Pleonazmi u publicističkom stilu hrvatskoga jezika

Transcription

1 Dr. sc. Maja Glušac Filozofski fakultet Osijek Pleonazmi u publicističkom stilu hrvatskoga jezika U radu se opisuju pleonazmi u izrazima vremenskoga značenja u publicističkom stilu s početka 20. stoljeća u usporedbi sa suvremenim publicističkim stilom. Pleonazmi se opisuju i dijele prema jezičnim razinama, a propituje se njihova učestalost uporabe i normativna prihvatljivost. Glavna je podjela pleonazama utemeljena na kriteriju promjenjivost/nepromjenjivost izraza vremenskoga značenja pri njihovu izostavljanju. Ključne riječi: pleonazmi, publicistički stil, vrijeme 1. Uvod Teţnja za potpuno iskazanim načinom izraţavanja dovodi do razvijanja i širenja iskaza, a time i do pojave pleonazama. Pleonazmi se određuju kao ''izraţavanje istoga sadrţaja dvjema ili s više riječi'' (Silić, Pranjković 2005: 380), ''gomilanje riječi ili izraza s istim značenjem'' (Silić 2006: 37), ''skupine riječi u kojima se jedna od riječi nepotrebno pojavljuje jer je njezino značenje već uključeno u značenje druge riječi ili su riječi istoznačne'' ( ''udvajanje ili ponavljanje obavijesti'' (Hudeček, Lewis, Mihaljević 2011: 70), ''dodatak riječi koja je na tom mjestu suvišna, upotreba suvišnih riječi, skupljanje riječi s istim značenjem, nepotrebno gomilanje izraza koji su međusobno slični po smislu ili su identični, preobilje riječi u rečenici koje su suvišne s gledišta iskazivanja misli, suvišne riječi u govoru koje ne obogaćuju njegov smisao i sadrţaj, svaka riječ suvišna za smisao ili riječ bez značenja'' (Simeon 1969, II: 62). Pleonazmi su dakle zalihost izraţajnih sredstava koja se rabe za prijenos leksičkoga ili gramatičkoga značenja. U hrvatskom se jezikoslovlju određena pozornost pleonazmima poklanja uglavnom u jezičnim savjetnicima. Izdvaja se rad L. Hudeček, K. Lewisa i M. Mihaljević Pleonazmi u hrvatskome standardnom jeziku (2011) u kojemu autori razgraničuju pojam pleonazma od nadređenih i bliskoznačnih naziva, kao i od drugih naziva koji pripadaju istom semantičkom polju te objašnjavaju i različita shvaćanja pojmova pleonazam i tautologija: oboje su vrste zalihosti jer u njima dolazi do ponavljanja obavijesti, a ''prema nekim je autorima pleonazam nadređen (hiperonim) tautologiji, dok drugi pleonazam i tautologiju smatraju istorednima i neistoznačnima'' (Hudeček, Lewis, Mihaljević 2011: 42). Razlikujući pleonazam u užem smislu (koji je zajedno s tautologijom podređen pleonazmu u širem smislu), autori

2 objašnjavaju da je u njemu jedan član sinoniman s čitavim izrazom te se moţe izostaviti, dok je u tautologiji svaki član sinoniman s čitavim izrazom, svaki je element jednako izostavljiv, a odnos je među članovima simetričan. Pleonazme zatim dijele na neosviještene (koji su stilska pogrješka i standardnojezični problem) i stilske (koji su osviješteni, namjerni i svrstavaju se u stilske figure). U pleonazme koji nisu sporni s normativnoga stajališta, osim stilskih, ubrajaju još onomastičke i frazeološke pleonazme. Nadalje, pleonazme dijele s obzirom na formalne, jezične i semantičke kriterije koji se nerijetko prepleću. Navodeći brojne primjere pleonazama i propitujući njihovu normativnu prihvatljivost u hrvatskome standardnom jeziku, autori govore i o obveznim i neobveznim te potrebnim i nepotrebnim pleonazmima. U hrvatskoj se funkcionalnoj stilistici pleonazmi smatraju ''jednom od najteţih bolesti administrativno-poslovnoga stila'' (Silić 2006: 68), iz kojega se šire u ostale funkcionalne stilove. Silić pritom razlikuje namjerne pleonazme, bez kojih administrativno-poslovnoga stila ne bi bilo jer su oni njegova nuţnost, i nenamjerne pleonazme ''koji su vrlo često rezultat polovična (uprosječena) ili slaba znanja jezika i vlastitoga i stranog'' (Silić 2006: 68). Osim toga, Silić govori i o vidljivim pleonazmima (koji su rezultat neznanja jezika) i nevidljivim (nesvjesnim) pleonazmima. Dakle, prema Silićevu mišljenju svaki pleonazam ne mora biti pogrješkom: ''Manom postaju kad ih zahvati inflacija. (Jezična je inflacija gomilanje jezičnih sredstava bez vrijednosti.) Pogotovu postaju manom kad iz administrativno-poslovnoga stila uđu u druge funkcionalne stilove i tako onečiste standardni jezik kao cjelinu.'' (Silić 2006: 38). Jednakog je mišljenja i I. Pranjković koji kaţe da (pojedini) pleonazmi ''nisu nešto što treba izbjegavati i/ili smatrati pogrešnim u svim funkcionalnim stilovima. Naprotiv, oni su u funkcionalnim stilovima apstraktnijega tipa posve obična i vrlo česta pojava, a pogrešnim treba smatrati samo pretjerivanje u njihovoj uporabi ili uporabu u funkcionalnom stilu kojemu oni nisu svojstveni.'' (Pranjković 1996: 522). S purističkoga se gledišta pleonazme vrlo često povezuje s nepoznavanjem jezika te se u jezičnim savjetnicima ne preporučuje njihova uporaba u standardnom jeziku, osobito ne u višim/stroţim stilovima kao što su znanstveni i administrativni stil, kao i obavijesni podstil publicističkoga stila (Dulčić 1997: 433; Do pojave pleonazama dolazi zbog jezičnih i pragmatičnih razloga. Dio pleonazama, osobito početkom 20. stoljeća, posljedicom je poštivanja jezične norme, a velik je broj onih koji se rabe zbog teţnje za eksplicitnim načinom izraţavanja kojim se iskaz razvija i širi kako bi se značenje pojačalo i posebno naglasilo. Stoga Christian Lehman (2005: 148) pleonazme na najvišoj razini promatra kao strategiju kojoj je cilj naglašavanje iskaza, a na najniţoj razini kao strategiju koja sluţi popunjavaju iskaza u paradigmi. Budući da je u novinskom diskursu

3 komunikacija jednosmjerna, uporabom se pleonazama pošiljatelj poruke osigurava da će ju primatelji pravilno dekodirati. Njihovoj uporabi pridonosi i problem medija kojima se poruka prenosi, tj. dostupnost informacije i sporost njezina stizanja do primatelja jer su početkom 20. stoljeća novine jedini medij širenja javne poruke. U nastavku se rada istraţuje uporaba pleonazama u obavijesnom podstilu publicističkoga stila hrvatskoga jezika. Uspoređuju se pleonazmi s početka 20. stoljeća s onima u suvremenome hrvatskom jeziku na građi koju čine osječke novine Narodna obrana (koja godine mijenja ime u Hrvatska obrana; ), Hrvatski list ( ) i Glas Slavonije ( ). Opisuju se pleonazmi u izrazima vremenskoga značenja jer je određenje vremena, tj. vremenska lokalizacija, pored prostorne, sastavnim dijelom svakog novinskog članka. Glavna je podjela pleonazama utemeljena na kriteriju (ne)promjenjivosti izraza pri njihovu izostavljanju. 2. Izostavljanje pleonazama bez gramatičkih promjena 2.1. Imenice Imenica vrijeme, koja je uopćenog i neodređenog vremenskog značenja, u suvremenom se hrvatskom jeziku u akuzativnom obliku vrlo često rabi s prijedlogom za, a ustaljenost je te sveze rezultirala nastajanjem tzv. sekundarnoga genitivnog prijedloga za vrijeme uz koji dolaze imenske riječi nevremenskog značenja. Takvim se izrazima izriče istodobnost, a rjeđe se potvrđuju u starijoj građi (početkom se 20. stoljeća imenica vrijeme s prijedlogom za, iako mnogo manje, potvrđuje i u genitivnom obliku): (1) Za vremena rusko-japanskog rata navijestio je car Vilim»žutu opasnost«(ho, 1915., br. 44), buknuo je požar za vrieme predavanja (NO, 1907., br. 9)...jer su za vrijeme nesreće na jednom od kolosijeka obavljani radovi na održavanju. (GS, ),...da je kamionima s prikolicom zabranjen promet za vrijeme zimskih uvjeta na cestama. (GS, ) Izostavljanjem imenice vrijeme dobivaju se genitivni izrazi s prijedlogom za istoga značenja, uporaba kojih je bila sukladna starijim jezičnim normama (Veber 1859: 67; Maretić 1963: 574) te je i vrlo učestala u prvim dvama desetljećima 20. stoljeća. S vremenom se izrazi kao što je za rusko-japanskog rata manje rabe te se u suvremenom jeziku određuju kao ''knjiški, ponešto zastarjeli i/ili kao obiljeţje»biranijeg«stila'' (Pranjković 2001: 14). Iako se

4 smatra da su takvi izrazi u suvremenom hrvatskom jeziku uobičajeni u pojedinim ustaljenim vezama kao što su za rata, za dana, za moje mladosti (Raguţ 1997: 135), suvremena građa potvrđuje samo izraz s imenicom rat: Prema podacima Ministarstva za izbjeglice, za rata je oko 2,2 milijuna ljudi napustilo domove, a više od milijun otišlo iz zemlje. (GS, ) Razlog se smanjenja učestalosti izraza za + G povezuje s prostornim značenjem: izrazi za + G vremenskoga značenja s vremenom su postajali obiljeţeni jer nisu imali (ni značenjsku ni obličnu) istovrijednicu u sustavu prijedloţnih izraza prostornoga značenja. Iako iznimno, u istome se značenju potvrđuje i uporaba imenice doba s prijedlogom za: (2) Za doba turskih ratova drugi su bili odnosi. (HO, 1918., br. 164) Na staru praksu je novu pozornost skrenulo izvješće o motrenju planetarno popularnog Stevea Jobsa, osnivača "Applea", još za doba starijeg Busha. (GS, ) Dakle, u primjerima (1) i (2) pleonazmi vrijeme i doba potrebni su te su u skladu sa suvremenom jezičnom normom. Zamjenom se prijedloga za prijedlogom u (uz atribuirane imenice vrijeme i doba) dobiva još jedan sekundarni genitivni prijedlog (u vrijeme), koji se u suvremenom jeziku podjednako rabi kao i izraz za vrijeme. Međutim, u izrazima s prijedlogom u imenice vrijeme i doba ne mogu se izostaviti jer bi se dobili gramatički neovjereni izrazi (u vrijeme velikog štrajka *u velikog štrajka). 1 Izrazi za vrijeme i u vrijeme i značenjski se razlikuju jer se prijedlogom u označuje unutarvremenost, tj. vrijeme događanja koje se smješta unutar vremenskog odsječka označenog genitivom: u vrijeme izbora. Imenica vrijeme te rjeđe imenice razdoblje, period, trenutak i časak, dijelom su vezničkih pleonazama. Normativno se takvim vezničkim izrazima pristupa dvojako: opravdava se njihova uporaba kada je imenica u vezničkom izrazu praćena atributom jer ''sloţeni veznik daje drukčiju (potpuniju, precizniju) obavijest od samoga veznika'' (Hudeček, Lewis, Mihaljević 2011: 59): (3a) Duž pruge kod Sv. Andrije prolazi svakog jutra baš u ono vrijeme kada radnici idu na posao. (NO, 1910., br. 45) Nisu stvarali probleme oko dugovanja u ovom razdoblju dok se tražilo rješenje za ponovno pokretanje preoblikovanja. (GS, ) 1 Izraz u vrijeme velikog štrajka mogao uvrstiti u skupinu vremenskih izraza u kojima izostavljanje pleonazma uzrokuje gramatičke promjene (primjeri (23) (25)). Promjenom padeţa dobiva se gramatički (i značenjski) ovjeren izraz u velikom štrajku. Razlika u odnosu na primjere (23) (25) u tome je što se u njima promjenom padeţa vrijeme i dalje izriče izravno (na dan 27. lipnja 27. lipnja), dok se izostavljanjem imenice vrijeme mijenja i način izricanja vremena: ono se više ne izriče izravno nego neizravno, imenicama nevremenskoga značenja (u velikom štrajku).

5 Normativna prihvatljivost vezničkih izraza u kojima imenica nije praćena atributom ovisi o kontekstu, ali i o sintaktičkoj ulozi: ''u priloţnim rečenicama takve su skupine pleonastične, a u atributnima to nisu'' (Hudeček, Lewis, Mihaljević 2011: 59): (3b) Prekjučer je jedan 25-godišnji radnik htio prijeći tračnicu, baš u času, kada je vlak dojurio. (NO, 1910., br. 45) Ugovor je raskinut u trenutku kad je trgovac dobio obavijest o raskidu. (GS, ) Dakle, rečenica Ugovor je raskinut u trenutku kad je trgovac dobio obavijest o raskidu moţe se shvatiti kao vremenska rečenica u kojoj zavisnu rečenicu uvodi (pleonastični) izraz u trenutku kad, ili kao atributna rečenica kad je trgovac dobio obavijest o raskidu. U publicističkom se stilu uporaba takvih izraza ipak moţe smatrati opravdanom jer su u ulozi osobitog isticanja i preciziranja. Osim toga, za svaki se pojedinačni primjer ne moţe sa sigurnošću utvrditi je li riječ o atributnoj ili priloţnoj rečenici, niti je to za čitatelja bitno. Imenice neodređenoga vremenskog značenja, vrijeme i razdoblje, te rjeđe obiljeţena imenica period, nepotrebni su pleonazmi kada se rabe uz udvojene izraze s prijedlozima od i do kojima se omeđuje vremenski odsječak u kojem se što zbiva: (4) Primaju se narudžbe i to za vrijeme od 6 do 7 sati na večer. (NO, 1910., br. 43), U razdoblju od 1. kolovoza do konca listopada unišlo je za voće preko 600 mil. dinara. (HL, 1931., br. 1) U Hrvatsku su ilegalno prevezli 17 osoba u vremenu od 15. do 19. studenoga prošle godine. (GS, ),...u posjet HAH-u u periodu od 27. do 30. lipnja godine dolazi turska delegacija. (GS, ) Imenica vrijeme nepotreban je pleonazam i u izrazima vremenske mjere kao što je u vremenu od 15 dana. U istim se izrazima potvrđuju i imenice razdoblje, period, rok i tok. Osim imenice zalihostan je i prijedlog od (u 15 dana). Takvi su primjeri učestaliji u starijoj novinskoj građi: (5)...može se samo u razdoblju od osam dana uložiti na vladu utok... (HL, 1923., br. 4), da se projektirane željeznice izgrade u roku od 5 godina. (NO, 1902., br. 4), U toku od 14 godina doveo je pokojnik ovo mlado osječko velepoduzeće za zamjernu visinu. (HL, 1936., br. 80)

6 ...kako bi doznala kamo je nestala u vremenu od tjedan dana. (GS, ),...pozivamo predsjednika Gradskog vijeća i gradonačelnika da u roku od sedam dana sazovu sastanak s predstavnicima političkih stranaka. (GS, ) Imenica se vrijeme moţe smatrati nepotrebnim pleonazmom i u izrazima vremenske mjere kada je pobliţe određena atributima kratko, kraće, dugo, dulje, duže. Takvi su izrazi učestaliji početkom 20. stoljeća: (6) Grey će samo kratko vrijeme boraviti u Londonu. (HO, 1915, br. 161),...promatrači, koji su stjecajem prilika kraće ili dulje vrieme boravili u Rusiji (HL, 1944., br. 53), te je posjetio bana Mihalovicha i s njime dugo vremena konferirao. (HO, 1918., br. 203), Već duže vremena vode se u tom pravcu pregovori. (HL, 1931., br. 5)...ova mjera nije nova, ona već dulje vrijeme postoji i u Hrvatskoj i u Europi. (GS, ), No već duže vrijeme se sve više grupa okreće toj ruti... (GS, ) Pleonazmima mogu biti i druge imenice vremenskoga značenja: minuta, sat, dan, mjesec i godina. Većina se primjera potvrđuje samo u građi s početka 20. stoljeća, kao primjerice ponavljanje imenice u udvojenim izrazima s prijedlozima od i do kojima se određuje početna i završna vremenska točka. U prvome je dijelu izraza imenica (koja se ponavlja u drugome dijelu izraza) nepotrebni pleonazam: (7) Primaju se narudžbe od 7 sati do 8 sati na večer. (NO, 1912., br. 1), Kraljevina Hrvatska i Slavonija od g. do g. odpremila je 326 milijuna kruna izravnog i neizravnog poreza. (NO, 1902., br. 10) U nadnevcima s početka prošloga stoljeća imenica se dan vrlo rijetko izostavlja, a u prvim se dvama desetljećima 20. stoljeća najčešće rabi genitivni oblik dne. Naslijeđe je to jezika zagrebačke filološke škole unatoč Maretićevu određenju oblika dne nepotrebnim arhaizmom (Maretić 1924: 15). Poslije se dne zamjenjuje genitivnim oblikom dana koji se također nalazi ispred rednoga broja. U suvremenoj se građi takvi pleonazmi ne rabe: (8) Vrhovno se zapovjedništvo dne 29. listopada o. g. obratilo na vrhovnu vojnu komandu savezničkih vojska... (HO, 1918., br. 254), Dana 5. prosinca t. g. obdržavati će se naknadna stavnja vojnih obveznika (NO, 1902., br. 12) U prvoj se polovici 20. stoljeća vrlo često rabe prijedloţni izrazi u kojima se imena mjeseci dodatno objašnjavaju zalihosnim atributom mjesec:

7 (9) U mjesecu ožujku tragično je nastradao (HL, 1944., br. 95), Prva će svezka izići polovicom mjeseca prosinca (NO, 1902., br. 4) Suvremena građa ne potvrđuje uporabu pleonazma mjesec, a takva bi se uporaba u starijoj građi mogla povezati s obveznošću uporabe atributa mjesec uz imena mjeseci u besprijedloţnim genitivnim izrazima što propisuje jezična norma prve polovice 20. stoljeća: ''Zato nije dobro, kako u novije vrijeme neki pišu na pr. u Zagrebu maja 1920., nego treba: mjeseca maja.'' (Maretić 1924: 199). I starija i suvremena novinska građa potvrđuju da se u navođenju nadnevka na naslovnici novina uz redni broj nikada ne piše imenica godina. Međutim, građa prve polovice 20. stoljeća potvrđuje učestalu uporabu potpunih izraza u kojima imenica godina najčešće prethodi rednome broju u novinskim člancima. Iako je imenica godina pleonazam, u publicističkom se stilu preporučuje njezina uporaba, osobito kada bi rečenica započinjala godinom. I u suvremenoj se građi imenica godina najčešće piše, iako se radi uštede novinskoga prostora potvrđuju i primjeri bez nje: (10) Papa Ivan X, veli godine 924., da se u državi kralja Tomislava (NO, 1902., br. 2) Strukovna matura od godine (GS, , 2011.) Kada prijedloţni izrazi s imenicama vremenske mjere (godina i mjesec) i rednim brojevima u atributnoj ulozi označuju dob, uz njih su nepotrebni pleonazmi imenice život i starost u ulozi nesročnog atributa: (11) Umrla je noćas nakon duže bolesti u 71. godini života. (HO, 1918., br. 164) Vlada: I žene će morati raditi do 65. godine starosti (GS, ) 2.2. Pridjevi Od pleonazama koji su po vrsti riječi pridjevi najčešći je pridjev vremenski koji se javlja uz imenice razdoblje i, rjeđe period, čije leksičko značenje već označuje odsječak vremena. Taj je pleonazam stoga nepotreban: (12)...da se pakt produži za vremenski period od pet ili više godina. (HL, 1931., br. 5)

8 Ovisnost o alkoholu u pravilu se razvija kroz mnogo duže vremensko razdoblje od ovisnosti o teškim drogama... (GS, ) Iako se vrlo rijetko potvrđuje, nepotreban je pleonazam i pridjev kratak uz imenice tren, trenutak, časak, koje već označuju vrlo kratak vremenski odsječak: (13) I zaista, pošlo im za rukom, ali na vrlo kratak časak, uzdrmati jednodušnost i pouzdanje hrvatskog svećenstva ovoga kotara (NO, 1907., br. 9) 2.3. Prilozi U mnogim se primjerima, osobito u suvremenom novinskom jeziku, potvrđuju vremenski prilozi koji su zalihosni zbog toga što se javljaju uz imenice, glagole ili priloge koji u svojem značenju već sadrţe i značenje toga pleonazma pa njihova uporaba nije preporučljiva (opet ponoviti, slijediti nakon, unaprijed planirati, nikad prije/dosad, onda kad): (14)...jer se gradski namet opet ponovo povisio za iduću godinu. (NO, 1902., br. 1),...najbolje je unutarnja prozorska krila odmah već sad skinuti... (HL, 1944., br. 53)...Angela Merkel drugi je put u svom mandatu ostala i bez predsjednika države, što se u njemačkoj povijesti nikad prije nije dogodilo. (GS, ), Nikada dosad biskupi se nisu na tako otvoren način opredijelili za Europsku uniju... (GS, ) U izrazima vremenskoga značenja nepotrebnim su pleonazmima i prilozi koji pripadaju različitim značenjskim skupinama, najčešće načinskim i prostornim: (15) Ravno prije godinu dana osnovano je u našem selu pjevačko društvo (HL, 1936., br. 80), da ćemo i ove godine cvijet osječkog gradjanstva na gore pomenuti dan vidjeti sakupljene u Centrali (NO, 1902., br. 7),...nepoznat je podatak iz povijesti grada da je Đakovo točno prije 90 godina dobilo struju... (GS, ) Instrumentalni vremenski izrazi s prijedlogom s označuju vremensko zajedništvo, tj. vrijeme događanja koje se odvija zajedno s vremenom označenim instrumentalom. Stoga su prilozi istodobno i istovremeno pleonazmi. Međutim, obiljeţje je izraza s + I prepletanje mnogih semantičkih polja pa se pojedini primjeri mogu tumačiti i kojim drugim značenjem, primjerice uzročnim: s teškoćama koje nastaju zbog teškoća koje nastaju. Uporabom priloga

9 istodobno/istovremeno osigurava se jednoznačnost, odnosno isticanje vremenskoga značenja. Ustaljenost je takve sveze rezultirala i nastajanjem sekundarnog instrumentalnog prijedloga istodobno/istovremeno) s(a), stoga je taj pleonazam potreban: (16) Istovremeno sa teškoćama, koje nastaju, dobiva nezadovoljstvo u narodu protiv današnjeg režima sve jačeg maha. (HL, 1931., br. 5) Istodobno s borbom sa zelenim vandalima Grad nastavlja ozelenjavanje Strossmayerove, TvrĎe, parka Zrinjevac... (GS, ) Izrazi vremenskoga značenja s prijedlogom do označuju vremensku granicu do koje traje radnja označena glagolom. Ovisno o kontekstu takvi izrazi mogu i ne moraju obuhvaćati i samo vrijeme označeno genitivom pa se radi točnijeg određenja vremenskoga značenja rabi prilog uključivo ili glagolski prilog uključujući. Oni stoga, ovisno o kontekstu, mogu i ne moraju biti zalihosni. Kada se spomenutim prilozima naglašuje obuhvaćanje označenoga vremena, pošiljatelj se poruke osigurava da će poruka biti ispravno shvaćena: (17) i traje do uključivo 8. rujna (HL, 1924., br. 208)...tri mjeseca imali smo treninge svaki dan, uključujući i nedjelje, i to po četiri sata. (GS, , 2011.) 2.4. Prijedlozi Iako se pri definiranju pleonazama uglavnom govori o sintagmama u kojima se nalaze dvije punoznačne riječi koje se značenjski preklapaju, pleonazmima se mogu smatrati i pojedini prijedlozi. Izrazima s prijedlozima tijekom, tokom i tečajem označuje se vrsta istodobnosti u kojoj se osobito naglašuje protjecanje vremena. Do tridesetih godina 20. stoljeća podjednako se rabe prijedlozi tokom i tečajem, s vremenom se uporaba prijedloga tečajem smanjuje, pa ga ni suvremena građa ne potvrđuje. Prijedlog je tijekom, za razliku od suvremene građe, u prvoj polovici 20. stoljeća slabo zastupljen: (18a) da se tečajem slijedeće školske godine otvori talijansko sveučilište u Trstu. (NO, 1910., br. 40), Poslat će tokom ovog tjedna dva vagona kukuruza. (HL, 1936., br. 94) Klime su bile jedan od najprodavanijih artikala tijekom prošloga tjedna. (GS, )

10 Ispuštanje prijedloga bez promjene oblika vremenskog izraza uvjetovano je sintagmatskim obiljeţjima besprijedloţnih genitivnih vremenskih izraza. Uz nesvršene se glagole spomenuti prijedlozi mogu izostaviti i u pojedinim izrazima u kojima se nalaze imenice vremenske mjere s količinskim atributima: (18b) Benedik Gross dolazio je tečajem 14 dana svojoj ljubovci... (NO, 1902., br. 9), tokom cieloga dana vijorile su se hrvatske zastave (HL, 1944., br. 89) Maturalce treba organizirati tijekom cijele školske godine (GS, ), Čak 35 posto hrvatskih kućanstava očekuje pogoršanje životnih uvjeta tijekom sljedećih godinu dana... (GS, ) Unatoč učestalosti poprijedloţenih instrumentala u prvoj polovici 20. stoljeća, norma hrvatskih vukovaca smatra ih nepravilnima (Maretić 1924: 153): umjesto njih preporučuju besprijedloţne genitivne izraze (tečajem čitave zime prošle zime), prijedloţne izraze (tečajem prošle godine u prošloj godini) ili priloge (tečajem noći noću). Potvrđuje se time i njihova zalihost. Suvremena se normativna određenja mogu pratiti u dvama smjerovima: s jedne se strane govori o međusobnom odnosu prijedloga tijekom i tokom te se preporučuje uporaba prijedloga tijekom (a ne tokom jer je značenje imenice tok prostorno i odnosi se na put kojim protječe tekućica), 2 dok primjerice D. Raguţ (1997: 133) smatra da je prijedlog tokom nepotrebno mijenjati u tijekom. S druge se strane mnogo češće prijedloge tijekom i tokom preporučuje zamijeniti drugim besprijedloţnim ili prijedloţnim izrazima (Dulčić 1997: 254; Barić i dr. 1999: 193; Silić, Pranjković 2005: 380). Razlog zamjenjivanja poprijedloţenih instrumentala imenica tijek i tok njihova je značenjska zalihost ''jer je vremenska proteţnost svojstvena svakomu vremenskom pojmu'' (Silić, Pranjković 2005: 210). Međutim, moţe se reći da se uporabom prijedloga tečajem/tokom/tijekom osobito naglašuje protjecanje vremena (značenje koje je sadrţano u samoj imenici od koje su ti prijedlozi postali). Početkom se 20. stoljeća prijedlog od rabi u izrazima vremenske mjere, a takva je uporaba u suglasju s jezičnom normom hrvatskih vukovaca (Maretić 1963: 586). Uz količinu se vremena naglašuje i ablativnost, tj. početak vremenskog tijeka ili vremenske granice od koje traje radnja označena glagolom. Međutim, zalihost se prijedloga od moţe potvrditi činjenicom da se u suvremenom hrvatskom jeziku takvi izrazi ne rabe: 2 Vidi: 4. lipnja 2012.

11 (19) Španjolska već od više stoljeća u pogledu pokretnih zrakoplova igra znatnu ulogu. (HO, 1915., br. 222), Ogrizović već od nekoliko mjeseci živi napadno raskalašeno... (HL, 1924., br. 208), U moskovskim redovima bore se najmanje od dva mjeseca (HO, 1915., br. 3) Prijedlog se po učestalo javlja pri izricanju distributivnosti uz besprijedloţne akuzativne izraze vremenske mjere: (20a) i da je poslije svakoga čina bila po nekoliko puta izazvana. (NO, 1910., br. 18)...u medijima je osvanula vijest kako su i oni po drugi put suspendirani. (GS, ) Iako je takva uporaba zalihosna, hrvatski ju vukovci početkom 20. stoljeća nisu smatrali nepravilnom te se prema Maretićevu mišljenju (1924: 87) takvi izrazi ''mogu podnijeti''. U suvremenom se jeziku ''u neutralnom izraţavanju'' u spomenutim izrazima uporaba prijedloga po ne preporučuje, dok u ''ekspresivnome kontekstu po moţe imati pojačivačku funkciju''. 3 Nije pak preporučljivo po upotrebljavati uz izraz prvi put (jer po upućuje na učestalost), a takvi su primjeri vrlo učestali i u suvremenoj novinskoj građi: (20b) Churchill je poslije sastanka u Teheranu te nakon težke bolesti, u koju je zapao na ovom napornom putovanju, po prvi put poslije rujna progovorio (HL, 1944., br. 51)...u siječnju ove godine po prvi put smo okrenuli brojčanik na 1,2 milijuna umirovljenika. (GS, ) 2.5. Čestice Nepotreban je pleonazam čestica put (kojom se označuje ponavljanje) uz prilog često. U odnosu na novinski jezik prve polovice 20. stoljeća suvremeni novinski jezik potvrđuje vrlo malu učestalost izraza često puta: (21) a naš seljak, komu bi često puta bilo pomnoženo kruna gospodarski propada i dolazi na prosjački štap. (NO, 1902., br. 9)...a često puta znao se naći i u napadačkim akcijama. (GS, ) 3 Vidi: 5. lipnja 2012.

12 Osim razlike u učestalosti uporabe, razlikuje se i normativna prihvatljivost toga izraza: u jeziku prve polovice 20. stoljeća takav je izraz prihvatljiv (Maretić 1924: 8), dok je u suvremenom hrvatskom jeziku nepravilan. Izraz često puta odgovara na pitanje koje se odnosi na količinu koliko puta?. Prilog se često odnosi na stupanj ili jakost ponavljanja glagolske radnje, a ne na količinu ponavljanja. U tom se značenju rabe prilozi mnogo ili više (mnogo puta, više puta). Dakle, oblik je puta prihvatljiv uz količinske priloge, ali ne i uz vremenske (ili načinske), kakav je i prilog često. Stoga se preporuča uporaba samo priloga često ili uporaba količinskoga priloga uz oblik puta (mnogo/puno/nekoliko puta) Vremenski izrazi U novinskoj se građi nerijetko javljaju pleonazmi koji ponavljaju istu obavijest o vremenu koju donosi koji drugi vremenski izraz. Uglavnom je riječ o oznaci budućega vremena. Najčešći su izrazi u kojima se udvostručuje podatak o danu odrţavanja kakva događanja: uz nadnevak se navodi i naziv dana, a u građi prve polovice 20. stoljeća ponekad se dodaje i vremenski prilog: (22a) priredjuju za svoje članove ''pjevačko veče'' sa plesom na dan 28. studenog t.g. t.j. u nedjelju (NO, 1902., br. 4), Otvorit će se sutra u nedjelju dne 17. o. mj. u 11 sati do podne (HL, 1931., br. 20) U starijoj se građi rabe i pleonazmi kojima se ponavlja podatak o satu odrţavanja kakva događaja. U tim se primjerima moţe govoriti o teţnji za hiperkorektnošću 4 : (22b) Polazak povorke u 20 sati (8 sati na veče). (HO, 1919., br. 161),...priredjuje u nedjelju dne 6. srpnja u 15 sati (3 sata po podne). (HO, 1919., br. 162) Osobito je zanimljiv sljedeći primjer u kojem se javlja više nepotrebnih pleonazama: (22c) Upozorava se graďanstvo, da će kao i svake subote i sutra u subotu dne 4. III točno u 12 sati u podne svi alarmni ureďaji davati dugački jednolični zvuk... (HL, 1944., br. 53) 4 Christian Lehman (2005: 120) hiperkorektnost definira kao ''use of an expression X, in an attempt to speak correctly, in a context C where the norm forbids it, the background being that X does not occur at all in unconstrained colloquial speech, but is required by the norm in certain context other than C.''

13 Obavijest o vremenu bila bi sasvim jasna i da se upotrijebio izraz koji je značenjski najpotpuniji: 4. III u podne. U navedenom je primjeru pleonazmom i izraz kao i svake subote kojim se upućuje na uobičajenost radnje o kojoj je riječ. Razlozi se uporabe više nepotrebnih pleonazama mogu objasniti time da je u navedenom primjeru riječ o upozorenju te se pošiljatelj poruke osigurava da će obavijest o vremenu biti točno shvaćena. 3. Izostavljanje pleonazama uz gramatičke promjene Manji je broj pleonazama čijim izostavljanjem dolazi do promjene izraza. Akuzativni izrazi s prijedlogom na određuju točno vrijeme nekoga događaja, a određuju se značenjem prostorne temporalnosti. U tim se izrazima javljaju imenice koje znače dan u koji se nešto slavi i/ili obiljeţava (na Josipovo/roĎendan/Božić). 5 U takvim je izrazima pleonazam imenica dan (blagdan), a njezinim izostavljanjem dolazi do promjena: imenica koja označuje dan u koji se nešto slavi/obiljeţava, a koja je bila u genitivu u ulozi nesročnog atributa uz imenicu dan, vezivanjem izravno uz prijedlog na javlja se u akuzativu (na dan Božića na Božić): (23) Na dan Božića imali smo sjajan objed i večeru (HO, 1915., br. 3) Svi poštanski uredi na blagdan Svih svetih bit će zatvoreni. (GS, ), Na prvi dan Uskrsa ne ide se u goste nikome pa ni najbližoj rodbini. (GS, ) Vrlo se učestalo, osobito početkom 20. stoljeća, izrazom na + A izricao i nadnevak. U takvim je izrazima prijedlog na zalihostan te se njegovim ispuštanjem mijenja padeţ (na šesti siječnja šestog siječnja): (24a) izašao je na 25. o. mj. iz roditeljske kuće na dvorište (NO, 1902., br. 12), Na četrnaesti rujna očekuje se još netko drugi s najvećim strpljenjem, ali i s velikim očekivanjem. (HL, 1924., br. 209) Osim prijedloga na pri izricanju je nadnevka zalihosna i imenica dan koja se nalazi ispred rednoga broja dana (na dan šesti siječnja šestog siječnja): 5 Atribuirana se imenica dan u akuzativnim izrazima javlja i kada ne označuje dan u koji se nešto slavi i obiljeţava, a značenje je takvih izraza poznato iz šireg konteksta (na spomenuti dan, na isti dan, na taj dan...). Takvi su izrazi zamjenjivi besprijedloţnim genitivnim izrazima koji su uobičajeni pri izricanju vremenske točke (spomenutoga dana, istoga dana, toga dana).

14 (24b) Scena se dogaďa u veče na dan 30. listopada god (HL, 1923., br. 4), Na dan 20. veljače priredio je ( ) veliku pokladnu priredbu (HL, 1944., br. 52) Uloga je prijedloga na uz nadnevke isticanje prostorne nijanse, tj. precizno utvrđivanje (fiksiranje) događaja uz vremenski lokalizator. Navedeni su izrazi s prijedlogom na normativno prihvatljivi u knjiţevnom jeziku druge polovice 19. stoljeća (Veber 1859: 62) te su se u uporabi zadrţali do sredine 20. stoljeća. Moţe se pretpostaviti da su nastali analogijom prema ostalim izrazima s uobičajenim imenicama koje označuju dan u koji se nešto slavi ili obiljeţava: na dan Božića na dan 25. prosinca na 25. prosinca. Sve do četrdesetih godina 20. stoljeća pisanje je nadnevaka u promatranoj građi neujednačeno: upotrebljavaju se izrazi s prijedlogom na, ali i bez njega, dok se u suvremenom jeziku nadnevci ne pišu s prijedlogom na (iako nadnevak moţe biti u ulozi dopune glagola pa se tada javlja uz prijedlog na, npr. produljili su rokove na 31. prosinca). U građi se prve polovice 20. stoljeća u izrazima vremenske mjere s prijedlogom od (usp. primjer (19)) javlja i imenica vrijeme koja je pobliţe određena zamjenicama i pridjevima u atributnoj ulozi. Takvi primjeri nisu učestali, a izostavljanjem prijedloga od genitivni se oblik zamjenjuje akuzativnim jer je besprijedloţnim akuzativnim izrazima uobičajeno izricati vremensku mjeru (od nekog/dužeg vremena neko/duže vrijeme). Međutim, kako je već rečeno, i imenica se vrijeme u dobivenim izrazima moţe smatrati pleonazmom jer se moţe ispustiti (usp. primjer (6)), ali samo kada je praćena pridjevom koji se zamjenjuje vremenskim prilogom istoga oblika (duže; *neko): (25)...da je to već od nekog vremena svima poznato... (HL, 1944., br. 52), Od dužeg vremena vršene su velike kradje... (HO, 1919., br. 127) 4. Zaključak Proučavanje i usporedba starije i suvremene novinske građe pokazuje kako je učestalija pojava pleonazama u prvoj polovici 20. stoljeća, kada se nerijetko rabi i veći broj pleonazama u istoj rečenici čime se ostvaruje svojevrsna hiperkorektnost te se ne brine o jezičnoj ekonomiji. Najveći je broj sintaktičkih pleonazama u kojima ispuštanjem zalihosnih dijelova ne dolazi do promjene vremenskog izraza. Najčešći su nepotrebni pleonazmi kojima se osobito naglašuje vremensko značenje (primjeri (4) (15), (20) (24)). Uzme li se u obzir,

15 osim konteksta, i jezična norma, opisani su izrazi vremenskoga značenja u kojima se javljaju pleonazmi u prvoj polovici 20. stoljeća većinom usuglašeni s normom. Međutim, zalihost se pojedinih izraza potvrđuje i činjenicom da se velik broj takvih pleonazama u suvremenom jeziku više ne rabi ili nisu normativno prihvatljivi (primjeri (7), (8), (9), (19), (21) i (24)). Neosporno je da se uporabom opisanih pleonazama u izrazima vremenskoga značenja osobito naglašuje vremensko značenje. Osim toga, pojedini pleonazmi, osim što osiguravaju jednoznačnost (primjeri (16) i (17)), donose i druge značenjske nijanse, kao što je primjerice vremenska proteţnost (primjer (18)) ili ablativnost (primjeri (19) i (25)). Osim jezičnih razloga, uporabi pleonazama pridonosi i problem medija kojima se poruka prenosi, tj. dostupnost informacije i sporost stizanja do primatelja. Početkom 20. stoljeća novine su još uvijek jedino sredstvo širenja javne poruke, a budući da medijski diskurs pretpostavlja jednosmjernu komunikaciju, točnost se shvaćanja informacije o vremenu kakva događaja, između ostalog, osigurava i uporabom pleonazama. Nove, suvremene komunikacijske tehnologije, a time i komunikacijska globalizacija omogućuju zanemarivanje bilo kakve udaljenosti, i prostorne i vremenske. Općenito gledajući, moţe se zaključiti da su opisani pleonazmi (ili većina njih) u izrazima vremenskoga značenja jedno od obiljeţja publicističkoga stila koje ga čini tim stilom (ili njegova nužnost Silićevim riječima). Zaključno se moţe reći da se uporabom pleonazama, osim točnog shvaćanja informacije, osigurava izazivanje jačega dojma te se usmjerava i privlači čitateljeva pozornost, što je u skladu s obiljeţjima publicističkoga stila. Osim toga, od njega se i očekuje da bude jezično i stilski raznolik, a uporabom se pojedinih pleonazama ispunjavaju i njegove različite funkcije: osim obavijesnoj ulozi, pojedini pleonazmi pridonose i promidţbenoj i popularizatorskoj ulozi (primjer (22)). Literatura: Barić, Eugenija, Hudeček, Lana, Nebojša Koharović, Mijo Lončarić, Marko Lukenda, Mile Mamić, Milica Mihaljević, Ljiljana Šarić, Vanja Švaćko, Luka Vukojević, Vesna Zečević, Mateo Ţagar Hrvatski jezični savjetnik. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine. Dulčić, Mihovil, ur Govorimo hrvatski. Zagreb: Hrvatski radio, Naklada NAPRIJED d.d. Hudeček, Lana, Lewis, Kristian, Milica Mihaljević ''Pleonazmi u hrvatskome standardnom jeziku.'' U Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 37 (1): Lehman, Christian Pleonasm and hypercharacterization (pristupljeno )

16 and+hypercharacterization&source=bl&ots=t_- AQVFMYW&sig=iuduDpmH1d3NkaakKbZ6dbe7DwM&hl=en&sa=X&ei=RKt6T7LHJ8 i54asz8ytbdq&ved=0cb4q6aewaa#v=onepage&q=pleonasm%20and%20hyperchar acterization&f=false Maretić, Tomo Hrvatski ili srpski jezični savjetnik za sve one, koji žele dobro govoriti i pisati književnim našim jezikom. Zagreb: JAZU. Maretić, Tomo Gramatika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika. 3. izdanje. Zagreb: Matica hrvatska. Pranjković, Ivo ''Funkcionalni stilovi i sintaksa.'' Suvremena lingvistika (1-2): Pranjković, Ivo Druga hrvatska skladnja, sintaktičke rasprave. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada. Raguţ, Dragutin Praktična hrvatska gramatika. Zagreb: Medicinska naklada. Silić, Josip Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika. Zagreb: Disput. Silić, Josip, Pranjković, Ivo Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga. Simeon, Rikard Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. Zagreb: Matica hrvatska. Veber, Adolfo Skladnja ilirskoga jezika za niže gimnazije. Beč. Pleonasms in the publicistic style of the Croatian language The paper explores the usage of pleonasms in expressions of temporal meaning in the publicistic style of the Croatian language: pleonasms from the early 20th century are compared to those in the contemporary Croatian language. The pleonasms are described and classified according to linguistic levels and their frequency and normative acceptability are investigated. The main division is based on the criterion of change of expression when the redundant elements are omitted. Key words: pleonasms, publicistic style, time