ENTREPRENEURIAL LEARNING UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO

Transcription

1 Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski ENTREPRENEURIAL LEARNING UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO ISSN UDK 33:37 Volumen 2/Volume 2 Broj 2, /Number 2, 2012 Glavni urednik/editor in Chief: Vitomir Tafra Zagreb, 2012.

2 Urednički odbor/editorial board: mr.sc. Martina Ferk (Zagreb, Croatia), dr.sc. Dragomir Đorđević (Novi Sad, Srbija), dr.sc. Milan Matijević (Zagreb, Croatia), Vitomir Tafra (Zagreb, Croatia), mr.sc. Zdravko Tkalec (Zagreb, Croatia), dr.sc. Zoltan Zavargo (Novi Sad, Srbija). Širi urednički odbor/extended editorial board: dr.sc. Milica Andevski (Novi Sad, Srbija), dr.sc. Marijana Carić (Novi Sad, Srbja), dr.sc. Emilija Fidancevska (Skopje, Macedonia), dr.sc. Tomislav Galeta (Slavoski Brod, Croatia), mr.sc. Efka Heder (Zagreb, Croatia), dr.sc. Ljubo Jurčić (Zagreb, Croatia), dr.sc. Tanja Mihalič (Ljubljana, Slovenia), dr.sc. Josip Milat (Split, Croatia), mr.sc. Ivan Miloloža (Zagreb, Croatia), dr.sc. Mitar Perušić (Zvornik, Bosna i Hercegovina), dr.sc. Saša Petar (Zagreb, Croatia), dr.sc. Boris Pirjevec (Zagreb, Croatia), dr.sc. Dragan Soleša (Novi Sad, Srbija), dr.sc. Gyula Vatai (Budimpešta, Hungary), dr.sc. Diana Vican (Zadar, Croatia). Nakladnik/Publisher: Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski Selska cesta 119, Zagreb, Croatia Za nakladnika/for Publisher Vitomir Tafra

3 Pokrovitelji: MINPO Ministarstvo poduzetništva i obrta Republike Hrvatske Ministry of Entrepreneurship and Crafts Hrvatska gospodarska komora Croatian chamber of economy HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA CROATIAN CHAMBER OF TRADES AND CRAFTS

4

5 SADRŽAJ 1 Uvodni članci / Opening articles Dijana Vican Poduzetnički poriv nastavnika osnovnih školau Republici Hrvatskoj / Entrepreneurial Drive In Elementary School Teachers In Croatia Zdravko Tkalec Pedagogija poduzetništva i cjeloživotno učenje/ Entrepreneurial Pedagogy and Life - long Learning Cjeloživotno učenje za poduzetništvo kada i kako? / Lifelong Learning for Entrepreneurship - When and how? Mirjana Borota Popovska, Marija Topuzovska, Vasil Popovski Lifelong learning for best adaptation to the 21.century changes in the world of work Marina Gregorić, Ljiljana Skendrović Uloga poduzetništva i cjeloživotnog učenja u brendiranju turističke destinacije / The Role of Entrepreneurship and Longlife Learning in Branding of Tourism Destination Martina Klepić Novalija Mladi, poduzetništvo i Alisa u zemlji čudesa Narcisa Vojnović, Siniša Manojlović Učenje za poduzetništvo u školama - što i kako? / Education for Entrepreneurship in Schools: What and How? Znanja i vještine potrebne suvremenom poduzetniku / Knowledge and skills necessary for a modern entrepreneur Miroslav Čavlin Poslovni analitičar u funkciji stvaranja nove vrednosti preduzeća / Business analyst in function of creating the new company value... 79

6 6 Sadržaj Lidija Tomičić, Mario Cvrtila, Dražen Pavetić Važnost informatičke pismenosti učenika ekonomske škole / Importance of Computer Literacy of Economic Schools Students Zoran Đorđević, Lana Dojčinović, Dragan Salarić Znanja i vještine potrebne suvremenom poduzetniku u ovisnosti o fazi razvoja poduzeća / Knowledge and Skills for a Modern Entrepreneur depending on the Company s Development Stage Anica Hunjet, Goran Kozina, Marin Milković Stjecanje znanja i vještina za budućnost u poduzetništvu / Acquiring Entrepreneurial Knowledge and Skills for Future Pavao Ivić Komunikacija poduzetnika i medija / Communication Beetwen Entrepreneur and Media Toni Miljak, Jasenka Bubić Računovodstvena politika amortizacije u funkciji donošenja poslovnih odluka poduzeća / Depreciation Accounting Policy as a Function of Business Decision Making of the Company Jovana Mutibarić, Radivoj Prodanović, Neda Raspopović Ličnost preduzetnika urođena ili stečena veština / Personality of enterpreneur instilled or gained skill Eva Mijatović Računovodstveno evidentiranje restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja poduzeća Aktivne metode učenja i poučavanja / Active methods of teaching and learning Daliborka Pavić, Davorin Novosel Poduzetničke vještine u osnovnoj školi - predmetna nastava. Primjer dobre prakse Saša Raletić, Ivana Milošev Aktivne metode učenja u oblasti preduzetništva / Active Teaching Methods in Entrepreneurship Vedran Kraljeta Sistemske poslovne konstelacije - novi alat učenja poduzetništva / Business Constellations - New Tool for Entrepreneurial Learning

7 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 7 Ivona Pavelić Živa bilanca virtualno iskustvo poduzetništva i instrument učinkovitog poslovnog odlučivanja / Living Balance Sheet - a Virtual Experience of Entrepreneurship and Instrument of Effective Business Decision Making Vladimir Todorović, Željko Tekić, Mladen Pečujlija Preduzetničke težnje studenata Fakulteta tehničkih nauka / Entrepreneurial Aspirations of the Faculty of Technical Sciences Students Irena Naraks Practice firm model getting competences with method Learning By Doing Jasna Peklić, Dinka Vujatović Obrazovanje za poduzetništvo u dječjim vrtićima / The entrepreneurial learning for kindergarden Upravljanje karijerom poduzetnička kompetencija / Career management - Entrepreneurial competence Vitomir Tafra, Ines Elezović, Ivana Sertić Percepcija karijere poduzetnika kod srednjoškolskih učenika strukovnih škola u Republici Hrvatskoj / Perception of Vocational School Students in Croatia towards the Carrier of Entrepreneur Snežana Prelević Kome je biznis odgovoran? / To Whom is a Business Responsible? Lana Dojčinović, Ana Jergović Upravljanje karijerom Poduzetnička kompetencija / Managing your career Entrepreneurial competencies Darija Ivanković, Mirjana Nedović Čabarkapa, Mario Banožić Uloga veleučilišta u razvijanju poduzetničkih kompetencija mladih / The Role of University of Applied Sciences in Developing of Enterpreneurial Competences of Young People Helena Šlogar, Vesna Cigan Umijeće pregovaranja kao ključna kompetencija u razvoju poduzetništva / Negotiation Skills as Key Competences for Entrepreneurship Development Vesna Štefica Značaj poduzetničkih kompetencija u upravljanju karijerom / The role of entrepreneurship competences at career management

8 8 Sadržaj 6 Poduzetništvo - društveno odgovorno poslovanje / Entrepreneurship - Corporate Social Responsibility Mirjana Babić Socially responsible business in function of corporate image improvement / Društveno odgovorno poslovanje u funkciji unapređenja imidža poduzeća Zorica Rajčević, Vlasta Ferenac, Katica Srbić Društveno odgovorno ponašanje i očuvanje okoliša na primjeru poslovanja poduzeća DM - Drogerie Markt Hrvatska / Socially Responsible Business and Environment Preservation in the Example of Company DM - Drogerie Markt Croatia Dragan Salarić, Ana Jergović Poduzetništvo i društveno odgovorno poslovanje / Entrepreneurship and Corporate Social Responsibility Marijana Bolarić Škare Poduzetništvo i samozapošljavanje - primjeri dobre prakse / Entrepreneurship and Self-employment - Examples of Good Practice Aleksandra Đ. Nikolić, Maja S. Kovačević Uloga preduzetništva u razvoju konkurentnosti privrede Srbije / Role of entrepreneurship in developing the competitiveness of Serbian Toni Miljak, Lucija Bačić, Maja Kitić Ekoturizam kao poticaj razvoja poduzetništva u turizmu na primjeru Republike Hrvatske / Ecotourism as a Stimulation for Tourism Entrepreneurship Development In the Example On Republic of Croatia Natalija Terzić Državni podsticaji za jačanje međunarodne konkurentnosti srpske privrede Sandra Mrvica Mađarac, Marina Guzovski Slobodan Stojanović Agroturizam u funkciji razvoja poduzetništva u Vukovarsko -srijemskoj županiji stanje i perspektive / Agrotourism as a function of development of entrepreneurship in Vukovar-Srijem County current state and perspectives Lazar Ožegović, Lazar Ožegovic Poslovni (biznis) inkubator-model bržeg razvoja socijalnog preduzetništva / Business (business) incubator model-faster development of social entrepreneurship Emil Priskić, Lucija Bačić Stečaj u funkciji revitalizacije trgovačkog društva / Bankruptcy as a Function of Company Revitalisation

9 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 9 Raško Stefanović, Saša Obradović, Zoran Broćić Perspektive i razvojni izazovi preduzetništva u poljoprivredno-prehrambenom sektoru Republike Srbije / Perspective and developing challenges of entrepreneurship in agri-food sector of Republic of Serbia Željka Zavišić, Marija Mesić Škorić, Ivana Bilić Utjecaj malog poduzetništva na razvoj gospodarstva Osječko - baranjske županije / The influence of small businesses on the progress of the economy of Osijek-baranja county Upute za suradnike Guidelines for collaborators

10

11 1 Uvodni članci Opening articles

12

13 Poduzetnički poriv nastavnika osnovnih škola u Republici Hrvatskoj Dijana Vican, Odjel za pedagogiju, SVEUČILIŠTE U ZADRU, M. Pavlinovića bb, ZADAR, RH, Telefon: +385 (0) , dvican@unizd.hr Sažetak Poduzetnička kompetencija kod djece i učenika najefikasnije se razvija na razini predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Ona je zahtjev suvremenih nacionalnih kurikuluma zemalja EU, ali i temeljni cilj Nacionalnog okvirnog kurikuluma u RH. Ostvarenje ovog suvremenog odgojno-obrazovnog zahtjeva ovisi, među inim, o osobnoj percepciji nastavnika o usmjerenosti prema inovativnosti, stvaralaštvu, želji za uspjehom, novim odgovorima na nove izazove, novim načinima rješavanja problema. Ova su obilježja sastavnice poduzetničkog poriva pod kojim se podrazumijeva skup osobina koje pokreću osobu na poduzetno i inovativno djelovanje. Polazeći od pretpostavke da će nastavnici koji sebe percipiraju kao osobe s poduzetničkim porivom, efikasnije ostvarivati razvoj poduzetničke kompetencije kod učenika, proveli smo empirijsko istraživanje na uzorku od 466 predmetnih nastavnika u 23 osnovne škole u Republici Hrvatskoj. Cilj je istraživanja otkriti i razmotriti one dimenzije poduzetničkog poriva koje su se pokazale značajnima na upitniku formiranome u skali s 42 tvrdnje strukturirane u pet podskala koje ukazuju na pet dimenzija poduzetničkog poriva osnovnoškolskih nastavnika. Primjenom deskriptivne statistike u radu se interpretiraju rezultati s obzirom na temeljne varijable ispitanika (spol, radni staž i nastavni predmet). Posebno se razmatraju tri dimenzije poduzetničkog poriva osnovnoškolskih nastavnika s pedagoškog gledišta, a to su usmjerenost prema inovativnosti i proaktivnosti, samopoštovanje i usmjerenost prema postignuću. Ključne riječi: poduzetnička kompetencija kao temeljna kompetencija, poduzetnički poriv nastavnika, poduzetno i inovativno djelovanje nastavnika, poduzetništvo 1. Poduzetništvo u kontekstu formalnog odgoja i obrazovanja Republika Hrvatska konkretizirala je obrazovne promjene u Nacionalnom okvirnom kurikulumu za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2008.), prihvaćajući razvoj temeljnih kompetencija na predškolskoj, osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini. Time je prihvatila razvoj ključnih kompetencija kod djece i učenika, a time i poduzetničku kompetenciju kao jednu od osam ključnih kompetencija (Recommendation of the European Parliament and of the Council of 18 December 2006 on Key Competences for Lifelong Learning, 2006). Poučavanje o poduzetništvu i razvoj poduzetničke kompetencije kod učenika pretpostavlja osposobljene i obrazovane neposredne nositelje odgojno-obrazovnog rada, prvenstveno nastavnike 1, jer je ostvarenje promjena prvenstveno u njihovim rukama. Stoga se u istraživačkom prostoru obrazovnih znanosti postavlja niz pitanja vezanih za nastavnike na koji način učitelji i nastavnici potiču razvoj poduzetnosti učenika i kako procjenjuju poduzetničke osobine i ponašanje učeni- 1 Izrazi koji se u ovom članku koriste za osobe u muškom rodu su neutralni i odnose se na muške i ženske osobe.

14 14 Dijana Vican: Poduzetnički poriv nastavnika osnovnih školau Republici Hrvatskoj ka, koliko su današnji nastavnici spremni provoditi razvoj poduzetničkih kompetencija te koje su potrebe nastavnika i učenika te drugih sudionika u obrazovanju glede razvoja poduzetničke kompetencije (Baranović, Štibrić, Domović, 2007.; Jokić i sur. 2007). Inozemni istraživački korpus je opsežan pa izdvajamo određene istraživačke probleme koji se odnose na nastavnike. Provjeravan je kompetencijski model i elementi poduzetničkog ponašanja strukovnih nastavnika. Van Dam, Schipper, Runhaar, 2009.; Seikkula-Leino i sur.(2009.) ispitivali su na koje sve načine nastavnici implementiraju odgoj i obrazovanje za poduzetništvo u nastavnom radu. Stvaranje poduzetničke kulture i mijenjanje sveukupne kulture rada očekuje se pretežito na razini strukovnog obrazovanja (Towards Entrepreneurial Culture for the Twenty-first Century, 2006). U međunarodnu studiju koja je obuhvatila istraživanje o pripremi budućih nastavnika tijekom inicijalnog obrazovanja za poduzetničko obrazovanje u deset zemalja (Mapping of teachers preparation for entrepreneurship education, 2011), uključena je i Hrvatska. Rezultati ukazuju da je pripremanje budućih nastavnika za provođenje poduzetničkog obrazovanja relativno slabo zastupljeno u studijskim programima. Najnovija studija Europske komisije bavi se inicijalnim obrazovanjem i osposobljavanjem nastavnika te drugim načinima potpore nastavnicima u provođenju poduzetničkog obrazovanja na međunarodnoj razini (Entrepreneurship Education: Enabling Teachers as a Critical Success Factor, 2011). Ocjenjujući da je za efikasno provođenje poduzetničkog obrazovanja relevantna i percepcija samih nastavnika o njihovoj poduzetničkoj kompetenciji, odnosno želja, htjenje i volja neposrednih nositelja obrazovnog rada za poučavanjem poduzetništva i razvojem poduzetničke kompetencije, istraživanje smo usmjerili na osobnu procjenu nastavnika o njihovom poduzetničkom porivu. Pod poduzetničkim porivom podrazumijeva se osobna želja, preferiranje i volja osobe za poduzetan i proaktivan rad, korištenje i stvaranje prilika, inovativno djelovanje, stvaralaštvo, samoefikasnost i druge odlike osobnosti (Florin, Karri i Rossiter, 2007.). U istraživanju se pošlo od pretpostavke da je osobna percepcija nastavnika o poduzetničkom porivu bitna zato što otkriva poduzetnički duh u školskom ambijentu, odražava prihvaćanje reformskih promjena u sustavu obrazovanja, spremnost osobnog ulaganja u promjene, daje pretpostavke za procjenu i stvaranje poduzetničke kulture. Istovremeno, daje smjernice za daljnje korake u primjeni poduzetničkog obrazovanja. 2. Cilj istraživanja Temeljni cilj istraživanja bio je utvrditi stupanj osobne procjene poduzetničkog poriva nastavnika u odgojno-obrazovnom, školskom i nastavnom radu u osnovnim školama i to kroz pet dimenzija koje čine strukturnu cjelinu poduzetničkog poriva: a) usmjerenost prema inovativnosti, b) usmjerenost prema proaktivnosti, c) samopoštovanje, d) usmjerenost prema postignuću i e) nekonformističko ponašanje. U svrhu ovoga rada operacionalizirali smo tri zadatka istraživanja: utvrditi razine dimenzija poduzetničkog poriva koje nastavnici osobno najviše, odnosno najmanje procjenjuju razmotriti svaku dimenziju kroz frekventnost ponuđenih tvrdnji, odnosno čestica sadržanih u skali upitnika razmotriti sličnosti i razlike osobne procjene poduzetničkog poriva nastavnika s obzirom na spol, radni staž u školi, nastavni predmet, odnosno odgojno-obrazovno područje

15 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Uzorak, metoda i instrument istraživanja Empirijski dio istraživačkog projekta proveden je godine na uzorku od 466 predmetnih nastavnika iz 23 osnovne škole u 6 regija RH : 1) Zagreb, 2) Sjeverna Hrvatska, 3) Slavonija, 4) Lika i Banovina, 5) Istra, Primorje i Gorska Hrvatska i 6) Dalmacija, a potom prema slučajnom odabiru škola, vodeći računa o prosječnom broju učenika u školi. U istraživanju je primijenjen upitnik sa skalom poduzetničkog poriva, koji su konstruirali J. Florin, R. Karri i N. Rossiter (2007). Upitnik je sastavljen od 42 tvrdnje podijeljene u pet podskala koje su prilagođene poslovima nastavnika u osnovnoj školi. Podskale sa skupom tvrdnji predstavljaju sadržajne dimenzije poduzetničkog poriva nastavnika u nastavnim, školskim i odgojnoobrazovnim aktivnostima. Zadatak ispitanika bio je da na ljestvici od pet stupnjeva označe stupanj slaganja s navedenom tvrdnjom (najmanji broj označava potpuno neslaganje, a najveći potpuno slaganje). U istraživanju je sudjelovalo 466 nastavnika predmetne nastave, od toga 22,10% muškaraca i 77,90% žena. Prema odgojno-obrazovnim područjima obuhvaćeno je 32,19% nastavnika iz jezično-komunikacijskog, 13,09% iz matematičkog, 20,17% iz prirodoslovnog, 7,73% iz tehničkog i informatičkog, 13,95% iz društveno-humanističkog, 7,51% iz umjetničkog i 5,36% iz tjelesnog i zdravstvenog područja. Od ukupnog broja ispitanika 24,46% ima do 5 godina radnog sta- ža, 20,82% nastavnika se nalazi u rasponu od 6-10 godina radnog staža, 23,39% steklo je između 11 i 20 godina radnog staža, 11,37% se nalazi u rasponu godina i 19,96% ostvarilo je više od 30 godina radnog staža. 4. Rezultati istraživanja interpretacija i diskusija Osobna procjena nastavnika osnovnih škola o njihovom poduzetničkom porivu analizirana je kroz čestice koje odražavaju dimenzije poduzetničkog poriva. Faktorskom analizom poduzetničkog poriva nastavnika ekstrahirane su tri dimenzije. To su: usmjerenost prema proaktivnom ponašanju i sklonost inovacijama, samopoštovanje i usmjerenost prema postignuću (tablica 1.). Tablica 1.: Prosječni i ukupni rezultat prema dimenzijama skale poduzetničkog poriva M - prosječni rezultat (aritmetička sredina); SD - standardna devijacija Rezultati ukazuju na izrazito pozitivnu percepciju dimenzija poduzetničkog poriva kod nastavnika. Iz navedene tablice razvidno je da je najviši prosječni rezultat, u intervalu od 1 do 5, ostvaren na dimenziji usmjerenosti prema postignuću (M=4,21), zatim na usmjerenosti prema inovativnosti i proaktivnosti (M=3,84; SD=0,475), te samopoštovanju (M=3,89; SD=0,656). Na prvoj je dimenziji zabilježeno najmanje prosječno odstupanje rezultata (SD=0,39), što pokazuje da su nastavni-

16 16 Dijana Vican: Poduzetnički poriv nastavnika osnovnih školau Republici Hrvatskoj ci relativno homogeni u samoprocjenama, odnosno da najviše procjenjuju osobnu usmjerenost prema postignuću. Na dimenziji samopoštovanja otkrivamo i najviše raspršenje rezultata koje ukazuje na određenu heterogenost samoprocjena nastavnika Usmjerenost nastavnika prema proaktivnosti i inovativnosti Dimenziju proaktivnosti i sklonost inovacijama nastavnika razmatrali smo kroz frekvenciju čestica koje određuju proaktivno i inovativno ponašanje. Značajno veliki broj nastavnika (85,63%) vjeruje da je važno neprestano težiti novim načinima ostvarivanja zadaća; 85,41% nastavnika smatra da mogu prepoznati dobru priliku za sebe; 85, 2% procjenjuje sebe kao osobu koje se uvijek trudi pronaći nove načine za unaprjeđivanje vlastitog života; 84,34% nastavnika ocjenjuje da ništa nije tako uzbudljivo kao provođenje vlastitih ideja u djelo. 80,9% ispitanika smatra da pretežito ili posve uživa kada nešto može napraviti na drugačiji, neuobičajen način. Zanimljive su visoke procjene nastavnika i u drugim česticama koje odražavaju dimenziju proaktivnosti i inovativnosti. 76,4% nastavnika se posve ili pretežito raduje kada ima mogućnost pristupiti zadatku na neuobičajen način, 75,11% ih je svjesno da je za uspjeh ponekad potrebno raditi stvari na način koji se na prvi pogled može činiti neobičnim, a 73,39% ispitanika ocjenjuje da im je užitak pronaći dobra rješenja za probleme koje još nitko nije riješio. Analizom varijance utvrđena je statistički značajna razlika na dimenziji inovativnosti i proaktivnosti nastavnika u odnosu na radni staž (F=3,13; p=0,01). U post hoc analizi, primjenom Fisherovog testa utvrđeno je da nastavnici s više od 30 godina radnog staža (M=3,980; SD=0,440) imaju statistički značajno viši rezultat procjene osobne inovativnosti i proaktivnosti od ostalih nastavnika. Razlika u procjenama inovativnosti i proaktivnosti utvrđena je i u odnosu na nastavni predmet (F=1,95; p=0,02). Post hoc analizom utvrđeno je da nastavnici likovne kulture (M=4,089; SD=0,392), prirode (M=4,089; SD=0,523) i tehničke kulture (M=4,181; SD=0,550) iskazuju višu usmjerenost prema inovativnom i proaktivnom ponašanju od nastavnika koji predaju druge nastavne predmete Samopoštovanje nastavnika Samopoštovanje kao odlika osobnosti prepoznaje se kroz osjećaj vrijednosti sebe u odnosu na druge u svom okruženju, zadovoljstvom u radu, ustrajavanjem na zahtjevnom zadatku, divljenjem pred kolegama, osjećajem sigurnosti u društvu uspješnih osoba, neopterećenošću što drugi misle o njemu. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da 84,97% nastavnika ocjenjuje sebe vrlo ustrajnima jer nikada ne odustaju od rješavanja zahtjevnog zadatka. 84,55% nastavnika ne osjeća se manje vrijednima u odnosu na kolege. Dvije trećine nastavnika (74,47%) su pretežito često ili posve često zadovoljni kvalitetom svog rada, a tek nešto manje (70,17%) ih rješava probleme ne provodeći vrijeme u traženju pomoći od drugih. Analiza varijance nije pokazala značajnu razliku od odnosu na temeljne varijable Usmjerenost nastavnika na uspjeh i postignuće Usmjerenost nastavnika na uspjeh i postignuće jest odlika osobnosti koja se manifestira kroz težnju za što boljim i temeljitijim izvršavanjem zadatka, ponosom na svoja radna postignuća, prepoznavanjem svojih slabosti i nedostataka, iskorištavanjem pruženih prilika, dobrim osjećajem nakon obavljenog posla, vjerovanjem da je planiranje budućnosti preduvjet uspjeha. Najveći broj nastavnika (94,85%) pro-

17 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 17 cjenjuje da se osjeća dobro kada se potrudi izvršiti radni zadatak, a 93,56% nastavnika misli da je važno prepoznati svoje slabosti ili nedostatke. Procjena ulaganja napora uočena je kod značajnog broja ispitanika (87,98%) kao i procjena da svaki zadatak izvršavaju što je moguće temeljitije. 74,9% nastavnika procjenjuje da daje sve od sebe kako bi iskoristili svaku pruženu priliku. Na dimenziji usmjerenosti prema postignuću i uspjehu primjenom jednosmjerne analize varijance utvrđena je statistička značajna razlika u odnosu na spol (F=5,29; p=0,02), te radni staž ispitanika (F=3,79; p=0,00). Post hoc analizom provjeren je smjer razlike u odnosu na spol ispitanika, koji ukazuje da su nastavnice više usmjerene prema postignuću (M=4,233; SD=0,362) od nastavnika (M=4,133; SD=0,482). Što se tiče razlike u procjeni usmjerenosti prema postignuću, post hoc analizom smo utvrdili da nastavnici s više od 30 godina radnog staža iskazuju statistički značajno veću usmjerenost prema postignuću (M=4,306; SD=0,321). Rezultati prethodno razmotrenih triju dimenzija, međutim, dobivaju drugu sliku kada pogledamo samoprocjene ispitanika s obzirom na konformističko ponašanje. Naime, polovica nastavnika (50,2%) još uvijek postavlja pitanja ili je indiferentna glede uobičajenih pravila rada u školi, a više od trećine nastavnika (37,99%) vjeruje da je poštivanje pravila preduvjet uspjeha. 5. Zaključak Prema rezultatima istraživanja osobne procjene nastavnika uočava se da značajno veliki broj nastavnika vrlo visoko procjenjuje svoj poduzetnički poriv, a osobito kroz tri dimenzije usmjerenost prema proaktivnosti i inovativnosti, samopoštovanje, te usmjerenost prema postignuću. S obzirom da nastavnici odgovaraju iz perspektive svog nastavnog predmeta, visoke samoprocjene rezultata o samopoštovanju ne iznenađuju. U provođenju promjena u obrazovni sustav i očekivanju da će upravo nastavnici najučinkovitije ozbiljiti reformske aktivnosti ovaj pozitivni efekt valja uzeti u obzir. Međutim, ovaj rezultat ne potvrđuje postojanje i razinu znanja, vještina i sposobnosti nastavnika za provođenje učinkovitog poduzetničkog obrazovanja. Pretpostavlja se da značajno visoka samoprocjena nastavnika o poduzetničkom porivu proizlazi iz perspektive i razine odgovornosti iz nastavnoga predmeta koji nastavnik realizira, a ne poduzetništva kao interdisciplinarnog sadržaja. Rezultati konformističkog ponašanja nastavnika ukazuju na nedostatak onoga što je pokretač stvaranja poduzetništva kao društvene i obrazovne vrijednosti, a to je poduzetnički duh. Za pretpostaviti je da ustrajavanje na centraliziranom sustavu obrazovanja utječe na unutarnje nadahnuće nastavnika. Poduzetništvo i poduzetničko obrazovanje pretpostavljaju veću autonomiju škole. S njome bi, vjerojatno, došle do izražaja odlike osobnosti nastavnika koje bi potkrijepile istinsko ozbiljenje poduzetništva, kao što su traženje novih mogućnosti i prilika, mijenjanje načina rada s pravilima i obimnim propisima (administrativni stil) u poduzetničko upravljanje, spremnost za preuzimanje vođenja i aktivniji pristup u rješavanju problema (umjesto čekanja odluka iz Ministarstva).

18 18 Dijana Vican: Poduzetnički poriv nastavnika osnovnih školau Republici Hrvatskoj Entrepreneurial Drive In Elementary School Teachers In Croatia Abstract Entrepreneurial competence among children and pupils is most efficiently developed at the level of preschool, elementary and secondary education. It is a requirement of the contemporary national curricula of EU countries and also the fundamental objective of the national framework curriculum in Croatia. The realization of this modern educational requirement depends, among other things, upon teachers personal perception towards the orientation of innovation, creativity, desire to succeed, new answers to new challenges, new methods of solving problems. These characteristics are components of the entrepreneurial drive which includes the set of traits responsible in motivating a person towards entrepreneurial and innovative activity. Starting from the assumption that teachers who perceive themselves as persons having an entrepreneurial drive can more efficiently pursue the development of entrepreneurial competencies among students, we conducted an empirical study on a sample of 466 subject teachers in 23 elementary schools in Croatia. The survey aimed to discover and discuss those dimensions of the entrepreneurial drive which appeared to be most significant on the questionnaire which was created as a scale with 42 statements structured into five subscales. This indicated the five dimensions of entrepreneurial drive of the elementary school teachers. Using descriptive statistics in this procedure, the results were interpreted with respect to the fundamental variables of the respondents (gender, tenure and teaching subject). Special attention was given to the three dimensions of entrepreneurial drive in elementary school teachers from a pedagogical standpoint, and that was the focus towards innovation and proactivity along with self-esteem and the orientation towards achievement. Key words: entrepreneurial competencies as core competencies, entrepreneurial drive in teachers, enterprising and innovative work of teachers, entrepreneurship

19 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 19 Literatura 1. Baranović, B., Štibrić, M., Domović, V. (2007) Obrazovanje za poduzetnost perspektiva osnovnoškolskih učitelja i nastavnika. Sociologija i prostor, (3-4): Entrepreneurship Education: Enabling Teachers as a Critical Success Factor. A Report on Teacher Education and Training to prepare teachers for the challenge of entrepreneurship education. Final Report. November Bruxelles, European Commission 3. Florin, J., Karri, R. i Rossiter, N. (2007). Fostering Entreprenueurial Drive in Bussiness Education: An Attitudinal Approach, Journal of Management Education, (Sačuvano ) 4. Jokić, B. (2007) (ur.). Ključne kompetencije učiti kako učiti i poduzetništvo u osnovnom školstvu Republike Hrvatske. Istraživački izvještaj. Zagreb: Institut za društvena istraživanja, Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja. 4F96F0/$File/NOTE7D6JZ6.pdf (Sačuvano ) 5. Mapping of teachers preparation for entrepreneurship education, Final Report, 22 August (pripremila A. Curth) (Sačuvano ) 6. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2008). Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, Zagreb 7. Recommendation of the European Parliament and of the Council of 18 december 2006 on Key Competences for Lifelong Learning (2006), (Sačuvano /) 8. Seikkula-Leino, J., Ruskovaara, E., Ikävalko, M., Mattila, J.& Rytkölä, T. (2009). Teachers as learners promoting entrepreneurship education. Paper presented at The 20th Biannual NFF Conference Business as Usual, Turku/Åbo, Finland, August, 19-21, Dostupno na (Sačuvano ) 9. Towards Entrepreneurial Culture for the Twenty-first Century, ILO i UNESCO, Van Dam, K., Schipper, M. & Runhaar, P. (2009), Developing a competency-based framework for teachers entrepreneurial behavior. Teaching and Teacher Education (2009): 1-7.

20

21 Pedagogija poduzetništva i cjeloživotno učenje Zdravko Tkalec, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje, Nikola Šubić Zrinski, Selska 119, Zagreb, Hrvatska, Tel , fax , dekan@vszrinski.hr Sažetak Kako je poduzetništvo jedna od ključnih kompetencija cjeloživotnog učenja, potrebno je usustaviti odnose odgojno-obrazovnih sadržaja, metodičko-didaktičkih modela te mjerila i načine evaluacije ishoda učenja s potrebama gospodarstva. Nužno je objediniti sadašnje i buduće potrebe gospodarstva i drugih društvenih aktivnosti i dovesti ih u sklad s poduzetničkim načinom promišljanja. Pedagogija poduzetništva trebala bi biti znanstvena disciplina/grana unutar područja pedagogijske znanosti koja bi se bavila istraživanjem i implementacijom didaktičko-metodičkih modela u odgojno-obrazovne procese sa svrhom postizanja odgojno-obrazovnih ishoda. Ti i takvi odgojno-obrazovni ishodi jesu poduzetnička znanja, vještine i stavovi ili poduzetnička kompetencija. U radu će se također definirati odnos pojmova poduzetnost i poduzetništvo koji mogu i ne moraju ekonomsko-gospodarski korelirati. Pedagogija poduzetništva proučavala bi zakonitosti odgoja i obrazovanja za poduzetništvo te bi na temelju znanstvenih istraživanja dala odgovor na niz pitanja vezanih za cjeloživotno učenje za poduzetnost i poduzetništvo: od definiranja odgojno-obrazovnih ishoda i njihovoga mjerenja pa do teorije poduzetnosti i poduzetništva kroz povijest, s naglaskom na buduće potrebe znanja vezane uz poduzetnost i poduzetništvo. Ključne riječi: cjeloživotno učenje, kompetencija, pedagogija, poduzetništvo 1. Uvod Poduzetništvo je jedna od ključnih kompetencija cjeloživotnog učenja. Samim time, potrebno je odgoju i učenju za poduzetništvo posvetiti posebnu (pedagošku) pažnju. Činjenica je da je ishod svakog razvoja i napretka znanje i osposobljenost, odnosno kvalifikacija za činjenje određenog posla. Poduzetništvo nije ništa drugo do sposobnost, kompetentnost (racionalan skup znanja, vještina i stavova) realizacije određenih poslovno-ekonomskih zadataka. Ti su zadaci u direktnoj vezi s gospodarskim, odnosno općedruštvenim razvojem. Poduzetnički kompetentnije društvo jest i razvojno i konkurentnije društvo. U tom smislu potrebno je pozicionirati i značaj i realizaciju odgoja i učenja za poduzetništvo. Odgoj i učenje za poduzetništvo imaju svoju aksiološku i teleološku osnovu. Imaju svoju vrijednost i svrhovitost. Pedagogija poduzetništva se po prvi put uvodi u odgojno-obrazovnu terminologiju te predstavlja granu pedagogije koja proučava odgoj i obrazovanje za poduzetništvo. U ovom će radu biti prezentirana ideja cjelovite implementacije odgoja i učenja za poduzetništvo u odgojno-obrazovne programe.

22 22 Zdravko Tkalec: Pedagogija poduzetništva i cjeloživotno učenje 2. Definicija pojmova Pedagogija je znanstveno polje u području društvenih znanosti koje istražuje odgoj, obrazovanje i izobrazbu mlađeg naraštaja i odraslih osoba s pozitivnim i negativnim učincima koji djeluju u okruženju (Mijatović, ur. 1999, str. 652.). Pedagogija je znanost koja istražuje odgojni proces, odgoj ili oblikovanje (izgrađivanje) čovjeka kao ljudskog bića (Vukasović, 1991, str.9). Pedagogija je također znanost o odgoju (Gudjons, 1994, str.17.) ili ukupnost znanja o metodama, sredstvima odgoja i naobrazbe (Anić, 2005, str ). Poduzetništvo u užem smislu jest sposobnost pokretanja, vođenja i razvijanja poslovnog pothvata, s dostatnim kapitalom, a koji je povezan s većom ili manjom neizvjesnošću i rizikom ( Kuvačić, 2005, str.23). Poduzetništvo je također i proces stvaranja nečeg novog i vrijednog kroz posvećivanje vremena i truda, pretpostavljajući popratne financijske, fizičke i društvene rizike i na kraju primanje nagrade u obliku novčanog i osobnog zadovoljstva i neovisnosti ( Hisrich, Peters, Shepherd, 2008, str.8). Osim toga poduzetništvo se može definirati kao posebna gospodarska funkcija... usmjerena na pokretanje novih poslovnih inicijativa s ciljem očekivanja iznad prosječnih prihoda ( Škrtić, 2008, str.31.) Cjeloživotno učenje je novo shvaćanje da se učenje ne odnosi samo na djetinjstvo, već na cijeli čovjekov život (Cindrić, Miljković, Strugar, 2010, str. 256.) te pedagoška i andragoška koncepcija koja polazi od spoznaje da čovjek, formalno ili neformalno uči kroz čitav život... ( Mijatović ur., 1999, str. 643.) Poduzetnost ili poduzetništvo u širem smislu jest spremnost za proaktivno djelovanje. Za pedagogiju poduzetništva bismo mogli reći da je to znanstvena disciplina unutar pedagogijske znanosti koja se bavi istraživanjem i implementacijom didaktičko-metodičkih modela u odgojno-obrazovne procese sa svrhom postizanja odgojno-obrazovnih ishoda povezanih s općim razvojem poduzetništva. Jednoznačna definicija pojmova značajna je zbog daljnjeg razumijevanja teksta. 3. Kompetencijski okvir poduzetništva Za poduzetničku kompetenciju u širem smislu možemo reći da je to spremnost na inovativno djelovanje, ali i mogućnost podržavanja inovacija koju donose vanjski čimbenici. Uključuje pozitivan stav prema promjenama, preuzimanje odgovornosti za vlastito djelovanje (pozitivno ili negativno), utvrđivanje ciljeva i njihovo ostvarenje i motiviranost za uspjeh. (EU Komisija, Uprava za obrazovanje i kulturu, 2004). Poduzetnička se kompetencija sastoji od određenih znanja, vještina i stavova koji su primjereni određenom kontekstu (ekonomskom, kulturnom, sportskom itd.). Postoji još cijeli niz definicija poduzetničke kompetencije te pripadajućih dijelova termina. Poduzetnička kompetencija se neopravdano poistovjećuje samo s vođenjem gospodarskog subjekta, što je preusko definiranje. No, mogli bismo definirati i poduzetničku kompetenciju u užem smislu i to kao spremnost, sposobnost rukovođenja poslovnim subjektom s ciljem razvojne održivosti na tržištu. Mogli bismo reći da je poduzetnička kompetencija u širem smislu načelo, karakteristika koja doživljava svoju operativnost ovisno o kontekstu poduzetničke kompetencije. Poduzetničku kompetenciju (s osnovnim karakteristikama: kreativnost, inovativnost, upornost, prepoznavanje prilika, preuzimanje rizika, timski rad, planiranje, organiziranje itd.) mogu posjedovati i razvijati i liječnici, pravnici, sportaši, umjetnici i mnoge druge vrste zanimanja, ako ne i sva. Djelatnost u svakom zanimanju zahtijeva poduzetničke kompetencije (koje opet čine jedinstvo znanja, vještina i stavova ovisno o kontekstu). Doseg određene razine kontekstualnog (znanja, vještine i stavovi) određuje stupanj kom-

23 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 23 petentnosti određene osobe ili skupine. Determiniranost poduzetništva u hrvatskoj svakidašnjici, kao ekonomsko-gospodarske aktivnosti je moguća, ali samo u definiciji poduzetništva u užem smislu, jer ne postoji prikladniji i svrsishodniji termin za vođenje gospodarsko - ekonomske djelatnosti. S druge strane, poduzetništvo u širem smislu jest spremnost na inovativno djelovanje s prije određenim karakteristikama te univerzalan pojam primjenjiv na sve vrste aktivnosti. 4. Cilj i zadaci Prvenstveni cilj pedagogije poduzetništva bio bi istraživanje i implementacija didaktičko-metodičkih modela u odgojno-obrazovne procese sa svrhom postizanja odgojno-obrazovnih ishoda. Odgojno-obrazovni ciljevi mogu se promatrati s društvenog i individualnog aspekta. Cilj i zadaci odgoja i obrazovanja iskazuju namjeru, intenciju odgojno-obrazovnog čina. Oni su polazište, ali i ishodište svakog odgojno-obrazovnog procesa. Odgojno obrazovni proces počinje određenom namjerom, a završava provjerom koliko je ta namjera ostvarena. Cilj je uopćena i sažeta formulacija intencije, a zadaci su razrada i konkretizacija. ( Bognar, Matijević, 2002, str. 163.). Društveni aspekt odgoja i obrazovanja za poduzetnost/poduzetništvo jest osnaživanje nacionalnog gospodarstva u cjelini, dok je individualni aspekt stjecanje znanja, vještina i stavova za poduzetništvo. Zadaci odgoja i obrazovanja za poduzetništvo određuju se sukladno gospodarskim interesima društva. To znači da bi nezaobilazan faktor u kreiranju zadataka trebalo biti gospodarstvo, ali i znanstvene institucije koje imaju veze s odgojem i obrazovanjem i gospodarstvom. 5. Odgojno obrazovni ishodi, nastavni sadržaji, strategija, vrjednovanje Odgojno-obrazovni ishodi (outcomes) su neposredni rezultati obrazovno-odgojnog procesa. To su psihičke promjene učenika u spoznajnom području (znanja i sposobnosti), psihomotornom (motorne vještine) i motivativnom području (vrijednosti, stavovi i navike). Psihičke promjene što su rezultat učenja osposobljavaju učenike za promjenu ponašanja pa su to različite osposobljenosti. (Pastuović, 1999, str. 122).Odgojno-obrazovne ishode za poduzetništvo potrebno je temeljem istraživanja uskladiti s razinama odgoja i obrazovanja, što znači da su svakoj odgojno - obrazovnoj razini pridruženi odgovarajući ishodi odgoja i obrazovanja, od dječjeg vrtića pa do visokih škola. Nužno je da su nakon toga ishodi usklađeni s odgojno-nastavnim sadržajima kojima će se realizirati planirani ishodi. Konačan ishod odgoja i formalnog obrazovanja bi se trebao ogledati u razini gospodarske konkurentnosti zemlje. Nastavni sadržaji bit će usklađeni s razinom odgoja i obrazovanja. To znači da će učenici drugog razreda osnovne škole imati drugačije odgojno-obrazovne ishode i nastavne sadržaje u odnosu na učenike trećeg razreda osnovne škole. Posebno i vrlo značajno područje jest strategija odgoja i obrazovanja za poduzetništvo. Ipak, konačan izbor (metoda i postupaka, napomena autora) je kreativan čin nastavnika (Bognar, Matijević, 2002, str. 292). Pri kreiranju strategije učenja i poučavanja za razvoj poduzetničke kompetencije potrebno je primijeniti strategiju metodičkog pluralizma. Nužno je koristiti aktivne metode učenja i poučavanja, ali razmisliti i o alternativnim oblicima učenja i poučavanja (sugestopediji /superučenju), neurolingvističkom programiranju (NLP) i edukinestetici. Potrebno je spomenuti neke projektne metode koje se koriste u odgojno-obrazovnom procesu obrazovanja za poduzetništvo od osnovnih škola preko srednjih do visokih škola, a to su:

24 24 Zdravko Tkalec: Pedagogija poduzetništva i cjeloživotno učenje učeničke zadruge učenička (virtualna) poduzeća studentska (virtualna) poduzeća stvarna studentska poduzeća poslovne simulacije Tijekom odgojno-obrazovnog procesa u navedenim metodičkim okvirima se više ili manje (stvarno ili simulacijski) prate stvarni poslovni tijekovi. Učenici/studenti uče radeći. Teško je vrjednovati rezultate timskog rada i obrazovne ishode, a posebice u određenom projektnom zadatku u okviru važećih dokimoloških postavki (ocjene od 1 do 5). Na tom području, a vezano uz nove kompetencije pa tako i poduzetničku te metode učenja i poučavanja, nužne su razvojne promjene. 6. Područje realizacije Realizacija odgojno-obrazovnih programa iz područja poduzetništva odvijala bi se od predškolske dobi do visokoškolske. Značajno je početi odgoj za poduzetništvo od dječjih vrtića. Polaznici dječjih vrtića trebaju stjecati odgoj za poduzetništvo (u širem smislu). Potreban je odgoj koji potiče kreativnost, inovativnost, razumno preuzimanje rizika, upornost, pozitivnost karaktera i sl. Osim toga, nužno je u toj fazi razvoja poticati djecu na proizvodnju, stvaranje nove vrijednosti, racionalno korištenje materijalnih resursa te ih upućivati u značaj osnovnih ekonomsko-poslovnih pojmova kao što su prodaja, nabava, prihod, trošak i dr. U osnovnim je školama potrebno prilagoditi odgojno - obrazovne sadržaje, kao i metode učenja i poučavanja, razinama obrazovanja. Važno je koristiti načelo obrazovnih ishoda i mjerenje obrazovnih ishoda po proteku određenih vremenskih segmenata. Također bi bilo važno obuhvatiti obrazovanjem za poduzetništvo srednjoškolske i visokoškolske obrazovne programe, ali provoditi ga kao cjeloživotno. Na taj način bi bio obuhvaćen cijeli formalni i neformalni sustav obrazovanja u korelaciji s obrazovanjem za poduzetništvo. To je nužno s obzirom da je poduzetništvo u užem smislu riječi, područje stvaranja nove vrijednosti i društvenog bogatstva koje je onda opet temelj razvoja ostalih društvenih aktivnosti (kultura, obrazovanje, zdravstvo i druge). Implementacija poduzetništva u odgojno-obrazovne procese jest posebno pitanje Potrebno je odgovoriti na pitanje kako organizirati učenje za poduzetništvo. Kao međupredmetnu temu, kao poseban predmet ili kao kombinaciju međupredmetne teme i posebnog predmeta? Zbog značaja poduzetništva kao ključne kompetencije, možda bi trebalo razmisliti o učenju za poduzetništvo kao međupredmetnoj temi u kombinaciji s posebnim predmetom. Također se nameće pitanje imaju li sada odgajatelji i nastavnici (osnovne, srednje i visoke škole) dovoljno poduzetničkih znanja za učenje poduzetništva. Značajno je i pitanje imaju li i nastavnici koji uče nastavnike i odgajatelje dovoljno znanja o poduzetništvu kako bi ga tijekom obrazovnog procesa prenijeli na odgajatelje i nastavnike u osnovnim, srednjim i visokim školama. Pristup organizaciji sustavnog obrazovanja za poduzetništvo obuhvaćao bi: 1. sve one koji su korisnici odgojno-obrazovnog procesa u formalnom i neformalnom obrazovanju ( polaznici dječjih vrtića, učenici osnovnih i srednjih škola i studenti), 2. sve one koji su nositelji odgojno-obrazovnog procesa: odgajatelji u dječjim vrtićima, učitelji u osnovnim školama, nastavnici u srednjim školama i profesori na visokim školama, 3. nove nastavne planove i programe u formalnom odgoju i obrazovanju gdje se za poduzetništvo odgaja i uči na sljedeći način:

25 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 25 da je poduzetništvo međupredmetna tema da je poduzetništvo poseban predmet kombinacija: poduzetništvo kao međupredmetna tema i poseban predmet, uprave odgojno-obrazovnih institucija, nastavne planove i programe visokih škola koje na različite načine educiraju odgojno-učiteljsko - nastavnički kadar (Učiteljski fakultet, Filozofski fakultet i sl.), medije i javnost koje je potrebno senzibilizirati o značaju poduzetništva te sve donositelje odluka o odgojno-obrazovnoj politici države (ministarstva, županije, općine i gradovi, značajna poduzeća). 7. Zaključak Pedagogija poduzetništva, kao znanstvena disciplina unutar pedagogijske znanosti, bavila bi se istraživanjem i implementacijom didaktičko-metodičkih modela u odgojno-obrazovne procese sa svrhom postizanja odgojno-obrazovnih ishoda u području poduzetničke kompetencije. U tom smislu je to i nužnost s obzirom da je poduzetništvo jedna od ključnih kompetencija cjeloživotnog učenja, ali i osnovni generator materijalnog bogatstva društva. Učenje, odnosno odgoj za poduzetništvo treba sustavno provoditi putem nacionalnog odgojnoobrazovnog kurikuluma od predškolskog odgoja nadalje kroz cjeloživotno obrazovanje. Pedagogija poduzetništva u korelaciji sa znanstvenim institucijama i gospodarskim subjektima bila bi zadužena za kvalitetan odgoj i obrazovanje u području poduzetništva. Uz pristup odgoju i obrazovanju za poduzetništvo koji potencira razvoj poduzetnosti i poduzetništva, a koji prožima sve društvene i gospodarske odnose možemo očekivati dugoročan gospodarski (i ne samo gospodarski) rast.

26 26 Zdravko Tkalec: Pedagogija poduzetništva i cjeloživotno učenje Entrepreneurial Pedagogy and Life - long Learning Abstract Since entrepreneurship is one of the key competencies of life-long learning, it is necessary to coordinate the relations among education materials, teaching-didactic models and criteria and methods for evaluating the results of learning with economic needs. It is necessary to bring together present and future economic needs with other social activities and synchronize them with the entrepreneurial way of thinking. Entrepreneurial pedagogy should be a scientific discipline / branch within the field of pedagogical science which would research and implement didactic-teaching models into education processes with the aim of reaching educational results. The educational results obtained in this way are entrepreneurial knowledges, skills and attitudes or entrepreneurial competence. This paper will try to define the relation between the terms of enterprise and entrepreneurship, which can, but don t have to correlate economically. Preschool pedagogy as a scientific discipline deals with the peculiarities of upbringing children of young age, such as care, protection, upbringing and education of children from their birth to the beginning of attending school, pedagogy of leisure deals with how to use one s leisure time more usefully; entrepreneurial pedagogy would answer a series of questions regarding life-long learning for enterprise / entrepreneurship: from defining educational results and their evaluation to the theory of enterprise / entrepreneurship through history, with an emphasis on future knowledge needs in enterprise / entrepreneurship. Key words: life-long learning, competence, pedagogy, entrepreneurship Literatura: 1. Anić,V., (2005), Veliki rječnik Hrvatskoga jezika, Zagreb: Novi Liber 2. Bognar, L.i Matijević, M. ( 2002) Didaktika, Zagreb: Školska knjiga 3. Cindrić, M., Miljković, D., Strugar, V., (2010.), Didaktika i kurikulum, Zagreb, IEP-D2 4. EU komisija, (2004), Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje, Zagreb: Uprava za obrazovanje i kulturu 5. Giesecke, H., (1991), Uvod u pedagogiju, Zagreb: Educa 6. Gudjons, H., (1994), Pedagogija - temeljna znanja, Zagreb: Educa 7. Hentig, H., (2008), Što je obrazovanje, Zagreb: Educa 8. Hisrich, R., Peters, M., Shepherd, D. ( 2008), Poduzetništvo, Zagreb: Mate 9. Jensen, E., (1998), Super-nastava, Zagreb: Educa 10. Kuvačić, N., ( 2005), Poduzetnička biblija, Split: Beretin 11. Meyer, H., (2002.), Didaktika razredne kvake, Zagreb: Educa 12. Meyer, H., ( 2005.), Što je dobra nastava, Zagreb, Erudita 13. Mijatović, A. ur. (1999), Osnove suvremene pedagogije, Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor 14. Pastuović, N., ( 1999), Edukologija, Zagreb: Znamen 15. Škrtić, M., (2008.), Osnove poduzetništva i menadžmenta, Karlovac: Veleučilište u Karlovcu 16. Vukasović, A., (1991), Pedagogija, Zagreb: Zagreb -poduzeće za grafičku djelatnost

27

28

29 2 Cjeloživotno učenje za poduzetništvo kada i kako? Lifelong Learning for Entrepreneurship - When and how?

30

31 Lifelong learning for best adaptation to the 21. century changes in the world of work Mirjana Borota Popovska; Institute for Sociological, Political and Juridical Research- Skopje; isppi.ukim.edu.mk Marija Topuzovska, Institute for Sociological, Political and Juridical Research Skopje; Vasil Popovski; Institute of Economics Skopje; Abstract Since the lifelong learning has been recognized as a high priority need for the individual, organization and society and many different learning methods, techniques and activities are constantly being created and applied in order to build and develop the necessary knowledge, skills and competences, the question that arises is: what kind of lifelong learning is most adequate for best adaptation to the 21.century rapid changes in the world of work? Or more specific: what do people think and/or expect from the lifelong learning, so it can be considered effective and most appropriate? So for that purpose, this paper shares the findings form a research conducted on postgraduate students on Human Resources Management in the frames of the Institute for Sociological, Political and Juridical Research as a formal type of education and part of the lifelong learning process in the field of organizational/business studies. Key words: lifelong learning; skills and competences; 21.century changes; world of work 1. Introduction The world of work in 21 century is in a constant state of flux and change. Technological development is introducing new skills and making others redundant; the high rate of unemployment is demanding new training and retraining; the shift from rural to urban employment requires a change in competencies and life style; migration and the displacement of people around the globe need a reorientation to a different sphere of the world of work: all these, and other factors, demand commitment to and provision for life-long learning. The world of work requires it s participants to have the opportunity for constant personal and professional development. However, life-long learning requires personal commitment and motivation that will only develop when such learning is rewarded. Further, all our efforts to make continuing education a reality in our societies will fail unless people develop the attitudes and values that encourage them to make the commitments necessary to engage in this area of education. The world of work is experiencing major changes in patterns of production as well as dramatic innovations in technologies in the context of a more competitive global economy. There are major shortages of qualified workers for new industries, the displacement of labour, dislocation of people, reduced unionization, unemployment, obsolescence of skills and production techniques, gender inequalities and precarious employment. An increasing proportion of the working population exists outside the range of mainstream labour market policies, and formal education is able

32 32 Mirjana Borota Popovska, Marija Topuzovska, Vasil Popovski: Lifelong learning for... to meet the demands of only a very small proportion of this population. All these changes confront us day after day and reinforce the tremendous importance of lifelong learning as well as explain the growing demand for adult and continuing learning. Acknowledging the changing nature of work and the effects of policies to increase productivity, which result in considerable loss of jobs, we must affirm the importance of the right to work, as well as the role of adult learning which needs to be seen as an investment for better future. The contemporary concept of the Lifelong learning, as it is defined by the European Commission documents, primary with the Lisbon strategy (March, 2000) understands all learning activities undertaken throughout life, with the aim of improving knowledge, skills and competences within a personal, civic, social and/or employment-related perspective. The breadth of this definition also draws attention to the full range of: formal nonformal and informal learning activities. The main idea is that, besides the knowledge, everyone has to gain, improve and development eight key competences, according to the European Reference Framework, to be able to cope with the 21. century changes, job tasks, and everyday life responsibilities in all spheres. The key competences for LLL are: Communication in the mother tongue Communication in a foreign language Mathematical literacy and basic competences in science and technology Digital competence Learning to learn Interpersonal and civic competences Entrepreneurship Cultural expression There is also, European Qualification Frame of Lifelong learning, with qualifications at 8 referent levels, established with recommendations by ILO. Actually, the Lifelong learning in its practice should be the best solution for: Personal fulfillment and development throughout the life (cultural capital): key competences must enable people to pursue individual objectives in life, driven by personal interests, aspirations and the desire to continue learning throughout life; Active citizenship and social inclusion (social capital): key competences should allow everybody to participate as an active citizen in society; and Employability/adaptability (human capital): the capacity of each and every person to obtain a decent job in the labour market. The main priorities for action are: investing/financing in human resource development, corporative social responsibility, bringing closer the learning to the learner, making the education more attractive; organizational learning; equal educational opportunities for everyone, valorization, certification etc. This paper makes an effort to investigate the preferences of people for lifelong learning model in order to cope with the changes in the world of work.

33 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Methodology For this research paper primary source of quantitative data was used, which was collected by questionnaire. The collected data was analyzed through descriptive statistics, at univariate and bivariate level. The first level was analyzed and illustrated by frequencies, mean values and standard deviation. And for the second level there were used cross tabs. The collected data was analyzed with the SPSS (Statistical Package for Social Science) and the results are presented by tables, with interpretation and discussion by the authors. The sample for this research was purposive, consisted of 73 respondents and the criteria for its design was: (a) active students at postgraduate studies (b) in Human Resource Management (c) at the Institute for Sociological, Political and Juridical Research in Skopje. This sample is considered adequate for the research subject as the respondents represent a category of people which have chosen to continue with their formal education in the field of organizational/business studies so they could use their new gained knowledge and qualifications in the world of work. 3. Results and discussion Initially the respondents were asked: How well do you cope with the 21.century changes? In the following three tables we can find the results made by a cross tabulation by three variables: sex, age and working status. The results tell us that there is a significant difference between male and female respondents answers and the conclusion is that sex as a variable plays an important role on the way of coping with the changes, i.e. women consider that they better cope with the changes. The age is also an important variable, as there are great differences between the results, but a more precise analyze cannot be done, as the respondents from the third age-category are statistically not representative. Toward the working status as a variable, it brings conclusion that people who work more difficult cope with the changes, than people that don t work. The 27,7% of total amount of respondents answered that they cannot cope in society, 23,3% at work, 20,5% in social relations, and 5,5% in family. Table 1. Coping with the changes/cross tabs by sex

34 34 Mirjana Borota Popovska, Marija Topuzovska, Vasil Popovski: Lifelong learning for... Table 2. Coping with the changes/cross tabs by age Table 3. Coping with the changes/cross tabs by working status On the question: Do you think that your last completed formal education gave you the required knowledge/skills for your employment/job? respondents answers show the mean of 2.84 (1 - very much; 5 - not at all), which says that the last formal education maybe wasn t too much satisfactory for the needs for employment/job, but it is considered enough, i.e. useful in general. Table 4.Formal education and employment/job

35 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 35 According to table 5, the competency at work is at a high level, as most of the respondents consider that: My job tasks very well correspondence with the skills I own 19,2% and/or I have the competence to cope with more complex job tasks 38,4%, and only 9,6% who answered with: I need extra training to cope with my job tasks. Table 5. Competency at work The results (table 6.) show that both, the formal and the nonformal education are considered equally helpful for better coping with the changes. Table 6. Formal or nonformal education for better coping with the changes The respondents were also asked what do they find as most prevailing when choosing their formal/nonformal education. And the results are ranked as: (1) quality/renomee with 57,5%; (2) educational program with 26%; (3) price with 13,7% and (4) location with only 2,7%. Table 7. Criteria for choosing a type of lifelong learning

36 36 Mirjana Borota Popovska, Marija Topuzovska, Vasil Popovski: Lifelong learning for... The respondents had to answer do they prefer to use their working time, time for leisure throughout the week, or free time for weekends, for educational purposes (table 8), and from the results, it can be concluded that most of them, 75,3% would like to use their time for leisure throughout the week. This is very important fact for the work vs. private life balance, i.e. for the total quality of working life. Table 8. Spending time for lifelong learning About the issue of participation and finance investment in nonformal education/training program, the respondents were asked what do they prefer either them to choose the training program, either their employer, and also who to take on the costs for that. The results show that most of the respondents 63% prefer to choose the training program by themselves, but that to be paid by the employer. It is a positive fact that even 27,4% are willing to choose and finance the training by themselves, and only 9,6% would rather let the complete decision to be made by the employer (table 9). Table 9. Choosing and financing the lifelong learning The results about the benefits and expectations from the current formal education (postgraduate studies in HRM), could be ranked in the following order: (1) Personal satisfaction/realization of personal aspirations/self fulfillment; (2) Opportunities for new employment; (3) Gaining knowledge, skills and competencies required for the job (4) Opportunities for career development/new, better position at work; (5) Active citizenship and social inclusion; (6) Keeping the job.

37 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 37 At the question: Would you use your student status for educational mobility in EU, most of the respondents answered with yes 42% (table 10). Table 10. Educational mobility The valorization of the certificate/diploma from the formal/nonformal educations turns to be a significant issue for working - mobility outside the country opportunities, as most of the respondents 52% had a positive answer toward the question. Table 11. Working mobility There is a distribution of positive answers in percentages of the respondents (table 12) about each of the key competence for LLL (through some extra sub-competences), which they personally find it necessary to gain or to improve. The rank of the most required competences would be: 1. Situation assessment and problems resolving 2. Taking initiative/risk 3. Human resource management 4. Collaboration with people from other country/culture 5. Use of scientific/professional technology 6. Creative expression 7. Organizational skills 8. Foreign language 9. General knowledge 10. Collaboration with other people/team work

38 38 Mirjana Borota Popovska, Marija Topuzovska, Vasil Popovski: Lifelong learning for Use of computer 12. Basic mathematical operations 13. Internet 14. Learning to learn 15. Literacy in mother tongue This should be accepted as meaningful information for the curricula development for the educational study programs. And it also shows the recognized need for entrepreneurial competences development. Figure 1. Required LLL competences And for that purpose, in order to improve/gain these competences, most of them 53,4% would rather choose formal education, 38,4% would choose nonformal education/training, and only 8,2% consider that the self-learning (by literature, audio-visual devices, internet etc.) would be the most useful way.

39 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 39 Table 12. Competences development and lifelong learning form The respondents were directly asked, with open question, what would they suggest for improvement of the current educational programs, and the general highlights were: (a) focus on quality; (b) professors /trainers approach improvement; (c) less theory, more practice; (d) modernization; (e) learning practical things; (f) redefinition of the low regulative about LLL in the country; (g) verification of the nonformal education. 4. Conclusion As the results show, people can hardly cope with the 21. century changes in the world of work, but in the sphere of the everyday life also. The respondents have recognized their need for constant improvement and development, and their general opinion is that this type of knowledge, skills and competences could be gained by combining the both of the educational systems: formal and nonformal. As five most required competences they outline: situation assessment and problems resolving; taking initiative/risk; human resource management; collaboration with people from other country/culture; use of scientific/professional technology; from which can be concluded that the priority action should be directed to the lifelong learning for entrepreneurship; people skills development; and using technology.

40 40 Mirjana Borota Popovska, Marija Topuzovska, Vasil Popovski: Lifelong learning for... Sažetak Budući da je cjeloživotno učenje prepoznato je kao jedan od prioriteta potreba za pojedinca, organizacije i društva i mnogo različitih metoda učenja, tehnika i aktivnosti se stalno stvara i primjenjuje za izgradnju i razvoj potrebnih znanja, vještina i kompetencija, pitanje koje se nameće je: Kakav oblik cjeloživotnog učenja je najprikladniji za najbolju prilagodbu na brze promjene u 21.stoljeću u svijetu rada? Ili više specifično: Što ljudi misle i / ili očekuju od cjeloživotnog učenja, tako da se može smatrati učinkovito i najprikladnije? Za tu je svrhu, ovaj rad dijeli saznanja iz istraživanja provedenog na studentima postdiplomskog studija Upravljanje ljudskim resursima u okvirima Instituta za sociološka, politička i pravna istraživanja kao formalni tip obrazovanja i dio cjeloživotnog učenja u području organizacijskih / poslovnih studija. Ključne riječi: cjeloživotno učenje, vještine i kompetencije, promjene u 21. stoljeću, svijet rada. References 1. CEDEFOP Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities. (2003) Lifelong learning: Citizen View. p Commission of the European Communities. (2000) A memorandum of lifelong learning. Brussels. 3. Commission of the European Communities. (2001) Making a European area of lifelong learning a reality. Brussels. 4. Craig, L. R. (1987) Training and Development Handbook. A guide to human resource development. McGraw- Hill Book Company. 5. European commission (2004) Implementation of education and training 2010 work programme: Key competences for Lifelong learning A European Reference Framework. 6. Jones, G. and George, M. J. (2003) Contemporary management. McGraw-Hill.

41

42

43 Uloga poduzetništva i cjeloživotnog učenja u brendiranju turističke destinacije Marina Gregorić i Ljiljana Skendrović, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje, Nikola Šubić Zrinski, Zagreb, Hrvatska, Selska cesta 119, Telefon: , Fax: , Mobitel: , marinagregoric@yahoo.com, ljiljana.skendrovic@zrinski.org Sažetak Brendiranje turističke destinacije ne može se zamisliti bez suradnje privatnog i javnog sektora, poduzetništva i države. Cjeloživotno učenje važan je čimbenik podizanja svijesti tržišta o prednostima turističke destinacije i njezine vrijednosti na tržištu. Definicija brenda koja polazi od potrošača je ona kojom se treba voditi u današnjem tržišnom okruženju u kojem kupac i tržište određuju vrijednost proizvoda ili usluge. Da bi se postiglo uspješno brendiranje destinacije, brend mora postati živ za turiste koji dolaze u destinaciju. Marketinški menadžer moraju biti u mogućnosti ponuditi iskustva i doživljaje kroz posjet destinaciji i pri formiranju brenda, a ne samo razvijati ime, logo i znak. Sve destinacije danas imaju hotele, kongresne kapacitete, jedinstvenu kulturnu baštinu, prirodne ili umjetne atrakcije, zabavne sadržaje ili neke druge oblike turističkih sadržaja kojima nastoje privući pozornost i povećati vrijednost brenda destinacije, ali budući uspjeh ovisi o njihovoj mogućnosti kreiranja jedinstvenog identiteta i diferencijacije u odnosu na konkurenciju. Da bi se destinacija uspješno brendirala potrebno je sudjelovanje svih nositelja turističke ponude zajedno s krovnim nacionalnim institucijama te njihov koordinirani rad na razvoju destinacije, njenoj promidžbi, pružanju jedinstvene i konzistentne kvalitete usluge. Uključivanje poduzetništva i cjeloživotnog učenja o specifičnostima brendiranja turističke destinacije predstavljaju osnovne preduvjete za njeno uspješno brendiranje. Ključne riječi: Poduzetništvo, brendiranje, cjeloživotno učenje, turistička destinacija. 1. Uvod Turistička destinacija jedna je od temeljnih nositelja turističke ponude nekog područja koja se karakterizira raznolikošću sadržaja i specifičnim obilježjima. Turističke destinacija promatra se kao amalgam, tj. kombinacija prirodnih i umjetnih atrakcija, pruženih usluga smještaja, hrane i pića kao osnovne djelatnosti turizma te ostalih usluga koje se nude turistima u destinaciji, a nisu isključivo turitičke djelatnosti. Gostoljubivost zaposlenih u turizmu kao i lokalnog stanovništva zajedno s pristupom destinaciji, odnosno prometnom povezanošću destinacije s emitivnim tržištima te lokalni prijevoz također utječu na brendiranje i atraktivnost destinacije. Tome treba pridodati destinaciju kao kulturološku potvrdu vrijednosti, neodvojivost procesa proizvodnje usluge, potrošnje odnosno konzumacije turističke usluge od strane turista te višestruku upotrebu destinacije kako od turista i posjetitelja tako i od lokalnog stanovništva. Upravo zbog ovakve heterogenosti turističke destinacije, njeno se brendiranje mora promatrati kao kompleksan proces na koji imaju utjecaj svi posredni i neposredni sudionici koje čine privatni i javni sektor; privatni poduzetnici i država. Kako je uloga poduzetništva u turističkoj destinaciji karakterizirana pružanjem različitih usluga u destinaciji od strane lokalnih poduzetnika i onih koji

44 44 Marina Gregorić, Ljiljana Skendrović: Uloga poduzetništva i cjeloživotnog učenja... su svoje poduzetničke pothvate ostvarili u određenoj djelatnosti, a nisu dio lokalnog stanovništva, njihov je razvoj potrebno jačati na način da se javni sektor aktivnije uključi u sve oblike suradnje i potpore, a sve s ciljem stvaranja jakog brenda destinacije. Da bi se to ostvarilo, potrebno je voditi računa o svim aspektima cjeloživotnog učenja koje bi trebalo obuhvatiti znanja i iskustva prilagođena promjenama na tržištu potražnje za turističkim proizvodom. 2. Brendiranje turističke destinacije Brendiranje proizvoda u prošlosti je odigralo važnu ulogu u marketingu i promidžbi općenito, a u današnje vrijeme posebno važnu ulogu ima i u marketingu turističke destinacije. Klasična definicija brenda, koja izrazito naglašava ulogu i perspektivu ponuđača, definira brend kao ime, znak, simbol, dizajn ili kombinaciju istih, čija je svrha i namjera identificirati proizvode ili usluge jednog ili više ponuđača i diferencirati ih od konkurencije. Modernija definicija brenda polazi od strane potrošača te se njome treba voditi u današnjem tržišnom okruženju u kojem kupac i tržište određuju vrijednost proizvoda ili usluge čime utječu kako na pozicioniranje, tako i na osnaživanje brenda. Brend se također definira kao nešto jednostavno (Interbrand, 1990.). Brend je efekt trgovačke marke koja kroz pažljiv menadžment, umješnu promidžbu i široku uporabu dolazi do umova potrošača kako bi u njima probudila pažnju i stvorila vrijednost i atribute nečeg opipljivog i neopipljivog. Brend je proizvod ili usluga napravljena isključivo svojom osobnošću i pozicioniranjem (Hankinson, 2001.). Osobnost brenda jedinstvena je kombinacija opipljivog i simboličnog obilježja (kao npr. što dobivam?) ili neopipljivog simboličnog atributa (kako se osjećam?). Pozicioniranje brenda definira točku referentnosti uz poštivanje kompetitivnih prednosti i zauzima jedinstveno mjesto u percepciji i umu potrošača. Uloga brenda je omogućiti kupcu efektivan proces izbora (Doyle, 1989.). Cilj je brenda probuditi u kupcima pozitivnu akciju kroz mogućnost donošenja odluke. Razvoj imena, loga i prezentacije atraktivnog brenda (kako fizičkog tako i emocionalnog) vrednovanog od strane potrošača i ponuđača jest osnova procedure brendiranja. Turistička destinacija može se definirati kao ono što turist odabire kao mjesto koje će posjetiti, a s kojim na tržište istupaju proizvođači usluge, odnosno destinacija treba biti definirana s pozicije turista (Magaš, 2003., str. 24). Pojam destinacija potječe od latinske riječi destinatio koja znači ciljno odredište. Temeljem ovog značenja, može se zaključiti da je destinacija u svom izvornom značenju sinonim za odredište, pa i cilj, krajnji ili usputni (Berc, Radišić, 2009., str. 10). Uži pojam destinacije počeo se početkom sedamdesetih godina postupno širiti i na istraživanja turizma, a posebice njegovih tijekova između emitivnih i receptivnih područja, te je tako destinacija postajala sve više istoznačnica za turistički lokalitet, zonu, mjesto, grad, regiju, zemlju, skupinu zemalja pa čak i kontinent. Turistička destinacija može predstavljati i širi prostor koji svoj turistički identitet gradi na koncepciji kumulativnih atrakcija koje omogućuju doživljaj i s dodatnom turističkom infrastrukturom predstavljaju prostor intenzivnoga okupljanja turista (Vukonić, 2001.).Suvremena primjena pojma turističke destinacije podrazumijeva poimanje šireg prostora ili šire prostorne jedinice kao razvojne jedinice. U turističkim se destinacijama omogućuje turistička potrošnja te se one mogu promatrati kao turistički proizvod koji na određenim tržištima konkurira ostalim proizvodima. Turistička destinacija još se definira i kao prostorna jedinica koja svojim komplementarnim turističkim sadržajima odgovara zanimanju jednog i više segmenata turističkih korisnika. Može se također reći da je turi-

45 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 45 stička destinacija optimalna kombinacija fiksnih i varijabilnih čimbenika, te mogućnost turističkoga djelovanja u skladu s preferencijama tržišta, neovisno o administrativnim granicama. Pri tom su fiksni čimbenici oni koji se ne mogu mijenjati ili se dugoročno mijenjaju kao što su slike krajolika, znamenitosti, atraktivnosti, hoteli, kulturni objekti, turistički uredi itd., dok su varijabilni čimbenici turističke robe kao i ulaganja rada potrebnog za odgovarajuće povezivanje tih roba i njihovo plasiranje na tržište. Prema tumačenju WTO-a (World Tourism Organization), turistička destinacija se smatra osnovnom jedinicom na kojoj su temeljene različite dimenzije turizma te ključnom točkom u razvoju i pružanju turističkoga proizvoda kao i implementaciji politike i strategije turizma, te osnovnom jedinicom turističke analize. Tako destinacija po WTO-u nudi širok spektar proizvoda, iskustava i usluga koji su sastavni dio brenda destinacije. Značenje destinacije za pojedinoga turista ovisno je o njegovim potrebama i spoznajama pa time i samo shvaćanje destinacije s aspekta turista može imati različita, subjektivna značenja. S obzirom na karakter destinacije koja se sastoji od različitih atrakcija, a time i povezanih turističkih usluga i opremljenosti, destinacija predstavlja skup usluga koji za turista znači proizvod te se može definirati i kao konkurentna jedinica u receptivnom turizmu. Da bi se postiglo stvarno uspješno brendiranje turističke destinacije, brend mora postati živ za sve posjetitelje i turiste koji dolaze u destinaciju. Marketinški menadžeri moraju biti u mogućnosti ponuditi iskustva i doživljaje kroz posjet destinaciji i pri formiranju brenda, a ne samo razvijati ime, logo i znak. Sve destinacije danas imaju hotele, kongresne kapacitete, jedinstvenu kulturnu baštinu, prirodne ili umjetne atrakcije, zabavne sadržaje ili neke druge oblike turističkih sadržaja kojima nastoje privući pozornost i povećati vrijednost brenda destinacije, ali budući uspjeh privlačnosti za turiste ovisi o njihovoj mogućnosti kreiranja jedinstvenog identiteta i diferencijacije u odnosu na konkurenciju. Na tržištu na kojem je potrebno uvjeriti turiste da posjete destinaciju, treba postići da turisti osjete empatiju s destinacijom i njenim vrijednostima, te da odluke o izboru destinacije donose temeljem osjećaja, stanja svijesti i uma, a ne temeljem cijene, a to se treba postići brendiranjem (Morgan et al., 2002.). George Whitfield opisuje važnost brendiranja na sljedeći način: Brending je stvaranje iskustva mjesta kao pozitivnog, mjesta koje se pamti i koje je posebno koliko je moguće biti poseban. Brend je obećanje. Da bi nešto značio, brend mora biti isporučen i održan. Obećanje nije u tome da bi posjetitelji pronašli destinaciju fizički, već da bi doživjeli iskustva i uživali u atributima na način koji prelazi njihova očekivanja. Iskustvo je ono što zadovoljava i pruža izvršenje obećanja. Bez obzira koliko je destinacija poznata, koliko je bogata i jedinstvena njena kultura i njena prirodna ljepota, najvažnije mjerilo destinacije je realnost kako posjetitelji dožive destinaciju, kako su posjetitelji tretirani i kako su se osjećali prilikom boravka u destinaciji. (Rogers, 2008., str.132). Brendiranje treba uključivati sljedeće: definirati jedinstvenost prodajnih prednosti koje destinaciju diferenciraju od konkurencije proizvesti i postaviti prioritete s jasnim motivacijskim porukama potencijalnim posjetiteljima koje odražavaju pozitivan stav zajednice prema njima izraditi positioning statement koja opisuje destinaciju i odvaja ju od konkurencije u očima posjetitelja osmisliti kreativan logo za destinaciju koji podupire i slaže se s novoformiranom izjavom pozicioniranja.

46 46 Marina Gregorić, Ljiljana Skendrović: Uloga poduzetništva i cjeloživotnog učenja... Uvijek su ljudi ti koji su ključni i odgovorni za izvršavanje usluge i ispunjavanje obećanog, a ujedno su i odgovorni za razvoj brenda. Unatoč kulturi i atrakcijama destinacije, ipak su ljudi oni koji pružaju gostoprimstvo, osmijeh, pažnju i dobrodošlicu gostima te na taj način pružaju i osjećaj ugode i stvaraju pozitivne doživljaje koji prerastaju u iskustvo zbog kojeg se jedna destinacija može uvelike razlikovati od druge. Brendiranje mora u sebi sadržavati stvaranje dodatne vrijednosti za posjetitelje, a upravo se to postiže ljudskom komponentom i dobrodošlicom koju samo čovjek može pružiti. U ovom aspektu dolazi do izražaja poduzetništvo i cjeloživotno učenje za poduzetništvo koje treba omogućiti stvaranje dodatne vrijednosti kroz procese razvoja i primjene stečenih znanja koja imaju za svrhu ostvariti ciljeve destinacijskog menadžmenta u okviru brendiranja. Brendiranje mora omogućiti da destinacija kao proizvod ima svoj rast, trajanje i dugoročnost, te je stoga od izuzetne važnosti postupku brendiranja pristupiti ispravno. Komponenta diferencijacije mora biti potkrijepljena stvarnom mogućnošću da se održi obećano i da se zadovolje očekivanja posjetitelja u potpunosti. Dobro brendiranje destinacije treba biti originalno i uključivati komponentu diferencijacije, ali originalnost i različitost trebaju biti održive, vjerodostojne i relevantne. Brend čije ime nije poznato na tržištu, prolazi kroz četiri faze: Stvaranje svijesti o postojanju brenda među potencijalnim turistima. Prepoznavanje brenda od strane budućih korisnika. Odluka korisnika o preferenciji ili nepreferenciji brenda, odnosno kupnji ili odbijanju brenda. Lojalnost privlačnom brendu od strane korisnika turističkoga proizvoda. Za turističku destinaciju važan je efekt prepoznavanja turističkoga proizvoda. Razlog je uobičajeno ponašanje turista koji odabiru turističku destinaciju prema njenoj popularnosti ili prepoznatljivosti. Svaki brend potrebno je pratiti i unaprjeđivati, a praćenje uspješnosti brenda na tržištu omogućuje donošenje ocjene o aktualizaciji i potrebi za redizajnom. Brend treba izraziti kratko i jasno, treba biti jednostavan za izgovor i čitanje, jednostavan za pamćenje i razlikovanje i treba biti takav da se može izgovarati na dominantnim jezicima. Brend destinacije izražava njenu lokaciju, aktivnosti i sadržaje unutar njenih granica. Potrebno je izgraditi dugoročnu viziju brenda destinacije koja se temelji na znanju i u suglasju svih sudionika u formiranju turističkoga proizvoda. 3. Utjecaj poduzetništva i cjeloživotnoga učenja na brendiranje turističke destinacije Kako se poduzetništvo može definirati kao proces stvaranja nečega novoga s ciljem ostvarivanja nagrade ili profita, a karakterizira ga sedam temeljnih osobina (inovativnost, sklonost preuzimanju rizika, samouvjerenost, radoholičnost, svrhovitost, odgovornost i samostalnost) možemo zaključiti kako je većina ovih karakteristika prepoznatljiva u okviru pružanja širokog spektra usluga u turističkoj destinaciji, odnosno da se one trebaju pružati na način koji će kod turista izazvati zadovoljstvo i želju da se ponovo vrate na destinaciju. U okviru brendiranja destinacije potrebno je prepoznati sve karakteristike poduzetništva kao sastavnice turističkog proizvoda destinacije i njihove nositelje, za što je potrebno kontinuirano učenje svih sudionika i kreatora turističke ponude i jednoznačno razumijevanje zakonitosti, teorije i prakse brendiranja.

47 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 47 Učenje o poduzetništvu i učenje o brendiranju destinacije u turističkoj djelatnosti, trebale bi biti koordinirane aktivnosti poticane od strane nacionalnih nositelja destinacijskog menadžmenta i to na način da se svi sudionici aktivno uključuju u procese obrazovanja o značenju i ciljevima brendiranja, kontinuiranim formalnim i neformalnim obrazovanjem, a sve s ciljem održanja obećanja koja su dana turistima pri cjelokupnom procesu brendiranja destinacije i u svim oblicima komunikacije s tržištem. Da bi se destinacija uspješno brendirala potrebno je sudjelovanje svih nositelja turističke ponude zajedno s krovnim nacionalnim institucijama te njihov zajednički koordinirani rad na razvoju destinacije, njenoj promidžbi i pružanju jedinstvene i konzistentne kvalitete usluge. U tom smislu potrebno je direktno obrazovati sudionike u većim i manjim grupama, putem seminara, radionica i treninga, kroz izradu praktičnih projektnih zadataka, poduzetničkih planova i različitih razvojnih studija, kongresa i okruglih stolova, a koji za cilj imaju učenje o destinaciji, menadžmentu i brendiranju destinacije. Ovim bi se postiglo da svi sudionici i pružatelji usluga (uključujući privatni i državni sektor) u destinaciji steknu znanja koja im omogućuju izgradnju snažnog brenda i njegovu uspješnost koja se manifestira kroz postizanje željene percepcije vrijednosti destinacije u očima turista. Formalna znanja sudionika potrebno je nadopunjavati i neformalnim znanjima koja se mogu steći kroz razmjenu iskustava s drugim destinacijama sličnih karakteristika, zatim učenje na tekućim poslovima (tzv. on the job learning), a obrazovanje se treba vršiti na svim nivoima radnika i rukovoditelja, posebice onih u direktnom kontaktu s turistima i posjetiteljima turističke destinacije. Usluga obrazovanja u formalnom i neformalnom obliku treba uključivati stručnjake koji su u stalnom kontaktu s aktualnim događanjima u praksi marketinga i brendiranja, a oni mogu biti i domaći i inozemni. Ovakav pristup brendiranju destinacije rezultat je praktičnih i teorijskih znanja, iskustava i znanstvenih analiza koje trebaju biti temelj za daljnja istraživanja uspješnosti brendiranja, a postignuti rezultati mogu se vidjeti u ostvarenju sinergije teorije i prakse te izravnom ocjenom kvalitete destinacije od strane turista. 4. Zaključak Temelj i motivacija za izradu ovoga rada rezultat je istraživanja teorijskih spoznaja o brendiranju turističke destinacije, promatranja iz stvarnog života kao i rada u području obrazovanja i destinacijskog menadžmenta, tijekom kojih su autori uočili povećanu potrebu za uključivanjem komponenti cjeloživotnog učenja o brendiranju turističke destinacije u sve segmente nositelja turističke ponude u destinaciji. Cilj ovakvog pristupa jest potaknuti privatni i javni sektor na jačanje sinergije, koordinaciju međusobne suradnje, razmjenu znanja i iskustava te kontinuiran zajednički razvoj kako bi uspješno brendirali turističku destinaciju na emitivnim tržištima. Za uspješno i jedinstveno brendiranje destinacije važno je znati tko su nositelji turističke ponude, koja je njihova uloga, koje su atraktivnosti destinacije i po čemu se destinacija može diferencirati od konkurencije. Potrebno je sudjelovanje svih nositelja turističke ponude, njihov koordinirani rad na razvoju destinacije, njenoj promidžbi, pružanju jedinstvene i konzistentne kvalitete usluge. Poduzetništvo ovdje ima važnu ulogu jer je ono sastavni dio cjelokupnog okvira ponude u destinaciji. Potrebno je intenzivno primjenjivati sve oblike cjeloživotnog učenja u praksi kako bi se svi sudionici aktivno uključili u procese stjecanja potrebnih znanja o stvaranju brenda destinacije. U skladu s istraživanjima i dostignućima koja zastupaju različiti autori, praktičari i teoretičari turizma i destinacijskog menadžmenta, možemo zaključiti da je brendiranje destinacije važan preduvjet za uspjeh destinacije u smislu posjećenosti, poznatosti i profitabilnosti. Uloga poduzetništva i

48 48 Marina Gregorić, Ljiljana Skendrović: Uloga poduzetništva i cjeloživotnog učenja... cjeloživotnog učenja u brendiranju turističke destinacije značajna je i podrazumijeva trajnu potrebu za uključivanjem svih sudionika, kako bi se putem cjeloživotnog učenja o specifičnostima brendiranja turističke destinacije osiguralo njeno uspješno brendiranje. The Role of Entrepreneurship and Longlife Learning in Branding of Tourism Destination Abstract Branding of tourism destination can t be seen without cooperation between private and public sector, entrepreneurship and government. Lifelong learning is an important element of increased awareness about the market and advantages of tourism destination as well as its market value. Definition of brand which starts from the needs of consumers is one that should lead in contemporary market environment where customers and market determine the value of the product or services. To achieve successful branding of destination brand must become alive for tourists visiting destination. Marketing management must be able to create experiences for tourists while visiting destination through creation of brand instead of creating only the name or sign. All destinations today consist of hotels, congress halls, unique cultural, natural or manmade attractions, entertainment, amusement and other facilities in order to attract attention and increase the value of destination brand, but future success depends on their capability of creating unique identity and differentiation from competitors. In order to successfully manage branding of destination, cooperation of all carriers of tourism supply is necessary, together with national institutions and their coordinated work on the destination development, promotion and offering unique and consistent quality of service. Involvement of entrepreneurship and lifelong learning about specific issues related to branding of tourism destination are basic prerequisites of its successful branding. Key words: Entrepreneurship, branding, lifelong learning, tourism destination. Literatura: 1. Berc Radišić, B. (2009). Marketing turističkog proizvoda destinacije. Opatija. Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. 2. Berman, B., Evans, J. (1987). Marketing. New York. Macmillian Publishing Company. 3. Kotler, P. (1996). Principles of marketing. London. Prentice Hall. 4. Magaš, D. (2003). Menadžment turističke organizacije i destinacije. Opatija. Fakultet za hotelski i turistički menadžment. 5. Morgan et al. (2002). preuzeto od: Rogers, T. (2008) Conferences and conventions, A global industry. UK. Butterworth-Heinemann. 6. Rogers, T. (2008). Conferences and conventions, A global industry. UK. Butterworth-Heinemann. 7. Šošić, H. (1995). Poduzetništvo. Zagreb. Centar za dopisno obrazovanje Birotehnika. 8. Vukonić, B. Keča, K. (2001) Turizam i razvoj. Zagreb Mikrorad d.o.o. i Ekonomski fakultet Zagreb. 8. Zbornik radova. (2011). Učenje za poduzetništvo. Zagreb. Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski.

49

50

51 Mladi, poduzetništvo i Alisa u zemlji čudesa Martina Klepić Novalija, PULIS Poslovne usluge d.o.o, t./f , pulis@inet.hr Sažetak Baveći se poslovnim procesima više od 20 godina u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, promatram promjenu okruženja. Danas biti poduzetnik znači nešto posve drugačije. Svakodnevna edukacija neophodna je za uspjeh na tržištu. Istodobno, napredak tehnologije nije donio kvalitetniju komunikaciju jer kako onda objasniti da danas u doba softvera i hardvera mladi nisu svjesni svoga okruženja, ne znaju što ih očekuje kada izađu iz škole ni koje su njihove mogućnosti. Ovaj rad prikazuje što mladima nismo pružili, a možemo i trebamo pružiti. Mladi trebaju kvalitetnije informacije, bolju komunikaciju, poticaje za usavršavanje i kontakt sa stvarnim svijetom. U članku autorica prikazuje predodžbe mladih o poduzetništvu, njihovom okruženju i njima samima. Ključne riječi: poduzetništvo, mladi, obrazovanje, osnovna škola, srednja škola, društvena kretanja 1. Uvod Istraživački rad o poduzetništvu i mladima nastao je na temelju iskustva radionice koja je održana u Osnovnoj školi dr. Ivan Merz u Zagrebu u prosincu godine. Naslov radionice bio je Stipendije, aktivnosti učenja i projekti - kako, gdje, zašto, što trebam znati. U sklopu škole osnovana je Udruga čiji je cilj obogatiti ponudu škole te učenicima pružiti više sadržaja. Kao poslovni savjetnik malog i srednjeg poduzetništva i ambasador ženskog poduzetništva - Europske mreže žena ambasadorica poduzetništva autorica se uključila u rad udruge provođenjem trodnevne radionice Stipendije, aktivnosti učenja i projekti - kako, gdje, zašto, što trebam znati. Radionicu su pohađali učenici 7. i 8.-ih razreda i obrađivane su sljedeće teme: Što za vas znači novac? Kako se mladi mogu organizirati? Što je stipendija i kako vam može pomoći? Gdje pronaći stipendije za svoje daljnje školovanje? Što je projekt? Kako napisati projekt? Kako pronaći projekte? Kako pronaći partnere u projektima? Praktični primjer pisanja projekta.

52 52 Martina Klepić Novalija: Mladi, poduzetništvo i Alisa u zemlji čudesa Radnja knjige Alisa u zemlji čudesa prati doživljaje djevojčice Alise koja pada niz zečju rupu u fantastični svijet naseljen osebujnim stvorenjima. Učenici su se osjećali upravo kao i djevojčica Alisa. Pali su u rupu fantastičnog svijeta novca, projekata, stipendija, volontiranja, novih mogućnosti, poduzetništva u svijet naseljen osebujnim pojmovima. Prema anketnom upitniku svi su učenici smatrali radionicu korisnom. 72% učenika odgovorilo je da nakon radionice shvaća što je projekt i kako ga napisati, 63% učenika izjavilo je da je radionica potaknula želju za daljnjim učenjem o projektima, stipendijama,volontiranju, poduzetništvu. Pri izvođenju radionice uočeni su sljedeći problemi: učenici su nedovoljno obaviješteni o mogućnostima stipendija i volontiranja, ne posjeduju vještine planiranja i organizacije, ne poznaju oblike organizacije mladih, željni su kreativnih pristupa rješavanju problema, pomanjkanje komunikacije među učenicima. Na temelju iskustava radionice iz prosinca godine, u travnju godine napravljeno je istraživanje o odnosu prema novcu, kreativnosti u školi, vanjskom okruženju učenika, poduzetništvu. Prije nego što se iznesu statistički podaci o istraživanju potrebno je istaknuti organizacijske oblike mladih i učeničko poduzetništvo. 2. Organizacijski oblici mladih i učeničko poduzetništvo Tablica 1. Postoji više oblika organiziranja mladih, kao što su: Udruge mladih Udruge za mlade Klub za mlade Centri za mlade Učeničke zadruge Udruga građana/ki registrirana prema Zakonu o udrugama koje vode mladi koji su demokratski izabrani među članstvom udruge, a u svome radu usredotočeni su na afirmaciju mladih i podizanje kvalitete života mladih u zajednici. Udruga građana/ki registrirana prema Zakonu o udrugama, a ne vode ih nužno mladi demokratski izabrani među članstvom udruge; u svome radu usredotočena je na podizanje kvalitete života mladih i rješavanje konkretnih problema Prostor otvoren za mlade u unaprijed određeno vrijeme tijekom dana koji nudi različite sadržaje za mlade; ponekad je registriran kao zasebna nevladina udruga, a ponekad kao projekt unutar nevladine udruge i sl.; klubovi za mlade samostalni su prostori u kojima mladi stvaraju sadržaje prema vlastitim potrebama Specijalizirani su prostori pružanja usluga i servisa mladima te mjesta na kojima se mladi mogu obrazovati i informirati o brojnim pitanjima i životnim područjima; centre za mlade vode stručnjaci ili udruge mladih i za mlade Dragovoljnim učlanjenjem u zadrugu učenik preuzima obvezu rada u njoj. Postaje suodgovoran za njen rad te uspjeh i neuspjeh. Razvija se osobnost i druge pozitivne karakterne crte i stječe sposobnost za uspješno suočavanje s životnim problemima. U Zagrebu, prema Hrvatskoj udruzi učeničkog zadrugarstva, postoji 26 zadruga osnovnih škola od ukupno 127 redovnih škola i 5 učeničkih zadruga srednjih škola.

53 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 53 Projekt Učeničko poduzetništvo koji provodi Centar za poduzetništvo Osijek od godine na području istočne Hrvatske primjer je razvoja poduzetničkih vještina kroz projekt u kojem učenici pomoću učeničkih tvrtki stječu znanja o tržišnim mehanizmima, vođenju poslovanja, timskom radu i odgovornosti te razvijaju osobne vještine samoinicijativnost, samopouzdanje i kreativnost, tj. osobine od presudne važnosti za uspjeh u društvu. Program Učeničko poduzetništvo pomaže stvaranju poduzetničke kulture i potiče poduzetničke aktivnosti učenika. Riječ poduzetno prema rječniku stranih riječi znači: snalažljivo, vješto, praktična primjena ideja, a poduzetnik je osoba koja ima osobine kao što su: inovativnost, razumno preuzimanje rizika, samouvjerenost, uporan rad, postavljanje ciljeva, odgovornost. Ovim istraživanjem pokazano je kako se učenici snalaze u poduzetništvu, što misle o okruženju u kojem žive i rade te znaju li koje im se mogućnosti pružaju u svakodnevnom životu. U nastavku teksta prikazuje se što osnovnoškolci i srednjoškolci znaju o poduzetništvu, što osjećaju prema sebi i svojoj okolini te koliko su im poznate informacije iz okruženja koje pomažu u svakodnevnom životu i obrazovanju. 3. Metodologija Ukupno je anketirano 417 učenika triju osnovnih škola u Zagrebu: Fran Krsto Frankopan, dr. Ivan Merz i Petar Preradović te triju srednjih škola iz Zagreba: II. Ekonomska gimnazija, Privatna srednja ekonomska škola INOVA i Srednja škola Sesvete opća gimnazija. Upitnik je popunilo 245 učenika osnovnih škola od čega 110 učenika osmih i 135 učenika sedmih razreda, te 172 učenika srednjih škola učenika drugih razreda i 58 učenika trećih razreda. Podjednaki je broj muških i ženskih ispitanika u osnovnoj školi ( 121 učenica i 124 učenika). U srednjoj školi manje je muških ispitanika 77 učenika i 95 učenica. Upitnik za osnovnu školu sadržavao je 18 pitanja, a za srednju školu 24 pitanja. Dio pitanja bile su opisne izjave kako bi se ispitanike potaknulo na razmišljanje; na dio pitanja bilo je moguće odgovoriti s više odgovora te zadnji dio pitanja nudio je mogućnost zaokruživanja samo jednog odgovora. Pitanja su prilagođena uzrastu ispitanika. Izabrane su kvalitativne varijable (opisne, znakovne, atributivne ). Dobiveni rezultati analizirani su s naglaskom na razlike u spolovima, razredu i stupnju obrazovanja ispitanika. 4. Rezultati Grafikoni 1 i 2. Provjera značenja riječi poduzetno mogućnosti zaokruživanja više odgovora

54 54 Martina Klepić Novalija: Mladi, poduzetništvo i Alisa u zemlji čudesa U analizi pitanja zanimljivo je smanjenje postotka odgovora praktično kod starijeg uzrasta ispitanika. Pozitivno je da odgovor nova ideja za ispitanike ima veće značenje što su stariji. Grafikoni 3. i 4. Grafikon planiranja Vidljivo je da se sa starošću ispitanika smanjuje proces planiranja i povećava broj ispitanika koji ponekad planiraju tjedan. Ovo je pokazatelj da u metode poučavanja treba uvesti planiranje kao osnovu za budući osobni i profesionalni razvoj Grafikoni 5. i 6. Način upravljanja novcem Iz grafikona se vidi da je ekonomska situacija dovela do pažljivijeg upravljanja novcem, učenici više pažnje polažu na štednju i pažljivije upravljaju novcem.

55 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 55 Tablica 2. Ključne riječi - izjave učenika o upravljanju novcem i načinu dodatne zarade 7. razred obrazovanje donacija ovisi o količini novaca, dio obitelji - dio bi uložio materijalne svrhe novi bicikl osnovao bi tvrtku na stvari koje do sada nisam preselio bih u Brazil ulagao bih u dionice investirao bih novac u neke mogao imati isplata kredita roditelja sve bih potrošio išao bih na svjetsko prvenstvo tvrtke otvorio bih stomatološku računalo putovanje svijetom kupila bih kuću na moru ordinaciju rezervat za dabrove Što bi učinio sa puno novca? za bolesnu djecu ulagao bih u banku 8. razred uložio bih u nešto otvorio bih tvrtku, kupio bih novu tehnologiju i razvio neki posao prvo bih istražio gdje mogu uložiti, a zatim bi stvarao profit od dijela bih kupio što želim, a dio bih stavio sa strane kupio bih stvari koje su mi potrebne štedio bih do punoljetnosti i onda kupio kuću ulagao bih u sigurne stvari odselio bih se iz Hrvatske potrošio bih kupio bih auto otišao bih na koncert Eminema živio bih rastrošno štedio bih i ulagao, ulagao bih u posao, dio bih dao u humanitarne svrhe osnovao bih tvrtku, banka, 10% za sebe 90% štednja, bolji život, pomagao bih investicije, siromašnima štednja, uvoz kapa iz Amerike, kupio bih farmu osnovao bih vlastiti posao, Raspored izraza i riječi napravljen je prema redoslijedu: poslovni cilj, osobni cilj, potrošnja Grafikoni 7. i 8. Prijelaz na pitanja o poduzetništvu Kako biste pokrenuli vlastiti posao obzirom na izvor financiranja?

56 56 Martina Klepić Novalija: Mladi, poduzetništvo i Alisa u zemlji čudesa Vidljivo je da bi se većina ispitanika udružila (oko 40%) što je potrebno njegovati i u njihovom daljnjem školovanju zato što je u vremenima globalizacije udruživanje bitno zbog održivosti poslovanja. Duh zajedništva i udruživanja treba još jače naglašavati te poticati mlade na razne oblike udruživanja ( zadruge, klasteri...) Tablica 3. Pitanje Tko je poduzetnik? 7 razred 8 razred Ne znam 7% 12% Netko tko radi za drugoga 26% 30% Netko tko radi za sebe 66% 58% Očito je nepoznavanje načina djelovanja poduzetnika kod ispitanika oba uzrasta Tablica 4. Ključne riječi i izjave na pitanje Tko je poduzetnik? Znate li tko je poduzetnik? Učenici sedmog razreda znanje, sposobnost, stvaranje profita, samostalno stvaranje posla, očekivanje dobiti, ulaganje u svoj posao, ulaganje u tuđi posao, razvoj vlastitog posla, vlasnik tvrtke, muljator, osnivač tvrtke, onaj koji zapošljava druge ljude, onaj tko otvara vlastiti biznis uz dozu rizika i hrabrosti Učenici osmog razreda ideje, preuzimanje rizika, oblikovanje posla, onaj tko vodi neku tvrtku, ulaganje vlastitog kapitala, vlastita tvrtka, vlastiti izvor prihoda, proizvodnja i prodaja vlastitih proizvoda, tko radi u tuđoj tvrtki, onaj tko preuzima posljedice i rizik, osoba koja samostalno obavlja poslove, inovativna osoba, ostvarivanje što veće dobiti na tržištu, netko ustrajan u ciljevima, netko tko zna mijenjati ljude u ono što žele, samozapošljavanje osoba koje ulažu u ambiciozne projekte, osoba koja upravlja poduzećem na visokom polažuju, odgovorna osoba, netko tko komunicira s velikim brojem osoba, netko tko ima vlastitu tvrtku, osoba koja se bavi novcem, netko tko samostalno zarađuje za život prodajom proizvoda ili usluga Učenice osmog razreda onaj koji radi u tuđoj tvrtci, snalažljiva osoba koja dobiva novce bez razloga, ostvarivanje prihoda bez napora i ulaganja, postizanje ciljeva bez napora, osoba koja svoje poslove obavlja trajno Grafikoni 9. i 10. Pitanje vezano uz način organiziranja mladih

57 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 57 Iz ovog je grafikona vidljivo da mladi nisu upoznati s načinom organizacije mladih kao što su :klubovi za mlade, klubovi mladih, zadruge, centri za mlade, mogućnost volontiranja u inozemstvu, stipendije. Potrebno je otvoriti info točke za mlade. Tablica 5. Ključne riječi i izjave uz pitanje Kako se mladi mogu organizirati? Kako se mladi mogu organizirati kako bi zaradili za svoje potrebe? Učenici sedmog razreda prodaja nepotrebnih stvari, dijeljenje letaka, ljetni posao, s prijateljem bih osnovao tvrtku, pitao bih tatu mogu li preko njegove tvrtke organizirati posao, organizirao bih poslove za koje nije potrebno predznanje Učenici osmog razreda sezonski rad, zajednički rad, rad preko praznika, pomaganje drugima, honorarni posao, skupljanje plastičnih boca, ilegalni poslovi Učenici sedmog razreda pomaganje, okoliš, pomoć starijima, pokretanje posla, iskoristiti talent, prodaja nakita, ljetni posao, pranje automobila, pomaganje udrugama, uključivanje u razne programe, pridruživanje nekoj organizaciji Učenice osmog razreda čuvanje djece, ljetni posao, briga o starijima, volontiranje, ljetni poslovi, dodatni poslovi, pranje automobila, pomaganje susjedima, raznošenje reklama, volontiranje Grafikon 11. Je li ti osnovna škola pomogla da postaneš kreativan/a?

58 58 Martina Klepić Novalija: Mladi, poduzetništvo i Alisa u zemlji čudesa Ovime grafikonom prikazano je da su učenici osmih razreda nezadovoljniji poticanjem kreativnosti od učenika sedmih razreda. Odgovor Nisam o tome razmišljao/a pokazuje koliko su učenici svjesni svoga okruženja. Grafikoni 12. i 13. U ovom grafikonu tražile su se karakteristike poduzetnika. U upitniku učenici imaju dojam osobne naravi pitanja Uspoređujući karakteristike učenika, možda budućih poduzetnika, vidljivo je da iako su samouvjereni, uporni i vole stvarati nove vrijednosti, ne žele preuzeti rizik i to njih 60% i sedmih i osmih razreda. Poduzetnik preuzima rizik. Nameće se pitanje, ali i odgovor. Ako niste upoznati u što se upuštate, nećete preuzeti rizik, ali ako ste upoznati s procesima i rješenjima, tada ćete se lakše upustiti u rizik. Zbog toga mlade treba educirati.

59 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 59 Grafikon 14. Pitanje - Imaš li cilj u životu? Većina ispitanika ima postavljen cilj što je više izraženo kod učenica nego kod učenika za oko 10%. 5. Istraživanje - srednja škola Pitanja u upitniku za srednju školu podijeljena su na osobne karakteristike, poduzetništvo, okruženje, projekte 5.1. Pitanje o financijama Grafikon 15. Upravljanje financijama Ovdje su uočava zanimljiva razlika prema spolu i starosti ispitanika. Mlađi ispitanici pažljivije upravljaju novcem, dok je kod učenica obrnuta siutacija.

60 60 Martina Klepić Novalija: Mladi, poduzetništvo i Alisa u zemlji čudesa 5.2. Pitanja o poduzetništvu Grafikoni 16. i 17. Karakteristike učenika - poduzetnika Vidljivo je da su mlađi učenici skloniji riziku od starijih kolega. Grafikon 18. Što znate o poduzetniku, poduzetništvu, stipendijama, projektima?

61 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 61 Znanje o poduzetništvu je skromno, poražavajuće je znanje o projektima i EU fondovima pri čemu je samo 10% ispitanika upoznato s EU fondovima, dok 5% misli da zna napisati projekt. Učeničko poduzetništvo s 2% nepoznanica je srednjoškolskoj populaciji. Stariji učenici žele više naučiti o poduzetništvu od mlađih kolega. Na pitanje Na što vas asocira cijeli upitnik?, u osnovnoj je školi 75% ispitanika odgovorilo Ni na što, dok je samo 27% znalo odgovor poduzetnik. U srednjoj školi 70% ispitanika nije ništa odgovorilo, dok je 30% znalo odgovor poduzetnik. 6. Okruženje ispitanika Grafikoni 19. i 20. Koje je osobine škola potaknula kod ispitanika Tablica 6. Pozitivne i negativne osobine koje učenici misle da su stekli tijekom školovanja Koje je pozitivne osobine srednja škola u vas ugradila? Koje ste negativne osobine stekli u srednjoj školi? intelektualno ponašanje, jednostavnost, samouvjerenost, odgovornost, prijateljstva, snalažljivost, znanje, odlučnost, upornost, planiranje, disciplina, nedostatak vremena, odgoj, radna navika, disciplina znanje, obrazovanje, upornost, preuzimanje rizika, sigurnost, svjesnost vlastite vrijednosti, snalažljivost, kreativnost, upornost, marljivost, organizacija, ambicija, ozbiljnost, zajednica, nove vještine, društvenost, ozbiljnost inovativnost, pokretanje posla, znanje, kultura, intelektualno ponašanje, radne navike, jednostavnost, odlučnost, planiranje, nedostatak vremena, odgoj, navika na rad, disciplina, trud, redrad-disciplina, budućnost ambicioznost, spoznaja novih stvari, odgovornost, samostalnost, inovativnost, praktičnost, planiranje lijenost, nezainteresiranost, neodgovornost, kako biti inovativan, kako postati političar, ograničenost, stres, strah, ulizivanje ograničenost, stres, strah, lijenost, bahaćenje, vrijeđanje drugih ako ne želite da vrijeđaju vas, laganje psovanje, bezobrazluk, nervoza, strah, osjećaj krivnje, šamaranje, preopterećenost nepotrebnim stvarima, nekreativnost, napor, stres, varanje na testovima, osjetljivost, lijenost

62 62 Martina Klepić Novalija: Mladi, poduzetništvo i Alisa u zemlji čudesa Grafikoni 21., 22., 23,. 24., Željeno mjesto zaposlenja nakon srednje škole Ova analiza pokazala je veliku razliku među spolovima. Učenici žele svoj zaposlenje većinom potražiti u inozemstvu, dok se učenice većinom odlučuju za zaposlenje u školstvu, državnoj službi, poduzetništvu i multinacionalnim kompanijama. Riziku su sklonije djevojke. 7. Rezultati i zaključak Mladi su samosvjesni, samouvjereni, kreativni i uporni. Ove karakteristike treba iskoristiti. Iako poduzetništvo nije njihovo preferirano mjesto rada spremni su učiti. Što će više znanja imati iz područja poduzetništva, EU fondova, oblika organiziranja mladih to će njihov stupanj preuzimanja rizika rasti. Istraživanje je pokazalo da je poduzetništvo nepoznanica i za učenike osnovnih škola i za učenike srednjih škola. Što ih prije naučimo da sami love ribu to će biti zadovoljniji, a poduzetništvo za njih neće biti zemlja čudesa, već zemlja mogućnosti. Literatura: 1. Anić, Vladimir (1991). Rječnik hrvatskog jezika 2. Centar za poduzetništvo Osijek, Učeničko poduzetništvo 3. Hrvatska udruga učeničkih zadruga, Učeničko zadrugarstvo 4. Grad Zagreb, Popis srednjih škola 5. Singer, Slavica ( 2006). Tko je poduzetnik?

63

64

65 Učenje za poduzetništvo u školama - što i kako? Narcisa Vojnović, Agencija za odgoj i obrazovanje, Donje Svetice 38, Zagreb, Hrvatska, Telefon: , Telefaks: , narcisa.vojnovic@zg.t-com.hr Siniša Manojlović, Proconsult do.o.o., Hvarska 4b, Zagreb, Hrvatska, proconsult@zg.t-com.hr Sažetak Potreba za podučavanjem i učenjem za poduzetništvo u odgojno-obrazovnim ustanovama, s ciljem odgovarajuće pripreme djece i mladih za život i profesionalni razvoj u današnjim i budućim društvenim i tržišnim uvjetima, više nije upitna. Preostaje nam samo naći najbolje odgovore na pitanja što, kako i kada odgajati i obrazovati učenike u osnovnim i srednjim školama te kako oblikovati odgovarajuće, poduzetnički orijentirane kurikulume i postići da stručni, programski, organizacijski i materijalni resursi naših škola ostvaruju željene odgojno-obrazovne ishode. Ovaj rad izvorni je autorski prijedlog modularnog stručnog usavršavanja učitelja i nastavnika u školama, ali i budućih učitelja i nastavnika, kojim bi se obuhvatilo kako stjecanje poduzetničkih znanja i vještina njih samih, bez čega teško da mogu ostvarivati očekivane poduzetničke utjecaje, tako i njihove pedagoške kompetencije za razvoj poduzetničkih kompetencija učenika provođenjem specifičnih sadržaja i metoda podučavanja, naravno uz poticajnu školsku klimu i suradnju na razini škole i školskog okruženja. Time će se osigurati jedan od osnovnih preduvjeta učenja i podučavanja učenika za poduzetništvo, usmjeravajući se prije svega na razvoj njihovih poduzetničkih/psiholoških obilježja, a potom i na stjecanje temeljnih poduzetničkih iskustava, znanja i vještina. Radom želimo doprinijeti provedbi Strategije učenja za poduzetništvo Vlade Republike Hrvatske, operacionalizirajući mjere iz Akcijskog plana usmjerene na učenje za poduzetništvo u samim školama i učiteljskim/nastavničkim fakultetima. Ključne riječi: učenje za poduzetništvo, poduzetničke kompetencije učenika, stručno usavršavanje učitelja i nastavnika 1. Uvod 1.1. Učenje za poduzetništvo u strateškim dokumentima U dokument Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, 2010.) ugrađen je koncept osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje, kakav je utvrđen i u dokumentu Key Competences for Lifelong Learning - a European Reference Framework (European Parliament and the Council of The European Union, 2006.). Inicijativnost i poduzetnost smatraju se jednom od ključnih kompetencija koje su učenicima nužne za uspješno funkcioniranje u novim promjenjivim tržišnim uvjetima. Nacionalni kurikulum svrstava poduzetničku kompetenciju učenika u međupredmetne teme ili interdisciplinarne sadržaje u osnovnim i srednjim školama, bok uz bok s temama osobnog i so-

66 66 Narcisa Vojnović, Siniša Manojlović: Učenje za poduzetništvo u školama - što i kako? cijalnog razvoja, zdravlja, korištenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija, metoda i tehnika učenja te građanskog odgoja i obrazovanja. To što se pojedine od osam temeljnih kompetencija, uključujući i poduzetničku obrađuju na taj način, također je u skladu s navedenim europskim konceptom. Uvođenje poduzetništva u Nacionalni okvirni kurikulum najavljeno je u dokumentu: Strategija učenja za poduzetništvo (Vlada Republike Hrvatske, 2010.) u kojem se navodi i niz mjera koje će unaprijediti poučavanje i učenje za poduzetništvo. Premda se u Strategiji predviđa uvođenje učenja za poduzetništvo kao ključne kompetencije u sve oblike, vrste i razine formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja, ipak se polazi od činjenice da se sustavan razvoj najdjelotvornije ostvaruje kroz formalni sustav odgoja i obrazovanja pa se niz mjera planira upravo u okviru redovitog školskog sustava. Od njega se, uz neposredne odgojno-obrazovne, očekuju i posredni ekonomski učinci, što bi na duži rok trebalo utjecati na pokretanje poduzetništva i u konačnici rezultirati rastom privredne konkurentnosti. Već i zbog načina na koji je poduzetnička kompetencija učenika u navedenim dokumentima definirana s obzirom na broj i strukturu psiholoških obilježja koje učitelji u osnovnim školama i nastavnici u srednjim školama (u daljnjem tekstu jednom riječju: učitelji) trebaju podržavati, poticati i sustavno razvijati, kao i zbog odgojno-obrazovnih i društvenih ciljeva koje se time želi ostvariti, jasno je da su očekivanja postavljena pred učitelje i vrlo zahtjevna Opći i specifični aspekti poduzetničke kompetencije Prema citiranim dokumentima, poduzetnička kompetencija odnosi se na sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djelovanje te uključuje stvaralaštvo, inovativnost, spremnost na preuzimanje rizika i sposobnost planiranja i vođenja projekata radi ostvarivanja ciljeva. Ona je temelj za vođenje društvenog i profesionalnoga života pojedinca i osnova je za stjecanje specifičnih znanja i vještina potrebnih za pokretanje društvenih i tržišnih djelatnosti. Strategija učenja za poduzetništvo razlikuje širi koncept obrazovanja za poduzetništvo koji je u funkciji razvijanja poduzetničkih sposobnosti, vještina i sklonosti, što uključuje i razvoj određenih obilježja osobnosti te usvajanje osnovnih ekonomskih spoznaja. Specifični, uži koncept obrazovanja i osposobljavanja za poduzetništvo u izravnoj je funkciji pokretanja djelatnosti i upravljanja poslovnim subjektima. Prema Nacionalnom okvirnom kurikulumu, osnovni cilj razvoja poduzetničke kompetencije učenika jest razvoj osobina ličnosti te znanja, vještina, sposobnosti i stavova potrebnih za djelovanje uspješne poduzetne osobe, osposobljene za uočavanje prilika u kojima svoje ideje može pretvoriti u djelatnost ili pothvat u različitim situacijama: obrazovanju, radu i općenito u životu. Poduzetnička kompetencija uključuje razvoj učenika kao poduzimljivih, samostalnih i kreativnih, spremnih na prihvaćanje promjena i preuzimanje rizika, s razvijenim socijalnim i komunikacijskim sposobnostima te s temeljnim znanjima iz područja gospodarstva i obrta te vođenja poslova. Za ostvarivanje željene razine učeničkih kompetencija koje podrazumijevaju niz potrebnih psiholoških obilježja (sposobnosti, crta ličnosti, motiva, vrijednosti, stavova) te općih i specifičnih poduzetničkih znanja i vještina potrebno je, prije svega, postići odgovarajuću razinu učiteljskih kompetencija (Lončarić i Pejić Papak, 2009.).

67 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Svrha rada Svrha je rada prijedlozima koji se odnose na stručno usavršavanje učitelja i budućih učitelja u području poduzetništva i obrazovanja za poduzetništvo doprinijeti razvoju njihovih kompetencija, kao preduvjetu poticanja i razvoja poduzetničkih kompetencija učenika. U radu se izlažu izvorni autorski prijedlozi modularnog stručnog usavršavanja učitelja u školama, ali i budućih učitelja, kojim bi se obuhvatilo kako njihovo vlastito stjecanje poduzetničkih znanja i vještina (bez čega ne mogu ostvarivati očekivani poduzetnički utjecaj), tako i njihove pedagoške kompetencije za razvoj poduzetničkih kompetencija učenika primjenom specifičnih sadržaja i metoda podučavanja. Izloženi prijedlozi osmišljeni su i izrađeni za potrebe SEECEL-a (South East European Centre for Entrepreneurial Learning) u sklopu radne skupine ISCED 2, s ciljem izrade sveobuhvatnog instrumentarija u razvoju koncepta učenja za poduzetništvo. 3. Koncept poduzetničkog usavršavanja učitelja 3.1. Učiteljske kompetencije za razvoj poduzetničke kompetencije učenika Kao preduvjet za razvoj poduzetničkih kompetencija učenika, u radu predlažemo model stručnog usavršavanja učitelja i unapređivanja njihovih kompetencija, koji u spomenutim dokumentima nije razrađen, a bez čega se učenje za poduzetništvo u školama ne može odgovarajuće provoditi. Nacionalnim okvirnim kurikulumom obrada međupredmetnih tema, pa tako i poduzetništva, nije pobliže predstavljena, osim što je propisana kao obvezna u svim nastavnim predmetima, a može se ostvarivati i zajedničkim projektima ili modulima. Od učitelja i nastavnika u budućnosti se očekuje kompetentnost u njenoj izvedbi. Strategijom učenja za poduzetništvo u četverogodišnjom se razdoblju očekuje izrada kurikuluma, plana primjene i sustavnog uvođenja obrazovanja za poduzetništvo u sve razine odgoja i obrazovanja. Na kompetencije učitelja djelovat će se nizom mjera: njihovim osposobljavanjem za poduzetničko obrazovanje s naglaskom na metodičke aspekte, uključivanjem u osmišljavanje prikladnih nastavnih aktivnosti za razvoj poduzetničkih kompetencija i osiguravanjem potrebnih didaktičko-metodičkih sredstava, razvojem poduzetnički orijentiranog ozračja u školama i motivacije učitelja za uključivanje poduzetničkog učenja u nastavu te suradnjom, umrežavanjem i partnerstvom odgojno-obrazovnih ustanova s poduzetnički relevantnim institucijama. Pojedina istraživanja utvrdila su nedovoljnu osposobljenost učitelja za razvoj poduzetničke kompetencije učenika i naglasila potrebu da se ista unaprijedi (Domović, Baranović i Štibrić, 2007.; Jokić i dr., 2007.). Tim je razumljivije da brojni autori koji se bave učenjem za poduzetništvo ističu potrebu za sustavnim osposobljavanjem učitelja u tom području (Begović, Stanković i Tkalec, 2009.; Heder, Smoljić i Tafra, 2009.). Pojedini autori te mogućnosti razmatraju s dužnim oprezom, naglašavajući da bi polaznici takvog programa usavršavanja uz opća ekonomska i specifična poduzetnička znanja i vještine nužno trebali i sami imati određene poduzetničke sklonosti i odgovarajuća psihološka obilježja (Letonja, 1999.). To dovodi u pitanje očekivanja da velik dio učiteljskog korpusa kroz ciljano stručno usavršavanje može steći potrebne kompetencije na željenoj razini i time se adekvatno i sveobuhvatno osposobiti za razvoj poduzetničke kompetencije kod djece (Vojnović i Manojlović, 2011.).

68 68 Narcisa Vojnović, Siniša Manojlović: Učenje za poduzetništvo u školama - što i kako? Naš je prijedlog da bi veći broj učitelja trebao proći kraće programe stručnog usavršavanja o ovoj temi, koji bi bili informacijsko-motivacijske i ujedno selekcijske prirode. Nakon prolaženja osnovnog programa, mogla bi se izdvojiti stručna i potporna jezgra od nekoliko odgovarajuće selekcioniranih i potom dodatno educiranih učitelja. Oni bi, uz edukacijsku i motivacijsku ulogu, u svojim školama bili nositelji i koordinatori ovog područja. Stoga se u nastavku rada, bavimo prijedlogom stručnog usavršavanja u tom cilju Prijedlog programa stručnog usavršavanja budućih učitelja Bez obzira na poduzetnička iskustva i sklonosti, programi stručnog usavršavanja svakako trebaju predvidjeti da što veći broj učitelja ovlada osnovnim znanjima o samom poduzetništvu i poduzetničkoj aktivnosti, zatim o poduzetničkim kompetencijama, a tek potom o prikladnim sadržajima i načinima njihovog poticanja i razvoja kod učenika. To je tim važnije što polazimo od pretpostavke da kod većine učitelja i budućih učitelja znanja i iskustva o poduzetništvu i o razvoju poduzetničkih obilježja učenika, barem za sada, nisu prisutna. Jasno je da svi budući učitelji neće biti jednako motivirani za podučavanje o poduzetništvu pa će taj program ujedno poslužiti i kao selekcija motiviranih učitelja koji će se, sukladno svojem interesu za to područje, nakon obveznog programa lakše opredijeliti (ili se neće opredijeliti) za nastavak poduzetničke edukacije u okviru izbornog programa. Detaljno informiranje kakve i koje su metode nastavnog rada važne za poduzetnički razvoj učenika i zbog čega te praktično osposobljavanje za njihovu primjenu, uslijedilo bi u drugom izbornom programu. Tablica 1. u prvom stupcu sadrži simplificiranu strukturu predloženih sadržaja iz područja učenja o poduzetništvu i razvoja poduzetničkih kompetencija, tj. okvirni popis sadržaja koji bi se obrađivali bilo u okviru obveznog, bilo u okviru izbornog programa za buduće učitelje, podijeljen u četiri tematske cjeline: Poduzetništvo, Poduzetničke kompetencije učenika, Razvoj poduzetničkih obilježja učenika i Uloga škole i korištenje školskog okruženja. Pojam, vrste i značenje poduzetništva. Tematska cjelina Poduzetništvo bi, između ostalog, obradila razvoj poduzetničke ideje: analizu konkurentnosti proizvoda i usluga, analizu inovacije ili unapređenja proizvoda ili usluge, pronalaženje tržišnih mogućnosti, marketing mix 4 P s (Kotler i Keller, 2007.) i izradu poslovnog plana. U drugom i trećem stupcu razgraničeno je koji bi se od tih sadržaja obrađivali kroz obvezni kolegij Poduzetništvo i poduzetničke kompetencije, a koji kroz izborni kolegij Razvoj poduzetničkih kompetencija učenika. Naravno, svaki se sadržaj može dodatno razraditi, uz naznaku u kojem stupnju uključuje stjecanje faktografskih, kauzalnih i proceduralnih znanja i vještina, primjere iz prakse te razradu i izvedbu vlastitih ideja i rješenja, kao što je to u tablici naznačeno uz svaki predloženi sadržaj.

69 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 69 Tablica 1. Predloženi sadržaji kolegija o poduzetništvu za buduće učitelje Opis kolegija Kolegij 1. Kolegij 2. Naziv kolegija Poduzetništvo i poduzetničke kompetencije Razvoj poduzetničkih kompetencija učenika Status kolegija Obvezni kolegij Izborni kolegij Nositelj/i kolegija Profesor ekonomske struke (ili: i profesor psihološke i/ili pedagoške struke - kombinirana nastava) Profesor psihološke i/ili pedagoške struke Uvjeti za pohađanje Položen Kolegij 1. Način izvođenja nastave Predavanja, vježbe, seminari, konzultacije Trajanje nastave 30 sati sati ECTS bodovi 2-3 ECTS 3-5 ECTS Predavanja, vježbe, seminari, terenska nastava, mentorski rad Studijski program Diplomski Diplomski Semestar Zimski Ljetni (u kontinuitetu) Sadržaji I. Poduzetništvo: 1 Pojam, vrste i značenje poduzetništva 2 Ključna obilježja poduzetnika 3 Poduzetnička znanja i vještine 4 Razvoj poduzetničke ideje: - analiza konkurentnosti proizvoda i usluga - analiza inovacije ili unapređenja proizvoda ili usluge - pronalaženje tržišnih mogućnosti - marketing miks 4 P's (proizvod, cijena, distribucija i promocija) 5 Poslovni plan II. Poduzetničke kompetencije učenika: 1 Pojam kompetencija i poduzetničkih kompetencija 2 Pokazatelji (ne)poduzetničkih obilježja kod učenika 3 Poduzetničke kompetencije u funkciji dobi 4 Što utječe na razvoj poduzetničkih kompetencija III. Razvoj poduzetničkih obilježja učenika: 1 Metode podučavanja koje potiču poduzetnička obilježja (poticanje kreativnosti i inovativnosti, komunikacijske i socijalne vještine, kritičko mišljenje i rješavanje problema, proaktivni pristup, poduzetna orijentacija i samopouzdanje...) 2 Specifični sadržaji usmjereni na razvoj poduzetničkih kompetencija (interkurikularni i ekstrakurikularni) 3 Sadržaji nastavnog predmeta u funkciji poduzetničkog učenja i razvoja IV. Uloga škole i korištenje školskog okruženja: 1 Poticajna školska klima i ciljane

70 70 Narcisa Vojnović, Siniša Manojlović: Učenje za poduzetništvo u školama - što i kako? Premda se ovdje predlaže da se na fakultete koji obrazuju buduće učitelje uvedu i obvezatni i izborni kolegij iz poduzetništva, obvezni program u početnoj fazi uvođenja može biti i izborni, a u tom bi slučaju predloženi izborni program bio nastavak prethodnog izbornog programa Prijedlog programa modularnog stručnog usavršavanja učitelja i ravnatelja škola Programi za učitelje škola imali bi također dva stupnja: prvi - informativno-motivirajući za veći obuhvat učitelja i drugi - detaljniji, za zainteresirane koji se za to žele posebno osposobiti. Ideja je da što veći broj učitelja prođe informativno-motivirajući dio programa (dakle prvu razinu), kako bi i oni bili upućeni i mogli ostvarivati potrebnu suradnju. Taj 5-satni ili 7-satni program ponudio bi nužne informacije o poduzetništvu i poduzetničkim kompetencijama, a potom bi se kroz radionice i primjere iz prakse, učitelji neposredno upoznali s razvojem poslovne ideje (tema iz poduzetništva - 1. radionica) i sadržajima uspješnih poduzetničkih programa za učenike (tema iz razvoja poduzetničkih kompetencija - 2. radionica). Za barem dva ili tri zainteresirana učitelja po školi (što je minimalan broj radi osiguravanja podrške) trebalo bi zatim omogućiti da prođu puni program, kako bi u školi postojala osposobljena stručna jezgra za organiziranje i provedbu poduzetničkih programa. Pretpostavljajući da su dijelom ovladali raznovrsnim metodama podučavanja, ovaj program najveći naglasak stavlja na poduzetništvo, poduzetničke kompetencije učenika i raznovrsne sadržaje namijenjene razvoju poduzetničkih obilježja učenika: kurikularne, kroskurikularne i ekstrakurikularne. Tablica 2. prikazuje koje bi sadržaje i na kojoj razini obrade prolazili učitelji u početnom i naprednom programu stručnog usavršavanja, kao i kakvi bi programi bili namijenjeni ravnateljima škola.

71 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 71 Tablica 2. Predloženi sadržaji programa stručnog usavršavanja o poduzetništvu za učitelje i ravnatelje škola Opis programa Program za učitelje škola Program za ravnatelje škola Naziv programa Razvoj poduzetničkih kompetencija učenika Škola i razvoj poduzetničkih kompetencija Predavač/i Način izvođenja programa Stručnjaci za poduzetničko učenje: profesori visokih učilišta, poduzetnički educirani učitelji i odgovarajući nastavnici strukovnih škola, savjetnici za poduzetništvo i gostujući poduzetnici Predavanja i radionice, praktični primjeri, iskustveno učenje, savjetovanje i monitoring Stručnjaci za poduzetničko učenje: profesori visokih učilišta, poduzetnički educirani ravnatelji i odgovarajući nastavnici strukovnih škola, savjetnici za poduzetništvo i gostujući poduzetnici Predavanja i radionice, praktični primjeri, iskustveno učenje Uvjeti za pohađanje Nema Nema Vrijeme održavanja Modularno (mjesečno) tijekom jedne školske godine Modularno (mjesečno) tijekom jedne školske godine Vrsta programa Višemodularni program Višemodularni program ECTS bodovi 2-3 ECTS 2-3 ECTS Podjela programa 1. dio: 2. dio: 1. dio: 2. dio: Informativno-motivacijski program za širi obuhvat učitelja škola Edukativni program za zainteresirane učitelje - predstavnike škola Informativni program za širi obuhvat ravnatelja Trajanje 5-7 sati sati sati sat Edukativni program za zainteresirane ravnatelje Sadržaj * I. Poduzetništvo: Pojam, vrste i značenje poduzetništva 1 2 Ključna obilježja poduzetnika 3 4 Poduzetnička znanja i vještine Razvoj poduzetničke ideje: - analiza konkurentnosti proizvoda i usluga - analiza inovacije ili unapređenja proizvoda ili usluge - pronalaženje tržišnih mogućnosti - marketing mix 4 P s (proizvod, cijena, distribucija i promocija) (1. radionica - primjeri) (1. radionica - primjeri)

72 72 Narcisa Vojnović, Siniša Manojlović: Učenje za poduzetništvo u školama - što i kako? 5 Poslovni plan II. Poduzetničke kompetencije učenika: 1 Pojam kompetencija i poduzetničkih kompetencija 2 Pokazatelji (ne)poduzetničkih obilježja kod učenika 3 Poduzetničke kompetencije u funkciji dobi 4 Što utječe na razvoj poduzetničkih kompetencija III. Razvoj poduzetničkih obilježja učenika: Metode podučavanja koje IV. 1 2 potiču poduzetnička obilježja (poticanje kreativnosti i inovativnosti, komunikacijske i socijalne vještine, kritičko mišljenje i rješavanje problema, proaktivni pristup, poduzetna orijentacija i samopouzdanje...) Specifični sadržaji usmjereni na razvoj poduzetničkih kompetencija (interkurikularni i ekstrakurikularni) Sadržaji nastavnog predmeta u funkciji poduzetničkog učenja i razvoja Uloga škole i korištenje školskog okruženja: Poticajna školska klima i ciljane aktivnosti na razini škole Mogućnosti unapređivanja poduzetničkih aktivnosti u okruženju škole i vanjskoj suradnji (2. radionica - primjeri) (2. radionica - primjeri) (2. radionica - primjer) (2. radionica - primjeri) Legenda: - stjecanje faktografskih, kauzalnih i proceduralnih znanja - unapređivanje proceduralnih znanja i vještina, uz primjere iz prakse - razrada i izvedba vlastitih ideja i rješenja

73 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 73 Drugi dio programa koji je višednevnog trajanja rasporedio bi se iz mjeseca u mjesec u vidu višesatnih modula iz dva razloga. Prvi je organizacijsko-financijske prirode (manje troškova, manje izostanaka), a drugi je što se time polaznicima pruža mogućnost da znanja i iskustva isprobavaju i razvijaju u praksi i da potom razmjenjuju stečena iskustva u okviru svoje skupine. Njihova bi se najvrjednija iskustva na kraju godine mogla uvrstiti u prateće materijale programa, čime bi se program stalno unapređivao. Na isti način zamišljen je i program usavršavanja za ravnatelje škola, ali sa sadržajnim naglaskom na stvaranje poticajne školske klime i suradnju s relevantnim poduzetničkim utjecajima u okruženju. 4. Zaključak Predloženim programima kraćeg trajanja (obveznim kolegijem za sve buduće učitelje, odnosno informativno-motivacijskim programom za široku populaciju učitelja) mnogi bi učitelji stekli temeljna znanja i iskustva o poduzetništvu i poduzetničkim kompetencijama, čime bi se ostvario cilj Nacionalnog okvirnog kurikuluma, a to je da svi učitelji budu upućeni u ovo stručno područje i da mogu u određenoj mjeri dati svoj doprinos zajedničkom radu. Na temelju tog programa, dio zainteresiranih polaznika nastavljao bi s naprednijim programima o razvoju poduzetničkih kompetencija (studenti putem izbornog kolegija, učitelji putem edukativnog programa za predstavnike škola - voditelje i koordinatore poučavanja za poduzetništvo), s posebnim naglaskom na odgovarajuće metode i tehnike te prikladne sadržaje rada s učenicima. Time bi se postiglo da se poduzetnički orijentirani i motivirani učitelji osposobe u ovom području i da svaka škola dobije stručnu jezgru koja bi u svakodnevnoj primjeni kompetentno provodila i unapređivala ovo važno odgojno-obrazovno područje. Paralelnim programima za ravnatelje škola nastojala bi se poticati školska klima i vanjska suradnja, što je temeljna pretpostavka za razvoj poduzetničkih kompetencija. Svi predloženi programi počivaju na jedinstvenoj strukturi predloženih sadržaja te se međusobno nadograđuju i prožimaju kako bi se omogućio odgovarajući doprinos svih sudionika i njihovo sinergijsko djelovanje.

74 74 Narcisa Vojnović, Siniša Manojlović: Učenje za poduzetništvo u školama - što i kako? Education for Entrepreneurship in Schools: What and How? Abstract The need for teaching and learning entrepreneurship in educational institutions, aimed to prepare children and youngsters for life and professional development in today s and future social and market conditions is no longer questionable. We only have to find the best answers to the questions as to what, how and when to educate students in primary and secondary schools, how to create adequate, entrepreneurially oriented curriculums, and achieve that the professional, programming, organizational and material resources of our schools have desired educational outcomes. This paper is an original authors proposal for modular training of school teachers, as well as future teachers, that would imply developing of their own entrepreneurial knowledge and skills, the lack of which would mean failure of expected entrepreneurial influences, and their competencies for the development of entrepreneurial abilities with pupils through introducing specific targeted activities and teaching methods, of course, all in a stimulating school climate and cooperation at school and school environment levels. One of the main pre-conditions for entrepreneurial education of students will thus be provided, focusing primarily on the development of their entrepreneurial/psychological characteristics, then also on gaining basic entrepreneurial experiences, knowledge and skills. By this work, we wish to contribute to the implementation of National Strategy of Entrepreneurial Learning by the Government of the Republic of Croatia from May, 2010, developing measures from the Action Plan intended for entrepreneurial education at schools and teacher training colleges. Key words: entrepreneurial education, entrepreneurial competencies of students, teacher training

75 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 75 Literatura 1. Begović, V., Stanković, D., Tkalec, Z. (2009.) Strategije učenja i poučavanja za razvoj poduzetničke kompetencije u neformalnom obrazovanju. U: Zbornik radova 4. međunarodne konferencije Neformalno obrazovanje i informalno učenje odraslih, Šibenik, (Ur.: Matijević, M. i Žiljak, T.) Hrvatsko andragoško društvo, Zagreb Domović, V., Baranović, B., Štibrić, M. (2007.). Učitelji i uvođenje poduzetničke kompetencije u osnovne škole. U: Babić, N. (Ur.). Kompetencije i kompetentnost učitelja. Učiteljski fakultet u Osijeku i Kherson State University, Kherson, Ukraine, Osijek Heder, E., Smoljić, M., Tafra, V. (2009.) Nužnost implementacije poduzetničke kompetencije u kurikulum neformalnog obrazovanja. U: Zbornik radova 4. međunarodne konferencije Neformalno obrazovanje i informalno učenje odraslih Šibenik, (Ur.: Matijević, M. i Žiljak, T.) Hrvatsko andragoško društvo, Zagreb Jokić, B. i dr. (2007.) Ključne kompetencije učiti kako učiti i poduzetništvo u osnovnom školstvu Republike Hrvatske ; Istraživački izvještaj. European Training Foundation i Institut za društvena istraživanja, Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja. Zagreb. 5. Kotler, P., Keller K. L. (2007.) Upravljanje marketingom. Pearson Education / Mate d.o.o. Zagreb. 6. Letonja, M. Didaktika podučavanja poduzetništva (1999.). U: Poduzetništvo za 21. stoljeće : Priručnik za učitelje/trenere, savjetnike i promotore poduzetništva (Ur.: Glas, M., Kraljeta, V., Pšenyčni, V.). Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, Zagreb Lončarić, D. i Pejić Papak, P. (2009.) Profiliranje učiteljskih kompetencija. Odgojne znanosti, 11(2) Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske (2010.) Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. 9. Recommendation of the European Parliament and of the Council of 18 December 2006 on key competences for lifelong learning (2006/962/EC). Annex: Key Competences for Lifelong Learning - a European Reference Framework. Official Journal of the European Union, , L Vlada Republike Hrvatske (2010.). Strategija učenja za poduzetništvo Vojnović, N., Manojlović, S. (2011.) Psihološki aspekti poduzetničke kompetencije učenika utvrđeni strateškim aktima i očekivana ograničenja u njihovoj provedbi. U: Zbornik radova 1. međunarodne konferencije: Učenje za poduzetništvo. Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski. Zagreb,

76

77 3 Znanja i vještine potrebne suvremenom poduzetniku Knowledge and skills necessary for a modern entrepreneur

78

79 Poslovni analitičar u funkciji stvaranja nove vrednosti preduzeća Miroslav Čavlin, finansije i bankarstvo, FIMEK, Cvećarska 2, Novi Sad, , fax , cmiros@gmail.com Sažetak Usmerenje ka jačanju kompetencija je najznačajniji aspekt opstanka,rasta i razvoja karijere svakog stručnjaka. Težište rada je na kategorizaciji i opisu relevatnih kompetencija uspešnog poslovnog analitičara. Svaka organizacija ima različiti pristup o značaju rada poslovnog analitičara, a ako se želi razviti i unaprediti njegov rad morate prepoznati nivo kompetentnosti u raznim oblastima veština i zatim preduzeti neophodne mere radi njihovog poboljšanja. Profesija i kvalifikacije poslovnog analitičara su fokusirane na izgradnju sistema koji ispunjava potrebe stručne podrške upravljanju. U savremenim uslovima poslovni analitičari mogu opstati i razvijati se ako nude širi skup kompetencija koje omogućuju da dokažu kako identifikuju, analiziraju i razvijaju opcije za uvećanje vrednosti preduzeća. Oblasti ličnih kvaliteta najveći izazov za poslovne analitičare. Naime, oni treba da koriste sve svoje bihejvioralne veštine da bi poništili stereotipe i prevazišli otpor, kako bi mogli da informišu o mogućnostima opstanka i neprekidnog unapređenja razvoja poslovanja. Ključne reči: poslovna analiza, poslovno znanje, vrednost preduzeća 1. Profil ličnosti poslovnog analitičara Suština promena u ekonomiji kompanija težištem se locirala na opstanak, rast i razvoj, te iznalaženje adekvatnih koncepata upravljanja radi što boljeg i bržeg internog i eksternog prilagođavanja kompanije. Zajednički cilj menadžmenta i poslovnog analitičara je trajan uspeh kompanije. Pri tome kvalitet uspeha, zavisi od kometencije i ličnosti poslovnog analitičara, odnosno od kvaliteta njegove koordinativne i integrativne aktivnosti. Kompetencije su opisane najčešće u literaturi kao sposobnost izvođenja određene aktivnosti po propisanom standardu, a za potrebe ovog rada kompetencija se može definisati kao nešto šta je potrebno poslovnom analitičaru da bi svoj posao efikasno obavljao. U ovom radu se nastoje afirmisati i opisati relevatne kompetencije uspešnog poslovnog analitičara. Za ostvarivanje koordinativne i integrativne uloge podrške upravljanju velika pažnja se pridaje karakteristikama osobe, a pre svega znanju o područjima koja su objekat ispitivanja, kao i poznavanja odnosa među njima. Naglašava se potreba teorijskog i faktičkog znanja poslovnog analitičaria, kome je potrebno poslovno znanje da obezbedi dobro razumevanje organizacije i poslovnog domena u kojem posluju. Bihejvioralne veštine i lični kvaliteti se odnose na način na koji razmišljate i kako se ponašate sa ljudima u svom okruženju. Često se kaže da je lakše osobi koja ima dobre bihejvioralne veštine razviti tehnike neophodne za njihov posao nego osposobiti dobrog tehničara ovim veštinama. Jedan od glavnih razloga za to jeste što se dobre bihejvioralne veštine uče i razvijaju godinama. Upravo dobra interpersonalna veština je važna odlika poslovnog analitičara.

80 80 Miroslav Čavlin: Poslovni analitičar u funkciji stvaranja nove vrednosti preduzeća Tehnike poslovne analize su specifične za ulogu poslovnog analitičara, i čine težište operativnog znanja koje mu je neophodno za realizaciju želja i očekivanja menadžmenta. Pregled potrebnih kompetencija poslovnog analitičara: (modifikovano prema Kupper, 1995, str. 46) Bihejvioralne veštine i lični kvaliteti: Komunikacija; Umreženo mišljenje; Inicijativnost; Društvena svest; Analitičke veštine i kritičko razmišljanje; Pregovaranje; Liderstvo; Samouverenost; Znanje stranih jezika... Poslovna znanja: Ekonomska teorija odnosa u sistemu vođenja i izvođenja; Finansije i ekonomija; Razvoj poslovnog slučaja; Domensko znanje; Predmet ekspertize;principi IT; Teorije ponašanja.. Tehnike: Upravljanje projektima; Analiza strategije; Analiza i upravljanje stejkholdera; Tehnike istraživanja;inženjering zahteva; Modeliranje poslovnog sistema i procesa;modeliranje podataka;upravljanje poslovnim promenama; Tehnike razvoja kreativnosti Bihejvioralne veštine i lični kvaliteti Komunikacija obuhvata širok spektar veština kao što su izgradnja odnosa, slušanje, uticanje i izgradnjau empatije. Suština operativno-analitičkog posla podrazumeva prikupljanje i analiziranje podataka odnosno informacija radi adekvatne dijagnoze i predloga terapije. Slaba veština komuniciranja se često navodi kao problem za računovođe i informatičare jer im se komunikacija odvija između računara i čoveka. Za analitičare koji potiču iz ovih profesija je potrebno vreme da shvate koje norme komuniciranja i koji pristup, jezik i stil će biti efikasan. Izgradnja odnosa predstavlja bitan element komunikacione veštine i odnosi se na sposobnost da se dobro snalazimo sa drugim ljudima, na profesionalnom pa čak i na društvenom nivou. Poslovni analitičar mora pridobiti ljude da saopšte informacije, da dele ideje i da razgovaraju o predlozima za promene. Sve ovo će biti mnogo jednostavnije ako im ljudi veruju i ako im se dopadate. Oni koji prirodno poseduju ovu veštinu izgledaju da stvarno brinu o drugima, i na taj način se osećaju važnim i poštovanim. Uticanje zahteva poseban napor za poslovog analitičara jer oni svoju aktivnost zaključuju preporučujući menadžementu pravac delovanja. Ako je ta preporuka u suprotnosti sa unapred stvorenom idejom o tome šta je potrebno, ili zahteva radikalne ili neočekivne radnje, onda je sposobnost uticanja od izuzetne važnosti. Nije dovoljno samo poslati za donosioce odluka, već je potrebno identifikovati i razumeti pojedince i grupe ljudi koji će uticati na odlučivanje. Identifikovanje svakog aktera i razumevanje njihove moći kojom utiču na donošenje odluka omogućuje da se utiče na donosioce odluka na najefikasniji način. Jednom kada su donosioci odluka identifikovani, mogu da se definišu i pravci delovanja. Poslovni analitičari moraju razviti sposobnost razumevanje predloga druge strane, pretpostavljeni otpor i stil uticanja potreban pri obraćanju pojedincu ili grupi. Na primer, neki menadžeri mogu prepustiti donošenje svih odluka drugoj grupi, mogu zahtevati sve informacije na veoma detaljnom nivou ili zatražiti rezime visokog nivoa. Neki su pak, zainteresovani za sve formalnosti, a neki vide samo viziju ili celokupnu sliku. Modeliranje pristupa je od vitalnog značaja za uspešan ishod. Sam rezultat analize može biti doveden u pitanje, i kada se poslovni analitičari usmeravaju da nađu ili predlože drugi pravac delovanja. U tom slučaju, može se zahtevati još jedan krug pregovora kroz diskusije u vidu okruglog stola radi traženjem podrške za izbor najboljeg pravca delovanja, posebno u situaciji kada postoje divergetna mišljenja. Upravo navedena situacija, ukazuju na neophodnost još jednog ličnog svojstva koje poslovni analitičar sa vremena na vreme mora da koristi, a to je sposobnost da se odupre pritisku. Timski rad je najčešći oblik rada poslovnih analitičara, jer je priroda posla takva da zahteva prikupljanje informacija iz raznih izvora, a razumevanje svoje uloge u timu i onoga što treba da se uradi, te uvažavanje radnog stila drugih je značajno kako bi se osiguralo postizanje ciljeva projekta.

81 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 81 Društvena svesnost ( ulična škola života ) ne znači prihvatanje status quo, već korišćenje snalažljivosti i lukavstva da bi ostvarili rezultati, čak iako postoji otpor. U suštini, ono o čemu govorimo je sposobnost da se razreši šta jeste, a šta nije politički prihvatlljivo u jednoj organizaciji i da se koriste prave organizacione poluge da bi se nešto uradilo. To znači poznavanje izvora moći unutar organizacije, razumevanje šta vole i šta ne vole saradnici i prilagođavanje pristupa u skladu sa time. Analitičke sposobnosti i kritičko razmišljanje znači ne pristati na očigledno, ne prihvatati stvari zdravo za gotovo i ne donositi prenagle zaključke. To znači što serioznije istraživanje dok se stvarna situacija ne identifikuje i stvarni problem ne definiše, kao i upoređivanje mnoštva često konfliktnih podataka i utvrđivanje relevantnih, te predstavljanje rezultata analize u obliku pogodnom za relvantne aktere. Upravo u ovom segmentu se preispituje stečeno znanje na svakom koraku: Zašto ste to uradili? Koje vrednosti se time dobijaju? Gde se to radi? Kako se to radi? Ko ima odgovornost za to? Kada bi to trebalo da se desi? Neki analitičari su verovanja da se posao sastoji od pukog gomilanja sve više i više podataka u nadi da će se odgovor sam otkriti, ali se to neće desiti bez aktivne i kritičke aktivnosti analitičara. Vremenom analitičar može da proceni nivo analize potrebne za identifikaciju određene situacije. Jedina maksima iz prakse se često koristi jer kaže da: odradi 20% potrebne analize da bi se dobio 80% pravi odgovor, a zatim budi 100% siguran u svoj uticaj. To ne znači preduzimanje prečica niti improvizaciju pri analizi; već prepoznavanje ključnih faktora umesto pokušavanja da se sve analizira (tzv. paraliza analize ). Osećaj za detalje odnosno imati oko za detalje je značajan atribut poslovnog analitičara, jer često prava se terapija može otkriti samo posle napornog i opširnog istraživanja. Rešavanje problema podrazumeva način razmišljanja poslovnog analitičara odnosno njegov stav da se problemi mogu rešiti. Čak iako se ne nađe optimalno rešenje iz finansijskih, tehničkih ili političkih razloga analitičar mora biti pragmatičan i spreman da pronađe druga rešenja koja će biti od bar neke koristi za kompaniju. Liderstvo je primenljivo u poslovnoj analizi jer se u tom kontekstu može definisati kao kreiranje vizije o opcijama koje stoje na raspolaganju pri rešavanju poslovnog problema, savetovanje aktera kako bi dobili saglasnost o viziji, a zatim vođenje procesa poslovne promene prema postizanju te vizije. Stvaranje dobre vizije zahteva holističko razmišljanje i rigoroznu analizu da bi projekat bio uspešan prihvaćen kod ključnih poslovnih partnera. Samouverenost je osobina koja se često preskoči, mada je izuzetno značajna jer znači da neko ima dovoljno poverenja u sebe, u kvalitet svoje analize i u ispravnost svojih rešenja da bi mogao da izdrži pritisak i održi svoje argumente Poslovna znanja Ovaj segment daje do značaja spektaru poslovnih znanja i razumevanja koje je od suštinskog značaja kao temelj i osnova za rad poslovnog analitičara. Finansije su univerzalni jezik poslovanja. Čak i u javnom i neprofitnom sektoru ekonomije, finansije imaju ključnu ulogu u donošenju poslovne odluke. Poslovni analitičar treba da ima dobro poznavanje ekonomije i osnove poslovnih finansija, naravno i osnove teorije ekonomije. Razvoj poslovnog slučaja podrazumeva osnovno razumevanje finansija i funkcionisanja poslovnog područja. Stoga pri prezentaciji rezultata analize mora se proveriti da li se ima valjano vrednovanje finansijskih efekata koji će projekat pružiti. Poslovni analitičari uključeni u pripremanje poslovnog slučaja će trebati da razumeju upravljanje investicijama i da sarađuju sa odeljenjem za finansije.

82 82 Miroslav Čavlin: Poslovni analitičar u funkciji stvaranja nove vrednosti preduzeća Domensko znanje podrazumeva dobro opšte razumevanje poslovnog domena ili sektora u kojem posluje organizacija, bila ona u privatnom, javnom ili neprofitnom sektoru. Razlozi za poznavanje ovih znanja su razumno komuniciranje sa poslovnim ljudima uključenim u projekat, na jeziku koji mogu da razumeju, zatim pomaže u razumevanju šta jeste, a šta nije prihvatljivo ili korisno u ovom poslovnom domenu, te omogućuje uzimanje ideje, naročito one koje se odnose na najbolju praksu iz dela sektora i njihovu primenu. Predmet ekspertize se odnosi na domensko znanje samo mnogo detaljnije. Dobro razumevanje poslovnog područja u kojem se radi je značajno da bi se uspostavio kredibilitet sa klijentima. Poslovni analitičari mogu biti stručnjaci za određene poslovne oblasti, sa jakim i detaljnim razumevanjem predmetne oblasti, koji mogu ukazati vrlo brzo na oblasti poboljšanja, i identifikovati šta treba da se promeni ili analizira koristeći postojeće znanje i veze. Alternativno, oni mogu imati opšte znanje sa iznimnim znanjem o pojedinim poslovnim područjima koji se oslanjaju na druge da bi dobili relevantno detaljno znanje. Ne postoji dobar ili loš odgovor da se odredi da li je bolje biti specijalista ili generalista. Oba su od koristi, u zavisnosti od organizacionog konteksta. Ključna stvar je da se proceni koliko dobro vaše kompetencije zadovoljavaju potrebe tekuće situacije i da se prepoznaju prednosti i slabosti. Principi IT posebno važni za poslovni analitičare koji ne dolaze iz IT sektora, a, bitno je da poslovni analitičar dobro poznaje različite organizacione strukture funkcionalnu, strukturu projekta, matrice i tako dalje i njihove relativne prednosti i mane. 1.3 Tehnike za izvršenje zadataka poslovnog analitičara Upravljanje projektima uklučuje procese upravljanja prostorom, integracijama, vremenom, troškovima, kvalitetom, ljudskim resursima, komunikacijama, rizicima, i nabavkama. Malo je verovatno da će od poslovnog analitičara tražiti da zna sve veštine iz svih ovih područja, ali gde je tim projekta mali, analitičar će možda trebati da preuzme ulogu menadžera projekta. Kod većih projekata se često zapošljava stručnjak za upravljanje projektima. Međutim, postoje neke veštine koje analitičar mora poznavati. Na primer, razumevanje inicijacije projekta je značajno pošto omogućava analitičaru da razume ili definiše referentne uslove projekta. Takođe je značajno da analitičar razume pristupe planiranja upravljanja projektima pošto će trebati da radi u okviru plana i da je svestan relevantnih aspekata kao što su međuzavisnosti zadataka, kontrola kvaliteta i upravljanje rizicima. Analiza strategije obuhvata niz tehnika koje se koriste za razumevanje smera poslovanja i prednosti i slabosti cele ili dela organizacije.analiza i upravljanje akterima uključuje razumevanje ko su zainteresovane strane projekta poslovne analize i razrešenje kako se njihovim interesima najbolje upravlja. Tehnike istraživanja podrazumava spoznaju osnove poslovnog problema, radi koje analitičar mora da uradi detaljnu analizu oblasti. Inženjering zahteva je skup praksi i procesa koje dovode do razvoja seta dobro formulisanih poslovnih zahteva, iz kojih su moguća poslovna rešenja.modeliranje poslovnih sistema je pristup vizualizovanja poslovnog sistema kreiranjem konceptualnog modela. Modeliranje poslovnog procesa se koriste za mapiranje i analiziranje kako u stvari poslovni procesi rade i da pomognu identifikovati mogućnosti za poboljšanje procesa, dok modeliranje poslovnog sistema sagleda ceo poslovni sistem. Modeliranje podataka koji se koriste u poslovnom sistemu pruža se koristan uvid u to kako sistem funkcioniše. Upravljanje poslovnim promenama obuhvata tehnike potrebne za sprovođenje promena unutar organizacije. Izbor olakšavajuće tehnike obično rezultiraju kombinacijom pravih kvaliteta moderatora da odgovaraju zadatku i kulturnom kontekstu organizacije u kojoj se koristi..

83 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Mogućnosti jačanja kompetencija poslovnog analitičara U dosad navedenom smo identifikovali veliki broj kompetencija koje poslovni analitičar treba da savlada, što za nekoga ko je nov u ovoj ulozi to može da se čini prilično zastrašujuće. Takođe se postavlja pitanje: Da li moram da imam sve ove kompetencije da bi bio dobar analitičar?. Odgovor je jasno ne, i poslovni analitičari obično počinju sa dobro razvijenim kompetencijama u nekim oblastima, a manje razvijenim sposobnostima u drugim oblastima. Prvi korak u razvoju jeste razumevanje kompetencija potrebnih za poslovnog analitičar u organizaciji. Ovo bi trebalo da uključuje procenu kako sadašnjih, tako i budućih potrebnih kompetencija. U suštini, postoje tri načina na koji poslovni analitičari mogu razviti svoje kompetencije: obukom, samostalnim učenjem i radnim iskustvom (Paul,Yeates,Cadle, 2010, str.27). Obuka je posebno korisna za konkretne tehnike i do nekog stepena za bihejvioralne veštine i lične kvalitete. Obučavanje na osnovu školskog pristupa omogućava da se veštine nauče i praktikuju u relativno sigurnom okruženju, sa mentorom pri ruci da pruži podršku, vođstvo i podstrek. Takođe omogućava da delegati na kursu razmenjuju znanja i iskustva, što pomaže da se obogati iskustvo. Obuka putem računara takođe može biti korisna, naročito gde je potrebno da se stekne znanje. Samostalno učenje je odličan način za analitičara da unapredi svoje poslovno znanje. Kao i udžbenici, čitanje domaćih i inostranih publikacija, tehničkih i stručnih časopisa proširuju i produbljuju analitičarevo razumevanje poslovnog sveta. Internet takođe pruža obilje resursa, uključujući specijalističke stranice, artikle i blogove. Radno iskustvo pruža mogućnost korišćenja i poboljšavanja tehnika i produbljivanja poslovnog znanja. To je najbolji teren u kojoj poslovni analitičar može razviti svoje bihejvioralne veštine i lične kvalitete. Osobine većine analitičara se poboljšavaju vremenom kako njihovo iskustvo raste, ali se može povećati i ubrzati ako organizacija ima pravilan program mentorstva i podučavanja. Čak iako to nije slučaj, ima mnogo toga da se kaže pri radu ili diskutovanju sa iskusnijim poslovnim analitičarima koje poštujete. Međutim, važno je prilagoditi pristup ličnosti i kompetencijama, jer ono što odgovara jednoj osobi ne mora da odgovara drugoj. Značaj navednih tehnika je posebno važan, ako je poznata činjenice da je obrazovanje analitičara pretežno orjentisano na finansije i računovodstvo i primenu standarizovanoh metoda bez obzira na predmet analize (Čavlin.M.,Malešević, Đ., 2010, str 181). 3. Zaključak Razvoj kompetencija je najznačajniji aspekt razvoja karijere bilo kojeg stručnjaka. Ovaj rad teži da kategorizuje i opiše najčešće kompetencije uspešnog poslovnog analitičara. Svaka kompanija ima različito pristup značaju poboljšanja kompetencija, ulozi koju pojedinac treba da izvrši ako želi da razvije i unapredi svoje osobine, kao i spoznaji nivoa kompetentnosti u raznim oblastima radi preduzimanja neophodne mere poboljšanja. Poslovni analitičari mogu jedino opstati i evoluirati ako nude širi skup kompetencija koje omogućuju da dokažu kako identifikuju, analiziraju i razvijaju opcije za dodavanje vrednosti organizacijama. Dakle, oni treba da koriste sve svoje bihejvioralne veštine da bi poništili stereotipe i prevazišli otpor, kako bi mogli da rade na poslovnim poboljšanjima i jačanju vrednosti kompanije.

84 84 Miroslav Čavlin: Poslovni analitičar u funkciji stvaranja nove vrednosti preduzeća Business analyst in function of creating the new company value Abstract The most important aspect of survival, growth and career development of each expert is guidance towards strengthening the competencies. The work focuses on the categorization and description of the relevant competencies of a successful business analyst. Every organization has a different approach to the importance of business analysts, and if it wants to develop and improve his work, it must recognize the level of competence in various areas of skills and than take necessary measures for their improvement. Profession and qualification of the business analysts are focused on building a system that meets the needs of professional management support. In modern conditions, business analysts can survive and prosper if there is an offer for a wider set of competencies that provide them to demonstrate how they identify, analyse and develop options for increasing company value. The greatest challenge for business analysts are areas of personal qualities. That means, they should use their behavioral skills to undo stereotypes and overcome the resistance, in order to provide information about the possibilities of survival and continuous improvement of business development. Keywords: business analysis, business knowledge, the value of the company Literatura: 1. Kupper, H.U.(1995), Controling, Stuttgart,Schaffer/Poeschel 2. Paul, D., Yeates, D.,Cadle, J., (2010), Business analysis, Swindon,BISL 3. Čavlin, M., Malešević, Đ., (2010). Savremeni pristup i metode analize poslovne konkuretnosti kompanija. U : Mikerević, D., (ur).,uloga finansijske i računovodstvene profesije u prevazilaženju krize u realnom finansijskom sektoru, Banja Vrućica, SRRRS,

85

86

87 Važnost informatičke pismenosti učenika ekonomske škole Lidija Tomičić, Mario Cvrtila, Dražen Pavetić, Obrazovna grupa Zrinski, Zagreb, Selska cesta 119, Hrvatska, Tel (0) , fax +385(0) , katarinazrinski.hr, Sažetak Uloga i važnost pismenosti mijenjala se kroz stoljeća. U 21. stoljeću, pod utjecajem razvoja informacijsko - komunikacijskih tehnologija pismenost dobiva novu dimenziju. U suvremenom društvu informatička pismenost prestaje biti potreba samo onih koji stječu nova znanja te je važna i u radnoj okolini, u obitelji i društvu općenito. Osnova za razvoj suvremenog društva jest informacijska pismenost njegovih pojedinaca, a nužan preduvjet informacijske pismenosti jest informatička pismenost. Informacijska pismenost predstavlja uviđanje potrebe za informacijom te posjedovanje znanja o tome kako pronaći i učinkovito iskoristiti informaciju u svrhu rješavanja problema i donošenja odluka. Informatička pismenost odnosi se na sposobnost korištenja računalnog hardvera i softvera. Digitalna kompetencija jedna je od osam ključnih kompetencija Vijeća Europe te je vrlo važno da učenici budu u kontaktu s informacijsko - komunikacijskim tehnologijama tijekom cijelog srednjoškolskog obrazovanja. Kada govorimo o učenicima ekonomskih škola, informatička znanja i vještine neizostavan su preduvjet realizacije modularnog kurikuluma vježbovnih tvrtki te se zbog potpore koju informatika daje predmetu Poslovanje vježbovnih tvrtki, u Ekonomskoj školi Katarina Zrinski, javlja prikladan termin ICT4PVT (informacijsko komunikacijske tehnologije za poslovanje vježbovnih tvrtki). Cilj nastave informatike u ekonomskoj školi nije stvoriti informatičare, cilj je usmjeren na informatičko opismenjivanje ekonomista u svrhu stjecanja poduzetničke kompetencije. Ključne riječi: informacijska pismenost, informatička pismenost, informacijsko - komunikacijske tehnologije za poslovanje vježbovnih tvrtki 1. Uvod Važnost pismenosti, kao jednog od temeljnih ljudskih prava, oduvijek je poznata kako u svakodnevnom životu, obrazovanju tako i u poslovnom svijetu. U suvremenom društvu znanja, pismenost dobiva sasvim novu dimenziju. Zadnje desetljeće u kojem računala ulaze u gotovo sve aspekte života, informatička pismenost više nije samo prednost, već postaje imperativ uspješnog poslovnog čovjeka. Prije šest godina Vijeće Europe definiralo je osam ključnih kompetencija koncepta cjeloživotnog učenja, a jedna od njih je i digitalna kompetencija koja se odnosi na sposobnost sigurnog pristupa i uporabe digitalnih medija i njihovih sadržaja, sposobnost logičkog i kritičkog razmišljanja, vještinu upravljanja informacijama te dobro razvijenu vještinu komuniciranja. Kada bismo digitalnu kompetenciju raščlanili na sva znanja i vještine koje ona uključuje došli bismo do zaključka da su to, dobrim dijelom, ona znanja i vještine koje učenici tijekom svog školovanja trebaju usvojiti na nastavi informatike.

88 88 Lidija Tomičić, Mario Cvrtila, Dražen Pavetić: Važnost informatičke pismenosti... Dakle, vrlo je važno da mladi ekonomisti iz srednje škole izađu informatički pismeni, odnosno da popisu svojih kompetencija pribroje i onu digitalnu. 2. Informacijska, digitalna i informatička pismenost Informacijska pismenost predstavlja uviđanje potrebe za informacijom te posjedovanje znanja o tome kako naći, procijeniti i iskoristiti najbolje i najnovije informacije kako bi se riješio određeni problem ili donijela odluka. Informacijski pismena osoba je ona koja zna kako je znanje organizirano, kako pronaći informacije, kako ih vrednovati i organizirati te kako ih učinkovito koristiti. Ukratko, informacijski pismena osoba je ona koje je naučila kako učiti, osoba koja ima ključnu kompetenciju potrebnu za cjeloživotno obrazovanje. Informacijska i digitalna pismenost termini su koji se često koriste kao sinonimi, ali to je pogrešno. Informacijska pismenost širi je pojam jer se odnosi na cijelu paletu izvora informacija pa tako i na one u tiskanom obliku. Iako živimo u stoljeću kojim vladaju digitalne informacije, još uvijek postoji velik broj informacija koje su nam dostupne samo u tiskanim izvorima. Digitalna kompetencija podrazumijeva znanja i vještine vezane isključivo za digitalne medije, a odnosi se na logičko i kritičko razmišljanje, sigurno korištenje informacija i informacijsko - komunikacijskih tehnologija, kako na radnom mjestu tako i u slobodno vrijeme te dobro razvijene komunikacijske vještine. Iz gore navedenog proizlazi da je u današnje doba digitalna kompetencija važna za vlastiti razvoj, učenje, školovanje, zapošljavanje te sudjelovanje u društvu općenito. Informatička se pismenost definira kao sposobnost korištenja računala i računalnih programa. Osnovna informatička znanja i vještine koje treba posjedovati informatički pismena osoba stalno se dopunjuju i usavršavaju jer moraju pratiti brz razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije. Ne tako davno osnovna znanja uključivala su poznavanje računalne konfiguracije i osnova korištenja operacijskih sustava, osnovnu primjenu programa za obradu teksta, tablične proračune i izradu prezentacija pomoću računala. Danas se među osnovna znanja ubraja i poznavanje Interneta i njegovih servisa, a posebno komuniciranje elektroničkom poštom i korištenje World Wide Web -a. Poznavanje rada na računalu postaje sve važnije otkako su tvrtke počele ovisiti o kompjuterskoj tehnologiji. Ako imate određeno informatičko znanje, zadatke možete obavljati pravovremeno na organiziraniji i učinkovitiji način, možete napredovati na radnom mjestu, dobiti priliku za rad na više izazovnih projekata. U svakom slučaju napredne računalne vještine pomoći će vam da brže dođete do boljeg posla ili vodećih pozicija. Znanje korištenja Interneta i komunikacijskih programa otvara vam različite mogućnosti za uspješnu komunikaciju sa suradnicima, nadređenima ili poslovnim partnerima. Ako vaš posao uključuje putovanja, vjerojatno ćete često morati koristiti računalo za komunikaciju s drugima te su informatička znanja nužna za uspješnu poslovnu komunikaciju. Osnova za razvoj suvremenog društva jest informacijska pismenost njegovih pojedinaca, a nužan preduvjet informacijske pismenosti jest informatička pismenost. Slična zakonitost vrijedi i za učenike ekonomske škole kojima je digitalna kompetencija preduvjet realizacije modularnog kurikuluma vježbovnih tvrtki, a samim tim i poduzetničke kompetencije. 3. Novo doba novi načini edukacije Informacijske tehnologije drastično se razvijaju, novi načini edukacije zamjenjuju tradicionalne. Era informacija donosi promjene u cijelom društvu, mijenja se način kako djelujemo, komuni-

89 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 89 ciramo, mislimo, mijenjaju se metode učenja i poučavanja, pogotovo na višim razinama školovanja. Pojavljuju se termini e-učenje, učenje na daljinu, online učenje, a sve se to odnosi na edukaciju putem računala uz pomoć Interneta. Uz učenje na daljinu ne treba zanemariti metode poučavanja unutar učionice te ih također treba prilagoditi novom informatičkom dobu. S porastom značaja informatičkog društva javlja se pojam nova ekonomija u kojoj dolazi do intenzivnog uključivanja informacijsko - komunikacijskih tehnologija u sva područja ekonomije, a i cijelog društva, tj. upravo informacijsko - komunikacijska tehnologija postaje njena glavna pokretačka snaga. Kvaliteta razvoja zemalja koje su potpuno zahvaćene informatičkom revolucijom mjeri se doprinosom IKT (informacijsko komunikacijske tehnologije) čimbenika na stopu rasta bruto domaćeg proizvoda. Investiranje u ljude počinje edukacijom te je nužno dobro poznavati potrebe moderne edukacije. Nova ekonomija zasnovana je na poduzetništvu, znanju i na digitalnoj tehnologiji te traži promjene u obrazovnom sustavu. Osim temeljnih obrazovnih područja kao što su matematika, materinski i strani jezik, uspjeh u novoj ekonomiji zahtijeva vještine kao što su kritičko razmišljanje, kvalitetno komuniciranje, kreativnost, preuzimanje rizika, timski rad, poduzetništvo, fleksibilnost i posljednju, ali ne manje važnu informatičku pismenost. Obrazovni sustav trebao bi mlade ljude, a buduće radnike pripremiti na cjeloživotno učenje kako bi bili sposobni kontinuirano unaprjeđivati svoje vještine, a sam obrazovni sustav trebao bi biti usmjeren na potrebe poduzeća te dovoljno fleksibilan da se prilagodi promjenjivim zahtjevima, a iznad svega potiče cjeloživotno učenje. U okviru strategije Europa 2020, Europska komisija donijela je planski dokument pod nazivom Digitalna agenda za Europu. U tom dokumentu razrađen je desetogodišnji plan koji se odnosi na zapošljavanje i rast te provedbu strukturalnih reformi, a opći je cilj agende ostvarenje održive gospodarske i društvene pogodnosti na jedinstvenom digitalnom tržištu utemeljenom na brzom i ultrabrzom Internetu te interoperabilnim aplikacijama. U svojim je istraživanjima Europska komisija zaključila da je niska razina osnovnih vještina (čitanja, pisanja i računanja) usko grlo napretka jer su upravo te vještine nužno potrebne u današnje vrijeme velikog utjecaja digitalnih medija, ali svakako nisu jedine. Također se ističe važnost poduzetničke, digitalne i višejezične kompetencije. Europska je komisija zaključila da je do godine digitalnu pismenost nužno podići na višu razinu te povećati potražnju za IKT stručnjacima. Iako se pristup informacijsko komunikacijskim tehnologijama znatno poboljšao, učinkovita upotreba IKT-a još uvijek je glavni problem, a jaz između nestručnih i stručnih IKT korisnika sve je veći. Upravo bi edukacija trebala odigrati glavnu ulogu u rješavanju tog problema, ali današnji obrazovni sustavi nisu dovoljno otvoreni za inovativno poučavanje putem IKT-a što je velika šteta jer takav način edukacije ima potencijala modernizirati i učenje i poučavanje. Prognoze ukazuju da će se tržište rada Europske unije do godine suočiti s manjkom od približno stručnjaka iz područja informacijskih tehnologija. Istraživanja i studije pokazali su da postoji 85 postotna korelacija između digitalno kompetentnih zaposlenika i stupnja konkurentnosti. U posljednjih nekoliko godina uočen je veliki nesrazmjer između ponude i potražnje za IKT stručnjacima, ne samo u čistom IKT sektoru, već i u 90% svih ostalih sektora zbog čega je jako važno povećati mjere poboljšanja e-vještina djece, mladih, učitelja te ostalih korisnika informacijsko - komunikacijskih tehnologija. Da bi bio konkurentan, obrazovni sustav mora biti dio strategije ljudskih potencijala, a obrazovna reforma mora osigurati da se sredstva uložena u obrazovanje koriste učinkovito.

90 90 Lidija Tomičić, Mario Cvrtila, Dražen Pavetić: Važnost informatičke pismenosti Ekonomska škola Katarina Zrinski primjer dobre prakse Tehnologija napreduje velikom brzinom, verzije softvera se mijenjaju, pojavljuju se novi programi. Potrebno je konstantno biti u tijeku, usavršavati se, educirati kako bi bili konkurentni u poslovnom svijetu. Informatika je savršen primjer potrebe za cjeloživotnim učenjem. Iz gore navedenih zaključaka koji proizlaze iz istraživanja Europske unije vidljivo je koliko je važna digitalna kompetencija, koliko je važno biti u okruženju informacijsko - komunikacijskih tehnologija te pratiti njihov kontinuirani razvoj. S obzirom na sva ta saznanja, u hrvatskom obrazovanju dolazi do nekih nelogičnosti. Do sada, prema kurikulumu, u ekonomskim školama informatika se slušala u prvom, drugom i trećem razredu, a od školske godine 2011./2012. učenici prvih razreda ekonomskih škola pohađaju nastavu prema novom planu i programu u kojem informatike u trećem razredu više neće biti. U Ekonomskoj školi Katarina Zrinski i nakon ove reorganizacije plana i programa, informatika će ostati jednako zastupljena u sve četiri godine školovanja jer smatramo da je važno kontinuirano biti u doticaju s informacijsko - komunikacijskim tehnologijama. Da je nekim slučajem informatika već postala obvezan predmet u osnovnim školama, tada bi se moglo raspravljati o opravdanosti takve reorganizacije, ali dok god to nije slučaj, dok god je informatika izborni predmet u osnovnoj školi, dok god se dobar dio učenika prvi put s predmetom informatike susreće tek u prvom razredu srednje škole, smatramo da takva promjena nije opravdana. Učenici u prve dvije godine mogu dobiti osnovna znanja iz informacijsko - komunikacijskih tehnologija, ali bilo bi poželjno da ta osnovna znanja produbljuju, proširuju, povezuju s drugim predmetima, tj. koriste temeljna informatička znanja u svrhu postizanja poduzetničke kompetencije koja je zajedno s digitalnom kompetencijom važan komadić slagalice zvane cjeloživotno učenje. Od ukupno 12 godina školovanja - kroz samo dvije godine informatike do digitalne kompetencije? Ni slučajno. Je li učenik digitalno pismen nakon što odsluša građu računala, osnove obrade teksta i osnove tabličnih kalkulacija? Nije. Zašto ih obrazovni sustav ne bi potpuno pripremio za digitalni poslovni svijet, zašto ne bi upoznali npr. i računovodstvene programe, razne druge programe direktno vezane za struku i potencijalni budući posao? Zašto ne bi bili spremni za taj posao prije nego se zaposle? U Ekonomskoj školi Katarina Zrinski slažemo se s izrekom practice makes perfect samo se uz puno praktičnog rada iz stručnih predmeta može stići do željenih kompetencija, uz pusto teoretiziranje ne. Zbog gore navedenih informatičkih kompetencija za koje smatramo da učenici moraju steći kroz svoje srednjoškolsko obrazovanje, u našoj smo školi uveli PVT (Poslovanje vježbovnih tvrtki) u sve četiri godine. Učenici se u prvoj godini upoznaju s načinom kvalitetne organizacije individualnog radnog prostora, usvajaju osnovna načela osobnog i poslovnog načina ponašanja, a usvojena teorijska znanja koriste na praktičnoj nastavi PVT-a na kojoj će također usavršiti samostalnost u javnom nastupu i prezentaciji. U drugoj godini cilj im je izraditi poslovnu dokumentaciju, razviti kreativnost u nastupu i prezentaciji vlastite VT te se znati poslovno ponašati na manifestacijama. U trećoj godini moraju naučiti kako iskoristiti ljudske resurse kao nosioce procesa realizacije VT, organizirati poslovne funkcije i intersektorske veze VT, prezentirati poslovanje učeničke VT, iskoristiti informacijske tehnologije kao sredstva poslovanja VT, a u četvrtoj godini moraju izraditi i interpretirati osnovna ekonomska izvješća o poslovanju vlastite i zajedničke VT, sudjelovati na međunarodnim sajmovima VT i izraziti svoju samostalnost, komunikativnost i pismenost. U cilju poboljšanja kvalitete rada, za poslovanje vježbovnih tvrtki, uveli smo u četvrti razred predmet ICT4PVT (informacijsko komunikacijske tehnologije za poslovanje vježbovnih tvrtki).

91 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 91 Iz toga je proizašla jedna potpuno nova kvaliteta rada i poslovanja te nas je usmjerila i na elektroničko poslovanje. Cilj predmeta ICT4PVT jest pokazati učenicima informacijsko - komunikacijske tehnologije koje se primjenjuju u svakodnevnoj poslovnoj komunikaciji. Učenici upoznaju osnove poslovnog komuniciranja putem elektroničke pošte i sve više prisutnih društvenih mreža. Također upoznaju osnove izrada web stranica za svoje VT pomoću nekih besplatnih sustava za upravljanje sadržajem (content management system). U cilju što boljeg korištenja i prenošenja znanja o informacijskim i komunikacijskim tehnologija vršimo stalnu edukaciju naših profesora. Uz stalno korištenje i usavršavanje ICT4PVT razvili smo naše programe PVT banke i suda kako bi učenici naučili kako se osnivaju tvrtke i kako se odvija platni promet u bankama. Program je bio namijenjen pružanju podrške vježbovnim tvrtkama u Hrvatskoj u njihovom međusobnom poslovanju te smo ga koristili za poslovanje na svim našim PVT sajmovima koje smo organizirali. Kao kruna razvijanja tog programa godine smo unutar IPA projekta Modularni kurikulum poslovanja vježbovnih tvrtki razvili jedinstvenu web aplikaciju za poslovanje vježbovnih tvrtki iz cijelog svijeta. Poslovanje Banke vježbovnih tvrtki kao i Suda vježbovnih tvrtki u online verziji omogućava učenicima i nastavnicima rad bez vremenskih i prostornih ograničenja. Takva mogućnost pruža veću fleksibilnost i primjenu različitih strategija i metoda učenja kao i njihovu kombinatoriku. Program se nalazi na stranici a sama je aplikacija prilagođena za jednostavan rad učenika i profesora. Sve tvrtke se moraju prvo registrirati na sudu te im se automatski dodjeljuje žiro račun i određena svota novaca na računu. Svakoj registriranoj vježbovnoj tvrtki osiguran je vlastiti web prostor. To omogućuje učenicima da samostalno kreiraju i postavljaju svoj sadržaj, objavljuju vijesti, uređuju linkove, vežu slike uz web sadržaje. Primjenom ovako koncipiranog sučelja web stranica osigurava se mogućnost kroskurikularne povezanosti s drugim nastavnim predmetima i njihovim sadržajima. To su prvenstveno informatika, ekonomski predmeti, hrvatski jezik, strani jezici, ali i svi ostali nastavni predmeti mogu naći svoje mjesto u radu i poslovanju vježbovne tvrtke. Svaka registrirana tvrtka ima automatski kreiranu stranicu s kontaktima i stranicu asortimana koja se generira na osnovi unesenih artikala tvrtke. U sklopu aplikacije postoji i sustav podrške poslovanju vježbovnih tvrtki koji se sastoji od tehničkih i ljudskih čimbenika. U sustavu podrške nalazi se i online e-learning sadržaj kojeg su dužni proći svi učenici i nastavnici kako bi im se olakšao rad sa samom aplikacijom. Sadržaj se nalazi na stranicama PVT aplikacije i lako je dostupan svim korisnicima. 5. Zaključak Svjetski pokazatelji govore o ekonomskoj, a i globalnoj važnosti digitalne pismenosti pojedinaca nekog društva. Europska komisija digitalnu je kompetenciju istaknula kao jednu od ključnih za koncept cjeloživotnog učenja. Razvoj informacijskih tehnologija ima snažan i direktan utjecaj na novu ekonomiju koja naglašava potrebu za reformom obrazovnog sustava na način da informacijske tehnologije uđu u sve njegove pore kako bi mlade ljude pripremio na cjeloživotno učenje, na kontinuirano usavršavanje te ih usmjerio, educirao i upoznao s potrebama poduzeća u kakvima će jednog dana raditi. Hrvatska je u Europi, uskoro i dio Europske unije. Europa i svijet govore isto, dolaze do istih zaključaka u vezi obrazovnog sustava, informacijsko - komunikacijskih tehnologija i važnosti digitalnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje i uspješno poslovanje. Jesu li doista učenicima ekonomskih škola, budućim ekonomistima, poduzetnicima, u svojem dvanaestogodišnjem školovanju dovoljne dvije godine informatike? U Ekonomskoj školi Katarina

92 92 Lidija Tomičić, Mario Cvrtila, Dražen Pavetić: Važnost informatičke pismenosti... Zrinski ne mislimo tako, stoga će i nadalje učenicima biti omogućeno četverogodišnje, kontinuirano druženje s informacijsko - komunikacijskim tehnologijama, na početku u svrhu osnovnog informatičkog opismenjivanja, a kasnije u svrhu realizacije primarnog cilja naše škole - postizanja poduzetničke kompetencije. Kada si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin. Kada si u informatičkom dobu, unesi promjene u obrazovni sustav kako bi iz njega izlazili digitalno kompetentni mladi ljudi spremni za novu digitalnu ekonomiju. Importance of Computer Literacy of Economic Schools Students Abstract The role and importance of literacy has changed through centuries. In the 21st century literacy gains a new dimension, under the influence of the development of information and communication technologies. In the modern society computer science literacy is no longer the need of those who acquire new knowledge, but it starts being important in the working environment, family and society in general. The basis for the development of modern society is computer science literacy of its individuals, and the necessary prerequisite of information literacy is computer science literacy. Information literacy represents understanding the need for information and having knowledge about finding and using information to solve problems and make decisions. Computer science literacy refers to the capability to use computer hardware and software. Computer science literacy is one of the eight key competencies of the Council of Europe, since it is very important to keep pupils in contact with information communication technologies during their secondary education. When we talk about pupils of economic schools, computer science knowledge and skills are a necessary prerequisite for the realisation of modular curriculum of training companies, and thanks to the support computer science gives to the subject Business operatings of training companies, in Economic school Katarina Zrinski we use the appropriate term ICT4PVT. The aim of computer science in economic school is not to create informaticians, but to create economists with computer science literacy, in order to gain entrepreneurial competency. Key words: information literacy, computer science literacy, ICT4PVT

93 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 93 Literatura 1. Ala-Mutka, K., Malanowski, N., Punie, Y. & Cabrera, M. (2008). Active Ageing and the Potential of ICT for Learning. Institute for Prospective Technological Studies (IPTS), JRC, European Commission. EUR EN. Dostupno na: (sačuvano ) 2. Ala-Mutka, K., Punieand, Y., Redecker, C., (2008). Digital Competence for Lifelong Learning, European Commission, Joint Research Centre, Institute for Prospective Technological Studies 3. European Parliament and the Council (2006). Recommendation of the European Parliament and the Council of 18 December 2006 on key competences for lifelong learning. Official Journal of the European Union, L394. Dostupno na: Eurostat, data accessed from the Eurostat database at eu/ (sačuvano: ) 4. Priručnik za učenike i nastavnike Poslovanje vježbovnih tvrtki putem web aplikacija (2011.), Ekonomska škola Katarina Zrinski, Zagreb 5. (sačuvano ) 6. (sačuvano ) 7. (sačuvano )

94

95 Znanja i vještine potrebne suvremenom poduzetniku u ovisnosti o fazi razvoja poduzeća Zoran Đorđević, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, Zagreb, Hrvatska, telefon: , fax: , mail: zoran.dordevic@cotrugli.eu Lana Dojčinović, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, Zagreb, Hrvatska Dragan Salarić, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, Zagreb, Hrvatska Sažetak Poduzetnici te mala i srednja poduzeća u njihovom vlasništvu oduvijek su bili promatrani kao glavni pokretači gospodarstva, zapošljavanja i ekonomije u cjelini. Njihove osnovne karakteristike bile su proaktivnost, fleksibilnost i reaktivnost što ih je diferenciralo od velikih kompanija. Međutim, s razvojem poslovanja malih i srednjih poduzeća, poduzetnici su naišli na izazove opstanka i/ili daljnjeg rasta poduzeća za koje nisu više dovoljni samo entuzijazam, spremnost na preuzimanje rizika i fleksibilnost. Sve se više pažnje posvećuje razvoju fundamentalnih menadžerskih znanja, vještina i programa koje će poduzetniku današnjice omogućiti da kvalitetno upravlja rastom i razvojem vlastitog poduzeća. Potrebna znanja i vještine poduzetnika razlikuju se ovisno o fazi razvoja poduzeća. Promatramo kako se potrebe za određenim znanjima i vještinama mijenjaju s fazom razvoja poduzeća i pozicijom poduzetnika unutar samog poduzeća. Ključne riječi: Poduzetništvo, razvoj poslovanja, znanja i vještine 1. Uvod Unutar Europske unije, od tri osobe zaposlene u privatnom sektoru mala i srednja poduzeća zapošljavaju dvije osobe te kreiraju više od polovice ukupne dodane vrijednosti u EU. Mala i srednja poduzeća predstavljaju srž europske ekonomije jer svojim rastom i razvojem te inovativnošću pokreću gospodarstvo, zapošljavanje i rast ekonomije u cjelini. Intrigira činjenica da 99% kompanija na području EU jesu upravo mala i srednja poduzeća te da su devet od deset malih i srednjih poduzeća zapravo mikro poduzeća s manje od 10 zaposlenih. Njihova je osnovna karakteristika proaktivnost, fleksibilnost i reaktivnost što ih diferencira od velikih, multinacionalnih kompanija. Svaki biznis danas pa samim time i mala i srednja poduzeća, konfrontiran je s globalnom konkurencijom i učestalim i kompleksnim promjenama u okruženju. Svjedoci smo sve kraćih životnih ciklusa proizvoda i različitih želja kupaca, što predstavlja kontinuirane prilike, prvenstveno novim kompanijama i startupima, da zauzmu svoje mjesto na tržištu čak i u industrijama u kojima dominira dobro organizirana i resursima dobro potkovana konkurencija. Istovremeno, ukazuje se kratkoročna mogućnost malim poduzećima da temeljem svojih osnovnih karakteristika osvoje svoj udjel na tržištu. Samim time poduzetnici na čelu poduzeća moraju izgraditi organizaciju koja će moći efikasno poslovati u tom dinamičnom okruženju. Međutim, s razvojem organizacije poduzetnici nailaze na izazove opstanka i/ili daljnjeg rasta poduzeća za koje nisu više dovoljni samo entuzijazam, spremnost na preuzimanje rizika i fleksibilnost. Znamo li da devet od deset malih i srednjih tvrtki čine one u kojima je manje od deset zaposlenih, uz dominaciju onih s manje od četiri osobe, razumljivo je da te tvrtke nemaju nužne vještine i korporacijsko znanje adekvatnog dizajniranja novih poslovnih modela.

96 96 Zoran Đorđević, Lana Dojčinović, Dragan Salarić: Znanja i vještine potrebne suvremenom... Prema Galbraithu (1971.) dobar poduzetnik često nije i dobar menadžer. Međutim, danas smo svjedoci da poduzetnici mogu uspješno upravljati rastom svojih kompanija. Kao primjer uzmimo Billa Gatesa ili nedavno preminulog Stevea Jobsa. Danas poduzetnici sve više pažnje posvećuju razvoju menadžerskih znanja i vještina i programima koje će im omogućiti da kvalitetno upravljaju rastom i razvojem vlastitih poduzeća. Potrebna znanja i vještine poduzetnika razlikuju se ovisno o fazi razvoja poduzeća. Ovaj rad promatra kako se potrebe za određenim znanjima i vještinama poduzetnika mijenjaju s fazom razvoja poduzeća i pozicijom poduzetnika unutar samog poduzeća. 2. Faze razvoja poduzeća, karakteristike i izazovi/zadaci koje donose Životni ciklus poduzeća čine 4 faze: uvođenje, rast (koji možemo podijeliti na rani i kasni rast), zrelost i opadanje. Naglasak je na fazi rasta budući ona predstavlja trenutak u razvoju poduzeća kada se kreira organizacija koja će moći upravljati svojim daljnjim rastom Faza uvođenja Tijekom faze uvođenja dolazi do konceptualizacije i implementacije poslovne prilike/ideje u poslovni pothvat (poduzeće), njegov budući izgled, način vođenja/upravljanja te, najvažnije, gdje pronaći inicijalni kapital i kako održati pozitivan tijek novca. Karakteristike ove faze razvoja poduzeća jesu neiscrpna energija i volja poduzetnika da sakupi/privuče resurse i organizira početne operacije kako bi poduzeće moglo započeti svoj životni ciklus. Osnovno obilježje ove faze razvoja jest da su poduzetnici ti na kojima počivaju sve aktivnosti vezane uz poslovanje poduzeća te glavni izazov predstavlja stvaranje sustava poslovanja Faza rasta Faza rasta predstavlja ključnu fazu razvoja poduzeća te pred poduzetnika stavlja niz najtežih izazova/zadataka s kojima se mora suočiti i tijekom nje mora stvoriti sustav koji će kasnije efikasno djelovati u nastavku razvoja poduzeća. Samu fazu možemo podijeliti na dvije podfaze: rani i kasni rast. Prema Greineru (1998.) svaku podfazu rasta poduzeća determinira dominantan upravljački stil, kao i dominantni izazov koji se mora riješiti prije negoli se rast nastavi. Adizes (1999.) fokus stavlja na karakteristike svake podfaze te na normalne nasuprot abnormalnih problema koji se pojavljuju tijekom razvoja poduzeća. Churchill (1997.) opisuje 5 faktora koji utječu na svaku podfazu: menadžerski stil, organizacijska struktura, postojanje formalnih sustava, strateški ciljevi i uključenost vlasnika. Flamholtz (2000.) svoj model bazira na karakteristikama, problemima i izazovima svake podfaze. Harper (1995.) bazira svoj model na karakteristikama menadžmenta i izazovima te evoluciji menadžerske strukture i načinima na koji ju postići (Tablica 1).

97 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING 2 97 Tablica 1 - pregled modela prema podfazama rasta Autor Karakteristike i izazovi rane faze rasta Karakteristike i izazovi kasne faze rasta Ključni zadaci za poduzetnika tijekom faze rasta Adizes Churchill Flamholtz Greiner Harper Tendencija da se učini što više, na što više strana. Orijentiranost na prodaju s premalo pažnje na profitabilnost. Neadekvatna struktura, sustavi i planiranje. Poduzeće je preraslo sposobnosti poduzetnika. Prosječan profit i dostatan tijek novca. Vlasnik provodi manje vremena radeći, a sve više upravljajući. Funkcijski menadžeri i prvi profesionalni menadžeri dolaze u poduzeće. Postoje osnovni sustavi i bazično planiranje. Strategija je održavanje statusa quo. Brz rast prodaje i zaposlenih uzrokuje ograničenje resursa i sputava sustav. Delegiranje. Uvođenje funkcionalne organizacijske strukture specijalizacija poslova. Uvođenje sustava i standarda. Formalna komunikacija. Generiranje profita. Orijentiranost na prodaju uz manje pažnje na efikasnost, kvalitetu, kontrolu. Delegiranje kao posljedica nedostatka vremena. Interno promovirani menadžeri s nedostatkom adekvatnih vještina. Problemi suradnje među odjelima. Poduzeće samo pronalazi svoj put mimo vlasnika, uspostavlja svoju vlastitu viziju te se fokusira na ciljeve. Naglasak je na profitu. Sustav i strukture se razvijaju te postoji potreba za menadžerskom edukacijom. Generiranje gotovine i osiguravanje financija za rast. Kontrole troškova i profitabilnosti. Zapošljavanje kvalitetnih menadžera za rast. Implementacija sustava i planiranje za budućnost. Strateško planiranje sa ključnim menadžerima dok je operativna razrada delegirana. Decentralizacija Tranzicija prema profesionalnom menadžmentu. Formaliziranje ciljeva, odgovornosti, sustava i planiranja. Povećano delegiranje sa smanjenom direktnom komunikacijom prema top menadžmentu (MBE). Sustavi nagrađivanja kao motivator. Teškoće pri koordinaciji i kontroli kao posljedica povećanja stupnja decentralizacije. Veličina i kompleksnost zahtijevaju sofisticiranije menadžere. Tenzije između profesionalnog menadžmenta i poduzetnika, zaposlenika i klijenata. Konkurentski pritisci zahtijevaju konkurentnije ponude. Novi proizvodi/usluge. proaktivno planiranje zamjenjuje reaktivni pristup. Delegiranje, tranzicija ka profesionalnom menadžmentu i decentraliziranoj strukturi. Razvoj efikasnih procesa uz ravnotežu kontrole i kreativnosti. Razvoj i održavanje strategije koja se fokusira na ciljeve i dovodi do dugoročne efikasnosti. Kvalitetni kadar, planiranje i sustavi moraju biti spremni prije nego su potrebni. Povećava se potreba za delegiranjem i profesionalnim menadžmentom. Upravljanje tijekovima novca za financiranje rasta. Razvoj sustava i pronalaženje dodatnih resursa. Izgradnja profesionalne organizacije uz zadržavanje poduzetničke orijentacije. Uspostava sustava planiranja i kontrole. Prepoznavanje svake faze i trenutka kad je pojedina promjena potrebna. Rješenja su različita na različitim razinama. Revolucija predstavlja platformu za promjenu i nove prakse. Priprema menadžmenta i struktura koje ne samo rješavaju probleme nego se uklapaju u sljedeću fazu rasta. Delegiranje autoriteta supervizorima i investiranje u ključne menadžment talente. Uspostavljanje konkurentske unikatnosti odmakom od i ponudom zasnovanom na više od jednog proizvoda/usluge. Razvoj proaktivnog planiranja i usklađivanje odjela Faza zrelosti Faza zrelosti predstavlja 3. fazu razvoja poduzeća. Tijekom ove faze dolazi do stabilizacije tijeka novca i konačne uspostave marketinških i operativnih kanala. Brend je prepoznatljiv na tržištu. Ova faza predstavlja idealno vrijeme za razmatranje opcija: ekspanzija ili diversifikacija.

98 98 Zoran Đorđević, Lana Dojčinović, Dragan Salarić: Znanja i vještine potrebne suvremenom Faza opadanja Niti jedan poduzetnik u svom planu ne predviđa fazu opadanja, ali taj se fenomen događa. U ovoj situaciji poduzetnik treba razviti strategiju koja će omogućiti preživljavanje i ponovni rast. Od izuzetne je važnosti da strategija u tom trenutku istraži sve moguće prilike i pronađe najbolji put za preživljavanje. 3. Znanja i vještine suvremenog poduzetnika Iz prethodnog proizlazi da faza rasta sa svoje dvije podfaze predstavlja ključni trenutak u razvoju poduzeća, pri čemu na vidjelo izlaze i potrebe za određenim, fundamentalnim, znanjima i vještinama potrebnim suvremenom poduzetniku. Primarni zadatak poduzetnika u fazi rasta jest kreiranje profesionalne organizacije koja će odgovoriti na promjene u okruženju i biti dovoljno poduzetnički orijentirana da kontinuirano kreira nove poslovne prilike kroz osnovno obilježje poduzetnika, a to je inovativno razmišljanje Rani rast Kako bi pripremio poduzeće da se što efikasnije nosi s rastom, poduzetnik u fazi ranog rasta mora obratiti pažnju na tri ključna elementa: ljude, kontrolu i financiranje Ljudi Najčešća pogreška koju poduzetnici čine jest da neadekvatno pripremaju svoje ljude i zadržavaju neodgovarajuće kadrove kako organizacija raste. U početnoj fazi poduzeća svatko radi sve što je neophodno kako bi se postigao cilj te ne postoji uvid koje su to vještine i znanja potrebni određenom zaposleniku kako bi on mogao pratiti rast poduzeća. Kada nastupi faza rasta, teško je razmišljati o razvoju nečijih vještina koje će biti potrebne u budućnosti jer vrijeme u trenucima rasta postaje neprocjenjiv resurs.. Kako poduzeće raste, tako i potreba za specijalistima i profesionalnim menadžerima postaje sve izraženija. Neki će zaposlenici možda uspjeti iznijeti teret faze rasta i zauzeti nove pozicije kroz vrijeme. Drugi izazov jest lojalnost poduzetnika prema ljudima koji su bili u poduzeću u početnoj fazi i koji su poduzeće doveli do faze rasta, ali nisu u stanju riješiti izazove koje nameće faza rasta. Tu dolazi do udaljavanja poduzetnika i dijela zaposlenika, što umanjuje njihovu motivaciju. Naročito su izraženi konflikti s novopridošlim zaposlenicima i menadžerima. Poduzetnik u ovakvoj situaciji mora raditi na izgrađivanju organizacijske kulture koja će motivirati i voditi ljude sukladno viziji poduzeća koja sada zamjenjuje inicijalnu poduzetničku viziju Kontrola Bilo koje poduzeće u inicijalnoj fazi karakterizira neformalna komunikacija te vrlo brzo ili vrlo sporo odlučivanje kad su u pitanju naplate potraživanja, plaćanje računa i upravljanje zalihama. Kako poduzeće raste, dolazi do snažnije potrebe za novcem jer se povećanjem prodaje povećava potreba za novcem kako bi se financirali operativni ciklusi. Stoga, suvremeni poduzetnik u fazi ranog rasta treba dobro voditi računa o naplati potraživanja, upravljanju zalihama, odgodama plaćanja dobavljačima, upravljanju troškovima kao i razumjeti financijske performanse poduzeća.

99 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Financiranje Svaki iskusni poduzetnik razumije da je novac pokretač svega. Poduzeće treba gotov novac ne samo kako bi financiralo svoj trenutni rast, već i za pripremu budućeg rasta. Pozitivnim tijekom novca poduzeće može izbjeći buduće krize te također i samostalno financirati svoj budući rast izbjegavajući pritom alternative i skupe izvore financiranja. 3.2 Kasni rast Kako bi osigurao kasni rast poduzetnik mora voditi računa o tri ključna elementa: delegiranje, uvođenje profesionalaca u poduzeće i strateško planiranje Delegiranje U početku, poduzetnik je taj na kojem počiva sve i koji je direktno involviran u sve aspekte posla kojim se poduzeće bavi. Kako poduzeće raste, vremena za svakodnevne operativne poslove sve je manje te se poduzetnik mora odmaknuti od pozicije osobe koja obavlja stvari, na poziciju osobe koja upravlja i postupno prebacuje sve više i više odgovornosti na druge. Neki od simptoma koji upućuju na potrebe za delegiranjem jesu: broj odluka koje treba donijeti, kompleksnost i težina donošenja i sve češće pogreške. Delegiranje predstavlja jedan od većih problema koje poduzetnik mora riješiti prilikom tranzicije od poduzetnika prema menadžeru. S jedne strane, poduzetnik može zanemarivati donošenje odluke s kojom se ne osjeća ugodno, a s druge strane zaposlenici nemaju problema s nedostatkom delegiranja jer slobodno mogu tražiti poduzetnika da donese svaku odluku koju oni samo izvršavaju. Međutim, na duge staze, delegiranje je neizostavno jer će poduzetnik prije ili kasnije biti suočen s ogromnim brojem odluka koje treba donijeti i manjkom vlastitih kvalifikacija kako bi donio dobru odluku Uvođenje profesionalaca Nastavno na delegiranje slijedi i uvođenje profesionalaca u poduzeće. Kako poduzeće raste, poduzetnik se mora najviše mijenjati i prilagođavati. Ono što ga je činilo uspješnim u prijašnjoj fazi, neće biti dovoljno za predstojeće faze razvoja poduzeća. U ovom trenutku poduzetnik mora preispitati vlastite ciljeve i sposobnosti te ih usporediti sa zahtjevima koje nameće vođenje poduzeća na sljedeću razinu. Neki poduzetnici u ovom trenu izlaze iz poduzeća, dok neki zauzimaju mjesta na kojima mogu dati najviše. Osnovna zadaća u ovoj fazi jest da poduzetnik okupi tim koji će preuzeti vodeće pozicije u poduzeću te izgraditi odgovarajuću organizacijsku strukturu Strateško planiranje U fazi uvođenja, strateško je planiranje u poduzeću neformalno i vođeno od strane poduzetnika svi znaju zašto je poduzeće osnovano i koja je njegova svrha. Iako strategija poduzeća nije jasno artikulirana, može se iščitati iz načina donošenja odluka. Prema Mintzbergu i Watersu (1982.) početna strategija poduzeća svodi se na opravdanje, elaboriranje i iznošenje u javnost strategije koja već postoji temeljena na poduzetnikovoj viziji. U fazi rasta, dolazi do trenutka kad strateško planiranje treba poprimiti formalni oblik. Poduzeće mora razmišljati o sebi kao o biznisu, a ne proizvodu/usluzi. Istina je sasvim drugačija te mnoga poduzeća prilaze fazi rasta s istom strategijom

100 100 Zoran Đorđević, Lana Dojčinović, Dragan Salarić: Znanja i vještine potrebne suvremenom... koju su imala kad su započinjala svoj životni ciklus. Međutim, okruženje se konstantno mijenja; zahtjevi kupaca postaju kompleksniji; konkurencija je snažnija i uvodi nove proizvode i usluge. Poduzeće koje raste mora konstantno razvijati svoju strategiju i samim time načine kako će se nadmetati u dinamičnom okruženju. Posljedica nedostatka strateškog planiranja jest usporavanja rasta poduzeća. 4. Zaključak Iako je pokretanje biznisa riskantan pothvat, rast i razvoj poduzeća jednako su izazovni za poduzetnika. Poduzeće koje raste, zahtjeva od poduzetnika da razvija znanja i vještine potrebne kako bi ga mogao uspješno voditi kroz sve faze njegova životnog ciklusa. Ukoliko postoji jedan faktor koji determinira kompleksnost i zahtjevnost upravljanja poduzećem, onda je to zasigurno stopa rasta što je stopa rasta veća, to su i pitanja upravljanja teža te poduzeće mora biti fleksibilno, prilagodljivo i brzoučeće. Kako poduzeće raste, tako i poduzetnik i njegov tim moraju razvijati osnovne menadžerske kompetencije. Kategorizirati sve probleme kroz koje će proći poduzeće u razvoju može se činiti gotovo nemogućim. Poduzeća se razlikuju po svojoj veličini i potencijalu rasta, a karakteriziraju ih proaktivnost, fleksibilnost i reaktivnost te različiti načini vođenja. Ipak, čini se da bez obzira na sve te različitosti, poduzetnici nailaze na zajedničke probleme i izazove u sličnim fazama razvoja poduzeća. Kada pogledamo izazove koje svaka faza razvoja poduzeća nosi, dolazimo do liste znanja i vještina koje su neophodne današnjem suvremenom poduzetniku: kreativno razmišljanje, samomotivacija i disciplina, sposobnost rada pod pritiskom, timski rad, određivanje ciljeva, delegiranje, upravljanje ljudima i samim sobom, komunikacijske vještine, kontrola troškova i razumijevanje financijskih performansi poduzeća, donošenje odluka, marketing i prodaja, strateško planiranje. Nepravilno vođen, rast poduzeća može dovesti i do njegovog propadanja. Mnoga mala poduzeća ne uspijevaju ostvariti vlastiti potencijal rasta jer su vlasnici prezauzeti svakodnevnim, rutinskim i operativnim poslovima u poduzeću i ne uspijevaju odvojiti potrebno vrijeme za rad na planiranju budućnosti poduzeća, njegovog rasta i razvoja. Ključno je da poduzetnik pripremi svoje poduzeće za nadolazeću fazu rasta kroz plan razvoja poduzeća, plan zapošljavanja i usavršavanja, kako sebe tako i ljudi unutar poduzeća.

101 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Knowledge and Skills for a Modern Entrepreneur depending on the Company s Development Stage Abstract Entrepreneurs and SMEs owned by them have always been regarded as the main drivers of the employment and the economy as a whole. Their main characteristics have been proactivity, flexibility and reactivity, which have always differentiated them from large companies. However, the development of small and medium businesses brought about the challenge of survival and/or further growth of their companies for which enthusiasm, willingness to take risks, and flexibility are no longer enough. More and more attention is being paid to the development of fundamental knowledge and managerial skills, as well as programs which can enable entrepreneurs to properly manage the growth and development of their businesses. The knowledge and skills required vary depending on the company s development stage. We have become witnesses of how the need for specific knowledge and skills changes over time, closely connected with the company s maturity phase and the position of the entrepreneur within the company itself. Key words: Entrepreneurship, business development, knowledge and skills Literatura 1. Adizes, I. (1999). Managing Corporate Lifecycles. Paramus: Prentice Hall Press. 2. Churchill, N.C. (1997). The Six Key Phases of Company Growth. London: Pitman Publishing 3. Flamholtz, E.G. (2000). Growing Pains: Transitioning from an Entrepreneurship to a Professionally Managed Firm. San Francisco: Jossey-Bass 4. Galbraith, J. K. (1971). The New Industrial State.Boston: Houghton Mifflin. 5. Greiner, L.E. (1998). Evolution and Revolutiona as Organizations Grow. Harvard Business Review, reprint Harper, S.C. (1995). The McGraw-Hill Guide to managing Growth in Your Emerging Business. New York: McGraw-Hill. 6. Mintzberg, H. and Waters, J.A. (1982). Tracking Entrepreneurial Strategy in an Entrepreneurial Firm. Academy of Management Journal vol.25. no3., Timmons, J.A., Spinelli, S. (2007). New Venture Creation Entrepreneurship for the 21st century. New York: McGraw-Hill. 9. Bygrave, W.D. and Zacharias, A. (2004). The Portable MBA in Entrepreneurship. New Jersey: John Wiley & Sons

102

103 Stjecanje znanja i vještina za budućnost u poduzetništvu Anica Hunjet, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Zagreb, Donje svetice 38, Hrvatska, anica.hunjet@ mzos.hr Goran Kozina, Veleučilište u Varaždinu, Varaždin, Križanićeva bb, Hrvatska, goran.kozina@velv.hr Marin Milković, Veleučilište u Varaždinu, Varaždin, Križanićeva bb, Hrvatska, marin.milkovic@velv.hr Sažetak Kako bi maksimalno uključili hrvatska sveučilišta u europski prostor visokog obrazovanja i bolonjski proces, poticat će se mobilnost nastavnika i studenata te financirati međunarodna suradnja svih djelatnika, učenika i studenata u sustavu obrazovanja i znanosti Republike Hrvatske, a posebno putem Programa za cjeloživotno učenje Europske Unije. Obrazovanje o poduzetništvu raste diljem svijeta. Mnoga sveučilišta u Europi imaju dobro utemeljene programe iz poduzetništva. Većina sveučilišta provodi istraživanja o poduzetništvu, prate se tečajevima, te obrazovnim tečajevima kojima se prikupljaju bodovi. Mali broj sveučilišta sudjeluje u stvarnom procesu kreiranja poduzeća, stvaranjem novih pothvata. Kvalitetan sustav znanosti i visokog obrazovanja omogućit će povećanje konkurentnosti, produktivnosti i zapošljavanja, a samim time i ostvarenje stabilnog i održivog gospodarskog rasta. Stvaranje novih proizvoda treba odgovarati izazovima društvenog razvoja i voditi brigu o okolišu. Usvajanjem znanja i rezultata rada koji će se primjenjivati u tržišnom gospodarstvu, potrebno je poticati poduzetništvo zasnovano na inovacijama i visokim tehnologijama. Na Veleučilištu u Varaždinu na vježbama iz kolegija Osnove poduzetništva koji slušaju studenti u četvrtom semestru, istraživanja su provedena putem upitnika: 1. imam li osobine poduzetnika? te 2. generiranje ideja za poduzetnički pothvat. U ovom su radu istraženi stavovi studenata kroz odgovore na pitanja iz upitnika i napravljena je statistička obrada podataka. Ključne riječi: bolonjski proces, obrazovanje za poduzetništvo, tržišno gospodarstvo 1. Uvod Zakonom o proračunu uvedena je obveza izrade strateških planova za ministarstva i druga državna tijela na razini razdjela organizacijske klasifikacije i obveze izrade strategije Vladinih programa za trogodišnje razdoblje. U Strateškom planu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske za razdoblje čija je vizija uspostava održivog i kvalitetnog odgojnoobrazovnog i znanstvenog sustava te sustava sporta kao temelja društva znanja, jedan od posebnih ciljeva jest poticati poduzetništvo zasnovano na inovacijama i visokim tehnologijama. Misija navedenog Strateškog plana jest osigurati svima dostupan, prohodan, usmjeren i s potrebama tržišta rada i cjeloživotnog učenja usklađen sustav odgoja i obrazovanja na nacionalnoj i međunarodnoj razini te razvijati znanstvena istraživanja sukladno potrebama gospodarstva i razvoja društva. U društvu koje se iznimno brzo mijenja, učenje i znanje postaje vrijednost koja zahtijeva nove oblike mijenjanja i prepoznavanja, obrazovne institucije trebaju odgovoriti fleksibilnijom ponudom koja će biti dostupna velikom broju građana kroz programe cjeloživotnog obrazovanja, sukladno potrebama zajednice, gospodarstva i društvenog razvitka.

104 104 Anica Hunjet, Goran Kozina, Marin Milković: Stjecanje znanja i vještina za budućnost... Poticat će se i financirati međunarodna suradnja svih djelatnika i studenata u sustavu obrazovanja i znanosti Republike Hrvatske, a posebno putem Programa za cjeloživotno učenje Europske Unije. U tom smislu potrebno je osigurati veću dostupnost i sudjelovanje u programima obrazovanja odraslih. Stvaranje znanja i njegova primjena oduvijek su ovisili o talentu, idejama i poduzetničkoj energiji pojedinaca, a inovacije zahtijevaju hrabre ideje, kreativne vizije, želju za istraživanjem, najvišu razinu organiziranosti i odgovornosti. U društvu znanja stvaranje i diseminacija znanja počinje se odvijati kroz napredne mreže znanja, uz pomoć informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Na sveučilištima u Europi porast u ponudi kolegija prati porast akademskih istraživanja, naglasak na poduzetništvu pri odabiru studija, kao i razvoj čistih poduzetničkih studija te centara za poduzetničku aktivnost. Taj će se trend nastaviti, a poduprijet će ga i povećanje broja doktorskih studija koje će osposobiti potrebno fakultetsko osoblje kako bi pružili potporu budućem povećanju ponude studija i istraživačkih centara, a sam time i poduzetnika sa stečenim odgovarajućim znanjima i vještinama za budućnost u poduzetništvu. Vlade također promiču rast poduzetništva osnivanjem novih poslovanja, pružanjem vladinih potpora u obliku poreznih poticaja, korištenjem zgrada, infrastrukture i komunikacijskih sustava te stvaranjem novih procesa. Poticanjem stvaranja novih poduzeća otvaraju se nova radna mjesta. U SAD-u se razvijaju vlastite inovativne industrijske strategije za poticaj poduzetništva te razvoj tehnologije u tom području. Medijska pokrivenost podiže sliku poduzetnika i rast kompanija te prikazuje njihove doprinose u društvu. Velike kompanije će i u budućnosti biti zainteresirane za poseban oblik poduzetništva-korporacijsko poduzetništvo, stvaranjem više novih poslovanja u budućnosti, osobito u svjetlu hiperkonkurencije i potreba za globalizacijom. Stupanj obrazovanja poduzetnika privlači istraživačku pozornost. Obrazovanje je važno u odgoju poduzetnika. Mnogi poduzetnici naveli su potrebu za obrazovanjem u području financija, strateškog planiranja, marketinga i menadžmenta. Sposobnost komuniciranja također je važna za poduzetničku aktivnost. Šira baza znanja poduzetnika omogućava širu mrežu za generiranje potencijalnih prilika te prilagodbi novim situacijama. Istraživanja su potvrdila da, premda obrazovanje pozitivno utječe na vjerojatnost da će osoba otkriti nove prilike, nužno ne određuje da će ta osoba stvoriti novo poslovanje. Globalni poduzetnik treba biti svjestan zastupljenosti pojedine vještine ili najčešćih izbora karijera. Kina, Japan i Indija naglašavaju znanost i tehniku. Sukladno tome tehnološka razina proizvoda neke tvrtke utječe na obrazovnu razinu te kulture. Savjet poduzetnicima kako biti kreativniji jest da je učiti kako bi bili kreativniji jednako učenju bilo koje druge vještine, a stručnost se stječe kroz određeno vrijeme. Prije nego se krene u izradu poslovnog plana, poduzetnik treba prikazati procjenu industrijskih i tržišnih trendova na nacionalnoj i lokalnoj razini te procjenu konkurentskih strategija i njihovih jakosti i slabosti. Potrebno je usklađivanje obrazovne ponude s potrebama tržišta rada kako bi se dali odgovori na brze tehnološke i društvene potrebe. U svrhu promicanja cjeloživotnog učenja potrebno je izraditi nacrt Strategije za cjeloživotno učenje. Razvoj znanstvenog i tehnologijskog sustava omogućit će povećanje konkurentnosti, produktivnosti i zapošljavanja, a samim time i ostvarenje stabilnog održivog gospodarskog rasta. Stvaranje novih proizvoda treba odgovarati izazovima društvenog razvoja i vođenju brige o okolišu. Kvalitetan sustav znanosti i visokog obrazovanja te gospodarstva, sposoban je razvijati i plasirati inovativne tehnologije koje počivaju na kompetencijama ljudskih potencijala kao što su intelektualna znatiželja, kreativnost, znanje i motivacija. U tom smislu potrebno je ojačati položaj Poslovno-inovacijske agencije Hrvatske, kao ustanove orijentirane promoviranju i poticanju inovativnog poduzetništva te je programe Agencije potrebno uskladiti sa zahtjevima gospodarstva.

105 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Definiranje temeljnih pojmova Pojam poduzetništvo dolazi od riječi poduzeti, što znači ne čekati da se nešto dogodi samo od sebe, nego sam krenuti u akciju. Poduzetništvo predstavlja proces stvaranja nove vrijednosti različitim aktivnostima u kojem poduzetnik prepoznaje novu poslovnu priliku, osniva poduzeće i upravlja njime, prikuplja sva potrebna sredstva za realizaciju poslovne prilike, realizira proizvod, osvaja tržište, prodaje proizvod, raspodjeljuje uvećanu (novostvorenu) vrijednost te prepoznaje novu poslovnu priliku. Poduzetnik je osoba koja poduzima određene pothvate i pri tome preuzima neizvjesnost i rizik. Poduzetnik je osoba koja organizira i upravlja tvrtkom preuzimajući sav rizik s ciljem ostvarenja profita, to je osoba sa znanjima iz područja marketinga, financija, upravljanja, poslovnog odlučivanja, a sva ta znanja je stekao u školi. U poduzetničkom procesu sudjeluje nekoliko ključnih čimbenika i to: poduzetnik, poslovna prilika i potrebna sredstva. Poduzetnik preuzima rizik u novcu, vremenu i ugledu, mora imati viziju, mora znati odrediti poslovne ciljeve, utvrditi poslovnu strategiju i znati koncipirati poslovni plan. Najvažniji je čimbenik poduzetničkog procesa poduzetnik, jer bez njega ne može doći do pokretanja poduzetničkog procesa. Poslovna ideja je svaka ideja o novom proizvodu ili usluzi, koja još nije poslovno provjerena, dok je poslovna prilika provjerena poslovna ideja koju je moguće realizirati. Proizvod može biti ideja, usluga, roba ili bilo koja kombinacija tih triju pojmova. Za Hrvatsku je karakteristično da je zemlja gospodarske i društvene tranzicije, s nedovoljno poticajnim okruženjem, nedostatnim znanjem, iskustvom i bez kontinuirane tradicije u poduzetništvu. Bez obzira na navedeno, iz godine u godinu raste broj poduzetnika. Proces pridruživanja Europske Unije ubrzava neke procese, ali svaki takav proces treba određeno vrijeme ostvarivanja. Pozitivni projekt jest Program poticanja malog i srednjeg poduzetništva, projekt Hitro, Hitrorez, osnutak Nacionalnog vijeća za konkurentnost i sl. I u prošlosti se razmišljalo o konkurentnosti pa su se poduzetnici (obrtnici) povezivali u bratovštine, kasnije u zadruge, osnovane su komore (gospodarska, obrtnička). U zadnjih petnaestak godina u Hrvatskoj je pokrenut i sustavni pristup poticanja poduzetništva i započeta je izgradnja sustava institucijske potpore, ali tako dugo dok se ne provedu reforme u obrazovnom sustavu (osnovnom i srednjem) te ne razvije civilni sektor, sporo će se dostizati karakteristike društva odgovornog poduzetništva i gospodarskog sektora u kojem će prevladavati poduzetničko upravljanje. Osnovna pretpostavka nastanka i razvoja poduzetništva jest postojanje takvih ekonomskih sloboda koje omogućuju premještanja fizičkih i ljudskih resursa iz starih, neprofitabilnih u nove, profitabilne grane djelatnosti. Sloboda premještanja resursa potrebna je za iskorištavanje poslovne prilike uvođenjem novih i kvalitetnijih proizvoda, uvođenjem novih proizvodnih i poslovnih postupaka, djelotvornijom proizvodnjom te približavanjem domaćim i inozemnim kupcima Poduzetnička ideja i poduzetnički pothvat Potencijalni izvori poslovnih ideja u već postojećim poduzećima najčešće su: trenutna radna sredina i okruženje poduzetnika, potencijalni kupci, dobavljači, poslovni partneri, konkurentske tvrtke, domaće i inozemne, vlastiti menadžeri i zaposlenici, posebno iz prodaje i marketinga, gospodarski sajmovi, muzeji, izložbe, stručni skupovi, uspješni poduzetnici i tvrtke, trendovi uočeni kroz tisak, stručna literatura, publikacija, učitelji, savjetnici, gospodarske komore, investicijski i garancijski fondovi, lokalni i regionalni centri za poduzetništvo te Internet, baze podataka i baze znanja.

106 106 Anica Hunjet, Goran Kozina, Marin Milković: Stjecanje znanja i vještina za budućnost... Za generiranje ideja najpopularnija je metoda braistorming, odnosno spontano nabacivanje ideja ili mozganje. U poslovnom svijetu nove ideje se generiraju: definiranjem aktivnosti bez kojih ljudi ne mogu (spavanje, hrana, osobna higijena, komunikacije, mobilnost), praćenjem trendova globalizacije, internetizacije i potreba za što bržom isporukom određenih usluga ili proizvoda te gledanjem na probleme kao na izvore poslovnih mogućnosti. Poduzetnik mora procijeniti ideju tijekom cijelog njezinog razvoja. Svaki poduzetnik trebao bi poznavati dostupne tehnike i tehnologije. Analizom poduzetničkih iskustava utvrđeno je da je vjerojatnost preživljavanja poduzeća veća ako ono ima sposoban početni menadžerski tim. U početku se zapošljavaju samo neophodni djelatnici koji trebaju raditi puno radno vrijeme, a svi ostali koriste se po potrebi kao vanjski suradnici. Poduzetnici zanemaruju vanjske stručnjake, iako im oni mogu biti od velike pomoći. Svaki pojedinac ima jedinstvenu kombinaciju resursa: znanje, vještine, iskustva, informacije, tj. intelektualni kapital koji podrazumijeva sve ono što on sam zna. U poduzetništvu postoji princip da je novac lako pribaviti ako su svi drugi dijelovi poduzeća dobro definirani Strateški alati za procjenu poduzetničke prilike Važno je što će se dešavati u budućnosti, imati šesto čulo za prepoznavanje prilike i bolja strategija. SWOT analiza strateški je alat za procjenu unutarnjih jakosti i slabosti te vanjskih prilika i opasnosti. Kao dopuna SWOT analizi za preciznije određivanje vanjskih prilika i opasnosti može poslužiti PEST analiza. SWOT analiza strategijski je instrument pomoću kojega se sagledavaju unutarnje jakosti i slabosti te vanjske prilike i opasnosti, odnosno prijetnje radi prepoznavanja šansi i rizika za opstanak.

107 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Slika 1. Matrica SWOT analize Jakosti (S strenghts) Slabosti (W weaknesses) ++ --??!! Prilike (O opportunities) Opasnosti (T threats) SWOT analiza jest dijagnostički alat za analizu situacije s kojom se suočava poduzetnik, poduzeće ili tim koji omogućuje i olakšava planiranje mjera za pojačavanje jakosti i razgradnju slabih mjesta. Smatra se da SWOT analizu treba raditi svaka tri mjeseca jer u suvremenim uvjetima poslovanja dolazi do naglih i neočekivanih promjena. U postojećim poduzećima SWOT analiza je polazna točka u procesu strategijskog upravljanja, prvi korak u definiranju postojećeg stanja i zacrtavanju željene pozicije. Unutrašnji čimbenici podrazumijevaju sve ono što poduzetnik ima, zna i čini bolje ili lošije od konkurencije, a na to sam može utjecati. Tu spadaju jakosti i slabosti. Jakosti poduzetnika i poduzeća jesu znanja, vještine, sposobnosti, inovacije, patenti, marketing, kvalitetan menadžerski tim, dobro upravljanje ljudskim potencijalima. Slabosti poduzetnika i poduzeća jesu nedostatak znanja, vještina, sposobnosti. Vanjski čimbenici su konkurencija i sve ostale vanjske sile koje djeluju na poduzeće (političke, ekonomske, društvene, tehnološke). Prilike za budući smjer i rast jesu društveno, gospodarsko i političko okruženje, nove tehnologije i proizvodni procesi, slabosti konkurencije, nezadovoljene potrebe kupca, osoblje i mogućnosti dobavljača, veličina, položaj i strateško pozicioniranje. Opasnosti su vanjske opasnosti za poduzetnike ili poduzeće, poteškoće s kojima se susreće danas i one koje se mogu pojaviti u budućnosti, nove jeftinije tehnologije i jeftiniji proizvodi, ulazak jeftinijih stranih konkurenata, novi propisi koji opterećuju proizvodnju te promjene u političkom okruženju.

108 108 Anica Hunjet, Goran Kozina, Marin Milković: Stjecanje znanja i vještina za budućnost... Vizija je projekcija stanja vlastitog poduzeća u budućnosti. Vizija za poduzetnika znači stanje kojem teži svojim svakodnevnim aktivnostima. Viziju čine realistični snovi, to je slika poduzeća u budućnosti koja počiva na realnim osnovama. Vizija je poduzetnikova predodžba o tržištu koje poduzetnik želi osvojiti u budućnosti pomoću svojeg proizvoda, o poduzeću i organizaciji koju je potrebno uspostaviti za ostvarivanje poslovne ideje te o lokaciji i području na kojem poduzetnik namjerava osnovati poduzeće. Četiri bitna kriterija za stvaranje vizije jesu: U definiranju vizije trebaju sudjelovati svi zaposlenici. Vizija poduzeća je realistična slika budućeg stanja poduzeća. Vizija mora obuhvaćati promjene. Pozitivne promjene jesu razvoj novih proizvoda, uvođenje novih tehnologija, zapošljavanje ljudi s novim znanjima, reorganizacija sustava. Riječi i djela poduzetnika moraju izražavati trajnost i povezanost. Poduzetnik treba živjeti u skladu s onim što je definirao kao svoju viziju. Misija (poslanje) ili zašto to radim jest motivacija za pokretanje poduzetničkog pothvata, djeluje kao alat za komuniciranje. Misija predstavlja dušu poduzeća i traje do kraja postojanja poduzeća. Svrha je misije promovirati jasnoću svrhe/namjere djelovanja kroz poduzeće, stvoriti temeljno polazište za donošenje ključnih odluka i ocjenu ostvarenog, pomoći ostvariti poduzetnikovu odanost ciljevima unutar poduzeća te unaprijediti razumijevanje i podršku za poduzetnikove ciljeve, kako unutar, tako i izvan poduzeća. Ciljevi su postignuća koja se žele ostvariti poduzetničkim pothvatom. Ciljevi se obično dijele na dugoročne (do pet godina) i kratkoročne (do jedne godine); na opće i specifične. Ciljevi su konkretni koraci koji će nas dovesti do misije i vizije. Strategija znači pronalaženje rješenja kako se prilagoditi promjenljivim uvjetima, kako rasporediti resurse, kako pozicionirati poduzeće i proizvod u odnosu na konkurente i pri tome zadovoljiti potrebe kupca te koje pristupe primijeniti i koje akcije poduzeti za jačanje svih funkcionalnih i operativnih dijelova poduzeća. Strategija se može odnositi i na upravljanje poduzećem pri čemu se razlikuju ekonomsko-funkcionalne i upravljačko-menadžerske strategije. Strateški plan opisuje taktike koje će poduzeće koristiti pri izvođenju poslovnog plana. Strategije su dugoročnije odluke i ne smije ih se prečesto mijenjati, dok su taktike svakidašnje odluke koje se prilagođavaju novonastalim situacijama. Poslovni plan sadrži sve detaljne podatke o načinu ostvarenja nekog zamišljenog modela poslovnog pothvata te je jedan od osnovnih dokumenata na temelju kojih poslovne banke i suulagači donose odluku o sudjelovanju u financiranju poduzetničkog pothvata.

109 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Slika 2: Piramida vizije sastoji se od misije, ciljeva, strategije i poslovnog plana misija ciljevi strategija poslovni plan Poslovni plan u pisanoj formi cjelovito razrađuje sve elemente ulaganja u nekakav posao s procjenom očekivanih učinaka i varijantama rješenja za rizične situacije što ih donosi buduće vrijeme. Novi posao elaborira se s podacima s kojima raspolažemo u tom trenutku, a očekivani rezultati na temelju procjena poslovanja odnose se na budućnost. Najčešće se poslovni plan radi za razdoblje od dvije do pet godina. U prvoj godini poslovnog plana financijski podaci se najčešće prikazuju mjesečno ili kvartalno, a u ostalim godinama na godišnjoj razini. Važno je da poduzetnik poštuje redoslijed koraka u izradi poslovnog plana. 3. Metodologija Na Veleučilištu u Varaždinu, na vježbama iz kolegija Osnove poduzetništva koji slušaju studenti stručnog studija Elektrotehnika, Proizvodno strojarstvo i Multimedija i oblikovanje u četvrtom semestru, istraživanje je provedeno putem dva upitnika i to 1: imam li osobine poduzetnika? te upitnik 2: generiranje ideja za poduzetnički pothvat. U članku su istraženi stavovi studenata kroz odgovore na pitanja iz upitnika i napravljena je statistička obrada i analiza rezultata. Statistički su obrađeni rezultati primjenom aplikativnog programa Statistica (StatSoft) te su prikazani grafički. U ispitivanju je sudjelovalo 120 studenata. Studentima je predstavljena kratka prezentacija na sljedeći način. Prije nego što krenete u posao kako biste u što većoj mjeri smanjili rizik promašaja, prije pokretanja posla testirajte sebe i svoje ideje. Šanse za uspjeh su veće ako budu ispunjena barem dva zahtjeva: da potencijalni poduzetnik sam realno procijeni sve prednosti i nedostatke, i svoje osobno i posla kojim se bavi, da pravilno procijeni svoju zamisao i tržište na kojem želi nastupiti.

110 110 Anica Hunjet, Goran Kozina, Marin Milković: Stjecanje znanja i vještina za budućnost... Svaki potencijalni poduzetnik prije svoje konačne odluke treba pažljivo razmotriti sve činitelje koji mogu utjecati na njegov budući poduzetnički pothvat. Sva su ta pitanja od izuzetne važnosti i zaslužuju detaljno ispitivanje. Postupak ispitivanja može se provesti kroz sljedeće upitnike za koje treba dati odgovore i analizirati dobivene rezultate prije donošenja konačne odluke. Zbog jednostavnosti statističke obrade studentima je bilo postavljeno 10 pitanja i ponuđena tri odgovora na postavljana pitanja. Upitnik broj 1: Imam li osobine poduzetnika? 1. Jesam li po prirodi samostalan? Sve svoje poslove obavljam samostalno. Nitko mi ne treba govoriti što trebam činiti. Dovoljno je da me netko potakne na posao, dalje mogu nastaviti sam. Samo polako. Ništa ne činim dok nisam na to primoran. 2. Što osjećam prema drugim ljudima? Volim ljude i gotovo se sa svakim mogu složiti. Imam puno prijatelja i nitko mi više nije potreban. Većina me ljudi iritira. 3. Jesam li sposoban voditi druge? Uglavnom većinu ljudi mogu pridobiti kada nešto započinjem. Mogu davati naredbe, ako mi netko drugi kaže što trebam činiti. Uglavnom prepuštam drugima da vode stvari, a ja im se pridružujem ako mi se to sviđa. 4. Mogu li preuzeti odgovornost? Volim biti odgovoran za ono što radim i volim vidjeti rezultate toga. Preuzimam ako baš moram, ali radije prepuštam drugima da budu odgovorni. Uvijek se nađe neka sveznalica koja baš želi pokazati koliko je pametan ili pametna. Ja im to rado prepuštam. 5. Jesam li dobar organizator? Prije početka posla uvijek želim imati plan. Ja uvijek želim stvarima jasno odrediti pravac. Sve mi ide dobro dok se stvari previše ne zakompliciraju, tada odustajem. Sve lijepo isplaniram, a onda se pojavi neki prevelik problem. Stoga stvarima prilazim onako kako dolaze. 6. Jesam li dobar radnik? Ustrajan sam u radu dok god mi je to potrebno. Nikada mi nije teško puno raditi za ono što želim. Izvjesno vrijeme naporno radim, ali kad mi to postaje previše, prestajem. Nisam baš siguran da težak rad nekamo vodi.

111 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Mogu li donositi odluke? Mogu se na brzinu odlučiti ako sam na to prisiljen. Uglavnom se ispostavi da je to bilo dobro. Mogu ako za to imam dovoljno vremena. Ako odluku moram donijeti na brzinu, u pravilu kasnije mislim da sam trebao drukčije odlučiti. Ne volim biti taj koji donosi odluke. 8. Vjeruju li ljudi onome što im govorim? U to se možete okladiti. Nikada ne govorim ono što doista i ne mislim. Trudim se uglavnom biti na toj razini, ali ponekad kažem ono što mi je najlakše. Zašto gnjaviti ljude kad ionako ne primjećuju razliku. 9. Mogu li ustrajati u onome što činim? Kad nešto doista odlučim, ništa me u tome dalje ne može spriječiti. Uglavnom završavam ono što započnem ako stvari idu dobro. Ako se stvari ne razvijaju dobro, odmah prestajem. Zbog čega mučiti vlastiti um. 10. Kakvi su vaši radni kapaciteti? Nikada se ne umaram. Uglavnom imam dovoljno energije za većinu stvari kojima se želim baviti. Umaram se puno brže nego moji prijatelji. Upitnik 2. Generiranje ideja za poduzetnički pothvat Zašto generiramo ideje? Prije početka posla: za jačanje postojećih ideja i pronalaženja interesantnijih ideja, zbog prilagodbe ideja kako bi bile drukčije od ideja konkurencije, stvaranja boljih ideja, revizije prvotne ideje u slučaju neuspjeha i ponovnog pokušaja. Nakon početka biznisa: zbog poznavanja životnog ciklusa proizvoda (razvoj, rast, zrelost, zasićenje, pad), disperzije rizika, rasta, motivacije, ostvarivanja prednosti u odnosu na konkurenciju Nakon što se složite da postoje jasna vizija i misija poduzeća možete slijediti sljedeće korake: 1. korak: Popis grubih ideja Napraviti popis situacija u kojima ste bili nezadovoljni kao kupac proizvoda ili korisnik usluge i gdje su moguća određena poboljšanja. 2. korak: popis mogućnosti Napravite što širi popis o sebi i svom poznavanju okruženja svog poduzetničkog pothvata, svojoj motivaciji, te mogućnostima, relevantnim vještinama i znanjima. 4. Rezultati i diskusija Poduzetništvo ima svoje prednosti i nedostatke. Da bismo provjerili svoju spremnost, treba detaljno analizirati jedne i druge. Glavna nagrada poduzetničkog uspjeha jest zadovoljstvo zbog

112 112 Anica Hunjet, Goran Kozina, Marin Milković: Stjecanje znanja i vještina za budućnost... dobro obavljane zadaće što se održava u ostvarenju profita. Glavna je opasnost poduzetnikova propast koja može rastrojiti osobu, upropastiti brak i obitelj te uništiti životnu ušteđevinu. Analiza rezultata upitnika 1 - Imam li osobine poduzetnika? Dobiveni rezultati obrađeni su statistički, a vrijednosti definirane aritmetičkom sredinom (M) i standardnom devijacijom (sd), grafikoni 1. i 2. Grafikon 1. Prikaz rezultata upitnika - Imam li osobine poduzetnika na temelju vrijednosti aritmetičke sredine Grafikon 2. Prikaz rezultata upitnika - Imam li osobine poduzetnika na temelju vrijednosti standardne devijacije Na temelju analize utvrđeno je da je više od 40% ispitanih studenata odabralo prvi ponuđeni odgovor, a to je vjerojatnost da posjeduju prijeko potrebne odlike za samostalno pokretanje posla, više od 34% ispitanika odabralo je drugi ponuđeni odgovor, koji odgovara na pitanje da je prevelik pothvat da bi se sami u njega upustili te bi bilo dobro pronaći partnera koji ima jače odlike koje

113 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING vama nedostaju ili se odlučiti na postupno poduzetništvo s malim ulaganjima i rizicima (rad kod poduzetnika, predstavništvo ili zastupstvo, poduzetnički inkubator) te se više od 25% ispitanika odlučilo za treći predloženi odgovor, a to znači da za pokretanje poduzetništva ne bi pomogla niti pomoć najboljeg partnera. U upitniku je sudjelovalo 56% studenata i 44% studentica. Analiza rezultata upitnika 2: Generiranje ideja za poduzetnički pothvat Na temelju rezultata ispitivanja pripremljena je tablica 1 u kojoj su prikazani rezultati više od 50% ispitanika. Tablica 1: Generiranje ideja Korak 1: Popis grubih ideja situacija Poslovna ideja Komentar osobe koja me dobro poznaje Nedostatak znanja Seminari, tečajevi, Dobra ideja usavršavanja Neefikasnost u isporuci Promijeniti isporučitelja Ili istražiti razloge Nedostatak informacija Internet Ovisi o sredstvima Izostanak odgovarajuće Zadovoljavanje uvjeta Pokušati poboljšati usluge kvalitete usluge ili proizvoda certifikatima za kvalitetne proizvode Neprepoznavanje stvarnih Ispitivanje tržišta, traženje Bolje se informirati o potreba kupca novih ideja potrebama tržišta Slabosti ili ranjivosti postojećih Stvoriti bolju i kvalitetniju Dobra ideja davalaca određene usluge uslugu Ja bih mogao Poslovna ideja Komentar osobe koja me dobro poznaje Bolje (kvalitetnije) Kreativan posao Uvijek je dobro Brže Naučiti strani jezik Uložiti još malo vremena Jeftinije Školovati se Obrazovanje je bitno Ljepše dizajnirati Grafičke obrade Uočljivije Predstaviti se društvu To je poznato Napraviti ili ponuditi nešto potpuno novo ( neviđeno ) Korak 2: popis mojih želja i mogućnosti Dizajnu, marketingu i komunikacijama Malo više se potruditi Moje mišljenje o meni kao poduzetniku Mišljenje osobe koja me dobro poznaje Što volim raditi? Provoditi vrijeme s prijateljima Slaže se i obitelji Kakve su moje radne navike? Uvijek spreman/spremna na Postizanje odličnih rezultata rad Što zaista dobro radim i u Dobar/dobra sam u Jako je dobar/dobra u tome čemu postižem dobre rezultate? komunikaciji na hrvatskom i stranom jeziku Kakav mi je životni stil? Komunikacija s ljudima Stvaranje poznanstva Kakav životni stil želim? Želim naprijed Želja za postignućem Koje su moje vrijednosti? Strpljivost, odgovornost, Osobine poduzetnika marljivost Što točno u životu želim Imati tvrtku i pomoći drugima Biti uspješan/uspješna postići? Koji će biti moj doprinos društvu? Vidjet ćemo u budućnosti Pričekati neko vrijeme

114 114 Anica Hunjet, Goran Kozina, Marin Milković: Stjecanje znanja i vještina za budućnost... Na ovaj način analizirano je nekoliko mogućih ideja koje su se razradile kroz istraživanje, a vezane su uz zahtjeve za resursima te iznalaženje rješenja za realizaciju cjelovitog projekta. U tablici 1. prikazani su rezultati za više od 50% ispitanika (studenata) te se može potvrditi da su prepoznali generiranje ideje za poduzetnički pothvat. S obzirom da su rezultati za manje od 49% studenata koji su sudjelovali u popunjavanju upitnika, neprepoznatljivi i nije ih moguće prikazati na način u tabličnom prikazu, pretpostavlja se da je potrebno više rada sa studentima na takvim i sličnim analizama kako bi prepoznali potrebu za stjecanjem odgovarajućih znanja i vještina za budućnost o poduzetništvu. 5. Zaključak Na temelju analize rezultata upitnika 1 Imam li osobine poduzetnika?, dokazano je da je više od 40% ispitanih studenata odabralo prvi ponuđeni odgovor, što bi značilo da posjeduju prijeko potrebne odlike za samostalno pokretanje posla. Za drugi ponuđeni odgovor više od 34% studenata dalo je odgovor da je potrebno pronaći partnera koji ima jače odlike koje samim studentima nedostaju, dok se više od 25% ispitanika odlučilo za treći predloženi odgovor kojim se ne preporuča pokretanje poduzetništva. Na temelju rezultata upitnika 2 Generiranje ideja za poduzetnički pothvat prikazani su rezultati za više od 50% ispitanika. Dokazano je da su isti prepoznali generiranje ideje za poduzetnički pothvat. S obzirom da su rezultati za manje od 49% studenata koji su sudjelovali u popunjavanju upitnika, neprepoznatljivi i nije ih moguće prikazati, preporuča se dodatni rad na sličnim upitnicima sa studentima kako bi se razvijale vještine i usvajala specifična znanja u poduzetništvu, razvijanjem pozitivnog odnosa prema poduzetništvu i razvoj poduzetničke kulture. Kako bi zainteresirane i spremne osobe pridonijele uspješnom radu i razvoju u okviru društveno odgovornog poslovanja, svojim znanjem i iskustvom djeluju u cilju poticanja i unapređenja kvalitete obrazovanja, u skladu s najvišim međunarodnim standardima i potrebama tržišta rada s konačnim ciljem povećanja konkurentnosti i produktivnosti te ostvarenja stabilnoga gospodarskog rasta. Osiguranjem kvalitetnog sustava obrazovanja omogućit će se pretpostavke za kontinuirano stjecanje novih znanja i vještina te primjenu novih tehnologija po načelu cjeloživotnog učenja. Novi zahtjevi i mogućnosti sustava znanosti i visokog obrazovanja, usvajanje znanja u svim područjima, rad u mrežama i snažan razvitak tehnologije stvaraju potrebu za trajnim obrazovanjem i osposobljavanjem svih članova zajednice. Kvalitetnim kombiniranjem i povezivanjem znanja i vještina pristupit će se sustavnom i organiziranom podizanju kompetencija studenata, nastavnika i zaposlenika, osiguravajući tako kapacitete za ostvarivanje strateških ciljeva za budućnost o poduzetništvu. Služenje zajednici i sudjelovanje u razvoju društva sastavni je dio misije svih institucija visokog obrazovanja u europskom prostoru visokog obrazovanja. Ta komponenta sveučilišne misije važna je u Hrvatskoj i jedan je od ciljeva bolonjskog procesa, pomoć gospodarstvu i razvoju zajednice prema društvu znanja te sustavno i organizirano poticanje unutarnje i vanjske mobilnosti studenata i svih djelatnika.

115 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Acquiring Entrepreneurial Knowledge and Skills for Future In order to include Croatian universities in Bologna process and the European Higher Education Area, mobility of staff, students and graduates will be motivated as well as financing of the international cooperation of all actors in higher education and science system in Croatia. This goal will be obtained through the Lifelong learning program of the European Union. Understanding the importance of entrepreneurship is rising. Many universities in Europe have well founded programmes in entrepreneurship. Universities are conducting extensive studies about it. They folllow up these researches of entrepreneurship by educational courses for students. Only few universities are included in the real process of creating businesses. Only a scientific and educational system of good quality will enable increased competition that will make a stable economy. New product making should take care of the environment. Entrepreneurship should be founded on new technologies and innovations. That can be realized by innovation and hard work. At the Polytechnic in Varaždin students can listen the course Basics of entrepreneurship in their fourth semester. After completing the course students were asked to complete the following questionnaire; do I have the characteristics of an entrepreneur. This paper statistically analyzes student answers. Key words: Bologna process, education of entrepreneurship, market economy Literatura 1. Bolfek, B., Sigurnjak, L.: (2011), Poduzetništvo, Veleučilište u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 2. Brusić, A., Cvitanović, V., Gregov, Z., Kutnjak, V., Tomić, D., Žanić, V., : (2009), Poduzetništvo 1, Udžbenik Veleučilište VERN, Zagreb, 3. Bujas Z.: (1981), Uvod u metode eksperimentalne psihologije, Školska knjiga, Zagreb,. 4. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: (2011) Znanje-temelj konkurentnosti razvoja, Zagreb, 5. Hisrich, R. D., Peters, M. P., Shepherd, D. A.: (2011) Poduzetništvo, MATE, d.o.o., Zagreb, 6. Hunjet, A., Kozina G.: (2011), Osnove poduzetništva skripta, Veleučilište u Varaždinu, Varaždin, 7. Pauše, Ž.: (1993), Uvod u matematičku statistiku, Školska knjiga, Zagreb, 8. Strategija Vladinih programa za razdoblje , (2010), Zagreb, 9. Strateški plan Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske za razdoblje (2012), Zagreb 10. Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, (2010), Strategija učenja za poduzetništvo , Zagreb 11. Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo poduzetništva i obrta, (2012), Projekt obrazovanje za poduzetništvo za godinu, Zagreb 12. Vlada Republike Hrvatske, Strateški okvir za razvoj

116

117 Komunikacija poduzetnika i medija Pavao Ivić, Sveučilište u Zadru, Odjel za turizam i komunikacijske znanosti, Hrvatska, Zadar, F. Tuđmana 42i, tel: , fax: , pave.ivic@croatiabanka.hr Sažetak Mediji su moćni, medijima vlada profitna logika informacija je postala roba. Sadržaji su sve više pod pritiskom komercijalizacije, što je velikim dijelom rezultat novih vlasničkih odnosa, interesa i utjecaja oglasne industrije. Mediji imaju moć stvaranja slike svijeta, ali tematika kojom se pretežito bave razlikuje se od tema koje šira javnost doživljava potrebitim, razložnim i presudnim. Tu se, prije svega, misli na socijalne teme i malog čovjeka - poduzetnika, koji postupno nestaje iz medija. U gospodarskom razvoju poduzetništvo ima prioritetnu ulogu, tako da je od iznimne važnosti utjecaj medija na poduzetničke aktivnosti, posebno u stvaranju povoljne poduzetničke klime. Poduzetnici u Hrvatskoj imaju brojne probleme po pitanju opstanka i razvoja na ovim nemirnim i vrlo nesigurnim tržišnim prostorima i vremenima. Zbog toga se pred medije stavlja zahtjevan zadatak - zadržati dignitet i izbjeći senzacionalizam te aktivno sudjelovati u razvoju poduzetništva. Ispitivanje utjecaja medija na poduzetničke aktivnosti, kao i na općedruštveni razvoj nije jednostavno jer se radi o vrlo dinamičnoj gospodarskoj kategoriji koja vrlo brzo i jasno odražava sve promjene u uvjetima poslovanja i poremećaja kriznog komuniciranja. Ključne riječi: mediji, poduzetnik, tržište 1. Uvod Primjeri iz prakse nedvojbeno ukazuju na činjenicu da dobra komunikacija samih poduzetnika trasira put uspjeha u poslovanju. Uz mnoge druge čimbenike i preduvjete za uspješan poduzetnički pothvat, komunikativan i educiran poduzetnik, daleko jednostavnije i brže rješava nastali problem. S obzirom na mali broj zaposlenih, poduzetnici su najčešće u situaciji da sami komuniciraju s medijima te se predstavljaju i upravljaju komunikacijom s medijima na sebi svojstven način. U praksi se često događa da uspješan obrtnik u svom poslu nema dobru komunikaciju s medijima te tako nastaju slučajevi u načinu poslovanja, upitne zakonitosti i slično, što se negativno reflektira na ukupno poslovanje. Dakako da ima i primjera gdje poduzetnik dobro i uspješno komunicira s medijima, što doprinosi ukupnom pozitivnom i uspješnom poslovanju tvrtke ili obrta. Poduzetnik prihvaća poslovni rizik i upušta se u tešku i nadasve neizvjesnu borbu ostvarenja svog poduzetničkog pothvata. Kako mediji utječu na odluke poduzetnika i jesu li one u službi informiranja javnosti i razvoja poduzetničkih aktivnosti? U današnje vrijeme nema postojanja bez medija ni za ljude, ni za teme, ni za razvoj poduzetnika i poduzetništva. Stanje u svjetskim i europskim javnim medijima posljednjih se godina bitno promijenilo. Godinama je europska i svjetska medijska pozornica vrvjela optimizmom, a perspek-

118 118 Pavao Ivić: Komunikacija poduzetnika i medija tive su izgledale veoma ružičasto. Tada se govorilo samo o prilikama, a ne o zaprekama na putu rasta i razvoja. Posljednjih nekoliko godina, međutim, u svakoj debati o medijskoj stvarnosti prevladavaju razni (često pesimistični) tonovi. Velikim dijelom to je rezultat globalne gospodarske situacije te usporene dinamike rasta i recesije, prvenstveno na europskom i donekle na svjetskom tržištu. Mediji, koji se sve više okreću komercijalizaciji i sve veći dio prihoda ostvaruju iz oglašavanja, moraju voditi računa da im profit ne uništi sam proizvod. U kojoj mjeri u tom pogledu odlučuju vlasnički odnosi, a koliko na to mogu utjecati sami novinari? Mediji se sve više nalaze u rascjepu. S jedne strane moraju što bolje prodati svoj proizvod pa koncepciju prilagođavaju zanimanju široke publike, jer i novinski su sadržaji roba, a s druge strane svjesni su i svoje uloge u promicanju trajnih društvenih vrijednosti, razvoju i napretku gospodarstva. 2. Značaj komunikacije medija i poduzetnika Mediji se žele nametnuti kao relevantan izvor informacija, jer vjeruju da tako uspješno upravljaju publicitetom. A da bi što uspješnije upravljali publicitetom, nastoje planirati i potaknuti što više objava o nepoduzetničkim temama u Zadarskoj županiji. S obzirom na širinu problema utjecaja novina na poduzetništvo u regiji koji će se izložiti, rad je usmjeren na ključne elemente razvoja. Kakvi su komunikacijski aspekti poduzetništva i potiču li mediji u komunikaciji s poduzetnicima njihove aktivnosti? Pišući o profesionalnim standardima, Stjepan Malović u Osnovama novinarstva na prvom mjestu ističe istinitost, napominjući da se novinarstvo treba temeljiti na istinitosti. A s time se malo tko neće složiti, jer nijedna druga kategorija ili definicija nije prihvaćena tako jednostavno i bezostatno kao istina. (Malović, str.19.) Cilj je ovoga rada na temelju znanstvenih, teorijskih, praktičnih i stručnih spoznaja definirati komunikaciju medija i poduzetnika te njihov utjecaj na poduzetničke aktivnosti. Mediji, kao čimbenici koji prikazuju stvarnost u društvenoj zajednici te utječu na tu stvarnost, samo su odraz identiteta zajednice, u ovom slučaju poduzetništva. Poduzetničke odluke potaknute medijima trebale bi biti pokretač poduzetničkih aktivnosti u Zadarskoj županiji. Zadaća medija jest informiranje i pomoć poduzetnicima u oblikovanju mišljenja i stavova pri ulasku u aktivnost. Je li to slučaj kod novina i poduzetnika na području Zadarske županije? Koliko su mediji aktivni i doprinose samom razvoju poduzetnika i poduzetništva, koliko to ovisi o samim medijima, a koliko o poduzetnicima? To je problem koji poduzetnici postavljaju kao pitanje u tijeku realizacije svoje ideje, odnosno ostvarenja plana rasta i razvoja. Medijski teoretičar Inoslav Bešker razlučuje novinstvo od novinarstva definirajući novinstvo kao djelatnost prikupljanja i objavljivanja informacija kojom se zadovoljava ljudsko pravo na informiranost. Novinstvo definira kao zanat prikupljanja, sortiranja i objavljivanja informacija.(bešker, 2004., str.20.) Mediji nas svakodnevno obasipaju temama o poznatim osobama, nasilju, kriminalu, korupciji, lošim potezima Vlade i brojnim skandalima te sve više zapostavljaju jednu od svojih temeljnih dužnosti, a to je informirati i obrazovati publiku. Naime, svrha medija nije samo zabaviti, već i informirati i poticati gospodarske aktivnosti primjerima dobre prakse u Zadarskoj županiji. Znanstvene teme sadrže sve bitne značajke novinarske vijesti: zanimljive su, važne i utjecajne. Unatoč tome, prikaz znanosti u medijima vrlo često je dosadan i odbojan, a povodi su najčešće senzacionalistički. Znanost i poduzetništvo loše su prezentirani, nedovoljno zastupljeni te se smatra da su široj javnosti nezanimljivi. Mediji žele zanimljive, kratke i jednostavne vijesti u kojima prevladavaju snažne ličnosti. Mediji su danas ti koji nas, osim što nas zabavljaju, obrazuju i obliku-

119 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING ju naša mišljenja ili barem pokušavaju utjecati na nas. Iz njih saznajemo većinu informacija o našoj okolini. Upravo je stoga svrha istraživanja način komunikacije poduzetnika i medija te činjenica da mediji premalo pišu na tu temu, a kada pišu, čine to na senzacionalistički način, donoseći samo površne informacije bez neke dublje analize. 3. Utjecaj medija na poduzetnike Istraživanje se provelo na dnevnim novinama Zadarski list i Vox Glas Zadra. Suvremeni medijski razvojni smjer jest globalizacija. Nekoliko je osnovnih procesa obilježilo medijsku globalizaciju: proces centralizacije, kao dominacija velikih država i transnacionalnih kompanija, konglomeracija medija kao proces horizontalne i vertikalne integracije medija koji dovodi do monopola i ugrožava medijsku raznolikost i pluralizam, proces komercijalizacije koji ima za posljedicu tržišno vođeno novinarstvo koje teži senzacionalizmu i zabavi te konvergencija medija koja ima brojne implikacije (društvene, političke, ekonomske, pravne) na području regulacije medija. Globalizacija medija mora se promatrati u odgovarajućem političkom i ekonomskom kontekstu. Ideologija razvoja slobodnog tržišta kao odsustvo bilo kakvih ograničenja prenosi se i na područje komunikacija. To je proces koji vodi stalnom okrupnjavanju vlasništva u medijskom prostoru što se događa i u Zadru. Nastaju velike medijske kompanije i na lokalnoj razini te određuju pravila u medijskom poslovanju. U vlasništvu ovih kompanija nalaze se ne samo mediji, veći i sve što donosi profit. Globalni mediji osiguravaju veliki prostor oglašivačima promovirajući potrošačke potrebe i vrijednosti, što nije moguće na lokalnoj razini u slučaju Zadarskog lista i Vox Glasa Zadar, bar ne u tolikoj mjeri. Zahtjevi tržišta da medijski giganti lokaliziraju sadržaje i uspostave šire medijske kontrole na razini države su na sceni, gdje se broj medija koncentrira u rukama jednog ili nekoliko medijskih koncerna. Upravo gospodarski tržišni odnosi u transnacionalnim kompanijama nameću konkurentsku borbu za nacionalne i internacionalne medijske prostore što bitno utječe na strukturu medijskih usmjerenja i programa. (Gavranović, str ) Za istraživanje se koristila metoda analize sadržaja. U tu smo svrhu, na postavljene hipoteze, sastavili matricu čije smo kategorije podijelili u nekoliko dijelova. Prvi dio sadrži osnovne značajke članaka o poduzetničkim aktivnostima. To su kategorije o danu objave članka, rubrici te stranici na kojoj je članak objavljen, vrsti članka, mjestu objave članka te autoru članka. U drugom dijelu analizira se grafička oprema članka. Taj su dio činile kategorije o vizualnoj prezentaciji članka, povezanosti te o odnosu teksta i grafičke opreme. Treći su dio činile karakteristike naslova članaka: odgovaraju li naslovi sadržaju teksta, najavljuje li se tekst na naslovnoj stranici, kakav je tip naslova te kakva je vrijednosna orijentacija naslova. U četvrtom dijelu analizira se tema i funkcija članka, dubina obrade teme, novinarov pristup i poznavanje teme o kojoj piše. U petom dijelu, analiziraju se osnovne značajke izvora o poduzetničkim aktivnostima u Zadarskoj županiji. Taj su dio činile kategorije o broju izvora, nositeljima uloga tih izvora te značajkama neimenovanih izvora, čime su se cjelovito obuhvatile i zaokružile metodološke i analitičke pretpostavke i kriteriji kojima se znanstveno pristupa i obrađuju novinski sadržaji. 4. Uloga medija /istraživanje/ Novine su odabrane prema kriterijima čitanosti i utjecaja. Zbog svoje tiraže Zadarski list i Vox Glas Zadra imaju najveći utjecaj na javno mnijenje, ali i odgovornost prema lokalnoj zajednici. U istraživanju je korištena metoda analize sadržaja članaka iz dnevnih listova Zadarski list i Vox Glas Zadra, kako bi se mogla analizirati zastupljenost pojedinih sadržaja u odnosu na podu-

120 120 Pavao Ivić: Komunikacija poduzetnika i medija zetništvo. Tako nam kvantificiranje može pokazati koliko ove novine, kao lokalne dnevne tiskovine pridaju pažnju temama poduzetništva te koji su sadržaji poruke i na koji se način to prezentira. Ova metoda jedna je od rijetkih koja se može upotrijebiti i u kvantitativnom i kvalitativnom aspektu pri čemu analizu sadržaja definira kao tehniku istraživanja koja služi za objektivno, sistematsko i kvantitativno opisivanje izrečenog sadržaja svih vrsta. (Plačko, 1990., str23.). Analiza sadržaja metoda je za prikupljanje čiji je zadatak objektivni, sistematski kvantitativni opis manifestnog sadržaja komunikacije. U pogledu vjerodostojnosti i objektivnosti dobivenih informacija temeljem predložene metode, imamo na umu da metoda uvijek teži pružiti korisne informacije, bez obzira upušta li se u kontekst sadržaja ili se bavi jednostavnom klasifikacijom i analizom frekvencija. Interpretativni okvir ukazat će nam na vrijednosti odnosa autora članaka, o subjektu članka; jesu li novinari skloni obrađivati teme poduzetništva iznoseći svoje pozitivne ili negativne stavove, postoji li namjera edukacije te istinske i prave promocije poduzetništva u Zadarskoj županiji. 5. Značaj poduzetništva Poduzetnici u visokorazvijenim zemljama uživaju poštovanje šire javnosti. Mnogi uspješni poduzetnici postali su nacionalni heroji poput npr.henrya Forda, Raya Kroca te Billa Gatesa u Sjedinjenim Američkim Državama. Uspješni američki poduzetnici, ali i brojni drugi, uspijevaju za određeno vrijeme stvoriti impozantna poslovna carstva koja ostvaruju godišnje prihode veće od 100 milijardi USD, a zapošljavaju nekoliko desetaka tisuća ljudi. U Hrvatskoj je poduzetništvo marginalizirano dogovornom ekonomijom pa danas u široj javnosti vlada veliko nerazumijevanje tog fenomena i od strane samih medija. Poduzetništvo se poistovjećuje s brzom zaradom što je potpuno pogrešna percepcija tog fenomena. Općenito govoreći u hrvatskoj povijesti, odnosno i u kolektivnom nacionalnom pamćenju, dominiraju političari, a ne poduzetnici ili menadžeri, što je rezultat dugotrajnih hrvatskih državotvornih napora koji su okrunjeni uspostavom demokratske hrvatske države. Sve veći broj pojedinaca želi biti sam svoj šef, što im gotovo u potpunosti omogućuje autonomno djelovanje. Međutim, taj znatan stupanj autonomnosti prati i velika odgovornost za uspješno poslovanje. U velikim organizacijama stupanj odgovornosti ovisi o hijerarhijskom položaju unutar hijerarhijskog sustava. Za razliku od toga, u malim gospodarskim subjektima odgovornost za uspjeh preuzima u pravilu poduzetnik. Kod vlasnika/poduzetnika snažno je razvijena potreba za mogućnošću ostvarenja velikog uspjeha, ali su istovremeno svjesni i rizika pri izgradnji samostalne poslovne karijere. Oni uživaju u osjećaju samostalnog razvoja te smatraju kako su sami odgovorni za uspjeh i neuspjeh. Ta spoznaja pruža im veliko stimulativno i psihološko zadovoljstvo. U izgradnji gospodarske infrastrukture za malo gospodarstvo, potrebno je sudjelovanje od lokalne uprave i samouprave, komora, poduzetničkih centara, inkubatora, gospodarskih udruga, pa do različitih državnih zavoda, a sve radi razvoja gospodarstva, odnosno zapošljavanja kao najvećeg problema. 6. Odnos poduzetnika i medija Za uspješno poslovanje nužno je pribaviti odgovarajuće informacije s različitih područja, od politike do financija. Karakteristika je suvremenog društva, a ponajprije gospodarstva, skupljanje brojnih informacija koje su temeljni element za pokretanje praktičnih znanja. U praksi zatječemo

121 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING četiri glavne vrste informacija koje služe za funkcioniranje različitih organizacijskih razina, a riječ je o operativnoj razini, razini znanja, menadžerskoj razini i strateškoj razini. Unutar malih gospodarskih subjekata te su razine spojene ponekad u jednoj osobi koja ih spontano ostvaruje. Za veće organizacije specifično je da svaku od tih razina provodi određena osoba. Postoje brojni stvaratelji novih informacija i praktičnih spoznaja. To se odnosi i na manje poduzetnike pa je nužno ustrojiti upravljanje informacijskim sustavom u odnosu na medije. To potvrđuje i ovaj rad u kojem malo i srednje poduzetništvo odražava sve društvene promjene tijekom proteklog desetljeća, ostvarivanjem boljih ili lošijih rezultata, većim ili manjim razvojem. 7. Zaključak Istraživanje komunikacije poduzetnika i medija te njihova utjecaja na poduzetničke aktivnosti, kao i na opće društveni razvoj nije jednostavno jer se radi o vrlo dinamičnoj gospodarskoj kategoriji koja vrlo brzo i jasno odražava i sve promjene u uvjetima poslovanja i poremećaja tržišta. To potvrđuje i ovaj rad u kojem poduzetništvo Zadarske županije odražava sve društvene promjene tijekom proteklih desetljeća, ostvarivanjem boljih ili lošijih rezultata, većim ili manjim razvojem. S obzirom na promjene medijskog vlasništva te utjecaja oglašivača na koncepciju i sadržaj objavljenih informacija, pisanje novinara u istraživanim novinama definira se kao senzacionalističko u odnosu na poduzetničke teme. Stoga se pred novinsku struku stavlja zahtjevan zadatak, a to je zadržati dignitet i osnovni smisao novinarstva odgovorno te etički vrednovano prenošenje informacija ujedno izbjegavajući dvije glavne zamke novinarstva: senzacionalizam i konformizam. Na taj će način društveno odgovorno novinarstvo istovremeno korisno utjecati na društvo u cjelini, ali i na razvoj poduzetnka i poduzetništva u Zadarskoj županiji. Brojni su problemi s kojima se poduzetnici susreću u Zadarskoj županiji po pitanju razvoja i opstanka poduzetnika na tržištu. Jedan je od glavnih razloga nepostojanje jasne nacionalne i regionalne strategije razvoja poduzetništva. Poduzetnička kultura poslovanja dio je nacionalne kulture regionalnih i lokalnih, u ovom slučaju zadarskih inačica. Hrvatska poduzetnička kultura veoma je raznovrsna i slojevita, što je posljedica burnih vremena i političkih procesa koji su se zbivali kroz stoljeća u kojem je nastajao današnji zadarski poduzetnik. Na osnovi geografskih značajki i poduzetničke povijesne homogenosti, ističu se tradicijske lokalne specifičnosti, posebnosti i postojanosti. Upravo u lokalnom zadarskom kontekstu, naglasak je na poduzetniku pojedincu, grupaciji i lokalitetu. Lokalni mediji uglavnom su ovisni o lokalnoj vlasti, u čijem je interesu promicanje lokalnih poduzetničkih vrednota. Novinari su najvažniji za uspostavljanje kvalitetnog dijaloga između medija i poduzetnika. Vrednujući poduzetničko novinarstvo u kontekstu njegove korisnosti, pri čemu je poduzetnik percipiran kao korisnik, recipijent informacija, ulogu poduzetničkog novinara percipiramo kao odgovornu ulogu davatelja istinitih i pravodobnih poduzetničkih informacija i kretanja. Korisnost novinarstva u kontekstu poduzetništva mjerljiva je u odnosu prema stupnju u kojem recipijentima poduzetničkih informacija, odnosno čitatelju, omogućava demokratsko participiranje u poduzetničkom diskursu, odnosno prema potencijalno uporabnoj vrijednosti informacije o poduzetničkim aktualnostima.

122 122 Pavao Ivić: Komunikacija poduzetnika i medija Communication Beetwen Entrepreneur and Media Abstract The media is powerfull, logic of profit rules the media, the information has become merchandise. Amenities are increasingly under pressure of commercialization, which is largely a result of new ownership, the interests and influence of advertising industry. The media have the power to create images of the world, but themes which are mainly concerned differs from the topics that general public see as necessary, reasonable and decisive. That is, mainly the social issues and the little man businesses, which gradually disappears from the media. In the economic development of enterprise, media has the primary role, the influence of media on business activity is crucial, particularly in creating a favorable business climate. Businessmen in Croatia have numerous problems, in terms of survival and development in these very troubled and uncertain market regions and times. This is why the media has a demanding task to keep the dignity and avoid sensationalism, and actively participate in the development business. Testing the impact of media on business activity, as well as the general social development is not simply because it is a very dynamic economic category, which quickly and clearly reflects all changes in business conditions and disorders of crisis communication. Keywords: media, businessman, the market Literatura 1. Bešker, I.-Obad, O. (2004). Istraživačko novinarstvo, Press Data, medijska agencija HND, Zagreb 2. Cingula, M. (1992). Poduzetništvo kao temelj gospodarskog razvoja Hrvatske, CROMA, Zagreb 3. Gavranović, A. (1994). Medijska obratnica: novi čitatelji traže drugačije novine, ICEJ, Sveučilišna knjižara, Zagreb 4. Malović S. (2001). Osnove novinarstva, Golden marketing Tehnička knjiga, Zagreb 5. Malović, S. (2007). Mediji I društvo, ICEJ, Zagreb 6. Plačko, Lj. (1990). Analiza sadržaja, Institut za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

123

124

125 Računovodstvena politika amortizacije u funkciji donošenja poslovnih odluka poduzeća Toni Miljak, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, Split, Republika Hrvatska, tmiljak@oss.unist.hr, / Jasenka Bubić, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, Split, Republika Hrvatska, jbubic@oss.unist.hr,+38591/ Maja Kitić, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, Split, Republika Hrvatska, mkitic@oss.unist.hr, / Sažetak Dugotrajna se imovina troši protekom vremena. Amortizacija ima osnovnu namjenu alokacije troškova nabave. Računovodstveni standardi određuju načine i metode obračuna amortizacije dugotrajne imovine. Područje poreznih određenja regulirano je Zakonom o porezu na dobit (NN 22/12) koji ujedno propisuje amortizacijski vijek dugotrajne imovine, kao i metodu obračuna amortizacije u Republici Hrvatskoj. Poduzeću je bitno kojom metodom obračunava trošenje svojih resursa budući da amortizirani iznos tijekom godine utječe na rashode poduzeća, a samim time i na konačni financijski rezultat. Cilj rada jest prikazati i analizirati različite metode otpisa dugotrajne imovine u Republici Hrvatskoj te njihovu međusobnu usporedbu u odnosu na vremensku alokaciju troškova i financijskog rezultata poslovanja poduzetnika. U svezi s prethodnim, cilj je prikazati međuzavisnost računovodstvene politike na području amortizacije i donošenja poslovnih odluka poduzeća. Ključne riječi: amortizacija, dugotrajna imovina, financijski rezultat poslovanja, metode obračuna amortizacije, poslovne odluke poduzeća 1. Uvod Cilj svakog poduzeća jest minimaliziranje troškova poslovanja i ostvarivanje što veće dobiti na kraju obračunskog razdoblja. Bitna stavka u određivanju visine troškova, odnosno rashoda poduzeća jest i trošak amortizacije. Poduzeće troši kratkotrajnu (obrtnu) i dugotrajnu (osnovnu imovinu). Dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od kuna i vijek trajanja duži od godinu dana od dana bilanciranja. Takva se imovina postupno troši u proizvodnom ciklusu, dok se kratkotrajna imovina utroši uglavnom u jednom proizvodnom ciklusu. Amortizacija je višeznačajan pojam. U financijama se koristi u značenju otplate dugova (amortizacija duga); u mjeničnom pravu označava postupak poništenja mjenice na zahtjev vlasnika (ako je izgubljena); amortizacijom se naziva otplata gašenja vrijednosti nekih vrijednosnih papira (otplaćivanje). Kad je riječ o osnovnom sredstvu (dugotrajnoj imovini) za koje se smatra da je fizički ili ekonomski potrošeno, osnovna joj je namjena da osigura financijska sredstva bar u iznosu da omogući zamjenu postojećih osnovnih sredstava (Poslovni rječnik, 2011.). Amortizacija je proces alokacije troškova nabave. U računovodstvenoj evidenciji ne želi se prikazati tekuća tržišna vrijednost materijalne imovine. Uprava poduzeća može donijeti odluku o ra-

126 126 Toni Miljak, Dr.sc.Jasenka Bubić, Maja Kitić: Računovodstvena politika amortizacije u funkciji... čunovodstvenoj politici amortizacije. Osim početnog vrednovanja dugotrajne imovine, menadžment može donijeti odluku i o metodi naknadnog vrednovanja dugotrajne materijalne imovine (Bubić, 2011.). Ukoliko tijekom korisnog vijeka trajanja imovine dođe do privremenog povećanja tržišne vrijednosti iste, neće se prekinuti priznavanje troška amortizacije. U bilanci se materijalna imovina prikazuje po svojoj knjigovodstvenoj vrijednosti (knjigovodstvenu vrijednost predstavlja trošak nabave umanjen za akumuliranu amortizaciju). Akumulirana amortizacija jest protuimovinski račun koji predstavlja dio troška nabave imovine koji se već alocirao na rashode (ispravak vrijednosti) (Meigs & Meigs, 1999.). Amortizacija se razlikuje od većine rashoda zbog toga što ne ovisi o novčanim isplatama u trenutku kad je rashod evidentiran. Zbog toga se amortizacija ponekad naziva nenovčani rashod. Poduzeće mora obratiti pažnju na čimbenike koji utječu na amortizaciju, a to su: osnovica za obračun amortizacije, metode amortizacije, stope amortizacije i obračun amortizacije po predmetu. Razlikuju se sljedeće metode amortizacije: funkcionalna metoda (zasnovana na količini učinka koju ostvari sredstvo koje se amortizira) vremenske metode (zasnovane na korisnom vijeku trajanja sredstva koje se amortizira) linearna metoda (ista stopa amortizacije kroz cijeli vijek trajanja), degresivna metoda (stopa amortizacije opada kroz vijek trajanja), progresivna metoda (stopa amortizacije raste kroz vijek trajanja). U Republici Hrvatskoj, amortizacija je određena Zakonom o porezu na dobit (NN 22/12), Pravilnikom o porezu na dobit (NN 123/10) te Hrvatskim standardom financijskog izvještavanja (HSFI) 5 za nematerijalnu te s HSFI 6 za materijalnu imovinu. Prema Članku 12. Zakona o porezu na dobit, amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine obračunava se pojedinačno te priznaje kao rashod u svoti obračunatoj na trošak nabave po linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa. Godišnje amortizacijske stope utvrđuju se prema amortizacijskom vijeku za svrhe oporezivanja te za pojedine grupe dugotrajne imovine iznose (Zakon o porezu na dobit, 2012.):

127 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Tablica 1. Godišnje amortizacijske stope prema Zakonu o porezu na dobit R.b. Dugotrajna imovina Vijek trajanja (god.) Godišnja stopa amortizacije 1. građevinski objekti i brodovi veći od 1000 BRT 20 5% 2. osnovno stado i osobni automobili 5 20% 3. nematerijalna imovina, oprema, mehanizacija, vozila osim osobnih 4 25% automobila 4. računala, računalna oprema i programi, mobilni telefoni i oprema za računalne 2 50% mreže 5. ostala nespomenuta imovina 10 10% Izvor: autori prema Zakonu o porezu na dobit Navedene se stope amortizacije mogu podvostručiti. Amortizacija za osobne automobile i druga sredstva za osobni prijevoz priznaje se do 70% do iznosa od kuna troška nabave po jednom sredstvu. Ako trošak nabave premašuje navedenu svotu, amortizacija iznad navedene svote priznaje se samo ako sredstvo služi isključivo za registriranu djelatnost najma ili prijevoza. Treba naglasiti kako ovo posljednje određenje amortizacije za ovaj oblik imovine nije i konačno jer ovisi o ispunjenju uvjeta vezano za postignuće prihoda. Dugotrajna se imovina, i nakon što je u cijelosti otpisana, zadržava u evidenciji do trenutka prodaje, darovanja, drugog načina otuđenja ili uništenja. Pojedina se dugotrajna imovina ne amortizira. U nju spadaju zemljišta (građevinska i poljoprivredna), šume i slična obnovljiva prirodna bogatstva, financijska imovina, spomenici kulture te umjetnička djela. Ovaj rad će pomnije proučiti, s aspekta poduzeća, različite metode obračuna amortizacije vremenskim metodama i to prije svega linearnom metodom te degresivnim metodama. Cilj je analizirati pojedine metode obračuna amortizacije s aspekta visine pripadajućih troškova amortizacije u pojedinim obračunskim razdobljima, tj. njene alokacije kroz razdoblje trajanja sredstva. 2. Obračun amortizacije dugotrajne materijalne imovine linearnom metodom Obračun godišnje amortizacije linearnom metodom izračunava se na način da se nabavna vrijednost dugotrajne imovine pomnoži sa stopom amortizacije (Belak, 2006.): amortizacija = nabavna vrijednost * stopa amortizacije Ukoliko nije poznata stopa amortizacije, a zna se procijenjeni vijek uporabe dugotrajne imovine, stopa godišnje amortizacije dobije se na sljedeći način: stopa amortizacije = (100 : godine trajanja) % Ukoliko je dugotrajna imovina stavljena u funkciju u tekućoj godini, amortizacija se obračunava od prvog dana u sljedećem mjesecu na sljedeći način:

128 128 Toni Miljak, Dr.sc.Jasenka Bubić, Maja Kitić: Računovodstvena politika amortizacije u funkciji... amortizacija = nabavna vrijednost * stopa amortizacije * X/12, gdje X označava broj mjeseci u kojem se ta imovina koristila tijekom godine. Ukoliko tijekom godine dođe do prodaje dugotrajne imovine, njena se amortizacija obračunava po istom principu kao i u prethodnom primjeru samo što u ovom slučaju X označava broj mjeseci u kojem se imovina koristila do prodaje (uključujući i mjesec u kojem je prodana). Primjer: obračun godišnje amortizacije, linearnom metodom, uredske opreme nabavne vrijednosti kn, a procijenjenog vijeka trajanja 5 godina. Amortizacija = * (100 : 5) % = * 20% = Tablica 2. Prikaz obračuna amortizacije uredske opreme linearnom metodom Amortizacija uredske opreme po godinama korištenja Nabavna vrijednost I. II. III. IV. V Učinci linearne amortizacije tijekom cijelog vijeka uporabe uredske opreme mogu se prikazati na sljedeći način: Tablica 3. Učinci obračuna amortizacije uredske opreme linearnom metodom Godina korištenja automobila Trošak amortizacije (kn) Akumulirana amortizacija (kn) Knjigovodstvena vrijednost (kn) I II III IV Ukupno

129 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Grafikon 1. Prikaz troška amortizacije prema linearnoj metodi tijekom petogodišnjeg razdoblja uporabe uredske opreme Izvor: autori prema tablici 3. Iz grafičkog prikaza vidljivo je da se pravac troška amortizacije ponaša kao pravac konstantne linearne funkcije F(x) = s obzirom da je trošak amortizacije jednake vrijednosti za svaku godinu promatranog petogodišnjeg razdoblja. Zgrade, uredska oprema, namještaj, inventar i oprema za posebne svrhe rijetko imaju značajne ostatke vrijednosti, dok vozila, zrakoplovi i računalni sustavi često imaju ostatke vrijednosti koji su značajnog iznosa (Meigs & Meigs, 1999.). Primjer: obračun amortizacije, linearnom metodom, automobila nabavne vrijednosti kuna, a procijenjenog ostatka vrijednosti (iznosa koji će se realizirati prodajom imovine kad se povuče iz uporabe) jest kn. Procijenjeni vijek uporabe automobila jest 4 godine. Amortizirajući trošak nabave (iznos koji će se amortizirati) iznosi kn. Tablica 4. Učinci obračuna amortizacije automobila linearnom metodom Godina korištenja uredske opreme Trošak amortizacije (kn) Akumulirana amortizacija (kn) Knjigovodstvena vrijednost (kn) I II III IV V Ukupno

130 130 Toni Miljak, Dr.sc.Jasenka Bubić, Maja Kitić: Računovodstvena politika amortizacije u funkciji... Grafikon 2. Prikaz troška amortizacije prema linearnoj metodi tijekom razdoblja od četiri godine korištenja automobila Izvor: autori prema tablici 4. Iz grafičkog prikaza vidljivo je da se pravac troška amortizacije ponaša kao pravac konstantne linearne funkcije F(x) = s obzirom da je trošak amortizacije jednake vrijednosti za svaku godinu promatranog razdoblja od četiri godine. 3. Obračun amortizacije dugotrajne materijalne imovine degresivnim metodama 3.1. Metoda jedinice outputa Za pojedine vrste imovine (npr.automobile), ujednačenija alokcija troškova nabave se može postići dijeljenjem troška nabave (umanjenog za ostatak vrijednosti ukoliko je značajan) s procijenjenim jedinicama outputa, a ne s procijenjenim korisnim vijekom uporabe (Meigs & Meigs, 1999.). U tom slučaju, amortizacija se obračunava na sljedeći način: (trošak nabave ostatak vrijednosti ) : procijenjene jedinice outputa = amortizacija po jedinici outputa Primjer: obračun amortizacije, metodom jedinice outputa, automobila nabavne vrijednosti kn a, procijenjenog ostatka vrijednosti kn. Procijenjeni korisni vijek uporabe jest km. Iznos amortizacije po kilometru se dobije na sljedeći način: ( kn kn) : km = 1.5 kn amortizacije po kilometru. Na kraju svake godine, iznos amortizacije utvrdit će se množenjem stope od 150% s brojem kilometara koje je automobil prošao tijekom godine. Automobil je, nakon što pređe km, potpuno amortiziran i amortizacija se zaustavlja. Pretpostavka je da kamion prve godine prijeđe km, druge godine km, treće godine km, a četvrte km:

131 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Tablica 5. Učinci obračuna amortizacije automobila metodom jedinice outputa Godina korištenja automobila Prijeđeni kilometri Trošak amortizacije (kn) Akumulirana amortizacija (kn) Knjigovodstvena vrijednost (kn) I II III IV Ukupno Ova je metoda prikladna samo ako se ukupne jedinice outputa imovine tijekom njezina čitavog korisnog vijeka upotrebe mogu procijeniti s odgovarajućom točnošću. Grafikon 3. Prikaz troška amortizacije prema metodi jedinice outputa tijekom razdoblja od četiri godine korištenja automobila Izvor: autori prema tablici 5. Grafički prikaz pokazuje da je tempo promjene troška amortizacije najbrži od prve do druge godine korištenja automobila s obzirom da je broj prijeđenih kilometara u prvoj godini gotovo dvostruko veći u odnosu na ostale godine korištenja automobila Obračun amortizacije dugotrajne materijalne imovine metodom ubrzane amortizacije Ovakav obračun podrazumijeva priznavanje relativno velikih iznosa amortizacije u prvim godinama upotrebe i manjih iznosa u kasnijim godinama. Najčešći korišten oblik ubrzane amortizacije jest metoda smanjivanja salda u fiksnom postotku.

132 132 Toni Miljak, Dr.sc.Jasenka Bubić, Maja Kitić: Računovodstvena politika amortizacije u funkciji Metoda smanjivanja salda u fiksnom postotku Potrebno je izračunati stopu ubrzane amortizacije. Ona je jednaka određenom postotku od stope linearne amortizacije. Najčešći je postotak 200% pa se zbog toga ova metoda naziva i dvostruko smanjivanje salda. Obračun amortizacije ovom metodom obračunava se na sljedeći način: trošak amortizacije = preostala knjigovodstvena vrijednost * stopa ubrzane amortizacije Knjigovodstvena se vrijednost svake godine smanjuje i predstavlja smanjivanje salda, dok stopa ubrzane amortizacije ostaje ista. Primjer: obračun amortizacije, metodom smanjivanja salda u fiksnom postotku, automobila nabavne vrijednosti kn, a procijenjenog ostatka vrijednosti kn. Procijenjeni korisni vijek uporabe automobila iznosi 4 godine. Stopa amortizacije linearnom metodom iznosi 25% (100:4 godine)%. Stoga, stopa ubrzane amortizacije iznosi 50 %. Tablica 6. Učinci obračuna amortizacije automobila metodom smanjivanja salda u fiksnom postotku Godina korištenja automobila Trošak amortizacije (kn) Akumulirana amortizacija (kn) Knjigovodstvena vrijednost (kn) I II III IV Ukupno Napomena: kod obračuna amortizacije u četvrtoj godini treba paziti da trošak amortizacije ne bude veći od iznosa kn pošto je procijenjeni ostatak vrijednosti kamiona kn. Da nije bio zadan procijenjeni ostatak vrijednosti, trošak amortizacije ne bi se ograničio na kn, već bi se iskazao u punom iznosu: *0.5 = kn. Grafikon 4. Prikaz troška amortizacije prema metodi ubrzane amortizacije (metoda smanjivanja salda u fiksnom postotku) tijekom razdoblja od četiri godine korištenja automobila Izvor: autori prema tablici 6.

133 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING U prvoj godini vijeka korištenja automobila trošak amortizacije najveći je jer se obračunava na nabavnu vrijednost automobila. U narednim godinama trošak amortizacije obračunava se na preostalu knjigovodstvenu vrijednost automobila prethodnog razdoblja pa je iz tog razloga i trošak amortizacije manji kao što je i tempo promjene troška amortizacije u narednim godinama slabiji Metoda sume brojeva korisnog vijeka uporabe Metoda sume brojeva korisnog vijeka uporabe drugi je oblik ubrzane metode amortizacije. Stopa amortizacije ovom metodom iskazana je kao razlomak koji svake godine postaje sve manji. U brojniku razlomka nalazi se broj preostalih godina u korisnom vijeku uporabe imovine dok se u nazivniku nalazi zbroj brojeva korisnog vijeka uporabe imovine. Stopa amortizacije množi se s iznosom koji se amortizira. Primjer: obračun amortizacije, metodom sume brojeva korisnog vijeka uporabe, automobila nabavne vrijednosti kn, a procijenjenog ostatka vrijednosti kn (iznos koji se amortizira iznosi kn). Procijenjeni korisni vijek uporabe automobila jest 4 godine. Budući da je korisni vijek uporabe automobila 4 godine, u nazivnik će se pisati broj koji se dobije zbrajanjem godina uporabe: =10. U brojniku će pisati broj koji označava preostali broj godina korištenja automobila pa će tako za prvu godinu u brojniku pisati 4, za drugu će pisati 3, itd. Tablica 7. Učinci obračuna amortizacije automobila metodom sume brojeva korisnog vijeka uporabe Godina korištenja automobila Trošak amortizacije (kn) Akumulirana amortizacija (kn) Knjigovodstvena vrijednost (kn) I II III IV Ukupno

134 134 Toni Miljak, Dr.sc.Jasenka Bubić, Maja Kitić: Računovodstvena politika amortizacije u funkciji... Grafikon 5. Prikaz troška amortizacije prema metodi ubrzane amortizacije (metoda sume brojeva korisnog vijeka uporabe) tijekom razdoblja od četiri godine korištenja automobila Izvor: autori prema tablici 7. Iz grafičkog prikaza vidljivo je da se trošak amortizacije svake godine smanjuje za jednaki apsolutni iznos (9.000,00 kn) s obzirom da je kretanje troška amortizacije jednako pravcu linearne funkcije F(x) = ax + b, gdje je a = i b = (vrijednost na y osi kroz koju prolazi graf funkcije F(x) = x Obračun amortizacije dugotrajne materijalne imovine progresivnim metodama Progresivna metoda obračuna amortizacije u prvoj godini vijeka uporabe ima najmanji iznos amortizacije (određen stopom amortizacije), a kasnije taj iznos raste. Ova metoda koristi se u trgovačkim društvima za postrojenja i opremu kod kojih se očekuje da će proizvodnja rasti, što znači da će proizvodnja, tj. korištenje i trošenje tih sredstava u prvoj godini biti relativno nisko, a kasnije će se povećavati.

135 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Usporedba dobivenih rezultata obračuna amortizacije različitim metodama Uspoređujući rezultate obračuna po metodama, može se uvidjeti da se dobivaju različiti rezultati troška amortizacije po godinama što je vidljivo u tablici 8.: Tablica 8. Usporedba rezultata obračuna amortizacije automobila primjenom različitih metoda AUTOMOBIL Godina korištenja Linearna Metode obračuna amortizacije Jedinica outputa Smanjivanja salda u fiksnom postotku Sume brojeva korisnog vijeka uporabe I II III IV Ukupno Izvor: autori prema prije navedenim primjerima Grafikon 6. Prikaz troška amortizacije prema metodama obračuna amortizacije tijekom razdoblja od četiri godine korištenja automobila Izvor: autori prema tablici 8.

136 136 Toni Miljak, Dr.sc.Jasenka Bubić, Maja Kitić: Računovodstvena politika amortizacije u funkciji... Grafikonom 6. prikazan je trošak amortizacije prema metodama obračuna tijekom razdoblja od četiri godine korištenja sredstva (automobila). Značajno je istaknuti kako broj jedinica outputa i iskazane sume brojeva korisnog vijeka trajanja imaju najmanje odstupanja, izuzev razdoblja između druge i treće godine korištenja. Nadalje, izbor za linearnu metodu nije pravilan izbor u konkretnom slučaju te ne prati ni jedinice outputa kao ni korisni vijek uporabe. Izbor za linearnu metodu ima isključivo porezni aspekt u alokaciji između troškova i poreza na dobit za obračunska razdoblja. 6. Zaključak Različite metode obračuna amortizacije imaju različite učinke na konačni financijski rezultat poslovanja poduzeća na kraju obračunskog razdoblja. Menadžment poduzeća ima zadatak i odgovornost pri izboru metode obračuna amortizacije dugotrajnih resursa poduzeća. Na raspolaganju mu stoje različite metode. Ovim radom analizirali smo metode obračuna amortizacije kao što je linearna, metoda jedinica outputa, metoda smanjivanja salda u fiksnom postotku te metoda sume brojeva korisnog vijeka uporabe. Ukoliko je iznos obračunate amortizacije veći, poduzeće će ostvariti manju dobit, a samim time imat će i manju obvezu za porez na dobit. Od velike je važnosti da menadžment poduzeća, pri usvajanju računovodstvenih politika, vodi računa o usklađenosti između usvojene metode amortizacije i realnog trošenja sredstava. U velikom broju slučajeva menadžment se odlučuje za linearnu metodu obračuna amortizacije kako bi alokacija troškova bila ravnomjerna tijekom obračunskih razdoblja bez dodatnih opterećenja za poreznu osnovicu poreza na dobit, zanemarujući vrlo bitne elemente u iskazivanju realnih troškova amortizacije i ekonomskog trošenja sredstva. Na temelju prethodnih određenja može se zaključiti kako računovodstvena politika amortizacije treba biti u funkciji donošenja poslovnih odluka, budući se istima utječe na financijski položaj poduzeća.

137 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Depreciation Accounting Policy as a Function of Business Decision Making of the Company Abstract Long term assets is consumed with time. Depreciation has a basic purpose of allocation of procurement costs. Accounting standards define ways and methods of calculating depreciation of long term assets. The area of tax determination is regulated by the Law on Profit Tax (Official Gazette 22/12) which also provides for depreciation life of fixed assets and the method of calculating depreciation in the Republic of Croatia. The company is essential with which method of calculation is performed spending its resources since the amount amortized during the year affects on the expenditure the company and therefore on the financial result. The aim of this paper is to present and analyze different methods of depreciation of fixed assets in the Republic of Croatia and their mutual comparison in relation to allocation of costs and financial results of entreprenueurs. In connection with the foregoing, the goal is to show the interdependence of accounting policy on depreciation and the company s business decision-making. Keywords: depreciation, financial results, fixed assets, methods of calculating depreciation, the business decision-making of the company Literatura 1. Belak, V.(2006.). Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima. Zagreb: Zgombić & Partneri, Bubić, J. (2011). Financijsko računovodstvo II računovodstveni i porezni koncepti. Split: Redak, Hrvatski standardi financijskog izvješćivanja (2008.). Zagreb: Narodne novine br Meigs, Robert F., Meigs, Walter B.(1999.). Računovodstvo: Temelj poslovnog odlučivanja. Zagreb: Mate, 121, Poslovni rječnik (1995.). Zagreb: Masmedia. 6. Pravilnik o porezu na dobit (2010.). Zagreb: Narodne novine br Zakon o porezu na dobit (2012.). Zagreb: Narodne novine br Zakon o računovodstvu (2007). Zagreb: Narodne Novine br.109.

138

139 Ličnost preduzetnika urođena ili stečena veština Jovana Mutibarić, Radivoj Prodanović, Neda Raspopović, Sažetak Preduzetnik je lice nadareno poslovnim duhom i rukovodećim sposobnostima, uvek budno i spremno da iskoristi nove poslovne prilike odgovarajućim kombinovanjem faktora proizvodnje i odlučno da preuzme rizik upravljanja organizacijom na temelju inoviranja i permanentnog razvoja, s ciljem stvaranja nove vrednosti. Preduzetnik je osoba određenih karakteristika ličnosti, koji na pravi način kombinuje znanja o specifičnostima grane tj. delatnosti u kojoj se odvija preduzetnički poduhvat, opštih upravljačkih veština, ličnih upravljačkih veština i lične motivacije. Postoje različite tipologije preduzetnika, u literaturi je retko pominjana tipologija preduzetnika prema kriterijumu konstitucionalno-mentalnih osobina preduzetnika, a prema njoj najuspešniji preduzetnici u Srbiji najčešće pripadaju mršavo-impulsivnom tipu i to najčešće homeopatskom podtipu Nux vomica. Pristup analizi preduzetnika koji polazi od ličnosti podrazumeva da se uzmu u obzir i karakteristike preduzetnikove ličnosti, kao i crte njegovog karaktera. Pretvaranje poslovne prilike sa dobrim tržišnim izgledima u realnost, zahteva dve kategorije veština: opšte upravljačke veštine neophodne da se u sklad dovedu (fizički i finansijski) resursi neophodni za pokretanje preduzetničkog poduhvata i lične upravljačke veštine bez kojih se ne može zamisliti uspešno vođenje organizacije. Samo oni preduzetnici, će uspeti na duge staze, koji su spremni permanetno da se edukuju i ulažu vreme i trud u povećanje svojih znanja i kompetencija. Ključne reči: preduzetnik, osobine ličnosti, veštine, znanja 1. Uvod O preduzetnicima se govori kao o nosiocima promena i tržišnih prilika, kao o osobama čiji su poslovni poduhvati odgovori na probleme koji proizilaze iz promena i koji ni iz čega stvaraju nešto. Oni su osobe nestandardnih poslovnih profila za koje su promene, neizvesnost i rizik prirodno stanište u kojem pronalaze poslovne inspiracije, a kreativnost i inovativnost suština poslovne filozofije (Penezić, 2009, str. 29). Kroz naučni rad pokušaćemo da damo odgovor na pitanje koje su to karakteristike ličnosti koje jedan uspešan preduzetnik treba da ima, kao i da li se preduzetnik rađa kao takav, ima određene urođene veštine ili se preduzetnik može postati sticanjem veština, znanja i iskustva tokom života. 1 Asistent, uža naučna oblast Finansije i bankarstvo, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment u Novom Sadu, Univerzitet Privredna Akademija u Novom Sadu, Cvećarska br.2, Novi Sad, Srbija, jovana@fimek.edu.rs, tel: 021/ Asistent, uža naučna oblast Agronomija, tehnologija i inženjerski menadžment, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment u Novom Sadu, Univerzitet Privredna Akademija u Novom Sadu, Cvećarska br.2, Novi Sad, Srbija, radivojprodanovic@hotmail.com, tel: 021/ (opcija 3) 3 Saradnik u nastavi, Fakultet poslovne ekonomije, Univerzitet Edukons, Sremska Kamenica - Novi Sad, neda_297@hotmail.com

140 140 Jovana Mutibarić, Radivoj Prodanović, Neda Raspopović: Ličnost preduzetnika... Ova pitanja su predmet brojnih savremenih istraživanja, s ciljem da se ispitaju motivi i lične karakteristike savremenog preduzetnika i objasne ključni faktori njegovog poslovnog uspeha. Uspešni preduzetnici dolaze iz različitih socijalnih sredina, pripadaju različitim rasama, etničkim grupama, na njih utiču različiti kulturološki faktori, sistemi vrednosti i sl., koji variraju od regiona do regiona. Ipak, neke zajedničke, uobičajene elemente (norme, vrednosti) treba shvatiti kao opštevažeće. 2. Pojam preduzetnika Preduzetnik je lice nadareno poslovnim duhom i rukovodećim sposobnostima, uvek budno i spremno da iskoristi nove poslovne prilike odgovarajućim kombinovanjem faktora proizvodnje i odlučno da preuzme rizik (povezan sa neizvesnošću) upravljanja organizacijom na temelju inoviranja i permanentnog razvoja, s ciljem stvaranja nove vrednosti (Penezić, 1998, str. 92). Neki ljudi pogrešno veruju da je potrebna samo dobra ideja da se uspe u poslu, ali ideja nije isto što i dobra poslovna prilika. Ukoliko se ideja ne imlementira, već one ostaju samo snovi i ne sprovedu se do kraja susrećemo se sa negativnom vrstom preduzetnika koje Isak Adižes, poznati guru menadžmenta (odrastao na našim prostorima), naziva Palikućama. Palikuće su rudnici novih ideja, koje pokušavaju odjednom sve da pokrenu, tako da se kao rezultat toga malo uradi. Rađanje ideje ili koncepta je dovoljna satisfakcija, njeno pretvaranje u realna dobra i usluge je suviše rizično. Potrebno je isuviše napornog rada što baš nije posebno poželjno za Palikuće. Uvek fokusirani na svoje najnovije zamisli, sa stalnom potrebom da budu u centru pažnje i da jedini govore na sastancima, zanemarujući detalje i inicirajući konflikte, Palikuće jednostavno ne dozvoljavaju ostalima da završavaju poslove (Adižes, 2002, str. 40). Preduzetnik kombinuje resurse na novi način, drugačije nego ostali, a njegov zadatak (koji sam sebi postavlja) je da uvodi nove ideje, da ne dozvoli da procesi budu rutinski. Za njega današnja praksa ne može da bude dobra za budućnost. On je lider i za njega je važno da bude prvi. Preduzetnik obično ima problem da ubedi svoju okolinu u vrednost svoje ideje, pa on najčešće završi svoju karijeru u sopstvenom preduzeću. Obrazovanje je za preduzetnike vrlo važno, te je stoga značajno da preduzetnik tačno zna koja su mu znanja potrebna da bi uspešno vodio sopstveni biznis. Danas je i pored toga što se nekada smatralo da je preduzetnik najčešće osoba muškog roda, sve veći broj žena uspešnih preduzetnica Pozadina ličnosti preduzetnika 3. Ličnost preduzetnika Na osnovu rezultata velikog broja istraživanja utvrđeno je da svojevrsni lični background nužno sadrži i upućuje na neke vrednosti koje mogu uticati na predodređenost budućeg bavljenja biznisom (Penezić, 2009, str. 99): -Rano detinjstvo i odrastanje (a) smatra se da prvorođeno dete dobija veću pažnju, što rezultira većim samopouzdanjem i podsticanjem preduzetništva; (b) zanimanje i socijalni status roditelja ukazuju da visokoobrazovani i dobro stojeći roditelji u toku odrastanja podstiču nezavisnost i samopouzdanje i na specifičan način utiču na mentalni sklop svoje dece; (c) češće se javlja u gradskim nego u seoskim i siromašnim sredinama; Obrazovanje iako mnogi preduzetnici započinju biznis sa minimalnom a često i gotovo nikakvom edukacijom, obrazovanje i stečeno znanje jačaju urođene predispozicije za bav-

141 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING ljenje biznisom. Relevantno obrazovanje jača preduzetnički instinkt i obezbeđuje teorijsku fundiranost odluka koje preduzetnik donosi. Starosna dob istraživanja među američkim preduzetnicima (Rwigema, Venter, 2005, str. 69) pokazuje da preduzetnici započinju biznis u dobi između 22-ge i 45-te godine života, a da vreme do 22-ge godine, provode školujući se i/ili stičući prva radna iskustva. Prethodno radno iskustvo mnogi uspešni preduzetnici su započeli sopstveni biznis na temelju prethodnog radnog iskustva, koje budućem preduzetniku donosi organizaciono i tehničko iskustvo i tako neophodnu mrežu poslovnih kontakata. Lična i profesionalna podrška preduzetnicima je neophodna moralna podrška porodice, rodbine i prijatelja, koji ih podržavaju u svim fazama životnog ciklusa njihovog poduhvata i kada beleže uspeh i kada su uslovi poslovanja oštri. S tim što su veoma značajni i različiti vidovi profesionalne podrške koji preduzetnicima stoje na raspolaganju (informacije, seminari, javne rasprave, obuke i kontakti), koje mogu da dobiju od preduzetničkih asocijacija, privrednih komora, poslovnih centara i inkubatora, državnih organizacija, i sl. Preduzetnička motivacija kao psihološka karakteristika utiče na stepen predanosti preduzetnika, ali i njegove sposobnosti da motiviše ljude koje okuplja oko sebe da ga prate i determinišu promene i zajednički ostvaruju uspeh Tipologije preduzetnika Postoje različite tipologije preduzetnika, pa se tako preduzetnici dele prema kriterijumu ranijeg profesionalnog iskustva novog preduzetnika (direktor, zanatlija, trgovac, administrator, osoba bez zaposlenja) ili prema njihovim urođenim-stečenim predispozicijama za vođenje biznisa (jednodimenzionalni, kompromisni, blistavi i zreli preduzetnik) (Stanković, Vukmirović, 1995, str. 36). Međutim, postoji interesantna i u literaturi retko pominjana tipologija preduzetnika prema kriterijumu konstitucionalno-mentalnih osobina preduzetnika. Prema Vujadinoviću (Vujadinović, 1994, str. 163) ličnosti se dele u četiri grupe: gojazno-flegmatične mršavo-impulsivne dezorijentisano-nerealne nervozno-zabrinute Na osnovu rezultata praktičnog istraživanja autor je došao do zaključka da najuspešniji preduzetnici u Srbiji u navedenom periodu najčešće pripadaju mršavo-impulsivnom tipu i to najčešće homeopatskom podtipu Nux vomica (lat. biljka za opšte jačanje organizma). Nux vomica podtip podrazumeva niske osobe, jake i čvrste građe, tamne kose i očiju, mada je moguća i drugačija građa, posebno kod severnjaka. Po prirodi oni imaju jaku mišićavu osnovu, ambiciozni su, inteligentni, brzo shvataju situaciju i brzo deluju, sposobni su i imaju jak osećaj dužnosti. Efikasni su u radu i mogu da izdrže veliki napor. Oni će raditi dan i noć, vole da se takmiče, vole odgovornost i veruju da su uvek u pravu. Vatrenog su temperamenta, ispoljavaju emocije, reaguju i na potpuno nevinu izjavu ili su zlonamerni i razdražljivi kada ispoljavaju ljutnju i bes. Mrze suprotstavljanje i konfrontiranje bilo gde i tome se uz veliku strast suprotstavljaju, ne birajući reči. Na poslu i dužnostima ovaj tip preduzetnika ispoljava gotovo prisilnu preciznost i efikasnost. Nux vomica je često izuzetan strateg (npr. Napoleon) sa zapanjujućom sposobnošću analize i shvatanja situacije, uz veliku sposobnost organizacije. Vrlo je uspešan kao lider veće ili manje grupe koja ga u svemu sledi. Zbog stalnog razmišljanja o poslovima i obavezama, pati od insomnije jer ga proganjaju misli o poslu i misli na sitne povezane detalje, tako da zaspi tek ujutru i probudi se sa glavoboljom i mučninom. Nastup ovakve ličnosti je siguran i samouveren, slobodan i osoba se trudi da ostavi dobar utisak. U poslu brzo zauzima definitivne stavove sa

142 142 Jovana Mutibarić, Radivoj Prodanović, Neda Raspopović: Ličnost preduzetnika... istovremenom sposobnošću kreativnosti i umerene imaginacije. Osobe ovog podtipa su vrlo uporne i istrajne i ne odustaju lako od svojih namera Karakteristike ličnosti preduzetnika Pristup analizi preduzetnika koji polazi od ličnosti podrazumeva da se uzmu u obzir i karakteristike preduzetnikove ličnosti, kao i crte njegovog karaktera. Karakteristike ličnosti se odnose na urođene ili stečene osobine njegove personalnosti, dok karakter odražava kako preduzetnik pristupa određenim zadacima (Pokrajac, Tomić, 2008, str.94). U nizu mogućih karakteristika posebno se izdvajaju sledeće koje određuju potencijalnog preduzetnika: sklonost ka preuzimanju rizika nezavisnost i samostalnost u radu unutrašnji centar kontrole -karakterističan za one koji veruju da imaju veliki uticaj na ono što im se u životu događa život prepun iznenađenja samoinicijativnost samopouzdanje prilagodljivost upornost dvosmislenost i neizvesnost-preduzetnici su u stanju da ih iskoriste i preokrenu u svoju korist obrasci prepoznavanja u stanju su da brzo uvide kako se sve međusobno uklapa mala potreba za pomoći od strane drugih ono pravo -rezime psihološkog pogleda na preduzetnika Neke osobine (prema Ožegoviću) koje karakterišu inventivnog preduzetnika su: Sklonost prema problemima,problemi se shvataju kao izazov Nezavisno razmišljanje, oslanjanje na vlastite kriterijume i stavove Sklonost u menjanju pristupa u rešavanju problema Samomotivisanost i istrajnost Nezadovoljstvo postignutim, uvek teže da se ide dalje Originalnost (izvornost) Sklonost ka znatiželji... Moć autosugestije je važna odlika kreativnog preduzetnika. Autosugestija je postupak kojim se uveravamo, odnosno namećemo sami sebi neku misao. Niko nas ne može uveriti u nešto, ako sami sebe nismo u to uverili autosugestijom. Čovek postaje onakav kakav misli da jeste npr. čovek koji za sebe govori da je loš zaista postaje loš. Pravilo je da ćemo biti mnogo kreativniji, hrabriji i uspešniji, ako sami sebe uverimo da to možemo. Mnogi veliki umovi posedovali su snažan osećaj da su oni predodređeni da nešto izumu, pa su zato lakše i stvarali. Koncept 10D čuvenog W.D.Bygrave-a navodi sledećih deset karakteristika uspešnog preduzetnika (Bygrave, Zacharakis, 2008, str.95): sklon je sanjarenju (dream), jer ima preciznu viziju određenog poslovanja u budućnosti i spreman je snove pretvoriti u stvarnost uverljiv je (decisiveness), jer odluke donosi brzo tvorac (doer), jer to što odluči brzo ostvari u praksi odlučan je (determination), jer retko odustaje čak i kad se suoči sa najtežim problemom posvećen je (dedication) poslovanju i po cenu žrtvovanja svega ostalog odan je (devotion) poslovnim prijateljskim odnosima detaljan je (details), jer ne dozvoljava da mu promakne i najmanja sitnica

143 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING gospodar je sudbine (destiny), jer baš sve drži u svojim rukama novac (dollars) je mera njegovog uspeha, ali mu nije jedini cilj zgrtanje bogatstva, već novac vidi samo kao sredstvo za povećanje poslovnog poduhvata distributer je (distribute), jer je spreman na delegiranje ovlašćenja ključnim saradnicima, pre nego članovima svoje porodice 4. Preduzetničke veštine i sposobnosti Veština se može definisati kao znanje demonstrirano kroz praktičnu aktivnost. Pretvaranje poslovne prilike sa dobrim tržišnim izgledima u realnost, zahteva dve kategorije veština: opšte upravljačke veštine neophodne da se u sklad dovedu (fizički i finansijski) resursi neophodni za pokretanje preduzetničkog poduhvata i lične upravljačke veštine bez kojih se ne može zamisliti uspešno vođenje organizacije (Penezić, 2009, str.114). Najvažnije opšte upravljačke veštine su: strategijske veštine veštine planiranja marketing veštine finansijske veštine veštine upravljanja projektima veštine upravljanja vremenom Specifične lične upravljačke veštine obuhvataju: liderske veštine veštine motivisanja veštine delegiranja zadataka/kompetencija drugima u organizaciji veštine komuniciranja pregovaračke veštine operativnu sposobnost kreativnost kao sposobnost logičkog razmišljanja i zaključivanja sposobnost kritičkog posmatranja stanja i odnosa analitičku sposobnost Sve ove veštine i sposobnosti su međusobno usko povezane. Dobro vođstvo podrazumeva sposobnost motivisanja, a efektivno delegiranje zadataka zahteva sposobnost dobrog komuniciranja, dok sposobnost znati kako sa ljudima nije urođena, ona se mora učiti, itd. Veština motivisanja i pregovaranja se može naučiti na isti način kao i tehnike upravljanja projektima. Uspešan preduzetnik je onaj koji na pravi način kombinuje znanja o specifičnostima grane tj. delatnosti u kojoj se odvija preduzetnički poduhvat, opštih upravljačkih veština, ličnih upravljačkih veština i lične motivacije. Uspešan preduzetnik mora ne samo da koristi ove veštine, već i da uči da ih koristi i da uči iz iskustva u njihovom korišćenju. Samo oni preduzetnici, će uspeti na duge staze, koji su spremni permanetno da se edukuju i ulažu vreme i trud u povećanje svojih znanja i kompetencija, jer kao što smo videli nije dovoljno imati samo urođene osobine preduzetnika, mora se na svojoj ličnosti permanentno raditi i sticati nova znanja. Model uspešnog preduzetnika se temelji na teoriji 4C, gde uspešnog preduzetnika definišemo analizom sledećih elemenata: karakteristika (Characteristics) psiholoških osobina čoveka sposobnosti (Competences) određenih ljudskih veština uslova (Conditions) stanja u društvenom okruženju konteksta (Context) mikro-okruženje koje pogoduje preduzetničkim funkcijama

144 144 Jovana Mutibarić, Radivoj Prodanović, Neda Raspopović: Ličnost preduzetnika... Model 10K+2 (Pokrajac, Tomić, 2008, str. 99) opisuje obeležja koja jedan uspešan savremeni preduzetnik treba da poseduje, s tim što će u različitim vrstama preduzetništva, kao i u različitim okolnostima, pojedina od ovih obeležja dobijati različit stepen važnosti. Osobine uspešnog preduzetnika su sledeće: kompetentan kreativan karakteran (moralan) komunikativan kooperativan kulturan konstruktivan kompjuterizovan kuražan (hrabar) kršan (zdrav) kredibilan (poverljiv) kosmopolita 5. Zaključak Opšte je prihvaćeno da se potencijalni preduzetnici rađaju sa izvesnim specifičnim karakteristikama, ali i da se oni stvaraju pre svega obrazovanjem i podrškom okruženja. Nedavno preminuli (2006.) Piter Drucker, najpoznatiji i najuticajniji analitičar preduzetništva, rekao je: Jedni su ekscentrici, drugi konformisti, neki su debeli, a drugi vitki. Jedni su zabrinuti, a drugi opušteni; neki često piju, drugi su apstinenti; neki imaju veličanstven šarm i toplinu, a neki su poput ledene štuke. Procenjuje se da 3-5% ljudi u svetu poseduje talenat za preduzetništvo, bez obzira na njihovo obrazovanje. Zato, oni koji nemaju talenat moraju da uče i da steknu dodatna znanja. Ali i oni sa talentom takođe treba da uče. Ne može se tek tako ući u posao i biti uspešan. Intuicija, stečeno znanje ili diploma, prethodno radno iskustvo ili ljubav prema nekom poslu, možda su dovoljni za započinjanje, ali sigurno nisu dovoljni za uspešno vođenje biznisa. Preduzetnici su po prirodi optimisti i u svakom neuspehu traže nešto pozitivno, a neuspeh tumače kao novi izazov, kao šansu. Neuspeh je deo procesa učenja u savremenim ekonomijama i on može poslužiti kako bi se naučilo sve što je neophodno da bi se u budućnosti ostvarili uspešni rezultati. Na kraju se nameće zaključak, uspešnog svetskog preduzetnika William E. Heinecke, vlasnika lanca Pizza Hut restorana, koji ističe da uspešan preduzetnik treba da ima sledeće karakteristike: da bude motivator, zna da sluša, ima poverenja u svoj tim, zna da kaže hvala, bude pristojan, pažljivo osluškuje, bude fleksibilan, ostaje miran uprkos pritisku, bude primer drugima, bude ekspert, bude skroman, ima smisla za humor, zna proslaviti uspeh, neguje poslovne i socijalne kontakte, jer niko ne može biti uspešan ako je sam. Prava mera urođenih veština, uz permanetno sticanje potrebnih znanja i iskustva, uz obilje novih ideja, optimizam i motivaciju, uz sklonost riziku osobine su koje oslikavaju ličnost uspešnog preduzetnika.

145 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Personality of enterpreneur instilled or gained skill Abstract An entrepreneur is a person gifted with business spirit and management skills, always awake and ready to take advantages of new business opportunities by combining the relevant factors of production and determined to take a risk in managing organization on the basis of permanent development and innovation, in order to create new value. Entrepreneur has specific personal characteristics. He/She combines knowledge of specific sector in which an entrepreneurial venture takes place, general management skills, personal management skills and personal motivation in a right proportion. There are different typologies of entrepreneurs; in the literature, rarely mentioned is the typology according to the criteria of constitutionally-mental characteristics of entrepreneurs, and towards it most successful entrepreneurs in Serbia, usually belong to the thin-impulsive type, subtype homeopathy - Nux vomica. Approach to the analysis of entrepreneurs based on the personality means to take into account the personality characteristics of entrepreneurs, as well as character traits. Converting business opportunities with good market chances into reality, requires two categories of skill: general management skills necessary to bring balance in (physical and financial) resources necessary to start business and personal management skills, without which one can not imagine running a successful organization. Only those, who are ready for lifelong learning and investing time and effort to increase their knowledge and competence will be successful long-term. Key words: Entrepreneur, personal characteristics, skills, knowledge Literatura 1. Adižes, I. (2002), Adižesov bukvar za preduzetnike, Privredni pregled, Beograd i Adizes Southeast Europe, Novi Sad 2. Bygrave, W., Zacharakis, A. (2008), Entrepreneurship, John Wiley & Sons, Inc. 3. Vujadinović, B. (1994), Analiza homeopatskih tipova ljudi stručni rad objavljen u nastavcima u listu Politika od i god. 4. Kapor-Stanulović, N. (2002), Komunikologija i poslovno komuniciranje, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad 5. Mihailović, D. (2003), Psihologija u organizaciji, Fakultet organizacionih nauka, Beograd 6. Ožegović, L., Sajfert, Z., (2009), Preduzetništvo, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Novi Sad 7. Penezić, N. (2009), Preduzetništvo savremeni pristup, Fakultet poslovne ekonomije, Sremska Kamenica 8. Penezić, N. (1998), Upravljanje razvojem malih preduzeća, Zadužbina Andrejević, Beograd 9. Pokrajac, S., Tomić, D. (2008), Preduzetništvo, Alfa-graf NS, Novi Sad 10. Rwigema, H., Venter, R. (2005), Advanced Entrepreneurship, Oxford University Press South Africa, Cape Town 11. Stanković, F., Vukmirović, N. (1995), Preduzetništvo savremene metode i tehnike, Matica Srpska, Novi Sad 12. Todorović, J., Đuričin D., Janošević, S. (2000), Strategijski menadžment, Institut za tržišna istraživanja, Beograd (preuzeto ) (preuzeto ) (preuzeto )

146

147 Računovodstveno evidentiranje restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja poduzeća Eva Mijatović, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, Split, Hrvatska, eva.mijatovic@gmail.com Sažetak Restrukturiranje poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja poduzeća u svojoj zadnjoj fazi zahtijeva vrlo složen proces računovodstvenog evidentiranja poslovnih događaja u poslovnim knjigama stjecatelja. U ovom radu prezentirat će se računovodstvo ulaganja u dugotrajnu financijsku imovinu i to: računovodstvo ulaganja u pridružena društva po metodi udjela MRS 28, obračun ulaganja po metodi troška MRS 27, obračun ulaganja po metodi fer vrijednosti MRS 39, računovodstvene metode za poslovne kombinacije te računovodstveni tretman goodwilla. Značajnu ulogu u računovodstvenom evidentiranju restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja imaju konsolidirani financijski izvještaji te se će u ovom radu prikazati postupak konsolidacije financijskih izvještaja. Ključne riječi: restrukturiranje, spajanje, preuzimanje, goodwill, konsolidacija 1. Uvod Ulaganja u dugotrajnu financijsku imovinu, u koju spada i restrukturiranje poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja definirana su MRS-om 27, MRS-om 28, MRS-om 31, MRS-om 39, MSFIom 3, HSFI-om 2 (N.N. 30/08.), Zakonom o računovodstvu (N.N. 109/07), Zakonom o trgovačkim društvima (N.N. 111/93., 34/99., 52/99., 118/03., 107/07.) i Zakonom o preuzimanju dioničkih društava (N.N. 109/07.). Ulaganjem u dugoročne vlasničke vrijednosne papire stjecatelj stječe idealne dijelove u drugom dioničkom poduzeću. Dionice je moguće steći izravnom kupnjom od poduzeća koje ih emitira ili od drugih dioničara tog poduzeća ili neizravno, od brokera i dilera na burzama vrijednosnih papira, a svaka transakcija stjecanja dionica ima trošak stjecanja. Elementi koje uključuje trošak stjecanja jesu (MRS 25, t.12 i t.13): kupovna cijena dionica, brokerske i bankarske naknade i porezne trošarine, odnosno drugi transferni troškovi. Stjecanje dionica može se izvršiti na nekoliko načina, a najčešći su kupnja za novac, razmjena za dionice ili druge vrijednosne papire. Kada se dionice stječu razmjenom za dionice, tada, kupovnu cijenu najvažniji dio troška stjecanja čini fer vrijednost stjecateljevih dionica, a ukoliko se stjecanje vrši razmjenom za nenovčanu imovinu/usluge, kupovna se cijena određuje temeljem fer vrijednosti stjecateljeve imovine/usluga (Orsag i Gulin, 1996, str. 306.). 2. Računovodstvo ulaganja u dugotrajnu financijsku imovinu Ulaganje u dugotrajnu financijsku imovinu radi se s ciljem ostvarivanja buduće ekonomske koristi u dugom roku, odnosno, u roku duljem od godine dana. Za obračun ulaganja u druga društva i zajedničke pothvate koriste se sljedeće metode (Belak, 2006, str. 294.):

148 148 Eva Mijatović: Računovodstveno evidentiranje restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja... Metoda konsolidacije znači da su financijski izvještaji grupe prikazani kao da se radi o jednom subjektu. Metoda udjela računovodstvena metoda kojom se ulaganje početno evidentira u visini troškova ulaganja, a njegov knjigovodstveni iznos raste ili se smanjuje kako bi se priznao ulagačev udjel u dobitcima ili gubitcima subjekta u kojeg je izvršeno ulaganje. Ulagačev udio u dobitcima ili gubitcima subjekta u kojeg je izvršeno ulaganje priznaje se kao ulagačev prihod ili rashod. Primljene raspodjele od subjekta u koje je izvršeno ulaganje smanjuju knjigovodstveni iznos ulaganja. Metoda fer vrijednosti znači da kod početnog priznavanja ulagač mjeri svoja ulaganja u vlasničke instrumente po fer vrijednosti (MRS 39, t.43.), a nakon početnog priznanja, također, po fer vrijednosti osim ulaganja u vlasničke instrumente čija cijena ne kotira na aktivnom tržištu i čija se fer vrijednost ne može pouzdano izmjeriti, koji se mjere po trošku stjecanja. Metoda troška ulaganja računovodstvena metoda ulaganja kod koje se početno priznaje ulaganje po trošku ulaganja. Nakon datuma stjecanja ulaganja, ulagač priznaje prihod samo u mjeri u kojoj prima raspodjele akumuliranih profita po osnovi ulaganja. Ako primljene raspodjele prekoračuju profite koji pripadaju ulagaču, priznaju se kao smanjenje troška ulaganja. Metoda razmjerne konsolidacije računovodstvena metoda kojom se preuzimateljev udio u svakom dijelu imovine, obveza, prihoda i rashoda nekog zajednički kontroliranog subjekta spaja, stavku po stavku, sa sličnim stavkama u financijskim izvještajima preuzimatelja ili se iskazuju kao zasebne stavke u financijskim izvještajima preuzimatelja (MRS 31, t.3.) Obvezatnost primjene neke od opisanih metoda obračuna ulaganja ovisi o (Belak, 2006, str. 295.): značajnosti utjecaja ulagača na glasačku moć kod primatelja ulaganja ulagač ima značajan utjecaj ako izravno ili neizravno posjeduje 20% ili više glasačke moći kod primatelja ulaganja. Matica ima kontrolu nad podružnicom, tj. ovisnim društvom kada izravno ili neizravno posjeduje 50% i više glasačke moći kod primatelja ulaganja. U slučaju da ulagač posjeduje manje od 20% glasačke moći i nema značajan utjecaj primjenjuje se metoda fer vrijednosti prema MRS 39, a kada posjeduje 20% ili više, a ne prelazi 50% glasačke moći u pridruženom društvu i ima značajan utjecaj primjenjuje se metoda udjela (osim izuzetaka navedenih u točki 13., MRS-a 28), vrsti ulaganja ovisno radi li se o ulaganju u druga društva ili o zajedničkom pothvatu metode obračuna ulaganja razlikuju se ovisno o tome radi li se o ulaganju u druga društva ili se radi o ulaganju u zajedničke pothvate. U zajednički kontroliranim subjektima, stjecatelj iskazuje svoj udio primjenjujući metodu razmjerne konsolidacije ili metodu udjela (MRS 31, t.30. i t.38.). Ove dvije metode primjenjuju se na konsolidirane financijske izvještaje, a u odvojenim financijskim izvještajima stjecatelja udio u zajednički kontroliranom subjektu obračunava se po metodi troška ili po metodi fer vrijednosti (MRS 31, t.46.), mogućnosti mjerenja fer ulaganja MRS 39 t.43. nalaže da se prilikom početnog priznanja financijska imovina mjeri prema fer vrijednosti, te da se tako mjeri i nakon početnog priznanja. Iznimno, ovo pravilo, ne odnosi se na vlasničke instrumente koji ne kotiraju na aktivnom tržištu pa se zbog toga ne može pouzdano utvrditi fer vrijednost pa se mjere po trošku stjecanja te o tome radi li se o konsolidiranim ili odvojenim izvještajima pojašnjenje se nalazi u tablicama koje slijede.

149 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Tablica 4: Metode obračuna ulaganja koje se koriste pri izradi konsolidiranih financijskih izvještaja Postotak glasačke moći i vrsta utjecaja Vrsta odnosa Dodatni uvjeti Metoda obračuna ulaganja Preko 50% Postoji kontrola Zajednički pothvat Jednoglasan pristanak svih strana 20% do 50% Postoji značajan utjecaj, ali nema kontrole Manje od 20% Nema značajnog utjecaja Ovisna društva Zajednička kontrola Pridružena društva (nisu obuhvaćena konsolidiranjem) Nepovezana društva (nisu obuhvaćena konsolidiranjem) Ne primjenjuju se izuzeća od konsolidacije iz t.10, MRS-a 27. Preporučuje se Može, ali se ne preporučuje Kotacija stjecateljevih dionica na javnom tržištu i nema izuzeća po t.13. MRSa 28. Primjenjuju se izuzeća od metode udjela iz t.13. MRS-a 28. Fer vrijednost se ne može pouzdano utvrditi Fer vrijednost se može utvrditi Fer vrijednost se ne može pouzdano utvrditi Metoda konsolidacije Metoda razmjerne konsolidacije Metoda udjela Metoda udjela Metoda fer vrijednosti Metoda troška Metoda fer vrijednosti Metoda troška Izvor: Belak V.(2006) Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima, Zagreb, Zgombić&Partneri, str. 300.

150 150 Eva Mijatović: Računovodstveno evidentiranje restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja... Tablica 5: Metode obračuna ulaganja koje se primjenjuju pri izradi samostalnih financijskih izvještaja kada nema konsolidacije Postotak glasačke moći i vrsta utjecaja 20% do 50% Postoji značajan utjecaj, ali nema kontrole Preko 50% Postoji kontrola Manje od 20% Nema značajnog utjecaja Zajednički pothvat Vrsta odnosa Pridružena društva Ovisna društva Nepovezana društva Zajednička kontrola Dodatni uvjeti Nema konsolidacije jer nema ovisnih društava Primijenjeno je izuzeće od konsolidacije ili od primjene metode udjela Izvor: Belak V.(2006) Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima, Zagreb, Zgombić&Partneri, str Metoda obračuna ulaganja Metoda udjela Metoda troška ili metoda fer vrijednosti Metoda troška ili metoda fer vrijednosti Tablica 6: Metode obračuna ulaganja koje se primjenjuju pri izradi odvojenih financijskih izvještaja uz konsolidirane Preko 50% Postoji kontrola Zajednički pothvat 20% do 50% Manje od 20% Ovisna društva Zajednička kontrola Pridružena društva Nepovezana društva Ravnopravno Metoda troška ili u skladu s MRS 39 (Metoda fer vrijednosti) Izvor: Belak V.(2006) Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima, Zagreb, Zgombić&Partneri, str. 301.

151 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING a. Računovodstvene metode za poslovne kombinacije Poslovne kombinacije inicirane su ciljevima raznih korisnika računovodstvenih informacija. Te informacije često puta mogu biti vrlo konfliktne. Iz toga razloga, računovodstvene metode za poslovne kombinacije bitan su dio ukupnih računovodstvenih politika društva. Sva poslovna spajanja unutar njegovog opsega trebaju biti obračunata metodom kupnje. Prethodni standard (MRS 22) dopuštao je da poslovno spajanje bude obračunato koristeći jednu od dvije metode: metodu udruživanja interesa za kombinacije klasificirane kao ujedinjavanje interesa te metodu kupnje za kombinacije klasificirane kao stjecanje. Primjena metode kupnje uključuje sljedeće korake: utvrđivanje stjecatelja (MSFI 3.,t ), trošak poslovnog spajanja (Troškovi direktno vezani na poslovna spajanja (MSFI 3.,t ), utvrđivanje i priznavanje stečene imovine i obveza, utvrđivanje iznosa goodwilla koji proizlazi iz stjecanja, raspoređivanje troškova poslovnog spajanja (t ), mjerenje prepoznatljive imovine i stečenih obveza i potencijalne nastale ili pretpostavljene obveze (MSFI 3.,t.36.i 40.). Primjena metode kupnje zahtijeva utvrđivanje troška stjecanja udjela u drugom trgovačkom društvu. On se sastoji od dva dijela (Bubić, 2011, str. 54.): osnovnog troška i svih direktnih troškova koji se izravno mogu povezati s tim stjecanjem. Direktni trošak stjecanja direktno ovisi o načinu plaćanja kupljenog udjela: - stjecanje za novac predstavlja direktni trošak u obliku plaćenog novca, - stjecanje za druge oblike imovine predstavlja direktni trošak koji se utvrđuje prema fer vrijednosti imovine koja je dana i to na dan razmjene; npr. ako stjecatelj izdaje dužničke vrijednosne papire, gdje se plaćanje ne obavlja odmah nego u budućim razdobljima, trošak stjecanja predstavlja sadašnja vrijednost svih budućih plaćanja (glavnica i kamata); ukoliko se stjecanje obavlja plaćanjem u svojim vlasničkim vrijednosnim papirima, trošak stjecanja utvrđuje se na temelju tržišne cijene danih vrijednosnih papira na dan razmjene; u slučaju da tržište ne funkcionira, trošak stjecanja utvrđuje se prema udjelu danih vlasničkih papira u ukupnoj vrijednosti trgovačkog društva stjecatelja. Sljedeći korak u primjeni metode kupnje jest utvrđivanje i priznavanje imovine i obveza stečenog trgovačkog društva. U bilanci stjecatelja potrebno je ispunjavanje sljedećih uvjeta: imovina se priznaje samo ako je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi od te imovine pritjecati trgovačkom društvu stjecatelju, obveze se priznaju kada je vjerojatno da će se pojaviti odljev resursa vezanih za ekonomske koristi od stjecatelja za njihovo namirenje, trgovačko društvo stjecatelj u mogućnosti je mjeriti njihov trošak stjecanja ili fer vrijednost. Priznavanje imovine i obveza prema kriteriju prepoznatljivosti nazivaju se prepoznatljiva imovina i obveze. Prepoznatljiva imovina i obveze mogu se sastojati od sljedećih stavki: imovina i obveze koji su prethodno bili priznati u bilanci stečenog trgovačkog društva, imovina i obveze koji nisu prethodno priznati u bilanci stečenog trgovačkog društva jer nisu ispunjavali uvjete za priznavanje, imovina i obveze koji su nastali kao rezultat stjecanja stečenog trgovačkog društva.

152 152 Eva Mijatović: Računovodstveno evidentiranje restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja... b. Računovodstveni tretman goodwilla Posljednji korak u primjeni metode kupnje jest utvrđivanje iznosa goodwilla koji je rezultat poslovnih kombinacija (Orsag i Gulin, 1996, str. 208.). Goodwill je priznat kao računovodstvena kategorija i uglavnom se u bilancama ne prevodi na nacionalne jezike. Kada je stjecatelj voljan platiti veći iznos od fer vrijednosti imovine i obveza poduzeća koju stječe, znači da je voljan platiti i onu nemjerljivu vrijednost poduzeća kao što su reputacija poduzeća, kvalitetan menadžment i dobar glas. Izračunava se kao razlika troška stjecanja i stjecateljeva udjela u fer vrijednosti stečene imovine i obveza na dan stjecanja. Ukoliko je trošak stjecanja veći od fer vrijednosti neto imovine poduzeća koje se preuzima stjecatelj će u svojim poslovnim knjigama evidentirati pozitivan goodwill. Prilikom preuzimanja moguće je da trošak stjecanja bude manji od fer vrijednosti neto imovine poduzeća koje se preuzima. To znači da je stjecatelj kupio poduzeće ispod cijene, odnosno platio poduzeće koje kupuje manje od njegove neto fer vrijednosti. U tom slučaju nastaje negativan goodwill. Slijedi primjer izračuna goodwilla. Razliku troška stjecanja i fer vrijednosti prema metodi kupnje iskazujemo kao: (a) (b) Trošak stjecanja B kn kn Fer vrijednost neto imovine B kn kn a) goodwill kn (MSFI 3.t.51.) b) goodwill negativni kn (MSFI 3.t.56.) Određenja pozitivnog goodwilla prema HSFI-2: dugotrajna nematerijalna imovina u bilančnim pozicijama stjecatelja, na datum stjecanja stjecatelj treba iskazati goodwill po trošku kao višak troška poslovnog spajanja u odnosu na stjecateljev udjel u fer vrijednosti neto imovine stečenika, nakon početnog priznavanja stjecatelj naknadno procjenjuje goodwill iz poslovnog spajanja po trošku umanjenom za akumuliranu amortizaciju i gubitke od umanjenja, goodwill koji je rezultat poslovnih spajanja, prema HSFI-2 podliježe obračunu amortizacije, uz uvjet da je korisni vijek trajanja najviše pet godina. Određenja negativnog goodwilla prema HSFI-2: negativni goodwill stjecatelj mora priznati u rashode ili prihode; kako je negativni goodwill rezultat razlike kada je trošak poslovnog spajanja niži od fer vrijednosti neto imovine stečenog poduzeća, onda se isti iskazuje kao prihod. 3. Konsolidacija financijskih izvještaja Pojam konsolidacije u računovodstvenoj i financijskoj teoriji u kontekstu poslovnih kombinacija, odnosno spajanja poduzeća ima nekoliko značenja (Beam,1992, str. 942.): poslovno spajanje u kojem jedno, novoformirano poduzeće stječe dva ili više poduzeća koja nakon stjecanja prestaju postojati kao pravni subjekti, u općem smislu, konsolidacijom se smatra proces stjecanja i fuzija, to je proces spajanja financijskih izvještaja matice i podružnice.

153 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING a. Konsolidirani financijski izvještaji Korisnici konsolidiranih izvještaja su vlasnici, menadžment, dioničari, odnosno investitori u dugoročne vlasničke vrijednosne papire. Svrha izrade konsolidiranih financijskih izvještaja temelji se na potrebama korisnika. Pretpostavlja se da su konsolidirani financijski izvještaji važniji od temeljnih financijskih izvještaja jer su konsolidirani financijski izvještaji neophodni prilikom prezentiranja fer vrijednosti kada jedno poduzeće ima direktnu ili indirektnu kontrolu nad drugim poduzećima (Orsag, Gulin, 1996, str. 327.). Pod kontrolom se misli na snagu ili moć jednog poduzeća da upravlja financijskom i poslovnom politikom drugih poduzeća. Smatra se da kontrola postoji kada matica posjeduje više od polovice glasačke moći nekog subjekta, ali i u sljedećim situacijama kada ima manje od polovice glasačke moći, ali kada postoji (MRS 27, t.10.): moć nad više od polovice glasačkih prava na temelju sporazuma s drugim ulagačima, moć upravljanja financijskim i poslovnim politikama subjekta na temelju sporazuma ili statuta, moć imenovanja ili smjene većine članova upravnog odbora ili odgovarajućeg upravljačkog tijela ili moć usmjeravanja većine glasova na sastancima upravnog odbora ili odgovarajućeg upravljačkog tijela. b. Ograničenja konsolidiranih financijskih izvještaja Konsolidirani financijski izvještaji imaju nekoliko ograničenja od kojih se mogu izdvojiti sljedeća (Orsag, Gulin 1996, str. 330.): u konsolidiranim financijskim izvještajima nisu objavljeni financijski rezultati i financijska situacija članova skupine pa se dobri ili loši rezultati pojedinog poduzeća mogu skrivati iza rezultata drugih članova skupine, konsolidirani zadržani dobici konsolidirane bilance nisu u cijelosti raspoloživi za raspodjelu dividendi jer dio može predstavljati udio matice u neraspodijeljenim dobicima podružnice, financijski pokazatelji izrađeni temeljem konsolidiranih financijskih izvještaja agregatni su pokazatelji koji ne predstavljaju pojedine podružnice kao niti maticu, pojedine bilančne pozicije ponekad nisu usporedive po svojoj kvaliteti npr. konto potraživanja, konsolidirani financijski izvještaji ne daju dodatne informacije neophodne za kontroliranje pojedine članice skupine pa se iste moraju tražiti u odvojenim financijskim izvještajima ili u bilješkama uz temeljne financijske izvještaje pojedine članice. Prema MRS-27, t.10., matica ne treba prikazivati konsolidirane financijske izvještaje u nekim situacijama. Tablica 8 prikazuje u kojim situacijama treba, a u kojim ne treba sastavljati konsolidirane financijske izvještaje.

154 154 Eva Mijatović: Računovodstveno evidentiranje restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja... Tablica 8: Obveza izrade konsolidiranih financijskih izvještaja Ne izrađuju se konsolidirani financijski izvještaji Izrađuju se konsolidirani financijski izvještaji *primjenjuju izuzeće od konsolidacije po MRS-27, t.10. Ulagač i sva ovisna društva izrađuju samostalne financijske izvještaje prema odgovarajućoj metodi Matica izrađuje konsolidirane financijske izvještaje kojima dodaje odvojene financijske izvještaje za pridružena društva i zajednički kontrolirane subjekte Izvor: Belak V. (2006) Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima, Zagreb, Zgombić&Partneri, str c. Proces konsolidacije Postupak konsolidacije pretpostavlja sljedeće korake (MRS 27, t.13.): knjigovodstvena svota matičnog ulaganja u svaku podružnicu i matičnog dijela u glavnici svake podružnice se eliminiraju; unutar-grupna salda i unutar-grupne transakcije, uključujući prodaju, rashode i dividende, u cijelosti se eliminiraju; neostvareni profiti proizašli iz unutar-grupnih transakcija, koji su uključeni u knjigovodstveni iznos sredstava, kao što je zaliha i osnovna sredstva, u cijelosti se eliminiraju; neostvareni gubici proizašli iz unutar-grupnih transakcija; koji se oduzimaju kad se dođe do knjigovodstvenog iznosa sredstava, također se eliminiraju ukoliko se trošak ne može nadoknaditi; vremenske razlike koje nastaju zbog eliminiranja neostvarenih profita i gubitaka, proizašlih iz unutar grupnih transakcija, obrađeni su u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 12, Računovodstvo poreza na dobit; interesi manjine u neto dobiti konsolidiranih podružnica za izvještajno razdoblje identificirani su i usklađeni s dobiti grupe da se dođe do neto dobiti koja se može pripisati vlasnicima matice i interesi manjine u neto sredstvima konsolidiranih podružnica identificirani su i prezentirani u konsolidiranoj bilanci odvojeno od obveze i matične dioničarske glavnice. Interesi manjine u neto sredstvima sastoje se od: (i) iznosa na datum početnog spajanja, izračunatog u skladu s MRS 22, Računovodstvo poslovnih spajanja; i

155 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING (ii) manjinskog udjela u kretanjima dioničarske glavnice od datuma spajanja. Proces konsolidacije financijskih izvještaja operativno se provodi u posebnim radnim bilješkama za konsolidaciju, a provodi se kroz nekoliko sljedećih faza (Bubić, 2011, str. 58.): utvrđivanje troška ulaganja u dionice ovisnog (ili pridruženog) poduzetnika, utvrđivanje knjigovodstvene vrijednosti stečenih dionica, utvrđivanje razlike između troška ulaganja i knjigovodstvene vrijednosti stečenih dionica, evidentiranje transakcije stjecanja ovisnog poduzetnika u glavnoj knjizi matice, provođenje eliminacijskih knjiženja i evidentiranje razlike između troška stjecanja knjigovodstvene vrijednosti stečenih dionica ovisnog poduzetnika, izrada radnih bilješki za konsolidaciju financijskih izvještaja i sastavljanje konsolidiranih financijskih izvještaja. Financijski izvještaji matice i njezinih podružnica zbrajaju se po jednakim pozicijama tako da se prilikom zbrajanja vodi računa kao da se radi o jednom računovodstvenom subjektu, tj. međusobne transakcije se eliminiraju (MRS 27, t.13.). Radne bilješke za konsolidaciju predstavljaju radni materijal potreban za konsolidaciju financijskih izvještaja. U njima su iskazane pozicije financijskih izvještaja matice i podružnice koji se konsolidiraju. Pritom se konsolidacija sastoji iz dodavanja pozicija te eliminiranja ili poništavanja međukompanijskih pozicija. U radnim bilješkama za konsolidaciju predviđene su posebne kolone za eliminacijska knjiženja. Zadnja kolona predstavlja rezultat konsolidacije svake pojedine pozicije financijskog izvještaja koji se konsolidira. d. Manjinski interes Manjinski interes je onaj dio vrijednosti neto imovine podružnice koji ne kontrolira matica. Iskazuje se u samoj bilanci (poseban dio glavnice) kao redak ili stupac u radnim bilješkama za konsolidaciju. Manjinski udio je, dakle, sastavni dio konsolidirane bilance, a vidljiv je i u računu dobiti ili gubitka koji nije pod kontrolom matice. Može se izračunati tako da se svota cjelokupnog kapitala podružnice pomnoži s udjelom manjine, npr x20%= To znači da taj dio kapitala u konsolidiranoj bilanci nije pod kontrolom matice. 4. Zaključak U skladu sa zakonskim određenjima pojedine države te računovodstvenim standardima definiranim Međunarodnim računovodstvenim standardima i Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, poduzetnici, odnosno financijski menadžeri dužni su postupati prilikom restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja. U ovome je radu dan pregled računovodstvenih metoda za poslovne kombinacije, računovodstvenog tretmana goodwilla te konsolidacijskih postupaka nakon obavljene poslovne kombinacije. Računovodstvenu evidenciju restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja i preuzimanja potrebno je provoditi u skladu s navedenim pravilima struke.

156 156 Eva Mijatović: Računovodstveno evidentiranje restrukturiranja poduzeća tehnikama spajanja... Abstract Restructuring a company by M&A in the final phase requires very complicated process of accounting in the financial statements of the acquirer. This paper will present accounting investment in long term asset: the accounting for investments in associates using the Equity Method according to IAS 28, calculation of investment by Cost Method according to IAS 27, Fair value accounting method according to IAS 39, as also accounting treatment of goodwill. The significant roles in accounting of restructuring the company by M&A have Consolidated Financial Statements and this paper will present the consolidation procedure of financial statements. Key words: restructuring, mergers, acquisitions, goodwill, consolidation Literatura 1. Beams, A.F. (1992): Advanced Accounting, New Jersey, Prentice Hall 2. Belak V.(2006) Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima, Zagreb, Zgombić&Partneri 3. Bubić, J. (2011) Financijsko računovodstvo II računovodstveni i porezni koncepti, Split, Redak 4. Hrvatski standardi financijskog izvještavanja 5. Međunarodni računovodstveni standardi 6. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja 7. Orsag S. i Gulin D. (1996) Poslovne kombinacije, Zagreb, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika 8. Zakon o preuzimanju dioničkih društava Narodne novine 109/07 9. Zakon o računovodstvu Narodne novine 109/ Zakon o trgovačkim društvima Narodne novine 152/2011

157

158

159 4 Aktivne metode učenja i poučavanja Active methods of teaching and learning

160

161 Poduzetničke vještine u osnovnoj školi - predmetna nastava Primjer dobre prakse Daliborka Pavić, Osnovna škola Prečko, Zagreb, Tel:091/ , daliborka.pavic@skole.hr Davorin Novosel, Osnovna škola Prečko, Zagreb Tel: 091/ , dovorin.novosel@skole.hr Sažetak Kako je poduzetništvo jedna od bitnih kompetencija u životu svake osobe, važno je usvojiti je što prije. U sklopu naših radionica radili smo na senzibilizaciji poduzetništva i učenju osnovnih pojmova. U višim smo razredima u sklopu dviju radionica (u dvije grupe 5. i 6. razred te 7. i 8. razred) ostvarili taj cilj. Prva je grupa u okviru tehničke kulture izrađivala stalak u obliku kocke, a druga je izrađivala pomagalo za fiziku - kaleidoskop. Praktičan rad izuzetno je pogodan jer uz razvoj motoričkih vještina potiče i razvoj kognitivnih sposobnosti, a u ekonomskom smislu je očit pokazatelj stvaranja nove vrijednosti kroz proizvodnju koja je temelj ekonomskog prosperiteta. Pokazalo se, nažalost, da učenici imaju dosta problema upravo po pitanju motoričkih vještina. Naše se radionice odvijaju u kontinuitetu tako da naučene pojmove u razrednoj nastavi utvrdimo te uvedemo i nove vezane uz izračune troškova i PDV-a, sirovine, gubitke, rizik, profit. Po završetku proizvodnje učenici su isplanirali i kako utrošiti zarađena sredstva. Učenici su pripremili javnu prezentaciju obavljene radionice za ostale učenike škole, pokazali su što su radili, proizveli i naučili to prijepodne te tako razvijali i svoje komunikacijske kompetencije. Ove radionice ujedno služe i kao dio profesionalne orijentacije za učenike osmih razreda. Ključne riječi: poduzetnička kompetencija učenika, poduzetnost, predmetni nastavnici, praktičan rad, tehnička kultura. 1. Uvod Znanje je temelj modernog društva i ključni čimbenik ekonomskog razvoja. Procesi globalizacije, tehnološki i ekonomski napredak, dinamično tržište rada zahtijevaju cjeloživotno učenje, odnosno, neprekidno unapređivanje znanja, vještina i sposobnosti na osobnoj, društvenoj i poslovnoj razini. Osnovni preduvjet za cjeloživotno učenje jest posjedovanje ključnih kompetencija. Ključne kompetencije središnji su koncept u europskoj obrazovnoj politici. Europska unija razvila je okvir od osam ključnih kompetencija. Poduzetništvo je jedno od ključnih kompetencija u životu svake osobe i potrebno ga je razvijati od najranije dobi. Poduzetništvo je poveznica između usvajanja znanja, vještina i stavova te njihove praktične primjene. Učenje započinje u roditeljskom domu. Okruženje djeteta i njegova

162 162 Daliborka Pavić, Davorin Novosel: Poduzetničke vještine u osnovnoj školi... osobnost bitno utječu na usvajanje znanja. Za razliku od roditeljskog doma, formalno se obrazovanje odvija u organiziranim uvjetima. Metode i načini poučavanja imaju veliku ulogu u oblikovanju i razvijanju ključnih kompetencija. Želimo li da naši učenici usvoje poduzetništvo, moramo sustavno odabirati metode i načine poučavanja, jasno definirati ciljeve na svakoj obrazovnoj razini. U osnovnoj školi susrećemo učenike različitih sposobnosti, interesa i socio-ekonomskog statusa. Usvajanjem osnovnih znanja o poduzetništvu u osnovnoj školi, raste kompetencijska razina cjelokupnog društva. 2. Radionice - Proizvodnja kaleidoskopa, Proizvodnja magične kocke Radionica Proizvodnja magične kocke izvedena je u petim i šestim razredima. Radionica Proizvodnja kaleidoskopa izvedena je u sedmim i osmim razredima. Cilj radionica je bio proizvesti uporabni predmet magičnu kocku i kaleidoskop i upoznati osnovne ekonomske pojmove: poduzetništvo, sirovine, proizvodnja, timski rad, sektori proizvodnje, gubitak sirovina, nova vrijednost, tržište, logo, slogan, troškovi, dobit, raspodjela prihoda, PDV. Radionica kao međupredmetni sadržaj povezuje u jednu cjelinu područja fizike, matematike, povijesti, hrvatskog jezika, tehničke kulture i likovne kulture. U uvodu radionica vođen je razgovor o poduzetništvu i iskustvima učenika vezanim uz poduzetništvo. Radionice su izvedene u obliku timskog rada. Učenici su podijeljeni u tri tima, tj. sektora proizvodnje. Svaki je tim dobio svoj radni nalog. Naglašena je važnost timskog rada i ovisnost cijele proizvodnje o svakoj pojedinoj fazi. Osim fleksibilnosti rada u timu do izražaja je došla i kreativnost učenika. Učenici su tijekom rada uočili da postoji gubitak sirovina i da treba obratiti pažnju na racionalno korištenje sirovina. Jedan od timova izradio je reklamu za proizvod. Tijekom rada učenici koji nisu sudjelovali u radionici su, zajedno sa svojim učiteljima, obilazili radionicu. Učenici koji su sudjelovali u radu objašnjavali su koji je cilj radionice i ulogu svog sektora u procesu proizvodnje. Vještine koje su učenici usvajali tijekom radionice jesu: sposobnost prepoznavanja vlastitih prednosti i slabosti, vještine organiziranja, analiziranja, komuniciranja, izvještavanja, vještine javnog govorenja, ocjenjivanja vlastitog rada i rada drugih, sposobnost rada u timu i fleksibilnosti u sklopu tima. U završnom dijelu radionice svaki je tim prezentirao svoj rad i naveo poduzetničke pojmove koje su usvojili. Zajedno smo odredili cijenu proizvoda. Nakon završene radionice s učenicima je uvježbavano prezentiranje cijele radionice. Svoj proizvod i naučene poduzetničke pojmove učenici su prezentirali pred ostalim učenicima iz škole, roditeljima, učiteljima, predstavnicima lokalne zajednice i medijima. 3. Osvrt na radionice U razgovoru s nastavnicima ustanovilo se da većina nastavnika u svojem radu koristi grupni rad. Učenici su pokazali visoku motiviranost za takav rad te su pokazali kreativnosti i fleksibilnost koja je neophodna za rad u timu. Uočene su teškoće pri prezentiranju vlastitog rada i strah od javnog nastupa. Rad u timu pomaže učenicima koji ponekad nisu spremni osobno preuzimati rizik pri rješavanju različitih zadataka zbog straha od neuspjeha. Radionički oblik rada također pomaže u razvoju motorike pri praktičnom radu. Praktičan rad je izuzetno pogodan jer uz razvoj motoričkih vještina potiče i razvoj kognitivnih sposobnosti, a u ekonomskom smislu je očit pokazatelj stvaranja nove vrijednosti kroz proizvodnju koja je temelj

163 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING ekonomskog prosperiteta. Pokazalo se, nažalost, da kod učenika ima dosta problema upravo kod motoričkih vještina. Razloge možemo potražiti u smanjenju broja sati tehničkog odgoja, ali i likovnog odgoja zbog čega je uvođenje poduzetništva od izuzetne važnosti, posebice u osnovno obrazovanje. Učenici su oduševljeni ovakvim oblikom rada, spremni su na nove oblike rada, nove ideje. Sve su radionice započinjale uvodnim razgovorom o poduzetništvu. Većina učenika je poznavala osnovne ekonomske pojmove, ali nikad nije srela poduzetnika niti bila u nekom poduzeću. Većina učenika ima iskrivljen stav o tome kako je poduzetnik osoba koja isključivo na brzi i lak način zarađuje novac. Nisu upoznati s pojmovima preuzimanja rizika. Bitno je razvijati svijest o društveno odgovornom poduzetništvu i činjenicu da poduzetništvo nije samo znanje o pokretanju vlastitog posla, već kompetencija koja osobi omogućuje da uspješno vodi vlastiti život. 4. Zaključak Učitelji i nastavnici jedan su od ključnih faktora učinkovitosti poučavanja i učenja u školama, tj. učinkovitosti sustava u cjelini. Većina je učitelja izjavila da se ne osjećaju dovoljno osposobljeni za poučavanje poduzetništva. Cilj radionica je upravo i bio da učitelji uvide da već u svojim predmetima koriste metode koje potiču razvoj ključnih kompetencija i znanja. Sada ih treba samo objediniti i kvalitetno osmisliti međupredmetne sadržaje. Nužna je dodatna pomoć učiteljima u provedbi. Potrebno je razvijati svijest o društveno odgovornom poduzetništvu, poticati razvoj poduzetničkih osobina ličnosti kod učenika, tj. kreativnost, samopouzdanost, prilagodbu promjenama, inovativnost, spremnost za preuzimanje razumnih rizika te omogućiti učenicima prepoznavanje i razumijevanje vlastitih talenata, sposobnosti i sklonosti.

164 164 Daliborka Pavić, Davorin Novosel: Poduzetničke vještine u osnovnoj školi... Abstract As entrepreneurship is one of the essential things in the life of every person, it is important to adopt it as soon as possible. Through our workshops, we worked on the sensibilisation of entrepreneurship and on the learning of basic concepts. In the upper grades trough two workshops in two groups of Fifth and Sixth grade as well as in the Seventh and Eight grade, we have achieved our goal. For Technical Education, the first group was making a banister in the form of a cube, and the second was making an apparatus for a kaleidoscope for Physics. The practical part is extremely convenient for the development of motor skills and encourages the development of cognitive skills in economic terms. That is a clear indication of creating new values through production, which are the foundations of economic prosperity. Unfortunately it turned out that a lot of students have problems in motor skills. Our workshops are being held continuously so that the concepts learned in class teaching are affirmed and that we introduce new ones regarding the costs and VAT, raw materials, losses, risk, profit. At the end of production, students have have also learned how to spend the funds earned. The students had prepared a public presentation of the workshops they conducted for students of other schools about what they have worked, what they produced and learned that morning, and so they developed their communicative scope. These workshops are also used as part of a professional orientation for eighth grade students. Keywords: students entrepreneurial competencies, enterprise, subject teachers, practical work, technical culture. Literatura 1. Vlada Republike Hrvatske (2010). Strategija učenja za poduzetništvo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH (2010). Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi

165

166

167 Aktivne metode učenja u oblasti preduzetništva Saša Raletić, Ekonomski fakultet, Doktora Sime Miloševića 16, Novi Sad, Srbija, Andrea Katić, Fakultet za uslužni biznis, Univerzitet Educons, Vojvode Putnika bb, Novi Sad, Srbija, Ivana Milošev, Fakultet tehničkih nauka, Trg Dositeja Obradovića 6, Novi Sad, Srbija, ivanamilosev@yahoo.com, Tel/ fax: 021/ Sažetak Preduzetništvo kao nauka je u značajnoj meri povezana sa analizom uspešnih primera iz prakse. Upravo zbog toga, aktivne metode učenja u oblasti preduzetništva predstavljaju radionice koje pored teorijske osnove obuhvataju što više primera iz prakse koji se analiziraju upotrebom različitih metoda zasnovanih na zajedničkom radu predavača i studenata. Analizom uspešnih kompanija korišćenjem metoda kao što su studije slučaja i organizovanje predavanja na kojima gostujući predavači prezentuju svoje iskustvo iz prakse, studenti postaju više zainteresovani za predmet i dobijaju ideje koje će kasnije kao preduzetnici primeniti u praksi. Pored toga, analiza poslovanja kompanija se takođe može organizovati u obliku radionica gde studenti rešavaju praktične probleme zasnovane na realnim problemima iz prakse i na taj način usavršavaju svoje preduzetničke veštine. U ovom radu će biti dat predlog primera koji mogu biti deo radionica, kao i predlog novih metoda koje se mogu koristiti prilikom aktivnog učenja iz oblasti preduzetništva. Ključne reči: Preduzetništvo, metoda učenja, aktivno učenje, studija slučaja 1. Uvod Primena aktivnih metoda učenja je veoma značajna u preduzetništvu kao nauci koja je u velikoj meri povezana sa praksom. Aktivna nastava podrazumeva aktivnost studenata i kao i mogućnost da oni postanu subjekti nastave (Suzić, 1999) i analizom konkretnih problema iz prakse sami dolaze do zaključaka i na taj način razvijaju preduzetničke veštine. Aktivne metode učenja takođe podrazumevaju da studenti učestvuju u nastavnom planu i programu kako bi on bio usklađen prema njihovim interesovanjima, kao i da koriste različte savremene metode, tehnike i alate koji im pomažu da samostalno dolaze do saznanja. 2. Preduzetništvo 2.1 Pojam preduzetništva Preduzetništvo je delatnost usmerena na pokretanje, organizovanje i inoviranje poslovanja preduzeća, sa osnovnim ciljem stvaranja novog tržišta i ostvarivanja dobiti. Ono je vezano za sve aspekte ljudskog ponašanja i delovanja - razvija kreativnost, pospešuje rađanje ideja i obogaćuje ljudske potrebe (Penezić, 2003).

168 168 Saša Raletić, Ivana Milošev: Aktivne metode učenja u oblasti preduzetništva? Neki pojedinci poseduju sposobnost da budu potencijalni preduzetnici (King i Levine, 1993), iz čega sledi da preduzetništvo predstavlja individualnu sposobnost ljudi koja se može povećavati obrazovanjem i iskustvom, ali koja se ne može instalirati ljudima koji su nemoćni da u privrednom okruženju prepoznaju unosne poslove, otkriju rizike njihovog obavljanja i metode pomoću kojih se najefikasnije ostvaruju (Baumol, 1990). Pri definisanju pojma preduzetništvo, takođe je značajno naglasiti da ishodište preduzetništva predstavljaju organizacija i efikasnost. Pojam preduzetništvo je teško definisati. Postoji više definicija i različitih mišljenja kao što su: preduzetništvo je tradicionalno menadžerstvo (Radosavljević, 1989), preduzetništvo je inovaciona aktivnost (Milić, 1986), preduzetništvo podrazumeva optimalan izbor proizvodne funkcije preduzeća (Bajt, 1988), preduzetništvo je odlika čoveka koji investira ( Milićević, 1989) i sl. 2.2 Ciljevi i osobine preduzetništva Cilj svakog potencijalnog preduzetnika treba da bude pronalaženje posla koji će na najbolji način da poveže: Njegovo znanje, iskustvo, potencijale, interese i buduća očekivanja od bavljenja preduzetništvom, sa jedne strane Sa potrebama tržišta, sa druge strane. Preduzetništvo predstvalja inoviranje faktora proizvodnje, stvaranje novih ideja u organizaciji u celini i snošenje rizika za donete poslovne odluke. Prava preduzetnička maksima je scrap and build postupak, koji se svodi na postupak odbaci i stvaraj novo (Babić,1995), čime preduzetništvo postaje pojavni oblik vlasničke slobode (Đorđević, 1995), dok vlasnici preduzeća nisu samo preduzetnici, već oni takođe moraju biti i menadžeri i moraju posedovati odgovarajuća znanja o upravljanju (Momčilović, 2001). Osam osnovnih osobina uspešnih preduzetnika su: Preduzetnici su tragači za novim šansama Orijentisani su na budućnost Stalno pokušavaju da budu najbolji Tržišno su orijentisani Znaju da vrednuju svoje saradnike Realni su Marljivi su i prihvataju sve poslove Puni su života 3.1 Pojam aktivne metode učenja 3. Aktivne metode učenja Promene u obrazovanju bilo kog društva ne mogu se posmatrati nezavisno od postojećeg ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog konteksta. Obrazovanje predstavlja deo celine društvenih odnosa u kojima se ostvaruje kontinuitet sa prethodnim generacijama i održava stalnost promena i razvoja. Aktivna metoda učenja kao način rada zasniva se na izmenjenim ulogama profesora i studenata.

169 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Profesor je organizator nastave sa naglašenom motivacionom ulogom, ulogom partnera u afektivnoj interakciji i regulatora socijalnih odnosa u grupi. Ova metoda predstavlja novi pristup studentu gde se uvažavaju prethodna znanja, potrebe, sposobnosti, interesovanja i iskustva samih studenata. Dosadašnja iskustva studenatapokazuju da je neophodan dalji nastavak svih aktivnosti, da je kontinuirano usavršavanje nastavnog kadra osnovna pretpostavka za inoviranje nastavnog rada, a samim tim i pretpostavka kvalitativnih promena u obrazovanju uopšte. Sintagma aktivno učenje/nastava ukazuje na jedinstvo procesa učenja i nastave, njihovu međuzavisnost i komplementarnost. Celi proces obrazovanja ovde se posmatra kao oblik pedagoške komunikacije između profesora i studenata. 3.2 Cilj i primena aktivne metode učenja Cilj aktivnog učenja je razvoj ličnosti i individualnosti svakog studenta, a ne samo sticanje znanja iz pojedinih predmeta. Ovaj način rada doprinosi poboljšanju kvaliteta nastave i učenja (bolji kvalitet komunikacije između profesora i studenata, kao i između samih studenata; sticanje trajnih i opšte primenljivih znanja; osposobljavanje učenika za intelektualno osamostaljivanje i dr.). Reč je, dakle, o tome da studenti ne slušaju pasivno predavanja i ne uče gotova znanja, već uče kako se dolazi do saznanja (Gvozdenović, 2010). Boris Kalin ističe da savremena nastava ne nastoji toliko da učenici usvoje znanja koliko da razviju kulturu mišljenja. Kalin, takođe, ističe da cilj savremene nastave ne sme biti uvežbavanje pamćenja, nego razvijanje moći rasuđivanja i moći zaključivanja (Kalin,1982, str. 12). 3.3 Razlika između tradicionalne i aktivne metode učenja Kao osnovno obeležje aktivne nastave ističe se orijentacija na aktivnost učenika u svim fazama naučnog rada. Kako bi profesor ostvarivao svoju ulogu u aktivnoj nastavi, nužno je da ostvari neke nove uloge: dijagnostičku, primenu metoda aktivne nastave, novi kvalitet interpersonalnih odnosa, stvaranje povoljne emocionalne klime u odeljenju, kao i primenu modela ciljno vođenog učenja (Suzić, 1999). Odnos tradicionalne nastave i aktivne nastave može se analizirati kao odnos pedagogije poučavanja i pedagogije učenja. U istoriji podučavanja i obrazovanja do danas dominira pedagogija podučavanja, a pedagogija učenja tek u novije vreme dobija na značaju (Kocić, 1983). Postoji nekoliko ključnih paralela koje opisuju razliku između tradicionalne i aktivne metode učenja i one su date u Tabeli 1.

170 170 Saša Raletić, Ivana Milošev: Aktivne metode učenja u oblasti preduzetništva? Tabela 1: Tradicionalna i aktivna metoda učenja Tradicionalna metoda učenja 1) Unapred definisan nastavni plan i program 2) Cilj nastave je usvajanje programa Aktivna metoda učenja 1) Polazi se od interesovanja studenata 2) Cilj nastave je razvoj ličnosti i individualnosti studenata 3) Dominantan metod je predavanje 3) Koriste se aktivne metode učenja 4) Student sluša predavanje, pokušava da razume, pamti i reprodukuje predavanje 5) Ocenom se meri usvojenost nastavnog plana i programa 6) Spoljna motivacija za učenje kao što su ocene, pohvale i nagrade 7) Student je na fakultetu samo učenik 4) Student istažuje, postavlja pitanja i uči 5) Ocenjuje se: napredak, motivisanost, razvoj ličnosti, rad 6) Unutrašnja lična motivacija za učenje aktivnost je nagrada 7) Student je ličnost sa svojim ciljevima, a ne samo učenik Izvor: Suzić, 1999 Iz navedenih relacija tradicionalne i aktivne metode učenja može se konstatovati da se ni jedna ni druga ne javljaju u čistoj formi. Paralele koje govore o odnosu tradicionalne i aktivne nastave prikazane su u Tabeli 2. Tabela 2: Učenje u tradicionalnoj i aktivnoj nastavi Tradicionalna nastava Mehaničko (doslovno) Verbalno Receptivno (primanje, usvajanje) Konvergentno (logičko, deduktivno) Učenje uz minimum pomagala Preovlađuje frontalni rad Učenje Aktivna nastava Smisleno Multimedijsko, praktično Aktivno učenje putem istraživanja Divergentno (stvaralačko, indiktivno) Samostalni rad studenata na izvorima znanja Rad u malim grupama, timska nastava, individualizacija Izvor: Suzić, 1999 U tradicionalnoj nastavi preovlađuju niži oblici učenja u kojima je student aktivan na nivou reprodukcije, dok aktivna nastava više odgovara prirodi studenata jer im pruža priliku da istražuju teme u skladu sa njihovim interesovanjiem.

171 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Definisanje aktivne metode učenja u odnosu na tradicionalnu metodu učenja Definisanje aktivne metode učenja u odnosu na tradicionalnu nastavu izvršeno je na osnovu pet različitih dimenzija koje su opisane na sledeći način: Smisleno naspram mehaničkog (doslovnog) učenja Praktično (učenje u vidu praktičnih spoljašnjih aktivnosti) naspram verbalnog Receptivno naspram učenja putem otkrića Konvergentno (logičko) naspram divergentnog (stvaralačkog) učenja Transmisivno naspram interaktivnog učenja Oblici učenja bez pomagala naspram metoda učenja koje se oslanjaju na različita pomagala (Ivić, 2001). Tradicionalno predavanje ima sledece osnovne karakteristike: Unapred definisan plan i program Osnovna metoda nastave je predavanje(verbalno prenošenje znanja) uz nekapomagala ili bez njih Uloga učenika se sastojiu proveravanju u kojoj meri je usvojenoobavezno gradivo; motivacija za učenike jeviše spoljna (ocene, pohvale, nagrađivanja,kazne... ) Od studenta se jedino očekuje da sa razumevanjem ponovi ispredavano gradivo Aktivna predavanje u izvornom značenju je predavanje kojeje više centrirano, usmereno na studenta, koje se tretira kao celovita ličnost,a ne samo kao slušalac. Osnovne karakteristike aktivnog predavanja su: Ne mora postojaticelovit, unapred fiksiran plan i program, negoviše neka vrsta orijentacionih planova i programa ili jedan obavezni deo programa (obrazovni standard) i deo koji je fleksibilan ivarira zavisno od konkretnih uslova nastave; Polazi se od interesovanja studenata i učenjese nadovezuje na ta interesovanja; svakoučenje se povezuje sa prethodnim znanjem i ličnim životnim iskustvom studenata i motivacija za učenje je lična (unutrašnja). Dominantne su metode aktivne nastave učenja, kao što su: praktične, radne, manuelneaktivnosti, ekspresivne aktivnosti (crtanje, literarni sastavi...), laboratorijske vežbe, socijalne aktivnosti, terenski rad, i sl. Cilj aktivnog predavanja jeste razvoj ličnosti i individualnosti svakog studenta, a ne samo usvajanje nekog školskog programa. Ocenjuje se zadovoljstvo dece preduzetim aktivnostima, napredak deteta u poređenju sa početnim stanjem znanja, motivisanost i zainteresovanost za rad, kao i aktivnosti i razvoj licnosti. Iz ovog sažetog opisa dva tipa predavanja, praktično je upotrebljivo sledeće: Napuštanje nekih karakteristika tradicionalnog predavanja (predavanje kao jedini vid nastave, pasivnost studenata, ocenjivanje samo tačne reprodukcije znanja...) i Uvažavanje studenata, uzimanje u obzir njegovih uzrasnih i individualnih karakteristika, proširivanje repertoara nastavnih metoda pri realizaciji unapred utvrđenih programa, vođenje računa o motivaciji studenata za učenje, podsticanje razvoja kao jedan od ciljeva učenja, a ne samo usvajanje gradiva... Od teorijskog pristupa ili nastavne koncepcije zavisi motivacija učenika i efekti koji se učenjem ostvaruju. Analizom je ustanovljenokoji su to uslovi potrebni da se ostvari efikasna nastava i ističe sledeće: Studentovo strukturisanje sadržaja (nastavnik ponudi učenicima model strukturisanja); Sačinjavanje informacije znacajnom.

172 172 Saša Raletić, Ivana Milošev: Aktivne metode učenja u oblasti preduzetništva? Ovi uslovi se mogu obezbediti uz grupnu saradnju i podršku. Za studente su važni stavovi njihovih vršnjaka, tako da se grupa i rad u grupi nameću kao poseban pedagoški izazov. Formiranje grupa je veoma važno, kako bi se stvorila i ostvarila optimalna pretpostavka za interaktivno učenje. Ističe se pet faza kroz koje prolazi svaka grupa: Formiranje: Interakcije su površne, članovi se medusobno upoznaju, tražeci sličnosti da se približe. Grmljavina usaglašavanje (Storming): Faza konflikta i konfrontacije. Pojedinci nastoje da pokažu svoju individualnost, učvrste svoj status u grupi i utiču na grupne odluke. Studenti moraju da nauče da svoje mišljenje iznesu jasno i da pažljivo saslušaju ostale. Normiranje: Kada učenici razreše konflikte i razviju smisao za istinu, oni su zreli za učenje drugog. Sada shvataju grupne ciljeve, norme i način njihovog uspostavljanja, kao i one norme koje definiše nastavnik. Ostvarivanje: Visoka je produktivnost, članovi se fokusiraju na svoje ciljeve i grupne dužnosti. Završavanje: Ova faza je kratka. Zaključivanje o kompletiranju grupnih zadataka, o dobiti studenata pri radu na akademskom postignuću i zajedničkom učenju. Kako bi adekvatno formirao grupe, profesor treba da ima u vidu sledeće pretpostavke: Konstituisati grupe Analizirati odnos grupe i cilja rada Rešiti pitanje organizacije grupe Ostvariti didaktičke pretpostavke za rad u grupi Pripremiti i pratiti interakciju u grupama Valorizovati, zajedno sa učenicima, aktivnosti u grupi i postignuće Kod izbora nivoa problemske nastave, treba svakako uvažiti osnovni cilj ucenja (vaspitno-obrazovni zadatak), prirodu programskih sadržaja koji se uče, stepen studentovog poznavanja postupka za rešavanje problema i težinu problemske situacije. Interaktivno učenje u problemskoj nastavi treba organizovati uz primenu nekoliko bitnih načela: Načelo atraktivnosti problemske situacijei problema Načelo primerenosti problemskesituacije psihofizickom uzrastu studenta,njegovim prethodnim znanjimai nivou osposobljenosti za rešavanjeproblema Načelo svrsishodnosti i ekonomičnosti interaktivnog učenja putem rešavanja problema Načelo motivisanosti studenta za rešavanjeproblemske situacije Načelo primerenosti programske nastavenivou osposobljenosti studenta zarešavanje problema Načelo privrženosti i osposobljenostiprofesora za izvođenje interaktivnogučenja i problemske nastave Interaktivno učenje u problemskoj nastavi, bez obzira o kom nivou je reč, najefikasnije je u grupama, jer se jedino u grupi ostvaruje potpuna međuzavisnost njenih članova (Popović, 2007). 3.5 Interaktivno učenje Jedan od osnovnih pravaca promena u današnjoj nastavi predstavlja primena novih interaktivnih metoda učenja i predavanja. Interaktivno učenje u problemskoj nastavi moguće je organizovati ako se stvori posebna socijalna atmosfera u kojoj: Postoji pozitivna međuzavisnost studenatau grupi i između grupa u procesurešavanja problema

173 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Ostvaruju se različiti oblici interakcije studenata u toku procesa učenja i rešavanja problema Obezbeđuje se visok nivo individualne odgovornosti studenata u svim fazama i postupcima ineteraktivnog učenja Omogućava se razviajnje posebnih sposobnostii vežbanje socijalnih veštinau procesu svakog rešavanja problema Vrši se praćenje procesa učenja i evaluacijarezultata učenja ali i evaluacijagrupnih procesa Funkcije profesora koji organizuju različite nivoe i oblike interaktivnog učenja u problemskoj nastavi su nove. Umesto klasičnih funkcija predavača i ocenjivača, profesoru interaktivnom učenju u problemskoj nastavi ima nove i specificne funkcije: Funkcija definisanja cilja učenja igrupnog cilja Funkcija izbora i konstruktora problemskesituacije Funkcija planera, koordinatora i usmerivačagrupnih procesa u interaktivnomučenju Funkcija praćenja i evaluacije ostvarenostivaspitno-obrazovnog cilja,ali i nivoa ostvarenosti grupnog cilja Interaktivno učenje u problemskoj nastavi ima određene prednosti u odnosu na klasične oblike učenja. U takve prednosti možemo se mogu uvrstiti: Uspešnost predavanja (kvantitet, kvalitet, trajnosti primenljivost znanja) Nivo razvijenosti interpersonalnihodnosa ( student-student, student-profesor, student- kolektiv studenata) Odnos samouvažavanja i samopoštovanja (Popović, 2007) 5. Aktivne metode učenja u preduzetništvu i studija slučaja Aktivne metode učenja u preduzetništvu obuhvataju različite metode i tehnike koje se odnose na analizu firme, organizovanje predavanja gostujućih profesora, rešavanje studija slučaja, kao i mnoge druge. Pored navedenih metoda, u preduzetništvu su veoma važne tehnike koje podstiču intuitivno razmišljanje i one se veoma uspešno mogu primeniti kao aktivne metode učenja. Najčešće korišćene tehnike koje podstiču intuitivno razmišljanje u praksi su: Brainstorming tehnika (oluja mozgova) Delphi metoda Sinektička metoda Brainstorming tehnika (oluja mozgova) se sastoji u organizovanju kreativnog sastanka, u toku kog se vrši prikupljanje mišljenja i stavova, kao i ideja o konkretnom pitanju. Delphi metoda se vrši sa pojedinačnim ispitivanjem (intervjuisanjem) najčešće pomoću adekvatnog upitnika. Pozivaju se eksperti koji su nosioci ključnih poslovnih zadataka, na višekratni razgovor u cilju utvrđivanja njihovog stava, ideja i predloga. Sinektička metoda predstavlja takođe specifičan oblik diskusione metode radi pronalaženja ideja i rešavanja određenih problema gde diskusioni tim detaljno razlaže problem i predlaže njegovo rešavanje (Vukmirović, 2005). Navedene metode se mogu veoma efikasno primenjivati kao deo aktivne nastave iz oblasti preduzetništva gde bi studenti timski mogli da rešavaju određene konkretne probleme iz prakse, zajedno sa profesorima i saradnicima iz privrede kao gostujućim predavačima.

174 174 Saša Raletić, Ivana Milošev: Aktivne metode učenja u oblasti preduzetništva? 4. Zaključak Civilizacija u kojoj danas živimo sve više postaje učeća, odnosno sve je više profesija koje se ne mogu obavljati bez stalnog usavršavanja i sve je očiglednije da način života i ostvarivanje slobode ličnosti sve više zavisi od njene sposobnosti da stalno uči i nadgrađuje svoja znanja i sposobnosti. Osposobljavanje za samostalan rad, za izbor i pronalaženje informacija, njihova obrada i upotreba dolazi u prvi plan, a umesto pojma pamćenje sada su aktuelni pojmovi čuvanje ili skladištenje informacija. Danas je mnogo važnije znati gde se može pronaći informacija i kako se može iskoristiti, nego pamćenje informacija, s obziro na svakodnevni enorman porast novih aktuelnih važećih informacija i nemogućnost njihovog pamćenja (Suzić, 1999). Oblast istraživanja kao što je preduzetništvo zasniva se na analizi primera iz prakse gde je neophodna primena aktivnih metoda učenja i treba težiti njihovom razvoju i usavršavanju. Active Teaching Methods in Entrepreneurship Summary Entrepreneurship as a science was significantly associated with the analysis of successful practices. Therefore, active learning methods in the field of entrepreneurship workshops are in addition to the theoretical foundations and include many practical examples which are analyzed using different methods based on team work of teachers and students. Analysis of successful companies by using methods such as case studies and organizing lectures in which guest speakers present their practical experience, students become more interested in the subject and get ideas that later on as entrepreneurs they can apply in practice. In addition, analysis of company operations can also be arranged in the form of workshops where students solve practical problems based on real problems in practice and thus improve their entrepreneurial skills. This paper presents the proposal of the examples that can be part of the workshop, and offer new methods that can be used in active learning in the field of entrepreneurship. Keywords: Entrepreneurship, teaching methods, active learning, case studies

175 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Literatura 1. Babić, V. (1995). Strategijsko odlučivanje, Institut za ekonomiku i finansije, Beograd, strana Bajt, A. (1988). Samoupravni oblik društvene svojine, Globus, Zagreb, strana Baumol, W. J.(1990). Entrepreneurship: Productive, Unproductive and Destructive, The Journal of Political Economy, Vol. 58, No. 5, Đordjević, B. (1995). Osnove menadžmenta, List, Niš, strana Gvozdenović, S. (2010). Aktivno učenje: teorijsko-praktični aspekt, Podgorica 6. Ivić, I., Pešikan A., Antić S. (2001). Aktivno učenje 2,Priručnik za primenu metoda aktivnog učenja / nastave, Institut za psihologiju, Beograd 7. Kalin B.(1982). Logika i oblikovanje kritičkog mišljenja, Školska knjiga, Zagreb 8. King, R. G., Levine, R. (1993). Finance, entrepreneurship, and growth, Theory and Evodence, Journal of Monetary Economics 32, , North-Holland 9. Kocić, (1983). Eksperimentalna pedagogija pokušaj izgrađivanja pedagogije na eksperimentalnoj osnovi. Beograd: Prosveta 10. Milić, S. (1986). Organizacija inovacijske aktivnosti, Poslovna politika, Beograd, strana Milićević, V. (1989). Preduzetništvo kao faktor poslovne efikasnosti savremenog preduzeća, Poslovna politika, Beograd, strana Momčilović, V. (2001). Liderstvo u maloj organizaciji, Kvalitet, Beograd, br.7-8, str Penezić, N. (2003). Kako postati preduzetnik, Beograd: Republička agencija za razvoj Malih i Srednjih preduzeća i preduzetništva 14. Popović, A. (2007). Interaktivno učenje inovativni način rada u nastavi, Učiteljski fakultet, Obrazovna tehnologija, Beograd 15. Radosavljević, Ž. (1989). Preduzetništvo - uslov efikasnosti organizacije, časopis Poslovna politika, Beograd, strana Suzić, N. (1999). Aktivna nastava. U knjizi: Interaktivno učenje. Banja Luka: Ministarstvo prosvete i UNICEF 17. Vukmirović, N., Šimundžija, A., Kovačević, B., Bera, V. (2005). Preduzetništvo u praksi malih i srednjih preduzeća, Banja Luka Napomena: Ovaj rad realizovan je u okviru projekta Unapređenje konkurentnosti Srbije u procesu pristupanja Evropskoj uniji, Ministarstva nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije, br , za period godine.

176

177 Sistemske poslovne konstelacije - novi alat učenja poduzetništva Vedran Kraljeta, Sikon mreža, J.R.Boškovića 23., Zagreb, Hrvatska, tel vedran.kraljeta@gmail.com w: Sažetak Doživljajno učenje uz individualizirani pristup potrebama poduzetnika snažan je i moćan način ovladavanja sposobnostima i vještinama pokretanja i vođenja poduzetničkih pothvata i biznisa. Sistemske poslovne konstelacije danas su jedan od najnaprednijih alata za mapiranje dinamika poduzetničkih i poslovnih situacija. Uz brz, jednostavan i transparentan rad omogućuju dijagnostičko istraživanje postojećih poduzetničkih poslovnih struktura i trenutnih odnosa. Simuliranom provjerom posljedica namjeravanih akcija, metoda pomaže u učenju i odlučivanju za razvojne promjene poslovnog sistema (poduzeća, projekta, kompletnog sistema s kupcima, dobavljačima, konkurencijom itd.). Prenesena iz područja sistemske terapije obitelji, metoda koristi fenomenološki pristup i principe koji vode ponašanje ljudskih zajednica i sastavnih elemenata prema uspjehu ili propasti. Posebno je korisna za učenje i razvoj sposobnosti i vještina vođenja i menadžmenta obiteljskih i korporativnih biznisa. Koristeći proširene dimenzije komunikacije (prostorna, neverbalna i verbalna) poslovne konstelacije snažno utječu na promjenu unutrašnje predodžbe poduzetnika o njegovom poslovnom sistemu i ponašanju. Time mu pomažu da se otvori novim mogućnostima, odnosima i rješenjima za uspjeh. Dijelom nalik na metodu igranja uloga i psihodramu, sistemske poslovne konstelacije donose radikalnu inovaciju laganog rada s geštaltom poduzetnikovog poslovnog sistema za otkrivanje i istraživanje sistemskih rješenja dobrih za sve te brže učenje i lakše upravljanje promjenama. Nemojte se zarobiti u nastojanju da utvrdite znanja/vještine za svaku fazu procesa organizacijskog rasta. Uočite ključne izazovne simptome i za njih razvijte učenja za rješenja (Chupp, 2010, str.165). 1. Poslovne konstelacije Sistemska poslovna konstelacija živi je prostorni prikaz kretanja (dinamike) poslovnog sistema ili grupe međusobno svrhovito povezanih poslovnih elemenata s granicom. Ovi elementi sistema mogu biti pojedinci kao što su: menadžer, zaposlenik, član uprave, kupac; zatim grupe pojedinaca: organizacijska jedinica, tim, obitelj, kolegij direktora; nepersonalne grupe kao: država, poduzeće, tržište ili koncepti kao što su: cilj, profit, proizvod, brend, strategija, kvaliteta, cijena i sl. U poslovnoj konstelaciji poslovni se sistem može prikazati na više različitih načina. Najčešće se prikazuje uz pomoć ljudi u ulogama - prostorno raspoređenim pozicijama pojedinih elemenata sistema. Jedna osoba predstavlja menadžera, druga drugog člana njegovog tima itd. Tipično, osobe koje u konstelaciji predstavljaju promatrane elemente istraživanog sistema u stvarnosti nemaju nikakav odnos sa stvarnim ljudima/pozicijama koje predstavljaju. Čak nemaju ni prethodno znanje o tim pozicijama da bi prema njemu reagirali kao predstavnici u konstelaciji. Zbog toga konstelacije nisu igranje uloga, iako bi promatrač mogao steći takav prvi dojam. Umjesto toga, konstelacije djeluju kroz mehanizam koji nazivamo percepcija predstavnika. On je, izgleda, teme-

178 178 Vedran Kraljeta: Sistemske poslovne konstelacije - novi alat učenja poduzetništva ljen na općoj ljudskoj sposobnosti da može prepoznati i iskazati složene obrasce (ponašanja, odnosa) druge osobe ili cijelog sistema, bazirane isključivo na poziciji njegovog predstavnika u istraživanom sistemu. Percepcija predstavnika odgovorna je za efekt koji pokazuje skoro svaka konstelacija; predstavnici su u stanju iznijeti važne izjave o prije skrivenim, često nesvjesnim dinamikama sistema i pružiti informacije koje prije toga nisu verbalno primili. Ova je pojava važna za njihovo upravljanje, a posebno je korisna kad predstavnici mogu ukazati na nedostajući resurs ili činjenicu o kojoj klijent nije ranije promišljao. U tom slučaju, kad je jednom spomenuta, vodi ponovnom usklađivanju i dubokoj promjeni u mentalnom modelu samog klijenta i njegovog sistema te posljedično potiče promjene u sposobnostima, vještinama i ponašanju koje su važne za vodstvo i upravljanje poslovnim sistemom poduzetnika. Iako se još ne zna u potpunosti objasniti kako funkcioniraju mehanizmi konstelacijskog procesa, dva istraživanja su otkrila važne uvide i svojstva ove metode. Shloetter je izveo veliko empirijsko istraživanje semantike sistemskih konstelacija (Schloeter, 2004). U eksperimentalnom okviru, koristio je 250 ljudskih subjekata u 3900 eksperimentalnih postava. Subjekti su bili suočeni s problematičnim situacijama sistemskih zapletaja iz stvarnih konzultantskih slučajeva. Ove su situacije najprije prikazane uz pomoć prostorno raspoređenih simbola - figura ljudske veličine za sastavne elemente istraživanih sistema. Za svaki su sistem opetovano postavljani početni problem/situacija (početna konstelacija ili postava) i završno rješenje (završna konstelacija ili postava). Od ljudskih subjekata se tražilo da fizički stanu na mjesto pojedinačnih figura u ovim sistemima i da im pridruže, korištenjem slobodnog govora i pripremljenog teksta, opise njihovog profila. Subjekti su najprije stajali u pozicijama iz problemske (početne) konstelacije, a nakon toga u pozicijama iz završne konstelacije rješenja. Nalazi ovog istraživanja značajno su pomogli da se stekne uvid u bazični mehanizam percepcije predstavnika - osobe koja stoji na poziciji i u ulozi promatranog elementa iz postavljenog sistema. Schloetter je definirao konstelacije kao neverbalnu jezičnu razmjenu između ljudi koji su postavljeni u konstelaciji u pozicijama predstavnika elemenata sistema, nezavisnu od efekata socijalizacije tih istih pojedinaca. Protumačio je konstelacije kao alat za meta-analizu socijalnog sistema utemeljenu na meta-komunikaciji koja bazično djeluje bez prevođenja u govorni jezik. Ovime je istovremeno odgovorio na najčešće pitanje sudionika konstelacija o tome u kojoj mjeri rezultati ove vrste rada ovise o ljudima postavljenim u pozicije predstavnika za elemente sistema. Prema Schloeterovom istraživanju čini se da je rezultat konstelacije u velikoj mjeri nezavisan od pojedinačnih osoba, a ovisi o kompletnosti i prostornom rasporedu pozicija/funkcija sistema. Drugi važan rad izveo je Gminder i rezultate objavio u svojoj doktorskoj disertaciji (Gminder, 2005). On je istraživao kako organizacijske konstelacije mogu pomoći izvođenju strategija za korporativnu održivost. Utvrdio je da su konstelacije alat slobodan od sadržaja koji je posebno prikladan za analizu složenih situacija u mekim područjima menadžmenta i kulture, za kreiranje rješenja po mjeri. Empirički je obradio sedam različitih studija slučajeva iz raznih grana gospodarstva. Zaključio je da su organizacijske konstelacije prikladne za brojna pitanja u kontekstu normativnog, strategijskog i operativnog menadžmenta, posebno za razjašnjavanje i simulaciju ljudskih odnosa i dinamike unutar ili između kompanija. 2. Vrste konstelacija Tradicionalno postoje dvije vrste konstelacija: (a) obiteljske koje se koriste u sistemskoj terapiji obitelji, i (b) organizacijske (prošireno: poslovne), koje se koriste za organizacijski razvoj. Obiteljske konstelacije jesu konstelacije obiteljskog sistema, primjerice obitelji porijekla - primarne

179 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING obitelji: otac, majka, braća i sestre, krvni preci ili sadašnje obitelji: muž, žena, djeca. Poslovne konstelacije su konstelacije poslovnog sistema bilo koje vrste: poduzeća, agencije, države, institucije, tima ili projekta. U ovom članku se prije svega bavimo poslovnim konstelacijama, u kontekstu njihove primjene na učenje dobrih rješenja, dakle i sposobnostima i vještinama njihovog otkrivanja i usvajanja u poduzetništvu. Danas se područja primjene poslovnih konstelacija snažno šire, tako da uključuju upravljanje znanjem (Birkenkrahe, 2002), upravljanje projektima (Groth, 2004), razvoj ljudskih potencijala (Metz i Messerig, 2000), outsourcing i financije (Birkenkrahe, 2004), pisanje skripta (Erb,, 2007), brending (Jurg, 2008), politiku (Mahr, 2004), ekosisteme (Cox, 2007), menadžment (Lingg, 2006), obiteljsko poduzetništvo (Stam, 2007), sistemsku pedagogiju (Olivera, 2011). Sve ove primjene slijede slične procese, povijesno razvijene u obiteljskim konstelacijama za obiteljsku terapiju. 3. Kratka povijest metode Metoda poslovnih konstelacija rijedak je primjer intervencije u organizacijski razvoj za koji se može reći da ima opću poduzetničku primjenu (Erb, 2007; Kraljeta, 2010, 2012). Obiteljske su konstelacije 10-ak godina bile ograničene na zemlje njemačkog govornog područja nakon što ih je pod tim imenom sredinom 1980-ih godina uveo karizmatični njemački psihoterapeut Bert Hellinger, bivši misionarski svećenik i učitelj educiran u filozofiji, psihoanalizi i psihoterapiji. Razlog takvog razvoja i početne ograničenosti na Njemačku možda je činjenica da su konstelacije najprije korištene za rad sa situacijama nasilja vezanim uz Holokaust. Obiteljske su konstelacije pomogle potomcima i žrtava i počinitelja holokausta. Činjenica da su mnoge zemlje tijekom svoje povijesti bile umiješane u genocidne sukobe i/ili druge nacionalne traume mogući je razlog vrlo brzog širenja ove metode u svijetu od sredine 90-ih godina. Bert Hellinger razvio je obiteljske konstelacije spojivši brojne različite terapijske discipline (Hellinger, 1999; Franke, 2009). Većinu ih je upoznao tijekom vlastitog školovanja i prakse, uključujući TA transakcijsku analizu (Berne, 1964), terapiju primalnog krika (Janov, 1977), obiteljske rekonstrukcije i skulpture (Satir, 1967), psihodramu (Moreno, 1959), tehnike NLP neurolingvstičkog programiranja (Bandler i Grinder, 1975) Na poslovne (organizacijske) sisteme metodu obiteljskih konstelacija prvi je put primijenio sredinom 90-ih godina Gunthard Weber (Weber i Gross, 2000). Od tada je primjena ove metode neprekidno usavršavana, posebno kroz rad Matthiasa Varge von Kibeda i Inse Sparrer (Sparrer i Kibed, 2005). Danas se sve više prakticira u svijetu te se profesionalizira i širi kroz napise u sve većem broju specijaliziranih stručnih časopisa, prikaze na međunarodnim konferencijama i obuku s kontrolom kvalitete. Prije svega je koriste menadžment konzultanti i poslovni treneri, a sve više i menadžeri (Kohlhauser, Asslander, 2005) i mali i srednje veliki poduzetnici te velike kompanije kao: Damiler-Benz, IBM, BMW, Fokker, Nokia itd. Kako bismo bolje razumjeli djelovanje metode poslovnih konstelacija, pogledajmo bliže njezinu uporabnu svrhu i ugrađene fenomenološke principe rada koji postaju vidljivi promatranjem poslovnih sistema uz pomoć konstelacija.

180 180 Vedran Kraljeta: Sistemske poslovne konstelacije - novi alat učenja poduzetništva 4. Svrha konstelacija Za poslovne klijente svrha konstelacije jest da im kroz dobivene uvide pomogne utvrditi i na jednostavan način pojasniti složene dominantne obrasce kretanja i ponašanja njihovih poslovnih sistema, za upravljanje i kreiranje djelotvornih intervencija temeljenih na tim uvidima. Konstelacije mogu posebice pomoći: nadvladati otpore prema promjenama, postaviti ili unaprijediti odnose, otkriti skrivene istine ili činjenice te provjeriti posljedice namjeravanih promjena prije njihovog uvođenja (simulacije). Jasnoća uvida o istraživanoj situaciji dolazi zbog toga što konstelacija inicijalno daje prikaz onoga što jest, umjesto onoga što bi klijent htio (ne)svjesno vidjeti. Simulacija je ovdje mogućnost izvođenja različitih alternativnih scenarija ili odnosa i promatranje njihovih posljedica. Za usporedbu s drugim metodama intervencija koje se koriste u upravljanju promjenama za poduzetnike i menadžment, pokazalo se da konstelacije daju brže rezultate i često vode do stabilnije održivih rezultata (Gminder, 2005). To objašnjava snažan rastući interes poslovne zajednice za korištenje ove metode tijekom zadnjih godina. Održivost otkrivenih rješenja odnosi se na činjenicu da prema izvještajima korisnika konstelacije imaju dalekosežne učinke koji nadilaze postavljanje samog problema i njegovog rješenja na radionici. Ovdje nije iznenađujuće što klijent i očekuje da bilo koja isprobana intervencija iz konstelacije proizvede rezultat koji se može osjetiti i vidjeti izvan same radionice. Iznenađujuće je što se takvi održivi učinci mogu zamijetiti i u konstelacijama gdje je klijent jedina osoba koja je fizički prisutna iz poslovnog sistema koji se promatra i na kojem se radi. 5. Fenomenološki principi Temeljem mnogih godina rada i promatranja učinkovitosti konstelacija, Hellinger je utvrdio postojanje općih principa koji određuju ponašanja u kontekstu obiteljskih sistema (Hellinger, 1998, 2003). Uz male prilagodbe, oni su prisutni i kod poslovnih sistema. Ako su jednom ti principi prekršeni, poslovni sistem reagira destabilizacijom i gubitkom performansi. Obrnuto, njihovo poštivanje pomaže poslovnom uspjehu. Princip pripadanja (postojanje sistema) sistemski je princip koji odražava postojanje i važnost granica sistema: određuje tko jest, a tko nije dio sistema. Ovaj se princip može prekršiti kad se primjerice iz poduzeća otpusti radnik bez da je primjereno priznat za svoje napore. Posljedice su često pad produktivnosti, nesvjestan strah i osjećaj krivnje kod radnika koji su ostali u poduzeću. Princip vremenskog poretka (širenje sistema) ovaj princip poštuje vrijeme (i napor) koje su radnici već uložili kao dijelovi sistema. Kad poslovni sistem raste, traži da se osigura nov prostor za nove članove, istovremeno čuvajući prava članova koji već od ranije pripadaju sistemu. Kad se ovaj princip poštuje (recimo kroz pravo da na sastancima najprije govore stariji radnici), stari članovi su skloniji napraviti prostor i pomoći novim članovima sistema da nađu svoje mjesto. Princip obrnutog vremenskog poretka (replikacija sistema) ovo je obrnuto od prijašnjeg principa. Kad se sistem replicira (umnaža), mlađi sistem u početku traži viši rang prioriteta skrbljenja za njegove potrebe jer mu je granica još slabija nego kod starijeg sistema poduzeća roditelja. Da bi izrastao u snažan sistem, poduzeću kćeri je stoga potrebna posebna pažnja/njega. Radi unutarnjeg natjecanja između starog i novog sistema, tu se traži osjetljiva ravnoteža.

181 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Poravnanje davanja i uzimanja (balans sistema) ovaj je opći princip aktivan i vrijedi uz sve ostale principe, a posebno uređuje kretanje odnosa vezanosti i suradnje elemenata sistema. Primjerice, poduzeće u teškim vremenima treba izbalansirati dodatne napore radnika kroz dodatne nagrade/priznanja (npr. novčana kompenzacija ili viši status). Iz ovog se principa izvode posebni principi odgovornosti i više sposobnosti. Princip odgovornosti (imunizacija sistema) ovaj princip zahtijeva da se izvanredna postignuća i doprinosi priznaju radi njihovih efekata na dobrobit i uspješnost kompletnog poslovnog sistema. Ovo je ujedno i važan princip za razvoj sistemskog vodstva: neslužbenim vođama treba odati priznanje uz istovremeno poštivanje službene hijerarhije u poslovnom sistemu. Princip više sposobnosti (individuacija sistema) ovaj princip pomaže razvoj sposobnosti i postignuća članova pojedinaca jačajući ih eksplicitnim priznanjem. Nagrađivanje rezultata unaprjeđuje motivaciju za daljnja postignuća, dok nagrađivanje sposobnosti osigurava bolji pristup resursima. Matthias Varga von Kibed i Insa Sparrer definirali su dodatne meta-principe, važne za konstelacijski rad s klijentima (Sparrer i Kibed, 2005): Priznati što jest (realnost sistema) ovaj princip sprječava arbitrarnu manipulaciju sistema. Tako izvršni direktor ima daleko veću moć utjecaja na poduzeće od podređenog mu šefa odjela. Prihvaćanje realnosti situacije, u ovom slučaju hijerarhijske ljestvice, vodi dubljoj svjesnosti onoga što jest i što nije moguće unutar granica sistema. Primjerice, dok predsjednik uprave ima moć mijenjati poslovni sistem i postavljati ljude na radna mjesta/funkcije, radniku ostaje ili prihvatiti svoju poziciju i nadređene osobe ili otići iz poduzeća. Poredak principa (hijerarhija učinkovitosti) ovaj meta-princip ukazuje na poredak primjene Hellingerovih principa da bi imali najbolji efekt za sistem: (1) postojanje, (2) širenje, (3) replikacija, (4) imunizacija i (5) individuacija. Ako su neki od ovih principa prekršeni, ozbiljnost posljedica ovisi o mjestu prekršenog principa u njihovom poretku. Primjerice, kršenje principa pripadanja neprimjerenim isključivanjem članova sistema snažnije se osjeća u cijelom sistemu od kršenja principa individuacije nedavanja priznanja iskazanoj sposobnosti pojedinca. 6. Proces sistemskih poslovnih konstelacija U pravilu, proces konsteliranja slijedi redoslijed dalje prikazanih koraka. Iz poznavanja rada s drugim metodama intervencija i učenja organizacijskog razvoja i vodstva, važno je napomenuti da moć i posebnosti iskustva ovog rada koji se oslanja na grupne dinamike, nisu lako shvatljivi samo iz čitanja opisa ili transkripta rada (Kraljeta, 2012). Ipak prikazani proces može pružiti dobru sliku onoga što se događa kod grupnog rada s konstelacijama. U tablici br.1 dan je opći pregled koraka u konsteliranju situacije klijenta tijekom grupnog rada na radionici otvorenoj za javnost.

182 182 Vedran Kraljeta: Sistemske poslovne konstelacije - novi alat učenja poduzetništva Tablica br.1 koraci u procesu konsteliranja Rbr. Korak u procesu Opis 1 Odrediti okvir rada Voditelj konstelacije utvrđuje osnovni okvir rada: grupni ili pojedinačni rad jedan na jedan; korištenje ljudskih predstavnika ili simboličnih figura ( sidra ) za pozicije i elemente sistema/problema; nazoče li svi članovi sistema radu ili ne. Najčešći je oblik grupni rad na radionici otvorenoj za javnost ili na naručenoj, zatvorenoj radionici za klijenta. 2 Priprema grupe Voditelj konstelacije pomaže pripremiti sudionike grupe na radionici za doživljaj (osjet) vezanosti i odanosti sistemu te za oštrenje percepcije predstavnika kroz razne vježbe, npr. kratke demo konstelacije za zamišljeni sistem ili obiteljski ili poslovni. Raspored je sjedenja ili kružni sa središnjim prostorom slobodnim za rad, ili kino raspored u kojem je prostor za rad ispred sudionika radionice. 3 Izbor klijenta za rad Ovisno o okviru rada, voditelj konstelacije bira osobu iz grupe na radionici za klijenta za rad, uz uvjet da je isti duboko zainteresiran za nalaženje rješenja stvarnog problema njegove poslovne situacije (pomaže korištenje čarobnog pitanja iz kratke terapije usmjerene na rješenja De Shatzer, 2005). 4 Uvodni razgovor Voditelj konstelacije po dogovoru ili javno u grupi ili u odvojenom privatnom prostoru intervjuira klijenta o situaciji koju želi riješiti. Zajedno s klijentom utvrđuje početne važne granice sistema i elemente koji ga čine: osobe, funkcije i situaciju za rad. Klijent (a može i voditelj konstelacije) izabire u grupi osobe za predstavnike u pozicijama tako utvrđenih elemenata iz istraživane situacije poslovnog sistema klijenta. Klijent izabire i jednu osobu koja će predstavljati njega u radu. 5 Početna konstelacija (postava, raspored) Najčešće klijent, a ponekad i voditelj konstelacije po svojoj internoj predodžbi (intuiciji), postavlja i raspoređuje u slobodnom prostoru za rad izabrane predstavnike u pozicije/elemente koji čine sistem i situaciju za koju se traži rješenje. Klijent nakon toga sjeda i promatra daljnji tok rada. Time je eksternalizirao unutarnju sliku svog sistema/ situacije.

183 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Međukonstelacije Završna konstelacija (dostupno rješenje) Završetak konsteliranja Tumačenje rada i preporuke nakon konstelacije Voditelj konstelacije (facilitator) pomaže predstavnicima da promijene početnu konstelaciju u procesu usmjerenom na otkrivanje rješenja problema koji je donio klijent. To čini kroz slušanje, promatranje i provjeru stanja svih predstavnika u konstelaciji, njihovim vođenju prema pozicijama u kojima se postavljeni predstavnici osjećaju bolje. Pritom koristi intervencije mijenjanja prostornog rasporeda predstavnika, uvođenja novih ako su važni za rješenje, uklanjanja postavljenih (ako nisu važni za rješenje) te se služi sugeriranjem rečenica za predstavnike kojima se otkrivaju njihovi stvarni odnosi i razrješavaju sukobi, zapleti i dr. Voditelj konstelacije utvrđuje konačnu konstelaciju koja uključuje prikaz rješenja ili mogući idući korak ili neki novi važan uvid, uz osiguranje dovoljnog prostora, slobode i strukture za postavljene predstavnike da razviju ovu predodžbu/sliku. Eventualno uvodi i samog klijenta da osobno doživi sliku rješenja svoje poslovne situacije. Time se pomaže internalizacija promijenjene završne slike rješenja za klijenta. Voditelj konstelacije završava rad i pomaže predstavnicima da izađu iz uzetih pozicija, prekinu dotok i razmjenu informacija i doživljaja te zauzmu više kognitivno analitičko stanje. Kod toga izbjegava analitičko seciranje tijeka konstelacije. U dogovoru s klijentom voditelj konstelacije interpretira tijek rada i ako se klijent s tim slaže, otvara mogućnost diskutiranja o rezultatima i njihovog prevođenja u operativne akcije u grupi. Utvrđuje i eventualno potrebne naredne konstelacije za druga povezana pitanja poslovnog sistema klijenta koja su se pojavila i otvorila tijekom konsteliranja. Koraci od 1 do 4 predstavljaju pripremnu fazu rada s konstelacijama. Radi pojašnjenja, u nastavku se daje detaljniji prikaz sadržaja koraka 4-9, koji grade fazu istraživanja i otkrivanja rješenja. Korak 4. U kraćem razgovoru (intervju), voditelj konstelacije propituje klijenta o situaciji koju želi riješiti, odnosno koje sve elemente sistema/situacije treba postaviti u radni prostor na traženom rješenju (određivanje granica sistema). Obično je potreban veći broj pozicija/elemenata posebice kod poslovnih tema. Zbog toga je važno utvrditi i izabrati samo one koji doprinose rješenju (a ne i one koji pomažu opisu problema). Sve informacije potrebne za ovu odluku dolaze od klijenta. Kako je lakše imati pregled kad je manje predstavnika postavljeno u konstelaciji, nastojimo početi s njihovim najmanjim mogućim brojem. Ovisno o razvoju i tijeku rada s konstelacijom, kasnije se mogu dodati novi elementi (njihovi predstavnici) ili se može ukloniti višak koji nije značajan za rješavanje.

184 184 Vedran Kraljeta: Sistemske poslovne konstelacije - novi alat učenja poduzetništva Važno je zamijetiti da uz druge predstavnike za ostale elemente sistema, klijent izabire i predstavnika za sebe. Time koristi značajnu prednost ove metode. Klijent tako ima priliku trenutačno dobiti vanjski helikopterski pogled na vlastiti sistem koji mu omogućuje istovremeno doživjeti sebe i svoju poziciju i odnose i kao aktivnog sudionika u sistemu i kao njegovog promatrača. Korak 5. Nakon što je izabrao sve potrebne predstavnike, klijent ih po svojoj intuiciji, odnosno unutarnjoj predodžbi raspoređuje i postavlja u radnom prostoru u međusobne odnose jedne prema drugima. Jednom tako postavljeni, predstavnici će osjetiti i pokazati odgovara li im pozicija na koju su dovedeni ili ne te kakvi su njihovi odnosi prema drugim pozicioniranim predstavnicima. Njihove reakcije pružaju ključnu informaciju za daljnje vođenje promjena prema rješenju u kojem svi imaju svoje dobro mjesto. Korak 6. Vođen prostornim, neverbalnim (najčešće tjelesnim znakovima i osjećajima) i verbalnim izrazima postavljenih predstavnika u konstelaciji, voditelj otkriva stvarnu situaciju, dinamike i odnose u poslovnom sistemu i vodi ga u promjene usmjerene na rješenje (dobre pozicije i uzajamni odnosi predstavnika). Pritom stalno provjerava s postavljenim predstavnicima njihove nenadane uvide, pitanja i ideje koje bi mogle biti od koristi. Ovo je ključni dio istraživačkog rada, različit za svaki pojedinačni slučaj i pitanje klijenta. Tu nema jamstva da će se otvoriti put konačnom rješenju kakvo je zamislio klijent. Konstelacije se mogu prekinuti u svakom trenutku. Iako ovdje nema nastojanja dramatizacije (kao u psihodrami), tijekom rada mogu izaći na vidjelo i odmatati se jedna ili više priča do tada skrivenih zapetljaja u sistemu koji ometaju dobro rješenje. Voditelj, prije svega u suradnji s klijentom, a zatim i predstavnicima i ostalim članovima grupe tada mora odlučiti o daljnjem napredovanju rada, odnosno intervenciji. Korak 7. Niz međukonstelacija vodi prema jednom od tri izlaza: (a) direktnom rješenju problema klijenta pomoću nove postave i rasporeda u sistemu odnosa elemenata sistema, (b) konstelaciji koja nije u potpunosti po volji klijenta i ne ispunjava sva njegova očekivanja. Primjerice, mirenje između suprotstavljenih frakcija u menadžerskom ili projektnom timu nije još ostvarljivo, ali je dobiven uvid u potreban sljedeći korak da bi se ostvarili uvjeti za bolje rješenje ili poboljšanje njihovih odnosa, (c) prekidu konstelacije ako nije bilo moguće otkriti rješenje. U ovom se slučaju vrlo često radi o manjku neke važne informacije (izvan konsteliranog sistema) ili se klijent ili sama grupa osjećaju ugroženi onime što se otkrilo tijekom rada s konstelacijom. U sva tri slučaja ovo mogu biti važni uvidi. U zadnjem slučaju, iako nije bilo završne konstelacije rješenja, sam rad snažno utječe na postavljeni sistem i na klijenta i pomak je ipak učinjen. Ništa više nije kao prije. Katkad promjene nakon konstelacije kod poduzetnika i u njegovom poslovnom sistemu budu trenutačne, a katkad im treba vremena da se pokažu i odmotaju. Po završetku rada predstavnici trebaju izaći iz svojih uloga na zauzetim pozicijama koje su imali i opet postati samo obični sudionici grupe. Korak 8. Dok je priprema grupe iz koraka br.2 služila uvođenju i zagrijavanju sudionika radionice za rad, ovdje je važno osobe koje su bile predstavnici, ohladi- DOŽIVLJAJ SUDIONIKA Ljudi sjede u krugu u kojem poslovni čovjek bira sudionike koji će u igri analize predstavljati osobe iz njegovog poslovnog okruženja. Malo je medijskog prostora za objasniti fascinantnu metodu konstelacija koja je potpisnika ovog teksta više zaintrigirala nego sva dosadašnja predavanja i teorije raznih ekonomskih gurua te ostalih koji se trude unaprijediti znanja, vještine i ponašanje poslovne zajednice. Jungvirth, 2012,str.35

185 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING ti i izvesti iz rada. Obično je dovoljna rečenica voditelja...tu završavamo s radom, no katkada je zbog snažnih doživljaja predstavnika potrebno izvesti i mali ritual recimo fizičkog otresanja uz zahvalu predstavniku od strane klijenta. Rad s konstelacijama vrlo je snažno i duboko dojmljivo iskustvo koje će dobro funkcionirati samo ako voditelj konstelacije može povesti grupu u drugačiju dimenziju sistemske svjesnosti. Ova svjesnost često vidljivo izaziva različito stanje uma i mnogi predstavnici s iznenađenjem komentiraju činjenicu da im je konstelacijski rad pomogao doživjeti sebe i druge u sasvim drugačijem svijetlu. Pomogao im je naučiti, pomoću sposobnosti percepcije predstavnika, zauzeti mentalnu poziciju koja im je prije bila nepoznata i nedostupna, tj. poziciju u kojoj su mogli doživjeti nove poveznice i logične strukture procesiranja poslovnih situacija (Dilts, 1996), bogatije potencijalno dobrim rješenjima. Konačno, u ovom koraku svaki sudionik grupe ima priliku komentirati svoj doživljaj i uvide i pomoću toga osnažiti proces svog individualnog i grupnog učenja. U ovoj fazi nije, međutim, preporučljivo dopustiti sudionicima da analitički seciraju konstelaciju kao da je kazališna igra, scenu po scenu. Iako su promišljanja o značenju stečenih uvida iz rada za učenje važna, zapaženo je da razgovor o konstelaciji kao takvoj često ima efekt slabljenja doživljaja i energije za stvarnu promjenu. Jednako je važno obeshrabriti sudionike da analitički diskutiraju detalje konstelacija s drugima izvan grupe, o čemu se sudionici radionice najčešće vrlo brzo slože. Nakon konstelacije važno je klijentu ponuditi mogućnost nastavka rada, iako iskustvo pokazuje da u pravilu klijenti ne rade konstelacije za isti problem dva puta jer se situacija promijenila. 7. Zaključak Poslovne konstelacije sjajna su radikalna novost među alatima za učenje poduzetništva. Uz izuzetno snažnu dojmljivost iskustvenog doživljaja i istovremeni prijenos informacija kroz daleko više kanala komuniciranja od drugih metoda, omogućuju individualizirani i grupni pristup učenju i rješavanju izazovnih poduzetničkih poslovnih situacija uz daleko manje otpora potrebnim razvojnim promjenama. Korištenje principa koji upravljaju dinamikama ponašanja poslovnih sistema i njihovih članova, omogućuje otkrivanje područja mogućih grešaka i prepreka za uspjeh i ispod uobičajenog svjesnog radara pažnje poduzetnika te istraživanje rješenja i uvide u dobru praksu za sve. Posebno su upotrebljive zbog brze pripreme i rada, jednostavnosti, niskih troškova korištenja, sistemskog pristupa i dijagnostičkih sposobnosti da prikažu ono što jest i simuliraju posljedice namjeravanih intervencija čime olakšavaju i ubrzavaju odlučivanje i učenje.

186 186 Vedran Kraljeta: Sistemske poslovne konstelacije - novi alat učenja poduzetništva Business Constellations - New Tool for Entrepreneurial Learning Abstract Experiential learning with individualised approach for the needs of entrepreneurs is powerful approach for learning the capabilities and skills for managing start-ups and entrepreneurship projects and businesses. Systemic business constellations are today one of the most advantageous tools for mapping the dynamics of entrepreneurship and business situations, With fast, simple and transparent work they enable diagnostic research of the current entrepreneurial business structures and relationships as they are. Through simulation of aftereffects of desired actions they help learning and decisionmaking for developmental changes of the business system (company, project, complete system with customers, suppliers, competition, ). Transferred from the field of family therapy, it uses phenomenological approach and principles that govern the behaviours of human systems and its elements towards success or failure. It is especially useful for learning and developing the leadership and management capabilities and skills for family and corporate businesses. Business constellations use broadened dimensions of learning communication (spatial, nonverbal and verbal) powerfully helping to change entrepreneur s internal image of his business system and it s behavior. This helps him to open to new possibilities, relationships and solutions for success. Partly similar to the method of role-playing and psychodrama, systemic business constellations bring radical innovation by easy work with the gestalt of the entrepreneur s business system enabling entrepreneur to research systemic solutions good for all, improve learning and more easily manage change. Key words: learning, tool, systemic business constellations, entrepreneurship Literatura 1. Brandler, R and Grinder, J. (1975). The Structure of Magic: A Book About Language and Therapy. Palo alto: Science and Behavior Books. 2. Berne, E (1964). Games People Play. New York: Grove Press. 3. Birkenkrahe, M. (2002). How Large Multinationals Manage Their Knowledge. University of Auckland Review, Vol.4/2, Birkenkrahe, M.(2004). No Wings Without Roots What To DO When A Great Deal Fails? Managing Transactions With System Constellations. The Outsourcing Project, Vol.2., 70-72, London: CxO Research. 5. Cox, Z (2007). A different kind of field trip. The Knowing Field Journal, Vol.5/9, Chupp, B.K. (2010). An Analysis of the Learning Processes of Successful Entrepreneurs. Doktorska disertacija, University of Toledo, preuzeto s weba: pdf?toledo , (Sačuvano: ). 7. Dilts, R.B. (1996). Visionary Leadership Skills: Creating a World to Which People Want to Belong. California: Meta Publications. 8. Erb, K. (2007) Die ordnungen des Erfolgs. Muenchen: Koesel Verlag. 9. Franke, U. (2009). The river Never Looks Back: Historical and Practical Foundations of Bert Hellinger s Family Consellations. Heidelberg: Carl Auer Verlag.

187 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Gminder C.U. (2005). Nachhaltigkeitsstrategien systemisch umsetzen: Exploration der Organisationsaufstellungen als Managementmethode. Dissertation Universitaet St. Gallen, Wiesbaden: Gabler. 11. Groth, T. (2004). Organisationsaufstellung ein noes Zauberinstrument in der Beratung?. In: Gruppendynamik und Organisationsberatung, Vol.35/2, Groth, T. und Stey, G. (Hrsg) (2007). Potenziale der Organisationsaufstellung. Heidelberg: Carl Auer Verlag. 13. Hellinger, B. (1998). Love s Hidden Symmetry: What Makes Love Work in Relationships. Phoenix, AZ: Zeig, Tucker and Theisen. 14. Hellinger, B. (2003). Ordnungen des helfens: Ein schulungsbuch. Heidelberg: Carl Auer Verlag. 15. Horn, K.P., Brick, R.(2001). Das verborgene Netzwerk der Macht: Systemische aufstellung in Unternehmen und Organisationen. Gabal Management. 16. Janov, A. (1977). Towards a new consciousness. Journal of Psychosomatic Research. Vol. 21/4, Jungvirth, G. (2012). Interview s J.J. Stamom: Metodom konstelacija do terapije biznisa. Poslovni savjetnik, 05/12, Jurg W., Bloemer J., Doorewaard H., Simons R. (2008). System constellations: A better way to identify branding opportunities?. Journal of Brand Management,15, Kraljeta, V. (2010). Sistemske konstelacije u poslovanju. Portal Quantum 21 za znanost i umjetnost vođenja, web: (Sačuvano: ). 20. Kraljeta, V. (2012). Poslovne konstelacije novi alat za dijagnostiku i rješavanje izazovnih poslovnih situacija. Poslovni savjetnik, 2/ Kraljeta, V. (2012). Tko doista vodi poduzeće? transkript poslovne konstelacije na slučaju vodstva. Portal Quantum 21 za znanost i umjetnost vođenja. Web: (Sačuvano: ). 22. Kohlhauser, M./Asslander, F. (2005). Organisationsaufstellungen evaluiert. Studie zur Wirksamkeit von Systemaufstellungen im Management und Beratung. Heidelberg: Carl Auer Systeme. 23. Lingg, H.K. (2006). Management Constellations. The Knowing Field Journal, 2006/6, Mahr, A. (2004). Family Constellations Failure, Evil, and Guilt as Sources for Loving Dedication and Compassionate Strength. Web: (Sačuvano: ). 25. Metz, G. and Messerig, G. (2000). Setting of the Inner Teams : A Procedure for Personal Development, Group Coaching and Organisational Consulting, in: Weber, G. (ur.) Praxis der Systemaufstellungen, Heidelberg: Carl Auer Systeme. 26. Moreno, J. (1959). Gruppenpsychotherapie und Psychodrama. Einleitung in Theorie und Praxis. Stuttgart: Thieme. 27. Olivera, A.M. (2011). We need an all-encompassing pedagogy- interview on the systemic pedagogy. CUDEC University Group Mexico. Web: (Sačuvano: ). 28. Schloetter, P. (2004). Empirische Studie zur Semantik in Systemische Aufstellungen. Dissertation Universitaet Witten/Herdecke. Witten Herdecke, Germany. 29. De Shazer, S. (2005). More than Miracles: The State od the Art od Solution-focused Therapy. Binghamton, NY: Haworth Press. 30. Sparrer, I. (2006). Wunder, Losung und System: Losungsfokussierte Systemische Strukturaufstellungen fuer Therapie und Organisationsberatung. Heidelberg: Carl Auer Verlag. 31. Sparrer, I. und Varga von Kibed, M. (2005). Ganz im Gegenteil. Heidelberg: Carl Auer Systeme. 32. Stam, J.J. (2007). Fields of connection: The Practice of Organizational Constellations. Heidelberg, Carl Auer Intrnational. 33. Weber, G. (ur.) (2000). Praxis der Organisationsaufstellungen. Heidelberg: Carl Auer systeme. 34. Weber, G.,Schmidt,G.,Simon,F.B. (2005). Aufstellungsarbeit revisited mit einem Metakommentar von Matthias Varga von Kibed. Heidelberg: Carl Auer Verlag.

188

189 Živa bilanca virtualno iskustvo poduzetništva i instrument učinkovitog poslovnog odlučivanja Ivona Pavelić, Inovacijsko razvojni centar Zrinski, Obrazovna grupa Zrinski, Selska cesta 119, Zagreb, Tel/fax: , ivona.pavelic@zrinski.org Sažetak Inovativna i patentirana metoda učenja osnovnih ekonomskih pojmova i njihove povezanosti dr.sc. Milana Juranovića Igra poduzetničke ekonomije ( ), usmjerena je prema novom načinu učenja i razumijevanju ekonomskih procesa pri donošenju poslovnih odluka te računovodstva i ekonomije. Permanentna bilanca poslovanja ili živa bilanca tako zamijenjuje tradicionalne financijske izvještaje, pri čemu dr.sc. Juranović koristi interdisciplinarni pristup simulirajući cjeloviti ekonomski proces poduzeća i nužnost stalnog nadzora nad poslovnim procesima. Ovim radom nastoji se prikazati kako primjena žive bilance kao inovativne metode u obrazovanju i praksi, dugoročno može imati značajan utjecaj na razvoj kompetencija poduzetnika i menadžmenta, odnosno opći gospodarski razvoj. Permanentna bilanca poslovanja, kao simulacija poslovnih transakcija u poduzeću, za nastavnike ekonomskih predmeta predstavlja koristan instrument za edukaciju studenata učinkovitom poslovnom odlučivanju, dok je s druge strane predstavljena mogućnost njenog korištenja kao alata za djelotvoran menadžment poduzeća i sustavno menadžersko gospodarsko obrazovanje. Ključne riječi: inovacija, menadžment, obrazovanje za poduzetništvo, permanentna bilanca 1. Uvod Sveprisutna ekonomska kriza u svijetu značajno je utjecala na uspješnost poslovanja poduzeća, posebice onih koja posluju na inozemnim tržištima. S druge strane, kriza organizacije sve je češća u suvremenim uvjetima kompleksnog okruženja. Jedan je od razloga i nedostatak učinkovitih menadžerskih instrumenata za upravljanje organizacijom, odnosno nedostatak takvih instrumenata u upravljanju cjelokupnim gospodarstvom neke zemlje prema višoj razini blagostanja. Uporaba modernih simulacijskih igara u obrazovne svrhe počinje 50-ih godina 20. stoljeća i to prvenstveno u obrazovanju menadžera (Faria, Nulsen 1996.). Živa bilanca kao edukativna metoda koju je razvio hrvatski inovator na području menadžerskog računovodstva dr.sc. Milan Juranović, simulira poslovne procese koji se odvijaju u poduzeću (na mikro razini) ili gospodarstvu (na makro razini) i zamjenjuje tradicionalne financijske izvještaje. Akteri u ovoj poslovnoj simulaciji ili ekonomskoj igri kako je naziva Juranović, poredani su oko tzv. konferencijskog stola kako bi igrali ekonomske i financijske uloge poznate u stvarnom svijetu. Pri tome su aktiva i pasiva organizacije ilustrirane kao lijeva i desna strana stola. Permanentna ili živa bilanca poduzeća predstavlja instrument koji bi mogao biti najkraći put prema ekonomskom blagostanju. Primjenom modela univerzalnog ekonomskog scenarija, poduzeća bi mogla pratiti svoj ekonomski proces preko kompjutorskog sustava permanentne bilance stanja i tijekova. Cilj je ovog rada istražiti prednosti primjene takvog instrumenta u obrazovanju za poduzetništvo, odnosno na razini upravljanja poduzećem za učinkovito poslovno odlučivanje.

190 190 Ivona Pavelić: Živa bilanca virtualno iskustvo poduzetništva Permanentna ili živa bilanca patentirani instrument poslovnog odlučivanja Permanentna bilanca poslovanja najdjelotvorniji instrument menadžmenta teza je koju je inovator dr.sc. Milan Juranović obranio svojom doktorskom disertacijom na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu godine. Znanstveno-nastavničko Vijeće disertaciju je ocijenilo kao teoretski i pragmatički doprinos ne samo gospodarstvu, posebice računovodstvu, nego i informatici, menadžmentu i financijskoj teoriji i to u svjetskim okvirima. Njen je autor daljnjim istraživanjima uspio ishoditi američki patent za novi način obučavanja računovodstva i ekonomije, a koji istovremeno unapređuje ekonomsku pedagogiju i stvarnost i to za djelo naziva Igra poduzetničke ekonomije The Game of Enterprise Economics ( ). S druge strane, uzdrmano je povjerenje investitora u tradicionalne financijske izvještaje, što zahtijeva suštinske promjene u dosadašnjem nadzoru poslovne i ekonomske igre. Priznanje Juranoviću temelji se na nekoliko činjenica. Obrazovne institucije, posebice iz grane ekonomije, još uvijek ne posjeduju ili kontinuirano ne koriste metodu kojom bi tijekom obrazovnog procesa simulirali cjelokupno poslovanje poduzeća, sa svim standardiziranim poslovnim transakcijama. Teorija koju učenici i studenti polože tijekom svog školovanja, nije dostatna za njihovu konkurentnost na tržištu rada te stoga zahtijeva dodatna ulaganja u njihovo osposobljavanje za rad kao i nužnost učenja kroz praksu koja je često kaotična. Juranović zapravo dopunjuje općepoznati teorem Benedikta Kotruljevića duguje = potražuje, hrvatskog i svjetskog ekonomista koji je postavio temelje današnjoj računovodstvenoj teoriji algoritmom primjerenim ekonomiji doba digitalne tehnologije, a koji bi glasio: Tablica 1. Dopunjeni teorem duguje = potražuje Transakcija Primatelj Dobro Vrijednost = Transakcija Davatelj Dobro Vrijednost DUGUJE = POTRAŽUJE Ekonomski proces može se prikazati kao igra jer ga čini dinamičan odnos osoba (fizičkih ili pravnih). Sudionici razmjenjuju određena dobra i usluge i tijekom svojih interakcija (transakcija) zadovoljavaju potrebe ljudskog blagostanja. Ekonomski proces od kojeg polazi Juranović, temelji se na odnosu između dviju glavnih gospodarskih snaga: proizvođača (ponuda) i potrošača (potražnja). Primatelji i davatelji ljudske su poslovne uloge organizirane u živu bilancu poduzeća (Slika 1). Po načelu da tko primi i duguje, a tko daje i potražuje, cijeli je ekonomski proces viđen kao neprekidna razmjena dobara, usluga i novca.

191 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Slika 1. Živa bilanca prikaz poslovnih uloga u poduzeću (aktiva i pasiva) Izvor: Juranović, Osnovna dobra i usluge koje se razmjenjuju, klasificiraju se u četiri skupine (Juranović, 1994.): izvorna dobra i usluge koje industrijski proces pretvara u proizvod ili uslugu potrošaču (produktivna dobra i usluge) izvorna dobra i usluge koje se troše u djelatnostima potpore industrijskom procesu (administrativna dobra i usluge tzv. red tape ) monetarna ili simbolična sredstva kojima se stimuliraju tijekovi dvaju prethodnih procesa (novčana sredstva tzv. greenback ) vrijednosni papiri kojima se upotpunjuje opseg razmjene realnih dobara i usluga i općenito proširuje djelokrug poduzetništva (vrijednosnice tzv. blue chips ) Razmjena dobara i usluga sastoji se u popisu tipičnih transakcija industrijskog poduzeća. To su npr. nabava opreme za proizvodnju, uporaba tehnologije u administraciji, uporaba rada u proizvodnji, isplate dobavljačima materijala itd. Ekonomski proces se pritom igra određenim poslovnim kartama, tj. osnovnim računima dobara i usluga. Izvorna dobra i usluge prelaze iz ruke dobavljača, radnika, vlade, bankara i poduzetnika, odnosno financijske pasive poduzeća, na drugu stranu - u aktivu poduzeća gdje će ih, aktivnošću službe marketinga i prodaje, primiti potrošač (obitelj). U zamjenu, novac bi prelazio iz ruke potrošača na stranu pasive. Tamo ulazi u ruku spomenutih čimbenika proizvodnje. Prije toga, gotovi proizvod ili usluga predan je poduzetniku po vrijednosti troška, a poduzetnik ga predaje potrošaču po vrijednosti tržišta. U simulaciji poslovnih transakcija postoje dvije vrste aktera: igrači dobave (supply-side) ili pasive i igrači potražnje (demand-side) ili aktive. Važno je naglasiti kako postoje i različite vrste igrača crne figure koje u simulaciji poslovnog proces sudjeluju sa svojim vlastitim sredstvima i bijele figure (menadžeri) koji upravljaju poslovnim procesima korištenjem tuđih sredstava (crnih figura).

192 192 Ivona Pavelić: Živa bilanca virtualno iskustvo poduzetništva... Slika 2. Igrači potražnje - aktive Izvor: Juranović, Oznake za igrače na strani aktive jesu sljedeće: EM - Equipment Manager (menadžer opreme); TM - Technology Manager (menadžer tehnologije); MM - Materials Manager (menadžer materijala); WM - Work Manager (menadžer rada); PM - Production Manager (menadžer proizvodnje); SM - Sales Manager (menadžer prodaje); BY - Buyer (kupac); TR -Treasurer (blagajnik); FM - Finance Manager (menadžer financija). Slika 3. Igrači dobave - pasive Izvor: Juranović, Oznake za igrače na strani pasive jesu sljedeće: ES - Equipment Supplier (dobavljač opreme); TS - Technologv Supplier (dobavljač tehnologije); MS -Materials Supplier (dobavljač materijala); WS - Work Supplier (dobavljač rada); SH - Shareholder (dioničar); PH - Profitholder (nositelj profita); GT - Government (vlada); BK - Banker (bankar); BR -(Stock) Broker (burzovni broker). Menadžment taj cijeli proces promatra i usmjerava iz daljine, obavljajući tri ključne funkcije: planiranje ekonomskog procesa poduzeća ovisno o tržišnom okruženju; koordinacija transakcija i razmjene dobara i usluga između igrača aktive i pasive (suprotne strane konferencijskog stola) nadzor nad realizacijom poslovnog plana. Suvremeni menadžer treba razmišljati multidisciplinarno (ekonomski i financijski) jer upravo integracija ekonomije i financija može postati univerzalni alat djelotvornog mikro i makro društvenog menadžmenta. 3. Živa bilanca i obrazovanje za poduzetništvo Većina poznatih multinacionalnih poduzeća već dugi niz godina koristi simulacijske igre za edukaciju menadžera, kao i mnoge poslovne škole koje su ih uvrstile u svoj obrazovni sustav. Veliki broj poduzeća i konzultantskih kuća primjenjuje simulacijske igre za obuku i edukaciju vlastitih menadžera (Summers, 2004.). Najveća prednost simulacijskih igara u odnosu na ostale nastavne metode upravo je u virtualnom poslovanju u kojem su vidljive posljedice odluka menadžmenta, a

193 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING koje naposljetku nisu stvarne. Učenje kroz simulacijske igre značajno potiče motivaciju studenata za učenje i primjenu naučenog u praksi, kao i stvaranje osjećaja odgovornosti za donešene odluke te razvoj menadžerskih sposobnosti integralnog načina razmišljanja, a koji mora biti u skladu sa strategijom poduzeća. Cilj primjene žive bilance, kao informacijskog alata menadžmenta, jest djelotvorno upravljanje poslovnim procesima i u suvremenim turbulentnim uvjetima poslovanja. Menadžmentu usmjerena permanentna bilanca oblikovana je ekonomskim teoremom ulaz-proces-izlaz, kojim se poduzeće vidi ponajprije kao društvena jedinica proizvodnje, a potom financijskih tijekova i računa. Nakon identificiranja poslovnih karata i definiranja glavnih igrača, iznimno je važno uspostaviti pravila igre od početka i tada pratiti događaje pomoću stalne ili permanentne bilance. Kako bi takva ekonomska igra suvremenog poduzeća osigurala djelotvoran menadžment, sve mora biti stalno (permanentno), kvantitativno i kvalitativno izbilancirano. Kako bi vizija ekonomsko-financijskih tijekova i bilanci koje se zbog njih oblikuju bila brza - poželjno je služiti se kompjutorskom simulacijom koja omogućuje dinamički prikaz gospodarskih kretanja na razini poduzeća, državne administracije, komercijalne banke, Narodne banke i nacionalnog gospodarstva. Svrha sustava permanentne bilance jest da, na osnovi dnevnih unosa zbirnih transakcija, u svakom trenutku pokazuje (Juranović, 1994.): salda odgovornosti menadžera imovine i prava čimbenika na imovinu, tijek dobara i usluga (razmjenu poslovnih karata) koji su doveli do novih salda u bilanci; to uključuje stalno izvješće o tijeku novca i drugih sredstava poduzeća; bruto i neto dobitak koji ostvaruju dioničari u ekonomskoj igri poduzeća; iznimne događaje (posebne dohotke ili gubitake) kojima se dioničari obogaćuju ili osiromašuju. U svom znanstvenom doprinosu, Juranović naglašava nužnost uvođenja novog menadžerskog alata i u usmjeravanja nacionalnog gospodarstva, pogotovo u razdoblju recesije kada je vlada suočena s mnogostrukim izazovima u upravljanju nacionalnim gospodarstvom. Ovaj alat integrirao bi nacionalnu bilancu stanja i izvješće o nacionalnom proizvodu/dohotku. Na makrorazini razini menadžmenta cijelog gospodarstva, ovaj alat služi za usmjeravanje ponašanja cijelog naroda u njegovoj ekonomskoj igri. 4. Zaključak Inovativna metoda permanentne ili žive bilance koju je osmislio, odnosno patentirao dr.sc. Milan Juranović predstavlja univerzalni ekonomski scenarij primjenjiv za svaku organizaciju (mikro) ili gospodarstvo (makro). Svako poduzeće/organizacija trebalo bi izraditi tablicu tipičnih transakcija koje se mogu kompjutorski reprogramirati i time omogućiti uspješnu primjenu koncepta permanentne bilance u svom poslovanju. Sustav permanentne bilance omogućio bi dioničaru/vlasniku poduzeća stalni uvid u poslovanje, što bi dugoročno značajno utjecalo na porast ulaganja kao rezultat transparentnosti poslovanja. Istodobno, dioničar bi menadžmentu organizacije mogao dati upute za daljnje upravljanje, odnosno maksimizaciju profita. Živa bilanca ima značajnu ulogu u poslovnom odlučivanju, pri čemu se korištenjem odgovarajućeg softvera može promatrati u svakom trenutku, omogućujući menadžeru permanentni monitoring nad cjelokupnim poslovanjem poduzeća. Preobrazba starih načina upravljanja organizacijom nužna je za osiguranje takvog blagostanja, a njihova preobrazba kreće prvenstveno od obrazovnog sustava. Korištenjem inovativnih metoda

194 194 Ivona Pavelić: Živa bilanca virtualno iskustvo poduzetništva... i instrumenata u obrazovanju budućih ekonomista, poduzetnika ili menadžera, obrazovne institucije mogu, razvojem njihovih poduzetničkih kompetencija, značajno dugoročno doprinijeti konkurentnosti gospodarstva. Poveznica, dakle, između obrazovnog sustava koji korištenjem ove metode razvija novu misao i poslovnog svijeta koji metodu žive bilance primjenjuje u praksi, nužan je preduvjet za povećanje djelotvornosti menadžmenta i stvaranje poduzetničke klime. Implementacija ovog inovativnog instrumenta na razini mikro i makro menadžmenta predstavlja ključnu konkurentsku prednost za razvoj, kako pojedinih organizacija, tako i cjelokupnih nacionalnih gospodarstava. Living Balance Sheet - a Virtual Experience of Entrepreneurship and Instrument of Effective Business Decision Making Abstract Innovative and patented method of teaching basic economic concepts and their connection The Game of Enterprise Economics ( ) by Milan Juranović, Ph.D., is focused on a new method of learning and understanding of economic processes in decision making as well as accounting and economics. A permanent balance sheet or living balance sheet thus replaces the traditional financial statements, in which Juranović, Ph.D. uses an interdisciplinary approach simulating the entire economic process of company and a necessity of permanent monitoring of business processes. This paper aims to show that the use of living balance sheet as innovative method in education and practice, can have a long term significant impact on the development of competencies of entrepreneurs and managers as well as overall economic development. A permanent balance sheet as a simulation of business transactions in the company, represents a useful tool for teachers of economic subjects in teaching students on effective business decision making, while on the other side introduces the possibility of its usage as a tool for effective management in companies and systematic managerial economic education. Key words: education for entrepreneurship, innovation, management, permanent balance sheet Literatura 1. Faria, A. J., Nulsen, R. (1996). Business simulation games: current usage levels a ten year update, Development in business simulation and experiential exercises, Vol Juranović, M. R. (1994). Menadžer u ekonomskoj igri: permanentnom bilancom do poslovnog uspjeha. Zagreb : Narodne novine. 3. Juranović, M. R. (2001). THE GAME OF ENTERPRISE ECONOMICS Copyrights U.S. Copyright Office, Library of Congress, Washington, D.C. 4. Summers, G. J. (2004). Todays business simulation industry, Simulation and Gaming, Vol. 35, Issue 2, Pg CA, USA: Sage Publications, Inc. Thousand Oaks.

195

196

197 Preduzetničke težnje studenata Fakulteta tehničkih nauka Vladimir Todorović, Departman za industrijsko inženjerstvo i menadžment, Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu, Trg Dositeja Obradovića 5, Novi Sad, Srbija, vladimir.todorovic@uns.ac.rs Željko Tekić, Departman za industrijsko inženjerstvo i menadžment, Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu, Trg Dositeja Obradovića 5, Novi Sad, Srbija, zeljko.tekic@yahoo.com Mladen Pečujlija, Departman za industrijsko inženjerstvo i menadžment, Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu, Trg Dositeja Obradovića 5, Novi Sad, Srbija, pecujlija@gmail.com 1. Uvod Fakultet tehničkih nauka je neosporni lider u pogledu transfera znanja na Univerzitetu u Novom Sadu. U rezultatu zajedničkih napora, Fakultet tehničkih nauka i Univerzitet u Novom Sadu su postali centar regiona znanja u nastajanju (Ćosić & Tekić, 2008). Efikasna saradnja sa privredom, zasnovana na inovativnim aktivnostima, kao i preduzetnička klima stvorena na Fakultetu tehničkih nauka, uticala je i motivisala veliki broj istraživača, pre svega profesora i asistenata da se oprobaju u preduzetničkom poduhvatu. Trenutno na Fakultetu postoji više od 50 uspešnih preduzeća, kao i veći broj istraživačkih grupa orijentisanih ka otvaranju novih preduzeća, ukoliko se za to stvore uslovi. Postojeća preduzeća zapošljavaju više od 2000 ljudi, od kojih više od 90% čine visokoobrazovani stručnjaci, ostvaruju ukupni godišnji obrt preko 40 miliona evra, izvozeći preko 50% svojih proizvda i usluga (Tekić et al., 2010). Ova preduzeća predstavljaju osnovu budućeg, na znanju zasnovanog privrednog razvoja Novog Sada i klicu za razvoj regije znanja. Međutim, rezultati u podsticanju studenata u pokretanju sopstvenih preduzetničkih poduhvata nisu pratili ove rezultate. Iako se kreativnost prvenstveno vezuje za mlade, kao i spremnost za preuzimanje rizika, čini se da ovi resursi nisu dovoljno iskorišćeni niti da postoji infrastruktura koja će im pomoći. Velika većina nastavnih programa, ako ne i svi, obrazuju studente i spremaju za rad u velikim preduzećima ili onim koja je neko drugi osnovao, a preduzetništvo na Fakultetu se izučava i studenti obučavaju na tek nekoliko nastavih programa. Cilj ovog istraživanja je da ispita percepciju studenata Fakulteta tehničkih nauka po pitanju stanja preduzetničkog duha sa akcentom na obrazovni proces i sve ono što motiviše / demotiviše mlade u odluci da izaberu put preduzetničke karijere i da na osnovu dobijenih rezultata da predloge za unapređenje preduzetničke klime na Fakultetu i među studenitma. Imajući u vidu cilj, rad je organizovan na sledeći način. Prvo je dat kratak pregled literature, zatim je opisana metodologija korišćena u istraživanju i dobijeni rezultati. Na kraju rada dati su zaključci i predlozi za unapređenje preduzetničkog duha među studentima. 2. Pregled literature Lisabonskom agendom iz godine preduzetništvo je prepoznato kao nova osnovna veština, neophodna svima da bi živeli i radili u društvu zasnovanom na znanju. Preduzetničke kompetencije su ne samo ključne za samozapošljavanje, već relevantne za zaposlene u preduzeću bilo

198 198 Vladimir Todorović, Željko Tekić, Mladen Pečujlija: Preduzetničke težnje studenata... koje veličine. Mladi, koji izađu iz obrazovnog ciklusa sa više preduzetničkih veština i razvijenijom svešću, neće biti samo svesniji mogućnosti i skloniji samozapošljavanju ili radu u sektoru malih preduzeća, nego će i ako ne odaberu tu mogućnost, biti efikasniji radnici i doprinositi boljim performansama preduzeća svih veličina. Stoga je vrlo značajno pitanje izučavnja preduzetništva kroz obrazovanje, ali i afinitet studenata ka preduzetništvu i samostalnom započinjanju biznisa. Istraživanja o preduzetništvu mladih su relativno nova. Uprkos značaju koji je preduzetništvo imalo na razvoj ekonomije i stvaranje novih radnih mesta, malo je ostvareno na polju pogleda na preduzetništvo iz perspektive mladih. Obično se mladi ljudi ubacuju generalno u populaciju odraslih, pri čemu se zanemaruju specifični zahtevi i preduzetnički potencijali kao i njihov doprinos društveno- ekonomskom razvoju. Nažalost, još uvek postoji nedostatak dubljih istraživanja i konkretnih podataka o omladinskom preduzetništvu posebno kada se radi uslovima i kreiranju novih kompanija. Rezultati nacionalnih i internacionalnih istraživanja o aktivnosti mladih na polju preduzetništva takođe mogu da budu indikativni u pogledu želje mladih za pokretanjem sopstvene firme. Naravno, započeti sopstveni biznis ne podrazumeva automatski da je taj neko preduzetnik. Istraživanje Flash Eurobarometar o preduzetništvu je posebno zanimljivo iz razloga što poredi stanje na tlu Evropske unije sa stanjem u Sjedinjenim Američkim Državama. Po istraživanju iz (EOS Gallup Europe, 2004) pored 25 zemalja EU i SAD stanovnici Norveške, Islanda i Lihtenštajna su dali svoje mišljenje na temu preduzetništva. Ukupno osoba je odgovorila na pitanje: Da li sebe vidite kao zaposlenog u postojećoj firmi ili kao samostalnog preduzetnika? Rezultati su pokazali da se većina u EU njih 45% kao i 61% stanovnika SAD se opredeljuju da budu samostalni preduzetnici. Posebno je zanimljivo primetiti kako društveno-demografske karakteristike utiču na želje da se započne samostalan posao. Ukoliko se napravi podela prema godinama pokazuje se da se mladi od godine najlakše opredeljuju za samostalno zaposlenje, njih ukupno 55%. Razumljivo ovakvo raspoloženje opada sa godinama. Čak kada se postavi i vremenski rok u kome bi želeli da pokrenu nešto samostalno 55% mladih između godine vidi sebe u poslu u narednih 5 godina naspram 41% osoba starosti od godina (EOS Gallup Europe, 2004). Referentno istraživanje o rasprostranjenosti preduzetničkih težnji studenata u Vojvodini urađeno je od strane Slobodanke Markov i Smiljane Mirkov (Markov & Mirkov, 2007). Prikupljeni su empirijski podaci ispitivanjem 250 studenata sa Fakulteta tehničkih nauka, Prirodno matematičkog i Pravnog fakulteta u Novom Sadu, Fakulteta za preduzetni menadžment Braća Karić i Visoke tehničke škole u Zrenjaninu. Studija je pokazala da približno dve trećine studenata nema preduzetničke ambicije nasuprot trećini studenata sa izraženim takvim ambicijama (Markov & Mirkov, 2007). Poredeći dobijene rezultate sa rezultatima istraživanja u zapadnim zemljama uočava se da je prisustvo takvih težnji kod naših studenata znatno manje, što može biti objašnjeno razlikama u socijalno-ekonomskim kontekstima. Na primer, 55% ispitanika sa MIT School of Engineering je izrazilo želju da po završetku studija započne sopstveni biznis (Lüthje & Franke, 2003), dok je 44% studenata vrhunskih MBA studija u SAD izjavilo da je njihov primarni cilj da postanu samostalni preduzetnici (Sanholtz, 1990). Jedan od rezultata ovog istraživanja (Markov & Mirkov, 2007) je i profil tipičnog predstavnika studenata sa izraženom i neizraženom preduzetničkom težnjom. Tipičan predstavnik studenata sa izraženom preduzetničkom težnjom na osnovu ovog istraživanja bio bi: mladić koji se trenutno nalazi na trećoj godini studija mašinstva na Fakultetu tehničkih nauka. Roditelji su mu visokokvalifikovani ili kvalifikovani radnici koji se bave trgovinom, a on sam se do sada često angažovao kod privatnika kako bi zaradio za džeparac. Završio je četvorogodišnju srednju stručnu školu sa jakim vrlo dobrim uspehom, a prosek ocena na do sada položenim ispitima mu je nešto ispod osam. Lič-

199 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING no je spreman da se obrazuje u osnivanju vođenju privatnog biznisa. Sa druge strane tipičan predstavnik studenata sa neizraženom preduzetničkom željom bi bila devojka sa prve godine studija matematike na Prirodno matematičkom fakultetu. Roditelji joj se bave poljoprivredom. Pre upisa na fakultet završila je gimnaziju sa odličnim uspehom. Do sada nije upražnjavala preduzetničke aktivnosti i nema sklonosti za to. Ima nešto viši prosek na dosada položenim ispitima (8,10) i planira da se zaposli u državnoj službi ili javnim ustanovama. Nije spremna da dodatno uči iz oblasti preduzetništva. Generalni zaključak da se veća rasprostranjenost preduzetničkih težnji među studentima Fakulteta tehničkih nauka mora izdvojiti kao veoma značajna. On ukazuje na studente Fakulteta tehničkih nauka kao potencijal budućih osnivača biznisa u sektorima sa visokim tehničkim inovacijama. U tom smislu bi dalje poboljšanje stava studenata FTN-a prema preduzetništvu sistematskim obrazovanjem iz ove oblasti, bez sumnje, moglo doprineti pretvaranju potencijala studenata u jednu od vrlo efektnih poluga budućeg razvoja (Markov & Mirkov, 2007). 3. Metod istraživanja Za potrebe našeg istraživanja konstruisali smo poseban upitnik stavova prema preduzetništvu. Upitnik u sebi sadrži pitanja višestrukog izbora (kvalitativni podaci) i pitanja tipa petostepene Likertove skale stavova (kvantitativni podaci). Uzorak ispitanika čine 178 studenata Fakulteta tehničkih nauka, pete (završne) godine studija. U pogledu strukture uzorka po polu planirana je ujednačena zastupljenost studenata i studentkinja. U našem slučaju nešto je više ispitanika muškog pola 95 (53,4%) u odnosu na broj ispitanih studentkinja 83 (46,6%). Za potrebe našeg istraživanja formirali smo reprezentativan uzorak studenata Fakulteta tehničkih nauka po departmanima. Prilikom formiranja uzorka striktno smo se držali proporcionalnog odnosa upisanih po departmanima. Ovakav uzorak smo formirali radi dobijanja što validnijih podataka (Slika 1). Slika 1: Uzorak prema departmanu ispitanika

200 200 Vladimir Todorović, Željko Tekić, Mladen Pečujlija: Preduzetničke težnje studenata... Predmet istraživanja su nam stavovi studenata, po pitanjima: Da li ste ikada razmišljali da započnete sopstveni biznis? Da li sebe pre zamišljate kao zaposlenog u nekoj firmi/kompaniji ili kao vlasnika sopstvenog preduzeća? Ko vas ohrabruje, obeshrabruje, a ko utiče na vašu odluku da započnete sopstevni biznis? Koji su najvažniji demotivatori (strahovi) za vaše uključivanje u biznis? U kojoj meri na Fakultetu tehničkih nauka nastavni planovi i programi podstiču preduzetnički duh? Dobijeni podaci su uneti u programu Excel 2007, a sama obrada je izvršena u programu SPSS for Windows ver.17. Prilikom obrade podataka korišćene su sledeće statističke procedure: tabelarno i grafičko prikazivanje podataka, Hi kvadrat test, analiza varijanse i klaster analiza, a sve u zavisnosti od toga da li radimo sa kvalitativnim ili kvantitativnim podacima. U našem istraživanju nezavisne varijable su pol ispitanika i departman na kome ispitanik studira. Zavisne varijable su: ko presudno utiče na odluku, demotivatori, strahovi i svi momenti koji utiču na odluku studenata da li započeti sopstveni biznis. 4. Rezultati istraživanja Rezultati istraživanja pokazuje da je čak 83.1% naših ispitanika razmišljalo o pokretanju sopstvenog biznisa, pri čemu nema značajne razlike među ispitanicima po polu. Kada je u pitanju viđenje sebe u skorijem periodu, veći procenat ispitanika 52,8% vidi sebe kao zaposlenog u već postojećoj kompaniji/firmi što je u suprotnosti sa podatkom o procentu onih koji su razmišljali o pokretanju sopstvenog biznisa i govori u prilog tome da dobar deo studenata još za vreme studija odustaje od ideje o pokretanju biznisa. Iz Tabele 1 vidimo da na odluku o pokretanju sopstvenog biznisa po mišljenju ispitanika presudan uticaj ima državna politika i roditelji odnosno porodica, a kao najmanji su označili nastavnike i predavanja odnosno obrazovni sistem. Tabela 1: Ko/Šta najviše utiče na odluku mladih o započinjanju sopstvenog biznisa Motivatori Broj Značajnost Državna politika 178 3,18 Roditelji i porodica 178 2,81 Drugi preduzetnici 178 2,71 Mediji (TV, Radio, Internet) 178 2,58 Prijatelji 178 2,41 Nastavnici i predavanja (obrazovni sistem) 178 2,24 Kada su u pitanju demotivatori iz Tabele 2 možemo uočiti da su finansijski rizik i pristup finansijskim sredstvima ocenjeni kao najuticajniji dok se nedovoljne kvalifikacije smatraju najmanjim demotivatorom.

201 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Tabela 2: Ko/Šta najviše utiče na odluku mladih o nezapočinjanju sopstvenog biznisa Glavni demotivatori Broj Značajnost Finansijski rizik 178 3,97 Pristup sredstvima finansijskim 178 3,61 Konkurencija 178 3,13 Administrativni problemi 178 2,99 Nedovoljne kvalifikacije 178 2,92 Najveći broj ispitanika smatra da su ih nastavni planovi i programi samo delimično osposobili i motivisali za samostalno započinjanje biznisa (58,4%), 31,5% ispitanika smatra da ih nisu uopšte osposobili i motivisali, a samo 10,1% smatra da jesu (Slika 2). Po ovom pitanju ne postoje statistički značajne razlike među ispitanicima po polu. Dalje, najveći broj ispitanika (34,8%) smatra da bi strategija na državnom planu najviše doprinela razvoju preduzetničkog duha. Pomoć kroz centar za preduzetništvo mladih 31,5% ispitanika je istaklo kao nešto što bi doprinelo razvoju dok 27% njih smatra da bi uvođenje većeg broja preduzetničkih predmeta u nastavne planove bilo od presudnog značaja. Slika 2: Da li smatrate da su Vas nastavni planovi na vašem smeru osposobili i motivisali za samostalno započinjanje sopstvenog posla? Takođe, pokazalo se da postoji statistički značajna zavisnost između pola ispitanika i izraženih preduzetničkih težnji (Hi kvadrat = 7,91, p=0,005, df=1). Naime znatno je veće prisustvo lica sa izraženim preduzetničkim težnjama među mladićima nego među devojkama. Ovakav rezultat istraživanja bi mogao biti pripisan tradicionalnom izboru zaposlenja kod nas, ali možda čak i većem strahu devojaka za upuštanjem u rizičan poduhvat pokretanja sopstvenog biznisa u današnjim prilikama. U cilju dobijanja što kvalitetnijih i praktično upotrebljivih rezultata proveli smo klaster analizu dobijenih podataka. Dobili smo dva klastera (Tabela 3), grupe ili profila studenata završne godine studija po pitanju njihovih preduzetničkih težnji. U prvi klaster spada 47,8% ispitanika, a u drugi 52,2% ispitanika što nam govori da su ispitanici ravnomerno raspodeljeni.

202 202 Vladimir Todorović, Željko Tekić, Mladen Pečujlija: Preduzetničke težnje studenata... Tabela 3. Rezultati klaster analiza Karakteristike prvog klastera 1.Dominiraju ispitanici ženskog pola 2.Najviše ispitanika je sa Departmana za Industrijsko inženjerstvo i menadžment 3.I jesu i nisu razmišljali o pokretanju sopstvenog biznisa 4.Sebe zamišljaju kao zaposlene u postojećim firmama 5.Imaju više negativno mišljenje o tome koliko su ih nastavni planovi osposobili i motivisali za samostalno započinjanje posla 6.Najviše smatraju da bi adekvatna strategija na državnom nivou uticala na odluku mladih o započinjanju sopstvenog biznisa. Karakteristike drugog klastera 1.Dominiraju ispitanici muškog pola 2.Najveći broj ispitanika je sa smera Energetika, elektronika i telekomunikacije 3.Svi su razmišljali o pokretanju sopstvenog biznisa 4.Sebe zamišljaju kao pokretača sopstvenog biznisa 5.Smatraju da su ih nastavni planovi samo delimično osposobili 6.Po njihovom mišljenju najveći doprinos bi im dao Centar za preduzetništvo mladih 5. Interpretacija dobijenih rezultata Analiza rezultata istraživanja pokazuje da je veoma veliki broj studenata, čak 83,1% razmišljalo o pokretanju sopstvenog biznisa. Međutim nasuprot tome kada pogledamo broj onih koji sebe ipak vide kao zaposlenog u već postojećoj kompaniji/firmi (53,2%) dolazimo do zaključka da mladi ljudi odustaju od ideje o pokretanju sopstvenog biznisa pre nego što i pokušaju. Činjenica da najveći broj anketiranih smatra da na odluku o pokretanju sopstvenog biznisa presudan uticaj ima državna politika i roditelji odnosno porodica, navodi nas na zaključak da uprkos težnjama i željama mnogih njihove ideje neće zaživeti iz očiglednog straha zbog nesigurne situacije u zemlji koja obeshrabruje mlade da se odluče na taj korak. Svakako da u prvi plan izbija finansijski rizik i pristup finansijskim fondovima jer u državi ne postoji jasna politika stimulacije pokretanja novih malih i srednjih preduzeća. Sa druge strane možda može da zabrine činjenica da mladi nedovoljne kvalifikacije smatraju najmanjim demotivatorom. Kao što smo možda mogli i očekivati uticaj obrazovnog sistema se pokazao kao nedovoljan pa tako 58,4% ispitanih smatra da su ih nastavni planovi i programi samo delimično osposobili i motivisali za samostalno započinjanje biznisa dok čak 31,5% smatra da ih nisu uopšte osposobili i motivisali. To je činjenica koja koja mora da dovede do toga da u budućnosti angažovanje na nivou fakulteta, ali i univerziteta u području preduzetničkog obrazovanja bude na mnogo višem stepenu i da predmetima iz oblasti preduzetništva kao i praktičnim znanjima moraju da budu pokriveni studenti svih smerova / departmana. Kada je u pitanju izlaz iz situacije odnosno pitanje u čemu vide rešenje najveći broj ispitanika (34,8%) smatra da bi strategija na državnom planu najviše doprinela razvoju preduzetnčikog duha. Pomoć kroz centar za preduzetništvo mladih 31,5% ispitanika je istaklo kao nešto što bi doprinelo razvoju dok 27% njih smatra da bi uvođenje većeg broja preduzetničkih predmeta u nastavne planove bilo od presudnog značaja. Kada je u pitanju analiza o uticaju pola na preduzetničke težnje tu se potvrdilo da su preduzetničke težnje značajno više izražene među mladićima nego među devojkama što se jednim delom može pripisati tradicionalnom izboru zaposlenja kod nas, ali i većim strahom devojaka za upuštanjem u rizičan poduhvat pokretanja sopstvenog biznisa u današnjim prilikama.

203 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Može se uočiti da postoji statistički značajna razlika među našim ispitanicima po pitanju uticaja nastavnih planova na preduzetničke težnje po polu ispitanika. Od onih koji su ocenili da su nastavni planovi imali pozitivan uticaj na njihovo osposobljavanje čak 77,8% su bili ispitanici muškog pola. Zanimljivo je primetiti da je klaster analiza dobijenih podataka izdvojila dva klastera, grupe ili profila studenata završne godine studija po pitanju njihovih preduzetničkih težnji. 6. Zaključak Poredeći naše rezultate sa rezultatima Markov i Mirkov (2007) može se izvesti zaključak da je situacija (barem posmatrano po istraživanju sprovedenom među studentima završne godine Fakulteta tehničkih nauka) donekle povoljnija na Fakultetu nego na nivou Univerziteta u Novom Sadu. Uporedna analiza rezultata dobijenih u ovom istraživanju sa sličnim istraživanjima sprovedenim u zemljama Evropske unije pokazuje da postoji još prostora za unapređenje preduzetničkog duha među visoko-obrazovanim mladima, pre svega kroz obezbeđenje mehanizama za pružanje finansijske podrške uz manji rizik. Ono što nikako ne ide na ruku je da se ogroman procenat mladih i pored razmišljanja o pokretanju sopstvenog biznisa ipak odlučuje za zaposlenje u već postojećim kompanijama što svakako govori o tome da faktori koji utiču na odluke mladih imaju nepodsticajnu ulogu. Takođe, činjenica da je obrazovni sistem (nastavnici i predavanja) rangiran kako poslednji na listi motivatora govori u prilogu argumentaciji da nastavni planovi i trenutni pristup obrazovanju forsirju rad u postojećim, a ne pokretanje novih firmi. Zbog toga je neophodno razvijati preduzetničko obrazovanje, podsticati projekte koji se bave ovom problematikom i jačati neformalno obrazovanje kako Srbija ne bi kasnila na tom polju za regionom. Na osnovu dobijenih rezultata moguće je kreirati čitav niz predloga za unapređenje preduzetničke klime na Fakultetu i među studentima. Prvo, u skladu sa najboljom praksom razvijenom u Evropskoj Uniji i zemljama okruženja, predlaže se osnivanje Centra za razvoj preduzetništva mladih pri Fakultetu i Univerzitetu sa ciljem da bude motivator i inspirator novih poslovnih ideja među visoko obrazovnom omladinom, tačka oslonca i dodatne edukacije u procesu stvaranja preduzeća zasnovanih na znanju. Zadatak Centar bi bio da obezbedi podršku mladim ljudima, pre svega studentima, u započinjanju sopstvenog biznisa, kroz: konsalting, trening i obuku u oblasti preduzetništva, kreiranja ideja, razvoja kreativnosti povezivanje sa poslovnim partnerima i izvorima finansija proveru biznis ideje kroz takmičenje biznis planova biznis inkubator za kompanije kreirane od strane studenata Drugo, preduzetnička nastava treba da bude bolje vrednovana na nivou univerziteta i prisutna u nastavnim planovima različitih fakulteta, sa sistemom nagrađivanja i kvalifikovanim predavačima koji su u stanju da stvore interaktivan odnos sa spoljnim svetom pre svega sa privredom i preduzetnicima. Formalni nastavni sadržaji, ali i neformalni preduzetnički programi imaju više ciljeva, poput: razvoja preduzetničke motivacije među studentima, trening studenata za pokretanje sopstvenog biznisa (planiranje, umrežavanje, prodaja, izvori finansiranja...), razvoj preduzetničkih sposobnosti potrebnih za otkrivanje i korišćenje pruženih mogućnosti, itd. Oni moraju naći svoje mesto i na našem univerzitetu. U okviru svojih nadležnosti Fakultet i Univerzitet trebalo bi da: Kreiraju strategiju i naprave akcioni plan za istraživanje i nastavu u polju aktivnosti zasnovanih na praktičnom radu, preduzetništvu, kreiranju novih kompanija i spin off kompanija. Da ponude približavanje preduzetništva i samozapošljavanja svim studentima tokom njihove prve godine studija kao i da omoguće zainteresovanim studentima da prisustvuju seminarima i predavanjima na ovu temu.

204 204 Vladimir Todorović, Željko Tekić, Mladen Pečujlija: Preduzetničke težnje studenata... Da kreiraju jedan sistem koji će motivisati i nagrađivati nastavno osoblje koje se bavi studentima koji iskažu interesovanje u polju preduzetništva kao i da podstaknu istraživanja i aktivnosti u toj oblasti. Da postave jasna pravila o intelektualnoj svojini Konačno, potrebno je da društvo prepozna i nagradi uspešne institucije, kako bi ih motivisalo da budu još posvećeniji ovom poslu i omogućilo da se na univerzitetima razvija preduzetnički potencijal i inovativnost. Kao najbolji primer može poslužiti Engleska, u kojoj se svake godine dodeljuje nagrada Preduzetnički univerzitet, što vodi ka povećanju prestiža institucije. Entrepreneurial Aspirations of the Faculty of Technical Sciences Students Abstract The paper investigates students motivation and attitudes toward starting up their own business. On basis of 178 collected responses from students of the final year at the Faculty of Technical Sciences (Novi Sad, Serbia) quantitative and qualitative analyses are conducted. Results show that majority of students (83.1%) had thought about starting up own business. Furthermore, 46% of students are still interested in starting up own or continuing family business. However, practice shows that young people give up an entrepreneurial idea before they even try. More important, students change their minds, from being employer to being employed during studies. The results show that among students the most influential motivators are state policy and family, while educational system (teachers and lectures) is the lowest ranked. The main demotivators are financial risk and availability of finance. Based on these findings paper suggests establishment of the Center for Youth Entrepreneurship at the Faculty and University level, better approach to entrepreneurial education and overall promotion of entrepreneurship in public as main steps toward better results. Ključne reči: Preduzetničke težnje studenata, preduzetništvo mladih, Srbija Literatura 1. Cosic, I., Tekic, Z. (2008). Platforms and Regions of Knowledge The Route Towards Knowledge Society, Proceedings of XIV International Conference on Industrial Systems IS 08, Novi Sad: Faculty of Technical Sciences, p , 2. EOS Gallup Europe. (2004). Flash 160 Entrepreneurship. Report for EC, available at: enterprise/newsroom/cf/_getdocument.cfm?doc_id=3941 (Retrieved: ) 3. Lüthje, Ch., Franke, N. (2003). The making of an entrepreneur: Testing a model of entrepreneurial intent among engineering students at MIT. R&D Management. 33. p Markov S., Mirkov, S. (2007). Preduzetničke težnje studenata u Vojvodini. U Markov S., Stanković F. (ur.) Univerzitet i preduzetništvo, Novi Sad: University of Novi Sad, p Sanholtz, K. (1990) MBA: Attitudes, The College Edition of the National Business Employment Weekly, Spring, Tekic, Z., Cosic, I., Todorovic, V., Jovanovic, M. (2010). The Interplay of Entrepreneurship, Technology and Business at University Settings. U Mirkov, S. i Molnar, R. (Ur): Zbornik radova I Naučno stručni skup Preduzetništvo, inženjerstvo i menadžment. Zrenjanin: Visoka tehnička škola strukovnih studija. p

205 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Prilog Korišćeni upitnik

206

207 Practice firm model getting competences with method Learning By Doing Irena Naraks, Secondary school of Economics Celje, Celje, Slovenia, Abstract A practice or training firm is a virtual company, ran like a real business, silhouetting a real firm s business procedures, products and services. Each practice firm trades with other practice firms, following commercial business procedures in the practice firm s worldwide economic environment. A practice firm resembles a real company in its form, organisation and function. Although there is no actual transfer of goods or money, other transactions take place: orders are made, invoices issued and financial records maintained - including creditors, debtors, stock holdings and so on. A practice firm researches the market, advertises, buys raw materials, transports, stocks, plans, manufactures simulated goods, sells simulated products or services, and pays wages, taxes, superannuating etc. Secondary school of Economics Celje, Slovenia (SES) was a partner in the IPA project - Modular curriculum for training firms. As a good practice example from EU, SES served as a platform for developing Croatian curriculum for training firms, adapted to local/regional/national educational and labour market needs. Keywords: practice firm practice firm trainee, trainer in practice firm, task division, EURO- PEN, central office, quality certification, modular curriculum, IPA project 1. Introduction In the modern world employers ascertain that knowledge achieved by trainees in the regular course of education is not adequate. The graduates do not get enough practical knowledge, but too much general, therefore it is necessary to organize additional courses and other educational forms, to get adequate practical knowledge. This gap arises above all because experts from practice are not involved in the formation of educational programmes and curricula. It happens that schools or educational organisations offer employers educational programmes instead of getting from employers characteristics of the personnel, which should be employed. If the situation was reversed educational organisations would prepare educational programmes which employers really require. The lack of practical knowledge should be fixed by integrating other work forms into educational programmes, such as the practice firm model. A Practice firm represents a simulation of work processes, where trainees and teachers are employed at concrete work places in a company, a bank, or an insurance company. It is a simulated company, set up by trainees, with the assistance of a facilitator, to undertake simulated commercial activities. Practice firms trade with each other in a closed economy, according to strict commercial principles.

208 208 Irena Naraks: Practice firm model getting competences with method Learning By Doing 2. The practice firm model A practice firm is the centre of vocational learning that provides students or trainees with hands-on business skills and enhances their knowledge and experience of business practices. It also represents an educational centre in an educational or any other organisation. Work is organised in a classroom, which is equipped as a business office, with modern equipment and divided into job assignments. These can be divided in different ways, but usually trainees divide their assignments into management, accounting, secretary s office, recruitment service, marketing and purchasing department. Trainees form a practice firm and are actively involved in the so called common market of practice firms, at home and abroad. Trainees deepen their previously achieved theoretical knowledge by performing their tasks, and gain practical knowledge in the fields of computer science and information technology, entrepreneurial and economic legislation, economic operations and correspondence, accounting, business mother tongue and foreign languages, communication and etiquette, under the supervision of trainers - teachers who run work, monitor, analyse, direct and advise. The practice firm concept can be adapted to any level of business training. a) Target groups of practice firms are as follows: Unemployed Returnees to work School/College/University students Employees, for training and retraining People wishing to set up their own business People with disabilities Other disaffected persons b) Benefits of practice firms to target groups: Development of enterprise skills, Provision of work experience, Direct links with employers, Learning by doing, Working by using latest technology, Networking within international practice firm network, Development of world-wide links, Development of key skills, Live trading at trade fairs, Development of foreign language and intercultural skills. 2.1 Operation of a practice firm There are full-time and part-time practice firms, depending on the target group. Full-time practice firms (mainly for participants in retraining courses) work 8 hours per day, each day of the week. Part-time practice firms (mainly for vocational business school, college and university students) work from 3 to 12 hours per week.

209 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Each practice firm develops a business plan, organisational structure and board of directors, and reports regularly. It trades with other practice firms during normal office hours and through the trading year, as specified by the programme or curriculum under which the practice firm operates. Practice firms use administrative and financial documentation and techniques: Registration of businesses and product names Incorporation including memorandum and articles of association, joint venture arrangements, partnership etc Insurances, workers compensation, protection of patents, trademarks, intellectual property etc Application for a bank account, loans and overdraft facilities Any specialist licences (e.g. health requirements) Conformity with environmental and occupational health and safety standards Setting up an organisational structure, e.g. personnel, purchasing, marketing and sales, accounting etc. Usually there are between 15 and 20 trainees in a practice firm, depending on the facilities available (e.g. computers). A practice firm continues its existence despite the turnover of different groups as employees. To join the firm, each person prepares an application for a specific position, undergoes an interview and joins a workgroup in one of the defined areas. Recognition or prior learning processes would be available to candidates. During the learning experience, staff development and on-the-job training are available to trainees as would be the case in a real business environment. Trainees are paid a fictitious salary which can also be spent in practice firm dealings. 2.2 Objectives of practice firm model The practice firm participants learn to work as a team, develop inter-personnel skills, and improve their learning experience by performing the various tasks. They are able to use the information technology to contribute to the planning, organising and monitoring of the work, including preparing minutes of meetings. They can design documentation and contribute to the improvement of there and the business s performance. The business enables them to be involved in problem solving with their colleagues as well with their customers and suppliers. They learn by actions to initiate and evaluate any potential improvement to the services they offer. 3. The role of trainers (teachers) in practice firms Which training method comes to mind when hearing the following catchwords? Lifelong learning, Comprehensive hands-on business education, Learning by doing, Personalised training, Training of soft skills, Flexible training methodology used throughout the world, Wide range of target groups involved, Flexible education to meet the demands of the dynamic business world, Education with a quality mark.

210 210 Irena Naraks: Practice firm model getting competences with method Learning By Doing The practice firm concept incorporates all of the above mentioned catch words. The development of information technology enables faster development of an individual, because trainees get information also outside educational organizations. These have the role of insuring source accessibility, rather than information conveyance itself. Working in a practice firm, students get skills that are necessary for a working area: Empirical learning - learning by doing, Feeling of responsibility, Co-operation, Team work, Initiatives, Self-learning. Work is directed by a teacher who follows, directs and advises. The role of the teacher is changed because they do not use the frontal method of teaching, but active working methods. A teacher in a practice firm takes the role of a link between theory and practice, an adviser at learning, a head of working process and an operating advisor at team work and team decision making. The main emphasis in a practice firm is on practical work in the frame of an imaginary business operation, called practice firm market, in which the teacher trains students for key tasks in business operation, which is impossible in otherwise established form of lessons. 3.1 Task division A teacher - trainer prepares division of tasks in accordance with the curriculum, catalogue of knowledge and in agreement with trainees. Each trainee has to execute them on his place of work. If possible, trainees should be divided into the places of work they are most interested in. It is difficult to give a general recommendation how to divide work into individual departments where trainees perform their work therefore only a suggestion is given. 4. International aspect of the practice firm model 4.1 EUROPEN the worldwide network of practice firms EUROPEN is a non-profit association that was set up on the 27th of October It used to be a European Project that was started in November 1993 and financed by the European Social Fund (45%) and the Land North-Rhine Westphalia (55%). It is with over practice firms in more than 42 countries the biggest association of practice firms. The association promotes language, cultural, business and social competences through exchanges, international meetings, workshops and commercial trading between practice firms. The association creates and supports this unique hands-on training methodology through the development and delivery of a wide range of commercial services via national central offices. EU- ROPEN is involved in the following main areas: initial training, further training and retraining, consultancy, qualification standardisation, research, software development, development of curriculum criteria and exchange of experiences between countries that belong to EUROPEN. The EU- ROPEN Co-ordination Centre supports the development of the EUROPEN network and provides the national central offices and practice firms, professional organisations, educational organisa-

211 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING tions, interested companies and political organisations with assistance, services and information at their request. 4.2 Quality certificates for practice firms and practice firms trainees Practice firms and its trainees belonging to EUROPEN can obtain two kinds of quality certificates if they fulfil the detailed required criteria. One is a minimum quality certificate for practice firms and the other one is a minimum quality certificate for practice firm trainees. Due to the diversity of the target groups in the EUROPEN network, the certificates benefit not only those working towards evidence for vocational qualifications, but also those needing initial and continuous training for national curricula and/or preparation for work and/or retraining in work. The certificates also support real companies by training, in practice firms, future employees in the latest administrative systems and procedures, through the use of appropriate technologies, to an internationally agreed certifiable quality standard. 5. Central office To be able to function as realistic enterprises, the practice firms in a country make use of the services of a central office. The basic role of the central office is offering services for the market of practice firms and simulation of state institutions and administrative organs. Central office offers support for work in practice firms, establish and maintain international contacts and link practice firms with other entrepreneurial ways of education. For this purpose a special organ should be established in the country to implement this function. In Slovenia such an organ is called Centrala učnih podjetij Slovenije (Slovene Centre For Training Companies, CUPS). 5.1 Slovene Centre for Training Companies Slovene Centre for Training Companies connects all practice firms in Slovenia and offers them professional support and services, which are necessary for continuous operation. It started operating on 1st September 2003 in Secondary school of Economics Celje. a) Basic objectives of the Central Office for practice firms: To form and develop active and efficient connection among slovene practice firms in schools and to perform adult education, To assure quality operation of the practice firm network, to develop and form the most modern methods and work procedures, To co-operate in evaluation of practice firm work, To take care of the use of uniform standards of practice firm operation (software ). b) The purpose and role of Slovene Centre for Training Companies: To connect practice firms, To promote and develop practice firms in Slovenia, To organize and perform education for trainers of practice firms,

212 212 Irena Naraks: Practice firm model getting competences with method Learning By Doing To offer various services for practice firms on national level, To enable active business connections of all practice firms, To enable incorporation in international practice firm network. c) Basic tasks of Slovene Centre for Training Companies: To create conditions and offer help in founding and spreading of practice firm network in compulsory school education as well as in the field of adult education, To organize and perform education for trainers of practice firms, To co-ordinate practice firm market, To simulate operation of practice firm registration, To simulate bank services, To simulate tasks performed by tax office, To simulate foreign trade operation and customs, To perform post and telecommunication services, To organize practice firm fairs and to promote practice firms in public, To help practice firm incorporate in international practice firm network. 6. Cooperation and role of Secondary school of Economics Celje (Slovenia) in the IPA project Secondary school of Economics Celje took part in the IPA project as a partner school with 15 years of experiences with the operation in training firms. The overall objective of the project was to facilitate and increase the level of entrepreneurial knowledge, skills and attitudes of school management, teachers and students in vocational education and training the Katarina Zrinski staff. In the last decade, the renovation of secondary vocational education system in Slovenia has given practice firms have a very special position. Entrepreneurial competence is incorporated in all European national curricula as one of the eight key competences (Council of Europe). Secondary economic school Celje hosts the Slovene Centre for Training Firms, which functions as a body of coordination for practice firms for the whole country and also organizes a yearly International practice firm fair. Teachers of Secondary economic school Celje had been actively involved in three different expert project bodies: Work team, Operative Body and External Evaluation Team. The basic activities in which they were active as members of the Work team, were: Admission of students and teachers of Katarina Zrinski and presentation of the practice firm model. Participation in workshops in Zagreb, with the presentations of the curricula for second and third grade students. In most Slovene vocational business schools, the training in practice firms starts in the second year, with students exchanging their tasks within the practice firm. In the third year they are employed in the practice firm and each of them performs a specific task in a particular department.

213 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Figure 1: Comparison of the practice firm in the second and third year of training at Secondary school of Economics Celje. Presentation of the Slovene Centre for Training Firms, especially in finding solutions for VET incubator The organization of an international practice firm trade fair and a report on all necessary activities to prepare the event, including the preparation of students and mentors, their preparation of marketing materials, stand preparation, business communication courses, preparation of documentation, and a report on the fair s success, in terms of reaching the goals the practice firms will have had for the fair, reflecting the success of above mentioned preparations Participation in testing computer software solutions for practice firms. Secondary Economic School Celje developed a virtual electronic payment system, which could be connected to similar systems in other countries Figure 2: The simulation of online banking for practice firms.

214 214 Irena Naraks: Practice firm model getting competences with method Learning By Doing Review incurred manuals The members of Operative body involved in monitoring the results of the project and planning additional solutions External evaluation team members were monitoring and evaluating the curriculum Pilot project, which is installed in the final result 7. Conclusion Practice firms can be established in almost any line of business, from wholesale to retail and services. European examples range from information technology, electronics and banking to fashion, tourism and crafts. They are usually oriented towards the local market structure and seek a sponsor firm from the local community. Sponsoring firms often recruit from their practice firm because the training is directly relevant to their situation. The model approaches the educational system of learning by doing and can be introduced in different fields of educational process on different levels. The model can also be adapted to both youth and adults, included in regular or post-regular studies. It can be given in a form of a seminar, to gain specialist entrepreneurial knowledge. This form is designed for supplementing knowledge of those who are already employed, but it can also be used for the unemployed and for those who will retrain. Working in practice firm enables students to get the knowledge necessary for incorporation into the working process easier, and it is more interesting for the students from the point of view of methods. Students develop the feeling of responsibility, team work ethics, and they are enthusiastic about innovative teaching methods. The teacher must follow the influence of factors on success in education. Practice firm, as a method, is flexible and can be used also in other fields of education, e.g. for other professions. In general, it has positive consequences in professional socialisation of an individual.

215 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Sažetak Vježbovna tvrtka je virtualna tvrtka pokrenuta kao pravi posao simulirajući pravi poslovne procese, proizvode i usluge. Svaka vježbovna tvrtka posluje s drugim vježbovnim tvrtkama, slijedeći komercijalne poslovne postupke u praksi poduzeća u svijetu gospodarskog okruženja. Vježbovna tvrtka podsjeća na pravu tvrtku u svom obliku, organizaciji i funkciji. Iako ne postoji stvarni prijenos robe ili novca, druge transakcije se odvijaju: rade se narudžbe, izdaju se računi i financijski podaci se čuvaju - uključujući i vjerovnike, dužnike, one koji drže udjele u dionicama i tako dalje. Vježbovna tvrtka istražuje tržište, reklamira, kupuje sirovine, transportira, pohranjuje, planira, proizvodi simuliranu robu, simulira prodaju proizvoda ili usluga i isplaćuje plaće, poreze, itd. Srednja ekonomska šola Celje (Slovenija) je bila partner u IPA projektu - Modularni kurikulum za vježbovne tvrtke. Kao primjer dobre prakse iz EU služila je kao platforma za razvoj hrvatskog nastavnog plana i programa prilagođenog lokalnim / regionalnim / nacionalnim potrebama obrazovanja i tržišta rada. Ključne riječi: vježbovna tvrtka, pripravnik u vježbovnoj tvrtki, trener u vježbovnoj tvrtki, podjela zadaća, europski, središnji ured, certifikat kvalitete, modularni kurikulum, IPA projekt. References 1. ACT. Die Servicestelle österreichischer Übungsfirmen stellt sich vor (1995). ACT, Vienna. 2. ACT. Die Idee der Übungsfirma im Humanberuflichen Schulwesen (1995). ACT, Vienna. 3. EUROPEN. The Practice Firm Concept (2006), Essen. 4. Everard, K.B., Morris, G. (1990). Effective School Management, Paul Chapman Publishing Ltd., London. 5. Fuchs, W., Posad, C. (1995). Das Ausbildungskonzept Zum Übungsfirmentrainer Und Übungsfirmenleiter, ACT, Vienna. 6. Rupret, D. (1990). Uvajanje izobraževalnega modela učna družba v izobraževalni sistem v Republiki Sloveniji, Magistrsko delo, Kranj. 7. Turnšek, J. (2007). Wordwide Practice Entereprises Network Trading at the Edge of Reality, MIC Faculty for Management, Koper. 8. Žuraj, D. (1999). Projekt učna firma, Interno gradivo, Srednja ekonomska šola, Maribor (Retrieved: ) (Retrieved: ).

216

217 Obrazovanje za poduzetništvo u dječjim vrtićima Jasna Peklić, Dječji vrtić Markuševec, Štefanovec 172, Zagreb, Hrvatska, mob: , fax: , jasna.peklic@zg.t-com.hr, Dinka Vujatović, Dječji vrtić Markuševec, Štefanovec 172, Zagreb, Hrvatska, Tel: , fax: , djecji.vrtic. markusevec@zg.t-com.hr Sažetak Pedagoške godine 2008./09. pokrenut je projekt Dječji tjedan poduzetništva u dječjim vrtićima RH. U proteklom periodu projektom je bilo obuhvaćeno jedanaest dječjih vrtića. Projektni tim u sastavu: Vitomir Tafra, predsjednik Upravnog vijeća Obrazovne grupe Zrinski, Zdravko Tkalec, dekan Visoke škole za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski, Jasna Peklić, ravnateljica DV Markuševec i Dinka Vujatović, pedagoginja DV Markuševec osmislio je, sudjelovao u realizaciji i proveo evaluaciju pokrenutog projekta. Početno je cilj projekta Dječji tjedan poduzetništva bio senzibilizacija društva o potrebi odgoja i obrazovanja za poduzetništvo od najranije dobi te stvaranje poduzetničkog ozračja koje će kroz igru i različite aktivnosti primjerene dječjoj dobi omogućiti djeci stjecanje nekih osnovnih poduzetničkih znanja, vještina i stavova. Tijekom proteklog razdoblja projekt je evoluirao. Došlo se do spoznaje da je nužno educirati postojeći kadar u dječjim vrtićima što je projektni tim i intenzivnije započeo u drugoj fazi pilot projekta. Edukacije su provođene kroz interaktivne radionice. Educirani kadar će uz potporu i u suradnji s projektnim timom postupno u sklopu redovnih aktivnosti uvoditi osnove poduzetništva uz obavezu redovitih izvješća o tijeku projekta. Isto tako i veći naglasak je stavljen na suradnju roditelja i lokalne zajednice, a o čijoj potpori ovisi ostvarivanje osnovne djelatnosti, kao i promidžba. Potreba za ovakvim projektom proizašla je iz novog Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi, a kojem je jedan od osnovnih ciljeva usklađenost s potrebama i razvojnim ciljevima hrvatskog društva i razvojnim potrebama pojedinca. Jedna od osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje koje je odredila Europska unija, a obrazovna politika Republike Hrvatske prihvatila i navodi ih u Nacionalnom okvirnom kurikulumu jest inicijativnost i poduzetnost. Ta se kompetencija odnosi na sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djela te uključuje stvaralaštvo, inovativnost, inicijativnost, timski rad, nenasilno rješavanje sukoba, planiranje projekta radi ostvarivanja cilja te znanja i vještine potrebne za pokretanje društvenih i tržišnih djelatnosti. Naglasak je stavljen na očekivana odgojno-obrazovna postignuća u koja ulazi i razvoj poduzetničke kompetencije. Ključne riječi: dječji vrtić, obrazovanje za poduzetništvo, dječje stvaralaštvo Uvod Treću godinu za redom Ministarstvo poduzetništva i obrta Republike Hrvatske (ranije Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva) financijski podržava provođenje projekta Dječji tjedan poduzetništva u predškolskim ustanovama i osnovnim školama. Osnovni je cilj projektnih aktivnosti senzibiliziranje uvođenja učenja za poduzetništvo u ustanove za rani odgoj i obrazovanje - vrtiće. Do sada je projektom obuhvaćeno 11 dječjih vrtića na području čitave države. Način provedbe projekta su pripremili, realizaciju pratili, edukaciju provodili i evaluirali članovi projektnog

218 218 Jasna Peklić, Dinka Vujatović: Obrazovanje za poduzetništvo u dječjim vrtićima tima Vitomir Tafra i Zdravko Tkalec, predavači Visoke škole Nikola Šubić Zrinski (Zagreb), te Jasna Peklić, ravnateljica i Dinka Vujatović, pedagoginja iz dječjeg vrtića Markuševec (Zagreb). Aktivnosti koje se realiziraju kroz projekt utvrđene su i u Strategiji učenja za poduzetništvo koju je dana 12. lipnja 2010.g. donijela Vlada Republike Hrvatske. Potreba sustavnog uvođenja učenja poduzetničke kompetencije izražena je i kroz osnovne ciljeva novog Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi, usvojenog 2010.godine. Ona je usklađena s potrebama i razvojnim ciljevima hrvatskog društva i gospodarstva te razvojnim potrebama pojedinca. Inicijativnost i poduzetnost sastavnice su osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje koje je odredila Europska unija. Ta se kompetencija odnosi na sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djela te uključuje stvaralaštvo, inovativnost, inicijativnost, timski rad, nenasilno rješavanje sukoba, planiranje projekta radi ostvarivanja cilja te znanja i vještine potrebne za pokretanje društvenih i tržišnih djelatnosti. Kompetencijski pristup učenju implicira tri osnovna područja i to: znanje, vještine i stavove. Uzimajući u obzir dob djece u predškolskim ustanovama čitav je projekt fokusiran na usvajanje pozitivnih i pravilnih stavova o poduzetništvu, a ne zanemarujući ni znanje ni vještine. 1. Ciljevi i zadaće projekta Cilj je prve faze projekta Dječji tjedan poduzetništva senzibilizacija predškolskih ustanova o potrebi odgoja i obrazovanja za poduzetništvo od najranije dobi te stvaranje poduzetničkog ozračja koje će kroz igru i različite aktivnosti primjerene dječjoj dobi omogućiti djeci stjecanje odgovarajućih osnovnih poduzetničkih znanja, vještina i stavova. Projekt se provodi od godine, a njime je do sada obuhvaćeno 11 dječjih vrtića na području čitave države. U drugoj fazi projekta cilj je izrada kurikuluma učenja za poduzetništvo u predškolskim ustanovama. Educiranje i osposobljavanje odgojno - obrazovnih radnika i stručnih suradnika i menadžmenta predškolskih ustanova za samostalno provođenje i integraciju poduzetničkih sadržaja u redovan program predstavlja izuzetno bitan segment budućeg kurikuluma. U realizaciju projekta na sustavan su način uključeni i roditelji. Oni se neposredno na radionicama a posredno u radu sa vlastitom djecom informiraju o sadržaju i vrijednostima poduzetničkih aktivnosti. U radu sa roditeljima daju se naputci o načinu podržavanja intencije i nakon završetka projekta. Odgovarajući je naglasak stavljen na suradnju s lokalnom zajednicom i strukturom lokalne vlasti kao bitnog čimbenika u razumijevanju kompleksnosti sudionika o čemu ovisi podrška razvoju poduzetništva. 2. Tijek projekta Naš sveukupan razvoj ne temelji se samo na pomacima u znanju, već i na promjeni uvjerenja i ponašanja. Dijete spoznaje sebe i svijet oko sebe praktičnim djelovanjem i interakcijom sa sredinom koja ga okružuje, odnosno putem poruka koje prima iz okoline. Djecu treba percipirati kao inteligentna i kompetentna mala bića koja uče čineći i surađujući s drugima i koja su sposobna samoorganizirati vlastite aktivnosti. Iz tog razloga treba im ponuditi raznovrsne izvore znanja kroz mijenjanje i bogaćenje materijalnog konteksta u skladu s humanističkom razvojnom koncepcijom jer na taj način potičemo prirodan proces učenja. Jedan od prirodnih načina učenja jest i rad djece na projektu, način rada gdje odgojitelj ne vodi nego potiče djecu, a takav način rada primjenjivao se u provođenju projekta Dječji tjedan podu-

219 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING zetništva. Projektni pristup nalaže svakom odgojitelju izradu početnog nacrta, tj. okvirni smjer razvoja projekta koji je prema potrebi promjenjiv, a ovisi o interesu djece. Djeca rukovođena vlastitim interesom biraju određenu temu koju će istraživati a uloga je odgojitelja osigurati im resurse potrebne za projekt, poticati ih na razmišljanje, na raspravu, zaključivanje i na suradnju, odnosno razmjenu mišljenja s drugom djecom. Odgojitelj promatra i dokumentira tijek projekta ( fotografije, video i audio zapis, zabilješke dječjih izjava, zajedno s djecom izrađuje informativne plakate). Nastala dokumentacija ima višestruko značenje, od poticanja djece na raspravu i prisjećanja na važne momente projekta pa preko praćenja razvoja tijeka projekta, do njegove evaluacije i prezentacije (roditeljima, sustručnjacima, široj zajednici). U projektu je u tri godine sudjelovalo 925 djece i 281 odgojiteljica, a 346 roditelja je sudjelovalo u našem istraživanju koje smo proveli prije i poslije realizacije aktivnosti u vrtićima /10.g. u projekt su bila uključena 4 vrtića: DV Markuševec, Zagreb Centar za predškolski odgoj Vinkovci, DV Stribor DV Biokovsko zvonce, Makarska DV Zraka sunca, Križevci 2010./11.g. u projekt su bila uključena 4 vrtića: DV Markuševec, Zagreb DV Ciciban, Šibenik DV Olga Ban Pazin Centar za predškolski odgoj Osijek, DV Sjenčica 2011./2012.g. u projekt su bila uključena 4 vrtića: DV Radost, Zadar DV Metković, Metković DV Crvenkapica, Ilok DV Vis, Vis Provođenje projekta Dječji tjedan poduzetništva u prvoj i drugoj fazi podrazumijevao je sustavno pripremljen program koji je djeci omogućavao izbor različitih atraktivnih aktivnosti sudjelujući u: nabavi repromaterijala i opreme, proizvodnji proizvoda, prodaji proizvoda, raspodjeli prihoda ( prihod umanjen za troškove je dobit), raspodjeli plaće, potrošnji, promotivnim aktivnostima, upoznavanju karakteristika novca, suradnji s lokalnom zajednicom. U drugoj fazi projekta veći naglasak je stavljen na edukaciju postojećih djelatnika odgojno - obrazovnog procesa u dječjim vrtićima.

220 220 Jasna Peklić, Dinka Vujatović: Obrazovanje za poduzetništvo u dječjim vrtićima 3. Priprema sudionika projekta u vrtićima Edukacija sudionika projekta u vrtićima započela je već za vrijeme pripreme realizacije projekta, prilikom slanja materijala s uputama. Nakon što su pročitali upute slijedile su odgovarajuće konzultacije, dogovor o samom tijeku događanja, upute u svezi ponuđenih poticaja, realizaciji aktivnosti i metodskom pristupu. Predstavnici Ministarstva poduzetništva i obrta i projektni tim pratili su provođenje aktivnosti u koje je bila uključena lokana zajednica i koja su medijski bila popraćena. Nakon završnih događanja i prezentacije radova u vrtićima su održane radionice za sve odgajatelje i roditelje. 4. Osvrt na radionice Na edukativnim radionicama sudjelovali su odgojitelji, stručni timovi i ravnatelji koji su bili direktno uključeni u provedbu svih projektnih aktivnosti. Inzistiralo se na sveobuhvatnosti zbog usporedbe rezultata evaluacijskih lista. Tijekom radionica razgovaralo se o provedbi projekta, iskustvima, zapažanjima, postignućima. Iznosila su se različita mišljenja o pristupu tematici, pojašnjene su mnoge nedoumice. Kako se radi o odgojno - obrazovnom kadru kojem nisu bliski ekonomski i poduzetnički pojmovi te zakonitosti ekonomije, članovi tima koji su po struci ekonomisti i pedagozi uvodili su odgojitelje u novo područje na njima prihvatljiv način. Na praktična pitanja, kao i dileme o načinu implementacije poduzetničkih aktivnosti, odgovarale su članice tima pedagoške struke koje su na valorizirajući relevantne faktore davale odgovarajuću pedagošku perspektivu. U konačnici kao najveća vrijednost pokazalo se to da su ljudi različitih struka i obrazovanja učili jedni od drugih, izmjenjivali kreativne ideje, tijekom samog procesa korigirali jedni druge. Nakon održanih radionica sudionicima je dana mogućnost da objektivno izraze svoje mišljenje i zadovoljstvo održanim radionicama kroz popunjavanje anonimnih evaluacijskih lista čije rezultate donosimo: Na pitanje kako se osjećaju nakon radionice, 100% sudionika se izrazilo pozitivno i izrazilo zadovoljstvo sudjelovanjem u radionici navodeći kako se osjećaju: zadovoljno, odlično, ispunjeno, ushićeno, osvještenije i poduzetnije. Na pitanje što im se najviše svidjelo većina odgovara : ekonomski aspekt i mišljenje druge (ekonomske) struke (20%) te sama poticajna atmosfera za vrijeme radionice, razmjena stručnih mišljenja, nove ideje, kreativnost i brzina osmišljavanja novih projekata (što im je bio zadatak tijekom radionice). Svi odgojitelji (100%) smatraju da u provedenoj radionici ništa nije nedostajalo, s napomenom da se vremenski produže aktivnosti iz radionice. Na pitanje koliko će nove spoznaje koristiti u mijenjanju prakse i kreiranju programa, preko 50% odgojitelja kaže mnogo. Ostali navode da su osvijestili ekonomsku stranu rada, da više cijene sebe i svoj rad te da su dobili nove ideje i poticaje za daljnje projekte. Na slobodno pitanje što bi poručili voditeljima radionice, navode same pohvale i želju za daljnjom suradnjom te izražavaju zadovoljstvo što su mogli sudjelovati u ovom projektu. Članovi projektnog tima svaku su radionicu dokumentirali putem zabilješka, foto i video zapisa te izradili završno izvješće.

221 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Zaključak Temeljno obilježje Nacionalnog okvirnog kurikuluma jest prelazak na kompetencijski sustav. Određena su očekivana učenička postignuća za odgojno - obrazovna područja po ciklusima pa je tako određen i razvoj kompetencija. Jedna od kompetencija koju smo dužni razvijati od najranije dobi jest i poduzetnička kompetencija. Nacionalni okvirni kurikulum polazište je za izradu pedagoških programa. On je okvirni, što znači da će uslijediti izrada konkretnih kurikuluma po razinama učenja. Dio koji zahtijeva najveću pozornost je dio koji govori o predškolskom odgoju. Razlog tome je dob djece koja usvajaju osnovne stavove o poduzetništvu. To je baza na kojoj se gradi čitava struktura kurikuluma i na ostalim obrazovnim razinama. Pravilna uspostava sustava vrijednosti, pozitivnog stava o poduzetništvu i poduzetnosti ključan su faktor u budućem razvoju djeteta kao i njegovom profesionalnom te u konačnici životnom uspjehu. S aspekta društvene zajednice i opstojnosti te razvoja nacionalnog gospodarstva odgovarajućem učenju za poduzetništvo nužno se treba dati odgovarajući značaj. Ovaj je projektni tim, za sada, jedini koji radi sustavno, ciljano i strukturirano na razvoju poduzetničkih kompetencija djece predškolske dobi. Proveo je odgovarajuća istraživanja o tome u kolikoj mjeri smo uspjeli integrirati osnovne ekonomske pojmove u suvremeni vrtićki kurikulum te kolika je podrška struke za nastavak projekta. Provedena istraživanja potvrdila su predviđanu pozitivnu reakciju svih sudionika edukativnih radionica koji očekuju daljnju suradnju i rad na razvoju poduzetničkih kompetencija od najranije dobi te se osjećaju potaknuto, poduzetnije, nadahnutije za nove pothvate što posredno utječe i na djecu i njihovo učenje, ali isto tako vidimo i izraženu potrebu za ekonomskim aspektom edukacije. U nastavku projekta nužno je veće uključenje i podrška struke na višim razinama. Mišljenja smo da će postignuta iskustva i znanja, uz prikupljenu i sistematiziranu pisanu, foto i video dokumentaciju o projektu biti od velike koristi pri razradi cjelovitog kurikuluma učenja za poduzetništvo u ustanovama za rani odgoj i obrazovanje (vrtićima). Kao posebnu vrijednost provođenja projekta naglašavamo stvaranje poduzetničke atmosfere koja podrazumijeva bogat i poticajni prostorno - materijalni i socijalni kontekst koji je djeci omogućio samoinicirano i samoorganizirano učenje kroz igru. Osnovne ekonomske pojmove integrirali smo u suvremeni kurikulum, kontekst koji je baziran na suvremenim znanjima, a koji je humanistički i razvojno orijentiran.

222 222 Jasna Peklić, Dinka Vujatović: Obrazovanje za poduzetništvo u dječjim vrtićima The entrepreneurial learning for kindergarden Abstract Pedagogy year started 2008/2009 a project in the kindergartens of Republic of Croatia called Children s Entrepreneurship Week. In the last period we covered eleven kindergartens with this project. Project team that participated in a realization and evaluation of the undergoing project consists of: Vitomir Tafra, head of the Executive Board of the Education Group Zrinski, Zdravko Tkalec, dean of the University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Šubić Zrinski, Jasna Peklic, principal of the kindergarten Markuševec and Dinka Vujatovic, pedagogue of the kindergaten Markuševec. The goal of the project was to make society aware of the need for the entrepreneurship education from the earliest age of the child, and through the paly and surroundings in entrepreneur spirit that will allow the children to acquire entrepreneur knowldge, skills and attitude. This project has evolved during the last period. We came to the conclusion that it is necessary to educate the kindergarten staff, with this conclusion our team has already started to work on the second faze of a pilot project with more determination. We did this through interactive workshops. Fully educated staff with all the support and cooperation with the project team, will gradually as a part of regular activities introduce the basics of the entrepreneurship with committing themselves of giving regular reports about how the project is progressing. Also, we have put an emphasis on a cooperation of the parents with the local community, because we depend on the support of the same and on the promotion. The need for projects like these came out of the new National Curriculum framework for preschool education and general compulsory and secondary education in which one of the main goals are to balance with the needs and development goals of Croatian society and an individual. One of the eight basic scopes for a long term education are initiative and entrepreneur which was provided by EU, and the educational politics of the Republic of Croatia has accepted them and is instigating them in National Curriculum framework. That scope is referring to the ability that an individual can produce ideas into actions and it is including creativity, innovation, initiative, team work, resolving conflicts without violence, project planning towards the realization and the abilities and the skills necessary for the activation of social and market services. The emphasis is on the expected achievements of the educational system and development of the entrepreneur scope. Literatura 1. Strategija učenja za poduzetništvo , Vlada Republike Hrvatske, (2010). 2. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, (2010). 3. Slunjski,E. (2008). Dječji vrtić zajednica koja uči, Zagreb: Spektar media 4. Slunjski,E. (2011). Kurikulum ranog odgoja, Školska knjiga d.d., Zagreb

223

224

225 5 Upravljanje karijerom poduzetnička kompetencija Career management - Entrepreneurial competence

226

227 Percepcija karijere poduzetnika kod srednjoškolskih učenika strukovnih škola u Republici Hrvatskoj Vitomir Tafra, Obrazovna grupa Zrinski, Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatska, Tel: , Faks: , vitomir.tafra@zrinski.org Ines Elezović, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Petračićeva 4, Zagreb, Hrvatska, Tel: , Faks: , ines.elezovic@ncvvo.hr Ivana Sertić, Ekonomska škola Katarina Zrinski, Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatska, Tel: , Faks: , ivanas@katarinazrinski.hr Sažetak U ovom radu predstavljeni su rezultati dijela istraživanja na nacionalnom reprezentativnom uzorku učenika srednjih strukovnih škola (N=2 353), a koji se odnose na percepciju učenika strukovnih škola prema karijeri poduzetnika. Istraživanje je realizirano u okviru projekta Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Zastupljenost poduzetničkih sadržaja u programima srednjih škola, a koji ima za svoju osnovnu zadaću, kvalitativnim i kvantitativnim metodama, utvrditi stavove ključnih aktera prema poduzetničkim sadržajima u srednjim školama koje provode različite obrazovne programe. Naime, upravo za učenike srednjih strukovnih škola pretpostavljamo da će činiti jezgru budućih poduzetnika na kojima se velikim dijelom temelji ekonomska budućnost zemlje. Učenici su generalno pozitivno usmjereni na mogućnost poduzetničke karijere, no svoje poznavanje praktičnih pravila poslovanja ocjenjuju osrednjim. Velika većina smatra da je praktične vještine potrebne za pokretanje vlastitoga posla moguće naučiti (92,5%) i to podjednako lako kroz dodatne edukacije (upisivanje tečaja) i odrađivanje prakse te u radu za nekoga drugoga, a najteže kroz pokretanje vlastite tvrtke. Ovaj nalaz ukazuje na to da učenici završnih razreda strukovnih škola imaju visoka očekivanja od redovnih, izvanrednih i dopunskih obrazovnih programa, a zapravo prilično nevoljko sami preuzimaju inicijativu. Ključne riječi: karijera poduzetnika, strukovno obrazovanje, stavovi učenika 1. Uvod Izbor zvanja i odgovarajuće srednje škole u konačnici definira poslovnu karijeru svakog učenika. Poslovna karijera, pak, utječe na cjelokupni životni put pojedinca i obratno. Odluke u jednom ili drugom području određuju sadržaj i kvalitetu života i stoga u odluci vezanoj uz taj, za svakog osnovnoškolca i njegove roditelje presudnog trenutka životne orijentacije, sudjeluje izuzetno velik broj čimbenika. Jedan od ključnih jest i percepcija zapošljivosti i mogućnosti daljnjeg školovanja i usavršavanja. Kao ograničavajući faktor javlja se i dostupnost željene obrazovne institucije iz perspektive izbora, lokacije, ali i postignutog uspjeha u osnovnoj školi. Stečene kompetencije u srednjim trogodišnjim i četverogodišnjim strukovnim školama, koje polazi otprilike 70% od ukupnog broja upisanih učenika, praktična su ulaznica za prvo zaposlenje i uključivanje na tržište rada. Stečena stručna znanja inicijalna su pretpostavka i za samozapošljavanje putem osnivanja obrta ili tvrtke. Međutim, cilj učenja za poduzetništvo nije samo stvaranje potencijalnih poduzetnika, nego

228 228 Vitomir Tafra, Ines Elezović, Ivana Sertić: Percepcija karijere poduzetnika kod... širi koncept koji je u funkciji razvijanja poduzetničkih sklonosti, vještina i sposobnosti. To uključuje i razvoj određenih odlika osobnosti poput stvaralaštva, inicijativnosti, samostalnosti, odgovornosti te usvajanja osnovnih ekonomskih koncepata. 2. Poduzetništvo u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske U hrvatskom društvu iskazana je usmjerenost ka prihvaćanju poduzetništva kao društvene, nacionalne, gospodarske i odgojno-obrazovne vrijednosti. Ova opredijeljenost iščitava se u temeljnim nacionalnim gospodarskim i obrazovnim dokumentima, ali i u konkretnim provedbenim aktima. Najvažniji dokumenti na ovom području jesu Strategija učenja za poduzetništvo (u daljnjem tekstu Strategija) i Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2010). Strategija utvrđuje cjelokupan sustav i dinamiku uvođenja poduzetništva u kurikulume svih odgojno obrazovnih razina, počevši od predškolskog uzrasta. Ona također obuhvaća i akcijski plan s detaljno razrađenim mjerama i dionicima te rokovima i izvorima financiranja. Strategija omogućuje i sustavan pristup razvoju ključnih osobina ličnosti kritičnosti, inovativnosti, inicijativnosti, organizacijskih sposobnosti, sposobnosti vođenja i upravljanja, suradničkih vještina i drugih već navedenih osobina, a naročito sposobnosti razumnog preuzimanja rizika s pozicije slobodne volje (Benet, 2005). Prva razina obrazovanja od koje Strategija započinje implementaciju učenja za poduzetništvo jest rani odgoj i obrazovanje. Vrtićka je dob izuzetno važna ako ne i presudna za usvajanje stavova o poduzetništvu. Nastavak sustavnog odgoja i obrazovanja za poduzetništvo u osnovnoj školi završava u osmom razredu odabirom zanimanja i struke, a time i izborom srednje škole. Prijelaz iz osnovne u srednju školu za mnoge je učenike i roditelje iznimno odgovoran i stresan, jer se suočavaju s usmjeravanjem i definiranjem buduće poslovne karijere i životnoga pravca. U srednjoj školi učenicima učenje za poduzetništvo treba odgovoriti na pitanje kako efikasnije upotrijebiti stečena stručna i ostala znanja na budućem radnom mjestu ili pri izboru daljnjeg školovanja na visokim školama i fakultetima. Nacionalni okvirni kurikulum (2010.) dao je formalni okvir odgojno-obrazovnim ustanovama da uključe učenje za poduzetništvo kao međupredmetnu temu u postojeće nastavne planove i programe. Također je stvoren okvir za uvođenje novih nastavnih predmeta i sadržaja te afirmaciju postojećih rješenja. Jedno od takvih rješenja su i učeničke zadruge i vježbovne tvrtke. Mnogim aktivnostima (IPA projekti) u godini, izradom kurikuluma za učeničke zadruge, kao i modularnog kurikuluma poslovanja vježbovnih tvrtki te omogućavanjem poslovanja vježbovnih tvrtki putem web aplikacije na domaćem i inozemnom tržištu stvoreni su preduvjeti za uspješan daljnji razvoj oblika i metoda aktivnog učenja i poučavanja poduzetništva u svim srednjim, a naročito u strukovnim školama Projekt Zastupljenost poduzetničkih sadržaja u srednjim školama Partnerske institucije Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja i Obrazovna grupa Zrinski započele su realizaciju projekta Zastupljenost poduzetničkih sadržaja u srednjim školama u listopadu godine proučavanjem nastavnih planova i programa prisutnih u srednjim školama. Prije konstrukcije instrumenata za ispitivanje stavova konzultirani su relevantni stručnja-

229 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING ci iz područja te provedene fokus grupe s učenicima i nastavnicima u različitim tipovima srednjih škola. U siječnju anketni upitnik za učenike poslan je u 130 škola u kojima je anketiranje provedeno metodom papira i olovke, dok je nastavnički upitnik postavljen na Internet i ispunjavao se u on-line formi. Opći je cilj ovoga projekta utvrditi zastupljenost poduzetničkih sadržaja u programima srednjih škola u Republici Hrvatskoj u svrhu podupiranja sustavnog uvođenja učenja poduzetništva kao jedne od ključnih obrazovnih kompetencija. Jedan od važnijih specifičnih ciljeva jest i podizanje svijesti o važnosti učenja poduzetništva kao jedne od ključnih obrazovnih kompetencija u skladu sa suvremenim obrazovnim politikama (Key Competences for Lifelong Learning European Reference Famework, 2007). 3. Istraživanje percepcija karijere poduzetnika učenika strukovnih škola Od ukupno 130 škola koje su sudjelovale u istraživanju, 92 škole izvode programe različitih strukovnih trogodišnjih i četverogodišnjih usmjerenja, a još četiri škole izvode mješovite gimnazijske i strukovne programe. Ukupan broj učenika strukovnog usmjerenja iznosio je N = Učenici su ispunili upitnik za učenike koji se sastojao od četiri tematske cjeline: osobina ličnosti, informiranost o sadržajima iz područja poduzetništva, stavovi i demografija. U ovom radu izloženi su rezultati istraživanja stavova u dijelu koji se tiče učeničke percepcije karijere poduzetnika te samoprocjene poznavanja teorijske i praktične situacije u poduzetništvu u Republici Hrvatskoj. Učenici su također odgovorili na pitanja o tome mogu li se praktične vještine pokretanja posla naučiti i na koji način smatraju da je to najlakše učiniti Metodologija istraživanja Instrument korišten za mjerenje stava prema poduzetničkoj karijeri kreiran je dijelom prema teoriji planiranoga ponašanja (Theory of Planned Behaviour, Azjen, 1985.), odnosno njezinom uporabom u modelu ispitivanja poduzetničkih namjera kod učenika na kraju ciklusa sekundarnog obrazovanja (Finisterra do Paço i sur. 2011; Liñán i Chen, 2009.). Preuzete su i adaptirane one tvrdnje koje se tiču osobnoga stava učenika i percipirane kontrole ponašanja (dvije od četiri teorijske dimenzije). Dio tvrdnji prilagođen je iz instrumentarija kojim se ispituju stavovi prema poduzetnicima i poduzetništvu u društvu (Resurreccion, 2010.). Osmišljeni instrument od 10 čestica usmjeren je na ispitivanje strukture stavova učenika prema poduzetnicima u Hrvatskoj općenito, kao i afinitetu prema ideji postati poduzetnik. Samoprocjena vlastitog teorijskog i praktičnog poznavanja poduzetničkog područja novi je konstrukt koji u ovoj analizi predstavlja nezavisnu varijablu. Naglasak na praktičnim vještinama pokretanja vlastitoga posla, kao i metode kojima se one mogu naučiti preuzet je iz australskog Nacionalnog istraživanja stavova mladih prema poduzetništvu (2001.) u dijelu upitnika koji se tiče iskustava i stavova prema pokretanju vlastitoga posla Uzorak Uzorak srednjih škola izrađen je prema modelu dvostruke stratifikacije. Prvo su sve srednje škole podijeljene prema vrsti nastavnoga plana i programa koji škola provodi, a zatim su stratificirane prema županijama, odnosno regijama. Od ukupnog broja učenika strukovnih škola koje su sudjelovale u istraživanju, trećina pripada trogodišnjim strukovnim programima, a otprilike dvije trećine četverogodišnjim strukovnim programima s područja cijele Hrvatske (Tablica 1.).

230 230 Vitomir Tafra, Ines Elezović, Ivana Sertić: Percepcija karijere poduzetnika kod... Tablica 1. Zastupljenost prema trajanju strukovnoga programa Frekvencije Postotci Strukovna 4-godišnja škola ,6 Strukovna 3-godišnja škola ,4 Ukupno ,0 Prema spolu učenici su zastupljeni u otprilike jednakom omjeru. Najzastupljenija ocjena kojom su završili prethodni razred jest vrlo dobar (42,9%) i dobar (36,1%) te zatim odličan (14,8%) i dovoljan (4,3%). Prema obrazovanju roditelja, u uzorku dominira srednja škola podjednako za majku (59,5%) i oca (60%) dok su više kategorije obrazovanja također ujednačene. Nešto viši postotak završene osnovne škole (13,5%) nalazimo kod majki, nego kod očeva (9,2%) što sveukupno odgovara demografskoj strukturi obrazovanosti na razini čitave zemlje. Kada je riječ o zaposlenosti roditelja, vidljiva je velika razlika između nezaposlenosti majki (28,7%) i nezaposlenosti očeva (7,9%). Otprilike jednako su roditelji zaposleni u obrtničkim zanimanjima i pojedinačnoj proizvodnji, a žena ima dvostruko više u jednostavnim zanimanjima Rezultati Pouzdanosti instrumenta kojim smo ispitivali stavove prema karijeri poduzetnika kod srednjoškolskih učenika strukovnih škola (Cronbach alfa) zadovoljavajuća je i iznosi 0,86. Prosječna je korelacija među česticama 0,37. Dobiveni rezultati pokazuju kako se učenici najviše slažu s tvrdnjom da bi voljeli pokrenuti vlastiti posao kad bi imali priliku i sredstva (M = 4,09) i kako Hrvatska treba više poduzetnika (M = 3,94), a najmanje s time da znaju kako ostvariti poduzetnički projekt (M = 2,87) te da bi pokretanje i održavanje vlastite tvrtke za njih osobno bilo lako (M = 2,95). Iako se ova dva pola tvrdnji čine sadržajno suprotstavljenima, zapravo jasno prikazuju sraz između želja i potreba te stvarnoga stanja kako ga vide učenici na kraju svog srednjoškolskog školovanja. Na grafu 1. prikazan je poredak tvrdnji prema dobivenim aritmetičkim sredinama (za instrument kojim se mjerio afinitet prema karijeri poduzetnika, S2).

231 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Graf 1. Poredak tvrdnji prema aritmetičkim sredinama U tablici 2. prikazana je zastupljenost odgovora na pitanja o teorijskom i praktičnom poznavanju poduzetničkog područja (tema, sadržaja i pravila) i poslovanja iz kojih možemo vidjeti da učenici svoje (ne)poznavanje procjenjuju otprilike jednako u ove dvije kategorije. Tablica 2. Samoprocjena teorijskog i praktičnog poznavanja poduzetničkog područja Samoprocjena teorijskog poznavanja poduzetničkog područja (tema i sadržaja) u RH Samoprocjena poznavanja praktičnih pravila poslovanja u RH 1 Nimalo U potpunosti 26% 19% 37% 12% 6% 26% 21% 35% 11% 7% Unatoč kritičnosti prema vlastitom poznavanju istih, 92,5% učenika smatra i odgovara potvrdno na pitanje mogu li se praktične vještine potrebne za pokretanje vlastitoga posla naučiti. Kada je pak riječ o tome kako ih naučiti, više od trećine učenika smatra da je to najlakše na poslu u radu za nekoga drugoga, a samo 8,8% učenika bi to činilo u vlastitoj tvrtci. Polovica učenika vidi dodatnu edukaciju i upisivanje tečajeva te praksu kao potencijalno mjesto učenja ovih vještina. Posljednji stupac u Tablici 3. označava prosječne rezultate koje postižu učenici na skali afiniteta prema karijeri poduzetnika (S2) u odnosu na način učenja praktičnih vještina koji smatraju najlakšim.

232 232 Vitomir Tafra, Ines Elezović, Ivana Sertić: Percepcija karijere poduzetnika kod... Tablica 3. Najlakši način za naučiti praktične vještine pokretanja vlastitog posla Upisivanjem tečaja, dodatne edukacije Frekvencije Postotci M na S2 skali ,0 3,26 Odrađivanjem prakse ,1 3,23 Na poslu, u radu za nekog drugoga ,5 3,29 Na poslu u vlastitoj tvrtci 202 8,8 3,53 Ukupno ,5 - Analizom varijance (ANOVA) potvrđena je statistički značajna razlika između ispitanika koji su odabirali različite opcije odgovora načina učenja praktičnih vještina za pokretanje vlastitog posla i prosječnog rezultata na instrumentu kojim se mjerio afinitet prema karijeri poduzetnika (F = 10,489, p < 0,05). Post hoc testom (Scheffe) utvrđeno je da je ova razlika prisutna između grupe ispitanika koja je odabirala opciju na poslu u vlastitoj tvrtci u odnosu na sve ostale skupine. Također je uočen trend porasta prosječnih aritmetičkih sredina na S2 instrumentu u odnosu na samoprocjenu poznavanja praktičnih pravila poslovanja u RH (Tablica 4.). Što je viši stupanj samoprocjene poznavanja pravila, viša je i prosječna vrijednost na skali afiniteta prema karijeri poduzetnika. Razlike su statistički značajne između svih skupina ispitanika (F = 74,112, p < 0,05) osim posljednje dvije, odnosno onih učenika koji su na skali samoprocjene poznavanja praktičnih pravila odabirali opcije 4 i 5 (Scheffe). Tablica 4. Razlike u aritmetičkim sredinama na S2 skali u odnosu na samoprocjenu poznavanja praktičnih pravila poslovanja u RH Samoprocjena poznavanja praktičnih pravila poslovanja u RH M na S2 skali N Standardna devijacija Nimalo 3,04 546,85 2 3,26 444,71 3 3,58 738,67 4 3,75 230,67 U potpunosti 3,83 147,84 Ukupno 3, ,79 Pronađene statistički značajne razlike s obzirom na male promjene u aritmetičkim sredinama na skali S2 (niti jedan bod) i razmjerno veliki uzorak, moramo uzeti s rezervom. Razlike postoje, no njihove uzroke potrebno je kontekstualno interpretirati s dodatnim sadržajnim objašnjenjima.

233 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Zaključak U ovom istraživanju posebno su nas zanimali stavovi učenika o učenju za poduzetništvo kao i njihova percepcija potrebe i korisnosti uvođenja nastavnih predmeta, međupredmetnih tema, seminara, radionica te drugih oblika prenošenja znanja poduzetničke tematike. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja, kad izuzmemo ekonomske škole, nastavni predmeti i ekonomske teme te poduzetnički sadržaji gotovo su zanemarivi po svom opsegu i sadržaju. Trenutna gospodarska situacija potiče na razmišljanje o uvođenju promjena u različitim područjima pa tako i na području odgoja i obrazovanja. Naime, za pretpostaviti je kako su upravo učenici srednjih strukovnih škola oni koji će činiti jezgru budućnih poduzetnika na kojima se velikim dijelom temelji ekonomska budućnost zemlje. Da bi u tome bili uspješni potrebna su im specifična znanja i vještine, a naglasak je nužno staviti i na njihovu primjenu u praksi. Provedenim se istraživanjem nastojalo utvrditi kako učenici srednjih strukovnih škola percipiraju karijeru poduzetnika te u kojoj su mjeri teorijski i praktično upoznati s poduzetničkim sadržajima na kraju sekundarnog obrazovanja. Rezultati ukazuju na to da učenici završnih razreda karijeru poduzetnika smatraju privlačnom te da bi voljeli pokrenuti vlastiti posao ukoliko im se za to ukaže prilika. Nadalje, utvrđeno je kako učenici svoja znanja o pokretanju i ostvarenju poduzetničkog projekta smatraju nedostatnima za uspjeh, no ističu kako se praktične vještine potrebne za pokretanje vlastitoga posla mogu naučiti. S obzirom da postoji interes učenika za pokretanjem vlastitog posla, ali i stav da je vještine potrebne za uspjeh moguće naučiti, nužno je omogućiti učenicima stjecanje ovih znanja i vještina kroz redovne, izvanredne ili dopunske obrazovne programe. Suvremene obrazovne politike ističu važnost učenja poduzetništva kao jedne od ključnih obrazovnih kompetencija, a u tom su smjeru krenule i promjene u obrazovnim programima u Republici Hrvatskoj. Osnovna zadaća ovakvog široko postavljenog pristupa jest sustavno integriranje poduzetnog stava u svakodnevni život i rad. Povećanje stupnja poduzetnosti izravno pozitivno djeluje na praktično sve aspekte osobnog života, ali i na podizanje ukupnog društveno-ekonomskog potencijala.

234 234 Vitomir Tafra, Ines Elezović, Ivana Sertić: Percepcija karijere poduzetnika kod... Perception of Vocational School Students in Croatia towards the Carrier of Entrepreneur Abstract The results of one portion of student survey on the national representative sample of vocational high school students (N=2 353) related to the perception of vocational school students towards the carrier of entrepreneur is presented in this article. The research is administrated within the National Centre for External Evaluation of Education project Representation of Entrepreneurial Contents in high school educational programmes which has for its primary goal, using qualitative and quantitative methods, to establish the attitudes of key agents towards the entrepreneurial contents in the high schools implementing different programmes. Namely, we assume that the students in vocational schools represent the core of future entrepreneurs on whose economic future of the country is widely based. These students are generally positively orientated towards the possibility of carrier as entrepreneurs, but they self-evaluate their knowledge in practical procedures at medium quality. In large majority they believe that practical skills for starting the business can be learned (92.5%) equally easy throughout additional education (signing in for a course), practical work placements and working for somebody else, but most difficult throughout starting their one private business. This finding suggest that students from final grades in vocational schools have high expectations from basic, extra-curricular and additional educational programmes but are in fact rather unwilling to take the initiative. Key words: entrepreneurial career, vocational education, student attitudes Literatura 1. Azjen, I. (1985). From intentions to actions: a theory of planned behaviour. U: Kuhl, J. i Beckmann, J. (ur.), Action control: from cognition to behaviour. Heidelberg: Springer, Benett, J. G. (2005). Rizik i sloboda. Beograd: Zlatni zmaj. 3. Finisterra do Paço, A. M. i sur. (2011). Behaviours and entrepreneurial intention: Empirical findings about secondary students. Journal of International Entrepreneurship, 9, Liñán, F. i Chen, Y. (2009). Development and cross-cultural application of a specific instrument to measure entrepreneurial intentions. Entrepreneurship: Theory and Practice, 33 (3), Resurreccion, P. (2010). Determinants of Entrepreneurial Attitudes and Intentions Among High School Students in Iligan City, Southern Philippines (Sačuvano, ) 7. Key Competences for Lifelong Learning European Reference Famework, (2007). European Commision, Directorate-General for Education and Culture. (Sačuvano ). 8. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2010), Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. 9. National Youth Entrepreneurship Attitude Survey, (2001). Commonwealth of Australia, Department of Industry, Science and Resources. (Sačuvano 23. siječnja 2012.). 10. Poduzetna hrvatska Strategija učenja za poduzetništvo , (2010). Zagreb: Vlada Republike Hrvatske. (Sačuvano 23. siječnja 2012.).

235

236

237 Kome je biznis odgovoran? Snežana Prelević, Pametan čovek duboko razume vrednost pravednosti, dok glupak razume samo vrednost novca. Konfučije Sažetak Društveno odgovorno poslovanje predstavlja jednu od osnovnih strategija u uspostavljanju ravnoteže između ostvarivanja ekonomskih interesa, društvenog razvoja, zaštite životne sredine i očuvanja prirodnih resursa. Opredeljenje Evropske unije, jasno izraženo kroz delovanje Evropske komisije, jeste da društveno odgovorno poslovanje čini suštinski element evropskog socijalnog modela i da pozitivno doprinosi evropskoj strategiji održivog razvoja dogovorenoj u Geteburgu godine, kao i ciljevima usvojenim u Lisabonu. Od država koje ekonomski sarađuju sa Evropskom unijom ili su u procesu pristupanja evropskim integracijama, očekuje se usvajanje principa i standarda društveno odgovornog poslovanja. Prepreku unapređenju korporativnog okruženja u zemljama u tranziciji predstavlja nepoverenje između vlade, biznisa i civilnog društva kome doprinose politička nestabilnost i podeljenost koja postoji u društvu, kao i sumnjiv način formiranja privatnog sektora nakon godina rata i opšteg ekonomskog propadanja. Ključne reči: društveno odgovorno poslovanje, poslovna etika, smernice za društvenu odgovornost. 1. Uvod «Cena veličine je odgovornost.» (Vinston Čerčil) Poslovanje pojedinih kompanija prevazilazi nacionalne dohodke mnogih zemalja. Od uspešnosti poslovanja ne zavisi samo na hiljade zaposlenih već i zajednica u kojoj je samo postrojenje izgrađeno budući da multinacionalne kompanije radi smanjenja troškova deo svoje proizvodnje obično smeštaju u nerazvijena područja. U siromašnim zemljama malo pažnje se poklanja problemima zagađenja životne sredine, kao i kontrole odlaganja toksičnog i radioaktivnog otpada i same proizvodnje. Proizvođači su toga svesni i neretko su mere koje se preduzimaju u cilju zaštite radnika i okolnog stanovništva od štetnih, propratnih pojava proizvodnje na nižem nivou nego u matičnim zemljama. Posledice po životnu sredinu su nepopravljive. Žrtva narušene prirodne ravnoteže je celo čovečanstvo, kao i generacije koje dolaze. Stoga organizovanje proizvodnje ne može biti samo stvar vlasnika, a njegovi interesi ne mogu nadjačati interese ljudi širom planete. U pomenutom kontekstu posmatrano, profit je najvažnija sporedna stvar. 1 Asistent, Građanskopravna uža naučna oblast, Pravni fakultet za privredu i pravosuđe u Novom Sadu, Univerzitet Privredna akademija u Novom Sadu, Geri Karolja br. 1, Novi Sad, Srbija, tel: 021/ , snezaprelevic@yahoo.com

238 238 Snežana Prelević: Kome je biznis odgovoran? Vraćanje idejama grčkih i kineskih filozofa govori nam da je istorija već bezbroj puta potvrdila njihovu ispravnost za opstajanje ljudske zajednice. S druge strane, to nam govori o nepromenljivoj ljudskoj prirodi. I u staroj Grčkoj ljudi su proterivani iz zajednice, kao što su i u doba Konfučija činjena loša dela, ali danas posledice radnji pojedinaca koje nisu rukovođene moralnim obzirima mogu biti mnogo razornije. Tradicionalan pristup biznisu u vremenu snažnih konglomerata postaje neodrživ. Pritisci da poslovanje ne sme da bude vođeno samo interesima akcionara postaju sve veći, a društveno odgovorno poslovanje predstavlja sferu u kojoj se prelamaju interesi vlasnika kapitala sa interesima zajednice, neograničen ekonomski rast i pravedan i održivi razvoj. O značaju samog problema govori činjenica da je društveno odgovorno poslovanje postalo predmet međunarodne standardizacije, te da Evropska unija upravo time uslovljava trgovinsku razmenu sa zemljama koje su joj se pridružile ili nameravaju to da učine. Mnoga pitanja koja se odnose, pre svega, na način implementacije društveno odgovornog poslovanja su otvorena. Značaj samog principa je uglavnom nesporan, ali još uvek nije opšteprihvaćen. Poslovni ljudi, najčešće nisu za to obučavani u školama, a poslovna praksa ne pruža mnogo primera. Najteže je promeniti ljudsku svest i pohlepu. 2. Poslovni mitovi i metafore U širem smislu biznis postoji još od starih Sumera koji su se bavili trgovinom i vodili trgovačke knjige pre skoro šest hiljada godina. Aristotel je, dve hiljade godina pre Adama Smita, razlikovao: oikonomikos ili vođenje domaćinstva, koje je odobravao i smatrao suštinskim za malo složenije društvo i chrematisike, što je trgovina zbog profita. Aristotel je takvu delatnost proglasio za potpuno lišenu vrline nazivajući one koji se predaju takvim sebičnim zanimanjima «parazitima». Neproizvodnim poslovima se nisu bavili poštovani građani, već samo ljudi s društvene margine poput Šekspirovog Šajloka u Venecijanskom trgovcu. Prikazano na velikom istorijskom platnu, etički pogledi na biznis bili su skoro uvek negativni. Isus je menjače novca isterao iz hrama, a hrišćanski moralisti od Pavla do Tome Akvinskog i Martina Lutera sledili su njegov primer, otvoreno osuđujući ono što mi danas nazivamo «poslovni svet». Snažan zaokret u shvatanju biznisa predstavlja propovedanje Žana Kalvina i engleskih puritanaca o vrlinama štednje i radinosti koje je Adam Smit kanonizovao u svom delu Bogatstvo nacija iz godine. Sa Smitovim klasičnim delom chrematisike je postala vrlina modernog društva, ali popularna verzija Smitove teze: «Pohlepa je dobra. Pohlepa je ispravna. Pohlepa deluje. Pohlepa seče, čisti i hvata bit evolucijskog duha.» ( ) nije bila korisna za sadržaj poslovne etike i moralno razmišljanje o biznisu zadržalo je svoje antičke i srednjovekovne predrasude. Sa razvojem socijalizma nastavljena je kritika amoralnosti poslovnog načina mišljenja. Mit o amoralnom biznisu izražava opšterašireno gledanje na američki biznis: biznis se brine pre svega za dobit. Prema mitu, ljudi u biznisu nisu neetični ili nemoralni, već amoralni jer smatraju da su etički obziri u biznisu neprikladni. «Business of business is business.» (Vučković, 2005, str. 13) Konačni rezultat je ono što interesuje investitore i što neposredno utiče na radnike u kompaniji. Konačni proizvod je sve što zanima i većinu potrošača. Mnogo je ugodnije o nekom problemu raspravljati gledajući konačan bilans koji predstavlja dobitak ili gubitak, nego se baviti vrednosnim sudovima. Svet biznisa se poredi sa gladijatorskom arenom, močvarom ili pak džunglom. Stoga «ako želite da ostvarite uspeh u svetskim razmerama, morate uza sve to da imate i sreće ali bez primesa skrupula. Živite s vukovima i naučićete kako se zavija.» Međutim, «nećete naučiti da plivate sa ajkulama iz prve. Podvizi u kojima je ulog veliki iziskuju praksu i istrajnost. Ajkule se menjaju.. Čim

239 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING prestanete da držite korak s tim promenama, postajete plen..» (Makej, 2005, ). «Imajte na umu sve ovo dok se penjete merdevinama uspeha. Jer, sve vreme, na vašim leđima će se nalaziti naslikana meta» (V., 2003, 38). «I zato.. Treba upasti u tu masu ljudi kao topovsko đule, ili se uvući u nju kao kuga. Vi ste lovac na milone.. Postoji nekoliko vrsta lova. Tajna velikog bogatstva čije se poreklo ne zna uvek je neki zločin, zaboravljen zato što je bio izvršen propisno.» (Balzak, 1974, ) Da li transakcije u poslovnom svetu imaju razmere rata bez krvi? Ili XXI vek donosi sa sobom kineski koncept umeća ratovanja, koncept star tri i po hiljade godina koji ne govori o ratovanju u zapadnjačkom smislu, već o skupu strateških pravila i mentalnih manevarskih veština pomoću kojih se dolazi do mira i pobede prihvatajući Sun Cuovo mišljenje da je najbolja od svih strategija pobeda bez borbe? (Ču, 2006, 14) Činjenica da izveštavanje o skandalima u biznisu predstavlja vest, izaziva javnu reakciju i nepovoljno utiče na imidž kompanije, predstavlja znak da Mit o amoralnom biznisu nije više nedvosmisleno prihvaćen. Danas mnogi ljudi očekuju da se kompanije ponašaju moralno i uzmu u obzir i druge vrednosti sem prodajnih brojki i knjigovodstvenih listova. Da je Mit o amoralnom biznisu opšteprihvaćen, pokret za očuvanje životne sredine i pokret potrošača ne bi imali smisla i biznis se ne bi na njih osvrtao. 3. Poslovna etika kao pokret Šesdesetih godina prošlog veka sa razdornim ratom u Vijetnamu, porastom problema sredine, zagađenja, nuklearnog i toksičnog otpada, protestima protiv vojno industrijskog kompleksa, te jačanjem potrošačkog pokreta, dolazi do pokretanja društvenih pitanja u biznisu. Biznis se našao na udaru zbog nedostatka društvene odgovornosti i različitih oblika ugrožavanja društva i pojedinca. Sedamdesetih godina zahtevi studenata i potrošačkih grupa proširili su se i na ostale krugove stanovništva. Mediji su skrenuli pažnju na predmet, a pojedinačne kompanije su preduzele probne korake u pravcu uvođenja korporacijskih etičkih kodeksa, formulisanja etičkih programa i povećanja osetljivosti na optužbe za neetičko ponašanje. Počinju se javljati mišljenja da su organizacije sa najvišim etičkim standardima često i najprofitabilnije u svojim granama (Harold Džonson, godine), te da se «etika isplati» (Džon Šad, godine) (Rakas, 2004, str. 171). Pokret za poslovnu etiku je, dakle, osnažio novi koncept korporativne društvene odgovornosti. Biznis je aktivnost u okviru koje se ljudi povezuju radi razmene dobara i usluga na uzajamnu korist. Biznis nije cilj po sebi, već sredstvo za postizanje boljeg života. Uspešan biznis jeste samo moralno odgovoran biznis. Ne postoji dobar način da se uradi loša stvar. Biznis koji teži dugoročnom uspehu mora uvažavati osnovne moralne i ljudske vrednosti. Vrlina je znanje i može se naučiti i razviti mišljenjem i samospoznajom, ali dobar čovek postaje se samo činjenjem dobrih dela. Kao što se plivanje samo u vodi može naučiti, a muzika sviranjem na instrumentu, tako se i pravedan postaje samo kroz pravedno postupanje (Vučković, 2005, str ). Ideje grčkih filozofa o harmoniji čoveka sa samim sobom, sa drugim slobodnim ljudima u zajednici i celokupnim kosmosom iznova se potvrđuju. 4. Koncept društveno odgovornog poslovanja Osnovna načela na kojima počiva princip društvene odgovornosti vezuju se za američkog industrijalca Endrjua Karnegija, osnivača konglomerata U.S. Steel Corporation, koji je godine objavio knjigu Jevanđelje bogatstva u kojoj je ustanovio dva osnovna principa u poslovanju: princip do-

240 240 Snežana Prelević: Kome je biznis odgovoran? bročinstva i princip starateljstva. Prema principu dobročinstva bogatiji i srećniji članovi društva treba da pomognu manje bogatim i srećnim kroz institucije kao što su crkve, domovi za siromašne i pokret uzajamne pomoći. Prema principu starateljstva, dužnost preduzetnika jeste da kroz uvećanje sopstvenog bogatstva, mudrim ulaganjem sredstava umnoži zajedničko društveno bogatstvo. Princip preuzimanja odgovornosti počivao je na religioznim shvatanjima i podsticao je na doprinos napretku i progresu društva u celini. Dosledno svojim uverenjima, Karnegi je poklanjao milione dolara u dobrotvorne svrhe. Potpuno drugačije shvatanje o društvenoj odgovornosti biznisa izložio je Milton Fridman u članku Društvena odgovornost biznisa je da poveća svoje profite objavljenom u New York Times-u 13. septembra godine. Prema Fridmanu menadžeri korporacije imaju «poverenu odgovornost» da uvećaju profit akcionara, dok zagovornici ideje o korporativnoj društvenoj odgovornosti predstavljaju «nesvesne igračke intelektualnih snaga, koje potkopavaju osnove slobodnog društva» i «propovedaju čist i izvorni socijalizam» (Solomon cit. prema Aleksić, 2007, str. 158). Preduzeća treba da efikasno proizvode robu i usluge, te nema razloga za pretpostavku da korporacija i njeni zvaničnici imaju bilo kakvu veštinu ili znanje za vođenje javne politike. Stoga, rešavanje socijalnih i humanitarnih problema treba prepustiti nadležnim državnim agencijama i ustanovama. Za razliku od pomenuta dva pristupa, Karnegijevog i Fridmanovog, koji predstavljaju dve krajnosti ideje o društvenoj odgovornosti biznisa, «sporazumna poslovna etika» povezuje motive zasnovane na profitu sa vrednostima koje doprinose stvaranju poverenja, saradnje i solidarnosti među ljudima. Iako je stvaranje vrednosti u njenim različitim oblicima primaran cilj biznisa, profit nije i jedini cilj. Probleme poslovanja i upravljanja zagovornici sporazumne etike sagledavaju u sferi međuljudske komunikacije. Prema teoriji prosvećenog ličnog interesa organizacije treba da budu društveno odgovorne ili bar da reaguju na društvene probleme, jer je etičnost komparativna prednost na savremenom tržištu. Prema Arčiju Kerolu, okvir svih rasprava o društvenoj odgovornosti formiraju ekonomski, pravni i etički prncipi. Kombinacijom ideja o društvenoj odgovornosti i korporativnoj osetljivosti na probleme zajednice Kerol je izgradio teoriju korporativnog društvenog učinka prema kojoj zajedničkim delovanjem pomenuta tri principa nastaje svojevrstan društveni dogovor između biznisa i zajednice prema kojem kompanije deluju kao moralni subjekti. Princip društvenog dogovora primenjuju menadžeri pojedinih kompanija prilikom donošenja odluka i kreiranja politike kompanije koja može biti reaktivna, defanzivna, predusretljiva ili pak proaktivna u pogledu momenta reagovanja na društvene zahteve. Korporativni društveni učinaka utiče ne samo na poboljšanje opšteg imidža kompanije, već i na njen finansijski uspeh budući da predstavlja sve značajniji faktor u opredeljivanju investitora kojoj će organizaciji pružiti poverenje. Pri tom, treba imati u vidu da su socijalna pomoć i socijalni programi zapravo područje delovanja vlade, a ne poslovnog sveta. Sa svoje strane, javnost bira političare i od njih očekuje da im cilj bude zajedničko dobro i stvaranje opšteg blagostanja. Kompanije plaćaju porez koji se, na posletku, može upotrebiti u socijalne svrhe. Korporacije mogu poklanjati novac za takve projekte, čime bi po pretpostavci stekle veći ugled i besplatan publicitet. Država podstiče takve donacije putem poreskih oslobađanja i olakšica. Međutim, ne treba očekivati od korporacija da rade ono za šta nisu ni stručne ni organizovane, već da se ponašaju moralno odgovorno prema društvu za to šta i kako proizvode, kako postupaju sa svojim radnicima, potrošačima i svima na koje utiču njeni postupci. U navedenom smislu izvesni Fridmanovi stavovi čine se prihvatljivim. Kako ne možemo rešiti probleme istim načinom razmišljanja kojim smo ih stvorili (Albert Ajnštajn) postizanje održivog razvoja i ostvarivanje prava budućih generacija možda vodi putem pro-

241 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING mišljanja kineskih filozofa izraženih kroz princip moralnosti, moralne ispravnosti i pravednosti koji je Lao Ce označio kao tao. Sve ono što se protivi principu tao, na kraju će dovesti do sopstvenog uništenja (Ču, 2006, str. 30). Da li su upravo vrednosti koje teže ka nevidljivom i intuitivnom, osobine koje se više neguju u zemljama Pacifika i Azije, jedan od razloga sveukupnog rasta ovog regiona? Čini se da se svet velikih korporacija pomera iz sfere materijalnosti tradicionalnog zapadnjačkog shvatanja biznisa ka mentalnoj sferi istočnjačkog načina razmišljanja svestan da krajnji profit jeste cilj svakog posla, ali da kratkoročna dobit ne prerasta nužno u trajnu i sigurnu pobedu na tom polju. Može se učiniti da pošteni stižu poslednji, ali oni obično trče drugačijom stazom (Blenčer, Fil, cit. prema Gligorić, 2007, str. 260). Umesto da se usmerimo na merenje količine novca koji smo podelili, prednost treba dati merenju promena nastalih pod uticajem naših aktivnosti (Zoltan Valscicakom, Levi Straus&Co prema Rogošić-Plavšić, ). Žulio Moura, predsednik GrupoNueva skrenuo je pažnju da postoji 4 milijarde ljudi koji žive s manje od dva dolara dnevno. Počnimo misliti o njima kao o delu rešenja svetskog problema. Doseći te ljude je nova granica za odgovorno poslovanje. (prema Rogošić-Plavšić, ) Visokomoralno ponašanje kompanije može osnažiti njen ugled i postati komparativna prednost u sticanju profita i pozicioniranju na tržištu. 5. Smernice za društvenu odgovornost Hajde da ujedinimo snagu tržišta sa snagom univerzalnih vrednosti. Hajde da udružimo kreativne snage privatnih preduzetnika sa potrebama najugroženijih i zahtevima budućih generacija (Kofi Anan, ) Poslovanje koje ne sagledava okolnosti u celini, vlastiti interes koji guta sveukupnost vrlina, jednostavan proračun finansijskog dobitka, pobediti sve ostale poput Cezara: Veni, vidi, vici!, nagrada za rad i ulaganja koja se svodi na osvojeni plen, ne smatraju se danas dovoljnim kriterijumima donošenja odluka. U prilog navedene tvrdnje ide opredeljenje Evropske unije, jasno izraženo kroz delovanje Evropske komisije da društveno odgovorno poslovanje čini suštinski element evropskog socijalnog modela i da pozitivno doprinosi evropskoj strategiji održivog razvoja dogovorenoj u Geteburgu godine, kao i ciljevima usvojenim u Lisabonu. Od država koje ekonomski sarađuju sa Evropskom unijom ili su u procesu pristupanja evropskim integracijama, očekuje se usvajanje principa i standarda društveno odgovornog poslovanja. Iako su usvojene deklaracije, smernice i standardi koji se neposredno ili posredno odnose na društveno odgovorno poslovanje poput Agende 21, Protokola iz Kjota, Smernica OECD-a za multinacionalna preduzeća, standarda AA1000, SA8000, ISO14000, Dow Jones indeksa održivosti, FTSE4Good indeksa, Eko-oznake, Globalnih principa društvene odgovornosti Salivan, nijedan od ovih dokumenata nije obavezujuće prirode te je tema brojnih rasprava da li, s obzirom na značaj samog pitanja, treba prepustiti samim kompanijama hoće li se pridržavati navedenih principa. Mada svest o društvenoj odgovornosti kompanija raste, kao i broj udruženja koja se bave ovim pitanjem, postoji mišljenje da je zakonski uobličena pravna obaveznost neminovnost, budući da se princip društvene odgovornosti neretko sukobljava sa ličnim interesima, odnosno ostvarenjem profita korporacija. Prepreku unapređenju korporativnog okruženja u zemljama u tranziciji predstavlja i nepoverenje između vlade, biznisa i civilnog društva kome doprinose politička nestabil-

242 242 Snežana Prelević: Kome je biznis odgovoran? nost i podeljenost koja postoji u društvu, kao i sumnjiv način formiranja privatnog sektora nakon godina rata i opšteg ekonomskog propadanja. O značaju koncepta društveno odgovornog poslovanja najbolje svedoči činjenica da on postaje predmet međunarodne standardizacije. Međunarodna organizacija za standardizaciju je, naime, pokrenula projekat razvoja standarda ISO koji treba da posluži kao set smernica za sistemsku primenu ovog koncepta. 6. Zaključak Budući da odluke krupnih korporacija imaju uticaja na celokupno društvo i pojedince na toliko različitih načina, nije više dovoljno očekivati od korporacija da obezbeđuju obilnu ponudu visokokvalitetnih dobara po razumnoj ceni. Staranje o ekosistemu, briga oko ograničenih zaliha prirodnih bogatstava, zanimanje za kvalitet života zaposlenih izbijaju u prvi plan u novom milenijumu i vode ka laganom izumiranju mita o amoralnom biznisu. Vođenje firme sa stanovišta prepoznavanja, prihvatanja i uvažavanja svih moralnih akcionara (stakeholder) donosi sobom shvatanje korporacije koje se razlikuje od tradicionalnog u kojem se uzimaju u obzir samo interesi deoničara. Novo shvatanje odgovornosti korporacija ne potire obavezu poslovodstva da deoničarima obezbedi povraćaj uloga i ostvarivanje profita, već da svi na koje izvesna odluka utiče budu uzeti u obzir. Potrošači mogu bojkotovati kompaniju odbijajući da kupe njenu robu, kako bi je naterali da prestane s neetičnom praksom. Kad moralna sredstva nisu dovoljna zakon štiti članove društva. Novčana kazna koja prevazilazi sumu koju bi kompanija stekla obavljanjem po drušvenu zajednicu štetne radnje, može biti motiv za moralno ponašanje. Ukoliko razmišljamo da li održivi razvoj ima alternativu, treba imati na umu da će u trci sa prirodom prvi pasti čovek. U toku su aktivnosti na pronalaženju rešenja problema sa kojim se susreću kako razvijene, tako i nerazvijene zemlje. Izvesne smernice i uputstva za društveno odgovorno poslovanje, neobavezujućeg karaktera, postoje ali konačna rešenja nisu nađena.

243 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING To Whom is a Business Responsible? An intelligent man deeply understands the value of justice, while a stupid man understands only the value of money. Confucius Abstract Doing business with a high level of social responsibility represents one of basic strategies in maintaining a balance between realization of economic interests, social development, environment protection and preservation of natural resources. The orientation of the European Union, clearly marked through the actions of the European commission, is shown in the fact that doing business with a high level of social responsibility makes an essential element of the European social model and that it positively contributes to the European strategy of the maintained development being agreed in Goteborg in It also refers to the goals being adopted in Lisbon. Countries which economically cooperate with the European Union or which are in the process of coming forward to the European integrations, are expected to adopt principles and standards of doing business with a high level of social responsibility. An obstacle to improving the corporative environment among the countries in transition is represented by distrust between the government, business and civil society. It is contributed by political instability and division existing in the society as well as by a doubtful way of forming the private sector after the war years and general economic collapse. Key words: corporate social responsibility, business ethics, directives concerning social responsibility. Literatura 1. Aleksić, J. (2007). Osnovi etike, Beograd, Univerzitet Singidunum. 2. Balj, B. (2005). Uvod u poslovnu etiku, Beograd, IP Beograd. 3. Ču, Č. (2006). Umeće ratovanja poslovne žene, Beograd, Zepter Book World. 4. De Balzak, O. (1974). Čiča Gorio, Beograd, Prosveta. 5. De George, R. T. (2003). Poslovna etika, Beograd, Filip Višnjić. 6. Gligorić, T. (2007). Osobine naroda od značaja za poslovne menadžment aktivnosti, Banja Luka, Bina. 7. Makej, H. (2005). Kako plivati sa ajkulama, Beograd, Mono & Manana. 8. Rakas, S. (2001). Uvod u poslovnu etiku, Beograd, Megatrend. 9. Rakas, S. (2004). Sociologija menadžmenta, Beograd, Megatrend. 10. Rogošić-Pavić, Lidija, Društveno odgovorno poslovanje (DOP), (sačuvano: ) 11. Vučković, Ž. (2005). Biznis i moral, Fakultet za menadžment. 12. V. (2003). Menadžer na mafijaški način: vodič za korporativnog Makijavelija, Beograd, Mono & Manana Snaga društvene odgovornosti, izveštaj, (sačuvano: ) (sačuvano: )

244

245 Upravljanje karijerom Poduzetnička kompetencija Lana Dojčinović, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, Zagreb, Hrvatska, telefon: , fax: , mail: lana.dojcinovic@cotrugli.eu Zoran Đorđević, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, Zagreb, Hrvatska Ana Jergović, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, Zagreb, Hrvatska Sažetak Iako velik broj ljudi želi postati vlastitim šefom i otisnuti se u samostalne poduzetničke vode, vrlo ih se mali broj na kraju odlučuje za karijeru u poduzetništvu. Prema nekim istraživanjima, u Europi je tek 10% poduzetničke populacije, dok je postotak onih koji razmišljaju o poduzetništvu znatno viši. S obzirom na općeprihvaćeno mišljenje o poduzetništvu kao pokretaču gospodarstva, paradoksalno je da se više ljudi ne okreće poduzetništvu. Jedan od razloga zasigurno leži u uvjerenju da nismo stvoreni za poduzetnika, dok drugi dio leži u nedostatku motivacije. Danas je sve manje onih koji vjeruju da se poduzetnikom rađa, a sve više onih koji podržavaju tezu da se poduzetnikom postaje. Učenje i razvoj poduzetničkih kompetencija, uz razumijevanje intrinzične i ekstrinzične motivacije te vlastitih preferencija svakoj osobi mogu omogućiti uspješnu tranziciju u poduzetnika. Promjena perspektive, ustaljenih načina razmišljanja, spremnost na promjenu te prihvaćanje rizika, prvi su i pravi koraci na tom putu. Ključne riječi: karijera, poduzetništvo, kompetencija, razvoj 1. Uvod U Europi, kao i diljem svijeta, postoji konsenzus o poduzetništvu kao ključnoj gospodarskoj grani u planiranju rasta i ekonomske održivosti. Svoje posljednje izvješće, u koje je bila uključena i Hrvatska, Europska je komisija objavila godine. Cilj istraživanja bio je bolje razumjeti što potiče ljude da se odluče za karijeru u poduzetništvu te identificirati glavne razloge koji ih priječe u realiziranju njihovih poduzetničkih težnji. Rezultati ukazuju da bi 45% ispitanika voljelo biti vlastitim šefom. U stvarnosti, brojke nisu jako ohrabrujuće tek svaka deseta osoba zaista i pokrene svoj biznis. Razlozi su višestruki nestabilnost prihoda, nepredvidljivo radno vrijeme, financijska i moralna odgovornost za poslovanje kompanije i egzistenciju zaposlenika s jedne strane te manjak vještina, resursa ili ideja s druge. Ako izuzmemo (trenutan) nedostatak novčanih sredstava koji uvelike utječe na odluku o pokretanju vlastitog biznisa, ostale kategorije mogli bismo sažeti kao poduzetničke kompetencije, odnosno znanja i vještine te motivaciju za maksimiziranje osobnog potencijala kroz pokretanje vlastite kompanije. Ovaj će se rad fokusirati na dokazivanje teze da se poduzetnikom ne rađa već postaje te na ključnu ulogu učenja i razvoja poduzetničkih kompetencija u tom procesu. Razumijevanje intrinzične i ekstrinzične motivacije te vlastitih preferencija također će biti od iznimne važnosti pri poduzetničkoj tranziciji. Posjedovanje pravih kompetencija pruža znanje i odgovara na pitanje kako, a razumijevanje motivacije odgovara na pitanje zašto postati poduzetnikom.

246 246 Lana Dojčinović, Ana Jergović: Upravljanje karijerom Poduzetnička kompetencija 2. Glavne poduzetničke kompetencije Iako latinskog podrijetla, riječ kompetencija u svom punom značenju u hrvatskom je jeziku preuzeta iz engleskog te označava sposobnost ili vještinu potrebnu za uspješno svladavanje pojedinog zadatka. Iz tih razloga pogrešno je poistovjećivati kompetencije s osobinama ličnosti, jer takvo uvjerenje samo pojačava tezu da se poduzetnikom rađa, a ne postaje. Dok osobine ličnosti mogu pridonijeti uspjehu u realizaciji pojedine karijere, one same nisu dostatne, već ih je potrebno dopuniti konkretnim znanjima i vještinama. U proteklih tridesetak godina istraživanje poduzetničkih kompetencija zauzima bitnu ulogu u nastojanjima da se podigne globalna razina poduzetništva, a europski okvir za razvoj poduzetništva navodi promicanje poduzetničkih vještina kao jednu od pet najbitnijih politika u postizanju tog istog cilja na području Europe. Kao najbitnije kompetencije za uspjeh u poduzetništvu, izdvajaju se sljedeće: konstantno traženje i nepropuštanje (komercijalnih) prilika konceptualno razmišljanje i vjera u ideje koje se mnogima čine neostvarivima; otvorenost za nove ideje razumijevanje rizika i spremnost na odgovorno preuzimanje rizika umrežavanje razumijevanje umrežavanja kao ključne aktivnosti za pristup informacijama, potencijalnoj suradnji i stvaranju prodajnih kontakata strateško razmišljanje razumijevanje vrijednosti strateškog planiranja i sposobnost donošenja strateških odluka odlučnost sposobnost donošenja odluka u promjenjivim i neizvjesnim okolnostima upornost spremnost na ponavljanje i nove početke, neodustajanje unatoč preprekama optimizam vjera u sebe i uvjerenost u uspjeh usmjerenost na klijenta izgradnja dugoročnih odnosa s klijentima i premašivanje očekivanja klijenata usmjerenost na ljude stvaranje zajedničke vizije i misije te osnaživanje ljudi učinkovitost pronalaženje bržih i efikasnijih načina poslovanja uz smanjivanje troškova strateško komuniciranje monitoring praćenje napretka kroz mjerljive indikatore uspješnosti Svjesnost o postojanju i mogućnosti razvoja poduzetničkih kompetencija najvažniji je korak prema napretku i uspjehu. Prema procjenama Indijskog instituta za poduzetništvo, razvoj poduzetničkih kompetencija umanjuje mogućnost propadanja novopokrenutog biznisa i do 33%. S druge strane, usvajanje i operacionalizacija navedenih kompetencija provodi se kroz ciljanu edukaciju, iz čega proizlazi uska povezanost obrazovnog sustava sa strateškim gospodarskim ciljevima. Istraživanje Europske komisije iz travnja godine (obuhvaćena trideset jedna zemlja) govori da je osam zemalja lansiralo specifične strategije za promicanje poduzetničke edukacije, dok trinaest zemalja uključuje poduzetničku edukaciju u nacionalne strategije za cjeloživotno učenje te gospodarski rast, dok su preostale zemlje u procesu reformi koje uključuju jačanje poduzetničke edukacije Rizičnost poduzetništva kao odabrane karijere Kada se govori o osobinama i kompetencijama poduzetnika, pri vrhu popisa najčešće se nalazi spremnost na rizike, jer se poduzetništvo smatra visokorizičnom gospodarskom aktivnošću. Podaci Fondacije Kauffman, jedne od najutjecajnijih svjetskih organizacija za promicanje poduzetništva u SAD-u i svijetu, govore da je unatoč globalnoj recesiji od 5000 novopokrenutih biznisa u

247 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Americi godine, 56% bilo još uvijek aktivno u 2010.godini, bez obzira na pad gospodarske aktivnosti. Poduzetništvo prkosi krizi i tradicionalnom pravilu koje kaže da 4 od 5 novih kompanija propada u prvoj godini poslovanja. S druge strane, korporacije se suočavaju s masovnim otpuštanjima te ne postoji mogućnost za primitak visokoobrazovane radne snage koja svake godine napušta sveučilišta s dominantnim uvjerenjem da ih čeka korporativna karijera. Istovremeno, priljev visokoobrazovane, a financijski povoljnije radne snage iz zemalja u razvoju čini sve veći postotak zaposlenih, čime je prostor za uspinjanje korporativnom ljestvicom sve manji, a frustracija sve veća. U takvim okolnostima osobe koje se odlučuju za karijeru u poduzetništvu pokazuju veću strast i predanost onome čime se bave što je najbitnija stavka u nemilosrdnoj tržišnoj utakmici i sigurna protuteža konvencionalno prihvaćenom i uvelike pogrešnom uvjerenju o rizičnosti novih kompanija. 3. Poduzetnička motivacija U najširem smislu, motivacija se definira kao unutarnji ili vanjski poticaj koji izaziva, usmjerava i održava određeno ponašanje. Bitno je također naglasiti da se različiti ljudi iz različitih razloga odlučuju na ista ponašanja te da se motivacija mijenja ono što osobu prvotno potakne na određeno djelovanje ne ostaje nužno najvažniji motivator koji potiče nastavak tog istog ponašanja. Kada se govori o tome što motivira poduzetničko ponašanje, najčešći je odgovor novac, odnosno profit. Međutim, novac kao takav samo je sredstvo koje omogućuje realizaciju osnovnih unutarnjih potreba (egzistencijalne potrebe) ili društveno uvjetovanih podražaja, poput socijalnog statusa. Maslowljeva teorija hijerarhije potreba, kao i Herzbergova teorija motivacije uvelike se koriste u objašnjenju poduzetničkog ponašanja, no David McClelland i njegova motivacijska teorija potreba ipak se smatraju temeljem izučavanja poduzetničke motivacije McClellandova motivacijska teorija potreba Prema McClellandu postoje tri potrebe koje služe za objašnjavanje motivacije pojedinca. To su potreba za postignućem, potreba za moći te potreba za povezivanjem. U izučavanju poduzetništva potreba za postignućem često se koristi kao sinonim za poduzetničku motivaciju te će biti detaljnije pojašnjena u odnosu na ostale dvije. Potreba za moći (Need for Power N-Pow) želja za kontrolom i mogućnošću utjecaja na druge. Ova se potreba povezuje s kompetencijama kao što su asertivnost i strateško komuniciranje. Potreba za pripadanjem (Need for Affiliation N-Aff) želja za održavanjem dobrih međuljudskih odnosa. Iako se smatra da zbog svoje probitačne i inovativne prirode poduzetnici kotiraju nešto niže na ovoj potrebi, ona je usko povezana s obiteljskim biznisima gdje poduzetnik nastavlja tradiciju zbog odanosti i privrženosti obitelji, a ne zbog vlastitih preferencija. Potreba za postignućem (Need for Achievement N-Ach) želja da se nešto napravi bolje ili učinkovitije nego ikad prije, stremljenje izvrsnosti i fokus na potpuno ostvarenje ciljeva. U cijelosti ova potreba, koja se poistovjećuje s poduzetničkom motivacijom, uključuje definiranje problema, želju za rješavanjem problema, razmišljanje o različitim načinima rješavanja, o preprekama pri svakom od predloženih rješenja, o ljudima i resursima koji su potrebni da bi se do rješenja stiglo te o posljedicama uspjeha ili neuspjeha. Također, cijeli proces karakterizira osjećaj vlastite odgovornosti pri rješavanju problema, postavlja-

248 248 Lana Dojčinović, Ana Jergović: Upravljanje karijerom Poduzetnička kompetencija nju ciljeva te pristanku na proračunate rizike. Na putu prema postignuću, velika je važnost i povratne informacije, odnosno indikatora koji upućuju na uspjeh, odnosno neuspjeh. U tržišnoj ekonomiji, profit je najbolji indikator, međutim, sve se veća važnost pridaje indikatorima poput etičnosti poslovanja, zadovoljstva zaposlenika i klijenata, ekološkoj osviještenosti i ukupnom utjecaju na društvo u cjelini te je pogrešno pretpostaviti da je novac najvažnije mjerilo uspjeha za poduzetnike. Kada govorimo o odabiru poduzetništva kao karijere, gotovo je nemoguće izolirati jednu dominantnu potrebu budući da pri odabiru karijere svaka osoba pokušava zadovoljiti više potreba istovremeno te one određuju odabir i način vođenja preferiranog biznisa. Najbitnije je razumjeti otkuda naše potrebe dolaze i na koji ih način možemo zadovoljiti. 4. Sigurna zarada, posao koji volite ili oboje? Mnogi su barem jednom osjetili poriv da u nekom trenutku svog života ostave dobro uhodane, relativno sigurne poslovne pozicije, odnosno izaberu naoko rizičniju opciju vlastiti biznis. I mnogi su ostali upravo na želji te nikada nisu napravili prvi korak prema onome što može biti sretnija, a time i sigurnija budućnost. Ukoliko krećete u nepoznato, želja je bitan čimbenik. Ako želite nešto, radit ćete to sa strašću i predanošću ili ćete napraviti logične stari koje će vas dovesti do toga da radite ono što volite. Želja će potaknuti vašu kreativnost i snalažljivost i omogućit će vam da napredujete brže i više. Međutim, sama želja neće osigurati uspješnost biznisa, niti će vas učiniti poduzetnikom. Svatko tko razmišlja da posao zamijeni vlastitim poslom mora razumjeti odakle ta potreba dolazi i na koji način tu potrebu pretvoriti u nešto opipljivo što će stvarati dodanu vrijednost. Ako zamislimo drvo, naš je potencijal sjemenka. Naše su kompetencije hranjive tvari koje nam omogućuju da iz sjemenke nastane čvrst korijen, a naša je motivacija ono što nam omogućuje da iz korijena nastane snažno drvo koje odolijeva prirodnim nedaćama i zauzima svoju vrijednu poziciju u ekosustavu, odnosno gospodarstvu. Razumijevanje vlastite motivacije i ključnih kompetencija, kao i suradnja s okolinom, omogućit će svakome tko ima želju realizirati vlastiti potencijal da ga i materijalizira na odgovarajući način. 5. Zaključak Poduzetništvo je okosnica gospodarstva. Poduzetnost je karakteristika pojedinca da ulaganjem vlastitih resursa i prihvaćanjem određenog rizika pokrene nešto novo s ciljem stvaranja vrijednosti za sebe, ali i za društvo. Rizičnost, koja se često spominje kao glavni razlog za odustajanje od realizacije ideja, odnosno unutarnjeg poriva za samostalnim postignućem, može se umanjiti ulaganjem u znanje, odnosno u razvoj ključnih poduzetničkih kompetencija. Razumijevanje motivacije te vrednovanje potreba, omogućit će ustrajnost i predanost koji su neizbježan dio na karijernom putu poduzetnika. Svijest o mogućem neuspjehu također je neizostavan dio poduzetničkog mentalnog sklopa, ali spremnost na prihvaćanje neuspjeha još je važniji dio te tranzicije. Ono što je zadaća zajednice jest da svojim mehanizmima podupre individualne napore te da se u svojim djelovanjima fokusira na promoviranje poduzetničkog mentaliteta, kreira strateški plan za edukaciju poduzetnika, smanji birokraciju te omogući konstruktivan dijalog koji će rezultirati povećanjem poduzetničke aktivnosti i pridonijeti gospodarskoj održivosti.

249 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Managing your career Entrepreneurial competencies Abstract Although a large number of people would be happiest if they were their own bosses, a small percentage of them actually ops for a career in entrepreneurship. According to a recent research, only 10% of European population chooses entrepreneurship, while the percentage of those thinking of engaging in it is significantly higher. Given the general consensus on entrepreneurship as the driver of the economy, it is paradoxical not having more people turning entrepreneurs. One of the reasons lies in the I m not made for it attitude, while the other reason is a lack of motivation. A belief that entrepreneurs are born is nowadays losing support, while there is a growing body of evidence that entrepreneurship can be taught. Raising awareness and developing entrepreneurial competencies, supported by the understanding of intrinsic and extrinsic motivation, as well as one own personal preferences, can enable a successful entrepreneurial transition to everyone. A change of perspective and habitual thinking, readiness to accept risk and act on opportunity are the first and foremost steps in building an entrepreneurial career path. Key words: career, competency, entrepreneurship, development Literatura 1. Eurpean Commission; Entrepreneurship in the EU and beyond (A survey in the EU, EFTA countries, Croatia, Turkey, the US, Japan, South Korea and China), dostupno na: facts-figures-analysis/eurobarometer/fl283_en.pdf (Sačuvano: ) 2. European Commission; Entrepreneurship Education at School in Euorope (National Strategies, Curricula and Learning Outcomes), dostupno na: nhttp://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/documents/thematic_ reports/135en.pdf (Sačuvano: ) 3. European Commission; Effects and impact of entrepreneurship programmes in higher education, dostupno na: (Sačuvano: ) 4. Sethi J., Saxena A.; Entrepreneurial competencies, motivation, performance and rewards, dostupno na: (Sačuvano: ) 5. Robb A, Reedy A.J.; An Overview of the Kauffman Firm Survey (Results from 2010 Business Activities), dostupno na: (Sačuvano: )

250

251 Uloga veleučilišta u razvijanju poduzetničkih kompetencija mladih Darija Ivanković, Mirjana Nedović Čabarkapa, Mario Banožić, Veleučilište Lavoslav, Ružička u Vukovaru, Vukovar, Hrvatska, darija@vevu.hr, mnedovic@vevu.hr, mario.banozic@gmail.com Sažetak Temelji za poduzetničko učenje u smislu jačanja konkurentskog položaja Hrvatske u globalnom gospodarstvu predstavljeni su u nacionalnom strateškom dokumentu - Strategiji učenja za poduzetništvo Poduzetna Hrvatska za razdoblje od do godine. Strategija je nastala kao odgovor na brojna pitanja, probleme i izazove s kojima se suočava Republika Hrvatska te je usmjerena na prihvaćanje poduzetništva kao društvene, nacionalne, gospodarske i odgojno-obrazovne djelatnosti. Gledajući iz perspektive visokog obrazovanja jedna od najvažnijih mjera koja je predstavljena u ovom dokumentu odnosi se na uvođenje poduzetničkog učenja kao ključne kompetencije za prihvaćanje dinamičkih gospodarskih trendova. U cilju realizacije navedene mjere, centralno mjesto zauzima obrazovni sustav koji mora biti spreman reagirati na promjene u okruženju. Stvaranje takvog dinamičkog sustava sposobnog da prati brze društvene, znanstvene i tehnološke promjene rezultirat će promjenama u obrazovnim sadržajima i ishodima učenja. Mladi ljudi, kao korisnici usluga obrazovanja i učenja, moći će odgovoriti na nove tržišne izazove. Stoga, Veleučilište mora preuzeti proaktivnu ulogu u promicanju i razvoju poduzetništva jer u nadolazećim godinama stečena znanja, vještine i kompetencije mladih predstavljat će polugu razvoja trenutno stagnirajućeg gospodarstva i tržišta rada. Ključne riječi: obrazovanje za poduzetništvo, poduzetničke kompetencije, mladi, Veleučilište, Strategija učenja za poduzetništvo 1. Uvod Neosporna je činjenica da Hrvatska završava tranzicijski proces u društvo znanja. Uspješna budućnost svih ekonomija, odnosno društava utemeljenih na znanju, determinirana je kulturom i ekonomijom znanja. Kultura znanja pretpostavlja obrazovanost, civilnost i suradnju, dok je ekonomija znanja u funkciji proizvodnje novog znanja kao i natjecanja na globalnom tržištu znanja. Imajući u vidu novonastale promjene i izazove s kojima se Republika Hrvatska suočavala proteklo desetljeće, može se reći da se poduzetništvo prepoznalo kao kritična veza između novih znanja i gospodarskog rasta. Obrazovanje, koje predstavlja značajno sredstvo razvoja ljudskog kapitala i socijalne integracije, dobilo je značajnu ulogu u razvoju poduzetništva (Baranović, 2008., str. 341). 2. Obrazovanje i poduzetništvo Obrazovanje u svim zemljama teži, pa tako i u Hrvatskoj, da postane dominantna komponenta čovjekove egzistencije i njegova daljnjeg prodora u nepoznato (Ratković, 1984.). Stoga je razu- 1 Predavač na Veleučilištu u naslovnom nastavnom zvanju 2 Predavač na Veleučilištu u naslovnom nastavnom zvanju

252 252 Darija Ivanković, Mirjana Nedović Čabarkapa, Mario Banožić: Uloga veleučilišta u razvijanju... mljivo da je obrazovanje u fokusu interesa svih zemalja svijeta, svi tragaju za odgovorom na pitanje: kamo i kako dalje? Poduzetnik i poduzetništvo nesumnjivo su stari koliko i samo gospodarstvo. Međutim, iako su značajne i vrijedne tragove ostavili još u starom i srednjem vijeku, o poduzetništvu, kao znanstvenoj disciplini, eksplicitno se piše i raspravlja tek od 18. i 19. stoljeća, odnosno od vremena R. Cantillona i Jean B. Saya (Škrtić, 2011., str. 81). Značajniju pažnju i afirmaciju u širem društvenom i gospodarskom kontekstu, poduzetništvo doživljava osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tako su primjerice, Stevenson i Gumpert u svom radu Srce poduzetništva, konstatirali da ukoliko nacionalna mala i velika poduzeća postanu više poduzetna, povećat će se njihova produktivnost te će moći učinkovitije konkurirati na svjetskom tržištu. Stoga je nužno, u svjetlu globalnih promjena, promišljati o poduzetništvu kao glavnom motoru gospodarskog rasta, dohotka i socijalne skrbi. Premda se u ekonomskoj teoriji poduzetništvo najčešće definira kao ukupnost poduzetnikovih inovacijskih, organizacijskih, usmjeravajućih, upravljačkih i nadzornih sposobnosti, treba naglasiti da je to tek jedna od mogućih definicija, budući da poduzetništvo nije moguće jednoznačno odrediti (Škrtić, 2011., str. 1). Suvremeni trendovi sugeriraju da je poduzetništvo način razmišljanja, odnosno proces stvaranja i razvijanja ekonomskih aktivnosti kombiniranjem rizika, kreativnosti i/ili inovativnosti uz pouzdanu upravljačku strukturu unutar nove ili postojeće organizacije (European Commission, 2003., str.7). Danas, mala poduzeća i poduzetnici igraju središnju ulogu u gospodarstvu. Poduzetništvo je glavni pokretač inovacija, konkurentnosti i rasta. Međusobna veza između poduzetništva i gospodarske izvedbe pronalazi se prije svega u rastu, opstanku poduzeća na tržištu, inovacijama, otvaranju novih radnih mjesta, tehnološkim promjenama, te povećanju produktivnosti i izvoza na druga tržišta. Iako je poduzetništvo primarno vezano uz područje ekonomije i pokretanja novog posla, ono se može prakticirati u bilo kojem sektoru ili vrsti poslovanja. Zbog toga, obrazovanje usmjereno na poduzetništvo kao preduvjet razvijanja poduzetničke klime treba obuhvatiti sve one aspekte koji su fokusirani na vrijednosti, vjerovanja i stavove povezane s konceptom poduzetništva (poduzetnički način razmišljanja, poduzetnički duh ili identitet). U istraživanju Global Entrepreneurship Monitora (GEM), najvećem svjetskom istraživanju poduzetništva, kao jedna od glavnih prepreka razvoju poduzetničkog društva u Hrvatskoj navodi se nepostojanje poduzetničkog obrazovanja. Tome u prilog svjedoči indikator 1,97 u godini, a zatim je to potvrđeno u svakom od sljedećih istraživanja. Indikator promatranih zemalja Europske unije iste promatrane godine iznosio je 2,06 (GEM, 2002.). Može se zaključiti da Hrvatska po pitanju edukacije i treninga za poduzetništvo zaostaje za zemljama Europske unije. Budući da je fokus poduzetničkog obrazovanja u prošlosti bio na pokretanju poslovnog poduhvata i pisanju poslovnog plana, današnji znanstvenici smatraju da pravi izazov za poduzetničko obrazovanje leži u razvoju poduzetničkog učenja, umjesto učenja o poduzetništvu (npr. Gibb, 2002.). Kada se govori o obrazovanju za poduzetništvo, tada je bitno naglasiti da se razlikuje širi i uži koncept obrazovanja za poduzetništvo. Širi koncept obrazovanja za poduzetništvo u funkciji je razvijanja poduzetničkih sklonosti, vještina i sposobnosti, što uključuje i razvoj određenih odlika osobnosti poput stvaralaštva, inicijativnosti, samostalnosti, odgovornosti i drugih kvaliteta te usvajanja osnovnih ekonomskih koncepata. Uži, specifični koncept obrazovanja i osposobljavanja za poduzetništvo u funkciji je pokretanja poslovnih subjekata i upravljanja njima. (Strategija učenja za poduzetništvo, str. 5.). Generalno, može se reći da poduzetničko obrazovanje predstavlja sve akcije usmjerene na podizanje poduzetničkog potencijala i jačanja konkurentnosti. U zelenoj knjizi Poduzetništvo u Europi navode se sljedeće razvojne uloge poduzetništva: poduzetništvo potpomaže otvaranje novih radnih mjesta i gospodarski rast

253 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING poduzetništvo je od presudnog značaja za konkurentnost poduzetništvo razvija osobne potencijale poduzetništvo razvija opće društvene interese poduzetništvo se može razvijati u različitim kontekstima i u svim oblicima 2.1. Poduzetničke kompetencije Sam pojam kompetencija došao je u žarište pozornosti akademske zajednice kada se primjenom nove paradigme u visokom školstvu, odnosno uvođenjem kurikuluma usmjerenih na kompetencije, pokušao riješiti raskorak između stjecanja teorijskih znanja i razvoja praktičnih vještina u tradicionalnim studijskim programima (Vizek Vidović, 2009., str. 33). Općenito gledajući, sadržaj svake kompetencije čine umijeća, sposobnosti i stavovi. Iako brojni autori različito definiraju pojam kompetencije, može se reći da su kompetencije skupovi ponašanja koji su instrumentalni za postizanje željenih rezultata i ishoda (Kurtz i Bartram, 2002., str. 229). U modernim tumačenjima kompetencija valja istaknuti povezanost znanja, vještina i stavova, kao i njihove prihvaćenosti u kontekstu rada. Kompetencije imaju svoju ulogu i u poduzetničkom obrazovanju. Poduzetnička kompetencija proglašena je jednom od temeljnih kompetencija potrebitih za život i rad u društvu utemeljenom na znanju te je putem obrazovanja (formalnog i neformalnog) treba osigurati svakom pojedincu (European Commission, 2004.). Poduzetnička kompetencija oslanja se na osobine poduzetne osobe. Profesor Gibb, renomirani istraživač iz područja poduzetništva, smatra da osobna obilježja poduzetne osobe čine: inicijativnost, snažna moć uvjeravanja, sposobnost razumnog preuzimanja rizika, fleksibilnost, kreativnost, nezavisnost, sposobnost rješavanja problema, potreba za postignućem, imaginacija, visok stupanj vjere u mogućnost upravljanja vlastitom sudbinom, sposobnost vodstva te ustrajnost u radu (Gibb, 1987, str.6). Stoga se smatra da osnovni cilj razvoja poduzetničke kompetencije leži u razvoju osobina ličnosti, znanja, vještina, sposobnosti i stavova koji su potrebni za djelovanje pojedinca kao uspješne poduzetne osobe. Ovako definirana poduzetnička kompetencija, prihvaćena u Europskom okviru kompetencija, sastoji se od sljedećih osam osnovnih komponenata: poduzimanje inicijative i razumno preuzimanje rizika preuzimanje odgovornosti za vlastito ponašanje i postupke uvođenje i podržavanje inovacija proaktivno djelovanje i pozitivno reagiranje na promjene postavljanje i ostvarenje ciljeva timsko djelovanje motivacija za uspjeh Može se zaključiti da pojmovno određenje poduzetničke kompetencije nije ograničeno isključivo na elemente ponašanja (znati kako se ponašati), nego uključuje kognitivne (razumijevanje) kao i funkcionalne elemente (vještine, stavove i know how ). Ovakvo gledište poduzetničke kompetencije važno je za obrazovnu praksu, posebice za dijagnozu i identifikaciju kompetencija kao polazišne točke za poduzetničko obrazovanje i obuku. U cilju boljeg razumijevanja poduzetničke kompetencije, Lans i suradnici razvili su dva pristupa. Tablica 1. prikazuje razlike između radikalnog bolt on i interpretativnog/integrativnog modela poduzetničke kompetencije (Lans, 2008., str. 8).

254 254 Darija Ivanković, Mirjana Nedović Čabarkapa, Mario Banožić: Uloga veleučilišta u razvijanju... Tablica 1. Dvije vrste pristupa poduzetničkim kompetencijama Radikalni bolt on model poduzetničke kompetencije Cilj Zavisan kontekst Atomistički Polazišna točka su značajke Zatvoreno Radikalni interpretativni/integrativni model poduzetničke kompetencije Društveno konstruirani Nezavisan kontekst Integriran Polazna točka su koncepcije Otvoreno 3. Uloga Veleučilišta u razvijanju poduzetničkih kompetencija i ostvarivanju gospodarskih ciljeva Prema raznim politikama, strategijama i deklaracijama koje su donesene u zadnjih desetak godina na europskoj i svjetskoj razini, upravo se od visokoobrazovnih institucija očekuje najveći doprinos transformaciji postindustrijskog društva u društva znanja (Divjak, 2008.). Kada se raspravlja o poduzetničkom učenju i poduzetničkim kompetencijama, jedna od najvažnijih činjenica jest da je ono u nekoliko proteklih godina doživjelo afirmaciju u svim javnim raspravama i nacionalnim dokumentima. Visokoobrazovne institucije prepoznate su kao glavni inicijatori promjena u smislu poduzetničkog obrazovanja i stjecanja poduzetničkih kompetencija, a koji su definirani nacionalnim strateškim dokumentima: Strategijom učenja za poduzetništvo Poduzetna Hrvatska za razdoblje od do godine, te Akcijskim planom provođenja navedene strategije. Ciljevi strategije jesu senzibilizirati javnost o poduzetništvu, razviti pozitivan stav prema cjeloživotnom učenju za poduzetništvo te uvesti učenje i osposobljavanje za poduzetništvo kao ključne kompetencije u sve oblike, vrste i razine formalnog, neformalnog i informalnog učenja. Također, bitno je spomenuti da je od izuzetnog značaja što se proklamiranim ciljevima i mjerama želi stvoriti pozitivno ozračje za razvoj poduzetništva. Kako bi se navedeni ciljevi implementirali, potpora poduzetničkom načinu razmišljanja zahtijeva niz akcija u cjelokupnom obrazovnom sustavu. Poticanjem poduzetničkog načina razmišljanja kroz obrazovanje i učenje, na razini Europske unije, bavi se i Opća uprava europske komisije za komunikaciju koja implicitno navodi da sveučilišta i tehnički instituti trebaju integrirati poduzetništvo kao važan dio nastavnog plana i programa, širiti ga kroz različite predmete te zahtijevati od studenata ili ih potaknuti da pohađaju poduzetničke tečajeve. Kombinacijom poduzetničkog načina razmišljanja i poduzetničkih kompetencija kako na društvenim, tako i na tehničkim studijima, trebalo bi omogućiti studentima i istraživačima bolju komercijalizaciju njihovih ideja i razvoj novih tehnologija. Na razini visokog obrazovanja, primarni cilj poduzetničkog obrazovanja trebao bi biti u funkciji razvoja poduzetničkih kompetencija i načina razmišljanja. U tom kontekstu, nastavni programi imaju nekoliko ciljeva koji se mogu prepoznati u: podizanju svijesti i osobne motivacije za poduzetničko obrazovanje razvijanju poduzetničkih znanja i vještina koja će studentima pomoći prilikom pokretanja posla i upravljanja poduzećem razvoju poduzetničkih sposobnosti kako prepoznati poslovnu priliku iz okruženja Temeljna zadaća Veleučilišta jest da u skladu sa svojom misijom i vizijom, studentima pruži znanja i vještine kako bi mogli uspješno konkurirati na tržištu rada. Zbog neizmjernog značaja podu-

255 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING zetničkog obrazovanja za razvoj trenutno stagnirajućeg gospodarstva i tržišta rada u Vukovarskosrijemskoj županiji, uprava Veleučilišta Lavoslav Ružička u Vukovaru odlučila je inovirati studijski program. U nastavni plan stručnog studija Trgovina uveden je kolegij Poduzetništvo koji se počeo izvoditi od ove akademske godine. Kolegijem se želi postići da studenti: budu osposobljeni razumjeti društveni kontekst poduzetništva, prepoznaju poslovne prilike iz okruženja, ovladaju metodologijom izrade poslovnog plana, steknu poduzetničke kompetencije, budu osposobljeni da sami pokrenu posao i upravljaju poduzećem i usvoje koncept cjeloživotnog obrazovanja za poduzetništvo. Evidentno je da je uloga Veleučilišta u poduzetničkom obrazovanju ključna iz dva razloga. Prvi razlog odnosi se na činjenicu da Veleučilište, kao obrazovana institucija, educira mlade ljude koji će steći potrebna znanja, vještine i kompetencije kako pokrenuti i voditi vlastiti posao. Drugi razlog govori u prilog edukaciji kojom će steći potrebne poduzetničke kompetencije za vođenje i upravljanje bez obzira na buduće radno mjesto. Konačno, poduzetničko obrazovanje u sklopu nastavnog plana jest u funkciji motiviranja ciljne skupine mladih (studenata) za uključivanje u poduzetništvo zbog mogućnosti samozapošljavanja, ali i radi stvaranja novih poduzetničkih generacija. 4. Zaključak Kako bi odgovorila na izazove suvremenog poslovanja i potaknula gospodarski rast, vlada Republike Hrvatske donijela je Strategiju učenja za poduzetništvo Poduzetna Hrvatska za razdoblje od do godine, a koja je usmjerena na prihvaćanje poduzetništva kao društvene, nacionalne, gospodarske i odgojno-obrazovne djelatnosti. Pretpostavka implementacije ideje poduzetničkog društva jest uvođenje poduzetničkog učenja u sve obrazovne kurikulume i stoga je upravo na sustavu odgoja i obrazovanja velika odgovornost u postizanju istog. Poduzetničko obrazovanje predstavlja sve akcije usmjerene na podizanje poduzetničkog potencijala i jačanja konkurentnosti. Poduzetnička kompetencija oslanja se na osobine poduzetne osobe. Osnovni cilj razvoja poduzetničke kompetencije leži u razvoju osobina ličnosti, znanja, vještina, sposobnosti i stavova koji su potrebni za djelovanje pojedinca kao uspješne poduzetne osobe. Uloga veleučilišta u poduzetničkom obrazovanju i razvijanju poduzetničkih kompetencija evidentno je ključna jer se istovremeno radi o edukaciji mladih koji će započeti vlastiti posao, ali i o edukaciji ljudi koji će se uspješno involvirati u poslovne procese i donositi razvojne odluke. Konačno, veleučilišta, kao i druge visokoobrazovne institucije u Republici Hrvatskoj, trebaju biti promotori pozitivnog stava i stvaranja poduzetničkog društva.

256 256 Darija Ivanković, Mirjana Nedović Čabarkapa, Mario Banožić: Uloga veleučilišta u razvijanju... The Role of University of Applied Sciences in Developing of Enterpreneurial Competences of Young People Abstract The grounds for enterpreneurial learning in terms of strengthening of competitive position of Croatia in global economy are presented in the national strategic document Strategy for learning in enterpreneurship Enterpreneurial Croatia for period The strategy was made as an answer to numerous questions, problems and challenges Croatia is faced with. It is directed to accepting of enterpreneurship as social, national, economic and educational activity. One of the most important measures from the high education perspective presented in this document is related to introduction of enterpreneurial learning as a key competence for adopting of dinamic economic trends. With the aim of realization of the mentioned measure, the central place is taken by the educational system that is able to react to changes in the surroundings. Making of such a dinamic system able to follow fast social, scientific and technological changes is going to result in educational substances and learning aims. Young people, as users of educational and learning services, are going to be able to meet new market challenges. That is why the Universities of applied sciences have to take over a proactive role in promotion and development of enterpreneurship, because in the following years the acquired knowlegde, skills and competences of young people are going to present the lever of development in for the time being stagnating economy and labour market. Key words: education for enterprenership, enterpreneurial competences, young people, University of applied sciences, Strategy for learning in enterpreneurship

257 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Literatura 1. Baranović, B., Štibrić, M., Domović, V. (2007). Obrazovanje za poduzetnost perspektiva osnovnoškolskih učitelja i nastavnika. Sociologija i prostor, , Divjak, B., Horvatek, R., Vidaček-Hainš, V. (2008). Politike jednakog pristupa visokom obrazovanju i njihova implementacija u suradnji svih dionika društva (Sačuvano: ). 4. Europska komisija (2003). Zelena knjiga Poduzetništvo u Europi. Bruxelles: Enterprise Publications. 5. Gibb, A. (1987). Enteprise Culture Its Meaning and Imlications for Education and Training. Jurnal of European Industrial Training, 11(2), Gibb, A. (2002). Creating Conducive Environments for Learning and Entrepreneurship: Living with, Dealing with, Creating and Enjoying Uncertainty and Complexity. Industry and Higher Education, 16(3), Kurz, R., Bartram, D. (2002). Competency and Individual Performance : Modelling the World of Work. Organizational Effectiveness : The Role of Psychology, Lans, T., Hulsink, W., Baert, H., Mulder, M. (2008). Entrepreneurship Education and Training in a Small Business Context: Insights from the Competence-based Approach (Sačuvano: ). 10. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (2010). Strategija učenja za poduzetništvo Poduzetna Hrvatska Zagreb 11. Ministarstvo poduzetništva i obrta (2012). Poduzetnički impuls Plan poticanja poduzetništva i obrta za godinu, Zagreb. 12. Singer, S., Šarlija, N., Pfeifer, S., Borozan, Đ., Oberman Peterka, S. (2002). Global Entrepreneuership Monitor Hrvatska. Što čini Hrvatsku poduzetničkom zemljom? Rezultati GEM za Hrvatsku. Osijek: Cepor 13. Stevenson, H., Gumpert, D.E. (1985). The Heart of Entrepreneurship. Harvard Business Review, March-April, Škrtić, M., Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija. 15. Vizek Vidović, V. (2009). Kompetencije i kompetencijski profili u učiteljskoj i nastavničkoj profesiji. U: Vizek Vidović, V. (ur.), Planiranje kurikuluma usmjerenog na kompetencije u obrazovanju učitelja i nastavnika. Zagreb: Filozofski fakultet, 33-41

258

259 Umijeće pregovaranja kao ključna kompetencija u razvoju poduzetništva Helena Šlogar, Visoka poslovna škola Libertas, Zagreb, Trg J.F.Kennedya 6b, Hrvatska, helena@vpslibertas.hr, Vesna Cigan, Visoka škola Nikola Šubić Zrinski, Zagreb, Hrvatska, vesna.cigan@gmail.com Sažetak Bit poslovnog pregovaranja jest svrhovita i djelotvorna upotreba informacija, a komuniciranje je primarni izvor informacija. Svaka poslovna situacija odlikuje se specifičnostima među kojima se pregovaranje pokazalo izuzetno važnim za poduzetništvo te se smatra pravim umijećem. Uvodno se prikazuju teorijske odrednice pregovaranja, definicije, planiranje i metode koje se koriste u tom procesu. Vještina pregovaranja preduvjet je za razvoj poduzetnosti, poslovnog partnerstva i rješavanje sukoba interesa dviju pregovaračkih strana. Posebno je značajno prikazati opravdanost uključivanja nastavnih predmeta iz područja pregovaranja u kurikulume hrvatskih učilišta koja izvode studije iz područja ekonomije i poduzetništva. Doprinos ovog rada sastoji se u isticanju uloge pregovaračkih vještina u stjecanju kompetitivne prednosti na tržištu i senzibiliziranju poslovnog svijeta o činjenici da je umijeće pregovaranja ključna kompetencija koja doprinosi razvoju interpersonalnih odnosa i proaktivnog djelovanja u rješavanju različitih poslovnih situacija. Ključne riječi: pregovaranje, kompetencija, poduzetništvo, komunikacija, informacija 1. Uvod Pregovaranje je vještina i posebno umijeće staro koliko i čovječanstvo, a odražava čovjekovo svakodnevno ponašanje i izgrađuje budućnost. Možemo ga promatrati kao proces komuniciranja u stilu korak naprijed, korak nazad u cilju provođenja zajedničkih odluka. Utvrđivanjem ciljeva i strategija te pribavljanjem potrebnih resursa za pripremu pregovora izgrađujemo platformu za njihovo ostvarivanje. Izazov za one koji pripremaju pregovore sastoji se prvenstveno u procijeni rizika od neuspjeha koji je inherentan svakoj aktivnosti. Ne postoji jedinstven obrazac koji se pokazao uspješnom formulom i ne postoje jedinstvena pravila koja jamče uspjeh. Specifičnost svake pojedine situacije te osobnosti koje sudionici unose u ovaj proces čine pregovaranje kompleksnom aktivnošću. Podprocesi pregovaranja objašnjavaju osobnosti pregovarača i pojašnjavaju zašto tijekom pregovora sudionici postupaju na njima specifičan način. Procjene pregovarača dolaze do izražaja posebice kod individualnog načina pregovaranja gdje spol i karakterne crte pregovarača imaju značajan utjecaj. Pregovaranje je i vještina i umijeće. Ono je prisutno u svakom dobu i području našeg života počevši od djece koja međusobno pregovaraju o odabiru igre, preko pregovaranja u obitelji o izlascima, do dogovora s prijateljima gdje provesti vikend. U poslovnom okruženju pregovara se o kupovini i prodaji proizvoda, o sprječavanju konflikta, o odnosima s dobavljačima i slično. Manjkavo razumijevanje procesa i nedovoljno razvijene pregovaračke vještine često su uzrok slabog uspjeha. Danas poduzetnici provode više od polovice svoga radnoga vremena u komunikaciji s nadređenima, zaposlenicima i ostalim dionicima. Ta sveopća prisutnost potvrđu-

260 260 Helena Šlogar, Vesna Cigan: Umijeće pregovaranja kao ključna kompetencija... je nužnost usavršavanja pregovaračkih vještina, jer poduzetnik koji poznaje različite taktike pregovaranja uspješan je u svom poslu. 2. Pojam i značenje pregovaranja U literaturi nalazimo mnoštvo definicija o složenom socijalnom procesu poznatom kao pregovaranje. Pregovaranje kao znanstvena disciplina razvila se tek šezdesetih godina dvadesetog stoljeća i primjenjuje interdisciplinarni pristup. Fisher i Ury smatraju da je pregovaranje osnovno sredstvo dobivanja onoga što želimo od drugih koje ima za cilj postizanje sporazuma u situaciji kada pregovaračke strane imaju neke zajedničke, a neke suprotne interese (Fisher i Ury, 1999.). Prema Lewickom različiti ljudi trebaju različite stvari, bilo privatno ili poslovno, kao što su informacije, dostupni resursi i suradnja s drugima. U pregovore se ulazi uglavnom iz tri razloga: a) da bismo se dogovorili kako podijeliti neki ograničeni resurs, b) da bismo stvorili nešto novo što niti jedna strana ne bi mogla stvoriti sama, c) da bismo riješili neslaganja s drugom stranom (Lewicki, R. J., Saunders, D. M., Barry, B., 2009). Nadalje, pregovore možemo definirati kao socijalni proces interakcije i komunikacije među ljudima sa svrhom postizanja trajnog sporazuma zasnovanog na nekim zajedničkim interesima, a sve kako bi se postigli zadani ciljevi i izbjegli konflikti (Rouse J. M. i Rouse S., 2005., str. 191). U poslu ne dobivamo ono što smo zaslužili, već ono što smo postigli pregovaranjem (Vukmir, 2001.). Za ostvarenje uspješnosti potrebna je kvalitetna priprema koja obuhvaća razumijevanje problema, poznavanje kulturoloških razlika, a često i povijest druge pregovaračke strane. U današnjoj globalnoj ekonomiji informacija postaje kompetitivna prednost i temelj poduzetničkih aktivnosti. Poduzetnici prikupljaju i razmjenjuju informacije u svrhu donošenja kvalitetnih odluka, generiranja novih poslovnih ideja, lakšeg snalaženja u neizvjesnom okruženju te pokretanja novih poslovnih aktivnosti. Posjedovanje informacija postaje moćno sredstvo koje doprinosi zauzimanju superiornog položaja na tržištu i omogućuje poduzetnicima stvaranje nove informacije s ciljem prodaje te informacije tijekom pregovaranja. Danas poduzetnici ostvaruju uspjeh zahvaljujući umijeću pregovaranja koje rezultira dugoročnom poslovnom suradnjom između poduzeća i klijenata. Osim osviještenosti o značaju poslovnog pregovaranja za gospodarski boljitak, u poduzetništvu je potrebno stvoriti kritičnu masu poslovnih ljudi koji posjeduju pregovaračke vještine na visokim razinama operativnosti. 3. Planiranje u pregovorima Kao i za svako područje u životu, dobra priprema obuhvaća temeljito proučavanje cjelokupne situacije uz sagledavanje svih mogućih implikacija u nadolazećim pregovorima. Za osmišljavanje primjenjive strategije potrebno je raspolagati svim resursima neophodnim za pripremu, uložiti trud i vrijeme, definirati taktike te procijeniti buduće reakcije. Istraživanje koje je proveo Rackham (1980.) pokazalo je da u procesu planiranja vješti pregovarači razmatraju širi raspon mogućih postupaka, više se trude s drugom stranom pronaći zajednički jezik, više vremena troše na razmatranje dugoročnih implikacija problema i češće određuju gornju ili donju granicu ili raspon prihvatljivih dogovora (Lewicki, R. J., Saunders, D. M., Barry, B., 2009., str ).

261 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Prikaz 1. Odnos među glavnim koracima u procesu planiranja Izvor: Lewicki, R. J., Saunders, D. M., Barry, B., 2009., str U Prikazu 1. možemo vidjeti da je prvi korak odrediti ciljeve i to sve ciljeve koji se u pregovorima žele postići. U drugom koraku potrebno je odabrati strategiju. Odabir u ovoj fazi korelira s intenzitetom želje pregovarača za postizanjem sadržajnih rezultata u pregovorima te s usredotočenosti na kvalitetu odnosa s drugom stranom. Kao sredstvo opisivanja pregovaračkih strategija koristi se model dvostruke brige. Primjenom modela dvostruke brige određuju se važnost i prioritet dviju dimenzija u željenom sporazumu. Prema takvoj dimenziji odgovori na dva pitanja određuju četiri početne strategije: natjecanje, suradnja, prilagođavanje i izbjegavanje (Prikaz 2.). Možemo zaključiti da različiti strateški pristupi mogu različito utjecati na pripremu pregovora. Pregovori se vode u različitim dimenzijama i s različitim sudionicima: unutar grupe, između menadžmenta i grupe te među samim pregovaračkim stranama. Prikaz 2. Model dvostruke brige Je li važan sadržaj? Da Da Ne Jesu li važni odnosi? Ne SURADNJA NATJECANJE PRILAGOĐAVANJE IZBJEGAVANJE Izvor: Lewicki, R. J., Saunders D. M., Barry B., 2009, str Prije pokretanja pregovora potrebno je odrediti sudionike i pozicije na kojima se oni nalaze. Poželjno je prikupiti informacije o protivnicima te kakve se strategije mogu očekivati i kako na njih odgovoriti. U Prikazu 3. vizualizirana je analiza terena u pregovaranju. Tom analizom utvrđujemo tko se nalazi na ostalim stranama terena u procesu pregovaranja.

262 262 Helena Šlogar, Vesna Cigan: Umijeće pregovaranja kao ključna kompetencija... Prikaz 3. Analiza terena u pregovaranju D E C E A B E C D E A. Izravni sudionici (Tko je na našoj strani terena?) B. Protivnici (Tko je na njihovoj strani terena?) C. Neizravni sudionici (Tko stoji sa strane?) D. Zainteresirani promatrači (Tko je na tribini?) E. Okolinski čimbenici (Što se događa u širem okružju izvan terena, ali definira i utječe na to što se događa na terenu?) Izvor: Lewicki, R. J., Saunders D. M., Barry B., 2009., str Pregovori će biti složeniji ako u njima sudjeluje više izravno zainteresiranih strana, što će za sobom povlačiti veću fleksibilnost i ustrajnost u pronalaženju najboljih mogućih rješenja u trenutnim okolnostima. Pregovarački stratezi moraju analizirati perspektivu svih pregovaračkih događaja i osmisliti strategiju pregovaranja koja će minimalizirati rizik lošeg rezultata. 4. Vrste pregovora Svakodnevno se u obitelji, školi, društvenom i gospodarskom životu odvijaju različite vrste pregovora. U poslovnom okruženju pregovaranje se najčešće odvija na službenoj i radnoj razini. Pregovori mogu imati oblik formalnih razgovora u kojima se pregovara o poslovnim ciljevima, uvjetima i cijenama, ali mogu biti i bez posebne forme na sastancima na kojima se dogovora suradnja za obavljanje nekog zadatka. U poslovanju se primjenjuju dvije osnovne metode: distributivna i integrativna metoda. Distributivno pregovaranje naziva se još i win-lose pregovaranje gdje su ciljevi jedne strane u izravnom konfliktu s ciljevima druge strane. U primjeni ove metode atmosfera je natjecateljska, resursi ograničeni, a obje strane žele što veći udio u njima. Rezultat takvih pregovora ogleda se u tome da jedna strana mora izgubiti. Dobar pregovarač prije pregovora utvrđuje svoje realne mogućnosti i pokušava doći do informacija kojima će utvrditi poziciju protivnika. Za vrijeme pregovora pregovarač poboljšava svoje drugo najbolje moguće rješenje BATNA (Best Alternative to a Negotiated Agreement). Ako pregovarač razumije svoju BATNA-u i učini je što je moguće boljom, on će imati veću moć u trenutnim pregovorima jer BATNA jasno pokazuje što će on učiniti ako se ne us-

263 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING pije postići dogovor (Lewicki, R. J., Saunders D. M., Barry B. (2009, str. 37.). Ova je metoda isplativa kada pregovarači imaju za cilj ostvariti maksimalnu korist u jednokratnom poslu bez stvaranja dugoročnog partnerskog odnosa. Integrativnim pregovorima pokušava se pronaći rješenje kojim će obje strane ostvariti svoje ciljeve. Poznato je kao win-win pregovaranje. Temeljna struktura situacije integrativnog pregovaranja je takva da objema stranama omogućuje postizanje ciljeva (Walton i McKersie, 1965.). Pregovarači primjenom ove metode moraju ciljati na zajedničke interese, a razlike svesti na minimum; baviti se potrebama svih strana, ne pozicijama; razmjenjivati informacije i ideje; smišljati mogućnosti u kojima obje strane mogu biti na dobitku te koristiti objektivne kriterije za standarde ponašanja i uspjeha. Win-win pregovarači, kao i uspješni poduzetnici, vide skrivene prilike u onome što mogu učiniti jedni za druge. Win-win usmjerava odnose i uloge među pregovaračima na višu razinu i time smanjuje tenzije tipične za pregovaranje. Bitno je naglasiti da je uporaba ovog pristupa uspješnija u ostvarenju obostrano zadovoljavajućih i produktivnih odnosa, a zajednički napori rezultiraju sinergijskim učincima te kontinuiranim razmjenama. U Tablici 1. prikazana su postupanja tijekom distributivnog i integrativnog pregovaranja. Suradničko/kreativni pristup doprinosi win-win učinkovitijim rješenjima u dugotrajnim poslovnim odnosima jer rezultira uspostavljanjem kvalitetne osnove za buduću suradnju. Različito tome, win-lose rješenja potiču, prije ili kasnije, načelo reciprociteta, tj. nastojanja da se pri prvoj prilici uzvrati istom mjerom. Tablica 1. Postupanja tijekom distributivnog i integrativnog pregovaranja Konkurentsko/distributivno Tvrda igra Oštro/ muški Distributivno: analiziraj i podijeli Igraj igru u kojoj dobivaš sve što drugi izgubi (4-2-2=0) Cjenkaj se oko svake stavke Insistiraj na pozicijama Nadvladaj Suradničko/kreativno Poštena igra Nježno/ženski Kreativno: integriraj i proširi Povećaj kolač (2+2=5) Pregovaraj oko cijelog paketa Istraži interese Misli i na druge Izvor: prilagođeno prema Mattock. J.,Ehrenborg. J., str Uloga pregovaračkih vještina u razvoju poduzetništva Poduzetnici su oduvijek koristili pregovaračke vještine za obavljanje određenih poslovnih aktivnosti, a da to nisu smatrali posebnim umijećem. S razvojem društva u cjelini te primjenom novih tehnologija povećala se produktivnost, a time i rast konkurentnosti te nužnost stjecanja pregovaračkih vještina. Ove vještine danas zauzimaju jedno od važnijih mjesta u planiranju strateškog razvoja poduzetnika. Glavni čimbenik uspješnosti poduzetništva ogleda se u kontinuiranom inovacijskom procesu koji postaje pokretačka snaga u stvaranju vrijednosti. Za održavanje konkurentskih prednosti poduzetnika potrebna je primjena novih vještina i novog intelektualnog kapitala koji će biti izvor bu-

264 264 Helena Šlogar, Vesna Cigan: Umijeće pregovaranja kao ključna kompetencija... dućih ključnih i profesionalnih sposobnosti. Razvoj ključnih sposobnosti mora imati za cilj usmjeravanje sredstava i ljudskih potencijala ka učenju i primjenu pregovaračkih vještina u svrhu unapređenja poslovanja. Tijekom razvoja profesionalnih sposobnosti poduzetnici se usmjeravaju na proces cjeloživotnog učenja. Među potrebnim vještinama ističu se proaktivno upravljanje projektima, učinkovito zastupanje, pregovaranje i sposobnost timskog rada. Jedan od kritičnih čimbenika uspjeha na globalnom tržištu odražava se u (ne)sposobnosti pregovaranja s poslovnim partnerima. Kako bi pregovaranje bilo što uspješnije važno je postići sinergijski učinak razvijanjem novih vještina. Poduzetnik u ulozi pregovarača sposoban je ideje pretvoriti u djelo, preuzima rizik kad i gdje je potrebno, planira i upravlja procesima. Osnovne kompetencije obuhvaćaju multifunkcionalni sklop stavova, znanja i vještina kao nužnih preduvjeta za razvoj i samoaktualizaciju. Navedene kompetencije trebale bi biti razvijene do kraja formalnog obrazovanja i trebale bi činiti osnovu za daljnje usavršavanje kao dijela cjeloživotnog učenja. Jedan od doprinosa tom razvoju jest i poučavanje pregovaračkih vještina na visokim učilištima u okviru kolegija poslovnog pregovaranja. Studente se potiče na praktičnu primjenu stečenog znanja i iskustva te vlastitih inovativnih rješenja. Takav pristup vrlo snažno djeluje na motivaciju i potiče lateralno kritičko promišljanje koje karakterizira poduzetničko postupanje. U poslovanju postoje mnoga područja gdje je korisno posjedovati pregovaračke vještine: pregovaranje o vremenu i načinu isporuke, dužini i vremenu odmora zaposlenih, rasporedu za održavanje sastanka itd. (Baines, A., 1994.). Dinamično gospodarstvo donosi nova pravila i izazove na koje poduzetnik u cilju održanja konkurentnosti treba adekvatno reagirati. Vještine dobrog pregovarača primjenjuju se i preslikavaju u područje poduzetništva na način da identifikacija vlastitih prednosti i slabosti osigurava dobru pripremu, a inovativnost, sposobnost analize i brzog djelovanja omogućava postizanje postavljenih ciljeva. 6. Zaključak Pregovaračke vještine možemo promatrati kao vrstu ponašanja, vještina, iskustava pojedinca koja se stječu ponajviše uvježbavanjem i prakticiranjem kroz obrazovne programe, a rjeđe su to urođene vještine. Ovaj spoj vještina, stavova i inteligencije omogućava rješavanje konfliktnih situacija i ostvarivanje boljih rezultata. Uspješni pregovarači su osobe koje imaju razvijen osjećaj za nove prilike u poslovanju, fleksibilni su i okrenuti budućnosti. Svijest o postojanju individualnih razlika utemeljenih na specifičnim osobnostima može pomoći pregovaraču u pronalaženju načina kako ta ograničenja umanjiti ili nadoknaditi te kako profitirati iz reakcija i postupanja druge strane. U poduzetničkom svijetu potrebno je razvijati svijest o pregovaranju kao posebnom umijeću i vještini. Ovladavanje ovim vještinama predstavlja preduvjet za postizanje dobrih poslovnih rezultata i maksimiziranje konkurentske prednosti. Na visokim učilištima koja izvode studije iz područja ekonomije i poduzetništva predmet poslovnog pregovaranja sve češće postaje dio kurikuluma. To je indikator porasta svijesti i interesa za usavršavanje pregovaračkih vještina u poslovne svrhe. Ovdje se radi o popularizaciji pregovaranja kao značajnom elementu za regrutiranje mladih znanstvenika, ali i za pobuđivanje interesa kod mladih za područje poduzetništva.

265 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Negotiation Skills as Key Competences for Entrepreneurship Development Abstract The very essence of business negotiation is the rational and effective use of information and communication as the primary source of information. Each business situation is characterized by specific features among which negotiation skills have proved extremely important for entrepreneurship and been considered a true art. The introductory part of the paper presents the theoretical determinants of negotiation, definitions, planning and methods used in this process. Negotiation skills are an essential prerequisite for the development of entrepreneurialism, business partnerships, and resolving conflict of interests of the two negotiating parties. It is particularly important to present the justifiability of including courses in the field of negotiation in the curricula of Croatian higher education institutions offering degrees in economics and entrepreneurship. The contribution of this paper lies in highlighting the role of negotiation skills in acquiring competitive advantage in the market and sensitising the business community to the fact that negotiation skills are the key competence that contributes to the development of interpersonal relationships and proactive action in addressing various business situations. Key words: negotiation, competence, entrepreneurship, communication, information Literatura 1. Baines, A. (1994) Negotiate to Win, Work Study, Vol. 43, Iss: 8, pp Fisher, R.,Ury,W.L.,Patton, B.M. (1999.), Getting to Yes: Negotiating Agreement Without Giving In, Random House Business Books, Reading, Berkshire. 3. Lewicki, R. J., Saunders D. M., Barry B. (2009.) Pregovaranje. Zagreb. Mate d.o.o. 4. Mattock, J.,Ehrenborg, J.(1996). How to be better negotiator,the Industrial Society, Kogan Page, London. 5. Rackham, N. (1980). The behavior of successful negotiators. Huthwaite Research Group. Reprinted in R.J.Lewicki, D.M. Saunders i J.W. Minton (ur.), Negotiation: Readings, exercises and cases (1999, 3 izd.) Chicago, IL: McGraw-Hill. Citiran u knjizi Pregovaranje, str ; Lewicki, R. J., Saunders D. M., Barry B. (2009.) Pregovaranje. Zagreb. Mate d.o.o. 6. Rouse J.M. i Rouse S. (2005). Poslovne komunikacije Kulturološki i strateški pristup. Zagreb. Masmedia. 7. Vukmir, B. (2001). Strategija i taktika pregovaranja. Zagreb. RriF. 8. Walton, R. E. i McKersie, R. B. (1965) A behavioral theory of labor negotiations: An analysis of a social interaction system, New York: McGraw-Hill. Citiran u knjizi Pregovaranje, str. 71; Lewicki, R. J., Saunders D. M., Barry B. (2009.) Pregovaranje. Zagreb. Mate d.o.o.

266

267 Značaj poduzetničkih kompetencija u upravljanju karijerom Hrvatska gospodarska komora, Centar za razvoj ljudskih potencijala, Zagreb, Hrvatska, vstefica@hgk.hr Sažetak Dramatične promjene u proteklim desetljećima, pritisak globalizacije, tehnološke promjene uvelike su utjecale na poslovno okruženje. Ukoliko žele izdržati sav taj pritisak i napredovati, organizacije moraju pripremiti strateški odgovor na navedene zahtjeve. S druge pak strane, zaposlenici koji su obrazovani te socijalno i mentalno pripremljeni za promjene na radnom mjestu imat će najviše koristi od globalizacije. Najveća potražnja bit će za zaposlenicima koji su kreativni i inovativni, koji posjeduju osnovne vještine te tehnološke vještine nužne za djelovanje u promjenljivom radnom okruženju. Umjesto zadanih specifičnih vještina, zaposlenici trebaju razviti vještine donošenja odluka i rješavanja problema te biti spremni učiti sami i od drugih. Preuzimanje odgovornosti za razvoj i upravljanje karijerom najvažniji je strateški zadatak za poboljšanje položaja zaposlenika na tržištu rada. Rukovoditelji ljudskih potencijala mogu pomoći zaposlenicima da osvijeste potrebu za promjenama u karijeri koje su nužne zbog promjene organizacijske strukture i situacije u okruženju. Važnu ulogu u tom procesu ima upravljanje karijerom. Pojam možemo definirati kao cjeloživotni proces ulaganja u resurse kako bismo postigli zadane ciljeve u karijeri. Upravljanje karijerom nije događaj koji se dogodi samo jednom, već stalni proces koji je nužan radi prilagodbe promjenama koje donosi ekonomija 21. stoljeća. Ključne riječi: globalizacija, vještine, poduzetničke kompetencije, upravljanje karijerom 1. Funkcija razvoja ljudskih potencijala S promjenama koje se u Hrvatskoj zbivaju u svezi s tehnologijom, političkim promjenama, prijelazom na tržišno gospodarstvo, umjesto personala i kadrova uvodimo upravljanje i razvoj ljudskih potencijala. Novim terminom naglašavaju se mnoge promjene u odnosu na ranija razdoblja, kao npr. da nisu svi ljudi jednaki, već imaju jednaka prava u startu te da za svako radno mjesto postoji konkurencija koja počinje već u školi. U toj konkurenciji slabiji zaostaju, a odlučuje stručnost više nego obiteljska ili stranačka pripadnost Strateška uloga i ciljevi Kadrovski menadžment započeo je svoju aktivnost kao operativna funkcija, no njegova strateška uloga svakodnevno raste. Od operativne (administrativni postupci, odabir zaposlenika, rješavanje različitih upita i sl.) do strateške koja naglašava da su ljudi u organizaciji najvredniji potencijal. Ta uloga izvire iz spoznaje da za svaku posebnu strategiju poduzeća treba projektirati primjerenu strategiju ljudskih potencijala, jer zaposlenici mogu biti izvor konkurentske snage poduzeća samo ako se u njihov razvoj ulaže i njima djelotvorno rukovodi.

268 268 Vesna Štefica: Značaj poduzetničkih kompetencija u upravljanju karijerom Svako poduzeće kreira službu razvoja ljudskih potencijala sukladno svojim potrebama. Naravno, u mikro i malim poduzećima sigurno neće biti cijele službe koja se bavi tim procesima jer je to jednostavno neisplativo, ali trebalo bi poraditi na tome da vlasnici/direktori prepoznaju važnost razvoja ljudskog potencijala i kontinuirano prate njihov razvoj, a ukoliko su u mogućnosti da angažiraju konzultante za područje razvoja ljudskih potencijala kako bi imali stalnu i stvarnu sliku stanja. 2. Razvoj i upravljanje karijerom Karijera se može definirati kao odrednica individualnog profesionalnog razvoja, odnosno individualnih profesionalnih uspona i padova tijekom radnog vijeka. Objektivni aspekt promatranja karijere tradicionalno se vezuje za profesionalni razvoj i sustav napredovanja. Karijera, promatrana i sa subjektivnog i s objektivnog stajališta predstavlja međusobno povezan i sukcesivan slijed poslova, položaja i radnih iskustava zaposlenog tijekom radnog vijeka, koji prati promjene u njegovim mogućnostima i stavovima, njegovoj uspješnosti i njegovom iskustvu i ponašanju Upravljanje karijerom Razvoj karijere specifičan je i partnerski odnos između pojedinca i poduzeća, a rukovoditelji ljudskih potencijala sve veću pažnju posvećuje upravljanju karijerom. Pod upravljanjem karijerom podrazumijeva se proces kojim rukovodstvo poduzeća odabire, ocjenjuje, razmješta i razvija ljudske potencije, kako bi se osigurao potreban broj stručnih resursa koji će zadovoljiti buduće potrebe poduzeća. U uskoj vezi s upravljanjem karijerom jest i planiranje karijere. Riječ je o procesu izbora zanimanja, poduzeća i smjera koji će slijediti nečija karijera. Većina se autora slaže da postoje dvije vrste planiranja karijere: individualno i organizacijsko. Organizacijsko planiranje karijere jest proces kojim rukovodstvo poduzeća planira ciljeve karijere ljudskih potencijala, dok je individualno planiranje karijere proces kojim svaki zaposleni planira ciljeve vlastite karijere. Program planiranja karijere pomaže i omogućava poduzeću identifikaciju talenata s visokim razvojnim potencijalom i budućih rukovoditelja, poboljšanje zadovoljstva poslom, identifikaciju s poduzećem i opći razvoj pozitivnih stavova kod zaposlenih Faze u razvoju karijere U analizi razvoja karijere mora se promatrati životni ciklus kroz koji se sukcesivno smjenjuju različite faze kroz koje prolazi profesionalna karijera. Faze karijere obično se povezuju s nekim općim životnim fazama, s tim da se uglavnom odnose na svijet rada i kretanja u njemu. Moguće su znatne varijacije u pojedinim fazama razvoja karijere, a ovise o individualnim karakteristikama i drugim faktorima koji utječu na razvoj individualne karijere. U svim fazama karijere potrebe i aktivnosti pojedinca i poduzeća su različite, zbog toga ih oba aktera (pojedinac i poduzeće) trebaju dobro upoznati i razumjeti kako bi se zajednički razvijali u željenom smjeru. U literaturi povezanoj s rukovođenjem uglavnom se susreću četiri faze u razvoju karijere: Prva faza: Ovu fazu možemo podijeliti na dva dijela jer se prvi dio koji bi mogli nazvati i istraživanjem odvija prije stvarnog ulaska u svijet rada i obično je pod velikim utjecajem izrečenih i neizrečenih poruka u vezi sa životnim putem. Ove poruke obično dolaze od osoba koje predstavljaju autoritet,

269 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING one utječu na osobu da stvori želju o vrsti posla kojom se želi baviti, gdje treba živjeti i izgradi duhovne dimenzije o načinu života kao što je izbor partnera, broja djece i tako dalje. Faza ulaska u poduzeće ujedno je i ulazak u karijeru. To je faza uvođenja u posao, socijalizacija s radnom sredinom i uklapanje u organizacijsku strukturu poduzeća. Za uspostavljanje ove faze karijere potrebno je 6 do 8 godina rada, gdje je zaposlenik u velikoj mjeri samostalan, prihvaća upute i smjernice drugih, nastoji se dokazati kako bi njegovi potencijali i ambicije došli do punog izražaja. Druga faza: Ovo je faza napredovanja, koja počinje između 30 i 35 godine i traje do 40 ili 45 godine života. Zaposlenik je uspostavio karijeru, izabrao područje rada i pokazao potencijale, socijalizirao se i uklopio u radnu sredinu, stekao sigurnost i praksu za samostalni rad. U ovoj fazi svjestan je svojih mogućnosti napredovanja i razvoja. Može procijeniti svoje sposobnosti i šanse za razvoj karijere. Zadovoljstvo karijerom povećava osjećaj kompetentnosti i odanosti poduzeću, a nezadovoljstvo ga motivira za traganjem za drugim poduzećem. Treća faza: Faza održavanja karijere, počinje između 40 i 45 godine života i traje negdje do 50 ili 55 godine. U tom periodu zaposlenik ima stabilan, potvrđen i misaoni položaj unutar poduzeća, gdje se nastavlja dalji rast ili se održava postojeće stanje, a ponekad već započinje i faza opadanja. Ipak je to za većinu faza u kojoj se uspostavlja stabilna karijera, a radno mjesto i položaj žele se zadržati po svaku cijenu. U ovoj fazi jasno se sagledava uspjeh, odnosno neuspjeh u karijeri i profesionalnom životu. Četvrta faza: Faza kasne karijere, počinje u životnom periodu od 50 do 55 godine i traje do odlaska u mirovinu. To je u stvari faza povlačenja i opadanja aktivnosti. Zaposlenik se suočava s neminovnim završetkom profesionalne karijere i prenosi ovlaštenja, obaveze i odgovornosti na mlađe kolegice/e Faktori utjecaja na razvoj karijere Proces donošenja odluka i izbora u tijeku karijere pod utjecajem je više faktora vezanih za pojedinca, i njegovo uže i šire okruženje u kojem djeluje. Primarni se faktori vežu za osobne karakteristike pojedinca, njegov sustav vrijednosti, ambicije, interese, potrebe, sposobnosti, vještine, nivo obrazovanja, stil života. Utjecaj obitelji, prijatelja, kolega i rukovoditelja također je važan faktor. Potrebe, zahtjevi i mogućnosti koje pruža poduzeće također se javljaju kao bitan faktor u procesu odlučivanja o karijeri Uloge u razvoju karijere Zaposleni predstavljaju najznačajniji resurs, ali je on istovremeno i najskuplji i najproblematičniji resurs. Značajan je jer je direktno povezan s provedbom aktivnosti poduzeća i njegovom konkurentnom prednošću. Od načina na koji poduzeće upravlja zaposlenima u velikoj mjeri ovisi njegova konkurentska prednost. Zaposleni, kao ljudski potencijal, obuhvaćaju cjelokupno iskustvo, vještine, procjene, sposobnosti i mudrosti pojedinaca povezanih s jednim poduzećem, stoga treba prihvatiti potpuni zaokret u odnosu na nekadašnju strategiju razvoja, srednjoročne i kratkoročne planove i prihvatiti sve promjene koje su nužne na razini mikroorganizacije u području razvoja karijere.

270 270 Vesna Štefica: Značaj poduzetničkih kompetencija u upravljanju karijerom Generalno su pojedinci odgovorni za planiranje svoje karijere, međutim poduzeća mogu pružiti veliki doprinos u ovom procesu. Od ključne važnosti je da poduzeće uspostavi dobar sustav procjene uspješnosti zaposlenika i njihovih potencijala. Velik broj srednjih i velikih poduzeća ima izgrađen sustav podrške putem kojeg provodi jednom godišnje posebnu procjenu potencijala za napredovanje, identificiranje talenata i kandidata za ključne pozicije. Zadatak je rukovoditelja identificirati individualne potrebe, interese i mogućnosti koje poduzeće pruža zaposlenima. Njihov zadatak je također prenijeti i objasniti misiju, strategiju i ciljeve poduzeća te pomoći zaposlenima da svoju karijeru usklade sa svojima i mogućnostima poduzeća. Ipak temeljni je zadatak praćenje uspješnosti i razvojnih potencijala zaposlenih, poticanje njihovog razvoja, ukazivanje na utjecaj promjena okoline, poslovnih potreba vezano za promjene u potrebnim znanjima i vještinama. 3. Ključne kompetencije U današnje vrijeme sve se češće susrećemo s terminom ključnih kompetencija kao temeljem nužnim za obrazovni sustav, ali i za zapošljivost. Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća Europe obuhvaćaju osam ključnih kompetencija i to: Sposobnost komunikacije na materinjem jeziku Sposobnost komunikacije na stranom jeziku Matematičke kompetencije i temeljne kompetencije u znanosti i tehnologiji Digitalne kompetencije Sposobnost i voljnost za učenje Međuljudske, međukulturalne i društvene te građanske kompetencije Poduzetništvo Kultura izražavanja Relevantni dokumenti Europske unije ove kompetencije definiraju kao kombinaciju znanja, stručnosti, sposobnosti i stavova koja odgovaraju okruženju. Ključne su kompetencije one koje pojedinac treba za osobno ispunjenje i razvoj, aktivno građanstvo, socijalnu uključenost i zapošljavanje. Do kraja formalnog obrazovanja i osposobljavanja pojedinci bi trebali imati razvijene ključne kompetencije koje im omogućavaju ponašanje i rad odrasle osobe, s time da ih trebaju nadalje razvijati, očuvati i unaprijediti kao dio cjeloživotnog učenja i obrazovanja odraslih. (EC: Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje: Europski referentni okvir, 2004) Poduzetničke kompetencije Prema definiciji poduzetništvo se odnosi na sposobnost pojedinca da ideju pretvori u akciju. Uključuje kreativnost, inovativnost i preuzimanje rizika, kao i sposobnost planiranja i vođenja projekata kako bi se ostvarili predviđeni ciljevi. To zahtjeva svakodnevnu svijest o okruženju i uvjetima te iskorištavanju prilike, a temelj je sposobnostima, vještinama i znanjima koja su potrebna poduzetnicima za uspostavljanje i ostvarivanje društvenih i poslovnih aktivnosti. Neophodna znanja uključuju odgovarajuće mogućnosti za osobne, profesionalne i/ili poslovne aktivnosti, uključujući stvaranje opće slike o uvjetima u kojima ljudi žive i rade, kao što su razumijevanje djelovanja gospodarstva te shvaćanje mogućnosti i izazova koji stoje pred poslodavcem ili organizacijom. Vještine i sposobnosti odnose se na aktivno upravljanje projektom (uključujući vještine i sposobnosti planiranja, organiziranja, upravljanja, vođenja i delegiranja, analiziranja, komuniciranja,

271 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING razumijevanja, evaluiranja i memoriranja), kao i mogućnosti pojedinačnog i timskog rada. Pritom su prisutne sposobnosti procjenjivanja vlastitih snaga i slabosti, te procjena rizika, odnosno iznalaženje mogućnosti osiguranja. Poduzetnički se stav očituje u inicijativnosti, proaktivnosti, samostalnosti i inventivnosti u osobnom i društvenom životu, kao i u radu. To također uključuje motiviranost i odlučnost u postizanju ciljeva u osobnom i poslovnom životu. 4. Konkurentnost radne snage Prema najšire prihvaćenoj definiciji, konkurentnost je sposobnost postizanja uspjeha na tržištima koja vodi k visoko produktivnom gospodarstvu i poboljšanom životnom standardu cjelokupnog stanovništva. Konkurentnost radne snage zasniva se na obrazovnoj strukturi, podudarnosti ponude i potražnje u smislu znanja, vještina i sposobnosti te troškova samog rada. Određeni broj institucija iz različitih pobuda provodi istraživanja vezana za tržište rada. U slučaju obrazovnih institucija radi se o potrebi inoviranja programa obrazovanja kako bi maksimalno odgovarale potrebama poslodavaca. Predstavnici tržišta rada (Hrvatski zavod za zapošljavanje, portali i agencije koje posreduju u zapošljavanju), istražuju u cilju prilagodbe nezaposlenih potrebama poslodavaca. Hrvatska gospodarska komora provodi istraživanje potreba za obrazovanjem i usavršavanjem u malim i srednjim poduzećima s posebnim naglaskom na poduzetničkim vještinama. Iz dobivenih rezultata moguće je jednoznačno utvrditi da su te vještine više nego potrebne te da poduzeća koja su prepoznala važnost upravljanja karijerom lakše utvrđuju potrebe svojih zaposlenika za dodatnim usavršavanjem, a samim tim i napredovanjem. Prilikom interpretacije rezultata treba uzeti u obzir da se radi o mikro (1-5 zaposlenih), malim (6-50 zaposlenih) i srednjim poduzećima ( zaposlenih). Mikro i mala poduzeća neće nikada imati odjele za razvoj ljudskih potencijala jer broj zaposlenih ne opravdava takav trošak, ali od iznimne je važnosti da poduzetnici koji su i vlasnici tih poduzeća imaju osjećaj za važnost ulaganja u ljude i brigu o njima. Na taj način osigurat će im sve ono što dobivaju i zaposlenici u velikim poduzećima zahvaljujući odjelima koji brinu samo o njima. Najveći problem, bio je i bit će sa srednjim poduzećima, koja su naglo prešla iz faze malih u srednja, te se zatekla u nepoznatom području. Za takva poduzeća bilo bi najbolje rješenje da njihovi vlasnici u trenutku kada se broj zaposlenih poveća preko 50 angažiraju vanjskog stručnjaka (outsorcing), koji će im pomoći u izradi strategije razvoja ljudskih potencijala i stalno pratiti buduće potrebe. Ukoliko bi usporedili rezultate istraživanja iz i vidljivo je da poduzetničke kompetencije nisu dovoljno razvijene, te da je nužan njihov daljnji razvoj. U istraživanju za godinu posebno se ističe potreba za osobnom kreativnošću, no zabrinjava nizak rezultat vezan za unapređivanje zaposlenika, a što ukazuje da MSP nisu prepoznala važnost cjeloživotnog učenja kao poticaja za razvoj karijere. S obzirom da rezultati u svim istraživanjima koja provodi Komora od ukazuju na potrebu za usavršavanjem na području poduzetničkih kompetencija, nužno je da se više poradi na uvođenju ključnih kompetencija u formalni sustav obrazovanja kako bi se već od malih nogu razvijale vještine potrebne za razvoj karijere. 5. Zaključak Pri upravljanju karijerom nužna je usmjerenost na interese zaposlenih jer će na taj način dobiti mogućnost da dio svog razvoja karijere stave pod svoju kontrolu iskazivanjem svojih interesa.

272 272 Vesna Štefica: Značaj poduzetničkih kompetencija u upravljanju karijerom Sustav upravljanja ključnim i perspektivnim zaposlenicima osnova je učinkovitog sustava razvoja karijere. Ukoliko bi napravili jednostavnu anketu među poslodavcima tko su ti perspektivni zaposlenici vjerojatno bi dobiveni odgovori sadržavali sljedeće karakteristike: znatiželjni, inovativni, kreativni, prihvaćaju promjene, preuzimaju inicijativu, preuzimaju odgovornost i tako dalje. Navedeno možemo usporediti s cijelim nizom različitih definicija vezano za poduzetničke kompetencije i naći ćemo stopostotno preklapanje. Možemo, stoga, pretpostaviti da osobe koje imaju razvijene poduzetničke kompetencije, ali i ostale ključne kompetencije imaju više šansi da se njihova karijera razvija u smjeru koji su oni odabrali, a u slučaju nepreklapanja postavljenih i dostignutih ciljeva sigurno je da će te osobe preuzeti inicijativu i krenuti s punom odgovornošću u istraživanje novih područja na kojima će moći doseći postavljene ciljeve.

273 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING The role of entrepreneurship competences at career management Abstract The world has undergone a dramatic change over the last few decades, the forces of globalization; technological changes have greatly changed the business environment. Organizations were required to respond in a strategic manner to the changes taking place in order to survive and progress. At the other side workers who are educationally, socially, and mentally prepared for a changing workplace will be able to reap benefits from global integration. The demand will be for workers who are creative and innovative, who have the basic skills and technological competence to succeed in a changing work environment. Instead of task-specific skills, these workers must have decision-making and problem-solving skills and be able to learn on their own and with others. Taking responsibility for one s personal career management appears to be the prevalent strategy for increasing one s marketability in today s workplace. Human resource managers can help current employees in this endeavour by incorporating in their clients an awareness of the changing reality of careers, emerging organizational structures, and environmental situations. Most important role in that process has career management. We can define career management as the lifelong process of investing resources to achieve career goals. Career management is not a singular event but a continuing process that is a necessity for adapting to the changing demands of the 21st Century economy. Key words: globalization, skills, entrepreneurship competences, career management, Literatura 1. Bahtijarević-Šiber, F. (1999): Management ljudskih potencijala, Golden Marketing, Zagreb, 2. Marušić, S. (2001): Upravljanje ljudskim potencijalima, Adeco, Ekonomski institut, Zagreb, 3. Vujić V. (2004): Menadžment ljudskog kapitala, Sveučilište u Rijeci 4. Bejaković, P. (2004) Konkurentnost radne snage u Hrvatskoj- stanje i problemi, Institut za javne financije, Zagreb 5. Analiza potreba za obrazovanjem i usavršavanjem u malim i srednjim poduzećima s posebnim naglaskom na poduzetničkim vještinama, (2011, 2012), Hrvatska gospodarska komora 6. Strategija učenja za poduzetništvo , (lipanj 2010.) Ostali izvori: 1. (2007) 2. (svibanj 2012) 3. (ožujak 2012) 4. (srpanj 2011)

274

275 6 Poduzetništvo - društveno odgovorno poslovanje Entrepreneurship - Corporate Social Responsibility

276

277 Socially responsible business in function of corporate image improvement Mirjana Babić, Rijeka, Croatia Abstract Increasing market share and thus the profits of enterprises, requires strengthening of its competitiveness in the global competition, and it mostly depends on positioning of its image among the image of its competitors. In modern society, an increasingly important role in the formation of a corporate image have attitudes and expectations of the public, which has become extremely sensitive to social responsibility. Social responsibility is one of the best ways to attract and retain quality workforce, especially highly educated, professional and creative people, which opens space for innovations, and this represents one of the main prerequisites for long-term survival and competitiveness of enterprises. Therefore, in order to improve corporate image positioning, enterprises should attach great importance given to social responsibility while creating business policy and strategy. The fundamental purpose of this scientific discussion is to determine the meaning of social responsibility in building the image of the company, identify the core areas of corporate social responsibility, investigate social responsibility and image in service companies in Croatia and propose a model of social responsibility in order to improve the image of service companies. Keywords: social responsibility, corporate image, competitiveness 1. Introduction Increasing market share and thus the profits of enterprises, requires strengthening of its competitiveness in the global competition, and it mostly depends on the positioning of its image in the image compared to its its competitors. Therefore, company s well designed and distinctive corporate image is its most strategic weapon to win over the competition. Therefore, every company must continuously improve its image. In modern society, attitudes and expectations of the public have an increasingly important role in formation of corporate image, which has become extremely sensitive to social responsibility. Therefore, in order to improve corporate image positioning, when creating business policies and corporate culture, the company should pay extreme attention to social responsibility. However, companies in the Republic of Croatia still haven t understood this and therefore do not invest the necessary efforts to build social responsibility, especially responsibility to employees. The consequence is that the company s image as an employer is not impressive. In this regard, the task of this paper is to prove that in contemporary society, a high level of social responsibility of companies is very important factor in improving the corporate image and to propose a basic model of corporate social responsibility, whose application would improve the image of Croatian service 1 Expert in strategic development, Department of Strategic Development, KD Autotrolej d.o.o. Rijeka, mirjana.babic@autotrolej.hr

278 278 Mirjana Babić: Socially responsible business in function of corporate... companies. To achieve this it was used more scientific methods, including: method of analysis and synthesis, comparative methods and surveys. 2. The concept and importance of corporate image Corporate image is the reputation of the firm with the various audiences that are important to it. Corporate image is a means for the public to know the company, to see what and how it works, what it aims at, which are its products and services, its economic indices and which its reputation is (Babić, 2004). A company s image is made of six basic elements (scheme 1). Scheme 1: Structure of corporate image Source: author So, company s image is made of the following elements: manager s image, business policy, organizational structure and organizational culture, market identity, product/service image and visual identity (Babić, 2004). Each of the mentioned elements contributes differently to the overall image of the company. In a competitive business climate, many businesses actively work to create and communicate a positive image to their customers, shareholders, the financial community, and the general public. A company that mismanages or ignores its image is likely to encounter a variety of problems. The creation of corporate image is a demanding, long-term and expensive operation which includes numerous activities, but the benefit of the investment is large. Corporate image creates satisfied employees and satisfied customers, resulting all in profit. Some of the warning signs that a business might have an image problem include high employee turnover, the disappearance of major customers, a drop in stock value, and poor relationships with vendors or city officials. Corporate image problems grow like weeds in a garden. Direct and indirect costs escalate geometrically (Young, 1996).

279 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Image is the consequence of the felt not of the real quality of the company. This psychological construct determines directly the business or market attitude towards services and company, and the construct can be either positive or negative. The positive construct is the result of the work on perfection adequate presentation and promotion. The negative construct is created by poor work and is the consequence of events caused by fear and insecurity, such as bankruptcy, fraud, irresponsible business behavior, disregarding of rights and similar. The wrong or bad perception that is once acquired is changed with difficulty. The perception created does not always need to reflect the real profile of the company. This means that the desired image can be perceived erroneously if not directed and managed efficiently. Therefore business owners and managers have to take the following steps toward improving their companies image: focus on the firm s long-term reputation; base actions on substantive policies; insist on candor in all business dealings; and uphold the stakeholders right to know (Young, 1996). The image creating process is a long and extremely difficult one. However, it brings along significant direct and indirect effects. Direct (communications) effects include: respectability, public favoring attitude, loyalty of members, employees and management, authority and satisfaction of employees, owners and management. Indirect effects include: selling rate growth, efficiency rate growth, profit increased. Good corporate image can take years to build and only moments to destroy. In our time, competition for reputation operates as never before because good corporate image creates wealth. By developing strong and consistent images, well-regarded companies generate hidden assets or reputational capital that give them a distinct advantage (Fombrun, 1996): their products and stock offerings entice more customers and investors and command higher prices; their hobs lure more applicants and generate more loyalty and productivity from their employees; their clout with suppliers is greater and they pay lower prices for purchases and have more stable revenues and their risks of crisis are fewer and when crises do occur they survive with less financial loss). 3. The role of social responsibility in corporate image positioning In its broadest sense, corporate social responsibility (CSR) refers to the impact of businesses on society and the role of economy in sustainable development. Corporate social responsibility generally refers to a company that takes responsibility for its actions beyond the sphere of purely commercial interests. Some consider it a way of gaining competitive advantage, others an important response to the growing needs of major stakeholders such as employees, investors, consumers and activists and experts on environmental issues (Bagić, Škrabalo, Narančić, 2004). Organization of World Business Council for Sustainable Development defines corporate social responsibility as the commitment of the economy that contributes to sustainable economic development, working with employees, their families, local community and society to improve the quality of life. Corporate social responsibility has three main areas of activity (scheme 2).

280 280 Mirjana Babić: Socially responsible business in function of corporate... Scheme 2: Main areas of corporate social responsibility, Source: Nelson, J. (1998). Building Competitiveness and Communities. London: PWIBLF, World Bank, UNDP So, the fundamental areas of corporate social responsibility are (Nelson, 1998.): investment in society and philanthropy (support in money, time, products and services, transfer of management knowledge to organization of civil society and nongovernmental organizations), core business activities (job creation, responsibility towards the workers and human resource development, ensuring quality products and services, ethics in marketing, technology and knowledge transfer; dissemination of international business standards and business practices, particularly in the area of health and safety of the environment, human law, ethics and quality, joint ventures and partnerships at the local level, setting up physical infrastructure and construction of institutional infrastructure, i.e. legal and financial systems, business standards, etc.), and policy dialogue, advocacy and institution strengthening (impact on public policy in order to promote good governance, participation in activities of public administration and civil society and creating an environment that promotes responsible business practices, which positively affects the development of civil society, business and investment and reduce corruption). Corporate social responsibility is currently one of the most modern phrase used in business. Given that consumer awareness and conscience have socially sharpened, these phenomena on the global market will determine the nature of business as a factor in social partnership for global goals and sustainable development. According to the European survey of consumer attitudes on corporate social responsibility, 70% of consumers believe that it is extremely important and it increases company s reputation, and 44% were willing to pay more for products/services of socially responsible companies (Tafra-Vlahović, 2001). Furthermore, according to data compiled by the Puls agency within the project Public opinion of citizens in Southeast Europe (Babić, 2004), regarding the positive or negative impression towards individual companies, to the largest number of Croatian citizens (58.7%) the main factor is the relationship of the company towards its employees, the second is the social responsibility (49.9%), and company s contribution to the economy through investment and tax payment (49.5%). All this belongs to the corporate social responsibility in a broader sense. Corporate social responsibility is one of the most powerful tools in building brands, which are the most valuable asset of every company in today s economy. Connecting brands with socially responsible behavior and with benefit for society positively affects the public perception of the company, sales, customer loyalty, market position of the company, access to capital and employ-

281 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING ee satisfaction, therefore the corporate social responsibility is one of the best ways of attracting and retaining a quality workforce, especially highly educated, professional and creative people. Corporate social responsibility has a greater impact on the company s image than creating shareholder value, and the world is rapidly growing in the number of those companies that aim to bring the name of socially responsible company (Babić, 2007). In this regard, any company that wants to improve its image and increase competitiveness, must incorporate the model of corporate social responsibility in its business practices. 4. Proposal of social responsibility model in order to improve the corporate image of Croatian service companies According to a survey of the elements of services companies image, conducted in four Croatian counties on a sample of 726 respondents, social responsibility plays an important role in positioning the image of the service companies (figure 1). Figure 1: Factors that influence the perception of service companies, Source: research results Thus, social responsibility is the third most important factor for the image of service companies. When assessing a service company respondents primarily consider the quality of service, its reputation and its social responsibility. How respondents perceive Croatian service companies can be seen in the following graph.

282 282 Mirjana Babić: Socially responsible business in function of corporate... Figure 2: General image of service companies, Source: research results Most respondents (58.1%) consider that the service companies in Croatia have a mediocre image. A large number of respondents (37%) believes that service companies in Croatia are not socially responsible enough, and even more of them do not consider their company a good place to work (Figure 3). Figure 3: Would you recommend the company you work for to the person you appreciate as a good work place? Source: Survey results So, even 66.7% of respondents wouldn t recommend their company as a good place to work. The following table shows the elements of responsibility to employees that respondents rated the worst.

283 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Table 1: The lowest rated elements of responsibility to employees Elements of corporate social responsibility mark information and communication system 2,31 reward system and progression 2,62 work satisfaction and company loyalty 2,71 training system 2,72 management style 2,91 employment criteria 2,93 Source: Survey results On a scale of 1-5 respondents evaluated worst system of information and communication, reward systems and career development, work satisfaction and company loyalty (even 72% of respondents expressed a desire to change the company), the system of training, management style (autocratic) and employment criteria. The results suggest that service companies in Croatia have to pay more attention to social responsibility, especially responsibility to employees. In this regard, the basic policy model of social responsibility towards employees is proposed that, which is presented below. Scheme 3: Basic model of socially responsible business of services companies in Croatia Source: author In policy shaping of social responsibility to employees, service companies in Croatia need to take account especially of three key elements: - human resources management (recruitment by the criteria of professionalism, intellectual and social competence, continuously monitor and evaluate the work performance of employees and testing needs, motives, desires, and the index of job satisfaction, motivate employees to work, learning and innovation as well as training of employees in accordance with the work needs and environment requirements, especially in the field of information technology and social responsibility); management (re-orientation from autocratic leadership style to soft management, employee care, application of modern management strategies such as Management by Objectives, Enpowerment, Open Book Management, Quality of Working Life, etc.);

284 284 Mirjana Babić: Socially responsible business in function of corporate... forming the organizational structure and culture (flexible organizational structure with wider span of control, encouraging organizational culture and climate, and information system in all directions). 5. Conclusion Corporate image is the reputation of the firm with the various audiences that are important to it. In our time, competition for reputation operates as never before because the rise of a mass market for information has made possible ever greater levels of prestige and wealth for the exceptional company. Respect and trust build reputation, a favorable reputation attracting investors to a company s securities, customer to its services, and employees to its job. Directing companies towards a constant creation of corporate image as well as of its management becomes an important dimension of business success. A grate impact on the company s image has corporate social responsibility. In this regard, any company that wants to improve its image and increase competitiveness, must incorporate the model of corporate social responsibility in its business practices. According to research in Croatia, social responsibility is the third most important factor in the image of the service companies. The image of Croatian service companies is mediocre, and 37% of respondents believe that service companies in Croatia are not social responsible enough, especially to employees. In connection with those research results basic policy model of social responsibility is proposed. Its application would improve the image of service companies in Croatia.

285 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Društveno odgovorno poslovanje u funkciji unapređenja imidža poduzeća Sažetak Povećanje tržišnog udjela, a time i profita poduzeća, zahtijeva jačanje njegove konkurentnosti u globalnoj tržišnoj utakmici, a ona najviše ovisi o pozicioniranosti njegova imidža u odnosu na imidž konkurenata. U suvremenom društvu sve važniju ulogu u formiranju korporativnog imidža imaju stavovi i očekivanja javnosti koja je postala izrazito osjetljiva na društvenu odgovornost. Društvena odgovornost jedan je od najboljih načina privlačenja i zadržavanja kvalitetne radne snage, osobito visoko obrazovanih, stručnih i kreativnih osoba, što otvara prostor inovacijama koje predstavljaju jedan od glavnih preduvjeta konkuretnosti i dugoročnog opstanka poduzeća. Stoga u cilju što bolje pozicioniranosti korporativnog imidža, prilikom kreiranja poslovne politike i strategije, poduzeća trebaju izrazitu pozornost posvetiti društvenoj odgovornosti. Temeljna svrha ove znanstvene rasprave jest utvrditi značenje društvene odgovornosti u izgradnji imidža poduzeća, utvrditi temeljna područja društvene odgovornosti poduzeća, istražiti društvenu odgovornost i imidž uslužnih poduzeća u Hrvatskoj te dati prijedlog modela društvene odgovornosti u funkciji unapređenja imidža uslužnih poduzeća. Ključne riječi: društvena odgovornost, imidž poduzeća, konkurencija References 1. Babić, M. (2004). Korporativni imidž. Rijeka: Adamić. 2. Babić, M. (2007). Društveno odgovorno poslovanje: Domaći osiguratelji skloni sponzorstvu i ad hoc donacijama. Svijet osiguranja, 2007, 7 3. Bagić, A., Škrabalo, M., Narančić, L. (2004): Pregled društvene odgovornosti poduzeća u Hrvatskoj, (Saved: ) 4. Fombrun, C. (1996). Reputation: realizing value from the corporate image. Boston: Harvard Business School Press. 5. Kotler, P. (2006). Marketing Management. New Jersey: Prentice Hall International. 6. Nelson, J. (1998). Building Competitiveness and communities. London: PWIBLF, World Bank, UNDP. 7. Tafra-Vlahović, M. (2001). Globalizacija i korporacijska socijalna odgovornost. Održivi razvoj. 3221, Young, D. (1996). Building Your Company s Good Name: How to Create and Project the Reputation Your Organization Wants and Deserves. New York; Toronto: AMACOM.

286

287 Društveno odgovorno ponašanje i očuvanje okoliša na primjeru poslovanja poduzeća DM - Drogerie Markt Hrvatska Zorica Rajčević, Vlasta Ferenac, Katica Srbić, Obrazovna grupa Zrinski, Zagreb, Selska cesta 119, Hrvatska, Tel (0) , fax +385(0) , zoricar@katarinazrinski.hr, vlastaf@katarinazrinski. hr, katicas@katarinazrinski.hr Sažetak Dm drogerie markt u Hrvatskoj djeluje od godine. U šesnaest godina svog djelovanja na ovim prostorima DM niže brojne uspjehe. U 57 gradova razgranali su mrežu od 128 trgovina i zapošljavaju 1103 djelatnika. Više godina za redom prepoznat je kao najposlodavac godine čime dokazuje svoju lidersku poziciju na tržištu rada. Osim redovnih plaća zaposlenika koje su iznad prosjeka u branši, djelatnici dobivaju trinaestu i četrnaestu plaća uoči Božića i godišnjeg odmora. Visoke plaće zaposlenika, briga za društvenu zajednicu te ekološka osviještenost samo su neke od stavki koje čine ovo poduzeće posebnim. U godini DM je dobio nagradu za poslodavca godine za osobe s invaliditetom pri čemu su kriteriji zapošljavanja uključivali poštivanje zakonske prakse te inovativnih praksi zapošljavanja i odnosa na radnom mjestu prema osoba s invaliditetom. Očuvanje okoliša stavka je kojem ovo poduzeće posvećuje puno pažnje potičući ekološki odgovornu kupnju u svojim prodavaonicama. Akcija je nazvana DM zelena turneja, a cilj joj je podsjetiti i motivirati građene na ekološki prihvatljivo ponašanje prilikom kupnje s ciljem smanjenja odbačenih jednokratnih plastičnih vrećica u okoliš koje su značajan zagađivač okoliša. Kupce se dodatno motivira dodavanjem bodova na DM potrošačkoj kartici. Iz prethodno navedenog može se zaključiti kako DM drogerie markt pokušava poslovati po win win principu uvažavajući pri tome zaposlenike, potrošače, ali i društvo u kojem žive promičući očuvanje okoliša i društveno odgovorno poslovanje. Ključne riječi: dm drogerie markt, društveno odgovorno poslovanje, zelene akcije Uvod Društveno odgovorno ponašanje sve je češće korišteni termin s kojim se služe poduzeća u svom poslovanju na tržištu kako bi ostavila što bolji dojam na širu društvenu zajednicu, investitore, zaposlenike i sve sudionike na tržištu s kojima posluju. Postavlja se pitanje koliko dobro poslovni subjekti razumiju pojam društveno odgovornog poslovanja, a u kojoj se mjeri služe njime kako bi poboljšali svoje marketinške aktivnosti. Cilj je ovog rada objasniti pojam društveno odgovornog ponašanja i prikazati primjer dobre prakse poduzeća DM drogerie markt Hrvatska. 1. Društveno odgovorno ponašanje Društveno odgovorno poslovanje je koncept kojim poslovni subjekti integriraju brigu o društvu i okolišu u kojem rade i borave u samo poslovanje. (Pavić Rogišić, 1994., str. 3). Društveno odgovorno poslovanje bazira se na dobrovoljnoj integraciji u poslovanje poduzeća. Ulaganjem u zele-

288 288 Zorica Rajčević, Vlasta Ferenac, Katica Srbić: Društveno odgovorno ponašanje i očuvanje okoliša... nu tehnologiju poduzeće ne samo da pridonosi očuvanju okoliša, već na taj način poboljšava svoje proizvode dodajući im dodatnu vrijednost ekološku komponentu. Društveno odgovorno poslovanje ogleda se i ulaganjem u obrazovanje: poduzeća koja investiraju novac u edukaciju učenika i studenata olakšavaju pronalaženje radne snage koja im je potrebna. U zemljama u kojima socijalna prava nisu dobro definirana zakonom, poduzeće može biti i pokretač promjene zakona svojim dobro planiranim društveno odgovornim ponašanjem. Društveno odgovorno ponašanje nisu samo prihvatile velike kompanije, već i mala i srednja poduzeća koja na ovaj način komuniciraju sa svojom okolinom. Odgovornost se odnosi na investitore, državu, zaposlenike, kao i na potrošače. Odgovornost prema zaposlenicima ključna je za uspješno poduzeće, upravo dobar glas o poduzeću kreće od zaposlenika. Imati zadovoljne zaposlenike jedan je od ključnih čimbenika za uspjeh. Zadržati zaposlenika dodatnim ulaganjem u obrazovanje i na taj način povećati produktivnost mnogo je povoljnije nego stalno mijenjati zaposlenike. Zapošljavanje osoba s invaliditetom pravi je primjer nediskriminacije prilikom zapošljavanja. Adekvatno zbrinjavanje otpada i racionalna upotreba resursa donosi poduzeću i uštede. Brojne humanitarne akcije, zelene akcije i donacije poduzeća definiraju poduzeće kao člana društva koji brine o zdravlju svojih zaposlenika i njihovih obitelji. U doba sve veće konkurencije vrlo je važno profilirati se i na ovaj način. Osim što omogućava dugoročne pozitivne odnose s javnošću, donosi i dobar publicitet, a način komuniciranja financijski je mnogo povoljniji od direktnog oglašavanja putem televizije, novina, radija ili Interneta. Ne čudi, stoga, ni podatak da se društveno odgovorno ponašanje tretira kao investicija a ne trošak. 2. Društveno odgovorno poslovanje u poduzeću DM drogerie markt Hrvatska 2.1. Trgovačko društvo dm drogerie markt d.o.o. Trgovačka tvrtka DM-drogerie markt osnovana je u Njemačkoj 1973., već se širi na tržište u Austriji, dok u posljednjem desetljeću bilježi snažan razvoj na prostorima tranzicijskih zemalja - Mađarske, Češke, Slovačke, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Rumunjske i Bugarske. Danas je prisutna s više od prodavaonica u 12 zemalja diljem Europe, zapošljava više od djelatnika koji ostvaruju godišnji promet od milijardi eura, čime predstavlja vodeću tvrtku u svom tržišnom području. Svoj uspjeh temelje na ugodnom prostoru, povoljnim cijenama te usluzi i stručnosti djelatnika. Prva prodavaonica DM-a (drogerie markt) u Hrvatskoj otvorena je u Zagrebu 9. svibnja čime DM postaje predvodnik drogerija tipa samoposluga na našem tržištu. Od tada je, u proteklih 15 godina u Hrvatskoj prema visokim DM-ovim standardima uređeno 135 prodajnih mjesta u 54 grada i zaposleno više od ljudi. U poslovnoj godini 2010./2011. DM je u Hrvatskoj ostvario promet od milijardi kuna i rast udjela na ukupnom tržištu drogerijskog asortimana koji iznosi 24,9%. Osim daljnjeg širenja, DM u Hrvatskoj poklanja veliku pažnju i modernizaciji već postojećih prodavaonica koje redovito poboljšava i povećava im vrijednost. Stalak za presvlačenje beba, stalak za zamatanje proizvoda, široki prostori među policama i posebni pristupi za invalidska kolica samo su neki od detalja kojima se dm prilagođava potrebama kupaca.

289 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Veliku pažnju DM prvenstveno poklanja kvalitetnom izboru i proširenju asortimana, unapređenju usluga te uvođenju raznih inovacija u skladu s kontinuiranim osluškivanjem potreba i želja kupaca. Prema istraživanju agencije Ipsos Plus prodavaonice DM-a prvi su izbor kupovine kozmetike i zdrave hrane. Jedan od razloga takvog rezultata jest sigurno i jedinstven koncept kupnje koji je sažet u poruci Tu sam čovjek. Kupci su u DM prodavaonicama prepoznali odličan omjer cijene i kvalitete, filozofiju poslovanja koja je okrenuta čovjeku, stavivši čovjeka i njegove potrebe u centar. Svojim kupcima DM nudi kvalitetnu uslugu, povoljniju kupnju, iznimno kvalitetne vlastite robne marke, dostupnost i blizinu, ali i mogućnost aktivnog uključivanja u društveno odgovorne projekte Primjena DOP- a u trgovačkom društvu dm drogerie marktu d.o.o. Jedno od temeljnih načela poslovanja DM drogerija jest uzorno i društveno odgovorno djelovanje u okruženju. Društveno odgovorno poslovanje u procesu planiranja ne uzima u obzir samo ekonomske posljedice, već i okolišne i društvene posljedice koje su rezultat aktivnosti poduzeća. Držeći se tog modela DM je pokrenuo niz humanitarno edukativnih inicijativa s ciljem davanja svog doprinosa zajednici u kojoj živi i radi. Program babybonus prijatelj djece Program babybonus pokrenut je početkom godine, a zamišljen je kao potpora obiteljima putem kojeg tijekom prvih godina djetetova život roditelji dobivaju korisne informacije o odrastanju djeteta, besplatne proizvode i znatne popuste. Za svaku prijavu roditelja u program babybonus DM je od do godine izdvajao 20,00 kuna, te je tako prikupljena sredstava donirao za potrebe rodilišta u Republici Hrvatskoj vinkovačkom rodilištu donirali su ,00 kuna, a Rodilištu Opće bolnice dr. Ivo Pedišić,Sisak donirali su ,00 kuna. Tu ljubav znači više Društveno-odgovornim projektom Tu ljubav znači više, godine DM je donirao uređaj vrijedan 1,8 milijuna kuna kojim će se po prvi put, već kod novorođenčadi, moći otkriti više od trideset nasljednih bolesti. Kako bi se čim prije prikupila potrebna sredstva, tijekom siječnja i veljače godine u finalnoj fazi inicijative projektu su se pridružili partner Pampers i medijski pokrovitelj Doma TV te je od svake kupnje bilo kojih pelena Babylove ili Pampers u DM-u izdvojeno 10,00 kuna upravo u tu svrhu, a samu inicijativu dodatno je podržalo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi te Hrvatsko pedijatrijsko društvo. Prekrižimo rak vrata maternice Zdravstveno humanitarnu kampanju Prekrižimo rak vrata maternice i dojke DMje pokrenuo godine na način da se u svim DM prodavaonica potpisivala peticija potpore organiziranim ginekološkim pregledima u borbi protiv raka vrata maternice. U samo jednom danu prikupljeno je potpisa te se Hrvatska tako našla na prvom mjestu između 44 europske države u kojima istu peticiju provodi Europska udruga za borbu protiv raka vrata maternice uz podršku Međunarodne unije protiv raka.

290 290 Zorica Rajčević, Vlasta Ferenac, Katica Srbić: Društveno odgovorno ponašanje i očuvanje okoliša... Tijekom kampanje Sve za nju godine DM-ovi su kupci izdvajali po kunu za vrećice, kupovali ulaznice za humanitarni koncert, tijekom koncerta zvali humanitarni broj i tako stvorili donaciju vrijednu kuna za osnivanje Centra za psihološku pomoć ženama oboljelim od raka. Glas o uspješnosti kampanje daleko se čuo pa je DMu siječnju godine u Bruxellesu preuzeo prestižnu nagradu Europskog parlamenta Pearl of Wisdom Cervical Cancer Award koja im je dodijeljena za najučinkovitiju europsku kampanju za promicanje borbe protiv raka vrata maternice u 2008./2009. Kampanja je nastavljena i u listopadu povodom mjeseca borbe protiv raka dojke kada se ekskluzivno u DM prodavaonicama po promotivnoj cijeni prodavao CD Sve za nju. Prodajom CD-a DM je prikupio ,64 kuna čiji je prihod donirao Udruzi žena oboljelih od raka dojke Sve za nju. Zaštiti se. i neka cijeli ovaj svijet još sja u suncu Edukativno-humanitarnu kampanju Zaštiti se... i neka cijeli ovaj svijet još sja u suncu DMje pokrenuo prvi put u svibnju godine s ciljem educiranja šire javnosti, prvenstveno roditelja i odgojitelja o opasnostima zbog nepromišljenog ponašanja na suncu i o pravilnim načinima zaštite od štetnih UV-zraka. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dva do tri milijuna ljudi godišnje oboli od nekog oblika zloćudnog tumora kože, od toga od gotovo najzloćudnijeg među njima - malignog melanoma od kojeg godišnje umire oboljelih. Kampanja se provodila tako što su kupci tijekom ljetnih mjeseci u zamjenu za 25 bodova s active beauty kartice ostvarili 25% popusta na jedan proizvod za sunčanje, a 10 bodova sa svoje active beauty kartice mogli su zamijeniti za narukvicu-indikator UV-zračenja ili ljetnu torbu s UV-indikatorom. Zamijenjene bodove kupaca DM je donirao vrtićima u obliku paketa proizvoda za zaštitu od sunca jer je dječja koža najosjetljivija. U ulozi glavnog promotora ovog društveno odgovornog projekta jest mjuzikl Jalta, Jalta čiji su glavni glumci za tu prigodu snimili novu verziju popularne pjesme Neka cijeli ovaj svijet, a zbog koje će ovu poruku o važnosti zaštite od sunca čuti cijela Hrvatska. Sve za prirodu S ciljem uzornog djelovanja i zaštite prirode DM neprestano pokreće niz ekoloških inicijativa s ciljem širenja snažne ekološke poruke budućim naraštajima. U Međunarodnoj godini energetske učinkovitosti DM je pokrenuo još jedan važan ekološki projekt DM green city project 2012, u sklopu kojega od veljače do lipnja priprema nekoliko društveno-odgovornih, ekoloških, usmjerenih inicijativa: Dan planete Zemlje, Dan zaštite prirode i Dan očuvanja okoliša. Cijeli projekt započeo je u veljači DM zelenom turnejom električnog auta na DM šteker, inicijativom kojom je po prvi put u Hrvatskoj jedan električni automobil DOK-ING XD vozio iz Dubrovnika do Ženeve na sajam automobila. Cilj inicijative DM zelene turneje jest senzibilizirati javnost o manjku infrastrukture potrebne za punjenje električnih vozila, skrenuti pažnju hrvatske javnosti da je Hrvatska jedina država u Europi koja ne subvencionira kupnju električnih vozila niti je na bilo koji način potiče. Također informira i educira širu javnost i potencijalne korisnike o prednostima električnih vozila na zabavan i ležeran način.

291 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Tu čuvam prirodu Akcija pod nazivom Tu čuvam prirodu osmišljena je kako bi se na što adekvatniji način zbrinule plastične vrećice i omogućila njihova reciklaža. Kupci su trebali donijeti vrećice u bilo koju prodavaonicu DM-a, a DMje osigurao njihov daljnji put prema ekološkom zbrinjavanju. U samo četiri tjedna kupci su predali 10 tona plastičnih vrećica, a DM u svojoj ponudi nakon toga nudi reciklirane plastične vrećice. U veljači godine DM odlazi korak dalje. Potiče nekorištenje plastičnih vrećica nudeći kupcima dodatne bodove na njihove kartice lojalnosti s kojima kupci ostvaruju pravo na razne popuste. Vjeruj, tu sam čovjek Kampanjom Vjeruj, tu sam čovjek dm želi dati svoj doprinos zajednici u kojoj živi i radi, kako bi planiranim aktivnostima potaknuo što veći broj građana na volontiranje. Inicijativa Hrvatska volontira organizirana je povodom obilježavanja Europske godine volontiranja i Međunarodnog dana mira. Europsku godinu volontiranja u DM u je obilježila i proslava 15 godina postojanja u Hrvatskoj. Cilj kampanje jest poticati građane na društvenu solidarnost i stvaranje boljeg i ljepšeg svijeta u kojem živimo. U manifestaciji je sudjelovalo više od 300 DM ovih zaposlenika i na taj je način ostvaren plan o donaciji DM ovih radnih sati zajednici. Tu me cijene tu radim Odnos DM drogerie markta prema zaposlenicima nije nepoznat. Nije tajna da mnogo ljudi pokušava pronaći svoje radno mjesto upravo u ovom poduzeću. Ne zbog lakog posla, jer svi koji su jednom kročili u dm - ovu prodavaonicu mogu primijetiti multi tasking radnike, već zbog činjenice da je rad u ovom poduzeću cijenjen. Više godina za redom DMje prepoznat kao najposlodavac godine čime dokazuje svoju lidersku poziciju na tržištu rada. Osim redovnih plaća zaposlenika koje su iznad prosjeka u branši djelatnici dobivaju trinaestu i četrnaestu plaća uoči Božića i godišnjeg odmora. Prekovremene sate na poslu zaposlenik može zamijeniti za slobodne dane, a osim visokih primanja zaposlenici ostvaruju i mogućnost napredovanja i daljnjeg obrazovanja. Poduzeće izdaje i interni časopis Podmornica putem kojeg komunicira s internom javnošću i prenosi svoju filozofiju. Njihov slogan mogao bi glasiti: Tu me cijene tu radim. 3. Suradnja obrazovnih institucija i poduzeća DM drogerie markt Hrvatska Suradnja ovog poduzeća i obrazovnih institucija nudi brojne mogućnosti na obostranu korist. DM nije razvio posebnu suradnju s obrazovnim institucijama. Ono što trenutno nude tržištu obrazovanja jest obavljanje obvezne prakse, zapošljavanje studenata u prodavaonicama te nekoliko održanih predavanja njihovih djelatnika na fakultetima i visokim školama. Iz prethodno navedenog vidljiv je prostor u kojem bi DMmogao svoje društveno odgovorno ponašanje proširiti i na područje obrazovanja. Osim što postoji mogućnost obavljanja prakse u njihovim prodavaonicama, upravo u učenicima trgovačkih škola DM može pronaći potencijalne zaposlenike koji već poznaju sustav i filozofiju poduzeća. Neosporno je kako znanje i vještine, odnosno kompetencije učenika koji završavaju strukovne izobrazbe ne odgovaraju kompetencijama

292 292 Zorica Rajčević, Vlasta Ferenac, Katica Srbić: Društveno odgovorno ponašanje i očuvanje okoliša... koje traži tržište rada. Suradnja sa studentima moguća je u vidu stipendiranja ili obavljanja prakse tijekom studiranja uz mogućnost zaposlenja, izradom kampanja za poduzeće u vidu natječaja za studente. Svakako da su predavanja lidera ovog poduzeća na fakultetima korisna, no vidljive su i druge mogućnosti koje tek treba istražiti. 4. Zaključak DM drogerie markt vodeći je trgovački lanac proizvodima za ljepotu i zdravlje s visokim standardom usluge, stavljajući čovjeka u središtu svega, bez obzira radi li se o kupcu ili djelatniku. Svojim petnaestogodišnjim poslovanjem na području Republike Hrvatske doprinio je zajednici društveno odgovornim projektima. Društveno odgovornim poslovanjem poduzeće može u fazi planiranja izbjeći negativne i neželjene posljedice za okoliš i društvo, ali isto tako smanjiti vlastite rizike za poslovanje. Zato bi DOP trebao biti implementiran u poslovnu strategiju svakog poduzeća, a tada, korištenjem intelektualnog kapitala, odgovornom primjenom tehnologija, zaštite okoliša te zaštitom ljudskih prava i dobrobiti zajednice dovodi do unaprjeđenja i izgradnje povjerenja kod partnera i potrošača. Upravo se iz tog razloga društveno odgovorno poslovanje smatra strateškim upravljačkim alatom koji osigurava dugoročnu konkurentnost. Proučavajući društveno odgovorno ponašanje poduzeća DM drogerie markt teško je pronaći zamjerke. DM provodi društveno odgovorno ponašanje planirano i stavove kompanije uspješno implementira u javnost. Društveno odgovorno poslovanje korisno je za poduzeće i za širu društvenu zajednicu i okoliš, ali samo ako svatko od nas bude osvijestio vlastite odgovornosti.

293 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Socially Responsible Business and Environment Preservation in the Example of Company DM - Drogerie Markt Croatia Abstract DM drugstores have been operating in Croatia since In 16 years of their activity in these areas, they have had a lot of success. They have developed a net of 128 shops in 57 towns and they have employees. For several years in a row they have been chosen for «Employer of the year», proving to be the leaders on the labour market. Apart from being given regular salaries, which are above the average in the retail industry, all employees also get the 13th and 14th salary for Christmas and holidays. High salaries and the concern for society and environment are only some of the facts which make this company so special. In 2007 DM won the prize «Employer of the year for disabled people», in which the employment criteria included respect of legal practice and innovative recruitment and working relations with disabled people. This company pays particular attention to the important issue of environment, by encouraging ecologically responsible shopping in its branches. This project is called «DM green tour» and its aim is to remind and motivate people for an environment - friendly behaviour when shopping. The purpose of this action is to reduce the amount of disposable plastic bags discarded in the environment as they represent a significant environmental pollutant. Buyers are further motivated by getting more points on theirs DM consumer cards. From all the above mentioned, it can be concluded that DM drugstores are trying to operate according to the «win win» principle, by respecting their employees and consumers, as well as the society in which they live, by promoting environmental protection and social responsible business. Key words: DM drugstores, Ecology, Employer of the year. Literatura 1. Kotler, P. (2001.), Upravljanje marketingom, Zagreb, Mate 2. Lekić, M. (2011.), Sustav obrazovanja za obrtništvo kao jamac opstanka i rasta ove gospodarske grane, Učenje za poduzetništvo, Velika Gorica, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje, str Akrop, M. (2011). Program babybonus. Podmornica, časopis za djelatnike, 1/2011., 4 4. Akrop, M. (2011). Tu čuvam prirodu. Podmornica, časopis za djelatnike, 4/2011., Akrop, M. (2011). Zaštiti se... i neka cijeli ovaj svijet još sja u suncu. Podmornica, časopis za djelatnike, 5/2011., Akrop, M. (2010). Jedni za drugo zajedno. Podmornica,časopis za djelatnike, 1/2010., ( ) 8. ( ) 9. ( ) ekologija/ ( ) ( ) 12.

294

295 Poduzetništvo i društveno odgovorno poslovanje Dragan Salarić, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, Zagreb, Hrvatska; Tel: ; mail: dragan.salaric@cotrugli.eu Ana Jergović, Cotrugli poslovna škola, Domobranska bb, Zagreb, Hrvatska Sažetak U svijetu raste broj organizacija koje promoviraju svoju strategiju društvene odgovornosti, kao odgovor na sve veće društvene i gospodarske pritiske te pritiske zelenih vezane uz zaštitu okoliša, ali i kao posljedica spoznaje o utjecaju vlastitih postupaka na ukupnost aktivnosti i života društva u kojem živimo. Ono što karakterizira današnje globalno gospodarstvo jest sve jasnija spoznaja o neodrživosti nekih od njegovih temeljnih postavki - svijest o uspjehu pa i pojam uspjeha kao takav, odjednom počinju dobivati nova tumačenja jer počinju uključivati pojmove odgovornosti, etičnosti i održivosti. Neodrživost ideje o beskonačnom rastu u konačnom svijetu, o nepresušnosti prirodnih resursa, zaliha energije, pitke vode itd. izravno određuje današnju i sutrašnju gospodarsku, ali i demografsku kartu svijeta, a to sve traži hitne prilagodbe. Tako pojam društveno odgovorno poslovanje iz dana u dan dobiva na širini i značaju; prihvaćaju ga ne samo velike korporacije, nego i srednji i mali gospodarstvenici i poduzetnici kao svoju konkurentnu prednost jer ono predstavlja ne samo poželjni, nego i nužni oblik ponašanja u svim gospodarskim aktivnostima. Moramo biti svjesni da,na neki način, globalno gospodarstvo danas zrcali odluku o tome što ljudska vrsta svojim ponašanjem danas i u budućnosti namjerava napraviti sebi i okolišu. Prema tome, odluka organizacija, malih ili velikih, da svojim ponašanjem pridonesu boljem društvu, čišćem okolišu i boljoj perspektivi mladima, nije samo mudra gospodarska odluka, nego i jedini dugoročno održivi način. Ključne riječi: Društveno odgovorno poslovanje, okoliš, društvena odgovornost 1. Uvod Gospodarstvo i rast kakav smo poznavali do danas približili su se svom kraju. Svijet koji godišnje troši 140% svog ukupnog potencijala kako bi proizveo višestruko više od stvarno potrebnog ne može trajati vječno. Model zasnovan na potrošnji, konzumerizmu, kultu stvari, politički i lobistički dirigiranom globalnom gospodarenju, nepromišljenom upravljanju prirodnim resursima, prekomjernoj proizvodnji koja ne prati stvarne potrebe i isto takvoj potrošnji, rasipanju energije i hrane te nesmiljenom zagađenju okoliša, naprosto je neodrživ. Stvaranjem globalnog tržišta kapitala, kapital je uz prirodu i čovjeka postao treća realnost, ali i odlučujući faktor koji definira globalne prioritete i daljnji razvoj civilizacije. Čovjek je, uz prirodu, postao objekt izravnog ili neizravnog djelovanja kapitala, de facto prestavši biti subjektom vlastite povijesti. Zbog toga su sve brojniji i sve glasniji oni koji vjeruju da bi trebalo osmisliti drukčiju budućnost, koji vjeruju u nužnost neodgodivog prelaska na «civilizaciju razumnih potreba», odnosno održivi razvoj.

296 296 Dragan Salarić, Ana Jergović: Poduzetništvo i društveno odgovorno poslovanje 1.1. Rio + 20 U lipnju godine, UN je u Rio de Janieru organizirao svjetsku konferenciju o održivom razvoju koja je kroz svojih 27 principa zorno izrazila zabrinutost za pravac kojim svjetsko gospodarstvo brodi. Upravo na dvadesetu godišnjicu, dakle ovih dana, održat će se konferencija na istom mjestu, s ciljem sumiranja dosadašnjih globalnih akcija na uspostavi održivog razvoja te određivanja i preporučivanja daljnjih akcija. Kakve će biti pouke i što smo učinili tijekom proteklih dvadeset godina? Jedna od brojnih definicija društveno odgovorno poslovanje opisuje kao razvoj koji zadovoljava potrebe današnjih generacija bez ugrožavanja mogućnosti budućim generacijama da zadovolje svoje. Razvijamo li se na taj način? I jesmo li svjesni razlike u značenju pojmova razvoj i rast jer, gotovo da nema tvrtke, organizacije, države koja u svoj plan za naredno razdoblje ne uključuje rast i razvoj. Iako su rezultati samita u Riju nezanemarivi, zadovoljstvu nema mjesta svijet i dalje troši sve više resursa, a o utjecaju najbogatijih na klimu (čitaj, najvećih zagađivača) nerado se govori. Osobito ne govore oni sami. 2. Društveno odgovorno poslovanje Vjerojatno je najvažniji uspjeh Ria javna afirmacija pojma i svijesti o značaju društveno odgovornog poslovanja kao ključnog preduvjeta održivog razvoja. Iako su pomaci danas još maleni i još uvijek vrlo često u formi jednostavnog odgovora na kompleksno pitanje, pomak postoji i na njemu treba graditi daljnje korake. Primjera radi, u anketi agencije Puls provedenoj u Hrvatskoj čak više od 80% ispitanika smatra da bi platili više za proizvod tvrtke koja brine za okoliš. Drugi je primjer odabir najuspješnijih tvrtki u primjeni DOP-a nagradom DOP Indeks kojom se već nekoliko godina u Hrvatskoj ocjenjuju aktivnosti organizacija u šest područja i to po kriterijima koji su razvijeni na temelju njihove relevantnosti, dostupnosti i provjerljivosti: ekonomska održivost uključenost društveno odgovornog poslovanja u poslovnu strategiju radna okolina zaštita okoliša tržišni odnosi odnosi sa zajednicom Svaka od ovih skupina predstavlja ujedno i područje poželjnih promjena u dosadašnjoj poslovnoj praksi. No, smisao i svrha DOP-a jest opredjeljenje tvrtke da pruža povećanu dobrobit zajednici, jednako ljudima i okolišu, na račun vlastitih resursa koji mogu biti novac, znanje, izravni rad, prodajni kanali, informacije i drugo, u čijoj se praksi prepoznaju važne značajke - dragovoljan odnos te sustavan i planski rad uklopljen u misiju i strategiju. Iako su DOP u početku uglavnom prihvatile velike kompanije, takva praksa postoji među svim tipovima poduzetništva, uključujući i male i srednje poduzetnike te zadruge. 3. DOP u praksi U listopadu Europska je komisija objavila novu strategiju za DOP za razdoblje od do uz novu definiciju: Društveno odgovorno poslovanje je odgovornost kompanija za svoj utje-

297 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING caj na društvo. To je koncept pomoću kojeg kompanije na dobrovoljnoj bazi integriraju društvena i okolišna pitanja u svoje poslovne aktivnosti i interakciju s drugim dionicima. Predviđa se stvaranje europske nagrade za DOP, praćenje povjerenja u biznis, razvoj zbornika dobrih praksi, predviđa se i legislativa za izvještavanje o društvenim i ekološkim pokazateljima, daljnja integracija DOPa u edukaciju, treninge i istraživanja DOP unutar poduzeća Riječ je o poželjnoj praksi koja se odnosi na područja kao što su investiranje u ljudski kapital, zdravlje i sigurnost, upravljanje promjenama te upravljanje prirodnim resursima koji se upotrebljavaju u proizvodnji Upravljanje ljudskim resursima DOP olakšava privlačenje i zadržavanje željenih zaposlenika kroz sustav cjeloživotnog učenja i osposobljavanja zaposlenika; bolji protok informacija unutar poduzeća; bolju uravnoteženost između rada, obitelji i slobodnog vremena, jednake plaće i uvjete za napredovanje žena; sigurnost na poslu, nediskriminirajuću praksu koja pridonosi zapošljavanju pripadnika manjina, starijih radnika, žena, nezaposlenih duže vremena te ljudi s posebnim potrebama itd Zdravlje i sigurnost na poslu DOP, osim tradicionalnih propisa i obaveznih mjera, pokušava iznaći dodatne načine promicanja zdravlja i sigurnosti, čime se promovira i kultura prevencije Prilagođavanje promjenama U svijetu je sve češće restrukturiranje poduzeća s ciljem smanjenja troškova, povećanja produktivnosti, povećanja kvalitete te usluga za potrošače. Restrukturiranje na socijalno odgovoran način znači pronaći ravnotežu i uzeti u obzir interese i brige onih na koje te odluke i promjene utječu. Restrukturiranje mora biti pažljivo planirano, uz uključivanje svih potencijalnih rizika, svih troškova, donošenja alternativnih strategija i sl. u što trebaju biti uključeni svi sudionici poduzeća, predstavnici zaposlenika i vlast Upravljanje utjecajima na okoliš i prirodne resurse Negativni utjecaj na okoliš može biti smanjen racionalnom upotrebom resursa, smanjenjem emisija u zrak, tlo, vode te smanjivanjem količine otpada kroz odvojeno sakupljanje otpada i recikliranje. Takva praksa smanjuje ujedno i troškove poduzeća DOP izvan poduzeća Društveno odgovorno poslovanje, osim na zaposlenike i dioničare, nužno se proteže se na lokalnu zajednicu i sve dionike poput poslovnih partnera i dobavljača, potrošača, javne uprave, lokalnih udruga i sl DOP i lokalna zajednica Poduzeća i lokalna zajednica žive u jasnoj međuovisnosti poduzeća pridonose osiguranjem radnih mjesta i plaćanjem poreza, ali ovise o zdravstvenom stanju radne snage, stabilnosti i pros-

298 298 Dragan Salarić, Ana Jergović: Poduzetništvo i društveno odgovorno poslovanje peritetu zajednice u kojima rade. Poduzeća koja su uključena u život lokalne zajednice, osiguravajući prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, pomažući u očuvanju okoliša, zapošljavajući ljude s posebnim potrebama, partnerstvom sa zajednicama, sponzoriranjem lokalnih sportskih klubova i kulturnih manifestacija, donacijama u humanitarne svrhe i sl. sudjeluju u izgradnji ukupnog socijalnog kapitala u društvu Odnos s partnerima, dobavljačima i potrošačima Odnosi se grade povjerenjem, etičnošću odnosa i poštivanjem želja i potreba partnera, dobavljača i potrošača te dobrom kvalitetom proizvoda. Stvaranje partnerstva može rezultirati povoljnijim cijenama, poštivanjem rokova izrade i dobave te kvalitete proizvoda i usluga. Na taj se način može postići DOP u cijelom dobavljačkom lancu Poštivanje ljudskih prava Ovo područje obuhvaća političke, pravne i moralne dimenzije, a osim ljudskih prava uključuje poštivanje standarda i radnog prava, elemente zaštite okoliša te borbe protiv korupcije. Pod pritiskom udruga i potrošačkih grupa, poduzeća sve više usvajaju kodekse ponašanja koji uključuju uvjete rada, ljudska prava i zaštitu okoliša, uzimajući u obzir i podugovarače i dobavljače Globalna briga za okoliš Sve više poduzeća djeluje na međunarodnom i globalnom planu te tako utječu na globalni okoliš. DOP obvezuje poduzeća na poslovanje u skladu s principima održivosti. 4. Nove dimenzije DOP-a Smisao i sadržaj DOP-a neprestano se prilagođavaju sve kompleksnijim okolnostima u svijetu gospodarstva. Edukacija tako poprima sve značajniju ulogu u integraciji novih ideja u praksu Procesi konzultacija i partnerstva Novi trendovi ruše granice i ističu potrebu dogovora i partnerstva između različitih sektora (poslovni, javni, civilni) i različitih dionika u društvu, kako bi se ostvario održivi razvoj, dio kojeg je i DOP Društveno odgovorno investiranje Praksa socijalno odgovornog investiranja uključuje ponašanja i prakse poduzeća u odnosu na društveno okružje i okoliš. Različiti su načini da se potakne, nagradi ili osudi praksa poduzeća u toj domeni i pokrene akcija kako bi se poboljšalo DOP poduzeća te investiranje u zajednicu i pomogao lokalni razvoj Praćenje ponašanja i selekcija Postupak se primjenjuje prilikom investiranja, npr. investiranje u dionice poduzeća koja djeluju transparentno i prihvaćaju praksu društveno odgovornog poslovanja, koja imaju dobar

299 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING odnos sa zaposlenicima, pomažu lokalnim zajednicama i brinu za okoliš. Postupak može biti i s negativnim predznakom, npr. ne kupuju se proizvodi proizvođača koji koriste dječju radnu snagu ili uništavaju okoliš. 5. Održivost kao novi strateški plan Održivi razvoj treba shvatiti kao način života. Važno je zapitati se je li svatko od nas pridonio funkcioniranju ovog koncepta unutar svog kruga djelovanja. Jeste li poduzeće u kojem radite pokrenuli u smjeru implementacije načela održivog razvoja? Jeste li u sferi svog utjecaja na poslu pokušali promisliti što vi i vaši zaposlenici ili kolege/ice trebate raditi za održivi razvoj? Jeste li, ako ste kreator javne politike, razmotrili aspekte održivog razvoja u resoru koji uređujete? Koliko se pri donošenju svakodnevnih odluka vodite promišljanjem njihovog utjecaja ne samo na vlastiti proračun, već i okoliš? Jeste li kod kuće razdvojili otpad? Koristite li višekratne vrećice? Uvede li svatko od nas neke nove, za okoliš povoljnije, navike, ma koliko one male bile, sumarno će značiti promjene. I to je početak Realizacija vizije Vjerojatno smo najveći izazov s kojim se susrećemo upravo mi sami, odnosno naša spremnost da preuzmemo odgovornost i prepoznamo svoj dio zadaće u uvođenju održivosti kao vizije. A ta vizija može postati realnošću učinimo li svi nekoliko značajnih koraka, od kojih sljedećih šest približavaju obrise istinski održive budućnosti: Procijenite jeste li vi i vaše poduzeće zaista ovisni o neodrživim praksama i nakon toga usvojite radikalne modele održivosti. Nemojte se zadovoljiti pukim uklanjanjem neodrživog. Zaboravite na razmišljanje o svojem poduzeću kao o zasebnoj, autonomnoj jedinki i shvatite ga kao članicu kompleksne, žive mreže. Suradnja s vašom konkurencijom i drugim proizvođačima može omogućiti istinski win-win odnos. A promjena odnosa u koji bi uključili i sve dionike diže suradnju na potpuno drugi nivo i rezultira znatno većim poznavanjem svijeta i obogaćuje konvencionalno razmišljanje o firmi. Primijenite trojstvo održivosti, koristeći prirodne, ljudske i etičke dimenzije kao okvir za proces organizacijske i tehnološke promjene. Pratite principe industrijske ekologije i drugih programa nastalih na istim principima poput Natural Capitalism, The Natural Step, Cradle to Cradle i sl. To će vas navesti na propitivanje vrlo važnih pitanja u sustavu, utemeljenih u ekologiji, poput holizma i međusobne umreženosti. Vjerojatno to sad izgleda nespojivo, ali rezultati će vjerojatno biti neočekivano pozitivni. Promislite dublje o organizacijskom dizajnu kako bi pronašli najefikasniji način da zadovoljite dva para temeljeno oprečnih ciljeva - one o poduzeću i financijskom svijetu i one o potrošačima i dionicima. Promijenite koncept dizajna iz tehničkog, analitičkog procesa u dijalošku konverzaciju koja uključuje sve igrače. To se može odnositi na dizajn artefakata, ali i na dizajn ljudskih struktura. Računajte na dodatno vrijeme i resurse koje će ove promjene zahtijevati. Na koncu, posvetite se akcijama koje gornji dizajn traži i krenite.

300 300 Dragan Salarić, Ana Jergović: Poduzetništvo i društveno odgovorno poslovanje 6. Svijest o DOP-u Društveno odgovorno poslovanje iz dana u dan dobiva na širini i značaju, prihvaćaju ga ne samo velike korporacije, nego i srednji i mali gospodarstvenici i poduzetnici jer u svijesti ljudi on počinje prerastati u realnu konkurentnu prednost tvrtka koja primjenjuje principe odgovornosti prepoznaje se kao odgovorni građanin i partner svim ljudima svjesnim svijeta u kojem žive. Vjerojatno najveći živući guru marketinga Philip Kotler silno zagovara potrebu DOP-a i ističe njegove nepobitne koristi za tvrtke koje ga uvode u svoju praksu kroz egzaktne brojčane pokazatelje: povećanje prodaje i udjela na tržištu: 80% anketiranih kupaca platilo bi više proizvod koji čuva okoliš jačanje brenda: 17% ljudi pazi i izbjegava proizvode tvrtki s negativnim imidžom (ljudi osjete za što se brend zalaže ) jačanje sposobnosti privlačenja ljudi i motivacije: čak 80% mladih ljudi u jednoj je anketi izjavilo da bi radije radilo u odgovornoj tvrtci, a uz manju plaću sniženje troškova: The Body Shop ima izuzetnu poznatost bez izravnih troškova reklame povećanje privlačnosti za ulagače i veći povrat: tvrtke s pozitivnim DOP imidžem privlače veća ulaganja sve veći broj financijskih institucija pruža povoljniju cijenu kapitala tvrtkama s pozitivnim DOP imidžom, dioničari su skloni tražiti manji povrat kod društveno odgovornih tvrtki. 7. Zaključak Za potpuni uspjeh vizije društveno odgovornog poslovanja, a to je sretno i održivo društvo, potrebno je više davanja, manje uzimanja. Loša je vijest da nemamo puno vremena i da struktura u tijelima donositelja odluka nije povoljna. Na sreću, taj problem razumije sve veći broj ljudi i sve više njih spremno je učiniti nešto da se situacija promijeni. Više ljudi danas je spremno dati više i uzeti manje nego što je to bilo jučer. Radikalne promjene koje nas neminovno očekuju brojne su i znače uvođenje suštinskih promjena. Na primjer, umjesto BDP-a, odnosno vrednovanja materijalnog standarda življenja, predlaže se koncept vrednovanja kvalitete života, odnosno vrednovanje mogućnosti koje su na raspolaganju građanima, kao što su zdravlje, obrazovanje, politička kultura, sigurnost i njihova ravnomjerna raspodjela. Ekološki ekonomisti umjesto rasta predlažu razvoj. Rast je isključivo materijalan pojam dok razvoj može biti temeljen i na nematerijalnim vrijednostima. Zamjena vrednovanja društvenog napretka, odnosno BDP-a, nematerijalnim pokazateljima (okolišnim i društvenim), omogućila bi nam mjerenje razvoja koji nije isključivo temeljen na rastu što bi značilo odvajanje procesa stvaranja vrijednosti od potrošnje resursa ili stvaranje više s manje. Ovaj koncept znači razvoj nematerijalnih vrijednosti koje utječu na dobrobit građana i kvalitetu života, troši manje resursa i zapravo predstavlja održivi razvoj. Održivi razvoj postići ćemo tek kad svoj ekonomski razvoj ne budemo temeljili na potrošnji resursa. Radi se o dugoročno dobrim odlukama.

301 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Entrepreneurship and Corporate Social Responsibility Abstract Throughout the world the number of companies that promote their strategy of social responsibility is increasing daily as a response to growing social and economic pressures, as well as the influence of the Green movement and their concern for the environment, but also as a result of the awareness of the impact their activities have on the society. The key characteristic of today s global economy is the apparent un-sustainability of some of fundamental concepts economic success, as well as the very concept of success, is starting to acquire new dimension, since it suddenly comprises responsibility, ethics and sustainability; absurdity of the concept of constant growth, as well as in-exhaustible natural resources (energy, water...) directly determine the future of economy, but also the demographic map of the world. This calls for immediate adjustments. That is why Corporate Social Responsibility constantly gains new depth and new meaning and gets accepted by not only large corporations but middle and small enterprises, as their competitive advantage since it represents not only desirable but necessary form of behaviour in all economic activities. In a way, global economy today mirrors the decision on what human race plans to do to itself and to the environment in the decades to come. Therefore, the decision of organizations, large, middle or small, to contribute with their behaviour to a better society, cleaner environment and better perspective for the next generation is not only a wise economic decision but the only sustainable one. Key words: Corporate Social Responsibility, Environment, Social Responsibility Literatura 1. Promoting a European framework for corporate social responsibility, Green paper, EU, Communication from the Commission concerning CSR: A business contribution to Sustainable Development, EC, Report on the Communication from the Commission concerning CSR: A business contribution to Sustainable Development, EC, Committee on Employment and Social Affairs, Fleming, John E. (2004). Corporate citizenship revisited. AOM Newsletter, 35(1): Communication from the Commission to the European Parliament, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions: A renewed EU strategy for Corporate Social Responsibility, Brussels, COM(2011) 681 final 6. HBR: The Next Industrial Imperative by Peter Senge, Bryan Smith, and Nina Kruschwitz Reprint No Matešić, Mirjana: Uloga sustava upravljanja u postizanju održivog razvoja, 2011, Konferencija o kvaliteti

302

303 Poduzetništvo i samozapošljavanje - primjeri dobre prakse Marijana Bolarić Škare, Odjel pripreme za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Središnja služba, Radnička cesta 1, Zagreb, , Republika Hrvatska, Tel: , Faks: , marijana.bolaric.skare@hzz.hr Sažetak Cilj gospodarske politike Vlade Republike Hrvatske jest uspostaviti konkurentno, društveno i ekološki odgovorno, na znanju utemeljeno i izvozno usmjereno tržišno gospodarstvo. U nastojanju da se dostigne cilj gospodarske politike (postupno povećanje stope rasta gospodarstva kako bi se do godine kretala na razini od oko 5%), buduće mjere usmjerene su na gospodarski rast i novo zapošljavanje, gospodarski oporavak i razvoj poduzetništva, aktivne mjere zapošljavanja, stvaranje nove industrijske politike, unaprjeđenje poslovnoga okruženja, razvoj institucija i poticanje novih investicija, tehnološki razvoj, jačanje konkurentnosti itd. Poduzetništvo i samozapošljavanje kao oblik smanjenja nezaposlenosti važan su dio aktivne politike tržišta rada u Hrvatskoj, odnosno aktivnih mjera zapošljavanja. U radu će biti prikazani neki od primjera dobrih praksi u godini koji se odnose na samozapošljavanje nezaposlenih osoba te provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja za žene u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Ključne riječi: samozapošljavanje, poduzetništvo, proizvodnja, žene na tržištu rada 1. Uvod Krajem prosinca godine u evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje bilo je registrirano osoba, a prosječna stopa nezaposlenosti za godinu iznosila je 17,8 %. Prema podacima za ožujak godine stopa registrirane nezaposlenosti iznosila je 20 % te je na godišnjoj razini viša za 0,9 postotnih bodova u odnosu na ožujak godine (Državni zavod za statistiku, travanj 2012.). Krajem ožujka godine u evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje bilo je registrirano oko 3 % više nezaposlenih osoba u odnosu na ožujak godine. Što se tiče nezaposlenosti u eurozoni ona je narasla do najveće razine u posljednjih 15 godina i prema podacima za ožujak iznosi gotovo 11 %, dok je nezaposlenost u Europskoj uniji ostala na 10,2%. Bez obzira na ne baš impresivnu statistiku, tijekom godine ostvaren je veliki broj dobrih inicijativa usmjerenih na stvaranje boljih prilika za zapošljavanje, posebice pomoću aktivnosti usmjerenih na samozapošljavanje nezaposlenih osoba. Sukladno Strategiji za pametan, održiv i uključiv razvoj (European Comission, 2010), prioritetna područja prepoznata su upravo u razvoju gospodarstva temeljenog na znanju i inovacijama, promicanju učinkovitijeg i konkurentnijeg gospodarstva te promicanju zapošljavanja u cilju socijalne i prostorne kohezije. U skladu s navedenim smjernicama, cilj gospodarske politike Vlade Republike Hrvatske jest uspostaviti konkurentno, društveno i ekološki odgovorno, na znanju utemeljeno i izvozno usmjereno tržišno gospodarstvo. U nastojanju da se dostigne cilj gospodarske politike (postupno povećanje stope rasta gospodarstva kako bi se do godine kretala na razini od oko 5%), buduće mjere usmjerene su na gospodarski rast i novo zapošljavanje, gospodarski oporavak i razvoj poduzetništva, aktivne mjere zapošljavanja,

304 304 Marijana Bolarić Škare: Poduzetništvo i samozapošljavanje - primjeri dobre prakse stvaranje nove industrijske politike, unaprjeđenje poslovnoga okruženja, razvoj institucija i poticanje novih investicija, tehnološki razvoj, jačanje konkurentnosti itd. Aktivne mjere zapošljavanja posebno su usmjerene na zapošljavanje mladih i visokoobrazovanih ljudi te radno aktivnih osoba srednje životne dobi; uključuju potpore za obrazovanje te posebno potiču zapošljavanje žena s naglaskom na tzv. teže zapošljivim skupinama; uključuju potpore za samozapošljavanje i mjere za otvaranje radnih mjesta za osobe s invaliditetom. U radu će biti predstavljeni neki od primjera dobrih praksi provođenja mjera aktivne politike zapošljavanja kroz provođenje mjere potpore za zapošljavanje, temeljem Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja , te kroz provođenje aktivnosti projekta Žene na tržištu rada. 2. Potpore za samozapošljavanje Prema Nacionalnom planu za poticanje zapošljavanja , mjere aktivne politike zapošljavanja koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje odnose se na potpore za zapošljavanje, potpore za samozapošljavanje, potpore za usavršavanje, obrazovanje nezaposlenih osoba, stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa i javne radove. Od ukupnog broja nezaposlenih osoba koje su u godini bile uključene u mjere koje se smatraju potporama za zapošljavanje, 22% je koristilo mjeru samozapošljavanja (772 osobe), pri čemu je otvoreno 644 obrta, 115 trgovačkih društava i ostvareno je 15 samozapošljavanja u okviru slobodnih profesija. U svim županijama Republike Hrvatske u godini korištene su potpore za samozapošljavanje. Najveći broj samozapošljavanja ostvaren je u Gradu Zagrebu (17,6%) i Osječko-baranjskoj županiji (15,5%); slijedi Primorsko-goranska (10,1%), Virovitičko-podravska (6,7%), Splitsko-dalmatinska (5,5%), Vukovarsko-srijemska (5,4%), Sisačko-moslavačka i Dubrovačko-neretvanska županija (3,6%). U ostalim županijama ostvareno je manje od 3,5% potpora, a najmanje ostvarenih potpora za samozapošljavanje (manje od 1%) bilježi Ličko-senjska i Koprivničko-križevačka županija. Grafikon 1. Prikaz deset županija RH s najvećim brojem korištenja potpora za samozapošljavanje u godini

305 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Prema stupnju razvijenosti jedinica lokalne i područne samouprave, četiri od deset županija u kojima je ostvaren najveći broj samozapošljavanja (Osječko-baranjska, Virovitičko-podravska, Vukovarsko-srijemska i Sisačko-moslavačka županija) spadaju u prvu skupinu čija je vrijednost indeksa razvijenosti manja od 75% prosjeka Republike Hrvatske. Samozapošljavanjem i pokretanjem novih gospodarskih subjekata smanjuje se nezaposlenost, povećava dohodak po stanovniku i proračunski prihod jedinica lokalne, odnosno područne samouprave po stanovniku čime se utječe na povećanje vrijednosti indeksa razvijenosti. Podaci o gospodarskoj aktivnosti na županijskim razinama (MINPO, 2011.) također pokazuju velike regionalne nejednakosti i koncentraciju malih i srednjih poduzeća u nekoliko velikih urbanih središta i njihovoj okolici (Zagreb, Split, Rijeka) što ukazuje na veliku potrebu ravnomjernog regionalnog razvoja. U mjeru potpore za samozapošljavanje u godini uključeno je 38,8% žena i 61,2% muškaraca, a udio uključenih mladih osoba do 29 godina iznosi 26,4%. Grafikon 2. Broj osoba uključenih u mjeru potpore za samozapošljavanje prema dobi (2011. god.) Od 155 djelatnosti u kojima su registrirana 772 gospodarska subjekta, najveći broj ostvarenih samozapošljavanja, sukladno Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, ostvaren je u području sljedećih djelatnosti: osobne usluge, građevinarstvo (gradnja stambenih i nestambenih zgrada, građevina niskogradnje, završni građevinski radovi), računovodstvene i knjigovodstvene djelatnosti, uvođenje instalacija vodovoda, kanalizacije, plina, grijanja i klimatizacije te soboslikarski i staklarski radovi.

306 306 Marijana Bolarić Škare: Poduzetništvo i samozapošljavanje - primjeri dobre prakse Grafikon 3. Prikaz najčešćih djelatnosti gospodarskih subjekata osnovanih uz pomoć mjere poticanja samozapošljavanja u godini Prema razini obrazovanja, najveći broj osoba (76%) koje su uključene u mjeru potpora za samozapošljavanje imaju završenu trogodišnju ili četverogodišnju srednju školu, odnosno imaju strukovne kvalifikacije. Jačanje konkurentnosti hrvatskog poduzetništva temelji se, između ostalog, na poticanju i unaprjeđenju proizvodnih procesa i tržišne konkurentnosti proizvoda, odnosno jačanju proizvodnih djelatnosti i osnivanju proizvodnih gospodarskih subjekata. Potpore za samozapošljavanje ostvarene su unutar 32 različite proizvodne djelatnosti od kojih su najbrojnije proizvodnja odjeće, gotovih tekstilnih proizvoda i pribora za odjeću, proizvodnja keramičkih proizvoda za kućanstvo, proizvodnja namještaja, građevne stolarije i elemenata, proizvodnja kruha, svježih peciva, slastičarskih proizvoda i kolača. U nastavku donosimo nekoliko primjera dobre prakse dodijeljenih potpora za samozapošljavanje u godini Servisiranje kućanskih aparata Ženska osoba (42 godine), prodavačica s pet godina radnog iskustva, dugotrajno je nezaposlena te je dobila sredstva za samozapošljavanje u iznosu od ,40 kn. Otvorila je poduzeće čija je djelatnost servisiranje kućanskih aparata. Dugi niz godina radila je sa suprugom na sličnim poslovima. Suprug je elektromehaničar s 20 godina radnog iskustva i položenim ispitom za održavanje i rukovanje rashladnim i klima uređajima (Uvjerenje FiB). Za navedenu djelatnost osoba je raspolagala obiteljskom ušteđevinom, kompletnim alatom, uredskom opremom, vozilom prikladnim za obavljanje djelatnosti. Priložila je pismo namjere o poslovnoj suradnji s tvrtkama Elektrolux d.o.o., i Ecos d.o.o, te kupoprodajne ugovore s prodavačima rashladnih tvari i alata za servisiranje bijele tehnike od kojih je kupila potrebnu opremu i sredstva za rad. Uredno izvršava ugovorne obveze (trajanje ugovornih obveza od do )

307 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Usluge grafičkog i web-dizajna Ženska osoba (40 godina), diplomirani grafički inženjer s 15 godina radnog iskustva u području web-dizajna i grafičkog dizajna, otvorila je obrt koji pruža usluge grafičkog i web-dizajna. Posjedovala je potrebnu računalnu opremu za obavljanje navedene djelatnosti te je uz zahtjev dostavila i četiri pisma namjere o budućoj suradnji (Društvo psihologa Istre, Dom za psihičke bolesne osobe Vila Maria, Digitalni klik d.o.o., udruga Veliki mali čovjek). Odobrena su joj sredstva u iznosu od ,12 kn, a ugovorne obveze uredno izvršava (trajanje ugovornih obveza od do ) 2.2. Izrada suvenira Ženska osoba (40 godina), prodavačica s više od 12 godina radnog iskustva, dugotrajno je nezaposlena te je otvorila obrt za izradu suvenira. Prilikom dostavljanja poslovnog plana priložila je i ugovor o najmu poslovnog prostora u Zagrebu. Sredstva su joj isplaćena u iznosu od ,40 kn, a ugovorne obveze uredno izvršava (trajanje ugovornih obveza od do ) Krojački obrt Ženska osoba (43 godine), odjevna tehničarka s 22 godine radnog iskustva, otvorila je krojački obrt u kojem će pružati usluge popravaka, skraćivanja, prepravljanja odjeće i sl. te su joj odobrena sredstva u iznosu od ,40 kn. Pri podnošenju zahtjeva dostavila je ugovor o najmu prostora te je posjedovala industrijsku šivaću mašinu. Uredno izvršava ugovorne obveze (trajanje ugovornih obveza od do ). 3. Žene na tržištu rada Hrvatski zavod za zapošljavanje u svom radu prati smjernice i politike zapošljavanja zemalja Europske unije te je kao prioritet aktivne politike tržišta rada prepoznao naročito osjetljive skupine žena kojima je potrebna dodatna potpora. To su nezaposlene žene u dobi iznad 40 godina, dugotrajno nezaposlene žene, neaktivne žene te nezaposlene žene pripadnice nacionalnih manjina, posebice žene Romkinje. Prema potrebama navedenih ciljnih skupina predložen je projekt Žene na tržištu rada, koji je financiran iz predpristupnog IPA programa, unutar IV. komponente Razvoj ljudskih potencijala. Hrvatski zavod za zapošljavanje imao je ulogu provedbenog tijela nadležnog za ugovaranje i praćenje provedbe projekata, korisničke institucije nadležne za definiranje ciljeva i prioriteta u skladu s potrebama hrvatskoga tržišta rada te je bio korisnik projekata i partner u provedbi programa bespovratnih sredstava. Osim izravnog utjecaja na osnaživanje navedenih ciljnih skupina žena, ovaj projekt usmjeren je i na jačanje kapaciteta najznačajnijih partnera Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje i dionika tržišta rada: civilnog sektora, institucija koje pružaju usluge rehabilitacije, psiho-socijalne podrške, razvoja ljudskih potencijala, usluge obrazovanja, profesionalnog usmjeravanja te poslodavaca, sindikata, komora, jedinica lokalne i područne samouprave, razvojnih agencija i dr. Kroz IPA program dodjele bespovratnih sredstava u okviru projekta Žene na tržištu rada ukupno je financirano i provedeno osamnaest projekata, a u nastavku donosimo informacije o nekima od njih kao primjere dobre prakse (Taylor, A., Hazl, V., 2011.).

308 308 Marijana Bolarić Škare: Poduzetništvo i samozapošljavanje - primjeri dobre prakse 3.1. M.O.T.S. Novim vještinama do novih mogućnosti Projekt je trajao godinu dana (studeni studeni 2011.), provoditelj projekta bila je humanitarna i mirotvorna udruga DEŠA Dubrovnik, uz partnere Dubrovački centar za poduzetništvo i Hrvatski zavod za zapošljavanje - Područnu službu Dubrovnik. Projekt je bio izrazito usmjeren na jačanje partnerstva i umrežavanje projektnih parnera u cilju stvaranja modela koji će povećati zapošljivost nezaposlenih žena uz promicanje jednakih mogućnosti za žene na tržištu rada. Ciljna skupina bile su dugotrajno nezaposlene žene starije od 40 godina s područja Dubrovačkoneretvanske županije. U nizu programa osposobljavanja i različitih projektnih aktivnosti usmjerenih na pomoć i osnaživanje žena za zapošljavanje ili pokretanje vlastitog posla, sudjelovalo je 235 nezaposlenih žena. Kroz projekt je pokrenut poduzetnički trening Od ideje do realizacije, s ciljem upoznavanja s osnovama poduzetništva i mogućim načinima prevladavanja teškoća s kojima se poduzetnici obično susreću u počecima svoga rada. Također, kroz projekt su održane radionice za izradu tradicionalnih autohtonih suvenira i tečajevi stranih jezika (engleski i francuski). Sudionice su bile uključene i u treninge za unaprjeđenje vještina traženja posla s ciljem povećanja svijesti o sebi, svojim znanjima, vještinama i sposobnostima, prepoznavanja i procjene vlastitih sposobnosti te povećanja povjerenja u vlastite kompetencije, a time i povećanja motivacije za posao. Projekt M.O.T.S. polučio je izniman uspjeh zaposleno je 68 sudionica, a devet je pokrenulo je vlastiti posao Žene most ka zajedničkom uspjehu Projekt je trajao godinu dana (studeni studeni 2011.), provoditelj projekta bio je Vukovarski institut za mirovna istraživanja i obrazovanje (VIMIO), a partneri u projektu bili su Grad Vukovar, Grad Obrovac i Hrvatski zavod za zapošljavanje Područna služba Sisak. Projekt je bio namijenjen nezaposlenim ženama starijim od 40 godina i dugotrajno nezaposlenim ženama u Vukovarsko-srijemskoj, Sisačko-moslavačkoj i Zadarskoj županiji. Sve sudionice projekta imale su zajedničku povijest domovinski rat kao prekretnicu u životu. Sve su bile mlade, udane žene, sa završenom srednjom školom i prije početka rata, imale su po nekoliko godina radnog iskustva u tvornicama, trgovinama i bolnicama. Rat je zaustavio sve njihove planove te su mnoge od njih živjele kao izbjeglice u inozemstvu ili izbjegličkim naseljima, a neke su ostale u Vukovaru. Projekt je bio usmjeren na osnaživanje potencijala i povećanje mogućnosti za zapošljavanje i samozapošljavanje žena u nepovoljnom položaju na tržištu rada kroz povećanje njihovih vještina i kompetencija. Tako su projektne aktivnosti bile usmjerene na unaprjeđenje njihovih komunikacijskih vještina, stjecanje znanja i vještina za izradu predmeta od gline te razvoj ženskog poduzetništva. Na radionicama za izradu predmeta od gline sudjelovale su 54 žene, a 104 žene sudjelovale su na radionicama za unaprjeđenje komunikacijskih vještina. Kroz projekt su osnovane tri ženske udruge centri za rad s glinom u Vukovaru, Petrinji i Obrovcu te je osigurano poslovno savjetovanje za 29 već postojećih poduzetnica Vrijeme je za žene Projekt je trajao godinu dana (studeni studeni 2011.), provoditelj projekta bilo je Udruženje za mir i ljudska prava Baranja uz partnere Hrvatski zavod za zapošljavanje - Područna služba Osijek, Diakoniu Evangeličke crkve Osijek, općine Popovac, Draž i Petlovac i Ekumenski forum europskih kršćanki iz Osijeka. Projekt je bio usmjeren na povećanje mogućnosti zapošljavanja ne-

309 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING zaposlenih žena u ruralnim područjima (Baranja) i pružanju pomoći pri njihovom ulasku na tržište rada. Osobiti izazov projekta bile su upravo specifičnosti ruralnih područja kao što su smanjene mogućnosti zapošljavanja i obrazovanja te smanjena dostupnost informacija važnih za povećenje konkurentnosti na tržištu rada. Pomoću Projekta organizirano je osposobljavanje žena za njegovateljice, proizvodnju povrća i proizvodnju začinske paprike te je ukupno osposobljeno 69 žena. U sklopu Projekta također su provedeni treninzi za razvoj osnovnih poduzetničkih vještina i motivacijske radionice za jačanje samopouzdanja i samopoštovanja. Nabavljeno je jedanaest novih plastenika za plastenički uzgoj povrća u cilju samozapošljavanja i pokretanja vlastitog posla. Naime, plasteničkim uzgojem povrća Udruženje Baranja počelo se baviti još godine kroz projekt financiran sredstvima Svjetske banke, pri čemu je nabavljeno 25 obiteljskih plastenika koji su dodijeljeni na korištenje zadrugarima i kooperantima. Promotivne aktivnosti osnažene su provođenjem Sajma zimnice namijenjenog proizvođačima povrća, voća i prerađevina od povrća i voća. Nakon provedenih osposobljavanja, pet njegovateljica je zaposleno, jedna žena je pokrenula vlastiti posao (proizvodnja crvene paprike), a žene koje su se već bavile uzgojem voća i povrća povećale su svoju proizvodnju. 4. Zaključak Prema podacima Ministarstva poduzetništva i obrta, mali i srednji poduzetnici u Hrvatskoj čine 99,5 % ukupnog gospodarstva te kreiraju preko 50 % hrvatskog BDP-a, zapošljavaju više od radnika i sudjeluju s više od 40 % udjela u ukupnom izvozu (MINPO, 2011.). Naveli smo samo neke od brojnih primjera dobrih praksi samozapošljavanja uz pomoć aktivnih mjera politike zapošljavanja te putem projekata financiranih u okviru aktualnog predpristupnog programa IPA koji financira domaće potrebe razvoja. S obzirom da je malo i srednje poduzetništvo glavni pokretač razvoja svakog modernog gospodarstva, potrebno je osnažiti njegove kapacitete za mogućnosti korištenja daleko većih izvora financiranja namijenjenih novim mjerama i projektima kroz strukturne fondove koji će Republici Hrvatskoj postati dostupni nakon pristupanja EU.

310 310 Marijana Bolarić Škare: Poduzetništvo i samozapošljavanje - primjeri dobre prakse Entrepreneurship and Self-employment - Examples of Good Practice Abstract The aim of the Croatian Government s economic policy is to establish a competitive, environmentally and socially responsible, knowledge-based and export-oriented market economy. In an effort to achieve the goal of economic policy (gradually increase the rate of economic growth to year ranged at aprox. 5%), further measures aimed at economic growth and new jobs, economic recovery and development of entrepreneurship, active employment measures, create a new industrial policy, improving the business environment, development institutions and encourage new investment, technology development, strengthening the competitiveness etc. As a form of reductions in unemployment, entrepreneurship and selfemployment are an important part of active labor market policies and active employment measures in Croatia. This paper will present some examples of good practice in 201. related to self-employment of unemployed persons and the implementation of active employment policy for women at a disadvantage in the labor market. Keywords: self-employment, entrepreneurship, production, women in the labour market Literatura: 1. Nacionalni plan za poticanje zapošljavanja godine (2011) (dostupno ) 3. Odluka o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti (2010.) 4. (dostupno ) 5. Poduzetnički impuls Plan poticanja poduzetništva i obrtništva za godinu (2012.) 6. (dostupno ) 7. Program poticanja malog i srednjeg poduzetništva godine (2008.) 8. (dostupno ) 9. Program Vlade Republike Hrvatske za mandat godine (2011.) (dostupno ) 11. Strateški plan Ministarstva poduzetništva i obrta za razdoblje od Godine (2012.) (dostupno ) 12. Uredba o indeksu razvijenosti (2010.) (dostupno ) 14. European Comission (2010). Europe 2020 A strategy for smart, sustainable and inclusive growth, Brussels 17. Taylor, A., Hazl, V. (2011.) Priručnik s primjerima dobre prakse u provedbi mjera aktivne politike zapošljavanja za žene u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Zagreb: Hrvatski zavod za zapošljavanje

311

312

313 Uloga preduzetništva u razvoju konkurentnosti privrede Srbije Aleksandra Đ. Nikolić, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Univerzitet Privredna akademija, Novi Sad, mobilni telefon , aleksandranikolic.fimek@gmail.com Maja S. Kovačević, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Univerzitet Privredna akademija, Novi Sad Sažetak Upravljanje je znanje s kojim dobar preduzetnik može upotrebljavati resurse, i to ne samo svoje već i tuđe. U ovom radu preduzetništvo se razmatra sa tri ključna aspekta: operativnog, taktičkog i strategijskog. Prva dva se odnose na individualnog preduzetnika, odnosno na upotrebu njegovih resursa i sticanje permanentnih znanja na tom području. Poslednji, ali ne manje važan, odnosi se na razvoj optimalnog odnosa između države kao institucije (javni menadžment) i preduzetnikâ menadžerâ. Uspostavljanje ovog optimumima zahteva državnu strategiju razvoja permanentnog sticanja preduzetničkih znanja kroz celovit obrazovni sistem. Dakle, mora se iskoristiti sinergija individualnog menadžerstva sa preduzetničkim segmentom društva (naročito iz domena malih i srednjih preduzeća). U ovom kontekstu, nužni i dovoljni uslovi mogu se obezbediti na državnom nivou osavremenjavanjem proseca razvoja znanja, na sva tri razmotrena nivoa. Rezultati razmotrenih problema upućuju na zaključak da bi delotvornost državnih mera u analiziranom smislu, imala pozitivne i dalekosežne pozitivne posledice po konkurentnost privrede Srbije. Ključne reči: inovacije, menadžer, obrazovni sistem, preduzetnik, strategija razvoja, znanje. 1. Uvod Tranzicija sa centralno planske na tržišno orijentisanu privredu početkom devedesetih godina 20. veka u Srbiji započela je procesom restrukturiranja, uz istovremeni proces liberalizacije na području međunarodne razmene, odnosno snažnije otvaranje domaćeg tržišta. Taj proces, uporedo sa privatizacijom, trebalo je da doprinese značajnim promenama strukture industrijske proizvodnje i iskazivanju komparativnih prednosti Srbije u međunarodnoj razmeni. Međutim, strukturne promene industrijske proizvodnje dovele su do značajnog pada poljoprivredne i prehrambene industrije, koje su na početku procesâ tranzicije bile najznačajnije komponente ukupnog izvoza Srbije. Pored toga, pad proizvodnje zabeležen je kod industrijskih sektora sa većim sadržajem dodatne vrednosti. Rezultati empirijskih analiza ukazali su na značajan gubitak komparativnih prednosti kod tradicionalnih izvoznih delatnosti Srbije: poljoprivredni proizvodi (sirovine), proizvodnja hrane i pića i proizvodnja hemijskih proizvoda. Komparativne prednosti su izražene tek kod nekoliko turističko-ugostiteljskih delatnosti, gde se ostvaruje mala dodatna vrednost. Uporedno sa gubitkom komparativnih prednosti kod većine industrijskih sektora došlo je do pada specijalizacije u intraindustrijskoj razmeni, koja se pokazala značajnim činiocem uspešnog restrukturiranja industrijske proizvodnje kod tranzicionih zemalja koje su pristupile EU. Sa iznete tačke gledišta, može se izvesti implicitni zaključak o nedovoljnom pridavanju značaja razvoju preduzetništva u tranzicionim procesima, što posebno važi za odnose između nosilaca vla-

314 314 Dr Aleksandra Đ. Nikolić, Mr Maja S. Kovačević: Uloga preduzetništva u razvoju konkurentnosti... sti i preduzetnika kao potencijalno nezaobilaznih nosilaca privrednog razvoja. Pri tome je irelevantno da li se radi o individualnim preduzetnicima, njihovim strukovnim (granskim) udruženjima, ili o državnom strategijeskom nivou. Ovaj zaključak se može proširiti i u tvrdnju da se ovde radi o veoma bitnim uzročnicima recesije u kojoj se privreda Srbije danas nalazi. Iako je preduzetništvo postalo široko prihvaćeno kao vitalna snaga u privredama razvijenih zemalja, malo je neobično što još uvek ne postoji apsolutna saglasnost oko pitanja suštine preduzetničke aktivnost. U osnovi, može se reći da je preduzetništvo sistem znanja, veština i stavova koji prevazilaze privredne okvire, što znači da se ovaj pojam mora razmatrati kao ključna kompetencija celoživotnog učenja. 2. Opšte karakteristike preduzetništva U savremenoj literaturi preduzetništva Schumpeter-ova škola, koja zastupa stanovište da je preduzetništvo kao fenomen proizašlo iz stanja neravnoteže, imala je najveći uticaj. U svom. klasičnom delu Theorie der virtschaftlichen Entwicklung (Teorija ekonomskog razvoja,1911.), Šumpeter je razradio teoriju tzv. kreativne destrukcije, po kojoj nove firme sa preduzetničkim duhom isključuju manje inovativne, što je na kraju krajeva potvrđeno i u praksi u kojoj je bio vidljiv veći stepen ekonomskog rasta. Kasnije, godine, razrađujući problem kapitalizma i demokratije, Schumpter je uočio da velike korporacije imaju tendenciju opiranja promenama, što je vodilo osnivanju brojnih novih preduzetničkih firmi radi sprovođenja inovativnih aktivnosti (Williamson, 1968). Činjenica da ne postoji jedinstvena definicija preduzetništva, nesumnjivo odražava višedimenzionalnst ovog koncepta. Definicije preduzetništva obično variraju između ekonomskih i menadžment razmatranja. Iz ekonomske perspektive, pravi se razlika između ponude finansijskog kapitala, inovacija, alokacije resursa kod mogućih alternativnih upotreba i donošenja odluka. Dakle, preduzetnik je osoba koja obuhvata čitav spektar ove funkcije: specijalizovana za preuzimanje odgovornosti pri donošenju odluka koje utiču na lokaciju, oblik i korišćenje robe, sredstva ili institucije (Link, 2011). Razmatranja iz perspektive upravljanja, definišu razliku između preduzetnika i menadžera u tome da je preduzetništvo način upravljanja koji uključuje iskorišćavanje prilika, bez obzira na trenutno raspoložive resurse. Dakle, preduzetnici identifikuju mogućnosti, imaju sposobnosti za formiranje potrebnih resursa i sprovođenje praktičnog akcionog plana. Oni to mogu da postignu zahvaljujući svojim sposobnostima za percepciju novih ekonomskih mogućnosti i naknadno uvođenje novih ideja na tržištu, što znači da je preduzetništvo aktivnost procesa, a sami preduzetnici su agenti promenâ. (Stivenson, 2000, str.1). Slično ovom shvatanju, u dokumentima OECD-a data je definicija preduzetništva po kojoj su preduzetnici nosioci promenâ i razvoja u tržišnoj ekonomiji, koji mogu delovati na proces ubrzavanja proizvodnje, širenje i primenu inovacija. Pored toga, oni traže i identifikuju potencijalno profitabilne ekonomske prilike i spremni su da rizikuju u procesu implementacije (OECD, 2004, str. 11). Kompleksnost preduzetništva proističe iz najmanje dve grupe aktivnosti. Prva grupa obuhvata aktivnosti koje izazivaju promene pojedinaca, grupa kao što su: mreže, projekti, linije poslovanja, firme, ili čitave industrijske grana; geografske jedinice posmatranja, kao što su: naselja, klasteri i regioni. Nijedna navedena organizaciona forma ne može imati monopol u preduzetništvu. Druga proističe iz saznanja da je koncept promena uslovljen nekim reperom. Naime, promene relaizovane na nivou pojedinca ili preduzeća, ne uključuju nužno novu praksu u industriji, ili ako se ta praksa reflektuje na domaću industriju, ne mora da važi i za globalnu. Sledi zaključak da je koncept pre-

315 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING duzetništva ugrađen u lokalni kontekst, što može značiti da vrednost preduzetničke aktivnosti koja je nova za pojedinca, sa stanovišta firme ili fabrike može imati ograničenu vrednost. Shodno iznetom, sledi da postoje tri nivoa koji karakterišu kompleksnost preduzetništva. Na prvom nivou, preduzetništvo uključuje odluke i akcije pojedinaca, koji mogu da deluju sami ili u kontekstu grupe. Na drugom nivou, preduzetništvo uključuje analize na nivou industrije, kao i na prostornih nivoima, poput gradova, regiona i zemalja. Treći nivo je državni strategijski nivo, koji se u današnje vreme svetske globalne krize smatra prioritetnim. Naime, brzina i obim tehničkotehnoloških promena, inovativna delatnost, ubrzana globalizacija na svim područjima ljudske aktivnosti i recesija izazvana svetskom ekonomskom krizom, kao imperativ nameću nužnost razvoja preduzetništva na svim navedenim nivoima. 3. Tehničko-tehnološki razvoj, inovacije i visoko obrazovanje 3.1. Uticaj tehničko-tehnološkog razvoja na sistem obrazovanja U gotovo svim empirijskim istraživanjima obrazovanje se ističe kao važan faktor rasta produktivnosti. Mnogi istraživači su s pravom isticali činjenicu da opadajuća tendencija izdataka za istraživanje i razvoj deluje kao faktor usporavanja rasta produktivnosti. Izdaci za istraživanje i razvoj, kao preduslov tehnološkog progresa, indirektno uslovljavaju rast produktivnosti rada u zavisnosti od obima i racionalnog lociranja sredstava, ali još važnije od njihove strukture po izvorima finansiranja i po granama (Audretsch, 2007). Međutim, rast produktivnosti može biti uslovljen više transferom tehnologije nego ulaganjima u sopstvena istraživanja. Koncept endogenog tehnološkog progresa razotkriva vremenski pomak u istraživanjima i njihovoj proizvodnoj primeni. Konačno, i uloga novih znanja opredmećenih u kapitalu nije kvantitativno valorizovana (Morrison, 1991). Kansnija istraživanja o značaju rastućih efekata kvaliteta obrazovanja na rast produktivnosti rad ukazala su na činjenicu da obrazovanje postaje značajniji izvor rasta u periodima usporavanja privredne aktivnosti (Psacharopoulos, 2002). U tom smislu, potvrđeno je da investicije nemaju prave efekte ako nisu povezane s obrazovanjem zaposlenih, što praktično znači da se radi o komplementarnosti obrazovanja i tehnološkog progresa, pri čemu je tok invovacija direktno uslovljen visinom izdataka za investicije i razvoj. (Psacharopoulos, 2008). Nove tehnologije pretstavljaju izazov za promene u sistemu obrazovanja, što je uzrokovalo napuštanje klasičnog uskog koncepta Ijudskih kvaliteta radne snage, tj. stručnost (skill), kao sposobnost stečena obrazovanjem i praksom koja zadovoljava zahteve posla, odnosno radnog mesta (job requirments). Insistira se na permanentnom obrazovanju, kao instrumentu za ostvarivanje vertikalne mobilnosti u karijeri pojedinca i za iskorišćavanje ljudskih sposobnosti kao što su inicijativa, kreativnost i inovativnost (Von Borgstede, 2002). Osnovni tip inovacije u savremenom privrednom razvoju počiva na istraživačkoj delatnosti (knowledge based innovation), koja se temelji na konvergenciji različitih vrsta znanja i na vremenskom pomaku od momenta pojave novog znanja do njegove primene kao nove tehnologije (Drucker, 1994). Po pitanju difuzije inovacija razlikuju se četiri problemska pristupa, i to: razvojna perspektiva, perspektiva usvajanja, tržišna perspektiva i perspektiva prilagođavanja (Brown, 1981). Razvojna perspektiva (Development Perspective) istražuje zavisnosti lansiranja i difuzije inovacija, i objašnjava kako makroekonomski pokazatelji utiču na difuziju inovacija i kakvi su efekti inovacija na privrendi rast. Perspektiva usvajanja (Adoption Perspective) pokazuje da je difuzija inovacija determinisana određenim svojstvima inovacije i sociološkim i psihološkim svojstvima po-

316 316 Dr Aleksandra Đ. Nikolić, Mr Maja S. Kovačević: Uloga preduzetništva u razvoju konkurentnosti... tencijalnog usvajača. Potencijalni usvajač inovacije prolazi kroz pet faza razmišljanja: znanje o inovaciji (konsoledge), izgradnja stava prema inovaciji (persuasion), prihvatanje ili odbijanje inovacije (dicision), primena inovacije (implementation) i preispitivanje odluke (confirmation). Pri tome, sam tok procesa difuzije inovacija može se interpretirati kao proces imitacija i kao proces infekcije. Kod prve interpretacije polazi se od pretpostavke da samo pojedinac zna za inovaciju i da potencijalni usvajač inovacije ima šanse da je usvoji komuniciranjem sa pojedincem koji je istu već prihvatio i čije znanje predstavlja povoljno okruženje (često deluje i kao epidemija ). Druga interpretacija objašnjava tok procesa difuzije inovacija na bazi pretpostavke da infekcija ne nastupa kontaktom unutar kruga potencijalnih usvajača nego masovnom komunikacijom kojom je u svakom trenutku obuhvaćen i jedan broj onih koji nisu informisani, a koji će postati osvajači inovacija (Fagerberg, 2003). Tržišna perspektiva (Market and Infrastructure Perspective) u procesu usvajanja inovacija polazi od uključivanja ponuđača inovacija u model. Modeli difuzije inovacija, koji polaze od perspektive tržišta, čine sintezu modela perspektive usvajanja i makroanalitičkog marketinškog miksmodela, koji se zasnivaju na konceptu životnog ciklusa proizvoda. U ovom modelu. instrumentarij prodaje utiče na tok difuzije inovacije. Konačno, perspektiva prilagođavanja (Economic History Perspective) polazi od kvalitativne promene, tako da je proizvod pred kraj procesa difuzije jedva uporediv sa istim proizvodom na samom početku (Crandall, 2005) Zaostajanje Srbije u korišćenju naučo-tehnoloških potencijala Srpska privreda u školstvu i dalje ima drugorazredni značaj, a znanje se samo delimično prenosi i koristi. Investiranje u razvoj znanja Krugman je nazvao tehnološki intenzivnim dobrom, i kao takvo ima tretman fiksnog troška i javni karakter, a time i legitimnu državnu podršku. S druge strane, svetski trendovi u pogledu militarizacije nauke, industrijalizacije obrazovanja i komercijalizacije nekih tradicionalnih javnih usluga (kultura, zdravstvo, obrazovanje), samo su refleksija relativno nove politike podređivanja proizvodnje robâ proizvodnji profita. Naime, kapital izuzetno dobro prati izazove subverzivnih snaga novih zajedničkih potreba u nastojanju da ih kontroliše. Na taj način društvo pokazuje tendenciju kontrole nad ljudima pomoću znanja koje im se daje, a s druge strane, to isto društvo ne pruža adekvatna znanja koja bi omogućavala ljudima da kontrolišu i direktnije utiču na preobražavanje društva (Baum, 2007). Industrijski razvijen i tržišno orijentisan svet zašao je u novu fazu ubrzanog naučnog i tehnološkog razvoja (Harfst, 2010). Zaostajanje Srbije u tom kontekstu rezultat je naglašenog institucionalnog vakuuma u usmeravanju naučnoistraživačkog rada, razvoja novih tehnologija i širenja transfera tehnologije, što je vodilo neracionalnom dupliranju troškova, tehnološkoj dezintegraciji privrede, slabljenju konkurentske sposobnosti preduzeća na tržištu, razornoj konkurenciji inostranih kompanija i necelishodnoj difuziji novih znanja i tehnologija. Zaostajanje je uočljivo u svim segmentima naučno-tehnološkog potencijala: tehnička kultura i tradicija stanovništva; broj i kvalitet istraživačkih kadrova; opremljenost istraživačkih organizacija; informacioni sistem i uključenost u mrežu međunarodnih istraživačkih institucija; organizacija raspoloživog istraživačkog potencijala i nivo njegove povezanosti sa privredom; sposobnost privrede da apsorbuje nova znanja i inovacije (Yamakawa, 2010). Praktična smetnja u procesu afirmacije naučnoistraživačkog rada javlja se već na području sistema obrazovanja. Tradicionalno defektan sistem obrazovanja odbacivao je katastrofalne rezultate u produkciji vrhunskih i kreativnih kadrova. Nedovoljna ulaganja u strateška i operativna usmeravanja naučnoistraživačkog i razvojnog rada sa negativnim performansama obrazovanja, doprinela su svojevrsnom izolacionalizmu zemlje i povećavanju jaza u stepenu razvoja nauke i tehnologije u odnosu na razvijen svet (Kojok, 2012).

317 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Elementi strategije razvoja preduzetništva Preduzetništvo, kao jedna od osam ključnih kompetencija Veća Evrope, još uvek nije celovito razrađena i implementirana u obrazovnom sistemu Republike Srbije. Posmatrano dugoročno, u procesu harmonizacije, a u svrhu opšteg društvenog i privrednog napretka, preduzetništvo je potrebno uključiti u nacionalnu strategiju privrednog razvoja, ali i sve nivoe obrazovanja, kako bi se omogućilo preduzetničko učenje i nakon formalnog obrazovanja. Sa strategijske tačke gledišta, nužno je razlikovanje šireg i užeg koncepta preduzetničkog obrazovanja. Širi koncept je u funkciji razvijanja preduzetničkih sklonosti, veštinâ i sposobnosti, kako bi se obezbedio razvoj određenih odlika ličnosti, kao na primer: inicijativnost, samostalnost, odgovornost; u pogledu usvajanja osnovnih ekonomskih koncepata. Uži koncept podrazumeva osposobljavenje za pokretanje poslovnih subjekata i upravljanje njima (Simons, 2003). Evropski parlament i Evropsko veće, u svojim preporukama za razvoj preduzetništva, navode definiciju i načela kompetencije celoživotnog učenja. Prema tom gledištu, preduzetništvo predstavlja sposobnost pojedinca da pretvara ideje u dela. Ono podrazumeva kreativnost, inovativnost, sposobnost razumnog preuzimanja rizika, kao i sposobnost planiranja, organizovanja i vođenja projekata, radi postizanja određenih ciljeva, što znači razvijanje sposobnosti iskorišćavanja povoljnih prilika (European Commission, 2003). U iznetom smislu, Strategija razvoja preduzetništva trebalo bi da bude zasnovana na sledećim načelima: održivost razvoja - preduzetnička kompetencija po svojim karakteristikama jedna je od glavnih pretpostavki uspešne održivosti preduzeća socijalna osetljivost - preduzetništvo treba da uvažava potrebe društvene zajednice, kao i pojedinaca kompetentnost svakog pojedinca i visok nivo osposobljenosti, što doprinosi podizanju ukupnog preduzetničkog kapaciteta, kao novog kvaliteta u svakom segmentu društva, bez obzira na direktnu komercijalnu korist, što je ujedno i preduslov za podizanje nivoa opšte konkurentnosti takmičarski duh - konkurentnost u lokalnom, regionalnom, nacionalnom i internacionalnom kontekstu, jer tržište rada i privreda u celini, počivaju na postizanju viših ciljeva i poređenju s drugima odlučno delovanje - poslovna ideja može zaživeti samo odlučnim delovanjem, okretnim i energičnim transformisanjem kreativne ideje i inovacije u poslovnu priliku naučna zasnovanost - komplementarnim jačanjem veza između nauke i preduzetništva u istraživačko-razvojnim projektima mogu se stvoriti potsticajni uslovi za kontinuirani rast i razvoj privrede jednakost uključivanja za sve - sticanje preduzetničke kompetencije, kao i njeno ostvarenje u različitim okruženjima, potrebno je omogućiti svim građanima, radi ostvarivanja opštih dobara evropska dimenzija - svi dokumenti eu potstiču, ali i određuju preduzetničku kompetenciju kao jednu od ključnih kompetencija celoživotnog učenja Kada je u pitanju usvajanje Strategije za razvoj preduzetništva, ono što je najvažnije jeste obezbeđenje njenog održivog i stabilnog sistema finansiranja na nivou države, a zatim i na svim ostalim nižim nivoima vlasti i strukovnih udruženja preduzetnika. Međutim, ovde treba ukazati na velike probleme iz domena budžetske krize, s kojima se Republika Srbija suočava danas, a izvesno je da će je pratiti i u narednom periodu od do godine. Po našem shvatanju, pravi dugoročni put izgradnje zdravih javnih finansija je naglo oživljavanje privredne aktivnosti, porast zaposlenosti, porast izvoza, oštra selekcija uvoza, selektivno kresanje budžetskih rashoda, ograničavanje budžetske potrošnje u bruto domaćem proizvodu u korist oživ-

318 318 Dr Aleksandra Đ. Nikolić, Mr Maja S. Kovačević: Uloga preduzetništva u razvoju konkurentnosti... ljavanja proizvodnih investicija. U tu stratešku funkciju razvoja treba uključiti drugačiju (stimulativnu) monetarno-kreditnu, fiskalnu, spoljnotrgovinsku politiku i politiku raspodele. To je potpuno drugačiji koncept i strategija razvoja i stabilizacije u odnosu na postojeće. Dalje krpljenje ovog sistema i pokrivanje sve većeg deficita javnog sektora vodi, konačno, njegovoj destrukciji i slomu sistema javnog finansiranja. Na osnovu napred iznetog, može se zaključiti da je razvoj preduzetničkog znanja u velikoj meri zavisan od društvenog i političkog sistema zemlje, koji treba da budu otvoreni za slobodnu raspravu i participaciju. Promene u obrazovanju menadžera i preduzetnika trebalo bi da imaju dva međusobno povezana pristupa, a posebno u domenu javnih finansija. Prvo, globalizacija ekonomije usmerava sve države, koje streme prosperitetu, na ekonomiju znanja zasnovanu na visokorazvijenim veštinama i tehnologiji visokog stepena. Drugo, savremeno shvatanje suštine obrazovnog procesa zasniva se na postulatu da cilj učenja nije samo akumuliranje činjenica već i učenje kako da se uči i razmišlja. U tom kontekstu, treba kritički sagledati postojeće sisteme obrazovanja menadžera i preduzetnika, te pristupiti njihovom inoviranju uvažavajući specifičnosti pojedinih država i regiona. Zaključak Zaostajanje Srbije u razvoju preduzetništva rezultat je naglašenog institucionalnog vakuuma u usmeravanju naučnoistraživačkog rada, razvoja novih tehnologija i širenja transfera tehnologije, što je vodilo neracionalnom dupliranju troškova, tehnološkoj dezintegraciji privrede, slabljenju konkurentske sposobnosti preduzeća na tržištu, razornoj konkurenciji inostranih kompanija i necelishodnoj difuziji novih znanja i tehnologija. Zaostajanje je uočljivo u svim segmentima naučnotehnološkog potencijala: tehnička kultura i tradicija stanovništva; broj i kvalitet istraživačkih kadrova; opremljenost istraživačkih organizacija; informacioni sistem i uključenost u mrežu međunarodnih istraživačkih institucija; organizacija raspoloživog istraživačkog potencijala i nivo njegove povezanosti sa privredom; sposobnost privrede da apsorbuje nova znanja i inovacije Kada je u pitanju usvajanje Strategije za razvoj preduzetništva, ono što je najvažnije jeste obezbeđenje njenog održivog i stabilnog sistema finansiranja na nivou države, a zatim i na svim ostalim nižim nivoima vlasti i strukovnih udruženja preduzetnika. Međutim, ovde treba imati u vidu velike probleme iz domena budžetske krize, s kojima se Republika Srbija suočava danas, a izvesno je da će je pratiti i u narednom periodu od do godine. Razvoj preduzetničkog znanja u velikoj meri je zavisan od društvenog i političkog sistema zemlje, koji treba da budu otvoreni za slobodnu raspravu i participaciju. Promene u obrazovanju menadžera i preduzetnika trebalo bi da imaju dva međusobno povezana pristupa, a posebno u domenu javnih finansija. Prvo, globalizacija ekonomije usmerava sve države, koje streme prosperitetu, na ekonomiju znanja zasnovanu na visokorazvijenim veštinama i tehnologiji visokog stepena. Drugo, savremeno shvatanje suštine obrazovnog procesa zasniva se na postulatu da cilj učenja nije samo akumuliranje činjenica već i učenje kako da se uči i razmišlja. U tom kontekstu, treba kritički sagledati postojeće sisteme obrazovanja menadžera i preduzetnika, te pristupiti njihovom inoviranju uvažavajući specifičnosti pojedinih država i regiona, a posebno teško stanje finansijskog sistema Srbije u pogledu prezaduženosti opšte države, što i jeste poseban izazov i čijem rešavanju značajno može doprineti razvoj preduzetništva.

319 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Role of entrepreneurship in developing the competitiveness of Serbian Abstract Managing the knowledge a good entrepreneur can use the resources, not only his but also other people. In this paper, entrepreneurship is considered from three key aspects: operational, tactical and strategic. The first two relate to the individual entrepreneur, or the use of its resources and permanent acquisition of knowledge in this area. Last but not least, is the development of an optimal relationship between the state as an institution (public management) entrepreneurs and managers. Optimal Establishment of a national strategy requires the development of permanent n acquisition of entrepreneurial skills through a comprehensive education system. Therefore, one must use the synergy of management of the individual with entrepreneurial segment of society (especially in the field of small and medium enterprises). In this context, the necessary and sufficient conditions can be provided at the state level cuts modernization of skills development at all three levels considered. The results of the examination of the problem suggest that the effectiveness of government measures in the given context, have positive and profound positive consequences for the competitiveness of Serbian economy. Keywords: innovation, manager, education, entrepreneur, strategy development, knowledge. Literatura 1. Audretsch, D., Callejón, M., (2007). Current industrial policy: business knowledge and innovation, English translation from La política industrial actual: conocimiento e innovación empresarial, published in Economía Industrial, n. 363, 2007., (Sačuvano: ). 2. Baum, S., Ma J., Payea, K., (2010). Education Pays 2010, The Benefits of Higher Education for Individuals and Society, collegeboard.org /downloads/education_pays_2010.pdf 3. Brown, L.A., (1981). Innocation Diffusion, London, books?id=a _k NAAAAQAAJ&print sec=frontcover&hl=sr#v=onepage&q&f=false (Sačuvano: ). 4. Crandall, W. Rick, Crandall, R. E., Ashraf, M., (2005). The perilous world of management fashion: A re-examination of their life cycles, 5. Drucker, P. F., (1994).The Age of Social Transformation, The Atlantic Monthly, November 1994, books.google.rs/books?id=9abh-c-wihac&pg=pa68&lpg=pa68&dq=peter+f.+drucker, +The + Ag e+of+social+transformation,+the+atlantic+monthly,+november+1994,&source=bl&ots=ec qk_jesos&sig=qb6v30aoffm0l3ijje_yh7jfen8&hl=sr&sa=x&ei=rqoxt6cgbogf-qbf6nd-dq&ved= 0CFMQ6AEwBg#v=onepage&q=Peter%20F.%20Drucker%2C%20The%20Age%20of%20Social%20 Transformation%2C%20The%20Atlantic%20Monthly%2C%20November%201994%2C&f=false & (Sačuvano: ). 6. European Commission, Directorate-General for Education and Culture, (2003). Implementation of Education and Training 2010 work programme, Working group on Basic skills, entrepreneurship and foreign languages. Progress Report November 2003, education/policies/2010/doc/ basic-skills_en.pdf, (Sačuvano: ).

320 320 Dr Aleksandra Đ. Nikolić, Mr Maja S. Kovačević: Uloga preduzetništva u razvoju konkurentnosti Fagerberg, J., (2003). Innovation: A Guide to the Literature, Centre for Technology, Innovation and Culture, University of Oslo, October 12, pdf/ JanFagerberg_1.pdf (Sačuvano: ). 8. Harfst, K. L., (2010). The Evolution and Implications of Entrepreneurship Curriculum at Universities, Department of Workforce Education and Development Southern Illinois University Carbondale Carbondale, IL cgi?article=1020& context =ojwed, (Sačuvano: ). 9. Kojok, A., Dani, A., Mokahal, M., Bakri, M., (2012), Barriers to Entrepreneurial Endeavors in a Developing Economy, The Authors Rima M. Bizri, Coordinator and Lecturer of Management, CBA, Hariri Canadian University, (Sačuvano: ). 10. Link, A. N. & Welsh, D. H. B., (2011). From Laboratory to Market: On the Propensity of Young Inventors to Form a New Business, Small Bus Econ, Springer Science+Business Media, LLC. 2011, JEL Classifications L26, (Sačuvano: ) 11. Morrison, C., (1991). Decisions of Firms and Productivity Growth with Fixed Input Constraints: An Empirical Comparison of U.S. and Japanese Manufacturing, January 1991, In: Productivity Growth in Japan and the, Volume URL: United States Chapter pages in book: (p ) (Sačuvano: ). 12. OECD, (2004), 2 nd Conference of Ministers Responsible for Small and Medium-Sized Enterprises (SMES), Fostering Entrepreneurship And Firm Creaton as a Driver of Growth in a Global Economy, Towards a more Responsible and Inclusive Globalisation, Istanbul, Turkey 3-5 June 2004, ). 13. Psacharopoulos, G., Patrinos, H. A., (2002). Returns to Investment in Education, A Further Update, Policy Research Working Paper 2881, The World Bank, Latin America and the Caribbean Region Education Sector Unit, September 2002, EDUCATION/Resources/ / / /Returns_Investment_Edu. pdf (Sačuvano: ). 14. Psacharopoulos, G., (2008). Economics of Education: A 50-year anniversary recap, Athens University, August 28, 2008, (Sačuvano: ). 15. Savickas, M.L., Nota, L., Rossier, J., at all, (2009). Life designing: A paradigm for career construction in the 21st century, Life%20 designing (ENG).pdfVan Esbroeck E. i sar. (2005), ~/media/business/people/businessalumni/documents/profiles/edmondvanesbroeck.ashx(sačuvano: ). 16. Simons, K.L., (2003). Industrial Growth and Competition, The Role of Technology in Firm Success, Industry Evolution, and Regional and National Growth, Essential Course Notes EC2212, edu/~simonk/pdf/igc.pdf (Sačuvano: ). 17. Stevenson, H.H., (2000),Why Entrepreneurship Has Won, Harvard University, Coleman White Paper, USASBE Plenary Address, February 17, 2000, Kauffman/Entrep_research/e_won. pdf (Sačuvano: ). 18. Von Borgstede Ch. and Biel A., (2002).Pro-Environmental Behaviour: Situational Barriers and Concern for the Good at Stake, Department of Psychology University of Göteborg, Göteborg Psychological Reports, 2002, 32, No. 1, (Sačuvano: ). 19. Williamson, O. E., (1968). Economies as an Antitrust Defense: The Welfare Tradeoffs, The American Economic Review, Vol. 58, No. 1 (Mar., 1968), pp , Published by: American Economic Association, jstor.org/stable/ , uploadfile /2010/0604/ pdf (Sačuvano: ). 20. Yamakawa, Y., Peng M. W., Deeds D.L., (2010). Revitalizing and Learning from Failure for Future Entrepreneurial Growth, Frontiers of Entrepreneurship Research, Volume 30, Issue 6, CHAPTER VI. Entrepreneurial Cognition, Article 1, , viewcontent. cgi?article=1887&context=fer (Sačuvano: ).

321

322

323 Ekoturizam kao poticaj razvoja poduzetništva u turizmu na primjeru Republike Hrvatske Toni Miljak, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, Split, Republika Hrvatska, tmiljak@oss.unist.hr, / Lucija Bačić, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, Split, Republika Hrvatska, lbacic@oss.unist.hr, / Maja Kitić, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za stručne studije, Livanjska 5, Split, Republika Hrvatska, mkitic@oss.unist.hr, / Sažetak Turizam je iznimno važna komponenta nacionalnih gospodarstava mnogih zemalja. Prema procjeni Državnog zavoda za statistiku, turizam u Hrvatskoj čini do 20% BDP-a. Republika Hrvatska je posljednjih godina postala popularno turističko odredište te je jedna od rijetkih zemalja u kojoj nije zabilježen pad turističkog prometa. Redovno se uvrštava u top 20 najpoželjnijih svjetskih destinacija. Glavni turistički aduti Republike Hrvatske jesu: očuvan okoliš, kulturno i povijesno naslijeđe, razvedena obala, blaga mediteranska klima te duga turistička tradicija. Država se odredila za kvalitetni, a ne masovni turizam. Cilj je u narednom razdoblju doći na broj od 12 milijuna turista i ne prelaziti ga kako bi se osigurao održivi razvoj. Okretanjem ka kvalitetnom turizmu, Republika Hrvatska omogućuje razvoj te dodatna ulaganja u razne oblike selektivnog turizma među kojima se ističe ekoturizam koji omogućuje lokalnom stanovništvu da ostvari korist u ekološkom, ekonomskom i kulturnom smislu. To je upravo razlog zbog čega se sve veći broj poduzetnika usmjerava prema ekoturizmu. Slogan kojim se Hrvatska predstavlja na međunarodnom turističkom tržištu glasi Mediteran kakav je nekad bio. Ključne riječi: ekoturizam, kvalitetan turizam, Republika Hrvatska, turistički promet 1. Uvod Turizam je društveno ekonomska pojava koja se zasniva na potrebama ljudi za povremenom promjenom prebivališta rada, odmora i zabave, kao i mogućnostima da se te potrebe zadovolje. Ključan je oslonac svekolike dugoročne razvojne strategije Hrvatske, a utemeljen je na prirodnoprometnim resursima i ljudskom kapitalu (Družić, I.2003.). Dvije su bitne uloge turizma: stabilizator platno-bilančnih odnosa tabilizator nacionalnog tržišta radne snage Turizam treba pomoći uravnoteženju ekonomskih odnosa nacionalnog gospodarstva s inozemstvom. Također, turizam može pomoći u rješavanju nezaposlenosti novim zapošljavanjem u turizmu. Gospodarska kriza, kao i negativna kretanja na svjetskom i domaćem tržištu, uzrokovali su povećanje broja nezaposlenih u Republici Hrvatskoj u razdoblju od do godine. Prosječna stopa nezaposlenosti godine iznosila je 8,6%, godine 17,6%, a godine, prema izračunu HZZ-a (

324 324 Toni Miljak, Lucija Bačić, Maja Kitić: Ekoturizam kao poticaj razvoja poduzetništva u turizmu Važnost turizma u gospodarstvu Republike Hrvatske Turizam u Republici Hrvatskoj spada u red vodećih gospodarskih djelatnosti na što ukazuju ekonomski pokazatelji u posljednjem desetljeću. Turizam u BDP-u sudjeluje s udjelom između 14 i 20% a prihod od turizma se zadnjih 7 godina povećao (2005. godine iznosio je 6 milijardi EUR, godine 6,23 milijarde EUR dok godine, prema procjeni HNB-a, iznos prihoda od turizma trebao bi iznositi 6,67 milijardi EUR). Procjenjuje se da je u turizmu, što direktno, a što indirektno, zaposleno između 120 i 130 tisuća ljudi. Za turizam se može kazati kako ima anticikličko djelovanje u doba recesije (Družić, 2003.). Osamdesetih godina 20. stoljeća dolazi do recesije u gospodarstvima razvijenih zemalja. S druge strane, u isto vrijeme dolazi do ekspanzije turizma i prateće industrije. Pojavom svjetske gospodarske krize u ljeto godine, sličan trend javlja se i u Hrvatskoj. U tablici 1. prikazan je turistički promet u Republici Hrvatskoj u razdoblju godine Tablica 1. Turistički promet u Republici Hrvatskoj u razdoblju Godina Dolasci (u 000) Indeks Noćenja (u 000) Indeks Dužina boravka (u danima) , ,91 5, , ,78 5, , ,60 5, , ,98 5,3 Stopa promjene (u %) +2,6 +2,6 Izvor: Državni zavod za statistiku Iz tablice 1. vidljivo je da se broj dolazaka turista, kao i broj noćenja, povećao. U navedenom razdoblju stopa rasta pozitivna je te iznosi 2,6%. Dužina boravka u danima godine bila je na razini 2008.godine i iznosila je 5,3 dana po gostu. Graf 1. Kretanje turističkog prometa u Republici Hrvatskoj u razdoblju Izvor: Prema tablici 1.

325 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Jedan od preduvjeta za razvoj turizma jest i povoljan zemljopisno-prometni položaj te razvijena prometna infrastruktura. U promet je, godine, puštena autocesta Zagreb-Split. Autocesta se iste godine nastavila graditi prema Dubrovniku, godine dovršen je puni profil autoceste Zagreb-Rijeka, a trenutno je u izgradnji proširenje Istarskog ipsilona u puni profil autoceste. Ulaže se i u modernizaciju željezničke mreže. Splitska trajektna luka, prema broju putnika, treća je putnička luka na Mediteranu. S obzirom da se Republika Hrvatska nalazi na križanju zračnih putova za južnu, istočnu i srednju Europu, ima i značajan geoprometni položaj u zračnom prometu. Sedam je zračnih luka namijenjenih međunarodnom prometu: Zagreb, Osijek, Pula, Rijeka, Zadar, Split i Dubrovnik. Međunarodna zračna pristaništa (za manje zrakoplove do 50 putnika) jesu Brač, Lošinj, Vrsar i Osijek-Čepin. U tablici 2. prikazan je način dolaska kao i organizacija dolaska turista u razdoblju : Tablica 2. Način dolaska turista i organizacija putovanja u razdoblju Način dolaska u RH (u%) Cestom 94,5 94,2 93,9 93,5 Vlakom 1,0 1,1 0,9 0,9 Zrakoplovom 2,7 2,8 3,0 3,3 Brodom 1,8 2,0 2,2 2,3 Organizirano 64,2 33,9 37,2 37,3 Individualno 65,3 66,1 62,8 62,7 Izvor: Državni zavod za statistiku Prema tablici 2., glavnina turista (preko 90%) u Hrvatsku pristiže cestovnim putem. Prošle, 2011.godine došlo je do porasta broja putnika koji pristižu zrakoplovom, zahvaljujući prije svega, brojnim niskotarifnim aviokompanijama. Od zračnih luka na obali, ističe se splitska s putnika godine čime je ostvarila povećanje u odnosu na prethodnu godinu za 6,61%. Smanjivanje broja turista prevezenih vlakom posljedica je ukidanja sezonskog vlaka na relaciji Bratislava-Split te Prag-Split godine. Pozitivni primjeri u željezničkom prometu jesu uspostavljanje direktnih sezonskih vlakova na relaciji Budimpešta-Split, Moskva-Split te Beograd-Split. U ukupnim dolascima, individualnih turista bilo je 62,7 %, dok je organiziranih dolazaka bilo 37,3%. Prilikom donošenja odluka u turizmu, bitno je spoznati strukturu kapaciteta smještaja te na koji način je ona iskorištena.

326 326 Toni Miljak, Lucija Bačić, Maja Kitić: Ekoturizam kao poticaj razvoja poduzetništva u turizmu... Tablica 3. Ukupan broj kreveta u Republici Hrvatskoj po vrstama objekata za smještaj Ukupan broj kreveta (u 000) Stopa promjene Hoteli i aparthoteli ,50 Turistička naselja ,18 Kampovi ,75 Kućanstva - sobe, apartmani, kuće za odmor ,85 Ostali objekti ,86 Ukupno objekti ,34 Izvor: Državni zavod za statistiku Tablica 4. Iskorištenost kapaciteta smještaja u razdoblju Iskorištenost kapaciteta u danima Stopa promjene Hoteli i aparthoteli 128,99 118,33 122,32 126,13 99,17 Turistička naselja 76,63 88,53 87,19 90,57 103,34 Kampovi 62,38 60,24 60,92 65,75 102,74 Kućanstva - sobe, apartmani, kuće za odmor 41,14 43,22 44,53 45,88 102,72 Ostali objekti 61,60 56,96 56,74 59,18 97,08 Ukupno objekti 61,38 60,49 62,00 64,55 101,06 Izvor: Državni zavod za statistiku U razdoblju , ukupan broj kreveta porastao je za (porast od 3%), od čega se najveći broj odnosi na smještajni kapacitet u turističkim kampovima. U navedenom razdoblju također dolazi do smanjenja smještajnih kapaciteta u turističkim naseljima. Što se tiče popunjenosti kapaciteta, najveću popunjenost imali su hoteli i aparthoteli u kojima je godine prosječna iskorištenost kapaciteta bila 126 dana (4 dana više nego godine). Prosječna iskorištenost kapaciteta porasla je i kod turističkih naselja, kampova te u privatnom smještaju. Popunjenost privatnog smještaja od samo 46 dana godišnje ukazuje na nužnost poboljšanja turističke ponude koju pružaju privatni iznajmljivači. S obzirom da Hrvatska teži kvalitetnom turizmu, otvara se mogućnost razvoja selektivnih oblika turizma poput nautičkog turizma, ronilačkog turizma, krstarenja na motornim jedrenjacima, sportskog turizma, izletničkog turizma, zdravstvenog turizma, pustolovnog turizma, kongresnog turizma, vjerskog turizma te ekoturizma.

327 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Ekoturizam u Republici Hrvatskoj Ekoturizam je oblik turizma u kojem osviješteni gosti podupiru zaštitu prirode i okoliša na destinaciji koju su odabrali, kao i kulturnu baštinu lokalne zajednice. Glavne karakteristike ekoturizma jesu: promicanje održive aktivnosti malog razmjera bliske prirodnom okolišu, opsluživanje pojedinačnih posjetitelja ili male grupe, naglasak na kakvoći proizvoda i personaliziranu uslugu, potiče veliko zanimanje za lokalni okoliš i lokalne proizvode, pomaže u promicanju odgovornog ponašanja i podizanju svijesti o potrebi zaštite prirode. Turisti koji prakticiraju ekoturizam ne razmišljaju samo o tome da za uloženi novac dobiju što više, već žele što manje utjecati na područje koje su odlučili posjetiti, pazeći pritom da i lokalna zajednica zauzvrat dobije prihod koji joj osigurava egzistenciju. To znači da preferiraju konzumaciju domaćih, autohtonih proizvoda, po mogućnosti iz ekološkog ili pak organskog uzgoja, zatim upoznavanje s običajima i kulturom lokalnog stanovništva. Često se takav oblik turizma veže uz posjet nekim zaštićenim prirodnim područjima. Takvi gosti vode računa i o načinu prijevoza pa se mnogi, imaju li mogućnosti, odlučuju za željeznicu budući da ona manje utječe na okoliš od automobila. Prema predviđanjima Svjetske turističke organizacije (dalje: WTO), broj će se turista u Europi udvostručiti idućih 20 godina. Takvom stalnom rastu pridonosi nekoliko čimbenika koji uključuju i porast broja niskotarifnih zrakoplovnih kompanija, povećanu uporabu Interneta i širenje Europske Unije (dalje: EU) čime se otvaraju nova tržišta u novim i pristupnim državama EU-a poput Hrvatske. WTO-ova istraživanja, također, pokazuju da se gosti sve više i više okreću otkrivanju različitih oblika turizma. Oni često traže autentično iskustvo koje se temelji na lokalnoj kulturi i tradiciji, koje je u većem skladu s prirodnim okolišem i koje nudi prijateljsku, personaliziranu uslugu. Hrvatska ima idealnu poziciju za iskorištavanje novih mogućnosti u turizmu. Mnogim je budućim turistima ona relativno nova destinacija koja ima raznovrsnu floru i faunu kao i mnoge aktivne kulturne tradicije. Od bujnih zelenih poplavnih nizina u Slavoniji do planinskih vrhova Velebita, od idiličnoga ruralnog krajobraza Istre do dramatične dalmatinske obale i mirisnih otoka raspršenih po mirnom Jadranu Hrvatska nudi nešto za svačiji ukus (Natura 2000, 2010.). Privatni smještaj popunjen je prosječno 46 dana godišnje pa je okretanje ekoturizmu idealna prilika za privatne iznajmljivače. Ministarstvo turizma (dalje: Ministarstvo) donijelo je nekoliko akcijskih planova koji privatnicima olakšavaju pokretanje ekoturizma. Ministarstvo je s Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj postiglo dogovor kojim se omogućava postizanje nižih kamatnih stopa na kredite vezane uz turizam (neke od kreditiranih stavki su i ulaganje u razvoj ruralnog turizma, ulaganje u izgradnju ili adaptaciju energetski učinkovitih hotela). Kamate na takve kredite iznose 1,3 do 5%. Osim potpore Ministarstva, Hrvatska gospodarska komora te Hrvatska obrtnička komora sa svojim savjetodavnim tijelima pružaju pomoć pri pokretanju posla. Ekološka poljoprivreda je, uz kulturne znamenitosti, bitan čimbenik ekoturizma. Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske godine donijelo je, a na temelju podataka iz godine, Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede za razdoblje Ključ uspješne ekoproizvodnje jest postojeća plodnost tla koja se temelji na prirodnim sposobnostima biljaka, životinja i krajobraza s ciljem optimiziranja kvalitete u svim aspektima poljoprivrede i zaštite okoliša. Maksimalno smanjenje uporabe kemijskih umjetnih gnojiva, pesticida i zaštitnih sredstava, omogućavaju djelovanje snažnih prirodnih zakona koji povećavaju prirod i otpornost na bolesti (Ibidem).

328 328 Toni Miljak, Lucija Bačić, Maja Kitić: Ekoturizam kao poticaj razvoja poduzetništva u turizmu... Oznaku Hrvatski ekoproizvod izdaju tri privatne tvrtke s područja Republike Hrvatske, dok Ministarstvo zaštite okoliša izdaje oznaku: Prijatelj okoliša. Slika 1. Vizualni identiteti oznaka Hrvatski ekološki proizvod I Prijatelj okoliša Krajem godine, u Hrvatskoj je bilo registrirano ha poljoprivrednog zemljišta pod stručnim nadzorom, uključujući i površine u prijelaznom razdoblju (70%) što je prikazano grafom 2.: Graf 2. Prikaz kretanja rasta veličina površina pod ekološkom poljoprivredom u Republici Hrvatskoj u razdoblju Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, ribolova i ruralnog razvoja Unatoč nesumnjivim prirodnim preduvjetima za razvitak ekološke poljoprivrede, mora se konstatirati kako Hrvatska spada u skupinu rijetkih europskih zemalja u kojima je ovaj vid poljoprivredne proizvodnje još uvijek nedovoljno razvijen. Iako se o proizvodnji takozvane zdrave hrane gotovo svakodnevno piše i govori, činjenica je da u ovom trenutku mali broj hrvatskih proizvoda može nositi znak ekoproizvoda. Ipak, broj registriranih proizvođača ekoproizvoda raste. Krajem godine broj upisanih proizvođača u Upisniku proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda bio je 817, a u početkom godine bilo je više od ekoloških proizvođača.

329 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Graf 3. Prikaz kretanja broja ekoloških proizvođača u Republici Hrvatskoj u periodu : Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, ribolova i ruralnog razvoja 4. Oblici gospodarstava u ekoturizmu U radu će se opisati primjeri poduzetništva u ekoturizmu kroz organizaciju istarske stancije, dalmatinskog etno-eko sela te baranjske etno kuće Istarske stancije Stancija predstavlja obnovljeno i rekonstruirano ( uz korištenje samo prirodnih materijala) ogromno obiteljsko seosko poljoprivredno gospodarstvo u cilju pružanja turističkih usluga. Stancija je u pravilu odvojena od sela i naseljenih mjesta sa svom potrebnom infrastrukturom. Osim prilagođavanja domaćinstva za usluge turizma, stanciju karakterizira veliki posjed (imanje, odnosno pripadajući okoliš) sa zgradom za stanovanje (glavna kuća) te gospodarskim zgradama i nanovo pokrenuta poljoprivredna proizvodnja jednog ili više proizvoda tipičnih za Istru. Dan je naglasak na malom smještajnom kapacitetu s maksimalnim komforom i prostorom te specijaliziranom ponudom. Smještaj u stanciji ne dijeli se na posebne smještajne jedinice tako da ne postoji mogućnost da dvije različite obitelji borave u domaćinstvu ( Razvoj stancija podupire i Istarska županija koja je donijela Strateški program ruralnog razvoja Istarske županije. Istarske stancije nude uz smještaj i mogućnost sudjelovanja u poljoprivredi (npr. berba maslina, tartufa i grožđa, pravljenje maslinova ulja, degustacija autohtonog vina, ), kulinarskim tečajevima autohtone istarske hrane te glazbenim radionicama gdje se gosti uče svirati tradicionalne istarske instrumente (harmonika trieština, roženice, mišnice, šurle, sopelice). Vlasnici stancija posebnu pozornost obraćaju na kvalitetu hrane. Ona se uzgaja ekološki kako bi se gost imao što bolji doživljaj stare Istre. Osim po tartufima, Istra je poznata i po istarskom pršutu. Pojedine stancije, ukoliko se nalaze u blizini željezničke pruge, organiziraju izlete vlakom na Učku ili u Buzenštinu gdje se, pak, organiziraju biciklističke ture.

330 330 Toni Miljak, Lucija Bačić, Maja Kitić: Ekoturizam kao poticaj razvoja poduzetništva u turizmu Dalmatinska etno-eko sela Cilj razvoja etno-eko sela u Dalmaciji jest revitalizacija pitoresknog pastirskog sela. Revitalizacijom se omogućuje gospodarski razvoj sela uključujući i okolna ruralna područja što u konačnici, može spriječiti raseljavanje stanovništva kao i povratak domaćeg stanovništva. Ministarstvo i Hrvatska banka za obnovu i razvoj, preko programa Turizam na selu, u godini omogućili su financiranje razvoja etno-eko sela. Krediti su dani na rok od 15 godina s počekom od jedne godine s fiksnom kamatnom stopom od 8% godišnje. Budući da Ministarstvo subvencionira kamatnu stopu s fiksnih 6% godišnje, to znači da je kamata za primatelja kredita 2% godišnje. Slično kao i u Istri, etno-eko sela u Dalmaciji omogućavaju turistima smještaje u autohtonim kamenim, dalmatinskim kućama, obilaske vinskih cesta, uživanje u tradicijskoj proizvodnji i starim obrtima (npr. mljevenje brašna), uživan je u domaćoj hrani (naglasak je na ekološki uzgojenoj) poput pršuta, povrća, svježeg mlijeku domaćih životinja te u pravljenju i degustiranju domaće rakije. Gostima etno-eko sela prikazuju se i tradicionalne dalmatinske društvene igre poput šijavice, igara na karte (briškula i trešeta), boćanja te bacanja kamena s ramena. Dalmatinska etno-eko sela u svojoj ponudi imaju i etnografsku zbirku u kojoj je prikazana povijest kraja u slikama, kao i narodna nošnja uz autohtone instrumente kao što su gusle i diple Baranjske etno kuće Kao i u Istri i u Dalmaciji, i u Baranji privatni poduzetnici koriste razne mogućnosti financiranja razvoja ekoturizma. Jedna je od tih mogućnosti i IPARD-ov program za ulaganje u razvoj seoskog turizma za kojeg je izdvojeno, iz predpristupnih EU fondova, 184 milijuna EUR. Turistička sezona u Baranji traje od travnja do rujna, a gosti su zainteresirani za aktivni turizam i boravak u prirodi. Vožnja biciklom, otkrivanje ostataka Panonskog mora, izrada sapuna, unikatni suveniri, vrhunska vina, posjeti Kopačkom ritu samo su dio onoga što turisti mogu doživjeti u Baranji. Tipična baranjska etno kuća nalazi se u blizini vinograda i nepreglednih baranjskih polja. Uz ekološku poljoprivrednu proizvodnju, posjetiteljima etno kuća nude se baranjski specijaliteti poput fiš paprikaša, kulena, vina, rakije te soma. Vlasnici etno kuća svojim gostima pokazuju i tradicionalne obrte poput izrade klompa, bačvi i namještaja, grnčarske radione sa starim grnčarskim kolom, kovačnice. 5. Zaključak Hrvatska je tradicionalno turistički orijentirana zemlja. Rast turističkog prometa posljednjih godina potvrđuje da je Hrvatska na putu da turizam postane aktivni generator razvoja gospodarstva. Pravilno pozicioniranje na dinamičnom i konkurentnom turističkom tržištu uvjetovano je praćenjem suvremenih trendova kroz koje se identificiraju kretanja potražnje, nove tržišne prilike, područja mogućih ulaganja i infrastrukturne potrebe. Posljednjih godina na tržištu potražnje raste preferencija turista za specifičnim vrstama turizma. Povijesna baština, predivna priroda i ugodna klima okvir su koji će, uz razvoj visokokvalitetnog smještaja, bogate ponude sadržaja i zabave te vrhunske usluge, omogućiti Hrvatskoj da bude privlačna za suvremene turiste. Jedna od mogućnosti obogaćivanja ponude jest i razvoj ekoturizma. Sastavni je dio ekoturizma i ekološka poljoprivreda. Plan je Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja da u pet godina, od do 2016., ekopoljoprivreda u Hrvatskoj naraste na osam posto ukupne proizvodnje.

331 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Ecotourism as a Stimulation for Tourism Entrepreneurship Development In the Example On Republic of Croatia Abstract Tourism is an extremely important component of the national economies of many countries. According to estimates by the State Institute of Statistics, Tourism in Croatia makes up to 20% of GDP. In recent years, Croatia has become a popular tourist destination and is one of the few countries that did not decrease the tourist traffic. It is regularly ranked in the top 20 world s most desirable destinations. The main tourist attractions of Croatia are preserved natural environment, cultural and historical heritage, rugged coastline, mild Mediterranean climate and long tourist tradition. Country has determined for quality rather than mass tourism. The goal is to get number of 12 million tourists in the next period and not exceed it in order to ensure sustainable development. Turning to quality tourism, Croatia allows the development and further investment in various forms of selective tourism among which emphasizes ecotourism that allows local people to realize benefit from the ecological, economic and cultural sense. This is exactly the reason why a growing number of of entrepreneurs focuses toward to ecotourism. The slogan that represents Croatia in international tourism market is The Mediterranean as it once was. Keywords: ecotourism, quality tourism, Republic of Croatia, tourist traffic Literatura 1. Družić, I., (2003). Hrvatski gospodarski razvoj. Zagreb: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 2. Hansrudei, M. (2004). Turizam i ekologija. Zagreb: Masmedia 3. Natura Croatica (2010). Zagreb: Hrvatski prirodoslovni muzej 4. (sačuvano: ) 5. (sačuvano: ) 6. (sačuvano ) 7. (sačuvano ) 8. (sačuvano )

332

333 Državni podsticaji za jačanje međunarodne konkurentnosti srpske privrede Natalija Terzić, Sektor za promociju izvoza u Agenciji za strana ulaganja i promociju izvoza, Vlajkovićeva 3/5, Beograd, Republika Srbija, tel: , fax: , natalija.terzic@siepa.gov.rs Sažetak Državni podsticaji za jačanje međunarodne konkurentnosti srpske privrede namenjeni su izvozno orijentisanim privrednim subjektima u vidu državne pomoći - bespovratnih finansijskih sredstava koje dodeljuje Agencija za strana ulaganja I promociju izvoza (u daljem tekstu: Agencija). Kroz Program podsticanja konkurentnosti I internacionalizacije srpske privrede Agencija pruža finansijsku podršku srpskim privrednicima za aktivnosti koje doprinose povećanju izvoza. Niz podsticajnih mera u vidu subvencija namenjen je pojedinačnim privrednim subjektima (privrednim društvima, zadrugama I preduzetnicima) I poslovnim udruženjima koja izvoze svoje proizvode ili obavljaju usluge na međunarodnom tržištu. Intenzitet finansijske pomoći može iznositi maksimalno 50%-75% opravdanih troškova, odnosno do maksimalnog iznosa utvrđenim Programom za svaku aktivnost pojedinačno. Bespovratna sredstva se dodeljuju po principu refundacije, što znači da se sredstva isplaćuju tek po završetku aktivnosti kada se dostave dokazi o realizaciji aktivnosti i o izvšenim plaćanjima. Na ovaj način omogućuje se kontrola državne pomoći odnosno postoji sigurnost da su dodeljena sredstva namenski potrošena. Pružanje državnih podsticaja za jačanje međunarodne konkurentnosti Agencija sprovodi od 2006 godine, a do sada je privrednih subjekata dobilo sredstva u ukupnom iznosu od 549,5 miliona RSD. Ključne reči: podsticaji, državna pomoć, bespovratna finansijska sredstva 1. Uvod Imajući u vidu koliko je teško srpskim privrednicima da izađu na međunarodno tržište i budu konkurentni sa svojim proizvodima državni podsticaji namenjeni jačanju međunarodne konkurentnosti srpske privrede su od velikog značaja. Podsticaji, koji se ogledaju u pružanju direktne finansijske podrške izvoznicima, u pružanju stručne pomoći u razvoju izvoznih mogućnosti, kao i u organizovanju njihovog nastupa na međunarodnim sajmovima, u značajnoj meri olakšavaju prodor srpskog proizvoda na inostrano tržište. 2. Državna pomoć Državna pomoć je svaki stvarni ili potencijalni javni rashod ili umanjeno ostvarivanje javnog prihoda, kojim korisnik državne pomoći stiče povoljniji položaj na tržištu u odnosu na konkurente, čime se narušava ili postoji opasnost od narušavanja konkurencije na tržištu. (Zakon o kontroli državne pomoći Službeni glasnik RS, broj:51/2009). Državna pomoć može biti davanje određenih finansijskih sredstva ili oslobađanja od postojećih finansijskih obaveza.

334 334 Natalija Terzić: Državni podsticaji za jačanje međunarodne konkurentnosti srpske privrede Davalac državne pomoći je država preko svojih nadležnih organa, ali to može biti i svako pravno lice koje upravlja ili raspolaže javnim sredstvima, dok korisnik može biti svako fizičko ili pravno lice koje obavlja delatnost proizvodnje, prometa ili pružanja usluga. Državna pomoć i postupak dodele državne pomoći su regulisani Zakonom o kontroli državne pomoći i Uredbom o pravilima za dodelu državne pomoći. Zakonom je propisano da je davalac državne pomoći dužan da pre svake dodele sredstava podnese prijavu Komisiji za kontrolu državne pomoći. Komisija je obrazovana od strane Vlade Srbije i ona vrši prethodnu kontrolu državne pomoći i donosi rešenje kojim se dozvoljava ili ne dozvoljava državna pomoć Državna pomoć je u načelu zabranjena ako ona narušava konkurenciju na tržištu. Međutim, Zakonom je predviđeno da može biti dozvoljena u određenim slučajevima, i to: radi unapređenja ekonomskog razvoja određenih područja sa izuzetno niskim standardom ili sa visokom stopom nezaposlenosti; radi otklanjanja ozbiljnih poremećaja u privredi ili izvođenja određenog projekta od posebnog značaja za Srbiju; za unapređenje određenih privrednih delatnosti ili privrednih područja i za unapređenje zaštite i očuvanja kulturnog nasleđa. Državna pomoć može biti u obliku subvencija, poreskih podsticaja, kredita pod povoljnijim uslovima, garancija, udela u vlasničkom kapitalu i sl. 3. Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza Agencija je osnovana godine, a od godine ima status javne agencije. Njena nadležnost propisana je Zakonom o spoljnotrgovinskom poslovanju ( Službeni glasnik RS, br.36/09, 36/2011-dr. zakon i 88/2011) koji predviđa da Agencija obavlja stručne poslove promocije stranog ulaganja i poslove promocije izvoza. U domenu promocije izvoza Agenciija dodeljuje državnu pomoć u vidu subvencija izvozno orijentisanim privrednim subjektima. Budući da državna pomoć nije dozvoljena za direktno podsticanje izvoza, odnosno za uspostavljanje i funkcionisanje distributivne mreže ili za druge tekuće rashode povezane sa izvoznom delatnošću, sredstva se dodeljuju za aktivnosti koje posredno doprinose povećanju izvoza, kao što je nastup na međunarodnim sajmovima, sertifikacija, marketinške aktivnosti i sl. Program za dodelu državne pomoći donosi se svake godine od godine uz određene izmene vodeći računa o prethodnim iskustvima i potrebama srpskih privrednika. Sredstva su do sada odobravana za realizaciju različitih aktivnosti: za nastup na inostranim sajmovima, sertifikaciju proizvoda, sertifikaciju sistema upravljanja kvaliteta, istraživanje trzišta, dizajn proizvoda, dizajn pakovanja, učešće na poslovnim susretima/b2b u inostranstvu, otvaranje predstavništva u inostranstvu, dizajn promotivnog materijala i dizajn veb sajta. Do godine državna pomoć se dodeljivala samo malim i srednjim privrednim društvima, u godini pravo na učešće u postupku imali i preduzetnici, veliki privredni subjekti za određene aktivnosti i udruženja privrednih subjekata, a u godini pravo na učešće imaju i zadruge, a veliki privredni subjekti imaju pravo da apliciraju za sve aktivnosti. Agencija, takođe, u okviru svog delokruga organizuje nastupe domaćih privrednika na međunarodnim sajmovima u okviru nacionalnog štanda. Nastup kompanija na sajmovima je vrlo koristan budući da privrednici na taj način stupaju u direktan kontakt sa potencijalnim partnerima, pa i zaključuju poslove na samom sajmu, a sama posete sajmu je i edukativnog karaktera budući da privrednici upoznaju svoje konkurente i njihove proizvode, kao i svoje mogućnosti. Do sada je organizovano preko 100 nastupa na međunarodnim sajmovima na kojima je veliki broj srpskih kompanija imalo priliku da se predstavi na nacionalnom štandu.

335 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Program podsticanja konkurentnosti I internacionalizacija srpske privrede Početkom godine Upravni odbor Agencije doneo je nov Program podsticanja konkurentnosti i internacionalizacije srpske privrede (u daljem tekstu: Program). Program ima za cilj jačanje međunarodne konkurentnosti srpske privrede kroz snažnu podršku procesu internacionalizacije i jačanju konkurentnih kapaciteta domaćih privrednih subjekata (Program podsticanja konkurentnosti i internacionalizacije srpske privrede broj: /2012 od godine). Podsticaji su namenjeni pojedinačninm privrednim subjektima (privrednim društvima, zadrugama i preduzetnicima) i poslovnim udruženjima za sufinansiranje 5 aktivnosti i to za: nastup na inostranim sajmovima otvaranje predstavništva na inostranim tržištima nastup kompanija u okviru privrednih misija/poseta/b2b na inostranim tržištima internacionalizaciju proizvoda putem jačanja konkurentnosti (istraživanje tržišta, sertifikaciju proizvoda i sertifikaciju sistema upravljanja kvalitetom) -i za jačanje marketinških kapaciteta (izrada promotivnog materijala i dizajn veb sajta) Kod nastupa na sajmovima sufinansiraju se troškovi zakupa izložbenog prostora, upisa u sajamski katalog, troškovi izgradnje i vođenja štanda. Za otvaranje predstavništva odobravaju su se sredstva za zakup prostora, režijske troškove, plata jednog zaposlenog i troškovi registracije predstavništva. Za aktivnost internacionalizacije proizvoda sufinansiraju se troškovi istraživanja tržišta i sertifikacije, a za jačanje marketinških kapaciteta dizajn i izrada brošura i kataloga, i dizaj veb sajta. Intenzitet finansijske pomoći može iznositi do 50% opravdanih troškova, osim za sertifikaciju gde može iznositi i do 75% opravdanih troškova, ali ne više od maksimalno utvrđenih iznosa za svaku aktivnost utvrđenih Programom. Osnovni uslov za učešće u postupku dodele bespovratnih srestava je ostvareni izvoz u ili godini. Za pojedinačne privredne subjekte potrebno je da da su tokom ili godine ostvarili minimum 20% prihoda od prodaje proizvoda ili usluga na međunarodnom tržištu ili da su ostvarili izvoz u minimalnom iznosu od EUR u sektoru proizvodnje ili EUR u sektoru usluga. Jedino je za usluge industrijskog i tekstilnog dizajna dovoljno da postoji jedan realizovan izvozni posao bilo koje vrednosti u prethodnoj godini. Za poslovna udruženja uslov je da su članice ostvarile ukupno minimum 20% prihoda od prodaje proizvoda i usluga na međunarodnom tržištu. Pored toga uslov je da imaju sedište u Republici Srbiji i da se bave proizvodnjom gotovih ili polugotovih proizvoda, ili pružanjem usluga u oblasti energetike, građevinarstva, informacione tehnologije, reciklaže i industrijskog i tekstilnog dizajna. Neophodno je da su pozitivno poslovali u ili godini i da su izmirili sve obaveze prema državi i zaposlenima. Sredstva su obezbeđena Zakonom o budžetu Republike Srbije za godinu u iznosu od ,00 dinara. Sredstva su bespovratna i dodeljuju se kao subvencije. po principu refundacije, što znači da se podnosiocu prijave ukoliko ispunjava uslove i podnese svu potrebnu dokumentaciju odobrava refundacija sredstava, ali se sredstva isplaćuju tek po završetku aktivnosti, kada korisnik dostavi dokaze o realizaciji aktivnosti i o izvšenim plaćanjima. 5. Analiza dodeljene državne pomoći Na ukupno 12 javnih poziva do sada koje je objavila Agencija prijavilo se privrednih društava, preduzetnika i udruženja, od kojih je dobilo sredstva u ukupnom iznosu od 549,5 miliona RSD.

336 336 Natalija Terzić: Državni podsticaji za jačanje međunarodne konkurentnosti srpske privrede Najviše sredstava dodeljeno je Beogradskom okrugu čak 35,7%, dok je na drugom mestu Južnobački okrug sa samo 9,3% dodeljenih sredstava, sa znatno manje dodeljenih sredstava slede Šumadijski okrug, Moravički okrug, Niški okrug, Raški okrug itd. (slika 1.) Slika 1. Najviše sredstava dodeljeno je korisnicima iz sektora industrije hrane i pića, poljoprivrede 19,8%, zatim iz tekstilne industrije, kože i obuće, 12,13%, iz sektora elektrotehnike i elektrike 10,1% itd.. (slika 2.)

337 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Slika 2. U godini bilo je objavljeno dva javna poziva i sredstva su odobrena u iznosu od ,53 dinara i to za 269 privredna društava i preduzetnika i za 8 udruzenja, od cega je 88,3% korisnika refundiralo sredstva u ukupnom iznosu od ,24 dinara. Najviše sredstava dodeljeno u Beogradskom okrugu čak 41,4%, na drugom mestu je Šumadijski okrug sa samo 8,7%, zatim sledi Južnobački okrug sa 6,7%, Nišavski i Pomoravski okrug sa nešto vise od 5%, itd. Najveći broj korisnika sredstava, i to pojedinačnih privrednih subjekata, je iz sektora industrije hrane i pića 19,3%, ali je najviše sredstava dodeljeno korisnicima iz sektora elektrotehnike I elektronike 17,6% i sektora informaciono komunikacione tehnologije 16,7%, dok je korisnicima iz sektora industrije hrane i pića dodeljeno 13,3% od ukupno dodeljenih sredstava. Najviše sredstava je dodeljeno za finansiranje aktivnosti individualnog nastupa kompanija na inostranim sajmovima čak 34,7% i za sertifikaciju sistema upravljanja kvalitetom 20,4%, Što se tiče udruženja najviše sredstava je odobreno udruženjima iz Šumadije i Zapadne Srbije 64,3%, i to za otvaranje predstavništva 64,3%, za sajmove 28,3% i za organizovane privredne posete u inostranstvu 7,4%. Najveći broj korisnika sredstava je iz sektora tekstilne industrije, kože i obuće čak 67,3%, na drugom mestu je sektor industrije hrane i pića sa 22,6%

338 338 Natalija Terzić: Državni podsticaji za jačanje međunarodne konkurentnosti srpske privrede 6. Organizovanje nastupa domaćih privrednika na međunarodnim sajmovima Agencija svake godine sastavlja godišnji plan sajmova na kojima organizuje nacionalne štandove i objavljuje javne pozive na svom sajtu. Spisak sajmova se određuje prema zahtevima privrednika, kao i na osnovu iskustva sa prethodnih sajmova. Pravo da učestvuju na sajmovima imaju privredna društva, preduzetnici i poslovna udruženja koji se bave proizvodnjom gotovih ili polugotovih proizvoda ili se bave uslugama u oblasti građevine, informacione tehnologije ili nekretnina u zavisnosti od vrste sajma. Аgencija snosi troškove zakupa prostora, izgradnje štanda, upisa u sajamski katalog i štampanja zajedničke brošure svih izlagača. Izlagači plaćaju Agenciji participaciju za učešće na sajmu i sami organizuju i snose troškove puta, smeštaja i špedicije eksponata. Svi izlagači nastupaju pod zajedničkim štandom Srbije. Ove godine Agencija organizuje nastupe na 25 međunarodnih sajmova u oblasti automobilske industrije, elektronike, građevinarstva, informacione tehnologije, nameštaja i prerade drveta, nekretnina, prehrambene industrije, saobraćajne infrastrukture, tekstila i kože, metala i mašina. Najznačajniji sajmovi na kojima se organizuju nacionalni štandovi su u oblasti: metala i mašina: Hannover Messe, Hanover, Nemačka prehrambene industrije: SIAL, Pariz, Francuska i World Food Moscow, Moskva, Rusija informacione tehnologije: CEBIT, Hanover, Nemačka nameštaja i drvne industrije: Mebel, Moskva, Rusija građevinarstva: Mostbuild, Moskva, Rusija automobilske industrije: Automechanika Frankfurt, Frankfurt, Nemačka 7. Zaključak Teška ekonomska situacija i jaka međunarodna konkurencija otežavaju u velikoj meri prodor srpskih privrednika na inostrano tržište. Državni podsticaji predstavljaju značajnu pomoć jačanju konkurentnosti srpskog proizvoda na inostranom tržištu. Bez obzira na poteškoće srpski privrednici moraju naći način da izađu na međunarodno tržište i država mora prepoznati njihove potrebe i prilagoditi svoje podsticaje. Literatura 1. Zakon o kontroli državne pomoći ( Službeni glasnik RS, broj:51/2009) 2. Uredba o pravilima za dodelu državne pomoći ( Službeni glasnik RS, broj:13/2010 i 100/2011) 3. Zakonom o spoljnotrgovinskom poslovanju ( Službeni glasnik RS, br.36/09, 36/2011-dr. zakon i 88/2011) 4. Program podsticanja konkurentnosti i internacionalizacije srpske privrede broj: /2012 od godine.

339

340

341 Agroturizam u funkciji razvoja poduzetništva u Vukovarsko - srijemskoj županiji stanje i perspektive Sandra Mrvica Mađarac, Odjel za Studij trgovine, Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, Županijska 50, Vukovar, Republika Hrvatska, Telefon: , Fax: , E mail: smrvica@vevu. hr Marina Guzovski, Financijska služba, Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, Županijska 50, Vukovar, Republika Hrvatska, Telefon: , Fax: , E mail: mguzovski@vevu.hr Slobodan Stojanović, Odjel za Studij trgovine, Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, Županijska 50, Vukovar, Republika Hrvatska, Telefon: , Fax: , E mail: slobodan.stojanovic@vevu.hr Sažetak Sukladno trendovima na domaćem i svjetskom turističkom tržištu, u Vukovarsko-srijemskoj županiji moguć je razvoj agroturizma. Glavni su aduti razvoja ove vrste turizma autohtona sela u županiji, domaća hrana, prikaz tradicionalnog života na selu, bogata ruralna arhitektura, flora i fauna te veliki broj obiteljskih poljoprivrednih domaćinstava. Iako je ovo još nerazvijen oblik turizma u ovoj županiji, uz određene smjernice razvoja, mogao bi postati jedan od važnih pokretača kvalitete života ruralnih područja. Razvoj agroturizma nije kompliciran poduzetnički pothvat i lagan je za realizaciju budući da ovakav oblik turizma nema potrebu za izgradnjom novih receptivnih kapaciteta, već se njegov razvoj temelji na iskorištavanju postojećih resursa u tradicionalno ambijentalnim kućama. Na taj način poljoprivrednici bi, osim dodatnih prihoda, postigli pluriaktivnost i bolji plasman svojih proizvoda. Agroturizmom je moguće stvaranje povoljne poduzetničke klime i prepoznatljivosti ove županije po svojim prirodnim, tradicionalnim, gastronomskim i kulturnim ljepotama. Ključne riječi: agroturizam, Vukovarsko-srijemska županija, poduzetništvo, obiteljska poljoprivredna domaćinstva 1. Uvod Ruralna područja Vukovarsko-srijemske županije karakterizira depopulacija, pretežito staro stanovništvo, gospodarska i infrastrukturna nezaposlenost te bogatstvo prirodnih, tradicijskih i gastronomskih vrijednosti. Zbog svih tih razloga agroturizam se nameće kao logičan izbor poduzetničkog pothvata. Ovaj oblik turizma nema potrebu za izgradnjom novih smještajnih i ostalih kapaciteta već se njegov razvoj temelji na iskorištavanju postojećih resursa u ambijentalnim, tradicionalnim kućama uz ispunjavanje određenih zakonsko propisanih normi. Osim prirodnog krajolika, domaćini gostima mogu ponuditi autohtonu hranu i piće, izvorne običaje i odmor u mirnoj sredini. Razvoj agroturizma na određenom području prihvaća se kao svjetski trend od kojeg i gost i domaćin imaju veliku korist. Razvojem ove vrste turizma u ruralnim područjima Vukovarsko-srijemske županije povećala bi se kvaliteta života i ekonomska sigurnost stanovnika.

342 342 Sandra Mrvica Mađarac, Marina Guzovski, Slobodan Stojanović: Agroturizam u funkciji razvoja Teorijski pristup razgraničenje pojmova Ne postoji jedinstvena definicija ruralnog turizma, agroturizma i seoskog turizma iako se već mnogo puta tim pojmovima pokušalo dati konačnu definiciju kako bi ih se unificiralo. Definicije koje se najčešće koriste su (Ministartvo turizma RH, 2011., str. 17): ruralni turizam je najširi pojam koji obuhvaća sve turističke usluge, aktivnosti i vidove turizma unutar ruralnih područja, uključujući npr. lovni, ribolovni, turizam u parkovima prirode, zimski, seoski, ekoturizam, zdravstveni, kulturni itd; ruralni turizam nije nužno dopunska djelatnost na svojem gospodarstvu kojom se stvara dodatni prihod, već može biti i profesionalna djelatnost (npr. mali obiteljski hotel, konjički centar, itd.), seoski turizam je uži pojam od ruralnog turizma, a istovremeno širi pojam od turizma na farmi i vezan je uz ambijent sela i njegovu užu okolicu te sve njegove aktivnosti (poljoprivreda, manifestacije, gastronomija, folklor, etnologija, ostala gospodarska aktivnost), turizam na seljačkom gospodarstvu ili agroturizam odnosi se isključivo na oblik turističke usluge koja je dodatna djelatnost na gospodarstvu sa živom poljoprivrednom djelatnošću, u sklopu koje se nude proizvodi proizvedeni na takvom gospodarstvu, ruralni turizam ima posebno značenje za turiste jer oni doživljavaju drugačiji način života i ambijent od onog gdje žive, što za njih predstavlja bijeg od stresnog i ubrzanog života svakodnevice te im omogućava bavljenje aktivnostima koje imaju veze s boravkom u prirodi npr. ribolov, lov, pješačenje. Turističko seosko obiteljsko gospodarstvo manja je gospodarska cjelina smještena u turistički atraktivnom kraju koja daje izvoran proizvod ili uslugu gospodarstva, a u čiji su rad uključeni svi članovi obitelji. Poljoprivredno, obiteljsko, seosko gospodarstvo koje pruža turistički proizvod ili uslugu stječe status turističkoga seoskoga obiteljskoga gospodarstva. Turizam na obiteljskom gospodarstvu dopunska je djelatnost vlasnika gospodarstva i njegove obitelji (Brščić, Franić, 2010., str. 33). Najvažnije karakteristike agroturizma jesu: mirna sredina, čist i očuvan okoliš, domaća hrana, komunikacija s domaćinima, tretiranje gosta kao člana obitelji, originalnost ponude, upoznavanje gosta s poslovima na selu, prikaz tradicionalnog načina života, drugačije arhitekture, flore i faune. Agroturizam se smatra ekonomskom alternativom za poljoprivrednike i ostalo stanovništvo u ruralnim prostorima kojima su potrebni dodatni prihodi. To vodi i ka razvoju poduzetništva na tim prostorima. Važnost agroturizma ogleda se u očuvanju naselja i objekata od propadanja, povezanosti poljoprivredne proizvodnje i turizma, uzgoju biološko-organske hrane, razvoju nepoljoprivrednih djelatnosti, proizvodnji tradicionalnih proizvoda, oživljavanju starih zanata, zapošljavanju novih djelatnika, zadržavanju mladih ljudi na selu, promociji lokalnih običaja, gastronomije i kulture određenog područja, tj. razvoju gospodarstva i čuvanju lokalnog identiteta. 3. Agroturizam u Vukovarsko-srijemskoj županiji Vukovarsko-srijemska županija nalazi se na samom istoku RH, između rijeka Save i Dunava. Zauzima površinu od 2454 km2, a poljoprivredne površine zauzimaju 61, 8% površine županije (Vukovarsko-srijemska županija, 2012.). 43% od ukupnog poljoprivrednog stanovništva obavlja zanimanje na svom poljoprivrednom gospodarstvu, što je dobar preduvjet za stvaranje novih jedinica agroturizma. Time bi poljoprivrednici postigli veći prihod pomoću dodatne djelatnosti, pluriaktivnost i bolji plasman svojih proizvoda.

343 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Obiteljska poljoprivredna gospodarstva su mala i rascjepkana što rezultira manjem prinosu poljoprivrednih kultura po gospodarstvu. 42,6% obiteljskih gospodarstava ima veličinu manju od jednog hektara.to također otvara mogućnost bavljenja agroturizmom Postojeći objekti agroturizma Turizam nikad nije imao značajnu ulogu u gospodarstvu ove županije. Glavni je uzrok toga orijentacija na masovni turizam jadranske obale, dok kontinentalni resursi nisu iskorišteni u svom punom potencijalu. U Vukovarsko-srijemskoj županiji ima samo 13 registriranih turističkih seoskih domaćinstava (Tablica 1). Tablica 1: Turistička seoska gospodarstva u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Naziv objekata Sjedište Vrsta objekta Vrsta ugostiteljske usluge Kapetanova kuća Šarengrad Objekt u seljačkom domaćinstvu, kušaonica, vinotočje prehrana Barbarić Ilok Objekt u seljačkom smještaj i domaćinstvu, vinotočje, prehrana kušaonica, sobe Objekt u seljačkom Knezović Ilok domaćinstvu, vinotočje, prehrana Bičanić Denis Zeko Dobra voda Srijemska kuća Opatovac Vučedol Dobra voda Ilok kušaonica, izletište Objekt u seljačkom domaćinstvu, vinotočje, kušaonica, izletište, smještaj Objekt u seljačkom domaćinstvu, vinotočje, kušaonica, izletište Objekt u seljačkom domaćinstvu, vinotočje, kušaonica, izletište Objekt u seljačkom domaćinstvu, vinotočje, kušaonica, smještaj smještaj i prehrana prehrana prehrana smještaj i prehrana Klet Čardak Ilok Kušaonica, vinotočje prehrana Antin stan Ivankovo Vinotočje, kušaonica prehrana Prkos kod Bać Jose Seljačko domaćinstvo Nedjeljka Frauk Vinkovci Izletište prehrana Vrbanja Vinotočje, kušaonica, smještaj Juzbašić Bošnjaci Kušaonica, sobe Acin Salaš Tordinci Vinotočje, kušaonica, sobe Izvor: Vukovarsko-srijemska županija, smještaj i prehrana smještaj i prehrana smještaj i prehrana

344 344 Sandra Mrvica Mađarac, Marina Guzovski, Slobodan Stojanović: Agroturizam u funkciji razvoja... Iz tablice je vidljivo da na cijelom području Vukovarsko-srijemske županije samo šest seoskih gospodarstva pruža uslugu smještaja sa sveukupno 78 kreveta. Vrste turističke usluge koju pružaju gore navedena gospodarstva jesu: prezentacija poljoprivrednog gospodarstva, berba voća i povrća, pješačenje, ribolov, iznajmljivanje konja za jahanje, ubiranje ljetine, vožnja kočijom i sportski sadržaji. 4. Od ideje do poduzetnika u agroturizmu Postoje tri vrste gospodarstava u agroturizmu: prvu i drugu vrstu čine gospodarstva koja nude usluge smještaja i prehrane izletnicima i grupama: izletište do maksimalno 80 osoba te gospodarstva koja nude usluge smještaja i prehrane gostima na smještaju (do maksimalno 20 osoba), kao i usluge prehrane izletnicima do maksimalno 80 osoba. Treću podvrstu (zatvoreni tip agroturizma) čine gospodarstva koja nude usluge smještaja i prehrane samo za goste na smještaju do maksimalno 20 osoba. Usluge smještaja mogu se nuditi u sobama, apartmanima i ruralnim kućama za odmor (Ministartvo turizma RH, 2011., str. 39). Kako bi se mogli utvrditi minimalni uvjeti za pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu potrebno je priložiti (Ured državne uprave u VSŽ, 2012.): presliku osobne iskaznice, uporabnu i građevinsku dozvolu, dokaz o vlasništvu, sanitarne iskaznice članova domaćinstva, rješenje o upisu u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava te platiti upravnu pristojbu u iznosu od 120,00 kn. Zakonom o doprinosima (NN 84/08 i 152/08) od sukladno članku 209., st 1., točka 15. umirovljenici mogu registrirati seljačko domaćinstvo i na taj način uz mirovinu ostvarivati i dodatni prihod. Nakon zadovoljavanja minimalnih uvjeta propisanih zakonskim i podzakonskim propisima slijedi uređenje turističkog seljačkog domaćinstva pri čemu se posebna pažnja posvećuje objektu koji mora odražavati tradicionalnost, ambijentalnost u smislu funkcionalnosti prostora, jednostavnosti uređenja, čistog i zelenog okoliša. U uređenju stare tradicionalne kuće treba dominirati minimalizam. Vanjsko uređenje gospodarstva treba odražavati vizualnu atraktivnost gospodarstva i biti prvi kontakt s potencijalnim gostom. Za atraktivnost cjelokupnog gospodarstva bitan je stupanj uređenosti okoliša tradicijskim sortama i uređenja okućnice. Na turističkom seoskom obiteljskom gospodarstvu mogu se nuditi tradicionalna jela i specijaliteti. Ponudom samo tradicionalnih, autentičnih i originalnih jela gospodarstvo postaje prepoznatljivo i jedinstveno na tržištu. Pored osnovnih usluga kao što su smještaj i prehrana, važna je i ponuda dodatnih sadržaja, npr. radionice starih zanata, prezentacije proizvodnje tradicijskih proizvoda, škole kuhanja, izrada prerađevina od voća, organizacija rekreativnog jahanja, ubiranje samoniklog jestivog i ljekovitog bilja, seoski wellnes, organiziranje piknika u polju, kušanje vina u vinogradu, izleti u okolicu i niz drugih aktivnosti. Uz motivaciju za pokretanje ovog poslovnog poduhvata važan je preduvjet i spremnost budućeg domaćina za otvorenu komunikaciju koja je individualna sa svakim gostom. Neke od osobina koje idealan domaćin mora imati jesu: gostoprimstvo, pažnja prema gostu, ljubaznost, strpljenje i smirenost, osjećaj za diplomaciju i nadarenost za improvizaciju. 5. Mogući izvori financiranja poduzetništva u agroturizmu Za ostvarivanje same ideje bavljenja agorturizmom potrebno je obuhvatiti sve aktivnosti potrebne za pokretanje poslovnog poduhvata kroz poslovni plan, investicijsku studiju ili troškovnik

345 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING kojima se definira veličina investicije i količina potrebnih sredstava za realizaciju projekta. Izradom poslovnog plana procjenjuju se poslovni prihodi i svi troškovi koji se javljaju tijekom poslovanja što utječe i na definiranje izvora potrebnih sredstava. Najbrži i najjeftiniji način realizacije projekta jest ulaganje vlastitih sredstava jer ovaj izvor nije opterećen kamatama i naknadama na kredite te garancijom nad nekretninama. Jedan dio sredstava može se osigurati kroz bespovratne potpore, tzv. darovnice kojim se dobivena sredstva troše strogo namjenski sukladno propozicijama o bespovratnim potporama. Programe i natječaje za dodjelu bespovratnih sredstava provodi državna uprava, odnosno Ministarstvo turizma i Ministarstvo gospodarstva. Ministarstvo gospodarstva ima programe poticanja malog i srednjeg poduzetništva, ali za dobivanje ovih sredstava potrebna je registracija kao obrt, poduzeće ili zadruga. Najčešće se za realizaciju i organizaciju projekta koriste kreditna sredstva koja subvencioniraju ministarstva, županije, lokalne samouprave, turističke zajednice ili pak komercijalne kreditne linije poslovnih banaka. Jedna od mogućnosti je i direktno financiranje turističkih seoskih obiteljskih gospodarstava kroz program IPARD za razdoblje od do mjeru 302. Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti u okviru prioriteta Razvoj ruralne ekonomije (Ministarstvo poljoprivrede, 2012.). Ovom mjerom financira se razvoj ruralnog turizma, odnosno izgradnja, adaptacija i opremanje uslužnim djelatnostima u ruralnim područjima. Sredstva IPARD programa ne dobivaju se da bi se investiralo, već se investicija financira vlastitim ili kreditnim sredstvima, a po završetku investicije dobiva se povrat uloženih sredstava u visini 50% od investicije. Hrvatska banka za obnovu i razvoj u okviru kreditne linije Razvoj turizma na selu odobrava sredstva za (HBOR, 2012) : razvoj turističke ponude kao dopunske aktivnosti na poljoprivrednim gospodarstvima kojom se ostvaruje neki prihod, povećanje kvalitete života na ruralnim područjima i stvaranju uvjeta za ostanak na selu, očuvanje okoliša i primjenu ekoloških standarda, očuvanje i obnovu tradicijskih objekata kao i izgradnju novih ambijentalnih prostora, omogućavanje izravne prodaje poljoprivrednih proizvoda putem ugostiteljske ponude seoskog turizma oživljavanje starih zanata i lokalnih običaja razvoj seoskog turizma kao novog turističkog proizvoda profiliranje Hrvatske kao odredišta ruralnog turizma 6. Perspektive razvoja agroturizma u Vukovarsko-srijemskoj županiji Ruralni prostori Vukovarsko-srijemske Županije obiluju turističkim resursima koji bi sadržavali okosnicu njegovog razvoja. Tu se nalaze brojni prirodni ( rijeke Dunav i Sava, izvori termalne vode, hrastove šume) i kulturno-povijesni resursi (Sopotske kućice, arheološka nalazišta, gradištanski salaši, brojne crkve, svetišta). Brojne su kulturne manifestacije koje se održavaju u ovim ruralnim prostorima: revija slavonskih narodnih nošnji Zimsko spremanje u Antinu, sajam konja Konji bijelci u Babinoj Gredi, Bogdanovačke folklorne večeri, Žetvene svečanosti u Cerni, Smotra folklora u Cerni, Pjesnički susreti u Drenovcima, Sijelo pučkih pisaca u Đelatovcima, Susreti na tradicionalnim glazbalima u Ilači, Miholjski dani u Lovasu, Likovna kolonija u Nuštru, Otočko proljeće, Matoševi dani u Tovarniku, Smotra folklora u starim Jankovcima, Igre u Vođinjcima, Festival voćnih vina i rakija u Tovarniku (Turistička zajednica Vukovarsko-srijemske županije, 2012.).

346 346 Sandra Mrvica Mađarac, Marina Guzovski, Slobodan Stojanović: Agroturizam u funkciji razvoja... Iskustva drugih zemalja EU koja imaju dugu tradiciju bavljenja agroturizmom i velike ostvarene prihode od njega (Francuske, Austrije, Italije), mogla bi pomoći razvoju takve vrste turizma i osmišljavanju turističke ponude na ovom području. Moguća je podjela i razvoj agroturističkih gospodarstava (kao što je to u navedenim državama) na sljedeće tipove: wellness gospodarstva gospodarstva prilagođena obiteljima s djecom vinska gospodarstva gospodarstva s bioproizvodnjom gospodarstva prilagođena za team buildinge gospodarstva prilagođena biciklistima gospodarstva prilagođena osobama s posebnim potrebama itd Moguć je i razvoj dodatnih sadržaja na agroturističkim gospodarstvima: učenje hrvatskog jezika, upoznavanje s kulturom, slikarske radionice, radionice tradicijske kuhinje, radionice za djecu itd. Sve te mogućnosti ne iziskuju dodatna financijska sredstva, već su potrebne samo ideje i dobra volja. 7. Zaključak Iz svega navedenog, vidljivo je da su mogućnosti razvoja turizma u ruralnim područjima Vukovarsko-srijemske županije brojne, a da su gotovo svi turistički resursi nedovoljno iskorišteni. Postoje temelji za razvoj više vrsta turizma na ovom području: lovni, ribolovni, sakralni, arheološki, tradicionalni, kulturni, zdravstveni, vjerski, ekoturizam, vinski. S turistima koji su (i koji će tek biti) privučeni u ruralna područja ove županije, agroturizam može postati efikasno sredstvo za ostvarivanje zaposlenosti i razlog ostanka mlađeg stanovništva na selu. Agroturizam kao takav nudi priliku realizacije gospodarskih i poduzetničkih aktivnosti. U cilju bolje realizacije poduzetničkih pothvata u agroturizmu, potrebno je naučiti iskustva drugih, a to se može postići npr. studijskim putovanjima, promocijom i ulaganjem u ljudski potencijal. Potrebna je koordinacija turizma s poljoprivredom i obrtničkim djelatnostima. U promociju ovog područja kao turističke lokacije treba uložiti velika sredstva i napore, od promotivnih aktivnosti u regionalnim i državnim medijima pa do izrade inovativnih putnih vodiča. U svakom slučaju, ruralna područja Vukovarsko-srijemske županije mogla bi postati dobro iskorišteno receptivno tržište ove vrste turizma jer, kako piše u Poljičkom statutu iz godine : Onaj tko posjeduje staru baštinu koja je ostala od predaka, mora je obrađivati i uživati i od nje živjeti. A nije časno da se potrati i potroši bez velike nevolje, već kako nalaže stari zakon i običaj, da je ondje ostavi gdje je i našao.

347 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Agrotourism as a function of development of entrepreneurship in Vukovar-Srijem County current state and perspectives Abstract According to current trends on local and international tourist markets, there are possibilities for development of agrotourism in Vukovar-Srijem County. The main advantages for development of this type of tourism are indigenous villages in the County, local gastronomy, traditional way of life, rich rural architecture, flora and fauna, as well as numerous agricultural households. Although, this is still an underdeveloped form of tourism in the County, it could become an important driver of life quality in rural areas if certain development guidelines exist. The development of agrotourism is not complicated entrepreneurial venture, but it is easy to implement since this form of tourism does not require construction of new receptive capacities. Its development is based on use of existing resources in traditional ambiental houses. In this way, farmers would realize additional income, as well as achieve pluriactivity and better placement of their products. With agrotourism there is a possibility to create favorable entrepreneurship climate and recognition of this County for its natural, traditional, gastronomic and cultural atractions. Key words: agrotourism, Vukovar-Srijem County, entrepreneurship, agricultural households Literatura 1. Brščić, K., Franić, R., Ružić, D. (2010). Why agrotourism owners opinion. Journal of Central European Agriculture, Vol 11, No 1, (Sačuvano: ) (Sačuvano: ) (Sačuvano: ) (Sačuvano: ). 6. Ministarstvo turizma RH (2011). Priručnik za bavljenje seoskim turizmom. Zagreb: Ministarstvo turizma RH 7. Vukovarsko-srijemska županija, Ured državne uprave, Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Zakon o doprinosima, Narodne novine, NN 84/08, 152/08

348

349 Poslovni (biznis) inkubator-model bržeg razvoja socijalnog preduzetništva Lazar Ožegović, Lazar Ožegovic Univerzitet Privredna Akademija Fakultet za inženjerski menadžment i Ekonomiju,21000 Novi Sad,Republika Srbija,faks: , ;ozegovic.lazar@gmail.com Sažetak Osnivanje i funkcionisanje socijalnih poslovnih inkubatora u Srbiji trebalo bi da postane prioritet razvoja socijalnog preduzetništva i strategije privrednog razvoja Srbije, koji treba da stvori uslove za jačanje privrednih kapaciteta, unapređenje regionalne i međunarodne saradnje, kao i da postane nosilac ključnih komponenti nacionalnog inovacionog sistema. Opšte poznato je da privreda predstavja osnov na čemu sve počiva(izgradnja infrastrukture, kultura, obrazovanje i zdravstvo) i zbog toga je neophodno što pre pronaći adekvatna rešenja za njen brži razvoj, a jedno od tih rešenja bi moglo biti upravo kroz podsticaj razvoja preduzetničke kulture, koju bi trebalo obogatiti novim modelima preduzetničke organizacije a jedan od tih modela je i socijalni poslovni inkubatori koji bi se osnivali uz maksimalnu podršku lokalnih zajednica, države, privrednih subjekata i nevladinih organizacija. Iz gore navedenog se može zaključiti da je cilj ovog rada,pored osvrta na značaj formiranja biznis inkubatora u svetu, bližem okruženju i kod nas, da istakne potrebu za osnivanjem što većeg broja socijalnih biznis inkubatora kao rešenja za rešavanje nogomilanih socijalnih problema u društvu kao i modela preduzetničke organizacije koji će uticati na ublažavanja posledica ekonomske krize koja je još u velikoj meri prisutna na našim prostorima. Ključne reči: inkubator,socijalni,preduzetništvo 1. Uvod Realizacija projekata vezanih za preduzetničke organizacije dosta je složen posao koji zahteva primenjivu ideju za novi biznis, obezbeđenje potrebnih resursa,obezbeđenje izvore finansiranje kao i edukaciju preduzetnika, što u suštiini predstavlja veliki rizik. Kao posledica nedostatka izvora finanisranja, velikog rizika i tradicionalno neinovativne klima i kulture,kod nas još uvek nije izražena tendencija osnivanja preduzetničkih organizacija. Jedan od načina za podsticanje razvoja socijalnog preduzetništva i privrednog razvoja naše zemlje je osnivanje što većeg broja socijalnih preduzetničkih inkubatora uz podršku institucija vlasti kao i nevladinih organizacija. Istraživanja koja su do sada vršena a odnose se na razvoj socijalnog preduzetništva u Srbiji, pokazala su da još uvek nije nađeno adekvatno rešenje za brži socijalni i ekonomski razvoj. Rešenje ovog problema treba tražiti i sagledati u inoviranju razvoja socijalnog preduzetništva i privrede putem poslovnih inkubatora kao modela. Odgovarajućim proučavanjem, na odabranom uzorku potrebno je postaviti model koji će predstavljati potrebnu strategiju socijalnog preduzetništva,kako kod institucija države(republičkih i lokalnih),privrednih subjekata,samostalnih preduzetnika,nevladinih organizacija,tako i u oblasti zakonodavstva koje uređuje ovu oblast. Strategija ovakvih inkubatora je usmerena na razvijanje kreativnosti,edukaciji, na kombinovanje i razvijanje talenata, tehnologije, kapitala, kao bitnih činioca za uspešno osnivanje novog socijalnog preduzeća. Ovako modelovani inkubatori trebali bi da učestvuju sa preduzetnikom kako po-

350 350 Lazar Ožegović, Lazar Ožegovic: Poslovni (biznis) inkubator-model bržeg razvoja... jedincem tako i preduzetničkim grupama sve do komercijalizacije njihove poslovne zamisli i to do trenutka kada novo socijalno preduzeće postigne poverenje kod svojih poslovnih partnera i počne da deluje potpuno samostalno. Uloga tako koncipiranih poslovnih inkubatora u podsticanju socijalnog razvoja je neophodna i značajna nebitno kojom se delatošću bavi. U razvoju tržišnih privreda u kojima je poslovni inkubator prihvaćen kao jedan od načina za podsticanje socijanog preduzetništva i njegovog razvoja,napravljen je veoma značajan iskorak u održivom razvoju. 2. Socijalna ekonomija Socijalna ekonomija preduzeća i organizacije su ekonomski i društveni akteri prisutni u svim sektorima društva, koji su formirani u cilju zadovoljavanja potreba građana. Najveći doprinos tumačenju i promociji socijalne ekonomije u novije vreme pripisuje se EMES (istraživačkoj mreži koja je formirana u okviru zemalja Evropske unije 1996.godine). Prema rezultatima komparativnih istraživanja inovativnih oblika zapošljavanja koji su u toku u Evropi je do sada registrovano preko 40 različitih oblika udruživanja koji bi se mogli svrstati u aktere socijalne ekonomije, dok su najviše zastupljeni oblici alternativne ekonomije - socijalna preduzeća i socijalne kooperative. Socijalne ekonomije preduzeća i organizacije koje su naročito aktivne u sledećim oblastima: socijalna bezbednost, socijalna i zdravstvena usluga, osiguranja, bankarskih usluga, lokalne usluge, obrazovanje, obuka i istraživanje, društvene turizam, energetika, potrošačkih usluga, industrijske i poljoprivredne proizvodnje, rukotvorina, zgrada, stambena sredina i kooperativna stambena, povezan rad, kao iu oblasti kulture, sporta i rekreativne aktivnosti. Socijalne organizaciije su sastavni deo evropskog socijalnog modela i igraju važnu ulogu u okviru ciljeva evropske politike, posebno za zapošljavanje, socijalna kohezija, preduzetničkog duha, upravljanja, lokalni razvoj itd. Socijalna ekonomija stvara nove poslove i ima kapacitet da se suoče sa izazovima današnjice, ne samo kroz radno-intenzivne proizvodnje, ali i kroz nove tehnologije. Ona takođe doprinosi socijalnoj integraciji ugroženih sektora društva. Povezivanjem ekonomske aspekte sa socijalnim aspektima, uspostavljanjem partnerstva sa javnim sektorom i privatnim preduzećima i sindikatima u cilju razvoja područja, čineći ih još kohezivni, Socijalna ekonomija pomaže preduzećima da dobiju lokalnu uporište u globalizovanoj ekonomiji. Koncept razvoja socijalne ekonomije, podrazumijeva pluralizam različitih organizacija trećega sektora, i zavisno od tradicije, imaju različitu ulogu u europskim zemljama. Socijalna ekonomija kao važan razvojni činioc na dnevnom je redu različitih tela EU, a projekti ovih organizacija mogu računati na veliku financijsku pomoć.socijalna ekonomija naglašava drugačiji pristup preduzetništva, zasnovan na sledećim zajedničkim karakteristikama i vrednostima: Primat pojedinca i socijalnih ciljeva u kapitalu Odbrana i realizacija principa solidarnosti i odgovornosti Spoj interesa članica korisnika i opšteg interesa Demokratska kontrola od strane članova, dobrovoljno i otvoreno članstvo, upravljanje samostalnost i nezavisnost u odnosu na vlasti, viškovi su prvenstveno namenjeni za projekte održivog razvoja, za članice usluga interesa i za opšti interes. 3.Kriterijumi za klasifikaciju socijalnog preduzetništva(emes)

351 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Svetska ekonomija se sve više oslanja na tehnološke inovacije kao pokretač razvoja. Razvojni modeli sugerišu poslovno-tehnološki inkubator kao jednu od najuspešnijih metoda za podršku inovacijama i pretvaranje inovacija u praktičnu tehnologiju. 3.1.Ekonomski kriterijumi Kontinuirana aktivnost na proizvodnji robe i/ili usluga Visok nivo autonomije od javnog sektora i donacija Značajan nivo ekonomskog rizika Minimalna količina plaćenog rada 3.2.Socijalni kriterijumi Jasan cilj za zajednicu Inicijativa pokrenuta od strane grupe građana Moć donošenja odluke nije zasnovana na vlasništvu kapitala Participativna priroda Ograničena raspodela profita 4. Koncept društvene kohezija danas Socijalna kohezija predstavlja sposobnost društva da obezbedi korist svim svojim članovima društva uz maksimalno smanjivanje razlika i izbegavanje marginalizacije u društvu. Koncept društvene kohezije kao jedan ciljeva evropskog socijalnog projekta baziran je na analizi više različitih istraživačkih pristupa, sumiranih u dokumentima EU. Postoje dve osnovne dimenzije socijalne kohezije: Prva dimenzija je redukcija socijalnih razlika i unapređenje kvaliteta života, odnosno, smanjenje socijalne isključenosti. Druga dimenzija socijalne kohezije je jačanje socijalnih relacija, interakcija i veza u društvu što ustvari predstavlja tzv. socijalni kapital konkretnog društva. U procesu pripremanja EU ka usvojenom sistemu socijalnog izveštavanja i merenja socijalnog blagostanja, date su jasne, konkretne preporuke da do određenog stepena, ove dve osnovne dimenzije društvene kohezije treba posmatrati nezavisno i odvojeno jednu od druge. Koncept socijalnog kapitala ili interakcija u društvu podrazumeva tri nivoa manifestacije (CIRIEC): nivo interpersonalnih odnosa (porodica, prijatelji, susedi) nivo udruženja i organizacija: klubovi, firme, političke partije makro nivo socijalnih institucija 5. Socijalno preduzetništvo danas Socijalno preduzetništva danas zapošljava oko 40 miliona ljudi u svetu. Preko 200 miliona volontera angažovano je u realizaciji socijalnog preduzetništva u svetu. Oko 30 Svetskih Univerziteta u svojim programima imaju socijalno preduzetništvo:kolumbija,harvard Stanford, Oksford( Stefan Immerfall,1999). Svakodnevno se susrećemo sa terminologijom socijalnog preduzetništva. To je model razvoja privrede veoma pogodan vremenu u kojem živimo.

352 352 Lazar Ožegović, Lazar Ožegovic: Poslovni (biznis) inkubator-model bržeg razvoja... Socijalno preduzetništvo danas obuhvata različite modele koje sprovode razni subjekti (u okviru državnog, privatnog i neprofitnog sektora), pri čemu se pokušavaju ostvariti socijalni, ekonomski i ekološki ciljevi. Za razliku od tradicionalnog i korporativnog preduzetništva, čiji su prioritetni ciljevi fokusirani na postizanje i uvećanje profita, aktivnosti socijalnog preduzetništva uvek su usmerene na stvaranje društveno korisnih vrednosti. 6. Modeli socijalnog preduzetništva u EU Evropska komisija defineše poslovni inkubator kao mesto gde su novoosnovane firme skoncetrisane na organičenom prostoru. Njegov cilj je da poveća šanse za rast ovih firmi, kao i da poveća broj firmi koje opstaju tako što će im obezbediti jedan model-objekat,sa uobičajenim pomagalima (faks,računari i dr.) kao usluge menadžerske i podrške druge vrste. Glavni akcenat je na lokalnom razvoju i kreiranju radnih mesta.orijentacija na tehnologiju je često od marginalnog značaja (Edit Lukacs, 2005). U svetu postoji mnogo različitih modela socijalnih organizacija,u zavisnosti od lokalnih uslova,razvijali su se i modeli. Modeli socijalnog preduzetništva u EU su: Socijalne zadruge Organizacije civilnog društva Fondacije Socijalne poslovne organizacije Danas u EU ima oko 2 miliona socijalnih poslovnih organizacija ili oko 10% od ukupnog broja I one zapošljavaju oko 11 miliona ljudi ili 6% od ukupnog broja zaposlenih (Charles Leadbeater,1997.). 7. Modeli socijalnog preduzetništva u Srbiji Problemi sa kojima se suočavaju socijalna preduzeća u Srbiji tema su mnogih istraživanja i analiza. Socijalno preduzeće predstavlja novi model smanjenja siromaštva i stvaranja novih radnih mesta. Po EMES-u,civilno društvo u Srbiji ima ograničeni, ali stabilni potencijal za razvoj aktivnosti socijalnih preduzeća. U Srbiji je u 2008.godiini broj socijalnih organizacija je iznosio 1160 a njihova struktura je bila (Dr Slobodan Cvejić,dr Marija Babović i Olivera Vuković,2007): 162 NVO 898 socijalnih zadruga 24 zavisne spin-off organizacije 55 socijalne organizacije za lica sa invaliditetom 6 poslovnih inkubatora 13 organizacija za razvoj malih i srednjih preduzeća 2 organizacije drugog oblika Socijalna preduzeća (SP) mogu biti različita po organizaciji i strukturi, ali sva imaju vrlo jasnu socijalnu i javnu svrhu, ostvareni profit reinvestiraju i neprofitna su, a koriste se preduzetništvom radi ostvarivanja svog socijalnog cilja. 8. Poslovni inkubatori-model socijalnog preduzetništva Poslovni inkubator predstavlja element socijalne preduzetničke infrastrukture. Poslovni inkubator pruža mogućnost malim i srednjim preduzećima (MSP) da posluju na jednom mestu i kori-

353 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING ste zajednički prostor na sasvim novi način. Poslovni inkubatori se instaliraju na način kako bi zadovoljili potrebe lokalne zajednice,a model njihovog delovanja je najefikasniji kada je u pitanju opstanak poslovne organizacije. Nosioci instaliranja inkubatora su sve više univerziteti čiji je cilj da podstaknu i na vrlo konkretan način pokažu logistiku u osnivanju i razvoju spin-off i spin-out kompanija Značaj socijalnih inkubatora Značaj socijalnog preduzetništva shvatile su zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji, tako da one u novije vreme u prvi plan ističu potrebu za primenom socijalnog preduzetništva. Ove zemlje koriste uglavnom iskustva razvijenih zemalja, u čemu ih pomažu institucije vlasti,institucije civilnog društva i nevladine organizacije. Mnoge od ovih institucija su novina u privredama u tranziciji, i nedostaju im preduzetničke veštine, a potrebni su im ljudski i finansijski resursi da bi bile efikasne. Među tim institucijama podrške veoma značajnu ulogu imaju socijalni preduzetnički inkubatori, inovativni centri, industrijski parkovi, tehnoparkovi i sl. za ohrabrivanje malih preduzeća i pružanja podrške preduzetnicima za opstanak u toku početnog perioda rada, kada su najranjivija. Kao model za razvoj socijalnog preduzetništva, preduzetnički (poslovni) inkubatori predstavljaju bitan činioc razvoja privrede. Ako su nam prisutne činjenice da najveći socijalnih organizacija dožive svoj krah u prvoj godini poslovanja,onda nam se nameće logičan zaključak da je inkubator najbolji model socijalnog preduzetnštva Usluge koje treba da pruži socijlni preduzetnički inkubator u Srbiji Različite vrste inkubatora pružaju različite usluge,u zavisnosti od potreba i problema sa kojima se suočavaju kako na republičkom tako i na lokalnom nivou. Bitan element je obezbeđenje pozitivnog okruženja u kojem socijalna preduzeća mogu brzo započeti i razvijati svoje poslovanje. Ovo će se postići tako što će se pružiti podrška kada je u pitanju: zakup prostora pod povoljnim uslovima za preduzetnike početnike logistika u vođenju posla korisnicima inkubatora zajedničko vođenje administracije za korisnike inkubatora zakup prostora pod parolom lako unutra još lakše napolje pomoć u dobijanju finansijskih sredstava za poslovanje stvaranje mogućnosti povezivanja biznisa mentorstvo zajednice (opštine, pokrajine,republike) Poslovni Inkubator motiviše poslovne organizacije da što pre postanu samostalne i da napuste isti kad: imaju formiran menadžment organizacije su obezbedile siguran izvor finansiranja im proizvod ili usluga obezbeđuju stvaranje profita Savremena poslovna inkubacija nudi veliki izbor kako strateških tako i operativnih usluga i za sve korisnike koje su fokusirane na pružanju pomoći preduzetnicima da započnu i/ili razviju tehnološki zasnovana preduzeća.

354 354 Lazar Ožegović, Lazar Ožegovic: Poslovni (biznis) inkubator-model bržeg razvoja... Zaključak: Poslovni inkubatori su model socijalnih organizacija o kojima se u Srbiji još uvek malo govori. Jedna od osnovnih ciljnih grupa razvoja socijalanog preduzeništva na lokalnom nivou su socijalne organizacije tipa poslovnih inkubatoru. Ovim modelom socijalne organizacije smanjuje se broj propadanja socijalnih organizacija u prvim fazama njihovog postojanja. Socijalni preduzetnički inkubatori treba da preduzetnicima i građanima omoguće organizovan pristup uslugama edukacije i savetima u korišćenju kapaciteta omogući opstanak na tržištu. Poslovna inkubacija je ekonomski razvojni model u različitim formama vlasništva instaliran da pomogne nosiocima socijalnih i privrednih aktivnosti da ubrzaju svoj razvoj i uspeh. Uloga socijalnih preduzetničkih inkubatora još uvek nije zaživela na teritoriji Srbije, i ako je prisutan veliki broj preduzetničkih (poslovnih) inkubatora, koji se bave raznim delatnostima. Uvođenjem ovakvih socijalnih preduzetničkih inkubatora rešili bi se socijalni problemi u društvu i unapredio bi se razvoj lokalnih zajednica. Primenom ovakvih modela preduzetničkih inkubatora rešili bi se problemi kako u poljoprivredi tako i u drugim granama privrede u Srbiji.

355 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Business (business) incubator model-faster development of social entrepreneurship Abstract The establishment and functioning of social business incubators in Serbia should become a priority for the development of social entrepreneurship and economic development strategy of Serbia, which should create conditions for strengthening economic capacities, promoting regional and international cooperation, and to become the holder of the key components of national innovation system. It is generally known that the economy predstavja foundation on which everything rests (construction, culture, education and health) and therefore it is necessary as soon as possible to find adequate solutions for its faster development, and one of those solutions might be just the boost the development of entrepreneurial culture, which should be enriched with new models of entrepreneurial organizations and one of these models is the social and business incubators that would be formed with a maximum support of local communities, government, businesses and NGOs. From the above it can be concluded the aim of this work, in addition to addressing the importance of establishing a business incubator in the world, the immediate neighborhood and in our country, to highlight the need for the establishment of a large number of social business incubator as nogomilanih solutions to address social problems in society as well as models of entrepreneurial organization that will affect the mitigation of the economic crisis that is still very much present in our region. Key words: incubator, social, entrepreneurship Literatura 1. Socijalno preduzetnistvo(modeli,komparativna praksa i pravni okvir socijalnog preduzetništva u Srbiji),tipologija socijalnoh preduzeća po EMES-u(«emergence of social enterprises in Europe»)2011,str,17 2. CIRIEC (International Centre of Research and Information on the Public, Social and Cooperative Economy) Međunarodni centar za istraživanje i informacije o javnoj, socijalnoj i zadružnoj ekonomiji Praćenje društvene isključenosti u Srbiji,2008.god.str.3,Immerfall, Socijalni kapital Nemačke, 1999.g 4. Edit Lukacs,The economic role os SMEs inn world economy,especially in Evrope,Insitute of bisiness sciences,university of Miskolc, Charles Leadbeater,Rast socijalnog preduzetništva,1997.g. 6. DrSlobodan Cvejić,drMarija Babović i Olivera Vuković, Mapiranje socijalnih preduzeća u Srbiji,2008.g. str.32.

356

357 Stečaj u funkciji revitalizacije trgovačkog društva Emil Priskić, Sveučilište u Puli, Odjel za ekonomiju. Mijo Mirković, Poslijediplomski doktorski studij, Radnička 2, Opatija 51414, Hrvatska, mob: +385 (0) , fax/tel: +385 (0) , mail: epriskic@gmail. com; epriskic@unipuhr Lucija Bačić, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni stručni centar za stručne studije, Heinzelova 55, Zagreb Sažetak Intencija je pokretanje stečaja u pravom trenutku kako bi stečajna masa bila dovoljna za namirenje vjerovnika, radnika, poreznih i drugih davanja državi te se omogućilo kvalitetno restrukturiranje trgovačkog društva. Restrukturiranje trgovačkog društva provodi se kroz zakonski definiran termin stečajni plan. Praksa provođenja stečajeva u RH pokazala je da su dosadašnji stečajni postupci bili uglavnom pokrenuti kada više nije bilo moguće revitalizirati trgovačko društvo. Zakon o stečaju od dana usvajanja godine do danas mijenjan je 6 puta (posljednja izmjena napravljena je godine). Trenutno je u fazi usvajanja novog Zakona o stečaju koji bi trebao poboljšati njegovu primjenu i samim tim omogućiti bolji rezultat za sve sudionike stečaja. Pravodobno pokretanje stečaja velika je šansa za nastavak poslovanja trgovačkog društva, a ne samo pokušaj namirenja obveza ili dijela obveza i njegova likvidacija. Ključne riječi: stečaj, trgovačko društvo, zakon, revitalizacija 1. Uvod Zakonski okviri pokretanja stečaja jasno su definirani Stečajnim zakonom (NN RH 44/96 do 25/12 ), koji kaže da su razlozi pokretanja stečaja nesposobnost za plaćanje i prezaduženost. Nesposoban za plaćanje smatra se dužnik koji ne može trajnije ispunjavati svoje dospjele novčane obveze, preciznije ukoliko ima evidentirane nepodmirene novčane obveze kod banke koja za njega obavlja poslove platnog prometa u razdoblju dužem od 60 dana. Dužnik se smatra prezadužen ukoliko njegova imovina ne pokriva postojeće obveze. Također, dužnik se obvezuje istim zakonom podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka u roku od 21 dan od nastupanja nesposobnosti za plaćanje. Znanstveni pristup predviđanja stečaja nudi nam veliku mogućnost odabira statističkih i matematičkih metoda za predviđanje stečaja, a osnova modela sastoji se u implementaciji odgovarajućih kvantitativnih metoda. Pojednostavljeno rečeno znanstveni pristup pokušava pronaći prikladne varijable signifikantne za predviđanje stečaja i izvesti njihovu kombinaciju za što preciznije predviđanje financijskog stanja u vremenski neograničenom roku. Suvremeni kontroling, ukoliko ga je trgovačko društvo implementiralo, mora signalizirati insolventnost putem svojih uobičajenih instrumenata kao što su: proračun novčanih tokova, usporedba s konkurencijom, usporedba troškova i učinaka, SWOT analiza, analiza vrijednosti i dr.

358 358 Emil Priskić, Lucija Bačić: Stečaj u funkciji revitalizacije trgovačkog društva Kontroling, između ostalog, ima i funkciju pripreme trgovačkog društva na nadolazeću opasnost platne nesposobnosti te samim time u kontroliranim okolnostima uvesti trgovačko društvo u proces stečajnog postupka. Cilj je ovog rada prikazati statistike stečajeva u Hrvatskoj te ukazati na neučinkovitost stečajnog postupaka u Republici Hrvatskoj s aspekta revitalizacije trgovačkog društva. Statističke regije, kojih ima ukupno sedam, determinirane su područjem jurisdikcije trgovačkih sudova. 2. Ustojstvo trgovačkih sudova u Republici Hrvatskoj Stečajni postupak u Republici Hrvatskoj u nadležnosti je trgovačkih sudova. U prvom ih stupnju ima sedam i djeluju prema teritorijalnoj nadležnosti : Trgovački sud u Bjelovaru za područja Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije Trgovački sud u Osijeku za područja Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Brodsko-posavske i Požeško-slavonske županije Trgovački sud u Rijeci za područja Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije Trgovački sud u Splitu za područja Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije Trgovački sud u Varaždinu za područja Varaždinske, Međimurske i Koprivničko-križevačke županije Trgovački sud u Zadru za područja Zadarske i Šibensko-kninske županije Trgovački sud u Zagrebu za područja Karlovačke, Sisačko-moslavačke, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije i Grada Zagreba Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ustanovljen je za cijelo područje Republike Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu. Odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju, o sukobu mjesne nadležnosti između trgovačkih sudova i obavlja druge poslove određene zakonom. 3. Stečajni postupak Stečajni postupak jest postupak u kojem osim sudskih tijela sudjeluju i izvansudska tijela: stečajni upravitelj, skupština i odbor vjerovnika. Stečajni postupak nema mogućnost ponavljanja postupka ili povrata u prijašnje stanje, a institut revizije moguć je samo u iznimnim slučajevima. Vremensko trajanje stečajnog postupka nije ograničeno, međutim može se reći da je formalno ograničeno trajanjem imenovanja stečajnog upravitelja na rok od godinu i pol dana (čl.27. st1. Stečajnog zakona). Stečajni postupak može se provesti samo nad pravnim osobama, trgovcem pojedincem i obrtnikom. (čl.1. st.2. Stečajnog zakona). Stečajni postupak ima dva moguća izlaska iz stečaja i to: likvidaciju i brisanje iz sudskog registra ili restrukturiranje u stečaju i vjerojatno nastavak poslovanja u nekoj novoj vlasničkoj strukturi. 4. Znanstveni pristup predviđanja stečaja Uvijek aktualna problematika stečaja potaknula je niz autora na istraživanje navedenog područja te je znanstveni pristup istraživanja stečaja doveo do niza modela izvedenih korištenjem statističkih i matematičkih metoda. Neki od najznačajnijih autora i metoda jesu:

359 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING William H. Beaver koji je na empirijskom istraživanju dokazivao nesposobnost poslovnog subjekta da podmiri dospjele financijske obveze (Beawer, 1966,71) Edward I. Altman razvio je model za predviđanje stečaja pod nazivom Z-score (Tearney,Vitezić, 1971) James A. Ohlson razvio je godine tzv. Ohlsonove modele predviđanja stečajeva (tri modela) s postotkom preciznosti iznad 92% do 96%, ovisno o modelu Peter Kralicek, koji je svrstan u numeričke istraživače, izveo je model za predviđanje stečaja provodeći multivarijantnu diskriminantnu analizu Financijski pokazatelji najčešće su korišteni kao instrumenti istraživanja predviđanja stečaja, ali sve veću važnost zauzimaju kvalitativni pokazatelji, odnosno varijable povezane s korporativnim upravljanjem i situacijom u okruženju. Njihova kombinacija zasigurno će rezultirati daljnjim poboljšanjima na području predviđanja stečaja. 5. Statistika stečajeva u Republici Hrvatskoj U Republici Hrvatskoj niti jedna institucija ne vodi statistiku stečajeva tako da je do podataka gotovo nemoguće doći, a način prikupljanja podataka moguć je jedino u direktnoj komunikaciji sa svakim od Trgovačkih sudova. To iziskuje puno vremena i realnu mogućnost da neki od Trgovačkih sudova neće u očekivanom vremenu odgovoriti na upitnik i dostaviti zatražene informacije. Podatke za narednu statističku analizu uspjela je, u roku od dva mjeseca, posredstvom Visokog trgovačkog suda prikupiti jedna parlamentarna politička stranka radi priprema za otvaranja parlamentarne rasprave na temu stečajeva Prikaz statističkih podataka stečajeva, radnika, tražbina radnika i tražbina Republike Hrvatske prema teritorijalnoj nadležnosti trgovačkih sudova Podatci iz Tablice 1 prikazani su kroz grafove koji analiziraju broj stečajnih postupaka, količinu izgubljenih radnih mjesta, iznos naplaćenih potraživanja radnika i države prema teritorijalnoj nadležnosti Trgovačkih sudova. Tablica 1 - statistički podaci broja radnika, tražbina radnika i tražbina Republike Hrvatske prema teritorijalnoj nadležnosti Tgovačkih sudova Sud Broj predmeta Broj radnika kod otvaranja stečajnog postupka Broj radnika zaposlenih na Iznos utvrđenih tražbina radnika Iznos namirenih tražbina radnika Iznos utveđenih tražbina RH Iznos namirenih tražbina RH TS Bjelovar TS Osijek TS Rijeka TS Split TS Varaždin TS Zadar TS Zagreb UKUPNO Izvor: Visoki trgovački sud, obrada: autor

360 360 Emil Priskić, Lucija Bačić: Stečaj u funkciji revitalizacije trgovačkog društva Analizirajući podatke iz tablice 1 vidimo da se na dan u RH vodi ukupno 1285 stečajnih postupaka, od čega najveći broj postupaka u Trgovačkom sudu Rijeka. Ukupan broj radnika zaposlenih u trgovačkim društvima na dan otvaranja stečajnog postupka jest 21736, ukupan broja radnika zaposlenih na dan jest Kroz stečaj je izgubljeno ukupno radno mjesto ili 89%. Iznos ukupnih utvrđenih tražbina radnika iznosi 1,891 miljardi kuna; iznos namirenih tražbina jest 609,2 milijuna kuna; razlika između utvrđenih i namirenih tražbina radnika u stečaju iznosi 1.28 milijardi kuna, odnosno namireno je 32% radničkih potraživanja. Državna potraživanja iznosila su 4.3 miljarde kuna, a naplaćeno je milijuna kuna ili 15% ukupnog potraživanja. Grafikon 1 Pokazatelj broja otvorenih stečajnih postupaka prema sjedištu Trgovačkog suda na Izvor: Visoki trgovački sud; obrada: autor Grafikon 1 pokazuje da je najveći broj otvorenih stečajnih postupaka u Trgovačkom sudu u Rijeci 635 i čini 49% ukupnih stečajnih postupaka otvorenih na , a najmanji broj postupaka vodi se u Trgovačkom sudu u Bjelovaru 21, odnosno 2% ukupnih stečajnih postupaka. Ukupan broj stečajeva koji se vode u RH na godine jest

361 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Grafikon 2 Pokazatelj broja izgubljenih radnih mjesta prema sjedištu Trgovačkog suda od do Izvor: Visoki trgovački sud; obrada: autor Grafikon 2 predstavlja broj izgubljenih radnih mjesta prema sjedištu Trgovačkih sudova i ukupni broj izgubljenih radnih mjesta do Na području Trgovačkog suda u Zagrebu izgubljeno je radnih mjesta, odnosno 92% radnih mjesta u trenutku otvaranja stečajnog postupka, a najmanje ih je izgubljeno na području Trgovačkog suda u Zadru i to 444 radna mjesta, također 92%. Najgori pokazatelj je onaj Trgovačkog suda u Bjelovaru gdje je kroz stečajeve izgubljeno čak 98% radnih mjesta.

362 362 Emil Priskić, Lucija Bačić: Stečaj u funkciji revitalizacije trgovačkog društva Grafikon 3 Pokazatelj odnosa utvrđenih tražbina radnika i namirenih tražbina radnika od do prema sjedištu Trgovačkog društva Izvor: Visoki trgovački sud; obrada: autor Iz grafikona 3 vidljivo je da je najslabiji učinak prema pokazatelju namirenih tražbina radnika na području Trgovačkog suda Rijeka, gdje je od 804,7 mil kn utvrđenih tražbina radnika namireno 153,6 milijuna kuna ili 19%. Najbolji rezultat namirenih tražbina je u Trgovačkom sudu Zagreb, gdje je od utvrđenih potraživanja radnika od 360,1 milijuna kuna namireno 174,9 milijuna kuna ili 49%. Ukupni iznos utvrđenih tražbina radnika svih stečajnih postupaka do iznosi 1,891 milijardu kuna, a ukupni iznos namirenih tražbina 609,2 milijuna kuna ili 32%.

363 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Grafikon 4 - pokazatelj odnosa utvrđenih tražbina RH i namirenih tražbina RH od do prema sjedištu trgovačkog suda Izvor: Visoki trgovački sud; obrada: autor Grafikon 4 prikazuje nam odnos utvrđenih tražbina Republike Hrvatske u odnosu na namirene tražbine pa zaključujemo da je država ukupno imala u promatranom periodu do godine 4,333 miljardi kuna potraživanja od trgovačkih društava u stečaju, a naplatila je 165,6 milijuna kuna ili 4%. Najbolji omjer naplate postignut je na Trgovačkom sudu u Osijeku gdje je iznos utvrđenih tražbina bio 939,9 milijuna kuna, a namireno je 334,6 milijuna kuna ili 36%, a najgori na Trgovačkom sudu u Bjelovaru gdje je iznos utvrđenih tražbina bio 115,9 milijuna kuna, a namireno je 1,6 milijuna kuna ili 1%.

364 364 Emil Priskić, Lucija Bačić: Stečaj u funkciji revitalizacije trgovačkog društva 5.2. Prikaz statističkih podataka broja otvorenih stečajnih postupaka, broj radnika, tražbina radnika i tražbina prema Republici Hrvatskoj prema godini otvaranja stečajnih postupaka Podatci prikazani u Tablici 2 bit će preglednije obrađeni u daljnjim grafičkim oblicima kroz detaljniju obradu broja stečajeva, zaposlenosti i tražbina od strane radnika i države. Tablica 2 statistički podaci broja otvorenih stečajnih postupaka, broj radnika, tražbina radnika i tražbina prema RH prema godini otvaranja stečajnih postupaka Izvor: Visoki trgovački sud, obrada: autor Analizirajući Tablicu 2 pokazatelji godina otvaranja stečajnog postupka i broj predmeta otkrivaju nam dužine trajanja stečajnih postupaka pa se može utvrditi da se stečajni postupci duži od dvije godine (otvoreni 2009.godine i prije) provode u 271 trgovačkom društvu, što čini 21% ukupnih predmeta. Ukupna suma potraživanja radnika iz stečajnih postupaka koji su duži od 2 godine izniosi 798, 3 milijuna kuna, što čini 61% ukupnog potraživanja stečajnih postupaka starijih od dvije godine. Država se u postupcima dužim od dvije godine pokušala namiriti s 1,912 milijarde kuna, što čini 44% ukupnog potraživanja stečajnih postupaka starijih od dvije godine.

365 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Grafikon 4 Pokazatelj broja otvorenih stečajnih postupaka prema dužini trajanja Izvor: Visoki trgovački sud; obrada autor Grafikon 4 pokazuje nam da u RH ima 85 stečajnih postupaka koji traju 10 i više godina i čine 7% ukupno otvorenih stečajnih postupaka, 173 postupka koja traju 5 i više godina i čine 13% otvorenih postupaka i 271 postupak koji traje 2 i više godina, a čini 21% otvorenih stečajnih postupaka. Grafikon 5 Pokazatelj iznosa broja radnika kod otvaranja stečajnog postupka i broja radnika zaposlenih na dan prema dužini trajanja stečajnih postupaka Izvor: Visoki trgovački sud; obrada: autor

366 366 Emil Priskić, Lucija Bačić: Stečaj u funkciji revitalizacije trgovačkog društva Grafikon 5 otkriva podatak da je u stečajnim postupcima koji traju 10 i više godina u trenutku otvaranja stečaja bilo zaposleno radnika, a na samo 504 radnika ili 5%; za postupke koji traju 5 i više godina kod otvaranja stečaja bio je zaposleno radnika, na broj od 561 radnika ili 5%, a kod postupka koji traje 2 i više godina kod otvaranja radnik, na broj od 1211 radnika ili 8%. Zaključuje se da je dužina trajanja stečajnog postupka obrnuto proporcionalna očuvanju zaposlenosti, odnosno što stečaj duže traje to je zaposlenost manja. Grafikon 6 Pokazatelj iznosa utvrđenih tražbina radnika i namirenih tražbina radnika prema dužini trajanja stečajnih postupaka Izvor: Visoki trgovački sud; obrada: autor Grafikon 6 prikazuje nam učinkovitost naplate kod stečajnih postupaka u odnosu na dužinu trajanja postupaka. Postupci koji traju 10 i više godina na ukupni iznos utvrđenih tražbina od 485,2 milijuna kuna imaju učinkovitost naplate od 357, 4 milijuna kuna ili 74%; kod onih koji traju 5 i više godina učinkovitost naplate iznosi 70%, a kod onih koji traju 2 i više godina 61% što znači da se proporcionalno dužini trajanja postupaka povećava i učinkovitost naplate radničkih potraživanja. Iz navedenog se može zaključiti da je vremenski proces unovčavanja materijalnih dobara društva dugotrajan i pozitivno utječe na isplatu radničkih tražbina.

367 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Grafikon 7 Pokazatelj iznosa utvrđenih tražbina RH i namirenih tražbina RH prema dužini trajanja stečajnih postupaka Izvor: Visoki trgovački sud; obrada: autor Grafikon 7 prikazuje učinkovitost namirenja tražbina Republike Hrvatske kod stečajnih postupaka u odnosu na dužinu trajanja postupaka. Postupci koji traju 10 i više godina na ukupni iznos utvrđenih tražbina od 885,9 milijuna kuna imaju učinkovitost naplate od 242,8 milijuna kuna ili 27%, kod onih koji traju 5 i više godina učinkovitost namirenja iznosi 42%, a kod onih koji traju 2 i više godina 31%. Ukupna učinkovitost namirenja državnih potraživanja iznosi 15%, odnosno od 4,333 miljarde kuna uspjelo se naplatiti 631,7 milijuna kuna. 6. Zaključak Današnji tržišni uvjeti odlikuju se dinamikom i jakom konkurentnošću i nameću konstantnu borbu za opstanak trgovačkih društva, a oni koji nisu dovoljno učinkoviti dovode se u situaciju insolventnosti i stečaja. Može se zaključiti da u hrvatskoj tranzicijskoj ekonomiji stečaj predstavlja ujedno i eliminaciju trgovačkog društva. Teorija restrukturiranja u stečaju počiva na potencijalnim ekonomskim i socijalnim prednostima koje proizlaze iz procesa sanacije poduzeća u poteškoćama te očuvanja imovine umjesto likvidacije. Empirija stečajnih postupaka dokazuje da u Hrvatskoj gotovo i nema stečaja u funkciji revitalizacije jer je to uspjelo u desetak stečajnih postupaka u odnosu na tisuću i tristo otvorenih stečajeva. Statistika koja obuhvaća proces stečaja u Hrvatskoj loše je obrađena i neorganizirana te samim tim supstituira krug interesa za problematiku koju generiraju stečajevi. Statistika stečajeva prikazana u ovom radu pokazuje zabrinjavajuće rezultate i zasigurno upućuje na potrebu za promjenama u legislativi koja determinira stečaj. Problem stečaja jest njegova neefikasnost i dužina trajanja pa stoga i rezultira neučinkovitošću namirenja radničkih i državnih potraživanja, potraživanja vjerovnika i dovodi do gubitka velikog broja radnih mje-

368 368 Emil Priskić, Lucija Bačić: Stečaj u funkciji revitalizacije trgovačkog društva sta. Rješenje je u zakonskom ograničenju trajanja stečajnog postupka i u mogućem uvođenju instituta prisilne nagodbe vjerovnika i dužnika prije otvaranja stečajnog postupka. Izvedene analize i prikazani rezultati daju poticajnu osnovu za daljnje istraživanje u domeni stečajeva. Bankruptcy as a Function of Company Revitalisation Abstract The intention is to initiate the bankruptcy at the right time, so that the bankruptcy estate could be sufficient for the settlement of creditors, workers, tax and other state benefits, and enable the quality company restructuring. The restructuring of the company is implemented through legally defined term reorganization plan. The practice of implementing bankruptcies in Croatia has shown that the current bankruptcy proceedings were initiated mainly when it was not possible to revitalize the company. Law on Bankruptcy of the adoption of 1996th year to date was changed 6 times (the last change was made in year). Currently is in the stage of adopting the new Law on Bankruptcy, which should improve its application and thus provide a better result for all participants in bankruptcy. Timely initiation of bankruptcy is a great chance to continue the operations of the company, rather than attempt the settlement of obligations or work obligations and its liquidation. Keywords: bankruptcy, company, law, revitalization Literatura Beawer, W. H., (1966), Financial Ratios as a Predictors of Failure, Empirical Research in Accounting: Selected Studies, Supplement to Journal of Accounting Research, Osmanagić Bedenik, N., (2007) Kontroling: Abeceda poslovnog uspjeha, 3. Promjenjeno izdanje, Zagreb, Školska knjiga Ohlson,J.A.,(1980), Financial Ratios and the Probabilistic Prediction of Bankruptey 18 (1): Sajter,D., (2007) Regionalna iniciranost stečajeva u Republlici Hrvatskoj, Ekonomski vjesnik, Ekonomski fakultet u Osijeku Schonfelder,B. (2002.) Ekonomska analiza zakona o stečaju: pregled literature Financijska teorija i praksa 26 (3) str Zenzerović, R., Ticijan Peruško (2006) Kratki osvrt na modele za predviđanja stečaja UDK :336.02]: (Sačuvano: ) (Sačuvano: ) (Sačuvano: ) (Sačuvano: )

369

370

371 Perspektive i razvojni izazovi preduzetništva u poljoprivredno-prehrambenom sektoru Republike Srbije Raško Stefanović, Saša Obradović, Zoran Broćić Sažetak Uloga i značaj poljoprivredno-prehrambenog sektora u svetu, sve više se usmerava od statusa tradicionalne privredne delatnosti, ka strateškoj komponenti snabdevanja stanovništva dovoljnim količinama kvalitetne i bezbedene hrane. U savremenim privredno-tržišnim okolnostima, neizvesnost od moguće nestašice hrane je izrazitija i kompleksnija, jer je kriza hrane i poljoprivrede, povezana sa svetskim problemima u snabdevanju važnim resursima poput energije, mineralnih sirovina, vode, ali i dubokom i strukturnom deformacijom privrednog i finansijskog sistema. Istovremeno, vladajuća ekonomska paradigma, naročito u razvijenim ekonomijama sveta, ističe, da umesto tradicionalnog koncepta, poljoprivredno-prehrambeni sektor treba razvijati kao koncept novih preduzetničkih mogućnosti. U novim, izmenjenim i otežanim privrednim uslovima, na nacionalnom i globalnom nivou, pred poljoprivrednoprehrambenim sektorom Srbije, nalaze se izazovi povećanja proizvodnje i produktivnosti, zadržavanja postojećih i pronalaženja novih tržišta, prilagođavanja pravilima i standardima EU i STO, rasta konkurencije kroz otvaranje tržišta za proizvode iz drugih zemalja, osvajanja i primene novih tehnologija i drugih uslova koji će uticati na njenu strukturu i dinamiku razvoja. Ključne reči: razvoj, poljoprivreda, preduzetništvo, hrana Uvod Poljoprivredno-prehrambeni sektor je važan segment domaće ekonomije, sa učešćem u BDP-u od oko 15% i u strukturi ukupnog izvoza sa oko 25%. Sposobnost srpske poljoprivrede da se nosi sa konkurentnim pritiscima rastuće liberalizacije trgovine, imaće uticaja na ukupnu makroekonomsku stabilnost i održivost privrede i društva kao celine. Poljoprivredu Srbije karakterišu određene komparativne prednosti sa stanovišta dobre kombinacije prirodnih resursa i klimatskih uslova, što pogoduje gotovo svim vrstama proizvodnje. U sadašnjim okolnostima, od ove privredne delatnosti se očekuju maksimalna tržišna valorizacija prirodnih i ljudskih resursa kojima raspolaže, profitabilni proizvodni programi, veća pokrivenost domaćeg tržišta, snažnija izvozna orijentisanost i očuvanje životne sredine. Osim toga, poljoprivredna i prehrambena industrija, kao jedini relativno vitalni sektori u domaćoj privredi, treba da doprinesu širenju preduzetništva i ruralnom razvoju, što je izuzetno značajno u kontekstu ukupnog privrednog napretka. 1 Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Cvećarska 2, Novi Sad, Republika Srbija 2 Poljoprivredni fakultet, Nemanjina 6, Beograd, Republika Srbija

372 372 Raško Stefanović, Saša Obradović, Zoran Broćić: Perspektive i razvojni izazovi preduzetništva Uloga i značaj poljoprivrednoprehrambenog sektora u Republici Srbiji Poljoprivreda predstavlja jednu od strateških privrednih grana svake zemlje. Njena razvijenost opredeljuje uslove za prehranu stanovništva, zaposlenost u ruralnim područjima i najvažniji je faktor razvoja prerađivačke industrije, turizma i trgovine. Ova grana ima veliki značaj u podsticanju razvoja drugih delatnosti koje je snabdevaju potrebnim reprodukcionim materijalom. Važan je izvor sirovina i tražnje za mnoge industrijske proizvode, posebno mineralna đubriva, pesticide, poljoprivredne mašine i različite robe široke potrošnje. Istovremeno, postoji veliki broj poslovnih mogućnosti koji se mogu pokrenuti u poljoprivredi i srodnim sektorima, pre svega u prehrambenoj industriji. Brz rast poljoprivrede je od suštinskog značaja, ne samo za postizanje bezbednosti u hrani i stvarenje prihoda u ruralnim oblastima, već i u smanjenju siromaštvo i poboljšanju kvaliteta života. Dinamičan razvoj u poljoprivredi, ima veliki uticaj i na druge sektore, što dovodi do ostvarivanja koristi u celoj ekonomiji i kod najvećeg broja stanovnika. Poljoprivreda ima važnu ulogu u ukupnom razvitku privrede Republike Srbije. O njenoj važnosti, govori podatak, da oko 10% od radno sposobnoga stanovništva ostvaruje dohodak od poljoprivrede, a poljoprivredno-prehrambeni sektor učestvuje u stvaranju BDP-a sa oko 15%. Domaća poljoprivreda u svojoj veoma važnoj ulozi, treba da ispuni nekoliko strateških ciljeva: proizvodi dovoljne količine kvalitetne i bezbedne hrane koja će biti prihvaćena od potrošača u zemlji i inostranstvu osigura viši nivo samodovoljnosti i poboljšava spoljnotrgovinski bilans zemlje stvara vrednosti kojima će osiguravati zarade poljoprivrednicima i kroz bruto domaći proizvod uvećavati rast ukupne ekonomije zemlje zadržava stanovništvo na selu i tako doprinosi zaštiti i unapređenju ovih područja U novim, izmenjenim i složenim uslovima privređivanja, na domaćem i svetskom nivou, uloga poljoprivredno-prehrambenog sektora mora da se definiše tako da i dalje predstavlja izvor sredstava za život za relativno siromašno ruralno stanovništvo i da evoluira u konkurentniji sektor, koji može da predstavlja značajan razvojni segment domaće ekonomije, posebno sa stanovišta povećanja izvoza. Ovaj sektor je u proteklim decenijama, posmatrano u celini i po pojedinim regionima zemlje, imao brze i značjne razvojne promene, kako u kvantitativnom, tako i u strukturalnom pogledu. Takav smer i karakter trendova, tekao je u kontinuitetu, dugi niz godina, sa permanentnim naporima za ostvarivanjem većeg razvojnog nivoa ove privredne grane, što je kreiralo i njene dinamične i stalne promene. Ovo se, između ostalog, reflektovalo u rastućoj proizvodnji, supstituciji tradicionalne proizvodnje intezivnom, aplikacijama savremenih tehnoloških rešenja, povećanju izvoza itd. Ekonomski značaj poljoprivrede u stvaranju bruto domaćeg proizvoda je još uvek relativno visok, uprkos trendu smanjenja u poslednjih nekoliko godina. (Tabela 1.). Nešto slabija pozicija, može se uočiti kod proizvodnje hrane, odnosno prehrambene industrije. Oba ova sektora igraju veoma važnu ulogu, pre svega u zapošljavanju, gde značajan procenat radno sposobnog stanovništva ostvaruje svoje prihode.

373 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Tabela 1. Učešće poljoprivrede i prehrambene industrije u stvaranju bruto domaćeg proizvoda Republike Srbije, Godina Poljoprivreda Prehrambena industrija Prosek od 2001 do 2009 obračun vršen na bazi stalnih cena iz godine - za godinu obračun vršen po cenama prethodne godine Izvor: Obračunato na osnovu podataka Statističkih godišnjaka Republike Srbije, RZS, Beograd. Ostale privredne delatnosti Jedno od strukturnih obeležja poljoprivredno-prehrambenog sektora u našoj zemlji, jeste veći udeo primarne poljoprivredne proizvodnje u bruto domaćem proizvodu, nego što je učešće prehrambenog sektora. Ovo ukazuje na nizak stepen finalizacije, odnosno na činjenicu, da se značajan deo poljoprivrednih proizvoda troši ili izvozi u sirovom stanju, a ne prerađuje u sopstvenim kapacitetima, da postoji značajan udeo naturalne potrošnje u ishrani seoskog stanovništva, kao i izražen plasman poljoprivrednih proizvoda preko neformalnih kanala podaje. Poljoprivredno-prehrambeni sektor ima dobre potencijale za rast, zbog rastuće tražnje i više različitih komparativnih prednosti. Podaci dobijeni putem ankete o potrošnji domaćinstava u godini, pokazuju da izdaci za hranu, piće i duvan u Srbiji, čine gotovo 44% ukupnih izdataka domaćinstava. Istovremeno, umereno se menja i struktura ishrane, koja se pomera ka višim nivoima vrednosti, kao što su voće, povrće i proizvodi životinjskog porekla. Relativno visoke cene hrane na svetskom tržištu, ukazuju da su tržišta za poljoprivredno-prehrambene proizvode sve veće vrednosti.

374 374 Raško Stefanović, Saša Obradović, Zoran Broćić: Perspektive i razvojni izazovi preduzetništva... Grafikon 1. Tendencije kretanja učešća poljoprivrede i prehrambene industrije u stvaranju bruto domaćeg proizvoda Republike Srbije, Veliki značaj poljoprivrede, proizilazi iz njenog uticaja na očuvanju ruralnih područja, jer oko 55% ukupnog stanovništva živi u njima. Posebno su korisni njeni efekti na ruralni razvoj, jer utiče na održavanje prirodnih resursa, zapošljavanje radne snage, očuvanje tradicije i sl. (Pejanović, 2007). Uvažavajući činjenicu, da je Srbija zemlja u kojoj je privredni sistem još nerazvijen i sa velikim teškoćama, uloga poljoprivrede je još komleksnija. Ova delatnost ima težak zadatak, jer mora da apsorbuju višak radne snage iz drugih sektora privrede koji su već završili proces tranzicije i u isto vreme, da poveća svoju produktivnost i poboljša konkurentnost kako na domaćem, tako i na svetskom tržištu. Ovaj proces prenosa ekonomskih i ljudskih resursa od nepoljoprivrednih ka poljoprivrednim aktivnostima, intezivno traje deceniju i to će se nastaviti do momenta revitalizacije industrijskog sektora, sektora usluga, kao i ostalih profitabilnih sektora u odnosu na poljoprivredu. Zaposlenost u poljoprivredno-prehrambenom sektoru i dalje apsorbuje veliki deo ekonomski aktivnog stanovništva. Učešće poljoprivrede i prehrambenog sektora u ukupnoj zaposlenosti u našoj zemlji i dalje je relativno visoko. Prema podacima za godinu, 18.5% zaposlenih je radilo u poljoprivredi, a 4.9% u prehrambenoj industriji (Grafikon 2.).

375 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Grafikon 2. Struktura zaposlenosti po ekonomskoj aktivnosti u Republici Srbiji u godini Dinamičan razvoj poljoprivredno-prehrambenog sektora, važan je i sa stanovišta spoljnotrgovinske razmene i predstavlja značajnu osnovu za pokretanje privrede Srbije. Izvoz domaćih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u sadašnjem ekonomskom trenutku, predstavlja jedan od prioritetnih ekonomskih ciljeva u razvoju naše zemlje. Uloga i značaj poljoprivrede i prehrambenog sektora u spoljnotrgovinskoj razmeni, determinisani su ostvarenim učešćem u ukupnom izvozu i uvozu privrede u celini. Ovo je naročito značajno sa aspekta dinamike i strukture izvoza, koji u strukturi ukupnog izvoza učestvuje sa oko 25%. Ovaj sektor ostvaruje pozitivan saldo razmene, zahvaljujući rastu izvoza i doprinosi razvoju ukupnom spoljno-trgovinskom bilansu zemlje (Grafikon 3.). Grafikon 3. Dinamika trenda izvoza poljoprivredno-prehrambenog sektora Republike Srbije, Spoljnotrgovinski promet poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, sve više ima dominantan privredni značaj, obzirom da se jedino kod ovih proizvoda ostvaruju stabilni i pozitivni učinci u ukupnoj trgovinskoj razmeni (Jevtić i Stanković, 2010). Izgradnja stabilnog i optimalnog rasta i ra-

376 376 Raško Stefanović, Saša Obradović, Zoran Broćić: Perspektive i razvojni izazovi preduzetništva... zvoja domaće poljoprivrede kroz izvoznu orijentisanost, kao poluge bržeg ekonomskog i društvenog razvoja, može da se ostvari većim ulaganjem u ovaj sektor i identifikovanjem osnovnih razvojnih faktora koji utiču na spoljnotrgovinsku razmenu. Treba istaći, da i u narednom periodu, postoji veliki razvojni potencijal za rast nivoa spoljnotrgovinske razmene poljoprivredno-prehrambenog sektora. Neophodno je i u punoj meri iskoristiti komparativne prednosti ovog sektora, pre svega, kroz povećanje proizvodnje i prelazak na proizvodnju viših faza prerade primarnih proizvoda. 2. Mogućnosti i perspektive razvoja preduzetničkih aktivnosti u poljoprivredno-prehrambenom sektoru U današnje vreme, sve više dominira uverenje da naša zemlja u novoj razvojnoj fazi privrede, treba da stvara i održava konkurentsku prednost putem preduzetništva, inovativnosti i ubrzanog tehnološkog razvoja, što će omogućiti povećavanje i ekonomskih mogućnosti. Poljoprivredno-prehrambeni sektor doživljava duboke promene u poslednjih nekoliko godina. Ekonomski i tržišni uticaji deluju na ostvarivanje različitog nivoa prihoda u ovoj privrednoj grani. Istovremeno, poljoprivredni proizvođači su pokazali različite sposobnosti da se prilagode aktuelnim promenama. Njihova sposobnost i sklonost da se uključe u preduzetničke aktivnosti, veoma je važna sa stanovišta primene različitih modela, koji će im osigurati razvoj i ekonomski opstanak u ovom sektoru. Preduzetništvo se može definisati kao proces korišćenja privatne inicijative sa ciljem da se otpočne novi preduzetnički poduhvat, transformiše postojeći koncept poslovanja ili da se diverzifikuje aktivnost postojećeg preduzeće sa mogućnošću potencijalnog rasta. U savremenim uslovima, preduzetništo predstavlja aktivnost, koja je prevashodno orijentisana na ostvarivanje profita na tržištu, zasnovana na kontinuiranim promenama i spremnosti da se preuzme rizik u ostvarivanju takvog poduhvata. Može se reći da je preduzetništvo i proces koji podstiče kreativnost, podrazumeva preuzimanje rizika i poslovno planiranje sa ciljem iskorišćavanja potencijalnih mogućnosti. Ono omogućava poslovanje i stvaranje profita kroz identifikovanje tržišnih mogućnosti i stvaranje jedinstvene kombinacije raspoloživih resursa. Cilj svakog potencijalnog preduzetnika, treba da bude pronalaženje posla, koji će na najbolji način da ostvari vezu sa znanjem, potencijalima, interesima i budućim očekivanjama od bavljenja preduzetništvom, sa jedne strane i sa zahtevima tržišta, sa druge strane. U sadašnjem ekonomskom trenutaku, preduzetništvo je jedno od domaćih razvojnih šansi. Međutim, novo vreme zahteva i nova rešenja, a razvoj novih ekonomskih kategorija, zahteva i redefinisanje nekih osnovnih ekonomskih postulata. Kada se govori o razvoju preduzetništva u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, potrebno je ukazati da su u današnje vreme nastale drastične promene u ovom sektoru na globalnom nivou i učinile preduzetništvo veoma složenom aktivnošću. Ovakvo stanje, stavlja kreatore ekonomske politike pred nove izazove i zahteva odgovore na pitanja koja će ukazati, koliko poljoprivredno preduzetništvo može biti stimulisano i isplativo. Ostali problemi, sa kojima preduzetnici u poljoprivredno-prehrambenom sektoru mogu da se suoče, jesu: povećanje konkurencije, liberalizacija trgovine, sve izraženija potreba za integracijom u okviru poljoprivredno-prehrambenog lanca, nedovoljna atraktivnost ovog sektora za investiciona ulaganja i dr. Kada je reč o razvoju preduzetništva u poljoprivredno-prehrambenom sektoru naše zemlje, može se reći da postoje dobri potencijali i mogućnosti za njegov razvoj. U tom smislu, potrebno je ukazati na pozitivna iskustva zemalja, koje su svoj privredni razvoj zasnivale na ekonomskim mo-

377 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING delima u kojima je dominirao poljoprivredno-prehrambeni sektor (Holandija, Danska, Mađarska itd.). Širenje preduzetništva u ovom sektoru, treba da omogući rast i razvoj konkurentske proizvodnje, uvođenje novih-tržišno atraktivnih i propulzivnih proizvoda, većem zapošljavanju stanovništva-naročito seoskog, obnovu i razvoj sela, rast izvoza, supstituciju uvoza i dr. Najstariji i najvažniji koncept preduzetničkog razmišljanja u poljoprivrednom sektoru je proizvodnja, jer je uvek bilo potrebno da se obezbede dovoljne količine hrane za ishranu sopstvenog stanovništva. Ipak, ovaj koncept je ispunio maksimum svojih razvojnih kapaciteta, naročito ukoliko je tržište zasićeno i u stagnaciji. U takvim okolnostima, s obzirom na ekonomiju u celini, ovakav pristup ne može biti glavni oslonac preduzetničkog razmišljanja. U vezi sa tim, sve više se razvijaju i dominiraju koncepti koji zagovaraju širenje preduzetništva u ruralnim područjima, gde preduzetničke aktivnosti mogu imati multifunkcionalan kontekst. Preduzetništvo u poljoprivredno-prehrambenom sektoru preko razvoja malih i srednjih preduzeća, može da bude značajan faktor razvoja primarne poljoprivredne proizvodnje. U onim delatnostima prehrambene industrije, koje ulažu u svoju sirovinsku osnovu (mlekare, šećerane, uljare), poslednjih godina primetan je rast poljoprivredne proizvodnje, ali i stepen korišćenja kapaciteta prerade. Razvojem preduzetništva u prehrambenoj industriji, dolazi do unapređenja tehnologije prerade, rasta kvaliteta proizvodnje i proizvoda, čime značajno povećava svoju efikasnost i konkurentnost na svetskom tržištu. Istovremeno, sa unapređenjem prehrambene industrije, ostvaruju se pozitivni uticaji i na razvoj primarne poljoprivredne proizvodnje, kao njene sirovinske osnove. Takođe, mala i srednja preduzeća koja se osnivaju u oblasti zanatske prerade poljoprivrednih proizvoda, trebala bi kroz razvoj preduzetništva da povećaju stepen finalizacije sopstvenih proizvoda (prerađevine od žitarica, voća i povrća, mesa, lekovitog bilja sl.). Njihov razvoj bi trebalo da bude kooperativan sa prehrambenom industrijom, ekološkom proizvodnjom i razvojem turizma. Integracija proizvodnje, prerade i plasmana kroz razvoj preduzetništva preko malih i srednjih preduzeća, sitnim proizvođačima obezbeđuje povećanje efikasnosti u domenu proizvodnje, prerade i nastupa na tržištu. Sve ovo će dovesti do manifestacije pozitivnih efekata u razvoju primarne poljoprivredne proizvodnje, većem zapošljavanju i rastu prihoda. Jedan od poželjnih modela razvoja preduzetničkih aktivnosti, svakako predstavljaju i poljoprivredne zadruge. Poljoprivredne zadruge mogu da ubrzaju proces razvoja i učešće seoskog stanovništva u njihovim aktivnostima. U mnogim zemljama, one su dokazane kao optimalan model preduzetništva, u kojima sitni poljoprivredni proizvođači mogu da organizuju i optimizuju ograničene proizvodne resurse i povećaju svoje ukupne prihode. Preduzetništvo preko poljoprivrednih zadruga, značajan je instrument i za pomaganje seoskom stanovništvu u rastu zaposlenosti i diverzifikaciji izvora prihoda. Čak i u visokorazvijenim zemljama sveta, zadrugarstvo i dalje ima veoma važnu ulogu u njihovim ekonomijama (Holandija, Danska, SAD). Porast kvaliteta života u ruralnim područjima i podsticanje diverzifikacije ekonomskih aktivnosti, važni su zahtevi za prilagođavanje ruralne ekonomije savremenim razvojnim trendovima u ovoj oblasti. Posebno je važno ukazati na međusobni odnos između poljoprivrednog preduzetništva i njegovog prostornog konteksta. Preduzetničke aktivnosti mogu napraviti značajan doprinos ruralnom ekonomskom i socijalnom razvoju. U vezi sa razvojem uspešnog preduzetništva u ruralnim sredinama, mnogi primeri već su poznati i primenjeni u državama Evrope i sveta. Potencijalna ulaganja u ruralna područja i preduzetništvo u njima, treba da se odnose na širenje ruralne privrede kroz stvaranje i poboljšanje infrastrukture, obnovu i razvoj sela i zaštitu i očuvanje seoske tradicije. Ova pitanja treba rešavati kroz definisanje precizne razvojne strategije, koja je zasnovana na održivom razvoju ruralne ekonomije u celini (Popović i sar., 2011). Optimalan razvojni model ruralne ekonomije, treba da se fokusira na održivi razvoj poljoprivrednog sektora koji podra-

378 378 Raško Stefanović, Saša Obradović, Zoran Broćić: Perspektive i razvojni izazovi preduzetništva... zumeva konkurentnost, bezbednost hrane, ubrzanje ekonomskog razvoja ruralnih područja, razvoj preduzetništva i sl. Nove orijentacije u ruralnom razvoju, suprotne razvoju zasnovanom na spoljnim investicijama, temelje se na podsticanju lokalnih preduzetničkih aktivnosti (Jakovljević, 2011). Ovo bi omogućilo otvaranje novih radnih mesta i višestruke ekonomske koristi za ruralna područja. Ruralna područja su u današnje vreme sve privlačnija za otpočinjanje različitih vrsta poslovnih aktivnosti, naročito za one koji nisu konkurentni u urbanim centrima (Pejanović i Njegovan, 2009). Važno je naglasiti, da se preduzetništvo u ruralnim područjima, po svojoj suštini, ne razlikuje od preduzetništva u urbanim sredinama. Preduzetništvo u ovim oblastima, predstavlja iznalaženje jedinstvenog spoja resursa, bilo unutar ili izvan poljoprivrede. U izvesnoj meri, ekonomski ciljevi preduzetnika i društveni ciljevi ruralnog razvoja, jače su povezani nego u urbanim sredinama. Iz tog razloga, preduzetništvo u ruralnim područjima ima relativno veliki uticaj na njihov sveukupni razvoj. U strukturi preduzetničkih delatnosti, postoji veći broj aktivnosti koje se mogu aktivirati u funkciji intezivnijeg ruralnog razvoja. Sektori kao što su ruralna industrija i ruralne usluge, pored poljoprivrede i šumarstva, dobijaju sve više na značaju. Uvođenje alternativnih delatnosti, posebno je korisno na ruralnim područjima, koja su manje pogodna za produktivnu poljoprivrednu proizvodnju (Spalević, 2009). Uspešan razvoj ruralne preduzetničke ekonomije na porodičnim poljoprivrednim gazdinstvima, treba da se zasniva na diverzifikaciji poljoprivrednih i nepoljoprivrednih aktivnosti. (Nikolić i Maksin-Mićić, 2003). Razvoj preduzetništva u ruralnim sredinama, često uključuje preduzeća koja su vezana za poljoprivredu, uključujući tu i mogućnosti za učešće porodičnih poljoprivrednih gazdinstava. Mala i srednja gazdinstva, mogu da postanu proizvođači specifičnih proizvoda za plasman u određene tržišne niše, što će im omogućiti, da u njihovim naporima budu ekonomski efikasnija Visoka specijalizacija u proizvodnji, strategija je koja može da obezbedi dobar preduzetnički uspeh. Diverzifikacija poljoprivredne preduzetničke aktivnosti, može da se odnosi i na kreiranje dodatne vrednosti kroz vertikalno povezivanje proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Ove aktivnosti su međusobno uslovljene, jer primarni proizvodi omogućuju preradu u finalne proizvode. Razvoj poljoprivredne preduzetničke aktivnosti, preko vertikalne integracije je u vezi sa diverzifikacijom ruralne ekonomije, kao što su razvoj marketinga poljoprivrednih proizvoda, različite usluge poput ruralnog turizma, specijalizovane prodavnice, direktna prodaja i druge usluge. Primena odgovarajućih preduzetničkih aktivnosti u ruralnom prostoru, uključuje novo zapošljavanje seoskog stanovništva, smanjenje rizika gazdinstava koja obavljaju samo poljoprivrednu proizvodnju, omogućava dopunjavanje poljoprivrednih prihoda sa novim ekonomskim aktivnostima, stvara nove mogućnosti za dobit u slučaju da poljoprivredna proizvodnja ne stvara dohodak koristeći ruralne komparativne prednosti (resursi, lokacija), a sve sa jednim ciljem: brži razvoj sela i poboljšanje kvaliteta života u ovim područjima. Dosadašnja iskustva razvijenih i zemalja u razvoju su pokazla, da se svaka promena pri vredne strukture ruralnih područja, u izvesnoj meri ostvaruje i podsticanjem razvoja ma lih i srednjih preduzeća u nepoljoprivrednim delatnostima, koja ostvaruju vezu sa poljoprivredom (Radovanović, 2010). U tom smislu, ruralna preduzetnička ekonomija, može uključiti različite perspektive i razvoj različitih industrija kao što su: industrija drvene ambalaže, tekstilna industrija, proizvodnja kože i proizvoda od kože, obnovljive energije i dr. Zaključak Poljoprivreda predstavlja jednu od najvažnijih privrednih grana u našoj zemlji i smatra se osloncem domaće privrede. Ona je važan sektor za razvoj ostalih privrednih grana, poput industrije, trgovine, turizma, ugostiteljstva i sl. Ubrzan razvoj poljoprivredno-prehrambene industrije je od su-

379 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING štinskog značaja za postizanje bezbednosti u snabdevanju hranom, ostvarenju prihoda, smanjenju siromaštva, povećanju zaposlenosti, rastu izvoza i dr. Istovremeno, ova delatnost treba da doprinese jačanju preduzetništva i ruralnom razvoju, posebno u kontekstu ukupnog privrednog razvoja. Preduzetništvo u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, ima veliki potencijal u pogledu otvaranja novih razvojnih mogućnosti. Podsticanje i jačanje preduzetništva u ovom sektoru, treba da omogući uvođenje novih tržišno atraktivnih proizvodnji, porastu zaposlenosti, revitalizaciji ruralnih područja, povećanju izvoza itd. Naročito pogodan i strateški značajan model u procesu uspostavljanja i jačanja preduzetništva u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, predstavljaju poljoprivredne zadruge. One, u aktuelnim privrednim okolnostima, mogu da imaju ključnu ulogu u preduzetničkom angažovanju velikog broja poljoprivrednih proizvođača i na taj način omoguće povećanje prihoda, ekonomsku vitalnost i održivost.

380 380 Raško Stefanović, Saša Obradović, Zoran Broćić: Perspektive i razvojni izazovi preduzetništva... Perspective and developing challenges of entrepreneurship in agri-food sector of Republic of Serbia Abstract The role and significance of agri-food production in the world rose from status of traditional production to strategic component of supply of human population with sufficient amounts of high quality food and safe food. Under current market conditions possibility of food shortage is more complex as food and agriculture crises is linked to supply of energy, mineral resources and water, but also with deep and structural deformation of economy and finance. At the same time, particularly in developed countries, there is a prevalent economic paradigm standing that agri-food sector should be developed as concept of entrepreneurship instead of traditional concept. For Serbian agri-food sector under new conditions of national and global economy there is a challenge of increasing production and productivity, keeping existing and finding new markets, adopting EU and WTO rules and standards, raising competition as a result of opening of domestic market for products from other counties, application of new technologies and other conditions which will affect its structure and dynamics of development. Key words: development, agriculture, entrepreneurship, food Literatura 1. Jakovljević Sanja (2011). Lokalno preduzetništvo i ruralni turizam, Ekonomski vidici, vol. 16, br. 2, str Jevtić, S., Stanković, V. (2010). Izvozno orijentisan rast i razvoj poljoprivrede Srbije, Tržište, novac, kapital, vol. 43, br. 1, Privredna komora Srbije - Centar za naučno istraživački rad, Beograd, str Nikolić Marija, Maksin-Mićić Marija (2003). Ograničenja ruralnog razvoja u uslovima tranzicije, Ekonomski anali, vol. 44, br. 159, str Obradović, S. (2005). Poljoprivreda kao oslonac ekonomskog razvoja-globalne tendencije, Tematski zbornik U: Multifunkcionalna poljoprivreda i ruralni razvoj, Beograd, Institut za ekonomiku poljoprivrede, str Pejanović, R., (2007). Dileme oko koncepta našeg agrarnog razvoja. Agroekonomika, br. 36, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, str Pejanović, R., Njegovan, Z. (2009). Aktuelni problemi poljoprivrede i sela Republike Srbije, vol. 37, br. 1, Industrija, Ekonomski fakultet, Beograd, str Popović Vesna, Katić B., Savić Mirjana (2011). Ruralni razvoj u Srbiji i lokalne zajednice, Ekonomika poljoprivrede, vol. 58, br. 1, Institut za ekonomiku poljoprivrede, Beograd, str Radovanović V. (2010). Integralni ruralni razvoj-ka skladnijem regionalnom razvoju, Zbornik Matice srpske za društvene nauke, br. 132, Novi Sad, str Spalević Aleksandra (2009). Mogućnosti za razvoj ruralnog područja u Republici Srbiji, Zbornik radova Geografskog instituta Jovan Cvijić, SANU, vol. 59, br. 2, str

381

382

383 Utjecaj malog poduzetništva na razvoj gospodarstva Osječko - baranjske županije Željka Zavišić, Visoka poslovna škola Zagreb, Ulica grada Vukovara 68, Zagreb, Hrvatska, Tel: , Fax: , zeljka.zavisic@vpsz.hr Marija Mesić Škorić, Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru, Županijska 50, Vukovar, Hrvatska, Tel.: , Fax: , e- mail: marija.mesic@yahoo.com Ivana Bilić, Kandit d.o.o, Krste Frankopana 99,31000 Osijek, Hrvatska, tel: , fax: , ivana.bilic@kandit.hr Sažetak Glavni je cilj ovog rada istražiti trenutnu situaciju mikro subjekata malog gospodarstva u Osječko-baranjskoj županiji te definirati mogućnost njihovog daljnjeg razvoja sustavnim učenjem o poduzetništvu. Analiza trenutne situacije mikrosubjekata odnosila bi se na istraživanje u kojoj mjeri poduzetnici koriste poticajna sredstva za ulaganje u razvoj infrastrukture (u poslovnim zonama), u kojoj mjeri poduzetnici koriste prirodne resurse, koliki je utjecaj edukacije u cilju povećavanja konkurentnosti te koliko poduzetnici Osječko-baranjske županije aktivnim metodama učenja rade na stvaranju vlastitih brendova. Hipoteze koje će u ovom radu biti provjeravane jesu: mikro subjekti u najvećoj mjeri plasman svojih proizvoda ostvaruju na domaćem tržištu ekonomska kriza negativno utječe na osnivanje i razvoj mikro subjekta maloga gospodarstva Osječko-baranjske županije pravna regulativa i educiranost poduzetnika ključni su preduvjeti za razvoj malog gospodarstva Ključne riječi: malo poduzetništvo, mikro subjekti, Osječko-baranjska županija, razvoj, edukacija 1. Uvod U današnje vrijeme neizvjesnosti, rasta nezaposlenosti i brojnih socijalnih problema uzrokovanih globalnim problemima, mali poduzetnik gotovo se nalazi pred zidom; hoće li vlastiti posao u takvoj situaciji razvijati ili će čekati bolje vrijeme. Poznato je da je malo poduzetništvo elementaran segment hrvatskog gospodarstva jer predstavlja pokretača razvoja cjelokupnog gospodarstva i zapošljavanja, fleksibilan je prema zahtjevima tržišta, potiče privatno vlasništvo i poduzetničke sposobnosti, generira zapošljavanje i znatno pridonosi povećanju proizvodnje. Najdinamičniji dio gospodarstva predstavljaju mala gospodarstva koja čine 99,5% gospodarskih subjekata i zapošljavaju 66,3 posto ukupnog broja zaposlenih u hrvatskom gospodarstvu, odnosno ljudi.( ) Malo gospodarstvo (trgovačka društva), ostvaruje 53,6 posto ukupnog prihoda, gotovo 40,8 posto direktnog izvoza, 56,4 posto dobiti nakon oporezivanja, oko 45 posto u vrijednosti imovine te sudjeluje s 35,6 posto u kapitalu i rezervama.

384 384 Željka Zavišić, Marija Mesić Škorić, Ivana Bilić: Utjecaj malog poduzetništva na razvoj... Mikro subjekti maloga gospodarstva jesu pravne i fizičke osobe koje prosječno godišnje imaju zaposleno manje od 10 radnika, ostvaruju ukupni godišnji promet do 14, kuna, odnosno vrijednost dugotrajne imovine do 7, kuna. ( ) Tablica 1. prikazuje kretanje broja aktivnih poduzetnika u Osječko-baranjskoj županiji prema veličini do 2009.godine. ( ) Tablica 1. Kretanje broja aktivnih poduzetnika u Osječko-baranjskoj županiji prema veličini Godina Mali Srednji Veliki Ukupno * Iz tablice je vidljivo da broj poduzetnika u Osječko-baranjskoj županiji iz godine u godinu raste, iako je nešto manji u g. u odnosu na pa samim tim raste i broj malih poduzetnika koji je prema zadnjim zabilježenim podacima bio Država različitim mjerama nastoji potaknuti razvoj putem projekata koji se provode od strane: Hrvatske gospodaske komore (HGK), Hrvatske agencije za malo gospodarstvo (HAMAG-a) i Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR-a). 2. Razvoj poduzetničke infrastrukture Za razvoj maloga gospodarstva nužno je postojanje razvijene mreže podržavajuće infrastrukture koja omogućuje lak pristup informacijama, savjetodavnim uslugama, poslovnim prostorima i niz drugih specijaliziranih institucionalnih oblika potpora. Razvoj poduzetništva omogućuju: Centar za razvoj poduzetništva koji pruža stručnu i savjetodavnu pomoć zainteresiranim poduzetnicima, prati potrebe subjekata u malom gospodarstvu, analizira stanje,prepoznaje raspoložive resurse u svrhu razvoja gospodarstva i koordinira i ustrojava suradnju sa svim ostalim subjektima razvoja poduzetničke infrastrukture. Poduzetnički inkubatori predstavljaju zajednicu malih poduzetnika koji su u začetku poslovanja, srodnih su djelatnosti i tehnološki povezani s velikim sustavima. Funkcija poduzetničkog inkubatora jest da se korisnicima koji ispunjavaju uvjete i kriterije iz Programa, uz tehničku i financijsku pomoć, omogući opstanak i razvoj djelatnosti do trenutka kada budu sposobni dobrim poslovnim planovima i menadžmentom dalje poslovati samostalno.

385 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Nakon razvoja u poduzetničkom inkubatoru, poduzetnicima se pruža mogućnost obavljanja djelatnosti i korištenja prostora u poduzetničkom centru, tehnološkom centru, tehnološkom parku ili gospodarskoj zoni. Na taj se način stvaraju uvjeti za učinkovitije uključivanje novoosnovanih tvrtki u poslovne odnose s etabliranim gospodarskim subjektima. Korisnicima poduzetničkog inkubatora omogućeno je povoljno korištenje kvalitetnoga poslovnog prostora i zajedničke infrastrukture te poslovnih i stručno-savjetodavnih usluga. Vezano uz to, na području Osječko-baranjske županije, najaktivniji poduzetnički inkubator je BIOS iz Osijeka u korištenju poticaja od strane Ministarstva gospodarstva. Ciljevi Poduzetničkog inkubatora BIOS su: ( sudjelovati u ekonomskom razvoju regije promovirati lokalno poduzetništvo i pomoći u razvoju novih poduzeća povećati broj tvrtki koje opstaju na tržištu smanjiti vjerojatnost propasti start-up tvrtki pružati poslovne, tehničke, obrazovne i druge usluge klijentima inkubatora i malim i srednjim poduzetnicima u regiji poticati inovativnost i razvoj novih tehnologija poticati komercijalizaciju znanstvenih istraživanja smanjiti stopu nezaposlenosti i zadržati kvalificiranu radnu snagu u zemlji Poduzetnički su centri zajednica specifično poslovno organiziranih poduzetnika raznolikih djelatnosti proizvodnje i usluga, u funkciji proizvodnih djelatnosti iz segmenta maloga gospodarstva pod jedinstvenom upravom. Korisnici poduzetničkog centra zajednički se koriste administrativnim prostorijama i infrastrukturom te poslovnim i stručno-savjetodavnim uslugama. Funkcija je poduzetničkog centra da se poduzetnicima koji ispunjavaju uvjete i kriterije iz Programa osigura poslovni prostor za funkcioniranje poslovne djelatnosti te stručno-savjetodavnim uslugama pomogne u realizaciji poduzetničkog projekta, odnosno da im se omogući jednostavniji pristup znanstvenoistraživačkim institucijama. Na području Osječko-baranjske županije najpoznatiji je Centar za poduzetništvo Osijek. Riječ je o neprofitnoj je organizaciji, odnosno udruzi čiji su osnivači osječki poduzetnici, profesori Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te predstavnici lokalne uprave. Centar za poduzetništvo Osijek usmjeren je na tri osnovna područja: ( onama.html) educiranje i trening poduzetnika i onih koji će to tek postati savjetovanje i informiranje izrada poslovnih i investicijskih planova Uz osnovne aktivnosti, Centar za poduzetništvo Osijek usmjeren je ka poticanju i stvaranju poduzetničke kulture i poduzetničkog načina razmišljanja i ponašanja u svakodnevnom životu i na radnome mjestu kroz razne projekte, poduzetnički forum i sl. U posljednjem desetljeću uspješnog rada i djelovanja, stručnjaci Centra za poduzetništvo Osijek, na području poduzetničke edukacije održali su više od 200 različitih seminara koje je prošlo više od poduzetnika s područja cijele Hrvatske. U tablici br. 2. su prema vlastitom istraživanju navedene istaknutije razvojne agencije i poduzetnički centri u Osječko-baranjskoj županiji.

386 386 Željka Zavišić, Marija Mesić Škorić, Ivana Bilić: Utjecaj malog poduzetništva na razvoj... Tablica br. 2.: Istaknutije razvojne agencije i poduzetnički centri u Osječko-baranjskoj županiji Razvojne agencije i poduzetnički centri u Osječko-baranjskoj županiji CENTAR ZA PODUZETNIŠTVO OSIJEK MIHOLJAČKI PODUZETIČKI CENTAR PODUZETNIČKI CENTAR BELI MANASTIR PODUZETNIČKI INKUBATOR BIOS PODUZETNIČKO-RAZVOJNI CENTAR OPĆINE ERDUT VALPOVAČKI PODUZETNIČ- KI CENTAR ZADRUGA PODUZETNIČKA MREŽA Udruga Osijek d.o.o. Donji Miholjac d.o.o. d.o.o. d.o.o. d.o.o. zadruga Beli Manastir Osijek Dalj Valpovo Bilje 3. Program poticanja malog i srednjeg poduzetništva Konkurentska sposobnost malog gospodarstva trebala bi se jačati na način da se potiče razvoj brzorastućih djelatnosti, stvaraju razvojni uvjeti za produktivnije poslovanje poduzetnika, poveća udio malih i srednjih poduzeća i obrta temeljenih na visokim tehnologijama, ali isto tako i povećaju ukupna ulaganja u malo gospodarstvo te poveća izvoz i izgradnja izvoznih klastera koji su nužni temelji za konkurentnost. Cjeloživotno obrazovanje u poduzetništvu i strukovno obrazovanje sukladno potrebama gospodarstva, te poticanje fleksibilnih oblika zapošljavanja jednako su značajni u uvjetima strukturne nezaposlenosti koja je prisutna u Hrvatskoj. Od velike važnosti je i ravnomjeran regionalni razvoj koji je u Programu zastupljen kroz izgradnju poduzetničkih zona, povećanje kvalitativne razine klastera u korist tržišno održivih klastera, povoljno financiranje poduzetništva na regionalnoj razini i provedbu mjera za veće zapošljavanje. Nije nevažna ni poslovna infrastruktura koja je u Hrvatskoj dobro razvijena, a čine ju regionalne razvojne agencije, centri za poduzetništvo, poduzetnički inkubatori i tehnološki parkovi. Mreža institucija obuhvaća i tehnološke i tehnološko-inovacijske centre, parkove i inkubatore, te centre izvrsnosti. Uklanjanje administrativnih prepreka u Hrvatskoj uspješno se provodi u dijelu registracije poslovnih subjekata kroz projekte e-hrvatska, HITRO.HR i e-obrt. ( Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) nudi nekoliko programa kreditiranja poticanja razvoja malog i srednjeg privatnog poduzetništva uz suradnju s poslovnim bankama. Cilj ovih kreditnih linija jest podupiranje privatnog poduzetništva odobravanjem investicijskih kredita za modernizaciju i proširenje postojećih obrta, trgovačkih društava i ostalih oblika poduzetničke aktivnosti. Osim komercijalnih banaka koje imaju razvijene kreditne linije za poticanje poduzetništva, veliku ulogu za mikro subjekte imaju i štedno-kreditne zadruge među kojima se na području Osječ-

387 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING ko-baranjske županije najviše ističe NOA. Cilj NOA-e jest stručno i financijski podržati male poduzetničke inicijative kreiranjem zaposlenja, stimuliranjem razvoja malih poduzeća, treningom i savjetovanjem malih poduzetnika. U Hrvatskoj je predstavljena mreža poslovnih anđela. Poslovni anđeli su financijeri koji bi trebali preskočiti raskorak između poduzetnika s dobrim gospodarskim projektom i banke koja mu ne može odobriti kredit zbog nedostatka kreditnog jamstva. Poslovni anđeli su poduzetnici i lideri tvrtki koji financiraju start-up projekte visokog rizika ulaskom u vlasništvo i pružaju pomoć u daljnjem razvoju i komercijalizaciji projekata. Cilj mreže jest poticanje razvoja inovativnog poduzetništva na način da poslovni anđeli financiraju početnu fazu razvoja i komercijalizaciju projekata. U Europi je trenutno aktivno 290 neprofitnih mreža poslovnih anđela, kojima su najprivlačniji projekti iz ICT sektora, proizvodnje, trgovine, energetike, zdravstva i biotehnologije. Europska iskustva pokazuju da u 25 do 30 posto slučajeva poslovni anđeli ostvaruju profit od svog ulaganja, u 10 do 15 posto slučajeva vrate uloženo, dok u 20 do 30 posto slučajeva bilježe potpuni gubitak ulaganja.( ) Poslovni anđeli su poduzetnici koji stečeni novac žele oploditi ulaganjem u projekte u njihovoj početnoj fazi. Tablica br. 3 prikazuje broj dodijeljenih potpora po županijama u godini ( ) Tablica br. 3: Broj dodijeljenih potpora po županijama za godinu Županija Broj dodijeljenih potpora Iznos dodijeljenih potpora Bjelovarsko-bilogorska ,00 Brodsko-posavska ,00 Dubrovačko-neretvanska ,00 Grad Zagreb ,00 Istarska ,00 Karlovačka ,00 Koprivničko-križevačka ,00 Krapinsko-zagorska ,00 Ličko-senjska ,00 Međimurska ,00 Osječko-baranjska ,00 Požeško-slavonska ,00 Primorsko-goranska ,00 Sisačko-moslavačka ,00 Splitsko-dalmatinska ,00 Šibensko-kninska ,00 Varaždinska ,00 Virovitičko-podravska ,00 Vukovarsko-srijemska ,00 Zadarska ,00 Zagrebačka ,00 UKUPNO Prema podacima prikazanim u tablicama Osječko-baranjska županija treća je po broju dodijeljenih potpora što se može smatrati zadovoljavajućim, no ukoliko se usporedi sa gradom Za-

388 388 Željka Zavišić, Marija Mesić Škorić, Ivana Bilić: Utjecaj malog poduzetništva na razvoj... grebom koji je u g. imao odobrenu 1201 potporu odnosno kuna, broj od 317 ( kn) potpora za cijelu Osječko-baranjsku županiju čini se malen Program poticanja poduzetništva Osječko-baranjske županije za godinu Program poticanja poduzetništva na svome području provodi Osječko-baranjska županija u suradnji s jedinicama lokalne samouprave, poduzetničkim centrima i inkubatorima te svim ostalim institucijama poduzetničke podrške. Nastojeći aktivno pridonijeti stvaranju pretpostavki i okruženja stimulativnog za razvoj poduzetništva te nastojeći ublažiti negativni utjecaj krize na poslovanje malog i srednjeg poduzetništva, Županija planira tijekom godine poduzimati sljedeće aktivnosti: ( poduzetnistva%20obz%20za% %20godinu.pdf) kreditiranje poduzetnika informiranje o programima poticanja poduzetništva savjetovanje poduzetnika permanentna edukacija razvoj start up i mladih poduzeća poticanje osnivanja poduzetničkih zona poticanje zapošljavanja sufinanciranje uvođenja sustava kvalitete sufinanciranje nastupa na sajmovima suradnja na inovacijama i uvođenju novih proizvoda poticanje zadrugarstva poticanje obrtništva nove investicije i poticanje izvoza suradnja s institucijama poduzetničke podrške Provođenjem ovih aktivnosti želi se postići sljedeće: (idem, str. 4) stvaranje pretpostavki za brži izlaz iz trenutne gospodarske situacije te očuvanje postojećih radnih mjesta; povećanje zaposlenosti te povećanje prosječnog broja zaposlenih po poslovnom subjektu; povećanje broja malih i srednjih poslovnih subjekata; izgradnja novih poduzetničkih zona; jednostavnije i brže ishođenje poduzetničkih kredita s povoljnom kamatnom stopom; povećanje konkurentnost i lakši prodor na inozemna tržišta; povećanje domaćih i stranih ulaganja; uvođenje novih tehnologija; promjena strukture djelatnosti u korist proizvodnje; jačanje izvozne orijentacije i supstitucija uvoza. Permanentna edukacija S ciljem daljnjeg podizanja razine znanja poduzetnika i svih ostalih sudionika u procesu potpore poduzetnicima (mentori, savjetnici i sl.) te stvaranjem pretpostavki za brži gospodarski i socijalni razvoj županije, Agencija za razvoj, poduzetnički centri i inkubatori i druge institucije poduzetničke podrške provode kontinuiranu edukaciju putem različitih seminara, tribina, radionica i foruma.

389 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Seminari Agencija za razvoj zajedno s institucijama poduzetničke podrške organizira različite seminare. Seminari su namijenjeni ciljanim skupinama polaznika, obrađuju različite teme te pomažu u rješavanju problema s kojima se poduzetnici susreću u svom radu i podižu razinu efikasnosti poduzeća. Izbor teme seminara temeljen je na upitima samih poduzetnika. Izdvajanjem financijskih sredstava za provođenje seminara, županija omogućava poduzetnicima početnicima besplatno pohađanje seminara, a ostale seminare sufinancira pa polaznici plaćaju samo dio troškova. S obzirom da interes za edukacijom poduzetnika kontinuirano raste, uz poseban naglasak na zahtjevima poduzetnika za specijaliziranim seminarima vezanim uz trenutnu gospodarsku situaciju, Agencija za razvoj i ostale institucije poduzetničke podrške tijekom godine planiraju nastaviti i proširiti aktivnosti vezane za edukaciju.(idem. str. 9) Poduzetničke tribine Zbog nedostatka vremena i pravih izvora informacija, poduzetnici često nisu u tijeku s najnovijim spoznajama i dostignućima u svojoj djelatnosti. Organiziranjem informativnih tribina otklanja se taj jaz te se na taj način pomaže poduzetnicima u unaprjeđenju njihovog poslovanja. Za razliku od seminara, tribine se organiziraju u vidu kratkih predavanja na kojima se jednostavno, kratko i jasno obrađuje određena tematika, prilagođena djelatnosti i veličini poduzetnika. Agencija za razvoj i ostale institucije poduzetničke podrške organizirale su široki spektar različitih tribina. Tijekom godine planira se organiziranje svih onih tribina za koje poduzetnici budu iskazali zanimanje. Prisustvovanje tribinama za poduzetnike je besplatno. (idem, str. 8.) Radionice i forumi S ciljem uspostavljanja bolje suradnje između poduzetnika te razmjene znanja i iskustava, kao i boljeg povezivanja poduzetnika i poduzetničkih institucija, organiziraju se radionice i forumi. Kao oblik neformalne edukacije i mjesto uspostavljanja novih kontakata, radionice i forumi donose zanimljiva i korisna saznanja poduzetnicima i otvaraju im nove tržišne vidike. Agencija za razvoj i institucije poduzetničke podrške uključene su u aktivnosti povezivanja poduzetnika i razmjene stečenih znanja i iskustava. Tijekom godine posebna će se pažnja posvetiti mogućnosti povezivanja velikih i malih poduzetnika.(idem, str. 10) Edukacija za predstavnike jedinica lokalne uprave i samouprave Edukativna predavanja za predstavnike jedinica lokalne samouprave namijenjena su kvalitetnijem povezivanju i prenošenja informacija i znanja između županije, općina i gradova. Povećanjem razine informiranosti o programima tehničke pomoći, fondovima, projektima izgradnje poduzetničkih zona, kreditnim linijama i programima poticanja poduzetništva, pomaže se općinama i gradovima u unaprjeđenju izgradnje poduzetničke infrastrukture, odnosno u stvaranju stimulativnog okruženja za razvoj poduzetništva. Tijekom godine planira se nastaviti s povezivanjem gradova i općina kroz organiziranje zajedničkih sastanaka i predavanja te njihovim većim uključivanjem u projekte poticanja poduzetništva.(idem, str.10) Nije lako postati uspješan poduzetnik. Potrebno je uložiti vrijeme, kreativnost, ali i educirati se. Edukacija se ne može mjeriti u broju odslušanih predavanja, semestara i odrađenih radionica,

390 390 Željka Zavišić, Marija Mesić Škorić, Ivana Bilić: Utjecaj malog poduzetništva na razvoj... to je proces cjeloživotnog učenja. Kako bi potaknuli gospodarski razvoj u zemlji, poduzetnike treba naučiti kako poduzetnički razmišljati, kako prepoznati potrebe tržišta te u skladu s tim iskorisiti ponuđene prilike. Informacija je moćno oruđe, tko ima pravu informaciju u pravo vrijeme na pravom mjestu stvorit će konkurentsku prednost. Za ostvarivanje postavljenih ciljeva tvrtke, prije svega nužno je postojanje inovativnih menadžera koji će bez straha biti spremni na ulaganje vlastittog truda i sredstava u obuku zaposlenika. Ukoliko se zaposlenicima omogući sloboda u radu, ona će i pozitivno utjecati na inovativnost, a bez inovacija nema ostvarivanja vizije tvrtke, a bez napretka tvrtka zaostaje i stagnira u tržišnoj utakmici. Obuka može (Noe, Hollenbeck; Gerhart;Wright; 2006, str. 208): povećati znanje zaposlenika o stranim konkurentima i kulturama što je ključno za uspjeh na inozemnim tržištima pomoći osigurati da zaposlenici imaju osnovne vještine za rad s novim tehnologijama, kao što su roboti i radni i proizvodni procesi koji se temelje na uporabi računala pomoći zaposlenicima da shvate kako uspješno raditi u timovima kako bi pridonijeli kvaliteti proizvoda i usluga pobrinuti se da kultura tvrtke naglašava inovaciju, kreativnost i učenje podržati sigurnost zaposlenja omogućavanjem novih načina njihovog doprinosa tvrtki kada se mijenjaju njihovi poslovi, interesi ili im vještine postanu zastarjele pripremiti zaposlenika za međusobno prihvaćanje i uspješniju suradnju 4. Analiza rezultata istraživanja Na području Osječko-baranjske županije broj trenutno aktivnih mikro subjekata je cca Formiran je složeni anketni upitnik i provedeno je ograničeno istraživanje na 150 mikro subjekata na području županije. Istraživanje je obuhvaćalo složeno ispitivanje cjelokupnoga poslovanja poduzeća radi utvrđivanja međuodnosa uspješnosti poslovanja i dinamičkoga pristupa poslovanju u vrijeme krize. U istraživanju su korištene metode anketiranja i strukturiranoga intervjua. Anketni se upitnik sastojao od 32 pitanja pri čemu se koristio standardni oblik zatvorenih pitanja, otvorenih pitanja, dihotomnih pitanja i Lickertova skala stavova. Uzorak je izabran slučajno na temelju popisa trenutno aktivnih mikro subjekata. Primarni cilj ovog istraživanja bio je istražiti trenutnu situaciju mikro subjekata malog gospodarstva u Osječko-baranjskoj županiji, definirati mogućnost njihovog daljnjeg razvoja, utjecaj krize na njihovo poslovanje te zainteresiranost za obrazovanje za poduzetništvo. U nastavku su navedeni sažeti zaključci provedenoga istraživanja, jer su cjeloviti rezultati istraživanja vrlo opširni. Od ukupnog broja ispitanih subjekata, najveći se broj bavi trgovinom (35,72%). 38% ispitanih subjekata djelatnost obavlja u vlastitom poslovnom prostoru te to smatra vrlo bitnim faktorom za nadilaženje posljedica krize, a unutar vlastitog doma djelatnost obavlja 2% ispitanika. U iznajmljenom prostoru posluje 37% ispitanika što predstavlja prepreku za proširenje posla i ostvarenje boljih financijskih rezultata. Unutar poslovnih zona djeluje 15% ispitanika, a 8% tvrtki unutar poduzetničkih inkubatora ili centara. S mjerama poticanja poduzetništva upoznato je 57,15% ispitanika, dok poticajne mjere koristi tek 9,28%. Istraživanje je također pokazalo da je 82 % ispitanika zainteresirano za daljnju edukaciju o poduzetništvu, dok 15 % ispitanika već sudjeluje u edukaciji, a samo 3% ispitanika nije zainteresirano. Slika 1 prikazuje, prema vlastitom istraživanju, poslovne prostore osječko-baranjskih malih poduzetnika.

391 UČENJE ZA PODUZETNIŠTVO / ENTREPRENEURIAL LEARNING Slika 1: Poslovni prostori U cilju unapređivanja znanja i poboljšanja poslovanja na seminarima i tribinama sudjeluje 48,7 % ispitanika. Međutim, nešto više od polovice ispitanika koji posjećuju tribine i seminare, nije uočilo poboljšanje poslovanja subjekta. Najveći broj ispitanika (slika 2) svoje proizvode plasira na domaćem tržištu, na lokalnoj razini, dok 12% ispitanika dio svoje proizvodnje plasira i na inozemnom tržištu. Slika 2: Plasman proizvoda Utjecaj krize na poslovanje osjetilo je 82,14% ispitanika, a za glavnu posljedicu krize 62,85% ispitanika navelo je smanjenje plasmana proizvoda i usluga, dok 72% ističe teškoću naplate. Gotovo svi ispitanici navode kako im nijedna institucija nije pomogla u prevladavanju posljedica krize. Također, 28,57% ističe kako su zadovoljni postojećom hrvatskom regulativom u gospodarstvu, dok su gotovo dvije trećine nezadovoljne ili nezadovoljne postojećim zakonskim mjerama. Na slici 3 analizirana je zainteresiranost malih poduzetnika za edukaciju o poduzetništvu u Osječko-baranjskoj županiji.