ODRŽIVI TURIZAM EUROPSKE UNIJE: ANALIZA ODABRANIH TURISTIČKIH DESTINACIJA

Transcription

1 Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Fakultet ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirković» MARIJA PIČULJAN ODRŽIVI TURIZAM EUROPSKE UNIJE: ANALIZA ODABRANIH TURISTIČKIH DESTINACIJA Diplomski rad Pula, 2016.

2 Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Fakultet ekonomije i turizma «Dr. Mijo Mirković» MARIJA PIČULJAN ODRŽIVI TURIZAM EUROPSKE UNIJE: ANALIZA ODABRANIH TURISTIČKIH DESTINACIJA Diplomski rad JMBAG: , redoviti student Studijski smjer: Financijski management Predmet: Gospodarstvo EU Znanstveno polje: Ekonomija Znanstvena grana: Opća ekonomija Mentor: prof.dr.sc. Ines Kersan-Škabić Sumentor: doc.dr.sc. Kristina Afrić Rakitovac Pula, studeni 2016.

3 Turizam ima budućnost samo ako cilj njegova razvoja bude više čovječnosti. Turizam je stvoren radi čovjeka, a ne čovjek radi turizma. (J. Krippendorf, 1986.)

4 IZJAVA O AKADEMSKOJ ČESTITOSTI Ja, dolje potpisana MARIJA PIČULJAN, kandidatkinja za magistru poslovne ekonomije ovime izjavljujem da je ovaj Diplomski rad rezultat isključivo mojega vlastitog rada, da se temelji na mojim istraživanjima te da se oslanja na objavljenu literaturu kao što to pokazuju korištene bilješke i bibliografija. Izjavljujem da niti jedan dio Diplomskog rada nije napisan na nedozvoljen način, odnosno da je prepisan iz kojega necitiranog rada, te da ikoji dio rada krši bilo čija autorska prava. Izjavljujem, također, da nijedan dio rada nije iskorišten za koji drugi rad pri bilo kojoj drugoj visokoškolskoj, znanstvenoj ili radnoj ustanovi. Student U Puli,, godine

5 IZJAVA o korištenju autorskog djela Ja, MARIJA PIČULJAN, dajem odobrenje Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, kao nositelju prava iskorištavanja, da moj diplomski rad pod nazivom ODRŽIVI TURIZAM EUROPSKE UNIJE: ANALIZA ODABRANIH TURISTIČKIH DESTINACIJA koristi na način da gore navedeno autorsko djelo, kao cjeloviti tekst trajno objavi u javnoj internetskoj bazi Sveučilišne knjižnice Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli te kopira u javnu internetsku bazu završnih radova Nacionalne i sveučilišne knjižnice (stavljanje na raspolaganje javnosti), sve u skladu s Zakonom o autorskom pravu i drugim srodnim pravima i dobrom akademskom praksom, a radi promicanja otvorenoga, slobodnoga pristupa znanstvenim informacijama. Za korištenje autorskog djela na gore navedeni način ne potražujem naknadu. U Puli, (datum) Potpis

6 SADRŽAJ 1. UVOD POJAVNOST TURIZMA I UPRAVLJANJE TURIZMOM Turizam Pojmovno određenje Turistička destinacija Suvremeni turistički trendovi Upravljanje turizmom Nositelji turističke politike Instrumenti turističke politike TURIZAM EU Europa kao turističko tržište Turističke politike Fondovi EU kao sredstvo provođenja turističkih politika Projekti i programi krucijalni za europski turistički razvoj Europske destinacije izvrsnosti (EDEN) Calypso Značaj turističkih politika u postizanju održivosti Europski turistički sustav indikatora za održivo upravljanje destinacijom (ETIS) Načelo supsidijarnosti u funkciji održivog turizma Odabrani kvantitativni pokazatelji...30

7 4. OD ODRŽIVOG RAZVOJA PREMA ODRŽIVOM TURIZMU Održivost kao koncept Pojam održivog razvoja Pojam održivog turizma Prijelaz s održivog razvoja na održivi turizam Održivi razvoj kao preduvjet održivog turizma Zastupljenost i uloga selektivnih oblika Održivi turizam u praksi Upravljanje destinacijom kao sustavom održivosti Utjecaj i uloga destinacijskog menadžmenta Postizanje konkurentskih prednosti Uloga javno - privatnog partnerstva Obrazovanje - preduvjet intenzivnije implementacije održivog turizma ULOGA ODRŽIVOG TURIZMA U RAZVOJU TURISTIČKE DESTINACIJE Utjecaj na prepoznatljivost i razvoj destinacije Analiza odabranih turističkih destinacija Cipar Pitsilia Estonija Hiiumaa Italija Pistoia Hrvatska Stancija Svetvinčenat...71

8 5.3. Komparativni prikaz održivih i destinacija masovnog turizma Značaj i kvaliteta ponude destinacije Upravljanje turizmom obalnih područja Životni ciklus obalnih i otočnih destinacija Obalni održivi vs. obalni masovni turizam Odabrani primjeri Dva lica španjolskog turizma - utjecaj na daljnji razvoj Fuerteventura Lloret de Mar Konfliktnost turističke ponude Hrvatske Mali Lošinj Dubrovnik Prednosti i nedostaci Percepcija i očekivanja turista PERCEPCIJA STUDENATA O ODRŽIVOM TURIZMU Deskriptivna analiza Statistička analiza Preporuke i smjernice TRENDOVI BUDUĆEG RAZVOJA ODRŽIVOG TURIZMA ZAKLJUČAK LITERATURA POPIS SLIKA, TABLICA, GRAFIKONA PRILOG SAŽETAK SUMMARY...169

9 1. UVOD Posljednjih desetljeća, turizam, na međunarodnoj, odnosno europskoj razini, postaje jedna od najperspektivnijih gospodarskih grana, kako država u razvoju, tako i razvijenih država, stvarajući značajne gospodarske i društvene koristi kroz multiplikativi učinak u odnosu na brojne djelatnosti kojima se prožima, oplemenjujući iste svojom pojavnošću. Kako bismo u konačnici ustvrdili i shvatili značaj europskog turizma s posebnim naglaskom na održivi turizam, što se u ovom radu kroz odabrane destinacije i analizira, potrebno je, između ostaloga, promotriti te razumjeti kompleksne odnose međunarodne te posljedično, europske turističke ponude i potražnje koje prate ali istovremeno i stvaraju nove trendove u turizmu, obogaćujući iskustva ovog alternativnog turističkog djelovanja, proširujući poglede, afirmirajući znanja te u konačnici valorizirajući pojedinu turističku destinaciju. Međutim, problematika održivog turizma u međunarodno - europskim okvirima, još uvijek je nedovoljno aktualizirana, iako sve više pronalazi svoje mjesto na turističkom tržištu, zahvaljujući kvaliteti prepoznatoj od strane turističke potražnje. Ipak, valja istaknuti kako je Europska unija primarno u održivom razvoju te posljedično i održivom turizmu, prepoznala mogućnosti za budući razvoj (i izvan okvira turizma) te je kao takva, implementirala koncepciju održivog razvoja u brojne dokumente, programe, odnosno projekte EU. Unatoč suvremenim trendovima koji potiču uniformiranost, održivi turizam kao alternativa, predstavlja protutežu tome, oplemenjujući kao takav, razvoj u Europi. Potražnja je stvorila održive destinacije te uvelike doprinijela adekvatnoj kreaciji turističke ponude održivog turizma. Međutim, nerijetko je uloga samih posjetitelja, kao i predstavnika turističke ponude te nositelja lokalne vlasti u razvoju određene turističke destinacije, statička, umjesto proaktivna, što se ogleda u nedovoljnoj prepoznatosti koncepcije održivog turizma te implementaciji iste u destinacijske razvojne procese. Svrha rada, jest ukazati na značaj održivog turizma na razini Europske unije, educirati čitatelje o problematici održivog turizma, važnosti istog te upozoriti na nedovoljnu količinu svijesti o ovoj koncepciji budućnosti. Cilj rada, jest analizirati odabrane europske destinacije održivog turizma u odnosu na masovne destinacije te istražiti u kojem je stupnju komponenta održivosti involvirana u određene studijske programe Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, obzirom na mišljenja i stavove studentske populacije o održivom turizmu. 1

10 Polazna (radna) hipoteza ovoga rada glasi kako je edukacija dionika preduvjet implementacije održivog razvoja turizma u razvojne procese destinacije. Obzirom na istraživačko - edukativni karakter rada, empirijski dokazana hipoteza nastala je kao produkt provedenog anketnog istraživanja o percepciji studenata o održivom turizmu, na razini Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli (Fakultet ekonomije i turizma dr. Mijo Mirković, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Odjel za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije; uzorak od 311 studenata). Ona glasi kako je koncepcija održivog turizma nedovoljno involvirana u programe visokoškolskog obrazovanja društvenog usmjerenja, što je i potvrđeno, uz pripadajuće podhipoteze, potrebne za jasniju interpretaciju rezultata te u konačnici bolje razumijevanje navedene problematike. Rad se, pored Uvoda i Zaključka, sastoji od šest međusobno povezanih poglavlja. Drugo poglavlje vezuje se uz problematiku turizma u širem i užem smislu, uz kompleksnost istog, kao i važnost upravljanja turizmom kao temeljnog pravca daljnjeg razvoja turističkih kretanja na koje društvo može utjecati. Treće poglavlje fokusirano je na europski turizam kao takav, kroz uvid u europsko turističko tržište, nepostojanje zajedničke turističke politike na razini EU te interpretaciju utjecaja navedenoga na zemlje članice u kontekstu implementacije neobveznih komunikacija u svaku od njih, kao otežavajući faktor razvoja turizma u istima. Uz uvodnu interpretaciju aspekta održivosti zastupljenu u turističkim politikama EU, kvantificirani su najrelevantniji podaci koji oslikavaju stanje europskog turističkog tržišta. Četvrto poglavlje teorijski i praktično obuhvaća pregled održivog razvoja, odnosno održivog turizma, sumirajući utjecaje, posljedice te mogućnosti daljnjih turističkih kretanja koji proizlaze iz korelacije dva prethodno navedena termina. Peto poglavlje krucijalno je za razumijevanje problematike održivih destinacija, razlažući ulogu održivog turizma u razvoju turističke destinacije primarno putem odabranih EDEN destinacija (Cipar - Pitsilia, Estonija - Hiiumaa, Hrvatska - Stancija 1904 (Svetvinčenat), Italija - Pistoia) te u drugom dijelu, komparacijom održivih, odnosno destinacija masovnog turizma, kroz obalni turizam Španjolske (Fuerteventura vs. Lloret de Mar) i Hrvatske (Dubrovnik vs. Mali Lošinj), uz jasan prikaz prednosti i nedostataka djelovanja. Šesto poglavlje predstavlja anketno istraživanje provedeno na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli te vlastite preporuke i smjernice za uspješno podizanje svijesti o održivom turizmu ponajprije u obrazovnom kontekstu, dok sedmo poglavlje obuhvaća trendove budućeg (održivog) razvoja turizma. Metode istraživanja korištene u radu jesu: deskriptivna metoda, metoda komparacije, metoda analize i sinteze, induktivno-deduktivna metoda i metoda anketnog istraživanja. 2

11 2. POJAVNOST TURIZMA I UPRAVLJANJE TURIZMOM Turizam kao globalni fenomen 21. stoljeća, intenzivira razvoj mnogobrojnih djelatnosti, odnosno područja ljudskog djelovanja, oplemenjujući svojom pojavnošću globalizacijske procese na međunarodnoj, nacionalnoj, regionalnoj te lokalnoj razini. Konačno, sumirajući implikacije istog na cjelokupno društvo, jasno je kako pojavnost turizma utječe na gospodarstvo, društvo i okoliš. Poradi sve zastupljenije devastacije okoliša, što rezultira i negativnom percepcijom turizma od strane posjetitelja (ukoliko se uzme u obzir ekološka svijest 1 turista te korak dalje, ekološka pismenost 2 ), potrebno je pravilno upravljati turizmom, odnosno njegovim razvojem te implementirati okolišnu notu u razvojne procese. Sukladno tome, prikazan je pregled ključnih odrednica upravljanja turizmom, kao i trendova u turizmu u kontekstu ponude i potražnje, ali i budućih potencijalnih utjecaja na turizam kao takav Turizam Kompleksan karakter turizma kao suvremene pojave novoga doba, najjednostavnije je opisati dinamičnošću djelovanja na ostale aspekte društva u cjelini. Turizam kao takav, ovisno o gledištu, istovremeno stvara i ruši, spaja i razjedinjuje, proturječan je ali istovremeno i skladan u svojoj biti, kompleksniji od bilo koje druge pojave u prošlosti, sadašnjosti i u budućnosti. Moguće ga je promatrati s aspekta siromaštva, bogatstva, napretka i inovacija, integracije, kulture i ostalih faktora važnih za ljudsku egzistenciju, što je uvelike utjecalo na smjer razvoja turizma. Primjerice, osim masovnosti koja je u pojedinim destinacijama u potpunosti devastirala okoliš (Lloret de Mar, Benidorm i sl.), u određenim destinacijama (Bali), nemoguće je ne spoznati jaz između bogatih i siromašnih koji je stvorio upravo - turizam. Ovim primjerima moguće je objasniti posljedice multiplikativnog učinka turizma, koji nerijetko nadvlada pozitivnu stranu istog, stvarajući kontradiktornosti koje pridonose odmaku od njegove prvobitne funkcije kao jednog od relevantnih pokretača gospodarstva, pretvarajući ga u rušitelja društva u kojem živimo, postavljajući ljudsku egzistenciju na margine društva, što proizlazi iz njegove kompleksnosti. 1 Pod ekološkom svijesti podrazumijevamo spoznaju o ugroženosti prirodnih osnova za život ljudi, uzrokovanu djelovanjem ljudi samih, uz spremnost na otklanjanje opasnosti. (Eulenfeld, 1981:191 u Muller, 2004:55) 2 Ekološka pismenost uključuje više od pukog znanja o okolišu. Ekološki pismen građanin treba također imati razvijene vrijednosti, stavove i umijeća koja omogućuju da se znanje pretvori u akciju. (Morrone, 2001:35 u Jukić, 2011:274) 3

12 Pojmovno određenje Turizam karakterizira kompleksnost u odnosu na ostale aktivnosti, stoga u širem kontekstu, nije moguće ponuditi jedinstvenu definiciju turizma kao takvog. Turizam je multidimenzionalna pojava - budući da turizam ima utjecaj na gotovo sve sfere ljudskoga života i mnoge ekonomske aktivnosti, teško bi bilo pronaći jednu sveobuhvatnu definiciju. (Križman Pavlović, 2008:2) Prethodna definicija upućuje ponajprije na multidisciplinarnost turizma u kontekstu neprestanog razvoja istog kao pojave, uključujući trendove na međunarodnom tržištu, koji su velikim dijelom potaknuti globalizacijom te je stoga teško prilagoditi definiciju, imajući u vidu kako turizam svakim danom u svom djelovanju postaje sve dinamičniji, masovniji te kompleksniji. Međutim, u užem smislu, turizam je socioekonomska pojava obilježena privremenim migracijama sudionika (turista), dok sama riječ turizam, koja dolazi od francuske riječi tour, označava put, etapu, vožnju, šetnju, izlet, čime turizam kao fenomen podrazumijeva kretanje, promjenu boravka i korištenje prometnih sredstava. (Prema Vidučić, Vidučić; Avelini Holjevac, Mrnjavac, u Gašparović, 2011:162) Navedena definicija nudi cjelovitu sliku o turizmu kao takvom ali i upućuje na masovnost koja se velikim dijelom ostvaruje djelovanjem prometa u turizmu. Stoga je od iznimne važnosti pravilno upravljanje turizmom kako bi se odgovarajućom turističkom politikom uz zadovoljenje potreba turista koji na svojevrstan način stvaraju i u konačnici čine turističko tržište, osigurao kvalitetan rast i razvoj destinacije Turistička destinacija Temeljem različitih definicija, odnosno poimanja turističke destinacije od strane renomiranih autora 3, Križman Pavlović (2008:58) zajedničke karakteristike i obilježja iste, objedinjuje u jednu jedinstvenu definiciju prema kojoj je turistička destinacija, turistički organizirana i tržišno prepoznatljiva prostorna jedinica, koja skupom svojih turističkih proizvoda potrošačima nudi cjelovito zadovoljenje turističke potrebe, pri čemu je primaran cilj 3 Anić i Goldstein, 1999.; Bieger 1998.; Magaš 1997.; Makens 1996.; Meler 1998.; Pechlaner 1999.; Vukonić, 1998.; Žuvela

13 privlačenje turista diferenciranom turističkom ponudom. Turističku destinaciju najčešće se promatra kao sustav i u tom kontekstu interpretira. Turistička destinacija jedan je od elemenata turističkog sustava i to onaj koji potiče djelovanje cjelokupnog sustava, privlačenjem turista i motiviranjem njihova dolaska, i povezuje sve njegove dijelove. Većina turističkih destinacija je amalgam sljedećih komponenti (tzv. šest A) (Cooper, Fletcher, Gilbert et al., 1998; Buhalis, 2000 u Križman Pavlović, 2008): 1. Atrakcije (engl. Attractions) - podrazumijevaju prirodne i društvene atraktivnosti, značajne za osiguravanje inicijalne motiviranosti turista za dolazak u destinaciju 2. Receptivni sadržaji (engl. Amenities) - obuhvaćaju smještajne i ugostiteljske objekte, trgovinu, zabavne sadržaje te ostale usluge 3. Pristup (engl. Accessibility) - odnosi se na razvoj i održavanje efikasnih prometnih veza s emitivnim tržištima (međunarodni prometni terminali i lokalni transport) 4. Dostupni paket-aranžmani (engl. Available packages) - podrazumijevaju unaprijed pripremljene paket-aranžmane od strane posrednika u prodaji i njihovih zastupnika 5. Aktivnosti (engl. Activities) - odnose se na sve dostupne aktivnosti u destinaciji i ono čime će se potrošač baviti tijekom boravka u destinaciji 6. Pomoćne usluge (engl. Ancillary services) - uključuju marketinške, razvojne i koordinacijske aktivnosti koje provodi određena organizacija za upravljanje turističkom destinacijom za potrebe potrošača i industrije. Koncept 6A moguće je promatrati s aspekta turističke ponude destinacije. Isti sukreira imidž destinacije uz dvojaki utjecaj - povećanje turističke potrošnje i/ili slobodan izbor turista u destinaciji (u kontekstu prometnih sredstava, fakultativnih usluga i sl.), čime se intenzivira interes turista za destinaciju, što rezultira povećanjem dolazaka, odnosno noćenja. Poradi kompleksnog upravljanja turističkom destinacijom, potrebno je istu promatrati kao sustav, stoga je u nastavku (Slika 1.) prikazan model turističke destinacije. Ističe se koncept 6A kao srž destinacijskog sustava koji je u međudjelovanju s vanjskim utjecajima, ali i transformacija inputa u outpute, što rezultira različitim djelovanjem dionika i učincima na društvo u cjelini, kojeg je destinacija dio. 5

14 Slika 1. Opći model turističke destinacije Izvor: Križman Pavlović, D. (2008): Marketing turističke destinacije, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Mikrorad d.o.o., str. 62. Nakon pojmovnog određenja destinacije te pojašnjenja značaja modela 6A, poglavlje promatra način upravljanja destinacijom kao održivim sustavom, dok potpoglavlje razmatra specifičnosti životnog ciklusa obalnih i otočnih destinacija, što prethodi komparaciji destinacija obalnog održivog i obalnog masovnog turizma Suvremeni turistički trendovi Suvremene trendove u turizmu moguće je promatrati kao ishodište za razvoj i poboljšanje turističke ponude temeljem turističke potražnje. Aderhold (2009:1) definira trend kao razvoj koji je moguće mjeriti kako za prošlost, tako i za sadašnjost, pri čemu se za isti pretpostavlja kako će se nastaviti događati i u budućnosti. Suprotno tome, Dwyer upozorava na predvidljivost budućih trendova, isključivo ako se ne izmijene okolnosti koje utječu na iste (Dwyer et al. 2009:64). Nove tehnologije, potrebe i želje kupaca, odnosno, cjelokupno turističko okruženje temeljeno je na ekonomiji doživljaja, što podrazumijeva personaliziran pristup svakom turistu. Drugim riječima, turizam zahtijeva konstantno unaprijeđenje ponude, pritiskom turističke potražnje na istu, čineći ga doživljajem koji temelji svoju konkurentnost upravo na nepredvidljivosti turističke potražnje, što u konačnici može rezultirati i izostankom trendova u pravom smislu te riječi. Stoga je važno na vrijeme prepoznati trendove na turističkom tržištu te odgovoriti na nove izazove turizma stavljene pred dionike. 6

15 Možemo zaključiti da je reinvencija turizma glavni izazov današnje turističke teorije i prakse pri čemu su marketinška inteligencija, inovacija i bliskost s potrošačem postali novi imperativi suvremenog turizma. Na obzorima postmodernog društva, rađa se turizam novog doba - turizam novog doba za ljude novog doba. (u Gržinić (2014:31) prema Dujmović, 2014) Slijedom navedenoga, važnost promatranja suvremenih turističkih trendova reflektira se u pravovremenom odgovoru na zahtjeve turističke potražnje. Moderni turisti sve su više okrenuti turizmu specijalnih interesa 4 te im je potrebno omogućiti iskustvo poradi kojeg će se iznova vraćati u destinaciju, koja će osim fizičkih, moći ponuditi i savjetodavne usluge, prilagođavajući se time suvremenim trendovima, odnosno zahtjevima na turističkom tržištu Upravljanje turizmom Boljem razumijevanju upravljanja turizmom, prethodi razumijevanje procesa upravljanja. Stoga, upravljanje možemo definirati kao proces djelovanja na interaktivne elemente u nekom sustavu, čime se neposredno odlučuje o načinu njihova kretanja i djelovanja a sve u funkciji realizacije zacrtanih ciljeva, što se preslikava na turistički sustav. (Županov, 1973:25-26, u Dulčić i Petrić, 2001:132) Upravljanje turizmom, odnosno njegovim razvojem, kompleksno je područje koje između ostalog, zahtijeva poznavanje gospodarske situacije zemlje u širem, ali i potreba domicilnog stanovništa u užem smislu, uz pokušaj osuvremenjivanja turističke ponude prilagođavajući istu turističkoj potražnji, čemu je potrebno pristupiti racionalno. Upravljanje turizmom mogli bismo svesti na nižu razinu, a to je upravljanje destinacijom, što će u konačnici rezultirati konkurentnošću iste ali i cjelokupnog turizma (turističkog sustava). Destinacijom se može upravljati putem organizacije koja bi trebala udružiti turističku zajednicu, agencije, hotele, restorane, iznajmljivače soba, obrtnike, plovila i ostale subjekte u destinaciji koji se na bilo koji način bave turizmom. Takva organizacija ima ulogu modusa - čvora od kojeg se poveznice protežu prema svim umreženim subjektima. Ona je promotor interesa uključenih subjekata kao i destinacije u cjelini na tržištu, ali je i početna karika u složenu procesu upravljanja turističkim sustavom. (Petrić u Dulčić, 2001:139 u Bartoluci, 2013:163) 4 Turizam specijalnih interesa (engl. Special Interest Tourism, SIT), odnosi se na pružanje prilagođenih turističkih aktovnosti specifičnim interesnim grupama i/ili pojedincima kako bi se zadovoljio određeni interes ili potreba. Podrazumijeva nagrađivanje, obogaćivanje, avanturistička i učtiva iskustva. (prema 7

16 Bartoluci (2013:163) navodi kako je upravljanje destinacijom potrebno ponajprije poradi konkurentnosti i održivosti iste (što je od posebnog značaja za održive destinacije), dok se konkurentnost destinacije može definirati kao sposobnost destinacije da poveća turističku potrošnju, da privlači turiste u većoj mjeri uza zadovoljenje nezaboravnog iskustva i da sve to čini na profitabilan način, uz obogaćivanje dobrobiti za buduće generacije. (prema Sheldon i Park, 2008:160; u Bartoluci, 2013:163). Sumarno, upravljati turizmom, odnosno njegovim razvojem, nužno je na nacionalnoj, regionalnoj ali i lokalnoj razini, uz strateško promišljanje kroz svojevrsnu suradnju javnog i privatnog sektora. To nije jednostavan proces i zahtijeva odgovarajuću razinu znanja kako nositelja najviše, tako i nositelja najniže razine, primjenom načela supsidijarnosti. Pritom valja uzeti u obzir gospodarske, društvene i okolišne učinke te odrednice države kao takve, što zahtijeva promišljanje o implementaciji određene strategije, ovisno o stupnju razvijenosti pojedine države. Obzirom kako pravilno upravljanje turizmom zahtijeva odgovarajuću turističku politiku, adekvatna definicija iste slijedi u nastavku. Turistička politika u biti je sinteza dijelova vanjske, unutarnje, gospodarske, kulturne i drugih politika koje se odnose na turizam i koje neposredno ili posredno sudjeluju u zadovoljenju potreba turista. Zadatak je turističke politike da predlaže i usklađuje mjere koje pridonose ostvarenju planiranih ciljeva u turizmu. (Bartoluci, 2013:239) Prema Bartoluciju (2013:239), učinkovitost turističke politike podrazumijeva jasno određivanje ciljeva, nositelja, smjerova djelovanja, mjera, dionika i faza provedba iste. Navodi kako se ciljevi turističke politike u suvremenom turizmu svode na: osiguranje uvjeta za dinamičan razvoj turizma, njegovu konkurentnost na turističkom tržištu, optimalno zadovoljenje turističkih potreba, zaštitu turističkih resursa i održivi razvoj te osiguranje uvjeta za profitabilno poslovanje osnovnih subjekata u turizmu. Slijedom navedenoga, valja naglasiti kako se pri procesu kreacije i provedbe turističke politike te u konačnici upravljanja razvojem turizma, mora voditi računa o adekvatnom pristupu koji ni u kojem slučaju neće narušiti postojeće vrijednosti turističkog sustava (pogledati potpoglavlje ), negativno utječući na buduće naraštaje. Nositelji turističke politike o kojima je riječ u nastavku, bitna su karika u tom lancu. 8

17 Nositelji turističke politike Prethodno navedene ciljeve ne bi bilo moguće ostvariti izostankom nositelja turističke politike na sve tri razine, kako slijedi. Slivar i Golja (2016:146) navode kako se često nositelje turističke politike dijeli prema razinama djelovanja na one koji djeluju na: nacionalnoj razini - Ministarstvo turizma, nacionalna turistička zajednica regionalnoj razini - županijske i regionalne turističke zajednice lokalnoj razini - lokalne turističke zajednice, destinacijske menadžment organizacije (javno-privatno partnerstvo), destinacijske menadžment kompanije, dok ćemo se na specifičnu organizacijsku strukturu nositelja turističkih politika u europskoj praksi, osvrnuti u poglavlju 3 (potpoglavlje 3.2.), obzirom kako EU nema zajedničku turističku politiku, već samo tzv. tijela koja daju neobvezne smjernice (komunikacije) državama članicama. Suprotno tome, u Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi članici, nositelje turističke politike 5 moglo bi se nazvati operativnim tijelima Instrumenti turističke politike Dulčić i Petrić (2001:291) navode kako instrumenti turističke politike ne djeluju direktno na razvojni cilj ili funkciju cilja, već putem utjecaja na aktere (subjekte) razvoja i njihovo ponašanje, čime se iste usmjerava ka ostvarenju određenih ciljeva turističke politike. Prema tome, ciljevi i instrumenti turističke politike su međuovisni. Izostankom jednog od njih, nije moguće ostvariti adekvatno upravljanje turizmom (destinacijom). 5 Nositelji turističke politike u RH: nacionalna razina (Ministarstvo turizma, Hrvatska gospodarska komora (HGK), Hrvatska obrtnička komora (HOK); Hrvatska turistička zajednica (HTZ)), regionalna i lokalna razina (predstavnici javnog sektora, turističke agencije, ostali gospodarski subjekti u turizmu, stanovništvo i dr.) (Bartoluci, M. (2013). Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva, Školska knjiga, Zagreb, str. 239) 9

18 Slika 2. Djelovanje instrumenata politike razvoja turizma Instrumenti Ponašanje aktera Ciljne funkcije Izvor: Izrada autorice prema: Dulčić, A., Petrić, L. (2001): Upravljanje razvojem turizma, MATE, Zagreb, str Razni autori priklanjaju se različitim interpretacijama instrumenata turističke politike. Tako primjerice Dulčić i Petrić (2001) navode nekoliko klasifikacija instrumenata turističke politke, odnosno osnova za klasifikaciju instrumenata - prema području djelovanja instrumenata, obzirom na varijablu ili resurs putem koje se djeluje na ponašanje ekonomskih subjekata, prema percepciji ekonomskog subjekta te percepciji države. Bartoluci (2013), iako priznaje ovakav vid klasifikacije, instrumente sumira u nekoliko kategorija mjera za turizam. Radi se zakonskim, ekonomskim, administrativnim te planskim mjerama. Ovaj zaključak proizlazi iz činjenice kako su instrumenti i mjere turističke politike zapravo sinonimi, međutim, kada se radi o turizmu, prikladnije je koristiti termin mjere. Slijedom navedenoga, svako djelovanje instrumenata, objedinjeno je u nekoliko mjera (u odnosu na turizam). Slika 3. Mjere turističke politike MJERE Zakonske Ekonomske Administrativne Planske Izvor: Izrada autorice prema: Bartoluci, M. (2013): Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva, Školska knjiga, Zagreb, str

19 Potonji prikaz odnosi se na mjere turističke politike, dok u nastavku slijedi obrazloženje za svaku pojedinačno. Zakonske mjere - Bartoluci (2013:242) navodi kako se iste odnose na adekvatne institucionalne uvjete za provođenje turističke politike, dok se reguliraju zakonskim i podzakonskim aktima, no, Marković S. i Z. (1967:206) proširuju dijapazon djelovanja zakonskih mjera na turističku propagandu, informacije, planiranje, kao i statistiku turizma, što čini zaokruženu cjelinu djelovanja turističke politike. Ekonomske mjere - Bave se područjem monetarno - kreditne politike, problematikom vlasništva, poreznom politikom, ulaganjima u turizmu i drugim. Mjere ekonomske politike u turizmu sadržavaju opće mjere ekonomske politike koje se odnose na sve gospodarske djelatnosti, pa i na turizam. To su mjere porezne politike, politike javnih rashoda, monetarne, fiskalne (PDV u turizmu) te posebno tečajne politike (Čavlek et al., 2010:142). One se u hrvatskom turizmu ostvaruju i politikom poticaja razvoja turizma. (Bartoluci, 2013:243) Administrativne mjere - Na nacionalnoj i loklanoj razini određuju prava i obveze svih sudionika u turizmu: turista, turističkih agencija, kategorizaciju objekata, rad inspekcijskih službi i sl. (Bartoluci, 2013:243) Planske mjere - Sastoje se od strategija i planova razvoja turizma i komplementarnih djelatnosti na nacionalnoj i regionalnoj razini (turističke destinacije, turističkog mjesta ili poslovnih organizacija). Njima se određuju smjerovi razvoja turizma na različitim područjima kao što su: investicijska politika, potencijalni izvori financiranja investicija i dr. Ove mjere provode Ministarstvo turizma, turističke zajednice, gospodarski subjekti na razini destinacija i dr. (Bartoluci, 2013:243) Valja napomenuti kako će izostankom simultanog djelovanja prethodno navedenih mjera, očekivani rezultati turističke politike sasvim sigurno izostati, reflektirajući se na cjelokupni turistički razvoj. 11

20 3. TURIZAM EU Turizam općenito, pa tako i na razini Europske unije, svojim multiplikativnim učinkom, ponajviše intenziviranjem mnogobrojnih djelatnosti, koje mogu i ne moraju biti u izravnoj vezi s turizmom kao takvim, neminovno čini okosnicu daljnjeg razvoja država članica u turističkom (uže gledano) ali i gospodarskom kontekstu (šire gledano). Stoga, prikazom europskog turističkog tržišta, sagledava se konkurentnost Europe kao destinacije u odnosu na ostatak svijeta. Europska unija nema zajedničku turističku politiku, što može biti nedostatak, međutim, obzirom na različitosti zemalja članica u kontekstu razine gospodarskog razvoja, pravnih pitanja i sl., poželjne su primjerice postojeće komunikacije kojima će zemlje članice biti pravilno usmjerene, dok o njima samima ovisi implementacija istih, dok fondovi EU predstavljaju sredstvo provođenja turističkih politika u praksi. EU je prepoznala važnost održivosti, što se reflektira kroz svojevrsne održive turističke politike, dok projektima te programima, nastoji približiti turizam svim građanima EU, kako putem unaprijeđenja Europskih destinacija izvrsnosti (projekt EDEN), tako i učiniti turizam dostupnim svima (program Calypso). Kao posljedica prethodno navedenoga, prikazani su odabrani kvantitativni pokazatelji koji reflektiraju snagu europskog turizma, ostavljajući prostora nositeljima turističkih politika u zemljama članicama za napredak, ukoliko je to potrebno ili pak nastavak već postojeće dobre prakse, ukoliko rezultati zadovoljavaju očekivanja Europa kao turističko tržište Turističko tržište na međunarodnoj, a posljedično i europskoj razini (kao važnoj komponenti međunarodnog turizma), posredstvom različitih utjecaja i dinamičnosti modernog načina života, primarno globalizacije u širem smislu, novih tehnologija, vrsta prometa, demografskih procesa, ekološke svijesti, mijenjalo se kroz godine, što je u uzročno posljedičnoj vezi s turističkom ponudom i potražnjom. Iste direktno, ali i indirektno utječu na turističko tržište i obratno. Europa se s godinama afirmirala kao destinacija kvalitete, međutim, može li danas i dalje uspješno konkurirati azijskim, američkim ili destinacijama Bliskog istoka, nekada nedovoljno prepoznatljivima a danas značajnim receptivnim tržištima? Poradi porasta atraktivnosti dosada relativno nepoznatih ili primjerenije rečeno, neatraktivnih destinacija poput gore navedenih, za koje možemo reći kako u turističkom kontekstu postaju konkurencija Europi, što je vrlo vjerojatno posljedica zasićenosti potražnje tradicionalnim europskim turističkim tržištem, ne čudi podatak da su upravo u 12

21 2015. godini najveći porast međunarodnih dolazaka zabilježile destinacije američkog kontinenta (+7%), nakon čega slijede destinacije Azije i pacifičkog otočja (+5%). Europske destinacije bilježe porast od 4% u međunarodnim turističkim dolascima. (Slivar i Golja, 2016) Međutim, kada se govori o važnosti, odnosno zastupljenosti turizma u Europskoj uniji, nužno je istaknuti kako u Europskoj uniji turistički sektor u užem smislu (tradicionalni pružatelji usluga putovanja i turističkih usluga) obuhvaća 1,8 milijuna poduzeća, uglavnom malih i srednjih (MSP). Doprinos turizma BDP-u je 5 %, a zapošljava 5,2 % aktivnog stanovništva (što je oko 9,7 milijuna osoba). Uzmu li se u obzir uske veze s drugim gospodarskim sektorima, taj je doprinos još veći (više od 10 % bruto društvenog proizvoda (BDP) i najmanje 12 % ukupnog broja zaposlenih, odnosno 13 milijuna radnika). Godine međunarodni turizam je u svijetu dosegao brojku od 1,133 milijardi dolazaka (+4,3 %), od čega u Europi njih 582 milijuna, odnosno 51 % tržišta (+3 %). Tako je Europa (s Francuskom na 1. mjestu) potvrdila svoje mjesto prve turističke destinacije u svijetu. Nadalje, dugoročnom prognostičkom studijom Svjetske turističke organizacije (WTO) predviđa se skromniji rast turizma u Europi do 2030., s procijenjenih 744 milijuna turista (+1,8%), odnosno 41,1 % tržišta. S europske točke gledišta, politika koja se odnosi na turizam igra ulogu i u postizanju općih ciljeva u pogledu zaposlenosti i politike rasta. Osim toga, ekološka i održiva dimenzija turizma s vremenom će postati sve važnija iako je već prisutna u okviru održivog, odgovornog i etičkog turizma. (Europski parlament, ) Navedeno sugerira kako je europsko turističko tržište zaista razvijeno, međutim, još uvijek ima prostora za napredak, što se ostvaruje praćenjem i osluškivanjem trendova potražnje, pravovremenim odgovaranjem na istu prilagodbom ponude najvišim turističkim standardima te nadasve, pokušajem involviranja održivih elemenata razvoja u kontekstu razvoja turizma. Možda je upravo to element koji će europsko turističko tržište diferencirati od konkurencije i privući novu klijentelu, pri čemu je potrebno raditi na afirmiranju europskog turističkog tržišta kao tržišta turizma po mjeri individue, pokušavajući zadovoljiti turističke potrebe koje nisu samo - masovne (uniformirane, konfekcijske). No, europski turizam nije moguće promatrati jednoobrazno, samo u kontekstu doprinosa gospodarstvu (udio BDP-a i sl.), već u širem smislu, pri čemu isti sukreira europski identitet kao takav, doprinoseći razvoju EU u cjelini ali i na razini pojedinih država članica. Europa kao turističko tržište razvila se zahvaljujući i turističkim politikama koje su vodilje u prepoznavanju, shvaćanju i rješavanju problema država članica u kontekstu unaprijeđenja istih kao destinacija u širem smislu. 13

22 3.2. Turističke politike Prethodno potpoglavlje definiralo je pojam i važnost turističke politike općenito, dok će ovo potpoglavlje produbiti i proširiti značenje iste na razini Europske unije, predstavljajući pregled razvoja turističkih politika EU do današnjih dana, ističući dokumente, odnosno incijative od krucijalna značaja za njihovo osuvremenjivanje. Prije evolucijskog pregleda, potrebno je spomenuti nositelje turističkih politika u EU ali i naglasiti kako je s razvojem istih, a s obzirom na intenzitet prožimanja turizma društvom u cjelini, kao i mnogim djelatnostima, od velike važnosti bio i pokušaj stvaranja zajedničke turističke politike, međutim, do današnjih dana, to se nije dogodilo. Suprotno tome, donesene su brojne komunikacije koje podupiru turistički razvoj EU, smatrajući se svojevrsnim turističkim politikama. Dakle, Europska unija nema zajedničku turističku politiku, ali postoje brojna tijela koja ipak smatramo svojevrsnim nositeljima turističkih politka na razini EU, stvarajući podlogu za integraciju i implementaciju komunikacija u pojedine djelatnosti te u konačnici i ostale politike zemalja članica. Shodno nepostojanju zajedničke turističke politike na razini EU a time i kompleksnosti provođenja takve prakse, mnogi autori (npr. Alkier Radnić (2009:37)) upozoravaju na posljedičnu kompleksnost praćenja stanja i razvoja turizma na razini Europske unije. No, obzirom na predlaganje kao i usvajanje odluka te utjecaju na države članice, kako u ostalim područjima, tako i u kontekstu turizma, može se ustvrditi kako su aktualni nositelji turističkih politika EU: Europska komisija (EK) Generalna direkcija za poduzetništvo i industriju (koja se može poistovjetiti s ministarstvima turizma u državama članicama) pri čemu unutar iste djeluje Sektor za turizam te Odbor za promet i turizam u Europskom parlamentu (prilagođeno prema Hendija, 2013.) Valja spomenuti i ostale institucije i tijela vezana uz turizam (prema Alkier Radnić, 2009:37): Savjetodavni odbor za turizam (engl. Tourism Advisory Commitee - TAC) Europsku putničku komisiju (engl. European Travel Comission - ETC) Odbor za promet i turizam (TRAN) 6 EUROSTAT (Statistički ured Europskih zajednica) 6 Gore naveden kao jedan od nositelja turističkih politika 14

23 Prethodno navedena tijela i institucije, u širem kontekstu također možemo promatrati kao pomoćne nositelje turističkih politika na razini EU, u kontekstu potpore glavnim nositeljima (Europska komisija, Generalna direkcija za poduzetništvo i industriju, Sektor za turizam). Promičući europski turizam, posljedično promiču i vrijednosti EU (identitet) koje se reflektiraju na turizam. Nakon prikaza nositelja turističkih politika EU, slijedi kratki pregled razvoja uz krucijalne dokumente, odnosno komunikacije koje doprinose konkurentnosti Europe kao turističke regije. Prije svega, potrebno je prikazati ciljeve turističke politike EU (prema Hendija, 2013): osiguranje gospodarskog prosperiteta povećanje zaposlenosti promicanje europskog jedinstva i zajedništva. Razvoj turističke politike moguće je podijeliti u nekoliko kategorija 7 (prilagođeno prema Hendija, 2013.) Tablica 1. Pregled razvoja turističkih politika EU POVIJESNI PREGLED RAZVOJA PREGLED RAZVOJA ZA RAZDOBLJE Prve smjernice turističke politike (1982.) 2. Turistički sektor - horizont (1987.) 3. Europska godina turizma i pravni okvir putovanja (1990.) 4. Plan zajedničkih akcija u korist turizma (1992.) 5. Ugovor iz Maastrichta 8 (1992.) 6. Uloga Europske unije u turizmu (Zelena knjiga 1994.) 7. Upute za prikupljanje i obradu statističkih podataka (1995.) 8. Turizam i zaposlenost (1997.) 1. Radimo zajedno za budućnost europskog turizma (2001.) 2. Osnovne smjernice održivog razvoja turizma u Europi (2003.) 3. Obnovljenom turističkom politikom: prema jačanju suradnje u europskom turizmu (2006.) 4. Agenda za održivi i konkurentni europski turizam (2007.) 5. Lisabonski ugovor, čl. 195 (2009.) 6. Europa, vodeća turistička destinacija svijeta - nove smjernice turističke politike (2010.) SUVREMENOST 1. Provedba i poboljšanje zajedničke vizne politike kao poticaj za rast u Europskoj uniji (2012.) 2. Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu (2014.) Izvor: Izrada autorice prema: Hendija, Z. (2013): Turistička politika Europske unije, Međunarodni turizam, EF 7 Pojedini dokumenti (Osnovne smjernice održivog razvoja turizma u Europi (2003.), Obnovljenom turističkom politikom: prema jačanju suradnje u europskom turizmu (2006.), Agenda za održivi i konkurentni europski turizam (2007.), Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu (2014.)) bit će obrađeni u potpoglavlju , obzirom na prevladavajući održivi karakter koje isti predstavljaju 8 Ugovor iz Maastrichta ili Ugovor o osnivanju EU (donesen 1991., a stupio je na snagu godine) intenzivira donošenje posebnih dokumenata za turizam (izravna nadležnost EU za turizam) te predstavlja svojevrstan temelj turističke politike EU koju danas poznajemo 15

24 Slijedi kratki pregled recentnijih krucijalnih komunikacija (razdoblje godine) o smjernicama politika za turistički razvoj EU, kako slijedi: Komunikacija (COM(2007)621 final) od 19. listopada Program za konkurentan i održiv europski turizam - u kojoj se izlaže opcija održivog razvoja kako bi se zajamčila dugoročna konkurentnost turizma i najavljuju trogodišnje pripremne aktivnosti; Komunikacija (COM(2010)352 final) od 30. lipnja Europa, svjetsko turističko odredište br. 1 - novi politički okvir za turizam u Europi - u kojoj se analiziraju čimbenici i prepreke za konkurentnost turizma i njegov održivi razvoj; Komunikacija (COM(2012)649 final) od 7. studenog Provedba i poboljšanje zajedničke vizne politike kao poticaj za rast u Europskoj uniji - u kojoj se broj turističkih posjeta iz trećih zemalja želi povećati zajedničkom viznom politikom; Komunikacija (COM(2014)86 final) od 20. veljače Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu - kojoj je cilj promicanje održivog rasta i konkurentnosti u obalnom i pomorskom turizmu. (Europski parlament, ) U nastavku, slijedi detaljniji prikaz odabranih dokumenata (komunikacija), čija implementacija pridonosi kvalitetnijem profiliranju Europske unije kao snažne europske destinacije. Radimo zajedno za budućnost europskog turizma (2001. godine), dokument je koji upućuje na načine pravilnog usmjeravanja potencijala turizma u cilju povećanja konkurentnosti. Suočavajući se s izazovima razvoja turizma, nositelji turističke aktivnosti, kao i dionici, pozvani su utjecati na kvalitetu informacija i usluga, stručnog osposobljavanja, implementaciju novih tehnologija te nadasve održiv razvoj turizma, prema preporuci Komisije. Time se ostvaruje efikasnija suradnja javnog i privatnog sektora u turizmu, kao i ostalih sektora i djelatnosti koje su indirektno uključeni u turizam, poticanje umrežavanja usluga, osiguranje financijske podrške za turizam kroz financijske instrumente EU, promicanje održivog razvoja u turizmu te definiranje pokazatelja za praćenje kvalitete turističkih usluga na razini destinacije. (prema Hendija, 2013) 16

25 Lisabonski ugovor (čl. 195, godine) predviđa novi okvir koji omogućuje Komisiji da poduzme potrebne mjere kako bi se upotpunilo djelovanje država članica u sektoru turizma, posebice poticanje konkurentnosti poduzeća Unije u tom sektoru. Specifične mjere u turističkom sektoru će biti posebno usmjerene na poticanje stvaranja povoljnog okruženja za razvoj poduzetnika u tom sektoru; promicanje suradnje između država članica, posebno razmjenu dobre prakse. (Jadranske rute, ) Uzmemo li u obzir posljednje desetljeće, na razini EU definirana su četiri prioriteta (prema European Commission, 2010, u Slivar, Golja, 2016:12) turističke politike u dokumentu Europa, vodeća turistička destinacija svijeta - novi politički okvir za europski turizam, kojoj je cilj stimulirati konkurentnost europskog turizma, promovirati razvoj održivog, odgovornog i visokokvalitetnog turizma, konsolidirati imidž Europe kao kolekciju održive, visokokvalitetne destinacije, kao i maksimalizirati potencijal financijskih politika Europske Unije za razvoj turizma. Ova komunikacija je proširila horizonte, razmatrajući utjecaje poput demografskih, klimatskih promjena, energije i prirodnih resursa na krucijalne čimbenike razvoja turizma. (o tome više u Sustainable tourism in the Alps, Report on the state of the Alps, 2012; Hendija, 2013) Provedba i poboljšanje zajedničke vizne politike kao poticaj za rast u Europskoj uniji, dokument je kojim se broj turističkih posjeta iz trećih zemalja namjerava povećati zajedničkom viznom politikom, uključujući zemlje potpisnice SSP-a 9 i druga emitivna tržišta (Azija, Rusija, Kina, Turska, Bliski i Daleki Istok). Sumirajući prethodno, može se reći kako su glavna postignuća turističke politike: pokretanje portala za proklamaciju Europe kao turističke destinacije (visiteurope.com), izrada turističke satelitske bilance (TSA) za svaku državu članicu, konstantno održavanje europskog turističkog foruma od godine. (Europski parlament, 3.html, ) Posljedično, EU vrši ulogu tzv. posrednika, pokušavajući pomiriti različite interese sjevera i juga Europe. Dok sjever karakterizira poštivanje načela održivosti, jug tragicionalno obilježava masovnost u kontekstu turizma. Turističkim politikama, smatra se kako će se u budućnosti smanjiti navedeni disparitet. 9 Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (engl. Stabilisation and Association Agreement) 17

26 Fondovi EU kao sredstvo provođenja turističkih politika Europski fondovi su financijski instrumenti koji podupiru provedbu pojedine politike Europske unije u zemljama članicama. (Europski strukturni i investicijski fondovi, ) Putem fondova Europske unije, financiraju se projekti krucijalni za sadašnji ali i budući (turistički) razvoj pojedine države. Međutim, gotov je nemoguće izdvojiti samo jedan ili nekoliko fondova Europske unije koje je moguće povezati isključivo s turizmom, obzirom na interdisciplinarnu prirodu turizma koji se prožima s mnogobrojim gospodarskim aktivnostima. Prije svega, valja napomenuti kako za potrebe ovog potpoglavlja, nije bilo moguće pronaći zbirne podatke koji bi prikazivali primjerice koliko je svaka od zemalja članica kroz projekte EU povukla financijskih sredstava namijenjenih isključivo turizmu 10. Upravo to upućuje na kompleksnost i širok dijapazon djelovanja, odnosno povlačenja financijskih sredstava iz EU fondova koji se prožimaju i kroz promet, poljoprivredu i sl., odnoseći se (in)direktno na turizam. No, primjerice, u programskom razdoblju , moguće je pronaći projekte koje se odnose isključivo na turizam 11, koji u konačnici doprinose smanjenju dispariteta između održivog sjevera i neodrživog juga Europe. Tablica u nastavku prikazuje obuhvat djelovanja fondova, programa i inicijativa za programsko razdoblje Tablica 2. Obuhvat djelovanja programa i fondova EU za programsko razdoblje Područje Programsko razdoblje KOHEZIJA OKOLIŠ, POLJOPRIVREDA, POMORSTVO I RIBARSTVENA POLITIKA ISTRAŽIVANJE, INOVACIJE I KONKURENTNOST Strukturni fondovi: Europski kohezijski fond Europski socijalni fond Europski fond za regionalni razvoj (Europska teritorijalna suradnja) LIFE Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj Europski fond za pomorstvo i ribarstvo Horizon 2020 (Programski okvir za istraživanje i inovacije) (77,03 mlrd. ) COSME (Program za konkurentnost malih i srednjih poduzeća) 10 Međutim, moguće je pronaći zbirne podatke koji kazuju koliko je svaka članica (EU-28) povukla sredstava iz krucijalnih fondova EU, na poveznici: 11 Dostupno u publikaciji Guide on EU Funding for The Tourism Sector te poveznici 18

27 KULTURA I OBAZOVANJE Program Kreativna Europa Program Erasmus + (14,8 mlrd. ) EaSi (EU program za zapošljavanje i socijalne inovacije) - PROGRESS (Program za zapošljavanje i ZAPOŠLJAVANJE socijalnu solidarnost) - EURES (Europska služba za zapošljavanje) - PROGRESS (Mikrofinanciranje) Izvor: Izrada autorice prema: Guide on EU Funding For The Tourism Sector, 2014., str. 3-4; A quick guide to EU Funding , Deloitte Iako aktualno programsko razdoblje traje do godine, vidljivi su pozitivni pomaci u gotovo svakom segmentu, što rezultira, kao što je gore navedeno, postupnim smanjenjem dispariteta sjevera i juga Europe. Stoga je nužno provoditi još više projekata transnacionalnog, odnosno prekograničnog značaja, koji će osim domicila, osnaživati i regiju. Tablica 3. Prikaz relevantnih EU fondova i iznosa istih za programsko razdoblje EU FONDOVI EU proračun (iznos u ) Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) Kohezijski fond (CF) Europski socijalni fond (ESF) Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD) Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EMFF) *Inicijativa za zapošljavanje mladih Izvor: Izrada autorice prema podacima službene stranice Europske komisije (Europski strukturni i investicijski fondovi) (dostupno na ( ); ( ); ( ) Iz Tablice 3. možemo iščitati kako najveći udio zauzima Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) (43,2%), zatim Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD) (21,9%) te Europski socijalni fond (ESF) (19%). Slijedom navedenoga, jasno je kako je u ovom programskom razdoblju fokus EU na osnaživanju regija, poticanju poljoprivrede te integriranju marginaliziranih skupina. 19

28 Slika 4. Raspodjela strukturnih fondova (ERDF i ESF) prema razvijenosti regija za razdoblje Izvor: Eurostat (2016): Indikatori kohezijske politike EU, ( ) Kako ova raspodjela izgleda prema regijama, prikazuje Slika 4., gdje je vidljivo kako slabije 12 razvijene regije dobivaju i najviše sredstava iz navedenih fondova (Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond) kao potpora razvoju ne samo turističkog, već i cjelokupnog tržišta. Slijede zemlje u tranziciji te razvijenije zemlje. 12 Istok i jug Europe, Baltičke zemlje 20

29 Tablica 4. Raspodjela sredstava iz fondova EU prema razvijenosti regija za programsko razdoblje (u milijunima EUR) DRŽAVA Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond Slabije razvijene regije Regije u tranziciji Razvijenije regije Kohezijski fond Ukupna kohezijska politika Udio fondova Kohezijske politike (EU-28) u % EU Belgija Bulgarska Češka Danska Njemačka Estonija Irska Grčka Španjolska Francuska Hrvatska Italija Cipar Latvija Litva Luksemburg Mađarska Malta Nizozemska Austrija Poljska Portugal Rumunjska Slovenija Slovačka Finska Švedska UK Izvor: Izrada autorice prema: Eurostat regional yearbook 2015 Tablica 4. brojčano prikazuje prethodnu Sliku 4. Više od 5% udjela u okviru fondova Kohezijske politike EU, zauzimaju sljedeće zemlje. Poljska 22% udjela, zatim Italija s 9,3%, Španjolska s 8,1%, Rumunjska s 6,5%, Češka s 6,2%, Mađarska s 6,2%, Portugal s 6,1% i Njemačka s 5,5% udjela. Među zemljama koje sudjeluju s manje od 5% udjela, nalazi se i Hrvatska s 2,4%, što se dijelom odnosi na ograničenu dostupnost iznosa sredstava koji varira od zemlje do zemlje, ali i nedovoljnu pripremljenost, odnosno angažiranost ili druge prioritete smatrane važnijima u odnosu na povlačenje sredstava iz fondova Kohezijske politike. 21

30 Projekti i programi od krucijalna značaja za europski turistički razvoj Među mnoštvom projekata, odnosno programa EU u kontekstu poticanja razvoja turizma, ističu se dva krucijalna, EDEN i Calypso. Riječ je o dvije naizgled različite inicijative, a zapravo u mnogočemu povezane. Obzirom da EU nema zajedničku turističku politiku, ovime nastoji postići uključivost te suradnju u kontekstu napretka turizma, barem na područjima održivog i socijalnog turizma, što projekt i program koji slijede u nastavku, zastupaju Europske destinacije izvrsnosti (EDEN) Europske destinacije izvrsnosti 13 (engl. European Destinations of Excellence - EDEN) predstavljaju promotivnu incijativu (projekt) u kontekstu održivog turizma unutar EU. Podrazumijevaju međunarodni odjek, preko nacionalnih natjecanja za izbor države članice EU kao europske destinacije izvrsnosti, što doprinosi promociji i kredibilitetu istih. Projekt EDEN time učinkovito postiže cilj privlačenja pažnje na vrijednosti, raznolikost i zajednička obilježja europskih turističkih odredišta i time povećava njihovu vidljivost i stvara podlogu za razmjenu dobre prakse diljem Europe, kao i umrežavanje nagrađenih. (Održivi turizam Hrvatska, ) Svake godine, zastupljena je druga tema koja stavlja naglasak na pojedini segment održivosti, međutim, kriteriji prikazani u nastavku, jednaki su za svaku od njih. Tablica 5. Prikaz kriterija za teme EDEN-a Tema i godina Kriteriji Turizam i lokalna gastronomija (2015.) Pristupačni turizam (2013.) Turizam na vodi (2010.) Turizam i zaštićena područja (2009.) Turizam i lokalna nematerijalana baština (2008.) Turizam na ruralnom području (2007.) nizak broj posjetitelja (u usporedbi s nacionalnim prosjekom), upravljanje vlastitom turističkom ponudom koja osigurava socijalnu, kulturnu i ekološku održivost, javno - privatna partnerstva, Izvor: Održivi turizam Hrvatska, ( ); Projekt EDEN, ( ) definirana strategija za održivi razvoj i struktura marketing menadžmenta 13 Projekt pokrenut godine, od strane Europske komisije 22

31 EDEN se odnosi na nove, još nedovoljno prepoznate destinacije, koje poštuju načela održivog razvoja. Ciljevi ovog projekta su: promicanje europskog turizma, stvaranje svijesti o raznolikosti i kvaliteti europske turističke ponude, promicanje svih zemalja i regija, ublažavanje sezonalnosti, pokušaj da se izbalansiraju turistički tokovi (kako vremenski tako i destinacijski), stvori platforma za razmjenu dobrih primjera na europskoj razini, promovira umrežavanje nagrađenih destinacija te stimuliraju druge destinacije da usvoje modele održivog razvoja turizma. (Održivi turizam Hrvatska, ) Više o primjerima dobre prakse EDEN destinacija bit će riječi u potpoglavlju Calypso U odnosu na projekt EDEN, program Calypso - turizam za sve 14 svojim djelovanjem pokušava involvirati marginalizirane skupine u turističke tijekove, što prepoznajemo kao socijalni turizam, na čemu je i naglasak. Valja napomenuti kako je Calypso jedini program koji je namijenjen isključivo turizmu. Sukladno tome, integriraju se starije osobe, mlađe odrasle osobe u teškoj situaciji, obitelji lošeg imovinskog stanja i osobe sa smanjenom pokretljivošću. Cilj je omogućiti odlazak na odmor što većem broju osoba te istovremeno doprinijeti borbi protiv sezonske neravnoteže, indirektno utječući na zapošljavanje ali i poticanje razvoja manje atraktivnih turističkih odredišta. (prilagođeno prema Europski parlament, ) Vidljivo je kako projekt EDEN i Calypso dijele zajedničke karakteristike, poput proklamacije manje poznatih destinacija, involviranja u turističke tijekove te smanjenja sezonalnosti. 14 Program je pokrenut godine 23

32 Značaj turističkih politika u postizanju održivosti Potpoglavlje 3.2. već je uputilo na važnost razdoblja od do godine, kada je doneseno čak sedam komunikacija relevantnih za razvoj turističkog sektora EU. Prema Hendija (2013), među komunikacijama (dokumentima) navedenim u Tablici 1., nalaze se i krucijalne smjernice koje se u pojedinim segmentima ili pak u potpunosti odnose na održivi razvoj turizma, kako slijedi: Osnovne smjernice održivog razvoja turizma u Europi (2003.) Obnovljenom turističkom politikom: prema jačanju suradnje u europskom turizmu (2006.) Agenda za održivi i konkurentni europski turizam (2007.) Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu (2014.) Održive turističke politike mogu se smatrati poveznicom u odnosu na ostale politike EU. Na svojevrstan način osiguravaju promišljanje prvenstveno o utjecaju na okoliš unutar ostalih politika EU te u konačnici, pravilnu implementaciju komponente održivosti u iste. Pokušaj implementacije održivosti u politike EU, novijeg je datuma, što govori o nepravodobnoj prepoznatosti važnosti koncepcije održivosti u razvoju ali i turizmu. Međutim, krajem godine, Europska komisija donijela je komunikaciju naziva Osnovne smjernice održivog razvoja turizma u Europi (2003.), čime je učinjen prvi korak ka afirmiranju EU kao destinacije koja svoj potencijal razvija i na elementima održivosti (ekonomske, društvene i ekološke) uz zagovaranje koncepta povratka prirodi. Ova komunikacija imala je specifičan značaj u približavanju različitih interesa južnih receptivnih te sjevernih emitivnih zemalja, naglaskom na valorizaciju kulturno-povijesnog nasljeđa te pružanje kvalitetnih usluga. Obnovljenom turističkom politikom: prema jačanju suradnje u europskom turizmu (2006.) željelo se utjecati na poboljšanje konkurentnosti europskog turizma, kao i kreiranje novih i kvalitetnijih radnih mjesta kroz poticanje održivog rasta. Time se utjecalo na glavne razvojne turističke probleme (sezonalnost potražnje te nedostupnost turizma za marginalizirane skupine), apelirajući na društvenu, odnosno socijalnu održivost. 24

33 Godinu dana kasnije, 2007., objavljeno je izvješće naziva Akcije za održiviji europski turizam. Iste godine, objavljena je komunikacija Agenda za održivi i konkurentni europski turizam. Poznata je po apelu svim turističkim dionicima u cilju podizanja konkurentnosti Europe kao najatraktivnije globalne receptivne turističke destinacije, na temeljima održivog razvoja (maksimalna zaštita okoliša, društvena stabilnost i ekonomski prosperit regije) turizma (Europe kao regije). Tada je turizam proglašen najperspektivnijom gospodarskom granom. Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu svojim djelovanjem, usmjerila se na baltičko, atlantsko i jadransko-jonsko područje, dok su relevantni segmenti iste: održivi promet, pan-europski dijalog, sigurnosna pitanja, sloboda kretanja radnika, politika ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe istima. Slijedom navedenoga, jasno je kako je zajednička poveznica navedenih komunikacija, odnosno dokumenata, edukacija dionika u turizmu i implementacija održivosti u sve politike EU, što će rezultirati kvalitetom turizma koja će pozicionirati, odnosno potvrditi EU kao vodeću svjetsku turističku regiju. Usmjeravanje ka implementaciji održivosti u turističke politike EU, u konačnici su rezultirali kreacijom europskog turističkog sustava indikatora za održivo upravljanje destinacijom (ETIS) 15 te projekta naziva Europske destinacije izvrsnosti (EDEN), koja promiče održivi turizam kroz brojne raznovrsne ali istovremeno zajedničke teme, kojima se EU prezentira konkurentima, što je podrobnije opisano u potpoglavlju 5.2. Konačno, u kontekstu sukreacije i utjecaja na održive turističke politike valja spomenuti i Mrežu europskih regija za održivi i konkurentan turizam (engl. Network of European Regions for a Sustainable and Competitive Tourism (NECSTouR), za regije Kataloniju, Provence-Alps-Coted'Azur i Toskanu. (više o tome u Sustainable tourism in the Alps, Report on the state of the Alps, 2012) 15 Obrađeno u sljedećem potpoglavlju 25

34 Europski turistički sustav indikatora za održivo upravljanje destinacijom (ETIS) Danas, više no ikada, turističke destinacije pozvane su rješavati socijalne, kulturne, ekonomske te ekološke izazove. U tom kontekstu, Europska komisija, razvila je Europski turistički sustav indikatora (za održivo upravljanje destinacijom) za mjerenje učinkovitosti u odnosu na održivost, poradi sve veće važnosti održivog pristupa u razvoju turističkih destinacija. ETIS je europski sustav prikladan za sve turističke destinacije, potičući ih na usvajanje inteligentnijeg pristupa turističkog planiranja, što podrazumijeva: upravljački alat (potpomaže destinacije koje žele ostvariti održivi pristup temeljem djelovanja destinacijskog menadžmenta) sustav monitoringa (jednostavan za korištenje u kontekstu prikupljanja podataka i detaljnih informacija te nadziranja djelovanja destinacije iz godine u godinu) informacijski alat (koristan kreatorima politika, turističkim poduzećima i ostalim dionicima). (ETIS, ) Također, primjetno je kako kroz ETIS, Europska unija dodatno promiče načelo supsidijarnosti 16, sukladno poticanju upravljanja destinacijskim procesima na lokalnoj razini, dok je konačni cilj jačanje konkurentnosti pojedine europske turističke destinacije, poštujući načela održivosti. U praksi, ETIS ostavlja prostor za preispitivanje, odnosno promjenu ili poboljšanje pristupa razvoju turizma u destinaciji temeljem podataka dobivenih mjerljivim pokazateljima u vidu prilika, prijetnja, slabosti ili snaga turističke destinacije. Razlozi za praćenje turističkih odredišta: bolja informiranost za donošenje odluka učinkovito upravljanje rizicima određivanje prioriteta djelovanja mjerenje rezultata 16 Podrazumijeva svođenje razine odlučivanja na niže razine, primjerice lokalne jedinice (prikazano na primjerima iz prakse u potpoglavljima i ) 26

35 veće sudjelovanje zajednice i podrška dionicima u turizmu bolje iskustvo za korisnike bolji konačni rezultat/ušteda veća vrijednost po posjetitelju. (Europski sustav pokazatelja za turizam, komplet alata za održiva odredišta, 2013) ETIS se s godinama mijenja, u kontekstu broja indikatora. Primjerice, godine, sastojao se od 27 glavnih i 40 izbornih pokazatelja 17. (Europski sustav pokazatelja za turizam, Komplet alata za održiva odredišta, 2013) Međutim, različiti tipovi destinacija i interesi dionika ali i ostalih subjekata u destinacijama, zahtijevali su promjene u ETIS-u. To se dogodilo u promjeni broja indikatora, dok su kategorije ostale iste. Slijedom navedenog, godine, broj glavnih 18 pokazatelja porastao je na 43, dok se izborni 19 implementiraju ovisno o destinaciji (potrebama ili tipu iste). Potrebno je naglasiti kako su se godine, izborni pokazatelji implementirali neovisno o tipu destinacije, što je danas prilagođeno svakoj destinaciji posebno. (The European Tourism Indicator System, ETIS Toolkit for sustainable destination management, 2016) U nastavku su prikazani relevantni izborni indikatori za obalni i pristupačni turizam, što se vezuje uz određene destinacije promatrane u radu (poglavlje 5.). Tablica 6. Prikaz pokazatelja (pomorski i obalni turizam) Pomorski i obalni turizam Putnici i luke Broj dolaznih i odlaznih putnika po luci na mjesečnoj razini Broj ležajeva i vezova (rekreacijska vožnja brodom) Kvaliteta vode Razina zagađenja morske vode (100 ml) Plaže Postotak plaža nagrađenih Plavom zastavom 17 Četiri kategorije (Upravljanje odredištem, Gospodarska vrijednost, Društveni i kulturni utjecaj, Utjecaj na okoliš) 18 Omogućavaju usporedbu destinacija obuhvatom osnovnih aspekata održivog nadzora utiranjem temelja destinacijskog menadžmenta 19 Pružaju mogućnosti razmatranja dodatnih varijabli, što je posebice značajno za obalna područja, transnacionalne i kulturne rute i sl. 27

36 Postotak i obujam pijeska Ukupno km slobodne plaže u odnosu na ukupno km plaže Postotak plaža dostupnih svima Broj dana u godini kada je plaža/obala nedostupna uslijed kontaminacije Izvor: The European Tourism Indicator System, ETIS Toolkit for sustainable destination management, 2016 Tablica 7. Prikaz pokazatelja (pristupačni turizam) Pristupačni turizam Održiva turistička politika Postotak destinacija sa strategijom/planom pristupačnog turizma, dogovorenim monitoringom, kontrolom i evaluacijom razvoja Jednakost/pristupačnost Postotak smještaja sa sobama lako pristupačnim ljudima s teškoćama i/ili sudjelovanja u prepoznavanju koncepcije pristupačnosti Pristupačni upravljački ured ili osoba dostupna javnosti Postotak poslova koji teže poboljšanju pristupačnosti Ograničenje utjecaja prometa Postotak svakog prijevoznog sredstva u destinaciji koje je pristupačno (javni prijevoz, minibusevi, taksi...) Izvor: Izvor: The European Tourism Indicator System, ETIS Toolkit for sustainable destination management, 2016 Tablice 6. i 7., vezane uz izborne pokazatelje ETIS-a, naglašavaju nužnost suradnje i praćenja rezultata, što vodi ka poboljšanju uvjeta za daljnji razvoj pomorskog i pristupačnog turizma. ETIS pokazatelje možemo smatrati ranim upozorenjima koja obavještavaju o problemu u cilju što brže reakcije. Ipak, prilikom obrađivanja pokazatelja za održivi turizam, valja biti posebno oprezan upravo zbog njegove kompleksnosti ali i prožimanja, odnosno utjecaja mnogih djelatnosti na isti. Potrebno je i izdvojiti pokazatelje važne za mjerenje u kontekstu prepoznavanja potencijalnih prijetnji ali istodobno i uzeti u obzir sve ostale relevantne pokazatelje, kako se izostavljanjem nekog od njih, ne bi dovelo u pitanje primjerice narušavanje kapaciteta nosivosti u održivim destinacijama. 28

37 Načelo supsidijarnosti u funkciji održivog turizma Sukladno potpoglavlju , koje možemo smatrati svojevrsnom uvertirom u konkretne primjere iz prakse održivog (alpskog) turizma kao primjera konkurentnosti, u nastavku je prikazana praksa nekoliko zemalja 20 koje su svoju prepoznatljivost kreirale upravo zahvaljujući povoljnom geografskom položaju, ali i kolaboraciji dionika bez kojih ne bi postigle afirmaciju na tržištu u tolikoj mjeri. Turističko djelovanje alpskih zemalja snažno podržava načelo supsidijarnosti 21, smatrano važnim elementom u provedbi održive prakse, što se u nastavku promatra te predstavlja razlog odabira promatranja upravo alpskog turizma. Tablica 8. Utjecaj načela supsidijarnosti alpskih zemalja u implementaciji održive prakse ZEMLJE PRIMJENA NAČELA SUPSIDIJARNOSTI Austrija Francuska Njemačka Italija Lihtenštajn Slovenija Švicarska Federalne jedinice 22 preuzimaju vodeću ulogu u provođenju održivih politika kao poznavatelji potreba lokalnog stanovništva, što se pokazalo uspješnim (2010. godine) EIG (Economic Interest Grouping) - predstavlja partnerski odnos između državne i lokalne vlasti Federalne jedinice (Länder), kao i u slučaju Austrije provode lokalne (održive) turističke politike Razina odlučivanja o turističkom djelovanju (osim državne), podjednako egzistira na razini regije, provincije i lokalnoj razini Razina odlučivanja o turističkom djelovanju na seoskoj razini (npr. sela Triesenberg, Vaduz) 12 regionalnih razvojnih agencija koje zamjenjuju odlučivanje na regionalnoj razini; lokalna razina: odgovornost gradonačelnika i općinskog vijeća Kantoni i općine odgovorni za turističko djelovanje na nižim razinama odlučivanja (državni ustroj: konfederacija, kantoni i općine) Izvor: izrada autorice prema: Sustainable tourism in the Alps, Report on the state of the Alps, 2012) Iz Tablice 8., jasno se iščitava kako sve navedene alpske zemlje poštuju načelo supsidijarnosti. Posljedično, imaju više uspjeha u provođenju turističkih aktivnosti u praksi od ostalih, posebice kada je riječ o održivom turizmu. Lokalne vlasti bolje poznaju potrebe lokalnog stanovništva koje sudjeluje u kreaciji lokalnog turističkog proizvoda ali i pruža kvalitetniju uslugu turistima, nego što bi to učinio netko s viših razina vlasti, stoga je decentralizacija u tom kontekstu poželjna. 20 Austrija, Francuska, Njemačka, Italija, Lihtenštajn, Slovenija, Švicarska 21 Svođenje odlučivanja na niže razine vlasti 22 njem. Länder 29

38 Broj noćenja (milijarde) 3.3. Odabrani kvantitativni pokazatelji Kvantitativni pokazatelji upućuju na snagu europskog turizma te su stoga u nastavku prikazani najrelevantniji. Mogu se koristiti kao svojevrsni benchmarking 23 Europe kao turističke regije u odnosu na ostatak svijeta ili pak uspoređivati kvantitativni podaci poput broja dolazaka turista i noćenja iz godine u godinu unutar EU, kako bi se i dalje poticala dobra praksa a ona lošija, poboljšala. Grafikon 1. Ostvarena noćenja EU-28 za razdoblje godini od rezidenata i nerezidenata (u milijardama) EU EU Izvor: Izrada autorice prema podacima Eurostata (2016): Statistika turizma, ( ) Vidljivo je kako je zadnja promatrana godina (2014.) najuspješnija s čak 2,68 mlrd. noćenja, dok je najmanje noćenja EU-28 ostvarila u godini. Početkom 2007., prema godini, noćenja bilježe trend pada, što se može pripisati globalnoj ekonomskoj krizi koja se reflektirala i na turizam. 23 Mjerilo izvrsnosti 30

39 Grafikon 2. Glavna emitivna tržišta EU-28 u godini (u milijunima) Izvor: Izrada autorice prema podacima Eurostata (2016): Statistika turizma, ( ) Tradicionalno, vodeća emitivna tržišta i u godinu su Njemačka sa 730,1 mil. noćenja, Ujedinjeno Kraljevstvo s 563,9 mil., Francuska s 235,1 mil., dok ostale zemlje pokazuju nešto slabije rezultate, ali ipak, prema ovom pokazatelju, pripadaju skupini top 10 zemalja. Grafikon 3. Glavna receptivna tržišta EU-28 u godini (u milijunima) Izvor: Izrada autorice prema podacima Eurostata (2016): Statistika turizma, ( ) 31

40 Poljska Cipar Mađarska Švedska Irska Danska Malta Slovenija Finska Estonija Slovačka Rumunjska Litva Latvija Luksemburg Norveška Crna Gora (²) Island (⁴) Srbija Makedonija Lihtenštajn Španjolska Italija Francuska UK (²) Austrija Njemačka Grčka Hrvatska Portugal Nizozemska Češka Belgija Bugarska Turska Švicarska (³) Vodeća receptivna tržišta, tradicionalno su Španjolska (259,6 mil.), Italija (186,9 mil.), Francuska (130,9 mil.) te Ujedinjeno Kraljevstvo (105,5 mil.), dok ostale zemlje pokazuju nešto slabije rezultate (primjerice Hrvatska sudjeluje s 61,1 mil. noćenja), ali kao i u prethodnom slučaju (glavna emitivna tržišta), sudjeluju u top 10 najatraktivnijih zemalja EU. Grafikon 4. Ostvarena noćenja nerezidenata po zemljama članicama u godini (u milijunima) (²) (³) Isključujući noćenja provedena na odmoru i kratkim izletima (⁴) Izvor: Izrada autorice prema podacima Eurostata (2016): Statistika turizma, ( ) Pogledamo li ostvarena noćenja nerezidenata po zemljama članicama u godini, Španjolska prednjači s čak 259,6 mil., slijede ju Italija sa 186,9 mil., Francuska sa 130,9 mil. te Ujedinjeno Kraljevstvo sa 105,5 mil. Grafikon 3. sugerira kako se radi o vodećim receptivnim tržištima. Toj skupini pripada i Hrvatska. Zanimljivo je kako Turska, iako se ne nalazi među vodećim receptivnim zemljama EU, ostvaruje čak 97,6 mil. noćenja, što je primjerice više od Hrvatske (61,1 mil.), koja je u top 10 receptivnih tržišta, odnosno zemalja. 32

41 Također, baltičke zemlje poput Estonije (3,9 mil.), Litve (3,0 mil.) i Latvije (2,9 mil.) te skandinavske zemlje poput Švedske (12,3 mil.), Danske (10,6 mil.), Norveške (8,5 mil.) i Finske (5,7 mil.) ostvaruju relativno mali broj noćenja, obzirom na svoje potencijale, posebice u kontekstu održivosti. Tablica 9. Inozemna putovanja rezidenta starijih od 15 godina u godini (u tisućama) Izvor: Izrada autorice prema podacima Eurostata (2016): Statistika turizma, ( ) 33

42 Prema ukupnim inozemnim putovanjima rezidenata starijih od 15 godina, prednjače Njemačka, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Španjolska. Pogledamo li ukupne kratke (1-3 noći) te duge izlete (4 i više noći), Njemačka, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Španjolska ponovno sudjeluju s najviše putovanja. Promotrimo li kratke izlete u domicilu (1-3 noći), prednjače Portugal, Španjolska, Danska i Finska, dakle, zemlje juga Europe i skandinavske zemlje. Dok duge izlete (4 i više noći) u domicilu najviše preferiraju Grci, Francuzi, Rumunji i Talijani. Prema kratkim izletima (1-3 noći) u inozemstvu, prednjače Luksemburg, Slovenija, Belgija i Austrija, dok u kontekstu dugih izleta (4 i više noći) u inozemstvu prednjače Belgija, Luksemburg, Malta i Cipar. Pogledamo li udio populacije (15+) koji sudjeluje u turističkim putovanjima za osobne potrebe, Finska sudjeluje s čak 88,5%, slijede Češka s 83,9%, Danska s 83,0%, Luksemburg s 82,5%, Nizozemska s 82,2%, dok Hrvatska sudjeluje također sa značajnih 49,2% u odnosu na Rumunjsku (25,1%), Bugarsku (25,8%), Italiju (37,7%), Grčku (38,5%), Portugal (38,5%). Tablica 10. Prihodi i rashodi od turizma na razini EU-28 (u milijunima) Izvor: Izrada autorice prema podacima Eurostata (2016): Statistika turizma, ( ) 34

43 Prihodi i rashodi od turizma, za EU-28, bili su veći u godini, u odnosu na godinu. Promotrimo li godinu, Španjolska uprihoduje najviše ( mil. eura), a slijede ju Francuska ( mil. eura), Ujedinjeno Kraljevstvo ( mil. eura), Italija ( mil. eura) i Njemačka ( mil. eura). Što se tiče rashoda iste godine, prednjače Njemačka ( mil. eura), Ujedinjeno Kraljevstvo ( mil. eura), Francuska ( mil. eura), Italija ( mil. eura) i Belgija ( mil. eura). Rezultati u godini bili su slabiji, kako s prihodovne 24, tako i rashodovne 25 strane. 24 Španjolska ( mil. eura), Francuska ( mil. eura), Ujedinjeno Kraljevstvo ( mil. eura), Italija ( mil. eura), Njemačka ( mil. eura) 25 Njemačka ( mil. eura), Ujedinjeno Kraljevstvo ( mil. eura), Francuska ( mil. eura), Italija ( mil. eura), Belgija ( mil. eura) 35

44 4. OD ODRŽIVOG RAZVOJA PREMA ODRŽIVOM TURIZMU Ubrzani način života, suvremene tehnologije, različite preferencije, na svojevrstan način definiraju i reflektiraju današnji nekontrolirani rast i razvoj koji uvelike nadilaze granice odgovornosti te posljedično održivosti u socijalnom, okolišnom i ekonomskom kontekstu. Osim prethodno navedenoga (socijalnih i gospodarskih problema), najveće posljedice neodgovornog razvoja odnose se na okoliš u kontekstu neracionalnog gospodarenja resursima, kao temelja budućeg razvoja. Budućim generacijama ne ostavlja se prostora za nastavak dobre prakse, već suprotno tome, prisiljava ih se na spašavanje relativno male količine resursa koje ćemo im ostaviti u nasljeđe, kako bi pokušali nastaviti nekadašnju (turističku) razvojnu dinamiku. Prekretnicu konvencionalnog načina života općenito, kojim se nepovratno narušava harmonija okoliša i čovjeka kao najodgovornog (direktno i indirektno) za ekološke probleme, čini koncepcija održivog razvoja koja ujedno i prethodi održivom turizmu. Put od održivog razvoja ka održivom turizmu, dug je (što je paradoksalno jer su ova dva termina komplementarna u svom djelovanju), ali istovremeno nužan i što je najbitnije, bitno kraći, ukoliko ekološka svijest, a kasnije i korak dalje, ekološka pismenost, postane neizostavan element planiranja i upravljanja gospodarstvom u cjelini, što naravno, podrazumijeva i turizam, odnosno turističko djelovanje. Jer, razvojni problemi (kojih smo i sami dio), zahtijevaju drugačiji pristup (dugoročno planiranje, rezultati čega vrlo vjerojatno neće biti vidljivi u kraćem roku, sinergija svih dionika), koji nositelji gospodarskog i turističkog razvoja trebaju prepoznati. Sukladno navedenome, za potrebe ovog poglavlja, koje je uz poglavlje koje slijedi (poglavlje 5), od krucijalna značaja za problematiku održivog turizma u kontekstu analize pojedinih destinacija u praksi, nužno je prethodno objasniti pojmove poput održivog razvoja, odnosno održivog turizma (u nastavku), čiji je zajednički nazivnik održivost, kao i povezanost među navedenim terminima. Preciznije, ovo poglavlje teorijski i praktično obuhvaća utjecaje održivog razvoja na održivi turizam, posljedice te mogućnosti budućih turističkih kretanja, odnosno ulogu selektivih oblika u daljem razvoju održivog turizma. 36

45 4.1. Održivost kao koncept Prije no što definiramo koncept održivosti te ulogu iste, povezujući u nastavku ovaj termin s održivim razvojem, odnosno turizmom, potrebno je navesti kako određene istoznačnice (od kojih se pojedine koriste u potpoglavlju ) ponekad izazivaju dilemu, poput termina selektivan, održiv, selektivni turizam, održivi turizam, postmasovni turizam ili turizam selektivne i u tom dijelu održive orijentacije, od masovnog turizma, selektivni turizam ili turizam održivog razvitka, selektivno-održivi koncept. (Jadrešić, 2010:180) Koncept održivosti predmet je istraživanja mnogih autora, obzirom na okolišni 26, socijalni, tj. društveni 27 te ekonomski 28 aspekt, što ujedno i prethodi definiciji, odnosno daljnjim istraživanjima održivog razvoja te posljedično, održivog turizma. Valja napomenuti kako nijedan aspekt, odnosno pristup (okolišni, društveni, ekonomski) u svom djelovanju ne isključuje drugog, naprotiv, isti su na svojevrstan način komplementarni, nadopunjuju se. Ovaj rad uzima u obzir sva tri aspekta (pristupa) u kontekstu analize odabranih održivih turističkih destinacija, kao i održivog turizma općenito. Sukladno tome, u nastavku su navedene najvažnije interpretacije održivosti od strane pojedinih autora koji zatupaju pojedini pristup. Tako primjerice Drexhage i Murphy (2010), Kidd (1992), Sachs (1984) okolišni aspekt održivosti vezuju uz ekološke probleme, što predstavlja kočnicu razvoja okoliša te posljedično i gospodarstva. Svjetska komisija za okoliš i razvoj WCED (1987) kontekst socijalne održivosti te u konačnici održivog razvoja promatra kao pomirivanje potreba sadašnjih i budućih generacija, uz postojanje socijalne jednakosti i pravde, dok Pierson (2002) i Ratcliffe (2000) ovaj koncept proširuju na određene anomalije u društvu (diskriminacija, rasizam) koje proizlaze upravo iz socijalne nepravde. Dyllick i Hockerts (2002) održivost s ekonomskog aspekta definiraju kao spoznaju potreba tvrtke u kontekstu direktnih kao i indirektnih dionika, uzimajući u obzir potrebe budućih dionika iste, što će doprinijeti kvalitetnijem poslovnom okruženju. Prethodno navedeno rezultira sveobuhvatnom definicijom održivog razvoja, opisanog u sljedećem potpoglavlju. 26 Berry i Rondinelli (1998), Drexhage i Murphy (2010), Kidd (1992), Riddell (1981), Tivy i O'Hare (1982) i dr. 27 Davis (1960), Dempsey et al. (2011), Frederick (1960), Pierson (2002), Ratcliffe (2000) i dr. 28 Braungart i McDonough (1998), Doane i MacGillivray (2001), Dyllick i Hockerts (2002), Gray (2010), Hawken et al. (1999), Hockerts (2002), Schumacher (1973) i dr. 37

46 Pojam održivog razvoja Budući da su se prethodno spomenuti autori bavili problematikom održivosti kao svojevrsnom prethodnicom održivog razvoja, pri čemu bismo mogli zaključiti kako je održivi razvoj samo prošireni aspekt održivosti, iz čega će kasnije proizaći i termin održivi turizam, logičan slijed je doprinos ostalih autora 29 problematici održivog razvoja. Prije no što definiramo održivi razvoj kao takav, potrebno je navesti tri krucijalna međunarodna događaja, odnosno konferencije, koje su, prema Grubić (2009:36) ali i ostalim autorima koji su iste prepoznali kao prekretnicu u razvitku održivog razvoja (Müller, Črnjar i dr.), svojim djelovanjem obilježile evoluciju održivog razvoja u posljednja tri desetljeća: Stockholmska konferencija (1972. godine) Konferencija u Rio de Janeiru (1992. godine) Konferencija u Johannesburgu (2002. godine) Kao što je prethodno i navedeno, iako su pojedini autori različito su interpretirali pojam održivog razvoja, definicija je u konačnici jednaka, pa tako George (2010) i Ilesanmi (2010) smatraju kako održivi razvoj općenito odražava nastojanja za istovremeno postizanje ciljeva poboljšanja okoliša, boljeg gospodarstva i pravednijeg i participativnog društva, a ne trading off bilo kojeg od navedenog protiv ostalih, uzimajući u obzir ključne determinante održivosti koje su ranije spomenute (potpoglavlje 4.1.), okoliš, društvo i ekonomiju. Ipak, iako bismo mogli reći kako je definicija održivog razvoja navedenih autora sveobuhvatna, Jiboye (2011) održivi razvoj definira kao društveno-ekološki proces karakteriziran ispunjenjem ljudskih potreba uz zadržavanje kvalitete prirodnog okoliša na neodređeno vrijeme, pri čemu je suština interpretacije održivog razvoja jednaka, uzimajući u obzir činjenicu kako je čovjek u najvećoj mjeri odgovoran za devastaciju okoliša, odnosno ekološke probleme, neracionalno iskorištavajući resurse te dok čovječanstvo ne prihvati odgovornost za isto, neće biti napretka ili barem stagnacije devastacije. 29 Ilesanmi (2010), Črnjar (2009), Grubić (2009), Jiboye (2011), Müller (2004), Jadrešić (2010), Udovičić (2004) i dr. 38

47 Također je potrebno naglasiti kako Svjetska komisija za okoliš i razvoj (WCED), prethodno spomenute definicije spaja u jednu, definirajući pritom održivi razvoj kao razvoj koji zadovoljava potrebe današnjice, a pritom ne ugrožava potrebe budućih generacija. (The World Commission on Environment and Development s, Our Common Future, Oxford, 1987.) Kronološki gledano, sam pojam održivog razvoja potječe iz šumarstva (19.st.), gdje se prvotno i počeo primjenjivati, prelazeći vremenom i na ostale resurse. Međutim, iako je termin održivi razvoj uveden 70-ih godina prošlog stoljeća, a kasnije, 80-ih godina dvadesetog stoljeća postao međunarodno priznat termin u kontekstu međunarodne zajednice (UN-ova svjetska Strategija očuvanja prirodnih resursa), ukazujući time na međuovisnost razvoja i okoliša, tek je u Bruntladovom izvješću Svjetske komisije za okoliš UN-a, termin održivi razvoj u potpunosti zaživio, te iz istog proizlaze svi gore navedeni derivativi i interpretacije definicija. (više o tome Črnjar, Müller) Pojam održivog turizma Suvremeni turizam, iako pretežito obilježen karakteristikama masovnosti, odnosno uniformiranosti (npr. unificirani paket aranžmani, betonizacija, uniformirana i nekontrolirana ponuda i dr.), istovremeno traži odmak, diferencijaciju od takvog turizma, birajući alternative. Ono što je Krippendorf nazvao žderačem krajolika 30 (Krippendorf, 1986), danas predstavlja suvremeni masovni turizam. Suprotnost Krippendorfovu žderaču krajolika, svakako je održivi turizam ili turizam održivog razvoja, koji je moguće definirati kao sposobnost turističke destinacije da ostane u ravnoteži s okruženjem, odnosno sposobnost da ostane konkurentna na tržištu usprkos pojavi novih i manje posjećenih destinacija, te da privuče podjednako posjetitelje koji se vraćaju i one koji prvi puta dolaze. (Vukonić i Čavlek, 2001) Iako ova definicija daje sveobuhvatnu sliku održivog turizma, ipak ne definira održivi turizam u užem smislu, dok se pojedini autori bave upravo analizom održivog turizma u užem kontekstu. Stoga, valja ponuditi još nekoliko definicija. 30 Negativna eksternalija povezana s turističkom ekspanzijom 39

48 Jadrešić (2010:185) proširuje ovakvu definiciju, smatrajući kako je održivi turizam ili turizam održivog razvoja, kada se sagledava u užem kontekstu, podskupina ili grana ili vrsta selektivnog turizma 31 i selektivih vrsta turizma, te koristi zanimljiv opis, kada kaže pokrij se onoliko koliko je pokrivač dugačak a pritom očuvaj i osiguraj budućnost nadolazećim generacijama, koji dodatno definira održivi turizam, upozoravajući pritom na racionalno korištenje resursa, čuvajući iste i za buduće generacije. Osim navedenih autora, Magaš (2003:45) održivi turizam vidi kao turizam koji ne uništava svoju baštinu, koji ne stvara nepopravljive štete, dok Kaspar (1991:87), održivi turizam definira kao jednakomjeran gospodarski i socijalni turizam te turizam koji je podnošljiv za okolinu. Stoga danas, kada svjedočimo negativnim učincima koje polučujemo, zanemarujući budući razvoj u kojem kao jedinke participiramo, a koncepcija i filozofija održivog turizma dobro nam je poznata, valja postaviti pitanje, koje reflektira problem prepoznat upravo od strane održivog turizma, možemo li sačuvati temeljne značajka koje privlače turiste? (Currie i Krbec, 2013:27), iz čega proizlazi i temeljni cilj, a ujedno i najadekvatnija definicija održivog turizma - zadržati ekonomske i društvene prednosti turističkog raazvoja, smanjujući ili ublažavajući bilo koje neželjene učinke na prirodnu, povijesnu, kulturnu ili društvenu okolinu. (Currie i Krbec, 2013:28) Temeljem prethodnih definicija, u nastavku se promatra održivi razvoj, odnosno turizam u praksi, značajke, utjecaji i važnost istog Prijelaz s održivog razvoja na održivi turizam Kao što je moguće spoznati iz prethodno navedenoga, održivi razvoj te održivi turizam, dva su međusobno povezana, odnosno komplementarna pojma, što znači da jedan ne može egzistirati bez prisustva drugog. Stoga ćemo u nastavku razmotriti na koji način održivi razvoj prethodi održivom turizmu, odnosno razvoju istog, istovremeno se konfrontirajući i ispreplećući. Nadalje, razmotrit ćemo kakva je uloga i zastupljenost selektivnih oblika turizma, sagledavajući održivi turizam u užem i širem smislu te pronaći poveznice takvog koncepta. 31 Održivost i održivi turizam kao uži pojam u odnosu na selektivni turizam bez vlastitog selekcioniranja i nužne selekcije i segmentacije ne može valjano postojati. Zato je, smatramo, najprihvatljiviji (optimalna i kompromisna) varijanta u sintagmi selektivno-održivi turizam. (Jadrešić, 2010:185) 40

49 Održivi razvoj kao preduvjet održivog turizma Jasno je kako je, obzirom na koncepciju, filozofiju i postulate održivosti, održivi razvoj u sinergiji s održivim turizmom, koji na neki način možemo smatrati produktom prethodno navedenog termina. Ili drugačije rečeno, održivi razvoj možemo smatrati preduvjetom održivog turizma. Jadrešić (2010:180) potkrijepljuje prethodno razmišljanje, navodeći kako je koncept održivog razvoja posebno važan za turizam koji svoj nastanak temelji upravo na atraktivnom i očuvanom okolišu, kao prirodnom tako i antropogenom, dok Bartoluci (2013:131) također promatra poveznice između ova dva termina, tvrdeći kako je koncepcija održivog razvoja turizma razvijena iz teorije održivog razvoja, koja je nastala kao reakcija na sve izraženije ekološke i sociokulturne probleme s kojima je suočeno čovječanstvo, posebno urbana područja. Stoga koncepcija održivog razvoja treba biti razvojna koncepcija turizma u sadašnjosti i u budućnosti na svim razinama njegova razvoja. Dakle, razvidno je kako održivi razvoj svojim djelovanjem utječe na (održivi) turizam određenog područja, sprječavajući nekontrolirane, ishitrene akcije kojima se devastira okoliš, narušavajući pritom harmoniju kulturne baštine, atrakcija te ljudske populacije kao krucijalne poveznice među prethodno navedenim. Također, u prilog činjenici kako održivi razvoj prethodi održivom turizmu, ide i kronologija međunarodnih konferencija održivog razvoja, odnosno održivog turizma. Dok su primjerice Stockholmska konferencija (1972. godine), konferencija u Rio de Janeiru (1992. godine) te konferencija u Johannesburgu (2002. godine), namijenjene održivom razvoju te egzistiraju od sedamdesetih godina, na temu održivog turizma, konferencije su održane tek devedesetih godina (UN-ova Svjetska konferencija o održivom turizmu 32 ). 32 Konferencija je usvojila i Povelju o održivom razvoju turizma u svijetu (Jadrešić, 2010:180) 41

50 Tablica 11. Konfrontacija načela održivog razvoja i održivog turizma Konfrontacija načela održivog razvoja vs održivog turizma ODRŽIVI RAZVOJ ODRŽIVI TURIZAM 1. Poštovanje i briga za životnu zajednicu 2. Poboljšanje kakvoće života 3. Zaštita vitalnosti i raznolikosti Zemlje 4. Minimaliziranje iscrpljivanja neobnovljivih resursa 5. Poštovanje granica prihvatljivog kapaciteta Zemlje 6. Promjene u osobnim stavovima i postupcima 7. Omogućavanje zajednicama da skrbe o vlastitom okolišu 8. Stvaranje nacionalnog okvira za integraciju razvoja i zaštite 9. Stvaranje globalnog saveza 1. Pažljivo ophođenje (odnos) prema prirodi 2. Uvažavanje domicilnog stanovništva i njegove kulture 3. Izbjeći rasipanje resursa 4. Očuvanje prirodne, socijalne i kulturne višestrukosti 5. Strateško planiranje 6. Gospodarske prednosti 7. Uključivanje domicilnog stanovništva 8. Savjetovanje i obavješćivanje stanovništva 9. Obrazovanje turističkih radnika 10. Odgovorni marketing Izvor: Izrada autorice prema: Magaš, D. (2003): Management turističke organizacije i destinacije, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za turistički i hotelski menadžment Opatija, str. 46, str. 47; Črnjar, M., Črnjar, K. (2009): Menadžment održivoga razvoja, Rijeka, str. 85, str. 86 Prethodna tablica zorno predočuje sličnosti, odnosno, povezanost održivog razvoja i održivog turizma, potvrđujući time kako je održivi razvoj u mnogim segementima preteča a time i preduvjet održivog turizma. Drugim riječima, iz načela održivog razvoja, proizlaze načela održivog turizma. To možemo vidjeti iz preklapanja određenih elemenata, kako slijedi. Primjerice, očuvanje životne/lokalne zajednice (održivi razvoj) u odnosu na uvažavanje domicilnog stanovništva i kulture (održivi turizam) zatim minimaliziranje iscrpljivanja neobnovljivih resursa (održivi razvoj), izbjegavanje rasipanja resursa (održivi turizam), nadalje, omogućavanje zajednicama da skrbe o vlastitom okolišu (održivi razvoj), što možemo povezati s čak tri elementa održivog turizma (uključivanje domicilnog stanovništva, savjetovanje i obavješćivanje stanovništva, obrazovanje turističkih radnika). 42

51 Prema Jadrešić (2010), razvidno je kako koncepcija održivog razvoja nije antirazvojna, ali ističe granice razvoja novih tehnologija, kao i ovladavanja novim spoznajama te sukladno tome postoje opravdana strahovanja od iscrpljivanja postojećih resursa. Održivi razvoj turizma polazi od pretpostavke da su resursi ograničeni te traži način za definiranje tih granica i prema tome, mogućnost granica razvoja. No pri tome se susreće s dva glavna problema: nemogućnost preciznog predviđanja posljedica pojedinih ljudskih aktivnosti nemogućnost preciznog definiranja vrijednosti pojedinih resursa za buduće generacije. (Jadrešić, 2010:182) Navedeno sugerira kako je održivi turizam teško kvantificirati, no u tome nam donekle pomažu indikatori, odnosno pokazatelji za turizam (ETIS), koji su u europskom kontekstu podrobnije opisani u potpoglavlju Zastupljenost i uloga selektivnih oblika Jadrešić (2010:164) smatra kako je riječ o neafirmiranim, nedovoljno razvijenim ili pak nerazvijenim, održivim (podrživim) autohtonim, kvalitetnim, humanim, ekološkim, odgovornim, malim, individualnim, eminentno različitim vrstama turizma, koje su se, ne samo logikom tržišta, već i subjektivnim uvjerenjima i željama, postupno sve više i kvalitetnije razvijale, te bitno povećale i poboljšavale ekonomske i društvene učinke na vremenskom, prostornom i strukturalnom planu. To su mogle biti jer su bile dobro odabrane i prilagođene određenoj regiji, odredišti, turističkom mjestu ili turističkom kapacitetu. Pri tome, dakako, nije toliko važan sam naziv (koji će možda za neke ostati sporan), već argumenti, tendencije, i sadržaj koji jasno pokazuje da se radi o nečem što poboljšava našu turističku teoriju i praksu i otvara vizije i putove novog i kvalitetnijeg kreiranja turizma sutrašnjice na doziran i skladan način, turizma koji će biti ekološki savjestan, socijalno odgovoran, kulturno izvoran, tržišno konkurentan i ekonomski profitabilan. Jadrešić (2010:165) Selektivni turizam oplemenjuje destinaciju i stvara aplikativnu podlogu za odgovorno ponašanje svih sudionika na turističkom tržištu, traži odmak od masovnosti, kvantitetu zamjenjuje kvalitetom. Slijedi tablični prikaz tržišnih karakteristika starog (masovnog) te novog (selektivnog) oblika turizma. 43

52 Tablica 12. Prikaz releventnih karakteristika masovnog i selektivno-održivog turizma Stari turizam Novi turizam Masovan, standardiziran, strast za suncem Segmentiran, feksibilan, ekološki svjestan Potrošač Potrošač Neiskusan, korisnik masovnih paket aranžmana, krut Iskusan putnik, fleksibilan, nezavisan, individualni potrošač, nove vrijednosti: ekološki očuvan prostor, identitet kraja, doživljaj, iskustvo, aktivnosti Turistička industrija Turistička industrija Jeftina nafta, velika potrošnja benzina, ekstenzivna Korištenje novih izvora energija zbog očuvanja hotelska izgradnja, internacionalni stil, politika ekološke vrijednosti okruženja, revitalizacijski procesi turističke infra i suprastrukture, paket aranžmanska unutar povijesnih jezgri, identitet, politika destinacije, promocija integracija marketinga i razvoja proizvoda Turistički menadžment Turistički menadžment Masovni marketing, standardizacija izgleda, dekora, Segmentacija tržišta, raznolikost, dojmljivost usluga, rigidna politika cijena atmosfere, Yield management Izvor: Izrada autorice prema: Jadrešić, V. (2001): Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjeni, ŠK Zagreb, str. 132., u Jadrešić, V. (2010): Janusovo lice turizma, Plejada, Zagreb, str Tablica 12. sugerira nužnu promjenu svih sudionika (posrednih i neposrednih) na turističkom tržištu, posredstvom selektino-održivog turizma. Upravo su selektivni oblici turizma nositelji održivog razvoja turističke destinacije koji svojom egzistencijom utječu na razvoj turističkog proizvoda kreiranog po mjeri ali temeljenog na odgovornosti i održivosti. Konačno, selektivni oblici vrše značajan pritisak na razvoj novih radnih mjesta i ekonomski prosperitet. Tim je više njihova uloga značajnija u razvoju turizma kao takvom Održivi turizam u praksi Održivi turizam, kao alternativni pravac razvoja turističkih destinacija, zahtijeva sofisticiran pristup te je njegovu praktičnu primjenu potrebno sagledati kroz nekoliko aspekata. Kroz turističku ponudu (destinacije održivog turizma), potražnju (turisti zainteresirani za ovakav vid turizma) i posrednike (turoperatori koji nude primjerice održive paket aranžmane 33 ) koji uz prethodno navedenu potražnju stvaraju destinacije održivog turizma te ojačavaju isti na sve zahtjevnijem i kompleksnijem turističkom tržištu. 33 TUI (Touristic Union International) - npr. TUI best family, Viverde, TUI Robinson djelovanjem eko i kulturnih ruta (Gržinić i Bevanda, 2014.) oplemenjuju destinaciju čineći ju atraktivnom i prepoznatljivom, primjerice uz potporu alata European Charter for Sustainable Tourism in Protected Areas (ECST) 44

53 Turoperatori omogućuju potražnji kvalitetan odabir destinacije po mjeri, iako postoje različiti primjeri djelovanja 34 istih. Utjecajem na odabir destinacije (u širem kontekstu) doprinose primjeni održivog turizma u praksi. Više riječi o tome bit će u poglavlju 5.1., gdje će se kroz prizmu (ne)održivosti, razmatrati utjecaj na prepoznatljivost i razvoj destinacije, između ostalog i posredstvom turoperatora koji omogućuju destinacijama daljnji razvoj ili stagnaciju. Iako su se prvotno protivili konceptu održivog poslovanja, danas se uspješno prilagođavaju potražnji koja je sve više zainteresirana za ovakav vid turizma. S druge strane, i potražnja kao svojevrsni nositelj održivog razvoja turizma, doprinosi razvoju istog sudjelovanjem u održivim paket aranžmanima, odgovornošću prema okolišu ali i lokalnoj zajednici koju posjećuju. Ponuda destinacije svakako nije manje važan aspekt u implementaciji održivog turizma u praksi, obzirom kako je ona krucijalni kreator kvalitete življenja u destinaciji Upravljanje destinacijom kao sustavom održivosti Već potpoglavlje upućuje na važnost promatranja destinacije kao sustava (Križman Pavlović, 2008., Petrić, 2011.), obzirom na koncept 6A, no ovdje ćemo to proširiti na koncepciju održivosti destinacije. Križman Pavlović (2008:64) navodi kako način upravljanja turističkom destinacijom, pored niza čimbenika, ovisi i o tipu, odnosno vrsti turističke destinacije kojoj ona pripada, dok Čavlek et al. (2011:395) ističe kako je destinacija poslovni sustav 35 kojim se mora upravljati da bi mogla djelovati uspješno na tržištu. U upravljanju destinacijom nije dovoljno poboljšati strukturu jednog elementa već valja djelovati na sve elemente u sustavu vrijednosti. Upravljanje turističkom destinacijom je dugoročan proces koji bi trebao osigurati konkurentnost destinacije, ali i dosezanje visoke kvalitete života stanovništva i očuvanje kulturnog identiteta cijele turističke destinacije. Takav dugoročni cilj sadržava nekoliko komponenti kao što su: 34 Primjerice Lloret de Mar, Benidorm, Capri, Mikonos i sl., primjeri su negativnog utjecaja turoperatora na turističku ponudu za koju je s godinama izostala primarna potražnja (primjerice zbog snažnog pritiska na izgradnju prihvatnih kapaciteta, posebice uz obalu) o čemu će biti riječi u potpoglavlju i Poduzetnički, javnoupravni i ostali podsustavi (Čavlek et. al., 2011:395) 45

54 optimalan gospodarski razvoj destinacije viša razina životnog standarda stanovništva očuvanje potrebne razine ekologije očuvanje kulturno-povijesne baštine te njezino stavljanje u funkciju gospodarskog i općeg razvoja. (Blažević, 2007:218 u Čavlek et. al., 2011:394) Sve veći utjecaj na okoliš posredstvom turističkog djelovanja, zahtijeva racionalno, odnosno strateško promišljanje koje će rezultirati održivim upravljanjem turističkom destinacijom, kao načinu upravljanja koji ne prihvaća gospodarsku politiku i/ili praksu koja bi vodila rastu životnog standarda sadašnjih generacija (postojeće populacije), ali koja bi istodobno na bilo koji način narušavala i/ili trajno osiromašivala destinacijsku proizvodnu osnovu, zbog čega bi se buduće generacije suočile sa slabijim razvojnim perspektivama i s većim rizicima preživljavanja nego što je to danas slučaj. (Kunst, 2011:2) Budući da dugoročno održivo upravljanje destinacijom, osim vremenske, obuhvaća i nekoliko drugih, međusobno uvjetovanih dimenzija kao što su: resursno-atrakcijska prostorno-funkcionalna komunalno-ekološka kulturno-povijesna tržišno-marketinška financijsko-ekonomska, nameće se zaključak da je riječ ne samo o iznimno kompleksnoj i međuovisnoj, već i interdisciplinarnoj problematici čije bolje razumijevanje također podrazumijeva strateško razmišljanje. (Kunst, 2011:2) Za (održivo) upravljanje turističkom destinacijom, odgovoran je destinacijski menadžment, o čijem će utjecaju i ulozi biti više riječi u nastavku. U suprotnom, destinacija će zanemariti potencijale svog razvoja i utonuti u divlju gradnju, betonizaciju i razvoj će pregaziti održivost. 46

55 Utjecaj i uloga destinacijskog menadžmenta Destinacijski menadžment koordinira one turističke funkcije u destinaciji koje ne mogu obavljati pojedinačni nositelji ponude ili zajednički imaju veće izglede za ostvarivanje ciljeva. (Magaš, 2008:11) Potrebno je razviti kvalitetan destinacijski menadžment koji će svojim djelovanjem utjecati na kvalitetu ponude, ali i konkurentnost, odnosno atraktivnost i prepoznatljivost destinacije, posebice ukoliko je riječ o destinaciji održivog turizma ili onoj koja je na putu da to postane. Važno je pristupiti svakoj destinaciji individualno (ovisno o tipu destinacije), sagledati mogućnosti, odnosno potencijale razvoja i potencijalne prijetnje. Kada je riječ o destinaciji koja teži ka održivosti, bilo bi suvišno graditi dodatne smještajne kapacitete, proširivati turističku infrastrukturu, umjesto naglasiti autentičnost i ponuditi kvalitetu u tom kontekstu koja je već djelomično i prisutna u odnosu na masovne destinacije. Suprotno tome, destinacija masovnog turizma, utjecajem destinacijskog menadžmenta će tražiti načine kako konkurirati bogatijom smještajnom i ugostiteljskom ponudom, dok će se prijetnje okolišu smatrati sekundarnima. Stoga, uloga destinacijskog menadžmenta svakako je postizanje napretka destinacije ali oprezan način. Održive destinacije neće se prilagođavati turističkim trendovima, već isticati autentičnost. Destinacijski menadžment krucijalan je u postizanju navedenoga. Pritom je ključna njegova koordiniranost, ili će u suprotnom dovesti do degradiranja vrijednosti destinacije. No, vratimo se na održive destinacije. Kao što je mnogo puta dosada naglašeno, destinacijski menadžment jednako je važan kao i dionici te je međudjelovanje istih prikazano u nastavku. Tablica 13. Dionici i područja održivog razvoja u turizmu Dionici Relevantna ministarstva Lokalna zajednica Svi segmenti turističke industrije Pružatelji transporta Javni sektor Neprofitne organizacije za zaštitu prirode Tijela za očuvanje kulturne baštine Radnički savjeti Turisti Suradnja kao preduvjet Glavna područja održivog razvoja turizma Okoliš i svi oblici zagađenja Iskorištenje resursa Poslovna praksa turističkih agencija Održiva proizvodnja i potrošnja Regulative za zaštitu okoliša Izvor: Sunara et al. (2013): Održivi turizam kao konkurentska prednost Republike Hrvatske, Zbornik radova Međimurskog veleučilišta u Čakovcu, Vol. 4, No. 1 47

56 Gore navedena tablica upućuje na važnost suradnje dionika prema glavnim područjima održivog razvoja turizma, pri čemu krucijalnu ulogu vrši upravo destinacijski menadžment kao koordinator aktivnosti usmjerenih ka održivosti Postizanje konkurentskih prednosti Održivi turizam specifičan je u svom djelovanju, što uključuje (in)direktno sudjelovanje dionika te ostalih subjekata u turizmu, pri čemu je poseban naglasak na turoperatorima kao stvarateljima destinacija te strateškom planiranju lokalnih vlasti ka razvoju i napretku destinacije. Održivi razvoj u funkciji razvoja održivog turizma, bitan je preduvjet postizanja konkurentske prednosti diferencirajući se na turističkom tržištu, kreirajući specifičan turistički proizvod namijenjen ciljnim skupinama koje će sudjelovati u valorizaciji destinacije u kojoj borave. Jasno je kako preuzimanje brige za okoliš, lokalnu zajednicu ali i posjetitelje u konačnici, doprinosi konkurentnosti i pozicioniranju određene destinacije na turističkom tržištu. Međutim, prije svega, potrebno je naglasiti kako održivom turizmu to samo po sebi nije svrha, već je cilj zaista i implementirati određene aktivnosti u svrhu boljitka lokalnog, kako bi se isto reflektiralo na posjetitelje. Naravno kako time (in)direktna konkurentska prednost postaje neizostavan element održivog turizma ali istovremeno i izazov u kontekstu valorizacije kulturne-povijesne baštine te autentičnosti koje stvaraju dodanu vrijednost a posljedično i konkurentsku prednost. Na taj način razvijena dodana vrijednost, privlači potencijalne ekološki osviještene ali i ekološki pismene turiste čijim se dolaskom neće ostvariti samo profit, već će svojim dolaskom i djelovanjem (kulturne ture, gastro ture, eko turizam) oplemeniti turizam u destinaciji. Stoga je potreban dugoročan pristup u razvoju diferenciranog i nadasve autentičnog turističkog proizvoda kojim će destinacija biti ispred konkurencije, a pritom ne zanemariti okoliš, odnosno prirodne resurse kao temelj razvoja i atraktivnosti. Slijedom navedenoga, izbjegavanje masovnosti, naglasak na izvornosti, ključna je kombinacija za drugačiju, kvalitetniju ponudu koja će ciljati na tržište visoko osviještenih posjetitelja s minornim utjecajem na okoliš, istovremeno maksimizirajući koristi koje će se pritom stvoriti. Održive destinacije daju novo značenje konkurentnosti, proširujući koncept tržišne afirmacije destinacije (kvaliteta, geoprometni položaj, cijene, uslužnost lokalnog stanovništva) na snažno oslanjanje na potražnju kao bitnom segmentu postizanja dodane vrijednosti destinacije. Ne smijemo zanemariti ni povezanost turoperatora s destinacijama u kontekstu stvaranja (održive) konkurentske prednosti iste. Iako, njihovim posredovanjem, češće se stvaraju masovne destinacije, kao posljedica poslovanja kojem je jedini cilj profit. 48

57 Uloga javno - privatnog partnerstva Sinergijom i odgovornošću svih dionika (Tablica 13.) ostvaruje se održiv razvoj turizma, no isto je u užem smislu moguće postići i javno-privatnim partnerstvom 36. Privatni ali ni javni sektor nisu u mogućnosti samostalno kvalitetno upravljati destinacijom (održivog) turizma, što proizlazi iz različitih ciljeva istih, dok je glavni izazov primjerice privući privatne investitore pomoću prihoda apsorbiranih privlačenjem turista u određenu destinaciju, ističući time njene potencijale. Nesumnjivo je kako javno-privatno partnerstvo u turizmu podiže atraktivnost destinacije, posebice onih koje se još uvijek nisu afirmirale na turističkom tržištu, što se ponajviše odnosi na destincije održivog turizma od koji većina još uvijek nije otkrivena. Ovakav oblik suradnje doprinosi bržem i efikasnije dovršetku turističkih projekata (infrastruktura i sl.), većem zapošljavanju, čime se destinacija osnažuje i raste interes za istu od strane turističke potražnje. Neki od primjera javno-privatnog partnerstva u kontekstu održivog turizma jesu Posedarje Rivijera (Hrvatska), Mon Perin (Hrvatska), Plaža Grand Anse (Grenada), Pohorje (Slovenija), Postojnska jama (Slovenija), Park prirode Sečovlje Salina (Slovenija) Obrazovanje - preduvjet intenzivnije implementacije održivog turizma Globalizacijski procesi, progresivno umnažanje znanstvenih otkrića, nove tehnologije i načini komunikacije, pojava novih oblika pismenosti u kojima nezaobilazno mjesto zauzima i ekološka pismenost, razlozi su koji ekološku osviještenost čine obrazovnim imperativnom. (Jukić, 2011:267) Jukić (2011) također smatra ekološku pismenost ishodom ekološkog odgoja i obrazovanja. Međutim, još uvijek, ekološka edukacija nedovoljno je zastupljena na visokoškolskim ustanovama 37, a pogotovo na ranijim razinama školovanja (osnovna i srednja škola). Ukoliko se to uskoro ne promijeni, ne samo da se potencijalni turisti i stanovništvo općenito neće znati nositi se s promjenama okoliša, već ćemo biti suočeni s još jednom ekološkom krizom, koju je moguće izbjeći, između ostalog i edukacijom. Navedeno je moguće povezati s efektom NIMBY Kooperativni pothvati u sklopu kojih javnih i privatni sektori udružuju resurse i stručna znanja kako bi, kroz prikladne alokacije resursa, rizika i nagrada, zadovoljili neku javnu potrebu. (Gulija, 2004:1) 37 Pogledati poglavlje 6 38 Efekt koji se javlja kada su ljudi svjesni nečega što je potrebno učiniti, ali se zbog nedostatka informacija boje i odbijaju to u svome dvorištu 49

58 Ekološka svijest i pismenost, više su od same zainteresiranosti za problematiku održivog razvoja, odnosno turizma. Riječ je o načinu života, volji i želji za promjenama koje će dovesti do boljitka zajednice kao korak dalje prema promjenama na globalnoj razini. Možemo li od jednog turista očekivati poštovanje prema prirodi, zaposlenicima u hotelima u kojima odsjeda te lokalnoj zajednici u koju dolazi u sklopu odmora, ukoliko isti nije (dovoljno) upoznat s važnošću prirodnih i društvenih vrijednosti u svakodnevnom životu? U svrhu ekološke edukacije, destinacije (ponuda), turoperatori (posrednici) ali i sami turisti (potražnja), trebali bi prema mogućnostima, doprinijeti očuvanju resursa kojima se svakodnevno koristimo. Primjerice, kulturno-povijesna baština određene destinacije, dodatno se oplemenjuje dolascima turista te obilaskom kulturnih ruta, upoznavanjem kulture, tradicije i običaja destinacije posjeta. Turoperatori svojom ponudom edukacijskih paketa prije putovanja u destinaciju, učinit će, vjerojatno, za njih mali korak, ali veliki za destinaciju i turiste. Neistražena područja brojnih destinacija moguće je pretvoriti u vrijedan autohtoni turistički proizvod održivog turizma u kojem bi turisti bili u mogućnosti educirati se o povijesti i kulturi toga kraja i sl. ali ujedno i pomoći lokalnoj zajednici kupnjom autohtonih proizvoda. Edukacija o održivom turizmu pridonosi u konačnici interkulturalnoj komunikaciji koja će dugoročno dovesti do osnaživanja nedovoljno atraktivnih područja. Konačno, iako se u potpoglavlju 6.3., nakon prikaza rezultata anketnog istraživanja provedenog među studentima Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, detaljno razlažu preporuke i smjernice za sve razine obrazovanja (osnovna, srednja škola, s posebnim naglaskom na visoko obrazovanje kao ishodište istraživanja), potrebno je uvodno pojasniti tezu kako je upravo visoko obrazovanje preduvjet intenzivnije implementacije održivog turizma, odnosno doprinos visokog obrazovanja procesima održivosti u širem smislu. Valja krenuti od pretpostavke kako je upravo visoko obrazovanje najznačajniji, odnosno najutjecajniji promotor koncepcije održivosti (održivi razvoj, održivi turizam) u odnosu na društvo u cjelini. Obrazovne ustanove u visokom obrazovanju, posebno one javne, igraju ključnu ulogu u poboljšanju kvalitete i očuvanju okoliša te imaju ekonomski i društveni utjecaj. (Črnjar, 2015:160) Prvenstveno, naglasak je na moralnoj odgovornosti institucije visokog obrazovanja i nastavnika u kontekstu prenošenja znanja, vještina, vrijednosti te u konačnici svijest o okruženju u kojem živimo (Cortese, 2003). Kako bi koncepcija održivosti na visokoškolskim ustanovama zaživjela i u konačnici utjecala na šire gospodarske tijekove, potrebno je prema Črnjar (2015:161), provesti cjelokupnu reformu, što podrazumijeva oplemenjeni kurikulum, istraživanja, adekvatno upravljanje institucijom i umrežavanje. 50

59 5. ULOGA ODRŽIVOG TURIZMA U RAZVOJU TURISTIČKE DESTINACIJE Održivi turizam pojedinih turističkih destinacija moguće je promatrati i u konačnici, interpretirati dvojako, kako slijedi u nastavku. Primarno, kroz EDEN destinacije 39 koje iz godine u godinu, svakom novom temom stavljaju naglasak na pojedini segment održivog razvoja turizma, a zatim i komparativnim prikazom odabranih turističkih destinacija, prema obliku turizma (obalni održivi nasuprot obalnome masovnome turizmu). Temeljem toga, svrha ovog poglavlja jest ukazati na važnost održivog turizma u poticanju konkurentnosti te stvaranja atraktivnosti određene destinacije, što je prikazano u dva krucijalna potpoglavlja u nastavku. Prvi dio poglavlja odnosi se na prikaz nacionalnih pobjedničkih EDEN destinacija u kategorijama Turizam i gastronomija (2015.) te Pristupačni turizam (2013.). Drugi dio odnosi se na komparativni prikaz, odnosno konfrontaciju specifičnosti održivih, odnosno masovnih destinacija, potencijalnih zajedničkih karakteristika ali i suprotnosti koje definiraju prethodno navedene tipove turizma, u kontekstu prednosti te nedostataka djelovanja istih. Valja još jednom naglasiti kako je u drugom dijelu temelj za komparaciju atrakcijska osnova, kao i tip turizma (obalni). Zanimljivo je kako na istom području (Španjolska, Hrvatska) postoji snažna osnova za razvoj dva suprotna oblika turizma, dok im je zajednički razvoj na obalnom području (obalni masovni turizam, održivi obalni turizam). Jasno je kako je upravo suradnja predstavnika turističke ponude, nositelja lokalne vlasti, kao i posjetitelja, neminovna, kako bi se destinacija razvila kako u gospodarskom, tako i turističkom smislu. Praksa je nebrojeno puta pokazala kako samo one destinacije koje odaberu put održivosti i selektivnih oblika turizma, mogu očekivati primarno rast u kvalitativnom ali sekundarno i kvantitativnom kontekstu. Međutim, u pojedinim segmentima, razvidna je nedovoljna prepoznatost održivosti od strane predstavnika turističke ponude, nositelja lokalne vlasti i posjetitelja. Slijedom navedenoga, koristi od turizma u održivim destinacijama značajnije se prelijevaju na domicilno stanovništvo u odnosu na destinacije masovnog turizma. Pritom valja naglasiti kako je isključivo sinergijom svih dionika moguće ostvariti održivi sustav upravljanja destinacijom, što je ujedno i pretpostavka za potvrdu radne hipoteze koja kazuje kako je edukacija dionika, preduvjet implementacije održivog razvoja turizma u razvojne procese destinacije. 39 Projekt EDEN (engl. European Destination of Excellence) Europske destinacije izvrsnosti (općenito o tome u poglavlju , dok poglavlje 5.2. nudi analizu primjera iz prakse) 51

60 5.1. Utjecaj na prepoznatljivost i razvoj destinacije Temeljnu odrednicu prepoznatljivosti i/ili poželjnosti, a s time i tržišne održivosti bilo koje turističke destinacije valja povezivati ponajviše s mogućnošću njezina učinkovitog diferenciranja od potencijalno konkurentskih destinacija kroz ponudu većeg ili manjeg broja emotivno nabijenih (turističkih) doživljaja. (Pine i Gilmore, 1999., u Kunst, 2011:4) Također, turističke destinacije nasljeđuju većinu svojih najjačih atributa kao što su krajolik, ljudi, povijest i kultura predstavljajući sadržaj koji je moguće poboljšavati i unaprijeđivati radi izgrađivanja njegove autentičnosti te ga je potrebno konzistentno prikazivati tako da se svidi onima koji će ga znati cijeniti. (Telišman-Košuta, 2011:60) Slijedom navedenoga, određene destinacije pod utjecajem održivih paket aranžmana te održivog turizma općenito, bit će prepoznate kao destinacije kvalitete, dok će neke druge izgubiti na vrijednosti, poradi masovnosti kojoj su se priklonile, misleći kako će na taj način dugoročno ostvarivati profit. Oba smjera utjecat će na budući razvoj ali i prepoznatljivost destinacije. Održivi turizam svakako povoljno djeluje na podizanje atraktivnosti destinacije ali i pruža koristi koje se reflektiraju na ponudu iste. Nije dovoljno samo naslijediti resurse (i pretvoriti ih u atrakcije) u destinaciji koji će svojom egzistencijom privlačiti posjetitelje, već je iste potrebno dalje razvijati, oplemenjivati, pretvarajući ih u atrakcije ali s dozom opreza, kako razvoj ne bi ugrozio indentitet destinacije, a tada ni pozitivna povratna informacija posjetitelja neće izostati. Potrebno je dodati i kako primjerice održivi paket aranžmani nisu dostatni za kreaciju prepoznatljivosti destinacije, već isti samo potpomažu razvoj iste u željenom smjeru. Održivi turizam karakterizira prepoznatljivost destinacije na temelju identiteta, posredstvom uključivanja tradicionalnih vrijednosti u turistički proizvod destinacije. Potrebno je imati na umu kako je prepoznatljivost destinacije primarno rezultat percepcije turista, a sekundarno napora dionika, prvenstveno lokalnog stanovništva destinacije, odnosno njihovog mentaliteta primjerice o očuvanju autohtonih vrijednosti i identiteta. Za održivi turizam to je od posebnog značaja, obzirom na dodanu vrijednost kojom se proklamira na tržištu, usmjerenu na daljni razvoj destinacije. Konačno, održivi turizam jednako se, pozitivno, reflektira na ponudu, kao i potražnju za destinacijom. O značaju i kvaliteti ponude destinacije, koja proizlazi iz postojeće prepoznatljivosti destinacije i obratno, bit će riječi u potpoglavlju

61 5.2. Analiza odabranih turističkih destinacija Postavlja se pitanje postoje li zaista u Europi održive destinacije 40 ili iste sadrže određene elemente održivosti koji se (ne)uspješno implementiraju u imidž destinacije kao takve, posljedično temeljeći na tome porast turističke potražnje a istovremeno generirajući pozitivne koristi za domicilno stanovništvo ali i buduće naraštaje u kontekstu racionalnog korištenja resursa? Održivi turizam ili barem primarno spoznavanje važnosti održivosti u kontekstu usmjerenja određene destinacije te u konačnici povezivanje elemenata održivosti u jednu cjelinu, što će u budućnosti rezultirati diferenciranjem destinacije od jednoobraznih masovnih destinacija, moguće je pronaći u različitim dijelovima Europe - alpskim predjelima, obalnim, ruralnim područjima i sl. Europska raznolikost, ali istovremeno i homogenost, u kontekstu socijalne kohezije i sl., osnova je za razvoj mnogobrojnih oblika turizma, pa tako i održivog. Analiza destinacija održivog turizma koja slijedi, temelji se na različitim atrakcijskim osnovama (primjerice ruralni prostor u odnosu na planinski), ali ujedno i zajedničkim karakteristikama istih. Planinski, obalni ili ruralni turizam, svakako može biti održiv, uz pravilnu implementaciju načela održivosti te prilagodbu turističke ponude specifičnoj potražnji koji održivi turizam zahtijeva. U kategoriji Turizam i lokalna gastronomija (2015.), kao primjeri dobre prakse, promatrani su ciparska (jug Europe, Pitsilia) te estonijska destinacija (sjever Europe, Hiiumaa). Međutim, postavlja se pitanje dolazi li u ovom slučaju do izražaja kontrast sjevera i juga (odnosno, postoji li uopće, iako se u oba slučaja radi o održivom turizmu), obzirom kako je u turističkoj praksi s aspekta održivosti, jug Europe okarakteriziran kao neodrživ, dok je sjever sušta suprotnost. U nastavku je prikazano kako s aspekta održivosti, u praksi ne postoje razlike sjevera i juga EU, već samo različite interpretacije održivosti sa zajedničkim ciljem očuvanja kulturne baštine, kroz gastronomiju, specifičnu svakom od navedenih područja, integriranje dijela kulture i tradicije, uz multikulturalnost, obzirom na različite interese, odnosno preferencije. U drugom dijelu (kategorija Pristupačni turizam), sve navedeno, upotpunjeno je izraženim naglaskom na dostupnost turističkih usluga svima, neovisno o dobi, invaliditetu ili obiteljima s malom djecom, koja nerijetko nailaze na diskriminaciju u određenim destinacijama. U kategoriji Pristupačni turizam (2013.), promatrane su jedna talijanska destinacija (Pistoia) koja tradicionalno njeguje održivi (planinski) turizam te hrvatska destinacija ruralnog turizma 40 Primjerice poput Kostarike 53

62 (Stancija Svetvinčenat). Obje destinacije uspješno implementiraju načela održivosti u svoje poslovanje, razvoj turističkog proizvoda, ponudu fakultativnih usluga i sl. Prije no što krenemo na detaljnu analizu svake destinacije, potrebno je prethodno pobliže istaknuti vrste turističkih atrakcija na kojima se iste temelje. Tablica 14. Pregled vrsta turističkih atrakcija Prirodne atrakcije Geološke atrakcije Klima Voda Biljni svijet Životinjski svijet Prirodna baština Špilje, planine, nizine, pustinje, otoci, stijene, vidikovci, kanjoni (klanci, paleontološki lokaliteti) Mediteranska, planinska More, rijeke, jezera, vodopadi, morska obala, plaže, kupališta Šume, botanički vrtovi Divljač, zoološki vrtovi, lovišta, ribolovna područja Nacionalni parkovi, parkovi prirode, prirodni rezervati, zaštićena močvarna područja, park-šume, spomenici vrtne arhitekture, zaštićene biljne i životinjske vrste, zaštićena pojedinačna stabla Izvor: Izrada autorice prema: Kušen, E. (2002): Turistička atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb, str. 27. (u Bartoluci, M. (2013): Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva, Školska knjiga, Zagreb, str. 63.) Tablica 15. Pregled vrsta turističkih atrakcija Kulturnopovijesne atrakcije Spomenici kulture, arheološka nalazišta, Kulturno-povijesna baština zaštićene urbane cjeline, stari gradovi, dvorci, crkve Kulturne i vjerske ustanove Muzeji, kazališta, hodočasnička središta Manifestacije Festivali, predstave Znameniti ljudi i događaji / Gastronomija, način života lokalnog Kultura života i rada stanovništva, etičnost, folklor i tradicija, rukotvorstvo Izvor: Izrada autorice prema: Kušen, E. (2002): Turistička atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb, str. 27. (u Bartoluci, M. (2013): Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva, Školska knjiga, Zagreb, str. 63.) 54

63 Tablica 16. Pregled vrsta turističkih atrakcija Atraktivna turistička suprastruktura Sportsko-rekreacijski objekti Lječilišni objekti i ustanove Atrakcije zbog atrakcija Sportski događaji, sportsko-rekreacijski objekti i igrališta, skijališta, planinarski domovi Toplice, wellness Kasino, zabavni parkovi Izvor: Izrada autorice prema: Kušen, E. (2002): Turistička atrakcijska osnova, Institut za turizam, Zagreb, str. 27. (u Bartoluci, M. (2013): Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva, Školska knjiga, Zagreb, str. 63.) Činjenica je kako EDEN destinacije koje promatramo u prvom dijelu ovog potpoglavlja ali i kasnije analizirane destinacije obalnog održivog, odnosno masovnog turizma, sadrže prirodne, kulturno-povijesne atrakcije, kao i atraktivnu turističku suprastrukturu, implemetirajući sve navedeno u integrirani turistički proizvod kojim se na tržištu diferenciraju od konkurencije. Tablica 17. Kriterij podjele destinacija Vukonić (1995) Buhalis (2000) Struktura resursa Osnovna atrakcija/veza s geografskom lokacijom Homogene (samo jedan resurs) Heterogene (mnoštvo resursa) Urbane Primorske Planinske Ruralne Autentične destinacije Jedinstvene / egzotične / ekskluzivne Izvor: Izrada autorice prema: Konečnik, M., Customer-Based Brand Equity for Tourism Destination: Conceptual Model and its Empirical Verification, doctoral dissertation, Faculty of Economics Ljubljana, 2005, str. 45 (u Petrić, L. (2011): Upravljanje turističkom destinacijom, Sveučilište u Splitu, Split, str. 17) Još jedan kriterij podjele destinacija, prikazan Tablicom 17., jest struktura resursa ali i atrakcijsko-geografska osnova, koji su također podloga za daljnju analizu destinacija u nastavku. 55

64 Mnoge prethodno navedene atrakcije mogu se promatrati kao zajedničke karakteristike, odnosno elementi održivog turizma koje čine valjani temelj razvoja istog. Stoga je jasno kako je upravo atrakcijska osnova temelj za razvoj različitih vrsta turizma, u ovom slučaju, održivog turizma. Sukladno tome, Bartoluci (2013:162), navodi kako svaka turistička destinacija ima neku atrakciju koja pridonosi njezinoj privlačnosti, dok Vukonić, Čavlek et al. (2001:26) daju precizniju definiciju turističke atrakcije, navodeći kako se radi o privlačnom elementu u nekoj turističkoj destinaciji u obliku kulturno-povijesne baštine, prirodne cjeline, priredbe ili pak događaja, koji motivira turiste za dolazak te je okosnica razvoja turizma u destinaciji. Wanhill (2009:8) dodaje rekreativni i edukativni element, zaključujući kako je turističku atrakciju moguće interpretirati kao područje rekreacije i obrazovne aktivnosti izletnika i turista koje oni često dijele s domaćim stanovništvom. Upravo atrakcijsku osnovu moguće je uz razvoj segmenta održivog turizma u kontekstu gastronomije ili pak pristupačnosti (što je obrađeno u prvom dijelu ovog poglavlja), u konačnici povezati s nastankom i razvojem određenog oblika turizma, što je podrobnije prikazano u drugom dijelu ovog poglavlja (komparativni prikaz održivih i masovnih destinacija). Dakle, upravo su atrakcijska osnova i oblik, odnosno tip turizma, osnova za daljnu analizu i interpretaciju odabranih turističkih destinacija Cipar Smješten u sjeveroistočnom dijelu Sredozemnog mora i južno od Turske, Cipar 41 je najveći otok u istočnom Sredozemlju i treća najmanja zemlja u EU-u, nakon Malte i Luksemburga. Cipar je pristupio EU-u kao de facto podijeljeni otok, ali je područje Cipra u cijelosti područje EU-a. Ciparski Turci građani su EU-a jer su građani države članice, Republike Cipar, iako žive u dijelu Cipra koji nije pod kontrolom vlade. ( ) 41 Glavni grad Cipra je Nikozija s stanovnika (2015. godine). ( ) Najveći broj stanovnika izjašnjava se kao grčki ciprani (72%), dok je turskih ciprana samo (9,6%), a stranaca (17,6%) ( ) 56

65 Slika 5. Karta Cipra Izvor: The impact of tourism of coastal areas: Regional development aspects, Policy department B: Structural and Cohesion Policies, Regional development, 2008 Turska republika Sjeverni Cipar (turski dio), turistički je nerazvijenija od Republike Cipra (grčki dio), ali istovremeno posjeduje više potencijala za alternativne oblike turizma, dok Republici Cipar prijeti razvoj masovnog turizma (Larnaca, Aya Napa). Unatoč teretu dualizma 42 koji destabilizira državu u političkom i posljedično, turističkom kontekstu, grčki i turski utjecaji na gastronomiju, desetljećima stvaraju komparativnu prednost Cipra, u čemu turisti vide posebnost 43 ove države. Cipar posljednjih pet godina ostvaruje više od 2 milijuna noćenja godišnje, godine očekivao je rekordnih tri milijuna turista a ukupan udio u BDP-u ostvaren od strane turizma u godini, iznosio 19.3%. (više o tome na Produljenje turističke sezone (zimski mjeseci) i održivost turizma postaje jedan od glavnih aspekata turističke ponude, posebice kroz lokalnu kulturu i gastronomiju, što je prikazano u narednom poglavlju, na primjeru Pitsilie. Naime, Cipar se tek posljednje desetljeće počeo snažno profilirati kao destinacija održivog turizma. Što zbog suviše liberalnog političkog režima do devedesetih godina (primjerice problem preizgrađenosti koji je bilo nemoguće kontrolirati), što zbog nezainteresiranosti vlastitog stanovništva. Navedeno je rezultiralo pritiskom na prirodne i ljudske resurse (u 42 Unitaristička država koju žele Grci i konfederacija koju žele Turci 43 Posebnost predstavljaju i nazivi gradova na engleskom, grčkom i turskom jeziku 57

66 Sharpley, 2001, Apostolides, 1996), te je ciparsko gospodarstvo postalo alarmantno ovisno o turističkom sektoru. (Sharpley, 2001:294). Naime, zanimljiv je podatak kako od godine, kada se turizam prvi put počeo smatrati sredstvom društvenog i gospodarskog razvoja Cipra, u službenim dokumentima o planiranju i politici turizma implicitno i eksplicitno javlja potreba za održivim razvojem turizma na tom otoku. U praksi, međutim, postignut je suprotan učinak. Osim neizbježnih promjena u razvoju otočkog turizma, mnoštvo ekonomskih i političkih čimbenika i unutar i izvan turističke djelatnosti, dovelo je do neodrživog razvoja i karaktera Cipra. (Sharpley, 2001:293) Danas, kada se svijest i percepcija ljudi uvelike promijenila a turistička se potražnja u nedostatku supstituta okreće drugim destinacijama, Cipar spoznaje cijenu koju bi mogao platiti, kako u ekonomskom, tako i okolišnom aspektu te autohtonost postaje jedan od segmenata održivosti i privlačenja turista, napuštajući klasičnu doktrinu sunca i mora, okrećući se kvaliteti turističkog proizvoda. Sukladno navedenome, Cipar je posljednih godina, intenzivirajući održivi razvoj turizma, postao vlasnikom brojnih nagrada 44 i priznanja te inicijativa u kontekstu održivog turizma. Stoga je jasno kako ciparski turizam općenito svoju atraktivnost ne temelji samo na proizvodu sunca i mora, već pronalazi nove tržišne niše, a time i potencijalne turiste privlači različitim mogućnostima koje se odnose na: sportove (biciklističke rute, golf, planinarenje, ronjenje), zdravlje (medicinski turizam, holističko liječenje), tradicionalnu (vinske rute) te izvornu hranu i piće ( multikulturalna gastronomija, tradicionalno piće Zivania, koje se ranije koristilo i u medicinske svrhe), kulturu i religiju (kulturne i vjerske rute, kulturni spomenici, baština pod zaštitom UNESCO-a), tematske rute. Dugoročni cilj, posredstvom incijative održivog turizma Cipra (CSI), jest održivi, te korak dalje, odgovorni turizam. (o tome više na Održivost turizma Cipra ogleda se u netaknutoj prirodi mnogih predjela, kolaboraciji lokalne zajednice i hotela i sl., među kojima se ističe Pitsilia (pobjednica EDEN-a za godinu), regija koja je kao primjer dobre prakse obrađena u nastavku. 44 Izbor među 100 održivih globalnih destinacija (Limassol, Paphos godine), inicijativa TravelMole.com, ciparske plaže nagrađene su s čak 53 Plave zastave i pritom postigle rekord (najviše Plavih zastava po stanovniku u svijetu, najgušća koncentracija Plavih zastava na plažama, naviše Plavih zastava po obali ( Inicijativa održivog turizma Cipra (CSTI) - (više o tome na 58

67 Pitsilia Geografski gledajući, regija Pitsilia pripada području planinskog masiva Troodos te je smještena istočno od planine Olympos, između četiriju šuma 45. Specifična tradicionalna sela 46 svojom egzistencijom čine preduvjet za razvoj održivog turizma. Činjenica kako je upravo Pitsilia izabrana kao pobjednik u kategoriji Turizam i lokalna gastronomija (2015.) ne čudi, obzirom kako se tamošnji stanovnici aktivno bave uzgojem listopadnog drveća, orašastim plodovima, preradom grožđa, odnosno vina, povrća, aromatičnog bilja, maslina i agruma, što ovu regiju čini specifičnom u segmentu održivosti. Također, Pitsilia svoju posebnost duguje tradiciji, mnoštvu kulturnih događaja, festivala (Festival jabuka, Kyperounta) koje pretvara u atrakcije. (više o tome na Slika 6. Pitsilia Izvor: ( ) Pitsilia, koja pripada grčkom dijelu Cipra, prometno je dostupna iz Limassola i Nikozije (Lefkosia). Ova regija nudi najraznolikiju gastronomsku ponudu, kao jedan od elemenata održivosti koji istu diferencira od konkurencije. Tradicionalna sela smještena uz vinograde ili doline ove regije, istoj daju održivu notu, uz bogatu povijest istih, na kojima i počiva tradicionalna hrana koju posjetitelji mogu kušati. 45 Troodos (zapad), Macharias (istok), Adelphoi (sjever), Limassol (jug) 46 Regiju Pitsilia čine čak 42 sela, u sklopu tri administrativna okruga čija funkcija u poljoprivednom kontekstu doprinosi afirmiranju gastronomske raznolikosti kao podloge za atraktivnost, odnosno konkurentnost iste 59

68 Pitsilia se sastoji od četiriju glavnih sela, Agros, Palechori, Pelendri te Kyperounda koji su tradicionalno nazivaju rajem na zemlji, uz mnoštvo biciklističkih i pješačkih staza. Valja napomenuti kako je regija posebice prepoznata po svojim tradicionalnim proizvodima poput vode s aromom autohtone ruže (Rosa Damascene), suhomesnatim proizvodima (Agros), slasticama, džemovima, likerima od jabuke, kao i vrstama kruha kojima tradicionalno privlače potencijalne turiste i zadržavaju već postojeće koji se godinama vraćaju. Dakle, Pitsilia održivu notu temelji prvenstveno na gastronomskom bogatstvu okusa. Međutim, gotovo netaknut krajolik 47 uz očuvene spomenike kulture poput bizantskih crkvi (pod zaštitom UNESCO-a) na tom području, predstavlja kulturnu baštinu koja oplemenjuje Pitsiliu kao regiju i također je bitan segment održivosti. Vlastita proizvodnja poljoprivrednih proizvoda, govori o dugotrajnoj tradiciji, radu, te visokoj stručnosti stanovnika Pitsilie, koji time oplemenjuju regiju kao takvu. Agro turizam, posebno zastupljen u ovom dijelu Cipra, predstavlja vjerojatno najsnažniji aspekt održivosti, uključujući i posjetitelje. Od istih se primjerice očekuje posjedovanje vlastitih prijevoznih sredstava, jer je javni prijevoz u tom dijelu ograničen, što posebno upućuje na brigu o okolišu u kontekstu potencijalnog zagađenja te narušavanja harmonije okoliša zagušenjem javnim prijevozom. Isto privlači ekološki osviještene, te u konačnici ekološki pismene turiste u ovu regiju, nudeći izvornost, odnosno autentičnost, spajajući prirodu, tradiciju te gastronomiju. Posjetitelji su u mogućnosti polaziti radionice o gastronomiji ovog dijela Cipra ili pak dobiti recepte određenih jela koja su im se svidjela. Regija Pitsilia, okrenula se i turizmu specijalnih interesa (što se u ovom slučaju promatra kroz prizmu održivosti) kroz vinski turizam 48. Isti doprinosi razvoju regije u ekonomskom ali i socijalnom, odnosno društvenom kontekstu, uključujući tradiciju i inovaciju, čime se postiže zavidan rezultat u turističkom smislu. 47 Najviši planinski vrh Pitsilie (Madari, 1612m), raspolaže jedinstvenim ekosustavima (crni bor, zlatni hrast, smreka), 40 endemskih vrsta, rijetke ptice, Nacionalni park Troodos, nacionalni park Macharias (NATURA 2000) ( ) 48 Autohtona sorta vina - Commandaria 60

69 Slika 7. Vinske rute na području Pitsilie Izvor: ( ) Koristi od vinskih ruta 49 su mnogostruke. Zanemarimo li ekonomski efekt (profit proizvođača vina), razvoju održivog turizma, prožimajući se kroz gastronomiju, pogoduje mogućnost turista da istraže još uvijek nedovoljno istražena područja, obzirom kako se vinske rute, ceste, često nalaze izvan okruženja koje se istima primarno nudi (uobičajeni izleti, biciklističke staze i sl.), doprinoseći tako interakciji domicilnog stanovništva i posjetitelja. Također, vinski turizam, osim što spaja okuse, spaja i kulturu, tradiciju, dionike te kulturnu baštinu Pitsilie, stvarajući time komparativnu ali i konkurentsku prednost regije. Međutim, vinski turizam nije sam po sebi prednost. Osnažen je javno-privatnim partnerstvom te efikasnim strateškim planiranjem na lokalnoj razini, što je posljedica kvalitetnog destinacijskog menadžmenta. Pitsilia proklamira diverzifikaciju, jedinstvenost i kvalitetu. Tradicionalna kuhinja ima značaj u ukupnom turističkom proizvodu Pitsilie, posebice u nerazvijenijim područjima. 49 Vinske rute na području Cipra, pogledati na 61

70 Estonija Estonija 50 je najsjevernija od triju baltičkih država (Estonija, Latvija, Litva), smještena na baltičkoj obali između Rusije, Finske, Latvije i Švedske. Ova zemlja obiluje ravnicama i otočićima (oko otočića). (više o tome na Promotrimo li teritorij (površinu) Estonije 51, (otprilike jednaka teritoriju Nizozemske 52 ) te populaciju manju od 1.4 milijuna, ne iznenađuje podatak kako oko 50% zemlje pokrivaju šume koje su dom brojnim rijetkim biljnim i životinjskim vrstama (orlovi, vukovi, smeđi medvjed). (Međunarodno društvo za ekoturizam, ) Slika 8. Tallin (stari grad) - kulturna prijestolnica Estonije Izvor: ( ) Osim proklamacije prirodnih autentičnosti, Estonija je zemlja iznimno bogate kulturno - povijesne baštine. Svjetionici, 250 muzeja, 1000 dvoraca, utvrde, prožimanje moderne i srednjovjekovne arhitekture kroz infrastrukturu, gotičke crkve, dio su integriranog turističkog proizvoda ove zemlje. (Promotivni portal turizma Estonije, ) 50 Estonija: stanovnika (2015. godine); glavni grad je Tallin a službeni jezik estonijski 51 Površina Estonije: km 2 52 Površina Nizozemske: km 2 62

71 Prethodno navedeno pridonosi afirmiranju Estonije kao destinacije održivog turizma. Estonijsko udruženje ekoturizma (ESCETAS) 53 okuplja sve zainteresirane za razvoj ekoturizma u ovoj zemlji. Cilj je osnažiti estonijski održivi turizam i učiniti ga konkurentijim. (više o tome na Posredstvom putničke agencije NaTourEst, Estonija nudi aktivan odmor (primjerice vožnja tradicionalnim kanuima haabjas te učenje o izgradnji istog), mirne destinacije za promatranje ptica, botaničke ture i sl. Stanovništvo Estonije (naziva se šumskim ljudima ) visoko je ekološki osviješteno, čemu svjedoče brojne organske farme, održive aktivnosti, zeleni hoteli, zelene manifestacije, edukacijske radionice na farmama. (više o tome na Turizam ima važnu ulogu u gospodarskom razvoju Estonije, čineći 7% BDP-a i čak 27% izvoza. Stoga, jedan od ciljeva daljnjeg razvoja turizma, svakako je i razvoj regionalnog turističkog proizvoda (u nastavku, Hiiumaa). (Ministarstvo za ekonomske odnose i komunikaciju Estonije, ) Porast dolazaka i noćenja govore o afirmaciji Estonije kao poželjne turističke destinacije u EU. U godini, 3,1 milijuna domaćih i stranih gostiju odsjelo je u smještajnim kapacitetima, uz 5,8 milijuna noćenja. (Minifacts_about_Estonia, 2016) Prema očuvanju okolišne raznolikosti, Estonija je u samom vrhu EU s 22% zaštićenog teritorija. Tablica 18. Očuvanje bioraznolikosti kao konkurentska prednost i preduvjet održivog turizma nacionalnih parkova 820 km pješačkih ruta (ruta započinje u selu Peraküla u zapadnoj Estoniji i završava u Ähijärve u južnoj Estoniji) kroz 9 okruga i više od 20 zaštićenih područja 148 zaštićenih područja prirode 152 područja očuvanog krajolika 96 zaštićenih područja (stara regulativa) 538 parkova i šuma 343 posebnih zaštićenih područja 20 prirodnih objekata zaštićenih na lokalnoj razini odvojenih zaštićenih prirodnih objekata 568 zaštićenih biljaka, životinja, gljiva i lišajeva na popisu nacionalne crvene liste ugroženih vrsta Izvor: izrada autorice prema: Minifacts About Estonia, Utemeljeno godine kao rezultat dvogodišnjeg projekta ruralnog razvoja naziva Kodukant, nevladina i neprofitna udruga 63

72 Tablica 18. govori o visokom intenzitetu očuvanja bioraznolikosti kao preduvjetu zastupljenosti održivog turizma. Također, prema Izvješću Europske agencije za okoliš (izvještaj 8/2012), ekološki status vodenih površina bio je jedan od najboljih u Europi, ponajviše zahvaljujući niskoj gustoći naseljenosti ali i umjerenom intenzitetu poljoprivrednih aktivnosti. (Minifacts_about_Estonia, 2016) Hiiumaa Hiiumaa je otok smješten u Baltičkom moru (zapadna Estonija), drugi po veličini u Estoniji, poznat po povijesnim svjetionicima (Kõpu svjetionik), lokalnim znamenitostima, netaknutoj prirodi i ruralnosti, što upućuje na važne segmente održivosti. Pogodan za mnoge sportove, ovaj otok nudi jedinstveno iskustvo vodenih sportova jednako kao i izletnicima koji traže mir i tišinu te se često uspoređuje sa spa centrima, poradi svojih blagodati koje pruža turistima. (više o tome na Hiiumaa je mjesto u kojem su okoliš i ljudi komplementarni i u ravnoteži (u skladu s programom UNESCO-a, naziva Čovjek i biosfera ). Čak 70% Hiiumaae čine šumske površine, odnosno staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Međutim, osim krajolika, Hiiumaa je poznata po bogatstvu okusa, odnosno gastronomiji kojom privlači turiste. Slika 9. Zaštićena područja Hiiumaae Izvor: 64

73 Slika 9. ne prikazuje samo zaštićena područja ove destinacije, već i očuvanje kulturnog identiteta, osnovnih ekoloških procesa i biološke raznolikosti u širem smislu. Gotovo svako mjesto, muzej, spomenik, svjetionik ili obična pivnica, ima svoju priču i svojevrsnu koncepciju održivosti. Naravno kako koncepcija održivosti nije jednako izražena u gastronomskom kontekstu, povijesnim rutama ili pak sportovima koje se nude na otoku. Međutim, posebnost Hiiumaae svakako je kombinacija različitosti usmjerena ka održivom turizmu, što naravno nije moguće u svim segmentima sadržaja (turističke ponude), ali domicilno stanovništvo, odnosno nositelji turističke ponude zasigurno su na dobrom putu da u bliskoj budućnosti to i ostvare. Glavna atrakcija Hiiumaae (koja nije povezana s gastronomijom), zasigurno je svjetionik Kõpu (popularno nazvan Old Fatty ) i dvorac Surremoisa. Također, legenda kaže kako bi upravo otok Hiiumaa mogao biti prvi otok na svijetu, što isti čini još pogodnijim za turističko razgledavanje i istraživanje. Nadalje, multikulturalnost u kontekstu gastronomije, umjetnosti i glazbe, čini ovaj otok pionirom, kada govorimo o održivosti. (više o tome na Autohtona jela, gostoljubivost domicilnog stanovništva, netaknuta priroda, sinergija kulture i tradicije, pružaju sve što posjetitelji i očekuju od održivog turizma. Hiiumaa nudi mnogo više od samog gastronomskog doživljaja. Domicilno stanovništvo cijeni plodove svoga rada te prenosi svoja znanja na turiste, stvarajući time koristi za svoju zajednicu, dodatno oplemenjujući turistički proizvod Hiiumaae kojeg je gastronomija dio. Hiiumaa je destinacija koja posjeduje svojevrsnu kulinarsku baštinu (Slika 10.), kombinirajući okuse baltičkih zemalja ali i ostalih dijelova svijeta s autohtonim, utječući time na gotovo sve aspekte održivosti, podržavajući primarno socijalnu, odnosno društvenu koheziju, što je svakako valjana podloga za daljnjii razvoj održivog turizma Hiiumaae. 65

74 Slika 10. Karta kulinarske baštine Hiiumaae Izvor: ( ) Dakle, održivi razvoj turizma Hiiumaae temelji se na prirodnoj kao i kulturnoj baštini u cilju povećanja broja posjetilaca i profita, ali na način da bude bude sačuvana i budućim generacijama Italija Italija 54 na sjeveru graniči s Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom, a granica je uglavnom prirodno oblikovana prema alpskom slijevu. Na jugu se prostire talijanski poluotok, a uz dva velika sredozemna otoka, Siciliju i Sardiniju, Italija ima i oko 68 manjih otoka. Unutar Italije postoje dvije male samostalne države: Vatikan u Rimu i Republika San Marino. (Europska unija, ) Italija sve više prepoznaje važnost održivosti u razvoju turizma, kao jedini mogući pravac razvoja budućnosti. Zastupljenost provođenja takve prakse varira od provincije do provincije 55, no u konačnici, nositelji turističke ponude svjesni su opasnosti koje nose ekološki problemi. Najčešće se radi o eko turizmu kao najzastupljenijem na području Italije. Fokus je pritom prvenstveno na očuvanju okoliša, ali i tradiciji i kulturi kao dodanoj vrijednosti prilikom kreiranja turističkog proizvoda. 54 Broj stanovnka: (2015. godine), glavni grad je Rim, službeni jezik: talijanski 55 Primjerice Toscana, Apulia, Alto Adige, godine: Eko odmor, Siusi alpe, ograničen promet, eko hoteli, lokalna hrana 66

75 Indikativno je kako su zapravo izvorni nositelji održivog razvoja turizma u Italiji, upravo sela 56 koja se autohtonošću i kvalitetom diferenciraju od ostatka ponude koja je većinom masovna, iako sve više okrenuta ka održivom razvoju. Italija je primjerice proklamacijom sporog turizma 57 s ciljem predstavljanja Italije kao muzeja, valorizacijom regija, povijesne, geografske i industrijske baštine, dodatno ojačala poziciju atraktivne receptivne ali i održive destinacije. (Održivi turizam Hrvatska, ) Slika 11. Spori turizam Italije Izvor: ( ) U cilju proklamacije održivog turizma Italije, veliku ulogu ima i Europski charter za održivi turizam u zaštićenim područjima (ECST), pri valorizaciji parkova prirode 58 i nacionalnih parkova 59, rezervata i zaštićenih područja. (Europarc Federation, ) 56 Primjerice Cisternino (regija Puglia) 57 Projekt iz godine, talijanske željeznice obnovile su 4 linije koje su godinama bile van uporabe, kako bi se turistima omogućilo uživanje u krajoliku (brzinom vožnje kao s početka 20. st.) 58 Park prirode AdamelloBrenta i sl. 59 Nacionalni park Sibillini 67

76 Italija je spoznala kako masovni turizam uništava baštinu, kulturu i tradiciju, kao i potencijale napretka te je odlučila težiti ka održivom turizmu, koji možda još uvijek nije toliko prepoznat uslijed nepovoljne legislative ali dugoročno, zasigurno pun potencijala Pistoia Provincija regije Toscane, Pistoia, pobjednica je EDEN-a u kategoriji Pristupačni turizam (2013.). Destinacija bogata kulturno-povijesnom i umjetničkom baštinom (palače, dvorci, crkve), lječilištima (Montecatini Terme, Monsumanno Terme), lako je dostupna (prometna povezanost ali i socijalna komponenta) ljubiteljima zimskih sportova, namijenjena aktivnom odmoru 60. Također, Pistoia je orijentirana ka cjelogodišnjem kongresnom i zelenom turizmu, kao i kulinarskim tematskim izletima. S druge strane, gurmani će moći uživati u bogatstvu okusa autohtonih proizvoda, dok će zainteresirani za kulturu, umjetnost i povijest, uživati na brojnim sajmovima i festivalima, tematskim rutama, u razgledu muzeja (primjerice Eko muzej planina Pistoie, koji nudi cjeloviti prikaz tradicije, kulture i naravno, povijesti planina Pistoie strukturiran na edukativan način). Što se tiče turističke ponude smještaja, među hotelima, pansionima, valja spomenuti i kuće za odmor u okruženju agroturizma te planinska skloništa i kampove. (više o tome na Međutim, aspekt održivosti Pistoie koji je tradicionalno prisutan, svrstavajući je u sam vrh destinacija koje su implementirale načela održivog turizma, svakako je dostupnost, odnosno pristupačnost, čime je Pistoia poznata kao pristupačna i posjetiteljima prijateljska destinacija. Lako je dostupna neovisno o dobi, invaliditetu, odnosno fizičkim ograničenjima. Lokalne vlasti, zajedno s udrugama i turoperatorima, rade na afirmiranju regije Toscane u kontekstu dostupnosti svim ljudima. Kroz projekt Pistoia za sve, znatno su poboljšali dostupnost turističkih usluga. Prijateljski hod u invalidskim kolicima u starom gradu, taktilni muzej koji predstavlja grad kroz dodir, podzemna šetnja špiljama prilagođena osobama sa smanjenom pokretljivošću ili oštećenjem vida ili prilagođena željeznica, samo su neki od mnogih primjera. Pistoia za sve - Vodič za dostupnost turizma u pokrajini Pistoia pruža mnoge korisne podatke, a dostupan je i na Brailleovom pismu i u audio izdanju. ( 60 Biciklizam, golf, planinarenje, jahanje, sportski ribolov, skijanje i sl. 68

77 Slika 12. Prikaz pristupačnog turizma u praksi na području regije Toscane Izvor: ( ); ( ) Vidljivo je kako se u ovom slučaju radi o sasvim drugačijem obliku održivosti nego li je to slučaj u prethodna dva primjera (lokalna gastronomija), međutim, poveznica između domicilnog stanovništva, kulture i tradicije, zastupljena je u svim segmentima održivosti. Gradovi i povijesna sela lako su dostupni, kao i hoteli, restorani, muzeji, uredi, ljekarne, trgovine, trgovački centri, javni vrtovi. Željeznička stanica primjerice nudi uslugu izlaska iz vlaka s invalidskim kolicima, dok su autobusi također opremljeni sadržajima prilagođenim osobama s invaliditetom. Psi vodiči u mogućnosti su putovati besplatno, što čini socijalni, odnosno društveni aspekt održivosti. (Turistički portal Pistoie, ) Prethodno navedeno upućuje na širok dijapazon usluga koje Pistoia kao destinacija nudi. Tradicijom, kulturom, očuvanim okolišem u kombinaciji sa socijalnim senzibilitetom, privlači ne samo osobe kojima je prvenstveno i namijenjena takva ponuda, već i one koji žele provesti kvalitetan edukativan odmor u prijateljskom okruženju. 69

78 Hrvatska Hrvatska je zemlja bogate kulturno-povijesne baštine, atrakcija i potencijala za unaprijeđenje postojećih te razvoj novih vrsta turizma. Tome u prilog ide i povoljan geoprometni položaj. Raznolikom turističkom ponudom spremno odgovara na izazove i zahtjeve potražnje. Sve više potiče se održivi turizam, odnosno podvrste istog, kroz brojne projekte 61 koji proklamiraju Hrvatsku kao visoko atraktivnu destinaciju koja ne gubi identitet. Tablica 19. Temeljni indikatori turističkog razvoja Hrvatske Broj kreveta (000) Broj turista (000) Broj noćenja (000) Prosječni broj noćenja po krevetu Prosječni broj noćenja po dolasku Izvor: Tourism in figures, 2015, Ministarstvo turizma RH Tablica 19. prikazuje indikatore turističkog razvoja Hrvatske za razdoblje od do godine. Vidljivo je kako se iz godine u godinu indikatori poboljšavaju. No, '90-ih godina vidljiv je značajan pad svih pokazatelja, dok se već godine turističko tržište oporavlja s kontinuiranim rastom sve do zadnje promatrane godine. U nastavku, prikazan je primjer dobre prakse održivog turizma, Stancija Svetvinčenat. 61 Projekt EDEN, Europska prijestolnica kulture (pobjednica je Rijeka 2020), projekt COAST, zatim Portal o održivom turizmu i sl. 70

79 Stancija Svetvinčenat Ruralni turizam Stancija (selo Smoljanci, Općina Svetvinčenat), hrvatska je pobjednica EDEN-a u kategoriji Pristupačni turizam (2013.). Odlikuje se turizmom, odnosno turističkim uslugama i aktivnostima dostupim svima (neovisno o invaliditetu, fizičkim ograničenjima, godinama). Općina Svetvinčenat 63 pruža posjetiteljima iskustva lokalnih aktivnosti (golf, speleologija, planinarenje, hodanje ili biciklizam u prirodi, posjete Aquariumu u Puli, surfanje ili posjet gradovima bogate kulturno-povijesne baštine), atrakcije (željeznička stanica koja povezuje mjesto s Pulom), kombinaciju povijesti, kulture i tradicije (Istra Etno Jazz Festival, Festival plesa i neverbalnog kazališta, viteške igre, tradicionalni obrti i koncerti), kojima se uspješno proklamira u europskim okvirima doprinoseći afirmaciji Istre kao destinacije koja poštuje načela izvornosti, kulture i tradicije te time obogaćuje svoju već postojeću raznoliku turističku ponudu. Većina prostora općine Svetvinčenat, lako je dostupna, pri čemu se pristupačnost ogleda i u pločnicima koji su spušteni, rezerviranim parkirnim mjestima za osobe s invaliditetom, ugostiteljskim objektima, koji uz pripremu tradicionalnih istarskih jela, u ponudi imaju i jelovnike na Brailleovom pismu. Slika 13. Općina Svetvinčenat Izvor: ( ) 62 Kao destinacija pristupačnog turizma, promatrana je Stancija 1904 (ruralni turizam) ali i mjesto Svetvinčenat 63 Broj stanovnika:

80 Ambulante, trgovine, ljekarne, pošte i ostala turistička infrastruktura, uz plaže u neposrednoj blizini Stancije 1904, također su prilagođene zadovoljenju potreba svih potencijalnih korisnika, poštujući lokalnu baštinu te povijesnu arhitekturu. Stancija , naziv duguje bogatoj povijesti koja se vezuje uz izgradnju kamene kuće (stancija) iz godine. Danas, ponuda iste sadrži suvremeno renovirane i opremljene prethodno spomenute tradicionalne istarske kuće (stancija) okružene netaknutom prirodom. (Stancija 1904, ) Što se tiče cjelokupne ponude, imanje obuhvaća kuću za odmora i tri apartmana 65, konobu namijenjenu samo gostima kompleksa, dječje igralište i parkiralište ograđeno suhozidom 66, vrtom te se prostire na 4.000m². (Stancija 1904, ) Slika 14. Stancija 1904 (Svetvinčenat) Izvor: ( ) Stancija 1904, od strane gostiju ali i struke, nije prepoznata samo kao destinacija pristupačnog turizam, već integrira i ostale segmente održivosti putem društveno odgovornog poslovanja koje primarno podrazumijeva odgovornost prema zajednici, zaposlenicima i sl., primjerice u kontekstu otkupa voća i povrća, sira i ribe od lokalnih proizvođača, čime se pridonosi boljitku zajednice u ekonomskom ali i socijalnom kontekstu. 64 Smještena 3km od Svetvinčenta 65 Dva apartmana prilagođena osobama s invaliditetom, dok su svi smještajni kapaciteti kategorizirani su s 4 zvjezdice 66 Prirodni istarski kamen 72

81 Gastronomija 67 je također područje afirmacije Stancije 1904 na turističkom tržištu. Osim prilagođenih smještajnih jedinica osobama s invaliditetom i starijim osobama, jelovnici i cjenici osim na nekoliko jezika, pisani su i Brailleovim pismom za slijepe i slabovidne osobe, čime se rijetko koja destinacija može pohvaliti. Slika 15. Smještajne jedinice prilagođene osobama s invaliditetom Izvor: ( ) Nadalje, povoljan geoprometni 68 položaj Stancije 1904, dodatno afirmira ovu destinaciju izvrsnosti u percepciji turista te je svakako preduvjet pristupačnog turizma, podrazumijevajući veći interes, odnosno mogućnost dolaska primjerice osoba s invaliditetom iz okolnih gradova ali i zemalja. Također, vrijedno je istaknuti priznanja, nagrade i preporuke poput preporuke TripAdvisora koja se dodjeljuje objektima temeljem objava korisnika/posjetitelja, preporuku CondeNast Traveller te časopisa Gourmet, specijaliziranom za gastronomiju, koji školu kuhanja Stancije svrstava na visoko 47. mjesto, dok Lonely Planet svrstava Stanciju 1904 na drugo mjesto The Best stay in Istria. (više o tome na Neminovno je kako će se Stancija 1904 u budućnosti afirmirati kao jedna od vodećih destinacija ruralnog turizma u Hrvatskoj te potvrditi svoju prepoznatljivost u europskom kontekstu. 67 Autohtona istarska kuhinja i vina, škole kuhanja 68 Blizina gradova Pule, Rovinja i Poreča 73

82 5.3. Komparativni prikaz održivih i destinacija masovnog turizma Za potrebe ovog potpoglavlja, promatra se specifičnost (a ujedno i atraktivnost) odabranih destinacija, što predstavlja osnovu za razvoj dva povezana ali istovremeno suprotna oblika turizma 69, dok im je zajednički, razvoj na obalnom području. Obrađen je primjer Španjolske (Fuerteventura vs. Lloret de Mar) i Hrvatske (Mali Lošinj vs. Dubrovnik), afirmiranih europskih receptivnih turističkih destinacija koje za jedan segment potražnje nude iskustvo obalnog masovnog turizma ali i prepoznaju kvalitetu u kontekstu obalnog održivog turizma. Tako primjerice Fuerteventura visokom kvalitetom usluge i nadasve, racionalnošću pristupa iskorištavanja resursa, uživa status svjetski poznate održive turističke destinacije Španjolske i svijeta, dok Lloret de Mar, poznat po svojoj prekapacitiranosti, betonizaciji (apartmanizaciji), niskoj kvaliteti usluga i neadekvatnom pristupu zaštite okoliša u turističke svrhe, uživa ugled pretežito među populacijom maturanata i partyjanera. Suprotno inozemnoj receptivnoj ponudi, domaći kontekst održivog turizma, analiziran je na primjeru Malog Lošinja, sinonima za održivost. Slijedi Dubrovnik, destinacija nekada prepoznata na međunarodnoj razini primarno kao kulturna, međutim danas u pojedinim segmentima sve više poprima predznak masovne destinacije (posredstvom) kruzing turizma Značaj i kvaliteta ponude destinacije Dok je potpoglavlje 5.1. razmatralo utjecaj održivog turizma na prepoznatljivost i razvoj destinacije, ovo poglavlje proširuje navedenu problematiku i na destinacije masovnog turizma, komparirajući značaj i kvalitetu ponude istih. Imajući na umu konfliktnost održivog i masovnog turizma, jasna je relevantnost ponude obiju destinacija. Koristi kvalitetne turističke ponude, višestruke su za lokalnu zajednicu, socijalno-gospodarske procese destinacije, dok se ponuda masovnih destinacija uvelike se razlikuje od održivih. Tome pridonose lokalne vlasti, (ne)dostatnost strateškog promišljanja u upravljanju destinacijom što podrazumijeva utjecaj na ponudu, stanovništvo ali i već spomenuti turoperatori kao posrednici koji utječu na odabir potražnje i spremnost ponude na odgovaranje istoj u kontekstu kreacije (ne)kvalitetne ponude. No, što znači kvaliteta kao dodana vrijednost za masovne a što za održive destinacije? Ponekad nešto sasvim jednako, poput povećanja broja dolazaka i noćenja, poticanja cjelogodišnje turističke aktivnosti u destinaciji te stvaranja pozitivne povratne informacije od strane turističke potražnje. Međutim, navedeno se različito manifestira u masovnim a različito u održivim destinacijama. 69 Obalni održivi i obalni masovni turizam 74

83 Još jednom, kao što stvaraju destinaciju, utječu na prepoznatljivost, pridonoseći njenom razvoju, turoperatori imaju neposrednu ulogu u kreaciji ponude masovnih, odnosno održivih destinacija. Tako ponekad masovne destinacije stagniraju poradi jeftinih paket aranžmana kojima se iste proklamiraju kao destinacije niže kvalitete, dok s druge strane, održive destinacije, nudeći jedinstvenu ponudu uz personalizirano iskustvo, uz podršku turoperatora u vidu zelenih, tj. održivih paket aranžmana, privlače ekološki visoko osviještenu klijentelu koja oplemenjuje sadržaje ponude u destinaciji svojim dolaskom i djelovanjem u istoj. Potaknuta time, takva održiva destinacija će i dalje razvijati kvalitetnu ponudu, u većini slučajeva u potpunosti odbacujući mogućnost prihvaćanja klijentele koja cilja na masovnost, poradi dobrobiti destinacije i stanovništva tog područja. S druge strane, masovne turističke destinacije obilježene su prekapacitiranošću, preizgrađenošću smještajnih kapaciteta relativno niske kategorije namijenjene turistima najčešće niže platežne moći ili onima kojima su nova iskustva i spoznaje sekundarni. Devastirana priroda, uz nedostatak izvornosti, još je jedna odrednica po kojoj se prepoznaju masovne destinacije. Sve navedeno značajno degradira ovakve destinacije u kontekstu ponude koja je jednoobrazna i neinovativna, ali nema potrebe za promjenom jer se ostvaruje željeni profit, a turisti su zadovoljni. Unatoč tome, masovne destinacije još uvijek uživaju veću atraktivnost od održivih. Međutim, ponuda je lošija a njen značaj je time svakako umanjen, što dovodi do stagnacije turizma u istoj u dugom roku. Resursi će se istrošiti a potražnja će potražiti alternativu i odmak od mase, zbog osviještenosti ili znatiželje. Stoga će možda baš takva, jednoobrazna ponuda, iz navedenih ili nekih drugih razloga, dovesti do promjene odabira destinacije za sljedeći godišnji odmor. Primjerice, Lloret de Mar jedna je od masovnih destinacija u kojima prevladavaju inozemni turisti tijekom cijele godine, uz mali broj domaćeg stanovništva koji gotovo da i ne radi u sektoru turizma, stoga možemo zaključiti kako ni ponuda ne može biti autohtona ili barem na tragu toga, a svakako ne i kvalitetna. Gotovo u svim segmentima turističke ponude masovnih destinacija, prisutan je tzv. demonstracijski efekt (npr. Loret de Mar, Dubrovnik), izražen u kopiranju kulture posjetitelja, čime se gubi vlastiti kulturni identitet. To možemo vidjeti na primjeru hrane, koja nije autohtona, već prilagođena masi, drugim kulturama i prilikama. Masovne destinacije privlače klijentelu zbog povoljne cijene, nezainteresiranosti ili nedostatka alternative. No, atrakcije dostupne svima, ubrzo će biti valorizirane u skladu s kvalitetom usluge te će turisti promijeniti turističko odredište uslijed zasićenja istom. Održive destinacije su budućnost a uslijed podizanja ekološke svijesti bit će i adekvatno cijenjene, odnosno valorizirane od strane turističke potražnje. 75

84 Upravljanje turizmom obalnih područja Turizam je kao pojava dinamičan, što podrazumijeva promjenjivost, odnosno prilagodljivost ponude i potražnje prilikama i uvjetima u kojima se odvija. Stoga, ne možemo jednako valorizirati primjerice obalni i alpski turizam, primarno poradi različitih resursa kojima određeno područje raspolaže (a koji kasnije prerastaju u atrakcije koje područje čini privlačnim turistima). Područja u kojima se turizam odvija, potrebno je zaštititi, odnosno racionalnim iskorištavanjem resursa prevenirati određene radnje koje bi pod utjecajem turističkih kretanja mogle ugroziti budućnost istog. Naugroženija su obalna područja, obzirom na nerijetko izraženu masovnost (eksploatiranost, prekapacitiranost, devastacija i transformacija okoliša, smanjenje atrakcijske vrijednosti obale i sl.). Oko toga se vode brojne polemike (u nastavku Krippendorf, (1986.), Vukonić (1994.)). Kako upravljati turizmom obalnih područja i da li je isto uopće moguće na adekvatan način, kako to okoliš zahtijeva? Sukladno tome, iz navedenog pitanja proizlazi i želja za analizom obalnog održivog, odnosno obalnog masovnog turizma, kako bi se pokazalo kako je moguće ostvariti očekivana turistička kretanja, s minornim učinkom na okoliš (integralno upravljanje obalnim područjem). Bartoluci (2013:64) zastupa stav kako su prirodni resursi ograničeni, odnosno podložni iscrpljivanju te ističe nužnost njihova racionalnog korištenja i zaštite. Smatra kako turizam, iako nije jedini korisnik prostora, prepoznaje prostor kao trajni resurs, pridonoseći ujedno najviše njegovoj zaštiti, što proizlazi iz međudjelovanja prostora i turizma. Nadalje, ističe kako na prostor u turizmu podjednako negativno utječu turistička ponuda i potražnja u širem kontekstu dok se kao gorući problem navodi upravo, masovni turizam, kojeg prati ekonomija obujma, ne ostavljajući ni prostora ni vremena za okolišnu regeneraciju prostora na kojima se isti odvija te je potrebno dulje vremensko razdoblje kako bi se održivim (alternativnim) turizmom, okoliš doveo u stanje ravnoteže. Krippendorf (1986:98) navodi kako je u području prirodnih resursa, neminovna zaštita šuma, morske obale, ravnica, pustinja, planina, zraka, a sve u cilju čovjekovog povratka korijenima, dok Vukonić (1994:86) polazi od činjenice kako je nemoguće obustaviti turistički razvoj poradi zaštite prirode. Međutim, potrebno je uspostaviti ravnotežu, što se može postići integralnim planiranjem u svrhu zaštite resursa te u konačnici, prostora na kojem se turizam odvija. Dosadašnja iskustva u turizmu pokazala su da se izgradnja turističkih kapaciteta želi što više približiti turističkoj atraktivnosti, navodeći primjere francuske i talijanske obale, ali i primjere Tunisa, Alžira i dr. (Vukonić, Keča, 2001:92), gdje je izgradnja turističkih kapaciteta locirana na obali, čime su okupirani najatraktivniji resursi. (Bartoluci, 2013:65) 76

85 Stoga je od krucijalna značaja racionalno upravljati prihvatnim (nosivim) kapacitetima 70 turističkih destinacija. Procjena prihvatnih kapaciteta 71 (Carrying Capacity Assessment) postala je jedna od temeljnih tehnika u planiranju i upravljanju razvojem turizma u destinaciji s ciljem definiranja poželjnih gornjih granica razvoja, odnosno optimalne upotrebe turističkih resursa. Stoga je uključivanje te tehnike, odnosno koncepta, u proces planiranja i upravljanja turizmom nužnost bez koje nema uspješnog turističkog, kao ni ukupnog gospodarskog razvoja. (Dulčić i Petrić, 2001:330) Specifičnost (posebnost) određene vrste turističke destinacije 72 uvjetuje i različite pristupe u izradi studije nosivih kapaciteta. Kako se u ovom potpoglavlju analiziraju obalne destinacije u kontekstu obalnog održivog te masovnog turizma, potrebno je još jednom naglasiti kako su obalne destinacije, kao odredišta masovnog turizma, obilježene ekonomijom velikih razmjera. CCA 73 studija usmjerena je najčešće na probleme utvrđivanja turističke gustoće, uporabe plaža i turističke infrastrukture, zagušenosti različitih objekata i sadržaja, onečišćenja mora, upravljanja otpadom i sl. (Petrić, 2011:101) Rješenje ovog problema leži u integralnom (integriranom) upravljanju obalnim područjem, kao krucijalnom koordiniranom procesu u zaštiti obalnog turizma (na regionalnoj i nacionaloj razini) i temelju napretka obalnih turističkih destinacija, čijem je razvoju i upravljanju potrebno pristupiti krajnje ozbiljno, sinergijom aktera/dionika na turističkom tržištu. Integralno upravljanje obalnim područjem 74 označava dinamički proces održivog upravljanja i korištenja obalnih područja, uzimajući istovremeno u obzir krhkost obalnih ekosustava i krajobraza, raznolikost aktivnosti i korištenja, njihovo međusobno djelovanje, pomorsku usmjerenost pojedinih aktivnosti i korištenja i njihov utjecaj na pomorske i kopnene dijelove. (UNEP/MAP/PAP, 2008; čl.2 (f); u DUNEA.d.o.o Regionalna razvoja agencija Dubrovačkoneretvanske županije), kako bi se očuvala postojeća razina i stanje postojećih obalnih resursa za sadašnje i buduće potrebe. 70 U literaturi se koriste oba termina koji su sinonimi (pr. Bartoluci (2013), Dulčić i Petrić (2001), Petrić (2011)) 71 Ostale metode za utvrđivanje nosivih kapaciteta prema UNWTO (indikatori turističkog razvoja, tehnike granica prihvatljive promjene, metoda osiguranja prihvatljive promjene, metoda osiguranja iskustva posjetitelja i zaštite resursa, model optimizirana upravljanja destinacijom) 72 Obalne destinacije, otoci, zaštićena područja, ruralni prostori, planinska turistička naselja, povijesna naselja i gradovi (Petrić, 2011:101) 73 engl. Carrying Capacity Assessment (nosivi kapaciteti) 74 engl. Integrated Coastal Areas Management, ICAM; Konferencija UN-a o okolišu i razvoju (više o tome Dulčić i Petrić (2001)) 77

86 Integrirano upravljanje obalnim područjem obuhvaća čitav ciklus prikupljanja podataka, planiranje, odlučivanje, upravljanje i praćenje provedbe. Važno je uključiti sve zainteresirane između različitih sektora kako bi osigurali široku potporu za provedbu strategije upravljanja. ( Prethodno navedeno odnosi se na faze integralnog upravljanja obalnim područjem koje se ponavljaju dok se ne postigne željena razina (održivog) razvoja obalnog područja te aktivnosti za svaku od faza nisu strogo određene. Pristup ovisi o geografskoj, društvenoj, ekonomskoj, kulturološkoj i/ili političkoj pozadini. (Šverko-Grdić, 2015:202) Prema Dulčić i Petrić (2001:337), proces integralnog upravljanja obalnim područjima fokusiran je na sljedeće ciljeve: identificiranje područja u kojima upotreba resursa neće dovesti do njihove degradacije i/ili uništenja obnavljanje oštećenih resursa dimenzioniranje razine korištenja resursa koja neće prelaziti granicu njihovih nosivih kapaciteta osiguravanje stope moguće potrošnje resursa koja ne prelazi stopu njihove obnovljivosti smanjenje rizika korištenja osjetljivih resursa poštivanje prirodne dinamike obalnih procesa ohrabrenje komplementarnih umjesto konkurentskih aktivnosti postavljanje ekonomskih i ostalih ciljeva prema načelu minimiziranja mogućih troškova za zajednicu, tj. društvenih ili javnih troškova. 78

87 Tablica 20. Koristi od integralnog upravljanja obalnim područjima u kontekstu održivosti SOCIJALNE KORISTI EKONOMSKE KORISTI OKOLIŠNE KORISTI Pruža prilike za rekreaciju, slobodno vrijeme, kulturne aktivnosti i poboljšava kvalitetu života Pomaže u rješavanju konflikata Osnažuje institucionalni okvir i kooperaciju među dionicima na osnovi zajedničkih ciljeva Pruža sigurnost od prirodnog hazarda Potpomaže održive ekonomske aktivnosti i dugoročno osigurava prihode Dopušta kvalitetnije zoniranje i alokaciju Poboljšava menadžment (pravni okvir, rizike, pomoć pri donošenju odluka) Razvija nove ekonomske instrumente za financiranje okolišne zaštite Osigurava integritet obalnog okoliša i bioraznolikosti kao prirodnog sustava Osigurava održivu uporabu prirodnih izvora Štiti i poboljšava prirodna područja (staništa, vrste i bioraznolikost) Poboljšava kontrolu onečišćenja Podiže svijest javnosti i potiče razmjenu informacija u kontekstu održivog razvoja i ekoloških problema Promiče eko prijateljske tehnologije i čistu proizvodnju tržišta budućnosti Poboljšava menadžment plaža i tla Osigurava širu participaciju javnosti Omogućava dodanu vrijednost proizvodima kroz eko označavanje Integrira menadžment riječnog slijeva Izvor: Sustainable Coastal Tourism, An integrated planning and management approach, UNEP, 2009 Uspjeh 75 integralnog upravljanja obalnim područjima zahtijeva multidisciplinaran pristup, suradnju svih interesnih skupina u turizmu kojima su u interesu harmonija okoliša i ljudi te ekonomske, socijalne i zdravstvene koristi stanovništva pojedine destinacije. Konačno, promotrimo li koncept integralnog upravljanja, evidentno je kako je teško uskladiti interese korisnika kojima je u cilju zaštita obalnog područja, što je otežavajuća okolnost, obzirom na kratko razdoblje u kojem se obalni prostor devastira a dugotrajno razdoblje za sanaciju istog. Integralno upravljanje obalnim područjima preduvjet je i ujedno i temelj održivog razvoja istih, uslijed uravnoteženja zaštite okoliša i ljudskih potreba. 75 Primjer dobre prakse integralnog upravljanja obalnim područjem jest turistički resort Souani (AL Hoceima, Maroko) gdje je posredstvom javno-privatnog partnerstva pravovremeno izmijenjen plan izgradnje ovog turističkog resorta koji bi u tom, izvornom obliku, ugrozio destinaciju u okolišnom, društvenom i gospodarskom kontekstu 79

88 Životni ciklus obalnih i otočnih destinacija Kao i svaki drugi proizvod, obzirom na različite faze njegova razvojnog djelovanja, promatramo i turističku destinaciju, koja se razvija a time i mijenja shodno razvoju turizma. Stoga, ako u marketinškom smislu turističku destinaciju promatramo kao turistički proizvod sa svim elementima marketinškog miksa, susrećemo se s pojmom životnog ciklusa destinacije. Životni ciklus destinacije (Butler, 1980 u: Petrić, 2006: ) razumijeva fleksibilan model životnog ciklusa destinacije koji označava različite faze u evoluciji destinacije kao i promjene u njoj tijekom njezina prelaska iz jedne u drugu. Kao kritičke čimbenike autor navodi promjene u željama i potrebama posjetitelja, uništavanje prirodnog i izgrađenog okoliša te promjenu ili nestanak onih atrakcija koje su turiste privukle u to područje. (Bartoluci, 2013:177) Govoreći o turizmu obalnih, odnosno otočnih turističkih destinacija, posebno je važno sagledati iste kroz model životnog ciklusa destinacije. Za interpretaciju, možemo se referirati na model čiji je utemeljitelj Butler (1980), a koji omogućuje teoriji, ali i praksi, odnosno istraživačima i vladama, analizu povijesnih činjenica i očekivanih budućih razvojnih trendova obalnih destinacija. (Rodriguez et al., 2008:53) Međutim, isti je s vremenom postao predmetom brojnih kritika 76, koje su u konačnici rezultirale daljnim poboljšanjem ovog modela 77. Najprije je nužno analizirati opći model životnog ciklusa destinacije (Butler, 1980 u: Butler, 2006) te pronaći poveznicu (između faza modela u nastavku) s održivim turizmom obalnih i otočnih destinacija. Osim Butlera, mnogi renomirani autori 78, razvojem različitih modela razvoja turističke destinacije, dali su značajan doprinos evoluciji istih, kako s klasičnog (općenitijeg) aspekta, tako i s aspekta održivosti. Međutim, iako su autori većinom usuglašeni oko broja faza životnog ciklusa destinacije, iz razloga što se isti uglavnom referiraju na povijesni, Butlerov (1980) model (Bartoluci 2013., Vojnović 2012., Križman Pavlović, i dr.), primjerice Vojnović (2012) upozorava na opasnost doslovnog prevođenja pojedinih termina modela na hrvatski jezik, pri čemu se značajno mijenja značenje istog pogledati Križman Pavlović, 2008: godine Butler proširuje dotadašnji model varijablama, uzimajući u obzir nemogućnost pomlađivanja nekih od destinacija (više o tome Križman Pavlović, 2008:73) 78 Od 60'-ih godina: W. Christaller (1963), S. Plog (1974), J. Miossec (1976), R. Butler (1980, 1993), D. Weaver (1988) i E. Laws (1995), Agarwal (1997), Buhalis (2000), Butler, Christaller (1963), Hovinen (2002), Lundtorp i Wanhill (2001), Plog (1973), Ven de Ven i Pool (1995), Vojnović (2012), Weaver (2000) i sl. 79 Etape životnog ciklusa destinacije doslovce prevedene s engleskog na hrvatski jezik mogu izgubiti pojmovni i logički smisao. Zbog tih se razloga etapa izrazitog turističkog rasta ne prevodi kao razvoj (engl. development) već kao ekspanzija. Slično tome etapa ponovnog oživljavanja ne prevodi se kao pomlađivanje (eng.. rejuvenation) već obnova. (Vojnović, 2012:757) 80

89 Slika 16. Životni ciklus turističke destinacije Izvor: Vojnović, N. (2012): Obilježja životnog ciklusa odabranih turističkih destinacija istarskoga priobalja, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, str. 758, prilagođeno prema Butler (1980) Butler (2006) u okviru modela životnog ciklusa destinacije navodi 6 faza (prema Vojnović, 2012): Otkrivanje (mali broj turista privučen kulturom, prirodnim ljepotama, poradi neadekvatne ponude, neprimjerene infrastrukture i prihvatnih kapaciteta uz postojanje potencijala za turistički razvoj; primjer: Latinska Amerika, prirodne i kulturne privlačnosti) Uključivanje (proklamacija turističke destinacije od strane lokalnog stanovništva, formiranje ponude, stvaranje emitivnih tržišta kao i ciljnih skupina turista; primjer: manje razvijeni karipski i pacifički otoci kao i manje dostupni dijelovi zapadne Europe i Sjeverne Amerike) Ekspanzija (velika posjećenost destinacije (masovnost), stvara se jaz između domicilnog stanovništva i turista; primjer: dijelovi Meksika, razvijeniji pacifički otoci, sjeverna i zapadna obala Afrike) Konsolidacija (smanjenje turističkog prometa u destinaciji; primjer: karipska i sjeverna mediteranska obala) 81

90 Stagnacija (zasićenost destinacijom u kontekstu potražnje; primjer: Costa Brava, Ontario) Propadanje ili obnova (propadanje - nenadoknadiv gubitak (kontinuiranog dolaska) turista, ovisnost o dnevnim turističkim migracijama, posljedična devastacija okoliša; primjer: zapadna Škotska (Firth of Clyde), Miami Beach; suprotno tome, obnova zahtijeva spoznaju navedenih problema od strane lokalnih vlasti, podizanje atraktivnosti i kvalitete ponude; primjer: Aviemore (Škotska), Atlantic City) 80 Ove faze imaju veću važnost, ukoliko govorimo o održivosti destinacije, odnosno obalnom održivom turizmu, obzirom na devastaciju obalnih područja kao glavnog resursa koji čini atrakcijsku osnovu tih područja, ali i izvora prihoda tamošnjeg stanovništva. Isto će se podrobnije objasniti u potpoglavlju Povezujući prethodno navedeni model (Slika 16.) s održivim turizmom obalnih destinacija, jasno je kako su sve faze (gotovo) jednako važne, kako za obalne, tako i za ostale vrste destinacija, počevši od samog početka (otkrivanje, uključivanje). Suprotno tome, mogli bismo reći kako zadovoljavajuća atrakcijska osnova, geoprometni položaj ili povećanje prihvatnih kapaciteta, pri čemu barem nešto od navedenog određena destinacija posjeduje, sami po sebi dovode do etape ekspanzije i konsolidacije, koje su ipak, govorimo li o održivom (obalnom) turizmu, presudne. Presudne u smislu da primjerice destinacija neće olako shvaćati svoje prihvatne mogućnosti te će racionalno upravljati istima, ne dovodeći se u stanje prekomjernog dosega prihvatnih kapaciteta, prekapacitiranosti plaža gradnjom ugostiteljskoih objekata na tom području, što će dovesti do ekspanzije te posljedično konsolidacije. Održivim destinacijama to se zasigurno neće dogoditi, dok će one masovne, svoje prirodne resurse sakriti i uništiti betonizacijom, zapuštenim plažama te nedostatkom pitke vode i sl. (faza stagnacije). Dolazimo vjerojatno i do najvažnije faze u interpretaciji, faze obnove, odnosno propadanja. Obnova se može promatrati obzirom na mogućnost uvođenja alternativnih oblika turizma u destinaciju (Costa del Sol, koncept Plave zastave). Suprotno tome, masovnost dovodi do propadanja. Implikacije prethodne rasprave moguće je dopuniti prikazom modificiranog Butlerovog (2006) modela životnog ciklusa destinacije u kojem je Agarwal (2006) uveo termin reorijentacija. Ona dolazi nakon stagnacije i može posebno biti korisna za destinacije 80 Osim gore navedenih krucijalnih faza životnog ciklusa destinacije, prema Butleru (1980; 2006) postoji nekoliko smjerova (A, B, C, D, E) u kojima se nakon obnove, isti mogu razvijati (o tome više Butler, 1980., 2006) 82

91 pretežito masovnog turizma, koje bi pravilnim upravljanjem, odnosno racionalnim korištenjem resursa bile u mogućnosti približiti se održivijim temeljima razvoja te daljnji put pronaći u implementaciji alternativnih oblika turizma. Slika 17. Modificirani Butlerov (2006) životni ciklus destinacije Izvor: Butler, R.W. (2011): Tourism Area Life Cycle, Contemporary Tourism Reviews (Agarwal, 2006) Rodriguez et al. (2008) predlažu održivi model 81 otočnih destinacija (u nastavku), temeljen na Butlerovom općem modelu (1980). Slika 18. Održivi model obalnih turističkih destinacija Izvor: Rodriguez et al. (2008): The sustainability of island destinations: Tourism area life cycle and teleological perspectives, The case of Tenerife, Tourism Management 29, str Isti je primjenjen na Tenerife koji je odabrao put održivosti u svom turističkom razvoju 83

92 Model je posebno koristan jer sugerira kako nadvladati posebno kritične faze razvoja destinacije (starenje i stagnacija) 82. Štoviše, autori smatraju kako je održivost posljedica teleološke perspektive, što podrazumijeva strateško promišljanje, racionalno donošenje odluka i ciljeva, Tenerifa ali i ostalih obalnih i otočnih destinacija. Navedeni model zasigurno će biti koristan u razumijevanju modela obalnih i otočnih destinacija te doprinijeti daljnjem istraživanju ovog područja Obalni održivi vs. obalni masovni turizam Jennings (2004) navodi kako su upravo obalna područja prepoznata kao popularne turističke lokacije s ekološkim, socio-kulturnim i ekonomskim privlačnostima koji motiviraju turiste na posjet. Tome u prilog ide činjenica kako je turizam postao ključni sektor aktivnosti obalnih destinacija, odnosno generator mnogih pozitivnih društvenih i ekonomskih učinaka. Međutim, autori koji se bave ovom problematikom smatraju kako, unatoč pozitivnim učincima, obalni turizam može ozbiljno narušiti okoliš, ukoliko se ne implementira na održiv način, što je veliki izazov za nositelje lokalnih vlasti, domicilno stanovništvo ali i cjelokupnu ponudu pojedine obalne destinacije. (prilagođeno prema McCool i Lime, 2001., Garcia i Servera, 2003., Davenport i Davenport, 2006., Andriotis, u O'Mahoney, 2009:1135) Prema djelovanju, obalni turizam moguće je podijeliti na obalni održivi i obalni masovni. Naime, svaka obalna destinacija turistu će ponuditi sunce i more (u nastavku se koristi termin 3S ), kao krucijalne atrakcije ali hoće li istovremeno uspjeti održati okoliš barem približno onakvim kakav je bio prije izgradnje turističkih resorta, betonizacije obale, zagađanja plaža i mora i sl., kao posljedice visoke atraktivnosti? Smatra se, stoga, nužnim utemeljiti održivu strategiju u formiranju održivog obalnog managementa 83 koji bi ublažio proces degradacije obalne zajednice, uzimajući u obzir okoliš, lokalnu ekonomiju i kulturu, uključujući pritom lokalne industrije koje nisu povezane s obalnim turizmom. (prilagođeno prema Burke et al., 2001., Dobson, 2003., Garrod i Wilson, 2003., Kline, 2001., Yunis, 2006.) 82 Perskriptivna promjena 83 Sukladno tome, započete se određene inicijative u vidu konvencija (United Nations Convention on the Law of the Sea (UNCLOS, 1982), Agenda 21, Convention on Biological Diversity (CBD), Convention Concerning the Protection of the World Cultural and Natural heritage (World Heritage Convention), International Convention for the Prevention of Pollution from Ships) kojima je svrha upravo racionalizirati iskorištavanje resursa obale 84

93 Riječ je o integralnom upravljanju obalnim područjima (opisano u potpoglavlju ), kao preduvjetu i temelju obalnog održivog turizma i alternativi obalnom masovnom turizmu. Sve više prisutna je ekološka svijest i zahtjevnost što dovodi do spoznaja turističke potražnje kako još uvijek popularni model 3S (sunce, more i pijesak) više nije presudan pri odabiru destinacije, što je rezultiralo opadanjem obalnog masovnog turizma. Međutim, traži se kvaliteta ali i minorna cijena, što je teško pronaći. Potražnja zahtijeva širok dijapazon fakultativnih usluga, aktivnosti i iskustva (sport, gastronomiju, kulturu i prirodne atrakcije), dok istovremeno, domicilno stanovništvo turističkih destinacija želi zaštititi svoje prirodnu, ekonomsku i socijalnu imovinu od negativnih utjecaja koji mogu nastati razvojem sadržaja u turističke svrhe. (prilagođeno prema The impact of tourism on coastal areas: Regional development aspects, 2008) O važnosti udjela obalnog turizma u ukupnom turizmu EU, govori činjenica kako je primjerice u godini, broj noćenja u EU (hoteli i sličan smještaj) dosegao 2,6 milijardi, dok obalni turizam sudjeluje s polovicom noćenja. Sukladno tome, obalni turizam nesumnjivo se suočava s brojnim izazovima 84. (prilagođeno prema A European Strategy for more Growth and Jobs in Coastal and Maritime Tourism) Slijedi prikaz zastupljenosti obalnog turizma na području EU. 84 Fragmentacija, volatilnost, nedostatak potrebnih znanja, vještina i inovacija za implementaciju aktivnosti kojima je more prednost, pritisci na okoliš, pristup EU fondovima (prilagođeno prema 85

94 Slika 19. Turistička noćenja ostvarena u obalnim smještajnim kapacitetima, NUTS2 regije za godinu (u % ukupnih noćenja rezidenata i nerezidenata) Izvor: Eurostat (2016): Statistika turizma na regionalnoj razini, ( ) Iz prikaza je vidljivo kako je upravo Mediteran mjesto najveće koncentracije obalnog turizma. Španjolska, Italija, Grčka, pa i Hrvatska, destinacije su visokog udjela obalnog turizma prema smještajnim kapacitetima. Međutim, nisu promatrane samo tradicionalne obalne destinacije (Španjolska, Cipar ili Malta), već i manje poznate destinacije Åland (Finska), Istočni Yorkshire i Sjeverni Lincolnshire (UK) ali i urbane regije poput Bremena i Hamburga, kako bi se utvrdio disparitet među istima, potencijali napretka i sl. Primjetno je i kako regije, odnosno destinacije s kraćom obalom ili kopneni gradovi, očekivano imaju i niži udio obalnog turizma (Picardie, sjever Francuske; regija Noord Brabant, Nizozemska; Warmińsko- Mazurskie, Poljska; Cheshire, UK). 86

95 Mediteran, odnosno destinacije obalnog turizma (prvenstveno masovnog), morale su promijeniti svoju turističku ponudu kako bi konkurirale novijim, manje napučenim i jeftinijim obalnim destinacijama u Europi. (prilagođeno prema The impact of tourism on coastal areas: Regional development aspects, 2008) Iako su španjolska, portugalska, grčka i talijanska obala tradicionalno poznatija turistička odredišta, nego li primjerice baltičke (Estonija, Latvija, Litva) i skandinavske (Norveška, Danska, Švedska, Finska) zemlje 85 primarno poradi povoljnijih vremenskih uvjeta (klima, plaže), prethodno navedene zemlje, također su preuzele dio tržišta usmjerenog na obalni turizam. Respektabilnu posjećenost duguju autentičnom okolišu, netaknutoj prirodi, bogatoj kulturnoj baštini i mogućnosti bavljenja raznim sportskim aktivnostima, unatoč nešto nižoj temperaturi, kraćoj sezoni kupališnoj sezoni i sl. S druge strane, postoji kombinacija gore navedenih elemenata ( 3S + autentičnost), što primjerice nudi obala Ujedinjenog Kraljevstva. Dok je obalni održivi turizam već predstavljen u potpoglavlju , kroz integralno upravljanje obalnim područjem, u nastavku je fokus na obalnom masovnom turizmu. Turistički proizvod sunca i mora (pretežito Mediteran, španjolska i turska obala), razvio je obalni masovni turizam kojeg karakterizira visoka sezonalnost, izrazita koncentracija na obalnim područjima koja u relativno kratkom vremenskom razdoblju postaju visoko frekventne turističke destinacije, globalni turoperatori (Thomas Cook i sl.) koji podržavaju trendove masovnosti poradi profita te u konačnici, ponuda destinacije koja teži isključivo ka profitu, zanemarujući devastaciju okoliša, odnosno saturaciju 86 obale. Primjera 87 obalnog masovnog turizma, kojima je zajednički nazivnik model 3S, na području Europe je mnoštvo, dok se u potpglavlju kao primjer masovnog kruzing turzima, obrađuje Dubrovnik. Međutim, potrebno je razlikovati obalni masovni turizam nastao na već postojećoj infrastrukturi (farme, ribarska naselja i sl.) (Torremolinos, Benidorm, Lloret de Mar i dr.), te potpuno nove investicije kao potreba zadovoljavanja kapaciteta za obalni masovni turizam (Platja d'aro (Costa Brava) i Playa de San juan (Alicante)) (Valenzuela, 1998, u Coastal Mass Tourism - Diversification and Sustainable Development in Southern Europe) 85 Više o tome u The impact of tourism on coastal areas: Regional development aspects, Zasićenje (kontekst turizma) 87 Primjer: Limassol, Larnaca (Cipar) (Iaoannides, 2001a:118); resort Santa Ponca, Magaluf, S'Arenal (Mallorca) Buswell, (1996:315); Kreta, Sardnija (kombinacija pro-razvojnih zakona i nedostatka implementacije okolišne legislative) (Leontidou et al., 1998:96-7) 87

96 Unatoč jasno vidljivim negativnim posljedicama na samu destinaciju, pojedini autori 88 smatraju kako su konstatacije o štetnosti (obalnog) masovnog turizma gotovo neutemeljene te suprotno uvriježenom mišljenju o konačnoj štetnosti masovnog turizma, u istome (u širem smislu) vide potencijal za napredak određene destinacije te koristi za posjetitelje u vidu niže cijene, veće dostupnosti sadržaja, kao i veće slobode pri posjetu turističkoj destinaciji. Konačno, unatoč pokušajima izjednačavanja ili barem utvrđivanja prednosti nad održivim turizmom, od strane istih, potrebno je zaključiti kako će održivi turizam po svojoj koncepciji, biti uvijek korak ispred masovnog, što se ogleda u mnogo puta dosada spomenutom devastacijom okoliša od strane masovnog turizma te još jednog bitnog faktora, stvaranja jaza između domicilnog stanovništva i posjetitelja. Isto se može ogledati u potencijalnom gubitku izvornog identiteta destinacije. Ipak, obalni održivi turizam potrebno je implementirati postupno i prilagoditi ga potrebama turista ali prije svega konzultirati domicilno stanovništvo u kontekstu javnih rasprava, tribina i sl. Pritisak promptnog generiranja održivosti također nije dobar za razvoj određene destinacije te će možda imati utjecaj kao i masovni turizam u kontekstu okolišnih ali i socijalnih implikacija, ukoliko tamošnje stanovništvo nikada prije nije imalo prilike upoznati se s koncepcijom održivosti i primjenom iste u turizmu, što će se kasnije odraziti na konkurentnost i prepoznatljivost destinacije. Stoga, valja prepoznati prednosti i nedostatke jednog i drugog tipa turizma, iako je sasvim jasno koji oblik turizma će polučiti povoljnije rezultate za destinaciju, njenu ponudu i stanovnike (opisano u potpoglavlju ) Odabrani primjeri Usporedimo li konkurentnost poduzeća s turističkom destinacijom, možemo reći kako se koristi od dobre kvalitete usluga ogledaju u lojalnosti potrošača i privlačenju novih klijenata, u ovom slučaju turista, zatim, mogućnosti za ponudu komplementarnih proizvoda, zadovoljstvu i predanosti osoblja, boljem imidžu poduzeća, odnosno destinacije, što posljedično vodi sniženju cijena te u konačnici, boljem poslovnom učinku. (prilagođeno prema Robledo i Vadell, 2001:27) Vodeći se ovom tezom, izvršit će se analiza odabranih destinacija u nastavku. 88 Agarwall, 2002., Andriotis, 2002., Ioannides i Debbage, 1998., Josephides, 2003., Torres, 2002., Williams i Shaw,

97 Dva lica španjolskog turizma - utjecaj na daljni razvoj Španjolska kao svjetski afirmirana turistička destinacija, godinama se profilira na turističkom tržištu pretežito kao destinacija masovnog turizma (Benidorm, Lloret de Mar, Palma de Mallorca i sl.), niske kvalitete, prekapacitiranosti, uz nedovoljno aktivnu, odnosno nepravilnu valorizaciju resursa u turističkom ali i gospodarskom kontekstu. Ipak, Španjolska nije u potpunosti prepoznata kao destinacija masovnog turizma. Kanarski otoci valjani su primjer ove teze. Proaktivan pristup održivosti (strategija održivog turizma i sl.) Kanarskih otoka 89 u cjelini, posljedično je uvjetovao, odnosno definirao i put održivosti jednog od otoka kanarskog arhipelaga, Fuerteventure (kojeg promatramo u nastavku), sinonima za održivost i suštu suprotnost prekapacitiranom Lloret de Maru. No, prije svega, valja istaknuti kako se u Španjolskoj, implementacija održivog turizma nije odvijala ujednačeno u svim njenim dijelovima. Posljedično, narušavala se dodana vrijednost turizma od strane lokalnih vlasti (Kanarski otoci), zanemarujući interese lokalne zajednice i pogodujući investitorima, no to se promijenilo zahvaljujući politikama održivog turizma 90, sinergijom svih dionika, ponajviše stanovništva, kao najmnogobrojnijeg dionika, javnim debatama i sl. Održive politike, odnosno modeli održivog turizma Kanarskih otoka ogledaju se u poštivanju okoliša, što nije smatrano preprekom (kao kod drugih destinacija) za privlačenje turista različitih preferencija te stvaranju dodane vrijednosti arhipelaga turističkim proizvodom temeljenim na kvaliteti, okolišu kao važnom čimbeniku održivog razvoja turizma i prostoru općenito, a reflektiralo se i na Fuerteventuru, destinaciju promatranu u nastavku. Pitanjem održivosti obalnih destinacija te posljedično održivog razvoja turizma Kanarskog otočja bavili su se mnogi renomirani autori 91, predlažući nove pravce razvoja održivog turizma koji će biti u službi zajednice i domicilnog stanovništva. Politikama održivog razvoja turizma (Directrices Generales de Ordenación del Turismo de Canarias (DOT)), zatim inicijativama i aktima 92 vezanim uz navedenu problematiku, željelo se spriječiti ugrožavanje 89 Otoci Lanzarote, Fuerteventura, La Gomera, El Hierro (najmanji), Gran Canaria, La Palma, Tenerife (najveći); površina arhipelaga: 7490 km 2 90 O održivim politikama, odnosno inicijativama Kanarskog otočja, više riječi u nastavku 91 Barry (2001), Bianchi (2002, 2004), Cáceres (2001), Fernández Pérez, (1994), Francisco (2003), Hofman (1994), Istac (2000), Kousis i Eder (2000), Machado Carrillo (1990), Malvárez García, Pollard i Domínguez Rodríguez (2003), Perea Soro i Jaime (1986), Pearce (1997), Rodríguez Pulido (2002), Suárez Rodríguez i Hernández Calvento (1999), Yunis (2000) i dr. 92 engl. Canary Island Green Party, španjol. Ley de Costas, engl. The declaration of 104 natural areas, Law of Natural Spaces, Law on the Prevention of Ecological Impacts, Plan Insular de Ordenación del Territorio (PIOT), Regulation of Tourism Law, Excellence programme, Decree 4/2001, Decree 126/2001, Law Regulating Measures Towards Territorial Organisation of Tourism ( Moratorium Law ); pogledati Rodríguez Pulido (2002); Malvárez García, Pollard i Domínguez Rodríguez (2003); Machado Carrillo (1990); Santana Santana (1993); Bianchi (2002., 2004,); Pearce (1997) 89

98 obalnog dijela arhipelaga (prekapacitiranost, devastacija okoliša, smanjenje bioraznolikosti i sl.) uz konstantan porast stanovništva ali i turista, posebice od '90-ih godina nadalje, kao što se to događalo na ostalim obalnim područjima Španjolske (Costa del Sol, Costa Blanca). (više o tome Cáceres, 2001; Istac, 2000; Machado Carrillo, 1990; Pearce, 1997) Prethodno navedene politike, odnosno inicijative održivog razvoja (turizma), spomenute su kako bi se stekao bolji uvid u rješavanje problematike obalnog (održivog) turizma kakav danas poznajemo. Primjerice, Zakon o moratoriju ( Moratorium Law ) značajan je poradi svrhe iz koje proizlazi. Bianchi (2004) navodi kako je svrha istoga, prepustiti regionalnoj vladi vremensko razdoblje u trajanju od dvije godine, kako bi utemeljila i implementirala strateški i zakonodavni okvir za održivi turistički razvoj. Načela održivosti, sadržana u paketu mjera, poznatih kao skupina mjera (tzv. vodič održivog turizma ) naziva Directrices Generales de Ordenación del Turismo de Canarias (DOT) kojima je cilj stvoriti pravni i strateški okvir u kontekstu transformacije regionalne turističke industrije u jedinstvenu, koja je diverzificirana, diferencirana, konkurentna i održiva te koja uvažava potrebe turista kao i društva Kanarskog otočja. (o tome više Bianchi, ) Iako su Zakon o moratoriju i vodič za održivi turizam (DOT), dugoročno definirali pravac razvoja održivog turizma na Kanarskim otocima, Zakon o moratoriju ipak nije opravdao svoj cilj, tj. zaustavio niti reducirao rastući broj kreveta na Kanarskim otocima. (Rodriguez et al., 2007) Suprotno tome, turistička potražnja pregazila je Kanarske otoke nedugo nakon njegova isteka, ekspanzijom turističkih kapaciteta, potvrđujući tezu kako sama regulacija, bez suradnje dionika i ostalih subjekata, neće polučiti očekivane učinke. Ipak, nakon što se uvidjela pogreška, daljnje zajedničko djelovanje regionalnih i lokalnih vlasti, uspjelo je neutralizirati nepovoljan učinak prekapacitiranosti i temeljiti turizam Kanarskih otoka na održivosti kao faktora privlačnosti turistima. Shodno tome, Kanarski otoci valjan su primjer koji ukazuje na dva lica španjolskog turizma. Pogodovanje inozemnim investitorima, nerazumijevanje za lokalnu zajednicu i dovođenje u opasnost čitavu destinaciju poradi kratkoročnog profita, u konačnici je dovelo do osviještenosti i usmjerenja ka održivosti ne samo Kanarskih otoka, već i osnaživanja okolnih destinacija kao središta održivosti. S druge strane, Lloret de Mar, Benidorm i Barcelona, primjeri su masovnosti koja narušava vrijednost Španjolske kao turističke destinacije, iako i dalje imaju svoje tržište, još uvijek veće nego li tržište održivog turizma. Kakav će to utjecaj imati na daljnji razvoj cjelokupnog turizma Španjolske, pokazat će vrijeme. 93 Suprotno tome, pojedini autori smatraju DOT suviše radikalnim radikalnim i kočnicom napretka (održivog) razvoja turizma (pogledati Bellamy Foster 2002; Francisco, 2003; Fernández Pérez, 1994) 90

99 Fuerteventura Nakon prikaza razvoja (održivog) turizma Kanarskog arhipelaga u kontekstu dvojakog utjecaja na Španjolsku kao destinaciju, analizirat će se Fuerteventura kao mikro destinacija održivog turizma ovog otočja. Fuerteventura potvrđuje tezu kako je sinergijom dionika, valorizacijom, odnosno konstantnim oplemenjivanjem destinacije, konkurentnost moguće temeljiti na održivom turizmu. Slika 20. Panorama otoka Fuerteventura Izvor: ( ) Tome u prilog, govori činjenica kako je čak 86% područja ovog otoka neizgrađeno (što znači da je manje od 20% otoka razvijeno u urbanom kontekstu) s 13 zaštićenih područja prirode, uključujući jedinstvene geološke značajke, netaknut biljni 94 i životinjski 95 svijet, kao i mnoge zaštićene, endemske vrste koje se smatraju turističkim atrakcijama ovog otoka. (QualityCoast, ) 94 Rijedak zbog obilja pustinjskih mjesta, međutim upravo u tome ogleda se bogatstvo endemskih vrsta prilagođenih takvim uvjetima (palme, tamaris, tabaibas ) 95 Autohtone vrste deva, ježeva, koza (kozji sir) 91

100 Slika 21. Sportski resort Playitas Izvor: ( ) Ovaj otok, bogat plažama, prostorom za bavljenje različitim vrstama sportova, dostupnošću kulturnih i zabavnih sadržaja, zadovoljavajućom prometnm povezanošću 96 i angažiranošću turoperatora, sinonim je za održivi turizam. Fuerteventura potvrđuje kako upravo fakultativne usluge (rent a car i sl.) mogu uspješno pridonijeti dodatnoj afirmaciji održivog turističkog proizvoda destinacije, što se reflektira u povećanju broja dolazaka i u konačnici noćenja, pritom ne prelazeći nosive kapacitete. Čak šest plaža Fuerteventure (Playa Blanca, Puerto Lajas, Los Pozos, Butihondo, Solana Matorral, Morro Jable), po kojima je ovaj otok i prepoznat od strane turističke potražnje, okrunjeno je Plavom zastavom 97, što dovoljno govori o dugoročnim planovima u kontekstu rasterećenja obalnih prostora Fuerteventure. 96 Aerodrom Fuerteventura (Pueto del Rosario), povezan je redovnim, izvanrednim (charter) letovima te niskotarifnim zarakoplovnim kompanijama s glavnim europskim destinacijama (manje od 5h do najdalje destinacije); također, glavne brodske luke (Corralejo, puerto del Rosario, Morro Jable) trajektima su povezane s okolnim otocima 97 Plava zastava za plaže i marine je međunarodni ekološki program zaštite okoliša mora i priobalja,čiji je prvenstveni cilj održivo upravljanje i gospodarenje morem i obalnim pojasom te vrlo cijenjena turistička markica koja je sve brojnijim turistima glavni orijentir prilikom odabira destinacije. Najpriznatiji je model ekološkog odgoja i obrazovanja i obavješćivanja javnosti, kada je u pitanju briga za more i obalni pojas, a posebno kada je u pitanju briga za obalne prostore koji trpe najjači pritisak, a to su upravo plaže i marine. Važno je napomenuti da plaže i marine na stajaćim (slatkim) vodama također mogu biti nosioci međunarodne Plave zastave. (Udruga Lijepa naša, ) 92

101 Fuerteventura je također priznati rezervat biosfere pod zaštitom UNESCO-a (od godine) i rezervat Zvjezdane svjetlosti, što obuhvaća gotovo cijelokupnu destinaciju, dodatno je afirmirajući kao destinaciju održivog turizma (kontekst atrakcije). Riječ je o hektara zaštićene površine i bioraznolikosti te bogatom podvodnom svijetu, što dodatno proklamira ovu turističku destinaciju i stvara temelje povjerenja, potvrđujući koliko Fuerteventura čini za okoliš a ne obratno. Stoga ne iznenađuje podatak kako je Fuerteventura jedno od najvećih pustinjskih i polupustinjskih područja u Europskoj uniji s više od 100 km netaknute obale. ( ) Ova destinacija ima mrežu pješačkih staza 98 od oko 255 km po čitavom otoku, što omogućava postupno otkrivanje najskrivenijih dijelova otoka. Fuerteventura je otok bogate kulture i tradicije koja se adekvatno valorizira, što predstavlja još jedan segment održivosti. Radi se o hodočašćima, festivalima, tradicionalnim plesovima 99 u otočnim naseljima tijekom cijele godine, autohtonim rukotvorinama, kao primjeru tradicije koja se uspješno održava do današnjih dana. Kulturu 100 i tradiciju Fuerteventure u kontekstu održivosti, dopunjuju ostale aktivnosti i sportovi 101, zdravstvene 102 usluge, krajolik 103, te posebice interakcija turista s lokalnim stanovništvom gdje gotovo da se i ne spoznaje tzv. demonstracijski efekt. Sve prethodno navedene aktivnosti odvijaju se na obalnom dijelu otoka (obalni održivi turizam). Masovnost se ni u kojem slučaju ne razmatra kao pokušaj privlačenja turista. Suprotno tome, fokus je na održivosti i očuvanju teritorija kako bi se postojeće prirodne i kulturno-povijesne atrakcije dodatno afirmirale i unaprijedile. Politika razvoja održivog turizma Fuerteventure nije antirazvojna ali niti prorazvojna. Slijedeći tradicionalni put razvoja destinacije, kombinirajući kvalitetu usluge s blagodatima prirode, pozitivni učinci ovakvog razvoja, neizostavni su. 98 Primjerice poznata ruta GR 131 (podijeljena u devet faza, od sjevera prema jugu) (više o tome na ( 99 Primjerice tradicionalni ples Taifa okuplja mase ali se održala tradicija u kontekstu odijevanja (tradicionalne nošnje), glazbe i sl. kroz autentičan festival (više o tome na Muzej soli, muzej kozjeg sira ( majorero ), arheološki i etnografski muzej Betancuria, eko muzej La Alcogida 101 Promatranje kitova, kuglanje, ronjenje (špilje, podvodni tuneli), izleti brodom, biciklizam, jahanje, golf, jedrenje (Corralejo, Cotillo, Jandía, Caleta de Fuste, Cofete), karting, ribolov, planinarenje (planina Tindaya), podvodno razgledavanje, surfanje (Corralejo), tenis ( više o sportskim sadržajima na Aloe vera, vulkansko kamenje i sl. (više o tome na dine Corralejo, vulkanski krajolik Malpais Grande, El Cotillo 93

102 Isto dokazuju i brojni projekti 104 u službi održivog turizma ali sa širim implikacijama na čitavo gospodarstvo. Promatrajući implikacije održivog turizma, isti utječe čak i na kongresni turizam (MICE), što Fuerteventuru čini pogodnom za održavanje različitih konferencija i konvencija, kombinirajući modernu tehnologiju i tradiciju. Isto podrazumijeva jedinstveno okruženje, sastanke na plaži (teambuilding), u uvalama i u blizini vulkana. ( ) Međunarodno poznati autohtoni kozji 105 sir ( majorero ), još je jedan zaštitini znak Fuerteventure u gastronomskom kontekstu. Plasira se u trgovine, restorane (kao poseban sastojak netradicionalnoj kuhinji) te uživa posebno mjesto u tradicionalnoj kuhinji ovoga otoka, istovremeno pomažući, odnosno osnažujući lokalnu zajednicu otkupom istog, što predstavlja još jedan segment održivosti. ( ) Slika 22. Muzej autohtonog kozjeg sira u Fuerteventuri Izvor: ( ) Međutim, iako Fuerteventura nije napustila tradicionalnu kuhinju (kanarski krumpir, španjolski tapas, autohtoni kozji sir), u tamošnjim ugostiteljskim objektima mogu se pronaći međunarodna jela porijeklom iz različitih dijelova svijeta (Engleska, Azija, Južna Amerika, Azija). Tu je također i kulinarski vikend za vegeterijance i vegane, edukacija o astronomiji, botanički vrtovi (La Lajita Zoo/Oasis Park), Isla Lobos i sl. 104 Fuerteventura kao dio mreže nacionalnih parkova, mreža ruralnog turizma, zeleni prijevoz, smanjenje emisije CO 2, LIFE projekt za očuvanje glavatih želvi i sl. 105 Dolazi od imena Maxorata, koje je otok Fuerteventura dobio u antička vremena (registrirana oznaka izvornosti od godine, prvi kozji sir u Španjolskoj) 94

103 Konačno, potrebno je naglasiti kako Fuerteventura, prema globalnom održivom turističkom izvješću (engl. Global Sustainable Tourist Review (GSTR 106 ), zauzima visoko 7. mjesto prema održivosti na globalnoj razini 107 s vrlo visokim postotkom (81%) s kojim sudjeluje u ukupnoj održivosti. Prema svim kriterijima 108, rangirana je na najvišoj razini, osim podvodnog svijeta i hotela, gdje je postigla nešto slabije rezultate. (više o tome na ) Za očekivati je kako će se destinacije istog tipa turizma, odnosno atrakcijske osnove povesti za primjerom Fuerteventure, kako bi integriranim turističkim proizvodom s naglaskom na održivost i implementaciju iste, uspješno konkurirali prvenstveno destinacijama masovnog ali i održivog turizma koji također zahtijeva konstantno unaprijeđivanje turističke usluge u svrhu podizanja kvalitete ponude destinacije. 106 GSTR je destinacijski alat koji rangira više od globanih destinacija te se razlikuje od ETIS-a većim naglaskom na preferencije i evaluaciju turista u uspješnosti implementacije održivosti pojedine destinacije a manje na procjenu stručnjaka 107 Promatrane su otočne ili obalne destinacije 108 Podvodni svijet, priroda, krajolik, obala, okoliš, čistoća mora, nagrade (plaže), kultura, socijalni život, hoteli 95

104 Lloret de Mar Lloret de Mar popularna je turistička destinacija (obalnog) masovnog turizma smještena na Costa Bravi 109 (Katalonija), 70 km udaljena od Barcelone i 45 km od Girone. Slika 23. Lloret de Mar Izvor: ( ) Raspolaže s više od kreveta, 121 hotelom, broji preko milijun posjeta godišnje te 5 milijuna noćenja godišnje. ( ) No, s obzirom na stanovnika 110, ova destinacija gotovo svake sezone je prekapacitirana, što dugoročno nepovratno narušava okoliš destinacije. U nastavku, nalazi se prikaz broja turista i noćenja za godinu, što ukazuje na opasnost od dugoročnog premašivanja nosivih kapaciteta Lloret de Mara, ukoliko se ne započne s kvalitetnim upravljanjem destinacijom u pravom smislu. 109 Costa Brava (Lloret de Mar), Costa del Sol (Torremolinos) i Costa Blanca (Benidorm) poznata su odredišta masovnog turizma dok primjerice Costa Verde njeguje održivi turizam godine ( ) 96

105 Broj turista i noćenja Grafikon 5. Prikaz broja turista i noćenja (popunjenost hotelskih kapaciteta) za godinu Siječanj Veljača Ožujak Travanj Svibanj Lipanj Srpanj Kolovoz Rujan Listopad Studeni Prosinac Turisti 0 33,292 59, , , , , , , ,714 45,426 33,829 Noćenja 0 105, , , , , ,571 1,027,61 693, , , ,884 Izvor: Izrada autorice prema statističkim podacima promotivne web stranice Lloret de Mara, ( ) Turistički razvojni put Lloret de Mara upućuje na činjenicu kako je ova destinacija jedna od onih koja je doživjela ekspanziju u ranijim fazama turističkog rasta, kada su novi turistički objekti bili više no poželjni, obzirom na brzu zaradu, koja je omogućavala daljnji razvoj tog područja. Danas, Lloret de Mar klasičan je primjer obalnog masovnog turizma, definiran betonizacijom, odnosno apartmanizacijom, posjećen od strane turista uglavnom niže platežne moći ili maturanata, ne ostavljajući mnogo prostora za razgledavanje prirodnih ljepota i kvaliteta koje ovaj grad posjeduje. Lloret de Mar danas je najpoznatiji turistički centar na Costa Bravi. No privlačni činitelji koji su krajem pedesetih i na početku šezdesetih godina odredili budućnost dotad malog ribarskog naselja, nisu bili ni kulturne znamenitosti niti manifestacijski motivi (korida, flamenco...), već uglavnom geografski položaj i prirodne osobitosti toga dijela sredozemnoga primorja. (Lukić, 1998:65) Danas, sliku ovoga turističkog mjesta čini visoka koncentracija hotela na relativno malom području, prekapacitirane plaže, nepostojanje gotovo nikakvih sadržaja starijih od 30 godina, veliki udio inozemne radne snage u turističkim objektima, inovativna ali uglavnom netradicionalna ponuda (iako se posljednjih godina okreće ka tradiciji). Veliki dio prethodno navedenog, ova destinacija duguje i turoperatorima (potpoglavlja 4.3. i 5.1. ). 97

106 Negativan utjecaj masovnog turizma seže toliko daleko da ukoliko se ipak želite kulturno educirati i oplemeniti svoje znanje o ovom mjestu ili pak upoznati tradicionalnu kuhinju, mnogi posjetitelji reći će kako su cijene - enormno visoke. Neovisno radi li se o zabavnim ili kulturnim sadržajima. Međutim, sve je više onih koji ovu destinaciju posjećuju poradi prirodnih ljepota, autentičnosti i znamenitosti 111, iako još uvijek u manjini. Proklamacija destinacije kao takve, uglavnom posredstvom turoperatora (cjenovno prihvatljivi paket aranžmani, niskotarifne kompanije), narušava vrijednost destinacije iako se na prvi pogled ne čini tako. Dugoročno će se resursi potrošiti a alternativa neće postojati, poradi nepostojanja ozbiljnije strategije 112 razvoja turizma koja bi dugoročno postupno ipak diferencirala ovu destinaciju od ostalih masovnih. Turistička ponuda 113 Lloret de Mara uvelike definira ondje zastupljen turizam te populaciju kojoj su sadržaji namijenjeni. Apartmani i hoteli u neposrednoj blizini obale, restorani, kafići, casina i trgovine. Gotovo svi navedeni sadržaji dostupni su danonoćno, što negativno utječe na domicilno stanovništvo, stvarajući jaz između turista i domicilnog stanovništva ali i demonstracijski efekt. Posljedično, dio stanovništva, iselio se poradi nepovoljnih uvjeta tijekom ljeta. Postavlja se dugoročno pitanje, može li se Lloret de Mar u (bliskoj) budućnosti barem pokušati odmaknuti od turističkog proizvoda sunca i mora ili će i dalje ostati samo sinonim za masovnost. Ova španjolska destinacija Costa Brave svakako posjeduje potencijal za razvoj alternativnog turizma, zahvaljujući bogatoj povijesti ali i baštini. Međutim, uslijed visoko koncentriranih zabavnih sadržaja i mnogobrojnih fakultativnih usluga koje se nalaze većinom na obalnom području, ne nalazi svoje mjesto prilikom plasmana turističkog proizvoda na tržištu. 111 Vrtovi Sv. Clotilde, pomorski muzej, dvorac Sv. Ivan - danas centar kulturne baštine, kazalište ( 112 Strateški plan turizma Lloret de Mara, godine 113 Primjerice više od 250 noćnih klubova 98

107 Slika 24. Prikaz sadržaja Lloret de Mara Izvor: Presentation of the Lloret de Mar, Strategic Tourism plan, Ranije spomenuta blizina popularnih turističkih odredišta 114, uvelike pridonosi masovnosti Lloret de Mara. Međutim, Lloret de Mar masovno je odredište samo tijekom ljetnih mjeseci kada ga posjećuju pretežito Britanci, Francuzi, Rusi i naravno, Španjolci, dok se zimi pretvara u mirno mjesto u kojem do izražaja ipak dolaze znamenitosti. Koliko su se udomaćili, ali s druge strane, koliko stanovnici Lloret de Mara cijene njihov dolazak, govore primjerice znakovi koji su na katalonskom, odnosno španjolskom, zatim engleskom ili ruskom te tradicionala jela drugih područja. No, ukoliko Lloret de Mar u budućnosti ne obogati svoju ponudu, privlačeći kulturne i one ekološki osvještenije turiste, vrijedni resursi koje sadrži i dalje će biti sekundarni a destinacija će polako propadati uslijed prekomjernog iskorištavanja istih u cilju proklamacije, odnosno profita. 114 Barcelona, Blanes, Caldes de Malavella, Escala, Figueres, Girona, Mataro, Palamos, Rosamar, Tossa de Mar i sl. ( ) 99

108 Konfliktnost turističke ponude Hrvatske Hrvatska, iako bogata raznolikom turističkom ponudom, svoju konkurentnost ne može temeljiti samo na postojećim naslijeđenim resursima, već je iste potrebno dalje razvijati, oplemenjivati, odnosno valorizirati u cilju kreacije (održivog) integriranog turističkog proizvoda, kao što to čini - otok Lošinj. Suprotno tome, Dubrovniku, nekada kulturnoj destinaciji, danas prijeti dugoročna masovnost i mijenjanje turističke ponude, posredstvom kruzing turizma. Prikaz koji slijedi, ukazuje na zastupljenost turističkih proizvoda Hrvatske te upućuje na tipove turizma koje bi valjalo dodatno osnaživati (ruralni i planinski, socijalni, eko, zdravstveni, eno i gastro, kulturni turizam i sl.), dok bi nekim tipovima turizma valjalo pristupiti s oprezom uslijed rizika masovnosti (nautički, turistički proizvod sunca i mora i sl.) Slika 25. Portfolio matrica turističkih proizvoda Hrvatske Izvor: Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do godine, 2013., str. 34. Za Hrvatsku, kao i svaku receptivu zemlju, od iznimne je važnosti način na koji se profilira na turističkom tržištu. Poradi toga, ova matrica je veoma korisna kao savjetodavni okvir za smjer turističkog razvoja Hrvatske kao i analizu dosadašnjeg stanja. Dakle, vidljivo je kako primat imaju nautički, cikloturizam, ali i sunce i more. Zabrinjavajuće je kako su primjerice selektivni (kulturni, eno i gastro, eko, zdravstveni, ruralni i planinski i sl.) oblici još uvijek nedovoljno zastupljeni a istovremeno predstavljaju snažne potencijale razvoja turizma, od kojih su samo kulturni i eno i gastro turizam visoko atraktivni i konkurentni. 100

109 Mali Lošinj Ovo potpoglavlje primarno promatra grad Mali Lošinj kao destinaciju održivog turizma, međutim istovremeno se promatra cjelokupna ponuda, odnosno turistički proizvod otoka Lošinja. Isto proizlazi iz komplementarnih projekata koji su u funkciji održivog razvoja (turizma), a koji se nikako ne mogu promatrati odvojeno. Smješten u Kvarnerskom zaljevu sjevernog Jadrana, otok Lošinj je savršeno mjesto za vitalizirajući odmor tijekom cijele godine. Lošinj se odlikuje izvrsnim geografskim položajem s posebno ugodnom mikroklimom. Kao najveći grad ne samo na Lošinju, nego i na svim hrvatskom otocima, Mali Lošinj sa svojih je stanovnika glavni grad otoka do kojega se lako može doći s kopna automobilom ili autobusom (trajektne linije iz pravca Rijeke preko Brestove ili otoka Krka), brodom ili katamaranom (iz Rijeke, Pule, Venecije i Zadra), pa čak i avionom, budući da se ovdje nalazi sportski aerodrom, koji je također i polazište za panoramske letove oko otoka. ( ) Slika 26. Panorama Malog lošinja Izvor: ( ) 101

110 Turistička ponuda otoka Lošinja, posebice grada Malog Lošinja kao inicijatora brojnih inicijativa, projekata te u konačnici, nositelja održivog razvoja turizma cijelog otoka, dugoročno je fokusirana na održivi razvoj turizma, kao najafirmiranije djelatnosti koja ovaj otok svrstava u sam vrh svjetske turističke elite. Svoju konkurentnost i komparativnu prednost nad ostalim destinacijama, duguju upravo održivom razvoju, što se ponajviše reflektira na turizam. Počeci održivog razvoja turizma započinju proglašenjem otoka Lošinja klimatskim lječilištem 115. Danas, čisto more, ljekovito bilje i oko sunčanih sati godišnje, samo su uvod u održivi turizam Lošinja kakav danas poznajemo. Plava zastava koju na Lošinju (Mali Lošinj) posjeduje nekoliko plaža 116 govori o visokoj kvaliteti mora i zraka. Mali Lošinj obiluje atrakcijama, bogatstvima okusa i nadasve iskustava, prožetima autentičnošću. Sve navedeno poštuje načela održivosti. Svoj afirmativni destinacijski put, Lošinj je započeo godine, razvojem destinacijskog brenda naziva Lošinj - Otoka vitalnosti polazeći od sporta, zdravlja i vitalnosti. Kvalitetna suradnja sa stanovnicima, brojni projekti u domeni održivog, kulturnog i zdravstvenog turizma te mnogobrojne investicije preduvjeti su za razvoj održivog cjelogodišnjeg turizma što je i prvotni cilj Grada i Turističke zajednice grada Malog Lošinj. (Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, ) Jasno je kako ova destinacija nudi cjeloviti turistički proizvod, istovremeno se diferencirajući od ostalih destinacija održivošću, temeljnom prednošću otoka. Obiluje bogatim izborom sportskih aktivnosti (jedrenje, surfanje, ronjenje, biciklizam, pješačenje, mini golf, tenis i sl.), atrakcija (više od 1500 biljnih vrsta, otočni miomirisni vrt, muzej Apoksiomena), izleta (Island Jeep Adventure, izleti brodom (Susak, Ilovik, Rab, Cres)), edukacija (edukativni centar Plavi svijet u Velom Lošinju), tradicionalnim bogatstvom okusa (delicije, tradicionalna lošinjska kuhinja, restorani), manifestacijama, festivalima i znamenitostima (tradicijski festivali, koncerti i predstave na otvorenom, večeri klasične glazbe u autohtonom ambijentu povijesnih gradića Osor i Lubenice, autohtona otočna arhitektura u ulici Sv. Marije), fakultativnim aktivnostima (rent a car, panoramski letovi), a tu je i vrijedan projekt, Vodeni park Čikat 117. ( ) godine (ljekovito bilje, nezagađeni okoliš, čista voda...) od strane Austro-Ugarske vlade. Danas, Lošinj je preporučen od Pulmološkog društva Hrvatske kao destinacija zdravlja za pulmološke probleme. Stoga ne čudi kako Mali Lošinj vidi potencijal razvoja turizma upravo u zdravstvenom turimu. ( 116 Plaža Veli žalu Sunčanoj uvali, u blizini hotela Aurore i Vespere; plaža hotela Punta 117 U bazenima je isključivo morska voda, dok je bazenski kompeks prilagođen osobama s invaliditetom 102

111 Turistički proizvod Lošinja, odnosno Malog Lošinja, temeljen je na održivom razvoju i ne smijemo ga promatrati odvojeno jer je u konačnici riječ o istom proizvodu. U tom kontekstu, potrebno je istaknuti nagrade 118, programe i projekte cjelokupnog lošinjskog arhipelaga i Malog Lošinja, kako bi se spoznale poveznice i jednakosti. Grad Mali Lošinj, usvojio je godine dva krucijalna strateška dokumenta kao podlogu za razvoj održivog turizma. Prvi, naziva Plan ukupnog razvoja grada (2013. do godine) te drugi, Program razvoja održivog turizma Grada Malog Lošinja, koji je od posebne važnosti, obzirom kako je nastao u suradnji s Institutom za turizam, prema metodologiji UNWTO-a u kontekstu održivog razvoja turističkih destinacija. Oba dokumenta temeljena su na ideji javno-privatnog partnerstva kao neizostavnog elementa ka postizanju i afirmiranju održivosti. Na taj način ali i svojim dugogodišnjim turističkim djelovanjem, Mali Lošinj strateški se opredijelio za razvoj konkurentnosti na autentičnosti, valorizaciji prirodnih i kulturnih resursa destinacije, djelujući na svaki segment održivosti, istovremeno osnažujući destinacijski brend Lošinj - Otok vitalnosti. Program razvoja održivog turizma 119 Grada Malog Lošinja, stavlja naglasak na očuvanje i zaštitu bioraznolikosti i tradicijskih vrijednosti, projekt Miomirisi i okusi Lošinja do godine, pozicioniranje i razvijanje programa Lošinja kao destinacije aromaterapije, širok dijapazon tematskih miomirisnih objekata na bazi eteričnih ulja i linija prirodne kozmetike otoka, edukacije, zdravstveni turizam, mjerenje kvalitete usluge, očuvanje podmorja i čistoće obale, te odgovorno upravljanje morskim resursima, podršku edukacijskom centru o moru Plavi svijet, obrazovne institucije, udruge, edukativne i sportske klubove kao participijente održivog turizma. (Održivi turizam Hrvatska, ) Prethodno navedeno većim se dijelom odnosi na Mali Lošinj, iako i Veli Lošinj implementira smjernice održivosti u svoj turistički proizvod (edukacijski centar Plavi svijet). Prethodno navedena dva dokumenta ne predstavljaju jedini oblik strateških dokumenata ovog otoka. Egzistira još čak 14 strateških dokumenata 120, pri čemu se razdoblje od godine smatra posebno produktivnim za grad Mali Lošinj u kontekstu održivog razvoja turizma. 118 Šampion turizma (2007. godine), Srebrni cvijet Europe (2009. godine), Svjetska nagrada za održivi razvoj organizacije Skål (2013. godine), Nagrada Ulysses za izvrsnost i inovacije u turizmu (2015. godine) 119 Temeljen na istraživanju Stavovi lokalnog stanovništva o turizmu te implementaciji indikatora UNWTO-a. Sadrži 30 projekata: zaštita prirodnih resursa (15 projekata), zaštita socio-kulturnih resursa (5 projekata) i gospodarska održivost (10 projekata) 120 Projekt Miomirisa i okusa Lošinja do godine, promocija zdravstvenog turizma, Master plan razvoja 103

112 Tijekom godine, Grad Mali Lošinj i Turistička zajednica Grada Malog Lošinja, među 100 destinacija Europe, sudjelovali su u pilot projektu Europske komisije (EK), naziva ETIS - Europski sustav pokazatelja za turizam za održiva odredišta, želeći potvrditi strategiju održivosti i u europskim okvirima. Valja naglasiti kako indikatori koji se mjere, kasnije postaju službeni set pokazatelja Europske komisije za održivi razvoj destinacije, što je svakako veliki korak prvenstveno za Mali Lošinj te u konačnici, čitavu Hrvatsku. Uz obvezne indikatore, Mali Lošinj mjeri i dodatne (sveukupno 130 indikatora), spajanjem lokalnih pokazatelja s pokazateljima ETIS-a 121. Ovaj projekt iznimno je vrijedan za Lošinj kao destinaciju, obzirom na unaprjeđenje turističke ponude, odnosno dodatne afirmacije cjelovitog turističkog proizvoda ovoga otoka u vidu prepoznavanja slabosti i prijetnji a ohrabrivanjem potencijala i mogućnosti za napredak. Nakon uspješne provedbe pilot projekta ETIS-a, Mali Lošinj osvojio je godine nagradu Europskog sustava pokazatelja za održivi razvoj (ETIS) za širinu i dubinu prikupljenih spoznaja o praksama održivog turizma na otoku. ( ) Tablica 21. Rezultati istraživanja u sklopu projekta ETIS provedenog godine MJERENJE RAZINE ODRŽIVOSTI TURIZMA U ODREDIŠTU (4 sektora glavnih i izbornih pokazatelja) Rezultati istraživanja 44,40% turističkih poduzeća/objekata koriste certifikate za mjere održivosti Upravljanje odredištem postotak posjetitelja zadovoljnih iskustvom u Lošinju je 96,29%. Gospodarska vrijednost Društveni i kulturni utjecaj dnevna potrošnja po turistu (smještaj, hrana i piće te druge usluge) - 66,36 EUR Deset najvećih turističkih poduzeća 77,7% svojih aktivnosti usmjerava upravo na aktivnosti kooperativnog marketinga za odredišta 70,07 % poduzeća uzima barem 25% hrane i pića lokalnih/regionalnih proizvođača U destinaciji je 95% stanovništva zadovoljno turizmom Od 59,60% žena zaposlenih u turističkom sektoru njih 33% zauzima mjesto na vodećim pozicijama 56% atraktivnih mjesta za posjetitelje pristupačnih osobama s invaliditetom 57% najvažnijih događanja usmjerenih na tradicionalnu/lokalnu kulturu i dobra otoka Lošinja turizma za klaster Mali Lošinj, Plan gospodarenja otpadom, Program razvoja ruralnog turizma, Studija razvoja cikloturističke ponude Lošinja i sl glavnih i 40 izbornih indikatora, pri čemu se primjerice mjeri i broj žena u menadžmentu, broj djece u vrtiću, parkirna mjesta, broj i rješena kriminalna djela i sl., kako bi se turistima omogućila sigurnost na najvišoj razini (više o ETIS-u u potpoglavlju ) (

113 Učinak/utjecaj na okoliš 77,70% turističkih poduzeća uključenih u programe za ublažavanje klimatskih promjena (smanjenje emisije CO2, niskoenergetski sustavi te reakcije i djelovanje prilagodbe ) 88,90% turističkih poduzeća je prešlo na niskoenergetsko osvjetljenje od ukupnog otpada 13,78% iznosi količina recikliranog otpada stanovništvo sudjeluje sa 47% u lokalnoj strategiji i planovima za smanjenje onečišćenja bukom i svjetlosnog onečišćenja 18 poduzeća bilježe 60% uštede vode u sanitarnim prostorijama zahvaljujući opremi koja to omogućava Izvor: Izrada autorice prema službenoj stranici grada Malog Lošinja, ( ) Potrebno je istaknuti kako se temeljem više od 20 milijuna eura infrastrukturnih investicija Grada, 41 milijuna eura ulaganja u godini Jadranke d.d., 3 milijuna kuna ulaganja Lošinjske plovidbe i partnera u destinaciji, kontinuirano se podiže kvaliteta turističke infrastrukture, a istovremeno se ulaže u edukaciju kadrova. (Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, ) Značajan utjecaj na održivi razvoj turizma Malog Lošinja kao destinacije, reflektirajući benefite i na Lošinj u cijelosti, ima Jadranka d.d Jadranka d.d., svojevrsni je pokretač razvoja cjelokupnog (održivog) lošinjskog turizma, konstantnim oplemenjivanjem integrirane turističke ponude, odnosno proizvoda. Zdravstveni programi, standardi kvalitete (ISO 9001:2000 za upravljanje sustavom kvalitete, ISO 14001:2004 za sustav upravljanja okolišem, certifikat HACCP, kojim se jamči zdravstvena ispravnost hrane, ali i visok standard cjelokupnog procesa nabave, obrade i posluživanja hrane, posjeduju hoteli Aurora, Vespera, Bellevue i Punta. Uz prethodno navedeno, žig "ZelEn-prijatelj prirode" (korištenje električne energije iz obnovljivih izvora), značajno doprinosi stvaraju zadovoljstva i lojalnosti od strane turističke ponude, ali i stvaranju poticajne radne kulture u hotelima. ( ( ); ) Dobra turistička praksa otoka Lošinja, zasigurno će se pozitivno reflektirati ponajprije na obližnje otoke. Osnažit će ih u vidu podizanja kvalitete turističke ponude, a time i povećanja životnog standarda, pri čemu će koncepcija održivosti biti glavna odrednica budućeg razvoja. 122 Hotel Bellevue (5*), Boutique Hotel Alhambra (5*), Wellness Hotel Aurora (4*), Family Hotel Vespera (4*), Vitality Hotel Punta (4*), Apartmani Punta (4*), Villa Hortensia (5*), Villa Diana (4*), Villa Kredo (4*) 105

114 Dubrovnik Dubrovnik kao kruzing destinacija, osim međunarodne prepoznatljivosti, podrazumijeva i negativne reperkusije na okoliš (posebice obalnog područja) i domicilno stanovništvo. Posljedično, tradicionalno kulturnu, Dubrovnik je danas moguće promatrati kao destinaciju masovnog turizma. Stoga je u nastavku fokus na konfliktnosti turističkog razvoja grada Dubrovnika i posljedično, izostanka održivosti koju eliminira visok stupanj prisutnosti kruzera, ponajviše u ljetnim mjesecima. Poradi generiranja pozitivnih ekonomskih učinaka ali i rapidnog povećanja broja kruzera, možemo govoriti o negativnim društvenim učincima turističkog razvoja Dubrovnika. Slika 27. Panorama Dubrovnika (luka Gruž) Izvor: ( ) Kruzing turizam Dubrovnika odnosi se na turiste u prolazu, uglavnom privučene atrakcijama, primjerice kako bi se pored njih slikali ili popili kavu na Stradunu, ali ne i dublje istražili destinaciju. Manjak vremena jedan je od razloga, kao i nedovoljna zainteresiranost. Upravo ta stihijska masovnost pretvara Dubrovnik u obalnu masovnu destinaciju. 106