ELEMENTARNO PROUČAVANJE ISLAMA

Transcription

1

2 HAZRETI MIRZA TAHIR AHMAD ELEMENTARNO PROUČAVANJE ISLAMA VERLAG DER ISLAM

3 ELEMENTARNO PROUČAVANJE ISLAMA Bosanski prijevod AN ELEMENTARY STUDY OF ISLAM Bosnian translation Hazreti Mirza Tahir Ahmad Prvi put objavljeno u Engleskoj godine Prevodilac / Translated by: Fahrija Avdić Provjera teksta / Text review: Wasim Ahmad Prvo izdanje / First edition: June 2010 ISLAM INTERNATIONAL PUBLICATION LIMITED Izdavač / Published by: Verlag der Islam Genfer str. 11, Frankfurt am Main, Germany ISBN: Ovu knjigu možete dobiti na slijedećoj adresi / Available from the following: Mesdžid Baitul-Islam Ahmadija muslimanski džemat Tuzlanska 1b, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel/Fax.: info@ahmadija.ba

4 OSTALE KNJIGE OVOG AUTORA Apsolutna pravda, uljudnost i srodnost Tri kreativna principa Kršćanstvo Putovanje od činjenica do izmišljanja Osnovno proučavanje islama Zaljevska kriza i Novi svjetski poredak Homeopatija: prirodno liječenje Ubistvo u ime Allaha Objava, razum, znanje i istina Pečat Poslanika, njegova ličnost i karakter Istinski islamski koncept džihada Istina o navodnoj kazni za otpadništvo u islamu Muslimanskom svijetu s ljubavlju

5 O AUTORU Hazreti Mirza Tahir Ahmad bio je duhovni vođa Ahmadija pokreta u islamu. Bio je četvrti nasljednik hazreti Mirze Gulam Ahmada (a.s.), koji je tvrdio da je bio Mesija i reformator, obećan ljudima kasnijeg vremena u svim velikim religijama svijeta. Njegova zajednica je dinamična misionarska sila u islamu, raširena širom svijeta. Hazreti Mirza Tahir Ahmed rođen je 18. decembra u Qadijanu u Indiji. Školovao se u Indiji, Pakistanu, Velikoj Britaniji, na Londonskoj školi orijentalnih i afričkih studija. Godine bio je izabran za poglavara svjetski raširene Ahmadija muslimanske zajednice, nasljeđujući trećeg halifu poslije njegove smrti. Antiahmadija naredbom, koju je 26. aprila godine izdao general Zia Ul-Hak, tada diktator, predsjednik Pakistana, za njega je postalo nemoguće da djeluje kao poglavar zajednice ako bi ostao u zemlji. Poslije konsultovanja odlučio je da hitno napusti Pakistan. Tri dana poslije izdavanja Naredbe napustio je zemlju i avionom iz Karačija došao u London. Hazreti Mirza Tahir Ahmad dosta je proputovao i često se svojim porukama obraćao publici, uključujući ljude svih životnih puteva i različitih kultura. Njegova obraćanja i drugi susreti često su u kombinaciji sa sekcijama Pitanja i odgovori. Uvijek je bio spreman odgovoriti na pitanja koja zaokupljaju mišljenja njegove publike o bilo kojoj temi, vjerskoj, ili na suvremena pitanja, iako njegovi odgovori nisu mogli mimoići utjecaj dubokog religijskog

6 razumijevanja, koje je bilo prisutno u njegovom razmišljanju. Napisao je mnoge knjige kako na urdu tako i na engleskom, od kojih su: Ubistvo u ime Allaha, Islamski odgovor na suvremena pitanja, Objava, racionalnost, znanje i istina. To su samo tri od posljednjih objavljenih knjiga na engleskom jeziku, koje mogu biti interesantne za širu publiku. U nekim prilikama on se također iskazivao i poezijom na urdu jeziku.

7

8 mirza tahir ahmad Predgovor 12. mart god, na poziv Odjeljenja islamskih studija Sevilla univerziteta u Španiji, hazreti Mirza Tahir Ahmad održao je govor kojem je dao naslov Islam - izlaganje o njegovim osnovnim i temeljnim učenjima. Upravnik Odjeljenja mu je savjetovao da islam predstavi na osnovnom nivou, imajući u vidu da većina slušalaca iz drugih odjeljenja, kao i publika općenito, vrlo malo zna o islamu. Za ovaj govor bilo je određeno vrijeme od jednog sata. Ova rasprava je proizišla iz tog govora. Autor je dao šire objašnjenje o nekim temama, za šta nije bilo vremena u toku originalnog predavanja. Uz to, u preoblici govorne riječi u pisanu napravljene su određene promjene i ispravke od samog autora. Iza imena Muhammed, Časnog Poslanika islama, slijedi simbol s.a.v.s. (salallahu aleihi veselem), što je kratica za - Neka su Allahov mir i blagoslovi nad njim. Iza imena ostalih poslanika i vjerovjesnika slijedi simbol a.s. (aleihi selam), kao kratica za - Neka je mir nad njima. Stvarno pozdravljanje općenito se ne stavlja u cjelini, ali treba, unatoč tome, shvatiti kao da je u cijelosti ponovljeno u svakom slučaju i treba ga u cijelosti izgovarati. 1

9 elementarno proučavanje islama Smatram jedinstvenom čašću što je Odjeljenje islamskih studija Sevilla univerziteta smatralo prikladnim da me pozove ove večeri ovdje da vam održim govor o temeljnim učenjima islama. Prije nego što sam došao, savjetovano mi je da trebam govoriti o osnovama islama, tako da studenti koji nisu dobro upućeni u ovaj predmet i oni koji imaju samo osnovno znanje mogu razumjeti. To me je zaista iznenadilo. Iznenadilo me je na prvom mjestu zato što sam očekivao da studenti Univerziteta bolje stoje s tim. Drugo, bio sam iznenađen, jer Španija ima * Ja svjedočim da nema niko vrijedan obožavanja osim Allaha. On je Jedan i nema partnera. I ja svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Poslije ovoga ja tražim utočište kod Allaha od šejtana, prokletog. U ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez traženja, Samilosnog. Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Darovaocu bez traženja, Samilosnom,Vladaru Sudnjeg dana. Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo. Uputi nas na Pravi put na put onih kojima si dao blagodati, na koje se nije srdžba izlila, i koji nisu zalutali. (Časni Kur an, Al- Fatiha 1:1-7) (Izdavač) 2

10 mirza tahir ahmad dugu historiju kontakta sa islamom. Budući da su ipak toliko izgubili taj kontakt, kao da je izbrisan čak i najtanji dojam, zaista je začuđujuće! Ja sam ovdje danas da vam predstavim osnovna učenja islama. Kad sam posjetio Španiju godine povodom otvaranja novoizgrađene džamije, koju je izgradila Ahmadija zajednica, a koja je slučajno prva džamija izgrađena ovdje poslije prekida od pet stotina godina, bilo je mnogo začuđenih pogleda. U toku konferencije za štampu neprestano sam bio suočavan s istim pitanjima o tome zašto smo došli u Španiju. Šta je bila svrha toga? Je li neki zloslutni motiv povezan s ovim? Zar nismo imali dovoljno islama? Hoćemo li ovo uzeti kao novi oblik invazije na Španiju? Moj odgovor na sva ova pitanja bio je: Da, ja sam došao da osvojim Španiju, ali ne s namjerom da oružjem pridobijem teritorije, nego da s porukom ljubavi i uvjerenja pridobijem srca ljudi. Taj odgovor još uvijek vrijedi. Mi kao zajednica u islamu nismo izgrađeni po uobičajeno shvaćenom uzoru slike islama na odražavajućem ogledalu takozvanih fundamentalista. Zato ću ja danas nastojati da vam predstavim islam ne u vezi sa ponašanjem muslimana u raznim zemljama nego samo u vezi sa osnovnim učenjima islama koja se nalaze u Božijoj knjizi, Časnom Kur anu, i vladanju i hadisima Časnog Osnivača islama. Islam znači mir. U tome leže duša i duh islama. Ironično je da se ova religija mira danas na Zapadu shvata kao religija rata, terorizma, haosa i nereda. U stvarnosti, islam ne samo da je mir u svom imenu nego mir prožima sva njegova učenja i djeluje kao ključ za njegovo razumijevanje. Ako se prevede doslovno, drugo značenje riječi islam je pokornost. Tako riječi mir i pokornost stvaraju potpunu sliku islama. Dok se mir odnosi na vladanje muslimana prema drugim ljudima i također se odnosi na duboko zadovoljstvo koje on nalazi u islamu, riječ pokornost opisuje vladanje muslimana prema Bogu. Tako je u jednoj riječi sažeta 3

11 elementarno proučavanje islama cijela filozofija ove religije. Zanimljivo je primijetiti - prema islamu, svaka istinska religija mora imati ove dvije neophodne odlike koje ukazuju na njeno božansko porijeklo. Sve religije su, prema islamu, s jedne strane, nastojale čovjeka dovesti natrag njegovom Stvaraocu, a s druge, nastojale su utemeljiti idealan odnos sa ostalim ljudima. Islam ima pet osnovnih odredbi vjere, koje mora ispovijedati svako ko odluči da postane musliman. Iako je islam već podijeljen u mnoge sekte - kao i sve druge religije mišljenje o ovom pitanju je jedinstveno. Po kojoj god da je tituli neka sekta prepoznata, bilo da su sunni ili šiije, svi vjeruju u ovih pet temelja vjere. Prvi od ovih temelja je čvrsto vjerovati u apsolutnu Božiju Jedinstvenost. To je Jedinstvo koje je nerazdvojivo i nedjeljivo, i ono koje ne može biti umnoženo ili ugroženo u bilo kojoj formi. Drugi temelj se odnosi na vjerovanje u meleke ili anđele. Iako postoje različita mišljenja među muslimanima o konceptu meleka, uprkos tome svi muslimani vjeruju u postojanje meleka. Treći temelj se odnosi na vjerovanje u knjige. Riječ knjige u religijskim terminima odnosi se na takve božanske skripte koje sadrže nova učenja i donose novi vjerski zakon. One su spomenute poslije meleka zato što je objava čovjeku najčešće prenošena kroz posredstvo meleka, koji igraju glavnu ulogu u donošenju božanske poruke vjerovjesnicima. Meleci imaju mnoge druge zadatke, ali o tome ćemo kasnije govoriti. Četvrti temelj se odnosi na vjerovjesnike i poslanike, koji ponekad donose nove propise za život i novi zakon za određeni narod u određenom dobu, a ponekad su poslani samo u svrhu reforme. Peti i zadnji temelj vjere odnosi se na Sudnji dan. Ovo također podrazumijeva da će svako ljudsko biće biti uzdignuto poslije smrti u nekoj formi, i da će biti odgovorno Bogu s obzirom na život koji je vodilo ovdje na Zemlji. 4

12 mirza tahir ahmad Ovo predstavlja pet temelja islama. Međutim, prema nekima, tu je i šesti sastavni dio muslimanskog vjerovanja, koji je Časni Osnivač islama uključio u temelje vjere, a to je vjerovanje u Božiju odredbu. Hajde da se sada okrenemo detaljnijem proučavanju ovih temelja pojedinačno. Vjerovanje u Božije Jedinstvo Ovo izgleda prilično jednostavan i osnovni koncept. Ne bi trebalo biti teško nikome da razumije Božiju Jedinstvenost, i tu se izgleda ova stvar završava. Međutim, zapravo u ovome je sadržano daleko više nego što je vidljivo. Kad dublje pogledate ovaj koncept, izgleda da se cijeli svijet religije okreće oko ove centralne tačke. Takvo vjerovanje ima utjecaj na čovjekov život u svim njegovim sferama. To, također, podrazumijeva negaciju svega drugog osim Boga. Tako vjerovanje u Jedinstvenost Božiju nije kraj vjerovanja, nego sva druga vjerovanja potječu iz ovog glavnog vrela vječne istine. To, također, daje poruku oslobađanja od svih drugih jarmova i oslobađa čovjeka od svih obaveza osim onih koje su proizišle iz njegove pokornosti Bogu. Ovaj temelj je dalje razjašnjen iz različitih uglova, kako u Časnom Kur anu tako i u hadisima Časnog Poslanika islama. Naprimjer, proglas Ve la havle ve la kuveta illa Billah! (Nema druge sveobuhvatne moći osim Allaha) otvara nove vidike za dublje i šire razumijevanje Jedinstva. To negira sve druge strahove osim straha od Boga. Drugi dio ovog istog temelja donosi u centar pažnje drugi vrlo važan aspekt Jedinstva, to jest da moć postizanja dobra jedino ovisi o Bogu, i On je Gospodar svih izvora snage i energije. I, dok se prvi dio odnosi na negativne aspekte moći, drugi dio se odnosi na pozitivne. U primjeni na ljudske postupke, pobude itd. ove dvije sile su sveobuhvatne. Čovjekove težnje i kasniji postupci uvijek su 5

13 elementarno proučavanje islama upravljani i kontrolisani bilo strahom ili nadom, i nema izuzetka od ovog pravila. Oni koji čine dobra djela rade to iz straha i nade, a oni koji se predaju porocima pobuđeni su istim. Strah nevjernika pripada negativnoj bezbožnoj kategoriji, i oni oblikuju svoje živote prema ovosvjetskim strahovima. Oni se ponekad boje da ne zarade nezadovoljstvo vladara ili vlasti, ponekad se boje društva općenito ili despota i kavgadžija. Isto tako, ponekad postupaju opako iz straha od siromaštva i gubitka itd. Tako u svijetu punom poroka ogroman dio ljudskih postupaka može se obrazložiti ovim strahovima. Vjerovanje u Jedinstvo sasvim uklanja ove strahove i čovjekovom umu privodi važnost straha od Boga, što znači da se ne treba bojati nezadovoljstva bezbožnih, nego se treba uvijek truditi izbjeći Božije nezadovoljstvo i oblikovati svoj život jedino prema tom strahu. U pozitivnom smislu, isto je primjenjivo za sve ljudske motive i postupke koji ih slijede. Čovjek uvijek živi po nekim motivima, da zadovolji nekoga, kao i da zadovolji sebe. Zapravo, češće radi da zadovolji sebe, čak i po cijenu onih koji su mu inače dragi. Preuveličana forma ovog ponašanja čini čovjeka obožavaocem svog vlastitog ega. Da postigne ovu svrhu, čovjek mora zadovoljiti one o kojima ovisi njegovo zadovoljstvo. Kao takav, on se opet neprestano bori da zadobije naklonost vladara, vlasti itd. Ovo što opisujemo je najgora forma ropstva. Nade i strahovi roba su potpuno ovisni o kapricu, zadovoljstvu i nezadovoljstvu njegovog gospodara. Međutim, bezbožan čovjek nema samo jednog gospodara. Svako drugo ljudsko biće može u pogledu njegovih vlastitih interesa za njega igrati ulogu Boga. Ako analizirate krajnji uzrok društvenih, moralnih i političkih zala, to je obožavanje ljudi koje uništava mir čovjekovog uma, i društvo kao cjelina počinje da se trajno kvari. Sa ove tačke gledišta, kad bacite drugi pogled na temeljni proglas da Nema drugog Boga osim Allaha, Jednog i Jedinog, 6

14 mirza tahir ahmad svi ovi strahovi i nade koji se odnose na druge predmete osim Boga su rastjerani, kao magičnim štapićem. Drugim riječima, odabirući samo jednog Gospodara, oslobođeni ste robovanja svim drugima. Biti rob drugima koji su i sami robovi nebrojenim božanstvima zaista je siromašna pogodba. Ali to nije sve. Bogovi koje takvi ljudi obožavaju mnogo puta su produkti njihove vlastite zamisli, koja im ne može niti učiniti dobro, niti štetu. Većina ljudi, s druge strane, klanja se samo smrtnicima kao što su i oni sami - njihov vlastiti ego najviši je među svima njima. Odatle, svaki od njih se saginje nebrojenim sebičnim bogovima, sa interesima u međusobnim sukobima, što stvara situaciju krajnjeg haosa. Islamski koncept Jedinstva također usađuje u čovjeka spoznaju jedinstvenosti ljudskih rasa, i uklanja sve prepreke koje dijele čovjeka na rasne, etničke i dominacije po boji kože. Tako se stvara univerzalni koncept jednakosti u islamu, koji je njegova prepoznatljiva odlika. Odatle su, sa Božijeg gledišta, sva ljudska bića, gdje god i u kojem god dobu da su rođena, jednaka u Njegovim očima. Kao što će uskoro biti pokazano, ovo je temelj koji dovodi do svih drugih temeljnih vjerovanja i načela u islamu. Kako je ukratko ranije spomenuto, islamsko načelo Jedinstva je potpuno i nedjeljivo, ono nema prostora za dodavanje bilo čega Bogu, u bilo kojoj formi. On nema niti oca, niti majke, niti ima ženu. Za Njega je nezamislivo da rađa sinove ili kćeri. Drugi važan aspekt Božijeg Jedinstva, kao što je predstavljeno u Kur anu, odnosi se na potpuni sklad u Njegovom stvaranju. Ovaj koncept sklada tako snažno se dojmio Ajnštajna. On je bio prisiljen da oda poštovanje savršenoj simetriji u prirodi, koja je po njemu zahtijevala Jedinstvenost Stvaraoca. On je bio naučnik i njegovo shvatanje tog sklada bilo je ograničeno na materijalni svemir. Međutim, Časni Kur an tvrdi da u prirodi, kako ju je Bog stvorio, i u božanskim knjigama koje je Bog objavio nema nesklada; tu je potpuno slaganje i podudarnost između jedne 7

15 elementarno proučavanje islama i druge oblasti Božijeg stvaranja, i između jedne knjige i druge. On ide dalje i proglašava da postoji dosljednost između Božije Riječi i Božijeg Djela, i da ne može biti nikakve oprečnosti između prirode i Božanske riječi, kako je objavljena Njegovim poslanicima. Ovaj predmet je krasno pokazan u prvih pet ajeta Sure Al-Mulk, i njime se iz različitih uglova također bave mnogi drugi ajeti Kur ana. Dolazeći do pojedinca, vjerovanje u Jedinstvo ima vrlo važnu ulogu u obrazovanju i odgoju ljudi. To zahtijeva dosljednost između čovjekovog mišljenja i djela, dosljednost između njegovog odnosa s Bogom i drugim ljudima, vežući tako stvaranje u jedan lanac neprekidnog Jedinstva. Ovo se može bolje razumjeti dovodeći u centar pažnje praksu nekih tzv. vjerskih ljudi, koji propovijedaju mržnju za jedan dio ljudskog društva protiv drugog u ime Jednog i Jedinog Boga. Princip Božijeg Jedinstva ne slaže se sa ovom praksom i kao takav ne odobrava ljudima da stvaraju podjele između Boga i Njegovog stvaranja i unutar Božijeg stvaranja. Meleci anđeli Postojanje meleka-anđela općeprihvaćeno je načelo u raznim zemljama i raznim religijama. Međutim, o njima se ponekad govori pod drugim nazivima - razlika je jedino u terminologiji. Slično tome, priroda meleka različito se shvata među sljedbenicima različitih religija. Islam govori o melecima kao nebeskim stvorenjima duhovne prirode koji kao ličnosti imaju svoja vlastita bića. Glavna uloga koju oni imaju je prenošenje poruka ljudima od Boga. Ali mnogi ih pogrešno shvataju, čak i unutar islama, da imaju ljudski oblik ili neki oblik i formu, što je zapravo ideja materijalnog postojanja. Materija mora imati oblik i jasno određene granice. Međutim, duh je izvan pet opsega ljudskog razumijevanja. Osoba može 8

16 mirza tahir ahmad jedino vjerovati u postojanje duha ako je religiozna; inače je to izvan njegovog dosega zamišljanja oblika i forme duha. Meleci su ponekad spomenuti u vjerskim knjigama da se pojavljuju odabranim ljudima u formi ljudskih bića možda zato da se riješi ovaj problem i da se čovjeku olakša da sebi dočara sliku meleka. Ne samo to; poznato je da su se oni pojavili nekim Božijim vjerovjesnicima u formi nekih ptica. Sveti duh se pojavio Isusu u obliku goluba: Kad je Isus bio kršten, odmah izađe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. (Matej 3:16) Razni navodi koji se nalaze u vjerskim knjigama vjerovatno su uveliko odgovorni za pogrešno shvatanje forme i prirode meleka koje preovladava među pristašama raznih religija. U nekim religijama su od meleka stvorene svetinje i bogovi, dok su ih originalne knjige možda samo spomenule jedino kao posrednike koje je Bog posebno stvorio radi obavljanja određenih zadataka u svemiru; o ovome imamo obilje dokaza u mnogim božanskim knjigama. Prema tome, nije nemoguće da su neki ljudi pogrešno shvatili značenje ovih navoda i počeli smatrati meleke kao mlađe Božije partnere. Hajde da sada pokušamo shvatiti prirodu meleka samo u pogledu na Kur an i na hadise Časnog Poslanika islama, a ne u pogledu na uobičajene poglede. Prema Kur anu, čitav materijalni svemir, kao i religijski svemir, upravljan je nekim duhovnim silama, na koje se ukazuje kao na meleke. Iako se na neke meleke ukazuje kao na samo jednu osobu - kao što su Džebrail, Mikail i Azrail, oni zapravo ne rade sami. Za svaku funkciju postoji jedan vođa ili jedan glavni melek koji upravlja time i pod njim radi armija meleka, na koje se u Kur anu upućuje kao na Junood Gospodara. 9

17 elementarno proučavanje islama Šta god oni rade, potpuno je podređeno Božijoj volji i planu koji je On stvorio za stvari. Oni ne mogu napraviti ni najmanje odstupanje od postavljenog puta funkcionisanja koje je za njih određeno ili od sveobuhvatnog plana stvari koji je Bog napravio. Prema Kur anu, za svakog čovjeka su određena dva meleka da bilježe dobra i loša djela, kakav već slučaj bude. Na ovaj način zadatak meleka je da organizuju najzamršeniji i složeni sistem bilježenja. To ne znači da svaki od njih ima knjigu u svojoj ruci, brzo zapisujući sve što opaža. Zapravo, meleci su odgovorni za vrlo složen sistem bilježenja učinka čovjekovih djela na njegovu dušu i ličnost, tako da dobar čovjek razvija dobru dušu, a loš čovjek uzgaja nezdravu. Duša u svom obliku u svakom čovjeku do njegove smrti treba neprestanog organizatora, koji prenosi djelovanje čovjekovih misli, postupaka itd. na dušu. Ovo je zamršen proces koji čovjek ne shvata u potpunosti. Međutim, djelimično smo svjedoci ovoga u slučaju kriminalaca koji dobivaju drugačije lice od ljudi plemenitog ponašanja. Uopće nije nemoguće da bilo ko opazi takve razlike, premda to ne može biti opisano u terminima crnobijelo ili drugim materijalnim izrazima. Zapravo, upravljanje golemim svemirom, pravo od njegovog početka kroz cijelo trajanje bilionima godina svoje razvojne historije zahtijeva ogromnu organizaciju stalne pažnje i kontrole. Ovo obavljaju bezbrojni meleci, koji doslovno vladaju prostranim svemirom i njegovim zamršenim sistemom zakona, kao Božiji posrednici. Što se tiče hadisa, možemo do nekog stepena shvatiti sposobnost meleka, kako su u stanju da se pojave u tjelesnom obliku u različitim formama ili pojavama, koje nemaju nikakve veze sa njihovom stvarnom formom ili postojanjem, što je izvan čovjekovog shvatanja i ima drugačije dimenzije od onih nama poznatih. Jedanput je preneseno da je jedan stranac ušao u džamiju gdje je sjedio Osnivač islama sa svojim drugovima. Ovaj čovjek je 10

18 mirza tahir ahmad prišao skupu, sjeo s poštovanjem u prvi red i postavio pitanja o prirodi islama. Nakon što je iznio svoju listu pitanja, oprostio se i otišao. Prisutni su bili začuđeni, prvo zbog toga što je ovaj čovjek bio potpuni stranac, koji mora da je putovao izdaleka da stigne do džamije. U malim gradovima znanje o posjeti takve vrste ne ostaje tajna, i izgleda da svako zna kad neko dođe i s kojim ciljem. U ovom slučaju, taj dolazak je bio tako iznenadan da se činio zagonetnim. Drugo, nije bilo nikakvih znakova putovanja u njegovom držanju ili na njegovoj odjeći. On je bio gospodin svježeg izgleda u besprijekorno čistoj odjeći. Osim toga, način na koji je počeo postavljati pitanja bez ikakvog uvoda i njegov nagli odlazak bili su izuzetno neobični, u najmanju ruku rečeno. Prije nego što su drugovi Časnog Poslanika s.a.v.s. mogli išta reći, Časni Poslanik ih je sam obavijestio da je ova osoba zapravo bio melek Džebrail, koji je postavio najvažnija pitanja, tako da drugovi budu upoznati s činjenicama sadržanim u datim odgovorima. Neki drugovi su istrčali iz džamije da se sretnu sa ovim prerušenim melekom - kako su mislili, ali od njega nigdje nije bilo traga. Niko u gradu nije mogao potvrditi da je vidio takvog čovjeka. Kako je ovaj slučaj iznesen u vjerodostojnim knjigama hadisa, možemo sa sigurnošću zaključiti da se meleci ponekad pojave u običnoj ljudskoj formi u svrhu ispunjavanja raznih naloga. Spominjanje meleka nalazimo u mnogim hadisima, pogotovu u vezi sa bitkama na Bedru i Uhudu, ali ne bi bilo prikladno možda ulaziti u dužu raspravu o ovom pitanju. Nasuprot kur anskom pogledu koji je naprijed objašnjen, skoro u svakoj zemlji uobičajeno mišljenje o melecima među sljedbenicima raznih religija više je po uzoru lijepih bajki, nego da se o njima misli kako pripadaju nebeskoj formi postojanja. Za njih se kaže da imaju krila kao ptice ili vile, kojima mlataraju okolo dok lete s jednog mjesta na drugo. Ovo pogrešno shvatanje je možda proizišlo iz pretjerane sklonosti za prihvatanjem doslovnog tumačenja religijske terminologije, koja je skrovita 11

19 elementarno proučavanje islama i najčešće ima metaforičko značenje. Tako u Časnom Kur anu nalazimo spominjanje krila u vezi sa melecima, koji o njima govori da imaju po dva, tri ili četiri krila: Sva hvala pripada Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, koji meleke čini izaslanicima, sa po dva, tri i četiri krila (moći). (Sura Al-Fatir, 35:2) Časni Kur an ima vrlo poseban stil pojašnjavanja svih takvih dijelova, gdje leži opasnost od nerazgovijetnosti - on to čini uz pomoć drugih sličnih upotreba. O krilima npr. također nalazimo spominjanje u vezi sa postupanjem sina prema njegovim starim roditeljima. Gradeći ovaj predmet, Časni Kur an savjetuje sina da spusti krila milosti prema svojim roditeljima, jer su oni njega odgojili od vremena kad je bio u povoju. Krila samo znače atribute i moći, i mi vjerujemo da su u ovom smislu krila bila pripisana melecima, ili ljudima iz raznih religija koji su tvrdili za sebe da imaju božansku manifestaciju. Naprimjer u Gita - poznato je da je Krišna imao četiri ruke umjesto dvije. Tu su još dva para ruku koje služe istoj svrsi kao krila koja su spomenuta u drugim božanskim knjigama. Meleci su odgovorni za kontrolisanje i održavanje zakona prirode. Virusima i bakterijama upravljaju, organizuju ih i održavaju posebni meleci, koji rade u međusobnom skladu da bi održavali savršenu ravnotežu. Slično tome, ekološki sistemi nisu slučajni ili haotični, nego njima upravljaju nevidljiva duhovna bića koja mi nazivamo meleci ili anđeli. 12

20 mirza tahir ahmad Slučaj odbačenog meleka Još je jedan vrlo pogrešno shvaćen primjer u pogledu šejtana. Kaže se i vjeruje da je prije svog pada pripadao kategoriji meleka. Časni Kur an odbija ovaj pogled i predstavlja šejtana kao onog ko posjeduje vatrenu prirodu. Prema tome, pripada takvim formama života koji su stvoreni od vatre, naprimjer džin. Knjige Hajde da se sada okrenemo trećoj odredbi vjere, koja zahtijeva vjerovanje u knjige. Od muslimana se traži da vjeruju ne samo u Božije knjige objavljene Časnom Osnivaču islama, koja se zove Kur an, nego je za svakog muslimana neophodno da vjeruje u sve takve Božije objave koje su bile date drugim poslanicima, odakle god da su i kojem god dobu da su pripadali. Neophodan dio muslimanskog vjerovanja zahtijeva - ako bilo ko propovijeda vjerovanje da je samo Kur an poslan od Boga, a odbija priznati da su druge knjige također od Boga, kao što su Stari zavjet i Novi zavjet itd., njegovo ispovijedanje islama neće biti valjano. Ovo vjerovanje rješava neke probleme, ali stvara druge, i zahtijeva duže proučavanje. Ono omogućava samo temelj na kojem može biti izgrađeno jedinstvo ljudi na Zemlji, u skladu sa njegovim vjerovanjem u Božije Jedinstvo. To uklanja korijen uzroka međureligijskog nesklada i nepovjerenja. Međutim, ovo vjerovanje da su sve knjige od Boga pokreće neka vrlo teška pitanja na koja treba odgovoriti. Kad proučavamo knjige koje tvrde da su od Boga, nalazimo oprečnosti ne samo u vanjskim oblastima njihovih učenja nego također i u oblastima osnovnih i temeljnih vjerovanja. To ne bi moglo biti tako ako su potekle od istog vječnog izvora svjetla. Slučaj o kome govorimo može biti dobro ilustrovan činjenicom da mnoge takve knjige sadrže dijelove koje su njihovi sljedbenici 13

21 elementarno proučavanje islama shvatili i protumačili tako da ih je to odvelo vjerovanju u manja božanstva koja dijele božanstvo sa jednim Vrhovnim Bićem. U nekim knjigama Bog je postavljen kao glava porodice bogova, kao da ima bračne partnere, sinove i kćeri. U nekim drugim knjigama svetim ljudskim likovima su pripisane takve nadljudske moći koje samo dolikuju Bogu. Postoje i druge knjige u kojima je Božije Jedinstvo naglašeno tako snažno i beskompromisno da ne ostavlja prostora bilo kome da dijeli Božije atribute u bilo kojem svojstvu. Kur an se u ovom pogledu ističe među svim drugim knjigama glavnih svjetskih religija. Pitanje je: Kako Kur an rješava ovu dilemu? Prema Kur anu, općenita je sklonost čovjeka da postepeno umeće riječi ili rečenice u Božija učenja koja su bila data osnivačima njihove religije. Mijenjanje koncepta Jedinstva do koncepta mnogoboštva je pokazivanje iste sklonosti. Mi sigurno možemo dati dokaz istinitosti ove tvrdnje prateći historiju promjena u tekstu, ili tumačenju teksta, od vremena njegove prve objave. Iz ovog razloga Časni Kur an oštro skreće našu pažnju na činjenicu da su se sve Božije knjige slagale u svojim temeljnim učenjima samo u vrijeme njihovog početka. Nije neophodno ići kroz napornu vježbu praćenja historije promjene, zato što logično ne može biti drugi zaključak osim onog koji je Kur an dao. Ako ne postoji nikakav drugi Bog osim jednog Vrhovnog Bića, i ako tvrdnje svih religija da su njihove knjige potekle od Boga trebaju biti prihvaćene, onda mora biti jednoglasnost među svim takvim knjigama, barem u osnovama. Kada to kažemo, suočavamo se sa drugim važnim pitanjem u pogledu načina na koji se mogu ustanoviti originalna načelna učenja zajednička svim religijama. Morate pronaći logički prihvatljivu metodologiju da razlučite ispravno od pogrešnog. Osnovna vjerovanja sa tačke gledišta Časnog Kur ana tako su usklađena prema ljudskoj prirodi da se jednostavno urezuju u ljudska srca pukom silom svoje istinitosti. Ona su sljedeća: 14

22 mirza tahir ahmad A njima nije bilo naređeno drugo osim da Allaha obožavaju, da Mu budu iskreni u vjeri, uvijek naklonjeni Njemu, i da obavljaju namaz, i daju zekat. A ovo je učenje vjere koja je ispravna i vodi ispravnom. (Sura Al-Bajjina, 98:6) To znači da je svim osnivačima religija svijeta bilo bezuvjetno rečeno da moraju obožavati Jednog i Jedinog Boga svom iskrenošću, posvećujući sebe čisto i potpuno jedino Njemu. Njima je također bilo rečeno da obavljaju redovne molitve (kako je bilo ustanovljeno u njihovoj religiji), i da troše (na Božijem putu) za siromašne i bijednike, i za druge dobrotvorne svrhe. Teško je ne slagati se sa ovim, bilo kojoj religiji neko pripadao. U uvodnom izlaganju mi se ne želimo uključivati u druge diskusije o brojnim različitim načinima obožavanja propisanim od Boga i o razlozima zašto su različiti. Mi trenutno svoju pažnju usredsređujemo na razloge različitosti religija i u osnovnim i u detaljnim učenjima. Ukratko možemo reći da je ruka vremena nemilosrdna i da je koncept propadanja neodvojiv od koncepta vremena. Sve novo mora početi da stari i mijenja se. Možete s čuđenjem gledati na ruševine velikih dvoraca i mjesta, ali čak ni građevine koje su izgradili isti monarsi i planirali isti arhitekti nisu izuzeci u ovom zakonu. Ponekad ih kasnije generacije dograđuju i tako temeljito promijene njihov plan da gube svaku sličnost sa svojim originalnim oblikom. Ponekad su napuštene i postaju ruševine. Prema Kur anu, oblasti nepomirljivih razlika u svim religijama su rukotvorine ljudi koji pripadaju kasnijem vremenu. U svijetu ovog općeprihvaćenog učenja Časnog Kur ana, islam je izgleda utro 15

23 elementarno proučavanje islama put za ujedinjenje svih religija, bar u osnovnim principima. On odstranjuje smetnje koje je čovjek napravio i prepreke stvorene da se religije drže za sebe kao zasebno odvojeni entiteti. Naprijed spomenuti razlog nije jedini odgovoran za razilaženje u učenjima koja opažamo u raznim knjigama. Neke razlike sigurno nije čovjek napravio, nego ih je vrijeme donijelo. Kako je čovjek postepeno napredovao u različitim oblastima civilizacije i kulture, nauke i ekonomije, na raznim stadijima svoje historije, trebao je posebna učenja koja su se ticala tog perioda vremena, i Božija knjiga bi bila objavljena za njegovo podučavanje. Ova učenja koja su bila povezana s vremenom nisu bila univerzalna, nego su se odnosila na posebne situacije i zahtjeve. Kroz određena razdoblja čovjek je živio život koji nije sličio ljudskom. Njegova intelektualna napredovanja bila su ograničena, njegovo znanje o svemiru usko. On čak nije bio ni potpuno upoznat sa svijetom koji je nastanjivao. Načini komuniciranja koji su mu bili na raspolaganju bili su potpuno neodgovarajući da bi mu pomogli da razumije prirodu i prostranost Zemlje, kao i univerzalnost čovjeka. Vrlo često je njegovo znanje o postojanju bilo ograničeno samo na male oblasti zemlje ili domovine kojoj je pripadao. U mnogim Božijim knjigama objavljenim u to vrijeme ne spominje se postojanje svijeta izvan ograničenog područja ljudi kojima su ove knjige bile upućene. To ne mora značiti, kao što neki svjetovni filozofi žele da vjerujemo, da ova činjenica nudi dovoljno dokaza kako su knjige koje su u pitanju bile čovjekovo djelo umjesto Božije. Sva Božija učenja bila su povezana ne samo sa potrebama nego i sa informacijama koje su ljudi tog doba posjedovali. Inače, ljudi tog vremena mogli su podnijeti prigovore protiv svojih vjerovjesnika, optužujući ih za proturječnost uobičajenim činjenicama. Ovo je moglo predstavljati nerješivu dilemu za poslanike, budući da su i oni sami dijelili isto znanje kao i ti ljudi. 16

24 mirza tahir ahmad Mnogi zanimljivi primjeri ovoga mogu se navesti iz Kur ana, gdje su učeni ljudi kasnijeg vremena dokazali da je pogrešno razumijevanje prirode kakva je bila poznata ljudima tog vremena. Koji god je stav Kur an zauzeo, taj prigovor će ipak ostati osjetljiv na pritužbe, bilo od ljudi suvremenog doba ili od ljudi kasnijeg doba. Začuđujuće je kako Kur an rješava ovaj problem i ni na koji način ne mogu ga kritikovati ni sadašnji filozofi, ni naučnici. Sljedeća ilustracija može biti od posebnog interesa. Nije potrebno današnjem čovjeku da bude visokoobrazovan da bi znao da se Zemlja okreće oko svoje ose. Ali, da je neko iznio ovu tvrdnju prije četrnaest stotina godina i usudio se da to pripiše Bogu, bio bi ili smjesta odbačen kao potpuna neznalica ili bi se podsmijavali Bogu kako nema znanja o stvarima za koje je tvrdio da ih je stvorio. Časni Kur an kao univerzalna knjiga svih vremena nije mogao izostaviti da u cijelosti ne spomene ovaj predmet, ili bi ga ljudi kasnijeg doba, kao što je naše, mogli s pravom optužiti da ne posjeduje znanja o svemiru. Udovoljavajući izravno ovom izazovu, Časni Kur an u sljedećem ajetu govori o planinama, predstavljajući ih da kolaju ili plove kao oblaci, dok ljudi zamišljaju da su nepokretne: I ti vidiš planine i misliš da staje nepokretno, dok se one kreću kao što se kreću oblaci. (Sura An-Naml, 27:89) Očito, planine se ne bi pokretale bez kretanja Zemlje skupa s njima. Međutim, ovdje je upotrijebljeno buduće vrijeme muzaria koje je zajedničko i za prezent i za futur. Tako se ovaj ajet može prevesti kao: Planine se neprestano kreću, plove u pokretu bez najmanjeg njihovog napora. To se također 17

25 elementarno proučavanje islama može prevesti i kao: Planine će se kretati kao da plove. Ljudi tog vremena možda su se priklonili drugoj mogućnosti, ali su zaboravili da se osvrnu na drugi dio istog ajeta, koji kaže: Dok vi mislite da su nepomične. Kako je čovjek iz bilo kojeg doba mogao misliti da su planine nepokretne ako su se odjedanput počele kretati? Opis njihovog kretanja ne ostavlja nikakvog prostora nikome da ostane živ na Zemlji i gleda tiho začuđujući fenomen spomenut u ovom ajetu. Zato bi, logično, jedini valjan prijevod bio: Dok vi smatrate da su planine nepomične, one su zapravo u neprestanom kretanju. Mnogo je drugih sličnih primjera koji se mogu navesti iz Kur ana, ali ja sam ih već naveo u svom drugom obraćanju nazvanom Razum i Objava u odnosu na znanje i Istinu. Bilo koji čitalac zainteresiran za dalje proučavanje može se uputiti na navedeni naslov. Mi znamo zasigurno da u toku daleke prošlosti kada su Vedas bili objavljeni za dobrobit ljudi Indije, Indijci nisu znali ništa o svjetovima koji leže preko mora. Tako tamo nema nikakvog spominjanja bilo koje zemlje ili naroda izvan Indije, preko prirodnih granica Himalaja na jednoj strani i mora na drugoj. Šutnja Vedasa o ovoj temi možda je prikladna i sasvim opravdana šutnja s Božije strane. Mora biti jasno da postoje dvije kategorije činjenica spomenutih u Božijim knjigama. Prva kategorija obuhvata ovosvjetske činjenice koje mogu razumjeti i potvrditi sva ljudska bića bez obzira kojoj religiji pripadaju. To su činjenice na koje smo ukazivali u prethodnoj diskusiji. Što se tiče činjenica koje pripadaju stvarima drugog svijeta, ni jedan čovjek ne može iznijeti tvrdnju o njima, zato što one leže izvan ljudskog dometa dokazivanja. Uprkos razlikama, međutim, osnovne tačke sličnosti uvijek se mogu pronaći ako zaronite dublje u proučavanje originalnih knjiga. Kao što arheolozi mogu rekonstruirati nacrt originalnog plana proučavanjem ruševina, tako isto ne bi trebalo biti teško 18

26 mirza tahir ahmad revnom posmatraču da pročita poruku Jedinstva, čak i kroz veo magle i tame koje su stvorili sljedbenici religija kako su se udaljavali od vremena poslanika-osnivača. Mi smo ukratko objasnili neke razlike koje su bile namjerno planirane nasuprot onima koje su proizišle iz čovjekovog umetanja. Da ilustrujemo prethodno, možemo se pozvati na učenje Tevrata, koji je, izgleda, jevrejski narod lišio mogućnosti oprosta. Za površnog posmatrača, s tačke gledišta modernog doba, to će izgledati prilično bezbožno učenje, neuravnoteženo u korist osvete. Pa ipak, ako pobliže ispitamo zahtjeve tog doba, ovo učenje će se pokazati u potpuno drugačijem svjetlu. Mi znamo da su djeca Israila pod ugnjetačkim i tiranskim vladavinama faraona bila lišena svih osnovnih ljudskih prava. Bili su prisiljeni da žive život poniženja i robovanja, koji nije priznavao njihova prava da se brane i da uzvrate isto ugnjetaču. Nekih dva stoljeća ovako bijednog načina života praktično su ih lišili njihovih ispravnih plemenitih ljudskih vrlina. Da im je bila data jasna mogućnost izbora između osvete i oprosta, oni bi mnogo prije napustili svoje pravo za osvetom u ime oprosta, što je samo drugo ime za potpuni kukavičluk. I da su mogli uzeti odmazdu ili oprost, mali broj njih bi se usudio izabrati ovo prvo. Kao takvo, učenje Tevrata je, premda naizgled grubo i pretjerano jednostrano, najsavršenije učenje u pogledu zahtjeva tog vremena. To je bilo bolesno stanje koje je trebalo biti izliječeno gorkim pilulama ove naredbe. Oko trinaest stoljeća prakse nemilosrdne osvete zaista je otvrdnulo srca Israilaca i pretvorilo ih u srca od kamena. To je bilo vrijeme kad je došao Mesija, koji je sam predstavljao utjelovljeni oprost, ljubav i skromnost. Da je Bog poklonio Jevrejima njegovog vremena obje mogućnosti - i oprost i osvetu, oni bi se sigurno odlučili za osvetu, čak ni ne sanjajući o oprostu. Postavlja se pitanje o tome kakvo treba biti savršeno učenje primjereno vremenu Isusa? Oprost, naravno, ali bez prava 19

27 elementarno proučavanje islama izbora osvete. To je ono što se upravo dogodilo. Iz ove ilustracije je dovoljno jasno da su određena učenja, iako prividno oprečna, zapravo služila istoj svrsi i djelovala u suglasnosti koliko se tiče Božijih planova. Cilj je liječenje bolesnih, koji možda trebaju drugačiji lijek u drugačija vremena. Poslanici Četvrta odredba vjere u islamu je vjerovanje u sve poslanike. Ova odredba je, zapravo, logički zaključak treće. Ista filozofija koja čini pozadinu vjerovanja u sve knjige također zahtijeva vjerovanje u sve poslanike. Časni Kur an govori o mnogim poslanicima koji su većinom pripadali srednjoistočnoj liniji poslanstva, počinjući s Ademom do vremena Muhammeda s.a.v.s. Međutim, postoje izuzeci od ovog pravila. Dvije stvari su posebno spomenute u Kur anu u vezi s ovim pitanjem: a) Iako su imena i kratke historije nekih poslanika bili objavljeni Časnom Osnivaču islama, ova lista ni na koji način nije iscrpljena. Oni su samo primjerak imena i veliki je broj poslanika koji nisu spomenuti u Kur anu. b) U listi poslanika koji su osobito spomenuti nalaze se određena imena koja, izgleda, ne pripadaju poslanicima Israila. Zbog toga su mnogi komentatori skloni da vjeruju da su oni nearapski poslanici, koji su uključeni u listu samo radi predstavljanja vanjskog svijeta. Naprimjer, Zul-Kifl je ime na listi poslanika koje se nije čulo u arapskim ili semitskim navodima. Neki učenjaci su, izgleda, pronašli tragove ovog imena do Bude, koji je bio iz Kapeela, glavnog grada male države smještene na granici Indije i Nepala. Buda ne samo da je pripadao Kapeelu nego se na njega mnogo puta upućuje kao da je od Kapeela. Ovo je upravo ono što se mislilo riječju Zul-Kifl. Treba da zapamtite da suglasnik p ne postoji u arapskom jeziku i najbliži glas tome 20

28 mirza tahir ahmad je fa. Prema tome, Kapeel prevedeno na arapski postaje Kifl. Osim evidencije u Kur anu, tu je jedan navod koji je sporan među komentatorima. Ima jedan hadis prenesen od Časnog Poslanika s.a.v.s. koji govori o indijskom poslaniku po imenu. Po njegovim riječima: Bio je Božiji poslanik u Indiji koji je bio tamne boje i njegovo ime je bilo Kahan.* Sada će svako ko poznaje historiju indijskih religija odmah povezati ovaj opis sa lordom Krišnom, koji je u hindu literaturi uvijek isto opisivan, sa crnom puti. Također je i njegovom imenu Krišna dodana titula Kanhaya. Kanhaya sadrži iste suglasnike K,N,H kao i ime Kahan, što ni na koji način nije beznačajna sličnost. Međutim, da li je neki nearapski poslanik bio spomenut imenom ili ne samo je akademska diskusija. Ne može se negirati činjenica da Časni Kur an čini obavezujućim za svakog muslimana da vjeruje u sve poslanike, ali i da nas također jasno izvještava da je u svakom dijelu svijeta i u svakoj eri Bog uzdizao vjerovjesnike i poslanike. U principu, ovo vjerovanje u istinitost poslanika osnivača kao i nižih poslanika drugih religija je jedinstveni proglas Kur ana, koji ne postoji u svim Božijim knjigama.to objašnjava univerzalnost stvaranja kao i univerzalnost samog islama. Ako je istinita kur anska tvrdnja da su učenja Kur ana za cijeli svijet, onda on mora priznati istinitost svih poslanika. Inače, sljedbenici tolikih religija ne bi našli nikakvu vezu između sebe i islama. * Vidi džepnu knjigu (strana 857) od Malika Abdul-Rahmana Khadima, šesto izdanje objavljeno u

29 elementarno proučavanje islama Priznavanje istinitosti svih knjiga i priznavanje istinitosti svih poslanika revolucionarni je proglas koji ima mnoge koristi za čovjeka kao cjelinu. Između ostaloga, to snažno utire put međuvjerskom miru i skladu. Kako neko može biti u miru sa sljedbenicima drugih religija ako ih smatra varalicama i ako smatra istinom samo vjersku božanstvenost svoje vlastite vjere? Univerzalno je opažanje da sljedbenici različitih religija ne žele znati o načelnim gledištima svojih vlastitih religija. Izgleda da su zaređeno svećenstvo ili druge vođe nadzornici religijskog znanja i da se njima obični ljudi okreću kad trebaju vjersku uputu. Takvi ljudi su daleko osjetljiviji na pitanje časti svojih poslanika, teologa i svećenika nego na pitanje Boga i Njegove časti. Osim islama, nijedna od Božijih knjiga religija ne svjedoči o istinitosti osnivača drugih religija. Odsutnost bilo kakvog priznavanja istinitosti drugih poslanika osim svojih vlastitih udaljilo je religije jednu od druge - svaka tvrdi da je samo ona istinita i svaka gleda poslanike drugih religija kao varalice. Premda u svakodnevnom životu ovo nije izraženo u tako strogim terminima, ostaje teška stvarnost u sljedećem - ako sljedbenici bilo koje religije uzimaju svoje vjerovanje ozbiljno, oni moraju smatrati lažnim sve druge religije, čak i u njihovim izvorima. Nemoguće je zamisliti kršćanina, istinskog vjernika kršćanstva, kako on to danas shvata, koji će svjedočiti o istinitosti Bude, Krišne i Zoroastera. Pogotovo je kršćansko stajalište protiv Časnog Poslanika islama s.a.v.s. upravo naprijed spomenuto; oni su njega morali javno žigosati kao varalicu, jer je inače za njih jedini izlaz da postanu muslimani. Orijentalisti su, diskutujući o ovom predmetu, uvijek vrlo jasno podržavali ovo stajalište. Mnogi među njima su otišli dotle da pokažu neskriveno neprijateljstvo prema Osnivaču islama s pretpostavkom da je on morao biti lažan. Isto vrijedi i za ostale religije. Mada se u svakodnevnom životu ne susrećemo sa ovako upadljivim primjerima neučtivosti i uvrede, zapreka ipak ostaje, 22

30 mirza tahir ahmad bez obzira da li neko čuva svoje poglede za sebe ili ih izražava otvoreno. Iz ovoga je očito da su se sljedbenici svih religija odijelili međusobno i zapreka između istine i neistine, pravog ili krivog uspijeva u sprečavanju vjerske harmonije toliko potrebne ljudima danas. Naravno, postoje vrlo civilizovani i obrazovani kršćani u svijetu, koji iz učtivosti neće vrijeđati osjećanja muslimana izjavljivanjem da je Časni Poslanik islama s.a.v.s. varalica. Međutim, kršćani, u skladu sa svojim vjerovanjima, nemaju izbora nego da odbiju istinitost Osnivača islama. U slučaju jednog muslimana, međutim, to je potpuno drugačija priča. Kada on s dubokim poštovanjem i ljubavi govori o Isau (Isusu) Kristu, ili o Musau, ili o Krišni, ili o Budi, on to čini zato što nema drugog izbora. Dio temeljne odredbe njegove vjere jeste da to iskaže ne samo iz ljudske učtivosti nego da istinski vjeruje u njegovu istinitost i čast. U svjetlu ovoga, takva odredba vjere sadržava važnost globalne razmjere. Ona utemeljuje međureligijski mir i harmoniju i istinski stvara atmosferu uzajamnog povjerenja i ljubavi. Kao Božije Jedinstvo, ona sadrži istinsku odliku nezamjenjivosti i tu nema drugog izbora. Obećani Mesija, hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. iz Kadijana, ovako je ukratko sažeo islamsko vjerovanje u druge poslanike: Jedan od principa koji čini osnove mog vjerovanja odnosi se na utemeljene religije svijeta. Ove religije bile su široko prihvaćene u raznim dijelovima svijeta. One su stekle jednu mjeru godina i dostigle razdoblje zrelosti. Bog je mene obavijestio da nijedna od ovih religija nije bila lažna u svom izvoru i ni jedan od ovih poslanika nije bio varalica. * * Prevedeno iz originalnog urdu Tohfa Qaisariya, str. 256, Roohani Khazain ( Duhovne riznice ), tom 12, Unwin brothers, Gresham press, Old Woking, Surrey,

31 elementarno proučavanje islama Ovo je krasan princip koji unapređuje mir i harmoniju i koji polaže temelje za izmirenje i koji pomaže moralno stanje čovjeka. Mi vjerujemo u sve poslanike koji su se pojavili u svijetu, bez obzira da li su boravili u Indiji, Perziji ili Kini, ili u nekoj drugoj zemlji, mi vjerujemo u njihovu istinitost, sve do jednog. * Utemeljenje ove činjenice - da su svuda u svijetu morali postojati poslanici koji su došli od Boga u svako vrijeme - izgleda da je dovelo u razdoblje za univerzalnog poslanika. Prihvatanje univerzalnog poslanika zahtijeva obostranost. Kada očekujete od drugih da vjeruju u nekoga koga vi smatrate istinitim, sigurno će pomoći ako vi svjedočite o istinitosti takvih svetih ljudi u koje druga strana nepokolebljivo vjeruje. Islam zato postavlja temelj za univerzalnost jednog poslanika. Kao takva, tvrdnja Kur ana da je Časni Poslanik s.a.v.s. bio uzdignut ne samo za Arabiju nego i za cijelo čovječanstvo utemeljena je na čvrstoj filozofiji. U svakoj religiji se spominje utopijska budućnost ili zlatno doba kada će cijelo čovječanstvo biti dovedeno pod jednu zastavu. Ali izgleda da ne postoji bilo kakav temelj postavljen za ujedinjenje čovjeka u njegovim vjerovanjima i načelima. Prvi put u historiji religije islam je utro put za univerzalnu religiju proglasom da su svi ljudi svijeta, u različitim vremenima, bili blagoslovljeni dolaskom Božijih vjerovjesnika. Prema Časnom Kur anu, institucija poslanstva je univerzalna i vječna. Dva su termina upotrijebljena da ukažu na istu službu, svaki sa nešto drugačijim značenjem. Termin An-Nabi (vjerovjesnik) ima i značenje predskazanja. Onima koje Bog odabire da Ga predstavljaju usađeno je znanje o određenim važnim događajima u pogledu budućnosti. Njima je također * Prevedeno iz originalnog urdu Tohfa Qaisariya, str. 259, Roohani Khazain ( Duhovne riznice ), tom 12, Unwin Brothers, Gresham press, Old Woking, Surrey,

32 mirza tahir ahmad rečeno o stvarima prošlosti, koje su ljudima nepoznate, i njegovo znanje o njima stoji kao znak da je obaviješten od Sveznajućeg Bića. Predskazanje kao takvo utemeljuje istinitost tih vjerovjesnika, tako da im se ljudi mogu pokoriti i prihvatiti njihovu poruku. Drugi termin upotrijebljen u vezi sa poslanicima je Ar-Resuul (poslanik). Ovo se odnosi na takve sadržaje poslanikove objave koji se bave važnim porukama što trebaju biti dostavljene ljudima u Božije ime. Ove poruke mogu biti novi zakoni ili mogu jednostavno opominjati ljude na njihove prethodne propuste u vezi sa ranije objavljenim zakonima. Obje ove funkcije ujedinjene su u jednoj osobi i kao takvi svi poslanici mogu biti nazvani vjerovjesnicima, i svi vjerovjesnici poslanicima. Prema islamu, svi poslanici su ljudska bića i niko nije imao nadljudske karakteristike. Gdje god su neka čuda pripisivana poslanicima, za koja se smatra da pokazuju njihov nadljudski karakter, kategorička i jasna očitovanja Kur ana odbijaju takvu predodžbu. Dizanje mrtvih je jedno od takvih čuda, koja su pripisana određenim poslanicima. Iako se slični opisi nalaze u mnogim Božijim skriptama ili vjerskim knjigama, prema Kur anu, oni nisu zamišljeni da se shvate doslovno, nego imaju metaforičko značenje. Naprimjer, Isau a.s. (Isusu) pripisano je da je podizao mrtve u novi život. Međutim, Časni Kur an govori o Časnom poslaniku Muhammedu s.a.v.s. istim terminima, uz istu primjenu riječi za ovo čudo duhovnog oživljavanja. Sličan je slučaj stvaranja ptica od gline i poticanje da lete u ime Boga. Ove ptice su samo ljudska bića kojima je data sposobnost duhovnog leta, za razliku od ovosvjetskih ljudi. Ni jednom poslaniku nije dat izuzetno dug životni vijek, što bi ga činilo izrazito drugačijim i što bi mu davalo prednost nad bratstvom poslanika kojem pripada. Ni za jednog poslanika se ne spominje da se uzdigao tjelesno u daleka prostranstva 25

33 elementarno proučavanje islama svemira. Gdje god se nešto takvo spominje, misli se na duhovno uzdizanje, ne tjelesno, za koje Kur an kategorički proglašava da je protivno karakteru poslanika. Kad je Narod Knjige tražio od Časnog Osnivača islama da se fizički uzdigne na nebo i donese natrag knjigu, odgovor kojem ga je Bog poučio jednostavno je bio ovaj: Reci im: Moj Gospodar je čist (od ovih djetinjastih stvari)! Ja nisam ništa drugo osim čovjek poslanik. (Sura Bani Israel, 17:94) Ovaj odgovor pobija sve tvrdnje o drugim poslanicima za koje se smatra da su se fizički uspeli na nebo. Argument indirektno izražen u ovom odgovoru podrazumijeva da se ni jedno ljudsko biće i ni jedan poslanik ne mogu tjelesno uzdići na nebo. Inače je poslanik Muhammed s.a.v.s. također mogao ponoviti isto čudo. Isticanje ljudskih karakteristika poslanika i njihovih ljudskih ograničenja jedna je od najljepših odlika temeljnih islamskih učenja. Poslanici se uzdižu iznad svojih bližnjih ne zato što su nadareni nadljudskim odlikama, nego samo zato što su u praksi bolje pokazali odlike kojima su bili nadareni. Oni su ostali ljudi uprkos tome što su se uzdigli do veličanstvenih duhovnih visina i njihovo vladanje kao takvo je za druga ljudska bića nemoguće u potpunosti oponašati. Na drugo pitanje o neprekidnosti predskazanja islam kategorički proglašava Časnog Poslanika islama s.a.v.s. da je zadnji poslanik koji je donio zakon i da je Kur an zadnja Božija Knjiga zakona, savršena i zaštićena do kraja vremena. Razumljivo je da knjiga koja je savršena i također zaštićena od umetanja ne podliježe promjenama. Zajamčeno je da nema nikakve promjene ni 26

34 mirza tahir ahmad u jednom ni u drugom smislu. Sve dotle dok je jedna knjiga savršena i zaštićena od ljudskog umetanja, nikakva promjena nije opravdana. Što se tiče predskazanja o drugom poslanstvu osim onog koje donosi zakon, mogućnost slijeda takvog poslanstva je jasno spomenuta u Kur anu. Osim toga, Časni Osnivač islama i Časna Knjiga Kur an daju jasna predskazanja o takvim duhovno uzvišenim ljudima. Sljedeći ajet iz Sure An-Nisa ne ostavlja nikakve dvosmislenosti o ovome: A ko god se pokori Allahu i ovom Poslaniku, oni će biti sa onima kojima je Allah podario Svoje blagoslove: među poslanicima, među istinoljubivim, među šehidima i među dobrim ljudima. (Sura An-Nisa, 4:70) Ukratko, u Kur anu je islam proglašen zadnjom savršenom religijom za dobrobit čovječanstva, poslije koje neće biti objavljeno nikakvo novo učenje koje bi opozvalo učenja islama, niti će novi neovisni poslanik biti rođen izvan islama; bilo koji novi poslanik bit će potpuno potčinjen Časnom poslaniku Muhammedu s.a.v.s. Poslanici uvijek dolaze da dostave poruku. Ta poruka nije bila ograničena na oblasti vjerovanja, nego je također obuhvatala i oblasti prakse i provedbu vjerovanja. Ova učenja su podijeljena u dvije velike kategorije: 1. Kako popraviti svoj odnos s Bogom 2. Kako se vladati u odnosu prema ostalim ljudima. 27

35 elementarno proučavanje islama Ove dvije kategorije zapravo obuhvataju sve aspekte religijskih zakona. Mi ne možemo ulaziti u dužu diskusiju o tome kako je ovaj zadatak u islamu proveden do savršenstva, ali možda će biti prikladno da ilustrujemo nekoliko važnih odlika ovog učenja univerzalnog karaktera. Molitva / namaz Obožavanje je zajedničko svim religijama. Ono što se razlikuje jedino je način i stil obožavaoca. Ono što je jedinstveno u islamskom načinu obožavanja jeste da islam sadrži odlike iz svih načina molitvi koje se nalaze u drugim religijama. Neki ljudi mole Boga u stojećem položaju, a neki u sjedećem. U nekim religijama ljudi spominju Boga klečanjem pred Njim, dok Mu se drugi saginju. Neki stoje pred Njim sa savijenim rukama, a drugi s rukama obješenim na stranu. Ukratko, ne postoji jedinstven način obožavanja zajednički za sve religije kao cjeline. Očaravajuće je, međutim, primijetiti da islam sveobuhvatno podučava svoje sljedbenike u pogledu načina molitve, tako da su svi položaji obožavanja koje nalazimo u drugim religijama simbolično predstavljeni u načinu muslimanske molitve. Ovo izgleda kao još jedan korak naprijed u pravcu uvođenja u eru univerzalne religije. Institucija islamske molitve je krajnje visoko razvijen sistem, koji uzima u obzir svaku čovjekovu potrebu. Treba da zapamtite na samom početku da svrha molitve nije samo saginjanje Vrhovnom Biću i odavanje poštovanja Njegovoj Uzvišenosti, kao da je Bog stvorio čovjeka samo za zadovoljenje Svoje sebične želje da bude hvaljen. Sve svrhe koje su spomenute u vezi sa filozofijom obožavanja i načinom na koji se od muslimana zahtijeva da vode svoju molitvu čine očigledno jasnim da sam klanjač izvlači korist od molitve i ni na koji način se ne može uzeti kao usluga Bogu. Časni Kur an proglašava da Bog nema potrebe 28

36 mirza tahir ahmad za čovjekovim hvalama. On je tako velik u Svojoj plemenitosti i tako uzvišen u Svom karakteru da hvale Njegovih stvorenja ne dodaju ništa Njegovoj velikodušnosti i veličanstvenosti. Časni Poslanik islama s.a.v.s. jednom je spomenuo - kad bi se cijelo čovječanstvo okrenulo od Boga, svi do jednog, i počinilo najgore grijehe, oni ne bi umanjili Njegovu univerzalnu veličanstvenost čak ni toliko koliko se vode zadrži na vrhu oštre igle zaronjene u prostrani okean - to bi bilo daleko više nego što bi grijesi cijelog čovječanstva mogli oduzeti od Božije slave. Prema tome, obožavanje u Časnom Kur anu propisano je radi samog klanjača. To je opsežna tema i mi jedino možemo ilustrovati nekoliko tačaka u vezi s ovim kako je spomenuto u Časnom Kur anu i hadisima Časnog Poslanika islama. Spominjanje Boga i duboko razmišljanje o Njegovim atributima u toku molitve pomaže čovjeku u oplemenjivanju njegovog duha, dovodeći ga do većeg sklada s Božijom prirodom. Ovo je bit islamske molitve. Čovjek je stvoren po ugledu na svog Stvaraoca, i on mora neprestano nastojati da postigne blizinu Njemu. Ovo je pouka o plemenitosti, što je krajnja svrha. Oni koji sebe uče da unutar ograničenja ljudskog djelokruga misle slično Bogu i da se ponašaju slično Njemu stalno popravljaju svoj odnos prema svim drugim ljudskim bićima, čak i prema drugim oblicima života. U ljudskom načinu izražavanja ovo se može bolje razumjeti ako se uporedi sa majčinskim vladanjem prema njenoj djeci. Za onoga ko istinski postigne blizinu s majkom, sve što je njoj drago prirodno će postati drago i njemu. Postizanje vladanja sličnog vladanju Stvaraoca je kao postizanje vladanja umjetnika prema njegovim umjetničkim djelima. Nemoguće je da osoba bude blizu Bogu a da se udalji od Njegovih stvorenja. Nadalje, termin koji je u Kur anu upotrijebljen za obožavanje izveden je od riječi koja je tako karakteristična i drugačija od termina upotrijebljenih u drugim religijama. Ain, Be, Deal ( A, B, D ) tri su korijena slova 29

37 elementarno proučavanje islama koja imaju osnovno značenje robovanja. Kao rob koji podređuje sve svome gospodaru i slijedi ga u svakom pogledu, i klanjač u islamu mora činiti isto u svom odnosu prema Bogu. Infinitiv upotrijebljen za obožavanje ima dodatno značenje slijeđenja nečijih stopa. To je konačnost u oponašanju Božijih atributa. Kur an također kaže: Zaista, namaz zaustavlja od sramotnih i ružnih stvari... (Sura Al-Ankabut, 29:46) Ovaj ajet ima i pozitivnu i negativnu konotaciju, obje uveliko neophodne za obrazovanje idealnog čovjekovog vladanja. Tako u svojoj negativnoj konotaciji pomaže klanjaču oslobađajući ga od grijeha svih vrsta. U svojoj pozitivnoj konotaciji on poučava čovjeka, oplemenjuje njegov karakter i obrazuje njegove odlike do takve plemenitosti da on postaje vrijedan zajedništva s Bogom. Druga oblast koja je jako važna u ovom pogledu jeste uloga koju klanjanje ima u razvoju čovjekove duše. Prema islamu, svaka ljudska duša je u takvoj vezi sa smrtnim čovjekovim tijelom da se može usporediti s djetetom u materici majke. Da bi se rodilo zdravo dijete, potrebno je toliko mnogo utjecaja koji se stalno prenose sa majke na zametak, i na dijete u kasnijem stadiju. Ako su majčini utjecaji na zametak nezdravi, dijete će se roditi bolesno; ako su ti utjecaji zdravi, onda će se roditi savršeno zdravo dijete. Od svih utjecaja koji djeluju na stvaranje i oblikovanje ljudske duše molitva je najvažniji samostalni faktor. Institucija islamske molitve (namaza) bogata je poukama dubokog značenja kakve se čak ni djelimično ne nalaze u drugim religijama. Islam savjetuje i skupni i samostalni namaz. Skupni 30

38 mirza tahir ahmad namazi se obavljaju na začuđujuće dobro organiziran i osmišljen način. Tu je jedan predvodnik, koji vodi vjernike u svim takvim namazima. On nije zaređeni svećenik, nego svako koga ljudi smatraju dostojnim ovog zadatka može biti izabran kao imam. Skupu je naloženo da svi budu svrstani iza imama u savršenim redovima. Svaki klanjač stoji tijesno uz drugog, rame uz rame, bez ikakve razdaljine među klanjačima. Oni potpuno slijede imama u svemu što on radi. Kad se on saginje, i oni se saginju, kad se on uspravi, i oni se usprave. Kad on čini sedždu, i oni čine. Čak i ako imam napravi grešku i ne ispravi je i nakon što ga podsjete, svi sljedbenici moraju ponoviti isto. Nije dozvoljeno pitati imama bilo šta u toku namaza. Svi su okrenuti u istom pravcu bez izuzetka, prednjom stranom prema prvoj kući klanjanja ikada izgrađenoj za dobrobit čovječanstva. Nikom nije dozvoljeno da rezerviše bilo koje posebno mjesto iza imama. U ovom pogledu, bogati i siromašni tretiraju se sa potpunom jednakošću, i tako isto stari i mladi. Ko stigne u džamiju prije drugih ima pravo izbora da sjedne gdje želi. Niko nema pravo da pomjeri druge s njihovog mjesta koje su zauzeli, osim iz sigurnosnih razloga. U tom slučaju to postaje upravna mjera. Tako je islamski sistem molitve bogat ne samo duhovnim uputama nego također i zajedničkim i organizacionim uputstvima. Sve džamije se posjećuju pet puta dnevno - zadatak koji izgleda pretjerano zahtjevan površnom posmatraču. Ovaj aspekt treba dalje razraditi da bismo izgradili obuhvatniju sliku uloge skupnih namaza u muslimanskom načinu života. Naravno, u idealnom muslimanskom društvu, gdje su džamije dostupne skoro svakom stanovniku, skupni namaz pet puta dnevno postaje uobičajeni način života svakog muslimana. Namaz usred dana, koji je obično predmet polemike, u muslimanskim društvima obavlja se tokom podnevne pauze s posla. Tako to nije samo pauza za ručak, nego je neznatno produžena da se ostavi prostora i za 31

39 elementarno proučavanje islama obavljanje namaza. Sljedeći namaz je poslijepodnevni namaz, koji se obavlja skoro neposredno po povratku sa uobičajenog dnevnog posla. Poslije toga nije dozvoljen nikakav namaz do poslije zalaska sunca. Vrijeme između ova dva namaza troši se u vanjskim aktivnostima kao što su sport, kupovina, šetnja, posjete prijateljima i rodbini itd. Ovo je period odmora u kojem je namaz praktično zabranjen, osim tihog spominjanja Boga, što kod nekih vjernika postaje stalna odlika. Na zalasku sunca noć vjernika počinje večernjim namazom, poslije kojega je ponovo vrijeme za odmor, večeru itd. Noć je prije povlačenja u smiraj pokrivena posljednim namazom koji se zove iša. Nije preporučeno da se ostaje budan poslije iša u ispraznim ogovaranjima i beskorisnom govoru itd. Muslimanima se preporučuje da stječu naviku rano lijegati i rano ustajati. Narednog jutra dan počinje uobičajeno u sitne sate prije zore. Namaz koji se obavlja na kraju noći zove se tahadžud. On nije obavezan, ali je od vrlo velike važnosti dobrovoljni namaz. Zora najavljuje vrijeme za jutarnji namaz, koji se zove al-fadžer. Nisu preporučeni dobrovoljni namazi između fadžr i izlaska sunca, iz očiglednih razloga. Onda su do zuhr, podnevnog namaza, spomenuta samo dva dobrovoljna namaza; inače se očekuje da period prije zuhr-namaza bude potrošen u normalnim svakodnevnim aktivnostima. Gledajući na instituciju molitve u islamu iz drugog ugla, zanimljivo je opaziti kako je ona dobro organizovana i disciplinovana. U određenim skupnim namazima Kur an se uči naglas, razgovijetnim glasom, u polupjevnom tonu, koji ne odgovara baš sasvim konceptu pjevanja, nego ima ritmičan ton koji je duboko prodoran. Časni Poslanik s.a.v.s. također je savjetovao da u načinu učenja Kur ana treba biti sjenka tuge; ovo ga čini više dojmljivim, sa značenjem ajeta koji tonu dublje u tajne skrivene kutke srca. U nekim namazima, osobito u dva poslijepodnevna, nema glasnog učenja; ovo pristaje uz općenito 32

40 mirza tahir ahmad raspoloženje u to doba dana. Čak i ptice prestanu pjevati u ranom poslijepodnevu, i općenito atmosfera tišine prekriva buku normalnog rada. Jutarnji namaz, namaz poslije zalaska sunca i namaz nakon što padne noć uključuju periode gdje je glasno učenje ajeta uobičajena praksa. Namaz se može dalje podijeliti u dvije kategorije. Kao i skupni namazi, i pojedinačni namazi također su od visoke važnosti. U skupnim namazima vjernici odaju poštovanje Bogu zajednički i otvoreno. U pojedinačnim namazima stavljena je važnost na privatnost i ne treba nastojati da se takvi namazi kazuju bilo kome. Slično tome, namaz kasno u noć obavlja se u apsolutnoj privatnosti. Članovi istog kućanstva nastoje naći svoje udubljenje, i čak i muž i žena nastoje da svoje namaze obave odvojeno, tako da zajedništvo s Bogom postaje privatna stvar u svakom pogledu. Utvrđeno je da je institucija skupnih namaza pet puta dnevno imala dobro djelovanje, za preko 14 stotina godina, na zaštitu i održavanje ove svete institucije. Džamije su glavna uporišta u održavanju ove plemenite institucije u životu. One također služe i kao obrazovni centri za mlade i stare, i kroz historiju su igrale najistaknutiju ulogu u religijskim učenjima i uputama. Mjesta namaza u islamu, bilo skupnog ili privatnog, čuvaju se pedantno čistim. Od svakog se očekuje da skine obuću prije ulaska na ovakva mjesta. Iako u svakom namazu klanjač treba da čelom dotakne pod, ponekad kratko, a ponekad na duži period, iznenađujuće je da se u muslimanskom društvu nikada nije pojavila kožna zaraza prenesena čelom. Možda će neki ovo pripisati visokom standardu čistoće, a neki Božijim blagoslovima, no, ovo je dobro utvrđena činjenica. Što se tiče sadržaja jednog namaza, njih ima dvije vrste: 1. Formalno uobičajeno učenje ajeta Kur ana i drugih dova koje 33

41 elementarno proučavanje islama se, u suštini, uče jezikom Kur ana, koji je arapski. Od svih klanjača se očekuje da znaju značenje onoga što uče, inače će sebe lišiti ogromne koristi koju mogu izvući iz učenja sa značenjem. Ova diskusija bi se oduljila ako bismo išli u detalje ovog sadržaja, ali oni čitaoci koji su zainteresovani za dalje proučavanje mogu uvijek pogledati odgovarajuću literaturu. 2. Druga kategorija pripada pojedinačnim dovama na vlastitom jeziku, na kojem je pojedinac slobodan da moli kako želi. Ova druga kategorija je sporna u smislu da mnoge škole prava zabranjuju takvu praksu i insistiraju na učenju samo propisane forme, bez obzira da li pojedinac to razumije ili ne. Međutim, oni cijene potrebu za privatnim i ličnim dovama, tako da predlažu da se molitva (dove) na vlastitom jeziku uče poslije završetka formalnog dijela, a ne u toku njihovog trajanja. Mi, ahmadi muslimani, preporučujemo i praktikujemo prethodnu mogućnost, to jest da u toku namaza molimo Boga na svom vlastitom jeziku, kako pojedinac želi. Kao što smo naprijed opširno pokazali, institucija islamske molitve je vrlo razvijena, gdje se od pojedinca zahtijeva da se moli pet puta dnevno, i pojedinačno i u skupu s drugima. Islamski namaz tako igra važnu ulogu u životu jednog muslimana, i u duhovnom i u moralnom odgoju pojedinca. Trošenje na Allahovom putu Sada se okrećemo milostinji i drugim dobrotvornim trošenjima, što sve religije, izgleda, isto unapređuju na jedan ili drugi način. U nekim religijama je trošenje na Allahovom putu uvedeno kao pravilo određivanjem tačno ustanovljene stope. U drugima je ovaj postupak ostavljen slobodnoj volji pojedinca što se tiče toga kako i koliko da potroši. Opet, u ovoj oblasti univerzalnost islamskih učenja postaje očita kad se iz Kur ana detaljno prouči 34

42 mirza tahir ahmad ovaj predmet kao i iz hadisa i prakse Časnog Poslanika islama s.a.v.s. Ovaj predmet je tako širok da obuhvata sve moguće oblasti čovjekovog interesa. U islamu nalazimo propisane načine trošenja, kao i nepropisane, sa tačno ustanovljenim pojedinačnim oblastima. Ali islam ne ostaje na tome. On govori o svim mogućim zahtjevima i njihovoj povezanoj važnosti. Islam ide dalje i naređuje čovjeku da troši na Allahovom putu imajući u vidu sve dužnosti i zabrane spomenute u Kur anu. Časni Kur an je vrlo jasan o tome koje trošenje na Allahovom putu će naći naklonost kod Njega, a koje će biti odbijeno. Ovaj predmet je tako širok, kao što sam ranije spomenuo, da je izvan domašaja ovako kratke rasprave da bismo obuhvatili svaki njegov aspekt. Jedna stvar je, međutim, sigurna: karakter univerzalnosti ovog učenja postaje sve očitiji što idete dalje u shvatanju forme i duha ovog važnog predmeta. Islam, također, jasno određuje oblasti trošenja propisanih religijskih iznosa, ne ostavljajući nikakve dvosmislenosti. Hadž Drugi primjer, koji pokazuje univerzalnost islamskih naredbi u pogledu praktikovanja religije, jeste primjer hadža - hodočašća. Ponovo, instituciju hodočašća nalazimo u svim religijama svijeta, ali su mjesta za hodočašće razasuta na različitim mjestima u jednoj ili više zemalja. Ne možete naći jedno centralno mjesto koje svi sljedbenici religije moraju posjetiti bar jedanput u toku svog života. Iznenađujuće je - u islamu nalazimo upravo takvo mjesto u Mekki, gdje se od muslimana širom svijeta očekuje da se okupe i potroše oko deset dana potpuno predani spominjanju Boga. Hodočasnici dolaze iz svih zemalja, pripadnici su svih nacija, svih rasa i svih godina starosti. Muškarci, žene i djeca - svi se okupe jedanput u godini radi neobičnog susreta. Ponekad njihov broj raste do miliona. Ovo veličanstveno pokazivanje 35

43 elementarno proučavanje islama univerzalnosti ne može se vidjeti nigdje drugo, u bilo kojoj drugoj religiji. Tako svi oni prsti koji su bili podignuti u raznim oblastima islamskog učenja ističu istu poruku ujedinjenja čovjeka na Zemlji pod Božijim Jedinstvom. Institucija hadža može se pratiti unutrag još od vremena Ibrahima a.s. Ali u Kur anu su vrlo jasni iskazi, koji to opisuju kao prastaru instituciju, započetu od nezapamćenih vremena, kad je u Mekki bila izgrađena prva Božija kuća. U stara vremena riječ Mekka se izgovarala kao Baka. Zato Časni Kur an ukazuje da prva kuća nije bila izgrađena u Mekki, nego u Beki. Ona je, također, nazvana Bait-ul-Atiik, ili najstarijom kućom. Ibrahim a.s. ju je podigao iz ruševina, koje je otkrio po Božijoj uputi, i za koju ga je Bog odredio da je ponovo izgradi uz pomoć svog sina Ismaila a.s. To je isto mjesto gdje je on ostavio svoju ženu Hadžeru i malog sina Ismaila a.s., opet po Božijoj naredbi. Ali, posao na Božijoj kući je čekao dok Ismail a.s. nije uzrastao do godina kad je mogao biti od pomoći. Tako su obojica radili zajedno da ponovo započnu instituciju hadža. Mnogi obredi koji se obavljaju u toku hadža ukorijenjeni su u ovim ranim danima rekonstrukcije Božije kuće, a neki čak idu i preko toga. Naprimjer, trčanje između Safe i Merve, dva mala brežuljka blizu Božije kuće, obavlja se u sjećanju na Hadžerino traganje za nekim znakom ljudskog prisustva da pomogne njoj i njenom djetetu u ovo vrijeme strašne nužde. Opisano je da je dijete postalo izuzetno nervozno od patnje žeđu i u očaju udaralo petama o zemlju. Kaže se da je ovdje poteklo vrelo koje još i danas postoji u nekoj formi, i ova voda u bunaru koji je kasnije napravljen oko tog mjesta smatra se blagoslovljenom. Većina hodočasnika koji obavljaju hadž nastoje donijeti malo vode odatle u svrhu blagoslova za svoju porodicu i prijatelje. Tu su i drugi obredi i tradicije koje treba ukratko objasniti. Na hadžu hodočasnici ne odijevaju nikakvu šivanu odjeću, nego su zapravo obučeni u dvije slabo pričvršćene plahte. Ovo je dalja 36

44 mirza tahir ahmad naznaka da su ove tradicije izuzetno stare. To pokazuje da je institucija hadža počela kad čovjek nije bio naučio da oblači šivanu odjeću. Oni su samo počeli da se pokrivaju. Tako se, izgleda, u sjećanje na ove prastare ljude koji su obilazili oko prve kuće izgrađene za obožavanje Boga u toj prvobitnoj odjeći od hodočasnika zahtijeva da rade isto. Opet, brijanje glave je važna odlika koja se također univerzalno pojavljuje kao simbol posvećenosti među kaluđerima, svećenicima, pustinjacima i ostalima. Ovo dalje doprinosi univerzalnosti njegovog karaktera. Žene su izuzete od brijanja, ali treba da simbolično odrežu kosu kao spomen. Također, na mjestima za koje se zna da je hazreti Ibrahim a.s. spominjao Boga u stilu opijenog zaljubljenika i hvalio Njegovu veličinu glasnim hvalospjevima od hodočasnika se traži da to isto čine na istim mjestima. Post Post je još jedna forma obožavanja, koja se univerzalno nalazi u svjetskim religijama. Iako postoje ogromne razlike u pogledu načina posta i uvjeta koji se odnose na to, centralna ideja posta je prisutna svuda. Gdje to nije jasno spomenuto, vjerovatno je da je ili bilo prekinuto ili prestalo kroz postepeno izumiranje u praksi. Slučaj Bude je interesantan primjer. On je počeo svoje traganje za istinom sa strogom formom posta, ali kaže se da je kasnije napustio ovu praksu zato što je to štetno utjecalo na njegovo zdravlje. U pogledu ovoga, možemo shvatiti zašto je on prekinuo, ali to ni u kom slučaju ne pokazuje da je on prestao vjerovati u post. Možda zbog toga neki budisti tu i tamo ipak upražnjavaju neke forme posta. Post je u islamu veoma razvijena institucija i treba se dublje proučavati. Dvije su vrste naredbi u pogledu posta. Jedna se odnosi na obavezan post, a druga na dobrovoljni. Obavezan post je dalje podijeljen u dvije kategorije: 37

45 elementarno proučavanje islama 1. Jedan cijeli mjesec je u svakoj godini u kojem je propisan post za muslimane širom svijeta. Kako je ovaj mjesec lunarni, tako se on mijenja s godinom u pogledu na mjesece po solarnom kalendaru. To stvara univerzalnu ravnotežu za vjernike. Ponekad je post u zimskim mjesecima lahak s obzirom na dužinu dana u poređenju sa dugim zimskim noćima, dok u toku ljetnih mjeseci dani postanu dugi i naporni. Pošto se lunarni mjeseci mijenjaju s godinom, tako muslimani u svim dijelovima svijeta imaju neke periode lahkog, a neke napornog posta. Post u islamu svugdje počinje prvom pojavom zore i završava se zalaskom sunca. U toku ovog perioda od postača se očekuje da se potpuno uzdrži od jela i pića. Muslimanski post ne sačinjava samo fizička glad i žeđ, nego i noći koje prethode početku posta dobivaju daleko važniji karakter i igraju centralnu ulogu u instituciji posta. Muslimani ustaju daleko prije zore radi pojedinačnog namaza i spominjanja Boga.Također se Časni Kur an uči u svakoj muslimanskoj kući mnogo više nego običnim danima. Tako se najveći dio noći provodi u duhovnim vježbama koje ispunjavaju samu suštinu posta. U toku dana, osim uzdržavanja od hrane i vode, svi muslimani se posebno opominju na uzdržavanje od beskorisnih razgovora, prepirki i svađa, ili bilo kakvih zanimanja koja su ispod časti istinskog vjernika. Nije dozvoljeno nikakvo prepuštanje tjelesnim zadovoljstvima; čak i muž i žena u toku dana vode odvojene živote, osim osnovnog ljudskog odnosa zajedničkog svim ljudima. U islamu se davanje milostinje i briga za siromašne toliko ističe da postaje dio muslimanskog svakodnevnog života. Međutim, kada dođe ramazan, mjesec posta, od muslimana se traži da povećaju svoje napore na ovom polju. Preneseno je o Časnom Poslaniku s.a.v.s. da je kod njega trošenje na siromašne bila uobičajena svakodnevna praksa koja se poredi sa povjetarcem koji nikad ne prestaje donositi udobnost i utjehu siromašnim. 38

46 mirza tahir ahmad Međutim, prenosioci hadisa govora Časnog Poslanika s.a.v.s. - podsjećaju nas da se u ramazanu ovaj povjetarac činio kao da poprima brzinu i počinje puhati kao snažan vjetar. Davanje milostinje i briga za siromašne posebno se ističu, tako da ni u kojem periodu godine muslimani nisu zauzeti dobrotvornim svrhama kao što su u toku mjeseca ramazana. 2. Drugi obavezni post najčešće se odnosi na iskupljivanje grijeha od Boga. Ovo također uključuje i slučajeve prekršaja obaveznog posta. Neobavezni post tako je dobro promovisan da postaje dio načina života bogobojaznog muslimana. Premda većina muslimana ne poste izvan mjeseca obaveznog posta, neki poste s vremena na vrijeme, pogotovu kad su u nekoj teškoći. Kako se i očekuje, molitve učinjene u danima posta su plodnije i neki ljudi dodatno poste da odvrate probleme, a neki to rade samo radi postizanja Allahovih posebnih naklonosti. Nema ograničenja za ovo, osim da je Osnivač islama strogo odvraćao one koji su se bili zakleli da neprestano poste cijeli život. Kad je Časni Poslanik s.a.v.s. saznao o jednom takvom slučaju, on je osudio ovu praksu i ukorio ovog čovjeka zbog nastojanja da postigne oslobađanje time da nametne svoju volju prema Božijoj. On je rekao ovom čovjeku: Nametanjem problema ili neugodnosti samome sebi ne samo da nećeš biti u stanju da zadovoljiš Boga nego ćeš možda čak zaraditi Njegovo nezadovoljstvo. On je istakao mogućnost da pretjerano isticanje strogosti čini osobu nemarnom prema svojoj ženi i djeci, bližnjima, prijateljima itd. Časni Poslanik s.a.v.s. posebno ga je podsjetio na njegove odgovornosti u oblasti ljudskih odnosa: Izvršavaj svoje dužnosti prema Bogu podjednako kao i prema Božijem stvaranju, bio je savjet. Nekima je, poslije njihovih upornih molbi, odobrio neobavezni post samo u stilu Davuda a.s. Časni Osnivač islama 39

47 elementarno proučavanje islama im je rekao da je Davudova praksa bila da jedan dan posti, a jedan ne posti. Tokom svog života, kad je dao ovaj zavjet, on je ovako postio neizmjenično dan za danom. Tako je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: Ja ti mogu odobriti toliko i ništa više. Institucija posta je izuzetno važna zato što odgaja vjernika u skoro svakoj oblasti njegovog duhovnog života. Između ostaloga, on kroz vlastito iskustvo uči o tome šta glad, siromaštvo, samoća i neudobnost znače za manje sretne dijelove društva. Uzdržavanje u toku ramazana i od takvih stvari koje su odobrene u svakodnevnom životu igra konstruktivnu ulogu u oplemenjivanju ljudskog karaktera. Džihad Ovo je vrlo važno pitanje, koje je vezano za propagiranje svih Božijih poruka. Odnosi se na instrument propagiranja. Poznato je da su pristalice skoro svih religija, kako su se vremenom udaljavali od izvora, jednako upotrebljavali prisilu, bilo da ljude drže unutar okrilja svoje religije ili da druge preobrate u svoju vjeru. Međutim, prema Časnom Kur anu, ovo ni na koji način ne govori o njihovom religijskom vladanju prema prisili. Nijedna religija u svom izvoru nikada nije odobrila upotrebu sile u bilo kojoj formi. Zapravo, sve religije bile su meta prisile i njihovi protivnici nisu štedjeli nikakve napore da zaustave rast religija na njihovom početku i da ih potpuno satru. Svaki put kad je dolazio novi poslanik jednako su njihovi neprijatelji nastojali da zaustave njegovu poruku kroz upotrebu sile i nemilosrdno proganjanje. Zato je najtragičnija ironija da je od svih knjiga Časni Kur an danas proglašen zagovaračem upotrebe prisile radi širenja svoje poruke. Još veća tragedija leži u činjenici da same muslimanske vođe glasno zagovaraju ovo mišljenje, napadno to pripisujući Časnom Kur anu. 40

48 mirza tahir ahmad Treba da zapamtite da je Časni Kur an jedina Božija knjiga koja sve poslanike svijeta, gdje god i u kojem god vremenu da su bili rođeni, razrješava optužbe prisile u pogledu širenja njihove poruke. Prema tome, neshvatljivo je da Časni Kur an predstavlja svog Časnog Poslanika s.a.v.s. u smislu da je nagovijestio eru krvoprolića u ime mira i mržnje u ime Božije ljubavi. Ovo nije mjesto da se upuštamo u složene sporne diskusije, tako da ovo kratko predstavljanje treba ovdje biti dovoljno. Prema Kur anu, sveti rat, nazvan džihad, u svarnosti je sveta kampanja koja uz pomoć Kur ana proizvodi duhovnu revoluciju u svijetu. I njime (Kur anom) se bori protiv njih velikim džihadom. (Sura Al-Furqan, 25:53) Ovo su upravo riječi Kur ana koje objašnjavaju prirodu džihada. On se mora voditi posredstvom Kur ana i samo kur anskom porukom. S druge strane, nečiju pobunjeničku prirodu podvrći potpunoj pokornosti Bogu drugi je oblik džihada, što je, zapravo, veći džihad, prema Časnom Poslaniku islama. Preneseno je da je po povratku iz jedne bitke rekao: Vraćamo se iz manjeg džihada većem džihadu. Naravno, odbrambeni rat je odobren samo pod uvjetom da neprijatelj započne neprijateljstva i podigne oružje protiv slabih, nezaštićenih ljudi zato što su počinili jedini zločin izjašnjavanja da je Bog njihov Gospodar. Svi ofanzivni ratovi su prema islamu neposvećeni. 41

49 elementarno proučavanje islama Život poslije smrti Pitanje života poslije smrti je uvijek zbunjivalo umove ljudi koji su pripadali svim religijama i svim dobima. Tu je također i ateistički pogled, koji potpuno poriče mogućnost života poslije smrti. Religije koje vjeruju u život poslije smrti svrstavaju ljude u dvije katagorije: 1. Oni koji vjeruju u reinkarnaciju duše umrle osobe u novoj ljudskoj ili životinjskoj formi postojanja na ovom svijetu 2. Oni koji vjeruju u drugi život poslije smrti. Ateistički pogled je izvan domena ove diskusije. Što se tiče islamskog načela, islam pripada kategoriji religija koje potpuno odbijaju sve mogućnosti reinkarnacije duše na ovom svijetu u bilo kojoj formi. Međutim, oni koji vjeruju u neke druge vrste života u formi duhovnog ili tjelesnog postojanja podijeljeni su međusobno na mnogim razinama. Unutar svake religije shvatanje se razlikuje. U pogledu mišljenja koje imaju sljedbenici različitih religija, ne može im se pripisati ni jedno vjerovanje bez straha od proturječja. U samom islamu postoje različita mišljenja raznih sekti ili muslimanskih učenjaka. Općenito razumijevanje upravljeno je shvatanju da je forma života na drugom svijetu vrlo slična tjelesnoj, ovoj na Zemlji. Takav koncept Dženneta i Džehennema (Raja i Pakla), prema tome, predstavlja materijalni odraz stvari umjesto duhovnog. Džennet je, prema njihovom konceptu, predstavljen kao neizmjerno velika bašča koja doslovno obiluje predivnim drvećem, koje ima vječne sjene pod kojima teku rijeke. Rijeke će biti od meda i mlijeka. Bašča će biti s voćem i svi ljudi koji budu željeli voće imat će ga na svoj zahtjev. Meso će biti od svih vrsta ptica; samo osoba treba zatražiti meso koje 42

50 mirza tahir ahmad posebno želi. Ženski partneri izuzetne ljepote i plemenitosti bit će osigurani pobožnim ljudima, bez ikakvog brojnog ograničenja, što će biti odlučeno samo prema njihovoj sposobnosti. S koliko budu mogli da se nose, bit će njihove. Šta će oni raditi? Kako će se odnositi jedno prema drugom? Hoće li rađati djecu ili voditi jalov život užitka? Ovo su sve pitanja bez odgovora. Užitak, kako se shvata, jako je čulan. Ne treba obavljati nikakav posao, nikakav trud ulagati, niti činiti napor. Savršen život (ako takav život može biti nazvan savršenim) uz potpuni i cjelokupni nemar, uz mogućnost pretjeranog jela i pića, zato što će vino teći blizu rijeke od meda i mlijeka to je život u Džennetu. Nema nikakvog straha od probavnih smetnji ili opijanja! Naslanjajući se na nebeske jastuke od svile i brokata, oni će tratiti svoje vrijeme u beskrajnom blaženstvu - i to kakvom blaženstvu! Ima drugih u islamu koji kategorički odbijaju ovo naivno razumijevanje kur anskih navoda o Džennetu, i mnogim navodima ajeta Časnog Kur ana dokazuju da je ono što on opisuje samo metaforičko, slikovito prikazivanje koje nema ničeg tjelesnog u sebi. Zapravo, Časni Kur an vrlo jasno pokazuje da će forma postojanja budućeg života biti tako različita od svih poznatih formi života ovdje na Zemlji, da je izvan ljudske zamisli i tračak stvarnosti drugog svijeta....i da vas uzdignemo u obliku koji vi ne znate. (Sura Al-Vakiah, 56:62) To je kategorički iskaz Kur ana o ovom pitanju. Nedavno je osnivač Ahmadija zajednice hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. iz Kadijana predstavio stajalište da je to duhovno postojanje umjesto materijalnog postojanja, u svojoj jedinstvenoj i 43

51 elementarno proučavanje islama izvanrednoj monografiji pod nazivom Filozofija učenja islama.* Svi pogledi u knjizi su dokumentovani kur anskim navodima i hadisima Časnog Osnivača islama. Ovdje je predstavljen kratki izvadak. Prema njegovom temeljitom proučavanju, život na drugom svijetu neće biti materijalan. Umjesto toga, on će biti duhovne prirode, o kojoj možemo samo razmišljati. Mi ne možemo precizno odrediti kako će stvari biti oblikovane. Jedna od istaknutih odlika njegove vizije drugog svijeta odnosi se na dušu kako daje rađanje drugom uzgojenom entitetu, koji će zauzeti isti položaj u odnosu na dušu, onakav kakav duša zauzima u odnosu na naše tjelesno postojanje ovdje na Zemlji. Rađanje duše unutar duše bit će srodno vrsti života kakav smo živjeli ovdje na Zemlji. Ako svoje živote ovdje na Zemlji budemo trošili u pokornosti Božijoj volji i u skladu s Njegovim naredbama, naši ukusi se postepeno odgajaju i prilagođavaju tome da uživaju duhovna zadovoljstva nasuprot tjelesnih užitaka. Unutar duše počinje dobivati oblik jedna vrsta nerazvijene duše. Rađaju se nove sposobnosti i stječu se novi ukusi, u kojima oni koji su priviknuti na tjelesna zadovoljstva ne nalaze nikakvog užitka. Takve nove vrste oplemenjenih ljudskih bića mogu naći zadovoljstvo svog srca. Žrtvovanje umjesto posezanja za pravima drugih postaje ugodno. Oprost ima nadmoć nad osvetom i rađa se ljubav bez ikakvog sebičnog motiva - kao druga priroda, koja nadomješta sve odnose sa skrivenim motivima. Tako možemo reći da je unutar duše na pomolu nova duša. Sve ove slike u pogledu razvoja duše zaključci su izvedeni iz raznih ajeta Časnog Kur ana, pa ipak se prava priroda budućih događaja ne može precizno odrediti. Jedino možemo reći da će se dogoditi nešto u tom smislu, o čemu detalji leže izvan dosega * Ova knjiga je prevedena na bosanski jezik i na raspolaganju je onima koji žele saznati više o ovome. 44

52 mirza tahir ahmad ljudskog razumijevanja. Tu su i određeni aspekti novog života o kojima treba diskutovati. Koncept Džehennema i Dženneta (Pakla i Raja) u islamu potpuno je drugačiji od uobičajenog shvatanja. Džehennem i Džennet (Pakao i Raj) nisu dva različita mjesta koja imaju različito vrijeme i prostor. Prema Časnom Kur anu, Džennet obuhvata cijeli svemir. Gdje će onda biti Džehennem?, pitali su neki od drugova Časnog Poslanika. Na istom mjestu, bio je odgovor, ali vi niste u stanju da razumijete njihovo postojanje. Zapravo, rečeno običnim ljudskim terminima, čini se kao da zauzimaju isto vrijeme-prostor, ali u stvarnosti, zato što pripadaju različitim dimenzijama, istodobno će postojati bez miješanja i unutarnjeg međusobnog odnosa. Ali, kakvo je značenje rajskog blaženstva, torture vatre Pakla? U odgovoru na ovo pitanje Obećani Mesija a.s. ovo je ilustrovao na sljedeći način: Ako čovjek skoro umire od žeđi, a inače je zdrav, hladna voda mu može pružiti toliko zadovoljstvo koje se ne može dobiti iz običnog doživljaja pijenja vode, ili čak i najukusnijeg pića po njegovom izboru. Ako je čovjek žedan i uz to još i gladan, a treba trenutni izvor energije, hladan grozd mu može omogućiti takvo zadovoljstvo kakvo se ne može doživjeti u uobičajenim okolnostima. Međutim, preduvjet za ova zadovoljstva je dobro zdravlje. Sad zamislite veoma bolesnog čovjeka koji ima mučninu i hoće da povrati sve što je od tekućine ostalo u njemu, i na ivici je smrti zbog gubitka tečnosti. Ponudite mu čašu hladne vode ili ohlađen grozd, i on će ih ne samo odbiti nego će sam pogled na to u njemu stvoriti stanje odvratnosti i potpunog gađenja. U ilustracijama sličnim ovima Obećani Mesija a.s. objasnio je da su Džennet i Džehennem samo stvari uvjetovanosti. Zdrava duša koja je navikom stekla ukus za dobre stvari, kad bude dovedena u tijesnu blizinu stvari koje je izabrala, dobit će još veće zadovoljstvo nego prije. Sve za čim je ovakav duhovno zdrav čovjek žudio bila je blizina Bogu i Njegovim atributima 45

53 elementarno proučavanje islama i oponašanje Božije vrline. U Džennetu će takva zdrava duša početi da vidi, shvata i osjeća blizinu Božijih atributa kao nikad prije. One, prema Obećanom Mesiji, neće ostati tek duhovne vrijednosti, nego će postići nadzemaljske forme i oblike, koje će novorođeni duh uživati uz pomoć nekadašnje duše, a ona će funkcionirati kao tijelo. Ovo će opet biti stvar uvjetovanosti. Takav obrat će biti odgovarajući Džehennemu, u smislu da će nezdrava duša stvoriti nezdravo tijelo za novu dušu drugog svijeta. I isti faktori koji zdravoj duši pružaju zadovoljstvo za ovaj nezdravi entitet će pružati duboku patnju. Kada se pozivamo na razum ili dušu u poređenju s našim ovosvjetskim tijelom, u prirodi njihovog postojanja postoji ogromna razlika, koja je skoro neshvatljiva. Svaki dio tijela je živ i kuca životom, ne samo u materijalnim terminima nego također i u svijesti. Svaki dio ljudskog tijela obdaren je nekom vrstom svjesnosti. Naučnici nastoje izraziti svjesnost u terminima elektronskih impulsa, ali to je vrlo grub način opisivanja sveukupne prisutnosti svijesti i podsvijesti uma i imunog sistema, kao i drugih neovisnih funkcija ljudskog tijela, koje još uvijek leže izvan naše sposobnosti razumijevanja. Dakle, šta je ta svjesnost? Kako se ona može definirati i objasniti to krajnje Ja u svakoj živoj stvari? Možemo li se na to pozivati kao na ego u psihološkim terminima? Zapravo, nikad nijedan psiholog nije uspio definirati ego. To je nešto što je u religijskim terminima opisano kao duša. Ne postoji način da izmjerimo razdaljinu između duše i ovosvjetskog tijela. U terminima izvrsnosti, duša je, čak i u našem najsirovijem shvatanju, toliko izvanredna i krajnje oplemenjena da ni na koji način ne može biti povezana s tijelom koje zauzima. Sada pokušajte zamisliti scenarij rađanja duše unutar duše u periodu od bilion godina. Na kraju dugog roka nalazimo dušu unutar duše, koja će u terminima izvrsnosti imati istu uporedivost kao što ljudska duša ovdje na Zemlji ima sa ljudskim tijelom. Nešto slično ovome 46

54 mirza tahir ahmad dogodit će se i u odnosnim terminima. Buduće postojanje života također će imati dva stanja spojena u jedan entitet. U relativnim terminima, jedno stanje će biti kao tijelo, a drugo kao duša. U poređenju s našim tijelima, naša duša će izgledati kao tijelo u novoj razvijenoj suštini postojanja. Za druge detalje čitaocima savjetujemo da pročitaju cijelu monografiju, koja obrađuje ne samo ovaj predmet nego diskutuje i o nekim drugim vrlo interesantnim temama koje zaokupljaju pažnju ljudi širom svijeta. Ukratko, svaki pojedinac stvara svoj vlastiti Džehennem ili svoj vlastiti Džennet. Prema njegovom stanju, svaki Džennet se razlikuje od Dženneta druge osobe, i svaki Džehennem se razlikuje od Džehennema druge osobe, iako oni prividno zauzimaju isto mjesto i vrijeme u dimenzijama drugog svijeta. Šta se događa u čovjekovoj duši između vremena njegove ovosvjetske smrti i njegovog oživljavanja na Sudnjem danu? Izviješteno je da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da će poslije naše smrti u grobu biti otvoreni prozori; za pobožne ljude prozori će biti prema Džennetu, a za bezbožne ljude otvoreni prema Džehennemu. Međutim, ako otvorimo bilo koji grob, nećemo naći nikakvih prozora! Takvo doslovno shvatanje neće prenijeti istinsko značenje ovog predmeta. Nemoguće je da nas je Časni Poslanik s.a.v.s. pogrešno obavijestio. Stoga, mora biti da je govorio metaforički. Da to nije tako, svaki put kad bismo iskopali grob, trebali bismo naći prozore koji se otvaraju u Džehennem, ili puštaju unutra mirisni i ugodni zrak Dženneta. Ali mi ne vidimo ni jedno od ovog. Šta onda znače riječi Časnog Poslanika? Grob je zapravo prijelazni stadij postojanja između ovog života i budućeg. Ovdje će duhovni život postepeno napredovati kroz mnoge stadije dok ne dostigne svoju konačnu sudbinu. Onda će, Allahovom naredbom, truba puhnuti i nastat će konačna duhovna forma. U ovom prijelaznom periodu različite duše 47

55 elementarno proučavanje islama će proći kroz sličnost Dženneta ili Džehennema prije nego što stignu svoj konačni stadij savršenstva, prikladnog i spremnog da bude uzdignut u potpuno preobražen entitet. Kur an prelijepo ilustruje ovaj koncept: Vaše stvaranje i vaše oživljavanje isto su. (Sura Luqman, 31:29) Razmišljajući o rađanju djeteta iz jedne ćelije, nalazimo sljedeći kur anski ajet: (Pogledaj) On je Taj koji vas u maternicama (različito) oblikuje kako On želi. (Sura Ali-Imran, 3:7) Ovaj se predmet odnosi na dva identična stvaranja koja su naprijed spomenuta. Uzmimo, naprimjer, slučaj djece koja su rođena bolesna. Oni ne dobivaju bolest u vrijeme rađanja, nego se ona postepeno razvija u stanje nezdravosti, koje je progresivno i koje počinje od vremena njihovog ranog embrionalnog stadija. Slično tome, duša osobe koja je duhovno bolesna u tom embrionalnom stadiju prije njenog konačnog oživljavanja na Sudnjem danu patit će kroz sličnost Pakla i ostat će nemirna u tom zagrobnom periodu, kao što je i nezdravo dijete u maternici svoje majke. Ponašanje zdravog djeteta potpuno je drugačije, čak i njegovo udaranje majka smatra vrijednim. Pitanje koje se sada rađa je: Hoće li duša također napredovati kao što i dijete napreduje u majčinoj utrobi i hoće li proći kroz sve 48

56 mirza tahir ahmad ove stadije? Odgovor na ovo se može naći upravo u istom ajetu Kur ana: Ma khalakum ve ma basukum illa ka nafsin vahidin - (Vaše prvo stvaranje i vaše drugo stvaranje će biti identični). Da bismo razumjeli drugo stvaranje, treba da razumijemo način kako beba poprima oblik u maternici svoje majke. Ove forme prividno trebaju samo devet mjeseci da se razviju, dok se u stvarnosti stvaranje života proteže bilionima godina. Vraćajući se na početak zoološkog života, beba prolazi kroz skoro sve stadije evolucije života. Od početka trudnoće, kroz svoj vrhunac devet meseci kasnije razvoj djeteta pokazuje sve stadije razvoja. Drugim riječima, sve faze evolucije ponovljaju se u ovih devet mjeseci, jedna za drugom, takvom brzinom da se to ne može zamisliti. To održava u životu stadije sistema evolucije i predstavlja njenu sliku. Stvaranje života je prošlo dugi period razvoja da bi dostiglo formu kojoj smo očevici u devet mjeseci. To objašnjava činjenicu da je period našeg prvog stvaranja bio vrlo dug i da će naše drugo stvaranje također obuhvatati dug period. Proučavanjem ovih devet mjeseci možemo naučiti nešto o bilionski dugoj ljudskoj historiji života, kao i o evoluciji duša na budućem svijetu. Možda je pouzdano zaključiti da će vrijeme od ranog početka života do konačnog stvaranja čovjeka možda ponovo biti potrebno za razvoj duše poslije smrti. U potporu ovakvih zaključaka, Kur an kategorički tvrdi da će duše kad budu oživljene govoriti jedna drugoj, nastojeći da odrede koliko su dugo ostale na Zemlji. Neke će reći: Ostali smo jedan dan, dok će druge reći: Čak i manje od dana. Allah će onda reći: Ne, čak ni to nije tačno. Drugim riječima, Allah će reći: Vi ste ostali na Zemlji mnogo manje nego što računate. U stvarnosti, odnos nečijeg životnog raspona prema malom dijelu dana je više-manje isti omjer koji će oživljavanje duše imati prema cijelom prethodnom životu. Što je nešto dalje, to izgleda manje. Naše djetinjstvo izgleda kao iskustvo od svega 49

57 elementarno proučavanje islama nekoliko sekundi. Što je udaljenost zvijezda veća, one izgledaju manje. Ono što Allah nastoji da nam kaže jeste da nam neće biti suđeno odmah, naredni dan nakon što umremo. Umjesto toga, suđenje će se dogoditi u tako dalekoj budućnosti da će nam naši prethodni životi izgledati kao da su trajali nekoliko sekundi, kao mala tačka daleko od nas. Ukratko, čovjekovo oživljavanje je opisano kao preinaka koju on ne može predočiti i događaj koji je toliko siguran kao i njegovo postojanje ovdje na Zemlji. Svi ovi predmeti su detaljno objašnjeni u Časnom Kur anu. Sudbina i slobodna volja Stvar sudbine je vrlo komplikovana, a o njoj su godinama raspravljali jednako i filozofi i teolozi. U svakoj religiji postoje neka pozivanja na prirodu sudbine. One koji vjeruju u sudbinu možemo podijeliti u dvije glavne kategorije. Jedna kategorija su oni sa uobičajenim slijepim vjerovanjima u sudbinu koju opisuju kao predodređenje od Boga, za sve, veliko i malo. Ovaj pogled je popularan kod nekih zagonetnih sufijskih sekti, koje žive odvojeno od običnih ljudi. Oni objašnjavaju da čovjek nema kontrole nad bilo čim. Sve je predodređeno. Kao takvo, sve što se događa je realizacija glavnog plana sudbine, poznate jedino Bogu. Ovo je vrlo problematičan koncept plana stvari i neminovno vodi pitanju prekršaja i kažnjavanja, kazne i nagrade. Ako čovjek nema izbora, onda ne treba postojati ni kažnjavanje, ni nagrada za njegove postupke. Drugo shvatanje je shvatanje slobodnog izbora, da sudbina praktično ne igra nikakvu ulogu u bilo čemu što čovjek odlučuje i provodi. U toku diskusija o sudbini drugi važan predmet filozofskih rasprava nalazi svoj put u ovu raspravu, dodajući dalje komplikacije, a to je pitanje prethodnog znanja. Šta Božije 50

58 mirza tahir ahmad predznanje ima sa stvarima koje će doći? To je pitanje na koje je odgovor bio prilično slabo određen s obje strane u debati. Mi ne predlažemo da ulazimo u duge preglede valjanosti argumenata vjernika i nevjernika o sudbini, nego ćemo samo nastojati da prikažemo islamsku tačku gledišta. Sudbina ima mnoge kategorije. Svaka igra zasebnu ulogu u svojim pojedinačnim oblastima djelovanja, djelujući istodobno. Zakoni prirode vladaju neograničeno i niko nije iznad njihovog utjecaja. Ovo je opći plan stvari na koji se može pozvati kao na najširi koncept sudbine. Ko god slijedi zakone prirode sa njihovim dubokim razumijevanjem postići će neku prednost nad drugima koji to ne čine. Za ovakve ljude je uvijek određeno da se okoriste i da za sebe oblikuju bolji život. Ali niko od njih nije predodređen da pripada bilo kojem posebnom grupisanju s obzirom na to da li su na ispravnoj ili pogrešnoj strani zakona prirode. Bilo je vrijeme u eri koja je upravo prethodila renesansi u Evropi kad je muslimanski svijet Istoka bio daleko napredniji u svom razumijevanju zakona prirode. Kao posljedica toga muslimani su bili u položaju izvući koristi koje prate ovo znanje. Kad se kasnije ovo nepristrasno i otvoreno proučavanje prirode preselilo na Zapad, ono je donijelo novi dan svjetla znanja za Zapad, dok je Istok počeo ponirati u dugu, tamnu noć gradnje kula u oblacima, sujevjerja i sanjanja. Naravno, to je sudbina, ali druge vrste. Jedini zakon koji je predodređen u pogledu ove sudbine jeste nepromjenjiva naredba da će svako ko bez predrasuda proučava prirodu i dozvoljava sebi da bude vođen zakonima prirode ići putem trajnog napretka. Ovo je općenita i sveprodiruća kategorija sudbine koja obuhvata sve osim zakona sudbine koji se odnose na religiju. Prije nastavka diskusije o sudbini u primjeni na religiju, treba dalje istražiti neke oblasti univerzalne sudbine zakona prirode. U njihovim širim globalnim primjenama one prikazuju neke odlike predodređenosti, ali drugačije vrste nego što se uobičajeno 51

59 elementarno proučavanje islama shvata. U ovom smislu mi govorimo o takvim sezonskim i periodičnim promjenama u atmosferskoj ravnoteži koje predstavljaju vrlo komplikovan ekosistem, u kojem igraju ulogu čak i udaljeni događaji kao što su sunčane mrlje. Slično tome, meteorska najezda planeta proizvodi određene promjene, koje se na Zemlji odražavaju kroz odgovarajuće mijenjanje u vremenu, klimi itd. Ovi veći utjecaji, skupa sa periodičnim izmjenama u klimi (koje su izazvane raznim faktorima, od kojih su mnogi još neodređeni), ponekad proizvode jedva zamjetljive promjene u rastu biljnog i životinjskog svijeta na Zemlji. S druge strane, tu su faktori koji utječu na sušu ili na promjenu sezona u različitim dijelovima Zemlje. Ledeno doba i globalno zagrijavanje, u naizmjeničnosti, samo su neke posljedice različitih kosmičkih utjecaja. Međutim, ovi ogromni utjecaji ne djeluju osobito na život pojedinca na Zemlji, nego u konačnim analizama, pošto su svi pojedinci članovi familije Homo sapiensa, pogođeni su do određene mjere. Nema nikakve evidencije koja bi ukazivala da je svaki čovjekov život predodređen i da on nema nikakvog izbora ili mogućnosti odabira između dobrog i lošeg, pravog i krivog. Časni Kur an kategorički odbija koncept prisile i jasno iznosi da je svako ljudsko biće slobodno u izboru između dobra i zla. I: Nema prisile u vjeri. (Sura Al-Bakara, 2:57) Allah ne opterećuje ni jednu dušu više od njene moći. Ona će imati (nagradu) koju zaradi, i dobit će (kaznu) koju zaradi. (Sura Al-Bakara, 2:87) 52

60 mirza tahir ahmad I opet: I da za čovjeka nije ništa osim ono za šta se on trudio. (Sura An-Nadžm, 53:40) Međutim, u pogledu religije, postoje neke oblasti sudbine koje su predodređene i nepromjenjive. Na njih se u Kur anu upućuje kao na Božiji sunnet. Jedan takav sunnet je sudbina da će Božiji vjerovjesnici uvijek biti pobjednici, bilo da su prihvaćeni ili ne. Ako budu odbijeni, njihovi protivnici su ti čiji će planovi biti osujećeni. Poslanici, njihove poruke i misija moraju uvijek prevladati, bez obzira kako moćni njihovi neprijatelji bili nekoliko primjera u živoj historiji čovjeka su suočavanja između Musaa a.s. i faraona, između Isaa a.s. i njegovih protivnika i između Muhammeda s.a.v.s. i njegovih neprijatelja. Pobjeda religije je ostavština prošlih borbi između poslanika i njihovih neprijatelja. Ibrahim a.s. i njegova vjera i oni koji su potpomagali njega i njegovu poruku prevladavaju svijetom. Musa a.s. i oni koji su ga poštovali, Isa a.s. i njegova poruka, poslanik Muhammed s.a.v.s. i ono što je on predstavljao, skoro sve to preovladava cijelim svijetom. Međutim, danas ne postoji niko ko je potpomagao put i vrijednosti njihovih protivnika. Ova sudbina ne djeluje u drugim sukobljavanjima između ljudi. Opće je pravilo da će jači uništiti slabijeg. U religijskoj sudbini obrnuto postaje vladajući princip. Premda zakoni prirode funkcionišu bez zapreka i obično ne nalazimo izuzetke od općih pravila, a prema planu stvari kako zaključujemo iz raznih ajeta Kur ana, nama poznati zakoni prirode pripadaju mnogim kategorijama i oblastima. Oni se ne sukobljavaju međusobno unutar svojih oblasti, ali kad imaju protivne ciljeve s drugim zakonima, zakoni veće 53

61 elementarno proučavanje islama sile uvijek preovladaju nad slabijim. Čak i zakon najšireg i najudaljenijeg utjecaja može biti poražen unutar male oblasti od moćnijeg zakona koji djeluje protiv njega. Termodinamički i elektromagnetni zakoni u suprotnosti sa zakonima gravitacije mogu pobijediti u ograničenim oblastima utjecaja. Međutim, zakon gravitacije je mnogo šireg utjecaja i dalekosežniji je. Kako se čovjekovo razumijevanje prirode razvija vremenom, stanje stvari koje je odbačeno kao nemoguće, postaje shvatljivo i postaje predmet svakidašnjeg opažanja. U vezi s ovim, prema islamu, ako Bog odluči dati prednost Svom posebnom robu sa posebnom manifestacijom nekih skrivenih zakona, takve manifestacije posmatrači smatraju čudima i natprirodnim događajima. Međutim, takve stvari se događaju u skladu sa zakonima prirode, koji su precizno kontrolisani da izazovu čuđenje. Tako, sudbina igra posebnu ulogu u životu osobitog Božijeg sluge. Slično tome, sudbina se također može razumjeti u vezi sa genetičkom, društvenom, ekonomskom ili obrazovnom pozadinom pojedinca, koji izgleda kao bespomoćan proizvod okolnosti. Ova nemoć pojedinca čini njegovu sudbinu, nad kojom on nema kontrole. Odatle se kaže da je dijete bogatog čovjeka rođeno sa srebrenom kašikom u ustima. Okolnosti u kojima se osoba rađa, društvo u kome odrasta, svakodnevna igra sreće koja igra ulogu u svačijem životu, da čovjeka pogađa takozvana sreća ili nesreća, nesretni slučajevi koje neko može izbjeći ili im biva plijen, sve su to oblasti u kojima pojedinac ima vrlo malo izbora. Ipak, ne može se smatrati da je osoba bila poseban cilj takvih događaja i nesretnih slučajeva koji igraju važnu ulogu u unapređivanju ili upropaštavanju njegovog života. Pojedinci koji su rođeni u siromašnim porodicama imaju daleko veći izgled da budu plijen malih ili čak ozbiljnih prekršaja. Siromaštvo je najjača prinudna sila od svih faktora koji stvaraju i 54

62 mirza tahir ahmad unapređuju kriminal. Ako se ovo shvati kao sudbina, onda će to baciti ozbiljan odraz na Stvaraoca. Zato, prije svega, treba jasno razumjeti da je sudbina samo dio glavog programa stvari koji ne izdaje osobne naloge protiv ljudi u određenim familijama. Na većem ekonomskom planu, neminovno je da budu više ili manje sretni ljudi, sa relativnim prednostima ili nedostacima. Pogrešno je reći da su oni pojedinačno žigosani od Tvorca sudbine, čak i prije njihovog rođenja, da budu rođeni pod određenim, posebnim okolnostima. Ipak, tu su i druga pitanja na koja treba odgovoriti. Kako će oni biti tretirani u vezi sa kriminalom koji su počinili, naspram onih koji su rođeni u zdravijim okolnostima i koji imaju mali broj faktora, ako i imaju bilo koji, u pozadini koji ih potiču na kriminal? Ako je kriminal isti, mogu li oni biti jednako tretirani? Časni Kur an odgovara na ovo zamršeno pitanje u sljedećem ajetu: Allah ne opterećuje ni jednu dušu više od njene moći. (Sura Al-Bakara, 2:287) To znači da će sigurno biti uzeti društveni i drugi faktori u pozadini koji okružuju osobu, i bit će mu suđeno u skladu s tim. U Allahovim očima, ne kažnjava se mehanički sam kriminal, nego se također uzimaju u obzir svi faktori koji sudjeluju u izazivanju kriminala, sa krajnjim rezultatom da će pravda biti provedena. Sretnim i nesretnim neće biti suđeno s jednakom strogoćom, i zasigurno će biti dat obzir okruženju i pozadini osobe koja čini kriminal. Isto tako, djela dobrote bit će daleko više nagrađena u slučaju čovjeka čije su okolnosti takve da je moguće da ga odvraćaju od činjenja dobra, nego za čovjeka čije je okruženje takvo da se djela dobrote prihvataju kao gotova činjenica. Odatle je pitanje sudbine jako komplikovano, ali kako krajnja 55

63 elementarno proučavanje islama odluka leži u rukama Sveznajućeg, Dobročinioca, Svemogućeg i Svemudrog Boga, u konačnim analizama, diktati pravde će sigurno prevladati. Postoje određene oblasti u kojima je čovjek slobodan primjenjivati svoju volju, gdje on može izabrati između dobrog i lošeg, pravog i pogrešnog, za šta će biti odgovoran. S druge strane, tu su i neke oblasti u kojima čovjek ima malo vlastitog izbora, i čini se da je talac u rukama pokretača. Opći plan stvari u prirodi koji obuhvata i kontroliše sudbine nacija i ljudi jeste jedna takva oblast. Okolnosti šire primjene čine pojedinca u društvu potpuno bespomoćnim; on nema izbora osim da se kreće kao slama nošena valovima nadošle rijeke. Predmet sudbine je vrlo komplikovan i širok i zahtijeva odvojenu i puniju obradu. Zato, s ovih nekoliko nagovještaja mi želimo privesti kraju datu diskusiju. Zaključak Skrećemo pažnju prisutnih na tešku nepravdu koju je zapadni svijet učinio islamu. Kao što je detaljno pokazano u pogledu na učenja Kur ana i naredbe Časnog Poslanika s.a.v.s., islam jedino može biti opisan kao religija mira. On obuhvata sve aspekte ljudskog života i daje poruku mira svim svojim pristalicama u njihovom odnosu prema njihovim bližnjima i ostalim ljudima, kao i njihovom odnosu prema Bogu. Bez predrasude ili straha od proturječja, možemo tvrditi da nijedna druga religija ne ističe mir, čak ni dijelom koliko islam. Iako sljedbenici mnogih religija iznose slične tvrdnje, mi ovdje govorimo o tvrdnji koja će biti u potpunosti potkrijepljena naredbama sadržanim u Božijim knjigama. Međutim, ako svaka religija bude do istog stepena isticala ulogu mira u ljudskim stvarima, to je krajnje dobrodošao gest, koji mi cijenimo i na kojem se može izgraditi nada za budućnost čovječanstva. U tom slučaju, treba biti prva 56

64 mirza tahir ahmad i najvažnija odgovornost rukovodstva svih religija svijeta da pokažu preciznu poruku mira toliko potrebnog čovječanstvu danas. Tragično je, međutim, da čak i pristalice islama predstavljaju islam kao prijetnju međunarodnom miru i promovišu terorizam u ime Boga i u ime Časnog Poslanika islama s.a.v.s., koji je bio živi uzor mira. Ako Zapad predstavlja islam kao religiju terora i poricanja osnovnih ljudskih prava, greška nije potpuno njihova. Nju uveliko dijele, u najmanju ruku rečeno, i teolozi raznih muslimanskih sekti. Razgovarati o religijskoj prevlasti u svim drugim oblastima ljudskog interesa i u isto vrijeme tvrditi da islam izrazito negira međunarodno prihvaćeni koncepta ljudskih prava samo po sebi je dovoljno da okalja ugled islama. Bez obzira da li su Božije knjige drugih religija predstavile ideal univerzalnog mira ili ne, može se bez straha od proturječnosti reći da su sve religije izgleda naklonjene takvom idealu. To postavlja temelj za zajednički napor na strani religijskih vođa svijeta da zajednički rade za interese globalnog mira. Umjesto isticanja razlika, bilo bi daleko uputnije i daleko korisnije da religijsko rukovodstvo istakne tačke slaganja. Ovo bi, sigurni smo, bilo prihvaćeno kao obavezujući faktor između svih religijskih sekti i klasa. Kao posljedica toga, to može voditi zbližavanju cijele ljudske rase, bez obzira na zemlju, vjerovanje ili boju. Ako religije ne poduzmu ovaj posao, niko drugi ne može, zato što je to jedina sila koja je u stanju prevazići nacionalne, geografske i rasne prepreke. S ovim usrdnim apelom rukovodstvu svjetskih religija mi završavamo ovu kratku raspravu, nadajući se najboljem. Traganje za mirom je stvar ljudskog preživljavanja i kao takvo ne bi trebalo biti olahko uzeto. 57

65 Ako želite više informacija o Ahmadija muslimanskom džematu preporučujemo Vam slijedeću literaturu na bosanskom jeziku: Kako se osloboditi grijeha Elementarno proučavanje islama Islamski odgovor na suvremena pitanja Jesu li Britanci osnovali Ahmadija muslimanski džemat Muslimanima svijeta s ljubavlju Isus u Indiji Filozofija učenja islama Osnovne i bitne informacije o Ahmadijanstvu Istina o Ahmadijama i njihovom svetom osnivaču Knjiga o namazu Preporod vjere Ljubaznost Časnog Poslanika prema djeci Ahmad i Sara Ahmad i Sara idu u džamiju Molba za našu braću i sestre Zašto sam postao Ahmadi Poruka mira Ahmadija muslimanski džema at - kratak uvod Odgovor na primjedbe protiv Ahmadija i njihovog osnivača Naše učenje Odabrani ajeti iz Časnog Kur ana Odabrani hadisi Časnog Poslanika Islama Odabrana pisanja Časnog Mesije Hazreti Ahmad - Obećani Mesija Halifat u Ahmadijatu Oporuka Šta je Ahmadija muslimanski džema at ponudio čovječanstvu? Letke na različite teme: Isa, a.s.; Islam; Ahmadija džema at; Obećani Mesija itd. Bilo kakve informacije o Islamu ili literaturu na raznim jezicima možete dobiti na slijedećim adresama: Bosna i Hercegovina: Mesdžid Baitul - Islam Tuzlanska 1b Sarajevo Tel Web: info@ahmadija.ba Belgija: Brusselstraat Sint-Ulriks-Kapelle (Dilbeek), Brussels Tel Holandija: De Moskee Oostduinlaan JJ, Den Haag Tel Kanada: Baitul - Islam Jane Street Maple, Ontario L6A 3A 2 Švedska: Nasir Moske Tolvskillings Gatan Gotenborge Tel Švicarska: Mahmud Moschee Forchstrasse Zurich Tel Njemačka: Genfer Strasse Frankfurt am Main Tel Fax Norveška: Ahmadiyya Muslim Mission Frogner VN Oslo 2 Tel Velika Britanija: The London Mosque 16 Gressenhall Road London SW 18 5QL Tel

66