RAZVOJ MEDIJSKE ODGOVORNOSTI U FUNKCIJI JAČANJA SOCIJALNE INTEGRACIJE ROMA

Transcription

1 Ulaganje u budućnost RAZVOJ MEDIJSKE ODGOVORNOSTI U FUNKCIJI JAČANJA SOCIJALNE INTEGRACIJE ROMA Projekt zagovaranja uključivanja Roma RAZVOJ MEDIJSKE ODGOVORNOSTI U FUNKCIJI JAČANJA SOCIJALNE INTEGRACIJE ROMA Ulaganje u budućnost Europska unija VLADA REPUBLIKE HRVATSKE Ured za Udruge Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda Europska unija VLADA REPUBLIKE HRVATSKE Ured za Udruge Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda ISBN

2 Institut STINE, Split, Hrvatska RAZVOJ MEDIJSKE ODGOVORNOSTI U FUNKCIJI JAČANJA SOCIJALNE INTEGRACIJE ROMA Projekt zagovaranja uključivanja Roma Projekt Projekt zagovaranja uključivanja Roma ( Roma Inclusion Advocacy Project ) je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda kroz program darovnice Podrška programima organizacija civilnoga društva u području zagovaranja i motivacije za društveno isključene skupine. Ova publikacija izdana je uz financijsku potporu Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost izdavača Instituta Saveza za tranzicijska istraživanja i nacionalnu edukaciju Institut STINE i ne može se ni pod kojim okolnostima smatrati da odražava stav Europske unije. Ulaganje u budućnost Europska unija VLADA REPUBLIKE HRVATSKE Ured za Udruge

3 Izdavač: Institut Saveza za tranzicijska istraživanja i nacionalnu edukaciju - Institut STINE Split Šetalište Bačvice 10 Hrvatska Za izdavača: Stojan Obradović Urednik: Stojan Obradović Autori: Antun Brađašević, Srđan Dvornik, Stjepan Malović, Ljubomir Mikić, Radenko Udovičić, Gordana Vilović Oblikovanje i tisak: ARAK PRINTING, Omiš Naklada: 400 Split, CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK (497.5=214.58) (497.5=214.58) RAZVOJ medijske odgovornosti u funkciji jačanja socijalne integracije Roma : projekt zagovaranja uključivanja Roma / <autori Antun Brađašević... <et al.> ; urednik Stojan Obradović>. - Split : Institut Saveza za tranzicijska istraživanja i nacionalnu edukaciju - Institut STINE, Bibliografija uz svaki rad. ISBN Brađašević, Antun Toni 2. Obradović, Stojan I. Romi -- Socijalna integracija -- Hrvatska

4 SADRŽAJ Uvod... 5 Stjepan Malović MEDIJI U BORBI ZA OSTVARIVANJE MANJINSKIH PRAVA - KAKO MEDIJSKI SENZIBILIZIRATI VEĆINSKU JAVNOST ZA ROMSKA PITANJA... 7 Gordana Vilović ULOGA I MOGUĆNOSTI MEDIJA U PREVLADAVANJU DRUŠTVENIH PREDRASUDA O ROMIMA Radenko Udovičić KAKO KORISTITI MEDIJE ZA PREZENTIRANJE ROMSKIH INTERESA I POTREBA Srđan Dvornik DIREKTNI I INDIREKTNI OBLICI DISKRIMINACIJE ROMSKE POPULACIJE I METODE ANTIDISKRIMINACIJSKE BORBE Ljubomir Mikić PRIKUPLJANJE INFORMACIJA I PODATAKA O ROMSKOJ POPULACIJI ZA POTREBE UNAPRJEĐENJA MEDIJSKOG PREZENTIRANJA I JAVNOG ZAGOVARANJA Antun Brađašević MOGUĆNOSTI LOKALNIH RADIO STANICA U RAZVOJU MEDIJSKIH PROJEKATA O NACIONALNIM MANJINAMA Kazalo o autorima

5

6 5 Uvod Publikacija RAZVOJ MEDIJSKE ODGOVORNOSTI U FUNKCIJI JAČANJA SOCIJALNE INTEGRACIJE ROMA sastavni je dio Projekta zagovaranja uključivanja Roma koji je financijski podržan sredstvima programa Instrumenta pretpristupne pomoći Europske unije (IPA 2007). Projekt u periodu od veljače do srpanja provodi Institut STINE zajedno s svojim partnerskim organizacijama Centrom za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć iz Vukovara (koji je ujedno i glavni nositelj projekta) te romskom udrugom Luna iz Belog Manastira. Projekt zagovaranja uključivanja Roma usmjeren je na Rome kao jednu od najisključenijih i najdiskriminiranijih društvenih skupina u Republici Hrvatskoj. Projektom se teži doprinijeti poboljšanju općeg socio-ekonomskog položaja romske zajednice putem jačanja kapaciteta romskih organizacija civilnoga društva (OCD) te osposobljavanjem predstavnika romske zajednice za aktivno sudjelovanje u procesima praćenja i zagovaranja socijalnog uključivanja Roma. Projekt se sastoji od tri osnovne komponente: (1) Razvoj kapaciteta romskih organizacija civilnog društva (OCD) i predstavnika zajednice za praćenje i zagovaranje; (2) Praćenje i zagovaranje usmjereno na provedbu mjera za uključivanje Roma; te (3) Vidljivost tema i pitanja uključivanja Roma u Hrvatskoj. Za provedbu komponente 3 Vidljivost tema i pitanja uključivanja Roma u Hrvatskoj zadužen je Institut STINE. Kroz ovu komponentu je planirano da se na lokalnim radio stanicama u županijama u kojima se provodi projekt organizira produkcija kontakt radio emisija kroz koje bi se široj javnosti nastojala prezentirati problematika socio-ekonomskog položaja i uključivanja Roma, istaknuti značaj rješavanja postojećih problema, kako za romsku populaciju, tako i za određenu lokalnu sredinu i širu zajednicu uopće te senzibilizirati javnost kako bi pružila potporu njihovom rješavanju. Dakle, u ovom djelu se želi doprinijeti promijeni uobičajne medijska paradigma kada su u pitanju nacionalne manjine te potaknuti snažniji interaktivni odnos šire javnosti i manjinskih (u ovom slučaju posebno romskih) problema. Kao jedno od ključnih polazišta ovaj projekt ističe potrebu da u procesu socijalne integracije Romi trebaju biti ne samo objekt već i subjekt tog procesa pa tako i njegovog medijskog djela. Stoga je kao svojevrsni novum medijske komponente ovog projekta predviđeno da uz lokalne novinare kao suvoditelji i sukreatori u planiranim emisijama sudjeluju i predstavnici Roma, odnosno romske zajednice iz određene lokalne sredine. U cilju medijskog osposobljavanja za produkciju ovih emisija provoditelji projekta organizirali su dvodnevni edukativni seminar (Zagrebu, 9.i 10. svibnja

7 6 Uvod 2014.) na kojem su predavači bili naši poznati medijski stručnjaci i eksperti koji se bave problematikom nacionalnih manjina i medija. Upravo na osnovu održanog seminara pripremljen je i tiskan ovaj edukativni priručnik za trajno osposobljavanje novinara u lokalnim medijima za kvalitetnije medijsko praćenje romskih tema te romskih aktivista za kvalitetnije nastupe i rad u medijima. Kroz seminar i priručnik obrađene su sljedeće teme: Mediji u borbi za ostvarivanje manjinskih prava - Kako medijski senzibilizirati većinsku javnost za romska pitanja Uloga i mogućnosti medija u prevladavanju predrasuda o Romima Kako koristiti medijske kanale za promociju romskih interesa i potreba Metode i izvori prikupljanja relevantnih podataka o romskoj populaciji i njihovim problemima za potrebe medijskog prezentiranja i javnog zagovaranja Direktni i indirektni oblici diskriminacije romske populacije i metode antidiskriminacijske borbe Mogućnosti lokalnih radio stanica u razvoju medijskih projekata o nacionalnim manjinama - Što treba znati o pripremi i vođenju radio emisija o problematici nacionalnih manjina Vjerujemo da elaboracija ovih tema može značajno pomoći i medijskim djelatnicima i romskim aktivistima u informiranju i osvješćivanju šire javnosti o romskim problemima i tako doprinijeti uspješnijem procesu socijalne integracije Roma što svakako predstavlja veliku dobrobit za romsku manjinu, ali ništa manju i za ukupnu društvenu zajednicu.

8 7 Stjepan Malović MEDIJI U BORBI ZA OSTVARIVANJE MANJINSKIH PRAVA - KAKO MEDIJSKI SENZIBILIZIRATI VEĆINSKU JAVNOST ZA ROMSKA PITANJA Mediji i dalje ne uvažavaju prava nacionalnih manjina; Pogrdni naziv Ciganin može se još uvijek naći kako u hrvatskim, tako i u medijima susjednih zemalja; Senzibiliziranje masovnih medija za nacionalne manjine i posebno Rome dug je, težak i složen proces, a taj se proces ne može ostvariti ako se ne zna kako funkcioniraju mediji i novinarstvo; Jesmo li zadovoljni kako mediji izvještavaju u cjelini, a posebno kako izvještavaju o manjinama te pogotovo o Romima? Jesu li mediji zadovoljni kako ih ocjenjuje javnost, pogotovo manjine pa i Romi? Jesu li novinari zadovoljni prostorom koji im urednici daju kako bi izvještavali o manjinama, a pogotovo o Romima? Nitko zadovoljan,a izvještavati se mora; Svrha informiranja o djelatnostima nacionalnih manjina nije promoviranje njihovih vodećih ljudi, već širenje informacija o djelatnosti pripadnika nacionalnih manjina; Komuniciranje je suvremeno rješenje za senzibiliziranje javnosti o pitanjima nacionalnih manjina. Svi imamo predrasude. Većina nas je neinformirana ili poluinformirana. Zablude i stereotipe moguće je rušiti samo pravodobnom i istinitom informacijom; Masovni mediji su kanal kojim se poruke šalju najširoj javnosti; Svi sudionici u procesu masovnog komuniciranja ne mogu djelatno sudjelovati u njemu ako ne učine napor kako bi bolje upoznali sve zakonitosti masovnog komuniciranja i kako bi s čimbenicima toga sustava uspostavili dijalog; Pronalaženje tema koje imaju vrijednost vijesti, a mogu predstavljati Rome u pravom svijetlu, nije samo dužnost novinara, već i zadaća Roma, čiji predstavnici (glasnogovornici) mogu promijeniti strukturu informiranja; Razvoj digitalne tehnologije doveo je do nove paradigme masovnog komuniciranja u kojem komuniciranje više nije jednostrano kao kod klasičnih medija, a to je još neosviješćeno kod manjina, poglavito Roma; Društvene mreže, iako imaju i svoju tamnu stranu, razbijaju getoizaciju manjina unutar uređivačke sheme klasičnih medija; Svaka udruga može, korištenjem društvenih mreža, promovirati svoju djelatnost. Tako i Romi mogu svoju djelatnost prezentirati na odgovarajući način putem društvenih mreža; Uključivanje u društvo jednim dijelom ide i putem masovnog komuniciranja. To Romi jednostavno moraju iskoristiti na najbolji način, počevši s novinama, ali i otvarajući novo, uzbudljivo i efikasno područje društvenih mreža;

9 8 Stjepan Malović Uvod Mediji su od izuzetnog značaja za širenje informacija, ali i stvaranje javnog mnijenja o nekom događaju, pojavi ili skupini ljudi, pa i pojedincu. Bez medija se ne može doprijeti do šire javnosti. Kako senzibilizirati masovne medije da o Romima, njihovom životu, dostignućima, vrijednostima, sposobnim i uspješnim pojedincima javnost sazna pravu informaciju? To je dug, težak i složen proces, u kojem svi moraju sudjelovati, otvorena srca i uma. Ali, taj se put ne može ostvariti ako se ne poznaje kako funkcioniraju mediji i novinarstvo. Svrha ovog teksta je da se barem malo upoznamo s načinom djelovanja novinara i medija, kako bi Romi mogli biti prezentirani bez predrasuda, odnosno na temelju podataka, ali i razumijevanja te tolerancije. Crne novinske stranice ili časno je zvati se Ciganin Koja je društvena vrijednost crnog Ciganina? Visoka, sudeći prema izjavi Davora Šukera, jednog od najboljih svjetskih nogometaša i aktualnog predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza (HNS), objavljenoj veoma bombastično u Jutarnjem listu. Naslov se razvukao preko dvije stranice, a crni se Ciganin tamo lijepo smjestio u samom središtu novina. Citirajmo: Davor Šuker je, naime, stojeći u kafiću među masom ljudi iznenada počeo mahati rukama žureći se da presretne Peru Skansija, pomoćnika za sport ministra Željka Jovanovića. Nakon što je uspio u svojem naumu, Skansiju je, prepričali su svjedoci, poručio sljedeće: Dopustit ćemo i crnom Ciganinu da uruči Rabuzinovo Sunce pobjedničkoj momčadi, ali dok sam ja predsjednik Saveza, Jovanović to neće moći učiniti. 1 Vrlo jasno i nedvosmisleno. Cinik bi, ipak, pitao je li to Šuker smatra da su crni Cigani vrjedniji od ministra za znanost, obrazovanje i sport, ili pak ministar vrijedi manje od crnog Cigana. Jer, crni Ciganin je jedan od vrlo pogrdnih naziva koji se koriste u svakodnevnom govoru. Šalu na stranu, ovo je jedna od najgorih mogućih izjava kojima se vrijeđa nacionalna manjina i koja ima vrlo negativne reperkusije, tim više jer ju je tako objavio jedan od vodećih nacionalnih dnevnih listova, ne ogradivši se ni zarezom od uvrede i zato jer Šuker, u svojstvu predsjednika HNS-a pripada FIFA-i, svjetskoj nogometnoj organizaciji, koja se vrlo snažno bori protiv rasizma na nogometnim terenima. Zar nas onda čudi skandiranja s polupraznih tribina nogometnih stadiona u Hrvatskoj, gdje se huče tamnoputim igračima, skandira Ćiro, pederu, a Cigane, Cigane! spada u benignije uvrede. Vrijeđanje je, obično, batina s dva kraja, pa je nekoliko dana kasnije utakmica Dinamo-Rijeka, na kojoj je Dinamo slavio osvojeno prvenstvo, prekinuta zbog 1

10 Mediji u borbi za ostvarivanje manjinskih prava... 9 uvredljivih povika s tribina. Meta su bili HNS i Zdravko Mamić. Šuker je negodovao zbog takvog ponašanja navijača, zaboravljajući da je i on, nekoliko dana ranije, vrijeđao. Nogometni stadioni su mjesto na kojem se raspiruje mržnja pa hrvatski stadioni nisu izuzetak. U susjednoj Italiji navijači su skandirali Siniši Mihajloviću, nekadašnjem selektoru Srbije, a sada treneru Sampdorije, Siniša zingaro. Tako nam to prenose banjalučke Nezavisne novine, ne ograđujući se ni jednom riječju. 2 Kada mediji prenose ovakve nemile incidente, onda pokazuju i to veoma rijetko, razumijevanje za one kojima se skandira, ali ne i prema Ciganima, Zingarima, pederima i sličnim manjinskim skupinama. Upotreba naziva Rom umjesto Ciganin zaživjela je u dijelu javnosti, službenim dokumentima, u tekstovima koji vode računa o poštovanju ljudskih prava, ali u svakodnevnom govoru, a i u medijima, Cigani su prisutni. Novinari koriste taj naziv kada hoće istaknuti neke negativne pojave vezane uz Rome. Tako E-novine objavljuju tekst pod naslovom Nisu Romi krivi što su Hrvati cigani. Podnaslov teksta glasi: Obitelj Džanija će nadam se pronaći svoju sreću, jer su oni najmanje krivi što su Hrvati cigani, komentirao je tajnik splitskog SDP-a Hrvoje Kolić najnoviji slučaj diskriminacije Roma u Škabrnji. Njegov tekst objavljen na stranicama Dišpeta, fanzina Foruma mladih SDP-a, u kojem je komentirao najnovije slučajeve diskriminacije Roma u općini Škabrnja od strane načelnika te općine, prenio je portal Net.hr. 3 Vidimo da je nekoliko medija prenosilo ovu informaciju. U većini slučajeva korišten je u tekstu korektan naziv Rom, ali je pogrdni naziv Ciganin Hrvoje Kolić pripisao Hrvatima! Stilska figura koja je postigla svoj cilj. A i autori koji imaju veće pretenzije od pukog izvještavanja vrlo rado posegnu za izrazom Ciganin kako bi pojačali efekt svojih stavova. Time pojačavaju svoj stav i apsurdnost pogrdnih naziva. Cigani kradu djecu naslov je kolumne Milana Čolića, mirovnog aktiviste iz Srbije koji je napisao vrlo zanimljiv komentar slučaja plave djevojčice pronađene u romskom naselju u Grčkoj. Njegov tekst prenosi news portal Doznajemo i dodaje podnaslov Kako smo na slučaju `bijelog anđela` još jednom nahranili rasizam! Čolić opisuje stereotipno poimanje prljavog i zapuštenog romskog naselja. Sve je to u redu, kaže on i nastavlja: Ali, odjednom, iz jedne kartonske kuće promoli se glava nekog deteta! Ali ne običnog deteta. Deteta bele puti, plave kose i plavih očiju. Vrlo neobičnog deteta za ovo naselje. To je zabrinulo ove ljude. Zato napraviše DNK analizu i

11 10 Stjepan Malović ustanoviše da ne postoji šansa da je to biološko dete ljudi koji se predstavljaju kao njegovi roditelji.. Sve se poklopilo. Cigani kradu decu. Cigani su ukrali dete, najverovatnije još kao bebu, držali ga u jezivim uslovima, terali ga da prosi. Belo dete. Belog Anđela. 4 Priča je poznata i odvija se dalje u ružnom svjetlu krađe djece, trafickinga i slično. Ali, u analiziranom je tekstu važno što autor efektno koristi kako pogrdni izraz tako i kontrapunkt bijelo-crno, crna Romska i bijela ne-romska djeca. Naziv Ciganin koristi se i kada se želi promovirati nacionalna trpeljivost i razumijevanje prema različitostima. Elvis Kralj, borac za ljudska prava, kako se potpisao u tekstu objavljenom u novinama Međimurje pod naslovom Kad Ciganin ukrade kokoš, nisu svi Cigani krivi piše: Poštovani građani lijepog nam Međimurja, obraćam vam se ovim putem u namjeri i s pravom da dam svoj osobni pogled i demantiram osobni pogled cijenjene nam gospođe Željke Drljić, objavljen u međimurskim županijskim novinama pod naslovom Nije segregacija, nego romski teror. Prema njenom scenariju Romi su u ovoj županiji svakodnevni nasilnici, izgrednici, kriminalci ili ti drugim riječima najveće zlo ovoga svijeta. Spominje stotine pokradenih i oštećenih ljudi ovoga kraja, a koje su pokrali Romi. Isto tako kalkulira i navodi da po statistici kriminaliteta postoji naznaka da su Romi krivi za većinu kriminala počinjenog u ovom kraju. Osobno sam uvrijeđen natpisom u novinama iz činjenice da ovaj članak kategorizira sve Rome kao u prošla vremena kad bi Ciganin ukrao kokoš, svi su Cigani bili krivi. 5 Nisu samo u nas uobičajeni pogrdni nazivi za Rome. U susjednoj nam Mađarskoj jedan je član vladajuće stranke rekao: Cigani su životinje koje treba istrijebiti!. Ovu, vrlo ružnu izjavu, koja je imala veliki odjek, prenosi nam www. dnevno.hr iz mađarskih izvora na ovaj način: Skandalozan članak koji je osvanuo u mađarskim novinama Magyar Hirlap, a čiji autor Zsolt Bayer poziva na uništavanje ciganskih životinja, izazvao je lavinu negativnih reakcija, javlja Politics.Hu. 6 Negativni tekstovi i nacionalistički ispadi šire se cijelim svijetom i doživljavaju osude sa svih strana. To su pozitivni aspekti medijske pažnje, ali ostavlja se otvorenim pitanje zašto mediji toleriraju takve ispade i zašto ponavljaju pogrdne izraze? Je li to zato što žele biti vjerodostojni, ili pak žele takvim izrazima privući

12 Mediji u borbi za ostvarivanje manjinskih prava pažnju onog dijela konzumenata medija koji imaju takve stavove i iskazuju ih na nogometnim stadionima, napadima na gay pride parade i slično. Kako mediji djeluju i kako funkcionira masovno komuniciranje? Stoga je važno upoznati se s nekim zakonitostima medijske produkcije. Kako vijesti nastaju i što je profesionalni novinarski standard? Većina konzumenata medija nema o tome jasnu predodžbu, iako dnevno konzumiraju medije. Jesmo li zadovoljni kako mediji izvještavaju u cjelini, a posebno kako izvještavaju o manjinama i pogotovo o Romima? Jesu li mediji zadovoljni kako ih ocjenjuje javnost, pogotovo manjine pa i Romi? Jesu li novinari zadovoljni prostorom koji im urednici daju kako bi izvještavali o manjinama, a pogotovo o Romima? Nitko zadovoljan, a izvještavati se mora. Masovni mediji i novinarstvo je poput nogometa: svi znaju bolje od Nike Kovača kako bi trebala igrati hrvatska reprezentacija, ali ne znaju igrati ni na dva mala gola. Nezadovoljstvo je prisutno, ali nema odgovora na pitanje što bi bilo dobro. S jedne strane, kada se radi o nama osobno, onda tražimo najviše novinarske standarde i poštovanje svih ljudskih prava. A onda otvorimo novine ili magazine na stranici s tračevima, gledamo emisije o tome što rade poznate osobe ili celebovi kako smo ih nazvali. Zaboravljamo velike ideje, ljudska prava i slične stvari, a zanima nas tko je koga i s kim. U medijima prvo gledamo senzacije i tračeve, a nezadovoljni smo što ne objavljuju da je održana godišnja skupština udruge Roma, koja nije baš i bila nešto posebno. Zašto bi to zanimalo mene, kada vas zanima najnoviji Severinin dekolte? Do sada smo bili suočeni s masovnim komuniciranjem koje se, prema njemačkom teoretičaru masovnog komuniciranja Maletzke-u, odvija putem medija, indirektno i s vremenskim odmakom. 7 Riječ je o klasičnim medijima, gdje je komunikator novinar koji kreira poruku koja se šalje primateljima. Masovni mediji su kanal kojim se poruka širi do velikih masa. Ta komunikacija je indirektna, što je paradoks. Komuniciranje znači da primatelj i pošiljatelj poruke mogu izmjenjivati misli i stavove putem povratne sprege. Međutim, u medijima nema toga. Novinari napišu, urednici objave, a konzumenti medija prihvate poruku. Ako nisu zadovoljni, mogu napisati pismo čitatelja, nazvati redakciju, u najboljem slučaju, ako neka radio ili TV emisija otvori telefone, možda mogu kazati svoju misao.na kraju, to je ipak jednostrano informiranje. 7 Kunczik, M i Zipfel, A.: Uvod u publicističku znanost i komunikologiju, FES, Zagreb, 1998, str. 25

13 12 Stjepan Malović Poruka se, dakle, šalje jednostrano, ali i s određenim vremenskim odmakom. Ako govorimo o novinama, to je razumljivo, jer je potrebno vrijeme da se novine naprave, tiskaju i distribuiraju do čitatelja. Ali i suvremeni elektronički mediji, koji izravno emitiraju program u eter, imaju vremenski odmak. Naime i zvuk i svijetlo putuju i to različitim brzinama pa se to najbolje uočava kada na TV imamo javljanje uživo. Urednik iz studija postavi pitanje, a na ekranu vidimo osobu kojoj je pitanje postavljeno kako napeto iščekuje da čuje o čemu je riječ. On je već vidio na ekranu kako se pitanje postavlja, ali zvuk je sporiji od slike pa mu treba neko vrijeme da dođe do te osobe, koja se odjednom ozari i sva sretna počinje odgovarati na pitanje. Međutim, razvoj digitalne tehnologije doveo je do nove paradigme masovnog komuniciranja, gdje su svi komunikatori. Novi mediji, a naročito društvene mreže, omogućuju doslovce svakome da postane komunikator i šalje svoju poruku primateljima, koji mogu odmah reagirati i u povratnoj poruci iznijeti svoj stav ili novu informaciju. To više nije jednostrano komuniciranje kao kod klasičnih masovnih medija. Stoga komuniciranje moramo promatrati iz aspekta nove paradigme masovnog komuniciranja, što se vrlo malo primjenjuje kod manjina, poglavito Roma. Vijest i njena vrijednost Ali, vratimo se na neko vrijeme klasičnim medijima kako bi mogli objasniti što je vijest i kako novinari izvještavaju o događajima. Utvrdit ćemo što je vijest i kako se selekcioniraju događaji te koja su osnovna mjerila vrijednosti vijesti. Novinar reagira na događaj. Postoji čitava mreža izvora informacija koja redakcije obavještava o događajima. Od prometne nesreće koja se upravo dogodila na autocesti za Split, orkanskog vjetra koji odnosi krovove, konferencije za novinare predsjednika Vlade RH, ili pak tučnjave u romskom naselju. Dojavljuju se uglavnom važni događaji po raznim kriterijima vrijednosti vijesti. Postoji vječiti trokut u kojem tri vrha zauzimaju događaj, novinar i čitatelj. Oni su ravnopravni u procesu informiranja. Novinar doznaje za događaj, izvještava čitatelja o tome što je saznao. Sve počinje događajem. Novinar odlučuje kako će čitatelja izvijestiti, ne robujući nikome, već donosi odluke u skladu s koncepcijom lista i ciljanom publikom. Novinari sve rade zbog čitatelja, slušatelja i gledatelja. Oni su, uostalom, svrha njihova postojanja. Nitko ne zna kako će oni reagirati na novinski prilog. Čitatelja može privući naslov, ali možda i neki okvir, fotografija, pa čak i bezvezna rečenica usred teksta, glazbena pozadina ili video zapis. A može samo nastaviti listati novine, prčkati po daljinskom i surfati programima, bez ikakvog cilja. Informaciju o Romima, koja je za njih veoma važna, možda ne će ni pogledati, već će ga zanimati nešto posve drugo.

14 Mediji u borbi za ostvarivanje manjinskih prava Novinar piše vijest. Vijest je temeljni oblik novinarskog izražavanja. Postoji mnogo definicija vijesti pa tako kažu da definicija ima koliko i ljudi koji to pokušavaju učiniti, kako kaže američki profesor novinarstva William Hartman. 8 Jedna od prihvatljivih definicija jest da je Vijest pravodoban izvještaj o događaju, činjenicama i stajalištima koja zanimaju iznimno mnogo ljudi. 9 Willard Bleyer, veteran novinarstva dodaje da je najbolja vijest koja zanima najveći broj ljudi, a američki TV novinar John Masterman kaže da je vijest rastezljiva. Ne kao žvakaća guma. Ona je rastezljiva kao gumica na vrhu nove grafitne olovke. Ima onaj gorak okus. Jedak. Kao bačva viskija, loš zadah iz usta i kuhana bijela repa. A Curtis MacDougall ističe da se dnevno zbiva tisuće događaja koji su potencijalne vijesti. Oni ne postaju vijest dok netko ne odluči da jesu vijest. A to čine novinari. To je kruta realnost klasičnih medija. Možemo mi misliti da je ono što radimo jako važno, kako za našu sredinu, tako i za širu javnost, ali ako novinari to ne prepoznaju, onda javnost o tome ne će ništa saznati, jer novinari nisu napisali vijest. Kadkad je to vrlo gorka spoznaja pa su ljudi nezadovoljni što se o njima ne izvještava. Često su i gnjevni, jer se objavi vijest Rom ukrao torbicu, ali ne i nešto što je zajednica Roma učinila za uređenje svojeg naselja. Kako novinari određuju što je to vijest? Definicije su, kao što smo vidjeli, rastezljive. Vrijednost vijesti jest kriterij koji primjenjuju novinari kako bi odlučili koja je vijest najvrednija s novinarskog stajališta 10 Nisu svi događaji jednakog značenja. Urednici prema vrijednosti vijesti odlučuju hoće li je objaviti i kako će je prezentirati. Neke vijesti su važne pa su takve dobro plasirane i opširno prezentirane. Često to nazivamo šlager, udarna vijest, ili breaking news. Takav tretman dobila je vijest o tome da bi Šuker prije crnom Ciganinu dao da uruči pehar, negoli ministru sporta. Novinari i urednici imaju i neke kriterije po kojima određuju elemente vrijednosti vijesti. Jedan od najvažnijih kriterija je pravodobnost. Ako je vijest stara, ako se u njoj izvještava o nečemu od prije nekoliko dana, onda ona nema vrijednost vijesti. To i sami znamo kao konzumenti medija. A danas, kada na dlanu imamo neku spravicu koja nam omogućuje uvid u vijesti, onda je stara i vijest od jutros. News portali objavljuju i kada je vijest emitirana, pa gledamo one koje su emitirane prije 5 minuta, a za stare nas više nije briga. Drugi kriterij vrijednosti vijesti koji je važan jeste blizina. Prometna nesreća na uglu naše ulice nam je važnija od neke prirodne katastrofe tamo negdje u 8 Hartman, W.: Journalism, Laidlaw Brothers Publishers, River Forest, 1968., str Malović, S.: Osnove novinarstva, Golden Marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2005., str Malović, S.: Osnove novinarstva, Golden Marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2005., str. 189.

15 14 Stjepan Malović nekom pacifičkom arhipelagu. Treći kriterij je važnost. Vijest jednostavna mora izvještavati o važnim događajima, važnim ljudima, važnim institucijama. Može li se udruga Roma mjeriti po važnosti s Uredom Predsjednika Republike? Teško. Da bi mediji izvijestili o udruzi Roma taj događaj mora imati neke druge kriterije vrijednosti vijesti. Možda posljedice? Ili ljudski interes. Sukob je uvijek vrijednost vijesti koja joj daje veliki značaj. Uzima se u obzir i neobičnost, utjecaj tog događaja, ili pak zainteresiranost publike. Američki teoretičari Harris, Leiter i Johnson ukazuju da u prirodi događaja moraju biti: 11 Sukob (napetost, iznenađenje ) Napredak (pobjeda, postignuće) Katastrofa (razaranje, poraz) Posljedice za zajednicu Važnost (ugledne osobe) Novost (neobičnosti, čak i bizarnost) Ljudski interes (emotivna pozadina) To su, dakle, kriteriji koje poštuju novinari i temeljem kojih gledaju zadovoljava li ih događaj o kojem izvještavaju. Može se dogoditi da događaj sam po sebi i nije nešto naročito, ali se tamo našao predsjednik države, pa je time dobio na važnosti. Istini za volju, moramo kazati da u hrvatskim medijima veću važnost ima Severina od predsjednika, ali to je realnost s kojom se moramo suočiti. Stručnjaci za odnose s javnošću vrlo dobro poznaju novinarske profesionalne standarde i tako namještaju događaj. Uspješan PR-ovac tako može plasirati u medije i osrednje događaje i osrednje osobe, tvrtke ili udruge. A uspješne osobe, tvrtke ili udruge koje ne poznaju odnose s medijima teško mogu doći do javnosti. Udruge, poput romskih, teško mogu angažirati stručnjaka za odnose s javnošću, koji bi im vodio poslove odnosa s medijima. A oni sami ne poznaju dovoljno kako mediji funkcioniraju pa se ljute, s razlogom ili bez, na to kako su predstavljeni u javnosti. Uspješno komuniciranje često ovisi i o prirodnim vještinama koje neki pojedinac posjeduje. I među Romima ima vrlo dobrih komunikatora koji su se nametnuli javnosti i koji su često u medijima. Drugo je pitanje promoviraju li oni sebe ili potrebe svoje sredine. A ima pojedinaca koji ostvaruju izuzetno vrijedna dostignuća, ali su slabi komunikatori pa nitko za njih i ne zna. 11 Harris, Julian, Leiter, Kelly B., i Johson, Stanley: The Complete Reporter: Fundamentals fo News Gathering, Writing and Editing, Complete with Exercises, Macmillan Publishing Company and Collier Macmillan Publsihers, New York, London, 1985, str. 83

16 Mediji u borbi za ostvarivanje manjinskih prava Nova paradigma masovnog komuniciranja Munjeviti razvoj digitalne tehnologije u potpunosti je promijenio shvaćanje i praksu masovnog komuniciranja. Klasični masovni mediji ne mogu se nositi s internetom i svim novostima koje je donio. A digitalna oprema, od prijenosnih računala, pametnih telefona, tableta i sličnih gadgeta posve je promijenila naše komuniciranje. To su revolucionarne promjene koje još i nismo do kraja spoznali. Brzina kojom se tehnologija razvija i mogućnosti koje nam se pružaju tako su velike i tako utječu na naše živote da je to vrlo teško pratiti. Revolucionarne promjene u masovnom komuniciranju najbolje prate mlade generacije, koje to prihvaćaju posve prirodno, jer se suočavaju izravno s novim mogućnostima i ne moraju dodatno učiti kako bi shvatile načine na koji rade. Srednje i starije generacije teško prihvaćaju novitete, ali to im nije olakšavajuća okolnost. Nitko ne može biti izvan novih komunikacijskih putova. Pitanje je samo što i kako će koristiti. Osnovna i najveća promjena je u shvaćanju uloge pošiljatelja poruke. Klasična teorija masovnog komuniciranja kaže da komunikator, pošiljatelj poruke, kreira poruku, šalje je nekim kanalom (masovnim medijima). Poruka stiže do primatelja poruke, koji može, povratnom spregom, reagirati na nju. Ovaj teorijski model masovnog komuniciranja utjecao je i na mogućnosti komuniciranja. Kanal, masovni mediji, postale su globalne medijske korporacije koje vladaju svijetom i bitno utječu na sliku svijeta u očima običnog čovjeka. Komunikatori, pošiljatelji poruke, vrhunski su profesionalci, novinari, stručnjaci za odnose s javnošću i slično. Primatelji su bili brojna, amorfna, neorganizirana masa, kojom se lagano dalo manipulirati. Ovo zlatno doba masovnog komuniciranja nepovratno je iza nas. Današnja računalna tehnologija omogućuje svakome da bude komunikator. Kreiranje poruke nije više monopol raznih profesionalaca, kao što su to novinari. Svatko iz svog džepa može izvaditi smartphone, snimiti fotografiju ili video, napisati neki tekst i to poslati redakciji masovnih medija. To se prozvalo građanskim novinarstvom (citizen journalism). Danas mediji objavljuju veliki broj poruka koje su s nekog događaja poslali građani novinari. Prve vijesti o napadu terorista na londonsku podzemnu željeznicu poslali su u svijet upravo građani novinari. Profesionalnih novinara je premalo da bi pokrili svaki događaj upravo u trenutku kada se nešto zbiva. A građana uvijek ima i svaki može poslati poruku. Međutim, građansko novinarstvo još uvijek nije donijelo neke revolucionarne promjene, jer su se građani novinari samo uključili u postojeći sustav masovnog komuniciranja. Redakcije su još uvijek te koje odlučuju što i kako će se nešto objaviti. Pravu revoluciju u masovnom komuniciranju pokrenule su društvene mreže na internetu. To je bila inicijalna mogućnost da se stvori sasvim novi

17 16 Stjepan Malović način komuniciranja među ljudima. Nema više klasične sheme masovnog komuniciranja. Svi smo mi postali komunikatori. Nitko nam ne može zabraniti slanje poruke i utjecati na njen sadržaj. Svi mogu sudjelovati u društvenim mrežama kako žele. Samo je njihova kreativnost granica mogućnosti. Društvene mreže omogućuju izravno slanje poruke brojnim primateljima. I, nije bitno je li to Facebook, Twitter, LinkedIn, ili bilo koja druga, postojeća ili novostvorena društvena mreža. Jer, društvena mreža je novi, moćni komunikacijski kanal koji nitko ne kontrolira, a omogućuje da se doslovce čuje svaki glas. Znanje i sposobnost kreiranja poruke je od osnovnog značaja. Uspješna poruka dopire do većeg broja korisnika, a ovisna je o kvaliteti i je li pogođen senzibilitet primatelja. Mreže su pune primjera kako događaji, koje u klasičnim medijima nikada ne bi zabilježili, dobivaju planetarnu vrijednost. Čak i video zapis na nadzornoj kameri može biti korišten za kreiranje poruke, kao što je to bilo s mačkom koja je obranila dječaka iz svoje kuće od nasilnog susjedova psa. Paradigmatičan je primjer planetarnog uspjeha video zapisa dvojice mladih hrvatskih čelista, kasnije poznatijih kao 2Cellos. Njihov video spot je osvojio svijet i oni su započeli uspješnu međunarodnu karijeru. Uspjeh, koji se mjeri gledanošću, tj. brojem klikova, ovisi o tome jesmo li uspjeli privući pažnju nekoliko osoba ili pak milijuna diljem cijelog svijeta. Broj klikova je presudan. To je nedvosmislen rezultat. Poruka koju klikne mali broj ljudi nije naišla na odjek i nije uspješna. Nezamislive mogućnosti se otvaraju običnim ljudima. Internet i sve njegove inačice otvaraju sasvim novi svijet u kojem klasični mediji više nemaju onu negdašnju ulogu. Nema moljakanja urednika i novinara, njihova uloga je minorizirana, a važna je samo vlastita kreativnost. Nema ni velikog investiranja: računalo ili smartphone su sasvim dovoljni, te neka jeftina pretplata za pristup mreži. Možemo li izbjeći društvene mreže? Voljeli li ih ili mrzili, one su tu i ne možemo im pobjeći. Svatko mora donijeti odluku kako će koristiti društvene mreže. Dobre strane društvenih mreža jednako su prisutne kao i loše strane. Svaka udruga može, korištenjem društvenih mreža, promovirati svoju djelatnost. Pa tako i Romi mogu svoju djelatnost prezentirati na odgovarajući način putem društvenih mreža. Mladi naraštaj nije potrebno ni posebno educirati, jer se svi služe računalima, pametnim telefonima te su uključeni u razne društvene mreže. Društvene mreže razbijaju i getoizaciju manjina unutar uređivačke sheme klasičnih medija, koji su uveli specijalizirane rubrike za manjine, pa jednom tjedno objave nešto. Te emisije ili rubrike su, najčešće, profesionalno vrlo korektno napravljene,

18 Mediji u borbi za ostvarivanje manjinskih prava ali to gleda ili čita samo usko usmjerena populacija, a sadržaj je prilagođen potrebama čimbenika pojedinih manjinskih asocijacija, a ne stvarnom životu. Društvene mreže se može koristiti za raznorazne sadržaje sada i u svakom trenutku, a ne čekati kada će doći na red specijalizirana emisija za manjine. Starije generacije su, prirodno, nepovjerljive prema takvoj vrsti informiranja i preferiraju klasične medije. Nisu ni posve u krivu, jer je TV još uvijek najpopularniji izvor informiranja u našoj zemlji. Ali, rasprostranjenost društvenih mreža se nezadrživo širi i pitanje je vremena kada će one biti platforma na kojoj ćemo konzumirati sve medije. Zato je od krucijalne važnosti još danas primijeniti takvu strategiju odnosa s javnošću u kojoj se maksimalno koriste društvene mreže. Međutim, društvene mreže imaju i svoju tamnu stranu. S obzirom da kontrole nema, onda se na njima mogu naći svakojaki sadržaji. Manipulacija i širenje neistina sastavni su dio društvenih mreža, koje je teško iskorijeniti i još teže suzbiti. Zabilježen je čitav niz negativnih primjera korištenja mreža, gdje su, na primjer, zlonamjerni pojedinci objavljivali ružne priče o djevojkama iz njihove sredine. Ocrnjivanje, manipulacija pa i laži svjetska su pojava na internetu pa se u društvu vodi sve više računa kako da se takvim negativnostima stane na kraj. Mreža je slobodna, pa se može na njoj pojaviti informacija od koje se čelnicima udruga diže kosa na glavi. Primjer: Posvađali su se članovi neke udruge oko trošenja novca. Klasični mediji će teško to saznati ili će im ta informacija biti nevažna, pa je ne će objaviti. Ali, jedan nezadovoljnik iz udruge će odmah to rastrubiti po Facebooku. Prije je mogao samo iskazati svoje nezadovoljstvo na sjednici, ali sada ide u javnost. Niste se ni osvijestili, a problem je tu i treba znanja i vremena da se otklone negativnosti. Društvene mreže imaju veliku moć, mogu biti neizmjerno korisne, ali mogu i nanijeti nepopravljive štete. Zbog toga je važno da udruge poput romskih posvete pažnju toj vrsti informativnog kanala, uključe mlade i sposobne članove, koji će ih znati koristiti na najbolji mogući način. Senzibiliziranje javnosti Svrha informiranja o djelatnostima nacionalnih manjina nije promoviranje vodećih ljudi, već širenje informacija o djelatnosti pripadnika manjine. Samo dobrim informiranjem će se promijeniti negativni stereotip kako o Romima, tako i o ostalim različitostima. Više tolerancije i razumijevanja neophodno je u suvremenom društvu. Nisu svi džepari Romi, niti su svi Hrvati akademici. Zablude i stereotipe moguće je rušiti samo pravodobnom i istinitom informacijom. Komuniciranje je suvremeno rješenje za senzibiliziranje javnosti o pitanjima nacionalnih manjina. Svi imamo predrasude. Većina nas je neinformirana ili

19 18 Stjepan Malović poluinformirana. Koji put je iznenađujuće bolna spoznaja kako malo znamo jedni o drugima pa čak i u uskim, malim sredinama gdje različitosti jedva da i postoje, a kamoli u složenim društvenim zajednicama suvremenog svijeta. Međutim, taj svijet je prisiljen živjeti u zajednici, u kojoj globalno zatopljenje pogađa sve, gdje gospodarska kriza pogađa sve, a gdje je međusobno uvažavanje potreba svakog od nas. Zajednički cilj je ostvarivanje tolerancije, što je nemoguće bez adekvatnog komuniciranja. Ukazivali smo na karakteristike masovnog komuniciranja koje su ključne u stvaranju javnog mnijenja i boljeg razumijevanja među ljudima. Svi sudionici u procesu masovnog komuniciranja ne mogu djelatno sudjelovati u njemu ako ne učine napor kako bi bolje upoznali sve zakonitosti masovnog komuniciranja i kako bi sa čimbenicima tog sustava uspostavili dijalog. Mediji nisu baš uvijek upoznati s nekim specifičnostima Romske zajednice, kao što Romi ne znaju kako djeluju mediji i novinarstvo. Komunikacija među njima ne može štetiti, već upravo suprotno, može poboljšati međusobno razumijevanje. Na radnim sastancima treba otvoreno razgovarati o tome kako pristupiti izvještavanju o Romima, ne ugrožavajući nezavisnost novinara i slobodu medija Pronalaženje tema koje imaju vrijednost vijesti, a mogu predstavljati Rome u pravom svjetlu, nije samo dužnost novinara, već i zadaća Roma, čiji glasnogovornici mogu promijeniti strukturu informiranja. Edukacija je ključna riječ. Potrebno je educiranje Roma za glasnogovornike, a novinare za izvještavanje o manjinama. U Mađarskoj se educiraju Romi novinari, koji se zapošljavaju u medijima. I to je svojevrsna getoizacija. Novinar-Rom nije bolje rješenje od novinara ne-roma. Novinari moraju znati kako izvještavati o Romima i koje su teme značajne. Pritom Rome ne treba ni izdvajati, ali ni zanemarivati. Javnost očekuje informacije o Romima, kao što očekuje informacije o dobrovoljnim vatrogasnim društvima ili Crvenom križu. Kao što nema posebne emisije o radu vatrogasaca, tako ne treba ni posebne emisije o Romima, ali o njihovoj djelatnosti treba adekvatno izvještavati. Uključivanje u društvo jednim dijelom ide i putem masovnog komuniciranja. To Romi jednostavno moraju iskoristiti na najbolji način, počevši s novinama, ali i otvarajući novo, uzbudljivo i efikasno područje društvenih mreža.

20 Mediji u borbi za ostvarivanje manjinskih prava Literatura Hartman, W.: Journalism, Laidlaw Brothers Publishers, River Forest, Kunczik, M i Zipfel, A.: Uvod u publicističku znanost i komunikologiju, FES, Zagreb, Malović, S.: Bogatstvo različitosti, ICEJ i Sveučilišna knjižara, Zagreb, Malović, S.: Osnove novinarstva, Golden Marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, Mrežni izvori

21 20 Gordana Vilović ULOGA I MOGUĆNOSTI MEDIJA U PREVLADAVANJU DRUŠTVENIH PREDRASUDA O ROMIMA Romi su najranjivija nacionalna manjina; Svako društvo ima predrasude; Mediji imaju ogromnu važnost kao glavni akteri u kreiranju društvene slike o romskoj zajednici ; Diskriminacija romske nacionalne manjine u medijima postala je toliko uobičajna da je običnim građanima gotovo nemoguće shvatiti da se radi o diskriminaciji; Današnja medijska situacija u Hrvatskoj nije poticajna za ozbiljnu raspravu o suzbijanju predrasuda prema Romima; Svaki novinar trebao bi osvijestiti vlastite predrasude i stereotipe; Nužno je neprestano medijsko ukazivanje na neprihvatljivost izolacije, segregacije i diskriminacije; Velika je uloga nevladinih organizacija u razotkrivanju svih oblika diskriminacije prema pripadnicima romske zajednice; Stari mediji i stare boljke, novi mediji i novi izazovi; Na duge staze samo izvještavanje u specijaliziranim časopisima za Rome neće pridonijeti prevladavanju predrasuda; Uloga javnog servisa je neprijeporna; Medijska pismenost i građanski odgoj kao moguće rješenje za budućnost; Preporuke o načinima kako mediji mogu pomoći da se smanje predrasude i stereotipi u izvještavanju o Romima;

22 Uloga i mogućnosti medija u prevladavanju U društvu 21. stoljeća, od temeljne je važnosti da svatko, u stvarnosti, uživa elementarno pravo JEDNAKOSTI te da se na svim profesionalnim razinama doprinosi sprječavanju diskriminacije. U tom smislu mediji imaju ogromnu važnost kao glavni akteri u kreiranju društvene slike o romskoj zajednici. Dosadašnje studije ukazuju na činjenicu da se društvena slika romske zajednice oblikuje na negativnim stereotipima, što potom sprečava ljude u potrazi za istinskim razumijevanjem različitosti Roma. (Iz Predgovora knjige A practical guide for journalists: Equal Treatment, The media and Roma community, Gitano, Madrid, 2010) Uvod Već dva desetljeća traju snažne rasprave, najčešće u okviru nevladinih organizacija, o tome kako poboljšati izvještavanje o svim društvenim manjinama u hrvatskim medijima, a posebice kako unaprijediti medijske sadržaje o nacionalnim manjinama! Jesmo li što uspjeli? Koliko je smanjena diskriminacija i poštuju li se ljudska prava pripadnika nacionalnih manjina? Naoko bi se moglo zaključiti da se bitno smanjila netrpeljivost, provokacija i da su novinari uglavnom osjetljiviji prigodom izvještavanja o uvjetima života nacionalnih manjina u Hrvatskoj, ali da je u sveopćoj politizaciji medijskih sadržaja premalo prostora ostavljeno za život svih, pa i nacionalnih manjina. S obzirom da je u mainstream medijima razmjerno malo esencijalnih sadržaja o životu i radu pripadnika nacionalnih manjina, stječe se pogrešan dojam da je sve riješeno. Iznimke su, dakako, situacije kada se događaju izgredi, tragedije i bizarnosti i tabloidizirani mediji, zatočeni u površnosti i senzaciji, tada daju naslovnice i prostor akterima iz korpusa nacionalnih manjina. Dodatan problem je nastao kad su društvene mreže postale najvažniji način informiranja. Facebook, Twiter, Instangram pružaju nevjerojatnu interakciju u reagiranjima na događaje i to trenutačno. Pitanje je samo kako odgovoriti na evidentnu netoleranciju i nekulturu dijaloga, a da pritom ne ugrozimo osnovno ljudsko pravo svakog pojedinca da izražava slobodno svoja uvjerenja i stajališta na internetskoj platformi? Čija je odgovornost promicanje predrasuda prema, primjerice, Romima kao najranjivijoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj? Što mogu napraviti pripadnici romske manjine? Na predrasude i diskriminaciju trebali bi reagirati svi, ali kako to činimo i što bismo trebali kao novinari, ili kao aktivni sudionici masovne komunikacije, naprosto kao građani? Ovaj rad pokušava odrediti pojam predrasuda o pripadnicima romske zajednice i na kraju ponuditi moguća rješenja, jer kao što je napisao jedan od ponajboljih poznavatelja života Roma u Hrvatskoj, profesor Neven Horvatić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: nedovoljno poznavanje Roma, njihove kulture, tradicije, jezika i umjetnosti, često je uvjetovalo odbojnost i nepoželjnost,

23 22 Gordana Vilović progone i stradanja. ( ) U takvom okruženju Romi nisu mogli izbjeći opravdane optužbe za gatanja, magiju, prijevare i skitnju. Koliko se uopće može upoznati život, kultura i tradicija Roma u redovitim izdanjima hrvatskih mainstream medija? Malo ili nimalo. U pravilu riječ je o negativno intoniranim prilozima i objavama koje dodatno stigmatiziraju romsku zajednicu. Jedino što publikama preostaje jest da s vremena na vrijeme pročitaju neki od specijaliziranih medija koji Romi rade za Rome, ili da pogledaju/poslušaju jednom ili dvaput mjesečno priloge na javnom servisu, radiju ili televiziji o romskoj zajednici u Hrvatskoj. Mediji korisni i/ili štetni?! Diskriminacija romske nacionalne manjine u medijima postala je toliko uobičajena da je gotovo nemoguće običnom građaninu shvatiti da je riječ o diskriminaciji 1, piše Irma Husić na portalu Diskriminacija, nakon istraživanja medijskih naslova u Bosni i Hercegovini. Slično je i u Hrvatskoj iznenađenje kad se u naslovu ili u tekstu ne spomene odrednica Rom ili stanovnik romskog naselja ili pripadnik romske zajednice. Zašto mediji ne izvještavaju korektno o problemima u kojima žive Romi, nego su posve nezanimljivi sve do trenutka kad treba izvijestiti o određenoj negativnosti. Masovni mediji mogu učiniti puno na promjeni društvene klime samo ako to žele, ili ako određeni medij prepozna društveni problem. U tom smislu neljudski uvjeti života velikog broja Roma, nemogućnost ishođenja osnovnih identifikacijskih dokumenata, dozvole boravka, mogućnosti zaposlenja, problemi školovanja djece, neriješena komunalna infrastruktura i općenito život ispod svake razine ljudskog dostojanstva, očito nisu dovoljno poticajni?! U medijima i nadalje svjedočimo velikom broju predrasuda i stereotipa, redovito začinjenim diskriminacijskim diskursom. Današnja medijska situacija u Hrvatskoj nije poticajna da se ozbiljno raspravlja o zahtjevu suzbijanja predrasuda prema Romima. Naime, novinarska struka je u posljednjih nekoliko godina doživjela potpuno pustošenje. Prema informacijama strukovnih organizacija - Hrvatskog novinarskog društva i Hrvatskog sindikata novinara, iznesenima u povodu Dana medijskih sloboda, početkom svibnja godine, čak dvije tisuće novinara izgubilo je posao u posljednje dvije godine, tri novine su prestale s izlaženjem, a novinarstvo proživljava najveću krizu u posljednja dva desetljeća. Kako onda, u kontekstu čiste borbe novinara za preživljavanje, raspravljati o razlozima zašto mediji u kojima rade, ne daju prostora za izvještavanje o ključnim problemima života Roma u Hrvatskoj. I, kada to sporadično rade, zašto su skloni pojednostavljenju, površnosti i senzacionalizmu? Jesu li pripadnici romske manjine tretirani jednako kao pripadnici bilo koje druge nacionalne 1 Husić, Irma: Diskriminacija Roma u medijskim naslovima, dostupno na ba/diskriminacija-roma-u-medijskim-naslovima

24 Uloga i mogućnosti medija u prevladavanju manjine? Zašto novinarski profesionalni kriteriji za izvještavanje o akterima koji su pripadnici manjine nisu isti, budući da smo svi ljudska bića?! Ovaj tekst će se baviti stereotipima i predrasudama o romskoj manjini i načinima koji bi možda mogli pomoći medijima da se smanje pogreške i ishitrene generalizacije i da se suzbiju uvrede čitavih etničkih i nacionalnih zajednica. Stereotipije i predrasude: pojednostavljene generalizacije i apstrakcije Svaki čovjek ima određenu predrasudu, htio to priznati ili ne. Na upit o prepoznavanju vlastitih stereotipa i predrasuda, većina niječe da prepoznaje kod sebe pojednostavljene istine o određenim manjinama, ali svako - malo dublje zadiranje u temu uvjerava da nije tome tako. To potvrđuje i bilo koje istraživanje, primjerice među mladim ljudima o socijalnoj distanci prema pripadnicima nacionalnih manjina. Svake godine, u obliku završnih diplomskih radova, predstavljaju se istraživanja studenata novinarstva Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji rado istražuju stupanj socijalne distance mladih prema različitim društvenim manjinama. I nepogrešivo, iz godine u godinu, prema iskustvu autorice 2 ovih redaka, socijalna distanca budućih novinara je prema Romima najjača. Tu su dakako i druge manjine, ali Romi su uvijek na prvom mjestu. I k tome stereotipi i predrasude su najčvršći upravo prema pripadnicima romske zajednice. Davne godine ugledni psiholog Mladen Zvonarević citira W. Lippmana koji je upotrijebio izraz stereotipija označavajući sistem shvaćanja koji utječe na stvaranje krivih slika o ljudima i pojavama oko nas, a koji se ponavlja u svim relevantnim situacijama s jednom upravo shizoidnom upornošću i nametljivošću 3 Upravo takvoj shizoidnosti u učvršćivanju stereotipa o Romima, unatoč obrazovanju i svim naporima nevladinih organizacija, svjedočimo i danas. Zvonarević dodatno spominje C. Morgana, koji tvrdi da su stereotipna vjerovanja ona koja su široko prihvaćena ( ) s tendencijom da pretjerano simplificiraju ili iskrive činjenice. 4 Najbolji primjer su stereotipne oznake koje se daju pripadnicima određene nacije ili regije, ili lokalnog odredišta pa je tako stereotip da su Dalmatinci bazično lijeni, Bračani su škrti, Hercegovci su snalažljivi, Srbi su ratoborni, Hrvati su kulturni, Romi kradu.. Sve su to stereotipi koji su uvriježeni u našem kulturnom okruženju i nerijetko se spominju svakodnevno na razini vica i pošalica. Problem nastaje kada se pripadnik određene skupine nađe u situaciji udara kroz percepciju negativnog stereotipa. Za svakog pojedinca to može biti 2 U proteklih pet godina, čak 10 diplomskih radova bila su istraživanja (anketiranje, strukturirani intervjui i fokus grupe) o odnosu mladih prema manjinskim društvenim grupama, u kojima je autorica ovih redaka bila mentorica. 3 Zvonarević, Mladen (1976) Socijalna psihologija, Školska knjiga, Zagreb, str Ibidem, str. 254.