Gordan Akrap - Specijalni rat Sve o spregama politike i tajnih službi u 20. stoljeću u cilju oblikovanja javnog mišljenja Knjiga 1.

Transcription

1 Gordan Akrap - Specijalni rat Sve o spregama politike i tajnih službi u 20. stoljeću u cilju oblikovanja javnog mišljenja Knjiga 1.

2 SPECIJALNI RAT 1 Od Protokola Sionskih mudraca' 7 do rata u Iraku godine, informacijske operacije u SSSR-u, Istočnoj Njemačkoj, Kini

3 PREDGOVOR Informacija se kao borbeno sredstvo koristi od samih početaka ljudskih sukoba, odnosno u procesima nametanja vlastite volje protivničkoj strani. U prvim fazama ratovanja, informacija je bila tek pomoćno sredstvo jer su tada dominirala tzv. kinetička ubojita sredstva, odnosno oružane snage s pripadajućim naoružanjem. U informacijskom dobu, informacija postaje primamo sredstvo u procesima nametanja vlastite volje ciljanim publikama, dok se oružane snage koriste izuzetno rijetko. Takva djelovanja nazivamo informacijskim operacijama. Cilj modernih informacijskih operacija nametanje je vlastite volje napadnutom tako da se pokušava izravno utjecati na njegovo javno znanje. Upravljanje informacijama i dezinformacijama, odnosno obavijestima i protuobavijestima, dio je naše svakodnevice jer smo kao pojedinci i grupe izloženi djelovanju velikog broja različitih medija. Nisu svi mediji isti, ne polažu svi mediji istu pažnju na istinito, objektivno, potpuno i točno informiranje publike, pa prema tome nisu ni svi mediji u jednakoj mjeri vjerodostojni i pouzdani. Mediji aktivno sudjeluju u definiranju javnog znanja, onog znanja koje je dostupno mnogima, koje pokušava objasniti prošlost, prikazati sadašnjost i projektirati budućnost u skladu s interesima informacijskog napadača. Ti interesi mogu biti na pojedinačnoj razini ili razini interesne grupe što ne mora odgovarati interesima većine. Međutim, ako se radi o interesima široke zajednice, govorimo u nacionalnim interesima gdje su cjelovita istina i objektivnost ključni temelj za utvrđivanje vjerodostojnosti pojedinog medija. Utjecaj informacija i medija na javno znanje te načini, metode i sredstva kojima se može utjecati na javno znanje različitih publika tema je doktorske disertacije Gordana Akrapa koju je početkom obranio na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U navedenoj disertaciji posebno mjesto zauzima opis razvoja informacijskih operacija u vremenu te opisi nekoliko bitnih primjera dezinformiranja javnosti, a sve kako bi informacijski napadač ostvario svoje kratkoročne i dugoročne ciljeve. Autor je također naveo i nekoliko primjera pokušaja dezinformiranja hrvatske i svjetske javnosti o Domovinskom ratu, o njegovim uzrocima, povodima, ciljevima, tijeku vođenja i završetku. Stoga smo, u tri knjige, odlučili objaviti one dijelove disertacije za koje držimo da predstavljaju interes javnosti. U prvoj knjizi autor definira nacionalne informacijske strategije, informacijske i medijske operacije, daje prikaz informacijskih operacija planiranih i vođenih od strane tajnih službi zemalja gdje su vladale, ali i dalje vladaju totalitarnim jednopartijskim načinom, komunističke stranke (SSSR, Istočna Njemačka, Kina). Autor donosi i niz primjera plasiranja neistina u javni medijski prostor 20. stoljeća, počevši s Protokolima Sionskih mudraca, pa sve do Drugog svjetskog rata i rata u Iraku godine. Nadalje, autor daje prikaz novih

4 mogućnosti u planiranju i provođenju informacijskih operacija koje pruža postojanje interneta, odnosno globalne informacijsko-komunikacijske infrastrukture koja omogućuje brzo širenje vijesti i gotovo u potpunosti onemogućuje učinkovito djelovanje cenzure i cenzora. U drugoj knjizi autor opisuje razvoj represivnog sustava SFR Jugoslavije počevši s ilegalnim djelovanjima u Kraljevini Jugoslaviji, preko ratnih djelovanja u Drugom svjetskom ratu, pa sve do raspada Jugoslavije. Autor ukazuje na metodologiju represivnog sustava Jugoslavije koja je stvarana po uzoru na represivne sustave Sovjetskog Saveza, na potpunu spregu s Partijom na vlasti koja je odlučivala o svemu za što je smatrala da treba odlučivati, pa i o likvidacijama političkih neistomišljenika koja su počela još tijekom Drugog svjetskog rata, a nastavila se sve do raspada Jugoslavije (u Srbiji su se likvidacije političkih neistomišljenika nastavile i nakon raspada Jugoslavije) jer Partija nije dozvoljavala druga ni drugačija mišljenja, posebno ona koja su težila ka razvijanju demokratskog višestranačkog uređenja. U trećoj knjizi autor navodi cijeli niz primjera dezinformacija/protuobavijesti koje su plasirane u hrvatski, ali i strani javni prostor s ciljem onemogućavanja i zaustavljanja procesa osamostaljivanja Republike Hrvatske, nametanja percepcije hrvatskoj javnosti podjednake odgovornosti za počinjanje rata i za ratne žrtve. Autor opisuje djelovanja grupa Labrador i Opera, opisuje način na koji su tajne službe (ne samo Jugoslavije i Srbije) preko svojih suradničkih pozicija, ali i drugih osoba, pokušavale utjecati na plasiranje velikog broja neistina kao i oblikovanje nekih istina o događajima iz Domovinskog rata, još i za vrijeme samog rata, a sve u skladu s njihovim potrebama. Autor nas podsjeća na neke već zaboravljene događaje koji, sagledani kroz novu prizmu, poprimaju novi stvarni izgled: postaju prepoznate kao namjerno plasirane neistine. Međutim, autor se tu ne zaustavlja već donosi prikaz i novih informacijskih djelovanja, na području filatelije, kojima se pokušava negativno djelovati prema interesima Republike Hrvatske. Stavovi izneseni u disertaciji, a time i u ovim knjigama, izraz su osobnog mišljenja autora i ne predstavljaju stavove institucije u kojoj autor radi. Obranjena disertacija u manjem je dijelu nadopunjena točnijim podacima sa zaključno mjesecom studenim godine. Zvonimir Despot UVOD Vrhunska odličnost nije u dobivanju svake bitke, nego u poražavanju neprijatelja bez ulaska u boj. Najviši oblik ratovanja jest napasti samu strategiju. Sun Tzu Globalizacijski procesi kakve prepoznajemo koncem 20. stoljeća rezultat

5 su ne samo globalnih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, postuliranja novih vrijednosti te ciljeva i pravila međunarodnog poretka, već i radikalnih promjena u doktrinama koje teže osiguravanju hegemonije i dominacije u svijetu. Sukobi niskog intenziteta (SNI) postaju dominantna forma rješavanja međunarodnih i lokalnih ugroza dok artikulacija nacionalnih informacijskih strategija (NIS) treba osigurati političku, gospodarsku, kulturnu i vojnu dominaciju aktera na globalnoj sceni. Nacionalne, ali i poslovne, informacijske doktrine i strategije definiraju napadne i obrambene metode i tehnike uporabe informacijskih potencijala s ciljem osiguranja informacijske nadmoći. Sveobuhvatna dostupnost obavijesti putem različitih medija postala je realnost na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj, međunarodnoj i globalnoj razini. Postizanje monopola nad obavijestima te dominacija nad njihovom uporabom, posebno u kriznim područjima, osnova je za planiranje i vođenje informacijskih operacija (IO) kojima se želi oblikovati javno znanje ciljane grupe (ili više njih) sukladno postavljenim ciljevima i zadaćama u utvrđenim informacijskim strategijama. Informacijska politika postala je sredstvo bez kojega se više ne može zamisliti uspješno provođenje modernih doktrina i strategija za dominacijom i oblikovanjem javnosti i javnog znanja. Mediji su postali stvarnom i potpuno vidljivom informacijskom bojišnicom upravo u kriznim područjima i kriznim situacijama. Vodeći svjetski politički i gospodarski subjekti (države i tvrtke) definirale su vlastite informacijske doktrine i strategije na temelju kojih planiraju i provode informacijske i medijske operacije prema protivničkim korpusima znanja. Takvi subjekti stvaraju događaje kojima upravljaju i vode ih u pravcima koji odgovaraju njihovim težnjama. Oni pak subjekti koji nemaju definirane vlastite informacijske doktrine i strategije uvijek su u obrambenom položaju, uvijek su prisiljeni sustizati događaje koje informacijski napadač(i) stvara(ju), a što ih stavlja u potpuno neravnopravni položaj u odnosu na napadača. Informacijske strategije nisu novost u povijesti ljudskog ratovanja. Uspješan napad na protivnikov duh, njegov sustav moralnih vrijednosti, uvjerenja i stavove jedan je od temelja koji su teoretičari sukoba i ratova, kao što su Sun Tzu i Von Clausewitz, isticali kao nužan preduvjet za postizanje ukupne pobjede. Poznat nam je velik broj primjera iz ljudske povijesti gdje su napadači procesima nametanja volje izvojevali pobjede u pojedinačnim bitkama i ukupnim ratovima. Republika Hrvatska je tijekom procesa osamostaljivanja, odnosno procesa stvaranja, obrane i stasanja u modernu demokratsku državu, bila izložena negativnom i pozitivnom utjecaju nekoliko različitih nacionalnih informacijskih strategija i s njima povezanih IO koje su se sukobljavale na području bivše SFRJ (ali i u zemljama koje su imale svoje interese na ovom području). Cilj većine primijenjenih IO bio je pokušaj onemogućavanja procesa osamostaljivanja Republike Hrvatske (bilo njegovim prekidom, bilo

6 usporavanjem). Informacijske operacije usmjerene protiv interesa Republike Hrvatske tijekom i nakon Domovinskoga rata imale su i imaju različite pojavne oblike; koristile su i koriste različite metode i sredstva; polučile su različite rezultate plasiranjem mnogih protuobavijesti. Neke su protuobavijesti kao takve prepoznate, oko nekih još uvijek postoje određeni prijepori u javnosti, dok druge, sasvim sigurno, još uvijek nisu prepoznate kao dio informacijskih i medijskih operacija nametanja volje ciljanoj publici i promjeni njihova korpusa javnog znanja (koji je pak legitiman predmet istraživanja informacijskih znanosti). Oblikovanjem korpusa javnog znanja (KJZ) ciljane publike (CP) korištenjem obavijesti i protuobavijesti postiže se stanje informacijske nadmoći za napadača, a nametnuto stanje beznađa, dezorijentiranosti i kaosa kod CP stvara preduvjete za konačno ispunjavanje postavljenih ciljeva i zadaća informacijskih stratega. Korpus javnog znanja određenje sadržajem koji postoji u javnome informacijskom prostom, koji u njemu ima dominantni položaj i status. Ovaj se korpus, uglavnom, oblikuje pod utjecajem različitih javnih medija. U različitim društvima i zajednicama korpusi javnog znanja mogu biti bitno različitog sadržaja. Pod pojmom ciljana publika 44 podrazumijeva se cilj djelovanja IO. Taj cilj može biti: jedna osoba, manja ili veća grupa osoba te manja ili veća zajednica. Ovisno o planovima, potrebama, prikupljenim i obrađenim saznanjima utvrđuje se cilj (ili više njih). Stoga ćemo u radu koristiti opći naziv CP osim u slučajevima kada ćemo posebno istaknuti pojedinačni od skupnoga cilja. Važnost informacije kao borbenog sredstva posebno je istaknuta u govoru koji je godine na sveučilištu Georgetovwnu organizaciji Centra za strateške i međunarodne studije, održao savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika SAD-a William P. Clark. Tom je prilikom izjavio: Informacija je kao instrument za provedbu nacionalne strategije zauzela isto mjesto pored vojne, diplomatske i gospodarske aktivnosti 44 (Lord, 1996.). Može se reći da je tada informacija i službeno postala četvrti instrument kroz koji suverena država ostvaruje svoje nacionalne interese: diplomacija, gospodarstvo, vojska i informacija. Pojavom intemeta, a posebno WWW-a godine, informacija postaje doktrinama kategorija te strateško sredstvo u izvršavanju postavljenih ciljeva i zadaća, posebno kroz nove teorije Sukoba niskog intenziteta, odnosno odvraćanja i sprječavanja eskaliranja kriznih situacija u ratna stanja, ali i stvaranja i upravljanja, namjerno izazvanim, lokalnim krizama. Sukobi niskog intenziteta su u biti borbe za ljudski um... a u toj su borbi psihološke operacije znatno važnije od vatrene moći 44 (Collins, 1999.).

7 1.RAZVOJ NACIONALNIH INFORMACIJSKIH STRATEGIJA Tek brzim razvojem komunikacijskih tehnologija i sredstava koja su omogućila brzi i pouzdani prijenos velike količine obavijesti, informacija i izvjesnica, njihovu organiziranu pohranu (ali i naknadno korištenje), obavijest dobiva na važnosti, postaje dostupnija, brže se pribavlja i obrađuje. Vrijeme od zahtjeva za obaviješću do konačnog proizvoda (izvjesnice) bitno je skraćen u odnosu na ranija razdoblja. Pokušavajući nadomjestiti nemogućnost komuniciranja s velikim brojem osoba u vrijeme 1. svjetskog rata, a želeći ih uvjeriti u ispravnost planiranih vladinih namjera, predsjednik SAD-a Woodrow Wilson osnovao je CPI (Comittee of Public Information) poznat i kao Creelov komitet (po predsjedniku Komiteta Georgu Creelu). Komitet je težio oblikovanju korpusa nacionalnog javnog znanja SAD-a kako bi javnost pozitivno prihvatila odluku o ulasku SAD-a u 1. svjetski rat na strani Saveznika. Creelov komitet vodio je bitku za nadzor nad javnim znanjem s pronjemačkim snagama koje su pak pokušavale uvjeriti američku javnost da je ulazak SAD-a u rat nepotreban i štetan, kako za javnost tako i za američko gospodarstvo. Stoga je, zbog nepostojanja masovno dostupnih medija, Creel osmislio koncept,,4-minutni govornik" - osobe koje su obilazile različite grupe, zajednice, skupove, mjesta gdje se pojavljivao manji ili veći broj osoba i gdje su u svega četiri minute trebali zadobiti pažnju i uvjeriti slušatelje u ispravnost vladinih namjera. Prema službenoj evidenciji za držanje takvih govora angažirano je, između i godine, osoba. U tom periodu održali su govora od 4 minute. Početkom 20. stoljeća informacijom se pokušava oblikovati KJZ vlastite javnosti s ciljem homogenizacije u vremenima kriza i očekivanih ratnih djelovanja. Istovremeno je informacija korištena preko oblika posebnih psiholoških operacija (PO) usmjerenih prema javnosti i ključnim državnim (političkim i vojnim) dužnosnicima protivničke strane. Psihološke su operacije vođene preko institucija ministarstva obrane, odnosno službi iz sastava izvještajnosigurnosnog sustava koje su bile u stanju planirati i provoditi takva djelovanja. Naime, budući da su se već organizirano bavili tajnim prikupljanjem i obradom prikupljenih podataka i informacija, mogli su učinkovito planirati i PO za koje su očekivali da bi mogle polučiti određeni uspjeh. Preko takvih institucija pokušala se postići i tajnost takvih djelovanja jer bi otkrivanje bar nekih od njih moglo ozbiljno kompromitirati državni vrh. Stoga se psihološko ratovanje vodilo svim instrumentima koji su državi tada stajali na raspolaganju: vojnim, diplomatskim i gospodarskim sredstvima. U ratnim uvjetima, psihološko ratovanje provodilo se doktrinom C2W (Comand and Control Warfare) djelovanja u okviru kojega su tada bile objedinjene one funkcije koje danas nazivamo informacijskim operacijama (IO). Po završetku ratnih djelovanja te pojavom Hladnoga rata (kao pojavnog oblika izrazito

8 snažne krize u međunarodnim odnosima) uviđa se važnost koju informacija može imati u poželjnom oblikovanju KJZ, ali i oblikovanju znanja vodstva (vojnog, političkog i poslovnog) ciljane grupacije u vremenu prije, tijekom i poslije krize i mogućeg ratnoga sukoba.

9 Hladni rat Vrijeme neposredno nakon 2. svjetskog rata, a posebno vrijeme Hladnog rata, obiluje primjerima korištenja obavijesti i protuobavijesti (hrvatski prijevod riječi dezinformacija) kao borbenih sredstava. Hladni rat, kao sukob ideologija, ideja, mišljenja i stavova, obilježen je informacijskim ratovanjem, odnosno rat s informacijom za informaciju protiv informacije. To je vrsta sukoba koja prelazi iz domene svijeta stvarnosti, odnosno fizičkog svijeta (2. svjetski rat) u informacijsku i kognitivnu domenu (djelovanje prema umnim vrijednostima osobe) čime se pokušava izravno utjecati kako na državni vrh ciljane zemlje (i/ili grupe zemalja), tako i na njihovu javnost pokušavajući izravno utjecati na oblikovanje KJZ ciljane publike. U tom se pravcu koriste uglavnom prikrivene operacije posebnim oblicima djelovanja državnih agencija i institucija opremljenih za tajna i prikrivena djelovanja. Tada se koriste mnogobrojni sinonimi za informacijsko ratovanje: ideological warfare, the war of ideas, political communication, psychological-political warfare, political warfare, psychological operations, psychological warfare, information warfare, special operations, black operations, blackpropaganda, grey propaganda, whitepropaganda, active measures i slično. Te su operacije dobrim dijelom usmjerene prema stranoj javnosti i ciljevima izvan vlastitoga nacionalnog područja. Na unutarnjem se planu nacionalno (vojno, političko) jedinstvo pokušavalo postići preko raznih tiskovnih konferencija te planiranih vijesti koje su plasirane putem nacionalnih medija (tisak, radio, TV), današnjim rječnikom, odnosima s javnošću". SSSR su, kao i zemlje članice Varšavskog ugovora, prihvatile Lenjinov stav da je istina malograđanska predrasuda". Propagandom su opravdavali revolucionarno nasilje. Sovjeti su vrlo rano shvatili moć obavijesti i protuobavijesti primijenjene, u nasilnoj varijanti, prema vlastitom stanovništvu. Širenjem kulture nasilja i straha održavali su agresivni i nasilni sustav na vlasti. U širenju nasilja prema domicilnom stanovništvu prednjačili su instrumenti represivne moći države, policija i tajne službe kojima su date široke ovlasti, uključujući i one krajnje nasilne. Posebni napori i sredstva za djelovanje izvan matičnih granica za vrijeme Hladnoga rata ulagani su u korištenje informacije u propagandne svrhe preko institucija države, tajnim i subverzivnim operacijama sjedne, te prikrivenim medijskim operacijama s druge strane. Osnovane su mnoge medijske (radijske i TV postaje, tisak) ustanove i organizacije preko kojih se pokušalo propagandnim i psihološkim djelovanjem utjecati na oblikovanje javnog znanja ciljane grupe. SAD su u tom smislu osnovale veći broj medijskih kuća (Voice of America, Radio Free Europe, Radio Liberty, Radio Marti, Radio Asia, Radio in American sector in Berlin) dok je u SSSR-u takvu ulogu preuzimao nacionalni Radio Moskva sa svojim programima na mnogim stranim jezicima, kao i nacionalne radijske postaje u satelitskim zemljama članicama Varšavskog

10 ugovora. Ovakav oblik hladnoratovskih djelovanja nastavljen je i danas s jačim i snažnijim intenzitetom nego ranije upravo zbog većeg utjecaja medija na oblikovanje KJZ.

11 Informacijsko doba U ranijim sukobima/ratovima napadači su trebali brinuti jedino o tome kako zaštititi domicilno stanovništvo od protivničke propagande, odnosno protivničkih PO. Stoga je domicilno stanovništvo bilo izvrgnuto uglavnom jednostranom psihološko-propagandnom djelovanju od strane vlastite političke administracije. Današnja stvarnost je da se praktički s bilo kojeg umreženog mjesta može pristupiti u bilo koji dio svijeta i pokušati sagledati bilo koji problem te dobiti gotovo bilo koja informacija (ne ulazeći u kontekst procjene njezine kvalitete, (točnosti i pouzdanosti izvora). Ne postoji mogućnost apsolutne cenzure događanja i djelovanja jer su obavijesti sveprisutne, posebno danas, u doba sveprisutnoga i brzoga širokopojasnog interneta. Stoga vladajuće elite posebnu pažnju trebaju obratiti na zaštitu vlastitoga javnog prostora i KJZ od neželjenih utjecaja vlastitih PO koje se provode izvan nacionalnih granica. Dok se ranije teško dolazilo do potrebnih obavijesti, njihova današnja masovna dostupnost uzrokovana globalnom umreženošću stvorila je potrebu drugačijeg, inverznog, promišljanja pokušaja sprječavanja pristupa neovlaštenih osoba do traženih obavijesti koje se nalaze u korpusu štićenog znanja i njihov prijenos u KJZ. Inverzno razmišljanje o potrebi zaštite vlastitih obavijesti, informacijskokomunikacijskih sustava (1KS) i njihovog sadržaja ogleda se u zasipanju protivnika mnoštvom, manje ili više, besmislenih, nepotrebnih i neupotrebljivih obavijesti svih vrsta. Istovremeno se pokušava dati naglasak na pojedine događaje i situacije kako bi se protivničkoj strani odvukla pažnja i dodatno oslabili obrambeni sustavi i mogućnosti. Stoga, u skladu sa starom izrekom koja kaže od šume se ne vidi drveće, stvaranjem informacijske prezasićenosti (različitim sadržajima) protivničkog sustava i protivničkog javnog medijskog prostora, višestruko se olakšava oblikovanje KJZ ciljane publike. Globalizacijom informacijskih i komunikacijskih sustava pojavljuju se nove doktrine prema kojima se sukobi pokušavaju izbjeći ili pak generirati, ovisno o potrebama. Uvodi se doktrina SNI u kojima informacija (i njezine izvedenice) u cijelom spektru djelovanja imaju ključnu ulogu s ciljem omogućavanja krajnjeg cilja svake NIS: stvaranje globalne informacijske nadmoći (GIN). Potrebno je naglasiti da postoje i tzv. specijalne informacijske operacije" (Special Information Operations - SlO). Pod ovim se nazivom podrazumijeva cijeli niz djelovanja prema protivničkoj strani koje zbog osjetljive prirode i ciljeva djelovanja, metoda i sredstava koje koriste mogu, ako dođe do njihova otkrivanja (bilo tijekom pripreme djelovanja, bilo nakon izvršenog djelovanja), nanijeti znatnu štetu (političku, sigurnosnu, gospodarsku, etičku) njezinim naručiteljima, planerima i izvršiteljima. Stoga je za pristupanje planiranju i izvršenju SIO potrebno dobiti posebne suglasnosti i odobrenja. Psihološke operacije su ključni dio širokog spektra djelovanja SAD-a

12 u diplomatskim, informacijskim, vojnim i gospodarskim područjima. (Doctrine for Joint Psychological Operations, JP 3-53, 5 September 2003)

13 2. NACIONALNE INFORMACIJSKE STRATEGIJE Prihvativši činjenicu da je dobar dio moći, koji je država crpila iz dotadašnja tri instrumenta na kojima se temeljilo ostvarivanje nacionalnih interesa (vojska, diplomacija, gospodarstvo), dolazio iz pravilnog upravljanja informacijama i njezinim izvedenicama te posebno brzim rastom utjecaja različitih medija, ukazala se potreba definiranja nove nacionalne strategije temeljene na potrebi postizanja informacijske nadmoći (IN) na svim razinama (lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj, globalnoj). Cilj svake nacionalne informacijske strategije je: 1. objedinjavanje i koordinacija djelovanja na polju IO svih institucija i ustanova koje se u svojem radu koriste tom vrstom djelovanja 2. prilagođavanje njihove aktivnosti novim stvarnostima 3. stvaranje uvjeta uz pomoć kojih se može izvršiti ključni utjecaj na strateške razine odlučivanja druge strane (političke, vojne, gospodarske, sigurnosne, društvene, vjerske), na oblikovanje KJZ, a time i svijesti, percepcije i volje pripadajućeg i/ili onog koji može vršiti utjecaj javnog mnijenja. Predsjednik SAD-a Ronald Reagan je 6. ožujka godine potpisao direktivu NSDD 130 u kojoj definira status informacijske politike SAD-a prema inozemstvu te značenje IO u ispunjavanju nacionalnih, dugoročnih, ciljeva: Informacijske operacije su sastavni i vitalni dio nacionalne sigurnosne politike i strategije SAD-a. Zajedno s drugim čimbenicima javne diplomacije, one su ključni strateški instrument za dugoročno oblikovanje političkih i idejnih trendova širom svijeta s krajnjim ciljem utjecanja na ponašanje stranih vlada. Informacijska nadmoć ogleda se u postizanju bitne prednosti u procesima prikupljanja, obrade, promjene, odnosno manipulacije, distribucije (prikrivene i javne) obavijesti (i njezinih izvedenica) prema različitim CP, na strateškoj razini odlučivanja, djelovanja i utjecanja te mogućnosti bitnog utjecaja na učinkovitost protivničkog IKS. Kako bi se u globalnom informacijskom okruženju (CIO) uspjela postići globalna nadmoć koja se može koristiti na lokalnoj i regionalnoj razini, potrebno je objediniti postojeće informacijske aktivnosti svih vladinih ustanova i institucija te ih kroz snažnu i aktivnu koordinaciju usmjeriti prema ostvarenju zadanih nacionalnih interesa. GIO je istovremeno i slabost i prednost za sudionike IO koji, iz nekog razloga, nisu u stanju pratiti razvoj globalne informacijske i kognitivne mijene, stremljenja i htijenja. Naime, ako netko nije u stanju koristiti prednosti koje mu pruža GIO, ili pak nije u stanju odgovoriti na izazove koje pred njega i njegovu NIS postavlja protivnička strana, njegov je KJZ uvelike oslabljen i time izložen i podložan brzim promjenama u, za napadača, poželjnim pravcima. Upravo je GIO dovela do stvaranja uvjeta koji omogućavaju oblikovanje globalne jednoznačne svijesti kroz složene oblike strateškog utjecaja na postojeće korpuse znanja. Upravo mogućnost postojanja

14 takve svijesti (bez obzira na kojoj razini) predstavlja problem, opasnost ;ili i izazov (za one koji tome teže) zbog monopola na posjedovanje i korištenje informacije te određivanje što istina jest, a što nije. Danas se strateški utjecaj NIS vrši kroz tri glavna oblika djelovanja: javna diplomacija (plasiranje informacija prema inozemstvu iako inozemna publika kojoj se te informacije obraćaju ne mora biti njihov primami cilj), odnosi s javnošću (plasiranje informacija domaćoj publici iako domaća publika ne mora biti njihov primami cilj) te psihološke operacije (PO) kao poseban oblik djelovanja koji provode posebne, civilne i vojne ustanove i institucije. Dok su u vrijeme prije definiranja NIS psihološke operacije uglavnom pokretane u vremenima kriza i rata (kao vojne operacije), NIS stvara doktrinarne uvjete za planiranje i provođenje IO prema određenim ciljevima u mirnodopsko vrijeme (ali i u vrijeme početnog razvoja stanja krize te u poslijeratnom vremenu) združenim oblicima civilno-vojne suradnje. Upravo vrijeme prve naznake mogućeg izbijanja krize te rasta napetosti na zemljopisno ograničenom području, a prije izbijanja većih sukoba izvan zamišljenog područja, definira se kao sukob niskog intenziteta ili SNI (Low intensity conflict - LIC). IO imaju ključnu ulogu u kontroliranju i upravljanju SNI kad se traži osjetljiva ravnoteža između istine, poluistine i propagande" (Freeman, 2005.).

15 Informacijske operacije Shvaćajući značenje, mjesto i ulogu informacije u ostvarivanju težnji (političkih, vojnih, gospodarskih...) dolazi i do promjena u vrednovanju informacije te njezine uloge u procesima poticanih promjena. U modernim doktrinama daje se znatan naglasak korištenju informacije kao moćnog političkog, vojnog, gospodarskog i diplomatskog sredstva kako bi se smanjio rizik potrebe uključivanja vlastitih, klasičnih, vojnih potencijala uz postizanje informacijske nadmoći u protivničkom informacijskom prostom. Informacija sve više postaje cilj, predmet i sredstvo ratovanja. Postaje moćno oružje u rukama onih koji imaju i kontroliraju informaciju i informacijske sustave, koji s informacijom znaju upravljati, modelirati ih u skladu sa svojim potrebama te ih, prikrivenim metodama i sredstvima, plasirati u protivnikov informacijski prostor, odnosno KJZ. Informacijskim operacijama želi se utjecati na dva ključna dijela društva, odnosno pojedine zajednice: na one osobe koje donose ključne političke, vojne, gospodarske i druge odluke kako bi ih se nagnalo na donošenje odluka u korist vlastite štete te na pripadajuće javno mnijenje kako bi ga se potaknulo da svojim djelovanjem otežaju poziciju vladajuće/upravljačke strukture, onemogući njihovo racionalno djelovanje te potakne masu na traženje promjena u zajednici, tvrtki, društvu, državi, ako treba i primjenom nasilnih sredstava i metoda. Kod grupa, zajednica, naroda, društava pokušava se potaknuti osjećaj straha, nesigurnosti, apatije, beznađa i nepovjerenja u vladajuću, odnosno upravljačku strukturu, potaknuti ih na djelovanje s ciljem promjene postojećeg (ako su naručitelji IO nezadovoljni postojećim stanjem, odnosno ako im isto ne odgovara zbog neispunjavanja njihovih ciljeva). Istovremeno se utjecajem na volju CP potiče želja za promjenama, jačaju unutarnje podjele kako bi se ciljana struktura koju se usmjerava na traženje promjena mogla vrlo brzo vratiti u stanje nesigurnosti i unutarnjih podjela (po staroj rimskoj poslovici divide et impera).

16 Definiranje IO Uspješno isplanirane i provedene IO mogu stvoriti uvjete u kojima malobrojniji i tehnički inferiorniji protivnici mogu uslijed postignute informacijske nadmoći u informacijskom prostoru steći dodatne prednosti koje u konačnici mogu voditi njihovoj pobjedi. Istovremeno informacija i informacijski sustavi koje koriste naručitelji, planeri i provoditelji IO mogu postati mete protivničkih napada zbog čega ih je potrebno posebno oprezno i učinkovito štititi. Upravo iz te stvarnosti proizlazi i nova definicija IO: Skup mjera, radnji i djelovanja poduzetih prema protivničkim informacijama, IKS, osobama i kognitivnim procesima s ciljem uništavanja, onemogućavanja i usporavanja njihova djelovanja ili pak preuzimanja nadzora nad njihovim djelovanjem, uz istovremeno osiguravanje primjerene razine zaštite vlastitih informacija, kognitivnih procesa, IKS i osoba. Jednostavnije rečeno: IO pokušavaju oblikovati uvjerenja i stavove protivničke strane s ciljem nametanja vlastite volje uz istovremenu zaštitu tih istih vrijednosti na vlastitoj strani. Uspješno provedene IO daju dodatni doprinos jačanju učinaka vlastite/savezničke vojne sile. Iz same definicije proizlazi i podjela informacijskih operacija na napadne i obrambene informacijske operacije. Združenim djelovanjem napadnih i obrambenih IO može se polučiti najbolji učinak. Potrebno je naglasiti kako se IO ne primjenjuju samo u vremenu rata. One su predmet trajnog djelovanja u vrijeme mira, krize, rata, poraća i ponovne uspostave mira. Planiranje i provođenje IO nije u isključivoj nadležnosti vojnih i sigurnosno-izvještajnih službi i struktura, kao što je to bilo do kraja prošlog stoljeća. Njima se sve više i sve učinkovitije, za postizanje vlastitih ciljeva, bave i civilne strukture, vladine i nevladine organizacije, tvrtke, institucije i udruge. IO su u funkciji stvaranja sigurne (što trajnije) informacijske nadmoći ne samo u informacijskom prostoru protivnika, već i GIO. Već sada se pomoću IO mogu (zahvaljujući postojećim IKS) u stvarnom vremenu pratiti stanja, događaji i procesi na nekom prostorno (čak i znatno) udaljenom području. To je vremensko-prostomi kontinuum u kojem se IO provode u 5 postojećih dimenzija (3D prostor, vrijeme, virtualnost). Obrađene i prilagođene protuobavijesti potrebno je plasirati u javnost, ne stihijski, nego planirano i u kontroliranim uvjetima. Stoga oni koji imaju mogućnost upravljanja i nadziranja informacijskog prostora (virtualni, elektronski, tiskani mediji) ostvaruju prednost i nadmoć i u stvarnom svijetu. Time komunikacijski kanali (npr. mediji) kojima prolaze kontrolirane informacije nisu nužno u funkciji stvaranja objektivnog i istinitog korpusa otvorenog (posebno javnog) znanja. Oni su u funkciji nametanja volje, mišljenja, stavova i percepcija CP ovisno o željama i očekivanjima naručitelja IO i nadzornika nad IKS. Sve razine informacijskog prostora (lokalna, nacionalna, regionalna, globalna) postale su

17 nova bojišnica gdje je informacija cilj, predmet i sredstvo ratovanja.

18 Intenzitet provođenja IO lako se IO provode u prostorno-vremenskom kontinuumu (vremena mirakrize-rata-poraća-mira), njihovim se djelovanjem može spriječiti eskalacija krize, pojava oružanih sukoba i ratovanja, ali isto tako i stvoriti napetost, izazvati kriza i sukob. Ciljane promjene mogu se, uz primjenu IO, izvršiti i bez uporabe napadačeve vojne sile i vojnih sredstava. Vrijeme mira je vrijeme u kojem se IO i planiraju i provode. Tada se vrši zaštita vlastitog informacijskog prostora te prikupljaju obavijesti o stanju u drugim informacijskim prostorima političke, vojne, sigurnosne, gospodarske, socijalne, kulturne i vjerske naravi o institucijama, ustanovama, tvrtkama, grupama i pojedincima nužnima za izradu kvalitetnih i uporabljivih izvjesnica. Prikupljeno se obrađuje, procjenjuje i pohranjuje radi pripreme za moguće korištenje u doglednoj budućnosti. Djelovanjem službi iz izvještajno-sigumosnog sustava, ako se ukaže potreba za provođenjem tih i takvih oblika djelovanja, stvaraju se uporišta za učinkovito provođenje IO i MO. U vrijeme mira IO se uglavnom provode kroz,,ne-vojne institucije, odnosno kroz civilne institucije, udruge, organizacije, tvrtke, grupe, pojedince. Učinkovitim praćenjem događanja u ovome vremenskom području može se uočiti namjera, odnosno izvjesnost mogućeg prelaska u vrijeme krize. Tada dolazi, iako kriza još nije ni počela, do pojačanog djelovanja na polju IO i analiziranju situacije. Kvalitetnim radom u mirnodopsko vrijeme nastupajuće vrijeme krize može se spremno dočekati s obzirom na izvjesnost očekivanih događaja i pojava, a koji mogu imati različit utjecaj na budućnost CP. Nastupanjem krize (koja se može isto tako i namjerno izazvati, ako se procijeni potrebnim) intenzivira se djelovanje IO. Postojećim IO pridružuje se vojna komponenta IO u onom spektru djelovanja koje ovisi o procjeni i potrebama (može obuhvatiti i agresivni oblik napadnih IO npr. radi fizičkog uništavanja protivničkog IKS). Napadnim IO može se, ovisno o postavljenim ciljevima i zadaćama, čak i pokušati spriječiti daljnji negativni razvoj situacije. Stoga, već u ovom periodu IO mogu doseći svoj maksimalni intenzitet, odnosno primjenu svih vrsta i oblika IO. IO se provode na najvišoj mogućoj razini aktivnosti (ovisno o protumjerama koje provodi protivnička strana) sve dok se ne dođe u stabilno poslijeratno vrijeme kada se napetosti počnu smanjivati. Razina najintenzivnije aktivnosti treba trajati i po završetku rata sve dok se u prijelaznome periodu ne uspostave sigurni i kontrolirani IKS, uspostavi kognitivna hijerarhija te osigura postojanost informacija koja jamči smirivanje napetosti. U tom vremenu poraća postupno prestaje vojni dio IO, a težište se ponovo prebacuje na,,civilne IO. Sve dok državni vrh, ili neki drugi nalogodavac i/ili tražitelj, potražuje informacije odgovarajuće kvalitete, IO se planiraju i provode u prostomovremenskom kontinuumu. Posebno je potrebno naglasiti da IO u ovom slučaju ne dijelimo na IO

19 koje provode posebno civilne, a posebno vojne strukture. Radi se o združenom djelovanju civilnih i vojnih struktura te otklanjanju zajedničkih prijetnji jer IO više nisu u isključivoj nadležnosti vojnih i sigurnosnih institucija. Njih sve više planiraju i provode civilne, vladine i nevladine institucije, organizacije i tvrtke. IO ne moraju biti vremenski ograničenog roka trajanja i izvođenja. Učinkovite IO smanjuju brojnost žrtava u vlastitim redovima (kako ljudskih, tako i tehničkih). Koliko god je informacijska tehnologija prednost, toliko je i nedostatak jer se i protivnička strana može koristiti istom tom, ako ne i boljom, tehnikom i tehnologijom, sredstvima i mogućnostima. S povećanjem tehničko- tehnoloških mogućnosti IKS povećava se i rizik njihove ugroze.

20 Odnosi s javnošću Rad s medijima i javnošću (Public affairs - PA) teži u realnom vremenu širokoj publici dostaviti, putem provjerenih, pouzdanih i vjerodostojnih medija, vlastito viđenje povijesti, sadašnjosti i budućnosti pojedinog pitanja, događaja ili procesa. PA djeluju na globalnoj razini jer današnja medijska dostupnost, stvaranje i korištenje informacija od strane pojedinaca koji se mogu nalaziti bilo gdje na svijetu, čini cijeli svijet poprištem borbe za postizanje GIN. Iako su PA prvenstveno usmjerene prema domaćoj javnosti, one imaju svoj odraz i u međunarodnoj javnosti jer: - domaća javnost nije homogena zajednica, nego uglavnom (posebno u slučaju razvijenih zemalja s velikim brojem imigranata) vrlo heterogeno društvo s manje ili više brojnim manjinama koje služe kao prijenosnici odaslanih obavijesti prema ciljanim područjima i CP, a kojima ih se izlaže kroz PA - današnji mediji mogu vrlo brzo prenijeti svaku riječ, pokret, sliku, boju, zvuk u bilo koji dio svijeta bez obzira je li početna informacija bila namijenjena domaćoj (primarnoj) ili stranoj (sekundarnoj i tercijarnoj) javnosti. Stoga je potrebno stalno motriti na reakcije javnosti (posebno one izravno zainteresirane), razvijati i plasirati, uglavnom, jasne i nedvosmislene poruke i sadržaje (različite publike ne moraju imati iste obrasce prijema i obrade poruka kojima ih se izlaže). Iz sličnih razloga (sigurnosne i zaštitne naravi), kao što je to slučaj i s tehnološkim mogućnostima, prednost postojanja velikog broja medija i komunikacijskih kanala istovremeno je i veliki nedostatak. Danas, u vremenu globalno rasprostranjenoga brzog širokopojasnog intemeta, uz kvalitetan, pristupačan, a po cijeni povoljan, računalni multimedijski hardware i software, na gotovo svakoj lokalnoj razini lako je izraditi i distribuirati (na globalnoj razini) vijesti koje mogu imati globalni utjecaj. Općenito vojne strukture, ili druge vladine institucije, za potrebe plasiranja određenih informacija i vijesti vole koristiti poznate i priznate (odnosno utjecajne) medije koji imaju kvalitetnije i pouzdanije tehničke i tehnološke mogućnosti, ali uz uvjet da se poruka šalje u obliku i na način koji je u skladu s njihovim zajedničkim interesima (i institucije koja informaciju daje i medija koji je distribuira). Stoga se događa da pojedini mediji imaju vrlo često ekskluzivna prava na informaciju s terena, bilo iz pojedinih vojnih akcija, bilo na dokumentaciju (video, foto, audio, pismenu) iz pojedinih državnih institucija, jer je bolje da provjereni mediji objave ciljane informacije nego da nepouzdani te neinformirani i nekooperativni mediji daju prikaz istih podataka uz moguća drugačija tumačenja. Planeri i provoditelji IO dobiju neophodan medijski prostor, mediji atraktivnošću i ekskluzivnošću objavljenog sadržaja privuku publiku, a publika privuče sponzore i oglašivače koji mediju omogućavaju nastavak rada.

21 U takvoj vrsti djelovanja, ciljanom plasiranju (protu)obavijesti prema različitim CP, najviše sudjeluju osobe koje ili rade u medijima ili su pak često nazočne u medijima. Takve ćemo osobe, koje aktivno sudjeluju u plasiranju, distribuciji i redistribuciji protuobavijesti nazvati ferengijima. Ferengi su jedna od često spominjanih izvanzemaljskih rasa koje se sreću u serijama Zvjezdane staze i Deep Space Nine. Poznati su kao pohlepni trgovci svim i svačim, samo kako bi se trgovanjem stekla dodatna materijalna dobit. Temelj organizacije njihova društva i načina življenja su tzv. Rules of Acquisition (ima ih 285) koja dijelom još uvijek nisu sva napisana. Neka od napisanih Pravila koja ih dovoljno dobro opisuju i koja odobravaju Ferengijima prevare, krađe i laganje kako bi zadovoljili vlastite potrebe su: - Pravilo br. 6: Ne dozvoli da ti obitelj stoji na putu prema zaradi - Pravilo br. 10: Pohlepa je vječna - Pravilo br. 22: Mudra osoba osjeti miris zarade u zraku - Pravilo br. 60: Budi dosljedan u laganju - Pravilo br. 109: Dostojanstvo i prazna vreća imaju istu vrijednost - Pravilo br. 266: Kad si u nedoumici, laži - Pravilo br. 239: Nemoj se ustručavati lažnog etiketiranja. Ferengiji su, u biti, pohlepni trgovci ljudskim sudbinama koji osobni interes stvaranja materijalnog profita stavljaju iznad svega. Djelovanjem i uz pomoć ferengija ciljane se publike može učinkovito (i dugotrajno) izlagati snažnom djelovanju IO. Upravo trajnost i sigurnost u provođenju IO jedna je od zadaća osoba koje vode brigu o odnosima s medijima i javnošću. Time se povećava učinkovitost vlastitih IO, preventivnom borbom protiv protivničkih IO omogućava se provođenje obrambenih IO te se sprječava bavljenje samima sobom u slučaju da se postane žrtva protivničkih IO. IO o kojima će ovdje biti više riječi, a koje su usmjerene protiv ideje o stvaranju samostalne i suverene Republike Hrvatske, provođene su prema ustaljenim obrascima. Kriza u tadašnjoj SFRJ nije počela godine nego znatno ranije. Prvi znakovi ozbiljne unutarnje krize (gospodarske, socijalne, političke) javljaju se godine nakon Titove smrti te izbijanjem štrajka rudara na Kosovu. Kriza se pojačavala sve do početka godine kad počinju združena vojna djelovanja JNA, savezne policije, srbijanske i crnogorske TO te pobunjenih Srba, usmjerene na rušenje demokratski izabranih, nekomunističkih vlasti u republikama Hrvatskoj i Sloveniji, a potom i u Bosni i Hercegovini. Ratovi traju sve do kraja godine kada, potpisivanjem Daytonskog sporazuma, završava rat na području BiH. U Hrvatskoj intenzitet krize počinje bitno opadati početkom godine mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja. Ali u regiji, s kojom Republika Hrvatska dijeli prošlost, sadašnjost i budućnost (kao i svaka druga zemlja koja ima (ne)stabilno susjedstvo) nedugo nakon toga (1999.) dolazi do oružanih sukoba na području JI Srbije, Makedonije i Kosova. Stoga se može reći da je kriza na području bivše SFRJ počela slabiti tek krajem godine svrgavanjem Slobodana Miloševića s vlasti u Srbiji.

22 Republika Hrvatska, kao i hrvatski nacionalni interesi, cijelo su vrijeme bili i ostali predmet različitih napadnih IO, planiranih i provođenih od strane različitih interesnih grupacija i njihovih NIS.

23 Psihološke operacije Psihološke operacije, kao glavna informacijska sastavnica napadnih IO, podrazumijevaju skup, u cijelome vremenskom spektru događanja, planiranih djelovanja prema CP na određenom području s ciljem stjecanja informacijske nadmoći, odnosno oblikovanja informacijskog prostora (nadzorom nad informacijama, informacijskim sustavima, kognitivnim procesima) u skladu s vlastitim interesima. Psihološkim se operacijama pokušava utjecati na emocije, percepciju, volju, odluke i ponašanje ciljane zajednice, grupe i/ili pojedinca, na oblikovanje njihova znanja, na njihove postupke i djelovanje. Ciljanoj se publici pokušava nametnuti volja napadača, onemogućiti racionalno razmišljanje i uvjeriti je da je stav,,napadača, odnosno planera IO (iza kojeg se krije,,naručitelj ), ispravan i poželjan. Iz definicije se vidi da PO mogu djelovati prema ukupnom spektru stanovništva na ciljanom području: političkom, vojnom, gospodarskom, sigurnosnom, kulturnom, znanstvenom, socijalnom i društvenom segmentu. Psihološkim operacijama slabi se politička odanost vladajućoj administraciji, slabi sigurnosni sustav i vojna učinkovitost, povećava gospodarska i financijska nestabilnost, povećava socijalna napetost i društvena nesigurnost. Na strateškoj su pak razini PO usmjerene prema donositeljima odluka kako bi ih se usmjerilo u, za napadača, poželjnim pravcima djelovanja i odlučivanja. U planiranju i provođenju PO treba biti prilagodljiv novim situacijama, inovativan, domišljat, dosljedan, precizan, usklađen s drugim dijelovima sustava. Poruke koje se šalju kroz PO nisu nužno ni objektivne, ni točne, ni iscrpne; one trebaju biti osjetljiva ravnoteža između istine, poluistine i propagande" (Ireeman, 2005.). PO mogu postići najbolji učinak u zajedničkom djelovanju s, javnom diplomacijom te kroz rad s medijima i javnošću". Sadržaj PO kojima se izlaže CP mora biti prilagodljiv. Učinkovitost ovisi o različitim uvjetima i značajkama: kulturnoj, etničkoj, vjerskoj, spolnoj, rasnoj, zemljopisnoj" i političkoj pripadnosti, lokalnoj i regionalnoj povijesti, dobi, obrazovanju, razvoju političke misli i političkih odnosa na lokalnoj i regionalnoj razini, vojnoj i sigurnosnoj tradiciji, pokroviteljima" CP itd. Područja pripadnosti nekome i nečemu te skup tradicionalnih vrijednosti i nacionalna simbolika težišta su prema kojima se usmjerava djelovanje PO jer su to sidra" kojima se CP povezuje sa stvarnošću, uporišta koja omogućavaju razvoj spoznajnih mogućnosti i prepoznavanje pokušaja dezinformiranja. Ako se pokidaju veze CP s uporištem, odnosno sruši sustav vrijednosti koji CP čini homogenom zajednicom, PO lakše i brže postižu željene učinke. Bez obzira na kvalitetu planiranja, PO, kao i drugi slični oblici složenog djelovanja, moraju biti dovoljno elastični u planiranju i primjeni s obzirom na razvoj događaja kao i na značajke svake pojedine CP. Prema službenom priručniku Vojske SAD,,Psychological Operations: Tactics, Techniques, and

24 Procedures" oni su svoje PSYOP djelovanje prema lokalnom stanovništvu na Filipinima provodili, između ostalog, poklanjanjem privjesaka za ključeve, u Bosni i Hercegovini poklanjali su stripove, dok su u Južnoj Americi poklanjali nogometne lopte, sve s određenim natpisima, odnosno porukama osmišljenim kroz IO. Psihološkim operacijama šire se dezinformacije, glasine, tračevi, točno usmjereni vicevi, vode ciljani dijalozi/razgovori s pažljivo odabranim sudionicima, distribuiraju leci, oblikuje uređivačka politika pojedinih medija (ovisno o ciljanoj grupaciji vrši se izbor medija koji ima mogućnost najsnažnijeg utjecaja). Psihološke operacije mogu biti planirane i provođene od strane civilnih i vojnih struktura. Na strateškoj je razini neophodna koordinacija aktivnosti, dok se na taktičkoj i operativnoj razini može djelovati relativno samostalno. Vojni segment PO strateške naravi prvenstveno je usmjeren prema različitim razinama zapovjednog lanca protivničke vojske kao i onemogućavanju postizanja široke potpore protivničke oružane sile kod stanovništva na ciljanom području. Jedan je od uvjeta za uspješno provođenje PO posjedovanje, odnosno mogućnost upravljanja procesom objavljivanja sadržaja, različitih medija (elektronskih, tiskanih). Razina dostupnosti te kvaliteta današnje tehnike i tehnologije omogućava izradu interaktivnoga višedimenzionalnog dokumenta visoke kvalitete u svrhu provođenja PO. Oblikovanjem pojedinih stavki u procesu izrade višedimenzionalnog dokumenta daje se naglasak na njegovim pojedinim dijelovima čime se može postići snažniji dojam kod primatelja tog dokumenta. Istovremenim oblikovanjem pojedinih sastavnica mogu se postići vrlo uspješne, djelomične ili potpune, krivotvorine.

25 Slika 1. Moguća podmčja i načini utjecaja na multimedijalne dokumente Na slici 1 prikazali smo neke dijelove dokumenta koji se mogu mijenjati u skladu s planovima i potrebama provođenja PO koje se planiraju i provode i u mirnodopskim uvjetima s ciljem pravilne i učinkovite analize budućeg razvoja događaja te spremnosti na preventivno i trenutačno reagiranje na očekivane događaje (prvenstveno negativne po širitelja protuobavijesti). Modeme PO, za koje se u obraćanju prema domaćoj javnosti od strane civilnih struktura vlasti često koristi i sinonim strateško komuniciranje", sve se više usmjeravaju na djelovanje prema novim medijima, posebno s ciljem dugoročnog djelovanja na mladu populaciju. Naime, mlađa populacija, koja se uz pomoć današnjih masovnih medija izlaže psihološkim (ali i medijskim) operacijama te preko intemetom dominirajućih različitih socijalnih i društvenih mreža, primami je cilj dugoročnih strateških operacija jer se očekuje da će se iz tih grupa društveno aktivnih osoba u doglednoj budućnosti izdvojiti moguće buduće vođe grupa, udruga, zajednica, osobe koje će biti u stanju izravno i posredno utjecati na CP i na procese donošenja odluka.

26 Sovjetske informacijske i psihološke operacije Za vrijeme Hladnog rata suprotstavljeni blokovi intenzivno su planirali i provodili PO koristeći tada dostupne medije. Sovjetski planeri PO obilato su koristili slobodu medija u zemljama članicama EZ i NATO saveza. Sovjeti su na Zapad mogli plasirati širok spektar informacija i uradaka, bilo izravno, bilo posredno. Koristili su se: - novinarskim težnjama za posjedovanjem informacija kojima su postizali bolju prodaju medija u kojima su radili - postojanjem mreže socijalističkih stranaka koje su izdavale svoja glasila i koje su imale pristup pojedinim drugim medijima suradnicima sovjetskih i prosovjetskih izvještajnih i sigurnosnih službi preko kojih su sudjelovali u političkom životu pojedinog društva te medijskih djelatnika kojima su omogućili i osnivanje pojedinih medija u cilju promocije prosovjetskih interesa (Andrew, Mitrokhin, 1999.) (znatan je broj političara i novinara u zemljama bivše EZ koji su radili, manje ili više svjesno, na širenju sovjetske propagande kroz psihološke i medijske operacije). Osobe iz medija koje su Sovjeti, a kasnije Rusi, često koristili kako bi oblikovali javno znanje stranih javnosti, kao i za (posredno) slanje snažnih političkih poruka, nazivani su, ne slučajno, agentima utjecaja" (agents of influence). Totalitarni jednopartijski komunistički sustav uglavnom je uspješno (primjenom represivnih metoda) nadzirao te sprječavao ideju (i misao) o slobodi javnog i slobodnog izražavanja u zemljama u kojima je bio na vlasti kroz apsolutnu ideološko-represivnu kontrolu postojećeg KJZ. Zapadne zemlje nisu uspijevale osnivati nove, preuzimati postojeće, ali ni bitno utjecati na masovne medije u zemljama članicama Varšavskog ugovora te drugim zemljama u kojima se na vlasti nalazila komunistička partija. Stoga su se odlučile na drugu i drugačiju taktiku: svoje vijesti (svoje viđenje stvarnosti), odnosno proizvode PO (a time i (dezinformacije) slat će korisnicima u zemljama pod komunističkom vlašću i radijskim valovima. Tako je došlo do osnivanja, ranije navedenih, radijskih postaja (VOA, RFE, Radio Liberty, Radio Marty, RIAS). Međutim, komunističke vlasti pokušavale su represivnim, ali i tehničkim, djelovanjima onemogućiti prijem navedenih radijskih postaja na svojem području jer nisu htjele dozvoliti oblikovanje postojećega vlastitog KJZ od strane političkih protivnika suprotno njihovim interesima. Organizirano je tehničko ometanje radijskog signala koji su emitirale zapadne radijske postaje. Poticana je proizvodnja i emitiranje programa, sa sličnim namjerama, usmjereno prema protivničkoj javnosti (zemalja Zapada), prijateljskoj javnosti (zemalja naslonjenih na SSSR) te trećih zemalja (u Africi i Aziji) preko programa Radio Moskve" i Radio mira i napretka" te vijestima plasiranim preko službenih novinskih agencija SSSR-a ( TASS" i Novosti").

27 Posebna se pažnja pri planiranju PO (kao i IO u cjelini) mora posvetiti mogućnosti da ih protivnička strana, koju se izlaže takvim metodama djelovanja, ne prepozna te krene u provođenje protumjera (obrambenih, ali i napadnih). U takvim slučajevima napadač može postati žrtva vlastitih grešaka i biti doveden u zabludu uslijed vlastita djelovanja. Komunistička vlast u bivšem Sovjetskom Savezu, kao i nova ruska vlast, bila je svjesna svih po njihov režim negativnih posljedica intenzivnih PO kojima je Zapad pokušavao izložiti njihovu javnost želeći potpomoći difuziju znanja (kretanje znanja iz korpusa štićenog te posebno iz korpusa cenzuriranog prema i u korpus javnog znanja). U izlaganju koje je u rujnu godine iznio tada pukovnik ruske vojske, V. I. Tsymbal, ističu se izravne prijetnje naručiteljima, planerima i prevoditelj ima IO i PO protiv Rusije (ne ulazeći u stvarnu izvedivost tih prijetnji smatramo bitnim iznijeti ih jer pokazuju svijest o mogućem utjecaju IO na promjene u društvu i državi):,,s vojnog gledišta uporaba IO protiv Rusije ili njezinih oružanih snaga se ni u kojem slučaju, bez obzira na (ne)postojanje žrtava, neće smatrati ne-vojnim sukobom,... sagledavajući moguće ka tastrofalne posljedice uporabe neprijateljskih strateških IO prema gospodarskim ili državnim zapovjednim i nadzornim sustavima ili prema borbenom potencijalu oružanih snaga... Rusija zadržava pravo prvog napada atomskim oružjem prema neprijateljskim sredstvima i snagama koje se koriste u planiranju i provođenju IO kao i prema samom napadaču. (Thomas, 1996.) Metodologija kojom su se komunističke vlasti koristile u planiranju i vođenju PO nije se bitno razlikovala od one koju su prakticirali na Zapadu. Međutim, otvorenost zemalja Zapada te zatvorenost zemlja Istoka omogućavala je stratešku prednost komunističkoj strani.

28 Aktivne mjere U Sovjetskom Savezu su za aktivnosti, koje su na Zapadu nazivali PO, koristili naziv aktivne mjere te specijalna propaganda" (naknadno, stabiliziranjem političkih i drugih prilika u novoj društvenoj zajednici, ipak dolazi do prilagođavanja nazivlja u pravcu neizravna propaganda" i informacijsko-psihološko djelovanje"). Aktivne mjere podrazumijevale su proces u kojem se odgovarajućom obradom (promjenom i/ili dopunom postojećih kao i stvaranjem potpuno novih netočnih informacija) pokušavalo djelovati na stavove i djelovanja stranih vlada i stranih javnosti. Početkom procesa potpunog raspada SSSR-a, u situaciji kada je Komunistička partija bila svjesna mogućnosti potpunog gubitka vlasti te mogućnosti da SSSR (po njihovu mišljenju) zapadne u tešku političku, gospodarsku, sigurnosnu i socijalnu krizu, kreće se u snažnu primjenu aktivnih mjera" i na unutarnjepolitičkom planu prema domaćoj javnosti i osobama za koje su procijenili da su mogući nositelji procesa promjena u tadašnjoj državi. Želeći dati dodatne argumente svojim tvrdnjama o potrebi spašavanja SSSR- a kao i o potrebi definiranja novih odnosa na međunarodnoj političkoj sceni, korištenjem agenata utjecaja" te medija u trećim zemljama, objavljivani su piogramski tekstovi sa snažnim političkim porukama.

29 IO i PO nakon raspada SSSR-a Psihološke operacije te protupsihološko djelovanje komunističke vlasti vodile su na idejnoj i ideološkoj razini. Stoga je raspad komunističke ideje i ideologije (i kasniji pad željezne zavjese") doveo do nesnalaženja, nesigurnosti i neizvjesnosti u u nadolazeću budućnost pripadnika skoro svih društvenih slojeva. Naime, što je kriza (društvena, politička, gospodarska, socijalna, sigurnosna) na području koje se izlaže PO veća, to je veća i mogućnost uspješnijeg provođenja IO i PO. Vladajuća marksističko-komunistička ideologija vrlo je brzo, po raspadu SSSR-a i Varšavskog saveza, zamijenjena novom političkom idejom i ideologijom kojom dominiraju nove vrijednosti": odbacivanje komunizma te prihvaćanje i poticanje osnivanja nadnacionalnih i anacionalnih oblika organiziranja na različitim regionalnim razinama te globalnoj razini; zaštita i promicanje ljudskih prava, razvoj demokracije, globalna ekologija. Nova ideologija predstavlja nov pojavni oblik stare komunističke ideologije kojom bivši komunisti izostavljanjem, odnosno izbjegavanjem spominjanja pojma marksizam, pokušavaju ostvariti tradicionalne sovjetske ciljeve". Shvaćajući novu stvarnost na svjetskoj političkoj sceni, prihvaćajući činjenicu da je dotadašnje cenzurirano/zabranjeno znanje prešlo u korpus javnog znanja, daljnji raspad SSSR-a pokušava se usporiti (a ako je moguće i zaustaviti) korištenjem argumenata kao što su: - potpuni raspad SSSR-a dovest će cijeli svijet u vrlo nesigurnu i nestabilnu situaciju u kojoj će se pojaviti 15 novih država koje će posjedovati atomsko naoružanje (SSSR je u trenutku raspada imao oko atomskih bojevih glava), čije će vlasti biti politički nestabilne i nepredvidljive te, što je vrlo moguće, bliske različitim organiziranim kriminalnim skupinama; nije isključena ni mogućnost da preko takvih vlada i potencijalni teroristi dođu u posjed atomskog oružja - novonastale republike mogu biti vrlo agresivne prema manjinama koje žive na njihovu području (npr. Baltičke republike) te se ti etnički sukobi mogu prenijeti i u zemlje zapadne Europe i SAD-a gdje te manjine žive za sada bez jasno i javno vidljivih sukobljavanja - osnivanje te jačanje neokomunističkih agresivnih političkih stranaka koje žele obnovu Sovjetskog Saveza. Raspadom Sovjetskog Saveza nije došlo do prestanka procesa planiranja i provođenja PO. Planirane i za vrijeme postojanja SSSR-a pokrenute PO dijelom su nastavljene i kasnije, ali prilagođene novoj stvarnosti, novim potrebama te novim informacijsko-komunikacijskim mogućnostima, odnosno postojanju novih medija. Sovjetski stratezi razvili su dezinformaciju i dezinformiranje kao snažno sredstvo i tehniku PO koju su često koristili, kako prema inozemstvu, tako i na unutarnjem planu.

30 Istočnonjemačke informacijske i psihološke operacije Kao i u svim drugim europskim zemljama koje je sovjetska Crvena armija ili oslobodila ili sudjelovala u njihovu oslobađanju tijekom 2. svjetskog rata, tako je i na dijelu Njemačke koji je postao sovjetsko okupacijsko područje stvoren izvještajno-sigurnosni sustav od provjerenih komunističkih kadrova i po uzoru na postojeći sustav u SSSR-u. Osnovane službe bile su pod punom kontrolom Sovjeta, izravnom i posrednom, preko Staljinu i Sovjetskom Savezu dokazano odanih komunističkih kadrova koji su preuzeli političko i operativno vodstvo toga dijela podijeljene Njemačke. U veljači godine osnovan je MfS (Ministerium fur Staatsicherheit - Ministarstvo za sigurnost države) spajanjem postojećih efektiva, poznat pod kraticom STASI. Dio sustava nadležan za vanjske izvještajne operacije osnovan je godine pod nazivom Institut za gospodarsko znanstvena istraživanja". Institut je uključen u sustav MfS-a godine kao AbteilungX, odnosno Uprava X. MfS je svoje kadrove obučavao u Sovjetskom Savezu. Po povratku u Istočnu Njemačku primjenjivali su metode i sredstva KGB-a u borbi protiv klasnih neprijatelja Partije" jer su oni, djelatnici MfS-a, bili štit i mač Partije", odnosno, kako je dugogodišnji ministar MfS-a Erich Mielke govorio, pravi Čekisti". Dana godine dolazi do kadrovskih promjena na vrhu MfS-a i njegove unutarnje reorganizacije. MfS u potpunosti preslikava unutarnju organizaciju sovjetskog KGB-a. Vanjska izvještajna služba preimenovana je u HVA" (Hauptvenvaltung Aufklarung - HVA - Glavna izvještajna uprava). MfS, koji je u trenutku raspuštanja po ujedinjenju dviju njemačkih država imao djelatnika (Kohler, 2004.), provodio je, po nalogu vladajuće komunističke partije SED, potpunu kontrolu i nadzor nad većinom vlastitih građana te nad svim porama života u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj. Unutar MfS-a djelovala je i partijska organizacija koju je vodio dužnosnik MfS-a s činom generala koja je, prema ustroju MfS-a, organizacijski bila neposredno podređena ministru MfS-a koji je istovremeno bio i član Politbiroa SED-a (vladajuća komunistička partija u bivšoj Ist. Njemačkoj). Zapadna Njemačka je bila prioritet svih prioriteta" u radu HVA, njezine institucije, političke stranke, mediji, ustanove i njezina javnost. HVA je, kao jedan od glavnih oblika djelovanja prema različitim CP u SR Njemačkoj, planirala i provodila aktivne mjere". Za provođenje takvih aktivnosti unutar HVA djelovala je, nazvana po uzoru na KGB, Uprava X (Deseta uprava). Dvije uprave istoga naziva, iz KGB-a i MfS-a, vrlo su blisko sudjelovale u planiranjima i provođenjima IO i MO, operacija utjecaja na i prema njemačkim CP. Cilj Uprave X bilo je plasiranje (protu)obavijesti prema Zap. Njemačkoj što je uključivalo:...obrada značajnih medijskih ustanova i utjecajnih novinara iz Zapadne

31 Njemačke, objavljivanje prerađenog sadržaja (dokumenata, pisama, informativnih publikacija i si.) te pružanje (financijske) potpore izdavanju publikacija i korištenju agenata utjecaja". HVA je ciljano djelovala prema medijima u Zap. Njemačkoj, ali i kroz njih, jer je to bio najlakši način plasiranja protuobavijesti (Knabe, 1999.). Aktivno su prikupljali obavijesti o novinarima, bliskim lijevo-političkim progresivnim" stavovima, piscima, članovima političkih stranaka, organizacija i pokreta (od kojih su neke i uspjeli pridobiti za suradnju) i putem kojih su plasirali različite dezinformacije u skladu s vlastitim ciljevima i potrebama. Istovremeno su pomagali i različite, manje utjecajne, medije koje su i financirali kako bi mogli opstati na tržištu. Djelatnici HVA često su slali deklarirano lijeve i socijalističke (gotovo komunističke) novine i djelatnicima zapadnonjemačke vanjske izvještajne službe (Bundesnachrichtendienst - BND) i drugih saveznih službi i institucija (BND-a posebno jer se smatralo da su djelatnici BND-a u većini bliski desnoj političkoj opciji u Njemačkoj, političkim strankama CDU i CSU).

32 Aktivne mjere i agenti utjecaja U svojem su radu djelatnici HVA često uspijevali, preko novinara poznatih i pod nazivom agenti utjecaja", u zapadnonjemačkim medijima plasirati različite protuobavijesti koje su pronalazile svoju" publiku, koja ih je prihvaćala i time ozbiljno narušavala stabilnost postojećeg sustava: - Nakon ponovnog (početkom godine) izbora za predsjednika Zap. Njemačke, HVA je pokrenuo cijeli niz protuobavijesti plasiranih u medijima u obje Njemačke, ali i u inozemstvu (Italija) u kojima su iznošene optužbe o nacističkoj prošlosti njemačkog predsjednika Heinricha Lubkea". Pojavljivali su se dokumenti, većinom krivotvoreni, prema kojima je Lubke tijekom 2. svjetskog rata bio suradnik Gestapa"; da je odgovoran za smrt 279 zatvorenika koncentracijskih logora koji su radili na njegovu imanju početkom 1944." te da je radio planove i vodio nadzor nad gradnjom baraka za zatvorenike u Peenemundeu gdje su Nijemci razvijali dalekometne rakete VI i V2. Posljednja protuobavijest (iz godine) donosi dokumente prema kojima je vodio projekt izgradnje u jednom od brojnih koncentracijskih logora" te je kao projektni inženjer trebao znati čemu služe koncentracijski logori". Navedenim protuobavijestima HVA je težio izazivanju podjela u Njemačkoj politici i javnosti, poticanju agresivnog antifašizma, rušenju ugleda Njemačke u vanjskoj politici, unošenju dodatnog nemira i nesigurnosti kod osoba iz političkog, vojnog i gospodarskog vrha Njemačke koje su bile (na neki način) povezane s režimom NSDAP-a i Hitlerovim režimom. U tom su naumu i uspjeli jer je 30. lipnja godine predsjednik Lubke podnio ostavku. - Često su izrađivali i distribuirali krivotvorena izviješća za medije vodećih stranaka, CDU-a i SPD-a, te objavljivali krivotvorena pisma vodećih političara Zap. Njemačke. I stanovništvo DDR-a bilo je, za MfS, CP koju su izlagali aktivnim mjerama". Kroz različite udruge novinara i znanstvenika-istraživača ( Verband der lournalisten - VDJ", Intemationalen Presszentrum - IPZ", Institut fur Politik und Wirtschat - IPW" te Staatlichen Zentralarchiv in Potsdam") djelovalo se prema vlastitom stanovništvu (s ciljem jačanja kohezije oko komunističke ideologije i borbe protiv subverzivne kapitalističkohegemonističke propagande"), ali i prema istim i sličnim profesionalnim krugovima u Zap. Njemačkoj s kojima su se članovi istočnonjemačkih udruga povezivali. Nisu samo mediji bili predmet i cilj djelovanja djelatnika HVA. Znatne uspjehe djelatnici HVA imali su u procesima regrutiranja osoba koje su se bavile političkim djelovanjem s lijevih pozicija (SPD), ali i onih osoba koje su djelovale u tada marginalnim, političkim strankama kao što su Zeleni" (Knabe,

33 1999.).

34 MfS i terorizam MfS je ispunjavajući vlastite ali i sovjetske ciljeve blisko surađivao s teroristima. Pružali su logističku podršku (informacijsku, dokumentacijsku, materijalnu, pružali su im obuku, organizirali skloništa i utočišta) mnogim međunarodno poznatim teroristima kao što su Ilych Ramirez Sanchez poznat kao Carlos Šakal", Abu Nidal, te glavni planer terorističkog napada koji se dogodio na OI u Muenchenu (u Siriji nedavno preminuli vođa Crnog rujna") Abu Daoud. MfS je i pripadnicima zapadnonjemačke terorističke organizacije Frakcija Crvene armije" (Rote Armee Fraktion - RAF) pružao istu takvu pomoć, davao podršku i zaštitu. MfS se u svojem radu nije libio ni ubojstava. Tako je, po otvaranju MfS-ovih arhiva, provedena istraga o nalogodavcima i počiniteljima mnogih do tada neriješenih ubojstava (Koehler, 2004.): Kako su spisi otkrivali sve više podataka o neljudskom diktatorskom sustavu, istrage su usmjerene prema sumnjivim prijevarama, obmanama i ubojstvima koja su počinili bivši časnici MfS-a kao i bivši dužnosnici Partije i Vlade. Posebno je na tom polju bila aktivna Središnja berlinska grupa za istraživanje vladinih nezakonitosti" koju je vodio iskusni policijski direktor Manfred Kittlaus, bivši načelnik Odjela za kriminalističke obrade zapadnog Berlina. Njegova je glavna zadaća tijekom godine bila istraga o smrtnim slučajevima, uključujući 73 ubojstva, 30 pokušaja ubojstava, 583 slučaja ubojstva bez predumišljaja, slučajeva ubojstava s predumišljajem i 425 slučajeva sumnjive smrti. Od 73 ubojstva 22 su kvalificirana kao naručena ubojstva". Nakon ujedinjenja dviju njemačkih država MfS je raspušten, a svi su zaposlenici dobili otkaz. Pravosudni sustav DDR-a (koji je također bio u funkciji SED-a) odmah je stavljen pod nadzor pravosudnog sustava i Državnog odvjetništva Zapadne Njemačke sa sljedećim posljedicama: Za pripadnike pravosudnog sustava bivše Istočne Njemačke izvršene su neophodne provjere. Oni za koje je utvrđeno da su prekršili ljudska prava bili su otpušteni, a neki su bili i procesuirani. Tužitelji i suci koji su bili uključeni u presude s izuzetno visokim kaznama za isključivo politička djela optuženi su za perverziju pravde." Sve što na ovom svijetu danas postoji, može se pretvoriti u oružje (Liang, Xiangsui, 1999.)

35

36 Kineske informacijske i psihološke operacije Početkom godine mediji su izvijestili o dočekanom (jer prikriveni već duže vrijeme tinja) otvorenom sukobu kineskih vlasti i Googlea, najveće i najpopularnije svjetske intemetske tražilice. Kina pokušava provoditi snažnu i gotovo potpunu cenzuru sadržaja na WWW-u kojima se pristupa iz Kine. Kao odgovor na kinesku cenzuru, Google je svoju kinesku tražilicu (s adrese www. google.cn) preusmjerio na tražilicu u Hong Kongu ( koja nije pod nadzorom kineskih državnih cenzora. Taj je potez izazvao snažnu represivnu akciju kineske države prema Googleu, njihovim uredima i zaposlenicima u Kini te pokrenuo napadne IO usmjerene na onemogućavanje daljnjeg djelovanja Googlea u Kini.

37 Kina i WWW Kina provodi cenzuru svih tražilica i dostupnosti sadržaja na intemetu u nekoliko faza i na nekoliko načina: - kineski ISP (Internet serviceprovider) prilikom pretraživanja intemeta od strane korisnika reagiraju na popis nedozvoljenih riječi, pojmova, upita, naziva, sadržaja tražene stranice te korisnika upućuju na netočne i beskorisne stranice ili se pak izvrši potpuna blokada pristupa internetu računala s kojeg se vrši pretraživanje - ako se pak korisnik uspješno spoji na neku stranicu koja u svom nazivu niti u svojim metapodacima ne sadrži pojmove koji kineske vlasti smatraju zabranjenima, ISP-ovi aktiviraju programe koji vrše prethodno filtriranje sadržaja stranice te ako ne pronađu ništa sumnjivo, dozvoljavaju pristup stranici, a ako pronađu sumnjiv i zabranjen sadržaj, ta se stranica stavlja na tzv. crnu listu kojima se ubuduće onemogućava pristup. Kina pak nije stavila pod kontrolu samo Googleovu tražilicu nego i druge tražilice koje, ako žele biti nazočne na kineskom tržištu, moraju djelovati u skladu s kineskim odredbama o nadzoru prometa na internetu (npr. Yahoo). Pristup društvenim mrežama kao što su Facebook, Twitter te Youtube je blokiran dok je pristup intemetskoj enciklopediji Wikipedia djelomično omogućen (u onom dijelu gdje nema od strane kineskih vlasti proglašenog zabranjenog sadržaja).

38 Nova kineska NIS Razlog zbog kojeg Kina snažno koristi svoj represivni aparat te posebne snage za vođenje IO nalazi se u kineskom shvaćanju modernog ratovanja, njihovoj novoj NIS te stavovima o provođenju IO i PO. Kina drži da će u budućim sukobima i ratovima gotovo izvjesno pobijediti onaj (ili oni) tko je u stanju postići nadmoć (u odnosu na protivnika) u informacijskokomunikacijskom prostom. Iako su pojedini elementi kineske vojne strukture shvaćali prednosti koje nove tehnike i tehnologije omogućavaju u komunikacijskom i informacijskom smislu, kineske su vlasti ipak ostale iznenađene učinkovitošću IO kojima su savezničke snage, predvođene SAD-om, izložile Irak (iračko vodstvo, vojsku i stanovništvo u operaciji,,iraqi freedom ) te u operacijama na području Kosova, Srbije i Makedonije. Nakon što su se IO i PO uspješno potvrdile i u operacijama na Kosovu i Srbiji, kineski su vojni teoretičari krenuli u ozbiljno razmatranje prednosti i opasnosti koje po kinesko društvo mogu predstavljati nove informacijsko-komunikacijske tehnologije i mogućnosti koje pružaju protivničkoj strani. Kineski je vojni vrh razvio teoriju po kojoj pravilnim planiranjem i provođenjem informacijskih operacija i snage koje su, računajući po starijim obrascima, slabije (s obzirom na broj vojnika, njihovu opremljenost, obučenost i sl.) mogu ostvariti konačnu pobjedu. Iskustvo koje kineske vlasti imaju u višedesetljetnoj zaštiti vlastitog KJZ od vanjskih utjecaja primijenili su i prema novim medijskim izazovima interneta. Naime, internet kao globalno dostupni višedimenzionalni medij kojem je pojam cenzure gotovo nepoznat stvara uvjete za bitne promjene postojećih obrazaca i korpusa javnog i društvenog znanja. Komunistička Kina tu slobodu smatra izravnom prijetnjom za svoj sustav, društveni poredak i nacionalnu sigurnost. Kina želi u potpunosti kontrolirati i nadzirati sadržaj koji se, prema njihovu mišljenju, može i treba nalaziti u korpusu javnog znanja (kontrolom procesa prikupljanja i korištenja obavijesti). Kina ne želi dozvoliti mijenjanje vlastitog KJZ, kao ni utjecanje na njega. Svjesni su da promjene sadržaja KJZ mogu dovesti do urušavanja postojećega društvenog poretka i rušenja apsolutnog monopola kineske komunističke partije na kinesku prošlost, sadašnjost i budućnost. Kineska teorija informacijskih doktrina i strategija temelji se na snazi i moći informacionalizacije, na modernizaciji stavova starih i svjetski priznatih kineskih stratega i mislilaca kao što je Sun Tzu te prihvaćanju novih metoda razvijenih u doktrinama i strategijama SAD-a i NATO saveza. Kina drži da su IO snažno sredstvo kojim se može djelovati na unutarnjem i vanjskopolitičkom planu s ciljem izravnoga napadnog utjecaja na oblikovanje volje, misli, percepcije i djelovanja pojedinca, grupe, zajednice (posebno one koja, prema kineskim mjerilima, djeluje protiv kineskih stavova). Za razliku od zapadnih (NATO) teoretičara koji IO smatraju neborbenim operacijama (non-combat),

39 kineski teoretičari smatraju IO oblikom borbenog djelovanja (combat operations). Međutim, kognitivna i informacijska domena nisu jedini cilj kineskih IO jer se smatra da novi oblici ratovanja nadilaze sva ograničenja, odnosno da se radi o neograničenom ratovanju. Koristeći mogućnosti interneta Kina se sprema i za organizirane intemetske napade na ciljeve koji se nalaze u fizičkoj domeni, domeni svijeta stvarnosti (vladine institucije, gospodarski infrastmkturni objekti, komunikacije, financije, mediji te sve one ciljeve kojima se može smanjiti volja za borbom, smanjiti vojna moć te posredno djelovati na stanovništvo na prihvaćanje kineskih stavova). Za Kinu su IO prvenstveno borbeno sredstvo koje se može koristiti bilo kad, prema bilo kojem cilju, a da se ne napušta sigurnost kineskoga državnog teritorija te način na koji se agresivnim sredstvima može širiti službena kineska ideologija, odnosno politika. IO se moraju stalno provoditi uz istovremenu primjenu snažnih protumjera jer je, prema njihovoj doktrini, svaka osoba za računalom mogući IO ratnik" koji svojim znanjima i djelovanjima može pokušati (samostalno, djelovanjem pojedinih grupa ili pak institucija i država) ugroziti kineski sustav i kinesku nacionalnu sigurnost. Stoga je Kina vrlo brzo ustrojila tehnički opremljene (i ljudski brojne) snage za provođenje napadnih i obrambenih IO (oko 1.5 milijuna osoba nalazi se u pričuvnom sastavu posebnih postrojbi koje isključivo služe za provođenje IO). To su snage koje mogu vrlo brzo, vrlo snažno i na različite načine napasti (koristeći mogućnosti IKS) protivnika (stvarnog, pretpostavljenog i mogućeg), njegov IKS, korpus otvorenog i štićenog znanja, sustav vrijednosti te gospodarsko-financijsko-energetski sustav (uporabom virtualnih mogućnosti ostvaruju odlučujuću prednost u stvarnom svijetu). Budući da napadač pri provođenju napadnih IO uglavnom uvijek ima mogućnost stvaranja strateške prednosti u odnosu na branitelja (napadač bira mjesto, vrijeme, vrstu, brojnost, intenzitet i način napada), Kina preferira planiranje i provođenje napadnih IO i to posebno u domeni računalnih i mrežnih sustava. Kina se nalazi pod stalnim medijskim pritiskom i djelovanjem intenzivnih informacijskih i psiholoških operacija koje mogu, ako se uspiju ukorijeniti (bilo kao informacije, nazovi-informacije ili protuinformacije) u korpus kineskoga javnog znanja, izazvati snažne društvene promjene. Stoga Kina snažno, represivnim metodama i sredstvima, reagira štiteći vlastiti informacijskokomunikacijski sustav te vlastiti, komunističkom ideologijom određen, KJZ koji su nametnuli vlastitom stanovništvu.

40 Metodologija planiranja i provođenja PO Psihološke operacije su onaj dio IO koji informaciju koristi kao borbeno sredstvo. Psihološke operacije ne koriste samo vojne postrojbe nego i civilne institucije u cijelom vremenskom spektru događanja. Budući da je informacija sastavni dio svih instrumenata na kojima počiva moć, suverenitet i međunarodni integritet nacije i države, to su i PO sastavni dio praktične primjene nekog od tih instrumenata, bilo pojedinačno, bilo skupno. Psihološkim operacijama sagledavaju se različiti pristupi i pogledi na povijest CP, njezina sadašnjost te planira djelovanje s ciljem dostizanja projektirane budućnosti CP. Učinkovito planiranje i provođenje PO temelji se na postojanju relevantnih obavijesti neophodnih za primjenu PO. Stoga je rano posjedovanje relevantnih obavijesti, dobivenih iz međusobno neovisnih i pouzdanih izvora, od ključne važnosti za uspješno planiranje i provođenje PO u cijelom vremenskom spektru događanja prema CP. Tek je nagli razvoj IKS i GIO omogućio uvjete prema kojima u planiranju i provođenju PO aktivno sudjeluju i nevojne institucije, ustanove, organizacije, tvrtke, udruge, kako međunarodne vladine, tako i one iz nevladina sektora. Globalna umreženost i povezanost CP s drugim publikama nužno nameće potrebu integriranog i promišljenog planiranja načina, metoda i sredstava primjene PO prema CP na određenom području. Međutim, metodologija planiranja i primjene PO iz vremena kada su iste bile u gotovo isključivoj nadležnosti vojnih i izvještajno-sigurnosnih struktura nije se bitno promijenila. Jedino su se promijenili uvjeti u kojima se iste primjenjuju. Planiranje PO provodi se u skladu s definiranim strategijama nacionalne sigurnosti i NIS. Primjenjuju se na tri ključne razine: strateškoj (podrazumijeva planiranje dugoročnog usmjerenog djelovanja s ciljem ispunjavanja strateških ciljeva), operativnoj (provodi se na regionalnoj i nacionalnoj razini s kraćim rokom trajanja operacija i bržem postizanju rezultata) i taktičkoj (primjenjuje se prema točno određenoj publici na ograničenom području u cilju postizanja brzih, gotovo trenutnih rezultata). U pripremi planiranja PO potrebno je prikupiti znatan broj relevantnih obavijesti koje mogu dati potpunu sliku o mogućim ciljevima, sredstvima i metodama koje se trebaju primijeniti u djelovanju. Iako na prvi pogled tako može izgledati, svi ciljevi nisu isti i ne reagiraju isto na iste podražaje. Svakom cilju treba obratiti posebnu pozornost, a metode, načine i sredstva učiniti dovoljno prilagodljivima za (ne)očekivane potrebe s ciljem izvršavanja postavljenih zadaća.

41 Obavijesti potrebne za planiranje i provođenje PO Za potrebe planiranja i provođenja PO prikupljaju se tri glavne grupe obavijesti o: - mogućim CP - medijima i mogućim prijenosnicima informacija (komunikacijskim kanalima) ovisno o običajima sredine - mogućim sadržajima koje treba obraditi u smislu učinkovitog provođenja PO prema pojedinim CP. Navedene obavijesti treba početi prikupljati još u mirnodopsko vrijeme jer se u tom slučaju vrijeme rasta napetosti i stvaranja krize može dovoljno rano uočiti (prepoznati) te primijeniti odgovarajuće djelovanje s ciljem smirivanja napetosti, ili pak poticanja krize, ali na način i pod kontrolom planera PO. Obavijesti o mogućim CP trebaju sadržavati odgovore na sljedeća pitanja: - značajke CP (pojedinca, grupa, zajednice) s posebnim naglaskom na njihove slabosti, stavove, mišljenja, razinu prihvatljivosti PO i njezinu/ njihovu moguću upravljivost - čimbenici koji ujedinjavanju CP i čimbenici koji mogu izazvati unutarnje podjele kod CP - teme na koje je CP posebno osjetljiva, odnosno ranjiva - koji medij ima utjecaj (i koliki) na koju od postojećih CP - osobni podaci ključnih osoba, bilo da se radi o osobama koje donose, sudjeluju u donošenju odluka (znači osobe od primarnog utjecaja), ili da se pak radi o osobama koje na nižim razinama djelovanja unutar pojedinih grupa mogu potaknuti i/ili pokrenuti promjene na nižim, a potom i na višim, razinama djelovanja. Podaci o medijima (odnosno komunikacijskim kanalima) koji se prikupljaju trebaju dati odgovore na sljedeća pitanja: - koji mediji djeluju na ciljanom području - koji mediji imaju utjecaj na CP a nalaze se izvan primarnog područja djelovanja CP - vlasnička struktura medija - urednička politika, urednici, komentatori, vodeći novinari, njihove osobine, prednosti, mane, neispunjene želje, ambicije, očekivanja, pristupačnost - dostupnost medija na ciljanom području - utjecaj pojedinog medija na pojedinu CP - drugi mediji putem kojih se mogu prenositi proizvodi PO - mogućnost suradnje pojedinih medija i njihovih djelatnika, otvorena i/ili prikrivena, s planerima i provoditelj ima PO. Istovremeno se moraju prikupiti i: - obavijesti o temama i simbolima od bitnog značaja za CP, a koji se

42 mogu i trebaju, ili promijeniti, ili podržati - teme i sadržaji koji se trenutno nalaze u javnome medijskom prostoru - teme i sadržaji koji definiraju postojeći korpus javnog znanja CP i koji treba promijeniti/podržati u skladu sa željama planera PO. Naime, ako je postojeći KJZ obilježen sadržajima koji onemogućavaju učinkovito provođenje IO i PO, potrebno ga je promijeniti u skladu s potrebama i željama planera IO. Međutim, ako je postojeći KJZ ciljane publike obilježen sadržajima koji odgovaraju potrebama planera i provoditelja IO i PO, onda ga treba podržavati i poticati njegov razvoj u željenom pravcu, prema projektiranoj budućnosti. Odgovore na ta pitanja treba prikupiti dovoljno rano koristeći sve raspoložive izvore koji planerima PO stoje na raspolaganju (državne institucije, vladine i nevladine organizacije, udruge i agencije, međunarodne organizacije, udruge civilnog društva). Najbolje informacije pak mogu dostaviti izvještajnosigumosne službe koje moraju biti uključene u cijeli proces planiranja i provođenja PO u svim fazama, od početka do kraja. Za ovaj rad je posebno zanimljiva činjenica da u procesu prikupljanja obavijesti izvještajne naravi za potrebe planiranja i provođenja PO aktivno sudjeluju i agencije kao što su USAID i USIA koje se u navedenom priručniku (US Department of Army, 1994.) nazivaju izvještajni čimbenici izvan sustava ministarstva obrane (Non- DoD Intelligence Assets). Raščlambom prikupljenih obavijesti potrebno je identificirati utjecajne osobe (njihove mane, slabosti, neispunjene želje i očekivanja, skrivene i neskrivene ambicije), utjecajne grupe i zajednice (interesi koji ih povezuju, značajke koje ih obilježavaju, vodeće osobe), pojedince i grupe koji bi u doglednoj vremenskoj perspektivi mogle postati utjecajne ili koje bi mogle najbolje ispuniti postavljene ciljeve i zadaće planera PO. Istovremeno je potrebno utvrditi i najbolje načine te komunikacijske kanale i sredstva putem kojih se može izvršiti najsnažniji i najučinkovitiji utjecaj (s obzirom na vrijeme potrebno za nametanje volje te intenzitet slanih poruka) na pojedine CP. Po provedenoj raščlambi ciljane publike, komunikacijskih sredstava i sadržaja koje treba primijeniti prema pojedinoj CP, potrebno je izraditi sadržaj PO te ga usmjeriti prema CP. U planiranju PO potrebno je predvidjeti i ponašanje drugih publika koje nisu CP, ali koje će, s obzirom na postojanje GIO, istima biti izložene. Druge publike, koje nisu primami cilj PO, mogu utjecati na ponašanje CP i (ne)prihvaćanje sadržaja PO kojima se izlažu. Istovremeno postoji mogućnost da će pojedine aktivnosti biti i prepoznate kao PO kojima se želi promijeniti KJZ ciljane publike te izvršiti nametanje volje uslijed čega CP može pokrenuti i provođenje protumjera i aktivnosti s ciljem onemogućavanja daljnjeg provođenja PO. Zadaća prepoznavanja napadnih IO (a samim time i PO) kod napadnutog je, uglavnom, u primarnoj nadležnosti službi iz sastava izvještajno-sigurnosnog sustava. Stoga je, ako se želi smanjiti (ili onemogućiti) proces prepoznavanja

43 izlaganja CP napadnim IO, potrebno onemogućiti izvještajno-sigumosni sustav (blizak CP) u provedbi svojih zadaća. To se postiže urušavanjem sustava nacionalne sigurnosti napadnutog cilja ili preuzimanjem kontrole nad istim kroz kadrovske i organizacijske promjene, a koje koriste informacijskom napadaču.

44 Djelovanje i provjera učinkovitosti PO Psihološke operacije kojima se izlaže CP mogu poticati neke od sljedećih (pojedinačno ili skupno) aktivnosti i osjećaja kod CP: - osjećaj nemoći, slabosti, bezvoljnosti, beznađa, defetizam, obeshrabrivanje, nezadovoljstvo - urušavanje postojećeg sustava vrijednosti (osobnih, zajedničkih, tradicionalnih, etičkih) - relativizam, hedonizam i konzumerizam (poticanje neracionalnoga potrošačkog mentaliteta) - potrebu za promjenom postojećega političkog sustava i/ili promjenom vladajuće administracije - poticanje ili pak organiziranje aktivnih i nasilnih prosvjeda protiv vladajuće administracije - potrebu za opstankom trenutno vladajuće administracije ako ista ispunjava očekivanja naručitelja PO - poticanje unutarnjih podjela i sukoba. Za planere i provoditelje PO izuzetno su važne obavijesti o rezultatima primijenjenih PO prema pojedinoj CP. Obavijesti o učincima provođenih PO omogućavaju provođenje korisnih izmjena i dopuna provođenih aktivnosti kako bi iste mogle biti još učinkovitije (načelo povratne sprege). Obavijesti o rezultatima primjene PO prema CP mogu se dobiti od: - izvještajno-sigumosnih službi - NVO preko kojih se, izravno i posredno, djeluje u oblikovanju korpusa javnog znanja CP - NVO koje nisu izravno uključene u PO prema CP nego su povezane s NVO koje djeluju na ciljanom području i prema CP - međunarodnih institucija i udruga koje djeluju na, i prema, ciljanom području i CP - specijaliziranih tvrtki i institucija koje provode različita ispitivanja javnog mijenja - praćenjem medijskog sadržaja koji se pojavljuje na ciljanom području kao i onog koji ima određeni utjecaj na CP, a ne nalazi se izravno na području djelovanja CP - osoba koje aktivno koriste mogućnosti koje im pruža današnji web 2. generacije prema kojem čitalačka publika aktivno sudjeluje u kreiranju (prvenstveno komentiranjem) vijesti koja zbog toga rijetko kada poprima konačan oblik. Sukladno dobivenim rezultatima vrši se korekcija (ako je potrebna) tematskih sadržaja i komunikacijskih kanala koji se koriste u provođenju PO. Istovremeno se prati ponašanje CP, analizira mogućnost prepoznavanja provođenih PO od strane CP kao i protumjere koje isti mogu primijeniti prema naručiteljima, planerima i provoditeljima PO.

45 Govoriti istinu je malograđanska predrasuda Lenjin

46 3. PROTUOBAVIJEST Tijekom rada u diplomaciji imao sam prilike razgovarati s velikim brojem diplomata. Tema jednog od tih razgovara bile su i, nazovimo ih tako, uspješne diplomacije". Komentirajući različite događaje iz povijesti diplomatskih odnosa jedan od kolega je smijući se postavio pitanje znamo li koja je diplomacija najbolja na svijetu. U istom je tonu i odgovorio: Austrijska". Izraz iznenađenosti na našim licima ga je još više razveselio. Pa naravno da su najbolji jer su gotovo cijeli svijet, u kratkom vremenu, uspjeli uvjeriti da je Ludwig van Beethoven Austrijanac, a Adolf Hitler Nijemac". Ova šala ima i svoju znatno ozbiljniju stranu: ukazuje na procese kojima se mijenja javno znanje, kako se na njega može utjecati s iznenađujućim posljedicama. Kako bi se spriječilo potpadanje pod utjecaj protuobavijesti, potrebno je moći i znati prepoznavati procese kojima se pokušava utjecati na KJZ pojedine grupacije i zajednice, prepoznati nositelje takvih aktivnosti kao i kanale distribucije protuobavijesti.

47 Postojeće definicije protuobavijesti Protuobavijest je jedan od ključnih elemenata u planiranju i provođenju PO. Kao i neki drugi pojmovi iz teorije informacijskih znanosti, ni protuobavijest nema jedinstvenu i općeprihvaćenu definiciju. Neke od postojećih definicija su: 1. lažno, netočno prikazivanje činjenica, netočna vijest, obično u medijima (Anić, Goldstein, 2007.) 2. svaka informacija, prerađena ili deformirana od strane državnih tijela kako bi se prikrio njezin stvarni autor, plasirana s ciljem utjecaja na djelovanje jedne ili više stranih vlada, međunarodnih organizacija, dužnosnika, osoba te javnih ili privatnih subjekata s ciljem da njezin autor dobije podršku za ispunjavanje svojih političkih i vojnih ciljeva (Carl, 1996.) 3. u slučajevima postojanja dvostrukih agenata ili u ratnim operacijama obmanjivanja sve informacije (i istinite i lažne) kojima je cilj omogućiti neometano djelovanje dvostrukih agenata 4. brižljivo, od strane izvještajne službe pripremljena nazovi-obavijest s ciljem unošenja zablude, obmane, ometanja ili potkopavanja povjerenja u pojedince, institucije i vlade (Rječnik FBI) 5. stvaranje i širenje informacija etiketirajućeg i netočnog sadržaja s ciljem ocrnjivanja protivnika (Polmar, Allen, 1998.) 6. ciljana distribucija netočnih informacija (Roewer, Schaefer, Uhl, 2003.) 7. pogrešne informacije koje su namjerno javno objavljene ili su pak u javnost dospjele curenjem iz službenih izvora (vlada, ministarstva, izvještajno-sigurnosne službe...) kako bi utjecale na javno mnijenje ili strane vlade: On će, nesvjestan toga, biti komunikacijski kanal za plasiranje dijelova protuobavijesti usmjerene prema izvještajnoj službi strane države (Ken Follett) 8. svjesno širenje potpuno ili djelomično netočnih informacija riječima, pismom, slikom ili drugim oblicima djelovanja s ciljem zastrašivanja i slabljenja djelovanja i potencijala

48 protivnika MfS-a (Marxen, Werle, 2004.). Pojam protuobavijesti je nastao, i razvijen je, u sustavu sovjetskih izvještajno-sigurnosnih službi kao jedno od sredstava i metoda djelovanja uz pomoć koje su izvršavani postavljeni ciljevi i zadaće. Stoga je potrebno objašnjenje i određenje tog pojma početi korištenjem rječnika kojim se koriste izvještajno- sigurnosne službe. Protuobavijest (dezinformacija, eng. disinformation, njem. Desinformation, rus. dezirfomacion, tal. disinformazione, fran. desinformation, španj. desinformacion) naziv je koji su prvo skovali i upotrijebili pripadnici sovjetskih sigurnosnih službi početkom 20. stoljeća. Protuobavijest su, kao sredstvo borbe protiv svojih protivnika, koristili sovjetski komunisti predvođeni Lenjinom. U službenu uporabu" unutar sovjetskog izvještajno-sigurnosnog sustava ulazi godine kada I. S. Inshlikt, tadašnji zamjenik šefa GPU-a (preteče KGB-a, današnjeg FSB-a) predlaže osnivanje posebnog ureda za provođenje aktivnih izvještajnih operacija. Pod tim pojmom podrazumijevani su procesi i djelovanja upereni prema stranoj i domaćoj javnosti s ciljem manipuliranja osjećajima i percepcijama javnog mijenja u odnosu na pojedine teme. S ciljem učinkovitijeg planiranja i provođenja operacija protuobavještavanja (dezinformiranja), nametanja poželjnih stavova različitim CP, u siječnju godine osnovan je odjel koji je takva traženja trebao provesti u praksi. Odjel je postao poznat po svom kasnijem nazivu Odjel A, po prvom slovu izraza aktivne mjere koji su Sovjeti koristili kao prikriveni naziv za ovaj oblik djelovanja. Prvi načelnik Odjela bio je general Ivan Ivanovič Agajan koji je tečno govorio nekoliko stranih jezika. Smatra se da upravo Agajan stoji iza operacija kojima je poticano antisemitsko djelovanje njemačkih državljana u Njemačkoj i širom svijeta. Sovjeti su razlikovali nekoliko različitih vrsta djelovanja putem protuobavijesti. Sredinom prošlog stoljeća propagandom su nazivane sovjetske protuobavijesti usmjerene prema Zapadu, a koje su kao takve uspješno prepoznate. Sovjeti su razlikovali tri vrste propagande: - crnu: čije je provođenje bilo u nadležnosti KGB-a (odnosno sigurnosno-izvještajnih službi) i širila se preko njihovih izvora i suradnika - bijelu: koja je vođena od strane Odjela za informiranje sovjetske KP, širena je preko državnih institucija i medija (radijskih i tiskanih) - sivu: koja je vođena od strane Međunarodnog odjela sovjetske KP i koja je širena preko prijateljskih komunističkih-socijalističkih partija/ stranaka izvan tadašnjeg SSSR-a. Danas ti nazivi imaju donekle izmijenjenu definiciju kojoj je temelj upravo podjela izvršena u bivšem SSSR-u: - crna propaganda - prikriva svoj stvarni izvor tako što ga maskira laž-

49 nim, navodnim izvorom - bijela propaganda - aktivnost koju stvaratelj priznaje kao svoju vlastitu - siva propaganda - kod koje se izvor ne može jasno razabrati/raspoznati. Prema KGB-u operacije temeljene na protuobavijestima su operacije proizvodnje utjecaja, nametanja frustracija javnosti, izoliranja i slabljenja političkog, vojnog i gospodarskog vodstva, traženja i otkrivanja protivnikovih slabih ločaka. To je proces u kojem je oblik združenog djelovanja politike i IO nužan preduvjet za ukupni uspjeh. Izraelski Mossad protuobavijesti, koje plasira putem svojih pozicija u medijima s ciljem utjecanja na javno mnijenje, naziva bijelim tračem / bijelom hukom" (,,whitegossip / weisse Rauschen ).

50 Djelovanje protuobavijesti Protuobavijest (dezinformacija) je sredstvo, a protuobavještavanje (dezinformiranje) metoda koja se koristi na svim razinama zajednice i društva kao i u skoro svim područjima: poslovnim, socijalnim, političkim, vojnim, sigurnosnim. Može biti usmjerena prema vanjskom i unutarnjem javnom mnijenju, odnosno vanjskoj i unutarnjoj ciljanoj publici. Dio je procesa provođenja psiholoških, odnosno informacijskih operacija. Cilj je svake protuobavijesti promjena, ili učvršćivanje, postojećeg načina i i/mišljanja CP te navođenje protivničke strane (na razinama svjesnog i nesvjesnog odlučivanja) na donošenje odluka i djelovanje u korist vlastite štete, a u korist onih koji upravljaju IO. Njome se pokušava razbiti kohezija i vezujuća sila koja CP drži na okupu (bilo da se radi o vjerskim, političkim, kulturnim, povijesnim, civilizacijskim vezama), potkopava se povjerenje u vladajuću strukturu, diskreditiraju se ili omalovažavaju pojedinci i interesne grupe/udruge. Istovremeno, naručitelj i prevoditelj protuobavještavanja se mora potruditi da i on sam, kao i njegova" javnost, ne postane žrtva protivničkih protuobavijesti. Da bi neka obavijest bila protuobavijest, u njezinu stvaranju i vođenju prema pojedinoj CP i njenom IKS moraju postojati bar tri elementa (prema Volkov, 2001.): - manipulacija sustavima odlučivanja CP - korištenje zaobilaznih sredstava s ciljem infiltracije u IKS ciljane publike i postizanje zadanog cilja nametanja vlastite volje CP te - stvarni naručitelj i autor protuobavijesti moraju biti prikriveni. Iz svega navedenog izvodimo definiciju protuobavijesti: Svjesno iskrivljena, nepotpuna te djelomično ili potpuno netočna obavijest koje je naručitelj i stvarni autor prikriven, kojoj je cilj da CP, utjecajem na kognitivnoj razini, navede na donošenje odluka koje im nanose štetu, odnosno kratkoročno i/ili dugoročno mijenja njihov KJZ.

51 Proces stvaranja protuobavijesti Protuobavještavanje je proces kojim se protuobavijest, nekim od mogućih informacijsko-komunikacijskih kanala, upućuje prema CP. Stvaranje učinkovite protuobavijesti zahtijeva znatna predznanja o ciljanoj publici, njezinoj prošlosti, sadašnjosti te očekivanoj budućnosti. Ta se predznanja moraju temeljiti na velikoj količini relevantnih obavijesti (podataka i informacija) prikupljenih na različite načine (javnim i prikrivenim djelovanjima). Tek na temelju izvršenoga temeljitog prikupljanja i obrade prikupljenih podataka može se pristupiti planiranju protuobavijesti na različitim razinama. Njome se može poticati promjena, ali i podržavati postojeći način razmišljanja, odlučivanja, djelovanja sustava vrijednosti kod ciljane publike. Ako je planer nezadovoljan s postojećim stanjem KJZ, nastojat će ga promijeniti (ili u smjeru smirivanja, ili u smjeru pogoršavanja trenutnog stanja). Ako je pak zadovoljan dostignutim stanjem KJZ, isto će pokušati održati nastavljajući svoje djelovanje. Stoga je neophodno stalno pratiti učinkovitost protuobavještavanja (odnosno psiholoških i informacijskih operacija u cjelini) kako bi se iste, na temelju prikupljenih podataka, informacija i raščlambi, mogle po potrebi redefinirati u skladu s novim potrebama i ciljevima te u skladu s mogućnostima novih (ili pak korištenjem postojećih) informacijsko-komunikacijskih sustava i sredstava. Protuobavijest treba: - biti prihvatljiva CP na način da je ista prihvati bez sumnje u njezinu dobronamjernost i vjerodostojnost - stvoriti uvjete da se CP poistovjeti s njezinom temom, odnosno ista mora biti prikladno zamotana" i kao takva prikazana CP - biti proslijeđena na način prilagodljiv CP te prihvatljiv u kontekstu s dodanim sadržajem koji će je učiniti naizgled istinitom i privlačnom - biti proslijeđena prema CP putem relevantnog medija i/ili posrednikaferengija (koji je može pokrenuti, prenositi i održavati) - CP navesti da zna, misli i da vjeruje da zna ono što naručitelji i planeri PO žele, te da se ponašaju u skladu s njihovim očekivanjima i planovima - potaknuti nezadovoljstvo, unutarnje podjele i nesigurnost u CP, odnosno u drugom slučaju podržati stanje koje odražava potrebu naručitelja i planera PO - stvoriti psihozu i dezorijentiranost koja može potaknuti promjene (ako treba i nasilne i nedemokratske pod uvjetom da ih se pokuša kontrolirati i nadzirati kako ne bi otišle u drugu krajnost) - upravljati osjećajima, percepcijom i odlukama CP u vremenima krize i rata protivnikov KJZ treba zasuti različitim mirovnim inicijativama i aktivnostima kojima je cilj slabljenje, sprječavanje i onemogućavanje organiziranja obrambenih aktivnosti upravljati sjećanjima CP, definirati joj sadašnjost te projektirati njezinu budućnost

52 - utjecati na stavove i mišljenja, te po potrebi mijenjati razinu utjecaja, ključnih institucija i ustanova koje sudjeluju u promišljanju budućnosti različitih CP, koje rade na jačanju svijesti o pripadnosti nekome i nečemu, koje drže do tradicionalnih vrijednosti (kao što je obiteljska zajednica, kultura, povijest, znanost...) - istovremeno napasti moguće obrambeno djelovanje napadnute CP (ili njegova saveznika) diskreditiranjem nositelja obrambenih sposobnosti i prije mogućeg pojavljivanja protumjera. Tema protuobavijesti treba: - biti jasna, jednostavna, prihvatljiva, uporabljiva te popraćena, prikrivena i prekrivena istinitom informacijom - izravno utjecati na razum pa na osjećaje CP - zaintrigirati, zavesti i privući pažnju, iznenaditi i šokirati jer tada djeluje na podsvijest, odnosno na emocije i percepciju, prestrašiti odnosno potaknuti maštu (tu se nalazi znatna uloga medija koji mogu ispuniti ove kriterije jer emocije prodaju medije) - odvući pozornost (ako treba i zasićivanjem medijskog i informacijskog prostora) od nekoga drugog sadržaja ili teme koja može negativno utjecati na procese provođenja PO - biti nenametljiva, ne smije ih biti previše kako ne bi pobudile sumnju u stvarne namjere, odnosno kako ne bi bile prepoznate kao dezinformacije od strane ciljane publike.

53 Protuobavještavanje metode Uspješnost procesa protuobavještavanja ovisi o dobrom planiranju i logičnom slijedu planiranih događaja i objava. Ako je taj proces dio šireg procesa koji traje i kojim se upravlja na vjerodostojan i kvalitetan način te ako postoji kontinuitet (stalnost) u planiranju, upravljanju i vođenju cijelog procesa, veća je mogućnost da će protuobavijest biti prihvaćena. Kako bi ovaj proces bio učinkovit, mogu se koristiti neke od sljedećih metoda i načina u njegovu planiranju i vođenju: - nadzor i upravljanje IKS: * prikrivenim djelovanjem preuzeti (djelomično ili potpuno) postojeće te osnivati nove (posredno ili izravno) medije preko kojih će se (otvoreno i prikriveno) plasirati proizvode PO prema CP * stvaranje i upravljanje ferengijima (koji protuobavijest prenose svjesno, ali i nesvjesno), - nadzor i upravljanje sadržajem: * pranjem informacije" nametnuti svoju volju * u skladu s potrebama i mogućnostima protuobavijest treba dobiti višedimenzionalni oblik (slika, ton, tekst); posebnu je pozornost potrebno obratiti na procese obrade slike i zvuka jer su to atributi koji imaju znatniji utjecaj na emocionalni dio osobe ( slika govori više od tisuću riječi") * planiranjem, proizvodnjom i distribucijom djelomično i/ili potpuno krivotvorenih dokumenata i sredstava plaćanja (novac, obveznice, poštanske marke) * planiranjem, distribucijom i poticanjem širenja potpuno i/ili djelomično lažnih glasina i vijesti, kao i tendencioznih viceva o redoslijedom objavljivanih vijesti u različitim medijima, veličinom prostora te mjestom koju vijest zauzima u pojedinom mediju o ignoriranjem (prešućivanjem) pojedinih događanja i aktivnosti kao i njihovih sudionika o prešućivanjem, ignoriranjem u određenom trenutku/periodu, a tek naknadno kroz prividnu objektivnost dati jednak prostor svim stranama za iznošenje mišljenja i stavova po pojedinim pitanjima (za one koji se već neko vrijeme napadaju teško je obraniti se od dezinformacije) o pretjeranim isticanjem i prenaglašavanjem pojedinih tema o sotoniziranjem, etiketiranjem osoba i grupa nazivljem koje proizvodi negativne osjećaje o optuživanjem CP za sustavno

54 planiranje i činjenje zločina * diskreditiranjem svega što je dobro i pozitivno kod ciljane grupe, posebno skupa tradicionalnih vrijednosti (obitelj, vjera, kultura, nacionalni ponos, ideja i svijest o pripadnosti nekome i nečemu, dostojanstvo, znanje) jer je to put kojim se izravno ugrožava postojanje CP, njezino zajedništvo i njezina budućnost * poticanjem i proizvodnjom pristanka na relativizam, hedonizam, potrošački mentalitet, nihilizam, stvaranjem osjećaja beznađa, nemoći, slabljenjem duha i morala, poticanjem ovisnosti o življenju u trenutku umjesto organiziranog planiranja života i životnih aktivnosti * proglašavanjem pojedinih predstavnika (bez obzira jesu li optužbe istinite ili neistinite) vladajućih/upravljačkih struktura u CP kriminalcima i zločincima, stalno ponavljanje takvih tema, uz neophodno uvećavanje njihove važnosti i intenziteta * potkopavanjem ugleda, omalovažavanjem sposobnosti, mogućnosti, znanja i htijenja vladajuće/upravljačke strukture, poticanjem negativnog i agresivnog raspoloženja javnosti spram istih * podmetanjem CP da je neki njezin/a pripadnik/pripadnica (ili više njih) rekao/rekla ili mislio/mislila reći ono što nije ni rekao/rekla ni napravio/napravila (a ni mislio/mislila napraviti), izvlačenjem izjava iz konteksta, njihovim mijenjanjem, doradom, skraćivanjem, miješanjem s drugim izjavama, podmetanjem izjava za koje se vjeruje da bi rekao/rekla da je bio iskren * poticanjem nesloge, unošenjem razdora i sukoba temeljem različitih osnova. Samo dobro isplanirana, proračunata, brižljivo plasirana i podmetnuta protuobavijest odgovarajućeg vremena trajanja ima šanse za uspjeh. Stihijske, nesvjesne i slučajne protuobavijesti nemaju puno šanse za uspjeh i često znaju nanijeti štetu upravo onome tko ih je potaknuo. Ona može polučiti najbolje rezultate ako je stvaratelj uspije ubaciti u komunikacijski sustav i informacijski proces CP čime ona (ako se kao takva ne prepozna) postaje dio KJZ napadnute CP, a time i činjenica na kojoj informacijski napadač može projektirati budućnost CP. Ako se pak izvještajnim djelovanjem pridobiju pojedinci u vrhu državne uprave koji su u stanju na najvišim razinama upravljanja provoditi

55 politiku i ciljeve protivnika, uspjeh procesa protuobavještavanja je gotovo izvjestan. Najučinkovitija je ona protuobavijest koju prati i istinita informacija, kao i situacija kada osoba, koja nije svjesna da je izložena protuobavijestima, svjesno i u najboljoj namjeri širi nametnutu protuobavijest.

56 Informacija je istinita, a ipak je protuobavijest? Potrebno je navesti i dva primjera (Siegel, 1998.) koja daju odgovor na pitanje: može li i istinita informacija biti u službi protuobavještavanja CP, odnosno pod kojim uvjetima istinita informacija može postati protuobavijest? Primjer 1: Pamflet koji je međunarodna zajednica distribuirala širom Republike Srpske i na kojem se objašnjava arbitražna odluka o statusu grada Brčko iz ožujka nije sadržavao činjenicu da je vodstvo Republike Srpske odbilo tu odluku. Primjer 2: Glavni časnik za upravljanje informacijama SFOR-a je inzistirao da članak o obrazovanju, objavljen u SFOR-ovom časopisu Glasnik mira, izostavi dio u kojem se citira hrvatskog ministra iz BiH koji je objasnio da će djeca koja pohađaju škole u područjima pod nadzorom HVO učiti hrvatsku inačicu bosanske povijesti. Iz navedenih primjera jasno se vidi da su objavljene, namjerno nepotpune, informacije kojima je cilj obmanjivanje CP na način da se poruka obradi kako bi se prilagodila potrebama lokalnog stanovništva". Stoga, držimo da istinita informacija koja nije potpuna, koja preoblikuje istinu s ciljem namjernoga negativnog utjecaja na KJZ, koja netočno prikazuje stvarni kontekst događaja te namjerno navodi CP na netočno zaključivanje jest protuobavijest zbog utjecaja na CP te zbog posljedica koje namjerava nanijeti postojećem KJZ. Loše ćemo se provesti odemo li predaleko ispred javnog mnijenja Winston Churchill Očito je da je medijski rat u ovom stoljeću jedna od najučinkovitijih metoda; njime se, u biti, može postići 90% rezultata u pripremi bitke Osama bin Laden

57 4. MEDIJSKE OPERACIJE I INFORMACIJSKA NADMOĆ Prijenos informacijskog sadržaja nije moguć ako ne postoji sredstvo ili način uz pomoć kojeg će isti sadržaj biti prenesen od pošiljatelja do primatelja. Stoga je postojanje komunikacijskog kanala, odnosno sredstva za komuniciranje, neophodan uvjet za njegov prijenos. Razvojem komunikacijskih sredstava i medija koji služe kao nositelji podataka i informacija povećala se brzina, količina, kvaliteta i pouzdanost njihova prijenosa. Današnja informacijsko-komunikacijska sredstva omogućavaju prijenos, do nedavno, neslućenih količina obavijesti i njihovu, gotovo trenutnu, globalnu dostupnost. Mediji obilato koriste nove tehnike i tehnologije (pogotovo u informacijsko-komunikacijskoj domeni). Zato imaju nemjerljivo veću mogućnost utjecaja na javnost i CP negoli ikad ranije. Ta se mogućnost vrlo često koristi u planiranju i provođenju IO jer je to najbrži put k ciljanoj publici. Medije danas možemo podijeliti u 3 glavne grupe: - tiskani - elektronski (radio i TV) - WWW. Svaki medij ima svoje posebnosti, svoje prednosti i nedostatke u procesima prijenosa informacija prema CP. Tiskani mediji su uglavnom jednosmjerne naravi (korisnik može sudjelovati u kreiranju obavijesti, ali tek naknadno kroz neki od oblika reakcija koje se može, ali i ne mora, objaviti niti može privući pažnju koju je privukla početna obavijest). Kod elektronskih medija postoji mogućnost sudjelovanja korisnika u reagiranju na obavijest (dvosmjerna komunikacija), ali u mjeri u kojoj to dozvoljava urednik ili voditelj programa, odnosno u mjeri i na način koji je definiran tehničkim sredstvima. WWW mediji pak mogu biti, u odnosu prema utjecaju korisnika obavijesti na njezin sadržaj i smisao, jednosmjerni, dvosmjerni ali i interaktivni u smislu izravnog kreiranja obavijesti. Današnji mediji ne služe više samo za prijenos obavijesti s ciljem obavještavanja dijela javnosti koja ih prati i kojoj se obraćaju. Mediji danas nastoje snažno oblikovati javno znanje ciljane publike, uzrokovati i voditi procese promjene tog znanja ili pak održavati njegovu trenutnost, djelovati sukladno interesima koji ih pokreću i koje im predlažu (i traže od njih) njihovi politički i/ili gospodarski sponzori. Radio, TV, tisak i internet, a posebno širokopojasni internet nove generacije, omogućavaju istovremen i izravan, bez prostorno-vremenskog ograničenja, utjecaj na mnoge KJZ, bez obzira gdje se nalaze i kojoj CP pripadaju. Posebno se to odnosi na internet nove generacije gdje su mnogi korisnici ujedno i aktivni stvaraoci njegova sadržaja, a ne više samo njegovi pasivni konzumenti. Odnos planera i provoditelja IO prema medijima može biti višeznačan: rad s medijima u skladu s ispunjavanjem obostranih interesa rad protiv medija kako bi se utjecaj takvih medija na CP smanjio ili čak onemogućio rad u

58 medijima plasiranjem ciljanih protuobavijesti putem različitih uporišta, a da uredništvo nije ni svjesno da ih se koristi u takvu djelovanju rad preko medija koji se nalaze pod potpunom kontrolom planera i provoditelja IO.

59 Mediji i zabranjena znanja Prema jednoj od postojećih definicija, javno znanje je znanje dostupno svakome" (Princeton University), ono je određeno sadržajem koji postoji u javnom informacijskom prostoru. Istovremeno u KJZ pokušavaju, iz različitih pobuda (političkih, poslovnih, socijalnih, sigurnosnih...), prodrijeti i dijelovi znanja koji se nalaze u korpusu zabranjenog znanja. Prelaskom u KJZ do tada kontrolirana znanja mogu znatno utjecati na postojeće korpuse znanja. Odličan primjer na utjecaj zabranjenog znanja koje difuzijom nastoji postati dio javnog znanja jesu događanja koja su prethodila raspadu tadašnje SFRJ. Zabranjivana znanja su doslovno prokuljala na javnu scenu te, pored ostalih događanja, omogućila stvaranje uvjeta koji su doveli do raspisivanja prvih slobodnih, višestranačkih i demokratskih izbora za Sabor. Za vrijeme vladavine komunističke partije u tadašnjoj SFRJ državna ideologija marksizma-lenjinizma-titoizma nametnuta je kao obvezatna, službena, ideologija na kojoj se mora temeljiti znanstveni pogled na svijet, procese, događanja. Javno i društveno znanje su, djelovanjem preko svih vrsta postojećih medija, oblikovali pripadnici Saveza komunista ( onaj koji nije marksistički orijentiran ne može biti urednik u ovoj kući (Stipčević, 1997.)). Budući da je partijska disciplina ispred i iznad argumenata nametanje partijske cenzure i zabrana te uvođenje autocenzure kao poželjnog oblika dodatnog osigurača pisanja u skladu s partijskim naputcima, bio je uvjet za zapošljavanje te o(p)stanak na radnim mjestima. Novinari su imali status društveno-političkih radnika sa znatnom društveno-političkom odgovornošću" u odnosu prema onome što su pisali. Ta je vrsta odgovornosti nagrađivana dodatkom na plaće (u iznosu od 10%). Drugim riječima, novinari su tada bili politički radnici koji su (neki su morali, neki su htjeli, a neki su takvo djelovanje zahtijevali i na njemu inzistirali) izvršavali naloge partijskih organizacija SK. Svaka ustanova, tvrtka, institucija, služba imala je vlastitu partijsku organizaciju Saveza komunista koja se brinula o ideološkoj ispravnosti i političkoj čistoći radnika, službenika, vodstva, a u slučaju medija i napisanog, odnosno objavljenog sadržaja. Ono što nije bilo po volji partijskim djelatnicima bilo je zabranjeno. Ne samo napisano u tadašnjoj državi nego i ono napisano u inozemstvu. Kao kratku ilustraciju slobode" medijskog prostora u bivšoj SFRJ, odnosno sadržaja koji su partijskim odlukama svrstani u korpus kontroliranog znanja, ističemo popis objavljen u Biltenu za članstvo,,hdz-a u osnivanju", godište 1, broj 2, listopad (radi se o Biltenu koji je napisala i uredila grupa članova Inicijativnog odbora za osnivanje HDZ-a koji nisu prihvatili vodstvo HDZ-a izabrano na sjednici od ) samo jednog dijela reakcionarne zapadne štampe", zabranjenog u Socijalističkoj Republici Sloveniji, a time i u cijeloj SFRJ prikazanog tablicom 1: Tablica 1. Različite tiskovine zabranjene u Socijalističkoj Republici Sloveniji, a time i u cijeloj Jugoslaviji

60 Dodatan pregled zabranjenih tiskovina od do godine donosi B. Novak u knjizi Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću". Prema njegovim navodima u tom su vremenu većinom zabranjivane tiskovine kojih su izdavači bile različite organizacije mladih te posebno vjerski tisak. Povećana dostupnost podataka i informacija iz korpusa kontroliranog znanja u svakom pogledu narušava statičnost korpusa otvorenog znanja. Veći broj dostupnih medija nužno znači i veći broj informacija (ali ne nužno točnih, objektivnih i istinitih), što je izravno u vezi s većom mogućnošću pojave različitih protuobavijesti i potpadanju pod njihov utjecaj. U financijskom smislu masovni mediji ne ovise samo o tržištu, odnosno o broju prodanih primjeraka svojih izdanja. Izraženiju ovisnost imaju o tvrtkama kojima prodaju promidžbeni prostor u svojim tiskovinama, u radijskom i TV programu te elektroničkim izdanjima. Tvrtke oglašivači na takav način mogu izravno utjecati na uređivačku politiku, na objavljivanje, oblikovanje ili pak zaustavljanje pojedinih (protu)obavijesti kako u gospodarske, tako i u političke svrhe (protiv vladajuće strukture koja namjerava donijeti jedan ili više zakona koji tim gospodarskim subjektima iz nekog razloga ne odgovaraju). Mnogi se mediji danas upravo vode i sintagmom da je najbolja vijest ona koja najbolje prodaje medije i koja je marketinški privlačna. To su vijesti koje razbuktavaju maštu već u svojem naslovu", vijesti koje nose pridjev ekskluzivno, tajno, udarno, prijelomno", odnosno vijesti kojima je cilj emocionalni a ne racionalni dio osobe - kupca, potrošača. Time mjere vrijednosti i kvalitete obavijesti i informacije kao što su objektivnost, točnost, istinitost, vjerodostojnost, korisnost u oblikovanju javnog znanja gube na važnosti i vrijednosti. Stoga javno znanje prestaje biti korpus istinitog i objektivnog znanja". Ono je uistinu postalo znanje dostupno svima zbog čega je podložno mnogim utjecajima te znanje čija je vrijednost, objektivnost, odnosno relevantnost često vrlo upitne kvalitete. Javno znanje više nije nužno objektivno i istinito u svim svojim dijelovima i područjima jer na njega izravno utječu obavijesti i protuobavijesti koje se u skladu s različitim NIS, a čija se djelovanja (i utjecaj) isprepliću na globalnim, regionalnim, nacionalnim i lokalnim razinama djelovanja, namjerno plasiraju u javnost.

61 Mediji i NIS Mediji su ključni instrument za uspješno provođenje nacionalnih informacijskih strategija na svim razinama djelovanja (strateškoj, taktičkoj, operativnoj) i prema svim razinama ciljeva (lokalni, nacionalni, regionalni, globalni) jer skoro pa i nema događaja koji mediji ne prate, slabije ili intenzivnije. Gotovo svaki događaj može se učiniti medijski zanimljivim na način da se prilagodi potrebama informacijskog napadača. Informacijski napadač koji želi uspješno utjecati na javno znanje napadnutog (ali i vlastiti korpus javnog znanja) mora biti u stanju uspješnije od napadnutog nadzirati komunikacijske kanale čime nadzire i sadržaj koji se kreće tim komunikacijskim kanalima. Time se postiže informacijska nadmoć što gotovo sigurno osigurava ispunjavanje postavljenih ciljeva i zadaća. Kako bi se postigla IN, na napadačevoj strani je potrebna snažna, učinkovita, aktivna te potrebama prilagodljiva, koordinacija svih dijelova sustava i institucija vlasti kojima je rad s informacijama svakodnevni posao i obveza. Istovremeno, planeri IO moraju izvršiti podrobnu raščlambu CP. Poznato je da mlađa populacija informacije uglavnom prikuplja iz WWW-medija, dok starija populacija, trenutno, više sluša radio, prati TV i tisak. Internet je globalno dostupno, gotovo u potpunosti homogeno, sredstvo uz pomoć kojeg se vrlo lako mogu plasirati različite vrste obavijesti različite kvalitete. Bez obzira na njihovu kvalitetu, mogu biti prikazane na način koji može zainteresirati CP i na taj način utjecati na njihove stavove, mišljenja i djelovanja. Međutim, korištenje interneta u IO i medijskim operacijama (MO) zahtijeva neprekidnu (24h/7d) aktivnost kako bi se moglo odgovoriti na nove izazove. Internet je sve ono što nisu klasični mediji (tisak, radio, TV): brzo komunikacijsko sredstvo kod kojeg obavijest više ne kreira samo njezin stvaratelj nego i mnogobrojni korisnici. Razina intervencije korisnika obavijesti u samu obavijest može biti izuzetno visoka. Takvu mogućnost planeri i provoditelji IO i MO moraju znati iskoristiti za promicanje vlastitih interesa prikazujući usmjerene stavove kao glas naroda koji obvezuje" (po uzom na izreku Vox Populi, Vox Dei). Razina današnjeg razvoja WWW-a je takva da je internet postao nezaobilazna tema u svim ozbiljnijim raspravama o medijskim slobodama (i cenzurama), planiranju i provođenju IO i MO na razini pojedinca, grupe, zajednice ili pak subjekta međunarodnih odnosa. Upravo su prednosti koje pruža WWW i njegove najveće slabosti, ovisno o strani s koje se pojedini događaj promatra i raščlanjuje. Njegovo je postojanje (i ubrzani razvoj) dao puni zamah planiranju i provođenju novih pojavnih oblika, metoda i sredstava koje se koriste u IO: korištenje različitih vrsta računalnih virusa i drugih uljeza" kojima je cilj prikupljanje obavijesti, odnosno uništavanje protivničkih IKS, masovno širenje znanja koja se na određenom području i/ili određenoj državi nalaze u korpusu štićenih znanja", brojni slučajevi samoradikalizacije (kada osoba koja je u fizičkom svijetu povučena postane izuzetno aktivna (bilo

62 na osobnoj ili grupnoj razini) prvo u virtualnom, a potom i u stvarnom svijetu - poznati su slučajevi osoba koje su se samoradikalizirale s pozicija islamističkog fundamentalizma), izravnog utjecaja na financijske i gospodarske tokove kao i mnogih drugih djelovanja kojima je cilj utjecanje na kognitivne procese različitih CP. Postojanje WWW-a daje potpuno novi smisao asimetričnim sukobima kakve je svijet poznavao ranije. Potrebno je naglasiti da su danas djelovanja država na WWW-u (nazivamo ih mrežnim operacijama - Computer Network Operations - CNO) visokim razinama tajnosti zaštićene od pogleda zainteresiranih. To je jasno vidljivo iz, inače gotovo potpuno dostupnih, doktrina vojske SAD-a gdje je poglavlje o CNO nedostupno neovlaštenim osobama. Međutim, i CNO operacije dolaze u fazu kad su postale temelj za nove aktivnosti. Integriranost informacijskih i komunikacijskih sustava i tehnologija uvodi novo nazivlje koje se temelji na postojanju Cyberprostora i njemu pridruženih oblika djelovanja. Strane vlade, svjesne utjecaja medija na njihovu vlastitu poziciju na vanjskom, ali i unutarnjem političkom planu, pomno planiraju rad s medijima i djelovanje preko medija. Stoga je potrebno, s ciljem ispunjavanja strateških ciljeva Vlade", uskladiti djelovanje svih vladinih ministarstava", ali i drugih vladinih institucija prema i s medijima jer: Mediji su ključno sredstvo kojim se oblikuje mnijenje, domaće i strane publike, na području djelovanja..." (Media operations). Kontrola medijskog prostora predstavlja jedan od ključnih uvjeta za postizanje informacijske nadmoći jer se time nadzire i sadržaj koji prolazi dostupnim komunikacijskim kanalima. Stoga i ne čudi (iako se sasvim opravdano može postaviti pitanje legalnosti tog poteza) zahtjev koji je tadašnji državni tajnik SAD Colin Powell uputio vlastima u Kataru (listopad 2001.) da preuzmu nadzor nad TV postajom Al-Jazeerom jer je upravo ta postaja služila kao jedini, globalno nazočni medij, uz pomoć kojeg su Talibani i svi koji nisu mislili kao SAD i njezini saveznici, davali drugačija viđenja stvarnosti u Afganistanu. Vlasti u Kataru (gdje se nalazilo sjedište Al-Jazeere) nisu ispunile američki zahtjev. Nakon nekoliko tjedana ured Al-Jazeere u Kabulu su SAD slučajno bombardirale" (Riegert, 2002.). Rad s medijima, njihovo korištenje za promicanje vlastitih interesa nije aktivnost koja može odmah dati tražene rezultate. Proces pridobivanja medija, stvaranja njihove kredibilnosti u ciljanoj publici, njihove prividne objektivnosti i jačanja njihova utjecaja na CP te izdvajanje pojedinih novinara kojima se u procesu dodatne obuke daju znatna financijska sredstva kao i dodatna znanja, dugotrajan je proces koji iziskuje isplaniranu strategiju, strpljenje, organiziranost te jasnu viziju cilja koji se želi postići. Značenje potrebe kontrole medija, putem kojih se provode IO i ostvaruju ciljevi iz NIS, vidljivo je na slici 2 koja pojednostavljeno prikazuje proces plani-

63 ranja i provođenja IO, PO i MO; od pretvorbe prikupljenih podataka do izvjesnica u skladu s NIS, njihova primjena kao i proces povratne sprege kojim se prati reakcija CP na izloženost planiranim djelovanjima. Slika 2. Jednostavan prikaz procesa planiranja i provođenja IO Kontrola i nadzor nad medijima omogućava objavljivanje sadržaja koji je potpuno u skladu s predviđenim djelovanjima. Iako su i preostali dijelovi ovog procesa bitni, oni se ipak mogu mijenjati i biti manje ili više intenzivni. Međutim, bez kontrole i nadzora nad medijima, ne postoji mogućnost nadzora nad sadržajem koji se objavljuje ili pak treba objaviti. Stoga je za uspješno provođenje PO neophodna uspostava potpune kontrole nad medijima koji se koriste kao sredstva putem kojih se izravno utječe na pojedine CP.

64 Financiranje medija na području bivše SFRJ od Godine Medijske operacije međunarodne zajednice, različitih NVO i pojedinih vlada na području bivše SFRJ, vođene su željom za ostvarivanjem vlastitih interesa. Podrazumijevale su uporabu širokog spektra djelovanja: osnivanje novih medija, preuzimanja nadzora nad postojećim medijima te financiranje medija, različitih NVO, novinara i studenata. Prema postojećim podacima u te su aktivnosti ( godine) uložena znatna novčana sredstva kako je prikazano tablicom 2 (Rhodes, 2007.): Tablica 2. Službeni, ali nepotpuni, podaci o inozemnim ulaganjima u medije na Balkanu od do (iznosi su u milijunima eura) Navedeni iznos je uložen s ciljem preuzimanje nadzora nad medijskom scenom u zemljama nastalim raspadom SFRJ od strane većeg broja međunarodnih institucija, vlada i međunarodnih NVO kao što su: Europska zajednica, USAID, ministarstva vanjskih poslova i domicilnih veleposlanstva (Nizozemske, Švedske, Švicarske, Norveške, Danske, Njemačke, Francuske, Finske, Ujedinjenog Kraljevstva), Open Society Institute, Knight Foundation, Westminster Foundation, Friedrich Ebert Stiftung, National Endowment for Democracy, Švedski helsinški odbor, IREX ProMedia, MedienHilfe, Norvegian People s Aid, Press Now, Deutsche Welle, IPRI. Navedeni iznos od 269,2 milijuna eura nije i ukupan iznos. U navedenoj analizi nisu: - prikupljeni podaci o doniranim sredstvima u vremenu do godine - poznati svi donatori, niti primatelji donacija niti su svi donatori omogućili uvid u stvarne iznose doniranih sredstava (materijalnih i nematerijalnih) - obuhvaćeni donatori koji su sredstva donirali iz drugih pobuda (npr. iz islamskih zemalja i islamskih NVO pojedinim medijima u BiH i drugim zemljama regije). Možemo osnovano pretpostaviti da je ukupan iznos uložen u preuzimanje

65 nadzora nad medijima (od do 2006.) na području bivše SFRJ veći od 600 milijuna eura, dok je ukupan iznos investiran u kratkoročno i dugoročno oblikovanje javnog znanja svih navedenih zemalja vjerojatno blizak ukupnom iznosu od 1 milijarde eura. I sam autor (Rhodes, 2007.) ističe da je:... po prvi puta u povijesti, medijska podrška postala bitno, pa čak i središnje strateško sredstvo međunarodne zajednice za iznošenje širokog spektra stavova, od političkih do socijalnih pitanja... Medijska podrška je - uistinu - jedan od najispolitiziranijih oblika strane pomoći. Izravna pomoć medijima, kao i pomoć u medijskom sadržaju... bila je usmjerena na ispunjenje postavljenih političkih i društvenih ciljeva." Oblikovanje javnog znanja s ciljem promjene postojeće političke vlasti uspješno je izvedeno tijekom godine u Hrvatskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini. Potom su neki od aktera takvih procesa promjena postali svjesni stvarnosti: Hrvatski izvor nam je rekao: Mi smo iskorišteni za postizanje političkih ciljeva (smjenu HDZ-ove vlasti) i onda smo odbačeni. Pomoć koja nam je pružana nije bila u cilju promocije demokracije i demokratskih vrijednosti ". Jedan od ključnih problema s kojim su se susreli nezavisni mediji", različite NVO i udruge nakon promjene vlasti bio je nedostatak novčanih sredstava kojima je do tada obilno financirano njihovo djelovanje te nespremnost na tržišnu utakmicu. Stoga su se neki mediji, NVO i udruge zbog nedostatka sredstava ugasili dok su se drugi uspješno prilagodili na nove uvjete (kao što je slučaj s GONG-om) koji su nastavili prikupljati sredstva kroz projekte koje su predlagali i koji su, kao takvi, financirani iz različitih domaćih i stranih (državnih i privatnih) izvora. Naprimjer, Rhodes ističe da je Arkzin, hrvatski antiratni časopis je konačno propao iako mu je pružana financijska pomoć iz međunarodnih izvora u iznosu od 9 US $ po prodanom primjerku...".

66 Pranje informacije Kao što je već ranije naglašeno, proces pranja informacije" jedan je od najučinkovitijih načina kojim se upravlja plasiranjem protuobavijesti uz kontrolu komunikacijskih kanala i uz posredovanje ferengija. Naime, CP možemo izložiti utjecaju protuobavijesti i posredno, korištenjem medija koji se CP obraćaju posredno, bilo kao njihov sekundarni izvor informacija ili kao medij iz kojeg će primami mediji (koji imaju snažniji utjecaj na CP) preuzeti protuobavijest i prenijeti je kao činjenicu. Postupkom pranja informacije je danas, zbog postojanja globalne informacijske infrastrukture, ciljanu protuobavijest moguće plasirati i posrednim putovima. To je proces koji se često primjenjivao prema RH od početka procesa organiziranja obrane, stvaranja i postizanja međunarodnog priznanja kao i procesa postizanja unutarnje (gospodarske, socijalne, sigurnosne) stabilnosti. Nakon što naručitelji IO postave svoje zahtjeve, planeri moraju pronaći način na koji mogu, u sekundarnim medijima, plasirati protuobavijest. Biraju medije koji se neizravno obraćaju CP, a čije se vijesti prenose u medijima koji su primami medij za CP. Ako postoji neka razina kontrole, nadzora ili pak upravljanja nad medijskom politikom navedenih medija, posao plasiranja protuobavijesti je bitno olakšan. Po objavi protuobavijesti, organizira se (i potiče) njezina re-emisija u primarnim i sekundarnim medijima. Potom se potiče njezino proširivanje korištenjem neovisnih" izvora koji su bliski stvarnim naručiteljima i planerima procesa PO što stvara dojam da se radi o obavijesti" koja je provjerena i potvrđena iz više neovisnih" izvora. Tako plasirana protuobavijest postaje temelj kojim se ciljanoj publici (manja ili veća grupa, tvrtka, vodstvo države) pokušava nametnuti vlastita volja bilo ucjenom (politika mrkve" i batine"), prisilom, prijetnjom sankcijama ili nekim drugim načinom ili sredstvom za koji se pretpostavlja da bi mogao biti od koristi u procesu nametanja volje. Istovremeno se u kontroliranim medijima nastavlja s objavljivanjem dodatnih, novih, ekskluzivnih" protuobavijesti pomoću kojih se dodatno pokušavaju opravdati stavovi naručitelja i planera IO. Istovremeno se utječe i na javnost kako bi se vršio dodatni pritisak na donositelje odluka. Takvim je djelovanjem protuobavijest oprana: naručitelj je istu, preko planera i provoditelja plasirao u KJZ ciljane publike te se potom poziva na tako plasiranu protuobavijest prikazanu kao činjenicu koja egzistira u KJZ ciljane publike.

67 5. PROTUOBAVIJESTI I PLASIRANJE PROTUOBAVIJESTI -PRIMJERI IZ POVIJESTI Povijest ljudskih odnosa, posebno vremena kriza i ratova, puna je primjera (ne)uspješno plasiranih protuobavijesti i procesa kojima se pokušalo utjecati na različite CP. Potrebno je razlikovati vojne obmane od protuobavijesti jer one nemaju istu ciljanu publiku i ne koriste se nužno istim metodama i sredstvima. Izdvojili smo nekoliko primjera koje držimo reprezentativnima i kvalitetnim za raščlanjivanje i prepoznavanje protuobavijesti korištenih prije, tijekom i poslije Domovinskog rata. Primjeri su poredani po vremenu kada su se pojavili. Navedene protuobavijesti plasirane su primjenom različitih metoda. Inicijalne podatke su planeri dobivali iz različitih sredstava i iz različitih izvora. Plasirane su putem različitih komunikacijskih kanala (ljudi, sredstava, tehnike) te su imale različite posljedice po CP, ali i po njihove naručitelje, planere, prevoditelje i prenositelje.

68 Protokoli Sionskih mudraca" Krivotvorenje dokumenata, spisa i drugih tiskovina (a danas i drugih medija, nositelja informacijskog sadržaja) bio je, i jest, čest način putem kojeg se pojedinu CP pokušavalo izložiti protuobavijestima. Isto tako, protuobavještavanje se provodilo i netočnom autorizacijom pojedinog sadržaja koji se objavljuje. Jedna od najpoznatijih pisanih protuobavijesti su Protokoli Sionskih mudraca". Prvi su put tiskani godine, u tadašnjoj Carskoj Rusiji. Današnji oblik Protokola" pojavio se godine u Rusiji u izdanju Sergeja Aleksandroviča Nilusa. Prema Nilusu Protokoli" su nastali kao zapisnik s niza sastanaka održanih na Prvom cionističkom kongresu održanom u Baselu, Švicarska, od 29. do godine. Svojim sadržajem (iako često kontradiktornim) Protokoli" upućuju na stvaranje, u neodređenoj budućnosti, jedne i jedinstvene svjetske vlade i vlasti pod kontrolom malog broja odabranih Židova koji predvode cijeli židovski narod. Zbog toga su Protokole" prihvatili totalitarni režimi koji su time pokušavali opravdati Holokaust (u nacističkoj Njemačkoj Protokoli" su bili dio obvezatne školske literature te su kao takvi ušli i u tadašnji KJZ) te u arapsko-islamskim zemljama koje u Izraelu vide svojega povijesno-političko- vjerskog protivnika. Protokoli" su ipak otkriveni kao namjerno plasirana protuobavijest s ciljem nanošenja štete židovskom narodu i opravdavanja za progone Židova u Carskoj Rusiji, ali i kao pokušaj nametanja takva obrasca postupanja prema Židovima u tadašnjoj Europi. Nastali su, najvjerojatnije, krajem 19. i početkom 20. Stoljeća prema nalogu tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Rusije Ivana Golemikina i šefa vanjskog odjela (Zagranichnaya Agentura) tajne policije (Okhrannoye Otdelenie poznata kao Okhrana) Pyotra Ivanovicha Rachovskog koji je od do godine, kao šef Okhrane, radio u Parizu (u tekstu Protokola" se vrlo često, izravno i neizravno, spominju Rusija i Francuska). Rachovski je bio poznat kao osoba sklona planiranju i provođenju aktivnih mjera" prema političkim protivnicima Carske Rusije (u Rusiji i inozemstvu) kao i prema zemljama u kojima je, prvenstveno u Francuskoj, djelovao. Pretpostavlja se da je njihov stvarni autor Matvej Golovinski (ruski novinar, navodni pripadnik Okhrane) preuzeo znatan dio teksta Protokola" iz dvije, ranije objavljene knjige: - Dialogue aux enfers entre Machiavel et Montesqieu", autora Mauricea Jolyja, iz godine te - Biarritz" autora Hermanna Goedschea iz godine. Pored navedenog Protokoli" su važni (za ovo razmatranje) i zbog činjenice da je njihov stvarni autor (kao i naručitelji) već krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio svjestan značenja koji za planiranje budućnosti pojedine CP ima upravljanje njezinim javnim znanjem, odnosno percepcijama te iste javnosti. U Protokolima" je naveden cijeli niz potreba kao i aktivnosti koje vode k njihovu

69 ispunjavanju s ciljem upravljanja javnošću, ali i stranim vladama, korištenjem medija na način na koji se danas planiraju i provode IS i IO. Prema Protokolima" mediji (tada samo tisak) su velika sila" koja izazivanjem prevrata, razdora i neprijateljstava" omogućava preuzimanje nadzora nad CP. Istovremeno se naglašava značenje gospodarske (financijske) moći koja, pravilno korištena zajedno s političkom i informacijskom moći, omogućava preuzimanje nadzora nad javnim znanjem, redefiniranje povijesti te planiranje budućnosti CP. Kontrola medija i javnog znanja posebno je navedena u Protokolu XII" te u nekim drugim dijelovima prema kojima počiva na, i radi se, jer: - Treba razumjeti da je svjetina slijepa, nerazborita..." -,,U rukama suvremenih država velika je moć koja pokreće misli naroda, a to je - tisak" - Hrabriji novinari se ne ustručavaju i pamfletima napadati administrativno osoblje" - Glavna zadaća... je u tome što ćemo oslabiti javni um kritikom, odviknuti ga od razmišljanja koja izazivaju otpor i odvući umne snage na isprazno govomištvo... Da bismo pod svoj nadzor dobili javno mnijenje, treba ga najprije dovesti u sumnju iznošenjem proturječnosti sa svih strana..." - Niti jedna informacija neće stići u društvo bez našeg dopuštenja... oruđe misli postat će odgojno sredstvo u našim rukama... Svi naši listovi će... kao bog Višnu imati stotine ruku od kojih će svaka pipati bilo onih koji su nam interesantni u javnom životu... mi ćemo, ako bude potrebno uznemiravati ili smirivati duhove tiskajući čas istinu čas laži, činjenice i njihova pobijanja... Mi ćemo naše protivnike pobjeđivati sigurno, jer oni neće imati na raspolaganju tisak u kojem bi se mogli do kraja izjašnjavati...".

70 Ulazak SAD-a u 1. svjetski rat Početak 1. svjetskog rata SAD su, vođene svojom izolacionističkom politikom, dočekale neutralne. Američka javnost bila je podijeljena i nedovoljno odlučna u davanju potpore za ulazak SAD u rat na strani Saveznika koje su predvodile Velika Britanija i Francuska. Dio javnosti tradicionalno je bio sklon Velikoj Britaniji dok je dio javnosti irskog porijekla bio nesklon toj istoj Velikoj Britaniji zbog stanja na irskom otoku. Brojna njemačka manjina u SAD-u podržavala je neutralnost SAD-a. Međutim, američki gospodarstvenici su, u mogućem ulasku SAD u rat, uvidjeli priliku za razvoj gospodarstva i stjecanje dodatnih prihoda. Prema statističkim podacima, intenzitet gospodarske suradnje SAD-a sa zaraćenim stranama se, u prve tri ratne godine, bitno promijenio u korist saveznika kako je prikazano tablicom 3: Tablica 3. Intenzitet gospodarske suradnje SAD-a s navedenim zemljama od do Godine Stoga je Vlada SAD-a, kako je već ranije navedeno, osnovala tzv. Creelov komitet kojem je cilj bio uvjeriti javnost SAD-a da je ulazak SAD-a u rat na strani Saveznika nužnost. Njemačka pak, nakon što joj je Lenjin koji se nalazio u izbjeglištvu u Švicarskoj obećao da će ako mu se omogući dolazak u Rusiju i preuzimanje vlasti, Rusija izaći iz rata, organizira njegov tajni dolazak u Rusiju. Nakon što je komunistička partija, predvođena Lenjinom, preuzela vlast, Rusija uistinu napušta ratne aktivnosti te potpisuje Brest-Litovski mir s Njemačkom. Velika Britanija shvaća probleme dugotrajnog ratovanja s Njemačkom te odlučuje na silu uvesti SAD u rat tako što će korištenjem različitih protuobavijesti djelovati na različite CP u SAD. Stoga britanska vlada daje zadaću Jamesu Brycu da istraži navodne masovne zločine njemačkih vojnika tijekom napada na Belgiju. Osniva se posebna komisija (komitet) koja je rezultate istrage trebala dostaviti u posebnom izviješću. Bryce je izabran za šefa Komisije jer je bio britanski veleposlanik u SAD-u gdje su ga smatrali osobom od povjerenja. Rezultat rada Komisije postao je poznat pod nazivom,,bryce report ili Report of the Committee on Alleged German Outrages. Dovršenje godine. Izviješće je potom korišteno kao jedno od sredstava u procesu uvlačenja SAD-a u 1. svjetski rat. Istovremeno su britanske snage presjekle komunikacijski kabel, korišten od strane Njemačke, za vezu prema SAD-u koji je preko Azora vodio u Ameriku zbog čega su u Ameriku počela stizati gotovo samo saveznička ratna izviješća 4. Jedna od uspješnijih operacija protuobavještavanja skandaliziranjem javnosti, prvenstveno američke, jest priča o brutalnim ubojstvima beba u Belgiji

71 od strane njemačkih vojnika koju su, zajedno s Belgijancima, plasirali u američke medije. Britanska je propaganda plasirala priču po kojoj su njemački vojnici bacali belgijske bebe u zrak i dočekivali ih na bajunetama. I druge protuobavijesti, smišljene u Britaniji, pokušavale su snažno utjecati na odluke, potičući emocionalnost američke javnosti: - Nijemci su odsjekli ruke pedesetorici belgijskih izviđača -... tijela poginulih njemačkih vojnika koriste se za proizvodnju glicerina. Javnost je, potaknuta između ostalog i brojnim protuobavijestima, počela sve više podržavati ulazak SAD-a u rat. Istovremeno je i krupni kapital, koji je vidio priliku u zaradi na ratnim/vojnim proizvodnjama, utjecao na politički vrh i donošenje odluke kojom su SAD ušle u rat na strani Saveznika čime je kraj rata, i poraz Njemačke, bio bitno ubrzan. Racionalna i emocionalna strana američke javnosti bile su izložene i djelovanjima koja se ne mogu smatrati izravnim protuobavijestima. Međutim, budući da su neki događaji, najvjerojatnije, namjerno isprovocirani kako bi utjecali na odluku javnosti SAD-a da uđu u rat, potrebno ih je spomenuti. Jedan takav događaj koji je imao snažan odjek u javnosti jest njemačko torpediranje, a uslijed toga i potonuće, britanskoga putničkog parobroda Lusitania" ispred južnih obala Irske dana godine. Zajedno s brodom potonulo je više od 1200 putnika i članova posade od kojih je 128 bilo građana SAD-a. Nijemci su kao razlog zbog kojeg su potopili ovaj, prvenstveno, putnički brod naveli podatak koji su dobili djelovanjem vlastite izvještajne službe u SAD-u da se na brodu nalazio tovar od oko 4200 sanduka sa streljivom namijenjenim Saveznicima. Naime, Britanci su, iako svjesni činjenice da će Nijemci vrlo brzo saznati da se na putnički brod ukrcavaju vojna oružana sredstva, ukrcaj organizirali tijekom dana, a ne pod okriljem noći, na dokovima na kojima je radio znatan broj američkih građana njemačkog porijekla. Početkom travnja godine Senat SAD-a je, sa 373 glasa za i 50 glasova protiv, donio odluku kojom je Njemačkoj objavljen rat.

72 Poticanje neonacizma i antisemitizma u SR Njemačkoj i svijetu Kad je godine javno objavljena izjava jednoga srednjoškolskog profesora, koja se protumačila kao antisemitska te kasnijeg skrnavljenja nekoliko židovskih groblja, KGB je shvatio da je ta tema jako zahvalna za primjenu aktivnih mjera te su uskočili u vlak u pokretu" (Volkov, 2001.). Pokrenuta je operacija protuobavještavanja njemačke i svjetske javnosti s ciljem poticanja podjela i razdora u njemačkom društvu te slabljenja pozicije Zapadne Njemačke u europskoj i svjetskoj politici. Samim time se izravno utjecalo i na slabljenje europskih struktura (u nastajanju) te NATO saveza. Njemačka sadašnjost i budućnost bitno je opterećena osjećajem krivnje za mnoge žrtve uzrokovane njemačkom nacističkom politikom. Poseban problem njemačkoj politici predstavlja Holokaust i potreba njemačkog dokazivanja da u novoj, poslijeratnoj, Njemačkoj takve ideje više ne mogu oživjeti te da Nijemci, koji su ostali u njemačkim strukturama i nakon poraza Hitlerova Reicha, nisu skloni nacizmu. A takvih je osoba bio znatan broj u svim sferama njemačkog društva. Budući da su u KGB-u htjeli biti sigurni u uspjeh navedene operacije, izveli su probno antisemitsko djelovanje" u manjem selu pored Moskve. Po nalogu generala Agajana pristupilo se planiranju i organizaciji te provokacije. Grupa djelatnika KGB-a je, ispisujući antisemitske parole, crtajući simbole Trećeg Reicha te rušeći židovske nadgrobne spomenike pokušala izazvati reakciju lokalnog stanovništva. Nakon raščlambe podataka prikupljenih korištenjem suradničke mreže, utvrdili su da je navedena provokacija, manji broj stanovnika navedenog sela, potakla na antisemitsko djelovanje. Potom su krenuli u poticanje pronacističkih i antisemitskih izjava, ali i djelovanja neonacističkih grupa i organizacija, u i prema Zap. Njemačkoj. Preko svojih agenata, ali i agenata čehoslovačke i istočnonjemačke izvještajne službe, uspostavljeni su kontakti s manjim neonacističkim grupama. Potom se pristupilo poticanju njihova djelovanja. Od Božića godine do sredine veljače godine, uglavnom na poticaj prosovjetskih agenata, neonacisti su izveli 833 antisemitska ispada u Zapadnoj Njemačkoj, Europi (Oslo, Beč, Pariz, Glasgow, Stockholm, Milano, Atena...), Južnoj Americi (Bogota, Buenos Aires) i Australiji (Melboum, Perth). Pored poticanja na izravno djelovanje, često su na razne adrese slana i pisma antisemitskog sadržaja, javno su ispisivane parole (kao što je ona koja se pojavila u Kolnu: Njemačka traži protjerivanja Židova"). Često su korišteni telefonski pozivi u kojima se Židovima prijetilo smrću. Posljedica ovih dezinformacija je bitno oslabljen utjecaj Njemačke na međunarodnoj političkoj sceni, njezina djelomična izolacija, slabljenje NATO saveza, poticanje protuameričkih raspoloženja u SR Njemačkoj (što je za posljedicu imalo da je u roku od nekoliko godina došlo do jačanja studentske populacije koja je pak krenula u primjenu nasilnih metoda u rušenju vladajućih struktura, ali i dijelovi koje su se s vremenom čvrsto povezali s istočnim izvještajnosigumosnim službama).

73 Naime, komunizam među mladom, buntovnom studentskom i radničkom generacijom Zapadne Europe ipak nije bio popularan kao što je to bio antifašizam. Stoga su planeri i provoditelji procesa dezinformiranja iz KGB-a i HVA uporno spominjali i poticali antifašizam, a izbjegavali spominjati komunizam: Budući da je ideja komunizma u pedesetim godinama nailazila na odbojnost, napori su usmjeravani na promicanje antifašizma".

74 Ubojstvo predsjednika SAD-a J. F. Kennedyja Dana godine u Dallasu je ubijen J. F. Kennedy, predsjednik SAD-a. Za ubojstvo je osumnjičen, nedugo nakon atentata uhićeni, Lee Harvey Oswald kojeg je Jack Ruby, vlasnik lokalnog bara, ubio dva dana kasnije naočigled saveznih agenata i predstavnika masovnih medija. Politički vrh SSSR-a je, na temelju izvjesnica dobivenih od KGB-a, uvidio moguću opasnost po interese SSSR-a posebno ako se njih optuži za urotu i ubojstvo predsjednika SAD-a. Naime, L. H. Oswald je godine napustio SAD i otišao živjeti u SSSR zbog svojih (prokomunističkih) političkih uvjerenja. Po dolasku u SSSR KGB je s njim obavljao razgovore sumnjajući da je Oswald ubačeni američki špijun. Međutim, vrlo brzo su došli do zaključka kako Oswald ima ozbiljnih psihičkih problema te su bili izuzetno zadovoljni" kada se Oswald, zajedno sa suprugom Ruskinjom, godine vratio u Teksas. Znajući da i CIA zna za Oswaldovu rusku avanturu", KGB je donio odluku o primjeni aktivnih mjera" kojima su pokušali skloniti pažnju s Oswalda i njegove veze prema SSSR-u. Kao najbolji cilj im se učinio multimilijunaš H. L. Hunt, naftni magnat iz Teksasa, poznat po svojim radikalno desnim stavovima čiji je sin, upravo na dan posjete Kenendyja gradu Dallasu, u lokalnim novinama objavio plaćeni oglas u kojem je Kennedyja nazvao komunističkom marionetom". Ideja o američkoj uroti ( Hunt je taj koji je stvarno angažirao Oswalda da baci krivnju na SSSR ) o ubojstvu američkog predsjednika učestalo je plasirana u medije. Dodatnu sumnju na službenu verziju Kennedyjeva ubojstva stavilo je otkriće da su tadašnji šefovi FBI-a (J. Edgar Hoover) i CIA-e (Allan Dules) lagali, odnosno zatajili neke podatke Saveznoj istražnoj (Warrenovoj) komisiji. Naime, nisu rekli da su upravo par dana ranije pripremili, te oružjem opskrbili, osobe koje su trebale izvršiti atentat na vođu kubanske revolucije Fidela Castra. To zatajivanje i prešućivanje istine dodatno je potaklo uvjerenje javnosti da je Oswald samo žrtveno janje, a da se stvarni krivci (nalogodavci i ubojice) neće otkriti. Mitovi oko ubojstva predsjednika Kennedyja su i danas predmet brojnih rasprava i različitih teorija urote.

75 ,,Smeđa i,,siva knjiga DDR-a Ulaskom u Berlin u svibnju godine Sovjeti su došli u posjed znatne dokumentacije institucija poraženog njemačkog,,reicha (s posebnim naglaskom na postrojbe SS-a, Hitlerove stranke NSDAP te Wehrmachta) koju su podrobno analizirali. Na temelju prikupljenih i obrađenih dokumenata, a želeći dodatno raslojiti zapadnonjemačku javnost u odnosu na ratnu prošlost te potaći buntovnu generaciju na djelovanje u skladu sa svojim interesima, HVA je uz pomoć stručnjaka iz KGB-a objavio dvije knjige: Smeđu knjigu (Dokumenatzionszentrum der Staatlichen Archiwenvaltung der DDR: Braunbuch: Kriegs-und-Naziver- brecher in der Bundesrepublik, Ist. Berlin), izdanu godine i Sivu knjigu" (Dokumenatzionszentrum der Staatlichen Archiwenvaltung der DDR: Graubuch: Expansionspolitik und Neonazismus in Westdeutschland - eine Dokumentation, Ist. Berlin, 1967.; U Smeđoj knjizi, koja je prevedena na 17 jezika i tiskana u nekoliko milijuna primjeraka, navedeni su podaci o nacistima i ratnim zločincima (kako su ih titulirali" autori knjige) koji se i dalje nalaze u vrhu Zapadne Njemačke. Navedeno je više od 1800 osoba koje i dalje donose (ili bitno sudjeluju u procesima donošenja) odluke kao što su ih donosili i ranije (u politici, gospodarstvu, vojsci) za vrijeme Trećeg Reicha. Smeđa knjiga" proširuje ranije iznesene podatke navodeći kako se neonacistička politika i dalje širi Zapadnom Njemačkom te da je iz toga vidljivo da Zapadna Njemačka nije odustala od agresivne ekspanzionističke politike. Pored točnih podataka iz životopisa mnogih ljudi iz vremena Trećeg Reicha, koje su pronašli u zaplijenjenim arhivima, agenti STASI-ja i KGB-a ubacivali su i neistinite podatke koji su trebali poslužiti njihovu cilju: diskreditaciji tih osoba ali i vladajućeg sustava u očima Njemačke, ali i europske i svjetske javnosti, posijati nove unutarnje podjele i unijeti razdor među stanovništvo SR Njemačke, a time i u europske strukture (u nastajanju) i NATO savez. Knjige su uspjele polučiti rezultate i dijelom diskreditirati Njemačku i njezinu poslijeratnu politiku, ali i stvoriti široku lepezu mlađe populacije koja je idejno postajala sve bliža socijalističko-komunističkim političkim stavovima (iz tih su struktura kasnije regrutirani suradnici izvještajnih službi zemalja Varšavskog ugovora prvenstveno Istočne Njemačke kao i pripadnici radikalno lijevih terorističkih organizacija).

76 Izazivanje rasnih sukoba u SAD-u - Operacija,,Pandora Dana godine načelnik I. uprave KGB-a A. T. Kirejev izdao je nalog rezidentima KGB-a u New Yorku da krenu s izvođenjem operacije,,pandora koja je imala cilj dovesti do međurasnih i međuvjerskih sukoba u New Yorku. Planom je predviđeno postavljanje eksplozivne naprave u dio New Yorka u kojem su crnci većinsko stanovništvo te kasniji poziv medijima u kojima odgovornost za postavljeni eksploziv preuzima,,jewish Defense League. Ishodi ove operacije nisu u potpunosti poznati. Poticanje nasilja i podjela na etničkim, nacionalnim i vjerskim osnovama, lažno optuživanje uz korištenje nasilnih i, može se reći, terorističkih djelovanja, nije nepoznanica u povijesti političkih odnosa. To je jedno od snažnih sredstava kojim se izravno, kroz protuobavijesti, izlaže širok spektar različitih CP i potiče CP na agresivno djelovanje pod snažnim utjecajem emocija.

77 Telefonski razgovori između Helmuta Kohla i Kurta Biedenkopfa te Franza Josefa Straussa i Wilfrieda Scharnagla Danas je već poznato da je istočnonjemački MfS imao vrlo razvijenu mrežu agenata na području SR Njemačke pozicioniranu u raznim područjima društvenog života kao i na različitim razinama odlučivanja. Korištenjem regrutiranih agenata i svojih tehničkih mogućnosti HVA je ( ), između ostalih, snimio telefonski razgovor dvojice vodećih zapadnonjemačkih političara iz CDU-a: Helmuta Kohla (predsjednika CDU-a i kasnijega njemačkog kancelara, poznatog i kao kancelar ujedinjenja") i Kurta Biedenkopfa (jednog od Kohlovih najbližih suradnika, tadašnjeg glavnog tajnika CDU-a). Transkript snimljenog razgovora HVA je u zapadnonjemačku javnost plasirao u lipnju godine kroz tjednik,,stern (kojeg su u MfS-u držali za domaće novine" (house organ), navodeći različite CP na pomisao da su razgovor snimili Amerikanci" ( Sternu" su ga dostavili u obliku, formatu i na način kako to radi američka vojna protuizvještajna služba,,military Intelligence Group"). Ta je afera izazvala snažno antiameričko raspoloženje u Zapadnoj Njemačkoj, posebno u studentskoj populaciji koja je, poticana preko ljevičarskog lista Kon- kret" (kroz agentumi rad bliskog KGB-u kojeg je pisanje bilo jedan od glavnih idejnih oslonaca u stvaranju terorističke grupe RAF) ionako protestirala protiv američke ekspanzionističke politike. Telefonski razgovor vođen u rujnu godine (koji je također snimio HVA) između predsjednika bavarskog CSU-a F. J. Straussa i tadašnjeg gl. urednika bavarskog tjednika,,bayemkurier" W. Scharnagla objavljen je u njemačkim medijima kako bi dodatno otežao poziciju bavarskih političara u istrazi oko mogućih korupcijskih slučajeva. Snimka je predstavljena na način koji je ukazivao da je nastala prisluškivanjem njemačkih političara i novinara od strane BND-a, zbog čega je izbila nova afera. Istraga oko zlouporaba BND-a u prisluškivanju političara i novinara trajala je dvije godine i nanijela je znatnu štetu BND-u. Unijela je znatnu dozu nesigurnosti i nepovjerenja u odnosima službi iz izvještajno sigurnosnog sustava i njemačkih političara i medija te je sustav natjerala da se bavi sam sa sobom".

78 Izbor kardinala Karola Woytile za papu Ivana Pavla II. Nakon što je dana godine u Vatikanu za novog Papu izabran poljski kardinal Karol Woytila, u Moskvi je došlo do ozbiljne zabrinutosti za posljedice tog izbora na stanje u Poljskoj i drugim zemljama članicama Varšavskog saveza u kojima je Katolička crkva bila sveprisutna kao čuvarica temeljnih vrijednosti (osobnih, obiteljskih i nacionalnih). Stoga je i Ivan Pavao II bio vrlo česta meta tajnih operacija sovjetskih i drugih komunističkih sigurnosno-izvještajnih službi, čak i onih koje su planirale njegovu fizičku likvidaciju. Možda je najjednostavnija operacija, s mogućim dubokim i ozbiljnim posljedicama i po samu Katoličku crkvu bio politički vic, smišljen u Rusiji: Nakon što je kardinal Karol Woytila izabran za Papu, iz dimnjaka na Trgu sv. Petra izašao je bijeli dim. Međutim, odmah poslije njega izašao je i crveni dim jer je Papa zapalio svoju partijsku člansku knjižicu". Vic kao sredstvo dezinformacije ima svoje mjesto u stvarnosti, lako se širi, a može imati ozbiljnih utjecaja na oblikovanje KJZ.

79 Provociranje antiameričkih/antinato raspoloženja u nizozemskoj javnosti - mirovne inicijative u službi mogućeg/ vjerojatnog agresora Uvidjevši da se antiameričko raspoloženje u zemljama Zapadne Europe može lako kreirati, a različitim protuameričkim i antinato djelovanjima i podgrijavati, pod posebnu su pasku došle i zemlje članice NATO saveza. Tako su iz HVA poticali takvo raspoloženje javnosti i u Nizozemskoj (De Graf, 2003.) koristeći, kao paravan za svoje djelovanje, različite organizacije i udruge koje su javno iskazivale antiratne i antinato stavove. Jedna od takvih udruga bila je, u to vrijeme ( ), najveća nizozemska mirovna udruga Dutch Interchurch Peace Council (Interkerkelijk Vredesberaad - IKV). Praksa osnivanja različitih udruga građana i organizacija kojima je cilj promicanje mira i nenasilja u uvjetima i vremenima kada je ratni sukob, voljom agresora, gotovo neizbježan, nije novost u vođenju agresivne politike svim dostupnim sredstvima i metodama. Napadači su često posezali za djelovanjima kojima bi poticali politiku mira i nenasilja u ciljanoj javnosti jer time povećavaju vjerojatnost uspješnosti svojih napadnih djelovanja. Naime, snažnije i utjecajnije mirovne udruge na ciljanom području olakšavaju agresivna nastupanja jer bitno smanjuju organizaciju i učinkovitost obrane. Na takav se način potiču i budući unutarnji razdori jer se stvara dobar temelj za naknadno iznošenje optužbi promirovnih i antiratnih inicijativa u odnosu na inicijative koje su težile organiziranju obrane kojima se ove posljednje može pokušati optužiti za žrtve i razaranja nastala uslijed organiziranja obrane pred agresorom. Brojne su nevladine organizacije" osnivane i organizirane za djelovanje s obje strane željezne zavjese" (u zemljama Varšavskog ugovora bitno manje zbog totalitarističkog sustava; zbog toga su osnivane/djelovale u neposrednom susjedstvu ili pak u zemljama iz kojih su mogle djelovati prema ciljanoj publici) s ciljem podržavanja politike svojih osnivača i financijera. Kao ilustraciju navest ćemo samo dva poznata primjera iz nedavne povijesti: - kako bi spriječili ulazak SAD-a u 2. svjetski rat, jedna od aktivnosti nacističke Njemačke je bilo podržavanje američke mirovne izolacionističke politike koju je npr. podržavao Charles Lindbergh (koji se javno protivio ulasku SAD-a u rat s Njemačkom) - brojne mirovne inicijative u SAD-u su, sasvim sigurno, odigrale bitnu ulogu u njihovu gubitku Vijetnamskog rata (snažna antiratna kampanja u SAD-u, brojni mitinzi, masovni protesti, snažna polarizacija javnosti, slabljenje vojne i političke moći...).

80 Prvi rat u Zaljevu ( ) Dana godine Irak je pod vodstvom Sadama Huseina napao Kuvajt te ga u kratkom ratu osvojio. Taj je događaj izazvao snažnu, globalnu, zabrinutost za stabilnost cijele Bliskoistočne regije. Kuvajtska vlada u progonstvu je, za promicanje ideje o potrebi oslobađanja Kuvajta, angažirala, između ostalih, udrugu Citizens for a free Kuwait. Ta je Udruga, a za potrebe kuvajtske vlade, angažirala američku tvrtku za odnose s javnošću,,hill & Knowlton s ciljem poticanja MZ, prvenstveno SAD-a da donesu odluku o pokretanju rata protiv Iraka i oslobađanje Kuvajta. Jedan od načina njihova djelovanja trebalo je biti senzibiliziranje javnosti" kojom bi se vršio dodatni pritisak na donositelje ključnih odluka. Dana godine u britanskom tisku (Daily Telegraph) objavljena je priča 15-godišnje Nayirah al-sabah koja se, drugog tjedna nakon okupacije, kao medicinska sestra-volonterka prijavila za rad u kuvajtskoj bolnici A1 Adan. Prema njezinim riječima osobno je svjedočila ulasku iračkih vojnika u tu bolnicu i dolasku na bolnički odjel gdje su se nalazili inkubatori s bebama. Irački su vojnici izvadili bebe iz inkubatora, uzeli inkubatore, a bebe ostavili da umru na hladnom podu. Odmah po objavljivanju priča je zainteresirala javnost i izazvala sažaljenje prema kuvajtskim žrtvama. Istovremeno je narasla želja javnog mijenja da se Irak, ako treba i vojnim sredstvima, istjera iz Kuvajta. Nedugo nakon toga, godine, Nayirah je svjedočila ispred Odbora za ljudska prava američkog Kongresa gdje je ponovila ranije navedene tvrdnje o ubojstvu beba, ali i iznijela podatke o mučenjima i nasilju koje, prema kuvajtskim državljanima, primjenjuju pripadnici iračke vojske. Ova je izjava bitno utjecala na odnos javnosti prema mogućem napadu na Irak kao i na stvaranje široke koalicije u borbi protiv Sadama Huseina. Naime, čak je 6 američkih kongresmena reklo da je ova priča za njih sasvim dovoljan dokaz o potrebi vojnog djelovanja protiv Iraka. Senat SAD-a je, dana godine, donio odluku sa 52 glasa za i 47 protiv o podržavanju vojne operacije protiv Iraka. Dana godine Saveznici su, korištenjem zrakoplovstva, napali Irak. Dana godine Saveznici su napali i kopnenom vojskom. Rat je vrlo brzo završio porazom iračke vojske i oslobađanjem Kuvajta. Međutim, izjava koju je dala sestra Nayirah postala je predmet istraživanja različitih udruga koje su uskoro (tijekom 1992.) došle do iznenađujućih otkrića: - niti jedan član medicinskog osoblja navedene bolnice ne sjeća se sestre Nayirah da je ikad boravila ili čak i radila u njoj - nitko drugi od medicinskog osoblja nije mogao potvrditi navode koje je sestra Nayirah iznijela o ubojstvu beba u bolnici - sestra Nayirah je identificirana kao Nayirah al-sabah, kćer kuvajtskog veleposlanika u UN-u koja je bila povezana s tvrtkom,,hill & Knowlton od koje je dobila naputke što i kako treba reći.

81 Cijela priča je brižljivo smišljena protuobavijest sa sljedećom podlogom te usmjerena prema sljedećim CP: - priča o bebama koje umiru na hladnom bolničkom podu izravno djeluje na racionalni i emocionalni dio osobe, otežava racionalno razmišljanje i teži brzom donošenju odluka koje idu u pravcu sažalijevanja nad sudbinom nemoćnih beba - zakonodavna tijela SAD koja donose odluku o ulasku u rat američka javnost kao moćno sredstvo u uvjeravanju kongresmena i senatora o potrebi djelovanja u skladu s težnjama javnosti, odnosno biračkog tijela - međunarodna javnost s pripadajućim nacionalnim političkim elitama s ciljem davanja potpore (vojne, informacijske, logističke) naporima američkog predsjednika u stvaranju široke međunarodne koalicije i dobivanja potpore unutar Vijeća sigurnosti UN-a (VS UN). Iako je plasirana protuobavijest ispunila svoje osnovne ciljeve, nakon njezina razotkrivanja poljuljana je kredibilnost onih koji su ovakvu priču potakli, poticali i neobjektivno prenosili. Međutim, protuobavijest je razotkrivena tek nakon što je rat već bio dobiven, tako da su posljedice njezina razotkrivanja bitno manje nego što bi bile u slučaju da je ista razotkrivena u najosjetljivijem trenutku, prije donošenja odluke o oslobađanju Kuvajta.

82 Mreža NATO spavača" ili Stay-behind network Pad Berlinskog zida te raspad SSSR-a i Varšavskog ugovora (VU) doveo je do kraja bipolarnoga vojno-političkog razdoblja i početka novog razdoblja u kojem postoji i dominira samo jedna istinska vojno-politička snaga: NATO savez predvođen SAD-om. Budući da je s vojno-političke scene nestao protivnik koji je motivirao i poticao razvoj vojnih i posebnih tehnika, tehnologija, doktrina i strategija, neminovno je došlo do promjene načina razmišljanja i djelovanja na gotovo svim razinama odlučivanja u zemljama članicama NATO saveza, kao i u samom Savezu. Novo je doba zahtijevalo utvrđivanje novih stavova, prilagodbu postojećih sustava i planova, ali i definiranje novih prijetnji i protivnika u novonastalim uvjetima. Prošlost, odnosno iskustva i djelovanja na temelju tada važećih procjena i planova, javnost je, posebno nove e-generacije, brzo zaboravljala. Neka od temeljnih ljudskih prava na kojima se može graditi pozitivna budućnost (pojedinca, obitelji, zajednice) su prava na slobodan pristup informacijama, na slobodu stjecanja i širenja novih znanja te pravo na slobodu izražavanja i mišljenja. Upravo su ta prava bila jedan od ključnih elemenata koji je i doveo do raspada totalitarne i represivne komunističke ideologije i pripadajućeg sustava vladanja u zemljama članicama VU-a. Međutim, ta su prava i slobode u javnom prostoru članica NATO saveza znala stvoriti problematične situacije koje su dovodile do kriza. Iznenadna otkrivanja istina iz prošlosti, posebno istina koje su se nekad smatrale neprikosnovenima i nedvojbenima kao i plasiranih protuobavijesti, mogu prouzročiti neželjene, kratkoročne i dugoročne, političke i druge posljedice posebno ako se: - tema koja je predmet objave ne otkrije u svojoj potpunosti i istinitosti, jer se time ostavlja veliki manevarski prostor za špekuliranje - zanemare uvjeti, događaji, procesi i stanja u vremenu donošenja pojedinih odluka i djelovanja što dovodi do dekontestualizacije i (namjerno i/ili nenamjerno) pogrešne rekontekstualizacije istine te navodi na donošenje pogrešnih zaključaka - novootkriveno smatralo posebno čuvanim tajnama (što je stupanj tajnosti viši, to je privlačniji za istraživanja, ozbiljna i ona manje ozbiljna). Jedan od takvih slučajeva se dogodio sredinom godine kada je, tijekom provođenja jedne od istraga koja je uključivala i pristup tajnim vojnim dokumentima, talijanski sudac Felice Casson naišao na tajne dokumente talijanske vojne izvještajne službe. U tim se dokumentima spominjalo postojanje mreže NATO spavača" (Stay-behind Network ili SBN) organiziranih na čisto vojnim načelima kojima je bilo dostupno specijalno vojno naoružanje i posebna MTS skrivena širom Italije na posebnim mjestima izvan vojnih objekata. Postojanje te mreže je štićeno najvišim razinama tajnosti. O

83 njezinu postojanu je bio upoznat najmanje mogući broj osoba unutar vojne zapovjedne strukture NATO saveza, a izvan nje još i manje. Postojanje, kako ju je sudac Casson vidio, tajne paralelne paravojne strukture kojoj je dostupno oružje, oruđe, komunikacijska sredstva, čiji su članovi poznati vrlo uskom krugu isključivo vojnih osoba, koji imaju precizno utvrđene ciljeve i zadaće na unutarnjem planu koje se mogu zlouporabiti i u političke svrhe u mirnodopskim uvjetima, izazvalo je (ne samo kod njega, nego i kod javnosti, posebno one s političke ljevice) snažnu zabrinutost. U vrijeme Hladnog rata, a na temelju procjena o mogućemu vojnom sukobu dvaju suprotstavljenih vojno-političkih blokova u Europi, kao i iskustava različitih pokreta otpora u okupiranoj Europi tijekom 2. svjetskog rata, obje su sukobljene strane, kroz sustav vlastitih izvještajno-sigurnosnih službi, organizirale mreže vlastitih spavača" koje su djelovale na svojem matičnom području i bile integrirane u, može se reći, nacionalne mreže spavača". Britanci su bili svjesni važnosti i mogućeg utjecaja snaga koje pružaju otporu agresoru na svojem matičnom području; području koje najbolje poznaju i kojim se mogu kretati brže i učinkovitije od agresora (ako isti nema podršku lokalnog stanovništva). Isto su tako uočili i prednosti korištenja od strane Njemačke, lokalnih i regionalnih udruga Nijemaca u zemljama koje je Hitlerova Njemačka namjeravala napasti i okupirati, u procesima prikupljanja izvještajnih podataka, manjoj logističkoj i ljudskoj potpori te više u poznavanju lokalnog područja i stanovništva posebno s obzirom na osobe koje bi im u njihovim namjerama mogle pomoći ili pak odmagati. NATO je svoju mrežu nazvao,,stay-behind network. Postojanje tih mreža, a posebno identitet njihovih pripadnika, smatrani su jednom od najstrože čuvanih tajni u oba bloka kao i u onim zemljama, izvanblokovskim članicama, koje su takve mreže organizirale ili u kojima su mreže bile organizirane bez znanja matičnih administracija. Njihovi članovi morali su, u slučaju napada i gubitka kontrole nad dijelom ili cijelim teritorijem od strane agresora, ostati na okupiranom području i izvršavati složene zadatke za koje su obučavani. Neki od njihovih zadataka su uključivali: - organiziranje pokreta otpora na svom području od postojećih i novih članova mreže - poticanje širenja otpora na druga područja te regrutiranje novih pripadnika otpora - uz pomoć oružja, eksploziva i drugih vojnih MTS koja su upravo za te namjene, u mirnodopsko vrijeme, skrivena na posebnim tajnim mjestima, vršiti diverzije, sabotaže, gerilska djelovanja i likvidacije (u naseljenim i nenaseljenim mjestima i područjima) u skladu s postavljenim novoprimljenim zadaćama - organizirati izvještajno-sigurnosno djelovanje s ciljem prikupljanja traženih i nužnih podataka i informacija kroz mrežu postojećih i novostvorenih suradnika, a posebno kroz suradničku mrežu u redovima

84 protivnika/agresora - održavati redovnu tajnu komunikaciju s vlastima koje su morale napustiti okupirana područja - osiguravanje svake vrste logističke potpore za koju se ukaže potreba (dokumenti, novac, tehnika, sigurni prihvati osobe i stvari, skloništa, tajni prijelazi...) - planiranje, organiziranje, poticanje te provođenje PO prema različitim CP - pokušati ostvariti utjecaj u ključnim medijima kako bi se omogućilo provođenje medijskih operacija. Tadašnji planovi nisu samo predviđali gubitak teritorija kao posljedicu oružane agresije snaga VU-a nego i gubitak političke vlasti u pojedinoj zemlji koja bi nastala kao posljedica izborne pobjede pojedinih nacionalnih komunističkih stranaka. Smatralo se da te stranke, za koje se držalo da su previše povezane sa sovjetskom komunističkom partijom, mogu doći na vlast u Francuskoj, a posebno u Italiji i Grčkoj s obzirom na njihov snažan utjecaj u tamošnjim zajednicama. O čvrstim osobnim, političkim te izvještajno-sigurnosnim vezama zapadnoeuropskih komunističkih partija sa sovjetskim partnerima objavljene su mnoge knjige (od kojih su najznačajnije one koje supotpisuju bivši glavni arhivist KGB-a Vasilij Mitrochin i britanski sveučilišni profesor Christopher Andrews). Nakon objavljivanja tih knjiga, u mnogim su zemljama izbile brojne afere kada se shvatilo da su neke političke osobe i medijski djelatnici (novinari su nazivani agentima utjecaja" s obzirom na njihove zadaće i djelovanja) bili sovjetski suradnici. Tako je u Italiji dosje pod nazivom Impedian", u kojem se na 645 stranica spominje 261 osoba povezana s KGB-om, izazvao snažnu političku oluju. Iako je KGB imao svoju mrežu i u drugim zemljama Zapadne Europe, ipak je Italija ostala usamljena u objavljivanju popisa svojih državljana koji su bili i suradnici sovjetskih izvještajno-sigurnosnih službi. Malo je poznato da su među komunističkim partijama osnivačima Informbiroa bile i francuska i talijanska komunistička partija. Upravo je Francusku i Italiju i tamošnje komunističke partije Staljin spominjao u pozitivnom kontekstu u pismu koje je godine uputio KPJ u kojem je iznio niz optužbi na račun jugoslavenskoga političkog i državnog rukovodstva. Naime, te je partije naveo kao primjer onih partija koje imaju pred revolucijom više zasluga od KPJ te ističe žaljenje što Sovjetska armija nije ukazala i nije mogla ukazati takvu pomoć (vojnu koju je ukazala jugoslavenskim komunistima - nap.a.) francuskoj i talijanskoj kom.partiji. Nadalje, poznato je da je dio francuskog otpora predvođenog francuskim komunistima pokušao ući u Pariz prije savezničkih snaga u sastavu kojih se nalazio onaj dio francuskog pokreta otpora koji je predvodio general De Gaulle. Uvidjevši mogućnost da se francuski komunisti prikažu pobjednicima, saveznici i De Gaulle su morali požuriti prema Parizu i spriječiti komuniste u njihovu pokušaju osvajanja vlasti i

85 priskrbljivanju slave pobjednika i osloboditelja. Stoga su, prema nekim nedovoljno provjerenim tvrdnjama, zadaci SBN mreže praktički,,prošireni i na unutarpolitičku domenu borbe protiv onih političkih snaga za koje se u vrhu zapadnih zemalja, a kasnije NATO saveza, smatralo da će svojim djelovanjem, u slučaju političke pobjede na izborima, pokušati uvesti sovjetski model upravljanja državom i gospodarstvom. Za neke se od tih političkih stranaka (komunističkih s nacionalnim predznakom) u izvještajno-sigurnosnim krugovima znalo da su im vodstva bila vrlo blisko vezana na sovjetske partijske i sigurnosno-izvještajne strukture koje su im pružale znatnu logističku pomoć u organiziranju, djelovanju te procesima pokušavanja osvajanja vlasti. SBN mreža je osnivana, te logistički podržavana, u gotovo svim zemljama kroz sustav vojnih izvještajno-sigurnosnih struktura zbog više razloga: - zbog prirode postavljenih zadaća vodeće osobe mreže morale su imati posebna znanja i iskustva u rukovanju posebnim vrstama oružja, vojnog organiziranja i djelovanja te čuvanja povjerenih tajni vojne strukture su, posebno u vrijeme Hladnog rata, imale znatna sredstva kojima su mogli prikriveno financirati ovakve mreže te ih logistički opskrbiti za izvršavanje povjerenih im i nekih drugih budućih zadataka - vojne su strukture mogle lakše i kvalitetnije organizirati uskladištavanje potrebnog naoružanja, streljiva, eksploziva, najmodernijih komunikacijskih uređaja te drugih oružja i oruđa na posebno izabranim mjestima poznatim samo malom broju,,spavača. Naoružanje koje su tajno uskladištavali sadržavalo je širok, ali specijaliziran, spektar ubojitih sredstva: snajperi, kratko automatsko oružje s prigušivačima, dugo automatsko oružje, pištolji, bombe, eksploziv i sredstva za izradu eksplozivnih naprava, minobacači manjeg kalibra, različite vrste potrebnog streljiva. Ovisno o vrsti potrebe (za djelovanja u naseljenim ili pak nenaseljenim područjima) vršenje izbor oružja koji se koristio. Za tajna djelovanja u naseljenim mjestima s ciljem sijanja panike i nesigurnosti u protivničkim redovima predviđeno je korištenje sredstava za likvidaciju izabranih ciljeva bez obzira radi li se o osobama ili objektima (korištenjem snajpera ili postavljenjem eksplozivnih naprava). U situacijama kada se poneki dijelovi ili cijela nacionalna SBN mreža nije mogla dostatno financirati iz matičnog proračuna, strana zainteresirana za postojanje SBN mreže je organizirala prikrivene oblike financiranja ili kroz djelovanje pojedinaca-dobrotvora, kao što je to slučaj s njemačkom Techniches Dienst des Bundes Deutscher Jugend - TD BDJ koju je financirao američki državljanin Sterling Ganvood (Ganser, 2005.) ili neka vladina agencija koja djeluje i u inozemstvu. Kao glavni inicijatori osnivanja ovakvih mreža pojavljuju se izvještajno-sigurnosne službe Velike Britanije i SAD-a koje, osnivanjem NATO-a, već organizirani sustav integriraju u NATO strukturu. Obuka

86 pripadnika mreža je, uglavnom, vršena na području Velike Britanije. Redovne vježbe za pripadnike ovih mreža su održavane na međunarodnoj razini, uz simuliranje stvarnih uvjeta na način da su dobivani zadaci (vjerojatno nenasilni) koji su se morali izvršiti bez znanja lokalnih i nacionalnih represivnih institucija (npr. trebalo je organizirati prihvat točno određene osobe na sjeveru Norveške, potvrditi njezin identitet i otkloniti sumnju u mogućnost podvale, te je sigurno prebaciti do juga Francuske, Italije ili Grčke bez da se privuče pažnja represivnih i sigurnosnih institucija te stanovništva područja kroz koje se kretalo). U pojedinim su zemljama ovakve mreže osnivane uz znanje i punu suradnju matičnih vlasti dok su u nekima, zbog njihove pozicije i uloge u tadašnjem svijetu, mreže osnivane bez znanja svih ili bar onih političkih elita za koje se smatralo da nisu dovoljno pouzdane da im se ovakve tajne mogu povjeriti (to se posebno odnosi na neke skandinavske zemlje). Mreže su tretirane kao najstrože čuvane tajne kako bi se povećala razina mogućnosti njihova učinkovitog djelovanja u slučaju kriznih i ratnih situacija. Prema dostupnim saznanjima najmanje dvije grupe osoba su učlanjivane u ovakve mreže: - vojni, policijski i djelatnici izvještajno-sigurnosnih službi koji su ili umirovljeni ili su bili pred mirovinom, a koji su mogli preuzeti teret osnivanja i vođenja ovakvih mreža - obične osobe koje svojim ponašanjem u mirnodopskim uvjetima nisu privlačile posebnu pozornost svoje okoline, ali koje su bile dokazano antikomunističkih političkih stavova zbog čega se na njih, u djelovanju mreža, moglo računati. Izvještajno-sigurnosne službe su, uglavnom, vršile posebne provjere za osobe koje su namjeravali uključiti u ove mreže. U dostupnim, javno objavljenim, radovima o ovim mrežama ne spominju se osobe koje bi u svakom slučaju trebale biti bitan sastavni dio ovako koncipiranih SBN mreža: osobe koje se u mirnodopsko vrijeme ističu, i poznate su upravo, kao pristaše lijevih političkih ideja, a koje su u stvarnosti regrutirane od strane domaćih izvještajno-sigurnosnih službi kako bi ih se, u slučaju gubitka vlasti i/ili nadzora nad teritorijem moglo ugraditi u administrativni sustav upravljanja tog područja i time osigurati bitan izvor izvještajnih podataka te omogućiti snažniji utjecaj na agresorske strukture do njihova pada. Svaka, uvjetno govoreći, nacionalna mreža spavača imala je svoj interni kodni naziv: - Italija: Gladio (naziv je izabran prema kratkom maču koji su koristili gladijatori; budući da je postojanje ove mreža prvo javno otkriveno, ovim su nazivom kolokvijalno nazvane sve ostale nacionalne mreže spavača) - Belgija: SDRA8 i STC/Mob - Danska: Absalon (prema nazivu danskog biskupa koji se istakao u borbama protiv Ruskih

87 osvajača u Srednjem vijeku) - Njemačka: TD BDJ (Techniches Dienst des Bundes Deutscher Jugend - Tehnička služba Udruge njemačke mladeži), a kasnije u okviru BND-a kao ustrojbena jedinica,,12cc - Grčka: LOK (Lochos Oreinon Katadromon - poznata i kao Grčka planinska brigada ili Helenske prepadne snage, ali i kao,,sheepskin /,,Red Sheepskin - ovčja koža) - Luxemburg: Stay behind - Nizozemska: I&O (Intelligence & Operations) - Norveška: ROC (Rocambole) - Portugal: Aginter press - Švicarska: Projekt-26 (P26) - Turska: u početku su koristili naziv Sefeberlik Takrik Kurulu - STK (Tactical Mobilisation Group), a naknadno Ozel Kuvvetler Komnu- tanligi-okk ili Special forces command) - Austrija: OWSGV (Oesterreichischer Wander-Sport-und Geselligkeitsverein - Austrijska udruga za planinarenje, sport i druženje) - Francuska: Plan Bleu. Istraživačima ove teme ostali su nepoznati podaci o nazivima ovih mreža u Finskoj, Švedskoj i Španjolskoj. Neke od mreža su rasformirane još u doba Hladnog rata (kao što je slučaj s njemačkom TD BDJ) ali se s organiziranjem SBN mreža nastavilo kroz druge oblike djelovanja. Neke su mreže potpuno ugašene tek nakon otkrića postojanja talijanske mreže Gladio i provođenja sličnih istraga u nacionalnim izvještajnosigurnosnim sustavima (posebno onim vojnim). Brojni su istraživači ovog područja koji pripadnike SBN mreža u ponekim zemljama (Italija, Njemačka, Grčka, Španjolska, Portugal, Turska) povezuju i s kriminalnim, čak i terorističkim djelovanjima organizirano izvođenim na nacionalnom teritoriju (Italija), ali i u inozemstvu (Portugal) sve pod krinkom zaštite vlastitoga političkog sustava od komunističke dominacije. Prema tim napisima najčešće se navode optužbe za izvođenje terorističkih djelovanja koje se pripisalo i/ili namjeravalo pripisati političkoj ljevici kako bi se javnost okrenula protiv njih čime se pokušalo spriječiti njihov dolazak na vlast. Planiranje i provođenje takvih operacija je dobilo i svoje nazivlje po uzoru na terminologiju izvještajno-sigumosnih službi: false flag operations" kao i provođenje strategije napetosti" (strategy of tension). Terorističke su aktivnosti medijski vrlo atraktivan materijal. Privlače pažnju ogromnog broja gledatelja svih dobi, spolova, rasa, političkih, vjerskih i drugih orijentacija. Terorizam i nasilje privlače publiku bez ograničenja. A tolika gledanost, odnosno slušanost ili čitanost (ovisno o mediju) privlači i oglašivače. Sinergija medijski atraktivnog događaja te privučene pažnje javnosti i oglašivača neminovno utječe na oblikovanje KJZ o samom događaju, kao i o

88 tumačenjima o razlozima koji su do događaja doveli i do različitih posljedica koje događaj može prouzročiti. Ne ulazeći u ozbiljnost i utemeljenost nekih od prethodno navedenih tvrdnji pojedinih istraživača (pojedina objašnjenja o mogućim političkim pozadinama pojedinih terorističkih djelovanja su, najblaže rečeno, vrlo diskutabilna), smatramo potrebnim istaknuti da je, u svakom slučaju, mogućnost zlouporabe povjerenih vojnih efektiva (npr. oružja i eksploziva) u dužem vremenskom roku vrlo moguća. Rizik zlouporabe se povećava s rastom unutardržavne i nacionalne nesigurnosti, političkih turbulencija, kriza i sukoba te nekvalitetno izvršenim provjerama osoba koje su trebale postati članovi ovih mreža i samim time upoznati s postojanjem skrivenih skladišta ubojitih sredstava. Poseban problem mogla je predstavljati i mogućnost da su pojedini članovi SBN mreža birani po političkim, a ne po patriotskim osjećajima uz zanemarivanje njihovih psiholoških i psihičkih osobina. Snažno izražena politička sklonost jednoj stranci ili ideji pripadnika ove mreže, ostavlja dovoljno prostora za moguće zlouporabe ako dolazi do, prema njihovu mišljenju, negativnih promjena na nacionalnoj političkoj slici koje mogu stvoriti uvjete dolaska komunista ili socijalista koji su skriveni komunisti" na vlast. A to je upravo, samo u drugačijem pojavnom obliku, bio i razlog zbog kojih su mreže u potpunoj tajnosti i stvarane. Činjenica da je na području Europe dugi niz godina postojao sustav nacionalnih mreža spavača", a da za to nije znala velika većina političara (čak i onih koji su neko vrijeme obnašali vlast u pojedinim državama), te mogućnost da su neki od njih, kao i vojna sredstva (oružje, eksplozivi) koja su im povjerena na čuvanje korištena u nezakonitim i terorističkim djelovanjima, izazvala je snažnu reakciju Europskog parlamenta. Dana godine, tek nekoliko mjeseci nakon otkrivanja postojanja talijanske mreže Gladio i objavljivanja sumnji u upletenost nekih njezinih pripadnika u cijeli niz nezakonitih i terorističkih djelovanja na području Italije, Europski je parlament donio rezoluciju (RESOLUTION on the Gladio affair, Official Journal C 324, 24/12/1990 Page 0201) o osudi stvaranja i postojanja SBN mreža te je pozvao sve države članice EP-a da povedu nacionalne istrage o postojanju, djelovanju i mogućim zlouporabama mreža spavača bez obzira jesu li organizirani u skladu s nacionalnim pravilima. Ovakve su istrage provela nadležna tijela talijanskog, švicarskog, njemačkih (od nekih pokrajina, a dijelom i savezni), austrijskog, belgijskog, nizozemskog, danskog, finskog sabora, odnosno vlade. Predstavnici britanskih vlasti nisu htjeli komentirati pitanja vezana na ovu problematiku zbog interesa nacionalne sigurnosti. SAD su službeno, priopćenjem State Departmenta od godine reagirale tek na višekratno korištenje u javnim medijima, od strane sovjeta plasiranog dokumenta još godine oznake FM 30-31B poznatog i kao,,westmorelandovo uputstvo. Rezolucijom EP-a je pak zatraženo bezuvjetno ukidanje SBN ( dismantle

89 ali clandestine military and paramilitary networks ) te zapljena svih sakrivenih vojnih MTS. Danas u širokoj javnosti uglavnom dominiraju brojni negativni stavovi o mrežama spavača NATO i izvan NATO zemalja, osnivanih u doba Hladnog rata kao jednog od sredstava borbe protiv SSSR-a, komunističke ideologije i širenja komunizma na Zapad. Angažiranost, organiziranost i opremljenost SBN mreža je ovisila o procjenama izloženosti pojedine države sovjetskoj agresiji (bilo oružanoj vanjskoj, bilo kroz IO na unutarnjem planu). Ovisno o samoj državi, njezinoj blizini SSSR-u i zemljama članicama VU-a, izloženosti rizicima, tradiciji, društvenim uređenjima, postojećim političkim elitama i njihovim međusobnim odnosima, kulturi te povijesnim iskustvima ovisili su i oblici te modusi operandi organiziranja i djelovanja SBN mreža, a sukladno tome i njihove moguće zlouporabe. Mnogi od kritičara zaboravljaju razloge osnivanja navedenih mreža te koriste pojedinačne slučajeve moguće zlouporabe pojedinaca iz tih mreža na unutar- političkim područjima. Ako je na nekim područjima i dolazilo do zlouporabe pojedinaca i grupa, zbog toga ne treba optužiti sve mreže niti, što je posebno važno, cjelokupno ljudstvo koje je svjesno pristalo biti, u to vrijeme, dio vrlo opasnog plana koji je izravno ugrožavao sigurnost svojih pripadnika i članova njihovih obitelji u slučajevima krize i rata. Međutim, činjenica da su neke zemlje, posebno Velika Britanija, zadržale bitnu razinu kontrole i nadzora nad nacionalnim mrežama spavača otvara mogućnosti za donošenje različitih zaključaka o razini i načinima mogućega britanskog uplitanja u unutarpolitička, sigurnosna, socijalna i gospodarska pitanja tih država. Slučaj Švicarske je vrlo plastičan primjer takvog postupanja jer, prema riječima suca Pierra Comua: The fact that the British services knew numerous details about Swiss resistance organization, more then the Federal Counsil or the Swiss Defence Ministers, must be criticized. Britanski je tisak pak objavio da su Britanci znali i mnoge detalje kao što su podaci o vođama mreža, pripadnicima, tajnom nazivlju korištenom u komuniciranju, tajna skloništa i skrovišta za ljude i MTS. Ne treba zanemariti ni činjenicu da su neke od nacionalnih SBN mreža, kao što je slučaj s nekim nordijskim zemljama, organizirane bez znanja nacionalnih institucija vlasti, a u organizaciji britanskih i američkih sigurnosnih struktura. Međutim, ne treba zaboraviti činjenicu da su ovakve mreže organizirane i u zemljama Varšavskog ugovora, samo što je sloboda medija i pravo na informaciju u tim zemljama bilo pitanje koje se nije smjelo postavljati, zbog čega su i podaci o postojanju, djelovanju i ciljevima takvih mreža još uvijek slabo dostupni.

90 Operacija,,HAD, Munchen Godine Dana godine u Munchenskoj zračnoj luci (MUC) bavarska je policija uhitila kolumbijskog državljanina Justiniana Torresa koji je Lufthansinim zrakoplovom došao iz Moskve pod optužbom za proliferaciju radioaktivnog materijala. Pored njega uhićeni su i Španjolci Javier Bengochea Arratibel i Julio Oroz Equia koji su Torresa čekali u Munchenu. Četvrta osoba, Španjolac kodnog imena Rafa, uspjela je izbjeći uhićenje sakrivši se u WC zračne luke odakle je uspio bez traga nestati". U aktovci koju je Torres nosio u putničkoj kabini zrakoplova policija je pronašla 363,4 grama radioaktivnog plutonija239 te 201 gram litija6. Provjerom je utvrđena kontaminacija cijele putničke kabine. Međutim, kronologija događanja ove operacije, kodnog imena,,had (Operation,,Hades ), ukazuje na procese namjernog izlaganja njemačke i svjetske javnosti proizvedenim protuobavijestima. Prema tvrdnjama iznesenima u njemačkom tjedniku Der Spiegel (koji je ovu aferu otkrio) nije sasvim jasno tko je operaciju predložio niti tko je istu odobrio, odnosno autorizirao. Operacija je bila provocirajuće naravi s angažiranim suradnicima različitih njemačkih i španjolskih izvještajno-sigurnosnih službi. Naime, otkrilo se da je osoba poznata kao Rafa, a koja je izbjegla uhićenje u MUC-u, španjolski državljanin Rafael Ferreras bio i suradnik BND-a, ali i španjolskih sigurnosnih službi. Istovremeno je u operaciji bio angažiran i prikriveni istražitelj Savezne kriminalističke policije (Bundeskriminalamt - BKA) Peter - Roberto. U svibnju godine Rafa je djelatniku njemačkog BND-a u Madridu prenio informaciju prema kojoj mu je njegov dugogodišnji poslovni suradnik Javier Bengochea Arratibel ponudio, još ujesen godine, sudjelovanje u nabavci plutonija. Dana godine organiziranje susret Rafe, Bengochee i Roberta (agenta BKA) u madridskom hotelu Novotel. Robert je inzistirao u kupnji radioaktivnog plutonija koji se trebao isporučiti u Munchenu. Provizija koju je Bengochea trebao dobiti za sklopljeni posao iznosila je 2 milijuna američkih dolara. Otputovavši u Moskvu Bengochea je stupio u kontakt s kolumbijcem Benitesom ističući postojanje žurne narudžbe za plutonijem 239. Benites je nabavio uzorak od 3 grama plutonija. Dana godine Rafa je djelatniku BND-a Mathiasu Hochfeldu i djelatniku BKA prenio podatke o aktivnostima vezanim na nabavu plutonija. Dana godine Torres i Oroz doputovali su vlakom iz Moskve u Munchen noseći uzorak od 3 grama plutonija. Dana Rafa se u Munchenu sreo s djelatnicima BND-a i dobavljačima iz Moskve kojima je rekao za postojanje narudžbe za kupnju 4 kg plutonija po cijeni od 276 milijuna američkih dolara. Nakon četiri dana, 26.7., s dobavljačima je sastanak održao i prikriveni istražitelj BKA (,,Walter Beoden ) koji je odbio isporuku u Moskvi, već je

91 inzistirao na Munchenu kako bi operaciju mogao u najvećoj mogućoj mjeri kontrolirati. Potom Torres odlazi u Moskvu po ostatak plutonija dok Oroz ostaje u Munchenu. Po slijetanju Torresa s plutonijem u Munchen svi su akteri, osim Rafe koji je nagrađen sa DM, uhićeni. Uhićenje je potaklo donošenje bitnih zakonskih promjena u Njemačkoj koje su vodile k jačanju uloge, značaja i širenju ovlasti izvještajno-sigurnosnih službi i njihovih nadležnosti. Istovremeno su rezultate ovog uhićenja političari, iz tada vladajućih stranaka CDU/CSU, snažno koristili u pokrajinskim, a naknadno i na saveznim parlamentarnim izborima do kojih došlo godine. Predviđeni cilj operacije bio je usmjeren na sprječavanje mogućeg šverca/ proliferacije nuklearnog materijala izvan Rusije, a preko Njemačke, odnosno kroz zemlje EU. Operacija je prestrašenoj i užasnutoj javnosti" prikazana kao veliki uspjeh njemačkih izvještajno-sigurnosnih službi, ali je i ukazano na veliku opasnost koja još uvijek dolazi iz Rusije i zemalja bivšeg SSSR-a. Međutim, nije sve išlo onako kako je planirano. U ožujku godine tjednik Der Spiegel je objavio članak u kojem su iznijeli podatke koji ukazuju na mnoge probleme vezane na ovu operaciju: od toga da se traži osoba koja je operaciju odobrila, tražila se odgovornost zbog izlaganja stanovništva radioaktivnom materijalu, zbog laganja javnosti te ugrožavanja njemačke vanjske politike. Ubrzo, BND javno priznaje kako je cijela operacija inscenirana. Afera je dobila na značenju kad je njemački Bundestag oformio Istražno povjerenstvo (Bundestagausschus) koje je godine završilo s radom. Pred Istražnim povjerenstvom uhićeni je Španjolac, stvarni suradnik BND-a kodnog imena Rafa, rekao da je sa znanjem BND-a radioaktivni materijal donesen na područje SR Njemačke, a sve kako bi uspješna akcija uhićenja cijele grupe mogla donijeti dodatnu prednost pojedinim političkim strankama u vrijeme neposredno prije održavanja parlamentarnih izbora u Bavarskoj ali i na saveznoj razini. Oporba je pak ovu aferu obilato koristila prije parlamentarnih izbora u dvjema saveznim pokrajinama: Sjeverna Rajna i Vestfalija te Bremen. Političke posljedice zbog ove afere imao je i Ured saveznog kancelara Kohla. Budući da je ovu aferu prvi iznio tjednik,,spiegel, BND je pokrenuo proces praćenja novinara unutar tog tjednika s ciljem saznavanja izvora informacija koje su ozbiljno potresle službu. Iz tog se djelovanja BND-a rodila nova afera koja je imala i odjeka u međunarodnoj javnosti jer je postavljeno pitanje političke odgovornosti te dosljednosti, pouzdanosti i kredibilnosti nekih od ključnih njemačkih političara i, tada, visokih državnih dužnosnika (prvenstveno Bemda Scmidbauera, državnog tajnika u Uredu saveznog kancelara zaduženog za koordinaciju rada svih njemačkih sigurnosnoizvještajnih službi).

92 Drugi rat u Zaljevu (2003.) - iračko oružje za masovno uništavanje i slučaj,,curveball Dana godine tadašnji je državni tajnik SAD-a, umirovljeni general Colin Powell, na sjednici VS UN-a održao govor o tajnim iračkim pokretnim postrojenjima za proizvodnju bioloških agensa. Govor je popraćen prezentacijom u kojoj su zorno prikazana pokretna postrojenja za proizvodnju biološkog oružja kako je prikazano na slici 3: Slika 3. Slika iz prezentacije državnog tajnika SAD-a C. Powella pred VS UN-a od o iračkim pokretnim postrojenjima za proizvodnju biooružja Taj govor bio je jedna od ključnih točaka koja je omogućila stjecanje neophodnih političkih i vojnih saveznika SAD-a s ciljem združenog napada na Irak i svrgavanja vlasti Sadama Huseina. Napad na Irak uslijedio je već godine. Dana godine George W. Bush, predsjednik SAD-a, istaknuo je da su glavne vojne operacije završene". Dana godine David Kay, glavni vojni istražitelj SAD-a za područje oružja za masovno uništavanje", podnosi ostavku te ističe svoju sumnju u podatke o proizvodnji i postojanju te vrste oružja u Iraku. Njegov nasljednik, Charles Duelfer, krajem listopada iste godine iznosi službeni zaključak kako Irak ne posjeduje, niti je razvijao, oružje za masovno uništenje (Weapons of mass destruction - WMD) čime je Powellovo izviješće VS UN-a potpuno poljuljano. Dana godine Powell je podnio ostavku na dužnost državnog tajnika SAD-a. Priča o izvoru Curveball" i ovoj aferi počela je godine kad se mladi inženjer Rafid Ahmed Alwan kao kemijski inženjer zaposlio,,u

93 laboratoriju za proizvodnju biološkog oružja" u Iraku. Iako je naveo da je bio najbolji student u svojoj klasi, naknadnim je provjerama utvrđeno da je, kao posljednji iz svoje godine, završio školovanje u Bagdadu. Dana godine, po dolasku u Njemačku, podnio je zahtjev za stjecanjem azila. Smješten je u centar za izbjeglice u Zirndorfu gdje pristaje na kontakt s njemačkim BNDom kojem iznosi svoju priču o razvoju WMD u Iraku. Česti i podrobni razgovori s njim traju sve do sredine rujna godine. BND je Alwanu dodijelio tajno ime Curveball. Iako naziv,,curveball može uputiti na jedan od načina bacanja lopte u baseballu, porijeklo naziva je ipak drugačije. Naime, u američkoj stručnoj terminologiji, a sve kako bi se izvori već u samom startu mogli selektirati/organizirati, svi izvori koji imaju vezu s podacima vezanim na naoružanje, u svojem nazivu sadrže riječ,,ball kojoj se dodaje druga riječ, u ovom slučaju,,,curve kojom se označava ovaj izvor. Prema riječima njemačkih agenata,,curveball je odbio susret s predstavnicima iz SAD-a, iako su sažeci njegovih saznanja redovno dostavljani američkim izvještajnim službama DIA-i i CIA-i. Budući da je režim Sadama Huseina već koristio kemijsko oružje (u ratu s Iranom godine te u napadima na mjesta naseljena Kurdima), priča je (iako nije bilo ozbiljnije potvrde njegovih navoda o razvoju i postojanju postrojenja za proizvodnju WMD u Iraku, posebno ne onih mobilnih) pala na plodno tlo kada je, razmjenom obavijesti, stigla u SAD. Intenziviranjem krize oko Iraka, CIA vrši pripremu izlaganja C. Powella u VS UN-a u kojem ključne optužbe o razvoju WMD u Iraku temelji na izjavama,,curveballa. Nakon što se uvidjelo da su obavijesti dobivene od,,curveballa uglavnom netočne, CIA inzistira na izravnom razgovoru s,,curveballom te, sredinom ožujka godine, šalje jednog od svojih najboljih ljudi u Njemačku koji razgovarajući s,,curveballom vrlo brzo utvrđuje da Curveball izmišlja". Dana godine otkriven je identitet,,curveballa. Iz BND-a stižu optužbe da je CIA proizvoljno tumačila, u skladu s vlastitim (i političkim) potrebama, obavijesti koje im je davao,,curveball iako su ih, iz BND-a, upozorili da one nisu u potpunosti ni pouzdane ni provjerene te da ih treba shvatiti kao uvjetno istinite. Odnosno, potrebno ih je dodatno provjeriti. Prema navodima iz BND-a, CIA je svjesno zanemarila obavijesti drugih agencija (svojih i međunarodnih) koje su ukazivale na drugačiju stvarnost u vezi s proizvodnjom WMD-a u Iraku. Zaključci istražne komisije od godine jasno i nedvosmisleno pokazuju uspješnost protuobavijesti plasiranih kroz,,curveballa : Obavještajna zajednica je ozbiljno pogriješila u procjeni stupnja razvoja iračkog programa za razvoj biološkog oružja u NIE (National Intelligence Estimate) iz te u drugim predratnim izvještajnim uradcima. Primarni razlog zbog kojih su donošene pogrešne procjene je preveliko oslanjanje obavještajne zajednice na ljudski izvor poznat pod pseudonimom Curveball koji se, kako se kasnije utvrdilo, pokazao nepouzdanim izvorom jer je

94 dostavljao netočne podatke. Iako je protuobavijest o postojanju postrojenja za proizvodnju WMD u Iraku u početnoj fazi uspjela proizvesti pozitivne učinke po SAD i stvaranje opravdanja za napad na Irak, naknadno je ipak dovela do ozbiljnih problema za njezine stvaratelje: državni tajnik SAD-a podnio je ostavku, došlo je do internih sukoba u administraciji SAD-a čija je pouzdanost i objektivnost u međunarodnim odnosima bitno narušena.

95 6. WWW I CENZURA Pojedinci i manje grupe (ne računamo veće grupe i zajednice jer bi oni kao takvi mogli, i trebali, imati dostupan širi spektar mogućeg djelovanja) mogu iskoristiti, za promociju vlastitih ideja i stavova, slobodu koju im pruža internet, sredstvo sa znatnim mogućnostima u oblikovanju KJZ različitih CP. Međutim, tehničke i tehnološke mogućnosti interneta su na raspolaganju i drugim osobama koje ga mogu koristiti kako bi objelodanili zabranjena znanja, svoja viđenja istine koja se pokušava nametnuti i time utjecati na postojeće KJZ. Time se, korištenjem slobode objavljivanja koju pruža internet, pokušavaju deformirati napori državnih institucija u namjeri apsolutne kontrole nad sredstvima masovnog komuniciranja i oblikovanju pripadajućih KJZ. Naime, na memorijske jedinice za pohranu obavijesti i dokumenata danas se, u vrlo kratkom vremenu, mogu spremiti cijeli vagoni dokumenata". Nosači zapisa se potom vrlo lako spreme, npr. u ruž za usne, u omot časopisa ili knjige ili na neko drugo skrovito mjesto (ako se isti namjeravaju neovlašteno iznijeti i koristiti). To je istovremeno prednost (za one koji do takvih saznanja nastoje doći) te problem za one koji takva znanja na takav način mogu izgubiti. Gotovo svaka državna administracija uporno i dosljedno želi spriječiti korištenje interneta jer se određeni zapis pomoću prednosti interneta može najlakše, najbrže, najjeftinije učiniti svima dostupan, a sve u svrhu objavljivanja, po njih neugodnih, podataka iz domene nacionalne sigurnosti. Mnoge vlade koriste različita sredstva i metode u pokušaju ostvarivanja kontrole i nadzora nad sadržajem postojećeg korpusa javnog i ukupnog znanja, a posebno nad e-publikacijama. Neke vlade, kao što je slučaj s kineskom, pokušavaju se protiv slobode e-medija boriti kontrolom i ograničavanjem djelovanja ISP središta dok se druge zemlje protiv e-sloboda pokušavaju boriti korištenjem legalnih i legitimnih sredstava kao što su tužbe pred nadležnim sudovima. Mnogim institucijama ozbiljan problema predstavlja pojam nadležnosti sudbene vlasti s obzirom na poziciju i zemljopisni smještaj servera na kojem se nalaze podaci koji se objavljuju kao i na poziciju, odnosno boravak i prebivalište onoga tko je taj server (ili neki njegov dio) unajmio. Internet je omogućio pojavu, i objavu, svih vrsta publikacija u elektronskom obliku čime su stvoreni uvjeti za izravno utjecanje na ukupni korpus znanja ciljane publike. Navest ćemo nekoliko poznatih primjera iz stvarnog života gdje su tiskane knjige svoju punu dostupnost i slobodu dobile tek izdavanjem u obliku e-knjige. Sloboda intemeta omogućila je njihovim autorima ostvarenje želja zbog kojih su te knjige nastale.

96 Richard Tomlinson: The Big Breach / Das Zerwurfnis / Puknuće Richard Tomlinson bivši je operativni djelatnik britanske izvještajne službe MI6 koji je dio svog profesionalnog vijeka u toj službi (četiri godine) proveo radeći na području Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske pod krinkom pripadnika međunarodnih organizacija. Povratkom u Veliku Britaniju Tomlinson dolazi u sukobe s nadređenim osobama te, nezadovoljan, napušta službu. Odlučuje u javnost iznijeti svoje viđenje djelovanja MI6 i odnosa unutar iste pisanjem knjige o svojem radu u MI6. Budući da je MI6 bio protiv pisanja te i takve knjige, podizanjem tužbe pred nadležnim britanskim sudom uspijevaju izboriti zabranu njezina tiskanja i distribucije, iako teško, Tomlinson uspijeva naći izdavača koji će organizirati prevođenje, tiskanje i distribuciju knjige:,,narodny Variant Publishers, Moscow, Russia. Njemačko izdanje te iste knjige pod nazivom Das Zenvurfnis - Ein ehemaliger MI 6 - Agent packt aus objavio je nakladnik Wilhelm Heyne Verlag iz Muenchena godine. Tomlinson odlazi iz Velike Britanije na Novi Zeland gdje ga, po nalogu britanskog suda, domicilno zakonodavstvo procesuira, a represivni sustav vrši pretrese objekata u kojima se nalazio te mu plijeni računala. Potom nekoliko godina putuje svijetom tražeći sigurno utočište. Ukupno je uhićen 13 puta, odslužio je jednogodišnju kaznu u strogo čuvanom britanskom zatvoru, prognan je iz 6 država, mjesta njegova boravka učestalo su, javno i tajno, pretresana, računalna oprema mu je oduzimana. Sigurno utočište nalazi u Švicarskoj gdje se nastanjuje. Iako je našao nakladnika za englesko govorno područje, knjiga ipak ne dolazi do kupaca u tim zemljama jer nakladnik naknadno odustaje od preuzetih obaveza. Stoga Tomlinson, u želji da probije i tu barijeru, odlučuje učiniti knjigu dostupnom putem intemeta. Pokušava je objaviti na nekoliko domena. Međutim, dijelom uslijed sudskih naloga, a dijelom uslijed namjernog rušenja stranica od strane nepoznatih osoba, knjiga teško nalazi svoj put do javnosti. Tek postavljanjem na stranice knjiga postaje dostupna u nekoliko pojavnih oblika (doc, txt, pdf, zip). Uskoro se s mnogih stranica knjiga može učitati (npr. na stranici ach.html) u različitim oblicima koji je uglavnom prenose s com. Tada i britanski sudovi uviđaju kako je daljnje zabranjivanje te knjige praktički nemoguće te odobravaju, u dnevnim novinama, tiskanje izvadaka iz te knjige čime su stvoreni uvjeti i za njezinu prodaju u zemljama Commonwealtha: Sud odobrava The Sunday Timesu objavljivanje Tomlinsonova djela, ističući da bi zabranjivanje objave tog materijala, koji je već široko dostupan cjelokupnoj javnosti, učinio sud smiješnim. U ovom je slučaju e-knjiga omogućila postojanje tiskane knjige, razbila je višegodišnje napore kojima se pokušalo onemogućiti objavljivanje zabranjenih znanja. Budući da e-knjiga ne poznaje većinu ograničenja materijalnog svijeta,

97 ona nikad ne može u potpunosti biti zabranjena, ne može joj se nametnuti potpuna izolacija. Uvijek će se negdje u virtualnom svijetu naći netko tko će, pa makar i kršenjem autorskih i svih drugih poznatih prava, e-verziju tiskane knjige učiniti dostupnom onima koji je žele čitati, čime će utjecati na različite CP i njihova znanja.

98 Victor Ostrovsky: Der Mossad - Ein Ex-Agent enthiillt Aktionen und methoden des israelischen Geheimdienstes / Mossad - bivši agent otkriva djelovanje i metode izraelske tajne službe" Knjiga koju je napisao Victor Ostrovsky imala je gotovo iste probleme na svojem putu od stvaranja do trenutka kada je konačno postala dostupna čitateljima, kao i knjiga iz ranije navedenog primjera. Victor Ostrovsky je, kao rođeni Kanađanin, regrutiran za rad u izraelskoj izvještajnoj službi. Nakon što je napustio službu, Ostrovsky pristupa pisanju knjige u kojoj iznosi podatke o metodologiji i načinu djelovanja službe. Iznosi svoja vlastita iskustva, zapažanja kao i saznanja do kojih je došao tijekom aktivnog rada u Službi, o samoj Službi (vrlo detaljno) kao i o predmetima i ciljevima po kojima ta Služba radi. Budući da je imao i kanadsko državljanstvo, Ostrovsky odlazi u Kanadu gdje pronalazi izdavača, ali i gdje traži utočište zbog straha od mogućih posljedica zbog otkrivanja velikog broja izraelskih državnih tajni. Izraelska služba, kroz institucije izraelske države, pokušava sudskim putem isposlovati zabranu izdavanja knjige (strana država tuži dvojnog državljanina i traži zabranu tiskanja i distribucije knjige koja se namjerava tiskati u inozemstvu pred sudom u drugoj državi). Međutim, nakon nekoliko suđenja američki sud odbacuje tužbu Izraela i njihov zahtjev (,jer bi objavljivanje iste moglo naštetiti velikom broju osoba i uzrokovati mnoge ljudske žrtve ) za zabranom tiskanja i distribucije knjige. Knjiga se slobodno tiska i pušta u distribuciju te postaje uspješnica u mnogim zemljama. Uspjeh knjige Ostrovsky iskorištava, nastavlja s pisanjem i objavljuje još tri knjige (jedne u kojoj opisuje stvarne događaje iz života pripadnika izraelske službe te dvije u kojima iznosi fikciju). Istovremeno pristupa slikarstvu te medijsku pozornost koju je stekao zbog pisanja prve knjige, koristi kao dodatnu, besplatnu, promociju svojih umjetničkih aktivnosti. Tako je knjiga koja je imala težak put od trenutka pisanja do distribucije, prelaskom u e-prostor, autoru otvorila vrata i u drugim područjima njegova djelovanja.

99 Norbert Juretzko i VVilhelm Dietl: Bedingt Dienstbereit / Za Službu uvjetno spreman" Wilhelm Dietl je jedan od najpoznatijih svjetskih novinara koji se bavi istraživačkim novinarstvom na temu islamizma, islamističkog fundamentalizma i terorizma. Nakon niza objavljenih uspješnica, godine zajedno s Norbertom Juretzkom, bivšim djelatnikom BND-a, objavljuje knjigu pod nazivom Bedingt Dienstbereit. U knjizi Juretzko iznosi svoje uspomene na vrijeme koje je proveo radeći u BND-u te iznosi mnoge podatke koje u BND-u i Uredu njemačkog saveznog tužitelja drže tajnima i zabranjenima za iznošenje. Preko državnih organa BND traži zabranu tiskanja i izdavanja knjige, vrši pravosudni pritisak na svojega bivšeg djelatnika (podižu tužbe za zlouporabe koje je Juretzko navodno počinio tijekom rada u BND-u), podižu tužbe protiv novinara Dietla kao suatora knjige, vrše pritisak na izdavača (koji je prijavio nasilnu provalu u njihov ured i krađu računala u kojem je bila posljednja verzija knjige pripremljene za tiskanje). Međutim, njemački sud odobrava tiskanje i izdavanje knjige. Knjiga postaje bestseler. Pritisak BND-a na autore ipak se nastavlja. Nakon što su isti autori objavili nastavak navedene knjige ( Im Visier, Heyne Verlag, 2006.), pritisak je dodatno pojačan. Koristeći jednu od nastalih situacija (istraga povjerenstva njemačkog Bundestaga o radu BND-a), u javnost dospijevaju podaci o navodnoj suradnji W. Dietla sa stranim službama (prvenstveno s iračkom) te njegovu radu za potrebe BND-a na Bliskom istoku. Nakon toga Dietl gubi, kao i Juretzko, stalan posao. Zbog toga obojica podižu tužbe pred nadležnim sudovima. Sudske sporove uglavnom dobivaju u završnim fazama. Afere koje su pratile izdavanje ovih knjiga, omogućile su obojici učestalo pojavljivanje u javnosti, donijele publicitet tim, ali i drugim knjigama koje je napisao W. Dietl, pospješile njihovu dostupnost i prodaju u tiskanom i e- obliku. To je ponukalo Dietla da otvori posebnu internetsku stranicu u kojoj iznosi podatke o svojim slučajevima, svojem djelovanju kao i sve vezano na njegove dosadašnje knjige (koje se naravno mogu preko e-medija i naručiti). Za razliku od prethodnih slučajeva, ovdje je domicilno tužiteljstvo podiglo optužni prijedlog za zabranom tiskanja i izdavanja pred domicilnim sudom, a protiv vlastitih državljana. Međutim, moć demokracije i sloboda medija, prvenstveno e-medija, čini ovakve zabrane besmislenima i suvišnima i uglavnom postižu suprotni učinak: knjige se tiskaju i distribuiraju u tiskanom i e-obliku bolje i više nego li prije iznošenja optužbi i traženja zabrana. Internet je medij koji je cenzuru učinio upitnom i gotovo uzaludnom aktivnošću.

100 Sličnosti i razlike Navedeni slučajevi imaju sljedeće sličnosti i razlike: - ove su knjige bile predmeti progona, tražena je njihova zabrana jer su mogle, prema mišljenju državnih vlasti, bitno utjecati na oblikovanje postojećeg KJZ - autori su bili predmet djelovanja, odnosno izloženi su represivnom djelovanju državnog sustava koji je tražio zabranu tiskanja i izdavanja knjiga - sva tri primjera donose osobne priče autora o jednoj fazi njihova života i rada u izvještajno-sigurnosnim sustavima različitih zemalja knjige su nastale u različitim vremenima u odnosu na razvoj e-medija (prvenstveno intemeta) i e-sloboda - nisu sve knjige teško našle svog izdavača; neke su ga našle brzo jer je želja za zaradom i povjerenje u demokratsku proceduru i neovisno sudstvo bila snažnija od straha od represije - bez obzira na odluke nadležnih pravosudnih tijela, internet je omogućio punu slobodu izdavaštva i distribucije nepoćudnih" knjiga.

101 7.GII- BOJNO POLJE BUDUĆNOSTI Postojanje virtualnog svijeta utjelovljenog u globalnoj informacijskoj infrastrukturi te njegova snažna interakcija sa svijetom materijalnog, unijela je bitne promjene u postojeće doktrine i strategije. Virtualni svijet je postao dominantan čimbenik u oblikovanju javnog znanja tehnološki razvijenih društava i zajednica, s posebnim utjecajem na mladu, intemetsku generaciju koju bi, u mnogim dijelovima njihova ponašanja i postupanja, pobliže mogli opisati površnom i nepotpunom što ih čini pogodnom ciljanom publikom za uspješnu primjenu IO.

102 Globalna informacijsko-komunikacijska infrastruktura Budući razvoj, prvenstveno višenamjenskih i višedimenzionalnih informacijsko-komunikacijskih sustava, bitno će utjecati na razvoj novih modela planiranja i provođenja IO u bliskoj i daljnjoj budućnosti i s time povezanim oblikovanjima različitih korpusa javnog znanja. Sadašnja razina razvoja mobilne komunikacijske tehnologije, široka dostupnost novih višenamjenskih mobilnih komunikacijskih uređaja, dovela je do snažne povezanosti i međuovisnosti intemeta s mobilnom komunikacijskom tehnologijom. Stvoren je novi svijet koji se u engleskoj terminologiji naziva Cyberspace. Budući da se ovim pojmom obuhvaća globalno integrirana informacijsko-komunikacijska infrastruktura (već navedeni GII) kako je prikazano na slici 4, umjesto pojma Cyberspace koristit ćemo naziv globalna informacijsko-komunikacijska infrastruktura ili GII. GII čine mnogobrojni, globalno umreženi, informacijsko-komunikacijski sustavi i sadržaji koji se njima kreću. Postojanje GII-ja ima za posljedicu globalnu dostupnost informacija (korištenjem virtualnih i mobilnih mreža) čime su stvoreni uvjeti za brzo, globalno, širenje različitih informacijskih sadržaja u njihovu bilo kojem pojavnom obliku. Učinkovito izlaganje (ne)zainteresiranih primatelja različitim informacijskim sadržajima bitno je za postizanje stanja informacijske nadmoći koje je pak u koliziji s pravom na slobodan i neometan pristup te posjedovanje i korištenje informacijama. Prava na potpun, otvoren i neometan pristup te korištenje mogućnosti WWW-a (dalje Mreže) danas su jedno od temeljnih ljudskih prava oko kojih se vode brojne polemike s bitno različitih stajališta. Iako su iznesena stajališta naizgled bliska, ona su u bitnim dijelovima različita jer su i upravljana različitim pobudama. Istovremeno se treba postaviti i pitanja o točnosti, autentičnosti, potpunosti, korisnosti i istinitosti informacija kojima su primatelji izloženi kao i utjecaja koji njihovi stvaratelji i distributeri stvaranjem i širenjem pokušavaju postići.

103 GII predstavlja skup novih mogućnosti, novih izazova, ali i novih ovisnosti i ranjivosti koje se na vrijeme moraju prepoznati te ispraviti, odnosno onemogućiti njihova zlouporaba. Sukobi u GII-ju imaju, i imat će, izravan utjecaj na kognitivnu i fizičku domenu.

104 Asimetrični sukobi Borba za postizanje prava na informiranje, želja za plasiranjem i globalnim širenjem vlastitih stavova, potreba za kontrolom i nadzorom informacijskih sadržaja koji se nalaze (ili će se tek naći) u GII-ju svakodnevno ga pretvara u pravo bojno polje. Brzi razvoj ratnih strategija već se neko vrijeme nalazi u fazi kada se odlučujuće bitke vode u kognitivnoj domeni. Glavne se bitke više ne vode uporabom vatrenog (kinetičkog) oružja, nego informacijama koje se velikim brzinama šire GII-jem. Utjecajem na kognitivne procese u kognitivnoj domeni dovodi se do posljedica u informacijskoj, te što je krajnji cilj informacijskog napadača, promjenama u fizičkoj domeni (jer se posljedice odluka donesenih u kognitivnom i virtualnom svijetu prenose i osjećaju u realnom, stvarnom, svijetu). Stoga sadašnja djelovanja s ciljem postizanja stanja informacijsko- tehnološke nadmoći u virtualnom svijetu predstavljaju borbu za svakidašnju stvarnost i pravo na planiranje i/ili projektiranje vlastite i tuđe budućnosti. Ishod borbe sukobljenih strana možda se već sada može točno predvidjeti, ali se posljedice i promjene koje će sukob sasvim sigurno potaknuti, za sada, ne mogu u potpunosti predvidjeti. GII je stvarno bojno polje u kojem se svakodnevno događaju sukobi različitih vrsta, intenziteta, suparnika, iz različitih pobuda, na različitim mjestima, a sve u stvarnom vremenu bez potrebe izravnog fizičkog dodira sukobljenih strana. Štoviše, njihova fizička odvojenost jedan je od preduvjeta koji napadač treba ispuniti ako želi steći početnu prednost u napadnim djelovanjima. Tu ratuju, uvjetno govoreći,,,veliki i,,mali igrači, ratuju zajedno, jedni protiv drugih, ali i međusobno. Pod nazivom,,veliki podrazumijevamo državne administracije te veće i velike privatne tvrtke, dok pod nazivom,,mali podrazumijevamo pojedince i manje grupe koje mogu ali ne moraju biti uvezane i povezane. Isto tako, pod nazivom,,mali podrazumijevamo samo one fizičke i pravne osobe koji u ovim sukobima pokušavaju zaštiti vlastiti identitet, dok,,veliki štite vlastiti informacijsko-komunikacijski sustav, njegov sadržaj, financijske, poslovne, državne i druge tajne. GII ne poznaje nacionalne ni neke druge fizičke granice iz stvarnog svijeta (osim energetsko-tehničko-tehnoloških ograničenja sustava u cjelini ili nekog njegovog dijela) što mnogi informacijski napadači, posebno mali, smatraju svojom bitnom prednošću. GII je prostor koji malim igračima nadoknađuje bitne nedostatke u materijalnim i ljudskim sredstvima i koji im, kao napadačima, daje izglede da u svojim naumima i uspiju.,,mali igrači mogu, korištenjem jeftinih, jednostavnih, lako dostupnih projektiranih tehničkih rješenja, uz neophodna znanja i dozu entuzijazma i motiviranosti u željama za promjenama, svojim djelovanjem ozbiljno ugroziti interese,,velikih. Posebno ako se veći broj manjih grupa približi u svojim stavovima te ujedine svoja djelovanja u ratu protiv velikih.,,mali jedino mogu izgubiti učinkovitu

105 zaštitu vlastitoga stvarnog identiteta zbog čega mogu doći pod udar represivnog sustava, a mogu dobiti puno.,,veliki mogu izgubiti puno, a neki i sve. Problem za,,male postaje kada,,veliki izgube previše, zbog čega se posljedice tih gubitaka (promjena) osjećaju na globalnoj razini u obliku gospodarskih, financijskih, socijalnih, političkih, sigurnosnih i drugih kriza. Ima,,malih koje pojava takvih kriza ne zanima jer ionako žive u stalnoj krizi (posebno egzistencijalnoj) tako da im pogoršanje postojeće krize bitno ne mijenja vlastiti životni status. Iako je takav način razmišljanja za mnoge neprihvatljiv, stvarnost postojanja takvih ideja i u virtualnom svijetu kod osoba koje drže da ionako nemaju što izgubiti, postaje problem koji može uzrokovati mnoge, znatno ozbiljnije probleme. Mreža je postala stvarno bojno polje u kojem se odvijaju mnogi asimetrični sukobi u kojima se pobjednika, na srednje i duge staze, ne može predvidjeti. Međutim, posljedice ovog asimetričnog sukoba na stvarni i virtualni svijet mogu biti vrlo štetne, čak i katastrofične za velik broj osoba širom svijeta. Poznato je nekoliko primjera napada na ključne infrastrukturne objekte korištenjem mogućnosti GN-ja koji su izazvali znatne štete. Prema pisanju švicarskoga stručnog časopisa,,sicherheitspolitik (broj 4, srpanj 2001., str. 18.), oko kućanstava u Kalifomiji (SAD) je 7. i godine ostalo bez električne energije zbog hakerskog napada na energetski sustav. Napadi na računalni sustav kalifornijskog elektroenergetskog sustava koji kontrolira tvrtka California Independent System Operator (Cal-ISO) su otkriveni tek iako su počeli već Pretpostavlja se da iza napada stoji Kina sa svojim vojnim postrojbama za napade u virtualnom svijetu.

106 Stvarno zakonodavstvo za virtualni svijet Ograničenja koja su širenju i djelovanju GII-ja negdje nametnuta, kao što je to slučaj s Kinom, predmet su mnogih rasprava koje se vode na različitim razinama i s bitno različitim predznacima, posebno s obzirom na,,veličinu i utjecaj sukobljenih strana. Ograničenja koja, npr. Kina, nameće svojim građanima u korištenju mogućnosti GII-ja, SAD smatraju ograničenjem jednog od novodefiniranih temeljnih ljudskih prava. Kina takvim djelovanjem pokušava aktivno štititi vlastiti KJZ dok SAD, korištenjem GII-ja kao informacijsko-komunikacijskog sredstva, pokušavaju doprijeti do unutarkineskih informacijsko-komunikacijskih sustava s ciljem pokušaja utjecaja na kineski KJZ komunicirajući s različitim nevladinim, neprofitnim organizacijama i udrugama građana čije se djelovanje financira iz inozemstva. Na takav se način iz inozemstva pokušava preoblikovati kineski KJZ u skladu s interesima informacijskog napadača. Svijest o potrebi organiziranja zaštite GII-ja snažno se razvila nekoliko posljednjih godina do razine da su zemlje koje imaju definirane nacionalne strategije, uključujući i informacijsku, krenule u procese, kako je već rečeno, ustrojavanja i organiziranja posebnih službi/centara sa zadaćom zaštite vlastitog (ali i savezničkog) informacijsko-komunikacijskog, stvarnog i virtualnog, prostora, sustava i sadržaja. Zaštita GII-ja nad kojim se pokušava uvesti organizirani nadzor i kontrola (kao informacijsko-komunikacijskog sustava i sadržaja koji u njemu postoje) razvija se u nekoliko različitih pravaca. Za sada nije postignuta šira suglasnost o jedinstvenom pravcu djelovanja već su se iskristalizirala tri stava: - primjena postojećih zakona i normi ponašanja iz stvarnog svijeta prilagođenih potrebama GII-ja - potreba da se za djelovanje i ponašanje u GII-ju napišu nova pravila i donesu nove međunarodne za sve bez iznimke obvezujuće konvencije u skladu s međunarodnim pravom prilagođenim postojećim i novim uvjetima - primjenom određenih postojećih pravila i normi uz potrebu njihova prilagođavanja novoj, virtualnoj stvarnosti i njezinu utjecaju na stvarnost. Nadzor i kontrola GII-ja ne vrši se samo u okviru,,domaćeg sustava nego što je moguće šireg područja jer virtualni napadi na bilo koji mogući cilj doslovno mogu doći bilo kada i iz bilo kojeg mjesta na Mreži (stvarnog i/ili drugim mjestom prikrivenog). Pasivnom i aktivnom obranom pokušava se zaštititi nekoliko temelja na kojima počiva uspješno postojanje i funkcioniranje GII-ja: - postojanost, cjelovitost, pouzdanost, dostupnost i sigurnost njegova korištenja kao višedimenzionalnog informacijsko-komunikacijskog sustava

107 - slobodan, siguran i neometan protok informacijskog sadržaja kroz cijelu strukturu GII-ja - cjelovitost, točnost, istinitost i autentičnost informacijskog sadržaja koji prolazi GII-jem s obzirom na sadržaj i na njegova autora. Primarni oblik zaštite GII-ja je, prema tumačenju državnih administracija i drugih velikih" igrača, aktivna obrana usmjerena prema mogućim izvorima opasnosti. Provođenje mjera isključivo pasivne obrane u virtualnom svijetu obično dovede do štetnih posljedica za napadnutog. Gotovo je nemoguće stalno se uspješno braniti s obzirom na brojnost, različitost i raznolikost mogućih virtualnih napadača. Stoga je u virtualnom svijetu uistinu napad najbolja obrana (ako smatrate da ste moguća, ili vjerojatna, meta informacijskog napada). Međutim,,,obrambeno-preventivni virtualni napadi mogu proizvesti i negativne posljedice: protunapade koji mogu doći s različitih strana, od napadnutih ali i onih, što je vrlo često slučaj, nenapadnutih koji u napadu na druge (svoje saveznike, partnere, prijatelje) vide povod kojim mogu objaviti, opravdati te posebno istaknuti svoje postojanje (po mogućnosti uspješno), ali i pokrenuti rat u fizičkom svijetu. Budući da: - su SAD sila koja svoje interese brani na globalnoj razini da GII postoji i djeluje na globalnoj razini - SAD smatraju da je GII ključni dio globalne infrastrukture i nacionalnih infrastruktura s obzirom na gospodarske, političke, sigurnosne, vojne i druge interese, - SAD su sredinom godine osnovale posebno vojno zapovjedništvo za obranu i napadna djelovanja u GII-ju: US Cyber Command ili USCYBERCOM. Pored navedenog, u SAD-u djeluju i Multi-State Information Sharing and Analysis center te National Cyber Security Diviš ion (koje djeluje u sastavu Ministarstva domovinske sigurnosti). To je tijelo postalo operativno sredinom godine. Njegov je cilj zadržavanje stanja neometanog korištenja Mreže i GII-ja u stjecanju i održavanju stanja pune informacijske nadmoći SAD-a. Južna Koreja je još godine najavila osnivanje sličnog centra (što je razumljivo s obzirom na odnos sa Sjevernom Korejom i Kinom). Njemačka je sredinom lipnja godine osnovala svoj Centar za obranu virtualnog prostora (Nationales Cyber- Abwehrzentrum) dok Velika Britanija ima, još od sredine godine, vlastiti Cyber Security Operations Center (CSOC). U sastavu NATO snaga postoji Cooperative Cyber Defence Center of Excellence sa sjedištem, od svibnja godine, u glavnom gradu Estonije, Talinu. Kina je već ranije prihvatila doktrinu preventivnih napada kao najbolje obrane vlastitog informacijskog, a time i virtualnog, prostora zbog čega je znatno ranije od SAD-a ustrojila posebne vojne postrojbe za informacijsko ratovanje. Kina ulaže posebne napore za čuvanje" vlastitog IKS i GII-ja

108 onemogućavanjem punog, otvorenog i neometanog pristupa Mreži nadziranjem kineskog IKS, a posebno onog dijela kojim se kineska Mreža povezuje s GIIjem, s vanjskim svijetom. Na slici 5 prikazana je shema glavnih komunikacijskih kanala kineskog IKS i njegove tri veze prema vanjskom svijetu gdje su plavom bojom označene veze prema GII-ju dok su drugim bojama označene ključne nacionalne i regionalne poveznice. Slika 5: CERNET - glavna informacijsko-komunikacijska infrastruktura Mreže u Kini i prema GII-ju Pripadnici tih postrojbi obučavaju se za napadna djelovanja u GII-ju različitim načinima djelovanja upravo zahvaljujući razvijenosti današnje informacijsko-komunikacijske tehnike i tehnologije. Kina, vrlo vjerojatno, vrši preventivna djelovanja iz spektra IO u GII-ju prema različitim ciljevima kako bi izvršila provjeru njihovih obrambenih mogućnosti te provjeru vlastite napadne učinkovitosti u različitim uvjetima i u odnosu na različite, virtualne i stvarne, takmace. Na takav se način skupljaju dragocjena iskustva koja mogu poslužiti u kasnijim napadnim i obrambenim djelovanjima.

109 Militarizacija Mreže i zviždači Budući da je virtualni svijet postao sastavni dio ljudske svakidašnjice, njegova militarizacija i,,orwelizacija proizvodi brojne negativne učinke na isti način kao i (prekomjerna) militarizacija stvarnog svijeta. Stvarna i virtualna stvarnost se u tolikoj mjeri isprepliću da svaki pokušaj njihova razgraničavanja predstavlja vrlo zahtjevnu, gotovo neizvršivu, zadaću. GII je danas sastavni dio svih segmenata ljudskog življenja. Međutim, njegova militarizacija može se shvatiti i kao pokušaj nametanja apsolutne, jedinstvene i jednoznačne volje svim njezinim korisnicima u pokušaju stvaranja uvjeta pune kontrole i nadzora nad njim i sadržajem koji se njim kreće, ili koji bi u nj tek trebao dospjeti. Otpor takvim nastojanjima organiziraju oni koji zagovaraju politiku potpune otvorenosti i transparentnosti pristupa i korištenja GII-ja kao i svakoga njegovog sadržaja i svake informacijsko-komunikacijske tehnologije. Takva su nastojanja dovela do jačanja uloge i utjecaja tzv.,,zviždača koji ponekad zvižde netočnim i neprihvatljivim sadržajima". Nerijetko se i,,zviždači koriste modusom operandi onih koji su sve donedavno imali monopol na visoku tehniku i tehnologiju kao i utjecaj nad medijima, onih koji su nekad predstavljali informacijske napadače, a danas su i sami postali cilj brojnih IO. Dva se imena među,,zviždačima u posljednjih nekoliko godina posebno ističu: Wikileaks i jedan od njegovih glavnih pokretača Julian Assange. Borba protiv bilo kakve cenzure u GII-ju predstavlja jedan od ključnih temelja njihova djelovanja. Svojim djelovanjem pokušavaju zaštititi pravo svih osoba na posjed i korištenje informacija dok je,,velikim igračima pravo na privatnost i zaštitu informacija, jedno od ključnih prava koje namjeravaju štititi. Kod suprotstavljenih strana koje nisu spremne na kompromise neumitno mora doći do snažnih sukoba koji iz temelja mijenjaju postojeće odnose.,,zviždači su pokazali da je Mreža komunikacijski kanal i sredstvo koje gotovo u potpunosti onemogućava provođenje učinkovite cenzure. Wikileaks i Assange su postali simboli borbe, u virtualnom i stvarnom svijetu, za otvorenost i dostupnost svekolikog informacijskog sadržaja, borbe protiv nacionalnih administracija i sadašnjih društvenih odnosa i uređenja. Stoga se napadi na Wikileaks, pokušaji njegova omalovažavanja i negiranja kod mnogih osoba koje dijele stavove J. Assangea shvaćaju dosta osobno te izazivaju snažne, a po napadnutog često neugodne i skupe, reakcije. Brojni pokušaji onemogućavanja djelovanja Wikileaksa pokazali su homogenost inače heterogenih umreženih pojedinaca i grupa, njihovu domišljatost, snagu i učinkovitost njihove reakcije, ali i heterogenost, do tada na izgled homogenih nacionalnih savezničkih i partnerskih administracija. Javnim isticanjem razloga i ciljeva njihove borbe dobili su široku potporu. Umrežena anonimnost omogućila je velikom broju osoba aktivno sudjelovanje u procesima plasiranja/ objavljivanja/distribucije informacijskih sadržaja s oznakama tajnosti u različitim pojavnim oblicima u virtualnom prostoru. Na takav se način

110 posljedice djelovanja u virtualnom svijetu (u informacijskoj i kognitivnoj domeni) odražavaju na stvarni svijet, u njegovoj fizičkoj domeni.

111 Iz virtualne u stvarnu politiku Djelovanje virtualnih pojedinaca i grupa dobilo je svoj odraz u stvarnom svijetu u borbi za prava u stvarnom i virtualnom svijetu. Piratske stranke se osnivaju širom svijeta kao interesne udruge građana sa sličnim ili gotovo sličnim programima (do sada (lipanj 2011.) ih je širom svijeta osnovano više od 30). Prva piratska stranka osnovana je u siječnju godine u Švedskoj nakon međunarodnog, uglavnom pravnog, sukoba oko korištenja i umnožavanja glazbenih i filmskih sadržaja bez poštovanja odredbi o zaštiti autorskih prava. Piratska stranka postaje sasvim sigurno snažna politička snaga koja će posebno u godinama koje dolaze okupljati sve veći broj članova i simpatizera jer nudi drugačiji pristup turobnoj (zbog dugogodišnje globalne financijske i gospodarske krize kojoj se kraj ne nazire) stvarnosti. Međutim, koncept za koji se oni zalažu, a koji je sadržan u njihovim osnovnim tezama, ne nudi održiva rješenja, posebno ne dugoročna. Njihovi zahtjevi u vezi s virtualnim prostorom te ciljevi za koje se zalažu dobar su pokazatelj pravca kojim će virtualna sadašnjost, vjerojatno, imati izravan globalni utjecaj na budućnost razvoja prava pojedinaca, grupa, tvrtki i administracija: - potpuna sloboda Mreže i sadržaja koji se kreće, ili će se tek kretati njime - promjena postojećih oblika organiziranja društva i društvenih djelovanja u sustav izravne demokracije što je moguće većeg broja osoba, odnosno organizacija otvorenog društva - ukidanje svih autorskih prava koja, prema njima, onemogućavaju slobodno i besplatno korištenje i širenje znanja potpuna transparentnost svih institucija društva i države.,,piratske teze o Mreži gotovo su u potpunosti u koliziji s težnjama većine velikih" igrača zbog čega su sukobi oko njezina nadzora i korištenja neminovni: - Mreža definira budućnost zbog čega se zahtijeva da borbu za Mrežu treba smatrati glavnim političkim prioritetom - Mreža traži iskrenost, otvorenost i transparentnost Mreža predstavlja privatni i javni životni prostor ljudi zbog čega mora biti u vlasništvu onih koji je koriste - Mreža je odraz stvarnog svijeta u drugačijem pojavnom obliku zbog čega zakoni i pravila stvarnog svijeta ne smiju i ne mogu biti olako primjenjivani i na virtualni prostor - Mreža predstavlja opće dobro - kultura besplatnog korištenja sadržaja Mreže mora biti cilj i rezultat gospodarskog djelovanja - Mreža je sigurnija od stvarnog svijeta pravo na slobodan pristup Mreži je jedno od ljudskih prava - Mreža je razlog zbog kojeg se moraju unijeti bitne promjene u obra-

112 zovni sustav - Mreža je ključ za pravovremeno uklanjanje/sprječavanje humanitarnih i drugih katastrofa. Radikalizacija sukoba u virtualnom svijetu može dovesti do snažne radikalizacije stanja u stvarnom svijetu te velikih, ljudskom rukom uzrokovanih, katastrofa. Pored dosadašnje ključne infrastrukture koju svako društvo ima i o kojoj posebno brine, GII je postao ključna informacijska infrastruktura koja predstavlja spojnu točku gotovo svih drugih ključnih infrastruktura (energetske, prometne, komunikacijske, financijske, transportne, zdravstvene, sigurnosne, kulturne, medijske) i o kojoj sve one, gotovo u potpunosti, ovise. Stoga je informacijsko-komunikacijska infrastruktura postala sastavni dio ključne nacionalne i globalne infrastrukture i njezina, možemo je slobodno nazvati, kičma koja omogućava učinkovito djelovanje ostalih infrastruktura. Mogući uspješni napadi na infrastrukturne objekte (energija, promet, komunikacije, zdravlje, financije, gospodarstvo, računalni sustavi...) mogu dovesti do bitnih promjena u postojećim društvima te korjenite promjene društvenih i gospodarskih odnosa u visoko razvijenim, tehnološki ovisnim, zemljama i tvrtkama. Sve što je fizički spojeno na GII dostupno je informacijskom napadaču. Nespremnost na pružanje učinkovitog odgovora na moguće napade u virtualnom svijetu imat će, sasvim sigurno, dugoročne negativne posljedice. Pravi problem može nastati u promjeni paradigme koju donosi informacijsko ratovanje u kognitivnoj domeni: - klasični" i donedavni virtualni terorizam zadržavao se na razini preuzimanja nadzora nad informacijsko-komunikacijskim sustavima (u cjelini ili nekim njegovim dijelovima) i njihovim uništavanjem (bilo dijela sustava, podataka ili pokušajem uništenja cijelog sustava) - obrazac search and destroy (pronađi i uništi) - danas je ta paradigma bitno promijenjena jer su virtualni ratnici shvatili prednosti vršenja trajnije kontrole i nadzora nad sustavima priključenim na GII te se i način djelovanja promijenio u search, enter and (mis)use (pronađi, uđi, (is)koristi). Bitka za kontrolu GII-ja s jedne (iako ju je gotovo nemoguće kontrolirati ni približno u onoj mjeri u kojoj bi to kontrolori htjeli), odnosno za njezinu potpunu decentralizaciju s druge strane, postaje ogledni primjer nove ratne strategije, nove 5. generacije ratovanja gdje su informacija i njezine izvedenice sastavni dio virtualnog prostora gdje se 24 sata dnevno vode borbe; gdje lokalne bojišnice nemaju veze s lokacijom napadača ni branitelja; gdje se posljedice virtualnih napada snažno odražavaju na stvarni svijet. Ishodi sukoba koji se vode, i koji će svakim danom biti sve intenzivniji i brojniji, odredit će sudbine mnogih ljudi, tvrtki i država.,,veliki su igrači svjesni posljedica koje im donosi poraz, zbog čega će, vrlo vjerojatno, koristiti snažne virtualne" ratnike kao pandan virtualnim napadačima, ali i stvarne policijsko-represivne organe u

113 fizičkom onemogućavanju informacijskih napadača u njihovu djelovanju, tamo gdje je to moguće. Opravdano se postavlja pitanje može li itko postići stanje potpune nadmoći u GII-ju, može li itko postići odlučujuću pobjedu u borbama za GII, može li u tom ratu uopće netko biti proglašen pobjednikom? SAD sasvim sigurno neće dozvoliti smanjivanje svojih, trenutnih, mogućnosti kontrole i nadzora nad GII-jem, informacijskim sadržajima koji njime kruže kao ni njegovom ulogom snažnog, brzog i učinkovitog komunikacijskog kanala prema onima koji rade na ostvarivanju interesa SAD-a, njihovih partnera i saveznika. Stoga će svaki napad na vlastite interese (SAD svoje interese definira na globalnoj razini) koji ide za smanjivanjem njihove uloge i utjecaja na razvoj i postojanje GII-ja, SAD smatrati činom agresije zbog čega uzimaju sebi za pravo da na informacijsku agresiju uzvrate uporabom bilo kojeg oružja koje ocjene prikladnim i potrebnim. Na isti način kao što Rusi definiraju zaštitu svoje nafte i plina koji prolaze naftovodima i plinovodima koji se ne nalaze na ruskom ozemlju i kao što su Sovjeti, još godine, opomenuli moguće informacijske napadače da zadržavaju pravo da na informacijske napade uzvrate korištenjem i atomskog naoružanja. Na slici 6 prikazanje intenzitet informacijskog prometa na Mreži u godini. Iz slike je vidljivo da gotovo sav informacijski promet prolazi dijelovima Mreže koji su smješteni, ili prolaze preko, SAD-a. Stoga su SAD, teoretski, u mogućnosti vršiti nadzor i kontrolu nad svim sadržajima Mreže, ograničavati prava i slobode drugima u korištenju njezinih mogućnosti, organizirano i ciljano vršiti prikupljanje i pohranjivanje osobnih podataka koji se nalaze na Mreži, osobne komunikacije, odnosno svih sadržaja koji postoje, postojali su, ili će u nekom trenutku biti dostupni u nekom dijelu Mreže. Slika 6. Globalni promet na Mreži u Postoji veliki broj pojedinaca, grupa, pokreta, ali i tvrtki i država koje

114 nisu sklone podržavati ovakvu politiku (možemo je nazvati moderna mrežna kolonizacijska politika). Upravo traženje demokratizacije i decentralizacije upravljanja nad Mrežom, kao i druga traženja koja se očituju kroz javno postavljene teze piratske stranke, i koja su potpuno suprotna američkim stavovima, jamče eskaliranje virtualnih i stvarnih sukoba, demonstrativnog u javnom, snažnog i intenzivnog u virtualnom svijetu. Budućnost Mreže (a time i GII-ja) ovisit će o mogućnosti SAD-a da se, zajedno sa svojim partnerima i saveznicima, odupru javnim, političkim te agresivnim virtualnim napadima. Dobro organizirani virtualni napad velikog broja umreženih pojedinaca i grupa teško je učinkovito odbiti ako se djeluje samostalno i nepripremljeno. Tek snažna, potpuna, intenzivna i gotovo trenutna interaktivna suradnja velikog broja nadležnih službi iz nacionalnih represivno i izvještajno-sigumosnih sustava može, donekle, ublažiti posljedice napada iz virtualnog svijeta koji za napadnutog mogu imati strahovite neželjene posljedice u stvarnom svijetu. Posljedice koje informacijski napadači prouzroče vjerojatno ih, na osobnoj razini, i ne brinu jer su oni, što je lako izvedivo i moguće, vrlo često fizički znatno udaljeni od ciljeva koje napadaju tako da nisu izloženi ni brzom negativnom djelovanju represivnog sustava napadnutog. Današnji virtualni napadači znaju vrlo učinkovito prikriti svoje tragove i lokacije s kojih vrše napadna djelovanja. Informacijski se napadači često koriste višestrukim zaštitama osobnog identiteta brojnim promjenama virtualno korištenih lokacija širom svijeta kako bi smanjili razinu učinkovitosti organiziranih potraga. Na takav se način branitelj može dovesti u zabludu te biti upućen na potpuno krive tragove što može dovesti do toga da za napad netočno osumnjiče osobe, tvrtke i države koje s tim napadom (ili napadima) možda nemaju nikakve veze. Pogrešna sumnjičenja i optuživanja postaju vrlo opasno sredstvo virtualne stvarnosti koja mogu ugroziti svjetski mir ako se, namjerno i/ili nenamjerno, pojedini subjekt međunarodne politike ili pak velika tvrtka i/ili međunarodna korporacija krivo optuži da stoji iza informacijskih napada, a sve s ciljem opravdavanja mogućega napadnog djelovanja žrtve informacijskog napada. Možemo reći da postoje najmanje dva načina da meta (ili više njih) mogućih informacijskih napada obrani svoje informacijsko dvorište": - organiziranim djelovanjem visoko stručnih i motiviranih osoba na području preventivnog djelovanja u simbiozi s pripadnicima izvještajnosigurnosnog sustava i drugih dijelova represivnog sustava koji trebaju osigurati neometan priliv izvještajnih podataka i informacija iz objektivnih i pouzdanih ljudskih i tehničkih izvora te procesuiranje počinitelja (kada i gdje je to moguće) - kada se uoči namjera za napad, ili kad napad na informacijskokomunikacijski sustav počne, a branitelj nema mogućnost organiziranja učinkovite obrane, jednostavnim pritiskom na,,on/off prekidač" može privremeno ugasiti, odnosno fizički odvojiti, vezu nacionalnog/internog od vanjskog GII-ja. Napadnuti istovremeno

115 pokušava organizirati učinkovitu obranu, popraviti oštećene ili uništene dijelove sustava te provjeriti postojanje mogućih nepoželjnih programa u vlastitom IKS. Fizičko odvajanje nacionalnog IKS od GIIja ipak ne onemogućava u potpunosti prekid svih veza jer se korištenjem usmjerenih satelitskih veza može održavati određena veza izoliranog sustava prema GII-ju. U dugotrajnijem informacijskom ratu za GII pobjednik je neizvjestan. U tim sukobima uloge napadnutog i napadača imaju svojih prednosti i nedostataka koje će se trebati pokušati (o)braniti, odnosno napadati. Mišljenja smo da pretpostavljeni informacijski napadač, koji teži rušenju monopola u GII-ju, ima dodatnu prednost u odnosu na napadnutog: zbog globalne gospodarske, političke, socijalne, društvene i moralne krize pojavljivat će se politički fenomeni kao što je piratska stranka". U tim se situacijama izravno vidi utjecaj novog, modernog i civilnog otvorenog društva na politička zbivanja u društvu, a posebno na izborima. Nove političke snage, posebno orijentirane na mlade nezaposlene osobe, mogu biti odlučujuća politička snaga u svakoj državi koja će pokrenuti promjene i na zakonodavnom području čime se bitka za GII iz virtualnog potpuno seli prema području nacionalnog i međunarodnog zakonodavstva.

116 Informacijske operacije u bliskoj budućnosti Postojanje GII-ja i njegovu uporabu u novom, budućem, spektru IO prikazat ćemo na primjeru novih doktrina i strategije vojske SAD-a. Može se postaviti pitanje o opravdanosti raščlanjivanja i predviđanja novih IO kroz vojne efektive. Međutim, budući da je upravo namjenska, vojna, industrija jedan od ključnih temelja za razvoj znanosti i pronalazak novih tehničko-tehnoloških rješenja (uključujući i internet) koji su svjetlo dana prvo ugledali u vojnim institutima i/ili drugim projektima u institutima i institucijama rađenim za potrebe vojske, smatramo potrebnim i korisnim budućnost IO sagledati kroz vojnu prizmu, u ovom slučaju vojske SAD-a. Naime, vojska SAD-a je aktivna na globalnoj razini, istovremeno na velikom broju različitih, međusobno znatno udaljenih područja. Njihove aktivnosti moraju biti isplanirane, dogovorene, odobrene, koordinirane i vođene na način da ispunjavaju i izvršavaju dobivene ciljeve i zadatke. Stoga vojska SAD-a ima bitnu ulogu u planiranju i vođenju IO u novim uvjetima u svim fazama djelovanja (od prevencije, stvaranja, upravljanja i smirivanja krize i/ili sukoba). Danas vojska SAD-a ne krije svoju izravnu umiješanost u pokušaje oblikovanja javnog znanja različitih CP (kako onih koje se nalaze na području njihova djelovanja, tako i one bliske kriznim područjima, vlastite CP angažirane u kriznom području te one domaće, koja se nalazi u matičnoj državi). Najbolji primjer je osnivanje medijske kuće Southeast European Times - The news and views of Sutheast Europe (dostupna na com). Prema podacima s njihove stranice: cilj web stranice Southeast European Times je ponuditi točne i izbalansirane (naglasio autor) informacije o zbivanjima u Jugoistočnoj Europi, s posebnim naglaskom na vijesti usmjerene na budućnost regije... Sponzor Southeast European Timesa je Američko zapovjedništvo u Europi, združeno vojno zapovjedništvo odgovorno za operacije Sjedinjenih Američkih Država u 52 zemlje. Svjesne nove stvarnosti, novih mogućnosti i novih prijetnji nastalih kao posljedica postojanja GII-ja te zbog činjenice da: - je zbog pojave GII-ja neophodno redefinirati postojeći pojam nacionalne sigurnosti - je GII postao nova bitna sastavnica za planiranje i provođenje napadnih djelovanja u FSO (Full Spectrum Operations) - je stvaranje prednosti u GII-ju bitan preduvjet za postizanje ukupne informacijske te svake druge nadmoći su novi sukobi iz spektra IO u novom okruženju, GII-ju, vrlo često asimetrične naravi s obzirom na takmace i na razmjer moguće nanesene štete u fizičkoj i kognitivnoj domeni - su napadačima koji koriste GII potrebna vrlo mala materijalna sredstva kojima, uz pripadajuća znanja i vještine, mogu razviti vrlo

117 učinkovita oružja i oruđa primjenjiva u novom okruženju - su mogućnosti koje pruža postojanje GII ujedno i njegove mane ako se, na vrijeme, ne znaju prepoznati i štititi odgovarajućim djelovanjima i sredstvima - su SAD sila koja svoje vitalne nacionalne interese definira na globalnoj razini zbog čega ih na globalnoj razini i brani - vojska SAD-a koristi više od različitih mreža, više od 7 milijuna računala širom svijeta te da dnevno evidentira oko 6 milijuna neautoriziranih pokušaja ulaza u vlastite IKS - je GII postala ključna infrastrukturna okosnica svih drugih infrastrukturnih sustava kao i temelj za uspješno jačanje i primjenu gospodarske, diplomatske, sigurnosne, informacijske, vojne i medijske moći - je za ostvarivanje postavljenih ciljeva i zadaća potrebno osigurati siguran, potpun, neometan i pouzdan pristup GII-ju te postojanost, integritet, pouzdanost, privatnost i cjelovitost informacijskih sadržaja koji se kreću GII, SAD su donijele nove, te obnovile postojeće, nacionalne doktrine i strategije za djelovanje u novim uvjetima. Djelovanje velikih" igrača (prvenstveno država i njihovih izvještajnosigurnosnih službi, postrojbi i institucija) u GII-ju se neće zadržati samo na pasivnom praćenju razvoja situacije te angažiranju neophodnih efektiva, ljudskih i tehničkih, u slučaju izbijanja krize ili njezina razvoja. Krize i sukobi u njemu su svakodnevna pojava koja je više pravilo nego izuzetak. Budući da posljedice tih sukoba mogu napadnutom nanijeti znatne štete u fizičkoj (gospodarskoj, energetskoj, financijskoj, odnosno bilo kojoj drugoj infrastrukturnoj grani te na političkoj, socijalnoj i sigurnosnoj razini) i kognitivnoj (prvenstveno medijskoj, kulturnoj, znanstvenoj i onim područjima koji bitno sudjeluju u oblikovanju javnog znanja, tumačenju prošlosti, oblikovanju sadašnjosti i projektiranju budućnosti) domeni te budući da pasivna obrana ne mora biti uvijek učinkovita, potrebno je organizirati preventivna napadna djelovanja prema pojedinim ciljevima za koje se smatra da jednom mogu postati informacijski, ali i stvarni, napadači. Istovremeno je potrebno učestalo pratiti kretanja, procese i događaje u GII-ju kako bi se moglo učinkovito djelovati. U tom se pravcu razvijaju i nove strategije koje obvezatno uključuju preventivno aktivno djelovanje opravdano obrambenim potrebama, izradom novih oružja za korištenje u GII-ju te ciljanim dubinskim pretraživanjem sustava na svim razinama integriranosti, od pojedinačnih do onih uvezanih u manje ili veće grupe. Angažiranje privatnih tvrtki, i suradnja s njima, u procesima pokušaja uspostave nadzora i kontrole nad događanjima u GII-ju je za vojsku SAD-a nužnost koja se mora voditi po posebnim pravilima zbog zaštite američkih nacionalnih interesa. Kao što je već rečeno, GII je donio bitne promjene u procesima planiranja i djelovanja novih IO s obzirom na postojeće četiri domene djelovanja (kopno,

118 more, zrak, svemir) postavši peta domena. Nova shvaćanja, podijeljena u tri dimenzije, s ciljem sveobuhvatnog djelovanja prema strategiji razvoja djelovanja vojske SAD-a u GH-ju u razdoblju od do godine su: - prva dimenzija obuhvaća različite sukobe na psihološkoj razini koji teže bitnom utjecanju na očajne i kreativne osobe da naprave ono što oni uistinu ne žele napraviti" i uključuje poznavanje i shvaćanje ljudskog ponašanja - druga dimenzija podrazumijeva strateško angažiranje s ciljem održavanja prijateljskih, partnerskih i savezničkih odnosa s različitim subjektima izvan matične države, stvaranje podrške i suosjećajnosti u području djelovanja te stvaranje i poticanje podrške kod matične i drugih utjecajnih javnosti i pojedinaca - treća dimenzija predstavlja postizanje stanja nadmoći u GII-ju jer ona strana u sukobu koja stekne mogućnost zaštite, korištenja i kontrole GII-ja time može ostvariti vrlo bitnu prednost" u postizanju konačnog cilja.

119 Primjeri iz stvarno-virtualnog svijeta: Stuxnet i R2D2 - oružja budućnosti Ogledni primjeri korištenja novih oružja i oruđa u virtualnom svijetu s bitnim posljedicama na stvarni svijet su i javno objavljeni podaci o postojanju računalnog virusa poznatog pod imenom Stuxnet i računalnog programa, trojanca, poznatog pod imenom R2D2. Njihova je pojava obilježila i godinu s obzirom na nove metode borbe protiv različitih protivnika korištenjem prednosti koje informacijskom napadaču pruža GII.

120 Stuxnet Stuxnet je računalni virus koji je dobio naziv po jednoj od najčešće spominjanih fraza u njegovu kodu. Prvi je put otkriveno njegovo postojanje sredinom godine. Za razliku od,,običnih računalnih virusa, Stuxnet je izrađen s točno određenim zadaćama te rokom trajanja (virus je podešen za samouništenje na dan ). Virus je trebao pronalaziti računala na kojima je bio instaliran Microsoftov operativni sustav Windows te industrijski programi Siemens PCS7, WINCC i STEP 7 te jedan ili više Siemens S7 PLC-a. Nakon što virus uoči postojanje navedenih programa u računalu, pokreće program samoinstaliranja s posebnim naglaskom na preuzimanje funkcija reguliranja vrtnji priključenih rotora. Virus je programiran da vrši nagle promjene (u širokom rasponu) brzine vrtnje navedenih rotora kako bi se uređaji koji ih koriste bili uništeni. Istovremeno virus onemogućava pravilno djelovanja osjetila koja prate brzinu vrtnje šaljući im podatke o normalnoj i nepromjenjivoj brzini vrtnje. Pronalaskom računala koja zadovoljavaju postavljene uvjete, virus je došao u kontakt sa sustavima/centrifugama koje služe za obogaćivanje urana. Budući da se skoro 60% od ukupnog broja zaraženih računala u svijetu nalazi u Iranu te budući da su krajem godine usporeni procesi obogaćivanja urana u iranskim postrojenjima (spominje se broj od 1000 pokvarenih centrifuga), pretpostavlja se da je upravo onesposobljavanje (ili pak njegovo bitno usporavanje) iranskoga nuklearnog programa osnovna zadaća ovog virusa. Virus je po svojoj unutarnjoj strukturi vrlo složen. Kvalitetom izrade programa bitno odudara od virusa na koje se može naići u virtualnom svijetu. Velik broj stručnjaka iz informatičke domene drži da su za izradu ovog virusa trebala složena znanja većeg broja stručnjaka što poskupljuje njegovu izradu. Stoga se pretpostavlja, a budući da je primami cilj virusa iranski nuklearni program, kako iza njegove izrade i plasiranja stoje ili SAD ili Izrael ili čak njihovi zajednički napori. Zanimljivost je, a prema pisanju Newsweeka od godine (na stranicama 28-30), da pojava i djelovanje ovog virusa koincidira s nizom ubojstava, i/ili pokušaja ubojstava, iranskih znanstvenika angažiranih u iranskome nuklearnom programu (Masoud Ali Mohammadi, Majid Shahriari, Ferydoun Abbasi Davani). Za navedena ubojstva i pokušaj ubojstva iranska je vlast optužila Izrael.

121 W32/R2D2.A,,R2D2, Savezni trojanac ( Bundestrojaner light ) ili O zapftis" je računalni program čije je postojanje u listopadu godine objavio njemački CCC (Chaos Computer Club, najveći europski hackerski klub. Naziv,,0 zapftis je trojanac dobio zbog nekoliko povezanih činjenica: da je njegovo postojanje objavljeno u listopadu (iako je otkriven ), prvi put je otkriveno na računalu koje je njime, najvjerojatnije, zaraženo u zračnoj luci u Muenchenu. Uzvik,,0 zapftis se koristi prilikom svečanog otvaranja prve bačve piva na otvorenju minhenskog,,oktoberfesta. Nakon što je otkriveno njegovo postojanje, CCC je vrlo brzo izvijestio nadležne njemačke institucije, želeći im dati na vremenu da navedeni program sami unište pokretanjem mehanizma njegova samouništenja. Trojanci su, za razliku od računalnih virusa i crva, računalni programi koji nemaju mogućnost samoumnožavanja. Koriste loš obrambeni sustav i/ili sigurnosne probleme u programima koji su instalirani na računalu koje napadaju, tzv. stražnja vrata. Napadač koji uspješno instalira trojanca na pojedino računalo može, ovisno o programu, pratiti sve što zaraženo računalo radi te čak i s njim upravljati na daljinu, a da vlasnik/korisnik računala toga ne mora biti ni svjestan. U svom priopćenju o R2D2 trojancu, CCC tvrdi da on, kako je prikazano na slici 7: - prati svaku audio, video i tekstualnu aktivnost koja se vrši na zaraženom računalu - da zaraženo računalo komunicira sa serverom kojem šalje prikupljene podatke nezaštićenom komunikacijom koja može biti dostupna drugim osobama koje moraju imati određena tehnička znanja te redovno vrši samoobnavljanje bez znanja korisnika računala.