JEDNAK PRISTUP PRAVDI DJECE u Bosni i Hercegovini

Transcription

1 JEDNAK PRISTUP PRAVDI DJECE Novembar 2015.

2

3 JEDNAK PRISTUP PRAVDI DJECE Novembar 2015.

4 AUTORICE: LEKTORICA: PREVOD: IzDavač: DIzajn I grafičko uređenje: ŠTAMPA: Meagan Smith Hrle and Sanja Tošić Chris Hughes Mersiha Džajić i Bojana Imamović UNICEF Mirna Ćesović Arch Design, Sarajevo

5 Zahvale autorice izražavaju iskrenu zahvalnost svima koji su učestvovali u ovom istraživanju, a koji rade sa djecom i za djecu, te posebno djeci koja su učestvovala i članovima njihovih porodica. autorice, također, izražavaju zahvalnost Ireni grizelj, pripravnici programa Pravda za svako dijete, na svesrdnoj pomoći tokom istraživanja i izrade izvještaja. naročitu zahvalnost dugujemo i osoblju unicef BiH na doprinosu i korisnim prijedlozima tokom izrade izvještaja, a posebno Paolu Marchiju, Mariju Tokiću i Mirzi Puziću.

6 4 Jednak pristup pravdi djece SaDrŽaj InDekS SkraĆenICa....7 OBJAŠNJENJE POJMOVA SaŽeTak HISTORIJAT METODOLOGIJA SVRHA ŠTA JE JEDNAK PRISTUP DJECE PRAVDI? zbog čega je jednak PrISTuP PravDI BITan za DjeCu? usložnjavanje Izazova u Slučaju DjeCe PrISTuP PravDI u MeđunaroDnoM kontekstu: MeđunaroDnI PravnI I STraTeŠkI okvir MeđunaroDnI PravnI okvir za zaštitu ljudskih Prava EVROPSKI PRAVNI OKVIR ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA PREGLED RANJIVIH GRUPA DJECE ROMSKA DJECA DjeCa Sa PoTeŠkoĆaMa u razvoju DjeCa Iz SIroMaŠnIH PoroDICa I ruralnih PoDručja INSTITUCIONALNO ZBRINUTA DJECA NASILJE NAD DJECOM DJECA POVRATNICI I INTERNO RASELJENA DJECA TRGOVINA DJECOM I DJECA KOJA RADE NA ULICI...40

7 Jednak pristup pravdi djece 5 6. PRAVNI SISTEM U BOSNI I HERCEGOVINI: INSTRUMENTI I MEHANIZMI PregleD DoMaĆeg zakonodavnog I STRATEŠKOG OKVIRA I PRAKSI PREGLED USTAVNIH RJEŠENJA ključne InSTITuCIje I nacionalne STraTegIje koje utiču na PrISTuP DjeCe PravDI gdje DjeCa Mogu TraŽITI Pravnu zaštitu rezultati ISTraŽIvanja o kontaktu DjeCe Sa PRAVNIM SISTEMOM DjeCa ŽrTve MaloljeTnI PreSTuPnICI I DjeCa IzloŽena RIZIKU OD SUKOBA SA ZAKONOM DjeCa u građanskim PoSTuPCIMa MIŠljenja STručnIH osoba Iz SekTora PRAVDE O POTREBAMA DJECE ZA PRAVDOM rezultati ISTraŽIvanja o znanju I glavnim PREPREKAMA NA KOJE DJECA NAILAZE PRILIKOM OSTVARIVANJA PRISTUPA PRAVDI STAVOVI O NEDOSTACIMA PRAVNOG SISTEMA SVJESNOST DJECE O NJIHOVIM PRAVIMA UPOZNATOST DJECE SA MEHANIZMIMA ZA PRISTUP PRAVDI Da li Se neka DjeCa Suočavaju Sa većim PREPREKAMA U PRISTUPU PRAVNIM MEHANIZMIMA? PREGLED PREPREKA U PRISTUPU PRAVNIM MEHANIZMIMA Pravne I PrakTIčne PrePreke SOCIJALNE I KULTUROLOŠKE PREPREKE...79

8 6 Jednak pristup pravdi djece 9. rezultati ISTraŽIvanja o PoSTuPCIMa PrIlagođenIM DjeCI ZAGARANTOVANO PRAVO NA INFORMISANOST ZAGARANTOVANO PRAVO DJETETA DA BUDE SASLUŠANO I IZRAZI SVOJE MIŠLJENJE PSIHOLOŠKA, SOCIJALNA I ZDRAVSTVENA PoMoĆ PrIlagođena DjeCI PRAVO DJETETA NA SIGURNOST, ZAŠTITU I PODRŠKU U PRAVOSUDNIM POSTUPCIMA SaSluŠanje PrIlagođeno DjeTeTu ZAGARANTOVANA EFIKASNOST POSTUPKA Pravno zastupanje I Pravna PoMoĆ ZAŠTITA PRAVA NA PRIVATNOST OSTVARIVANJE PRAVA NA ODŠTETU načelo zabrane DISkrIMInaCIje I PrISTuP PravDI NAJBOLJI INTERESI DJETETA zaključci PREPORUKE DODATAK

9 Jednak pristup pravdi djece 7 INDEKS SkraĆenICa OBJAŠNJENJE POJMOVA BD BiH ekljp eu FBiH IPa rs UN vstv Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine Bosna i Hercegovina evropska konvencija o ljudskim pravima evropska unija Federacija Bosne i Hercegovine Instrument pretpristupne pomoći republika Srpska Ujedinjene nacije visoko sudsko i tužilačko vijeće Dijete je svaka osoba mlađa od 18 godina. Dijete žrtva je dijete oštećeno krivičnim djelom. Dijete svjedok je dijete očevidac krivičnog djela. Oštećena strana je zakonski termin iz zakona o krivičnom postupku kojim se označava osoba oštećena krivičnim djelom, koja je uključena u krivični postupak. Maloljetni prestupnik je dijete dobi od 14 do 17 godina, koje je u sukobu sa zakonom. Pravda za svako dijete je holistički koncept kojim se nastoji unaprijediti poštivanje međunarodnih standarda u odnosu na brigu, starateljstvo ili zaštitu sve djece u kontaktu sa sektorom pravde, bilo u svojstvu navodnih počinioca ili žrtava/svjedoka, ili u odnosu na bilo koji drugi pravni postupak koji se tiče njihovih prava. Po mjeri djeteta i osjetljiv na potrebe djece: Ovi pojmovi su vrlo sličnog značenja i oba se općenito odnose na pristup kojim se na prvo mjesto stavljaju potrebe, mišljenja i osjećaji djece. Stručna osoba iz sektora pravde: U svrhu ovog istraživanja, ovaj pojam odnosi se na sve osobe unutar sektora pravde, uključujući policiju, institucije socijalne zaštite, tužioce, advokate i sudije, odnosno osobe koje nadziru, pružaju usluge ili prate rad sektora pravde, uključujući škole, stručne osobe u ministarstvima, Instituciju ombudsmena i nevladine organizacije. Posebne mjere su aspekt strategijâ jednakopravnosti kojima se osigurava jednakost ishoda za grupe u ranjivom položaju. u kontekstu djece u sektoru pravde, mogu se odnositi na svaku mjeru, strategiju, ili pravilo koje podržava puno učešće djece koja se mogu naći u ranjivom položaju.

10 Jednak pristup pravdi djece 8 Slika 1: Prava koja su bitna za djecu prema njihovim izjavama Pravo na prijateljstvo Pravo da idem u školu Pravo na igru i zabavu Pravo na rad Pravo na bavljenje sportom Pravo na ljubav roditelja i porodice Pravo na poštivanje Pravo na porodicu Pravo na zaštitu od tuče i ponižavanja Pravo da budem živ/a i zdrav/a Pravo na vlastito mišljenje

11 Jednak pristup pravdi djece 9 Biti voljen i poštovan. unicef/bhg 2015 /Budimir zeljko keko Odgovor sedamnaestogodišnje djevojčice na pitanje šta su ljudska prava

12 10 Jednak pristup pravdi djece 1. SaŽeTak Djeca (BiH) svakodnevno se suočavaju sa kršenjem i izazovima u ostvarivanju svojih prava. Međutim, samo mali broj djece odlučuje se potražiti pomoć, zadovoljenje pravde i obeštećenje, a još manji broj ostvaruje pravo na djelotvoran pravni lijek. Iako općenito priznato odraslima, čini se da je pravo djece na pristup pravdi još uvijek nedostižno. ukoliko države ne uspostave zakonske okvire kojima će osigurati da djeca budu upoznata sa svojim pravima, dostupnim pravnim lijekovima i omogućiti im pravno zadovoljenje za čitav niz povreda njihovih prava, sveobuhvatna prava zaštićena konvencijom o pravima djeteta nisu svrsishodna. Dosadašnje reforme u BiH su se fokusirale na poduzete aktivnosti pravosudnih organa prema djeci koja su u sukobu sa zakonom, dok se puno manje pažnje posvećivalo načinu na koji pravosudni sistem podržava djecu čija su prava povrijeđena, bilo da su žrtve krivičnih djela, učesnici u sudskom postupku iz područja porodičnog prava, ili su u dodiru s pravosudnim sistemom iz bilo kojeg drugog razloga. ovo istraživanje pruža uvid u mišljenja djece, porodicâ i stručnih osoba iz sektora pravde o razlozima zbog kojih djeca dolaze u dodir s pravosudnim sistemom - kome se djeca obraćaju u potrazi za pravdom, koji su im mehanizmi na raspolaganju, koje su najveće prepreke na koje djeca nailaze u potrazi za pravdom i da li su mehanizmi za pristup pravdi prilagođeni djeci. Stavljajući naglasak na glas djece, posebno one koja žive u uslovima koji ih čine ranjivim, te glas njihovih porodica i stručnih osoba iz sektora pravde, istraživanje utvrđuje strateške intervencije koje su potrebne kako bi se osiguralo da pristup pravdi postane stvarnost za svako dijete. 1.1 ŠTA JE JEDNAK PRISTUP PRAVDI I ZAŠTO JE ON VAŽAN? jednak pristup djece pravdi odnosi se na pravo na djelotvorne i pravedne odgovore na povrede prava, na zaštitu prava, ili na rješavanje sporova u pravednom i transparentnom postupku u kojem se štiti dostojanstvo djece i promoviše njihov razvoj. naglasak na jednakosti znači da svako dijete, bez obzira na dob, spol, etničku pripadnost, državljanstvo, poteškoće u razvoju, socioekonomsko porijeklo ili bilo koji drugi status, može jednako iskoristiti pravna sredstva i imati

13 Jednak pristup pravdi djece 11 unicef/bhg 2013 /Imrana kapetanovic

14 12 Jednak pristup pravdi djece zaštitu svojih prava bez diskriminacije. Pravosudni sistemi moraju biti prilagođeni potrebama djece jer samo paušalna primjena općih mjera koje se odnose na odrasle nije dovoljna. osim toga, nekoj djeci koja se suočavaju s dodatnim izazovima i preprekama potrebne su i posebne mjere i dodatna pomoć da bi uživala ova prava jednako kao i sva druga djeca. Metodologija ovog istraživanja insistira na uključenju djece koja se mogu suočiti s dodatnim izazovima prilikom ostvarivanja svojih prava zbog siromaštva, isključenosti, ili diskriminirajućih stavova. Pristup pravdi predstavlja središnju komponentu svakog okvira vladavine prava kojim se promoviše pravda i odgovornost i, ako gledamo kroz prizmu ljudskih prava, on obuhvata i materijalno pravo pravo na pravni lijek, kao i sredstva zaštite svih drugih prava. Stoga se pristup pravdi sve više priznaje kao temelj ostvarenja svih drugih osnovnih prava, kao što su pravo na obrazovanje, zdravlje i socijalnu zaštitu. uprkos znatnim nastojanjima da se provede pravosudna reforma u BiH i velikom napretku ostvarenom u pogledu odgovora na maloljetničko prestupništvo, još uvijek su potrebni napori i resursi da bi bili riješeni problemi s kojima se djeca suočavaju u pristupu pravosudnom sistemu. 1.2 ZAŠTO DJECI TREBA PRISTUP PRAVDI? Djeca imaju širok spektar potreba u vezi sa pristupom pravdi, koje su vezane za njihovu zaštitu, razvoj i ostvarivanje prava. u Izvještaju se priznaje značajan rad na unapređenju maloljetničkog pravosuđa, te detaljnije obrađuju pitanja djece žrtava, ili svjedoka, i djece uključene u građanske, uključujući i upravne postupke. kontakt sa pravosuđem u oblasti porodičnog prava ostvaruje se uglavnom zbog nasilja, zlostavljanja, ili zanemarivanja u porodici, dok se u brakorazvodnim postupcima kao glavni razlozi za pristup pravosuđu navode pitanja povjeravanja, čuvanja i odgoja djeteta i prava na kontakt i druženje sa roditeljem s kojim ne živi. opći zaključak istraživanja je da djeca imaju potrebe u oblasti pravde koje institucije sektora pravde ne rješavaju na adekvatan način.

15 Jednak pristup pravdi djece KOJE SU NAJVEĆE PREPREKE NA KOJE DJECA NAILAZE PRILIKOM OSTVARIVANJA PRISTUPA PRAVDI? Studija Jednak pristup pravdi djece u BiH pokazuje da iskustvo djece sa institucijama sektora pravde ne odražava uvijek zakonski i politički okvir. Pristup djece pravdi uveliko ovisi o njihovoj dobi i ovisnom položaju, kao i o kulturološkim percepcijama mjesta koje djeca zauzimaju u društvu i porodici. Djeca, jer se nalaze u dobi kada razvijaju svoje sposobnosti, posjeduju manje znanja i finansijskih resursa i, uopćeno, imaju manje kapaciteta za savladavanje kompleksnosti pravosudnog sistema u svim njegovim oblicima. u nastavku teksta sažeto su opisane neke od osnovnih prepreka utvrđenih u sklopu ovog istraživanja. 1.4 KULTUROLOŠKE I DRUŠTVENE PREPREKE jedan od najistaknutijih rezultata istraživanja je stepen u kojem na pristup djece pravdi negativno utiču društvene i kulturološke prakse koje djecu odvraćaju i obeshrabruju od potrage za pravdom. zbog uobičajenih uvjerenja i obrazaca, koji održavaju nejednakost, a za djecu je neprihvatljivo da se povjere odrasloj osobi o problemima kod kuće, a pogotovo da podnesu prijavu protiv člana svoje porodice, ili osobe iz šire zajednice. kulturološke norme pojačavaju činjenicu da je upotreba fizičkih disciplinskih mjera prihvatljiv dio odgoja djece. Djeca sama sebe ne doživljavaju kao nosioce prava, niti ih zajednica tako doživljava. uz to, mnoga djeca smatraju da su pravna sredstva beskorisna s obzirom na to da imaju utisak da odrasli nisu spremni da ih saslušaju, da im vjeruju i da vrednuju njihova iskustva. neka djeca su čak navela da su imala negativne posljedice, kao što je isključenje iz zajednice, zato što su govorila o povredama svojih prava. još jedna prepreka u pristupu djece pravdi, koju su posebno naglasila djeca koja se nalaze u ranjivom položaju, je njihovo nepovjerenje u institucije i strah da se njihovi predmeti neće procesuirati pravično i transparentno.

16 14 Jednak pristup pravdi djece 1.5 PRAVNE I PRAKTIČNE PREPREKE rezultati istraživanja otkrivaju čitav niz pravnih i praktičnih prepreka koje djeci onemogućavaju da ostvare pristup pravdi, koje nesrazmjerno utiču na djecu u ranjivim situacijama. Pravosudne institucije i postupci su osmišljeni imajući u vidu odrasle i nisu prilagođeni da odgovore na jedinstvene i posebne potrebe sve djece. Pravni savjeti i pravna pomoć djeci ne uzimaju dovoljno u obzir potrebe djece, a i postojeći resursi za ove usluge su nedovoljni. Djeci je zbog nedostatka poslovne sposobnosti u većini slučajeva potrebna podrška roditelja, ili staratelja da podnesu tužbu. čak i u slučaju prijave krivičnih djela počinjenih nad djecom, mnogi predmeti ne budu u cijelosti procesuirani, ili se završavaju oslobađajućim presudama. Imovinsko-pravni zahtjevi se u praksi rijetko ostvaruju. opći koncept da se prilikom svakog odlučivanja koje se odnosi na djecu prvenstveno moraju uzeti u obzir najbolji interesi djeteta prihvaćen je kao načelo, ali njegova praktična primjena kao procesnog pravila nije propisana zakonima i podzakonskim aktima, niti postoji u praksi. 1.6 NEDOSTATAK PROCEDURA PO MJERI DJETETA u BiH, ukupno gledano, sve više se provode postupci osjetljivi na potrebe djece, iako je primjena svih mjera zaštite i podrške još uvijek na ad hoc osnovama i nema mehanizama i resursa koji bi osigurali da se pravosudnim postupcima odgovori na potrebe djece i podržava razvoj djeteta. Samo policijske stanice u većim gradovima i kantonalni/okružni sudovi imaju kapacitete za saslušanje djece u svojstvu oštećenih/svjedoka u skladu sa zakonima o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima i djecom u krivičnom postupku (u daljem tekstu: zakoni o zaštiti i postupanju.) Podrška svjedocima tokom istrage i sudskog postupka nije dovoljna u mjestima gdje nema stručnjaka za podršku svjedocima, a policija nema gotovo nikakvih resursa za taj vid podrške tokom početne faze istrage. vansudska psihološka i socijalna podrška prije ili poslije sudskog postupka su, također, ograničene, a odredbe postojećih zakona o zaštiti svjedoka se nejednako primjenjuju na djecu koja se u krivičnom postupku pojavljuju kao oštećena strana. Hitnost postupaka u kojima su uključena djeca ne poštuje se uvijek. Međusobno povezana prava djeteta da bude informisano o postupku, uslugama i eventualnim

17 Jednak pristup pravdi djece 15 posljedicama za njega, kao i pravo da iznese svoje mišljenje u postupku koji ga se tiče, provode se nedovoljno. ne postoji jasno shvatanje o pravu djeteta na utvrđivanje njegovih najboljih interesa, niti se to pravo dovoljno primjenjuje u praksi. Potrebni su veći napori kako bi se osiguralo da svi mehanizmi imaju odgovarajuće procedure i kadrovske kapacitete za pružanje efikasnih usluga djeci. Također, potrebne su i strategije saradnje sa zajednicom da bi djeca bila u potpunosti upoznata sa načinom pristupa takvim uslugama. 1.7 NEKE GRUPE DJECE SU POGOĐENE U VEĆOJ MJERI rezultati istraživanja pokazuju da, iako sva djeca nailaze na prepreke u smislu informisanosti i suočavanja sa raznim pravnim, praktičnim, društvenim i kulturološkim barijerama na svom putu do pravde, prepreke postaju još veće usiljed ranjivosti, kao što je siromaštvo ili socijalna isključenost, i pod jakim su uticajem društvenih i kulturoloških normi. Posebna pažnja mora se posvetiti djeci koja su najisključenija, djeci koja žive u siromaštvu i djeci do kojih je najteže doći, znajući da ta djeca često nailaze na posebne izazove u pogledu ostvarenja pristupa pravdi. Mehanizmi za osiguranje pristupa odraslih pravdi nisu nužno dovoljni za djecu. Stoga bi trebalo primjenjivati pristup koji je usmjeren na dijete i u središte stavlja njegove potrebe. Takav pristup podrazumijeva obavezu sektora pravde da usvoji sveobuhvatne i prilagođene pristupe za djecu, uključujući onu koja žive u okolnostima koje ih čine ranjivim. To iziskuje usku saradnju sa sektorom unutrašnjih poslova, socijalne zaštite, obrazovanja i zdravlja. konačno, kako bi djeca postala aktivni akteri u planiranju i provođenju strategija i politika za ostvarenje pristupa pravdi, njihova mišljenja moraju biti stavljena u prvi plan. 1.8 PRAVCI BUDUĆEG DJELOVANJA općenito govoreći, pristup djece pravdi je i dalje pod uticajem uobičajenih normi koje često onemogućavaju djeci pristup pravnim sredstvima. Iako je ostvaren značajan napredak u oblasti maloljetničkog pravosuđa, i dalje su prisutni nedostaci u zakonodavnim i strateškim okvirima koji definišu druge potrebe u sektoru pravde. naše istraživanje pokazuje da i dalje postoji nesrazmjer između zakona i njegove primjene u praksi, čemu doprinosi nepovjerenje u institucije i činjenica da djeca uglavnom nisu upoznata sa zakonima i pravima. Djeca često ne znaju svoja

18 16 Jednak pristup pravdi djece prava, a ni kako ostvariti pravnu zaštitu u slučaju njihovog kršenja. ovo istraživanje ukazuje na potrebu intenzivnijih zakonskih i strateških reformi po mjeri svakog djeteta, uključujući izgradnju kapaciteta, jačanje mehanizama odgovornosti i obezbjeđenje odgovarajućih kadrova i usluga za ispunjavanje potreba djece, kako bi se omogućio jednak pristup djece pravdi. Potrebne su i promjene izvan sektora pravde koje će obuhvatiti sve vrste usluga za djecu, kako bi djeca mogla dobiti informacije o njihovim pravima, te pristupiti uslugama i tražiti zadovoljenje pravde. kako bi to bilo moguće, socijalni radnici, učitelji i nastavnici, psiholozi, vodeće osobe u zajednici i vladini službenici moraju zajedno raditi kako bi se djeci pomoglo u pristupu pravdi. u konačnici, za takve reforme potrebno je promijeniti uobičajeni način razmišljanja i percipirati djecu kao nosioce prava. 1.9 PREPORUKE zasnovano na rezultatima istraživanja, Izvještaj daje više preporuka za jačanje pristupa djece pravdi. S obzirom na to da su pitanja koja se ovdje razmatraju višedimenzionalna, odgovori moraju uključiti veliki broj međusobno povezanih aktera iz različitih sektora. neke od ključnih preporuka za poboljšanje pristupa djece pravdi u BiH su: jačati zakonodavni i strateški okvir koji podržava pristup djece pravdi. Prilagoditi pravosudni sistem kako bi bili u stanju osigurati specifična prava i potrebe djece usvojiti multidisciplinarni, koordinisani pristup pitanjima pristupa djece pravdi. jačati mehanizme odgovornosti u institucijama vlasti i pravosuđu, kao i prakse prikupljanja podataka. jačati mehanizme putem kojih će svi nivoi vlasti preuzeti odgovornost, te zagovarati i omogućiti ostvarivanje prava djeteta. jačati inicijative za pravno osnaživanje djece i uključivanje porodica radi podrške pristupu djece pravdi. Promovisati promjenu društvenih normi radi podrške jednakom pristupu djece pravdi.

19 Jednak pristup pravdi djece 17 unicef/bhg 2011 /almin zrno

20 18 Jednak pristup pravdi djece 2. HISTORIJAT ovo istraživanje analizira razloge zbog kojih djeca ostvaruju kontakt sa pravosuđem, gdje traže zadovoljenje pravde, na kakve prepreke pri tom nailaze i da li su postojeći mehanizmi djelotvorni i osjetljivi na potrebe i prava djece. na temelju empirijskih dokaza i prikupljenih mišljenja djece 1 koja žive u okolnostima koje ih čine ranjivim, Izvještaj ističe i postignuća i prepreke u omogućavanju pristupa djece pravdi u BiH. unatoč napretku ostvarenom kroz vladavinu prava i reforme u sektoru pravde, ovaj sektor i dalje je nespreman cijelosti prihvatiti i podržati pristup djece pravdi, što bi u konačnici moglo djeci onemogućiti da ostvare svoj puni potencijal. Baveći se djecom koja žive u siromaštvu, koja su socijalno isključena 2 i suočena sa različitim oblicima nasilja, 3 ovaj Izvještaj nastoji procijeniti u kolikoj mjeri institucije pravde, unutrašnjih poslova i socijalne zaštite, te njihove prakse, ispunjavaju potrebe za pravdom sve djece u BiH. 2.1 Metodologija ovo istraživanje provedeno je sveobuhvatnom metodologijom koja uključuje djecu i prilagođena je njihovim potrebama. opći cilj istraživanja bio je da se istaknu glasovi djece, porodica i zajednica, kao i stručnih osoba koje rade sa djecom u sektoru pravde. Istraživanje se naročito fokusiralo na djecu koja žive u okolnostima koje ih čine ranjivim i njihov tretman u pravnom sistemu, oslanjajući se primarno na mišljenja praktičara i same djece. ovo istraživanje je nastavak unicef-ovih zalaganja za unapređenje pravnih sistema po mjeri djece u regionu. Metodologija korištena u istraživanju prilagođena je iz metodologije Međunarodne organizacije za razvoj prava (IDlo) o jednakom 1 Prema članu 1. konvencije un o pravima djeteta dijete znači svako ljudsko biće mlađe od 18 godina, osim ako se po zakonu koji se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stiče ranije. 2 Vidjeti Izvještaj o regionalnoj analizi za 2012, UNICEF, Regionalni ured za Centralnu i Istočnu evropu i zajednicu nezavisnih Država, revidirano u martu 2013, str Vidjeti UNICEF, Skriveno od pogleda: statistička analiza nasilja nad djecom, septembar 2014.

21 Jednak pristup pravdi djece 19 pristupu djece pravdi, koja je primijenjena u četiri države unicefovog regiona Srednje i Istočne evrope i zajednice nezavisnih država tokom Istraživanje se odlikuje participativnim metodama po mjeri djeteta, koje stavljaju dijete u centar. nakon sveobuhvatnog pregleda sekundarnih podataka, istraživački tim sastavljen od međunarodnog i domaćeg istraživača je putem primarnog istraživanja ispitanika stekao direktan uvid u izazove s kojima se susreću djeca. Primarnim istraživanjem obuhvaćeni su: 1) ključni akteri 5 sudskog procesa, ili oni koji prate djecu, te im pomažu u ostvarivanju njihovih prava i sudskim postupcima i 2) djeca i članovi njihovih porodica. Djeca su sudjelovala u istraživanju kroz fokus grupe i individualne intervjue. Diskusijama u okviru fokus grupa obuhvaćene su perspektive o konceptu prava, znanja o raspoloživim putevima pravde, percepcije o radu zvaničnih institucija i kvalitetu raspoloživih informacija i podrške. Istraživanje je provedeno u skladu sa etičkim kodeksom za istraživanje sa djecom i o djeci u BiH. 6 zaključci i preporuke zasnovani su na prikupljenim podacima, posebno na prijedlozima i stavovima djece koji su posebno istaknuti na svim relevantnim mjestima u ovom Izvještaju. Istraživanje, također, uključuje rezultate istraživanja javnog mnijenja o znanju, stavovima i ponašanju koje je provedeno pod pokroviteljstvom unicef-a godine o pitanjima pravde za svako dijete, a koje je obuhvatilo i kvantitativne i kvalitativne istraživačke metode. 7 Istraživački proces uzeo je u obzir i nadovezao se i na druga istraživanja o pristupu pravdi koja su provedena u BiH 4 Ove zemlje su: Albanija, Gruzija, Kirgistan i Crna Gora. 5 Pojam ključni akteri se odnosi na: sudije, tužioce, policiju, zaposlene u odjelima za podršku svjedocima, službenike koji pružaju pravnu pomoć, socijalne radnike, zaposlene u institucijama koje pružaju podršku djeci, ombudsmene i nvo-e koji pružaju usluge djeci. 6 etički kodeks je usvojilo vijeće ministara BiH dana Istraživanja o znanju, stavovima i ponašanju predstavljaju uhodan naučnoistraživački instrument koji je koristan u smislu sagledavanja stanja i praćenja napretka tokom određenog vremenskog perioda u pogledu promjena u znanju, stavovima i ponašanjima. ovo istraživanje je obuhvatilo četiri ciljne grupe: 1) opću javnost; 2) stručne osobe iz sektora pravde i medije; 3) roditelje i 4) djecu dobi od 12 do 18 godina. Istraživanje obuhvata dvije komponente: 1) direktni intervjui sa 1052 odrasla ispitanika; 2) 11 fokusnih grupa s roditeljima i 9 fokusnih grupa sa djecom i 32 dubinska intervjua sa stručnim osobama iz sektora pravde i predstavnicima medija. vidi Custom Concept, Finalni izvještaj o istraživanju znanja, stavova i ponašanja, decembar 2014.

22 20 Jednak pristup pravdi djece i regionu. 8 ovo istraživanje je kvalitativno i nastoji sagledati iskustva djece iz njihove perspektive, perspektive njihovih skrbnika i stručnih osoba iz sektora pravde koje rade s djecom. relativno mali uzorak znači da rezultati istraživanja nisu statistički pouzdani, iako su ilustrativni. 9 Istraživači su uzeli u obzir predrasudu uzrokovanu društveno poželjnim stavovima, što podrazumijeva nastojanje da odgovori budu usklađeni sa općeprihvaćenim stavom društva. To je bilo posebno primjetno kod aktera iz sektora pravde. kada god je to bilo moguće, provedena je triangulacija odgovora između djece, osoba koje se za njih skrbe i dostupnih podataka. nadalje, stručne osobe iz sektora pravde nisu činile homogenu grupu. odgovori domaćih institucija za zaštitu ljudskih prava, institucija za pravnu pomoć i nevladinog sektora često su sadržavali suprotna mišljenja i različite perspektive. za potrebe ovog izvještaja svo stručno osoblje s kojima su provedeni individualni intervjui obuhvaćeno je pojmom stručne osobe iz sektora pravde. Što se tiče odabira učesnika studije, potrebno je napomenuti da su djeca koja su učestvovala u ovom istraživanju kontaktirana putem institucija, ili nevladinih organizacija koje su im prethodno već pružile usluge, ili informacije o njihovim pravima. Drugim riječima, ona su u većoj mjeri osnažena u odnosu na svoje vršnjake. Također, stručne osobe iz sektora pravde sa kojima su provedeni intervjui uglavnom su iskusni profesionalci koji su prošli kroz specijalističku obuku o pravdi za djecu i radu sa djecom. ovaj izvještaj u mnogome citira izjave učesnika u istraživanju, a posebno djece, kako bi se istaknula njihova mišljenja i iskustva. 8 ključni izvještaji o BiH uključuju Istraživanje o stanju dječijih prava i pristupu pravdi u BiH, završni izvještaj, juni 2014, koje su proveli evropska organizacija za javno pravo i vaša prava, dostupno na: < undp Jačanje integriteta pravosuđa kroz poboljšan pristup pravdi: analiza nacionalnih studija o kapacitetima pravosudnih institucija da odgovore na potrebe/zahtjeve osoba sa invaliditetom, manjina i žena, 2013, dostupno na < undp.org/content/rbec/en/home/library/democratic_governance/strengtheningjudicial-integrity-through-enhanced-access-to-just.html> i Naša Djeca, Prvi dječiji izvještaj o stanju prava djece, decembar 2014, dostupno na < web.pdf>. 9 ukupno je intervjuisano 47 stručnih osoba, 13 djece i 4 roditelja, a u fokusiranim grupnim diskusijama sudjelovalo je 55 djece iz BD, fbih i rs.

23 Jednak pristup pravdi djece Svrha Istraživanje se posebno fokusiralo na djecu koja žive u nepovoljnim okolnostima koje ih čine ranjivim, s obzirom na činjenicu da se takvi faktori povezuju sa većim preprekama u pristupu pravdi, a koje se često preklapaju sa drugim vidovima kršenja ljudskih prava. 10 Posebna pažnja je posvećena osiguranju zaštite od diskriminacije, odnosno osiguranju ravnopravnosti u pristupima i jeziku koji su se koristili tokom istraživanja i kasnije analize. umjesto podsticanja stereotipa ili stigmatizacije, cilj je bio dati bolju sliku o tome kako ranjivost utiče na djetetove mogućnosti da pristupi pravdi. namjera je bila da se čuje glas različitih ranjivih grupa, a ne da se djeca smatraju homogenom grupom. Istraživanje je uključilo djecu koja žive u siromaštvu, djecu bez roditeljskog staranja i/ili djecu koja žive u teškim porodičnim okolnostima, djecu koja žive i rade na ulici, romsku djecu, institucionalno zbrinute dječake i djevojčice. Primjenom metodologije usmjerene na djecu i po mjeri djeteta, istraživanje je imalo sljedeće ciljeve: utvrditi ključna pravna pitanja zbog kojih djeca pristupaju pravosudnom sistemu, analizirati načine na koje djeca mogu ostvariti pravnu zaštitu, utvrditi u kolikoj mjeri su ti načini osjetljivi na potrebe djece i da li podstiču ili prevazilaze neravnopravnost, utvrditi nedostatke i prepreke u postojećim procedurama i grupe koje takvi nedostaci i prepreke najviše pogađaju, izraditi preporuke za izrade politika i programsko planiranje, kao i staviti u prvi plan glasove djece i praktičara koji rade na pitanjima dječijih prava i pravde za djecu. Istraživanje je provedeno u sklopu četverogodišnjeg projekta unicef-a u BiH o pravdi za djecu ( ), koji se provodi uz podršku vlade Švicarske i Švedske agencije za međunarodni 10 ovo istraživanje ne bavi se definicijom pojma ranjivosti koji je usklađen sa stavom vijeća za ljudska prava un navedenim u dokumentu Prava djeteta: pristup pravdi za djecu (a/hrc/25/l.10 od ), pri čemu napominje da je nemoguće iscrpno identificiranje svih ranjivih grupa.

24 22 Jednak pristup pravdi djece razvoj i saradnju. Cilj projekta je unapređenje pravne zaštite i usluga za djecu koje se pojavljuju u krivičnim ili građanskim stvarima. rezultati i preporuke ovog istraživanja će pružiti osnovu za projektne aktivnosti, kao i šire aktivnosti zagovaranja koje provodi unicef s ciljem poboljšanja pristupa djece pravdi. ovo istraživanje se, također, nudi kao instrument za planiranje i izradu politika nadležnim ministarstvima i institucijama kako bi im se pomoglo u nastojanjima da poboljšaju pristup pravdi za svu djecu u BiH.

25 Jednak pristup pravdi djece 23 unicef/bhg 2010 /amer kapetanovic

26 24 Jednak pristup pravdi djece 3. ŠTA JE JEDNAK PRISTUP DJECE PRAVDI? Tokom proteklih nekoliko decenija tumačenje pojma pristupa pravdi mijenjalo se od prava na pokretanje pravnog postupka zbog kršenja prava do šireg tumačenja koje podrazumijeva jednaka i pravična pravna sredstva. Pristup pravdi se sve češće tumači kao pravo pojedinaca i grupa na ostvarivanje brzog, djelotvornog i pravičnog odgovora za zaštitu njihovih prava, sprečavanje ili rješavanje sporova i kontrolu zloupotrebe ovlasti kroz transparentne i efikasne postupke u kojima postoje dostupni, priuštivi i pouzdani mehanizmi. 11 Pristup pravdi je pravo samo po sebi, kao i preduslov za ostvarivanje svih drugih prava, bilo da se radi o socijalnim i ekonomskim, ili građanskim i političkim pravima. 12 kao poveznica procesnog i materijalnog prava, pristup pravdi je vezan za pravo na pravni lijek kako ga propisuju međunarodni i regionalni satandardi za zaštitu ljudskih prava. Pristup pravdi je ključan za zaštitu prava koja su zanemarena ili prekršena. jednak pristup djece pravdi znači da sektor pravde jednako štiti i radi za svu djecu. 3.1 Zbog čega je jednak pristup pravdi bitan za djecu? ovo istraživanje polazi od pretpostavke da su djeca zbog njihove zavisnosti od drugih automatski ranjiva kada pristupaju pravosudnom sistemu. Istraživanje naglašava komplikovane i složene aspekte pristupa djece pravdi koji se dodatno usložnjavaju u slučaju djece u životnim situacijama koje ih čine ranjivim. Izvještaj, također, tvrdi da ostvarivanje pravičnih pravnih ishoda za djecu nije tek proceduralno pitanje. Djeca imaju snažan osjećaj za razliku između dobra i zla, a njihova mišljenja, iskazana u ovom istraživanju, pokazuju međusobnu povezanost njihovih prava, želje da ih se shvati ozbiljno i potrebe da vide da je pravda zadovoljena. 11 vidjeti vijeće za ljudska prava, Prava djeteta: pristup pravdi za djecu, a/ HrC/25/l.10, Specijalni izvjestitelj un-a o ekstremnom siromaštvu i ljudskim pravima, ekstremno siromaštvo i ljudska prava, , a/67/278, pasus 91.

27 Jednak pristup pravdi djece 25 Pravosudni sistemi dostupni djeci mogu osigurati zaštitu i sigurnost djece, spriječiti daljnja kršenja, omogućiti obeštećenje za pretrpljenu štetu ili bol, ojačati njihovo samopouzdanje, omogućiti i da se sami zaštite, te pozitivno uticati na uživanje njihovih prava i njihov razvoj. Dosadašnje reforme u BiH fokusirale su se na djecu u sukobu sa zakonom, pa iskustva djece koja su tražila pravdu u širem smislu nisu dovoljno istražena. ovo istraživanje teži to nadomjestiti kroz postizanje većeg razumijevanja pristupa djece pravdi na osnovu istraživanja utemeljenog na dokazima. 3.2 Usložnjavanje izazovâ u slučaju djece Pristup pravdi je složen poduhvat za odrasle, a još složeniji za djecu. undp je utvrdio više elemenata koji po mišljenju krajnjih korisnika obično ometaju ostvarivanje pravde, a to su: (1) dugi zastoji, (2) nedostatak finansijski pristupačne i kvalitetne pravne pomoći, (3) formalističke i skupe zakonske procedure, (4) zloupotreba položaja, pri čemu su pritvorenici najranjivija skupina, (5) slaba provedba sudskih odluka, (6) sistemska pristranost na štetu žena, manjina, djece, osoba s poteškoćama u razvoju, siromašnih i osoba sa niskim stepenom pismenosti, (7) nedostatak zaštite svjedoka, posebno za žene i djecu, (8) nepotpune informacije o pravima i procedurama, te (9) ograničenja u pogledu dostupnih pravnih sredstava, u postojećim zakonskim odredbama i praksi. 13 ovi izazovi se višestruko usložnjavaju u slučaju djece. Dijete često nije dovoljno osnaženo da reaguje, nema iskustva u komunikaciji sa državnim službenicima, niti obrazovanje i sposobnosti da iskaže svoje potrebe i zahtjeve. Djeca mogu biti zbunjena i zastrašena sudskim postupcima i upravnim postupcima, jednako kao i odrasli. vjerovatnost da će se obratiti institucijama iz sektora pravde radi ostvarivanja svojih prava još je manja kod djece kod koje dodatni faktor predstavlja siromaštvo. Stigma koju sa sobom donosi siromaštvo, kao i obespravljenost na mnogim nivoima kojoj su izloženi siromašni, ili osobe isključene/marginalizovane na osnovu poteškoća u razvoju, spola ili etničke pripadnosti, dodatno se povećava uslijed zavisnog položaja djeteta. 14 Pored toga, djeca nisu homogena grupa. Mlađoj djeci potrebna je 13 Vidjeti UNDP, Pristup pravdi: napomena o praksi, 2004, str vidjeti Izvještaj generalnog sekretara, Pravno osnaživanje siromašnih i eliminacija siromaštva, , a/64/133, pasus 7.

28 26 Jednak pristup pravdi djece veća zaštita, dok starija djeca trebaju više samostalnosti. Djeca koja žive u ruralnim područjima trebaju dodatne, ili drugačije, vidove podrške i usluga u odnosu na djecu iz gradova, dok romska djeca i djeca s poteškoćama trebaju ciljane mjere kako bi se osigurala njihova sposobnost za učešće u pravnim postupcima. Potrebno je bolje razumijevanje konkretnih izazova s kojima se suočavaju neka djeca prilikom pristupa mehanizmima sektora pravde, kako bi pristup pravdi bio jednak ne samo formalno, već i u praktičnom smislu.

29 Jednak pristup pravdi djece 27 unicef/bhg 2010 /almin zrno

30 28 Jednak pristup pravdi djece 4. PRISTUP PRAVDI U MeđunaroDnoM kontekstu: MeđunaroDnI PravnI I STRATEŠKI OKVIR Prije analize trenutne situacije u pogledu pristupa pravdi djece u BiH, neophodno je sagledati relevantne međunarodne i regionalne standarde zaštite ljudskih prava koji su se vremenom razvili. ovi standardi usmjeravaju zakone i politike u pogledu pravnih obaveza, smjernica, najboljih praksi i preporuka. 4.1 Međunarodni pravni okvir za zaštitu ljudskih prava Međunarodno pravo za zaštitu ljudskih prava priznaje pristup pravdi bez diskriminacije. član 8. univerzalne deklaracije o ljudskim pravima propisuje da Svako ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred nadležnim nacionalnim sudovima, protiv djela kojima se krše fundamentalna prava koja su mu dodijeljena ustavom ili zakonom. član 2., također, propisuje da svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima bez ikakve razlike na bilo kojem zabranjenom osnovu. 15 Iako je usvojena kao rezolucija generalne skupštine un-a, univerzalna deklaracija o ljudskim pravima nije pravno obavezujući instrument. Međutim, ona je postavila temelje za kasniji razvoj ljudskih prava. u tom kontekstu su gore navedene odredbe univerzalne deklaracije posebno važne. one potvrđuju činjenicu da su ljudska prava djece sastavni dio odredbi međunarodnog prava za zaštitu ljudskih prava od samog početka njegovog razvoja, a nakon završetka Drugog svjetskog rata. načela zabrane diskriminacije, koja nalazimo u međunarodno priznatom setu ljudskih prava, posebno su važna za djecu jer ona mogu biti izložena diskriminaciji na osnovu starosne dobi, kao i konkretnih okolnosti, ili statusa koji ih čini ranjivim. članom 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima 15 Postoje neki opravdani izuzeci, kao što su ograničenja starosne dobi za sticanje glasačkog prava ili stupanje u brak.

31 Jednak pristup pravdi djece 29 priznato je pravo na pravni lijek za slučaj povrede prava, odnosno sloboda zagarantovanih Paktom. BiH je pristupila Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima godine. Slično univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima priznaje ljudska prava svih osoba i samim tim obuhvaća i djecu. 16 Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima sadrži široko postavljenu odredbu o zabrani diskriminacije (član 2.) kao i konkretniju odredbu koja utvrđuje jednakost pred zakonom i jednaku zakonsku zaštitu bez diskriminacije (član 26.). u pogledu pozitivnih obaveza za poštivanje prava propisanih Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, u članu 2. stav 3. zemlje članice se obavezuju da obezbijede djelotvoran pravni lijek za osobe čija su prava i slobode prekršene. To može uključivati sudske, upravne ili zakonodavne mjere. komitet za ljudska prava koji je uspostavljen s ciljem nadzora primjene Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u državama članicama dodaje u vezi sa članom 2. stav 3. da pravni lijek treba biti prilagođen tako da se uvaži posebna ranjivost određenih kategorija osoba, što se posebno odnosi na djecu. 17 Pristup pravdi: instrument za ostvarivanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava djece Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, između ostalog, propisuje obaveze država članica da osiguraju pravo na adekvatan životni standard i najveći mogući standard fizičkog i mentalnog zdravlja. BiH se pridružila Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima godine. konkretno, u odnosu na djecu, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima propisuje prava djece na obrazovanje i zaštitu od socijalnog i ekonomskog iskorištavanja. Pristup djece pravdi mora se tumačiti u sklopu člana 2. koji obavezuje svaku državu članicu da koristeći u najvećoj mogućoj mjeri svoje raspoložive izvore poduzima korake kako bi se postepeno postiglo puno ostvarenje prava priznatih u ovom paktu svim odgovarajućim sredstvima, posebno uključujući donošenje zakonodavnih mjera. 16 komitet za ljudska prava dalje naglašava da djeca uživaju sva građanska prava navedena u Paktu. vidjeti komitet za ljudska prava, opći komentar br. 17, član 24. (Prava djeteta), Zbirka općih komentara i općih preporuka ugovornih tijela, HrI/gen/1/rev.1 at 23 (1994), pasus komitet za ljudska prava, opći komentar br. 31, Priroda opće pravne obaveze za države članice Pakta, CCPr/C/21/rev.1/add.13, 2004, pasus 15.

32 30 Jednak pristup pravdi djece još konkretnije, komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava napominje: (...) pravni lijekovi su neophodni kad god pravo iz Pakta ne može biti u potpunosti djelotvorno bez neke uloge pravosuđa. 18 komitet, također, naglašava da nepostojanje pravnog lijeka može biti opravdano samo u slučaju da on nije primjereno sredstvo kojim se osigurava uživanje datog prava, ili ukoliko nema potrebe za pravnim lijekom s obzirom na druga korištena sredstva kojima se jamči ostvarivanje tog prava. 19 Konvencija o pravima djeteta: temelj dječijih prava konvencija o pravima djeteta propisuje čitav niz ljudskih prava za djecu. konvenciju dopunjavaju tri fakultativna protokola - (1) o uključivanju djece u oružane sukobe, (2) o prodaji djece, dječijoj prostituciji i pornografiji i (3) o postupku povodom pritužbe. 20 BiH je pristupila konvenciji o pravima djeteta godine. konvencija je stavljena na listu važećih ugovora o ljudskim pravima u aneksu 1 ustava BiH (vidi aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma). BiH je ratificirala dva fakultativna protokola (2002. i godine), a fakultativni protokol o postupku povodom pritužbe još nije ratificiran. konvencija o pravima djeteta sa njenim protokolima i općim komentarima koje daje komitet za prava djeteta potcrtavaju da djeca trebaju imati pristup pravdi. komitet za prava djeteta naglašava: Da bi imala težinu i značaj, prava moraju biti osigurana efikasnim pravnim sredstvima kojima bi se sankcionisalo njihovo kršenje. Ovaj zahtjev je implicitno sadržan u Konvenciji (...) Poseban i zavisan položaj djece dovodi do realnih teškoća u traženju pravnih lijekova za slučaj kršenja prava. Zbog toga države članice moraju posvetiti posebnu pažnju osiguravanju efikasnih procedura prilagođenih djeci, te ih učiniti dostupnim djeci i njihovim zastupnicima. Ovo mora uključiti pružanje informacija 18 komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava, opći komentar br. 9, Primjena Pakta u državama ugovornicama, e/c.12/1998/24, 1998, pasus Ibidem, pasus faktultativni protokol uz konvenciju o pravima djeteta o postupku povodom pritužbe, , a/res/66/138, stupio je na snagu ali ga BiH nije ratificirala. ovaj fakultativni protokol omogućava komitetu za prava djeteta un da razmatra pritužbe zbog povreda dječijih prava, ukoliko država koja je ratificirala fakultativni protokol nije u mogućnosti osigurati pavni lijek za povredu prava. komitet, također, može pokrenuti istrage o grubim ili sistematskim kršenjima prava djeteta.

33 Jednak pristup pravdi djece 31 prilagođenih djeci, savjete, zagovaranje, uključujući podršku samozagovaranju, i pristup nezavisnim žalbenim postupcima i sudovima uz neophodnu pravnu i drugu pomoć. 21 Treba naglasiti i to da načelo zabrane diskriminacije, propisano članom 2. konvencije, obuhvata sva prava koja su u njoj propisana. komitet za prava djeteta je u dva navrata razmatrao izvještaje BiH o provedbi konvencije o pravima djeteta i to i godine, te dao zaključne primjedbe sa nizom preporuka za veće poštivanje prava djece u BiH. ovaj Izvještaj se poziva na ove preporuke na relevantnim mjestima. Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH objavila je godine sveobuhvatan izvještaj sa analizom usklađenosti domaćeg zakonodavstva sa konvencijom o pravima djeteta. Mnogi od zaključaka i preporuka tog izvještaja još uvijek su primjenljivi Evropski pravni okvir za zaštitu ljudskih prava regionalni okvir za zaštitu ljudskih prava vijeća evrope naglašava pravo pristupa pravdi i propisuje dodatni aspekt zaštite i mogućnosti pravnog zadovoljenja. Spomenut ćemo i standarde evropske unije (eu) u ovoj oblasti, s obzirom na njihovu sve veću relevantnost. BiH je godine potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju eu. Sporazum je stupio na snagu u junu godine. Evropska unija Promocija i poštivanje ljudskih prava, vladavine prava, prava manjina, jednakosti muškaraca i žena i prava djece su dio suštinskih vrijednosti i ciljeva EU. 23 Povelja o osnovnim pravima u članu 24. koji se odnosi na prava djece propisuje pravo djeteta na zaštitu i staranje, pravo na iskazivanje mišljenja i učešće u postupcima, te obavezu prioritetnog razmatranja najboljeg interesa djeteta u svim mjerama koje se odnose na djecu. 24 eu je, također, usvojila važnu Direktivu o pravima žrtava koja propisuje niz zaštitnih mjera koje bi trebale biti na raspolaganju prije, tokom i nakon krivičnih postupaka. odredbe 21 komitet za prava djeteta, opći komentar br. 5, opće mjere za provedbu konvencije o pravima djeteta, 2003, CrC/gC/2003/5, pasus vidjeti Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, Analiza usklađenosti zakonodavstva BiH sa Konvencijom o pravima djeteta, novembar Ugovor iz Lisabona o izmjenama i dopunama Ugovora o Evropskoj uniji i Ugovora o osnivanju Evropske zajednice, , 2007 o.j. C 306/1. 24 vidjeti evropsku povelju o osnovnim pravima, 2012 o.j. C 326/391.

34 32 Jednak pristup pravdi djece Direktive odnose se i na djecu. 25 Direktiva propisuje pristup po mjeri djeteta zasnovan na njegovim najboljim interesima. 26 za pitanja prava žrtava relevantne su i Direktiva br. 2011/93/eu od o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječije pornografije i Direktiva br. 2011/36/eu od o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava. nekoliko direktiva podržavaju izvršenje sudskih odluka i priznavanje odluka o zaštiti u građanskim i krivičnim stvarima u cijeloj uniji. 27 eu je usvojila niz važnih smjernica kao što su Smjernice eu za promicanje i zaštitu prava djeteta (2007. godine). 28 u kontekstu evropskih integracija, BiH se smatra potencijalnim kandidatom za članstvo. ugovor o stabilizaciji i pridruživanju je stupio na snagu u junu godine. Sveukupno gledano, unatoč ovom očiglednom napretku, učinjeno je malo u smislu stvarne reforme na putu ka evropskim integracijama. Strukturisani dijalog o pravosuđu između eu i BiH ima važnu ulogu u određivanju prioriteta u reformi sektora pravde, kao i mjera za jačanje nezavisnosti i efikasnosti pravosuđa. Strukturisani dijalog je,također, omogućio uključivanje preporuka za usklađivanje strateških dokumenata o maloljetničkom pravosuđu s ciljem osiguranja ujednačene primjene u cijeloj zemlji. Dijalog poziva i na poboljšanje uslova za maloljetnike koji borave u zavodskim institucijama. 29 kroz Instrument pretpristupne pomoći (IPa), eu je obezbijedila značajna sredstva za unapređenje sektora pravde, posebno prostornih kapaciteta i informatičke opreme u pravosuđu. u najnovijem izvještaju o napretku, evropska komisija navodi da je u 25 vidjeti Direktivu br. 2012/29/eu od godine, koja propisuje minimalne standarde za prava, podršku i zaštitu žrtava krivičnih djela i zamjenjuje okvirnu odluku vijeća br. 2001/220/jHa, o.j. l 315/ vidjeti član 1. Direktive br. 2012/29/eu koja propisuje minimalne standarde za prava, podršku i zaštitu žrtava krivičnih djela. 27 vidjeti Direktivu br. 2011/99/eu o evropskom nalogu za zaštitu od , uredbu br. 606/2013 od o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima, i uredbu vijeća (ez) br. 2201/2003 od o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću. 28 Pregled svih relevantnih dokumenata pravne stečevine i strateških dokumenata o pravima djece u eu dostupan je na < 29 evropska komisija, Preporuke četvrte plenarne sjednice Strukturiranog dijaloga o pravosuđu između eu i BiH, vidi preporuku br. 10, dostupno na <

35 Jednak pristup pravdi djece 33 BiH došlo do zastoja procesa integracija što pripisuje prevashodno nedostatku političke volje za nastavak ključnih reformi. 30 U istom izvještaju o napretku navodi se niz zabrinutosti u pogledu provedbe prava djeteta, kao što je loša primjena alternativnih mjera i nepostojanje nacionalne strategije za postupanje sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom. 31 Vijeće Evrope vijeće evrope je, također, bitan pokretač reformi kroz uspostavljanje regionalnih standarda ljudskih i dječijih prava. evropska konvencija o ljudskim pravima (ekljp) je sastavni dio ustava BiH i kao takva direktno primjenjiva. 32 BiH je ratificirala ekljp godine. evropski sud za ljudska prava je od tada dodatni pravni lijek u slučajevima kršenja prava koji se može koristiti nakon što se iscrpe svi pravni lijekovi propisani domaćim zakonodavstvom. evropski sud za ljudska prava predstavlja važno sredstvo pristupa djece pravdi. Djeca mogu uložiti predstavku Sudu bez obzira na njihovu dob. Bez obzira na moguće teškoće prilikom odlučivanja da li je dijete iscrpilo sve domaće pravne lijekove, dosadašnja praksa Suda pokazuje blagonaklonost prema maloljetnicima koji se obraćaju Sudu. 33 Stav Suda je da načelo pravde prilagođene djeci mora biti primijenjeno u nacionalnim sudovima. Sud tako jasno navodi da se s djetetom mora postupati uz puno uvažavanje njegove starosne dobi, nivoa zrelosti i inelektualnih i emotivnih mogućnosti, te da se poduzmu mjere za povećanje njegove sposobnosti da razumije i učestvuje u postupku, uključujući vođenje saslušanja na takav način da se u najvećoj mogućoj mjeri smanji mogućnost da se dijete osjeća zastrašenim ili sputanim. 34 evropski sud za ljudska prava uspostavio je niz presedana u pogledu zaštite dječijih prava i poboljšanja njihovog pristupa pravdi. u oblasti zaštite djece od nasilja, Sud je utvrdio da tjelesno kažnjavanje i zlostavljanje djece predstavlja povredu člana 3. ekljp (zabrana nehumanog ili degradirajućeg postupanja ili kažnjavanja). Sud je 30 evropska komisija, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine, oktobar godine, str Ibidem, str Centar za ljudska prava, univerzitet u Sarajevu, Ljudska prava u BiH u 2008, str vijeće evrope, Međunarodna pravda za djecu, 2008, str evropski sud za ljudska prava, S.C. protiv Ujedinjenog Kraljevstva,

36 34 Jednak pristup pravdi djece nadalje našao da nepostojanje djelotvorne istrage i pravnih lijekova u slučaju seksualnog zlostavljanja djeteta predstavlja povredu člana 3. i člana 13. (pravo na pravni lijek). u predmetu iz godine Mađarska je proglašena odgovornom za povredu člana 2. ekljp (pravo na život), jer nije uključila troje malodobne djece i njihovu majku u program zaštite svjedoka. 35 Sud je, također, imao ključnu ulogu u unapređenju pristupa djece pravnim lijekovima u slučajevima prava na obrazovanje, prava na poštovanje porodičnog života, prava na privatnost i prava na slobodu od diskriminacije. 36 Doneseno je tek nekoliko odluka o pravima djeteta u odnosu na BiH. Treba spomenuti odluku Suda iz godine u predmetu Šobota gajić. odlukom je utvrđeno kršenje člana 8. (pravo na porodični život) zbog toga što se podnositeljica predstavke šest godina borila da joj se dozvoli pristup sinu, iako su postojale upravne i sudske odluke kojima joj je sin dodijeljen na staranje i odgoj. 37 Pored toga, Evropska socijalna povelja (revidirana) koja se bavi socijalnim i ekonomskim ljudskim pravima sadrži konkretne odredbe o unapređenju prava djeteta. član 7. obavezuje države članice da poduzmu mjere kako bi osigurale djelotvorno korištenje prava djece i mladih na zaštitu, a član 17. propisuje pravo djece i mladih na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu. evropski komitet za socijalna prava nadzire usklađenost nacionalnih zakona i praksi sa Poveljom. BiH je ratificirala značajan dio evropske socijalne povelje, ali još uvijek nije ratificirala proceduru za podnošenje kolektivnih tužbi, koja omogućava nevladinim organizacijama i drugim definisanim grupama da podnose tužbe zbog nepoštivanja odredbi Povelje od strane države članice. za prava djeteta relevantna je i konvencija vijeća evrope iz godine o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja, poznata i pod nazivom Lanzarote konvencija. Ova konvencija, koju je BiH ratificirala, traži da se seksualno iskorištavanje 35 vidjeti Informativni list evropskog suda za ljudska prava, Zaštita maloljetnika, juli vidjeti Informativni list evropskog suda za ljudska prava, Prava djece, septembar Vidjeti Šobota Gajić protiv Bosne i Hercegovine (2007.), dostupno na Bosanskom/Hrvatskom/Srpskom jeziku na web stranici Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i ureda zastupnika vijeća ministara pred evropskim sudom za ljudska prava < aspx?id=170&langtag=bs-ba>.

37 Jednak pristup pravdi djece 35 i zlostavljanje djece propiše kao krivično djelo, krivično gonjenje počinilaca i djelotvorna pravna sredstva i podrška za djecu koja su žrtve takvih krivičnih djela. BiH je ratificirala konvenciju vijeća evrope iz godine o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, koja se još naziva Istanbulska konvencija. ova konvencija, između ostalog, propisuje da djeca koja su žrtve i svjedoci nasilja u porodici trebaju dobiti adekvatnu zaštitu i podršku. važno je spomenuti da BiH nije ratificirala nekoliko konvencija vijeća evrope koje se bave pravima djece i to evropsku konvenciju o usvajanju djece (revidiranu) i evropsku konvenciju o ostvarivanju dječijih prava. Pregled instrumenata relevantnih za pristup djece pravdi nalazi se u dodatku 1.

38 36 Jednak pristup pravdi djece 5. PREGLED RANJIVIH GRUPA DJECE visoki povjerenik ujedninjenih nacija (un) za ljudska prava napomenuo je da su ranjive grupe često izložene stigmatizaciji i diskriminaciji na više osnova, uključujući spol, poteškoće u razvoju, rasnu, etničku pripadnost, boju kože, jezik, vjersku pripadnost, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, rođenje ili drugi status. 38 organi socijalne zaštite, odnosno centri za socijalni rad su prvo mjesto gdje će se obratiti ranjive porodice i djeca. Tokom godine 119 centara za socijalni rad pružilo je usluga djeci. 39 u narednom tekstu dajemo pregled djece koja žive u okolnostima koje ih čine ranjivim u BiH. 5.1 Romska djeca romi u BiH su najveća i najobespravljenija nacionalna manjina. Suočavaju se sa socijalnom isključenošću u pogledu pristupa obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH procjenjuje da u BiH živi između i roma, dok procjene vijeća evrope govore o 58,000 Roma. 40 na osnovu informacija prikupljenih od romskih organizacija civilnog društva putem formalnog anketiranja Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, također, procjenjuje veličinu romske populacije na oko u skladu sa demografskim uzorcima u susjednim zemljama, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH procjenjuje broj romske djece na otprilike Međutim, ukoliko se uključe podaci vijeća evrope, moglo bi se govoriti o čak djece. 42 Podaci o popisu stanovništva iz trebali bi dati jasniju sliku o stvarnom broju romske djece u BiH. 38 ured visokog povjerenika za ljudska prava, Pristup djece pravdi: izvještaj Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za ljudska prava, HrC/25/35 od , pasus agencija za statistiku BiH, Socijalna zaštita , bilten, 2014, str. 17 i vidi vijeće evrope, Procjene romske populacije u evropskim zemljama, dostupno na < 41 Institucija ombudsmena BiH, Posebni izvještaj o statusu Roma u Bosni i Hercegovini, decembar 2013, str. 23, dostupno na < gov.ba/novost.aspx?newsid=210&lang=en>. 42 UNICEF, Položaj romske djece i porodica, 2013, str. 19.

39 Jednak pristup pravdi djece 37 romska djeca se suočavaju sa mnogim preprekama u ostvarivanju osnovnih prava, kao što su prava na identifikacijske dokumente, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu. Prema podacima Istraživanja višestrukih pokazatelja (MIkS) provedenog pod pokroviteljstvom unicef-a koje je obuhvatilo romsko domaćinstvo, oko 4% romske djece mlađe od pet godina nije registrovano, a 20% navodno registrovane djece nije moglo pokazati rodni list osobama koje su provodile intervjue. MIkS istraživanje je utvrdilo da dvoje od petoro romske djece ne pohađa školu. Stopa upisa u osnovnu školu za romsku djecu s navršenih 6 godina bila je 46%, dok je ukupno 69% romske djece pohađalo osnovnu školu. Pored toga, 31% ove djece nije bilo na nastavi u predviđeno vrijeme. obuhvaćenost roma srednjoškolskim obrazovanjem je značajno manja. Tek 23% njih pohađa srednju školu. 43 Posebno su romske djevojčice izložene višestrukoj diskriminaciji. MIkS istraživanje pokazalo je da je 15% anketiranih romkinja stupilo u brak prije nego što su napunile 15 godina, a oko 50% njih je to učinilo prije nego što su navršile 18 godina. rano stupanje u brak je, također, bilo raširenije u najsiromašnijim domaćinstvima i čini dio kontinuiranog problema niskog nivoa obrazovanja. 44 više dječaka nego djevojčica je završilo osnovnu školu, dok je nejednakost dječaka i djevojčica u srednjoj školi bila još izraženija Djeca sa poteškoćama u razvoju Studija undp-a o pristupu pravdi navodi da 10% stanovništva u BiH ima neki oblik poteškoće u razvoju 46 Međutim, nisu prikupljeni precizni podaci, pa se procjene o procentu stanovništva sa poteškoćama u razvoju, uključujući i djecu, razlikuju. na osnovu podataka koje su prikupili organi socijalne zaštite - agencija za statistiku BiH navodi da djece ima psihičke ili fizičke smetnje u razvoju, te da dodatnih 511 djece pate od psihičkih bolesti. 47 U izvještaju Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH o djeci 43 Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH i agencija za statistiku BiH, Bosna i Hercegovina: romska populacija, Istraživanje višestrukih pokazatelja , Završni izvještaj, februar 2013, str Ibidem. str Ibidem, str razvojni program ujedinjenih nacija, Jačanje integriteta pravosuđa kroz poboljšan pristup pravdi, novembar 2013, str agencija za statistiku BiH, Bosna i Hercegovina u brojkama 2013, str. 15.

40 38 Jednak pristup pravdi djece sa smetnjama u psihofizičkom razvoju navode se glavni izazovi u osiguravanju pristupa obrazovanju i rehabilitaciji, kao i postupak kategorizacije djece sa smetnjama u psihofizičkom razvoju Djeca iz siromašnih porodica i ruralnih područja Prosječni neto prihod domaćinstva u godini bio je 827 km. 49 Iste godine je stopa nezaposlenosti bila oko 28% što je izračunato prema metodologiji Međunarodne organizacije rada, dok je stopa nezaposlenosti mladih bila gotovo 60%. 50 Analiza siromaštva djece koju je proveo unicef u sklopu ankete o potrošnji domaćinstava u godini za BiH i analize siromaštva i isključenosti djece u BiH u godini navodi da 26% djece živi u apsolutnom siromaštvu u domaćinstvima u kojima manjkaju neke od osnovnih potrepština. Prema podacima agencije za statistiku BiH, centri za socijalni rad evidentirali su djece koja žive u porodicama sa nedovoljnim primanjima u godini Institucionalno zbrinuta djeca Prema podacima agencije za statistiku BiH za godinu 678 djece živjelo je u institucijama za djecu bez roditeljskog staranja 52, a još 506 djece živjelo je u institucijama za djecu s psihofizičkim smetnjama. 53 u nacionalnom ispitivanju o nasilju nad djecom dvije trećine djece zbrinute u institucijama prijavilo je da su vidjeli ili čuli o fizičkom nasilju djece nad drugom djecom unutar njihove institucije vrlo često ili ponekad Institucija ombudsmena BiH, Specijalni izvještaj o stanju djece s posebnim potrebama/smetnjama u psihofizičkom razvoju, str agencija za statistiku BiH, dostupno na 50 evropska komisija, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine, oktobar 2014, str agencija za statistiku BiH, Socijalna zaštita , bilten, 2014, str Ibidem, str. 44. ove statistike ne uključuju djecu koja žive u institucijama u privatnom vlasništvu ili institucijama koje vode vjerske organizacije. 53 Ibidem, str vesta i elmedin Muratbegović, Izvještaj u sjeni o sprovedbi državne strategije za borbu protiv nasilja nad djecom, decembar 2013, str. 46, dostupno na < monitoring_strategije.pdf>.

41 Jednak pristup pravdi djece 39 Nasilje nad djecom nasilje nad djecom je značajan problem u BiH. Bez obzira na to, prikupljanje podataka o toj osjetljivoj temi je i dalje problem. Prema podacima iz inovativne Balkanske epidemiološke studije o zlostavljanju i zanemarivanju djece, koja je obuhvatila uzorak od djece starosti 11, 13 i 16 godina iz 111 osnovnih i srednjih škola, 68% ispitanika je odgovorilo da su iskusili neku vrstu fizičkog nasilja, 63% su bili izloženi psihičkom nasilju, 48% se osjećalo zanemarenima, a 19% je u svom dosadašnjem životu bilo izloženo seksualnom nasilju. Ista pitanja postavljena ovoj djeci o incidentima u protekloj godini pokazala su slične rezultate: 51% je izjavilo da su bili izloženi fizičkom nasilju, 64% psihičkom nasilju, a 13% seksualnom nasilju. 55 Prema podacima agencije za statistiku BiH, u godini su centri za socijalni rad evidentovali djece koje su roditelji zanemarivali ili zlostavljali. 56 u nacionalnom istraživanju o prevalenciji nasilja nad djecom u BiH sa preko ispitanika od kojih su polovina bila djeca (1.688), 57 više od pola djece je odgovorilo da su bili svjedoci fizičkog nasilja u školi ponekad ili često, dok ih je preko 60% odgovorilo da su vidjeli ili čuli o psihičkom nasilju. 58 odrasli su prijavili mnogo manju incidenciju fizičkog ili psihičkog nasilja nad djecom u njihovoj zajednici, pri čemu je jedna trećina odgovorila da nikada nisu vidjeli ili čuli za takav vid nasilja BECAN, Epidemiološka studija o zlostavljanju i zanemarivanju djece u Bosni i Hercegovini, januar 2012, str. 45, dostupno na < 56 agencija za statistiku BiH, Socijalna zaštita , bilten, 2014, str vesta i elmedin Muratbegović, Izvještaj u sjeni o sprovedbi državne strategije za borbu protiv nasilja nad djecom, decembar Istraživanje je obuhvatilo ukupni uzorak od ispitanika od kojih su bila djeca (1.622 djece u osnovnoj i srednjoj školi i 66 djece bez roditeljskog staranja koja žive u domovima za djecu) i odraslih (roditelja, staratelja, nastavnika, odgajatelja, administrativnog/ stručnog/pomoćnog osoblja u porodicama, školama, vrtićima). 58 Ibidem, str Ibidem, str. 46.

42 40 Jednak pristup pravdi djece 5.6 Djeca povratnici i interno raseljena djeca u BiH živi oko interno raseljenih osoba. 60 oko 17% ukupnog broja raseljenih osoba čine djeca. 61 Pristup odgovarajućem smještaju i dalje je glavni problem za raseljene osobe. Iako mnogi žive u privatnom smještaju, većina živi vrlo teško sa ograničenim pristupom najosnovnijim potrepštinama. Prema podacima unhcr-a, u godini je u 150 kolektivnih centara širom zemlje živjelo oko osoba, uključujući otprilike 1600 djece. 5.7 Trgovina djecom i djeca koja rade na ulici Trgovina djecom i iskorištavanje djece za rad i dalje je razlog za zabrinutost, posebno u pogledu prisilnog prosjačenja i seksualnog iskorištavanja. 62 BiH je zemlja porijekla, destinacije i tranzita za muškarce, žene i djecu koja su žrtve trgovine ljudima radi seksualnog iskorištavanja i prisilnog rada. u godini identifikovano je 49 potencijalnih žrtava trgovine ljudima, a njih 37 je bilo mlađe od 18 godina. 63 najnoviji Izvještaj Državnog sekretarijata SaD o trgovini ljudima bilježi izraženo smanjenje u identifikaciji žrtava i to objašnjava izostankom proaktivne istrage. 64 rad na crno na ulici je, također, raširena pojava i stavlja tu djecu u položaj povećane ranjivosti. nedavna studija unicef-a o djeci koja rade na ulici procjenjuje da oko 1075 djece rade na ulici u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Banja Luci. 65 agencija za statistiku BiH u biltenu iz godine bilježi 1498 djece evidentovane u centrima za socijalni rad kao djecu uključenu u prosjačenje Human Rights Watch, Svjetski izvještaj 2015, str neformalna mreža nvo Snažniji glas za djecu, Alternativni izvještaj o stanju prava djece u BiH za period , oktobar 2011, str Državni sekretarijat SaD, Izvještaj o trgovini ljudima, BiH, Ministarstvo sigurnosti BiH, Državni koordinator za sprečavanje trgovine ljudima, Izvještaj o trgovini ljudima u godini, str Ibidem. 65 UNICEF, Djeca koja rade na ulici: procjena dječijeg prosijačenja i drugih oblika rada na ulici, 2014, str agencija za statistiku BiH, Socijalna zaštita , str. 20.

43 Jednak pristup pravdi djece 41 unicef/bhg 2007 /anthony asael

44 42 Jednak pristup pravdi djece 6. PRAVNI SISTEM U BOSNI I HERCEGOVINI: INSTRUMENTI I MEHANIZMI 6.1 Pregled domaćeg zakonodavnog i strateškog okvira i praksi u narednom dijelu govori se o glavnom zakonodavnom i strateškom okviru i uticaju koji on ima na pristup djece pravdi. razmatraju se rezultati istraživanja provedenih u ovim oblastima i procjenjuju postojeći nedostaci, ukoliko je to relevantno. Pregled zakonodavstva nije sveobuhvatan pa ga treba tumačiti kao opis konteksta bitnog za osnovna pitanja definisana u toku istraživanja. 6.2 Pregled ustavnih i zakonodavnih rješenja BiH sastavljena je od dva entiteta i jednog distrikta kao posebne upravne jedinice. To su federacija Bosne i Hercegovine (fbih) i republika Srpska (rs) - entiteti i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (BD). Država, fbih, rs i BD imaju vlastitu izvršnu, zakonodavnu i pravosudnu vlast, uslijed čega postoje četiri odvojene nadležnosti u pravnom smislu. ustav BiH (aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma) propisuje da je država BiH obavezna obezbijediti najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. ustav fbih sadrži pobrojana prava uključujući pravo na zaštitu porodice i djeteta. 67 ustav rs sadrži detaljniji opis važećih prava djeteta pa tako u članu 36. stoji: porodica, majka i dijete imaju posebnu zaštitu (...) djeca su dužna da se staraju o svojim roditeljima kojima je potrebna pomoć. Djeca rođena van braka imaju jednaka prava i dužnosti kao i djeca rođena u braku. Maloljetnici o kojima se roditelji ne staraju, kao i lica koja nisu u mogućnosti da se sama staraju o sebi i zaštiti svojih prava i interesa imaju posebnu zaštitu. 68 Tako državni i entitetski ustavi pružaju okvir za promicanje poštivanja dječijih prava, bez obzira na neusklađenost i donekle šturu 67 vidjeti član a.2(1)(j) ustava fbih. 68 vidjeti član 36. ustava rs.

45 Jednak pristup pravdi djece 43 formulaciju odredbi. u nedavnom izvještaju o zaštiti dječijih prava u domaćim ustavima, venecijanska komisija je preporučila državama članicama vijeća evrope da pruže ustavne garancije za priznavanje i zaštitu prava djeteta. To uključuje i zaštitu osnovnog načela najboljih interesa djeteta i pravo da ga se sasluša u svim postupcima koji se na njega odnose. 69 Pregled novih zakona o djeci u krivičnom postupku nakon reformi sistema krivičnog pravosuđa u periodu od do godine sa izuzetkom sistema maloljetničkog pravosuđa, stručne osobe su se počele baviti neriješenim pitanjima iz te oblasti kroz izradu specijalizovanog zakona koji bi propisivao procesuiranje i postupanje sa maloljetnicima u svojstvu osumnjičenih/optuženih i postupanje sa maloljetnicima u svojstvu žrtava/svjedoka. zakon je na kraju usvojen u sličnom obliku na sva tri nivoa, pod nazivom zakon o zaštiti i postupanju sa maloljetnicima i djecom u krivičnom postupku. rs je usvojila zakon 2010., 70 BD i FBiH godine. 72 Stoga treba napomenuti da je u vrijeme ovog istraživanja novi zakon bio u primjeni gotovo tri godine u rs, odnosno dvije godine u BD, dok u fbih još nije stupio na snagu. Pregled definicije djeteta u sljedećoj tabeli sadržan je pregled definicija djeteta u raznim zakonima, što pokazuje da zakonske odredbe nisu sistemski usklađene sa definicijom djeteta kao osobe mlađe od 18 godina po konvenciji o pravima djeteta. 69 evropska komisija za demokratiju kroz pravo, Izvještaj o zaštiti dječijih prava: međunarodni standardi i nacionalni ustavi, Strasbourg, , str Vidjeti Službeni glasnik rs br. 13/ Vidjeti Službeni glasnik BD br. 44/ Vidjeti Službene novine fbih br. 07/14.

46 44 Jednak pristup pravdi djece Dob kada osoba podliježe krivičnoj odgovornosti: Prema zakonima o zaštiti i postupanju fbih, rs, i BD dijete je svaka osoba mlađa od 18 godina. 73 Dijete mlađe od 14 godina ne može biti predmet postupka za maloljetnike, tj. ne mogu mu se izricati sankcije zbog kršenja zakona. zakoni definišu dijete kao svaku osobu mlađu od 18 godina, ali zadržavaju primjenu pojma mlađi maloljetnik (za djecu starosti godina) i stariji maloljetnik (za djecu starosti godina). Prema ovoj razlici u dobi propisane su različite sankcije. Slično tome, zakon o prekršajima odnosi se na djecu od navršenih 14 godina starosti. Starosna dob za sticanje poslovne sposobnosti: u skladu sa porodičnim zakonima fbih, rs i BD, puna poslovna sposobnost stiče se kada osoba navrši 18 godina života, ili ukoliko stupi u brak prije navršenih 18 godina života (djeca sa navršenih 16 godina života mogu stupiti u brak uz dozvolu suda). Dijete sa navršenih 16 godina može steći poslovnu sposobnost ukoliko postane roditelj. To utvrđuje sud u vanparničnom postupku. Maloljetnik može steći ograničenu poslovnu sposobnost sa navršenih 14 godina starosti. Dob kada osoba može dići tužbu u parničnom postupku: zakoni o parničnom postupku fbih, rs i BD sadrže slične odredbe po kojima je maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parnično sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost. Prema Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH to znači da dijete u dobi od 14 godina i više može učestvovati u postupku ukoliko je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice svojih radnji. 74 Zakoni o socijalnoj zaštiti: zakoni o socijalnoj zaštiti fbih i rs definišu dijete kao svaku osobu mlađu od 18 godina. 375 Minimalna starosna dob za zapošljavanje: zakoni o radu fbih, rs i BD definišu starost od 15 godina kao minimalnu starosnu dob za zaključivanje ugovora o radu, iako svaki od navedenih zakona ima nešto drugačija pravila u vezi sa saglasnosti organa zdravstvene zaštite i roditelja/staratelja Vidjeti Službeni glasnik rs br. 13/ Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, Analiza usklađenosti zakonodavstva BiH sa Konvencijom o pravima djeteta, novembar 2009, str vidjeti član 6. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom i član 19. Zakona o socijalnoj zaštiti RS. 76 vidjeti član 15. Zakona o radu FBiH, član 10. Zakona o radu BD i član 14. Zakona o radu RS.

47 Jednak pristup pravdi djece 45 Dob za zaključenje braka: Porodični zakoni fbih, rs i BD propisuju da je zaključenje braka dozvoljeno osobama koje su napunile 18 godina života. Izuzetno od tih odredbi, djeca koja su navršila 16 godina života mogu stupiti u brak uz dozvolu suda koja se izdaje rješenjem u vanparničnom postupku. 577 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH (2013.) definiše upotrebu fizičkog i psihičkog nasilja prema djeci kao nasilje u porodici. 678 zakon propisuje samo mjere zaštite za žrtve, a ne i sankcije za počinitelje. Žrtve nasilja u porodici imaju pravo na pravnu pomoć, kao i socijalnu i zdravstvenu zaštitu. 779 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS (2012.) definiše oblike nasilja u porodici koji se smatraju prekršajima i propisuje niz sankcija, uključujući dvije hitne mjere za zaštitu žrtava. ovaj zakon propisuje kažnjavanje djece na ponižavajući način kao prekršaj. 880 Djeca koja su svjedoci nasilja u porodici u njihovom domu se, također, smatraju žrtvama i stoga imaju pravo na dostupnu psihosocijalnu pomoć, zdravstvenu i socijalnu zaštitu i pravnu pomoć Ključne institucije i strategije koji utiču na pristup djece pravdi za ovo istraživanje relevantno je više ključnih politika i strategija. na nivou države Vijeće ministara BiH (koje obuhvata ukupno devet ministarstava) predstavlja izvršni organ vlade BiH. Ministarstvo pravde i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice imaju ključnu ulogu u izradi strategija i praćenju i izvještavanju o pitanjima dječijih prava i pravde za djecu prema međunarodnim tijelima, uključujući izvještaje komitetu za prava djeteta. nakon što je vijeće ministara usvojilo Akcioni plan za djecu (i raniji akcioni plan za period ) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nadzire njegovu implementaciju. akcioni plan bavi se najvažnijim potrebama djece u oblasti socijalne i zdravstvene zaštite, obrazovanja, posebnim 77 na primjer, vidi član 36. stav 2. Porodičnog zakona RS i član 15. stav 2. Porodičnog zakona FBiH. 78 vidjeti član 7. stav 10. zakona o zaštiti od nasilja u porodici fbih, Službene novine FBiH br. 20/ vidjeti član 31. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, Službene novine FBiH br. 20/ vidjeti član 6. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici RS, Službeni glasnik RS br. 102/12 81 vidjeti član 8. i 10. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici RS.

48 46 Jednak pristup pravdi djece oblicima zaštite i zabranom diskriminacije. vijeće ministara je godine usvojilo drugu Strategiju za borbu protiv nasilja nad djecom ( ) s ciljem unapređenja međusektorske saradnje kako bi se spriječilo i odgovorilo na slučajeve nasilja nad djecom. u godini Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice donijelo je Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom. Smjernice daju detaljna uputstva za sve nadležne aktere za otkrivanje i odgovarajuće postupanje u slučaju nasilja nad djecom. 82 Ministarstva pravde BiH, FBiH, RS i Pravosudna komisija BD i Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH (vstv) definišu politike koje se odnose na rad pravosuđa. Do sada statusu i položaju djece u sektoru pravde nije pridavana posebna pažnja. Strategija reforme sektora pravde uključila je neke aktivnosti za poboljšanje postupanja sa djecom koja izdržavaju institucionalnu mjeru. Iako još nije usvojena 83, revidirana Strategija reforme sektora pravde uključuje aktivnosti za poboljšanje iskustava djece u sistemu pravde. 84 u pogledu maloljetničkog prestupništva Ministarstvo pravde rs radi na izradi entitetske strategije za prevenciju maloljetničkog prestupništva, a BD je izradio akcioni plan za prevenciju maloljetničkog prestupništva. nepostojanje državne strategije umanjuje mogućnost za razmjenu informacija, utvrđivanje najboljih praksi i inovacije te doprinosi neujednačenoj primjeni dječijih prava u entitetima i BD-u. Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske ima ključnu ulogu u provođenju prava djeteta i zaštiti ranjive djece. Centri za socijalni rad koji su u nadležnosti ovog Ministarstva direktno rade sa ranjivom djecom. zakon o socijalnoj zaštiti rs donesen u aprilu godine propisuje više oblika socijalne pomoći za djecu i institucije nadležne za pružanje socijalne pomoći. ovo ministarstvo, također, prati implementaciju Strategije za poboljšanje socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja ( ), koja je trenutno u fazi revizije. Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS, također, ima ulogu u zaštiti i promovisanju prava djeteta i ranjive djece. ovo ministarstvo je donijelo Strategiju za borbu protiv nasilja 82 Dokument Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice iz godine dostupan je na postupanje%20u%20slucaju%20nasilja%20nad%20djecom%20-%20hrv.pdf 83 Do juna godine revidiranu strategiju su usvojile vlade fbih i BD, dok je Vlada RS još nije usvojila. 84 Dana , vijeće ministara BiH je usvojilo Strategiju za reformu sektora pravde u BiH za period od do godine.

49 Jednak pristup pravdi djece 47 u porodici u rs od U vezi sa socijalnom zaštitom u FBIH Ministarstvo rada i socijalne zaštite FBiH ima ograničenu ulogu jer je socijalna zaštita u nadležnosti kantona. nema zakona o zaštiti djece u fbih, iako već neko vrijeme postoji nacrt zakona o zaštiti porodica sa djecom. vlada fbih usvojila je akcioni plan za period za provođenje Politike za zaštitu djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja. Ministarstvo sigurnosti BiH ima nadležnost nad pitanjima azila i imigracije. To uključuje zaštitu, postupanje sa i pomoć žrtvama trgovine ljudima, uključujući i djecu. BiH je uspostavila više mehanizama za koordinaciju aktivnosti za borbu protiv trgovine ljudima. ured državnog koordinatora za suzbijanje trgovine ljudima pri Ministarstvu sigurnosti upravlja aktivnostima na suzbijanju trgovine ljudima na državnom nivou, uključujući i državnu međuresornu radnu grupu za borbu protiv trgovine ljudima koja okuplja više agencija. 85 BiH je godine donijela Strategiju za borbu protiv trgovine ljudima u BiH i prateći akcioni plan za period s ciljem intenzivnijeg krivičnog gonjenja počinilaca trgovine ljudima i unapređenja prevencije i zaštite žrtava i partnerstva za nevladinim organizacijama. 86 Treba spomenuti i akcioni plan za zaštitu djece od pedofilije i dječije pornografije i akcioni plan za zaštitu djece i sprečavanje nasilja nad djecom putem informaciono-komunikacionih tehnologija koje je BiH usvojila tokom godine Ambasada SAD u Sarajevu, Bosna i Hercegovina izvještaj o stanju ljudskih prava u godini, , < 86 Strategiju je izradilo Ministarstvo sigurnosti BiH, a usvojilo vijeće ministara BiH godine. Dostupna je na < eng%20final%20mail%20(1).pdf>. 87 Dostupno na web stranici Ministarstva sigurnosti BiH ba/anti_trafficking/dokumenti/planovi/archive.aspx?langtag=bs-ba&template_ id=104&pageindex=1

50 48 Jednak pristup pravdi djece 6.4 Gdje djeca mogu tražiti pravnu zaštitu Policija Djeca mogu prijaviti krivična djela policiji bez obzira na njihovu dob. u toku ovog istraživanja policijski službenici su naveli da u praksi djeca budu u pratnji roditelja ili staratelja. Prema zakonima o zaštiti i postupanju fbih, rs i BD policijski služenici koji rade s djecom trebaju biti posebno obučeni i imati certifikat koji potvrđuje da mogu raditi sa djecom počiniocima i djecom žrtvama/svjedocima. Pravosuđe ukratko rečeno, kako je ranije navedeno, nema posebnih sudova za djecu i porodice. Predmeti maloljetnih počinilaca procesuišu se pred osnovnim/općinskim sudovima, a okružni/kantonalni sudovi su nadležni za odlučivanje po žalbi u takvim predmetima. u 56 osnovnih/ općinskih sudova, 16 okružnih/kantonalnih sudova i tri vrhovna suda radi 962 sudija. 88 u skladu sa zakonima o zaštiti i postupanju sudije na krivičnom referatu, koji rade sa maloljetnicima ili djecom žrtvama, odnosno svjedocima, moraju imati odgovarajući certifikat za takav rad. za oblast porodičnog prava, ili drugih parničnih postupaka koji uključuju djecu, ne postoji takav propis. Tužioci, također, mogu primati prijave direktno od djece. Međutim, kao i policijski službenici intervjuisani tužioci nisu mogli navesti primjere kada su im se djeca direktno obratila, iako za to nema nikakvih zakonskih prepreka. u BiH radi 310 tužilaca raspoređenih u 20 tužilaštava. 89 Tužioci koji rade sa djecom žrtvama/svjedocima i počiniteljima trebaju imati odgovarajući certifikat, u skladu sa odredbama zakona o zaštiti i postupanju. Kod djece koja u krivičnom postupku imaju status oštećenih, mogućnosti ovise o vrsti konkretnog krivičnog djela. većina predmeta u kojima su djeca oštećeni uključuje djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina i stoga se procesuišu pred osnovnim/općinskim sudovima, dok se djela za koja je propisana kazna zatvora od deset godina ili više procesuišu pred okružnim/ 88 vijeće evrope, evropska komisija za efikasnost pravosuđa, Šema za ocjenu pravosudnih sistema, 2013, BiH, 2013, str. 17, dostupno na < int/t/dghl/cooperation/cepej/evaluation/2014/bih_2014.pdf>. 89 vijeće evrope, evropska komisija za efikasnost pravosuđa, Šema za ocjenu pravosudnih sistema, 2013, BiH, 2013, str. 21, dostupno na < int/t/dghl/cooperation/cepej/evaluation/2014/bih_2014.pdf>.

51 Jednak pristup pravdi djece 49 kantonalnim sudovima. 90 Prekršaji koji uključuju maloljetnike procesuišu se pred sudijama za prekršaje u osnovnim/općinskim sudovima. neki veći sudovi imaju prekršajna odjeljenja. Izmijenjeni i dopunjeni zakon o prekršajima rs propisuje specijalizaciju sudija za rad na predmetima maloljetnika. u fbih, odnosno BD ne postoji sličan propis. 91 nema specijalizovanih sudova, niti sudija za odlučivanje u pravnim stvarima u oblasti porodičnog prava. 92 u postupcima po pitanjima iz porodičnog prava mogu odlučivati sudije u parničnom, odnosno vanparničnom postupku. Sudije na građanskom referatu u većini sudova rade na čitavom nizu predmeta, uključujući i predmete iz oblasti porodičnog prava. Postupajući advokati moraju biti članovi jedne od nadležnih advokatskih komora (kantonalne, fbih ili rs). Prema zakonima o zaštiti i postupanju, branilac koji zastupa maloljetne prestupnike mora imati odgovarajući certifikat za rad. Ustavni sud Bosne i Hercegovine ustavni sud BiH osnovan prema ustavu BiH nezavisan je od izvršne, zakonodavne i sudske vlasti. ovaj sud postupa kao apelacioni sud za predmete procesuirane pred redovnim pravosudnim organima, ali samo u slučaju ustavnih pitanja. 93 Praksa Suda u oblasti prava djeteta sadrži odluke po apelacijama iz postupaka za utvrđivanje starateljstva, uključujući navodna kršenja prava na porodični život iz člana 8. evropske konvencije o ljudskim pravima. u obrazloženju Sud stavlja naglasak na ispravnu provedbu važećih zakona, te pitanje da li su ocijenjeni najbolji interesi djeteta vidjeti član 30. Zakona o sudovima RS i član 28. Zakona o sudovima FBiH. 91 Vidjeti Zakon o prekršajima RS, Službeni glasnik RS br. 63/ nekoliko sudova, kao što je općinski sud u Sarajevu, oformilo je odjeljenje za porodično pravo sa četvero raspoređenih sudija. Premda se radi o pozitivnoj praksi, druge stručne osobe smatraju da ona nije provodiva u manjim sudovima sa manje sudija koji pokrivaju više referata. 93 Centar za političke studije, Jačanje kapaciteta Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Kako poboljšati primjenu i izvršavanje odluka?, 2014, str vidjeti na primjer Ustavni sud BiH, predmet br. AP 373/11 amer grcić,

52 50 Jednak pristup pravdi djece Domaće institucije za zaštitu ljudskih prava Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH nadležna je za istraživanje kršenja ljudskih prava i donošenje zaključaka i preporuka. u sklopu Institucije nalazi se odjel za praćenje prava djece. u godini Institucija ombudsmena za ljudska prava u BiH donijela je 20 preporuka koje obuhvataju djecu, od kojih se njih 11 odnosi konkretno na prava djeteta. odjel za praćenje prava djece primio je 143 žalbe u toku godine. Mnoge žalbe odnosile su se na rad centara za socijalni rad i sudova u predmetima dodjeljivanja djeteta na dalje staranje i odgoj, izdržavanja djeteta i nasilja u porodici. 95 ombudsmeni mogu pokušati riješiti slučaj neformalnim putem kroz razgovor sa nadležnim akterima, a ukoliko to ne uspije mogu dati preporuku. Preporuke upućene pravosudnim tijelima ne ulaze u meritum predmeta i obično pozivaju na hitni završetak postupka. rs, također, ima Instituciju ombudsmena za djecu osnovanu godine koja bilježi stalan porast primljenih prijava. u nadležnosti ombudsmena za djecu rs je praćenje provedbe zakona, davanje sugestija i preporuka nadležnim institucijama i zagovaranje zaštite dječijih prava. Institucija je u toku godine primila 557 prijava. od tog broja, djeca su direktni podnosioci 48 prijava. 96 većina prijava odnosila se na rad centara za socijalni rad, a mnogi predmeti su uključivali pravo djeteta na kontakt sa roditeljem s kojim ne živi i druge oblike staranja i zaštite. Upravni postupak Centri za socijalni rad imaju značajnu ulogu u zaštiti dječijih prava. Takvi centri nalaze se u svakoj većoj zajednici. u fbih je 72 centra, u rs ih je 46, a u BD postoji jedno pododjeljenje za socijalni rad. Centri za socijalni rad provode politike socijalne zaštite koje se izrađuju na nivou kantona ili entiteta. njihova funkcija je između ostalog i regulisanje podzakonskih akata o socijalnoj zaštiti, te postupcima iz porodičnog i krivičnog prava. na primjer, organi socijalne zaštite mogu privremeno izmjestiti dijete iz njegovog doma ukoliko okolnosti opravdavaju takvu mjeru. 97 u gotovo svim sudskim postupcima koji uključuju djecu, centri za socijalni rad tužiocima i sudijama dostavljaju pismenu procjenu ličnih okolnosti djeteta i porodičnog okruženja. 95 Vidjeti Godišnji izvještaj o rezultatima aktivnosti Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH u 2014, str Ombudsmen za djecu RS, Godišnji izvještaj za 2014, str vidjeti na primjer član 152. Porodičnog zakona FBiH.

53 Jednak pristup pravdi djece 51 na osnovu takve procjene često se preporučuje odgovarajuće dalje postupanje. Posebne telefonske linije Posebna telefonska linija na nivou države ne postoji, ali rs i fbih imaju po jednu posebnu telefonsku liniju, koja je aktivna 24 sata, za žrtve nasilja u porodici. nvo nova generacija, također, ima anonimni plavi telefon za djecu, koji je u funkciji radnim danima od 9:00 do 17:00 sati. u godini telefonska linija primila je 477 i postupila po 277 poziva. Pored toga, u godini nvo je proširila usluge posebne telefonske linije i na web stranicu, sa mogućnosti anonimnog savjetovanja putem elektronske pošte vidjetii web stranicu <

54 52 Jednak pristup pravdi djece 7. rezultati ISTraŽIvanja o KONTAKTU DJECE SA PRAVNIM SISTEMOM u nastavku teksta navode se rezultati istraživanja o razlozima zbog kojih djeca dolaze u kontakt sa sektorom pravde i o opsegu njihovog učešća u tom sektoru. Statistički podaci prikupljeni iz različitih izvora navedeni su kako bi se ukazalo na broj djece uključene u pravni sistem, a zabilježeni su i stavovi stručnih osoba iz sektora pravde o razlozima zbog kojih djeca dolaze u kontakt s tim sektorom. 7.1 Djeca žrtve ni jedno statističko ili nadzorno tijelo ne vrši sistematsko prikupljanje podataka o djeci žrtvama krivičnih djela. 99 Novi mehanizam za prikupljanje podataka, koji provodi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, pokrenut je uz podršku unicef-a. Cilj ovog mehanizma je prikupljanje niza podataka o potrebama i mjerama socijalne zaštite za djecu. Podaci su prvi put prikupljeni u godini i nakon toga će se vršiti prikupljanje svake dvije godine. S obzirom na to da se dostavljanje podataka vrši na dobrovoljnoj osnovi, set podataka nije kompletan. na primjer, organi socijalne zaštite u fbih prijavili su 893 djece žrtava nasilja u porodici od kojih je 153 smješteno u sigurne kuće, dok rs još nije dostavila slične podatke. Prema podacima iz Ministarstava pravde fbih i rs, 42 djeteta su bili žrtve seksualnih delikata u godini. 100 vstv ima standardizovanu elektronsku bazu podataka. Međutim, podaci o žrtvama krivičnih djela nisu odmah dostupni i nije moguće pronaći sve predmete u kojima su žrtve djeca. za potrebe ovog istraživanja vstv je izvukao podatke iz Sistema automatskog upravljanja predmetima za one predmete koji su uključivali najmanje jednu žrtvu koja je bila dijete i koje je bilo moguće odmah pronaći po vrsti krivičnog djela. na primjer, izvučeni su podaci za krivična 99 Treba napomenuti da se ne prikupljaju ni podaci o punoljetnim žrtvama krivičnih djela. 100 Podaci pohranjeni u unicef-u.

55 Jednak pristup pravdi djece 53 djela kao što je zapuštanje ili zlostavljanje djeteta ili maloljetnika, 101 oduzimanje djeteta ili maloljetnika 102 i izvanbračna zajednica sa mlađim maloljetnikom. 103 Prikupljeni su i podaci za krivična djela kao što su silovanje, čiji kvalifikovani oblik uključuje počinjenje nad djetetom. 104 Svake godine je u neku od faza krivičnog postupka uključeno na stotine djece žrtava krivičnih djela. Tabela 1: Podaci za odabrani broj krivičnih djela u kojima je najmanje jedno dijete oštećena strana/žrtva Godina Izvještaji zaprimljeni u tužilaštvima Potvrđene optužnice Broj donesenih prvostepenih presuda Izvor: VSTV ovi podaci, iz godine u godinu, ukazuju na kontinuirani porast izvještaja o počinjenim krivičnim djelima za navedeni set podataka, odnosno za krivična djela koja uključuju djecu. 7.2 Maloljetni prestupnici i djeca izložena riziku od sukoba sa zakonom Prema izvještajima statističkih zavoda u BiH, centri za socijalni rad evidentirali su maloljetnika kojima su izrečene alternativne mjere i sankcije u godini. 105 Podaci o provođenju pravde koje 101 član 216. Krivičnog zakona BD, član 219. Krivičnog zakona FBiH i član 207. Krivičnog zakona RS. 102 član 214. Krivičnog zakona BD, član 217. Krivičnog zakona FBiH i član 205. Krivičnog zakona RS. 103 član 210. Krivičnog zakona BD, član 216. Krivičnog zakona FBiH, član 193. stav 2. Krivičnog zakona RS. 104 član 200. stav 5. i 6. Krivičnog zakona BD, član 203. stav 5. i 6. Krivičnog zakona FBiH i član 193. stav 2. Krivičnog zakona RS. 105 agencija za statistiku BiH, Socijalna zaštita , bilten, 2014, str agencija za statistiku BiH prikuplja podatke od entitetskih zavoda za statistiku kao i od BD.

56 54 Jednak pristup pravdi djece su prikupili zavodi za statistiku u fbih i rs govore da je u godini policija u fbih podnijela , a u rs 277 izvještaja koji se odnose na maloljetne prestupnike. 107 odgojne mjere ili sankcije određene su u 258 predmeta u fbih, odnosno 54 predmeta u rs-u. na osnovu podataka prikupljenih od organa socijalne zaštite agencija za statistiku BiH evidentirala je djece sklone vršenju krivičnih djela u Djeca u građanskim postupcima nadležna statistička tijela ne vode evidenciju o učešću djece u građanskim postupcima, iako sistem automatskog upravljanja predmetima vstv-a omogućava određeni stepen identifikacije predmeta u kojima učestvuju djeca. za potrebe ovog istraživanja vstv je dostavilo statističke podatke o nizu parničnih, izvršnih i vanparničnih postupaka u kojima su učestvovala djeca. Između ostalog, set podataka je analizirao tužbe u vezi sa izdržavanjem djece, određivanje starateljstva, utvrđivanje materinstva/očinstva, određivanje neposrednog kontakta s roditeljem s kojim ne živi i sa bakom i djedom, dozvola maloljetniku za zaključenje braka i oduzimanje roditeljskog staranja. Drugim riječima, ovi podaci su pronađeni putem pravnog osnova za tužbu koji je uključivao neko pravo djeteta. Set podataka nije uključio tužbe koje su predala djeca, ili su predate u ime djece, a u vezi sa pravima i pravnim pitanjima gdje djeca nisu bila direktno uključena. na primjer, ostavinski postupci nisu uključeni, jer nije bilo moguće utvrditi postupke gdje su nasljednici djeca. Slično tome, postupci za sporazumni razvod braka nisu uključeni jer ne postoji način da se izdvoje postupci koji uključuju djecu. 106 federalni zavod za statistiku fbih, Federacija Bosne i Hercegovine u brojkama, 2014, str republički zavod za statistiku rs dostupno na < article/1125/?left_mi=none&add=none>. 108 agencija za statistiku BiH, Socijalna zaštita , bilten, 2014, str agencija za statistiku BiH prikuplja podatke od entitetskih zavoda za statistiku kao i od BD-a.

57 Jednak pristup pravdi djece 55 Tabela 2: odabrani građanski postupci po zahtjevima za ostvarivanje prava djeteta. građanski, izvršni i vanparnični postupci koji uključuju prava djece pred sudovima u BiH Izvor: VSTV uprkos ovim ograničenjima, set podataka daje naznaku o svakodnevnoj frekvenciji odluka koje se odnose na prava djeteta u građanskom referatu. od godine dešava se primjetno povećanje broja postupaka koji uključuju djecu. 7.4 Mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde o potrebama djece za pravdom Intervjuisane osobe iz sektora pravde većinom navode maloljetničko prestupništvo kao glavni razlog za učešće djece u sektoru pravde (63%), nakon čega slijede djeca u statusu žrtve (40%) i svjedoka krivičnog djela (26%). u oblasti zaštite porodice i djece, stručne osobe iz sektora pravde navode nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje u porodici kao glavne razloge za kontakt sa institucijama sektora pravde (40%), a slijede roditeljsko staranje i prava na održavanje ličnih odnosa u slučaju razvoda braka (23%) i postupci vezani za usvajanje (14%). nekoliko stručnih osoba iz sektora pravde navelo je kršenje socijalnih i ekonomskih prava kao razlog za kontakt sa pravosudnim sistemom, dok su drugi spomenuli uskraćivanje socijalne pomoći (11,6%), isključivanje iz škole i uskraćivanje usluga zdravstvene zaštite (9,3%). u vezi sa građanskim pravima stručne osobe su navele da djeca dolaze u kontakt sa pravosudnim sistemom većinom zbog dokumentacije vezane za rođenje i upis u evidencije (11,6%), te da se to obično odnosi na romsku djecu.

58 56 Jednak pristup pravdi djece Grafikon 1: Mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde o primarnim razlozima zbog kojih djeca dolaze u dodir s pravosudnim sistemom 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% Maloljetničko prestupništvo Žrtve krivičnih djela Nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje u porodici Svjedoci krivičnih djela Starateljstvo i viđanje u brakorazvodnim parnicama Usvajanje Socijalne beneficije Dokumenti o rođenju u identitu Isklučenje iz škole Zdrastvena zaštita Nasljedna prava Oduzimanje i ograničavanje roditeljskog prava Mučenje/okrutno nehumano i ponižavajuće postupanje Neplaćanje naknade za rad Zahtejvi vezani za migraciju i azil Proizvoljno lišavanje slobode 62.8% 39.5% 39.5% 25.6% 23.3% 14.0% 11.6% 11.6% 9.3% 9.3% 7.0% 7.0% 7.0% 4.7% 2.4% 2.4% neke stručne osobe iz sektora pravde istakle su da zahtjevi djece za pravdom nisu uvijek u potpunosti priznati i riješeni. u tom pogledu je navedeno da djeca koja su bila žrtve nasilja, ili maloljetni prestupnici često imaju pravne zahtjeve koji nisu prepoznati. neki od intervjuisanih smatraju da je to rezultat raširenog stava da je bolje za djecu da ostanu izvan pravosudnog sistema, jer bi uključivanje u pravosudni postupak uzrokovalo veće teškoće ili stigmu za dijete. Statistički podaci o krivičnom djelu zapuštanje ili zlostavljanje djeteta ili maloljetnika idu u prilog takvoj tvrdnji. naime, iako službeni statistički podaci ukazuju na veliki broj djece koju su organi socijalne zaštite evidentirali kao zapuštenu ili zlostavljanu od strane roditelja,

59 Jednak pristup pravdi djece 57 unicef/bhg 2010 /amer kapetanovic postoji relativno mali broj izvještaja koje je policija dostavila tužilaštvu u vezi sa počinjenjem konkretnog krivičnog djela (vidi dio 8.6 i 8.7 u daljnjem tekstu). Intervjui i fokusirane grupne diskusije sa djecom i roditeljima su, također, pokazali da djeca imaju veće potrebe u sektoru pravde od onih koje su trenutno prepoznate i ispunjene. Djeca i članovi njihovih porodica su dali primjere kršenja prava i potreba za pravdom oslanjajući se na vlastita iskustva ili iskustva prijatelja, no tek mali broj njih je pokušao potražiti pomoć od nadležnih institucija sektora pravde ili odraslih osoba od povjerenja.

60 58 Jednak pristup pravdi djece 8. rezultati ISTraŽIvanja o ZNANJU I GLAVNIM PREPREKAMA NA KOJE DJECA NAILAZE PRILIKOM OSTVARIVANJA PRISTUPA PRAVDI Pristup pravdi je komplikovan i odraslima, a djeci posebno. u Izvještaju o pristupu djece pravdi pripremljenom za vijeće za ljudska prava un-a navedene su uobičajene prepreke za djecu koje uključuju zakonodavstvo i procedure koji nisu u dovoljnoj mjeri prilagođene potrebama djece, nedovoljna specijalizacija stručnih osoba, pravosudni sistemi koji djeluju zastrašujuće i rizik od daljnje stigmatizacije djece ukoliko pokrenu postupak Stavovi o nedostacima pravnog sistema na pitanje da daju svoje mišlje o nedostacima u pravnom sistemu koji otežavaju pristup djece pravdi, mnoge stručne osobe su detaljno obrazložile konkretna pitanja. Preko polovine njih izjavilo je da postoje značajni nedostaci koji onemogućuju pristup djece pravdi. većina stručnih osoba iz sektora pravde, čak i oni koji su prvobitno odgovorili ne, dala je primjere pravnih i praktičnih problema koji otežavaju njihov svakodnevni rad. Ti problemi su detaljnije opisani na odgovarajućim mjestima u izvještaju. 109 vijeće za ljudska prava un, Izvještaj Visokog povjerenika UN za ljudska prava o pristupu djece pravdi, a/hrc/25/35, , str. 6-7.

61 Jednak pristup pravdi djece 59 Grafikon 2: Mišljenje stručnih osoba iz sektora pravde o tome da li postoje značajni nedostaci u pravnom sistemu koji onemogućuju pristup djece pravdi 56,2% 21,9% 21,9% DA NE DJELIMIČNO 0% 20% 40% 60% 80% 100% Stručne osobe iz sektora pravde su naglasile nedostatke u praćenju i nadzoru koji su prisutni u svim sektorima. učesnici u istraživanju istakli su da su ključne stručne osobe iz sektora pravde, socijalni radnici i socijalni pedagozi preopterećeni administrativnim zadacima koji im oduzimaju vrijeme. Istovremeno, u postupcima koji se tiču zaštite ili utvrđivanja dječijih prava nema nezavisnih mehanizama nadzora. Intervjuisana djeca i članovi njihovih porodica su, također, istakli ovu zabrinutost i dali primjere nedostatka odgovarajućeg odgovora na navode o neprofesionalnom postupanju. Intervjuisana djeca i roditelji su iznijeli mišljenje da pružene usluge ovise o ličnim vrijednostima stručnih osoba, a ne o jasnim propisima ili standardima. Mnogi akteri su istakli važnost škole kao faktora u pristupu djece pravdi. S obzirom na to da obrazovni sistem nije uključen kao ključni aspekt ovog istraživanja, Izvještaj će samo spomenuti iskazane zabrinutosti u tom pogledu. neke stručne osobe iz sektora pravde bile su mišljenja da obrazovni sistem obično ne obavlja svoju pretpostavljenu ključnu ulogu u sprečavanju nasilja nad djecom i prepoznavanju djece pod rizikom od maloljetničkog prestupništva. naveli su primjere u kojima osoblje škole nije prepoznalo i prijavilo nasilje nad djecom, kao i evidentan izostanak odgovarajuće disciplinske mjere. jedna stručna osoba navela je da uposlenici škole strahuju od loše reputacije. Predstavnik jedne nevladine organizacije koja pruža podršku žrtvama opisao je nedavni slučaj: Djevojčica je školskom pedagogu rekla da je žrtva rodoskvrnuća. Pedagog nije prijavio slučaj. Nekoliko godina kasnije učenica je konačno rekla profesoru engleskog jezika koji je odmah prijavio krivično djelo. Koliko znam pedagog nije imao nikakvih posljedica.

62 60 Jednak pristup pravdi djece u vezi sa djecom pod rizikom od prestupništva ili maloljetnicima u sukobu sa zakonom, škola često ne prepoznaje i ne rješava problematično ponašanje, već će prije isključiti dijete iz škole ili odreagovati autoritativno, bez razmatranja i uvažavanja najboljih interesa djeteta. Stručna osoba iz sektora pravde dala je drugi primjer: Dječak koji je bio odličan učenik i redovno pohađao nastavu odjednom je promijenio ponašanje. Počeo je često izostajati iz škole. Isključen je iz škole zbog prevelikog broja neopravdanih izostanaka. Kasnije se pokazalo da je bio žrtva seksualnog zlostavljanja. ostale stručne osobe iz sektora pravde navele su da se mogućnosti djeteta da dobije odgovarajuće usluge, pravne lijekove ili pravno zadovoljenje povećavaju ako uposlenici škole odmah reaguju na nedolična ponašanja ili izostajanje s nastave. jedan pedagog je, također, istaknuo da trenutna sistematizacija radnih mjesta ne omogućuje školama da adekvatno odgovore na izazovna ili problematična ponašanja. nekoliko učesnika je spomenulo potrebu za većim brojem osoblja za podršku i socijalnu zaštitu koji bi radili direktno za škole i pomogli im da adekvatno odgovore na potrebe djece Svjesnost djece o njihovim pravima Stručne osobe iz sektora pravde, djeca i roditelji odgovarali su na pitanje da li su djeca upoznata sa njihovim zakonskim pravima. Prvo su navedeni rezultati vezani za odgovore stručnih osoba iz sektora pravde, a zatim djece. više od pola intervjuisanih stručnih osoba iz sektora pravde izjavili su da su djeca samo djelomično upoznata sa svojim zakonskim pravima, a oko trećina ispitanika odgovorila je da djeca nisu upoznata sa svojim pravima. Samo mali broj je odgovorio da su djeca upoznata sa svojim pravima. 110 navedeno je i da je rs ojačala kadrovsku strukturu u školama raspoređivanjem socijalnog radnika za svaku školu. Međutim, uticaj ovih socijalnih radnika nije obuhvaćen ovim istraživanjem. Problemi izostanka odgovarajućeg odgovora u školi istaknuti su i u fbih i u rs-u.

63 Jednak pristup pravdi djece 61 Grafikon 3: Mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde o tome da li su djeca svjesna svojih prava 15,0% 27,5% 55,0% DA NE DJELIMIČNO NISAM SIGURAN 0% 20% 40% 60% 80% 100% Stručne osobe iz sektora pravde koje navele su da djeca nisu svjesna, odnosno da su samo djelimično upoznata sa svojim pravima, kao i to da djeca ne razumiju svoja prava. većina intervjuisanih stručnih osoba objasnila je da znanje ovisi o dobi djeteta, da li ono ide u školu i u kakvim porodičnim okolnostima živi. Drugim riječima, starija djeca i djeca koja idu u školu više znaju o svojim pravima. Stručne osobe koje su odgovorile da djeca nisu svjesna svojih prava objasnile su da djeca, kao i većina odraslih (uključujući i roditelje), ne razumiju svoja prava. Stručna osoba koja radi sa djecom navela je: Djecu uče pristojnom ponašanju i poštivanju autoriteta. Učenje i znanje o njihovim pravima nisu kulturološka norma. neke stručne osobe iz sektora pravde navele su da uprkos pozitivinim promjenama u obrazovnom sistemu djeca u školi uče o svojim pravima samo formalno. velika većina stručnih osoba iz sektora pravde složila se da djeca nemaju značajno znanje o svojim pravima i da o njima uče samo kroz iskustvo, ili ukoliko trebaju doći u kontakt sa pravosudnim sistemom. većina stručnih osoba iz sektora pravde naglasila je značaj školskog obrazovanja, uloge roditeljâ, te podrške porodice i zajednice kao ključnih faktora za širenje znanja djece o njihovim pravima. Dio istraživanja provedenog sa djecom potvrdio je da djeca ne znaju mnogo o svojim pravima. Iako su gotovo sva intervjuisana djeca odgovorila da su čula za ljudska prava, teško su pronalazila primjere i navela konkretna ljudska prava, i to tek nakon što je istraživački tim iskoristio više različitih tehnika komunikacije. Iako su u konačnici gotovo sva djeca dala primjere nekih ljudskih prava, gotovo ni jedno od njih nije dalo puno objašnjenje i/ili pokazalo suštinsko razumijevanje prava. većina djece spomenula je prava o kojima su čitali u udžbenicima. Drugi su naveli ljudska prava o kojima su čuli

64 62 Jednak pristup pravdi djece kroz njihovo učešće u pravosudnim postupcima ili vlastita iskustva. jedan od primjera je bio pravo na zaštitu od tuče i ponižavanja. neka djeca su pomiješala prava i obaveze, a druga su povezala ostvarivanje svojih prava sa dozvolom roditelja. Djeca su uglavnom navodila pravo na život i pravo na sigurnost u smislu života u miru i pristojnim uvjetima. Također, navela su pravo na obrazovanje u smislu pohađanja škole i pravo na život bez nasilja. u pogledu prava koja su im najvažnija, velika većina djece navela je pravo na obrazovanje i pravo na rad. najčešće spomenuta prava iskazana vlastitim riječima djece koja su učestvovala u istraživanju navedena su na sljedećoj slici (bez određenog redoslijeda). Intervjuisana djeca bila su vrlo svjesna svog niskog stepena razumijevanja ljudskih prava. Skoro sva djeca su iskazala želju da nauče o svojim pravima kroz formalno i neformalno obrazovanje. Međutim, nisu bili zadovoljni metodama i sadržajima dostupnih obrazovnih programa o ljudskim pravima i predložili su interaktivne obrazovne metode poput radionica. ne samo da su željeli sudjelovati u obrazovnim aktivnostima, već i u procesu njihovog planiranja i izrade. zavisno od starosne dobi željeli su da uče o ljudskim pravima kroz igru ili dodjeljivanje uloga, ili izradu dokumentarnih i crtanih filmova. Željeli su razgovarati o primjerima iz stvarnog života, vlastitim iskustvima i dobiti savjete primjenjive na aktuelnu svakodnevicu u BiH Znanje djece, koja žive u okolnostima koje ih čine ranjivim, o njihovim pravima Intervjuisane stručne osobe iz sektora pravde su, također, odgovarale na pitanje da li djeca koja žive u okolnostima koje ih čine ranjivim, znaju manje o svojim pravima u odnosu na drugu djecu. većina stručnih osoba iz sektora pravde odgovorila je sa da, dok su ostali u podjednakom broju odgovorili sa ne i nisam siguran/na.

65 Jednak pristup pravdi djece 63 Grafikon 4: Mišljenje stručnih osoba iz sektora pravde o tome da li su neka djeca manje svjesna svojih prava 65,70% 17,10% 17,10% DA NE NISAM SIGURAN 0% 20% 40% 60% 80% 100% većina ispitanika koji su odgovorili da djeca (koja žive u okolnostima koje ih čine ranjivima) znaju manje o svojim pravima, rade direktno sa djecom. naglasili su da se to posebno odnosi na romsku djecu, djecu iz ruralnih područja, djecu koja ne pohađaju školu i djecu sa poteškoćama u razvoju. Stručne osobe koje su odgovorile sa ne ili nisam siguran/na, kao što su neke sudije, tužioci i advokati, većinom u svom radu ne ostvaruju svakodnevni kontakt s djecom. nadalje, odgovori intervjuisane djece bili su slični odgovorima stručnih osoba iz sektora pravde koje rade sa djecom. većina je navela da su romska djeca manje svjesna svojih prava i da o njima manje znaju. na pitanje da li sva djeca imaju ista prava gotovo sva djeca koja su učestvovala u fokus grupama i intervjuima odgovorila su da djeca imaju ista prava na papiru (de jure), ali da je stvarna primjena ovih prava neujednačena. Prema odgovorima intervjuisane djece, najugroženija su romska djeca, djeca koja žive u siromaštvu i djeca sa poteškoćama u razvoju. neka djeca su, također, spomenula vršnjake čiji roditelji nisu uticajni, kao i djecu koja ne pripadaju većinskom narodu u njihovoj zajednici.

66 64 Jednak pristup pravdi djece Grafikon 5: Mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde o razlozima zbog kojih su neka djeca manje upoznata sa svojim pravima 0% 10% 20% 30% 40% 50% Nedostatak informacija generalno Porodična/kulturološka pitanja Nedostatak pismenosti Nedostatak dostupnih informacija npr. u institucijama Nedovoljno znanje o pravnim stvarima 46.50% 42.20% 30.00% 27.90% 23.30% Prema intervjuisanim stručnim osobama iz sektora pravde, razlozi zbog kojih su neka djeca manje upoznata sa svojim pravima mogu se uglavnom pripisati općenitom manjku dostupnih informacija, porodičnim i kulturološkim faktorima i nedovoljnoj pismenosti. ovo posljednje se posebno odnosi na romsku djecu. Sudeći prema odgovorima, porodični i kulturološki faktori se odnose na svu djecu. Stručne osobe iz sektora pravde potvrdile su da porodične i kulturološke norme utiču na to kako djeca shvataju svoja prava. konkretno, stvaranju pogrešne slike doprinose i faktori kao što su: slabo razumijevanje nasilja i njegovih različitih manifestacija, uz prihvatanje nasilnih odgojnih metoda, zajedno sa autoritativnim obrazovnim sistemom. o mišljenju ispitanika o pravu djece na informisanost, te o porodičnim i kulturološkim faktorima, kao prepreci za pristup pravdi, više se govori u dijelu 8.7. Intervjuisana djeca potvrdila su da postoji opći manjak dostupnih i razumljivih informacija za svu djecu. Naglasili su da njihovi vršnjaci koji žive u okolnostima koje ih čine ranjivim imaju još manji pristup informacijama. 8.3 Upoznatost djece sa mehanizmima za pristup pravdi Informacije dostupne u pristupačnom i praktičnom obliku mogu biti snažan instrument koji djeci pomaže da shvate svoja prava,

67 Jednak pristup pravdi djece 65 upoznaju se sa mogućnostima koje su im na raspolaganju i, detaljno informisani, donesu odgovarajuće odluke. visoki povjerenik un-a za ljudska prava kaže:...pristup djece informacijama o njihovim pravima i načinima za promicanje njihove zaštite i provedbe, kao i osiguravanje informisanog pristanka djece na odluke, u skladu sa njihovim razvojnim sposobnostima, je ključna dimenzija pristupa pravdi. 111 Pored nedovoljne upoznatosti i suštinskog nerazumijevanja njihovih prava o kojima je već govoreno, ovo istraživanje potvrđuje i neinformisanost djece o samim mehanizmima za pristup pravdi, kao i o načinima kako tim mehanizmima mogu pristupiti. ovo zapažanje je potvrđeno u odnosu na svu djecu. većina intervjuisanih stručnih osoba je znala da su informacije dostupne djeci uglavnom neprimjerene. Grafikon 6: Mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde o tome da li su djeca upoznata sa mehanizmima koji im omogućavaju pristup svojim zakonskim pravima 18% 34% 47% DA NE DJELIMIČNO 0% 20% 40% 60% 80% 100% gotovo pola stručnih osoba iz sektora pravde koje su odgovorile na ovo pitanje izjavilo je da su djeca tek djelimično upoznata sa mehanizmima koji im omogućavaju pristup njihovim zakonskim pravima. Trećina je odgovorila da djeca nisu upoznata sa ovim mehanizmima, a tek mali broj ispitanika je bio mišljenja da su djeca upoznata s takvim mehanizmima. Slično odgovorima na prethodna pitanja mnoge stručne osobe iz sektora pravde izjavile su da djeca jesu upoznata, ali da nemaju suštinsko znanje o ovim mehanizmima. neki su odgovorili da se djeca upoznaju sa svojim pravima i takvim mehanizmima samo kada se nađu u situaciji da moraju učestvovati u postupcima pred pravosuđem. Mnogi su naveli da čak i u situacijam kada su djeca upoznata sa mehanizmima i znaju kome se obratiti, 111 Izvještaj visokog povjerenika un za ljudska prava, Pristup djece pravdi, vijeće za ljudska prava, a/hrc/25/35, decembar 2013, pasus 18.

68 66 Jednak pristup pravdi djece ponekad budu obeshrabrena, uplašena, ili čak ne budu shvaćena ozbiljno. Mnoge stručne osobe iz sektora pravde ponovno su naglasile važnost škole i roditelja. Stručne osobe obuhvaćene istraživanjem, koje je proveo unicef godine su, također, naglasile potrebu za jačanjem razumijevanja javnosti o potrebama djece za pravdom i isticanje pozitivnih dešavanja, posebno u pogledu restorativnih praksi za maloljetne prestupnike u pravosuđu. 112 Predstavnici nevladinih organizacija govorili su o svojim iskustvima i opisali njihov rad na obavještavanju, pružanju podrške i pomoći porodicama i djeci da ostvare svoja prava i koriste pravna sredstva u slučaju kršenja njihovih prava. Slično tome, uposleni u dnevnim centrima koji pružaju podršku djeci pod rizikom, opisali su kako informišu djecu i pomažu im u ostvarivanju niza prava, od zdravstvene zaštite do podrške u obrazovanju, s ciljem nastavka školovanja. Svi ovi pružaoci usluga potvrdili su da pristup informacijama za djecu i porodice nije odgovarajući, kao ni podrška za ostvarivanje pristupa ovim uslugama i mehanizmima. roditelji i djeca potvrdili su nedostatak dostupnih i sveobuhvatnih informacija o njihovim pravima, pravnim sredstvima i konkretnim mehanizmima koji su im na raspolaganju. Intervjuisana djeca čula su za većinu institucija pravnog sistema, uključujući policiju, tužilaštva, sudove i centre za socijalni rad, ali jako malo njih je čulo za Instituciju ombudsmena. na pitanje da ocijene institucije s kojima su došli u dodir (ocjenom od 1 do 5) policija je većinom dobila veće ocjene od svih (osim u grupi maloljetnih prestupnika), dok su odgovori za centre za socijalni rad, pedagoge i sudove bili različiti. neka od mišljenja djece koja su rezultirala višom ili nižom ocjenom za instituciju navedena su u daljem tekstu. ona pokazuju koliko djeca cijene meke vještine (soft skills), kao što je primjeren način komunikacije. 112 Custom Concept, Finalni izvještaj o istraživanju znanja, stavova i ponašanja, decembar 2014, str. 10.

69 Jednak pristup pravdi djece 67 Slika 2: Mišljenja djece o institucijama sektora pravde Pravosudne institucije o kojima djeca imaju negativno mišljenje nisu mi saslušali, samo su popunili izvještaj. Nisu mi ništa vjerovali. rekli su da sam još uvijek mali. vrijeđali su me i koristili ružne riječi. od mene su krili informacije. Bilo bi bolje da su mi rekli sve odmah na početku. Pravosudne institucije o kojima djeca imaju pozitivno mišljenje Saslušali su me. Razumjeli su me. vjerovali su mi, puno su mi pomogli. Iskazali su mi poštovanje. Bili su fini, opušteni. Objasnili su mi cijelu situaciju i šta se sve može desiti. Djeca koja su imala negativno iskustvo sa nekom institucijom rekla su da se više nikada neće obratiti toj instituciji, jer su izgubili povjerenje, plaše se, ili smatraju da su se prema njima odnosili ponižavajuće. To potvrđuje izneseno mišljenje stručnih osoba iz sektora pravde da je za bolji pristup djece pravdi važno da sve stručne osobe grade povjerenje, pokažu saosjećanje, razumijevanje i poštovanje prema djeci. Djeca su izjavila da informacije treba davati na mjestima dostupnim djeci, kao što su škole ili organizacije u lokalnoj zajednici. Djeca su, također, izrazila želju da informacije čuju direktno od stručnih osoba iz sektora pravde i njihovih vršnjaka. neke stručne osobe navele su da bi najkorisnije bile metodologije participatornog učenja sa sadržajem i jezikom koji je u cijelosti prilagođen potrebama djece, kao i direktni kontakt sa djecom. Također, preporučili su angažman vršnjačkih edukatora i osiguravanje većeg angažmana pravosudnih institucija na aktivnostima saradnje sa zajednicom. I učesnici Istraživanja o znanju, stavovima i praksi naveli su da bi javnost trebala biti bolje informisana o dešavanjima u pravosuđu, a u vezi sa dječijim pravima. I roditelji i djeca izrazili su želju za boljim razumijevanjem načina na koji sistem funkcioniše i kome se trebaju obratiti u slučaju povrede prava Custom Concept, Finalni izvještaj o istraživanju znanja, stavova i ponašanja, decembar 2014, str. 67.

70 68 Jednak pristup pravdi djece 8.4 Da li se neka djeca suočavaju sa većim preprekama u pristupu mehanizmima pravde? velika većina stručnih osoba iz sektora pravde bila je mišljenja da se neka djeca suočavaju sa većim preprekama u pristupu pravosudnom sistemu, te su u tom kontekstu naveli romsku djecu kao posebno ranjivu grupu. najviše ispitanika navelo je djecu iz ruralnih područja, djecu koja ne pohađaju školu i djecu sa poteškoćama kao grupe djece koje nailaze na najveće prepreke. neke stručne osobe iz sektora pravde spomenule su i veće prepreke na koje nailaze djeca zbrinuta u institucijama, žrtve trgovine ljudima i djeca iz ekonomski i socijalno ranjivih porodica. Stručne osobe iz sektora pravde naglasile su da su neka djeca, iako ne pripadaju ni jednoj definisanoj grupi, posebno ranjiva zbog svog položaja, kao što su djeca razvedenih roditelja ili djeca koju je porodica zapustila. Stručne osobe iz sektora pravde su, također, navele da su djeca u sukobu sa zakonom mlađa od 14 godina u posebno teškoj situaciji, jer nemaju odgovarajuću podršku i pomoć pravosudnog, odnosno sistema socijalne zaštite. Grafikon 7: Mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde o tome da li su neka djeca ranjivija nego druga u pogledu pristupa pravnim sredstvima 84,4% 11,8% 5,8% DA NE NISAM SIGURAN 0% 20% 40% 60% 80% 100% odgovori na pitanja pokazuju da postoje dvije grupe djece koje se mogu označiti kao posebno ranjive. jedna grupa su djeca kojoj je potrebna podrška sektora pravde, uključujući djecu žrtve i svjedoke krivičnih djela, djecu sa izazovnim ponašanjem i djecu u kontaktu sa zakonom. Druga grupa su djeca iz posebno marginalizovanih grupa, uključujući rome, djecu sa poteškoćama u razvoju i djecu koja žive u nepovoljnim socijalnim i ekonomskim uslovima. Ta djeca su podložna višestrukoj diskriminaciji (diskriminacija na više osnova). Mišljenja intervjuisanih službenih osoba iz sektora pravde potvrdila su dvostruku ranjivost ove djece veća je vjerovatnost da će biti žrtve kršenja prava, a istovremeno nailaze na veće prepreke u pristupu mehanizmima zaštite dječijih prava, uključujući i sektor pravde.

71 Jednak pristup pravdi djece Pregled prepreka u pristupu mehanizmima pravde u narednim dijelovima analiziraju se prepreke na koje djeca nailaze u ostvarivanju pravde, a koje su navele stručne osobe iz sektora pravde i djeca u toku ovog istraživanja. u tabeli 3 sadržan je pregled razloga zbog kojih neka djeca nailaze na veće izazove u pristupu pravnim mehanizmima koje su navele stručne osobe iz sektora pravde. Sve ove prepreke detaljnije su razrađene u narednim dijelovima, osim pitanja jezičkih prepreka, jer se to nije pokazalo posebno relevantnim za kontekst BiH. Tabela 3: Prepreke u pristupu mehanizmima pravde koje su navele stručne osobe iz sektora pravde Prepreke Pravne prepreke nepostojanje statusa ili sposobnosti za pokretanje postupka Djelotvorni pravni lijekovi su zaštićeni zakonom Praktične prepreke Djeca koja žive u okolnostima koje ih čine ranjivim Sva djeca 30 % 16 % 16 % 9 % nedostatak informacija i podrške 44 % 42 % nedostatak finansijskih sredstava 40 % 21 % Udaljenost od institucionalnih mehanizama podrške 28 % 21 % jezičke prepreke 16 % 7 % Socijalne i kulturološke prepreke kulturološka prihvatljivost nasilja u porodici nepovjerenje prema zvaničnim institucijama Percepcija položaja djeteta u porodici 40 % 23 % 35 % 15 % 33 % 23 % Strah od isključenja iz zajednice 28 % 9 % Strah od diskriminacije institucija 26 % 12 %

72 70 Jednak pristup pravdi djece Stručne osobe iz sektora pravde navele su nedostatak informacija i podrške kao prepreke s kojima se suočavaju sva djeca. Mišljenje je da se djeca koja žive u okolnostima koje ih čine ranjivim suočavaju s većim socijalnim i kulturološkim preprekama u pristupu pravdi. konkretno, nepovjerenje prema zvaničnim institucijama je bilo mnogo veće kod neke djece, kao i strah od socijalne isključenosti i strah od diskriminatornog postupanja. 8.6 Pravne i praktične prepreke Pored neznanja o dječijim pravima i mehanizmima dostupnim djeci, istraživanje je otkrilo nekoliko drugih prepreka koje onemogućavaju jednak pristup djece pravdi. od prepreka obuhvaćenih ovim istraživanjem u daljnjem tekstu su izdvojene pravo na pravni lijek, te prepreke vezane za pravo na podnošenje tužbe i žalbe, kao i finansijske i praktične prepreke. Poslovna sposobnost za pokretanje postupka i učešće u postupku Poslovna sposobnost je sposobnost i mogućnost osobe da vlastitim postupanjem ostvaruje prava i preuzima obaveze, npr. bez zastupanja treće strane. 114 Maloljetnici obično nemaju punu poslovnu sposobnost potrebnu za pokretanje većine pravnih postupaka. Pitanje poslovne sposobnosti nije direktno navedeno u konvenciji o pravima djeteta, s obzirom na to da se radi o pitanju koje podliježe domaćim zakonskim odredbama. umjesto toga, konvencija propisuje pravo na učešće u pravnim postupcima bilo direktno ili putem zastupnika. 115 Porodični zakoni fbih, rs i BD propisuju da se puna poslovna sposobnost stiče sa navršenih 18 godina starosti, ili u slučaju sklapanja braka prije te dobi (osobe sa navršenih 16, odnosno 17 godina mogu sklopiti brak uz rješenje suda o dozvoli za stupanje u brak). Djeca starija od 16 godina života, također, mogu steći poslovnu sposobnost ukoliko postanu roditelji, o čemu odlučuje 114 ured Povjerenika za ljudska prava un, Poslovna sposobnost: kontekstualni dokument za konferenciju koji je pripremio Ured Visokog povjerenika za ljudska prava UN, šesta sjednica ad Hoc komiteta za sveobuhvatnu i integralnu Međunarodnu konvenciju o zaštiti i promicanju prava i dostojanstva osoba s poteškoćama u razvoju, august vidjeti član 12. Konvencije o pravima djeteta.

73 Jednak pristup pravdi djece 71 sud u vanparničnom postupku. 116 Slično tome, zakoni o parničnom postupku fbih, rs i BD propisuju da je maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parnično sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost. Prema mišljenju Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH to znači da dijete sa navršenih 14 godina može učestvovati u postupku, ukoliko je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice svojih radnji. 117 Porodični zakon fbih propisuje opće pravo djeteta na izražavanje i uvažavanje vlastitoga mišljenja u skladu sa njegovim uzrastom i zrelošću. 118 nadalje, u svim postupcima u kojima se odlučuje o roditeljskom staranju i povjeravanju čuvanja i odgoja djeteta nadležni organ treba dati djetetu potreban savjet, upoznati ga sa okolnostima važnim za odlučivanje i omogućiti mu da izrazi svoje mišljenje o tim okolnostima. 119 Porodični zakon fbih propisuje da dijete može pokrenuti postupak u sedam vrsta predmeta i to: spor između roditelja o ostvarivanju roditeljskog staranja, 120 zabrana roditelju koji ne živi sa djetetom da se neovlašteno približava djetetu, 121 održavanje ličnih odnosa i neposrednih kontakata između djece koja ne žive sa istim roditeljem, 122 postupak za davanje dozvole za sklapanje braka maloljetniku, 123 oduzimanje prava roditelju da živi sa djetetom, 124 oduzimanje i vraćanje roditeljskog staranja 125 i postupak za sticanje poslovne sposobnosti maloljetnika koji je postao roditelj. 126 u nekim postupcima mora se pribaviti pristanak djeteta. To su: (1) utvrđivanje materinstva/očinstva - ukoliko je dijete navršilo 14 godina potreban je njegov pristanak, 127 i (2) usvajanje djeteta starijeg od vidjeti, na primjer, član 157. Porodičnog zakona FBiH. 117 Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, Analiza usklađenosti zakonodavstva Bosne i Hercegovine sa Konvencijom o pravima djeteta, novembar 2009, str vidjeti član 125. Porodičnog zakona FBiH. 119 Ibidem, član Ibidem, član 141. stav Ibidem, član 145. stav vidjeti član 148. stav 2. Porodičnog zakona FBiH. 123 Ibidem, član 341. stav Ibidem, član 350. stav Ibidem, član 351. stav Ibidem, član 355. stav Ibidem, član 63.

74 72 Jednak pristup pravdi djece godina - ukoliko je sposobno da shvati značenje usvojenja, potreban je njegov pristanak. 128 Porodični zakon rs propisuje da dijete ima pravo na izražavanje vlastitih stajališta u skladu sa njegovom dobi i zrelošću; dijete ima pravo na pravodobne i neophodne informacije koje su mu potrebne da formira svoje mišljenje, a mišljenje djeteta se razmatra u svim stvarima koje se na njega odnose u svim postupcima i fazama u kojima se odlučuje o njegovim pravima, u skladu sa dobi i zrelošću djeteta. 129 Prilikom odlučivanja o povjeravanju djece na zaštitu i staranje sud ili centar za socijalni rad mora uzeti u obzir želje djeteta ukoliko ih je dijete sposobno izraziti. 130 Porodični zakon rs, također, propisuje da dijete može pokrenuti postupak u nekim predmetima kao što je održavanje kontakta sa članovima porodice sa kojima ne živi i/ili drugim osobama koje su bliske djetetu, 131 podnošenje prijedloga za zaključenje braka za lica mlađa od 18 godina 132 i u slučaju da je maloljetno lice postalo roditelj, za sticanje poslovne sposobnosti. 133 velika većina stručnih osoba odgovorila je da djeca rijetko pokreću sudske postupke. Pored samog pravnog statusa, djeca i stručne osobe iz sektora pravde kontinuirano su spominjali i problem u percipiranju djece, jer ih se ne smatra nosiocima prava što se negativno odražava na njihovu mogućnost da traže pravno zadovoljenje, ili da pokreću postupak. kako je već spomenuto, kod krivičnih djela nema pravne prepreke koja bi onemogućila djeci da prijave krivično djelo policiji ili tužilaštvu. Međutim, službene osobe su navele da je dozvola ili učešće roditelja uvijek prisutno u praksi. razgovori na temu porodičnog prava sa stručnim osobama iz sektora pravde su, također, potvrdili da uprkos snažnom zakonodavnom okviru djeca rijetko pokreću postupke. ostvarivanje njihovog prava na učešće varira ovisno o pristupu suda i centra za socijalni rad. većina intervjuisane djece navela je da su pristupili pravosuđu uz podršku roditelja. Isto tako, ukoliko je bilo kršenja njihovih prava 128 Ibidem, član vidjeti član 81b. Porodičnog zakona RS objavljenog u Službenom glasniku RS br. 63/2014 iz jula godine. 130 vidjeti član 92. stav 1. Porodičnog zakona RS. 131 Ibidem, član 81a. stav Ibidem, član 36. stav Ibidem, član 139. stav 4.

75 Jednak pristup pravdi djece 73 uvijek su tražili podršku roditelja. jedanaestogodišnji dječak kojeg je na ulici napala nepoznata osoba rekao je: Otišao sam u policijsku stanicu sa roditeljima. Da sam otišao sam, u policiji mi možda ne bi vjerovali jer sam mali. Stručne osobe iz sektora pravde potvrdile su da, iako djeca formalnopravno mogu pokretati razne postupke, obično preko roditelja ili staratelja, u praksi je to rijedak slučaj. To se posebno odnosi na porodice i djecu koji žive u okolnostima koje ih čine ranjivim. Sedamnaestogodišnji dječak koji je izložen zlostavljanju u hraniteljskoj porodici rekao je da mu je hraniteljska majka rekla: Ako ikome kažeš niko ti neće povjerovati. Ja sam odrasla osoba i mene poštuju. u slučaju ovog dječaka trebalo je skoro tri godine da organi socijalne zaštite na odgovarajući način reaguju, iako je i ranije pokušavao prijaviti zlostavljanje. u vrijeme intervjua je bio privremeno zbrinut u instituciji. Daljnjii rezultati istraživanja vezani za pravo djeteta na učešće u postupku sadržani su u dijelu 9.2. Pravo na pravni lijek Stručne osobe iz sektora pravde odgovarale su na pitanje da li zakonodavni okvir omogućava pravne lijekove za djecu. Preko pola njih je odgovorilo da zakon štiti pravo djeteta na pravni lijek, pozivajući se na de jure zaštitu prava djeteta i nedavna poboljšanja zakonskog okvira. Posebno su naglasili bolju zaštitu djece žrtava i svjedoka u skladu sa zakonima o zaštiti i postupanju.

76 74 Jednak pristup pravdi djece Grafikon 8: Mišljenja stručnih osoba iz sektora pravde o tome da li je pravo djece na pravni lijek zaštićeno zakonom 56,8% 18,9% 24,3% DA NE DJELIMIČNO 0% 20% 40% 60% 80% 100% većina stručnih osoba iz sektora pravde koji su odgovorili sa ne ili djelimično navela je da je pravo djeteta na pravni lijek formalnopravno (de jure) zaštićeno, ali da to nije slučaj u praksi. neki su naveli da djeca ne mogu direktno pristupiti pravosuđu. jedna stručna osoba iz sektora pravde je izjavila: Ne vidim kako bi djeca mogla zapravo ostvariti svoje pravo na pravni lijek, jer sve ide preko roditelja i centra za socijalni rad. Djeca zapravo nisu upoznata sa svojim pravima. Prema mišljenju intervjuisanih stručnih osoba iz sektora pravde nedostatak pravnog lijeka je posebno prisutan kod djece čija su prava prekršena unutar porodice ili djece koja nemaju podršku porodice. jedna stručna osoba je izjavila: Djeca nemaju moć da sama izvrše pritisak na institucije. Treba spomenuti i značajne razlike u zastari za krivična djela nad djecom koja uključuju seksualno nasilje. Prema međunarodnim standardima, zastara se treba računati tek sa djetetovih navršenih 18 godina. 134 zakon o krivičnom postupku rs izmijenjen je i dopunjen godine u skladu s tim standardom, što znači da se zastara za krivična djela protiv spolne slobode, braka i porodice računa s napunjenih 18 godina. krivični zakoni fbih i BD predviđaju da zastara počinje teći od datuma počinjenja djela bez iznimke. u sve tri nadležnosti dužina zastare zavisi od moguće kazne; npr. za krivična djela za koja se može izreći kazna duža od tri godine, kao što su neki oblici spolnog odnosa sa djetetom 135 i rodoskvrnuća sa djetetom 136 zastara je deset godina. 134 vidjeti član 33 Konvencije Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja. 135 vidjeti član 207. stav 2. Krivičnog zakona FBiH. 136 Ibidem, član 213. stav 2.

77 Jednak pristup pravdi djece 75 Procesuiranje krivičnih djela nad djecom Pravo na djelotvoran pravni lijek zalazi izvan zakonodavnog okvira pa su neke stručne osobe govorile o drugim načinima na koje se ovo pravo na pravni lijek nedovoljno ostvaruje u praksi. u tom kontekstu je često spominjan nedostatak odgovarajućeg krivičnog procesuiranja krivičnih djela počinjenih nad djecom. Stručne osobe iz pravosuđa opisale su predmete seksualnog zlostavljanja, silovanja i trgovine ljudima gdje su punoljetni počinioci krivičnih djela optuženi za mnogo blaža krivična djela kao što je zadovoljenje pohote pred djetetom ili izvanbračna zajednica sa maloljetnikom. faktor koji dodatno doprinosi takvoj situaciji je i propisana zakonska granica za stupanje u spolni odnos od 14 godina starosti. 137 jedan tužilac je naveo slučaj spolnog odnosa (uz navodni pristanak) između djevojčice od 15 godina i muškarca od 58 godina. u tom predmetu tužilac je temeljio optužnicu na definiciji djeteta iz konvencije o pravima djeteta. Počinilac je u prvostepenom postupku osuđen na kaznu od dvije godine zatvora, ali je drugostepeni sud ukinuo osuđujuću presudu. više stručnjaka i organizacija poziva na povećanje zakonske granice za stupanje u spolne odnose, kao i određivanje granice za razliku u godinama između partnera ukoliko se radi o djetetu mlađem od 18 godina. 138 Inicijative koje se bave praćenjem suđenja u BiH su, također, izrazile zabrinutost zbog blaže kvalifikacije djela ili optužnica koje ne odražavaju punu težinu krivičnog djela. Izvještaj Misije organizacije za sigurnost i saradnju u evropi u BiH o sudskom procesuiranju krivičnih djela koja uključuju element nasilja u porodici, navodi da je u jednom predmetu nasilja u porodici, gdje je dijete zlostavljano tokom svađe između optuženog i majke djeteta, tužilac optuženog teretio za osnovni oblik djela, pri čemu optuženi nije uopće terećen za zlostavljanje djeteta 139, iako su činjenice obuhvatale fizičko nasilje, te uskraćivanje hrane, zabranu odlaska 137 krivični zakoni fbih, rs i BD propisuju da je dijete osoba mlađa od 14 godina, a maloljetnik osoba starosne dobi od 14 do 17 godina. neke radnje su nezakonite u odnosu na djecu, a u odnosu na maloljetnike kazne su blaze ili uopće nisu predviđene. 138 vidjeti Sonja Stančić Zemlja Djeca i Zdravo da ste, Znanjem i razumijevanjem do bolje zaštite djece: rezultati istraživanja o seksualnom zlostavljanju i iskorištavanju djece, 2013, str. 80, gdje se predlaže zakonska granica od 16 godina. ombudsmen rs, Preporuka od godine, također, poziva na povećanje zakonske granice za stupanje u spolne odnose. 139 OSCE Misija u BiH, Krivična odgovornost i sankcioniranje počinilaca nasilja u porodici: analiza i preporuke o krivičnopravnim sankcijama u predmetima nasilja u porodici, decembar 2011, str. 29.

78 76 Jednak pristup pravdi djece u školu, pretjerani fizički rad i teške oblike verbalnog i emotivnog zlostavljanja. 140 analiza praćenih suđenja u predmetima rodno zasnovanog nasilja koje su provele organizacije udružene žene i Centar za besplatnu pravnu pomoć za žene u godini istakla je predmet rodoskvrnuća. Počinilac je bio otac žrtve, koji je na kraju optužen za manje teška djela silovanja i bludnih radnji. 141 za potrebe ovog istraživanja vsts je obezbijedilo podatke o broju policijskih izvještaja, optužnica i presuda za niz krivičnih djela počinjenih nad djecom. u tabeli koja slijedi sadržan je pregled broja predmeta u svakoj fazi krivičnog postupka, počevši od prijema početnog izvještaja (obično od policije) i zaključno sa donošenjem prvostepene presude. 142 Podaci pokazuju kontinuirani porast broja prijavljenih djela i otvorenih istraga, dok broj podignutih i potvrđenih optužnica i prvostepenih presuda varira Ibidem, str aleksandra Petrić, udružene žene, i Dženana radončič, Centar za pravnu pomoć ženama, Izvještaj i analiza praćenja krivičnih postupaka u oblasti rodno zasnovanog nasilja u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, 2014, str S obzirom na to da je vrlo mali broj prvostepenih presuda bio predmet žalbe, ti podaci nisu uključeni. 143 radi razumijevanja konteksta treba znati da krivični predmet počinje prijavom navodne kriminalne aktivnosti policiji, nakon čega se vrši istraga i prikupljanje dokaza, te podnosi izvještaj o počinjenom krivičnom djelu Tužilaštvu. Tužilac zatim pregleda izvještaj i donosi odluku o sprovođenju ili nesprovođenju istrage. ukoliko postoje dostatni dokazi za optuženje tužilac podnosi optužnicu Sudu, a sudija pregleda optužnicu i odlučuje da li će je potvrditi ili ne.

79 Jednak pristup pravdi djece 77 Tabela 4: Broj krivičnih djela u kojima su žrtve djeca. Godina Izvještaji zaprimljeni u tužilaštvima Naredbe za sprovođenje istrage Podignute optužnice Potvrđene optužnice ukupan broj prvostepenih presuda Izvor: VSTV Set podataka u tabeli 5 odnosi se samo na nekoliko krivičnih djela, ali sa više detalja. u godini podneseno je 26 izvještaja u vezi sa krivičnim djelom zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetnika. Međutim, očigledan je nesrazmjer između tog broja i službenih podataka centara za socijalni rad po kojima je 2870 djece zlostavljano ili zapušteno od strane roditelja. 144 u godini za krivično djelo zapuštanje i zanemarivanje djeteta ili maloljetnika podneseno je 37 izvještaja protiv 56 osoba, tužilaštva su podigla 10 optužnica, a 16 optužnica je potvrđeno pred sudovima agencija za statistiku BiH, Agencija za statistiku BiH, Socijalna zaštita , bilten, 2014, str Podaci iz sistema za automatsko upravljanje predmetima primljeni od vstv dana godine, pohranjeni u unicef-u.

80 78 Jednak pristup pravdi djece Tabela 5: Podaci o procesuiranju za odabrana krivična djela počinjena nad djecom krivično djelo God. Izvještaji Naredbe o zaprimljeni sprovođenju u tužilaštvu istrage Podignute optužnice Potvrđene optužnice Prvostepene presude zapuštanje i Seksualno zlostavljanje djeteta Oduzimanje djeteta ili maloljetnika Izvor: VSTV Iako je potrebna mnogo dublja analiza razloga za relativno mali broj presuda za krivična djela protiv djece, što nadilazi opseg ovog izvještaja, podaci ipak potvrđuju zabrinutost koju su iskazale neke stručne osobe iz sektora pravde da se krivična djela nad djecom ne procesuiraju uspješno u sistemu krivičnog pravosuđa i da počinioci takvih djela ne odgovaraju. To pitanje iziskuje dodatnu pažnju i analizu. Finansijska ograničenja i druge prepreke u praksi Prema riječima ispitanika iz sektora pravde, pristup pravdi podrazumijeva niz administrativnih procedura za koje je potrebno odvojiti vrijeme i finansijska sredstva. Djeca uglavnom nisu finansijski neovisna, pa je plaćanje usluga advokata, sudskih troškova i troškova prevoza dodatna prepreka. Iako su finansijska ograničenja zajednička za svu djecu, ona iz marginalizovanih grupa nailaze na veće prepreke jer je veća vjerovatnoća da žive u siromaštvu. I djeca iz ruralnih sredina nailaze na slične barijere u vidu nedostatka redovnih linija

81 Jednak pristup pravdi djece 79 prevoza i s tim povezanih troškova. većina intervjuisanih roditelja i djece izjavila je da su morali više puta odlaziti do iste ustanove i da je bilo nemoguće dobiti potrebne informacije na jednom mjestu. rezultati istraživanja pokazuju da se neka ograničenja finansijske i praktične prirode mogu otkloniti putem lako dostupnih i razumljivih informacija prilagođenih djeci. Dostupnost takvih informacija treba osigurati na način koji se ocijeni najprikladnijim, na primjer telefonskim putem, u školama ili kroz angažman nevladinih organizacija koje djeluju u zajednici. 8.7 Socijalne i kulturološke prepreke Stručne osobe iz sektora pravde, djeca i porodice slažu se u tome da socijalne i kulturološke norme predstavljaju značajnu prepreku u pristupu djece pravdi. kulturološke norme utiču na percepciju položaja djeteta u društvu i podstiču strah od negativnih posljedica, što rađa nepovjerenje u zvanične institucije i na taj način još više ograničava mogućnosti djece da pristupe mehanizmima sektora pravde. Djeca nemaju nikakva prava, naročito ako na njih roditelji vrše pritisak. Mišljenje sedamnaestogodišnjeg dječaka žrtve nasilja Percepcija položaja djeteta u porodici i zajednici razgovori obavljeni sa stručnim osobama iz sektora pravde, djecom i roditeljima potvrđuju da tradicionalne norme o odgovarajućem položaju djece u porodici i široj zajednici, kao i rodne uloge, produbljuju nejednakost i utiču na to kako djeca shvataju svoja prava i mogućnosti pristupa pravnim mehanizmima. Stručne osobe iz sektora pravde navele su situacije i odgovore koji odražavaju uobičajeno poimanje položaja djeteta. od djece se očekuje da se povinuju odlukama bez pitanja i često ih se ne pita za mišljenje o važnim odlukama u porodici koje se i njih tiču. Tipični odgovor koji se često čuje je Sjedi i radi šta ti se kaže!. nekoliko djece ispitanika izjavilo je da su njihovi roditelji odlučili o tome da li će oni pohađati osnovnu školu, bez obzira na njihove želje. Stručne osobe iz sektora pravde i djeca dijele mišljenje da su djeca koja žive u okolnostima koje ih čine ranjivim u težem položaju unutar svojih porodica zbog poimanja sopstvene bespomoćnosti. Djeca koja žive u ruralnim sredinama i zatvorenim zajednicama (poput roma) izdvojeni su kao posebno ranjiva populacija. Tokom razgovora u fokus grupama s djecom više puta je spomenuto stanje

82 80 Jednak pristup pravdi djece bespomoćnosti i nemogućnosti da djeca izraze svoje mišljenje. velika većina intervjuisane djece smatra da odrasli imaju više prava od djece. Kulturološka prihvatljivost nasilja u porodici i zajednici fizičko kažnjavanje je još uvijek kulturološki prihvaćen oblik vaspitavanja djece u BiH. Istraživanje višestrukih pokazatelja o dječijoj zaštiti, koje je provedeno u periodu godine, ukazuje na to da je svako drugo dijete (55%) u dobi od 2 do 14 godina bilo podvrgnuto nekom obliku duševnog ili tjelesnog nasilja od strane odrasle osobe u domaćinstvu, kao oblik kažnjavanja u mjesecu prije istraživanja. Duševnom nasilju kao obliku kažnjavanja bilo je podvrgnuto 42% djece, a sličan postotak djece (40%) bio je podvrgnut fizičkom kažnjavanju. jedno od dvadesetero djece te dobi bilo je podvrgnuto teškom fizičkom kažnjavanju, dok je jedna trećina djece vaspitavana primjenom isključivo nenasilnih metoda. 146 zakonodavni okvir koji zabranjuje nasilje u porodici na prvi pogled čini se vrlo opširnim. nasilje u porodici definisano je kao krivično djelo (uključujući i svaki vid zlostavljanja djece) krivičnim zakonima fbih, rs, BD, te krivičnim zakonom BiH koji, također, propisuje krivično djelo zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetnika. unatoč navedenim odredbama, fizičko kažnjavanje ne tretira se kao krivično djelo u praksi. Porodični zakon rs zabranjuje roditeljima i drugim članovima porodice da djecu podvrgavaju ponižavajućim postupcima, odnosno duševnom i tjelesnom kažnjavanju. 147 Porodični zakon fbih predviđa oduzimanje roditeljskog staranja, ako se utvrdi da je nad djetetom počinjeno tjelesno ili duševno nasilje. 148 komitet za prava djeteta pozvao je bosanskohercegovačke vlasti godine da izričito zabrane primjenu fizičkog kažnjavanja u svim okruženjima, uključujući i unutar porodice, i da podstiču podizanje svijesti i primjenu pozitivnih tehnika vaspitavanja. 149 rezultati istraživanja ukazuju na duboko ukorijenjenu toleranciju spram nasilja, koja počiva na kulturološkim normana prema kojima 146 agencija za statistiku BiH i dr. (2013), Istraživanje višestrukih pokazatelja u Bosni i Hercegovini (MICS) , Konačni izvještaj, Sarajevo, str vidjeti član 97. Porodičnog zakona RS. 148 vidjeti član 154. stav 2. Porodičnog zakona FBiH. 149 komitet za prava djeteta ujedinjenih nacija, , CrC/C/BiH/Co/2-4, Zaključna zapažanja o drugom-četvrtom izvještaju, pasusi 39. i 40.

83 Jednak pristup pravdi djece 81 se blaga disciplinska mjera smatra primjerenom i djelotvornom. na pitanje kome bi se obratili u slučaju da su im prava unutar porodice uskraćena, mnoga djeca su izjavila da ne bi nikome rekli o tome. Djeca su navela brojne razloge zbog kojih ne bi bili spremni prijaviti nasilje u porodici, a prema riječima većine to je privatna stvar koja treba ostati u krugu porodice. Djeca koja su doživjela neki oblik zlostavljanja u porodici uglavnom izražavaju pomirenost sa takvom situacijom. većina djece u jednoj od fokus grupa složila se s izjavom Roditelji imaju pravo da nas tuku. jedna petnaestogodišnja djevojčica je citirala izjavu Ja sam te rodila i imam pravo i da te ubijem. Takve izjave oslikavaju percepciju položaja djece i u kojoj mjeri je nasilje prihvaćeno u porodici. Djeca čija su prava narušena u porodici su, također, izdvojena kao naročito ranjiva u pogledu informisanosti o sopstvenim pravima i mogućnostima ostvarivanja pristupa pravnim lijekovima i zaštiti. Prema riječima jedne stručne osobe iz sektora pravde djeca koja odrastaju u negativnom okruženju uče se da su nemoćna djeca koja su žrtve nasilja često se uče da ovise o počiniocu. na osnovu izjava odraslih ispitanika određeni nivo nasilja protiv djece i među djecom toleriše se čak i u široj zajednici. jedan od sagovornika iz sektora pravde izjavio je da djeca, naročito mlađa i marginalizovana, ne znaju prepoznati nasilje. Oni uče iz svog okruženja. Ta djeca, čak i kad dobiju šamar smatraju da su dobro prošla. Nepovjerenje u zvanične institucije Stručne osobe iz sektora pravde su, također, istakle nepovjerenje u zvanične institucije (pravosuđe i javnu upravu) kao prepreku u pristupu pravdi, naročito u slučaju djece iz ranjivih grupa (vidi tabelu 4). Sagovornici iz ove oblasti koji direktno rade s djecom spomenuli su i negativna iskustva djece i porodica u odnosu sa službenim osobama, koji je u nekim slučajevima imao čak i diskriminirajući karakter. Takva iskustva, odnosno prepričavanje takvih iskustava među članovima porodice i prijateljima, doprinosi stvaranju kulture nepovjerenja. Institucije više zanima pisanje izvještaja nego stvarna pomoć djeci. Mišljenje dječaka koji je učestvovao u fokusiranoj grupnoj diskusiji u BD-u Diskriminirajući stavovi su i dalje uobičajeni, dok grub nastup službenih osoba na djecu djeluje obeshrabrujuće. Prema riječima stručnih osoba iz sektora pravde, stav roditelja prema instituciji ili postupku u velikoj mjeri utiče na nivo povjerenja kod djeteta.

84 82 Jednak pristup pravdi djece akteri, članovi porodice i djeca slažu se da su pozitivna iskustva sa pravosudnim mehanizmima od ključne važnosti. Djeca koja su učestvovala u fokus grupama u okviru istraživanja javnog mnijenja o znanju, stavovima i ponašanju nesumnjivo su iskazala nepovjerenje u institucije, naročito djeca koja su bila žrtve ili svjedoci. jedan dječak je izjavio: Kada odu u policiju da prijave krivično djelo i oni [policija] im kažu da ne mogu ništa poduzeti, to narušava njihovo samopouzdanje i osjećaju se još većom žrtvom. 150 još jedan bitan faktor koji doprinosi nepovjerenju u rad institucija je percepcija postojanja korupcije u zvaničnim institucijama. određeni broj intervjuisanih stručnih osoba iz sektora pravde izjavio je da je rad zvaničnih institucija, uključujući pravosudne institucije, otežan nedostatkom nezavisnosti, prisustvom korupcije i teškim uslovima rada. Prema mišljenju nekih od aktera, stručne osobe iz sektora pravde podložne su uticaju moćnih pojedinaca i institucija, a nailaze i na ozbiljne prijetnje po sopstvenu sigurnost zbog prirode posla kojim se bave. Socijalni radnici u tom kontekstu istakli su sigurnosne rizike s kojima se suočavaju tokom posredovanja u konfliktnim razvodima, nadziranju utvrđenog režima održavanja ličnog kontakta sa djetetom i pružanju podrške žrtvama nasilja u porodici. Prema riječima ispitanika iz sektora pravde, djece i roditelja, široko rasprostranjena korupcija i nedostatak odgovornosti dva su osnovna razloga za nepovjerenje u zvanične institucije. zaključke o nedovoljnom povjerenju djece i roditelja u zvanične institucije potkrjepljuju i druga istraživanja. u okviru ispitivanja javnog mnijenja o vladavini prava u BiH, koje je provedeno uz podršku usaid-a tokom godine, ispitanici su zamoljeni da ocijene svoje povjerenje u neke od ključnih institucija ocjenom od 1 do 7, pri čemu je 7 bila najveća ocjena. Policija je među svim institucijama dobila najviše povjerenja sa ocjenom 3,56, a iza nje slijedili su osnovni/općinski sudovi sa ocjenom 3,06, okružni/kantonalni sudovi sa ocjenom 3,02, tužioci sa ocjenom 3,01, sudije sa ocjenom 2,98, te službenici u općinskim/mjesnim organima vlasti sa ocjenom 2, nivo povjerenja općenito gledano ocijenjen je kao vrlo nizak. na pitanje o percipiranoj nepristrasnosti sudija i tužilaca, 48% ispitanika izjavilo je da sudije nisu nepristrasne, a 52% se složilo s izjavom da tužioci nisu nepristrasni. 152 Među faktorima koji utiču na ishod predmeta navedeni su novac, političke veze/intervencije i 150 Ibidem, str Projekt razvoja sektora pravosuđa u BiH II, Javna percepcija vladavine prava u BiH: Povjerenje, transparentnost i korupcija, septembar 2012, str Ibidem, str. 13.

85 Jednak pristup pravdi djece 83 lične veze, dok je za činjenično stanje predmeta i zakon rečeno da igraju najmanju ulogu. 153 Percepciju javnog mnijenja o korupciji, također, potvrđuju rezultati istraživanja o znanju, stavovima i ponašanju, prema kojima većina ispitanika smatra da je neučinkovit rad sudova i tužilaštava djelimično posljedica korupcije. 154 Strah od isključivanja iz zajednice rezultati istraživanja pokazuju da je stigma od isključivanja iz zajednice još jedan od faktora koji utiču na mogućnost djece da pristupe pravdi, naročito kada je riječ o djeci koja žive u uslovima koji ih čine ranjivim. Istraživanje među djecom pokazalo je da većina strahuje da će ih društvo odbaciti ako urade nešto što se smatra društveno neprihvatljivim, ili ako progovore o svojim narušenim pravima. Među intervjuisanim stručnim osobama iz sektora pravde zabilježene su izjave da ima dosta roditelja koji nastoje spriječiti svaki oblik kontakta njihove djece s policijom, tužilaštvom i sudom. jedan od razloga za to je i stigma koja prati svaki oblik interakcije s ovim institucijama. Djeca koja žive u okolnostima koje ih čine ranjivim još više strahuju da će biti isključena, ili izolovana ako prijave nasilje ili slično krivično djelo. rodne uloge mogu dodatno povećati rizik od isključivanja iz zajednice, poput shvatanja da dječaci sami trebaju rješavati svoje probleme i uzmeti situaciju u svoje ruke. ako je dječak žrtva, može mu se pripisati stigma da se ne zna sam odbraniti. Djevojčice koje su bile žrtve nasilja, naročito seksualnog, često nemaju podršku porodice i mogu se osjetiti isključenima iz zajednice u kojoj žive. jedna od odraslih ispitanica u istraživanju znanja, stavova i ponašanja izjavila je da se žrtve više stide od počinioca. 155 jedna stručna osoba je navela slučaj djeteta nad kojim je dajdža počinio seksualno nasilje. Djevojčica je imala sreću da su joj oba roditelja povjerovala, ali nakon pokretanja krivičnog gonjenja došlo je do prekida odnosa između porodice i drugih mještana u selu (mnogi od mještana su i sami bili članovi te porodice). na kraju je porodica odlučila da napusti selo i da se preseli u veći grad. 153 Ibidem, str Custom Concept, Istraživanje javnog mnijenja o znanju, stavovima i ponašanju, Konačni izvještaj, decembar 2014, str Ibidem, str. 64.

86 84 Jednak pristup pravdi djece Povećane prepreke u slučaju djece u ranjivom položaju Istraživanje ukazuje na to da jedan broj stručnih osoba iz sektora pravde nije dovoljno svjestan činjenice da se djeca u stanju ranjivosti susreću sa dodatnim preprekama u pristupu pravnim mehanizmima. većina ih je izjavila da svu djecu tretiraju na isti način, bez obzira na etničku pripadnost ili socijalni status. Premda se takav pristup na prvi pogled čini logičnim, ipak se njime zanemaruje potreba određene djece za posebnim mjerama, ili dodatnom podrškom u realizaciji prava i pristupu pravnim lijekovima. još više zabrinjava prisustvo diskriminirajućih stavova među određenim brojem stručnim osoba iz sektora pravde. jedna stručna osoba iz sektora pravde obrazložila je svoj stav riječima: Romima je njihova tradicija i kultura iznad svega ostalog; oni ne prihvataju sistem. jedan od aktera izjavio je: Trgovina ljudima i prosjačenje dio su romske kulture. ovakav pristup doprinosi zastoju, nedovoljnoj podršci i u najgorem slučaju potpunom izostanku djelovanja. S druge strane, pojedini akteri u sektoru pravde pokazali su bolje razumijevanje rada s romskom djecom, gdje se navodi primjer odgojno-popravnog doma za maloljetne osobe koji je u radni odnos angažirao romkinju. Prema riječima jednog broja stručnih osoba iz sektora pravde, među svim marginalizovanim grupama djevojčice romske pripadnosti su najranjivija populacija. razlog za to je njihova marginalizacija u društvu, zajednici i unutar porodice. određeni broj ispitanika iz sektora pravde smatra posebno ranjivom djecu koja su direktne ili indirektne žrtve nasilja u porodici. Drugi pak smatraju djecu u sukobu sa zakonom posebno ranjivom kategorijom, jer im se često pripisuje epitet problematične djece, bez nastojanja da se uzrok njihovog takvog ponašanja istraži i otkloni. 156 Ova djeca istovremeno nailaze i na probleme u školi, zdravstvu i u pristupu drugim uslugama. 156 Iz razgovora s djecom i stručnim osobama iz sektora pravde proizilazi da su maloljetni prestupnici u velikom broju slučajeva i sami bili žrtve zlostavljanja, zapuštanja, odnosno da žive u ometenim porodičnim prilikama, što ih dodatno motiviše na prestupničko ponašanje.

87 Jednak pristup pravdi djece 85 unicef/bhg 2015 /almir Panjeta

88 86 Jednak pristup pravdi djece 9. rezultati ISTraŽIvanja o PoSTuPCIMa PrIlagođenIM DJECI nakon što dijete prevaziđe pravne, praktične, socijalne i kulturološke prepreke na putu ka ostvarivanju pristupa pravdi, vrlo je važno da postupci u kojima će učestvovati budu efikasni, te da se tokom njihovog odvijanja posebna pažnja posveti djetetovoj dobi, stepenu zrelosti, potrebama i okolnostima. Smjernice poput Smjernica vijeća evrope o pravosuđu prilagođenom djeci i Smjernica un-a o pravosudnim pitanjima koja uključuju djecu žrtve ili svjedoke krivičnih djela, predviđaju mjere koje zvanične institucije trebaju poduzeti da zaštite djecu od patnje i osiguraju im učešće u razumnoj mjeri. Međunarodni standardi i smjernice, te domaći pravni okvir navedeni su u nastavku teksta. Tokom posljednjih pet godina ostvaren je napredak u razvoju zakonodavnog okvira, koji se odnosi na maloljetne prestupnike i djecu žrtve/svjedoke, u vidu usvajanja zakona o zaštiti i postupanju. Također, u nekoliko okružnih i kantonalnih sudova i tužilaštava uposlen je kadar za pružanje podrške svjedocima. većina stručnih osoba iz sektora pravde smatra da je postupanje u krivičnim istragama i suđenjima već u velikoj mjeri prilagođeno djeci, pozivajući se na nove propise. Ipak, bez obzira na ovaj značajan napredak, i dalje se mogu čuti primjedbe koje ukazuju na to da postupci nisu u potpunosti prilagođeni potrebama djeteta. zajedničko za sve vrste postupaka, prema izjavama stručnih osoba iz sektora pravde, jeste da stručne osobe često zauzimaju legalistički pristup i radije se drže onog što je pravno korektno po svaku cijenu na uštrb prilagođavanja postupka potrebama djeteta. Također, unatoč vrlo opsežnom zakonodavnom okviru, mnoga praktična pitanja ostaju neriješena, odnosno neregulisana, uključujući i međusektorsku saradnju. To znači da su stručne osobe primorane da iznalaze ad hoc rješenja tamo gdje pristup djece pravdi u velikoj mjeri ovisi o naporima pojedinca.

89 Jednak pristup pravdi djece Zagarantovano pravo na informisanost ovo istraživanje pokazalo je da djeca nedovoljno razumiju svoja prava, pravosudni sistem, šta mogu očekivati tokom postupka, te koji resursi im stoje na raspolaganju. Pružanje jasnih praktičnih informacija djeci o tome šta mogu očekivati doprinosi njihovom efikasnijem učešću i umanjuje izglede za ponovnu viktimizaciju. u skladu sa Smjernicama un-a o pravosudnim pitanjima koja uključuju djecu žrtve ili svjedoke krivičnih djela, informacije pružene djeci trebaju biti procesne i praktične prirode i pomoći im da razumiju šta se od njih očekuje i koje opcije im stoje na raspolaganju. Nisu mi rekli cijelu istinu da bi me zaštitili. Sada znam da bi za mene bilo puno bolje da sam znala cijelu istinu. Mišljenje sedamnaestogodišnje djevojčice žrtve nasilja u porodici Pravo na informisanost usko je povezano sa ostalim pravima i od njega zavisi realizacija drugih temeljnih prava djeteta, poput prava na odgovarajuću podršku, prava na zaštitu najboljih interesa djeteta i prava na učešće. na početku svakog pravosudnog postupka, npr. kada se dijete prvi put izvodi pred ovlaštenu službenu osobu ili organ socijalne zaštite, potrebno ga je upoznati sa dostupnim oblicima pomoći. Te informacije treba saopštiti jednostavnim jezikom na način koji je prilagođen djetetu. Djecu žrtve treba informisati odmah nakon prijavljivanja krivičnog djela, bez obzira na to da li će kasnije biti uključeni u pravosudni postupak. Djeci je potrebno pružiti informacije o: mogućim rizicima vezanim za njihovo učešće u postupku; dostupnim mjerama zaštite i podrške; posljedicama učešća i mogućim ishodima postupka; pravu na restituciju i naknadu štete, ako je to primjenjivo u datom predmetu; očekivanom trajanju postupka; i dostupnoj zdravstvenoj, psihološkoj, socijalnoj i finansijskoj pomoći i podršci rezolucija usvojena od strane ekonomskog i socijalnog vijeća un-a, Smjernice o pravosudnim pitanjima koja uključuju djecu žrtve i svjedoke krivičnih djela, rezolucija ecosoc 2005/20, , dio vii.

90 88 Jednak pristup pravdi djece kada je riječ o postupcima u kojima učestvuju maloljetnici ili djeca žrtve/svjedoci, u zakonima o zaštiti i postupanju nema konkretnih odredbi koje definišu pravo na informisanost. ne postoje odredbe koje će obavezati centre za socijalni rad da djeci pruže savjet, objasne postupak i eventualne posljedice, te im omoguće da daju svoje mišljenje u sudskim postupcima iz područja porodičnog prava, kako je naprijed navedeno. Stručne osobe koje rade za pravosudne institucije izjavile su da se djeca informišu i usmeno i pismeno nakon prvog kontakta sa institucijom. Prilagođenost tih informacija djeci je, po mišljenju nekih, upitna, dok standardi u tom pogledu nisu dovoljno razvijeni. jedna stručna osoba iz sektora pravde izjavila je da informacije pružene djeci mogu biti previše stručne. Na primjer, pismena informacija sadrži listu prava, koja je preuzeta iz Konvencije o pravima djeteta i napisana formalnim jezikom, te sadrži fraze poput tokom prethodnog postupka imate pravo na... Prema riječima ispitanika iz sektora pravde, dostupnost i osjetljivost informacija općenito zavisi od kapaciteta i pažnje koju tome pridaju stručne osobe. Također, svjesni su da djeci i njihovim roditeljima treba više informacija o postupku. Istraživanje među djecom potvrdilo je da se ostvarivanje zagarantovanog prava na informisanost razlikuje od slučaja do slučaja. Prema riječima djece koja su učestvovala u pravosudnim postupcima, informacije o njihovim pravima i o tome šta mogu očekivati pružene su im na početku postupka; međutim, u daljim fazama postupka informacije su uglavnom dobivali indirektno, preko roditelja. Drugim riječima, nema dosljednog pristupa pružanju informacija u toku trajanja cijelog postupka. jedna petnaestogodišnja djevojčica, koja je bila žrtva seksualnog nasilja, istakla je važnost informisanosti riječima: Nisam znala šta se dešava, šta će se sljedeće desiti i koliko će dugo trajati. Osjećala sam se prestrašeno i nesigurno. Iako je među starijom djecom bilo one koja su izjavila da su razumjela date informacije, u toku nastavka razgovora ostalo je upitno da li su u potpunosti razumjeli sva svoja prava. Djeca obuhvaćena istraživanjem naglasila su da bi željela biti upoznata o svim aspektima postupka. Djeca su, također, napomenula da je važan i način na koji službene osobe komuniciraju s njima, odnosno da žele da se prema njima postupa uz uvažavanje i iskrenost.

91 Jednak pristup pravdi djece 89 Prema navodima stručnih osoba iz sektora pravde i djece, relevantni akteri su usmjereni na pružanje informacija vezanih za postupak koji je trenutno u toku, te se stiče dojam da se manje informacija pruža o drugim pravnim sredstvima koja su djeci dostupna. ovdje se misli na zaštitne mjere ili pravo na postavljanje imovinskopravnog zahtjeva, te druge oblike podrške poput psiholoških, socijalnih, finansijskih i zdravstvenih usluga. Iako su informacije dostupne na početku, kako je već navedeno, čini se da nije usvojena praksa kojom se osigurava da će djeca biti informisana tokom trajanja cijelog postupka. Također, indicirana je potreba za standardizacijom tehnika pružanja informacija prilagođenih djeci i usavršavanja mekih vještina (soft skills) poput efikasne komunikacije s djecom. 9.2 Zagarantovano pravo djeteta da bude saslušano i izrazi svoje mišljenje ostvarivanje prava djeteta da ga se sasluša u svim postupcima koji se na njega odnose, u skladu sa članom 12. konvencije o pravima djeteta, pokazalo se velikim izazovom u brojnim zemljama. razlog za to leži u duboko ukorijenjenim kulturološkim normama o ulozi djeteta, te propisima, politikama i socijalnim uslugama koje treba mijenjati. komitet za prava djeteta naglašava da se član 12. primjenjuje na sve relevantne pravosudne postupke u kojima se pojavljuju djeca. To se odnosi, ali nije ograničeno na: postupke za povjeravanje djeteta na odgoj i čuvanje, postupke usvajanja, brakorazvodne parnice, djecu žrtve nasilja, seksualnog zlostavljanja i drugih krivičnih djela i djecu žrtve oružanog sukoba, djecu u sukobu sa zakonom i upravne postupke vezane za zdravlje, okruženje i obrazovanje djeteta. 158 Pravo da budu saslušana i izraze svoja stajališta afirmiše djecu kao nosioce prava, koji mogu izraziti svoje mišljenje u svim pitanjima koja se na njih odnose. nema najniže donje granice u pogledu starosne dobi za ostvarivanje ovog prava, niti posebnih propisa o načinu njegovog ostvarivanja. Stvaranje uslova i procedura kojima se djeci omogućava da izraze svoje gledište u sigurnom okruženju odgovornost je odraslih. Puno toga se govori u ime djeteta, a vrlo malo se priča direktno sa djetetom. Mišljenje stručne osobe iz sektora pravde. 158 rezolucija usvojena od strane ekonomskog i socijalnog vijeća un-a, Smjernice o pravosudnim pitanjima koja uključuju djecu žrtve i svjedoke krivičnih djela, rezolucija ecosoc 2005/20, , dio vii.

92 90 Jednak pristup pravdi djece za ostvarivanje ovog prava nije propisana najniža donja granica u pogledu starosne dobi ili razvojne faze, tako da i djeci u preverbalnoj fazi razvoja treba omogućiti da izraze svoj stav na način na koji su u stanju komunicirati (kroz crteže, govor tijela, itd.). komitet za prava djeteta ističe da i najmlađa djeca imaju pravo da izraze svoje stajalište u svojstvu nosioca prava. 159 komitet za prava djeteta utvrdio je pet koraka za provedbu navedenog principa: (1) pripremna faza, u kojoj se dijete upoznaje sa pojedinostima svog učešća i tokom koje mu se daje mogućnost, ako to želi, da učestvuje u postupku preko zastupnika, (2) saslušanje, ako je moguće u obliku neformalnog razgovora, (3) procjena kapaciteta djeteta, (4) dostavljanje povratnih informacija djetetu o značaju koji je dat njegovom mišljenju, npr. o odluci, i (5) pritužbe, pravni lijekovi i mehanizmi za ostvarivanje pravnog zadovoljenja dostupni djetetu u slučaju da njegovo pravo da izrazi svoje mišljenje bude narušeno. 160 zakonodavni okvir BiH u pojedinim oblastima podržava pravo djeteta da bude saslušano i da učestvuje u postupku. kada je riječ o maloljetnim prestupnicima, zakoni o zaštiti i postupanju propisuju način ispitivanja maloljetnika uz podršku branioca i definišu obavezu policije, tužioca i sudije da maloljetniku objasne njegova prava i opcije u pogledu dostupnih mjera. kada je riječ o djeci žrtvama/ svjedocima, zakoni o zaštiti i postupanju propisuju proceduru za uzimanje izjave od djeteta. Međutim, zakoni ne sadrže konkretne odredbe koje obavezuju tužioca ili sudiju da djetetu pruži povratne informacije o tome na koji način su njegovi stavovi uzeti u obzir. Pozitivni propisi ne propisuju dovoljno precizno načine na koje dijete može uložiti žalbu na odluku pozivajući se na to da njegovo mišljenje nije uzeto u obzir. Porodični zakoni fbih, rs i BD sadrže odredbe koje potkrjepljuju 159 un, komitet za prava djeteta, opći komentar br. 7, ostvarivanje prava djeteta u ranom djetinjstvu, CrC/C/gC/7/rev.1, un, Ženeva, , pasus un, komitet za prava djeteta, opći komentar br. 12, Pravo djeteta da bude saslušano, CrC/C/gC/12, un, Ženeva, 20.o7.2009, pasusi

93 Jednak pristup pravdi djece 91 pravo djeteta da u postupcima iz područja ovih zakona izrazi svoje mišljenje i da se njegovi stavovi uzmu u obzir primjereno njegovim godinama i stepenu zrelosti. neki postupci, također, zahtijevaju saglasnost djeteta. Potreba da se djetetovo mišljenje uzme u obzir posebno je naglašena u predmetima o roditeljskom staranju. Prema izjavama stručnih osoba iz sektora pravde, mišljenje djeteta najčešće u praksi prenose centri za socijalni rad u obliku pismenog izvještaja koji se podnosi sudu. Izvještaj je rezultat razgovora sa djetetom i procjene cjelokupne situacije (u postupcima iz područja porodičnog prava i postupcima protiv maloljetnih prestupnika). Pojedine stručne osobe iz sektora pravde izrazile su zabrinutost o načinu izrade ovih izvještaja. jedna tužiteljica je opisala svoj pristup koji podrazumijeva izdavanje usmenih smjernica socijalnim radnicima o vrsti i obliku informacija koje treba uvrstiti u izvještaj centra za socijalni rad. nakon uvođenja ovog pristupa primijetila je da se kvalitet izvještaja poboljšao. Pravo djeteta da bude saslušano u postupcima iz područja porodičnog prava nedosljedno se ostvaruje u praksi. Specijalni izvještaj ombudsmena BiH o konfliktnim razvodima navodi različite prakse saslušanja djeteta u postupcima u kojima se odlučuje o njegovom povjeravanju na odgoj i čuvanje. Sudija jednog suda izjavio je da uvijek sasluša stajalište djeteta, iako to nije obavezno kada se radi o djeci mlađoj od 14 godina. Sudija koji radi na predmetima iz oblasti porodičnog prava u jednom gradu naveo je da uvijek pita djecu za njihovo mišljenje, čak i onu dobi od 5 do 6 godina. Suprotno tome, sudija iz drugog grada izjavio je da izbjegava pozivati djecu da izraze svoje stajalište tokom postupka, već se oslanja na mišljenje centra za socijalni rad (u kojem bi trebalo biti evidentirano mišljenje djeteta). 161 Stiče se dojam da je malo internih smjernica o tome kako osigurati da dijete bude saslušano i njegovo mišljenje predočeno na odgovarajući način, bilo od strane centra za socijalni rad ili suda u kasnijem postupku. Prema riječima stručnih osoba iz sektora pravde, realizacija prava djeteta da bude saslušano razlikuje se od predmeta do predmeta i ovisi o stručnim osobama koje su uključene u postupak, te vrsti podrške koja se pruža djetetu. Ispitanici sa dužim iskustvom naveli su da percepcija i razvojna faza djeteta značajno utiču na njegovu sposobnost da učestvuje u pravosudnim postupcima. Bez 161 Ombudsmeni BiH, Specijalni izvještaj: Djeca u konfliktnim razvodima, novembar 2013, str

94 92 Jednak pristup pravdi djece razumijevanja ovih specifičnosti i prilagođavanja načina saslušanja i postupanja s djetetom može doći do nesporazuma, nejasnih i nepotpunih informacija i u najgorem slučaju reviktimizacije djeteta. Smatraju da ostvarivanje prava djeteta da bude saslušano zahtijeva od relevantnih stručnih osoba sticanje dodatnih vještina o saslušanju djece i razumijevanju njihovog verbalnog i neverbalnog izražavanja. realizacija prava djeteta da bude saslušano naročito je složeno pitanje kada se radi o djeci žrtvama i svjedocima. Intervjuisana djeca i porodice pokazali su da ih zanima veza između djetetovog iskaza i konačnog ishoda postupka (osuđujuće ili oslobađajuće presude), te izrečene kazne. Dijete koje je žrtva ili svjedok krivičnog djela može smatrati neke aspekte svog iskaza važnim, a da pri tome pojedini elementi njegovog iskaza nemaju nikakav značaj za tužioca ili sud. Djeci svjedocima treba pojasniti zašto se o određenim elementima ili činjenicama ne razgovara, odnosno zašto su nerelevantni, uz uvažavanje stavova i pridavanje dužne pažnje iskustvima djeteta. Istraživanje među djecom potvrđuje da je stvaranje poticajnog okruženja u kojem djeca mogu izraziti svoje mišljenjei dalje izazov. Intervjuisana djeca, prema njihovim riječima, odmah gube interes, pouzdanje i povjerenje kada steknu dojam da ih stručne osobe iz sektora pravde ne slušaju i da su više zainteresovani za pisanje izvještaja. S druge strane, kada im stručne osobe iz sektora pravde stave do znanja da ih aktivno slušaju, to na djecu djeluje ohrabrujuće i motiviše ih na učešće u postupku. Djeci koja su žrtve nasilja u porodici izražavanje stajališta može biti posebno otežano. Takav zaključak proizilazi iz nekoliko priča o viktimizaciji zabilježenih tokom istraživanja. jedan sedamnaestogodišnji dječak, žrtva nasilja u porodici, izjavio je: Nikada nisam rekao ništa što bi mog oca dovelo u opasnost. Ja mogu podnijeti dosta toga. Pojedina djeca ispitanici izrazili su mišljenje da stručne osobe iz sektora pravde trebaju dati djeci mogućnost da izraze svoje mišljenje neovisno i osigurati povjerljivost. rezultati istraživanja potvrđuju da, unatoč dobroj zakonodavnoj osnovi, koja reguliše ostvarivanje prava djeteta da bude saslušano, potrebno je uložiti više napora da se to pravo i praktično ostvaruje, i to dosljedno u svim vrstama predmeta. nedostaci su utvrđeni u pogledu pružanja povratnih informacija djeci o donesenim odlukama i primjeni pravnih lijekova kada je djeci uskraćena mogućnost da izraze svoje mišljenje. kada je riječ o građanskim postupcima, potrebno je

95 Jednak pristup pravdi djece 93 staviti veći naglasak u zakonodavstvu i politikama koje se odnose na pružanje podrške na realizaciju prava djeteta da bude saslušano u svim fazama postupka. relevantne institucije, naročito centri za socijalni rad, policija, tužilaštva i sudovi, trebaju izraditi smjernice o svim aspektima realizacije prava djeteta da bude saslušano u praksi. Te smjernice trebaju jasno definisati uloge i odgovornosti svih uposlenika koji učestvuju u postupku, kao i mehanizme za praćenje poštivanja navedenog principa Psihološka, socijalna i zdravstvena pomoć prilagođena djeci Djeci u pravosudnim postupcima treba omogućiti pristup različitim, a ne samo pravnim uslugama podrške kako bi što lakše i efikasnije učestvovali u postupcima bez opasnosti od dalje traumatizacije. Djeci je potrebno pružiti psihološku podršku i savjet, te usluge obrazovnih, zdravstvenih i socijalnih ustanova i to svakom prema njegovim specifičnim potrebama. 163 Ove dodatne usluge podrške naročito su važne jer se potrebe djece u pravosuđu i van njega često prepliću. Takve usluge podrške se obično pružaju u zajednici i razlikuju se od onih koje su dostupne u sudu. nakon pokretanja postupka potrebno je što prije utvrditi vrstu potrebne podrške, uzevši u obzir starosnu dob, stepen zrelosti, životne okolnosti i specifične potrebe svakog djeteta, koje se mogu odnositi na poteškoće u razvoju, siromaštvo i etničku pripadnost, te rizik od reviktimizacije. 164 Iskustva iz drugih zemalja ukazuju na to da su za djelotvornu podršku djeci potrebni dobro razrađeni propisi i uvođenje konkretnih šema pomoći. 165 Psihološki tretman, kao i određeni vid psihološke pomoći, potrebni su za svjedočenje. Sistem pomoći treba biti bolje integrisan. Žrtve nemaju novca, a istrage traju, a tokom tog perioda ne dobivaju nikakav vid podrške. Izjava stručne osobe iz sektora pravde kada je riječ o zakonodavnom okviru, zakoni o zaštiti svjedoka predviđaju pružanje psihološke, socijalne i 162 komitet za prava djeteta dao je istu preporuku godine, vidi pasus 34(a). 163 rezolucija usvojena od strane ekonomskog i socijalnog vijeća un-a, Smjernice o pravosudnim pitanjima koja uključuju djecu žrtve i svjedoke krivičnih djela, ecosoc rezolucija 2005/20, , pasus UNODC i UNICEF, Priručnik za stručne osobe i donositelje odluka o pravosudnim pitanjima koja uključuju djecu žrtve i svjedoke krivičnih djela, 2009, str Ibidem, str. 51.

96 94 Jednak pristup pravdi djece druge vrste stručne pomoći djeci. Ta pomoć dostupna je u centrima za socijalni rad tokom istražnog postupka i nakon podizanja optužnice. Tužilaštvo će tokom istrage zatražiti pomoć od centra za socijalni rad, a sud nakon podizanja optužnice. 166 Sistemi socijalne zaštite priznaju djeci iz određenih kategorija pravo na socijalnu zaštitu. u rs su to djeca bez roditeljskog staranja, žrtve, djeca žrtve trgovine ljudima i djeca pod rizikom. 167 u fbih to su djeca bez roditeljskog staranja, obrazovno zanemarana i zapuštena djeca, kao i djeca ometena u razvoju porodičnim prilikama. 168 Međutim, informacije do kojih se došlo tokom ovog istraživanja, a koje su potkrijepljene drugim istraživanjima, ukazuju na to da centri za socijalni rad nemaju dovoljno kadra i resursa i obično nisu u mogućnosti pružati navedene oblike podrške u kontinuitetu. 169 radnici centara za socijalni rad u većini slučajeva nastoje uputiti djecu na druge dostupne usluge u zajednicama, bilo da ih pružaju javne ustanove za mentalno zdravlje ili nevladine organizacije. Prema riječima intervjuisanih stručnih osoba iz sektora pravde, ne posvećuje se dovoljno pažnje psihosocijalnoj podršci za djecu, iako je ona jako potrebna, naročito djeci žrtavama i svjedocima. naglasili su da se psihosocijalna podrška treba pružati prije, tokom i nakon okončanja formalnih procedura, ovisno o potrebama djeteta, jer se time doprinosi njegovoj reintegraciji i smanjuje se mogućnost reviktimizacije. Posebno su istakli podršku koja je potrebna djeci nakon okončanja postupka, kako se ne bi sami nosili sa svojim traumama i posljedicama krivičnog djela (poput isključenja iz zajednice) bez podrške. Djeca mogu iskusiti dodatnu patnju kada je počinilac oslobođen optužbi ili pušten iz zatvora po odsluženju kazne. jedna stručna osoba iz sektora pravde navela je slučaj rodoskrvnuća i opisala kako su se majka i dijete osjećali nesigurno nakon što je počinilac izašao iz zatvora. Iako su namjeravali napustiti BiH radi lične sigurnosti, nisu imali sredstava za to. jedan broj sudija i tužilaca izrazio je 166 član 6. Zakona o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku RS, član 7. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka FBiH i član 6. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka BD. 167 član 17. i 18. Zakona o socijalnoj zaštiti RS. 168 član 12. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom (Službene novine fbih br. 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09). 169 Izvještaj o stanju u odnosu na seksualno nasilje nad djecom, Sarajevo, juli 2011, str. 19.

97 Jednak pristup pravdi djece 95 zadovoljstvo saradnjom sa nvo-ima koji djeluju u zajednici i pružaju psihološku podršku; predložili su da uloga tih nvo-a u pružanju podrške bude dodatno formalizovana. općenito govoreći, usluge podrške se pružaju na ad hoc osnovi, ovisno o resursima i stručnim znanjima koja su dustupna u zajednici. većina stručnih osoba koje su učestvovale u istraživanju znanja, stavova i ponašanja slaže se da su nedavne izmjene zakonodavstva donijele značajna poboljšanja. Smatraju, također, da počinioci dobivaju puno više pažnje od djece žrtava i svjedoka. Prema njihovim riječima, nedostatak podrške djeci žrtvama i svjedocima može dovesti do reviktimizacije i navesti dijete na rizično ponašanje. 170 Intervjuisana djeca su, također, potvrdila značaj usluga psihološke podrške. Djeca koja su bila uključena u pravosudne postupke izjavila su da su najviše vjerovala odraslim osobama koje su im pružale neki oblik psihološke podrške. većina djece koja su bili korisnici usluga unutar zajednice (uključujući djecu pod rizikom i djecu žrtve nasilja ili zapuštanja) pronašli su sigurno mjesto tamo gdje im je bila pružena potrebna podrška. Djeca su izjavila da su rado provodila vrijeme tamo, da su u stručnim osobama koje su s njima radile vidjele uzor i da im je podrška vršnjaka bila od koristi. Istraživanje je pokazalo da djeca iz braka koji je nesporazumno razveden, odnosno djeca koja su učestvovala u nekom drugom postupku vezanom za starateljstvo ili skrbništvo, često trebaju određenu vrstu podrške, ali da nedostaje sistemski pristup za rješavanje njihovih potreba u tom smislu. Dodatna prepreka za pristup uslugama podrške, prema izjavama određenog broja djece i porodica, jeste stigma koja prati psihološku podršku. Djeca nerado posežu za uslugama javnih ustanova za mentalno zdravlje, naročito u manjim zajednicama. u jednom slučaju koji je evidentiran tokom istraživanja, majka sedamnaestogodišnje žrtve policijskog uznemiravanja izjavila je da je nakon svjedočenja pred sudom centar za socijalni rad njenom sinu preporučio psihološko savjetovanje, ali da se ona nije osjećala ugodno pri pomisli da je njen sin korisnik psihološke pomoći u malom gradu u kojem žive. Pružanje podrške u multidisciplinarnim centrima u zajednici nameće se kao poželjnije rješenje, jer se djeca u takvom okruženju osjećaju ugodnije. 170 Custom Concept, Istraživanje javnog mnijenja o znanju, stavovima i ponašanju, Konačni izvještaj, decembar 2014, str. 65.

98 96 Jednak pristup pravdi djece na kraju, kada je riječ o zdravstvenim uslugama, prema izjavama pojedinih stručnih osoba iz sektora pravde, zdravstveni sektor ne odgovara uvijek adekvatno na potrebe djece u pravosudnom sistemu. u jednom slučaju je ginekolog koji je pregledao djevojčicu žrtvu rodoskrvnuća relativizirao ono što joj se desilo. naveden je, također, i jedan pozitivan primjer psihologa i ginekologa koji su kontinuirano radili sa djevojčicom koja je bila žrtva u složenom i osjetljivom predmetu i prikupili dokaze o seksualnom nasilju. Sagovornici iz sektora pravde su, također, naveli da ima nedostatka u protokolima za zdravstvene radnike koji rade s djecom žrtvama nasilja, naročito seksualnog nasilja, i da su mehanizmi nadzora upitnog kvaliteta. 9.4 Pravo djeteta na sigurnost, zaštitu i podršku u pravosudnim postupcima Posebna ranjivost djece žrtava i svjedoka koji učestvuju u krivičnom postupku prepoznata je brojnim međunarodnim standardima. Svrha tih standarda je da se djeci pruži zaštita, pomoć i podrška prilagođena njihovoj dobi, stepenu zrelosti i specifičnim potrebama, kako bi se izbjegla ponovna traumatizacija i ubrzao njihov oporavak. Smjernice un-a o pravosudnim pitanjima koja uključuju djecu žrtve i svjedoke krivičnih djela detaljan je dokument koji se može primjenjivati i na nekrivične postupke, npr. u predmetima određivanja starateljstva, razvoda, usvajanja i dječije zaštite. 171 Smjernice pozivaju države da osiguraju dostupnost zaštitnih mjera i ostvarivanje prava na djelotvornu pomoć, uključujući angažman osoba specijalizovanih za postupanje sa žrtvama/svjedocima, i druge usluge podrške. 172 Službe za podršku žrtvama/svjedocima u policiji, tužilaštvima i sudovima imaju zadatak pomoći djeci da se što bolje upoznaju sa davanjem iskaza u krivičnim postupcima, što je za njih izazovan proces, a policiji, tužiocima i sudijama u provođenju postupaka uz poštivanje sigurnosti i digniteta djeteta. 173 Međunarodni standardi, također, pozivaju na uvođenje mehanizama i procedura za ublažavanje trauma i sprječavanje interakcije djeteta sa počiniocem. Zakonodavni okvir 171 Smjernice un-a o pravosudnim pitanjima koja uključuju djecu žrtve i svjedoke krivičnih djela, ecosoc rezolucija 2005/70 od , pasus Ibidem, pasusi Ibidem, pasus 24.

99 Jednak pristup pravdi djece 97 zakoni o zaštiti i postupanju sadrže odredbe o načinu saslušanja djeteta u svojstvu oštećenog. 174 Iako se djeci mlađoj od 16 godina pruža veći stepen zaštite, prema odluci tužioca takve opsežnije mjere mogu se pružiti svoj djeci mlađoj od 18 godina. konkretnije, prema odredbama zakona ovlaštene službene osobe, postupajući tužilac i sudija obavezni su steći posebna znanja (odnosno certifikat); djeca mlađa od 16 godina mogu se saslušavati najviše dva puta; saslušanje se snima audio i video uređajima, a sva djeca se saslušavaju uz prisustvo pedagoga, psihologa ili drugih stručnih osoba. kada je riječ od djeci mlađoj od 16 godina, tužilac ili ovlaštena službena osoba u fazi istrage ispitivanje obavljaju putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka, tj. iz susjedne prostorije, dok je dijete u pravilu u pratnji stručne osobe. Djeca bi se na sličan način trebala saslušavati i tokom suđenja, iz druge prostorije primjenom video tehnike. Strane u postupku postavljaju pitanja djetetu preko predsjedavajućeg sudije. Sudsko vijeće, dijete i stručna osoba mogu vidjeti jedni druge preko video ekrana. 175 zakoni o zaštiti i postupanju, također, predviđaju primjenu zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka BD 176 i FBiH 177, te zakona o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku rs 178 radi osiguranja dalje zaštite djeteta u svojstvu oštećenog. ovi zakoni (u daljem tekstu: zakoni o zaštiti svjedoka) regulišu pitanja sigurnosti i efikasnog saslušanja djece očevidaca. zakoni definišu dvije kategorije svjedoka: svjedoke pod prijetnjom i ugrožene svjedoke. u skladu sa članom 3. navedenih zakona, dijete ili maloljetnik spada u kategoriju ugroženih svjedoka. 179 Shodno navedenom, sva djeca imaju pravo na mjere dostupne ugroženim svjedocima, poput promjene redoslijeda svjedočenja i izuzetka od neposrednog izvođenja dokaza kako bi izjava djeteta u 174 u skladu sa propisima na snazi u fbih za vrijeme ovog istraživanja, djeca žrtve/ svjedoci saslušavaju se uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe iz člana 100(4) zakona o krivičnom postupku fbih. 175 član 186. Zakona o zaštiti i postupanju RS, član 187. Zakona o zaštiti i postupanju FBiH i član 187. Zakon o zaštiti i postupanju BD. 176 Službene novine BD broj 10/03, 8/07 i 19/ Službene novine FBiH br. 36/ Službeni glasnik RS br. 48/ član 3. Zakona o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku RS, član 3. zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka FBiH i član 3. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka BD.

100 98 Jednak pristup pravdi djece istrazi bila prihvaćena kao dokaz na glavnom pretresu. 180 Prilagođene prostorije Tokom ispitivanja djeteta u svojstvu oštećenog, tužilaštva i sudovi moraju posjedovati audio-video opremu kojom se dijete može saslušati iz posebne prostorije i na taj način omogućiti njegovo saslušanje uživo sa druge lokacije, a u smislu odredbi zakona o zaštiti i postupanju. Trenutno deset kantonalnih/okružnih sudova posjeduje audio-video opremu za ovaj vid saslušanja oštećenih. Iako općinski/ osnovni sudovi nemaju ovako opremljene prostorije, nekoliko sudova ove instance dijeli istu zgradu sa kantonalnim/okružnim sudom, što im omogućava pristup prilagođenim sudnicama. Prilagođene prostorije u policijskim tijelima, također, igraju važnu ulogu jer je praksa, naročito u rs, da policija vrši prvo saslušanje djeteta žrtve/svjedoka. oko 15 policijskih stanica (sedam u RS 181 i osam u FBiH 182 ) posjeduje prostorije prilagođene djeci sa neophodnom audio-video opremom za saslušanje djece ili mlađih maloljetnika u svojstvu oštećenog u krivičnom postupku. Prema podacima Ministarstava unutrašnjih poslova u fbih i rs, izjave su uzete od djece žrtava ili svjedoka korištenjem audio-video opreme samo u malom broju predmeta u kojima su djeca oštećeni u godini. Stručni saradnici za podršku svjedocima/stručne osobe Sud BiH prvi je uveo pružanje usluga podrške žrtvama/svjedocima kroz uspostavu odjeljenja za podršku svjedocima. Prvenstvena namjena ovog odjeljenja nakon osnivanja bila je pružanje podrške u rješavanju obimnog broja predmeta ratnih zločina, nakon čega su u periodu od godine, uz donatorsku pomoć, osnovani odjeli za podršku svjedocima u sedam okružnih/kantonalnih sudova i osam tužilaštava. odjel obično čini jedan stručni saradnik za podršku svjedocima i u nekim slučajevima posebna prostorija sa audio-video opremom za saslušanja. Trenutno je u pravosudnim institucijama zaposleno 15 stručnih saradnika za podršku svjedocima i jedna službena osoba za podršku žrtvama/svjedocima u policiji BD. radno mjesto stručnog saradnika za podršku žrtvama/svjedocima uvedeno 180 vidi npr. član 12. Zakona o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku RS. 181 Banja luka, Istočno Sarajevo, Trebinje, Doboj, Bijeljina, Prijedor i kozarska Dubica. 182 livno, Mostar, goražde, Bugojno, zenica, Bihać, Tuzla i čapljina.

101 Jednak pristup pravdi djece 99 je prvenstveno radi pružanja podrške velikom broju žrtava i svjedoka u predmetima ratnih zločina. Međutim, njihove usluge podrške danas dostupne su i u predmetima u kojima se pojavljuju djeca i mlađi maloljetnici žrtve/svjedoci ili počinioci. Djeca se pojavljuju u otprilike polovini od ukupnog broja predmeta u kojima je pružena podrška. 183 Rezultati istraživanja veliki broj stručnih osoba iz sektora pravde naglasio je značaj i potrebu za uslugama podrške svjedocima i primjene mjera zaštite svjedoka. neki od njih smatraju da se obaveza tretiranja djece mlađe od 18 godina u svojstvu ugroženih svjedoka, u skladu sa zakonima o zaštiti svjedoka, ne poštuje ujednačeno. jedan sagovornik naveo je predmet u kojem je sudija zakazao ročište da se utvrdi da li bi se dvjema djevojčicama, žrtvama seksualnog nasilja, trebao dodijeliti status ugroženih svjedoka, u skladu sa zakonom o zaštiti svjedoka. S obzirom na to da se optuženi nalazio u sudu tokom tog ročišta, bilo je teško osigurati da djevojčice ne dođu u kontakt s njim. Prema njegovim riječima to im je bio prvi put da su na sudu i pokazao se izuzetno stresnim za njih. Stručne osobe u sudovima i tužilaštvima u kojima nema stručnog saradnika za podršku svjedocima opisale su poteškoće s kojima se susreću u pronalaženju odgovarajuće stručne osobe da pruži podršku djetetu tokom saslušanja i još većem izazovu stvaranja uslova za efikasno učešće djece u postupku. nedostatak stručnog kadra u sudu ili tužilaštvu za podršku djeci svjedocima/žrtvama znači da se podrška djeci pruža na ad hoc osnovi, da je povremenog karaktera i da nije uvijek prilagođena potrebama djeteta. jedan tužilac naveo je primjer takve situacije. Imao sam predmet u kojem je dječak žrtva imao poteškoće s govorom. Našao sam psihologa da radi s njim, ali to je bilo sve na ad hoc osnovi, ali svakako bolje nego ništa. Pokušao sam objasniti glavnom tužiocu da nas angažman vanjskih stručnjaka na kraju košta više nego da zaposlimo nekoga u tužilaštvu. uz izuzetak BD, u policijskim strukturama skoro da nema nijedne službene osobe za podršku žrtvama/svjedocima. Policija radijee 183 više informacija dostupno je na web stranici undp-a: org/content/bosnia_and_herzegovina/en/home/operations/projects/crisis_ prevention_and_recovery/introduction-of-victim-witness-support-servicesproject.html.

102 100 Jednak pristup pravdi djece angažuje vanjskog saradnika, poput psihologa iz centra za socijalni rad, da bude prisutan tokom saslušanja djeteta žrtve ili svjedoka. Iako policijski službenici intervjuisani u okviru ovog istraživanja ne vide u tome problem, druge stručne osobe iz sektora pravde kritički gledaju na ad hoc pružanje ove vrste podrške. Takav pristup može dovesti do čestih promjena osoblja za podršku tokom postupka, a uzimajući u obzir i tehničku stranu ovog vida podrške, nivo stručnih znanja i vještina različitih stručnih osoba može Ako u sudovima nema tehničkih uslova prilagođenih djeci i osoblja koje će im pružiti podršku tokom davanja iskaza, tada pravosudnim procedurama nedostaje ljudski dodir, koji je djeci najvažniji. se značajno razlikovati. Psiholozi i druge stručne osobe u centrima za socijalni rad nisu posebno obučene za pružanje podrške djeci tokom ovakve vrste saslušanja. S obzirom na to da nema stručnog osoblja za podršku svjedocima, javlja se zabrinutost u pogledu toga da li su policijski službenici u najboljoj poziciji da provode osjetljiva saslušanja ugrožene djece. unatoč jasnom zakonodavnom okviru, način na koji se provodi saslušanje djece u svojstvu oštećenih u velikoj mjeri ne ispunjava kriterije zakona o zaštiti i postupanju. Djeci se često ne priznaje status ugroženih svjedoka u skladu sa zakonima o zaštiti svjedoka. Saslušanje djece iz posebne prostorije korištenjem uređaja za prenos zvuka i slike rijetko se provodi zbog nedostatka prostorija s potrebnom opremom. nedostatak kadra za rad na pitanjima podrške svjedocima u policiji, te tužilaštvima i sudovima znači da sveobuhvatna podrška predviđena kod prvog kontakta djeteta sa pravosudnom institucijom nije zagarantovana. S druge strane, pokazalo se da stručni saradnici za podršku svjedocima u institucijama u kojima su angažovani pozitivno doprinose postupanju s djecom i cjelokupnom iskustvu djeteta žrtve/svjedoka. Mišljenje stručne osobe iz sektora pravde

103 Jednak pristup pravdi djece Saslušanje prilagođeno djetetu otprilike polovina intervjuisanih stručnih osoba iz sektora pravde izjavili su da se djeca saslušavaju iz druge prostorije primjenom uređaja za prenos slike i zvuka kako bi se izbjegao direktni kontakt između djeteta i počinioca. jedan broj njih izjavio je da se pomoćni uređaji za saslušanje ne koriste zbog nedostatka finansijskih resursa i opreme. u skoro svim slučajevima stručne osobe iz sektora pravde izjavile su da bez obzira na dostupne resurse nastoje osigurati da dijete nema direktni kontakt sa počinioem krivičnog djela. Prema riječima aktera u rs, gdje je već neko vrijeme na snazi zakon o zaštiti i postupanju, način saslušanja djece svjedoka značajno se poboljšao. Međutim, djeca su i dalje ugrožena tamo gdje stručni saradnici za podršku svjedocima nisu angažovani, ili gdje odgovarajuća oprema za saslušanje iz posebne prostorije nije dostupna. Pojedini sagovornici iz sektora pravde naveli su propuste ili nepravilno provođenje procedura u radu sa djecom svjedocima, što se može pripisati uvedenim novinama u procedure i nedostatku pratećih smjernica i uputstava. jedan broj je konstatovao da se saslušanje prilagođeno djetetu razlikuje od slučaja do slučaja. u nedavnom izvještaju nevladine organizacije udružene žene o praćenju suđenja, uključujući i postupke u krivičnim djelima nad djecom u rs, konstatovano je da je primjena audio-video opreme, kadar za podršku svjedocima i saslušanje putem video linka bilo u skladu sa pristupom prilagođenom djetetu. Ipak, u nekoliko posmatranih postupaka taj vid podrške nije pružen. na primjer, u jednom predmetu ubistva, dijete je svjedočilo pred sudom bez ikakve podrške. Iako je sud naveo da se saslušanje može odgoditi kako bi se osiguralo prisustvo socijalnog radnika, dijete svjedok je izjavilo da to nije neophodno. Sud je nastavio sa saslušanjem bez prisustva stručne osobe za podršku. 184 još jedna poteškoća u prilagođavanju postupaka djeci, koja se navodi u izvještaju o praćenju postupaka nvo udružene žene, jeste česta promjena tužilaca u toku glavnog pretresa. 185 Prema navodima jednog broja stručnih osoba iz sektora pravde, pristup branioca može negativno uticati na dijete žrtvu i premda 184 aleksandra Petrić, udružene žene, i Dženana radončič, Centar za pravnu pomoć ženama, Izvještaj i analiza praćenja krivičnih postupaka u oblasti rodno zasnovanog nasilja u FBiH i RS, 2014, str Ibidem, str. 88.

104 102 Jednak pristup pravdi djece branioci ne bi trebali postavljati pitanja djeci žrtvama direktno, to nije uvijek ispoštovano. Taktike koje koriste branioci, poput zbunjivanja djeteta, postavljanja komplikovanih pitanja i u nekim slučajevima grub i neprimjeren govor, mogu štetno uticati na dijete. Maloljetni prestupnici i djeca u građanskim postupcima Iz razgovora sa stručnim osobama iz sektora pravde proizilazi da se, osim djece žrtava/svjedoka, i druga djeca mogu naći pod rizikom i suočiti se s patnjom tokom pravosudnog postupka. kada je riječ o maloljetnim prestupnicima, više stručnih osoba je navelo da neke ovlaštene službene osobe još uvijek koriste taktike zastrašivanja ili čak nezakonite metode tokom ispitivanja maloljetnika. Iako zakoni o zaštiti i postupanju propisuju obavezno prisustvo branioca tokom prvog saslušanja u policijskoj stanici, nekoliko maloljetnika izjavilo je da su bili maltretirani i zastrašivani prije dolaska branioca. Prema navodima stručnih osoba iz sektora pravde, iako se većina građanskih postupaka bavi za djecu osjetljivim pitanjima, advokati, socijalni radnici i sudije često zanemaruju potrebu prilagođavanja postupka djetetu. 9.6 Zagarantovana efikasnost postupka rješavanje predmeta bez nepotrebnih zastoja ključno je za ublažavanje negativnog psihološkog učinka pravosudnih postupaka na djecu i u skladu je s njihovim doživljajem vremena. Prilikom razmatranja dužine postupka iz dječije perspektive važno je imati na umu vrijeme koje protekne od počinjenja krivičnog djela u krivičnim predmetima, odnosno kršenja ili uskraćivanja prava u građanskim predmetima, i izvršenja presude ili rješenja. neblagovremeno rješavanje predmeta može imati naročito negativan učinak na dijete. 186 na primjer, ako je dijete žrtva pozvano da svjedoči pred drugostepenim sudom tri godine kasnije, njegov iskaz može biti potpuno drugačiji. To se ne može pripisati samo proteku vremena, već i djetetovom shvatanju događaja: sjećanje djeteta na događaje kada mu je 12 godina može se potpuno razlikovati od shvatanja istih događaja kada mu je bilo 9 godina. neblagovremeno rješavanje parničnih predmeta po pitanjima kao što su starateljstvo nad djetetom, određivanje 186 un, komitet za prava djeteta, opći komentar br. 14, Pravo djeteta da se prvenstveno vodi računa o njegovim najboljim interesima, CrC/C/gC/14, un, , pasus 93.

105 Jednak pristup pravdi djece 103 izdržavanja ili oduzimanje roditeljskog staranja može pojačati osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti kod djeteta, te ga učiniti još više ranjivim. neki propisi iz oblasti krivičnog i građanskog prava regulišu blagovremeno procesuiranje predmeta rokovima. Porodični zakoni predviđaju da se predmeti u kojima se pojavljuju djeca hitno rješavaju. Porodični zakon fbih propisuje da se glavna rasprava mora održati u roku od 15 dana od prijema tužbe ili zahtjeva sudu. Prvostepeni sud dužan je donijeti presudu u roku od 15 dana od zaključenja glavnog pretresa. 187 u praksi se ovi rokovi rijetko poštuju. Stručna osoba iz sektora pravde objasnila je da je rok od 15 dana za održavanje glavnog pretresa nemoguće ispoštovati, jer ne ostavlja dovoljno vremena za dostavljanje tužbe suprotnoj strani. nedavni izvještaj udruženja vaša prava o pristupu žena pravdi, također, potvrđuje da se predmeti iz područja porodičnog prava ne rješavaju hitno i da čak u predmetima u kojima su činjenice neosporene postupci traju od jedne do dvije godine. Dugotrajni postupci mogu ostaviti trajne psihološke posljedice na djecu koja u njima učestvuju. 188 Parnični i vanparnični postupci vstv je dostavilo statističke podatke o dužini trajanja parničnih i vanparničnih postupaka u predmetima koji se odnose na utvrđivanje prava djeteta. Među analiziranim predmetima, između ostalog, bilo je predmeta o određivanju starateljstva nad djetetom 189, određivanja izdržavanja djeteta, utvrđivanja materinstva/očinstva, izvršnih postupaka po presudi o izdržavanju djeteta, vanparničnih postupaka za izdavanje dozvole za sklapanje braka mlađem maloljetniku i oduzimanju roditeljskog prava. u narednoj tabeli prikazana je prosječna dužina trajanja postupaka posmatrano u periodu od 4 godine i izraženo u danima. Može se primijetiti da unatoč kontinuiranom povećanju broja predmeta, vrijeme potrebno za njihovo procesuiranje se skraćuje. Tabela 6: Dužina trajanja prvostepenih postupaka u građanskim predmetima koji se odnose na prava djeteta 187 vidjeti član 273. Porodičnog zakona FBiH. 188 Vaša Prava, Analiza o pravnom položaju i pristupu pravdi žena u Bosni i Hercegovini, 2015, str Predmeti se ne odnose na povjeravanje djeteta na odgoj i čuvanje kada se o tome odlučuje u sporazumnom razvodu braka.

106 104 Jednak pristup pravdi djece Godina Broj građanskih predmeta u koja su uključena djeca Prosječna dužina trajanja postupaka izražena u danima/ mjesecima do izricanja prvostepene presude dana /11 mjeseci dana /9,5 mjeseci dana /9,5 mjeseci dana /8,5 mjeseci Izvor: VSTV Prema riječima intervjuisanih sručnih osoba iz sektora pravde, jedan od razloga za neblagovremeno rješavanje građanskih postupaka je nedovoljan broj sudija. Iako tabela ukazuje na pozitivan trend, vrijednosti koje su u njoj prikazane su prosječne i ne daju uvid u stvarnu dužinu trajanja pojedinačnih postupaka. Podaci se odnose samo na prvostepene postupke, a treba uzeti u obzir i to da su žalbe uobičajene u konfliktim predmetima iz oblasti porodičnog prava. nekoliko porodica i stručnih osoba navelo je primjere brakorazvodnih parnica i postupaka za određivanje starateljstva koji su stalno prekidani odgodama. Izvršenje odluka u predmetima za određivanje izdržavanja djeteta navodi se kao posebno problematično zbog ograničenih resursa za izvršenje odluka i značajnih zastoja u izvršenju.

107 Jednak pristup pravdi djece 105 Krivični postupci zakoni o zaštiti i postupanju predviđaju hitno 190 rješavanje svih predmeta u kojima učestvuju maloljetni prestupnici 191 i djeca žrtve/ svejdoci i da su rokovi u predmetima maloljetničkog prestupništva propisani da se osigura blagovremeno rješavanje ovih predmeta. kada je riječ o djeci žrtavama/svjedocima, navedeni zakoni ne predviđaju rokove, ali propisuju da se u krivičnim postupcima u kojima su djeca oštećena strana moraju, kao minimum, poštivati opći rokovi propisani zakonima o krivičnom postupku. na osnovu odgovora stručnih osoba iz sektora pravde, ne postoji sistem prioritizacije predmeta u koje su uključeni djeca žrtve/svjedoci. Istraga tužilaštva u pravilu može trajati do šest mjeseci (iako se taj rok može produžiti na osnovu odluke kolegija tužilaštva) 192. nakon dostavljanja optužnice na potvrđivanje sudu slijedi ročište za izjašnjenje optuženog i glavni pretres. Treba napomenuti da zakoni o krivičnom postupku propisuju striktne rokove za potvrđivanje ili odbijanje optužnice. nema konkretnog roka za okončanje glavnog pretresa, ali sudsko vijeće ima obavezu da efikasno vodi postupak. vstv je dostavilo na uvid podatke o trajanju postupaka za grupu odabranih krivičnih djela u kojima su djeca žrtve. 193 uobičajena dužina trajanja svake faze krivičnog postupka prikazana je u tabeli 7. Predistražna faza počinje s dostavljanjem krivične prijave (obično od strane policije) tužilaštvu i traje do pokretanja istrage. u nekim slučajevima ova faza traje jedan dan ili nekoliko dana. Istražna faza počinje izdavanjem naredbe za provođenje istrage i traje do podizanje optužnice; obuhvata sve radnje koje provodi tužilac na prikupljanju dokaza i formiranju predmeta. naredna faza je faza glavnog pretresa koja počinje sa ročištem za potvrđivanje optužnice i traje do izricanja presude. Prema dostavljenim podacima ova faza traje najduže, iako je iz godine u godinu primjetan stalni trend skraćenja dužine postupaka. završna faza se odnosi na protok vremena između prvostepene i drugostepene presude, u slučaju da je uložena žalba. 190 vidjeti član 190. Zakona o zaštiti i postupanju RS, član 191. Zakona o zaštiti i postupanju FBiH i član 190. Zakona o zaštiti i postupanju BD. 191 vidjeti član 85. Zakona o zaštiti i postupanju RS, član 85. Zakona o zaštiti i postupanju FBiH i član 85. Zakona o zaštiti i postupanju BD. 192 vidjeti član 225. Zakona o krivičnom postupku BiH. 193 odabrano je oko 16 krivičnih djela, uključujući djela seksualnog nasilja, zapuštanja i zlostavljanja djeteta, oduzimanja djeteta i neplaćanja izdržavanja za dijete.

108 106 Jednak pristup pravdi djece Tabela 7: krivična djela počinjena nad djecom i prosječna dužina trajanja postupaka Godina Broj obuhvaćenih krivičnih predmeta nad djecom ukupna dužina trajanja postupaka za sve predmete, izraženo u danima Prosječna dužina trajanja postupaka, izraženo u danima Predistražna faza tužilaštva Istraga tužilaštva Od potvrđivanja optužnice do izricanja prvostepene presude Od izricanja prvostepene presude do izricanja drugostepene presude Izvor: VSTV Prosječna dužina trajanja postupaka za odabrana krivična djela počinjena nad djecom u godini, sa svim procesnim fazama, iznosila je nešto više od godinu dana (377 dana). ukupna prosječna dužina trajanja postupaka iznosila je 18 mjeseci u 2013, odnosno 26 mjeseci u godini. Podaci ukazuju na pozitivan trend skraćenja vremena potrebnog za procesuiranje predmeta, dok takav trend nije dovoljno jasno izražen jedino u fazi postupka između prvostepene i drugostepene presude. S obzirom na to da se ovi statistički podaci odnose na prosječne vrijednosti, mogu pružiti tek grubu sliku o dužini postupaka u predmetima koji uključuju djecu.

109 Jednak pristup pravdi djece 107 Mnoge stručne osobe iz sektora pravde u svojim odgovorima navele su da su postupci koji obuhvataju djecu hitni, te da nastoje ubrzati svaki postupak u kojem se pojavljuju djeca. neki od njih izjavili su da postupci često dugo traju. Prema riječima jedne stručne osobe to se nažalost odnosi na predmete koji uključuju djecu, čak i kada se radi o najosnovnijim aspektima djetetovog života. većina intervjuisanih stručnih osoba iz sektora pravde izjavila je da dužina suđenja varira od predmeta do predmeta i ovisi o vrsti postupka. kada se radi o maloljetnim prestupnicima, postupci su hitni, a zakoni propisuju striktne rokove. Iako je neke od rokova teško ispoštovati, 194 prema njihovim riječima predmeti se obično rješavaju u rasponu od tri do šest mjeseci, s tim da izvršenje nekih mjera može zahtijevati više vremena. Mnogi su naveli česte i zabrinjavajuće zastoje između izricanja i izvršenja mjera; na to utiču različiti faktori, uključujući i žalbeni postupak. 195 u procesuiranju krivičnih djela maloljetnika može doći do zastoja ako imenovani branilac nije dostupan ili ako je potrebno vremena da se pribavi izvještaj centra za socijalni rad o maloljetniku. kada je riječ o dužini trajanja postupaka u krivičnim predmetima u kojima su djeca žrtve/svjedoci, jedna stručna osoba iz sektora pravde navela je da bez mehanizama unutar sistema kojima će se predmet izdvojiti kao hitan, može se desiti da sud nakon što zaprimi predmet od tužilaštva ne zna da je u predmet uključeno dijete žrtva/ svjedok sve do početka rada na predmetu. Potreba za dodatnim vještačenjem,također, može produžiti trajanje postupka. u pogledu dužine trajanja postupaka u predmetima u kojima su djeca žrtve/svjedoci, jedna stručna osoba iz sektora pravde izjavila je: Za predmet pred kantonalnim sudom može trebati tri do šest mjeseci za istragu i suđenje i još pola godine za presudu. Kada su u pitanju ozbiljna djela, žrtve izražavaju zabrinutost u vezi sa postupkom i njegovim ishodom, kao npr. da li će osoba biti puštena iz zatvora. nekoliko stručnih osoba iz sektora pravde izjavilo je da na osnovu njihovog ličnog iskustva zastoji u postupcima mogu produbiti osjećaj nesigurnosti kod djece, negativno uticati na njihovu otvorenost u komunikaciji i povjerenje u pravosudni proces, što može dovesti do 194 Striktni rokovi za provedbu mjera policijskog upozorenja opisani su kao nerealistični, naročito u svjetlu potrebe za pribavljanjem sveobuhvatnog izvještaja centra za socijalni rad o maloljetniku. 195 ova mjera se ne može provesti dok odluka ne postane pravomoćna i obavezujuća.

110 108 Jednak pristup pravdi djece pojave nedosljednosti u njihovim iskazima. u izvještajima nevladinih organizacija koje prate predmete u kojima se pojavljuju djeca je,također, izražena zabrinutost o blagovremenom procesuiranju ovih predmeta. Centar za pravnu pomoć ženama pratio je predmet seksualnog nasilja nad djetetom u kojem je sud uzastopno odgađao ročište razlog za odgodu bilo je odsustvo advokata optuženog, vještaka i optuženog. ročište je odgađano ukupno deset puta. 196 u istom izvještaju o praćenju suđenja zaključeno je da su optužnice u većini predmeta koji su posmatrani u rs-u potvrđivane u roku od 12 mjeseci od krivičnog djela. S druge strane, evidentirani su i zastoji u postupcima koji mogu imati ozbiljan uticaj na dijete žrtvu. u jednom predmetu nasilja nad djetetom u porodici, prvo ročište glavnog pretresa održano je 18 mjeseci nakon potvrđivanja optužnice. u drugom predmetu sud je potvrdio optužnicu za predmet seksualnog nasilja nad romskom djevojčicom koji se desio prije osam godina, kada je njoj bilo 13 godina. Djevojčica je dala izjavu u policijskoj stanici i obavljen je ginekološki pregled, te su ta dva dokumenta u to vrijeme predata kao dokaz. na osnovu podataka o praćenju suđenja i stanju spisa ne može se utvrditi jasan razlog za ovako dug zastoj. 197 Prema izjavama nekoliko intervjuisanih stručnih osoba, posebno dugo mogu trajati procedure koje uključuju djecu iz marginalizovanih grupa. jedna stručna osoba iznijela je zapažanje da za Rome i djecu koja žive u siromaštvu sve ide sporije. Podaci općenito ukazuju na pozitivan trend u procesuiranju građanskih i krivičnih predmeta u kojima se pojavljuju djeca. Međutim, neki zakonski rokovi ne poštuju se uvijek. unatoč obavezi hitnog rješavanja svih predmeta u kojima učestvuju djeca žrtve/svejdoci, nema mehanizama kojima će se osigurati da tako bude i u praksi. određeni broj učesnika u istraživanju naveo je zastoje u rješavanju predmeta, a takvi navodi su potvrđeni i drugim istraživanjima. na kraju treba spomenuti i postojanje indicija da djeca pripadnici manjina često nailaze na dodatne zastoje u rješavanju njihovih predmeta. 196 aleksandra Petrić, udružene žene, i Dženana radončič, Centar za pravnu pomoć ženama, Izvještaj i analiza praćenja krivičnih postupaka u oblasti rodno zasnovanog nasilja u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, 2014, str Ibidem, str. 87.

111 Jednak pristup pravdi djece Pravno zastupanje i pravna pomoć u skladu sa međunarodnim standardima, djeca trebaju biti adekvatno zastupljena i imati svog pravnog zastupnika kada postoji sukob interesa sa roditeljom. 198 komitet za prava djeteta napominje da je pristup djece pravnoj i drugim oblicima pomoći bitan za pravazilaženje prepreka na koje nailaze kada traže pravdu za kršenje svojih ljudskih prava. 199 u tom kontekstu ne treba potcjenjivati ulogu advokata specijalizovanog za rad s djecom. ako je dijete svjedok, na primjer, njegov pravni zastupnik može predložiti zaštitne mjere, prigovoriti na neprimjerena pitanja i pružiti podatke o materijalnoj i nematerijalnoj šteti. Pravni zastupnik može odigrati ključnu ulogu u ostvarivanju prava djeteta na zaštitu i obeštećenje. usko vezano za pravo na pravno zastupanje je i pravo na pravnu pomoć. Djeca trebaju imati pristup pravnoj pomoći pod istim ili manje strogim uslovima od onih koji važe za odrasle. 200 u Principima i smjernicama un-a o pristupu pravnoj pomoći u krivičnopravnim sistemima navodi se da žrtvama i svjedocima treba pružiti pravnu pomoć i poduzeti konkretne mjere da se osigura pristup djece pravnoj pomoći. 201 nadalje, odluke o pravnoj pomoći za djecu moraju biti prevashodno usmjerene na njihove najbolje interese. Pravna pomoć treba biti dostupna, primjerena starosnoj dobi, multidisciplinarna, djelotvorna i prilagođena specifičnim pravnim i socijalnim potrebama djeteta. 202 Pravna pomoć koju finansiraju institucije vlasti dostupna je u BD, rs i osam kantona u fbih. 203 nvo sektor, također, pruža besplatnu pravnu pomoć u određenim predmetima i pod dosta fleksibilnijim 198 vijeće evrope, Smjernice Odbora ministara Vijeća Evrope o pravosuđu prilagođenom djeci, usvojene od strane vijeća evrope dana godine, pasusi un, komitet za prava djeteta, opći komentar br. 5, Opće mjere provedbe Konvencije o pravima djeteta, CrC/gC/2003/5, un, Ženeva, , pasus vijeće evrope, Smjernice Odbora ministara Vijeća Evrope o pravosuđu prilagođenom djeci, usvojene od strane vijeća evrope dana godine, pasus ured un-a za drogu i kriminal, Principi i smjernice UN-a o pristupu pravnoj pomoći u krivičnopravnim sistemima, unodc, new York, juni 2013, vidi principe 4, 5. i Ibidem, princip kanton 10 i Srednjobosanski kanton nemaju uspostavljenu službu za pružanje besplatne pravne pomoći.

112 110 Jednak pristup pravdi djece uslovima u odnosu na onu koju pruža država. unatoč nastojanjima da se usvoji zakon o pravnoj pomoći na nivou države, koji bi činio osnovu za usvajanje standarda i usklađivanje pružanja pravne pomoći u različitim sistemima, do toga nije došlo zbog političkog protivljenja. Pristupi u pružanju pravne pomoći značajno se razlikuju, naročito u pogledu prava djece na pravnu pomoć. u većini administrativnoupravnih jedinica u državi djeca bez roditeljskog staranja imaju pravo na pravnu pomoć, dok je to pravo priznato svoj djeci tek u nekoliko njih, poput npr. kantona Sarajevo i zeničko-dobojskog kantona. kriteriji za sticanje prava na besplatnu pravnu pomoć (kriteriji za utvrđivanje slabog imovnog stanja) razlikuju se, kao i vrsta predmeta u kojima je pružanje pravne pomoći je moguće, prema različitim zakonima. 204 Teško je doći do sveobuhvatnih statističkih podatka o broju djece korisnika pravne pomoći; vrsta usluge i broj djece korisnika razlikuje se ovisno o pružaocu usluga. undp je kroz Mrežu pružaoca besplatne pravne pomoći podržao uvođenje jedinstvene baze podataka pružaoca pravne pomoći, koja će im omogućiti uvid u učestalost pružanja pravne pomoći djeci. 205 veliki broj intervjuisanih stručnih osoba iz sektora pravde izjavio je da je pravna pomoć neprocjenjiv mehanizam podrške djeci u njihovom pristupu pravdi. Bilo je, također, i primjedbi da zbog potrebe pribavljanja službene dokumentacije o pravu na pravnu pomoć, pristup ovoj pomoći može biti isuviše komplikovan i skup administrativni proces za djecu i njihove staratelje. jedan broj stručnih osoba iz sektora pravde smatra da je pravna pomoć naročito važna za djecu iz ranjivih grupa. Istraživanje koje je provelo udruženje vaša prava i evropska organizacija javnog prava, također, odražava zabrinutost da je pristup djece pravdi otežan birokratskom procedurom koja prati podnošenje zahtjeva za ovaj vid pomoći. u istraživanju se ističe da svi zakoni o pravnoj pomoći sadrže odredbu prema kojoj predmet tražioca pravne pomoći mora imati razumne izglede za uspjeh. To predstavlja dodatnu prepreku za djecu i njihove porodice. opći zaključak našeg istraživanja jeste da je sadašnji sistem pravne pomoći neadekvatno 204 za više informacija o besplatne pravne pomoc, vidi udruženje vaša prava BiH, Analiza o stanju besplatne pravne pomoći u BiH, Juni više informacija o Mreži pružatelja besplatne pravne pomoći dostupno je na <

113 Jednak pristup pravdi djece 111 razvijen. 206 Djeca i roditelji korisnici pravne pomoći izjavili su da bi željeli dobiti više informacija i da im je savjet koji su primili pomogao da prevaziđu prepreke u pristupu pravnim institucijama i informacijama koje su relevantne za konkretne postupke. Djeca i roditelji koji nisu primili pravnu pomoć opisali su poteškoće s kojima su se susreli u nastojanju da pristupe različitim institucijama i dobiju tačne informacije. neki pružaoci pravne pomoći iz nvo sektora, poput udruženja vaša prava, pribjegavaju strateškom parničenju u cilju bolje realizacije prava djece u BiH. u jednom predmetu diskriminacije prava djeteta na obrazovanje, vrhovni sud fbih potvrdio je presudu općinskog suda. Sud je zaključio da su organizacija školskog sistema i nastavni plan i program u Hercegovačko-neretvanskom kantonu zasnovani na etničkoj pripadnosti i da su zbog toga diskriminirajućeg karaktera. 207 Pravno zastupanje u predmetima u kojima je pojavljuju maloljetni prestupnici i djeca žrtve/svjedoci u skladu za zakonima o zaštiti i postupanju, prisustvo branioca obavezno je tokom prvog saslušanja maloljetne osobe u policijskoj stanici. 208 Stručne osobe iz sektora pravde slažu se da je važno da svi advokati postupaju na način prilagođen djetetu. Mnogi su naveli da kvalitet branioca značajno varira, iako svi moraju posjedovati certifikat kojim se potvrđuje da posjeduju posebna znanja za zastupanje maloljetnika, u skladu sa zakonima o zaštiti i postupanju. Prema riječima nekih stručnih osoba iz sektora pravde, branioci su skloni pristupanju maloljetnom branjeniku kao odrasloj osobi i zbog toga njihov pristup nije adekvatno prilagođen kako je propisano zakonima o zaštiti i postupanju. navedeni zakoni stavljaju veći naglasak na restorativnu pravdu i utvrđivanje pojedinačnih mjera, koje se smatraju najprikladnijim za reintegraciju maloljetnika. Prema izjavama jednog broja stručnih osoba iz sektora pravde, iako branioci mogu ulagati žalbe na odluke, to ne mora uvijek biti u najboljem interesu djeteta, jer vodi ka daljim zastojima u provedbi mjere, koja može biti u obliku tretmana ili usluge. nekoliko 206 evropska organizacija javnog prava i vaša Prava, Istraživanje o stanju dječijih prava i pristupa pravdi u BiH, Konačni izvještaj, juni 2014, str više informacija o predmetima, uključujući presude, dostupno je na vasaprava.org/?p= vidjeti član 77. Zakona o zaštiti i postupanju BD, FBiH i RS.

114 112 Jednak pristup pravdi djece intervjuisanih maloljetnika izjavilo je da su od svog branioca imali priliku čuti nedosljedne savjete uz razuvjeravanje riječima ne brini ni o čemu, ja ću sve srediti i smanjit će ti se kazna. kada je riječ o žrtvama/svjedocima, zakoni o zaštiti i postupanju ne predviđaju pravo na pravnu pomoć; međutim, u svim zakonima o krivičnom postupku postoji odredba koja propisuje da sud svjedoku može imenovati advokata-savjetnika u slučaju da sam ne može koristiti svoja prava. nije poznato koliko često je ova odredba primijenjena u praksi, a tokom istraživanja nisu navedeni konkretni primjeri o tome Zaštita prava na privatnost rezultati istraživanja ukazuju na to da strah od negativnih posljedica ili osude društva predstavlja značajnu prepreku u pristupu pravdi. Informacije o djetetovom učešću u pravosudnom postupku treba zaštiti primjenom relevantnih standarda i protokola o privatnosti i povjerljivosti. vrlo je važno osigurati da se djeca osjećaju slobodnim da izraze svoje mišljenje bez prijetnje od odmazde ili stigmatizacije. Pravni okvir štiti privatni život kroz isključenje javnosti iz većine postupaka protiv maloljetnika. član 7. zakona o zaštiti i postupanju propisuje kao opće načelo pravo na privatnost maloljetnih prestupnika u svim fazama postupka. Međutim, pravo na privatnost u vezi sa postupcima koji uključuju djecu žrtve/svjedoke nije izričito navedeno. Postupci u kojima svjedoče djeca žrtve/svjedoci uglavnom su zatvoreni za javnost, prema odluci sudije ili vijeća. ovo istraživanje potvrđuje rezultate drugih istraživanja i medija monitoringa. 210 Iako se većina intervjuisanih stručnih osoba slaže da su standardi za zaštitu prava djeteta na privatnost visoki, dešava se da informacije dospiju u javnosti, što je uvijek štetno po dijete. nekoliko stručnih osoba iz sektora pravde koje pružaju podršku žrtvama navelo je primjere djece koja su naišla na poteškoće u svojim zajednicama nakon objelodanjivanja informacija o krivičnom djelu. Istakli su potrebu da svi akteri postupaju s posebnim oprezom kako bi zaštitili privatnost i dignitet djeteta. jedan od aktera naveo je nedostatak privatnosti za dijete žrtvu 209 vidjeti član 84(5) Zakona o krivičnom postupku BD, član 98(5) Zakona o krivičnom postupku FBiH i član 149(5) Zakona o krivičnom postupku RS. 210 vidjeti npr. ombudsmeni BiH, Preporuke za unapređenje zaštite prava djece na privatnost kada su prava narušena od strane medija u BiH, novembar 2012.

115 Jednak pristup pravdi djece 113 seksualnog nasilja nakon objave presude. u skladu sa zakonom o krivičnom postupku 211 pročitana je izreka presude u kojoj se navodi ime počinioca, krivično djelo i kratak opis radnje. anonimizirana presuda postavljena je na web stranicu suda, ali se u poveznici na presudu navelo puno ime počinioca. S obzirom na to da je žrtva bila kćerka počinioca, njen identitet se mogao lako utvrditi. jedna medijska kuća objavila je informaciju koja sadrži puno ime počinioca i navod da je žrtva njegova kćerka. način objave presuda u predmetima koji uključuju seksualno nasilje nad djecom, posebno unutar porodice, kao što je rodoskvrnuće, treba pažljivo prilagoditi s ciljem zaštite privatnosti žrtve. ovo pitanje zahtijeva dublju analizu i procjenu potrebnih izmjena i dopuna zakona o krivičnom postupku u dijelu o objavi presude. 9.9 Ostvarivanje prava na odštetu konvencija o pravima djeteta nalaže državama potpisnicama da poduzmu mjere na unapređenju oporavka i reintegracije djece žrtava.212 odšteta čini važan dio tog procesa. odšteta je priznata međunarodnim pravom i odnosi se na restituciju, kompenzaciju, rehabilitaciju, zadovoljenje i garanciju da se ista situacija neće ponoviti. 213 fakultativni protokol uz konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječijoj prostituciji i dječijoj pornografiji, također, zahtijeva od država potpisnica da osiguraju da djeca žrtve ovih krivičnih djela imaju pristup postupcima za obeštećenje koji su prilagođeni djeci. 214 Smjernice un-a o pravosudnim pitanjima koja uključuju djecu žrtve i svjedoke krivičnih djela preporučuju da djeca žrtve, kada god je to moguće, dobiju odštetu kako bi u potpunosti ostvarila pravno zadovoljenje, reintegraciju i oporavak i da ti postupci trebaju biti prilagođeni i lako dostupni djeci. 211 vidjeti npr. član 286. Zakona o krivičnom postupku BiH. 212 un, konvencija o pravima djeteta, Rezolucija Generalne skupštine A/RES/44/25, un, new York, , član Vidjeti UN, Deklaracija o temeljnim načelima i smjernicama o pravu na pravni lijek i reparaciju za žrtve teških kršenja međunarodnog prava o ljudskim pravima i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava, Rezolucija Generalne skupštine a/res/60/147, un, new York, , pasus fakultativni protokol un-a o prodaji djece, dječijoj pornografiji i dječijoj prostituciji uz konvenciju o pravima djeteta, rezolocija generalne skupštine a/res/54/263, un, new York, , član 9, pasus 4.

116 114 Jednak pristup pravdi djece Tužilac i sud, u pravilu, informišu oštećenog 215 o njegovim pravima na postavljanje imovinskopravnog zahtjeva za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpio usljed počinjenja krivičnog djela. oštećeni može postaviti imovinskopravni zahtjev tokom istrage ili glavne rasprave. Sudija može odlučiti da ne razmotri zahtjev ako bi to po njegovoj ocjeni značajno odugovlačilo postupak; u tom slučaju sudija oštećenog upućuje na parnični postupak za ostvarivanje imovinskopravog zahtjeva. 216 uslijed nedovoljne informisanosti oštećenih u krivičnim postupcima o pravu na postavljanje imovinskopravnog zahtjeva, osce u BiH izradio je informativnu brošuru 217 i obrazac imovinskopravnog zahtjeva. 218 Sudeći prema izvještajima, zbog neinformisanosti oštećenih o ovom pravu, imovinskopravni zahtjevi se često ne postavljaju 219, a i kada se postave rijetko se rješavaju u okviru krivičnog postupka. 220 u nedavnoj studiji o praćenju postupaka u krivičnim predmetima u oblasti rodno zasnovanog nasilja istraživači su utvrdili da u 156 presuda niti jedan imovinskopravni zahtjev nije riješen u okviru krivičnog postupka u fbih. u rs u 18 predmeta riješena su četiri imovinskopravna zahtjeva tokom krivičnog postupka. 221 ako zahtjev nije riješen tokom krivičnog postupka, oštećeni se upućuje na parnicu. To može predstavljati dodatni teret i skup proces (čak i kada je stranka oslobođena plaćanja sudskih troškova), koji od žrtve zahtijeva predočenje dokaza na sudu. za razliku od krivičnog postupka, u građanskim postupcima nema konkretnih 215 u zakonima o krivičnom postupku koristi se termin oštećeni i odnosi se na sve osobe kojima je nanesane šteta ili povreda počinjenjem krivičnog djela. vidi npr. član 20(h) Zakona o krivičnom postupku RS. 216 vidjeti odredbe o imovinskopravnom zahtjevu u članu Zakona o krivičnom postupku BD, članu Zakona o krivičnom postupku FBiH i članu Zakona o krivičnom postupku RS. 217 letak o pravima žrtava i svjedoka dostupan je na: ba/files/docs/osce_letak_upoznajte_se_sa_vasim_pravima.pdf 218 obrazac je dostupan na: doc_ bos.pdf 219 OSCE BiH, Krivična odgovornost i sankcioniranje počinilaca nasilja u porodici: Analiza i preporuke o krivičnopravnim sankcijama u predmetima nasilja u porodici, decembar 2011, str Međunarodni forum solidarnosti (emmaus), Priručnik za sudije i tužioce o naknadi štete žrtvama trgovine ljudima, str Centar za pravnu pomoć ženama i udružene žene, Izvještaj i analiza praćenja krivičnih postupaka u oblasti rodno zasnovanog nasilja u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, 2014, str

117 Jednak pristup pravdi djece 115 mjera kojima se osigurava zaštita ili podrška podnosiocu tužbe ili žalbe. Iako javnost može biti isključena, interakcija sa suprotnom stranom ili stranama (poput počinioca krivičnog djela) je uobičajena. nema dodatnih procedura ili mehanizama koji bi djeci omogućili da lako postignu odgovarajuću pravnu satisfakciju koja može biti u obliku novčane naknade, odnosno socijalne ili obrazovne podrške. rezultati istraživanja o imovinskopravnim zahtjevima su skromni i tek mali broj stručnih osoba, djece i porodica je imao iskustva u vezi s tim. nekoliko intervjuisanih stručnih osoba iz sektora pravde izjavilo je da je uobičajena praksa da se djeca upoznaju sa pravom na postavljanje imovinskopravnog zahtjeva stručnim jezikom, koji djeca i njihovi roditelji ne razumiju. Prema riječima jednog uposlenika suda: Sudije uvijek pitaju oštećenog da li namjerava postaviti imovinskopravni zahtjev i uvijek ga upute na parnicu. Danas je sud to pitanje postavio jednoj djevojčici i ona nije znala kako da na njega odgovori. u praksi djeca trebaju pravnu pomoć da bi postavili imovinskopravni zahtjev u krivičnom postupku i pravnog zastupnika za pokretanje tužbe. kako je već naprijed navedeno, nije poznato u kojem broju slučajeva je sud imenovao advokata-savjetnika djeci žrtvama/ svjedocima prema odredbama zakona o krivičnom postupku. zakoni o zaštiti svjedoka sadrže odredbu prema kojoj ugroženi svjedoci imaju pravo na pravnu pomoć, iako se stiče dojam da se ova odredba rijetko koristi u praksi. 222 Također, intervjuisana djeca i njihovi roditelji ne razumiju procedure koje su im na raspolaganju za traženje i dobivanje odštete. jedna nvo, koja pruža pravnu pomoć djetetu koje je postavilo imovinskopravni zahtjev u predmetu seksualnog nasilja, navela je da postupci dugo traju i da se dijete podvrgava dodatnom ispitivanju radi predočenja dokaza o traumi i nanesenoj šteti. 222 vidjeti npr. član 6. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka FBiH.

118 116 Jednak pristup pravdi djece 9.10 Načelo zabrane diskriminacije i pristup pravdi komitet za prava djeteta naglašava da načelo zabrane diskriminacije nalaže državama da zauzmu proaktivan pristup u pronalaženju djece i grupa djeca kojima su potrebne specifične mjere. Borba protiv diskriminacije podrazumijeva različite mjere, pri čemu primjena načela zabrane diskriminacije u jednakom pristupu nije isto što i jednak tretman. 223 načelo zabrane diskriminacije u osnovi je programa za pristup djece pravdi i zahtijeva od društva da posveti pažnju najranjivijim grupama djece. u te grupe spadaju, između ostalog, djeca bez roditeljskog staranja, djeca sa poteškoćama u razvoju, djeca pripadnici nacionalnih manjina i djeca u pritvoru. 224 u skladu sa Smjernicama o pravosudnim pitanjima koja uključuju djecu žrtve i svjedoke krivičnih djela, glavnu ulogu u zaštiti od diskriminacije imaju pravosudni mehanizmi i podrška. Podrška i mehanizmi moraju biti prilagođeni životnoj dobi djeteta, njegovim željama, razumijevanju, spolu, seksualnoj orijentaciji, etničkoj, kulturnoj, vjerskoj, jezičkoj i socijalnoj pripadnosti, kasti, socioekonomskom statusu, statusu emigranta ili izbjeglice, te specifičnim potrebama djeteta, uključujući zdravstveno stanje, sposobnosti i kapacitete. 225 Smjernice pozivaju stručne osobe na sticanje posebnih znanja. 226 Individualizovane mjere za osobe sa poteškoćama u razvoju mogu se odnositi na pomoć u prevozu i osoblje za podršku koje će pomoći djetetu sa poteškoćama da učestvuje i da svoj iskaz u postupku. u širem smislu, pravosudni sistemi trebaju osigurati fizičku pristupačnost svih sudova, tužilaštava, policijskih stanica i drugih zvaničnih institucija; osigurati prisustvo prevodioca ili osobe za podršku u svim fazama postupka, odnosno kada je to neophodno; osigurati da ekstremno siromaštvo i fizička udaljenost od institucije ne predstavljaju prepreku 227 i da je efikasno odgovoreno na 223 komitet za prava djeteta, opći komentar br. 5, opće mjere provedbe konvencije o pravima djeteta, , CrC/gC/2003/5, pasus UN, Jedinstveni pristup djece pravdi, mart 2008, str rezolucija usvojena od strane ekonomskog i socijalnog vijeća un, Smjernice o pravosudnim pitanjima koja uključuju djecu žrtve i svjedoke krivičnih djela, ecosoc rezolucija 2005/20, , pasus Ibidem. 227 vidjeti Centar za ljudska prava univerziteta u Minesoti, Ljudska prava. Da! Djelovanje i zagovaranje u oblasti prava osoba sa poteškoćama u razvoju, Drugo izdanje, Curriculum, Centar za ljudska prava univerziteta u Minesoti, 2012, str. 141.

119 Jednak pristup pravdi djece 117 specifične potrebe djevojčica i dječaka. 228 Skoro sve intervjuisane stručne osobe iz sektora pravde izjavile su da njihove institucije i organizacije nemaju posebne mjere za djecu iz ranjivih grupa. Prema riječima nekoliko uposlenika suda, zakonodavstvo sadrži odredbe o angažmanu prevodioca, kada je to potrebno, ali da osim te odredbe nema drugih odredbi u tom pogledu. Pojedine stručne osobe iz sektora pravde, prema njihovim izjavama, zadužuju ženskog člana osoblja za postupanje sa djevojčicama. Mnogi su naveli da su im potrebne jasne procedure, uloge i odgovornosti u vezi s tim, ali da trenutno nema procedura za definisanje i provođenje posebnih mjera za djecu u stanju potrebe. nekoliko stručnih osoba iz sektora pravde navelo je da se oslanjaju na centre za socijalni rad za pružanje podrške djeci tokom njihovog učešća u postupcima, što je posebno relevantno za djecu iz ranjivih grupa. jedna stručna osoba iz sektora pravde izjavila je: Stvarno ne znam u vezi s tim, ja bih se oslonila na centar za socijalni rad za svaki vid potrebne pomoći. većina stručnih osoba koje rade direktno s djecom istakle su da unatoč potrebi za posebnim mjerama za određenu djecu, nedostaju finansijska sredstva za adekvatno djelovanje u tom pogledu. Izjavili su da pristup djece u stanju ranjivosti pravnim mehanizmima zahtijeva puno aktivniji pristup ključnih institucija na terenu. Stručne osobe iz sektora pravde koje postupaju u predmetima rodno zasnovanog nasilja su, također, naglasile da je potrebno pridati više pažnje rodnim pitanjima u svim procedurama i uslugama podrške. oni, na primjer, posvećuju potrebnu pažnju različitim reakcijama na traumatična iskustva među djevojčicama i dječacima, te prilagođavaju svoje postupke u cilju eliminacije stereotipa o rodnim ulogama. Mnoge stručne osobe iz sektora pravde u razgovoru na temu zabrane diskriminacije naglasile su da pravni sistem tretira sve pojedince, uključujući i djecu, na isti način. Iako je ovakav pristup razumljiv, ipak ne uzima u obzir potrebu za posebnim oblicima zaštite i pomoći (često se zajednički nazivaju posebnim mjerama) za djecu koja žive u stanju ranjivosti. u praksi to znači da je određenoj djeci potrebna dodatna podrška u pristupu pravdi i administrativnim procedurama. Može se zaključiti da niti zakonodavni okvir, niti dodatne interne smjernice ne ukazuju na pravac djelovanja, odnosno strukture 228 UN, Jedinstveni pristup djece pravdi, mart 2008.

120 118 Jednak pristup pravdi djece koje će osigurati da pravosudni mehanizmi budu jednako efikasno dostupni svoj djeci Najbolji interesi djeteta konvencija o pravima djeteta propisuje da su najbolji interesi djeteta od prvenstvenog značaja u svim akcijama u vezi sa djecom. Komitet za prava djeteta je godine pružio detaljne smjernice o primjeni koncepta najboljih interesa djeteta u svom općem komentaru br. 14. komitet je obrazložio da su najbolji interesi koncept koji čine tri komponente: osnovno pravo, osnovni interpretativni pravni princip i pravilo postupanja. 229 Prilikom utvrđivanja najboljih interesa djeteta, potrebno je razmotriti sva prava djeteta i njegove specifične okolnosti. utvrđivanje najboljih interesa djeteta, također, podrazumijeva adekvatno učešće djeteta bez diskriminacije i pridavanje potrebne pažnje njegovim stavovima, uz povratne informacije donosioca odluka sa relevantim stručnim znanjima. 230 Procjena i utvrđivanje najboljih interesa djeteta treba da bude formalni proces kojim se osigurava da su navedene komponente ispoštovane: procesne garancije su prilagođene djetetu kako bi se osiguralo odgovarajuće ostvarivanje prava djeteta da se prvenstveno vodi računa o njegovom najboljem interesu, stavovi djeteta su uzeti u obzir, djetetov doživljaj vremena je ispoštovan, utvrđene su sve relevantne činjenice, u procjeni učestvuje kvalifikovani kadar (multidisciplinarni pristup), obezbjeđeno je pravno zastupanje djeteta, odluke su opravdane i obrazložene i 229 vidjeti komitet un-a za prava djeteta, opći komentar br. 14, Pravo djeteta da se prvenstveno vodi računa o njegovim najboljim interesima, CrC/C/gC/14, un, Ženeva, , pasus Ibidem, pasusi 41, 47. i 54.

121 Jednak pristup pravdi djece 119 postoje mehanizmi za preispitivanje i preinačenje odluka ako postoji naznaka da odgovarajuća procedura nije primijenjena. 231 komitet, također, navodi listu elemenata koje treba razmotriti prilikom utvrđivanja najboljih interesa djeteta, koja nije konačna, kako je naprijed navedeno. lista se odnosi na stavove i ličnost djeteta, očuvanje porodičnih odnosa, brigu, zaštitu i sigurnost djeteta, stanje ranjivosti djeteta, pravo djeteta na zdravlje i obrazovanje. 232 nekoliko propisa sadrži odredbe o potrebi donošenja odluka u najboljem interesu djeteta. na primjer, član 1. zakona o zaštiti i postupanju nalaže svim stručnim osobama u kontaktu s djecom tokom pravosudnih postupaka da postupaju bez diskriminacije i kod djeteta jačaju osjećaj digniteta i sopstvene vrijednosti. Takvo postupanje podrazumijeva razmatranje najboljih interesa djeteta, njegove starosne dobi i stepena zrelosti i davanje mogućnosti djetetu da izrazi svoje mišljenje. 233 Porodični zakoni BD, fbih i rs, također, navode najbolje interese djeteta kao opći princip. Međutim, ni u jednom propisu nisu izričito propisane procedure koje se moraju poštovati radi dosljednog načina utvrđivanja najboljih interesa djeteta, niti je jasno da li postoji pravo na žalbu na odluku ako odgovarajuća procedura nije ispoštovana. 234 komitet za prava djeteta dao je preporuku godine BiH da izradi procedure i kriterije za utvrđivanje najboljih interesa djeteta u svim oblastima i da ih dostavi javnim i privatnim ustanovama socijalne zaštite, sudovima, upravnim i zakonodavnim tijelima. Obrazloženje svih sudskih presuda i odluka upravnih tijela treba, također, počivati na ovom principu. 235 Prema riječima većine stručnih osoba iz sektora pravde, iako su najbolji interesi djeteta uzeti u obzir, nedostaje koordinisani i sveobuhvatni monitoring cjelokupnog procesa i odluka, odnosno 231 Ibidem, pasusi un, komitet za prava djeteta, opći komentar br. 14, Pravo djeteta da se prvenstveno vodi računa o njegovim najboljim interesima, CrC/C/gC/14, un, Ženeva, , pasusi vidjeti član 1. Zakona o zaštiti i postupanju RS, FBiH i BD. 234 ombudmeni BiH, također, navode nedostatak kriterija za procjenu najboljih interesa u specijalnom izvještaju Analiza usklađenosti zakonodavstva u Bosni i Hercegovini sa Konvencijom o pravima djeteta, novembar 2009, str komitet za prava djeteta, zaključna zapažanja za BiH 2012, pasus 32.

122 120 Jednak pristup pravdi djece interne smjernice o tome kako izvršiti utvrđivanje najboljeg interesa djeteta. Stručne osobe iz sektora pravde naglasile su da se najbolji interesi djeteta shvataju površno i tumače kao opći pojam, a ne kao procesno pravilo. Stručne osobe iz sektora pravde navele su primjere izazova s kojima se susreću tokom razmatranja najboljih interesa djeteta. neki su naveli poteškoće u samoj razmjeni informacija među stručnim osobama. Prikupljanje dokumentacije o pojedinoj djeci može se pokazati problematičnim jer institucije ponekad nemaju informaciju o ranijim procjenama, vještačenjima i odlukama. Prema njihovim riječima, bilo je situacija u kojima je ista institucija vršila procjenu djetetove situacije nekoliko puta bez razmatranja ranijih nalaza. Bilo je i konstatacija da se previše oslanja na centre za socijalni rad za utvrđivanje i zastupanje najboljih interesa djeteta u postupku i da njihova podrška i stručnost varira. Desi se da se ne pojave na ročištu ili su njihove procjene lošeg kvaliteta. razgovori s djecom iznova su potvrdili da je djecu prvo potrebno osnažiti da izraze svoje stavove i mišljenje. Također, potvrđuju da sve odluke koje se direktno ili indirektno odnose na dijete zahtijevaju individualizovane, multidisciplinarne i blagovremene intervencije po mjeri djeteta. razgovori sa stručnim osobama iz sektora pravde i djecom ukazuju na to da na zaštitu najboljih interesa djeteta može uticati nedostatak multidisciplinarnih procedura, standarda prilagođenih djeci i etičkih kodeksa za sve ključne aktere, kao i nedostatak individualizovanog pristupa. Istraživanje sugeriše da je potrebno posvetiti dužnu pažnju osnaživanju djece na ostvarivanje prava da budu saslušani. navodimo primjer nekih od izazova na koje se nailazi prilikom utvrđivanja najboljeg interesa djeteta. kako bi mogla razumjeti svoje najbolje interese, djeca se trebaju prvo osnažiti da razumiju svoju situaciju i prava, što je potvrđeno i kroz intervjue. Tek tada mogu učestvovati u raspravi i izraziti svoj stav.

123 Jednak pristup pravdi djece 121

124 122 Jednak pristup pravdi djece Četrnaestogodišnja djevojčica nije bila zadovoljna odlukom centra za socijalni rad, smatrajući da njeno mišljenje nije uzeto u obzir. Kada je njoj bilo 13 godina majka joj je otišla u inostranstvo na rad, nakon čega je uslijedila intervencija centra za socijalni rad, ali na način s kojim se djevojčica nije slagala. U razgovoru je izjavila: Moja majka mene voli i nikada me ne bi povrijedila. Otišla je da radi u inostranstvo kako bi mi bolje živjeli. Centar za socijalni rad nije imao pravo da se miješa u naš privatni život. Socijalni radnici mi nisu ništa objasnili. Samo su došli da me odvedu od majke. u vrijeme kada je ovaj razgovor obavljen, majka se već vratila iz inostranstva i djevojčica je živjela s njom. Premda je ostavljala dojam da je ovo iskustvo traumatiziralo i preplašilo, bilo joj je žao majke koja je bila prisiljena tako teško raditi da bi je mogla izdržavati.

125 Jednak pristup pravdi djece 123 unicef/bhg 2007 /anthony asael