EKOAGROTURIZAM POKRETAČ ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA

Transcription

1 EKOAGROTURIZAM POKRETAČ ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA Vesna Brčić-Stipčević Kristina Petljak Sanda Renko Faculty of Economics & Business, Zagreb, Croatia SAŽETAK Poljoprivredna proizvodnja i turizam djelatnosti su od velikog nacionalnog interesa. S obzirom na rastući trend proizvodnje ekoloških prehrambenih proizvoda u svijetu, prirodni geografski uvjeti u Republici Hrvatskoj predstavljaju veliki proizvodni potencijal. Uzimajući u obzir porast broja ekoloških proizvođača upisanih u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u periodu od donošenja Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda do danas, nameće se zaključak da su obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) prepoznala potencijal ekološke proizvodnje. Ekološku proizvodnju se često povezuje sa ruralnim turizmom odnosno agroturizmom. Agroturizam se definira kao turistička aktivnost koju organiziraju poljoprivredni proizvođači na vlastitom gospodarstvu. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva mogu, uz proizvodnju i plasman ekoloških proizvoda, pružati i dodatne turističke usluge te specifične usluge prilagođene željama turista. Na taj način gospodarstva postaju nositeljima razvoja agroturizma, odnosno ukoliko su to ekološka gospodarstva, nositeljima razvoja ekoagroturizma trenda u turističkoj potražnji. Temeljna svrha ovog rada je ustanoviti tržišni potencijal ovakvog trenda, odnosno integriranja proizvodnje ekoloških proizvoda i turističkih usluga na primjeru odabranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Analizom djelatnosti gospodarstva prikazuje se stanje ekološke proizvodnje, kao i trenutna turistička ponuda gospodarstva. Ključne riječi: ekološka poljoprivreda, agroturizam, ekoturizam, ekoagroturizam, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) UVOD U Strategiji razvoja hrvatskog turizma do godine 1, navedeni su turistički potencijali Republike Hrvatske s obzirom na preferencije turista i sukladno navedenim preferencijama, mogućnosti Hrvatske za razvoj suvremenih tipova turizma. Važnost ekološke poljoprivrede ogleda se u činjenici da je to komponenta koja istovremeno može povezivati ekologiju i turizam, te time postaje bitan faktor održivog razvoja turizma. Prema Strategiji razvoja hrvatskog turizma, potrebno je sustavno razvijati i iskorištavati pretpostavke za proizvodnju ekoloških prehrambenih proizvoda u Republici Hrvatskoj i njihovo plasiranje kroz ugostiteljske objekte jer se radi o segmentu turističke ponude koji će sve više dobivati na važnosti. Navedeno treba promatrati u kontekstu promjena koje se događaju na tržištu potražnje, a odnose se na pojavu sve kompleksnijih motiva za odlazak na putovanja; 2 intenzivnog užitka, aktivnosti u prirodi, potrebe za doživljajima, posjet ekološki čistim područjima i rastući trend brige o vlastitom zdravlju, u vidu zdravog načina prehrane i življenja u skladu s prirodom 3. Prvi proizvođači ekoloških prehrambenih proizvoda u Republici Hrvatskoj pojavljuju se početkom godine i predstavljaju pokretače razvoja ekološke proizvodnje. Reguliranje i sustavno praćenje ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj započinje donošenjem Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01, NN 14/01, NN 79/07) u skladu sa 4 principima Međunarodnog udruženja za razvoj ekološke poljoprivrede (IFOAM) i regulativama Europske Unije (uredba vijeća 2092/91). Ekološka poljoprivreda predstavlja prirodni potencijal Republike Hrvatske, a daljnji razvoj iste utječe na očuvanje okoliša i omogućava razvoj turističke ponude u ruralnim krajevima Hrvatske. 1 Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (2003), Strategija razvoja hrvatskog turizma do godine, str.8 i ibidem 3 Vlahović, S. (2006) New trends in tourist destination management, 18th Biennial International CongressTourism&Hospitality Industry, Opatija, svibnja 2006, str engl. International Federation of Organic Agriculture Movements 1

2 Cilj rada je analizirati stanje ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj i predstaviti mogućnosti razvoja ekoagroturizma. Analizom odabranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG-a) ukazat će se na neke od komplementarnih djelatnosti koje navedeni proizvođači ekoloških prehrambenih proizvoda prakticiraju na svojim ekološkim gospodarstvima i time povećavaju dohodak gospodarstva. Također, u radu će se ukratko osvrnuti na koncept održivog razvoja i njegove komponente. U skladu s postavljenim ciljevima rada koncipirana je i struktura rada. Tako nakon prikaza razvoja i stanja ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj slijede teorijska razmatranja definicija pojma održivog turizma, njegovih ključnih odrednica, te pojašnjenje razlika između ekoturizma i agroturizma. Rad se nastavlja sa analizom važnosti ekoagroturizma za ruralni razvoj Hrvatske što je potvrđeno na primjeru odabranih OPG-a. Prije samih rezultata istraživanja i predstavljanja slučajeva iz hrvatske prakse, ukratko je objašnjena metodologija istraživanja. Posljednje poglavlje rada čini zaključak u kojemu se naglašavaju komparativne prednosti koje sinergija ekološke poljoprivredne proizvodnje uz postojeće kvalitetne resurse (relativno dobro očuvan okoliš, autohtone kvalitetne poljoprivredne kulture i sl.) i orijentaciju na turizam ima u smislu postizanja značajnijih ekonomskih učinaka i poticanja prijeko potrebnog oživljavanja ruralnog prostora Hrvatske RAZVOJ I STANJE EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ Razlikujemo tri razdoblja u razvoju ekološke poljoprivrede na području Republike Hrvatske. 5 Prvo razdoblje (od do godine) karakteristično je zbog pojave entuzijasta koji su vlastitim primjerom pokazali da postoji mogućnost proizvodnje ekoloških prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj, zadovoljavajući potrebu potrošača za zdravom hranom i vodeći računa o očuvanju okoliša. Drugo razdoblje (od do godine) obilježava pojava prvih specijaliziranih prodavaonica takozvane zdrave hrane, kao i porast broja udruga za ekološku poljoprivredu koje su sudjelovale u promicanju iste. Zbog Domovinskog rata ekološka poljoprivreda u Republici Hrvatskoj nije se razvijala intenzitetom kojim se razvijala ekološka poljoprivreda u ostalim europskim zemljama i svijetu. Treće razdoblje (razdoblje od do danas) obilježava povećana uloga države u razvoju ekološke poljoprivrede. Uloga države prvenstveno je važna zbog donošenja već spomenutog Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, kao i Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu (NN 87/02, NN 117/03, NN 82/04, NN 12/05, NN 85/06, NN 141/06, NN 134/07, NN 85/08) kojim država omogućuje 30% veće poticaje ekološkim proizvođačima u odnosu na konvencionalne proizvođače. Osim navedenih poticaja, država omogućava i besplatno informiranje i edukaciju proizvođača putem Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu (HZPSS). 6 Prema Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, ekološka poljoprivreda definira se kao poseban sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodnotehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima. Načela ekološke proizvodnje su osigurati dovoljne količine visokokvalitetnih prehrambenih proizvoda, korištenje obnovljivih resursa u proizvodnji i preradi proizvoda uz izbjegavanje zagađivanja okoliša i stvaranja otpada, podupiranje lokalne i regionalne proizvodnje i distribucije proizvoda, stvaranje ravnoteže između biljne proizvodnje i uzgoja životinja na gospodarstvu, osigurati kvalitetan život kroz sigurnu hranu i zaštićen okoliš. Ukratko, svrha je ekološke proizvodnje zaštita zdravlja i života ljudi, zaštita prirode i okoliša i zaštita potrošača. Uz spomenuti Zakon, razvoju ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj pogodovalo je i donošenje Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, NN 79/07, NN 125/07), Zakona o hrani (NN 117/03, NN 130/03, NN 48/04, NN 85/06, NN 46/07, 155/08), Zakona o zaštiti prirode (NN 162/03, NN 70/05, NN 139/08). Važnost održivog razvoja poljoprivrede kroz ekološku proizvodnju navodi se i 7 u raznim strategijama i programima Republike Hrvatske. Posebice poticajan cilj povećanja udjela 5 Grahovac, P. (2005), Ekonomika poljoprivrede. Zagreb: Golden marketing., str više o zavodu, pogledati na web stranici: 7 neki od navedenih su: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske (2002), Nacionalna strategija zaštite okoliša ; Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske, NN 143/08; Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske (2007), Za razvoj ruralnih krajeva ; Strategija poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske NN 89/02; Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i 2

3 površina pod ekološkom proizvodnjom uključujući pašnjake i šume na najmanje 10 % do godine i razvijanje domaćeg tržišta za ekološke proizvode spominje Strategija razvoja ekološke poljoprivrede za godinu. 8 Za poticanje, unaprjeđivanje, razvoj, praćenje razvoja, davanje stručnih mišljenja i prijedloga u ekološkoj proizvodnji, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske osnovalo je Povjerenstvo za ekološku proizvodnju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01, NN 170/04, NN 03/07). Zadaća je povjerenstva kontinuirano unaprjeđivati Zakon i pravilnike o ekološkoj proizvodnji, te donošenje rješenja o pravu na korištenje znaka HRVATSKI EKO PROIZVOD. Znak HRVATSKI EKO PROIZVOD jedinstvena je propisana oznaka ekološkog proizvoda na teritoriju Republike Hrvatske, koji je proizveden sukladno Zakonu i pravilnicima o ekološkoj proizvodnji. S obzirom da nema kontinuiranog statističkog praćenja ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj od strane Državnog zavoda za statistiku, važno je napomenuti da su dostupni podaci često zastarjeli. Podatke Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske možemo smatrati pouzdanima, posebice jer je unutar Ministarstva djeluje Uprava za održivi razvitak seoskog prostora, Upravna direkcija SAPARD programa unutar koje postoji Sektor za održivi razvitak seoskog prostora s ustrojenim Odjelom za ekološku i održivu poljoprivredu, međutim postoji jaz između stvarnog i evidentiranog stanja u ekološkoj poljoprivredi, što je uobičajeno za statistička praćenja ekološke poljoprivrede, zbog vremena potrebnog za dostavljanje i evidenciju informacija u zapisnicima i izvješćima o provedenim stručnim nadzorima u ekološkoj proizvodnji koje dostavljaju nadzorna stanice, odnosno tijela za potvrđivanje. Trend prakticiranja ekološke poljoprivrede u svijetu, donošenje zakonske regulative i postojeći poticaji države proizvođačima ekoloških proizvoda, dovode do zamjetnog rasta broja ekoloških proizvođača, kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj. Od godine kada su u Upisniku proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda bila upisana 2 proizvođača, do zadnje evidencije u registar provedene 1. siječnja godine do kada je ukupno 9 bilo registrirano 628 proizvođača ekoloških prehrambenih proizvoda. U Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda upisuje se pravna ili fizička osoba koja proizvodi, prerađuje i prodaje ekološke proizvode na temelju zahtjeva koje podnose Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja i zapisnika nadzorne stanice o obavljenom prvom stručnom nadzoru nad ekološkom proizvodnjom i ekološkim proizvodima. Postupak uključenja u sustav ekološke proizvodnje sastoji se od dva koraka, prvi korak je obavljanje prvog stručnog nadzora od strane nadzorne stanice, a drugi korak je podnošenje zahtjeva za upis u Upisnik ekoloških proizvođača. 10 Povećanje broja proizvođača ekoloških prehrambenih proizvoda, prati povećanje poljoprivrednih površina pod ekološkom proizvodnjom što je vidljivo iz grafa 1. Navedeni prikaz ilustrira značajan porast površine pod ekološkim uzgojem. Poljoprivredne površine u Hrvatskoj treba promatrati i prema kategorijama površina, jer se u Hrvatskoj značajan dio površina pod ekološkim uzgojem koristi za pčelinju ispašu. 11 ruralnog razvoja Republike Hrvatske (n/a), Strategija ruralnog razvoja RH ; Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske, NN 30/09 8 Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske (2005), Strategija razvoja ekološke poljoprivrede za godinu 9 informacija dobivena tijekom dubinskog intervjua sa mr.sc. Marijom Ševar, načelnicom Odjela za održivu i ekološku poljoprivredu pri Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu, intervju proveden 14.svibnja više o postupku uključenja vidjeti u: Šamota, D. et al. (2005) Vodič za uključenje u sustav ekološke poljoprivrede. Osijek: TIPO Osijek., str Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske (2007), Za razvoj ruralnih krajeva, str

4 Graf 1: Poljoprivredne površine pod ekološkom proizvodnjom u razdoblju od do godine, površine pod pčelinjim pašnjacima su izuzete ha Površine pod ekološkom proizvodnjom ,5 51, Godina Napomena: za godinu nema dostupnih podataka Izvor: Grahovac, P. (2005), Ekonomika poljoprivrede. Zagreb: Golden marketing., str ; Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske, Petrović, T. (tomislav.petrovic@mps.hr).(11. srpnja 2008.)Ekološka poljoprivreda. za Petljak, K. (kpetljak@efzg.hr); Petković, T. (2007), Ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj, prezentacija sa priredbe Eko-etno Hrvatska održane 15. rujna na Zagrebačkom Velesajmu, Zagreb; informacija dobivena tijekom dubinskog intervjua sa mr.sc. Marijom Ševar, načelnicom Odjela za održivu i ekološku poljoprivredu pri HZPSS-u, intervju proveden 14.svibnja Podatak o poljoprivrednim površinama pod ekološkom proizvodnjom ne daje nam precizne informacije o stupnju razvijenosti ekološke poljoprivrede u zemlji. Stoga je udio površina pod ekološkom proizvodnjom u ukupno obradivim površinama puno značajniji podatak. Iz tablice 1 je vidljivo da se u godini u Republici Hrvatskoj ukupno obrađuje 7.557,29 ha na ekološki način, uz izuzeće površina pod pčelinjim pašnjacima, što nam govori da je udio ekoloških površina porastao u odnosu na godinu kada je udio iznosio 0,37%. Tablica 1: Prikaz ukupne površine upisane u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i ekoloških poljoprivrednih proizvođača u Godini Ukupne površine upisane u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (ha) Ukupne površine upisane u Upisnik ekoloških poljoprivrednih proizvođača (ha) Udio ekoloških površina u odnosu na ukupne poljoprivredne površine temeljem Upisnika obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (%) , ,29 0,70 Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske, Petrović, T. (tomislav.petrovic@mps.hr).(11. srpnja 2008.)Ekološka poljoprivreda. za Petljak, K. (kpetljak@efzg.hr) Osim proizvođača koja se bave biljnom proizvodnjom, pojedini proizvođači prakticiraju ekološki način uzgoja životinja, a evidentirana su i gospodarstva mješovitog tipa 12, koja poštuju načelo jedinstva, odnosno nedjeljivosti biljne proizvodnje i uzgoja životinja Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske (na), Upisnik ekoproizvođača stanje na dan Znaor, D. (1996), Ekološka poljoprivreda poljoprivreda sutrašnjice. Zagreb: Nakladni zavod Globus, str

5 ODRŽIVI RAZVOJ TURIZMA Koncept održivog razvoja možemo raščlaniti na komponente održivosti koje su uz njega vezane, a to su ekološka, ekonomska, društvena i tehnološka održivost. 14 Slika 1: Koncept održivog razvoja tehnološka održivost ekološka održivost društvena održivost ekonomska održivost Izvor: prilagođeno prema: Vujić, V. (2005), Održivi razvoj turizma. Rijeka: Fakultet za turistički i hotelski menadžment Opatija, str. 16. Koncept održivog razvoja često se poistovjećuje sa brigom o okolišu te se samim time svodi na ekološku održivost, neuvažavajući pritom preostala načela održivog razvoja. Ekološka održivost jamči usklađenost razvoja s očuvanjem i održanjem osnovnih ekoloških procesa, biološke raznolikosti i bioloških resursa. Društvena održivost jamči usklađenost razvoja s očuvanjem kulture i sustava vrijednosti ljudi na koje taj razvoj utječe te trajno održanje i isticanje identiteta lokalne zajednice. Ekonomska održivost se zasniva na ekonomski učinkovitom razvoju i upravljanju resursima na način da se resursima mogu koristiti, uz sadašnje i buduće generacije. Tehnološka održivost zahtjeva razvoj i primjenu tehnologije koja uz ekonomske učinke uvažava ekološku održivost. Održivi razvoj turizma, zasnovan na ekološkim principima, javlja se kao suvremena faza razvoja turizma i odgovor na neodrživost masovnog turizma. Sa marketinškog pristupa, potrebno je zadovoljiti trostruke potrebe: 15 potrebe gostiju u privremeno promijenjenoj okolini, potrebe za očuvanjem te okoline i eventualne potrebe pružatelja turističkih usluga. Sve su međusobno isprepletene, te turistički proizvod koji bi ih trebao zadovoljiti mora biti povezan i integriran. Održivi razvoj turizma udovoljava potrebama turista i domicilnog stanovništva uz istovremeno očuvanje resursa za budući razvitak. Načela održivog turizma definirala je World Tourism Organisation (WTO) godine. Smatra se kako je za održivi turizam ključno upravljanje svim resursima na način da se mogu zadovoljiti ekonomske, socijalne i estetske potrebe, uz istodobno očuvanje zaštićenih resursa prirodne, kulturne ili izgrađene baštine. Na problem održivog razvoja turizma upućuje se u dokumentu Agenda 21, koji podrazumijeva planiranje aktivnosti na područjima povezanim s održivim razvojem turizma na Zemlji, ukazuje na potrebu novog pristupa razvoju i ponašanja ljudi u okolišu, te navodi kako načela održivosti treba ugraditi u sve 16 međunarodne sporazume koji su u funkciji kvalitete održivog razvoja. Implementacije smjernica održivog razvoja u Republici Hrvatskoj moguće su u ruralnom području Hrvatske razvojem ruralnog turizma 17, koji za cilj ima gospodarsku obnovu hrvatskog sela na načelima održivog razvoja. Ruralnim područjima pripada 92% kopnenog dijela Hrvatske, na kojima živi oko 40% ukupnog stanovništva. 18 Zbog brojnosti naziva koji se upotrebljavaju, terminologiju 14 Vujić, V. (2005),Održivi razvoj turizma. Rijeka: Fakultet za turistički i hotelski menadžment Opatija, str Meler, M. (2004) Ecotourism a possible further development trend of the Republic of Croatia's tourism industry, Tourism&Hospitality Industry 2004, Congress proceedings, Opatija, 2004.,str. 206, djelomično adaptirano. 16 Održivi razvoj turizma i osnove turističke politike 17 Cetinski, V., Kušen, E., Katica, D. (1995), Mjesto i uloga ruralnog turizma u Strategiji razvoja hrvatskog turizma. U: Turizam na seljačkim gospodarstvima, ur. Dijana Katica, Zagreb:Hrvatski farmer d.d., str Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (2008), Mjere, potpore i poticaji za ruralni turizam 5

6 ruralnog turizma u Hrvatskoj donosi Kušen. 19 Premda izvješće Organizacije za europski napredak i suradnju (OECD) iz godine predlaže podjelu ruralnih područja u četiri osnovna oblika agroturizam, ekoturizam, pustolovni turizam i seoski turizam, turistička se ponuda na ruralnom prostoru može formirati kroz različite oblike turizma. Ruralni turizam obuhvaća: 20 turizam na seljačkom obiteljskom gospodarstvu (TSOG), zavičajni turizam, rezidencijalni turizam, športsko rekreacijski turizam, zdravstveni turizam, edukacijski turizam, tranzitni turizam, kamping turizam, kontinentalni turizam, nautički turizam, kulturni turizam, vjerski turizam, lovni turizam, ribolovni turizam, vinski turizam, gastronomski turizam, ekoturizam i ostale vrste turizma. Među znanstvenim radovima koji se bave navedenim trendovima u turizmu ističu se istraživanja Borovac Zekan 21 o važnostima eko-etno turizma za postizanje prepoznatljivog turističkog imagea Hrvatske, Klarić i Gatti 22 o perspektivama razvoja ekoturizma, Bučar i Renko 23 o specifičnostima termalnog turizma u Hrvatskoj, Bučar 24 o utjecaju zdravstvenog turizma na regionalni razvoj, Škorić 25 o učincima sportskog turizma na turističke destinacije, Galiot Kovačić 26 o stanju i perspektivama kulturnog turizma u selima krajnjeg istoka Hrvatske i dr., dok je područje agroturizma, a posebice sprega agroturizma i ekoturizma još uvijek nedovoljno istražena. Na sličnu se situaciju naišlo prilikom analize relevantne literature u svijetu, jer je relativno mali broj radova posvećen agroturizmu kao primjerice istraživanja o potencijalima agroturizma i ekoturizma u Južnoj Koreji 27, istraživanje razvoja agroturizma u Poljskoj, Estoniji i Sloveniji 28, analiza potencijala agroturizma na Jamaici 29, ili potencijal agroturizma za razvoj malog i srednjeg poduzetništva u Australiji 30 i sl. Agroturizam Agroturizam kao jedan od pojavnih oblika ruralnog turizma sve je prisutniji u znanstvenim istraživanjima 31, međutim, kako je sama djelatnost novijeg datuma, ne postoji jedinstvena definicija agroturizma u Hrvatskoj. Agroturizam se u Europi počeo razvijati krajem 20. stoljeća, a od ih godina, taj se oblik turizma proširio i Hrvatskoj, posebice u Istarskoj županiji. 32 Agroturizam predstavlja oblik turizma koji je ukorijenjen u lokalnoj zajednici i temeljen na njenim geografskim obilježjima, tradiciji, kulturi i običajima. Razlika između pojmova ruralni turizam i agroturizam je u kriteriju prema kojemu se definira, pa tako ruralni turizam obuhvaća turističku aktivnost u ruralnim prostorima, dok agroturizam predstavlja povezivanje poljoprivrednih i turističkih aktivnosti na gospodarstvu. Iz navedenog slijedi da je za ruralni turizam važan kriterij prostora, a za agroturizam kriterij djelatnosti zbog kojeg se gospodarstvo može smatrati agroturističkim. 33 Dakle, agroturizam se može definirati kao svaka dopunska djelatnost koju uz osnovnu poljoprivrednu proizvodnju vodi poljoprivrednik u svrhu stvaranja dodatnog poljoprivrednog dohotka, bilo u ruralnom prostoru ili izvan njih. Strategija ruralnog razvoja Republike Hrvatske od 19 Hrvatski farmer (2007), u: Prvi hrvatski kongres ruralnog turizma Terminologija ruralnog turizma, Zbornik radova, Hvar: Hrvatski farmer d.d., listopada, 2007, str Hrvatska Gospodarska Komora, Sektor za turizam i ugostiteljstvo (2002) Turizam na seoskim obiteljskim gospodarstvima. Zagreb: GIPA., str Borovac Zekan, S. (2007) Etno-eko sela kao prepoznatljiv hrvatski brand, Zbornik radova, XX.Kongres CROMAR-a, Rijeka, listopada, Klarić, Z. i Gatti, P. (2006), u: Hrvatski turizam: plavo, bijelo, zeleno, Ekoturizam, Institut za turizam, str Bučar, K., Renko, S. (2007), Kvaliteta usluga u termama Hrvatskog zagorja, Poslovna izvrsnost, 1 (2), Bučar, K. (2001), Zdravstveni turizam i regionalni razvoj - primjer Krapinskih Toplica. Magistarski rad. Zagreb:Ekonomski fakultet 25 Škorić, S. (2008), Sportski turizam i njegovi učinci na turističke destinacije - primjer Istre Acta turistica, 20 (1), str Galiot Kovačić, J. (2008), Kulturni turizam u selima krajnjeg istoka Hrvatske, stanje i perspektive Acta turistica nova, 2 (2), str Choo, H., Jamal, T. (2009), Tourism on organic farms in South Korea: a new form of ecotourism?, Journal of Sustainable Tourism, 17 (4), Wacher, C. (2006), The Development of Agri-tourism on Organic Farms in new EU countries Poland, Estonia and Slovenia, Winston Churchill Memorial Trust 29 Hawkes, E., Kwortnik, R. Jr. (2006), Connecting with the Culture: A Case Study in Sustainable Tourism, Cornell Hotel and Restaurant Administration Quarterly, 47 (4), Coomber, L., Lim, C. (2004), Farm Tourism: A Preliminary Study of Participants' Expectations and Perceptions of Farm Tours 31 Polonijo, T. (2008), Ekološka hrana u funkciji unapređenja turističke ponude, Magistarski rad.rijeka:ekonomski fakultet., str Franić, R. Cunj, L. (2007), Društveno-gospodarski preduvjeti razvitka agroturizma u Zagrebačkoj županiji, Agronomski glasnik,, 69 (5), str Franić, R., Grgić, Z.(2002), Agroturizam na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Hrvatskoj Pretpostavke i izgledi razvitka, studij slučaja, Agriculturae Conspectus Scientificus, 67 (3), str

7 2008. do posebice naglašava važnost agroturizma u cilju privlačenja turista u vlastito područje te stvaranje dodatnog prihoda. 34 Agroturizam je najznačajniji oblik ruralnog turizma u Hrvatskoj, a možemo ga poistovjetiti sa turizmom na turističkim seljačkim gospodarstvima (TSOG). Razvoj turizma na TSOG u Hrvatskoj započinje godine, a broj registriranih TSOG-a je u uzlaznom trendu što nam pokazuje brojka od 352 registrirana TSOG-a u ožujku godine. TSOG mogu razvijati posebne oblike turističke ponude kao što su smještaj gostiju na gospodarstvu, ponuda vlastitih proizvoda, ponuda jela iz vlastite kuhinje, ponuda pića iz vlastitog podruma, degustiranje i kušanje vina i rakije, organizacija izleta u okolicu, pružanje usluga prema najavi za najviše 50 osoba ili grupu. 35 Za potrebe izrade kataloga Ruralna Hrvatska godine provedeno je anketiranje 36 TSOG-a kako bi se prikupili podaci o stvarnom stanju tog oblika turizma u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja su pokazali da postoji bogata i raznolika enološka i gastronomska ponuda na TSOG, ponuda smještajnih kapaciteta je skromna, a najveći nedostatak je nepostojanje dodatnih turističkih sadržaja na agroturističkom gospodarstvu, kao ni na području šire turističke destinacije. Na temelju istraživanja izrađena je podjela vrsta objekata na ruralnom prostoru Republike Hrvatske, koja obuhvaća TSOG, vinotočja i kušaonice, izletišta restorane, smještaj na ruralnom prostoru u tradicijskim i ruralnim kućama za odmor, smještaj u sobama, apartmanima i kampovima, eko-etno sela i gospodarstva s etno zbirkama, ekološka gospodarstva i proizvodnju ekoloških proizvoda, tematske ceste i putove na ruralnom prostoru. Ekoturizam Ekoturizam predstavlja poseban oblik turističke ponude, a definira se kao po okoliš odgovorno posjećivanje očuvanih prirodnih područja tako da se potiče zaštita okoliša, da se vrlo slabo utječe na taj okoliš tako da lokalno stanovništvo ima gospodarske koristi od takvog posjećivanja, znači riječ je o razmjerno malom segmentu turizma na koji se odnosi samo dio turističkih aktivnosti u ekološki osjetljivim prostorima.opće prihvatljiva definicija ekoturizma ne postoji, ali postoje opće značajke turizma koji se može smatrati ekoturizmom 37, isti uključuje sve oblike turizma u kojima je glavna motivacija turista zaštita i očuvanje prirode i tradicijske kulture stvaranjem ekonomske koristi lokalnim zajednicama, organizacijama i vlastima, te podizanje svijesti lokalnog stanovništva i turista o potrebi zaštite prirodnih i kulturnih dobara. Ekoturizam predstavlja vrstu putovanja kojemu je cilj zaštita svijeta prirode i podržavanje dobrobiti kulture koja taj svijet nastanjuje. Ekoturizam je stav, etika, način ponašanja. To je pokret koji ima značajan i pozitivan učinak na zajednički razvoj i budućnost okoliša i turizma. 38 Koncept ekoturizma treba razlikovati od koncepta održivog razvoja jer se ekoturizam odnosi na segment unutar turističkog sektora, dok se načela održivog razvoja mogu primijeniti na sve oblike turističkih djelatnosti uz uvažavanje turističkih atrakcija. Hrvatska obiluje očuvanim prirodnim područjima, osobito u svom kontinentalnom dijelu, koji su pogodni za razvoj ekoturizma, a može ih se podijeliti u zaštićena i nezaštićena područja. 39 Od zaštićenih područja za razvoj ekoturizma osobito su pogodni nacionalni parkovi, parkovi prirode i zaštićeni krajolici. Sve više se u koncept ekološke poljoprivrede nastoji uvesti biološka raznolikost i očuvanje zaštićenih područja prirode. Stoga se ekološka poljoprivreda sve učestalije uvodi kao jedini prihvatljivi oblik proizvodnje hrane u prostore parkova prirode i nacionalnih parkova, štiteći autohtonost biljnih i životinjskih vrsta te omogućavajući razvoj agroekoturizma. 40 DEFINIRANJE EKOAGROTURIZMA I PRIMJENE U EUROPI Ekoturizam je jedan od oblika ruralnog turizma koji u pojedinim slučajevima može biti izjednačen s agroturizmom. Agroturističko gospodarstvo može nuditi oblik agroturizma i ekoturizma ukoliko nudi dodatne turističke usluge na svom gospodarstvu i posluje na načelima ekološke poljoprivredne proizvodnje. 41 Takvo gospodarstvo možemo smatrati ekoagroturističkim gospodarstvom. 34 Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske (na), Strategija ruralnog razvoja RH , str Hrvatska Gospodarska Komora, Sektor za turizam i ugostiteljstvo (2002) Turizam na seoskim obiteljskim gospodarstvima. Zagreb: GIPA., str Hrvatska Gospodarska Komora (2008), Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske Kušen, E., (2002), Ekoturizam i održivi razvoj turizma, Okoliš, 11 (111), str Ružić, P. (2005), Ruralni turizam, Institut za poljoprivredu i turizam Poreč, Pula, 2005., str Kušen, E., (2002), Ekoturizam i održivi razvoj turizma, Okoliš, 11 (111), str., str Šiljković, Ž. (2002), Organska poljoprivreda srednje Europe, Geoadria, 7 (2), str Bršić. K. (2005), Marketinške pretpostavke uspješnosti subjekata agroturističkog gospodarstva u Istarskoj županiji. Doktorska disertacija. Osijek: Ekonomski fakultet. 7

8 Slika 2: Struktura ekoagroturizma Izvor: vlastita izrada autora Koncept održivog razvoja turizma univerzalno je primjenjiv i za ekoagroturizam. Pored ekonomske kategorije, ekoagroturizam predstavlja stav, etiku i filozofiju razmišljanja o zdravijem načinu prehrane i življenja proizvodnji ekološke kulture 42,vodeći računa o očuvanju okoliša. Promatrajući distribuciju vrijednosti tržišta ekoloških proizvoda, Europa je globalni lider u ekološkoj proizvodnji. 43 U Europi su prisutni slučajevi uspješnog povezivanja ekološke poljoprivrede i turizma. 44 Od europskih zemalja posebice treba istaknuti Austriju, Njemačku i Italiju kao zemlje u kojima je ekoagroturizam izrazito razvijen. Talijansko udruženje ekološke poljoprivrede, Associacione Italiana per L'Agricoltura Biologica (AIAB) i njemačka udruga Demetar Travel prve su udruge koje nude cjelovit pristup ekoagroturizmu. Austriju možemo uzeti kao primjer zemlje u kojoj vlada intenzivno potiče ekološku poljoprivredu i gdje se ekoagroturizam intenzivno razvija. Farm Holidays je krovna udruga u Austriji, čiji je cilj promovirati turističku ponudu na austrijskim gospodarstvima. 45 U Austriji postoji gospodarstava koji prakticiraju takozvani farm holiday. Turizam na gospodarstvima u Austriji ima 15%-tni udio u ukupno ostvarenim turističkim noćenjima. Cijene su umjerene (23 eura/doručak i noćenje), a prihod po farmi godišnje iznosi eura. Talijansko udruženje AIAB razvilo je nacionalni program vezan za održivi razvoj turizma, oslonac kojeg je odmor na ekoagroturističkim gospodarstvima. Glavni cilj programa je preobratiti aktivnosti ruralnog turizma uključivanjem u ekoagroturizam, uključivanjem ekoloških gospodarstava u turističke aktivnosti na ruralnom području. Njemačka udruga Demeter Travel prva je turistička agencija koja nudi ekološke prehrambene proizvode i dodatne turističke aktivnosti na ekološkim gospodarstvima. Udruženje Demeter osnovano je godine u Njemačkoj, a njihov zaštitni znak je uvelike doprinjeo razvoju ekološke poljoprivrede u Njemačkoj. Ključni preduvjet ponuđačima koji se žele uključiti u sustav Demeter Travel je mogućnost ponude određenog postotka certificiranih 42 Milinković, B. (2000), Istraživanja sela i agrara u Hrvatskoj u vrijeme tranzicije, godine, Sociologija sela, 38 1/2 (147/148), str Sahota, A. (2006), The Global Market for Organic Food & Drink,(pristupljeno 3. svibnja 2009.), [dostupno na ] 44 Pelikan Matetić, N., Pelikan, Z. (2008), Ekološka poljoprivreda i ekoturizam koliko su ozbiljne namjere Hrvatske?, Agronomski glasnik, 70 (2), str Jelinčić, D.A. (2007), Agroturizam u europskom kontekstu, Studia Ethnologica Croatica, 19, str

9 ekoloških proizvoda za dnevni obrok. 46 Turisti koji borave na ekoagroturističkoim gospodarstvima, smješteni su u zgrade koje su obnovljene po ekološkim principima, na gospodarstvu se pruža prehrana i prodaja ekoloških prehrambenih proizvoda i pića, obrazovni programi, vježbe iz ekološkog vrtlarstva, kompostiranja i sakupljanja ljekovitog bilja. VAŽNOST EKOAGROTURIZMA ZA RURALNI RAZVOJ HRVATSKE U Strategiji razvoja hrvatskog turizma do godine, kao snaga hrvatskog turizma spominje se ekološki čisto prirodno okruženje, dok se kao prilika za razvoj hrvatskog turizma spominje 47 nezagađeno tlo pogodno za proizvodnju zdrave hrane, odnosno ekološka poljoprivreda. Strategija naglašava važnost seoskog turizma koji podrazumijeva ponudu ekološki proizvedenih proizvoda. Ekološka poljoprivreda ima za cilj promoviranje održivog ruralnog razvitka kroz diversifikaciju poljoprivrednih aktivnosti, povećanje produktivnosti, rast zaposlenosti i prihoda i smanjenje ruralne depopulacije. Dakle, možemo sumirati da je u Hrvatskoj naglašen potencijal ekološke poljoprivrede, s kojom usporedno treba razvijati i ekoagroturizam, no postavlja se pitanje koliko je isti prepoznat od strane turističkih aktera, pa i samih ekoloških gospodarstava. Razvoj ekoagroturizma u Hrvatskoj moguć je kao i u spomenutim europskim zemljama. Resurs za razvoj ekoagroturizma predstavlja relativno nezagađeno tlo, privlačan krajolik i postojeće ruralne turističke atrakcije. Proširivanje poljoprivredne djelatnosti pružanjem dodatnih turističkih usluga postaje prilika za domaća ekološka OPG jer omogućava plasiranje ekoloških prehrambenih proizvoda uz mogućnost sudjelovanja turista u ekološkoj proizvodnji i edukaciji o ekološkim prehrambenim proizvodima. Interes koji OPG-a pronalaze u bavljenju dodatnim turističkim uslugama su proizvodnja za poznatog kupca, izravna naplata i proširenje ponude usluga uz istovremeno povećanje dohotka gospodarstva. S obzirom da Hrvatska zaostaje u razvoju ekološke poljoprivrede u odnosu na Austriju, Italiju i Njemačku, nužno je i razvoj ekoagroturizma promatrati u kontekstu razvoja ekološke poljoprivrede. METODOLOŠKE NAPOMENE Rad se temelji na analizi sekundarnih izvora podataka gdje se nakon sintetizirane dostupne literature iz područja ekološke poljoprivrede, ekološke hrane, turizma, održivog razvoja i sl. pristupilo pretraživanju web stranica odabranih OPG-a. Kako bi se produbile spoznaje o proučavanim slučajevima, tijekom srpnja godine telefonskim putem kontaktirana su odabrana gospodarstva. Tijekom razgovora koji je u prosjeku trajao 30 minuta sugovornicima vlasnicima odabranih ekoloških gospodarstava su postavljana pitanja iz područja ekološke proizvodnje i turističkih aktivnosti. Saznanja dobivena tijekom razgovora poslužila su za daljnju analizu. REZULTATI ISTRAŽIVANJA ODABRANIH EKOAGROTURISTIČKIH GOSPODARSTAVA Analizom dostupnih sekundarnih izvora podataka došlo se do zaključka da su pojedina OPG, pioniri u ekološkoj poljoprivredi prepoznali mogućnosti povezivanja poljoprivredne djelatnosti sa ponudom dodatnih turističkih usluga. Ovdje se prvenstveno misli na prvo ekološko imanje u Hrvatskoj Bio Zrno. Zbog nepostojanja jedinstvene baze podataka ekoloških proizvođača koji pružaju i dodatne turističke usluge na svom imanju, istraživanje je usmjereno na analize slučaja dva OPG koja su identificirana kao prikladna za istraživanje Bio Zrno i obiteljsko gospodarstvo Jazbec. Sistematizaciju podataka o registriranim seljačkim gospodarstvima, OPG upisanim u Upisnik ekoloških proizvođača, TSOG i proizvođačima autohtonih i tradicijskih prehrambenih i 48 neprehrambenih proizvoda nalazimo na web stranici projekta Hrvatskog farmera d.d. - Eko etno. Trenutno se na stranicama mogu pronaći informacije o gospodarstvima koja se bave seoskim turizmom, gospodarstvima koja proizvode autohtono-tradicijske proizvode i gospodarstvima koja se bave proizvodnjom ekoloških prehrambenih proizvoda. Dostupne informacije obuhvaćaju 50 gospodarstava iz tri županije Karlovačke, Koprivničko-križevačke i Osječko-baranjske. Na stranici su navedene informacije o Obrtu za obiteljsko gospodarstvo Jazbec, koje objedinjuje ekološku proizvodnju sa seoskim turizmom. 46 Pelikan Matetić, N., Pelikan, Z. (2008), Ekološka poljoprivreda i ekoturizam koliko su ozbiljne namjere Hrvatske?, Agronomski glasnik, 70 (2), str Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (2003), Strategija razvoja hrvatskog turizma do godine, str web adresa: 9

10 Analiza slučaja: OPG Bio Zrno 49 OPG Bio Zrno, gospodarstvo površine 12 ha nalazi se u Habijancu u okolici Vrbovca. Vlasnica Zlata Nanić poznata je kao jedan od začetnika ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj. Zrno je prvo gospodarstvo u Hrvatskoj koje je godine dobilo državnu nagradu EKO-OSKAR za zaštitu okoliša u poljoprivredi i šumarstvu. Gospodarstvo je upisano u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda godine, iako se ekološka poljoprivreda prakticira na gospodarstvu već 20 godina, a vlasnica se ekološkom proizvodnjom bavi već preko 30 godina. Raspodjela poljoprivrednih površina pod ekološkom proizvodnjom je kako slijedi: oranice ratarske 7,24 ha, šume 0,1 ha, voćnjaci 0,8 ha, vinogradi 0,3 ha, povrće 2,81 ha. Ponuda gospodarstva uključuje proizvodnju poljoprivrednih prehrambenih proizvoda, edukacijske seminare o ekološkoj poljoprivredi, usluge smještaja i prehrane, a na gospodarstvu se bave i izdavaštvom izdaju eko kuharice i časopis sa ekološkom tematikom Živa Zemlja. Ekološki prehrambeni proizvodi koji se proizvode na gospodarstvu su povrće, voće, žitarice, mahunarke i začinsko bilje. Ekološki uzgojene sirovine prerađuju se u brašno, kruh, seitan, tofu, polugotova i gotova jela i konzervirano povrće. Na gospodarstvu se bave i ekološkim uzgojem životinja; uzgajaju koze i jarad. Bio Zrno još ne posluje kao izletničko gospodarstvo otvorenog tipa, a dolazak na imanje potrebno je telefonski najaviti, osobito nedjeljom i za veće skupine. Ekoagroturistička ponuda na gospodarstvu temelji se na kombinaciji ponude ekoloških prehrambenih proizvoda, poslovnih sadržaja, zabavnih, sportsko-rekreacijskih sadržaja. Turističkom ponudom gospodarstvo nastoji zadovoljiti potrebe različitih segmenata djece, učenika osnovnih i srednjih škola, studenata, poduzeća, posebice ljudi koji su usmjereni na brigu o zdravlju. Ponuda gospodarstva uključuje izlet sa zakuskom ili objedom, odmor s punim pansionom ili polupansionom, mogućnost poslovnih i radnih sastanaka, održavanje škole u prirodi. Dodatne usluge koje se nude na imanju su igranje s domaćim životinjama, tenis na travi, mali nogomet, badminton. Na gospodarstvu je moguće održati svadbenu ceremoniju uz ekološke prehrambene proizvode na meniju, nabaviti namirnice, sjemenje ili sadnice. Gospodarstvo nudi i usluge organiziranja seminara, stručnog skupa, skupnog izleta, proslave, narudžbe za catering. Početkom lipnja i krajem rujna na gospodarstvu se održavaju Otvoreni dani posvećeni plodovima zemlje kada posjetiteljima nude edukacije o ekološkoj poljoprivredi, pripravljanju jela od ekoloških proizvoda, edukaciju o prirodnoj prehrani i življenju u skladu s prirodom. Trenutno na Zrnu postoje 2/3 sobe i 1/2 soba za smještaj gostiju. Po potrebi vlasnica oslobađa dodatne 3/2 sobe. Osim u sobama, smještaj gostiju moguć je i u vlastitim vrećama za spavanje. U prizemlju se nalazi priručna kuhinja i blagovaonica, a na katu se nalazi dvorana za sastanke, meditacije, ples, a po potrebi se ista koristi kao kolektivna spavaonica za približno 15 osoba. Zbog potrebe za dodatnim smještajnim kapacitetima, u pripremi su za adaptaciju dvije stare drvenozemljane kuće koje će se urediti kao apartmani, ali će se sačuvati izvornost u prirodnim materijalima. U planu je otvaranje izletničkog gospodarstva otvorenog tipa, bez prethodne najave gostiju, čime će Zrno postati pravo ekoagroturističko gospodarstvo. 50 Analiza proizvođača: OPG Jazbec OPG Jazbec površine 73 ha nalazi se u Ivanovcu kraj Osijeka. U Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda gospodarstvo je upisano godine. Raspodjela poljoprivrednih površina pod ekološkim proizvodnjom je kako slijedi: oranice ratarske 47,20 ha, voćnjaci 0,45 ha, povrće 25,73 ha. Ponuda gospodarstva uključuje proizvodnju poljoprivrednih prehrambenih proizvoda, uzgoj i reprodukciju konja pasmine lipicanaca, usluge ergele lipicanaca i ugostiteljske usluge. Ekološki prehrambeni proizvodi koje gospodarstvo nudi su suhomesnati domaći proizvodi, mlijeko mliječni proizvodi, voće, sokovi, pekmezi i džemovi. Na gospodarstvu se bave i ekološkim uzgojem životinja; uzgajaju kokoši, krave, svinje i konje pasmine lipicanaca. Ergela broji 20-ak grla lipicanske pasmine, a gospodarstvo nudi tečaj škole jahanja, rekreativno jahanje, vožnju zapregom u prirodi, uslugu vožnje mladenaca luksuznim svatovskim fijakerom. OPG Jazbec je izletničko gospodarstvo, na koje još od godine dolaze gosti i posjetitelji. Vlasnik gospodarstva, Ivan Jazbec, utemeljuje 49 sinteza podataka: Hrvatska Gospodarska Komora (2009) Katalog Croatian Family Farms. Zagreb: Intergrafika d.o.o., str. 35., letak ekološkog imanja Zrno, eko-edukacijski centar & seoski turizam, web stranica (pristupljeno 13. svibnja 2009.) 50 sinteza podataka: Hrvatska Gospodarska Komora (2009) Katalog Croatian Family Farms. Zagreb: Intergrafika d.o.o., str.15., Trojan, I. (n/a) Vodič kroz Ekološku Poljoprivrednu Proizvodnju u Osječko-Baranjskoj županiji. Osijek: Osječko-baranjska županija., str.17., web stranica (pristupljeno 13. svibnja 2009.), web stranica (pristupljeno 13. svibnja 2009.) 10

11 program koji se zove Mliječni put, a posjetiteljima gospodarstva prikazuje cjelokupnu ponudu gospodarstva. Na gospodarstvu se nude i usluge lova i ribolova. ZAKLJUČAK Strategija razvoja hrvatskog turizma do godine usmjerena je na održivi razvoj sa orjentacijom na oblike turizma koji će uvažavati koncept održivog razvoja. Stoga i ne čudi, što je ekološka poljoprivreda prepoznata kao ekološki resurs sa značajnim ekonomskim potencijalom, posebice u smislu razvoja ruralnog turizma. Ubrzani je razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj, a navedeno svakako treba promatrati u kontekstu državnih poticaja koji su viši za ekološku poljoprivredu u odnosu na konvencionalnu. Od uvođenja Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda broj proizvođača ekoloških prehrambenih proizvoda evidentiranih u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ubrzano raste. Jedno od načela održivog razvoja je i ekološka održivost, koja za cilj ima zaštitu okoliša i biljne raznolikosti, a u skladu je sa načelima ekološke poljoprivrede. Kako bi se objasnio ekoagroturizam, odnosno pojasnio pojam ekoagroturističkog gospodarstva, obrazloženo je razlikovanje pojmova agroturizam i ekoturizam. Nadalje, u radu je definiran ekoagroturizam kao oblik turizma koji se prakticira na ekološkim OPG-a koji uz ekološke prehrambene proizvode pružaju i dodatne turističke usluge. Austriju, Italiju i Njemačku možemo navesti kao primjere zemalja koje se uspješno bave ekoagroturizmom. Na primjeru odabranih proizvođača ekoloških prehrambenih proizvoda, u radu su navedene i dodatne turističke usluge koje ekološka gospodarstva smještaju u kategoriju ekoagroturističkih. S obzirom na prepoznati potencijal ekoagroturizma u navedenim europskim zemljama, nužno je valorizirati vrijednost ekoagroturizma u kontekstu ekološke proizvodnje u Hrvatskoj i iskoristiti još uvijek neprepoznat potencijal hrvatskog turizma. LITERATURA Bio Zrno, (pristupljeno dana 13. svibnja 2009.), [dostupno na Borovac Zekan, S. (2007) Etno-eko sela kao prepoznatljiv hrvatski brand, Zbornik radova, XX.Kongres CROMAR-a, Rijeka, listopada, 2007 Bršić. K. (2005), Marketinške pretpostavke uspješnosti subjekata agroturističkog gospodarstva u Istarskoj županiji. Doktorska disertacija. Osijek: Ekonomski fakultet. Bučar, K. (2001), Zdravstveni turizam i regionalni razvoj - primjer Krapinskih Toplica. Magistarski rad. Zagreb:Ekonomski fakultet Bučar, K., Renko, S. (2007), Kvaliteta usluga u termama Hrvatskog zagorja, Poslovna izvrsnost, 1 (2), Cetinski, V., Kušen, E., Katica, D. (1995), Mjesto i uloga ruralnog turizma u Strategiji Choo, H., Jamal, T. (2009), Tourism on organic farms in South Korea: a new form of ecotourism?, Journal of Sustainable Tourism, 17 (4), Coomber, L., Lim, C. (2004), Farm Tourism: A Preliminary Study of Participants' Expectations and Perceptions of Farm Tours (pristupljeno dana 1. svibnja 2009.), [dostupno na Eko Etno (pristupljeno dana 13. svibnja 2009.), [dostupno na Ergela lipicanaca OPG Jazbec (pristupljeno dana 13. svibnja 2009.), [dostupno na Franić, R., Cunj, L. (2007), Društveno-gospodarski preduvjeti razvitka agroturizma u Zagrebačkoj županiji, Agronomski glasnik, 69 (5), Franić, R., Grgić, Z.(2002), Agroturizam na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Hrvatskoj Pretpostavke i izgledi razvitka, studij slučaja, Agriculturae Conspectus Scientificus, 67 (3), Galiot Kovačić, J. (2008), Kulturni turizam u selima krajnjeg istoka Hrvatske, stanje i perspektive Acta turistica nova, 2 (2), str Grahovac, P. (2005), Ekonomika poljoprivrede. Zagreb: Golden marketing. Hawkes, E., Kwortnik, R. Jr. (2006), Connecting with the Culture: A Case Study in Sustainable Tourism, Cornell Hotel and Restaurant Administration Quarterly, 47 (4), Hrvatska Gospodarska Komora (2008), Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske (pristupljeno dana 10. travnja 2009.), [dostupno na Hrvatska Gospodarska Komora (2009) Katalog Croatian Family Farms. Zagreb: Intergrafika d.o.o. Hrvatska Gospodarska Komora, Sektor za turizam i ugostiteljstvo (2002) Turizam na seoskim 11

12 Hrvatski farmer (2007), u: Prvi hrvatski kongres ruralnog turizma, Terminologija ruralnog turizma, Zbornik radova, Hvar: Hrvatski farmer d.d., listopada, 2007, str Jelinčić, D.A. (2007), Agroturizam u europskom kontekstu, Studia Ethnologica Croatica, 19, Klarić, Z. i Gatti, P. (2006), u: Hrvatski turizam: plavo, bijelo, zeleno, Ekoturizam, Institut za turizam, str Kušen, E., (2002), Ekoturizam i održivi razvoj turizma, Okoliš, 11 (111), str Meler, M. (2004) Ecotourism a possible further development trend of the Republic of Croatia's tourism industry, Tourism&Hospitality Industry 2004, Congress proceedings, Opatija, str Milinković, B. (2000), Istraživanja sela i agrara u Hrvatskoj u vrijeme tranzicije, godine, Sociologija sela, 38 1/2 (147/148), str Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske (n/a), Upisnik ekoproizvođača stanje na dan (pristupljeno dana 1. svibnja 2009.), [dostupno na EKOLOSKIH_PROIZVODjACA_ST ANJE_NA_DAN_31_12_2005_.doc] Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske (2007), Za razvoj ruralnih krajeva (pristupljeno dana 1. svibnja 2009.), [dostupno na Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske (n/a), Strategija ruralnog razvoja RH (pristupljeno dana 1. svibnja 2009.), [dostupno na Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske (2005), Strategija razvoja ekološke poljoprivrede za godinu (pristupljeno dana 1. svibnja 2009.), [dostupno na A_2005 GODINU.doc] Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (2003), Strategija razvoja hrvatskog turizma do godine (pristupljeno dana 2. travnja 2009.), [dostupno na %20finalna%20verzija.pdf] Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (2008), Mjere, potpore i poticaji za ruralni Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske (2002) Nacionalna strategija zaštite okoliša (pristupljeno dana 5. svibnja 2009), [dostupno na Mišćin, L., Mađer, B. (2008), Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske (pristupljeno dana 10. travnja 2009.), [dostupno na obiteljskim gospodarstvima. Zagreb: GIPA. Održivi razvoj turizma i osnove turističke politike, (pristupljeno dana 2. travnja 2009.), dostupno na k%2f%2ftur%2f%2fodr%25c5%25beivi_razvoj_turizma_i_osnove_turisti%25c4%258dke_politike.p pt&ei=xjggsrgtbmkd_abhqfipbw&usg=afqjcngi6yrqewtl9yu5-- Ge7Cm1vOh7vQ&sig2=PfHK4HsiMAsLkS0UPuhT_g] Pelikan Matetić, N., Pelikan, Z. (2008), Ekološka poljoprivreda i ekoturizam koliko su ozbiljne namjere Hrvatske?, Agronomski glasnik, 70 (2), Petković, T. (2007), Ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj, prezentacija sa priredbe Eko-etno Hrvatska održane 15. rujna na Zagrebačkom Velesajmu, Zagreb Polonijo, T. (2008), Ekološka hrana u funkciji unapređenja turističke ponude, Magistarski rad. Rijeka:Ekonomski fakultet. Povjerenstvo za ekološku proizvodnju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, NN 12/01, NN 170/04, NN 03/07 razvoja hrvatskog turizma. U: Turizam na seljačkim gospodarstvima, ur. Dijana Katica, Ružić, P. (2005) Ruralni turizam, Institut za poljoprivredu i turizam Poreč, Pula Sahota, A. (2006), The Global Market for Organic Food & Drink (pristupljeno 3. svibnja 2009.), [dostupno na ] Šamota, D. et al. (2005), Vodič za uključenje u sustav ekološke poljoprivrede. Osijek: TIPO Osijek. Šiljković, Ž. (2002), Organska poljoprivreda srednje Europe, Geoadria, 7 (2), str Škorić, S. (2008), Sportski turizam i njegovi učinci na turističke destinacije - primjer Istre Acta turistica, 20 (1), str