TEHNOLOGIJA. dostupna i kod nas 3DIsprobali smo plazmu, LCD i dva Blu-ray playera OSVOJITE MARANTZ STEREO RECEIVER VRIJEDAN KUNA!

Transcription

1 AUDIO VIDEO SURROUND DIGITAL CAMERA MUSIC FILM 30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #82 / TEHNOLOGIJA dostupna i kod nas 3DIsprobali smo plazmu, LCD i dva Blu-ray playera NA TESTU Ayre DX-5, T+A Music Player MkII, Krell S-300i, Denon DCD 2010 AE, Cardas Clear Beyond, Selfic Audio Stratus, Dali Ikon 6 MkII, Test pet zvučničkih kabela, HRT Music Streamer II, Bowers&Wilkins P5, Panasonic TX-P50VT20, Samsung UN46C8000, Panasonic DMP-BDT 300, Samsung BD-C6900, Sharp 46LE820E, Pentax W90, Panasonic Lumix DMC-FT2, Olympus μ:tough 6010, Bose-Mazda CX-7, B&W MM-1 GLAZBA Godišnjica koncerta Live Aid, The Chemical Brothers, The National, Nick Cave, The Roots, The Fall, Two Door Conema Club, LCD Soundsystem, Django Reinhardt, Keith Jarrett / Charlie Haden, Lionel Loueke FILM Portret režisera Federico Fellinia, Povijest 3D filma, Recenzije DVD filmova OSVOJITE MARANTZ STEREO RECEIVER VRIJEDAN KUNA!

2 UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr POMOĆNIK UREDNIKA Tihomir Ivka - tihomir@hifimedia.hr TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Mario Grdošić, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Jura Matić, Mario Mlakar, Zoran Radenković, Dubravko Toplak LEKTURA Tihomir Ivka ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, Zagreb Tel. 01/ Fax: 01/ info@hifimedia.hr TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta Zagreb tel. 01/ fax. 01/ NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, Zagreb Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača. Napredak i nostalgija Neposredno prije jubilarnog, 50-godišnjeg održavanja sajma IFA u Berlinu izašli smo s magazinom u kojem je dodana nova rubrika pod nazivom itehno koja će u buduće detaljnije pratiti nove trendove u reprodukciji slike i zvuka. Još do nedavno bili su samo još jedna od alternativa, ali su se u međuvremenu nametnuli kao dominanti trend korištenja tehnologija za svakodnevnu upotrebu. Pametni telefoni, MP3 playeri, download audio/video datoteka s Interneta je toliko uzelo maha i utjecaja na tržištu da se cijela industrija potrošačke elektronike gotovo preko noći okreće u zauzimanje svojih udjela na ovom novom i brzo rastućem tržištu. Da "svi" idu u tom smjeru dovoljno govori i najava organizatora sajma IFA koji će ove godine otvoriti dvije potpuno nove zone IFA izone i IFA elibrary. U prvoj će se predstaviti Apple proizvodi i sve dostupne Mac aplikacije, dok će druga biti otvorena za nove medije kao što su ebook i tablet PC proizvodi. Iako smo skloni novim tehnologijama i uslijed toga dopunjavanju i mijenjanju rubrika unutar magazina, ne odričemo se našeg postanka kada je bio samo stereo. Stoga smo od ovog broja vratili naš originalni HI-FI logo, mnogi od vas su ga prvi put vidjeli godine i vjerojatno sazrijevali s njime, koji će jamčiti da će se u tom dijelu magazina pisati jedino o "čistokrvnom" stereo i high-end audiu. Nakon duljeg vremena "probudio" nam se i kolega Danko Šuvar koji će opet u svakom narednom broju imati kolumnu iz New Yorka gdje će analizirati događaje i trendove na američkom tržištu iz područja potrošačke elektronike. Ovaj broj većim dijelom tematski pokriva 3D tehnologiju (testovi, povijest na filmu i osvrt na trenutnu situaciju na američkom tržištu) što će se vjerojatno nastaviti i u narednim izdanjima nakon posjeta sajmu IFA koji će po najavama biti bogat novitetima. Očekujte vrlo burnu i tehnološki bogatu jesen koja će imati kulminaciju na našem Audio Video sajmu. Do tada, uživajte u ljetovanju i čitanju. Andrija Ćurković Urednik 3

3 SADRŽAJ 70 The National svjetska rock klasa Vijesti Audio 07 Video 37 Digital Test pet zvučničkih kabela 30 još jedan od testova na temu važnosti žica u sustavu HRT Music Streamer II 33 superiorna zamjena za svaku zvučnu karticu Bowers&Wilkins P5 36 luksuzne slušalice izvrsnog zvuka za ipod Ekskluzivni test dva 3D HDTV-a i dva 3D BD playera 42 Panasonic TX-P50VT20 Samsung UN46C8000 Panasonic DMP-BDT 300 Samsung BD-C6900 Sharp 46LE820E 53 najbolja kvaliteta slike na nekom Sharpu ikad Tri otporna fotoaparata za ljeto 58 Pentax W90 Panasonic Lumix DMC-FT2 Olympus μ:tough 6010 Test dvije HD kamere 60 CANON HF-R106 SONY CX-115 itehno Bose-Mazda CX dobar auto i napredni audio Bose sustav B&W MM mali zvučnici za veliki zvuk iz PC-a MusicStyle Live Aid 64 The Chemical Brothers 68 The National 70 Nick Cave 72 Django Reinhardt 82 Film Federico Fellini 88 Povijest 3D filma 94 Ostalo Kolumna: Danko Šuvar, NY 06 Nagradna igra 114 Testovi Ayre DX-5 14 potpuno univerzalan i polivalentan uređaj T+A Music Player MkII 18 ozbiljni uređaj ozbiljnog zvuka za ozbiljne sustave Krell S-300i 20 pouzdano, razmjerno neutralno i snažno pojačalo Denon DCD 2010 AE 22 puno playera za novac. Preporučljivo Cardas Clear Beyond 24 reprodukciju glazbe čini nepodnošljivo lakom Selfic Audio Stratus 26 hrvatski zvučnik s talijanskim srcem Dali Ikon 6 MkII 28 sličan izvornom modelu, ali daje više topline D tehnika na filmu: od braće Lumiere do Avatara 60 4

4 KOLUMNA: NEW YORK Izgledi uspjeha 3D TV-a K piše: Danko Šuvar rajem prošlog mjeseca u New Yorku održan je tradicionalni CEA (Consumer Electronics Association) Line Show, jedna vrsta mini CES-a, u organizaciji istog organizatora. Jedna od glavnih atrakcija sajma bili su prijenosi utakmica sa svjetskog prvenstva u nogometu u 3D tehnici na nekom od Sony 3D televizora. S relativno normalnom veličinom ekrana za kućne uvjete (46-55 inča), bila je to praktična 3D demonstracija kako bi 3D doživljaj izgledao u prosječnom stanu. Postavljeno je desetak televizora s kaučem za 2-3 osobe ispred svakog televizora i garnitura 3D naočala na svakom stolu. Doživljaj je svakako slabiji nego na ogromnim ekranima na velikim sajmovima, ali svejedno osjećaj dubine prostora daje novu dimenziju gledanju nogometne utakmice, posebno u situacijama u krupnom planu, pred golmanom, ili kad je kamera iza golmana. Primjetno je da slika nije jednako oštra kao kad se gleda 2D, efekt sličan gledanju kroz jeftine plastične naočale (kao one za zaštitu na radu), i ljudi izgledaju nekako umanjeno (zbog dodatne dimenzije realizma koja povećava limitaciju ekrana u odnosu na veličinu osobe u stvarnosti), ali sve u svemu za prvu generaciju nove tehnologije rezultati su odlični. Nije bila primjetna sporost LCD tehnologije na Sony displejima, izgleda da Sony s tim nema problema. Kao i svaka nova tehnologija koja obećava, 3D daje novu šansu proizvođačima komercijalne elektronike, ali i tvorcima sadržaja (TV, Hollywood) da ponovo povećaju prodaju u novom obliku nečega što su već prethodno prodali i dobro zasitili tržište. Za razliku od audio formata (relativni neuspjeh SACD i DVD-Audia), novi video formati lakši su za progurati (većina ljudi valjda više cijeni dobru sliku nego zvuk) i 3D je došao u pravo vrijeme da revitalizira prodaju novih i "cool faktor" uređaja na tržištu. Većina velikih proizvođača već sudjeluje u 3D ponudi, ali neka važna pitanja još nisu riješena, kao što su pitanja oko praktične interpretacije HDMI 1.4 i HDMI 1.4a kod proizvođača, nezavršena SMPTE 3D specifikacija, nezavršen SCTE standard za 3D preko HDTV kablovske kutije i nekompatibilnost 3D naočala različitih proizvođača. Sve ovo treba riješiti da bi 3D bio opće prihvaćen na tržištu, uključujući i pitanje (ne) utjecaja dužeg nošenja 3D naočala na zdravlje, mozak i vid korisnika. Kako će stvarno proći ovaj nalet 3D tehnologije (u smislu udjela na tržištu u odnosu na 2D) još je teško predvidjeti, s obzirom da zahtjeva totalnu promjenu u bitnom dijelu sistema korisnika, treba promijeniti i HDTV displej, možda tek nedavno kupljen, i DVD (ili Blu-ray) player, a specifikacije se još usaglašavaju. Prva istraživanje na tržištu govore slijedeće: Prema anketi provedenoj među 250 prodavača audio-video uređaja širom SAD, provedenoj od strane CEA, povećani interes potencijalnih kupaca za 3D tehnologiju u posljednjih nekoliko mjeseci doprinio je generalnom povećanju posjećenosti prodavaonica kod 80% anketiranih, i usprkos znatnoj zbunjenosti kupaca novom tehnologijom, mišljenje (potencijalnih i stvarnih) kupaca o 3D tehnologiji bilo je pozitivno u 50% slučajeva i negativno u samo 2%. Po istraživanju firme In-Styat, do godine svaki peti prodani HDTV u SAD bit će 3D, s godišnjim povećanjem od 230% u u odnosu na Trenutno CEA predviđa de će ove godine u SAD biti isporučeno milijun 3DTV displeja, što je znatno manje od predviđenih 4 milijuna početkom godine, ali do promjene je došlo i zbog pooštrenja definicije što se smatra 3D displejom (mora imati HDMI 1.4 i jedno od mogućih 3D rješenja, aktivne naočale, pasivne polarizacijske naočale, ili bez naočala). Ta prognoza poklapa se s predviđanjem firme DisplaySearch, koja također predviđa 1 milijun ove godine, s rastom na 9 milijuna do Po anketama iz prvog kvartala, 60% 3D displeja bili su LCD, a 40% plazme. Na svjetskom nivou, po predviđanjima firme Displaybank, biće prodano 6,2 milijuna 3D displeja ove godine, oko 3% ukupne prodaje, sa rastom na 83 milijuna do 2014, ili 31% udjela na tržištu. Glavna tržišta bit će SAD, Japan i Zapadna Europa, sa značajnim prodorom još u Južnoj Koreji i Australiji. Po predviđanjima firme IMS Research, do bit će u opticaju 218 milijuna 3D displeja, a 241 milijun domaćinstava imat će 3D Blu-ray player i 280 milijuna HDTV kablovsku kutiju sposobnu za 3D. Većina boljih displeja i Blu-ray playera za pet godina bit će 3D, sa malom ili nikakvom razlikom u cijeni u odnosu na 2D, što će dodatno ubrzati popularizaciju 3D uređaja. Prodor 3D displeja dosta će ovisiti o podršci tvoraca 3D sadržaja, holivudske 3D kreacije iz kina trebale bi biti glavni popularizator koji će privući gledatelje tom iskustvu (kako bi kupovali i kućna Blu-ray izdanja u 3D kad postanu dostupna), zatim dolaze sportski prijenosi u 3D koji bi trebali biti nosilac ekspanzije preko kablovske televizije, kao i premium filmovi (plaćanje po gledanju) koji bi se relativno lako mogli integrirati u sadašnje HDTV kablovske kutije ako podržavaju multi-frame tehnologiju. Ako budu ponuđeni po istoj cijeni kao i obični HDTV filmovi, to će biti početak popularizacije i adaptacije filmova na 3D preko kablovske televizije, koji bi se eventualno mogao proširiti i na ostale filmske kanale, uz prijenose utakmica. Jedini problem još uvijek ostaje hoće li se potrošači prilagoditi naočalama koje se moraju koristiti da bi se gledao 3D (iako se predviđa da će se praktično pojaviti displeji koji ne traže aktivne ili pasivne naočale) i kako će se tvorci sadržaja suzdržati da ne prodaju samo 3D efekte već i sadržaj suptilno prilagođen da mu 3D perspektiva povećava vrijednost doživljaja. Marten Getz Getz upotpunjuju Martenovu Heritage seriju zvučnika. Osim po mjeri izrađenih Accutonovih keramičkih jedinica, Getz koristi novorazvijenu, također po mjeri konstruiranu, aluminijsku pasivnu zvučničku jedinicu koja, uz nešto manje gabarite samih zvučnika, predstavlja najveću razliku u odnosu na model Bird. Ovi trosistemski zvučnici uz pasivne i aktivne niskotonske jedinice od 22,9 cm posjeduju keramički srednjotonac (17,8cm) i visokotonac od 2,5 cm koji pokrivaju frekvencijski raspon od Hz (+-3dB). Skretnice su drugog reda s reznim frekvencijama na 400Hz i 2900Hz, a osjetljivost zvučnika je 87dB/2.83V. Kućišta su izrađena od 23mm furniranog medijapana, dok su dimenzije zvučnika 25x116x35cm, ukupne mase 35kg. Zvučnici će biti dostupni u četiri različita finiša: crni lak ili lakirani orah, trešnja i javor. Cijena: oko USD. INFO: 6 7

5 VIJESTI Bowers and Wilkins DB1 DB1 predstavlja Bowers and Wilkinsonov referentni subwoofer koji osim filmskih efekata realno reproducira i suptilnije glazbene dionice te ga stoga preporučuju kao savršenog partnera svojoj 800 Diamond seriji zvučnika. DB1 može reproducirati frekvencijski raspon od Hz (+-3dB) zahvaljujući dvjema membranama od 30cm, nasuprot postavljenim, niskofrekvencijskim jedinicama dugog hoda opskrbljenima 1000W digitalnim pojačalom. Digitalni signalni procesor, kojim se upravlja putem OLED ekrana, omogućuje prilagodbu zvučnika materijalu koji reproducira i prostoriji u kojoj se nalazi. Preko SubApp programa izvodi se konfiguracija subwoofera putem računala pomoću priložene mjerne opreme: mikrofona, zvučne kartice i kablova. Uz analogne nebalansirane ulaze DB1 posjeduje i balansire, XLR ulazne priključke. Dimenzije subwoofera su 49x46x41 cm dok je njegova masa 50kg. DB1 će biti dostupan u tri finiša po cijeni od kuna. INFO: Morel Octave Signature Izraelska tvrtka specijalizirana za zvučnike nadogradila je svoju Octave Signature zvučnike na stalak sa subwooferom koji je tlocrtnim dimenzijama isti pa se umjesto na stalak zvučnici stavljaju na subwoofer i čine kompletan trosistemski zvučnik. Octave Signature bookshelf koristi 13-centimetarski bas/srednjotonac i Acuflex tweeter mekane kupole s neodimijskim magnetima. Zanimljivo, u Morelu ne koriste nikakvo unutrašnje dampiranje. Opcijski subwoofer sadrži dvije jedinice membrana od 23 cm u kutiji na koju se stavlja Octave Signature zvučnik. Skretnica je odrezana na 150 Hz pa se dosadašnji dvosistemac više ne mora "mučiti" s dubokim basovima, već se bavi samo srednjim i visokim tonovima. Iz Morela poručuju da to rezultira s mnogo transparentnijim srednjotonskim područjem. Svi Octave Signature zvučnici nabavljivi su u crvenom, crnom i bijelom piano lak finišu. INFO: Arcam Solo Neo Martin Logan Ethos Američki Martin Logan je predstavio Ethos, novi model Reserve ESL serije. Zasnovan na Martin Loganovom referentnom CLX modelu, Ethos koristi XStat elektrostatsku tehnologiju i zaštićenu Vojtko topologiju skretnice kako bi ispunili najviše standarde učinkovitosti i preciznosti zvuka. Elektrostatski panel dimenzija x 23.4 cm zadužen je za frekvencije do 375Hz dok je za frekvencije do 37Hz zaslužna kombinacija 20cm pasivnog radijatora i niskotonskog zvučnika koji koristi 24-bitni Vojtko digitalni procesor signala te je upogonjen 200W pojačalom klase D. Zvučnici su dostupni u standardnim izvedbama od pravog drva (crni jasen, tamna trešnja) i po prvi puta u finišu od tikovine. Predviđena maloprodajna cijena iznosi kuna/par (standardni finiš). INFO: Nakon pet godina Arcam je odlučio opremiti svoj poznati, sve-u-jednom sustav, s mogućnošću spajanja na internet. Fizički skoro pa i identičan starom modelu, novi model se najviše razlikuje pri pogledu na stražnju stranu uređaja gdje se nalazi Wi-Fi antena i priključak za mrežu putem kojih je omogućen pristup glazbi preko mreže i internetskim radio stanicama. Neo podržava WAV, MP3, AAC, WMA i FLAC glazbene formate, a tu je i USB utor za reprodukciju glazbe sa USB uređaja, CD reproduktor sa 24-bitnim Wolfson digitalno analognim konvertorom, FM radio te pojačalo snage 50W po kanalu. Spajanjem irdaca (opcija) sa Solo Neom omogućena je kontrola glazbe sa svakog ipod-a i iphone-a. Solo Neo posjeduje pet analognih ulaza, izlaz za snimanje, izlaze za spajanje na druga pojačala kao i izlaz za drugu zonu sa nezavisnom kontrolom glasnoće. Uređaj je dostupan od sredine lipnja po maloprodajnoj cijeni od kn. INFO: 8 9

6 Sonus Faber Fenice U subotu, 26. lipnja na otmjenoj lokaciji u Palači Grassi u Veneciji, Sonus Faber je predstavio svoj zvučnik vrhunske klase, model Fenice. Sonus Faber ni dosad nije imao razloga za lažnu skromnost, s Fenice još manje, pa u popratnom materijalu stoji kratko i jasno kako je ovaj model - koji će se prodavati po vrtoglavoj cijeni od 140 tisuća eura za par - predestiniran da radikalno promijeni audio svijet. U zvučniku dimenzija 1713 x 747 x 791mm skriva se Sound Field Shaper, tehnologija koja omogućava pomjeranje kuta pozadinskog drivera kako bi se stvorilo zvučno polje po mjeri, podešavanje dubine pozornice, 3D zvučnog doživljaja, intenziteta, topline i ugođaja jedne koncertne dvorane. Tijekom prezentacije ključne osobe ovog projekta, direktor prodaje Giovanni Menato i direktor Odjela za istraživanje i razvoj Paolo Tozzen su predstavili profil tvrtke i objasnili filozofiju proizvoda. Na kraju je i održana demonstracija, sa Audio Research elektronikom u okruženju posebno pripremljenom za slušanje. Prezentaciji je prisustvovao i predstavnik tvrtke Mediaaudio, domaćeg distributera SF-a, Tonči Dumičić. Zvučnik je opremljen revolucionarnom tehnologijom za uklanjanje unutarnjih vibracija prisut- nih kod svakog zvučnika. Prema riječima Tozzena, osnova ovog zvučnika je tišina: uklanjanje svih viškova, kako bi na kraju čuli samo glazbu, a ne zvučnik. "Tišina je platno na koje se nanosi glazba" - kaže Tozzen. Koncept novog zvučnika temelji se na ideji tihog kućišta, iz kojeg su eliminirani svi šumovi i neželjene vibracije. U središtu je Anima legata sustav koji se sastoji od dva povezana aluminijska okvira koji prikupljaju vibracije iz stijenki kabineta i pretvornika, poput parabole antene. Čelična šipka koja ih povezuje naziva se "stup duše", a riječ je o mehaničkom sučelju velike brzine koje usmjerava vibracije na Multiple Tuned Mass Damper zvučnika, slično rješenjima koja se koriste u visokim neboderskim konstrukcijama i automobilima Formule 1. Svrha je prigušivanje strukturalnih rezonancija kroz osciliranje u protu-fazi. "Jedna od stvari po kojima je SF prepoznatljiv upravo je zakrivljeni oblik kućišta, inspiriran glazbenim instrumentima te luksuzni drveni finiš. Fenice prati oblik dvostruke krivulje lire i tako se postiže još veća čvrstoća, a zanimljiva je i dvostruka konstrukcija, tzv. kutija u kutiji" - objašnjava konstruktor Paolo Villa. Koriste se dva kućišta, oba izrađena od šperploče razine kvalitete koja se koristi za brodove, a slojevi su razdvojeni viskozno-elastičnim prigušnim slojem. To su samo neki podaci o ovom čudesnom tro-ipol-sistemskom zvučniku napravljenom u "lyra" obliku. Kako bi se dodatno eliminirali efekti prostorije u kojoj su zvučnici smješteni, Fenice nudi učinkovito tehničko rješenje: Sound Field Shaper omogućava varijabilnu geometriju širenja zvuka. Korištenjem dodatnih drivera sa stražnje strane, u smjeru razvoja klasične ideje bipolarnih zvučnika i reguliranja njihova učinka, u Sonus Faberu su uspjeli oblikovati sustav koji korisniku omogućava podešavanje pozornice zvučnika bez utjecaja na fokus stereo slike. Kao što bi mogli i očekivati, driveri su posebno konstruirani za Fenice zvučnike. Visokotonac je 25-milimetraski ultra dinamični hibridni Neodymium/Samarium-Cobalt Larsen/ Goeller "ring radiator" i kao i srednjotonac ugrađen je u posebnu ploču odvojenu od glavne prednje ploče zvučnika. Za srednje tonove brine se driver od 6,5 inča membrane napravljene od papirusa i ostalih sličnih prirodnih vlakana. Okvir je napravljen od kombinacije dva metala i košara zvučnika je zahvaljujući tome lišena rezonancija. Dva 10-inčna woofera osiguravaju apsolutno vjernu definiciju basa sa svojim "sandwich" membranama napravljenim od donjeg sloja posebne pjene i gornjeg od celuloze koja po karakteristikama odgovara onima na srednjotoncu. Za ultra niski kraj zvučnog spektra brine se 15-inčni bas od nano-karbonskih vlakana i ugrađen je na vanjsku postraničnu stranicu zvučnika. U Sonus Faberu kažu da će zasad napraviti samo 30 pari ovih vrhunskih zvučnika. Jasna je namjera proizvođača da sve tehničke inovacije iz Fenice iskoriste u serijama zvučnika koji slijede, i to prema nižim cjenovnim razredima. Načuli smo da se već planiraju manje verzije Fenice koncepta, s istim okvirima i oblikom lutnje, ali manjih dimenzija. SONUS FABER FENICE Frekvencijski odziv: 20Hz 35000Hz Osjetljivost: 92 db (2.83V/1m) Nominalna impedancija: 4 oma Preporučljiva snaga: 100W- 1KW Dimenzije: 1713 x 747 x 791mm (VxŠxD) Težina: 610 Kg - par Cijena: Eura/par INFO Media Audio, 021/ VIJESTI 10 11

7 VIJESTI Marantz PM5004 i CD5004 Marantz je predstavio novu, cijenom pristupačnu kombinaciju stereo pojačala i CD reproduktora. PM5004 je integrirano pojačalo snage 55W po kanalu. Kao i skuplja Marantzova pojačala, PM5004 koristi strujnu povratnu vezu kako bi kontrola nad signalom bila što bolja. Uz gramofonski MM ulaz na poleđini se nalazi još pet analognih ulaza i dva izlaza, dok je na licu uređaja smješten izlaz za slušalice. Putem pojačala se može kontrolirati bojom tona i balans, dok se uključivanjem Source Direct opcije zaobilaze te kontrole kako bi put signala bio što kraći. Srce CD5004 reproduktora čini Cirrus Logic CS bit/192kHz digitalno-analogni konverter sa sigma-delta konverzijom petog reda kako bi se postigla što bešumnija reprodukcija MP3 ili WMA datoteka kao i glazbe sa CD-a. U pojedinim dijelovima reproduktora korišteni su Marantzovi HDAM-SA2 moduli umjesto operacijskih pojačala, dok Audio EX način rada isključuje sve nepotrebne funkcije reproduktora kako bi se poboljšale audio performanse. Uz analogni izlaz nalaze se koaksijalni i optički digitalni izlazi, dok se na prednjoj strani uređaja, kao i kod PM5004 pojačala, nalazi ulaz za slušalice. Oba uređaja nalaze se u akustički prigušenim metalnim kućištima sa aluminijskom prednjom pločom te će biti dostupni u dvije boje: crnoj i srebrno/zlatnoj po cijeni od 220 GBP za CD5004 i 250 GBP za PM5004. INFO: Quadova Elite linija mijenja seriju 99 Quadova hvaljena serija na tržištu se pojavila prije više od 10 godina, točnije godine i sad broji svoje posljednje dane jer na njeno mjesto dolazi Elite serija. Riječ je o šest novih modela. Elite CD-S CD player koristi Sonyev mehanizam i Crystal 24-bit/96kHz DA konverter s upsamplingom. Tu je i Elite CD-P CD player/preamp. Mehanika je slična, i koristi se DA 24-bit/192kHz Crystal konvertor. Ima tri optička i tri digitalna ulaza. Elite Pre pretpojačalo ima tri linijska ulaza, jedan tape loop i MM gramofonski ulaz, s MC opcijom po narudžbi. Može ga se koristiti s Elite Stereo, pojačalom snege 90 W po kanalu, ili parom Elite Mono blokova snage 150W. Pretpojačalo i pojačala spajaju se ili običnim RCA činčevima ili preko Quadovog AmpBus sistema. Na kraju, tu je i Elite FM radio tuner. U Quadu kažu da Elite serija baštini mnogo toga od 99 serije, no napominju da su izvedena poboljšanja po pitanju kvalitete ugrađenih komponenti, transformatora, tiskanih ploča, a korišten je i najnoviji mogući softver. Sve su komponente "omeđene" visokokvalitetnim kućištima od lijevanih legura. Prednje ploče su izvedene u finišu crnog mata. Jedinice su napravljene da rade zajedno, tako se najlakše spajaju i njima se upravlja jednim daljinskim upravljačem. Cijene uređaja koji bi se trebali pojaviti do kraja ljeta još nisu poznate. Osim Elite serije iz Quada najavljuju i novi kompaktni zvučnik 11L Classic koji bi također na raspolaganju kupcima trebao biti do kraja ljeta. INFO: Bryston BDP-1player Za dolara dostupno je najnovije digitalno čedo kanadskog Brystona BDP-1, digitalni glazbeni player. O čemu je riječ? BDP-1 u Brystonu radije opisuju negativno, odnosno lakše im je navesti što BDP-1 nije i nema. Prema riječima Jamesa Tannera iz Brystona, BDP-1, dakle, nema unutarnji DAC, nema hard disk, nema CD player ili pržilicu, nema bučnih ventilatora ili šumnih, prekapčajućih napajanja. BDP-1, kaže Tanner, na vanjski DAC spajamo putem AES-EBU ili BNC digitalnog izlaza, čime BDP-1 postaje vrhunski digitalni izvor zvuka. Njegova je funkcija reprodukcija formata visoke rezolucije (podržane su rezolucije do 24-bit/192kHz) smještene na formatima koji podržavaju USB prijenos podataka i USB kabelom se spajaju na BDP-1 player. Uređaj je utemeljen na Linux OS-u, a upravljanje je olakšano putem čitljivog displeja i upravljačkih tipki. Putem rutera i Etherneta ga je moguće spojiti na kućno računalo, iphone ili ipad. Također, kao izvor zvuka visoke rezolucije, predviđeni su USB hard diskovi odnosno obični USB stik. INFO: Denon slušalice s aktivnom eliminacijom buke Denon je predstavio AH-NC800, slušalice sa mogućnošću smanjivanja buke te AH-D1100, AH-D510 i AH-D310 slušalice. NC800 i D1100 slušalice dolaze sa novorazvijenim orazvijenim komfornim jastučićima za uši. AH-NC800 koristi novu Dual Noise Cancelling teh n ologiju koja koristi jednu AAA bateriju i u odnosu na prijašnju ju tehnologiju bolje smanjuje okolnu buku te Compressed Audio Restorer tehnologiju poboljšanja zvuka. AH-NC800 koriste 42mm zvučničke jedinice, OFC kablove za pozlaćenim konektorima, a uz slušalice dolazi torbica za nošenje e i priključak za uporabu u avionima. ima. Slušalice će biti dostupne u mjesecu rujnu a model AH-NC800 će koštati kuna. INFO: Nova linija Philipsovih slušalica Philips je predstavio nove modele slušalica SHE9800, SHB7110, SHS390, SHE2860 i SHL8800 koje osiguravaju kvalitetan zvuk bez obzira želi li se u omiljenoj glazbi uživati u fitness klubu, na rolanju ili vožnji biciklom. Još bolje, ima modela koji korisnicima ostavljaju mogućnost da "dizajniraju" vlastite slušalice kao modni dodatak. SHL8800 su posebno dizajnirane slušalice zatvorenog tipa s jedinicama od 4 cm. Imaju prilagodljive kapice te uz odličnu kvalitetu zvuka, udobnost jastučića i konektorom od 24 karatnog zlata garantiraju visokokvalitetan zvuk i osjećaj udobnog nošenja. Pokrivaju frekvenci- jski opseg od Hz, imaju osjetlji- vost od 107 db i najveću ulaznu snagu 100 mw. Namijenjene su vanjskoj upor- abi i putovanjima, imaju 1,2 m dugačak kabel i rasklopivu konstrukciju te s revolucionarnim konceptom Design It Yourself omogućavaju originalno dizajniranje kapica s jednim od 4 ponuđena dizajna ili printom po vlastitom izboru. Time se Philips SHL8800 nametnuo kao modni dodatak prilagodljiv svakom stilu. Novi modeli Philipsovih slušalica mogu se kupiti u svim bolje opremljenim trgovinama, a okvirne cijene pojedinog modela su: SHE ,00 kn, SHB ,00 kn, SHS ,00 kn, SHE ,00 kn, SHL ,00 kn. INFO: Specijalizirani HI-FI dućan i demonstracijski centar ZAGREB, Kninski trg 5 GSM: ACQUISITUM MAGNUM d.o.o. Powered by: ADM.hr DARTZEEL TENOR AUDIO ASR AUDIO SYSTEME CARO MITIS BERKELEY AUDIO DESIGN EGGLESTON WORKS KUBALA - SOSNA METRONOME TECHNOLOGIE WILSON BENESCH PROPRIUS MARTEN 12 13

8 TEST AYRE DX-5 TEST P Glazbeni poliglot rosječni ljubitelj glazbe je pomalo umoran zato jer je kroz posljednjih nekoliko desetljeća bio prisiljen evoluirati kroz promjene glazbenih formata i posljedično mijenjati dijelove audio sustava, te neprestano osluškivati eventualne nove trendove koji bi ga ponovo vratili na početak procesa. Najbolje tome svjedoči i povratak vinilu ljudi koji nemaju volje gubiti vrijeme s rezolucijama, jitterima, računalima, raznim kodiranjima i drugim njima manje značajnim pretpostavkama reprodukcije. Ako se ovom uvodu samo na čas vratimo u vrijeme u kojem je klasična LP ploča polako ustupala mjesto kompaktnom disku lako se prisjetiti pomalo dramatične atmosfere koja je pratila cijeli proces i radikalizirala tvrdnje da je na pomolu audio revolucija te da je konačno dostignut vrhunac unutar segmenta medija za pohranu glazbe. S mnogo manje pompe, masovnosti, ali i uspjeha prošla je implementacija HDCD standarda, a vrlo malo ljudi je pohrlilo prema DVD-A ili SACD diskovima i odgovarajućim reproduktorima. Dva potonja formata, a posebice SACD su, bez obzira na svoju kvalitetu, postali žrtve prave zbrke među medijima i sve glasnijim najavama kako svaki fizički medij pripada prošlosti. Vrijeme je downloada i kompjuterskih audio principa. Kada pomislimo na onog već više puta spominjanog prosječnog ljubitelja glazbe, ostaje bojazan da gomila podešavanja računala, codeca, pluginova, asinkronih adaptera, novih kabela i brojeva nije svijet u kojem želi slušati glazbu. Tome treba dodati i proces skidanja glazbe s interneta, plaćanja i pohrane glazbe. Sve zajedno djeluje pomalo komplicirano, a još treba nabaviti i odgovarajući D/A pretvarač uz već postojeći CD i DVD reproduktor. No nije li logično da za sve te zadatke postoji samo jedan digitalni reproduktor. Očigledno je Ayre na sličan način sagledavao problematiku i odlučio združiti funkcionalnost i kvalitetu nekoliko vlastitih modela uređaja i sačiniti jedan univerzalan reproduktor svih značajnih fizičkih digitalnih medija, USB pretvarač i video reproduktor. Model DX-5, kojeg smo na testiranje dobili među prvima u svijetu, prepoznaje CD, SACD, DVD-A, BD-V, DVD-V, HDCD, AVCHD i njihove inačice na medijima za snimanje. Na taj način DX-5 iz jednog centra rješava sve probleme vezane za audio/ video reprodukciju i čini vrlo poželjan multimedijski centar. Upravljanje uređajem je razmjerno jednostavno i logično, tako da je za njegovo osnovno pokretanje dovoljno samo nekoliko minuta. Specifične funkcije i njihovo podešavanje uzimaju nešto više piše: Gordan Gaži Svojom jednostavnošću i sposobnošću da bude vrhunski stereo audio reproduktor, visokorezolutni DAC te centar kućnog kina, Ayre DX-5 se nameće kao potpuno univerzalan i polivalentan uređaj. Dodajmo tome i impresivne audio karakteristike i ostaje nam samo pitanje cijene vremena i koncentracije, no uzevši u obzir kompleksnost samog uređaja i ogroman broj funkcija koje obavlja, inicijalno podešavanje kao i kasnije intervencije, za svoju intuitivnost zaslužuju čistu peticu. Ayre se potrudio da internom topologijom i korištenjem galvanske izolacije optocouplerima i nizom drugih rješenja što više izolira video i audio komponente uređaja kako bi sklop funkcionirao bez nepotrebnih inteferencija. Tako priključivanjem aktivnog USB izvora uređaj potpuno gasi funkcije reproduktora i HMDI izlaz, a signal najkraćim putem vodi prema analognim izlazima. No prije te faze signal prolazi preko "Minimum Phase" digitalnih filtara, odlično prihvaćenih na modelu C-5xeMP. Ti elementi procesiraju digitalni signal ponešto drugačije u odnosu na impulsni i frekvencijski odziv uobičajenih rješenja, a kako su u tvrtki primijetili da standardni "Brickwall" filtar posjeduje nedostatke u smislu generiranja neprirodnog "Pre-Echo" efekta, rješenje su potražili u istraživanju i eksperimentiranju. Uz "MP" digitalne filtare potrebno je posjedovati i precizan "FPGA" i "FIR" filtar, no za razliku od drugih rješenja koja podrazumijevaju korištenje dva filtra i na taj način dovode do gubitka preciznosti procesa prilikom obrade signala, "MP" upošljava samo jedan. Uređaj je tako moguće podesiti na dvije pozicije različite filtracije i to "Listen" i "Mesure". "Equilock" sklopovi na analognom izlazu posuđeni su iz modela KX-R i svojoj biti predstavljaju unaprijeđeni kaskodni sklop. Njihova učinkovitost u krucijalnom dijelu analogne sekcije i odlične kritike koje su doživjeli od predstavljanja bili su dovoljan motiv tvrtki da posegne za takvim rješenjem i u modelu DX-5. Važno je napomenuti da USB ulaz posjeduje odličan softver (Streamlength) koji je razvio Gordon Ranklin poznat po svojim inovativnim rješenjima vezanima za tvrtku Wavelenght Audio. Uvijek i svugdje digitalni podaci i jitter idu ruku pod ruku. Podaci koji dolaze iz računala USB vezom podložni su kašnjenjima, nepreciznostima i drugim već mnogo puta opisanim anomalijama. Rješenja koja su se dosad nudila bili su asinkroni adapteri koji su, recimo to najjednostavnije, činili vezu između računala i pretvarača koja je od ta dva dijela lanca funkcionalno činila jedan uređaj. Takvi sklopovi su izuzetno učinkoviti, no softver koji se nalazi unutar modela DX-5 pruža mogućnost korisniku da bez ikakvih dodatnih sučelja iskoristi pun potencijal glazbenih datoteka spremljenih na diskove računala. U tom cilju unutar pretvarača egzistira "Ultra Low Jitter Master Clock" koji potpuno preuzima kontrolu nad protokom podataka između računala i konvertera. Jitter je takvim zahvatom znatno reduciran, a korisnik nema potrebe za dodatnim konfiguriranjem tog dijela sustava. Spomenimo još i Anchor Bay Technology alate za uklanjanje deinterlacinga i skaliranje DVD-a. Njihova tehnologija zaslužna je za uspijeh sestrinske tvrtke DVDO, a prije skoro jednog desetljeća njihovi čipovi su krasili Ayreov DVD reproduktor D-1. Višekanalni audio izlaz ide preko zasebnog HDMI izlaza samo za audio. Uređaj podržava "Audio Rate Control" specifikaciju HDMI 1.3a standarda pri čemu glavni audio generator takta u surround procesoru može upravljati cijelim sustavom. Ovo je slično Pioneer PQLS i Sony HATS sustavu, osim što nije zaštićen pa je dostupan svim proizvođačima. Napajanje je izvedeno diskretno, a cijeli uređaj je jednostavnog dizajna koji ne ničim ne otkriva gomilu tehnologije ugrađenu ispod gornjeg poklopca. Za kraj recimo da uz DX-5 dolazi velik i vrlo ergonomičan daljinski upravljač. Način testiranja Interkonekcijski kabel sa kojim je izvršeno testiranje bio je balansirani Cardas Golden Reference, a strujni Shunyata Python CX Cryo. Oba kabela je na raspolaganje stavio zastupnik i s njima je obavljeno ukupno testiranje. DX-5 je testiran u sustavu recenzenta kao stereo reproduktor i USB DAC. Video funkcionalnost mu je ispitana tek na razini funkcionalnosti. USB DAC je testiran korištenjem prijenosnog osobnog računala, te korištenjem programa "Foobar 2000", "Media Monkey" i "J River Media Centar" uz odgovarajuće pluginove. Razlike u reprodukciji između različitih programa su postojale, no njihov skoro minoran značaj nije opravdao detaljniju evaluaciju unutar ovog testa. Slušni test Za početak je iskorišteno vrlo dobro CD izdanje (Muddy Waters, Folk Singer) koje je uređaj definiralo živim, dinamičnim, muzikalnim i izvanredno prirodnim. Snažnije vokalne dionice Ayre je prelazio s lakoćom i bez najmanje fluktuacije u timbru, prostoru, mikrodinamici ili boji instrumenta. U vrijednoj, no vremešnoj snimci prepunoj artefakata opreme za snimanje, tihog govora, šuma DX-5 je pronašao mjeru između potpuno autentičnog zvuka i mirnoće, bogatstva detalja, te prozračnosti moderne digitalnog reprodukcije. Mikrodinamički segment glazbe bio je odlično uklopljen u ukupnu soničnu prezentaciju, dok je definicija bas područja kao i njegova dubina pružala izvanredno definiran oslonac ukupnoj slici. Po samim rubovima snimke u prvom dijelu testiranja osjetilo se i malo sibilancije, dok je unutar srednjotonskog 14 15

9 TEST AYRE DX-5 područja postojalo i ponešto ukočenosti. Kako se zvuk uređaja marginalno mijenjao i u drugim manje čujnim segmentima cijeli slušni test je ponovljen nakon dodatnog usviravanja. Uređaj je tada pokazivao mnogo više konzistentnosti unutar rezultata testa, a spomenute sibilancije nestalo je u najvećoj mjeri. Nat Adderly (Work Song, Riverside, CD/SACD Hybrid) nastavio je upisivati značajne bodove reproduktoru. Tamniji karaktera zvuka uz mirnu pozadinu odlično je kontrirao oštrom i iskričavom cornetu glazbenika u naslovnoj skladbi. Cijela slika je posjedovala dovoljnu širinu i bila potpuno stabilna, no ono što posebno raduje je izvanredna separacija instrumenta i odlično pogođen volumen i timbar instrumenta. Napominjem da se dojmovi odnose na CD razinu diska. Polaganim prelaskom stepenicu više prema SACD formatu istog naslova moglo se zamijetiti nekoliko bitnih promjena. Reprodukcija je postala malo, no osjetno opuštenija. Na mjestima na kojima je nedostajalo sasvim malo zraka između instrumenta ili fine mikrodinamike po samim ekstremima spektra SACD format je ponudio rješenje. Zvuk je postao još prirodniji u svojoj ukupnosti, a dodatna kvaliteta se očitovala uz znatnije proširen headroom. Vrhovi tranzijenata i fini detalji unutar sonične arhitekture zauzeli su širi prostor i uz sveukupno mirniju i staloženiju reprodukciju postali su čujniji i izvedeni bez lomljenja ili tamnjenja samih vrhova. Slično se odigralo i prigodom usporedbe legendarnog albuma Pink Floyda (The Dark Side Of The Moon, CD/SACD Hybrid 2003., te CD 1990.). Taj dio testiranja vrijedno je izdvojiti iz razloga što bez obzira na sve kvalitete koje se tiču gore nabrojanih karakteristika u privatnom slušanju gotovo uvijek posegnem za najobičnijom verzijom albuma izdanom negdje na samim počecima Red Book revolucije. Ona jednostavno bolje odražava album kakvog sam imao prigode doživjeti na vinilnim pločama ili kazetama. Mnogi povijesni albumi su jednostavno dojmljiviji i autentičniji na CD formatu, iako treba priznati da su detaljnije, dinamičnije, prozračnije i ukupno bolje snimke načinjene remasteringom na SACD ili DVD-A diskovima. Ovaj dio testiranja završio sam sa dva izvanredna izdanja. Prvi je dvostruki disk iz M.A Recordings (Mathias Landeaus, Opening) koji sadržava istu snimku u CD formatu, te kao visokorezolutni DVD-ROM na kojem se nalaze fajlovi u obliku 176,4 khz WAV i 88,2 FLAC. Prekrasno za usporedbu i pogled prema kvalitetama koje krase snimke načinjene u najvišoj rezoluciji. Druga snimka koju sam jednostavno morao iskoristiti je legendarni Messiah (Linn Records, DSD, HDCD, Hybrid CD/ SACD). Obje snimke su odrađene gotovo savršeno i bez obzira na sve razlike između načina na koje su ostvarene pokazuju da potencijal CD i SACD diskova još nije potpuno potrošen. Odmak od fizičkih medija značio je i odmak od njihovih limitiranih specifikacija, no snimka podređena glazbi u bilo kojem formatu ili rezoluciji uvijek će biti kvalitetna i rado slušana. Snimke koje imaju namjenu promovirati najbolje segmente nove tehnologije rijetko vremenom postaju vrjednije. Naravno, to se odnosi na onu vrstu audiofila koji uživaju u glazbi. Snimaka s blisko postavljanim mikrofonima i neshvatljivim stručnjacima čiji se rezultat rada ogleda u dojmu istog intenziteta udaraljki iz samog ruba orkestra kao i klavira ili violine u prvom redu danas ima sve više. Srećom, na tržištu je i dovoljan broj odličnih snimaka koje fino iskorištavaju mogućnosti novih formata. Jedna od kuća koja je u tom segmentu nezaobilazna je i Reference Recordings. Tradicija i more odličnih snimaka u raznim formatima postavila ih je u poziciju čimbenika koji više ne prati pasivno nove trendove već ih sve snažnije i kreira. "HRX 1 Music Sampler" sadrži glazbu koja je kopija digitalnih mastera u rezoluciji 176,4 khz/24 bit. Disk na kojem su snimljeni WAV fajlovi potrebno je presnimiti na tvrdi disk računala ili glazbenog servera te je s tog mjesta i reproducirati. Čitanje s DVD-R diska je još uvijek nemoguće zbog količine podataka koju je potrebno na taj način transferirati. Konzultirajući forume na kojima se često postavlja pitanje o upotrebi memorijskog buffera kod uređaja kao DX-5 odgovori su često vrlo neodređeni, no možemo vjerovati da je pitanje direktne reprodukcije s DVD medija pitanje mjeseci. U svakom slučaju, "HRX 1" je označio sam vrh testiranja u kojem je potencijal uređaja bio potpuno realiziran. Zvučna slika se dodatno dimenzionirala, ali i dozvolila pogled prema svakom kutku pozornice. Teško se bilo odvojiti od gomile finih detalja, dinamike, prisutnosti i napokon onog najvažnijeg, organskog glazbenog iskustva i dojmu da je u sustavu inkorporirana isključivo analogna oprema. Niti zrnca digitalnog prizvuka i zvuk koji je po svakom kriteriju izvanredan i dopadljiv. Slično se može reći i za DVD tvrtke "M.A. Recordings" (Sera Una Noche, La Segunda) koji je, iako manje upečatljiv, ponovio malo prije nabrojanu abecedu kvalitetno izvedenih snimaka visoke rezolucije. Za kraj iskoristio sam USB karticu a albumom električnog basista Dean Peera (Airborne, 24/96 USB, Cardas) čiji su albumi već nekoliko puta bili izdavani u audiofilskim verzijama. Zvuk je bio pun odlično definirane i prozračne harmoničke strukture, pomalo topao, no ugodan i fino izbalansiran. Zaključak Dotaknimo se onog pomalo nesretnog i zdvojnog ljubitelja glazbe iz uvoda još jednom. Njegove nevolje, strahovi i želja da konačno sluša glazbu umjesto da neprestano uči kako to ispravno učiniti, uređaji kao DX-5 mogu lako dokinuti. Svi glazbeni ovisnici koji posjeduju velike količine fizičkih digitalnih medija mogu i dalje nastaviti svoje slušanje kako su i navikli ili polagano kretati dalje. Svojom jednostavnošću i sposobnošću da bude vrhunski stereo audio reproduktor, visokorezolutni DAC te centar kućnog kina, Ayre DX-5 se nameće kao potpuno univerzalan i polivalentan uređaj. Dodajmo tome i impresivne audio karakteristike i ostaje nam samo pitanje cijene. Ona nije mala, no uzevši u obzir sve što uređaj nudi čini se da nema razloga biti prepreka kupnji za korisnika kojeg zanimaju vrhunske karakteristike u svakom segmentu. Dodajmo tome i audiofile koji žele igrati na sigurno i biti sigurni da mogu reproducirati gotovo svaki značajniji audio format. Ayre DX-5 Ayre DX-5 Analogni audio izlazi: XLR i RCA Digitalni audio izlaz: AES/EBU HDMI audio izlaz: PCM (CD) DSD (SACD) HDMI video izlaz: 576i/576p/720p/1080i/1080p/1080p24 Dimenzije (ŠxDxV): 440 x 320 x 95mm Masa: 10,5 kg Cijena: kn INFO: Media Audio, tel. 021/ , Sustav Izvori zvuka: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Network: Logitech squeezebox 3i, Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter, Power: Pass Os, EAR 890, AVC 300B, Integrirano: Cyrus One, Zvučnici: Beta Systems C2, Zvučnički kabeli: Cardas Golden Reference, Wire World Eclipse 3+, Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA, Strujni: Shunyata Python CX Cryo, Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2, LAT AC2, Wire World Electra Gold 5-2, Oprema: RAM Tube dampers, strujni filter samogradnja Korištena glazba Sorakov, Uriash, Slovachhevsky-In Memory of Great Artist (T&C) Test master disk HRX, Sampler 1 Special Edition 2008 (Reference Recordings) DVD-R Dean Peer, Airborne (Cardas Music), USB 24/96 Mathias Landaus, Opening (M.A. Recordings) CD+DVD 176,4 WAV Sera Una Noche, La Segunda (M.A. Recordings) 176,4 WAV Muddy Waters, Folk Singer (MFSL) Ultradisc II Gold EMM Labs Demo, Britannia (Telarc) CD/SACD DSD, Jazz at the Pawnshop, 30 Anniversary (Proprius) 2006 me iznenadio ujednačenom kvalitetom reprodukcije najrazličitijih formata, ali i dorađenošću i funkcionalnošću. Imajmo na umu da je njegova prodaja tek započela i da za male korekcije uvijek ima vremena. No Ayre je i s ovom prvom verzijom vlasnik impresivno dobrog i zanimljivog reproduktora. 800 Series Diamond Jedan materijal ujedinjuje naπu potragu za perfekcijom u zvuku viπe od bilo kojeg drugog. Dijamant. RijeË je o ultimativnom materijalu i Ëarobnom sastojku u naπoj referentnoj 800 Diamond seriji. Razlog je i zaπto je 800 serija postala prepoznata u profesionalnim tonskim studijima i meappleu ozbiljnim audio entuzijastima. A sada, po prvi put, moæete Ëuti ËistoÊu dijamanta u svakom zvuëniku iz 800 Diamond serije. Najbolji su upravo postali joπ bolji, a perfekcija joπ bliæa. 16 Zagreb, PreradoviÊeva 17, Tel

10 TEST T+A MUSIC PLAYER MK II TEST VIŠE OD UNIVERZALNOG Š PLAYERA irokopojasni internet uveo je mnoge novosti u dom jednog prosječnog korisnika računala. Brzi pristup informacijama svakako je jedna od važnijih promjena, no uz to pojavila se mogućnost dohvaćanja i arhiviranja velike količine glazbe u različitim formatima. Također, percepcija klasičnog radija se promijenila, koji u svojem novom Internetskom obliku čak i nudi neke oblike interakcije sa korisnikom. Prosječni konzument ovih sadržaja će biti zadovoljan zvukom koji dolazi do njegovih ušiju preko zvučne kartice ugrađene u računalo. Oni malo profinjenijeg ukusa naći će se na mukama kada shvate da svoju moraju imati nekoliko uređaja i isto toliko skupih kablova kako bi mogli slušati svoju kolekciju muzike. D/A pretvarač koji je na neki način sposoban spojiti se na računalo, CD player koji predstavlja još uvijek dominantni izvor zvuka u dvokanalnom audiu, te analogni radio. Također treba imati na umu da D/A pretvarač treba nekako spojiti na računalo, a da po mogućnosti to ne uključuje desetak metara kabla koji bi znatno narušio kvalitetu zvuka. Rješenje imaju inženjeri tvrtke T+A koji su stvorili uređaj po ukusu zahtjevnih korisnika. T+A je nastao godine, a trenutno u piše: Jagor Čakmak Music Player Mk II je ozbiljni uređaj ozbiljnog zvuka za ozbiljne sustave, no takva mu je i cijena. Ako uređaj raščlanimo, svaki dio zasebno bi predstavljao solidnog predstavnika klase u svojoj kategoriji ponudi ima pet serija elektronike te nekoliko linija zvučnika vlastite proizvodnje. Ne može se ne uočiti i veliki broj uređaja posvećenih reprodukciji glazbe u računalnim formatima. Tu je uređaj nazvan Caruso, MP1260 R mrežni player, K2 sve-u-jednom rješenje koje također posjeduje mrežni player i na kraju Music Player iz E serije koji je ujedno i predmet ovog testa. E serija se sastoji od tri uređaja: integriranog pojačala nazvanog Power Plant izvedenog u switchmode načinu rada, klasičnog CD playera, te Music Playera Mk II. Svi uređaji T+A su na svoj način otmjeni i decentno dizajnirane vanjštine, Music Player nije iznimka. Prednja ploča uređaja je izvedena u sivom brušenom aluminiju, a bočne stranice u crnoj boji. Tipke su male i okrugle, a na srednjem dijelu uređaja je veliki displej i ispod njega ladica CD playera koja je gotovo neprimjetna dok je zatvorena. Sa stražnje strane se nalazi veliki broj priključaka. Uz standardne pozlaćene RCA izlaze nalazimo koaksijalni digitalni izlaz, koaksijalni i optički digitalni ulaz, mrežni konektor (RJ-45), USB priključak, ipod priključak, priključak za WLAN antenu, priključak za klasičnu AM/FM antenu te E link konektore koji služe za spajanje odgovarajućih T+A uređaja. Unutrašnjost uređaja je nakrcana svim mogućim tehnologijama za reproduciranje zvuka. Srce ovog sustava predstavlja 32-bitni Delta Sigma DA konverter s 8-bitnim oversamplingom. Konstrukcija oko čipa DA pretvarača je dual-mono sa potpuno simetričnim putem signala. Također, taj DA pretvarač se koristi pri slušanju muzike sa internet radija ili sa računalne mreže. Spajanje ovog uređaja moguće je putem žičane LAN mreže ili preko bežične WLAN mreže. Kako bi uređaj mogao svirati HD signal potrebno ga je spojiti mrežnim kabelom. Korištenje ovog uređaja kao mrežnog playera je relativno jednostavno, ukoliko se koristi bežična mreža potrebno je odabrati ime mreže koju koristi korisnik u svom domu i upisati WEP/WPA ključ ukoliko postoji, dalje uređaj radi sam. Music Player će sam prepoznati da li postoje računala ili NAS (Network Attached Storage) u mreži. Putem izbornika lagano se odabere ciljani uređaj i pretražuju direktoriji. Internet radio radi vrlo jednostavno, u izborniku je potrebno odabrati opciju Internet radija, te zatim odabrati postaju. Postaja ima puno, a čak postoji solidni broj već definiranih domaćih postaja koje imaju internet stream. Budući da uređaj ima iznimno puno opcija i mogućnosti treba reći par riječi o iskustvu korištenja uređaja. Spajanje na kućnu bežičnu i kasnije za potrebe testa na žičnu mrežu proteklo je bez problema, uređaj je uredno dobio IP adresu putem DHCP-a od kućnog rutera. Internet radio je profunkcionirao odmah, budući da Music Player može komunicirati sa ruterom putem UPnP (Universal Plug and Play) protokola. Korištenjem UPnP-a Music Player po potrebi može otvoriti portove i preusmjeriti promet kako bi osigurao nesmetano primanje podataka od internetskih radio postaja. Kako bi Music Player mogao pristupiti muzici na računalu ili nekom drugom mrežnom spremištu direktoriji u kojima se muzika nalazi moraju biti dijeljeni na mreži. Tu se pojavio mali problem, naime po automatskim postavkama u Windows 7 potrebno je upisati korisničko ime i lozinku kada se pristupa dijeljenom direktoriju čak i kada su prava pristupa omogućena svima. Music Player to ne može prepoznati, to jest nema mogućnost upisivanje korisničkog imena i lozinke. Kao rješenje potrebno je stvoriti public direktorije koji ne zahtijevaju takve podatke i onda Music Player može prepoznati dijeljene direktorije. Na starijim operacijskim sustavima poput Windows XP nije bilo tih problema budući da imaju jednostavniji sustav dijeljenja datoteka. Kada se dođe do željenog dijeljenog direktorija moguće je pregledavati muziku u njima po nekoliko kategorija: izvođači, žanr, poddirektorijima i sl. Pretraživanje se vrši tipkama gore-dolje na uređaju ili daljinskom upravljaču. To se pokazalo kao malo nespretno rješenje ukoliko je u direktoriju jako puno poddirektorija, bolje rješenje bi bilo kontrole u obliku nekakvog jog-diala ili nekakve druge slične kontrole kako bi pretraživanje bilo brže. Prebacivanje iz jednog u drugi direktorij ili mijenjanje izvora podataka (s računala na internet radio i obrnuto) je vrlo brzog odziva i tu nema prigovora. Zvuk Slušni test je u prvom dijelu odrađen na temelju slušanja kolekcije CD-a i drugom dijelu gdje su se muzički zapisi nalazili na računalu. Zvuk klasičnog radija i internet radija nije korišten kao referentno mjerilo zvuka zbog ograničenja medija. Test je započet s CD sekcijom uređaja. Nekolicina vokalnih izvedbi poslužilo je kao dobar uvod u test. Pomoću njih vrlo brzo je moguće doći do vrlo dobre globalne slike o zvuku. Već prvim uvodnim taktovima albuma Love Scenes Diane Krall neke stvari su postale očite. Kontrabas je reproduciran vrlo duboko, s velikim volumenom i sasvim dovoljno kontrole, smještaj na pozornici je bio sasvim jasan i precizan. Boja glasa pjevačice je vrlo dobro pogođena, a ono što se najviše zamjećuje je pozornica solidnih dimenzija kroz koju se čuje prirodan odjek izvođača dok su isto vrijeme oni jasno smješteni eni u jednoj točki u prostoru s vrlo prirodnim volumenom. Sličan dojam je pri slušanju Cassandre Wilson na albumu Traveling Miles. Zbog većeg broja izvođača jasnije je se primijeti vrlo dobro držanje pozornice i prostornih odno-osa između izvođača koji nisu narušeni niti pri glasnijem slušanju. Detalja u srednjem dijelu spektra ima puno, no njihova količina opada sa povećanjem frekvencija. Sveopći dojam zvuka vuče ka nešto toplijem karakteru. Nakon malog jazz sastava došao je na red kompleksniji materijal, simfonijski orkestar. Music Player se sasvim solidno snašao i u takvom okruženju. Sa svojim toplijim karakterom i dubokim bas područjem samo je povećao osjećaj veličine orkestra. Detaljnost u srednjem dijelu spektra došla je do izražaja. Mikrodinamički odnosi među izvođačima su odlični, jednako kao i prostorni raspored koji se vrlo dobro držao i pri najvećim uzletima orkestra. Sveukupno pozornica je dobro reproducirana u sve tri dimenzije, bez posebnog naglaska na jednu dimenziju što se često zna dogoditi na testiranim uređajima. Taj dobar odnos sve tri dimenzije uvelike pridonosi osjećaju žive snimke i prisutnosti slušača na koncertu. Zamjerka zvuku bi išla u smjeru brzine koja bi u nekim slučajevima mogla biti i bolja. Kao primjer modernog zvuka i produkcije poslužili su albumi Trickya i Martine Topley Bird. Umjetno stvoreni beatovi i sampleovi su reproducirani moćno i čvrsto upravo onako kako i trebaju zvučati na koncertu. Glas pjevačice je sličnih karakteristika kao i na jazz sastavima, vrlo prirodnog volumena i boje te jasno smješten u prostoru, a pozadinski sampleovi su jasno i čvrsto odrađe- ni, prigovor bi opet išao na brzinu u nekim trenucima. Drugi dio testa se odnosi na slušanje muzike s računala. Većina dojmo- va je slična kao i kod slušanja CD playera, no u ovom sluča- ju zvuk uvelike ovisi o korištenom materijalu. Pravo uživanje je došlo na red pri slušanju materijala izvorno snimljenog u FLAC-u pri 96khz/24bit. Što se tiče mrežnih i računalnih izvora zvuka Music Player je nešto najbolje što sam imao prili čuti u svojoj slušaonici do sada. Tijela instrumenata su vrlo jasno i precizno ocrtano u prostoru, detaljnost je na vrlo visokoj razini gdje god g to materijal dopušta. Sve u svemu, dojam je da ovisno o materijalu kao mrežni player može dosegnuti zvukovne mogućnosti kao CD player ili ih čak nadići ukoliko snimljeni materijal do dopušta. Zaključak Music Player Mk II je ozbiljni uređaj ozbiljnog zvuka za ozbiljne sustave, no takva mu je i cijena. Ako uređaj raščlanimo, svaki dio zasebno bi predstavljao solidnog predstavnika klase u svojoj kategoriji. Vjerojatno ne najboljeg u klasi, no u zlatnoj sredini svakako. Kada se gleda cjelokupna slika i kada se shvati da ovaj uređaj zamjenjuje gotovo sve digitalne izvore zvuka koji jednom prosječnom korisniku trebaju, onda odnos dobivenog uloženog jako raste i uređaj zavrjeđuje svaku preporuku. Uređaj nije idealan, moglo bi se naći zamjerki na spajanje s računalnim sustavima, no ukoliko korisnik ima prosječnog tehničkog znanja i volje da to jednom postavi dalje ne bi trebalo biti problema. Što se tiče uparivanje ovog uređaja sa ostatkom sustava, zbog njegovog blagog karaktera i topline odgovaraju mu pojačala nešto bržeg i čvršćeg karaktera kako bi izbalansirala cjelokupnu zvučnu sliku. T+A MUSIC PLAYER MK II DAC: 32-bit Delta Sigma DA sa 8-bitnim oversamplingom Podržani formati: MP3, WMA, AAC, OGG-Vorbis, FLAC (96/24 preko LAN), WAV (96/24 preko LAN) Podržani poslužitelji: UPnP 1.1, UPnP AV, Microsoft Windows Media Connect Server (MS DRM10), vtuner Internet Radio Service, DLNA kompatabilni poslužitelji Digitalni ulazi: USB 2.0, 2 x SP/DIF koaksijalni i optički (TOS- Link), LAN, W-LAN, RS 232 Digitalni izlaz: koaksijalni, IEC Dimenzije (VxŠxD): 12 x 44 x 39 cm Masa: 10kg Cijena: kuna INFO: Audio san, tel. 01/ , Korištena glazba Daby Toure & Skip McDonald, In Session, 16bit, FLAC, Izvor: Society of Sound, Bowers & Willkins Benjamin Grosvenor, This and That, 16bit, FLAC, Izvor: Society of Sound, Bowers & Willkins Portico Quartet, Black & White Sessions 24bit, FLAC, Izvor: Society of Sound, Bowers & Willkins Julianna Raye, Dominoes, 16bit, FLAC, Izvor: Society of Sound, Bowers & Willkins Gustav Mahler, Symphonie No. 3, Pierre Boulez, Wiener Philharmoniker, Deutsche Grammophone (u FLAC 16bit) Kruder & Dorfmeister, K&D Sessions, 1998, K7 16bit FLAC Martina Topley Bird, Blue God, 2008, 101 Distribution Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Monitor Audio Silver RX1; Elektronika: NAD C320, Rotel RB-1070, Pretpojačalo: samogradnja; Izvor: Arcam CD73; Ožičenje: Cardas i Wireworld 18 19

11 TEST KRELL S-300i TEST Na testu je prije svega bilo pouzdano, snažno, poprilično neutralno i korektno pojačalo. Detalji koji su apostrofirani kao manje uspješni brojnim su kvalitetama znatno demantirani i može se ustvrditi da je S-300i zadaću najdostupnijeg pojačala u gami odigrao vrlo dobro "K rell" je u tridesetak godina postojanja izrastao u tvrtku koja neprestanim istraživanjem i vrhunskom kvalitetom svojih uređaja privlači najzahtjevnije i najizbirljivije ljubitelje glazbene reprodukcije. Iako danas tvrtka proizvodi gotovo sve dijelove audio sustava, pojačala su tradicionalno ostala dio ponude od koje tvrtka najviše očekuje i na čijem je polju i polučila najizrazitije rezultate. Ovoga puta imali smo prigodu ugostiti osnovni model integriranog pojačala S-300i. Bez obzira na mjesto u hijerarhiji proizvoda ono nije samo jednostavnija, manja i jeftinija verzija neke od provjerenih ideja iz viših razreda. Iako je dio tehnologije velikodušno spušten iz vrhunskih modela tvrtke, S-300i je uređaj dizajniran po vlastitoj mjeri i potrebama kupaca u ciljanoj kategoriji. Takvim pristupom Krell ostavlja dojam promišljenosti čija se ozbiljnost, iskrenost i odvažnost gotovo uvijek najčešće zrcali u nešto niže rangiranim uređajima renomiranih proizvođača. "CAST" tehnologija koja ukupan sklop integriranog pojačala u segmentu prijenosa signala doživljava kao jedan uređaj, te "Krell Current Mode" koji svojim ustrojstvom poništava potrebu za multipliciranim konverzijama signala unutar sklopovlja pojačala dokaz su iskrene Umijeće kompromisa piše: Gordan Gaži želje tvrtke da njihova amplifikacija u svakom segmentu profitira od znanja i tehnologija u koje je Krell mnogo ulagao. Izvana je pojačalo zadovoljavajuće obrađeno i finiširano, no ne pretjerano atraktivno. Očigledno je u slučaju modela S-300i u prvom planu bila funkcionalnost. Ona se očituje u ugradnji izvanredno čitljivog i ugodnog predočnika čija je informativnost u skladu s ukupnim konceptom projekta utemeljenog na ambiciji tvrtke da model "S-300i" bude krajnje intuitivan u interakciji s korisnicima. Unutrašnjost uređaja poprilično je konzervativnog dizajna. Centralno mjesto u topologiji pojačala zauzima snažan toroidalni transformator čija snaga od 750VA uz kondenzatorsku pričuvu od 38,000 mikrofarada osigurava dovoljno goriva i za najkritičnije i najzahtjevnije situacije. Pretpojačalo je potpuno balansirani sklop u "A" klasi, izgrađen oko Burr-Brown operacionih pojačala (OP 177), a dodatnu funkcionalnost uređaj dobiva implementacijom "Theater Mode" sklopa za integraciju pojačala u sustave kućnog kina, te "ipod" priključak koji dozvoljava uključivanje i korištenje prijenosnih glazbenih reproduktora. Izlazni stupanj čine 4 para tranzistora po kanalu, opskrbljenih strujom iz zasebnih namotaja transformatora, dok su pločice izvedene u SMD tehnologiji i samim tim krajnje optimizirane i otporne prema smetnjama. Pojačalo posjeduje jedan balansirani linijski ulaz preko kojeg je i obavljeno testiranje uređaja, te tri standardna RCA priključka. U paketu je kao dio standardne opreme dodan i izuzetno kvalitetan daljinski upravljač, a ne treba zaboraviti ni odličnu kvalitetu svih priključaka za spajanje uređaja u sustav. Ukupan sustav u kojem je uređaj bio testiran možete vidjeti u okviru uz osnovni tekst, a na ovom mjestu recimo samo da je osnovna konfiguracija inkorporirala digitalni reproduktor EMMLabs spojen balansiranim interkonektom (WireWorld Eclipse) na testirano pojačalo. Strujni kabel za pojačalo bio je WireWorld Electra, dok je izvor zvuka bio spojen naponskim kabelom WireWorld Electra Gold. Zvučnički kabeli bili su standardno WireWorld Eclipse 3+. Slušni test Uživajući u prvim satima druženja s novim uređajem na testu nisam mogao zaobići razmišljanje o odnosu čimbenika koji jedan uređaj definiraju snažnim, muzikalnim, dopadljivim, funkcionalnim, a u isto vrijeme njegov karakter oplemenjuju kvalitetama koje traže najambiciozniji korisnici. Linija razdvajanja potreba većine korisnika i zadovoljavanja želja najzahtjevnijih koji s pravom od tvrtke vrhunskog renomea poput Krella traže uvijek malo više na primjeru testiranog integrirca postaje i više od algoritma koji može dati odgovor na pitanje koje seže u srž konstruktorskih dilema prigodom osmišljavanja sličnih uređaja. Recimo odmah da gledano strogo audiofilskim kriterijima zvuku pojačala možemo uputiti ponešto kritika, no proizvodu koji je potpuno zaokružena cjelina i koji uz primarno sonične kvalitete nudi i pouzdanost, snagu, komfor i tradicionalnu kvalitetu treba priznati da na svoj način odražava mnogo od onih postulata koji su Krell učinili sinoni- mom za vrhunske audio uređaje. Naklonost modelu S-300i provocira i njegova neskrivena usmjerenost prema najrazličitijim kategorijama kupaca. Mnoga velika imena u audio industriji odbacili bi komfor u vidu ipod priključka smatrajući svojom svetom dužnosti očuvanje najčistijih audio postulata u kojima je gotovo poročno uzimati u obzir najrazličitije lossy formate u nepoznatoj kvaliteti. Krell je svoju prigodu vidio baš u fuziji multifunkcionalnosti pojačala tako da zanima cijelu obitelj te onih osobina tvrtke koje se je stavljale u red onih što su propagirale vrhunski dizajn i isto takav zvuk. No kako to sve zajedno izgleda u praksi? Za početak, u reproduktor je stavljen sampler disk za demonstraciju razlika između standardnog CD diska i SHM (Super High Material) izdanja. U ovom dijelu testiranja zanimalo me koliko je pojačalo sposobno demonstrirati razlike između diskova, vrlo očite na nekim predlošcima. Treba priznati da je S-300i vrlo pomno i precizno ukazao na distinkcije u snimci, a u isto vrijeme predstavio se kao snažan, no staložen centar audio sustava. Neke od prijašnjih inkarnacija osnovnih modela Krell integriranih pojačala tendirale su prema pomalo nervoznijem zvuku punom snage i dinamike, no u ovom slučaju zvuk je zadržao dinamičku tenziju i osjećaj brzine i snage, no bogatiji je za sasvim malu, no značajnu razinu staloženosti koja zvučnu sliku čini povezanijom, koherentnijom i u konačnici znatno prirodnijom. Prolazeći kroz glazbu koja je poslužila kao supstrat za testiranje prevladavao je osjećaj guste strukture harmonika, a ponekad se sasvim malo na rubovima slike osjetila i koja mrvica dodat- ne topline. Taj dojam je bio ponešto izražajniji na snimkama žičanih instrumenata, a znatno manje prigodom reprodukcije puhača koji su karakter zvuka usmjerili prema neutralnijoj zoni. Prostor u kojem su se glazbenici realizirali nije posebno mijenjao svoj volumen u odnosu na njihovu brojnost i može ga se općenito nazvati vrlo dobrim. Ipak, treba napomenuti da je njegova dubinska perspektiva podložna umjerenim fluktuacijama u odnosu na glasnoću i dinamiku reproduciranog djela, dok je visinska perspektiva nešto manje izdašna. Veliki sastavi ili orkestri jasno su vidljivi uz preciznu i jasnu projekciju rasporeda glazbenika i minuciozno separirani, dok dinamički skokovi ne pokazuju tendenciju nciju zbiti ili znatnije poremetiti glazbenike i njihove instrumente. U takvim okolno-olnostima pojačalo demonstrira raskoš snage i spo- sobnosti da instrumenti različitog tipa i intenziteta budu reproducirani tim- bralno korektno i precizno. Zvučna slika u okol- nostima dinamički umjereno zahtjevnog predloška pomalo je isturena prema slušaču i gotovo potpuno ravna. Snažnijim priti- skom na sklopove poja- čala slika postaje izrazitije pomaknuta prema mjestu za slušanje, a njezini vi neravni i pomalo neo- rubodređeni. Pogled prema donjoj trećini spektra otkriva izvanredno definirano i zavidno duboko bas područje, kojeg od svoje starije (čitaj znatno skuplje) braće determinira nedostatak nekoliko stupnjeva dubine, ultimativna preciznost i poneki gram težine, no svojom definicijom, brzinom, fokusom i minucioznim odnosom prema detaljima i mikrodinamici jasno pokazuje pripadnost Krell filozofiji zvuka. Manji jazz sastavi (Jimmy Cobb - Jazz in the Key of Blue) zvuče poletno, dinamično i vrlo dopadljivo, no same margine dubinske perspektive ostaju otvorene. Tako snimke načinjene u manjim prostorima ili studijski uratci posjeduju nešto manje prostorne definicije. Ipak, količina finih detalja i strukture unutar snimke pružaju pojačalu znatnu razinu kredita i ponovno ukazuju na fini balans kvaliteta koje u prvi red ističu brzinu, čistoću i atmosferu reproduciranog djela, a tek na drugo mjesto stavljaju manje uočljive finese koje pružaju konačni dodir unutar zamišljene arhitekture zvuka. Tiši i suptilniji zvukovi odrađeni su timbralno vrlo korektno, no ponekad je njihova pozicija unutar zvučne slike obogaćena s ponekom mrvicom dodatne snage i poleta. To rezultira dobrodošlom dozom atraktivnosti, no ponekad tendira poremetiti inače skladnu i ujednačenu prezentaciju. Odličan remaster jednog od poznatijih albuma progresivnog rocka (Emerson,Lake and Palmer, - Trilogy) odlično se snašao u soničnoj zamisli kakvu preferira S-300i. Pomalo isturena pozornica s mnogo vidljivih detalja vrhunskog muziciranja govori poprilično o zvuku kakav je tim stručnjaka želio iscijediti iz uređaja. Primarno se to odnosi na sposobnost uređaja da bude jednosta- van, bogat, dopadljiv, ali i da izvanredno prenese senzibili- tet vrhunskih glazbenika. Visokotonski spektar je bogat, neobično prirodan i ekspresivan, dok se srednjotonsko područje nenametljivo svojim sličnim kvalitetama postavlja kao njegova ekstenzija. Ženski vokal u takvoj konstelaci- ji predstavlja sukus onoga što uređaj nudi. Samo malo voluminozniji i s pokojim zrncem u visokotonskim ekstremima vokal nudi mnogo emocija, neutralnosti i osjećaja prirodnosti i prezensa. Zvuk poja- čala se u takvim momentima čini i pomalo dopadljivim, no njegove kvalitete nisu plod želje da se ugodi uhu već rezultat već opisanih karakteristika koje se s ovakvim materijalom prirodno nadopunjuju i sinergiziraju. Zaključak Kada bih odlučio krenuti u gradnju amplifikacije koja bi morala biti ostvarena u financijskim okvirima koji nisu dovoljni za potpuno zadovoljavanje svih zacrtanih ciljeva učinio bih to vrlo slično Krell teamu. S-300i nije i nema potrebu biti najbolje pojačalo tvrtke i stoga je u promišljanju njegovih kvaliteta znatan dio umješnosti potrošen na kompromise koji su u zadanoj cjenovnoj klasi morali biti učinjeni. Srećom, Krell posjeduje dovoljno iskustva i znanja da se može ustvrditi da su takva ograničenja utjecala na konačni rezultat tek u manjoj mjeri. Na testu je prije svega bilo pouzdano, snažno, poprilično neutralno i korektno pojačalo. Detalji koji su apostrofirani kao manje uspješni brojnim su kvalitetama znatno demantirani i na kraju se može ustvrditi da je S-300i svoju zadaću najdostupnijeg pojačala u gami odigrao vrlo dobro. Svoju namjenu kao i svoje dobre i manje dobre strane u toku testiranja demonstrirao je jasno i bez ustezanja. Krell niti jednog trenutka nije pokušao sakriti bilo koji segment vlastitog soničnog ustrojstva testiranog pojačala i zbog toga je testiranje bilo vrlo jednostavno i pošteđeno trenutaka u kojima recenzent i nekoliko puta pokušava dokazati poneki manje jasan detalj. S-300i je vrlo dobro pojačalo koje će bez sumnje biti izbor mnogih angažiranih ljubitelja glazbe koji traže pouzdano, razmjerno neutralno i snažno pojačalo. Ono će bez pretjeranih zahtjeva poslužiti osnovnoj svrsi i za razumnu količinu kuna učiniti ogroman korak prema punokrvnom high-end sustavu. KRELL S-300i Snaga 2x150W/8ohma 2x300W/4ohma Odnos signal/šum 84dB Wideband 93dB A-Wighted Gain 32,5Db Ulazna osjetljivost 800mV RMS Damping faktor 100 na 20Hz/8ohma Potrošnja Standby 40 W, Max 1000W Masa (puno pakiranje) 23,1 Kg Cijena kn INFO Media Audio, 021/ Korištena glazba Sorakov,Uriash,Slovachhevsky - In memory of great artist (T&C), Test master disk 2009 SHMCD Compilation - Whats New..Vol2(Universal), CD/SHMCD 2008 Emerson,Lake,Palmer - Trilogy (Leadclass), Victor K2HD Coding remaster Schicke,Fuhrs;Frohling - Sunburst (Esoteric Records), 1977., remaster Cherry Red Andrea Damiani liuto - Jay pris amour (E lucevan le stelle records), Stacey Kent - Racontemoi (Blue Note), Nat Adderley - Work Song (Riverside) CD/SACD, remaster FJF - Blow Horn (Okka Disk), Sustav Izvori zvuka: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE; Network: Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Os,EAR 890,AVC 300B; Integrirano: Cyrus One; Zvučnici: Beta Systems C2; Zvučnički kabeli: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA; Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World,Electra Gold 5-2; Oprema: RAM Tube dampers, strujni filter samogradnja 20 21

12 TEST DENON DCD 2010AE TEST piše: Neven Kos Ovo je player velike, moćne prezentacije glazbe s pregrštom detalja, obilato u srednjem, a nešto manje u vosokotonskom području. Ovakav pristup glazbi potiče slušatelja da jednostavno vjeruje Denonu kao playeru Logična evolucija N aslonjen na model DCD- 2000ae, 2010ae donosi lagana, ali dobrodošla unaprjeđenja i fino podešavanje zvuka zahtjevima vremena. Na prvi pogled upečatljiva je kvaliteta izrade ovog playera. Masa je impresivna: 13,5 kg u ovoj klasi uređaja je nešto što očekujemo od odličnih pojačala, a nekmoli od CD playera, pa makar bio u stanju pročitati i SACD disk. Osim mase koja je, ako ništa, važna barem kao indikator pristupa izradi uređaja, player i "pod rukom" djeluje čvrsto kao tenk. Gornja ploča potpuno je umrtvljena, ladica je možda spora, ali klizi kao kroz putar, a tipke na prednjoj ploči daleko su od razmrdanih kakve viđamo na playerima ove, ali i skuplje klase. Prednja ploča u finoj šampanj boji, izrađena od aluminija, osim uobičajenih tipki za upravljanje diskom, s desne strane sadrži još i USB utor i tipku "source". Potonjom biramo izvor zvuka, a on kod ovog playera može biti CD/SACD disk, spomenuti USB ili pak jedan od dva digitalna ulaza optički, odnosno koaksijalni. Da, DCD-2010AE možemo koristiti i kao zasebni D/A pretvarač, koji može pročitati sve linearne PCM signale u rasponu frekvencija od kHz te ih kao takve pretvoriti u analogne u svom AL32-32 bitnom pretvaraču. Zanimljivo, 16-bitne riječi digitalnih signala pretvorit će se u 32 bitne, a frekvencija uzorkovanja skočit će na 192kHz. Osim toga, posebni algoritmi omogućuju da se, u usporedbi s konvencionalnim D/A pretvaračima, smanji predzvonjava signala (nešto kao signal prije signala). Za preciznost digitalne komunikacije u playeru brine se visokoprecizni sat. Vratimo se malo na prednju ploču. Slijeva se nalazi još nekoliko osobitosti: indikator Advanced AL32 procesora zvuka u slučaju reprodukcije CD formata, odnosno SACD indikator prisutnosti i obrade DSD signala zapisanih na SACD disku. Također, tipkom je moguće, kod višeslojnih diskova, odabrati onaj sloj kojega želimo slušati (stereo ili višekanalni SACD sloj/cd sloj). Pored nje se nalazi tipka "Pure Direct" kojom se gase displej i digitalni izlaz ne bi li se unaprijedila analogna reprodukcija. Tanka i dobro dampirana aluminijska ladica hrani diskovima Denonov vlastiti mehanizam za vrtnju diska, tzv. napredni S.V.H. Mechanism. U S.V.H. M-u svaki je dio načinjen od kompozita različitih metala, koji najbolje odgovaraju zahtjevima funkcija koje obnašaju. Navedeno, uz nisko težište cijelog sklopa, pomaže u ostvarenju cilja: izvrsne prigušne karakteristike i poboljšana "odvodnja" neželjenih vibracija, nastalih u samom mehanizmu, kao i onih iz okoline. Direct Mechanical Ground Construction pomaže da se potpuno uklone neželjeni utjecaji vanjskih i unutarnjih vibracija, npr. smještanjem mrežnog transformatora direktno iznad nožice playera. U stvari, dva mrežna transformatora: jedan za analogne sklopove, drugi za digitalne. Kao što smo već naveli, player omogućava i reprodukciju glazbe s USB stika, a certificiran je i za upotrebu s ipodom. Zgodno je znati kako player razumije izvore snimljene u MP3 (32-320kbps) i WMA (64-160kbps) formatu snimljene na CD ili CD-RW disk, ili pak na USB stik (koji moraju biti formatirani u FAT16 il FAT32 file sustavu). Napominjemo kako će biti moguća reprodukcija samo onih fajlova koji nisu zaštićeni pravima. Pri reprodukciji "empetrica" i WMA komprimiranih i osakaćenih formata, Denon nudi funkciju "restorer", kojom pokušava restaurirati komprimirani audio signal u nešto na što je taj isti signal ličio prije postupka komprimiranja. Naime, u fazi sažimanja digitalnog audio signala reduciraju se oni podaci koji su teže od ostalih čujni ljudskom uhu. Funkcija "restorer" ih pokušava vratiti na prvobitnu razinu. Kako "restorer" naravno ne može znati oblik i amplitudu originalnog signala, on u stvari pokušava popraviti doživljaj (napominjemo: doživljaj) glasnoće basa i visokotonskog područja, kako bi obogatio audio reprodukciju. Ovu funkciju moguće je generirati u tri razine, odnosno intenziteta intervencije. Već smo rekli kako je DCD-2010 napravljen da se razumije s ipodom, o čemu svjedoči i oznaka Made for ipod. To znači kako je osim reprodukcije, s ipodom moguće upravljati i Denonovim "daljincem". Naravno, kad je ipod uključen! "Restorer" je moguće aktivirati i prilikom reprodukcije s ipoda. U korištenju je Denon vrlo ugodan, sve teče glatko i jednostavno. Bilo bi još bolje kada bi mehanizam bio u stanju očitati diskove za vrijeme kraće od 20-ak sekundi koliko mu je potrebno da pregleda sadržaj onog malog dijela na disku s osnovnim zapisom, odnosno ToC-om. No, s tim je lako pomiriti se jer ubrzo postaje jasno kako je Denon prije svega usmjeren na zvuk. Zvuk Trinaest tisućica nije malo. Skoro tri prosječne plaće za digitalni player je dosta love, makar on čitao i SACD i komprimirane podatke. Doduše, s Denonom dobivamo i dva dodatna digitalna ulaza, pa se bez problema, a s velikim učinkom, može kvaliteta zvuka ostalih kućnih digitalnih izvora podići na višu razinu; npr. DVB- S/C/T prijemniku i DVD playeru se s Denonom može udahnuti nov život. Jer Denon je player koji već čitanjima pitova s CD slojeva pokazuje kako je uređaj visokih kapaciteta. Prije svega po ujednačenosti reprodukcije. Naime, niti jedan bitniji segment ne zaostaje ili ne iskače pred drugima te time player dobiva dozu uvjerljivosti. Sve je u zvuku i ostalim elementima percepcije zvuka fino povezano, uvjerljivo i čvrsto. Slušajući CD Tria Stanleya Clarkea s Hiromi i Lennyem Whiteom, osim što su virtuoznost i izvrsno razumijevanje među muzičarima lijepo preneseni, zvuk je otvoren, detaljan i brz, a opet dinamičan i ritmičan. Bas je vrlo čvrst i dubok, a visokotonsko područje vrlo dobro. Bilo bi izvrsno da je naslikano bogatijim, gušćim bojama i s više poteza zamišljenim kistom. Drago mi je napomenuti kako je 2010AE ritmički vrlo suveren, odlično prati ritam i spontano se počinjete cupkati nogama slijedeći ritam glazbe. I rekreacija prostora je također vrlo dobra i slojevita, iako ne tako široka kao kod nekih drugih playera koje smo slušali. Karakteristika koju bih izdvojio od ostalih jest da je ovo player velike, moćne prezentacije glazbe s pregrštom detalja, obilato u srednjem, a nešto manje u vosokotonskom području. Ovakav pristup glazbi potiče slušatelja da jednostavno vjeruje Denonu kao playeru. Naravno, uvijek ima mjesta za još bolje pa tako klavir nije nešto što je kod reprodukcije Denona nezaboravno. Naprosto mu fali težine, ataka i opet, boje i slojevitosti koje čujemo kod najboljih primjeraka digitalnih reproduktora. Pri reprodukciji SACD materijala, sve navedeno još je bolje, pa je čak i klavir dobio (iako ne previše) toliko tražene boje i dubine te je zvučao uvjerljivije i prirodnije. Međutim, bas upisan na DSD način i pročitan putem Denona izuzetno je dubok, čist, čvrst i prirodan. Demonstracija moći SACD-a i njegove superiornosti ovdje je u punom zamahu. Čujemo odzvanjanje tijela instrumenta i vibriranje žica, a lako naslutimo i da su prsti glazbenika tu negdje. Osim basa, i ostali dijelovi spektra su dobili na kvaliteti, a pod time podrazumijevamo prirodnost, detalje. SACD diskovi zvuče dinamično, svježe, s dobrom ekstenzijom prema gore i izvrsnim basom. Vokali su autoritativni, snažni i upečatljivi. Već smo se kod CD reprodukcije uvjerili kako Denon odlično slika prostor,a na DSD zapisima je to još očitije i lakše za razumjeti. Kratka usporedba s Exposureom 3010s - playerom starije generacije, ali slične cijene otkriva kako je Exposure nježniji, finiji u tkanju glazbenog sadržaja, dok je Denon čvršći, autoritativniji, povezaniji i konzistentniji. Exposure u usporedbi djeluje sporije i glazbu prati s manje autoriteta. Zaključak Denon je uspio napraviti player kojega se konkurencija u ovom segmentu s pravom ima bojati. I dok je vrlo dobra CD reprodukcija najmanje na razini konkurencije, prva komparativna prednost Denonova je mogućnost čitanja i reprodukcije DSD zapisa, i to na način koji je odlična reklama SACD-u kao formatu. Uz navedeno još bacite šaku reprodukcije s USB-a i prstohvat digitalnih ulaza i pred nama imamo čorbu koja bi se mnogima mogla svidjeti. Puno playera za novac. Preporučljivo. Denon DCD 2010AE SACD CD Analogni izlaz dvokanalni dvokanalni Frekvencijski opseg 2 Hz khz 2 Hz - 20 khz Odnos signal/šum 113 db 119 db Dinamika 110dB 100dB Izlazni napon 2.0V (10 Kohm) 2.0V (10 Kohm) Frekvencija uzorkovanja MHz 44.1 khz Dimenzije 434 x 137 x 336 mm Masa 13,5 kg Cijena ,00 kn Info Korištena glazba Keiko Lee - Who s Screamin (Sony), 2004., SACD Hybrid Akiko Mood - Indigo (Universal Music), 2004., SACD Hybrid Chris Thomas King - The Roots (Century Blues Records), Christian McBride - Gettin to it (Verve), Wynton Marsalis Septet - Live at the Village Vanguard (Columbia), Patricia Barber - Fortnight in France (Blue Note) Baroque Trumpet Concertos (Seraphim Classics), Albinoni: Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12 String Concerto, Op. 7, No.4 (Naxos), Eva Cassidy - Live at the Blues Alley (G2), Lars Erstrand - Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3) Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White - Jazz in the Garden (Heads Up), Sustav CD player: Exposure 3010s, Tuner NAD C422, Exposure 3010S2 pretpojačalo i izlazni monoblokovi, Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/ gold; Zvučnički kabel: Mundorf Silver/gold; Xindak FS-1, Wireworld Solstice 6, Cardas Clear; AudioQUest CV-8; Nordost Red Dawn, VdH Inspiration; Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Stratus 3, 5-2 i Aurora 5-2, Rondo stalak

13 TEST CARDAS CLEAR BEYOND Zlatni rez za zlatni zvuk Sijevanje detalja i brzina su iznimni i impresivni, ali ipak opuštajući, nikad zamorni i otkrivaju narav snimljenog materijala, što je teško shvatljiva karakteristika dok je jednom ne iskusite piše: Neven Kos Presjek zvučničkog kabela Cardas Clear. Testirani model Clear Beyond ima dvostruko više žica Ne događa se prečesto da na testu imamo bilo koji dio audio sustava čija cijena premašuje 50 tisuća kuna. Posebna su rijetkost, priznat ćete, audio kabeli u ovom cjenovnom segmentu, barem kod nas. Doduše, razvijeni svijet puno lakše podnosi cjenovne zahtjeve high-enda pa tako i skupe, čak i super skupe komponente imaju svoje kupce. U okruženju, da ne kažemo u regiji, čak i među audiofilima, spomen cijene od nekoliko tisuća eura za žicu zvuči blasfemično te će mnogi kabele u ovoj kategoriji izbaciti kao nepotrebne, usput počastivši proivođača i distibutera raznim epitetima. Međutim, ajmo priču malko izokrenuti. Pretpostavljam da se velika većina vas, posebice ako ste odlučili pročitati ovaj tekst, slaže kako svaka komponenta audio sustava ima svoj, dobar ili loš, ali svakako prepoznatljiv, zvuk. Potom, također ćete se složiti kako vrijedi pravilo da skuplje komponente uglavnom zvuče bolje, prirodnije, fluidnije, vjernije i ugodnije od onih jeftinijih. Ako smo se već odavno složili da kabeli, pa i oni zvučnički (značajno) utječu na zvuk, zašto je teško prihvatiti da skuplji kabel može zvučati bolje od jeftinijeg? Vjerojatno mislimo kako su kabeli maje zahtjevni ili važni dijelovi audio sustava, pa kod procjene vrijednosti samatramo kako je prirodno da CD player ili pojačalo u sebi nose više znanja, truda, vještina i tehnologije koji opravdavaju njihovu cijenu. Međutim, ako mislite da je izrada pojedine aktivne komponente puno skuplja od izrade kabela, varate se, posebice u slučajevima poput Cardasovog. Naime, Cardas je jedan od rijetkih proizvođača koji i same vodiče proizvodi "u kući". U CD player ugrađene su masovne, širokodostupne komponente i krajnji zvuk uglavnom ovisi o vještini, snalažljivosti, ideji i nervu konstruktora da napravi uređaj koji će zvučati bolje od konkurencije, bez prevelikih ulaganja. Hajdemo ipak čuti što može jedan stvarno skupi kabel, u kojeg su osim skupih la, ugrađeni znanje, ideja, lucidnost i posebna filozofija Georga materija- Cardasa. Osnove te filozofije poznate su većini onih koji su bar jednom nogom zagazili u čudo zvano vjerna reprodukcija. Te osnove temelje se na nom rezu polaznoj točki geometrije Cardas kabela. Zlatni zlat- rez u stvari opisuje odnos unutar neke cjeline u kojoj se manji dio te cjeline odnosi prema većem, jednako kao i veći dio prema cjelini, što na tri decimale odgovara brojci 1,618. Zlatni rez se dade iskazati i matematičkom formulom, a moguće ga je prikazati i nizom brojeva, tzv. Fibonaccijevim nizom, u kojemu je svaki slijedeći broj jednak zbroju prethodnih. I kad dva susjedna sjedna zbroja mo, veći s manjim, dobivamo gle čuda, aproksimaciju odno- podijelisa zlatnog reza odnosno brojeve koji se vrte oko 1,61. Zlatni rez su u povijesti, a i danas, koristili i koriste građevinariarhitekti, slikari, a i svaki fotograf ograf će vam reći kako je jedno od temeljnih pravila svjetlosnog og zapisa upravo vjerno slijeđenje j čudesnog odnosa nazvanog zlatni rez. Otud i amblem tvrtke Cardas školjka nautilus koju je priroda "skrojila" upravo u tom savršenom odnosu koji se može iskazati brojem s nekoliko decimala 1,618. Osim famoznog zlatnog reza, George Cardas smatra kako su kod kabela važna tri elementa: vodiči, dielektrik i put signala. Međutim, uz ove elemente postoji i problem a zove se razlika u brzini širenja električnog signala kroz vodič i kroz dielektrik (Vprop). Naime, električni impuls putuje vodičem brzinom koja je približno jednaka C, odnosno brzini svjetlosti, dok je brzina širenja kroz dielektrik značajno manja i izno- si svega cca 78% brzine C. Ova razlika dovodi do neželjenih rezonancija u samom kabelu. Kako nije moguće povećati brzinu kroz dielektrik, potrebno je usporiti signal koji putuje vodičem. E, pa to nije baš lako, a kako u Cardasu navode, upravo im je to uspjelo u modelima serije Clear. Među njima, perjanica je zvučnički model Clear Beyond, koji i svojim nazivom sugerira kako se nalazi onkraj mogućeg, mnogi će reći potrebnog. Cijena je svakako paprena, ali postoji i jeftinija verzija, jednostaviji i manji, ali nikako neugledan, model Clear, dobavljiv za pola cijene... Pisanje o zvuku jedne ovako superiorne, precizno izračunate, filigranski izrađene audio komponente istovremeno je i lako i teško. Naime, spajanjem u sustav, Clear Beyond odmah pokazuje svoje osobine, ali ne sve. Međutim spojivši čvrste i superkvalitetne vilice u konektore na pojačalu i zvučnicima, kao da ste pucnuli prstima i odjednom se sve posložilo na svoje mjesto. Visoki su tu, detaljni, prirodni i raskošni. Ali ne, nisu nametljivi, istaknuti ili grubi. Odlično su povezani s ostatkom spektra te je i srednjetonsko područje potpuno prirodno s odlično doziranom količinom detalja i fantastičnim međusobnim odnosima sudionika koji glazbu stvaraju. Bas je tu...ako ga ima na snimci. Dubok, snažan, moćan, a istovremeno nenametljiv i samozatajan, dodaje točku na i minuciozne i uhu ugodne reprodukcije kakvu mogu osigurati samo temeljito osmišljeni i beskompromisno izrađeni dijelovi audio sustava. Uz to, pozadina je tiha, skoro svemirski crna i bešumna, što uvelike doprinosi točnom i preciznom smještaju izvođača i plutanju instrume- CARDAS CLEAR BEYOND Vanjski promjer 2,4 cm Dielektrik Teflon, zrak Induktivnost 0,01 μh/ft/loop Kapacitivnost 446 pf/ft Tip vodiča Perfect Mirror Octoaxial Cijena 2,0m/pr ,00 kn 2,5m/pr ,00 kn (dužina testiranog kabela) Info Media Audio, 021/ nata između zvučnika, omogućivši da na snimkama čujete i ono što do sad vjerojatno niste. Dinamika je beskompromisna. Sijevanje detalja i brzina su iznimni i impresivni, ali ipak opuštajući, nikad zamorni i otkrivaju samu narav snimljenog materijala, što je teško shvatljiva karakteristika dok je jednom ne iskusite. S Cardas Clearom postaje jasno kako je upravo ta osobina reprodukcije složena i teško dohvatljiva jer u sebi nosi gomilu nedodirljivih nijansi koje se ne mogu opisati tonovima, ritmom, bojom, već je sadržana između notnih redova i pokazuje kako je u brazdama ploča ili bitovima CD-a upisano mnogo više od onog oku vidljivog. Riječ je o posebnim nijansama koje glazbu čine magičnom. A upravo je na to koncentriran Clear Beyond koji reprodukciju glazbe čini nepodnošljivo lakom. Ovo posljednje, ta lakoća reprodukcije posebno je lako vidljiva i čujna kada Clear Beyond u sustavu zamijenite jeftinijim i prizemnijim kabelima. Pozadina postaje bučnija te lako postajemo svjesni šuma koji inferiorniji dizajni unose u sustav, kao i ispravnosti timbra instrumenata na način kako ga reproducira Clear Beyond. Ovaj kabel lako je u sustavu ne slušati, već jednostavno prihvatiti njegovu prisutnost, istovremeno cijeneći doprinos kojim uspijeva audio sustav transformirati u instrument za reprodukciju glazbe, koji će i skeptike natjerati da stave prst na čelo i širom razjape usta. Cardas Clear Beyond jedna od rijetkih komponenti koja svojim doprinosom prirodnosti i ljepoti opravdava svaku lipu svoje cijene. Ovaj kabel uobičajeno "hajfističko" seciranje glazbe čini bespredmetnim i nepotrebnim. Iznimno

14 TEST SELFIC AUDIO STRATUS (Totalno) drukčiji od drugih Usko tehnički gledano, timbralna korektnost i čvrstoća kutije koja amortizira sve neželjene nuspojave rada jedinica, mogle bi se označiti kao najistaknutije kvalitete zvučnika. No kroz test se iskristalizirao zaključak koji mnogo više govori o njihovom karakteru: Stratus je jednostavno drugačiji zvučnik od konfekcijskih standarda današnjeg tržišta U piše: Tihomir Ivka broju 74 našeg magazina premijerno smo recenzirali proizvod Selficaudia, plod suradnje zagrebačkih tvrtki Oktava d.o.o. i ATC d.o.o. Bila je riječ o Cirusu, zvučniku za na stalak kojeg smo tad ocijenili kao vrlo zanimljiv proizvod čija čvrsta kutija ne dozvoljava koloracije. Stratus je manji brat Cirusa s osnovnom razlikom manjih dimenzija i bas/srednjotonskom jedinicom s membranom promjera manjeg za 35 mm. Inače, jedinica je također proizvod talijanskog Ciarea sličnih karakteristika i konstrukcije, dok je Ciare visokotonac meke kupole identičan. U SelficAudiu navode da za izradu zvučnika koriste drvo, staklo i eko kožu. Tako je i ovdje konstrukcija je prevučena kožom (bijelom u našem slučaju), a stranice su ojačane staklenim pločama. Zvučnik izgleda vrhunski finiširan i odaje dojam vrlo skupog proizvoda. O ozbiljnosti kutije govori i težina od 12 kg. Riječ je o dvosostemskom zvučniku s bas-refleks otvorom prema dolje, rješenjem koje se često može vidjeti kod talijanskih zvučnika (Indiana Line, Chario). Takav ustroj zahtjeva šiljke, oni kao i u Cirusa izgledaju vrlo masivno i napravljeni su od aluminija. Sve u svemu, zvučnici odišu vrlo dorađenim i atraktivnim dizajnom. Zvuk Zvuk Stratusa bi se mogao opisati kao neutralan koji naginje svjetlijim karakteru, široke pozornice s nešto limitiranom dubinom. Rad na kutiji se isplatio, njena konstrukcija uspješno eliminira neželjene koloracije, rijetko za koji zvučnik iz ove klase može se reći da svira kao da kutije nema. Zvučnik "priznaje" limite volumena kutije i membrane basa/srednjotonca i ne pokušava ići u dubine koje bi narušavale koheziju zvuka, ali je zato kontrola basa izvanredna. Mekani rock s natruhama šansonjerstva francuskog kantautora Francisa Cabrela zvučao je timbralno ispravno, uvjerljivo u lijepo rastegnutoj pozornici po širini s bazičnim rock instrumentima iza kojih je ostajala vrlo tamna pozadina. No Cabrelov zvonki glas je malo istaknut ispred ostatka benda, isto se ponovilo i s Ryanom Adamsom slične boje glasa. S druge strane, baršunasti Hendrixov vokal na vrlo zanimljivo snimljenom Axis: Bold As Love nije pokazivao tu karakteristiku isturenosti i snimka je ostavljala dojam veće dubine pozornice. Selfic se iskazao u reprodukciji ozbiljne glazbe, točnije rečeno, potpisnik ovih redova je na rijetkim testiranim zvučnicima ovih dimenzija čuo ovako uvjerljivo izvedenu Bhramsovu 4. simfoniju. Uz budget komponente i sva ograničavajuća svojstva male dvosistemske kutije o redovima instrumenata i naletima orkestra koji će vam otpuhnuti kosu s glave može se razgovarati samo u natruhama, ali činjenica jest da je Selfic uspio ponuditi pregršt detalja, jasno odijeljene instrumente koji zvuče vrlo prirodno. I ono što spada sasvim u sferu subjektivnog; dramatiku izvedbe. Kod iznimno niskih sintetskih basova tople elektronike Myloa Selfic je još jednom potvrdio solidnost konstrukcije zvučnika; ni kod najvećih glasnoća i najnižih frekvencija nije izgubio kontrolu i dopustio da kutija "prosvira". Isto tako potvrdio se dojam sa sasvim drugačijih glazbenih predložaka, da uz raskoš srednjih tonova, najviši dio spektra nije uglađen kao što smo se to navikli kod zvučnika ove klase. No i to je nekako teško uzeti kao manu, kao da Selficu manjak profinjenosti na visokim rubovima daje dodatnu dozu prozračnosti. Zaključak Usko tehnički gledano, timbralna korektnost i čvrstoća kutije koja amortizira sve neželjene nuspojave rada jedinica, mogle bi se označiti kao najistaknutije kvalitete ovih malih zvučnika domaće proizvodnje. No kroz test se iskristalizirao zaključak koji mnogo više govori o njihovom karakteru i kvaliteti: Stratus je jednostavno drugačiji zvučnik od konfekcijskih standarda današnjeg tržišta koji podjednako uvjerljivo svira klasiku i elektroniku. Pojašnjenje ovog stava teško je izreći riječima jer su njegovi tvorci i naizgledne mane kao što su grublji visoki uspjeli pretvoriti u prednost. Treba ga čuti i doživjeti njegovu osobenost. SELFIC AUDIO STRATUS Snaga: 90/150W Impedancija: 8 ohma Osjetljivost: 90dB Frekvencijski odziv: Hz Bass jedinica: 135mm Visoki: 26 mm Dimenzije (šxvxd): 205 x 345 x 305 mm Masa: 12 kg Cijena: kn INFO: Oktava, tel. 01/ , Korištena glazba Francis Cabrel - Samedi soir sur la Terre (Columbia), Ryan Adams & The Cardinals - Cardinology (Lost Highway), Tje Jimi Hendrix Experience - Axis: Bold As Love (MCA), 1967, Johannes Brahms, Leonard Bernstein, Wiener Philharmoniker - Symphony No. 4 (Deutsche Grammophon), Mylo - Destroy Rock & Roll (Breast Fed), Sustav Pojačalo: Marantz PM6010 OSE, Player: Oppo DV-980H, Kabeli: Tara Labs Klara, Qed Qudos, Wireworld Solstice Provjerite zašto smo dobili sve ove nagrade u godini XP-15: Enjoy the Music - North American Premier Award of Excellence INT-150: Super AV Award China INT-150: Stellar Sound - Everythingaudio.net - US INT-150: The Absolute Sound 2009 Editor s Choice Award - US INT-150: The Absolute Sound - Integrated Amp of the year - US XP-20: Audio Supply Company, ltd. Super AV award - China XP-20: The Absolute Sound 2009 Editor s Choice Award - US XP-20: Product of the Year 2008 (Preamps) HiFi Review - HK XA30.5: Stereophile 2009 Editor s Choice Award - US XA30.5: Stereophile 2009 Product of the Year runner-up - US XA100.5: The Absolute Sound 2009 Editor s Choice Award - US XA100.5: The Absolute Sound - Solid State Amp of the year - US XA160.5: The Absolute Sound 2009 Editor s Choice Award - US XA200.5: Super AV Award China X350.5: The Absolute Sound 2009 Editor s Choice Award - US X1000.5: Super AV Award - China Više informacija o proizvodima potražite na ili XP-15 INT-150 XP-20 XA30.5 XA

15 TEST DALI IKON 6 MK2 TEST Globalno zatopljenje i u Danskoj piše: Tihomir Ivka Ikon 6 bi možda na prvi susret mogao razoružati slušatelja detaljima, no MK2 je kroz par sati druženja ponudio više užitka u glazbi. Njegova muzikalnost, prirodnost i sposobnost da ništa bitno ne zakamuflira ili nametne, u cjenovnoj klasi je visoko postavljena ljestvica za konkurenciju "R ijetki su zvučnici koji mi na prvo slušanje navuku osmijeh na lice zbog hrpe nekoloriranih detalja i slatkog zavodljivog zvuka. Još su rjeđi oni koji taj prvi osmijeh na licu zadrže kroz cijeli proces testiranja. Dali Ikon 6 ta su vrsta zvučnika." Ove riječi zapisao je svojevremeno recenzent Stereophilea Robert J. Reina, ne skrivajući oduševljenje samostojećim zvučnicima iz pristupačnije serije danskog proizvođača zvučnika. I nije bio jedini. Pet godine poslije Ikon serija je zadržala popularnost i ostala u prodaji (Ikon 6 se sad u Hrvatskoj prodaje po pristupačnoj cijeni od kn), no inženjeri Dalija poradili su na osnovnim modelima i tržištu ponudili MK2 verziju Ikona. Iz praktičnih razloga, da smo na licu mjesta u mogućnosti usporediti stari i novi model, procjenu novog Ikon 6 obavili smo u slušaonici domaćeg uvoznika Nove boje zvuka uz primjerenu kvalitetnu elektroniku. Vizualno, MK2 inačica se od originala razlikuje po prednjoj ploči, tamna podloga zamijenila je srebrnu, membrane bas/srednjotonskih jedinica od kombinacije papira i celuloznih vlakana su jarkije smeđe boje, konkretna se promjena krije tek u bas refleks otvoru. Ikon 6 ima jednu veću rupu na prednjoj strani, MK2 ima dvije manje, po jednu na prednjoj i zadnjoj strani. Dimenzije su na oko iste, ali će pogled u specifikacije otkriti da je MK2 ipak dublji za 2,5 cm. Bas jedinice su istih dimenzija, no riječ je o novoj generaciji woofera ojačane konstrukcije, izvedene tako da bolje optimizira strujanje zraka iza membrane. Zvuk U nekoliko sati naizmjeničnog druženja s dva para Dali zvučnika prvo smo potvrdili sve prijašnje dojmove sa starim Ikon 6 modelom. Resi ga vrlo otvoren i izuzetno detaljan zvuk. Možda se ne bi u potpunosti složili sa recenzentom Stereophilea i s onim dodatkom o "slatkom zavodljivom" zvuku. Ikon 6 je dinamički eksplozivan, ima raskošnu stereo sliku, dodatno pojačanu sjajnom disperzijom visokih tonova što se može zahvaliti unikatnom hibridnom sustavu visokotonaca, ribona i klasičnog tweetera s mekanom Odlučujući element otvorenosti zvuka: hibridni visokotonac kupolom. Ali zvuk ipak prije preteže prema analitičnom negoli "slatkom", što nije vrijednosni sud već golo zapažanje. U hologramski rastegnutoj pozornici (ali ne i preširokoj zbog ograničenja prostorije o čemu ima više riječi kasnije u tekstu), vokal Boba Dylana u atmosferičnoj "The Man In The Long Black Coat" je izdvojen od glazbene pratnje, čvrst, prirodan, autoritativan, čini se baš onakav kakvog je u studiju htio postići producent Daniel Lanois. Na većini zvučnika jedan žanrovski slični predložak, glas Lucinde Williams doimlje se kao snimljen s nekom koprenom između pjevačice i mikrofona, Ikon 6 ima sposobnost da doda transparentnosti i detalja. Ikon 6 MK2 u tom segmentu daje gotovo iste rezultate, ali je zamjetno da su konstruktori ipak naumili malo zatopliti zvuk, bešavna veza između visokih i srednjih malo je baršunastija. No, u danim uvjetima nije se moglo zamijetiti da je učinjen kompromis tako da je dodana doze topline, a izgubljena doza detalja. Na Brubeckovom "Time Out" remekdjelu osjetilo se da je "zrak" oko instrumenta poprimio jednu drugu dimenziju koja rezultira neodoljivom muzikalnošću, saksofon Paula Desmonda naprosto lebdi u prostoru, naglašene činele dobivaju novu dozu prozračnosti. Slijedeća zabilješka u blokiću impresija nameće se kao zaključak: Ikon 6 MK2 zadržao je glavne karakteristike svog prethodnika, ali je evoluirao u profinjeniji i muzikalniji zvučnik. U čemu je stvar, ako su driveri i osnovna konstrukcija, ostali gotovo isti? Odgovor se možda krije u zahvatima na skretnici koja je sad rezana na 700/2.600/ Hz, za razliku od Ikona 6 kod kojeg su rezne frekvencije 800/3.200/ Hz. Bas područje je namjerno ostavljeno za kraj zbog ne baš idealne prostorije u kojoj je blic test napravljen. Uska i visoka, nije smetala kad je zvučnik trebao pokazati autoritet i dubinu, no kod određenih niskih frekvencija dolazilo je do koloracija, pa i rezonantnih ispada sobe. Još jedan dokaz kako je prostor u koji se sustav smješta bitna komponenta za postizanje dobrog zvuka. Odmicanjem od stražnjeg zida (uski prostor nije dao da se bitno mijenja položa u širinu) postignut je napredak, no Mk2, možda zbog drugačijeg ustroja bas refleks rupa (Ikon 6 po specifikacijama ide i niže za 3 decibela od MK2 modela), općenito bolje anulira utjecaje prostorije od prethodnika. Ako se apstrahiraju objektivne okolnosti sobe, bas se može okarakterizirati kao autoritaran, "sočan" i dovoljno dubok da kad na Brubeckovoj "Take Five" u znamenitom bubnjarskom solu Joe Morello pedalom okida po bas bubnju to se - karikirano - osjeća na unutarnjim organima. Zaključak Sitnim, ali bitnim zahvatim inženjeri su na Ikonu 6 MK2 malo zauzdali otvorenost Ikona 6 koja uz elektroniku svjetlijeg karaktera nije bila idealni izbor za dugo ugodno slušanje. Iz istog razloga Ikon 6 bi možda na prvi susret mogao razoružati slušatelja detaljima, no MK2 je kroz par sati druženja ponudio više užitka u glazbi. Njegova muzikalnost, prirodnost i sposobnost da ništa bitno ne zakamuflira ili nametne, u cjenovnoj klasi je visoko postavljena ljestvica za konkurenciju. Savršeni zvučnik zapravo nema svoj zvuk; on bi "samo" trebao biti kopija ulaznog signala. Kao što znamo, takav još nije proizveden pa ni Ikon 6 MK2 nije savršen zvučnik u tom smislu. No inženjeri Dalija uspjeli su približiti ga tom idealu. Treba dodati i Nova generacija woofera ojačane konstrukcije faktor cijene jer je Dali ponovno pristupačniji u Hrvatskoj negoli na većini europskog tržišta. Dok se u Njemačkoj i Velikoj Britaniji cijena Ikona 6 Mk2 kreće oko deset tisuća kuna, kod domaćeg zastupnika treba izdvojiti bitno manje novca. DALI IKON 6 MK2 Frekvencijski raspon: osjetljivost: 89,0 db Nominalna impedancija: 6 Ohm Preporučena snaga pojačala: W Rezna frekvencija: 700/2.600/ Hybrid tweeter modul, iznad Hz: 1 x 17 x 45 mm ribon Hybrid tweeter modul, visokotonac: 1 x 28 mm mekana tekstilna kupola Bas/srednjotonske jedinice: 2 x 16.5 cm Zvučnički terminali: Bi-wire Dimenzije (VxŠxD): 1000 X 190 X 355 mm Težina: 17,8 kg Cijena: kn Info: Nove boje zvuka, tel. 01 / , Korištena glazba The Dave Brubeck Quartet - Time Out, (Columbia), 1959., Bob Dylan - Oh Mercy (Columbia), 1989., Screaming Trees - Dust (Epic), Count Basie - Basie At Birdland (Roulette Jazz/Blue Note), 1962., Lucinda Williams - Little Honey (Lost Highway), Zero 7 - Simple Things (Ultimate Dilemma), Orbital - 20 (Rhino), Sustav CD player: Yamaha CDS 2000; Pojačalo: Yamaha AS 2000; Zvučnički kabeli: Van den Hul Inspiration 28 29

16 TEST PET ZVUČNIČKIH KABLOVA Žičane sitnice koje život znače Audioquest CV-8 piše: Neven Kos Na službenim web stranicama Audioquesta može se naći gomilu zanimljivog štiva o svim vrstama audio kabela, njihovoj svrsi, izradi, ustroju, problemima pri njihovom razvoju i izradi, a narod u AQ-u nas čak i podučava na koji način evaluirati domete audio kabela. Unutar Circular Array serije, jedne od nekoliko, nalazi se testirani model CV-8. Prvo što upada u oči jest baterija DBS sustava. Naime izolacija kabela ponaša se kao dielektrik te zadržava i otpušta energiju. Kako se dielektrik obično ponaša nestašno i nelinearno, u AQ-u s tome doskočili tako da su ga jednostavno elektrostatski nabili polarizirajući time molekule dielektrika te ga tako približili idealnom. DBS sustav pomoću baterije od 72V stvara potencijal između središta kabela i vanjskog sloja oklopa, bez ikakvog utjecaja na audio signal. Stanje baterije moguće je provjeriti pritiskom na gumbić baterije. Signal u CV-8 putuje kroz vodiče tako zvane Perfect surface strukture+ (PSC+), s vrhunski poliranim bakrenim vodičima punog presjeka. Circular Array geometrija značajna je jer definira odnos među vodičima što pak utječe na električne osobine kabela. Ova kod CV-8 trebala bi utjecati na dinamičke sposobnosti kabela. Kabel je terminiran kvalitetnim bakrenim vilicama, koje nažalost nisu mogle ući niti u jedan konektor, bilo zvučnika, bilo pojačala, s kojima smo kabel isprobali.uz kabel je priložena i meka krpica Z a potrebe ovog broja u redakciji sve vrvi od zvučničkih kabela. Nakon prikaza fantastičnog i ultimativnog Cardasa Clear Beyond, malo smo se prizemljili i odlučili prikazati mogućnosti pristupačnijih zvučničkih kabela cijene od nekoliko stotina kuna, dobavljivih na metre, do onih čija je cijena i dobrih sedam tisuća kuna. Kako je riječ o vrlo različitim cjenovnim kategorijama, smatrali smo da direktna usporedba među njima nema smisla, već smo odlučili ukratko opisati zvuk svakog kabela. Kako bismo bili informiraniji i vjerodostojniji, svaki od kabela poslušali smo u tri različita sustava, potpuno različitih zvučnih osobina, u potpuno različitim okruženjima. Iako je test kabela podrazumijevao puno širi opseg korištene glazbe, ovdje smo vam, radi preglednosti, odlučili prikazati kako su zvučali s tri diska: Patricia Barber - Cafe Blue, Pat Metheny - Still Life Talking i Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand. Generalnih zaključaka nema, barem ne novih i značajnih, te možemo samo ponoviti stare: pod a) više novca kupuje bolji zvuk; pod b) ne uvijek, jer sinergija kabela s ostatkom sustava često je presudna za konačni dojam. Sve to vodi ka c); strpljenja i opreza pri odabir kabela nikad dosta. Sustavi u kojima su kabeli testirani Sustav 1: Exposure 3010s CD plejer, 3010s2 pretpojačalo i monoblokovi te Magneplanar MG12SE zvučnici. Sustav 2: NAD 541 CD player, Myryad MXI2080 pojačalo, Monitor Audio GR10 Sustav 3: Sony CD player i NON-OS Dac s 4 TDA 1543, SE Bipolar i SE MOSFET izlazno pojačalo, Dynaudio Contour 1.1 zvučnici AudioQuest CV-8 Nordost Red Dawn VdH Inspiration Hybrid VdH CS-122 Wireworld Solstice 6 Cijena 3.980,00 kn (2,5m/par) 8.190,00 kn (3m/par) 5.800,00 kn (2.5m/par) 2.200,00 kn (2,5m/par) 1.600,00 kn (2,5m/par) Info natopljena otopinom za čišćenje. Kabel je usmjeren što je jasno naznačeno na metalnim završecima kabela. Zvuk Audioquest se na testu pokazao kao kabel punog zvuka s mračnom i tihom pozadinom, baš kakva je i glazba na disku Cafe Blue Patricie Barber. Bas je bio pomalo težak i tu je karakteristiku kabel zadržao u svim sustavima u kojima se našao, upravo kao što je i vokal u svakom okruženju bio reproduciran veliko, čvrsto i postojano. Iako je visokotonsko područje detaljno i prirodno, ukupni dojam koji ovaj kabel ostavlja je onaj suvišne smirenosti i reducirane eksplozivnosti, što u slično zvučećim sustavima može odvesti krajnost koju zovemo dosada. Ali, zato je električna gitara ekspresivna i dominantna, a solo na bubnjevima moćan. Pat Metheny na disku Still Life Talking bogat je detaljima, s dubokim basom, ali ipak malo smanjene dinamike. Lars Erstrand zvuči ritmično, iako jednostavno snimljen kontrabas nije uvijek razgovijetan i lak za praćenje. Međutim, pozadinski zvukovi su lako razlučivi i daju dodatnu uvjerljivost reprodukciji i dramatici. Prostorna rekreacija je dobra. Nordost Red Dawn Hm, kad proizvođač nazove kabel rumena zora, vjerojatno u svojim redovima ima dosta duhovitih ljudi. Nordost, tvrtka osnovana svoje početke ostvarila je u aero industriji, surađujući s NASA-om na svemirskom programu. Tako stečena znanja prenijeli su na ostvarivanje još uzvišenijih zadataka vjernu reprodukciju glazbe. Početni impuls u tom segmentu dao im je godine model SPM, kao kratica za Brzinu (Speed), Preciznost i Muzikalnost. Posljednje postignuće odaziva se na ime Odin i predstavlja vrhunski model na kojega su u kući vrlo ponosni. Inače, filozofija tvrtke može se sažeti u krilatici «Plosnato je lijepo, a i zvuči bolje». Nordost kabeli, pa tako i Rumena zora, naime, plosnati su. Cilj Nordosta je minimizirati unutarnje električne interakcije u kabelu samom. To se postiže geometrijom s mnogo paralelnih vodiča. Ovi su vodiči smješteni u tzv. FEP izolator malih gubitaka, a u tvrtki tvrde da ovako primijenjena geometrija jedina garantira savršenu ravnotežu električnih karakteristika i optimalni odnos kapacitivnosti i induktivnosti kabela. Kolateralna korist ovakve geometrije je da je Nordost kabele lako zgurati ispod tepiha i ne gledati u njih, iako se u Nordostu kunu u njihovu ljepotu. Red Dawn sastoji se od 40 vodiča, žičica čistoće % OFCa, a svaki je premazan srebrnim slojem debljine 60 mikrona. Red Dawn je konfiguriran u 4 grupe po 10 vodiča, a moguće ga je terminirati za bi i monowiring. Signal kroz kabel putuje brzinom koja je 94% brzine C. Kabel je terminiran bananama i usmjeren. Zvuk U kombinaciji s jednim od sustava zvuk Nordosta bio je blago razočaravajući zbog nekontroliranog basa, koji je zvučao prenapuhano i zamorno. S obzirom da je ova karakteristika u ostala dva sustava potpuno iščezla, nepisano pravilo kako nije svaka žica za svaki sustav pa ni glazbeni ukus, potvrđuje se potpuno. Međutim, srednjotonsko područje u svim sustavima bilo je detaljno, prirodno i pitko, a vokal čist uz minimalnu količinu sibilanata. Kroz sva tri sustava Red Dawn također je pokazao sposobnost da isporuči zamjetnu količinu detalja, što kabelu daje posebnu atraktivnost. Također je Red Dawn pokazao i kako s njim u sustavu zvuk postaje tvrđi, napetiji, zategnutiji, što se nekima i sviđa, a nekima i ne. Dramatika glazbe i snimke na Cafe Blue je prenesena upečatljivo, a svaki instrument je lijepo čitljiv, posebice činele detaljnost u visokotonskom području je impresivna. Na disku Larsa Erstranda primjetna je ogromna pozornica, slojevita i uredno posložena, dok bas vjerno daje ritam. Općenito, ritmičnost i ujednačenost kabela je impresivna, posebice u sustavima koji ove osobine cijene. Kod onih drugih, mogao bi biti kamen smutnje, te je u takvim slučajevima bolje tražiti u drugim smjerovima. Van den Hul CS-122 TEST Ako je VdH po nečemu poznat, mislim da je to zvučnički CS-122 kabel. CS 122 je staro kljuse u Van den Hulovoj štali. Proizvodi se tamo negdje od početka tisućljeća, a svoju univerzalnost dokazuje u audiosustavima raznih cjenovnih kategorija. Moguće ga je za male novce nabaviti u rinfuzi te u kućnoj radinosti sastaviti. Time možemo jeftino probati što može kvalitetniji zvučnički kabel napraviti za zvuk audio sustava. Riječ je zapravo o vrlo jednostavno ustrojenom kabelu, s dvije paralelne žice, vodič kojih je napravljen od tako zvanog Hybrid materijala, odnosno 147 žičica promjera 0,16 mm od OFC bakra visoke čistoće gdje je svaka premazana srebrom visoke čistoće i gustoće. Ovakav kompozit prekriven je slojem linearno strukturiranog karbona, što smanjuje neželjena isijavanja kabela nastala uslijed prijenosa signala. Ovi vodiči su, kako i dolikuje VdH-u, uvučeni u Hulliflex dielekterik. Ovako posložen kabel ima ukupni presjek od 2,96 kvadratna milimetra. Oblik huliflexa za plus i minus vodiče je različit kako bi ih i pod prstima korisnik mogao razlikovati. Zvuk U svakom od tri sustava u kojima se CS-122 našao, na sreću, pokazao je slične ili pak iste karakteristike. To prije svega znači da je ukupna slika koju je ovaj kabel pružio nešto tamnija, mutnija, s manjom količinom detalja, ali je zato slušljiva i prirodna, posebno uzmemo li u obzir cijenu. Bas je u jednom sustavu bio vrlo dubok, iznimno kontroliran, prirodan i ritmičan, dok se u druga dva sustava pokazao kao potpuno običan, ničim ne skrečući pažnju na sebe. Srednjotonsko područje je meko iako pomalo vatasto i ne do kraja transparentmno, ali to je, kako smo već konstatirali, jedna od značajki zvuka ovog kabela. Visokotonsko područje nije tako eksplozivno poput zvuka ostalih kabela na testu, i dojam je kako CS-122 zvuči nekako staromodno u usporedbi s najnovijim postignućima u industriji audio kabela. A možda je problem u nama da uvijek želimo brže, više, jače, detaljnije. Ipak, ako vam je zvuk sustava malo svijetliji, CS-122 mogao bi unijeti upravo toliko smirenosti i zagasitosti u zvučnu sliku koliko je potrebno

17 TEST PET ZVUČNIČKIH KABLOVA Van den Hul Inspiration Hybrid Inspiration Hybrid dio je Fusion serije kabela nizozemskog Van den Hula. Glavna mu je osobina vodič izrađen od naprednog Fusion materijala. Iako je prvenstveno namijenjen korištenju u monowiring spoju, preporuča se i spajanje u biwiring i biamping. Unutar vanjskog omotača nalaze se četiri vodiča ukupnog presjeka 2 x 3,94 mm² i otpora 2 x 1,4 Ohma/100 m. Ali Inspiration ima i neke posebnosti, a to su vrlo snažan, gusto pleten oklop kabela, te vodiči međusobno smješteni u tako zvanu star quad konfiguraciju. Osim toga kabel sadrži zasebni vodič za uzemljenje između zvučnika i mase pojačala. Iako na tržištu nema puno zvučnika koji mogu iskoristiti potencijal ovakvog spoja, neki ipak postoje, a nalaze se uglavnom u Tannoyevom katalogu. Prednosti korištenja vodiča za uzemljenje je u lakšem životu pojačala radi smanjenog stresa u radu, uzrokovanog elektromagnetskim smetnjama iz okoline, ali i onih šumova, smetnji i prljavština koje nemaju veze sa signalom, a proizvod su recimo tako zvanih digitalnih pojačala. Stvar je jednostavna, žičica za masu se spoji na masu zvučnika ako postoji (rijedak slučaj), a na drugoj strani, na pojačalu, na minus konektor zvučničkog izlaza. Ako je u pitanju balansirano pojačalo, žičica se spoja na zato predviđeni termnal na kojemu je izvučena masa pojačala. Ovo bi trebalo šum u sustavu smanjiti na minimum. Također, vodiči su izrađeni od tako zvanog Fusion materijala, za kojega ne preciziraju po čemu je toliko poseban, iako navode kako je uglavljen u vodljivi sloj koji sadrži poznati VdH Linear Structured Carbon. Izolacija je naravno napravljena od Huliflexa koji pruža dobru zaštitu vodičima. Kabel je usmjeren u smjeru teksta na oklopu kabela. Konektori su kvalitetne banane, a cijeli sklop odaje dojam promišljenog i dobro izvedenog kabela. Zvuk Na prvo slušanje kod VdH malo je toga inspirativno. Pogotovo ako se kabel prvi put sluša u sustavu kojemu nikako ne odgovara i u kojemu pokvari sve što je prije bilo dobro, bez ikakvog konstruktivnog doprinosa. Zato Inspiration može u drugom sustavu donijeti iznimno prirodnu, detaljnu i slušljivu reprodukciju, kod koje se okrećete slušanju glazbe, a ne žice. Tome vjerojatno doprinosi odlična ekstenzija prema gore i dubok, kontroliran i prirodno zvučeći bas, kao na primjer na Cafe Blue. Atmosferu s ovog diska Inspiration je prenio u svoj dramatici. Pat Metheny zvuči ugodno, ali i smireno, samozatajno, ako je glazba takva, sa široko ocrtanim prostorom i približenim, lijepo serviranim, pozadinskim zvukovima. Bogat i raskošan, a nenametljiv i prirodan reproduciran zvuk diska Larsa Erstranda omogućava dugo, glasno slušanje bez napora, iako je kontrabas na ovom disku bio nešto slabije definiran nego smo navikli. Inspiration je jedan od kabela koji je, baš kao i Red Dawn, pokazao veliku ovisnost o okruženju u kojem se našao pa su ocjene, ovisno o tome, išle od neslušljivog do fantastično prirodnog i humanog. Wireworld Solstice 6 Wireworld se na audio nebu pojavio godine s patentiranim RCA konektorom, da bi već slijedeće godine predstavio kasnije dugo eksploatirani Symmetricoax dizajn, oko kojega su bili ustrojeni neki od najuspješnijih WW kabela. Nova serija Wireworld Solstice 6 kabela koristi DNA Helix dizajn. Sami vodiči su bakreni, ali kako kažu u WW-u, kisik je jedna posebno problematična pojava u bakrenom vodiču, jer smanjuje vodljivost unutar strukture same. OFC, odnosno bakar bez kisika, kakav se koristi u Sosticeu, sadrži mnogo manje kisika od uobičajenih bakrenih vodiča i uobičajene je čistoće 4N, odnosno 99,99% (4N= 4 Nines, odnosno 4 devetke). Ukupni presjek vodiča je 3.5mm2 u već spomenutoj DNA Helix konfiguraciji. To zapravo znači da su četiri tanka i plosnata vodiča međusobno upleteni na način da osiguraju optimalan odnos među električnim karakteristikama, neutralizirajući negativne karakteristike poput neželjene filtracije signala. Izolacija je izrađena od HDPE-a, što bi rekli u narodu, gustog polietilena. Kabel je dosta krut i nije baš jednostavan za rukovanje te stoga preporučamo da iza pojačala ostavite dovoljno mjesta kako biste izbjegli moguće neugodnosti. Kao i ostali kabeli na testu i Solstice je usmjeren, što je jasno označeno na samom kabelu. Vanjski promjer kabela je 15mm. Zvuk Ubacivši u prvi sustav Wireworld Solstice 6 bilo je odmah jasno kako je ovo kabel čije mogućnosti premašuju cijenu koju je za njega potrebno platiti. Naime, visokotonsko područje je izuzetno detaljno, prirodno i vrlo informativno, a reprodukcija srednjotonskog područja, posebice u sustavima u kojima će se ovaj i ovakav kabel vjerojatno naći, puna, protočna i detaljna. Svoje limite kabel pokazuje ne u ekstenziji već u kontroli najdubljeg basa jer može zazvučati pomalo bačvasto i napuhano. Ova je karakteristika, doduše različita po intenzitetu, bila čujna u svim sustavima u kojima smo kabel slušali. Kabel se zato izvukao s upečatljivom reprodukcijom atmosfere na disku Cafe Blue, kao i s ekspresivnim i detaljnim visokotonskim područjem te reprodukcijom ksilofona Larsa Erstranda. Atraktivnost u svim segmentima glavna je značajka zvuka ovog Wireworlda. Kabel zvuči moderno, a naročito bi se mogao dobro snaći u lijenim sustavima kojima najniža oktava nema dovoljan i povoljan udar i dodatna doza atraktivnosti dobro bi im došla. Naravno da skuplji kabeli donose bolji zvuk, a kako je pokazao i ovaj test, opreza i strpljenja pri odabiru optimalnog kabela, nikad dosta. T vrtka High Resolution Technologies je nova na hrvatskom tržištu. Njihova ponuda nije velika, sastoji se od tri USB DA konvertera. Za ovaj broj smo vam pripremili test najjeftinijeg od tri, Music Streamera II. Kao i u slučaju ostalih primjeraka ove cjenovne klase riječ je o malenome uređaju vrlo zanimljivog dizajna. Crveno kućište je duguljastih i nakošenih bočnih stranica. Ne može se reći da postoji prednja i stražnja strana, nego je s jedne strane ulaz u obliku USB priključka, a sa druge nalazimo klasične RCA linijske izlaze. Vanjski dizajn uređaja se može opisati jednom riječju: inovativan. Srce ovog malog uređaja je Burr Brown PCM1793 pretvarač. Najviša frekvencija uzrokovanja je 96khz, a najviša rezolucija uzorka je 24bit, za napajanje koristi 200mA iz USB sabirnice. Na stranicama proizvođača se navodi kako je potpunosti odvojen put signala od puta napajanja. Dimenzije uređaja su 5.4x3.04x10.4 cm (švd). USB sučelje na koji je uređaj spojen mora biti USB 1.1 ili viši. Zvuk Slušni test je odrađen s FLAC zapisima visoke rezolucije i uzorkovanja. Pri uključivanju Music Streamera II u sustav, zvuk koji isporučuje već na prve taktove budi pozornost. Lagano izdignuto bas područje daje atraktivnost zvuku. Bas je nešto većeg volumena nego što je slučaj na Pro Ject USB boxu i King Rex XX uređaju koji su testirani prošli broj. Definicija i dubina koju doseže ovaj mali uređaj su TEST HRT MUSIC STREAMER II Neupitna superiornost naspram zvučnih kartica Zvukovne mogućnosti Music Streamera II su vrlo dobre, njegova najjača kvaliteta je svakako muzikalnost i sinergija cjelokupne zvučne slike. Karakter zvuka je takav da neće postati naporan kod dugih slušanja piše: Jagor Čakmak vrlo dobri. Pozornica je u skladu sa klasom uređaja. Širina pozornice je vrlo dobra, no dubina nešto manja. Detaljnost je podjednaka kroz cijeli spektar. Vokali zvuče vrlo ugodno, a prateći instrumenti zbog ponešto izdignutog basa zvuče atraktivno i živo. Visoki dio spektra ne postaje u niti jednom trenutku naporan i pruža sasvim dovoljno informacija. Veliki simfonijski orkestri su dobili na masivnosti, iako je raspored u prostoru bio ponešto zgusnut. Uzleti orkestra su odrađeni odlično, čvrsto i dinamično. U modernoj muzici koja je stvorena sempliranjem Music Streamer II se odlično snašao, ponešto naglašeno bas područje vrlo odgovaralo zvucima Trickya. Zaključak HRT-ov proizvod je vrlo upečatljivog i dopadljivog izgleda, njegova jarko crvena boja izdiže ga od dosadnih crno-sivih kutija koje stoje na stolu s računalom ili polici za hi-fi opremu. Njegove zvukovne mogućnosti su vrlo dobre, njegova najjača kvaliteta je svakako muzikalnost i sinergija cjelokupne zvučne slike. Karakter zvuka je takav da neće postati naporan kod dugih slušanja. Činjenica da se napaja iz USB sabirnice ima dvojak utjecaj. Jedan je jednostavnost, što je pozitivno. Drugi je opterećenje koje stvara na sabirnicu, to jest ukoliko računalo nije sposobno isporučiti zahtijevani napon, zvuk će donekle degradirati. Za većinu današnjih računala potrebni napon ne bi trebao biti problem. U konačnici, Music Streamer II je u svakom pogledu dopadljiv uređaj po sasvim umje- renoj cijeni. Dobitak u zvuku naspram uobičajenog izlaza iz zvučne kartice računala je neusporediv. HRT MUSIC STREAMER II DAC: Burr Brown PCM1793 (24-bit/192kHz) USB: 1.1 ili više Ulazi: 1x USB Izlaz: RCA Dimenzije: 3.04 x cm (všd) Cijena: 1.090kn INFO: Son Et Image, tel.099/ , Korištena glazba Daby Toure & Skip McDonald, In Session, 16bit, FLAC, Izvor: Society of Sound, Bowers & Willkins Benjamin Grosvenor, This and That, 16bit, FLAC, Izvor: Society of Sound, Bowers & Willkins Portico Quartet, Black & White Sessions 24bit, FLAC, Izvor: Society of Sound, Bowers & Willkins Julianna Raye, Dominoes, 16bit, FLAC, Izvor: Society of Sound, Bowers & Willkins Gustav Mahler, Symphonie No. 3, Pierre Boulez, Wiener Philharmoniker, Deutsche Grammophone (u FLAC 16bit) Kruder & Dorfmeister, K&D Sessions, 1998, K7 16bit FLAC Martina Topley Bird, Blue God, 2008, 101 Distribution Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Monitor Audio Silver RX1; Elektronika: NAD C320, Rotel RB-1070, Pretpojačalo: samogradnja; Izvor: Arcam CD73; Ožičenje: Cardas i Wireworld 32 33

18 TEST BOWERS&WILKINS P5 TEST roizvođači audio opreme su odavno shvatili kako se dobro prodaje sve što je na neki način povezano sa ipodom/iphoneom, Appleovim zlatnim kokama. Tako je i Bowers & Wilkins iskoristio tu činjenicu te je nakon Zeppelina i njegove Mini inačice (hifimedia #71 i #80), relativno skupih, ali lijepo dizajniranih i dobro zvučećih ipod dockova, u svoju gamu luksuznih ipod/iphone dodataka uvrstio i slušalice. Osim što su namijenjene ljudima u pokretu, prvenstveno uzimajući u obzir one koji posjeduju novije generacije ipoda ili iphonea, P5 su prve slušalice proizvedene u B&W-u. Jedini plastični dio slušalica je kabel na kojem se nalazi kontrola glasnoće i mikrofon za Appleove uređaje, dok su slušalice koje odišu elegancijom i luksuzom izvedene iz kombinacije brušenog i poliranog aluminija te ovčje kože. Slušalice se svojim profinjenim izgledom izdvajaju u odnosu na druge slušalice. Izrada je vrlo kvalitetna, ali ne odišu robušnošću već više djeluju kao osjetljiv instrument. Kožni jastučići slušalica leže na ušnoj školjci i, ovisno o obliku glave slušapiše: Ivan Dobranović P Rolls Roys među slušalicama za ipod Uz duboke basove i ugodni gornji dio spektra, P5 krasi elegancija i osjećaj luksuza koji zajedno s najnovijim modelom iphonea ili ipoda čini prestižnu kombinaciju BOWERS&WILKINS P5 Vrsta slušalica Zatvorene, supraauralne Zvučničke jedinice Ø40mm, membrana od mylara, neodimijski magneti Otpor 26 oma Frekvencijski raspon 10Hz do 20kHz Maksimalna ulazna snaga 50mW Osjetljivost 115dB/V at 1kHz Priključci 3.5mm stereo mini jack (na kabelu) 2.5mm mini jack (na slušalicama) Masa 195g Priloženo uz slušalice Torbica za nošenje, kabel bez upravljača za Apple proizvode, 6.3mm adapter Cijena kn Info SonuS ART,, Tel. 01/ , Jedan od korištenih materijal je i ovčja koža telja, nakon dužeg vremena može doći do zamora zbog pritiska na uši. Jastučići pričvršćeni na slušalice pomoću magneta mogu se jednostavno skinuti što olakšava njihovu zamjenu i zamjenu kabela. Ukoliko se slušalice koriste s izvorom zvuka koji ne može iskoristiti kontrolu na kabelu, taj dio kabela se može vrlo jednostavno zamijeniti s dodatno priloženim kabelom bez kontrola. Kao Uz kožu glavni korišteni materijal je aluminij i mnoštvo drugih prijenosnih slušalica, moguće je zaokrenuti zvučničke jedinice kako bi pri spremanju u priloženu torbicu slušalice zauzimale što manje mjesta. Kako su zatvorenog tipa, slušalice smanjuju razinu okolne buke i to vrlo uspješno. Iako P5 vole visoke glasnoće, u vožnji javnim prijevozom nije bilo potrebno glazbu "navit do daske" već se moglo uživati i pri normalnim razinama glasnoće. Usvirane slušalice u globalu zvuče ugodno. Malo izraženiji bas se ističe u odnosu na ostatak spektra, ali se ne radi o bestjelesnom, nedefiniranom basu koji svojom nekvalitetom pokvari cjeloukupni dojam, nego o veoma dobro definiranom i čvrstom koji detaljno slušatelju prenosi najdublje tonove. Srednji tonovi su zatvoreniji, ali dobro artikulirani te ih prate mekani i ugodni visoki. Širina i dubina pozornice je manja nego kod slušalica otvorenog tipa u istoj cjenovnoj klasi, no izvrsna izoliranost od vanjske buke pruža vrhunski doživljaj slušanja i izvan tišine dnevne sobe. B&W P5 slušalice možda nemaju audiofilskih ambicija kao na primjer Sennheiserove HD650 ili Grado SR325is, ali su zato kvalitetniji odabir za slušanje u pokretu, u neidealnim uvjetima u kojima se navedene slušalice otvorenog tipa ne bi dobro snašle. Zaključak Uz kontrolu na kabelu za Appleove uređaje i činjenica da su se P5 slušalice najprije ekskluzivno pojavile u Apple dućanima, a zatim i u svim ostalima, odaje kako su prvenstveno zamišljene za korištenje s prijenosnim MP3 playerima. Uporabom kvalitetnih materijala i istom takvom izradom Bowers & Wilkinsonov prvijenac bi se mogao nazvati Rolls-Royceom među slušalicama za ipod. P5 krasi elegancija i osjećaj luksuza koji zajedno s najnovijim modelom iphonea ili ipoda čini prestižnu kombinaciju. Nova generacija uspješne Exposure audio elektronike u ponudi Audio Centar, Tel. 01/ , 34 imed 35

19 HomeVision s u r r o u n d d v d v i d e o me. my music. Philipsova sofisticirana linija LCD televizora 8000 Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gunduliceva 26a, Split, tel. 021/ , fax. 021/ info@mediaaudio.hr Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/ ; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/ K 370 Ultralight, high-end ear canal with in-line microphone akg.com listen closer. Nova modeli LCD televizora iz Philipsove linije 8000 nude odličnu sliku zahvaljujući tehnologijama Ambilight Spectra 2, Perfect Pixel HD Engine koja pruža 500 milijuna piksela na Full HD zaslonu. TV-i imaju i Full HD 3D Ready podršku. Philips je predstavio nove LCD TV prijamnike 40PFL8605H i 46PFL8605H, dijagonale 40 i 46 inča, kombiniraju privlačan minimalistički dizajn s energetskom. Osim što omogućuju uživanje u jasnoj, oštroj slici živih boja, Philipsovi LCD televizori serije 8000 troše i do 50% manje električne energije u usporedbi s uobičajenim LCD-ima. Philipsov ekran koji radi na frekvenciji osvježavanja od 200Hz skraćuje odziv na izvanrednu 1 ms. Ovi modeli su 3D ready što u ovom slučaju znači da aktivna 3D tehnologija koristi najnoviju generaciju zaslona s brzim preklapanjem radi postizanja stvarne dubine i realističnosti u punoj HD rezoluciji od 1080 x Kako bi televizor bio spreman za Full HD 3D iskustvo potrebno je dodati kompatibilni Blu-ray reproduktor ili HD prijemnik te dodatni komplet za nadogradnju na 3D. Linija 8000 LCD televizora također je jedna od najpovezanijih zahvaljujući Net TV-u koji pruža mrežne usluge pretraživanja filmova, slika, informacija, zabave i drugih sadržaja izravno na televizoru, u svakom trenutku. Net TV omogućava pristup online sadržaju na televizoru preko jednostavnog povezivanja u kućnu mrežu putem Ethernet veze i daljinskog upravljača. Nova 8000 Philipsova linija LCD-a pruža veću dubinu i širinu zvuka uz Incredible Surround iz skrivenih zvučnika koji su potpuno uklopljeni u elegantni tanki dizajn. Pojačala od 20 W RMS (2 x 10 W RMS) stvaraju realističan zvuk koji upotpunjuju bogati doživljaj gledanja. Novi modeli Philipsovih LCD TV prijemnika mogu se kupiti u svim bolje opremljenim trgovinama s tehničkom opremom, a okvirne cijene su za 40PFL8605H kuna, a za 46 PFL8605H kuna. INFO: 37

20 VIJESTI Ultra-Large Full HD 3D profesionalni plazma paneli iz Panasonica Prvi Harman/Kardon SoundBar SB15 SoundBar SB15 je prvi uređaj takve vrste iz palete Harman/Kardona, uz to napravljen po jednostavnom i efektnom "plug & play" pristupu. Kako su LCD i Plasma televizori sve tanji tako je i njihov zvuk sve lošiji. Uz SB 15, za potpuni zvučni "surround" doživljaj više nije potreban ni dodatni AV receiver i 2.1/5.1 sistem zvučnika. Sve je jednostavno sa SB15 upravlja se preko TV daljinskog upravljača, a za set up" potrebno je svega par pritisaka na upravljaču, dok automatski ne upari s TV-om. Za spajanje je potreban samo jedan kabel, a veza s pripadajućim subwooferom je bežična. soundbar ima ugrađena 4 srednjotonca membrane od 76 mm i dva visokotonca od 19 mm te Panasonic Professional Visual Displays Europe je objavio da na tržište izbacuje profesionalne ultra-velike Full HD 3D plazme, uključujući model TH-152UX1 od 152 inča, što je najveći ekran takve vrste u svijetu. Uz njega, predstavljeni su i modeli od 103 inča (TH-103VX200) i 85 inča (TH-85VX200). Ovi Full HD 3D ekrani imaju kontrastni odnos od : 1 i iz Panasonica poručuju da taj odnos rezultira u izvanrednom prikazu crnog. High speed driving" tehnologijom PDP postiže punu rezoluciju kod velikih brzina, a crosstalk" redukcija je tehnologija koja pomaže da se reproduciraju čiste i jasne 3D slike. Model TH-152UX1 može reproducirati 4K rezoluciju (4.096 x pixela) dok su ostala dva displaya standardne Full HD rezolucije. Panasonicovi profi televizori imaju SLOT2.0 koji raznim sučeljima kao što su DVI i HD-SDI dopušta lako priključenje što širi mogućnosti profesionalnim korisnicima. U kojem bi smislu 3D trebao služiti u profesionalne svrhe? U Panasonicu misle da će uporabu naći u 3D simulacijama, raznim projektima i dizajnima čija će 3. dimenzija skratiti vrijeme predstavljanja i bolje dočarati kako bi nešto izgledalo u stvarnom prostoru. Sličnu ulogu bi 3D mogao imati i u automobilskoj promociji i prodaji, a u Panasonicu računaju i na video igre u prostorima izvan kuće, gdje bi veliki ekrani omogućavali igranje više igrača u punom 3D doživljaju. Cijena ovih profesionalnih panela još nije poznata, kao ni točan podatak o tome kad će biti na raspolaganju, zna se samo da zainteresirani mogu naručiti najveći model već ovo ljeto, a isporuka se može očekivati početkom godine. INFO: pojačalo 2x25W na 8 oma. Jedinica subwoofera ima promjer membrane 254 mm i tjera ga pojačalo od 100W glazbene snage. Sustav pokriva frekvencijski opseg zvuka od 50Hz do 20kHz. Dimenzije soundbara su (VxŠxD): 110x920x89 mm a bas kutije 480x380x380 mm. Težina satelita je 3,6 kg, a subwoofera 15,4 kg. Ma l o p r o daj na na iznosi kn za cije- komplet. INFO: LG Electronics BD570 Blu-ray player s Wi-Fijem Marantz SR novi top AV receiver Marantz je objavio detalje o svom novom top modelu AV receivera SR7005 koji razvija skoro 1 kw muzičke snage (125W x 7 kanala). Receiver je u potpunosti 3D i HD audio kompatibilan i za istaknuti je da je u njega ugrađen media player. Središnji dio audio sekcije je posljednja generacija 32-bitnog DSP-a od 400 MHz-a tvrtke Analog Devices. Od tehnologija uključene su, između ostalih, Audyssey MultEQ XT PRO, Dolby TrueHD, Digital Plus, Prologic IIz, IIx, II, Virtual Speaker, Headphone dts-hd Master Audio, High Resolution Audio, ES Discete6.1, Matrix6.1, Neo:6, 96/24, Express, Neural Surround, DSX procesiranje, Dynamic EQ za zadržavanje bogatog basa na niskim glasnoćama i Dynamic Volume. Za video procesiranje koristi Anchor Bay 10-bitni video procesor/skaler koji podiže sve video signale na 1080p rezolu- Guaranteed to Keep You Wired ciju. Receiver ima šest HDMI 1.4a ulaza, od kojih se preko dva može provoditi signal i kad je uređaj u mirovanju, prednji USB ulaz za ipod/iphone USB stick, RJ45 Network jack, Bluetooth & IR Receiver, kao i sve potrebne analogne ulaze.ugrađeni media player omogućuje strimanje glazbe i JPG slika iz kućne mreže, pristup vtuner Internet radiju i podržava glazbene servise kao što je Napster. Marantz SR7005 u crnom i srebrnom finišu bit će na tržištu u kolovozu po očekivanoj cijeni od američkih dolara. INFO: Novi Blu-ray player iz LG-a ima ugrađen Wi-fi sustav za spajanje na Internet ili kućnu mrežu što omogućuje gledanje sadržaja s interneta ili na PC ekran ili na velikom LCD/plasma ekranu. S BD570 se može otključati" extra filmski materijal preko preko BD-Live opcije, a tu je i mogućnost pristupanju on-line vremenskoj prognozi, ili Picasa servisu za pregledavanje i razmjenu slika. BD570 se može direktno priključiti na eksterne tvrde diskove preko USB-a ili USB stickove i s njih može producirati DivX format u HD kategoriji, kao i filmove u MKV formatu. Za sve one kojima u dogledno vrijeme neće trebati BD player koji ima podršku za 3D, LG BD570 bi mogao biti zgodno cjelovito rješenje za reprodukciju videa i glazbe, kao i točka povezivanja kućnog sustava i internetskih medijskih servisa. INFO: Kutina, Nazorova 27 Tel:

21 VIJESTI DALI Fazon SAT Kad je danski Dali krenuo u realizaciju projekta Fazon, očito im je osim kvalitete zvuka podjednako na pameti bio i lifestyle moment. Fazon SAT je dvosistemski satelit s tipičnom smeđom srednjotonskom membranom ispunjenom celuloznim vlaknima. Zvučnik je postavljen na nogicu (može se instalirati i na zid), i ima zaobljene linije relativno plitkog kućišta. Fazon SAT je 5.1 suround sustav sačinjen od 5 Fazon SAT svučnika i subwoofera Fazon SUB 1. Ova kombinacija već je naišla na panegirike stručnog svjetskog tiska uz hvale izvanrednog zvuka i elegantnog izgleda. Fazon SUB 1. ima ugrađenu jedinice membrane od 16,5 cm i u Daliju su upotrijebili svo znanje kako bi ekvilizacija signala i odziv zvučnika definirali čvrsti, brzi bas. Udružen s Fazon SAT zvučnicima daje zvuk bešavno povezan po spektru zvuka, kristalno čist i snažan zvuk. U Fazon SAT zvučnik ugrađen je visokotonac meke kupole od 2,8 cm, srednjotonac/bas od 11,5 cm. Pokriva frekvencijski opseg od 86 do Hz i ima osjetljivost od 86 db. Dimenzijama 255 x 230 x 255 mm Fazon SUB 1 je najmanji subwoofer iz Dalija, pokriva frekvencije od Hz i tjera ga ugrađeno pojačalo kontinuirane snage od 90 W. Cijena Dalijevog surround sustava iznosi kuna. INFO: Denon predstavio dva nova BD playera Denon je proširio liniju univerzalnih Blu-ray palyera s dva nova modela,dbp-2011ud i DBP-1611UD čija je glavna odlika njihova 3D kompatibilnost. Novi playeri imaju visokobitno video procesiranje uključujući i video ekvilizaciju kako bi se dobila što bolja slika s Blu-ray diskova i DVD-a. Playeri podržavaju sve zamislive audio i video formate, između ostalog i DVD-Audio i SACD, MP3, DivX H+, WMA. Preko njih se može ostvariti veza s Internetom i strimati sadržaj s Youtubea i drugih servisa. Imaju DLNA 1.5 podršku za audio/video/foto striming s drugih uređaja koji su također DLNA certificirani.ugrađena je BD-Live i Bonus View funkcija s 1GB interne memorije, novo grafičko korisničko sučelje, HD audio dekoder s izlazom preko HDMI-a 1.4a. Osim ovih funkcija, jači model DBP-2011UD ima jš i 7.1-kanalne auio izlaze, visokobitni ABT2015 video procesor i RS-232c priključak. Denon DBP-1611UD u crnom finišu, a DBP-2011UD u crnom i srebrnom finišu pojavit će se na hrvatskom tržištu po cijeni od 3.099, odnosno kuna. INFO: Pristupačni BD playeri iz Pioneera Pioneer je predstavio dva nova Blu-ray playera, modele BDP-LX53 i BDP-330 koji će ponuditi veće mogućnosti nego prijašnja serija. Kako je izjavio Philippe Coppens, manager za informacije u Pioneer Europe, "veliko iskustvo u izgradnji visoke kvalitete Pioneerovih video proizvoda, omogućili su našim inženjerima da integriraju vrhunsku kvalitetu audio performansi i napredne mrežne mogućnosti u ovoj novoj generaciji Blu-ray playera". Kao primjer je naveden mrežni priključak (Ethernet), koji je već uobičajen na playerima, ali sada oba nova playera imaju mogućnost povezivanja na Internet putem bežične kućne mreže, preko opcijskog Pioneer bežičnog LAN adaptera. Kad su spojeni na postojeći ruter (preko Etherneta ili WLAN-a), BD-Live aplikacija omogućava gledanje dodatnih interaktivnih sadržaja i skidanja bonus sadržaja (dodatnih scena, trilera i igrica) na Blu-ray disku. Možete gledati i video materijale sa stranice YouTube a uz pomoć icontrolav aplikacije, koja koristi vašu bežićčnu mrežu, svaki iphone ili ipod Touch pretvara u potpuno funkcionalan daljinski upravljač. Pioneerovi novi Bluray playeri uključuju visoku kvalitetu 1080p upscaling slike. Njihova sposobnost da reproduciraju Bluray sliku rezolucije 1080p s 24 sličice u sekundi, jamči vjerni filmski doživljaj na kompatibilnim TV-ima. Podrška za 36-bitni Deep Color dodatno poboljšava suptilne gradacije boja. Playeri nude HD audio dekodiranje te najnovije utjelovljenje Pioneer PQLS (Precision Quartz Lock) sustava za prijenos nekomprimiranih jitterless signala na 2-kanalnim ili višekanalnim LPCM zapisima. BDP-LX53 dodatno ima pojačano kućište, ojačanu višeslojnim materijalom koji sprječava neželjene vibracije. BDP- LX53 i BDP-330 su kompatibilni sa širokom lepezom različitih zapisa koji uključuju: BD-ROM/ RE /R, DVD video, DVD-RW R i audio CD, kao i reprodukciju MP3 audia i JPEG fotografija. Za naprednije korisnike BDP-LX53 posjeduje RS-232C priključak pomoću kojega je moguće dodatno upravljanje vanjskim kontrolnim sustavima, ako oni postoje (npr. gašenje svjetla u prostoru prije reprodukcije filma). BDP-330 se na hrvatskom tržištu može pronaći po cijeni od kuna, a BDP-LX53 se tek očekuje na hrvatskom tržištu. INFO: Samsung upozorava na moguće zdravstvene tegobe zbog gledanja 3D TV-a Samsung koji je nedavno započeo isporučivati svoje 3D HD televizore, je na svojoj stranici objavio medicinsko upozorenje vezano uz gledanje 3D sadržaja na televiziji. Između ostalog tamo piše "Trudnice, starije osobe, oni koji pate od ozbiljnih bolesti, koji imaju problema s nesanicom te oni pod utjecajem alkohola morali bi izbjegavati gledanje TV-a u 3D tehnologiji." Nadalje se dodaje da bi "djeca i teenageri mogli imati zdravstvenih problema u slučaju gledanja 3D televizije i moraju biti pod paskom roditelja dok gledaju 3D program." Oni koji su na demonstracijama probali gledati 3D TV-e znaju da ima osnova u onome što Samsung piše u svojim upozorenjima ograđujući se od kasnijih mogućih posljedica; dok se ne naviknete na 3D naočale, kao i kasnije kod skidanja 3D naočala, može biti vrlo neugodnih vrtoglavica ili glavobolja. U "Photosensitive Seizure Warning and Other Health Risks" odjeljku Samsungovog upozorenja piše kako korištenje 3D naočala i gledanje 3D televizora može izazvati: dupli vid, smetenost, nekontrolirane kretnje kao što je bježanje očiju i trzanje mišića, mučninu, nesvjesticu, grčeve, gubitak orijentacije... Posebno zbog ovog posljednjeg simptoma Samsung savjetuje da se 3D TV ne bi smjelo postavljati blizu stepenica, kablova, balkona ili drugih stvari i objekata preko kojih, ili u koje, bi se moglo pasti.neki gle d- atelji mogu imati epi leptičke napadaje pr i l i kom gledanja od r- e đ enih slika ili treptaja svjetla, sadržana u od r e đ e nim te l e- v i zijskim emisijama ili video igrama. Korisnicima koji imaju u povijesti bolesti svoje obitelji zabilježen slučaj epilepsije ili moždanog udara, preporučuje se posavjetujte se s medicinskim stručnjakom prije korištenja 3D filmskih sadržaja. Preporučljivo je da korisnik uzima česte pauze, kako bi se umanjila mogućnost pojavljivanja gore navedenih simptoma. Gledanje TV sa male udaljenosti dulje vrijeme može dovesti do oštećenja vida. Idealna udaljenost gledanja, mora biti najmanje tri puta visine zaslona televizora. Preporuča se da su oči promatrača u razini s ekranom. INFO:

22 TEST DVA 3D FULL HD TV-a i BD PLAYERA Dobrodošli u kućni 3D svijet Više nema nikakve sumnje, 3D prikaz slike na TV-u polako, ali sigurno ulazi u naše kućno iskustvo. Iako je bilo brojnih nedoumica u odabiru pravila i tehnologije koja će omogućiti 3D prikaz na TV-u, na kraju su se svi proizvođači usaglasili pa je izbjegnut "rat formata" kao u slučaju HD DVD-a i Blu-raya. Prvi modeli su tu: Panasonic je ponudio model plazme oznake TX-P50VT20, dok iz Samsunga dolazi LED LCD oznake UN46C8000. Moramo istaknuti da je Samsungov model potpuna ekskluziva, jer piše: Dubravko Toplak je, isključivo za potrebe našeg testiranja, došao direktno iz Koreje. Kako bi testiranje u potpunosti bilo uspješno, uspjeli smo dobiti dva 3D Blu-ray uređaja i to Samsungov BD-C6900 i Panasonicov DMP-BDT 300 model. Uspoređivali smo ih međusobno, kako bi utvrdili da li ima ikakve razlike ako se npr. Samsungov 3D Blu-ray priključi na Panasonicovu plazmu ili Panasonicov Blu-ray na Samsungovom LCD. Razlike su se naravno bile prisutne, ali nisu tolike da bi jedan od testiranih modela bio u potpunosti nadmoćan u odnosu na drugoga. U nastavku testa, otkrit ćemo vam sve njihove dobre i loše strane

23 TEST DVA 3D FULL HD TV-a I DB PLAYERA PANASONIC TX-P50VT20 T X-P50VT20 je samo jedan od dva Panasonicova 3D ekrana, drugi model je TX-P65VT20, koji se očekuju ovog ljeta. Između njih ne bi trebalo biti nikakve tehnološke razlike, osim u veličini dijagonale ekrana. Već prepoznatljiv i karakterističan Panasonicov dizajn, primijenjen je i na ovom modelu. Sjajni crni okvir u kojem je smješten plazma panel, s tek malim estetskim dodatkom tanke srebrne crte u donjem dijelu crnog okvira, razbija pomalo estetsku monotoniju izgleda TV-a. Zapravo, kada se pogleda ova plazma, ona ničime ne odskače od uređaja već viđenih iz Panasonica, osim što mali natpis u desnom gornjem kutu okvira ukazuje da je riječ o 3D FULL HD TV-u. Kako bi 3D slika mogla biti prikazana u kompletu s TV-om dolaze i dva para aktivnih naočala, pospremljenih u zasebne plastične kutije. One izgledaju prilično futuristički s crnim okvirom, a stakla imaju izraženu jantarnu boju. Stakla su prilično daleko od očiju, čime se omogućilo svima onima koji nose naočale za vid, da mogu gotovo nesmetano gledati 3D prikaz slike. Naočale se napajaju strujom iz male 3V litijske baterije (CR 2032), a u kompletu s TV-om dolazi i maleni izvijač, kojim se baterije mogu promijeniti kada se istroše. Naveden je podatak kako baterija izdrži oko 75 sati neprekidnog rada, što bi trebalo dovoljno za gledanje 37 filmova u 3D prikazu. Naočale na sebi imaju maleni prekidač (uključeno/isključeno), a dobro je što se same automatski ugase, ako nema 3D sadržaja na ekranu, kako bi se štedjela energija baterija. Naočale dolaze s dva gumena dodatka za nos i moguće je podešavati visinu njihove ugradnje na okvir. Svaki korisnik može tako prilagoditi naočale prema fizionomiji glave, što osigurava dodatnu udobnost kod nošenja. Panasonicova plazma ima još aduta osim 3D tehnike. Uključen je cijeli paket najnovijih tehnoloških novotarija poboljšanja prikaza slike, koje smo susreli i na modelu TX-P42G20E (test Hi-Fi Media Gledanje 3D sadržaja na Panasonicu je sjajan i impresivan doživljaj, koji će u budućnosti s razvojem tehnologije sigurno biti još impresivniji. Kvaliteta uobičajenog 2D prikaza je također iznimna, s dubokom crnom, te prirodnom i vjernom reprodukcijom boja 81), ali s nekim malim izmjenama. Upotrijebljen je Infinite Black Pro filtar, koji produbljuje razinu crne boje, te sada omogućuje stabilnu i neizbljeđenu sliku na ekranu, čak i u prostorima gdje ima puno svijetla koje obasjava ekran. Time je omogućen i veliki kontrastni odnos od :1 (po specifikaciji proizvođača). Tu je i 600Hz tehnologija, udružena s Intelligent Frame Creation Pro tehnologijom, koja pruža vrlo gladak prikaz brzih pokreta na ekranu, P-NR je filter za smanjenje šuma, uključena je i 3D-Comb filtar tehnologija. Niti na ostalim segmentima TV-a nije se štedjelo. Tako TX-P50VT20 sadrži sve analogne i digitalne TV HD prijamnike, pa čak i satelitski HD prijamnik. Dovoljno je samo uključiti satelitsku antenu s LNB konverterom u TV-u, te podesiti satelitske kanale koje se želi gledati. U kompletu s TV-om se dobije i bežični USB LAN adapter za bežično priključivanje (na Internet recimo). S obzirom da TV podržava DLNA (Digital Living Network Aliance) protokol, bežično spajanje dolazi još više do izražaja. Kada se jednom TV poveže s drugih kompatibilnim umreženim uređajima za pohranu podataka, nesmetano može izvoditi i pregledavati sadržaje s njih. Naravno da je sve to moguće izvoditi i žičanim putem, preko mrežnog priključka, koji se nalazi na zadnjoj strani TV-a. Tu je i USB i SD memorijski utor za pregledavanje glazbe, videa i fotografije na zaslonu. Podrška za video datoteke uključuje AVI, HD MKV i DiVX, dok je glazba ograničena na MP3, a slike na uobičajene JPEG fotografije. SD memorijski utor kompatibilan je sa SDXC (64 GB), SDHC (32 GB), SD (2GB) i Mini SD (2GB) karticama. Kao i na TX-P 42 G20E i TX-P50VT20 ima mogućnost snimanja na vanjski HDD disk, ali na žalost disk mora biti formatiran isključivo kao FAT 32, a ne kao NTFS datotečni sustav. Iako se mogu snimati TV programi na HDD, njegova uporaba je ipak ograni čena. HDD se mora "prijaviti" na TV (snimke s HDD-a nije moguće pregledavati niti na jednom drugom uređaju, osim isključivo na ovom TV) i dok se snima TV program, korisnik ne može izabrati drugi TV program. Već poznata funkcija VIERA CAST je također implementirana u ovaj TV, pa će priključkom na Internet korisnik moći pogledati sadržaje s YouTubea, Picasa, Bild de, i sličnih servisa, a uskoro se očekuje još više dodatnih sadržaja. Ova plazma ima gotovo sve moguće A/V priključke, od analognih (SCART, komponentni, kompozitni), do najnaprednijih digitalnih HDMI u naprednoj verziji 1.4. Iako je bilo za očekivati neku dizajnersku promjenu izbornika, s obzirom na 3D prikaz, Panasonic se odlučio držati već uhodanog On Screen grafičkog prikaza s plavo/žutim natpisima i ikonama prisutnim na svim njegovim proizvodima u 2010 godini. U principu, dodan je samo 3D izbornik s nekoliko kontrola kojima se vrlo lagano pristupa preko Viera alata (Viera Link Kontrola, Foto mod, Video mod, Music mod, 3D podešavanje, Viera Cast i Medai Server). Ipak, bilo bi bolje da je Panasonic izdvojio nekakvu funkcijsku tipku na daljinskom upravljaču s kojom bi se odmah pristupilo 3D podešavanju. U izborniku podešavanja slike također se nije dogodilo ništa novoga u odnosu na prethodno testirani TX-P42G20E model. Tu je tako prisutan THX mod slike, koji će vjerno predočiti sliku, upravo onako kako su to zamislili tvorci filma u Holywoodu. Kada je uključen 3D mod, THX se isključuje, a umjesto toga pojavljuje se novi "True Cinema" mod. To i nije neki problem, jer će korisnik podesiti jedan set postavki slike za 2D mod, a jedan za 3D mod. Zahvaljujući dostupnosti ISFccc kalibracijskih kontrola slike i na ovom je modelu moguće postići odlične slikovne rezultate, ali za to treba upotrijebiti vanjski kalibrator slike. Izbornik zvuka je vrlo jednostavan za korištenje, s vrlo preciznim i iscrpnim podešavanjima, a moguće je zvuk podesiti prema osobnim postavkama, pomoću osmerostrukog EQ. Daljinski upravljač je također istovjetan modelu TX-P42G20E. Velike funkcijske tipke i njihov raspored omogućuju vrlo jednostavno upravljanje e TV-om, jedino nedostaje pozadinsko osvjetljenje što bi još više povećalo funkcionalnost. Slika i zvuk Osim što korisnik k mora nositi aktivne naočale kako bi vidio 3D prikaz slike, mora se držati i preporučenih kutova gledanja TV-a, 35 stupnjeva vodoravno i 20 stupnjeva vertikalno. Za testiranje 3D slike imao sam na izboru dva demo 3D Bluray diska dobivena s TV-om, iz Panasonica. Jedan disk je bio sa 5 720p, a drugi s miješanim snimkama od 720p i 1080p, a sadržavale su snimke iz prirode, putopisne reportaže i filmske isječke. Odmah je bilo uočljivo da su snimke izrađene u punoj HD rezoluciji (1080p) daleko čišće i prirodnije, nego one niže HD rezolucije (720p). Bez obzira na to, 3D efekt je bio jako uvjerljiv, kao što se to može doživjeti i u kinu. Predmeti "iskaču" iz ekrana, a najdojmljivija je dubinska perspektiva. Kod snimke ispod mora (Coral Wonderland - 720p) odlična je naznačenost prostornosti oceana, ali sitne ribe koje plivaju tik uz kameru, činile su se malo nestvarno (kao da su nacrtane), dok je pogled na koraljni greben malo dalje bio fantastičan. Najdojmljiviji snimak je bio iz Grand Canyona. U vožnji čamcem po brzoj rijeci, voda zapljuskuje čamac i kameru, te u tome trenutku gledatelj ima dojam kao da je i on stvarno poliven vodom. Gledajući kroz naočale 3D snimke na TV-u, slika daje vrlo dobre rezultate u dinamičnom modu (kojeg se često izbjegava zbog visoko postavljenih vrijednosti kontrasta, boje i oštrine), jer se stavljanjem naočala slika dosta zatamnjuje, a ovaj mod dobro izbalansira i nadoknađuje nedostatak svjetlosti. Ovo se odnosi samo na one korisnike koji nemaju dovoljno 1 Pogled na 3D sliku bez naočala 2 Novi izbornik podešavanja 3D funkcija 3 Napredne postavke za sliku 4 "Viera Tools" grafički prikaz 5 - Neke od mogućnosti prikaza videa s VIERA CAST TEST iskustva da sami podese postavke slike u jednom od 2 profesionalna moda. Preporuka je da se ovaj TV postavi tako da prozor nije u vidnom polju gledatelja. U protivnom će zbog aktivnih naočala, vidljiva svjetlost s prozora treperiti, što će sigurno zbuniti i dekoncentrirati gledatelja. Ovaj problem je prisutan kod svih aktivnih 3D naočala. U slučajevima velikog kontrasta, kada je svijetli objekt na tamnoj pozadini, bilo je vidljivo malo preklapanje slike (u obrnutom slučaju to je puno teže uočiti). To je tip interferencije između signala za lijevo i desno oko, a vidljiv je kao udvostručena slika nekih objekata. Još se jedna interesantna stvar događa kod ubrzanog prikaza 3D slike (premotavanje slike naprijed/nazad), koja tada prelazi u 2D mod, a tek kada se brzina vrati na normalnu brzinu, slika ponovno postaje 3D. Panasonic za sada ne nudi i pretvorbu 2D prikaza u 3D, kao što to nudi testirani Samsungov model TV-a. U Panasonicu su očigledno zaključili da takva pretvorba još nije sazrjela, pa je zbog toga niti ne nude u svojim proizvodima. Kod prikaza uobičajene 2D slike, ova plazma briljira u svim segmentima. Razine crne boje daje dodatnu dubinu svakom video materijalu i sliku čini zaista odličnom. Izvanredan dinamički raspon omogućuje vidljivost detalja na svim dijelovima slike na ekranu. Prirodni krajolici, s punim rasponom boja ili tonove ljudske kože, ne pred

24 TEST DVA 3D FULL HD TV-a I DB PLAYERA stavljaju gotovo nikakav problem ovoj plazmi. Naravno da postoje neka odstupanja parametara na tvorničkim postavkama slike (npr. crvena boja je malo prigušena, itd.), ali poslije ispravne kalibracije slike, svi parametri su gotovo blizu idealnih. Ono što dodatno oduševljava je fantastičan prikaz slike iz oba ugrađena HD TV prijamnika, dok su kod uobičajene SD slike primjetna tek nešto manja zamućenja. Što se tiče zvuka ovo je jedan od rijetkih TV-a koji ima sasvim ugodan i jasan zvuk. Naravno to se ne može usporediti sa sustavom kućnog kina. Zvuk osigurava tri 10 W zvučnika. Zaključak Panasonicov TX-P50VT20 prvi 3D TV ugodno iznenađuje prikazom 3D slike. Reprodukcija slike je glatka i s neznatnim zamućenjima kod brzih akcijskih scena, dok je dubinska perspektiva fantastična. U svakom pogledu sjajan i impresivan doživljaj, koji će u budućnosti s razvojem tehnologije sigurno biti još impresivniji. Kvaliteta uobičajenog 2D prikaza je također iznimna, s dubokom crnom, te prirodnom i vjernom reprodukcijom boja. Svojom opremljenošću ovaj Panasonicov model spada u sam svjetski vrh TV-a i malo je "stvari" koje su se još mogle dodati, ali mjesta za poboljšanje uvijek ima. Ukupno gledajući, svi koji žele prvi uživati u 3D prikazu, te dobiti odličnu 2D sliku, TX-P50VT20 je gotovo idealan izbor. Panasonic TX-P50 VT20 Glatki prikaz potpune HD 3D slike Odlična 2D slika Odličan prikaz crne boje THX mod ISFccc kalibracijski slikovni mod Opremljenost svim analognim i digitalnim HD TV prijamnicima, uključujući i satelitski prijamnik DNLA umrežavanje Dobra kvaliteta zvuka Snimanje TV programa na vanjski HDD disk Opremljenost različitim A/V priključcima USB za bežično povezivanje Izbornici na hrvatskom jeziku Nemogućnost gledanja snimljenog TV materijala s HDD-a niti na jednom drugom uređaju Primjetno malo preklapanje slike u 3D modu Nemogućnost pretvorbe 2D slike u 3D SAMSUNG UN46C8000 N ova Samsungova serija 8000 ima mogućnost prikaza 3D slike, a bit će dostupna u tri različite veličine 102 cm (40 inča), 117 cm (46 inča) i 140 cm (55 inča). Testirani model je bio u 117 cm izvedbi. Samsung je poznat po svom Ultra Slim Designu koji u zadnje vrijeme primjenjuje na svim svojim LCD-ima, pa je tako i ovaj LCD nevjerojatno tanak, debljine od svega 26,5 mm. Njegova težina je također izuzetno mala (16,8 kg) s obzirom na veličinu ekrana. Osim svoje tankoće, ovaj LCD izgleda vrlo privlačno. Okvir, u koji je smješten LCD panel, napravljen je od brušenog titana, a stalak sa četiri noge u "X" obliku na kojem stoji LCD je kromiran. Vrlo privlačna kombinacija. Iako ovo nije prvi Samsungov 3D LCD (omogućava ga i serija 7000), model 8000 koristi poboljšanu i sofisticiraniju tehnologiju LED zatamnjenja (Edge LED). Samsung je poboljšao difuzor svjetla, kako bi se postigla što bolja distribucija svjetlosti preko cijelog ekrana i tako dobio bolji prikaz crne i prirodniji prikaz bijeloga. Samsung ovu novu tehnologiju naziva - Precision Dimming. Ultra Clear Panel treba omogućiti oštriju sliku s prirodnim tonovima kože, a detalji u sjenama biti će bolje vidljivi. Boje će također biti jasnije izražene, nego što je to na uobičajenim LCD panelima. "200Hz Clear Motion Rate" omogućuje Samsungu brzo osvježavanje slike, kako brzi pokreti na ekranu ne bi bili mutni, te sprečava nesmetani pokret slika bez trzanja kod prikaza 2D i 3D sadržaja. Wide Color Enhancer Plus proširuje spektar boja i pomaže da sve slike imaju prirodno osvjetljenje, koje će prikazati i najdublje skrivene detalje u sjeni. Samsungu treba odati priznanje za pažnju koju je posvetio A/V priključcima. S obzirom da je panel vrlo tanak, gdje bi uobičajeni priključci (npr. SCART) stršili van gabarita LCD-a i bilo Pretvorba 2D slike u 3D, čini novi 3D Samsungov LCD serije 8000 izuzetno interesantnim uređajem. Odličan prikaz crne, te odlično 3D iskustvo, mogućnost snimanja s TV-a na vanjski HDD disk, samo su neke pojedinosti s kojima se ovaj LCD TV može pohvaliti bi nemoguće postaviti LCD da nasjeda uz sam zid, Samsung je osmislio jednostavan pristup priključivanja. Svi priključci zahtijevaju povezivanje preko mini kabela adaptera, koji se dobivaju uz TV. Za kompozitni AV, komponenti video, VGA PC, RF, digitalni optički izlaz, stereo audio izlaz, pa čak i za LAN (Ethernet) priključak, koriste se mini kabel adapteri. Samo se ulaz za slušalice, HDMI i USB priključci mogu priključiti bez dodatnih kabela. Novost na ovom TV-u je mogućnost snimanja, koja učinkovito pretvara televizor u digitalni TV snimač, kada se na njega priključi vanjski HDD disk. Svi takvi vanjski uređaji moraju prvo biti formatirani, a zatim su na jedinstveni način povezani samo s ovim TV-om. To znači da nije moguće kopirati ili reproducirati snimljene datoteke na računalo ili neki drugi TV, pa čak niti na istovjetan model iz Samsunga. Ne može se snimati jedan TV kanal dok se gleda drugi, jer ovaj TV nema dvostruki TV prijamnik, a tu će mogućnost ponuditi Samsungova LCD serija 9. Kroz USB ulaz se mogu čitati DivX HD i MKV zapisi, kao i uobičajene JPEG i MP3 datoteke. Za razliku od prethodnih modela, podržana je kompatibilnost s NTFS i FAT32 sustavom, tako da je moguće snimati datoteke i preko 2 GB veličine. Samsung također nudi mrežni priključak, kao i bežično povezivanje (Wi-Fi), za koje treba dokupiti USB adapter (802.11a/b/g/n). Osim što se tako može ažurirati noviji software za TV, Samsung nudi, pomoću ugrađenih aplikacija, i mogućnost povezivanja na TV". Time se omogućava skidanje filmova i slika s Netflix, Youtube, 4 1 Flicker, Picasa, kao i niz drugih stvari. Trenutno je najveći naglasak stavljen na igre i na informacije, kao što su članci o vremenu i sportu. Tijekom srpnja ove godine planira se velika nadogradnja novih naslova, ali to tek treba vidjeti. On Screen grafički izbornici su prevedeni na hrvatskijezik. S obzirom da Samsung nije mijenjao rukovođenje, niti izgled On Screen grafičkog prikaza, svi stariji korisnici nekog Samsungovog TV-a, kao i svi noviji, imati će vrlo pregledan i jasan prikaz podešavanja parametra TV-a. Izbornik podešavanja slike je daleko najopširniji i s mnoštvom opcija. Kako bi ispravno podesili sliku, (barem one najosnovnije parametre - svjetlina, kontrast, boja, itd.), Samsung je u izbornik (napredne postavke - stručni podložak) uvrstio dva testna uzoraka slike. Recimo, "Crni ton" - pojačava ili smanjuje crno u slici, "RGB Only mod" - podešava osnovne boje iz vanjskih izvora (npr. DVD), "Područje boja" - podešava intenzitet svake primarne boje... Tu su i napredne postavke. "Balans bijele boje" nudi uobičajenu prilagodbu za visoku ili nisku osjetljivost za svaku boju, te "10P bijela boja" opciju, koja omogućuje upravljanje s preko 10 razina raspona svjetline, (omogućuje također precizniji način kontrole sive boje). S naprednim postavkama bijele boje uobičajen korisnik se ne bi trebao "zamarati", jer se tek nekim vanjskim kalibratorom za sliku može ispravno podesiti. Funkcija LED Motion Plus je jedna od dvije kontrole za koju Samsung tvrdi da smanjuju zamućenje slike kod brzih pokreta. Samsung također nudi i niz postavki za izvorni 3D sadržaj, kao i za pretvorbu 2D u 3D. Da dobro ste pročitali, Samsung je u mogućnosti 2D sliku pretvoriti u 3D, ali o tome nešto kasnije. Jedina novost na On Screen grafici je izbornik Media Play, koji omogućuje video reprodukciju i podešavanje svih materijala, na vrlo jednostavan i slikovit način. Daljinski upravljač je potpuno novoga izgleda s rubovima koji imaju sjajan metalan izgled, dok je gornja ploča s funkcijskim tipkama u imitaciji brušenog aluminija. Ovo izgleda efektno, a same funkcijske tipke nemaju uobičajeno o ispupčenje, nego je to napravljeno kao kod nekih mobitela. Površina je ravna s nekoliko manjih ispupčenja, koja označavaju određena područja funkcija na daljinskom upravljaču. Gotovo je nemoguće ispravno pritisnuti neku funkciju onako "otprilike", nego će biti potrebno svaki puta skrenuti pogled na daljinski upravljač. Daljinski ima pozadinsko osvjetljenje tipki, a treba pohvaliti nekoliko korisnih tipki s kojima se odmah pristupa određenoj funkciji: Media Play, Internet TV i 3D Izgled Media playa 2 Stručni podložak za pravilno podešavanje boja na slici 3 Izbornik podešavanja balansa bijele boje 4 Podešavanja slike u 3D modu 5 - Internet@TV sadržaji TEST Slika i zvuk Kao i kod Panasonica, za gledanje 3D slike potrebne su aktiv- ne naočale (također svaka u sebi ima bateriju - CR 2025/3V), ali u kompletu se nala- ze samo jedne naočale. One su dizajnerski malo drugačije napravljene nego kod Panasonica. Dobro pristaju uz glavu, ali ne nude dodatno podešavanje nosnog dije- la. Za one kojima treba više pari naočala, na tržištu postoji paket s dvostrukim parom naočala + 3D Blu-ray disk Monsters vs. Aliens, po cijeni od 1.249,00 kuna. Na Samsungu nije bio primje- tan toliki pad svjetlosti kada se stave 3D naočale, kao kod Panasonica. U biti to je potpuno razumljivo, s obzirom da LCD LED TV-i u odno- su na plazme uvijek mogu proizvesti veću količinu svjetlosti, a samim time neće gubi- ti niti previše na kvaliteti slike, pogotovo ako je ekran direktno osvijetljen prirodnom svjetlošću. Bez obzira na to, ne preporučuje se "dodir" ekrana s nekim izvorom svjetla. Samsung je u 3D-u postavio postavke pozadinskog osvjetljenja i kontrasta na maksimum, pa je stoga osvjetljenje jače. Dobro je što su postavke za 2D i 3D odvojene, pa ne smetaju jedna drugoj. S obzirom da Samsung upotrebljava reflektni pokrov samog panela (da bi dobio bolji kontrast slike), u tamnim scenama uvijek postoji mogućnost efekta ogledala što neki puta znade biti prilično iritantno. Motion Plus LED funkcija je trajno uključena za 3D, čime se smanjuje zaostajanje slike i smanjuje potencijal za 3D prepletanje, što se može dogoditi kada jedno oko vidi sliku, koja je namijenjena za drugo oko. U svakom pogledu Samsung daje vrlo uvjerljiv 3D efekt, ali će 3D efekt opadati progresivno kada se gledatelj premjestiti izvan centra i tu je plazma ekran nešto u prednosti. Testirajući istovjetne 3D demo Blu-ray snimke kao i na Panasonicu, bile su vidljive neke razlike. Iako je dubinska perspektiva bila itekako naznačena kod Samsunga, ona se doživljavala nekako drugačije. Prije svega to se odnosi na daleko čišću sliku, koja je bila savršeno čista i kod bliskih i kod daljnjih objekata, pa se sve činilo nekako nestvarno i nevjerojatno dobro. Dubina se pogotovo na spomenutoj "Coral Wonderland" snimci činila pomalo slojevita i nije imala potreban povezani-fludini pokret, kao što je to prikazivala plazma. Dok na Panasonic plazmi nisu bile toliko vidljive sunčeve zrake koje prolaze kroz ocean u dubinu, Samsungov LCD LED je to prikazao izraženije i u tome se slika činila zaista potpuno prirod

25 TEST DVA 3D FULL HD TV-a I DB PLAYERA nom. Preklapanje koje je prisutno i kod Panasonica u 3D modu, na Samsungu je još izraženije (razlog je kašnjenje LCD matrice u odnosu na plazma tehnologiju), a i ovdje je to najviše vidljivo kod prikaza bijelih predmeta s tamnom pozadinom. Očigledno i jedan i drugi proizvođač će se morati još malo potruditi da ovaj negativni efekt u potpunosti uklone u budućnosti. Pretvorba slike iz 2D u 3D je radila bolje nego što se moglo očekivati. Svi materijali koje sam pogledao s DVB-T kanala su dobili dodatnu dubinsku perspektivu, pa čak i TV programi snimljeni u crno-bijeloj tehnici. Ponekada su se predmeti u daljini činili nekako neprirodno, kao da plutaju ili lebde, ali takve stvari se nisu događale često. Iako kvaliteta slike nije kao na istinskim 3D materijalima, ipak je rezultat bio zanimljiv. Za sve one koji misle gledati 3D sadržaje i preko Internet TV-a, to za sada nije moguće. Kod prikaza uobičajenih 2D slika Samsung je pokazao do sada neviđene rezultate prikaza crne boje u odnosu na druge proizvođače LCD panela EDGE ili potpunog LED osvjetljenja. Boje su prikazane s velikom točnošću i prirodnošću. Samsung je s "Precision Dimming" ponudio odličan kontrast, te su i u mračnim scenama vidljivi svi sitni detalji, a tome je dodatno pridonijela izuzetno čista i jasna slika. Također je Samsungova "Auto Motion Plus 200Hz" značajka odigrala veliku ulogu u smanjenju zamućenja kod brzih pokreta. Ne samo da ima svoju funkciju u 3D prikazu, nego se pokazala dobra i kod uobičajenog 2D prikaza. Čak i materijali s TV postaja izgledaju daleko upečatljivije i prirodnije, nego što sam to do sada imao prilike vidjeti na nekom LCD TV-u. S obzirom na tanke dimenzije Samsungovog LCD-a, nije mogao priuštiti neki bolji zvuk iz svoja dva 10W zvučnika. Iako se zvuk može naknadno obraditi u EQ, zvuk nije imao dovoljno bas frekvencija, a zadovoljavajuće je reproducirao jedino srednjotonsko područje. Za iole ozbiljniju zvučnu kulisu, neophodno je da ćete morati koristiti neki sustav kućnog kina ili bar kvalitetniji soundbar. Zaključak Novi Samsungov 117 cm LCD, s rubnim LED osvjetljenjem, serije 8000 daje vrhunski dizajn i jedinstveni stil. Mogućnost pretvorbe 2D slike u 3D sliku, čini za sada ovaj TV jedinstvenim na tržištu. Odličan prikaz crne, te odlično 3D iskustvo, mogućnost snimanja s TV-a na vanjski HDD disk, samo su neke pojedinosti s kojima se ovaj LCD TV može pohvaliti. Bez ikakve sumnje, za sve one koje žele imati trenutačno najbolje iz svijeta LCD TV-a i uživati u 3D iskustvu, ovo je savršeni izbor. Samsung UN46C800 Prikaz 3D HD slike Pretvorba 2D slike u 3D sliku Odlična 2D slika Odlična razine crne boje Mnoštvo različitih podešavanja za sliku Opremljenost svim analognim i digitalnim HD TV prijemnicima DNLA umrežavanje Snimanje TV programa na vanjski HDD disk Opremljenost različitim A/V priključcima Svi izbornici su prevedeni na hrvatski Motion Plus 200 Hz dobro radi Kompatibilnost s NTSF i FAT 32 datotečnim sustavom na HDD diskovima Novi daljinski upravljač s pozadinskim osvjetljenjem Nemogućnost gledanja snimljenog TV materijala s HDD-a niti na jednom drugom uređaju Primjetno preklapanje slike u 3D modu Sjajan ekran podložan refleksijama Preuski kutovi gledanja Panasonic TX-P50 VT20 Samsung UN46C8000 A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz 1 1 HDMI ulaz 4 (1 na boku) 4 (na boku) Euro AV SCART 2 (oba RGB) 2 (jedan RGB) S-VHS - - Kompozitni video 1 1/1 Analogni stereo audio ulaz/izlaz 2/1 1 Slušalice 1 2 USB 2 2 3,5 mm PC audio ulaz - - Utor za memorijske kartice (SD) 1 - Analogni RGB PC (15 pin mini D-sub) 1 1 RS Optički digitalni izlaz 1 1 Common interface 1 1 Mrežni priključak 1 1 Antenski priključak 1 1 Satelitski priključak 1 1 Posebnosti 2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike / / Blu-ray Memorija TV prijamnika analogna/ digitalna 100/ /999 Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Plazma NeoPDP (G13) LCD sa rubnim LED osvjetljenjem Format ekrana 16:9 16:9 Broj piksela (horizontalna x vertikalna) 1920 x x 1080 Procesuiranje slike 1080p/24/25/30/50/60Hz 1080p/24/25/30/50/60Hz Kontrast normalni/dinamički - / Nepoznato Brzina matrice 0001 ms Nepoznato Vidljivi kut vertikalno/horizontalno 176/176 Nepoznato Videotekst 1500 (2.5) 1500 (2.5) 3 D filtar 24p THX certifikat za sliku 600/200 Hz /- -/ Formati slike Auto/16:9/14:9/4:3/Zoom1-2-3 Auto wide/16:9/wide zoom/ zoom/4:3 Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala 3 x 10W 2 x 10W TV prijamnik analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4/satelit analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4 PIP/PAP / /- OSTALO Bez stalka Sa stalkom Dimenzije (širina x visina x dubina) 1224 x 771 x 90 mm 1224 x 810x 335 mm 1092 x 653 x 26,5 mm 1092 x 724 x 302 mm Masa (kg) TV/sa stalkom 27,5/30,5 16,8/19,1 Distributer CIJENA kuna kuna hifimedia SLIKA ZVUK OPREMLJENOST 0 10 DALJINSKI UPRAVLJAČ CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 Panasonic TX-P50 VT hifimedia SLIKA ZVUK OPREMLJENOST DALJINSKI UPRAVLJAČ CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 Samsung UN46C P Glavni izbornik Dodatne opcije podešavanja slike PANASONIC DMP-BDT 300 DMP-BDT 300 je prvi Panasonicov 3D Blu-ray, koji podjednako dobro reproducira SD, HD i 3D video snimke anasonic je uz svoj prvi 3D TV ponudio i svoj prvi 3D Bluray plajer, oznake DMP-BDT 300. Prednja ploča se u potpunosti slaže s dizajnom Panasonicove 3D plazme. Naime, ima crni zrcalni pokrov s vodoravnom, tankom srebrnom crtom, te velikim 3D natpisom na desnoj strani. Po starom Panasonicovom običaju, na lijevoj strani ispod poklopca, nalazi se ladica diska koja svojim izlaskom prema van spušta poklopac prema dolje. Desno od ladice se također nalazi poklopac koji se može ručno spustiti, a ispod njega se nalazi displej playera, funkcijska tipka stop i reprodukcija te USB priključak i SD utor za memorijske kartice. Na stražnjoj se strani nalaze sve uobičajene A/V priključnice (samo su neke pozlaćene) kao komponentni video, izlaz iz 7.1 surround dekodera, koaksijalni i digitalni audio izlaz, mrežni priključak, USB, itd.. Ono što razlikuje ovaj Blu-ray player od svih do sada viđenih na tržištu je dvostruki izlazni HDMI priključak i to u najnovijoj verziji 1.4. Ovo naravno nije napravljeno slučajno i u Panasonicu su jako dobro razmišljali kada su postavili dva HDMI. Stvar je vrlo jednostavna. S obzirom da ovaj Blu-ray podržava 3D sliku, postoji velika mogućnost da će prolaskom 3D signala kod starijih receivera koji nemaju HDMI verziju 1.4 nego 1.3, takav signal biti degradiran i neće se dobiti 3D slika na ekranu. Tako je jedan HDMI namijenjen priključivanju direktno na TV, a drugi služi za priključivanje na receiver, kako bi mogli uživati u HD kvaliteti surround zvuka. Kroz drugi ulaz se može i ograničiti da kroz njega ide samo audio, a ne i video signal, prema želji korisnika. Iako se čini kako su dva USB priključka nesuvisla i za to postoji opravdanje. Kroz prednji USB se mogu pregledavati JPEG (slike), MP3 (glazba) i video datoteke DivX5/6 u standardnoj (SD) i visoko kvalitetnoj HDTV rezoluciji. Stražnji USB može sve kao i prednji, ali bolje ga je koristiti za bežičnu konekciju pomoću USB adaptera (mora se zasebno kupiti - model DY-WL10), kako bi izbjegli nepotrebnu zbrku i "šumu" stražnjih A/V kabela. SD memorijski utor podržava SDHC (od 4 do 32 GB) i SDXC (48 do 64 GB) memorijske kartice, pa ovisno od kapaciteta korisnik može uživati u mnogim multimedijalnim sadržajima. Poželjno je prilikom prvog podešavanja parametara Blu-raya, player odmah nadograditi s novijom verzijom firmwarea (starija je 1.11, a novija 1.20). Nadogradnjom se dobiva pristup Internet sadržajima na VieraCast (YouTube, Picasa web, itd.) kao i kod Podešavanje digitalnog audio izlaza Nadogradnja novog Firmwarea Panasonicovog TV-a. Tko već ima neki Panasonicov uređaj u svojoj kući, vrlo će se brzo snaći u njegovim grafičkim izbornicima, jer su ostali gotovo nepromijenjeni. Izbornici su klasični i jednostavni za korištenje, s jasnim podešavanjima, a prilikom mijenjanja bilo kojeg parametara, uvijek se pojavljuje dodatna poruka upozorenja, želi li korisnik doista promijeniti određeni parametar, tako zabune zaista ne bi trebalo biti. DMC-BDT300 dekodira sve nove HD audio formate iz ugrađenih surround dekodera, što može dobro poslužiti svim onim korisnicima koji nemaju novije receivere s HDMI priključkom, koristeći 7.1 kanalne analogne audio izlaze iz Blu-raya. Kod reprodukcije zvuka, pojavljuju se u "Display" izborniku dvije novije funkcije, jedan za zvuk (Sound Effects), a druga za sliku. Za zvuk su ponuđeni neki zvučni efekti Night Surround, Re-Master 1/2/3 i Digital Tube Sound 1/2/3. Dok "Re-Master" funkcija "glumi" poboljšani zvuk, kao da je cijeli materijal naknadno digitalno obrađen, "Digital Tube Sound" čini zvuk nešto toplijim kao da je zvuk pušten iz cijevnog pojačala. Ove će se mogućnosti nekome i sviđati, te na prvi pogled činiti dobrim, ali ipak preporučujem da zvuk ostane u normalnim postavkama, jer se tada najmanje gubi ili ističe slušani glazbeni materijal. Slikovni mod je potrebnija stvar, TEST a u njemu se nalazi nekoliko tvorničkih postavki slike i korisnički odabir (Picture Adjustment) podijeljen na čak 7 zasebnih podjela (kontrast, svjetlina, oštrina, boja, gama, 3D NR, integrirani NR). Tu je i funkcija "Advanced Settings" koja nudi tri funkcije: dodatno poboljšanje ukupne kvalitete boje na slici (Chroma Process), poboljšanje detalja (Detail Clarity) i poboljšanje rezolucije (Super Resolution), svaka s nekoli- ko koraka. Kao i na prošlim modelima Blu-raya, Panasonic nije ništa mijenjao na daljinskom upravljaču. Jednostavno upravljanje, s logičkom postavkom svih funkcijskih tipki doprinosi odličnom upravljanju playerom. Velika baza kodova drugih proizvođača A/V opreme omogućuje upravljanje i nekim drugim uređajima koji nisu iz Panasonicove proizvodnje. Slika i zvuk Prikaz standardne rezolucije slike s DVD-a bio je prilično dobar. Iako je bojama malo nedostajalo intenziteta, naknadnim slikovnim podešavanjima sve je sjelo na svoje mjesto. Prisutni šum u slici, također se može vrlo dobro ukloniti s funkcijom Integrated NR, a još bolji efekti se postižu uporabom 3D NR funkcije, koja taj šum dodatno umanjuje. U svakom pogledu, dodatna podešavanja su odlično napravljena i ne služe tu samo kao "ukras" nego i stvarno pridonose poboljšanju slike. "Podignuta" (Upscaling) slike sa SD na HD rezoluciju također pokazuje dobru zaglađenost rubova pred

26 TEST DVA 3D FULL HD TV-a I DB PLAYERA meta i dodatnu čistoću slike. Blu-ray slika davala je preciznu i finu strukturu kontura na slici, a oštrina je bila vrlo impresivna. I ovdje se treba malo "poigrati" dodatnim kontrolama slike, jer Blu-ray slika također pati od istih negativnih pojava kao i na SD prikazu slike (npr. šum u slici), ali u daleko manjoj mjeri. Kod testova nazubljenosti (jaggies), Panasonic je davao prilično dobru sliku, s malom nazubljenosti i gledatelj ne bi trebao imati neki veći prigovor na to. 3D slika je dala istinski doživljaj dubine prostora, s prirodnom reprodukcijom boja. Ovdje je teško naći zamjerku, ako bi tjerali mak na konac, Panasonicu nedostaje kristalnosti i čistoće slike, segment u kojem je testirani Samsung Blu-ray besprijekoran. Zvučno, ovaj Panasonicov Blu-ray prije svega daje jednu smirenu i prilično ujednačenu zvučnu sliku. Njegov najveći nedostatak leži u ocrtavanju dubinske prostornosti zvuka koja je sskraćena, iako je stereo baza prilično dobra. Iako niti jedan dio zvučnog spektra ne iskače u odnosu na druge, bas bi mogao biti čvršći i autoritativniji, jer je ponekad znao izgubiti kontrolu. Prilikom slušanja HD zvuka obavezno treba isključiti funkciju "BD-Video Secondary Audio" u izborniku "Digital Audio Output", jer surround receiver neće moći prepoznati niti jedan HD digitalni signal, pa neće uključiti niti jedan ugrađeni HD surround dekoder. U surroundu je također primjetan manji dubinski prostor, bez obzira što su zadnji surround kanali iznimno čisti i precizni kod dočaravanja zvukova. Prednji kanali su direktni i čisti, s dobrim odnosom zvukova između njih. Zaključak Ako želite gledati 3D filmove na kompatibilnom televizoru, morat ćete kupiti 3D Blu-ray player, kao što je Panasonic DMP-BDT300. Dobre slikovne SD i BD mogućnosti, njegova mogućnost prikaza i 3D slike, te njegova jednostavnost upravljanja, samo su plus na koji korisnici trebaju obratiti pažnju pri kupnji novog Blu-ray playera. Panasonic DMP-BDT 300 Kompatibilan s 3D Blu-ray reprodukcijom Vrlo dobre dodatne video postavke Jednostavan za korištenje Dva HDMI izlazna priključka Dobra kvaliteta SD i BD slike 7,1 kanalni analogni priključci iz HD surround dekodera DivX SD i HD reprodukcija Cijena SAMSUNG BD-C6900 Futuristički izgled, vrlo dobar prikaza 2D i 3D slike, dobar zvuk, bežično Wi-Fi spajanje, brzina čitanja medija, samo su neke od dobrih osobina Samsungovog BD-C6900 Blu-ray playera S amsung se na prošlim generacijama Blu-ray playera želio nametnuti nekim svojim rješenjem, ali to mu nikako nije uspijevalo. Njihov novi 3D Bluray oznake BD-C6900, mogao bi konačno promijeniti situaciju. Pogled na isključeni Samsungov Blu-ray neće e otkriti baš ništa neobično, o, osim da uređaj ima zrcalno sjajan crni pokrov te da mu na gornjoj desnoj strani svijetli tipka uključenja/isključenja uređaja. Njegovim uključenjem na gornjoj plohi se pojavljuje veliki znak 3D, osvijetljene senzorske tipke, te jedan smjeli dodatak. Kroz "prozor" na gornjoj strani, moguće je gledati kako se ubačeni disk vrti dok unutrašnjost svijetli plavkastom bojom što izgleda vrlo efektno. S obzirom da su funkcijske senzorske tipke na vrhu uređaja, na Blu-ray se ne može staviti neka drugu AV komponenta. Prednja ploča u potpunosti je ravna, a s desne strane ispod poklopca se nalazi ladica diska, LCD displej je smješten u središtu, a na lijevoj strani je USB ulaz. Osim što će biti zapažen po futurističkom izgledu, svojim malim dimenzijama, pogotovo visinom i dubinom, mogao bi dobiti još jedan plus kod korisnika. Opremljenost različitim AV priključcima je sasvim uobičajena (nema digitalnog koaksijalnog izlaza i RS-232 priključka), ali s obzirom da je ovo 3D Blu-ray player, nedostaje mu dvostruki HDMI priključak, kao što to ima Panasonicov. Ovo može predstavljati problem ako korisnik želi uživati u HD audio, a njegov AV receiver nema HDMI priključnicu verzije 1.4, pa neće biti u mogućnosti dobiti 3D prikaz slike kroz receiver. Ako se želi nesmetano gledati 3D HD sliku i slušati HD zvuk, svi bi budući 3D playeri trebali imati barem 2 HDMI priključka. Iako se HD zvuk može slušati i preko analognih izlaza iz ugrađenih surround dekodera u playeru, takav zvuk u većini slučajeva nije iste kvalitete kao iz dekodera ugrađenih u receiver. i BD-C6900 zato nudi neke druge mogućnosti. Za razliku r od prošlogodišnjih modela BD-C6900 sada ima mogućnost bežičnog spajanja Wi-Fi, bez uporabe vanjskog s USB Wi-Fi adaptera. Za one koji su navikli na stabilnost mreže, tu je i uobičajen mrežni priključak. Ovakvim umrežavanjem player se lako može ažurirati s novijim firmwareom ili koristiti BD-Live 2.0 funkcijom, kako bi se dobile najbolje informacije o određenom filmu. S obzirom da Blu-ray ima ugrađenu internu memoriju od 1 GB, neće trebati dodatna USB memorija za pristup BD-Live sadržajima, kao na nekim starijim Blu-ray modelima. Ipak je tzv. "Apps" sučelje i Samsungova Internet@TV funkcija nešto što će biti vrlo korisno korisniku. Kao i na Samsungovom testiranom LCD LED 3D modelu TV-a, može se pomoću te funkcije pristupati sadržajima kao što su Netflix, YouTube, Blockbuster, Twitter ili Facebook. Naravno ne treba zaboraviti niti DLNA-podršku s kojom se mogu pregledavati datoteke s mreže povezanih računala. Uređaj podržava niz formata kroz USB: DivX HD, MKV, MPEG-4, WMV9, JPEG, AVCHD, MP3 i WMA. Kod testa sve datoteke s popisa radile su ispravno. Samsung je ponudio i novi sustav izbornika s vizualno vrlo privlačnom On screen grafikom, s velikim ikonama, kojima se može dodati čak 4 različita uzorka pozadine. Početni Izbornik je sastavljen od 5 različitih ikona koje uključuju Internet@TV, glazba, video, fotografija i osnovna podešavanja samog Blu-raya. Na samom vrhu se mogu dodati 5 najgledljivijih prečaca s Internet@TV-a, tako da im korisnik može brzo pristupiti bez uključenja "Apps" sučelja. U svakom pogledu novo grafičko sučelje izbornika je bolje organizirano nego na prijašnjim modelima, što će pomoći jednostavnosti korištenja i podešavanja svih funkcija Blu-raya. Iz izbornika podešavanja osnovnih parametara za istaknuti je Samsung Anynet + HDMI-CEC koji omogućuje međusobnu povezanost TV / Blu-ray, pa će se samo jednim dodirom na tipku uključenja Blu-raya, istovremeno uključiti i TV. Opcija BD Wise (radi isključivo sa Samsungovim proizvodima), optimizira vezu između Bluray i TV-a putem HDMI priključka te se TV automatski podešava na optimalnu rezoluciju. Kod 3D opcije prikaza slike, može se podesiti i na koliko veliki ekran se šalje slika kako bi Blu-ray sam optimalno prikazao 3D sliku na zadanoj veličini TV ekrana. Maksimalno je podržan ekran veličine od 295 cm. Samsung se također može ponositi i jednim od najboljih rezultata brzine čitanja određenog medija, gdje je očigledno postignut veliki napredak. Daljinski upravljač je prilično velikih dimenzija (52 x 214 x 22 mm širina x visina x dubina), tako da se na njega bez problema mogle smjestiti nešto veće tipke. Samo osnovne tipke pokretanja Blu-raya imaju flourescentni premaz, pa su vidljive i u mraku. Daljinskim je moguće upravljati TV-om i to ne samo iz Samsung proizvodnje, nego i drugih proizvođača (preko 60 različitih tvrtki). U svakom slučaju, to je robustan i čvrst daljinski upravljač, s jednostavnom logikom upravljanja. 4 Slika i zvuk U svakom pogledu kod standardne reprodukcije slike, Samsungov BD-C6900 je davao izuzetno dobre rezultate. Slika je oštra i s puno detalja te donosi vrlo opipljiva poboljšanja u kontrastu između bijelih i crnih linija. Podizanje rezolucija sa SD na HD sliku je također izuzetno dobro napravljeno. Rubovi predmeta su dobro zaglađeni, s vrlo jasnim linijama. Šuma u slici bilo je jako malo, ali daleko manje nego kod Panasonica, i to bez uporabe uključenja Noise Reduction funkcije. Kod Blu-ray reprodukcije, uređaj je također pokazao svoju "snagu". Jaggies test je pokazao jednu od najboljih slika na Blu-ray playerima; nazubljenost rubova predmeta je sasvim malo primjetna i tu je ovaj Blu-ray stvarno briljirao. Boje su bile dobro zasićene, iako nešto svjetlijeg intenziteta, ali u dodatnim podešavanjima koje nudi ovaj Blu-ray za sliku, to se može popraviti. Za razliku od Panasonica, 3D prikaz slike, nudi ipak nešto manju dubinsku prostornost i nešto slabiji prikaz boja. Prikaz crnoga je također bolji kod Pansaonicovog Bluraya, ali Samsung nudi kristalniju i čišću sliku, te nešto bolji kontrasni odnos. I zvukovno je Samsung davao sasvim solidne rezultate. Visokotonsko i srednje područje je otvorenijeg karaktera, iako visoko područje ponekada znade "iskočiti" iz cjelokupne zvučne slike. Stereo efekt je jako dobar, a dubinska perspektiva je dočaravala dobar osjećaj prostornosti, bolje nego što je to izvodio Panasonicov Blu-ray. Cijeli zvuk je prilično dinamičan, s nešto mekanijim karakterom bas frekvencija. U surroundu je također naznačena dobra dubinska perspektiva zvuka. S obzirom na malo otvoreniji zvuk srednjih i visokih frekvencija, treba posebno paziti, da se ovaj Blu-ray ne nađe u sustavu koji također ima otvoreni karakter zvuka, jer bi tu moglo biti problema. Raspodjela zvuka po svim surround kanalima je dobra, s jasnim i čistim zvukom, bilo bi bolje da su bas frekvencije nešto čvršćeg karaktera. Zaključak Futuristički izgled, vrlo dobar prikaza 2D i 3D slike, dobar zvuk, bežično Wi-Fi spajanje, brzina čitanja medija, samo su neke od dobrih osobina Samsungovog BD-C6900 Blu-ray playera. Njegova i ne toliko velika cijena, sasvim opravdava sve njegove mogućnosti. Za sve oni koji žele još i 3D prikaz, u ovom Samsungovom Blu-rayu sigurno će naći pravog partnera za uživanje u surround zvuku i 3D prikazu slike. Samsung BD-C6900 Vrlo dobra 2D i 3D slika Brzina čitanja diskova Bežično Wi-Fi spajanje Dobar zvuk Daljinski upravljač Dodatna podešavanja slike Zrcalna površina Blu-ray skuplja nevjerojatnu količinu prašine Nema 2 HDMI priključka Nešto jače zagrijavanje podnožja kućišta Blu-raya 1 hifimedia Panasonic DMP-BDT 300 SLIKA ZVUK OPREMLJENOST DALJINSKI UPRAVLJAČ CIJENA/KVALITETA UKUPNO Dodatna podešavanja za sliku Novi grafički prikaz glavnog izbornika 2 - Vodič dodavanja novih aplikacija na Internet@TV 3 - Podešavanje moda i veličine TV-a na koji će se slika prikazivati 4 - Odabir bežične ili žičane mreže Panasonic DMP-BDT 300 Samsung BD-C6900 Optički digitalni izlaz (TosLink) Koaksijalni digitalni izlaz - Stereo audio izlaz Kompozitni video izlaz Komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y) S-VHS izlaz - - HDMI 2 ( verzija 1.4) (verzija1.4) RSC 232C - - Daljinska kontrola - - Audio izlazi iz surround dekodera (5.1/7.1) -/ -/ Mrežni priključak USB 2 (prednji /zadnji) Utor za memorijske kartice (SD) - Dodatni pribor - A/V kabel Video digitalno/analogni pretvarač MHz / 12-bit MHz / 12-bit Audio digitalno/analogni pretvarač 192 khz/24 bit 192 khz/24 bit Progressivan scan (PAL/NTSC) (PAL/NTSC) Video scaler Mogućnost podešavanje slike (7 parametara) (5 parametra) BRZINA ČITANJA POJEDINOG MEDIJA I UKLJUČENJA UREĐAJA Uključenje blu-ray plejera / brzi start 22 sekunde / 1 sekunda 9 sekundi BD disk 12 sekunde 14 sekundi DVD 17 sekunde 10 sekundi CD 17 sekundu 8 sekundi OSTALO Dimenzije 430 x 66 x 245 mm 430 x 43 x 205 mm Masa 2,6 kg 1,8 kg Distributer CIJENA kuna kuna hifimedia SLIKA ZVUK OPREMLJENOST DALJINSKI UPRAVLJAČ CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 Samsung BD-C

27 A Legacy of Firsts. SHARP 46LE820E PREPORUKA Quattron vodi prema vrhu Zagreb, King Cross Dubrava, Garden Mall Split, PTC Joker Zadar, City Galleria Sv. Nedelja, Outlet Store N episano je pravilo kod proizvođača televizora da pri svakom novom "osvježavanju" linije svojih proizvoda pokušava primijeniti neku novu specifičnost ili novu tehnologiju koja bi ih donekle razlikovala od konkurencije. Vrlo često su ta "poboljšanja" vrlo upitna ili odveć slična televizoru drugog proizvođača na istoj polici i jedino u čemu se u biti razlikuju je komercijalni naziv gotovo identične tehnologije. U bližoj povijesti je bilo iznimki koje osporavaju ovo pravilo, kao na primjer Philips Ambilight osvjetljenje, koje vremenom postaju marketinški snažne gotovo kao i samo ime proizvođača. Imati jedinstvenu tehnologiju koju će prihvatiti potrošači i koja će vas diferencirati na policama je san svake kompanije. Ovom cilju je vjerojatno težio i Sharp kad je gotovo prije četiri godine pokrenuo razvoj svoje Quattron tehnologije. Svako tko imalo ozbiljnije prati problematiku reprodukcije video sadržaja zna da su po HDTV standardu (Rec.709 ili BT.709) za prikaz TV slike neophodne samo tri primarne boje: crvena, zelena i plava (RGB - Red, Green, Blue). No tako nisu mislili u Sharpu te su uveli žutu boju (Y) kao dodatni sub-piksel pomoću kojeg su Sharp je modelom 46LE820E poprilično podigao razinu svoje konkurentnosti u ovom segmentu LCD televizora. Kvaliteta slike je na takvoj razini da možemo reći da je to do sada najbolja izvedba Sharpa uopće piše: Andrija Ćurković povećali raspon prikaza boja na televizoru. Po riječima proizvođača, ova tehnologija (RGBY) može proizvesti jedan trilijun boja (tisuću milijardi), što je skoro tisuću puta više od uobičajenog RGB-a. Kako su se slikovito izrazili u svojem press materijalu, to njihovim novim EdgeLED LCD modelima daje "više svjetlucavog zlata, karipsko plavog i cvjetno žutog" u slici. Ova tvrdnja ima donekle i smisla s obzirom da se do sada žuta boja dobivala miješenjem osnovnih RGB boja. Uz pomoć dodatnog Y pixela dobiva se više svjetlosti pa bi i slika na panelu trebala biti prikazana prirodnije i svjetlije nego što je slučaj kod ekvivalentnog RGB panela bez tog dodatnog piksela. LE820 je nasljednik modela iz serije 700 (vidi test hifimedia broj 79) s LED pozadinskim osvjetljenjem od ruba do ruba preko cijelog panela, dok je u ovom slučaju primijenjeno LED osvjetljenje postavljeno po rubu samog televizora. Nije jasno zbog čega su prešli na EdgeLED, po mom mišljenju lošiju tehnologiju osvjetljenja LCD panela, osim što su osjetno dobili na smanjenoj debljini samog panela s 92 mm na sadašnjih 39 mm. Ekološki osviješteni Sharpovi inženjeri su ovom serijom postigli i rekordne uštede energije tako da je za ovu dimenziju panela potrošnja samo 85W prema podacima proizvođača. Osim što je televizor stanjen dodatno je redizajniran panel koji je sad po rubu dobio elegantni aluminijski okvir sa zakrivljenim i ispuštenim prema naprijed donjim dijelom na kojem iluminira Sharp logo i gdje se nalaze osnovne upravljačke tipke kojima se može upravljati ako se ne koristi daljinski upravljač. U postavkama televizora ova se iluminacija može ugasiti. Na prednju stranicu panela je dodatno nanesen reflektirajuči premaz kako bi postigli bolji i jasniji prikaz boja. Ova modifikacija ima i svoju negativnu stranu, predmeti u prostoriji oko televizora odražavaju se u ekranu čime kvaltativno degradiraju prikaz TV slike. Olakotna okolnost je da smo vidjeli i daleko izraženije odraze predmeta na ekranu kod nekih drugih proizvođača. Televizor koristi X-Gen panel s 100Hz brzinom osvježavanja slike, ima ugrađeni analogni, zemaljski (DVB-T) i kabelski (DVB-C) digitalni prijemnik u MPEG-4 formatu. Posebnost modela LE820 je mogućnost snimanja (Time Shift mode) TV programa koji se prikazuje preko ugrađenih digitalnih tunera na internu flash memoriju kapaciteta od 8GB. U praksi je ovo dobro došla funkcija ukoliko se za vrijeme gledanja TV programa mora izaći na kratko iz prostorije. U tom slučaju dovoljno je preko daljinskog uključiti Time Shift i televizor počinje snimati gledani program. Nakon povratka dovoljno je opet stisnuti tipku i gledanje 53

28 TEST SHARP 46LE820E Izbornik ulaza se nastavlja tamo gdje se prethodno stalo. Kad se aktivira snimanje, na ekranu se pojavljuje i indikator koji pokazuje koliko je vremena preostalo. Na 8GB memorije TV može se pohraniti do 2,5 sata SD programa, odnosno oko 50 minuta HD materijala. Za napomenuti je da Time Shift nije snimač u pravom smislu riječi jer će, nakon što se ugasi TV, obrisati u potpunosti snimljeni sadržaj s flash memorije. Na televizoru se nalazi i Ethernet priključak, ali preko njega se ne može dobiti neki online Sharp sadržaj kao što je to slučaj kod Samsunga ili Panasonica s njihovim Internet@TV platformama. Ono što se može dobiti je mrežno povezivanje s DLNA kompatibilnim računalom što omogućuje pregledavanje fotografija i MP3 datoteka. Za ku od konkurenata nije moguće razli- unaprijediti softver preko mreže jer se ne spaja na Internet nego je to izvedivo samo putem USB ulaza. Preko USB-a se može reproducirati DivX i DivX HD, ali ne i MKV datoteke. Prikaz izbornika na ovom televizoru je izuzetno pametno izveden. Pritiskom na tipku MENU cijela se slika malo smanji i pomakne u lijevo, da bi ostavila dovoljno o praznog mjesta u koji se "spušta" izbornik funkcija za podešavanje. Na ovakav način dobiva se odličan pregled što se dešava na slici pri svakoj promjeni određene funkcije u izborniku. Iz izbornika preporučljivo je da se uključi funkcija "Quick Start" koja omogućuje brže uključivanje TV-a iz stanja mirovanja za samo 6 sekundi, dok je u standardnom modu potrebno gotovo 1 minutu. Izbornik podešavanja slike Slika i zvuk Sharp 46LE820E ima velike mogućnosti podešavanja parametara za dobivanje optimalne kvalitete slike. Televizor dolazi u kutiji nepodešen; s prezasićenim bojama, velikim dinamičnim kontrastom krivom postavkom temperature boje i slično, pa je neophodno provesti postupak kalibracije prije bilo kojeg ozbiljnijeg gledanja. Osnovno pravilo je da se TV ne postavi suprotno od prozora jer će zbog odraza u njemu pri danjem svjetlu sav trud oko podešavanja biti uzaludan. Ukratko, sva podešavanja kao i samo testiranje televizora su napravljena u postavkama za sliku u filmskom modu (Movie) koji se je pokazao kao najoptimalniji za gledanje u večernjim satima. Namjestili smo postavke vrijednosti temperature boje na najmanju (Low), Gama je postavljena na -2, kontrast je podignut na +33 dok su vrijednosti za korekciju svjetlosti, nijanse i oštrine ostavljene na pozici- ji nula. Zasićenost boje je bila vrlo visoka pa ju je bilo potrebno smanjiti na skali na čak -8. Od osta- lih naprednih mogućno- sti podešavanja televizora smo koristili jedino još "Fine motion" funkciju (smanjuje- te zamagljenja oko predme- ta pri brzom pokretu) i to na najmanjoj vrijednosti (Low) te smo malo smanjili jači- nu pozadinskog osvjetljenja panela (-3). Sve ostale funkci- je kao što su: OPC-automatsko podešavanje svjetline ekrana, DNR-redukcija šuma, aktivni kontrast i sl. su ostale isključene. Nakon podešavanja televizora kolega Toplak je komentirao da slika ne sliči niti plazmi niti standardnom LCD prikazu. I uistinu, na prvi pogled slika djeluje malo prigušeno, "vuče" prema žutom tonu, ali nakon kratke aklimatizacije došli smo do zaključka da su prikazane boje zapravo korektne, vrlo žive i bogate nijansama. Možda će netko zahtijevati još vjerniji prikaz boja, ali kad se uzme u obzir da prikaz SD materijala nostalgično podsjeća na gledanje televizora s katodnom cijevi tko onda može zamjeriti na takvoj "nesavršenosti". Reprodukcija HD filma s Blu-ray diska je odlična. Slika je puna detalja s velikom paletom boja i s mogućnošću prikaza detalja i u tamnim područjima ekrana. Prikaz crne je vrlo dobar, intenzivan i s primjetnom dubinom iako ponekad njen ton ide prema sivoj što je pogotovo vidljivo ako se TV gleda pod većim kutom. Sharp je ovim modelom napravio veliki pomak u prikazu predmeta u pokretu što im je bila poprilična boljka u prethodnim verzijama panela. Iako koristi "samo" standardnih 100Hz za osvježavanje matrice ekrana, slika je imala minimalna zamućenja i pojavu trzanja. Smetnje su se uglavnom odnosile na lagano pojavljivanje dodatnog ruba oko predmeta u pokretu što TV po prikazanoj kvaliteti više pomiče prema plazma tehnologiji nego prema LCD-u. S dva ugrađena zvučnika (snage 2x10W) i subwooferom (15W) postiže zavidnu razinu i kvalitetu zvuka koja je sasvim dovoljna za kvalitetno praćenje TV programa. Reprodukcija vokala je jasna i čista, s dovoljno dinamike i temperamenta u srednjotonskom području, ali ne baš prevelikom dubinom u bas području. Za potpuni doživljaj filmskog materijala s DVD ili BD playera neophodno je spojiti kvalitetniji surround komplet zvučnika. Zaključak Sharp je modelom 46LE820E poprilično podigao razinu svoje konkurentnosti u ovom segmentu LCD televizora. Koliko je za ovakav uspjeh zaslužna ugrađena Quattron tehnologija, a koliko ukupna tehnološka unaprjeđenja u odnosu na prethodne modele pristigle iz Sharpa, teško mi je reći. Iako televizor nema mogućnost reprodukcije 3D slike, to mu ne bi trebao biti veći nedostatak s obzirom na mizernu količinu dostupnog 3D materijal na domaćem tržištu. Ono što je bitno kod modela Sharp 46LE820E je primjerena kvaliteta slike za koju možemo reći da je do sada najbolja izvedba koju je ova tvrtka plasirala na tržište. Ako se svemu navedenom pridoda i dopadljiv dizajn, pouzdanost u radu te kvaliteta izrade, onda bi se trebao svakako naći na listi televizora ove dijagonale ekrana kojeg svakako trebate isprobati prije konačne odluke o kupnji. Sharp 46LE820E Odličan prikaz SD i HD slike Prikaz crne Time Shif snimanje Vrlo dobar zvuk On screen izbornik nije na hrvatskom jeziku Zrcalni LCD ekran Cijena Sharp 46LE820E A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz 1 HDMI ulaz 4 (1 verzije 1.4) Euro AV SCART 1 RGB S-VHS - Kompozitni video 1 Analogni stereo audio ulaz/izlaz 2/1 Slušalice 1 USB 1 3,5 mm PC audio ulaz - Utor za memorijske kartice (SD) - Analogni RGB PC (15 pin mini D-sub) 1 RS Optički digitalni izlaz 1 Common interface 1 Mrežni priključak 1 Antenski priključak 1 Satelitski priključak 1 Posebnosti 2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike Blu-ray -/- Memorija TV prijamnika analogna/digitalna 100/999 Vidljiva dijagonala (cm) 117 Vrsta ekrana LCD sa rubnim LED pozadinskim osvijetljenjem Format ekrana 16:9 Broj piksela (horizontalna x vertikalna) 1920 x 1080 Procesuiranje slike 1080p/24/25/30/50/60Hz Kontrast normalni/dinamički -/ Brzina matrice manje od 4 ms Vidljivi kut vertikalno/ horizontalno 176/176 Videotekst 2000 (2.5) 3 D filtar 24p THX certifikat za sliku - 600/200/100 Hz -/-/ normal/zoom/14:9/ Formati slike panorama/full/cinema 16:9/cinema Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala 2 x 10 W/1 x 15 W za subwoofer TV prijamnik analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4/satelit PIP/PAP -/- OSTALO Dimenzije (širina x visina x dubina) Bez stalka 1127 x 734 x 39 mm Sa stalkom 1127 x 785 x 340 mm Masa (kg) TV/sa stalkom 24,5/30 Distributer CIJENA kuna hifimedia SLIKA ZVUK OPREMLJENOST DALJINSKI UPRAVLJAČ CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 Sharp 46LE820E DIGITAL I M A G E Samsung HMX-S15BP Nova Samsungova kamera prva je od kompaktnih HD kamera s mogućnošću WiFi komunikacije s računalom ili novijim televizorom unutar sve prisutnijeg DLNA standarda. arda. 10MP čip pohranjuje podatke na 32GB internu SSD memoriju uz mogućnost proširenja preko SD/SDHC sučelja. Na vrlo velikom touchscreen LCD-u od 9 cm s 1.1MP rezolualnocije trebali bismo jasno vidjeti detalje i pri maksimalnom povećanju slike pomoću dostupnog 15x optičkog zooma. oma. Da nam kadar ostane otporan na vibracije pri tako velikim razinama optičkog povećanja, trebala bi se pobrinuti Smart OIS tehnologija koja omogućuje veće pomake leće, time kompenzirajući drhtanje ruku. Kamera može snimati 300 i 600 sličica u sekundi u nižoj rezoluciji da bi zakoračila u domenu procesa neuhvatljivih ljudskim okom. S druge strane spektra, omogućuje i intervalno snimanje za vremenski enski dugotrajne procese. Samsung je odlučio nastaviti podršku za manualne kontrole, među kojima se nalazi fokus, brzina okidača te balans bijele. Korisnik će moći snimati (H.264 HD standard) u 3 kvalitete FullHD-a: XF, SF, F, od kojih će svaka imati prikladan bitrate i rezultirajuću veličinu datoteka. Srce uređaja čini 1/2.33 čip rezolucije 10 megapiksela. Zanimljivo je napomenuti da je i Samsung u svoju novu liniju paktnih HD kamera odlučio uklopiti BSI seriju senzora koja kom- koristi najnoviju tehnologiju povećanja svjetlosne efikasnosti senzora koja obećava čak duplo veće osjetljivosti pri niskim razinama osvjetljenja. Očekivana cijena na našem tržištu je oko kuna. INFO:

29 VIJESTI Sony Alpha A290 i A390 Za ljetne mjesece Sony je najavio dva nova člana Alpha serija DSLR fotoaparata namijenjenih početnicima. Promjene dizajna u odnosu na prethodnike su vidljive na obliku gripa i rasporedu tipki. Oba modela imaju ugrađen mehanički stabiliziran APS- CCD senzor razlučivosti 14,2 megapiksela što daje maksimalnu veličinu slike od 4.592x3.056 piksela. Brzina okidača je u rasponu od 1/ sekundi, a ISO vrijednost od Kao i ostali pripadnici A200 serije, A290 nema opciju kadriranja putem pozadinskog ekrana (Live View), dok A390 posjeduje tu opciju u kombinaciji s pomičnim pozadinskim Nikon Coolpix S8000 Nikonov odgovor kompaktnim ultrazoom digitalnim fotoaparatima je model Coolpix S8000. U tanko kućište (103 x 57 x 27,3 mm bez stršećih dijelova) mase 183g s baterijom i SD memorijskom karticom, smješten je NIKKOR objektiv raspona žarišne duljine od mm uz maksimalan otvor blende od F3,5-F5,6. CCD senzor dijagonale 1/2,3 sadrži 14,2 milijuna piksela (efektivna vrijednost) koja daje maksimalnu rezoluciju od 4.320x3.240 piksela. Ugrađena je stabilizacija slike u vidu poznatog Nikonovog VR sustava koji pomiče senzor i kompenzira pomake koji su izraženiji pri većim žarišnim duljinama. Snimanje video zapisa moguće je u 720p HD rezoluciji sa stereo zvukom i brzinom od 24sl/s. Veliki pozadinski ekran dijagonale 7,5cm prikazuje sliku pomoću piksela. Malena liion baterija omogućava snimanje do 210 snimaka (po CIPA standardu) s jednim punjenjem, a osim s posebnim punjačem, baterija se dopunjava i svakim priključkom na računalo putem USB kabela. Cijena: 1.845,00 kn. INFO: Fototeh, tel. 01/ ekranom koji pomaže pri kadriranju iz ptičje i žablje perspektive (ekran se može naginjati prema gore ili dolje). Pozadinski ekran je dijagonale 6,9cm i sastavljen je od piksela. Oba modela mogu snimati brzinom od 2,5 sl/s uz ograničenje od 6 fotografija u RAW ili 3 fotografije u RAW+JPEG formatu. Korištenjem Live View opcije, kod A390 maksimalna brzina pada do 2sl/s. Glavni nedostatak oba modela je opcija snimanja video zapisa koja se sve češće pojavljuje u DSLR svijetu. Trajanje baterije je 500 snimaka po CIPA standardu, a dimenzije fotoaparata su 128,1x97,1x83,5 (497g) kod jačeg A390 modela i 128,1x97,1x79,6mm (456g) kod A290 modela. Najavljena cijena A290 početnog kit paketa je 450 eur, a jačeg A390 sa istim objektivom 500 eur. INFO: tel: 01 / TX9 Sony predstavio prve Cyber-shot 3D fotoaparate Sony je upotpunio svoju kompaktnu Cyber-shot liniju s tri nova modela. WX5 i TX9 uz pomoć najnovijeg 12.2 Mpix Exmor R CMOS senzora s pozadinskim osvjetljenjem i Superior Auto moda, kombiniranjem dvije do šest slika iste scene, pružaju fotografije nalik DSLR-ovim s niskom razinom šuma i velikim dinamičkim rasponom dok Background DeFocus opcija omogućuje stvaranje zamućenih pozadina. Također, osim što su sposobni snimati video u Full HD rezoluciji, WX5 i TX9 su prvi Cyber-shot fotoaparati koji uz pomoć Sweep Panorama 3D stvaraju 3D slike za čije je gledanje nužno imati 3D televizor. 3D-style opcija stvara slike nalik 3D WX5 slikama koje se mogu prikazivati na standardnim 2D televizorima. WX5 ima 5x zoom i LCD zaslon od 7cm, dok TX9 posjeduje 8.8cm LCD zaslon osjetljiv na dodir i 4x zoom. Treća novost u Cyber-shot liniji je T99 fotoaparat koji nudi optičku stabilizaciju slika kao TX9 i WX5, 14.4 Mpix senzor i 4x optički zoom. Biti će dostupan u pet boja, a snimat će video u 720p HD rezoluciji. Očekivana cijena za TX9 je 399 eura, WX5 će koštati 319 eura, a T eura. Novi Cyber-shot aparati bit će dostupni u rujnu. INFO: Casio Exilim FH-25 dostupan i na našem tržištu Vrlo zanimljivi fotoaparat Casio Exilim FH-25 predstavljen početkom godine na američkom tržištu, konačno je ponuđen i na europskom, a samim time i na našem tržištu. Radi se o ultrazoom fotoaparatu s izuzetno brzim slijednim snimanjem zahvaljujući visoko osjetljivom i mehanički stabiliziranom CMOS senzoru dijagonale ale 1/2,3 razlučivosti od 10 megapiksela. 20x širokokutni zoom objektiv raspona žarišne duljine od mm (ekvivalentno 35mm formatu) pruža maksimalan otvor blende od F2,8-F4,5. Pozadinski ekran dijagonale 7,6cm sastavljen je od prosječnih piksela. Slijedno snimanje brzinom do 40 sl/s je veliko postignuće, kao i snimanje nje video zapisa maksimalne brzine od 1000 sl/s. Velika brzina snimanja video uzrokuje uje smanjenje korištene rezolucije te je tako pri 1000sl/s rezolucija ograničena na malenih 224x64 piksela, pri brzini od 120 sl/s koristi se VGA rezolucija (640x480 piksela), a maksimalna rezolucija je 1.280x720 piksela brzinom od 30sl/s. Za posebne efekte moguće je mijenjati brzinu tijekom snimanja između 30 i 240 sl/s (448x336 piksela) ili 30 i 120 sl/s (640x480 piksela). Dimenzije fotoaparata su 122,6 x 81,4 x 84,5mm uz masu od 483g bez četiri klasične AA baterije koje se koriste za napajanje uređaja. Cijena fotoaparata je 3.239,00 kn. INFO: tel: 01/

30 TEST PENTAX W90, PANASONIC LUMIX DMC-FT2, OLYMPUS μ TOUGH 6010 Fotoaparati za ljeto Dolaskom dugo očekivanog ljeta kada svi traže osvježenje od vrućina uz najbližu vodu, običnim digitalnim fotoaparatima prijeti opasnost od vlage, pijeska ili pada koji u trenu mogu uništiti vrijednu investiciju. Osim bezbrižnijeg ljetovanja, testirani digitalni fotoaparati nude nezanemarivu mogućnost snimanja ispod vode, a kako bi Vam olakšali odabir nudimo usporedni test tri predstavnika različitih proizvođača. Pentax, Olympus i Panasonic u ponudi imaju već nekoliko generacija otpornih modela, a testirani primjerci su u cjenovnom rasponu od do kn hifimedia ERGONOMIJA MOGUĆNOSTI SLIKA CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 PANASONIC Lumix DMC-FT2 14,1 1 4,6x LCD MEGA PIKSELA ZOOM 2 m 10 m -10 C 6,9 cm 1.280x720 30sl/s Panasonic Lumix DCM-FT Panasonic Lumix DMC-FT2 Kvaliteta video zapisa Odvojena tipka za snimanje videa Brzina rada Makro snimanje od 5cm udaljenosti Okidač i zoom tipka smješteni preblizu Panasonic Lumix DMC-FT2 Karakteristike: ISO ; Fokusiranje(Manualno/Makro): NE/5cm; Ekspozicija: 1/ ; Zapis: JPEG; Baterija/ Punjač: Li-Ion/DA; Masa: 167g bez baterije i memorijske kartice; Dimenzije: 99,3x63,1x24,3 mm; Cijena: 2.700,00 kn. INFO: piše: Igor Jadan Metalno kućište DMC-FT2 modela je čvrsto, ali zbog svoje dimenzi- je i težine nije ga ugodno duže vrijeme nositi u džepu od hlača ili košu- lje. Zahvaljujući robusnosti kućišta i poklopcima za otvore koji se dodatno zaključavaju kako ne bi došlo do slučajnog otvaranja u nezgodnom trenutku pod vodom, ovaj model je najotporniji na testu. A kako bi se maksimalno zaštitio fotoaparat, uz njega dolazi i silikonska navlaka koja ga čuva od ogrebotina. S njom ne izgleda više atraktivno i kome je bitan izgled može ju lako skinuti i koristiti samo kada se fotoaparat koristi u ekstremnim uvjetima. Zahvaljujući LED lampici koja osvjetljava scenu slabim osvjetljenjem, automatsko fokusiranje je brzo i precizno. Snimanje kvalitetnih HD video zapisa u AVCHD Lite formatu je jednostavno zahvaljujući posebnoj tipki za trenutno uključivanje i isključivanje snimanja. Kao i svi digitalni fotoaparati sa senzorom male dimenzije, ali velikog broja piksela, FT2 ima primjetnu razinu šuma kod ISO400 vrijednosti. Makro mogućnosti su slabije od konkurenata ako se gleda minimalna udaljenost na kojoj fotoaparat može fokusirati (5cm) i nedostaje lampica koja bi cije- lo vrijeme osvjetljavala scenu. Brzina slijednog snimanja u punoj rezoluci- ji je skoro dvostruko veća nego kod testiranih konkurenata i iznosi 1,8 sl/s što i dalje nije spektakularan rezultat, ali je primjetno bolji. Ovaj model je bilježio najvjernije boje, a zahvaljujući vrlo dobroj Power O.I.S. stabilizaciji, slike su bile oštrije i pri dužim ekspozicijama. Rad s izbornicima i mijenjanje postavki bilo je brzo, a trajanje baterije odskače sa brojkom od 360 snimaka sa jednim punjenjem. Pentax W90 Makro snimke iz velike blizine Brzina fokusiranja Slaba bljeskalica Nedostatak optičke stabilizacije slike Brzina slijednog snimanja u maksimalnoj rezoluciji Pentax W90 Karakteristike: ISO ; Fokusiranje(Manualno/Makro): DA/1cm; Ekspozicija: 1/1500-4; Zapis: JPEG; Baterija/ a/ Punjač: Li-Ion/DA; Masa: 161g sa baterijom i memorijskom karticom; Dimenzije: 107,5x59x25 mm; Cijena: 2.299,00 kn. INFO: 1,2 m 6 m -10 C hifimedia Pentax W90 ERGONOMIJA MOGUĆNOSTI SLIKA CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 PENTAX W90 12,1 MEGA PIKSELA 5x ZOOM LCD 6,9 cm 1.280x720 30sl/s 64 OLYMPUS μtough Pentax W90 odaje najrobusni- ji dojam zahvaljujući izbočenim plastičnim md dijelovima ima koji primaju uu udarac ac prilikom padaia svojom strukturom smanjuju mogućnost isklizavanja fotoaparata iz mokrih ruku. Deklarirana otpornost na vodu je do 6m dubine i uz ograničenje od 120 minuta odjednom. U odnosu na svog prethodnika, povećan je pozadinski ekran omjera 16:9 čija dijagonala sada iznosi 6,9 cm uz razlučivost od piksela. Ekran je vrlo dobar i vidljiv pod vodom, ali antirefleksivni sloj nije previše otporan na ogrebotine. Upravljanje fotoaparatom olakšava zelena Fn tipka koja uključuje dodatne funkcije u kombinaciji s navigacijskim tipkama. Putem izbornika moguće je dodijeliti razne funkcije pojedinoj navigacijskoj tipki kada se koristi u kombinaciji sa Fn tipkom. Makro mogućnosti ovog fotoaparata su odlične, zahvaljujući trima LED lampicama smještenih oko objektiva. Time je scena jednoličnije osvijetljena i pri snimanju na udaljenosti od minimalnih 1cm. Snimanja na minimalnoj udaljenosti moguće je uključiti ako se odabere mikroskopski mod snimanja (mala rezolucija) kada se i lampice pale automatski, a u drugim modovima snimanja potrebno je lampice uključiti kroz izbornik. Na žalost, tu opciju nije moguće postaviti na Fn tipku, dok je Olympus to elegantno riješio sa poseb- Olympus u svojoj ponudi ima najviše modela iz kategorije digitalnih fotoaparata otpornih na vodu, padove i hladnoću. SW oznaku zamijenila je riječ TOUGH koja ih najbolje opisuje. Testirani model mju:tough 6010 vanjskim izgledom je najprivlačniji od testirane trojke, ali ima i najmanji raspon žarišne duljine koji kreće od mm (3,6x). Tijelo fotoaparata je plastično uz aluminijsku prednju masku u boji,ugodno zaobljenih rubova i najmanjih dimenzija na testu. Nakon uključivanja fotoaparata, prije prvog snimka potrebno je proći oko 3 sekunde, a razmak između dvije snimke je na razini Pentaxa i iznosi otprilike 2 sekunde. Brzina slijednog snimanja je sporih 1 sl/s u punoj rezoluciji, a penje se do 5 sl/s sa smanjenom rezolucijom na 3 megapiksela. Ugrađena bljeskalica je slabog dometa što fotoaparat kompenzira sa povećanom ISO vrijednosti u iauto modu i time žrtvuje detalje i kvalitetu slike. LED lampica pored bljeskalice može se uključiti dužim držanjem tipke DISP. ili automatski uključivanjem S macro opcije. Na žalost, lampica se ne uključuje automatski kako bi pomogla fokusiranju pri slabijem osvjetljenju što rezultira nepreciznijem i sporijem fokusiranju u takvim uvjetima. Posebna tipka OR nudi brzi pristup panoramskom modu snimanja, magic filtrima, prilagodbi sjena i opciji multi window gdje se na ekranu istovremeno prikazuju do četiri prozora sa malo različitim vrijednostima za zoom, kompenzaciju ekspozicije, balans bijele boje i mjerenje osvjetljenja. Vrlo korisna opcija jer se odmah vide rezultati koje će dati pojedina vrijednost pa je lako odabrati željeni rezultat. Kvaliteta slike je prosječna, uz nešto manju oštrinu. Video mogućnosti su razočaravajuće za današnje standarde. Ne kvalitetom snimke, nego maksimalnom rezolucijom od prastarih 640x480 piksela. Osim toga, u odnosu na konkurente Olympusu nedostaje prepoznavanje osmijeha,te zaostaje i sa 3,6x optičkim zoom, ali za razliku od Pentaxa ugrađena je optička stabilizacija. Pri nižim ISO vrijednostima (64 i 100) nema pojave šuma, a pri ISO200 vrijednosti on je na zadovoljavajućoj razini. Pri višim vrijednostima primjetan je proces digitalne redukcije šuma koji uzrokuje mekše slike sa gubitkom finih detalja. Ovaj fotoaparat karakteristikama zaostaje za konkurentima na testu, ali zato ima i osjetno nižu cijenu. Olympus μtough 6010 Upravljanje tipkanjem po fotoaparatu Dizajn Panorama modovi snimanja Živi prikaz rezultata mijenjanja pojedinih postavki (npr. kompenzacija ekspozicije, magic filter) Video mogućnosti Slaba bljeskalica Brzina slijednog snimanja u maksimalnoj rezoluciji Male tipke Olympus μtough 6010 Karakteristike: ISO ; Fokusiranje(Manualno/Makro): NE/2cm; Ekspozicija: 1/2000-4; Zapis JPEG; Baterija/ Punjač: Li-Ion/DA; Masa: 149g bez baterije i memorijske kartice; Dimenzije: 95,3x63,4x22,4 mm; Cijena: 1.749,00 kn. INFO: TEST nom multifunkcijskom tipkom. Nakon svepri- sutnog prepoznavanja lica, novost koju nam Pentax donosi je prepoznavanje kućnog lju- bimca (maksimalno tri pohranjena psa ili mačke) i snimanje slike kada as se eon pojavi uk kadru i okrene prema fotoaparatu. oap aratu tu. Interesantna esant ntna je i mogućnost intervalnog snimanja gdje se može snimati do fotografija u razmacima od 10s do 99 minuta, a moguće je i podesiti odgodu početka snimanja do 24 sata. Osim slijeda slika moguće je podesiti intervalno snimanje da kreira video zapis od fotografija (u intervalima od 1, 5, 10, 30 ili 60 minuta). Snimanje panoramske slike olakšano je jer se prilikom snimanja sljedeće fotografije na dijelu ekrana prikazuje poluprozirni rubni dio scene koji bi se trebao poklopiti sa prethodnim snimkom. Spajanje slike u panoramu od 2-3 fotografije odrađuje se automatski. Automatsko fokusiranje je radilo brzo i precizno, a fotoaparat je nakon 2s od uključivanja bio spreman za snimanje. Objektiv fotoaparata nije imao problema sa izobličenjima na cijelom rasponu žarišne duljine, ali nedostaje mu samo optička stabilizacija kako bi slike s duljom ekspozicijom bile oštrije. Pojava šuma na slici je izraženija već kod ISO 200 vrijednosti, a pri višim razinama primjetan je i gubitak detalja. Kvaliteta video zapisa ne oduševljava zbog jake kompresije koja uzrokuje gubitak detalja na snimci, a nije niti moguće koristiti optički zoom za vrijeme snimanja. 1,5 m 3 m -10 C hifimedia Panasonic Lumix DCM-FT2 ERGONOMIJA MOGUĆNOSTI SLIKA CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 14,1 MEGA PIKSELA 4,6x ZOOM LCD 6,9 cm 1.280x720 30sl/s h 59

31 TEST CANON HF-R106, SONY CX-115 TEST Slične dimenzijama, različite mogućnostima Kad bi spojili hardver i softver dviju kamera približili bi se idealnom. Canon je jači po 25f modu snimanja, različitim presetima slike, promjenjivoj brzini zooma i ergonomiji. Sony pak zaslužuje pohvale zbog Exmor R senzora koji daje odlične snimke u prostorima s manje svjetla, zbog dobre optičke stabilzacije, LCD ekrana i dugotrajnijom baterijom U piše: Mario Mlakar ovom broju sučelili smo dvije Full HD kompaktne kamere cijene nešto veće od tri tisuće kuna. Proizvođači? Canon i Sony. S jedne strane Canon, brand koji je okrenuo nezavisnu i profesionalnu filmsku industriju naglavačke sa svojim EOS 5D Mark II fotoapatarom koji snima Full HD video te prednjači u low-light sposobnostima iznad kamera ranga 20 tisuća dolara. S druge strane Sony, jedan od pionira skoro svih oblika komunikacijskih tehnologija; proizvođač čija su zvučna imena proizvoda nerijetko postajali sinonimi za cijele klase uređaja iste namjene. Oboje inovatori na području video kamera, oboje uživaju povjerenje kupaca koji žele pouzdane proizvode kvalitetne izrade. Tehnički opis S dimenzijama 6x6x12 centimetara Canon HF-R106 kamera niti je premala da se izgubi u dlanu niti prevelika da ne bi stala u širi džep hlača. Zakrivljene linije kućišta uređaja, balansirano pozicionirana traka za dlan te minimalan broj tipki na vanjskim plohama kamere stvaraju ergonomičan, robustan i balansiran osjećaj pri držanju kamere u položaju snimanja. Pravokutnijih crta i osjetno kompaktnija Sony HDR-CX115 kamera dimenzija 5x5x10 centimetara ne pruža korisniku jednak osjećaj ergonomičnosti. Razmještaj i odabir tipki zadovoljavaju no neobložena, preuska i prenisko pozicionirana traka za dlan uzrokuje nakrivljenje i nesiguran osjećaj pri snimanju kamerom. Komunikacijske portove (HDMI, USB, AV, DC), Canon je pozicionirao na stražnju stranu kamere ispod "šeprtljava" dva gumena poklopca. Iako mu nedostaje RGB sučelje, Sony već tradicionalno koristi uvjerljivija plastična preklopna vratašca koja se zatvorena stapaju s površinom kamere. Što se stakla tiče, objektivi na obje kamere su jednako dimenzionirani, fiksne blende f1.8. Canon nudi optički zoom 20x s automatskim zatvaranjem poklopca leće, a Sony 25x s mehaničkim rješenjem zaklapanja leće. Veći zoom za faktor 5x na užem kraju leće većini korisnika nije neophodan. Ono što će nekome ipak više značiti je širokokutni kraj leće Sony kamere ( mm) koji nam je više odgovarao jer je osjetno otvarao kadar izbliza. Sa samo 112 tisuća piksela, ekran Sony HDR-CX115 Senzor: 1/4" Exmor R CMOS, 4.2Mpix Objektiv: mm, 25x optički zoom, f1.8 f2.2 Stabilizacija slike: optička LCD: 2.7", 230,000 piksela, Touchscreen Manualna Kontrola: fokus, ekspozicija Video: SD - 9Mbps, Full HD - AVCHD, 50i, max kvaliteta Istaknute funkcije: 250fps Slow Motion 3sek., detekcija lica, detekcija osmjeha, kopiranje na DVD pomoću jedne tipke Foto: 3.1 Mpix Audio: Dolby Digital 2ch Medij snimanja: SD/SDHC, Memory stick Duo Standardi komunikacije: USB 2.0, AV, HDMI 1.3 Trajanje baterije: 125min Dimenzije: 50x56x106 Masa: 210g Cijena: kn INFO: Helikop, tel , od 7 cm na Canon kameri nije nešto što bismo nazvali prozorom u stvarnost. Pikseli su vidljivi i u nezahtjevnim scenama s malo detalja u kadru, na bilo kakvoj udaljenosti korisnika. Na lijevom obodu LCD-a smještena je tipka func. kojom se pristupa glavnom izborniku. Odmah iznad, smješten je mali četverosmjerni kontroler za manevriranje kroz pozamašan broj opcija koje ova kamera nudi. Vrlo osjetljiv u pozitivnom smislu, joystick uparen s logičnim rasporedom podizbornika glavnog sučelja omogućuje brzo prolaženje i mijenjanje željenog parametra pri snimanju. Izbornici su organizirani tako da su često korištene opcije dostupne odmah kao kratice, dok se finese mogu podesiti ulaskom u podizbornik. Palac gore Canonu za sučelje. Ista sedam-centimetarska dijagonala, jedina je zajednička osobina Sony ekrana s Canonovim. LCD na Sony CX-115 kameri posjeduje duplo veći broj piksela u odnosu na usporedni uređaj, 230 tisuća. Ta brojka se lako može prebaciti i u ocjenu subjektivnog doživljaja korištenja ekrana. Duplo je bistriji, kontrastniji i precizniji. Touchscreen tehnologija ovdje funkcionira uvjerljivo. Jednim pritiskom na ekran otvora se izbornik u koji se stavlja šest najčešće korištenih funkcija. Za uređivanje ostalih opcija, kojih stvarno ne fali, ulazi se u podizbornik. Zastranimo na trenutak. Činjenica koje treba biti svjestan jest ta da Canon HF-R106 Senzor: 1/5.5" CMOS, 2.39Mpix Objektiv: mm, 20x optički zoom, f1.8 - f3.6, Stabilizacija slike: elektronička LCD: 2.7", 112,000 piksela Manualna Kontrola: fokus, zoom brzina, gama krivulja, ekspozicija, audio nivo Video: AVCHD, 25f/50i, max kvaliteta Istaknute funkcije: Pre-Rec 3sek., detekcija lica, quickstart Foto: 2 Mpix Audio: Dolby Digital 2ch Medij snimanja: SD/SDHC Standardi komunikacije: USB 2.0, AV, RGB, HDMI 1.3 Trajanje baterije: 85min Dimenzije, težina: 60x64x124, 270g Cijena: kn INFO: Kodak centar, tel , se u svijetu prodaje više fotoaparata nego video kamera. Razlog je jasan, fotografija je bezbolniji i jednostavniji način kako ovjekovječiti neke trenutke, a i fotoaparati su nerijetko jeftiniji od video kamera. No u posljednje vrijeme, mogućnost snimanja HD videa infiltrirala se u skoro sve kompaktne fotoaparate, a i polako napreduje prema naprednijim mobitelima. Za razliku od fotoaparata koji su donedavno mogli bazirati tehnološki napredak aparata na rastućem broju piksela kojim senzor raspolaže, kamere već više godina rade unutar fiksnog standarda kao što je Full HD i moraju bazirati svoje komparativne prednosti i na kvalitetnim senzorima, ali i na funkcionalnosti koja komplementira uspješne hardverske performanse kamere. U skladu s tim, kamere koje imamo danas su čak trostruko jeftinije od Full HD kamera koje smo imali na testu prije manje od dvije godine, a funkcionalnošću usporedive. Hardverske prednosti kao veći senzori i mediji za pohranu podataka se još uvijek cijene i naplaćuju. Tako je Canon u svoju HF-R106 kameru integrirao neke značajke koje su se do prije par godina mogle pronaći samo u svojoj prosumer klasi kamera gdje je ovaj proizvođač poznat po bogatom izboru parametara kojima se može utjecati na vizualni stil slike. Osim devet scena koje pokušavaju pokriti različite okolnosti snimanja, Canon je ponudio i Cine mod snimanja koji mijenja gama krivulju smanjujući kontrast koji je često izražen u nižoj klasi video kamera. Takav mod u kombinaciji sa 25fps progresivnim modom snimanja donekle simuliraju filmsku kvalitetu slike. Još su četiri vizualna stila ponuđena; jarke ili neutralne boje, uklanjanje sitnih detalja na koži lica te mod za smekšavanje obrisa pri snimanju objekata. Sony se u ovoj kategoriji ne može nositi sa Canon kamerom. Osim osam postavki scena koje, kao i kod Canon kamere, utječu tek na ekspoziciju i balans bijele, ne postoje parametri kojima se može utjecati na kolorit videa. Zato Sony kao prednost nudi telemacro mod za snimanje sitnih objekata. Također, uvijek toplo pozdravljena funkcija je Slow-Motion koju ovaj proizvođač rijetko izostavlja iz svojih kamera. U 250 sličica po sekundi i najbanalnije radnje izgledaju impresivno. Isječci su ograničeni na 3 sekunde (15 sekundi usporenog vremena) i niže su rezolucije, ali dovoljno visoke. Carl Zeiss leća pri rubu ima navoj namijenjen korištenju konverzijskih leća koje Sony odvojeno nudi, širokokutnu i telefoto. Canon je u svoju kameru dodao još par dodataka koje bi entuzijast mogao cijeniti. Audio nivo je moguće prikazati na ekranu, pa u slučaju da razina dosiže maksimum, u izborniku je dostupna audio atenuacija. Zoom brzina može biti u varijabilnom modu 60 61

32 TEST CANON HF-R106, SONY CX-115 Sony HDR-CX115 Touchscreen LCD visoke rezolucije, Exmor R senzor, 24Mbps mod snimanja, dugotrajna baterija, 3sec Slow Motion opcija Nikakva kontrola nad slikom, tanka traka za dlan hifimedia ERGONOMIJA I SUČELJE VIDEO PERFORMANSE MANUALNA KONTROLA DODATNE MOGUĆNOSTI CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 Sony HDR-CX ili na jednoj od tri fiksne brzine, makar je treća od te tri sporija od najbrže u varijabilnom. Manualna kontrola kod obje kamere se svodi na manipulaciju ekspozicije. Nema odvojenog kontroliranja blende niti brzine okidača. Za ovaj cjenovni rang očekivano. Manualna kontrola fokusa moguća je i za vrijeme snimanja, a spretnije se izvodi na Canon kameri pomoću joysticka, u odnosu na touchscreen izvedbu kod Sony kamere. No problem je u tome što niska rezolucija Canon ekrana rezultira nesigurnošću pogođenog fokusa. Kod Sonya te sumnje nema, ali opet imati palac preko pola ekrana također ne pomaže. Pa onda ostaje automatsko fokusiranje. Canon je na svoju kameru lijevo od objektiva ugradio dodatni senzor za autofokus, zvan Instantfocus. Ta tehnologija se koristila prvi puta na prosumer XH seriji kamerama Canona godine te je olakšavala fokusiranje u situacijama gdje se subjekti brzo kreću kroz kadar. Sony koristi klasični auto-fokus te u izravnom sukobu za malo gubi bitku sa Canon izvedbom. Canon fokusira brže i s manje oklijevanja, dok Sony kameri u istim danim uvjetima treba malo duže dok ne pogodi. Treba napomenuti da se ne radi o jako osjetnim razlikama. Funkcija obje kamere koju posebno vrijedi istaknuti zove se dinamički ili kako Sony zove, aktivni stabilizator slike. Obje kamere nude tri razine stabilizacije. Nikakvu, standardnu i gore navedenu. Standardna je kod Sonya izvedena optičkom stabilizacijom koja je kvalitetnija od elektroničke kod Canona. Dinamička, to jest aktivna uzima do 10% rubnih elemenata slike sa senzora te ih koristi za kompenzaciju povećane razine trešnje ruke. Takva elektronička obrada moguća je i naknadno, ali zahtjeva alate i vrijeme. Stoga je razina stabilizacije obje kamere pri snimanju u hodu nasuprot maloj degradaciji rezolucije ugodno iznenadila. U specifikacijama, Canon baterija navodi vijek snimanja 85 minuta, kod Sonya 125minuta. Ipak, za vrijeme paralelnog testiranja gdje su obje kamere bile pod jednakim opterećenjem, Canon kamera je tražila punjenje točno dva puta češće. Za ovaj, iz praktičnih razloga dosta bitan parametar, puno viša ocjena ide Sonyevoj kameri. Što se pohrane videa i fotografija tiče, flash memorija je standard za koji su se odlučile obje strane. Sony podržava SD kartice i Memory Stick Pro Duo standard, dok Canon samo SD. Performanse i snimanje Sićušnih dimenzija, 1/5.5" CMOS senzor smješten je u srce Canonove kamere te snima FullHD video s 1.56 Mpix. Metoda kompresije je trenutni standard industrije za amaterske klase kamera, AVCHD. Dostupne su četiri postavke kvalitete : 5,7,12 i 17 Mbit. Osim 50i, Canon daje mogućnost snimanja u progresivnih 25 sličica po sekundi. Slika je malo pretrzava, ali spojena sa Cine gama krivuljom, dat će nešto izdaleka najsličnije "filmskoj" slici. Softverski gledano, HF-R106 i CX-115 malo se razlikuju. Sony koristi isti standard kompresije; AVCHD. Uz Canon HF-R106 25f, ergonomija, kontrola nad slikom, praktične funkcije (zoom brzine, audio nivo, mikrofon atenuator) LCD niske rezolucije, mali senzor=veliki šum uz manje svjetla, kratki život baterije hifimedia ERGONOMIJA I SUČELJE VIDEO PERFORMANSE MANUALNA KONTROLA DODATNE MOGUĆNOSTI CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 Canon HF-R Standard Def. koji snima u MPEG2, nudi 4 postavke snimanja FullHD videa. Najkvalitetnija iznosi 24 Mbita (ostale 5, 9 i 17 Mbit). Hardverski, Sony kameru ipak krasi malo modernija tehnologija. Exmor R, nova je linija senzora koju je Sony uveo u novu liniju svojih kamera. Riječ je o tako zvanom "Backlit" senzoru kojem su fotoosjetljivi i tranzistorski sloj zamijenili mjesta čime kamera u teoriji dobiva duplo veću svjetlosnu osjetljivost, to jest +6 decibela. To bi se prevelo u poboljšane performanse pri niskim razinama svjetla gdje sve kompaktne kamere padaju na testu zbog malih dimenzija senzora. Na dnevnom svjetlu, performanse kamera su usporedive. Rezolucija je dobra, blokovi kompresije se ne vide, pokret ne uvodi nikakve artefakte. Canon u automatskom modu nudi zasićenu i kontrastnu sliku (koja se može urediti po vlastitom ukusu preko već spomenutih funkcija), naglašenih zelenih i crvenih, dok Sony nudi veći raspon crne, više plave boje te primjetno manju zasićenost. U scenama s velikim razlikama u osvjetljenju (sunce-sjena po ljetnom danu), Sony voli preeksponirati sliku i dobiti bljedunjave rezultate. Ali Canon ne koristi dobro detekciju lica kao Sony te ne prilagođava ekspoziciju kako treba u scenama gdje je svjetlost iza subjekta u kadru. Ali čim svjetlosti ponestane, pa čak i po danu u sobi s velikim prozorima, Sony kamera je superirna u odnosu na Canon. Exmor R senzor nije samo marketinški trik, već predstavlja očigledno poboljšanje sitnih senzora u kompaktnim kamerama. Da kamera koja u džep stane može pri ambijentalnoj noćnoj rasvjeti davati tako niske razine šuma teško je bilo povjerovati. U istoj sceni, na ekranu Canon kamere očitavao se vatromet šuma i softverskih artefakata. Fotografske sposobnosti obje kamere teško da mogu zamijeniti moderne kompaktne fotoaparate. Canon slika u maksimalno 2 Mpix, dok Sony u 3.1 Mpix. Današnji mobiteli imaju istu ili veću rezoluciju. Valja spomenuti softversku detekciju osmijeha koju koristi Sony. Zabavna opcija koja zna okinuti i bez prisutnog osmijeha. Ali, bolje tako nego obrnuto. Zaključak Najspretnija kamera dobila bi se kombiniranjem softverskih i hardverskih značajka obje testirane. 25f mod snimanja, različiti preseti slike, promjenjive brzine zooma, pa i ergonomija Canona, spojena s Exmor R senzorom, optičkom stabilzacijom, visoko razlučivim LCD ekranom, duplo dugotrajnijom baterijom i Slow Motion opcijom Sony kamere. Canon HF-R106 je namijenjen korisniku koji cijeni filmski štih videa, par korisnih manualnih kontrola i manipulaciju nad slikom više od nisko razlučivog LCD-a te slabijih performansi pod smanjenim razinama svjetla. Sony CX-115 je za korisnika kojeg neće smetati manjak par praktičnih funkcija i kontrole nad parametrima slike, ali koji će znati cijeniti kompaktnije dimenzije, dugotrajniju bateriju, duplo razlučiviji LCD ekran i Exmor R senzor koji iznenađuje pri niskoj rasvjeti. LEGENDA Ergonomija i sučelje: dizajn kućišta uređaja, ležanje u ruci, rukovanje, izbornici Video performanse: rezolucija slike, točnost boja, autofokus, automatsko eksponiranje, balans bijele boje, formati snimanja, performanse pri slaboj rasvjeti, 25f/50i Manualna kontrola: fokus, zoom, blenda, brzina okidača, parametri boje videa, audio Dodatne mogućnosti: LCD, stabilizacija, baterija, fotografije, bljeskalica, video svjetlo, Slow Mo, intervalno snimanje LIVE AIDThe Chemical Brothers Elektronika s emocijama The National (Inter)nacionalno rock blago Nick Cave The Good Son, Henry's Dream Django Reinhardt Sto godina rođenja velikog jazzista 62

33 LIVE AID - 25 GODINA DAN KAD JE R N R POKRENUO SVIJET "O 64 piše: Tihomir Ivka Ron Wood, Bob Dylan, Keith Richards vo je vaš Woodstock i trebao se dogoditi davno prije." Nije bez vraga legendarna protestna pjevačica Joan Baez ovim riječima povezala dva velika događaja rock glazbe, prije negoli će 13. srpnja pred punim JFK stadionom u Philadelphiji i cijelim svijetom a capella zapjevati kršćansku pjesmu iz 18. stoljeća "Amazing Grace". Zaista, kad se podvuče crta ispod 60 godina života rock n rolla, upravo bi se ova dva događaja mogla nazvati najbitnijim koncertima ikad. Woodstock je u isto vrijeme bio vrhunac odbacivanja okova konzervativnih društvenih i u isto vrijeme kraj kontrakulturne nacije i takozvanog "ljeta ljubavi". Naime, samo par mjeseci kasnije na trkalištu Altamont, na sličnom jednodnevnom festivalu za vrijeme nastupa Rolling Stonesa pripadnik Hells Angelsa nožem je pred pozornicom usmrtio drogiranog mladića i simbolički zadao smrtni ubod "peace & love" svjetonazoru. Sukob generacija i rat u Vijetnamu okrenuo je mlade u to vrijeme protiv društveno-političkog mainstreama u globalu, sredinom osamdesetih nije bilo tako velikih linija razdora unutar nacija, no društveno svjesni i osjetljivi rokeri našli su problem izvan vlastitog dvorišta, nisu se mogli pomiriti s činjenicom da u doba izobilja zapadne civilizacije na afričkom kontinentu, u Etiopiji, djeca doslovno umiru od gladi. Bob Geldof, frontmen grupe The Boomtown Rats i Midge Ure iz Ultravoxa, utemeljili su Band Aid nakon što ih je potresla reportaža Live Aid je uz Woodstock najbitnije koncertno događanje ikad, svijetli trenutak svjetskog jedinstva i altruizma koji nije uspio ispuniti svoj cilj u potpunosti. MNOGIMA JE NOVAC TADA PRIKUPLJEN POMOGAO, ali glad nije iskorijenjena do dana današnjeg. No rock n roll je tog 13. srpnja godine pokazao da može pokrenuti i promijeniti svijet, barem na jedan dan novinara BBC-a Michaela Buerka s uznemirujućim slikama umiruće djece u Etiopiji koju je pogodila velika glad. Geldof i Ure skladali su "Do They Know It s Christmas" na brzinu, okupili gotovo 50 popularnih glazbenika svih generacija i uspjeli snimiti singl koji će s 3,5 milijuna primjeraka u Velikoj Britaniji ostati rekorder sve dok Elton John nije snimio "Candle In The Wind", također s povodom - zbog tragične smrti princeze Diane, koja je, usput rečeno, također prisustvovala Live Aidu u Londonu. Uspjeh je Geldofa, koji je pokazivao sve više organizatorskih sposobnosti, okuražio i inspirirao da ode korak dalje i organizira Live Aid, simultane koncerte na dva kontinenta. Kasnije će se pokazati da je i on inspirirao pola svijeta, Live Aid koncerti održavali su se u mnogim zemljama i snimali singlovi podrške. Čak je i bivša Jugoslavija imala svoj Band Aid s pjesmom "Za milion godina" i održan je veliki osmosatni koncert u Beogradu na stadionu Partizana. 13. srpnja Geldofova se ideja oživotvorila; Live Aid je istovremeno (računajući, dakako, vremensku razliku) započeo na Wembleyu pred 82 tisuće ljudi i u Philadelphiji na još većem "JFK" stadionu kapaciteta sto tisuća gledatelja i rušio rekord za rekordom. Nikad na jed- nom ili dva mjesta simultano nije nastupilo toliko rock legendi i aktualnih zvijezda. Lakše je pobrojati one velike koji su ga propustili, nego onih šezdesetak koji su nastupili. Nije bilo Brucea Springsteena koji je kasnije priznao da jednostavno nije shvatio da je u pitanju tako velika stvar, Michaela Jacksona, Princea, Eurythmics nisu nastupili zbog bolesti Annie Lennox, nije bilo ni Steviea Wondera S druge strane, filadelfijski koncert posebno ponudio je mnogo ekskluzivnosti gledateljima na stadionu i širom svijeta putem TV ekrana. Za tu priliku nakon dugo vremena ponovno su zasvirali zajedno Crosby, Stills, Nash & Young, Led Zeppelin također, s Philom Collinsom na bubnjevima, kao i Black Sabath. Bilo je govora da će se za ovu priliku okupiti i preostala trojica Beatlesa, no do toga nije došlo; McCartney je na kraju londonskog koncerta sam izveo "Let It Be". Londonski koncert otvorili su Status Quo s himničnom "Rockin All Over The World" i poslije njih nizala su se naizmjence imena trenutka i istinske legende. Dok neki, kao Elvis Costello koji je odsvirao samo "All You Need Is Love" uz gitaru, nisu shvatili Live Aid kao priliku za marketing, bilo je podosta onih koji nisu propustili priliku da promoviraju nove materijale. Prije svih Mick Jagger koji je u Philadelphiji uz standarde Stonesa "Miss You" i "It s Only Rock n roll" udavio publiku materijalom sa svog svježeg prvog solo albuma. Za U2 Live Aid je bio točka preokreta karijere; iz kvalitetnog benda koji traži put do vrha to su se popodne pretvorili u rock super-zvijezde. Izveli su samo dvije pjesme, njihov dotadašnji najveći hit, politički angažiranu "Sunday, Bloody Sunday", a dalje nisu išli toliko populistički i umjesto aktualnog hita "In The NameO f Love" izveli atmosferičnu "Bad". U jednom trenutku osobito raspoloženi Bono, spustio se do publike i iz mase izvukao jednu djevojku, zagrlio je i zaplesao s njom, po povratku u "Bad" ubacio stihove iz Reedovih "Satellite of Love" i "Walk On The Wild Side" te "Ruby Tuesday" i "Sympathy for the Devil" Rolling Stonesa. Milijuni ljudi zaljubili su se u U2, a Rolling Stone je poslije Live Aida napisao kako su U2 za mnoge postali "jedan od onih bendova koji nešto znače, možda jedini bend danas nešto znači". U kasnijim godinama Bono kao da će vraćati dug Live Aidu. Poslije 65

34 LIVE AID - 25 GODINA Geldofa među rokerima će do dana današnjeg najupornije kucati na vrata najmoćnijih političara kako bi se smanjilo siromaštvo i bolesti poput AIDS-a u Africi i kako bi možda nagovorio zapadne premijere i predsjednike da oproste dugove siromašnim zemljama da mogu krenuti od zdravog početka. Londonski koncert je potvrdio Queen kao najveći bend trenutka, odlučili su krenuti s epskom "Bohemian Rhapsody", raspalili publiku i poentirali s populističkim "We Will Rock You/We Are The Champions" hitovima. U centru pažnje bio je Phil Colllins koji se odlučio prvo nastupiti u Londonu sa Stingom, pa je uskočio u Concorde, preletio ocean, stigao odraditi svoj set i još bubnjeve udarati za Erica Claptona i Led Zeppeline u Philadelphiji. Između ostalih, atmosferu u Philadelphiji podizao je i Jack Nicholson najavljujući neke od izvođača, između ostalih Joan Baez, U2 i Boba Dylana koji je svoj nastup zaključio s "Blowin In The Wind" u pratnji dvojice gitarista a Rolling Stonesa, Keitha Richardsa a i Rona Wooda. U jednom danu činilo se da je li svijet ujedinjen kroz dva koncerta koji su zbrojeno trajali 25 sati. Ne samo zbog ideje i glazbe, već i cije- dotad najambicioznijeg satelitskog sko kombiniranog TV prijenosa događaja na svijetu. Iako ne postoje egzaktni podaci, računa se da je Live Aid gledalo oko milijardu i pol ljudi širom svijeta i da je taj dan na 85 posto svih televizora u svijetu bilo na kanalima na kojima se nosio Live Aid. pretrajali prikupljao se Dok su koncerti novac telefonskim pozivima i tama. Organizator r je očekivao kako bi od londonskog koncerta i dona- uplacija moglo ostati oko milijun funti, no Bob Geldof je želio više. Kad su Queen bili usred svog nastupa za pamćenje, Geldof je saznao da je dotad skupljeno oko 1,2 milijuna funti, nezadovoljan pohitao ka komentatoru BBC-a i u eter uz psovke pozvao sve koji gledaju, Mick Jagger USA for Africa gotovo im naredio, da počnu donirati za Afriku. Dodatno je ljude širom svijeta motiviralo puštanje stravičnih scena izgladnjele etiopske djece dok su The Cars svirali svoju "Drive". Isplatilo se, danas se procjenjuje da je - kao direktna posljedica koncerata - skupljeno čak 150 milijuna funti. Najveća pojedinačna donacija u visini od milijun funti došla je od vladajuće obitelji Ujedinjenih Arapskih Emirata, dok su - kad se gleda po glavi stanovnika - najviše donirali Irci. Paradoksalno, s obzirom da je Irska tada bila usred teške ekonomske depresije. Dvadeset i pet godina kasnije, rezultati Live Aida bi se dali usporediti s onima Woodstocka. Kao što je tadašnji idealizam "djece cvijeća" kratko potrajao, ali je Woodstock ipak ostao upamćen kao manifestacija jednog novog duha i poticaj za velike promjene u društvu, tako bi se i Live Aid mogao okarakterizirati kao svijetli trenutak svjetskog jedinstva i altruizma koji je pokrenuo neke stvari, ali nije uspio ispuniti svoj cilj u potpunosti. Mnogima je novac tada prikupljen pomogao, ali glad nije iskorijenjena do dana današnjeg. Dapače, jaz između bogatih i siromašnih se produbio, Afriku ubijaju bolesti i ratovi više nego ikad prije. No, rock n roll je tog 13. srpnja godine pokazao da može pokrenuti i promijeniti svijet, barem na jedan dan. Live Aid izvođači Engleski Ban Aid Wembley (po redu nastupanja): Status Quo, The Style Council, The Boomtown Rats, Adam Ant, Spandau Ballet, Elvis Costello, Nik Kershaw, Sade, Sting i Phil Collins, Howard Jones, Bryan Ferry i David Gilmour, Paul Young, U2, Dire Straits, Queen, David Bowie, The Who, Elton John (uz pratnju Georgea Michaela i Kiki Dee), Paul McCartney, Band Aid JFK stadion, Philedelphia: Bernard Watson, Joan Baez, The Hooters, The Four Tops, Billy Ocean, Black Sabbath, Run-D.M.C., Rick Springfield, REO Speedwagon, Crosby, Stills and Nash, Judas Priest, Bryan Adams, The Beach Boys, George Thorogood and the Destroyers, Simple Minds, The Pretenders, Santana i Pat Metheny, Ashford & Simpson, Madonna, Tom Petty and the Heartbreakers, Kenny Loggins, The Cars, Neil Young, Power Station, Thompson Twins, Eric Clapton, Phil Collins, Led Zeppelin Reunion, Crosby, Stills, Nash & Young, Duran Duran, Patti LaBelle, Hall & Oates, Mick Jagger, Bob Dylan, Keith Richards, Ronnie Wood, USA for Africa Madonna Životna misija Boba Geldofa Za svoj angažman i razmjere akcije koja je pokrenula čitav svijet, Bob Geldof je zaslužio počasnu titulu viteza Ujedinjenog kraljevstva. Na neki način, Geldof je inicirao buđenje savjesti razvijenog zapada i natjerao vlade da se aktivnije uključe u rješavanje pitanja gladi u Africi. Puno je pomoći došlo do onih kojima je najviše trebalo, no u razdoblju poslije Live Aida bilo je mnogo kriticizma jer su postojale indicije da je dio pomoći koja se preko Live Aid fondacije slijevala u Etipiju tamošnjim nevladinim organizacijama zlouporabljen. Mnoge od tih nevladinih organizacija bile su pod direktnim utjecajem oporbene militarističke skupine Derg koja je držala i vlast u Etiopiji krajem 70-ih godina i odgovorna je za genocid stotina tisuća ljudi. Bilo je sumnji da je dio novca Live Aida odlazio za kupovinu oružja i zapravo pomagao da se ponovno dogodi nasilni politički prevrat u Etiopiji. Dakako, Geldof za ništa od toga nije kriv. Na njegovoj je strani uvijek stajao Bono i u intervjuima tvrdio kako mogućnost da se dio donacija zlouporabi ne smije biti razlog da se prekine s pomoći, jer će opet stradati onima kojima najviše treba. Za razliku od Bona koji je uvijek bio koncilijantan u svom humanitarnom radu i govorio da će ručati i s crnim vragom samo da bi iskamčio novac za siromašne, Geldof je imao kratki fitilj, skupljao neprijatelje neodmjerenim izjavama i militantnim stilom nagovaranja na davanje donacija. Ostat će upamćeno kako je uvrijedio Novi Zeland govoreći kako je količina njihovog novca namijenjenog međunarodnoj pomoći "sramotan" i "jadan". Geldof je bio jedan od glavnih organizatora uspješnih Live 8 koncerata koji su se održavali u osam država G8 skupine najbogatijih, te u Južnoafričkoj Republici. Mnogi su te koncerte nazivali Live Aid 2, no sam Geldof je rekao kako nemaju isti povod; sad je cilj bio viši, mali korak ka svjetskoj pravednosti, izjednačavanja razlika između bogatih i siromašnih na svjetskoj razini. Bilo je više pokušaja da se Geldofova formula prekopira (recimo, NetAid iz godine) no niti jedan događaj nije bio ni blizu uspješan kao one koje je sam organizirao. Čini se da je spoj humanitarne predanosti i organizacijskih sposobnosti u Geldofa idealan. Nakon Boomtown Ratsa i Live Aida radio je kao radijski DJ s ne baš velikim uspjehom, u privatnom životu je također imao brodoloma. Brak s novinarkom Paulom Yates rezultirao je s tri kćeri, no ona ga ostavila zbog Michaela Hutchencea iz INXS, koji je nađen mrtav dok je Yates od posljedica droge i alkohola umrla godine. Koliko je velik čovjek, pokazao je i time da je na kraju usvojio dijete žene koja ga je ostavila i čovjeka koji mu je "preoteo" ženu. Geldof je osim organizacijskih sposobnosti velikih koncerata i humanitarnih fondacija, imao i nos za biznis. Baveći se uglavnom TV produkcijom zaradio je bogatstvo koje je godine procijenjeno na 30 milijuna funti. Dakle Boba Geldofa bi se moglo opisati u nekoliko riječi ovim redom; humanitarac, biznismen, pa tek onda glazbenik

35 THE CHEMICAL BROTHERS D piše: Tihomir Ivka ugovječnost uspjeha i elektronska plesna glazba su daleko od sinonima. Elektronika je podložnija naglim zaokretima i stalnoj mijeni, ali i kratkoći trendova, za razliku od gitarske glazbe gdje je još uvijek na cijeni inteligentno okrenuti ista tri akorda na način na koji su to još činili Lennon i McCartney. Chemical Brothers su iznimka od pravila već ako se pogleda suha statistika; oni su se nakon avangardnog debija Exit Planet Dust sa slijedećih pet albuma zaredom penjali na broj 1 britanske liste čime se mogu pohvaliti i rijetki izvan elektronske glazbe. Koliko su i poslije 15 godina prisutnosti komercijalno potentni teže ćemo provjeriti jer njihov novi album Further ne može ući na oficijelnu britansku top listu jer svaki kupac sudjeluje u nagradnoj igri u kojoj se dodjeljuju ipad tableti što ga diskvalificira zbog pravila britanskog udruženja diskografa. Uz CD dolazi i DVD koji je veliki bonus obožavateljima jer sadrži spot za svaku od osam pjesama, zapravo hipnotičke i psihodelične vizualizacije dugogodišnjih suradnika Adama Smitha i Marcusa Lyalla, odgovornih za atraktivni koncertni vizualni identitet Chemicalsa. Suhoparni biografski podaci reći će da su upravo Chemical Brothers udarili temelje big beatu, podžanru koji je žario i palio sredinom 90-ih godina i kojeg je FatBoy Slim dodatnom atraktivnošću i komercijalizacijom utisnuo u kolektivno memoriju konzumenata pop kulture za sva vremena. No Chemical Brothers su i utjecajni DJ-i, koncertna atrakcija, duo koji je znao u elektronsko okruženje inteligentno inkorporirati vokale velikih imena obične "indie" glazbe. Moglo bi se reći da su oni bili točka spajanja brit-popa i elektronike. Kroz njihove pjesme prodefilirali su Tim Burgess (The Charlatans), stalna gošća Beth Orthon, Bernard Sumner (New Order), Jonathan Donahue (Mercury Rev), Richard Ashcroft (Verve) Rani obožavatelj Chemical Brothersa bio je i Noel Gallagher, zvao ih je da odrađuju DJ setove na koncertima Oasis, ali hirovit kakav jest, znao ih je i najuriti jer mu se nikako nije sviđao njihov izbor glazbe. Na kraju, sam se nudio, i uslišeno Elektronika s emocijama Ed Simmons i Tom Rowland udruženi u The Chemical Brothers su oduvijek - ma koliko na prvi pogled neke od njihovih pjesama zvučale sintetski - znali proizvesti atmosferu koja izaziva emocije mu je da i on zapjeva kao gost na pjesmi "Setting Sun" i osigura da se s tim singlom po prvi put popnu na vrh britanske ljestvice. Ed Simmons i Tom Rowlands, danas četrdesetgodišnjaci, kao da su se morali sresti. Rođeni u Londonu, kao klinci išli zajedno u razred, kasnije se razdvojili, bili prosječni đaci i razvijali ljubav, kao po dogovoru, prema sličnoj glazbi, hip-hopu, ali i grupi New Order i ostaloj manchesterskoj sceni okupljenoj oko legendarnog kluba Hacienda. Ostaje nerazjašnjeno je li ih akademska karijera privukla da upišu fakultete u Manchesteru, ili im je na pameti bilo samo dokopati se ludog provoda i ritmova Haciende, no fakultete su na kraju završili. Udruženi, od para DJ-a koji je svirao po manchesterskim pubovima, pod imenom Dust Brothers, uz pomoć Hitachi linije, sintića, kompjutera i sekvencera počeli su stvarati vlastiti materijal, no nije ih krenulo dok nisu regularno počeli puštati glazbu u malom londonskom Heavenly Sunday Social Clubu gdje su zalazili Noel Gallagher, Paul Weller, James Dean Bradfield iz Manicsa i Tim Burgessa iz Charlatansa. Setovi su oduševili zvijezde pa uskoro ne samo da su počeli pljuštati zahtjevi za remiksiranjem singlova, već su tamo Simmons i Rowland pronašli izvanrednu klijentelu za kasnija gostovanja na njihovim uspješnim singlovima. Već poslije prvog albuma Exit Planet Dust, kamena temeljca big beata, nisu im trebala poznanstva; svi su kucali na njihova vrata, računajući i diskografske kuće među kojima The Chemical Brothers Further EMI/Dallas je pobijedio Virgin i ta suradnja na obostrano zadovoljstvo traje do danas. "Imali smo sreću što smo došli pod okrilje Virgina, jer nikad nismo osjetili pritisak komercijalizacije o kojem govore mnogi nezavisni bendovi kad potpišu za veliku kuću. Nama nikad nitko nije govorio kako moramo zvučati i da nešto moramo mijenjati" - govore u intervjuima Simmons i Rowland. Doduše, tko bi im se usudio prigovoriti nakon što su se s albumima pet puta zaredom penjali na vrh britanske liste. U čemu je tajna trajnosti njihovog uspjeha? Otkad su se pojavili, umro je big beat, čak su i njihovi najjači nasljednici kao što je Fatboy Slim u posljednje vrijeme nestali s radara. Glazba im objektivno nikad nije bila izrazito komercijalna, prije avangarda daleko od mainstreama, kako na radio stanicama, tako i u klubovima. Možda je najbolje pojašnjenje ponudio Ed Simmons u jednom intervjuu poslije albuma Push The Button iz 2005., s kojim su snažnije zakoračili prema hiphopu, njihovoj ljubavi iz ranih dana. "Dobra elektronska glazba je glazba koja je uzbudljiva u tehničkom smislu, gdje ima svježine u zvuku. No, ona zaista funkcionira kad se kroz tu tehničku svježinu osjeti da se čuje duh i emocija. S druge strane, u klubovima možete čuti mnogo efektne glazbe bez emocija koja pokreće ljude. No što ta glazba znači? I koliko traje?" Upravo tako, Simmons i Rowland su oduvijek, ma koliko na prvi pogled neke od njihovih pjesama zvučale sintetski, znali proizvesti atmosferu koja izaziva emocije. Elektronska glazba, čak Tri ključna momenta razlikuju sedmi studijski album od ostatka diskografije Chemical Brothersa. Manje bitno se skriva u tehničkom detalju da uz CD ide i DVD sa spotovima, to jest psihodeličnim vizualizacijama uz svaku pjesmu. Drugi je više esencijalni jer otkriva da Simmons i Rowland ovaj put nisu posegnuli za uobičajenom metodom posuđivanja vokala više ili manje poznatih zvijezda. Vezano uz to, u samo osam pjesama dugih između pet i šest minuta (izuzetak je epska "Escape Velocity" od 11), prevladava klupski plesni zvuk, bez mnogo eksperimentiranja. Dakako, vrlo prepoznatljiv, iako su groovie odrješiti ritmovi živog bubnja kao sinonim njihovog big beata, uzmakli pred nešto mekšom elektronikom, osim u "Dissolve" i u "K+D+L" koje najviše podsjećaju na rane dane Chemicalsa i njihov indie background. Uz malo vokalnih dionica koje su odradili sami, pjesme nemaju klasičnu strukturu pop pjesme i izgleda da se to baš i htjelo postići. Further je album atmosfere, sanjive sinematske melodije, a ne pamtljivog refrena i kao takav savršeno funkcionira kao cjelina. U prvim dojmovima pjesme se mogu činiti predugima, a njihovo dizanje ka ritmičkom klimaksu sporim, no sa svakim novim slušanjem upravo se ponavljanje elektronskih efekata i njihov krešendo čine krucijalnim u postizanju jedne hipnotičke atmosfere. Chemical Brothers više nisu avangardan bend, Further bi se mogao okarakterizirati kao derivat dosadašnje karijere, kreiran s mnogo zanatskog iskustva, ali i nadahnuća. TI i ona najplića može dobro funkcionirati na plesnom podiju i u mraku kluba, ali u malo slučajeva se može imati živaca staviti u CD player neki elektronski album u sred bijela dana i odslušati ga cijelog iz fotelje. The Chemical Brothers su rijetka iznimka. DISKOGRAFIJA Exit Planet Dust (Junior Boy s Own), Dig Your Own Hole (Virgin), Surrender (Virgin), Come With Us (Virgin), Push the Button (Virgin), We Are the Night (Virgin),

36 THE NATIONAL (INTER)NACIONALNO ROCK BLAGO The National High Violet 4AD/Dallas The National (Brassland), Sad Songs for Dirty Lovers (Brassland), Alligator (Beggars Banquet), Boxer (Beggars Banquet), DISKOGRAFIJA Teško da na suvremenoj rock sceni indie ili bilo kojoj drugoj postoji bend koji na tako suptilan način istražuje tamne i sjenovite predjele ljudske psihe, kao što to čine The National. Sve bolji rezultati "na terenu" i bura koju podižu u svjetskom specijalističkom tisku navješćuju da su Matt Berninger i njegova ekipa (složena od dva para složne braće) na korak od srednjostrujaškog uspjeha, no njihova glazba i dalje evoluira prirodnim tijekom, držeći se vlastitih i neovisnih kriterija, postavljenih još na prvim albumima. High Violet je peti po redu, snimljen je u vlastitoj produkciji (uz asistenciju Petera Katisa), a u najmanju je ruku jednako intrigantan kao i slavljeni prethodnik Boxer. Sličnog je i ugođaja, premda je Berninger ovako opisao početne kreativne ciljeve: "Na početku smo htjeli snimiti zabavnu pop ploču. Na zid sam nalijepio natpis na kome je stajalo SREĆA. No odmah smo odustali od takvih namjera." Čovjek se očito šalio. Drugim riječima, rezultati od uvodne teme "Terrible Love", do finalne "Vanderlyle Crybaby Geeks", zajedno s pripadajućim krešendom - spadaju u kategoriju business as usual. Epski postavljene melodije i bogato aranžirane pjesme (podebljane puhačima, gudačima i dodatnim dekoracijama), utopljene su u karakteristično sumoran ugođaj, negdje na razmeđi duboke uznemirenosti i drame o kojoj "ovisi život". Zarazan singl "Bloodbuzz Ohio" im je zacijelo priskrbio novu publiku koja ih je smjestila u Billboardov Top 5 odmah po izlasku, no najbolje su pjesme "Anyone s Ghost", "Afraid Of Everyone" i "Conversation 16". Sve redom daljnji argumenti u prilog tvrdnji da su se The National transformirali u uistinu velik bend bend koji dokazuje da se može istovremeno svirati s mozgom i srcem. DL Njihov autorski rukopis je uvijek imao literarnu podlogu, i nije čudno da je kritika uvijek bila na njihovoj strani U piše: Denis Leskovar Mjesečnik Q ih je u jednom od ovogodišnjih izdanja proglasio "najvećim novim američkim bendom". The National nisu više novi, vjerojatno nisu niti najveći, ali uistinu spadaju u svjetsku klasu svibnju The National su održali nezaboravan koncert u zagrebačkom klubu Ksetu naravno, nezaboravan za samo stotinjak oduševljenih posjetitelja. Njujorški kvintet s korijenima u Cincinnatiju, Ohio, toga je proljeća koncertno promovirao odličan drugi album Sad Songs For Dirty Lovers - nadahnutu zbirku pjesama na razmeđi americane i underground-rocka. Album je bio odličan, no činilo se da će The National ostati vječito pretplaćeni na neveliko kultsljedbeništvo. Kao što znaju svi koji makar površno prate zbivanja na svjetskoj (ne samo) indie sceni, šest godine kasnije situacija se ipak drastično promijenila u njihovu korist. U međuvremenu su ponovo svirali u Zagrebu, ali pred šesterostruko više publike, a ove je godine, u jeku izlaska jednako blistavog, petog po redu studijskog albuma High Violet, grupa rasprodala londonski Royal Albert Hall; uz to, naklade rastu do mjere koja im osigurava naslovnice novina i nastupe na najprestižnijim televizijskim emisijama. Sve komplimente upućene od (naročito one od poslovično euforičnog britanskog) tiska nemoguće je nabrojiti, no ovom se prilikom zadržimo samo na jednome: mjesečnik Q ih je u jednom od ovogodišnjih izdanja proglasio "najvećim novim američkim bendom". The National nisu više novi, vjerojatno nisu niti najveći, ali uistinu spadaju u svjetsku klasu. No važnije od svega, njihova rastuća popularnost ima kontinuirano pokriće u kvaliteti isporučenog materijala. Na prethodnom albumu Boxer (2008) njihov je zvuk evoluirao u raskošnu kombinaciju komornog popa, urban-folka i orkestriranog "intelektualnog" rocka na tragu Tindersticksa, smirenijeg Cavea i boljih pokušaja Walkaboutsa. No u izdubljenom baritonu Matta Berningera manje je pompe i više topline nego u, primjerice, glasu Nicka Cavea, a pjesme poput "Slow Show","Mistaken For Strangers" i uvodne "Fake Empire" ubrajaju se ne samo u impresivnije trenutke The Nationala, već zahvaćaju i same vrhunce globalne indie-rock produkcije. Korijeni jednog od unikatnijih sastava današnjice sežu još u rane devedesete, kada su se na sveučilištu i Cincinnatiju upoznali pjevač i frontmen Matt Berninger i gitarist/basist Scott Devendorf. Nakon različitih kombinacija u garažnom rock bendu Nancy, ekipa se preselila u njujorški Brooklyn, gdje se jezgra grupe koncem 90-ih proširila s Aaronom Dessnerom, te bubnjarem (Scottovim bratom) Bryanom Devendorfom. I Aaron je doveo vlastitog brata, Brycea, koji je na gitari napokon upotpunio postavu, nepromijenjenu do danas. Njihov prvijenac, nazvan imenom benda i objavljen 2001., nije bio osobito briljantan, ali je naznačio većinu kvaliteta koje će postati zaštitnim znakom The Nationala. Evo što stoji zapisano na ovitku: "S izvorištima u električnom rock soundu rodnog Ohia Guided By Voices, Afghan Whigs i Leonarda Cohena (OK, on je Kanađanin) The National donose svoje američke himne na istok. I zbog toga bi im trebali biti zahvalni". Istok je, naravno, drugo ime za Brooklyn, izuzetno nadahnjujuće mjesto gdje je - na sljedećim albumima Sad Songs For Dirty Lovers i Alligator početni set utjecaja obogaćen ostavštinom post/ new wave estetike početka 80-tih. Tako im i sreća pomalo osmjehnula, s obzirom da su se svjetski trendovi, uz imena poput (također njujorške) Interpol i britanske Editorse, vremenom okretali upravo u smjeru reafirmacije anglofilske tradicije koju su začeli i cementirali bendovi poput Joy Division i njima slični. I The National zvuče dramatično, atmosferično, ambiciozno i "ozbiljno" na sličan način, makar s neusporedivo prirodnijim soundom. Njihov autorski rukopis je uvijek imao literarnu podlogu, i nije čudno da je kritika uvijek bila na njihovoj strani. Boxer je redovito završavao na listama najboljih albuma prošlog desetljeća koje su sastavljali najutjecajniji on i off-line magazini, no taj je album označio i početak njihove masovnije prihvaćenosti među srednjostrujaškom publikom. U studenom slijedi još jedan susret Matta Beringera i njegove družine s hrvatskom publikom. Nema sumnje da će koncert biti rasprodan, i da će The National, na krilima uspjeha recentnog albuma High Violet, još jednom potvrditi da je riječ o bendu kojemu su besprijekorna radna etika i izniman autorski potencijal napokon donijeli status nezaobilazne činjenice svjetskog rocka - sa ili bez predznaka "indie"

37 NICK CAVE: REIZDANJA ALBUMA Vrijeme kad su THE BAD SEEDS zatvorili vrata buci The Good Son i Henry s Dream označavaju prijelomnicu u karijeri unikatne družine koja je buku zamijenila uglađenim melodijama. S odmakom od gotovo 20 godina možemo reći da im vrijeme nije nimalo naudilo piše: Tihomir Ivka The Good Son Mute/Dallas Henry s Dream Mute/Dallas N ije se puno stvari promijenilo nakon što su se kaotični The Birthday Party raspali u kreativnom neredu, svađama i alkoholno-narkomanskoj ludosti. Nick Cave i Mick Harvey na svoju su stranu privukli etablirane glazbenike Barrya Adamsona iz benda Magazine i Blixu Bargelda iz kultnih industro-avangardista Einstürzende Neubauten, no glazba je ostala jednako čudni hibrid bluesa, gospela, post-punka začinjena s puno buke. I opsjednutost Cavea smrću, religijom, ljubavlju i nasiljem nastavila je ispunjavati njegove stihove. Cave u napadima autodestrukcije, ili pozerstva, ovisi kako se gleda, više nije ispisivao tekstove vlastitom krvlju, ali su alkohol i teške droge bile svakodnevni meni. Poslije albuma Tender Pray shvatio je da tako više ne ide i otišao u kliniku na odvikavanje. - Kad sam se vratio, nisam bio u stanju suočiti se s bilo čime. Osam mjeseci nisam napuštao stan. Bio sam kao paraliziran i samo gledao filmove po cijeli dan, opisivao je kasnije svoje jadno stanje Cave. Odlazak u Brazil bio je planirana odluka da pokuša skupiti djeliće vlastitog života. U toj zemlji suprotnosti, nevjerojatne ljepote i strašnog nasilja, bogatstva i nezamislive ljudske bijede pronašao je novu inspiraciju. Pronašao je pristojan studio, ali i novu ljubav. Dovoljno da tamo ostane gotovo dvije godine i da u kreativnom smislu okrene sasvim novu stranicu, radikalnu drugačiju od svega što je dotad radio. The Good Son je u vrijeme pojave bio posvemašnje iznenađenje. Kakofonične gitare i buku s prvih pet albuma Bad Seedsa zamijenile su bogato aranžirane "šansone" pune mirnih klavirskih dionica i elegičnih tonova gudaćih instrumenata. Caveovo pjevanje je postalo profinjeno, više nije bilo nervoznog vrištanja pjevača punog očaja, postao je blag uz zadržano zrno zlokobnosti. Staru publiku i dio kritike The Good Son u početku nije posebno uzbudio, činilo se da Cave puca na sasvim novu publiku. No kasnije je Cave tvrdio da stvarajući album uopće nije mislio na novu publiku ili establišment. "Zašto bih izazivao nekoga kog ionako nije briga ni za mene ni za moju glazbu. Više mi je zadovoljstva pružalo to da izazivam vlastitu publiku. Napravio sam karijeru od toga." Bio je to veliki rizik za jednog autora na životnoj i autorskoj prekretnici, no Cave kaže kako se nije mogao izbjeći jer je tako naumio i na kraju, kad ga je snimio, bio uvjeren kako je snimio album pun ljepote. A s ljepotom je teško polemizirati. The Good Son mu je ipak donio novu publiku i oteo malo stare. Hrabrost se isplatila, novo poštovanje kao kompleksnog autora prevladalo je eventualni prijezir zadrtih fanova starih albuma. Cave je sazrio na način da ga se sad bez ironije moglo stavljati u red autorskih veličina kao što su Scott Walker ili Leonard Cohen. Svaki album Nicka Cavea je iskrena preslika njegovog stanja duha u tom trenutku što garantira da će svaki album biti prilično drugačiji. Henry s Dream (1992.) je bio mnogo grublje, agresivnije i "tamnije" djelo od nježnog The Good Son. Činjenica je da bi bio mnogo logičniji prijelazni album s mračnog Tender Pray, negoli The Good Son, ali upravo je nepredvidljivost jasna odlika Caveovog opusa. Uvijek se može očekivati neočekivano. Taj sedmi album se rodio u Bearsvilleu kod Woodstocka, u seoskom okruženju crkve pretvorene u studijo. Cave i danas žali što demo snimke tamo načinjene nisu objavljene kao album, jer su bili vrlo nezadovoljni načinom na koji je album kasnije u Los Angelesu producirao David Briggs, čovjek najpoznatiji po radu s Neilom Youngom. Bad Seeds su uvijek producirali sami i smatrali su da je važnije imati dobrog inženjera zvuka u studiju, nitko im nije trebao govoriti kako bi trebalo nešto zvučati. Uglavnom, Briggs je uzet pod pritiskom diskografske kuće i ta avantura je završila tako da su kasnije potrošili vremena i živaca da sami remiksiraju album kako bi zazvučao po njihovom ukusu. Što se tiče zvuka, 17 godina kasnije remasterirani Henry s Dream zvuči malo oštro, ali raskošno, čisto i puno detalja. Autorski, od uvodnih žestokih koračnica "Papa Won t Leave You Henry" "I Had A Dream, Joe", preko indie štiha ljubavne "Straight To You", do ljepote mistične balade "Christina The Astonishing" i melankoličnog folka u "When I First Came To Town", Cave i Bad Seedsi su se potvrdili kao prvoklasni skladatelji i glazbenici. The Good Son i Henry s Dream označavaju prijelomnicu u karijeri unikatne družine koja je buku zamijenila uglađenim melodijama i s odmakom od gotovo 20 godina možemo reći da im vrijeme nije nimalo naudilo. Riječ je o izvanvremenskoj glazbi. 72

38 ROCK PIŠU: Gordan Gaži Davor Hrvoj Tihomir Ivka Denis Leskovar Vera Lončar Jura Matić Hot Hot Heat Future Breeds Dine Alone (GG) (DH) (TI) (DL) (VL) (JM) Iz današnje perspektive je jasno da je odlazak inovativnog gitarista Dantea DeCaroa bio točka kad su kola za Hot Hot Heat krenula nizbrdo. Elevator, za vrijeme čijeg je snimanja DeCaro napustio bend, još je prošao dobro, no naredni je album zvučao prilično ispuhano i sumorno, suprotno nazivu Happiness Ltd. Ljubav s velikim Warnerom je pukla i bend iz kanadske Viktorije je imao vremena resetirati prošlost i u miru početi iz početka i to u vlastitom novoizgrađenom studiju. Pred nama je solidno djelo, s puno više ideje i duha nego u slučaju prethodnika, no dok su u doba Make The Breakdown odašiljali vibraciju otkačenosti i unikatnosti u miješanju melodičnog post-punka i reskih bas linija po uzoru na svoje legendarne sugrađane No Means No, sad su tek jedni od mnogih s malo točaka izuzetnosti. Tu je taj izvanredni glas Stevea Baysa koji će podići svaku iole solidnu pjesmu, tu je i očiti talent da skladaju pamtljivu indie pjesmu. Produkcijski i aranžerski, Future Breeds je minuciozno dorađen, a zamjetna je i promjena stila. Postali su nešto mekši, pa je i "lista" mogućih usporedbi sad sasvim drugačija negoli prije pet godina. U lakonotnom rocku "21@12" dalo bi ih se dovesti čak i u vezu s Tomom Pettyem od prije 15, 20 godina, "Goddess In The Praire" zanimljive gitarske minijature priziva velikane Television, ali i The Strokes, koji su baš kao i družina iz Kanade dane slave ostavili iza sebe. U ostatku materijala pokušavaju uhvatiti duh vlastitih starih radova, što im tek djelomično uspijeva. Hot Hot Heat se nisu izblamirali, no njihov novi materijal ima malo šanse kod privlačenja nove publike. Stara će biti sasvim zadovoljna. TI The Gaslight Anthem American Slang SideOneDummy U pretposljednjem izdanju utjecajnog britanskog magazina Uncut, albumom mjeseca proglašen je American Slang, treće studijsko izdanje benda Gaslight Anthem. U bezrezervno pohvalnoj recenziji okrunjenoj s maksimalnih pet zvijezdica, glavni urednik Allen Jones usporedio ih je s početnim i srednjim razdobljem Brucea Springsteena, zaključujući da je American Slang u njihovu opusu ono što je za The Bossa bio Born To Run drugim riječima, album koji će im otvoriti vrata srednje rock and roll struje. Istoimeni singl, "American Slang", upućuje na zaključak da bi ta tvrdnja mogla biti istinita, a podatak da ova četveročlana ekipa stiže iz (Bruceovog) New Jerseya, čak i simbolički pojačava sve jači dojam da su Gaslight Anthem, uz grupe The Hold Steady i Marah vjerojatno najbolji Springsteenovi učenici regrutirani iz redova novije generacije američkih rock bendova. "Did you grow up lonesome and one of a kind?/were your records all you had to pass the time? Stih iz teme "Queen Of Lower Chelsea" govori sve o njihovu životu u američkoj (polu)provinciji i o njihovu životu s pravom kolekcijom ploča koju su napokon - profiltriranu - izbacili "natrag", u formi vlastitog i doista unikatnog autorskog rukopisa. Tko je god volio ne samo Born To Run, nego i njegov nastavak, Darkness On The Edge Of Town, vjerojatno će ovih dana poželjeti progovoriti na "američkom slengu" benda The Gaslight Anthem; njihova mješavina ol school rocka i visokoenergičnog soula odsvirana je sa stavom srčanog post-punk sastava koji nema što izgubiti osim vlastite anonimnosti. DL Sia Furler We Are Born RCA Početkom milenija australskoj pjevačici britanski je specijalizirani tisak tepao da je slijedeća Lauryn Hill, no njena karijera je otišla u pravcu prilično niskog profila dok njezine vokalne sposobnosti nisu iskoristili Zero 7, kvalitetan britanski odgovor na sanjivu glazbu Francuza Air. Kasnije se i sama na solo albumima približavala takvom tipu glazbe niskog tempa, no pohvale kritike nije slijedio i masovniji odziv publike. S We Are Born stvari bi se u tome smislu mogle bitno pomaknuti naprijed. Kad ne možeš po svome, pametnije je biti pomodan, pa će Sia u momentima (Be Good To Me) uzeti ponešto od neo soula Amy Winehouse, ili se približiti lepršavom pop stilu Lilly Allen ili Kate Nash, kao u "Never Gonna Leave Me" i "Hurting Me Now". Ne baš inventivni moderni disco u "The Fight" i "Clap Your Hand" gurnut je na početak albuma dok su delikatnija i smjelija glazbena rješenja strateški gurnuta na rep ovog šarenog djelca za brzi zaborav. Sada već 35-godišnja Sia Furler je mnogo uvjerljivija kad pjeva mazno ispod glasa kao što je to činila sa Zero 7, nego kad napinje glasnice i afektira pokušavajući se učiniti ljućom i mlađom nego što stvarno jest. Djelomično preporučljivo. JM Eli Paperboy Reed Come And Get It! Capitol/Dallas records Da nije omota CD-a, čak bi i okorjeli ljubitelj soula teško sa sigurnošću detektirao dva bitna momenta vezane uz album Come And Get It! Prvo, da se iza snažnog "belter" pjevanja (čitaj: iz petnih žila) ne krije neki crnoputi nasljednik Jamesa Browna ili Sama & Davea, već blijedi mladac iz Bostona. Drugo - tu će biti jedini problem za ovih 12 vatrenih pjesama - ne bi ovu glazbu bez prethodnog znanja mogao smjestiti u godinu. Naime, produkcijski, instrumentalno i vokalno ona zvuči kao zagubljena snimka iz godine. Vrlo zabavan i strastven pjevač Paperboy Reed nije primijenio dobrodošlu fuziju moderne produkcije, novih žanrova i klasičnog soula, kao što je to već uobičajeno nakon pojave Amy Winehouse, Joss Stone, Danieala Merriweathera i sličnih imena koji su spretno zaigrali na retro kartu. Paperboy Reed je radije ostao vjeran izvorima i odao počast čikaškom i Memphis soulu i pokušao što bliže oponašati stil srčanih emotivnih pjevača Arthura Conleya, Wilsona Picketta, Mela & Tima, Dona Covaya ili Bobbya Womacka. Glazbena patina prošlih vremena, inzistiranje na retro obrascima (omot CD-a je "vintage", odijelo i frizura Paperboya odgovara blještavoj modi soul majstora), sve je dosljedno napravljeno da se slušatelja odvuče u svijet vrućeg soula šezdesetih. U Eliju Paperboy Reedu ima svježine i nove snage, no pretenciozno je očekivati da će prestići klasike kao što su "Hold On I m Coming" ili "Sweet Soul Music". Izvrstan je interpretator i nadareni autor, no teško je reći da je dodao novu vrijednost slavnoj soul prošlosti. TI The Roots How I Got Over Def Jam/Universal Music Negdje u vrijeme izlaska The Tipping Point, albuma Rootsa s najviše pop senzibiliteta dotad,?uestlove, bubnjar i neka vrsta umjetničkog voditelja benda ispričao je priču o tome kako je poslušao Parachutes britanskih zvijezda Coldplay i oduševio se, no na prvo slušanje činilo mu se da album završava čim je počeo. Činjenica da bend stavi na album samo 10 pjesama od 3 i pol minute izgledalo mu je kao prevara, no sa svakim novim slušanjem ta mu je konciznost imala sve više smisla. The Roots otad, osim što su jedan od rijetkih hip-hop bendova koji ostaju u velikom dijelu odani živoj instrumentaciji, ne pretjeruju s brojem pjesama. Kad se oduzmu intra i intermezzo segmenti, ograničavaju se na deset do 13 pjesama. I u tome, između ostalog, treba tražiti razlog zašto je ovaj filadelfijski bend bezrezervno prihvaćen kod indie publike. Nije važna smo glazba, već i koncepcija, to jest shvaćanje pojma formata albuma i pjesme. Za pobliže objašnjenje uzet ćemo zaključnu pjesmu "Hustla". Uz izvanrednu ideju da melodiju nosi kroz vocoder provučeni dječji plač, ne može se ne primijetiti da stvar traje samo 2:56 minuta, što je prije u skladu s punk retorikom "ako imaš u glazbi što reći moraš to reći u dvije i pol minute", nego logici hip-hopa gdje rime stavljane na papir zauzimaju prostora kao omanje poglavlje romana, i treba im puuno vremena da se izgovore u mikrofon. S druge pak strane How I Got Over ima ponešto od ugodne, ali mistične atmosfere "misaonog" soula iz sedamdesetih godina, mrvicu Wondera i Mayfielda, i mnogo atmosfere Gayevog remek-djela What s Going On. U riječima socijalni komentari, u glazbi melankolija i puno emocija, što nekad nije bio prioritet Rootsa. Bilo bi neobjektivno reći da su ikad bili bliži mainstream glazbi, no isto bi Bettye LaVette Interpretations: The British Rock Songbook ANTI- Hip-hop za odrasle Iako je još kao teenagerica nastupala zajedno s Benom E. Kingom i mladim Otisom Reddingom, Bettye LaVette nije imala puno sreće u diskografskom poslu. Prvi singl snimila je sa 16, nanizala ih podosta u narednih deset godina, između ostalih i "Let Me Down Easy" koja se smatra klasikom soula Atco records je platio snimanje prvog albuma i dogovorio američku turneju. No u zadnji čas, kad su već avionske karte za prvi koncert kupljene, diskografska kuća je karte zatražila natrag i obustavila cijeli projekt, procjenjujući da im njen soul neće donijeti novac. Do novog ugovora za album trebalo joj je ponovno deset godina, u međuvremenu je snimala disco singlove i nastupala u brodvejskim mjuziklima. Svoj prvi album Tell Me A Lie napokon je snimila godine za Motown čiji su dani soul slave prošli. Nadolazeće godine bile su uglavnom ispunjene borbom da barem dohvati mrvicu pažnje koju tako bilo neobjektivno utvrditi da na svom devetom albumu ne pomiču granice pojma "pop". Drugim riječima, s nove 42 minute glazbe u svojoj diskografiji, The Roots bi mogli pobrati podozrivost svojih starih obožavatelja, ali i proširiti bazu svojih slušatelja, posebno među bijelom publikom. Paradigma glazbenog zaokreta svakako je pjesma "Dear God" prvotno izdana na albumu americana supergrupe Monsters Of Folk. Za ovu priliku pjevač Jim Jones otpjevao je ponovno sanjivi refren,?uestlove svojim bubnjem dodao malo groovie ugođaja, i dakako, nepretencioznim repanjem Black Tought zaokruži je cjelinu u jednu od neobičnijih hip-hop pjesama u recentnoj produkciji. Čudnovata ljepota gotovo laid-back hip-hopa postignuta je i u gostovanjima Patty Crash, islandsko-američke pjevačice u "The Day" i Joanne Newsom u "Right On". Dah neo-soula i još malo vrhunskog mainstreama unosi John Legend u dvije pjesme koje zbog zaraznih refrena zvuče kao varijacija na temu njegovog najvećeg hita "Save Room". Na kraju, treba reći da je prelazak iz pjesme u pjesmu bešavan, i ritmom i ugođajem pjesme se "ulijevaju" jedne u drugu, djeluju kao set vrhunskog, inspiriranog DJ-a. Nakon nešto avangadnijeg, ali hladnijeg Rising Down albuma prije dvije godine The Roots su najavili da bi im to mogao biti zaključni album. Sva sreća da su se predomislili. How I Got Over izvanredan je crossver, ugodan, emotivan i angažiran album s nekoliko melodija za pamćenje. TI kao sugestivna pjevačica zaslužuje. Sudbina joj se osmjehnula kad ju je na jednom nastupu primijetio Andy Kaulkin, predsjednik ambiciozne diskografske kuće ANTI- što okuplja raznorodnu, ali vrlo kvalitetnu družinu glazbenika, od Toma Waitsa do Buju Bantona. Potpisao je s njom ugovor na tri albuma i Interpretations je posljednji u dosljednoj trilogiji konceptualnih albuma obrada. Prvi je obuhvaćao samo prepjeve pjesama aktualnih američkih kantautorica kao što su Aimee Mann 74 75

39 ROCK Luđaci, marginalci i genijalci The Fall Our Future, Your Clutter Domino 29 godina. 25 studijskih albuma. 22 albuma uživo. 24 BBC sessiona kod Johna Peela. 49 promijenjenih članova. I samo jedan stalan Mark E. Smith. Ove brojke, sakupljene na jedno mjesto pojavljuju se na početku dokumentarca BBC-a iz o jednom "od najenigmatičnijih, najekscentričnijih i najkaotičnijih garažanih bendova u posljednjih 30 godina". U međuvremenu, brojke su porasle, Mark E. Smith je još tu, a danas možda više nego ikad stoji ocjena naratora u dokumentarcu, napisana gore pod navodnicima. Jer, novo djelo Our Future, Your Clutter toliko je beskompromisno, autorski drsko i snažno, svježe i nabijeno energijom, da se pred Smithom u mišju rupu može sakriti pola razvikane mlade indie bratije. Njegov glas je neponovljiv, može pjevati o proljetno suncu i cvrkutu ptica i dalje će zvučati prirodno cinično i svaka nova izgovorena riječ otkriva taj neponovljivi "baš me briga" stav. Može napokon biti očišćen od droge i alkoholnih para, no njegov stil pjevanja/pričanja sa snažnom afektacijom na posljednjem samoglasniku u riječi odaje duh vječitog pijanca koji ima nešto pametno za reći. A bend iza njega koji je već gotovo četiri godine u nepromijenjenom sastavu - što je nevjerojatno postignuće za prgavca i diktatora Smithovog kalibra - njegove ideje sprovodi u djelo nevjerojatnom snagom i fascinantnim glazbenim talentom. Fuzirani bas Davea Spurra i tehnički savršeno bubnjanje Keirona Mellinga čini ubojitu ritam sekciju i nosi puno zasluga za pozitivno agresivni zvuk ovog albuma. Gotovo sva današnja britanska indie glazba je varijacija na temu, teško ih je i razlikovati u nedostatku vlastite osebujnosti, The Fall sa svojih devet novih pjesama strše iznad tog prosjeka kao liga za sebe. Teško je na začuditi se snazi E. Smithovog mumljanja i novim idejama, ne samo zato što su mu već 53 godine i što mu se na faci vidi da se u r n r-u samo Shane McGowan može pohvaliti titulom većeg pijanca, već i zato što je još u drugoj polovici 90-ih bio otpisan, NME mu je požurio dati nagradu "Goodlike Genius" samo zato jer su mislili da ne može još dugo živjeti. Dotakao je dno i naučio lekciju na svoj način; neće biti otužni narkoman i pijanac-gubitnik, ostavit će se droge i nastaviti piti, tek toliko manje da ne ugrozi svoju kreativnost. Neponovljiva filozofija luđaka, marginalca i genijalca u jednoj osobi. Nakon dugo vremena smucanja po rubu povrataka s marginalnim izdavačkm kućama, The Fall su ponovno dobili priliku da uđu na veća rata ugovorom s Dominom, najuspješnijom nezavisnom kućom u Velikoj Britaniji, domom Franza Ferdinanda i Arctic Monkeys. Bolji uvjeti, novi prilika i želja da pokaže kako se njegova vatra nije ugasila motivirala su Smitha da poput mačke s devet života osmisli jedno od najzanimljivijih i "najopasnijih" djela uopće u 28 albuma dugoj karijeri grupe The Fall. TI i Lucinda Williams. Drugi je pokrivao pak šareniji raspon američkih autora (Willie Nelson, John Hiatt ), dok je treći, kako mu i ime kaže, posvećen britanskom rocku starijeg datuma. Prva dva albuma prihvaćena su izvrsno, tisak se klanjao ekspresiji kvalitetne pjevačice njenom sofisticiranom blues stilu. Ovdje u obradi originalno življih melodija (teško prepoznatljiva "Word" Beatlesa, Claptonova "Why Does Love Got To Be So Bad") stil izvedbi je više funky. No ostatak materijala u puno mirnijem tonu naginje jazzu, Bettye svoje glasnice često napreže do krajnjih granica i po boji glasa i laganoj promuklosti podsjeća na Tinu Turner, no prati je vrlo sofisticirani bend, svirački kompetentan za postizanje ugodne, ali ne i trivijalne atmosfere. Instrumentalni dio podsjeća na pjesme Dusty Springfield u delikatnoj izvedbi Shelby Lynne na albumu Just A Little Lovin. Treba reći da su najlošiji dijelovi albuma najočitiji hitovi "Wish You Were Here" Pink Floyda, "Night In White Satin" Moody Bluesa te "Don t Let Me Be Misunderstood" Animalsa, jer zvuče mrvicu proračunato, dok prilično radikalno prearanžirane "No Time To Live" Traffica, snažna kombinacija bluesa i soula u "All My Love" Zeppelina i "Salt Of The Earth" Stonesa imaju u sebi nešto uzvišeno, zahvaljujući prije svega emocijama koje ova veteranka uspijeva izazvati svojim impresivnim vokalom. TI Teenage Fanclub Shadows PeMa Records Iako s brit-popom nisu imali osobite veze, potrefilo se da svoje najveće kreativne dosege škotska četvorka dosegne baš u njegovom klimaksu i da imaju ugo- vor s Creationom, etiketom za koju su izdavali Oasis. Briljantni pop koji su stvarali u to vrijeme mirisao je jako na nježne harmonije Byrdsa i kultnih Big Star, bili su miljama daleko od modernizma "Country House" ili "Roll With It" brit-pop oglednih hitova. No s obzirom da su Gallagheri bili najpopularnija braća na Otoku i da su znali govoriti kako su Teenage Fannclub drugi najbolji bend na svijetu - poslije Oasis, dakako - njihovo stanovanje na visokim mjestima top-lista teško je tumačiti izvan tog konteksta. 15 godina kasnije još su tu, deveti album podsjeća na njihove najbolje i najnježnije trenutke, no ugovori s velikim kućama daleka su prošlost, kao i bilo kakva primisao o širem komercijalnom uspjehu. Jednostavno, vala koji bi ih nosio više nema, izvanvremenska glazba koju stvaraju sad je interes sladokusaca, a ne slučajnih prolaznika. Ovi Škoti u srednjim godinama kao da ne mare previše za to, niti imaju razloga, niti se žele dodvoravati bilo kome. Kreativni trojac Blake, McGinley, Love ponovno je pravilno rasporedio autorske zadatke i Teenage Fanclub ostaju jedinstven slučaj mirne kohabitacije tri snažna kreativna pojedinca, kao i rijedak slučaj da različiti autori u konačnici postignu tako visoku razinu unificiranosti. Na počecima karijere znali su, pod utjecajem tada aktualne gitarske glazbe i Neila Younga, grubo odvrnuti gitare, tih je "ispada" kasnije bilo sve manje, na Shadows su sasvim nestali. Istina je da ovdje hoda po dobro uhodanim stazama i možda tu nema grandioznih pjesama kao što su bile "Mellow Doubt" ili "Ain t That Enough" s Grand Prix i Songs From The Northern Britain remek-djela, no to ne znači da je njihov talent da napišu krasne sjetne melodije ishlapio. "Baby Lee", "The Fall", "Dark Clouds" i "Living With The Seasons" bi se mogle ugurati na njihov CD najvećih hitova, ljepota jednostavnih melodija i slatka melankolija je tu neupitna. Samo, Teenage Fanclub su sad malo stariji i nemaju istu strast kao prije 15 godina. TI Cypress Hill Rise Up Priority/EMI/Dallas records Latino hip-hop družina sa Zapadne obale u gotovo dvadeset godina karijere prodala je gotovo isto toliko milijuna albuma i uz širok krug publike uživala podjednaku podršku kritike. Poslije najduže diskografske pauze u karijeri od šest godina vraćaju se s Rise Up čiji je izlazak odgađan nekoliko puta. Prije poznati po neobičnim instrumentalnim rješenjima, gotovo psihodeličnim zvukovima, Cypress Hill su bili prilično unikatna pojava unutar žanra. Rise Up bi se moglo prozvati njihovim najkonvencionalnijim, pa i najkoherentnijim djelom uopće, čini se da su se okrenuli sigurnijim šablonama hip-hop glazbe i crossoveru popularnom devedesetih godina prošlog stoljeća. Među te šablone pripada i obilato korištenje sampleova iz poznatih pjesama; "Light It Up" oslanja se na "Standing In The Shadow Of Love", verziju Barrya Whitea, "Bang Bang" koristi isječak iz istoimene pjesme Vanilla Fudge, "I Unlimited" dijelove hita nedavno preminulog Malcolma McLarena "Buffalo Gals", da spomenemo samo neke. I ne ide im loše, pjesme su atraktivne, lako ulaze u uho, a svježa krv koju unose gosti samo pojačavaju taj osjećaj. Među njima, Tom Morello je u naslovnoj i "Shut em Down" zažestio zvuk svojom gitarom i podsjetio na svoje Rage Against The Machine, onako kao pouzdani studijski glazbenik bez ideje da donese nešto što već nismo čuli. U istu tešku kategoriju spada i "Trouble Seeker" s gitaristom System Of A Dawn Daronom 76 77

40 ROCK Malakianom. Od zvučnijih gostiju za spomenuti je Everlasta u prilično ispraznoj "Take My Pain", te aktualnog Pitbulla i Marca Anthonya u "Armada Latina". Inače, ova je pjesma nešto najpomodnije što su Cypress Hill ikada snimili. Teško je zamisliti da inventivnost jedne "Insane In the Brain" pripada autorskom opusu istog benda koji je ovdje na sampleu Stillsove "Suite: Judy Blue Eyes" dodao komercijalni refren Marca Anthonya, muža Jennifer Lopez. Sva sreća da pjesma zaključuje album, pa djeluje kao neki bonus za dodvoravanje širokoj publici. Ako se zanemari ovaj eksces, Rise Up je konvencionalan, ali pristojan album za hiphop starenje. JM Sage Francis Li(f)e ANTI- Sage Francis zanimljiva je pojava, tip iz Rhode Islanda koji je svoju elokventnost i sposobnost da velikom brzinom razgovijetno izbaci iz usta gomilu riječi prije glazbene karijere istesao na natjecanjima iz recitiranja poezije. Točnije, riječ je o "poetry slam" grupama koje djeluju u zajednici i pred publikom izgovaraju angažirane stihove vezane uz socijalna, rasna i politička pitanja. Sudeći po albumu Li(f)e, praksa mu je koristila, njegov fino promukli bariton fluidno ispunjava neobično koncipirane pjesme. U vrhunce spada prije svih uvodna "Little Houdini"; Francis ispaljuje oko 3 novinarske kartice teksta emotivno i napeto u hip-hop/naratorskoj maniri, dok ispod ide lagani alt. country, akustična gitara i pasaži Hammond orgulja. Tekst je izvanredan. Govori o kriminalcu fokusiranom na krađu kamiona i ostalih velikih vozila, stalnom gostu državnih zatvora koji bježi kako bi ispravio neke propuste iz mladosti, da vidi svoje smrtno oboljele roditelje. Sve puno zanimljivih imena, stvarnih mjesta i ikonografije iz običnog američkog života. Teško je ne zamijetiti crtu poveznicu sa pričama o običnim ljudima iz Springsteenovih pjesama. U tom smislu ovo je hip-hop "Nebraska". U trenucima stvari postaju bučnije i brže, bliže uobičajenom opisu Sage Francisa kao jednog od rodonačelnika indie hip-hopa. Opća atmosfera je nešto mirnija i blaža, drugi vrhunac albuma "Slow Down" s metlicama na bubnjevima i masnim zvukom orgulja zvuči kao da bend Aimee Mann prati sediranog Bubba Sparxxxa. Nažalost, Francis nije uspio održati jednaku razinu zanimljivosti cijelom dužinom albuma, neke od pjesama su poput recitala kojima je glazbena podloga tek nužno zlo. TI Bill Callahan Rough Travel For A Rare Thing Drag City/Domino Nastup Smoga, to jest Billa Callahana samog s gitarom, u zagrebačkom KSET-u prije osam godina ostao je u sjećanju kao jedan od najdepresivnijih koncerata viđenih u tom kultnom klubu, ali i jedan od najhipnotičkijih. Oboružan monotonim, ali uhu ugodnim baritonom, Callahan je uz pratnju repetitivnog pikanja po crvenom Fenderu Mustangu širio među dvjestotinjak posjetitelja nešto između melankolije i depresije. Doduše, ako se čitaju njegovi intervjui, vrlo se brzo shvati da često morbidni tekstovi nisu ništa drugo doli crni humor koji u suradnji s neemotivnošću glasa odaje krivi dojam da pred sobom imamo čovjeka koji guta dvostruke doze antidepresiva. I s njegovim prvim albumom uživo stvari se u međuvremenu nisu mijenjale bitno, definitivno ne zvuči kao neka oda radosti, no sjetna atmosfera, akordi koje se uglavnom stalno okreću ukrug i ta neobična dikcija i vokalne afektacije uvlače slušatelja u čudan sanjivi svijet, djeluju uznemirujuće i ugodno u isto vrijeme. Callahan je dosad snimio 13 albuma (prvih 11 pod imenom Smog) i od lo-fi autora poznatog po dekonstrukciji melodije, evoluirao do vrlo uglađenog alt. countrya i avangardnog folka. Uživo, u malom klubu u Melbourneu, njegova se družina, sačinjena od bubnjara, basista, tri violinista i njegovu (uglavnom akustične) gitare ukazala u još rustikalnijem izdanju negoli smo to navikli na studijskim snimkama. Album je snimljen savršeno, audifilski izazovno, i uz visoko umijeće glazbenika, profinjeno uho snimatelja i sreća hvatanja pravog trenutka učinili su ovu snimki dinamički živom i prirodno iskričavom. Callahan se fokusirao na posljednji album pod imenom Smog "A River Ain t Too Much To Love" iz 2005., s nekoliko izleta u starije dane, uključujući tu i "hit" "Cold-Blooded Old Times" s jednog od najcjenjenijih djela iz kataloga, albuma Knock Knock. Izvanredno je uspjela tiha, narativna "Our Anniversary" s jednostavnom, neodoljivim gitarskom pozadinom u vidu stalnog okretanja istih akorda. "Diamond Dancer" u punoj orkestraciji s čvrstom bas linijom u ritmu koračnice nešto je najživlje što se od Callahana moglo ikad čuti. Tu se približio ordinarnijim formama kvalitetne americane, Oberstu, pa i Ryanu Adamsu, ali samo instrumentalno. Koliko god glazba na momente uzleti, Bill Callahan se ne "uzbuđuje" - neobični bariton uvijek ostaje monoton. Unikatan i nepopravljivo odan unutarnjem glasu da teše po svome, Bill Callahan je i uživo dokazao da je i dalje jedna od najvrjednijih, najbolje čuvanih tajni američke glazbe u posljednjih 15 godina. Redu svojeglavosti vezanih uz Callahana pripada i činjenica da album nije nabavljiv u CD izdanju, već samo u MP3 i FLAC digitalnoj kompresiji, te kao dvostruk LP kojeg se preko ebaya može nabaviti za dvadesetak američkih dolara. S obzirom što je na vinilu, isplati se. TI Alejandro Escovedo Street Songs of Love Fantasy Premda podulja lista njegovih fanova uključuje Brucea Springsteena i proslavljenog Bowiejevog suradnika Tonyja Viscontija, Alejandro Escovedo je dosad uglavnom figurirao kao najbolje čuvana tajna američkog rocka. No ostaje se ponadati da će čovjek kojeg je časopis No Depression svojevremeno proglasio "najvećim umjetnikom devedesetih", i čiji je bivši punk bend The Nuns jednom nastupio kao predgrupa Sex Pistolsima, možda s novim solo izdanjem dograbiti komadić slave koji je odavno zaslužio. Album Street Songs Of Love koncipiran je kao i prethodni, Real Animal, što znači da je kao autorski suradnik angažiran Chuck Prophet još jedan "predivni gubitnik suvremenog rock and rolla" dok je u producentski stolac posjednut još uvijek aktivni Tony Visconti. Priča ne bi bila potpuna bez The Bossa koji gostuje u karakteristično himničnoj "Faith", te bez Iana Huntera iz nekadašnjih Mott The Hoople, koji je također navratio u studio, ne bi li u temi "Down In The Bowery" odao poštu svom neopjevanom heroju. Rezultati su ponovo odlični; album "o ljubavi, o potrazi za tim osjećajem koji zauvijek ostaje neuhvatljiv, misterioznim i opojnim", ispunjen je autentičnom energijom i nadahnutim pjesmama koje funkcioniraju kao još jedan vitalan dokaz da je Escovedo prije zreo za prvu komercijalnu ligu globalnog pop-rocka, nego za penziju. DL Two Door Cinema Club Tourist History Kitsune Music Wolfgang Amadeus Phoenix, prošlogodišnje djelo francuskog benda Phoenix voljeli su svi iz opravdanog razloga; bio je ispunjen bezgrešnim, inteligentnim gitarskom pop glazbom s artističkim ambicijama. Bila je to audio milina spajanja ugodnog s izazovnim. Bio je to je prvi album snimljen u novotvorenom engleskom Motorbass studiju, iza njih u njemu su radili i miksali svoj prvijenac Two Door Cinema Club. I kao da su se zarazili nadahnućem Phoenixa, za Tourist History ne samo da bi mogli ponoviti kako je ispunjen istom dozom bezgrešnog, inteligentnog popa, već je glazba i vrlo familijarna onoj hvaljenog francuskog benda. Uz neke posebnosti i šarenije reference. Trio iz Sjeverne Irske kroz cijeli album drži tempo visokog intenziteta, isijavajući punkersku energiju umotanu u celofan lijepih, pamtljivih melodija. Gotovo dječački glas Alexa Trimblea podsjetit će zajedno s gitarskom glazbenom podlogom na sad već davne početke jednog drugog sjevernoirskog benda, izvanredne i danas zaboravljene Ash. Trimble definitivno ima potencijala kao pjevač; u mekšim segmentima pjesama "Do You Want It All" i "This Is The Life" pokazuje naznake karizmatičnosti jednog Chrisa Martina i emotivnosti Thoma Yorkea, dakako iz vremena dok su Radiohead svirali ovozemaljsku glazbu. Glazbeno, savršenom produkcijom i inteligentnim aranžerskih rješenjima, kao što je guranje reskog, agresivnog zvuka bas gitare u prvi plan, Two Door Cinema Club su i slatki disco i opori post punk u isto vrijeme. Ili križanac Bloc Party i Coldplaya u frenetičnom tempu. No eklekticizam nije glavni razlog zašto bi ovaj mladi trio mogao postati slijedeća britanska velika stvar, ova pretpostavka bazira se na sposobnosti benda da ostvari jednostavno, ali vraški teško postignuće. Naime u ukupno 33 minute dugih 10 pjesama baš svaka ima neodoljiv i pamtljiv refren. Blitzen Trapper Destroyer Of The Void Sub Pop Records Kad je do nas došao prošli album Furr, spomenuli smo TI u kontekstu retro glazbenog svjetonazora šestorke iz Portlanda ranog Eltona Johna, ali i Bowiev glam rock iz ere albuma The Man Who Sold The World. Već nakon par minuta višeslojne, šestminutne uvodne naslovne pjesme bilo je jasno kako je element Eltona Johna ispario, a David Bowie s početka sedamdesetih se čuje iz gotovo svakog tona; od načina pjevanja Erica Earleya, preko ronsonovskih gitara na pola puta između glama i punka, do "kontre" bas bubnja karakterističnog za Bowiea s početka sedamdesetih. Opet, Blitzen Trapper nije lako precizno utrpati u bilo koji žanr, osim da cijela stvar, više nego prethodni albumi zvuči nepopravljivo retro. I nepopravljivo eklektično, tako da je gotovo u svakoj pjesmi teško izbjeći usporedbe s velikanima iz nekih drugih vremena. "Below The Hurricane" i "The Man Who Would Speak Truth" jedan uz drugu čine mali hippy intermeco u stilu CSN-a, "Heaven And Earth" s klavirom i gudaćim instrumentima vuče na Beatlese, "The Tree" je pljunuti Dylan, s malo manje meketavim glasom. "Laghing Over" je ovdje najviše u dosluhu sa sadašnjošću, americana isprepletena s indie retorikom, onako kako to rade recimo Wilco ili My Morning Jacket. Pjesme Blitzen Trappera zasigurno nisu plod nenadanog napada kreativnosti, ovdje je riječ o minuciozno razvijenim melodijama, punim detalja, pjesma u pjesmama, orkestralnih akrobacija i raskošne produkcije. Vrlo promišljeno djelo i slojevito, ali lako prohodno i zavodljivo na prvo slušanje. No činjenica (i prednost) da ne korespondira s bilo kojim relevantnim glazbenim trendom, može biti i naj

41 ROCK veća mana petog albuma ekipe iz Portlanda. Naime, slušanjem stalno u zraku visi zaključak kako smo sve ovo davno čuli i to često u boljim izdanjima. Jedini prigovor zapravo bi se sabio u riječi da Blitzen Trapper uz neosporni talent nisu sagledali prošlost s više ironije. Ni godine ovo djelo ne bi bio senzacija, samo je dobar retro album. TI LCD Soundsystem This Is Happening DFA/EMI U posljednjih pet godina James Murphy alias LCD Soundsystem stekao je poštovanje glazbenog svijeta kao najprominentniji predstavnik njujorške scene i žanrovskog rukavca miješanja punka i plesne glazbe. Sasvim zasluženo, njegov eklekticizam, solidna vokalna ekspresija i sposobnost da mrtvo ozbiljnu indie glazbu pretvori u "killere" plesnih podija odlike su rijetkih autora. Nešto statičniji nastup na ovogodišnjem INmusic festivalu u Zagrebu potvrdio je da je Murphyevo prirodno okruženje ipak studio, tu se snalazi kao riba u vodi što dokazuje i trećim albumom. Tom Petty And The Heartbreakers Mojo Reprise Petty se sa svojim Heartbreakersima posljednji put oglasio prije osam godina no kao da nije prošlo ni dana od zadnjeg albuma Last Prepun finih trikova, pametne izmjena prirodnih zvukova (nezaobilazna "kravlja" zvona) i masnih tonova sintesajzera, osvojit će na prvu, no "utvrđivanje gradiva" ukazuje da je Murphy ovaj put ostao malo kratak u nadahnuću i da nije uspio uobičajenu metodu korištenja obrazaca iz prošlosti iskoristiti tek kao polaznu ideju i odmaknuti se od izvornika. Još od "Daft Punk Is Playing At My House" znao je s riječima i dobro koristio snagu refrena, tako je ovdje i s "Drunk Girls" koja može podsjetiti na novoromantizam Duran Duran u "Girls On Film", ali i na brit-pop Blura iz njihove "Tracy Jack". Čisto elektronska "I Can Change" instrumentalno kao da je zagubljeni singl iz rane faze Human Leauge. Sve redom izvrsne pjesme, ali kao da Murphy ovaj put nije imao dovoljno imaginacije da radikalnije predefinira stare glazbene obrasce. Čudna je i odluka da devet pjesama u prosjeku traju preko sedam minuta za što nema niti jednog smislenog razloga osim isprane ekstravagancije, pa album pun solidnih melodija i zanimljivih ritmova djeluje malo rastegnuto. TI DJ u smislu autorskih izazova. S njim je čovjek siguran, svaki novi album bit će manjeviše sličan onom prethodnom, s 60 na plećima teško je očekivati čuda, no i Springsteen ima jednako toliko pa iznenadi sa svakim novim uratkom, ispipava rubna područja vlastitih zanimanja, ispunjava dječačke snove kao što je bio slučaj s oživljavanjem kajdanke Petea Seegera. Petty se polako, ali sigurno pretvara u glazbenika tipa Eric Clapton, svjetonazoru u kojem je bitnija forma od sadržaja, tehnička savršenost od ideje. Mojo se da prepričati u par riječi; standardni je to blues-rock, tehnički savršen i virtuozan, ali toliko izlizan da ga se ne bi posramila ni prosječna družina rokera što u nekom baru svaku noć deru standarde. Pjesama za pamćenje nema, ali ima manirizma, od šabloniziranih bas linija, do gitarskih sola, kao precrtanih iz priručnika "Blues za početnike". Na trenutak kao da se Tom Petty trgne iz letargične atmosfere i zadere nešto prljaviji blues kao u "I Should Have Know It", ali tada na pamet padnu jedni The Black Keys, pa Hearbreakersi opet djeluju poput kamilice u usporedbi s hrabrijim, nadahnutijim i pamtljivijim bluesom dua iz Akrona, da ne nabrajamo dalje novije junake ovog uskog, ali neuništivog žanra. Čak i glas rock legende zvuči kao provučen kroz neki filter, nema onog prepoznatljivog i uvijek dobrodošlog pettyevskog "meketanja". Zamor novog materijala pojačava i odluka da se album ne zaustavi na ekonomičnih desetak pjesama, već rastegne na 15. Kao da je Exile On Main St. A definitivno nije. Samo za zagrižene (ili nezahtjevne) poklonike bluesa. TI Diane Birch Bible Belt S-Curve/Dallas "Uvijek sam osjećala nostalgiju. Kao da sam bila uvjerena da živim u 18. stoljeću". Takvim slikovitim riječima svoju je autsajdersku, umjetničkije rečeno, "retro" poziciju na globalnoj pop sceni nedavno opisala Diane Birch u intervjuu nekim engleskim novinama. Dvadeset sedmogodišnja kantautorica dolazi iz Michigana, živi u New Yorku, a naputovala se svijetom seleći s roditeljima na potezu od Australije do Južne Afrike. Možda baš vječita izoliranost i neuklopljenost krije dio razloga zbog kojih autorski rukopis na njenom mjestimice vrlo nadahnutom nastupnom albumu Bible Belt odaje kantautoricu čije je srce uvijek negdje drugdje: u eri zlatnog singer-songwriter rocka i bijelog ženskog gospel-soula s prijelaza iz 60-tih u sedamdesete. Odrastanje joj je bilo prožeto religijskim referencama za koje je zaslužno očev svećenički poziv, a sve ostalo učinila je sama, upijajući vibracije s klasičnih albuma Carole King, Laure Nyro (tema "Nothing But A Miracle" čak i naslovom priziva pokojnu kultnu kantautoricu) i ostalih onovremenih heroina. Njen sound odlikuju slične "prirodne" kvalitete, s mnogo mekih poteza orgulja, toplim puhačima, gospel vokalima i zaokruženim melodijama kakve smo zaboravili da je uopće moguće napisati. Od uvodne balade "Fire Escape", nastale očito kao rezultat okruženosti crkvenim himnama iz djetinjstva, preko razigranih "Valentino" i "Don t Wait Up", do klavirskog finala "Magic View", Birch se pokazuje kao jedna od svjetlijih zvijezda na uvijek zanimljivom pop-kantautorskom nebu. DL Za cijeli æivot 80 FOCAL BOWERS & WILKINS CLASSE PATHOS COPLAND NUFORCE Zagreb, PHILIPS PreradoviÊeva OPPO 17, ROTEL Tel. 01 ANTHONY GALLO ESCIENT

42 STO GODINA OD ROĐENJA VELIKOG JAZZISTA Django Reinhardt ne prestaje inspirirati Florin Niculescu Django Tunes Enja/Menart Među uglednim gipsy swing glazbenicima koji su surađivali s ovim sastavima je i violinist Florin Niculescu koji je svirao uz Hot Club Zagreb. Ovaj francuski glazbenik rumunjskog podrijetla svoj je novi album također posvetio Djangu Reinhardtu. Poput ostalih i on je tijekom dosadašnje karijere iscrpio repertoar snimivši najpoznatije velikanove skladbe. Zato je za ovaj album Django Tunes, uz čuvene "Tears i "Nuit Saint- Germain-Des-Pres, snimio neke manje poznate, ali ne i manje vrijedne skladbe, među ostalima "Souvenirs, "Dream of You, "Impromptu, "Sweet Chorus, "Brick Top i "Vamp. Izvodi ih u tradiciji violinista Stephanea Grappellia, stalnog suradnika Djanga Reinhardta i jednog od najznačajnih svirača tog glazbala u povijesti jazza, iako, ponajprije zahvaljujući članovima sastava, u interpretacijama koketira s mainstream jazzom. U postizanju autentičnog zvuka, ali i u nadahnutim improvizacijama doprinos na snimanju dali su i gitaristi David Reinhardt (unuk Djanga Reinhardta) i Samson Schmitt, klaviristi Thuryn Mitchell i Florent Gac, kontrabasist Darryl Hall i bubnjar Bruno Ziarelli. Odabrana diskografija Django s Blues (EmArcy/Universal Music), Djangology (Bluebird/RCA Victor/Menart), Nuits de Saint-Germain des-pres (EmArcy/Universal Music), Nuages (EmArcy/Universal Music), Peche a la Mouche (EmArcy/Universal Music), Retrospective (Saga/Universal Music), Souvenirs (London?universalk Music), Swing 39 (EmArcy/Universal Music), Swing 48 (EmArcy/Universal Music), D jango Reinhardt je najveći europski jazz glazbenik i jedan od najznačajnijih svjetskih jazz gitarista svih vremena. Utemeljitelj je gypsy swinga, stila koji je bio jedini originalni europski odgovor na američki swing. Njegove izvedbe odišu swingom, poletom, razigranošću i virtuoznošću. Ostavši, prigodom požara u kolima u kojima je putovao i stanovao, s dva ukočena prsta lijeve ruke, Reinhardt je razvio poseban stil sviranja oduševljavajući bravuroznim improvizacijama i istančanim osjećajem za ritam i melodiju. Njegov je iskaz odraz doba u kojem je živio, a koje je obilježio proboj swinga na svjetsku scenu, ali i vlastitog romskog nasljeđa što se osjeća kroz duboko emotivne i predane izvedbe. Jean Cocteau je jednom napisao: piše: Davor Hrvoj "Njegova gitara se smije i plače, progovara ljudskim glasom. Iako je bio nepismen i nije poznavao note, te je svirao po sluhu, Django Reinhardt je iza sebe ostavio mnogobrojne skladbe koje su i danas na repertoaru svih jazzista, primjerice "Django s Tiger, "Nuages, "Minor Swing, "Daphne, "Djangology, "Swing Guitars, "Swing 42. Tijekom u cijelom se jazz svijetu obilježava stota godišnjica rođenja belgijskog jazz glazbenika. Povodom obljetnice njegova rođenja na mnogobrojnim koncertima i festivalima diljem svijeta nastupaju sastavi kojima je njegova ostavština nit vodilja u glazbenom stvaralaštvu. Mnogi od njih nastavljaju tradiciju glasovitog Quintettea du Hot Club de France kojeg je utemeljio tridesetih godina prošloga stoljeća. Jean Cocteau je jednom napisao: "Njegova gitara se smije i plače, progovara ljudskim glasom. Iako je bio nepismen i nije poznavao note, te je svirao po sluhu, Django Reinhardt je iza sebe ostavio mnogobrojne skladbe koje su i danas na repertoaru Osim što mu posvećuju koncerte, njegovi sljedbenici snimaju albume s njegovim skladbama. Jedna od najproduktivnijih na tom polju je francuska izdavačka tvrtka Dreyfus Jazz. Osim što je objavila dvostruki kompilacijski CD»Generation Django«, koji donosi snimke raznih glazbenika, ali i Djanga samog, prati glazbenike koji snimaju povodom ovog značajnog jazz jubileja, bez obzira posvećuju li mu cjelokupne albume ili tek poneku skladbu. Značajniji ovogodišnji album su "Gipsy Trio Birelija Lagrenea, "Family Dorada Smitha i "Rockyja Gresset Rockyja Gresseta. Među njih valja ubrojiti za obljetnicu iznimno važan CD "Djangologists tria Rosenberg i Birelija Lagrenea u izdanju tvrtke ENJA. I u hrvatskoj djeluju sastavi koji slijede gazbene smjernice što ih je zacrtao Django Reinhardt. Najznačajniji su Damir Kukuruzović Gipsy Jazz Quintet i Hot Club Zagreb koji vodi gitarist Mate Matišić. Oba sastava snimila su albume na kojima izvode Djangovu glazbu, te povremeno surađuju s vodećim svjetskim predstavnicima gipsy swinga. Tako su 11. srpnja na Siscia Open Jazz & Blues Festivalu u Sisku uz Kukuruzovićev sastav nastupili gitarist Yorgui Loeffler i violinist Loulou Djine, a uz Hot Club Zagreb gitaristi Stochelo i Mozes Rosenberg, te violinist Costel Nitescu. The Great Artistry of Django Reinhardt (Clef Records/Universal Music),

43 JAZZ Manu Katche Third Round ECM / Aquarius Records Francuski bubnjar podrijetlom iz Obale Bjelokosti je širem krugu hrvatskih ljubitelja glazbe poznat kao Gibonnijev suradnik. S njim je snimio albume Mirakul i Unca Fibre i nastupao na promotivnim turnejama. Široj pak svjetskoj glazbenoj javnosti poznat je kao suradnik slavnih glazbenika i sastava raznih žanrova, ponajprije onih koji djeluju na području popa, rocka, jazza i world musica, među ostalima Petera Gabriela, Stinga, Jeffa Becka, Youssoua N Doura, Al Di Meole, Dire Straitsa, Eurythmicsa i Kylea Eastwooda. No ostvario je i samostalnu karijeru snimivši četiri albuma kao vođa skupine, od toga tri za njemačku diskografsku tvrtku ECM. Za tog je izdavača snimio i šest albuma kao član skupine Jana Garbareka. Samostalnu karijeru zasniva upravo na zvuku i pristupu što ga je usvojio svirajući s Garbarekom. Uostalom, ovaj je čuveni norveški saksofonist kao gost svirao na snimanju Katcheovog albuma Neighbourhood. Svoj novi album Third Round stvario je s međunarodnom skupinom, uz ne tako poznate glazbenike, ali dobre prijatelje od kojih su neki njegovi stalni suradnici: britanskog klavijaturista Jasona Bebella, norveškog saksofonista Torea Brunborga i britanskog basista Pina Pallladina, te u nekim izvedbama norveškog gitarista Jacoba Younga i američku pjevačicu i trubačicu Kami Lyle koja je napisala tekst za jedinu vokalnu skladbu na albumu, "Stay With You". Glazbu za svih jedanaest skladbi napisao je Katche. One su mekane, nježne, nepretenciozne, bez eskapada, što je rijetkost na albumima koje kao vođe sastava i autori snimaju bubnjari. Posve je nemoguće (nepotrebno) svrstati ih u neki od poznatih žanrova. Naime, izvedbe se čas priklanjaju jazzu, čas world musicu, posuđuju od klasike, ali i popa, slijede osnovna načela ECM zvuka, štoznači kontemplativnost, karakteristični ugođaj, te spajanje američke i europske glazbene tradicije, ali otvoreno i za utjecaje drugih kultura... DH Lionel Loueke Mwaliko Blue Note/Dallas Records "Mwaliko" na svahili jeziku znači poziv ili pozivnica. Album istog naziva za Lionela Louekea svakako predstavlja jedan od najtežih ispita u umjetničkoj karijeri. Afrički gitarist koji je svoju karijeru gradio snažno, brzo, upečatljivo i logično doživio je unisone aklamacije nakon premijernog albuma za Blue Note pod nazivom Karibu. Album je odražavao sve što je mladi gitarist godinama upijao kroz djetinjstvo prožeto slušanjem afričkih ritmova, školovanjem na prestižnim jazz akademijama i napokon kolaborirajući s vrhunskim jazz glazbenicima. Lionel Loueke imao je u tom trenutku veliku sreću i utjecajne mentore te je njegov topli zvuk gitare, prirođeni ritmički senzibilitet i vrhunska gitaristička tehnika bila prepoznata i preko snažne diskografske kuće pronašla je svoj put prema konzumentima takve vrste glazbe. No kako je život umjetnika ponešto dinamičniji od objave jednog albuma za kojeg je Loueke primio gotovo sva moguća priznanja koja se dodjeljuju talentiranim mladim glazbenicima, ostalo je vidjeti kako će se glazbenik nositi s izazovom slijedećeg diskografskog projekta. Mwaliko je odličan primjer albuma koji jednostavno mora uspjeti i ima zadatak ukloniti breme očekivanja od umjetnika čiji je talent neosporan, no koji je pomalo sputan velikim očekivanjima. Lionel Loueke se u takvoj situaciji okreće svojim prijateljima i suradnicima u koje ima veliko povjerenje i s njima stvara naglašeno ugodan, dopadljiv i kvalitetan album. Na projektu surađuju pjevačica Angelique Kidjo s kojom Loueke, osim geografskih, dijeli i mnoge srodne umjetničke, ali i svjetonazorske ideje, izvanredna basistica Esperanza Spalding, Richard Bona te kolege sa studija na Thelonius Monk Jazz Institutu Massimo Bilocalti i Ferenc Nemeth. U takvom okruženju Lueke se odlučio progovoriti tiho i emotivno u duo i trio formi želeći u prvi plan svoje glazbene osobnosti staviti ono što osjeća, a tek tada oduševiti s tehnikom koja to može i popratiti. Na taj način forma koju je s toliko uspjeha promovirao na prošlom albumu nije redefinirana u najvažnijim segmentima, no projektu je dodano još malo topline i neposrednosti. Mwaliko je dopadljiv projekt kojim Lionel Loueke izlazi iz faze mladog umjetnika od kojeg se mnogo očekuje, u fazu glazbenika koji djeluje slobodno unutar okvira određenih dosadašnjim radom. Od umjetnika ovakvog kalibra očekujemo i mnogo više kreacije u slijedećim projektima, no dopadljivost i ujednačenost albuma iz kojeg je teško izdvojiti najbolju skladbu daju za pravo onima koji Louekea svrstavaju u sam vrh mladih jazz umjetnika. Mwaliko je album koji treba preporučiti zbog njegove jednostavnosti, kvalitete, zanimljivosti, te umjetničke snage, a okolnosti u kojima je nastao daju mu još poneki bod bonusa. GG Lee Konitz New Quartet Live at the Village Vanguard ENJA / Menart Njujorški jazz klub Village Vanguard je više od pola stoljeća jedan od najcjenjenijih i najznačajnijih koncertnih prostora. Njegov se status u svijetu jazza može uspoređivati s onim najvećih svjetskih koncertnih dvorana na području klasične glazbe, ali i najuglednijih snimateljskih studija. Naime, u Vanguardu su zabilježene snimke koje su postale sadržajem najvrednijih disko- grafskih ostvarenja legendarnih jazzista, između ostalih Johna Coltranea, Sonnyja Rollinsa, Dextera Gordona, Jima Halla i Paula Motiana. U tom je klubu antologijski jazz album Waltz for Debby snimio jedan od najznačajnijih pijanista u povijesti te glazbe, Bill Evans, u triju s kontrabasistom Scottom LaFarom, te bubnjarom Paulom Motianom, glazbenikom koji me možda rekorder u broju albuma snimljenih u Vanguardu. Motian je prvi put u tom klubu nastupio 1957., kao član sastava legendarnog alt saksofonista Leea Konitza. Konitz je ostao vjeran klubu, a neke snimke s nastupa što ih je u njemu održao tijekom ožujka i travnja dokumentirao je na kompakt disku. Na tim je nastupima svirao uz međunarodni trio Minsarah što ga sačinjavaju pijanist Florian Weber, kontrabasist Jeff Denson i bubnjar Ziv Ravitz. Trio, što su ga spomenuti glazbenici utemeljili u Bostonu gdje su studirali na Berklee Collegeu of Music, već je prije svirao i snimao s Konitzom, primjerice album Deep Lee (ENJA/Menart, 2008.), tako da u ovim izvedbama iskazuju zajedništvo i razumijevanje velikanova osebujnog, ponekad i kontroverznog pristupa. On je pak u njima pronašao kompatibilne suradnike sklone tradiciji cool jazza, ali i suvremenom jazz iskazu kojem nije strano niti europsko glazbeno naslijeđe. U ovim su koncertima ostvarili nesputanu komunikaciju koja je rezultirala intuitivnim i skladnim izvedbama zasnovanim na spontanim kolektivnim improvizacijama. Uz standarde, primjerice "Cherokee, "I Remember You i "Polka Dots and Moonbeams, izvode i jednu Weberovu, te tri Konitzove skladbe među kojima poznatu "Subconscious-Lee. DH Keith Jarrett / Charlie Haden Jasmine ECM / Aquarius Records Standardi - evergreeni - ljubavne pjesme - laganice - balade! Ništa novo kad je riječ o slavnom pijanistu Keithu Jarrettu. No pristup kojim je u duu s kontrabasistom Charliem Hadenom odsvirao skladbe što su ih uvrstili na zajednički album donosi zaokret u njihovim karijerama. Potpuno je drukčiji i od izvedbi što ih Jarret gotovo trideset godina ostvaruje sa svojim Standards Triom, uz kontrabasista Garyja Peacocka i bubnjara Jacka DeJohnettea, ili Haden sa svojim Charlie Haden Quartet Westom, iako im je najbliži. Na CD su uvrstili i neke skladbe što su ih snimali s tim bandovima. Primjerice, oba su sastava svirala "Budy And Soul", standard koji je Jarretov trio snimio za album The Core, a Hadenov Quartet West za prvi album sastava, Charlie Haden Quartet West. Haden je s istim sastavom snimio skladbu "I m Gonna Laugh You Right Out Of My Life" za CD The Art Of The Song, a Jarrett je sa svojim triom zabilježio live izvedbu skladbe "Don t Ever Leave Me" za šesterostruki CD box Keith Jarrett At The Blue Note - The Complete Recordings. Srednjostrujaški pristup na ovom albumu iznenađenje je budući da su obojica poznatiji kao istaknuti glazbenici suvremenog, pa i free jazza, Haden kao član kultnog, ranog kvarteta Ornettea Colemana, a Jarrett kvarteta Charlesa Lloyda u kojem je započeo karijeru. Free jazz je bio svjetonazor i prvog Jarrettovog trija iz druge polovice šezdesetih godina prošloga stoljeća u kojem je, osim bubnjara Paula Motiana, svirao i Haden. Dolaskom tenor saksofonista Deweya Redmana ta je formacija proširena u kvartet, ponekad i s gostima, stilske su se granice proširivale, a na repertoaru su i dalje bile skladbe članova sastava, a ne standardi. Ovo je njihova prva duo suradnja iako su obojica u toj formaciji svirali s drugim glazbenicima. Jarrett je među ostalima snimao s Jackom DeJohnetteom, Gidonom Kremerom i Kimom Kashkashianom, a Haden s Ornetteom Colemanom, Egbertom Gismontijem, Kennyjem Barronom i Patom Methenyjem. Do ovog snimanja došlo je slučajno, nakon što je Jarrett zamoljen da govori u dokumentarcu o Hadenu, a tom su prigodom i spontano zasvirali. Potaknut tom svirkom, Jarrett je pozvao Hadena u višednevni posjet koji su iskoristili i za snimanje.bez pretenzija da budu drukčiji, posebni, ekstravagantni, dubokoumni, sviraju za svoj mir uživajući u neobaveznom razgovoru, poput bliskih osoba koje znaju da dugogodišnja razdvojenost ne može promijeniti njihovo duboko prijateljstvo. Naime, ovo je njihova prva suradnja nakon tridesetak godina. Godine snimili su zadnji zajednički album Eyes of the Heart Jarrettova kvarteta, također objavljen za ECM. Izvedbe za ovaj, upravo objavljeni album, snimili su u Jarrettovom kućnom studiju, bez prethodnog uvježbavanja. Zanimljivo je da producent Manfred Eicher, kreator takozvanog ECM zvuka koji je postao sinonim za vjernu reprodukciju, nije intervenirao u originalnu snimku koja je preslika glazbe što su ju umjetnici čuli u akustički nesavršenoj, ali glazbeno nadahnjujućoj prostoriji. Neopterećeni razmišljanjima da se od njih, kao istinskih glazbenih ikona, živućih legenda jazza, očekuje novi laboratorijski izum, prepustili su se emocijama i glazbom trenutku. Pri tom nisu razmišljali o formi i konstrukciji budućeg nosača zvuka što se vidi i iz neujednačenih minutaža pojedinih izvedbi koje traju od tri do jedanaest minuta. Nikad se prije nisu toliko blizu vrtjeli oko standardnog načina interpretacije jazz balada, a uz spomenute, to su "For All We Know", "Where Can I Go Without You", "No Moon At All", "One Day I ll Fly Away" i "Goodbye". Sviraju ih posve opušteno, bez Jarrettovih pokušaja da se prepušta ekstazi, spokojno kao da su odlučili razapeti jedra po maestralu i lješkariti na brodiću koji tek polako klizi i lagano se ljuljuška, uživati u zalasku sunca koje je rijetke oblačke pobojalo u narančasto. Upravo poput nenadmašne ljepote prirode njihova glazba donosi nenadmašan doseg umjetnosti, a, kao što je veliki Sonny Rollins rekao, glazba je ogledalo prirode. DH 84 85

44 KLASIKA John O Conor Andreas Delfs, London Symphony Orcestra Beethoven Piano Concertos No. 1, 3 & 4 Telarc Everybody s Mozart Highlights from The Magic Flute Cosi fan tutte Telarc Osobno nisam veliki poklonik kompilacijskih CD-ova koji donose tzv. "highlights teme ili arije iz pojednih djela, osobito kada su u pitanju djela Mozarta. Stoga sam preslušavanju ovog dvostrukog CD-a, na kome se nalaze upravo "higlights segmenti iz Mozartovih opera "Čarobna frula i "Cosi fan tutte, pristupila s podozrivošću. Dirigent Charles Mackerras svojim se umjetničkim profilom našao u savršenom suglasju sa Škotskim komornim orkestrom i Što očekivati od CD-a na kome cijenjeni škotski pijanist John O Conor, stručnjak za djela prijelaznog razdoblja između klasične i romantične ere u zapadnoj klasičnoj glazbi, izvodi tri klavirska koncerta skladatelja (i virtuoznog pijanista, što je manje poznato) Ludwiga van Beethovena, već da opravda nadimak "Pjesnik klavira. I doista, O Conorova izvedba "Klavirskih Koncerta br. 1 / Prvom u C duru Op 15, br. 3 / Trećem- u C molu Op. 37 i legendarnom Četvrtom / br. 4 u G molu Op 58, ostvarena u suradnji s Londonskim simfonijskim orkestrom pod ravnanjem Andreasa Delfsa, izuzetno je iskustvo. Tražiti nedostatke ovom solistu je ne samo izlišna, nego i nemoguća misija. U svim aspektima muziciranja kod O Conora sve funkcionira savršeno - od briljantnog virtuoziteta, preko nevjerojatne usklađenosti s ansamblom što se najbolje se očituje u zvuku koji je istovremeno i kompaktan i transparentan, tako da je moguće istovremeno percipirati i udio svakog glazbenika i zvukovnu cjelinu koji svi oni zajednički stvaraju. Njegovo istinsko razumijevanja stilskih zakonitosti izvedenog glazbenog djela, pri čemu O Conor posebno fascinira u sforzandu koji nikad ne izmakne kontroli kako bi iskliznuo u pretjeranost jer kompozitorima kao što je Beethoven doista nije potreban push up efekt. Jedno od onih izdanja koje se mora imati u fonoteci. VL zborom te Edimburškim festivalskim zborom kojima je ravnao na ovim dvjema izvedbama. On u svojim interpretacijama polazi od maksimalnog poštovanja skladatelja i ne stvara efekte tamo gdje ih nema, niti tražiti da se glazbom kaže išta više od onoga što jest sadržano u autorovom (Mozartovom) notnom zapisu. "Čarobna frula svojom strukturom, koja se sastoji od glazbenih brojeva i govornog teksta, predstavlja veoma težak zadatak za vokalne izvođače. Tekst bez glazbe mora se igrati s intenzitetom koji ne smije pasti ispod intenziteta koji određuje glazba. U interpretaciji najpoznatije i najzahtjevnije uloge, Kraljice noći June Anderson je precizna, besprijekorno izvodi teške visine u "Der Hölle Rache kocht in meinem Herzen, ali u ključnom momentu iz njezine dikcije ne mogu si dočarati njezin glumački izraz lica koji bi me zastrašio. Ni Robert Lloyd u ulozi svećenika Sarastra ne nudi više od korektne interpretacije. Ali zato tzv. srednje uloge bitno popravljaju dojam. Papageno Thomasa Allena, koji točno prenosi duhoviti, vrckavi karakter i raspoloženja lika već u pojavnoj ariji "Der Vogelfänger bin ich ja na koji se savršeno nadovezuje Papagena Ulrike Steinsky koja je urnebesno zabavna. Svakako treba istaknuti sopranisticu Barbaru Hendricks u ulozi Pamine, dok strast zaljubljenog princa Tamina tumači tenor Jerry Hadley i to dosta uvjerljivo. U segmenima iz Mozartove opere "Cosi fan tutte izbjeguta je najveća opasnost koja je sadržana u tome kako prenijeti u samo zvučni zapis operu, a pogotovo ovu, koja je itekako ovisna o elementima scenske komike. Tajna uspjeha ove snimke sastoji se u tome što su svi solisti, kao i odličan zbor, imali dovoljan broj proba. Naime, ova snimka nastala je za vrijeme dok se postava pripremala za izvedbu na Edinburghškom Festivalu pa su iskustvo s pokusa scenske izvedbe prenijeli i na ovaj tonski zapis. Među interpretima teško je bilo koga izdvojiti jer svi solisti suvereno vladaju svim detaljima i nijansama teksta te nam kroz jasnu dikciju prenose i emocije i komiku. Ali vrije- di ih nabrojati jer oni su potencijale zvijezde sutrašnjice: Felicity Lott, Marie McLaughlin, Nuccia Focile, Jerry Hadley, Alessandro Corbelli i Gilles Cach le. VL Debussy & Takemitsu Yolanda Kondonassis, Jashua Smith, Cynthia Phelps Air Telarc Dva kompozitora, francuz Claude Debussy ( ) i japanac Toru Takemitsu ( ); dva vremena, dva podneblja, dva kulturna nasljeđa i jedinstven način komunikacije, onaj univerzalni - glazbom. A ona, osobito u odabiru komornih kompozicija obaju autora koje pozivaju na kontemplaciju i introspekciju uklapaju se svršeno na Telarcovom CD-u Air. U izvedbama svake kompozicije jedan trenutak pozornost plijeni harfistica Yolanda Kondonassis, da bi u idućoj ("Air Takemitsua) našu pozornost zaokupio flautist Joshua Smith, osobito lakoćom kojom izvodi svoja sola ("Syrinx Debussyja), no zvuk ovog tria ne bi bio potpun bez doprinosa violinistice Cynthie Phelps (Debussyjeva "Sonate ), a sve pod dirigentskom palicom Bridget-Michaelea Reischla i s podrškom orkestra Oberlin 21 s istoimenog sveučilišta (Sveučilište Oberlin svjetski je poznato i cijenjeno po svom programu obrazovanja za klasičnu glazbu) u "Danses sacrée et profane Debussyja odnosno njegove gudačke sekcije na "Toward the Sea II Takemitsua. CD je to koji će poznavatelji znati cijeniti zbog vrhunskih solista, a početnici zbog prijemčivosti/pitkosti sadržaja. VL FILM FEDERICO FELLINI Povijest 3D filma 86

45 FEDERICO FELLINI Prvi redateljski SUPERSTAR piše: Dario Bojanjac Fellinijev utjecaj na filmsku umjetnost je nemjerljiv. Veliki redatelji kao što su Terry Gilliam, David Lynch, Tim Burton, pa i Emir Kusturica koji u svojim filmovima miješaju san i javu, prošlost i sadašnjost, ističu Federica Fellinija kao svog velikog uzora R edatelj, karikaturist, lažljivac, klaun, pjesnik, zabavljač, ljubitelj žena s velikim grudima, dosadnjaković, zvijezda... Sve to, a i mnogo, mnogo više je u svom životu bio Federico Fellini. Uz Vittoria De Sicu jedini je redatelj čiji su filmovi osvajali 4 Oscara za filmove s neengleskog govornog područja. Dobitnik je Zlatne palme za film Slatki život, Oscara i Zlatnog lava za životno djelo, osam nominacija za Oscara u kategoriji scenarista i četiri u kategoriji redatelja. Uz već spomenutog Vittoria De Sicu te Michelangela Antonionia, Roberta Rossellinija i Luchina Viscontija spada u najuži krug najvećih talijanskih redatelja svih vremena. U velikom izboru 50 najvećih redatelja časopisa Entertainment Weekly zauzeo je deseto mjesto ispred velikana kao što su Stanley Kubrick, Fritz Lang, Francois Truffaut, Billy Wilder dok je u knjizi "1001 film kojeg morate pogledati prije nego umrete" S.J.Schneidera zastupljen sa 7 filmova. Federico Fellini rođen je 20.siječnja godine u Riminiju, gradu na obali Jadranskog mora, kao najstarije od troje djece prodavača Savignana i kućanice Ide. Od malena je bio vrlo boležljivo dijete te je puno vremena provodio sam u kući povlačeći se u svoj svijet mašte. Crtao je i izrađivao lutkice kojima je držao male predstave svojim ukućanima. U većini intervjua koje je za života dao, tvrdio je da je na njega i njegov umjetnički život najveći utjecaj imao prvi posjet cirkusu u dobi od 7 godina. Iz tog događaja datira i priča da je pobjegao s cirkusom koju je redovito prepričavao u intervjuima. Čitajući knjige o Federicu Felliniju, intervjue koji se mogu pronaći na internetu, te gledajući dodatke na pojedinim DVD izdanjima njegovih filmova, može se doći do zaključka da je Fellini osim velikog redatelja bio i veliki lažac. Oko cijelog svog djetinjstva ispleo je mitološku priču koju je želio proglasiti stvarnom. Tako u spomenutom slučaju bijega s cirkusom taj bijeg u jednoj priči traje par dana, u drugoj mjesec, dok u knjizi "Ja Fellini" autorice Charlote Chandler priznaje da je to laž za koju je cijelo djetinjstvo želio da bude istina. Nakon završene škole otvara trgovinu u kojoj prodaje karikaturalne portrete ljudi, radi dizajn za razne potrebe, plakate za kina, crta za novine i slične stvari godine, nakon godinu dana rada, na nagovor majke seli se u Rim s namjerom da upiše studij prava na sveučilištu. U Rim se zaljubio na prvi pogled i u sljedećih 50 godina rijetko je iz njega odlazio. Znao je satima tumarati ulicama kako bi osjetio atmosferu grada i upoznao ljude. Svoju ljubav prema Rimu ovjekovječio je godine u filmu "Fellini s Roma" (kod nas prevedenog kao" Amarcord je Felliniju donio zadnju nagradu Oscar za najbolji film s neengleskog govornog područja i još dvije nominacije, za režiju i za scenarij Rim") u kojem priča priču o mladiću odraslom na selu koji dolazi živjeti u Rim neposredno prije Drugog svjetskog rata. U Rimu upisuje studij prava kako bi ispunio obećanje majci, ali i kako bi izbjegao vojnu obavezu, no ubrzo napušta studij. Većinu vremena provodi crtajući stripove za novine i pišući gegove i kratke priče za radio i za kazališnu trupu glumca Alda Fabrizzija. Upravo mu je poznanstvo s Aldom Fabrizzijem omogućilo ulaz u svijet filma. Nakon završetka rata, Roberto Rosselini, redatelj koji je do tada režirao nekoliko dugometražnih filmova, vraća se u Rim i želi režirati film "Rim, otvoreni grad" s Aldom Fabrizzijem u glavnoj ulozi. No nije imao veliki budžet za snimanje i znao je da si neće moći priuštiti Fabrizzija za glavnu ulogu te je otišao Felliniju, kao Fabrizzijevom prijatelju, kako bi mu ovaj pomogao u nagovaranju Fabrizzija da prihvati ulogu za nešto manje novca. Fabrizzi je prihvatio ulogu, a u dogovoru s redateljem Rosselinijem Fellini je postao jedan od scenarista filma. Film je postigao veliki uspjeh u Italiji, a u i Americi je prošao zapaženo. U sljedećim suradnjama s Rosselinijem (Paisa, Cvijeće Svetog Franje i Europa 51) osim scenarista Fellini je bio i asistent redatelja te je i u trenucima Rosselinijeve bolesti samostalno režirao neke scene. Zajedno s Albertom Lattutuadom godine režira "Svjetla varijetea", svoj prvi film na kojem je potpisan kao redatelj, ali još uvijek u paru s nekim. Svoj prvi samostalni film, "Bijeli šeik" režira godine. Scenarij je napisao uz pomoć Michelangela Antonionia, tada redatelja dokumentaraca i scenarista, na temelju jednog Antonionijevog kratkog filma. U oba filma jednu od uloga glumi Giulietta Masina, mlada glumica s kojom se Fellini oženio još godine. Ona će ga pratiti kroz cijeli život odličnim ulogama u većini njegovih filmova, da bi joj Federico, kao veliko hvala za sve 88 89

46 FEDERICO FELLINI što mu je pružila u životu, posvetio počasnog Oscara na dodjeli godine. Međunarodni uspjeh Veliki međunarodni uspjeh i priznanje Fellini doživljava filmom "Ulica" iz godine. Anthony Quinn glumi snagatora Zampana, a Giuelietta Masina njegovu zaostalu pomoćnicu Gelsominu. Oni putuju po gradovima i selima i izvode kratku predstavu u kojoj se snagator Zampano oslobađa iz lanaca. Zampano je poprilično grub čovjek koji ne želi pokazati osjećaje prema Gelsomini nego se prema njoj odnosi kao prema robu. Maltretira ju i uništava joj život dok ona usprkos svemu pokazuje veliku privrženost prema njemu. Kritika je film opisala kao patrijarhalni odnos između grubog Zampana i krhke Gelsomine na tragu "Ljepotice i zvijeri" te kao film koji propovijeda kršćanske vrijednosti kao što su ljubav, privrženost, kajanje i iskupljenje. Iako su producenti bili protiv Giuliette Masine u glavnoj ulozi, Fellini je na tome ustrajao i tako stvorio jedan od najsimpatičnijih (i njemu najdraži) lik u svome životu. Gelsomina je u filmu osoba bez izražene seksualnosti i godina, potpuno anđeoski lik koji ima slične geste i ponašanje kao i Chaplinov skitnica. Američka filmska akademija nagradila je film prvom ikad dodijeljenom nagradom Oscar za film s neengleskog govornog područja, a Fellinija s nominacijom u kategoriji scenarija. Film je postigao golemi uspjeh i producenti su dugo nagovarali Fellinija na snimanje nastavka što je on uporno odbijao. Zbog njegove tvrdoglavosti i odbijanja snimanja nastavka, Fellini je teško pronašao sredstva za snimanje svojih sljedećih filmova. To su bili "Varalice" i nakon njih "Cabirijine noći". Dok su "Varalice" prošle nezapaženo, s "Cabirijinim noćima" Fellini je ponovno osvojio Oscara za najbolji film s neengleskog govornog područja godine, a iste godine je bio nominiran i u kategoriji za najbolji scenarij. Slatki život Nakon dekade filmova u kojima je bio objektivni promatrač koji iznosi priču, Fellini postaje redatelj kojeg sve više zanimaju snovi, unutarnji problemi i želja za pričanjem vlastitih doživljaja i osjećaja. Na tom tragu nastaje film "Slatki život" godine. Kroz sedam dana i noći film prati mladog novinara Marcella, kojeg glumi Marcello Mastroianni, u svakodnevnim problemima. Djevojka mu Američka filmska akademija nagradila je film prvom ikad dodijeljenom nagradom Oscar za film s neengleskog govornog područja, a Fellinija s nominacijom u kategoriji scenarija Najpoznatija scena Fellinijevih filmova: scena u kojoj se Sylvia kupa u fontani di Trevi i zove Marcella da joj se pridruži se pokušala ubiti zbog njegove nevjere, on ima problema s drugim ženama, prijatelj mu je izvršio samoubojstvo, privukla ga je glumica Sylvia koja je došla snimati film u Rim pa ju on prati u njenim vrludanjima kroz Rim... Upravo je ta priča oko Marcella i Sylvie rezultirala najpoznatijom scenom Fellinijevih filmova, scenom u kojoj se Sylvia kupa u fontani di Trevi i zove Marcella da joj se pridruži. U spomen na Marcella Matroiannia i tu poznatu scenu, fontana je ugašena i uvijena u crno na jedan dan prilikom njegove smrti godine. Nakon Slatkog života Fellini je snimio jedan segment u omnibusu "Boccacio 70". Ostale segmente režirali su De Sica, Visconti i Moniceli. Nakon Boccacia Fellini je izračunao da je snimio 6 dugometražnih filmova, dva omnibusa i jedan film kojem je bio koredatelj. Omnibuse i" Svijetla varijetea" je računao kao pola, a prvih 6 filmova kao jedan cijeli pa je to iznosilo sedam i pol. Prigodno je svoj sljedeći film nazvao "Osam i pol". Osam i pol "Osam i pol" je uz kasniji "Amarcord" definitivno najpoznatiji i najosobeniji Fellinijev film. U njemu Marcello Mastroianni glumi redatelja Guida, Fellinijev alter ego, koji je ostao bez inspiracije i bez pokretačke snage, a pritišću ga producenti jer treba započeti snimanje filma u kojeg su uložili dosta novca. "Osam i pol" nije samo film o stvaranju filma, nego je to film u kojem se tematiziraju sve poteškoće koje stoje na putu umjetniku koji želi stvarati. Umjetnik, u ovom slučaju redatelj Guido, ima poteškoće u odnosu sa suprugom i ljubavnicom, u odnosu s glumcima i producentima, ima neraščišćenih računa sa svojom prošlošću i stalno bježi u neka sanjarenja o boljoj sadašnjosti i o tome kako bi to sve trebalo izgledati. U filmu se cijelo vrijeme miješaju sadašnjost i prošlost, snovi i java, mašta i podsvijest pa bi se "Osam i pol" moglo nazvati metafilmom koji govori o samom Felliniju i njegovim problemima pri radu. "Osam i pol" je također poznat i po tehničkoj savršenosti. Kamera u filmu je vrlo fluidna i daje ton snolikosti filma. Jedan od razloga savršenosti snimanja je Gianni Di Venanzo, snimatelj koji je prije toga radio s Michelangelom Antonionijem na njegovim filmovima "Noć" i "Pomrčina" poznatim po vrhunskoj crno bijeloj fotografiji. Film je doživio oprečne kritike. Veći dio kritike ga je proglasio najboljim filmom svih vremena, dok ga je drugi dio kritike proglasio najprecijenjenijim filmom svih vremena. Danas, nakon skoro 40 godina mišljenja su i dalje podijeljena. Dok jedni misle da je Fellini svoju kreativnu blokadu iskoristio kao pokretačku snagu za snimanje filma o tome kako film nastaje i kako se jedan umjetnik nosi sa stvaralačkom snagom i njenim nedostatkom, dotle drugi misle da su to samo prazne tlapnje čovjeka bez ideje. Slične rasprave moguće je i danas čitati (i u njima sudjelovati) na popularnoj web stranici imdb.com. Film je osvojio Oscara za najbolji film s neengleskog govornog područja i Oscara za kostimografiju u crno bijelom filmu (tada se dodjeljivala jedna nagrada za crno bijeli film, a druga za film u boji). Osim dvije nagrade Oscar, film je osvojio Grand Prix na festivalu u Moskvi i hrpu nagrada na pregršt većih i manjih festivala. Film je inspirirao broadwayski mjuzikl "Devet" koji je osvojio dvije Tony nagrade, jednu za najbolji mjuzikl i jednu za najbolji ponovno izvođeni mjuzikl. Također, Rob Marshall je režirao istoimenu ekranizaciju mjuzikla u kojoj Daniel Day Levis igra Guida. Snovi u boji Potaknut epizodom u omnibusu "Boccacio 70" koju je snimao u boji, Fellini je odlučio svoje sljedeće filmove snimati u boji. Kao nekakvu protutežu Guidu iz "Osam i pol", Fellini je napisao scenarij za film "Giulietta" i duhovi u kojem tematizira krizu identiteta, sada ne umjetnika nego sredovječne kućanice. Glavnu ulogu igrala je njegova supruga Giulietta Masina. Sljedeći njegov film je ekranizacija romana Gaja Petronija Arbitera "Satyricon". Fellini u filmu prikazujući prošlost progovara o dekadenciji i društvenoj obijesti. Kritičari ovaj film najčešće povezuju s filmom "Slatki život" jer progovara o istim temama samo kroz sliku sadašnjeg, a ne starog Rima. Paralelno s Fellinijem i malo poznati talijanski redatelj Gian Luigi Polidoro je počeo snimati svoju ekranizaciju istoimene knjige. Problemi su nastali jer je potonji prije prijavio naslov svog filma i Fellini nije smio koristiti isto ime. Zato je film nazvao "Fellinijev Satyiricon", a kompanija United Artist je platila milijun dolara za distribuciju Polidorovog "Satyiricona" te ga godinu dana držala bunkeriranog kako bi Fellinijev film prvi došao u kinodistribuciju. Film nije postigao veći međunarodni uspjeh, ali je ostao zapamćen po prekrasnoj fotografiji u boji i po tehničkoj savršenosti. Sve do filma "Amarcord" godine Fellini nije postigao veći međunarodni uspjeh. Zato je s "Amarcordom" to sve naplatio. Kada se govori o Felliniju u filmskim krugovima uvijek će se prvo spomenuti film "Osam i pol", dok je kod publike uvijek bolje prolazio "Amarcord". "Amarcord" na 90 91

47 FEDERICO FELLINI Fellini u "Satyriconu" prikazujući prošlost progovara o dekadenciji i društvenoj obijesti dijalektu koji se govori u okolici Riminija znači "sjećam se". U filmu su opisani klasični problemi jednog malog sela na obali mora. Dječačko odrastanje, dolazak velikog broda po imenu Rex (što tako nešto znači u životu malog sela može se čuti u pjesmi Arsena Dedića "Parobrod Rex"), prva seksualna iskustva, problemi u braku, preljubi, svađe, smjena godišnjih doba, dolazak fašizma... Film je Felliniju donio zadnju nagradu Oscar za najbolji film s neengleskog govornog područja i još dvije nominacije, za režiju i za scenarij. U većini relevantnih anketa "Amarcord" se nalazi na listi 100 najboljih filmova svih vremena, a hrvatski filmski kritičari su ga krajem devedesetih godina u velikoj anketi časopisa Hollywood jednoglasno proglasili najboljim filmom svih vremena. Zanimljiva je činjenica da je "Amarcord" prvi film izdan u letterbox formatu na nekom sustavu predviđenom za kućnu upotrebu. Danas s pojavom DVD-a i Blu- Raya to je normalna pojava. Nakon "Amarcorda" Fellini više nije snimao toliko zapažene filmove. Amarcord je zapravo njegov "Fanny i Alexander". Tu možda iskače "Casanova" s Donaldom Sutherlandom u glavnoj ulozi, ali samo po budžetu ne i po zapaženosti. U red značajnijih ostvarenja kasnije faze Fellinijevog života ulazi "Proba orkestra" u kojoj se tematizira nastajanje totalitarnog režima, "Grad žena" i "Ginger i Fred" godine, nekoliko mjeseci prije smrti, iz ruku Sophije Loren i uz podršku Marcella Mastroiannija na pozornici i supruge Giuliette Masine u publici preuzeo je nagradu Oscar za životno djelo. Umro je 31. listopada godine, dan nakon 50 godišnjice braka. Posebnosti Federica Fellinija Federico Fellini je uveo nekoliko novina u snimanje filmova. Kao i Akira Kurosawa, Fellini je također crtao dobar dio likova, scena i kadrova. Nije imao Kurosawinu preciznost i usredotočenost, nego je tome prilazio na jedan malo opušteniji način. Ipak je on bio Talijan, a ne Japanac. Od malena se bavio karikaturom i taj svoj talent je stalno koristio. Prvo je započeo s crtanjem vanjskog izgleda likova, a taj vanjski izgled temeljio je na osobinama. Poznato je IZABRANA FILMOGRAFIJA 1. Osam i pol (Otto e mezzo) Amarcord Ulica (La Strada) Satyricon Slatki život (La Dolce Vita) Cabirijine noći (Le notti di Cabiria) Rim (Roma) Casanova (Il Casanova di Federico Fellini) Grad žena (La città delle donne) Bitange (I Vitelloni) kako su u talijanskim filmovima naknadno nadosnimavali glasove u studiju. Fellini je tako znao glumcima na setu dopustiti da govore nepovezane rečenice jer je naknadno znao mijenjati tekst kojeg bi onda u studiju prilagodili micanju usana. Redovito je znao glumcima davati tuđe glasove jer mu je od jedne osobe bolje pasao izgled, a od druge glas za određenu ulogu. Cijeli svoj život crtao svoje snove koji su prije dvije godine objavljeni u knjizi pod naslovom "Federico Fellini Knjiga snova". Za života je imao nekoliko nedovršenih projekata od kojih je jedan završio strip ekranizacijom u suradnji s poznatim talijanskim strip crtačem Milom Manarom. Kod nas je knjiga objavljena pod nazivom "Put u Tulum" u izdanju Belog Puta. Istoimeni film u režiji mladog talijanskog redatelja Marca Bartoccionia bi uskoro trebao ugledati svjetlost dana. Fellinijev utjecaj na filmsku umjetnost je nemjerljiv. Veliki redatelji kao što su Terry Gilliam, David Lynch, Tim Burton, pa i Emir Kusturica koji u svojim filmovima miješaju san i javu, prošlost i sadašnjost, ističu Federica Fellinija kao svog velikog uzora. Federico Fellini ostat će upamćen kao prvi redateljski superstar koji je tako uistinu i živio. Ingmar Bergman i Akira Kurosawa su uvijek oko sebe imali jedan veo tajne i nepristupačnosti, dok je Federico Fellini bio njihova čista suprotnost. Otvoreni Talijan rekli bismo. 92

48 POVIJEST 3D FILMA Kako je 3D od zaboravljene tehnike postao budućnost HOLLYWOODA 3D filmska tehnika stara je gotovo koliko i sam film. Imala je uspona i padova, razdoblja velike popularnosti i totalnog zatišja. S "Avatarom" postavljeni su neki novi standardi, dovoljno visoki da se 3D proglasi konačnom filmskom budućnošću. No, kao i prije, pohlepa filmskih studija i želja da se za mali novac podvali loš film u lošoj 3D tehnici već počinje tu budućnost dovoditi u pitanje piše: Dario Bojanjac U zadnje dvije godine svjedoci smo sve većoj navali 3D filmova. Razloge tomu zasigurno treba tražiti u opadajućem trendu posjete kino blagajnama. U trenucima kada je box office drastično počeo opadati, holivudski moćnici tražili su nešto novo, nešto što će ponovno vratiti ljude u kino dvorane. Ponovni trend 3D filma na kratko je pokrenuo Robert Rodriguez prije 7 godina filmom "Spy Kids 3D" i nakon njega filmom "Avanture Sharkboya" i" Lavagirl 3D". Filmovi nisu postigli neki veliki uspjeh ni u kinima ni kod kritike. Potonji će možda ostati poznat jedino kao prva filmska uloga Taylora Lautnera, poznatijeg kao Jacoba u filmskoj uspješnici "Sumrak", za čijim mišićima luduju tinejdžerice (a i one malo starije djevojke) diljem svijeta. Neuspjeh tih filmova možda treba tražiti i u starom načinu prikazivanja 3D efekta, tzv. anaglifskom prikazu. Tih dana mogli smo po novinama čitati kako je neke ljude boljela glava nakon gledanja filma u kinu. Uslijedilo je nekoliko godina zatišja da bi sve ponovno krenulo s Pixarovim crtićima, a nakon njih i hvalospjevima ovjenčanog filmskog epa "Avatar". Danas se nalazimo u situaciji u kojoj se svaki drugi veći hit najavljuje i u 3D verziji. 3D je postao sinonim za dobru zaradu na kinoblagajnama. U prvoj polovici godine, od prvih 5 filmova na američkim kino blagajnama po zaradi jedino Iron Man nije bio 3D. Ostali su "Alica u zemlji čudesa", "Shrek 4", "Kako istrenirati zmaja", i "Priča o igračkama 3" koja se tek pojavila, a već je ušla u top 5. U najavi do kraja godine zasigurno najveći hit bit će zadnji nastavak Harry Pottera u čijem traileru, a i na plakatima, je velikim slovima istaknut natpis 3D. Vrlo vjerojatno će 3D manija preuzeti primat u velikim holivudskim hitovima nadolazećih kino sezona. Kako je sve počelo Iako se cijela priča o 3D-u zahuktala zadnje dvije, tri godine, 3D filmovi su poprilično stara stvar. Stara gotovo koliko i sam film. Braća Lumiere su prvi film, "Izlazak radnika iz tvornice", prikazala 22. ožujka godine na konferenciji o unapređenju fotografske industrije u Francuskoj. Već Godine C. Grivolas je tada poznatu tehniku anaglifskog prikaza 3D slike prilagodio snimanju filma. U jednu kameru spojio je dva zasebna sustava leća, razmaknuta za otprilike razmak ljudskih očiju, preko kojih su se istovremeno eksponirale dvije različite role filma. 3D efekt bilo je moguće doživjeti jedino kroz anaglifske 3D Pioniri 3D tehnike i filma općenito - Braća Lumiere naočale od kojih je jedna strana bila plava a druga crvena. Iako je ta prva prezentacija 3D filma došla ubrzo nakon prezentacije običnog filma, ona nije zaživjela. Možemo samo pretpostavljati zašto se to dogodilo, no vrlo vjerojatno razlog je kao i uvijek u takvim slučajevima bio novac. Kamere i projektori su u počecima filma bili vrlo skupi i rezervirani samo za najbogatije. Dvostruke kamere i dvostruki projektori bili su više nego dvostruko skuplji jer je cijeli sustav trebalo dobro kalibrirati i sinkronizirati što je bilo tehnički složeno za izvesti. Do sljedećeg pojavljivanja 3D-a prošlo je gotovo 20 godina. Tada već poznati Edwin Stanton Porter (redatelj "Velike pljačke vlaka") u suradnji s grupom znanstvenika i tehničara toga doba, snimao je dokumentarne scene u New Yorku i New Jerseyu, te ih prezentirao na privatnim i poluotvorenim projekcijama godine. Prvi komercijalni 3D film namijenjen prikazivanju u kinima zvao se "Snaga ljubavi". Izumitelji Harry K. Fairall i Robert F. Elder za potrebe snimanja filma usavršili su tehniku snimanja s dvije kamere i tehniku prikazivanja s dva projektora. Film je doživio svjetsku premijeru u rujnu godine u Los Angelesu. Iako su kritike bile vrlo povoljne, ljudi oduševljeni, a zarada dobra, 3D film nije doživio neku veću ekspanziju. Inače, do sada nije pronađena niti jedna sačuvana kopija filma "Snaga ljubavi" i on se danas smatra izgubljenim. U sljedećih desetak godina povremeno su se pojavljivali kratki dokumentarni 3D filmovi i slična kratka ostvarenja za prikazivanje u kinima, ali nitko nije uvidio potencijal u snimanju dugometražnih igranih 3D filmova. Jedini zabilježeni pokušaj snimanja 3D filma u Europi nastao je za vrijeme snimanja "Napoleona", epskog spektakla Abela Gancea. Pojedine scene snimane su s dvije kamere i namjera redatelja bila je da u kinima budu prikazane anaglifskom tehnikom. No, u pomanjkanju sredstava a i nesigurnosti u to kako će ljudi prihvatiti 3D film te scene su u završnoj verziji filma prikazane u normalnom 2D prikazu. Film "Napoleon", osim po tome Avatar je osigurao novi život 3D tehnike što je trebao biti prvi europski 3D film, poznat je i po tome što su neke scene snimane s tri serijski spojene kamere pa je omjer slike u tim scenama otprilike 4:1. Za usporedbu, većina današnjih holivudskih blockbustera snima se u omjeru 2.35:1, a tada su se svi snimali u omjeru 1.33:1. Krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća 3D je opet doživio razdoblje zatišja. Ubrzo je došao Drugi svjetski rat i sve inovacije na filmu su stale. Prvi pravi boom 3D filma Filmske kompanije su očekivale da će završetak Drugog svjetskog rata, normalizacija stanja i društvu i lagani izlazak iz ratne krize vratiti ljude u kino dvorane. Pokazalo se da je ta procje

49 POVIJEST 3D FILMA na bila kriva. U međuvremenu je izumljena televizija i krajem četrdesetih godina posjet kino blagajnama bio je najmanji u povijesti. Ljudi su naprosto ostajali doma s obiteljima i gledali televiziju. Kino više nije bilo u modi. Kako bi ponudili ljudima nešto što ne mogu dobiti u svojim sobama, na za današnje pojmove vrlo primitivnim televizorima, filmska industrija morala je izmisliti nešto novo. Paralelno su se pojavila dva nova sustava. Prvi se zvao Cinerama. Dotadašnji filmovi snimani su u omjeru stranica 1.33:1 i televizija je upravo preuzela taj omjer stranica od kino filmova. Tehnologija Cinerama dozvoljavala je snimanje filma u puno širem formatu. Nešto kao već spomenuti "Napoleon". Za snimanje i reprodukciju koristile su se 3 kamere i 3 projektora. Za američku publiku to je bilo nešto novo, nešto što nisu mogli doživjeti u svojim domovima i ponovno su pohrlili u kina. Tehnologija Cinerama nije se dugo održala jer je bilo poprilično skupa i za snimanje i za reprodukciju. Paralelno s razvojem Cinerame i tehnologije širokog formata slike, razvila se i jeftinija tehnologija snimanja 3D filma. Braća Milton i Julian Gunzeburg osmislili su potrebne adaptere, kamere i leće za snimanje 3D filma i ponudili ih filmskim studijima. Svi veliki filmski studiji odbili su uložiti novac u novu tehnologiju od straha da će se dogodit fijasko kao s Cineramom koja je bila savršena, ali skupa. U tom strahu velikih studija svoju priliku vidio je filmaš Arch Oboler koji je uspio nagovoriti producenta Sidney Pinka da uloži novac u tehnologiju. Tako je snimljen film "Vragovi iz Bwane", prvi 3D film u boji. Film je nastao po istinitoj priči o lavovima koji su ubili 140 radnika za vrijeme izgradnje pruge preko rijeke Tsavo u Keniji (ista priča ekranizirana je godine u filmu "Duh i tama" Stephena Hopkinsa). Film se u kinima otvorio 26. studenog i usprkos vrlo slabim kritikama doživio veliki komercijalni uspjeh. Prvotno se prikazivao pod etiketom produkcijske kuće Arch-Oboler, ali je studio United Artist platio pola milijuna dolara u ožujku godine kako bi se film počeo prikazivati pod njihovom etiketom. Veliki studiji shvatili su da se u 3D tehnologiju isplati ulagati jer je publika hrlila u kino gledati "Vragove iz Bwane" usprkos slabim kritikama, samo zbog scena u 3D tehnologiji. Prva je reagirala Columbia i snimila noir triler "Čovjek u crnom" godine. Posebno atraktivna scena bila je završna jurnjava po vlaku smrti koja je u 3D tehnici publici bila spektakularna i nezaboravna. Ljudi su po nekoliko puta išli gledati film kako bi ponovno doživjeli tu završnu scenu. No, najveći uspjeh doživio je studio Warner Brothers filmom "Kuća voštanih figura" godine s Vincentom Priceom u glavnoj ulozi, tada velikom zvijezdom horor filmova. Riječ je remakeu filma "Misterij muzeja voštanih figura" iz godine. Priča je to o mladom kiparu Henryu koji je zajedno s partnerom Mathewom vlasnik muzeja voštanih figura. Jednog dana on biva prevaren od strane partnera koji zapali muzej kako bi pokupio novac od oštete. U tom požaru nestaje Henry, a nedugo nakon toga u gradu počnu nestajati ljudi... Osim što je bio u 3D-u, film je također sniman u širokom formatu u boji s šestokanalnim stereofonskim zvukom. Do pojave filma "The Stewardesses" godine, u kojem su se na trenutke pojavljivale gole žene što je u ono doba bilo poprilično izazovno u Publika prati prvi 3D film u boji "Vragovi iz Bwane" 3D-u, "Kuća voštanih figura" bila je 3D film s najvećom zaradom u povijesti. Zanimljiva ironija u vezi ovog filma je činjenica da njegov redatelj Andre de Toth nije imao jedno oko pa nije mogao uživati u ljepoti svog filma u 3D tehnologiji. U roku par godina 3D film doživio je veliku ekspanziju. Uskoro je svaki veći studio snimao svoj 3D film. Snimani su horori ("13 duhova", "Kuća na ukletom brdu"), mjuzikli ("Poljubi me Kate"), znanstvenofantastični filmovi ("Došlo je iz svemira")...čak je i Disney snimio nekoliko kratkih crtanih filmova u 3D tehnologiji. U početku su studiji malo ulagali u 3D filmove te su to obično bili filmovi u kojima nisu nastupale velike zvijezde i nisu ih radili veliki redatelji no ubrzo se i to promijenilo. Ondašnji holivudski superstar John Wayne snimio je "Hondo", Robert Mitchum i Jack Palance "Drugu priliku", a film "Gospođica Sadie Thompson" reklamiran je sloganom Rita Hayworth u 3D-u. Manija 3D filma poprimila je tolike razmjere da je studio Warner Brothers uspio nagovoriti Alfreda Hitchcocka, jednog od najvećih redatelja svih vremena, da snimi film u 3D tehnici. Tako je nastao jedan od najboljih 3D filmova svih vremena "Nazovi M radi umorstva". Iako je produkcija bila poprilično velika, većina filmova bila je dosta plitka i slaba. Osim navedenih hitova s velikim glumcima i redateljima, filmovi su snimani na brzinu i samo kako bi studiji što prije i što lakše pokupili novac od zaluđene publike uz što manje ulaganja. Tako su nastali filmovi čija se radnja sastojala jedino od bacanja što više predmeta u publiku kako bi se proizveo "vau" efekt kod publike. No kao i uvijek pokazalo se da su studiji podcijenili publiku. Iako je ljudima 3D bio zabavan, ubrzo su ga se zasitili i tražili su od filmova puno više od izlazaka predmeta iz ekrana. Osim loših filmova, 3D tehnologiji je presudila i njena nesavršenost. Stvari su bile poprilično osjetljive i ako bi se samo malo pogriješilo u sinkronizaciji i kalibriranju projektora popriličan broj ljudi u publici bi boljela glava. Neke ljude je boljela glava usprkos tome što je sve bilo odlično posloženo. Ljudsko oko naprosto nije naviknuto gledati anaglifsku sliku. U tim trenucima neki skupi 3D projekti su propali i studiji više nisu htjeli ulagati velike novce u 3D tehnologiju. U šezdesetim i sedamdesetim godinama 3D filmovi se gotovo i nisu snimali, bilo je par pokušaja, ali oni nisu vrijedni spomena. Drugi, mali boom 3D filma Kako to obično biva s trendovima, pojave se, nestanu pa se opet pojave i tako ciklički. Istu stvar doživio je i 3D film. Ponovno se pojavio osamdesetih godina. Kao kad je i nestao, tako se i ponovno pojavio u hororima i znanstvenofantastičnim filmovima. Najpoznatiji su "Amytwille 3D", "Ralje 3 3D" i "Petak 13 3D". Nisu to bili neki veliki hitovi i vrijedni filmovi, ali su ponovno pokrenuli produkciju 3D filmova. Prvi je trend prepoznao Disney koji je u svojim zabavnim parkovima pored raznih vožnja i drugih provoda odlučio nuditi i projekcije 3D filmova. Iz tog doba datira film "Kapetan Eo" s Michaelom Jacksonom u glavnoj ulozi, kojeg je producirao George Lucas, a režirao Francis Ford Copolla. Film je poznat kao prvi 4D film. U Disneyevim zabavnim parkovima prikazivan je u 3D kino dvoranama u kojima su puštani mirisi, vjetar i razne druge Polar Express - prvi 3D dugometražni crtani film stvari koje su trebale što vjernije dočarati događaje na platnu. Karte za predstave su redovito bile rasprodane. Osim stare 3D tehnologije iz pedesetih godina, razvijali su se i novi načini snimanja i prikazivanja. Već šezdesetih godina počela se razvijati tehnologija danas poznatija kao IMAX kojom su prikazivani filmovi na svjetskim izložbama. IMAX se odlikovao matematičkom preciznošću tehnologije te je postotak ljudi koje je boljela glava nakon gledanja 3D filma u IMAX tehnologiji poprilično opao. Sredinom osamdesetih počela su se graditi komercijalna 3D IMAX kina u kojima su se prikazivali većinom dokumentarci. Kraj osamdesetih godina i cijele devedesete godine bile su opet siromašne za 3D tehnologiju. U IMAX kinima prikazivali su se dokumentarci, u zabavnim parkovima kao što je Disneyev prikazivali su se kratki 3D i 4D filmovi, a igranih filmova gotovo pa i nije bilo. Kratki 3D film vrijedan spomena je Cameronov "Terminator 2 3D", film u trajanju od 12 minuta koji je koštao 60 milijuna dolara. Nastao je godine, a još i danas je jedna od najvećih atrakcija Universalovog zabavnog parka u Kaliforniji. Veliki boom Kao što je već spomenuto u uvodu, ponovnu ekspanziju 3D film doživio je dvama filmovima Roberta Rodrigueza i IMAX dokumentarcima Jamesa Camerona "Alieni iz dubine" i "Duhovi Abyssa" koji je bio prvi dugometražni film pušten u IMAX kinima. Nakon polovičnog uspjeha Rodriguezovih filmova, sljedeći izdanci 3D filmova prešli su na savršeniju tehnologiju polarizacijskog prikaza 3D-a od kojega je puno manje ljudi, gotovo zanemariv broj, boljela glava. Sve dječje bolesti zbog kojih je 3D Sudar titana - kompromitira boom 3D-a zamro prije pedeset godina bile su ispravljene i 3D je imao otvoren put ka uspjehu. Uslijedio je prvi dugometražni crtić u 3D-u. Bio je to "Polar Express" Roberta Zemeckisa godine. Film se otvorio u oko normalnih dvorana i 66 IMAX dvorana. Iako je nesrazmjer u broju dvorana ogroman, film je u svojoj 3D verziji priskrbio oko 25% ukupne zarade. Bio je to mig velikim studijima da ponovno ulože u 3D tehnologiju. U IMAX kinima pušten je i "Supermen Povratak", veliki ljetni hit godine koji je sadržavao oko 20 minuta 3D materijala. Pojavom jeftinijih digitalnih kamera visoke rezolucije produkcija 3D filmova je poprilično pojeftinila. Ubrzo je uslijedio horor "Ožiljak 3D", prvi film u potpunosti realiziran u HD 3D tehnologiji, snimljen s relativno malim budžetom godine hitovima su postali filmovi "Bolt" i "Put u središte zemlje", a dječja instant zvjezdica Miley Cyrus u ulozi Hannah Montane snimila je film "Hannah Montana & Miley Cyrus: Best of Both Worlds Concert" koji je do sada 3D koncertni film s najvećom zaradom u povijesti. Iako je 3D tehnologija ponovno zavladala, trebao joj je jedan super uspješan film koji će biti okidač za velike studije da ulože još više novaca, a velikim zvijezdama i redateljima da se uključe u 3D projekte. Tu je na scenu stupio James Cameron sa svojim Avatarom. Niti jedan film u povijesti filmske industrije nije se očekivao s toliko nestrpljenja. O filmu se neprestano govorilo skoro pa pet, šest godina. Od pojave "Duhova Abyssa" u IMAX-u, Cameron je počeo širiti priče kako će snimiti film u 3D tehnologiji koji će preokrenuti 3D tehnologiju naglavce. Potpirivao je glasine kako će to biti najveće iznenađenje svih vremena, film koji će pomaknuti granice filmske umjetnosti, film koji će podignuti 3D tehnologiju s police najobičnije zabave u kratkometražnim filmovima na policu vrhunskih umjetničkih ostvarenja. To je možda i bio razlog što su studiji i dalje dozirali ulaganja u 3D iako su im se početne investicije debelo vratile. Svi su znali da je Cameron veliki igrač i da ako on uspije vrata će im biti otvorena, a ako ne uspije veliki su izgledi da se 3D uruši sam od sebe. Nakon godina iščekivanja "Avatar" se pojavio u kinima i poharao kino blagajne. Put 3D filmu bio je u potpunosti otvoren. Uskoro su krenule priče da će Ridley Scott snimati Robina Hooda u 3D tehnologiji, javio se i Martin Scorsese koji je rekao da je 3D zanimljiv i da postoji mogućnost da i on snimi film u 3D-u. Kao i kod drugih velikih novotarija u svijetu filma, javio se i George Lucas koji je ustvrdio da će zasigurno prebaciti "Zvjezdane ratove" u 3D i tako po tisućiti puta zaraditi novac na istom proizvodu. Uglavnom, počeli su se javljati veliki redatelji kojima je 3D tehnologija postala zanimljiva. Budućnost 3D filma Da ne ispadne da je sve blistavo, postoje i opasnosti u 3D tehnologiji. Kao i kod pojave svake nove tehnologije postoji velika opasnost da ona bude zloupotrebljena. Nešto slično već se dogodilo ove godine. Veliki studiji vidjeli su da 3D filmovi zarađuju bolje i odlučili su na silu neke filmove snimljene standardnim postupkom prebaciti u 3D u strahu da normalna verzija neće proći tako uspješno na kino blagajnama kao što bi prošla 3D verzija. To se dogodilo s filmom "Sudar titana" koji je već bio praktički spreman za distribuciju kada su neki ljudi u studiju ponukani uspjehom "Avatara" odlučili film prebaciti u 3D. U relevantnim glasilima od strane većine kritičara 3D u filmu je proglašen kriminalnim. Naprosto, film je sniman 2D tehnologijom (za razliku od "Avatara" koji je sniman 3D tehnologijom) i kao takav ne može biti prebačen u realistični 3D uz mala ulaganja, a studio je upravo to učinio. Sličnu stvar proživjela je i "Alica u zemlji čudesa" koja je također naknadno prebacivana u 3D. Studiji su vidjeli da se u 3D-u skriva zarada i neki sada ponovno rade iste greške koje su učinjene pedesetih godina kada je 3D brzo živnuo i još brže zamro. 3D tehnologija ima budućnost u filmskoj industriji jedino ako se neće škrtariti na vizijama velikih redatelja i budžetima za snimanje. Današnja publika, za razliku od one od prije pedeset godina, je vidjela puno toga i doživjela puno toga što se tiče novih tehnologija i teško joj je prodati nešto samo zato što je novo i zabavno. Svake novotarije 3 dana dosta ako se neće ulagati u tu novotariju na ispravan način, a ispravan način su pametni scenariji, redatelji s vizijom i budžeti koji to mogu pokriti. Sve ostalo doživjet će sudbinu jeftinih 3D horor filmova s kraja prve ere 3D filma pedesetih godina

50 DVD RECENZIJE Ocjena kvalitete filma (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Holywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Village Voice, Onion, Premiere i Rolling Stone. DVD RECENZIJE INVICTUS (Invictus) Warner Bros. Pictures/ Continental film, 2009., 134 min. Redatelj: Clint Eastwood Uloge: Morgan Freeman, Matt Damon, Tony Kgoroge, Patrick Mofokeng Od pomalo trivijalnog trilera»blood Work«2002. Clint Eastwood nije snimio loš film, u ludom radnom tempu nanizao je osam sjajnih ostvarenja nevjerojatno širokog raspona tema za redatelja koji je upravo zagazio u deveto desetljeće života.»invictus«nije iznimka. Eastwood se i ovdje držao svog linearnog stila režiranja. Bez paralelnih radnji i zbunjivanja gledatelja, jednostavnim rječnikom i klasičnim vizualnim stilom uspio je kroz priču o sportu izvanredno precizno širokoj publici približiti svu političku veličinu i širinu Nelsona Mandela. Priča nas vodi od dana kad Mandela izlazi iz zatvora nakon 27 godina i kasnije preuzima predsjedničku funkciju. Muče ga rastući kriminal, rasna netrpeljivost, ekonomija u problemima, a iznad svega činjenica da njegova zemlja nakon Apartheida nije ujedinjena. To najbolje vidi na utakmici»springboksa«, nacionalne ragbi momčadi gdje njegovi crni sunarodnjaci uvijek navijaju za protivničku momčad jer su»sprigboksi«na neki način paradigma represivnog bivšeg režima. No Mandela u ragbi momčadi vidi priliku da ujedini naciju, da bijelcima pokaže kako poštuje njihove vrijednosti, a crnu braću uvjeri da osveta nije način da se izliječe stare rane. Potezima velikog državnika Mandela na svoju stranu dobiva sve više bijelaca i crnaca, pa i kapetana»springboksa«françoisa Pienaara (Matt Damon) kojem ukazuje koliko je za južnoafričku naciju važno da osvoje svjetsko prvenstvo u ragbiju kojem je Južnoafrička Republika domaćin. Za svoje uloge stari Eastwoodov kompanjon Morgan Freeman zaradio je nominaciju za Oscara u kategoriji glavne uloge, a Matt Damon za sporednu. Film je doživio pohvalu kritike i zaradio lijep novac na kino blagajnama: na 50 uloženih, vratilo se preko 120 milijuna dolara. "Inspirativan film Clinta Eastwooda ima predvidljivu putanju, ali svaka scena je ispunjena iznenađujućim detaljima koji se akumuliraju u bogatu historijsku građu, kulturalnih utisaka i emocija." - Todd McCarthy, Variety LJUPKE KOSTI (Lovely Bones) DreamWorks SKG/Blitz film i video, 2010., 135 min. Redatelj: Peter Jackson Uloge: Mark Wahlberg, Rachel Weisz, Susan Sarandon, Stanley Tucci, Michael Imperioli, Saoirse Ronan Nema sumnje, Peter Jackson je ispisao neke od najljepših sati filmske umjetnosti s nestvarnom trilogijom "Gospodar prstena". Očekivanja od njegovog slijedećeg djela bila su ogromna, povjerenje producenata bezgranično, a njegovo samopouzdanje se vinulo do neba. Ipak poslije svega, "Ljupke kosti", neobična mješavina trilera i fantazije, doživjele su pokudu kritike, indiferentnost najšire publike i producenti- NI NA NEBU NI NA ZEMLJI (Up In The Air) Paramount Pictures/Blitz film i video, 2009., 109 min. Redatelj: Jason Reitman Uloge: George Clooney, Vera Farmiga, Anna Kendrick, Jason Bateman, Tamala Jones, Chris Lowell Poslije inteligentnih komedija "Hvala što pušite" i "Juno" Jason Reitman se svojim posljednjim filmom "Ni na nebu ni na zemlji" počeo nametati kao jedan od najpotentnijih mladih redatelja. Jabuka nije pala daleko od stabla, njegov otac Ivan Reitman cijenjeni je redatelj komedija (Ghostbusters, Dave, Junior), no u ovom je uz humor, Reitman mlađi ubacio fascinantne elemente ironije i društvene kritike. U jednom od najboljih filmova prošle godine srećemo Ryana Binghama (poslovično ležerno/izvrsni George Clooney) čovjeka koji radi u kompaniji s vrlo upitnom moralnom svrhom. Kad neko poduzeće bilo Svijet dir gdje u Americi želi podijeliti otkaze svojim dugogodišnjim zaposlenicima, Binghamova tvrtka šalje svog "krvnika" koji hladno dijeli otkaze, misleći još da radi dobro djelo jer im udjeli nekakav program za kasnije samozapošljavanje. Bingham je jedan od najefikasnijih djelatnika tvrtke, stalno je na putu, aerodrom je njegov dom, kartice koje se dobivaju na osnoma minus od 30-ak milijuna dolara. Čini se da je Jackson postao žrtva vlastite ambicioznosti, baš kao nekad William Friedkin, koji je nakon remek djela "Francuske veze" i "Istjerivača đavola" zaglavio sa mnogima preteškim "Sorcererom", ili Michaela Cimina kome se dogodila ista stvar s "Vratima raja" nakon genijalnog "Lovca na jelene". Tanka je linija između ambicioznosti i pretencioznosti, a je li ju Jackson ovoga puta prešao stvar je kuta gledanja. Kroz neobičnu priču upoznajemo djevojčicu Susie (izvanredna Saoirse Ronan) žrtvu manijaka iz susjedstva koja s neba promatra svoju obitelj dok pokušava prebroditi njen gubitak. Kroz naraciju nas upoznaje sa svojim zemaljskim životom, svojim silovateljom i ubojicom te događajima koji su prethodili stravičnom događaju. Film je dug, potrebna je koncentracija za hvatanje konaca u čestom ispreplitanju stvarnog i nezemaljskog, ali Jackson je majstor u stvaranju atmosfere, ovaj put nekako zlokobno sanjive. Problem u cijeloj priči je njegov pristup da od jednog u biti stra- ektora "na žeton" vu prijeđenih stotina tisuća kilometara njegov statusni simbol. On je samouvjeren i uživa u životu kakav vodi. Još kad upozna srodnu dušu koja smjerno kao i on skuplja kilometre ne bi li dobila bolja mjesta u avionu i više beneficija, misli da živi život iz bajke. No kad mlada uposlenica njegove tvrtke unese revoluciju u posao davanjem otkaza preko video linka, pa on više nije vičnog događaja napravi dvosmislenu bajku u kojoj nedostaje normalnih ljudskih osjećaja. Kritičari su se podijelili oko ovog filma, s tim da je većina ipak negativno ocijenila Jacksonovu adaptaciju istoimenog nagrađivanog romana. Ipak, glumačke role, posebno onu Stanleya Tuccija u ulozi ubojice, hvalili su svi. Tucci je zaradio i nominaciju za Oscara u kategoriji sporedne uloge. "Ljupke kosti ostaju više zanatski napravljene nego iskrene, zamišljene više da izgledaju dirljivo zgodno na ekranu, nego da diraju u srce." - Tasha Robinson, The Onion (A.V. Club) OZBILJAN ČOVJEK (A Serious Man) Focus Features/Discovery film, 2009., 105 min. Redatelji: Joel i Ethan Coen Uloge: Michael Stuhlbarg, Fred Melamed, Richard Kind, Aaron Wolf, Sari Wagner, Jessica McManus, Adam Arkin gova se privlačnost ispoljava u sitnim konverzacijama između Binghama i njegove okoline; sa šefom, s ljubavnicom, s novom djelatnicom koja shvati da nije za taj posao, s obitelji koja ne razumije Binghamov samotnjački i samoživi način života. Ti su razgovori prepuni malih životnih mudrosti, čak i kad nisu decidirano izrečene, rečenice iz konverzacija tjeraju na preispitivanje vlastitih životnih odluka ili diraju u srce svojom brutalnom istinitošću. Osim standardno uvjerljivog Clooneya kojem ovakva uloga savršeno odgovara, briljantno je ostvarenje u sporednoj ulozi postigla i Vera Farmiga u ulozi njegove ljubavnice, osobe koja je na aerodromu isti tip kao i Bingham, poslovna žena koja uživa u svom poslu i povlasticama, ali i izvan njega, za razliku od Binghama, vodi posve konvencionalni građanski život uz muža i djecu. "Ni na nebu ni na zemlji" nominiran je u čak šest kategorija za Oscara, ali nije osvojio niti jedan. U nekoj drugoj prilici moglo bi ga se proglasiti gubitničkim filmom, no riječ je o toliko dobroj životnoj drami, da ne bi imalo smisla upotrijebiti bilo koji drugi pojam osim "trijumf". Možda je karakter filma najbolje opisao kritičar Entertainment Weeklya riječima da je "vedar i mračan, urnebesan i tragičan, romantičan i stvaran. Sve ono što je Hollywood zaboravio kako se radi, a mi smo blagoslovljeni što se Reitman svega toga sjetio." TI Braća Coen nikad neće snimiti SF film ili novi nastavak franšize "Umri muški". Ako se izuzme mainstream romantična komedija "Razvedi me, zavedi me", od njih se mogu očekivati dvije vrste filmova: ili će to biti smrtno ozbiljni krimić u širem smislu te riječi (Suvišna okrutnost, Millerovo raskršće, Čovjek kojeg nije bilo, Nema zemlje za strace) ili će biti crna komedija (Fargo, Veliki Lebowski, Spali nakon čitanja). I njihovo posljednje djelo "Ozbiljan čovjek" dalo bi se najlakše ugurati u ladicu crne komedije, iako se stalno u zraku i kad shvati da njegova srodna duša zapravo izvan aerodroma vodi klasičan obiteljski život, njegov naizgled savršeni svijet se počne urušavati. Snaga ovog filma nije samo u lucidnoj dijagnozi liberalno-kapitalističkog stanja poslovne nesigurnosti, ni u intrigantnom seciranju načina života bešćutnih managera i njihovih podređenih, njeispod slojeva čudnog humora skriva ozbiljna obiteljska drama. Larry Gopnik je strogi ali pošteni profesor, tradicionalnih moralnih nazora koji prolazi kroz obiteljski pakao. Saznaje da ga žena ostavlja i od njega traži razvod po židovskim običajima kako bi se mogla udati za drugog Židova Sya Ablemana koji ga zajedno s njom uvjerava da mora napustiti obiteljski dom i preseliti se u motel. Zbunjenom i naivnom, žena uzima i svu zajedničku ušteđevinu i on ostaje bez igdje ičega. Na leđima ima nezaposlenog brata koji si je umislio da će napraviti algoritme koji će ujediniti sve prirodne zakone. Sin Danny ima problema u školi s disciplinom, a Larry sa studentom korejskog porijekla kojeg je rušio i koji ga tjera uza zid ucjenama. Da sakupi dijelove mozaika vlastitog života, da ostane ispravan i izvuče se iz teške osobne krize, traži savjete tri različita rabina. Uskoro će shvatiti da to i nije najpametnija odluka na svijetu. Poslije izvrsnog, ali čini se malo podcijenjenog "Spali nakon čitanja" koji bi tek s vremenom, baš kao i "Veliki Lebowski" mogao steći kultni status i odobravanje kritike, "Ozbiljan čovjek" je manje atraktivan film, intelektualistički nastrojen, više psihološki uvrnut, pomalo depresivan bez obzira na crni humor i kao takav nije privukao mnogo publike u kina. Kritika ga je dočekala toplo. "Ovaj ozbiljno smiješni film, umjetnički snimljen rukom i okom velikog Rogera Deakinsa, je duhovan po svojoj naravi, zajedljiv u tonu, i, ah da, ubada poput ose." - Peter Travers, Rolling Stone

51 DVD RECENZIJE DVD RECENZIJE EXTRACT (Extract) Miramax Films/Discovery film, 2009., 91 min. Redatelj: Mike Judge Uloge: Jason Bateman, Kristen Wiig, Ben Affleck, Mila Kunis, J.K. Simmons, David Koechner, Clifton Collins Jr., T.J. Miller Joel upravlja kompanijom za proizvodnju prehrambenog ekstrakta. Riječ je o lukrativnom, ali dosadnom poslu gdje se radnici, redom starosjedioci, ponašaju kao da rade u nekom socijalističkom poduzeću. Svojom nonšalancijom i neodgovornošću znaju izazvati kakvu havariju u pogonu. Joelu je dosta i njih i tvrtke, u privatnom je životu nesretan, jer više nema seksa sa suprugom. U privatnim problemima savjetuje ga najbolji prijatelj, nekonvencionalni konobar Dean (ovdje dugokosi i bradati Ben Affleck) koji živi po sistemu "uzmi sad i uzmi sve". Joelov život se mijenja iz korijena kad se za posao u pogonu prijavi Cindy (neodoljiva Mila Kunis). Ona mu podilazi i na pomolu je romantična afera, ali on voli svoju ženu i traži načina kako da je prevari, a da se ne osjeća krivim. Na nagovor Deana nađu mišićavog, ali priglupog žigola koji bi pod izlikom čišćenja bazena zaveo njegovu suprugu. To se na kraju i dogodi, ali više puta nego je to Joel želio. Da stvar bude gora, Joel shvati da je Cindy prevarantica koja samo želi njegov novac. Mike Judge, najpoznatiji po subverzivnom MTV crtiću Beavis And Butthead, iz "Extracta" je uz pomoć sjajnog Jasona Batemana u ulozi dobroćudnog Joela napravio zgodnu malu obiteljsku komediju koja može zadovoljiti najšire ukuse. Niti u jednom trenutku film ne prelazi granice dobrog ukusa, niti gegovima pokušava sakriti siromaštvo scenarija. Priča je predvidljiva, ali vrlo inteligentno prenesena na kino platno. "Nitko nije bolji od Mikea Judgea u hvatanju banalnosti koja nas melje u svakodnevnom životu i pravljenju komičnih situacija iz toga." - Scott Tobias, The Onion (A.V. Club) ARMORED (Armored) Screen Gems/Blitz film i video, 2009., 88 min. Redatelj: Nimrod Antal Uloge: Matt Dillon, Jean Reno, Laurence Fishburne, Skeet Ulrich, Amaury Nolasco, Andre Jamal Kinney, Milo Ventimiglia, Fred Ward, Columbus Short Svojim prvim dugometražnim filmom "Vacation", efektnim niskobudžetnim hororom, redatelj Nimrod Antal najavio je plodnu karijeru. Rođen u Los Angelesu, pa školovan filmski u Mađarskoj, otkud potječe njegova obitelj, pa ponovno angažiran u mjestu rođenja, Antal ima žicu da stvori filmsku tenziju iz vrlo jednostavne priče. U "Vacation" su nam prolazili trnci od jeze u koju se upleo mladi par nakon što su na proputovanju zalutali i morali odsjesti u izoliranom motelu kojeg vodi organizirana grupa sadista. U "Armored" se pak priča vrti o skupini zaštitara koji sprovode blindirane kamione s novcem i odluče fingirati napad na same sebe u vrijeme kad voze veliku količinu novca. Problem se izrodi iz činjenice da najmlađi među njima, Svemirska depresija MJESEC (Moon) Sony Pictures Classics/Blitz 2009., 97 min. Redatelj: Duncan Jones Uloge: Sam Rockwell, Kevin Spacey, Dominique McElligott, Rosie Shaw, Kaya Scodelario, and Benedict Wong Iako ne raspolažemo podrobnim detaljima, već na prvi pogled moglo bi se reći da je Duncan Jones karakterna i intelektualno radoznala osoba. Ne samo zato što je s punoljetnošću odbacio ridikulozno ime Zowie koje mu je nadjenuo njegov slavni otac David Bowie, već zato što je umjesto lagodnog života u sjeni odabrao kreativnost i težak, složeni filmski rad koji se iščitava iz svake minute njegovog dugometražnog prvijenca "Mjesec". Iako je snimljen za samo pet milijuna dolara u studiju za 33 dana, Jones je uspio stvoriti atmosferu autentičnosti, nijedna scena ne izgleda amaterski, nestvarno ili neuvjerljivo. U doba kad se digitalno generiranom animacijom može dočarati bilo što, Jonesova odluka da se osloni na modele predmeta u interijeru svemirske stanice i eksterijeru mjesečeve površine može zvučati kao anakronost, ali na ekranu izgleda kao nova svježina SF žanra. Jones je u svojoj svemirskoj drami podsjetio na inteligentne improvizacije jednog Georgea Lucasa i teško bi bilo izreći veći kompliment. A to je tek temelj slojevite priče smještene u blisku budućnost, gotovo monodrame jer se 95 posto vremena u kadru pojavljuje samo jedan lik, Sam Rockwell u ulozi Sama Bella, zaposlenika komercijalne tvrtke koja na Mjesecu iz mjesečeve rudače ekstrahira helij- 3, plin s kojim se dobiva mnogo energije bez zagađivanja okoliša. Sam upravlja automatiziranom svemirskom stanicom za proizvodnju helija-3 uz pomoć inteligentnog robota Gertya (glas mu je posudio Kevin Spacey) i odrađuje svoj trogodišnji ugovor. U Samov život uključujemo se nekoliko tjedana prije isteka ugovora, ulazimo u njegov svijet samoće i monotonog svakodnevnog posla. Sam redovito preko video linka komunicira sa svojom ženom na Zemlji, Gerty mu dođe nešto kao vjerna nedavno zaposleni Ty, ratni veteran koji pokušava na pravi put izvesti sebe i problematičnog brata, prvo pristane da sudjeluje u ovoj prijevari i onda ga u odsutnom trenutku zapeče savjest i zakomplicira život sebi, a i svojim donedavnim kompanjonima. Kad se pogleda na odnos kritike i Antala, zanimljiv je fenomen da nema oprečnih ocjena. Kao što "Vacation" nije proglašen klasikom horora, već staromodnim, ali solidnim djelom u okviru žanra na rubu B-produkcije, tako je ocijenjen i "Armored", film s oružanom pljačkom u centru radnje. Jaka glumačka ekipa predvođena Mattom Dillonom, Jeanom Renom, Laurenceom Fishburneom i Skeetom Ulrichom pomogla je da ovaj pristojni akcijski film dobije na atraktivnosti. "Filmu fali još jedan sloj ili dva da postane interesantniji. Predložak, kao i pravac u kojem se odvija radnja su ogoljeni do kosti, nedostaje mesa." - Scott Tobias, The Onion (A.V. Club) TRAŽEĆI ERIKA (Looking For Eric) IFC Films/Discovery film, 2009., 116 min. Redatelj: Ken Loach Uloge: Steve Evets, Eric Cantona, Stephanie Bishop, Gerard Kearns, Stefan Gumbs, Lucy-Jo Hudson, Cole Williams, Dylan Williams Eric Bishop je nogometni fanatik koji tone u duboku životnu krizu. Život mu je besmislen i razmišlja da samoubojstvom "riješi" svoje kućna pomoćnica i sve izgleda idilično. No, kako se bliži kraj njegovog ugovora i dan kad će se vratiti na Zemlju, sam se počinje osjećati sve lošije, zaredaju psihički problemi koji na kraju dovedu do toga da teško nastrada izvan baze, kod mjesta gdje automatski bageri kopaju rudu. U slijedećoj sceni vidimo Sama u ambulanti kako se budi iz kome i prisjeća se doživljene havarije. Iako ga robot ne pušta, on se vraća na mjesto nesreće i tamo nailazi na samog sebe, svog ranjenog dvojnika. Po povratku u bazu obojica ubrzo shvaćaju da nema ugovora na tri godine i da nema povratka na Zemlju, tri godine je tek rok trajanja klona. Novi se iz skladišta zamjenjuje starim kojem robot Gerty usadi sjećanje originalnog Sama Bella. No ovaj put, dva se klona udruže i na njihovu stranu stane Gerty koji, iako robot, počinje pokazivati znakove ljudskog suosjećanja, za razliku od uprave korporacije koja eksploatira helij-3. Osim što je uvjerljivim slikama unutrašnjosti stanice i monokromatskim prizorima mjesečeve površine postignuta tjeskobna atmosfera u izmjenama monotonije vanjske tmine i unutarnjeg neonskog svjetla, agonija koju proživljava Sam Bell, odnosno njegovi klonovi, pruža doživljaj prvoklasne psihološke drame, koja na svoj način podjednako duguje sumornim Kafkinim perspektivama i futurističkom nasljeđu Arthura C. Clarkea. Bilo je takvih filmova i prije, Kubrickova "2001: Odiseja u Svemiru", "Solaris" Andreja Tarkovskog, pa i "Alien". Sličan duh nosi i Boyleov "Sunshine" o posadi svemirskog broda čija je misija "probuditi" umiruće Sunce. Svi se, najkraće rečeno, bave nekom vrstom ljudske tjeskobe u svemiru, baš kao i "Mjesec", čiji intenzitet teških osjećaja ne zaostaje nimalo za ključnim naslovima SF žanra. Snazi filma svakako doprinosi Sam Rockwell, relativno mladi karakterni glumac koji je jednako jak na riječima, kao i na fizičkoj manifestaciji uloge. Njegove kretnje i mimika očajnog čovjeka, koji umjesto odlaska na Zemlju shvaća tek da više nije siguran je li ono čega se sjeća proživio ili mu je to tek preko čipa usađeno u mozak, odaju klasnog glumca. Posebnu draž "Mjesecu" daje činjenica da je kroz osobnu dramu glavnog lika orisana i šira slika društvenih odnosa u bliskoj budućnosti. Iako se s kompanijom koja zapošljava Sama Bella upoznajemo kao nečim pozitivnim tek kroz reklamu na početku filma i kasnije jedva da se spominje, autori filma znalački su utkali kritiku korporativnog biznisa kao jednu od poanti filma. Kritika je film dočekala vrlo toplo, s naglaskom da je Duncan Jones snimio napet SF film koji ne vrijeđa inteligenciju gledatelja kao što je slučaj s većinom novih SF filmova koji puno polažu na efekte, a vrlo malo na atmosferu i zaplet priče. Uspio je i isplatiti uložen novac. Na svjetskim blagajnama zaradio je 10-ak milijuna dolara što je respektabilno s obzirom na njegovu komornu atmosferu i intelektualistički gard probleme. No nakon kratke meditacije s prijateljem u sobi, halucinacija mu donese posjet njegovog nogometnog idola Erica Cantone koji mu da savjet i njegovo se raspoloženje odmah popravi. U međuvremenu pronađe pušku kod sina koji mu prizna da se pridružio lokalnim gangsterima. Eric ide vratiti pušku no gangsteri ga ponize. Uz savjete Erica Cantone, Eric Bishop će naći načina da se gangsterima osveti. "Htjeli smo demontirati ideju o slavnima kao nekakvim nadljudima. I htjeli smo napraviti film koji će prakticirati ideju onog što ja nazivam solidarnost, a drugi podrškom prijateljima, kao i staru ideju da smo uvijek jači kao tim nego kao individualci." Ovim je riječima stari britanski redatelj Ken Loach, u skladu sa svojim čvrstim ljevičarskim svjetonazorom objasnio ideju svog novog filma, neobične kombinacije komedije i socijalne drame. Loach je na sceni od sredine 60-ih godina, no politički stavovi, provokativni socijalni dokumentarci donosili su mu samo nevolje, pa je tijekom 80-ih teško nalazio distributere, a televizije su mu u bunkere baca- TI

52 DVD RECENZIJE le dokumentarce o Britaniji pod Margharet Thatcher i štrajku rudara. Devedesetih je počeo dobivati nagrade na prestižnim festivalima (Riff-Raff, Land And Freedom) da bi prije četiri godine zaradio i Zlatnu palmu u Cannesu za "Vjetar koji povija ječam". "Tražeći Erika"je doživio oprečne ocjene; dio američke kritike (The Hollywood Reporter) hvalio je sentimentalnost i naturalizam uvrnute komedije, dok su neki drugi (Entertainment Weekly) napisali kako je Loach možda majstor realizma radničke klase, no ne i s ovim filmom "bez kormilara". "Kao i kod mnogih drugih scenarija Paula Lavertya, problemi općenitog tona i razvoja karaktera nisu riješeni Loachevom ležernom režijom. No film pruža mnogo sporednih užitaka." - Derek Elley, Variety ALISA U ZEMLJI ČUDESA (Tim Burton s Alice In Wonderland) Walt Disney Pictures/ Continental film, 2010., 108 min. Redatelj: Tim Burton Uloge: Johnny Depp, Anne Hathaway, Helena Bonham Carter, Crispin Glover, Matt Lucas, Mia Wasikowska, Alan Rickman, Stephen Fry, Michael Sheen, Christopher Lee Alisa ima 19 godina i nakon 13 godina se vraća u podzemni svijet Underland. Zna da jedino ona može svladati Jabberwockya, napasno biće slično zmaju pod kontrolom Crvena kraljica koje 102 terorizira stanovnike Underlanda. Uglavnom, stari predložak s novim pogledom, Burton ističe da nije imao namjeru napraviti nekakav nastavak na prijašnje filmove i priče o Alisi. Burtonove fantazije i filmski rukopis prepoznatljive još od "Bubimira" u "Alisi u zemlji čudesa" došle su do svog vizualnog klimaksa. Smjela scenografija, koreografija, impresivni CGI efekti i na kraju možda najvažnije, raskošni 3D prije scenarija i režije, pomogle su ovom filmu da na blagajnama bude jedan od najuspješnijih uopće sa zaradom od preko milijardu dolara. Stručna mišljenja o filmu nisu unisona, Premiere je bio osobito oštar nazvavši film nešarmatnom, vandaliziranom verzijom klasika. S druge strane Hollywood Reporter se divio komercijalnom potencijalu i nije krio zadovoljstvo što je "Avatar" dobio dostojnog 3D nasljednika. "Alisa bolje stoji kao halucinacija za odrasle, i Burton je tako izvrsno interpretira sve do besmislenog trećeg dijela filma kad film iskoči iz tračnica." - Roger Ebert, Chicago Sun-Times PRIČA O PRVAKU (The Blind Side) Warner Bros./Continental film, 2009., 126 min. Redatelj: John Lee Hancock Uloge: Sandra Bullock, Tim McGraw, Kathy Bates, Quinton Aaron, Lily Collins, Jae Head Baziran na istinitoj priči, film "Priča o prvaku" govori o teenageru Michaelu Oheru koji dolazi iz razorene obitelji, ima problema u školi i praktično je beskućnik. Dok tako s vrećicama u rukama slabo obučen na hladnoći hoda ulicom primjećuje ga Leigh Anne Tuohy (Sandra Bullock). Kad joj kćer kaže da ide s njom u razred inzistira da uđe u auto i natjera ga da ostane kod njene obitelji jednu noć. Jedan akt sažaljenja prema nepovjerljivom dječaku, čija je jedina životna prednost fizička veličina, pretvara se u nešto mnogo više. Michael Oher postaje dio obitelji, a ta obitelj će učiniti sve da Michael postane uspješan u onome što mu fizičke predispozicije dopuštaju; američkom nogometu. Priča o prvaku tipična je sportska drama utemeljena na stvarnom događaju i tipično romantizirana po holivudskim standardima. Vrlo poučna, na trenutke i dirljiva, no previše saharinska prema klasicima podžanra kao što je film "Hoosiers". Film će ostati ponajviše zapamćen po tome što je Sandra Bullock za ulogu Leigh Anne osvojila svog prvog Oscara. Ne može se reći nezasluženo, izvanredna je, zrači duhovitošću i dobrotom i čini se da je kamera voli više sad u srednjim godinama nego kad je bila atraktivna mlada glumica. "Bullock je neukrotivo bučna i uvjerljiva u inače konvencionalnom pogledu redatelja Johna Leea Hancocka na knjigu utemeljenu na stvarnim događajima." - Michael Rechtshaffen, The Hollywood Reporter OTOK SHUTTER (Shutter Island) Paramount Pictures/Blitz film i video, 2010., 148 min. U još jednom intrigantnom djelu jednog od najvećih živućih filmaša Martina Scorsesea, pratimo dva policijska detektiva Teddya Danielsa (Leonardo DiCaprio) i Chucka Aulea (Mark Ruffalo) koji dolaze na otok Shutter i tamošnji zatvor-bolnicu za najteže kriminalce s psihičkim poremećaje. Povod je sumnja da osoblje bolnice provodi opasne eksperimente na zatvorenicima i ubija ih. Tako se barem na početku čini. Kasnije ne samo da posumnjamo u sve što smo mislili prije, nego nam polako postaje jasno da detektiv Daniels možda i nije onaj za kojeg se predstavlja. Dapače, više nismo sigurno što je stvarnost, a što projekcija njegovog mozga. Otok Shutter je slojevit, složen i napet film, no najviše fascinira Scorseseova sposobnost da gledatelja uvuče u zlokobnu atmosferu, da predoči zlo i ludost, toliko da gledatelja zazebe oko srca. I radnja ga drži u neizvjesnosti do zadnjeg trenutka kad se mogu razumjeti svi detalji. Scorsese je za predložak uzeo roman Dennisa Lehanea, čovjeka koji je prije napisao "Mystic River" i "Gone, Baby, Gone" po kojima su snimljeni izvanredni filmovi, i koji se nameće kao legitimni nasljednik Stephena Kinga. Otok Shutter, teški psihološki triler ima nešto kingovsko u sebi, kao što u Scorseseovom filmu ima nešto od Carpenterove retorike. Upečatljivo djelo u kojem su neki kritičari prepoznali uzvišeno mračnu atmosferu i pretvaranje brutalnosti u ljepotu. Dio kritičara ga nije uspio probaviti, nazivajući ga praznom gotikom, dosadnijom filmskom verzijom Edgara Allana Poea. "Čak i kad postaje jasno da se Scorsese poslužio trikom da nas zavede na krivi zaključak i dopustio nam da toga budemo svjesni, izveo je to prekrasno, s elegancijom." - Todd McCarthy, Variety i TEHNO B&W MM-1 PC ZVUČNICI S HI-FI PRETENZIJAMA NOKIA N8 PAMETNI MOBITEL NOVE GENERACIJE ipod dokovi Naš izbor ipod dokova za sve one koji žele biti drugačiji Slušali smo: VRHUNSKI BOSE ZVUK U MAZDI CX7

53 i TEHNO Bose i Mazda su gotovo savršeni par Ovdje se ne može govoriti o rekreaciji prostora u smislu stereo slike iz dnevne sobe iz jednostavnog razloga što 9 zvučnika pružaju ugođaj bliži 5.1 sustavu kućnog kina. No čistoća, uvjerljivost srednjih tonova i autoritarnost basa podsjeća na neke odlike dobro ugođenih kućnih stereo sustava Ž elite li spojiti brzinu i kompaktnost sportskog automobila i komfornu praktičnost SUV-a, Mazda CX-7 bi mogla biti idealni izbor. Ovaj auto zavodljive linije izvana, elegantne unutrašnjosti i impresivnih performansi i voznih karakteristika teško da može ostaviti bilo koga ostaviti ravnodušnog tko jednom sjedne za njegov volan ili u ugodu suvozačkog mjesta. Ne, ne bojte se, nismo postali auto-magazin, ovaj je uvod ionako inspiriran promocijskim materijalom ovog "crossover" automobila. Ali nismo lagali, zaista nas nije ostavio ravnodušnim kad smo ga od domaćeg zastupnika dobili nekoliko dana na probu. Povod probe nije ono što se nalazi ispod njegove haube, ni podvozje, a niti karoserija. Probali smo ga zbog onog zbog čega već godinama sjedimo u našim sobama i slušaonicama gdje naprežemo uši i hvatamo ljepotu zvuka. Znači, zbog glazbe i sustava koji je prenosi do naših ušiju. Ako se možda i ne razumijemo mnogo u aute, u ovom drugom dijelu možemo odmah na početku reći da je Mazda CX 7 vrlo zanimljiv Hi-Fi sustav na četiri kotača. Naime, u CX 7 ugrađen je Surround Sound System cijenjene američke tvrtke Bose koji se sastoji od sveukupno 9 zvučnika. Tri osam-centimetarska neodimijska srednjotonsko/visokotonska zvučnika ugrađena su u instrumentalnu ploču (dva sa strane i jedan u sredini). U prednjim vratima nalazimo dva snažna woofera s membranama od 23 cm, a u zadnjim dva pet-centimetarska neodimijska širokopojasna zvučnika. Na kraju, još dva zvučnika od 8 cm ugrađena su u zadnji dio konstrukcije iznad prtljažnika. Sveukupno, po specifikaciji proizvođača, u vozilo je ugrađeno 240W muzičke snage. Sustav tjera digitalno pojačalo

54 i TEHNO ugrađeno pozadi, dok je u komandnu ploču diskretno inkorporiran CD player/radio s mogućnošću CD changera koji prima 6 diskova, kao i mogućnošću da vrti MP3 formate. Od tehnologija ugrađena je Bose DSP (digitalno procesiranje signala), Bose surround tehnologija Centerpoint koja dekodira signal pa se u autu može uživati u surround zvuku i kad se s CD-a sluša izvorno dvokanalna glazba. AudioPilot je ključna audio tehnologija ovog Bose sustava. Naime, u mnogo modela automobila postoji jednostavni sustav kojim se povećava ili smanjuje glasnoća u odnosu na vanjsku buku. U Boseu su otišli korak dalje, njihov sistem ne samo da pojačava ili stišava glazbu po potrebi, već funkcionira poput podesive skretnice ili automatskog ekvilajzera. Ako otvorite prozor šum vjetra smanjit će jasnoću vokala i srednjih tonova, a sustav će odgovoriti snimanjem takve buke putem ugrađenog mikrofona te će okretanjem faze i poja- Navigacija Od tehnološki zanimljivih stvari za spomenuti je navigaciju, na ekranu od 4 inča odličnog kontrasta. Navigacija je funkcionirala besprijekorno čitavo vrijeme i kalkulirala brzo i rekalkulirala kad smo ignorirali njene preporuke. Ekran doduše nije prevelik, ali se sve vrlo dobro vidi. Za iskusne vozače i poznate rute mala napomena: navigacija neće predložiti najkraći nego najsigurniji put. To jest, sugerirat će šire ceste, auto-putove tamo gdje to može, a izbjegavati uže prečice. To i nije neki hendikep s obzirom da na poznatim cestama ni ne trebamo pomoć navigacije, a na nepoznatim terenima nam je ipak najvažnije da stignemo na odredište najsigurnije, po najboljim cestama, pa makar napravili koji kilometar više. Kupac samo mora izabrati želi li uz auto uzeti SD-karticu s kartom Istočne Europe (uključuje i Hrvatsku) ili Zapadne Europe. Neke zemlje (Njemačka, Austrija, Češka) nalaze se na obje kartice, no ostatak je podijeljen po ključu stara EU (uključujući Švicarsku, Skandinaviju...) spada u Zapad, a nova EU i kandidati u Istok. Kad se ubaci u "rikverc", na ekranu se automatski vidi slika što je daje mini kamera ugrađena pozadi iznad registarskih pločica, tako da nema potrebe za izvijanje vrata kako bi se izbjegao neželjeni bliski susret kod kretanja unazad. Također, zgodno je tehnološko rješenje ugrađivanje senzora koji preko indikatora (titranje narančastog svjetla) na retrovizoru upozorava vozača da ga drugo vozilo pretječe u zoni tako zvanog "mrtvog kuta". Kupac samo mora izabrati želi li uz auto uzeti SD-karticu s kartom Istočne Europe (uključuje i Hrvatsku) ili Zapadne Europe. Neke zemlje (Njemačka, Austrija, Češka) nalaze se na obje kartice, no ostatak je podijeljen po ključu stara EU (uključujući Švicu, Skandinaviju...) spada u Zapad, a nova EU & kandidati u Istok Tri osam-centimetarska neodimijska srednjotonsko/visokotonska zvučnika na instrumentalnoj ploču Dva snažna Nd woofera s membranama od 23 centimetra Dva pet-centimetarska neodimijska širokopojasna zvučnika Dva srednjotonca/ visokotonca od osam centimetara u konstrukciji iznad prtljažnika Digitalno pojačalo uključuje Bose digitalno procesiranje signala sa Bose surround tehnologijom (Centerpoint i SurroundStage). Ugrađena je i AudioPilot tehnologija kompenzacije buke 6 4 Mikrofon instaliran u instrumentalnu ploču radi podrške AudioPilot tehnologije 5 Idealni parametri zvuka Čistoća i uvjerljivost srednjih tonova, autoritarnost basa, podsjeća na neke odlike dobro ugođenih kućnih stereo sustava. Treba napomenuti da je moguće preko kontrola (na volanu ili kod CD playera) premještati fokus zvučne slike prema vozaču ili suvozaču Tijekom vožnje zvuk ne može biti idealan za sve putnike u vozilu. No, podešavanjem osnovnih parametara (visoki, niski, balans lijevo-desno i naprijed-nazad ) sve se može složiti tako da se na određenom sjedalu može postići najbolji mogući zvuk. Mi smo to učinili za vozačko mjesto i došli do najboljih rezultata kako slijedi: BAS: -3 VISOKI: +4 F (odnos naprijed-nazad): 2 BALANS: L3 CENTAR: Isključen AUDIO PLT: Isključen SVE OSTALO: Isključen Audio pilot je odlična opcija ako u vožnji ne želite da vam bilo što odvlači pažnju s ceste i očekujete da se sve automatski podešava ovisno o vrsti i intenzitetu vanjske buke. S obzirom da smo na testu auto koristili uglavnom na finim asfaltnim podlogama uz zatvorene prozore pa nije bilo velikih interferencija vanjske buke, manualno smo podesili gore određene parametre za mjesto vozača

55 i TEHNO Bluetooth Bluetooth sučelje u sklopu Bose audio sustava kod pojedinih modela CX-7 omogućava da se izaberu pjesme ili primaju pozivi bez micanja ruku s upravljača. Ako korisnik ima Bluetooth kompatibilni mobilni telefon ili MP3 uređaj, može se bežično povezati na audio sustav Mazde CX-7 ili ga priključiti koristeći dodatni audio ulaz. Kad se jednom bežična veza ostvari, Bluetooth tehnologija se pokazuje vrlo praktičnom u ovom konkretnom slučaju. čanjem srednjih tonova anulirati tu buku. Ako pak gume krenu po gruboj cesti, razlučivost basa zbog vanjske buke smanjit će se pa će sustav podesiti intenzitet i frekvencije basa kako bi bilo dovoljno dubok i razgovjetan. I to zaista funkcionira u vožnji. Zvuk niti u jednom trenutku, bez obzira na uvjete pod kotačima, nije izgubio fokus i razgovjetnost. Mazda CX-7 ima, jedan pored drugog, dva displeja na vrhu kokpita. Onaj desni s narandžasto-crvenim znakovima podsjeća na displeje s Yamahinih hi-fi playera i na njima se vide osnovne kontrole kod uporabe CD playera ili radija uključujući i "Treble" i "Bas" kontrole. Ako lijevi, nešto veći i viši displej u boji visoke jasnoće slike (4 inča) nije prebačen na neku drugu funkciju, i na njemu se može vidjeti koja pjesma s CD-a ili radio stanica svira. Za ogled koristili smo disk-kompilaciju "sprženu" s originalnih CD-ova i ugodno smo se iznenadili da je sustav prepoznavao imena izvođača i pjesama i prikazivao ih na displeju. Kod reprodukcije glazbe, glas Boba Dylana s albuma "Oh, Mercy" zvučao je previše istureno u prostoru po sredini i vrlo brzo smo zaključili da je od tri prednja zvučnika na komandnoj ploči za najprirodniji doživljaj glazbe onaj u sredini jednostavno višak. Kad ga se isključi, Bose sustav daje dinamičan, živ zvuk koji putnike u vozilu sasvim okruži. Ovdje se ne može govoriti o rekreaciji prostora u smislu stereo slike iz dnevne sobe iz jednostavnog razloga što je i već 9 zvučnika raspoređeno svuda po unutrašnjosti vozila pa je doživljaj zapravo bliži 5.1 sustavu kućnog kina. No čistoća i uvjerljivost srednjih tonova, autoritarnost basa, podsjeća na neke odlike dobro ugođenih kućnih stereo sustava. Treba napomenuti da je moguće preko kontrola (na volanu ili kod CD playera) premještati fokus zvučne slike prema vozaču ili suvozaču. AudioPilot tehnologija izvrsno amortizira pogubne utjecaje okoline pa se kod različitih brzina automobila i raznih podloga ne gubi kohezija i ne ruši fluidnost između visokih, srednjih i dubokih tonova. Za napomenuti je da i kod najvećih glasnoća nema uobičajenih neugodnih rezonancija ili raspadanja zvuka, očito je ugrađivanju u karoseriju i izoliranju od vanjskih utjecaja posvećena jednaka pažnja kao i ugrađenim jedinicama. MAZDA CX-7 CD173 Revolution Luxury Motor: 2.2 MZR-CD Dizel Najveća snaga: 173 KS pri 3500 o/min Najveći moment: 400 Nm pri 2000 o/min Najveća brzina: 200 km/h km/h: 11,3 s Cijena testiranog modela: kuna INFO: Mazda Motor Croatia Zaključak Vjerojatno nitko ne kupuje automobil zato što ima loš ili, kao u slučaju Mazde, izvanredan audio sustav. No činjenica jest da se rijetko tko u automobilu vozi ugašenog radija, pa je ugrađeni sustav možda i važnija komponenta u autu negoli si to želimo priznati. Taj zaključak posebno dolazi do izražaja kad se čuje ovakav sustav kao u Mazdi CX-7: snažan, tehnološki napredan, ugodnog i prirodnog zvuka. I automobil sam po sebi mu pomaže, vrlo je tih i dobro izoliran od vanjskih utjecaja, no ipak u ovom odlično izvedenom i kvalitetnom sustavu leži većina zasluga za izvanredne zvučne performanse. PAMETNI MOBITELI Tehničke karakteristike: Prijenos podataka: GPRS/ EDGE, WLAN, HSDPA; Povezivost: USB 2.0, Bluetooth 3.0, HDMI, AV priključak od 3.5mm; Dimenzije: x 59 x 12.9 mm; Težina (sa baterijom): 135 g; INFO: Samsung S8500 Wave Samsungov novi smartphone predstavlja prvi uređaj koji koristi Samsungovu novu otvorenu platformu Bada. Ima Super AMOLED zaslon od 8,4 cm osjetljiv na dodir rezolucije 480x800 piksela. Dolazi sa 5.0 Mp kamerom koja nudi detekciju lica, osmjeha i treptaja te ugrađeno geotagiranje. Moguće je snimanje video sadržaja HD rezolucije (720p@30fps), a za uvjete slabog osvjetljenja tu je i video svjetlo. S8500 podržava sve popularne audio i video formate. Ima standardni utor za slušalice od 3,5 mm. Memoriju je moguće proširiti putem microsd kartica do 32GB. Cijena: kn (Vip). INFO: Najnovije istraživanje IDC-a pokazuje da je prodaja pametnih telefona u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti prošle godine porasla za 56,7%. Stoga ne čudi sve veći broj novih modela na tržištu među kojima su i ovi noviteti Nokije, Samsunga i LG-a Nokia N8 N8 je prvi mobitel baziran na novom Symbian 3.0 otvorenom sustavu kod kojeg je unaprijeđena uporabljivost korisničkog sučelja za uređaje s ekranom osjetljivim na dodir. Grafička arhitektura koristi pune mogućnosti hardverske akceleracije za brže korisničko sučelje. Zahvaljujući integriranom GPS-u i besplatnim globalnim Ovi mapama za pješačku i vozačku navigaciju, AMOLED ekranu dijagonale 8,9 cm, rezoluciji 360x640 pixela i glasovnim naredbama, lako će se pronaći put do željenog mjesta u više od 70 zemalja. Zahvaljujući 12 Mp kameri, Carl Zeissovoj optici, Xenon bljeskalici i velikom senzoru, slike na 16GB internoj memoriji (proširivo microsd karticom) bit će konkurente onima s kompaktnih digitalnih fotoaparata. Uz pomoć HDMI-a snimljeni video materijal HD kvalitete (720p@25fps) sa Dolby Digital Plus procesiranim zvukom može se prikazati na kućnom kinu. Anodizirano aluminijsko kućište dolazi u pet boja: srebrno bijeloj, tamnosivoj, narančastoj, plavoj i zelenoj. Uređaj će se na tržištu pojaviti tijekom ovog kvartala po cijeni od oko 370 eura. LG Optimus GT540 GT540, baziran na Android 1.6 sustavu, namijenjen je ponajprije korisnicima koji se prvi put susreću sa smartphone uređajima. Kamera od 3MP podržava geotagiranje te automatsko prepoznavanje lica, dok će za kadriranje služiti TFT zaslon od 7,6cm, rezolucije 320x480 piksela. Kao i većina smartphone uređaja, GT540 ima ulaz za slušalice (3,5 mm) te FM radio sa RDS-om. Memorija je proširiva na 32GB pomoću microsd kartica. Dostupan je u crnoj i srebrnoj boji, a za nježniji spol u rozoj i bijeloj. Cijena: kuna (Vip) INFO:

56 i TEHNO PC ZVUČNICI S HI-FI PRETENZIJAMA Najmanji Bowers and Wilkinsonovi zvučnici nisu predodređeni da ih tjeraju stereo pojačala uz ritam glazbe CD playera ili gramofona, već su stvoreni da note zarobljene u računalu dopiru do slušatelja. MM-1 zvučnici prate dizajn predstavljen kod Zeppelina i Zeppelin Minija te su kao i oni obučeni u crnu tkaninu i ukrašeni aluminijem. Zahvaljujući svojem diskretnom i minimalističkom dizajnu, mali će se monoliti isticati na svakom stolu na kojem se nalaze. Desni zvučnik je glavni jer se uz neprimjetno implementirane kontrole za glasnoću i uključivanje/isključivanje, na njemu nalaze svi ulazno/izlazni priključci. Osim spajanja s lijevim zvučnikom preko metar dugog kabela, preko njega se sustav priključuje na napajanje te se preko USB kabela povezuje s računalom. Također, na poleđini desnog zvučnika nalazi se izlaz za slušalice i ulaz sa spajanje ostalih uređaja. Ukoliko zvučnici nisu na dohvat ruke njima se može upravljati pomoću malenog upravljača uključujući tu i manevriranje kroz listu izvođenja. Spajanjem putem USB-a na računalo, bilo ono PC ili Mac, zvuk preskače zvučnu karticu na putu do zvučnika koji tada uzimaju stvari u svoje ruke te vrše digitalno analognu pretvorbu glazbe. Nakon dešifriranja signala na jezik koji zvučničke jedinice mogu razumijeti on se pojačava u dvama digitalnim pojačalima snage 18W za svaki zvučnik. Zvuk koji su inženjeri B&W-a uspijeli iscijediti iz ovako malenih zvučnika je za svaku pohvalu. Muzikalan, nevjerojatno zreo za Zvuk koji su zvučnike ove namjene, ne odaje dojam da dopire iz zvučnika inženjeri B&W-a veličine prosječnog dlana. Veoma uspjeli iscijediti podsjeća na zvuk B&W-ova Zeppelina (hifimedia #71), iako iz ovako malenih kaska za njim po "težini" basa. To ne znači da je MM-1 uskraćen zvučnika je za svaku za bas, naprotiv, ima ga mnogo pohvalu. Muzikalan, za zvučnike koji nemaju subwoofer. Na niskim glasnoćama bas je nevjerojatno zreo mekan i usklađen s ostatkom spektra dok povećavanjem glasnoće za zvučnike ove postaje tvrđi i reduciran, ali i namjene, ne odaje visoki tonovi postaju zatomljeniji. Posljedica je to uplitanja DSP procesora u signal kako ne bi došlo dojam da dopire iz do neželjenih izobličenja pošto se zvučnika veličine za bas brinu jedinice promjera 7,5 prosječnog dlana cm. Pri normalnim glasnoćama srednji tonovi su dobro artikulirani i čisti, te uz kristalno jasne visoke tonove stvaraju jednu veoma zrelu piše: Ivan Dobranović zvučnu sliku. Zvučnike je moguće gurati do glasnoća pri kojima će bez problema ispuniti sobe prosječnih veličina, iako briljiraju pri slušanju na nižim glasnoćama dok se slušatelj nalazi u bliskom polju čemu su i namijenjeni. Jedina veća zamjerka koja se može pripisati ovim zvučnicima ne proizlazi iz njihovih mogućnosti, već iz količine novca koja se mora izdvojiti za njih. Cijena od 3.250kn je puno veća od cijena prosječnih računalnih zvučnika i na prvu ruku šokira, ali pri slušanju uspijevaju "zarobiti" slušatelja i odvući mu pažnju sa cijene na ozbiljan i velik zvuk za zvučnike ove veličine i namjene. B&W MM-1 Frekvencijski raspon: 38Hz do 22kHz; snaga pojačala: 4x18W (digitalno pojačalo); ulazni priključci: 3.5mm analogni ulaz; mini USB B 2.0 za priključivanje sa računalom (PC, Mac); iizlazni priključci: 3.5mm izlaz za slušalice; dimenzije (VxŠxD): 17x10x10 cm; masa: 0.85 kg/komad; priloženo: daljinski upravljač; cijena: kn; INFO: Sonus Art, Tel. 01/ , Bose Computer MusicMonitor Boseov sustav obučen je u sivo ili crno brušeno aluminijsko kučište na kojem se nalaze bas refleks otvori. Za razliku od MM-1 je ne posjeduju digitalno analogni konverter već se priključuje sa računalom putem 3,5 mm analognog audio ulaza. Cijena: kn. INFO: Nove boje zvuka, Također pogledajte Harman Kardon GLA 55 Njihova futuristički dizajnirana prozirna kućišta podsjećaju na skulpture od leda. Za obradu signala koriste DSP procesor te se kao i Boseovi MusicMonitori priključuju na računalo putem 3,5 mm analognog audio ulaza. Aluminijske bas/srednjetonce od 7,5 cm i keramičkoaluminijske visokotonce svakog zvučnika pokreće 56W digitalno pojačalo. Cijena: 4.480kn, INFO: Media audio, Focal XS Za razliku od ostalih spomenutih, ovi računalni zvučnici su izvedeni kombinacijom satelita i subwoofera. Uz spajanje na računalo putem USB priključka i analognog audio ulaza od 3,5 mm, Focal XS ima integirani ipod dock na podnožju satelita te su stoga zvučnici sa najviše mogućnosti povezivanja unutar ove grupe. Bas/srednjetonac od 8 cm i visokotonac od 19 mm u satelitima pogone pojačala od 30 W, dok je za rad subwoofera (16,5 cm) odgovorno pojačalo od 70 W. Cijena: 2.990kn, INFO: Sonus art,

57 i TEHNO Regen ReVerb Osim energije iz električne mreže, zahvaljujući solarnim panelima Reverb može iskoristiti sunčevu energiju te ju pohraniti u svoju litijionsku bateriju pomoću koje može reproducirati do 12h glazbe. Za reprodukciju zaslužna su dva panelna 5-centimetarska srednjotonca i jedna bas jedinica od 16 cm koje pogone pojačala D-klase ukupne snage od 100W. Cijena oko kuna. INFO: SKUPI ipod DOKOVI Epos AktiMate Maxi Maxi su dvosistemski aktivni zvučnici, plod suradnje s proizvođačem zvučnika Epos. Za pogon bas/ srednjotonaca od 165 mm i visokotonaca od 25mm zadužena su pojačala od 60 W konsturirana uz pomoć prestižnog proizvođača elektronike Creek. Od mogućnosti za spomenuti je ipod dock, USB priključak za slušanje glazbe s drugih MP3 playera ili memorijskih kartica, FM radio i priključak na ethernet i Wi-Fi za slušanje internet radio postaja i povezivanje sa računalom. Maxi dolazi u crnoj i crvenoj boji ili obložen furnirom od pravog drva. Cijena iznosi oko kuna. INFO: GenevaSound XL Iz tvrtke Geneva Lab tvrde da uz pomoć tehnologije EmbracingSound iz jednog kućišta mogu postići bolju stereo sliku nego konvencionalnom metodom. Kod XL modela unutar kućišta nalaze se po dva visokotonaca od 2,5 cm, 13-centimetarska bas/srednjotonaca i woofera membrane od 20 cm koje pogoni punih 600W snage iz digitalnih pojačala. Osim ipod docka tu je CD čitač koji prepoznaje i MP3 datoteke te digitalni FM radio kao i audio ulazi. Raspoloživ je u tri boje: crnoj, bijeloj i crvenoj. Cijena je oko 11 tisuća kuna. INFO: Goldster Audio Concertino Goldsterov dock ne čini posebnim skromna snaga od 7.5 W koju isporučuje zvučnicima, već činjenica da je riječ o beskompromisno izrađenom sustavu sa isto takvom cijenom. Triodno pojačalo A klase koristi cijevi, isto kao i sve ostale komponente, izrađene u Njemačkoj. Pojačalo je upareno sa širokopojasnim zvučnicima promjera membrane 12cm s ugrađenim transformatorom. Cijena iznosi oko 20 tisuća kuna. INFO:

58 114 SMS NAGRADNA IGRA Osvojite stereo receiver Marantz SR 5023 vrijedan kuna U ovom broju najsretniji čitatelj imat će priliku uživati u raskošnom stereo zvuku receivera jedne od najpoznatijih zvijezda na hi-fi nebu, zahvaljujući domaćem zastupniku Renopromu koji je osigurao nagradu. O Marantzu ne treba trošiti previše riječi, već više od pola stoljeća ova izvorno američka, danas japanska tvrtka pruža kvalitetan zvuk za razumnu cijenu. Osim visokih audio performansi nude i vrlo uglađeni, privlačni dizajn. SR 5023 novi je Marantzov receiver smješten u čvrsto kućište slim dizajna s prednjom pločom od aluminija. Po dizajnu je vrlo sličan s CD playerom CD 5003, zapravo, istih je dimenzija. S namjerom, jer iz Marantza poručuju da ova dva uređaja čine idealnu kombinaciju. Razvija 2x80 W snage, ima RDS FM/AM tuner s mogućnošću memoriranja 30 stanica i dot-matrix displej po sredini uređaja. Receiver ima šest audio ulaza, uključujući kvalitetni MM ulaz za ljubitelje vinila. Ugrađena je opcija "source direct" što garantira zaobilaženje svih tonskih kontrola, manje interferencija i vjerniji zvuk. Od zanimljivosti za spomenuti je da ovaj receiver ima izlaz za subwoofer i naponski izlaz za još jedan uređaj. Nagradu vrijednu kuna osigurao je domaći zastupnik Marantza Renoprom, a proizvodi Marantza i drugih renomiranih svjetskih tvrtki u njihovoj distribuciji (Denon, Monitor Audio, Mourdant Short, Sennheiser ) mogu se pronaći u trgovinama Technomax u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru i Sisku ( Dobitnik nagrade iz broja 81, LCD televizor Samsung LE32C450: Darko Zorinc, A. Hebranga 5, Bjelovar Nagradno pitanje: Čija je Marantz izvorno tvrtka? a) nizozemska; b) američka; c) japanska Odgovor i adresu (primjer odgovora: hifi c, Pero Peric, Ilica 1, Zagreb) treba poslati putem SMS poruke na broj Napomena: između hifi i slova koje označava točan odgovor treba ostaviti razmak. Cijena slanja poruke na broj iznosi 3 kune + PDV. Uz glavnu nagradu, Universal Music Croatia dodjeljuje troje najsretnijih čitatelja po jedan DVD, Deluxe DVD i Blu-ray s koncertom legendarnih U2 održanom prošle godine na Rose Bowl stadionu u Pasadeni pred sto tisuća ljudi. Inače, riječ je o prvom globalnom webcast koncertu, kojeg je preko YouTubea gledalo više od 10 milijuna ljudi Harman International Industries, Incorporated. Sva prava pridržana. Harman Kardon je zaštićeni znak Harman International Industries, Incorporated, registriran u SAD-u i/ili drugim zemljama. Značajke,specifi kacije i izgled podložni su izmjenama. Puni raspon zvuka za doživljaj ravnog zaslona. Osluhnite što vam nedostaje. Doživljaj kućnog kina puno je više od ravnog zaslona. Vjerni high-definition zvuk s dubokim i sveobuhvatnim basom pojačava svaki vizualni doživljaj, a Harman Kardon HS 280 pruža vam užitak sa stilom. Integrirani A/V receiver i DVD player podržava diskove doslovno svih formata, pruža mogućnost povezivanja na audio uređaje i konzole za igru, te omogućava pristup datotekama preko kućne računalne mreže. Odabir izvora pojednostavljen je putem višejezičnih HD izbornika. Snažni flat-panel zvučnici i kompaktni 200W aktivni subwoofer daju najbolji zvuk iz svakog izvora. Osluhnite razliku koju donosi Harman Kardon HS 280 kod vašeg Harman Kardon distributera. Bez pravog zvuka, filmovi su samo pola zabave. Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/ , fax. 021/ info@mediaaudio.hr Home Theatre System HS 280 Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/ ; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/

59 Jedinstvena slika, kao i reakcija. Novi SHARP AQUOS sa QUATTRON tehnologijom - 4 boje umjesto dosadašnjih 3. Predstavljen je novi AQUOS LED QUATTRON (RGBY). Dodana žuta boja standardnoj 3-colour (RGB)tehnologiji otkriva ogromnu paletu boja, do sada nikad viđenih. Doživite nove boje na novom SHARP AQUOS QUATTRON TV-u. YOU HAVE TO SEE IT, TO SEE IT.