PRIRODNO-GEOGRAFSKE ZNAČAJKE SREDOZEMLJA Geomorfološke značajke. Doc.dr. S. Lozić Odjel za geografiju Sveučilište u Zadru

Transcription

1 PRIRODNO-GEOGRAFSKE ZNAČAJKE SREDOZEMLJA Geomorfološke značajke Doc.dr. S. Lozić Odjel za geografiju Sveučilište u Zadru

2 Geomorfološke značajke Sredozemlja okruženo je pretežno mladim boranim gorjima velike paleogeografske promjene pleistocen današnje morfostrukture najuže su povezane s vrlo intenzivnim pliocenskim i pleistocenskim tektonskim izdizanjima i spuštanjima (većih i manjih dimenzija) važnost za oblikovanje današnjeg reljefa izdizanje velikih blokova krajem pliocena u vezi sa sustavom rasjeda koji su odredili osnovnu raspodjelu kopna i strukturu makroreljefa

3 smatra se da je recentni reljef Sredozemlja više posljedica pliocenskopleistocenske tektonike (neotektonika) nego alpskog boranja utjecaj tektonike na oblikovanje većih ili manjih depresija (riječnih bazena) Oblique view of the Megara basin created with 3 vertical exaggeration using Geocover 2000 Landsat TM data courtesy of NASA World Wind.

4 utjecaj tektonike - naglo i strmo izdizanje nekih planinskih lanaca neposredno uz obalu npr. Betijski Kordiljeri, istočni Pireneji, Primorske Alpe, Dinaridi, Taurus, Rif, itd. utjecaj tektonike na reljef podmorja Sredozemlja npr. tektonski rov u Tirenskom moru spustio se u pliocenu oko 500 m a u pleistocenu 400 m Padska nizina (nekadašnji zaljev Jadranskog mora) spuštanje u pliocenu

5 a) GLAVNE RELJEFNE MORFOSTRUKTURE EUROPSKOG DIJELA SREDOZEMLJA: 1. Alpidi, 2. Iberska masa i 3. akumulacijski bazeni 1. Alpidi sustavi boranih, ulančanih, relativno mladih planinskih lanaca na zapadu počinju Pirenejima, prekidaju se u Lionskom zaljevu, nastavljaju se u Alpama, Dinaridima, gorju Pindos (Grčka), preko Krete na Taurus (južna Turska) u blizini obale zapadno od Genove tektonski čvor od kojeg se prema sjeveru nastavljaju Alpe (koje se dalje povijaju prema istoku) a prema JI nastavljaju se Apenini preko Sicilije povezuju se s Atlasom alpidima pripadaju i Betijski Kordiljeri koji se prema istoku nastavljaju na Balearskim otocima; na jugu prelaze u Er Rif i Atlas

6 glavne karakteristike Alpida: vrlo dinamičan reljef posljedica djelovanja jake erozije (fluvijalna, nivalna, krška, glacijalna) Alpidi su borani u nekoliko orogenih faza: najvažnije - od krede do miocena i u plio-pleistocenu na područjima gdje je izdizanje dovršeno krajem oligocena, nastupilo je razdoblje pineplenizacije (zaravnavanja) npr. istočni Pireneji, Ibersko gorje sjeverni dijelovi sredozemnog prostora ističu se velikim visinama Mt. Blanc 4807 m, Pico Aneto (Pireneji) 3404 m, Sierra Nevada 3481 m, Etna 3270 m itd. kontrast dubokim morskim jarcima najdublji je jarak u Jonskom moru: m

7 Pireneji Pico Aneto, najviši dio Pireneja 3404 m

8 Alpe: vrlo dinamičan reljef, geološki mlad nastao tektonskim pokretima, erozijskim i akumulacijskim procesima (rad pleistocenskih ledenjaka, vrlo aktivna riječna erozija i akumulacija, derazijski procesi, korozija) Jungfrau, Alpe Alpe Ledenjak Aletsch u Švicarskim Alpama

9 Provansalske Alpe - izrazit smjer S - J krški reljef u izmjeni sa reljefom na starijim kristalinskim stijenama, vrlo razvedena obala Calanque de Sugiton, Marseille Moustiers-Sainte- Marie u gornjoj Provansi

10 2. Iberska masa = visoravan većeg dijela Mesete stari hercinski (paleozojski) blok između Kantabrijskog gorja i Sierre Morene prevladava pružanje planina od JZ prema SI Meseta se na sjeveru Portugala strmo ruši prema nizini atlantske obale dugotrajna izloženost vanjskim silama postanak policikličkog reljefa: nekoliko zaravni različite starosti najviše tragova ostalo je od najmlađe, pliocenske povezano s alpskom orogenezom došlo je do izdizanja Mesete kao cjeline - neotektonika

11 između južnog ruba Mesete tj.sierra Morene i Andaluzijskog gorja nalazi se velika Andaluzijska tektonska depresija uz rijeku Guadalquivir na sjeveroistočnom rubu Mesete pruža se Ibersko gorje, građeno od krednih i jurskih naslaga, a između Iberskog gorja i Pirineja nalazi se depresija rijeke Ebro (Aragonska dolina). Sistema Central dijeli Mesetu na 2 dijela u okviru Sistema Central, izdižu se planinski masivi Sierra de Gredos i Sierra de Guadarrama, koji su nastali rasjednim pokretima u tercijaru. obala je uglavnom strma i nerazvedena - dobro je razvedena samo obala Galicije i sjeverozapadne Španjolske sa mnoštvom zaljeva rijaskog tipa Zaljev rijaskog tipa - Ferrol, Galicija

12 3. Akumulacijski bazeni smješteni između mladih nabranih gorja vrlo jaka mlada (kvartar) riječna akumulacija npr. Padsko-venetska ravnica, zavala Ebra, Arna, Guadalquivira, dolina Rhone, Neretve itd. nastanak kao posljedica: a) velikih visinskih razlika između izvora i ušća na relativno malim horizontalnim udaljenostima, b) obilnih i intenzivnih padalina, c) torencijalnog režima mnogih manjih tekućica, d) snižavanja morske razine u svakom glacijalu, e) destruktivnog utjecaja leda i snijega, f) periodičnog zamrzavanja i odmrzavanja, g) uništavanja šuma

13 Apeninski poluotok i Padska nizina - pliocen, pleistocen i holocen - optimalni uvjeti za eroziju i taloženje golemih količina šljunka, pijeska i gline pliocen - kombinirana riječna sedimentacija (šljunka, pijeska i gline donesenih tekućicama s Alpa i Apeninskog poluotoka) i marinska sedimentacija (vapnenac) lapor industrija cementa) najaktivnija akumulacija - na ušćima rijeka Padsko-venetska nizina - najveća po opsegu mase akumuliranog materijala

14 delta Poa - mala razlika između plime i oseke u sjevernom Jadranu, slaba morska struja optimalni uvjeti za nastanak velike delte delta se postupno pomiče prema istoku - nije linearan niti kontinuiran proces (delta se nekoliko stoljeća širi u jednom dijelu, zatim nekoliko stoljeća u drugom) "skakanje" akumulacijskih područja - obično posljedica izuzetno velikih poplava (promjene smjera otjecanja rijeke i rukavaca) delta Poa u stalnom je rastu unatoč glacioeustatičkom izdizanju morske razine akumulacija je toliko jaka da poništava taj efekt

15 u fazama niže razine Jadranskog mora u glacijalima, Po i druge rijeke (s Alpa i Apenina) tekle su daleko prema središnjem dijelu jadranske zavale - sedimenti najvećeg dijela sjevernog Jadrana sastoje se od riječnog materijala kopno se postupno proširuje na račun mora na čitavom potezu od Riminija do Monfalconea (nanosi rijeka: Po, Tagliamento, Piave, Brenta, Adige, Soča) uvjeti sedimentacije omogućili su razvoj posebnog tipa obale lagunska obala (lida, lagune) Lido di Venezia

16 rijeka Ebro - delta rijeke Ebro je jedno od najvećih močvarnih područja u zapadnom Sredozemlju delta se tijekom povijesti veoma brzo širila što se može vidjeti po mjestu Amposta U 4. st. Amposta je bio luka, dok se danas nalazi duboko u kopnu. posljedica sedimentacije riječnih nanosa porječje Ebra delta Ebra

17 dolina Rhone - između Centralnog masiva i Alpa; prema nastanku: tektonski jarak + zatrpavanje doline riječnim materijalom s Alpa i Centralnog Masiva zapadno od delte proširuje se u prostranu nizinu Languedoc; istočno - Provansa

18 u blizini Arlesa dijeli se na dva rukavca (Velika i Mala Rhona) ; tu započinje delta Rhone ("Camargue"); površina oko 930 km² močvarna nizina - jezera, lagune, pješčani sprudovi (lido) bioraznolikost, više od 400 vrsta ptica, konji

19 pokrajina Languedoc - poznata po vinogradima (još od rimskog doba) - od francuskošpanjolske granice do Provanse najveće vinogradarsko području uz sredozemnu obalu, u dužini od gotovo 300 km. sastav tla u Languedocu: kreda, vapnenac, šljunak i pijesak u unutrašnjosti; aluvijalna tla u blizini obale. nastanak obale: fluvijalna akumulacija + abrazija niskih obala lida i lagune nastale kao posljedica odnošenja aluvijalnog materijala Rhone morskim strujama najbolji vinogradi: na nešto višim riječnim terasama

20 Vineyard near Forques, with Pyrenees in the distance

21 Donji tok i delta Neretve Zaštićena područja: 1 Ušće Neretve - posebni ornitološki i ihtiološki rezervat; 2 Modro oko i jezero Desne, zaštićeni krajolik; 3 Orepak - posebni ornitološki rezervat; 4 Podgrede - posebni ornitološki rezervat; 5 Posebni ornitološki rezervat Prud

22 Delta Neretve

23 b) GLAVNE RELJEFNE MORFOSTRUKTURE AZIJSKOG DIJELA SREDOZEMLJA: 1. mlađa nabrana planinska zona Alpida s visoravni na sjeveru, 2. bliskoistočna zona na jugu 1. Mlađa nabrana planinska zona Alpida s visoravni na području Turske; nastavak europskog alpskog nabiranja; pruža se u dva paralelna lanca: na sjeveru je Pontsko gorje (do 3000 m visine) a južnim dijelom pruža se isprekidano gorje Taurus između sjevernih i južnih gorskih lanaca nalazi se visoravan Anatolija - zaravan blago nagnuta prema JZ (egejskom primorju)

24 2. Bliskoistočna zona - viši zapadni dio ove zone na kontaktu arapske i afričke ploče - u tercijaru je zahvaćen rasjednim pokretima (neotektonika) izdizanje/spuštanje pojedinih dijelova; niži istočni pustinjski dio - dio stare mase arapske ploče spuštanje duž sirijsko-palestinskog tektonskog rova kojim teče rijeka Jordan i u kojem se nalazi depresija Mrtvog mora izdignuto je područje Libanonskog gorja (do 3000 m visine); pravac pružanja : S J izuzetno veliko klimatsko značenje jer zaustavlja zračne mase sa zapada kondenzacija i padaline

25 Libanon - prijelaz od obalnog preko prigorskog i planinskog do kotlinskog reljefa usko priobalje, planina Libanon, zavala El Beqaa i Antilibanon reljefni, klimatski i hidrogeografski uvjeti najpovoljnije područje za život u sredozemnom dijelu Bliskog istoka Libanonsko gorje - izrazito diseciran reljef - fluvijalna erozija, derazija, krški proces

26 obala bliskoistočnog dijela Sredozemlja vrlo je uska, s gorjem Libanon u neposrednom zaleđu obala (ili sahil, u Libanonu), najšira je na sjeveru, blizu Tripolija (oko 6,5 km) nekoliko km južnije (kod mjesta Juniyah) 1,5 km široka obalna nizina prelazi u prigorje i strmu padinu libanonskog gorja u najvećem dijelu, obala je stjenovita i strma, jednolična, bez većih zaljeva na područjima gdje je prekrivena fluvijalnim i padinskim sedimentima, obalna nizina je pogodna za uzgoj poljoprivrednih kultura (voće, povrće itd.)

27 Beqaa (Beka) je plodna dolina u Libanonu, smještena oko 30 km od Bejruta prema istoku nalazi se između gorja Libanon na zapadu i Anti-Libanona na istoku predstavlja SI dio velikog tektonskog rova koji se pruža od Sirije, preko Crvenog mora do Afrike i dalje u Indijski ocean dužina doline iznosi oko 120 km; prosječna širina: oko 16 km; prosječna visina je oko 762 m

28 c) GLAVNE RELJEFNE MORFOSTRUKTURE AFRIČKOG DIJELA SREDOZEMLJA: 1. viši planinski zapad i 2. niži istočni pustinjski dio Viši planinski zapad: poprečni profil - 3 zone: a) uska stepenasta obalna zona koja se na zapadu u atlantskom primorju širi u nizinu, b) planinski lanci i visoravni (do 2000 km dužine) i c) pustinjska zona na jugu između visokih planinskih lanaca izdignutih tercijarnim boranjem nalaze se visoravni starije kristalinske (Pz i Mz) građe

29 a) Uska stepenasta obalna zona na zapadu, u atlantskom primorju, širi se u valovitu nizinu uz Sredozemno more, obalni pojas nešto je širi samo uz ušća rijeka riječni nanosi prostrane plodne nizine 1. Obalno područje Orana i Rifa - uz primorske planinske grebene Rifa i Tell Atlasa do doline rijeke Šelif; razdrobljenost grebena, nizina rijeke Muluje - naseljenost u zapadnom dijelu Tella stijene su djelomično vulkanskog porijekla 2. Obalno područje Alžira - obalna nizina u koju se strmo ruše padine Tell Atlasa; dolina Šelif - irigacijski sustavi, bogato poljoprivredno područje; slično: obalni pojas u okolici Alžira

30 3. Kabilija - obalni planinski prostor istočno od Alžira, oko 300 km dužine; od zapadnog obalnog dijela Alžira razlikuje se po većim visinama i većoj količini padalina; fliš riječni tokovi koji se ulijevaju u Sredozemno more imaju vode tijekom cijele godine Velika Kabilija - polukružno područje ograničeno duboko usječenim dolinama; I - Z: tri glavna grebena; obradive površine - na padinama grebena, fliš Mala Kabilija - istočnije, prema Tunisu

31 agrarno najvrijednija područja: depresije, doline i nizine - uglavnom ispunjene marinskim i u manjoj mjeri kontinentalnim neogenim sedimentima + mlađe kvartarne naplavine među neogenim depresijama najveća i najvažnija je Constantine u Kabiliji (duž km)

32 b) Planinski lanci uz obalu i u unutrašnjosti; visoravni gorja Atlas i Rif - po postanku i geološkim osobinama povezani s Alpidima sjevernog Sredozemlja (tercijarno boranje, neotektonika, jaka erozija) Atlas se sastoji od nekoliko spojenih gorsko-planinskih lanaca u sjevernoj Africi. proteže se uz obalu Atlantskog oceana i Sredozemnog mora u državama Maroku, Alžiru i Tunisu.

33 dva planinska niza (uz obalu i u unutrašnjosti) koja se pružaju u pravcu JZ - SI tektonska predisponiranost Anti-Atlas, Visoki Atlas i Saharski Atlas na jugu; Rif, Srednji Atlas i Tell Atlas na sjeveru odvojena su zonom visokih ravnjaka (visoravni) starije građe na istoku, uz granicu s Tunisom, oba lanca spajaju se u planini Aures. dva glavna planinska niza uz obalu: Tell Atlas i Rif

34 Tell Atlas - obuhvaća veći dio obalnog planinskog niza, istočno od ušća rijeke Muluje, najviši vrh Djurdjura 2308 m stara kristalinska osnova izbija na površinu uz sjeverni rub gdje se Tell strmo ruši prema moru; najveći dio Tella izgrađen je od jurskih (viši dio) i tercijarnih vapnenaca i lapora (niži rubni dio); djelomično eocenski fliš zapadno od Muluje obalni se planinski niz nastavlja planinskim nizom Rif Rif - pruža se do Gibraltara; građen je slično kao i Tell niži dijelovi Rifa i Tella - tercijarni fliš područje mediteranskih kultura uz naplavine oko glavnih tokova, to su najvažnija agrarna područja

35 Unutrašnji planinski niz - najviši u zapadnom dijelu (Visoki Atlas) Visoki Atlas - najviši vrh Toubkal 4167 m sastav: stare nepropusne stijene (graniti, Pz škriljavci), Mz vapnenci (krš) najveći dio planine čine prostrani ravnjaci; na manjim visinama: pašnjaci Visoki Atlas - važna hidrografska i klimatska granica između atlantskog i saharskog dijela Maroka JZ od Visokog Atlasa - trokutasta depresija oko rijeke Sous - neogeni i kvartarni sedimenti Toubkal (Toubkal National Park), 4167 m

36 južno od depresije rijeke Sous nalazi se Anti Atlas - formiran još u paleozoiku kao posljedica kolizije kontinentalnih ploča prakontinenata neotektonsko izdizanje u tercijaru (posljedica kolizije afričke i iberske ploče) + erozijski procesi = današnji izgled reljefa građen od kristalinskih i vulkanskih stijena - vrh Djbel Siroua, vulkanskog porijekla (3304 m) Dj.Siroua, Anti-Atlas

37 Srednji Atlas - sjeverno od Visokog Atlasa visine preko 3000 m; sastav: uglavnom mezozojski vapnenci od Visokog Atlasa odvaja ga dolina gornjeg toka rijeke Muluje predgorje je sastavljeno od granita i Pz škriljavaca koje u nižim dijelovima prekrivaju mlađe mezozojske i tercijarne stijene prema atlantskoj obali predgorje prelazi u obalnu nizinu sastavljenu od tercijarnih stijena i kvartarnih riječnih naplavina između Srednjeg Atlasa i Rifa nalazi se prijevoj koji spaja dolinu Muluje i rijeke Sebu, tj. mediteranski i atlantski dio Maroka pravac prodora starijih i novijih kulturnih utjecaja s istoka veliko značenje u životu Maroka (Fez) Saharski Atlas - istočni nastavak Visokog Atlasa; jurski i kredni vapnenci; tektonski uvjetovano pružanje prema SI

38 Visoravni između visokih planinskih lanaca izdignutih tercijarnim boranjem nalaze se visoravni starije građe od Maroka do gorja Aures (Z - I) i od Tella do Saharskog Atlasa (S - J) na visoravnima - ravnjak šotova - slana jezera i močvare bez površinskog otjecanja veliki prostor u obliku zavale, stijene različite starosti (Pz, Mz, tercijar, kvartar) kotline - ispunjene mlađim (neogenim i kvartarnim) kontinentalnim naslagama mlađe naslage - nastale erozijom padinskog materijala s rubnih uzvišenja zona visoravni prema istoku postaje sve uža i niža; Z - visine oko 1400 m, I - oko 400 m (kotlina Hodna); reljefna zatvorenost ljetna suša; zimi stvaranje privremenih jezera; visoka razina vode temeljnice; salinizacija

39 šot Chergui - zatvoreni bazen na području visoravni sjeverozapadnog Alžira. podzemna voda koja se nalazi blizu površine sadrži veliku količinu soli prisutnost nekoliko izvora slatke vode ukazuje na arteške uvjete u dubini (voda koja se u podzemlju nalazi pod tlakom, sama izbija na površinu), što je potvrđeno bušotinama u propusnom vapnencu i pješčenjaku koji se nalaze u podlozi bazena. znatne količine slatke vode, koja stiže do površine izgubljene su zbog zaslanjivanja i evaporacije rezerve vode nalaze se na dubini od m

40 2. Niži istočni pustinjski dio - tipične pustinjske osobine, osim doline i delte Nila saharska ploča stepenasto se spušta prema Sredozemnom moru - katarakti na Nilu monotoniju pustinjskog zaravnjenog reljefa mjestimično prekidaju uzvišenja ili kotline s oazama velika pustinjska površina Sahare - razlog nekadašnje bolje povezanosti sjeverne Afrike s Europom nego s ostalim dijelovima Afrike u novije vrijeme ovo područje postalo je vrlo značajno - golema ležišta nafte

41 Delta Nila - dužina oko 160 km; površina oko m²; kod Kaira se Nil dijeli na 2 rukavca početak delte delta = aluvijalna nizina ispresijecana kanalima; na sredozemnoj obali završava pojasom obalnih sprudova i plitkih laguna izgradnjom Asuanske brane zaustavljen je dotok naplavina delta se ne povećava, smanjivanje kvalitete tla

42 zona Sueskog kanala - prijelazna zona delte Nila i ravnjaka SZ dijela Sinajskog poluotoka na toj kontaktnoj zoni nalazi se niz laguna i jezera Sinajski poluotok - između Sueskog i Akabskog zaljeva; na SI preladavaju ravnjaci koji se nastavljaju u Izraelu JZ dio - više planinski, osobito uz obalu Sueskog zaljeva Image from Gemini 11 spacecraft, featuring part of Egypt and the Sinai Peninsula in the foreground and the Levant in the background

43 Krš na Sredozemlju najbogatiji kršem su planinski lanci nastali alpskim boranjem: - Pireneji - Betijski kordiljeri - Alpski prostor: sjeverne i južne Alpe (disecirani orogenski krš) - Apeninsko gorje i krš Apulijske platforme - Dinarski krš (od Slovenije do Albanije) - Helenidi (Grčka) - Mala Azija - Taurus - Libanonsko gorje - dijelovi Atlasa i Rifa prevlast vapnenaca i dolomita - odnosi su svuda slični s izuzetkom Helenida koji nemaju dolomite; strukture se pružaju prema moru pa prevladava uzdužno odvodnjavanje

44

45 epiorogenskog krša ima u Italiji, Grčkoj i na Iberskom poluotoku (Iberska Meseta) u Portugalu postoje krška polja u epiorogenskim karbonatima. Vale de Alvados, Španjolska

46 Shema krškog sustava na Sredozemlju

47

48 Krški krajolici - Minerve, Herault, Languedoc, France

49 a b Bedding planes and joints in Mediterranean limestones. (a) Glacially-planed limestone pavement in Eocene limestones on Mount Tymphi in north-west Greece showing welldeveloped clints and grikes. (b) Tectonically deformed and faulted limestones with well-developed beds and joints exposed in a glaciated valley side in the mountains of Montenegro in the Durmitor National Park

50 Mala Azija - primjer akumuliranog orogenskog krša

51 Bliski istok prekambrijska osnova arapskog poluotoka stalno se polagano spuštala - na njoj su se taložile debele naslage karbonata u izmjeni s klastitima (od jure do paleogena) u Libanonu teren je bio izložen epiplatformskom boranju uz rasjednu rovovsku strukturu odraz u reljefu Al Mashriq, Lebanon

52 Karstic rock formations and Lebanon cedars in the Dunnieh Mountains, Lebanon

53 Karst landscape: an Italian Karst lake (Lago di Doberdò). This very infrequent geological phenomenon is related to deep depressions, reaching the level of underground water. The level of karst lakes is highly variable (usually, the level is very lower, as you see from the trees); sometimes they disappear for long times (seasons-years-tens of years). Karst lakes usually have no affluent or effluent

54 afričko Sredozemlje - orogenski krš postoji u Atlasu na staroj podlozi prekambrijske starosti sedimentacijski bazeni u mezozoiku trijaski i jurski vapnenci; ponovna remobilizacija u juri, zatim aktivna neotektonika karakteristično je da su antiforme karbonatne a sinforme klastične ima puno podzemne vode koju se crpi (bušotine) Visoki Atlas

55 Relict karst pinnacles in the White Desert of Egypt