PROGRAM OBRAZOVANJA ZA DADILJE

Transcription

1 PROGRAM OBRAZOVANJA ZA DADILJE PRIRUČNIK ZA POLAZNIKE NARODNO UČILIŠTE USTANOVA ZA OBRAZOVANJE I KULTURU U RIJECI Školjić 9, Rijeka svibanj 2011.

2 NASTAVNI PREDMET: ZDRAVLJE, SIGURNOST I NJEGA DJETETA OSNOVE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE DJECE mr. sc. Branimir Peter, specijalist pedijatar

3 4 5 RAST I RAZVOJ DJETETA Rast i razvoj su jedno od najvažnijih obilježja djeteta. Rast nije samo jednostavan proces povećanja dimenzija tijela, organa, već se radi o složenom procesu koji obuhvaća promjene strukture, funkcije i reaktivnosti pojedinih tkiva i organa, promjene psihičkih svojstava djeteta i njegovo prilagođavanje socijalnim i kulturnim uvjetima u kojima živi. ČIMBENICI RASTA: 1. Genetski čimbenik: djeluje na brzinu i opseg rasta, obično dosegunuti rast je aritmetička sredina oba roditelja. 2. Spol: muška djeca su u prosjeku viša, teža 3. Sezonske varijacije: najveći rast u visinu je u proljeće, dok dobivanje na tjelesnoj masi je u jesen 4. Ekološki uvjeti: povoljni bitno doprinose, odnosno nepovoljni usporavaju 5. Prehrana: pothranjenost koči rast, dok pretjerana i neadekvatna prehrana dovodi do pretilosti (jedan od najvećih javnozdrastvenih problema današnjice u razvijenom svijetu). Osim kalorijskog unosa važna je kvaliteta i uravnoteženost pojedinih namirnica. 6. Bolesti: odsutnost bolesti bitno pozitivno utječe na rast i razvoj. Kronične, iscrpljujuće bolesti bitno usporavaju, pa čak zaustavljaju rast i razvoj. 7. Društveno-ekonomsko stanje obitelji: djeca unutar obitelji koja imaju uredan društveno-ekonomski status rastu brže, u prosjeku dostižu veću visinu te kvalitetniji psihomotorni razvoj. 8. Sekularni porast: generacije su u prosjeku sve više i teže RAZDOBLJA DJETINSTVA: 1. DOJENAČKA DOB 2. PREDŠKOLSKA DOB 3. ŠKOLSKA DOB 4. PUBERTET 5. ADOLESCENCIJA 1. DOJENAČKA DOB Od rođenja do kraja 1. godine života. Prvih 27 dana novorođenačko razdoblje. Novorođenče: - TT g - U prvim danima izgubi na TT 10% - Između 10. i 14. dana nadoknadi pad - Izmjenjuju se periodi budnosti i sna - Zadovoljava osnovne potrebe; Dojenje neobično VAŽNO ili mliječne formule Dojenče: - Prva 3 mj. dobiva na TT u prosjeku 175 g na tjedan mj. 140 g mj. 110 g mj. 70 g - U 1. godini naraste u prosjeku 25 cm - Glava od cm, na 47 cm, te se zatvori velika i mala fontanela Dojenče - senzorne funkcije: - Između 2.i 5. mj. prate pogledom, ali nemaju potpunu kordinaciju, koja je s 5 mj. potpuna - Nakon 5 mj., kako mičemo predmet, jasno ga fiksiraju i prate, približivanjem zjenice se suzuju - U prva 3 mj. reagira na sluh promjenom mimike, trzajem, nakon 3 mj. jasno se okreće prema izvoru zvuka - Bol prisutna od rođenja Dojenče socijalno ponašanje: - U 2. mj. uzvraća smješkom, a na majčin glas reagira promjenom motorike - Sa 4 mj. glasan smijeh, nezadovoljstvo grimasama, pokazuje uzbuđenje kad mu se dodaje igračka, bočica ili kad ga se prinosi na prsa - Sa 6 mj. raspoznaje i odbija strane osobe, prihvaća poznate - Sa 9 mj počinje aktivna igra, s 12 mj. bacanje predmeta Dojenče - govor: - DVIJE FAZE: PREDJEZIČNA I JEZIČNA - Predjezična faza: producira pojedine vokale, u 2. mj. gukanje, mj. pojedini konsonanti, slogovi, jasni slogovi s 8 mj. - Jezična faza: mj., tolerira se do 18 mj. Dojenče - motorika: - Prvi mj. nesvrsihodna motorika, flektirajući pokreti mj. burnija i simetričniji pokreti mj. voljni pokreti, hvatanje, pružanje ruku, dizanje glave - 8. mj. sjedi samostalno, puzanje - Od 12.mj. hodanje, pravi hod s 24 mj.

4 PREDŠKOLSKO DIJETE 2.GOD. ŽIVOTA - Usporena brzina rasta, prosječno 2,5 kg i 12 cm - Smanjen apetit, zaokupljeno mentalnom i motoričkom aktivnošću - Hod postaje siguran, trčanje spretnije krajem 2. godine života, do tada česti padovi se smanjuju - Period kad su skloni bjegu iz sigurnog okružja u nesigurno okruženje npr. iz dvorišta na cestu i sl. - Istražuju predmete, skloni da sve stavljaju u usta, period kada su najčešća trovanja ili aspiracije - Manuelno vrlo spretni - U drugoj polovici 2. god. života zna izreći potrebu za nuždom, vrijeme kada treba početi odvikavanje od pelena, ali taj postupak može trajati i tijekom 3. god. te se ne smije se forsirati 3. PREDŠKOLSKO DIJETE : GODINE - Ravnomjeran rast, 2 kg godišnje, prosječna TT s 6 godina 20 kg - U visinu 3-6 cm godišnje, prosječna visina cm - Motorički već vrlo spretni - Počinju tražiti uzore unutar obitelji s kojima se identificiraju: roditelj istog spola, starija braća ili sestre - Skloni igrama u kojima imitiraju odrasle, igraju određene uloge 4. RANA ŠKOLSKA DOB - Prosječan rast 6 cm godišnje, te 3-4 kg, sve do puberteta kad počinje novo ubrzanje rasta - Niču trajni zubi, prvo donji i gornji sjekutići, s 12 godina završava potpuna zamjena mliječnih zubi s trajnim, u prosjeku 4 godišnje - Česte respiratorne infekcije 5. PUBERTET - Kombinacija niza anatomskih i fizioloških promjena koje uključuju ubrzanje somatskog rasta i razvoja, dozrijevanje spolnih žlijezdi i razvoj sekundarnih spolnih obilježja - Djevojčice s 10 godina, dječaci s 12 godina - Fiziološke varijacije na početak puberteta jako široke - Traumatično razdoblje EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA - Rezultat razvoja središnjeg živčanog sustava i njegove okoline - Rođenjem dijete je izrazito bespomoćno, nezrelo, nesamostalno te je potreban izrazito dug proces do potpune samostalnosti, koji zahtijeva veliku zaštitu, pomoć i njegu - U tom razvoju razlikujemo različite faze A. Autistična faza B. Simbiotska faza C. Separacija i individualizacija A. AUTISTIČKA FAZA - U prvim tjednima života, uslijed slabije razvijene senzorike, visok prag na vanjske podražaje - Percipiraju samo ono što osjećaju na vlastitom tijelu - Nekad može biti patološki produženo ili trajno tada govorimo o autizmu - Dozrijevanjem senzorike u razdoblju mj. života sve bolje zamjećuju vanjski svijet - Prvo što se pamti je majčino lice, miris, ono donosi ugodu i smirenje - Dojenje u ovoj fazi neobično je važno jer se stvara jaka emotivna povezanost, zato prestanak dojenja, odnosno odvajanje od dojke, može biti izrazito traumatično B. SIMBIOTSKA FAZA - Predstavlja zajednicu majka dijete - Osnova za uredan razvoj, a okolina ima izraziti utjecaj - Gradi se odnos zahtjeva, ispunjavanja, odnosno neispunjavanja međusobnih očekivanja, vrijeme prvih frustracija - O uspješnosti tog odnosa dijaloga ovisi koliko će dijete steći povjerenja u majku, a preko nje i u okolni svijet - prvo stjecanja samopouzdanja - U ovoj fazi jako je važno dobro prepoznati djetetove signale, važna je brzina reagiranja i način reagiranja na te signale - Djeca su monotropna - vežu se za jednu osobu i s njom stvaraju simbiotsku zajednicu. VAŽNO je znati kad trebamo zamjenu za majku - Premalo dijaloga može izazvati zastoj u emocionalnom i tjelesnom razvoju, a kasnije u životu disocijalnosti i asocijalnosti NEUSPJEŠAN DIJALOG - Pisihomotorne smetnje - Odbijanje hrane - Povraćanje - Smetnje sna

5 8 9 - Razvoj slabog JA koji kasnije pojedinca stvara nesposobnim za rješavanje frustracija - Traje od 6 mjeseca života - Od tada pokazuje strah od stranih osoba - Boji se gubitka majke ne vidi je - Traje nekoliko mjeseci i najosjetljivije je vrijeme odvajanja majke i djeteta - Zato treba voditi računa kad upućujemo dijete u bolnicu, jaslice ili se majka odluči za prekid porodiljnog C. SEPARACIJA I INDIVIDUALIZACIJA - Od 10 mjeseca života počinje zanimanje za okolinu - sve više potreba za kretanjem - Aktivno zapaža, reagira - Otkriva riječ NE koju majka koristi sve češće - Koristi NE identificirajući se s majkom s kojom je još uvijek u simbiotskom odnosu - Tada započinje individualizacija postajem JA - U tom periodu dijete nađe neki predmet koji je uvijek nadohvat ruke i predstavlja nadomjestak za majku PRIJELAZNI OBJEKT - Sa 18 mj. dijete je sve više svjesno svoje individualnosti, ali i ograničenih mogućnosti - Tada se ponovno javljaju STRAHOVI - KONFLIKT: ostati u simbiozi ili izaći, tu je važan stabilni JA - S krhkim JA može doći do regresije, čak psihoze - U ovoj fazi javlja se agresivnost, prkos VAŽNE SPOZNAJE U OVOJ FAZI - Treba spoznati da funkcije tijela njemu pripadaju - Npr. ako roditelji ne vode računa kad će, koliko i što jesti, ono će teže spoznati da su glad, žeđ njegove vlastite funkcije - Mogu postati način komunikacije dijete roditelj, tj. dijete jede da zadovolji majku, ne jede, prkosi - U toj dobi smetnje hranjenja vrlo često imaju takvu osnovu ŠTO MORATE ZNATI O DJETETU KOJE ČUVATE UPOZNAVANJE: OBOSTRANO, S POVJERENJEM, DISKRECIJA, BEZ PRETJERANE ZNATIŽELJE, RAZJASNITI ODMAH NEJASNOĆE OSNOVE UPOZNAVANJA: - OBITELJSKA ANAMNEZA - OSOBNA ANAMNEZA OBITELJSKA ANAMNEZA socijalna - Školska sprema, zanimanje - Posao, radno vrijeme - Dodatne aktivnosti društvena - Specifičnosti vezane za vjeru, nacionalnost ( osjetljivo, treba poštovati) - Specifičnosti društvenog života obitelji - Tko dolazi ili tko može doći kad mi radimo - Posebnosti specifične navike - Vezano uz prehranu - Vezano uz osobnu higijenu - Odnos prema TV, internetu, PC - Odnos prema slikovnicama, knjigama - Odnos prema igračkama - Društvene igre sastav obitelji bolesti - Diskretno, s taktom pitati za kronične i ili nasljedne bolesti unutar obitelji - Ako unutar obitelji imamo više djece, dobro je doznati čemu su skloni, dob, da li pohađaju kakvu instituciju, preboljene zarazne dječje bolesti OSOBNA ANAMNEZA DJETETA Porod, novorođenačko razdoblje - PT, GD - Način dovršenja poroda - Bolesti - Prehrana

6 10 11 Trajna oštećenja Metaboličke bolesti - dijabetes - fenilketonurija - glikogenoze - celijakija - nepodnošenje laktoze EPI - koji je tip - simptomi - čimbenici koji je provociraju - terapija Alergija - Da li postoji - Na što? - Terapija? Navike - Prehrambene - Kontrola mokrenja, stolice - Spavanje - Omiljene igre - Omiljene igračke - TV,DVD, PC i sl. UPOZNAJTE PROSTOR U KOJEM ĆETE BORAVITI S DJETETOM: Nesreće su najznačajniji uzrok smrtnosti i invaliditeta kod djece. Važno je da djeca nemaju straha, ona su znatiželjna i nekritična, a istovremeno vrlo pokretna, spretna. Kod upoznavanja s prostorom moramo jasno uočiti mjesta koja su potencijalno opasna i koja određenim preventivnim mjerama možemo učiniti bezopasnim ili manje opasnim. Tako moramo jasno uočiti : - Prostor u kojem se dijete kreće - bez niskih oštrih rubova te prepreka na podu preko kojih se može spotaknuti - Prozori - dostupnost, način otvaranja - Balkoni način izlaska, ograda - Izvori električne energije - utičnice - Izvori topline, otvorenog plamena - Mjesta na kojima se čuvaju sredstva za čišćenje i drugi potencijalni otrovi - Uočiti da li su igračke svojim oblikom, veličinom i sadržajem adekvatne uzrastu djeteta. VAŽNO: Na početku razgovora dobro je pustiti roditelje da spontano ispričaju što imaju za reći i pri tom ih što manje prekidati. Iako ponekad pričanje roditelja biva konfuzno, predetaljno ili nebitno za dijete, korisno je uložiti malo vremena i omogućiti roditeljima da se pričanjem rasterete od početne napetosti i tjeskobe. Neke važne podatke roditelji nerado iznesu, jer su nabijeni jakim emotivnim nabojem, npr. neke detalje iz obiteljske anamneze, stoga treba izbjegavati izravna pitanja. Takva će se pitanja većinom u tijeku kasnijeg razgovora sama po sebi nametnuti i dobiti odgovor. STANJA I SIMPTOMI KOJE MORATE PREPOZNATI Podjela simptoma: - Prema specifičnosti A. Opći simptomi B. Specifični simptomi - Prema trajanju - Prema anatomskoj regiji - Prema mehanizmu patofiziološkog procesa Usprkos raznim podjelama međusobno se preklapaju, simptom sam je nedovoljan, samo je dio kliničke slike. Za potpunost kliničke slike VAŽNO: - Obiteljska i osobna anamneza - Što je prehodilo pojavi simptoma - Način razvijanja simptoma - Trajanje - Klinički pregled - Lab. i radiološka obrada

7 12 13 A. OPĆI SIMPTOMI - Svi znakovi koji ukazuju na odstupanje od normalnog stanja - Mogu biti povezani s raznim organskim sustavima, raznim organima, te mogu biti isti ili slični u raznim čak dijametralno suprotnim patološkim stanjima - Kombinacija više općih simptoma, mogu biti specifična i jasno ukazat na određenu bolest DIJELE SE NA: I. TJELESNI (SOMATSKI) II. NEUROLOŠKI III. PSIHIČKI IV. PSIHOSOMATSKI I. TJELESNI OPĆI SIMPTOMI KOŽA: normalno čista bez eflorescencija, ružičaste nijanse od bljeđeg do tamnijeg. Ovisno o boji puti, fizičkoj aktivnosti. Treba obratiti pažnju kada se pojavi: - Bljedilo - Cijanoza plavkasto - Žarko crvenilo - Osip - Ubodne ranice - Petehije, hematomi DISANJE: normalna frekvencija min, pravilno ritmično, bez upotrebe dodatne respiratorne muskulature (međurebreni mišići, trbušni mišići), bez uvlačenja prsne kosti. Ovisi o dobi, fizičkoj aktivnosti, prisutnosti akutnih i kroničnih bolesti, prvenstveno infekcija, srčana greška, alergijski rinitis, astma i dr. Treba obratiti pažnju kada se pojavi: - Ubrzano - Usporeno - Nepravilno - Grčevito - Stridor - Hvatanje zraka - Kašalj suh, produktivan, laringealan poput laveža psa SRČANA AKCIJA: uredna je kada je frekvencija kod novorođenčeta / min, dojenče 80/ min, / min, ritmčna, dobro punjenog pulsa. Ovisi o dobi, fizičkoj aktivnosti, tjelesnoj temperaturi, emotivnom stanju. Treba obratiti pažnju kada se pojavi: - Ubrzano - Usporeno - Nepravilno BOL: uvijek predstavlja simptom, uvijek je treba ozbiljno shvatiti, važno je razlučiti sljedeće stvari: - generalizirana, lokalizirana, konstantna, povremena, grčevita - Povezana sa specifičnim pokretima - Povezana s diranjem, pritiskom - Često nema prave podloge, već je povezana s psihičkim, emotivnim stanjem - Iskazivanje ovisi o dobi - Plač, nemogućnost umirenja, povlačenje, upadljiva mirnoća, prisilni položaj, reduciranje pokreta, grčenje, držanje za mjesto boli OTEKLINA I EDEM: potkožno nakupljane tjelesnih tekućina, tjestast, neograničen edem, oteklina ograničena. Treba obratiti pažnju što je prehodilo stvaranju edema i (ili) otekline, kao što su udarac, pad, ubod insekta, kako je dijete mokrilo. Odnosno treba utvrditi da li je vidljiv hematom, ubodna rana, da li je prisutna bol, redukcija pokreta ili da li su prisutni i drugi simptomi npr. vezani uz alergijsku reakciju. TJELESNA TEMPERATURA: ovisno o načinu mjerenja, pazuh do 37, subferilno 37,5, više od toga febrilno, iznad 39 C visoko febrilno. Kad mjerimo rektalno sve više za 0,5 C. Ovisi o o vanjskoj temperaturi, fizičkoj aktivnosti, hidraciji. VAŽNO znati da li dijete ima sklonost febrilnim konvulzijama, tada treba promtno sniziti tjelesnu temperaturu. MOKRENJE: ovisi o dobi djeteta, stanju hidracije, unosu tekućine, vanjskoj temperaturi. Treba obratiti pažnju na: - Prekomjerno - Nedovoljno - Bolno, peckanje

8 14 15 STOLICA: broj, izgled, miris ovise o dobi djeteta i vrsti prehrane. Dojenčad na prsima ima zlatno-žute stolice, mekše do 6 x dnevno, ali može proći 3-4 dana bez stolice, kad su djeca na umjetnoj prehrani stolice su manje učestale i tvrđe. Starija djeca imaju 1-2 stolice na dan, zaudaraju, formirane su. Kod stolica treba obrati pažnju na : - Opstipaciju - Proljev - Kozistenciju - Primjese, krvi, sluzi POVRAĆANJE: uvijek predstavlja simptom, uvijek ga treba ozbiljno shvatiti, važno je razlučiti sljedeće stvari: - Što je prethodilo povraćanju - Tip povraćanja: bljuckanje, u mlazu, grčevito - Učestalost povraćanja - Povezanost s ostalim simptomima - Emocionalno stanje djeteta OSTALI TJELESNI OPĆI SIMPTOMI: - Umor - Pospanost - Malaksalost - Uznemirenost - Razdražljivost - Gubitak apetita II. NEUROLOŠKI OPĆI SIMPTOMI a. Stanje svijesti b. Orijentiranost c. Konvulzije d. Patološki refleksi e. Mišićna slabost f. Tonus muskulature g. Pokretljivost III. PSIHIČKI OPĆI SIMPTOMI a. Strah b. Potištenost c. Depresija d. Dekoncentracija e. Hiperaktivnost f. Agresivnost g. Povraćanje h. Glavobolja i. Trbuhobolja B. SPECIFIČNI SIMPOTOMI - Simptom ili grupa simptoma koji su karakteristični za određenu bolest i (ili) stanja - Cijanoza, zapuhanost, umor, teško disanje, gubitak apetita srčana greška - Visoki febrilitet, glavobolja, povraćanje, kočenje šije, meningitis - Prehlada, bol, prisilni položaj, držanje uške, upala srednjeg uha NAJČEŠĆA PATOLOŠKA STANJA KOD DJECE: - RESPIRATORNI INFEKT - GASTROINTESTINALNI INFEKT - URINARNI INFEKT - ALERGIJA - ASTMA - EPI - ZARAZNE DJEČJE BOLESTI - MALFORMACIJE - METABOLIČKE BOLESTI - TROVANJA - OZLJEDE

9 16 17 NAJČEŠĆE BOLESTI I STANJA KOD DJECE Prikaz bolesti i stanja: - Prema dobi djeteta - Prema simptomatologiji - Prema dijagnostičkim i terapeutskim postupcima - Prema trajanju ( akutne, kronične) - Prema etiologiji ( uzroku) NOVOROĐENČAD I DOJENČAD - POROĐAJNA OZLIJEDA - ŽUTICA - KONVULZIJE - POREMEĆAJ PREHRANE - INFEKCIJE - NEDONOŠČAD, NEDOSTAŠČAD - NEURORIZIČNA DJECA POROĐAJNE OZLJEDE Ozljede koje nastaju tijekom poroda Uzrokovane su: Disproporcijom djeteta i porođajnog kanala, patološkim stavom djeteta, nesuradnjom rodilje, nestručnim vođenjem poroda. Najčešće ne zahtijevaju liječenje niti ostavljaju trajne posljedice. Najteži oblici mogu dovesti do trajnog oštećenja djeteta. Čimbenici rizika: - Novorođenče velike PT, nesrazmjer djeteta i porođajnog kanala - Patološki polažaj ploda - Zadak - Poprečni - Dorzoposteriorni - Kosi - Nesuradnja rodilje - Nestručno vođenje poroda PODJELA OZLJEDA 1. Ozljede mekog tkiva 2. Ozljede kostiju 3. Ozljede živaca 4. Krvarenja 1. OZLJEDE MEKOG TKIVA - Površinske oguljotine, laceracije - Rezne rane - Ne zahtijevaju posebnu terapiju - Prolaze same i ne ostavljaju posljedice - Izuzetno rijetko potrebno šivanje 2. OZLIJEDE KOSTIJU - Lomovi dugih kostiju - Najčešće ključna kost, ne zahtijeva nikakav postupak, zarasta samo od sebe, kontrola kod fizijatra - Rijetko su lomovi nadlaktične kosti, bedrene kosti ( th. Imobilizacija, te kontrola ortopeda) - Izuzetno rijetko lom kostiju glave ( neurokiruška kontrola) 3. OZLJEDE ŽIVACA - U najvećem broju slučajeva prolazna stanja, jer su posljedica edema tkiva oko same periferne jezgre živca - Najčešće pareza n. Brachialisa - ima za posljedicu kljenutost podlaktice i (ili) nadlaktice, zahtijeva fizijatrijsku kontrolu i fizikalnu terapiju - Još viđamo ozljede n. Facialis - Najteža ozljeda - n. Phrenicus, koja dovodi do pareze dijafragme te nemogućnosti disanja 4. KRVARENJA - Najčešća su potkožna krvarenja nastala pritiskom porođajnog kanala na kožu ploda u porodu, petehije, hematomi - Kephalhematom - nakupina krvi između periosta i kosti glave, spontano se reapsorbira za 6 tjedana - Najopasnija - subduralna krvarenja POREMEĆAJ PREHRANE 1. Neadekvatan unos hrane 2. Neadekvatna apsorpcija hrane 3. Prekomjerno povraćanje, proljevi 4. Nasljedni metabolički poremećaji 5. Malformacije probavnog trakta Simptomi poremećaja prehrane: - Neadekvatno napredovanje, gubitak na tjelesnoj težini - Hipoglikemija - Anemija

10 Elektrolitski disbalans - Metabolički disbalans - Prekomjerni gubitak tekućine povraćanje, proljevi - Hormonski poremećaj INFEKCIJE Podjela: 1. PREMA VREMENU NASTANKA 2. PREMA UZROČNIKU 3. PREMA KLINIČKOJ SLICI INFEKCIJE PREMA VREMENU NASTANKA SU: - Intrauterina: nastaje za vrijeme intrauterinog razvoja ploda, može dovesti do pobačaja, prijevremenog poroda, bolesti novorođenčeta, uzrokovati malformacije - Najčešći uzročnici Toxoplasmosa, CMV, HV, Streptokok beta hemolitički, E.coli, Pseudomonas - Perinatalna: nastaje neposredno, u tijeku i neposredno nakon poroda, najčešća je infekcija novorođenačke dobi, može prijeći u pneumoniju, sepsu, menegitis, najčešći uzročnici Streptokok, E.coli, Enterokok, Pseudomonas - Rana neonatalna infekcija: unutar prvih 7 dana, klinička slika: pneumonija, sepsa, meningitis, najčešći uzročnici Streptokok, E.coli, Enterokok, Pseudomonas - Kasna neonatalna infekcija: Nakon 7.dana života, ostalo isto kao rana PREMA UZROČNIKU: 1. BAKTERIJSKE 2. VIRUSNE 3. GLJIVIČNE 1. BAKTERIJSKE INFEKCIJE - Najčešće: Streptokok, Stafilokok, E.coli, Enterococc, Pseudomonas - Pneumonija, Sepsa, Meningitis - Klinička slika gotovo ista, diferencijalna dg., na osnovi lab. nalaza i RTG, UZV Simptomi bakterijskih infekcija: - Blijedo-sivkaste boje ili žuto-sivkasto - Nezadovoljno, bolno, posebice kod manipulacije - Ubrzanog disanja (tahipneja), grčevito, nepravilno (dispneja) - Neprihvaćanje hrane, povraćanje, proljev - Visoko febrilno - Povećan trbuh Lab.nalazi - Povišeni L, s velikim brojem nezrelih stanica ili izrazito snižen broj L - Povišen CRP, Sepsa, meningitis iznad Sniženi eritociti, trombociti - U aspiratu, brisu ili krvi izolira se uzročnik - Kod pneumonije pozitivan RTG nalaz na plućima - Kod meningitisa lumbalna punkcija, liquor Liječenje - Potporne mjere: osigurati veći unos tekućine, energije, elektrolita, kisik po potrebi, reducirati manipulaciju - Intenzivna antibiotska th. - Antipiretici 2. VIRUSNE INFEKCIJE - Najčešće infekcije dječje dobi i to kao respiratorne infekcije, zatim infekcije probavnog sustava, rjeđe serozni meningitis - Uzročnici dječjih zaraznih bolesti ( ospice, zaušnjaci,vodene kozice, rubeola) - protiv većine danas cijepimo - Također izazivaju nespecifične osipne bolesti - Najčešći adeno virus, rota, herpex Respiratorne virusne infekcije - Pojačana sekrecija iz nosa, otežano disanje na nos, sluzav bistar sekret koji postaje žuto zelen kod sekundarne bakt.infekcije - Suzenje očiju - Crvenilo grla - Laringealni kašalj, naročito kod spavanja i ležanja - Gubitak apetita - Umjereno povišena temperatura - Bezvoljnost, adinamičnost Liječenje - Potporne mjere: unos tekućine, po potrebi elektrolita, antipiretici, mirova nje, čišćenje nosa - Lijeka nema, antibiotici samo ako dođe do sekundarne bakterijske infekcije Virusne infekcije probavnog trakta - Proljev, povraćanje, bol u trbuh, napuhanost, febrilitet - Posebno opasna infekcija rota virusom, veliki broj vodenastih proljevastih stolica često s povraćanjem, može doći do dehidracije i disbalansa elektrolita, ova infekcija zahtjeva hospitalizaciju radi iv infuzije

11 20 21 Liječenje - Nadoknada tekućine, elektrolita ( rehidromix) - Prehrana: lakše probravljiva hrana, bez šećera, vlaknasta - Probiotici ( LGG, Bioaktiv) ili tabl. Sirup Biogaia - Kod nemogućnosti dovoljnog davanja tekućine na usta treba hospitalizacija 3. GLJIVIČNE INFEKCIJE - Najčešće lokalne infekcije novorođenačke i dojenačke dobi - Candida albicans, u obliku bijelih naslaga u ustima (soor) te perianalnog i perigenitalnog područja u obliku žarko crvenog sitno pustuloznog osipa - Rijetke sistemske infekcije, samo kod teških intrauterinih infekcija te kod teške imunodeficijencije ili kao komplikacija sepse Liječenje - Mehanički s gazicom namočenom u Nistatin kapi skinuti naslage iz usta - Davanje protugljivičnih kapi na usta - Lokalno mazanje područja zahvaćenog infekcijom protugljivičnim kremama, mastima - Higijena prsiju, bočica, ruku NEDOSTAŠČAD - Novorođenčad preniske porodne težine za trajanje trudnoće - Najčešće uslijed nedovoljne materične cirkulacije - Zahtijevaju pojačan nadzor - Praćenje prirasta TT - Češće kontrole, posebice kod neuropedijatra NEDONOŠČAD - Novorođenčad rođena prije 37. tj. trudnoće ( tj.) - Nezreli,nespremni za vanjske uvjete života - Zahtijevaju izrazitu potporu - Posebno izraziti problemi s disanjem, prehranom, bubrezima te krvnim žilama i cirkulacijom - Inkubator - Mehanička ventilacija - Centralna vena - Parenteralna prehrana - Veliki broj medikamenata - Dugotrajan boravak Komplikacije nedonošenosti - Respiratorni distres sindrom - Nedovoljno mokrenje - Neadekvatna cirkulacija, perzistiranje fetalnih komunikacija - Nemogućnost peroralnog hranjenja - Visoka potreba za kisikom - Retinopatija - Intrakranijalna krvarenja - Bronhopulmonalna displazija Po dolasku kući - Intenzivnija njega - Pojačana higijena, skloni infekcijama posebice respiratornim i urinarnim - Češće kontrole - Nadzor neuropedijatra i fizijatra, okuliste - Provođenje neurorazvojne gimnastike KONVULZIJE - Uslijed nesvrsishodnog izbijanja živčanih impulsa iz središnjeg živčanog sustava, dolazi do grčenja pojedinog ili grupe mišića ( parcijalna) te svih mišića ( generalizirana) tijela - Razlikujemo nespecifične, bez jasnog uzroka, najčešće benigne, javljaju se u ranoj dobi, ne zahtijevaju liječenje, same od sebe nestaju, najčešći uzrok je nezrelost središnjeg živčanog sustava te se najčešće javljaju u snu - Specifične u svojoj pozadini imaju neki od uzroka kao što su oštećenja mozga ( ishemičko-hipoksična krvarenja), meningitis, malformacije mozga, febrilne,zahtijevaju liječenje, mogu ostaviti trajne posljedice te mogu prijeći u epilepsiju - Bez obzira koje, uvijek zahtijevaju potpunu obradu, UZV mozga, MR mozga, Amonijak, Laktate - Mora se provoditi redovita terapija te dijete mora uvijek uza sebe imati lijekove koji prekidaju konvulzivni napad - Kod febrilnih konvulzija: promptno skidanje temperature, diazepamske klizme NOVOROĐENAČKA ŽUTICA % donošene novorođenčadi ima vidljivu žuticu - Preko 50% nedonoščadi - Uzrokovana hiperbilirubinemijom - Bilirubin u visokoj koncentraciji može iz plazme prijeći u bazalne ganglije te

12 22 23 dovesti do smrti ili trajnog oštećenja ( kernikterus) - Bilirubin je produkt razgradnje hemoglobina - Kod novorođenčadi pojačano propadanje fetalnih Er, a time količina hemoglobina kojeg treba razgraditi, nus produkt bilirubin - Kako bi se bilirubin izlučio, treba se u jetri metabolizirati uz enzim glukunoril transferazu, postati topljiv te se izluči stolicom i mokraćom - Novorođenačka jetra je nezrela, nema dovoljnu količinu glukunoril transferaze Patološke žutice uslijed pojačane hemolize Er - Hemoliza zbog neslaganja Rh faktora - Hemoliza zbog neslaganja ABO grupe - Urođene anemije ( nasljedne) Liječenje: - Ekssangvino transfuzija ( izmjena krvi) - Transfuzija Er - Splenektomija Fiziološka žutica - Javlja se unutar prvih 4 dana života - Do kraja drugog tjedna života vraća se u normalu - Nastaje uslijed - Povećane ponude bilirubina jetrenim stanicama - Povećan br. Er - Skraćen životni vijek Er - Smanjeno vezivanje i konjugacija bilirubina - Nezrelost jetre, smanjen broj receptora i enzima - Inhibicija enzima hormonima iz majčinog mlijeka - Najčešće ne zahtijeva liječenje, ako da onda foto th. i infuzija 10 % glukozom - Može je podržavati kada imamo guste petehije, kephalhematom te dojenje. Tada govorimo o laktacijskoj žutici, a sprječava se prokuhavanjem MM nekoliko dana i inhibicijom hormona u MM Patološka žutica - Razvija se rano u prvim satima života - Znatno više vrijednosti bilirubina - Dulje traje Uzroci: - Pojačano raspadanje Er - Poremećaj konjugacije bilirubina - Oštećenje jetrenih stanica - Opstrukcija žučnih vodova Patološke žutice usljed smanjene konjugacije bilirubina - Nasljedni deficit enzima - Urođena (konatalna) hipotireoza - Laktacijska žutica - Prolazna familijarna žutica Patološka žutica uslijed oštećenja jetre i žučnih vodova - Upalna oštećenja jetre sepsa, Toxoplasmosa, CMV, Hepatitis B - Nasljedne metaboličke bolesti galaktozemija, cistična fibroza, nepodnošljivost fruktoze - Oštećenja jetre lijekovima - Anatomska opstrukcija žučnih vodova - Sy. zgusnute žuči - Liječenje prema uzroku, odnosno liječenje prim. bolesti ili kirurški zahvat ALERGIJSKE BOLESTI - Pretjerana normalna imunološka reakcija na neki antigen (svaka strana tvar u organizmu) - Za dg. izuzetno važna ANAMNEZA - Klinička slika - Kožni testovi - Test ekspozicije - Povišeni eozinofili u krvnoj slici PELUDNA HUNJAVICA Hipersenzibilna reakcija sluznice nosa, respiratornog trakta i očiju na pelud U doba cvata 5.-7.mj. Klinička slika: - Svrbež nosa, s obilnom sekrecijom sluzavo - vodenastog sadržaja - Napadaji kihanja - Fotofobija, s pojačanim suzenjem - Otečena sluznica nosa - Plavičasti podočnjaci kod dugotrajnog trajanja - Teži slučajevi mogu prijeći u peludnu astmu

13 24 25 DG. - Anamneza - Klinička slika - Eozinofilija - Pozitivni klinički testovi Liječenje - Specifično - Izbjegavanje kontakta s aleregenom - Hiposenzibilizacija 2 mj. Prije početka sezone daju se male doze alergena - Simptomatsko - Kapi za nos (efedrin) - Antihistaminici (dimidril) BRONHALNA ASTMA - Kronična plućna bolest s intermitentnim reverzibilnim opstrukcijama bronha, koja se očituje ekspiratornom dispnejom,zviždanjem, gušenjem - Kompleksna, polietiološka alergijski, infekciozni, biokemijski i psihološki čimbenik - Obično joj prethodi neka druga alergijska bolest Klinička slika - Napad počinje naglo, najčešće noću. Dijete se probudi, hriplje, hvata zrak, guši se - Ekspratorna dispneja, grčevito i nepravilno izdisanje - Inspiratorni stridor i zviždanje - Bljedilo, znoj - Naporan, suhi kašalj, koji može izazvati povraćanje - Napad može trajati od nekoliko minuta, sati do nekoliko dana kod statusa - Između napada zdravo dijete, kod težih slučajeva defomacije prsnog koša, bljedilo, usporen rast i razvoj DG. - ANAMNEZA - KLINIČKA SLIKA - FIZIKALNI NALAZ - RTG PLUĆA - KS Prevencija - Izbjegavanje alergena - Inhalacija specif. lijekova (ventolin) - Hiposenzibilizacija - Opće higijenske i dijatetske mjere Liječenje asmatskog napada - Inhalacija bronhodilatatora bronhospazmolitika / Ventolin/ - Adrenalin sukutana inekcija - Efedrin per os, djeluje sporije - Aminofilin iv - Korekcija dehidracije i acidobaznog statusa - Vlažni kisik - Antibiotik - Sedativ ATOPIJSKI DERMATITIS - Javlja se između mj života, većinom iščezava poslije godine života - Katkad prijeđe u neurodermitis - Nejasno ograničeno grubo crvenilo, u pjegama, s mjehurićima koji pucaju te se stvaraju kraste - Obraz, čelo, tjeme - Može komplicirati sekundarnim bakt. infekcijama Liječenje - Vlažni oblozi - Neutralne kreme belobaza - Paziti na prehranu - Pojačana higijena - Protiv svrbeža - antihistaminici URTIKARIJA - Pojava tipičnih urtika sitno toćkasti crveni osip - Mogu ga izazvati: - Hrana - Lijekovi - Udisanje alergena - Ubod insekta Liječenje: - Spriječiti kontakt s alergenom - Antihistaminici - Kortikosteriodne kreme

14 26 27 QUINCKEOV EDEM Jaka alergijska reakcija na: - Inhalacijske antigene - Hranu - Lijekove - Kozmetička sredstva - Ubod insekta Očituje se edemom: - Vjeđa - Usnica, sluznice usta - Jezika - Vanjskog spolovila - Mogu biti udruženi s urtikom Mogu izazvat: - Laringealni stridor - Promuklost - Otežano disanje, s dispnejom - Cijanozu Liječenje: - Adrenalin - Kortikosteroidi - U najtežim slučajevima traheotomija ANAFILAKTIČKI ŠOK - Najteži oblik alergijske reakcije, ako se ne liječi dovodi do smrti - Dovodi do multiorganskog zatajenja Potrebno promtno reagirat: - Osigurati respiratorni put - Adrenalin - Kortikosteroidi - Osigurati unos tekućine i elektrolita BAKTERIJSKE BOLESTI - Streptokok - Salmonela - E.coli - Hemophilus influenze - Pseudomonas ANGINA Akutna upala tonzila i grla Streptokok Klinička slika: - Bol u grlu, smetnje gutanja - Povišena temp. > 39 C - Glavobolja, mučnina, povraćanje, trbuhobolja - Crvenilo ustiju,ždrijela, povećane malinaste tonzile Liječenje: - Antibiotsko penicilin - Antipiretici - Davanje tekućine - Mirovanje - Mekša hrana Sličnu ili gotovo istu kliničku sliku mogu uzrokovati: - Hemophilus - Virusi ŠARLAH Streptokok grupe A Prenosi se kapljičnim putem, najčešće u jesen, djeca u dobi od god. Inkubacija 3-5 dana Klinička slika: - Svi simptomi kao kod angine - Osip koji izbija 1. ili 2. dan, sitan, točkast crven, crvenilo obraza, najgušći: prsa, pazuh, trbuh, unutarnje strane bedara, nakon 3 dana blijedi, nakon 7 dana se ljušti koža - Može doći do sepse, miokarditisa

15 28 29 Liječenje: - Penicilin - Potporne mjere SALMONELOZE Salmonela Mogu uzrokovat: - Akutni gastroenteritis - Sepsu - Trbušni tifus - Rezevoar: životinje, izvor infekcije kontaminirana hrana, voda, nedovoljno kuhana, pečeno meso, jaja, mlijeko, ruke kliconoše AKUTNI GASTROENTERITIS - Inkubacija 8-24 sata Počinje naglo s: - Povišenom temp. - Povraćanjem - Proljevom - Boli u trbuhu - Može doći do dehidracije, elektrolitskog disbalansa Liječenje: - Antibiotik - Antipiretik - Nadoknada tekućine, elektrolita DIZENTERIJA (GRIŽA) Akutna bakterijska infekcija karakterizirana sa : - Grčevitim bolovima u trbuhu - Sluzavo krvavim proljevom - Visokom temp. > 39 C - Znacima dehidracije Liječenje: - Antibiotici - Nadoknada tekućine, elektrolita - Korekcija acido-baznog statusa MENINGOKOKNA SEPSA - Najčešća sepsa dječje dobi, brzog tijeka, visoka smrtnost - Klinički tijek specifičan, počinje naglo, do tada potpuno zdravo dijete, temp > 40 C, glavobolja, povraćanje, OSIP sitne točkice kao petehije, pretežno ruke, noge - Prenosi se kapljičnim putem - Zahtijeva brzo bolničko liječenje VIRUSNE BOLESTI Najčešći uzročnici infekcija u dječoj dobi Uzrokuju dječje zarazne bolesti kao što su ospice, vodene kozice, rubeolu, zaušnjake - većina danas rijetke uslijed sustavnog cijepljena Najčešći uzročnici akutnih respiratornih infekata, simptomatologija ista kao bakt., ne daju se antibiotici Također najčešći uzročnici akutnih probavnih infekcija Mogu izazvati epidemiju poput gripe, rota virusa Lijeće se samo potpornim mjerama VODENE KOZICE - Najčešće između 2. i 8. god.života - Jako zarazne, prenose se kapljično, nakon min. Provjetravanja nakon kontakta s bolesnikom, niste zarazni. Bolesnik je infekciozan jedan dan prije izbijanja osipa i sve dok sve kraste ne postanu suhe, otprilike 8-10 dana - Inkubacija dana - Započinje temperaturom, te simpotomima katara, umorom, malaksavošću - Osip izbija tijekom sljedećih 24 sata, vrta, lice, vlasište, na kraju ruke i noge, vodenaste makule koje pucaju i pretvaraju se u kraste, praćene svrbežom - Voditi računa da se ne inficiraju Liječenje: nema specifičnog, potporne mjere TRODNEVNA VRUĆICA (egzantema subitum) - Inkubacija 7-17 dana - Nagli početak s visokom temp., nakon pada temp. izbija osip, obično prvo na trupu pa se brzo širi na vrat, lice i ekstremitete, crvene makulice Terapija - potporna

16 30 31 PARAZITNE INFEKCIJE - Toxoplazmoza - Amebioza - Gliste - Metilj - Trakavica GLISTE Djeca se najčešće zaraze igrom u pijesku, stavljanjem ručica u usta ili jedenjem neadekvatno oprane hrane, povrće Simptomi: - Mučnina, pomanjkanje apetita - Razdražljivost - Bol u trbuhu - Svrbež analne regije Dg. stolica pregled pod mikroskopom Liječenje Vermox sirup Prevencija: higijena ruku, i pripreme hrane BOLESTI ENDOKRINOG SUSTAVA To su bolesti žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem Mogu biti urođene ili stečene Dovode do premalog lučenja određenog hormona (hipo-) ili pretjeranog (hiper-) Očituju se u poremećaju psihomotornog rasta i razvoja, te u poremećaju metaboličkih funkcija Liječe se: kod hipo - supstitucijom dotičnog hormona, kod hiper - blokatorom istog ili blokatorom njegovog receptora U dječjoj dobi posebno su važni poremećaji: - Štitne žlijezde hiper ili hipotireidoizam - Nadbubrežne žlijezde - Hormona rasta - Spolnih žlijezda - Diabetes melitus ili šećerna bolest ŠEĆERNA BOLEST Neadekvatno lučenje inzulina što ima za posljedicu nemogućnost ulaska glukoze u stanicu te hiperglikemiju Simptomatologija ovisi o tome koliko dugo traje bolest: - Žeđanje - Potreba za slatkim - Pojačano mokrenje - Gubitak na TT, ne napredovanje - Pospanost, malaksavost - Mučnine - Nalaz visoke GUK - Najčešće se otkriva uslijed ketoacidoze, koja može dovesti do kome Liječenje: - SIMPTOMATSKO apliciranje INZULINA - KONTROLIRANJE KALORIJSKOG UNOSA - DISCIPLINA U PREHRANI - POJAČANA FIZIČKA AKTIVNOST - REDOVNO MJERENJE GUK, paziti da dijete ne uđe u hipoglikemiju BOLESTI SRCA Simptomatologija: - Cijanoza, dispneja - Brzo zamaranje - Zaostajanje u rastu i razvoju - Učestale respiratorne infekcije - Sinkope Podjela: - Urođene srčane greške - Poremećaj ritma aritmije - Kardiomiopatije - Endokarditis

17 32 33 BOLESTI DIŠNIH ORGANA Očituju se: - Promjenom frekvencije disanja, usporeno, ubrzano - Ritmičnošću, grčevitošću, hvatanjem zraka - Kašljem - Bljedoćom, cijanozom - Umaranjem - Nenapredovanjem Podjela: - Malformacije - Akutne infekcije gornjih dišnih puteva (najčešće) - Bronhitis - Bronhiolitis - Upale pluća - Bronhijektazije - Strano tijelo u plućima AKUTNE INFEKCIJE GORNJIH DIŠNIH PUTEVA - 50% djece dolazi liječniku radi IGDP - Najčešće virusna, zatim bakterijska - Simptomi prehlade Liječenje: simptomatsko, potporno, specifično kod poznatog uzročnika AKUTNA UPALA SREDNJEG UHA - Širenje infekcije preko Eustachijeve tube - Najčešće kao serozni otitis - Uz simptome prehlade i povišenu temp., bolnost uha, prisilni položaj Liječenje: antibiotsko, analgetik antipiretik simptomatsko BOLESTI KRVI Očituju se u nedovoljnom i prekomjernom stvaranju pojedinih stanica krvi (E,Tr,L) njihovih podgrupa ili svih stanica Očituju se anemijama, leukemijama, te sklonošću krvarenju Simptomatologija: - Bljedilo - Umor - Gubitak apetita - Učestale infekcije - Zastoj u rastu i razvoju - Produženo krvarenje, spontano krvarenje, hematomi po tijelu bez jasnog uzroka Dijelimo ih na: - Anemije - Urođene - Stečene ( najčešće zbog nedostatka željeza) - Leukemije - Trombocitopenije - Hemofilije Liječenje: - Transfuzija - Nadknada deficita željeza B 12, folne kiseline - Splenektomija - Kemoterapija, zračenje - Presađivanje koštane srži, matičnih stanica - Davanje faktora 8

18 34 35 BOLESTI PROBAVNOG SUSTAVA I JETRE - Prirođene greške pasaže: karakterizira ih usporen ili onemogućen prolazak hrane, uzrokovane su suženjem i (ili) potpunim prekidom probavne cijevi, te nedostatnom inervacijom u stijenci. Mogu se nalaziti od jednjaka do anusa. Uzrokuju povraćanje, upalu pluća (aspiracija povraćenog sadržaja), zastoj u rastu i razvoju, teške anemije, elektrolitske, hormonske disbalnse te sveobuhvatno propadanje djeteta. Zahtijevaju hitan kirurški zahvat, a do njega paranteralnu prehranu i potporne mjere - Klasični simptomi od strane probavnog trakta su: povraćanje, proljevi, opstipacija, žutica, dehidracija, anemija, zastoj u rastu i razvoju, teške anemije, elektrolitske, hormonski disbalansi te sveobuhvatno propadanje djeteta. UDESI U DJEČOJ DOBI Udesi su najčešći uzrok smrti djece i trajnog invaliditeta, te najčešći uzrok hospitalizacije u dječjoj dobi. 1. GODINA - Padovi - Aspiracija stranog tijela - Otrovanje - Opekline - Utapanje Preventivne mjere: ne ostavljati dijete bez nadzora, ne ostavljati ga na neograđenom krevetu ili stolu. Odstraniti iz dohvata djeteta sitne predmete i supstance. 2. GODINA - Padovi - Prometna nesreća - Otrovanje - Opekline - Utapanje Preventivne mjere: Osigurati prozore, pokriti električne utičnice, maknuti električne vodove pod naponom. Stalni nadzor, ne puštati dijete izvan ograđenog osiguranog prostora. Odstraniti od dohvata oštre predmete, opasne supsance. Paziti kod kuhanja, posude s vrućim sadržajem odmaknuti od ruba stola. U autu voziti ga samo u auto sjedalici za dijete GODINA - Padovi - Prometna nesreća - Otrovanje - Opekline - Utapanje Preventivne mjere: Vrata balkona, stubišta, dvorišta držati zaključanima. Podučiti dijete o opasnosti bacanja predmeta, električne struje, izvora topline, od istrčavanja na ulicu, cestu, u autu obavezno koristiti sjedalicu ili ga vezati pojasom GODINA - Prometna nesreća - Opekline - Utapanje Preventivne mjere: naučiti plivati, ponašanje u prometu > 9. GODINA - Prometne nesreće - Eksperementiranje s alkoholom, tabletama - Utapljanje TROVANJE Najčešća otrovanja su: lijekovi, alkoholna pića, kemijska sredstva mnogo rjeđe: otrovne biljke, gljive. Osnovni postupci kod otrovanja 1. Održavanje vitalnih funkcija: uspostaviti i održati prohodnost dišnih puteva, osigurati normalnu plućnu ventilaciju (usta na usta), održati tjelesnu temperaturu,ublažiti bol 2. Identificirati otrov 3. Odgađanje apsorpcije - Izazivanje povraćanja, ne kod korozivnih sredstava (kiseline, lužine), te kod konvulzivnih i komatoznih unesrećenika - Ispiranje želuca- ne kod korozivnih sredstava - Neutralizacija otrova- voda, mlijeko - Laksativ - Uklanjanje otrova

19 NASTAVNI PREDMET: OBILJEŽJA TJELESNOG RASTA I RAZVOJA DJECE OSNOVE RAZVOJA PSIHIČKIH FUNKCIJA I INDIVIDUALNA ODSTUPANJA Lahorka Jurčić, dipl. psiholog - profesor

20 38 39 RAZVOJ DJETETA RAZVOJ MOTORIKE DJETETA OD GODINE Razvoj je slijed promjena u osobinama, sposobnostima i ponašanju djeteta uslijed kojih se ono mijenja te postaje sve veće, spretnije, sposobnije, društvenije, prilagodljivije. Radi lakšeg praćenja razvoja psihologija odvojeno promatra: - Razvoj motorike sve veća sposobnost svrhovitog i skladnog korištenja vlastitog tijela za kretanje i baratanje predmetima - Razvoj spoznaje podrazumijeva mentalne procese pomoću kojih dijete pokušava razumjeti i sebi prilagoditi svijet koji ga okružuje - Razvoj govora sposobnost da pomoću sustava znakova i simbola priopćava svoja znanja, osjećaje, potrebe i mišljenje drugim ljudima. - Socio-emocionalni razvoj - stvaranje odnosa prema sebi i ljudima iz svoje okoline. - Razvoj specifičnih sposobnosti likovnih, glazbenih Razvoj je vrlo dinamičan i interaktivan proces. Ovi pojedini aspekti razvoja međusobno su povezani i potiču jedan drugog pa npr. dijete tek kad prohoda može biti samostalno i otići pogledati ono što privlači njegovu pažnju i steći neko novo iskustvo koje će utjecati na razvoj spoznaje i dr. Uočen je pravilan redoslijed u svim područjima razvoja, pa razlikujemo i pojedine stadije, faze, razdoblja. Ipak unutar tih pravilnosti djeca se razlikuju što nazivamo individualnim razlikama, a to svakom djetetu daje njegov individualni pečat. Iako je zbog pravilnosti redoslijeda razvojnih stadija psiholozima bilo moguće napraviti norme razvoja (u kojoj dobi se što očekuje prohodati, progovoriti ), treba znati da su to statističke norme i da nema na svijetu djeteta koje će biti onakvo kako ga opisuju te norme, kao ni da nema dva jednaka djeteta. Razvoj nije ravnomjeran, već je skokovit. Razdoblja ravnoteže zamjenjuju neravnoteže, pa razdoblja zaokruživanja, suprotnosti, povlačenja, ekspanzije. Znamo da na dječji razvoj utječu nasljedni (biološki, genetski) i okolinski (učenje, odgoj) utjecaji, kao i samo dijete sa svojom aktivnošću i osobnošću. Znamo i da ovisi o razvoju neuroloških struktura (mozak, živci) te da se odvija u socijalnom kontekstu među ljudima. Danas na razvoj gledamo kao na proces koji podrazumijeva interakciju između rastućeg djeteta i njegove socijalne okoline koja uključuje djetetove odnose s roditeljima, braćom i sestrama, bakama i djedovima, (dadiljom!), prijateljima i drugim važnim osobama, a uključuje i odnos između njegovih roditelja. Razvoj djeteta je složen proces. Sposobnost kretanja, spoznajne sposobnosti, motivacija itd. su međusobno povezane, ovisne i pod utjecajem su okoline u kojoj se razvoj odvija. Tri su skupa temeljnih pokreta : - pokreti kretanja hodanje, trčanje, skakanje, preskakanje, skakutanje na jednoj nozi i penjanje - pokreti baratanja predmetima hvatanje, vađenje, umetanje, bacanje - pokreti održavanja ravnoteže držanje glave, savijanje tijela, istezanje, okretanje, njihanje, kotrljanje, izmicanje, hodanje po crti/gredi, rubu.. Neke od važnijih prekretnica u motoričkom razvoju djeteta su: - U 3.mjesecu počinje kontrolirati glavu, ima bolju simetriju u ležećoj poziciji, dijete dotiče koljena i stopala. Gornji dio tijela postaje stabilniji a noge mobilnije. Pokreti ruku se razvijaju. Dijete vidi i čuje ali se ne može svrsishodno pokretati. - S 8 mjeseci uz dobar tonus leđnih mišića sjedi besprijekorno. Iz ležeće pozicije na leđima sam uspijeva sjesti. Okreće tijelo sa jedne na drugu stranu. Traži objekt koji je izvan vidokruga. Sa trbuha se odiže na šake i nožne prste ( medvjeđi položaj). Igra se i u bočnom položaju. - Od mjeseci samostalno hoda, kleči, četveronoške se kreće po stepenicama, dodaje se loptom, hvata male predmete vrlo uspješno, samostalno drži žlicu i jede, okreće listove papira - Sa 2 godine dijete se samostalno penje i spušta niz stepenice, skače na obje noge, pleše, penje se po namještaju, pokušava se samostalno umiti, crta, samostalno jede. - Sa 3 godine stoji i skače na jednoj nozi, vješto vozi tricikl, samostalno se oblači i obuva, sam obavlja nuždu. ULOGA DADILJE U POTICANJU RAZVOJA MOTORIKE: 1. ZADOVOLJAVANJE POTREBE ZA KRETANJEM: Dadilja ne smije remetiti slobodno i neovisno kretanje dojenčadi, ne smije ih postavljati u različite položaje, ne smije vježbati s njima niti sjedanje, niti ustajanje, ne smije ubrzavati i mijenjati njihov razvoj direktnim utjecanjem. Važno je omogućavati samostalni spontani razvoj pokretljivosti djece brinući se za mogućnosti doživljavanja primjerenih iskustava putem odgovarajućih igračaka, odjeće, dovoljno sigurnog prostora i čvrste podloge.

21 40 41 Dojenčad treba : - čvrstu podlogu na kojoj će ležati na leđima, na trbuhu, moći uvježbavati okretanje, dizanje., - predmete koje će hvatati objema rukama, jednom rukom, palcem i kažiprstom. Većoj djeci treba sloboda kretanja: - prostor u kojem će se kretati hodati, skakutati, penjati se, provlačiti se. - predmeti koje će nositi, prenositi, bacati, hvatati.. - ljuljačke, koturaljke, tricikli 2. NEODVOJIVOST NJEGE OD ODGOJA: Preduvjet zdravog razvoja djeteta je veza puna povjerenja između njega i dadilje koja o njemu brine. Ta veza stvara se i u trenucima svakodnevnog njegovanja djeteta.( kupanje, prematanje pelena, brisanje nakon nužde, oblačenje i svlačenje ) Pažljivo obraćanje djetetu daje priliku djetetu da se osjeti sudionikom, daje mu osjećaj sigurnosti : Tu me očekuju, tu sam važan, tu sam dobrodošao. Stoga trenutke njegovanja treba koristiti za stvaranje osjećajne veze s djetetom, trenuci njegovanja su trenuci kontakta. Svaki svoj postupak dadilja pažljivo najavljuje djetetu, govori mu što sada radi i što nakon toga slijedi. Tako postupci odrasle osobe postaju predvidivi za dijete. Dok dadilja govori djetetu kojim se dijelom tijela bavi, ona mu pomaže da ono osvijesti i osjeti svoje tijelo. Postupci odrasle osobe moraju ritmom biti usklađeni s ritmom djeteta. To znači da dadilja čeka trenutak kad je dijete spremno prihvatiti kontakt, kad dijete može prihvatiti promjene i kad surađuje. Svijet odraslih je za malo dijete prebrz. Ako odrasla osoba dok njeguje dijete misli samo na postupak i želi ga samo što prije obaviti, dijete neće moći surađivati. Dadilja s djetetom pažljivo, obzirno i nježno postupa. Odrasle ruke koje dodiruju dijete su njegova veza sa svijetom. Ruke odraslih dijete nose, dižu i miluju. U trenutcima njegovanja dadilja ostvaruje kontakt s djetetom, prati kamo je dijete usmjereno, što gleda, čuje Prati pogled djeteta i imenuje ono u što gleda, ostajući s djetetom u kontaktu. Njegovanje djeteta je socijalni doživljaj: dijete koje surađuje dok ga se njeguje doživljava da je poštovano, shvaćeno, da drugi razumiju ono što ono pokazuje, ono doživljava da ima utjecaja na situaciju, to podupire razvoj njegova samopouzdanja i pozitivne slike o sebi, osobito pozitivan stav o tjelesnom ja. SPOZNAJNI ILI KOGNITIVNI RAZVOJ OD 0-3. GODINE Što je to kognitivni razvoj? Kognitivni razvoj je razvoj mentalnih procesa pomoću kojih dijete pokušava razumjeti i sebi prilagoditi svijet koji ga okružuje. PIAGETOVA TEORIJA KOGNITIVNOG RAZVOJA Prema najpoznatijoj teoriji kognitivnog razvoja, teoriji Jeana Piageta, djeca su aktivna u odnosu prema svojoj okolini,a spoznajni razvoj se odvija kroz nekoliko kvalitativno različitih stupnjeva: 1. SENZOMOTORNO RAZDOBLJE (0 do 2 godine) 2. PREDOPERACIJSKO RAZDOBLJE (2 do 7 godina) 3. STUPANJ KONKRETNIH OPERACIJA (7 do 11 godina) 4. STUPANJ FORMALNIH OPERACIJA (12 do odrasle dobi) 1. SENZOMOTORNO RAZDOBLJE ( 0 2 GODINE) Senzomotorne sheme temelje se na urođenim, refleksnim ponašanjima. Na početku je učenje slučajno, a zatim se počinje temeljiti na uvidima stečenima kroz pokušaje i pogreške. Glavni napredak povezan je sa shvaćanjem stalnosti objekta. Na kraju razdoblja dijete je u stanju predočavati predmete i kad nisu u njegovom vidokrugu. 2. PREDOPERACIJSKO RAZDOBLJE ( GOD) Dijete postupno sve više koristi simbole, akcije se ne moraju izvoditi tjelesno, već mentalno, uporabom unutarnjih simbola. Neka obilježja predoperacijskih misli: - konkretnost još uvijek veća usmjerenost na predmete koji su blizu ili su povezani s trenutnom situacijom - egocentrizam ponašanje prema kojem kao da svi znaju i vide ono što dijete opaža ili zna (kada dijete nešto pokazuje osobi s kojom razgovara preko telefona) - ovisnost o percepciji usmjerenost na trenutno stanje ili oblik onoga što dijete opaža

22 42 43 Tijekom spoznajnog razvoja događaju se slijedeće promjene u mišljenju djeteta: - od egocentričnosti prema socijaliziranom mišljenju - od konkretnog prema apstraktnom - od prirođenih refleksa, preko stečenih navika, do složenih inteligentnih radnji - od vezanosti za neposredno iskustvo do zamjene stvarnosti simbolima ULOGA DADILJE U POTICANJU SPOZNAJNOG RAZVOJA: Dadilja zna da je igra za dijete najvažniji posao. Dadilja osigurava djetetu siguran prostor za kretanje i igru, te primjerene poticaje. Vodeći računa o individualnim razlikama na koji djeca spoznaju svijet oko sebe, dadilja s oduševljenjem i opušteno sudjeluje u djetetovoj igri na način da prati dijete, opisuje, verbalizira djetetove postupke, pohvaljuje dijete, postavlja mu pitanja kojima ohrabruje dijete da samo pronalazi rješenja umjesto da ga poučava gotovim rješenjima. Dadilja je osoba koja poštuje dijete, s njim gradi topao i blizak odnos osiguravajući djetetu bogatstvo iskustava i doživljaja, u kojima oboje uživaju. Dijete ima potrebu razumijeti svijet oko sebe. Najbolji tumač svijeta su bliske osobe, one daju smisao djetetovom neposrednom iskustvu. Već tijekom prve godine dijete svjesno traži uključivanje odraslog u njegove akcije. Zajedničko učenje = igranje u podržavajućem ozračju je najefikasnije. Dijete uživa kad nešto čini zajedno s odraslim. TIPIČNE SITUACIJE u kojima se djetetu tumači svijet su situacije koje traže informaciju ili objašnjenje o tome što se događa (razgovor o svemu što dijete okružuje i događa se s njim i oko njega : kod kuće, u šetnji, razgovor o okolišu, o ljudima koje srećemo, o svakoj novoj situaciji, o ponašanjima ljudi; o sadržaju slikovnice i dr.) Kako dadilja uspostavlja spoznajni dijalog? a. Pomaganjem djetetu da se fokusira na stvari i događaje u okolini b. Unošenjem značenja i oduševljenja u ono što dijete doživljava c. Proširivanjem i obogaćivanjem djetetovog iskustva putem objašnjavanja, uspoređivanja i mašte Zajedničko sudjelovanje i dijeljenje iskustva možda je najvažniji faktor koji utječe na dječji intelektualni razvoj u ranoj dobi. ( Važno je vrijeme koje posvećujemo djetetu). EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA OD 0. DO 3. GODINE Socijalno emocionalni razvoj je postupni razvoj odnosa prema samome sebi i ljudima iz okoline. Prvi djetetov odnos je EMOCIONALNI, a razvija se iz naslijeđenih mehanizama reagiranja. Do kraja 6. mjeseca dijete razlikuje 6 temeljnih emocija: bijes, strah, sreća, tuga, gađenje i iznenađenje. Tijekom emocionalnog razvoja dijete uči izražavati emocije i razumjeti emocije ljudi koji ga okružuju. Djeca od 6 tjedana starosti su u stanju prepoznavati različite facijalne ekspresije (izrazi lica), ali ih ne mogu tumačiti. Od 6. mjeseca starosti djeca tumače emocije kopiraju facijalnu ekspresiju koja im je prikazana. Korištenje interpretacije emocija: Djeca svoju sposobnost prepoznavanja emocija koriste kao način tumačenja okoline pred kraj prve godine. U nepoznatoj situaciji dijete prvo pogleda majku da bi protumačilo njezinu facijalnu ekspresiju i na taj način dobilo tumačenje da li je situacija sigurna ili ne. Plač kao iskazivanje emocija: Plač predstavlja prvi oblik komunikacije, prvi način iskazivanja emocija. Može biti različit po intenzitetu, trajanju, vrsti zavisno od podražaja koji ga izazove. Emocije kao komunikacija: Kroz izražavanje emocija ostvaruje se prva komunikacija s djetetom. Pozitivno se potkrepljuju pozitivne emocije, a negativne emocije se često ignoriraju, te dolazi do kraja prve godine do velikog opadanja iskazivanja negativnih emocija. (Samoregulacija) kontrola emocija: Odgojem dijete učimo izražavati emocije na društveno prihvatljiv način (primjer: ljutnja i bijes) Dijete postepeno postaje sposobno razumijeti vanjske zahtjeve za određena ponašanja, stječe znanje kako tim zahtjevima udovoljiti, uvježbava najučinkovitija ponašanja. U trećoj godini dijete ne želi poslušati naredbu roditelja - to je prvi znak pojavljivanja samokontrole. Važan je razvoj unutarnjeg govora za što su potrebne verbalne upute odrasle osobe.

23 44 45 Dječje emocije su spontane, odmah nalaze odgovarajući izraz; česte su i kratkotrajne; snažne i nestabilne. Dijete pokazuje emocije otvoreno, ne suzdržava se. Snaga emocionalnog odnosa i razumijevanja između djeteta i odrasle osobe ovisi: - O privrženosti specifičan odnos koji ima golemu ulogu u općem razvoju, a posebno u socijalno emocionalnom razvoju - O temperamentu djeteta PRIVRŽENOST ( engl. attachment) je čvrsta emocionalna veza između djeteta i odrasle osobe, najčešće majke, koju dijete iskazuje izrazima sreće i nježnosti prema majci, izljevima straha kad se od nje odvaja, traženjem utjehe u njenom zagrljaju u svim nepoznatim i opasnim situacijama. Za uspostavljanje privrženosti odgovorna je okolina koja djetetu mora osigurati nazočnost i brigu jedne odrasle osobe koja će zadovoljavati djetetovu potrebu za toplim fizičkim kontaktom i pružati mu osjećaj stalnosti i sigurnosti toga kontakta. Najčešće je majka objekt privrženosti, no to može biti i svaka odrasla osoba (skrbnik) koja djetetu pruža osjećaj zaštite, ugode i ljubavi nježnim tjelesnim dodirima, blagim tonom glasa, tihim pjevanjem, ljuljanjem i svim drugim oblicima ugodnog podraživanja. Privrženost je uzajamni osjećaj povezanosti djeteta i skrbnika i razdvajanje dovodi do osjećaja straha i tjeskobe i djeteta i odrasle osobe. Osobito je dijete ovisno o blizini i nazočnosti osobe kojoj je privrženo, jer ne može razumjeti privremenost razdvajanja niti procijeniti njegovo vremensko trajanje, te mu se razdvajanje čini katastrofičnim i definitivnim. Razvoj privrženosti pokazuje karakterističan tijek pojačavanja izražavanja privrženosti od 6. do 15. mjeseca i postupno opadanje izraza i potrebe za fizičkom blizinom do kraja treće godine. RAZVOJ PRIVRŽENOSTI: 0 6 tjedana FAZA PREDPRIVRŽENOSTI 6 tj. do 6 (8) mjeseci FAZA NASTAJANJA PRIVRŽENOSTI 6 (8) mj. 18 (24) mj. FAZA JASNO IZRAŽENE PRIVRŽENOSTI - Dijete prepoznaje miris i glas majke (skrbnika), ali podjednako reagira na sve osobe u svojoj okolini. - Dijete okolini upućuje različite «signale privlačenja» (grljenje, praćenje pogledom, smiješak). - Dijete se umiruje i nalazi utjehu kad ga se primi u naručje, gladi i govori mu se tihim glasom, ali mu je još svejedno koja to osoba radi. - Dijete počinje iskazivati drukčije reakcije prema najvažnijoj osobi nego prema ostalima. - Više gukanja i upućivanja smiješka usmjerava prema skrbniku nego prema ostalima. - Brže se umiruje i prestaje plakati u naručju skrbnika. - Još ne pokazuje nikakav strah ili prosvjed pri odvaja nju od skrbnika. - Započinju znakovi jasno izražene privrženosti u obliku prosvjeda zbog odvajanja i straha od nepoznatih ljudi. Taj razvoj znakova privrženosti povezan je s djetetovim ostalim razvojnim postignućima: s uspostavljanjem pojma postojanosti predmeta (pamćenje skrbnikovog lika), razvojem emocije straha i s usavršenim kretanjem puzanjem, koje mu omogućuje slijeđenje skrbnika. - Skrbnik može najbolje i najbrže utješiti i umiriti dijete uznemireno zbog odvajanja, i to već samom svojom nazočnošću i dodirom. - Dijete pokazuje sigurnost i hrabrost istraživanja okoline u blizini skrbnika. 18 mj. 2(3) godine FAZA RECIPROČNOG ODNOSA U spoznajnom razvoju započinje primjena predodžba i govora (unutarnjih reprezentacija), te dijete postupno počinje razumijevati privremenost odvajanja, osobito ako mu skrbnik kratko i jasno rastumači razlog odvajanja i kako će dijete i s kim provoditi vrijeme odvojenosti. Prosvjed zbog odvajanja postupno se smanjuje i većina djece s navršene tri godine može podnijeti privremenu odvojenost od skrbnika.

24 46 47 Razvoju privrženosti pomažu: - osjetljivost na dječje neverbalne znakove - sposobnost prepoznavanja i pravilnog interpretiranja djetetove znakove - čestina interakcija dodir, komunikacija licem u lice ZAŠTO JE VAŽNA PRIVRŽENOST? Razvoj sigurne privrženosti ima utjecaj na: - razvoj bazične ili egzistencijalne sigurnosti - kognitivnu kompetentnost - socijalnu kompetentnost - emocionalnu kompetentnost TEMPERAMENT Temperament opisuje djetetov ponašajni stil, ne odražavajući toliko što dijete čini nego kako nešto čini. Dijelom je nasljedan, a u većini aspekata je stabilan tijekom života. PO ČEMU SE DJECA RAZLIKUJU: TRI VRSTE TEMPERAMENTA: Dijete teškog temperamenta: - ima nepredvidive obrasce spavanja i hranjenja, nije prilagodljivo, nezainteresirano, često plače Dijete lakog temperamenta: - ima pravilne obrasce hranjenja i spavanja, prilagodljivo, zainteresirano za druge Dijete suzdržanog (opreznog) temperamenta: - slabo se prilagođava promjeni situacija, ne voli druge osobe ili objekte VAŽNOST PREPOZNAVANJA TEMPERAMENTA: Lakše je ako prepoznamo temperament djeteta i uskladimo se s njim, inače može doći do sukoba između nas i djeteta što može rezultirati većom napetošću i nezadovoljstvom i nas i djeteta. ULOGA DADILJE U POTICANJU EMOCIONALNOG RAZVOJA DJETETA: AKTIVNOST RITMIČNOST PRISTUPANJE/ POVLAČENJE PRILAGODLJIVOST INTENZITET RASPOLOŽENJE OTKLONJIVOST PAŽNJE OPSEG PAŽNJE I USTRAJNOST OSJETLJIVOST NA PODRAŽAJE Količina tjelesne i motoričke aktivnosti djeteta za vrijeme jela, kupanja, oblačenja i u drugim svakodnevnim situacijama Djetetova predvidivost, uključujući raspored hranjenja, ciklus spavanja i vršenja nužde Koliko pozitivno dijete reagira na nove događaje i podražaje, uključujući izražavanje raspoloženja i ponašanje Lakoća kojom se dijete prilagođava novoj situaciji Razina energija djetetovih reakcija, i pozitivnih i negativnih Broj veselih i prijateljskih reakcija koje dijete pokazuje naspram neveselih i negativnih ponašanja Lakoća kojom se djetetovo ponašanje koje je u tijeku prekida izvanjskim događajem ili podražajem Koliko dugo dijete izvodi neku aktivnosti i djetetova spremnost da s njom nastavi kada se suoči s preprekama. Količina podražaja potrebna da izazove reakciju djeteta. Emocionalni dijalog između majke i djeteta dominira u prvim mjesecima kada je važno izražavanje emocija i komunikacija licem u lice, gledanje u oči, uz nježne dodire, uzvraćanje osmjeha, milovanje. Izraz emocionalna komunikacija odnosi se na rani afektivni dijalog izražajnim gestama između odraslog i djeteta u kojem se odrasli osjećajno prilagođava djetetu, slijedi i reagira na izraze inicijative i tjelesne poruke djeteta, prepoznaje uočene signale i verbalizira što dijete čini. (Npr. Sve si popila, baš si bila žedna. Loptu želiš, da ti ju skinem s police? Vidi avion leti! Pospan si, tvoj krevetić te već čeka.) Tako se razvija pravi dijalog emocionalno izražene intimnosti, te osjećaj povjerenja i radosti između djeteta i odraslog. Ovakav odnos temelj je za razvoj sigurne privrženosti i temeljnog povjerenja. TIPIČNE SITUACIJE u kojima se razvija emocionalna komunikacija: - situacije bliskog kontakta ( hranjenje, kupanje, presvlačenje, odlazak u krevet, jutarnji pozdrav, rastanci ); - situacije kad je potrebna utjeha (kad dijete je uznemireno, žalosno, povrijeđeno, nešto ga boli ), - situacije kad je potrebno ohrabrenje, naše prilagođavanje i odobravanje, podrška (kad dijete ima poteškoća u samostalnom obavljanju nečega u igri, svakodnevnim aktivnostima jelo, oblačenje, pospremanje )

25 48 49 KAKO DADILJA USPOSTAVLJA EMOCIONALNI DIJALOG? SOCIJALNI RAZVOJ DJETETA OD 0. DO 3. GODINE A. Pokazivanjem bezuvjetne ljubavi i emocionalnom komunikacijom Za zdrav razvoj, posebno za razvoj samopoštovanja, važno je da dijete osjeti da je voljeno bezuvjetno - samo zato što postoji. Već malo dijete razumije emocionalne izraze i razlikuje prihvaćanje i odbijanje, radost i tugu. Djetetu treba pokazati da ga volite, uživate u njemu, mazite ga s ljubavlju, radujete mu se Isto tako, već s vrlo malim djetetom može se uspostaviti emocionalni dijalog putem kontakta očima, osmjesima i razmjenom gesti, izrazima zadovoljstva kojima pokazujete radost i entuzijazam za ono što dijete radi ili ga zanima, a dijete odgovara sretnim glasanjem. Ova rana emocionalna konverzacija je važna za djetetovo buduće uspostavljanje veza s drugima, kao i za razvoj govora. B. Slijeđenjem dječje inicijative i davanjem podrške Kad dijete pokazuje neku inicijativu, iskazuje svoje želje i potrebe važna mu je podrška moramo ga vidjeti i čuti, prepoznati što mu treba, prilagoditi se i zadovoljiti potrebe, pratiti i podržati inicijativu. Zato je važno prepoznati stanje, želje, namjere i govor tijela djeteta te se pokušati prilagoditi i slijediti dijete u onome čime je u tom času zaokupljeno. Dijete će osjetiti da ga vidite, pratite i odobravate. Npr. ako je posegnulo za slikovnicom čitajte s njim, ne gurajte mu kocke u ruke. RAZVOJ POJMA O SEBI Što djetetu pomaže razviti pojam o sebi kao zasebnom biću? - Iskustvo utjecaja na materijalnu okolinu - Iskustvo utjecaja na ljude oko sebe - Osjećaj posjedovanja vlastitih predmeta - Uporaba jezika za označavanja sebe SLIKA O SEBI (SAMOPOIMANJE) KAKAV SAM JA? Za razvoj samopouzdanja i motivacije posebno je važno da dijete u sigurnim granicama slijedi svoju inicijativu (a ne da ga uvijek netko drugi gura u aktivnosti), da biva uspješno u onome što poduzima te da mu jasno kažemo u čemu je bilo uspješno. Npr. ako je samo skinulo hlačice kod odlaska na WC veselite se uspjehu jer tako djetetu pružate potvrdu da je kompetentno i važno. ŠTO ZNAM O SEBI? KAKAV BIH TREBAO BITI? 1. ZNANJE O SEBI TKO SAM JA? (spol, rasa, zanimanje, socijalni status, tjelesni izgled, ponašanje prema drugima, političko opredjeljenje, moralne osobine, itd.) - stvarno ja ono što jesam 2. OČEKIVANJA OD SEBE ONO ŠTO BISMO MOGLI BITI - Idealno ja ono što bih želio biti (želje, nade) - Očekivano ja ono što bih trebao biti (dužnosti, obveze, odgovornosti) 3. VREDNOVANJE SEBE KAKAV SAM JA? Procjene onog što jesmo i kakvi jesmo, s onim što bismo željeli, mogli ili trebali biti.

26 50 51 Rezultat je samopoštovanje: - osjećaj vlastite vrijednosti odnosi se na naše uvjerenje kako smo vrijedni poštovanja, kako zaslužujemo postignuće, uspjeh, sreću, prijateljstvo, ljubav, itd. - samopouzdanje uvjerenje kako smo sposobni suočiti se sa životnim izazovima, sposobni učiti, donositi odluke, itd. RAZVOJ SAMOPOIMANJA KOD DJETETA: Znanje o sebi - samoopis: - Prepoznavanje sebe u ogledalu, fotografiji - Ja sam dijete, a ne odrastao! - Ja sam djevojčica, a ne dječak! Svijest o vlastitoj vrijednosti: - Samovrednovanje, samopoštovanje - Trogodišnje dijete osjeća ponos ili sram kao emocionalni odgovor na samoprocjenu neke svoje osobine ili ponašanja RAZVOJ EMPATIJE Empatija je emocionalni odgovor uživljavanjem u emocije koje primjećujemo kod drugoga. Prvi oblik empatije kod djeteta je nesvjestan zbog nepostojanja svijesti o vlastitoj zasebnosti, a razvoj zrelijih oblika empatije je postupan. ( Kako bi njemu bilo da mu se to dogodi ) RAZVOJ DRUŠTVENOSTI Osobitosti razvoja društvenosti kod djeteta: - Socijalno sposobnija su djeca odgajana u toplom obiteljskom okruženju - Od ovisnosti o odraslima preko sve većeg zanimanja za drugu djecu - U razvoju nezavisnosti o odraslima važan je razvoj samostalnosti djeteta Kako se dijete socijalno razvija, tako se mijenja i način njegove igre. Tako zapažamo različite društvene razine igre. - PROMATRANJE - SAMOSTALNA igra - USPOREDNA igra - UZAJAMNA IGRA ( sakrij se-tražim te) - SURADNIČKA igra ERICKSONOVA TEORIJA socijalno-emocionalnog razvoja Erik Erickson je ponudio jednu od najznačajnijih teorija socijalnog i emocionalnog razvoja. Osnovne postavke ove teorije su: - Ljudi imaju iste bazične potrebe - Razvoj ega ili ja odvija se kao odgovor na ove potrebe - Razvoj se odvija u fazama - Različite faze odražavaju razlike u motivaciji pojedinca - Svaka je faza karakterizirana krizom ili PSIHOSOCIJALNIM PROBLEMOM ERICKSONOVA TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA: FAZA DOB KONFLIKT Novorođenče 0-1 Povjerenje nepovjerenje Dojenče 1-3 Autonomija - sram Rano djet. 3-6 Inicijativa krivnja Srednje djet Marljivost - inferiornost Adolescencija Identitet konfuzija id. Rana odrasla Dob Intimnost - izolacija Odrasla dob Generativnost - stagnacija Starost Nakon 65 Integritet - očaj ERICKSONOVA TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG razvoja od 0.-3-godine FAZA DOB KONFLIKT OPTIMALAN RAZVOJ Novorođenče dojenče rano djetinjstvo (0-1g.) (1-3g.) (3-6g.) povjerenje - nepovjerenje autonomija sram i sumnja inicijativa krivnja razvoj opće sigurnosti, optimizma i povjerenja u druge (zadovoljavanje potreba) razvoj osjećaja autonomnosti i samopouzdanja (granice bez odbacivanja i optuživanja razvoj inicijative u istraživanju i manipuliranju okolinom (iskustvo tolerancije i poticanja)

27 52 53 ULOGA DADILJE U POTICANJU SOCIJALNOG RAZVOJA: Dadilja s djetetom gradi topli i blizak odnos. Rutina i predvidivost aktivnosti za dijete su blagotvorne, jer mu daju osjećaj sigurnosti i bezbrižnosti.( vrijeme za obroke, igru u kući, igru izvan kuće, odmor itd.) Posebnu strpljivost i vrijeme dadilja posvećuje pomažući djetetu da postupno postaje samostalno u brizi o sebi, kako bi postalo neovisno o odraslom, razvijajući dobre navike ( oblačenje, svlačenje, osnove higijene, navike pri uzimanju obroka ) Dadilja vodi računa da je kao odrasla osoba odgovorna za zadovoljenje potreba djeteta te je odgovorna pomoći djetetu prilagoditi se zahtjevima vanjskog svijeta. Razvoju samokontrole djeteta bitno doprinosi razvoj unutarnjeg govora. Verbalna uputa dadilje pomaže djetetu u stjecanju samokontrole jer dijete najprije glasnim govorom oponaša vanjsku kontrolu odraslog i slijedi ju, zatim rabi tihi govor i šaptanje i na kraju razvoja samokontrole govor potpuno nestaje, tj. dijete više ne mora glasno ponavljati dadiljine riječi (naredbe ili zabrane) već one postaju njegove vlastite misli. Tada započinje pravi proces razvoja samokontrole, a to se događa poslije trećeg rođendana. Samokontrola- samousmjeravanje omogućuje djetetu da se strpi, nauči naizmjeničnost (sad ja sad ti), prepusti prednost drugima, svlada strah, te nastavi raditi i onda kada je ono što radi teško i dosadno. Regulacija je vanjska kontrola ponašanja naši postupci (podrška, pomaganje, vođenje, usmjeravanje, očekivanja, granice, pravila). Regulacija prethodi i uvjet je za razvoj djetetove samoregulacije ONO ŠTO DADILJA NE SMIJE ČINITI : - ignoriranje djeteta ili puštanje da dijete radi što hoće bez podrške i granica (zanemarivanje djeteta, izostanak strukture koju čine očekivanja i pravila o prihvatljivom i neprihvatljivom ponašanju), - zapovijedanje djetetu na grub način ne mareći za njegove želje i potrebe i isticanje samo onog što ne može. Radi se o pretjeranom kontroliranju djetetovog ponašanja uz prisilu i neuvažavanje djeteta. TIPIČNE SITUACIJE u kojima djetetu pomažemo da uči vladati samo sobom: - situacije koje traže usmjerenost cilju i suradnju (sagraditi toranj od kocaka, složiti puzzle, izraditi papirnati avion, oprati ruke, postaviti stol); kad dijete treba podršku i/ili vođenje kako se nešto radi, kad se treba usredotočiti, fokusirati na izvršavanje zadatka, - situacije koje traže regulaciju ponašanja jer nešto nije dopušteno, postavljanje kućnih pravila, upoznavanje vrijednosti i vjerovanja, situacije dijeljenja s drugima, situacije koje traže pravila za društveno prihvatljivo ponašanje, situacije koje traže empatiju za druge, uključujući životinje, biljke Kako dadilja potiče razvoj djetetove samoregulacije? Izricanjem očekivanja na pozitivan način s jasnim granicama za ono što je djetetu dopušteno, a što nije dopušteno Umjesto vikanja i zabrana dadilja daje objašnjenja i razloge zašto neke stvari nisu dopuštene, a neka pravila i zabrane neophodne. Uz izricanje djetetu za njega razumljivih očekivanja, dogovara pravila i posljedice koje slijede za njihovo nepoštivanje. Zabrane izriče jasno i čvrsto uz objašnjenja, a djetetovu pažnju i ponašanje preusmjerava na ono što je dopušteno. Tako dijete postaje sve sposobnije da samo sebe vodi i predviđa posljedice svojeg ponašanja što vodi unutrašnjoj kontroli općenito. Kad granice izričemo unaprijed, kao očekivanja, naše je djelovanje pro-aktivno. Ako se dijete u najavljenoj situaciji ponašalo dobro, u skladu s našim izrečenim očekivanjima, važno je dati i dobru povratnu informaciju u kojoj točno kažemo što je bilo dobro i zbog čega, da bi se ponašanje učvrstilo. Ako je dijete prekršilo granicu i pravilo, povratna informacija mu treba točno reći što nije bilo dobro i zbog čega, te može uslijediti prirodna i/ili logična posljedica, npr. ako si prolio obriši. Sada je naše djelovanje re-aktivno (reakcija na djetetovo ponašanje). Ovakav pošten odnos prema djetetu u kojem mu točno kažemo što ga očekuje i ne lažemo (npr. da u trgovini više nema bombona, da kod doktora ništa neće boljeti i sl.) razvija kod djeteta, između ostalog, pravo povjerenje. Često se spominje djetetovo testiranje granica ponašanje djeteta koje neki roditelji vide kao borbu moći i dovođenje u pitanje roditeljskog autoriteta, a zapravo se jednostavno radi o djetetovom nastojanju da dobije ono što želi i teško se suočava s zabranom i granicom. Zato, kad god krećemo s djetetom u neku situaciju za koju nismo sigurni zna li dijete kako se treba ponašati, ili kad znamo kako bi se ono moglo ponašati (npr. trgovina, gosti u kući, odlazak liječniku), djetetu trebamo najaviti kamo i zašto idemo, tko će tamo biti, što će se događati, što ćemo mi raditi i što očekujemo od njega. (Npr. Idemo u trgovinu po namirnice za ručak, pozdravit ćemo tetu prodavačicu jer je njoj to jako drago, ja ću ići po meso, a ti ćeš potražiti gdje je mlijeko. Sebi ću kupiti kavu, a ti možeš potražiti gdje je Životinjsko carstvo za tebe.) Djeca žele razumjeti što se od njih očekuje.

28 54 55 RAZVOJ GOVORA OD 0-3. GODINE ŠTO JE GOVOR? Govor je viša psihička aktivnost čovjeka koja mu omogućuje da pomoću sustava znakova i simbola priopćava svoja znanja, osjećaje, potrebe i mišljenje drugim ljudima. Osnovni simboli u ljudskom govoru su riječi. Najvažnija funkcija govora je komunikacija. 2 osnovna razdoblja razvoja govora: - PREDVERBALNO: od rođenja do prve smislene riječi - VERBALNO: od prve smislene riječi /rečenice do automatizacije govora (10 god.) i dalje ( bogaćenje rječnika, složenija rečenica, kultiviranje jezika) Dadilja je govorni model djetetu, te se trudi ispravno i razumljivo izgovarati riječi, te pri tom ne ispravljati dijete, koje će spontano ispravljati samo sebe kad za to bude spremno. Dobro je verbalne iskaze pratiti pokretima, gestikulacijom ( Kako ptica leti?) Posebno vrijedno mjesto u poticanju govornog razvoja imaju razne brojalice, kratke pjesmice koje se recitiraju ili pjevaju praćene pokretima, pljeskanjem, stupanjem i slično, igre prstićima, pjesmice u rimi i slično. Čitanje slikovnica i pričanje priča nezamjenjivi je dio u razvoju govora. Dadilja zna izabrati estetski vrijednu slikovnicu, primjerenu djetetu. Dadilja potiče dijete na razgovor, postavljajući mu otvorena pitanja ( Kako je tamo bilo? Što ste radili? Kako ste se igrali? Itd.) Dadilja ne prepušta dijete televizijskim emisijama, koje čak i kada su snimljene ciljano za djecu, ne mogu nikada zamijeniti topli ljudski kontakt. STADIJI RAZVOJA GOVORA: Rana emotivna komunikacija Faza kričanja (0-2 mj) Faza gukanja (2.-6.mj) Faza slogovanja (6.-11.mj) Prve riječi ( mj) Prva rečenica (kraj 2. god) - telegrafski govor - savladavanje gramatike Razlikujemo receptivni govor (razumijevanje onoga što čujemo) i ekspresivni govor (izražavanje govorom.) Za pravilan razvoj govora potrebno je da dijete tijekom kritičkog perioda bude izložen govoru, da sluša materinji jezik u prirodnom kontekstu. ULOGA DADILJE U POTICANJU PRAVILNOG GOVORNOG RAZVOJA: Dadilja s djetetom gradi topao,emotivan odnos i s djetetom komunicira i u njegovom predverbalnom razdoblju. (Npr. dijete guče, dadilja odgovora: Da, čujem te, čujem te, što mi to pričaš..) Verbalnu komunikaciju prati i neverbalna: nasmiješen izraz lica, kontakt očima, dodir, te osobito ljubazna intonacija i ton glasa dadilje ohrabruje dijete za komunikaciju, pa tako i stimulira razvoj govora. Dadilja prati djetetov pogled i imenuje ono što je privuklo djetetovu pozornost (Da, gledaš ptičicu, to je ptica).djeca brže uče govor ako im se imenuje ono što neposredno doživljaju, tj. kad dadilja govorom prati ono čime se dijete upravo sada bavi. Na sličan način dadilja proširuje djetetov rječnik tijekom verbalnog razdoblja. ( Npr. dijete kaže lopta, dadilja ponavlja: Da, to je tvoja lopta, lopta je crvena itd.)

29 NASTAVNI PREDMET: Odgoj djeteta nije odredište, već putovanje, a za putovanje moramo biti pripremljeni. Svako je dijete jedinstveno, drugačije, sa svim manama, vrlinama, sklonostima, predrasudama, bojaznima. Omogućimo djeci da im djetinjstvo bude ispunjeno zanimljivim događajima i lijepim uspomenama koje će ponijeti u život. Prihvatite izazov učenja od djece i s djecom. ZADOVOLJAVANJE RAZVOJNIH POTREBA DJECE, INTERAKCIJA, KOMUNIKACIJA I IZRAŽAVANJE KOMUNIKACIJA IZMEĐU DADILJE I RODITELJA Jasmina Zupčić, dip. pedagog - profesor

30 58 59 ULOGA DADILJE U ODGOJU DJECE TEMELJNE I RAZVOJNE POTREBE DJECE KAKVA BI DADILJA TREBALA BITI? - Topla, vedra i smirena osoba koja voli djecu i dobro se osjeća u njihovom društvu, - Poštuje djetetove individualne potrebe i očekivanja te im rado udovoljava, uspostavlja topao emocionalan odnos povjerenja i brige da se dijete osjeća sigurno i prihvaćeno, - Prati i osluškuje govor tijela djeteta, geste i osjećaje, položaj glave, izraz lica i reagira u pravom trenutku, - Grli dijete, mazi, nosi, ljulja, nježno masira, tješi, smije se - Prati ritam djeteta, u interakciji licem u lice s djetetom pažljivo obavlja rutinske poslove njege, hranjenja, presvlačenja, spavanja, - Govori i imenuje radnje koje obavlja nježnim, ugodnim glasom, - Koristi jednostavne riječi i česti kontakt pogledom, - Sluša i odgovara, oponaša i prihvaća dječje glasove kao početak komunikacije, - Reagira dodirom, mimikom, divljenjem, čuđenjem, - Hvali i ohrabruje napredak djeteta, prihvaća njegovu individualnost, prirodne interese - Potiče slobodnu igru,promatra dijete,ne požuruje ga - Oblikuje sigurno i djeci zanimljivo poticajno okruženje primjereno dobi djeteta kako bi istraživalo, upoznavalo različite materijale i igračke putem osjetila (okusom, opipom, dodirom, sluhom i vidom), - Igrajući se s djetetom nastoji proširivati njegova iskustva, znatiželju i inicijativu na spontan i nenametljiv način i promatra što sve ono može, potiče samopouzdanje djeteta, - Surađuje s roditeljima i razmjenjuje informacije o djetetu, usklađuje ritam djetetovih potreba - Dadilja bi trebala biti: odgovorna, fleksibilna, susretljiva, strpljiva, spontana, duhovita, maštovita, nenametljiva, puna razumijevanja. Odgoj djeteta se smatra vrlo složenim i važnim za njegov cjelokupan razvoj. Zato dajte sve od sebe da djeci omogućite da budu ono što jesu, grlite ih, mazite, volite, pratite ih i zajedno istražujte,vježbajte, crtajte, pjevajte pjesmice, boravite na zraku, pričajte im priče, brojalice, osluškujte zvukove prirode, razgovarajte s njima, budite im uvijek pri ruci... Razdoblje ranog djetinjstva je izuzetno važno jer predstavlja vrijeme najintenzivnijeg tjelesnog i psihičkog razvoja djeteta. Obuhvaća period od djetetova začeća do njegova polaska u školu. Dijete tada najbrže i najlakše uči i to čini kroz interakcije s roditeljima koji mu pružaju skrb, ljubav i pažnju. Odgojem koji djetetu pružaju ukućani, igrom, druženjem s drugom djecom te kroz odgoj profesionalnih odgajatelja dijete razvija svoje kognitivne sposobnosti, tjelesne mogućnosti i socijalne vještine. ŠTO SU DJETETOVE POTREBE? Potrebe su pokretači djetetova ponašanja. Predstavljaju stanje njegova organizma ili socijalnu situaciju. Maslow (1970.) razlikuje primarne i sekundarne potrebe. Djetetove primarne potrebe su: potreba za hranom, vodom, zrakom, spavanjem, zaštitom od ekstremnih temperatura, potreba za izlučivanjem i za senzornom stimulacijom. Drugu grupu potreba čine sekundarne potrebe: potreba za sigurnošću, potreba za pripadanjem i ljubavlju, potreba za samopoštovanjem i poštovanjem drugih ljudi te potreba za samoaktualizacijom koja stoji na vrhu razvoja ličnosti i kad ju osoba može zadovoljiti znači da je postigla sve ono što joj je ljudska priroda omogućila. Gledajući, slušajući, dodirujući, kušajući sebe i svoju okolinu dojenče stječe iskustva. Ono intenzivno komunicira s okolinom nastojeći izraziti svoje potrebe i pronaći neki smisao u svijetu koji ga okružuje. Ako roditelji na vrijeme odgovaraju na djetetove signale, zadovoljavaju njegove potrebe, a pritom su i sami zadovoljni, dijete stvara pozitivnu sliku o sebi i svijest da je i ono samo vrijedno ljubavi te da je svijet oko njega dobar i pouzdan. O tim prvim kontaktima s okolinom ovisi koliko će dijete biti sposobno za ljubav kad odraste, koliko će kasnije u djetinjstvu i odrasloj dobi vjerovati u sebe, druge ljude i biti sposobno postići u životu ono što želi i što ga usrećuje. ZADOVOLJAVANJE DJETETOVIH POTREBA Prema nacionalnom programu odgoja za ljudska prava djece predškolske dobi trebao bi se zasnivati na humanističkom pristupu i primjeni demokratskih načela i unapređenja kvalitete djetetova života u cjelini. Cjeloviti razvoj djeteta podrazumjeva: - zadovoljavanje osnovnih tjelesnih potreba, čuvanje djetetovog života i zdravlja, - zadovoljavanje potreba za sigurnošću, nježnošću, samopoštovanjem i poštovanjem drugih, ljubavlju roditelja i drugih osoba s kojima se dijete susreće, - zadovoljavanje potreba uzajamnosti komunikacije s odraslima i djecom, - zadovoljavanje potreba za igrom i druženjem s vršnjacima i mogućnosti izbora,

31 zadovoljavanje potreba za raznolikom i bogatom poticajnom okolinom, - zadovoljavanje potreba za različitim oblicima kreativnog izražavanja. Temeljna načela i postupci uspješnog odgojnog djelovanja omogućavaju djetetu da se osjeća: voljeno, zaštićeno,sigurno, prihvaćeno, toplo, zadovoljno, susretljivo, slobodno, radoznalo, različito, odgovorno, otvoreno, pravedno, društveno, aktivno... Svakom djetetu treba omogućiti izbor i iskazivanje svojih sposobnosti uvažavajući individualne karakteristike i potencijale kroz igru i učenje na zanimljiv način. Brižno njegujuće ponašanje,ohrabrivanje i podrška, autonomija i uvažavanje osobnosti (isječci iz knjige Pozitivna disciplina autorice Joan E. Durrant) Što je toplina? - emocionalna sigurnost - bezuslovna ljubav - verbalna i fizička naklonost - poštovanje prema djetetovoj razvojnoj razini - osjetljivost prema potrebama djeteta - empatija s djetetovim osjećajima Neki od načina kako roditelji svoju djecu obasipaju toplinom su tako što im kažu Volim te, čak i onda kada naprave nešto pogrešno, čitaju im, pokazuju im,grle ih, slušaju, hvale, hrabre, tješe kada su povrijeđena ili uplašena, sagledavaju situaciju i sa njihove točke gledišta, igraju se i smiju s njima, tako što im pružaju podršku kada se suočavaju s izazovima, vjeruju u njih, uvažavaju njihov trud i uspjehe, šale se i zabavljaju. RAZUMJETI KAKO DJECA MISLE I RAZMIŠLJAJU 0 DO 6 MJESECI Bebe ne razumiju baš puno stvari. Lako se uplaše. Potrebna im je sigurnost,zaštita, toplina pažnja. Bebe ne mogu razumjeti pravila ili objašnjenja. One plaču kako bi nam dale na znanje da im je nešto potrebno. Kada plaču, smirite ih i utješite, pokažite joj da je uz vas sigurna jer je ta privrženost osnova vašeg daljnjeg odnosa s djetetom. Najvažnije je da ih držite u rukama, mazite, milujete, tetošite, njišete i nosite jer je to važno za razvoj mozga i moždanih ćelija. Male bebe ne razumiju svoje osjećaje ni kako se vi osjećate. Čim bebe dođu u fazu da mogu stavljati predmete u usta,vaša je dužnost je da se pobrinete da bebino okruženje bude sigurno i da u blizini ne bude ništa što bi im moglo nauditi. Kasnije, kako se njegove jezične sposobnosti i shvaćanje budu razvijali, možete ih učiti tome što je opasnost. 6 DO 12 MJESECI U ovoj dobi, bebe obično manje plaču, a više se smiju. Kada plaču, to je možda zato što se boje da ste otišli, ali još uvijek ne shvaćaju da ćete se vratiti. Ovo može biti veoma zastrašujuće za bebu. Može se osjećati potpuno bespomoćno. Jedan od vaših najvažnijih zadataka u ovoj fazi je da izgradite povjerenje bebe u vas da zna da ste uvijek u blizini. Bebe ovog uzrasta mogu plakati i zbog toga što im izbijaju zubi. Drugi razlog za plač u ovoj dobi je bolest. Budući da još uvijek ne zna govoriti, beba vam ne može reći kada se ne osjeća dobro. Bebe ne znaju kako da vam kažu da imaju povišenu temperaturu, glavobolju, da ih boli stomak, da imaju upalu grla, ili da osjećaju mučninu. Jedino mogu plakati. Jedna od najuzbudljivijih stvari koje se događaju u ovoj fazi je da bebe počinju govoriti. Mogu napraviti zvukove kao što su ba ili da ili ma. Bebe uče glasove svog materinjeg jezika onda kada im roditelji odgovaraju na tepanje. Kada beba izgovori ba, možete joj uzvratiti sa ba ba ba. Kada odgovarate na tepanje bebe, ona uči da je ba važan zvuk i usavršava njegovo izgovaranje. Uskoro će taj glas prerasti u riječ. Ona uči i to da ćete, kada ona govori, vi slušati i odgovoriti. Kada odgovarate na tepanje i prve riječi bebe, vi time potpomažete jedan od najvažnijih sastavnih elemenata vašeg odnosa komunikaciju. U ovoj ranoj fazi, možete djetetu pomoći da izrazi ono što osjeća. Možete mu pokazati i da ćete slušati što će reći i da ćete poštovati njegova nastojanja da komunicira sa vama. 1 DO 2 GODINE Ovo je doba izvanrednih promjena! Dijete počinje hodati može ići gdje god želi. Može dohvatiti stvari koje prije nije moglo dohvatiti.oduševljeno je svojom novostečenom neovisnošću. Voli istražiti svaki kutak. Želi sve dodirnuti i sve okusiti. Ovo istraživanje za dijete predstavlja putovanje prepuno otkrića. To je način na koji spoznaje i uči o svom fascinantnom svijetu.svoj djeci je potrebno da istražuju, dodiruju, okuse. To je neophodno za njihov moždani razvoj. Izvodit će eksperimente kako bi otkrilo koji predmeti prave buku, koji predmeti padaju, a koji plutaju. Dijete je istraživač i zato mu treba osigurati da taj svijet bude siguran za istraživanje. Uz svo to istraživanje, dijete će vrlo brzo naučiti nevjerojatan broj novih riječi, razvijati i bogati rječnik. Važno je: razgovarati, čitati mu, slušati ga, odgovarati na njegova pitanja, jačati njegovu nezavisnost, podržavati njegovu jaku želju za učenjem. U ovoj fazi dijete počinje govoriti Ne. Kada malo dijete kaže Ne! možda pokušava reći: To mi se ne sviđa., Ne želim ići., Želim to., Želim sam izabrati šta ću obući., ili Nezadovoljan sam. Ne samo što više puta govore Ne! ; oni također i čuju Ne!. Njihov govor još uvijek nije razvijen dovoljno dobro kako bi izrazili svoje osjećaje. Svoje osjećaje iskazuju kroz suze, vrisak, i tako što se bacaju na pod.

32 62 63 U ovakvim situacijama djecu možemo naučiti važnim stvarima, na koji način se nositi s frustracijom i kako konstruktivno izraziti osjećaje. Te prve lekcije u rješavanju konflikta još su jedan sastavni element u razvoju djeteta. One jačaju vaš odnos, a dijete stiče vještine koje će mu trajati doživotno. 2 DO 3 GODINE Tijekom ove faze pojavljuju se strahovi. Dijete bi se moglo početi bojati mraka. Moglo bi se i početi plašiti životinja, novih zvukova i sjena ili možda počinje neprestano plakati kada ga ostavljate. Roditelji su često zabrinuti zbog ovih promjena. One su znak kako dijete postaje zrelije. Još uvijek nema dovoljno iskustva znati razliku između mašte i stvarnosti. Vjeruje kako ono što vidi doista i postoji. Moglo bi se iznenada početi pribojavati maski, crteža u knjigama, likova iz crtanih filmova ili igračaka zastrašujućeg izgleda. Ako stavite na lice strašnu masku, mislit će da ste postali to stvorenje. Dijete plaši kada ga roditelj ostavlja. Razlog tome je što sada razumije opasnost, ali još uvijek ne razumije da će se roditelj uvijek vratiti po njega. Može se jako uplašiti kada ga ostavite samog sa ljudima koji mu nisu dobro poznati. U ovoj je fazi djetetu potrebno dosta ohrabrenja i podrške. Mora znati kako vi razumijete i poštujete njegove osjećaje i da ćete ga zaštititi. Još jedan znak razvoja djeteta je pojava iznenadne stidljivosti. Dijete sve bolje razumije ljudske odnose, shvaća opasnost i zna razliku između stranaca i ljudi koje poznaje. Da bismo djecu naučili zaštititi i privatnosti tijela, potrebno je poštovati njihovo pravo da sama imaju kontrolu nad svojim tijelima. Imajte na umu da dijete još uvijek ne shvaća kako se drugi osjećaju. Najvažniji zadatak odraslih u ovoj fazi je poštovati djetetove osjećaje. Djecu učimo poštovati osjećaje drugih tako što poštujemo njihove osjećaje. Kada djeca vjeruju da će njihovi roditelji poštovati ono što ona osjećaju, postaju samopouzdanija, jer se osjećaju sigurno. Poštovati osjećaje djece znači: - pomagati im da osjećaje pretvore u riječi - reći im da se i vi sami ponekad osjećate tako - ne sramotiti ih i ne dovoditi u neugodan položaj - ne kažnjavati ih zato što se plaše. Potrebe djece i načini njihovog zadovoljavanja Dijete je orijentirano na sebe i svoje potrebe, ono uči iz vlastitog iskustva, a to je učenje osobito snažno. Ono pokazuje što mu treba, a da to drugi razumiju. Stoga je uloga odraslih stvoriti uvjete za njihovo pravovremeno zadovoljavanje. Načela rada u zadovoljavanju djetetovih potreba: 1. Načelo aktualnosti zadovoljavanje djetetovih primarnih potreba i interesa 2. Načelo individualizacije misli se na posebnost svakog djeteta 3. Načelo stalnosti stalan ritam izmjene aktivnosti 4. Načelo pravodobnosti pravodobno prepoznavanje djetetovih potreba i njihovo zadovoljavanje Tek kada se u fizičkom i emocionalnom smislu dijete osjeti sigurno i zaštićeno, ono će se vezati uz osobu koja je izvor njegova zadovoljstva i sigurnosti. Važno je imati na umu da niti jedan razvojni i profesionalni cilj nije vrjedniji od djetetova prava da bude nahranjeno, naspavano, zdravo, zadovoljno i sigurno te da se osjeća voljeno i prihvaćeno. Ako se ne zadovoljavaju djetetove osnovne potrebe te se ono ne osjeća voljeno i prihvaćeno, postaje nepovjerljivo, počinje odbijati hranu, ima teškoća s izlučivanjem i uspavljivanjem, čak prestaje hodati iako je prohodalo, postaje nespretno, može početi tepati i sl., gubi uobičajeni životni ritam te se češće razboljeva. Odrasli (roditelji, odgojitelji) su odgovorni i dužni to stanje prepoznati, zadovoljiti djetetove osnovne životne potrebe i osigurati mu odgovarajuću skrb. NEODVOJIVOST NJEGE I ODGOJA DJECE DOJENAČKE DOBI Nekada se smatralo da je do treće godine djeteta najvažnija njega. Od rođenja djeca su društvena i osjećajna bića koja uče o svijetu koji ih okružuje. Odrasle osobe koje se bave djecom imaju više uloga, uče djecu i odgajaju, s tim da je u ovoj dobi naglasak na emocionalnoj vezi odgajatelja i djeteta. Svakodnevna njega, higijena obavljanja nužde, kultura hranjenja i ponašanja, osamostavljivanje u raznim vidovima ponašanja i odnosa sve je to odgojna djelatnost. Njegujući djecu pojedinačno, odgovorno, mirno, bez žurbe, odgajatelj preuzima ulogu majke, pomažući djetetu u njegovim prvim koracima pokazivanja kompetencije i svijesti. Rutinske aktivnosti (usvajanje higijenskih navika, razodijevanje, pranje ruku prije/ nakon jela, nakon upotrebe zahoda, nakon igre bojama i sl.) prilike su za učenje. Djeca neprestano uče da je svijet što ih okružuje zanimljivo mjesto ili suprotno tome. Stoga, dijete mora biti fizički spremno, zainteresirano i usredotočeno na aktivnost kojom se nesmetano bavi. Djeca najbolje uče kroz vlastito iskustvo. Sve aktivnosti moraju proizlaziti iz interesa, potreba i razvojnog stupnja djeteta. Veći dio aktivnosti zahtijevaju pomoć odgajatelja. Zadovoljavanje potreba djeteta temelj je razvoja povjerenja i privrženosti. Uloga odgajatelja je da ih na vrijeme prepozna i stvori poticajno zanimljivo okruženje za njegu i učenje na zanimljiv način.

33 64 65 KULTURA PONAŠANJA I UČENJE PO MODELU Kod dolaska djeteta i roditelja djetetu srdačno poželimo Dobro jutro ili Dobar dan. Isto tako, slušajući riječi poput Hvala, Molim, Izvoli, dijete će ih upiti, postupno ih usvajati i razvijati svoju kulturu ponašanja učeći po modelu odraslih. Jedan od načina učenja po modelu je pokazivanje poštovanja prema djetetu tako da ga zovemo imenom, obraćamo mu se osobno, pritom se spuštamo do razine djeteta gledajući ga u oči, slušajući što nam želi reći, pokazujemo oduševljenje, odajemo im priznanje, ispunjavamo obećanja. PRILAGODBA TREBA SVIMA (DJETETU, RODITELJIMA, DADILJI) Prilagodba je razdoblje postavljanja socio-emocionalnih veza i komunikacije između djeteta,dadilje i roditelja. Svako je dijete individua za sebe s različito izraženim potrebama, interesima i navikama. U periodu prilagodbe na novu nepoznatu osobu dadilju za dijete je velika promjena u njegovom životu. Dijete se treba postupno privikavati na razdvajanje od roditelja. Poželjno je dijete pripremiti za novu osobu na način da dadilja dolazi kod roditelja (ili obratno) i neko vrijeme zajedno provode s djetetom te se dogovaraju o usklađivanju njegovih navika. Odvajanje od roditelja treba biti postupno. Strah od odvajanja donosi niz promjena i novih navika. Neka djeca se brže prilagođavaju i prihvaćaju nepoznatu osobu, a neka djeca osjećaju strah od odvajanja koji je u početku prilagodbe jači, ali se postupno smanjuje kako dijete ostvaruje odnos s dadiljom. To ovisi o individualnim karakteristikama djeteta i ritmu života u obitelji te njegovim iskustvima s drugim nepoznatim ljudima. Jako je važno u periodu prilagodbe imati razumijevanja i, u dogovoru s roditeljima, razmjenjivati informacije o djetetu prateći njegove reakcije i ponašanje i uskladiti pristup radi dobrobiti djeteta (dogovaranje učenje jedni od drugih). Dadilja uspostavlja socio-emocionalan tješi ga, stvara osjećaj sigurnosti i povjerenja. Ona nastoji biti vedra, topla i odlučna te kroz igru preusmjerava djetetovu pažnju. Dadilja mora dobro upoznati njegove navike,npr. što najviše voli jesti, omiljene igračke, ritam izmjene dnevne rutine i sl. Neka su djeca osjetljivija i osjećaju se izgubljeno i bespomoćno te burno reagiraju (plaču, guraju se, ne daju se previjati, odbijaju hranu, poremeti im se san i sl.), stoga dadilja treba biti strpljiva i hrabra te nastojati pomoći djetetu da što lakše prebrodi taj period. RAZVOJNE ZADAĆE DJECE JASLIČKE DOBI I ZADAĆA DADILJE Razvoj djeteta jasličke dobi je vrlo dinamičan i interaktivan proces. Radi lakšeg praćenja razvoja djeteta jasličke dobi, potrebno je poznavati razvojne zadatke. Ostvarivanje razvojnih zadaća podrazumijeva slobodu, otvorenost i raznolikost te uvažavanje individualnih potreba djeteta. 1. Tjelesni razvoj zadovoljavanje osnovnih tjelesnih potreba za hranom, zrakom, kretanjem, boravkom i igrom na vanjskom prostoru i usavršavanje prirodnih oblika kretanja 2. Emocionalni razvoj razvijati osjećaj pripadnosti, zadovoljavanje potreba za sigurnošću, izražavanje osjećaja da je voljeno, zbrinuto, prihvaćeno; razvijati pozitivnu sliku o sebi 3. Socijalni razvoj razvijati socio-emocionalne interakcije s odraslima i djecom, društvenost i samokontrolu usvajanja određenih ponašanja 4. Spoznajni razvoj omogućiti djetetu učenje na način da samo ispituje, istražuje, eksperimentira, pronalazi rješenja i samo zaključuje i osjeća se uspješnim 5. Govorni razvoj razvijati govor djeteta kroz razne aktivnosti koje potiču rani govorni razvoj, slobodno izražavanje na verbalan i neverbalan način; bogatiti jezik djeteta 6. Razvoj stvaralaštva poticati i razvijati različite oblike izražavanja (likovno, glazbeno, scensko...) ZADAĆA DADILJE: Da bi se ostvarile razvojne zadaće, potrebno je planirati aktivnosti koje omogućuju njihovo ostvarivanje. Aktivnosti se planiraju u skladu s potrebama i interesima djeteta, poštivajući principe učenja, igranja, izražavanja i stvaranja. Za realizaciju aktivnosti je potrebno osigurati materijalne uvjete (igračke, različite materijale i predmete. Dadilja treba osigurati ravnotežu između rutinskih aktivnosti i živih aktivnosti tokom dana. *Materijal o uvjetima optimalnog razvoja djeteta jasličke dobi kopiran je i predan dadiljama.

34 66 67 POTICANJE TJELESNOG RAZVOJA Uloga dadilje u poticanju tjelesnog razvoja je osigurati djetetu iskustva koja će promicati razvoj krupne i fine motorike te da istražuju svoje okruženje. Maloj djeci je potrebno mnogo prostora kako bi gurala, vukla, podizala i spuštala predmete, šetala, penjala se, skakala i trčala. Individualne razlike u osjetilno motoričkom razvoju Dadilja mora poznavati individualne razlike u temperamentu djeteta. Tjelesne aktivnosti koje promiču razvoj krupne motorike Masaže, rastezanje, skakutanje u ritmu, igre prstima, hvatanje i rukovanje predmetima, podizanje i nošenje predmeta, prirodni oblici kretanja (hodanje, trčanje, puzanje, skakanje, provlačanje, poskakivanje...). Tjelesne aktivnosti koji promiču razvoj fine motorike Vizualno fokusiranje, pomicanje, guranje, razgrtanje i okretanje, upotreba palca i kažiprsta, slagalice, bojenje... Zagrijavanje tijela Vježbe oblikovanja uz priču Elementarne igre, primjeri: - ministarstvo smiješnog hodanja - dodavanje nevidljivom loptom - jabuka-kruška - pješčana oluja, prilagođeno djeci od 1-3 god. - glazbene stolice - ptičice u gnijezda - oponašanje životinja (uz glazbenu pratnju dijete oponaša kretanje životinja) - na boju, na boju - igra balonom - igra lovljenja - veselo hvatanje (ulovljeni igrač mora stajati na mjestu dok se ne nabroji do tri, nakon toga on nastavlja loviti) - sakupljanje predmeta (brojimo ili pustimo glazbu, u zadanom terminu moramo sakupiti što više igračaka i pospremiti ih u kutiju) - ribar i ribice - okameni se ledena baba - pogodi cilj - hvataj - putujuća lopta (guranje lopte palicom) - kuglanje - gađanje limenki ili složenih kutijica - školica - kralj tišine (prepoznavanje zvukova zatvorenih očiju-mijenjanje uloga) Jutarnja tjelovježba, male tjelesne aktivnosti U raznim dijelovima dana izvodimo male tjelesne aktivnosti kako bi zadovoljili potrebu djeteta za promjenom položaja tijela, kretanjem, istezanjem... Mirne igre: - Sadimo vrt - Toplo - hladno - Svakodnevni boravak na zraku - Igre u parku - Šetnje *Za one koji žele znati više! Usklađeno funkcioniranje svih područja mozga i općenito sustava tijela i uma vodi poboljšanjima: - opće motoričke koordinacije - koncentracije i pamćenja, - jezičnih vještina - organizacijskih vještina - logičkog mišljenja i razumijevanja - emocionalne ravnoteže te smanjuje hiperaktivnost i napetost i priprema dijete za učinkovito ovladavanje čitanjem, pisanjem i računanjem. Brain Gym je zato jedan od najučinkovitijih senzomotoričkih programa za rad s djecom svih dobi. Brain Gym radionice provode se sustavno u dječjim vrtićima (čak i u grupama trogodišnjaka) i školama diljem svijeta. Odgajatelji svakodnevno rade s djecom odabrane vježbe tijekom nekoliko minuta ujutro i poslijepodne, a vježbanje se osobito preporučuje neposredno prije bavljenja kognitivnim aktivnostima (npr. predčitačkim, predmatematičkim i grafomotoričkim). Gimnastika za mozak iznimno je korisna u radu s djecom s posebnim potrebama i s djecom koja imaju predispoziciju prema specifičnim teškoćama u čitanju (disleksiji) jer zapravo priprema cijeli mozak i sustav uma i tijela za buduće usvajanje svih kognitivnih vještina. U edukacijskoj kineziologiji vrijedi moto Kretanje otvara vrata učenju.

35 68 69 Ideje za oblikovanje prostora Razni sanduci koji nude izazov uzvisine za puzanje, koračanje, uz kosine koje se s njih spuštaju dijelovi su tobogana, mogu biti ležaljke, obavezno posebno obrađenih rubova kojima se mogu sigurno spajati i kombinirati. Viseće ležaljke platnene, bez drvenih pritki na krajevima kako dijete ne bi ispadalo, nisko položene, da dijete može lako van i unutra, ispod su potrebne strunjačice koje olakšavaju uspinjanje i izlaženje Njihaljke mogu se pričvrstiti za strop alkom, tako da se oblikuje cijev na koju se dijete objesi i njiše Strunjače madraci su za hopsanje i skakanje, za padanje i dizanje, za prekrivanje pokrivačima i rupcima, a neki od njih veličinom prikladni za gradnju kućica/ skrovišta Male ogradice za stajanje, jer je dijete već veliko pa može uspravljeno lako promatrati okoliš Skrovišta Djeca vole skrovišta, mjesta u koja se mogu zavući, uska, u koja taman stanu, u kojima je tijesno, tamno i mekano, gdje se mogu dobro osjećati i biti skrivena. Prostori u kojima obitavaju odrasle osobe doimaju se djeci poput dvorana i hala. Zato ona trebaju prostore koji su im veličinom primjereni. Naprave si skloništa pod stolom ili se s veseljem zavuku u ormar ili neku veliku ladicu. Tko se ne sjeća kako je bilo, zavući se ormar s odjećom, osjećati nad glavom kapute, odijela i haljine, udisati poznate mirise, željeti da te netko traži, ali ne nađe baš odmah, osjećati da se radi nešto na granici dopuštenog i biti na oprezu, ne baš potpuno siguran i zaštićen. - košare i velike posude, kante i plastične kade - plastične i gumene cijevi - kuhinjski pribor - manja i veća sita, kuhače, pjenjače, poklopci, lonci, lončići, žličice, ribež Oblikovanje vanjskih prostora - brežuljak - pješčanik ili šljunčanik - put za vožnju triciklom ili drugim dječjim vozilima - put za penjanje od oblica, guma.. - povišena površina sa širokom kosinom za penjanje ili trčanje na njoj gore daščani zid s prozorčićem za provirivanje - trokutasta penjalica, stabilne niske ljestve.. - vodeni radni stol, radni stol za bojanja vodenim bojama, stol za gnječenje - plastična prostirka po kojoj se može klizati kad se namoči - veće drvene kocke slaganje - raznoliki materijal za gradnju- upotrebljiva ambalaža i ostaci. - ako je vanjski prostor velik dobro je dio za malu djecu ograditi i osigurati Čim djeca nauče hodati rado nešto vuku ili guraju. Rado sami upravljaju raznim dječjim vozilima: romobilima, guralicama, koračalicama, triciklima, biciklima I kad pokreću mala vozila koračajući u njima pripremaju se za održavanje ravnoteže u vožnji biciklima Tu su razni tricikli i koturaljke Tricikli s polugom koja olakšava odrasloj osobi guranje nisu dobri jer u tom slučaju odrasli upravlja ponašanjem djeteta u vožnji. Pomoćni kotači su opasni jer dijete se u početku uvijek više nagne na jednu stranu i u zavojima lako gubi ravnotežu. Prijedlozi za igračke - male torbice s točkicama - kuglice od tanke plastične folije, meke loptice, loptice od filca, terapijske loptice, teniske loptice, plišane igračke-lutke koje se lako hvataju - zvečke, male prozirne bočice sa zalijepljenim zatvaračima ispunjene zrnima riže, graha, sezama.. - perle i dugmići, posude napravljene od različitih materijala drvene, plastične, metalne, staklene - mnogi predmeti jedne vrste koji se umeću jedan u drugi ili slažu jedan na drugi koji su i tvrdi i meki kao što su vrčići, kockice, čepovi, kutijice s poklopcima, s okruglim zatvaračima, kantice, autići, figurice životinja. - jastučići punjeni pijeskom, suhim listićima čaja, pahuljicama stiropora, grahom, kestenima, vunom

36 70 71 DIJETE I IGRA IGRA JE SLOBODNA I SPONTANA AKTIVNOST DJETETA. Igra je stvaralačka aktivnost, svaki put drukčija, neponovljiva, koja najviše odgovara djetetovoj prirodi, zakonitostima njegova razvoja i omogućuje mu da se razvija i odrasta u jedinstvu i skladu tjelesnog, intelektualnog, socijalnog i emocionalnoga. Kroz igru djeca bolje uče,istražuju, eksperimentiraju, zamišljaju,kombiniraju, isprobavaju,razvijaju kreativnost i sposobnost rješavanja problema (djeca uče na vlastitim pogreškama). Igra bolje priprema djecu za učenje u školi, ona je zdrava, unapređuje snagu, koordinaciju i razvoj moždanih aktivnosti. Kroz igru djeca uče, stvari, stječu samopouzdanje nove i društvene vještine koje im pomažu pri sklapanju prijateljstava. Igra je pravo djeteta. (Prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta). Kroz igru dijete uči komunicirati. Djeci pružamo mogućnost izbora da sami odluče kako će se igrati, s kojom igračkom i na koji način. Kroz igru djeca stječu iskustva o svijetu koji ih okružuje,razvijaju osjećaj sigurnosti. Dijete igru prihvaća iz vlastitih potreba, bez neke vanjske prisile. Ono se u igri osjeća nesputano i otvoreno, slijedi svoju koncepciju i zamišljeni tijek igre, stoga je ne treba prekidati nepoželjnim intervencijama. Odrasli mogu biti poželjni suigrači u igri ako je i sami tako doživljavaju, te uvažavaju zamisli i ideje djeteta. Mogućnost ostvarivanja dobrih međuljudskih odnosa koju djeca nauče u ranom djetinjstvu pratit će ih čitav život. Igra stvara prirodne uvjete da djeca nauče kako poštivati same sebe i druge. Sukladno razvoju djeteta, i njegove igre postaju složenije. U predškolskoj dobi možemo napraviti sljedeću podjelu igara: spoznajna razina igre i društvena razina igre. SPOZNAJNA RAZINA IGRE Funkcionalna igra - vrsta igre u kojoj dijete koristi, isprobava i razvija svoje sposobnosti (funkcije), Konstruktivna igra - u kojoj se dijete služi predmetima, rukuje njima s namjerom da nešto stvori, Igre s pravilima - igre koje se igraju prema unaprijed poznatim pravilima i ograničenjima. DRUŠTVENA RAZINA IGRE Jednostavna socijalna ili povezujuća igra igra u kojoj dolazi do porasta kontakta među djecom,djeca se igraju u blizini, započinju razgovor, smiješe se, izmjenjuju igračke, Komplementarna i uzajamna igra vrsta socijalne aktivne igre u kojoj dijete uzima i daje (ulovi me-ulovit ću te; sakrij se - traži...) Suradnička igra igra u grupi koja je nastala radi obavljanja neke aktivnosti ili postizanja nekog cilja, a postupci djece su usklađeni. RAZNOVRSNE IGRE 1. STVARALAČKE IGRE djeca ih sama izmišljaju a. Igre uloga imitativne igre u ranijoj fazi radi se o imitaciji zvukova pojedinih predmeta, kasnije s razvojem djeteta igre postaju sve bogatije, a dijete određuje način i sadržaj ostvarivanja zamisli, b. Igre dramatizacije razvijaju izražajnost govora, a iziskuju pribor i materijale (npr. kostimi), c. Konstruktivne igre to su stvaralačke igre djeteta koje razvijaju percepciju, finu motoriku, utječu na razvoj mašte i kreativnosti. 2. IGRE S PRAVILIMA zadatak se rješava pomoću ranije utvrđenih pravila a. Narodne npr. puštanje zmaja, zagonetke, kolo - prenose se predajom, b. Pokretne igre elementarne igre često su praćene riječima ili pjesmom, sadrže određeni zadatak, a za cilj obično imaju razvijanje određene tjelesne sposobnosti, c. Didaktičke igre imaju osobit utjecaj na djetetov spoznajni razvoj, sadrže zadatke, pravila i cilj, d. Funkcionalna igra- koja se javlja u ranom djetinjstvu, a koja se definira kao igra novim funkcijama koje u djeteta sazrijevaju - motoričkim, osjetilnim, perceptivnim određena je ranom socijalnom interakcijom, a javlja se oko osmog mjeseca života djeteta. Postupno se u drugoj godini života funkcionalna igra smanjuje, a razvojem djeteta raste intenzitet stvaralačkih i igara s pravilima. *Primjeri igara: Mali kuhar, Trgovina, Frizer, Pronađi predmet, Glasanje životinja, Ogledalo, Igra s maramom i dr. (preslike materijala predane su dadiljama na korištenje) Promatranje - gledanje drugih kako se igraju bez uključivanja u igru. Samostalna igra - samostalno i nezavisno igranje bez pokušaja približavanja drugoj djeci, Usporedna igra - vrsta igre u kojoj se djeca igraju jedno pokraj drugog i sa sličnim materijalima, ali bez stvarnog druženja ili suradnje,

37 72 73 KAKO RODITELJ-ODGAJATELJ POTIČE I PODRŽAVA IGRU DJETETA? OSIGURAVA osjećaj prijateljstva, topline, opuštenosti, sigurnosti, iskazuje ljubav (riječima ili pokretom). Gleda na dječju igru kao na najvažniji posao odrasloga. Daje potporu, pohvaljuje. OSIGURAVA stalan prostor za igru (veličina je nevažna), nesmetano vrijeme u kojem će dijete samo odlučiti kad će početi igru, što će se igrati, kako, koliko dugo. Ostavlja djetetu da uredi igrajući prostor - otrpi u tom prostoru neurednost (prema poimanju odraslih) - za dijete je to red. OMOGUĆAVA djetetu da samo istražuje igračku i igra se njome (savjetovanje - upali ovdje, složi tu... smeta dijete i govori mu ti to ne znaš, ja nisam zadovoljan tobom - čini dijete nesretnim). OMOGUĆAVA djetetu da nesmetano, samo, igrajući se, svladava probleme, bez uplitanja sa stajališta odrasloga. POMAŽE, ako dijete traži pomoć, ali tako da dijete i dalje ostane gospodar situacije. DOGOVARA neko vrijeme za određenu aktivnost s djetetom (dovoljno je nekoliko minuta) - pročitati priču, razgovarati, našaliti se, pogledati zajedno TV - emisiju, prošetati...). Sjetite se kako ste ljuti kada vas netko prekine u poslu. Isto tako je ljuto i dijete, ako mu prekinete igru, JER ONA JE ZA DIJETE NAJVAŽNIJI POSAO. Istraživanja su potvrdila da je djeci predškolskog uzrasta od svih igračka najdraža lopta, svih vrsta i veličina (potreba za kretanjem). Na drugom mjestu bile su igračke «za maženje», plišane igračke (potreba za ugodom i sigurnošću). Treće mjesto zauzeli su rane konstruktivne igračke, od najjednostavnijih umetaljki od složenih lego-sruktura (potreba za istraživanjem i konstruiranjem). Slijede igračke za guranje i vuču (potreba za kretanjem), lutke raznih oblika, veličina i boja i sve što uz njih ide-odjeća, namještaj...(imitativne i simboličke igre, socijalno iskustvo i komunikacija), boje, olovke, flomasteri, kolaž-papir i druga likovna pomagala izvrsna su za poticanje kreativnosti, za izražavanje emocija i svega što dijete još ne može iskazati riječima, i konačno knjige i slikovnice na koje ne smijemo zaboraviti čak i prije no što je dijete može držati samostalno. Njihova važnost je u razvoju mašte, govora, komunikacije kao i za poticanje čitanja i pisanja. Roditelji nikada ne mogu pogriješiti, ako se u izboru igre i igračaka ravnaju prema interesu djeteta i ako njegov interes za nešto još blago potiču, jer upravo to daje pravi značaj igri djeteta. I ne zaboravite da je igrati se s djetetom najbolje na što više različitih načina, ali svakodnevno. IGRE ZA RAZVOJ EMOCIONALNE INTELIGENCIJE PANTOMIMA OSJEĆAJA Izraditi kartice koje označavaju razne emocije, dijete izvuče jednu karticu i bez riječi odglumi osjećaj koji je označen na kartici ŠTO KAŽE OVO LICE Igra se igra sa slikama iz časopisa, fotografijama lica ili izrađenim crtežima lica koja pokazuju određenu emociju, a djeca pogađaju: što osjeća to lice, a kasnije što kaže ovo lice - koju bi priču to lice moglo nama ispričati? MEMORY S EMOCIJAMA Potrebno je izraditi memory kartice sa slikama emocija, dalje se igra kao i klasični memory. PRSTIĆU RECI MI KAKO SE OSJEĆAŠ Poznata igra u kojoj djeca daju odgovore pomoću prsta jedne ruke (palac znači jako puno, srednjak srednje, a mali prst malo ili nimalo). S rukom se razgovara kako se dijete osjeća u određenoj situaciji uz gradaciju - jako sretan ili malo sretan i sl. ISTRAŽIVAČKO-SPOZNAJNA AKTIVNOST PLUTA TONE Izaberemo zajedno s djetetom raznovrsne predmete iz kuće, pa čak i parka (plodovi). Istražujemo u plastičnoj posudi napunjenoj vodom što pluta, a što tone. Kada slijedeći put igru ponovimo dijete može predviđati na temelju ranije naučenog i prethodno stečenog iskustva. IGRA ZA RAZVOJ OSJETILA IGRA TAJANSTVENE VREĆICE Potrebne su dvije iste vrećice i dva jednaka kompleta geometrijskih oblika, poput kugle, kocke, stošca, valjka, piramide. U svaku vrećicu stavi se jedan komplet predmeta. Dijete uzme jednu vrećicu, a odrasli drugu. Odrasli izvuče iz svoje vrećice jedan predmet i pokaže djetetu. Dijete bez gledanja u svoju vrećicu traži po opipu isti takav predmet. Mlađoj djeci se u vrećicu mogu staviti jednostavniji oblici poput kuglice, prstena, pastela, plišane igračke ČAROBNA VREĆA U Čarobnu vreću se stave raznovrsni predmeti. Dijete opipava predmet u vreći i nastoji pogoditi što je i imenovati ga. Dijete i odrasli mijenjaju uloge, dijete stavlja predmete, odrasli opisuje što je uočio osjetom dodira i pogađa što je.

38 74 75 RAZVRSTAVANJE VOĆA I POVRĆA PO OKUSU, DODIRU, MIRISU I ZVUKU Posebno se poreda povrće, a posebno voće. Dijete svaki plod uzme, opipa, pomiriše, možda protrese da vidi da li proizvodi kakav zvuk i opiše. Dijete može i zatvoriti oči i opisivati plod zatvorenih očiju. Može se odrezati komadić svakog voća, kušati i pogađati o kojem se voću radi. MIRISNE BOČICE SA ZAČINIMA Sakupi se osam bočica od mirisnih začina. Napuni ih se npr. s origanom, bosiljkom, ružmarinom i metvicom, te se napravi četiri para mirisnih staklenki. Dijete po mirisu spaja parove bočica, može i zatvorenih očiju. Pogođene mirise imenuje. IGRA POGAĐANJA KOCKA Napraviti kocku i svaku plohu obojiti jednom bojom. Kocka se baca i imenuje boja. Nakon imenovanja boje ista se može tražiti u okolini. MATEMATIČKA IGRA RAZVRSTAVANJE DUGMADI U veliku zdjelu stavi se tri do četiri kompleta dugmadi različitih boja i veličina. Pokraj se nalaze manje zdjelice. Potrebno je razvrstati dugmiće po veličini i boji. Igra se kasnije igra zatvorenih očiju. JEZIČNE IGRE VIDIM, vidim u vrtu, u parku ili prirodi MALA BIBLIOTEKA navesti primjer pričanja priča u vrtiću, pričaonica ZAŠTO JE DOBRO IGRATI SE? Uspostavljanje emocionalnih veza Već u prvim mjesecima života majka djetetu postaje najdraža igračka. Zvuk glasa, osmijeh i dodir djetetu pružaju zadovoljstvo i doprinose razvoju čvrste emocionalne vezanosti. Što je dijete starije, kroz igru se možete zbližiti i bolje upoznati. Dijete će steći sigurnost i kroz sve emocionalno obojane situacije u igri učiti o sebi i svojoj socijalnoj sredini. Velika otkrića Dijete uči kroz igru, ono od ranog djetinjstva uživa u otkrivanju i istraživanju onog što ga okružuje. Što je dijete veće, njegove radnje postaju osmišljenije, a igra složenija. Njegova znatiželja i interesi postaju sve širi što utječe i na složenost igre. Tjelesna aktivnost Neizostavno je spomenuti tjelesnu aktivnost kao jedan od elemenata igre. Dijete u svom razvojnom slijedu postupno mijenja vanjsku aktivnost od neusmjerenih neodređenih pokreta ka organiziranim preciznim mišićnim pokretima i reakcijama, a istodobno konstantno iskušava svoje mogućnosti kroz igru. Učenje govora Dijete uči mnogo brže ako se pritom zabavlja. U ranom djetinjstvu, čitanje slikovnica, pjevanje pjesmica ili brojalica potiču djetetov govorni razvoj i proširuju djetetov rječnik. Kasnije, u igri dijete stječe iskustvo komunikacije što je preduvjet za nove spoznaje i stjecanje socijalnih i drugih vještina. Socijalizacija Jenjavanjem straha od odvajanja, dijete stupa u socijalne odnose sa sve širim krugom. U predškolskoj dobi dijete traži sve više kontakata i interakcija sa svojim vršnjacima, a druženje s djecom pomaže pri učenju važnih socijalnih vještina kao što su dijeljenje ili čekanje na red. Smisao za humor Kroz igru možete pomoći djetetu da vidi svjetliju stranu svijeta oko sebe. Većina beba se počinje smijati u dobi od oko pet mjeseci. Dvogodišnjaci uživaju u praktičnim šalama s lutkama ili sl., a kasnije dijete počinje shvaćati i govorne šale. Igra je izvor radosti. Razvoj kreativnosti Igra je savršen način na koji dijete može istraživati te razvijati vlastitu maštu i kreativnost. To se posebice odnosi na aktivnosti crtanja, slikanja, igre plastelinom i drugim materijalima koji djetetu pružaju mogućnost stvaralačkog izražavanja. Razvoj intelektualnih vještina Igra omogućuje djetetu da rano razvija pamćenje, promatranje i produžavanje koncentracije te usmjeravanje pažnje. To se odnosi na različite igre, od slaganja kocaka do usvajanja pjesmice. Svaka igra zahtijeva od djeteta određeni intelektualni napor. Samopouzdanje Poticanje razvoja samopouzdanja u ranoj dobi kroz igru je moguće na različite načine, npr. odijevanje lutke pomaže djetetu naučiti kako se ono samo može odjenuti. Za razvoj slike o sebi najvažnije je roditeljsko povjerenje i izražavanje povjerenja u djetetove sposobnosti i zalaganja.

39 76 77 POTICANJE SPOZNAJNOG RAZVOJA Važna spoznajna dostignuća Dojenčad i djeca jasličke dobi neprestano istražuju predmete koji ih okružuju. O tim predmetima uče dodirom, kušanjem, mirisanjem i slušanjem. Djeca testiraju značajke predmeta i uče, i to jednako iz onoga što ide i iz onoga što ne ide. Djeca nauče generalizirati odnose koji su se otkrili između predmeta i između djelovanja predmeta. Odgajatelji bi trebali poznavati redoslijed i faze spoznajnog razvoja djeteta, kako bi mogli promicati njihovo učenje. Produljenje zanimljivog iskustva Kad je djetetu otprilike četiri mjeseca, naučit će kako da produlji trajanje iskustva koje mu je zanimljivo. Može slučajno udariti u pokretnu šarenu igračku nad krevetićem, koja če se odjednom početi pokretati ili svirati. Ponovnim udaranjem dijete će produljiti trajanje ugodnog iskustva. Dojenčad će naučiti da će lupanjem nogama, mahanjem rukom i trešnjom predmeta nastaviti slučajno otkriveno, ali vrlo zanimljivo iskustvo. Ključne kvalitete i ponašanja odgajatelja za spoznajni razvoj djeteta U svojoj interakciji sa svijetom koji im pruža povratnu informaciju, dojenčad i djeca jasličke dobi uče da svojim djelovanjem utječu na rezultate. Svoja otkrića i radost zbog uspjeha rado će podijeliti s voljenim odgajateljem. Zbog toga će odgajatelj imati neobično velik utjecaj na dječji spoznajni razvoj. Poticajni odgajatelj promiču dječji spoznajni razvoj kad ohrabruju djecu na djelovanje i kad ih uključuju u razgovor o onome što rade. Na primjer, kad dijete samo uzme kocke sa police, odgajateljica ga pita što namjerava graditi, gdje će graditi, hvali djetetove napore i pita ga može li mu se i ona pridružiti u gradnji. Međutim, ukoliko je odgajateljica ta koja skida kocke s police i kaže : Hajdemo graditi kulu; tražeći od djeteta da joj dodaje kocke ili mu govoreći gdje da stavi koju kocku, ona sputava dječji spoznajni razvoj. Odgajatelji koji promiču dječji spoznajni razvoj ponašaju se u skladu sa sljedećih pet načela: - Reagiraju na djetetove potrebe, - Osjetljivi su i osjećajni - Partneri su u igri - Pružaju sigurno utočište i potiču djecu na istraživanje - Pomažu djeci da steknu osjećaj da su usvojila vještinu. Reagiranje na dijete Jedna od ključnih komponenti promicanja optimalnog dječjeg razvoja jest reagiranje. Reagiranje na dijete podrazumijeva tri elementa: spremnost reagiranja na nepredvidive okolnosti, spremnost na odgovarajuću reakciju i pripravnost na reagiranje. Reagiranje na nepredvidivu okolnost znači da se odgajateljevo djelovanje javlja kao odgovor na djetetovo djelovanje. Ukoliko dojenče guče od sreće kad ugleda svog odgajatelja, odgajatelj koji odgovarajuće reagira odgovorit će uzvratnim gukanjem. Primjerenost se odnosi na stupanj usklađenosti između odgajateljeve reakcije i djetetovog djelovanja. Reagira li odgajatelj na djetetovo djelovanje? U gore spomenutom primjeru odgajateljev odgovor (gukanje) bio je usko povezan s djetetovim djelovanjem. Kad je dijete zagukalo, odgajatelj nije odgovorio tresući djetetove nožice i ručice. Njegov je odgovor bio primjeren. Gotovost za trenutnu reakciju podrazumijeva vremenski razmak između djetetovog djelovanja i odgajateljeve reakcije. Da bi dijete moglo naučiti povezivati svoje djelovanje s reakcijom odgajatelja, odgajatelj mora djelovati odmah nakon djetetovog ponašanja. Osjetljivost i osjećajnost Osjetljivi odgajatelji su spremni reagirati u skladu s temperamentom svakog djeteta, razvojnom fazom djeteta ili raspoloženjem odnosno stanjem ponašanja djeteta. Temperament. Osjetljivi odgajatelji su usklađeni s individualnim značajkama svakog djeteta i znaju kako se te značajke uklapaju u razvoj. Oni počinju shvaćati različite temperamente djece o kojoj brinu i svoje djelovanje prilagođavaju temperamentu svakog pojedinog djeteta. Na primjer: Marina, čini se, nova iskustva čine opreznim. On se kloni nove penjalice i radije uživa prelistavajući poznate mu knjige. Osjetljivi odgajatelj koristi različite pristupe kako bi promicao spoznajni razvoj svakog djeteta. Marinova je odgajateljica u blizini nove penjalice stavila njemu poznate igračke. Kad se Marin približi penjalici, da bi dohvatio omiljenu igračku, bit će izložen penjalici na način koji ga neće ugrožavati. On će postupno prebroditi svoje oklijevanje i početi istraživati novu penjalicu. Aktivnosti koje promiču spoznajni razvoj djeteta Ovdje ćemo govoriti o materijalima i aktivnostima koje promiču spoznajni razvoj djeteta. Nećemo govoriti o tome na koji način navedene stavke treba primijeniti, jer najbolje i najumjesnije ideje uvijek potiču od djeteta, i to tijekom igre.

40 78 79 IGRE I MATERIJALI KOJI PROMIČU SPOZNAJNI RAZVOJ Igre i materijali koji se mogu napraviti kod kuće Za stimuliranje dječjih iskustava nisu neophodne skupe igračke. Dijete uči o svom svijetu i kad se igra s običnim, svakodnevnim materijalima. Kartonski tuljci mogu se koristiti u različite svrhe: kroz njih se može gledati, kroz njih se mogu bacati predmeti, u njih se može puhati. U svakom se domaćinstvu može naći obilje običnog materijala koji se i te kako može istražiti: šalice, žlice, cjediljke, lijevci, krpice, poklopci, papirnate kocke od ambalaže za mlijeko i sokove, prazne kartonske kutije, tube, lonci, i tave, plastične posude različitih veličina, kartonske ambalaže za jaja, itd. Šalice, cjediljke i kuhače su materijal koji se može upotrjebljavati kod igre s pijeskom ili vodom. Plastične posude raznih veličina mogu se koristiti za aktivnosti razvrstavanja ili umetanja jedne u drugu. Obojite dno kartonske ambalaže za jaja različitim bojama pa s djecom uspoređujte boje. Starija djeca mogu razvrstavati čepove plastičnih boca prema njihovoj boji. Kartonske kutije se mogu koristiti na nebrojeno mnogo načina: djeca mogu puzati kroz njih,oko njih,sjesti u njih, itd. POTICANJE RANOG RAZVOJA GOVORA Stupnjevi razvoja govora Govor se počinje razvijati i prije no što se dijete rodi. Novorođenčad već prepoznaje glasove nekih njima bliskih osoba i razlikuje ih od glasova nepoznatih ljudi. Puno prije no što je ijedna riječ bude izgovorena, dojenčad i mala djeca komuniciraju pomoću izraza svojih lica, pokreta tijela, gukanja i plača. Kad dojenčad nauči uspješno komunicirat sa svojim roditeljima i odgajateljima, počinje shvaćati pokretačku snagu govora. Brzo će naučiti osnovni uzorak jezika: subjekt, radnja, objekt. U početku će upotrijebiti jednu riječ,zatim dvije pa tri da bi prenijeli cijelu ideju. Tako ono što će ubuduće biti: Mama, mogu li dobiti malo mlijeka?, kao poruka u početku glasi Mlijeko, pa Još mlijeka, pa Toni želi mlijeka, itd. Kad djeca jasličke dobi počnu formulirati pitanja, negdje između osamnaest mjeseci i dvije godine, eksperimentiraju s jezikom i postavljaju mnoga pitanja. Shvaćaju i to da će, budu li pitali, najvjerovatnije privući pažnju njima zanimljive odrasle osobe i dobiti odgovor. Kad promatraju komunikacijska ponašanja dojenčadi i male djece, odgajatelji bi trebali biti svjesni da postoji veliki raspon i razlike u brzini normalnog razvoja iako su faze jednake. Djeca razumiju govoreni jezik (receptivni jezik) prije nego ga mogu koristiti (ekspresivni jezik). Receptivni jezik je preduvjet izražajnom jeziku. Dojenčad, puzači i gegavci te djeca jasličke dobi uče jezik slušajući i govoreći ga. Ovaj će proces biti unaprijeđen budu li odrasli ohrabrivali i podržavali dječje napore da se govorno izraze. Strategije koje promiču razvoj govora - Govorite sporo i jasno Govorite li sporo, dat ćete malom djetetu vremena da mentalno obradi riječi koje čuje. Jasan govor djetetu omogućuje otkrivanje novih riječi. - Govorite naizmjence Neki od najranijih oblika komunikacije između dojenčadi i njihovih odgajatelja ne sadrže riječi. Dojenčad i odrasle, njima bliske osobe govore izrazom lica kad se međusobno gledaju i proučavaju. Kasnije, kada dojenčad počne gukati, komunikacija će uključivati izmjenjivanje bebinog gukanja i odgajateljevog oponašanja tog bebinog govora. Odgajatelj može na bebino gu-gu reagirati kao da to što beba kaže ima veliko značenje pa uzvratiti s Čujem te ili Stvarno?. Njegova ljubazna, oduševljena intonacija potaknut će bebu da nastavi sa svojim gugutanjem. Upotreba govora u svakodnevnim rutinama Svakodnevne rutine kao što je mijenjanje pelena ili vrijeme jela dobre su prilike za razvijanje govornih vještina. Djeca mogu imenovati uobičajene predmete kao što su šalica, žlica, jabuka ili stol. Upotrebljavajte precizne izraze, a ne općenite. Recite: Ovaj je jogurt sladak ; ili Kakav hrskavi kreker! Aktivnosti koje promiču rani govorni razvoj: - Čitanje i gledanje knjiga, - Pjevanje, - Aktivnosti dodirivanjem, - Igre usklađivanja i uspoređivanja, - Kutija za vježbanje osjeta, - Igra s vodom Ponašanja koja promiču rani razvoj govora: - Budite uzorom pravilnog govorenja - Uvijek odgovarajte na dječja pitanja - Govor prilagodite dječjoj govornoj razini - U učenju jezika nemojte se pretjerano koristiti TV. Zaključak Jaslice mogu biti odlično okruženje u kojem će se razvijati dječji govor, ukoliko odgajatelji razumiju i cijene način na kojima mogu promicati taj razvoj. Djeca će imati bogati rječnik, moći će razumjeti druge i znati se govorno izraziti. Bit će to djeca koja vjeruju da je ono što kažu cijenjeno i važno.

41 80 81 SLIKOVNICA PRVA KNJIGA DJETETA POTICANJE EMOCIONALNOG RAZVOJA DJETETA Slikovnica predstavlja seriju slika prilagođenih mogućnostima djece određene dobi (mogu i ne moraju biti tematski povezane). Ima funkciju predstavljanja poznate stvarnosti, namijenjena je djeci. Tvorac slikovnice je Jan Amos Komensky ( Slika svijeta ). Slikovnica može i ne mora imati tekst. Ona djeluje na djetetovu maštu, ukus; upućuje na osnove bojenja. Dijete na slici ne može prepoznati ono što nije ranije vidjelo, tj. ono o čemu nije ranije steklo konkretno iskustvo. Dječju knjigu još nazivaju vratima u djetetov život. Malo dijete sposobno je prepoznati objekte na slici, ako s njima ima neko iskustvo. Potom uočava odnose među predmetima na slici. Slika je zamjena za realni predmet, o njoj može samo razmišljati, zamišljati i govorno je komentirati. Pričajući o slikovnici, odrasla osoba svojim govornim komentarom ispunjava one praznine koje na slici nisu prikazane. Slikovnice za djecu do treće godine imaju jednostavne slike, realistične prikaze i prikazuju predmete s bitnim oznakama i bez puno detalja. Za razliku od slikovnica, film je djeci lakše razumljiv, jer prate radnju i ne moraju popunjavati praznine između slika. Čitanje i prepričavanje važno je za razvoj govora, mašte, spoznaje, stvaralaštva, itd. Slikovnica je prva knjiga djeteta. Njezina vrijednost nije samo u doživljaju koji djetetu pruža, već i u spoznavanju (učenju). Za djecu u dobi od 6 do 8 mjeseci primjerene su krpene, gumene slikovnice kojima se ona i igraju. To su slikovnice bez teksta i u njima su prikazani, uglavnom, predmeti, životinje ili pojave koje je dijete prethodno već upoznalo ili doživjelo. Uloga roditelja/odgajatelja u dodiru djeteta sa slikovnicom je presudna. Majka s djetetom u krilu odabire predmete u slikovnici, pokazuje ih i usmjerava djetetovu pozornost upravo na odabrano. ( Vidi, to je pijetao. Kukuurikuuuu! ) Tako se ostvaruje dijalog djetetom te rane dobi. Dijete uči razumjeti govor odraslih, a slika mu služi kao podloga za razumijevanje. Oko druge godine dijete ima silnu potrebu listanja slikovnica, ne zbog samog listanja, nego da zadovolji vježbanje te novootkrivene motoričke funkcije listanja. To su slikovnice bez ili s jako malo teksta, tvrđih listova koje dijete može spretno okretati. Između druge i treće godine života slikovnica se čita s obveznim očnim kontaktom s djetetom, a emocionalna je razmjena obogaćena govornim izrazom. Dijete voli komunicirati s odraslima o slici na način da sluša o čemu se u slikovnici radi. S druge strane, dijete, ako već pozna slikovnicu, dugo fiksira sliku. U takvim je prilikama dobro pričekati, a ne odmah krenuti na čitanje i preuzeti djetetovu inicijativu. Uloga emocija u djetetovu životu Mnoge se emocije kod djeteta počinju razvijati već u najranijoj dobi. Djeca vrlo rano saznaju što je radost i ljubav, ljutnja i frustracija, tuga i stid, strah i tjeskoba, povjerenje i zadovoljstvo, kao i što je ponos. EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA Emocionalni razvoj dojenčeta i malog djeteta karakterizira progresivna promjenjivost. Kad dva tjedna staru djevojčicu zaprepasti buka, ona će odskočiti, ne toliko iz straha, koliko je to refleksna reakcija na neočekivani događaj. Ona još nije razvila misaone pro cese koji će joj objasniti ono što emocionalno doživljava. Djeca stara šest tjedana osje ćaju istinsko zadovoljstvo; djeca od otprilike četiri mjeseca znaju osjetiti ljutnju; s 5 ili 7 mjeseci djeca mogu biti tužna, a u razdoblju od 6 do 9 mjeseci već znaju i što je strah. Ove osnovne emocije koje se javljaju u tako ranoj dobi vrlo su intenzivne, što objašnjava zbog čega dojenčad i djeca jasličke dobi imaju tako dramatične emocionalne reakcije. Do kraja djetetove treće godine ove će se osnovne emocije već prilično iznijansirati, pa će, na primjer, radost, jedna od osnovnih emocija, biti specificirana i dijete će razliko vati osjećaje zadovoljstva, uzbuđenja ili užitka. Još jedna značajka emocionalnog razvoja dojenčadi i male djece jest ta da se njihove emocionalne reakcije brzo izmjenjuju. Jedne minute dijete može vrištati Ne!, dok će druge minute upuzati u vaše krilo, željno zagrljaja. Ovakve brze promjene i prelasci iz jednog emocionalnog stanja u drugo tipične su za ovu dječju dob. Od razdoblja dojenčeta do trećeg rođendana djeca prolaze kroz dvije vrlo važne emoci onalne faze: razvijanje povjerenja i razvijanje autonomije. Svaka je faza okarakterizirana pozitivnim i negativnim krajnostima i središnjom emocionalnom zadaćom, a to je rješa vanje konflikta do kojeg dolazi između ove dvije krajnosti, lako sva djeca doživljavaju i pozitivne i negativne aspekte svake od ovih faza, do zdravog emocionalnog razvoja doći će kad su njihova iskustva nabijena pretežno pozitivnim aspektom. Ove se faze međusobno nadograđuju - jedna faza predstavlja temelj druge. Razvijanje povjerenja U prvim mjesecima života dojenčad će razviti ili osnovni osjećaj sigurnosti i povjerenja, ili osjećaj beznađa i nesigurnosti koji vodi do nedostatka povjerenja. Ukoliko bebe u ovo doba ne razviju osjećaj povjerenja, to će im kasnije mnogo teže poći za rukom. Ključna uloga roditelja i -odgajatelja bit će da osiguraju djetetu odnose i iskustva koja će mu, već kao dojenčetu, pomoći da razvije samopouzdanje, povjerenje u svijet i u ljude oko sebe.

42 82 83 Djeca koja u ovoj fazi razviju pozitivan osjećaj povjerenja, naučit će sljedeće: Ja sam voljen i ovaj je svijet za mene siguran. Razvijanje samostalnosti U drugoj godini svoga života, djeca koja su već razvila jak osjećaj povjerenja počinju se razvijati dalje, težeći većoj samostalnosti. U ovoj je fazi temeljno pitanje je li dijete posta lo samopouzdano i samovodeće biće ili je razvilo negativan osjećaj o svojoj vrijednosti. Autonomna djeca učinit će za sebe sve što mogu učiniti. Ona znaju i to da će se, iako slijede i razvijaju vlastite ideje, moći osloniti i na pomoć drugih. Pretjerano ovisna i nesa mostalna djeca sumnjaju u vlastitu sposobnost kontroliranja svijeta oko sebe i oslanjaju se na druge, čekajući da drugi donesu odluke u njihovo ime. Za djecu ove dobi je normalno da u kratko vrijeme mijenjaju svoje zavisno-nezavisne uloge te budu malo samostalna, malo ovisna. U jednom trenutku će željeti istraživati, dok će u drugom potražiti vaše naručje. KVALITETE I PONAŠANJA ODRASLIH OSOBA KOJE POTIČU DJEČJI EMOCIONALNI RAZVOJ Dječji emocionalni razvoj bit će unaprijeđen budu li djeca u odraslim osobama gledala izvor utjehe i ohrabrenja. Osobe koje brinu o maloj djeci će toj djeci, budu li im pružali toplinu, reagirali na njihove potrebe, budu li ih poštivali, promicali njihovo samopouzda nje, suosjećanje, osjećaj prihvaćenosti i iskrenost, pružati emocionalnu potporu. 1. TOPLINA U ODNOŠENJU Toplina u odnošenju podrazumijeva pokazivanje interesa za djecu, prijateljski odnos oprema njima i odgovaranje na njihove potrebe. Odrasle osobe koje prema djeci demonstriraju toplinu, pomažu toj djeci da se osjećaju ugodno, podržano i cijenjeno. Da biste pokazali da vam je stalo i da biste zračili toplinom, trebali biste: - tjelesno biti djetetu na raspolaganju, - nježno dodirivati dijete, - često ostvarivati kontakt očima, - razgovarati s djetetom u svakoj mogućoj prilici, - sagnuti se i biti u razini očiju malog djeteta. 2. SPREMNOST NA REAKCIJU Odgajatelji bi trebali, kako bi demonstrirali svoju neprestanu spremnost reagiranja na dječje potrebe: - Odmah reagirati na plač dojenčeta, i to tako da ga prime u svoj naručaj i zado volje njegovu potrebu. - Raspitati se kod roditelja ili drugih članova obitelji o djetetovoj dnevnoj rutini (na primjer, koji način umirivanja djeteta je najučinkovitiji, itd.). - Naučiti pravilne načine zadovoljavanja potrebe svakog djeteta (npr. jedno dijete voli biti ljuljano prije no što zaspi, dok će drugom djetetu više odgovarati nježno maženje po leđima). - Maziti dojenčad kad god se ukaže prilika. 3. POŠTIVANJE Poštivati dijete znači vjerovati daje ono sposobno ljudsko biće koje može učiti. Da biste djetetu pokazali svoje poštovanje, morate: - upoznati svako dijete kao pojedinca, - poticati djecu da sama nađu odgovore na svoja pitanja, - omogućiti djeci da izraze svoje ideje. 4. PROMICANJE SAMOPOUZDANJA Kad se djeci onemogućavaju prilike za istraživanje i kad na njihov pokušaj osamostaljivanja reagiramo s nestrpljenjem i neodobravanjem i kad im nije dopušteno da donose bilo kakve odluke, djeca razvijaju jaki osjećaj srama i sumnje. Nasuprot tome, djeca koja razvijaju zdrav osjećaj autonomnosti su ona kojima je pruženo bezbroj prilika za istraživanje i osamostaljivanje. Ovo što slijedi su neke od strategija kojima će roditelji i odgajatelji unapređivati samostalnost vrlo malog djeteta: Djeca jasličke dobi koja postižu osjećaj vlastite autonomije naučila su sljedeće: mogu donositi odluke; sve mogu obavljati samo i na svoj način. - Pružite djeci mogućnost izbora. Neka ona odluče koju će šalicu upotrijebiti, koju ćemo im priču čitati, koje će voće jesti, u kojoj će se aktivnosti okušati i koju će ruku prvu oprati. - Potičite djecu da sama obavljaju ono što mogu. Mogu si natočiti sok, mogu se donekle i odjenuti i mogu pomagati pri pospremanju igračaka nakon igre. - Ostvarite djeci sigurne prilike za manipuliranje materijalima, ne propisujući im pravilan način. Neka slikaju, neka se igraju kockama ili materijalima za stolom s vodom. - Potičite djecu da fizički istražuju svoje okruženje. Mogu se penjati na brdo, hvatati ravnotežu na niskoj gredi ili skakati s prve stepenice. - Ponavljajte aktivnosti, tako da djeca imaju mnogobrojne prilike za uvježbavanje i unapređivanje svojih vještina. - Omogućite djeci dovoljno vremena za rad sa svakim materijalom, kako bi mogla eksperimentirati, izabirati i iskusiti rezultate svojeg djelovanja.

43 SUOSJEĆANJE Može se iskazati na mnogo načina: - Uključite se u dječje raspoloženje - Neka vaše lice i vaš glas budu odraz djetetovih osjećaja - Imenujte djetetove emocije, pomoću jednostavnih izjava kao što je: Ti izgledaš sretno. - Potičite prirodno pojavljivanje suosjećanja između djece: Ovo je bio lijep zagrljaj. - Na geste malog djeteta reagirajte riječima: Ti bi želio breskvu. - Ponavljajte i proširujte izjave malog djeteta. Dijete: Cipela. Odgajatelj: Tebi se sviđaju tvoje crvene cipelice. 6. PRIHVAĆANJE I ISKRENOST Odrasli se bave djecom na prijateljski način, pozitivno komuniciraju i obraćaju pažnju na to što dijete govori, cijene djetetove pokušaje da nešto postigne, daje djeci jasno do znanja kad misli da nešto nije u redu, pruža podršku, uvijek je u blizini djeteta te objašnjava djeci zbog čega nešto radi. Štetna ponašanja odraslih prisila, negiranja, pogrešne interpretacije realnosti, iznenadne promjene ponašanja i sl. Korisna ponašanja odraslih uzima u obzir dječji strah, ne prisiljava djecu ni na što čega se boje, prihvaća djetetove emocije, bolne situacije, ne interpretira pogrešno stvarnost, ponaša se dosljedno, razgovara s djetetom o njegovim emocijama. Savjeti: - pažljivo promatrajte djecu, imenujte djetetove emocije ( čini se da si uzrujan ili izgledaš zadovoljno ) - koristite različite riječi za imenovanje osjećaja sretan, ljut, tužan, uplašen ili zadovoljan, razočaran, uzrujan ili veseo - pomognite djeci u razumijevanju tuđih osjećaja ( Lara se smije. Ona je sretna., Slaven plače, tužan je. ); razgovarajte o osjećajima, pomognite djeci da svoje osjećaje pretoče u riječi ( Sara je uzela tvoj kist, Bruno. Reci joj, To mi se ne sviđa. Reci što misliš i osjećaš o tome. ) - prihvatite dječje emocije i spriječite neprimjerena ponašanja ( Ti si ljuta. U redu je da se ljutiš, no ne mogu ti dopustiti da ga udariš. To boli. ); vodite dijete do konstruktivnijeg rješenja. POTICANJE SOCIJALNOG RAZVOJA DJETETA Djeca su društvena bića. Kroz društvene interakcije stječu znanja o ljudskim odnosima i razvijaju društvene sposobnosti. ULOGA ODGAJATELJA Odgajatelji su među prvim osobama s kojima djeca razvijaju odnose pa zbog toga imaju vrlo važnu ulogu u promicanju dječjeg društvenog razvoja. 1. Ono što je najvažnije upamtiti jest da su odgajatelji i roditelji ti koji djeci prenose osjećaj ljubavi i prihvaćanja. Ovakav osjećaj sigurnosti pomaže djeci da se dobro osjećaju i da budu zadovoljna sobom i osigurava temelje na kojima djeca razvijaju ljubav i poštovanje prema drugima. 2. Drugo po važnosti jest da odgajatelji djeci pomažu razviti društvene vještine koje će im trebati da bi s vršnjacima i s odraslim osobama ostvarili i zadržali zadovoljavajuće odnose. Naučiti kako se s drugima slagati, kako dijeliti, čekati svoj red, surađivati i stvarati prijateljstva osnovne su društvene zadaće u ranom djetinjstvu. 3. Konačno, odgajatelji djeci pomažu naučiti razlikovati dobro od lošeg. Ovaj se proces zove socijalizacija, što znači da se djeca postupno socijaliziraju i prihvaćaju ponašanja koja su priznata u njihovoj zajednici. Podrška djeci u razvijanju ranih društvenih odnosa Odgajatelji mogu promicati pozitivne društvene odnose između djece i odraslih odnosno djece i njihovih vršnjaka, na mnogo različitih načina: - Moraju osigurati da svako dijete ostvari poseban odnos s jednim odgajateljem, čija je stalna socijalna i emocionalna podrška vrlo važna u prve tri godine djetetova života. Kroz bliski, trajan odnos s odgajateljem, djeca će naučiti vjerovati drugim ljudima i biti zadovoljna sama sa sobom. - Odgajatelji tijekom cijelog dana moraju stvarati maloj djeci prilike za međusobnu interakciju. Pobrinite se da djeca imaju prilike za interakciju i s malim brojem djece i s većom grupom. Malo djece može biti prestrašeno većim brojem djece u grupi. - Odgajatelji pronalaze i određuju jedan prostor iz kojeg djeca, koja to i ukoliko to žele, mogu promatrati druge. Neće baš svako dijete biti voljno odmah se uključiti u aktivnosti s drugom djecom. Neka djeca vole gledati prije nego se uključe. Druga će pak djeca trebati malo odmora od žustre igre. Postolje ili kutak s prozorčićem mogu biti idealna mjesta s kojih djeca mogu promatrati aktivnosti u sobi dnevnog boravka - Odgajatelji osiguravaju dovoljan broj materijala i dovoljno velik prostor za

44 86 87 zajedničku dječju igru. Puzaći i gegavci i djeca jasličke dobi nisu u stanju brzo zaustaviti svoje kretanje i često u ranim fazama hodanja imaju problema s ravnotežom. Zbog toga im je potrebno dovoljno praznog prostora da si ne bi međusobno stajala na put. Kako djeci ove dobi nije lako dijeliti igračke, duplikati materijala za igru omogućit će izbjegavanje svađa oko igračaka. Neka bude dovoljno sličnih igračaka da se djeca jasličke dobi mogu igrati zajedno bez konflikta. - Odgajatelji pomažu djeci da nauče i upotrebljavaju imena drugih. Kad se družite s djecom, koristite njihova imena što češće. Izgovorite i imena djece koja se igraju s njima ili koja su u blizini. Socijalizacija je proces učenja pravila i običaja nekog društva. Kod dojenčadi i male socijalizacija se ogleda u razlikovanju primjerenih od neprimjerenih ponašanja, djeca će razlike naučiti kroz interakcije s odraslim osobama koje imaju značajno mjesto u njihovom životu. Zaključak: Najvažnija lekcija koju dojenčad i djeca jasličke dobi mogu naučiti jest da su vrijedni ljubavi. Od samog početka djeca se moraju osjećati voljenom i cijenjenom. Čak i kad znaju da neko ponašanje ne može biti prihvaćeno, djeca trebaju dobivati poruku da su vrijedna ljubavi. Još ih mali korak dijeli od razvoja svijesti da su i drugi ljudi vrijedni ljubavi i poštovanja. SVAKODNEVNE RUTINSKE AKTIVNOSTI PRILIKE ZA UČENJE Rutinske aktivnosti su prilike za učenje Budući da veliki dio djetetovog dana odlazi na rutinske aktivnosti, one mogu pružati kontekst za dječje učenje. Rutine uključuju uobičajene aktivnosti kao sto su dolazak, odlazak, hranjenje, odijevanje, kupanje, igranje, itd. Odgajateljice rutinske aktivnosti iskorištavaju da bi zadovoljile individualne potrebe svakog dojenčadi ili malog djeteta. Svakodnevne rutine se mogu upotrijebiti kao iskustvo učenja koje promiče zadovoljavanje dječjih emocionalnih, spoznajnih, jezičnih i tjelesnih potreba. Razvijanje individualiziranih rutinskih radnji u svakodnevnom razvoju Dnevni raspored je vodič, a ne naredba. On služi kao okvir za planiranje i organizaciju dnevnih rutina i igara djece. Raspored rade odgajatelji, uzimajući u obzir ono što im sugeriraju obitelji; pritom uzimaju u obzir mnogobrojne čimbenike: dob djece, broj djece o kojima brinu, razvojne stupnjeve i individualne potrebe djece, te želje obitelji. Uspješan raspored je onaj koji je uravnotežen i fleksibilan. Rutine dolaska i odlaska Odgajatelji imaju važnu ulogu u rutinama djetetova dolaska i odlaska. Odgajateljica pomaže djetetu i roditeljima da ublaži tjeskobu zbog razdvajanja. Rutina hranjenja Rutina hranjena događa se u točno određeno vrijeme. To je prilika da se stvara rana komunikacija putem osmjeha, gugutanja, itd. Na taj način djeca počinju učiti i razvijati. Rutina mijenjanja pelena i obavljanja nužde Prilika je za dugotrajan kontakt očima s djetetom te se na taj način vodi individualan razgovor. Starija djeca na taj način uče i uvježbavaju vještine samostalnosti vezano za higijenu. Rutina presvlačenja i oblačenja To je prilika maloj djeci da steknu samostalnost, promatraju drugu djecu kako se odijevaju i tako oponašaju kretnje i slijede jednostavne upute. Individualiziranje rutina Odgajateljica prati koje su rutine djetetu najzanimljivije ili najzabavnije jer ugodna i dobro provedena rutina djetetu pruža sigurnost i jača samopoštovanje. Stupnjevi podrške Na primjer kod učenja odijevanja jakne odgajateljica će jednom djetetu samo dodati jaknu (niski stupanj), a drugome će pomoći da obuče jedan po jedan rukav (visoki stupanj). Primjer uzorka tjednog razvojnog plana sačinjava: - Dolazak, - Hranjenje, - Igra, - Mijenjanje pelena (nužda), - Ručak, - Odmor, - Užina, - Igra, - Odlazak.

45 88 89 POTICAJNO OKRUŽENJE DJETETA ZA IGRU I UČENJE Predmet stalnog promišljanja odgojitelja, kao i drugog stručnog osoblja u našoj odgojno-obrazovnoj ustanovi jest, kako prostor u kojem borave djeca učiniti primjereno strukturiranim, poticajnim i ugodnim za dijete. Svjesni činjenice da dijete u odgojnoj ustanovi prosječno provodi gotovo osam do deset sati dnevno i imajući u vidu da prostorno materijalni kontekst utječe na misli, osjećaje i djelovanje djeteta, bitnom zadaćom smatramo osigurati djetetu bogato i raznovrsno okruženje koje će mu omogućiti stjecanja različitih iskustava i konstruiranje znanja. Držimo da prostorno-materijalno okruženje treba biti prilagođeno djetetu i zadovoljavati njegove tjelesne, intelektualne i mnoge druge potrebe. Takvo okruženje, koje sadržava visoki obrazovni potencijal i odgovara aktivnoj prirodi učenja djeteta, Marija Montesori naziva pripremljenom okolinom. U Reggio pedagogiji prostor nazivaju trećim odgojiteljem i simbolički ga uspoređuju s akvarijem u kojem se prelamaju mnoge ideje, etika, sposobnosti i životni stil osoba koje u njemu žive (Malaguzzi, 1998). Bogato, raznoliko i poticajno okruženje koje omogućava inicijativnost i samoorganizaciju aktivnosti djece, slobodu njihova izbora i prakticitranje odgovornosti, prepoznatljivo je po raznovrsnosti i dostupnosti materijala koji potiče raznolike interakcije djece. U takvom okruženju, djeca mogu biti autorima vlastitih aktivnosti i vlastitog procesa učenja, kojeg odrasli podržavaju i primjerenim intervencijama potiču. Da bi to bilo moguće, odrasli promatraju i bilježe različite aktivnosti i proces učenja djece i o njemu reflektiraju nastojeći ga što bolje razumjeti. Pri stvaranju bogatog, poticajnog i raznovrsnog prostorno-materijalnog okruženja rukovodimo se činjenicom da su djeca najmotiviranija za učenje kad obavljaju aktivnosti za koje su donekle talentirani i u koje se upuštaju sa zadovoljstvom (Gardner, prema Slunjski, 2008). Prostor je ogledalo kulture i slike koju odrasli imaju o djetetu, koji svjedoči o tome što odrasli misle o djeci, o njihovu učenju, o tome što ona mogu, što im je potrebno i za njih važno te koja je uloga odraslog u dječjem učenju, razvoju i odgoju (Petrović-Sočo, 2007). U skladu sa svime navedenim, zapitali smo se : - Što dijete može činiti, istraživati i učiti u našoj odgojno-obrazovnoj ustanovi, je li okruženje ugodno, zabavno, dovoljno poticajno, a materijali dostupni, raznoliki i imaju li zadovoljavajući obrazovni potencijal?! - Pružamo li takvu podršku aktivnostima, odgoju i učenju djece koja se temelji na razumijevanju, uvažavanju i uvažavajućoj komunikaciji? - Imamo li povjerenje u dijete i njegove stvarne mogućnosti, razumijemo li dobro smisao njegovih aktivnosti? - Razvijamo li praksu u kojoj samo deklarativno zagovaramo slobodu, odgovornost i autonomnost djeteta ili se te vrijednosti očituju i u našim svakodnevnim akcijama i cjelokupnom življenju djece u našem vrtiću? Nastojeći pronaći odgovore na postavljena pitanja, i u svezi njih unaprijediti kvalitetu prakse u našem vrtiću, prije nekoliko godina započeli smo akcijsko-etnografsko istraživanje. 1 Etnografska dimenzija istraživanja (Cohen, 2007) omogućila nam je prikupljanje podataka u njihovom prirodnom okruženju (u svakodnevnim aktivnostima djece), te promatranje tih aktivnosti iznutra, onako kako ih vide i tumače sama djeca. Svakodnevno praćenje i dokumentiranje aktivnosti djece, o kojima uz foto i video dokumentaciju raspravljamo na našim zajedničkim refleksijama, omogućuje nam bolje razumijevanje procesa učenja djece kao i naše uloge u tom procesu. Na tim osnovama planiramo i poduzimamo različite promjene za koje držimo da mogu unaprijediti kvalitetu odgoja i obrazovanja djece u našem vrtiću. U nastavku ćemo izložiti neke od kriterija kojima smo se rukovodili prilikom kreiranja prostorno-materijalnog okruženja, te zaključke do kojih smo tijekom istraživanja došli. 1. Osjećaj zadovoljstva i ugode doprinosi motivaciji djece za sudjelovanjem u raznovrsnim aktivnostima i pogoduje kvaliteti njihova življenja i učenja. Rukovođeni idejom da je ugoda jedna od važnih značajki kvalitete prostornomaterijalnog okruženja, nastojali smo sve više pažnje posvećivati estetskoj razini prostora, vodeći računa da on djeci osigurava osjećaj dobrodošlice, zadovoljstva i ugode. U takvom prostoru svako dijete može pronaći mjesto za mir, opuštanje, odmor i druženje s drugom djecom. 2. Prostorna organizacija određuje kvalitetu socijalnih odnosa. Pravilno strukturiran prostor svojim rasporedom centara djeci omogućuje različite socijalne interakcije, u manjim ili većim grupama, ali istovremeno nudi priliku za osamu djeteta i njegovu samostalnu aktivnost. Ta mjesta mogu izgledati vrlo privlačno, pozivati djecu na igru ali djelovati i umirujuće poput malih kućica u koje se djeca mogu povući iz aktivnosti kada za tim osjete potrebu. Druženje u manjim grupama pridonosi većoj mogućnosti dinamične komunikacije, pregovaranja, rasprave i suradnje među djecom. Upravo takvo grupiranje potiče kognitivni konflikt koji može inicirati proces zajedničkog konstruiranja novih znanja i razvoja djece (Gandini, 1998). Uzimajući u obzir različite interese i potrebe djece, prostor bi trebao sadržavati različite i raznovrsne centre aktivnosti, poput centra građenja, početnog čitanja i pisanja, istraživanja, centar majstora, centra stolno-manipulativnih aktivnosti, kao i obiteljskog centra, centra za igru vodom i rastresitim materijalima (pijesak, zemlja, rasipni materijali) i drugih, koji omogućuju različite vrste aktivnosti, istraživanja, izražavanja i učenja djece. Kako bi djeci osigurali privatnost u aktivnostima i priliku za rasprave u manjim grupama, te na taj način poticali i podržavali aktivno, samostalno, ali i suradničko učenje pregradili smo centre niskim pregradama. Kontinuirano smo ih mijenjali i preoblikovali prema dječjim interesima i u skladu s aktualnim i razvojnim potre-

46 90 91 bama djece u svrhu integriranja različitih vrsta aktivnosti u cjelovito učenje. Tako se na primjer u dvorcu (centar aktivnosti) mogla istraživati svjetlost, a u isto vrijeme učiti slova i razvijati simbolička igra. 3. Ponuda materijala utječe na proces učenja djece i stvaranju novih iskustava. Kroz bogatu ponudu konkretnih i djetetu zanimljivih materijala potičemo aktivno konstruiranje znanja tj. učenje činjenjem. Raznovrsnost, dostupnost, količina i način ponude materijala promovira neovisnost i autonomiju učenja djeteta. Važno je i da su materijali pedagoški osmišljeni i da pružaju jednaku mogućnost igre djeci različitih razvojnih kompetencija, različitih stilova učenja, razvojnih mogućnosti, te svakako potiču na aktivno učenje. Aktivno učenje djeteta zahtjeva bogatstvo multisenzoričnih materijala. Svako dijete ima svoj način učenja, te bira aktivnosti koje su njemu najzanimljivije. Bitno je zadovoljiti individualne potrebe svakog djeteta, odnosno svakom djetetu osigurati materijale kroz koje će ono na svoj način konstruirati svoje znanje, koristeći sva svoja osjetila. Sinergijom svih svojih osjetila, djetetovo učenje postaje kvalitetnije i cjelovitije pa smo u skladu s time ponudili izrađene i raznolike materijale koji potiču istraživanje i angažiranje različitih senzoričnih modaliteta djece. Izrađeni poticaji od pedagoško neoblikovanog i prirodnog materijala djetetu pružaju priliku da istovremeno koristi više senzornih osjetila. može u njima ogledati dok je uspješno u svojoj aktivnosti. Dajući djetetu mogućnost da gleda sebe dok je uspješno u aktivnosti jačamo njegovo samopouzdanje i njegovu pozitivnu sliku o sebi. Zaključak Kao što im je potrebno osigurati i zadovoljiti osnovne fiziološke potrebe kako bi se djeca razvijala i rasla tako im je potrebno pružiti i kvalitetne uvjete za učenje. Djeca uče čineći, aktivno istražujući svijet koji ih okružuje. To okruženje treba biti poticajno i raznovrsno kako bi omogućilo djeci odabir raznolikih aktivnosti, različite načine izražavanja i korištenja različitih strategija rješavanja problema. Bogato i poticajno prostorno-materijalno okruženje omogućuje slobodan izbor aktivnosti djeci različitih interesa i razvojnih razina te međusobno stupanje u interakciju. Provodeći i istražujući vlastitu praksu odgajatelji imaju važnu ulogu u procesu učenja djece i njihova je odgovornost stvoriti bogato i poticajno materijalno okruženje za učenje. Odgajatelj bi trebao prvenstveno razumjeti proces učenja djece kako bi mogao podržavati i poticati njihov razvoj primjerenim intervencijama. Kvalitetno osmišljeno prostorno-materijalno okruženje jedan je od preduvjeta za učenje i razvoj djece i podloga zajedničkog stvaranja kurikuluma. 4. Različite pisane bilješke i drugi oblici ekspresije djece, koje su im stalno dostupne, potiču razmjenu njihovih znanja i razumijevanja (učenje kroz raspravu). Pažljivim promatranjem i dokumentiranjem različitih aktivnosti djece nastojali smo otkrivati aktualne i razvojne potrebe svakog djeteta te u skladu s time organizirati prostorno-materijalni kontekst. Svijest djece o procesu vlastitog učenja i prilika za preuzimanje odgovornosti za taj proces, vode autonomiji i emancipaciji njihova učenja, stoga smo na zidovima centara postavili fotografije različitih aktivnosti djece kako bi se djeca prisjećala svojih ideja i načina razmišljanja i eventualno ponovo interpretirali tj. rekonstruirali svoja znanja što im omogućuje ulazak u metazonu (Bruner, 2000) tj. omogućuje im da postanu svjesni svog razmišljanja i učenja te da prate kako svojim aktivnim sudjelovanjem mogu utjecati na proces učenja. 5. Prostorno-materijalni kontekst može doprinositi razvoju identiteta djeteta i stvaranju pozitivne slike o sebi. Vodeći računa o tome kako prostor utječe na dijete i da oblikovanjem prostornomaterijalnog konteksta šaljemo poruku o tome kako doživljavamo, uvažavamo i cijenimo dječji rad izložili smo njihove uratke na dostupnim mjestima. Također smo postavili i fotografije djece i njihovih obitelji jer one govore o samom djetetu i njegovoj pripadnosti i porijeklu. U prostorima ustanove nalaze se različiti oblici i veličine ogledala koja su u funkciji razvoja identiteta djeteta gdje dijete ima priliku vidjeti sebe kako nešto radi ili kako surađuje s drugima. Centar ogledala sadržava različite vrste ogledala dobro i smišljeno postavljena tako da se dijete

47 92 93 UTJECAJ TV-A NA RAZVOJ DJETETA TELEVIZIJA - POSTAJE LI NOVA ODGOJITELJICA DJECE? Zabrinjavajuća je činjenica da prosječno dijete tjedno provede 1680 minuta ispred televizije, dok s roditeljima provodi tek 38,5 minuta u suvislom razgovoru. Zabrinjavajuće je da dijete mlađe od 6 godina u prosjeku provede 3 sata dnevno pred ekranom, 2 sata u igri na vanjskom prostoru, a tri puta manje vremena provede čitajući (ili da mu netko čita). Jedno od važnih roditeljskih pitanja 21. stoljeća je kako balansirati između televizijskog ekrana i želje djeteta, razvojnih potreba i diskusija o štetnosti i koristi te magične kutije. Djeca su posebna publika s nepotpunim stupnjem razumijevanja svijeta (Aimee Dorr). Zbog toga je potrebno voditi dijete kroz televizijski svijet. Djeci je televizija posebno zanimljiva iz nekoliko razloga: - Privlačnost slika, - Raspoloživost, - Raznovrsnost kanala i programa, - Nepostojanje braće/sestara ili vršnjaka za igru, - Sve veća zaposlenost roditelja. KAKO PRIPITOMITI TELEVIZIJU? Preuzmite odgovornost Djetetu je televizija previše zanimljiva i moćna da bi je moglo samo kontrolirati, zato im je potrebno vodstvo odraslih koji će voditi brigu o tome kada, što i koliko dugo dijete gleda. Roditelji su ti koji imaju odgovornost i koji moraju donijeti pravila gledanja televizije u zajedničkom domu. Preporuka stručnjaka je početi s gledanjem televizije s navršene tri godine života jer u najranijem razdoblju slike s ekrana izazivaju zbrku te kontradiktorne dojmove. Ne stavljajte televizor u dječju sobu Istraživači sa sveučilišta Columbia (New York) dokazali su da djeca koja imaju televizor u svojoj sobi gotovo pet sati tjedno više gledaju televiziju od onih koji ga nemaju. Nemojte djetetu dopustiti da samo gleda TV. Kad vas dijete sljedeći put pita da bi gledalo televiziju, uzvratite mu pitanjem što bi htjelo gledati. Tražite specifičan odgovor. Gledajte televiziju s djetetom Roditelji mogu znatno umanjiti utjecaje nasilnih sadržaja na djecu na način da tijekom i nakon odgledanog objasne djetetu ono što je vidjelo. Ugasite TV kad ga nitko ne gleda Kad na televiziji nema ništa vrijedno gledanja, ugasite je. Roditelji bi trebali djetetu usaditi kritičnost prema gledanju televizije i medija općenito, razgovarajte i pokažite primjerom kako selektirati program. Razmislite treba li TV biti upaljen za vrijeme jela ili kao kulisa dok nešto obavljate. Pokazalo se da se djeca igraju određenom igračkom dvostruko kraće onda kad je televizor uključen nego kada je isključen i da se znatno manje koncentriraju na igru. Na taj se način ometa razvoj djeteta i smanjuje njegova mogućnost koncentracije. Stvorite pravila Djeca ne bi trebala gledati televiziju više od dva sata dnevno (to vrijedi za djecu mlađe školske dobi), postavite granicu, dogovorite se što se gleda i kada. Ovo vremensko ograničenje vrijedi za kvalitetan TV program, crtiće ili sl. Sav ostali program ne bi djetetu trebao biti dostupan. Dogovorite i koliko vremena dijete treba provesti vani, u slobodnoj igri na zraku, a koliko ćete vremena provesti u zajedničkim igrama, druženju i sl. Imajte na umu da što je dijete mlađe, vrijeme koje provodi pred televizorom treba biti kraće. Djeca u dobi do dvije godine uopće ne bi trebala gledati televiziju. Američko pedijatrijsko društvo smatra da gledanje TV-a u toj ranoj dobi rezultira promjenama u mozgu koje kasnije dovode do slabijeg rezultata u čitanju, manje kreativnosti, površnosti i neadekvatne kritičnosti. Gledanje u ekran dovodi do lošeg strukturiranja dječjeg mozga što je siguran put ka poremećajima koncentracije. Možda vas na ograničavanje gledanja televizije potakne istraživanje koje je pokazalo da ograničeno gledanje TV-a u dječjoj dobi povećava šanse za uspješno završavanje fakulteta. Izbjegavajte koristiti TV kao dadilju Roditelji često kako bi zaokupili djetetovu pažnju, upale mu crtić i puste ga da fascinirano sjedi pred TV-om. Ako tome pribjegavate razmislite o televiziji kao o preskupoj dadilji koju možete iskoristiti vrlo rijetko i u stvarno iznimnim situacijama. Roditelji često govore kako djeca puno nauče gledajući njima primjerene programe. Do druge godine života psiholozi su utvrdili da djeca ne mogu ništa naučiti od same televizije (npr. bogatiti rječnik, bolje prepoznavati likove i sl.), za kasniju dob obrazovni programi imaju utjecaj na onu najmanje kreativnu i obrazovanu djecu, dok su kod sve druge djece potisnuli kreativnu igru i nisu imali značajan utjecaj na edukaciju. Za djecu možemo reći da im televizija može dati veću količinu informacija, ali ih ne čini pametnijima ili boljima u školi.

48 94 95 Nemojte TV-u dati središnje mjesto u stanu Razmjestite pokućstvo tako da dijete ne može lako doći do televizora Potrudite se i sami što manje gledati TV Djeca najbolje uče oponašajući, ako ste vi ovisnik o TV sadržaju, velika je vjerojatnost da će i vaše dijete to biti. Razmišljajte o njoj kao o povlastici Neki autori navode da je gledanje TV-a mentalni ekvivalent ishrane prezasićene šećerom i mastima, kao i sa slatkišima ne treba je ukinuti ili zabraniti (jer je zabranjeno voće najslađe), ali je treba dozirati i voditi računa da su zdravije aktivnosti dovoljno zastupljene. Stvorite kućnu videoteku/dvd Ciljano kupite ili snimite visoko kvalitetne programe (edukacijske ili zabavne) za koje znate da ne sadrže nasilje i neadekvatne poruke. PROMATRANJE, BILJEŽENJE I IZVJEŠTAVANJE O DJEČJEM RAZVOJU Kada odgajatelj planira aktivnost za djecu često si postavlja pitanja: Odgovaraju li planirane aktivnosti potrebama djece?, Je li djeci rad zanimljiv?, Kako individualizirati aktivnost djeci različitih razvojnih razina?, Kako će dokumentirati svoja zapažanja o ponašanjima djeteta? i Kako će i kada svoja opažanja iznijeti roditeljima?. METODE PROMATRANJA djece pomažu odgajateljima da na sva ta pitanja odgovore. Promatranje je usmjereno na dijete i na okruženje. Bilježenje je postupak bilježenja i dokumentiranja aktivnosti ili ponašanje djeteta. Bilježenjem onoga što je primijećeno odgojitelj ima podatak o razvoju svakog djeteta, temperamentu svakog djeteta, razumije kako dijete funkcionira kao pojedinac ili u grupi. Izvještavanje je proces prosljeđivanja roditeljima onoga što je uočeno. ŠTO PROMATRAMO? Razvojni napredak Odgajatelji trebaju poznavati društvene, tjelesne, spoznajne i emocionalne karakteristike djeteta kako bi mogli planirati na cjelokupni djetetov razvoj. Promatraju vještine koje dijete razvija, interese i sklonosti. Jedna od takvih metoda promatranja je kontrolna lista razvoja, koja pomaže odgajateljima identificirati uzroke ponašanja koje osiguravaju važnu informaciju koja će pomoći roditeljima da bolje razumiju dijete. Promatranjem se može dogoditi da uočimo ima li neko dijete posebne potrebe. Takvu sumnju o mogućem razvojnom zastoju treba podijeliti s roditeljima te ih savjetovati da se konzultiraju sa stručnjacima. Temperament O djetetovom temperamentu ovisi što će raditi, što će i kako učiti, što će misliti o sebi i drugima i kako će reagirati i družiti se. Kod promatranja odgajatelj će otkrivati uzorke tipičnih dječjih reakcija na određene situacije. Na taj način će se prilagoditi djetetu i njegovom temperamentu. Interakcija s drugom djecom Uz razumijevanje individualnih karakteristika svakog djeteta, odgajatelji promatraju i bilježe s kim se dijete igra, koje aktivnosti, igračke i materijale više vole.

49 96 97 Utjecaj okruženja i odgajatelja na djecu Na djecu utječe okruženje u kojem se nalaze: sam prostor, stvari u njemu i odgajatelji. Promatrač će obratiti pažnju na to odgovara li okruženje ili je u suprotnosti s djetetovim razvojem i napretkom. Interakcije između odgajateljice i djeteta Odgajatelji moraju biti svjesni ponašanja koja izazivaju pozitivnu reakciju djece, a koja bi mogla kočiti djetetov razvoj. Raspored Odgajatelji mogu promatrajući uočiti koje je najbolje vrijeme za tihe aktivnosti, grupnu igru, odmor i samostalnu igru djeteta i s tim saznanjima prilagođava raspored za to dijete. Okruženje Odgajatelji trebaju preispitati je li okruženje čisto, ugodno, udobno, ima li dovoljno prostora za sve predviđene dnevne aktivnosti. Djeca s posebnim potrebama Odgajatelj pažljivo promatra je li prostor prilagođen djetetu s posebnim potrebama. KAKO PROMATRAMO? Kad bilježimo, opisujemo što je dijete radilo u određenoj situaciji, zabilježbe moraju biti svrhovite, objektivne i opisne. KADA PROMATRAMO? Igra je odlična prilika za promatranje. Odgajatelj promatra za koju igru ili igračke dijete pokazuje najveći interes, koliko dugo će se zadržati u igri ili izgubiti interes i krenuti na novu igru, s kim se dijete voli igrati i sl. Rutina je također dobra prilika za promatranje. Kod djetetova dolaska i odlaska, hranjenja itd. Postoji mnogo načina na kojima se mogu zabilježiti promatranja: anegdotske bilješke, dnevnik, kontrolne liste, upitnici, učestalost s obzirom na broj i vrijeme, mediji i sl. KAKO UPOTREBLJAVATI INFORMACIJU PRIKUPLJENU PROMATRANJEM? Svrha promatranja i bilježenja jest prikupljanje informacija i razmjena informacija s obitelji. OBRAZAC ZA PROMATRANJE TEMPERAMENTA DJETETA ZNAČAJKE TEMPERAMENTA 1. Stupanj aktivnosti Koliko je dijete aktivno ili nemirno? Leži li dijete prilično mirno ili trza nogama kad spava ili se meškolji dok mu se mijenjaju pelene? Trči li malo dijete neprestano, penje se, skače ili većinu vremena provodi promatrajući ostale i tiho se igrajući? 2. Pravilnost Koliko su kod djeteta uzorci spavanja, apetita i pražnjenja crijeva predvidivi? 3. Reakcija na pristup Kako dijete obično reagira na nove ljude, mjesta, hranu, odjeću? 4. Prilagodljivost Kako dijete podnosi promjenu i prijelaz? 5. Prag senzorne osjetljivosti Kako dijete reagira na senzorni stimulans kao što je buka, jako svjetlo, boje, mirisi, bol, okus, opip i slično? Je li dijete lako prestimulirati? 6. Intenzitet reakcije Koliko je dijete glasno, kad je sretno ili nesretno? 7. Raspoloženje Kakvo je djetetovo osnovno raspoloženje? Je li dijete obično nasmijano i bezbrižno ili ozbiljno? 8. Ometanje koncentracije Koliko je djetetu potrebno da mu se omete kon-centracija? Čemu dijete obraća pažnju? 9. Upornost Kad se zaigra s nečim, igra li se u duljem razdoblju? Koliko je dijete uporno kad nešto želi? REZULTAT PROMATRANJA DJETETA

50 98 99 DNEVNIK PROMATRANJA RODITELJA I ODGAJATELJA Datum: Dijete: Rezultat promatranja roditelja: Potpis roditelja: Komentar odgajatelja: PRIMJERENA ODGOJNA PRAKSA Predškolski odgoj, utemeljen na humanističkom pristupu odgoju suvremenim znanstvenim dostignućima i teorijama o djetetovom razvoju, mora uvažavati njegovu dob, specifičnost razvojnih mogućnosti i potreba djeteta. Osnovna polazišta humanističko razvojne koncepcije su: - da je dijete vrijednost po sebi koja se prihvaća u svojoj osobitosti, kao član obitelji s njezinim osobitostima i sustavom vrijednosti, - da dijete ima posebna prava, izražena u Deklaraciji o pravima djeteta (UN, 1959.), tj. prava da žive u zdravoj sredini, da im bez izuzetaka i diskriminacije društvo osigurava najbolje moguće uvjete za rast, razvoj i učenje kako bi se skladno razvijalo u tjelesnom, spoznajnom, moralnom i socijalnom pogledu, u uvjetima slobode, dostojanstva, prihvaćanja, ljubavi i razumijevanja pod okriljem roditeljske ljubavi, brige i odgovornosti, - da se djeca s teškoćama u razvoju odgajaju u skladu sa njihovim posebnim potrebama, - da se u odgoju uvažava djetetovo dostojanstvo i razvija pozitivni identitet. Odgajatelji koriste znanja o razvoju djeteta da bi identificirali raspon primjerenog ponašanja te da bi osigurali aktivnosti i materijale primjerene određenoj dobnoj skupini. To se znanje primjenjuje za bolje razumijevanje individualnih obrazaca odrastanja djece, njihovih mogućnosti, interesa i iskustava, a iz toga se oblikuje najprimjerenije okruženje za učenje. Dječja je igra temeljni pokretač i pokazatelj psihičkog odrastanja. Osim što ima važnu ulogu u spoznajnom razvoju, igra razvija i značajne funkcije u djetetovu tjelesnom, emocionalnom i socijalnom razvoju. Stoga je dijete inicijator i vođa igre, a odgojitelj tu igru podržava. Svako je dijete jedinstvena osoba s individualnim obrascem i vremenskim slijedom odrastanja, s vlastitom osobnošću, stilom učenja i obiteljskim podrijetlom. Učenje kod male djece rezultat je interakcije između djetetovih misli, iskustava s materijalima i ljudima. Učenje kao proces traje cijeli život. Primjerena odgojna praksa pridonosi cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života. Valja imati na umu činjenicu da je odgoj međuljudski sustvaralački odnos između odraslih i djece. Stoga, odgajatelj predškolske djece treba što više koristiti individualni pristup djetetu, opažati i pratiti posebne interese i razvoj svakog djeteta. Potrebno je omogućavati djetetu da proširuje svoja iskustva i znanja te poticati i stvarati uvjete za djetetovu aktivnost. Na njegovu aktivnost djeluje cjelokupno oblikovanje prostora. Zato prostor mora biti u funkciji razvoja, učenja i aktivnosti djeteta. Potpis odgajatelja: Osnovna je uloga predškolskog odgoja pridonošenje povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života.

51 O RODITELJSTVU - za roditelje i odgojitelje ULOGA RODITELJA U ODGOJU: - poticanje djeteta u prepoznavanju osobnih potreba - potreba za zabavom - slobodom - ljubavlju i moći - razvijanje samopoštovanja - odabir djelotvornih oblika ponašanja - preuzimanje odgovornosti za svoje izbore ponašanja (bili oni djelotvorni-nedjelotvorni) - roditelj svojim ponašanjem potiče dijete na izbor kreativnih ponašanja u rješavanju životnih situacija i problema na konstruktivan način. KOLIKO SMO KREATIVNI U STVARANJU OBLIKA PONAŠANJA? Svaki roditelj (ili barem većina) želi biti DOBAR RODITELJ. RODITELJSTVO? Jesmo li svjesni značenja i težine ove riječi? Sve što radimoradimo zato što smo iznutra motivirani, a ne zato što nam netko izvana naređuje. MNOGE ODLUKE SU TISUĆU PUTA BILE DONESENE, ALI SAMO NA RAZINI MISLI, NO NIKADA NISU BILE PROVEDENE U DJELO. Temeljna pitanja TEORIJE IZBORA su: 1. ŠTO ŽELIM? 2. ŠTO RADIM (ČINIM) DA TO DOBIJEM? 3. POMAŽE LI MI TO ŠTO RADIM U OSTVARENJU ŽELJE? 4. AKO NE POMAŽE, TREBAM LI PROMIJENITI TO ŠTO RADIM? Loši odnosi, zasnivani često na našem NISKOM SAMOPOŠTOVANJU, plodno su tlo za strah, depresiju, ljutnju i agresiju. Potrebno je zajedno s djecom kreirati, promišljati, mijenjati i dogovarati te dopustiti i sebi i njima pogreške. RODITELJSTVO JE ŠANSA GDJE MOŽEMO U RAVNOPRAVNOM ODNOSU, ISTOVRE- MENO BITI UČITELJ I UČENIK, GDJE ULOGE MOŽEMO IZMJENJIVATI SA SVOJIM DJE- TETOM, A DA ZA ŽIVOTNE PRIČE, IPAK KRAJNJU ODGOVORNOST IMAJU RODITELJI. SLOBODA IZBORA I NAŠA ODGOVORNOST ZA TAJ IZBOR. Odnos između roditelja i djeteta počinje se graditi prije rođenja djeteta, gradi se dugotrajno, pomno i ustrajno, a kad se sagradi, potrebno ga je održavati. NE MOŽEMO POSTUPITI BOLJE AKO PRVO NE PREPOZNAMO DA SMO POSTUPILI LOŠE. NE MOŽEMO POSTUPITI BOLJE AKO PRVO NE ODLUČIMO POSTUPITI BOLJE. NE MOŽEMO POSTUPITI BOLJE AKO NE ZNAMO ŠTO JE BOLJE. Potreba za pripadanjem je lako prepoznatljiva (ljubav, prisnost, nježnost, podrška, uzajamnost, zajedništvo, suradnja, sudjelovanje). Možemo biti moćniji ako imamo više znanja, spretnosti, discipline, usredotočenosti i spremni smo taj oblik svoje moći dijeliti s drugim ljudima. MOŽEMO BITI MOĆNIJI AKO SMO PLEMENITIJI, TOLERANTNIJI, SUOSJEĆAJNIJI, VELIKODUŠNIJI, HUMANIJI, IAKO BAŠ TU ČEŠĆE ZAKAŽEMO. Potreba za moći nas tjera na takmičenje, ponekad i u krajnje negativnom smislu (tko je siromašniji, jadniji, usamljeniji, bolesniji,...). SVIJET SE MOŽE ČUDESNO MIJENJATI I PRILAGOĐAVATI NAMA SAMO AKO ODLU- ČIMO BITI POKRETLJIVIJI, SAVITLJIVIJI, OPUŠTENIJI, LAGANIJI- SEBI I DRUGIMA. ŠTO ZNAČI BITI BOLJI RODITELJ U KONTEKSTU PSIHOLOŠKIH POTREBA? Roditelji ponekad s nostalgijom govore o vremenima kad su djeca jednostavno slušala zapovijedi i zabrane roditelja i svi su bili sretni - JESU LI UISTINU BILI SRETNI? Roditeljima koji uravnoteženo zadovoljavaju svoje psihološke potrebe bit će lakše i jednostavnije tome naučiti i svoju djecu. Uravnoteženo zadovoljavati psihološke potrebe znači PREUZETI ODGOVORNOST za vlastite načine njihova zadovoljavanja, TEŽITI njihovu uravnoteženju i tome PODUČAVATI svoju djecu. DJETETU POMAŽEMO DA SE OSJEĆA USPJEŠNO I MOĆNO TAKO DA GA UČIMO DA PREUZIMA ODGOVORNOST ZA SVOJE IZBORE. NEDJELOTVORNI ODGOJNI POSTUPCI - ubojita ponašanja - kritiziranje - okrivljavanje - prijetnja - kažnjavanje - potkupljivanje - žaljenje - prigovaranje - zanovijetanje (2) - propovijedanje - uspoređivanje

52 vikanje (1) - udaranje - omalovažavanje - stvaranje osjećaja krivnje - pretjerivanje - ucjenjivanje - ponižavanje - obeshrabrivanje - pretjerivanje (3) - odustajanje - generaliziranje - nedosljednost (4) - nestrpljivost (5) - omalovažavanje odgojnih postupaka drugih roditelja. ODLUKA SE NE SMIJE TEMELJITI NA NAŠEM TRENUTNOM RASPOLOŽENJU, VEĆ NA REALNIM ČINJENICAMA. UBOJITA PONAŠANJA sigurno vode do nekvalitetnih odnosa između roditelja i djece. Roditelji su uglavnom uvjereni da djecu ne ponižavaju, obeshrabruju, zastrašuju te da ne omalovažavaju drugog roditelja. Nedjelotvorni odgojni postupci pomažu u oblikovanju dviju vrsta djece / ljudi: 1. pokorni, uplašeni, nesigurni, bez samopouzdanja i samopoštovanja te frustrirani i okrivljuju sebe 2. ljuti, ogorčeni, osvetoljubivi, svadljivi, agresivni, bez samopoštovanja i samopouzdanja, frustrirani i okrivljuju druge. DJELOTVORNI ODGOJNI POSTUPCI ILI POVEZUJUĆE NAVIKE Glasserove djelotvorne odgojne poruke - povezujuće navike: - slušanje - podržavanje - ohrabrivanje - poštovanje - vjerovanje - prihvaćanje - pregovaranje. Djecu treba učiti da: - rade izbore i preuzimaju odgovornost za njih - učimo ih da u svakoj situaciji ima mogućnosti / izbora - informiramo ih o mogućim posljedicama njihovog izbora, ali ih potičemo da odluče sami. NE BRINITE SE ŠTO VAS DJECA UVIJEK NE SLUŠAJU. BRINITE SE ZBOG TOGA ŠTO VAS NEPREKIDNO PROMATRAJU. (R. Fulghum) Naša djeca vrlo brzo postaju naša ogledala. Smatra se da u komunikaciji pretežu tri oblika: - asertivnost (samopouzdanje) - neasertivnost (bez samopouzdanja) - agresivnost. PRAVILA KVALITETNE KOMUNIKACIJE: - gledati sugovornika u oči - težiti asertivnoj komunikaciji - razvijati dijalog izbjegavati monolog - ne prekidati sugovornika - govoriti u JA obliku i zanimati se za mišljenje sugovornika - voditi računa da druga osoba ima pravo situaciju vidjeti drukčije - usredotočiti se na problem - težiti kompromisu Pravila ne bi trebalo biti teško provoditi ako ih provodimo: - od djetetove najranije dobi - ako ih provodimo dosljedno - ako ona jednako vrijede za sve članove obitelji - ako prihvaćamo izmjene pravila na svima prihvatljiv način. Umjesto zaključka: Vrijednost i ljepota ljudskog života sastoji se u tome što učiti možemo dugo, jako dugo i odnose poboljšavati i unapređivati jednako tako. Pitanje je jedino želimo li to. Cilj odgojnog djelovanja je formiranje ODGOVORNE, SAMOSTALNE, SIGURNE OSOBE koja će dobro živjeti i bez nas (roditelja).

53 ODGOVORAN RODITELJ Zdrava i zrela osoba koja se osjeća sposobna preuzeti odgovornost za svoje osjećaje, ponašanja i životne uvjete: poštuje svoje roditelje, gradi vlastitu obitelj, gradi zdrave odnose s djetetom, dosljedan je, postavlja granice i pravila, zna svoje dijete podučiti djelotvornom ponašanju kada ono naiđe na problem, uči ga da svako ponašanje ima svoje posljedice, priprema svoje dijete za budućnost, pomaže djetetu u razvoju vlastite osobnosti, samopouzdanja itd. ODGOJ POČINJE U OBITELJI Dijete gleda na život kroz prizmu obiteljskog života. Čini prve životne korake,započinje proces socijalizacije,uči se komunicirati,prihvaća navike kulturnog ponašanja, itd. Međusobna ljubav i povjerenje pozitivno djeluju na oblikovanje osobnosti djeteta i razvoj samopouzdanja. DOBRA KOMUNIKACIJA Umijeće slušanja,poštovanje i povjerenje,otvorenost i iskrenost,zahvalnost,ohrabre nje,zanimanje za opće dobro svakog člana obitelji, itd. LOŠA KOMUNIKACIJA Česte svađe, napete i nejasne situacije, nerazumijevanje, slanje nejasnih i duplih poruka, predavanja, propovjedi, moraliziranje, prijetnje, neujednačenost odgojnih postupaka. ODNOS RODITELJ- DIJETE Vrlo važan osjećaj povjerenja, sigurnosti, poštovanja, povezanosti i zajedništva. Stil odgoja određuje ton, ozračje i autoritet u obitelji. Važna je odgovornost odraslih. ODGOJNI STILOVI RODITELJA AUTORITARNI TRADICIONALNI Tradicionalni stil, naglašen autoritet oca, hladna odgojna atmosfera komunikacija zapovijed, velika očekivanja, prisutna fizička kazna, dijete se kritizira, zastrašuje, ističu se negativne strane djeteta, dosljednost. POPUSTLJIV - RAVNODUŠAN Previše slobode, nema granice između dobrih i loših postupaka, emocionalna hladnoća, dijete ne osjeća ljubav, sigurnost i zaštitu. DEMOKRATSKI URAVNOTEŽEN Iskazivanje osjećaja - topao odnos, postoje jasne granice, jasna komunikacija, dijete se uključuje u život obitelji. Odnos se temelji na naglašavanju pozitivnih strana djeteta, zajednički se traže rješenja, kazna se doživljava kao posljedica kršenja zajedničkog dogovora i pravila. Napomena: U životu nema čitkog odgojnog stila. KOMUNIKACIJA IZMEĐU DADILJE I RODITELJA OBLICI KOMUNIKACIJE slušanje,govorenje,pisanje,čitanje KOMPONENTE KOMUNIKACIJE - korištenje glasa (ton,boja,brzina,glasnoća,izgovor) - korištenje tijela (mimika,gestikulacija, - okolina SLUŠANJE OMOGUĆUJE - shvaćanje što nam neka osoba govori - pokazivanje razumijevanja - poticanje osobe da kaže još više - odgovaranje na ono što nam je rečeno - smanjivanje intenziteta emocija osobe s kojom razgovaramo(npr.loša vijest ) - objektivno sagledavanje problema - izgradnja odnosa povjerenja SLUŠANJE UKLJUČUJE usmjeravanje pažnje,interpretiranje,pamćenje onog što smo čuli CILJ SLUŠANJA JEST SHVATITI SUGOVORNIKA. HIPERPROTEKTIVAN PREZAŠTITNIČKI Prisutno izražavanje osjećaja prema djetetu, ali naglašena moć roditelja, pretjerano zaštitnički odnos, neprekidna kontrola djeteta i ponašanja volim te ako si dobar i slušaš.

54 KAKO SLUŠATI usmjeriti pažnju na sugovornika,gledati osobu u oči, služiti se neverbalnim oblicima komunikacije (kimanje glavom, odobravanje, izrazi lica),postavljati pitanja,parafrazirati,ne puno govoriti, ne prekidati-naučiti slušati, izbjegavati ometajuće pokrete (npr. gledati na sat ). USPJEŠNA NEVERBALNA KOMUNIKACIJA osobu gledati u lice-oči, smiješiti se,kimati glavom,pokazivati otvorene dlanove,povremeno dodirivati lice,ne držati prekrižene ruke i noge,približiti se drugoj osobi,ne treptati. KAKO USPOSTAVITI KONTAK pitati osobu ime,reći nešto o sebi,dati osobi kompliment,reći neki komentar o okolini,pitati za mišljenje. KAKO RAZGOVARATI izreći ideju koja padne na pamet,usmjeriti pažnju na druge ljude,reći što se misli,uvijek imate drugu šansu,zapamtiti da su greške normalne. KAKO POMOĆI DRUGIMA DA SE DOBRO OSJEĆAJU U NAŠEM DRUŠTVU smiješiti se,zapamtiti imena ljudi,ako se nešto kod druge osobe ne svidi,reći joj to,zahvaliti na komplimentu,za druženje odabrati aktivnost u kojima i drugi uživaju,pokazati drugima da se sviđaju (smiješkom kimanjem, gledanjem u oči,...). NAKLONOST NEKOJ OSOBI NAJBOLJE JE POKAZATI PAŽLJIVO JE SLUŠAJUĆI. RADIONICE 1. DIJETE I IGRA - VRSTE IGARA DIJETE I IGRAČKA p.p.prez - FOTO ZAPISI DJECE U IGRI - ŠTO SMO SE IGRALI KAD SMO BILI MALI? - podjela materijala 2. SLIKOVNICA - ZADATAK-donijeti omiljenu priču,slikovnicu - PRIČANJE I ČITANJE PRIČA- ogledna vježba - SAMOSTALNO ČITANJE I PRIČANJE PRIČA - BROJALICE I TAPŠALICE p.p.prez. - zajedničko ritmiziranje (dlanovima,pucketanjem prstima,kucanjem po stolu - pisanje tekstova za brojalice i igre prstićima - IGRE ZVUKOVIMA p.p.prez. - podjela materijala brojalice,popis priča i slikovnica po uzrastima *ZADATAK ZA SLIJEDEĆU RADIONICU donijeti malo raznovrsnih papira kolaž,krep,ukrasni za umotavanje,konac ili špage,najlon, paštice, sjemenke, klinčiće, kamenčiće, školjkice, pijesak u boji i olovku,flomastere, drvene boje, dugmiće, LIKOVNE IGRE - OBLIKOVANJE TIJESTOM igra relaksacije uz opuštajuću glazbu(igra vođena uz priču) - RAD S TIJESTOM modeliranje,izrada nakita (ogrlice,privjesci,narukvice) - OKVIRI ZA SLIKE - IGRA PAPIROM (trganje, gužvanje, ljepljenje raznog papira) - IZRADA MOBILA OD PAPIRA I UKRASA OD PAPIRA - CRTANJE-olovkom,drvene boje,pastele,flomasteri IZRADA KUTIJA ZA NAKIT ILI ZA OLOVKE - podijeliti materijal o razvoju dječjeg crteža D. Belamarić i izrada origami od papira Zadatak-donijeti boji,manje teglice od marmelade,tko ima tuš u boji,kist ili pinel ili stare četkice za zube.

55 SLIKANJE prstima, kistom, spužvicom, četkicom - LIKOVNE IGRE - kuglicom umakanjem u boju i kotrljanje po papiru - kapanje boje otisak na papiru - prskanje četkicom po papiru,puhanje kapanjem tuša u boji po papiru - otiskivanje-dlana stopala,lišća,krumpira jabuke,celera,crtanje obrisa ruku ili tijela, - oslikavanje kamenčića - IZRADA OKVIRA ZA SLIKE OD SUHOG CVIJEĆA - DECAOUPAGE IZRADA SVJEĆNJAKA kaširanje ukrasnim salvetama i drvofixom 5. SCENSKE IGRE - VRSTE LUTAKA - ANIMACIJA LUTKE - IZRADA - LUTAKA NA ŠTAPU, ANIMACIJA LUTKOM NA ZADANI TEKST - PREZENTIRANJE PRED GRUPOM - IZRADA RUKAVICE ZA IGRE PRSTIĆIMA (rukavica, igla, konac, vunica, detalji za ukrašavanje) - podijeliti tekstove i materijale 6. GLAZBENE IGRE - PJESMA I IGRE UZ PJEVANJE- p.p.prez. - SLUŠANJE GLAZBE p.p.prez. - USPAVANKE - p.p.prez - PJEVANJE PJESMICA UZ TEKSTOVE I RITMIZIRANJE. dati unaprijed tekstove pjesmica - PONAVLJANJE TEKSTOVA ZA IGRE PRSTIĆIMA UZ PRIPREMLJENE TEKSTO- VE (vježbe u paru) - podijeliti materijale ZA RADIONICE PLANIRANO UTROŠITI 2O SATI. Literatura: Kurikulum za jaslice Anka D.Dobud, S DJECOM U JASLICAMA; MALO DIJETE, VELIKI ISTRAŽIVAČ, Zagreb Filipović Ilonka, KNJIGA ZA RODITELJE, Hrvatska udruga socijalnih radnika, Zagreb William Glasser, TEORIJA IZBORA, Alinea, Zagreb. Richard C.Woolfson, RAZUMIJEVANJE I POTICANJE RAZVOJA VAŠEG DJETETA, Zagreb S. Bredekamp, KAKO DJECU ODGAJATI, Zagreb Čudina Obradović, PSIHOFIZIČKE KARAKTERISTIKE DJETETA, Zagreb Pikler, POTPORA RAZVOJU J.E. Durrant, POZITIVNA DISCIPLINA D. MILJKOVIĆ,RAZGOVORI SA ZRCALOM,Zagreb Tekstovi s interneta korišteni za ppt.

56 NASTAVNI PREDMET: PREHRANA DJECE DO TREĆE GODINE ŽIVOTA Tatjana Hirnig, dipl. ing. prehrambene tehnologije

57 UVOD OSNOVNI SASTOJCI HRANE Nutrijenti ili hranjive tvari su tvari koje organizam dobiva iz hrane i koje koristi za rast, razvoj i održavanje. Hranjive tvari izgrađuju i održavaju tijelo, pridonose održavanju tjelesne i mentalne kondicije te poboljšavaju otpornost prema bolestima. Osnovne hranjive tvari koje su potrebne organizmu su bjelančevine (proteini), masti (lipidi), ugljikohidrati, vitamini, minerali i voda. Hranjive tvari koje svojom razgradnjom u organizmu oslobađaju energiju su proteini, masti i ugljikohidrati. Nastala energija se mjeri u kilokalorijama (kcal) ili kj (1 kcal = 4,1868 kj) Vitamini i minerali su potrebni organizmu, ali u značajno manjim količinama nego bjelančevine, masti i ugljikohidrati. Voda je neophodna za život i zdravlje. Na vodu otpada više od 50% tjelesne mase pa je odraslom čovjeku preporučljivo popiti 1,5 do 2 l tekućine na dan. Količina potrebne vode ovisi o tjelesnoj aktivnosti i termičkim uvjetima okoline. Najbolje je potrebu za tekućinom zadovoljiti pijenjem obične vode. PROTEINI (bjelančevine) su gradivni elementi. Oni su nužni za dozrijevanje i održavanje tkiva te rast novih tkiva. Proteini se sastoje od aminokiselina. Tijelo samo sintetizira proteine, no za to mu je potrebno da ima na raspolaganju sve aminokiseline. Većinu aminokiselina tijelo može samo sintetizirati no neke aminokiseline nije u stanju samo proizvesti te ih je potrebno unijeti u organizam hranom esencijalne aminokiseline. UGLJIKOHIDRATI su molekule građene od ugljika i vodika, a osnovna funkcija im je opskrba organizma energijom. Najčešći ugljikohidrati u prehrani su škrob (složeni ugljikohidrat) i šećer (jednostavni ugljikohidrat), a da bi ih organizam mogao iskoristiti moraju se prevesti u glukozu, koja je osnovni izvor energije u tijelu. Glavni izvor složenih ugljikohidrata su žitarice koje trebaju biti zastupljene u najvećem omjeru te mahunarke i određene vrste povrća. Voće sadrži jednostavne ugljikohidrate. Ugljikohidrate treba uzimati preko spomenutih namirnica bogatih škrobom i vlaknima, a takve namirnice su i bogat izvor minerala i vitamina. MASTI (LIPIDI) su organske molekule građene od ugljika, vodika i kisika. Masti po podrijetlu mogu biti biljne i životinjske. Masne kiseline, koje su sastavni dio masti, mogu biti zasićene i nezasićene. Masti životinjskog podrijetla imaju veći udio zasićenih masnih kiselina te su radi toga u krutom stanju, dok masti biljnog podrijetla imaju veći udio nezasićenih masnih kiselina te su u tekućem stanju. Masti su neophodne za pravilan hormonalni razvoj, strukturu stanica, zdravlje krvnih žila, omogućuju nesmetani rad enzima i iskorištavanje vitamina topivih u mastima (A, D i E) te hranu čine tečnijom i kaloričnijom NEZASIĆENE MASNE KISELINE su od velike važnosti za izgradnju našeg organizma, dok zasićene masne kiseline služe pretežno kao izvor energije pri dugotrajnijem naporu. VITAMINI su organski esencijalni nutrijenti potrebni organizmu u malim količinama. Vitamini su male tvari od velikog značenja za ljudski organizam. Kako su vitamini organskog podrijetla mogu se lako promijeniti čime se gubi njihova funkcija pa je stoga potrebno s namirnicama pažljivo postupati kako bi se spriječio gubitak vitamina. Vitamine možemo podijeliti na dvije skupine: vitamine topljive u vodi i vitamine topljive u masti. PODJELA NAMIRNICA Namirnice mogu biti biljnog (vegetabilnog), životinjskog (animalnog) i sintetskog podrijetla. Obroke je lakše sastavljati ako su namirnice podijeljene na osnovi njihove biološke vrijednosti, jer se tada namirnice iz iste skupine mogu međusobno zamijeniti. Na osnovu te podjele, najčešće se govori o nekoliko skupina namirnica: - Žitarice i proizvodi od žitarica, kruh, tjestenina (riža, ječam, raž, heljda, kukuruz, tapioka, zob...) - Mahunarke (soja, grah, leća, slanutak, bob, grašak ) - Voće - Povrće (korjenasto-mrkva, cikla, korijen peršina, koraba, pastrnjak.., glavičastokelj, kupus.., lisnato-blitva, salata, špinat.., cvjetasto-brokula, cvjetača.) - Orašasti plodovi i sjemenke (orasi, bademi, lješnjaci, sjemenke suncokreta, bundeve, sezama, lana) - Mlijeko i mliječni proizvodi (mlijeko-kravlje, kozje, sojino, rižino, zobeno; fermentirani mliječni proizvodi-jogurt, kiselo mlijeko, acidofil, kefir, sirevi svježi, tvrdi masni sirevi cca 45% mliječne masti) - Meso, riba, plodovi mora i jaja (perad, teletina, govedina, junetina, divljač, plava i bijela riba, školjke, lignje, rakovi) - Masti, ulja, slatkiši (ulja- suncokretovo, maslinovo, sezamovo, bučino) Kako bi zadovoljili potrebu za unosom dovoljne količine energetskih i nutritivnih tvari, potrebno je dobro izbalansirati obroke i pravilno kombinirati namirnice.

58 Pravilnim odabirom namirnica pridonosimo fiziološkoj i psihološkoj ravnoteži organizma kao i optimalnoj otpornosti na stres, infekciju i bolesti. S obzirom da svako razdoblje života ima svoje specifičnosti, pojedinim dobnim skupinama treba osigurati onoliko energije i prehrambenih i zaštitnih tvari koliko je potrebno. POSEBNOSTI PREHRANE DJECE DO TREĆE GODINE ŽIVOTA U prethodnom poglavlju već smo ustvrdili da svako razdoblje života ima svoje specifičnosti te da pojedinim dobnim skupinama treba osigurati onoliko energije i prehrambenih i zaštitnih tvari koliko im je potrebno. To posebno vrijedi za razdoblje intenzivnog rasta tijekom prvih godina života. Tijekom prvih šest mjeseci života majčino mlijeko u potpunosti zadovoljava prehrambene potrebe djeteta. Uvođenje drugih namirnica pored majčinog mlijeka u prehranu djeteta počinje oko šestog mjeseca života. Svakako ne prije navršenih 17 tjedana. Dohrana (uvođenje ostale hrane osim mlijeka) se uvodi postupno uz pažljivo biranje namirnica. Dohrana se može započeti s voćem, povrćem ili rižinom kašicom, ovisno o tradiciji. Važno je da se u prehranu ne uvodi više od jedne namirnice tjedno. Prve količine hrane su male i služe za privikavanje djeteta na nove okuse i način prehrane. U periodu od 6. do 8. mjeseca postupno se u djetetovu prehranu uvode riža, krumpir, kukuruz, zob, pšenica, mrkva, tikvice, cvjetača, korabica, jabuka, kruška, marelica, repičino/kukuruzno/maslinovo ulje, jogurt. U sedmom do osmom mjesecu počinje se u dojenačku prehranu dodavati meso. Bijelo meso peradi, puretina, janjetina, meso kunića. Meso peradi i zečeva ima kratka mišićna vlakna pa je lako probavljivo. Meso je važan izvor željeza za dojenče. U osmom do devetom mjesecu uvode se teletina i junetina te bijela riba. Morske ribe su izvor omega-3 masnih kiselina koje su važne za razvoj živčanog sustava. Jednom tjedno se može ponuditi i tvrdo kuhan žutanjak. PIRAMIDA PRAVILNE PREHRANE Piramida slikovito prikazuje koliko bi koja skupina namirnica trebala biti zastupljena u pravilnoj prehrani. Namirnice koje se nalaze u bazi piramide bi trebale predstavljati osnovu prehrane i njihov udio u dnevnim jelovnicima bi trebao biti sukladan površini koju u piramidi zauzimaju. U tu skupinu spadaju namirnice bogate složenim ugljikohidratima - žitarice (pšenica, zob, kukuruz, raž, ječam, riža) i njihove prerađevine. Prednost imaju proizvodi od cjelovitog zrna. Drugo mjesto po zastupljenosti u prehrani bi trebalo pripadati povrću i voću. Povrćem i voćem u organizam unosimo neprobavljiva vlakna koja pomažu pri regulaciji probave, a osim toga te namirnice su prava riznica vitamina i minerala. Prednost uvijek treba dati sezonskom voću i povrću, suhom voću i prirodnim voćnim sokovima. Nakon povrća i voća slijedi meso, jaja, riba i mliječne prerađevine. Dodavanje soli i šećera prilikom priprave obroka za djecu koja još nisu navršila godinu dana se nikako ne preporučuje, a i kasnija upotreba treba biti minimalna. Cijelo jaje (uvijek tvrdo kuhano!) i plava riba se uvode tek nakon navršene godine dana. Prije navršene godine dana treba izbjegavati med, veće količine kravljeg mlijeka, oraščiće, kikiriki i proizvode koji ga sadrže (smoki, štapići...). Iako smo dali par osnovnih smjernica o prehrani djece mlađe od godinu dana pretpostavlja se da je u tom periodu majka gotovo stalno uz dojenče te da je prehrana gotovo isključivo njezina briga. To se pogotovo odnosi na prvih šest mjeseci kada je majčino mlijeko (ili eventualno industrijski pripravljena formula u slučaju nemogućnosti dojenja) jedina hrana za dojenče. S početkom dohrane educirana dadilja može biti od pomoći u pravilnoj pripravi obroka za dojenče. Masnoće i rafinirana slatka hrana se nalaze na vrhu piramide i zauzimaju vrlo malu površinu što ukazuje na to da ih trebamo konzumirati u malim količinama.

59 U dobi malog djeteta (od 1. do 3. godine) djetetu se u odnosu na dojenačku dob (od rođenja do navršenih 12 mjeseci) usporava rast u visinu i napredak na tjelesnoj masi. Najveći dio energije sad se crpi iz ugljikohidrata, a udio masti u energetskom unosu se smanjuje u odnosu na dojenačku dob. Apsolutna vrijednost energetske potrebe je veća nego prije, ali se ona u odnosu na tjelesnu masu smanjila. TABLICA PREPORUČENIH DNEVNIH UNOSA ENERGIJE I HRANJIVIH TVARI za normalno uhranjenu i umjereno tjelesno aktivnu djecu ENERGIJA I HRANJIVE TVARI DOJENČAD 6 12 mjeseci DJECA 1 3 godine 1 Energija (kcal/dan) [1] Energija (kj / dan) Bjelančevine (% energije/dan) [2],[3] Bjelančevine (g/dan) Masti (% energije/dan) [4] Masti (g/dan) Zasićene masti (% energije/dan) 10 Zasićene masti (g/dan) 13 5 Ugljikohidrati (% energije/dan) Ugljikohidrati (g/dan) Jednostavni šećeri (% energije/dan) [5] < 10 Jednostavni šećeri (g/dan) < 30 7 Vlakna (g/4,18 MJ ili g/1000 kcal) > 10 Vlakna (g/dan) > 12 [1] Dopušteni raspon energije (kcal/dan): za dojenčad 6 12 mjeseci ( ); za djecu 1 3godine [2] Bjelančevine najviše do 20% energije na dan za djecu > 1 godine starosti [3] Od ukupne dnevne količine unosa bjelančevina najmanje 50% punovrijednih (namirnice životinjskog podrijetla) [4] Ukupni unos masti za djecu 1 3 godine najviše do 40%; [5] Jednostavni šećeri koji su dodani hrani i pićima, a nisu porijeklom iz mlijeka i mliječnih proizvoda Važan je i raspored obroka tijekom dana. Osim u iznimnim situacijama trebalo bi se pridržavati ustaljenog režima hranjenja. Djeca u dobi od jedne do tri godine trebala bi uzimati hranu kroz tri glavna obroka- doručak, ručak i večera, te dva međuobroka. Obroci se ne smiju preskakati niti raditi preveliki razmak između obroka. Osjećaj gladi ima snažan utjecaj na organizam. Gladovanje uzrokuje brojne promjene u ponašanju (npr. agresija), emocionalne promjene (npr. tjeskoba) te poteškoće u učenju. Tako npr. uvođenje obaveznog doručka uvelike može poboljšati pažnju kod djece, ali i smanjiti vjerojatnost posezanja za nezdravim zalogajima tijekom dana. RASPODJELA PREPORUČENOG DNEVNOG UNOSA ENERGIJE PO OBROCIMA VRSTA OBROKA % energije Doručak 25 Međuobrok 10 Ručak 35 Međuobrok 10 Večera 20 UDJEL I KOLIČINA ENERGIJE PO OBROCIMA (prosjek i raspon vrijednosti) Djeca 1 3 godine 1200 kcal/dan Nakon navršene prve godine života u djetetov jelovnik su uvedene gotovo sve namirnice. Mlijeko je i dalje važna namirnica za dijete, ali se težište prebacuje na nemliječnu prehranu. Od mesa se i dalje treba češće koristiti meso peradi (puretina i piletina), meso kunića, teletina, janjetina, a rjeđe crveno meso. Osim dobi djeteta prehranu treba prilagoditi i klimatskim uvjetima, odnosno godišnjem dobu. Poželjno je koristiti sezonsko voće i povrće, a u ljetnim mjesecima posebnu pažnju obratiti na dostatan unos tekućine. Kada dijete navrši godinu dana više mu nije potrebno prokuhavati vodu za piće. kcal kj

60 TABLICA PREPORUČENE UČESTALOSTI POJEDINIH SKUPINA NAMIRNICA U PREHRANI DJECE 1-6 GODINA TABLICA PREPORUČENIH VRSTA NAMIRNICA I JELA ZA DOJENČAD U DOBI OD 6 DO 12 MJESECI ŽIVOTA SKUPINE HRANE Mlijeko i mliječni proizvodi Meso, perad, jaja, mahunarke, orašasti plodovi i sjemenke u mljevenom obliku Riba Žitarice, proizvodi od žitarica i krumpir Voće Povrće Prehrambeni proizvodi s visokim udjelom masti, šećera i soli Voda UČESTALOST KONZUMIRANJA Svaki dan Svaki dan, a od toga meso do 5 puta na tjedan 1 2 puta na tjedan Svaki dan Svaki dan Svaki dan Rijetko u razmjerno malim količinama Svaki dan Ne smijemo zaboraviti da usprkos već razvijenim motoričkim vještinama djece u dobi od 1. do 3. godine te završetka nicanja zubi, djeca te dobi još uvijek nisu sposobna jesti cijele orašaste plodove poput oraha, badema i sl. te sušeno voće poput grožđica zbog rizika od gušenja. Iako su u jelovnik djece uvedene gotovo sve namirnice još uvijek ima namirnica koje se ne preporučuju za taj uzrast. Tu spadaju gljive, školjke, gazirani napitci, voćni sirupi, jaki začini, kikiriki i proizvodi koji ga sadrže, margarini s transmasnim kiselinama, mliječni proizvodi sa smanjenim udjelom masnoća tzv. light proizvodi, koncentrati juha i instant juhe, suhomesni proizvodi i sva ostala izrazito slana, začinjena ili slatka hrana. Također u prehrani djece nema mjesta raznim gotovim obrocima i konzervama namijenjenim odraslim osobama. SKUPINE HRANE Mlijeko i mliječni proizvodi Meso Riba Jaja Žitarice i proizvodi od žitarica Krumpir Voće Povrće Ulja i hrana s većim sadržajem masti Voda PREPORUKA Preporuka je da ako je moguće majka nastavi dojiti i nakon navršenih šest mjeseci djeteta. Ne preporučuje se upotreba kravljeg mlijeka. Umjesto njega preporučuje se tvornički adaptirano mlijeko za dojenčad (prijelazna hrana). Priprema mliječnih obroka također se preporučuje s adaptiranim mlijekom za dojenčad. Od navršenog 10. mjeseca života u jelovniku se mogu uvrstiti proizvodi poput svježeg sira, vrhnja i fermentiranih mliječnih napitaka s 3,5% m.m.preporučuju se 2 3 mliječna obroka. Preporučuje se prvenstveno bijelo meso peradi (piletina i puretina),a od navršenog 8. mjeseca života može se koristiti teletina i janjetina. Govedina i svinjetina ne preporučaju se prije navršene godine dana života dojenčeta, dok se povremeno iza 10. mjeseca života može u jelovnik uvrstiti junetina. Nikako se ne preporučaju suhomesni proizvodi, naresci, paštete i hrenovke. Od navršenog 8. mjeseca života bijela riba bez kosti. Nakon navršenog 9. mjeseca života dojenčeta moguća upotreba žumanjka jaja kokoši, ali isključivo tvrdo kuhanog. Bjelanjak jajeta, kao ni cijelo jaje ne preporučaju se u dojenačkoj dobi. Kruh i drugi proizvodi od žitarica u različitim oblicima (brašno, krupica, žitne pahuljice, dojenački müesli i sl.) mogu se koristiti za pripremu mliječno-žitnih, voćno-žitnih kašica ili priloga. Krumpir kao prilog ili sastavni dio variva, kuhan, a ne pržen. Preporučuje se svježe /sezonsko voće, te prirodni sokovi od voća (ne preporučuje se dodavati šećer), te gotove industrijski pripremljene voćne kašice i voćni sokovi za dojenčad. Orašasto voće (orasi, lješnjaci i bademi), može se u mljevenom obliku dodati u hranu poput voćnih kašica, tek od navršenog 10. mjeseca života. Preporučuje se sezonsko, svježe i termički pripremljeno povrće. U slučaju nedovoljne opskrbe sezonskim povrćem mogu se koristiti gotove industrijski pripremljene dojenačke povrtne kašice ili iznimno zamrznuto povrće. Kupus, kelj i grašak mogu se koristiti nakon navršenog 10. mjeseca života. Mahune, leća i grah ne preporučuju se u dojenačkoj dobi. Za pripremu obroka preporučuju se biljna ulja (npr. maslinovo, repičino suncokretovo i od kukuruznih klica), a može se koristiti i maslac. Ne preporučuje se uporaba margarina. U umjerenim klimatskim uvjetima najmanje 400 ml dodatne tekućine (uz procijenjenih 300 do 600 ml vode na dan koju dobiju iz mlijeka i druge hrane)

61 TABLICA PREPORUČENIH VRSTA NAMIRNICA I JELA ZA DJECU U DOBI OD 1-3 GODINE BR. SKUPINE HRANE PREPORUČENE VRSTE HRANE 1 Mlijeko i mliječni proizvodi Mlijeko i fermentirani mliječni napitci Sir 2 Meso, mesne prerađevine, riba, jaja Meso Mesne prerađevine Riba Jaja 3 Mahunarke i orašasti plodovi Mahunarke Orašasti plodovi i sjemenke I 4 Žitarice, proizvodi od žitarica i krumpir Žitarice i proizvodi od žitarica Krumpir Mlijeko sa 3,5% m.m. ili prilagođena industrijski pripravljena formula Sve vrste svježeg sira, namaza od svježeg sira, mliječnih namaza te polutvrdih sireva. Češće meso peradi (puretina, piletina) i kunića, te teletina i janjetina, a rjeđe crveno meso (preporuka: nemasna svinjetina i junetina). Ne preporučuju se djeci do 3 godine. Isključivo filetirana riba bez kosti. Za pripremu riblje paštete može se koristiti riba iz konzerve provjerenih proizvođača. Isključivo kokošja termički dobro obrađena jaja (tvrdo kuhana, jaja u složencima, žličnjacima i sl.) Suhe mahunarke (npr. grah, leća, slanutak, bob, soja) sključivo mljeveni orašasti plodovi (npr.orasi, lješnjaci, bademi i sl.) i mljevene sjemenke (npr. buće, sezama, lana i sl.) kao dodatak hrani. Kruh, pecivo, tjestenina i ostali proizvodi od žitarica (npr. ječmena, zobena i prosena kaša, riža, heljda, žitne pahuljice, müsli i sl.). Za djecu stariju od 2 godine života postepeno uvoditi cjelovite žitarice i proizvode od njih. Krumpir kuhani kao prilog ili sastavni dio variva. Izbjegavati krumpir pržen u dubokom ulju. 6 Povrće Povrće 7 Mast i hrana s velikim udjelom masti Maslac i margarin Ulja Sve vrste sezonskog svježeg i termički obrađenog povrća. U slučaju nedovoljne opskrbe svježim sezonskim povrćem, koristiti zamrznuto. Maslac i mekani margarinski namazi bez transmasnih kiselina Isključivo biljna ulja (npr. maslinovo, suncokretovo, od kukuruznih klica, repičino, bučino) 8 Kolači, kompoti, marmelade/džemovi, med, sladoled i ostale slastice Kolači Kompoti Marmelade, džemovi, med Puding Sladoled 9 Začini Kolači pripremljeni s manjim količinama šećera i masti, a bez krema na osnovi sirovih jaja Kompoti od svježeg voća s malo šećera. U slučaju loše opskrbe svježim voćem koristiti industrijski kompot, ali razrijeđen vodom (dodati oko 20% vode). Prednost dati marmeladama i džemova s manje šećera, ali bez dodatka umjetnih sladila. Sve vrste meda. Prednost dati pudinzima pripremljenim s manjim dodatkom šećera Mliječni sladoled Sol Jodirana kuhinjska sol u minimalnim količinama. Ocat Jabučni ili vinski ocat te sok od limuna. Začinsko bilje 10 Voda i napici na osnovi vode Voda Biljni ili voćni čaj Peršin (iza navršene 2. godine života), celer, bosiljak, mažuran, koromač, lovorov list i sl. Pitka voda po želji. Svježe kuhani čaj kamilice, komorača, blagi voćni čaj i sl. 5 Voće Voće Sve vrste svježeg/sezonskog i sušenog voća te prirodni svježe iscijeđeni voćni sokovi.

62 UTJECAJ PREHRANE NA RAST I RAZVOJ TE ZDRAVLJE DJECE Mnogi čimbenici utječu na zdravlje. Na neke od njih ne možemo utjecati (npr. genetika), ali prehrana je nešto što možemo kontrolirati, mijenjati i prilagoditi svakom organizmu. Upravo zato je prehrana segment zaštite zdravlja koji počinje odmah po rođenju i traje cijeli život. Nakon navršene prve godine života, dijete poprima prehrambene navike sredine u kojoj živi, ali isto tako ono često zaboravi na hranu jer je više zainteresirano za igru, istraživanje i svijet oko sebe. Zato roditelji, ali i druge osobe uključene u djetetov odgoj, pravilnu prehranu ne smiju stavljati u drugi plan jer je pravilna i uravnotežena prehrana ključni faktor za zdrav rast i napredak djeteta. Uravnotežena prehrana odražava se na tjelesnu visinu, težinu, pravilno funkcioniranje dječjeg organizma kao i na izostanak bolesti. S druge strane nepravilna dječja prehrana znatno povećava mogućnost za pojavu većine kroničnih bolesti djece i odraslih koje su karakteristične za moderno doba. Riječ je o povišenom krvnom tlaku, dijabetesu, bolestima krvožilnog sustava, pandemijama poput pretilosti, atopijskim i autoimunim bolestima te kroničnim bolestima crijeva poput Chronove bolesti i ulceroznog kolitisa. Osnova pravilne prehrane djece je raznolikost namirnica koje bi koliko je to moguće trebale biti sezonske i svježe. Osim vrste hrane, važno je i okruženje te prehrambene navike. U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako bi trebali biti raspoređeni obroci tijekom dana i koje se namirnice preporučuju u prehrani djeteta. Osim prehrambene vrijednosti namirnica kojima se dijete hrani potreban je adekvatan način hranjenja i okolnosti u kojima dijete jede, te treba voditi računa o fizičkoj aktivnosti djeteta. Istaknut ćemo par savjeta: - pripremljenu hranu ne dodatno soliti (prekomjerni unos soli stvara uvjete za pojavu visokog krvnog tlaka u kasnijoj životnoj dobi, ali i uzrokuje povećanje tjelesne težine te nakupljanje tekućine u organizmu) - djeci treba ograničiti unos slanih grickalica, bombona, lizalica, slastica od bijelog šećera. Ovi proizvodi sadrže puno šećera, aditiva, masti, praznih kalorija, umjetnih boja i aroma. Takve namirnice remete režim dnevnih obroka. Kao zamjenu za ove proizvode ponudite im maštovite deserte od svježeg voća ili povrća, sladoled od mlijeka i voća, frape, puding, suho voće (osim grožđica i sitno sjeckanog suhog voća), kockice sira, krekere od integralnog brašna i sl. - ipak djeci ne branite u potpunosti pojedine namirnice jer im u tom slučaju zabranjena namirnica postaje privlačnija. Najbolje je da grickalice i slatkiši ne budu dio kućnih zaliha hrane i na oku djeteta. Ne zaboravite da dijete uči od okoline pa i sami pokušajte ograničiti konzumaciju ovakvih proizvoda, pogotovo pred djetetom. - lješnjake, bademe, kikiriki treba davati usitnjene (cijeli plodovi mogu dovesti do gušenja u ranijoj dobi) - prakticirajte zajedničke obiteljske obroke jer oni doprinose kvalitetnijoj prehrani - postupno uvodite nove namirnice - pri uvođenju hrane potrebno je strpljenje pa je ponekad hranu potrebno ponuditi više puta prije nego li je dijete prihvati - ne silite djecu da jedu prije igre jer će biti nervozna i obrok će pojesti u žurbi poštujte dnevni raspored obroka i nemojte davati djetetu hranu kao odgovor na dosadu ili da bi ga se smirilo - djeca vole imati vlastito posuđe te jesti hranu u čijoj su pripremi sudjelovala. - treba poticati upotrebu čaše umjesto bočice (prevencija karijesa) - pijenje slatkih napitaka iz bočice treba biti ograničeno i kontrolirano VEGETARIJANSTVO U DJECE Vegetarijanstvo za djecu u dobi do tri godine u pravilu se ne preporučuje. Postoji više vrsta vegetarijanstva a podjela se radi na osnovu stupnja apstinencije od hrane životinjskog porijekla. - Vegani, ili potpuni vegetarijanci jedu isključivo biljnu hranu, a ne unose meso, mlijeko, jaja niti bilo kakvu hranu životinjskog porijekla - Laktovegetarijanci konzumiraju mlijeko i mliječne proizvode, poput sira i jogurta - Lakto-ovo vegetarijanci uz mlijeko i mliječne proizvode konzumiraju i jaja - Semi-vegetarijanci ponekad uključuju ribu i piletinu, ali ne jedu crveno meso Znanstvenim istraživanjima uočen je sporiji rast i razvoj djece koja su hranjena izrazito restriktivnom vegetarijanskom prehranom, ali dobro planirana lakto-ovo vegetarijanska prehrana pokazala se adekvatnom jer može zadovoljiti nutritivne potrebe djeteta. UTJECAJ OKRUŽENJA NA RAZVOJ PRAVILNIH PREHRAMBENIH NAVIKA Nakon navršene prve godine života dijete postepeno prelazi na obiteljsku prehranu. Između prve i druge godine života dijete shvaća ponuđenu hranu koju jedu ostali članovi obitelji kao znak pripadnosti i prihvaćanja. Kao što je već više puta rečeno djeca uče oponašajući okolinu. Roditelji i osobe uključene u djetetov odgoj tu trebaju pokazati vještinu i strpljenje. Nije lako balansirati između toga da se djetetu ostavi dovoljno slobode u odabiru kada će i što jesti jer će to pomoći u razvijanju njegove samosvijesti, a s druge strane mora se ustrajati na redovnim obrocima i zdravim namirnicama.

63 Ako prilikom hranjenja na tanjuru ostane nešto hrane, nemojte dijete prisiljavati da sve pojede, nego ga pohvalite zbog onoga što je pojelo. Također ako dijete nije pojelo ponuđeni obrok ili ga je djelomično pojelo, ne prisiljavajte ga već nakon sat vremena s novim obrokom, već sačekajte sljedeći. U međuvremenu mu nemojte davati zaslađene napitke i grickalice. Nemojte zaboraviti da je hrana djetetu više od zadovoljavanja prehrambenih potreba. Djeca vole ponavljanja i red tako da treba nastojati obroke davati uvijek u približno isto vrijeme. Estetski izgled hrane, jela i stola, kao i atmosfera u kojoj se jede, trebaju kod djece probuditi želju i potrebu za jelom. Kod male djece koja tek počinju samostalno jesti važno je poticati samostalno hranjenje. To ponekad bude zahtjevno jer dio obroka završi na podbratku ili podu, ali to nije razlog za odustajanje. Prilikom hranjenja koristite dvije žlice, jednom neka se dijete samo hrani, a s drugom mu pomažite. Ponekad će djeca odbijati određenu vrstu hrane. To je obično prolazna faza i važno je nakon nekog vremena ponovno ponuditi tu namirnicu. Nemojte hranom nagrađivati ili kažnjavati dijete! PRIPREMA OBROKA Prije nego se počne sa samim kuhanjem treba isplanirati obrok i nabaviti potrebne namirnice. Odabir namirnica ovisi o dobi djeteta i godišnjem dobu tj. dostupnosti određenih namirnica. Ukoliko neke namirnice nisu dostupne u svježem obliku mogu se koristiti duboko zamrznute. Ponekad se možemo odlučiti i za gotove pripremljene obroke za djecu pogotovo ako smo na putu ili iz nekog razloga nemamo dovoljno vremena za pripravu obroka. Dobro je da se za pripravu obroka za dijete koristi poseban pribor i suđe. Za pripravu nemliječnog obroka za dojenčad ispod godine dana vjerojatno će biti potrebna električna sjeckalica (štapni mikser, i sl). Ako prethodno sve isplaniramo priprema obroka za djecu ne traje dugo. Proces pripreme hrane obuhvaća dvije osnovne metode: - Tehničku obradu namirnica - Termičku obradu namirnica TEHNIČKA OBRADA NAMIRNICA obuhvaća čišćenje, pranje, guljenje, usitnjavanje i eventualno odmrzavanje. Prvo ćemo pristupiti čišćenju namirnice npr. guljenje krumpira, odvajanje uvelih dijelova lisnatog povrća i sl. Klice krumpira treba dobro odstraniti zbog velike količine solanina koji je toksičan. Bilo bi idealno da je voće i povrće za pripravu obroka za dijete uzgojeno organsko-biološkim uzgojem (način proizvodnje koji zabranjuje upotrebu pesticida, umjetnih gnojiva, itd.), a ako to nije slučaj postoje mjesta na voću i povrću koja treba pažljivo odstraniti jer je tamo koncentrirana najveća količina pesticida. To su: - Kora (jabuka, krastavci, dinja, lubenica, bundeva, citrusi) - Kožica (grožđe, rajčica, paprika, breskva, nektarina, šljiva) - Dio ispod peteljke (paprika, rajčica, jagoda, tikvice) - Korijen (kupus, kelj, špinat) Pranjem namirnica uklanja se prašina, insekti, mikroorganizmi i druge nečistoće. Zato voće i povrće treba temeljito oprati pod mlazom vode, naročito ako se koristi u sirovom obliku. Nakon pranja željene namirnice možemo usitniti. Stupanj usitnjavanja ovisi o jelu koje želimo pripremiti i dobi djeteta. Ukoliko pripremamo obrok za dojenče ispod 8 mjeseci povrće ili meso možemo skuhati u jednom komadu te ga tek nakon kuhanja usitniti u mikseru dok ne dobijemo homogenu pastu. Za dojenčad stariju od 8 mjeseci poželjno je da unutar kašice ostanu mali komadići hrane. Npr. mrkvu je dovoljno usitniti vilicom. Pri tom moramo voditi računa da namirnice budu dobro kuhane i da komadići ne budu preveliki. Kako bi se što više smanjio gubitak vitamina C iz svježeg voća i povrća, treba ga prati, guliti, rezati ili ribati neposredno prije konzumacije ili termičke obrade. Uvijek treba koristiti oštar pribor za rezanje i sjeckanje jer će tup pribor nagnječiti hranu i prouzročiti veći gubitak hranjivih tvari. Nož s kojim smo rezali meso odmah treba staviti na pranje da ga ne bi zabunom koristili za rezanje drugih namirnica.

64 TERMIČKA OBRADA Vrste termičke obrade hrane: - Blanširanje - Kuhanje na pari - Kuhanje u vodi - Pirjanje - Griliranje (nije preporučljivo za pripremu obroka za djecu) - Prženje (nije preporučljivo za pripremu obroka za djecu) Vitamin C je također vrlo osjetljiv. Industrijski pripravljene obroke za djecu također prije konzumacije trebamo zagrijati. Ukoliko očekujemo da će dijete pojesti cijelu količinu možemo zagrijati cijelu staklenku na vodenoj kupelji do temperature konzumacije. Jednom podgrijan obrok se baca i ne smije se ostavljati za kasnije. Ako očekujemo da će dijete pojesti samo dio sadržaja staklenke, tada izvadimo željenu količinu i nju zagrijemo na vodenoj kupelji, a ostatak sadržaja staklenke možemo sačuvati u hladnjaku najdulje jedan dan. Prije nego djetetu ponudimo takvu vrstu hrane trebamo pregledati da staklenka nije oštećena i provjeriti rok trajanja. Poklopac staklenke ne davati djetetu za igru, pogotovo ako je manjih dimenzija i ako prethodno nije opran. Blanširanje je kratko kuhanje namirnica u provreloj vodi, pod poklopcem. Blanširano povrće izgubi 25% vitamina C. Kuhanje na pari je kuhanje u posudama s perforiranim dnom. Predstavlja način pripreme voća i povrća s kojim se maksimalno čuvaju minerali i vitamini. Kuhanje u vodi je tradicionalno najčešći oblik termičke obrade hrane. Učinkovito je u uništavanju štetnih bakterija, posebno u mesu. Tako bakterija odgovorna za najčešće trovanje hranom, Salmonella, biva uništena nakon sat vremena na temperaturi od 55 stupnjeva ili nakon 20 minuta na temperaturi od 60o C. S druge strane kuhanjem povrće gubi čak 50% sadržaja hranjivih tvari, a namirnice animalnog porijekla (meso, jaja) gube 15-20%. Za razliku od povrća žitarice kuhanjem ne gube puno vitamina i minerala. Meso i povrće se prilikom kuhanja ubacuju u vruću vodu jer se na taj način smanjuje gubitak hranjivih tvari dok se žitarice mogu prethodno namakati u hladnoj vodi da bi se osiguralo brže kuhanje. Pirjanje je proces pri kojem se namirnice omekšavaju pod utjecajem topline i pare u vlastitom soku uz dodatak male količine ulja i najmanje moguće količine vode. Svi načini termičke obrade hrane uzrokuju gubitak hranjivih tvari. Gubitak ovisi o načinu obrade temperaturi, svjetlu, prisutnosti kisika, vode, trajanju termičke obrade, kiselosti i vrsti namirnice. Kulinarsku obradu najteže podnosi vitamin A. Beta karoten iz mrkve, likopen iz rajčice, lutein iz špinata i drugi karotenoidi, u organizmu imaju bolju iskoristivost ukoliko ih unosimo putem kuhanih namirnica. Iz svježe mrkve se apsorbira samo 1-2% beta karotena, a kuhanjem se taj postotak udeseterostručuje. PLANIRANJE PREHRANE TIJEKOM DANA Idealno bi bilo isplanirati djetetovu prehranu za cijeli tjedan. Prilikom kupnje namirnica trebamo pažljivo čitati deklaracije, provjerit rok trajanja, prisutnost konzervansa ili nekih tvari koje nisu navedene na prednjoj strani. Npr. u sastavu grickalica (smokija) se često nalazi kikiriki kojeg bi tijekom prve dvije godine trebalo izbjegavati. Voćni jogurti vrlo često sadrže znatnu količinu jednostavnih šećera pa se je bolje odlučiti za obični jogurt uz koji se djetetu može servirati voće. Ako dijete u dobi od 1 do 3 godine pije kakao bolje se je odlučiti za kakako prah koji u sebi nema dodanog šećera jer na taj način sami možemo kontrolirati dodanu količinu šećera ili eventualno meda. Treba ograničiti upotrebu instant čajeva za djecu koji u svom sastavu imaju saharozu (konzumni šećer). Najbolje je dnevne aktivnosti planirati na način da tri glavna obroka dijete ima kod kuće, a međuobroke može dobiti i u šetnji, parku i slično. Prilikom planiranja tjedne prehrane možemo se poslužiti već pripremljenim jelovnicima ili ih sami izraditi s obzirom na preporuke o energetskom unosu i udjelima hranjivih tvari za odgovarajuću dob. Prilikom izrade jelovnika služimo se prehrambenim tablicama u kojima su navedeni sadržaji pojedinih nutrijenata u namirnicama. Slijedi primjer proljetnog jelovnika za dijete od 1. do 3. godine sa prehrambenim vrijednostima za sve korištene namirnice.

65 Literatura: - Ljiljana Vučemilović, Ljuba Vujić Šisler (2007) Prehrambeni standard za planiranje prehrane djece u dječjem vrtiću-jelovnici i normativi - Narodne novine 105/ Krause`s Food, Nutrition and Diet Therapy (2000) Saunders Company, Philadelphia - Prehrana djece predškolske dobi, Standardne preporuke za Europsku uniju, EUNUTNET - Irena Švenda, Eni Čečuk, Prehrana- skripta

66 NASTAVNI PREDMET: DJECA S POSEBNIM POTREBAMA Mr.sc. Sanja Skočić Mihić, profesor defektolog

67 ODREĐENJE STATUSA Djeca s posebnim potrebama su djeca s teškoćama i darovita djeca. Djeca s teškoćama su: djeca s oštećenjem vida, djeca s oštećenjem sluha, djeca s poremećajima govorno-glasovne komunikacije, djeca s promjenama u osobnosti uvjetovanim organskim čimbenicima ili psihozom, djeca s poremećajima u ponašanju, djeca s motoričkim oštećenjima, djeca sniženih intelektualnih sposobnosti, djeca s autizmom I djeca s višestrukim teškoćama, djeca sa zdravstvenim teškoćama i neurološkim oštećenjima (dijabetes, astma, bolesti srca, alergije, epilepsija i slično). 2. KARAKTERISTIKE DJECE S POSEBNIM POTREBAMA 2.1. DJECA S OŠTEĆENJIMA VIDA Djeca s oštećenim vidom imaju u velikoj mjeri sužen ili u potpunosti isključen vizualni komunikacijski kanal. U skupinu ove djece ubrajaju se slijepa, praktično slijepa i slabovidna djeca. Slijepa djeca su bez ikakve vizualne sposobnosti. Praktično slijepa djeca imaju ostatak vida do 5% ili suženo vidno polje do 20% uz oštrinu vida do 25% na boljem oku uz korekciju. Slabovidna djeca imaju ostatak vida od 10% do 40% DJECA S OŠTEĆENJIMA SLUHA Djeca s oštećenjem sluha su djeca s gluhoćom i nagluhosti, različitog stupnja oštećenja sluha, vremena nastanka, etiologije i različitog stupnja razvijenost glasovnog govora. Gubitak sluha iznad 81 decibela naziva se gluhoćom. Ta djeca ne mogu niti uz pomoć slušnog aparata percipirati glasovni govor. Nagluhost može biti: (1) lakši gubici sluha (redukcija slušne funkcije od 25 db do 35 db na boljem uhu); (2) umjereni gubitak sluha (od 36 do 60 db); (3) teži gubitak sluha (od 61 do 80 db) 2.3. DJECA S MOTORIČKIM OŠTEĆENJIMA Ovu skupinu djece s teškoćama u razvoju karakteriziraju oštećenja centralnog i perifernog živčanog sustava, oštećenja lokomotornog aparata i kronične bolesti. Cerebralna paraliza poremećaj tjelesnog funkcioniranja radi cerebralnog oštećenja. Često je popraćena teškoćama u ostalim područjima funkcioniranja DJECA SNIŽENIH INTELEKTUALNIH SPOSOBNOSTI Mentalna retardacija označava sniženo intelektualno funkcioniranje (kognitivno zaostajanje veće d 2 standardne devijacije od prosječnog IQ), teškoće u adaptivnom ponašanju i javlja se prije 18. godine života. Osim intelektualnih teškoće prisutne su teškoće na socio-emocionalnom, motoričkom, govornom, auditivnom i vizualno-prostornom području DJECA S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU Poremećaj pažnje (ADD) uključuje i teškoće u motoričkom planiranju i sukcesivnim procesima, teškoće senzoričkog moduliranja ili obrade. Poremećaji regulacije uključuju teškoće u reagiranju na osjete, u obradi osjeta i u motoričkom planiranju. Pet je oblika: osjetljiv/plašljiv, prkosan, povučen, aktivan/ nesuzdržan i nepažljiv AUTIZAM / PERVAZIVNI RAZVOJNI POREMEĆAJ Autizam karakteriziraju teškoće u komunikaciji, socijalnom funkcioniranju i repetitivne obrasce ponašanja i igre DAROVITA DJECA Darovita djeca imaju brži razvoj od ostale djece i kvalitativno drugačiji: (1) ranije sazrijevaju i napreduju brže u određenim područjima od prosječnog djeteta, (2) uče samostalno, motivirana su i kreativna i (3) imaju snažnu motivaciju za ovladavanjem i osmišljavanjem područja u kojemu pokazuju napredan razvoj. Prvi znakovi darovitosti najčešće su potreba za snom je manja, vještije koordiniraju oko-ruku i izrazitije su im manipulativne vještine. Rani znakovi darovitosti u pojedinim razvojnim područjima: (1) rano ovladavanje jezikom, točna uporaba fraza i cijelih rečenica u vrlo ranoj dobi; (2) rana uporaba bogatijeg rječnika, točna uporaba riječi, rano čitanje; (3) istančano zapažanje i zadržavanje informacija o promatranim stvarima, duža pažnja; (4) iskazivanje ranog interesa i ovladavanje vještinama u nekom području; (5) zanimanje za knjige, slova, rječnike, enciklopedije i atlase; (6) rano shvaćanje uzročno-posljedičnih odnosa 3. UZROCI RAZVOJNIH TEŠKOĆA 3.1. GENETSKI UZROCI (nasljedni/urođeni) - kromosomske aberacije, prirođene greške metabolizma, obiteljska opterećenja i sl.) 3.2. UZROCI ORGANSKE PRIRODE - prenatalni, perinatalni, postnatalni 3.3. UTJECAJ OKOLINE - sociokulturni, ambijentalni činitelji (socijalno deprivirana okolina nedovoljno stimulativna za razvoj djeteta)

68 BIOLOŠKE TEŠKOĆE (Izvor: Dijete s posebnim potrebama) 4.1. SENZORIČKI SUSTAV čine vidni, slušni, taktilni, olfaktorni i gustativni, vestibularni sustav, proprioceptivni sustav i kinestetički sustav. Ti sustavi upravljaju sposobnošću osjeta u vlastitom tijelu i prostoru. U okviru svakog od tih osjeta dijete može biti nedovoljno ili pretjerano reaktibilno SUSTAV OBRADE obrađuje i interpretira informacije dobivene iz senzoričkog sustava. Senzoričke obrada je prvi oblik obrade koji se događa u mozgu, slijedi kognitivna obrada i afektivna ili emocionalna obrada MOTORIČKI SUSTAV odnosi se na motoričke aktivnosti koje dopuštaju odgovor u vanjski svijet. Mišićni tonus je sposobnost mišića da bez napora drže tijelo. Mišićno planiranje je sposobnost osobe da planira i izvršava nizove pokreta mišićima OPĆE SUKCESIVNE TEŠKOĆE 5. IDENTIFICIRANJE I DIJAGNOSTICIRANJE RAZVOJNIH TEŠKOĆA 5.1. RANO OTKRIVANJE: otkrivanje oštećenja kod novorođenčeta ili u postnatalnom periodu omogućuje se rano poduzimanje postupaka radi umanjivanja ili spriječavanja nastanka razvojnih teškoća (što ranije obuhvaćanje rizične djece stručnim tretmanima); 5.2. PROCES IDENTIFIKACIJE - ukoliko se utvrdi neko odstupanje dijete se upućuje na potrebne preglede; - započinje postavljanjem medicinske dijagnoze o prisutnim odstupanjima u razvoju kod djeteta; - zakonski propisi zdravstva, socijalne skrbi, ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju; 5.3. DIJAGNOSTIČKI POSTUPAK obuhvaća ova ključna područja razvoja djeteta; Procjenjivanje funkcioniranja djeteta u svim razvojnim područjima - Kognitivni (spoznajni) razvoj: pažnja, percepcija, pamćenje, verbalne vještine, usvajanje pojmova putem promatranja; - Motorički razvoj: (1) gruba motorika prevrtanje, puzanje, hodanje, penjanje, skakanje; (2) fina motorika- koordinacija oko ruka, hvatanje, dodirivanje, držanje predmeta; - Govorni razvoj: svi aspekti komunikacije: verbalna (glasovi, riječi, fraze, rečenica) i neverbalna (gesta, osmjeh, ili neka akcija); - Umijeća samopomoći: hranjenje, odijevanje, kontrola sfinktera; - Igra: igranje s igračkama, uključivanje u igru s drugom djecom, igranje uloga; - Socijalna umijeća: reakcija na druge osobe, usklađivanje ponašanja; Ova područja ispituju se uz pomoć različitih zadataka koji su poredani onako kako se pojavljuju kod većine djece. Takav redoslijed omogućuje promatraču da uoči gdje je dijete uspješno, a gdje postoji odstupanje ili raskorak u razvoju rizičnog djeteta Problemi dijagnostičkih kategorija 6. OPSERVACIJA Promatranje ili opservacija je posebna tehnika usmjerena točno određenom cilju prema preciznom planu. Ponašanja se mogu opservirati različitim skalama tako da se bilježe frekvencije u opserviranom vremenu, ili se mogu snimati. Za procjenu sposobnosti postoje različiti instrumenti (ček liste, liste za procjenu) Ispitivanje djetetove sposobnosti reguliranja uobičajenih osjeta (zvuk, dodir, vizualni podražaji, pokret, miris i okus 6.2. Ispitivanje djetetova sustava obrade osjeta (auditivna obrada, kognitivna i emocionalna obrada, vizualna i prostorna obrada) 6.3. Ispitivanje djetetova motoričkog sustava (tonus mišića, finomotoričke sposobnosti, motoričko planiranje) 7. RANA INTERVENCIJA (Izvor: Pejić, I. (2009). Organizacija sustava rane intervencije) Rana intervencija se definira kroz sve oblike poticanja usmjerenoga prema djeci i savjetovanja usmjerenoga prema roditeljima koji se primjenjuju kao izravne i neposredne posljedice nekog utvrđenog razvojnog uvjeta. Usmjerena je na prevenciju teškoća odnosno na njihovo ograničavanje na najmanju moguću mjeru. (Ljubešić, 2003). Rana identifikacija: - Razvoj vokalizacije - Pojava združene pažnje (9-12 mj.) - Razumijevanje riječi (od 9-12 mj. ne razumije razliku pa pa od papa )

69 Razvoj igre: istraživačka- do 1. god kombinatorička (npr. lutku stavlja u auto) Simbolička (npr. truba služi kao mikrofon) Odstupanja se kod djeteta mogu uočiti: - vid se može uočiti već u 4. tjednu života (ne prati pokretom očiju crvene loptice iznad glave na visini od 40 cm ) - sluh se do 6. mj. života uočava (ne umiri se na poznati glas, ne okreće oči ka izvoru zvuka, a potom i glavu; ne pokazuje razumijevanje riječi) - motorička oštećenja- CP sa 6. tjedana ako nisu prisutni oslonac na šake, podizanje glave), sa 3 mj. ako dijete nema oslonac na obje podlaktice i ima zatvorenu šaku (palac u šaci) Sa 8 mj. Ne prihvaća predmete, ne premješta ih iz ruke u ruku, ne križa ruke (nezrelost CNS) - Teškoće u komunikaciji (govorno-jezično odstupanje): ako od 6-11 mj. dijete ne razumije zabranu «ne ne», ne brblja, imitira, nije prisutna onomatopeja, ne komunicira gestom od 12 do 18 mj. Dijete nema riječi sa značenjem (npr. «Vau» je za psa i sliku psa), ne slijedi jednostavne naloge praćene gestama, ne pokazuje članove obitelji ako je u dobi od 2 god. prisutno samo situacijsko razumijevanje (npr. obuci cipele, a stojimo kraj vrata) - Sumnja na poremećaj iz autističnog spektra (PAS) i prije druge godine života (ne odaziva se na osobno ime, nema pokaznu gestu pa- pa ; ne pokazuje razumijevanje/ razlikovanje riječi pa pa od papa, ne razumije niti pokazuje emocije Kako mama plače, kao što ih niti ne iskazuje) Dadilja u procesu rane intervencije: - Opažajte djetetove komunikacijske pokušaje - Prilagodite komunikacijski način (kontakt pogledom, modulirajte glas, upotrijebite geste, znakove, slike, igračke) kako biste privukli pažnju djeteta - Odgovorite na komunikaciju u primjerenom vremenu 8. DADILJA U RADU S DJECOM S POSEBNIM POTREBAMA 8.1. DJECA S OŠTEĆENJEM VIDA : - Oštećenje vida je samo jedna od mnogih osobina djeteta - Poznavanje razlika u vizualnom funkcioniranju - Očekivanje uspješnosti - Korištenje svih senzornih putova - Stjecanje neposrednog, konkretnog iskustva - Razvoj pojmova - Motorički razvoj - upoznavanje prostora - Komforna vizualna okolina (osvjetljenje, obojenost prostora, pravilna postura tijela prilikom korištenja vida) - Slijeđenje uputa stručnjaka - Uvijek djetetu s oštećenjem vida dati priliku da pokuša - Razvoj samostalnosti 8.2. DJECA S OŠTEĆENJIMA SLUHA: - Korištenje vizualnog kanala - Usmjerenost na djetetov komunikacijski pokušaj - Korištenje glasovnog govora, znakovnog jezika - Facijalna usmjerenost na dijete kod direktne komunikacije - Redukcija buke - Poticanje socio-emocionalnog razvoja 8.3. DJECA S TEŠKOĆAMA GLASOVNO GOVORNE KOMUNIKACIJE - Poticanje receptivnog i ekspresivnog jezika - Koristiti standardni jezik - Ako dijete muca strpljivo čekati da izgovori i zadržati pogled na djetetu - Ne dovršavati rečenice umjesto njega 8.4. DJECA SNIŽENIH INTELEKTUALNIH SPOSOBNOSTI - Poticanje (1) spoznajnog razvoja (usvajanje pojmova, zorni materijal) kroz poticanje preceptivnih sposobnosti; (2) govorno- jezičnog razvoja interakcija; (3) socijalnog i emocionalnog razvoja ove djece (pozitivno samoopažanje čini osjećaj pripadnosti, osjećaj uspjeha i osjećaj samostalnosti, odnosno odgovornosti u skladu s razvojem djeteta), radi prevencije emocionalnih teškoća, (4) motoričkog razvoja i (5) usvajanje kulturno higijenskih navika i vještina samopomoći - Stimuliranje onih sposobnosti i funkcija koje su od najvećeg značenja za njihov napredak kroz igru (dijete pokazuje manje inicijative i kreativnosti u igri)

70 DJECA S MOTORIČKIM TEŠKOĆAMA (CEREBRALNOM PARALIZOM) - Ublažavanje primarnog oštećenja i sprečavanje nastajanja sekundarnih teškoća u razvoju djece s tjelesnom invalidnosti - Upoznati funkcioniranje i primjenu proteza, aparata, pomagala za obavljanje aktivnosti dnevnog života (hranjenje, odijevanje i slično) koje dijete koristi u svakodnevnom životu da bi mogao kontrolirati i upućivati dijete na pravilnu primjenu ovih pomagala. - Razvoj samostalnosti u dnevnim i drugim aktivnostima: oblačenje, svlačenje, umivanje, češljanje, hranjenje, korištenje ortopedskih pomagala, savladavanje arhitektonskih barijera, igri i drugo. - Poticati psihomotorni (percepciju, stabilnost hoda, ravnotežu i koordinaciju gornjih i donjih ekstremiteta), spoznajni, govorni i emocionalni razvoj kroz igru - S radu s kronično bolesnom djecom osigurati dodatnu njegu, pravilnu prehranu i primjenu medikamenata, ako je to propisao liječnik DJECA S AUTIZMOM 1. RANO UČENJE - najefikasnije i najbrže. 2. Spremnost za rad: uspostaviti kontakt očima, dozivanjem, gestom 3. Razvoj vještina: (1) imitacije (orofacijalna, zvukova, predmetima, grube motorike), (2) Predakademske vještine, (3) Receptivni jezik (razumijevanje i slijeđenje naloga) i (4) Ekspresivni jezik (korištenje gesti, 10 riječi za omiljene predmete/ aktivnosti) 4. PECS (Picture Excange Communication System)- Sustav komunikacije razmjenom slika 8.7. DJECA S POREMEĆAJIMA REGULACIJE - Dosljedno pokazati kako se adekvatno ponašati u različitim prilikama (dogovoriti pravila ponašanja) - Dati priliku djetetu da se kompetentno ponaša (pohvaliti ga) - Naučiti dijete da se adekvatno postavi 8.8. DAROVITA DJECA - Reagirati na potrebe darovitog djeteta, a ne na ponašanja; pružati poticajne aktivnosti - koristite predvidivu nagradu, ohrabrite dijete da izrazi svoje osjećaje i izražavajte svoje osjećaje, napravite raspored aktivnosti, jasnoća u očekivanjima, 9. FLOOR TIME U RADU S DJECOM S POSEBNIM POTREBAMA Pristup u radu s djecom s posebnim potrebama -koristi interakcije koje djeci pomažu u stupnjevitom razvoju prema kreativnom i apstraktnom mišljenju. Floor Time pristup se temelji na sljedećim postavkama: * Odnosi i emocije su srž učenja * Svako je dijete drugačije i zato ga treba drugačije tretirati i poticati * Svako je dijete sposobno za rast i napredak * Roditelji i odgajatelji trebaju igrati aktivnu i vitalnu ulogu u procesu djetetova razvoja * Roditelji, cijela obitelj, odgajatelji, terapeuti i edukatori trebaju biti uključeni u sveobuhvatni terapijski program. 10. ULOGA DADILJE U POTICANJU GOVORNOG RAZVO- JA DJETETA S POSEBNIM POTREBAMA Usvajanje i razvoj komunikacije odraz je cjelokupnog razvoja djeteta, (pred)govornog, socijalnog i spoznajnog razvoja svakog djeteta. Osnovni uvjet za razvoj verbalne komunikacije jest postojanje predverbalne komunikacije (socioemocionalnih veza djeteta s dadiljom-govorna komunikacija izrasta na temeljima socioemocionalne vezanosti, prilagođenosti ponašanja dadilje prema djetetu, zajedničkih aktivnosti između dadilje i djeteta, djetetu poznatih situacija u kojima se zbiva komunikacija, tzv. sintaksa svakodnevnog događanja iz djetetove neposredne okoline). Uspješnost uspostavljanja i razvoja govorne komunikacije dadilje ovisi o uspješnosti uspostavljanja socioemocionalne veze i neverbalne komunikacije s djetetom. U tom zadatku od pomoći je slika koja predstavlja reprezentaciju objekta odnosno realnosti. Slika je vizualni medij prisutan u svakodnevnom životu, raznim ilustracijama, knjigama, slikovnicama, televiziji. Elementi su: prepoznavanje objekta na slici kroz pokazivanje, imenovanje i nastajanjem dijaloga. Karakteristike govora dadilje upućenog djetetu s posebnim potrebama: (1) uporno nastojanje dadilje da dijete razumije poruku i da odgovori na nju, (2) prilagodba govora konkretnom djetetu obzirom na njegove potrebe, i obzirom na njegov stupanj razvoja, posebno govornog, (3) budi interes djeteta za određenu aktivnost i (4) konstantna neverbalna i verbalna povratna informacija dadilje (mo-

71 tivirati dijete na odgovor, točno dekodirati, bez prisile i inzistiranja na ponavljanu, treba proširivati dječje verbalne odgovore, odgovarati na djetetove verbalne i neverbalne zahtjeve, poticati djetetovo verbalno izražavanje, uspostavljati čestu verbalnu komunikaciju u obliku igre (ne prisila). Dijete će pokušati izricati one riječi koje najinformativnije, a na osnovu interpretacije odraslih će ih početi upotrebljavati. 11. OBITELJ DJETETA S POSEBNIM POTREBAMA REAKCIJE RODITELJA (faza šoka i odbijanja; faza krivnje i ljutnje; faza dubinske žalosti: faza neodlučnosti; stilovi borbe sa stresom i obrasci reagiranja supružnika; uzajamno povlačenje supružnika; podrška) BRAĆA I SESTRE DJETETA S POSEBNIM POTREBAMA Izvori literature: 1. Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe, NN, 63/ Greenspan, S (2003). Dijete s posebnim potrebama: Poticanje intelektualnog i emocionalnog razvoja. Lekelnik: Ostvarenje. 3. Levandovski, D. (ur.) (1985). Rano otkrivanje i praćenje djece s teškoćama u razvoju predškolskog uzrasta. Zagreb: Savez društva defektologa Hrvatske. 4. Levandovski, D. (ur.) (1985). Djeca s teškoćama u razvoju u programima društvene brige o djeci predškolskog uzrasta. Zagreb: Savez društva defektologa Hrvatske. 5. Miljak, A. (1984). Uloga komunikacije u razvoju govora djece predškolske dobi. Zagreb: Školske novine. 6. Pejić, I. (2009). Organizacija sustava skrbi za djecu s poremećajem iz autističnog spektra predškolske dobi u Primorsko-goranskoj županiji i Gradu Rijeci. Specijalistički rad. Zagreb: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet. 7. Pinoza Kukurin, Z. (1985). Karakteristike djece s teškoćama u razvoju i kriteriji za njihovo uključivanje u redovnu predškolsku organizaciju. U Levandovski, D. (ur.): Djeca s teškoćama u razvoju u programima društvene brige o djeci predškolskog uzrasta. Zagreb: Savez društva defektologa Hrvatske. Preporučena literatura: 8. Stacey, P. (2005): Dječak koji je volio prozore: Otvaranje srca i uma djeteta s teškoćama u razvoju. Lekelnik : Ostvarenje

72 NASTAVNI PREDMET: ZAŠTITA NA RADU Dinko Jurjević, mag. spec. sigurnosti na radu

73 OPĆE ODREDBE ZAŠTITE NA RADU Svrha zaštite na radu je sprečavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, drugih bolesti u svezi s radom te zaštita radnog okoliša. Osobita zaštita propisuje se za mladež, žene, invalide i profesionalno oboljele osobe te starije radnike. Prava, obveze i odgovornosti u svezi zaštite na radu uređuju se propisima radnog zakonodavstva, mirovinsko invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zašite, tehničkim i drugim propisima. ELEKTRIČNA STRUJA Sl. 3. Indirektni napon dodira nastaje kada metalno kućište (npr. štednjak, server, električni stroj) koje inače nije pod naponom, uslijed proboja izolacije i sl. dođe pod napon (napon greške). Što je manji otpor prolasku električne struje kroz tijelo čovjeka i veći napon na kućištu, kroz čovjeka prolazi jača struja prema poznatom izrazu I= U/R. Važno je i vrijeme trajanje udara. Moguć je smrtni udar za napon veći od 50 V, izmjenične struje, a u ekstremnoj vlažnosti i dodira s metalom po većoj površini tijela i kod manjeg napona od 50 V. Ljudski faktor 90% svih nezgoda Npr.: organizacija rada, nesposobnost za neki posao, slab vid, sluh, osobni problemi loš odnos prema poslu, neiskustvo, neznanje, umor, starost, alkohol, droga, bolest međuljudski odnosi, osvjetljenje, buka, mikroklima organizacija rada, dan u tjednu Sl.1. Najizraženiji unutarnji izvori nezgoda na radu. Tehnički faktor 10% svih nezgoda NEZGODA Sl. 4. Zagrijana tijela, kipuća voda, grijalice mogu izazvati teške opekotine. Tijela čija je temperatura na površini viša od 90º C moraju biti zaš-tićena od slučajnog dodira. Poslodavac je dužan privremeno udaljiti s mjesta rada radnika pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti. Pušenje je dozvoljeno isključivi na mjestima gdje je ovlaštena osoba postavila znak ili natpis da je pušenje dozvoljeno. PROCJENA RIZIKA ZA DADILJE IZLOŽENOST OPASNOSTIMA: Mehaničke opasnosti x Padovi i rušenja x Električna struja x Kemijske radne tvari Biološke opasnosti xx Požar i eksplozije Vruće i hladne tvari x Buka Prašina Zračenja Hladnoća, Vrućina Rasvjeta x Mikroklima Fizički napor xx Neprirodan položaj tijela x Psihički napor xx STROJEVI I UREĐAJI Sl. 5. Psristup radnika u opasno područje stroja mora po mogućnosti one-mogućiti zaštitnim napravama. Primjer: Visina ulaza a odnosno visina b je tolika da čovjek rukom ne može doseći u opasno područje. RUČNI TRANSPORT TERETA Sl. 6. Teret je potrebno podizati iz čučnja s razmaknuti koljenima kako bi kralježnica bila manje opterećena. Sl.2. Rizik = vjerojatnoća ozljede x težina ozljede.

74 RADNE PROSTORIJE OSOBNA ZAŠTITNA SREDSTVA Sl. 7. Radna prostorija mora biti prostrana, dobro osvijetljena, grijana i ventilirana. Po osobi je potrebno osigurati površinu od barem 2 m2 poda i 10 m3 zračnog prostora. Sl. 10. Zaštita organa za disanje od prašine i rukavice za kemikalije i biološke štetnosti. ZNAKOVI SIGURNOSTI RAD ZA RAČUNALOM Sl. 11. Znakovi sigurnosti Sl.8. Radno mjesto mora biti anatomsko, stolica s podešavanjem i barem 50 cm razmaka do monitora OPASNE RADNE TVARI PLIN Sl. 12. Piktogrami opasnih radnih tvari Sl. 9. Plavičasti plamen bez žutih vrhova i bez dima znak je da je usklađen omjer plina i zraka potreban za normalno i potpuno sagorijevanje plina. Plamen na pomoćnom plameniku mora biti dug između 35 i 40 mm. Treba izbjegavati suviše mali plamen, jer bi se on mogao ugasiti. Duljina svih plamičaka na plamenici- ma mora biti izjednačena te moraju gorjeti svjetlo plavim plamenom. ZAŠTITA OD POŽARA Tri uvjeta nastanka požara: - goriva tvar - kisik - toplina Gašenje se zasniva na uklanjanju barem jednog od navedena tri uvjeta. Plinska boca mora biti spojena prema uputama. Osigurana od prevrtanja. Crijevo mora biti cijelo, zamijenjeno po dotrajalosti. NAČINI GAŠENJA 1. Hlađenjem - goriva tvar se ohlađuje na temperaturu nižu od temperature paljenja. 2. Ugušivanjem se prekida dodir gorive tvari s kisikom iz zraka. 3. Uklanjanjem gorive tvari iz područja ugroženog požarom. 4. Antikatalitičkim djelovanjem sredstva za gašenje prekida se spajanje gorive tvari s kisikom. OBVEZE PRI GAŠENJU POŽARA Svaka osoba koja primijeti neposrednu opasnost od nastanka požara ili primijeti požar, dužna je ukloniti opasnost, odnosno ugasiti požar ako to može učiniti bez opasnosti za sebe ili drugu osobu. Ako ta osoba to ne može učiniti sama, dužna je obavijestiti najbližu vatrogasnu postrojbu.

75 UGLJIČNI MONOKSID (CO) je otrovan plin bez boje okusa i mirisa što ga čini još opasnijim. Već koncentracija od 0,2 volumnih % CO u udahnutom zraku nakon kratkog vremena uzrokuje smrt. Sl. 13. Postupak aktiviranja aparata za početno gašenje požara: 1.donjeti aparat na prihvatljivu udaljenost od požara, uhvatiti mlaznicu, 2. izvući osigurač, 3. usmjeriti mlaznicu prema požaru, 4. pritisnuti ručicu na aparatu i ručicu na mlaznici na crijevu (ukoliko je izvedena). PRVA POMOĆ Postupke prve pomoći izvode osposobljeni radnici po pravilima medicinske struke. Nakon obavljenih propisanih postupaka prve pomoći, povrijeđenom ili oboljelom mora se osigurati liječnička pomoć. Radnika je obvezatno prevesti u zdravstvenu ustanovu: za ranu na glavi, u sjedećem ili ležećem položaju; za ranu na vratu, u sjedećem položaju uz pridržavanje glave; za ranu prsnog koša, u polusjedećem položaju; za ranu trbuha, u ležećem položaju s povišenim uzglavljem i polusavijenim nogama u koljenu; za prijelom vilice, ako je povrijeđeni u nesvjestici, u stabilnom ležećem bočnom položaju; za prijelom vratnog pršljena ili oštećenja kralježnice, u ležećem položaju na tvrdoj ravnoj podlozi uz učvršćenje čitavog tijela; za oštećene kosti prsnog koša, u polusjedećem položaju; za prijelom kostiju ruku, u sjedećem ili ležećem položaju uz imobilizaciju; za prijelom zdjelice u ležećem položaju uz imobilizaciju; za prijelom kostiju nogu, te povrede zgloba koljena i skočnog zgloba u ležećem položaju uz imobilizaciju i u svim ostalim slučajevima kada je to potrebno. NAGLI PRESTANAK DISANJA Za nagli prestanak disanja prva pomoć obuhvaća: polaganje oboljelog na ravnu podlogu u ležeći položaj na leđa, s glavom zabačenom unatrag; raskopčavanje odjeće; odstranjivanje krvi i drugih sadržaja koji se nalaze u dišnim putovima; davanje umjetnog disanja primjenom jedne od direktnih metoda usta na usta, usta na nos, ili ručne metode Holger-Nielson, osim ako je zabranjena određena metoda umjetnog disanja ovisno o ranama i oštećenjima kostiju.