivanje ljudske povratne veze u IR-u mogao bi biti vaæan doprinos u vezi s donoπenjem odluka za projektiranje inteligentnih posrednika za korisnika i prevoditelja za raëunala. U tome leæi vaænost takvih istraæivanja jer moæemo od ljudi uëiti πto staviti u stroj. To nas dovodi do konceptualizacije petlje povratne veze u IR-u kao jedinice mjere. Petlja povratne veze interakcija je koja se sastoji od: (i) upita, (ii) procesa da bi se dobili tekstovi kao odgovor na pitanje, (iii) tekst odgovora, (iv)prevoditeljeva prevoappleenja o prikladnosti teksta bilo kojoj (kognitivnoj, emocionalnoj ili situacijskoj) varijabli i zatim (v) djelovanje kojim se na neki naëin prilagoappleuje upit ili proces pretraæivanja. To izaziva vaæno pitanje: tko moæe pokrenuti petlju povratne veze? Predlaæemo da pokretaë bude samo ljudski prevoditelj, korisnik ili zamjena za njega. Drugim rijeëima petlju pokreêe korisnik. To nije obostrana uzroënost kao u kruænim petljama u druπtvenoj perspektivi povratne veze. To je korisnikova uzroënost kao πto Ëin prevoappleenja poëinje s korisnikom ili ulazom upita. Sada, u neko buduêe vrijeme, ako se i kada se budu razvili inteligentni prevodtelji za raëunalo, moæemo to ponovno razmotriti da bismo dali moguênost raëunalnog pokretanja petlje uzajamne veze sa, za sada nepoznatim, elementima. Ali, u doglednoj buduênosti raëunalo neêe moêi pokrenuti petlju uzajamne veze. To je joπ uvijek znanstvena fantastika. Predlaæemo da stratificirani model IR interakcije sluæi kao okvir za promatranje i kategoriziranje brojnih razliëitih tipova povratnih veza u IR-u. U spomenutom istraæivanju izveli smo iz promatranih podataka pet tipova povratnih veza u IR-u: 1. Povratna veza relevantnosti sadræaja Korisnikov upit praêen izlaznim podacima IR sustava o pretraæivanim jedinicama, koje zatim prosuappleuje korisnik radi utvrappleivanja relevantnosti nakon Ëega slijedi upit ili preoblikovanje (upita). 2. Povratna veza relevantnosti izraza Korisnikov upit praêen izlaznim podacima IR sustava o pretraæivanim jedinicama i korisnikov odabir novog(ih) izraza za pretraæivanje iz pretraæenih izlaznih podataka koriπtenih u kasnijem upitu

105 3. Magnituda povratne veze Korisnikov upit praêen prosudbom temeljenom na veliëini izlaznih podataka iz upita s utjecajem na sljedeêi upit. 4. Povratna veza taktiëkog pregleda Korisnikovi ulazni podaci praêeni prosudbom koja se temelji na strategiji za prikaz povijesti strategije traæenja s utjecajem na sljedeêi upit. 5. Povratna veza pregleda izraza Korisnikovi ulazni podatci praêeni prosudbom povezanom sa strategijom za prikaz izraza u inverznoj datoteci s utjecajem na sljedeêi upit. Povratnu vezu relevantnosti podijelili smo u dvije kategorije. Povratna veza relevantnosti sadræaja ukljuëuje prosudbu pronaappleenih tekstova i zatim slijednu aktivnost, kao πto je prilagodba strategije bez izravne uporabe izraza za pretraæivanje iz tih tekstova. Povratna veza relevatnosti izraza podskup je povratne veze relevantnosti koja se koncentrirala SAMO na prikupljanje izraza iz tekstova koje su korisnici prosudili relevantnima; vrsta je povratne veze ta koja se koristi u tehnikama relevantnosti povratnih veza i algoritmima. Dakle, povratna je veza relevantnosti razraappleenija nego samo izdvajanje relevantnih izraza. Obje su povezane s korisniëkom razinom s jedne strane, ali se prvo povezuje s djelovanjem na upitu kad se procjenjuje bez obzira na izraz, a drugo kad se procjenjuje na osnovi izraza. Magnituda povratne veze (koja je sluëajno najkoriπtenija vrsta povratne veze) Ëak i nije povezana s kognitivnom ocjenom relevantnosti, nego samo s emocionalnom razinom u ocjenjivanju, πto moæe biti previπe jednostavno ili premalo. Sa strane raëunala koristi se metainformacijom na veliëini izlaznih podataka, a ne samo izlaznim podatcima. KonaËno, takoappleer smo podijelili povratnu vezu strategije u dvije skupine: povratnu vezu taktiëkog pregleda i povratnu vezu pregleda izraza. Prva se odnosi na povratnu vezu koja ukljuëuje taktiku opêenito, a druga ukljuëuje taktiku zasnovanu samo na izrazima za pretraæivanje. Obje se primarno tiëu odnosa izmeappleu elemenata korisnika koji sadræe pomake i æelje za saæetkom i promjenama u kasnijim ulaznim podacima. OpÊenita je poruka zahtjev za poveêanjem koncepcije IR povratne veze ispod povratne veze relevantnosti koja je tako uobiëajeno prihvaêena kao jedina povratna veza u IR-u. Stratificirani model sluæio je kao okvir za konceptualizaciju takvog proπirenja. ZakljuËci IR interakcija sloæeni je proces koji je lako razumljiv pragmatiëki, a ipak ga je teπko oblikovati koncepcijski, a Ëak joπ teæe obraditi teorijski. DesetljeÊima smo modelirali IR sustave s pomoêu tradicionalnog IR modela. Dobro nam je sluæio, i joπ nam dobro sluæi, u usko definiranim situacijama kao πto je vrednovanje danih IR algoritama. Ipak, tradicionalni model ima ozbiljno ograniëenje: ne ukljuëuje IR interakciju koja je opêe mjesto u stvarnom æivotu, za razliku od laboratorijskih uvjeta. IR paradoks rezultirao je velikim opsegom IR istraæivanja, a posebno su ona koja se bave algoritmima neinteraktivna, dok je ukupna IR praksa danas interaktivna

106 Veliki je problem da joπ nemamo u IR-u (kao ni u HCI-ju) modele koji u nekim pojedinostima predstavljaju interaktivne pocese. Bilo je predloæeno nekoliko modela, ali ni jedan nije πire prihvaêen. Pitanje nije samo predstavljanje ljudskih elemenata ili varijabla u interakciji (kao πto se to Ëesto Ëini u istraæivanjima usmjerenima na Ëovjeka) ili elemenata raëunala (kao πto se Ëini u istraæivanjima usmjerenima na sustav) nego predstavljanje i ljudskih i raëunalnih elemenata i uzajamno djelovanje. Ideje sam posudio iz drugih polja gdje su sloæeni entiteti ili procesi raπëlanjeni u slojeve da bi omoguêili detaljnije istraæivanje svake razine i njihovu meappleusobnu ovisnost.»ak su i norme interneta prikazane u razinama. Stratificirani model IR interakcije promatra proces koji ukljuëuje povrπinsku razinu na kojoj se Ëovjek i raëunalo susreêu s pomoêu suëelja i zatim nekoliko zasebnih razina ili slojeva za Ëovjeka i raëunalo. Za korisnike sam postulirao kognitivnu, emocionalnu i situacijsku razinu. Za raëunalo sam predloæio tehniëku razinu, razinu obrade i razinu sadræaja. Proπirio sam te pojmove i stratificirani model na tri vaæna IR podruëja: teorijsko, eksperimentalno i pragmatiëno. Prvo od njih bavi se relevantnoπêu. Predloæio sam da relevantnost treba biti promatrana kao interaktivni sustav relevantnosti. Relevantnost se manifestira na razliëitim razinama koje obiëno smatramo vrstama relevantnosti. Te razine nisu nezavisne, nego meappleuovisne. Dakle, relevantnost je interaktivni odnos izmeappleu razliëitih razina. Drugo proπirenje bavi se korisniëkim modeliranjem. Predloæio sam da korisniëko modeliranje bude zapravo pokuπaj identificiranja razliëitih znaëajki vezanih uz korisnike, a koji mogu poboljπati, unaprijediti uëinkovitost rezultata. Takvo modeliranje pokuπava se baviti razliëitim razinama na strani korisnika povezanim s razinama na strani raëunala. Kroz interakciju je model korisnika definiran, redefiniran i vjerojatno poslije nepromijenjen. Model korisnika u stvarnosti je viπeëlan, a oblikuju ga neovisne, uzajamno djelujuêe razine. Nakon mnogo godina pokuπaja, zaëuappleuje koliko je mali napredak uëinjen u automatizaciji procesa korisniëkog modeliranja u IR-u u pragmatiënim situacijama, stoga istraæivanje toga πto se dogaapplea meappleu ljudima u korisniëkom modeliranju moæe biti djelotvoran naëin za prikupljanje ideja za projektiranje automatiziranijih procesa. TreÊe je proπirenje, koje se bavi izrazima za pretraæivanje, i najspecifiënije. Izbor izraza za pretraæivanje sloæen je proces koji takoappleer moæe biti objaπnjen kao rezultat interakcije koja ukljuëuje razliëite razine. Pokazalo se da je to dinamiëan proces, takoappleer s promjenama i pomacima, od uzajamnoga djelovanja izmeappleu razliëitih razina i na strani korisnika i na strani raëunala. Od posebnog je interesa i pri korisniëkom modeliranju i pri izboru izraza za pretraæivanje uloga koju ima Ëovjek posrednik. Istraæivanje njegove uloge i djelovanja najkorisnije je za unapreappleivanje naπeg razumijevanja interakcije. KonaËno, Ëetvrto proπirenje bavi se vrstama povratne veze u IR-u. Povezuje brojne vrste razliëite po tome πto imaju vrlo razliëite interaktivne namjene te razliëita uzajamna djelovanja izmeappleu razina u IR interakciji na obje strane, korisnikovoj i raëunalnoj. Po definiciji povratna je veza dinamiëan proces, ali u IRu ona ukljuëuje razliëite elemente u razliëito vrijeme, za razliëite radnje i namjene

107 Kao πto postoji sustav relevantnosti, postoji i sustav povratnih veza. Povratna je veza, zajedno s relevantnoπêu i korisniëkim modeliranjem, viπestruka. Jasno, ovaj pokuπaj, kao bilo koji drugi pokuπaj koji nastoji raπëlaniti sloæeni proces ili sustav u razine, ima ograniëenja. Na primjer, raπëlamba istraæivanja gramatike na fonoloπku, morfoloπku, sintaktiëku i semantiëku komponentu ima oëigledna ograniëenja, ali je omoguêila temeljito istraæivanje najmanje prvih triju. Napredniji pregledi gramatike takoappleer ukljuëuju transformacije. PrepoznajuÊi ograniëenja, stratificirani model IR interakcije joπ uvijek ima inherentnu prednost odvajanja sloæenih elemenata ukljuëenih u interakciju u neπto s Ëim je lakπe rukovati, o Ëemu je lakπe govoriti, prikazati ga i razumjeti. Gledanje na IR interakciju kao na uzajamno djelovanje izmeappleu razina na obje strane, na strani korisnika i na strani raëunala, daje realniji i stoga poæeljniji pogled na ono πto se dogaapplea. Takoappleer se izbjegava inherentna uskogrudnost (Ëak ksenofobija) pristupa u modelima usmjerenim na korisnika ili usmjerenih na sustav primijenjenih samostalno, πto je najëeπêe sluëaj. Da ponovimo zakljuëak prethodnih radova: naπe znanstveno razumijevanje IR interakcije je slabo i nismo dobro svladali znanstveno istraæivanje procesa koje treba biti orijentirano prema teoriji, primjeni i vrednovanju. Æelim predloæiti da izrada ovog ili kojega drugog interaktivnog modela moæe unaprijediti naπe razumijevanje. I samo je po sebi razumljivo da je bolje razumijevanje preduvjet za bolje projektiranje i primjenu. Prevela: Jelica LeπËiÊ Biljeπke 1. Allen, B. L. (1991). Cognitive research in information science. // Annual Review of Information Science and Technology, 26, Belkin, N. (1993). Interaction with texts: information retrieval as information-seeking behavior. // Information retrieval. 10. von der Modelierung zur Anwerdung. Konstanz : Universitaetsverlag. Pp Belkin, N. J. ; C. Cool ; A. Stein ; U. Thiel. (1995). Cases, scripts, and information seeking strategies: on the design of interactive information retrieval systems. // Expert Systems with Applications, 9, 3, Croft, W. B. ; R. H. Thompson. (1987). I3R: a new approach to the design of document retrieval systems. // Journal of the American Society for Information Science, 38, 6, Efthimidiadis, E. N. (1996). Query expansion. // Annual Review of Information Science and Technology, 31, Harter, S. P. (1992). Psychological relevance and information science. // Journal of the American Society for Information Science, 43, 9, Ingwersen, P. (1992). Information retrieval interaction. London : Taylor Graham. 8. Ingwersen, P. (1996). Cognitive perspectives of information retrieval interaction. // Journal of Documentation, 52, 1, Radford, M. L. (1996). Communication theory applied to the reference encounter: an analysis of critical incidents. // The Library Quarterly, 66, 2, Rocchio, J. J. (1971). Relevance feedback in information retrieval. // The SMART retrieval system: experiments in automatic document processing. / ed. by G. Salton. Englewood Cliffs, NJ : Prentice-Hall. Pp

108 11. Saracevic, T. (1975). Relevance: a review of and framework for the thinking on the notion in information science. // Journal of the American Society for Information Science, 26, 6, Saracevic, T. (1996a). Modeling interaction in information retrieval (IR): a review and proposal. // Proceedings of the American Society of Information Science, 33, Saracevic, T. (1996b). Relevance reconsidered. // Information science: integration in perspectives. / eds. P. Ingewersen & N. O. Pors. Copenhagen : The Royal School of Librarianship. Pp Saracevic, T. ; A. Spink ; M. M. Wu (1997). Users and intermediaries in information retrieval: What are they talking about? // User Modeling: Proceedings of the Sixth International. New York : Springer. 15. Saracevic, T. ; H. Mokros ; L. Su. (1990). Nature of interaction between users and intermediaries in online searching: a qualitative analysis. // Proceedings of the American Society for Information Science, 27, Saracevic, T. ; P. Kantor. (1997). Studying the value of library and information services. Part I. Establishing a theoretical framework. Part II. Methodology and taxonomy. // Journal of the American Society for Information Science, 48 (6), , Schamber, L. (1994). Relevance and information behavior. // Annual Review of Information Science and Technology, 29, Schutz, A. (1970). Reflections on the problem of relevance. New Haven, CT : Yale University Press. 19. Sperber, D. ; D. Wilson. (1995). Relevance: communication and cognition. 2nd edition. London : Blackwell. 20. Spink, A. ; R. M. Losee. (1996). Feedback in Information retrieval. // Annual Review of Information Science and Technology, 31, Spink, A. ; T. Saracevic. (1997). Interactive information retrieval: sources and effectiveness of search terms during mediated online searching. // Journal of the American Society for Information Science, 48 (u tisku). 22. Spink, A. ; Saracevic, T. (1997). Human-computer interaction in information retrieval: nature and manifestations of feedback. // Interacting with Computers The Interdisciplinary Journal of Human Computer Interaction. 9 (u tisku). 23. Storrs, (1994). A conceptualization of multiparty interaction. // Interacting with Computers, 6, 2, Taylor, R. S. (1968). Question negotiation and information seeking in libraries. // College & Research Libraries, 29,

109 Informacijska znanost 13 Saæetak Rad donosi osobna razmiπljanja o informacijskoj znanosti kao podruëju znanstvenog istraæivanja i profesionalne prakse koja se razvijala tijekom zadnjih pedeset godina. Istraæuje se nastanak informacijske znanosti u odnosu na probleme eksplozije informacija, druπtvena uloga podruëja, priroda 'informacije' u informacijskoj znanosti, struktura podruëja u odnosu na probleme kojima se bavi, razvojni trendovi pretraæivanja informacija (Information Retrieval IR) kao vodeêe grane informacijske znanosti, odnos informacijske znanosti prema drugim podruëjima, u prvome redu prema knjiæniëarstvu i raëunalnoj znanosti te obrazovni modeli i pitanja. U zakljuëku se istraæuju odreappleeni trendovi koji utjeëu na to podruëje. Uvod Ovaj je rad esej. Kao i svaki drugi esej analizira i komentira odreappleenu temu u ovom sluëaju, informacijsku znanost kao podruëje. Donosi kritiëko razmiπljanje o nastanku i odnosima informacijske znanosti iz nekoliko perspektiva, ukljuëujuêi povijesnu, socioloπku, filozofsku, tehnoloπku, obrazovnu i interdisciplinarnu. Svrha je ovog rada pridonijeti razumijevanju proπlosti i sadaπnjosti informacijske znanosti te predvidjeti buduêa pitanja. Esej nije formalna rasprava i dopuπta odreappleenu introspekciju i fleksibilnije bavljenje predmetom no πto je to uobiëajeno u znanstvenoj raspravi, a njegovi se zakljuëci mogu smatrati hipotezama i poticajima za daljnje formalnije prouëavanje. 13 Saracevic, T. (1999). Information science. // Journal of the American Society for Information Science, 50, 12, Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, John Wiley & Sons, Inc

110 Godine poëeo sam raditi u podruëju informacijske znanosti i praktiëno se baviti pretraæivanjem informacija (IR). Nakon nekoliko sam godina otiπao iz prakse i poëeo znanstveno istraæivati i pouëavati informacijsku znanost, Ëime se bavim veê viπe od tri desetljeêa. Cijelo to vrijeme zanimala me je, pored brojnih specifiënih problema koje sam istraæivao i pouëavao, πirina podruëja. Viπe me je zanimala informacijska znanost kao podruëje. Ovaj je esej posljedica mojih osobnih iskustava i traganja za razumijevanjem πireg okvira moga vlastitog rada i rada mojih kolega koji tvrde da pripadaju informacijskoj znanosti. Na tragu je mojih ranijih radova na ovu temu (Saracevic, a, b, 1992., 1995., 1997.) i objedinjuje mnoge ideje iznesene u njima. Pristup to je informacijska znanost? To naoko jednostavno pitanje otvara joπ jedno, sloæenije: Kako definirati informacijsku znanost, ili, na koncu, bilo koje drugo podruëje? To je sloæen problem kojim se naπiroko bavila filozofija i druga podruëja. Iako su nam rjeëniëke definicije potrebne kako bi se osigurao valjan opis i postavile granice predmeta obuhvaêenih podruëjem, one nam ne mogu omoguêiti dublje razumijevanje. Webster ne tumaëi podruëja. To se ne Ëini kako bi se odbile jasne rjeëniëke definicije to nikako ne nego kako bi se utvrdila njihova ograniëenja. U raspravi o informacijskoj znanosti zauzimam problemsko stajaliπte koje je razradio Popper (1989., str. 67), koji je tvrdio da: [P]redmet ili vrste stvari ne Ëine temelj za razlikovanje disciplina (.) Mi ne prouëavamo neki predmet, nego probleme. Svaki bi problem mogao nadiêi granice odreappleenog predmeta ili discipline. (Istaknuto u izvorniku) Naglaπavam probleme kojima se bavi informacijska znanost. Iako kasnije u radu dajem definicije informacijske znanosti i drugih podruëja u interdisciplinarnim odnosima s informacijskom znanoπêu, Ëinim to samo kako bi se bolje razumjeli problemi kojima se bave razliëita podruëja i njihov odnos prema problemima informacijske znanosti. Rasprava o pravim definicijama informacijske znanosti, kao i bilo kojega drugog podruëja, bezuspjeπna je i naivna u svojim oëekivanjima. Informacijska je znanost, kao znanost i kao profesija, definirana problemima kojima se bavi i metodama koje koristi u pronalaæenju rjeπenja tijekom vremena. Svaki napredak u informacijskoj znanosti ovisi o tome je li podruëje uistinu napredovalo u odnosu na probleme kojima se bavi i metode kojima se koristi. Svako 'popravljanje', ako je potrebno, morat Êe redefinirati ili premjestiti æariπte problema ili metoda za pronalaæenje njihova rjeπenja, ili oboje. Informacijska znanost posjeduje tri opêe znaëajke koje su misao vodilja njezina razvoja i postojanja. One su zajedniëke brojnim modernim znanostima i mogu se sagledati kao problemska podruëja kojima se informacijska znanost mora baviti na opêoj razini. Prvo, informacijska je znanost interdisciplinarna, a ipak, odnosi se s razliëitim disciplinama mijenjaju. Interdisciplinarni razvoj daleko je od svog kraja

111 Drugo, informacijska znanost usko je povezana s informacijskom tehnologijom. Tehnoloπki je imperativ snaæan i uvjetuje razvoj informacijske znanosti, razvoj brojnih drugih podruëja i, πtoviπe, razvoj informacijskog druπtva u cijelosti. TreÊe, informacijska znanost, kao i mnoga druga podruëja, aktivno sudjeluje u razvoju informacijskog druπtva. Informacijska znanost ima jaku druπtvenu i ljudsku dimenziju koja nadilazi tehnologiju. Neki od radova koje sam iπëitavao bavili su se povijesnim stajaliπtima informacijske znanosti. To su, primjerice, radovi sljedeêih autora: Shera i Cleveland (1977.), Bourne (1980.), Herner (1984.), Salton (1987.), Cleverdon (1987.), Swanson (1988.), Lilley i Trice (1989.), Farkas-Conn (1990.), Buckland i Liu (1995.) i Rayward (1996.). Ipak, opseæna povijest informacijske znanosti ostaje i dalje nezavrπen projekt za buduêe povjesniëare znanosti. Za sada postoje tek povijesni dijelovi i razliëite perspektive tih dijelova. Povijest je svakog podruëja povijest nekoliko velikih ideja. Smatram da informacijska znanost za sada posjeduje tri takve velike ideje, a tiëu se obrade informacija na sasvim drugaëiji naëin od onoga koji se koristio ranije ili drugdje. Prva i originalna ideja, koja se pojavila 1950-ih jest pretraæivanje informacija (IR), koje je omoguêilo obradu informacija na temelju formalne logike. Druga, koja se pojavila ubrzo nakon prve, jest relevantnost, koja je izravno usmjerila i povezala sam proces s ljudskim informacijskim potrebama i procjenama. TreÊa, koja je nastala dva desetljeêa kasnije, jest interakcija, koja omoguêuje neposredne razmjene i povratne informacije izmeappleu sustava i osoba ukljuëenih u IR procese. Do sada se nisu pojavile nikakve velike ideje o informacijama, kao temeljnom fenomenu, ili o 'literaturi' (kako je kasnije definirana) kao predmetu obrade. Ipak, moæemo reêi da bi se ideja smislenog povezivanja 'literature', koja je zapoëela koriπtenjem kazala citiranosti 1960-ih, mogla smatrati velikom idejom. U nepovijesnom se smislu ovaj esej bavi tim velikim idejama i mislima, kako su ranije naznaëene. One Ëine okvir za razumijevanje proπlosti, sadaπnjosti i buduênosti informacijske znanosti. Nastanak i druπtveni kontekst Informacijska je znanost podruëje koje se pojavilo nakon Drugoga svjetskog rata, zajedno s nizom novih disciplina, kao πto je raëunalna znanost. Ubrzan znanstveni i tehniëki napredak s poëetka 20. stoljeêa uzrokovao je sredinom stoljeêa znanstvenu i tehniëku revoluciju. Najvidljivije je obiljeæje te revolucije bio fenomen 'informacijske eksplozije', koja se odnosila na iznimno brz i nejenjavajuêi rast znanstvenih i tehniëkih publikacija i informacijskih zapisa svih vrsta ('literature'), koje je tako znalaëki sintetizirao i pojasnio de Solla Price (1963.). Iznimnim razvojem dogaappleaja, poticaj za razvoj informacijske znanosti, Ëak i za njezin nastanak i zadaêe pronalazimo u Ëlanku Vannevara Busha iz godine, priznatog znanstvenika s MIT-a (Massachusetts Institute of Technology), i joπ vaænije, voditelja ameriëkih znanstvenih istraæivanja za vrijeme Drugoga svjetskog

112 rata (Bush, 1945.). U tom utjecajnom Ëlanku Bush je uëinio dvije stvari: a) jezgrovito je definirao kritiëki i strateπki problem kojim su se bavili mnogi i b) predloæio je rjeπenje koje je bilo 'tehnoloπko rjeπenje' i stoga u duhu vremena. Oba su doprinosa bila πiroko prihvaêena i Busha se sluπalo zbog njegova statusa. On je definirao problem, gotovo poetski, kao 'veliki zadatak osiguravanja dostupnosti znanju'. Drugim rijeëima, Bush se pozabavio problemom eksplozije informacija. Taj problem joπ uvijek postoji. Bush je rjeπenje tog problema vidio u raëunalnoj i drugoj informacijskoj tehnologiji koja se tada bila tek pojavila. No, otiπao je joπ dalje. Predloæio je stroj nazvan Memex, koji je utjelovljivao (prema njegovim rijeëima) sposobnost 'povezivanja misli' i udvostruëavanje 'mentalnih procesa umjetnim putem'. Vidovito je predviappleanje informacijske znanosti i umjetne inteligencije oëito. Memex, ne treba naglaπavati, nije nikada izgraappleen, no do dana je danaπnjeg ideal, na popisu æelja i planova i, prema nekima, utopija. Joπ uvijek se suoëavamo sa sve veêim problemom eksplozije informacija, koji je danas univerzalan i javlja se i s razliëitim digitalnim formatima. Joπ uvijek pokuπavamo rijeπiti probleme tehnologijom. Joπ uvijek teæimo u naπa rjeπenja ukljuëiti temeljne zamisli Memexa. Brojni su znanstvenici i struënjaci u razliëitim podruëjima πirom svijeta sluπali i preuzeli Bushov izazov. I Vlade su sluπale i osigurale financijska sredstva za istraæivanje. ZakljuËivalo se na sljedeêi naëin: buduêi da su znanost i tehnologija strateπki vaæni druπtvu, napori koji im pridonose, posebice informacijske aktivnosti, takoappleer su vaæni i zasluæuju podrπku. U Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama, Zakonom o Nacionalnoj zakladi za znanost (National Science Foundation NSF) iz (P. L ) osnovan je NSF i utvrappleeni njegovi brojni zadaci, meappleu kojima su i poticati razmjenu znanstvenih informacija meappleu znanstvenicima u SAD-u i ostalim zemljama (stavak 3(a)3) i promicati puno πirenje [znanstvenih i tehniëkih] informacija znanstvene vrijednosti u skladu s nacionalnim interesom (stavak 11(g)). Zakon o nacionalnoj obrani i obrazovanju (National Defence Education Act) (P. L ) (takozvani Zakon Sputnik) proπirio je njegovu zadaêu Nacionalna zaklada za znanost ( ) poduzimat Êe programe koji Êe razviti nove ili poboljπane metode, ukljuëujuêi i mehanizirane sustave da se znanstvene informacije uëine dostupnima (Ëlanak IX, odjeljak 901). Prema tim zadacima NSF odjel, koji se nakon brojnih promjena imena i usmjerenja danas zove Odjel za informacije i inteligentne sustave (Division of Information and Intelligent Systems IIS) podupire istraæivanja u tim podruëjima joπ od 1950-ih. Valja istaknuti da su se meappleu studijama koje su definirale podruëje i koje je podupirala NSF nalazile i kranfildske IR evaluacijske studije u 1950-ima i 1960-ima, velik dio SMART studija od ih do 1990-ih, i danaπnje Inicijative digitalnih knjiænica (Digital Libraries Initiatives). U SAD-u se informacijska znanost razvila i poëela napredovati samostalno zahvaljujuêi velikim dijelom podrπci vlade putem brojnih agencija, kao πto je to bio sluëaj i s brojnim drugim podruëjima. Povijesno gledano, podrπka je bila uspjeπna imala je kljuënu ulogu u razvoju informacijske znanosti pa Ëak i informacijske online industrije utemeljene na pretraæivanju informacija (Hahn, 1996.). No, informacijska je znanost nastavila rasti samostalno i nakon πto je podrπka vlade

113 znatno oslabila. To se ne moæe reêi za brojna druga podruëja koja su se prestala razvijati nakon πto im je vlada prestala biti glavni izvor financija. Druπtveni kontekst Poznato je da su informacije bile vaæne svim druπtvima u svakom povijesnom razdoblju. No, uloge su se informacija i stupanj njihove vaænosti razlikovali. S razvojem druπtvenog poretka poznatog pod nazivom 'postindustrijsko' druπtvo (Bell, 1973.) ili 'postkapitalistiëko' druπtvo (Drucker, 1994.) ili onoga koje danas veê uobiëajeno nazivamo 'informacijsko druπtvo', znanje i informacije sve viπe preuzimaju srediπnju ulogu u svim oblicima ljudskog æivota. KlasiËno je Machlupovo istraæivanje (Machlup, 1962.), nakon kojeg je uslijedilo nekoliko sliënih istraæivanja (saæetak u Martin, 1998.) zabiljeæilo zapanjujuêe strukturalne promjene u ekonomiji i druπtvu kao posljedice rasta proizvodnje i obrade informacija i znanja. Njih je saæeo i pojasnio Drucker (1994., str. 42ff): Promjena u znaëenju znanja, koja je zapoëela prije 250 godina, izmijenila je druπtvo i ekonomiju. Formalno se znanje smatra kljuënim osobnim i ekonomskim izvorom ( ) [Z]nanje se dokazuje u djelovanju. Ono πto mi danas podrazumijevamo pod znanjem jest informacija uspjeπna u djelovanju, informacija usmjerena na rezultate ( ) Stvarni je proizvod farmaceutske industrije znanje. Tablete i masti koje lijeënik propisuje nisu niπta drugo nego upakirano znanje. BaveÊi se problemom eksplozije informacija, informacijska je znanost pronaπla prostor u πirem kontekstu razvoja informacijske znanosti. U svojim razliëitim oëitovanjima i pokuπanim rjeπenjima, taj prostor postaje sve πiri i veêi. No, informacijska znanost zasigurno nema monopol nad tim prostorom. Kako raste vaænost informacija u druπtvu, sve se viπe izvora i izdataka usmjerava na razliëite aktivnosti povezane s informacijama. Izdvaja se sve viπe sredstava za istraæivanja, projekte i inicijative usmjerene na informacije u razliëitim oblicima. Ne iznenaappleuje tada ni Ëinjenica da se sve viπe podruëja, istraæivaëa, struënjaka i poslova okreêu prema informacijama, pa Ëak i 'otkrivaju' informacije. U informacijama se krije zlato. Informacijska znanost ima mnogo 'konkurentnih' znanosti moæda Ëak i previπe. to je 'informacija' u informacijskoj znanosti? U znanstvenom smislu, odgovor je na to pitanje Ne znamo. Da, mi moæemo, a to i Ëinimo, dati razliëite rjeëniëke definicije informacije i intuitivno razumjeti njezino znaëenje koje svakodnevno primjenjujemo. Dakle, razumijemo smisao poruke u kojoj se bavimo informacijom u informacijskoj znanosti. No, to nam ne osigurava dublje i formalnije razumijevanje i pojaπnjenje. Informacija je temeljni fenomen. Odgovor Ne znamo vrijedi za sve temeljne fenomene energiju ili gravitaciju u fizici, æivot u biologiji, pravdu u pravosuappleu. Ipak, nastavlja se s istraæivanjima temeljnih pojava to je temeljna toëka svih tih podruëja. Nastavlja se istraæivati oëitovanja, ponaπanje i djelovanje tih pojava. Iako ne znamo πto je informacija ili πto su neki od njezinih izvedenih pojmova, primjerice relevantnost, tijekom godina mnogo smo nauëili o njezinim oëitovanjima, ponaπanju i djelova

114 nju. I nastavljamo o njima uëiti zahvaljujuêi znanstvenim istraæivanjima. U razliëitim podruëjima, 'informacija' ima razliëite konotacije. Primjerice, u fizici i biologiji, nekoliko se veê puta (do sada neuspjeπno) pokuπalo istraæiti informaciju kao temeljno svojstvo svemira (npr. Stonier, 1997.). U psihologiji, informacije se katkad koriste kao varijable kod bavljenja osjetilnom percepcijom, razumijevanjem ili nekim drugim psiholoπkim procesima. Takvo shvaêanje informacije razlikuje se od njezina shvaêanja u informacijskoj znanosti. U nekim podruëjima, ukljuëujuêi i informacijsku znanost, pojam informacija πiroko je povezan s porukama. U tom smislu postoji nekoliko interpretacija, koje se na razliëite naëine, teoretski i pragmatiëno, bave informacijama. Moæemo ih predstaviti kao povezana, ali razliëita oëitovanja informacija u ureappleenom slijedu ili kontinuumu rastuêe sloæenosti. Uæi smisao informacija Informacije se smatraju signalima ili porukama za donoπenje odluka koje ukljuëuju malo ili nimalo kognitivne obrade ili takvu obradu koja se moæe izraziti algoritmima i vjerojatnoπêu. Informacija se opisuje kao svojstvo poruke, koje se moæe procijeniti nekom vjerojatnoπêu. Primjeri su informacije u smislu nesigurnosti u teoriji informacija, 'savrπene informacije' u teoriji igre ili informacije u odnosu na donoπenje odluka odnosno ravnoteæa træiπta u teoriji nesigurnosti i u ekonomiji informacija. Tim su se posljednjim bavili Hirshleifer i Riley (1992.), koji to opisuju na sljedeêi naëin: U ekonomiji nesigurnosti, pojedinac se ponaπa na temelju trenutaënih Ëvrstih stavova, npr. donoπenje odluke o tome hoêe li se ponijeti kiπobran na temelju trenutaëne procjene o moguênosti padanja kiπe, dok u ekonomiji informacije osoba obiëno æeli doêi do poboljπanih stavova, primjerice, prouëavanjem vremenske prognoze prije nego πto odluëi ponijeti kiπobran. Informacija se moæe smatrati uzrokom razlikovanja tih dvaju vrsta stavova. Vrijednost informacije izraëunava se kao razlika oëekivane koristi donositelju odluke donesene bez informacija i oëekivane koristi od najboljega moguêeg izbora odluke donesene nakon primanja i analize informacija. Naravno, velik je, i katkad nesavladiv, problem procjena odgovarajuêih vjerojatnosti. Brojne pragmatiëne primjene prate tu interpretaciju, primjerice trgovina s pomoêu raëunala. iri smisao informacija Smatra se da informacije izravno ukljuëuju kognitivne procese i razumijevanje. Rezultat su interakcije dviju kognitivnih struktura, 'uma' i (πiroko) 'teksta'. Informacije utjeëu na stanje uma ili ga mijenjaju. to se tiëe informacijskih usluga, informacije se najëeπêe prenose kroz medij teksta, dokument ili zapis, npr. πto Ëitatelj razumije iz teksta ili dokumenta. Tomu odgovara interpretacija J. Tague- Sutcliff (1995., str ): Informacije su neπto neopipljivo i ovise o konceptualizaciji i razumijevanju ljudskog biêa. Zapisi nedvojbeno sadræe rijeëi ili slike (opipljive), no sadræe informacije koje se odnose na korisnika ( ). Informacije su povezane s transakcijom izmeappleu teksta i Ëitatelja, izmeappleu zapisa i korisnika

115 Najπiri smisao informacija Informacije se opisuju u kontekstu. To jest, informacije obuhvaêaju ne samo poruke (prvi smisao) koje su kognitivno obraappleene (drugi smisao), nego i kontekst situaciju, zadatak, problem i sliëno. Primjerice, uporaba informacija koje su kognitivno obraappleene za odreappleeni zadatak. Pored drugih smislova ukljuëuje motivaciju ili namjeru, i stoga je povezana s ekspanzivnim druπtvenim kontekstom ili obzorom, kao πto su kultura, posao ili odreappleeni problem. U informacijskoj se znanosti moramo pozabaviti treêim i najπirim smislom informacija jer se informacije koriste u kontekstu i u odnosu na neke razloge. To je implicitno shvaêeno joπ na samim poëecima informacijske znanosti, posebice u odnosu na praksu pretraæivanja informacija. Ta interpretacija 'informacija' u informacijskoj znanosti nije nova. Takvu su πiroku interpretaciju informacija koja eksplicitno ukljuëuje razumijevanje i kontekst, objasnili, meappleu ostalima, Wersig i Neveling (1975.) i Belkin i Robertson (1976.). Implicitna je i u druπtvenoj ulozi informacijske znanosti. Panoramski pogled: struktura informacijske znanosti Svako je podruëje strukturirano oko nekih odreappleenih, veêih polja ili poddisciplina istraæivanja ili prakse. Sjetite se samo brojnih polja (poddisciplina) medicine, raëunalne znanosti, knjiæniëarstva itd. Informacijska znanost nije iznimka. Ona ima jasnu dvodijelnu strukturu. Neki su autori (meappleu njima i Vickery i Vickery, 1987.; Vakkari, 1996., Saracevic, i drugi) primijetili da rad u informacijskoj znanosti pada u dva velika polja ili poddiscipline, svaka naravno s daljnjim potpoljima ili specijalnostima. White i McCain (1998.) proveli su veliko bibliometrijsko istraæivanje domene informacijske znanosti u kojem su ponudili ekstenzivnu analizu obrazaca citiranosti ili meappleusobne citiranosti za 120 autora u razdoblju od 23 godine. Prema Whiteu i McCainu, zamislite kartu informacijske znanosti kao elipsu unutar koje se nalaze autori, rasprπeni ili okupljeni u skupine ovisno o njihovim vezama. Na oba kraja elipse nalaze se dvije velike skupine, a samo se nekoliko autora nalazi na oba kraja. Drugim rijeëima, dva su velika polja ili poddiscipline. Svidjela mi se njihova metafora (isto.): Pokazalo se da informacijska znanost jako nalikuje Australiji: jako razvijena obala, s rijetko naseljenom unutraπnjoπêu. U jednom od tih obalnih dijelova (prema karti Whitea i McCaina, lijeva strana) nalaze se autori koji su radili na analitiëkom prouëavanju literature, njezinoj strukturi, istraæivali tekstove kao predmete koji nose sadræaj, komunikaciju razliëitih populacija, posebice znanstvenu komunikaciju, druπtveni kontekst informacija, uporabu informacija, traæenje informacija i informacijsko ponaπanje, razliëite teorije informacija i sliënih objekata. Do danas ne postoji dobar naziv kojim bi se oznaëila ta skupina. Neki je nazivaju 'analiza informacija'. Za potrebe razumljivosti i jednostavnosti, nazovimo je skupina domene, kao πto su je nazvali White i McCain, iako bi dobar naziv mogao biti i 'temeljna skupina'. U drugim obalnim dijelovima (desna strana

116 karte) nalaze se autori koji se bave IR teorijom i algoritmima, praktiënim IR procesima i sustavima, interakcijom raëunalo Ëovjek, korisniëkim studijama, knjiæniënim sustavima, OPAC-ima i srodnim temama. Nazovimo tu skupinu skupinom pretraæivanja, iako bi i 'primijenjena skupina' takoappleer bio dobar naziv. U naëelu, veêina se polja u skupini domene bave istraæivanjima temeljnih oëitovanja i ponaπanja fenomena i predmeta kojima se bavi informacijska znanost. Usmjereni su na fenomen informacije i njezina oëitovanja u literaturi. Skupina pretraæivanja uvelike se bavi istraæivanjem razliëitih primjena, na praktiënoj i teoretskoj razini. Radi se o primjeni, ponaπanju i uëincima suëelja izmeappleu literature i ljudi, ukljuëujuêi naravno sve vrste aspekata pretraæivanja. Naæalost, te su dvije glavne skupine uglavnom nepovezane. Tek vrlo mali broj autora nalazi se i u jednoj i u drugoj skupini. Drugim rijeëima, vrlo je malo integrirajuêih radova. Posljednji tekst (s kojim sam upoznat) koji je imao integrativan pristup i obuhvaêao obje skupine bio je onaj Vickeryja i Vickery (1987.). Rijedak primjerak takvog napora u istraæivanju je i posljednji rad Tague-Sutcliffeove (1995.) u kojem je autorica dovela u suodnos pojam informativnosti s vrednovanjem IR sustava. Nekoliko se novijih tekstova bavi pretraæivanjem informacija (npr. Korfage, 1997.), no nijedan se ne bavi informacijskom znanoπêu kao cjelinom. Usuappleujem se predvidjeti sljedeêe: slava Ëeka onog istraæivaëa koji Êe napisati formalan teoretski rad potkrijepljen eksperimentalnim dokazima, koji povezuje te dvije razdvojene skupine, tj. povezuje temeljne fenomene s njihovim ostvarenjem u pretraæivanju. Jako Êe dobro proêi i autor koji napiπe integrirani tekst o informacijskoj znanosti. Informacijska Êe znanost postati disciplina u pravom smislu te rijeëi kad se te dvije strane uspjeπno poveæu. Te dvije skupine nisu jednako gusto naseljene. Skupina pretraæivanja sadræi znatno viπe autora, a time i veêi ukupan broj radova. Kao i u mnogim drugim podruëjima, viπe je truda uloæeno u primijenjenu stranu nego u temeljnu. Djelomice se razlog krije u financiranju odreappleenih tema ne iznenaappleuje Ëinjenica da se viπe istraæuju one teme koje prati novac. Posljednje su desetljeêe i duæe, najveêe agencije financirale samo primijenjena istraæivanja u informacijskoj znanosti. Primjerice, nisam mogao pronaêi ni jedan primjer da je bilo koja tema iz temeljne domene bila financirana od NSF-ova Odjela za informacije i inteligentne sustave joπ od vremena kad je njegov prethodnik, Odjel za informacije i tehnologiju, reorganiziran i ukljuëen u Upravu za raëunalnu i informacijsku znanost i inæenjerstvo (Directorate for Computer and Inforamtion Science and Engineering CISE). De Solla Price (1963.) tvrdi i pojaπnjava da je temeljna domena 'mala znanost' (takoappleer zvana 'podrumska i tavanska znanost'), a domena je pretraæivanja 'velika znanost', a u prostoru izmeappleu njih trenutaëno ne postoji znanost. Analizirani problemi OpÊenito Webster (i drugi rjeënici) redovito definiraju informacijsku znanost kao 'znanost koja se bavi uëinkovitim prikupljanjem, pohranom i pretraæivanjem informacija'

117 To je opêa definicija problema kojima se informacijska znanost bavi. Ta definicija slijedi definiciju koju je predloæio Borko (1969.) kao dio πiroke rasprave i razliëitih miπljenja o prirodi podruëja 1960-ih. ToËnije, informacijska je znanost podruëje profesionalne prakse i znanstvenog istraæivanja koje se bavi problemom uspjeπne komunikacije zapisa znanja 'literature' meappleu ljudima u okruæenju druπtvenih, organizacijskih i pojedinaënih potreba za informacijom i njezinom uporabom. Osnovno je usmjerenje ovdje problem potrebe za informacijom i uporabe informacija, koje ukljuëuju zapise znanja. Kako bi zadovoljila tu potrebu, informacijska se znanost bavi specifiëno usmjerenim informacijskim tehnikama, postupcima i sustavima. Informacijska se znanost posebno bavi ljudskim zapisima znanja kao predmetima koji nose sadræaje, u svim oblicima i medijima. Primarni je naglasak na sadræaju tih predmeta, u odnosu na njihov potencijal prijenosa informacija. 'Literatura' se moæe koristiti kao generiëki naziv koji obuhvaêa te zapise znanja, no 'literatura' ima i mnogo drugih znaëenja (npr. u humanistiëkim znanostima) te je stoga potrebno paæljivo ograniëiti njezinu uporabu u informacijskoj znanosti. Upravo zbog tih znaëenja, 'literatura' neêe biti najbolje prihvaêena u informacijskoj znanosti. S obzirom na to, tim Êu se nazivom ovdje koristiti samo uvjetno, kao i White i McCain (1997., 1998.) koji su to jasno opisali na sljedeêi naëin: Pravilno prouëavanje informacijske znanosti suëelje je izmeappleu ljudi i literature ( ) [Informacijska se znanost bavi] oblikovanjem svijeta publikacija s praktiënim ciljem opskrbljivanja onih koji pitaju [korisnika] na njihov zahtjev o sadræaju tih publikacija ( ) Iako mnogi znanstvenici pokuπavaju razumjeti komunikaciju meappleu osobama, informacijska znanost æeli razumjeti komunikaciju izmeappleu osoba i odreappleenih vrijednih surogata izvedenih na osnovi literature. Kao πto smo veê spomenuli, u svemu tome postoji tehnoloπki imperativ, koji se zrcali u naporima da se iskoristi suvremena informacijska tehnologija. Iako se informacijska znanost ne bavi tehnologijom, problem osiguravanja uëinkovitih raëunalnih aplikacija proæima cijelo podruëje. U nastavku Êemo se pozabaviti opsegom i granicama informacijske znanosti. Bavljenje sadræajnim svojstvima (kako je veê definirano) i srodnim tehnikama i sustavima koji osiguravaju uspjeπan pristup literaturi i njezinu uporabu, ograniëava informacijsku znanost. Dakle, to se podruëje ne bavi mnogim drugim informacijskim sustavima, kao πto su platni popisi, inventari, sustavi za pruæanje podrπke odlukama, obrada podataka, red letenja i brojni drugi, niti se bavi izravnom komunikacijom meappleu osobama. Informacijska se znanost bavi specifiënim oëitovanjima ili vrstama informacija koje definiraju njezin opseg i njezine sustave. Informacijska znanost, kao i mnoga druga podruëja, ukljuëuje i profesionalnu sastavnicu. Od 1950-ih, profesija je informacijske znanosti izrasla iz istraæivanja i primjena pretraæivanja informacija (IR) i postala jedna od najsnaænijih sastavnica podruëja, i na mnogo naëina vodeêa u odnosu na broj inovacija (meappleu ostalima, opisano i u Farkas-Conn, 1990., i Hahn, 1996.). Kao i u mnogim drugim podruëjima, nije najbolji odnos izmeappleu znanstvene ili istraæivaëke sastavnice i profesionalne ili praktiëno usmjerene sastavnice. Profesija na svoj naëin odgovara

118 na potrebe svojih korisnika i organizacija i patentira svoje vlastite tehnoloπke aplikacije, vrlo Ëesto neovisno o napretku istraæivanja, katkad Ëak i u suprotnom smjeru. TrenutaËno, veza i povratne informacije izmeappleu profesije i istraæivanja u informacijskoj znanosti nisu uspostavljene tako dobro kao u nekim starijim podruëjima, poput medicine i inæenjerstva. To je vrlo ozbiljna prepreka njihovu napretku. Odreappleenije Mnogi su autori (meappleu njima i oni citirani u dijelu o strukturi) predlagali podjelu specifiënih podruëja informacijske znanosti, i pored strukturalne analize koja je prethodno ponuappleena. S tom se podjelom autori slaæu u velikoj mjeri, iako se koriπteni nazivi donekle razlikuju. Prikazat Êu podjelu i nazivlje koje su izradili White i McCain (1998.). Oni su ponudili faktorsku analizu meappleusobno citiranih autora i izvukli 12 faktora specijalnosti. U opadajuêem poretku oznaëili su njihove specijalnosti kao: eksperimentalno pretraæivanje informacija analiza citiranosti praktiëno pretraæivanje bibliometrija opêa teorija knjiæniënih sustava (ukljuëujuêi knjiæniënu automatizaciju) znanstvena komunikacija korisniëka istraæivanja i teorija OPAC-i opêe ideje preuzete iz drugih disciplina (kognitivna znanost, informacijska teorija, raëunalna znanost) teorija oznaëivanja teorija citiranja komunikacijska teorija. Iako bi se dalo raspravljati o nekim razredima i nazivima, te specijalnosti daju priliëno toënu sliku problemskih podruëja u kojima su informacijski struënjaci radili posljednjih Ëetvrt stoljeêa. S vremenom je dolazilo do premjeπtanja æariπta i promjena u specijalnostima. Niπta nije trajno. No, to su specijalnosti informacijske znanosti. Nova se podruëja svakako pojavljuju. U 1990-im smatram da su glavna nova podruëja istraæivanje interakcije, pretraæivanje interneta, pretraæivanje multimedijskih informacija, viπejeziëno pretraæivanje informacija i digitalne knjiænice. To su prvorazredni primjeri novih vaænih podruëja koncentracije, koja joπ nisu zabiljeæena u povijesnim dokumentima. Istodobno, kao nikada do sada napreduje i staro podruëje eksperimentalnog pretraæivanja, zahvaljujuêi konferenciji o pretraæivanju teksta (Text Retrieval Conference TREC), mehanizmu, koji ima podrπku vlade, za usporedno vrednovanje razliëitih tehnika pretraæivanja informacija i pristupa koji ukljuëuju velika ogledna istraæivanja. IR je bio, i joπ uvijek jest, glavno i najprouëavanije podruëje informacijske znanosti. Stoga, slijedi zasebna rasprava o IR

119 Pretraæivanje informacija (IR) PoËetkom i sredinom 1950-ih kritiëna je masa znanstvenika, inæenjera, knjiæniëara i poduzetnika s entuzijazmom zapoëela raditi na problemu i rjeπenju koje je definirao Bush ih je to preraslo u veliki i relativno dobro financirani pothvat i organiziranu aktivnost.»este su bile rasprave o 'najboljim' rjeπenjima, tehnikama ili sustavima. Te su rasprave donijele tradiciju vrednovanja, glavni predmet IR istraæivanja i razvoja. Ono πto je danas TREC zapoëelo je kao kranfildsko vrednovanje krajem 1950-ih i poëetkom 1960-ih. (Viπe o projektu Cranfield u Cleverdon, 1987., koji je bio pokretaëka snaga tih vrednovanja). Valja istaknuti da se temeljna naëela vrednovanja donesena tada joπ uvijek upotrebljavaju u TREC-u danas. Calvin Mooers, aktivan i jako zapaæeni pionir informacijske znanosti, stvorio je naziv pretraæivanje informacija godine. Naziv je prihvaêen i danas je dio engleskog jezika. Mooers tada (1951.) nije samo stvorio novi naziv, nego je definirao i probleme kojima Êe se baviti: Pretraæivanje informacija obuhvaêa intelektualna stajaliπta opisa informacija i njezinih specifikacija za traæenje, i takoappleer sve sustave, tehnike i strojeve koji sudjeluju u tome. Danas bismo joπ dodali da pretraæivanje informacija (IR) posebno ukljuëuje i interakciju (ukljuëujuêi korisnike) u svim navedenim elementima, sa svim kontekstualnim kognitivnim, afektivnim i situacijskim glediπtima koje obuhvaêa interakcija. Proπiren Mooersov koncept joπ je uvijek valjan. S razvojem je IR proizveo nekoliko teorijskih, empirijskih i pragmatiënih koncepata i pojmova. Razvijeni su i uspjeπno primijenjeni mnogobrojni IR sustavi. Mnogo je povijesnih primjera koji mogu potvrditi izniman razvoj IR sustava i tehnika, koji su uvijek prilagoappleavali novu tehnologiju koja se stalno razvijala, od buπenih kartica sredinom 20. stoljeêa do interneta s kraja stoljeêa. Na temelju IR-a, 1970-ih pojavila se industrija informacija dostupnih online koja se razvijala s pomoêu svoje vlastite inaëice eksplozije informacija, kao πto je zabiljeæila T. B. Hahn (1996.). IR je jedna od najraπirenijih primjena bilo kojeg informacijskog sustava u svijetu. Ima ponosnu povijest. Zasigurno, informacijska je znanost viπe od IR-a, no mnogi problemi koje je potaknuo IR ili koji su nastali iz predmeta i fenomena ukljuëenih u IR, nalaze se u njezinu srediπtu. Pristupi i rascjep paradigme Mooersov je pristup (i drugih pionira kao πto su Mortimer Taube, James Perry, Allen Kent, Hans Peter Luhn i mnogi drugi) bio usmjeren na izgradnju sustava. Taj pristup usmjeren na sustave koji je formuliran ranih 1950-ih bio je jedini pristup IR-u nekoliko desetljeêa. I danas joπ uvijek prevladava u dobrom dijelu IR istraæivanja. Dakle, veêina se IR istraæivanja i prakse usmjerila na sustave i procese pretraæivanja. Ipak, poëetkom 1990-ih, pojavilo se novo usmjerenje u razmiπljanju i istraæivanju ono koje se usmjerilo na kognitivne, interaktivne i kontekstualne oblike procesa. Nije se viπe u prvome redu bavilo samo IR sustavima, nego i korisnicima, koriπtenjem, situacijama, kontekstima i interakcijom sa sustavima

120 Skupina pretraæivanja poëela se dijeliti na podskupine, kao πto su opisali White i McCain (1998.), a prije njih i drugi, primjerice, Saracevic (1992.) i Harter (1992.). Danas postoje dvije zasebne zajednice i dva pristupa istraæivanju u skupini pretraæivanja. Postali su poznati kao pristup usmjeren na sustave (sustavni pristup) i pristup usmjeren na korisnike odnosno ljude (korisniëki pristup). Oba se bave pretraæivanjem, ali s razliëitih glediπta i perspektiva. Rascjep nije samo konceptualan, koji na razliëite naëine promatra sam proces, nego i organizacijski. Ona strana usmjerena na sustav danas se uglavnom okuplja oko Specijalne interesne skupine za pretraæivanje informacija (Special Interest Group on Information Retrieval SIGIR) Druπtva za raëunalstvo (Association for Computing Machinery ACM) dok se skupina usmjerena na korisnike okuplja u AmeriËkom druπtvu za informacijsku znanost (American Society for Information Science ASIS). Svaka od njih ima svoje komunikacijske izvore Ëasopise, zbornike sa skupova i konferencije. Sve je manje preklapanja meappleu autorima i radovima tih dvaju usmjerenja. Postoje dva tabora, dvije neovisne skupine s, naæalost, relativno malo meappleusobnih dodira. Pristup usmjeren na sustav radi na algoritmima i bavi se vrednovanjem utemeljenim na tradicionalnom IR modelu, modelu koji ne uzima u obzir korisnike ni interakciju. Veliko istraæivanje koje vrednuje razliëite IR algoritme i pristupe u okviru TREC-a najveêi je rezultat tog pristupa. S druge strane, kognitivne, situacijske i interaktivne studije i modeli, koji ukljuëuju uporabu sustava za pretraæivanje pripadaju drugom pristupu, usmjerenom na korisnike (ljude). ZahvaljujuÊi tom pristupu pojavili su se interaktivni modeli, koji se znatno razlikuju od tradicionalnih IR modela.»ak je i u TREC-u skupina istraæivaëa prihvatila to interaktivno usmjerenje, no imaju velikih problema, konceptualnih i metodoloπkih, i tako ukazuju na poteπkoêe objedinjavanja tradicionalnih i interaktivnih modela i pristupa. Dopustite mi da opiπem, pojednostavljeno, odnos izmeappleu tih dvaju pristupa, odnosno podskupina, koji se bave razliëitim glediπtima pretraæivanja. S jedne strane, onaj pristup koji je usmjeren na korisnike (ljude) bio je Ëesto jako kritiëan prema drugom pristupu zbog zanemarivanja korisnika i koriπtenja, te je hrabro pokuπao postaviti korisnike kao pravo srediπte IR-a (npr. Dervin i Nilan, 1986., Harter, 1992.). Taj pristup istiëe da rezultati utjeëu na oblikovanje sustava i njihovu praksu. Naæalost, u veêini istraæivanja usmjerenih na korisnike, osim prijedloga, nisu dana nikakva konkretna rjeπenja za oblikovanje. S druge pak strane, pristup usmjeren na sustav zanemaruje ljudsku stranu i korisniëke studije i Ëesto s njima nije upoznat. to se tiëe oblikovanja, stajaliπte je 'recite nam πto da radimo i mi Êemo to napraviti'. No, nitko u stvari niπta ne govori, ili ako govori, nitko ne sluπa. U pravilu, u projektima usmjerenim na sustave nedostaju ljudi i korisnici. Tako da nema previπe interakcije izmeappleu tih dvaju tabora. Evo nekoliko primjera. Gruba analiza SIGIR-ovih radova u zbornicima iz (i 1998.) (ako brojimo samo duæe radove) pokazuje samo tri (4) rada od 34 (39) koji se na neki naëin bave ljudima i korisnicima, u ACM-ovom zborniku Digitalne knjiænice iz (i 1998.) od 25 (29) radova samo tri (4) spominju ljude i korisnike (i ta je procjena nategnuta).»itajuêi autore poput B. Dervin i M. Nilana (1986.) i njihove brojne nasljednike, koji su pobornici pristupa usmjerenog na ljude, dobiva se dojam da postoji

121 stvaran sukob izmeappleu tih dviju strana i pristupa i da postoji alternativa 'straπnom' sustavnom pristupu. Na odreappleeni je naëin to stajaliπte reakcija na neumjerenost, neuspjehe i neosjetljivost sustavnog pristupa ne samo u IR-u nego i u drugim tehnoloπkim primjenama. Naæalost, katkad je takva reakcija opravdana. Svi mi koji radimo na strani usmjerenoj na ljude nemamo tako negativan stav kada je rijeë o pristupu usmjerenom na sustave. No, pitanje nije trebamo li imati pristup usmjeren na ljude ili sustav, homocentriëni ili sustavocentriëni pristup. Pitanje je kako postiêi da pristup usmjeren na ljude i onaj usmjeren na sustave suraappleuju. U tom smislu, neki radovi donose integrirajuêi pristup IR-a, no time se bave uglavnom istraæivaëi koji pripadaju korisniëki usmjerenom pristupu. Primjeri su takvih radova radovi sljedeêih autora: Bates (1990.), Belkin, Cool, Stei i Thiel (1995.), Fidel i Efthimidiadis (1995.) i Robertson i Beaulieu (1997.). Ponovimo, ovdje se ne radi se o suprotstavljenosti jednog tabora drugome nego o tome kako ukljuëiti najbolje karakteristike obaju pristupa i postiêi da dobro funkcioniraju zajedniëki. Pitanje je kako osigurati i ukljuëiti æeljene karakteristike dizajna koje Êe poboljπati usmjerenost sustava na korisnike, integrirati ih s karakteristikama sustava i iskoristiti dobre strane koje osiguravaju i tehnologija i ljudi. Drugim rijeëima, stvar je u tome da se postavljaju ljudi u srediπte kako bi se izradili bolji algoritmi i iskoristile raëunalne prednosti (Paul Kantor, osobna komunikacija). Stvarni napredak informacijske znanosti, i IR-a, dogodit Êe se kada to postignemo. U novije vrijeme, NSF potiëe oblikovanje usmjereno na Ëovjeka koje podrazumijeva interdisciplinaran pristup informacijskim sustavima. Treba se nadati da Êe to otiêi dalje od puke retorike. To nije lako uëiniti. No, zato i postoje istraæivanja kako bi se bavila teπkim, a ne samo jednostavnim problemima. Autorstvo IR-a Komercijalna je informacijska industrija utemeljena na IR-u veê 1980-ih postala uspjeπna i profitabilna. ZahvaljujuÊi sredstvima akademskih ustanova i vlade, IR je postao financijski unosan pothvat. To je naravno joπ jedan vaæan znak uspjeha. Ne iznenaappleuje Ëinjenica da su neki istraæivaëi, praktiëari i diplomirani studenti IR programa, postali IR poduzetnici. Zasigurno, tijekom povijesti informacijske znanosti bilo je mnogo poduzetnika koji su bili vaæni za razvoj podruëja. No, taj je naraπtaj poduzetnika bio drukëiji. Oni su pokuπali razviti i prodati razliëite IR postupke na temelju algoritama, primjenjivih i prilagodljivih na velike datoteke, viπestruke aplikacije i/ili razliëite napredne tehnologije. Bila je to industrija znanja u najëistijem obliku. No, kao i u svim komercijalnim industrijama znanja, proizvod je bio njihovo vlasniπtvo. Iako nije teπko pretpostaviti, temelj vlasniπtva tih algoritama i naëin na koji funkcioniraju u konaënici, nastali su na temelju javno dostupnog znanja i iskustva, poput onih koji su nastali u okviru eksperimenata SMART oni nisu objavljeni nego su ostali 'tajna'. Razvila se nova vrsta IR-a, izdvojena od drugih, koja ne komunicira u svrhu intelektualnog napretka s ostalima. Nijedan od tih pothvata nije postigao veliki komercijalni uspjeh, prema mjerilima Silikonske doline. No, sve je to promijenila svjetska mreæa koja se pojavila u prvoj polovici 1990-ih

122 Ubrzan je razvoj svjetske mreæe eksplozija informacija kakvu u povijesti joπ nismo doæivjeli. Ne iznenaappleuje tada Ëinjenica da je svjetska mreæa zbrka. Nije ni Ëudo da su svi zainteresirani za neki oblik IR-a kao rjeπenje koje bi to trebalo popraviti. Pokrenut je i odreappleen broj akademskih napora kako bi se razvili mehanizmi, traæilice, inteligentni agenti, programska oprema za automatsko oznaëivanje i pretraæivanje dokumenata na mreæi (crawlers) itd., koji bi pomogli nadzirati mreæu. Neki do njih su IR mjerljivi i prilagoappleeni problemu, drugi su bili tek nastavak IR-a. Mnogi su donijeli tek malo ili niπta izvornih rjeπenja, osim novog pakiranja i naziva, a dobar je dio bio tek uobiëajena moda. KotaË je izumljen nekoliko puta. No, iz toga su proiziπli, i to brzo, komercijalni poduhvati, poput pionirskog Yahooa!, Ëiji je glavni cilj osigurati mehanizme pretraæivanja sa svrhom pronalaæenja relevantne obavijesti (pojam je joπ prisutan) za korisnike na njihov zahtjev. I zaraditi mnogo novaca. Ti se pothvati ponose vlasniëkim metodama zahvaljujuêi kojima pretraæuju. Veza sa zajednicom informacijske znanosti je krhka, gotovo da i ne postoji. Protok je znanja, ako i postoji, jednostran, iz IR istraæivanja u vlasniëke pogone. Obrnuti doprinos javnom znanju ne postoji. Neka su vrednovanja tih traæilica provedena jednostavnom usporedbom rezultata meappleu njima ili usporedbom njihova pretraæivanja i nekih norma (benchmark analize). Neka su vrednovanja izvrπena unutar, a neka izvan informacijske znanosti (npr. vrednovanje Lawrencea i Gilesa, 1998., koje je privuklo veliku pozornost). Rezultati nisu bili laskavi. VlasniËki IR potpomognut mreæom πiri se i napreduje izvan podruëja. Bavi se problemom s kojim se joπ nismo susreli. No, uspjeh je joπ uvijek neuhvatljiv i upitan. Relevantnost Kada su pioniri informacijske znanosti razvili procese i sustave IR-a 1950-ih, kao osnovni cilj definirali su pretraæivanja relevantnih informacija. Uspjeπnost se izraæava relevantnoπêu. Od tada do danas, IR se eksplicitno ne bavi bilo kojom vrstom informacije, nego relevantnom informacijom. RazliËiti IR pristupi, algoritmi i postupci bili su, i joπ uvijek jesu, vrednovani u odnosu na relevantnost. Tako je relevantnost postala kljuëni pojam (i kljuëni problem) u informacijskoj znanosti. To je sloæen problem s dugom i burnom povijeπêu u informacijskoj znanosti koji nadilazi IR, a seæe joπ u rane 1950-e (Saracevic, 1975., 1996., Schamber, 1994.). Naravno, postojao je izbor. Relevantnost se nije morala pojaviti kao temeljni pojam. Nesigurnost (kao informacijska teorija i teorija odluëivanja) bila je jedna od moguênosti koju su brojni teoretiëari predlagali kao osnovu IR-a i odraz uspjeπnosti. No to nije prihvaêeno. Suprotno tomu, nesigurnost je temeljni pojam ekspertnih sustava. Da istraæivaëi tada nisu prihvatili relevantnost, nego recimo nesigurnost, kao temelj IR-a, danas bismo imali sasvim drukëiji IR, koji vjerojatno ne bi bio tako uspjeπan. OpÊenito, relevantnost prema Websteru znaëi imati znaëenje za odreappleenu stvar. Kao i mnogi drugi koncepti, i relevantnost ima srodno no specifiënije znaëenje u specifiënijim kontekstima i aplikacijama. U kontekstu informacijske znanosti,

123 relevantnost je atribut ili kriterij koji odraæava uspjeπnost razmjene informacija meappleu ljudima (tj. korisnicima) i IR sustavima u komunikacijskim kontaktima na temelju ljudske procjene. S relevantnoπêu kao kriterijem i ljudskim rasuappleivanjem relevantnosti pronaappleenih predmeta kao mjernim instrumentom, mjerenja preciznosti i odaziva Ëesto se koriste u vrednovanju IR sustava. Snaga je tih mjera u tome πto ukljuëuju ljude korisnike kao suce o uspjeπnosti izvedbe. Slabost im je ista: ukljuëuju ljudsko prosuappleivanje, sa svim opasnostima subjektivnosti i promjenjivosti. Relevantnost ukazuje na odnos. Zbog relevantnosti su istraæeni mnogi odnosi. ZahvaljujuÊi konsenzusu oko tog pojma, u informacijskoj znanosti moæemo razlikovati nekoliko razliëitih odnosa koji su odgovorni za razliëita oëitovanja ili vrste relevantnosti: Relevantnost sa stajaliπta sustava ili algoritamska relevantnost: odnos izmeappleu upita i informacijskih predmeta (tekstova) u datotekama sustava koji su pronaappleeni ili nisu pronaappleeni odreappleenim postupkom ili algoritmom. Usporedna uspjeπnost u utvrappleivanju relevantnosti kriterij je relevantnosti sa stajaliπta sustava. Tematska ili predmetna relevantnost: odnos izmeappleu predmeta ili teme upita i teme ili predmeta pronaappleenog teksta ili opêenitije tekstova u datotekama sustava ili tekstova koji postoje. OËemnost (Aboutness) ono o Ëemu je tekst, kriterij je prema kojem se utvrappleuje relevantnost. Kognitivna relevantnost ili pertinentnost: odnos izmeappleu stanja znanja i kognitivne informacijske potrebe korisnika i pronaappleenih tekstova, ili opêenitije tekstova u datotekama sustava ili tekstova koji postoje. Kognitivno podudaranje, informativnost, novost, kvaliteta informacije i sliëno kriteriji su prema kojima se utvrappleuje kognitivna relevantnost. Situacijska relevantnost ili korisnost: odnos izmeappleu situacije, zadanog zadatka ili problema i pronaappleenih tekstova, ili tekstova u datoteci sustava ili tekstova koji postoje. Korisnost u donoπenju odluka, primjerenost informacija u rjeπavanju problema, smanjivanje nesigurnosti i sliëno kriteriji su prema kojima se utvrappleuje situacijska relevantnost. Motivacijska ili afektivna relevantnost: odnos izmeappleu namjera, ciljeva i motivacija korisnika i pronaappleenih tekstova, ili tekstova u datoteci sustava ili tekstova koji postoje. Zadovoljstvo, uspjeh, postignuêe i sliëno kriteriji su prema kojima se utvrappleuje motivacijska relevantnost. Zapravo, IR sustavi vrednuju samo relevantnost sustava, tj. oni odgovaraju na upite s nadom da pronaappleeni predmeti imaju kognitivnu relevantnost i joπ viπe relevantnost korisnosti (situacijsku relevantnost). Ipak, korisnik moæe prosuappleivati o predmetu prema bilo kojoj ili svim vrstama relevantnosti πto se korisnika tiëe one mogu dinamiëno meappleudjelovati. PoteπkoÊe nastaju kad predmet ima sustavnu, ali ne i kognitivnu ili situacijsku relevantnost ili obrnuto. Ako jedinice imaju kognitivnu ili situacijsku relevantnost, koja se nije odraæavala u upitu, one se neêe pronaêi niti se mogu pronaêi. U temeljima IR istraæivanja pokuπaj je usklaappleivanja razliëitih

124 pristupa relevantnosti: sistemskog s ostalim pristupima (komunikacijskim, situacijskim, psiholoπkim i interdisciplinarnim, op. urednice). Svi ljudi intuitivno razumiju relevantnost, te stoga intuitivno razumiju, bez pomoêi priruënika, πto je to IR. To Ëini IR sustave opêenito razumljivim i prihvatljivim, a to je vaæno stajaliπte njihove πiroke primjene. Interdisciplinarni odnosi Dvije su situacije uvele interdisciplinarnost u informacijsku znanost. Prvo i najvaænije, problemi kojima se ona bavi ne mogu se rijeπiti pristupom i konstruktima samo jedne discipline. Stoga je interdisciplinarnost unaprijed odreappleena, kao πto je to sluëaj i u mnogim drugim modernim podruëjima. Drugo, interdisciplinarnost je u informacijsku znanost uvedena i dalje se odræava zbog samih razlika u polaziπtima meappleu ljudima koji se bave opisanim problemima. Te su razlike brojne, one osiguravaju bogatstvo polja i poteπkoêe u komunikaciji i obrazovanju. OËito je da svaka polaziπna disciplina osoba koje se bave problemima nije jednako pridonijela njihovu rjeπavanju, no zajedno su odgovorne za odræavanje snaæne interdisciplinarnosti informacijske znanosti. UsredotoËit Êu se na interdisciplinarne odnose samo dvaju polja: knjiæniëarstva i raëunalne znanosti. Jasno, druga polja, posebno kognitivna znanost i komunikologija, imaju takoappleer interdisciplinarne odnose, no ovi su najvaæniji i najrazvijeniji. KnjiæniËarstvo KnjiæniËarstvo ima dugu i ponosnu povijest posveêenu organizaciji, zaπtiti i uporabi grafiëkih zapisa i zapisa na drugim medijima. Knjiænice to ne rade samo kao posebne organizacije ili vrsta informacijskog sustava, nego viπe kao nezamjenjive druπtvene, kulturne i obrazovne institucije Ëija je vrijednost dokazana mnogo puta tijekom povijesti ËovjeËanstva, i izvan svih zemljopisnih i kulturnih granica. Shera (1972.) definira knjiænicu na sljedeêi naëin: [Knjiænica] ( ) pridonosi sveukupnoj komunikaciji u druπtvu ( ) Iako je knjiænica 'sredstvo' koje je nastalo kako bi se maksimalno iskoristili grafiëki zapisi na korist druπtva, taj cilj postiæe radeêi s pojedincima i putem pojedinaca dopire do druπtva. Dodirne toëke knjiæniëne znanosti i informacijske znanosti, koje su snaæne, jesu u njihovoj zajedniëkoj druπtvenoj ulozi i u njihovu opêem bavljenju uëinkovitom uporabom grafiëkih i drugih zapisa, posebice od strane pojedinaca. No, iste se znatno razlikuju u odnosu na: 1. odabir problema bavljenja i naëina na koji su definirani veêina gore navedenih problema nisu predmet bavljenja knjiæniëne znanosti 2. teoretska pitanja koja se postavljaju i okviri koji se utvrappleuju teorije i konceptualni okviri u knjiæniëarstvu (uglavnom utemeljeni na filozofiji, i neki na komunikaciji) nemaju svoje pandane u informacijskoj znanosti, i obrnuto

125 3. prirodu i stupanj eksperimentiranja i empirijskog razvoja i praktiënog znanja i vjeπtina koje na taj naëin nastaju malo je preklapanja u eksperimentiranju i razvoju izmeappleu tih dviju znanosti, a i profesionalni se zahtjevi znatno razlikuju 4. koriπtena pomagala i pristupe najbolji je primjer razliëit pristup u odnosu na uporabu tehnologije u IR-u i u automatizaciji knjiænica 5. prirodu i snagu uspostavljenih interdisciplinarnih odnosa i ovisnost napretka o interdisciplinarnim pristupima knjiæniëarstvo je puno samodostatnije. Sve te razlike navode na zakljuëak da su knjiæniëarstvo i informacijska znanost dva razliëita podruëja sa snaænim interdisciplinarnim odnosima, a ne jedno podruëje, niti je jedno poseban sluëaj drugoga. To nije stvar borbe za podruëje prouëavanja ili pitanje je li jedno bolje od drugoga. Takvi argumenti, iako Ëesti u mnogim podruëjima, malo pridonose napretku bilo kojeg podruëja. No, vaæne su razlike u odabiru i/ili definiranju problema bavljenja, zadaêama/prioritetima, paradigmama, teorijskim temeljima i praktiënim rjeπenjima. Stoga moæemo zakljuëiti da su knjiæniëarstvo i informacijska znanost, iako srodna, ipak dva razliëita podruëja. Razlike su najizraæenije u istraæivaëkim prioritetima i usmjerenjima. Zanimljivo je istaknuti da istraæivanja OPAC-a, sada kad ukljuëuju sve viπe karakteristika IR-a, pribliæavaju ta dva podruëja. Vjerojatno Êe isto biti i s istraæivanjima digitalnih knjiænica, no sada je (1998.) joπ uvijek rano za takve tvrdnje. ZakljuËivanje o tome ne moæe izbjeêi vruêe polemike. Vakkari (1996.), meappleu ostalima, tvrdi da su informacijska znanost i knjiæniëarstvo jedno te isto podruëje i koristi se sada veê uobiëajenim nazivom 'knjiæniëna i informacijska znanost'. Je li to vaæno? Administrativno je jako vaæno, posebice na sveuëiliπtima i u profesionalnim druπtvima. InaËe, nije. Vaæni su i uvijek Êe biti problemi kojima se te struke bave i njihova rjeπenja. Osobno smatram da se oni znatno razlikuju. RaËunalna znanost Temelj je odnosa izmeappleu informacijske i raëunalne znanosti u primjeni raëunala i raëunanja u IR-u, i povezanim proizvodima, uslugama i mreæama. Posljednjih nekoliko godina taj odnos ukljuëuje i istraæivanje digitalnih knjiænica, s njihovim jakim tehnoloπkim temeljem. Kako bih pojasnio tu vezu, koristim se definicijom koju je predloæio Denning sa suradnicima. (1989.): Disciplina raëunanja sustavno je prouëavanje algoritamskih procesa koji opisuju i prenose informacije: njihova teorija, analiza, oblikovanje, uëinkovitost, implementacija i primjena. Temeljno je pitanje koje je u osnovi svega: to se moæe (uspjeπno) automatizirati? RaËunalna se znanost bavi algoritmima povezanim s informacijama protumaëenima u prvom, uskom smislu, kao πto je navedeno gore, dok se informacijska znanost bavi samom prirodom informacija i njihova koriπtenja od strane ljudi, kao πto se tumaëe u treêem, najπirem smislu. RaËunalna se znanost bavi simbolima, a informacijska se znanost bavi sadræajem, pri Ëemu je bavljenje simbolima prijeko potrebna infrastruktura. Ta se dva predmeta bavljenja meappleusobno ne natjeëu, nego

126 su komplementarni vode razliëitim temeljnim i primijenjenim zadaêama. RaËunalna je znanost, takoappleer, mnogo πira od informacijske znanosti. Neki su raëunalni znanstvenici ukljuëeni u istraæivanje i razvoj informacija i njezinih brojnih nusproizvoda, u tolikoj mjeri da su neki prepoznati kao prvaci informacijske znanosti. Dobar je primjer Gerard Salton. Nadalje, nekoliko je pravaca istraæivanja i razvoja u raëunalnoj znanosti koji nisu imali nikakve veze s ranim razvojem informacijske znanosti, no bavili su se informacijskim problemima sliënima onim kojima se bavi informacijska znanosti. Meappleu ostalim, to su radovi o ekspertnim sustavima, bazama znanja, hipertekstu i interakciji Ëovjek raëunalo (to je, takoappleer, jako podruëje u kognitivnoj znanosti). U novije vrijeme, to ukljuëuje istraæivanje i razvoj digitalnih knjiænica, 'vruêem', financijski dobro podræanom podruëju od strane brojnih vladinih agencija kako u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama tako i u drugim zemljama. Potpomognuto jakom podrπkom, zanimanje za istraæivanjem digitalnih knjiænica zavladalo je scenom 1990-ih i privuklo paænju raëunalnih struënjaka iz razliëitih usmjerenja, ali i ljude iz brojnih drugih disciplina. Ta podruëja imaju jaku meappleunarodnu sastavnicu koja je povezana s prikazivanjem informacija, njihovom intelektualnom organizacijom i vezama, metainformacijama, potraæivanjem i pretraæivanjem informacija i filtriranjem, uporabom, kvalitetom, vrijednosti i utjecajem informacija, vrednovanjem informacijskih sustava iz perspektive korisnika i koriπtenja i sliëno kojima se tradicionalno bavila informacijska znanost. Obratno, ta usmjerenja istraæivanja i razvoj raëunalne znanosti osiguravaju drukëiji izgled, okvir i pristup, pa Ëak i drukëiju paradigmu, ne samo za istraæivanja i razvoj informacijske znanosti nego i za njezino akademsko i stalno struëno usavrπavanje. Iznova, kao i s knjiæniëarstvom, ne radi se o podruëju prouëavanja. Radi se o paradigmama, teorijskim temeljima i pragmatiënim rjeπenjima, i konaëno, radi se o njihovoj prikladnosti za ljudske informacijske probleme. Izobrazba Sama je po sebi razumljiva Ëinjenica, koju nije potrebno dalje objaπnjavati, da je izobrazba kritiëna toëka svakog podruëja. ToËnije, istraæivanje æivi zahvaljujuêi izobrazbi, i ne moæe biti bolje od naobrazbe koju istraæivaëi dobiju i tada proπiruju i ponovno ugraappleuju u izobrazbu. Naæalost, izobrazba u informacijskoj znanosti ne dobiva pozornost koju zasluæuje. To moæe objasniti brojne poteπkoêe u podruëju koje sam izloæio. Modeli izobrazbe koji su nastali razlikovali su se manje ili viπe od zemlje do zemlje. Ovdje Êu se usredotoëiti samo na ameriëke modele. U Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama razvila su se tijekom vremena dva modela. Nazivam ih Sherinim i Saltonovim modelima, prema osobama koje su ih uvele. Oba imaju i prednosti i slabosti. Jesse H. Shera ( ) bio je legendarni dekan knjiæniëarske πkole na SveuËiliπtu Western Reserve (kasnije Case Western Reserve) od 1950-ih do 1970-ih godina. Meappleu ostalim, bio je kljuëna osoba u osnivanju Centra za istraæivanje u dokumentalistici i komunikologiji (Center for Documentation and Communication

127 Research) godine. Brzo nakon toga, u nastavni plan i program knjiæniëarske πkole ukljuëeni su kolegiji poput, 'Strojno pretraæivanje literature' (Machine Literature Searching), poslije 'Pretraæivanje informacija' (Information Retrieval IR) i joπ nekoliko naprednijih kolegija i laboratorijskih vjeæaba o temama kojima se bavio Centar (Shera, 1972.). Osnovni je pristup bio dodati te kolegije, uglavnom kao izborne, postojeêem planu i programu knjiæniëarske πkole, bez promjena plana i programa u cjelini, i posebice, bez promjene obvezatnih temeljnih kolegija. Informacijska je znanost (ili varijacija tog naziva) postala jedno od posebnih podruëja knjiæniëne znanosti. Temeljni su kolegiji, koje su studenti sluπali, spadali u tradicionalni knjiæniëarski plan i program. Izobrazba iz informacijske znanosti bila je dodatak knjiæniënoj znanosti. Bilo je nekoliko pokuπaja da informacijska znanost zaæivi kao akademski neovisan stupanj i nastavni plan i program, no dobivena podrπka nije bila dovoljna (Saracevic, 1979.a). Meappleutim, Sherin je model dobio brojne sljedbenike. KnjiæniËarske πkole u SAD-u i u brojnim drugim zemljama slijedile su Sherin model. Primjenjivali su isti pristup i zapoëeli s ugraappleivanjem kolegija iz informacijske znanosti u svoje postojeêe nastavne planove i programe kao specijalizaciju. Iz toga se razvio naziv koji postoji i danas, 'knjiæniëna i informacijska znanost'. Sherin model joπ uvijek prevladava u πkolama knjiæniëne i informacijske znanosti. Snaga je Sherina modela u tome da smjeπta izobrazbu unutar usluænog okvira, povezuje izobrazbu s profesionalnom praksom i sa πirim i na korisnike usmjerenim okvirom brojnih drugih informacijskih usluga i sluæba, i dovodi ga u odnos s razliëitim informacijskim izvorima. Slabost je tog modela nedostatak πirega teorijskog okvira i potpuni nedostatak pouëavanja svakog formalizma povezanog sa sustavom, kao πto su razvijanje i razumijevanje algoritama. VeÊina istraæivaëa koji se nalaze na strani usmjerenoj na korisnike, kao πto sam ranije opisao, dolazi ili su povezani s ovim okruæenjem izobrazbe. Gerard Salton ( ) bio je prvi i najvaæniji znanstvenik, raëunalni znanstvenik i otac modernog IR-a. (Saltonovo su istraæivanje i obrazovni pristup saæeti u sjeêanjima nekolicine njegovih studenata u broju SIGIR Foruma, 1997., posveêenog Gerardu Saltonu). On je prvi u istraæivanje IR-a uveo cijeli niz formalnih i eksperimentalnih metoda iz prirodnih znanosti, prilagoappleenih za algoritamske i druge pristupe koji su s uspjehom koriπteni u raëunalnoj znanosti. U prvome se redu bavio istraæivanjem. U izobrazbi je zauzeo priznati pristup bliske ukljuëenosti u istraæivanje. Saltonov je model imao laboratorijski i istraæivaëki pristup izobrazbi. Kao πto je Sherin model doveo do pridodavanja informacijske znanosti naobrazbi u podruëju knjiæniëne znanosti, Saltonov je model izobrazbe IR-a doveo do toga da je IR postao specijalizacija i dodatak naobrazbi u podruëju raëunalne znanosti. Napredniji studenti raëunalne znanosti prikljuëili su se projektu SMART i ostalima koje je vodio Salton, radili su i istraæivali u laboratorijima, pisali svoje radove i disertacije u podruëjima povezanim s IR-om i sudjelovali na legendarnim IR seminarima. Mnogo su objavljivali u suradnji sa Saltonom ili jedni s drugima i sudjelovali su na zapaæenim nacionalnim i meappleunarodnim konferencijama. Njegovi su se studenti sa sveuëiliπta Harvard i Cornell zaposlili na nekoliko odsjeka za raëunalne znanosti gdje su uvodili Saltonov model. Brojni su

128 drugi odsjeci raëunalne znanosti, u SAD-u i u inozemstvu, preuzeli taj pristup. Snaga je Saltonova modela u tome πto: a) polazi od Ëvrstih temelja u formalnim matematiëkim i drugim metodama i u algoritmima, b) izravno je povezan sa istraæivanjem. Slabosti su Saltonova modela u tome πto: a) zanemaruje πira stajaliπta informacijske znanosti, kao i sve druge discipline i pristupe koji se bave ljudskim glediπtima, a koji su relevantni i za konaëne rezultate IR istraæivanja i samog istraæivanja, b) ne ukljuëuje profesionalnu praksu gdje su ti sustavi ostvareni i koriπteni. Gube se korisnici. U konaënici je to uspjeπna, ali usko koncentrirana izobrazba iz IR-a kao specijalnost raëunalne, a ne informacijske znanosti. Ne iznenaappleuje Ëinjenica da istraæivaëi koji zastupaju pristup usmjeren na sustave dolaze iz te tradicije. Ta su dva modela izobrazbe u potpunosti neovisna jedan o dugom. Ni jedan nije povezan s onim drugim. Ni jedan ne odraæava u potpunosti stanje u podruëju. Oba modela sve viπe priznaju jedan drugi, ali ne postoji integracija pristupa izobrazbi usmjerenog na sustave i onog usmjerenog na korisnike. OËite prednosti obaju modela nisu udruæene. Njihove se slabosti ponavljaju. Krajnje je vrijeme da zajednice iz tih modela pokuπaju integrirati sustav izobrazbe za informacijsku znanost. Otvoreno je pitanje mogu li ta dva pristupa uspjeπno funkcionirati zajedniëki, na πto se pozivaju ristaπe korisniëki usmjerenih pristupa, dok se ne dogodi integracija izobrazbe. I dok je knjiæniëarskoj izobrazbi posveêena formalna pozornost AmeriËkoga knjiæniëarskog druπtva (American Library Association ALA), a izobrazbi za raëunalnu znanost pozornost ACM-a, takvu formalnu pozornost izobrazbi za informacijsku znanosti, i IR posebno, ne pruæa ni jedno profesionalno/znanstveno druπtvo. Ni ASIS ni SIGIR, kao primarne udruge u polju informacijske znanosti, nisu znatnije ukljuëeni u pitanja izobrazbe, kao πto je postavljanje norma (ALA-in pristup) ili izrada oglednoga nastavnog plana i programa (ACM-ov pristup). OËito, postoji potreba i moguênost za konkretnije ukljuëivanje obiju organizacija u pitanja izobrazbe. ZakljuËci Æivimo u druπtvu Ëije su dominantno obiljeæje znanje i informacije. Nije ni Ëudo da se brojna podruëja, brojni projekti i znanstvene, tehniëke, druπtvene, kulturne, politiëke, komercijalne i srodne aktivnosti pokuπavaju baviti razliëitim dimenzijama znanja i informacija. Mnoga su podruëja u igri. Informacijska je znanost jedno od njih. Informacija je cijenjena roba i sve viπe postaje veliki posao. Informacijska znanost ima brojne i jake takmace. Mi smo vaæan dio tih napora zato πto se ne bavimo samo rastuêim brojem artefakata, zapisa znanja ili predmeta, nego se istodobno bavimo ljudima koji trebaju, koriste ili su u interakciji s tim zapisima kako bi priskrbili sredstva za æivot i rjeπavali probleme. Mnogo je lakπe razmiπljati o artefaktima i baviti se njima, tehnologijom i sustavima, a korisnike staviti u drugi plan, πto je gotovo isto kao i zaboraviti ih. Lakπe je izgubiti iz vida one prema kojima je sve ovo usmjereno. No,

129 isto tako moramo stalno uëiti i ponovno iznova uëiti osnovnu zadaêu koja je rezultat brojnih istraæivanja i iskustava: Uspjeh ili neuspjeh bilo kojega interaktivnog sustava i tehnologije ovisi o stupnju u kojem se bavimo korisniëkim pitanjima, ljudskim faktorom, od samog poëetka do kraja, od teorije, konceptualizacije i procesa oblikovanja do razvoja, vrednovanja i pruæanja usluga. Ipak, sve se viπe primjeêuje razdvajanje informacijske znanosti koja se bavi sustavima od one koja se bavi korisnicima i ljudima opêenito. Najbolji je primjer poveêano razdvajanje radova o IR-u u okviru raëunalne znanosti, πto je vidljivo iz SIGIR-a i istraæivanja digitalnih knjiænica. RaËunalna se znanost bavi algoritmima, raëunanjem i tehnologijom, i nije prilagoappleena ljudima niti joj je to namjera. To je u redu kad promatramo uæu disciplinu primarno je usmjerena na programiranje i raëunala, a ne na ljude. Ipak, kad se bavi problemima i srodnim primjenama u kojima su u znatnoj mjeri ukljuëeni i ljudi, raëunalna se znanost ponaπa poput kolonijalne discipline, sa svim klasiënim implikacijama. To je sasvim vidljivo ne samo u trenutaënom IR istraæivanju tipa TREC-a i SIGIR-a, nego Ëak i viπe u istraæivanjima digitalnih knjiænica, kao πto je to formulirano i provedeno od strane NSF-a u First Digital Libraries Initiative. Ljudi, na koje je sve to usmjereno, postali su upadljivi upravo zbog svoje odsutnosti. Ipak, u mnogim su sluëajevima i teorija raëunalne znanosti i njezine primjene postale prilagoappleenije ljudima kad su se izvukle iz kolonijalnih okvira. Obratno, informacijska znanost usmjerena na ljude, oprimjerena ASIS-om, nestala je iz prouëavanja sustava. Razvijamo li se u dvije informacijske znanosti? Jednu, utemeljenu na raëunalnoj znanosti i usmjerenu na IR, digitalne knjiænice, traæilice i sliëno i drugu koja je utemeljena na informacijskoj znanosti, koja je viπe prilagoappleena interakciji, korisnicima i koriπtenju, s malo izravnih veza s razvojem sustava, no joπ uvijek u potpunosti ovisna o sustavima, i stoga, u stalnoj potrazi za njima. U svemu ovome, bojim se da je najveêa opasnost koja stoji pred informacijskom znanoπêu da Êe izgubiti iz vida korisnike, ljudska biêa. UsredotoËivanjem na sustave ili u stalnoj potrazi za njima, bojim se da ih vrlo Ëesto gubimo iz vida. No, isto sam tako uvjeren da Êe najveêi rezultati za informacijsku znanost doêi ako i kad se uspjeπno integriraju istraæivanje i primjene sustava i korisnika. Druπtvu je potrebna takva znanost i takva profesija. Prevela: Sanjica Faletar Tanackovic

130 Biljeπke 1. Bates, M. (1990). Where should the person stop and the information search interface start? / / Information Processing & Management, 26, 5, Belkin, N. J. ; S. E. Robertson. (1976). Information science and the phenomena of information. // Journal of the American Society for Information Science, 27, 4, Belkin, N. J. ; C. Cool ; A. Stein ; U. Thiel. (1995). Cases, scripts, and information seeking strategies: on the design of interactive information retrieval systems. // Expert Systems with Applications, 9, 3, Bell, D. (1973). The coming of post-industrial society: a venture in social forecasting. New York, NY : Basic Books. 5. Borko, H. (1969). Information science: What is it? // American Documentation, 19, 1, Bourne, C. P. (1980). On-line systems: history, technology and economics. // Journal of the American Society for Information Science, 31, 3, Buckland, M. K. ; Z. Liu. (1995). History of information science. // Annual Review of Information Science and Technology, 30, Bush, V. (1945). As we may think. // Atlantic Monthly, 176, 1, Cleverdon, C. (1987). Historical note: perspectives. // Journal of the American Society for Information Science, 38, 3, Denning, P. J., et al. (1989). Computing as a discipline. // Communication of the ACM, 32, 1, Dervin, B. ; M. Nilan. (1986). Information needs and uses. // Annual Review of Information Science and Technology, 21, de Solla Price, D. (1963). Little science, big science. New York : Columbia University Press. 13. Drucker, P. F. (1994). Post-capitalist society. New York : Harper Business. 14. Farkas-Conn, I. (1990). From documentation to information science: the beginning and early development of the American Documentation Institute American Society for Information Science. New York : Greenwood. 15. Fidel, R. ; E. N. Efthimidiadis. (1995). Terminological knowledge structure for intermediary expert systems. // Information Processing & Management, 31, 1, Hahn, T. B. (1996). Pioneers of the online age. // Information Processing & Management, 32, 1, Harter, S. P. (1992). Psychological relevance and information science. // Journal of the American Society for Information Science, 43, 9, Herner, S. (1984). A brief history of information science. // Annual Review of Information Science and Technology, 35, 3, Hirshleifer, J. ; J. G. Riley. (1992). The analytics of uncertainty and information: Cambridge surveys of economic literature. Cambridge : Cambridge University Press. 20. Korfage, R. R. (1997). Information storage and retrieval. New York : Wiley. 21. Lawrence, S. ; C. L. Giles. (1998). Searching the World Wide Web. // Science, 280, 5360, Lilley, D. B. ; R. W. Trice. (1989). A history of information science, San Diego : Academic Press. 23. Martin, S. B. (1998). Information technology, employment, and the information sector: trends in information employment // Journal of the American Society for Information Science, 49, 12, Machlup, F. (1962). The production and distribution of knowledge in the United States. Princeton, NJ : Princeton University Press. 25. Mooers, C. N. (1951). Zatocoding applied to mechanical organization of knowledge. // American Documentation, 2, 1, Popper, K. R. (1989). Conjectures and refutations. 5th ed. London : Rutledge. 27. Rayward, W. B. (1996). Special issue on the history of information science. // Information Processing & Management, 32, 1, Robertson, S. E. ; M. Beaulieu. (1997). Research and evaluation in information retrieval. // Journal of Documentation, 53, 1,

131 29. Salton, G. (1987). Historical note: the past thirty years in information retrieval. // Journal of the American Society for Information Science, 39, 5, Saracevic, T. (1997). Users lost: reflections on the past, future, and limits of information science. // SIGIR Forum, 31, 2, Saracevic, T. (1996). Relevance reconsidered. // Information science: integration in perspectives: proceedings of the Second Conference on Conceptions of Library and Information Science. Copenhagen : Royal School of Library and Information Science. Pp Saracevic, T. (1975). Relevance: a review of and a framework for the thinking on the notion in information science. // Journal of the American Society of Information Science, 26, 6, Saracevic, T. (1979a). An essay on the past and future of information science education. I. Historical overview. // Information Processing & Management, 15, 1, Saracevic, T. (1979b). An essay on the past and future of information science education. II. Unresolved problems of extemalities of education. // Information Processing & Management, 15, 4, Saracevic, T. (1992). Information science: origin, evolution and relations. // Conceptions of library and information science: historical, empirical and theoretical perspectives: proceedings of the International Conference. Tampere : University of Tampere. Pp Saracevic, T. (1995). Evaluation of evaluation in information retrieval. // Proceedings of the 18th Annual International ACM SIGIR Conference on Research and Development in Information Retrieval [Special issue]. SIGIR Forum. Pp Schamber, L. (1994). Relevance and information behavior. // Annual Review of Information Science and Technology, 29, Shera, J. H. (1972). The foundations of education for librarianship. New York : Wiley. 39. Shera, J. H. ; D. Cleveland. (1977). The history and foundation of information science. // Annual Review of Information Science and Technology, 12, SIGIR Forum. (1997). Issue dedicated to memory of Professor Gerard Salton. 31, 1, Stonier, T. (1997). Information and meaning: an evolutionary perspective. Berlin : Springer. 42. Swanson, D. (1988). Historical note: information retrieval and the future of an illusion. // Journal of the American Society for Information Science, 39,2, Tague-Sutcliffe, J. (1995). Measuring information: the information services perspective. San Diego, CA : Academic Press 44. Vakkari, S. P. (1996). Library and information science: content and scope. // Information science: from development of the discipline to social interaction. / eds. J. Olaisen, E. Munch- Petersen, P. Wilson. Oslo : Scandinavian University Press. 45. Vickery, B. C. ; A. Vickery. (1987). Information science in theory and practice. London : Butterworths. 46. Wersig, G. ; U. Neveling. (1975). The phenomena of interest to information science. // Information Scientist, 9, White, H. D. ; K. W. McCain. (1997). Visualization of literatures. // Annual Review of Information Science and Technology, 32, White, H. D. ; K. W. McCain. (1998). Visualizing a discipline: an author co-citation analysis of information science, // Journal of the American Society for Information Science, 49, 4,

132

133 Dio II. Vrednovanje knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga: vaænost metodologije

134

135 Istraæivanje vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga. I. dio Postavljanje teorijskog okvira 14 Dvije su uporabe svega πto posjedujemo. Obje pripadaju stvari po sebi, ali ne na isti naëin (...) Na primjer, cipela se rabi za noπenje i za razmjenu; to su dvije uporabe cipele. Aristotel, Politika, knjiga I., poglavlje 9. RijeË VRIJEDNOST, koja Êe se ovdje razmatrati, ima dva razliëita znaëenja katkad izraæava korisnost kojega odreappleenog predmeta, a katkad moê stvaranja drugih dobara koju donosi posjedovanje tog predmeta. Prva se moæe nazvati "vrijednost u uporabi", a druga "vrijednost u razmjeni". Adam Smith, Istraæivanje prirode i uzroka bogatstva naroda. Poglavlje IV. Porijeklo i uporaba novca. Saæetak Ovo izvjeπêe izvedeno je iz opseænog istraæivanja provedenog pod pokroviteljstvom Savjeta za knjiæniëne izvore (Council for Library Resources CLR). Meappleu ciljevima istraæivanja ovdje izdvajamo dva: razviti nazivlje taksonomiju vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga temeljeno na korisniëkim ocjenama i predloæiti metode i instrumente za sliëna istraæivanja opêenito. Rezultati istraæivanja objavljeni su u dva dijela. U ovom, prvom dijelu, raspravljamo o temeljnim pojmovima koji se odnose na vrijednost, a koje treba pojasniti da bi se nastavilo s bilo kojim pragmatiëkim prou- Ëavanjem vrijednosti i postavljamo teoriju uporabno orijentirane vrijednosti informacije i informacijskih sluæba i usluga. Ispitujemo pojam 'vrijednost' u filozofiji i ekonomiji i u odnosu na knjiæniëne i informacijske sluæbe i usluge, kao i povezanost vrijednosti i 14 Saracevic, T. ; P. Kantor. (1997). Studying the value of library and information services. I. Establishing a theoretical framework. // Journal of the American Society for Information Science, 48, 6, Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, John Wiley & Sons, Inc., i oba autora

136 relevantnosti. Razvijamo dva modela: jedan povezan s koriπtenjem informacije i drugi povezan s koriπtenjem knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga. Ti su modeli teorijski okvir za pragmatiëno prouëavanje vrijednosti i smjernice za daljnji razvitak izvedene taksonomije vrijednosti pri koriπtenju knjiæniënih i informacijskih sluæba (Derived Taxonomy of Value in Using Library and Information Services). U drugom dijelu izvjeπêa prikazujemo metodologiju primijenjenu pri razvijanju taksonomije, taksonomiju samu i rezultate ispitivanja taksonomije. Vjerujemo da taksonomija pokriva veêinu dimenzija vrijednosti koje se odnose na koriπtenje knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga. U drugom dijelu iznosimo i prijedloge za primjenu taksonomije u praksi. 1. Uvod 1.1. Organizacija izvjeπêa U ovome radu izvjeπtavamo o empirijskom istraæivanju vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga, Ëiji je rezultat Izvedena taksonomija vrijednosti pri koriπtenju knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga (Derived Taxonomy of Value in Using Library and Information Services). Pridjev 'izvedena' u nazivu taksonomije odraæava to πto je izvedena iz onoga πto korisnici mogu reêi o vrijednosti primljene usluge. Pri postavljanju teorijskog okvira istraæivanja razmotrili smo nekoliko pitanja koja se nameêu: Zaπto je vaæno istraæivati i prouëavati vrijednost knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga? to je uopêe 'vrijednost'? to Ëini vrijednost u odnosu na informaciju i informacijske sluæbe i usluge? Postoji li plodan teorijski okvir i pristup za istraæivanje vrijednosti takvih sluæba i usluga? U ovom, prvom dijelu izvjeπêa, bavimo se prethodno navedenim pitanjima. Prvom pitanju, o vaænosti, izravno se pristupa u Uvodu, a neizravno kroz mnoge druge odjeljke izvjeπêa. Drugim pitanjem bavi se 2. odjeljak, u kojemu raspravljamo o pristupu 'vrijednosti' u filozofiji i ekonomiji. TreÊe pitanje, bavljenje vrijednoπêu informacije i razvijanje modela uporabe informacije obraappleujemo u 3. odjeljku, dok u 4. odjeljku stavljamo u odnos vrijednost i relevantnost. U 5. odjeljku opisujemo neke srodne radove koji su se bavili vrednovanjem knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga. U 6. odjeljku bavimo se uspostavljanjem definicija i modela uporabe knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga. Obrazloæeni pojmovi i modeli zajedno sluæe kao okvir za teoriju uporabno orijentirane vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga. Drugi dio izvjeπêa posveêen je samome istraæivanju: vaænosti taksonomije, metodologiji prikupljanja i analize podataka, prikazivanju predloæene taksonomije, statistici ispitivanja taksonomije, praktiënim i teorijskim primjenama. U prvom dijelu Ëesto se pozivamo na raznolikost dimenzija uporabne vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga. Taksonomija izloæena u drugom dijelu izvjeπêa detaljno pokazuje te dimenzije ili fasete. Pojaπnjenje vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga zahtijeva tri koraka. Prvi korak treba omoguêiti prepoznavanje, identifikaciju i organizacju u

137 neku racionalnu strukturu atributa ili dimenzija vrijednosti. U drugom koraku trebaju se razviti postupci za podizanje vrijednosti prema svakoj od tih dimenzija. KonaËno, u treêem koraku podaci trebaju biti prikupljeni i analizirani slijedeêi dimenzije i procedure identificirane u prethodnim koracima. Oba dijela studije dubinski izlaæu prvi korak, dok samo daju nekoliko savjeta za drugi i treêi korak. Vjerujemo da se teorijski pojmovi izloæeni u prvome dijelu i pragmatiëka stajaliπta, posebice taksonomija, izloæena u drugome dijelu, mogu generalizirati. Oni daju temelj drugom i treêem koraku, tj. razvijanju i voappleenju pragmatiëkih istraæivanja vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga Vaænost istraæivanja vrijednosti Knjiænice i informacijski sustavi i usluge koje oni pruæaju vrednuju se veê dugo vremena. Podupiralo ih je druπtvo, zajednice, organizacije, institucije i korisnici jer se implicitno vjerovalo ili eksplicitno tvrdilo da ti sustavi i usluge ËeπÊe daju jedinstvenu vrijednost, najëeπêe neopipljivu ili Ëak simboliënu, vaæniju od novëano mjerljivih usluga. Danas se vaænost i hitnost odreappleivanja vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga na utilitaristiëki, eksplicitan i specifiëan naëin pojavila zbog brojnih razloga. Prvo, druπtvena uloga informacije se mijenja, πto pokazuje razvijanje 'informacijskoga druπtva'. Informacija poprima uvijek srediπnju ulogu u svakom aspketu æivota. Kao rezultat toga, uloga i oëekivanja od knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga takoappleer se mijenjaju. Drugo, knjiæniëna i informacijska srediπta mijenjaju se u nekoliko dimenzija. Oni se prebacuju iz 'za svaki sluëaj' modela potpunosti zbirke u model omogu- Êavanja pristupa informacijskim resursima koji su smjeπteni bilo gdje 'u pravom trenutku'. ElektroniËki izvori informacija i mreæe omoguêavaju nove naëine pristupa i koriπtenja knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga. TreÊe, mnogi novi sudionici podræani modernom informacijskom tehnologijom i mreæama, poëinju davati informacijske usluge i izravno se natjeëu s knjiæniënim i informacijskim srediπtima. Ta rastuêa utakmica, natjecanje za potroπaëe i fondove (tj. financijska sredstva), suoëava knjiænice i informacijske sustave s poveêanom potrebom za opravdanjem i vrednovanjem njihova djelovanja. Sve to znaëi da moramo eksplicitno postaviti pitanje vrijednosti koju daju ponuappleene knjiæniëne i informacijske sluæbe i usluge. KnjiæniËne i informacijske sluæbe sve viπe i viπe moraju opravdavati svoj rad Ëvrstim podacima. Opravdanja osnivaëima institucijama, organizacijama, zajednicama moraju ukljuëivati vjerodostojne, upotrebljive demonstracije vrijednosti koju pruæaju knjiæniëne i informacijske sluæbe. Pa ipak, pitanje vrijednosti sloæeno je pitanje s kojim se teπko nositi i u teoriji i u praksi. Teπko je pobliæe odrediti πto se misli pod pojmom vrijednost u odnosu na knjiæniëne i informacijske sluæbe i usluge. UnatoË opseænoj literaturi, o tom pitanju nije postignuto slaganje niti postoji odgovarajuêa teorija vrijednosti za knjiæniëne i informacijske sluæbe i usluge. Joπ je i teæe razviti i primijeniti teorijski utemeljenu metodologiju za prikupljanje podataka u praksi. Stoga i ne Ëudi da su samo neka

138 istraæivanja objavila aktualne podatke u odnosu na vrijednost knjiæniënih i informacijskh sluæba i usluga Ciljevi istraæivanja Ovaj se odsjeëak pojavljuje u oba dijela izvjeπêa radi njihove potpunosti. IzvjeπÊe je rezultat 15-mjeseËnog istraæivanja uglavnom pod pokroviteljstvom Savjeta za knjiæniëne resurse (Council for Library Resources). Cilj istraæivanja bio je iskazati problem, razviti model i metode za istraæivanje vrijednosti i troπkova knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga, tako da moæe biti pragmatiëno generaliziran i primijenjen u drugim sluæbama koje æele provesti sliëna istraæivanja. PraktiËni cilj istraæivanja bio je dati knjiænicama i informacijskim sluæbama opêenito, kao i onima orijentiranima na istraæivanje, poput posebice velikih znanstvenih knjiænica, metode prikupljanja informacija o vrijednosti i troπkovima njihovih sluæba i usluga informaciju koja Êe pomoêi u opravdavanju rada knjiæniënih i informacijskih sluæba i pri donoπenja odluka. Tijekom rada djelovali smo i prema postavljanju teorijskoga okvira vrijednosti za knjiæniëne i informacijske sluæbe i usluge. Ciljevi istraæivanja bili su razviti i ispitati taksonomiju vrijednosti knjiæniënih i informacijskih usluga temeljenu na korisniëkoj ocjeni, odrediti cijenu pojedinih usluga, razviti metode kombiniranja i povezivanja troπkova i vrijednosti podataka i izraditi podrobne opise i priruënike koji Êe omoguêiti ponavljanje ove vrste istraæivanja. IzvjeπÊe je samo jedan u nizu dokumenata o istraæivanju. IzvjeπÊe je namijenjeno i ograniëeno na izvjeπtavanje o prvom cilju, πto znaëi da se izvjeπêe bavi samo teorijskim okvirom i opisom vrijednosti. Slijedni i srodni dokumenti bave se troπkovima i ispituju povezanost troπkova i vrijednosti (Abels, Kantor, Saracevic, 1996.; drugi su Ëlanci u pripremi). IzvjeπÊe o napredovanju istraæivanja, koje se moæe smatrati prethodnikom ovom dokumentu, predstavljeno je na konferenciji (Kantor, Saracevic, 1995.). Dostizanje ovih ciljeva traæilo je empirijski projekt i istraæivanje, πto je uklju- Ëivalo prikupljanje i analiziranje velike koliëine podataka dobivenih od razliëitih sluæba i usluga u nekoliko znanstvenih knjiænica, kao πto je opisano u drugom dijelu izvjeπêa. Pojedinosti o projektu (ukljuëujuêi argumentaciju, metode i rezultate, s dodacima koji prikazuju instrumente, postupke i priruënike za uporabu pri ponavljanju istraæivanja) prikazane su u zavrπnom izvjeπêu o projektu (Kantor, Saracevic, D'Esposito-Wachtmann, 1995.). PriruËnik za primjenu taksonomije predstavljen je zasebno (Huttenlock, Dawson, Saracevic, Kantor, 1995.). 2. to je 'vrijednost'? TeπkoÊa pri razmatranju vrijednosti knjiæniënih i informacijskih usluga usporedna je s problemima i nejasnoêama u tretiranju vrijednosti na drugim poljima i u praktiënim situacijama. Vrijednost ima mnogo dimenzija, atributa i predikata. Bavljenje vrijednoπêu izazov je na svakome polju. Ipak, u svakom razmatranju ili modelu individualnog, organizacijskog ili druπtvenog ponaπanja temeljenog na ljudskoj namjeri, vrijednost je prijeko potreban posredni pojam za uspostavu i

139 voappleenje djelovanja, odnosa, prioriteta i izmjena. OkreÊemo se filozofiji i ekonomiji da bismo pojasnili znaëenje vrijednosti. Sintetiziramo neke glavne poglede tih dviju disciplina koji se Ëine najrelevantnijim i najkorisnijim pri uspostavljanju teorijskog okvira za ispitivanje vrijednosti u knjiæniënim i informacijskim sluæbama i uslugama Filozofska glediπta Kao temeljno ljudski pojam, pojam vrijednosti bio je izazov filozofima od davnih vremena do danas. Filozofi smatraju vrijednost vaænoπêu neëega, a proces je vrednovanja ocjenjivanje, podizanje ili mjerenje te vaænosti. Prema radovima filozofa izgleda da se vrijednost smatra nedefiniranim jednostavnim pojmom. Oni smatraju da je vrijednost povezana s 'dobrim', 'poæeljnim' ili 'vrijednim truda', ali ne i njihov sinonim te da moæe biti pozitivna ili negativna. Teorija vrijednosti ili aksiologija grana je filozofije koja se bavi prirodom vrijednosti i vrednovanja. Postojalo je stalno zanimanje za razlikovanje razliëitih vrsta ili dimenzija vrijednosti, πto je pojaπnjeno primjerima uvodnih navoda Aristotela i Adama Smitha. Njihova klasifikacija i razlikovanje izmeappleu 'vrijednosti u uporabi' i 'vrijednosti u razmjeni' joπ je uvijek valjana. Ipak, pojavile su se razraappleenije klasifikacije koje ukljuëuju ispitivanje predikata razliëitih vrsta vrijednosti (Attfield, 1987.; Perry, 1954.). Sada je u filozofiji uobiëajeno razlikovati nekoliko vrsta vrijednosti: Stvarna vrijednost, koja je dana ili vrijednost po sebi. Ona je osnova svim ostalim vrstama vrijednosti. Posredna ili instrumentalna vrijednost, koja je sredstvo za postizanje stvarne vrijednosti ili joj pridonosi.»esto se povezuje s nekom aktivnoπêu. Primjer bi moglo biti vjeæbanje koje pridonosi dobrom zdravlju. Inherentna vrijednost, ona Ëije iskustvo, razmiπljanje ili razumijevanje pridonosi stvarnoj vrijednosti.»esto se povezuje s nekim entitetom. Primjer bi mogla biti estetska vrijednost umjetniëkog djela koja pridonosi dobrim iskustvima. Prinosna vrijednost, neπto πto pridonosi vrijednosti cjeline Ëiji je dio, a koja moæe biti sluëajna u postojanju drugih dijelova ili djelovanja.»esto se povezuje sa sastavnim dijelom. Korisnost ili iskoristivost proizvoda uporabljenog u danu svrhu moæe biti primjerom. Proπirimo sada te pojmove na informaciju i na informacijske usluge. Ako 'biti informiran' ima stvarnu vrijednost, sliëno zdravlju ili dobrim iskustvima, tada moæemo smatrati da informacija moæe imati posrednu ili instrumentalnu vrijednost jer moæe pridonijeti ili unaprijediti stanje osobe da 'bude informirana' (ili bolje informirana). Informacijska usluga ima prinosnu vrijednost ako daje takvu informaciju. Posebno, moæe imati prinosnu vrijednost ako je informacija koju je dala informacijska sluæba povezana s nekim primjerom ili odlukom koju donosi informirana osoba

140 KonaËno, neπto πto moæe 'nositi' informaciju, kao πto je informacijski objekt (tj. objekt potencijalni prenositelj informacije), dobro napisan Ëlanak, dobro oblikovana knjiga, moæe imati inherentnu vrijednost. Drugim rijeëima, vrijednost 'biti informiran' (tj. informiranosti) stvarna je vrijednost. Vrijednost je informacije posredna. Vrijednost je informacijske usluge prinosna. Vrijednost informacijskog objekta moæe biti inherentna. Iako te vrijednosti nisu iste, one su usko povezane. Fine razlike i veze meappleu njima izvor su beskrajnih poteπkoêa pa i zabune. Dalje opπirno opisujemo vrijednost informacije u 3. odjeljku i vrijednost informacijskih sluæba i usluga u 6. odjeljku. Teπko je pokazati stvarnu vrijednost 'biti informiran' ili inherentnu vrijednost informacijskog objekta. Neπto je jednostavnije promatrati posrednu ili instrumentalnu vrijednost informacije i prinosnu vrijednost neke informacijske usluge kad dobivena informacija sluæi kao sredstvo danoj svrsi dovrπetka i povezana je s ciljem kao πto je informacija o uporabnosti knjiæniënih i informacijskih usluga. Posljednji oblik prinosne vrijednosti najvaæniji je pojam u istraæivanju vrijednosti knjiæniënih i informacijskih usluga. Vaænost uspostave konteksta za vrijednost i istraæivanje vrijednosti koje ukljuëuje ljude takoappleer je razmatrana u druπtvenoj teoriji nobelovca Gunnara Myrdhala: Vrijednost premise ne smije biti izabrana proizvoljno: ona mora biti relevantna i vaæna u odnosu na druπtvo u kojemu æivimo. Ona stoga moæe biti utvrappleena samo ispitivanjem πto ljudi stvarno æele. (Myrdhal, 1958., str. 2.) Ta razmatranja pridonose naπem okviru kao πto je dolje opseæno izloæeno. Razlikujemo vrijednost informacije i vrijednost informacijskih usluga i na osnovi toga uspostavljamo modele uporabe informacije i uporabe informacijskih usluga. Razmatramo vrijednost u odnosu na kontekst. Istraæujemo πto korisnici mogu reêi o vrijednosti i gradimo fasetni model na kojemu se temelji struktura taksonomije Ekonomska glediπta Ekonomisti smatraju vrijednost vrijednoπêu Ëega πto pridonosi bogatstvu. Taj je pojam u temeljima ekonomske znanosti. Klasifikacija vrijednosti na stvarnu i uporabnu vrijednost Adama Smitha i dalje ostaje valjana, naravno uz stanovitu modernu razradu. Bavljenje mjerenjem vrijednosti u razmjeni (prometne vrijednosti) u ekonomiji (kao πto je objasnio nobelovac R. H. Coase u govoru upuêenom knjiæniëarima): Velika prednost koju je stekla ekonomija je ta da se ekonomisti mogu koristiti 'mjernom jedinicom' novca (Coase, 1994., str. 44.). Naæalost, u razmatranju vrijednosti informacije i informacijskih usluga ta 'mjerna jedinica' ne moæe se jednostavno primijeniti. Za veêinu knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga ne postoji træiπte u ekonomskom smislu, gdje se novac izravno razmjenjuje za robu, pa stoga ne moæemo primijeniti mjernu vrijednost novca. Potrebne su druge mjere. VeÊim dijelom umjesto toga bavimo se uporabnom vrijednoπêu

141 Vrijednost u razmjeni (prometna vrijednost). Pojavile su se dvije odvojene skupine ekonomskih teorija koje se odnose na vrijednost slijedeêi klasifikaciju vrijednosti na vrijednost u razmjeni (prometna vrijednost) i vrijednost u uporabi (uporabna vrijednost). U prvoj skupini postoji velik broj prikaza, neki zamjetno sofisticirani i s formalnim zakljuëivanjem, koji stavljaju u odnos vrijednost razmjene s cijenama roba koje su rezultat uzajamnog djelovanja u træiπnoj ekonomiji. U klasiënom formalnom postupku nobelovac G. Debreu (1959., str. 1) zove je 'teorijom vrijednosti', dok je bavljenje: (...) sustavom cijena ili funkcijom vrijednosti definirano u polju roba: (1) objaπnjenje cijena roba koje je rezultat uzajamnog djelovanja sredstava ekonomije privatnog vlasniπtva kroz træiπte i (2) objaπnjenje uloge cijena u optimalnom stanju ekonomije. Heilbroner (1988.) je primijetio da su teorije vrijednosti orijentirane na cijenu zapravo teorije cijena. Njihova je snaga u njihovoj usredotoëenosti na razmjenu u smislu cijena, i kao takve, te su teorije bile uspjeπno primijenjene u odnosu na brojne robe i træiπne analize. U vezi s tim teorijama, Ëesto se primjenjuje tehnika analize povoljnosti cijene [koja] je u osnovi primijenjena teorija cijena, Ëiji je cilj davanje monetarne vrijednosti onome πto je dobiveno i πto je izgubljeno slijeappleenjem posebnoga tijeka djelovanja (Coase, 1994., str. 40.). PragmatiËki, u uæem, ali vrlo vaænom smislu izdataka ili ulaganja (investiranja), træiπna vrijednost mjeri se na naëin vraêanja na ulaganja (return on investments: ROI), πto znaëi financijske (ili istovrijedne) razmjene i dobitke. Slabost je teorija vrijednosti u razmjeni (ili cijene) prvo da one ne ukljuëuju drugu vrstu vrijednosti, tj. uporabnu vrijednost koja takoappleer ima veliku ekonomsku vaænost, i drugo, u tome da one ne mogu biti primijenjene kad nema træiπnih cijena i monetarne razmjene, kao u sluëaju mnogih informacijskih usluga. Jedno od podruëja na kojemu ti pojmovi, cijena vrijednosti razmjene i analiza koristi i troπkova opêenito, i pragmatiëne izvedenice ROI posebice, joπ nisu uspjeπno primijenjeni podruëje je informacija i informacijske sluæbe i usluga. Dok bi organizacije, institucije ili zajednice/druπtva koje osnivaju takve sluæbe æeljele imati izravne povoljnije troπkove ili ROI vrstu odgovora na pitanja o vrijednosti primljenoj od svojih ulaganja u informacijske sluæbe, to se ne moæe izravno postiêi (Repo, 1989.). Razlog je u posebnim svojstvima koja Ëine informaciju jedinstvenom pojavom. Pojmovi ROI i razmjene mjereni samo financijski nisu samo ograni- ËavajuÊi, nego Ëak i neodgovarajuêi, πto navodi na pogreπno miπljenje pri razmatranju sluæba temeljenih na informacijama ili na mnogim drugim neopipljivim pojmovima koji ukljuëuju stvarnu vrijednost, kao πto su πkolstvo i srodne institucije, poput sveuëiliπta, koja daju prinosnu vrijednost. Javlja se opêe pitanje: do koje mjere moæe stvarna vrijednost, kao πto je 'biti informiran', i slijedno posredna vrijednost, kao πto je informacija i srodna prinosna vrijednost informacijskih sluæba i usluga biti oznaëena ekonomskom vrijednoπêu razmjene? Do sada, ne vrlo uspjeπno. Uporabna vrijednost. Za pristupanje graniënim teorijama vrijednosti na temelju razmjene ili cijene, pojavila se druga skupina ekonomskih teorija vrijednosti temeljenih na uporabnoj vrijednosti. To je naëinjeno da bi se proπirilo ekonomsko

142 tretiranje vrijednosti na dimenzije stvarne vrijednosti kao πto su zahtjevi, æelje, korisnost, zadovoljstvo, sviappleanje, bol i sliëno. Pojavio se objedinjujuêi ekonomski pojam zvan 'korisnost', a proizaπle teorije zovu se teorije korisnosti. Neke su od njih formalne i vrlo specijalizirane, npr. teorija smanjivanja marginalne korisnosti. Do sada su teorije korisnosti, iako popularne kod mnogih akademski orijentiranih ekonomista, imale mjeπovite rezultate u analizi træiπta ili objaπnjavanju ekonomske aktivnosti (npr. Coase, 1994., str. 43). On kaæe: Do danas je teorija korisnosti uglavnom bila neplodna. Ipak, zadatak je teorije korisnosti i, prema tome, uporabne vrijednosti, viπe nego teorije razmjene i vrijednosti u razmjeni, da informacije i informacijske usluge po moguênosti korisno poveæe, o Ëemu se kasnije iscrpnije raspravlja. Problem vrijednosti. Pitanje upuêivanja na jedinstveni naëin u razliëite ekonomske koncepcije vrijednosti (kao one prikazane u teorijama razmjene i teorijama korisnosti) vrlo je teπko pitanje koje se postavlja i u svim drugim podruëjima. Heilbroner (1988., str. 105, 107) je raspravljao o problemu 'vrijednosti'. Postoji li opêa problematika vrijednosti srediπnje je pitanje koje se moæe razabrati unutar πirokog spektra i definicija i koncepcija koje predmet obuhvaêa? (...) OpÊa problematika vrijednosti, kako ju ja vidim, nastojanje je da se poveæu povrπinski fenomeni ekonomskog æivota s nekom unutarnjom strukturom ili redom (...) Teorija je vrijednosti (...) traganje za procesima i strukturama koje daju urednu konfiguraciju empirijskom svijetu, srodnu lukovima izraappleenim od æeljeznih punila pod utjecajem magneta (istaknuto u izvorniku). Ista poteπkoêa doæivljava se pri ispitivanju vrijednosti informacijskih sluæba i usluga. Naπe je istraæivanje stvarno organiëeno na povrπinu fenomena uporabe informacija. Ipak, u specificiranju okvira i izvoappleenja taksonomije, dajemo alate za moguêa istraæivanja ispod povrπine toga fenomena. to stvara vrijednost? PolazeÊi od specifiënih atributa prema πirim razmatranjima vanjski vidljivih posljedica, vidimo da je vrijednost u ekonomiji povezana sa stvaranjem bogatstva. Pitanje koje postavljaju ekonomisti od Adama Smitha dalje jest: to stvara bogatstvo ili πto stvara ekonomsku vrijednost? Tradicionalan odgovor na to pitanje bio je da vrijednost stvara zemlja (prirodni resursi), rad i/ili kapital, kojima je poslije dodan i menadæment. Neke teorije naglaπavale su rad (npr. Marx), druge kapital, dok veêina suvremenih, kapitalistiëkih teorija ukljuëuje kombinaciju svih tih Ëimbenika. S razvitkom druπtvenog poretka u 'postindustrijsko' druπtvo (Bell, 1973.) ili 'postkapitalistiëko' druπtvo (Drucker, 1994.), ili u ono πto danas kolokvijalno nazivamo 'informacijsko' druπtvo, pojavio se skup razliëitih prinosnih Ëimbenika: Osnovni ekonomski resurs 'proizvodno sredstvo' da uporabimo termin ekonomista viπe nije kapital ni prirodni resursi (ekonomisti kaæu 'zemlja'), a niti 'rad'. Osnovni je ekonomski resurs znanje i bit Êe to i dalje ( ) Sada je vrijednost stvorena 'produktivnoπêu' i 'inovacijom' koje su obje znanje primijenjeno na rad. VodeÊa druπtvena skupina u druπtvu znanja bit Êe 'radnici koji znaju' (tj. posjeduju znanje) izvrπitelji znanja koji znaju kako prenijeti znanje za potrebe produktivne uporabe; profesionalci znanja, zaposlenici koji znaju (...) Ekonomski izazov postkapitalistiëkog druπtva bit Êe

143 stoga produktivnost rada temeljenog na znanju i radnika koji posjeduje znanje. (istaknuto u izvorniku) (Drucker, 1994., str. 8). Skupina 'poslije bilo Ëega' upuêuje na tranziciju. Postindustrijsko i postkapitalistiëko oznaëava druπtvo u tranziciji. Ekonomska misao o vrijednosti isto je tako u tranziciji. Odgovori na to πto tvori vrijednost preinaëeni su ta je preinaka ukljuëena u izazov koji navodi Drucker. Ako prihvatimo Bellovu i Druckerovu premisu da znanje (i putem proπirenja informacije) postaje srediπte za stvaranje druπtvenog i ekonomskog poretka, tada slijedi da se i vrijednost informacije zamjetno poveêava i mijenja. To ima ogromne posljedice za knjiæniëne i informacijske sluæbe i usluge. Pa ipak, to ne znaëi da su se one iznenada naπle u sadaπnjoj konfiguraciji i bile neoëekivano gurnute u srediπnju druπtvenu ulogu. To znaëi da se one, tj. knjiæniëne i informacijske sluæbe, suoëavaju s mnogim izazovima kao i druge institucije u tranziciji. Definiranje njihove vlastite vrijednosti jedan je od tih izazova. 3. Vrijednost informacija U ovom odjeljku razmatramo pristupe istraæivanju vrijednosti informacija. Saæimljemo podatke o pristupima istraæivanju vrijednosti informacije u ekonomiji i prilagoappleujemo ih informaciji takvoj kakva je dobivena od korisnika knjiænica i informacijskih sluæba. Da bismo to naëinili, razvijamo model uporabe informacije, a zatim dajemo argumentaciju za primjenu tog modela. Pravimo razliku izmeappleu vrijednosti informacije i srodnog modela uporabe informacije, kao πto je to prikazano u ovom odjeljku i vrijednosti informacijskih usluga i modela uporabe informacijskih usluga kako je prikazano u 6. odjeljku. Razlog za razvijanje modela koriπtenja informacija i kasnija koriπtenja informacijske sluæbe i usluga jednostavan je i izravan: da bismo se bavili uporabnom vrijednoπêu informacije i informacijskih usluga prvo moramo ustanoviti elemente ili dimenzije koriπtenja. Pretpostavljamo da je vrijednost povezana s koriπtenjem. To je naπa srediπnja premisa to je informacija? Prvo se, naravno, moramo suoëiti s pitanjem πto se misli pod informacijom. Postoje brojne interpretacije koje su pretpostavljene u danom razmatranju vrijednosti informacije. Moæemo ih prikazati na ljestvici na kojoj je informacija prisutna u tri smisla. Na jednom i najrestriktivnijem kraju ljestvice informacija se smatra ekskluzivnim svojstvom poruke (tekst, zapis, dokument...). Na primjer, Schumanova teorija informacije preuzela je to tumaëenje. Nadalje, u πiroj interpretaciji informacija se promatra u odnosu na spoznaju. Ona je rezultat meappleusobnoga djelovanja dviju spoznajnih struktura, 'uma' i (πire) 'teksta'. Informacija je ta koja djeluje na stanje uma ili ga mijenja. U sluëaju informacijskih usluga, informacija se najëeπêe prenosi medijem tekst, dokument, zapis, npr. ono πto Ëitatelj moæe razumjeti iz teksta ili dokumenta. Za to je prikladna interpretacija koju daje Tague-Suitcliff (1995., str ): Informacija je neπto neopipljivo πto ovisi o konceptualizaciji i razumijevanju ljudskoga biêa. Zapisi sadræe rijeëi ili slike (opipljive) apsolutno, ali i informaciju relevantnu samo

144 korisniku. Informacija je povezana s transakcijom izmeappleu teksta i Ëitatelja, izmeappleu zapisa i korisnika. Nadalje i u najπirem smislu, informacija je povezana ne samo sa spoznajnim, kognitivnim strukturama nego i, dodatno, s motivacijom i namjerom i zbog toga je vezana uz πiri druπtveni kontekst ili obzor, kao πto je kultura, rad ili dani problem. S toëke razmatranja vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga, moramo ukljuëiti i takav kontekst i stoga postupati s informacijom i prema tom najπirem tumaëenju. U definiranju naπega teorijskog okvira za istraæivanje vrijednosti, uzimamo u obzir i drugu, interaktivno i kognitivno zasnovanu koncepciju informacije, ali i treêu koncepciju u kontekstu zastupljenom namjerom u odnosu na neki razlog, zadatak ili dani problem. Drugim rijeëima, podsjeêamo da u istraæivanju vrijednosti informacijskih usluga ne moæemo tretirati 'izoliranu poruku' (tj. poruku izvan danoga konteksta); moramo razmatrati informaciju u njezinu kognitivnom i kontekstualnom smislu Pristupi istraæivanju vrijednosti informacije Pitanje vrijednosti informacije postavljeno je u nekoliko podruëja znanja, ali u prvome redu u radovima koji su povezani s ekonomijom informacije. SljedeÊa klasifikacija Ahituva i Neumana (1986., 3. poglavlje) u pristupanju vrijednosti informacije razlikuje: Normativan pristup vrijednosti informacije: Primjena formalnih i strogih modela koji ukljuëuju nesigurnost i/ili korisnost informacije u odnosu na donoπenje odluka, odluëivanje. Pristup se zasniva na brojnim temeljnim pretpostavkama koje postavljaju znatna ograniëenja na vrstu promatrane informacije i na vrstu primjene u stvarnim situacijama. Realan pristup vrijednosti informacije: Pristup prije i poslije mjerenja uëinka dane informacije koju daje nova (ili postojeêa) informacijska usluga kao rezultat odluke i/ili djelovanja onih koji donose odluke. Zajedno s normativnim pristupom, taj pristup smatra informaciju ekskluzivnom varijablom, varijablom koju se moæe identificirati i dijeli teπkoêe odvajanja informacije od drugih ili posredujuêih varijabli koje takoappleer utjeëu na sloæeni proces donoπenja odluke. Perceptivni (opaæajni) pristup vrijednosti informacije: Subjektivno vrednovanje vrijednosti ili korisnosti dane informacije od strane korisnika informacije. Taj pristup pretpostavlja da korisnici mogu prepoznati vrijednost informacije (ili korisnosti dobivene/izgubljene informacije). Ako se rabe ljestvice, to pretpostavlja da korisnici mogu odrediti mjesto vrijednosti informacije u nekom rangiranju, ili, ako se rabe monetarni termini, da mogu prevesti vrijednost informacije u monetarne, novëane jedinice. Ta tri pristupa Ëine ljestvicu u odnosu na ograniëenja. Prvi je pristup, normativni pristup vrijednosti informacije najstroæi; taj je pristup krut jer najviπe ograniëava. U mjerenju informacije taj pristup nuæno uzima u obzir njezinu najuæu svrhu. To

145 znaëi da on usko organiëava atribute informacije i kontekst mjerenja, sve do iskljuëivanja πirih atributa i aspekata (kao πto je prethodno navedeno). Nasuprot tome, vjerujemo da informacija s obzirom na njezinu uporabu u kontekstu realnog (nasuprot apstraktnom) ukljuëuje πira stajaliπta. Poæeljna strogost, krutost normativnog pristupa joπ nije bila uspjeπno primijenjena u teoriji i praksi u odnosu na vrijednost knjiæniënih i informacijskih usluga (Repo, 1989.). Realan pristup vrijednosti informacije ima manje ograniëenja s obzirom na vrstu informacije i vrste informacijskih usluga, koje se i manje kruto primjenjuju. Taj se pristup s brojnim varijacijama i odstupanjima primjenjuje za vrednovanje knjiæniënih i informacijskih usluga. Pristup je kritiëki razmotren u pregledima istraæivanja o ekonomiji i/ili vrijednosti knjiæniënih i informacijskih usluga Kinga, Roderera i Olsena (1982.), Cummingsa (1986.), Koeniga (1990.) i Feeneyja i Grivesa (1994.); Repo (1989.) se opseæno i kritiëki bavi raznovrsnoπêu pristupa vrijednosti i istraæivanjima vrijednosti prave informacije u ekonomiji. Na drugom kraju ljestvice nalazimo perceptivni (opaæajni) pristup vrijednosti informacije tu se gubi krutost i preciznost i, πtoviπe, pojavljuju se velike poteπkoêe u bavljenju onim πto se nazivalo 'neuredna zbirka razliëitih atributa'. Pa ipak, na dobitku smo prihvaêanjem prosudba korisnika koji su ipak izravni primatelji informacijske usluge. PrimjenjujuÊi taj pristup neka su istraæivanja (dalje u tekstu kritiëki razmotrena) ukljuëila i korisnike u vrednovanje knjiæniënih i informacijskih usluga. Naπe istraæivanje nastavlja taj smjer istraæivanja. Sve dok su ocjene i posljediëna ograniëenja, predmeti i nepovoljnosti svih pristupa razumljivi i dok ih se ne zanemaruje, moæe se nastaviti bilo s kojim pristupom i/ili interpretacijom rezultata istraæivanja, uzimajuêi u obzir pretpostavke danoga pristupa. Ali treba istaknuti da se pretpostavke o tome πto se misli pod informacijom i ograniëenja danoga pristupa moraju prepoznati i uzeti u obzir Normativni pristup Zbog njegove krutosti i poæeljnosti, razmotrit Êemo detaljnije normativni pristup da bismo vidjeli πto moæemo usvojiti i prilagoditi iz njegove koncepcije. Prednosti teorije o nesigurnosti informacije, podruëje u ekonomiji informacija, istraæivali su Hirschleifer i Riley (1992.). To moæe biti moguênost za razvijanje teorijskog okvira za istraæivanje vrijednosti informacije. Teorija daje okvir za istraæivanje vrijednosti informacije. Teorija daje (...) strog temelj za analizu individualnoga donoπenja odluka i træiπne ravnoteæe u uvjetima gdje su ekonomski Ëimbenici nesigurni u svoju vlastitu situaciju i/ili u moguênosti koje su im ponuappleene træiπnim odnosima (...) Prva je temeljna razlika izmeappleu ekonomije nesigurnosti i ekonomije informacije. U ekonomiji nesigurnosti neka osoba prilagoappleava ograniëene informacije svom danom stanju izborom najboljega dostupnog 'konaënog djelovanja'. U ekonomiji informacije, suprotno tome, pojedinci moraju pokuπati nadvladati svoje neznanje 'informacijskim' radnjama zamiπljenim da generiraju ili na drugi naëin postignu novo znanje prije nego πto bude donesena konaëna odluka. (istaknuto u izvorniku) (isto, str. 1 2)

146 Autori navode sljedeêe primjere. U ekonomiji neizvjesnosti pretpostavlja se da Êe pojedinac djelovati na osnovi trenutaënih fiksnih uvjerenja, na primjer odluka o tome hoêe li nositi kiπobran utemeljena je na sadaπnjoj osobnoj procjeni moguênosti da Êe padati kiπa; dok u ekonomiji informacije osoba pokuπava doêi do potvrappleenih mjerenja, na primjer prouëavanjem vremenskog izvjeπêa prije nego πto odluëi uzeti kiπobran. Moæe se smatrati da informacija Ëini razliku izmeappleu fiksnih i potvrappleenih uvjerenja, ili u kognitivnim terminima, izmeappleu razliëitih stanja znanja donositelja odluke. Vrijednost informacije izraëunava se (za donositelja odluke) kao razlika izmeappleu oëekivane korisnosti odluke donesene bez informacije i oëekivane korisnosti najboljega moguêeg izbora u donoπenju odluke nakon dobivanja, primanja i analiziranja informacije. Drugim rijeëima, vrijednost informacije ima uporiπte u poboljπanjima u donoπenju odluka, odluëivanju. Pojedinci mogu donekle shvatiti svoje 'neznanje' ili nesigurnost nekim informacijskim djelovanjem kao πto je uporaba informacijske usluge. Ti teorijski pristupi odluci primijenjeni su na analizu udjela cijena, prihoda od prodaje, mjera za spreëavanje nezgoda i sliënim situacijama u kojima informacija ima ograniëene atribute i definiranu korisnost. Mjere 'oëekivane korisnosti' uporabljene u tom postupku za izraæavanje vrijednosti informacije temelje se na vjerojatnostima i na formalnom probabilistiëkom zakljuëivanju. To su moêni alati koji se vrlo uspjeπno rabe u brojnim podruëjima. Pa ipak, uporaba takvih alata traæi dvije kljuëne, rijetko razmatrane, pretpostavke. Prva od njih pretpostavlja da donositelj odluke stvarno moæe izabrati najbolju odluku s informacijom ili bez nje. Kao πto je spomenuto, to ograniëava vrstu 'informacije' kojom se moæe baviti (postupati) i iskljuëuje druge oblike spoznaje i zakljuëivanja i druge varijable koje ulaze u donoπenje odluka, npr. pretpostavljajuêi izravnu, linearnu vezu izmeappleu informacije i odluke, kao u primjeru s vremenskim izvjeπêem i odlukom o kiπobranu. Drugo, pretpostavlja da donositelj odluke moæe odrediti korisnosti i vjerojatnosti. Teorija daje korisnu razliku izmeappleu 'poruke' i 'sluæbe poruka' ili, naπim rjeënikom, izmeappleu informacije i informacijske usluge. BuduÊi da nikada ne moæete unaprijed znati πto Êete uëiniti, nikada ne moæete steêi poruku, nego samo uslugu poruke, skup moguênih alternativnih poruka. (isto, str. 168). Istraæimo sada vrijednost informacije s glediπta prilagoappleavanja nekih koncepcija, izraæenih u ovom odsjeëku, teorijskom okviru. Ali prvo, πirimo razmatranje na vaæan i Ëesto zbunjujuêi fenomen Odnosi izmeappleu informacije i informacijskih usluga Odnos izmeappleu informacije i informacijske usluge sloæen je kao πto je sloæen i odnos izmeappleu vrijednosti informacije i vrijednosti informacijskih usluga. Informacijska je sluæba mehanizam ili organizacija koja korisniku daje informaciju (o stanju svijeta ili javnom znanju). U sluëajevima u kojima korisnik rabi informaciju za donoπenje odluke (ili odluëivanje) moæemo misliti o korisniku kao o donositelju odluke. Kad je isporuëila informaciju, informacijska sluæba izvrπila je svoju ulogu u procesu. No korisnik joπ nije spoznajno djelovao (na primjer, preispitao ocjenu

147 stanja svijeta ili poveêavanje stanja svoga znanja) i zasigurno nije proveo neku primjenu temeljenu na kognitivnoj aktivnosti. U sluëaju donoπenja odluke, primjena je odabir najbolje moguêe odluke s nekom odgovarajuêom oëekivanom vrijednoπêu. Da bi se prepoznala razlika i veza izmeappleu vrijednosti informacije i vrijednosti informacijskih usluga, razvili smo dva odvojena, ali povezana modela: jedan je model uporabe informacije izloæen u nastavku, a drugi je model uporabe informacijskih sluæba opseæno izloæen u 6. odjeljku Model uporabe informacija: stjecanje spoznavanje primjena Pretpostavljamo da su korisnici i informacijske sluæbe/usluge angaæirani na nekom zadatku ili se bave danim problemom koji daje razloge za traæenje informacije i stoga za uporabu informacijske sluæbe. Drugim rijeëima, imamo treêu, najπiru koncepciju informacije, u kojoj se ne odraæavaju samo kognitivna i interaktivna stajaliπta, nego je ukljuëena i uzajamnost. Zatim postavljamo model uporabe informacije. Zovemo ga model stjecanje spoznavanje primjena ili A C A model. To je naπ osnovni ili polazni model istraæivanja. Model ukljuëuje tri aktivnosti ili faze u ciklusu, povezane s informacijom dobivenom od informacijske sluæbe: 1. stjecanje: Poces dobivanja informacije ili predmeta koji su omoguêili nositelji informacije povezano s nekom namjerom. 2. spoznavanje: Proces upijanja, usvajanja, razumijevanja, spajanja informacije. 3. primjena: Proces (potencijalne) uporabe te nanovo shvaêene i kognitivno obraappleene informacije. Pravimo razliku izmeappleu A C A modela uporabe informacije i modela uporabe informacijskih sluæba i usluga izloæenog kasnije (Odjeljak 6.4), koji se odraæava u promjenama vrijednosti i traæenju novih modela. Svaki model zastupljen je svojim elementima dimenzija ili faseta ukljuëenih u procjenu vrijednosti. Prvi (A C A) model odraæava fasete ukljuëene u vrijednost informacije, a drugi (R I R) model one ukljuëene u vrijednost informacijskih usluga. Tri faze ciklusa mogu se povezati, okupiti u kratkom slijedu ili izmeappleu njih moæe biti neki vremenski razmak. Stjecanje moæe ukljuëivati informacijsku sluæbu koja dobavlja informacijske materijale ili informaciju. Spoznavanje ukljuëuje neke promjene u korisnikovu stanju znanja ne specificiramo prirodu tih promjena ako ih ima. Brojne su vrste uporaba u primjeni. Teorijski pristup odluke pretpostavlja odluëivanje kao primjenu. TipiËno je da ciklus moæe biti ponovljen nekoliko puta za isti zadatak ili problem, npr. korisnik se moæe koristiti sluæbom nekoliko puta u vezi s istim ili (novo)nastalim problemom Primjena A C A modela Da bismo pokazali da A C A ciklus, tj. stjecanje spoznavanje i primjena, podræava uspostavu vrijednosti informacije Ëak i bez obzira na probabiblistiëke koncepcije (kao u teorijskom motriπtu o odluëivanju o sigurnosti informacije koje

148 smo ranije razmotrili), razmatramo tipiëan rezultat uporabe knjiænice na primjeru znanstvene knjiænice. (Primjer se moæe proπiriti na druge vrste knjiænica i informacijskih srediπta.) Znanstvenik dolazi u knjiænicu da bi konzultirao neke knjige ili Ëlanke te da bi se bolje informirao o stanju znanja u njegovu ili kojem susjednom podruëju interesa prije izvrπavanja zadaêe pisanja znanstvenoga rada kao πto je ovaj. Znanstvenik moæe Ëitati knjige i Ëlanke, posuditi ih, ponijeti sa sobom ili Ëak fotokopirati neke neke stranice ili rukom prepisati odlomke ili izraze. Dolazak u knjiænicu i dobivanje knjiga (Ëlanaka) faza je stjecanja iz A C A ciklusa. U fazi spoznavanja dogaappleaju se kognitivni procesi, dijelom tijekom Ëitanja i kopiranja, a nastavljaju se kasnije. Na kraju, kad se znanstvenik odluëi za fazu primjene, a to je zadaêa pisanja, on piπe odreappleene misli izraæene danim, a ne drugim, rijeëima. Uvid otkriva da je odluka kao πto je npr. kojim rijeëima napisati Ëlanak iznimno sloæena i pod utjecajem brojnih Ëimbenika. U veêini sluëajeva ne postoji siguran naëin za praêenje posebnog utjecaja izvrπene uporabe knjiænice na oblikovanje toga znanstvenog rada. Pa ipak, netko moæe prigovoriti da nema koristi od teorijskog stajaliπta odluëivanja u pokuπavanju izvoappleenja vrijednosti. Ipak, dokazivat Êemo da je smisleno razmotriti pristup donoπenja odluke s obzirom na vrijednost, ali bez vjerojatnosti i probabilistiëkog zakljuëivanja. Da bismo pojasnili naπe zakljuëivanje, moæemo misliti o moguêim odlukama kao da se nalaze u nekom apstraktnom prostoru moguêih odluka, prikazanih na slici 1. Skupovi na slici 1. trebali bi pokazati sve moguêe radove koje bi taj znanstvenik mogao napisati o danoj temi. Moæemo misliti o njima kao o radovima koje bi znanstvenik napisao, a da nikada nije doπao u knjiænicu i pogledao odreappleene knjige ili Ëlanke ('opcije dostupne bez knjiænice'). Drugi skup radova oni su radovi koje znanstvenik moæe ili je mogao napisati nakon πto je posjetio knjiænicu. Primjena slobodne volje (ili tvrdoglavosti) moæe sugerirati da druga krivulja jednostavno obuhvaêa prvu. To znaëi, ako je viπe nauëio, znanstvenik moæe sigurno napisati isti rad koji bi napisao bez uëenja ili bi mogao napisati razliëiti rad. Ipak, pribjegavajuêi opet introspekciji, tvrdimo da nakon πto je znanstvenik bio izloæen odreappleenim informacijama, odreappleeni naëini pisanja ili izraæavanja postaju mu neprihvatljivi. Drugim rijeëima, postoji podruëje ('opcije koje nisu odræive nakon koriπtenja knjiænice'), πto je sadræano u prvoj, ali ne i u drugoj skupini jer znanstvenik bi bio zbunjen ili bi osjeêao da je pogreπno prikazao stanje ako bi ih napisao. Prema tome, postoji skup alternativnih izraza (ukljuëujuêi minimum navoda iz prikupljene graapplee ili bibliografskih podataka o prikupljenoj graapplei) koji mu je sada dostupan, a prije mu nije bio dostupan. To prikazuju jedinice koje su u drugoj skupini, ali ne i u prvoj. Da bismo s tim u vezi bili stroæi, pretpostavljamo da su sve novodostupne jedinice u najmanju ruku dobre, kao i bilo koje alternativne koje znanstvenik sada smatra neprihvatljivima i osjeêamo se sigurnima tvrdeêi da je posjet knjiænici poveêao vrijednost rada koji Êe napisati taj znanstvenik. Ne trebamo sloæen probabilistiëki okvir, nego samo jednostavno razum, kao u sljedeêem odjeljku. Novi rad moæe biti napisan iz novosteëenih moguênosti. Shodno tome, rad nije napisan iz skupine moguênosti koje se sada smatraju neprihvatljivima. Prema tome,

149 Ova su miπljenja dostupna nakon koriπtenja knjiænice Ova krivulja sadræi opcije dostupne nakon koriπtenja knjiænice Ove opcije nisu odræive nakon koriπtenja knjiænice Ova su miπljenja dostupna prije i nakon koriπtenja knjiænice Ova krivulja sadræi opcije dostupne bez koriπtenja knjiænice SLIKA 1. Raspored moguêih djelovanja dostupnih korisniku prije i nakon koriπtenja knjiæniëne i informacijske sluæbe predstavljeno simbolima dviju slika koje se preklapaju, Ëime se definiraju tri razliëita podruëja. nije vaæno kakva je koja od tih bezbrojnih moguênosti, veê da Êe rad biti bolji zbog posjeta knjiænici nego πto bi bio da znanstvenik nije posjetio knjiænicu. S druge strane, novi rad moæe biti napisan u okviru velikoga raspona moguênosti koje pripadaju dvjema skupinama. U tom sluëaju, posjet knjiænici uopêe nije imao nikakvog uëinka. Dakle, bez pribjegavanja eksplicitnoj provjeri mjerenja bilo koje vrste korisnosti ne moæemo ipak reêi da informacija dobivena od knjiænice pokazuje svoju vrijednost u primjeni i zavrπnom proizvodu (u ovom sluëaju to je Ëlanak) Ëak ako i ne moæemo specificirati to djelovanje kao namjerno izabrano s nekoga malog zavrπnog popisa. Na taj naëin moæemo odvojiti informacijsku uslugu od informacije i promatrati samo problem informacijske usluge kao takav, bez provjere informacije, neovisno o korisnicima i korisniëkim sluæbama. Na primjer, zdravstvene sluæbe vrednuju se, a da ne traæe od nas da odredimo vrijednost samome zdravlju. Financijske sluæbe vrednuju se na svoj vlastiti, sloæeni naëin bez ukljuëivanja vrijednosti novca. To je opravdanje pristupa primijenjenog u ovom istraæivanju. 4. Relevantnost i vrijednost informacije Relevantnost je kljuëni pojam u informacijskoj znanosti jer je relevantnost glavna pri vrednovanju sustava i tehnika informacijskoga pretraæivanja (IR). Relevantnost je i sloæena pojava s dugom i burnom povijesti u informacijskoj znanosti, sve od 1950-ih (pregled vidjeti pod Saracevic, i Schamber, 1994.)

150 OpÊenito, relevantnost prema Websteru znaëi biti znatno povezan s danim pitanjem. U mnogim drugim koncepcijama, relevantnost podrazumijeva srodno, ali specifiënije znaëenje u odreappleenijim kontekstima i primjenama. U kontekstu ljudske komunikacije, relevantnost je atribut ili kriterij koji odraæava uëinkovitost razmjene informacija meappleu ljudima (ili ljudi i predmeta) u komunikacijskim kontaktima. Ta uëinkovitost ukljuëuje spoznaju i spoznajne strukture i komunikaciju kao sloæen interaktivan proces. U primjenama koje se odnose na informacijske sustave i IR, relevantnost je atribut ili kriterij koji odraæava uëinkovitost razmjene informacija meappleu ljudima (tj. korisnicima) i uëinkovitost informacijskih sustava u komunikacijskim kontaktima temeljenu na procjeni od strane ljudi. 15 U danoj dinamiëkoj prirodi razmjene informacija i komunikaciji opêenito, relevantnost postaje (...) dinamiëan pojam koji ovisi o korisniëkoj prosudbi kvalitete odnosa izmeappleu informacije i potrebe za informacijom u nekoj odreappleenoj toëki vremena. (Schamber, Eisenberg, Nilan, 1990.). S relevantnoπêu kao kriterijem i ljudskim prosudbama relevantnosti pretraæivanih predmeta (kao πto su dokumenti, tekstovi, podaci, slike...) kao instrumentima za mjerenje, mjere preciznosti i odziva 16 opêenito se rabe u vrednovanju IR sustava. Snaga je tih mjera da one ukljuëuju ljude korisnike kao suce uëinkovitosti rada informacijske sluæbe. Slabost je ista: ukljuëuje prosudbe ljudi sa svim opasnostima. Relevantnost, kao i vrijednost, pokazuje odnos, πto se raspravlja dalje u tekstu. Za odreappleivanje relevantnosti istraæeni su mnogi odnosi. Jedna teπko postignuta suglasnost pojavila se u informacijskoj znanosti, a to je da djelotvorno moæemo razlikovati tri odnosa koji se smatraju trima fasetama (nekad zvane vrste) relevantnosti: Tematska relevantnost: Odnos (stupanj suglasnosti) izmeappleu teme(a) izraæen u pitanju postavljenom informacijskom sustavu i teme(a) obuhvaêene pronaappleenim predmetima ili πire predmetima u datoteci(datotekama) sustava. Kognitivna, spoznajna relevantnost: Odnos izmeappleu stanja znanja i korisnikove kognitivne potrebe za informacijom i predmeta (nositelja informacije) dobivenih ili pronaappleenih u datoteci (datotekama) sustava. Situacijska relevantnost ili korisnost: Odnos izmeappleu zadaêa ili danog problema i pronaappleenih predmeta (ili predmeta u datotekama). Povezan je s odluëivanjem. IR sustavi u uporabi postiæu samo tematsku relevantnost, oni odgovaraju na upite, a moæemo se nadati da pronaappleeni objekti mogu imati i spoznajnu relevantnost, pa Ëak i korisnost. Pa ipak, korisnik moæe prosuditi neki predmet po bilo kojoj ili po svim vrstama relevantnosti za korisnika tri fasete dinamiëki meappleusobno djeluju. PoteπkoÊe se javljaju kad svaki predmet ima tematsku, ali ne i 15 Da bismo razjasnili uporabu naziva 'atribut/kriterij', 'mjera' i 'instrument za mjerenje' rabimo primjere: duljina moæe biti atribut, inë mjera, a ravnalo instrument za mjerenje. Relevantnost je atribut/kriterij, preciznost i odziv su mjere, a korisnici su instrument za mjerenje. 16 Preciznost je vjerojatnost tako dana da je svaki predmet koji se pretraæuje relevantan ili omjer relevantnih pretraæivanih objekata u odnosu na sve pronaappleene objekte. Odziv je vjerojatnost da je, ako se dodijeli nekom predmetu, taj predmet relevantan i pronalazi se ili je omjer relevantnosti pronalaæenja predmeta s obzirom na sve relevantne objekte u datoteci

151 spoznajnu relevantnost ili korisnost ili obrnuto. Ako jedinice imaju kognitivnu relevantnost ili korisnost, a nisu bile izraæene u upitu, one nisu niti mogu biti pronaappleene. Kako bi se prevladale poteπkoêe s objektima, istraæivalo se mnoπtvo razliëitih postupaka (modeli korisnika, proπirivanje upita temeljeno na relevantnoj povratnoj informaciji itd.) cilj kojih je bio da upit odrazi, πto je bliæe moguêe, spoznajnu i/ili situacijsku relevantnost/korisnost. Na primjer, brojne dinamiëke IR tehnike (razmotrio ih je Kantor, 1994.) razvijene su s ciljem da omoguêe IR sustavu razluëivanje kognitivnog i/ili situacijskog stanja korisnika. Pa ipak, automatski modeli korisnika u tom smislu do sada nisu napredovali. Moæemo povezati tri fasete relevantnosti u IR do mnogo πire perspektive, stajaliπta. U filozofiji se Schutz (1970.) bavio opseæno relevantnoπêu kao svojstvom koje odreappleuje veze i odnose u naπem druπtvenom svijetu. On sugerira da osoba u nekom trenutku ima 'temu' prisutan objekt ili motriπte koncentracije, i 'obzor' fiziëki prostor, vlastita isustva, druπtvenu sredinu oni su potencijalno relevantni za temu. Kasnije je definirao tri osnovne i neovisne vrste relevantnosti koje su u dinamiëkom meappleusobnom djelovanju u 'sustavu relevantnosti': Tematska relevantnost: Percepcija Ëega πto je problematiëno, πto je izdvojeno iz obzora da bi oblikovalo temu. Na primjer, s toëke motriπta Ëitatelja i knjige, dio knjige koji Ëitatelj odluëi proëitati ima aktualnu relevantnost. Interpretativna relevantnost: UkljuËuje obzor, spremiπte danoga znanja, proπla iskustva i sliëno, u razumijevanju znaëenja s kojim aktualna tema moæe biti usporeappleena. Motivacijska relevantnost: UkljuËuje selekciju, odabir. Koje su od nekoliko alternativnih interpretacija izabrane? Odnosi se na tijek djelovanja koji treba usvojiti. Dok se Schutz bavio mnogo πirim podruëjem od informacijske znanosti i koncentrirao na ljude i njihove veze s druπtvenim svijetom u kojemu æive, kategorije koje je predlagao lijepo odgovaraju operacijskim fasetama relevantnosti koje se razabiru u informacijskoj znanosti. One zastupaju izbor teme ili danoga problema, spoznaju i interpretaciju, a poslije izbor interpretacije i/ili djelovanja. To je zadnja faseta ili vrsta relevantnosti, situacijska relevantnost ili korisnost u informacijskoj znanosti i motivacijska relevantnost koju je postavio Schutz koja odgovara uporabnoj vrijednosti informacije, kao πto je raspravljeno u prethodnom odjeljku. S viπe toëaka glediπta, one su iste. Ipak, uporabna vrijednost ima brojne dimenzije koje relevantnost ne pokriva, i, πtoviπe, uporabna vrijednost ne poëinje od pretpostavljanja relevantnosti. Moæemo raspravljati o sljedeêem: bilo koja informacija (informacija ili objekti kao potencijalni nositelji informacije) koju daje knjiæniëna i informacijska sluæba trebala bi u prvom redu biti relevantna da bi postala vrijednost. Drugim rijeëima, relevantnost i vrijednost su povezane. Ta povezanost potiëe brojna pitanja o relevatnosti koja smo postavljali pri intervjuiranju korisnika dok smo istraæivali njihove percepcije vrijednosti. Ona takoappleer potiëe brojne posebne kategorije u naπoj taksonomiji predstavljenoj u II. dijelu IzvjeπÊa. Ali Ëinjenica da relevantnost nije ekvivalentna vrijednosti, potiëe dodatna

152 pitanja u intervjuiranju korisnika i dodatne dimenzije ili fasete u taksonomiji koje nisu povezane s relevantnoπêu. 5. Procjena vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga 5.1. Kriteriji vrednovanja njihov odnos prema dimenziji vrijednosti Knjiænice imaju dugu tradiciju vrednovanja, koja je zapoëela nastankom modernoga knjiæniëarstva krajem 19. st., a koncentrirala se dugo vremena na vrednovanje koje je trebalo zadovoljiti uspostavljene norme i najbolju praksu, a bilo je povezano s fondovima, zastupanjem, dogovorima, prostorom, osobljem, djelovanjem i dr. Kriteriji izvedeni iz norma najbolje prakse nisu odraæavali dimenzije vrijednosti. Vrednovanje IR sustava zapoëelo je u 1950-im godinama i usredotoëilo se uglavnom na relevantnost. Do kraja 1970-ih godina pojavile su se brojne studije koje su se koristile razliëitim glediπtima i kriterijima vrednovanja knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga. Pristup vrednovanju knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga bio je Ëesto podvojen u pristup orijentiran na korisnika i pristup orijentiran na sustav (Dervin, Nilan, 1986.). Sve dok postoji i treba postojati bilo kakav sukob izmeappleu tih dvaju pristupa, oni su vrlo povezani postoji vrlo jaka πkola zagovaranja potrebe za korisniëki orijentiranim vrednovanjem, kao πto je to postavio Orr (1973.) i u novije vrijeme Bawden (1991.). Istraæivanja usmjerena na korisnika. Takva istraæivanja provoappleena su uz uporabu raznovrsnosti kriterija i pridruæenih mjera, meappleu kojima su: cjelovitost, specifiënost, toënost, pravovremenost, utjecaj/djelovanje, nastojanje/napor, poteπkoêa, neuspjeh, frustracija/nezadovoljstvo, i sliëno (Baker, Lancaster, 1991.; Kantor, 1984.; Robertson, Hancock-Beaulieu, 1992.; Saracevic, 1995.; Saracevic, Kantor, 1988.). Velik broj tih kriterija i pridruæenih mjera, odraæava jednu ili drugu dimenziju vrijednosti, ali potrebne su viπestruke dimenzije za obuhvaêanje bogatsva uporabne vrijednosti. U ovom istraæivanju zainteresirani smo za uporabu korisniëkog vrednovanja da bismo procijenili usluge sustava i rezultate, ukljuëujuêi brojne dimenzije, kao πto se to odraæava u taksonomiji predstavljenoj u II. dijelu IzvjeπÊa. U joπ novije vrijeme, Tague-Suitcliffe, (1995.) razradila je kognitivna stajaliπta i uporabila kriterij 'informativnosti' kao osnovu za formalno vrednovanje informacijskih usluga. Da bi izvela mjeru za vrednovanje, ona se usredotoëila na zapise ili izvore informacije i razmatra njihovu informativnost, tj. njihovu sposobnost da daju informaciju korisniku: Kaæemo da jedan tekst sadræi viπe informacija, da je informativniji za Ëitatelja od drugoga teksta (...) Mislimo da nam je, u nekom smislu, jedan tekst pomogao da bolje shvatimo pitanje ili problem ili nas nauëio viπe o predmetu, nego πto je to uëinio koji drugi tekst. (isto, str. 15) Informativnost je druga dimenzija koja je povezana s vrijednoπêu. Intuitivnost ima velike moguênosti biti razmatrana ne samo kao jedna dimenzija, nego kao glavna dimenzija u ispitivanju vrijednosti zapisa ili dokumenata koje pribavljaju informacijske sluæbe. Ako tko moæe operacionalizirati formalni okvir koji je Tague

153 Suitcliffe razvila za mjerenje informativnosti, bit Êe to znatan doprinos mjerenju dimenzije vrijednosti koja se odraæava putem informiranosti. Istraæivanja usmjerena na sustav: model dodane vrijednosti: Kao πto je spomenuto, knjiænice su bile vrednovane iz perspektive sustava na osnovi norma i najbolje prakse, ali koriπteni kriteriji nisu povezani s vrijednoπêu. Pa ipak, vrijednost knjiænica i informacijskih sustava takoappleer je bila obraappleivana s glediπta sustava, razmatranjem kriterija dodane vrijednosti πto je dobro razvijeno u ekonomiji. Trebamo pojasniti razliku i odnos izmeappleu pristupa dodane vrijednosti i pristupa uporabne vrijednosti. Taylor (1986.) iznosi miπljenje da knjiæniëna i informacijska srediπta 'dodaju vrijednost' informaciji i/ili informacijskim izvorima. To je glediπte izravno povezano s radom knjiæniënih i informacijskih sustava viπe nego πto je povezano s korisnicima. Knjiænice dodaju vrijednost raznovrsnim postupcima, koji se mogu podijeliti na zbirke (razvijanje zbirke zapisa ili datoteka), opis (klasifikacija, predmetno oznaëivanje i druge identifikacije), pristup (ukljuëujuêi omoguêavanje traæenja i pronalaæenja) i predstavljanje/diseminaciju. Naglasak je na pokuπavanju da se podigne vrijednost koja je dodana informaciji ili informacijskim objektima od strane knjiænica i informacijskih sustava. To je korisno shvaêanje za razdvajanje knjiæniënih aktivnosti prema mnogostrukim funkcijama. No, vrijednost razmatrana u smislu dodane vrijednosti pretpostavlja i podrazumijeva potencijalne korisnike i uporabu, ali se ne usredotoëuje na vrijednost kako su je iskusili korisnici. Procesi ili funkcije knjiæniënih i informacijskih sustava samo neizravno ulaze u korisnikovu percepciju i dimenzije vrijednosti i korisnici ih rijetko mogu razlikovati. Korisnici nisu dobra srediπnja toëka za istraæivanje procesa dodane vrijednosti. Ipak, potrebne su druge teorijske konstrukcije i drugi kriteriji i mjere vrijednosti ako æelimo razmatrati korisnike i koriπtenje. Model dodane vrijednosti ovdje nije odbaëen; njegova primjena na knjiæniëne funkcije razmotrena je primjereno. Ipak, model se jednostavno smatra neodgovarajuêim kad uzima u obzir korisnike, kao πto smo mi to uëinili u ovom istraæivanju. U A C A modelu uporabe informacije ti procesi dodane vrijednosti sluæe da bi olakπali stjecanje od strane korisnika (potrebne ili traæene) informacije ili informacijskih objekata. Naæalost, unatoë postojeêoj literaturi o procesima dodane vrijednosti u knjiænicama i informacijskim sustavima, nije bilo velikog napretka u mjerenju temeljenom na empirijskim podacima Reprezentativna istraæivanja Ovdje zbog ograniëenoga prostora ne dajemo iscrpan pregled provedenih istraæivanja.»itatelj se upuêuje na preglede veê citirane u odsjeëku 3.2. Spomenut Êemo samo nekoliko istraæivanja koja (a) sadræe podatke i (b) izravno su vezana uz naπ rad. Jedno od nekoliko istraæivanja uporabne vrijednosti informacijske usluge, koje je ukljuëeno u temeljni empirijski dokaz koji se odnosi na izvod opisa vrijednosti, bilo je istraæivanje uporabe MEDLINE-a od strane lijeënika u klinikama (Lingberg i suradnici, 1993.; Wilson i suradnici, 1989.). Temeljena na tehnici kritiëkog sluëaja, analiza je dovela do tri taksonomije: razlog zaπto su pojedinci

154 trebali informaciju iz MEDLINE-a, utjecaj dobivene informacije na donoπenje medicinske, lijeëniëke odluke i utjecaj na rezultate profesionalnog, struënog djelovanja. To je istraæivanje najuæe povezano s naπim pokuπajima izrade taksonomije i bilo je vaæan poticaj naπemu vlastitom radu. Postojala su brojna istraæivanja koja su pokuπavala doêi do vrijednosti u razmjeni knjiæniënih i informacijskih usluga bez oslanjanja na rigidnost ekonomske teorije vrijednosti informacije, kao πto je navedeno u odsjeëku 3.3. Moæda je najreprezentativnije i najpoznatije istraæivanje koje je prikupljalo empirijske dokaze u raznim tipovima knjiænica, istraæivanje koje su proveli Griffith i King. Odlomak Griffitha i Kinga (1994.) dobra je sinteza njihova rada s podacima izdvojenim iz brojnih studija Ëiji se bibliografski podaci mogu naêi u bibliografiji toga rada. U tim istraæivanjima i objavljenim studijama oni povezuju vrijednost s razliëitim izmjerljivim veliëinama i koncepcijama, a meappleu njima su: 'vrijeme' koje korisnik troπi na knjiæniënu uslugu, djelotvornost troπkova ulaznih i izlaznih podataka, vrijednost i stajaliπte uporabe, rezultati, tj. utjecaji ili posljedice uporabe i vrijednost u odnosu na karakteristike domene (npr. organizacija, subjekt). Neke od njih odraæavaju vrijednost u razmjeni, a druge vrijednost u uporabi. Brojne specifiëne kategorije u naπoj taksonomiji povezane su s brojnim stajaliπtima koje su prouëavali Griffith i King Razina istraæivanja vrijednosti Procjeni knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga moæe se pristupiti na viπe razina. Moæemo ih podijeliti na druπtvene, institucionalne/organizacijske i individualne razine. Svaka ima razlikovne dimenzije vrijednosti i traæi razliëit pristup. Druπtvena razina. Ta se razina bavi vrijednoπêu koju informacijska sluæba daje druπtvu ili zajednici. Dakle, valjano je pitati o vrijednosti nacionalne knjiænice, kao πto je vrijednost Nacionalne medicinske knjiænice (National Library of Medicine) za provoappleenje aktivnosti koje se odnose na zdravlje ili pak pitati kakvu vrijednost ima javna knjiænica za zajednicu u kojoj djeluje. Postoji opêe slaganje da knjiænice Ëuvaju, organiziraju i raspaëavaju zapise o kulturi i druπtvu; dakle, one imaju druπtvenu, kulturnu i obrazovnu vrijednost dokazanu tijekom tisuêljeêa. U prirodnim znanostima dobre knjiæniëne i informacijske sluæbe smatraju se nuænim za istraæivanje. Vrijednost na druπtvenoj razini promatrana je i opravdana dugotrajnim iskustvima i pridruæenim kulturnim i socijalnim postignuêima. Pa ipak, danas se traæe specifiëniji pristupi istraæivanju druπtvene vrijednosti. Pristupi poduzeti u takvim istraæivanjima usredotoëuju se na pregledavanje reprezentativnog uzorka institucija na koje se odnose u podruëju razmatranja i/ili na pojedince kojima sluæe, na primjer u sluëaju istraæivanja koje ukljuëuje utjecaj MEDLINE-a, koji omoguêava Nacionalna medicinska knjiænica (navedena gore). To je ukljuëivalo pregled uzorka kliniëkih lijeënika u SAD-u da bi se izveli πiri zakljuëci o vrijednosti sluæbe za zdravstvenu praksu zemlje. Institucionalna/organizacijska razina. Na toj razini moæemo istraæivati vrijednost informacijske sluæbe i usluge (unutarnju ili vanjsku) za instituciju ili organizaciju koja je osniva ili u kojoj je smjeπtena ili koja je na koji drugi naëin podræava

155 Vrijednost treba biti povezana s poslanjem i napretkom institucije (kao πto je obrazovanje, istraæivanje, profit putem kojega proizvoda ili usluge itd.). Na primjer, znanstvene, akademske knjiænice smatraju se nuænim za istraæivanje i izobrazbu na sveuëiliπtima, dakle one imaju vrijednost za sveuëiliπte. Korporativna, kompanijska informacijska srediπta ili specijalne knjiænice daju informaciju koja se smatra bitnom za istraæivanje, menadæment, voappleenje poslova, kompetitivni poloæaj i sliëno. Ipak, one imaju vrijednost za organizaciju kao cjelinu. ObiËno, sveuëiliπta okupljaju izvore u knjiæniënim i informacijskim sluæbama (po tradiciji ili formuli) temeljeno na dugotrajnim iskustvima i vjerovanju u vrijednost takvih sluæba za ispunjenje njihove zadaêe. Sada oni traæe joπ specifiëniju demonstraciju vrijednosti informacijskih sluæba i usluga. Ta nova klima traæi pristupe koji rabe alate troπkova i analizu povoljnijih troπkova, intervjuiranje fokusne skupine, analizu menadæmenta i istraæivanje korisnika. Individualna razina. Na individualnoj razini, korisnici i potencijalni korisnici pitani su o njihovoj percepciji vrijednosti u vezi s danim, koriπtenim ili primijenjenim, uslugama. Pristupi ukljuëuju analizu kritiënog sluëaja, preglede i traæenje korisnika da u trenutku koriπtenja knjiæniëne i informacijske sluæbe/usluge vrednuju primljenu vrijednost. Naπe je istraæivanje primjer. Povezanost. Prethodno navedene razine nisu izolirane, one su ovisne jedna o drugoj. Postoji veza izmeappleu druπtvenog i institucionalnog/organizacijskog konteksta vrijednosti i individualnog konteksta. Na kraju, knjiænice primaju druπtvenu ili institucionalnu vrijednost kroz pojedince kojima sluæe. Taj zamrπeni odnos opisao je Shera (1972., str. 48): [Knjiænica] pridonosi ukupnom sustavu komunikacije u druπtvu (...) Iako je knjiænica posredno stvorena da bi maksimalizirala korisnost grafiëkih zapisa za dobrobit druπtva, ona dostiæe taj cilj radeêi s pojedincima i kroz pojedince dosiæe druπtvo. Shera je govorio o vrijednosti knjiænice (ili u naπoj koncepciji o knjiæniënim i informacijskim sluæbama i uslugama) s toëke glediπta dobrobiti za druπtvo, ali u isto vrijeme, on jasno prepoznaje perpsektivu pojedinaca i, implicitno, institucija. Ta su tri konteksta meappleusobno ovisni, ali poëinju s individualnom razinom. Ako knjiæniëna ili informacijska sluæba/usluga ne daje vrijednost pojedincima, Ëak i u nekom povijesnom razdoblju ili kontekstu, ona ne moæe dati i ne daje vrijednost na institucionalnoj ili druπtvenoj razini. Vratimo se sveuëiliπtima. Tradicionalno, sveuëiliπta i druge institucije za izobrazbu bile su ocjenjivane po tome koliko opêenito vrijede druπtvu. Ipak, u ovo vrijeme tranzicije i nove ekonomske stvarnosti, one se sve jaëe pozivaju da daju drukëije oblikovane i podrobnije izraëune vrijednosti. Dakle, konstitutivni dijelovi sveuëiliπta, ukljuëujuêi knjiænice, trebaju izraëunavati razliëito i specifiënije. Svima nam je to bilo vrlo teπko raditi. SveuËiliπte se ne shvaêa kao proizvoappleaë nekih ureappleaja i ne dijeli se na proizvodne odjele ili proizvodne linije. Standardne ekonomske metode za odreappleivanje vrijednosti ne odgovaraju ni za sveuëiliπte kao cjelinu ni za njegove dijelove. Gotovo je nemoguêe biti odreappleen u odgovoru na pitanje: Koliko knjiænica pridonosi sveuëiliπtu? Koliko god da je to poæeljno,

156 vjerujemo da se odgovoru na to pitanje ne moæe priêi na institucionalnoj razini bilo s kojim stupnjem specifiënosti izraëuna njezine vrijednosti. Pa ipak, vjerujemo da pitanje vrijednosti u uporabi moæe biti produktivno istraæeno na individualnoj razini. Zatim se moæe pokuπati proπiriti objaπnjenje postignuto na individualnoj razini na institucionalni kontekst. Stoga je naπa temeljna odluka usredotoëiti se samo na perspektivu pojedinaca. Posebice vjerujemo da je to najuëinkovitiji pristup u odnosu na ocjenu vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba, kao πto je to uzeto u istraæivanju, i da taj pristup: usmjerava paænju na specifiëne zadatke ili razloge koji su doveli korisnika u informacijsku sluæbu postavlja pitanja o vrijednosti specifiënog konteksta koriπtenja, i izraæava vrijednost jezikom korisnika. 6. Vrijednost informacijskih usluga Raspravljali smo vrijednost informacije i predstavili jedan, A C A model uporabe informacije u odjeljku 3. IstiËemo da se uporaba i vrijednost informacije razlikuje od uporabe i vrijednosti informacijskih usluga. Ovdje opπirno razraappleujemo razlike i odnose izmeappleu informacije i informacijske usluge. U ovom odjeljku prikazujemo drugi model koji se zove R I R model i koji predstavlja uporabu informacijskih usluga. Elementi u tom modelu odraæavaju fasete uporabljene pri uspostavi vrijednosti informacijskih usluga. R I R model izveden je iz A C A modela i srodan je tom modelu, ali on odraæava razlikovnu domenu koja posebno ukljuëuje oblike usluge, koje A C A model ne ukljuëuje. R I R je specifiëan model uporabe informacijskih usluga koji smo razvili za pragmatiëko istraæivanje vrijednosti kako ju je korisnik procijenio (ili uporabne vrijednosti) i za razvijanje izvedene taksonomije vrijednosti pri koriπtenju knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga (Derived Taxonomy of Value in Using Library and Information Services) kao πto je prikazano u II. dijelu ovoga izvjeπêa. Pretpostavke i premise za R I R model izvodimo iz pojmova ukljuëenih u A C A model i iz analize procesa uporabe knjiæniënih i informacijskih usluga od strane korisnika Proces uporabe Da bi se ukljuëeni odnosi razgradili na sastavnice koje sluæe kao osnova za razvijanje R I R modela, koristimo se sljedeêim trima premisama koje odraæavaju taj proces: (1) Korisnici uzajamno djeluju s knjiæniënom i informacijskom sluæbom, a to je koriπtenje ili pokuπaj koriπtenja usluge zbog nekog (nekih) razloga (reasons R). Tijekom uzajamnoga djelovanja (interaction I) razlog (razlozi) se moæe preinaëiti ili promijeniti, ali razlog uvijek postoji. (2) Kao rezultat uzajamnog djelovanja korisnici dobivaju pozitivne ili negativne odgovore ili rezultate (results R)

157 (3) Korisnici vrednuju ili procjenjuju uzajamno djelovanje i odgovore ili rezultate u odnosu na njihov razlog (razloge) za uporabu knjiæniëne usluge (usluga). U procjeni vrijednosti razlozi i uzajamna djelovanja mogu se smatrati uzrokom, a rezultati ili odgovori uëinkom. Ipak, pri detaljnijem ispitivanju pokazuje se da su to sve sloæene konstrukcije koje zahtijevaju i ukljuëuju nekoliko razliëitih koncepcijskih sastavnica, dimenzija ili faseta. Dakle, usvajamo fasetni pristup za razvijanje taksonomije uporabne vrijednosti. U traæenju i uporabi informacijske usluge korisnik uzajamno djeluje s knjiæniënom ili informacijskom sluæbom. Tradicionalno, uzajamno djelovanje odvija se in situ ukljuëujuêi fiziëku prisutnost informacijskih sluæba. S dolaskom informacijskih i komunikacijskih tehnologija i mreæa, znatan je porast uzajamnog djelovanja ex situ. Ne moæemo mjeriti vrijednost jednostavno uporabom knjiga i drugih materijala u in situ, tijekom posjeta knjiænici i informacijskoj sluæbi. Dakle, u istraæivanje smo ukljuëili uzajamno djelovanje in situ i ex situ Definicije Sada smo spremni izvesti definicije. PoËinjemo s opêom definicijom vrijednosti u vezi s istraæivanjem sluæba i usluga kako je ovdje razmotreno. Dok vrste vrijednosti kao πto se tumaëe u filozofiji (stvarna, instrumentalna, inherentna i prinosna) nisu nespojive s vrstama vrijednosti u ekonomiji (vrijednost u razmjeni i u uporabi), zbog praktiënih se razloga viπe bavimo vrijednoπêu informacijskih usluga u smislu u razmjeni i u uporabi, nego πto slijedimo vrste vrijednosti predloæene u filozofiji. PoËinjemo s veê izraappleenim opaæanjem da se neizbjeæne, neminovne vrijednosti razmatraju u nekom kontekstu i da su ograniëene na taj kontekst. U oba je tipa vrijednosti (razmjena i uporaba) kontekst u koji se vrijednost uklapa nadreappleen. Smatramo da vrijednost u okviru nekoga konteksta opisuje odnos izmeappleu objekta ili objekata (bilo da su opipljivi kao proizvodi ili neopipljivi kao ideje i informacije) i njihove vrijednosti koje mogu ukljuëivati njihovu vrijednost, prednost, utjecaj, kvalitetu, korisnost, poæeljnost i/ili troπkove. Troπak ne mora nuæno biti izraæen novcem, moæe biti izraæen utroπenim vremenom ili trudom. Kao u filozofiji, tretiramo 'vrijednost' kao jednostavan naziv. Dakle, kao poëetnu toëku na opêoj razini, predlaæemo da vrijednost zastupa odnos izmeappleu danoga objekta (objekata) i njegove vrijednosti u uzajamnoj razmjeni ili u uporabi u okviru nekoga konteksta. Temeljeno na opêoj definiciji i upravo saæetoj analizi, sada moæemo ponuditi odreappleenu definiciju koja je rabljena u ovom istraæivanju, a koja se odnosi na vrijednost u uporabi. Predlaæemo da vrijednost knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga bude korisnikova procjena (ili zamjene za korisnike) kvalitete uzajamnog djelovanja sa sluæbom/uslugom i vrijednost ili korist od rezultata uzajamnog djelovanja povezana s razlozima za koriπtenje informacijske sluæbe/usluge. Procjena vrijednosti uspostavlja odnos izmeappleu zadaêe korisnika s jedne strane i kvalitete uzajamnog djelovanja i vrijednosti dobivenih rezultata s druge strane. Kontekst su pojedini

158 korisnici i njihovi razlozi i zadaci koji su ih potaknuli da traæe uslugu informacijske sluæbe Agrumentacija modela Integracijom koncepcija prikazanih u ovom odjeljku i u A C A modelu, vraêamo se funkciji modela koji se moæe koristiti za razvijanje taksonomije. Naπ je cilj na primjeru taksonomije opisati vrijednost informacijske sluæbe za korisnike koji se njome sluæe, a time i za instituciju(e) koja ih podræava. BuduÊi da nema unutarnjeg træiπta za tu uporabu, vrijednost informacijske usluge ne moæe se temeljiti na razmjeni, nego se mora temeljiti, kao πto je ranije opisano, na koncepciji vrijednosti u uporabi (uporabne vrijednosti). Drugim rijeëima, kad korisnik dobiva informaciju od sluæbe u svojoj knjiænici, kao πto akademski korisnik koristi svoju sveuëiliπnu knjiænicu, korisnik ne razmjenjuje informaciju za neπto πto ima vrijednost. Bolje reëeno korisnik se koristi tom informacijom. Cijenimo kako je vrijednost klasificirana u filozofiji (odsjeëak 2.1.), mislimo da 'biti informiran' ima stvarnu vrijednost za korisnika i stoga uzimamo da informacija ima vanjsku ili instrumentalnu vrijednost, objekti koji su potencijalni nositelji informacije imaju inherentnu vrijednost, a informacijska usluga ima prinosnu vrijednost. S obzirom na prisup istraæivanju vrijednosti (Odjeljak 3) usvojili smo pristup uoëenoj vrijednosti kao osnovu za razvijanje R I R modela i takosnomije. Drugim rijeëima, naπu taksonomiju temeljimo na korisnikovoj percepciji informacije koju je dobio, a uzajamno djelovanje koje korisnik ima s informacijskom sluæbom/ uslugom, u odnosu na stvarne ciljeve (npr. 'biti informiran') i/ili njihovu iskoristivost u rjeπavanju problema ili izvrπenju zadatka. Naravno, otkrit Êemo da su za korisnike koncepcijske dimenzije vrijednosti povezane s informacijskim uslugama, isprepletene s njihovom percepcijom procesa 'stjecanja'. Dakle, dok se model vrijednosti informacije moæe usredotoëiti na kognitivne oblike i oblike primjene, model vrijednosti informacijskih usluga mora ukljuëivati korisnikove percepcije procesa dobivanja obavijesti od sluæbe. Dodatno Êemo vidjeti da korisnik stavlja uporabu knjiænice i informacijske sluæbe na prvo mjesto u pribavljanju informacije od informacijske sluæbe i identificira namjeravanu primjenu kao razlog za koriπtenje. Da bismo to pojasnili, razvijamo odvojeni R I R model uporabe informacijskih sluæba, izveden iz A C A modela i povezan s njim kao πto je objaπnjeno u gornjem odlomku. R I R model odraæava fasetu vrijednosti u uporabi informacijskih usluga. Kroz te modele sada imamo odgovore kako pristupiti temeljnim pitanjima: Na koje se odnose i dimenzije treba usredotoëiti, u kojem kontekstu i tko treba ocijeniti povezanost? Drugim rijeëima, πto uspostavlja vrijednost knjiæniënih i informacijskih usluga, teorijski i praktiëki, da bi one zadovoljile razliëite kontekste?

159 6.4. R I R model Predlaæemo model uporabe informacijske sluæbe/usluge koji zovemo razlozi uzajamno djelovanje rezultati ili R I R model. Taj model ukljuëuje tri πiroke dimenzije ili fasete koje odraæavaju vrijednost u uporabi neke informacijske sluæbe/usluge: (1) Razlozi, u ovom sluëaju za koriπtenje knjiæniëne ili informacijske sluæbe/ usluge. Faseta daje potreban kontekst za procjenjivanje drugih dimenzija ili faseta. ObuhvaÊa uzroke, motive, osnove, svrhe, oëekivanja i/ili argumente koji su u osnovi knjiæniëne ili informacijske usluge. Zaπto se korisnici koriste sluæbom/uslugom? to æele dobiti od sluæbe(usluge? Razlozi mogu biti definirani u razliëitim stupnjevima od 'loπe' do 'dobro', ali namjernost je unatoë tome uvijek prisutna. (2) Pridruæene kvalitete uzajamnog djelovanja sa sluæbama/uslugama tijekom njihova koriπtenja zbog danih razloga. ObuhvaÊaju korisnikovu ocjenu kvalitete, problema i praktiënosti razliëitih oblika usluge. Kako korisnik procjenjuje suoëavanje s knjiæniënim ili informacijskim sustavom u tumaëenju i obnaπanju usluge? (3) Slijedni rezultati uzajamnog djelovanja ili koriπtenja i njihova vrijednost ili koristi. ObuhvaÊa korisnikovu procjenu rezultata. to je korisnik dobio od sluæbe/usluge? to je korisnik postigao? Do kojega su stupnja oëekivanja ispunjena? Jesu li rezultati relevantni? Koliko su korisni? Kako su rezultati povezani s utroπenim vremenom i/ili novcem? PrevodeÊi te fasete u okvir drugih pristupa u kojima vrijednost koju procjenjuje korisnik igra presudnu ulogu (npr. upravljanje ukupnom kvalitetom Total Quality Management TQM), uzajamno djelovanje smatra se 'uslugom', a rezultati 'proizvodom' uzajamnoga djelovanja. Kao u drugim situacijama, a posebno kako naglaπava TQM, vrijednost za korisnika (vrijednost u uporabi) sastavljena je od kvalitete usluge i vrijednosti ili koristi rezultata u odnosu na neki kontekst ili razlog. Taksonomiju prikazanu u 2. dijelu izvjeπêa strukturiramo paralelno s tri glavne fasete u R I R modelu. Dodatno, nastavljamo rjeπavati (provodimo poddiobu) te tri opêe fasete ili dimenzije u potfasete ili podskupine, a svaku od njih u posebne kategorije. Te su podjele razrada modela specifiënog za znanstvene knjiænice koje se istraæuju. Zajedno one predstavljaju dimenzije vrijednosti u koriπtenju knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga. 7. ZakljuËci U dva dijela izvjeπtavamo o opseænom, pragmatiëkom istraæivanju vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga. U prvome dijelu, poduzeli smo analizu glavnih pitanja vezanih za istraæivanje vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga i razvili koncepcijsku strukturu i modele koji sluæe kao (Saracevic-Kantor ili S-K) teorija vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga usmjerenih na korisnika. Teorija sluæi kao okvir koji je potreban za izvoappleenje taksonomije o kojoj

160 izvjeπtavamo u 2. dijelu, i za istraæivanje vrijednosti takvih sluæba/usluga opêenito. Ponovimo glavne toëke naπe analize: Vaæno je istraæivati vrijednost knjiæniënih i informacijskih sluæba/usluga iscrpnije nego πto je to ikad prije uëinjeno jer su te sluæbe u tranziciji i suoëavaju se s poveêanom kompetitivnoπêu. Financijeri bi æeljeli dobiti detaljnije opravdanje troπkova u smislu vrijednosti. Filozofija se bavi vrijednosti u smislu stvarne, vanjske/instrumentalne, inherentne i prinosne vrijednosti. Te vrste vrijednosti primjenjuju se na informaciju i informacijske usluge. Pa ipak, korisnije je u svrhu opravdavanja usredotoëiti se na vrijednost u razmjeni i vrijednost u uporabi kako se one tumaëe u ekonomiji. Studije vrijednosti u razmjeni ukljuëuju ili informaciju u πirem smislu ili informacijske usluge, ali one nisu bile posebno uspjeπne. Istraæivanja vrijednosti u uporabi koja prosuappleuju ekonomske pojmove Ëine se prikladnijima. Korisnost, koja odraæava vrijednost u uporabi informacijskih usluga, moæe biti procijenjena iz korisniëkih ocjena vrijednosti. Relevantnost se razmatra kao kriterij odraæavanja uëinkovitosti razmjene informacija izmeappleu ljudi, tj. korisnika, i informacijskih sustava u komunikacijskom kontekstu, temeljene na vrednovanju od strane ljudi (korisnika). Relevantnost odraæava neke, ali ne sve, dimenzije vrijednosti. Ipak, da bi informacije ili informacijski objekti imali vrijednost, najprije moraju biti relevantni. Vrijednost je i mora biti razmatrana u nekom kontekstu. U odnosu na informaciju i informacijske usluge kontekst uporabe veoma je vaæan. Vrijednost informacije i informacijskih usluga razlikuje se. Netko moæe pokuπati procijeniti vrijednost informacijskih usluga bez izravnog ocjenjivanja informacije same. Pa ipak, trebamo dva modela: jedan da bi odrazio uporabu informacije i drugi za uporabu informacijskih sluæba/usluga da bi procijenio vrijednost svake od njih. Iako su dva modela povezana, oni se takoappleer obraêaju i razlikovnim motriπtima. Model koji odraæava uporabu informacije razlaæe ciklus uporabe: stjecanje, spoznavanje i primjena (A C A model). To je osnovni model koriπten u ovom istraæivanju. SljedeÊi i srodan model razvijen je da bi odrazio uporabu informacijskih sluæba/usluga i ukljuëuje elemente razloga, uzajamnog djelovanja i rezultata (R I R model). Ta dva modela sluæe kao osnova za razvijanje pristupa u naπem istraæivanju i za razlikovanje faseta vrijednosti. Oni su potaknuli pitanja koja su postavljali korisnici i fasetni razvitak taksonomije. Uzimamo da je vrijednost knjiæniënih i informacijskih usluga procjena koju su donijeli korisnici (ili zamjene za korisnike) o kvalitetama uzajamnoga djelovanja sa uslugom i vrijednosti i koristi od rezultata uzajamnoga djelovanja πto je povezano s razlozima za koriπtenje sluæba i usluga. Prevela: Jelica LeπËiÊ

161 Biljeπke 1. Abels, E. G. ; P. B. Kantor ; T. Saracevic. (1996). Studying the value and cost of library and information services: applying functional cost analysis to the library in transition. // Journal of the American Society for Information Science, 47, Ahituv, N. ; S. Neuman. (1986). Decision making and the value of information. // Principles of information systems for management. Dubuque, IA : Brown. Pp Attfield, R. (1987). A theory of value and obligation. London : Croom Helm. 4. Baker, S. L. ; F. W. Lancaster. (1991). The measurement and evaluation of library services. 2nd ed. Arlington, VA : Information Resources. 5. Bawden, D. (1991). User-oriented evaluation of information systems and services. Brookfield, VT : Gower. 6. Bell, D. (1973). The coming of post-industrial society: a venture in social forecasting. New York, NY : Basic Books. 7. Coase, R. H. (1994). Economics and contiguous disciplines. // Essays on economics and economists. Chicago : University of Chicago Press. Pp (pp Cummings, M. M. (1986). The economics of research libraries. Washington, D.C. : Council on Library Resources. 9. Debreu, G. (1959). Theory of value: an axiomatic analysis of economic equilibrium. New Haven, CT : Yale University Press. 10. Dervin, B. ; M. S. Nilan. (1986). Information needs and uses. // Annual Review of Information Science Technology, 21, Drucker, P. F. (1994). Post-capitalist society. New York, NY : Harpner Business. 12. Feeney, M. ; M. Grieves. (Eds.) (1994). The value and impact of information. London : Bowker Saur. 13. Griffith, J. M. ; D. W. King. (1994). Libraries: the undiscovered national resource. // The value and impact of information. / eds. M. Feeney & M. Grieves. London : Bowker Saur. Pp Heilbroner, R. L. (1988). Behind the veil of economics: essays in the wordly philosophy. New York : Norton. 15. Hirshleifer, J. ; J. G. Riley. (1992). The analytics of uncertainty and information: Cambridge surveys of economic literature. Cambridge : Cambridge University Press. 16. Huttenlock, L. T. ; P. Dawson ; T. Saracevic ; P. B. Kantor. (1995). Derived Taxonomy of Value in Using Library and Information Services: a manual for encoding of responses. New Brunswick, NJ : School of Communication, Information and Library Studies, Rutgers University. Technical report APLab/95 5. (Available in electronic University. Technical report APLab/95 5. Available in electronic form from: ftp://scils.rutgers.edu/pub/aplab/ Cost.Value.Study/taxonman 17. Kantor, P. B. (1984). Cost and usage of health sciences libraries: economic aspects. // Bulletin of the Medical Library Association, 72, Kantor, P. B. (1994). Information retrieval techniques. // Annual Review Information Science and Technology, 29, Kantor, P. B. ; T. Saracevic. (1995). Studying the value of library and information services: a taxonomy of users assessments. // Proceedings of the American Society for Information Science, 32, Kantor, P. B. ; T. Saracevic ; J. D Esposito-Wachtmann. (1995). Studying the cost and value of library services: final Report. New Brunswick, NJ : School of Communication, Information and Library Studies, Rutgers University. Technical report APLAB/94 3. (Available in electronic form from: ftp://scils.rutgers.edu/pub/aplab/cost.value.study. 21. King, D. W. (1978). Key papers in the design and evaluation of infomation systems. White Plains, NY : Knowledge Industry. 22. King, D. W. ; N. K. Roderer ; H. A. Olsen. (1983). Key papers in the economics of information. White Plains, NY : Knowledge Industry

162 23. Koenig, M. E. D. (1990). Information services and downstream productivity. // Annual Review of Information Science and Technology, 25, Lindberg, D. A. B. ; E. R. Siegel ; B. A. Rapp ; K. T. Wallingford ; S. R. Wilson, S. R. (1993). Use of MEDLINE by physicians for clinical problem solving. // The Journal of the American Medical Association, 269, Myrdal, G. (1958). Value in social theory: A selection of essays and methodology. London : Rutlege. 26. Orr, R.H. (1973). Measuring the goodness of library services: a general framework for considering quantitative measures. // Journal of Documenatation 29, Perry, R. B. (1954). Realms of value. Cambridge, MA : Harvard University Press. 28. Repo, A. J. (1989). The value of information: approaches in economics, accounting, and management science. // Journal of the American Society for Information Science, 40, Robertson, S. E. ; M. M. Hancock-Beaulieu. (1992). On the evaluation of IR systems. // Information Processing & Management, 28, Saracevic, T. (1975). Relevance: a review of and a framework for the thinking on the notion in information science. // Journal of the American Society for Information Science, 26, Saracevic, T. (1995). Evaluation of evaluation in information retrieval. // Proceedings of the 18th Annual International ACM SIGIR Conference on Research and Development in Information Retrieval. Special issue of SIGIR Forum Saracevic, T. ; P. B. Kantor. (1988). A study in information seeking and retrieving. // Journal of the American Society for Information Science, 39, Schamber, L. ; M. B. Eisenberg ; M. S. Nilan. (1990). A re-examination of relevance toward a dynamic, situational definition. // Information Processing & Management, 26, Schamber, L. (1994). Relevance and information behavior. // Annual Review of Information Science and Technology, 29, Schutz, A. (1970). Reflection on the problem of relevance. New Haven, CT : Yale University Press. 36. Shera, J. H. (1972). The foundation for education of librarianship. New York : Willey. 37. Tague-Sutcliffe, J. (1995). Measuring information: an information service perspective. San Diego : Academic Press. 38. Taylor, R. S. (1986). Value-added processes in information systems. Norwood, NJ : Ablex. 39. Wilson, S. R. ; N. Starr-Schneidkraut ; M. D. Cooper. (1989). Use of the critical incident technique to evaluate the impact of MEDLINE. // American Institute for Research. Report on NLM contract no. No1-LM ,

163 Istraæivanje vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga. II. dio. Metodologija i taksonomija 17 Te nejasnoêe, zalihost i nedostaci podsjeêaju na one koje je iznio dr. Franz Kuhn za kinesku enciklopediju Nebesko carstvo dobrohotnog znanja. Na tim dalekim stranicama napisano je da se æivotinje dijele na (a) one koje pripadaju caru, (b) balzamirane æivotinje, (c) one koje su ukroêene, (d) svinje koje siπu, (e) sirene, (f) æivotinje iz basni, (g) zalutale pse, (h) one koje su ukljuëene u ovu klasifikaciju, (i) one koje se tresu kad su bijesne, (j) neizbrojive, (k) one nacrtane kistom od fine devine dlake, (l) druge i (n) one koje iz daljine nalikuju na muπice. Jorge L. Borges (1966.) Druga istraæivanja str Saæetak Ovo izvjeπêe izvedeno je iz opseænog istraæivanja provedenog pod pokroviteljstvom Savjeta za knjiæniëne izvore (Council for Library Resources CLR). Meappleu ciljevima istraæivanja ovdje izdvajamo dva: razviti nazivlje taksonomiju vrijednosti knjiæniënih i informacijskih sluæbi i usluga temeljeno na korisniëkim ocjenama i predloæiti metode i instrumente za sliëna istraæivanja opêenito. Rezultati istraæivanja objavljeni su u dva dijela. U ovom, prvom dijelu, raspravljamo o temeljnim pojmovima koji se odnose na vrijednost, a koje treba pojasniti da bi se nastavilo s bilo kojim pragmatiëkim prouëavanjem vrijednosti i postavljamo teoriju uporabno orijentirane vrijednosti informacije i informacijskih sluæba i usluga. Ispitujemo pojam 'vrijednost' u filozofiji i ekonomiji i u odnosu na knjiæniëne i informacijske sluæbe i usluge, kao i povezanost vrijednosti i relevantnosti. Razvijamo dva modela: jedan povezan s koriπtenjem informacije i drugi povezan s koriπtenjem knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga. Ti su modeli teorijski okvir za pragmatiëno prouëavanje vrijednosti i smjernice za daljnji razvitak izvedene 17 Saracevic, T. ; P. Kantor. (1997). Studying the value of library and information services. II. Methodology and Taxonomy. // Journal of the American Society for Information Science, 48, 6, Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, John Wiley & Sons, Inc., i oba autora

164 taksonomije vrijednosti pri koriπtenju knjiæniënih i informacijskih sluæba (Derived Taxonomy of Value in Using Library and Information Services). U ovom, drugom dijelu izvjeπêa, bavimo se pojedinostima istraæivanja. Vaænost taksonomije, metoda uporabljena za prikupljanje podataka o korisniëkim ocjenama vrijednosti u pet znanstvenih knjiænica, ukljuëujuêi 18 usluga i 528 intervjua korisnika; razvijanje i predstavljanje taksonomije; statistika i ispitivanje taksonomije. Novo je glediπte podjela vrijednosti informacijskih usluga u tri glavne skupine ili fasete: (i) za koriπtenje informacijske usluge u danom sluëaju; (ii) kakvoêa koriπtenja povezana s tom uslugom; i (iii) vrijednost, pogodnosti ili implikacije koje slijede iz uporabe usluge. Rad zavrπavamo prijedlozima za primjenu u praksi, posebice u vrednovanju usluga, i opêenitom raspravom koja se odnosi na naëela razvitka taksonomije. 1. Uvod 1.1. Organizacija izvjeπêa Izvjeπtavamo o empirijskom istraæivanju vrijednosti knjiæniënih i informacijskih usluga Ëiji je rezultat Izvedena taksonomija vrijednosti pri koriπtenju knjiæniënih i informacijskih usluga (Derived Taxonomy of Value in Using Library and Information Services), dalje u tekstu samo taksonomija. Pridjev 'izvedena' u nazivu taksonomije odraæava Ëinjenicu da je ona izvedena iz onoga πto korisnici mogu reêi o vrijednosti primljene usluge. Izvjeπtavanje smo podijelili u dva dijela. U prvome dijelu bavili smo se sljedeêim: vaænoπêu istraæivanja vrijednosti u knjiæniënim i informacijskim uslugama; shvaêanjem 'vrijednosti' u filozofiji i ekonomiji; vrijednoπêu informacije; vrijednoπêu informacijskih usluga; vezama izmeappleu vrijednosti i relevantnosti; srodnim istraæivanjima. Rezultat je bio okvir, a to je teorija uporabno usmjerene vrijednosti informacije i informacijskih usluga, koja daje argumentaciju za nastavak pragmatiënog (praktiënog) dijela istraæivanja o kojemu izvjeπtavamo u ovome dijelu izvjeπêa. Razvili smo dva modela uporabne orijentiranosti: jedan koji se odnosi na uporabu informacije nazvan stjecanje spoznavanje primjena ili A C A model i drugi koji se odnosi na uporabu informacijskih usluga nazvan razlozi uzajamno djelovanje (interakcija) rezultati ili R I R model. U ovom Êemo se dijelu implicitno ili eksplicitno baviti tim teorijskim okvirom i posebice modelima, ali neêemo ponavljati njihov opis. U ovom dijelu, u uvodu, uspostavljamo vezu s prvim dijelom izvjeπêa i ciljevima istraæivanja. U 2. odjeljku raspravljamo o vaænosti taksonomije. U 3. odjeljku opisujemo metodologiju prikupljanja podataka. U 4. odjeljku prikazujemo metode analize podataka radi izvoappleenja taksonomije. U 5. odjeljku prikazujemo nastalu taksonomiju i dajemo primjere. 6. odjeljak sadræi statistiëke rezultate o empirijskoj taksonomiji i 7. odjeljak ispituje izvedenu taksonomiju, ukljuëujuêi novu teorijsku osnovu za takvo ispitivanje. 8 odjeljak predlaæe praktiëne primjene drugdje. 9. odjeljak raspravlja o naëelima taksonomije, a zatim slijede zakljuëci Ciljevi istraæivanja Ovaj se odsjeëak pojavljuje u oba dijela izvjeπêa radi njihove potpunosti. IzvjeπÊe je rezultat 15-mjeseËnog istraæivanja uglavnom pod pokroviteljstvom Savjeta za

165 knjiæniëne resurse (Council for Library Resources). Cilj istraæivanja bio je iskazati problem, razviti model i metode za istraæivanje vrijednosti i troπkova knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga, tako da moæe biti pragmatiëno generaliziran i primijenjen u drugim sluæbama koje æele provesti sliëna istraæivanja. PraktiËni cilj istraæivanja bio je dati knjiænicama i informacijskim sluæbama opêenito, kao i onima orijentiranima na istraæivanje, poput posebice velikih znanstvenih knjiænica, metode prikupljanja informacija o vrijednosti i troπkovima njihovih sluæba i usluga informaciju koja Êe pomoêi u opravdavanju rada knjiæniënih i informacijskih sluæba i pri donoπenja odluka. Tijekom rada djelovali smo i prema postavljanju teorijskoga okvira vrijednosti za knjiæniëne i informacijske sluæbe i usluge. Ciljevi istraæivanja bili su razviti i ispitati taksonomiju vrijednosti knjiæniënih i informacijskih usluga temeljenu na korisniëkoj ocjeni, odrediti cijenu pojedinih usluga, razviti metode kombiniranja i povezivanja troπkova i vrijednosti podataka i izraditi podrobne opise i priruënike koji Êe omoguêiti ponavljanje ove vrste istraæivanja. IzvjeπÊe je samo jedan u nizu dokumenata o istraæivanju. IzvjeπÊe je namijenjeno i ograniëeno na izvjeπtavanje o prvom cilju, πto znaëi da se izvjeπêe bavi samo teorijskim okvirom i opisom vrijednosti. Slijedni i srodni dokumenti bave se troπkovima i ispituju povezanost troπkova i vrijednosti (Abels, Kantor, Saracevic, 1996.; drugi su Ëlanci u pripremi). IzvjeπÊe o napredovanju istraæivanja, koje se moæe smatrati prethodnikom ovom dokumentu, predstavljeno je na konferenciji (Kantor, Saracevic, 1995.). Dostizanje ovih ciljeva traæilo je empirijski projekt i istraæivanje, πto je uklju- Ëivalo prikupljanje i analiziranje velike koliëine podataka dobivenih od razliëitih sluæba i usluga u nekoliko znanstvenih knjiænica, kao πto je opisano u drugom dijelu izvjeπêa. Pojedinosti o projektu (ukljuëujuêi argumentaciju, metode i rezultate, s dodacima koji prikazuju instrumente, postupke i priruënike za uporabu pri ponavljanju istraæivanja) prikazani su u zavrπnom izvjeπêu o projektu (Kantor, Saracevic, D'Esposito-Wachtmann, 1995.). PriruËnik za primjenu taksonomije predstavljen je zasebno (Huttenlock, Dawson, Saracevic, Kantor, 1995.). 2. Vaænost taksonomija Zaπto ovako veliki trud posvetiti taksonomiji? Od kakve su koristi taksonomije? To su opravdana pitanja koja traæe objaπnjenje. Taksonomija je oblik klasifikacije; u filozofiji i prirodnim znanostima ona se odnosi i na prouëavanje klasifikacije. Korijen rijeëi dolazi od grëke rijeëi koja znaëi raspored. Ljudski su umovi, po prirodi i po odgoju, nesmiljeni klasifikatori. Klasifikacija je osnovni proces naπih umova. Bitna je za razumijevanje nas samih i naπega okruæenja, za asocijacije i udruæivanja i druge kognitivne procese. Klasifikacija je najstarija metoda u znanosti. Aristotel je, na primjer, klasificirao sve u vidokrugu da bi to opisao atributima i povezao izvedene skupine s moralnim i etiëkim vrijednostima ili svojstvima. Klasifikacija je takoappleer temeljna metoda u prirodnim znanostima; znanstvena metoda implicitno ili eksplicitno poëinje od neke klasifikacije i Ëesto dovodi do klasifikacije. Pa ipak, moderna znanstvena uëena

166 misao, koja je zapoëela u 17. stoljeêu, ne povezuje izvedene skupine s moralnim ili etiëkim vrijednostima ili svojstvima, kao πto su to Ëinili znanstvenici u prethodnim stoljeêima, nego ih povezuje s nekim svojstvenim, inherentnim svojstvima ili karakteristikama (znaëajkama) inherentnim u smislu πto su znanstvenici mislili ili smatrali vaænim. Kao rezultat toga pojavile su se neke poznate znanstvene klasifikacije. Carolus Linnaeus ( ) ustanovio je modernu metodu nazivanja i klasificiranja æivotinja i biljaka; koristio se njihovom promatranom strukturom kao osnovom za taksonomiju koja se koristi do danas. Gregor Mendel ( ) oblikovao je osnovne zakone nasljednosti nakon πto je klasificirao sedam parova osobina/znaëajki kod vrtnoga graπka i slijedio promjene klasificiranih osobina u sljedeêim generacijama. To je posluæilo kao osnova za moderna istraæivanja u genetici. Dmitri Mendeleev ( ) uveo je red u anorgansku kemiju klasificirajuêi elemente za πto je kao osnovu za klasifikaciju uzeo njihovu atomsku teæinu. Klasifikacija je posluæila, izmeappleu ostaloga, kao smjernica za otkrivanje nepoznatih elemenata. Postoji mnogo sliënih primjera u druπtvenim znanostima, iako u cjelini ne toliko uspjeπnih. Kao πto je pokazano u prvom dijelu izvjeπêa, klasifikacija vrijednosti na uporabnu vrijednost i prometnu vrijednost Adama Smitha ( ) sluæila je kao osnova za razvijanje moderne ekonomske misli. Abraham Maslow ( ) razvio je klasifikaciju ljudskih potreba temeljenu na ureappleenim nizovima razina. Bliæe knjiæniëarstvu, Melvil Dewey ( ) razvio je pragmatiënu, uporabnu shemu knjiæniëne klasifikacije utemeljene na epistemioloπkoj interpretaciji organizacije znanja, i tako dalje. Svim tim klasifikacijama jedno je zajedniëko: one su uspjeπno sluæile kao temelj za daljnji rad. To je snaga i Ëak razlog izrade brojnih klasifikacija ili taksonomija. U znanosti su koriπtene mnoge klasifikacije kao prvi korak u razvijanju teorije i/ili kao vodië pri promatranju i objaπnjavanju nekih pojava ili procesa. U praktiënim situacijama, klasifikacije su se koristile za donoπenje odluka, kao u Deweyevom sluëaju za raspored knjiæniëne graapplee. Te odrednice ne samo πto jaëaju nego i ograniëavaju klasifikaciju ili taksonomiju opêenito. Klasifikacija ne objaπnjava, ona samo opisuje. Ona je prvi korak prema primjeni i/ili objaπnjenju. Taksonomije se mogu razvijati na nekoliko naëina. Mogu se razvijati na temelju unaprijed stvorenih predodæba i uvjerenja. Mogu se temeljiti na paæljivom, selektivnom promatranju ili Ëak mjerenju. U svakom sluëaju, treba slijediti neka naëela, kao πto je to rastumaëio Bailey (1994.). Opasnost nastavljanja rada bez naëela ilustrirana je sjajnom klasifikacijom æivotinja citiranom uvodno. Ona nije bila uspjeπna kao Linnaeusova taksonomija æivotinja temeljena na promatranju strukture. Naπa taksonomija ne objaπnjava vrijednost knjiæniënih i informacijskih usluga. Ali, nadamo se da ovdje razvijena taksonomija ima dvije znaëajke koje su izvan taksonomije same. Prvo, vjerujemo da se taksonomija moæe koristiti u praksi, πto znaëi da se moæe primijeniti kao osnova za nastavljanje uspjeπnog i pragmatiëkog istraæivanja vrijednosti knjiæniënih i informacijskih usluga. Drugo, takoappleer vjerujemo da se moæe koristiti u eksperimentalnom i u teorijskom radu, πto znaëi u

167 promatranjima istraæivanih uëinaka varijabla i u nastavljanju teorije i istraæivanja. Raspravljamo moguêe primjene u 8. odjeljku, a u 9. odjeljku predstavljamo srodna naëela temeljena na primjeni koja su nas vodila u stvaranju taksonomije. 3. Prikupljanje podataka Pristup. Naπ pristup bilo je identificirati nekoliko velikih znanstvenih knjiænica, u svakoj izabrati nekoliko usluga za istraæivanje, intervjuirati korisnike tih usluga, analizirati transkripte intervjua i na osnovi analize razviti i ispitati taksonomije vrijednosti. Drugim rijeëima, osnova je promatranje i analiza korisniëkih ocjena vrijednosti. Prikupljanje i analiza podataka ukljuëivala je sloæene postupke, Ëije su pojedinosti dane u dodacima Kantora, Saracevica i D'Esposito-Watchmann (1995.) Dakle, ovdje je dan samo saæetak. UkljuËene usluge. Sudjelovalo je pet znanstvenih knjiænica (oznaëene s L1 L5). Svaku smo knjiænicu traæili da izabere usluge koje Êe biti istraæivane. Izabrano je ukupno 18 usluga kao πto pokazuje tablica 1. Neke usluge bile su u knjiænicama i osobno smo korisnike traæili da ocijene uslugu neposredno nakon koriπtenja, dok su druge usluge bile dostupne izvan knjiænica (elektroniëke mreæne usluge) i korisnike smo traæili ocjenu usluge online pozivom (na zaslonu), tj. telefonskim intervjuom. Foskusne skupine. Prije intervjuiranja korisnika odræali smo sastanke dviju fokusnih (tematskih) skupina da bismo: (i) ispitali primjenjivost koncepcija i pitanja ukljuëenih u preliminarnu verziju naπeg alata za provoappleenje istraæivanja (anketnog lista) i (ii) dobili opêi uvid u korisnikovu percepciju vrijednosti knjiænice, zajedno s poteπkoêama koje korisnici imaju pri ocjenjivanju vrijednosti. Sastanke je vodio obuëeni moderator prema pisanim uputama. Intervjui fokusnih skupina voappleeni su u L1 s 11 fakultetskih Ëlanova, od kojih je svaki zastupao razliëitu disciplinu i u L2 s 13 poslijediplomanada koji predstavljaju tri discipline koje odgovaraju izabranim uslugama. Razgovori su snimani i transkribirani. Analizirali smo transkripte (prijepise) i po potrebi modificirali anketne listove. Fokusne su skupine bile korisne i za potvrappleivanje i modificiranje okvira i modela istraæivanja. Anketni listovi. Pitanja su slijedila R I R model. Posebno, oblikovali smo intervju da bismo se usredotoëili na poseban zadatak ili projekt u vezi s kojim je korisnik pristupio knjiæniënoj usluzi. Dakle, iako je koriπten opêi upitnik, æeljeli smo izolirati kontekst sadaπnjeg koriπtenja kao 'kritiëni sluëaj'. Upitnik je sadræavao dvije vrste pitanja: (i) po Likertovoj ljestvici koja daju korisniku moguênost izbora od 1 do 7 za ocjenjivanje danoga oblika usluge i (ii) nezavrπena, otvorena pitanja koja treba dopuniti da bi se naveli: 1. Razlozi zaπto je korisnik doπao u knjiænicu ili u to vrijeme ocijenio danu knjiæniënu uslugu. 2. to je korisnik dobio koriπtenjem; koje je povlastice, koristi dobio. 3. to bi korisnik uëinio da mu usluga nije bila dostupna u knjiænici. 4. Objaπnjenje zaπto je korisnik dodijelio odreappleeno mjesto na Likertovoj ljestvici

168 Glavni upitnik izraappleen je i ispitan u probnoj inaëici i zatim modificiran, koliko je bilo potrebno, za svaku uslugu tako da pitanja ukljuëuju odreappleeno ime i oblik usluge. U skladu s tim, za 18 usluga bilo je 17 inaëica; za usluge 2 i 3 (referentna usluga, ali u raznim ograncima) koristili smo se istom inaëicom upitnika. Upitnici su dani u Dodatku A, a priruënik za obuku ispitivaëa (ukljuëujuêi upute za voappleenje intervjua) u Dodatku E Kantora, Saracevica i D'Esposito-Wachtmann (1995.). Intervjui. Angaæirali smo, platili i obuëili ispitivaëe, tj. osobe koje su vodile intervjue postavljale pitanja korisnicima izravno ili telefonom, da izvedu zakljuëak i snime odgovore na pitanja. Odabrali smo intervju radije nego da traæimo korisnike da sami ispune anketne listove iz dvaju razloga. Prvo, tako smo mogli osigurati potpuniji odgovor na otvorena pitanja koja je trebalo dopuniti i tako dobiti viπe podataka za analizu. Drugo, i joπ vaænije iz naπega probnog istraæivanja i intervjuiranja fokusne skupine vidjelo se da je korisnicima bilo teπko, Ëak i na kratko vrijeme, zadræati pozornost (usredotoëenost) na pitanja o vrijednosti knjiæniëne i informacijske usluge. ObuËavali smo ispitivaëe da budu usmjereni na dana pitanja. Moglo bi biti zanimljivo izvijestiti o troπkovima intervjuiranja i transkripata (prijepisa) intervjua: pri omjeru od 10 $/h za ispitivaëe, i 0,80 $ za unoπenje podataka po intervjuu, prosjeëno 8 $ za prijepis po intervjuu, prosjeëna cijena rada (iskljuëujuêi putne troπkove, ali ukljuëujuêi administrativne troπkove i troπkove obuke) za intervjuiranje, upisivanje rezultata i prijepis, bila je 20,20 $ po intervjuu u krugu 1 i 14,13 $ po intervjuu u krugu 2, gdje je bilo manje otvorenih pitanja, odnosno pitanja na koja se mogao dati proπireni odgovor. Krugovi istraæivanja. Da bismo zadovoljili moguêe razlike u korisnikovoj ocjeni vrijednosti tijekom vremena (i pod pretpostavkom da bi oni imali priliku uporabiti informaciju za dani zadatak), ispitivali smo korisnike u dva razliëita vremenska razdoblja. Da bismo odmah prikupili ocjene vrijednosti, u prvom smo krugu intervjuirali korisnike odmah Ëim su zavrπili s koriπtenjem usluge. U drugom krugu istraæivali smo dugotrajnije ocjenjivanje vrijednosti, kontaktirajuêi s korisnicima u vrijeme koriπtenja usluge i zatim telefonom oko dva tjedna nakon πto su se koristili uslugom. U smislu faza u A C A modelu, prvi krug moæe se smatrati viπe povezanim s fazom stjecanja i uzajamnoga djelovanja, dok drugi krug zastupa fazu primjene. Prvi krug istraæivanja voappleen je u jesen 1993., drugi u proljeêe 1994., a ukljuëivali su iste usluge, ali razliëite korisnike. Korisnici. Intervjuirani korisnici bili su poslijediplomanti, profesori ili zaposlenici studenti nisu bili ciljna populacija osim usluge br. 10 (studentska zbirka za kratkoroënu posudbu) u kojoj su ukljuëeni profesori i studenti. Da bismo dobili reprezentativne odgovore od svake usluge, unaprijed smo utvrdili kvote korisnika za svaku sluæbu; ostvarili smo 70% kvota. Zbog naπih kriterija provjere, morali smo ispitati osobno ili telefonom viπe korisnika za svaki provedeni intervju. Jedan od Ëetiri korisnika kojima smo se obratili u knjiæniënoj i informacijskoj sluæbi dao je intervju. Prikupili smo 534 intervjua 388 (73%) u prvom krugu i 146 (27%) u drugom krugu. Od tih 534 intervjua, 528 je transkribirano i oni su bili

169 TABLICA 1. Istraæivane usluge Usluga br. Knjiænica Mjesto/naziv usluge Opis 1 L1 Posudbeno-informacijski pult Na ulazu u knjiænicu. Prima jednostavna i druga pitanja 2 L1 Referentni pult, Ogranak 1. Referentna sluæba knjiæniëara 3 L1 Referentni pult, Ogranak 1. Referentna sluæba knjiæniëara 4 L1 Referentna savjetodavna usluga Iscrpno informacijsko traæenje 5 L1 Usluga za dostavu graapplee Dostava graapplee na kampusu iz svih knjiænica sveuëiliπta 6 L2 Knjiænica za umjetnost i Koriπtenje zbirke koja se ne arheologiju posuappleuje 7 L2 Knjiænica za biologiju Online i CD-ROM usluge za elektroniëke usluge brojne baze podataka i kataloge 8 L2 Knjiænica za psihologiju Referentna sluæba koju referentna obavljaju knjiæniëari 9 L3 PojaËana usluga online Online katalozi i baze kataloga podataka 10 L3 Studentska zbirka za kratkoroënu KnjiæniËna i nastavniëka posudbu graapplea 11 L3 Usluga dostave dokumenata Dostupna u knjiænici za biologiju 12 L3 CARL (javno dostupan) Fakultetski raëuni za izravne narudæbe 13 L4 ElektroniËki referentni izvori ElektroniËki izvori za razna podruëja 14 L4 Glazbeno i medijsko srediπte Zapisi, vrpce, filmovi, video L4 Usluga meappleuknjiæniëne posudbe Osobna dostava i dostava poπtom 16 L5 Automatizirana referentna sluæba Online CD-ROM baze podataka 17 L5 Tradicionalna referentna sluæba Informacijska usluga koju obavljaju knjiæniëari 18 L5 Patentna sluæba Sluæba pohrane i dostave patenata upotrebljeni za analizu. Dakle, taksonomija o kojoj ovdje izvjeπtavamo, temelji se na 528 sluëajeva. Tablica 2. prikazuje neke znaëajke 528 korisnika. 4. Analiza i razvitak taksonomije Pristup. Analiza transkribiranih intervjua stvorila je osnovu za razvijanje dviju taksonomija vrijednosti. Analiza je voappleena u dva odvojena kruga. U prvom krugu,

170 usmjerili smo se na otkrivanje nazivlja i rjeënika korisnika koji je proizaπao iz intervjua. Rezultat toga bila je empirijska taksonomija (ET) πto je prikazano u dodatku B Kantora, Saracevica i D'Esposito-Wachtmann (1995.). Empirijska taksonomija (ET) bila je organizirana prema specifiënim pitanjima na koja su dobiveni odgovori. U drugom krugu, usredotoëili smo se na uopêavanja iz empirijske taksonomije i na logiëki raspored i ispitivanje, slijedeêi R I R model. Rezultat je bila izvedena taksonomija vrijednosti pri koriπtenju knjiæniënih i informacijskih sluæba i usluga (Derived Taxonomy of Value in Using Library and Information Services DT) predstavljena u ovome dijelu izvjeπêa. Kad u tekstu spominjemo 'taksonomiju', mislimo na izvedenu taksonomiju. Za naπe razvijanje empirijske taksonomije moæe se reêi da odraæava utemeljen teorijski pristup koji predlaæe da modeli budu izgraappleeni od dna prema gore, upotrebljavajuêi sirove podatke (Corbin, Strauss, 1990.). SpecifiËno, naπa je metoda bila naravno sadræajna analiza teksta koja dopuπta klasifikaciju velikih koliëina teksta u ovome sluëaju to su bili tekstovi intervjua s korisnicima (Weber, 1990.). KonaËno, pri razvijanju empirijske i izvedene taksonomije razmotrili smo naëela taksonomija u druπtvenim znanostima kao πto je istaknuo Bailey (1994.). TABLICA 2. Karakteristike korisnika Iz knjiænica Status Spol L1 96 Nastavnici 92 Muπki 258 L2 115 Postdiplomandi 334 Æenski 270 L3 110 Studenti 91 L4 95 Drugi 11 L5 112 PodruËje studiranja/istraæivanja Dob UËestalost koriπtenja knjiænice Humanistika 142 Ispod 18 3 Manje od jednom mjeseëno 74 StruËni studiji Jednom mjeseëno 49 Druπtvene znanosti puta mjeseëno 97 Prirodne znanosti 83 Tridesete puta mjeseëno 39 Tehnika 14»etrdesete 73 Viπe od 4 puta 127 Drugo 40 Pedesete 26 Bez odgovora 142 Bez odgovora Bez odgovora 3 Empirijska taksonomija (ET). ZapoËevπi sa specifiënim pitanjima i aktualnim rjeënikom odgovora korisnika ET, kategorije su ponovno definirane, proëiπêene i redefinirane u nizu koraka. Ti su koraci bili ponavljani ukljuëujuêi znaëajnu koliëinu povratnih informacija. Prvo je jedan analitiëar obradio sve intervjue i utvrdio reprezentativne kljuëne rijeëi i fraze. Drugo, analitiëar je reprezentativne kljuëne rijeëi i fraze svrstao u kategorije povezane s odreappleenim pitanjima u

171 intervjuima i svakom dodijelio oznaku kategorije. TreÊe, te oznake kategorije bile su svrstane u radnu klasifikacijsku shemu da bi se mogle koristiti za ispitivanje.»etvrto, analitiëar se vratio intervjuima i klasificirao svaki odgovor prema toj radnoj klasifikacijskoj shemi. Peto, analitiëar je zatim napisao skup uputa za dekodiranje da bi ispitao pouzdanost sheme pri obradi intervju koju su obavljali drugi analitiëari. esto, dva analitiëara, koji prije nisu bili ukljuëeni, ispitali su shemu na meappleukodno slaganje; konzistentnost je bila prihvatljiva (kappa ~ 65%). (Daljnja statistika empirijske taksonomije dana je u 6. odjeljku). Kao πto je spomenuto, u ovom izvjeπêu predstavljamo samo izvedenu taksonomiju kao zavrπni proizvod. Empirijsku taksonomiju smatramo posrednim proizvodom, meappleuproizvodom. Dok smo razvijali empirijsku taksonomiju otkrili smo velik broj zanimljivih oblika ponaπanja korisnika pri opisivanju njihove percepcije vrijednosti knjiæniënih i informacijskih usluga. Smatramo da su, usprkos naπoj namjeri da dobijemo odgovore na svako pojedino pitanje, korisnici u veêini odgovora skloniji govoriti o svom cjelokupnom iskustvu. Korisnici imaju poteπkoêe u ocjenjivanju vrijednosti ili Ëak s povezivanjem vrijednosti. Rezultat je toga, npr. da je jedna od kategorija u empirijskoj taksonomiji s radnim naslovom ' to ste dobili koriπtenjem sluæbe?' dala raspon odgovora na mnogo razliëitih pitanja s kojima su korisnici bili suoëeni pri dodjeljivanju vrijednosti knjiæniënoj i informacijskoj sluæbi/usluzi. Izvedena taksonomija (DT). Razvijanje i ispitivanje DT bila je druga aktivnost, koja je takoappleer ukljuëivala brojne ponovljive korake. Prvo, na osnovi empirijske taksonomije, teorijskog okvira i R I R modela (opisanoga u prvome dijelu izvjeπêa) drugi analitiëar izradio je prvu verziju izvedene taksonomije. Drugo, tu je verziju zatim testirao isti analitiëar vraêajuêi se na podatke, tj. na intervjue. TreÊe, dobiveni su rezultati koriπteni za ispravke.»etvrto, angaæirana su dva nova analitiëara da bi ispitala interkodnu konzistentnost u primjeni taksonomije, koristeêi se izvornim intervjuima, a da bi izradili prijedloge poboljπanja i pripremili priruënik za dekodiranje (Huttenlock, Dawson, Saracevic i Kantor, 1995.). Rezultat je izvedena taksonomija koju prikazujemo dalje u tekstu. 5. Izvedena taksonomija vrijednosti pri koriπtenju knjiæniënih i informacijskih usluga 5.1. Struktura i atributi Struktura. Izvedena taksonomija moæe se smatrati fasetnom klasifikacijom koja ukljuëuje razine kao podjele. SlijedeÊi R I R model, tri su glavne skupine ili fasete: razlozi, uzajamno djelovanje i rezultati, svaka s podskupinama i specifiënim kategorijama ili Ëvornim toëkama. Struktura je razina kako slijedi (X zastupa slova, a n brojeve u kodovima): X. OpÊe skupine (fasete) X.n Podskupine X.n.n Podskupine X.n.n.n SpecifiËne kategorije

172 Tijekom razvoja, taksonomija je imala tri glavne skupine, 12 podskupina od kojih su tri imale daljnje podskupine postoji 10 takvih potpodskupina i 90 specifiënih kategorija. Strukturirali smo nacrt taksonomije. GrafiËki se nacrt moæe prikazati kao stablo: od debla vrijednosti granaju se tri razliëite glavne grane kategorija ili faseta, od svake fasete manje grane ili potkategorije, a zatim listovi kao specifiëne kategorije ili Ëvorne toëke. Teæili smo tome da rasporedimo razliëite komponente vrijednosti na tom stablu na takav naëin da blizina na stablu (πto je izmjereno brojem koraka koji su potebni da se doapplee od jednog svojstva vrijednosti do drugog) odgovara, na razuman naëin, odnosu izmeappleu ideja zastupljenih odgovarajuêim toëkama na stablu. Na primjer, ako korisnici govore o osjeêaju postignuêa ili o osjeêaju povjerenja ili o osjeêaju nezadovoljstva, to se troje jasno razlikuje, a ipak predstavlja emocionalno stanje korisnika. Dakle, smjeπteni su zajedno u jednu podskupinu koja odgovara emocionalnom rezultatu (u ovom sluëaju, podskupina C.2, slika 2) i udaljeniji su na stablu od pojmova kao πto su uπteda vremena koriπtenjem te sluæbe (C. 5, slika 2) koji su smjeπteni u razliëitim granama. Treba napomenuti da je naëelo meappleusobne iskljuëivosti primijenjeno na pojmove a ne na oznake dodijeljene pojedinim Ëvornim toëkama ili listovima stabla. To je zbog toga da bismo mogli smatrati da se izraz uporabljen u projektu pojavljuje i u skupini ili grani stabla razlozi i u grani stabla rezultati. Iako su rijeëi iste, potpuna koncepcija zastupljena je cijelom stazom od Ëvorne toëke do grane, a one su razliëite. Odnosi. Odnosi unutar i izmeappleu razliëitih razina taksonomije (skupine, podskupine i kategorije) temelje se na odnosu skup Ëlan skupa kao u fasetnim klasifikacijama. Skupina X ima podskupine koje su njezini Ëlanovi; poskupine su skupovi s drugim podskupinama ili specifiënim kategorijama kao Ëlanovima. SpecifiËna kategorija istraæivanje pripada, s drugim kategorijama, podskupini zadatak; podskupina zadatak pripada, s brojnim drugim podskupinama, skupini razlozi. Zbog toga πto postoje tri fasete ili skupine na najviπoj razini (razlozi, uzajamno djelovanje, rezultati) i unutar svake od njih daljnje potfasete ili podskupine, to je polihijerarhijska struktura. SpecifiËne kategorije pokazuju ili oznaëavaju korisnikov odgovor i ukljuëuju ili podrazumijevaju skupinu kojoj odgovor pripada. Dakle, odgovori korisnika svrstani su u specifiëne kategorije (najniæa razina) koje oznaëavaju te odgovore. Redom, kategorije su svrstane u podskupine koje ukljuëuju opêe svojstvo koje je zajedniëko skupu specifiënih kategorija. KonaËno, podskupine su svrstane u skupine koje ukljuëuju neki atribut koji je zajedniëki skupu podskupina. Nejedinstvenost. Odgovor moæe ukljuëivati nekoliko koncepcijski razliëitih dijelova. Dakle, danom korisnikovu odgovoru moæe se dodijeliti viπe od jedne specifiëne kategorije. Te kategorije mogu biti iz bilo koje od triju opêih faseta. Nezavrπenost. Taksonomija je izvedena iz uzorka korisnika. Dok je uzorak bio velik i reprezentativan za brojne knjiæniëne sluæbe, mogu postojati i drugi korisnici i sluæbe koji traæe dodatne specifiëne kategorije vrijednosti. Nuæno, svaka taksonomija vrijednosti izvedena na temelju ocjena korisnika nije potpuna; ona takoappleer nije jedinstvene dubine. Dodaci se mogu anticipirati i ukljuëiti, posebno na razini

173 specifiënih kategorija. Nadalje, ako se i kada se ta taksonomija primijeni na kontekst razliëit od naπega, neke specifiëne kategorije mogu se prilagoditi ili, ako nisu relevantne za kontekst, mogu se ispustiti. Stabilnost. OËekujemo, ipak, da Êe u razliëitim primjenama i kontekstima: (i) tri glavne skupine ostati stabilne, (ii) da Êe podskupine biti relativno stabilne i (iii) da Êe najveêa potreba za promjenom biti na razini specifiënih kategorija ili 'listova' stabla. Drugim rijeëima, ako se prihvati ova taksonomija, promjene Êe se gotovo sigurno pojaviti u specifiënim kategorijama zato da bi odgovarale specifiënim kontekstima i primjenama u razliëitim knjiæniënim i informacijskim sluæbama i uslugama. Na primjer, u specifiënim kategorijama mogu se oëekivati prilagodbe ako se ova taksonomija primijeni u knjiæniënim i informacijskim sluæbama u danoj organizaciji da bi se razjasnio dani kontekst, korisnici i koriπtenje Sadræaj izvedene taksonomije Predstavljamo izvedenu taksonomiju vrijednosti pri koriπtenju knjiæniënih i informacijskih usluga u dva prikaza. Slika 1 daje pogled na cjelokupnu strukturu. Popisujemo glavne skupine i podskupine bez specifiënih kategorija pod svakom. Na toj razini vjerujemo da Êe taksonomija ostati stabilna za veêinu, ako ne i za sve, knjiæniëne i informacijske sluæbe i usluge. Slika 2. pokazuje cijelu taksonomiju sa svim pojedinostima, tj. ukljuëujemo opêe skupine, podskupine i specifiëne kategorije. Kao πto je spomenuto, oëekujemo da se prilagodbe mogu pojaviti na razini specifiënih kategorija kad se taksonomija primijeni na odreappleenu knjiæniënu ili informacijsku sluæbu/uslugu unutar danoga konteksta (organizacija, institucija) Opis glavnih skupina i podsupina U ovom odjeljku usredotoëujemo se na raspravu i ilustriranje triju glavnih skupina ili faseta (Skupina A, Razlozi; Skupina B, Uzajamno djelovanje i Skupina C, Rezultati) i njihove pridruæene podskupine kako su navedene na slici 1. Skupina A, Razlozi: Ova skupina pokriva uzroke, motive, osnove, svrhe i/ili razloge koji istiëu uporabu knjiæniënih usluga. Zaπto se korisnici koriste knjiæniënom i informacijskom sluæbom/uslugom? to korisnici æele dobiti od sluæbe/usluge? Razloge smo podijelili u tri podskupine. A.1. Zadatak ili projekt: Aktivnosti, rad ili problemi u kojima je korisnik angaæiran i koji su izravan uzrok za uporabu knjiæniëne sluæbe/usluge. to korisnici Ëine, a da je to potaknulo uporabu sluæbe/usluge? Na Ëemu korisnici rade ili bi æeljeli raditi? Koji su ih problemi doveli k sluæbi? UkljuËeni su zadaci kao πto su: istraæivanje, sastavljanje bibliografije, pisanje referata/domaêih zadataka, prijedlog projekta i mnogi drugi. VeÊinu vremena postoji neki dodirni element u Zadacima, element koji se izravno odraæava u odgovorima. A.2. Osobni razlozi: Privatni individualni razlozi za koriπtenje knjiæniëne sluæbe/ usluge. VeÊina ih je nematerijalna. Koja je korisnikova motivacija za koriπtenje knjiæniëne sluæbe/usluge, πto se tiëe znanja ili osjeêaja? Osobni razlozi dalje su podijeljeni u podskupine

174 A.2.1. Kognitivni razlozi, povezani s razliëitim oblicima uëenja i znanja, æelja da se bude u tijeku ili da se obavijesti ili orijentacijski A.2.2. Emocionalni razlozi, koji se odnose na vlastite emotivne osjeêaje i æelje osobe za koriπtenjem sluæbe/usluge, kao πto je opuπtanje, smanjivanje stresa, osjeêaj zadovoljstva A.2.3. Razlozi za zamjenski izbor, koji su povezani s osobnom odlukom da se koristi dana knjiæniëna i informacijska sluæba/usluga, a ne koja druga. A.3. Da se dobije predmet, informacija ili izvrπi koja aktivnost: Pokriveni su razlozi ili ciljevi povezani s onim πto korisnik namjerava traæiti od sluæbe ili koje aktivnosti korisnici mogu obaviti u knjiænici? IZVEDENA TAKSONOMIJA VRIJEDNOSTI PRI UPORABI KNJIÆNI»NIH I INFORMACIJSKIH USLUGA A. RAZLOZI za koriπtenje knjiæniëne ili informacijske usluge A.1 Zbog ZADATKA ili projekta A.2 Zbog OSOBNIH razloga A.2.1 Kognitivni razlozi A.2.2 Emocionalni razlozi A.2.3 Razlozi za zamjenski izbor A.3 Zbog dobivanja PREDMETA, INFORMACIJE ili izvrπenja AKTIVNOSTI A.3.1 FiziËki (materijalni) predmeti A.3.2 Nematerijalni premeti A.3.3 Izvrπenje koje aktivnosti ili rada B. UZAJAMNO DJELOVANJE s knjiæniënim uslugama B.1 IZVORI raspoloæivost, dostupnost B.2 KORI TENJE izvora, usluga B.3 POSTUPCI I OKRUÆENJE B.3.1 Pravila, postupci B.3.2 Oprema, sredstva, organizacija B.3.3 Rad osoblja B.3.4 Rad opreme C. REZULTATI koriπtenja knjiæniënih usluga C.1 KOGNITIVNI rezultati C.2 EMOCIONALNI rezultati C.3 POSTIGNU A s obzirom na zadatke C.4 Ispunjenje O»EKIVANJA C.5 ZNA»AJKE VREMENA C.6 NOV»ANI izdaci, troπkovi SLIKA 1. OpÊe skupine ili fasete to korisnici uistinu æele dobiti od sluæbe? to Êe oni raditi u knjiænici? Ova podskupina se dalje dijeli na:

175 A.3.1. FiziËki (materijalni) predmeti: Razlozi ili objekti koji su povezani s dobivanjem knjige, Ëlanka ili drugih predmeta od knjiæniëne sluæbe. A.3.2. Nematerijalni predmeti: Razlozi ili ciljevi povezani s dobivanjem informacije, podatka; usmjereni su na druge izvore informacije. A.3.3. Izvrπiti aktivnost ili rad: Istraæivanje, traæenje, listanje i druge aktivnosti koje korisnik namjerava izvesti. UkljuËuje i neknjiæniëne aktivnosti, kao πto je uporaba raëunala ako je dostupno za opêu uporabu. Skupina B. Uzajamno djelovanje. Ova skupina pokriva korisnikovu ocjenu kvalitete razliëitih aspekata knjiæniënih usluga. Kako korisnik ocjenjuje ili vrednuje suoëavanje s knjiænicom dok traæi i koristi se uslugom? Podijelili smo uzajamno djelovanje u Ëetiri podskupine: B.1. Raspoloæivost i dostupnost izvora, usluga: Pokriva raspoloæivost, dostupnost i kvalitetu dane graapplee, jedinica ili usluga. Postavlja se pitanje o raspoloæivosti: Ima li knjiænica dani izvor, jedinicu ili uslugu? Ima li knjiænica danu knjigu ili Ëasopis i je li on u ovom sluëaju dostupan za uporabu? Postavlja se pitanje o dostupnosti: Kako brzo moæe biti postignut pristup usluzi? Postavlja se pitanje o kvaliteta pita: Koliko je posuvremenjen, pravodoban i potpun dani izvor ili usluga? B.2. Uporaba resursa, sluæba/usluga: Pokriva brojna svojstva povezana s korisnikovim iskustvima tijekom koriπtenja resursa ili sluæba/usluga. Koliko je pogodno koristiti se uslugom? Koliki je stupanj nezadovoljstva u koriπtenju usluge? Koliki je napor potreban da se doapplee od jedne do druge usluge (npr. od traæenja i pronalaæenja bibliografskih jedinica do dobivanje Ëlanaka)? B.3. Radnje i okruæenje: Pokriva iskustvo korisnika u odnosu na radno djelovanje i okruæenje usluge. UkljuËene su Ëetiri podskupine: B.3.1. B.3.2. B.3.3. B.3.4. Pravila, postupci: Koliko su one jasne, prikladne i razumne? Oprema, sredstva, organizacija: Koliko je odgovarajuêi ili kakve je kvalitete prostor, fiziëka izvedba, intelektualna organizacija? Koliko je oprema podatna? Rad osoblja: Koliko je obrazovano, upuêeno, usluæno, korisno i uëinkovito osoblje? Oprema: Kakvo je tehniëko funkcioniranje, upute, poteπkoêe, pristupaënost korisnicima? Skupina C. Rezultati. Ova skupina pokriva korisniëku ocjenu rezultata. to je korisnik dobio od usluge? to je korisnik postigao? Jesu li ispunjena njegova oëekivanja? Kako je usluga povezana s vremenom i novcem? UkljuËeno je πest podskupina: C.1. Kognitivni rezultati: to je nauëeno? Dobivanje novih ideja, zamisli? PojaËavanje? SluËajnost? C.2. Emocionalni rezultati: Stupanj zadovoljstva? Neuspjeh? Povjerenje? Udobnost? Nezadovoljstvo? C.3. PostignuÊa s obzirom na zadatak(e): Stupanj doprinosa? Ispunjenje zadaêe? SljedeÊi korak?

176 C.4. Ispunjenje oëekivanja: Dobivanje, postizanje potrebnog? Previπe, premalo? Nesigurnost? C.5. ZnaËajke vremena: Uπteda vremena? Gubitak vremena? Brzina pruæanja usluge? Da li je odvojeno vrijeme dovoljno? C.6. NovËani izdaci, troπkovi: Procjena dolarske vrijednosti dobivenoga. Uπteda? Troπak? Gubitak ako usluga nije dostupna? IZVEDENA TAKSONOMIJA VRIJEDNOSTI PRI KORI TENJU KNJIÆNI»NIH I INFORMACIJSKIH USLUGA A. RAZLOZI za koriπtenje knjiæniëne ili informacijske usluge A.1 Zbog ZADATKA A.1.1 Istraæivanje 1.2 Disertacija/teza 1.3 Rad na projektu 1.4 Rad struënog osoblja i drugih zasposlenika 1.5 Rad, izvjeπêe, Ëlanak pisanje, zapoëinjanje 1.6 Knjiga pisanje, zapoëinjanje 1.7 Bibliografija, bibliografski podaci, citati, izvori prikupljanje, provjeravanje 1.8 Dodjeljivanje struëne skupine, traæenje kategorije ili stupnja 1.9 Ispit, test, opseæan pregled 1.10 PouËavanje, izobrazba priprava, prikupljanje graapplee 1.11 Predstavljanje, usmeno izvjeπêe 1.12 Prijedlog za potporu, financiranje 1.13 Traæenje posla, prijava za posao, intervju za posao, dobivanje posla, zaposlenje 1.14 Planiranje neke aktivnosti, rada 1.15 Delegirani rad radi se ili pomaæe kome drugome A.2 Zbog OSOBNIH razloga A.2.1 Kognitivni razlozi A UËenje Ëega, potvrappleivanje Ëega Ostati u tijeku, pratiti novosti u danom podruëju, temi Usmjeriti se na knjiænicu, izvore, usluge, opremu; uëiti kako se njima koristiti A.2.2 Emocionalni razlozi A Opuπtanje, zadovoljstvo, rekreacija, slobodno vrijeme, znatiæelja Smanjivanje stresa, zabrinutosti A.2.3 Razlozi zamjenskog izbora A Koriπtenje ove knjiæniëne usluge umjesto drugih izvora drugih informacijskih izvora koji sluæe ljudima A.3 Zbog dobivanja PREDMETA, INFORMACIJE ili izvrπenja AKTIVNOSTI A.3.1 FiziËki (materijalni) predmeti A Dobivanje knjige, Ëasopisa, Ëlanka, zapisa, slike, filma, videozapisa A Koriπtenje meappleuknjiæniëne posudbe ili usluge dostave graapplee da bi se dobila jedinica Primjena rezervacije da bi se dobila jedinica A.3.2 Neopipljivi predmeti

177 A.3.3 A Dobivanje informacije, Ëinjenice, podatka; pojaπnjenje Ëega Ukazivanje na drugi izvor(e) informacije u knjiænici ili izvan nje Izvoappleenje aktivnosti ili rada A Istraæivanje, Ëitanje u knjiænici Gledanje filma, sluπanje zvuënog zapisa, koriπtenje specijalne opreme Pretraæivanje elektroniëkih izvora kataloga, baza podataka Pretraæivanje tiskanih izvora kataloga, kazala,popisa sadræaja Listanje Kopiranje Koriπtenje raëunala za neknjiæniëne zadatke (tamo gdje su dostupni kao usluga) Izvoappleenje drugih neknjiæniënih i neinformacijskih aktivnosti ili rada B. UZAJAMNO DJELOVANJE s knjiæniënom sluæbom/uslugom B.1 IZVORI, USLUGE B.1.1 Dostupnost æeljene graapplee, jedinice(a) stupanj 1.2 Potpunost danog izvora, sluæbe stupanj 1.3 Posuvremenjenost, pravodobnost stupanj 1.4 Dostupnost, moguênost koriπtenja danoga izvora, sluæbe stupanj B.2 KORI TENJE izvora, usluga B.2.1 Udobnost, praktiënost u koriπtenju izvora ili usluge stupanj 2.2 Potreban napor za koriπtenje usluge; lakoêa, jednostavnost uporabe stupanj 2.3 Nezadovoljstvo koriπtenjem sluæbe/usluge stupanj 2.4 Rad korisnika stupanj postignute sposobnosti 2.5 Pokuπaj prelaæenja iz jednog izvora ili usluge u srodnu i sljedeêu stupanj B.3 POSTUPCI I OKRUÆENJE B.3.1 Pravila, postupci B JasnoÊa stupanj Lako, udobno/podesno, uëinkovito voappleenje pristupu, koriπtenju stupanj Zahtjevi prema korisnicima, pravedan postupak, razboritost stupanj B.3.2 Oprema, sredstva, organizacija B Prostor stupanj primjerenosti FiziËka izvedba, izgled i organizacija stupanj kvalitete Primjerenost, kvaliteta intelektualne organizacije izvora, graapplee, usluga stupanj Udobnost, ugoappleaj u okruæenju stupanj kvalitete B.3.3 Rad osoblja B Obrazovanost, struënost, ekspertnost stupanj Spremost za pruæanje pomoêi, poistovjeêivanje, osjetljivost stupanj UËinkovitost stupanj B.3.4 Oprema B TehniËko funkcioniranje stupanj Dostupnost i jasnoêa uputa, vodiëa, smjernica, dokumentacije PristupaËnost korisniku, jednostavnost uporabe stupanj TeπkoÊe u radu s opremom stupanj

178 C. REZULTATI koriπtenja knjiæniëne usluge C.1 KOGNITIVNI rezultati C.1.1 UËenje, proπirivanje znanja 1.2 UËvrπÊivanje znanja 1.3 Promjena toëke glediπta, nazora, stajaliπta C.2 EMOCIONALNI rezultati C.2.1 OsjeÊaj postignuêa, zadovoljstva, uspjeha stupanj 2.2 OsjeÊaj neuspjeha stupanj 2.3 OsjeÊaj uvjerenosti, povjerenja, pouzdanja stupanj 2.4 OsjeÊaj udobnosti, ugodnosti, sreêe stupanj 2.5 OsjeÊaj neuspjeha, stresa stupanj C.3 POSTIGNU A u odnosu na zadatke C.3.1 Prilog postizanju ili nastavljanju s danim zadatkom; olakπavanje rada ili pomoê u radu stupanj 3.2 Ispunjenje zadatka stupanj 3.3 OmoguÊavanje pristupa osobama ili drugim izvorima informacija 3.4 Predviappleanje sljedeêeg koraka, zadatka ili postupka traæenja informacija stupanj C.4 Upoznavanje s O»EKIVANJIMA C.4.1 Dobivanje, postizanje πto je bilo potrebno, traæeno, oëekivano, traæeno stupanj 4.2 Dobiveno previπe 4.3 Niπta nije dobiveno 4.4 Povjerenje u izvore ili sigurnost u ono πto je dobiveno stupanj 4.5. Premaπivanje oëekivanja, dobivanje viπe nego πto se oëekivalo 4.6. Ako nije dobiveno ono πto je oëekivano, stupanj povrijeappleenosti; traæenje zamjenske radnje, postupka C.5 ZNA»AJKE VREMENA C.5.1 Uπteda vremena kao rezultat koriπtenja usluge koliëina, usporedba 5.2 Gubljenje vremena koriπtenjem usluge koliëina, usporedba 5.3 Vrijeme Ëekanja za pristup usluzi koliëina 5.4 Brzina usluge usporedba 5.5 Vrijeme potrebno da se shvati ili uporabi usluga koliëina 5.6 Raspoloæivo ili dodijeljeno vrijeme za koriπtenje usluge stupanj dostatnosti C.6 Troπkovi C.6.1 Procjena novëane vrijednosti rezultata dobivenih od dane usluge ili dobivene informacije 6.2 Procjena koliëine novca uπteappleenog zbog koriπtenja usluge 6.3 Procjena vrijednosti (novëane protuvrijednosti) koriπtenja ili stvarno potroπene koliëine novca 6.4 Procjena koliko je moglo biti potroπeno na zamjensku sluæbu za sliëne rezultate 6.5 Procjena novëane vrijednosti gubitka u sluëaju kad usluga nije bila dostupna ili koriπtenje nije bilo uspjeπno SLIKA 2. Cjelovita taksonomija 5.4 SpecifiËne kategorije: kodiranje odluke, primjeri U ovom odjeljku dajemo primjere kodiranja odluka da bismo pokazali pristup i probleme dodjeljivanja specifiëkih kategorija tekstovima odgovora korisnika. Takoappleer dajemo i uzorak korisniëkih odgovora kao primjer

179 U skupini razlozi, specifiëne oznake u podskupini zadaci nisu iskljuëujuêe i lako odvojive od onih u podskupini osobni razlozi. Postoji naravno razlikovanje izmeappleu predstavljenih pojmova. U veêini sluëajeva razlika se moæe napraviti tako da se zadaci zamiπljaju kao da su materijalni i kontekstualni, dok su osobni razlozi nematerijalni i predstavljaju unutarnji svijet korisnika. S druge strane, oznake u podskupinama skupine uzajamna djelovanja (razlozi, uporaba i postupci) mogu se istodobno primijeniti na dane korisniëke odgovore kao i na one u skupini rezultati. Viπe specifiënih oznaka pod bilo kojom podskupinom ili kombinacija podskupina moæe biti potrebno za klasificiranje odgovora korisnika. Smatramo da Ëak i kratki korisnikov odgovor moæe traæiti nekoliko razliëitih, ali preklapajuêih aspekata, od kojih svaki prirodno dolazi na svoje mjesto u taksonomiji. U naπem ispitivanju taksonomije donijeli smo proizvoljnu odluku da odgovoru dodijelimo od jedan do tri specifiëna koda. Alternativni postupak da se podijele odgovori i dodijeli jedan kod svakome od njih nije ispitan. IstraæujuÊi zaπto se korisnici koriste knjiænicom, ustanovili smo da su oni ËeπÊe govorili o onome πto su æeljeli dobiti ('dobiti knjigu') ili πto bi radili u knjiænici ('traæiti') nego o temeljnim razlozima koji koji su ih doveli u knjiænicu da bi dobili predmet ili da bi izvrπili koju radnju, zadatak kao πto je 'domaêa zadaêa' ili 'pisanje rada'. Potrebno je istraæivanje da bi se dobili temeljni razlozi korisnici misle o aktivnosti u knjiænici i temeljnim razlozima kao o istom, iako su oni pojmovno, koncepcijski razliëiti. SliËni primjeri dani su i za brojna druga pitanja. Korisnici su skloni povezivanju odgovora s razlozima kao πto se zbiva i s uzajamnim djelovanjem i rezultatima. To je glavni razlog nepreciznih odgovora, kao πto je gore spomenuto. Posebice, prijelazni glagol 'dobiti' i njegova razliëita glagolska vremena i sinonimi Ëesto se pojavljuju u odgovorima korisnika, ali se odgovori koji sadræe 'dobiti' proteæu na dvije glavne skupine taksonomije: specifiëne kategorije povezane s 'dobiti' pojavljuju se u skupini razlozi i podskupini rezultati, ali uz vaænu razliku. U skupini razlozi i njezinim podskupinama dobiti neki predmet, informaciju ili izvrπiti koju aktivnost postoji namjera: 'Zaπto ste se danas koristili knjiænicom?' 'Da bih dobio(la) knjigu'. U skupini rezultati i njezinoj podskupini postignuêa u odnosu na zadatak(e) postoji posljedica, rezultat: ' to ste dobili danaπnjim koriπtenjem knjiænice?' 'Dobio(la) sam knjigu koja mi je pomogla [izvrπiti dani zadatak]'. Iako su u tom sluëaju odgovori na oba pitanja sliëni, oni su razliëiti; prvi se odnosi na razlog koriπtenja sluæbe/usluge i namjeravano djelovanje, dok se drugi odnosi na rezultat i dovrπenje, ispunjenje, izvrπenje djelovanja.»esto, oni slijede jedan za drugim, ali katkad iza 'Dobiti knjigu' ne slijedi 'Dobio sam knjigu'. Slika 3. daje uzorak odgovora korisnika kategoriziranih u tri glavne skupine. Daljnji primjeri za svaku skupinu u izvedenoj taksonomiji navedeni su u PriruËniku za kodiranje (Huttenlock i suradnici, 1995.) Primjeri odgovora korisnika na moguêe zamjene Nakon πto su se korisnici zaista koristili uslugom jedno od postavljenih pitanja bilo je hipotetske prirode: 'Ako koja usluga nije bila dostupna u nekoj knjiænici postoji li πto drugo πto ste mogli uëiniti da dobijete neku pomoê, korist?' Ako je odgovor bio

180 DA, slijedilo je pitanje: ' to biste uëinili?' NaËinili smo analizu i klasifikaciju odgovora na to proπireno pitanje. Nismo ukljuëili klasifikaciju moguêih zamjena u taksonomiji jer ona ne odraæava uporabu informacijske usluge. Ona odraæava samo hipotetsku zamjenu za danu uslugu koja nije bila dostupna za uporabu. Dakle, iako smo postavili pitanje i analizirali rezultate, ostavili smo tu skupinu izvan taksonomije. Ipak, vjerujemo da rezultati mogu biti zanimljivi kao ilustracija korisnikove percepcije i dati zanimljive primjere. Slika 4. sadræi klasifikaciju odgovora korisnika o hipotetskim zamjenama za dane usluge gdje one nisu dostupne, zajedno s primjerima za svaku posebnu, odreappleenu kategoriju. Navedeno je devet specifiënih kategorija u rasponu od 'uporabite drugu uslugu u knjiænici' do 'nemojte uëiniti niπta'. 6. Distribucija odgovora Kao πto je spomenuto, prvo je razvijena empirijska taksonomija, temeljena na izdvajanju i klasifikaciji odgovora korisnika na dana pitanja. Ta je klasifikacija voappleena pitanjima koja prate rjeënik korisnika. Razvijene su kategorije i svakoj je dodijeljen kôd, oznaka. Zatim se analitiëar vratio na intervjue da bi kodirao svaki tekst koji je bio odgovor na pitanje, slijedeêi kodove iz empirijske taksonomije. UËestalost distribucije i druga statistika odgovora bile su analizirane uporabom moguênosti viπestrukih odgovora statistiëkoga programskog paketa za druπtvene znanosti (SPSS). Bilo je 528 intervjua s korisnicima (sluëajeva) koji su sadræavali 2,132 odgovora korisnika na pitanja u intervjuima (prosjeëno 4,04 odgovora po intervjuu). Jedan πifrant dodijelio je 3,497 kodova odgovorima korisnika (prosjeëno 6,47 kodova po intervjuu i 1,64 po odgovoru). Temeljem toga, uzeli smo odgovore koji su bili kodirani prema zaπto se korisnik koristio uslugom i πto je korisnik dobio od usluge da bismo to ovdje predstavili jer su oni najzanimljiviji i najviπe objaπnjavaju. (Distribucija odgovora na druga pitanja kodirana u empirijskoj taksonomiji nalazi se u Dodatku C Kantora i suradnika, 1995.). Tablica 3. predstavlja prevladavajuêe 'zaπto' i 'iznosi' odgovore (one koji su se pojavili u viπe od 10% od 528 intervjua), analizirane po njihovom sadræaju i distribuciji. Prvi stupac sadræi tekst za kategoriju iz empirijske taksonomije (npr. 'dobiti fiziëki predmet'); odgovarajuêi brojëani kôd iz izvedene taksonomije (slika 2.) pokazan je u zagradama. Drugi i treêi stupac daju odgovarajuêi broj odgovora i postotak svih (3,497) odgovora; npr. 'dobiti fiziëki predmet' ima 459 odgovora πto je bilo 13,1% od 3,497 odgovora. Zadnji stupac vaæan je po tome πto pokazuje postotak svih intervjua u kojima je dan odreappleeni odgovor. Na primjer, 'dobiti fiziëki predmet' bilo je navedeno u 86,9% od 528 intervjua, 'dobiti informaciju ili znanje' u 77,1%, a 'zbog referata, rada' u 72,5% odgovora. BuduÊi da se svakom odgovoru moæe dodijeliti viπe kodova, zadnji stupac raëuna do viπe od 100%. Napomene: Slova i brojevi u zagradama odnose se na kodove (oznake) iz izvedene taksonomije pokazane u Slici 2. KoliËine, kvote su neovisne, npr. odgovori iz jedne skupine nisu povezani s odgovorima u bilo kojoj drugoj skupini

181 Skupina A. Razlozi Htio sam naëiniti nekoliko traæenja zbog rada, referata koji moram izraditi za predavanja u ovom semestru. [A.1.5] Ovdje sam po drugi puta i nemam pojma gdje je πto. [A.2.1.3] Radim na istraæivaëkom projektu koji traæi tiskani oblik. [A.1.1; A3.3.3] Doπao sam ovamo raditi. [A.1.4] Imao sam problema u pronalaæenju knjige da bih poëeo svoje istraæivanje na radu koji zapoëinjem. [A.3.1.1; A.1.1; A.1.5] RazliËita su se pitanja ovdje pojavila o njezi pacijenta i ljudi su dosta Ëitali ili istraæivali da bi pronaπli postoje li Ëlanci o tim temama i poslali informaciju gapplei [...] a ona nam je vratila Ëlanke, tako da smo nastavili naπu izobrazbu o njezi pacijenata [A.1.1; A.2.1.1; A.3.1.1] Skupina B. Uzajamno djelovanje Dakle, Ëinjenica da mogu pristupiti od kuêe (...) moæete to uëiniti u svoje slobodno vrijeme. [B.2.1] Nisam mogao shvatiti kako se koristi stroj. [B.3.4.4] Jednostavno sam rekao Trebam ova dva naslova novina... i dobio sam ih. [B.2.2; C.4.1] Dobio sam πto sam trebao uz malo muke. [B.1.5]»ekao sam dva sata i nisam mogao pregledati vrpcu... nisu imali dovoljno ureappleaja. [B.1.4] Sve πto sam dobio jedna je knjiga. Osoba za informacijskim pultom rekla mi je gdje se toëno nalazi.»injenica da knjiænica nema dovoljno izvora o mojem predmetu zaista nije njezina pogreπka. [B.1.2; B.3.3.2; C.4.1] Skupina C. Rezultati Shvatio sam da nisam trebao uêi u projekt na ovoj razini. [C.1.3] Djelovalo je! Mislim, pronaπao sam knjigu. Bila je u sustavu. [C.2.1] (..) Uloæiti puno vremena ovdje za pronalaæenje Ëlanaka i uporabiti stroj. [C.5.5] Nisam imao bilo kakvog utjecaja. [C.1.6] Samostalnim traæenjem pronaπli smo da je ime veê bilo koriπteno i to nas je sprijeëilo da napravimo skupu pogreπku. (iz koriπtenja patentne sluæbe) [C.6.2] Ima tako mnogo izvora za koriπtenje u [elektroniëkim sluæbama] (...) zbog toga sam pogledao druge izvore kojima se nisam ni mislio koristiti. [C.1.5] SLIKA 3. Primjeri odgovora korisnika (izravni citati) povezani sa specifiënim kategorijama u izvedenoj taksonomiji Pri interpretaciji rezultata iz Tablice 3. (str. 184) zadovoljstvo je vidjeti da vodeêe kategorije u odgovorima korisnika odgovaraju naπem koncepcijskom okviru i fasetama kasnije koriπtenim u izvedenoj taksonomiji. Dobivanje fiziëkog predmeta (tj. knjige, Ëlanka i dr.) navedeno je u 86,9% sluëajeva. Dobivanje informacije ili znanja bilo je navedeno u 77,1% sluëajeva, a 'zbog referata, rada' bilo je navedeno u 72,5% sluëajeva. GledajuÊi tri razloga o kojima je gore izvijeπteno, sada jasno vidimo iznimnu vaænost stjecanja, spoznavanja i primjene (opisani kao A C A model u prvome dijelu izvjeπêa) za korisnikovo miπljenje i klasifikaciju. To znaëi da 'dobiti fiziëki predmet' moæe biti povezano sa stjecanjem, 'dobiti informaciju ili znanje' moæe biti povezano sa spoznajom, a 'zbog referata, rada' moæe biti povezano

182 Broj kategorije S.1 S.2 S.3 S.4 S.5 S.6 Opis zamjenske radnje Koristiti drugu sluæbu/uslugu u knjiænici PoÊi u drugu knjiænicu Uporabiti drugu uslugu/izvor / izvan knjiænice Kupiti knjigu, graappleu itd. Pretplatiti se na uslugu, Ëasopis... Savjetovati se s osobom izvan knjiænice Primjeri navoda korisnika Pitajte koga drugog, moæda na posudbenom pultu. Proπetajte spremiπtem. Uporabite drugu elektroniëku uslugu. Idite do knjiga. Iπao bih u Kongresnu knjiænicu. Idite u koju drugu knjiænicu. Idite u Bruxelles. Idite u glavni ured u Virginiji. Napisao bih pismo. Nazvati Medicinsku akademiju. Spojiti svoje raëunalo na mreæu. Uporabiti druga sredstva/moguênosti na sveuëiliπtu. OtiÊi u neku vrstu [tematske] knjiæare. Vratiti se u trgovinu po novine. Kupio bih TV i VCR. Platiti za raëunalnu uslugu. Pretplatiti se na samostalno koriπtenje baze podataka. OtiÊi u najbliæu videotrgovinu i iznajmiti video. Razgovarati sa svojim profesorom poslije proljetnih praznika. Dobio bih struënu pomoê, kao pri odlasku k odvjetniku. Razgovarao bih s ljudima koji rade na tom podruëju. Nazvao bih i izravno pitao ljude Znate li za neke (...) S.7 Viπe raditi samostalno Trebao bih dublje traæiti. Mogao sam se vratiti i pogledati svoje istraæivanje i pronaêi druga pitanja koja treba pitati. Provesti viπe vremena za raëunalom pokuπavajuêi to naëiniti sam. S.8 Nema dostupne zamjene Nisam to mogao napraviti (...) bez pristupa bazama podataka da bih dokazao da su moje strategije dobre. Ne znam πto Ëiniti. S.9 Ne Ëiniti niπta Idite u park i promatrajte ljude. SLIKA 4. Primjeri odgovora korisnika (izravni citati) povezani s pitanjem o 'moguêim zamjenama za dane knjiæniëne usluge koje su koriπtene' (Skupina S)

183 s primjenom i od poëetka moæe igrati mnogo vaæniju ulogu u razmiπljanju ljudi jer nekoliko susjednih kategorija, 'ispunjenje, dovrπenje zadatka', 'zbog istraæivanja' i 'zbog studija' svi su jasno povezani sa stajaliπtem primjene. Vrijednost razmjene javlja se s 'uπteda vremena' u 31,8% sluëajeva, i odmah ispod 'udobnost, praktiënost i uëinkovitost' koji se implicitno odnose na vrijeme kao medij razmjene. SljedeÊe dvije kategorije koriπtene su za kodiranje negativnih iskustava, a nijedna se ne pojavljuje vrlo Ëesto. Ipak, 20% odgovora ukljuëivalo je neku tvrdnju da informacija ili izvori nisu bili dostupni, a 22,5% oznaëilo je da na neki naëin sluæba nije ispunila neposredne ciljeve. Posljednja u skupini odgovora koji se pojavljuju viπe od 10% vremena, jednostavna je tvrdnja da je iskustvo bilo pozitivno jer su ljudi u knjiænici bili ljubazni. Usto, kao dodatak, napominjemo da samo ljubazno ponaπanje neêe iskriviti korisnikovu percepciju kvalitete usluge. Samo u 10% sluëajeva navedena je ta kvaliteta uzajamnoga djelovanja, nakon daleko ËeπÊeg pojavljivanja drugih aspekata i kvaliteta. Naπ cilj u ovom istraæivanju nije bio vrednovati sluæbe i usluge ukljuëene u istraæivanje; cilj je bio samo razviti taksonomiju i dati prijedloge za njezinu primjenu i alate za njezino vrednovanje. Ipak, prethodna rasprava moæe takoappleer posluæiti kao primjer koji tip statistiëkih rezultata i ocjena moæemo dobiti kad specifiëne kategorije iz izvedene taksonomije koristimo kao pitanja u istraæivanju. Dakako, raznovrsnost suodnosa moæe se ispitati zbog njezine vaænosti. 7. Statistika, testovi Da bismo bili sigurni u jasnu operacionalizaciju klasifikacije predstavljene taksonomijom, koristili smo pomoê nekoliko πifranata u razvijanju i testiranju taksonomije i primijenili razliëite statistiëke tehnike kako bismo provjerili vaænost slaganja meappleu πifrantima. Kao πto je spomenuto, dopustili smo da se jednom odgovoru korisnika dodijele do tri razliëita koda. To je traæilo razradu nekih tehnika za analizu za koje vjerujemo da su nove. (Podroban priruënik za kodiranje dostupan je pod Huttenlock i suradnici, 1995.). U testiranju stupnja slaganja (dosljednost meappleu πifrantima) koristili smo se dvama πifrantima da neovisno jedan o drugome dodijele kodove (kombinacija slova i broja koja zastupa specifiëne kategorije) iz izvedene taksonomije, odgovorima korisnika na pitanja iz 528 intervjua. Postoje uobiëajene statistiëke tehnike za testiranje meappleukodne dosljednosti, tj. dosljednosti razliëitih πifranata dva πifranta dodjeljuju jedan kod svakom odgovoru (npr. kappa). Ipak, nema uobiëajenih tehnika za testiranje konzistetnosti izmeappleu viπe πifranata, odnosno sluëaja u kojemu se viπe od jednog koda dodjeljuje svakom odgovoru. BuduÊi da smo dopustili do najviπe tri koda po odgovoru, nedostajala je tehnika za testiranje konzistentnosti pa smo je morali razviti. To samo po sebi postavlja neke zanimljive metodoloπke probleme jer se πifranti mogu sloæiti o nekom kodu za neke odgovore, ali ne i o drugim kodovima. Da bismo to rijeπili, razvili smo statistiëku teoriju konzistentnosti na osnovi kôd po kôd

184 Predloæili smo i da nam polihijerarhijska ili struktura stabla odreappleenih kodova, kao πto je prikazano u naπoj taksonomiji, dopusti da definiramo put izmeappleu dva razliëita dodjeljivanja kodova koji su proveli πifranti za isti odgovor i iz Ëega je izvedena udaljenost izmeappleu dvaju kodova. To nam omoguêava postizanje stupnja slaganja izmeappleu dvaju πifranata s obzirom na odgovor kao cjelinu. Teorija i metode koje slijede iz teorije su nove. Vjerujemo da Êe one biti korisne svakome tko æeli prilagoditi ili primijeniti naπu taksonomiju i zatim testirati meappleukodnu konzistentnost u dodjeljivanju kodova, ili svakome tko testira bilo koju taksonomiju sa strukturom stabla i viπestrukim kodiranjem. TABLICA 3. Empirijska taksonomija (ET): prevladavajuêi kodirani odgovori na pitanja o tome zaπto je korisnik koristio uslugu i πto je od usluge dobio ET oznaka i kôd kategorije Br. kodova Postotak Postotak iz izvedene taksonomije u ET kodova sluëajeva Dobiti fiziëki predmet [A.3.1] ,1 86,9 Dobiti informaciju, ,6 77,1 znanje [A.3.2] Zbog rada [A.1.5] ,0 72,5 Zadatak dovrπen (stupanj dovrπenosti) [C.3.1] 212 6,1 40,2 Zbog istraæivanja [A.1.1] 192 5,5 36,4 Zbog predavanja [A.1.8] 174 5,0 33,0 Uπteda vremena [C.4.3] 168 4,8 31,8 PraktiËnost, uëinkovitost 146 4,2 27,7 [B.2.1] Nije ispunjen cilj [C.4.3] 119 3,4 22,5 Nedostupno [B.1.1] 110 3,1 20,8 Pozitivno (ljudi su bili ljubazni) 53 1,5 10,0 [A.3.1] Broj korisnika (sluëajeva): 528; broj odgovora korisnika: 2.132; broj kodova dodijeljenih odgovorima korisnika: U ovom odjeljku prikazujemo primjenu tih dviju teorija na naπe rezultate, tj. na kodove kojima su dva πifranta neovisno jedan o drugome oznaëili odgovora u 528 sluëajeva. Napominjemo da su gore opisani rezultati za empirijsku taksonomiju bili temeljeni na dodjelama koje je naëinio jedan πifrant koji je razvio taksonomiju, dok smo ovdje koristili dva πifranta za testiranje konzistentnosti. Dopustili smo do tri koda po odgovoru. Prvi πifrant, kasnije nazvan πifrant A dodijelio je kodova, a drugi, kasnije nazvan πifrant B, dodijelio je kodova za odgovora

185 7.1. Konzistentnost temeljena na kodu: teorija. Kad postoje dva πifranta od kojih svaki izabire kodove iz nekoga dostupnog skupa kodova ili abecede kodova i dodjeljuje ih odgovorima, moæemo se pitati je li njihovo slaganje vaæno ili ne. To je poneπto razliëito od jednostavnog pitanja je li za nas konzistentnost dovoljno visoka da bismo se za definiranje svojstava samih odgovora mogli sigurno koristiti tako dodijeljenim kodovima. U posljednjem kontekstu, meappleukodna konzistentnost od 65% ili viπa opêenito je prihvaêena. Cohenovo mjera kappa, na primjer, razmatra konzistentnost dvaju πifranata preko cijelog niza kodova. (Bateman, Gottman, 1986.). Zbog strukture stabla naπe taksonomije i dopuπtenosti dodjele viπestrukih kodova svakom odgovoru, taj se pristup ne moæe izravno prihvatiti. Pa ipak smo se priviknuli, baveêi se drugim pojavama, ocijeniti njihovu vaænost razmatrajuêi alternativnu nultu hipotezu i pitajuêi se bi li se opaæanja mogla podvesti pod nultu hipotezu. Vjerujemo da je korisno primijeniti taj naëin razmiπljanja u sadaπnjoj situaciji. Da bismo tako uëinili, moramo formulirati nultu hipotezu. PoËinjemo razmatranjem koji Ëimbenici bi mogli sprijeëiti πifrante da se sloæe o kodu koji Êe dodijeliti pojedinom odgovoru. To se moæe dogoditi na tri naëina: 1. Osnovna taksonomija moæda nema smisla kao u trgovaëkom srediπtu Celestial Emporium. 2. Taksonomija moæda nije relevantna, prikladna ili primjerena odgovorima. 3. ifranti su moæda nedovoljno, neodgovarajuêe obuëeni. Ako se suoëimo s bilo kojim od ta tri uvjeta, mi smo u stanju 'nulte hipoteze'. Dalje u tekstu oznaëit Êemo to stanje matematiëki. Ali najprije moramo napomenuti da logiëki odbijanje nulte hipoteze ukljuëuje odbijanje 'ILI' kombinacija svih triju moguêih uzroka neslaganja. Kontradikcija 'ILI' logiëki je 'I' kontradikcije svih triju uvjeta. To znaëi, odbijanje nulte hipoteze ima za nuænu posljedicu potvrdu (iako ne naravno i dokaz) tvrdnje: taksonomija ima smisla 'I' ona je relevantna za odgovore 'I' πifranti su adekvatno obuëeni. Ako pretpostavljamo dobro obuëene πifrante, prva dva dijela zovemo taksonomska hipoteza. Drugim rijeëima: Taksonomska hipoteza: Taksonomija ima smisla I taksonomija je relevantna za te odgovore. MatematiËki je iskaz nulte hipoteze za potrebe statistiëkog testiranja: Nulta hipoteza: Svaki od dvojice πifranata dodjeljuje svaki od moguêih kodova tako da nema korelacije s drugim πifrantom. To ostavlja dojam da dodjeljivanje nema nikakve veze s tekstom ili odgovorom kojemu je dodijeljen jer ako svaki πifrant posveti neπto paænje tekstu, postojao bi neki inducirani suodnos u njihovom dodjeljivanju kodova. Model se moæe realizirati matematiëki tako da bude manje specifiëan. Naπu paænju usmjeravamo na bilo koji odreappleeni kod. Neka R bude ukupan broj kodiranih odgovora, neka A bude broj koliko je puta prvi πifrant dodijelio taj kod i neka B bude broj koliko je puta drugi πifrant dodijelio isti kod. Vjerojatnost Pr(R, A, B, k) da Êe se oni sloæiti toëno k puta, prema nultoj hipotezi, dana je dvoëlanim izrazom dvoznamenkastih koeficijenata:

186 Pr(R, A, B, k) = ( )( ) A k R B R - A B - k U tom izrazu nazivnik oznaëuje sve naëine na koji je drugi πifrant mogao dodijeliti taj odreappleeni kod za toëno B od R odgovora. Brojnik je broj naëina na koji je drugi πifrant mogao dodijeliti taj kod za toëno k od A sluëajeva u kojima ga je prvi πifrant dodijelio i za toëno B-k od drugih R-A sluëajeva. DvoËlani n koeficijent ( k ) oznaëuje broj koliko puta treba izabrati toëku k od n jedinica. IzraËunava se iz faktorskog izraza m! = 1 x 2 x 3 x... x n prema pravilu: ( ) n = n! = n(n-1)... (n - k + 1) k k!(n k)! k To izgleda pomalo sloæeno, ali je to lako izvesti uz malu pomoê modernog programa kao πto je Excel u kojem su odgovarajuêe funkcije vjerojatnosti ugraappleene pod nazivom hipergeometrijska distribucija (Hypergeometric Distribution). Kad se promatra odreappleena razina (k), povezanost se izraëunava pronalaæenjem vjerojatnosti promatranja razine slaganja ili viπe. To znaëi da trebamo izraëunati: Q(R, A, B, c) = Σ Pr(R, k=min(a,b) k=c A, B. K) To je ukupna vjerojatnost pod nultom hipotezom viappleenja promatranoga broja slaganja (c) ili bilo kojega veêeg broja slaganja, sve do maksimalno moguêeg slaganja, πto je naravno manji broj dodjeljivanja toga koda. Ustanovili smo zapravo da je taj broj (Q) obiëno priliëno malen. Na primjer, sa 600 odgovora koje treba kodirati, ako oba πifranta uporabe odreappleeni kod 20 puta svaki, oëekivani broj slaganja pod nultom hipotezom samo je 20 x 20/ 600 = dvije treêine slaganja. Stoga, nalazimo da je Ëak mali broj slaganja, 5 od 20 moguêih, statistiëki relevantan. TehniËki, ukupan zbroj koji je ovdje potreban nije ugraappleena funkcija u tablici, ali je implementiran u obliku pregledne tablice koja se ponovno izraappleuje za svaki od sluëajeva. Dajemo primjer koji Ëitatelj moæe provjeriti. Prostorna ograniëenja spreëavaju nas da ugradimo stvarni (realni) primjer u kojemu su odgovora

187 bila kodirana. Umjesto toga pretpostavimo da je bilo 50 odgovora i da je tim odreappleenim kodom jedan πifrant (A) oznaëio deset odgovora, Ëetiri od njih dodijelio je drugi πifrant (B) i da su se oni sloæili u k = 3 sluëaja. SpecifiËne vjerojatnosti tolikog ili veêeg broja slaganja zbroj je samo dvaju uvjeta: tri slaganja i Ëetiri slaganja. (BuduÊi da je drugi πifrant dodijelio taj kôd samo Ëetiri puta, ne moæe biti viπe od Ëetiri slaganja. Dakle, moramo izraëunati zbroj dvaju razlomaka: ( 10 )( 40 ) ( 10 )( 40 ) = ( 50 ) ( 50 ) = OdgovarajuÊi izraëun, izveden u naπoj tablici, daje: N A B Slaganje Bolje prilike Usklaappleeno slaganje % Lako se moæe vidjeti da je to statistiëki znaëajno, ali je mjera pouzdanosti, prilagoappleena tom kodu, (3-x)(4-x) gdje je x oëekivani broj slaganja x=(10/50) x 4=0.8. Tako je mjera pouzdanosti usklaappleenoga slaganja (3 0.8)/(4 0.8) = 2.2/ 3.2 = To znaëi da, ako se smatra instrumentom mjerenja, to dodjeljivanje koda ima pouzdanost manju od 70%. Ali ako se smatra testom vrijednosti taksonomske hipoteze, ima znaëenje od 100% 2,175% πto je viπe od 95% uobiëajene norme za potvrdno testiranje hipoteze. Dakle, slaganje u tom kodu potvrappleuje odgovarajuêa taksonomska hipoteza Ëak iako kôd u tom pretpostavljenom sluëaju nije vrlo pouzdan opis. U daljem se tekstu vraêamo na ovo pitanje Konzistentnost temeljena na kodu: empirijski rezultati KoristeÊi gore opisana naëela, izraëunali smo moguênost promatranog slaganja ili bolje, pod nultom hipotezom, za svaki uporabljeni kôd. Rezultate za te kodove uporabljene najmanje stotinu puta pokazuje Tablica 4. Izgledi za bolje slaganje pod nultom hipotezom zastraπujuêe su mali, πto podupire taksonomsku hipotezu na

188 odgovarajuêe visokoj razini. To potvrappleuje obje sastavnice taksonomske hipoteze: izvedena taksonomija ima smisla relevantna je za odgovore korisnika. Podsjetimo, P=0,05 uobiëajena je razina potvrdnog testiranja i bilo koja niæa vrijednost bila bi smatrana znaëajnom. S druge strane, usklaappleeno, prilagoappleeno slaganje (stupac 7) Ëesto nije jednako 50%. To znaëi da kad je jedan od πifranata dodijelio kôd sluëaju, Ëak mala moguênost da Êe drugi πifrant dodijeliti isti kôd mnogo je veêa od sluëajne moguênosti pod nultom hipotezom. (Uzmite u obzir da je πifrant A dodijelio ukupno kodova odgovorima, πifrant B dodijelio je ukupno kodova skupu odgovora). Na primjer, u Tablici 4. prikazani su svi kodovi koje je jedan πifrant upotrijebio barem 100 puta. Pokazujemo koliko je puta kôd upotrijebio prvi πifrant, a koliko puta drugi πifrant i broj koliko su se puta oni sloæili. To je u rasponu od malih vrijednosti od 0,22 (za kod C.3.1) za koji je odgovarajuêi broj naveden u 6. stupcu i premalen je da bi se izraëunao. To je, u strogo statistiëkim vrijednostima, mjerenjima, visoka razina potvrde taksonomske hipoteze. To sugerira kratko pravilo kao πto je '70% usklaappleenog slaganja' temeljeno na pouzdanosti, uzimajuêi u obzir da pouzdanost nije odgovarajuêe znanstveno prikazivanje vaænosti promatranoga slaganja. Na primjer, kôd C.3.3 πifrant A upotrijebio je 114 puta, a πifrant B 44 puta. Obojica su dodijelili taj kôd istoj jedinici u 81 sluëaju. Vjerojatnost da Êe se to ponoviti pod nultom hipotezom samo je 2.3x Usklaappleeno je slaganje 0,4474. TABLICA 4. Svi kodovi koje je jedan πifrant upotrijebio najmanje 100 puta Kôd Maksimalno ifrant A ifrant B Slaganje p Poravnano slaganje korisnika C ,31066 A ,50627 C ,21987 A ,45432 C ,9 x ,3499 A x ,81199 C ,4 x ,46075 A x ,75194 C ,5 x ,68939 C ,9 x ,5193 C ,3 x ,44774 A x ,8225 B ,7 x ,29414 B x ,81016 Pokazujemo koliko je puta kôd koristio πifrant A (N = 4,617) i πifrant B (N = 3,770) i koliko su se puta oni sloæili. 6. stupac pokazuje vjerojatnost promatrane ili bolje razine slaganja pod nultom hipotezom. To je uobiëajena razina provjerljivosti. 7. stupac pokazuje prilagoappleeno slaganje, kao πto je definirano u tekstu

189 Uzmimo u obzir da mi postupamo sa svakim kodom posebno kao da se njegova razina pouzdanosti moæe ocijeniti neovisno o drugima. U uæem smislu, gledajuêi rezultate kodova, oëekujemo da Êemo pronaêi neke koji jedino sluëajno pokazuju dobro slaganje. Ipak, Ëak i takvo 'pretraæivanje podataka' ne bi stvorilo tako visoke razine neprave pouzdanosti kao πto je ovdje pokazano. To je nov pristup ocjenjivanju valjanosti kodiranja Ëije implikacije tek treba istraæiti. Jasno je da smo daleko od uobiëajene domene razina dosljednosti. S druge strane, prilika je da vidimo promatrane razine slaganja, pod nultom hipotezom, astronomski mala (ako se taj izraz moæe uporabiti). Dakle, taksonomska je hipoteza podræana. Zapravo, vrlo visoka promatrana razina znaëajnosti πtiti nas od uobiëajenog straha od testiranja mnogo hipoteza odjednom.»ak i s najkonzervativnijim modelima viπestrukih tekstova, razine P = ostaju znaëajne. Moæemo nagaappleati da se tako visoke razine statistiëke znaëajnosti pojavljuju zajedno s tako niskim razinama konvencionalnoga slaganja zato πto postoji mnogo ideja svojstvenih svakom odgovoru koji smo prikupili. Na neki naëin, Ëak i uz dopuπtanje da tri razliëita koda mogu jednostavno biti nedovoljna da bi se uhvatio cjelokupni skup izraæenih ideja. To Êe ojaëati niæe razine slaganja jer razliëiti πifranti rade razliëite izbore izmeappleu cijeloga skupa kodova koji s razlogom mogu biti dodijeljeni danom odgovoru. Stoga je za odreappleivanje vrijednosti taksonomske strukture vaænost bolji test od pouzdanosti. U sljedeêem odjeljku raspravljamo kako se neusklaappleeno dodjeljivanje kodova moæe spojiti da bi se doπlo do dogovorne prosudbe i postigla neka mjera izvjesnosti te dogovorne prosudbe Meappleukodne udaljenosti: teorija Kad imamo dva razliëita πifranta koji dodjeljuju kodove istim odgovorima, a svaki πifrant dodijeli tri koda iz strukture stabla (kao πto pokazuje slika 5.) moæemo definirati uzajamnu udaljenost meappleu njihovim dodjelama. To je proces u dva koraka (Kantor, 1995.) Prvo, moæemo sigurno odrediti udaljenost izmeappleu bilo kojih dvaju odgovora iz naπe strukture stabla. Da bismo to uëinili nastavljamo u tri koraka. Prvo pronalazimo najniæi zajedniëki kôd stabla koji sadræe oba koda. Na primjer, A.2.3 i A.2.4 oba su sadræana u opêoj skupini zastupljenoj kodom A.2. A i A i imaju kao svoj najniæi zajedniëki kôd sam A i tako dalje. Uvodimo formalni 'korijen' stabla prikazan s pomoêu * koji je iznad svih triju dijelova taksonomije. Dakle, A.2.3 i B.4.3 imaju * kao svoj najniæi zajedniëki kôd. Drugo, izbrojili smo broj koraka od svakog koda do zajedniëkog, opêeg koda. Na primjer, A.2.3 je jedan korak ispod A.2, a A.2.4 je jedan korak ispod A.2. KonaËno, dodali smo broj koraka da bismo odredili razliku izmeappleu dvaju kodova. Tako je A.2.3 dva koraka (jedan iznad nacrta, jedan ispod) od A.2.4. S druge strane, A.2.4 je samo jedan korak od samog A.2. To formalizira definiciju udaljenosti meappleu kodovima. Treba paziti da ta definicija ima smisla jer nikakav redoslijed nije uveden meappleu nekoliko skupina koje se u taksonomiji pojavljuju pod istom viπom skupinom

190 Sad moramo odrediti udaljenost izmeappleu trostrukih kodova jer je svakom πifrantu bilo dopuπteno dodijeliti do tri koda. To je uëinjeno na 'najblaæi moguêi naëin'. Pitanje je sljedeêe: ako je jedan πifrant dodijelio neke kodove, npr. A.2, B.1.3 i C.4.1, a drugi je dodijelio iste kodove razliëitim redoslijedom, æeljeli bismo otkriti da su naëinili iste podjele. (Prisjetimo se da nismo dodijelili bilo kakvu posebnu vaænost redoslijedu dodijeljenih kodova.) Da bismo to uëinili, izraëunavamo paralelnu, razvrstanu u parove udaljenost izmeappleu kodova koje je dodijelio prvi πifrant i kodova koje je dodijelio drugi πifrant za sve moguêe parove kodova. Tako, ako je jedan πifrant dodijelio kodove x, y, z, a drugi je πifrant dodijelio kodove w, x, y razmatramo πest razliëitih kodova, kao πto su (x s w) + (y s x) + (z s y). To nije posebno uspjeπan naëin njihova zdruæivanja u parove jer poveêava neslaganje. Ali jedan od parova je (x s X) + (y s y) + (w s z). U tom sluëaju to je najbolje moguêe zdruæivanje u parove i daje najniæu moguêu ukupnu udaljenost izmeappleu kodova. Dakle opêenito, definiramo udaljenost izmeappleu skupa kodova koje je dodijelio jedan πifrant i skupa kodova koje je dodijelio drugi πifrant kao minimum vrijednosti koja se moæe pronaêi uzimajuêi u obzir sve moguêe naëine njihova zdruæivnaja u parove. Ako je jedan πifrant dodijelio viπe kodova od drugoga πifranta, viπak kodova zanemaruje se u raëunanju udaljenosti. Tako se npr. smatra da dodjele (x, y, z) i (x, y) imaju meappleusobnu udaljenost 0. Ta je vrsta mjerenja prirodna ako se uzme u obzir struktura stabla naπe taksonomije. Netko moæe misliti o tome kao o uzimanju u obzir odnosa izmeappleu odrednice i pododrednice, ali tako da ne daje bilo kakvu posebnu vaænost redoslijedu u kojemu se pododrednice pojavljuju. To znaëi da nije bliæi nego πto je To odraæava naπu logiku u gradnji poëetne strukture. Ne vjerujemo da dimenzije vrijednosti mogu biti poredane u jednostavnom linearnom redoslijedu viπe nego πto vjerujemo, npr. da se knjige u knjiænici mogu poredati u jednostavnom linearnom redoslijedu koji obuhvaêa, za sve Ëitatelje, odnose meappleu predmetima. U ovom istraæivanju ta je koncepcija posluæila kao potporni alat u dotjerivanju taksonomije. Æeljeli smo moêi identificirati one sluëajeve u kojima su kodovi imali visoku razinu slaganja (udaljenost je mala) i onih u kojima su oni imali visoku razinu neslaganja (velika udaljenost). Posebno tijekom razvijanja pravila kodiranja i strukture taksonomije bio je to alat koji je pomogao pri usmjeravanju na najproblematiënije odgovore, kao πto su to bili oni za koje je razlika izmeappleu dvaju dodijeljenih skupova kodova bila najveêa. Dakle, u priruëniku za kodiranje (Huttenlock i suradnici, 1995.) dali smo odgovarajuêa i detaljnija objaπnjenja temeljena na nalazima o udaljenostima. To moæe posluæiti kao opêi primjer kako u praksi ispitati naπu taksonomiju (ili bilo koju drugu taksonomiju strukture stabla) u svrhu identificiranja kodova koji su manje ili viπe problematiëni ili podvrgnuti ih dodatnoj analizi Meappleukodne udaljenosti: empirijski rezultati Distribucija udaljenosti meappleu rezultatima, u najboljem moguêem rasporedu prikazana je u Tablici 5. Na primjer, u 284 ili 13,3% od kodirana odgovora,

191 udaljenost izmeappleu dvaju kodova bila je nula, tj. postojalo je najveêe moguêe slaganje, a u Ëetiri sluëaja, udaljenost je bila 19 najveêe postignuto neslaganje (ili minimum postignutog slaganja) izmeappleu tih dvaju kodova. TABLICA 5 Meappleukodne udaljenosti Br. odgovora Ukupno 2132 Broj kodiranih odgovora 2,132; broj πifranata 2. Svaka udaljenost izraëunana je nakon πto su dva πifranta dodijelila kodove odgovorima korisnika, odgovori su zdruæeni u parove tako da daju minimum moguêe udaljenosti meappleu njima. Udaljenost 0 znaëi da nije bilo neslaganja. Ako je jedan πifrant dodijelio iste kodove kao i dugi πifrant, i dodatni kôd, udaljenost se joπ uvijek raëuna kao 0. Podaci u Tablici 5. pokazuju da je postojalo potpuno slaganje u oko 13% sluëajeva u tromodalnoj distribuciji s najznaëajnijim meappleukodnim udaljenostima koje su bile nula (N = 284 odgovora), Ëetiri (N = 376) i osam (N = 247). Ta mjera udaljenosti ili konzistentnosti moæe se koristiti za dodjeljivanje kodova, sa stupnjem sigurnosti, u sluëaju opêeg polihijerarhijskog kodiranja. Zamisao je odrediti 'najniæi zajedniëki kôd' dvaju razliëitih kodova, kroz koji moæemo prelaziti s jednog koda do drugoga. Primjeri su rezultati kodiranja dvaju odgovora pokazanih u nastavku. Prvi je primjer pitanja i odgovora koji imaju najveêe slaganje izmeappleu dvaju πifranata i drugi koji imaju slabo slaganje

192 SluËaj 103. Pitanje 6.: Zaπto ste se danas koristili informacijskim pultom? Odgovor: Jer sam trebao pronaêi Ëesopis o [ ], nisam znao gdje bi on mogao biti i trebao sam pomoê. Potpitanje: Dobro. Moæete li mi neπto viπe reêi o tome? Odgovor: Dakle, koristim se [ ] sustavom da bih pronaπao Ëasopise, tako sam i pronaπao Ëasopise, ali nisam znao imamo li ih mi joπ uvijek ili o Ëemu se radi, pa sam otiπao do pulta traæiti pomoê. Potpitanje: Dobro. Moæete li mi reêi kontekst u kojemu Êete se koristiti Ëasopisom? Odgovor: Moram napisati referat o raëunalima u obrazovanju. Kodovi koje su dodijelila oba πifranta: A.3.11; A.2.1.3; A.1.5. Najniæi zajedniëki kôd: ta tri koda. Udaljenost: 0. SluËaj 312. Pitanje 3a: to ste ovom prilikom dobili koriπtenjem [online usluge]? Odgovor: Saznao sam da se dostupna informacija, moja poëetna informacija, ne slaæe s bazom podataka. Na primjer, imao sam broj sveska i datum kad sam ga upisao (...) bilo je naslova istog datuma, ali broj sveska nije odgovarao. Sada moram pregledati sve police. Dakle, bilo je neuspjeπno. Dobro, znate da nije sve tako dobro. I mogu vam reêi zaπto. Jer osjeêam da je unos podataka koji se obavlja da bi se knjige zabiljeæile sluëajan pri [ ]. Je li vam poznato πto se s tim dogaapplea? (...) na primjer, izmeappleu 10% i 50% knjiga nije Ëak ni katalogizirano. Dodijeljeni kodovi: ifrant 1: A.3.3.5; B.3.3.3; B ifrant 2: C.1.1; B.2.3; Najniæi zajedniëki kôd *, B.(* = korijen). Udaljenost: 17. Na taj se naëin sluëajevi s najniæim i najviπim udaljenostima u kodiranju mogu identificirati i podvrgnuti daljnjoj analizi. U prvom sluëaju moæe se smatrati da sva tri koda imaju najviπu vjerojatnost jer je postojalo potpuno slaganje meappleu kodovima. U drugom sluëaju, postojanje najniæega zajedniëkog koda (B) ustvari je bez znaëenja jer preklapa udaljenost izmeappleu dodijeljenih kodova. 8. MoguÊe primjene i ponavljanja istraæivanja Jedan od ciljeva projekta, kao πto je navedeno u odjeljku 1.2, bio je predloæiti i razviti metode za moguêe primjene ove taksonomije i ponavljanje ovoga istraæivanja. Dakle, vaæan dio projekta bio je posveêen davanju obrazloæenih alata za ponavljanje i voappleenje sliënih istraæivanja, kao πto su veêim dijelom izloæili Kantor, Saracevic i D'Esposito-Wachtmann (1995.). Ovdje neêemo detaljno obrazlagati te alate, no æelimo dati neke prijedloge o tome kako primijeniti izvedenu taksonomiju i pridruæeni teorijski okvir u odreappleenoj situaciji ili ponoviti rad (ili dio rada) u sliënom istraæivanju. U istraæivanju koje je voappleeno prema dobivanju korisnikove ocjene vrijednosti dane knjiæniëne i informacijske usluge, taksonomija se moæe koristiti na nekoliko naëina

193 Anketni list, upitnik: Taksonomija moæe sluæiti kao osnova za strukturu i sadræaj instrumenta istraæivanja koji Êe se primijeniti u istraæivanju vrijednosti; posebno, ona moæe voditi razradi pitanja i Likertovim skalama u instrumentu. Ili, modifikacije taksonomije mogu biti izvrπene prethodno (posebno na razini specifiënih kategorija) da bi se prilagodile kontekstu sluæbe/usluge. Dani knjiæniëni i informacijski centar moæe istraæivati odreappleeni broj (ako Ëak ne i sve) svojih usluga rabeêi istu strukturu kao instrument istraæivanja, ali preoblikujuêi pitanja da bi ih prilagodio specifiënim kontekstima, kao πto smo to mi uëinili. Na taj se naëin od niza usluga mogu dobiti ujednaëeni podaci. Kodiranje, oznaëivanje. U sluëajevima u kojima su proπireni odgovori dobiveni od korisnika, taksonomija se moæe koristiti za kodiranje odgovora. Kao πto je spomenuto, izradili smo priruënik za kodiranje upravo za tu svrhu (Huttenlock i suradnici, 1995.). Taj priruënik sadræi pravila i primjere za kodiranje svake kategorije; moæe se koristiti ili modificirati, prilagoditi za primjenu u drugim istraæivanjima. Taksonomija s priruënikom moæe uπtedjeti dosta vremena koje bi bilo potroπeno na razvijanje struktura i pravila kodiranja. Vrednovanje. Nismo planirali vrednovati bilo koju istraæivanu knjiæniënu i informacijsku sluæbu/uslugu. Pa ipak, jasno je da se taksonomija (ili njezini izabrani potrebni dijelovi) moæe koristiti u vrednovanju usluga usmjerenih na korisnike. Najvaænija primjena taksonomije moæe biti u uporabi u vrednovanju. Da bismo dali primjer procjenjivih rezultata koji se mogu dobiti u Tablici 3., neki od kodiranih odgovora odnose se na izvorno vrednovanje. Na primjer, 168 odgovora (danih u 31,8% sluëajeva) korisnici su oznaëili da su 'uπtedjeli vrijeme' u 119 odgovora (danih u 20,8% sluëajeva) korisnici su oznaëili da 'nisu ispunili cilj'. Jasno je da se slika vrednovanja moæe dobiti daljnjom analizom i kontaktima, fokusiranim na sluëajeve i razloge za te (i bilo koje druge ocjenjive) odgovore. Likertove skale mogu se konstruirati za vaæna stajaliπta ocjenjivanja i proπireni intervjui koji se vodi nakon πto korisnik numeriëki oznaëi razloge tog rezultata. Na taj naëin numeriëki rezultat za uslugu i argumentacija koja stoji iza rezultata moæe biti smatrana vrednovanjem. Na osnovi rezultata mogu se donijeti odluke o preinakama, ako su potrebne, u knjiæniënoj i informacijskoj usluzi. Rezultati takvog vrednovanja mogu se koristiti i kao polaziπte za kontinuirano poboljπavanje, kao πto su simboli pri upravljanju ukupnom kvalitetom (Total Quality Movement TQM). Ponavljanje, proπirivanje. U znanstvenim istraæivanjima vrijednosti taksonomija, zajedno s teorijskim okvirom, modelima i alatima za ispitivanje moæe sluæiti kao osnova za sliëna istraæivanja drugdje, za usporedbu, suprostavljanje i pojaπnjenje, ilustraciju rezultata. U naπim ispitivanjima jedva smo dotaknuli distribuiranost odgovora kao varijablu. Kako to nije bilo meappleu naπim ciljevima, nismo se bavili posebnim uëincima i ponaπanjem varijabli koji mogu odmah biti izvedeni iz taksonomije. Pa ipak, taksonomija se moæe koristiti i za takve ciljeve. Ponavljanja i proπirivanja istraæivanja mogu biti potrebna ako æelimo nauëiti viπe o vrijednosti u odnosu na knjiæniëne i informacijske usluge. Kao i u drugim podruëjima, razvoj taksonomije prethodi daljnjim istraæivanjima. No on moæe usmjeriti takva istraæivanja i dati moguênost prikupljanja i organiziranja nalaza i znanja

194 Upozorenje. Æelimo upozoriti. Svako istraæivanje vrijednosti sloæen je pothvat. Ono traæi iznenaappleujuêe visoku razinu izvora, vremena i poærtvovnosti. Ono isto tako traæi uobiëajene popratne pojave istraæivanja: znatnu pripremu i veliku paænju za Ëesto dosadne pojedinosti. Dodatno, analiza u ovoj ranoj fazi razvijanja polja vjerojatno neêe slijediti jednostavne i predvidive puteve. Zbog toga ustanove i istraæivaëi koji razmiπljaju o istraæivanju vrijednosti moraju biti potpuno svjesni tih Ëimbenika. Otkrili smo takoappleer da se u pravilu korisnici ne mogu usmjeriti ili ne zadræavaju pozornost na vrijednosti tijekom intervjua o njihovim ocjenama vrijednosti usluge. Pozornost se ne zadræava Ëak ni na kratko vrijeme. U praksi to znaëi da osoba koja vodi intervju treba biti obuëena i pripremljena da preusmjeri raspravu. Tijekom analize korisnici istodobno unose brojne varijable u odgovore i teorijski je izazov razvrstati te varijable u usmjerivi popis. 9. NaËela uporabljena pri izradi taksonomije Dok razvijanje 'utemeljene' taksonomije u naëelu moæe otkriti 'πtogod æeli', mi smo bili voappleeni brojnim, prethodno spomenutim, naëelima. Ovdje ih navodimo na jednome mjestu i pokazujemo kako su nam ona pomogla. Prvo od tih naëela tvrdi da taksonomija treba uëinkovito odgovoriti Ëetirima skupinama publike koje se preklapaju: knjiæniëarima, upravnom osoblju institucije, knjiæniënim korisnicima i drugim istraæivaëima. To je ispod uobiëajenih zahtjeva taksonomija kao πto je to izloæio Bailey (1994.) kao i ispod opêeg zahtjeva da istraæivanje treba biti konzistentno s prethodnim istraæivanjem ili biti proπireno prethodno istraæivanje. Jednostavnije reëeno, taksonomija knjiæniëne vrijednosti ne moæe biti uvjerljiva ako je knjiæniëari ili korisnici samo smatraju razliëitom od njihova vlastitog iskustva. Da bismo osigurali da taksonomija bude vaæna za knjiæniëare i informacijske struënjake, moramo ukljuëiti svojstva vrijednosti na koje ti struënjaci mogu utjecati. Kvalificirani struënjak zainteresiran je za istraæivanje samo ako ono vodi poboljπanju prakse djelovanja knjiæniëne i informacijske usluge, a pojedinac je ne moæe poboljπati ako je ne kontrolira. OpÊenito, ta svojstva odgovaraju skupini 'uzajamno djelovanje' u naπoj taksonomiji. Da bismo osigurali da taksonomija bude vaæna upravnom osoblju institucije, moramo pokazati ona svojstva vrijednosti koji nose institucionalne odgovornosti i ciljeve. S toëke glediπta upravnog osoblja, knjiæniëna informacijska usluga kao cjelina ima samo prinosnu vrijednost. OpÊenito, ono πto se odnosi na instituciju odraæava se u onim fasetama naπe taksonomije koje se bave razlozima za koriπtenje knjiæniëne informacijske sluæbe/usluge i dobivenim, postignutim rezultatima kako su ih pokazali korisnici. Da bismo osigurali da taksonomija bude korisna korisnicima, u osnovi smo temeljili njezino razvijanje na onome πto sami korisnici kaæu kada govore o vrijednosti knjiæniëne informacijske sluæbe/usluge. To nas je dovelo do empirijske taksonomije koja je sluæila kao temelj izvedenoj taksonomiji i taksonomskoj hipotezi predstavljenoj i ispitanoj u ovome radu. Napominjemo takoappleer da korisnici sami

195 mogu govoriti o razlozima koriπtenja i kognitivnim glediπtima A C A modela vrijednosti koriπtenja informacije same. KonaËno, uobiëajena istraæivaëka praksa zahtijeva da poveæemo naπu taksonomiju s drugim istraæivanjima i istraæivaëima, ili, drugim rijeëima, da poveæemo koncepcijsku strukturu taksonomije s drugim modelima za razvijanje informacijskih sustava. Naπa primarna briga bila je veza s filozofskim i ekonomskim modelima, kao πto je podrobno izloæeno u prvome dijelu ovoga rada, a πto je posluæilo kao osnova za razvijanje naπih modela i stoga i za naπu taksonomiju. Zaokretom prema naëelima klasifikacije sada smo strukturirali taksonomiju u obliku nacrta. GrafiËki, nacrt se moæe prikazati kao stablo (Slika 5.). Nastojali smo na tom stablu rasporediti razliëte komponente vrijednosti na takav naëin da blizina na stablu (mjerena brojem koraka koji su potrebni da bi se doπlo od jednog svojstva vrijednosti do drugog) na prihvatljiv naëin odgovara vezi izmeappleu ideja predstavljenih odgovarajuêim toëkama stabla. Na primjer, ako korisnici govore o osjeêaju postignuêa ili o osjeêaju povjerenja ili o osjeêaju nezadovoljstva, sva su ta tri dojma jasno meappleusobno razliëita, a ipak su oni na neki naëin usko povezani jedan s drugim time πto predstavljaju emocionalno stanje korisnika. Iako je naπe stajaliπte bilo pristupiti knjiæniënim i informacijskim uslugama iz perspektive vrijednosti u uporabi, uvidjeli smo vezu s vrijednosti u razmjeni kao πto su to novac i vrijeme. U naglaπenije kvantitativnoj analizi, o kojoj Êe biti izvijeπteno drugdje, utvrdili smo da je vrijeme, viπe nego novac, bilo najuëinkovitija veliëina za ocjenjivanje vrijednosti. Kao πto su i drugi, i mi smo utvrdili da korisnici imaju znatnih poteπkoêa pri izraæavanju, postavljanju, odreappleivanju novëane vrijednosti knjiæniënih i informacijskih usluga. Ali, lako se i Ëesto odnose na vrijeme ('uπteda vremena...', 'gubitak vremena...'). RazliËite znaëajke vremena mogu biti najjaëi indikatori, pokazatelji razmjene vrijednosti za knjiæniëne i informacijske usluge. 10. ZakljuËci Poduzeli smo istraæivanje vrijednosti pri uporabi knjiæniënih i informacijskih usluga. Predstavljamo rezultate istraæivanja u dva dijela, prvom dijelu koji se bavi okvirom i drugom koji se bavi rezultatima. U zakljuëcima prvoga dijela rezimirali smo glavne koncepcije iz teorijskog okvira. U odjeljcima 8. i 9. u ovome dijelu, dali smo odreappleene zakljuëke koji se bave primjerima i opêim naëelima. Ovdje dajemo nekoliko opêenitih napomena. Naπ teorijski okvir za istraæivanje koriπtenja informacijskih usluga traæi istraæivanje pojedinaca koji se koriste uslugom povezanom s danim zadatkom ili problemom. Koriπtenjem teorijskog okvira intervjuirali smo viπe od 500 korisnika 18 informacijskih usluga u pet velikih znanstvenih knjiænica. Na osnovi tih intervjua razvili smo najprije empirijsku taksonomiju, a zatim izvedenu taksonomiju vrijednosti pri koriπtenju knjiæniënih i informacijskih usluga. Izvedena taksonomija ima fasetnu strukturu, ukljuëuje tri glavne skupine, svaka s podskupinama, a zatim specifiëne kategorije

196 VRIJEDNOST A. RAZLOZI B. UZAJAMNO DJELOVANJE C. REZULTATI A. 1. Zadatak A. 2. Osobno A. 3. Objekt B. 1. Izvori B. 2. Koriπtenje B. 3. C. 1. Kognitivni Postupci C. 2. Emocionalni C. 5. Vrijeme C. 4. OËekivanje C. 3. PostignuÊe C. 6. Novac A Kognitivno A Emocionalno A Zamjena A Opipljiv A Neopipljiv A Aktivnost B Pravila B Sredstva B Osoblje B Oprema SLIKA 5. Struktura stabla izvedene taksonomije (specifiëne kategorije NISU ukljuëene). Vjerujemo da se ovdje razvijena i ispitana taksonomija i pridruæena metodologija mogu uopêiti. To znaëi da se mogu uporabiti i prilagoditi za istraæivanje vrijednosti i za vrednovanje u veêini drugih knjiænica i informacijskih usluga. Tijekom godina bilo je mnogo rasprava o vrijednosti tih usluga. U isto vrijeme bilo je relativno malo napretka u naπem razumijevanju s teorijske i metodoloπke toëke glediπta. Voappleeno je premalo istraæivanja koja su se temeljila na podatcima. BuduÊi napredak u ovom podruëju traæi pragmatiënija i teorijska istraæivanja. Vjerujemo da Êe ovaj model razvijanja i vrednovanja sloæene taksonomije biti smjernica za buduêa takva istraæivanja. Iako je istraæivanje i odreappleivanje vrijednosti teπko i ukljuëuje pretpostavke, ono je samo prvi korak u suretanju veêih izazova. Izazov je povezati istraæivanje vrijednosti s nekim odgovarajuêim ekonomskim pokazateljima. S obzirom na postojeêe okolnosti, temeljno pitanje za knjiæniëne i informacijske sluæbe nije hoêe li one preuzeti teæak zadatak ocjenjivanja svoje vrijednosti, nego hoêe li si to moêi dopustiti. Zahvale U prvome redu zahvaljujemo korisnicima koji su æeljeli sudjelovati u istraæivanju. Bez njih ne bi bilo istraæivanja. Ali, kao πto je to uobiëajeno, oni ostaju anonimni. Ovo je istraæivanje ostvareno zahvaljujuêi napornome radu, zamislima i suradnji mnogih kolega. Joann D'Esposito-Wachtmann sudjelovala je kao voditeljica

197 projekta. Ona je takoappleer vodila i fokusnu skupinu intervjua i igrala veliku ulogu u definiranju, ispitivanju i primjeni sukcesivnih instrumenata. Michael Wilk izradio je empirijsku taksonomiju. Dong Li bio je odgovoran za analizu, a Alan Zhao razvio je programe koji su podræavali analizu transkribiranih tekstova. Terry Huttenlock i Pat Dawson kodirali su otvorene odgovore prema izvedenoj taksonomiji i izradili priruënik za kodiranje, a Kwong Bor Ng razvio je analitiëke programe za ocjenu kodiranja. Projekt ne bi bio moguê bez velikoduπne suradnje pet knjiænica sudionica. Zahvaljujemo: Elaine Sloan i Carol Mandel sa SveuËiliπta Columbia (Columbia Univesity); Franku Polachu, Marianne Gaunt, Margie Epple i Emily Fabiano sa SveuËiliπta Rutgers (Rutgers Univesity); Carltonu Rochellu, Nancy Kranich, Lucindi Covert-Vail, Nancy Friedland i Marlayni Gates sa SveuËiliπta New York (New York University); Donaldu Koeppu, Nancy Klath, Mary Chaikin, Patty Gaspari-Bridges, Davidu Goodmanu i Janice Powell sa SveuËiliπta Princeton (Princeton Univeristy); Joanne Harrar i Danuti Nitecki sa SveuËiliπta Maryland (Maryland University); Eileen Abels s Koledæa za knjiæniëne i informacijske sluæbe pri SveuËiliπtu Maryland (College of Library and Information Services, University of Maryland). Financijsku podrπku istraæivanju dao je Savjet za knjiæniëne resurse (Council on Library Resources CLR) putem novëanih sredstava darovanih Alexandria Project Laboratoryju (APLab) pri koli za komunikacijske, informacijske i knjiæniëne studije, SveuËiliπte Rutgers (School of Communication, Information and Library Studies SCILS, Rutgers University). Dodatnu potporu pruæio je dekan SCILS-a Richard Budd. Prevela: Jelica LeπËiÊ Biljeπke 1. Abels, E. G. ; P. B. Kantor ; T. Saracevic. (1996). Studying the value and cost of library and information services: applying functional cost analysis to the library in transition. // Journal of the American Society for Information Science, 47, 3, Bailey, K. D. (1994). Typologies and taxonomies: an introduction to classification techniques. Thousand Oaks, CA : Sage Publications. 3. Bateman, R. ; J. M. Gottman. (1986). Observing interaction: an introduction to sequential analysis. Cambridge : Cambridge University Press. 4. Corbin, J. ; S. Strauss. (1990). Grounded theory research: procedures, canons, and evaluative criteria. // Qualitative Sociology 13, 1, Dervin, B. ; M. S. Nilan. (1986). Information needs and uses. // Annual Review of Information Science and Technology, 21, Huttenlock, L. T. ; P. Dawson ; T. Saracevic ; P. B. Kantor. (1995). Derived taxonomy of value in using library and information services: a manual for encoding of responses. New Brunswick, NJ : School of Communication, Information and Library Studies, Rutgers University. Technical report APLab/95 5. Available in electronic form from: HtmlResAnchor ftp://scils.rutgers.edu/pub/aplab/cost.value.study/taxonman

198 7. Kantor, P. B. (1995) Of time and the library: new approaches to assessing the impact of the library on individuals and institutions. // Proceedings of the Conference Economie de l information. May Lyon-Villeurbaine, France: Centre des Etudes et de recherches en science de l information. Pp Kantor, P. B. ; T. Saracevic. (1995). Studying the value of library and information services: a taxonomy of users assessments. // Proceedings of the American Society for Information Science, 32, Kantor, P. B. ; T. Saracevic, T. ; J. D Esposito-Wachtmann. (1995). Studying the cost and value of library services: final report. New Brunswick, NJ : School of Communication, Information and Library Studies, Rutgers University. Technical report APLab/94 3. Available in electronic form from: HtmlResAnchor ftp://scils.rutgers.edu/pub/aplab/cost. Value.Study 10. Weber, R. P. (1990). Basic content analysis. 2nd ed. Newbury Park, CA : Sage Publications

199 Dio III. to donose digitalne knjiænice?

200

201 Vrednovanje digitalnih knjiænica: evolucija koncepata 18 Saæetak Iako postoji znatna aktivnost u polju istraæivanja prakse digitalnih knjiænica, njihovu vrednovanju nije pridavana prevelika pozornost. Meappleutim, svima je jasno da je vrednovanje digitalnih knjiænica sloæen i teæak zadatak. Ono je, izmeappleu ostalog, prepuno izazova. U radu se predlaæe konceptualni okvir. Pregled aktivnosti vezanih uz vrednovanje istraæivanja i prakse digitalnih knjiænica koncentrira se na izdvajanje kriterija koriπtenih za vrednovanje. Navode se nuæni zahtjevi za vrednovanje. Raspravlja se o konstruktima, kontekstu i kriterijima digitalnih knjiænica. Zaπto vrednovati? Koja je svrha vrednovanja? Tko bi to trebao Ëiniti? Na kojoj bismo razini trebali vrednovati? Na osnovi kojih kriterija? Pored toga predlaæu se i prilagodbe kriterija preuzete iz srodnih aktivnosti. Ovaj se rad smatra samo dijelom evolucije koncepata za evaluaciju digitalnih knjiænica. Uvod Digitalne knjiænice imaju kratku, ali burnu povijest. Nekoliko ranih vizionara poput Lickhdera (1965.) vidjelo je knjiænice buduênosti kao iznimno inovativne i razliëite po svojoj strukturi, postupcima i dostupnosti zbog znatne primjene tehnologije. Meappleutim, osim iznimno vizionarskih i futuristiëkih rasprava te vrlo rijetkih i rasprπenih istraæivanja i razvojnih eksperimenata, u iduêa se dva desetljeêa nije niπta vaæno dogodilo. Na kraju 1980-ih godina digitalne knjiænice (poznate pod razliëitim imenima) jedva da su bile prisutne u poljima knjiæniëarstva, 18 Saracevic, Tefko. (2000). Digital library evaluation: toward evolution of concepts. // Library Trends, 49, 2, (Special issue on Evaluation of Digital Libraries) Rad je velikom mjerom utemeljen na Ëlanku Saracevic, T. ; Covi, L. (2000). Izazovi za vrednovanje digitalnih knjiænica. // Proceedings of the American Society for Information Science, 37. Objavljeno uz dopuπtenje nakladnika: The Johns Hopkins University Press

202 informacijske ili raëunalne znanosti. Ali samo jedno desetljeêe kasnije dolazi do globalne eksplozije zanimanja za digitalne knjiænice, a s njime raste i broj istraæivanja i praktiënih rjeπenja. Kakvo fenomenalno desetljeêe za rad na digitalnim knjiænicama. Ubrzan rast brojnih i raznolikih aktivnosti vezanih za digitalne knjiænice nastavlja se nezaustavljivo i u 2000-ima. I premda se uzbudljiva povijest digitalnih knjiænica tek treba napisati, rasprava Christine Borgman (1999.) o razliëitim vizijama digitalnih knjiænica dobar je poëetak za razumijevanje sila i igraëa ukljuëenih u Ëitav proces. Te razliëite vizije i s njima povezane definicije dolaze iz razliëitih zajednica koje se zanimaju za digitalne knjiænice. U daljnjem tekstu pozabavit Êemo se dvjema zajednicama, istraæivaëkom zajednicom i zajednicom praktiëara. I dok te zajednice djeluju i postoje uglavnom neovisno jedna od druge, na njih se moæe gledati kao na dva kraja istog spektra koji se tek trebaju susresti u sredini. Na jednom se kraju spektra nalazi istraæivaëka zajednica koja postavlja istraæivaëka pitanja usmjerena prema buduêoj viziji ili vizijama digitalnih knjiænica, odnosno prema razliëitim glediπtima i komponentama, koje nisu ograniëene rjeπenjima iz prakse. Na drugom kraju spektra nalazi se zajednica praktiëara koja postavlja razvojna i operativna pitanja utemeljena u kontekst ekonomije i institucionalnosti stvarnog æivota sa svim njegovim ograni- Ëenjima i moguênostima i zakonitostima træiπta. Do sada su se utroπila mnoga sredstva i napori u istraæivanje prakse digitalnih knjiænica. Postoje brojni projekti i primjene digitalnih knjiænica i to ne samo u SAD-u, nego na svjetskoj razini. Joπ ih je viπe u tijeku. Provode se i istraæuju mnoge zanimljive stvari. Meappleutim, odsutnost (ili samo minimalna prisutnost) vrednovanja digitalnih knjiænica, i u istraæivanju i u praksi, veoma je uoëljiva u veêini objavljenih radova o toj temi. Vrednovanje digitalnih knjiænica do sada nije dræalo korak sa aktivnostima koje su se poduzimale u okviru digitalnih knjiænica (ili sa samim digitalnim knjiænicama), nije postalo integralan dio njihovih aktivnosti te Ëak nije ni navedeno πto vrednovanje zapravo ukljuëuje i kako ga treba provoditi. Na razini evolucije digitalnih knjiænica bilo kakvo formalno vrednovanje (za razliku od sluëajnog) viπe se ili manje zaobilazi. Istina je da se o vrednovanju mnogo govorilo, a Ëak se i primijenilo u nekoliko sluëajeva (o kojima se raspravlja u nastavku rada), ali to su viπe iznimke nego pravilo. Zaπto je to tako? Neke od pretpostavki mogle bi biti: Moæda je prerano u evoluciji digitalnih knjiænica govoriti o formalnom vrednovanju? U ovoj bi fazi vrednovanje moglo biti preuranjeno i uguπiti razvoj digitalnih knjiænica. U ovoj fazi dovoljno je neorganizirano i sluëajno vrednovanje. Moæda se smatra da je vrednovanje zadovoljavajuêe ako ostane na osnovnoj tehniëkoj razini Ëinjenica da neπto izvodi raëunalne operacije ili da je odreappleena elektroniëka zbirka pretraæiva i dostupna dovoljno je kao vrednovanje samo po sebi. GledajuÊi iz perspektive cinika, mogli bismo pretpostaviti da se zanimanje za vrednovanje potiskuje. Pa tko bi æelio znati ili demonstrirati stvarnu djelotvornost digitalnih knjiænica?

203 S druge strane, moæda ubrzani tempo evolucije, koji nameêe trëanje od jednog do drugog pothvata, nije ostavio vrijeme potrebno za vrednovanje. A moæda je opet vrednovanje digitalnih knjiænica tako sloæen zadatak da se ne moæe, Ëak i kad se æeli, pravilno obaviti na osnovi onoga πto trenutaëno znamo o vrednovanju. Drugim rjeëima, mogli bismo zakljuëiti da konceptualne spoznaje o vrednovanju digitalnih knjiænica u ovom trenutku nisu dovoljne da se ozbiljno zapoëne s tom aktivnoπêu. I premda sve te spekulacije o vrednovanju mogu biti donekle istinite, uvjeren sam da je pravi razlog upravo ona zadnja koja govori o nerazvijenoj konceptualnoj prirodi vrednovanja.vrednovanje digitalnih knjiænica sloæen je zadatak i stoga se pred njime nalaze konceptualni i pragmatiëni izazovi. Osnovni je cilj ovoga rada dotaknuti razliëita konceptualna i teorijska pitanja o vrednovanju digitalnih knjiænica i predloæiti najpogodnije koncepte i pristupe njihovu vrednovanju. Ovaj je rad zamiπljen kao prilog evoluciji koncepata za vrednovanje digitalnih knjiænica. Zajednice digitalnih knjiænica Premda postoje brojne zajednice koje su zainteresirane za problematiku digitalnih knjiænica, ovdje se naglasak stavlja, kao πto je veê ranije napomenuto, na znanstvenu zajednicu i zajednicu praktiëara jer su one najbliæe pitanjima vrednovanja. Svaka od njih ima razliëitu interpretaciju i definiciju konceptualne prirode vrednovanja, πto kao rezultat ima nekoliko konkretnih pitanja: to je to digitalna knjiænica? to se kod nje moæe vrednovati? Po kojim kriterijima? Kako te kriterije primijeniti tijekom vrednovanja? Zaπto uopêe vrednovati digitalne knjiænice? Razliku izmeappleu tih dviju zajednica (i moguêi izvor tenzija i nedostatka komunikacije) i njihovih pristupa lijepo ilustrira Rusbridge (1998.) koji suprotstavlja dva razliëita pristupa digitalnim knjiænicama, tj. britanski pristup elektroniëkim knjiænicama (elib) i ameriëki pristup u projektu Inicijative digitalnih knjiænica 19 (DLI). Sudionici [na konferencijama o digitalnim knjiænicama u SAD-u koje su vezane uz DLI] nastojali su doista biti inovativni i slobodoumni, napuπtajuêi ograniëenja postojeêe prakse. Njihovi su rezultati stoga uzbudljivi i iznimno zanimljivi, meappleutim vrlo je teπko odrediti koliko tih zamisli moæe uëinkovito biti realizirano u stvarnoj æivotnoj praksi. Poznato je da je iznimno teπko prebaciti novu tehnologiju iz laboratorija u praksu, a joπ je teæe kad je ekperimentalni kontekst vrlo daleko od stvarnog æivota. S druge strane, program elib od poëetka je imao predznak 'razvojnog', a ne istraæivaëkog (...) [Zadatak Zdruæenog odbora informacijskih sustava 20 (JISC) koji financira elib projekte jeste] stimulirati i omoguêiti isplativu eksploataciju informacijskih sustava i osigurati visokokvalitetnu nacionalnu mreænu infrastrukturu za podruëje britanskoga visokog obrazovanja i znanstvene zajednice. U tom kontekstu JISC financira odreappleeni broj razvojnih programa Ëiji je cilj podrπka sveuëiliπtima putem eksperimentalnih istraæivaëkih projekata pri njihovu koriπtenju razliëitih oblika nove tehnologije. Za razliku of 19 Digital Library Initiatives. 20 Joint Information Systems Committee

204 fundamentalnih istraæivaëkih projekata koji su karakteristiëni za NSF i sliëne agencije, JISC-ovi projekti koncentriraju se na marketingu bliske praktiëne aplikacije. Potrebni su i jedni i drugi. Aktivnosti elib projekata ipak se smatraju istraæivaëkima, unatoë Ëudnom preziru za tu rijeë na koji se tu i tamo moæe naletjeti. Znanstvena zajednica Znanstvena zajednica koja veêinu svojih Ëlanova nalazi u raëunarstvu usmjeruje pozornost na razvojno-istraæivaëki rad i eksperimentiranje s tehnoloπkim aplikacijama u nizu podruëja i medija za razliëite zajednice te na prilagoappleavanje tehnologije i mreæa kao infrastrukture za digitalne knjiænice. Iako ovdje postoji ideja da Êe istraæivanje dovesti do praktiënih rjeπenja i stvaranja digitalnih knjiænica, osnovni cilj nije povezan sa stvarnim operacijama nego s istraæivaëkim radom. To je vrlo vaæno imati na umu jer utjeëe na pitanje vrednovanja. U SAD-u u istraæivaëkom radu iz digitalnih knjiænica prednjaëe projekti u okviru Inicijative digitalnih knjiænica (DLI) koji Ëak postavljaju i osnovne definicije. DLI financira konzorcij vladinih agencija pod vodstvom Nacionalne zaklade za znanost 21 (NSF). DLI 1 ( ) financirale su tri agencije i ukljuëivao je πest velikih projekata, DLI 2 ( ) financira osam agencija i ukljuëuje pribliæno πezdeset velikih i manjih projekata. Pored toga postoje i velike istraæivaëke inicijative digitalnih knjiænica u Velikoj Britaniji, NjemaËkoj, Japanu, Australiji, Novom Zelandu te na regionalnoj razini unutar Europske unije. Taj se rad koncentrira na aktivnosti u SAD-u, iako istodobno priznaje prisutnost aktivnosti u ostalim zemljama i krajevima. DLI nije definirao pojam 'digitalna knjiænica'. BuduÊi da mu je cilj da se obuhvati πto veêi dijapazon moguêih pristupa i domena, konceptu digitalne knjiænice pristupa se vrlo nejasno i πiroko. Stoga projekti ukljuëeni u DLI, posebice oni iz DLI 2, pokrivaju vrlo πiroku lepezu tema, πireêi tako moguêe znaëenje 'digitalne knjiænice' do granice onoga πto bi se moglo nazvati 'digitalnim' pa i preko toga, a istodobno bi se moglo prepoznati kao 'knjiænica' ili njezin dio. U znanosti je to potpuno prihvatljivo granice se moraju moêi pomicati. Ali istodobno se onemoguêavaju postupci vrednovanja. Stoga ne iznenaappleuje da vrednovanje gotovo da nije uopêe ukljuëeno u DLI aktivnosti. I premda formalno vrednovanje nije imalo velikog udjela u DLI 1, pojavila su se tri zanimljiva pristupa. Najvaænije formalno vrednovanje provedeno je unutar projekta Aleksandrijska digitalna knjiænica 22 (ADL) na Kalifornijskom sveuëiliπtu u Santa Barbari (Hill i suradnici, 2000.). Taj je pristup ukljuëivao seriju studija o korisnicima, koje su ukljuëivale razliëite korisniëke zajednice i koje su usmjerile pozornost na razliëite elemente dizajna povezane s korisnoπêu i funkcionalnoπêu knjiænica. Neki od tih rezultata iskoriπteni su za poboljπanja u podruëju dizajna utjeëuêi tako na projektne prioritete i ciljeve implementacije. Rezultati su uglavnom posluæili kao temelj za definiranje djelomiënoga popisa zahtjeva za nova 21 National Science Foundation. 22 Alexandria Digital Library Project

205 ADL suëelja proizaπlog iz korisniëkih studija vrednovanja. Kao dio vrednovanja prouëavala su se i korisniëka spajanja na mreæu. Vrednovanje se usmjerilo na korisnike i njihovu interakciju sa suëeljem, a pri tome su glavni kriteriji bili korisnost i funkcionalnost. Studije korisnosti postale su jedan od popularnijih naëina za pristupanje vrednovanju i implementaciju vrednovanja u digitalne knjiænice (npr. Buttenfield, 1999.). Meappleutim, korisnost je samo jedan od potrebnih i moguêih kriterija i pristupa. Tijekom jednog od DLI 1 projekata na kalifornijskom sveuëiliπtu Berkeley provodila se serija intervjua s krajnjim korisnicima kao dio procesa vrednovanja projekta (Schiff, Van House, Butler, 1997.). Ti su se razgovori koncentrirali na mjesno uvjetovane aktivnosti definirane kao aktivnost koju obavljaju odreappleeni pojedinci u odreappleenom druπtveno-kulturnom kontekstu i koji za odreappleenu namjenu rabe alate i tehnologiju. Kao teorijski okvir koristila se socioloπka teorija o odnosu izmeappleu pojedinaëne agencije i polja bihevioristiëke orijentacije Pierrea Bourdieua (1990.). On zakljuëuje da istraæivanje druπtvenog okruæenja kojem je digitalna knjiænica namijenjena daje (nam) bogato razumijevanje ukljuëenih osoba, njihova relativnog zanimanja i sposobnosti djelovanja, njihovih moguênosti i ograniëenja te njihovih ciljeva. Kriteriji za prouëavanje korisnika druπtveno su okruæenje i korisniëke aktivnosti. Meappleutim, nije jasno moæe li se Bourdieuova teorija 'habitas' izravno primijeniti za testiranje digitalnih knjiænica. U DLI 1 projektu na SveuËiliπtu Illinois znanstvenici su prouëavali naëine na koje korisnici upotrebljavaju Ëlanke u znanstvenim Ëasopisima u tiskanom i elektroniëkom obliku, na koji naëin krenu u akciju ( ) identificirajuêi, pronalazeêi, ËitajuÊi i koristeêi se graappleom traæenog Ëlanka (Bishop, 1999., str ). Tu su kriteriji bili posao i materijal koji su korisnici pronaπli. U jednom drugom Bishopovu izvjeπtaju (1998.) istraæivani su u prvome redu kriteriji dostupnosti s ciljem uklanjanja trivijalnih i ostalih prepreka pristupu i koriπtenju. Ta tri projekta i druge sliëne studije ponaπanja korisnika u dodiru s digitalnim knjiænicama ili s informacijama opêenito pruæaju korisne informacije, i kako Bishop (1999.) istiëe imaju utjecaja na obrazovanje korisnika i dizajn digitalnih knjiænica (str. 257). Meappleutim, tu se ipak ne govori o sustavnom vrednovanju. To pokreêe veêe pitanje: studije korisnika, iako korisne za razumijevanje naëina na koje se ljudi koriste sustavima, nisu same po sebi oblik vrednovanja iako imaju neke od odlika ocjenjivanja, a osim toga pruæaju i vaæne kriterije koji se kasnije mogu koristiti pri vrednovanju. Zajednica praktiëara Glavnina Ëlanova zajednice korisnika dolazi iz prakse, odnosno knjiænica i usmjeruju pozornost na izgradnju operativnih digitalnih knjiænica, njihovo odræavanje i postupke te pruæanje usluga korisnicima. Njihov je pristup u osnovi praktiëne naravi, s relativno malo utemeljenosti u istraæivaëkom radu. Kao rezultat u svijetu se do sada pojavilo stotine, ako ne i tisuêe, digitalnih knjiænica, a svaki dan ih je sve viπe. Po svojoj su prirodi vrlo raznolike. Koriste se razliëitim pristupima. UkljuËuju

206 brojne vrste pristupa i medija koji se obraappleuju na najraznolikije naëine. Nekoliko njih nalazi se u knjiænicama tvoreêi tako hibridnu knjiænicu (kombinaciju tradicionalne i digitalne knjiænice), dok ostale nisu uopêe povezane s knjiænicama. Kongresna knjiænica na svojim mreænim stranicama daje impresivan popis poveznica na razliëite digitalne knjiænice (poëevπi od HtmlResAnchor a to isto radi i Ëasopis D-Lib Magazine (HtmlResAnchor Projekt AmeriËka memorija 23, pionirski pothvat Kongresne knjiænice, osim πto je dao matricu za mnoge druge sliëne projekte, bio je takoappleer meappleu prvim projektima koji je posvetio pozornost vrednovanju i postavio kriterije koriπtenja, korisnosti te niza tehniëkih aspekata ( i memory.loc.gov/ammem/ipirpt.html). Meappleu digitalnim knjiænicama koje su se poëele vrednovati vrlo rano, a vrednovanje je trajalo najduæe, nalazi se projekt Perseus, korpus multimedijskih materijala i alata na temu klasiëne GrËke ( Zadatak je tog projekta studentima i nastavnicima osigurati bolji pristup primarnoj graapplei i na taj naëin omoguêiti bolje razumijevanje grëke kulture. Vrednovanje tog projekta ukljuëivalo je niz kriterija poput uëenja, pouëavanja, znanstvenoistraæivaëkog rada u humanistiëkim znanostima te elektroniëkog nakladniπtva (Marchionini, Crane, 1994.). Projekt je utvrdio Ëetiri kriterija vrednovanja: (1) uëenje, (2) pouëavanje, (3) sustav (poslovanje, suëelje, elektroniëko nakladniπtvo) i (4) sadræaj (opseg, toënost). Vrednovanjem se dobio niz rezultata koji su razvrstani u Ëetiri kategorije: poboljπavanje i unapreappleivanje uëenja, fiziëka infrastruktura, konceptualna infrastruktura i sustavna promjena polja. To je joπ uvijek model projekt za vrednovanje digitalnih knjiænica. PEAK 24 (IzraËun koπtanja elektroniëkog pristupa znanju) jedan je od zanimljivijih projekata koji ukljuëuje promatranje koriπtenja i vrednovanje niza elemenata, posebice ekonomskih Ëimbenika (Bonn, Lougee, Mackie-Mason, Riveros, 1999.; Mackie-Mason, Riveros, Bonn, Lougee, 1999.). Jedinstven je u tome πto osim 12- ak knjiænica ukljuëuje i nakladnika elektroniëkih Ëasopisa Elsevier Science. (Projekt TULIP koji je takoappleer ukljuëivao Elsevier i nekolicinu sveuëiliπta prethodio je PEAK-u). Kriteriji vrednovanja ukljuëivali su pristup (razliëite vrste pristupa Ëasopisima ponuappleene su razliëitim skupinama korisnika), izraëun koπtanja (razliëiti modeli) te prihode i troπkove. Taj je projekt proπirio kriterije i mjere uspjeπnosti ukljuëivπi ekonomske Ëimbenike ili proπirivπi vrednovanje na pitanje uëinkovitosti. Projekt Muzejskih obrazovnih mreænih stranica 25 (MESL) nastao je suradnjom sedam prikupljaëkih ustanova i sedam sveuëiliπta i definirao je uvjete koriπtenja u obrazovne svrhe digitaliziranih muzejskih slikovih objekata i njima srodnih informacija. Implementacija MESL-a na Cornell sveuëiliπtu kao zasebne digitalne knjiænice napravljena je pod nadzorom sveuëiliπne Koalicije za digitalni pristup American Memory Project. 24 Pricing Electronic Access to Knowledge. 25 Museum Educational Site Licensing. 26 Digital Access Coalition

207 Izvjeπtaj opisuje primjenu i dio vrednovanja (Cornell, 1999.). Njihov je pristup impresionistiëki korisnicima, dizajnerima, struënjacima za razvoj i operatorima postavljana su brojna pitanja i od njih se traæilo njihovo miπljenje i procjena. Kriteriji za pitanja ukljuëuju funkcionalnost, tj. pregledavanje, traæenje, poteπkoêe, koriπtenje, iskustvo, potrebe za obukom, integraciju u ostale usluge na kampusu, pripremu graapplee za ukljuëivanje u zbirku, oznaëena polja, ponaπanje posluæitelja, sigurnost i autorizaciju sustava, potrebnu ili æeljenu stalnu podrπku, tehniëki razvoj, fiziëku infrastrukturu, troπkove, vrijeme i vjeπtine. Vrednovanje nije bilo formalne naravi, ali je bilo zanimljivo, ako ni zbog Ëega drugog, onda zbog πirine ukljuëenih kriterija. Od godine Skupina za interakciju Ëovjek raëunalo 27 na SveuËiliπtu Cornell provodi studije znanstvene ili evaluacijske naravi na nizu prototipova digitalnih knjiænica u muzejima ili knjiænicama (Jones, Gay, Rieger, 1999.). Oni su u svome radu dali saæetak pet studija. Koriπteni kriteriji vrte se oko 'pozadinskih' pitanja ili predstavljanja, pravnih pitanja ( npr. metapodatci, pitanja vlasniëke i intelektualne svojine ), odræavanja i pristupa zbirci ( npr. pitanja vezana uz raspon zbirke i odræavanje stalnosti kvalitete i vjernosti digitalnih zapisa ) te korisnosti ( npr. razine korisniëkih vjeπtina i iπëekivanja te koriπtenje zbirke u formalnom i neformalnom okruæenju ). Nije jasno koje su metode koriπtene pri postupku vrednovanja, tj. u kojoj su mjeri bile formalne ili neformalne. Meappleutim, izvedeno je nekoliko zakljuëaka. Meappleu njima je: UËinkovite digitalne zbirke kompleksni su druπtveno-tehniëki sustavi: uëinkovita zbirka zahtijeva posveêivanje konzistentne i istodobne paænje nizu druπtvenih, organizacijskih, administrativnih i tehniëkih pitanja (Jones, Gay, Reiger, 1999.). Nekolicina ostalih autora doπla je do istog zakljuëka ilustrirajuêi model digitalnih knjiænica koji ukljuëuje πirok raspon razina, kao πto se to ovdje sugerira kasnije u raspravi. Kilker i Gay (1998.), nastojeêi postaviti okvir za vrednovanje te primijeniti ga na studiju sluëaja, iznijeli su svoje ideje koje su bile bliske onima iskazanima u studijama na Cornellu. Teorijski se okvir nazvao socijalna konstrukcija tehnologije 28 (SCOT) i po njemu se naglasak stavlja na ispitivanje razliëitih ideja koje imaju 'relevantne druπtvene skupine' ukljuëene u razvoj i koriπtenje tehnologije. Taj je pristup predstavljen kao alternativa pristupima usmjerenim na sustav ili korisnike. Priznaje se da razliëite skupine povezane s digitalnim knjiænicama (od dizajnera do razliëitih korisniëkih skupina) imaju razliëite interpretacije, one na razliëite naëine vrednuju digitalne knjiænice i pri tome se koriste razliëitim nazivljem. Kriteriji su: relevantne druπtvene skupine, interpretacijska fleksibilnost (moguênosti, odgovori) i posredovanje. U zdruæenom meappleunarodnom pothvatu iz godine Nacionalne zaklade za znanost (glavni financijer DLI znanstvenih projekata u SAD-u) i Zdruæenog odbora informacijskih sustava (JISC) (glavni financijer elab programa u Velikoj Britaniji) nastala je zajedniëka inicijativa ili kako su to oni nazvali hibridni proces ( ) 27 Human]Computer Interaction Group. 28 Social Construction of Technology

208 kojem je cilj bio objediniti najbolje elemente stila rada tih tijela koja financiraju projekte. Ideja je bila objediniti ta dva pristupa u kojima je glavni cilj JISC-a razvoj sadræaja ili novih tehnologija koje Êe biti πiroko primjenjive, a ne samo koristiti ustanovama koje su sudjelovale u projektu, a NSF-a nova znanstvena istraæivanja u podruëju digitalnih knjiænica i prisutnost novih znanstvenih ideja i metoda. Napori tih financiranih projekata usmjeravaju se prema kriterijima koji Êe zorno pokazati da meappleunarodni partneri mogu suraappleivati te da se moæe kombinirati znanstveno istraæivanje s praktiënim rjeπenjima (Wiseman, Rusbridge, Griffin, 1999.). Ti se kriteriji razlikuju od svih ostalih upotrijebljenih u znanstvenom istraæivanju ili u praksi. Meappleutim, na osnovi prouëavanja skraêenih prijedloga, projekti financirani u sklopu te meappleunarodne sheme imaju vrlo malo ugraappleenih elemenata vrednovanja. Postoji joπ jedno praktiëno pitanje usko vezano uz temu vrednovanja. VeÊ viπe od 100 godina, sve od Melvila Deweyja, knjiæniëne su se zbirke gradile i njima se upravljalo u odnosu prema nekim dogovorenim normama i radnim pravilima. Iz njih su se izvlaëili kriteriji za tradicionalno vrednovanje zbirka. Ne Ëudi stoga da je dio knjiænica i njima srodnih ustanova koje stvaraju ili nabavljaju digitalne zbirke takoappleer zapoëeo s postupcima definiranja norma i radnih pravila. Okerson (1999.) popisuje poveznice na viπe od trideset knjiæniënih mreænih stranica koje najavljuju svoje norme za rukovanje digitalnim ili elektroniëkim zbirkama. S druge strane, oni ukljuëuju, izravno ili neizravno, kriterije za vrednovanje digitalnih zbirka i postavljaju vaæna pitanja o samim normama i njihovoj uporabi u vrednovanju. VeÊina kriterija izvedena je iz tradicionalnih knjiæniënih kriterija za zbirke i vrlo dobro pristaju i elektroniëkim inaëicama. Meappleutim, polako se pojavljuju i neki novi kriteriji. Meappleu njima se nalaze i strateπka vaænost i dostupnost drugih distribuiranih izvora koji se mogu naêi na internetu ili u bazama podataka organizacije (npr. na sveuëiliπtu). Organizacije koje nisu izravno povezane s knjiænicama takoappleer postavljaju pitanja politike rukovanja digitalnim zbirkama i bazama podataka. Dobar primjer za to su vrlo precizna politika i kriteriji koje je postavila Informacijska sluæba za umjetnost i humanistiëke znanosti 29 (Velika Britanija) (Beagrie, Greenstein, 1998.). Kod njih je vaæno pitanje pravovaljanost ukljuëenih izvora. OpÊenito gledajuêi, najveêi je problem kod izvora preuzetih s interneta njihova valjanost. Napori knjiænica da izrade norme i kriterije za svoje digitalne zbirke koje su korisnicima dostupne na internetu (javno dostupne ili u zaporkom zaπtiêenom prostoru) dovode do razvijanja povjerenja, vrijednosti i autorstva u odnosu na knjiæniëne izvore na internetu, unapreappleujuêi dostupnost povjerenjem korisnika, πto je iznimno vaæan element na inaëe vrijednosno neutralnom prostoru interneta. Ovaj pregled daje popis reprezentativnih projekata, a osnovni mu je cilj oprimjeriti upotrijebljene kriterije. No, pregled ne obuhvaêa cijeli predmet. Meappleutim, dio posveêen vrednovanju i tako nije prevelik; malo je drugih pokuπaja 29 Arts and Humanities Data Service

209 vrednovanja pronaappleeno u znanstvenom istraæivanju ili u praksi. To samo potkrijepljuje tvrdnju da je iznimno mali broj pokuπaja vrednovanja u odnosu na sve projekte povezane s digitalnim knjiænicama. to je potrebno, a πto nedostaje vrednovanju digitalnih knjiænica OpÊa su pitanja prije svakog postupka vrednovanja: Zaπto vrednovati? to vrednovati? Kako? Za koga? Mnogo je moguêih pristupa vrednovanju koji nude odgovore na ta pitanja. Moramo potpuno prepoznati prikladnost razliëitih pristupa za razliëite ciljeve vrednovanja i razliëitu publiku. Etnografski je pristup, primjerice, vrlo prikladan za πiroko razumijevanje uloge i uëinaka odreappleene prakse ili konstrukta na πiru druπtvenu ili organizacijsku zajednicu. Socioloπki je pristup prikladan za osvjetljavanje druπtvenih sila i uëinaka. Ekonomski je pristup prikladan za opravdavanje ekonomskih Ëimbenika, pristup politiëkih znanosti za politiku i politiëke Ëimbenike itd. Razvidno je da svaki od tih pristupa ima svoje jake i slabe strane, ni jedan nije najbolji. Bilo bi naivno javno zagovarati bilo koji od tih pristupa. Odgovor na prvo pitanje (Zaπto vrednovati?) treba posluæiti kao temelj za odabir odgovarajuêeg pristupa (jednog ili viπe). Meappleutim, ovdje se naglasak stavlja na sustavni pristup samo zato πto je on najraπireniji i najëeπêe se sugerira kao prikladan za vrednovanje bilo kakve vrste informacijskih sustava, ukljuëujuêi tu i digitalne knjiænice. No, ujedno se uvaæava da taj pristup ima, osim dobrih, i loπe strane. Na samom poëetku osnovna je pretpostavka svih sustavnih pristupa da je vrednovanje povezano s nekima od vidova poslovanja. Stoga se pitanje Zaπto vrednovati? povezuje s poslovanjem i od tog mjesta dalje nastoje se definirati konkretniji ciljevi i moguênosti o kojima se raspravlja kasnije u poglavlju o kontekstu vrednovanja. U nastavku dajemo nekoliko uobiëajenih definicija da bismo uspostavili zajedniëki pojmovnik i koncepte. Pod sustavom podrazumijevamo skup elemenata u interakciji. Sustav koji je stvorio Ëovjek, poput digitalne knjiænice, ima joπ jednu odliku: ima odreappleeni cilj. Elementi ili komponente djeluju meappleusobno jedni na druge da bi izvrπili odreappleene funkcije ili procese s namjerom ostvarivanja zadanih ciljeva. Nadalje, svaki sustav (ukljuëujuêi i digitalne knjiænice) postoji unutar odreappleenog okruæenja ili preciznije, unutar nekolicine okruæenja (koje takoappleer moæemo smatrati sustavima, a neki ih mogu smatrati i kontekstima) i ulazi s njima u interakciju. Vrlo je teπko, Ëak i proizvoljno, postaviti granice nekog sustava. Kod vrednovanja digitalnih knjiænica, kao uostalom kod vrednovanja bilo kakvog sustava ili procesa, postavljaju se sljedeêa ozbiljna pitanja, koja oëito utjeëu na krajnji rezultat: Gdje treba poëeti vrednovati digitalnu knjiænicu koju se vrednuje? Gdje treba zavrπiti? Gdje su granice? to ukljuëiti? to iskljuëiti? Na koje okruæenje ili kontekst usmjeriti pozornost? Ta pitanja odreappleuju konstrukt digitalnih knjiænica o kojem se govori dalje u radu. U ovom kontekstu vrednovanje podrazumijeva procjenu poslovanja ili funkcioniranja sustava ili njegova dijela u odnosu na odreappleene ciljeve. Poslovanje se moæe vrednovati kao:

210 uspjeπnost: Kako dobro sustav (ili koji njegov dio) obavlja ono za πto je oblikovan? uëinkovitost: Uz kakve troπkove (troπkovi mogu biti financijske prirode ili se odnositi na utroπeno vrijeme ili napor)? kombinacija (tj. troπkovi uspjeπnost). Vrednovanje treba odrediti πto Êe se od toga mjeriti. Ta Êe diskusija primarno ukljuëiti vrednovanje uspjeπnosti uz naznaku da Êe tijekom bilo kakvog vrednovanja uëinkovitosti, takoappleer biti ukljuëeno mjerenje troπkova i uspjeπnosti. To postavlja pitanja kriterija vrednovanja digitalnih knjiænica o kojima se rapravlja kasnije u radu. Kao kod svih sustava, zadaci se ostvaruju hijerarhijski, a ovdje bi moglo biti nekoliko hijerarhija koje predstavljaju nekoliko razliëitih razina koje su katkad i u suprotnosti jedna s drugom. I dok se zadaci mogu eksplicitno navesti ili se do njih moæe doêi implicitno ili se tek podrazumijevaju, oni moraju svoj odjek pronaêi u vrednovanju. Vrednovanje nije stalni fenomen. Isti sustav moæe biti vrednovan na razliëite naëine, ovisno o odabiru zadataka Ëije se ispunjavanje æeli mjeriti, ovisno o odabranim metodama mjerenja te o vrsti ciljeva ili publike kojima je vrednovanje namijenjeno. Da bi se neπto smatralo vrednovanjem, moraju biti ispunjeni odreappleeni zahtjevi. Ono mora ukljuëivati odabire i odluke vezane uz: 1. Konstrukt vrednovanja. to vrednovati? to se zapravo misli kad se kaæe 'digitalna knjiænica'? to to sve ukljuëuje? Koje elemente (komponente, dijelove, procese) ukljuëiti u vrednovanje? 2. Kontekst vrednovanja. Odabir cilja, okvira, toëke glediπta ili razine (razina) vrednovanja. Na kojoj se razini obavlja vrednovanje? to je od kritiëke vaænosti za odabranu razinu? I naposlijetku, koje zadatke odabrati za tu razinu? 3. Kriterije koji odraæavaju poslovanje u skladu s odabranim zadacima. Na koje se parametre poslovanja koncentrirati? Koju dimenziju ili karakteristiku vrednovati? 4. Mjere koje odraæavaju odabrane kriterije za mjerenje poslovanja. Koju konkretnu mjeru upotrijebiti da bi se izmjerio odabrani kriterij? 5. Metodologiju vrednovanja. Kojim se mjernim instrumentima koristiti? Koliki je uzorak potreban? Kojim se postupcima koristiti za prikupljanje podataka? Kojim se postupcima koristiti za analizu podataka? Jasni i precizni odgovori na svako od tih pitanja preduvjet su svakom vrednovanju digitalnih knjiænica. Naæalost, joπ uvijek nije u potpunosti jasno koji se odgovori trebaju dati na ta pitanja. Ne postoji slaganje oko kriterija, mjera i metodologije vrednovanja digitalnih knjiænica. Ne postoji konsenzus ni oko 'velike slike', konstrukta i konteksta vrednovanja. Vrednovanje digitalnih knjiænica joπ je uvijek u svojoj poëetnoj fazi. Prvo je potrebno razjasniti pojmove. To je temeljni izazov za vrednovanje digitalnih knjiænica. Potrebno je razjasniti πto toëno ne spada u domenu vrednovanja, iako moæe imati s njim veze. Mjerenje, prikupljanje statistiëkih podataka ili navoappleenje metrike

211 za digitalne knjiænice ne smatraju se sami po sebi vrednovanjem oni su kvalitativni ili kvantitativni elementi. Ni promatranje, npr. promatranja ponaπanja korisnika dok se koriste digitalnom knjiænicom, samo po sebi nije vrednovanje. Procjenjivanje potreba korisnika nije vrednovanje, a vrednovanje nije ni povezivanje tih potreba s dizajnom. Meappleutim, svi ti elementi mogu biti dovedeni u vezu s vrednovanjem samo i jedino ako su povezani s odreappleenim elementima poslovanja koji ukljuëuju svih pet ranije navedenih zahtjeva. SliËan pogled na vrednovanje moæe se pronaêi kod Marchioninija, Plaisanta i Komlodija (u tisku): Vrednovanje digitalne knjiænice moæe posluæiti za razliëite namjene od razumijevanja temeljnog fenomena (npr. ljudskog ponaπanja pri traæenju informacija) do procjenjivanja uspjeπnosti odreappleenog dizajna s ciljem osiguravanja povrata investicije. Vrednovanje koje naglasak stavlja na pojedinca sluæi razliëitim interesnim skupinama, od odreappleenih korisnika i knjiæniëara, preko razliëitih skupina do druπtva opêenito. Osim toga, ciljevi vrednovanja mogu biti razliëiti: od unapreappleivanja uëenja i znanstvenoistraæivaëkog rada, preko poveêane diseminacije do poveêavanja profita. Svaki od ciljeva vrednovanja moæe imati skup mjera i metoda prikupljanja podataka. I naposlijetku, vrednovanje mora imati vremensku komponentu koja moæe varirati od kratkoroëne do dugoroënih. (str. 2) Konstrukt: to je zapravo digitalna knjiænica? to se tu moæe vrednovati? Pojednostavljen bi odgovor bio da sve πto nosi naziv 'digitalna knjiænica' ima i sve predispozicije valjanog kandidata za vrednovanje. (To je izvedeno iz odreappleenoga filozofskog stajaliπta Ëija metafora glasi: Fizika [ili bilo koje drugo polje] ono je πto fiziëar Ëini. ) To je pragmatiëni pristup koji je svojevremeno bio primijenjen na oblikovanje konstrukta digitalne knjiænice. Zapravo, on donekle i funkcionira. Meappleutim, za postupak vrednovanja potreban je ipak formalniji pristup koji Êe definirati ili oblikovati konstrukt digitalne knjiænice. BuduÊi da su digitalne knjiænice srodne fiziëkim knjiænicama i mogu obavljati niz sliënih funkcija (u odnosu na digitalnu ili distribuiranu zbirku), oblikovanje i vrednovanje digitalnih knjiænica moæe, do odreappleene mjere, biti istovjetno onome primijenjenom na fiziëke knjiænice barem u poëetku. Ali (i to je vrlo vaæan 'ali') digitalne su knjiænice posvema razliëite of fiziëkih, primjerice u pojedinim funkcijama poput distribucije i pristupa. Digitalne knjiænice stoga zahtijevaju dodatne i nove pristupe oblikovanju, a time i vrednovanju, svojih konstrukata. Pored toga, digitalna je knjiænica mnogo viπe od obiëne zbirke digitaliziranih tekstova i drugih objekata. Izazov je na samom poëetku vrednovanja digitalnih knjiænica razviti i primijeniti te nove koncepte oblikovanja na ono πto se konkretno podrazumijeva pod nazivom 'digitalna knjiænica'. Kao πto je veê ranije navedeno, u znanstvenoj zajednici pojam digitalne knjiænice nije definiran. Najbliæa je definicija primjenjiva na pristupe znanstvene zajednice ona koju je dao Lesk (1997.) u prvom udæbeniku o toj temi: digitalne knjiænice su organizirane zbirke digitalnih informacija. One kombiniraju strukturiranje i prikupljanje informacija, πto knjiænice i arhivi oduvijek i Ëine, ali ih nadopunjuju s digitalnim predstavljanjem koje je omoguêila raëunalna tehnologija. (dodani istaknuti elementi)

212 Istaknuti su elementi u definiciji konstrukti koji bi mogli i trebali postati elementi vrednovanja odgovarajuêi na pitanja s poëetka ovog poglavlja. No treba postaviti sljedeêe pitanje: Je li to dovoljno? Mislim da nije. C. Borgman (1999.) nudi sloæeniju definiciju (ukljuëujuêi i opseænu raspravu) digitalnih knjiænica koja bi se mogla smatrati mostom izmeappleu definicija istraæivaëke zajednice i zajednice praktiëara: 1. Digitalne su knjiænice skup elektroniëkih izvora i njima srodnih tehniëkih moguênosti za stvaranje, pretraæivanje i uporabu informacija ( ) one su produæetak i nadogradnja sustava za pohranu i pretraæivanje informacija koji rukuju digitalnim podacima u bilo kojem mediju ( ) Sadræajno gledano, digitalne knjiænice obuhvaêaju podatke, [i] metapodatke ( ) 2. Digitalne se knjiænice stvaraju, prikupljaju i organiziraju od strane zajednice korisnika (i za tu zajednicu), a njihove funkcionalne moguênosti odgovaraju informacijskim potrebama te zajednice. (str. 230) U toj su definiciji elementi za izgradnju subjekta ili kandidati za vrednovanje: elektroniëki izvori digitalni podaci na bilo kojem mediju tehniëke moguênosti za stvaranje, potraæivanje i koriπtenje informacija pretraæivanje informacija metapodaci i zajednica korisnika njihove informacijske potrebe. U jednom novijem tekstu Arms (2000.) nudi definiciju koju sam naziva 'neformalnom': digitalna je knjiænica zbirka informacija kojom se upravlja, a ukljuëuje i njoj srodne sluæbe i usluge, u kojima su informacije pohranjene u digitalnom obliku i mreæno dostupne. KljuËni je dio te definicije onaj koji navodi da se informacijama upravlja (str. 2, dodani istaknuti elementi). U toj su definiciji kurzivom napisani elementi vrednovanja. KljuËni element koji je ovdje dodan glediπte je upravljanja zbirkom i informacijama. U SAD-u od godine postoji Federacija digitalnih knjiænica 30 (DLF). To je organizacija u koju su ukljuëene znanstvene knjiænice i razliëite druge nacionalne ustanove. Cilj je DLF-a osigurati uvjete potrebne za stvaranje, odræavanje, porast i Ëuvanje distribuirane zbirke digitalne graapplee koja je dostupna znanstvenicima i πirokim krugovima puëanstva. (DLF, 17. rujna 1999.). Ta organizacija predstavlja zajednicu praktiëara. Nakon duæeg razmatranja, DFL se sloæio oko radne definicije digitalne knjiænice koja je ujedno i definicija zajednice praktiëara: Digitalne su knjiænice organizacije koje osiguravaju izvore, ukljuëujuêi i specijalizirano osoblje, za odabir, organizaciju, pruæanje intelektualnog pristupa, interpretaciju, distribuciju, Ëuvanje integriteta zbirka digitalnih djela; osiguravaju njihovu trajnost tijekom vremena te njihovu spremnost i ekonomiënost uporabe od strane definirane zajednice ili skupine zajednica. (DLF, 21. travnja 1999.) Ta definicija, zajedno s konceptima, posve je razliëita od one koju su ponudili Lesk (1997.), Arms (2000.) pa Ëak i Ch. Borgman (1999.). 30 Digital Library Federation (DLF)

213 Ovdje je stavljen naglasak na organizacijsko ili institucijsko okruæenje za zbirku digitalnih djela te svojstva povezana s njezinim funkcioniranjem u πirem kontekstu usluge, a to posebice ukljuëuje ove elemente ili kandidate vrednovanja: struëno osoblje zbirku digitalnih djela odabir, strukturu i pristup interpretaciju i distribuciju oëuvanje, i spremnost i ekonomiënost uporabe za odreappleenu zajednicu. No, pokuπajmo sve te elemente ujediniti. OpÊenito gledano, konstrukti ili elementi za vrednovanje digitalnih knjiænica su: digitalne zbirke, izvori odabir, prikupljanje, fond, mediji distribucija, povezivanje, veze organizacija, struktura, pohrana interpretacija, predstavljanje, metapodaci upravljanje oëuvanje, trajnost pristup fiziëke mreæe raspaëavanje suëelja, interakcija potraæivanje, pretraæivanje usluge dostupnost raspon raspoloæivih usluga, npr. odaπiljanje, isporuka pomoê, upuêivanje koriπtenje, korisnici, zajednice korisnika sigurnost, privatnost, politika, pravna pitanja, dozvole upravljanje, operacije, osoblje troπkovi, ekonomiënost i integracija, kooperacija s drugim izvorima, knjiænicama i sluæbama. Procesom vrednovanja digitalne knjiænice, u istraæivaëkoj zajednici ili u zajednici praktiëara, moglo bi se odabrati πto se od tih elemenata æeli vrednovati. Drugim rijeëima, vrednovanje mora jasno definirati koji Êe se elementi mjeriti, s jasnom naznakom koji su elementi ukljuëeni, a koji iskljuëeni iz procesa vrednovanja. Svako vrednovanje neπto izostavi. S obzirom na trenutne spoznaje, ni jedno vrednovanje ne moæe pokriti veêinu elemenata koji saëinjavaju digitalne knjiænice, niti se moæe pretvarati da to Ëini. Stoga ne postoji vrednovanje digitalnih knjiænica. MoguÊe je govoriti samo o vrednovanju nekih od elemenata koji Ëine konstrukt digitalnih knjiænica. Kontekst vrednovanja: Na kojoj razini vrednovati? Bilo kakvo vrednovanje sprega je dvaju elemenata: elementa odabranog za vrednovanje i elementa odabranog postupka vrednovanja. To vodi odabiru razine vred

214 novanja: Na πto se treba koncentrirati? Digitalne se knjiænice, poput svih ostalih sustava, mogu promatrati, a time i vrednovati s razliëitih glediπta ili razina. Svaka od tih razina moæe se prevesti u odreappleeni cilj vrednovanja. Velika dilema i poteπkoêa u vrednovanju odabir je razine zadataka koji se trebaju ispuniti. Podijelimo zadatke, a time i vrednovanje, tehniëkih raëunalno-utemeljenih sustava poput digitalnih knjiænica na sedam opêih razreda ili razina (oni naravno nisu uzajamno iskljuëivi). Prva tri su usmjerenija na korisnike, a posljednja tri na sustave, dok se izmeappleu njih nalazi razina koja naglaπava suëelje. NaznaËujemo pitanja poslovanja za svaku od navedenih razina. Usmjerenost na korisnike Druπtvena razina. Koliko digitalna knjiænica podræava potrebe i zahtjeve, ulogu i praksu druπtva ili zajednice? To se moæe jako teπko izmjeriti jer druπtvo ili zajednica imaju razliëite ciljeve. UkljuËeno je mnogo sloæenih varijabla. Institucionalna razina. Koliko je digitalna knjiænica uspjeπna u podræavanju poslanja i zadataka organizacije? Koliko je uspjeπna u integraciji s ostalim izvorima organizacije? To je povezano s institucionalno-organizacijskim zadacima koje je takoappleer teπko izmjeriti iz sliënih razloga. Individualna razina. Koliko je digitalna knjiænica (ili koja druga usluga) uspjeπna u zadovoljavanju informacijskih potreba, zadataka, aktivnosti ljudi kao pojedinaënih korisnika ili srodnih skupina korisnika? Vidi se da je veêina projekata vrednovanja izvedena na toj razini jer je najizravnija i na toj joj je razini najlakπe mjeriti, iako razlike u percipiranju mogu dovesti do poteπkoêa, a nije uvijek ni jednostavno generalizirati kad je u pitanju velika populacija. Razina suëelja. Koliko je suëelje uëinkovito u osiguravanju dostupa, pretraæivanja, smislenog kretanja, pregledavanja i interakcije s digitalnom knjiænicom? Ta se pitanja mogu postaviti ili korisniëki ili sustavno usmjerenim razinama, ili Ëak objema. Usmjerenost na sustav Inæenjerstvo. Kako funkcioniraju raëunalna oprema, mreæe i srodne konfiguracije? Ta pitanja rezultiraju veêim brojem mjera i jednostavnije ih je generalizirati nego one koje proizlaze iz pristupa usmjerenih na korisnike. Obrada. Koliko dobro funkcioniraju postupci, tehnike, algoritmi, operacije i sl.? I ovdje se propituju sustavne pojedinosti, ali moæe doêi do varijacija zbog razlika u konfiguracijama, kapacitetu i drugim varijablama sustava. Sadræaj. Koliko su uspjeπno zbirka ili informacijski izvori odabrani, predstavljeni, organizirani, strukturirani i koliko se dobro njima upravlja? Iako je i to u velikoj mjeri vezano uz sustave, pitanja su srodna onima koja traæe odgovore u odnosu na: koliko dobro, za koga i u koju svrhu? Povrh toga na svakoj se razini mogu postavljati i suprotsavljati pitanja vezana ne samo uz uspjeπnost nego i uz uëinkovitost ili omjer troπkova i uspjeπnosti. Vrednovanje jedne razine vrlo rijetko, ako ne i nikada, odgovara na pitanja s neke druge razine. Primjera radi, vrednovanja inæenjerskog glediπta ili obrade digitalnih

215 knjiænica govore vrlo malo o pitanjima postavljenim uz glediπte koriπtenja. U stvarnom su æivotu operacije i primjene digitalnih knjiænica usko povezane, no u vrednovanju to nije sluëaj. TrenutaËno se digitalne knjiænice ne vrednuju na viπe od jedne razine. Ta izolacija razina vrednovanja moæe se smatrati izazovom za buduêa vrednovanja digitalnih knjiænica. Osim toga, gotovo da je pravilo da se mnogi sustavi koriste na naëine za koje nisu bili prvotno namijenjeni. Kriteriji za vrednovanje Za svaku se razinu trebaju odrediti kriteriji. TrenutaËno nema velikog slaganja oko tih kriterija. Kod ranije spomenutih vrednovanja implicitno ili eksplicitno bila je odabrana odreappleena razina, a s njom nabrojeni skup kriterija. NajËeπÊe odabrana razina za vrednovanje bila je individualna razina, a od kriterija je najpopularniji bio korisnost. Na poëetku poglavlja koje, izmeappleu ostalog, govori i o dizajnu i vrednovanju digitalnih knjiænica Marchionini, Plaisant i Komlodi (u tisku) izjavljuju: Digitalne knjiænice (DK) sluæe zajednicama ljudi te su stvorene i odræavaju se za ljude i od strane ljudi. Ljudi i njihove informacijske potrebe od srediπnjeg su zanimanja za sve knjiænice, digitalne ili koje druge. Svi napori vezani uz dizajn, primjenu i vrednovanje digitalnih knjiænica moraju biti ukorijenjeni u informacijskim potrebama, karakteristikama i kontekstu ljudi koji Êe se koristiti ili bi se mogli koristiti tim knjiænicama. (str. 1, isticanje u izvornom tekstu). U tom je kontekstu vrednovanje smjeπteno iskljuëivo u domenu razina usmjerenih na korisnike dok su razine sustava implicitno, ako Ëak ne i eksplicitno, odsutne. Ne slaæem se s tvrdnjom da koncept vrednovanja mora 'apriori' biti utemeljen na jednoj od razina ili na skupini razina, bilo da su one vezane uz korisnike ili uz sustav. Vrednovanje moæe i treba biti provoappleeno na razliëitim razinama koje imaju razliëite zadatke i kriterije. O tome se govorilo, i Ëak se vrlo æustro diskutiralo u nekoliko rasprava o dizajnu i vrednovanju pretraæivanja informacija 31 (IR). ZakljuËci o pristupima dizajnu i vrednovanju pretraæivanja informacija mogu se primijeniti i na digitalne knjiænice: Meappleutim, pitanje nije trebamo li odabrati pristupe usmjerene na sustave ILI ljude. Zapravo to i nije pitanje koje suprotstavlja ljude i sustave. Ovdje se zapravo radi o pitanju kako ujediniti pristupe usmjerene na ljude i one usmjerene na sustave. (Saracevic, 1999, str. 1058, isticanje u izvornom tekstu) Za svaku od razina moraju se razviti i primijeniti kriteriji. Primjera radi, nema niëeg pogreπnog u razvijanju kriterija za vrednovanje razine sadræaja u odnosu na zbirku i postavljanju pitanja poput: Koliko dobro odreappleena zbirka predstavlja ono πto je sadræano u odreappleenom polju ili mediju? Koliko je pravodobna ta informacija? Koliko je to dobro predstavljeno u usporedbi s odreappleenom normom? Posljednje 31 Information retrieval

216 pitanje digitalnu knjiænicu dovodi u vezu s nekim normama. Ta i sliëna pitanja vrednovanja ukljuëuju samo tu razinu i vaæna su za procjenjivanje odreappleene zbirke. Stoga nije baπ toëno da sve treba biti smjeπteno na jednu razinu ili na skupinu razina. Prilagodba Nabrojen je niz kriterija koji se upotrebljavaju u vrednovanju digitalnih knjiænica. SljedeÊe πto se predlaæe prilagodba je kriterija koji su se u praksi upotrebljavali u srodnim pothvatima za vrednovanje digitalnih knjiænica. Knjiænice, sustavi za pretraæivanje informacija i suëelja Ëovjek raëunalo veê se dugo vrednuju uz uporabu brojnih kriterija. Velik broj kriterija vrednovanja za knjiænice popisao je Lancaster (1993.), za knjiæniëne i informacijske usluge Saracevic i Kantor (1997.), za sustave za pretraæivanje informacija Su (1992.), a za suëelja Shneiderman (1998.). Buttenfield (1999.) daje okvir za vrednovanje i kriterije korisnosti. Na osnovi tih i nekih drugih izvora napravljen je kratak popis kriterija koji bi mogli, a Ëak i moraju, biti prilagoappleeni digitalnim knjiænicama. Tradicionalni knjiæniëni kriteriji zbirka: cilj, predmet, raspon, autorstvo, pokrivenost, posuvremenjenost, skupina korisnika, troπkovi, oblik, postupanje, oëuvanje, dugotrajnost informacije: posuvremenjenost, pogodnost, veze, predstavljanje, jedinstvenost, usporedivost, predstavljanje, brzina, vlasniπtvo koriπtenje: dostupnost, raspoloæivost, pretraæivost, korisnost i norme za niz elemenata i procesa. Tradicionalni kriteriji za pretraæivanje informacija (IR) relevantnost (vodi prema mjerama preciznosti i odziva) zadovoljstvo, uspjeh i kazalo, traæenje, znaëajke rezultata traæenja. Tradicionalni kriteriji za interakciju Ëovjek raëunalo korisnost, funkcionalnost, napor odgovaranje zadatku, neuspjesi povezivost, pouzdanost znaëajke dizajna smisleno kretanje, pregledavanje i usluge, pomoê. ZakljuËak Doπlo je do naglog razvoja digitalnih knjiænica. Provodi se Ëitav niz znanstvenih i praktiënih projekata, ulaæu se iznimno velika sredstva u istraæivanje i primjenu digitalnih knjiænica. U veêini sluëajeva, vrednovanje nije dio tih napora. Uz mali broj vrijednih iznimaka u znanosti ili u praksi, vrednovanje se u pravilu ne istiëe,. UnatoË tim iznimkama, vrednovanje tek treba postati dio istraæivaëkih projekata, prakse, pa Ëak i polemika. Meappleutim, mora se istaknuti da je vrednovanje digitalnih

217 knjiænica sloæen i teæak zadatak. U ovom se Ëlanku govori o izazovima pred kojima se nalazi vrednovanje digitalnih knjiænica i daju prijedlozi konceptualnog okvira vrednovanja izvedenog iz sustavnog pristupa. Mnogo se toga mora definirati i o tome se dogovoriti prije nego πto se vrednovanje digitalnih knjiænica moæe poëeti obavljati na konzistentan naëin koji dopuπta i usporedbe. Na mreænim stranicama Federacije digitalnih knjiænica (1999.), u poëetnom odlomku, nalazi se vaæna misao: Jedno je od velikih dostignuêa digitalnih knjiænica da su organizirane na sliëan naëin. Osoba koja se zna sluæiti jednom knjiænicom u ovoj zemlji vjerojatno Êe biti u stanju posluæiti se bilo kojom drugom. U okruæenju tiskane rijeëi korisnici tu jedinstvenost smatraju prirodnom, no u digitalnom okruæenju to nije tako. Digitalni izvori dostupni s pomoêu globalnih mreæa nisu organizirani. Ako digitalni izvori stvoreni ili pohranjeni u jednoj knjiænici trebaju biti dostupni drugima, onda mora postojati slaganje oko zahtjeva arhitekture sustava, metapodataka, oznaëivanja i pretraæivanja. Razvoj i usvajanje zajedniëkih norma zahtijevat Êe dodatne napore i istraæivanje. Vrednovanje digitalnih knjiænica takoappleer bi trebalo biti usmjereno na i trebalo bi pridonositi jedinstvenosti pristupa i koriπtenja digitalnih knjiænica, πto ukljuëuje vrednovanje niza digitalnih knjiænica, a ne pojedinaëne napore. I dok je joπ prerano postavljati formalne norme za digitalne knjiænice, Ëime se spreëavaju inovacije, nije prerano razmiπljati o vrednovanju Ëimbenika i njihovih osobitosti koji pridonose jedinstvenosti kao o joπ jednom dodatnom kriteriju. Joπ je jedan veoma vaæan element za vrednovanje postojanost. Vaæna znaëajka tradicionalnih knjiænica Ëuvanje je zbirki kroz vrijeme njihova postojanost. Vaæna znaëajka digitalnih knjiænica potencijalni je nedostatak trajnosti. Knjiænice nemaju gotovo nikakva nadzora nad postojanoπêu digitalnih Ëasopisa, kazala i sliënih sadræaja za koje su odreappleeno vrijeme kupili licencije za pristup. Nakladnici mogu prestati raditi, kao πto to mnogi i Ëine, ili mogu jednostavno okrenuti svoje poslovanje u kojem drugom pravcu, kao πto se Ëesto dogaapplea, i izvori koji su do tada bili pod njihovim nadzorom nestaju. Digitalni Ëasopisi, kao npr. D-Lib Magazine koji se ovdje Ëesto spominje, moæe nestati kad se iscrpe financijska sredstva. Postojanost digitalnih knjiænica moæe postati jedan od njihovih najvaænijih kriterija.»ak i ako ne postoje vidljivi pomaci u evoluciji vrednovanja digitalnih knjiænica na formalnoj razini, na neformalnoj Êe se nastaviti s naporima od strane financijera, javnosti, drugih knjiænica, tehnologa, struënjaka, amatera, i svih drugih koji su na bilo koji naëin u vezi s rezultatima istraæivanja ili praktiënom primjenom digitalnih knjiænica. Takva neformalna vrednovanja mogu biti vrlo vrijedna i pouzdana, ali isto tako mogu znatno zastraniti i stvoriti pogreπne predodæbe o digitalnim knjiænicama i pogreπna iπëekivanja. Stoga je od kljuëne vaænosti da se intenziviraju napori u podruëju formalnog vrednovanja digitalnih knjiænica i da oni postanu sastavni dio svakoga znanstvenog projekta ili primjene u praksi. Nakon πto je sve ovo reëeno o vrednovanju, postavlja se veêi skup pitanja na πto sam veê aludirao u uvodnim napomenama. Je li prerano u ovom ranom stadiju razvitka digitalnih knjiænica razmiπljati o vrednovanju? Moæe li to rano vrednovanje

218 uguπiti inovacije? Moæe li dovesti do pogreπnog usmjerenja, koncentriranja na detalje umjesto sagledavanja veêe slike? Moæe li prerano vrednovanje biti kontraproduktivno? Ako se kruto gleda na vrednovanje, odgovor na sva ta pitanja biti Êe 'Da'. Ali ako se promiπlja u ozraëju evolucije digitalnih knjiænica, onda i njihovo vrednovanje treba gledati kao evolucijski pothvat. S evolucijom vrednovanja treba se postupati kao s nuænim dijelom veêe cjeline evolucije digitalnih knjiænica i kao dio te veêe evolucije jedan Êe njezin dio zavrπiti u slijepoj ulici, no nadamo se da Êe mnogo veêi dio biti uspjeπan. Ali nije nikada prerano poëeti razmiπljati o tome, razjaπnjavati koncepte vrednovanja i provoditi evaluacijske eksperimente. Ovaj je Ëlanak napisan u tome duhu. Krajnje vrednovanje digitalnih knjiænica obavljat Êe se u odnosu na preoblikovanje njihova konteksta, isto πto se dogaapplealo s vrednovanjem samih knjiænica kroz povijest. Digitalne knjiænice omoguêavaju interakciju ljudi, ljudskog znanja, organizacija i tehnologije. Najvaænije je pitanje vrednovanja: Na koji naëin digitalne knjiænice preoblikuju istraæivaëki rad, obrazovanje, uëenje i æivot opêenito? U ovom trenutku nemamo odgovore, ali imamo indikacije da doista dolazi do vaænih preoblikovanja. Biljeπke Prevela: Kornelija Petr 1. Arms, W. Y. (2000). Digital libraries. Cambridge, MA : MIT Press 2. Beagrie, N. ; D. Greenstein. (1998). Managing digital collections: Arts and Humanities Data Service (AHDS) policies, standards and practices: evaluation criteria for evaluation. http//ahds.ac.uk/public/srg.html#criteria ( ) 3. Bishop, A. P. (1998). Measuring access, use, and success in digital libraries. // Journal of Electronic Publishing, 4, 2. http// 02/bishop html ( ) 4. Bishop, A. P. (1999). Document structure and digital libraries: how researchers mobilize information in journal articles. // Information Processing & Management, 35, 3, Bonn, M. S. ; W. P. Lougee ; J. K. Mackie-Mason ; J. F. Riveros. (1999). A report on the PEAK experiment: context and design. // D-Lib Magazine, 5, 6. http // ( ) 6. Bourdieu, P. (1990). The logic of practice. Stanford, CA : Stanford University Press. 7. Borgman, C. L. (1999). What are digital libraries?: competing visions. // Information Processing & Management, 35, 3, Buttenfieid, B. (1999). Usability evaluation of digital libraries. // Science & Technology Libraries, 17, 3 4, Cornell University. (1999). MFSL technical report. http//crdc.library.cornell.edu/gateway.htm ( ) 10. Digital Library Federation. (1999, April 21). A working definition of digital library. http // dldefinition.htm ( ) 11. Digital Library Federation. (1999, September 17). DLF Home. http // ( ) 12. Hill, I. L. ; L. Carver ; M. Larsgaard ; R. Dolin ; T. R. Smith ; J. Frew ; M. A. Rae. (2000). Alexandria Digital Library user evaluation studies and system design. // Journal of the American Society for Information Science, 51, 3,

219 13. Jones, M. L. W. ; G. K. Gay : R. H. Rieger. (1999). Project Soup Comparing evaluations of digital collection efforts. // D-Lib Magazine, 5, 11. http // html ( ) 14. Kilker, J. ; G. Gay. (1998). The social construction of a digital library: a case study examining implications for evaluation. // Information Technology and Libraries, 17, 2, Lancaster, F. W. (1993). If you want to evaluate your library. 2d ed. Urbana-Champaign : University of Illinois, Graduate School of Library and Information Science. 16. Lesk, M. E. (1997). Practical digital libraries: books, bytes, and bucks. San Francisco : Morgan Kaufman. 17. Licklideir, J. C. R. (1965). Libraries of the future. Cambridge, MA : MIT Press. 18. Mackie-Mason, J. K. ; J. F. Riveros ; M. S. Bonn ; W. P. Lougee. (1999). A Report on the PEAK experiment: usage and economic behavior. // D-lib Magazine, 5, 7 8. http// /07mackie-mason html ( ) 19. Marchionini, G. ; G. Giane. (1994). Evaluating hypermedia and learning methods and results from the Perseus Project. // ACM Transactions on Information Systems, 72, 1, Marchionini, G. ; C. Plaisant ; A. Komlodi. (in press) The people in digital libraries: multifaceted approaches to assessing needs and impact. // Digital library use: social practice in design and evaluation. / eds. A. Bishop, B. Buttenfield, N. VanHouse. Cambridge, MA : MIT Press http//ils.unc.edu/~march/revision.pdf ( ) 21. Okerson, A. (1999). Electronic collections development. http // ( ) 22. Rusbridge, C. (1998). Towards the hybrid library. // D-Lib Magazine, 6, ( ) 23. Saracevic, T. ; P. Kantor. (1997). Studying the value of library and information services. I. Establishing a theoretical framework. II. Methodology and taxonomy. // Journal of the American Society for Information Science, 48, 6, , Saracevic, T. (1999). Information science. // Journal of the American Society for Information Science, 50, 12, Shneiderman, B. (1998). Designing the user interface: strategies for effective human computer interaction. 3d ed. Reading, MA : Addison Wesley Longman. 26. Su, L. T. (1992). Evaluation measures for interactive information retrieval. // Information Processing & Management, 28, 4, Wiseman, N. ; G. Rusbndge ; S. M. Gnffin. (1999). The joint NSF/JISC International Digital Libraries Initiative. // D-Lib Magazine, 5, 6. http // ( )

220

221 Pregled nastavnih programa o digitalnim knjiænicama 19 Saæetak Koncept 'digitalna knjiænica' ima nekoliko razliëitih tumaëenja koja proizlaze iz razliëitih zajednica ukljuëenih u istraæivanje, praktiëan rad, organizaciju i komercijalne poslove vezane uz digitalne knjiænice. Te su aktivnosti popratili nastavni sadræaji. Osnovni je cilj ovoga rada prikazati rezultate istraæivanja o trenutaënom stanju u akademskom obrazovanju o digitalnim knjiænicama. Meappleutim, rad takoappleer istraæuje osnovno naëelo i orijentaciju nastavnih sadræaja iz podruëja digitalnih knjiænica. Predlaæemo nekoliko modela na koje smo naiπli u pouëavanju sadræaja o digitalnim knjiænicama te nekoliko naëina ugradnje relevantnih tema u razliëite nastavne planove i programe. Uvod Digitalna knjiænica naziv je i koncept koji se rabi kao skupni nazivnik za velik broj razliëitih aktivnosti. Nazivi poput virtualna knjiænica, elektroniëka knjiænica, knjiænica bez zidova i nekolicina drugih, rabili su se sa sliënim znaëenjem, ali je samo naziv 'digitalna knjiænica' opstao sve ovo vrijeme. Meappleutim, πto toëno obuhvaêa taj naziv? TrenutaËno postoji nekoliko razliëitih interpretacija pojma, a iskazi su to izrazito razliëitih i zasebnih zajednica koje imaju doticaja s digitalnim knjiænicama. Ovaj se rad bavi izobrazbom za digitalne knjiænice. Razvidno je da razliëita tumaëenja pojma 'digitalna knjiænica', kao i tema i aktivnosti koje su obuhvaêene tim pojmom, daju potreban kontekst izobrazbe kao i perspektive za odabir i usmjeravanje od nastavnog plana i programa do kolegija odnosno tema. Tradicio- 19 Saracevic, Tefko ; Marija Dalbello. (2001). A survey of digital library education. // Proceedings of the American Society for Information Science and Technology, 38. Pp Prevedeno uz dopuπtenje nakladnika, American Society for Information Science and Technology, i oba autora

222 nalna pitanja koja se postavljaju u pedagogiji bilo kojega obrazovnog podruëja, postavljaju se i u odnosu na digitalne knjiænice: 1. Zaπto pouëavati o digitalnim knjiænicama? 2. to pouëavati o digitalnim knjiænicama? 3. Na koji naëin pouëavati? Prvo se pitanje odnosi na odreappleivanje osnovnog naëela da se nastava iz podruëja digitalnih knjiænica smjesti u odreappleenu obrazovnu perspektivu, okvir, plan i program ili Ëak kolegij. To je sloæeno pitanje i nije dovoljno samo pragmatiëki reêi: Digitalne knjiænice postoje, stoga pouëavamo o njima. Drugo se pitanje bavi odabirom sadræaja iz bezbroj tema, od opêih prema konkretnim koji su izravno povezani s digitalnim knjiænicama i koji su utemeljeni na odabranom naëelu. TreÊe se pitanje ne tiëe nuæno samo pedagogije, nego, πto je joπ vaænije, naëina i sredstava da se odabrani sadræaji ukljuëe i organiziraju u postojeêe planove i programe, kolegije i ponudu. Ovaj rad analizira ta tri pitanja, a osnovni mu je izvor informacija 'realna stvarnost'. Meappleutim, ne namjeravamo biti preskriptivni. Kod pitanja vezanog uz osnovnu postavku digitalnih knjiænica kratko Êemo prouëiti prirodu i rast razliëitih aktivnosti vezanih uz digitalne knjiænice. Njihovo postojanje odreappleuje obrazovne odabire. Pri objaπnjavanju drugoga pitanja prouëavamo razliëite koncepte digitalnih knjiænica iz perspektive razliëitih zajednica. Objaπnjenju treêeg pitanja posveêen je najveêi dio ovog rada: predstavljeni su rezultati istraæivanja o izobrazbi o digitalnim knjiænicama na velikom broju akademskih ustanova od kojih je veêina, ali ne sve, iz SAD-a. Na temelju dobivenih rezultata u radu se analiziraju razliëiti nastavni modeli nastave o digitalnim knjiænicama. Rad je nastao kao rezultat istraæivanja koje je u tijeku. Planiramo nastaviti i proπiriti istraæivanje dodatnim analizama te pokriti veêi broj ustanova, disciplina i napora, na nacionalnoj i meappleunarodnoj razini, a rezultate predstaviti u opseænim izvjeπtajima. SliËno je istraæivanje provedeno godine (Spink, Cool, 1999a, 1999b), a ovaj bi se izvjeπtaj mogao gledati kao nastavak tog istraæivanja. Izvjeπtaj je takoappleer rezultat zanimanja za pouëavanje i istraæivanje digitalnih knjiænica na naπoj matiënoj ustanovi, koli za komunikacijske, informacijske i knjiæniëne studije (School of Communication, Information and Library Studies) pri SveuËiliπtu Rutgers. Kolegij Digitalne knjiænice uveden je prvi put u zimskom semestru godine i od tada je u redovitoj ponudi. Pored tog kolegija uspostavljena je i mreæno utemeljena suradniëka mreæa informacijskih izvora D-Lib Edu: Obrazovni izvori za digitalne knjiænice, korisna za naobrazbu i prouëavanje digitalnih knjiænica. Na SveuËiliπtu Rutgers provodi se interdisciplinarno istraæivanje digitalnih knjiænica, a izvodi ga Rutgersov distribuirani laboratorij za digitalne knjiænice (Rutgers Distributed Laboratory for Digital Libraries RDLDL). UkljuËuje i suradnike s nekoliko sveuëiliπnih odjela i fakulteta te sve one koji dræe seminare o digitalnim knjiænicama pokrivajuêi na taj naëin niz istraæivaëkih tema iz toga podruëja. Sve gore spomenuto pomoglo nam je u promiπljanjima i naporima pri pisanju ovoga rada

223 Zaπto pouëavati o digitalnim knjiænicama? MoguÊnosti za teorijski okvir to je to 'digitalna knjiænica'? Odgovor se ne nudi sam po sebi. Digitalna knjiænica kao pojam i realnost definirana je na razliëite naëine; katkad je Ëak tretirana i kao primitivni, nedefinirani pojam. Drugim rjeëima, nema konsenzusa oko definicije. U sljedeêem Êemo poglavlju viπe pozornosti posvetiti upravo razliëitim definicijama tog pojma. Da bi se postavio teorijski okvir za pouëavanje, tumaëit Êemo digitalne knjiænice i sve s njima povezane aktivnosti, s ciljem da obuhvatimo πto viπe varijacija dviju glavnih tema (a) organizacije i pristupa zapisima ljudskog znanja u (b) digitalnom i umreæenom okruæenju. Razumijevanje toga sve je ËeπÊe implicitna, a mnogo rjeapplee eksplicitna, postavka sve veêeg broja radova koji tvrde da obraappleuju temu digitalnih knjiænica. Naravno, prva od dviju spomenutih tema nije nikakva novost. Prikupljanje, organizacija, Ëuvanje i pristup zapisima ljudskog znanja teme su mnogih radova od postanka civilizacije do danas, i prisutne su u razliëitim vremenima, kulturama i druπtvima. To je stalna tema jer su razvoj i funkcioniranje svakoga naprednog druπtva povezani s proizvodnjom i uporabom druπtvene memorije s pomoêu zapisa. A prva je tema opet uvijek povezana s drugom, odraæavajuêi pri tom tehnologiju odreappleenog vremena i stoga, naëine implementacije kroz vrijeme. Nepromjenjivost tih tema te povezanost s novom tehnologijom suptilno je nagovijeπtena i u naslovu novoobjavljene publikacije o digitalnim knjiænicama: Od Gutenberga do globalne informacijske infrastrukture: pristup informacijama u umreæenom svijetu (Borgman, 2000.). Pretpostavka je da Êe nova digitalna tehnologija i umreæavanje utjecati na rukovanje zapisima ljudskog znanja, pa Ëak ga i revolucionizirati, a posredno Êe utjecati i na druπtva u cjelini, u istoj mjeri, ako ne i viπe, od tehnoloπke inovacije koju je zapoëeo Gutenberg u proπlosti. Iako je relativno rano da bi se takvo πto moglo sa sigurnoπêu ustvrditi, Ëini se da bi moglo biti toëno. S obzirom na razumijevanje tih dviju tema te na napredak u moguênostima digitalne i mreæne tehnologije, ne zaëuappleuje πto digitalne knjiænice privlaëe veliko zanimanje. Njihova je povijest kratka i burna. Nekoliko ranih teoretiëara poput Licklidera (1965.) o knjiænicama u buduênosti razmiπlja kao o iznimno inovativnim i razliëitim po strukturi, poslovima i pristupu koji inzistira na poveêanoj primjeni tehnologije. Meappleutim, unatoë vizionarskim i futuristiëkim raspravama te veoma raπtrkanim studijama i razvojnim eksperimentima, niπta se vaæno nije dogaapplealo u sljedeêa dva desetljeêa. Na kraju 1980-ih digitalne su knjiænice (pod razliëitim drugim imenima) bile neznatno prisutne u knjiæniëarstvu, informacijskoj znanosti ili raëunarstvu. Ali samo deset godina kasnije, poëetkom 2000-te, dolazi do globalnog porasta istraæivanja, praktiënih rjeπenja i opêenito zanimanja za digitalne knjiænice. Kakvo desetljeêe za digitalne knjiænice! Nekoliko je trendova utjecalo na to poveêanje zanimanja. Kao prvo, napredna zapadna druπtva nastavila su se razvijati prema novim oblicima, ranije nazivanim informacijsko druπtvo, druπtvo znanja ili postindustrijsko druπtvo. Upravljanje zapisima ljudskog znanja postaje sve vaæniji dio ali i problem tih druπtava, posebice od fenomena eksplozije informacija, do nezaustavljivog rasta zapisa znanja u svim podruëjim ljudskih djelatnosti. Drugo, digitalna i mreæna tehnologija dostigla je

224 odreappleeni stupanj zrelosti i brzo se proπirila, πto je dovelo do πirokog spektra novih i razliëitih moguênosti, ali i do problema. TreÊe, u gotovo svim, ako ne i u svim, podruëjima znanosti priroda znanstvene komunikacije drastiëno se promijenila, stvarajuêi probleme i potiëuêi istraæivanja novih pristupa za osiguravanje i odræavanje te komunikacije. I Ëetvrto, na raspolaganje se stavljaju znatne svote novca namijenjene istraæivanju i praktiënim rjeπenjima tih problema. Digitalne su knjiænice prihvaêene kao jedno (ali ne i jedino) od naprednijih i obuhvatnijih konceptualnih i praktiënih rjeπenja. Poticaj za eksplozivan rast i aktivnosti vezane uz digitalne knjiænice doπao je s dviju strana: πiroko priznavanje niza druπtvenih i tehniëkih trendova te problema koji proizlaze iz njih te, joπ vaænije, dostupnost znatnih sredstava namijenjenih rjeπavanju tih problema. Teπko je toëno utvrditi koliëinu sredstava koja su se u posljednjih desetak godina odvojila za financiranje istraæivanja fenomena digitalnih knjiænica, no na meappleunarodnoj razini ona iznose nekoliko stotina milijuna dolara. Ilustracije radi, nabrojit Êemo nekoliko primjera veoma raznolikih izvora financiranja koji odraæavaju raznolikost napora i pristupa: Financiranje istraæivanja digitalnih knjiænica doπlo je iz niza vladinih ustanova. U Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama istraæivanje digitalnih knjiænica ne samo da vode, nego i definiraju projekti koje podræava Inicijativa za digitalne knjiænice (DLI) 20. Inicijativu financira konzorcij vladinih agencija pod vodstvom Nacionalne zaklade za znanost (NSF) 21. DLI 1 ( , 23 milijuna dolara), koji su financirale tri agencije rezultirao je sa πest velikih projekata. DLI 2 ( , 55 milijuna dolara) financiralo je osam agencija, a rezultat je bio 60 velikih i malih projekata. Vladine i komercijalne organizacije financiraju pronalaæenje praktiënih rjeπenja. U Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama najistaknutije mjesto po broju projekata ima Kongresna knjiænica (npr. American Memory Project koji je financiran iz vladinih, ali i privatnih izvora). Mnogi takvi projekti takoappleer se mogu pronaêi kroz napore Federacije digitalnih knjiænica 22. U Velikoj je Britaniji svrha financiranja e-lib projekata stimulirati i omoguêiti uëinkovitu eksploataciju informacijskih sustava radi osiguravanja visokokvalitetne nacionalne mreæne infrastrukture za podruëje britanskoga visokog obrazovanja i istraæivaëku zajednicu. (Rusbridge, 1998.). Raitt (2000.) daje pregled niza ostalih europskih inicijativa koje uglavnom imaju nekakav praktiëni cilj. Financiranje aktivnosti od strane akademskih i javnih ustanova. Primjer je naπa vlastita ustanova, Knjiænice SveuËiliπta Rutgers, koje imaju dugoroëan plan (kao uostalom veêina sveuëiliπta) vezan uz digitalne knjiænice. Drugi su vaæni primjeri SveuËiliπte u Kaliforniji, Berkeley digitalna knjiænica SunSITE i Oksfordsko sveuëiliπte u Velikoj Britaniji Bodley Library. 20 Digital Library Initiative. 21 National Science Foundation. 22 Digital Library Federation

225 Financiranje primjena inovacija u podruëju digitalnih knjiænica od strane struënih i znanstvenih udruæenja te specijalnih instituta. Primjer vezan uz druπtvene udruge: Digitalna knjiænica Udruæenja za raëunalne strojeve (ACM). Primjer vezan uz odreappleenu disciplinu: Perseus digitalna knjiænica SveuËiliπta Tufts. Financiranje od strane nakladnika koji æele prijeêi na digitalne publikacije i osiguravati dostup. Primjer je Elsevier Science koji je razvio niz izvora za digitalne knjiænice, a financirao je i istraæivanje razliëitih ekonomskih modela. (Mackie-Mason i sur ) Financiranje od strane povijesnih druπtava, arhiva i muzeja s ciljem da svoje blago prenesu na digitalni medij. Primjer je suradniëki projekt SveuËiliπta Cornell (sada dovrπen) pod nazivom The Museum Educational Site Licensing (MESL). ZajedniËki rad i financiranje u svrhu ostvarivanja zajedniëkog dobra u novovjekoj internetskoj tradiciji 'svima dostupnih' informacija. Primjer za to je virtualna knjiænica ( vicarska, Velika Britanija, Sjedinjene AmeriËke Dræave i druge zemlje). OËito je da je u prouëavanje digitalnih knjiænica u cijelom svijetu utroπeno mnogo viπe sredstava i napora nego πto je spomenuto u gornjim primjerima. Kongresna knjiænica na svojim mreænim stranicama pruæa impresivan popis poveznica na razne digitalne knjiænice na meappleunarodnoj razini, a to isto Ëini i Ëasopis D-Lib Magazine. Ti su napori proizveli velik broj praktiënih rjeπenja, pruæili znanstvenicima vaæno profesionalno iskustvo, doveli do niza novih praksi, metodologija, novih tehnoloπki utemeljenih primjena, velikog broja istraæivanja niza sloæenih problema te su izvor rastuêe koliëine znanja (trenutaëno priliëno raπtrkanog). Postojanje tog niza moguênosti za postavljanje teorijske osnove za pouëavanje o digitalnim knjiænicama velik je izazov, posebice πto su moguênosti toliko πiroke i raznolike. Naæalost, obrazovni je sustav imao vrlo malo izravne ili organizirane veze s bilo kojim od tih brzih i vaænih dogaappleaja u podruëju digitalnih knjiænica. U izobrazbu o digitalnim knjiænicama uloæeno je malo ili niπta, πto je pogorπano postojanjem tolike raznolikosti aktivnosti vezanih uz digitalne knjiænice. Istina je da je jedan dio voditelja istraæivaëkih projekata o digitalnim knjiænicama bio ukljuëen i u nastavu o digitalnim knjiænicama, ali je cijela ta veza bila viπe sluëajna nego organizirana i sustavna. OpÊenito gledano, obrazovni sustav ne predvodi nego samo prati razvoj u podruëju digitalnih knjiænica. Teorijske postavke izobrazbe o digitalnim knjiænicama, ako ih uopêe ima, nazadne su jer obrazovni sustav reagira s odreappleenim vremenskim odmakom na ono πto se dogaapplea u podruëju istraæivanja i praktiënih rjeπenja vezanih uz digitalne knjiænice. to pouëavati o digitalnim knjiænicama? Odabir sadræaja Odgovor na to pitanje ovisi u velikoj mjeri o tome postoji li jasna ideja o tome πto su zapravo digitalne knjiænice. Kao πto je veê reëeno, ne postoji konsenzus o

226 zajedniëkoj definiciji digitalnih knjiænica, πto je i razumljivo jer se na njih moæe gledati s razliëitih stajaliπta i s razliëitih perspektiva. Istraæimo stoga neke od tih perspektiva i ponuappleenih definicija. Naravno, odabir odreappleene perspektive diktira i odabir odreappleenog sadræaja. RazliËite perspektive gledanja na digitalne knjiænice, zajedno s konkurentnim vizijama i s njima povezanim definicijama, dolaze nam iz nekoliko zajednica Ëiji je rad vezan uz digitalne knjiænice. Ovdje Êemo se koncentrirati na dvije: istraæivanje i praksu. Iako su njihov rad i postupci odvojeni, na njih se ipak moæe gledati kao na dva kraja istog spektra koji se joπ nisu uspjeli sresti u sredini. Ili da upotrijebimo kakvu drugu metaforu: zajednica istraæivaëa i zajednica praktiëara nalaze se u istom planetnom sustavu, s tom razlikom da je jedna na Marsu, a druga na Veneri. IstraæivaËka zajednica utemeljena uglavnom u raëunalnoj znanosti nalazi se na jednoj strani spektra i postavlja uglavnom istraæivaëka pitanja vezana uz buduênost digitalnih knjiænica ili, konkretnije, pitanja vezana uz razliëite tehniëke znaëajke i sastavnice digitalnih knjiænica bez ograniëenja koja moæe postaviti praksa. Na drugoj se strani spektra nalazi zajednica praktiëara, utemeljena uglavnom na knjiæniëarstvu i informacijskoj znanosti i ona postavlja razvojna, operativna i korisniëka pitanja vezana uz ekonomiënost i institucionalnost æivotnog konteksta, njegova ograniëenja i moguênosti, a naglasak stavlja na korisniëki dio toga spektra. Inicijativa za digitalne knjiænice (DLI) nije kroz istraæivanja iznjedrila definiciju pojma. Konceptu digitalna knjiænica pristupa se stoga s vrlo πirokog i nejasno definiranog stajaliπta, a osnovni je cilj obuhvatiti πto veêi broj razliëitih pristupa i domena. Stoga projekti obuhvaêeni tom inicijativom, posebice DLI 2, pokrivaju πirok raspon tema, rasteæuêi na taj naëin znaëenje pojma 'digitalna knjiænica' Ëak i preko granica onoga πto bi se moglo shvatiti kao 'digitalno', a ujedno i prepoznatljivo bilo kao kakav tip knjiænice ili barem kao njezin dio. To je savrπeno prihvatljivo za istraæivaëki rad granice se moraju moêi pomicati. No, istodobno to Ëini izbor obrazovnih sadræaja nejasnim i teπkim. Definiciju koja je najprikladnija istraæivaëkoj zajednici dao je Lesk (1997.) u prvom udæbeniku na tu temu: Digitalne su knjiænice organizirane zbirke digitalnih informacija. One kombiniraju strukturiranje i prikupljanje informacija, πto knjiænice i arhivi oduvijek i Ëine, ali ih nadopunjuju s digitalnim predoëavanjem koje je omoguêila raëunalna tehnologija. (U ovoj i sljedeêim definicijama dodan je naglasak na one dijelove koji ilustriraju moguêe pravce odabira obrazovnih sadræaja). U jednom novijem tekstu na temu digitalnih knjiænica Arms (2000.) nudi, takoappleer iz perspektive istraæivaëke zajednice i tehnoloπkih primjena, definiciju digitalnih knjiænica koju sam naziva 'neformalnom': Digitalna je knjiænica zbirka informacija kojom se upravlja, a ukljuëuje i njoj srodne sluæbe i usluge, u kojima su informacije pohranjene u digitalnom obliku i mreæno dostupne. Zajednica praktiëara koji uglavnom dolaze iz knjiænica usmjeruje pozornost na stvaranje operativnih digitalnih knjiænica, njihovo odræavanje i aktivnosti te

227 stvaranje usluga za korisnike. Taj je pristup u velikoj mjeri razvojne prirode, operativan je i praktiëan te ukljuëuje mali ili gotovo nikakav istraæivaëki rad. Kao rezultat tih napora u svijetu se pojavilo na stotine, ako ne i na tisuêe digitalnih knjiænica, a nove nastaju svakodnevno. Pristupi koji se upotrebljavaju u stvaranju tih knjiænica vrlo su razliëiti. Te digitalne knjiænice ukljuëuju i na razliëite naëine obraappleuju razliëite tipove zbirka i medija. Mnoge od njih smjeπtene su u knjiænicama, stvarajuêi na taj naëin hibridnu knjiænicu (kombinaciju digitalne i tradicionalne knjiænice), dok neke uopêe nisu vezane za fiziëke zgrade knjiænica. U SAD-u postoji Federacija digitalnih knjiænica (DLF, osnovana godine), organizacija znanstvenih knjiænica i razliëitih nacionalnih ustanova. Cilj je DLF-a osigurati uvjete potrebne za stvaranje, odræavanje, porast i Ëuvanje distribuirane zbirke digitalne graapplee koja je dostupna znanstvenicima i πirokim krugovima puëanstva. Ta organizacija predstavlja knjiænice i praktiëare. Nakon duæeg razmatranja, DFL se sloæio oko radne definicije digitalne knjiænice koja je ujedno definicija zajednice praktiëara: Digitalne su knjiænice organizacije koje osiguravaju izvore, ukljuëujuêi specijalizirano osoblje, za odabir, organizaciju, pruæanje intelektualnog pristupa, interpretaciju, distribuciju, Ëuvanje integriteta zbirka digitalnih djela, osiguravanje njihove trajnosti tijekom vremena kako bi bile spremne i ekonomiëno dostupne za uporabu od strane definirane zajednice ili skupine zajednica. C. Borgman (1999., 2000.) daje mnogo sloæeniju definiciju (ukljuëujuêi i iscrpnu raspravu) digitalnih knjiænica, koja bi se mogla smatrati mostom izmeappleu definicija istraæivaëke zajednice i zajednice praktiëara: Digitalne su knjiænice skup elektroniëkih izvora i njima srodnih tehniëkih moguênosti za stvaranje, pretraæivanje i uporabu informacija ( ) One su produæetak i nadogradnja sustava za pohranu i pretraæivanje informacija, koji rukuju digitalnim podatcima u bilo kojem mediju ( ) Sadræajno gledano, digitalne knjiænice obuhvaêaju podatke, [i] metapodatke ( ) Digitalne se knjiænice stvaraju, prikupljaju i organiziraju od strane zajednice korisnika (i za tu zajednicu), a njihove funkcionalne moguênosti odgovaraju informacijskim potrebama te zajednice. Na osnovi tih razliëitih perspektiva zakljuëujemo da moguênosti odabira sadræaja kolegija o digitalnim knjiænicama trebaju biti utemeljene na sljedeêim kategorijama: sustavi, mreæe i tehnologija; zbirka i izvori na razliëitim medijima; zastupanje, organizacija i operabilnost; pohrana i pretraæivanje; funkcionalnost, dostup i koriπtenje; ustanove i usluge; te zajednice korisnika i srodne primjene. Obrazovne moguênosti odabira poëivaju na tehnologiji, izvorima, organizaciji, pristupu, ustanovama i koriπtenju ili njihovoj kombinaciji. Teπko je, ako ne i nemoguêe, ostvariti ujedna- Ëenu, a ujedno i opseænu kombinaciju sadræaja. Koji se sadræaji pouëavaju u okviru kolegija o digitalnim knjiænicama? Pregled primjena Da bismo s rasprave na opêenitoj razini mogli prijeêi na konkrentnije primjere iz prakse, proveli smo istraæivanje. Istraæivanje se sastojalo od dva dijela: pregledavanja

228 planova i programa te informacija o kolegijima koji su se nalazili na mreænim stranicama brojnih obrazovnih ustanova te analize odgovora (poslanih elektroniëkom poπtom) na nekoliko pitanja postavljenih na nekoliko LISTSERVS-a. Svaki dio istraæivanja obradit Êemo zasebno. Svaka od metoda istraæivanja ima svoje prednosti i odreappleene nedostatke. Donoπenje zakljuëaka o obrazovnim sadræajima u ustanovama na osnovi informacija koje su te ustanove postavile na svoj mreæni prostor ispunjeno je brojnim opasnostima. SliËno je s dobro poznatim opasnostima povezanim s istraæivanjem standardnih popisa kolegija. Meappleutim, mreæni su popisi ipak mnogo suvremeniji i obuhvatniji; oni uglavnom pruæaju mnogo viπe informacija od onih u tiskanim popisima, Ëak ukljuëuju i plan predavanja; a i ËeπÊe se posuvremenjuju. Pravilo je da anketiranja elektroniëkom poπtom rezultiraju malim brojem samoodabranih odgovora. Meappleutim, postoji tendencija tipiënih odgovora na ta pitanja. Oba se ta naëina istraæivanja nadopunjuju. Ta se metodologija smatrala prikladnom za opêenitu procjenu (ne iscrpnu) novih pristupa onome πto se pouëava te naëina na koji su ti pristupi pozicionirani u postojeêoj nastavnoj praksi. Istraæivanje mreænog prostora Metodologija. U prvom smo dijelu prouëili mreæne stranice 56 akreditiranih programa popisanih u adresaru Udruæenja obrazovnih ustanova iz podruëja knjiæniëne i informacijske znanosti 23 (ALISE) na njihovim mreænim stranicama. Obrazovne ustanove koje nude te programe u pravilu su poznate kao πkole za knjiæniënu i informacijsku znanost (LIS), ali u stvarnosti velik je broj tih ustanova promijenio taj naziv i koristi se drugim nazivljem. Da bismo bili πto jezgrovitiji, koristit Êemo se ipak LIS oznakom. Akreditacija programa dolazi od AmeriËkoga knjiæniëarskog udruæenja 24 (ALA) i pokriva struëne programe na diplomskoj razini (magisterij). Meappleutim, ne pokriva dodiplomsku razinu te doktorske studije, koji su ponuappleeni na velikom broju tih obrazovnih ustanova. Geografski gledano, obuhvaêene su ustanove u Sjevernoj Americi SAD-u i Kanadi. Ni jedna druga zemlja nije ukljuëena. Pri prouëavanju obratili smo pozornost na nazive kolegija, njihove opise i red predavanja ako je bio naveden. U skladu sa πirokom definicijom digitalnih knjiænica (ili njezinim nepostojanjem), o Ëemu smo raspravljali ranije, postavili smo vrlo πiroku mreæu. Koncentrirali smo se na kolegije u kojima su bili spomenuti nazivi 'digitalne knjiænice' ili 'digitalno knjiæniëarstvo', ali smo ukljuëili i kolegije koji su ukljuëivali sinonimne nazive poput elektroniëka knjiænica ili knjiænica buduênosti; takoappleer smo ukljuëili i naziv virtualni muzeji jer su oni usko povezani s digitalnim knjiænicama. Na πiroj smo razini ukljuëili kolegije koji spominju postupke koji su usko povezani s digitalnim knjiænicama, poput upravljanje i Ëuvanje elektroniëkih zapisa, dizajn elektroniëkog teksta, medapodaci za digitalne zbirke, proizvodnja mreæne 23 Association of Library and Information Science Education. 24 American Library Association

229 multimedije, dizajn mreæno dostupnih materijala i elektroniëki tekst. I naposlijetku, na najπiroj smo razini ukljuëili kolegije koji su usmjereni prema informacijskoj tehnologiji i bave se pitanjima tehnoloπkih temelja digitalnih knjiænica, poput mreæne arhitekture, upravljaëkih mreæa, digitalnih alata, internetskih aplikacija i sliëno. To smo stupnjevanje i razlike uporabili u kasnijoj klasifikaciji i vidljivi su iz tablica. UkljuËenost. Od 56 LIS programa, 47 (89%) ukljuëuje digitalnu knjiænicu u nekom od oblika i stupnjeva u svoj plan i program; za 5 (9%) programa to se nije moglo utvrditi, a 4 (7%) programa ne pokazuje prisutnost obrazovanja za digitalne knjiænice. Ta analiza pokazuje da je obrazovanje na temu digitalnih knjiænica uπlo u programe gotovo svih LIS πkola. Meappleutim, postoji jako velika razlika u stupnjevima ukljuëenosti. Kada se sadræaji pomnije razmotre, moæe se ustvrditi da ta ukljuëenost varira od jednog ili viπe kolegija potpuno posveêenih problematici digitalnih knjiænica preko norma za metapodatke u okviru kolegija o organizaciji informacija do sluëajeva u kojima se pitanja digitalnih knjiænica obraappleuju u okviru programa za kontinuiranu naobrazbu. UkljuËivanje studenata u projekte lokalne digitalne knjiænice dodatni je naëin ukljuëivanja problematike digitalnih knjiænica u LIS obrazovanje. Integracija. Do koje su mjere kolegiji o digitalnim knjiænicama ponuappleeni kao samostalni kolegiji? U kojoj su mjeri ti sadræaji ukljuëeni u koji drugih kolegij? Tablica 1. daje odgovore na ta pitanja. TABLICA 1. UkljuËenost kolegija u obrazovanje o digitalnim knjiænicama u LIS programima koje je akreditiralo AmeriËko knjiæniëarsko udruæenje. (N= 47 od 56 programa koji ukljuëuju obrazovanje o digitalnim knjiænicama). Sadræaji o digitalnim knjiænicama u planu i programu Broj LIS programa 1. Samostalni kolegiji o DK-u 15 (32%) 2. Kombinacija samostalnih kolegija i sadræaja o DK-u ukljuëenih u ostale kolegije 8 (17%) 3. Sadræaji o DK-u ukljuëeni u druge kolegije (nema samostalnih kolegija o DK-u) 23 (49%) 4. Ostalo (sadræaji o DK-u ukljuëeni u programe kontinuirane naobrazbe) 1 (2%) Napomena: Dva su glavna tipa kolegija (a) samostalni kolegiji o digitalnim knjiænicama (obiëno naslovljeni Digitalne knjiænice ili sliëno) i (b) sadræaj o digitalnim knjiænicama dio je kojega drugog kolegija. Kao πto je vidljivo iz Tablice 1. polovica πkola iz uzorka ima u znatnom opsegu zastupljene sadræaje o digitalnim knjiænicama u svome planu i programu. Tu spadaju ustanove sa specijaliziranim kolegijima o digitalnim knjiænicama s naglaskom na knjiænu graappleu; nazivamo ih samostalnim kolegijima iako zapravo ne znamo

230 u kojoj su mjeri odvojeni, a u kojoj povezani s ostatkom kolegija u programu. Takav je samostalni kolegij ili izborni ili je kolegij na posebnu temu i ponuappleen je ili kao jedini kolegij u programu sa sadræajima koji se odnose na digitalne knjiænice ili je to kolegij koji nadopunjuje sadræaje o digitalnim knjiænicama koji se pojavljuju gdje drugdje u programu. Kod druge polovice visokoπkolskih ustanova sadræaji o digitalnim knjiænicama integrirani su u programe, ali ni jedan kolegij nije usmjeren iskljuëivo na digitalne knjiænice. Programi koji sadræaje o digitalnim knjiænicama ukljuëuju u svoje kolegije razlikuju se po stupnjevima i strategijama ukljuëivanja. Diskusija. LIS programi na razini magisterija struëni su programi. To definira i kontekst za obrazovanje o digitalnim knjiænicama na tim ustanovama. ProuËavanje opisa kolegija digitalnih knjiænica na mreænim stranicama pokazuje da obrazovanje za digitalno knjiæniëarstvo u mnogo sluëajeva nije usustavljeno i ne postoji jedinstven program izobrazbe. Moæe se pretpostaviti da su sadræaji o digitalnim knjiænicama iskaz uoëene pojave novog polja i novih praksi u ustanovama.»ak i ustanove koje su problematici digitalnih knjiænica posvetile cjelovit kolegij pokazuju razlike u pristupima. Kolegiji ponuappleeni pod krovnim nazivom 'digitalne knjiænice' variraju od teoretskih kolegija i kolegija koji daju pregled stanja do projektno osmiπljenih kolegija. Neki pokrivaju πire podruëje, a neki uæe. Ono πto ti kolegiji u pravilu ne rade kombinacija je teorije (naglaπavanje viπestrukih faseta istraæivanja digitalnih knjiænica) i primjene (davanje pregleda postojeêe prakse i omoguêavanje stjecanje iskustva u stvarnim situacijama). Ako se procjenjuju prednosti jednih pred drugima, prednost teorije pred praktiënim iskustvom, Ëini se da teoretski i pregledni kolegiji daju studentima fleksibilniji okvir koji se kasnije proπiruje s praktiënim iskustvom tijekom studentske prakse i pripravniëkog staæa u stvarnom svijetu nestalnih digitalnih knjiænica. Idealno bi naravno bilo ostvariti kombinaciju prakse s davanjem pregleda i teorijskim pristupom sadræajima o digitalnim knjiænicama. Kao πto je veê ranije navedeno, u definiranju sadræaja koji se ukljuëuju u nastavu o digitalnim knjiænicama nastojali smo ukljuëivati, a ne iskljuëivati. U obzir smo uzimali kolegije o umreæavanju, teme vezane uz telekomunikacije, norme za metapodatke, kolegije koji govore o Ëuvanju elektroniëki prenesenih informacija te integriraju sadræaje digitalnih knjiænica i digitalne knjiænice kao razvojni oblik u povijesti zapisa znanja, koji stoga pridonose izobrazbi o digitalnim knjiænicama. Nerijetko se na osnovi vrlo kratkih opisa kolegija i oskudnih online planova predavanja ne moæe jasno prepoznati stupanj ukljuëenosti problematike digitalnih knjiænica. Prema naπoj konzervativnoj prosudbi, kod viπe od polovice πkola (12 od 23 u kategoriji 3. Tablica 1.) ne moæe se utvrditi stupanj ukljuëenosti na osnovi metodologije koriπtene u ovom sluëaju. Pitanje je bavi li se kolegij o informacijskoj tehnologiji koji dotiëe pitanja knjiænice buduênosti, kolegij koji raspravlja o druπtvenoj ulozi organizacije informacija koja ukljuëuje tradicionalne i digitalne knjiænice, arhive, mreænu arhitekturu ili kolegij koji se zanima za strukture, procese, dinamiku i razliëite primjene koje odreappleuju uëinkovito koriπtenje pokretnih slika u multimediji, online i na drugim digitalnim medijima, zapravo problematikom

231 digitalnih knjiænica ili ne. Svi ti pristupi zajedno predstavljaju skup moguênosti tipiëan za nesigurnost u odreappleivanju obrazovnih sadræaja o digitalnim knjiænicama. MoguÊnosti odabira izviru iz kaotiënog skupa pritisaka koji dolaze od strane knjiænica koje su træiπte za poslijediplomante, deset godina istraæivanja i razvijanja u podruëju digitalnih knjiænica te razliëitim stupnjevima znanja, struënosti i percepcije sveuëiliπnih nastavnika o onome πto je smislen pristup obradi te teme. TipiËan je rezultat takvog stupnja postojanje brojnih pristupa, koji se Ëesto preklapaju, u brojnim visokoπkolskim ustanovama. BuduÊi da raspored i uëestalost ponude kolegija odreappleuje uëinak odreappleenih kolegija ili mjeπavine kolegija na izobrazbu o digitalnim knjiænicama u odreappleenim LIS programima, oëito je da se ne mogu donositi generalni zakljuëci. Nekoliko visokoπkolskih ustanova koje integriraju sadræaje o digitalnim knjiænicama u svoje kolegije ili nude kolegije koji u svome naslovu nemaju 'digitalne knjiænice', ali se usmjeravaju na stvaranje distribuiranih elektroniëkih repozitorija informacija, predstavnice su integriranog, a ne samostalnog pristupa. Samostalan (segregiran) pristup prema integriranom pristupu te samostalan pristup kombiniran s integriranim otkrivaju prikrivenu filozofiju izobrazbe o digitalnim knjiænicama. Integrirani je pristup idealan, ali moæe biti povrπan. Razdvajanje takoappleer moæe biti opasno tehnologija se stavlja u posebne ladice i tako joj se pristupa. U pregledu pristupa u Tablici 1. ustanove odabiru ili samostalan ili integrirani pristup. Mali broj njih nudi kombinaciju tih dvaju pristupa (17 posto). Za to postoji Ëitav niz razloga od kojih bi jedan mogao biti odraz natjecateljskih perspektiva unutar odreappleenog programa. Nismo primijetili da je koja od tih ustanova organizirala studij vezan uz digitalne knjiænice, neπto poput specijalizacije ili usmjerenja. Anketa elektroniëkom poπtom Takoappleer smo poslali poziv za sudjelovanjem u anketi elektroniëkom poπtom odnosno odgovaranju na pitanja postavljena na nekoliko popisa adresa, a ta su pitanja bila usmjerena na pojedince (a ne na ustanove) u razliëitim podruëjima. UkljuËeni su sljedeêi programi za rad s popisima adresa (LISTSERVES): JESSE u knjiæniëarstvu, popis Ëlanova AmeriËkog druπtva za informacijsku znanost i tehnologiju (ASIST), 25 popis adresa Posebne interesne skupine za pretraæivanje informacija pri Udruæenju za raëunalne strojeve (ACM SIGIR), 26 Diskusijske skupine humanistiëkih znanosti i ETEXT-L. Pokuπali smo doznati odgovore na sljedeêa pitanja: 1. Nudi li Vaπa ustanova kolegij(e), seminare ili organizira zavode koji se bave pitanjima digitalnih knjiænica? Ako nudi, molimo Vas da nam dostavite πto je viπe informacija moguêe, posebice mreæne adrese (URL). 2. PouËavaju li se na Vaπoj ustanovi sadræaji o digitalnim knjiænicama unutar drugih kolegija, seminara ili zavoda? Ako se pouëavaju, molimo da nam dostavite πto je moguêe viπe informacija, posebice mreæne adrese (URL). 25 American Society for Information Science and Technology. 26 Special Interest Group on Information Retrieval, Association for Computing Machinery

232 3. Unutar kojeg se odjela/fakulteta nude kolegiji o digitalnim knjiænicama? 4. Na kojem stupnju: dodiplomskom, diplomskom, doktorskom ili struënom usavrπavanju? Iako se s pomoêu popisa adresa dolazi do velikog broja primatelja, dobili smo samo 27 odgovora, a od njih je samo 20 bilo relevantno. Bili smo razoëarani πto smo primili tako mali broj odgovora, no to se obiëno dogaapplea kod opêih anketa. Svjesni smo da u stvarnom æivotu postoji mnogo veêi broj programa i kolegija koji su povezani s digitalnim knjiænicama i da je ovo vrlo mali uzorak. Ne moæemo ni reêi u kojoj je mjeri reprezentativan. No ipak ga vrijedi analizirati. Ispitanici su bili sveuëiliπni nastavnici u okviru programa knjiæniënih i informacijskih znanosti (i na neki su naëin duplicirali, iako ne u potpunosti, rezultate mreænog ispitivanja), informatike, medicine, knjiæevnosti, komunikologije te novoga podruëja digitalnih humanistiëkih znanosti, demonstrirajuêi ono πto smo veê znali o interdisciplinarnoj prirodi digitalnih knjiænica kao podruëja prouëavanja. Tablica 2. donosi rezultate ovog ispitivanja. TABLICA 2. Kolegiji, projekti i teme o digitalnim knjiænicama analiza elektroniëkog upitnika (N=20 ispitanika koji su ponudili relevantne informacije). Sve su mreæne adrese posjeêene 1. svibnja Catholic University, School of Library and Information Science kolegiji o DK-u PraktiËne digitalne knjiænice teme o DK-u unutar kolegija Izgradnja zbirka; Organizaciji internetskih izvora; Dizajn multimedija; Informacijski sustavi; Umreæavanje; Upravljanje bazama podataka University of Hawaii, Manoa, School of Library and Information Studies kolegiji o DK-u Digitalno knjiæniëarstvo teme o DK-u unutar kolegija Vrednovanje digitalnih izvora informacija; Uvod u informacijskoreferalnu sluæbu, Uvod u informacijsku znanost; Uvod u katalogizaciju Indiana University, School of Library and Information Science kolegiji o DK-u teme o DK-u unutar kolegija Digitalne knjiænice i elektroniëko nakladniπtvo u druπtveno-tehniëkoj perspektivi; Digitalne knjiænice Automatizacija knjiænica; Uvod u HCI; Analiza i dizajn sustava; Dbase dizajn usmjeren na korisnike; Mreæna informacijska arhitektura; Dizajn suëelja za informacijske sustave; Komunikacija u elektroniëkom okruæenju; Informacijska politika/ekonomika i pravo; Ispitivanje uporabljivosti Long Island University, Palmer School of Library and Information Science kolegiji o DK-u Izgradnja digitalne knjiænice

233 University of Pittsburgh, School of Information Sciences kolegiji o DK-u Digitalno oëuvanje; Digitalizacija znanstvenih zbirka; Informacijska arhitektura; RaËunalno upravljanje slikovnim zbirkama; Tehnologija za upravljanje informacijama; Sustavi metapodataka teme o DK-u unutar kolegija Sustavi za upravljanje relacijskim bazama podataka; Obrada dokumenata; Ljudski faktor u dizajnu informacijskih sustava Queens College, Graduate School of Library and Information Studies kolegiji o DK-u Digitalne knjiænice Rutgers University, School of Communication, Information and Library Studies kolegiji o DK-u Digitalne knjiænice teme o DK-u unutar kolegija Organizacija informacija; NaËela pretraæivanja; Razvoj i upravljanje zbirkama; Informacijska tehnologija; Automatizirani i umreæeni sustavi University of Tennessee, School of Information Sciences teme o DK-u unutar kolegija Informacijsko okruæenje University of Texas, Austin, Graduate School of Library and Information Science teme o DK-u KnjiæniËno obrazovanje; Izvori informacija u druπtvenim znanostima unutar kolegija University of Wisconsin, Milwaukee, School of Information Studies kolegiji o DK-u Digitalne knjiænice teme o DK-u unutar kolegija Uvod u informacijsku znanost; Automatizacija knjiænica University of California, Berkeley, School of Information Management and Systems kolegiji Seminar o digitalnim knjiænicama; Digitalni dokumenti i usluge; Dizajniranje knjiæniënih usluga; Seminar: Dostupnost informacija; Organizacija informacija u zbirkama projekti DK Odgovori ostalih visokoπkolskih ustanova u SAD-u elib.cs.berkeley.edu; sunsite.berkeley.edu Carnegie Mellon University, School of Computer Science teme o DK-u unutar kolegija Pretraæivanje informacija; Seminar i vjeæbe iz naprednog pretraæivanja informacija; Tehnologije jezika projekti DK Skupina za pretraæivanje informacija; Informedia digitalna video knjiænica

234 Georgia Institut of Technology, School of Literature, Communication & Culture teme o DK-u Informacijska arhitektura unutar kolegija projekti DK Komunikacijski i kulturni projekti University of Kansas, Information and Telecommunication Technology Center projekti DKPretraæivanje informacija Oregon Health Sciences, Medical Informatics & Outcomes Research teme o DK-u Pretraæivanje informacija unutar kolegija Virginia Tech, Department of Computer Science kolegiji o DK-u Digitalne knjiænice teme o DK-u unutar kolegija projekti DK Pretraæivanje informacija University of Virginia, Media Studies teme o DK-u unutar kolegija IstraæivaËki laboratorij digitalnih knjiænica Dizajn i primjena; Zastupanje znanja; Kulturna pitanja u informacijskoj tehnologiji; Dizajn u kontekstu informacijske tehnologije Meappleunarodni odgovori Loughborough University, Velika Britanija, Department of Information Science kolegiji o DK-u Napredne internetske i digitalne knjiænice Queensland University of Technology, Australia, Faculty of Information Technology kolegiji o DK-u Digitalne knjiænice Victoria University, Australia, Department of Library and Information Studies kolegiji o DK-u Digitalne knjiænice S obzirom na prirodu i veliëinu uzorka, jedino πto bi se sa sigurnoπêu moglo zakljuëiti jest da postoji zanimljiv i sve πiri broj disciplina, pored knjiæniëne i informacijske znanosti, koje nude kolegije na temu digitalnih knjiænica i to na razliëitim razinama: dodiplomskoj i diplomskoj. Kako su nastavni sadræaji o digitalnim knjiænicama obraappleeni u nastavi? Pregled sadræaja Da bismo odgovorili na to pitanje, nismo obraêali pozornost na pedagoπki pristup. Umjesto toga, zanimao nas je πiri kontekst: Kako su razliëiti programi pristupili

235 temeljnim i srodnim podruëjima za obrazovanje na temu digitalnih knjiænica? Kakvi su se modeli pojavili? To pojaπnjava kontekst obrazovanja u podruëju digitalnih knjiænica u sklopu programa; konkretnije, to pokazuje i podruëja kojima je nastava o digitalnim knjiænicama poëela gravitirati. Metodologija. U ovom se dijelu bavimo samo s 47 akreditiranih LIS programa koji u bilo kakvom obliku imaju veze s nastavom o digitalnim knjiænicama. Detaljno smo prouëili njihov plan i program, opise kolegija, red predavanja i ostale informacije koje smo pronaπli. Nepotrebno je reêi da se razina dostupnih informacija razlikuje jako od programa do programa, stoga su naπi zakljuëci pouzdani onoliko koliko su pouzdane informacije koje smo pronaπli na mreænim stranicama ustanova Ëije smo programe prouëavali. Analiza je kvalitativne naravi, sa svim svojim prednostima i nedostatcima. U pristupu utemeljenom u teoriji, iz razreda smo dobili podatke, a onda te podatke ponovno grupirali u razrede. Subjektivno? Naravno. Ali pristup na osnovi izvoappleenja takoappleer omoguêuje da se vide skupine (klasteri) veêeg broja podataka koji na drukëiji naëin ne bi bili vidljivi. Zbog konzistentnosti nastojali smo primijeniti iste kriterije analize na sve programe. Rezultati. Na osnovi prouëenih programa identificirali smo nekoliko dimenzija ili modela nastave o digitalnim knjiænicama. Tablica 3. prikazuje razliëite pristupe koje LIS programi imaju u konceptualizaciji nastave o digitalnim knjiænicama s obzirom na podruëja primjene. Od 47 LIS programa koji ukljuëuju nastavne sadræaje o digitalnim knjiænicama, njih πest digitalne sadræaje izdvaja u zasebne kolegije, jedan program integrira te sadræaje kroz cjelokupan nastavni program, a za πest programa nismo mogli utvrditi podruëje primjene. Ti sluëajevi nisu ukljuëeni u Tablicu 3. Ostala 34 programa odabrali su jedno ili nekoliko podruëja primjene. Izvedena klasifikacija podijeljena je u dvije skupine. Prva ili opêenita skupina prepoznaje Ëetiri πiroka podruëja primjene, tj. opêenita podruëja naglaska i usmjerenja nastave o digitalnim knjiænicama koja bi se mogla istaknuti kao prevladavajuêa u odreappleenom programu. Ta su podruëja: alati (tehnologija i tehnoloπki utemeljeni procesi) okruæenja (kontekst u kojem digitalne knjiænice djeluju) objekti (predoëavanje, struktura i æivotni ciklus dokumenata u razliëitim oblicima) te kombinacija (nekoliko prisutnih podruëja primjene kod kojih se ni jedno ne istiëe kao dominantno). Druga ili konkretna skupina prepoznaje perspektive unutar πirokih podruëja. Ona pokazuje detaljnije ili konkretnije usmjerenje programa. U tim perspektivama 'temeljni' i 'napredni' alati odnose se na tehnoloπku razinu. 'Kategorizirani' pristup vidi digitalnu knjiænicu kao ograniëeni fenomen. Ti modeli pokazuju kako je nastava o digitalnim knjiænicama osmiπljena i na πto se usmjerava u okviru pojedinog programa. Ti pristupi nisu iskljuëivi i mnogo ustanova zapravo kombinira nekoliko pristupa. Pretpostavljamo da je razlog za takvo ponaπanje ili rezultat natjecanja izmeappleu visokoπkolskih ustanova ili jednostavno nesigurnost u ono πto se zapravo krije iza pojma 'digitalna knjiænica'

236 TABLICA 3. PodruËja primjene za sadræaje vezane uz digitalne knjiænice u programima knjiæniëne i informacijske znanosti. (N=34 programa za koje su se podruëja primjene mogla odrediti na osnovi analize informacija pronaappleenih na mreænim stranicama) PodruËje primjene Perspektive unutar podruëja primjene Broj LIS programa ALATI temeljni i napredni alati i tehnologija 13 OKRUÆENJE (nova) okruæenja 2 upravljanje znanjem 1 zajednica praktiëara u druπtvenom kontekstu 1 OBJEKTI predoëavanje informacija 1 norme 1 struktura dokumenta (strukturiran tekst/pretraæivanje informacija) 1 KOMBINACIJA (temeljni) alati s elektroniëkim tekstom 1 (temeljni) alati s Ëuvanjem 1 (temeljni) alati s upravljanjem znanjem, poslovnim okruæenjem 1 (temeljni alati) s okruæenjima 1 (temeljni alati) s digitalnim kontinuitetom 1 (napredni) alati s klasificiranim i objektnim pristupom, Ëuvanjem, (pojavom) teoretskih pristupa, izgradnjom zajednice 1 formati za objekte i dokumente s (naprednim) alatima 1 digitalni kontinuitet s upravljanjem multimedijom 1 digitalni kontinuitet s alatnim pristupom 1 kategorizirani (fenomen digitalne knjiænice) s nekim alatima 1 kategorizirani (fenomen digitalne knjiænice) s normama, alatima, Ëuvanjem 1 kombinacija pristupa (alati, administracija, norme, Ëuvanje elektroniëkog zapisa) 1 kombinacija pristupa (arhivi, upravljanje znanjem, koriπtenje i korisnost, studije medija) 1 Ëuvanje i struktura dokumenata 1 Ta tablica pokazuje da se veêina ustanova koncentrira na alate za izgradnju digitalnih knjiænica. Takav pristup naglasak stavlja na funkcionalnost koriπtenja

237 tehnologije u stvaranju knjiænica, a katkad i na mreæe i umreæavanje te nastanak multimedija. Pristup okruæenja naglasak stavlja na digitalne knjiænice u druπtvenom i kulturoloπkom okruæenju te njihov odnos sa zajednicama praktiëara (pojava digitalnog knjiæniëarstva kao profesionalnog usmjerenja) i organizacijskim kontekstom (koncentracija na upravljanje znanjem i poslovnim informacijama). Objektni pristup (ukljuëujuêi Ëuvanje i digitalni kontinuitet) æariπte je ponekih programa. Pojavljuje se i kombinirani pristup u kojem postoji nekoliko æariπta paænje, πto je, pretpostavljamo, ili rezultat zajedniëkih napora i razvoja plana i programa ili je rezultat interesa odreappleene visokoπkolske ustanove. Neke od faseta fenomena digitalne knjiænice koje se pojavljuju u tim kombiniranim pristupima mogu se shvatiti kao buduêi razvojni pravci digitalnih knjiænica, poput naglaπene prisutnosti pitanja pohrane i Ëuvanja ili digitalne knjiænice kao posrednika zajednice. Primjeri. SljedeÊe visokoπkolske ustanove izdvojene su kao predstavnici razliëitih novih pristupa obrazovanju iz podruëja digitalnih knjiænica: University of British Columbia. School of Library, Archival, and Information Studies (Vancouver, British Columbia) kombinira digitalni kontinuitet s alatnim pristupom (autorstvo multimedije). Iako se digitalne knjiænice nigdje izrijekom ne spominju, nekoliko kolegija bavi se pitanjima norma za metapodatke, statusom digitalno prenoπenih informacija te ulogom digitalnih knjiænica u upravljanju kulturnom baπtinom. University of California, Los Angelesu, Department of Library and Information Science pokriva nekoliko pristupa koji naglaπavaju alate, administraciju, norme i Ëuvanje. Florida State University, School of Information Studies (Tallahassee, FL) otkriva (unutar kategoriziranog pristupa) zanimljivu multidisciplinarnu perspektivu dizajna digitalnih knjiænica. University of Illinois, Graduate School of Library and Information Science (Champaign, IL) uvelo je zanimljivu kombinaciju muzejske informatike i tradicionalnih pristupa nastavi digitalnih knjiænica, ukljuëujuêi ovdje i kolegije o nastajanju elektroniëkog teksta. Dio naglaska nastave stavlja se na sadræaje unutar muzejske informatke i projektnog rada. Informacijska se tehnologija susreêe na dodiplomskoj razini, a dizajn elektroniëkog teksta na diplomskoj. Naglasak se stavlja na projektno uëenje i primjenu, dostupnost te elektroniëko nakladniπtvo. Kombinira se sadræajni pristup i pristup strukturiranog teksta s pristupom naprednih alata. Kent State University, School of Library and Information Science (Kent, OH) zanimljiv je sluëaj jer su nastavni sadræaji ponuappleeni na diplomskoj razini i oni namijenjeni kontinuiranoj izobrazbi u apsolutnoj suprotnosti jedni s drugima. I dok se u prvom sluëaju radi o tradicionalnom programu, razliëite teme ukljuëene u program kontinuirane izobrazbe ukljuëuju metapodatke za digitalne zbirke s kolegijima o XML-u i upravljanju sadræajem. Tu je alatni pristup izdvojen u podruëje kontinuirane izobrazbe

238 University of Michigan, School of Information (Ann Arbor, MI) ima daleko najnapredniji program za prouëavanje fenomena digitalnih knjiænica. Tu se kombinira praktiëan program u kojem se razvijaju vjeπtine, a naglasak se stavlja na napredne alate, sadræaj, promjenu formata, digitalni kontinuitet, digitalnu knjiænicu kao sredstvo izgradnje zajednice pa Ëak i na pojavu novoga teorijskog pristupa koji identificira opêe zakone infrastrukturnog razvoja, a pritom pozornost poklanja razlikama u strukturiranju znanja u razliëitim kulturama. Jedna je od jaëih strana tog pristupa da on ne bira jedan smjer razvoja, kako se to moæe pronaêi u drugim sluëajevima koji se takoappleer koriste kombinacijom s alatnim pristupom. Izobrazba za digitalnie knjiænice ukljuëuje postizanje struënosti, zajedno s kritiëkom analizom digitalnih knjiænica kao iskaza kulture. Kolegiji koji razvijaju tehnoloπke vjeπtine ukljuëeni su u modul Digitalni alati, a napredne vjeπtine razvijaju se na diplomskoj razini. Pored toga, odreappleeni broj kolegija o digitalnim knjiænicama razraappleuju specijalizirane teme vezane uz problematiku digitalnih knjiænica. Ova visokoπkolska ustanova definira svojim programom novo podruëje digitalnih knjiænica. Vaæan segment nastave posveêen je istraæivanju i razvoju. Bilo bi zapravo korisno pitati πto nije ukljuëeno u taj program. Teme vezane uz arhiviranje prisutne su, ali u nedovoljnoj mjeri. Iako je tema korisnosti ukljuëena u opêi kolegij o informacijskoj infrastrukturi, nema jasnog usmjerenja na korisnike i studije korisnika. Nema traga o svojstvima zastupanja (metapodaci) digitalnih knjiænica, ali to moæe biti uzrokovano ograniëenjima naëina na koji smo prikupljali podatke (analiza sadræaja mreænih stranica). Tradicionalni oblici knjiæniëne organizacije i pitanja dostupa slabo su prisutni u konceptualizaciji nastave digitalnih knjiænica u Michiganu, unatoë Ëinjenici da program naprosto zraëi inovativnom energijom s naglaskom na druπtvenoj informatici. Université de Montréal, École de bibliothéconomie et des Sciences de l'information (Montréal, Québec, Canada) jedan je od programa koji dotiëe vaæna teoretska stajaliπta u okviru kojih se konceptualizira nastava digitalnih knjiænica, a naglasak je ovdje stavljen na strukturirane dokumente πto usput reëeno nedostaje vrlo jakom miëigenskom pristupu. Ovaj program na razini kontinuirane izobrazbe i vjerojatno informatike ukljuëuje kolegije koji unapreappleuju tehnoloπke vjeπtine (alatni pristup). Zastupanje dokumenata, korisnost sustava za predstavljanje dokumenata te opêenito organizacija informacija, zajedno s pretraæivanjem informacija definitivno su jake strane ovog programa i mogu posluæiti kao model razvitka buduênih programa. University of North Texas, School of Library and Information Sciences (Denton, TX) jedinstveno je u izgradnji koncepta digitalne knjiænice iz konteksta umreæenog okruæenja. Taj bi se pristup mogao nazvati i sintetiëkoanalitiëkim pristupom koji ne zapoëinje s digitalnim knjiænicama kao izoliranim fenomenom nego se koncentrira na neizravne uëinke tog fenomena. PokretaË je procesa kulturna preobrazba u druπtvenom okruæenju informacijskog djelovanja koje je ovisno o tehnologiji

239 University of Pittsburgh, School of Information Sciences (Pittsburgh, PA) kombinira integrirani pristup s naglaskom na strukturu dokumenata, digitalnu zaπtitu i digitalizaciju knjiæniëne i arhivske znanstvene graapplee radi olakπavanja dostupnosti te uvoappleenje SGML/XML norma, studija korisnosti digitalnih knjiænica i drugih tema. University of Rhode Island, Graduate School of Library and Information Studies (Kingston, RI) otkriva zanimljiv pokuπaj integracije tehnologije digitalnih knjiænica putem razumijevanja percepcije medija i tumaëenja novih okruæenja digitalnih knjiænica kroz razvoj novih vizualnih medija. Taj program predstavlja odmak od alatnog pristupa, koriπtenog kao glavni odgovor na pritiske træiπta. Nemaju svi programi dovoljno sredstava da razviju specijalizirane kolegije o digitalnim knjiænicama ili takve koji bi dublje istraæivali odreappleenu problematiku (kao npr. Pittsburgh koji naglaπava arhivistiëka stajaliπta) ili potpuno razraappleen program kao SveuËiliπte Michigan. Iako je pristup SveuËiliπta Rhode Island moæda vrlo uzak, on ipak otkriva jedno zanimljivo stajaliπte koje drugi programi Ëesto zanemaruju, a to je usmjeravanje na vizualne informacije. Rutgers University, Department of Library and Information Science (New Brunswick, NJ) nudi pristup obrazovanju o digitalnim knjiænicama kroz kolegije na poslijediplomskom studiju, ukljuëujuêi ovdje i srediπnji kolegij o digitalnim knjiænicama unutar teme informacijskih sustava, s dodatnim specijaliziranim kolegijima o organizaciji informacija i nastanku multimedije. Rutgersov distribuirani laboratorij o digitalnim knjiænicama (RDLDL) 27 omoguêava sudjelovanje doktorskih kandidata u istraæivanju interdisciplinarnih programa na razini cjelokupnog sveuëiliπta. Novi dodiplomski program Informacijska tehnologija i informatika dat Êe novi kontekst za nastavu o digitalnim knjiænicama. University of California, Berkeley, School of Information Management and Systems daje model nastave digitalnih knjiænica Ëvrsto povezan s istraæivanjem i razvojem, posebice kroz seriju seminara o digitalnim knjiænicama. LIS programi koncentriraju se u prvom redu na tumaëenje istraæivanja i razvoja koje dolazi iz raëunalne zajednice da bi zadovoljilo potrebe LIS diskursa. To vrlo Ëesto znaëi postavljanje digitalnih knjiænica unutar veê uspostavljenih druπtvenih potreba LIS programa. Berkeley koji se simboliëki postavio izvan tih okvira namjerno propustivπi zatraæiti akreditaciju AmeriËkoga knjiæniënog druπtva, proπiruje taj problem povezan s digitalnim okruæenjem ne iskljuëivπi knjiæniënu komponentu. U tom je modelu srediπnja komponenta programa funkcioniranje sustava. Sadræajna je komponenta skrivena, a isto tako i ljudski posrednici te digitalna knjiænica kao druπtvena i kulturna agencija. 27 Rutgers Distributed Laboratory for Digital Libraries

240 ZakljuËci Na ovom bismo se mjestu mogli sloæiti s Davidom Levyjem (2000.) koji je u svojem pozdravnom govoru na konferenciji ACM Digital Libraries istaknuo da je: sadaπnje stanje digitalnih knjiænica uvelike odreappleeno raëunalnom zajednicom i oëito nosi peëat njezinih interesa i vizija. U naπem je istraæivanju pokazano da se u nastavnim programima pojavljuje usmjerenost na alate i informacijsku tehnologiju, πto je pretpostavka alatnog pristupa identificiranog kao prevladavajuêeg u LIS programima koji integriraju sadræaje digitalnih knjiænica u svoje nastavne sadræaje. Levy identificira podruëja izostavljena u prvoj dekadi prouëavanja digitalnih knjiænica u kojoj se naglasak stavljao na zaπtitu. Naπi zakljuëci idu tome u prilog: iako novi modeli koje smo vidjeli na SveuËiliπtima Michigan, British Columbia i Pittsburgh naglaπavaju pitanja zaπtite, premalo se pozornosti posveêuje pitanjima sadræaja. TrenutaËna situacija u razvoju nastave digitalnih knjiænica unutar LIS programa svrstava digitalne knjiænice u okvir tehnoloπkog konteksta. To i ne iznenaappleuje jer se digitalne knjiænice lako interpretiraju kao odraz svih obeêanja tehnologije i napretka, πto je za njih prihvatljiva ideoloπka pozicija unutar LIS programa. Takoappleer ne iznenaappleuje pozicioniranje digitalnih knjiænica unutar konteksta uvodnih kolegija, predoëavanja znanja i arhivistike. Taj pristup pokreêu problemi znanstvene zajednice i zajednice praktiëara. Visokoπkolske ustanove koje imaju najmanji stupanj ukljuëenosti sadræaja digitalnih knjiænica u svoje programe (vidljivo po broju ponuappleenih kolegija) obiëno ukljuëuju te sadræaje unutar kolegija o informacijskoj tehnologiji ili uvodnih kolegija. Meappleutim, postoje i alternativna mjesta za obrazovne sadræaje o digitalnim knjiænicama, i ona nemaju nikakve veze s knjiæniënom i informacijskom znanoπêu. Naπa je elektroniëka anketa pruæila samo mali uvid u ta alternativna rjeπenja. Moæe ih se naêi u odsjecima za raëunalnu znanost, medicinsku informatiku (Oregon), na SveuËiliπtu Virginija, na novom poslijediplomskom studiju iz podruëja digitalnih humanistiëkih znanosti. Odsjeci za raëunalnu znanost zapravo kroz istraæivanja digitalnih knjiænica pruæaju vrlo jaku obrazovnu komponentu, no naπe istraæivanje nije ukljuëilo i taj segment. Meappleutim, stupanj angaæiranosti raëunalne zajednice oko pitanja digitalnih knjiænica silno je velik. To se moæe zakljuëiti i samo na osnovi letimiënog prouëavanja programa Prve ACM/IEEE-CS zdruæene konferencije o digitalnim knjiænicama (JCDL 2001) te njezinih prethodnica koje su u proπlosti ta dva udruæenja organizirale kao zasebne konferencije. U tisuêama radova koji su predstavljeni na tim konferencijama najveêi su broj priredili raëunalni struënjaci. To se dakako mora odraziti i na nastavne programe koji se nude na njihovim ustanovama, u formalnom ili u neformalnom obliku. Nastava digitalnih knjiænica koja se izvodi u dva podruëja, s jedne strane u knjiæniënoj i informacijskoj zajednici, a s druge u raëunalnoj zajednici, nema po naπem miπljenju, jedna s drugom niπta zajedniëko. To je izravan rezultat razvojne prakse digitalnih knjiænica u knjiæniënom okruæenju te istraæivanja digitalnih knjiænica koje financiraju programi identificirani u dijelu posveêenom logiëkoj

241 utemeljenosti. Iako su i jedni i drugi u istom planetarnom sustavu, jedni su na Veneri, dok su drugi na Marsu. No, vratimo se sada ukupnoj problematici. Problematika svrhe digitalnih knjiænica koja se sagledava iz komunikacijskog kruga stvaranja, organizacije, distribucije, Ëuvanja i koriπtenja zapisa znanja te samog znanja, treba naêi svoje mjesto u nastavnim sadræajima posveêenim digitalnim knjiænicama. Ako æelimo imati: zbirke sa srodnim uslugama (Arms, 2000.) trajne zbirke digitalnih djela spremne za ekonomiënu uporabu od strane definirane zajednice ili skupine zajednica (vidjeti definiciju Federacije digitalnih knjiænica DLF) ili zbirke koje stvara, prikuplja i organizira zajedica korisnika (i za koju se stvara, prikuplja i organizira) te funkcionalne moguênosti digitalnih knjiænica koje Êe zadovoljavati informacijske potrebe i koriπtenja te zajednice (Borgman, 1999., 2000.), tada nastava digitalnih knjiænica treba viπe pozornosti posvetiti razumijevanju zbirka, korisnosti postojeêih digitalnih knjiænica te njihovoj druπtvenoj i kulturnoj ulozi. U ovom trenutku, nastava digitalnih knjiænica joπ uvijek ne raspravlja o pitanjima poput: Za πto je digitalna knjiænica stvorena? Kakvo je znaëenje zbirke u kontekstu digitalne knjiænice (koje je postavio Lee, 2000.)? Kakvi se problemi vezuju uz dostupnost? Na koji se naëin koriste digitalne knjiænice? Trebaju li se i mogu li se uopêe koristiti? Na koji se naëin vrednuju? Kakvi su njihovi utjecaji na zajednice korisnika i njihove zadatke? Ili Upravljanje digitalnim pravima: to to znaëi za knjiænice? (naslov pozdravnog govora Pamele Samuelson, profesorice upravljanja informacijama i pravnim pitanjima sa SveuËiliπta Berkeley, na konferenciji o digitalnim knjiænicama, spomenutoj ranije). Ta pitanja nemaju nikakve veze s tehnologijom i treba im se u odreappleenoj mjeri posvetiti pozornost u nastavi digitalnih knjiænica. Naπe je miπljenje da ta nastava zahtijeva integrirani i opseæan nastavni program i posebnu pozornost. Kad bismo prihvatili Levyjevu procjenu, tada bi znanstvena i razvojna zajednica te oni ukljuëeni u nastavu digitalnih knjiænica trpjeli zbog istog nedostatka svrhe. toviπe, moæe se oëekivati da Êe se s razvojem tog polja smanjivati razdjeljenost, a poveêavati integracija razliëitih pristupa koje smo ovdje identificirali kao alatni pristup. Potrebe se izobrazbe znatno razlikuju od izobrazbe za 'Ëistu' knjiæniënu i informacijsku znanost ili 'Ëistu' raëunalnu znanost. Obrazovanje iz podruëja digitalnih knjiænica sloæene je prirode jer ukljuëuje toliko mnogo slojeva tehnologije, a istodobno toliko onoga πto je novo u nastanku, sadræaju, zastupanju, dostupu i koriπtenju te u problematici vezanoj uz druπtvena, pravna i kulturoloπka pitanja. Iznimno je vaæno posvetiti pozornost nastavi digitalnih knjiænica i to stoga πto Êe, kao i u svim ostalim podruëjima, kvaliteta nastave u konaënici odrediti kvalitetu Ëitavog pothvata. Prevela: Kornelija Petr

242 Biljeπke 1. Arms, W. Y. (2000). Digital Libraries. Cambridge MA : The MIT Press. 2. Borgman, C. L. (1999). What are digital libraries? Competing visions. // Information Processing & Management, 35, 3, Borgman, C. (2000). From Gutenberg to the Global Information Infrastructure: Access to information in the networked world. Cambridge, MA : MIT Press. 4. Lesk, M. E. (1997). Practical digital libraries : books, bytes, and bucks. San Francisco : Morgan Kaufman. 5. Lee, Hur-Li. (2000). What is a collection? // Journal of the American Society for Information Science, 51, 12, Levy, D. A. (2000). Digital Libraries and the problem of purpose. // Bulletin of the American Society for Information Science, 26, 6, Licklider, J. C. R. (1965). Libraries of the future. Cambridge, MA : MIT Press. 8. Mackie-Mason, J.K. ; J. F. Riveros ; M. S. Bonn ; W. P. Lougee. (1999). A Report on the PEAK Experiment: usage and economic behavior. // D-Lib Magazine, 5, Raitt, D. (2000). Digital library initiatives across Europe. // Computers in Libraries, 20, 10, Rusbridge, C. (1998). Towards the hybrid library. // D-Lib Magazine, 6, Spink, A. ; C. Cool. (1999a). Developing digital library education: international perspective on theory and practice. // Digital Libraries: interdisciplinary concepts, challenges and opportunities: proceeding of the Third International Conference on Conceptions of Library and Information Science (CoLIS3), Dubrovnik, Croatia, / eds. Aparac, T. et al. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, Filozofski fakultet ; Lokve : Naklada Benja, Pp Spink, A. ; Cool, C. (1999b). Education for Digital Libraries. // D-Lib Magazine, 5,

243 Dio IV. Tefko Saracevic: prilozi za biobibliografiju

244

245 Æivotopis Tefko Saracevic roappleen je 24. studenog Njegovi su roditelji pok. erif SaraËeviÊ i pok. emila roapple. HasanpaπiÊ. Oæenjen je Blankom roappleenom Kobovac, umirovljenom knjiæniëarkom, i ima dvoje djece. KÊerka Aida Saracevic Tanaka odvjetnica je u Chicagu, a sin Alan novinar je, kolumnist San Francisko Chroniclea. Tefko Saracevic napustio je Jugoslaviju godine otiπavπi prvo u Austriju. Kao πto sam kazuje nije otiπao iz politëkih ni iz ekonomskih razloga. Dominantan motiv pri donoπenju te odluke bilo je oëekivanje da Êe mu se pruæiti moguênost iskoristiti svoje intelektualne i radne sposobnosti. Bio je voappleen intelektualnom znatiæeljom i æeljom da radi u visoko profesionalno organiziranome radnom okruæenju. U Sjedinjene AmeriËke Dræave uπao je dvije godine kasnije, 1959., a ameriëko je dræavljanstvo dobio godine. Osobito je ponosan na svoje hrvatsko dræavljanstvo. Obrazovanje i napredovanje u poslu Prije no πto je napustio Jugoslaviju, Tefko Saracevic studirao je elektrotehniku na SveuËiliπtu u Zagrebu. U SAD-u magistrirao je godine a doktorirao u podruëju informacijske znanosti na SveuËiliπtu Case Western, Cleveland, Ohio. Doktorirao je s disertacijom O konceptu relevantnosti u informacijskoj znanosti. Od do radio je kao supervizor u Centru za znanstvena istraæivanja u dokumentalistici i komunikologiji na istom SveuËiliπtu, od do bio je menadæer u Laboratoriju za usporedne sustave pri spomenutome Centru, a od do radio je na pripremi doktorata. Od do docent je na koli za knjiæniënu znanost na SveuËiliπtu Case Western. Nakon πto je uspjeπno proπao postupak ocjenjivanja (tenure) izabran je za izvanrednog profesora ( ), a zatim i za profesora ( ) na istome sveuëiliπtu. Po dolasku u kolu za komunikacijske, informacijske i knjiæniëne studije na SveuËiliπtu

246 Predavanje u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku godine Rutgers, izabran je u zvanje profesora I. stupnja, a zatim je napredovao u zvanje profesora II. stupnja, najviπe znanstveno-nastavno zvanje koje se dodjeljuje na Rutgersu. Znanstveni rad Kao πto je navedeno u Predgovoru ovoj knjizi, profesor je Saracevic sustavno objavljivao rezultate znanstvenih istraæivanja te radove o razliëitim temama, primjerice o testiranju i evaluaciji sustava za pretraæivanje informacija, pojmu relevantnosti u informacijskoj znanosti, ljudskim vidovima interakcije Ëovjek stroj pri informacijskim pretraæivanjima, istraæivanjima korisnika i koriπtenja u knjiæniënoj i informacijskoj znanosti, prouëavanju vrijednosti usluga koje korisnik dobiva iz knjiæniënih i informacijskih sustava. AmeriËka Nacionalna zaklada za znanost, Nacionalni institut za zdravlje pri ameriëkom Odjelu za obrazovanje, Savjet za knjiæniëarstvo, Zaklada Rockefeller, Unesko i nekoliko drugih nacionalnih i meappleunarodnih zaklada i ustanova financijski su podræavali istraæivanja u kojima je bio glavni istraæivaë ili suistraæivaë. O rezultatima tih istraæivanja temeljito je izvjeπtavao, a izvjeπtaji su bili πiroko odaπiljani i citirani

247 BaveÊi se temeljnim znanstvenim istraæivanjima posebno se usmjerio prema teoriji i eksperimentima koji se odnose na ponaπanje ljudi pri potraæivanju, pretraæivanju i koriπtenju informacija, interakcijama Ëovjek stroj sa stajaliπta Ëovjeka, te modeliranjem interakcijskih procesa tijekom informacijskoga pretraæivanja. Posebnu je paænju posvetio pojmu relevantnosti u odnosu na informaciju i informacijske sustave te na teorijske i pragmatiëne studije vrijednosti informacijskih i knjiæniënih usluga kao i na prirodu informacijske znanosti kao znanstvenog polja. U primijenjenim je pak istraæivanjima u polju informacijske znanosti Saracevic prouëavao kriterije, mjerila i metode za vredovanje postignuêa sustava za informacijska pretraæivanja i informacijskih sustava uopêe. Posebna su tema njegovih znanstvenih istraæivanja korisnici i koriπtenje knjiæniënih i informacijskih usluga. Neki njegovi eksperimenti posveêeni su djelotvornom posredovanju u informacijskim sustavima i rastuêoj uëinkovitosti pretraæivanja u velikim bazama podataka. Posljednjih godina njegovo je znanstveno i istraæivaëko zanimanje usmjereno prema temeljnim pitanjima i problemima digitalnih knjiænica, osobito obrazovanju za digitalno okruæenje te vrednovanju digitalnih zbirki i usluga. Aktivnost profesora Saracevica na meappleunarodnom planu iznimno je zanimljiva i pokazuje ne samo da se radi o znanstveniku sa πirokim dijapazonom interesa i zavidnom energijom veê i o znanstveniku humanistu, koji je uvijek znao prepoznati one kojima je njegova pomoê potrebna. To je osobito razvidno iz njegova djelovanja kao savjetnika na projektima u zemljama u razvoju te ulozi koju je imao u razvoju πireg polja informacijskih znanosti u Hrvatskoj. Preko deset godina, potpomognut sredstvima Rockefellerove zaklade, oblikovao je, preustrojavao i vrednovao visokokvalitetne, a cijenom prihvatljive, medicinske informacijske sustave u zemljama u razvoju. Bio je tada gostujuêi profesor na Ëetiri inozemna sveuëiliπta. Kao Uneskov ekspert radio je s brojnim meappleunarodnim organizacijama te savjetovao o pitanjima oblikovanja, razvoja i vrednovanja informacijskih sustava za knjiænice, odræao je niz seminara i predavanja te izlagao na meappleunarodnim skupovima u 35 zemalja. Kao glavni pozvani predavaë izlagao je na brojnim meappleunarodnim konferencijama. RadeÊi zajedno s kolegama iz gotovo cijeloga svijeta, posebnu je paænju posvetio meappleunarodnom prenoπenju znanstvenih i tehniëkih informacija te meappleunarodnoj primjeni rezultata iz informacijske znanosti i informacijskih sustava. Rezultat su takva djelovanja brojni izvjeπtaji koje je priredio profesor Saracevic. Za Unesko izradio je poznatu i vrlo koriπtenu studiju A course in information consolidation: a handbook for education and training in analysis, synthesis and repackaging of information (1986.). Zajedno s profesorom Paulom Kantorom, svojim kolegom i prijateljem sa SveuËiliπta Rutgers, i s J. D'Espozito-Wachtmann priredio je Final report on studying the cost and value of library services (1995.), a u suradnji s L. T. Huttenlock i P. Dawson, Kantor i Saracevic izdali su iste godine priruënik u kojemu je predstavljena taksonomija vrijednosti proizaπla iz koriπtenja knjiænica i informacija. Godine oba su znanstvenika priredila izvjeπtaj o projektu koji je potaknulo ameriëko Udruæenje specijalnih knjiænica (Special Library Association SLA) na temu vrednovanja specijalnih knjiænica i informacija

248 Predavanje na SveuËiliπtu u Sarajevu godine Na konferenciji LIDA u Dubrovniku godine /18/06, 8:17 PM

249 Projekti Od 1970-ih Saracevic je djelovao kao glavni inspektor i izvjestitelj, direktor, savjetnik ili glavni istraæivaë odnosno suistraæivaë, angaæiran u obuëavanju informacijskih struënjaka, te kao savjetnik ili prireappleivaë odnosno recenzent niza projekata. Uz financijsku podrπku ranije navedenih zaklada i ustanova istraæivao je i izvjeπtavao o percepciji potreba za znanstvenim i tehniëkim informacijama u zemljama u razvoju, vrednovao informacijske usluge, prouëavao klasifikacijske sustave i strukturu upita pri informacijskim pretraæivanjima, a istraæivao je i postupke tzv. prepakiranja informacija u znanosti i tehnologiji. Odreappleena su sredstva u sklopu obrazovnih programa i programa struënoga usavrπavanja bila namijenjena pisanju priruënika, a druga su usmjrena na eksperimente vezane uz kognitivne vidove traganja za informacijama i pronalaæenje informacija te analizu prirode i poboljπanja interakcije knjiæniëar korisnik te uz online pretraæivanja sa svrhom iznalaæenja optimalnih modela opskrbe informacijama u knjiænicama. Kao Fulbrightov stipendist u dva je navrata predavao i obavljao znanstvena istraæivanja na SveuËiliπtu u Zagrebu i u Nacionalnoj i sveuëiliπnoj knjiænici u Zagrebu (1994. i 1999.) pri Ëemu je, unatoë nedostatnim podacima, uspio provesti vrijedna istraæivanja te longitudinalnu studiju o korisnicima i koriπtenju u toj knjiænici neposredno prije selidbe te nakon preseljenja u nove prostore. Usto, u ta je istraæivanja ukljuëio tadaπnje studente knjiæniëarstva s Odsjeka za informacijske znanosti u Zagrebu koji su radeêi s njim ovladali temeljnim metodoloπkim postupcima, zahvaljujuêi njegovu predanom pedagoπkom radu i uvjerenju da buduênost hrvatskog knjiæniëarstva i informacijske znanosti uvelike ovisi o kvalitetnim mladim struënjacima. Posljednje dvije godine marljivo priprema pregledne radove o problematici relevantnosti u okruæenju digitalnih zbirki i usluga (Relevance moves to digital libraries: what can be synthesized from relevance studies over last 30 years?) koji Êe biti obajvljeni u uglednom godiπnjaku Advances in Librarianship i vodeêem ameriëkom Ëasopisu u polju informacijskih znanosti JASIS-u. Nastavna djelatnost Viπe od tri desetljeêa profesor Saracevic ukljuëen je u pouëavanje te vrednovanje, oblikovanje i preoblikovanje nastavnih planova i programa u knjiæniënoj i informacijskoj znanosti. Njegovo je zanimanje napose usmjereno interdisciplinarnim odnosima i komuniciranju izmeappleu znanstvenika u polju informacijske znanosti i drugim srodnim disciplinama, osobito knjiæniëne znanosti i raëunalne znanosti, te snaænijem povezivanju znanstvenih istraæivanja u informacijskoj znanosti i akademske izobrazbe. Niz godina sudjelovao je u vrednovanju i oblikovanju nastavnih planova i programa te na razvoju i preoblikovanju niza kolegija na SveuËiliπtu Case Western i na SveuËiliπtu Rutgers. U 1970-im i sve do sredine 1980-ih godina bio je direktor (i osnivaë) Meappleunarodnog programa u informacijskoj i knjiæniënoj znanosti, usmjerenog prema potrebama zemalja u razvoju ( ) te glavni savjetnik za brojne doktorske /18/06, 8:17 PM

250 disertacije i Ëlan povjerenstava pri obranama ( ). Bio je odgovoran za upravljanje tim programom i za prihvat studenata (preko 500 studenata iz 40-ak zemalja diplomiralo je u sklopu Programa, a mnogi su meappleu njima postali vodeêi struënjaci za knjiæniëne i informacijske djelatnosti i obrazovanje u svojim zemljama). Tijekom tih godina profesor Saracevic predavao je predmete: Sustavi za informacijsko pretraæivanje, Osnove knjiæniëne znanosti, Metode pretraæivanja i pronalaæenja informacija, Bibliografske baze podataka, Informacijska tehnologija, Analiza informacijskih sustava i druge. Na SveuËiliπtu Case Western ( ) sudjelovao je u izvoappleenju doktorskoga programa, u njegovu vrednovanju i reviziji. Na tom je studiju predavao predmete Uvod u informacijsku znanost i Izvoappleenje i vrednovanje informacijskih sustava. Kao direktor Programa iz informacijske znanosti ( ) bio je odgovoran za njegovo provoappleenje. Taj se program razvio kasnije u glavni program kole. Profesor je takoappleer djelovao i kao glavni savjetnik studentima za njihove magistarske i doktorske radove. Na SveuËiliπtu Rutgers (od do danas) ukljuëen je u izradu doktorskoga programa, njegovo vrednovanje i reviziju, πto je rezultiralo cjelovitim preoblikovanjem Programa godine. Njegovi su napori doveli do osmiπljavanja novog podruëja specijalizacije studijski modul Informacijska politika i upravljanje. Povremeno je bio koordinator za taj obrazovni modul i za modul Informacijski sustavi i strukture. Tijekom tog razdoblja vodio je ili je bio Ëlanom povjerenstva za 12 obranjenih doktorskih radova. Danas predaje na doktorskom studiju predmet Informacijski i komunikacijski procesi (timski). Vezano uz magistarski program iz KnjiæniËnih sluæbi i usluga, vrednovao je, predlagao u nekoliko navrata poboljπanja i priredio nacrt za prijedlog revizije cjelovita programa (1989.). Zajedno s kolegom Nicholasom Belkinom razvio je novo podruëje prouëavanja i obrazovni modul Informacijsko pretraæivanje. Kolegiji koje predaje na magistarskom studiju su: Uvod u ponaπanje ljudi pri traganju za informacijama (zajedno s N. Belkinom), Informacijske interakcije, Posredovanje i traæenje informacija, Analiza, sinteza i prezentacija u digitalnim knjiænicama. Profesor Saracevic sudjelovao je u pripremama magistarskog programa Komunikacijske i informacijske tehnike. ZnaËajan je i njegov doprinos u razvoju specijalizacije u podruëju informacijskih sustava, za πto je osmislio novi kolegij koji i predaje. Svojim je savjetima usmjeravao aktivnosti na oblikovanju novih, tzv. bolonjskih programa na Odsjeku za informacijske znanosti pri SveuËiliπtu J. J. Strossmayer u Osijeku, osobito za poslijediplomsku razinu. Odabrani meappleunarodni nastupi Od do profesor Saracevic gost je na SveuËiliπtu u Rio de Janeirou, na Brazilskom institutu za znanstvene i tehniëke informacije, gdje je predavao kolegije Informacijsko pretraæivanje i Indeksiranje i tezaurus. Istodobno bio je savjetnik za 20 obranjenih magistarskih radova na Institutu. AmeriËka Nacionalna znanstvena zaklada imenovala ga je Ëlanom bilateralne komisije za suradnju u informacijskoj znanosti i tehnologiji izmeappleu Sjedinjenih /18/06, 8:17 PM

251 AmeriËkih Dræava i Sovjetskoga Saveza (1974.), Meksika (1976.) i Egipta (1976.). Sudjelovao je u nizu susreta u tim zemljama i pripremi sporazuma. Od godine kad je vodio regionalni teëaj za struëno usavrπavanje u polju primjene suvremenih tehnika za dokumentalistiku i informacijske sustave u JugoistoËnoj Aziji, koji su se odvijali na Azijskome institutu za tehnologiju u Bankoku i na kojima su sudionici bili iz osam zemalja, poëinje njegovo intenzivno razdoblje putovanja i odræavanja akademske nastave i seminara u Aziji, Africi i Juænoj Americi. Kao Fulbrightov stipendist bio je zaduæen za konferenciju i kolokvij u sklopu programa Universities in World Network of Information and Communication u Dubrovniku i 1980., kada je i odræao predavanja o trendovima u vezi s informacijama i bazama podataka. U 1980-im odræao je niz pozvanih predavanja na meappleunarodnim konferencijama i seminarima, primjerice onima koje je organizirao IstraæivaËki i razvojni odjel Britanske knjiænice o baziënim informacijskim istraæivanjima, i 1986., zatim na 7. meappleu-ameriëkoj konferenciji u Brazilu, i na konferenciji u organizaciji Meappleu-ameriËkog udruæenja knjiæniëara i dokumentalista u agronomiji. Bio je glavni predavaë na 1. kongresu Udruæenja afriëkih medicinskih knjiænica u Senegalu te na 1. i 2. meappleunarodnoj konferenciji o koncepcijama u knjiæniënoj i informacijskoj znanosti (Tampere, Finska i Kopenhagen, Danska 1996.), na konferenciji o primjeni raëunala u knjiænicama (Zagreb, 1994.), na seminaru Obrazovanje u informacijskoj znanosti: pogled u buduênost (Maroko, 1994.) i na desetoj godiπnjoj konferenciji korisnika CoBISSa (Maribor, Slovenija 1997.) i mnogim drugima. Kao Fulbrightov stipendist u Hrvatskoj profesor Saracevic odræao je niz predavanja u raznim hrvatskim gradovima, na razne teme, u rasponu od koriπtenja elektoniëkih informacijskih izvora i mreæa, korisnika i koriπtenja, primjene TQM-a, do trendova i problema u obrazovanju i oblikovanja nastavnih planova i programa. Od aktivno se ukljuëio u skupinu Prijatelji sarajevske knjiænice koja je na meappleunarodnome planu nastojala potaknuti rekonstrukciju uniπtene Nacionalne i univerzitetske biblioteke. U jesen priredio je nacrt Strateπkoga plana za rekonstrukciju knjiænice, a u kolovozu posjetio je knjiænicu i savjetovao o nizu pitanja s tim u vezi. Od godine kao predsjedatelj Programskog odbora angaæiran je oko priprema TreÊe meappleunarodne konferencije o koncepcijama u knjiæniënoj i informacijskoj znanosti (CoLIS3), koja se odræala u svibnju u Dubrovniku. Na toj je konferenciji, koja je na njegovu inicijativu i osobno zalaganje odræana u Hrvatskoj, predloæio pokretanje meappleunarodnih seminara i konferencija poznatih kao Libraries in the Digital Age LIDA. Svojim osobitim zalaganjem potaknuo je brojne struënjake iz SAD-a i Europe da sudjeluju na LIDA-i tako da se sedam godina za redom u Interuniverzitetskom centru okupljaju vrhunski svjetski struënjaci, znanstvenici koji predstavljaju rezultate svojih istraæivanja u odnosu na kontekst digitalnih knjiænica, praktiëari sa zanimljivim iskustvima i primjerima dobre prakse te studenti u polju informacijskih znanosti, isprva samo iz Hrvatske, a danas iz sve veêeg broja europskih zemalja, a od godine i iz SAD-a, Taywana, Maroka i dr /18/06, 8:17 PM

252 StruËne aktivnosti Profesionalne udruge Svjestan vaænosti i uloge profesionalnih udruga u promicanju novih ideja i dobre prakse Tefko Saracevic aktivan je Ëlan AmeriËkog udruæenja za informacijsku znanost i tehnologiju (ASIST), Udruæenja za raëunalne strojeve (ACM) i Udruæenja za obrazovanje u polju knjiæniëne i informacijske znanosti (ALISE) i drugih. U ASIST-u bio je predsjedavajuêi razdjela za sjeverni Ohio ( ), predsjedavajuêi Posebne interesne skupine za obrazovanje u informacijskoj znanosti ( ), savjetnik u Upravnom odboru, Ëlan Izvrπnog odbora, Ëlan Odbora za obrazovanje ( ), predsjedavajuêi Programskog odbora pri Posebnoj interesnoj skupini za meappleunarodna informacijska pitanja ( ), presjedavajuêi iste te grupe ( ), savjetnik u razdjelu za studente pri SveuËiliπtu Rutgers (od 1986.), te izabrani predsjednik ( ) i predsjednik ( ) ASIST-a. UredniËki odbori Profesor Saracevic Ëlan je niza uredniπtava znanstvenih Ëasopisa. Od glavni je urednik Ëasopisa Information Processing and Management, koji izdaje Elsevier. Redovito recenzira Ëlanke drugih autora za veêi broj Ëasopisa i zaklada, poput Fulbrighta, Savjeta za meappleunarodnu razmjenu znanstvenika ( ), ameriëke Nacionalne znanstvene zaklade, ameriëkog Odjela za obrazovanje, ameriëkog Nacionalnog instituta za zdravstvo, za Ëasopise odnosno godiπnjake JASIS, ARIST, LISR i druge. Od sedamdesetih je godina Ëlan brojnih i raznih uredniπtava Ëasopisa, poput primjerice, Scientometrics, Education for Information, International Journal of Micrographics & Video Technology te u nizovima poput Books in Library and Information Science. Savjetnik je za ureappleivanje u polju knjiæniëne i informacijske znanosti u nakladniëkom poduzeêu Libraries Unlimited, a recenzira knjige u seriji Computer and Information Science koju izdaje Wiley & Sons. Nagrade i priznanja Profesor Saracevic primio je Nagradu Gerald Salton za izvrsnost u znanstvenoistraæivaëkome radu za godinu. Nagradu dodjeljuje Posebna interesna skupina za pitanja informacijskoga pretraæivanja pri Udruæenju za raëunalne strojeve (SIGIR/ACM). ASIST-ova nagrada (najviπe priznanje koje dodjeljuje to udruæenje) dodjeljena mu je godine, a Odbor SveuËiliπta Rutgers dodijelio je profesoru prizanje za izvrsnost za Godine njegov je rad JASIS proglasio najboljim radom te godine, ASIST-ovo priznanje za izvanredan nastavniëki doprinos dodjeljeno mu je Zajedno s kolegom Alanom M. Reesom primio je priznanje za najbolji Ëlanak, koje je dodijeljeno na godiπnjemu skupu tadanjeg AmeriËkog druπtva za dokumentaciju (danas AmeriËko druπtvo za informacijsku znanost). Jedno od prvih znaëajnijih priznanja bila je godiπnja nagrada A. Alpers za najboljeg studenta poslijediplomca koji je diplomirao na SveuËiliπtu Case Western /18/06, 8:17 PM

253 Kao predsjedavajuêi Programskog odbora (1983.) i Posebne interesne skupine za meappleunarodna informacijska pitanja (1984.), primio je godiπnju nagradu dva puta zaredom za uspjeπan rad. Kao predsjedavajuêi Posebne interesne skupine za obrazovanje pri ASIST-u, primio je nagradu koja je toj skupini dodijeljena za najbolju publikaciju objavljenu te godine. Baza podataka Web of Science biljeæi do danas 1306 citata radova profesora Saracevica. U studiji Mapping the intellectual structure of information retrieval studies: an author co-citation analysis, (autori Ding, Y., G. Chowdhury, G. and S. Foo, 1999) bio je razvrstan kao Ëetvrti meappleu najcitiranijim autorima u razdoblju pokrivenome istraæivanjem ( ), i oznaëen kao jedan od najutjecajnijih autora u podruëju istraæivanja o ponaπanju korisnika pri pretraæivanju i pronalaæenju informacija. Godine podaci o æivotu i djelovanju Tefka Saracevica uvrπteni su u 53. izdanje Marquisove publikacije Who is who in America. U studiji Productivity of U. S. library and information science faculty: the Hayes study revisited (autori J. M. Budd and C. A. Seavey, 1996.) oznaëen je kao drugi pojedinac s najviπe citata i kao Ëetvrti pojedinac s najviπe Ëlanaka u Ëasopisima u razdoblju do Izbor je uëinjen izmeappleu 459 sveuëiliπnih nastavnika u polju knjiæniëne i informacijske znanosti u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. U studiji Citation statistics as measure of faculty research productivity (autor R. M. Hayes, 1983.) bio je postavljen na πesnaesto mjesto izmeappleu 411 izabranih sveuëiliπnih nastavnika na πezdeset ameriëkih knjiæniënih i informacijskih odjela s obzirom na citiranost u razdoblju od do U studiji Author coocitation: a literature measure of intellectual structure (autori H. D. White and B. D. Griffith, 1981) prepoznat je kao jedan od 39 znanstvenika u podruëju informacijske znanosti s obzirom na vaænost radova. Njegov je rad svrstan u skupinu 'generalisti'. Posebno priznanje za zasluge u informacijskoj znanosti dodijeljeno je profesoru Saracevicu i joπ dvojici znanstvenika na 1. brazilskom skupu o informacijskoj znanosti (Rio de Janeiro, lipnja 1975.), koji je u cjelosti bio posveêen laureatima. Druπtvene aktivnosti AmeriËko-hrvatsko akademsko druπtvo (AHAD) Tefko Saracevic postao je Ëlan AHAD-a u Clevelandu, dræava Ohio, godine i od tada dvadeset je godina bio vrlo aktivan u tom druπtvo kao njegov Ëlan, Ëlan Izvrπnog odbora, sektretar ( ) i predsjednik ( ). Slijedom inicijativa hrvatskih intelektualaca koji su doπli u Sjedinjene AmeriËke Dræave nakon drugog svjetskog rata, AHAD je osnovan Njegov je glavni cilj bio poticanje i razumijevanje povijesti, kulture i aktualnih problema u Americi i u Hrvatskoj i suradnja meappleu hrvatskim udrugama u Sjevernoj Americi. Najprepoznatljivija meappleu AHAD-ovim djelatnostima bila je organizacija znanstvenih skupova na raznim sveuëiliπtima u 1960-im godinama.»lanovi ameriëkih i /18/06, 8:17 PM

254 U kabinetu na SveuËiliπtu Rutgers, New Jersey godine hrvatskih akademskih ustanova i umjetnici dræali su predavanja o raznim temama od interesa i sudjelovali u raspravama. Nabrojimo neke meappleu njima: Hrvati kod kuêe i u inozemstvu (1969., deset predavanja), Hrvatska i Hrvati u πesdesetima (1961., devet predavanja), AmeriËki Hrvati (1962., dvanaest predavanja), Studije o podruëju Balkana (1963., deset predavanja, koncerti i izloæba), Juæni Slaveni proπlost i sadaπnjost (1964., dvanaest predavanja), Juæni Slaveni sadaπnjost i buduênost (1965., πest predavanja), Umjetnost i humanistiëke znanosti u juænoj i istoënoj Europi (1966., πest predavanja). Na preporuku ameriëkoga Ministarstva vanjskih poslova, dr. Franjo Tuappleman. koji je tada bio u posjeti SveuËiliπtu Yale, pozvan je da sudjeluje u raspravi koju je organizirao AHAD. Godine profesor Dalibor BrozoviÊ, kao prvi govornik iz domovine, odræao je predavanje o hrvatskome jeziku i knjiæevnosti. Za seriju predavanja u o Hrvatskoj i stogodiπnjemu hrvatskom exodusu bilo je predviappleeno sudjelovanje predavaëa iz Hrvatske, ali su planovi poremeêeni u posljednji trenutak slijedom politiëkih odluka iz Jugoslavije, a AHAD je sluæbeno optuæen za svoje veze s kontrarevolucionarnom jezgrom okupljenom oko Matice hrvatske. U organizaciji svih navedenih dogaappleanja Tefko Saracevic imao je aktivnu ulogu, a Ëesto je bio voditelj panela ili moderator u raspravama. U 1960-im i 1970-im godinama, na lokalnoj je i regionalnoj razini organizirao niz kulturnih zbivanja vezanih uz predstavljanje hrvatskoga kulturnog nasljeapplea /18/06, 8:17 PM