STOČNA HRANA. Development Assistance to Farmers in Remote Areas of Montenegro and Kosovo. Food and Agriculture Organization of the United Nations

Transcription

1 Food and Agriculture Organization of the United Nations Project GCP/RER/019/LUX Development Assistance to Farmers in Remote Areas of Montenegro and Kosovo STOČNA HRANA 0

2 STOČNA HRANA Project GCP/RER/019/LUX Development Assistance to Farmers in Remote Areas of Montenegro and Kosovo Regional Office for Europe and Central Asia Food and Agriculture Organization of the United Nations This publication has been produced with the assistance of Professor Milorad Stosic, Ph.D and core consultant. FAO is grateful for his contribution to this project and its forerunners over a ten-year period. Results of the project forage and feeds activities stand as lasting testament to his knowledge and commitment. 1

3 The designations employed and the presentation of material in this publication do not imply the expression of any opinion whatsoever on the part of the Food and Agriculture Organization on of the United Nations (FAO) concerning the legal or development status of any country, territory, city or area or of its authorities, or concerning the delimitation of its frontiers or boundaries. The mention of specific companies or products of manufacturers, whether or not these have been patented, does not imply that these have been endorsed or recommended by FAO in preference to others of a similar nature that are not mentioned. All rights reserved. FAO encourages reproduction and dissemination of material in this publication. Noncommercial uses will be authorized free of charge. Reproduction for resale or other commercial purposes, including educational purposes, may incur fees. Applications for permission to reproduce or disseminate FAO copyright materials and all other queries on rights and licences, should be addressed by to copyright@fao.org or to the Chief, Publishing Policy and Support Branch, Office of Knowledge Exchange, Research and Extension, FAO,Viale delle Terme di Caracalla, Rome, Italy. 2

4 Sadržaj STOČNA HRANA... 5 SADAŠNJE STANJE PROIZVODNJE... 5 MJERE ZA UNAPREĐENJE PROIZVODNJE STOČNE HRANE... 8 PRIRODNI TRAVNJACI... 8 Đubrenje prirodnjih travnjaka... 8 Vrijeme đubrenja SIJANI TRAVNJACI Značaj sijanih travnjaka Zasnivanje sijanih travnjaka Izbor smješa za sijane travnjake Vrijeme i način sjetve Količine sjemena Valjanje Izbor nadusjeva i količine sjemena Đubrenje sijanih travnjaka Vrijeme kosidbe za sijeno i silažu PROIZVODNJA STOČNE HRANE NA ORANICAMA VIŠEGODIŠNJE VRSTE Lucerka ( obična lucerka, plava lucerka, sedmakinja, sedmogodka) JEDNOGODIŠNJE VRSTE Kukuruz Stočni grašak Grahorica KONZERVISANJE STOČNE HRANE METODOM SILIRANJA SILO OBJEKTI Izbor mjesta i vrste silo objekta Određivanje dimenzija silo objekta POSTUPCI PRI SILIRANJU ČUVANJE I KORIŠĆENJE SILAŽE PROGRAMIRANJE PROIZVODNJE STOČNE HRANE NA GOVEDARSKOJ FARMI

5 4

6 Stočna hrana U ovoj brošuri će biti riječi o značaju, stanju proizvodnje i metodama povećanja prinosa i poboljšanja kvaliteta kabaste (voluminozne) stočne hrane. Kao što je poznato stočna hrana može biti kabasta i koncentrovana. Domaće životinje koje pripadaju preživarima (goveda, ovce, koze) kojima se pridodaju i konji, zahtijevaju da u obroku obavezno imaju kabasti dio hrane, ali da im je za veću proizvodnju potrebna i određena količina koncentrovane. U kabasti dio spadaju hraniva koja imaju veći sadržaj celuloze od 18% ili manje od 0.6 hranljivih jedinica (odnosno 3,52 MJ). Kabasta hrana može biti zelena (ispaša ili ishrana neprosušenom ili djelimično provenulom zelenom masom) i konzervisana (sijeno, silaža, sjenaža) i proizvodi se na oranicama i travnjacima. Sadašnje stanje proizvodnje Planinski reljef sjeveroistočne Crne Gore bitno utiče i na karakter poljoprivrede. Travnjaci i šume su dominantan vid biljne proizvodnje, a shodno tome stočarstvo je uslov opstanka i privrednog razvoja ovih krajeva. Da bi stočarska proizvodnja bila pouzdana osnova za održivi opstanak stanovništva u ovim krajevima i da bi otvarala perspektivnost i mlađim generacijama, stočarstvo i stočna hrana se moraju uporedo razvijati; stočarstvo unaprjeđenjem rasnog sastava i poboljšanjem držanja i tehnologije ishrane, stočna hrana povećanjem proizvodnje i poboljšanjem njenog kvaliteta, odnosno hranljive vijrednosti. Činjenica je da je stanje u ove dvije grane poljoprivredne proizvodnje nezadovoljavajuće, ali da se poslednjih godina događaju vrlo pozitivne promjene. Ovo je utoliko značajnije kada se ima u vidu da dvije trećine stanovništva u ovom dijelu Crne Gore živi u selima, odnosno da je ruralnost izrazita karakteristika ovog regiona. Najbolju ilustraciju međuzavisnosti prirodnih uslova, strukture poljoprivrednih površina i stočarstva daju podaci iz naredne tabele (tab.1. Statistički godišnjak Crne Gore za 2011.godinu). Tab.1. Struktura poljoprivrednih površina u Crnoj Gori Kategorija zemljišta ha % Poljoprivredna površina Obradive površine Livade Pašnjaci Oraničnokrmno bilje Ukupno stočna hrana

7 Znači, od svakih sto hektara poljoprivredne površine, više od 88 ha se koristi za neki vid proizvodnje stočne hrane, namijenjene ishrani preživarima (goveda, ovce, koze, pa dijelom i za konje kao nepreživare). Ovi podaci jasno pokazuju koliko prirodni uslovi nameću izbor proizvodnje. Travnjaci kao dominantan resurs uslovljavaju opredjeljenje na stočarstvo. Međutim, vrlo je značajno da se brojkama bliže prikaže odnos ove dvije grane poljoprivredne proizvodnje, da bi se kroz njihovu analizu uočile međusobne veze, ali i propusti i nedostaci u cilju da se oni umanje ili potpuno eliminišu. Na taj način se stvara pretpostavka da se u najvećoj mogućoj mjeri koriste proizvodni potencijali svakog grla ili svake parcele, bez obzira koja se hrana na njoj proizvodi. U Crnoj Gori danas ima oko goveda, oko ovaca i blizu konja. To ukupno iznosi oko uslovnih grla (jedno uslovno grlo: krava čija je masa 500 kg). Kada se uporedi broj uslovnih grla sa raspoloživim poljoprivrednim površinama proizilazi da na jedno grlo dolazi 4,75 ha poljoprivrednih površina ili 4,20 ha površina na kojima se proizvodi bilo koja kabasta (voluminozna) stočna hrana. Koliko je taj odnos poremećen, najbolje islustruje podatak da se na jednom do dva hektara na kojima se proizvodi stočna hrana mogu držati dva uslovna grla. Međutim, posebno zbunjuje i zabrinjava podatak da i pri tako luksuznom odnosu površina i grla, stoka je najčešće nedovoljno uhranjena. Znači, proizvodnja stočne hrane je vrlo niska, a njen kvalitet još niži. To se vidi i iz podatka da su prosječni prinosi na prirodnim livadama ispod 2 tone sijena (1,96 t/ha), dok su na pašnjacima gotovo simbolični (samo 0,27 t/ha sijena). Sl.1 Prirodni travnjaci na dubljim i plodnijim zemljištima Kakve su realne mogućnosti da se stanje korenito poboljša, pokazali su rezultati FAO Projekta, koje će, jednim dijelom, biti prikazani u ovom materijalu. Projekat je realizovan u devet opština: Andrijevica, Berane, Bijelo Polje, Kolašin, Mojkovac, Plav, Pljevlja, Rožaje i Žabljak. Na teritoriji ovih opština ima oko ha prirodnih travnjaka, što je 61% od ukupnih travnjaka u Crnoj Gori. Proizvodnja stočne hrane na oranicama se sastoji samo u mjestimičnom gajenju lucerke. Na većini parcela pod lucerkom se uočava njena prorijeđenost ili zakorovljenost. Otuda se ostvaruju prosječni prinosi od samo 4,54 t/ha sijena što je samo trećina ili polovina njenog proizvodnog potencijala. Druge vrste proizvodnje kabaste stočne hrane su do nedavno bile potpuno nepoznate. Radom u okviru FAO Projekta uvedene su u praksu nove kulture o čemu će u daljem tekstu biti govora. 6

8 Najrašireniji metod konzervisanja travne mase je spremanje sijena. Za spremanje silaže se uglavnom čulo ili vidjelo u televizijskim emisijama. Spremanje sijena je je neophodno, ali to ne bi trebalo da bude jedini način konzervisanja. Veliki propusti se prave kasnom kosidbom kada je kvalitet ionako slabe biljne mase jako pogoršan. Za kasnu kosidbu farmeri nalaze opravdanje u čestoj pojavi kišnih perioda kada je pravo vrijeme za kosidbu, što se i može razumjeti. Međutim, mogućnost da se travna masa konzerviše metodom siliranja omogućava da kosidba počne u vrijeme kada je kvalitet najbolji. Istina, neznanje, nedostatak mehanizacije i organizovane pomoći farmerima su bitno doprinosili da siliranje ne bude prikazano ni u demonstracijama ovog metoda. Aktivnosti u okviru FAO Projekta su, ne samo pokazale, već su i doprinijele da se na velikom broju farmi u sjeveroistočnoj Crnoj Gori, ne samo demonstrira već i trajno uvede u praksu siliranje. Sl.2 Travnjaci na plitkim i kamenitim zemljištima (Sinjajevina) Iskorišćavanje travnjaka ima tradicionalan karakter. Travnjaci koji se nalaze na farmi ili u blizini, s obzirom da su na nešto manjim nadmorskim visinama i da su na plodnijim i dubljim zemljištima, se koriste za spremanje sijena iz prvog otkosa. Posle toga se stoka pušta na pašu po cijeloj površini, najčešće bez ikakve kontrole. Veći broj farmera preko ljeta odvodi stoku na veće nadmorske visine, katune gdje se organizuje ispaša. Jedan broj farmera daje svoju stoku na čuvanje, a tu uslugu ili plaća ili čuvari koriste mlijeko kao nadoknadu. Na katunima se ne primjenjuju mjere poboljšanja travnjaka, a pošto su to visokoplaninski travnjaci, njihov floristički sastav je nepovoljan. Najčešće se radi o travnjacima tipa Nardetum strictae (tvrdača), poznatih po niskoj produktivnosti i izrazito niskoj hranljivoj vrijednosti. 7

9 Sl. 3 i 4 Travnjaci na Durmitoru (Žabljak) Polazeći od navedenih konstatacija i ocjena, kao i od prirodnih (klimatskih i zemljišnih) uslova, postavlja se pitanje šta treba preduzeti da se proizvodnja stočne hrane na travnjacima i oranicama unaprijedi, odnosno da se povećaju prinosi i da se poboljša kvalitet stočne hrane. Mjere za unapređenje proizvodnje stočne hrane Prirodni travnjaci Prirodni travnjaci će uvijek biti najvažniji izvor stočne hrane u Crnoj Gori, posebno u njenom sjeveroistočnom području. Zato se njima mora posvetiti daleko veća pažnja, nego što je to slučaj u dosadašnjem periodu. Mjere koje imaju najveći uticaj na promjenu stanja na bolje su đubrenje i iskorišćavanje. Đubrenje prirodnjih travnjaka Prva i najvažnija mjera za pozitivnu promjenu je neophodnost pravilnog đubrenja. Sva dosadašnja iskustva širom svijeta su potvrdila nezamjenljivu ulogu đubriva, posebno mineralnih, za brzo i efikasno unaprijeđenje proizvodnje, za povećanje prinosa i istovremeno poboljšanje kvaliteta travne mase sa prirodnih travnjaka. Sl. 5 Neđubren prirodni travnjak 8

10 Vrste đubriva MINERALNA ĐUBRIVA čine nezamjenljivu komponentu u procesu unapređenja proizvodnje na travnjacima. U njima su hranljive materije, prvenstveno azot, fosfor I kalijum, u lako pristupačnom obliku za biljke. Koncentracija ovih elemenata zavisi od proizvođača, jer su različite tehnologije proizvodnje đubriva, a takođe su i različite sirovine iz kojih se hranljive materije dobijaju. Visok efekat mineralnih đubriva se upravo sastoji u tome što ona za kratko vrijeme posle primjene obezbijeđuju biljke hranljivim materijama čiji je sadržaj u zemljištu nizak ili se nalaze u teže pristupačnom obliku. Na tržištu se nalaze kompleksna i/ili miješana mineralna đubriva koja sadrže sva tri osnovna hranljiva elementa (azot, fosfor i kalijum) i pojedinačna mineralna đubriva, uglavnom azotna. Kompleksna mineralna đubriva najčešće imaju jednak procenat hranljivih elemenata, pa je njihov odnos 1:1:1, a koncentracija je najčešće 15:15:15, što znači da u 100 kg ovog đubriva ima po 15 kilograma azota, fosfora i kalijuma. Azotna đubriva se javljaju na tržištu kao KAN koji sadrži 27% azota, AN sa 34% i urea sa 46% azota. Azot iz KAN-a se brže rastvara, a iz uree nešto sporije. Pošto trave počinju vegetaciju rano u proljeće i razvijaju se sve do polovine ljeta, kada zbog suše vegetacija skoro prestaje, gotovo da je svejedno koja će se vrsta azotnog đubriva primeniti. Primena mineralnih đubriva bi trebalo da bude obavezna mjera za svakog vlasnika prirodnih travnjaka kome je potrebna stočna hrana. Pri tome, vrlo je važno da se pravilno odredi vrsta i količina đubriva. Sl. 6 Đubren prirodni travnjak Proizvođači moraju da znaju i da trajno prihvate da obavezno upotrebljavaju i kompleksna i pojedinačna azotna đubriva. To je neophodno zbog toga što kompleksna đubriva obezbeđuju sva tri neophodna hraniva i što zemljišta na kojima se razvijaju travnjaci nemaju dovoljno fosfora, a ni azota. Pošto biljke usvajaju različite količine ovih hraniva, najviše azot i kalijum, neophodno je dodavati povećane količine azota, što se postiže rasturanjem pojedinačnih azotnih đubriva. 9

11 Sl. 7 Bogat prinos nakon đubrenja Minimalna količina kompleksnog đubriva 15:15:15 treba da bude 100 kg po hektaru i oko 100 kg KANa, takođe po hektaru. Za određivanje količine đubriva važi slijedeće pravilo: ukoliko je travnjak na plodnijim zemljištima i prinosniji utoliko ima opravdanja da se primijeni i veća količina obje vrste mineralnih đubriva. Za uslove opština u sjeveroistočnoj Crnoj Gori te količine mogu da budu: Tab.2. Preporuke za količine kompleksnih i azotnih mineralnih đubriva Vrsta đubriva i količina (kg/ha) Ukupno (kg/ha) NPK 15:15:15 KAN Radi lakšeg snalaženja treba zapamtiti sledeće: NA SVAKI KILOGRAM KOMPLEKSNOG ĐUBRIVA (15:15:15) TREBA DODATI 2-3 KILOGRAMA KAN-a 10

12 Napomena: U odnosu na predhodno izdanje ove publikacije, količine kompleksnih đubriva su nešto manje, jer je došlo do pogoršanja odnosa cijena đubriva i sijena. Važna napomena: Proizvođači moraju da znaju da je istovremena primjena obje vrste đubriva apsolutno nužna i opravdana i sa proizvodne i sa finansijske strane. Koju će količinu ili kombinaciju iz predhodne tabele upotrijebiti zavisi od livade ili mogućnosti proizvođača da kupi đubrivo U kolikoj mjeri je đubrenje doprinosilo povećanju prinosa na prirodnim travnjacima najboje islustruju podaci iz naredne tabele. Tab. 3. Uticaj đubrenja na prinos sijena prirodnih travnjaka u regionu FAO Projekta (9 opština i 26 lokacija) Bez đubrenja 150 kg/ha đubriva 15:15: kg/ha 15:15: kg/ha KAN Povećanje prinosa t/ha Dobijeno kg sijena po 1 kg đubriva Važno je uočiti da je efekat svakog kilograma primijenjenog đubriva bio veći ako se istovremeno primijeni i kompleksno i azotno đubrivo. U prvom slučaju kilogram kompleksnog đubriva je proizveo 10.6 kg sijena, a kada je dodato i azotno đubrivo efekat se povećao na 12,7 kg. Količina đubriva zavisi prvenstveno od svakog travnjaka i stanja u kome se on nalazi. Za to postoji slijedeće pravilo: ukoliko je travnjak kvalitetniji, na dubljem i plodnijem zemljištu utoliko ima opravdanja da se unese veća količina đubriva. Takav travnjak je sposoban da iskoristi veće količine unijetih hraniva. Kod slabijih travnjaka, posebno onih na plitkim i suvim staništima, primenjuju se manje količine đubriva. Ali ostaje pravilo: sve vrste i količine đubriva primijeniti istovremeno što ranije u proljeće. Svaki proizvođač može da se opredijeli za jedan odnos i količinu koje su prikazane u predhodnoj tabeli. Stajnjak je koristan za travnjake i kad god ima mogućnosti treba ga koristiti. Uslov da stajnjak pozitivno djeluje na travnjake je da bude dobro, odnosno potpuno zgorio. To se poznaje po prostirci. Ako je slama izgubila prvobitnu strukturu, gotovo se raspala i dobila tamno mrku boju znači da je fermentacija dobra. Zgorijevanje stajnjaka u Crnoj Gori je nešto brže zbog toga što se koristi mala količina prostirke i u cjelokupnoj masi najveći udio imaju čvrsti ekskrementi, odnosno baljega kod krava ili brabonjci kod ovaca. To olakšava primjenu stajnjaka na travnjacima, jer se smanjuje opasnost da ostaci slame ometaju razvoj trava. Stajsko đubrivo se može rasturati po travnjaku u jesen ili u proleće. Raširena praksa torenja u Crnoj Gori je prihvatljiva i može se preporučivati. Međutim, česti su slučajevi da se stoka duže zadržava na jednoj površini zbog čega dolazi do oštećenja trava i prorjeđivanja travnjaka. 11

13 Preporučuje se da jedna ovca provede 2-3 noći na površini od jednog kvadratnog metra, a da se potom ograde premještaju na slijedeću površinu. TEČNI STAJNJAK - u objektima sa rešetkastim podovima (što je rjeđi slučaj), tečni stajnjak koji prestavlja mješavinu ekskremenata i osoke može biti dobro đubrivo. Problem je što se njegovo rasturanje vrši cisternama kojih ima malo. Ali ovom vrstom stajnjaka se istovremeno livada i navodnjava što je važno u ranim i suvim proljećima. Mogu se preporučiti tona (dva do tri vagona) po hektaru. Veće količine bi nepovoljno uticale na sastav trave, jer se potencira razvoj korova, naročito onih robusnih (kiselj, kisjelica). Vrijeme primjene kad i čvrstog stajnjaka. Ne preporučuje se prihrana ovim đubrivom (ni prirodnih, ni sijanih travnjaka) jer zagađuje travnu masu. OSOKA - u praksi se osoka gotovo uopšte ne koristi. Naši proizvođači niti prave betonske jame za stajnjak, a još rjeđe osočne jame. Šteta je jer je osoka vrlo korisna, naročito za trave, a može se koristiti gotovo preko cijele godine na svim vrstama travnjaka. I za prihranjivanje takođe. Pogotovu kada se kombinuje sa mineralnim đubrivima. Preporučuju se količine tona po hektaru. Napomena: Opšta karakteristika svih organskih đubriva (izuzev živinskog) je da su bogata kalijumom, da imaju nešto azota, ali da su praktično bez fosfora. Zato sva organska đubriva, iako povećavaju prinos i poboljšavaju kvalitet, najbolje deluju kada se kombinuju sa mineralnim (vještačkim) đubrivima. Vrijeme đubrenja Od vremena đubrenja zavisi u velikoj mjeri kakvi će se rezultati postići. Da bi efekat đubriva bio maksimalan neophodno je da sve planirane količine đubriva budu rasturene što ranije u proljeće, a to znači odmah po otapanju snijega. Pri tome treba istovremeno rasturiti i kompleksna i pojedinačna azotna đubriva. Nije poželjno da se ova đubriva miješaju prije upotrebe, jer se najčešće ne mogu pravilno izmiješati. Zato se rasturi prvo jedno, a potom drugo đubrivo. Kada se đubriva rasture rano ima dovoljno vremena da se ona u vlažnijem periodu brže i potpunije rastvore, da ih kiše unesu u zonu korijenovog sistema i da biljakama budu sva unijeta hraniva pristupačna. U Crnoj Gori postoji praksa da se stoka rano u proljeće pušta po travnjacima, odnosno da se napasa. Ako se tako nastavi, đubrenje treba izvesti odmah po prekidu paše. Posle đubrenja stoku ne treba pustati na travnjake. Prihranjivanje prirodnih travnjaka ne treba praktikovati, već sve planirane količine đubriva primijeniti jednokratno. Travnjake ne treba đubriti mineralnim đubrivima u jesen. 12

14 Sijani travnjaci Značaj sijanih travnjaka Sijani travnjaci zauzimaju daleko manje površine od prirodnih, ali imaju veliki značaj. Prvo, zbog toga što se najčešće zasnivaju na nagnutim terenima i zbog svoje dobre pokrovnosti i gustine efikasno štite zemljište od erozije. Pošto su zemljišta na nagnutim terenima najčešće plitka i lakša, erozija ozbiljno ugrožava ne samo to zemljište, već i terene u dolini rijeka koje donose nanose. Drugo, sijani travnjaci daju veće prinose, najčešće i bolji kvalitet stočne hrane. Pored toga, oni ranije kreću u proljeće, bolje regenerišu (odrastaju) posle kosidbe i kasnije završavaju vegetaciju u jesen. Na taj način oni u toku godine daju ravnomjerniju proizvodnju, što nije slučaj sa prirodnim travnjacima. Dalje, sijani travnjaci se mogu zasnivati na svim tipovima zemljišta: i na plitkim i suvim, i na dubokim i plodnim, i na kisjelim. Takoreći, nema zemljišta na kome se oni ne mogu zasnivati. Sl. 8 Mlada smješa sijanog travnjaka Posebno je značajno da mogu da se zasnivaju i na vlažnijim terenima, pored riječnih tokova i jezera, na kojima je prirodna travna vegetacija robusna i manje kvalitetna. 13

15 Zasnivanje sijanih travnjaka Zasnivanju sijanih travnjaka se mora posvjećivati velika pažnja. Zemljište treba da bude bolje pripremljeno nego što je to slučaj pri sjetvi žita. Sjeme trava i leguminoza (djetelina) je vrlo sitno i zato zemljište mora da bude što bolje usitnjeno i dobro poravnato. Osnovnu obradu (oranje) na nižim terenima treba obavljati u jesen, a na višim terenima i na nagibima što ranije u proleće. Za predsjetvenu pripremu se mogu koristiti sva oruđa kojim raspolaže proizvođač ili ih može iznajmiti tanjirače, rotofreze, drljače, sjetvospremači. Izbor smješa za sijane travnjake Smješe za sijane travnjake su vrlo različite. Mogu biti kratkotrajne, srednjetrajne ili dugotrajne. Mogu služiti za kosidbu ili ispašu. Mogu biti sa većim ili manjim udjelom djetelina ili drugih vrsta trava. Sastav smješe zavisi, znači, od zemljišta na kome će biti posijana, od toga zašta se želi koristiti i koliko dugo se planira korišćenje. Proizvođači najčešće žele da smješe budu dugotrajne (preko 5 godina), ali pri tom se mora znati da u sijanom travnjaku, posle nekoliko godina korišćenja, ostaju samo dvije do tri vrste. U prvim godinama, naročito u prve tri godine, u smješi ima i djetelina, što vrlo povoljno utiče na kvalitet sena, silaže ili ispaše. Posle toga djeteline nestaju, bez obzira kakve se mjere preduzimaju na travnjaku. No, i kada djeteline nestanu, kvalitet sijanog travnjaka se može održati na visokom nivou ako se pravilno njeguje i koristi. Ključno pitanje u određivanju kompozicije svake smješe namijenjene proizvodnji stočne hrane je izbor i odnos leguminoznih vrsta prema travama. Želja da u smješi bude što više leguminoza, zbog njihovog kvaliteta i azotofiksacije, je značajno ograničena ekološkim uslovima gdje su sijani travnjaci najzastupljeniji u brdsko - planinskom području. U našim uslovima se uglavnom koriste lucerka, crvena detelina i žuti zvezdan, ređe i bela detelina. Leguminozne komponente treba da učestvuju sa 20-30% pokrovne vrijednosti u smješi. Manje od toga ne bi imalo značaj za kvalitet stočne hrane i racionalizaciju proizvodnje, a više je rizično jer posle povlačenja leguminozne komponente ostaje mnogo praznog prostora koga trave ni intenzivnijim bokorenjem ne mogu popuniti. Zbog toga se prinosi smanjuju i kvalitet pogoršava jer se na prazna mjesta useljavaju korovske vrste. Osnovna orjentacija pri izboru leguminozne komponente trebalo bi da bude slijedeća: na dubljim, plodnijim, neutralnim ili blago kisjelim zemljištima do m nadmorske visine prednost treba dati lucerki, a na suvim, pijeskovitim i kisjelim zemljištima žutom zvezdanu. Crvena djetelina može ići na svim tipovima zemljišta, samo da ne budu pretjerano suva ili u kombinaciji sa lucerkom ili žutim zvezdanom, ali uvijek manje od 20%. U brdsko-planinskim područjima se spontano javlja u smješama bijela djetelina. Pošto se radi o prostratum (polegljivom) 14

16 tipu, ona nema značaja, posebno u preovlađujućem, kosidbenom sistemu korišćenja, jer je kosioni uređaji i ne zahvataju. Za razliku od leguminoza, kod kojih je broj vrsta mali, a ograničenja uslova spoljne sredine veća, kod trava postoji veliki izbor vrsta, a u svijetu i veliki izbor sorti. To omogućava da se prave smješe sa precizno zadatim karakteristikama po dužini korišćenja, namjeni, kvalitetu, intenzitetu proizvodnje, frekfenciji korišćenja. Uopšteno, može se preporučiti za prifarmske, intenzivne sisteme, uključivanje u smješe kvalitetnih vrsta sa kraćim vijekom korišćenja (italijanski i engleski ljulj), za terene sa visokim nivoom podzemnih voda visoki vijuk, za suvlja i pjeskovita zemljišta bezosni vlasen, za lakša zemljišta u brdskom području francuski ljulj, za dublja i plodnija ježevica i livadski vijuk, a za planinsko područje mačji rep. Ovo bi bile vodeće travne komponente u smješi, a ostale vrste, među njima i niske (crveni vijuk, rosulje, livadarke) kao pratilice za bolju popunu prostora. Od izbora vodeće travne komponete i njene sorte bitno zavisi vrijeme pristizanja za korišćenje. Odgovarajućom kombinacijom se može organizovati kontinuirana (ešalonirana) proizvodnja u dužem periodu, što je izuzetno značajno za pašnjački sistem iskorišćavanja. Kao primjer mogu poslužiti rezultati sa Kopaonika (dobijeni na 1200 mnv) gdje je korišćenje prvog otkosa počelo 20.maja (crveni vijuk), a završilo se 25.juna (mačji rep), što znači da je u periodu od 35 dana kontinuirano pristizala vegetativna masa koja se mogla koristiti za pašu. Navodimo neke moguće kombinacije u zavisnosti od dubine, plodnosti i kisjelosti zemljišta: Smješa za plodnija i neutralna ili manje kisjela zemljišta Vrsta Količina sjemena kg/ha Lucerka 5 Ježevica 10 Mačji rep 8 Livadski vijuk 10 Engleski ljulj 7 Smješa za kisjela zemljišta Vrsta Količina sjemena kg/ha Žuti zvezdan 5 Crvena djetelina 2 Ježevica 10 Mačji rep 8 Livadski vijuk 6 Engleski ljulj 9 15

17 Vrijeme i način sjetve Sijani travnjak, odnosno smješe, može se sijati preko cijele godine, od proljeća do jeseni. Međutim za uslove sjeveroistočne Crne Gore, najveći značaj kao i u većini slučajeva ima rana prolećna sjetva. Samo na nižim terenima u opštini Bijelo Polje i Berane se može praktikovati i jesenja, bolje rečeno kasna ljetnja sjetva, jer mlade biljke djetelina i trava moraju da uđu u zimu dovoljno ojačale i razvijene da mogu izdržati mrazeve. One moraju da imaju razvijen bokor i da u korijenu imaju dovoljno rezervnih hranljivih materija za prezimljavanje. Sjetva se može obaviti mašinski i ručno. Za mašinsku sjetvu se koriste univerzalne žitne sejalice i uvek ih treba koristiti. Sjetva žitnim sejalicama se može obaviti jednom prohodu, ali je takođe preporučljivo da se sije unakrst (polovina sjemena u jednom prohodu, a polovina poprijeko) ukoliko uslovi parcele dozvoljavaju. Sl. 9 Dobar sijani travnjak pred kosidbu Ručna sjetva je najčešći način u praksi. Pri tome proizvođači treba da vode računa da se celokupna količina sjemena što ravnomjernije rasporedi po površini mada to nije lako. Da bi sjetva bila što ujednačenija, ukupnu količinu sjemena treba podijeliti na nekoliko jednakih djelova, a takođe i površinu parcele. Po cijeloj površini obavezno štapom povući brazde na rastojanju od 2 3 m. Na taj način se prilikom sjetve može dobro kontrolisati kako se sjeme raspoređuje. Pri širim trakama, odnosno ako su izvučene brazde udaljene jedna od druge, kontrola rasporeda sjemena nije dobra. Pored toga, prilikom širih zahvata i jačih zamaha dolazi do odvajanja sjemena tako što teže sjeme leti dalje, a lakše bliže i na taj način se smješa mijenja u odnosu na početno stanje. 16

18 Količine sjemena Iako se smješe dosta razlikuju među sobom, odnosno koristi se sjeme različito po težini i krupnoći, najčešće je dovoljno da se po hektaru upotrebi 40 kg sjemena. Postoji navika proizvođača da koriste veće količine sjemena od navedenih samo zbog toga što ne pripreme dobro površinu za sjetvu. A sigurno je da je jeftinije da se priprema površine obavi kvalitetno nego što je cijena povećane količine sjemena. Ako se sjetva obavlja mašinski žitnim sejalicama, unošenje sjemena je potpuno i dobro. Međutim, ako se sjetva obavlja ručno, neophodno je sjeme naknadno unijeti u zemljište. To se može postići drljačama, branama (ljesama). I u jednom i u drugom slučaju drljačom ili ljesom treba ići unakrst, odnosno uzduž i poprijeko parcele. Jedan prohod nije dovoljan da se svo sjeme unese u zemljište. Ako drljače vuče traktor treba ih držati na hidrauliku tako da zupci ne ulaze dublje od dva santimetara u zemljište. Ako drljaču vuče zaprega jedan radnik radnik treba da ide iza drljače i da je konopcem podiže da ne bi zupci išli duboko u zemljište. Valjanje Neophodna mjera posle sjetve, bila ona mašinska ili ručna, je valjanje. Valjak sabija gornji sloj zemljišta tako da svaka sjemenka dođe u čvršći kontakt sa česticama zemlje pa ono brže upija vlagu, bubri, brže i ujednačenije klija i niče. Valjak razbija preostale grudvice, ravna površinu i ona je pogodnija kasnije za kosidbu. Valjak može biti fabrički, napravljen od metala, gladak ili rebrast. Kada je moguće treba dati prednost rebrastim valjcima. Glatki valjci na težim i vlažnijim zemljištima mogu uticati da se stvori pokorica što nije poželjno. Najčešći je slučaj u praksi da se koriste drveni valjci, napravljeni na gazdinstvu, što je za preporuku. U krajnjoj liniji, mogu se koristiti limena ili plastična burad u koja treba sipati vodu do 50 litara. Izbor nadusjeva i količine sjemena Sjetva sjmeša za sijane travnjake se može obaviti bez ili sa nadusjevom. Praksa je različita. U nekim krajevima se koristi nadusjev u nekim ne. Prihvatljiva su oba rješenja. Ali, postoji bitan uslov ako se usijava nadusjev. Prvo, kao nadusjev se koristi neko žito. Najčešće ovas ili ječam, a može i pšenica i tritikale. Drugo i najvažnije je količina sjemena žita. Ta količina iznosi jednu četvrtinu do trećine količine koja se sije za čist usjev. Znači, ovas i ječam do 80 kilograma po hektaru, a pšenica ili tritikale do 100 kilograma po hektaru. Veće količine od navedenih nepovoljno djeluju na mlade trave, jer ih ugušuju, koriste hranu i svjetlost i tek posijana livada može u startu da bude proređena što se u toku iskorišćavanja teško nadoknađuje. Kada se koristi nadusjev postoji još bitan uslov: kosidba žita mora da se obavi kada ono klasa, nikako kasnije. Tada pokošeno žito daje kvalitetno seno, a površina se oslobađa da trave mogu da nastave da se normalno razvijaju. 17

19 Đubrenje sijanih travnjaka Visok i kvalitetan prinos stočne hrane sijani travnjaci mogu da daju ako se redovno i pravilno đubre. Postoje razlike kod izbora vrsta i količina đubriva u zavisnosti od vrste smješe, godina i načina iskorišćavanja. Prilikom sjetve treba primjenjivati samo kompleksna mineralna đubriva sa jednakim odnosom hraniva, npr. 15:15:15. Đubrivo je najbolje primijeniti po oranju prije predsjetvene pripreme zemljišta, a zatim ga zadrljati ili povlačiti (branom, ljesom). Najčešće se preporučuje da se primeni kg po hektaru. U narednim godinama, kada livada daje dva do tri otkosa, treba đubriti na sijledeći način: rano u proljeće rasturiti kg po hektaru NPK 15:15:15 i kg po hektaru KAN-a. Na tržištu se mogu naći azotna đubriva: KAN koji sadrži 27% azota i Urea koja sadrži 46% azota. Znači, umjesto jednog kilograma KAN-a može se primjeniti pola kilograma uree ili tačnije umjesto 1 kilograma uree 1,7 kilograma KAN-a. Farmer će kupiti đubrivo koje se nalazi na tržištu, ali ako može da bira onda prije treba da se odluči za KAN jer se azot iz njega brže koristi, a ovo đubrivo ima u sebi i kalcijum što povoljno utiče na smanjenje kisjelosti zemljišta, za razliku od uree. Za sve jednokosne i dvokosne livade planirane količine đubriva treba primjeniti u proljeće, prije kretanja vegetacije. Samo za trokosne livade se može preporučiti da jedna četvrtina do jedne trećine planirane količine azotnog đubriva bude upotrebljena za prihranjivanje posle kosidbe prvog otkosa. Vrijeme kosidbe za sijeno i silažu Vrijeme kosidbe odlučujuće utiče na kvalitet stočne hrane i na prinos. Najveće greške se prave upravo u ovoj operaciji, odnosno najčešće se kosi kasno. Proizvođači moraju da znaju da trava sa porastom povećava prinos, ali da od faze početka klasanja kvalitet počinje naglo da opada. Sa starenjem biljke nagomilavaju velike količine celuloze, a istovremeno se brzo smanjuje procenat proteina, a posebno se smanjuje svarljivost. Proizvođači se najčešće prevare kada čekaju da trave precvetaju ili sazru pa da otpočnu kosidbu. Tada se prividno dobije veći prinos, ali ono što je najvažnije stoka od tog većeg prinosa proizvede manje mlijeka i mesa. Proizvođači se pravdaju da bi kosili ranije, ali da je tada najčešće kišovit period. To je često tačno, ali pripremanje silaže je pouzdan način da se izbjegne kasna kosidba. Pored toga, praksa pokazuje da najveći broj proizvođača gotovo da i ne koristi naprave za sušenje sijena, koje se samo mestimično koriste za spremanje ijena lucerke. Proizvođačima se preporučuju slijedeći rokovi kosidbe: -kosidba prirdnih livada za sijeno u vrijeme punog klasanja trava -kosidba prirodnih livada za silažu u vrijeme klasanja trava -kosidba sejanih travnjaka za sijeno u vrijeme početka klasanja trava -kosidba ijsejanih livada za silažu u vrijeme vretenanja (pred početak izbijanja klasa iz lisnog rukavca) 18

20 Sl. 10 Kasna kosidba je česta praksa Proizvodnja stočne hrane na oranicama Na oranicama se u Crnoj Gori, posebno u sjeveroistočnom području, može uspješno gajiti nekoliko krmnih kultura za prouzvodnju kabaste stočne hrane. One mogu biti višegodišnje i jednogodišnje. Od višegodišnjih najveći značaj ima lucerka, dok je gajenje žutog zvezdana ili crvene djeteline u čistoj kulturi praktično zanemarljivo. Od jednogodišnjih to su smješe graška ili grahorice sa žitima, sirak, sudanska trava. Višegodišnje vrste Lucerka ( obična lucerka, plava lucerka, sedmakinja, sedmogodka) Lucerka je jedna od najvažnijih krmnih kultura. Odlikuje se visokim proizvodnim potencijalom i odličnom hranljivom vrijednošću. U ishrani stoke se koristi kao zelena, sijeno, silaža, sjenaža, lucerkino brašno i cijeđenjem u obliku soka, kaše ili gela. Bogata je proteinima (16-24%), mineralnim elementima (fosfor, kalijum, kalcijum, cink, molibden) i vitaminima (B kompleks, C,D,E,PP,K) i karotinima. Genetički potencijal rodnosti sadašnjih sorti lucerke iznosi 20 t/ha suve materje. Međutim, u proizvodnji se ostvaruju daleko manji prinosi 8-12, odnosno prosječno svega 6 t/ha. Korijen je vretenast i prodire u zemljište 5-6 m i dublje, ali je osnovna masa do 40 cm dubine. Zahvaljujući moćnom razvoju i razgranatosti, korijen lucerke dobro drenira zemljište i čini ga rastresitijim. 19

21 Stablo je jednogodišnje zeljasto, visine cm (variranje cm). Člankovito je, sa članaka, sočno je i šuplje sa kvadratnim do ovalnim presjekom 3-5 mm. Broj stabala po biljci zavisi od godine života, uslova uspijevanja, načina korišćenja i gajenja i iznosi 5-30 (u izuzetnim slučajevima ). Toplija i umjereno vlažna klima (pojas kukuruza i vinove loze) najviše pogoduje lucerki. Međutim, može uspijevati i na većim nadmorskim visinama, u Crnoj Gori i do 1200 m. Najviše joj odgovaraju duboka, plodna, strukturna, umjereno vlažna i neutralna zemljišta. Ne podnosi visok nivo podzemnih voda, pri čemu se duboki djelovi korijena ugušuju. Agrotehnika lucerke Obrada zemljišta - Osnovna obrada (oranje) zemljišta treba da bude što dublja (25-30 cm) da bi se stvorili povoljni uslovi za lakši razvoj dubokog korijenovog sistema. Od svih ratarskih kultura lucerka zahtijeva najdublje oranje. Predsjetvena priprema zemljišta treba da bude što bolja, da se zemljište što više poravna i da u površinskom sloju bude što sitnije. Takođe je važno da zemljište posle pripreme bude slegnuto. Važna napomena Bitan uslov za uspjeh u proizvodnji lucerke je pravilan izbor zemljišta. Poznato je da su sva naša zemljišta, izuzev černozema i aluvijuma pored rječnih tokova, manje-više kisjela. A lucerka je tipična vrsta koja ne podnosi kisjela zemljišta. Njoj najviše odgovaraju neutralna, odnosno dobro uspjeva pri reakciji zemljišta u granicama ph 6,5-7,5. Svaki proizvođač bi morao pre odluke o zasnivanju lucerišta da u najbližoj laboratoriji ispita kisjelost. To se može uraditi u regionalnim stručnim službama ili najbližim poljoprivrednim institutima.pri tome bi došao do saznanja o podobnosti parcele za sjetvu lucerke ili o neophodnim mjerama koje treba preduzeti. To su, prije svega, kalcifikacija i đubrenje. Za kalcifikaciju bi dobio uputstvo o vrsti i količini materijala za neutralizaciju kisjelosti (krečnjak, negašeni kreč u prahu, stajnjak ili njihove kombinacije), a za djubrenje vrste i količine djubriva. Smanjenjem kisjelosti se poboljšava ukorjenjavanje i porast biljaka lucerke, povećava se pristupačnost hranljivih elemenata i posebno se povećava mikrobiološka aktivnost, a time i značajno stimuliše azotofiksacija. Smanjenjem kisjelosti se smanjuje zakorovljenost. Sjetva - Lucerka se može sijati u toku cijelog perioda vegetacije; od projleća do rane jeseni. U Crnoj Gori se u praksi najviše koristi proljećni rok sjetve, a to je kalendarski maj mjesec. Manje se praktikuje jletnji rok. Kada postoje povoljni uslovi, a to znači dovoljno vlage ili mogućnost za navodnjavanje, treba što više koristiti ljetnji rok sjetve. Tada je pojava korova manja i usev lucerke se sigurnije uspostavlja. Za sjetvu treba koristiti prvenstveno domaće sorte lucerke. Klijavost treba da bude veća od 90% a čistoća više od 98%. Sjetva se može obaviti na više načina: ručno i mašinski, omaške i vrstačno. Ručnom 20

22 sjetvom ili korišćenjem ručnih sejalica sjeme se rastura po površini i tek naknadno korišćenjem drljača unosi u zemljište. Ovakvim postupkom jedan dio sjemena ostaje na površini. To je i razlog da se u praksi upotrebljavaju veće količine nego što je to stvarno potrebno. Vrstačne (žitne) sejalice treba obavezno koristiti ako je to ikako moguće, jer one svo sjeme unose u zemlju i pritom na istu dubinu. Zato je nicanje potpunije i ujednačenije. Norme sjemena - Pri mašinskoj vrstačnoj sjetvi i na dobro pripremljenom zemljištu dovoljno je upotrebiti 15, a pri ručnoj sjetvi 20 kg/ha. Valjanje posle sjetve mora biti obavezna mjera bez obzira kako je sjetva obavljena. Najčešće se lucerka sije u nedovoljno slegnuto zemljište, jer se predsjetvena priprema izvodi neposredno prije sjetve. Zato se u toku slijeganja mjestimično mijenja dubina i nicanje nije ujednačeno. Ono što je najvažnije, valjanjem se sjeme dovodi u čvrst kontakt sa česticama zemlje, brže prima vlagu, bubri, klija i niče. To važi za sve sitnozrne kulture. Đubrenje - Lucerka se može đubriti organskim i mineralnim đubrivima. Od organskih đubriva je najbolji dobro zgorio stajnjak u količini t/ha. Stajnjak treba rasturiti prije oranja. Međutim, bolje je stajnakom prethodnu kulturu. Ukoliko se koristi stajnjak neposredno za lucerku, pojava korova, posebno širokolisnih, je veća, a borba protiv njih je otežana. Opšta osobina zemljišta u Crnoj Gori je da su siromašna u fosforu, a srednje do dobro obezbeđena kalijumom. Lucerka, pak, iznosi manje količine fosfora, a veće količine kalijuma pa je zbog toga potrebno ova dva hranljiva elementa unosti putem đubrenja u približno istim količinama. Azot nije odlučujući elemenat kao što je to slučaj za druge vrste. Zbog toga što korijen lucerke prodire duboko u zemljište, hranljive elemente treba unosti prije oranja. Bilo bi najbolje da se fosfor i kalijum unose prije osnovne obrade, a azot u manjim količinama pred predsjetvenu pripremu zemljišta. Međutim, kako se u prodaji ne mogu naći mineralna đubriva u kojima je sadržaj fosfora i kalijuma veći od azota mora se ići na kompromisna rješenja. To znači da se smanji količina fosfora i kalijuma da se nepotrebno ne bi unosila veća količina azota što bi moglo potencirati razvoj korova. Praktično, prije oranja ili prije pripreme zemljišta treba rasturiti kg/ha kompleksnog đubriva 15:15:15. Primjena samo fosfornog đubriva (tripleks, na primjer) bila bi vrlo efikasna i racionalna. Potrena količina tripleksa je oko 300 kg/ha. Meliorativno đubrenje - Istaknuto je da lucerku treba sijati na neutralnim zemljištima. Ako su blago kisjela, stajnjak primijenjen neposredno ili pod prethodnu kulturu stvara povoljne uslove za njen razvoj. Takođe se mogu koristiti i različiti materijali za neutralizaciju (sitnomljeveni krečnjak ili dolomit, saturacioni mulj iz fabrika šećera gdje je god to moguće i mjeveni negašeni kreč). Najefikasnija sredstva su saturacioni mulj i negašeni kreč za koje se preporučuju slijedeće količine: 20 t/ha za saturacioni mulj i 500 kg/ha za negašeni kreč. Đubrenje u toku korišćenja - I pored toga što korijen lucerke prodire duboko u zemlju i što se tokom korišćeja površinski sloj sbija, đubrenje mineralnim đubrivima može biti opravdano, ali ne i neophodno. Dosadašnje iskustvo pokazuje da primjena oko 200 kg/ha kompleksnog đubriva 15:15:15 u jesen i

23 kg/ha KAN-a u proljeće daje povećanje prinosa koje opravdava trošak primjene. Drljanje, naročito u jesen treba da bude obavezna mjera. Zaštita lucerke Borba protiv korova - Čist usjev lucerke, bez korova, obezbjeđuje dug period korišćenja, gust usjev i visok prinos. Međutim, korovi su česta pojava i velika opasnost, posebno za mladu lucerku. To je posebno slučaj pri proljećnoj sjetvi. Od korova se najčešće u prvoj godini javljaju: štir (Amaranthus retroflexus), pepeljuga (Chenopodium album), mišjakinja (Stelaria media), a u narednim hoću-neću (Capsella bursa pastoris), bokvica (Planatgo lanceolata), štavalj (Rumex acetosella), broćika (Galium aparine), gorčika (Sonchus arvensis), maslačak (Taraxacum officinale). Mjere borbe mogu biti mehaničke i hemijske. U mehaničke mjere spada plevljenje koje se može primijeniti samo na malim parcelama ili pri ređoj pojavi pjedinačnih robusnih korovskih vrsta. Drugi način je kosidba koja se preporučuje u slučaju kada se jave širokolisni korovi. Tada se, u vrijeme kada je visina mlade lucerke 8-10 cm, a korova cm obavlja kosidba na visini 10 cm. Posle toga se pokošena masa iznese i na taj način usjev lucerke oslobodi za nesmetan razvoj. Važno je pri ovom postupku podesiti visinu kosidbe kako kosa ne bi zahvatila i biljke lucerke. Hemijske mjere borbe se izvode primjenom herbicida prije sjetve, u početnim fazama razvoja lucerke i u toku narednih godina. Obzirom da se vrste i nazivi herbicida često mijenjaju, ovom prilikom se oni ne navode. Svaki proizvođač će o tome dobiti uputstvo u poljoprivrednoj apoteci u kojoj nabavlja sjeme i herbicid. Zaštita od insekata i štetočina - Lucerku napada veliki broj štetočina: lucerkina pipa, čija larva napada korijen, lucerkina buba koja može u lucerištu da napravi golobrst u prvom, a naročito u drugom otkosu, lucerkina pipa koja napada mlado lišće i pupoljke, lucerkina mušica koja oštećuje mahune. Velike štete lucerki nanose glodari; miševi i voluharice naročito u zimskom periodu jer u to vrijeme za njih nema druge hrane, a korijen lucerke, naročito njen vrat je bogat skrobom i šećerima. Uništavaju se mamcima napravljenim na bazi žive i arsena. Borba protiv viline kosice - Najveće štete lucerka u našim uslovima trpi od parazitne cvetnice viline kosice. Masovna pojava kosice bitno smanjuje prinos i skraćuje period korišćenja lucerke. Od nekadašnjih 6-7 godina, danas se lucerka, prvenstveno zbog viline kosice, ali i korova koristi samo 3-4 godine. Vilina kosica se prenosi sjemenom na više načina: upotrebom zaraženog sjemena, primjenom stajnjaka, pticama, životinjama. Na parceli se širi u krugovima tako što porastom stabla prelazi od jedne biljke lucerke na drugu, u toku kosidbe, prevrtanja, skupljanja i utovara sijena. Borba protiv ovog parazita je teška i zahtijeva veliku odgovornsot i disciplinu u svim fazama proizvodnje. A to znači pravilan plodored, čisto sjeme, uklanjanje žarišta čim se pojave na parceli, vršidbu i kombajniranje sjemena potpuno čistim mašinama, 22

24 uništavanje u okolini parcele kada se javi na drugim biljkama, korišćenje nezaraženog stajnjaka kako neposredno pred lucerku tako i pred prethodnu kulturu. Korišćenje lucerke Najprošireniji način korišćenja lucerke je spremanje sijena. U novije vreme ona se sve više silira, naročito poslednji otkos u kombinaciji sa kukuruzom, a za područje Crne Gore i u kombinaciji sa veštačkim travnjacima. Pošto se sama lucerka teže silira, miješanje sa kukuruzom ili biljnom masom sa travnjaka, koja ima više šećera, siliranje je olakšano. Prvo siliranje uz dodatak kukuruzne prekrupe je uspješno obavljeno u selu Bor (Berane) sa jednog hektara. Posle toga je preko ove mase silirana masa sijanog travnjaka. Lucerka je višekosna vrsta i u našim uslovima daje, u zavisnosti od količine i rasporeda padavina, 3-4 otkosa, a kada se navodnjava 4-6. Raspored prinosa po otkosima takođe zavisi od vremenskih uslova, ali najčešće na prvi otkos otpada 40% ukupnog prinosa, na drugi 30, na treći 20 i na četvrti 10%. Kada se dobijaju tri otkosa, odnos izmedju njih je obično 50:30:20 ili 60:30:10%. Sl. 11 Jednofazno kombajniranje lucerke u Boru 23

25 Vrijeme kosidbe je značajno za ukupan prinos i njegov raspred i za kvalitet. Najbolje je lucerku kositi u početku cvetanja jer se tada dobija i najveći prinos, a kvalitet se ne smanjuje značajno kao što je to slučaj kod trava. Visina kosidbe treba da iznosi 5-6 cm. Kukuruz Jednogodišnje vrste Kukuruz i lucerka su dvije najvažnije krmne kulture. Kukuruz je bogat energijom (jer je njegovo zrno sastavljeno uglavnom od skroba), a luceka proteinima, mineralnim materijama (posebno kalcijumom i fosforom) i vitaminima. Nažalost, za Crnu Goru ove kulture su od manjeg značaja, jer prirodni uslovi (planinska područja, kisjela zemljišta, kratak vegetacioni period) onemogućavaju njihovo široko gajenje. Međutim, svuda gdje se one mogu usjpešno razvijati, treba im dati prednost. Za sjeveroistočna područja Crne Gore i to samo za pojedine reone, kukuruz za silažu ima veliki značaj jer korišćen u obliku silaže ima oko 30% veću hranljivu vrednost nego kada se koristi za zrno. Zašto? Za silažu se kukuruz koristi kada je zrno u fazi voštane zrelosti (u trenutku kada nestane mlijeko, a noktom se može zaparati po zrnu). Tada je cijela biljka kukuruza još zelena (lišće i stablo), a samo donje lišće je žuto. Zato je svarljivost i zrna i cijele biljke veća (čak i 70%), pa grla maksimalno koriste njegovu hranljivu vrijednost. Sl.12 Kukuruz za silažu u Trebaljevu (Kolašin) I pored toga što se nedovoljno silira, kukuruz je važna silažna biljka. To je postao zahvaljujući lakom siliranju jer je bogat ugljenim hidratima neophodnim za odvijanje mliječnokisjelinske fermentacije (vrenja). Rastvorljivi ugljeni hidrati (skrob) služe kao hrana za mliječne bakterije, a one proizvode mliječnu kisjelinu koja zakišeljava silažu i na taj način je čuva od kvarenja. Bitan uslov za dobru fermentaciju su anaerobni 24

26 S uslovi (bez vazduha) koji se postižu seckanjem, dobrim sabijanjem silo mase i njenim dobrim zatvaranjem radi zaštite od dodira sa spoljnom sredinom, posebno vazduhom, ondnosno kiseonikom. Sl. 13 Ako slana jače ošteti kukuruz, treba ga odmah silirati Najvažniji momenat za uspešno gajenje kukuruza je pravilan izbor hibrida. Pošto među hibridima postoje velike razlike u dužini vegetacije ( dana), a bitno je da u datom području gdje će se kukuruz sijjati, izabrani hibrid može da stigne do faze voštane zrelosti, a da ne počnu niske temperature, odnosno da ne dođe do pojave slane. Znači, moraju se birati hibridi kraće vegetacije iako oni daju niže prinose. Hibrid duže vegetacije u istom području bi obezbijedio veći prinos ukupne mase, ali njegova hranljiva vrijednost je daleko manja od pravilno izabranog hibrida. Dosadašnja iskustva u siliranju kukuruza su pozitivna. Tu se posebno ističe Vraneška dolina (opština Bijelo Polje), a ima uspeha i u opštini Kolašin (Trebaljevo) i Beranama. U ovim uslovima su korišćeni hibridi FAO grupe zrenja 300 i 400 (npr.zp 434). Velike su mogućnosti za proširenje gajenja u dolini Zete, ali nažalost, iako je stočarstvo razvijeno (posebno u okolini Nikšića), gajenje kukuruza, ne samo za silažu, nije praksa. Opravdano je što proizvođači koriste pivski trop, ali bi se proizvodnja mlijeka mogla značajno povećati uvođenjem u proizvodnju i kukuruza za silažu. Za razliku od krajeva gde se kukuruz silira, ovde bi se koristili hibridi duže vegetacije (FAO grupa zrenja 500 pa i 600). Da bi se dobili prinosi oko t/ha ukupne mase neophodno je prije oranja rasturiti tona stajnjaka, kg/ha kompleksnog đubriva 15:15:15, a za prihranu primeniti kg KAN-a ili kg uree. Stočni grašak Koristi se za ishranu stoke u zelenom stanju, kao sijeno, silaža ili se dehidrira u melje u brašno. Vrlo je kvalitetan kao stočna hrana: bogat je proteinima (20-25%) i mineralnim materijama. Obezbjeđuje t/ha zelene ili 7-10 t/ha suve materije. 25

27 Kod graška postoje ozime i jare forme. U proizvodnji prednost treba dati ozimim formama jer daju veće prinose i ranije stižu za korišćenje. I grašak putem kvržičnih bakterija na korenu prevodi azot iz vazduha u organski oblik koji se kasnije mineralizuje i postaje dostupan narednim usjevima. Dio azota koji se usvaja iz vazduha koriste i biljke graška pa je on manje zavisan od đubrenja azotnim đubrivima. Gajenje stočnog graška Kao leguminoza stočni grašak je dobar predusjev za sve ratarske kulture, izuzev za druge leguminoze. Zemljište posle njega je rastresito i obogaćeno azotom. Osnovna obrada zemljišta zavisi od toga da li se gaji kao ozimi ili jari usjev. Za ozimi oranje treba obaviti u toku ljeta, a za jari u toku jeseni. Priprema zemljišta je uobičajena, mada ne mora da bude tako fina kao za sitnozrne vrste. Međutim, važno je da površina bude ravna, jer će u protivnom prilikom kosidbe ostajati dio mase ne zahvaćen čime se umanjuje prinos. Đubrenjem stočnog graška treba obezbijediti prvenstveno fosfor i kalijum, a količinu azota treba podrediti zahtjevima potporne kulture ako se ona uključuje. Praktično, za način gajenja koji se preporučuje za proizvodnju stočne hrane treba unijeti po kg/ha fosfora i kalijuma i kg/ha azota. Kada nema izbora mineralnih đubriva da se prilagode predložene količine, može se preporučiti kg/ha kompleksnog mineralnog đubriva 15:15:15. Đubrivo se može primijeniti prije ili poslije oranja. Sjetva Dva su roka sjetve za stočni grašak: jesenji za ozime i projlećni za jare sorte. Jesenja sjetva se obavlja u septembru do polovine oktobra, a proljećna u februaru ili početkom marta. Sl.14 Smješa stočnog graška i ovsa 26

28 Grašak treba uvek sijati sa potpornom kulturom (ovas, pšenica, tritikale). Ječam i raž treba izbjegavati kao potporni usev za grašak; ječam zbog toga što je njegova stabljika slaba da nosi grašak, a raž zbog toga što ranije stiže od graška pa ogrubi. Količina sjemena graška treba da bude kg/ha, a pšenice ili tritikalea oko 100 ili ovsa oko kg/ha. Korišćenje Vrijeme korišćenja stočnog graška zavisi od namjene njegove proizvodnje. Kada se koristi za ishranu u zelenom stanju kosidba počinje od početka cvetanja i traje do početka formiranja mahuna. Kosidba može početi i ranije, ali se tada smanjuje prinos. Vrijeme korišćenja za ishranu u zelenom može trajati dana. Ono se posebno može produžiti ako se siju posebno smješe sa pšenicom i ovsem. Tada za korišćenje prvo stiže smješa sa pšenicom, a zatim sa ovsem. Na taj način vrijeme korišćenja se može produžiti na dana. Kosidba za spremanje sijena ili silaže počinje kada je formirana jedna polovina do dvije trećine mahuna. Grahorica Ima više vrsta grahorica, ali su tri najvažnije za proizvodnju: obična, ozima maljava i panonska grahorica. Ozima maljava i panonska su ozime vrste, a kod obične postoje i ozime i jare forme. Za proizvodnju veći značaj imaju ozime forme, a jare su važne za viša brdska i planinska područja. Sl.15 Smješa grahorice i ovsa 27

29 Grahorice se prvenstveno koriste za ishranu stoke u zelenom stanju u ranom proljeću, naročito ako je prethodna godina bila sušna, a ređe za sušenje i spravljanje sijena. Siliranje grahorice i/ili graška gajenih sa žitima je vrlo prihvatljivo i ovaj način konzervisanja treba što više širiti. Siju se združeno sa žitaricama, kao što je to navedeno kod graška. Količina sjemena grahorice je kg/ha, a pšenice ili ovsa kao kod graška. Daju prinose t/ha zelene mase ili 5-9 t/ha sijena u kome ima 15-20% proteina i 22-35% celuloze u zavisnosti od vrste grahorice, potpornog usjeva, rokova kosidbe. Sve što je rečeno za stočni grašak važi i za grahorice. Prema zemljištu nema posebne zahtjeve, iako joj duboka, plodna i umjereno vlažna zemljišta najviše odgovaraju. Grahorice se međusobno razlikuju po tome što su ozima maljava i panonska otpornije na niske temperature zbog čega se preporučuje njihovo gajenje u brdsko-planinskom području ili u niziji kada je sjetva kasnija. Gajenje grahorice Sl.16 Siliranje smješe grahorice i ovsa Grahorice treba gajiti u plodoredu i ne vraćati ih na istu površinu 3-4 godine. Iako su im okopavine najbolji predusjevi, one zbog rokova sjetve i povoljnog djelovanja na plodnost zemljišta se najčešće siju poslije strnih žita, a predusjev su za okopavine. Osnovna obrada i priprema zemljišta su kao i za grašak. 28

30 Đubrenje treba da bude prilagođeno plodnosti zemljišta, očekivanim prinosima i vremenu korišćenja. Na plodnijim zemljištima se može manje đubriti, za veće prinose više, takođe i kada se kasnije koristi. I za grahorice je važniji fosfor i kalijum, ali zbog potpornog useva ne može ze izostaviti ni azot. Prakrično, za smješu se preporučuje kg/ha kompleksnog đubriva 15:15:15. Sjetva Sjetvu obaviti žitnim sejalicama na međurednom rastojanju 12,5 cm na dubini 4-5 cm. Prihranjivanje se ne preporučuje jer od sjetve i osnovnog đubrenja do početka korišćenja u proljeće ima malo vremena. Korišćenje grahorice Osnovna namena smješe grahorice i strnih žita je ishrana stoke u zelenom stanju. Kosidba može početi u fazi porasta pri visini cm pa do punog cvjetanja i početka formiranja mahuna. Suviše ranu kosidbu treba izbjegavati jer se na taj način nedovoljno koristi proizvodni potencijal zasejanih vrsta. Kasnijom kosidbom se smanjuje kvalitet, posebno zbog toga što žitarice brzo ogrube. Kalendarski kosidba može početi krajem maja i da traje dana, a ako su uključene sve pomenute žitarice taj period se može produžiti i na dana. Tab. 4. Prinosi sijena (t/ha) od smješa grahorice i graška sa žitima(9 opština na 60 lokacija) Grahorica + ovas Grašak + ovas Konzervisanje stočne hrane metodom siliranja Siliranje travne mase je već dugo u praksi u mnogim zemljama i sve više se širi. Razlog za to je najčešće kišovit period u vrijeme skidanja prvog otkosa. Zatim, pripremanje silaže je potpuno mehanizovano. U sjeveroistočnoj Crnoj Gori postoje objektivne okolnosti koje otežavaju prihvatanje siliranja zelene mase sa prirodnih i sijanih travnjaka. To su male parcele, najčešće na većim nagibima tako da je primjena mehanizacije otežana ili onemogućena. Međutim, i za to postoje rješenja. Silaža je dobro hranivo za sve vrste i kategorije preživara, posebno za muzne krave. Ovo hranivo je sočno, lakše svarljivo, kvalitetnije i stoka ga rado jede. Razumije se samo kada se silaža pravilno pripremi. Silaža je kisjela hrana, ali koliko će biti kisjela zavisi od zelene mase koja se silira, od njenog kvaliteta I vlažnosti. Ukoliko je početna masa vlažnija, utoliko je silaža kisjelija. Treba znati da trave kada se kose, kako je to navedeno u poglavlju o vremenu kosidba, sadrže 20-25% suve materije, odnosno da u sebi imaju 75-80% vode. Silaže mogu da se prave i od travne mase sa 80% ili sa 65% vode. Kada je god moguće bolje je da u silaži bude manje vode. To se postiže provenjavanjem, odnosno ostavljanjem pokošene mase u otkose da delimično izgubi vodu. Brzina provenjavanja zavisi i od trava koje se kose, ali najviše od vremenskih uslova. U vlažnim i oblačnim danima provenjavanje može da bude cio dan ili duže, a 29

31 u suvim, toplim i sunčanim danima travna masa može da provene za vrlo kratko vrijeme,za jedan do dva sata. U toplim i sunčanim danima, posebno vjetrovitim, provenjavanje se može usporiti na sledeći način: odmah posle kosidbe sakupljaju se po dva do tri otkosa (u zavisnosti od njihove debnljine) u jedan, prati provenulost i tada počinje kombajniranje. Praktično, u jutranjim časovima bi kombajniranje počelo gdje otkosi nisu skupljeni, a u toku dana kada temperatura poraste, prelazi se na dio parcele gdje su otkosi objedinjeni. Potrebno je razjasniti pojmove jednofazno i dvofazno pripremanje silaže. Jednofazno je kada kombajn kosi, sitni biomasu i uabcuje je u prikolicu. Dvofazno je kada se masa prvo pokosi, pa se odmah ili kasnije koristi kombajn za njeno uzimanje i sitnjenje. U prvom slučaju nema uslova za provenjavanje i tada je masa najčešće vlažnija i silaža kisjelija. U drugom slučaju provenjavanjem se dobija manje kisjela silaža. Međutim, provenuta masa se teže sitni i još teže sabija, tako da postoji veliki rizik da sabijanje ne bude dobro, čime se stvaraju uslovi za velike gubitke. Naša je preporuka da se farmeri opredeljuju za drugi način pripreme (sa provenjavanjem) tek kada vrlo dobro savladaju siliranje bez provenjavanja. Sl. 17 Neskupljeni otkosi brže provenjavaju i prvo se oni kombajniraju Za pripremu dobre, stabilne silaže moraju se ispuniti određeni uslovi.to je, prije svega, obezbjeđenje da u masi koja se stavlja u silo objekat bude u potpunosti istisnut vazduh. Da bi se to postiglo masa koja se silira mora da bude tako čvrsto nabijena da u njoj nema ni malo vazduha, a to se može postići ako je masa usitnjena odnosno sitno isjeckana pa se može lakše ispresovati. Presovanje se postiže gaženjem traktora točkaša i to što težih. Kako najveći broj proizvođača ima male traktore I oni se mogu koristiti, ali da bi se brže i bolje masa ispresovala važno je da traktori budu maksimalno opterećeni, tako što se na poteznice postavljaju daske, a na njih vreće napunjene pijeskom ili zemljom. Za tu svrhu se mogu koristiti i specijalno napravljeni betonski blokovi iz kojih bi se izvlačila savijena armatura tako da se kukama zakačinju za poteznice. 30

32 Silo objekti Silo objekti mogu da budu različitog oblika i dimenzija, što zavisi od uslova na svakom gazdinstvu. Oni mogu da budu ukopani (četvrtasti ili okrugli) ili nad zemljom (vertikalni- okrugli ili četvrtasti ili horizontalni). Mogu da budu napravljeni od dasaka, blokova ili izbetonirani. Dobro je da silo objekat bude nadkriven kako prilikom uzimanja silaže u toku zime ili po kiši ne bi bilo vlaženja silaže ili neugodnosti za onog koji silažu prenosi. Izbor mjesta i vrste silo objekta Silo objekti treba da budu što bliže štalama, da su na pristupačnom mestu, da oko njih može da se kreće mehanizacija, da su na suvom mjestu i da ne postoji opasnost da voda dođe sa strane u njih. Najčešće je nadzemni horizontalni silo objekat najpogodniji za većinu gazdinstava. On se često zove silo trenč preuzet iz engleskog jezika iako je to ustvari ukopan rov. U našim uslovima se najčešće radi o izgrađenom hodniku na zemlji ili delimično ukopanom. Ukopavanje do 70 cm je poželjno ako ne postoji opasnost da voda dođe sa strane ili ako je teren vlažan. Na taj način se izbegava da se traktori koji dovoze ili gaze silo masu dižu na veću visinu što je skopčano sa opasnostima u njihovom upravljanju. Sl. 18 Primer dobrog silo trenča Silo objekti mogu biti izgrađeni od drveta (daske, talpe) ili betona. Preporučuje se svakom početniku da prvi objekat napravi od drveta. Takav objekat može da se koristi najmanje dvije do tri godine. Kada farmer stekne iskustvo i na osnovu toga se opredeli da trajno priprema silažu, preporučuje se da pređe na 31

33 betonski objekat. Na slikama 18 i 19 je prikazan primer kada je farmer prvo siliranje obavio u objektu od priručnog materijala, a već naredne godine se opredijelio da ga izgradi od betonskih blokova. Za objekte od drveta, betonskih blokova ili betona moraju se koristiti folije da bi se zaštitila silo masa od kontakta sa vazduhom. Međutim, korišćenje folije se može izbjeći ako se zidovi omalterišu cementnim malterom do crnog sjaja. Tada se folija koristi samo za pokrivanje. Uvijek se treba truditi da silo objekti budu pokriveni privremenim ili trajnim konstrukcijama. Time se silaža bolje štiti od kiše i snijega i zagrijevanja u proljećnim i ljetnjim danima. Istovremeno, značajno se olakšava izuzimanje silaže u kišnim i sniježnim danima. Sl.19 Prve godine je korišćen priručni materijal Sl. 20 Naredne godine je sazidan od betonskih blokova 32

34 Određivanje dimenzija silo objekta Sl. 21 Korišćenje zida postojećeg objekta za izgradju silo objekta Dimenzije silo objekta zavise od površine i prinosa, ali još više od broja grla i kategorije stoke. Prilikom planiranja dimenzija polazi se od slijedeće računice: jedna krava treba dnevno da pojede oko 20 kilograma silaže i da ishrana silažom traje oko 200 dana (od početka novembra do kraja maja), odnosno da je za jednu kravu potrebno oko kg silaže. Kada se zna da jedan kubni metar silaže ima oko 600 kg, znači da je za jednu kravu potrebno obezbijediti oko 6-7 kubnih metara prostora u silo objektu. Visina i dužina silosa zavisi od ukupne mase koja se silira, odnosno od potreba za silažom, ali je vrlo značajno da se zna da širina silosa mora da bude najmanje jedna i po širina traktora koji će gaziti i sabijati silo masu. Na taj način se obezbeđuje da točkovi traktora mogu da gaze po cijeloj širini silosa. Dešava se da neki proizvođači izgrade uži objekat i tada se ni na koji način ne može sabiti masa u sredini čime se ne ispunjava bitan uslov za pravljenje silaže potpuno eliminisanje vazduha. Postupci pri siliranju Masa koja se silira može da bude isjeckana na parceli ili da se dovozi do silo objekta,a da sječka, odnosno silo kombajn bude pored silosa. Bez obzira koji će se način primijeniti, što zavisi od svakog konkretnog slučaja, važno je da se isjeckana silo masa postepeno unosi u silos tako da se ne prave veći slojevi od 40 cm. Unijeta masa se ravnomjerno rasporedi po cijeloj površini, a zatim počinje gaženje traktorom. Kretanje traktora mora da bude što sporije, a gaženje mase tako da svaki slijedeći prohod ne bude dalji od traga prethodnog prohoda. Ili se može ići i pomjeranje slijedećeg prohoda za pola gume. Posle temeljnog gaženja, unosi se slijedeći sloj silo mase i tako redom do napunjenog objekta. Kada se punjenje završi, gaženje treba nastaviti najmanje još jedan sat. Potom se preko mase postavlja folija koja sprečava dostup vazduha. Preko folije se stavlja što veći, dobro i ravnomerno raspoređen teret. To mogu biti vreće sa pijeskom ili zemljom ili betonski blokovi i slično. 33

35 U praksi se javlja potreba da se u jednom objektu silira masa od različitih kultura ili od livade sa dva otkosa. Prvu silažu tada treba pripremiti kao da će biti jedina. Znači, treba je gaziti, pokriti i opteretiti. Ako se javi potreba da se preko nje silira nova masa tada treba znati sledeće. Ako je nova masa toliko vlažna da postoji opasnost od cijeđenja sokova, ranije napravljenu silažu treba osloboditi tereta, a foliju koja je služila za pokrivanje ostaviti, potom preko nje početi unos i gaženje nove mase. Sokove koji će se pojaviti folija će sprečiti da prodru u prethodno spremljenu silažu što za nju ne bi bilo dobro i oni će preko folije oteći van objekta. Sl. 22 Folija će sprečiti prodiranje sokova iz sveže mase u prethodno spremljenu silažu Ukoliko ne postoji opasnost od cijeđenja sokova, prethodno spremljenu silažu treba otkriti i preko nje silirati novu masu. Kada se taj postupak završi, ponovo se pokriva folijom i opterećuje. Sl. 23 Iz provenule mase sok se ne cijedi i ona se može bezbjedno nanijeti preko prethodne 34

36 Kada se završi punjenje objekta, nastavlja se gaženje do mjere kada hodanjem po silo masi noge ne potanjaju više od 3-4 cm. Potom se folijom silo masa potpuno pokrije, posebno vodeći računa da pored zidova ne ostane šupljina, zatim se preko nabaca staro sijeno, slama. Kada se to završi masu treba maksimalno opteretiti pijeskom, zemljom, blokovima, kamenjem, drvenim kladama (ali što kraćim). Rasuti materijali se mogu rasturati po cijeloj površini u sloju cm, a mogu se i pakovati u vreće kojima se prekrije cijela površina. Ukoliko je silo masa bila suvlja utoliko teret treba da bude teži. Sl. 24 Neupotrebljivo sijeno ili slama sprečavaju oštećenje folije od tereta Čuvanje i korišćenje silaže Treba naglasiti da vrijeme koje je potrebno da prođe da bi se neka silaža otvorila i koristila za ishranu domaćih životinja zavisi od vrste materijala koji je siliran. Kada je siliran biljni materijal koji je bogat u ugljenim hidratima rastvorljivim u vodi sa malim puferskim kapacitetom (biomasa kukuruza, italijanskog ljulja,engleskog ljulja i dr.),otvaranje i korišćenje takve silaže je moguće dana nakon siliranja. Sl. 25 Dobro sabijena silaža obezbeđuje i kvalitet i duže čuvanje 35