METODE ZA ODREðIVANJE ANP U VODI Vlatka Wertheimer, Vlatko Vučetić, Goran Leko Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Transcription

1 METODE ZA ODREðIVANJE ANP U VODI Vlatka Wertheimer, Vlatko Vučetić, Goran Leko Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu Uvod Dijagnostika funkcionalnih sposobnosti u sportu, u uvjetima precizno kontroliranih opterećenja, daje informacije o trenutnom stanju srčano-žilnog, dišnog i mišićnog sustava u njihovoj osnovnoj zajedničkoj zadaći - izmjeni plinova. Općeprihvaćeni parametri za procjenu aerobnoga kapaciteta, jesu maksimalni primitak kisika te aerobni (AeP) i anaerobni prag (AnP). AeP i AnP odreñuju se temeljem laboratorijskog ili terenskog mjerenja ventilacijskih i metaboličkih parametara (ventilacijski AnP), odreñivanjem točke defleksije na krivulji frekvencije srca u progresivnom testu opterećenja (FS DP ) ili mjerenjem koncentracije laktata u krvi (laktatni AnP) (Vučetić i Šentija, 2005). Utvrñivanje AnP kod sportaša je osnova za izradu optimalnog trenažnog plana i programa, te praćenja razine treniranosti sportaša. Anaerobni prag definira se kao intenzitet pri kojem sustav opskrbe kisikom značajnije aktivira mehanizam anaerobne glikolize i pri kojem je akumulacija mliječne kiseline u krvi jednaka njenoj razgradnji. Koncentracija laktata u krvi pri AnP varira od pojedinca do pojedinca, te od sporta do sporta, ali ipak kod većine se javlja pri koncentraciji laktata u krvi od oko 3-5mmo/L (Janssen, 2001). Važno je znati da netrenirane osobe u prosjeku prelaze prag već pri 50-60% maksimalnog opterećenja (npr. Maksimalne frekvencije srca - FS max ), dok vrhunski sportaši u aerobnim sportovima prelaze pri 85-95% maksimalnog opterećenja (Janssen, 2001; Vučetić i Šentija, 2005). Mali broj sportaša ima privilegiju primjenjivati učestalo mjerenje laktata iz krvi. Stoga je nužno odrediti upravo frekvenciju srca pri individualnom anaerobnom pragu primjenom specifičnih testova na početku sezone. Ako je moguće, testiranje je optimalno ponoviti 1-2 puta tijekom sezone, radi utvrñivanja napredka ili pada razine treniranosti sportaša. U idealnim uvjetima mjerenje laktata može se primjeniti u gotovo svakom treningu gdje se nastoje saznati akutni efekti trenažnih operatora, ali isto tako i tim putem dozirati opterećenje. Da bi se odredio AnP potrebno je provesti dijagnostiku funkcionalnih sposobnosti u laboratorijskim ili terenskim uvjetima s praćenjem ventilacijskih i metaboličkih parametara. Upravo se tu javlja glavni problem kod sportaša kao što su plivači, triatlonci ili vaterpolisti, koji provode svoj trenažni program u vodi. Već je poznata stvar da se atletičari testiraju na pokretnoj traci za trčanje, veslači na veslačkom ergometru, a biciklisti na bicikl ergometru. Rezultati plivača i drugih sportaša u vodi dobiveni na pokretnoj traci, bicikl ergometru ili veslačkom ergometru nisu adekvatni za upotrebu u specifičnom vodenom 1

2 svijetu. Glavni uzrok tome je manja FS max prilikom plivanja nego pri vježbanju na suhom za otprilike 10 do 15 otkucaja u minuti.(dicarlo, 1991; Maglischo, 2003) Postoji više faktora koji utječu na to: 1. Plivači se u vodi nalaze u horizontalnoj poziciji, te srce radi pod manjim opterećenjem. 2. Temperatura vode (26-27º C) smanjuje temperaturu tijela i uzrokuje manju dehidraciju. 3. Većinu propulzivne sile stvaraju ruke (manja mišićna masa) 4. Veći je udarni volumen srca i dijastoličko punjenje u ležećoj poziciji. Iz svega navedenoga proizlazi kako je dijagnostiku i analizu treniranosti sportaša potrebno provoditi u skladu sa zakonitostima sporta, tj. kineziološkim i antropološkim odrednicama. Do danas je proveden veliki broj istraživanja koja su dokazala važnost odreñivanja individualnog AnP i ostalih parametara kao što su FS i brzina plivanja pri AnP radi kasnijeg točnijeg i adekvatnijeg provoñenja trenažnog procesa. Utvrñivanjem AnP dolazimo do točnijih informacija o zonama prema otkucajima srca u minuti ili odnosu prema individualnom AnP (primjer u tablicama 1 i 2). Upravo na temelju tih informacija plivački treneri najčešće doziraju opterećenje u okviru šest do osam zona. Manjim ili većim odstupanjima, do kojih dolazi radi neznanja ili grešaka u provoñenju testova, sportaši provode trening u neprilagoñenoj zoni. Najveći se problem pojavljuje kod trenažnih efekata koji ne odgovaraju planiranim ciljevima i znaju dovesti do preopterećenja, a zatim i do pretreniranosti. Tablica 1. Prikaz '4 zonske' raspodijele Zone Intenziteta % FS max % ANP Zona oporavka < 60% < 70% Aerobna ekstenzivna zona 60-80% 70-90% Aerobna intenzivna zona 80-90% % Zona VO2 max 90-95% > 100% Tablica 2. Prikaz '8 zonske' raspodijele Zone Intenziteta % FS max % ANP Zona oporavka < 60% < 70% Aerobna ekstenzivna zona 60-80% 70-90% Aerobna intenzivna zona 80-90% % Zona ANP 85-90% 100% Zona VO2 max 90-95% > 100% Laktatna produkcija 90-95% > 100% Laktatna tolerancija % > 100% Brzina 90-95% > 100% 2

3 MAKSIMALNI PRIMITAK KISIKA Maksimalni primitak kisika (VO 2max ) definira se kao ona razina primitka kisika u minuti pri kojoj daljnje povećanje radnog opterećenja ne dovodi do daljnjeg povećanja primitka kisika. VO 2max se definira i kao maksimalna količina kisika koju organizam može potrošiti u jednoj minuti pri intenzivnoj tjelesnoj aktivnosti. Maksimalni primitak kisika (VO 2max ) izražava se u apsolutnim (litre kisika u minuti - lo 2 min-1) ili relativnim vrijednostima (mililitri kisika po kilogramu tjelesne težine mlo 2 / kg -1 min-1). Maksimalni primitak kisika ovisi o sposobnosti srčano žilnog i dišnog sustava da dopremi atmosferski kisik do mišićnih stanica i o sposobnosti radne muskulature da iskoristi kisik u procesu oksidativne razgradnje hranjivih tvari. Vrijednost maksimalnog primitka kisika moguće je izračunati prema formuli: VO 2max = MVD max x O 2 (I E) max pri čemu je MVD minutni volumen disanja korigiran faktorom STPD, a O 2 (I E) inspiracijsko-ekspiracijska razlika u koncentraciji kisika, ili prema formuli: VO 2max = MVS x O 2 (A-V) pri čemu je MVS minutni volumen srca, a O 2 (A-V) arterijsko-venska razlika u koncentraciji kisika u krvi. Količina kisika kojeg koriste mišići svake minute direktno je povezana s intenzitetom vježbanja. Jedna od karakteristika plivača, odnosno mjerenja primitka kisika prilikom plivanja je postizanje VO 2max pri manjoj brzini u odnosu na maksimalnu brzinu plivanja. Plivači nastavljaju povećavati brzinu plivanja i nakon što su dosegnuli VO 2max na račun kapaciteta anaerobnog metabolizma. Povećanje brzine je kratkoročno, jer ubrzo dolazi do zakiseljenja, odnosno promjene ph iz neutralne do 'kisele' u mišićima ( ). Ta činjenica donosi još jedan razlog zašto se preporuča da se plivači, vaterpolisti i triatlonci testiraju u vodi. STPD = engl. Standard, Temperature, Pressure, Dry 3

4 METODE UTVRðIVANJA VO2max 1. Prva metoda utvrñivanja primitka kisika u vodi je vrlo zahtjevna. Plivač mora nositi masku preko nosa i ustiju koja je povezana s aparatom za mjerenje ventilacije, preko dugačke cijevi. Aparat se nalazi na pokretnoj platformi koju pomoćnik gura po rubu bazena paralelno s plivačem. Na maski se nalazi dvostruki ventil koji omogućuje udisanje atmosferskog zraka te usmjeravanje izdaha prema aparatu koji analizira svaki izdah. Plivač je kod ove metode spriječen u izvoñenju okreta. Maska može stvarati dodatni otpor, te okretanje glave radi disanja nije potrebno. 2. Druga metoda je slična prethodnoj, no puno lakša za provedbu. Plivač se nalazi u plivačkom flumu, odnosno u bazenu sa suprotnim tokom vode, te pliva na mjestu s čime omogućuje stacionarnu poziciju aparata. Jedna velika razlika izmeñu ove dvije metode je to što strujanje vode nameće brzinu, pa postoji mogućnost dostizanja brzine koja nije moguća tijekom plivanja u bazenu. Druga razlika se pojavljuje kod prsne i dupin tehnika kod kojih se tijekom retropulzivne faze rada ruku plivačevo tijelo kreće unatrag, što u plivanju nikada nije slučaj. Obje metode mogu uzrokovati male pogreške u rezultatu, no manje nego da se uzmu rezultati testiranja na suhom. Takoñer su dosta zahtjevne i skupe za provedbu. 3. Kako bi se smanjila pogreška prethodnih dviju metoda istraživaći su pokušali s metodom uzimanja uzoraka izdahnutog zraka, odmah nakon završetka dionice. Kod te metode nisu potrebne maske i cijevi prilikom plivanja pa su smanjeni ometajući faktori. Kritičari ove metode, backward extrapolation, vjeruju da je moguća velika greška zbog uzimanja samo malih uzoraka zraka. Plivač tijekom protokola, nakon svake otplivane dionice 20 sek izdiše u masku, gdje se onda analiziraju podaci o količini O 2 i CO 2 u izdahnutom zraku, te se procjenjuje primitak kisika u skladu s brzinom plivanja. No unatoč svemu metoda je praktičnija i prema istraživanjima rezultati su vrlo slični s podacima dobivenim prvim dvjema metodama. TEST PROTOKOLI ZA PROCJENU AnP U VODI Slijedeći niz testova karakterizira postupno povećanje brzine plivanja, dionice 100, 200, 300 metara, vañenje laktata iz krvi, konstantno praćenje FS, točno definirano vrijeme opravaka. Analizom rezultata takvog testa omogućuje se definiranje AeP i AnP, brzine, koncentracije laktata u krvi pri oba praga, usporedbe kvalitete tehnike pri različitim brzinama plivanja, naravno uz adekvatno snimanje i biomehaničku analizu. Odreñivanje FS u skladu s 4

5 brzinom plivanja nam omogućuje preciznije definiranje brzine plivanja i FS za svaku zonu intenziteta. Takoñer omogućuje usporedbu inicijalnih, tranzitivnih i finalnih stanja sportaša tijekom sezone. Upravo ti podatci omogućuju korištenje odgovarajućih trenažnih operatora u svakom stadiju trenažnog procesa x 200 m PROGRESIVNI TEST KRAUL TEHNIKOM (INCREMENTAL STEP TEST) Progresivni test 7 x 200 m je test kod kojeg se mjere kardiovaskularni i metabolički odgovori na povećanje brzine plivanja kraul tehnikom. Dionica od 200 m uzeta je kao kompromis izmeñu postizanja stabilnog stanja metabolizma tijekom dionice i brzine koja je specifična natjecateljskoj razini. Protokol: 7 x 200 m kraul pri režimu rada od 5 minuta koje uključuje plivanje zadane dionice definiranim tempom i pauzu. Unutar svake dionice pliva se jednakim tempom ( pace ). Svaka dionica je sve brža, od lagane do maksimalne brzine. Brzina plivanja svake dionice definira se tako da se na najbolji rezultat doda 5 sekundi zbog uvjeta koji nisu jednaki kao na natjecanju, te svakoj sljedećoj dionici još po 5 sekundi. Pliva se obrnutom redoslijedu, od sporijeg prema bržem vremenu. Npr. PB(personal best) nekog plivača je 2:10. DIONICE ZADANO VRIJEME PLIVANJA % 7 PB + 5 sek=2:15 cca. 100 % 6 2: sek= 2:20 cca. 95 % 5 2:20+ 5 sek= 2:25 90% 4 2: sek=2:30 85% 3 2: sek=2:35 80% 2 2: sek=2:40 75% 1 2: sek=2:45 70% U ovom primjeru plivač će prvu dionicu plivati 2:45, a zadnju, najbržu dionicu 2:15. 5

6 Tijekom čitavog testa mjeri se FS ispitanika, a 'najvažnija' informacija je FS u trenutku kad plivač završi odreñenu dionicu. Laktati u krvi se mjere van bazena nakon što plivač otpliva zadanu dionicu, a mogu se vaditi iz ušne resice ili iz jagodica prstiju. Plivač mora ući u vodu najkasnije 15 sekundi prije starta nove dionice. Sve dionice startaju se iz vode. Primjer rezultata: DIONICA VRIJEME PRVIH 100m FINALNIH 100m PROSJEK 100m BRZINA (m/sek) FS(o/min) LAKTATI (mmol/l) 1 2: sek 83.0 sek 81.5 sek : : : : : : Iz prikupljenih podataka analiziraju se relacije izmeñu brzine plivanja, laktata u krvi, te FS, a mogu se još upotrijebiti i podaci o frekvenciji zaveslaja, duljini zaveslaja itd x 100 m MULTIDISCIPLINARNI TEST Ovaj test je multidisciplinaran jer omogućuje promatranje s fiziološkog aspekta, ali i s biomehaničkog i tehničkog izvoñenja zadane dionice. Protokol: x 100 m kraul. 3 x 100 unutar aerobne zone (1500 m pace ) pri režimu rada 1'40'' koja uključuje plivanje i pauzu svake dionice od 100m. 200 m laganim tempom unutar aerobne ekstenzivne zone. 3 x 100 na anaerobnom pragu (400 m pace) pri režimu rada 1'50''. 200 m laganim tempom unutar aerobne ekstenzivne zone. 3 x 100 unutar zone maksimalnog primitka kisika (200 m pace) pri režimu rada 2'00''. 200 m laganim tempom unutar aerobne ekstenzivne zone. 5 min pasivne pauze. 100 m maksimalna brzina(intenzitet). 6

7 Vrlo važno je, kao i kod svih sličnih testova, da plivač ima dobro razvijene sposobnosti plivanja u zadanom tempu. Za svakih 100 m uzima se vrijeme potrebno za isplivavanje dionice, FS, ukupan broj zaveslaja, broj zaveslaja u min, dok se laktati uzimaju nakon svakih 3 x 100 m. Kod 100 m max, mjeri se FS odmah nakon završenog zadatka, nakon 30 sek, nakon 60 sek, nakon 90 sek, dok se uzorak krvi uzima 3-5 min poslije završetka dionice. Kao i kod drugih testova, zagrijavanje, rasplivavanje i isplivavanje je obavezno. Kod većine testova, a tako i kod ovog, uzorak krvi se uzima i nakon isplivavanja radi utvrñivanja brzine oporavka, odnosno efikasnosti aerobnog kapaciteta. Rasplivavanje predstavlja specifično zagrijavanje u vodi koje je karakteristično za svakog plivača, odnosno ekipu. Najveći dio rasplivavanja provodi se u aerobnoj ekstenzivnoj i intenzivnoj zoni. Isplivavanje predstavlja specifičnu regeneraciju u vodi koja za svrhu ima omogućiti sportašu daljnji nastavak radnog dana, smanjiti FS i ostale ventilacijske i metaboličke parametre približno onim vrijednostima kakve su bile prije treninga. Ovaj dio treninga odvija se zoni oporavka i aerobnoj ekstenzivnoj zoni x 400 m MADEROV TEST, V4 PROTOKOL (1976.) Mader i suradnici bili su uvjereni da je 4mmol/L izvrsna točka za gledanje promjena u aerobnom kapacitetu. Prosječne vrijednosti koncentracije laktata u krvi iznose 4 mmol/l. Kod vrhunskih sportaša prosjek nije dovoljan i mora se preciznije utvrditi pri koliko mmol/l se nalazi ANP. Maderov test sastoji se od plivanja 2 x 400m kraul tehnikom gdje se prvih 400m pliva 30 sek sporije od najboljeg rezultata. Slijedi aktivna pauza od min gdje se plivač isplivava, a nakon toga drugih 400m, i to sek sporije od najboljeg rezultata. Poslije drugih 400m slijedi isplivavanje. Laktati u krvi se mjere prije početka testa, nakon prvih i drugih 400m i/ili 1 do 3 min nakon otplivane dionice. Ovom testu se može dodati plivanje 100 do 200 m/y maksimalnog intenziteta radi postizanja viših laktata i kasnije utvrñivanja brzine oporavka. Mader je zaključio da bi nakon prvih 400m laktati trebali biti oko 4mmol/L, a nakon drugih 400 m iznad 4 mmol/l x 100 m MAGLISCHO (1993.) 7

8 Test 8 x 100 m kraul tehnikom pokazao se dobar za sprintere, no zbog kratkoće dionica nije najbolji za procjenu ANP kod srednje i dugoprugaša. Protokol: 3 x 100m pri režimu rada 75% od maksimalne brzine s pauzom od 1 minute izmeñu ponavljanja i 3 minute nakon serije. Uzorak krvi se vade tijekom 2 i 3 minute odmora. 2 x 100m pri režimu rada 85% od maksimalne brzine s pauzom od 1 minute izmeñu ponavljanja i 4 minute nakon serije. Uzorak krvi se vadi u 3 i 4 minuti odmora. 1 x 100m pri režimu rada 90% od maksimalne brzine s pauzom od 6 minuta. Uzorak krvi vadi se u 4 i 5 min. 1 x 100m pri režimu rada 95% od maksimalne brzine s pauzom od 20 minuta. Uzorak krvi vadi se u 5 i 6 min. 1 x 100m pri režimu rada 100% od maksimalne brzine, te se uzorak krvi vadi u 3,5,7,9 minuti poslije plivanja zadnje dionice. Kako bi test bio prilagoñen srednje i dugoprugašima, može ga se modificirati kao 8 x 200 m. Parametri koji su uzimaju isti su kao i u prethodni testovima. Što više parametara se uzime, to će biti i više mogućnosti za interpretaciju rezultata i donošenje preciznijih zaključaka x 300 m LACTATE MINIMUM TEST, GRIESS Protokol: 2 x 50m kraul pri režimu rada od 100% maksimalne brzine s 10 sekundi pauze izmeñu ponavljanja. Cilj je postizanje visoke razine laktata koji se mjere u 8 min nakon drugih 50 m. 5 x 300 m progresivno s ciljem da se svakih narednih 300 m ubrza za 6 sek, odnosno da se vrijeme plivanja skrati. Uzorak krvi se uzima nakon svake dionice od 300 m. Specifičnost testa je u tome što plivač kreće u zadatak s visokom koncentracijom laktata u krvi. Prilikom plivanja ispod ANP, razina laktata u krvi opada. Pri brzini kada razina laktata u krvi ponovno počne rasti, plivač je prešao ANP. Jedini problem se javlja u tome što s ovim testom zapravo procjenjujemo brzinu gdje koncentracija laktata u krvi započinje progresivno rasti, tj. njihovo nakupljanje je veće od razgradnje, a ne ANP gdje je produkcija i čišćenje laktata u ravoteži. No može se procijeniti da je ANP tada malo niži, odnosno, da je pri manjoj brzini u plivanju definiran ANP. 8

9 METODE DETERMINACIJE ANP Nakon provoñenja specifičnih test protokola podatke je potrebno pretvoriti iz tabličnog oblika u grafički. Za prezicnije odreñivanja praga bitno je da razlike u dionicama nisu prevelike, no to ovisi o samom plivaču. Treba voditi brigu da su plivači upoznati s testovima koji se provode. Grafički prikaz odnosa laktata u krvi (mmol/l) i brzine plivanja (m/s) nudi mogućnosti odreñivanja ANP različitim metodama determinacije. Postavljanjem ostalih parametara, kao što su FS (o/min), frekvencija zaveslaja itd., možemo i njih usporediti s brzinom plivanja, te odrediti vrijednosti pri anaerobnom pragu. No treba uzeti u obzir ukupno vrijeme i prosječno vrijeme plivanja na 100m. Od velike pomoći može biti i Borgova skala (RPE) gdje nam plivač nakon svake odrañene dionice pokazuje svoj subjektivni osjećaj opterećenja. Dovoñenjem u odnos svih parametara precinije se može odrediti ANP. GRAF 1. lactate increase above baseline 1. Lactate increases above baseline Po ovoj metodi anaerobni prag se nalazi točno 1 mmol/l iznad prve prijelomne točke. Gledajući grafikon lijevo prva prijelomna točka nalazi se na 2,5 mmol/l, što bi značilo da se anaerobni prag nalazi na 3,6 mmol/l. 2. Intersection metoda je jednostavna metoda odreñivanja individualnog anaerobnog praga, tako da se promatranjem odredi točka (ANP) pri kojoj krivulja prelazi iz zakrivljenosti u linearan pravocrtan oblik. 9

10 GRAF 2. D-max metoda točke krivulje. 3. D-max metoda Povezivanjem prve i zadnje plivačke dionice dobije se oblik slova D po čemu je i nazvana ova metoda. Anaerobni prag se nalazi pri brzini kojoj odgovara točka koja se dobije povezivanjem sredine ravne linije i doticanjem najudaljenije GRAF 3. Modificirana D-max metoda 4. Modificirana D-max metoda Modificiranom metodom nastoji se još točnije odrediti anaerobni prag i brzina pri anaerobnom pragu. Kod modificirane metode nastoji se preciznije odrediti ANP tako da se zadnja plivačka dionica poveže s prvim znatnim povećanjem laktata u krvi. Daljnji postupak je isti kao kod D-max metode. DRUGE METODE I TESTOVI ZA PROCJENU BRZINE PRI ANAEROBNOM PRAGU 1. T-3000 Test 3000m izvodi se tako da plivač otpliva dionicu od 3000 metara podjednakim tempom maksimalno cijelu dionicu kraul tehnikom. Nakon završetka rezultat se preračunava u prosječnu brzinu na 100m. Upravo ta prosječna brzina odgovara brzini pri anaerobnom pragu upravo zbog njenog dugačkog izvoñenja maksimalnim tempom. U slučaju povećanja brzine 10

11 plivač ne bi mogao zadržati taj tempo zbog ometanja ravnoteže u proizvodnji i odstranjivanju laktata. (Stegmann i Kindermann, 1982) 2. T-2000 Test 2000 m napravljen je kao modifikacija testa 3000m, jer ipak veliki broj plivača smatra tu distancu dovoljno dugačkom za dobivanje preciznih podataka o brzini. Sam protokol testa i kalkulacije za odreñivanje brzine pri ANP je isto kao kod testa 3000m. 3. Kritična brzina plivanja (CSS, Vcrit) Kritična brzina plivanja predstavlja onu brzinu koji plivač može zadržati bez nakupljanja umora. Ta brzina trebala bi odgovarati ANP. Kritična brzina računa se tako da plivač otpliva neke od ovih disciplina: 50, 100, 200 ili 400m. U zavisnosti od trenera, plivač može plivati samo 2 discipline izmeñu kojih mora biti 30 min aktivne pauze, a ako ih pliva više potrebno ih je podijeliti na 2, pa čak i 3 dana radi maksimalnog oporavka. Uvrštavanjem svih rezultata u koordinatni sustav izračunava se prosječna brzina (m/sek) za svaku dionicu, te izračunava prosječna brzina svih disciplina zajedna koja bi trebala odgovarati brzini pri ANP, odnosno ta brzina predstavlja kritičnu brzinu (Vcrit). ZAKLJUČAK Utvrditi ANP izuzetno je delikatan posao u sportu od kojega se zahtijeva preciznost, ali i veliko iskustvo. Interpretacija rezultata nikako nije jednostavna, a sam trener mora znati povezivati rezultate prošlih testiranja s trenutnim. Trener mora znati interpretirati uzročno posljedičnu vezu pomaka krivulje u pozitivnom (desno i dolje ) ili u negativnom smjeru (lijevo i gore). Takoñer, mora biti upoznat s utjecajem testa na laktatnu krivulju, utjecajem distance na pojavljivanje ANP. Što je duža dionica, ANP će se javljati pri manjoj brzini (Olbrecht, 2000). Od plivača se mora zahtijevati da zadatke pliva kontinuiranim tempom s pravilnom tehnikom. U tom slučaju trener može interpretirati ostale parametre u odnosu na ANP. To podrazumijeva odreñivanje brzinu pri ANP, FS na temelju koje dijelimo trenažne zone, povezivanje rezultata sa subjektivnim osjećajem plivača, s brojem zaveslaja, frekvencijom disanja i drugim relevantim parametrima koji su presudni za vrhunski rezultat u plivanju. 11

12 LITERATURA 1. Cellini, V., Vitello, P. i sur.(1986):noninvasive determination of the anaerobic threshold in swimming. Int. J. Sports Med. 7(6)1986.( ). 2. Cheng, B., Kuipers, H. I sur. (1992):A new approach for the determination of ventilatory and lactate thresholds. Int. J. Spoerts Med. 13(7) ( ). 3. Colwin, C.M. (1998). Plivanje za 21. stoljeće. Zagreb: Gopal. 4. Counsilman, J.E., Counsilman, B.E. (1994). The new science of swimming. New Jersey: Prentice Hall. 5. DiCarlo, L.J., Sparling, P.B. i sur.(1991): Peak heart rates during maximal running and swimmig: implications for exercise prescription. Int. J. Sports Med. 12(3) ( ). 6. Gore, C.J. (2000). Physiological tests for elite athletes. Human Kinetics. USA. 7. Janssen, P. (2001). Lactate Threshold Training. Human Kinetics. USA. 8. Leko, G., N. Grčić Zubčević (2001): Zone opterećenja u plivanju, u: Zbornih radova 10. Ljetne škole pedogoga fizičke kulture Republike Hrvatske, Poreč, Maglischo, E.W. (1982). Swimming Even Faster. Mountain View: Mayfield Publishing Company. 10. Maglischo, E. (2003). Swimming Fastest. Human Kinetics, UK. 11. Olbercht, J. (2000). The Science of Winning: Planning, Periodizi ng and Optimizing Swim Training. Swimshop, Luton, England. 12. Pyne, B.P., Hamilton, L., Swanwick, M.K. (2000): Monitoring the lactate threshold in world-ranked swimmers. Medicine and science in sports and exercise Stegmann, H.,i Kindermann, W.(1982): Comparison of prolonged exercise tests at the individual anaerobic threshold and the fixed anaerobic threshold of 4 mmol.l(-1) lactate. Int. J. Sports Med. 3(2) ( ). 14. Sweetenham, B. and Atkinson, J. (2003). Championship Swim Training. Human Kinetics, Leeds, UK. 15. Šango, J., Vučetić, V., (2005). CONCONIJEV TEST Jednostavna metoda odreñivanja anaerobnnog praga. Kondicijski trening. UKTH, Zagreb 2(3) (25-30). 16. Vučetić, V., D. Šentija, Br. Matković (2002): Doziranje i kontrola intenziteta treninga u sportovima dugotrajne aerobne izdržljivosti, u: Zbornik radova Dopunski sadržaji sportske pripreme, 11. Zagrebački sajam sporta i nautike, Zagreb, Vučetić, V., Šentija, D. (2005). Dijagnostika funkcionalnih sposobnosti zašto, kada i kako testirati sportaše?. Kondicijski trening. UKTH, Zagreb 2(2) (8-14). 18. Vučetić, V., Šentija, D. (2005). Doziranje i distribucija intenziteta u trenažnom procesu zone trenažnog intenziteta. Kondicijski trening. UKTH, Zagreb 2(3) (36-42). 12