NAKON UČENJA MATERIJALA U OVOM POGLAVLJU, TREBALI BISTE RAZUMIJETI:

Transcription

1 NAKON UČENJA MATERIJALA U OVOM POGLAVLJU, TREBALI BISTE RAZUMIJETI: 1. Siboličku, prema osobi usmjerenu prirodu jezika. 2. Fonološka, sematička, sintaktička i pragmatična pravila koja upravljaju jezikom. 3. Načine na koje jezik oblikuje i reflektira ponašanja. 4. Vrste problematičnih jezika i vještine potrebne sa se nosimo sa svakom vrstom. 5. Spolne i nespolne faktore koji okarakterizuju govor muškaraca i žena. 6. Govorni stilovi koje razlikuju mnoge kulture, te učinak koji jezik može imati u svijetu. Trebali biste moći: 1. Raspravljati kako vi i ostali koristite sintaktička, semantička, fonolška i pragmatična pravila, te kako njihova upotreba utječe na razumijevanje poruke. 2. Prepoznati barem dva načina na koje je jezik oblikovao vaše stavove. 3. Prepoznati barem dva načina na koje je jezik reflektirao vaše stavove. 4. Prepoznati i predložiti alternative za jezične ekvivalente, sleng i žargon, stručne termine i preapstraktni jezik. 5. Prepoznati i predložiti alternative za činjenična zaključivanja i mišljenja, te za emotivne izjave. 6. Predložiti prikladne alternative za nepotrebne ili obmanjujuće eufemizme i dvosmislene izjave. 7. Prepoznati stupanj reflektiranja spolnih stereotipa na vaš govor, a potom efekt koji imaju kulturalni uzorci vašeg govora na druge. 2

2 JEZIK Glavne točke poglavlja Jezik ima nekoliko važnih karakteristika: Simboličan je. Značenja su u ljudskom mozgu, a ne u riječima. Određen je pravilima, i razumijevanjem tih pravila, razumijemo jedni druge. Jezik je moćan i izvan pukog izražavanja ideja: Može oblikovati naše stavove prema stvarima i prema jedni drugima. Može utjecati na način na koji mi mislimo o ljudima i stvarima. Neki djelovi jezika mogu izazvati probleme nepotrebnim: Ometanje odnosa Zbunjivanjem drugih Izbjegavanjem važnih informacija Spolna obilježja igraju važnu ulogu u funcioniranju jezika: Sadržaj govora kod muškaraca i kod žena je donekle različit. Muškarci i žene često imaju različite razloge za komuniciranje. Stil razgovora kod muškarca i kod žene se razlikuje na zanimljive načine. Spol nije uvijek najvažniji faktor u oblikovanju uporabe jezika. Kulturološki faktori mogu oblikovati načine na koje mi vidimo i razumijemo jezik: Različite kulture imaju različita viđenja o tome kada je koi jezični stil prikladan, a kda nije. Jezik kojim govorimo može oblikovati način na koji vidimo svijet. 3

3 S vremena na vrijeme, svatko od nas je bio suočen s jezičnim preprekama. Premda koristimo poznate riječi, jasno je da ih često ne koristimo na načine koji bi nam omogućili glatku komunikaciju pri međusobnom komuniciranju. Na slijedećim ćemo stranicama istražiti prirodu lingvističke komunikacije. Do kraja ovoga poglavlja čitatelji će više cijeniti složenost jezika, njegovu moć za oblikovanje percepcijama o ljudima i događajima, kao i njegove potencijale za nepotpunu i netočnu komunikaciju. Ono što je možda i još važnije, čitatelji će biti spremniji vještije koristiti sredstvo jezika kako bi se poboljšala svakodnevna interakcija. PRIRODA JEZIKA Ljudska bića govore oko deset tisuća dijalekata. Premda većina njih zvuči drukčije, svi imaju iste jezične karakteristike: skupinu simbola koji su vođeni pravilima i korišteni za prikazivanje poruka među pojedincima. Bolji pogled na ovu definiciju može objasniti kako jezik funkcionira i predložiti kako ga možemo koristiti još efikasnije. Jezik je simboličan Nema ništa prirodnog u tome što zovete svoga vjernog četveronožnog prijatelja psom ili pak, objekt kojeg upravo čitate knjigom. Ove riječi, kao i sve jezično, su simboli- arbitrarne konstrukcije koje predstavljaju misli onoga koji komunicira. Nisu svi lingvistički simboli izgovorene ili napisane riječi. Govorenje i pisanje nisu jedina dva oblika jezika. Znakovni jezik, kojega koriste uglavnom sve gluhonijeme osobe, je simboličan u stvarnosti, ali nije pantomima kako se možda čini. Na svijetu postoje, doslovno, stotine znakovnih jezika koji prikazuju iste ideje na različite načine. Ti posebni jezici uključuju američki znakovni jezik, britanski znakovni jezik, francuski znakovni jezik, danski znakovni jezik, kineski znakovni jezik- čak i jezik australijskih Aboriđina i znakovni jezik Maya. Simboli su mnogo više od pukog etiketiranja: to su načini na koje mi razumijemo svijet. Možete dokazati prethodno navedeno uz pomoć jednostavnog eksperimenta. Nakupite sline u svojim ustima i ispljunite u čašu. Dobro je pogledajte i zatim popijte. Većini ljudi je ovaj proces blago odvratan. No, zapitajte se zašto je to tako. Na kraju krajeva, mi gutamo svoju slinu stalno. Odgovor dolazi od simboličkih etiketa koje koristimo. Slinu koja je u čaši zovemo pljuvačka i 4

4 razmišljamo o njoj na drukčiji način. Drugim riječima, reakcija je na ime, a ne na stvar o kojoj se radi. Proces imenovanja funkcionira u gotovo svakoj situaciji. Vaša reakcija na nepoznatu osobu ovisi o simbolima koje koristite kako biste kategorizirali nju ili njega: homoseksualna osoba (ili heteroseksualna), teist (ili ateist), privlačan (ili neprivlačan), i tako dalje. Značenja su u ljudima, ne u riječima Pitajte tucet ljudi što određeni simbol znači, i vjerojatno čete dobiti dvanaest različitih odgovora. Asocira li američka zastava na mnoge domoljube koji su dali živote za svoju domovinu? Parade 04. Srpnja? Kulturalni imerializam? A npr. križ: što predstavlja? Poruka o Isusu Kristu? Skupove Ku Klux Klana? Vjeronauk iz djetinjstva? Ogrlica koju vaša sestra uvijek nosi? Kao i s fizičkim simbolima, mjesto za traženje jezičnog značenja nije u samim riječima, već u načinu na koji ljudi njih shvaćaju. Jedan ovakav nestretan slučaj se dogodio u gradu Washingtonu, kada je novopridošli pučki pravobranitelj koristio riječ niggardly- škrt kako bi opisao pristup budžetu. Neki Afroameručki kritičari su ga optužili za rasističko nipodaštavanje. Njegovi branitelji su istaknuli kako istaknuta riječ, koja znači i škrtost, vuče korijene iz skandinavskih jezika, te kako nema nikakvu poveznicu sa rasističkom nipodaštavanju kao što na prvi pogled izgleda. Premda su kritike uskoro prestale, one ilustriraju kako, točna ili netočna, značenja koja ljudi asociraju s riječima, imaju daleko veću važnost nego što imaju njihova značenja iz riječnika. Lingvisti poput C. K. Ogdena i I. A. Richardsa su u svom poznatom trokutu značenja ilustrirali činjenicu da je značenje socijalna konstrukcija. Ovaj model prikazuje da je odnos između riječi i stvari za koju se tvrdi da je ta riječ predstavlja indirektan. Neke od ovih stvari, odnosno referenci ne postoje u fizičkom svijetu. Na primjer, neke su reference mitske (poput jednoroga), neke više nisu opipljive (poput Elvisa, ukoliko je uistinu mrtav), a neke su samo apstraktne ideje (kao ljubav). Problemi nastaju kada ljudi pogrešno pretpostave da drugi ljudi upotrebljavaju riječi na isti način kao i oni sami. Moguće je imati raspravu o feminizmu, a da ni vi, ni druga osoba nikada ne shvatite da tu riječ upotrabljavate tu riječ da predstavite potpuno različite stvari. Isto vrijedi i za teme poput okoliša, republikanstva, rock glazbe, te za tisuće i još tisuće drugih simbola. Riječi ne znače, ljudi znače, i to često na veoma različite načine. 5

5 Usprkos mogućnosti jezičnih problema, stanje nije beznadno. Međusobno mi, ipak, komuniciramo relativno dobro većinu vremena, te, s mnogo truda možemo raščistiti većinu nesporazuma koji se dogode. Ključ najtočnije uporabe jezika je izbjegavanje pretpostavke da drugi interpretiraju riječi na isti način na koji to radimo i mi. Zapravo, uspješna komunikacija se odvija kada pregovaramo značenje izjave. Kako se kaže u Francuskoj: Izgovorena riječ pripada pola onome koji je izgovara, a pola onome koji je čuje. RAZUMIJEVANJE KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE Može li tehnologija riješiti višegodišnji problem dozvoljavanja da razumijemo ljude koji govore različite jezike? Nekoliko internetskih stranica na World Wide Web-u nudi automatske kompjuterske prijevode. Jedan takav program je dostupan preko AlteViste na internetskoj stranici Koliko su učinkoviti programi poput AlteViste? Uobičajeni način testiranja točnosti prevoditelja jest prevođenje poruke s jednog jezika na drugi, a potom unatrag, s drugoga na prvi. Ovakav pristup demonstrira kako su kompjuterizirani prijevodi koristi, no ipak su daleko od savršenstva. Softver AltaViste dovoljno dobro funkcionira za većinu jednostavnih poruka. Primjerice, zahtjev koji glasi: Molim Vas, pošaljite mi informaciju o putovanjima u Latinsku Ameriku. prvotno je imao savršen prijevod na španjolski, pa potom ponovo na engleski. Prijevod izjavne rečenice: Moj let iz Miamija stiže u 21:00 sat. je promijenio prepozicije, premda je bilo razumljivo kada se rečenica ponovo prevela u: Moj let od Miamija stiže u 21:00 sat. Softver za prijevod počinje pokazivati svoje limitacije kada doslovni razgovori ne uspijevaju obuhvatiti kolokvijalno značenje riječi. Na primjer, poruka Ovo je zeznuti posao. na softveru AlteViste s talijanskog se preveo kao: Ovo je obmanjujući posao. Lako je zamisliti kako ovakva pogreška može dovesti do zbunjujućeg osjećaja. Idiomi su često skloni traljavim prijevodima. Primjerice, poznati izraz u engleskom jeziku: To je lakše reći, nego učiniti. je u englesko-španjolsko-engleskom razgovoru bio preveden kao: Taj je onaj naviše lagan nego učiniti. Englesko-francusko-engleski prijevod rečenice: Na dnu sam. je glasio: Osjećam se prema dolje u prazno. Kompjuterizirani prijevodi se ne preporučaju osobama koje komuniciraju u svrsi izgradnje i održavanja osobnog odnosa. Jednostavan 6

6 primjer rečenice: Želio/la bih te bolje upoznati. pokazuje kako je tako laskava rečenica pretvorena u zbunjujuću izjavu: Željelo je upoznati prema meni bolje s njim. s kojom je teško vjerojatno da će privući prijatelje i utjecati na ljude. Usprkos ponekim neuspjelim prijevodima, programi kompjuteriziranih prijevoda mogu omogućiti barem smisao onoga što se pokušava izraziti na nepoznatom jeziku. Istovremeno, mane programa demostriraju kako je razumijevanje sintaktičkih i pragmatičkih pravila jedinstvena ljudska sposobnost, barem zasada. Jezik se vodi prema pravilima Jezici sadrže nekoliko vrsta pravila. Fonološka pravila govore kako riječi zvuče kada se izgovaraju. Na primjer, riječi poput: šampanjac, duplo i prigoda se isto speluju i u engleskom i u francuskom jeziku, no drukčije se izgovaraju. Ne izvorni govornici engleskog jezika su izloženo nedoslijednim fonološkim pravilima, primjerice: Mogao bi voditi kada bi znao pobjeći iz vode. ; Farma može producirati proizvod. ; Deponij je bio toliko pun da je morao odbiti otpadak. ; Sada je pravo vrijeme za davanje poklona. ; Nisam prigovorio/la prigovoru. ; Flaster je obio obavijen oko rane. ; Pustio/la sam suzu kada sam vidjela/o pukotinu na svojoj odjeći. Fonološka pravila nisu jedina koja nalažu na koji način ćemo upotrebljavati jezik za komunikaciju. Sintaktička pravila nalažu strukturu jezika- način na koji simboli mogu biti organizirani. Primjerice, točna engleska sintaksa traži da svaka riječ sadrži barem jedan samoglasnik i da zabranjuje rečenice tipa: Imaš li kolačiće donijeti? što je savršeno dobar redoslijed riječi na njemačkom jeziku. Premda većina nas nije u stanju opisati sintaktička pravila potrebna za naš jezik, dovoljno je da možemo prepoznati njihovo postojanje tako što primijećujemo kako neobično zvuči rečenica koja nije po tim sintaktičkim pravilima. Tehnologija je razvila subverzije engleskog jezika sa vlastitim sintaktičkim pravilima. Primjerice, korisnici trenutnog izmjenjivanja poruka putem Interneta su usavršili verziju engleskog jezika koji ubrzava tipkanje komunikacije koja se odvija u stvarnom vremenu (premda vjerojatno ne izazivaju najbolje reakcije od strane učitelja): A: Ej B: si doma? 7

7 A: aha B: ok, idem off sad A: ne! Zašto? B: učenje za ispite, moš me naz A: ok baj Semantička pravila se bave značenjima pojedinih riječi. Zahvaljujući semantičkim pravilima, možemo se složiti oko toga da su bicikle za vožnju, a knjige za čitanje; a one nam, također, pomažu da znamo na što ćemo naići kada uđemo kroz vrata na kojima piše gospoda i dame. Bez semantičkih pravila komunikacija bi bila nemoguća, jer bi svatko od nas, tada, koristio simbole na jedinstvene načine, koji su jedni drugima neprepoznatljivi. Nesporazumi u semantici se događaju kada se riječi mogu interpretirati na nekoliko načina, kao što ovi humoristični naslovi pokazuju: Policija započinje kampanju za pregaziti pješake Prostitutke se sviđaju Papi Propast parenja pandi; veterinar preuzima Astronaut preuzima krivicu za plin u svemirskoj letjelici ŠOKIRANI? ZAINTERESIRANI? ŽELITE ĆUTI JOŠ? KAŽITE SAMO: UŠUTI! Ne tako davno, pristojno korištenje fraze: Ušuti! je moglo zbunjivati i lingviste, kao i sve druge ljude. No, pojam je sada pronašao svoj put od ćaskanja među školarkama do brzih odgovara odraslih do filmova i reklama. Ljudi ovu frazu koriste u jednakoj mjeri kako bi izrazili nevjericu, šok i radost, ali i kako bi zahtjevali šutnju. U ponekim krugovima, ova fraza je postala najomiljeniji način za izraziti: Oh, moj Bože! ; Nemoj zezat! i Nema šanse! u jednom. Urednici New Oxford American Dictinaryja razmišljaju o novom uključenju fraze: Ušuti! u slijedećem izdanju. Milsim da bismo je trebali dodati, budući da izgleda da fraza ima širok raspon. kaže viša urednica Erin McKean. Već je modelirala nekoliko definicija, poput: koristi se za izražavanje nevjerice ili začuđenja i oh, tako istinito! Ušuti! Je najnoviji primjer lingvističkog fenomena koji se zove poboljšanje, prilikom 8

8 čega riječ ili fraza izgube svoja negativna značenja, s vremenom. Klasičan primjer za takvo što je riječ drag/a, što je značilo glup/a sve do 13. stoljeća. Noviji prevrati uključuju i loš (bad) kao dobar i (dope) kao super. Riječi koje su se nekad smatrale nepristojnima su sada uključene u svakodnevne razgovore, ali u kontekstima koji daju do znanja kako to nije nepristojno. kaže Connie Eble, profesorica engleskog na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu i autorica Slenga i socijabilnosti. Postali su toliko generalizirani da šok od vrijednosti prestaje. Najučinkovitija najava, također, stavlja točku između šuti i u. Kada se izražava uzbuđenje, viša je intonacija na ti. Kada se izgovara u žurbi, fraza gubi, ono što lingvisti zovu, ritmičke odlike. Tada može zvučati previše kao uvreda. Činjenica da Ušuti odgovara i ženama ne iznenađuje znalce riječi. Žene imaju tendenciju pokretati razgovor više nego muškarci., kaže urednica McKean, koja uređuje i Verbatim, jezični tromjesečnik. Ovo su male freze koje pomažu razvoju dijaloga. Premda neki ljudi ne vole frazu ( Mislim da zvuči ružno, kaže glumica Drew Barrymore), mnogi su profesionalci navučeni. Kaže Dawn Jackson, 32-godišnja menadžerica za komunikaciju u San Franciscu, Ponekad ništa drugo ne može izraziti taj nivo šoka, iznenađenja, i sl, koji osijećate. Pragmatička pravila navode kako ljudi upotrebljavaju jezik u svakodnevnoj interakciji. Uzmimo u obzir primjer u kojem muškarac koji je šef kaže ženskoj zaposlenici: Izgledaš jako lijepo danas. Lako je zamisliti kako bi se zaposlenica nižeg ranga mogla uvrijediti ovim komentarom kojega je šef vidio kao nevinu obzervaciju. Znanstvenici jezika su istaknuli nekoliko razina na kojima se razlikuju pravila koja svatko upotrijebi. Možete razumijeti ove razine tako da zamislite kako bi oni funkcionirali u slijedećem primjeru: Samosvijest svake osobe Šef: Vidi sebe dobrim čovjekom Zaposlenica nižeg ranga: Odlučna da uspije zahvaljujući vlastitim zaslugama, a ne svojim izgledom Epozoda u kojoj se komentar događa 9

9 Šef: Ležerna obzervacija na početku radnog dana Zaposlenica: Moguće udvaranje? Percipirani odnos Šef: Vidi zaposlenike kao članove obitelji Zaposlenica: Ovisi o šefovoj dobro volji za napredak Kulturološka pozadina Šef: Pripadnik generacije u kojoj su komentari o izgledu bili uobičajeni. Zaposlenica: Pripadnica generacije koja je osviještena o problemu seksualnog zlostavljanja. Kao što ovaj primjer pokazuje, pragmatička pravila ne uključuju semantička pitanja, budući da su same riječi, uglavnom, dobro shvaćene gotovo od svih. Umjesto toga, one uključuju način na koji su ove riječi shvaćene i korištene. Primjer na prethodnim stranicama pruža dobru ilustraciju pragmatičkih pravila: je li ušuti uvredljivi napad ili izjava začuđenja? Ovisi o razumijevanju sudionika o tome kada i kako koristiti taj izraz. MOĆ JEZIKA Na najočitijoj razini, jezik nam omogućava da zadovoljimo osnovne funkcije poput opisivanja ideja, izražavanja želja, i rješavanja problema. No iznad tih funkcija, način na koji mi koristimo jezik također utječe na druge i reflektira naša ponašanja na više suptilne načine, koje ćemo ispitati sada. Jezik oblikuje stavove Moć jezika da oblikuje ideje je bila prepoznata kroz povijest. Prva poglavlja Biblije izvješćuju kako je Adamova vladavina nad životinjama bila demonstrirana kroz danu mu moć da ih imenuje. Kao što ćemo sada vidjeti, naš govor- ponekad svjesno, a ponekad ne- oblikuje vrijednosti, stavove i vjerovanja drugih na različite načine. IMENOVANJE Što je u imenu? Julia je pitala retorički. Da je Romeo bio retorički znanstvenik, odgovorio bi: Mnogo toga. Istraživanja su pokazalu da su imena mnogo više od 10

10 samo jednostavnog načina identificiranja: Ona oblikuju načine na koje drugi misle o nama, načine na koje mi vidimo sami sebe, i načine prema kojima se ponašamo. Na najosnovnijoj razini, neki znanstvenici predlažu da samo fonetski zvuk nečijeg imena utječe na način na koji mi percipiramo tu osobu, kada nam osle informacije nisu dostupne. Jedno novije istraživanje je pokazalo da se uglavnom točna predviđanja o tome tko će dobiti izbore mogu odrediti na osnovi nekih fonetskih odlika prezimena kandidata. Imena koja su bila jednostavna, lako izgovorljiva i ritmična so dobila bolje procjene od onih koja nisu imala navedene odlike. Primjerice, u jednoj seriji lokalnih izbora, pobjednički kandidati su imali imena koja su glasačima imala odijeka: Sander je pobijedio Pekelisa, Rielly Dellwoa, Grady je nadmašio Schumachera, Combes Bernsdorfa i Golden je prevagnulo nad Nuffer. Imena ne garantiraju pobijedu, ali je u 78 izbora, 48 rezultata poduprlo vrijednost privlačnog imena. Knjiga izreka (22:1) nalaže da je bolje izabrati dobro ime, negoli veličanstvena božanstva. Istraživanja društvenih znanosti potvrđuju prethodno navedeno. U jednom istraživanju, psiholozi su pitali kolege studente da ocijene više od 1000 imena prema naklonosti; koliko su se aktivnim i pasivnim činila, te njihov rod (muška i ženska imena). Imenima poput Michaela, Johna i Wendy su ljudi bili naklonjeni i imena su ocijenjena aktivnima, te muškim i ženskim odlikama svoga spola. Imenima Percival, Isadore i Alfreda ljudi nisu bili naklonjeni i njihov spolni identitet je bio manje jasan. Biranje imena novorođenčetu može biti veliki izazov ljudima iz nedominantnih kultura sa drukčijim jezicima. Jedan pisac iz Indije je opisao problem u kojem su se našli on i njegova žena kada su razmišljali o imenu za svoje prvo dijete: Kako će strano ime dijeteta zvučati američkim ušima? (Taj je test odbacio ime Shiva, božanstvo u mojoj obitelji; prijateljica židovske vjeroispovijesti je lupila nogom o pod). Hoće li ime izazivati nasilnike na ga tuku na školskom igralištu? (To je bio kraj imena Karan, što je ime ratnika iz Mahabharata, hinduskog epa. Dječak po imenu Karan neće imati šanse). Hoće li u New Yorku biti eufonično, kao i u New Delhiju? (Tako i ništa od imena Sameer. Kao pecivo svime! izjavio je okrutni dušebrižnik). Prva imena nisu jedini lingvistički element koji oblikuje stavove o muškarcima i ženama. Kao što i slijedeća stranica predlaže, izbor prezimena nakon vjenčanja, može utjecati na percepcije drugih. KREDIBILITET Školski govor je dobar primjer toga kako stil govora utječe na percepciju. Mi se referiramo na ono što je poznato pod nazivom hipoteza dr. Foxa. U području struke, na naizgled legitimnog govornika koji izgovori nerazumljivu poruku će se gledati kao na stručnjaka. 11

11 Hipoteza dr. Foxa ima svoje ime zahvaljujući Dr. Myronu L. Foxu, koji je održao govor kojeg je slijedila četverosatna rasprava na Primjenu teorije o matematičkoj igri na tjeledni odgoj. Publiku su činili psihijatri, psiholozi, socijalni radnici, i odgajatelji. Upitnik koji je skupljen nakon okupljanja je pokazao da je navedenoj obrazovanoj publici predavanje bilo jasno i poticajuće. Usprkos toploj dobrodošlici publike, Fox je bio potpuna varalica. On je bio profesionalni glumac kojega su znanstvenici podučili kako će održati predavanje dvostrukog razgovora- gomila informacija iz članka Scientific American pomiješana sa šalama, bez slijeda, s kontradoktornim izjavama, i beznačajnim replikama na nepovezane teme. Kada je stavljeno i lingvistički paket visokog ranga profesionalnog žargona, beznačajno baljezganje izgleda kao važna informacija. Drugim riječima, reakcija Foxove publike je bila bazirana više na kredibilitet koji je izašao iz njegovog korištenja impresivnog jezika, nego od ideja koje je izražavao. Izgleda da je i isti princip za akademsko pisanje. Grupa od 32 profesora menadžmenta je ocijenilo materijal prema njegovoj kompleksnosti, a ne prema sadržaju. Kada je poruka o potrošačkom ponašanju bila pretrpana nepotrebnim riječima i dugim, složenim rečenicama, profesori su ih jako visoko ocijenjivali. Kada je ista poruka prevedena na malo čitljiviji engleski, sa kraćim riječima i jasnijim rečenicama, profesori su ocijenjivali isto istraživanje manje kompetentnim. U IME LJUBAVI Prije to nije bio problem. Kada se Jane Doe udala za Johna Snowa, postala je Jane Snow. No, kako se spolne uloge mijenjaju, više i više parova se ne drže tradicije. Danas, udana žena može ostati Jane Doe ili može postati Jane Doe Snow ili Jane Doe-Snoe, ili pak Joe Doe.neki parovi biraju i spajanje prezimena, postajući tako Jane i Joe Snowdeo. Mnogo je prepravljanja imena. Kaže Rae Moses, profesorica lingvistike na Sveučilištu Notrhwestern. Moses je provela istraživanje u osnovnoj školi u Illinoisu sa 302 učenika i otkrila je da 32% od njihuglavnim od djece kojima su majke karijeristice- ima netradicionalna prezimena. A što je sve više opcije, više se parova pita što je u imenu. Ne postoji manjak odgovora. Nekima, tradicionalan način je seksistički oblik vremena kada je žena udajom postajala, doslovno, muževa imovina. Drugima je tradicija odavno prestala predtavljati prethodno navedenu lošu stigmu i postala romantični simbol povezivanja 12

12 dvoje ljudi. A opet nekim drugima je to samo jedan način na koji se mogu odreći neželjenog prezimena. Uglavnom 90% Amerikanaca još uvijek slijedi tradiciju, kaže Laurie Scheuble, sociologinja na Doane Collegu u Nebraski. Ali, također kaže, što više žena ide za karijerom i kasnije se udaje, više ih izabire zadržati svoje prezime. Mislim da to nikada neće postati norma, ali također mislim da ćemo toga viđati i više u budućnosti, kaže Scheuble. Dodaje i da je vjerojatnije da će ljudi koji imaju visoku naobrazbu i veće prihode, kao i oni koji žive u gradovima, biti tolerantniji prema tome da žena zadrži svoje prezime. Politički i religiozno oblikovani naklonost također utječe na stavove. Kada je Jeff Nicholson od Champagne III. oženio Dawn Owens, postao je Nicholson- Owens, a ona je postala Owns-Nicholson. Osijećao sam kako će me to još više zbližiti s njom, kaže Jeff, 24. I činilo se najpoštenijim. Nijedno od nas ovako ne gubi svoje naslijeđe u obiteljskom stablu. Dawn (31) je rekla kako njena obitelj i nije bila baš oduševljena kada im je rekla vijesti. Moja se majka zbilja veselila tome da može reći gospodin i gospođa Jeffrey Nicholson. Također je, izgleda, tako reagirao i odjel za motorna vozila u Illonoisu. Morali smo se boriti rukama i nogama da dobijemo crticu na našim vozačkim dozvolama, kaže Dawn. Rekli su da njihov softver to ne prihvaća. Nancy Herman iz Minneapolisa je s mužem, Donom Perlmutterom, došla do još jedne varijacije: oni su spojili svoja prezimena, postajući tako Perlmansi. Nekoliko drugih zemalja imaju različite načine imenovanja. U nekim skandinavskim i latinsko-američkim zemljama, udane žene ostavljaju svoje prezime. U Japanu, ako se žena, koja nema ni braće ni sestara, uda u obitelj u kojoj ima nekoliko sinova, tada njezin muž može uzeti njeno prezime. Na jedan je način ovo dar mladoženjine obitelji mladenkinoj obitelji, kaže Moses. 13

13 STATUS U klasičnom mjuziklu My Fair Lady, profesor Henry Higgins je trasnformirao Elizu Doolittle iz slatke djevojčice koja prodaje cvijeće u ženu visokog društva tako što je zamijenio njezin kokni naglasak sa stilom govora ljudi visokog sloja društva. Desetljeća istraživanja su pokazala da je činjenica da moć govora utječe na status. Nekoliko je čimbenika koji kombinirani prikazuju pozitivne ili negativne dojmove: naglasak, izbor riječi, brzina govora, pa čak i godine govornika. U većini slučajeva, govornike standardnog jezika se procjenjuje boljima nego li govornike dijalekata na mnoge načine: na njih se gleda kao da su sposobniji i samouvjereniji, a sadržaj njihovih poruka se procjenjuje ugodnijim. Nevoljnost i nemogućnost govornika da koristi standardni jezik tečno, može rezultirati ozbiljnim poslijedicama. Primjerice, govornike Afro-američkog engleskog jezika, što je dijalekt sa vlastitim naglaskom, gramatikom, sintaksom, i semantičkim pravilima, se procjenjuje manje inteligentnima, profesionalnima, sposobnima, socijalno neprihvatljivijima i zaposlenicima govornika standardnoj engleskog jezika. SEKSIZAM I RASIZAM Do sada bi trebalo biti jasno da moć jezika da oblikuje stavove nadilazi individualne slučajeve i utječe na to kako doživljavamo cijele grupe ljudi. Primjerice, Casey Miller i Kate Swift tvrde da neki aspekti jezika impliciraju da žene imaju niži status od muškaraca. Miller i Swift zaključuju da, osim riječi koje se odnose na ženski rod po definiciji, primjerice majka i glumica, engleski jezik definira mnoge bezrodne pojmove kao muški rod. Većina riječnika zapravo definira ženskast u suprotnosti sa muževan, iako je suprotno od ženstveno bliže značenju neženstveno. Autorice također tvrde da nepravilna upotreba glagola biti u značenju i ženskog i muškog roda može imati poražavajuće rezultate. Zapravo je lako koristiti neseksistički jezik. Na primjer termin mankind se može zamjeniti sljedećim: ljudska bića, ljudska vrsta i sl. Korištenje etiketa u rasističke svrhe ima dugu i ružnu povijest. Imena su se koristila kroz povijest da bi se stigmatizirale grupe koje druge grupe nisu odobravale. Korištenjem ovakvih etiketa, grupe ljudi su se stigmatizirale i predstavljale u nepoželjnom svjetlu. Diane Mader navodi nekoliko primjera: u nacističkoj Njemačkoj Židovi su bili gamad ; u SAD-u afroamerikanci su bili crnje i sl. Moć koja proizlazi iz imena i imenovanja je direktno povezana sa moći da definiramo druge- individualno, rasno, spolno, prema etničkoj pripadnosti. Naši identiteti, tko smo i što smo, kako nas drugi vide, pod velikim su utjecajem imena kojim nas nazivaju i riječi prema kojima nas etiketiraju. Imena, etikete, fraze kojima definiramo ljude, mogu na kraju odlučiti o njihovim životima. 14

14 Haig A. Bosmajian The Language of Oppression Moć rasističkog jezika da oblikuje stavove je teško izbjeći. U jednom istraživanju, eksperimentalna grupa koja je čula ponižavajuće etikete o članovima manjinske grupe u početku je odbijala ovakav način izražavanja, ali unatoč njihovom negodovanju negativne etikete su imale učinka. Ne samo da su ocijenjivali njihove postupke lošima, već su pronalazili mane i onima koji su se socijalno poistovjećivali s tom grupom, čak i ako su bili pripadnici njihove skupine. ETIČKI IZAZOV SEKSISTIČKI I RASISTIČKI GOVOR Jedna od najcjenjenijih ljudskih sloboda je sloboda govora. Istovremeno, većina će se ljudi složiti da su neki oblici rasističkog i seksističkog govora puni mržnje i rade štetu onima kojima su upućeni. Kao što smo čitali na ovim stranicama, govor koji koristimo oblikuje stavove kod onih koji ga slušaju. Kako uskladiti načelo slobode govora i potrebu da se minimalizira govor mržnje i diskriminacije? Misliš li da politika i zakoni trebaju biti stvarani tako da ograničavaju određene načine komuniciranja? Ako da, kako bi se ta ograničenja trebala provoditi da ne ugrožavaju ljudske slobode? Ako ne, možeš li opravdati neophodnu zaštitu od rasističkog i seksističkog govora? Jezik reflektira stavove Osim što oblikuje kako gledamo sebe i druge, jezik reflektira naše stavove. Osjećaji kontrole, privlačnosti, obvezivanja, odgovornosti svi oni i više se ogledaju u tome kako koristimo jezik. MOĆ Istraživanja o komunikaciji definiraju nekoliko jezičnih uzoraka koji povećavaju ili smanjuju govornikovu moć da utječe na druge, ali i pokazuju kako govornik procjenjuje razinu svoje kontrole nad situacijom. Tablica prikazuje neka od tih otkrića navodeći nekoliko oblika nemoćnog jezika: oklijevanje, neodlučnost, upotreba ljubaznih formi... Iako ovakav govor može dovesti do nepoželjnih rezultata, pogrešno je misliti da je najbolje uvijek zvučati najodlučnije i najmoćnije što možemo. Jedan od važnijih ciljeva komunikacije je ostvariti podržavajući, prijateljski odnos. Zbog toga je većina današnje komunikacije zapravo kombinacija moćnog i nemoćnog govora. Jednostavno promatranje upotrebe nemoćnog i moćnog govora neće uvijek otkriti tko zapravo ima moć u razgovoru. Društvene norme često zamaskiraju stvarnu distribuciju moći. Govornici koji imaju moć (kontrolu nad situacijom) znaju da je ljubaznost često jedini način da se njihove potrebe zadovolje a da se pritom ne ugrozi identitet osobe koja ima manju kontrolu u komunikaciji. 15

15 Važnost postizanja vlastitih ciljeva ali i očuvanja odnosa je razlog zbog kojeg u komunikaciji koristimo kombinaciju moćnog i nemoćnog govora. Govor moći koji postiže cilj u sjeverno-američkoj i europskoj kulturi ne uspijeva svugdje i kod svih. U Japanu se primjerice puno više vodi računa o integritetu drugih u komunikaciji; u Meksiku je veliki naglasak na suradnji i korištenju jezika na način da se stvori harmonija u odnosu. JEZIČNA KONVERGENCIJA I DIVERGENCIJA Moć nije jedini oblik kojim jezik prikazuje status odnosa. Jezik također može biti alat za ostvarivanje i pokazivanje solidarnosti s drugima. Više istraživanja je pokazalo da govornici koji žele postići povezanost u odnosu s drugima modeliraju svoj govor na više načina, kroz izbor riječnika, visinu i boju glasa, broj i mjesto stanki u govoru i razinu ljubaznosti. Na individualnoj razini, bliski prijatelji i ljubavni partneri često razvijaju posebne termine (izraze) kojima se služe da bi označili svoj odnos. Korištenje istog riječnika razlikuje grupe ljudi od drugih, pokazujući i njima i ostalima kakav je njihov odnos. Isti proces vrijedi i za veće grupe ljudi, u rasponu od uličnih bandi do vojske. Istraživači komunikacije nazivaju ovaj lingvistički proces konvergencija. Kada dvoje ili više ljudi osjećaju jednako odobravanje jedni prema drugima, njihova će lingvistička konvergencija biti zajednička. Ali, kada govornici žele ili trebaju odobrenje i prihvaćanje od strane drugih, često prilagođavaju svoj govor njihovom, pokušavaju reći pravu stvar ili govore na način koji će im pomoći da se uklope. Ovaj proces vidimo, primjerice, kada imigranti koji se žele uklopiti u novu kulturu pokušavaju savladati novi jezik. Slično tome, zaposlenici koji žele napredovati u poslu pokušavaju govoriti na način koji je što sličniji njihovim nadređenima. Načelo jezične konvergencije vrijedi i u suprotnom smjeru. Govornici koji se žele izdvojiti od drugih pribjegavaju strategiji divergencije, izražavajući se na način koji naglašava njihovu različitost od ostalih. Na primjer, pripadnici etničke manjine, iako tečno govore većinski jezik, mogu koristiti svoj jezik kao način izražavanja međusobne solidarnosti- na neki način je to strategija mi protiv njih. Divergencija je moguća i drugim situacijama. Naprimjer, liječnik ili odvjetnik koji se želi prikazati vjerodostojnim vjerojatno će koristiti formalni i profesionalni govor. Prikrivena poruka u ovom je slučaju: Drugačiji sam (i pametniji) od tebe. PRIVLAČNOST I ZANIMANJE društveni nas običaji spriječavaju da izrazimo vlastiti stav o određenim situacijama. Samo bi budala na pitanje Kakva je torta koju sam ispekla? odgovorila Odvratna je!. Sramežljivi i oprezni često ne izražavaju mišljenje o 16

16 potencijalnom partneru. Čak i kada su neodlučni da li da govore iskreno, jezik koji ljude koriste može sugerirati razinu interesa i privlačnosti prema određenoj osobi, stvari ili ideji. Morton Weiner i Albert Mehrabian navode nekoliko jezičnih tragova koji otkrivaju ova stanja: upotreba pokazne zamjenice, negacija, raspored riječi u rečenici. ODGOVORNOST Uz to što otkriva zanimanje i moć, jezik otkriva govornikovu spremnost da prihvati odgovornost za poruku koju prenosi: - to nasuprot ja rečenice To još nije gotovo (manje odgovornosti) Ja još nisam gotov (više odgovornosti) - ti nasuprot ja rečenice Ponekad me ti baš ljutiš (manja odgovornost) Ponekad se baš naljutim na tebe (veća odgovornost) - ali rečenice Dobra je to ideja, ali ne bi funkcioniralo. - Upitne nasuprot izjavnim rečenicama Misliš li da to moramo napraviti? nasuprot Ja ne mislim da to trebamo napraviti. NERAZUMLJIV JEZIK Uz to što je blagoslov koji nam omogućava da živimo zajedno, jezik nekad može biti i prokletstvo. Svi znamo koliko smo frustrirani kad nas netko ne razumije, a većina nas je bila šokirana i neočekivanim pretjeranim reakcijama na nevini komentar. Pregledat ćemo neke vrste neugodnog jezika s ciljem da vam pomognemo da komunicirate tako da komunikacija bude bolja umjesto lošija. Govor nerazumijevanja Najočitiji jezični problemi su oni semantičke naravi; jednostavno ne razumijemo druge u potpunosti i točno. Većina nerazumijevanja proizlazi iz svakodnevnih problema koje je lako riješiti nakon što ih prepoznamo. DVOSMISLEN GOVOR Dvosmislene riječi imaju više od jednog značenja u riječniku. Neka nerazumijevanja koja su proizašla iz dvosmislenog govora mogu biti neugodna, ali mogu imati i ozbiljne posljedice. Michael Motley i Heidi Reeder tvrde da dvosmislenost djelomično objašnjava zatšto muškarci ponekad ustraju u pokušaju da ostvare bliski tjelesni odnos iako je žena iskazala svoje odbijanje. Intervjui i fokusne grupe sa studentima otkrili su da žene često koriste nejasne fraze da bi muškarcu rekle ne : zbunjena sam u vezi ovoga; nisam sigurna da smo spremni za ovo; jesi li siguran da to želiš; budimo prijatelji. Iako žene doživljavaju ove indirektne rečenice kao jednake odbijanju, muškarci ih doživljavaju kao ne tako jasne odbijenice. Kao što je istraživanje pokazalo, do nesporazuma ne dolazi jer muškarci shvaćaju odbijanje kao da nego jednostavno ne čuju ne. 17

17 RELATIVNE RIJEČI Ove riječi dobijaju značenje u usporedbi s drugim riječima. Značenja riječi poput brz i spor, pametan i glup, kratak i dug ovise o tome s čime ih se uspoređuje. Neke relativne riječi su toliko uobičajene da često krivo pretpostavimo da imaju jasno značenje. U jednom istraživanju, od studenata se tražilo da dodijele brojčanu vrijednost sljedećim pojmovima: dvojbeno, neizvjesno, izvjesno, vjerovatno, vrlo vjerovatno i teško izvjesno. Rezultati su pokazali veliki raspon značenja za svaki od ovih pojmova. Korištenje relativnih riječi bez njihova objašnjenja može dovesti do problema u komunikaciji. Jeste li ikad odgovorili na nečije pitanje o vremenu tako da ste rekli da je toplo i poslije shvatili da je možda samo vama toplo, a drugome je hladno? Ili, jeste li ikad poslušali savjet prijatelja i otišli u jeftini restoran i shvatili da ono što je njemu jeftino je vama zapravo skupo? U oba slučaja problem je nastao zato što relativnu riječ nismo usporedili za nekom mjerljivijom riječi. SLENG I ŽARGON Sleng je jezik koji koristi grupa ljudi čiji članovi pripadaju sličnoj subkulturi ili nekoj drugoj grupi. Neki su slengovi povezani s određenim interesima i aktivnostima (sportaši, reperi). Drugi slengovi se odnose na regionalni govor - na termine koje razumiju ljudi koji žive na određenom geografskom području i koji drugi ne razumiju. Na ovaj način sleng definira pripadnike i nepripadnike, stvarajući osjećaj identiteta i solidarnosti. Sleng može biti uvjetovan i životnom dobi. U nekim školama majmun je ona druga muška ili ženska osoba u djevojčinom ili dečkovom životu: Čula sam da me Marko vara. Kad nađem tu njegovu majmunicu, ubit ću je. Gotovo svi koriste neku vrstu žargona, specijaliziranog riječnika koji povezuje ljude koji imaju sličnu povijest i iskustvo. Skejtborderi imaju svoj jezik kojim opisuju određene pokrete. Neki žargoni saddržavaju akronime- inicijale pojmova koji se koriste da bi se formirala riječ (FB-facebook). Digitalno doba je znatno proširio svoj žargon. Na primjer, korisnici računala znaju da je virus opasan program koji prelazi s računala na računalo i šteti mu. Žargon može biti vrijedan oblik sporazumijevanja za one koji ga razumiju. Bolnički tim na hitnom prijemu može uštedjeti vrijeme, a moguće i živote, ako koriste skraćenice, ali s druge strane taj profesionalni govor može zbuniti članove obitelji. Ista vrsta nesporazuma se može dogoditi u mnaje kritičnim situacijama kada stručnjaci u nekom području koriste svoj jezik u razgovoru s ljudima koji ne razumiju njihov žargon. 18

18 E MAIL SKRAĆENICE Korisnici e maila oduševljeno su prihvatili skraćenice, prvenstveno zato što omugućavaju da se u e mail ubace svakodnevni izrazi brzo i lako. Određene skraćenice također služe i da pojasne namjere onoga koji šalje e mail, a koje nisu uvijek očite iz sterilnog sadržaja e maila. AFAIK As far as I know NP No problem AKA Also known as NRN No reply necessary ASAP As soon as possible NYO Need your opinion BAK Back at keyboard PDQ Pretty darn quick BBL Be back later PLS Please BCNU Be seeing you PMFJI Pardon me for jumping B4N Bye for now in BRB Be right back POS Parents over shoulder BTW By the way change subject F2F Face to face POV Point of view FWIW For what it s worth ROTFL Rolling on the floor FYA For your amusement laughing FYI For your information RSN Real slow now <G> Grinning <S> Smile GFY Good for you TIA Thanks in advance GGBB Gotta go bye bye TMI Too much info GL Good luck TTFN Ta ta for now GMTA Great minds think alike TU Thank you G2G Got to go TX Thanks GTGB Got to go bye TY Thank you ILU Love you U You IDK I don t know UKW You know who IM Instant message U2 You too IMHO In my humble opinion UW You wish IMO In my opinion <Y> Yawning INALB I m not a lawyer but IOH I m outta here IOW In other words IRL In real life ITS I told you so <J> Joking KIT Keep in touch LOL Laughing out loud LTL Lets talk later LTNC Long time no chat LU Looking up MAYB Maybe NM Nothing much 19

19 APSTRAKTNI JEZIK Većina stvari, događaja i ideja mogu se više ili manje specificirati. Uzmimo u obzir materijal koji čitamo, možemo ga nazvati: Knjiga Priručnik Razumijeti ljudsku komunikaciju 3. poglavlje knjige Razumijeti ljdsku komunikaciju Stranica poglavlja knjige Razumijeti ljudsku komunikaciju U svakom slijedećem slučaju naš će opis biti sve specifičniji. Semantičar S.I. Hayakawa stvorio je apstraktne ljestve da bi opisao ovaj proces. Ove se ljestve sastoje od većeg broja opisa iste stvari. Niže razine opisa se fokusiraju na specifičan opis osoba, stvari ili događaja, a na većim se razinama ti pojmovi opisuju općenitije, predstavljaju taj pojam u okviru šire zajednice. Reći žena je apstraktnije nego reći feministkinja, još specifičnije bi bilo imenovati feminističku organizaciju ili pak njene članove po imenima. Više razine apstrakcije su korisne za jezik, bez njih bi jezik bili vrlo teško koristiti. Brže je, lakše i korisnije govoriti o Europi nego nabrajati sve države na tom kontinentu. Slično tome, upotreba apstraktnijih termina poput prijateljski ili pametan olakšava opis nekih ljudi nego da nabrajamo više njihovih postupaka. Apstraktni jezik- govor koji se odnosi na vidljive događaje ili objekte- pridonosi i manje vidljivoj funkciji. Ponekad nam pomaže da izbjegnemo sukob tako što namjerno govorimo nejasno. Naprimjer, vaš je šef toliko oduševljen novom idejom koju ima o vođenju posla, ali vi mislite da je ideja katastrofalna. Reći pravo mišljenje malo je riskantno, ali nije ispravno ni lagati i reći da ste oduševljeni. U ovakvim situacijama, apstraktan odgovor može natukniti vaše pravo mišljenje bez izravnog sukoba: Ne znam... svakako je neobično... moglo bi upaliti. Iako nejasni odgovori imaju svoju svrhu, vrlo apstraktni odgovori mogu uzrokovati neke probleme. Prvi je problem stvaranje sterotipova, npr. muškarci ne vode računa o vezama, profesori više brinu o svojim istraživanjima nego o studentima. Svaka od ovih izjava ignorira činjenicu da su apstraktni opisi gotovo uvijek pre generalni, kažu više nego zapravo misle. Osim stvaranja stereotipova, apstraktni jezik može dovesti do problema zbunjivanja drugih. Zamislite nerazumijevanja koje proizlazi iz nepreciznog jezika u situaciji poput ove: 20

20 A: Više ne radimo ništa što je zabavno. B: Kako to misliš? A: Prije smo radili puno neobičnih stvari, a sad je sve isto opet i opet. B: Ali prošli tjedan smo išli na kampiranje, a sutra idemo na tu zabavu gdje ćemo upoznati hrpu novih ljudi. To su nove stvari. A: Nisam na to mislila. Govorim o stavrno neobičnim stvarima. B: (postaje zbunjen i pomalo nestrpljiv) Kao na primjer? Uzimanje teških droga ili odlazak na slapove Niagare u bačvi? A: Ne budi glup. Sve što želim reći je to da smo u kolotečini. Trebali bismo voditi puno zanimljiviji život. B: Pa, zapravo ne znam što želiš. Najbolji način da se izbjegne ovakav apstraktan govor je upotreba opisa ponašanja. Opisi ponašanja opisuju specifični fenomen o kojem se raspravlja. Temeljiti opis bi trebao odgovoriti na ova tri pitanja: 1. Tko je uključen? Govoriš li samo u svoje ime ili u ime više ljudi? Govoriš li o grupi ljudi (susjedi, žene) ili određenim osobama (susjedi čiji pas uvijek laje, Lola i Lizzie) 2. U kojim se okolnostima događa ponašanje? Gdje se događa; bilo gdje ili na određenom mjestu (na zabavi, na poslu, u javnosti)? Kada se događa; kada smo umorni ili kada se pojavi određena osoba? Ponašanje koje opisujemo vjerovatno se ne događa cijelo vrijeme. Da bi bili jasni, trebate prepoznati koje okolnosti neku situaciju razlikuju od drugih. 3. Koja su ponašanja uključena? Iako termini poput suradniji ili korisniji mogu zvučati kao konkretni opisi ponašanja, zapravo su prenejasni da bi zapravo opisali na što točno mislimo. Ponašanja trebaju biti pregledna, i nama i drugima. DISRUPTIVNI JEZIK Nesporazum nije izvor svih lingvističkih problema. Ponekad ljudi savršeno razumiju jedni druge, ali svejedno uđu u konflikt. Naravno, ne možemo u potpunosti izbjeći sve nesporazume, ali ako eliminiramo tri loše lingvističke navike iz naše komunikacije, možemo smanjiti broj konflikata, te uštedjeti energiju za neizbježne i važne prepirke. 21

21 Zbunjujuće činjenice i mišljenja Činjenični iskazi su tvrdnje koje mogu biti istinite ili lažne, dok su iskazi mišljenja utemeljeni na govornikovim uvjerenjima. Za razliku od činjenica, oni se nikada ne mogu dokazati ili pobiti. Evo primjer razlike između činjeničnih iskaza i mišljenja: činjenica (Više kiši u Seattleu, nego u Portlandu), mišljenje (Klima u Portlandu je bolja nego u Seattleu). Kada činjenice i mišljenja ovako stavimo jedne do drugih, razlika je veoma jasna. Ali, u svakodnevnom govoru često prezentiramo naše mišljenje kao činjenicu, te na taj način potaknemo nepotrebnu raspravu. Na primjer: Ta izjava ti je baš glupa! ili Potrošiti toliko novaca na cipele je prava šteta!. Primjetimo koliko bi svaka izjava bila manje protivnički nastrojena kada bi smo je započeli sa Po mom mišljenju... ili Čini mi se.... Zbunjujuće činjenice i zaključci Označavanje svoga mišljenja može biti put prema harmoničnom odnosu, ali razvijanje ove navike neće riješiti sve lingvističke probleme. Poteškoće se također stvaraju kada zamijenimo nečije zaključke sa činjenicama. Nema ništa pogrešno u tome da donosimo svoje zaključke, dok god ih naglasimo kao svoje mišljenje. Opasnot dolazi kada ih zamijenimo za činjenice i identificiramo kao apsolutnu istinu. Dobar način za izbjeći ovakvu zabunu je korištenje vještine provjere percepcije, koju smo spomenuli u 2. poglavlju. Ona se sastoji od tri dijela- opisa ponašanja o kojem govorimo, naše interpretacije tog ponašanja i zahtjeva za potvrdom. Na primjer, umjesto da kažemo Zašto mi se tako smiješ?, možemo reći Kada se tako smiješ (opis ponašanja), dobijem utisak da misliš da sam napravio nešto glupo (naša interpretacija ponašanja), je li se smiješ meni (pitanje-potvrda)?. EMOTIVNI JEZIK Emotivni jezik sadrži riječi koje zvuče kao da opisuju nešto, dok zapravo govore o govornikovom stavu prema nečemu. Na primjer, ako nam se sviđa stari okvir za sliku, mogli bi ga opisati kao antikni, ali ako mislimo da je ružan, vjerovatno ćemo reći da je komad smeća. Emotivne riječi mogu zvučati kao činjenične izjave, ali su uvijek mišljenja. Emotivni jezik može pogurati konflikte i učiniti konstruktivni dijalog teškim, čak i nemogućim. Svi problemi nastaju kada ljudi koriste emotivne riječi bez da ih naznače kao takve. DVOSMISLEN JEZIK Niti jednoj od jezičnih navika koje smo do sada spomenuli nije namjena da obmanimo ili napadnemo druge. Ali, sada ćemo spomenuti eufemizme i okolišanje, dva tipa jezika koje govornici upotrebljavaju kako bi izbjegli jasnu komunikaciju. 22

22 Eufemizmi Eufemizam je ugodni tremin kojim zamjenjujemo neugodniji i direktniji termin. Eufemizmom se koristimo kada kažemo krupniji umjesto debeo, itd. Postoje slučajevi gdje su eufemizmi primjereni, ali usprkos povremenim prednostima, mnogi eufemizmi nisu vrijedni truda. Neki su pretenciozni i zbunjujući, kao preimenovanje školskih hodnika u koridore prijelaza ponašanja. Okolišanje je izjava koja je namjerno nejasna, te koju možemo protumačiti na više načina. Iako postoji nenamjerno okolišanje, ovdje ćemo se fokusirati na namjerno nejasan govor kojeg koristimo kako bi izbjegli laganje sa jedne i govorenje bolne istine sa druge strane. Okolišanje ima i nekoliko prednosti, poštedi slušatelja od sramote potpuno iskrenog odgovora, te može olakšati govorniku patnju i neugodnost iskrenog komentara. Ali, usprkos svojim prednostima, postoje situacije kada govornici okolišaju kako ne bi morali izreći važne ali neugodne poruke. Na primjer, ako nismo sigurni jesmo li uspješni na nekom kolegiju, pa pitamo profesora, a on nam odgovori niste loši, to nam nije dovoljno, pa pitamo koju ocjenu bi nam dao, a on odgovori mnogi studenti bi bili sretni s njom. Tu možemo vidjeti da ova vrsta okolišanja može biti frustrirajuća. Ali, ne možemo odrediti je li okolišanje uvijek štetno ili korisno. Kompetentna komunikacija ovisi od situacije do situacije, te o našoj sposobnosti da analiziramo sebe, drugu osobu i situaciju, prije nego se odlučimo za direktan pristup ili okolišanje. ROD I JEZIK Do sada smo diskutirali o jeziku kao identičnome za oba spola. Iako neki teoretičari tvrde da postoje značajne razlike između načina na koji govore muškarci i žene, drugi tvrde da te razlike nisu bitne. Ovdje ćemo proučiti sličnosti i razlike između uporabe jezika kod muškaraca i žena. Sadržaj Postoje razne varijacije kod oba spola, ali u prosjeku muškarci i žene raspravljaju o dosta različitih tema. Prvo istraživanje je provedeno prije više od 60 godina, ali unatoč razlikama u ulogama muškaraca i žena danas, nedavna istraživanja pokazuju nevjerovatno slične rezultate. U istraživanju su sudjelovali muškarci i žene od 17 do 80 godina starosti, te su raspravljali o raznim temama sa pripadnicima istog spola. Određene teme, poput posla, filmova i televizije su bile česte u obje grupe. Ali, razlike između muškaraca i žena su bile više začuđujuće nego sličnosti. Žene su više raspravljale o kućanstvu i osobnim temama, vezama, obitelji, zdravlju, težini, hrani, odjeći, dok su muškarci više raspravljali o glazbi, sportu, događajima u svijetu. 23

23 Također se pokazalo da žene više tračaju o bliskim prijateljima i obitelji, dok muškarci više ogovaraju osobe iz medija i sporta. Razlozi za komunikaciju Bez obzira na spol govornika, ciljevi skoro svake komunikacije su učiniti razgovor ugodnim, te pokazati interes za ono što nam druga osoba ima za reći. Način na koji muškarci i žene postižu ove ciljeve je često različit. Muškarci češće pokušavaju razgovor učiniti zabavnim, dok se žene više fokusiraju na osjećaje, veze i osobne probleme. Žene više međusobno pričaju radi osjećaja empatije, dok muškarac nikad neće nazvati drugog muškarca samo radi potrebe za razgovorom. Žene postavljaju dosta pitanja kako bi potakle komunikaciju, dok muškarci koriste jezik kako bi što bolje obavili zadani posao. Ovakve razlike započinju već u ranom djetinjstvu, gdje dječaci koriste govor kako bi preuzeli kontrolu jedan nad drugim, a djevojčice kako bi postigle harmoniju. Stilovi razgovora Istraživanja pokazuju da žene postavljaju do tri puta više pitanja tijekom razgovora nego muškarci, dok muškarci više prekidaju žene u razgovoru. Govor kod žena je više emotivan, dok su muškarci dinamičniji, agresivniji i jači u načinu komunikacije. Gledajući sve razlike, ponekad se zapitamo kako muškarci i žene uopće uspijevaju komunicirati. Jedan od razloga je taj što se žene prilagode temama koje muškarci započnu, što znači da žene ulažu više truda u komunikaciju. Varijable nezavisne o spolu Istraživanja su pokazala da su muškarci i žene dosta slični u svom govoru, te da mnoge razlike nisu uvjetovane spolom, već drugim faktorima, poput socijalne filozofije. Na primjer, feministkinje govore duže od svojih muževa, dok žene koje se ne bave feminizmom govore manje od svojih partnera. Osim toga, na način komunikacije utječu i društvene uloge (muž/žena, šef/zaposlenik), itd. Također, uloge žena se danas toliko brzo mijenjaju, da žene više ne koriste isti način komunikacije kao njihove majke ili starije sestre. Ali, osim nabrojanih, drugi važni faktor koji utječe na komunikaciju je društvena uloga određenog spola, više nego biološki spol sam po sebi. Istraživači su identificirali tri spolne uloge: muževnu, ženstvenu i androgenu. Ove uloge se ne moraju uvijek slagati sa samim spolom. Za kraj možemo zaključiti da kako mogućnosti za muškarce i žene budu više jednake, tako će i razlike u uporabi jezika biti manje. KULTURA I JEZIK 24