Spo me nik kul tu re ili kul tur no do bro. [to je pri mje re ni je po vi je sti umjet no sti?

Transcription

1 Ivo Ma ro e vi} Spo me nik kul tu re ili kul tur no do bro. [to je pri mje re ni je po vi je sti umjet no sti? Po jam i ter min spomenik kulture ima dugu tradiciju u Hrvatskoj. Preuzet kao srednjoeuropski fenomen, prijevodom njema~kog termina Denkmal ili Kulturdenkmal, u vremenu obnoviteljskog interesa za srednjovjekovne gra evine i arheolo{ka nalazi {ta u 19. stolje }u, postao je sastavnim dijelom povijesnoumjetni~ke teorije i prakse u nas. Uza nj se, na stanoviti na ~in, vezuje i po ~etak povijesti umjetnosti u Hrvatskoj. Istra`ivanje spomenika kulture, crkava i starih gradova, bilo je uz arheolo{ka istra`ivanja temelj nastanka povijesti umjetnosti. Posebice je taj termin nagla {en i teoretski osmi {ljen na pri je la zu 19. u 20. sto lje }e u vri je me Be~ ke {kole povijesti umjetnosti Aloisa Riegla i Maxa Dvoûaka. Riegl razlikuje vrijednost spomenika i njegov povijesni razvitak, a me u vrijednostima isti ~e: vrijednost starosti, povijesnu vrijednost i htijejnu vrijednost. Posebno vrednuje odnos vrijednosti sadr`aja prema kultu spomenika, pri ~emu razlikuje uporabnu i umjetni~ku vrijednost. Dvoûak pak svo - jim katekizmom daje najkra }i popis znanja o toj novoj djelatnosti i prakti~nim primjerima potvr uje teorijska razmi- {ljanja. Publikacije o hrvatskim povijesnim i umjetni~kim spomenicima, osnivanje zemaljskih povjerenstava za njihovu za {titu i djelovanje najpoznatijih povjesni ~ara umjetnosti, povjesni ~ara i arheologa u njima, stvarali su pretpostavke za usporedni rast povijesti umjetnosti i za {tite spomenika, ti je sno ve za ne uz nju. Spo me ne mo li tek ime na Iva na Kukuljevi }a-sakcinskog, Gjure Szabe, don Frane Buli }a, Josipa Brun {mida i Ljube Karamana, koji su aktivno sudjelovali u procesima za {tite spomenika u prvom stolje }u organizirane brige za spomenike kulture na tlu Hrvatske, tada nam je jasno da bi bez njih hrvatska povijest umjetnosti bila nezamisliva. Nakon toga, sve generacije povjesni ~ara umjetnosti {kolovanih u Hrvatskoj prihvatile su spomenik kulture kao termin za ozna ~avanje va`nih umjetni~kih djela iz po - dru~ja povijesti arhitekture, a kasnije i gradogradnje, znatno rje e sli kar stva i ki par stva. To je do ve lo do toga da se u po - vijesnoumjetni~koj praksi u Hrvatskoj, tijekom ~itavog 20. stolje }a, termin spomenik kulture ili skra }eno, samo spomenik, koristio za vrhunska arhitektonska djela i njihovu stabilnu opremu. S vremenom se razvio i dosta nedefinirani termin spomeni~ka ba {tinakoji je vjerojatno ozna ~avao spomenike kulture kao dio kulturne ba {tine. ^esto se upotrebljavao kao sinonim za pojmove kulturna ili umjetni~ka ba- {tina. O tome svjedo ~i i naziv prve velike teme na {eg kongresa»spomeni~ka ba {tina u fokusu«. Taj termin, me utim, ne po zna je ni sred njo e u rop ska, a ni eu rop ska ni osta la svjet - ska strukovna terminologija, bez obzira radi li se o frankofonskom, anglosaksonskom, hispanskom ili svijetu isto~nih kultura. U tome je on na stanoviti na ~in na{a specifi~nost. Dvoj be no je je li nu` na ili nije. U drugoj polovici 20. stolje }a termin spomenik kulture jo{ vi{e je u~vr {}en dono {enjem prvih zakona o za {titi spomenika kulture (1940. i 1945.). Veliki broj povjesni ~ara umjetnosti po ~eo se aktivno baviti konzervatorstvom, {to je bila istozna~nica za za {titu spomenika. Bili su to sveu ~ili{ni profesori, poput Milana Preloga, stru~njaci u konzervatorskim zavodima, poput Cvita Fiskovi }a, An ele Horvat, Ane Deanovi}, Ksenije Raduli} ili Dubravke Beriti}, da spomenem tek neke iz onih ranijih generacija kojih nema me u nama ili pak oni koji su ra di li u mu ze ji ma i na svo jem se te re nu ba - vili o~uvanjem i za {titom spomenika. Mali je broj povjesni- ~ara umjetnosti u po ~etku radio u znanstvenim institucijama Akademije ili kasnije osnovanog Instituta za povijest umjetno sti, no i nji hov je in te res ~e sto bio usmje ren pre ma izu ~a - va nju spo me ni ka kul tu re. S vre me nom je taj ter min po pri - mio toliko {iroko zna ~enje da ga se nije mimoilazilo ni u podru~jima slikarstva, posebice zidnog slikarstva, kiparstva, a s vremenom, kako se razvijala obuhvatnost pojma, i na podru~ju povijesti gradogradnje. Vrhunac je dosegnut kad je Institut za povijest umjetnosti po ~etkom 90-ih godina bio stru~no tijelo koje je arbitriralo u sporovima oko za {tite spomenika. Treba re}i da je ter min spomenik kulture bio naj ~e {}i i naj - prihva }eniji u povijesti umjetnosti, iako su ga koristili i arhi tek ti i ur ba ni sti u pro u ~a va nju po vi je sti ar hi tek tu re i gra - do grad nje i u nji ho voj za {ti ti. Isti ni za vo lju, va lja re}i da je u struci arhitekata, a i dijela povjesni ~ara umjetnosti, poput Tomislava Marasovi }a iz Splita, barem toliko ~est bio i termin graditeljsko naslje e. On je uz to da nas uve den u kla si - fikaciju znanosti, kao posebna grana u polju arhitekture unutar podru~ja tehni~kih znanosti. U sferi povijesti umjetnosti, kao polja humanisti~kih znanosti, adekvatna grana ima naziv za {tita umjetni~ke ba {tine. Termin spomenik jav lja se u Fran cu skoj god. i ve`e se uz gra evine koje svjedo ~e o vrijednostima pro{losti, poput egipatskih piramida ili rimskog Koloseja. Tijekom 18. sto- 15

2 Spomeni~ka ba{tina u fokusu lje }a taj }e termin ozna ~avati gra evine koje iskazuju nadmo}ne, veli ~anstvene i trajne osobine arhitekture. Francuska }e revolucija dodati pridjev povijesni, ~ime }e se odre di ti djela genija na polju umjetnosti i znanosti, vrijedna da ih se o~uva. Tako }e se utemeljiti Muzej francuskih spomenika, a Victor Hugo }e pisati o o~aravaju }im spomenicima srednjega vijeka, kao uspomeni na kraljeve i narodnu tradiciju 1. U europskoj kulturnoj povijesti }e se tako ustaliti termin spomenik, pobli`e odre en pridjevom povijesni (historic monument/monument historique), ~ime postaje jasnije odre en u odnosu na javnu plastiku, koja je terminom spomenik izra`avala sje }anje na zna ~ajne ljude u povijesti i obilje`avanje va`nih doga aja na javnim mjestima. Me utim, godine, kad su u Mlecima iz me unarodnog tijela koje se bavilo muzejima ICOM (International Council of Museums/Me unarodni savjet za muzeje) izdvojeni spomenici kulture i utemeljen ICOMOS (International Council on Monuments and Sites/Me unarodni savjet za spomenike i mjesta), bilo je o~ito da je termin spomenik/monument postao odrednicom, prete`ito za prepoznavanje vrijednosti u prostoru. Nije stoga ~udno da se ugledni me unarodni ~asopis za za {ti tu ar hi tek tu re, koji izla zi od kra ja 50-ih 20. sto - lje }a, isto tako naziva»monumentum«. Ne {to prije je, u Ha{ koj kon ven ci ji za za {ti tu kul tur nih do ba ra u slu ~a ju oru - `anog sukoba god., me unarodno prihva }en anglosaksonski pojam cultural property (kulturno dobro), potaknut nastojanjem da se svijet odredi prema temeljnim problemima koji se u odnosu na kulturnu ba {tinu odvijaju tijekom oru`anih sukoba. Uzimaju }i u obzir tradiciju, ratovi su u pravilu kulturnu ba {tinu tretirali kao vrijednost, koju valja uni {ti ti iz ide o lo{ kih ra zlo ga ili pak ote ti i pri svo ji ti kao rat - ni pli jen. U tom kon tek stu, ter min koji odre u je Ha{ ku kon - venciju vi{e upozorava na materijalnu nego na nematerijalnu vrijednost ba {tine. God Konvencija o svjetskoj ba- {tini (The World Heritage Convention) unijela je pojam ba- {tina/heritage/patrimoine na me unarodnu scenu. Kulturnu ba {tinu navedena Konvencija dijeli na: spomenike, grupe gra evina i mjesta 2. Ne {to ka sni je po ja vi le su se ide je da se znanost o ba {tini nazove heritologijom ili mnemozofijom 3, a na prijelazu u 21. stolje }e detaljno je formulirana razlika izme u materijalne i nematerijalne kulturne ba {tine, pa je UNESCO usvojio Konvenciju o za {titi nematerijalne ba {tine (Convention for the Safeguarding of the Intangible Heritage), ~ime je zaokru`en pojam kulturne ba {tine. Konzultiramo li enciklopedijska izdanja, leksikone i rje~nike u Hrvatskoj, tada }emo vidjeti da se u»enciklopediji likovnih umjetnosti«(1966.) termin spomenik odre uje kao»svaki umjetni~ki, kulturni i povijesni zna ~ajni ostatak pro{- lih vremena...«. U»Enciklopediji Leksikografskog zavoda«(1969.),»hrvatskom leksikonu«(1997.) i»hrvatskoj likovnoj enciklopediji«(2005.) ne postoji natuknica spomenik kulture. U»Rje~niku hrvatskoga jezika«v. Ani }a (1991.) spomenik se odre uje kao»materijalna ba {tina iz pro{lih vremena«, s time da se razlikuje pisani spomenik i spomenik kulture. Odrednica za {tita spomenika po sto ji, s time da je u pojedinim leksikonima ili rje~nicima razli ~ito definiran pojam spomenika kulture. U»Hrvatskom leksikonu«(1997.) definiran je kao»...istaknuti predmet, gra evinski objekt ili cjelina ba {tine s izra`enim kulturnim svojstvima.«kulturno dobro ozbiljno ulazi u zapadnoeuropsku terminologiju tek nakon usvajanja Ha{ke konvencije (Hague Conven ti on for the Pro tec ti on of Cul tu ral Pro perty in the Event of Armed Conflict) god. Ta konvencija ih definira»kao pokretna ili nepokretna dobra/imovinu od velike va`nosti za sve ljude, kao {to su spomenici arhitekture, umjetnosti ili povijesti, bili oni religijski ili svjetovni; arheolo{ka mjesta, grupe gra evina koje su kao cjelina od povijesnog ili umjetni~kog interesa; umjetnine, rukopisi, knjige i drugi predmeti od umjetni~kog, povijesnog ili arheolo{kog interesa; isto kao i znan stve ne zbir ke i va` ne zbir ke knji ga, ar hi va ili pak reprodukcije prethodno definiranih dobara«4. Me utim, Jan P. Pruszy zski }e u svo jem za ni mlji vom tek stu»spomenik kulture uspomena ili kulturno dobro?«podsjetiti da je u vrijeme nacizma u Njema~koj J. Goebbels uveo termin kulturno dobro (deutsches Kulturgut) koji se ra bio za svako umjetni~ko djelo koje se javno predstavljalo, a bilo je va`no»za o~uvanje za narod vrijednih dokaza njegove kulture«5, a da je u Italiji, prema tvrdnji Giuseppea Angelinija, taj termin proizvod»komunisti~ke ideologije«6, {to te me lji na Gramscijevim citatima. S takvom prapovije {}u termina, relativno je jasno za {to je njegova primjena do`ivjela otpor, primjerice u Poljskoj, prakti~no neprihva }anje u Francuskoj, djelomi~no prihva }anje u anglosaksonskom svijetu, a punu primjenu u susjednoj nam Italiji. U pravilu, termin kulturno dobro {iri je od poj ma spomenik kulture, ne uzi ma do stat no u obzir kriterije za utvr ivanje onih nematerijalnih vrijednosti po kojima je spomenik kulture vezan uz njegovanje i iskazivanje memorije odre enih dru{tvenih skupina, odnosno ~uvanja i emitiranja kulturnih informacija koje se stvaraju u svakom aktualnom komuniciranju s njime. Time se gubi ona posebna znakovitost koju nosi i izra`ava spomenik kul tu re. Sje ti mo li se da ga je pri je jed nog sto lje }a A. Ri egl definirao kao»djelo ljudskih ruku, stvoreno s konkretnim ciljem o~uvanja ljudskih dostignu }a ili doga aja za svijest budu }ih nara {taja«7, sa {irokom skalom prepoznatljivih vrijednosti, pri ~emu se starost i svjedo ~anstvo povijesti isprepli- }u s umjetni~kim dosegom, koji je rezultat stvarala~kog htijenja, tada konstantna uporabivost isklju ~uje zaborav i zanemarivanje dosegnutog u ocjeni i spoznaji. Termin kulturno dobro u Hrvatsku je uveden novim Zakonom o za {titi i o~uvanju kulturnih dobara krajem 20. stolje- }a, to~ ni je 25. lip nja Taj novi ter min u Hr vat skoj se do tada nije ~e sto ra bio. No, ve} T. Ma ra so vi} ter min spomenik kulture smatra neprimjerenim i zala`e se za kulturno do bro 8. U hrvatskom jeziku termin dobro ve zan je uz po - sjed, kulturno i materijalno blago (kao javno dobro) ili pak dobrobit 9. Tim se terminom nastoji kulturne vrijednosti materijalne ba {tine ozna ~iti kao materijalne vrijednosti. Njegovim uno {enjem u zakonsku materiju, a posredno u odre ivanje kulturne ba {tine, bitno je izmijenjen odnos prema kulturnoj ba {tini, pri ~emu je naglasak stavljen na materijalnu, a ne na njezinu duhovnu vrijednost. Preuzet je iz zapadnoeuropskog sustava mi {ljenja pri ~emu dominira u Italiji (beni cul - turali) i di je lom u Fran cu skoj (bien culturelle), a u En gle - skoj ne {to izmijenjen kao cultural property (kulturno vla- 16

3 I. Maroevi}, Spomenik kulture ili kulturno dobro. [to je primjerenije povijesti umjetnosti? sni{tvo), iako tamo istovremeno postoji pojam povijesnog spomenika,koji smo spomenuli ranije. No, zanimljivo je da se u spomenutom Zakonu odre enje kulturnog dobra bitno ne razlikuje od odre enja spomenika kulture u ranijim zakonima. Drugim rije ~ima, sadr`aj je ostao isti, promijenio se samo ter min. U ko joj }e mje ri on utje ca ti na pro mje nu od no - sa prema kulturnoj ba {tini, vidjet }e se u budu}nosti. Poljski primjer iz njihova zakonodavstva govori da je kulturno dobro {iri pojam, koji ozna ~ava svaki predmet koji ima zna ~enje za kulturno naslje e i razvitak kulture, s obzirom na svoju povijesnu, znanstvenu ili umjetni~ku vrijednost, ali da pravnoj za {titi podlije`u kulturna dobra koja se u zakonu nazivaju spomenicima kulture 10. Hr vat ski za kon nema tu fi - nesu, a zanimljivo je da nije upotrijebljen u zakonodavstvu NDH tijekom Drugog svjetskog rata 11, ve} tek u sa mo stal noj hrvatskoj dr`avi na kraju stolje }a, kad je zemljom upravljala vlada lijeve orijentacije. I opet nas podudarnost upu }uje na susjednu Italiju. Jedini trag stare terminologije u novom je Zakonu u Hrvatskoj o~uvan kao pridjev u terminima spomeni~ko svojstvo i spomeni~ka renta. ^injenica da se spomeni~kim svojstvima determinira kulturno dobro slikovito govori o ograni ~enosti pojma dobro kad se radi o nematerijalnim vrijednostima kulturne ba {tine. Termin spomenik, pak, uspostavlja primjeren odnos izme u materijalnih i nematerijalnih vrijednosti onog objekta materijalne kulture, pokretnog ili nepokretnog, koji ima takve vrijednosti da smo ih u mogu}nosti prepoznati i da ih `elimo o~uvati za budu }e nara {taje, kao dio {ireg dru{- tvenog identiteta. Spomeni~ka renta poku {ava pridjevom spomeni~ki usmjeriti vrijednosti kulturne ba {tine prema ekonomskim parametrima. Drugim rije ~ima, ona upozorava na vi {ak materijalne vrijednosti koje ostvaruje imalac ili korisnik spomenika/kulturnog dobra, zato {to se njime koristi. To se u pravilu odnosi na gra evine i povijesna mjesta, koja zahvaljuju }i svojim vrijednostima privla ~e ve}i broj ljudi, a komercijalnim sadr`ajima u njima ostvaruju nov ~anu dobit, iz koje pla }aju rentu, usmjerenu za odr`avanje i popravak kulturne ba {tine na tom podru~ju i na podru~ju ~itave dr`ave. Nesporazum je o~it, a nadmo} materijalnog nad duhovnim ~ak i zakonom utemeljena. Suvremena konzervatorska teorija, kojom se aktualno bavi S. Muñoz Viñas, dolazi isto tako u terminolo{ki procjep. Muñoz Viñas rabi ter min objekti za {tite (objects of con ser - vation) 12, s time da posebno nagla {ava njihovo dru{tveno zna ~enje. On dolazi u dilemu, jer poku {avaju}i jednoliko odrediti predmete nepokretne i pokretne kulturne ba {tine, dovoljno ne uzima u obzir njihove razlike i razloge, zbog kojih su se tijekom 20. st. toliko udaljili pristupi u njihovoj za {titi. Pri tome }e potpuno smetnuti s uma urbane i ruralne cjeline, kao i fenomen kulturnog krajolika, koji u sebi nosi niz elemenata kulturne ba {tine. On s pravom tvrdi kako termin kulturni, kao pri djev, ne odre u je vri jed nost ono ga ~emu se pridaje 13. Isto tako nagla {ava da termin kulturno dobro ima jaku materijalnu odrednicu, koja nije zanemariva i da sto ga pri mje re ni je odre u je objek te za {ti te, prem da na `a - lost isklju ~uje njihova svojstva nematerijalnog 14. Na istom }e tra gu Ma rie Ber du cou god. re}i da se»ek stre mno {irok i maglovit koncept kulturnog dobra pojavio zadnjih desetlje }a. Odmah je osvojio brojne me unarodne organizacije... i zamijenio uvrije`ene izraze..«15. U tom kon tek stu Muñoz Viñas }e naglasiti ~etiri temeljna zna ~enja objekata za {tite, koja odre uje kao njihovo dru{tveno zna ~enje: visoko kulturno zna ~enje, ono vezano uz dosege kriterija temeljnih znanstvenih disciplina, zna ~enje vezano uz grupni identitet (ili dru{tveno zna ~enje), ideolo{ko zna ~enje i, napokon, sentimentalno zna ~enje (mi bismo rekli emocionalno, koje se ve`e uz pojedinca) 16. On, naravno ne}e mo}i pobje }i od A. Riegla, bez obzira na sa`imanje, modificiranje i izbjegavanje pojma spomenik kulture. Po sta vit }e tezu da se objekti za {tite smatraju takvima jer su simboli ili svjedo ~anstva etno-povijesnih disciplina (mi bismo rekli dru{tveno-humanisti~kih znanosti, ili pak u jednom segmentu povijesti umjetnosti). Analiziraju }i njihov simbolizam, on }e ustvrditi da moraju ispunjavati tri uvjeta: snagu, koja nadilazi njihove materijalne funkcije, zna ~enje, koje je vezano uz njihovo dru{tveno zna ~enje i napokon da odabiru metafori~ke ili metonimijske mehanizme 17, kako bi djelovali i na simboli~koj razini. Pridodamo li tome za {titni prostor u kojem ti predmeti `ive i u kojem se prepoznaju tri prostorne koordinate, s tri zna ~enja: privatno, dru{tveno i znanstveno 18, vi - djet }emo da su okviri stvoreni, da jedino nedostaje pravi termin koji bi obuhvatio sve sastavnice koje ~ine kulturnu ba {tinu. Usprkos novoj zakonskoj terminologiji u nas i ~injenici da su vre me na kon zer va tor ska te o ri ja tra `i nova poj mov na odre enja, spomenik kulture pojavljuje se u svim izri ~ajima kad se govori o kulturnoj ba {tini u prostoru, kako u pisanoj, tako i u govornoj ina ~ici prete`itog dijela konzervatora i povjesni ~ara umjetnosti. Spomenici kulture, sa svojim tradicionalnim zna ~enjima i vrijednostima, od onih koje je identificirao A. Riegl kao: umjetni~ke, uporabne, povijesne, starosne i hti jej ne, do onih {to ih B. Fi el den u svo jem sin te ti~ kom tekstu iz kasnih 70-ih godina, nazivaju }i nositelje vrijednosti kul tur nim do bri ma (pre vo de }i taj tekst god. ja sam ih nazvao kulturnim naslje em), rezimira kao: kulturne, uporabne i emocionalne vrijednosti 19, nose svoja materijalna i nematerijalna zna ~enja, bli`a promjenjivim nematerijalnim nego stabilnim materijalnim vrijednostima. Krajem 20. stolje }a pojavio se problem tuma ~enja pojma autenti~nosti materijalne kulturne ba {tine, pri ~emu je europski koncept istovjetnosti izvornosti i autenti~nosti, koji je autenti~nost predmeta temeljio na oblikovanju materijala u trenutku nastanka predmeta, doveden u pitanje drugom filozofijom od no sa pre ma ma te ri jal nom u isto~ nim, afri~ kim i ra no - a me ri~ kim kul tu ra ma. Kon fe ren ci ja u Nari kra jem 80-ih go - dina prihvatila je razli ~itost u tuma ~enju autenti~nosti, s time da je nematerijalni koncept autenti~nosti jednakovrijedan rezultatu koji svara materijalnost izvornog predmeta. Time spomenik kulture kao nositelj autenti~nosti mo`e izra- `avati fizi~ku, ali i idejnu autenti~nost oblika, pri ~emu se zna ~enje pojavljuje kao rezultat preklapanja fizi~ke i idejne autenti~nosti. Taj slo`eni zna ~enjski element unosi novu dimenziju u koncept spomenika kulture, ~ime mijenja odnos spomenika kulture i kulturnog dobra. 17

4 Spomeni~ka ba{tina u fokusu Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, kao znanstvena disciplina, te{ko prihva }a promjenu termina spomenik kulture u kulturno do bro jer time na stanoviti na ~in negira vlastitu tradiciju i prekida kontinuitet pristupa svih onih koji su ju stvarali u nas. Kulturno dobromo`e, ako je potrebno, egzistirati kao pojam koji ozna ~ava svaku kulturnu vrijednost, bez obzira je li ona vezana uz povijest, memoriju ili slo`eni sustav vrijednosti koji nastaje `ivotom predmetnog svijeta ili nematerijalne ba {tine, s predznakom kulturni. Spomenik kulture i da - lje }e za povijest umjetnosti zna ~iti skup vrijednosti koji ima vi{e identiteta. On }e upu }ivati na svoga tvorca, na njegovo znanje, vje {tinu, kontekst i umjetni~ko ili stvarala~ko htijenje. Isto vre me no }e svje do ~i ti o svo me na stan ku, ali i o sva - kom ~inu ili pro ce su u ko jem je su dje lo vao, koji ga je mi je - njao ili pretvarao u slo`enu informacijsku strukturu na ~injenu od znan stve nih i kul tur nih in for ma ci ja. Na po kon }e uvi - jek iskazivati sposobnost aktualiziranja u svakoj novoj sada{njosti, u kojoj }e na druga ~iji na ~in iskazivati svoje poruke, odra`avati prostornu ili povijesnu memoriju. Povijest umjetnosti, a vjerujem i druge znanstvene discipline, koje se bave kulturnom ba {tinom, poput arheologije, etnologije, antropologije i sl. ne mogu se odre }i nematerijalnih vrijednosti koje se kriju u materijalnom svijetu pro{losti spomenicima kulture. Me utim, valja re}i da povijest umjetnosti nije u svim svojim segmentima vezana uz kulturnu ba {tinu/spomenike kulture. Ona se u nizu svojih usmjerenja bavi umjetninama svih provenijencija i vremena nastanka. U tom kontekstu termin kulturno dobro ne}e biti suprostavljen terminu spomenik kulture. No, u svojem odre enju prema umjetni~koj ba {tini, u naj {irem zna ~enju rije ~i kad se radi o likovnim umjetnostima, njoj }e biti prirodnije baviti se spomenikom kulture kao pojedina~nom sastavnicom kulturne ba {tine. Vrijeme }e pokazati ho}e li se povijest umjetnosti prikloniti pristupu u kojem je materijalna vrijednost, koju implicira termin kulturno dobro, iznad one memorijalne, kad je rije~ o spomeniku kulture, ili }e ih integrirati u neku novu sintagmu. Bi lje{ ke 1 ANDRE DESVALLÉES, Dictionnaire muséologique, rukopis, Paris, MARILYN PHELAN, The Concept of a Cultural Heritage of Humanity, u: The Law of Cultural Property and Natural Heritage: Protection Transfer and Access, (ur.) Ma rilyn Phe lan i Ro bert H. Bean, Evanston/Illinois, Kalos Kapp Press, Inc., 1998., TOMISLAV [OLA, Prilog mogu }oj definiciji muzeologije, u: Informatica Museologica, 1-3 (67-69) (1984.), i TO MI SLAV [OLA, Fo re ca sting a Mu se o lo gi cal Tool? Mu se o logy and Fu tu - rology, u: ICO FOM Study Se ri es ISS, 19 (1989.), MA RILYN PHE LAN (bilj. 2), JAN P. PRUSZYN SKI, Za bytek pa mi at ka ili dóbro kul tury?, u: Ochrona zabytków, 3 (1993.), GIUSEPPE ANGELINI, L idea de bene culturale e di questioni di prin ci pio sot te se, Mi la no, 1981., 29-32, u: JAN P. PRUSZYN SKI, A jednak Pamiatka,»Ochrona zabytków«, 1 (1995.), ALOIS RIEGL, Der moderne Denkmalkultus. Sein Wesen und seine Entstehung, Be~, TOMISLAV MARASOVI], Za {tita graditeljskog naslje a Povijesni pregled s izborom tekstova i dokumenata, Zagreb Split, Dru{tvo konzervatora Hrvatske, Sveu ~ili {te u Splitu i Zagrebu, 1983., VLADIMIR ANI], Rje~nik hrvatskoga jezika, Zagreb, Novi Liber, 1991., JAN P. PRUSZYN SKI (bilj. 5), LINA AN\ELA HORVAT, Konzervatorski rad kod Hrvata, Zagreb, Hrvatski dr`avni konzervatorski zavod, 1944., SALVADOR MUÑOZ VIÑAS, Contemporary Theory of Conservation, Burlington, Elsevier/Butterworth/Heinemann, 2005., SALVADOR MUÑOZ VIÑAS (bilj. 12), SALVADOR MUÑOZ VIÑAS (bilj. 12), MARIE CL. BERDUCOU, La conservation en archéologiques, Pariz, Mas son, 1990., u: DE NIS VO KI], Te o rij ski okvi ri kon zer va - torsko-restauratorske prakse, Zagreb, Art studio Azinovi}, 2005., SALVADOR MUÑOZ VIÑAS (bilj. 12), SALVADOR MUÑOZ VIÑAS (bilj. 12), S. MICHALSKI, Sharing Responsibility for Conservation Decisions, u: Durability and Change. The Science, Responsibility and Cost of Sustaining Cultural Heritage, Chichester, John Wiley and Sons, 1994., , iz: SALVADOR MUÑOZ VIÑAS (bilj. 12), BER NARD M. FE IL DEN, In tro duc ti on to Con ser va ti on, IC - CROM, Rim, 1979.,

5 I. Maroevi}, Spomenik kulture ili kulturno dobro. [to je primjerenije povijesti umjetnosti? Sum mary Ivo Ma ro e vi} Cul tu ral Mo nu ment or Cul tu ral Property: What is More Ap pro pri a te for Art Hi story? The term cultural monument has a long tradition in Croatia. In a way, even the be gin nings of art hi story in Cro a tia are as - sociated with it. It was conceived as a Central-European phenomenon (Denkmal) in the 19 th cen tury, at the time of the revival of interest in cultural heritage, and became an indispensable part of art-historical theory and practice, with a special momentum at the time of the Viennese School of Riegl and Dvoûak in the early 20 th century. All generations of Croatian art historians that were trained in the 20 th century ac cep ted it as a term for de no ting all si gni fi cant ar tworks in the field of history of architecture and later also urbanism, more rarely painting and sculpture. With time, the term monument heritage developed, which placed cultural monuments within the category of cultural heritage. The term cultural property was introduced in Croatia by the new Law on the Protection and Conservation of Cultural Goods, promulgated in the late 20 th century. Originally, it was a Western European concept, which prevailed in Italy (beni culturali) and Fran ce (bien culturelle), whe re as in En - gland it fe a tu red in a slightly mo di fi ed way, as»cul tu ral pro - perty,«even tho ugh the re was also a no ti on of»hi sto ric mo - nument«(monument historique). This term so ught to ex - press the cultural values of material heritage as material values. In the Croatian language, the term dobro (»good«or»property«) was associated with agriculture or maritime affairs. The introduction of that term significantly changed the attitude towards cultural heritage, placing the accent on its material rather than its spiritual value. The only tra ce of the old ter mi no logy in the new Cro a ti an law is fo und in the terms spomeni~ko svojstvo (»monument character«) and spomeni~ka renta (»monument annuity«). Determining the cultural aspect as monument character reve als the li mits of the term»property«when it co mes to the non-material values of cultural heritage, while»monument an nu ity«uses»mo nu ment«as an adjec ti ve in or der to di rect the values of cultural heritage towards economic parameters. The misunderstanding is evident. Despite the new le gal ter mi no logy, the term spomenik kulture (»cultural monument«) still appears in all contexts that spe ak of cul tu ral he ri ta ge in spa ce, both in writ ten and in spo ken va ri ant of the lan gu a ge used by the ma jo rity of con - servators and art historians. It is obvious that Croatian art history as scholarly discipline finds it hard to ac cept the chan ge of the term»cul tu ral mo - nu ment«into that of»cul tu ral property«, sin ce do ing so wo - uld deny its own tra di ti on and in ter rupt the con ti nu ity of ap - proach with respect to all those colleagues that have contribu ted to its de ve lop ment. The time will show whet her art hi - story will ac qu i es ce to the new ap pro ach, in which the ma - terial value prevails over the memorial one when it comes to cultural heritage. Ivo Maroevi} ( ) 19