DIZAJN I KVALITETA. Philips 55PDL8908S HAD AUDIOLAB NEW ORLEANS BRASS FILMOVI KOJE TREBATE POGLEDATI U Limena glazba geta

Transcription

1 30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #93 / DIZAJN I KVALITETA Philips 55PDL8908S FILMOVI KOJE TREBATE POGLEDATI U HAD AUDIOLAB Domaća cijevna pojačala NEW ORLEANS BRASS Limena glazba geta

2 Made in Croatia UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Josip Crnički, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Dalibor Jakuš, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Mladen Šagovac, Sven Popović, Zoran Radenković, Dubravko Toplak, Juraj Vrdoljak ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, Zagreb Tel. 01/ Fax: 01/ info@hifimedia.hr TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta Zagreb tel. 01/ fax. 01/ NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, Zagreb Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača. Osim što je bio devetnaesti po redu, s velikim brojem izlagača i vrlo kvalitetan po kvaliteti zvuka, slike i prikazanih proizvoda, netom završeni zagrebački audio video sajam u Sheraton Zagreb hotelu bio je poseban i po prikazanim proizvodima koji se izrađuju u Hrvatskoj i susjednoj Sloveniji. Ova činjenica nam je osobito draga jer potvrđuje da znanje, entuzijazam i kvaliteta nije samo dostupna daleko izvan "našeg dvorišta" nego i u njemu samom. Podsjetimo, tvrtke Deans-PA, D.O.Analogue, Gallus Audio Technology (SLO), HAD Audiolab, Sound News i Subing prikazali su vrlo zanimljive uređaje koji se kvalitetom i zvukom mogu uspoređivati sa stranim proizvođačima slične kategorije uz zamjetno povoljniju cijenu. Ovakvu aktivnost domaćih proizvođača namjeravamo promotivno podržavati i u buduće što se već može primijetiti u ovom broju gdje smo testirali dva uređaja iz proizvodnje bjelovarske tvrtke HAD Audiolab. Atraktivnost i zavidnu tehnološku aktualnost sajma dodatno su podigli vodeći proizvođači televizora (Panasonic, Philips i Samsung) prikazavši najnoviju Ultra HD (4K) i OLED TV tehnologiju čime su dodatno podigli interes kod posjetitelja za posjet sajmu. Želio bih napomenuti da Zagrebački AV Show godine slavi jubilarnih 20. godina kontinuiranog održavanja te očekujemo veliki odziv izlagača kao i posjetitelja zainteresiranih za najnovija dostignuća u svijetu potrošačke elektronike. Izdanje koje upravo držite u ruci bogatije je i za dodatnih 16 stranica testova, glazbenih i filmskih recenzija i priloga. Ovdje bih istaknuo razgovor s jazz velikanom Ernie Wattsom kojeg je vodio kolega Davor Hrvoj neposredno prije njegovog nastupa u Zagrebu u sklopu jazz.hr festivala. Također donosimo razgovor s Jan-Eric Perssonom, vlasnikom diskografske kuće Opus 3, osvrt na brass scenu New Orleansa, članak o nadolazećim filmskim spektaklima s biblijskim temama kao i naš izbor atraktivnih filmskih naslova koji će se pojaviti u kino dvoranama do kraja Od testova unutar magazina možete pronaći: Toshiba UHD televizor, naš novi referentni Blu-ray player iz Oppo produkcije, Yamaha CD player visoke klase, NAD integrirano pojačalo, eksplozivni ATC zvučnik, No da ih ne nabrajam sve, okrenite ovaj list i otkrijte ih sami. Želim vam ugodno čitanje. Andrija Ćurković Urednik 3

3 SADRŽAJ HAD AUDIOLAB BREEZE P1 46 Šarmer s pokrićem made in Croatia NAD D Hibridni integrirac za moderno doba REGA ARIA 50 Dva u jedan ATC SCM11 52 Studijski DNK u kućnom sustavu MusicStyle ARCADE FIRE 68 Glad za novim New Orleans brass: "My Feet Can't Fail Me Now" 72 Razgovor: Ernie Watts 86 Film Hollywood se vraća Bibliji godina spektakularnih filmova Vijesti itechno 8 Video 12 Audio 16 Testovi GOPRO HERO3+ 22 Postanite i vi heroj SAMSUNG GALAXY NX EK-GN On-line u svakom trenutku 48 HAD AUDIOLAB SANTANA SE 6C33C 54 Podjednako dobro za MIG kao i za HAD TARA-LABS "RSC AIR1EX" 58 Zračni tunel YAMAHA CD- S Digitalni Drive in Revel Performa F Zvučnik koji postavlja nova mjerila Ostalo Reportaža: Zagreb AV Show Razgovor: JAN-ERIC PERSSON 38 LP ima šarm, ali DSD ima soničnu prednost Razgovor: ERNIE WATTS 86 Zvuk koji može promijeniti vibraciju univerzuma Kolumna: Danko Šuvar, NY PHILIPS DESIGNLINE 55PDL8908S 26 Vrhunski dizajn i slika u jednom OPPO BDP Uspon na Olimp TOSHIBA 58L9363DS 34 4K evolucija SENNHEISER MOMENTUM ON EAR1 42 Elegantna, robustna i kvalitetna PIONEER X-HM51-K 40 Za dobar početak

4 VIJESTI Panasonic Premium DECT U suradnji s tvrtkom SE-MARK, Panasonic je predstavio novi premium DECT telefon, KX-PRX150, koji kombinira DECT sučelje za fiksnu mrežu i mobilnu mrežu 3G/GSM s Android operativnim sustavom. KX-PRX150 podržava DECT sučelje za komunikaciju s fiksne i mobilne mreže 3G/ GSM, te ga je moguće koristiti kao fiksni uređaj ili kao mobitel. Telefon dolazi s 3,5 inčnim TFT zaslonom u boji osjetljivim na dodir, 2 megapikselnom stražnjom i 0,3 megapikselnom prednjom kamerom i Android 4.0 (Ice Cream Sandwich) operativnim sustavom. Povezivost je moguća i putem WiFi, Bluetooth i GPS-a. Kao i kod standardnih DECT uređaja, ugrađena je mogućnost zabrane dolaznih/odlaznih poziva, ID pozivatelja, sekretarica, dobrodošlica, te povezivost do 6 dodatnih slušalica. Baterija ima kapacitet od 1450 mah, a puni se putem microusb priključka. Cijena ovog uređaja je kuna. INFO: 6 4K sadržaj preko Googlea Google je, zajedno s proizvođačima hardvera, započeo razvoj streaminga 4K sadržaja s raznih Internet servisa na televizore, pametne telefone, tablete i računala korištenjem upola manje propusnosti nego dosad. Velik broj proizvođača hardvera i softvera odlučio je podržati VP9, 4K format koji je razvio Google, a VideoLAN VLC i internetski preglednik Mozilla Firefox već podržavaju VP9 format. Proizvođači televizora koji su dosad odlučili podržati novi VP9 format su: Sony, Toshiba, Samsung, Panasonic, Philips, LG i Sharp. INFO: Firefox OS na Panasonic Smart TV-u Panasonic i Mozilla objavili su odluku o sklapanju partnerstva o razvijanju i promociji novog Firefox OS-a, otvorene platforme bazirane na HTML5 standardu, za iduću generaciju Smart TV-a. Razvoj nove Firefox Logitech X100 OS platforme ima za cilj ekspanzivniji pristup Smart TV uređajima korištenjem HTML5 i drugih web tehnologija koje već prevladavaju na računalima, pametnim telefonima i tabletima, te korisnicima omogućiti osobno optimizirani pristup web sadržaju. Lansiranjem nove platforme, buduće generacije Smart TV uređaja dobit će i potpunu kompatibilnost sa standardima cloud usluga i budućim mrežnim tehnologijama čime se olakšava korištenje velike količine podataka kroz jednu aplikaciju. To će osigurati fleksibilnost za programere prilikom razvoja novih aplikacija i usluga koje su unakrsno povezano s Internetom i televizijom. U sljedeće generacije Smart TV-a, osnovne funkcije, poput izbornika i EPG (elektronički programski vodič) koji se trenutno pišu kao ugrađeni programi, bit će razvijeni u HTML5, što će programerima olakšati stvaranje aplikacija za pametne telefone i tablete za daljinski pristup televizoru. Osim toga, kroz web-usluge, JBL Pulse Logitech je prodaju pustio X100, novi bežični zvučnik lake prenosivosti koji svojim dizajnom odgovara ljudima koji vode aktivan način života. Zvučnik je okruglog oblika i malih dimenzija, na uređaje se povezuje Bluetooth vezom, a dolazi s baterijom kapaciteta do 5 sati slušanja i ugrađenim mikrofonom za nesmetano telefoniranje. Za punjenje koristi microusb utor. Zvučnik je dostupan u pet različitih boja (siva, žuta, narančasta, crvena i zelena boja), po cijeni od 369 kuna. INFO: nova generacija pametnih televizora moći će prikazivati osobna korisnička sučelja, korisnikove favorite, pa čak i dodati nove funkcije za više korisnika koji dijele isti televizor. INFO: Samsung i Google produbili suradnju Samsung i Google objavili su potpisivanje dugoročnog ugovora o međusobnom licenciranju u koji će ući svi postojeći patenti, kao i oni patentirani u idućih 10 godina. Iako nijedna od kompanija nije željela iznositi detalje o ovom partnerstvu, obje su kompanije izjavile kako je ovo primjer da velike kompanije mogu surađivati kako bi se izbjegli sporovi. Ovo se ponajviše odnosi na parnice između Applea i Samsunga čija sljedeća parnica, vezana za iphone 5 i Galaxy S3, počinje 31. ožujka, ali i međusobne parnice drugih proizvođača pametnih telefona i tableta. INFO: Harman je u prodaju pustio novi prijenosni bežični zvučnik, JBL Pulse. Zvučnik se s uređajima povezuje putem Bluetootha, a kapacitet baterije je do 10 sati reprodukcije. Uređaj je prekriven i programabilnim LED diodama u boji, pa se usklađivanjem svjetlosnih efekata s glazbom zvučnik može koristiti i kao light show. U Pulse su smještena dva 40mm drivera i posebno podešeni bas sklop, a ukupna snaga je 2x6W. Upravljanje zvučnikom moguće je i putem JBL aplikacije za pametne telefone. Cijena JBL Pulse zvučnika iznosi kn. INFO: SVE ŠTO VOLITE NA JEDNOM MJESTU NOVI SMART VIERA S OSOBNIM POČETNIM ZASLONOM Novi televizor Panasonic Smart VIERA na jednom mjestu udružuje najbolje što nude TV i internet te vam omogućuje da se izrazite na svom osobnom početnom zaslonu, gdje možete postaviti omiljene aplikacije, postavke i usluge. Pametan i jednostavan dizajn omogućuje vam da svojim televizorom upravljate koristeći glasovne komande i jednostavno prebacujete sadržaje između svog pametnog uređaja i pametnog televizora VIERA koristeći funkciju Swipe & Share.

5 VIJESTI Serija L7 Novi modeli Panasonic Lumix fotoaparata Canon predstavio Legria mini X kameru 40, 50, 58 Panasonic je predstavio Lumix TZ55, SZ8, LZ40 i TZ60, kao i novi portretni i srednji telefoto objektiv s fiksnom žarišnom duljinom, Leicu DG Nocticron. Lumix TZ60 je kompaktni fotoaparat koji dolazi s 18.1 megapikselnim MOS senzorom, 30x optičkim zoomom i 24mm širokokutnim Leica objektivom. Ima ugrađen Power O.I.S i Hybrid O.I.S.+, a može snimati video zapisa u Full HD razlučivosti pri 60p (NTSC) i 50p (PAL). Za povezivanje s pametnim telefonima i tabletima koristi WiFi i NFC, a ugrađen je i GPS za geo-označavanje fotografija. Lumix TZ55 prvi je Panasonicov fotoaparat iz popularne Lumix TZ serije s ugrađenim LCDom podesivog nagiba, a dolazi s 16.1 megapikselnim MOS senzorom i Sonic Speed autofokusom, 20x optičkim zoomom i 24 mm objektivom za veću preglednost prostora. S pametnim telefonima može se povezati putem WiFi veze, a ugrađeno je i geo-označavanje. Panasonic Lumix SZ8 je novi džepni fotoaparat s WiFi povezivanjem namijenjen početnicima, a dolazi s 24 mm ultra širokokutnim objektivom i 12x optičkim zoomom. Opremljen je optičkim stabilizatorom slike i "motion picture" tipkom za brži početak snimanja. Tu je i 15 filter efekata, kao i 8 Creative Retouch i Creative Panorama funkcije. Posljednji dodatak Panasonicovim fotoaparatima je Lumix LZ40, a dolazi s 42x optičkim zoomom i 22 mm ultra širokokutnim objektivom. Ima LCD dijagonale 3 inča, tipku "motion picture" za brže pokretanje snimanja video zapisa u HD razlučivosti (1280x720 piksela), a ugrađen je i optčki stabilizator slike. Leica DG Nocticron 42.5mm / F1.2 ASPH. / POWER O.I.S. (H-NS043) je novi izmjenjivi objektiv za Lumix G seriju fotoaparata temeljen prema standardu Micro Four Thirds sustava. Sustav objektiva koristi ED leću niske disperzije i UHR leću visokog indeksa loma, a fokusiranje je glatko i tiho korištenjem novorazvijenog step motora. Za kompenziranje pokreta koristi ugrađeni Power O.I.S. Više informacija o ovim proizvodima možete potražiti kod najbližeg Panasonic distributera ili na službenoj stranici. INFO: Legria mini X je nova kameru u ponudi Canona s mogućnosti snimanja zvuka visoke kvalitete i video zapisa u HD razlučivosti. Kompaktnog dizajna, dolazi s kombinacijom ultraširokokutnog objektiva od 170 osjetljivosti f/2.8, ugrađenog postolja i višekutnog 6,8 centimetarskog LCD zaslona osjetljivog na dodir. Kamera ima razlučivost od 12 megapiksela s podrškom za snimanje u AVCHD (1080/50i) i MP4 (1080/25p) formatima, a koristi Canonov DIGIC DV 4 i 1/2,3 inčni CMOS senzor i Close-Up stabilizacija slike. Za kvalitetu snimanja zvuka ugrađen je stereo mikrofon, a poboljšana dvoslojna struktura mrežaste tkanine i spužve unutar mikrofona, kao i njegova veličina smanjuju utjecaj pozadinske buke i statičkih šumova. Za snimanje zvuka Legria mini X koristi Linear PCM za snimanje nekompriminiranog zvuka (CD kvaliteta) i uz mogućnost automatske optimizacije zvuka. Ugrađena je i podrška za WiFi kako bi se kamera mogla povezati s pametnim telefonima i tabletima preko kojih snimatelj može upravljati koristeći Canonovu CameraAccess Plus aplikaciju. Koristeći Canonovo postolje za panoramsko snimanje Camera Pan Table CT-V1, moguće je upravljanje uređajem putem pametnog telefona ili tableta te vodoravno pomicanje od 200, a u paru s ultraširokokutnim objektivom moguć je prikaz od punih 360. INFO: Novi DSLR fotoaparat iz Nikona Nikon je predstavio mali i lagani DSLR fotoaparat oznake D3300 koji dolazi zajedno s NIKKOR objektivom AF-S DX NIKKOR 18 55mm f/ G VR II. D3300 dolazi s CMOS senzorom DX formata od 24,2 megapiksela bez optičkog niskopropusnog filtra (OLPF), ISO (proširivo na ekvivalent od ISO ), RGB mjernim senzorom od 420 piksela s Nikonovim sustavom prepoznavanja scena i 3 inčnim LCD-om. Tu je i optičko tražilo s pokrivenošću kadra u iznosu od otprilike 95 % i povećanjem od 0,85x, ugrađen mikrofon, EXPEED 4 alat za obradu slike, AF sustav s 11 točaka s kombiniranim senzorom u središtu i Nikonov D-Movie koji omogućava snimanje videozapisa u Full HD razlučivosti pri brzini kadra do 50/60p. D3300 za povezivanje koristi WiFi i Nikonov mobilni prilagodnik WU-1a, a fotografije je moguće poslati na uređaje s ios i Android operativnim sustavima, kao i na socijalne mreže poput Facebooka, Instagrama ili Twittera. Dimenzije fotoaparata iznose 124x98x75,5 mm, masa bez baterije i memorijske kartice iznosi 410 grama, a kućište je dostupno u crnoj, crvenoj i sivoj boji. INFO: Prepustite se 3D doživljaju kao u kinu zahvaljujući izuzetno realističnoj Full HD 3D tehnologiji. Toshiba Cloud TV spaja svijet emitiranih programa s internetskom zabavom. Neprekidna obrada slike AMR 50 zaslonu omogućuje držanje koraka s brzim sportovima i filmovima. Pripremite se za mogućnost Wi-Fi veze i praktično bežično povezivanje s kućnom mrežom. OŽIVITE FILMOVE UZ FULL HD 3D Zakoračite u uzbudljiv svijet Full HD 3D prikaza uz novu Toshibinu seriju L7 i upotrijebite inovativnu tehnologiju Toshiba Cloud TV-a kako biste dobili najviše od širokog raspona pametne zabave dostupne putem internetskih i emitiranih izvora. Toshiba Cloud TV pomaže vam da obavite inteligentno pretraživanje sadržaja, preporučite zabavne sadržaje prema vašim sklonostima te podijelite ono što gledate s prijateljima. Full HD razlučivost od 1080p, LED osvjetljenje uz rubove i tehnologija 200 AMR (Active Motion & Resolution) jamče živopisnu i oštru sliku koja omogućuje uživanje u najbržim akcijskim scenama i najemocionalnijim krupnim planovima, a također imate i sve mogućnosti povezivanja koje možete poželjeti. Bez obzira na odabranu veličinu zaslona, završnu obradu ili oblik postolja, sofisticiran dizajn serije L7 obogatit će vaš dom i doživljaj gledanja. Podrška za MHL omogućuje prikaz sadržaja s mobilnih uređaja na televizoru uz istodobno punjenje uređaja.

6 VIJESTI Dynaudio SUB 250 II Radi se o nasljedniku SUB 250 Compact modela, dolazi u bojama koje prate novu Excite seriju, bas jedinicom dugog hoda membrane promjera 24 cm, zavojnicom promjera 100 mm i snagom ugrađenog pojačala od 200 W. Dynaudio Sub 250 II, kao i veći brat SUB 600, ima mogućnost konfiguracije jednog ili više subwoofera u prostoriji spojenih u paralelu ili direktnim spajanjem LFE signala iz home theater receivera. Kompaktnih dimenzija (266 x 271 x 308 mm) SUB 250 II predstavlja zanimljivo rješenje za podršku sustavu kućnog kina ili bookshelf zvučnicima unutar HiFi okruženja. Cijena novog SUB 250 II je kn što predstavlja značajno sniženje cijene nasuprot starijem modelu 250 Compact. Dodatne informacije možete potražiti na stranicama proizvođača ili domaćeg uvoznika. INFO: dynaudio.com, hd-multimedia.com. Yamaha YSP-1400 Prvi soundbar iz Denona Denon ulazi na tržište soundbarova, a prvi model koji će ponuditi kupcima je DHT-S514, dok se još modela očekuje tijekom godine. Soundbar se s televizorom može povezati putem koaksijalnog i optičkog digitalnog kabela, analognim stereo RCA kabelom ili putem HDMI-a za povratni audio kanal. Ostale značajke uključuju Dolby Digital i DTS decoding, Denon Virtual Surround, bežični subwoofer s dual 5.25 inčnim driverima, Bluetooth, aptx streaming putem Bluetooth i 175 W ukupne snage. Driveri se sastoje od dva 0.5 inčna visokotonca i dva 2x5 inčna hyperbolic high-rigidity transducera (HHRT) koji reproduciraju bass i srednje tonove. Soundbar se može postaviti na zid, a subwoofer može biti postavljen horizontalno ili vertikalno. DHT-S514 dolazi s daljinskim upravljačem, ali sposoban je naučiti IR kodove pa je moguće korištenje daljinskog upravljača od televizora. Preporučena cijena Denon DHT-S514 soundbara iznosi kuna. INFO: Krenula prodaja In-akustik proizvoda Njemačka tvrtka In-akustik, u sastavu je Braun grupe, vrlo dobro kotira među njemačkim kupcima, a od nedavno se njihovi proizvodi mogu kupiti i kod nas zaslugom tvrtke Ekran doo iz Osijeka. Svoju reputaciju je gradila posljednjih 30 godina ponajviše na velikoj ponudi audiofilskih glazbenih izdanja i na vlastitoj proizvodnji kvalitetnih kabela za sve namijene. Danas u svom katalogu ima vrlo široku paletu proizvoda: kompletnu ponudu audio i video kabela (interkonekcijski, zvučnički, strujni, digitalni, HDMI,..), razne HDMI razdjelnike i preklopnike, adaptere, Bluetooth AV receivere, strujne letve kao i kompletnu ponudu kabela za auto akustiku. Mnogi od ovih proizvoda su dostupni na Nova generacija soundbar uređaja nam stiže u ponudi tvrtke Yamaha od kojih se najviše ističe model YSP Radi se o soundbaru s 5.1 kanalnim zvukom kojeg reproduciraju 8 srednjetonsko/visokotonskih zvučničkih jedinica promjera 28 mm te dvije bas jedinice promjera 8,5 cm. Ukupna snaga zvučnika je 76W, dimenzije su x 96 x 133 mm (ŠxVxD), a masa iznosi 4,3 kg. Soundbar ima jedan optički, jedan koaksijalni i dva analogna audio ulaza, a moguće ga je povezati i putem Bluetootha. Podržani su Dolby Digital i DTS audio formati, a soundbar podržava Yamahin Digital Sound Projector surround, Cinema DSP Movie, Cinema DSP Music, Cinema DSP Entertainment i UniVolume modove zvuka. Soundbarom se, osim daljinskim upravljačem, može upravljati putem App Control aplikacije za pametne telefone i tablete. Cijena Yamaha YSP-1400 soundbar zvučnika iznosi kn. INFO: metre kao i cijela gama konektora za sve vrste terminiranja. Posebnu liniju proizvoda čini ponuda za ugradnju u poslovne prostorije ili domove, a odnosi se na ugradbene stropne, zidne i knauf zvučnike i subwoofere (dio su "AmbienTone" game proizvoda), led osvjetljenja "AmbienArt", električne instalacije, utičnice i vodilice vrhunske izrade i stila. Više o navedenim proizvodima možete potražiti na službenim stranicama proizvođača ili domaćeg distributera. INFO: PSB SubSeries 100 Novi kompaktni i aktivni subwoofer dolazi u ponudi tvrtke PSB i nosi oznaku SubSeries 100. Minijaturnih je dimenzija (162 x 162 x 199 mm), s novom zvučničkom jedinicom dugog hoda membrane i promjera 135 mm te ugrađenim pojačalom snage 100 W, predstavlja zanimljivo rješenje za primjenu stereo sustavima, kućnom kinu, s računalima ili igraćim konzolama. U dobro ukrućenoj kutiji smješteno je pojačalo D klase s mogučnošću podešavanja glasnoće, rezne frekvencije i faze. Sama tvrtka ovaj subwoofer preporučuje s njihovim Alpha PS1 bookshelf zvučnicima kao idealna kombinacija za dobivanje "full range" mikro sustava. Za one koji žele još snažniji bas i kvalitetniju reprodukciju a nemaju prostora za veliki subwoofer, preporučuje se upotreba dva SubSeries 100 subwoofera. Očekivana cijena u Hrvatskoj trebala bi mu iznositi kuna. INFO: Ultra HD. Nova definicija visoke definicije. NAGRADA EISA: EUROPSKI ULTRA HD TV Philips 65PFL9708 Uz četiri puta veću razlučivost od Full HD-a, Ultra HD je budućnost televizije. Philips 9708 UHD TV dobio je najugledniju nagradu za nevjerojatnu dubinu i jasnoću slike te nadogradnju signala zbog poboljšavanja kvalitete slike Blu-ray izvora i televizijskih programa. Ovaj 65-inčni televizor može se pohvaliti razlučivošću slike većom od osam milijuna piksela definicijom prevelikom za prikaz na ovoj stranici. Zato pofiite u trgovinu i uvjerite se sami, ili posjetite 10

7 VIJESTI Njemački Magnat ponovno dostupan u Hrvatskoj Prije 40 godina iz strasti prema glazbi, rodila se danas legendarna kompanija. Već prvi proizvodi koji su izašli iz nje počeli su dobivati mnoge nagrade te su izazvali divljenje i poštovanje tehničke i dizajnerske zajednice tog vremena, poput legendarne "Log" serije zvučnika. Vrhunska njemačka kvaliteta, beskompromisne izrade i dizajna oduševljavala je tada hi-fi poklonike kao što to čini i danas. Udruživši se s američkom korporacijom Audiovox, dobili su izuzetne razvojne mogućnosti i jedan od najbolje opremljenih centara za zvučna istraživanja s čak 5 testnih soba. Iz njih su, povodom 40-godišnjeg jubileja, izašli high-end zvučnici Quantum Signature (41.599,00 kn) i hibridno integrirano pojačalo RV3 (18.999,00 kn) koji su pravi odraz predanog razvoja, vrhunskog dizajna i beskompromisne izrade. Magnat je također nadaleko poznat i po vrhunskom programu za ozvučenje automobila te njegove proizvode koriste mnoge ugledne auto kompanije upravo zbog tih kvaliteta. Odnedavno je novi ekskluzivni distributer za Hrvatsku postala tvrtka Z-el d.o.o. Chipoteka gdje možete pogledati i poslušati Magnat proizvode. INFO: YBA Genesis linija Francuski tvrtka YBA predstavila je novu liniju proizvoda naziva Genesis s kojom se ovaj renomirani proizvođač s 33-godišnjom tradicijom želi približiti novim zahtjevima hi-fi tržišta. Nova linija nasljeđuje konstrukcijska rješenja elektronike koja je ugrađena u renomiranu YBA Passion liniju, ali i dodaje moderne digitalne ulaze kao što su USB i bežični Bluetooth. Novost je i moderan dizajn kućišta koji se oslanja na tradicionalni izgled YBA Passion linije. YBA Genesis je cjenovno smješten između Heritage i Passion linija. Cijena integriranog pojačala I5A (2x100W/8Ohm, 2x150W/4Ohm) je kn, pojačala snage A6 (2x150W/8Ohm, 2x250W/4Ohm) je kn i Pre5 pretpojačala kn. Dodatne informacije možete potražiti na stranicama i 12 NAD DAC2 bežični USB DAC U širokoj ponudi NAD proizvoda za sezonu 2013/2014 ističe se bežični DA pretvarača oznake DAC2. On predstavlja krajnje jednostavno rješenje za slušanje glazbe pohranjene na računalu. Bežična "point-to-point" tehnologija omogućuje najjednostavnije priključivanje dvodijelnog DAC2 (između čijih je komponenti odašiljača i prijemnika - prijenos glazbenih informacija bežičan) s jedne strane u USB sučelje računala, a s druge putem klasičnih linijskih RCA konektora na pojačalo. Sam uređaj je sposoban reproducirati glazbene zapise do 96kHz/24bit formata, a za pretvaranje digitalnog u analogni signal koristi Burr-Brown konverter. NAD DAC2 je jednostavan i ekonomičan izbor za slušanje pohranjenih glazbenih datoteka i dostupan je po cijeni od kuna. Više informacija potražite kod domaćeg distributera. INFO: HiFi započeo s Yamahom. Yamahina uključenost i strast prema glazbi seže više od jednog stoljeća unatrag, kada smo godine predstavili prve orgulje. Sada smo vodeći svjetski proizvođač klavira i drugih glazbenih instrumenata, a uključeni smo u glazbu i na mnoge druge načine. Proizvodimo profesionalnu opremu za snimanje, dizajniramo koncertne dvorane i pomažemo umjetnicima na koncertima postavljanjem opreme i podešavanjem zvuka. To znanje i iskustvo su naše prednosti u proizvodnji audio komponenti na mnogo načina godine smo predstavili naš prvi Hifi (High Fidelity) gramofon, postavši tako zapravo prva tvrtka koja koristiti termin HiFi. Nakon toga smo kao jedni od prvih ponudili masovnu proizvodnju visoko kvalitetne audio opreme i uveli mnoge legendarne stereo komponente. Nadamo se da uživate u istinskom HiFi iskustvu Yamahinog prirodnog zvuka. Božidara Adžije 31/1, Zagreb Tel: 01/ info@bojezvuka.hr web: FB: fb.me/novebojezvuka

8 VIJESTI Dali Zensor 3 Najnoviji član nagrađivane Zensor serije nosi oznaku 3. Pri izradi zvučnika korištene su 7" bass jedinice koje se temelje na tehnologiji iz modela Zensor 7 te visokotonaca meke kupole promjera 25 mm iz modela Zensor 1. Kako navode u Daliju, konstruirali su dovoljno veliko kućište zvučnika za kontrolirani i dubok bas, a ipak dovoljno malo da se zvučnik može smjesti na policu ili podni stalak. Membrane bass jedinica su napravljene od mješavine usitnjene papirnate mase koja je dodatno ojačana drvenim vlaknima. Frekvencijski raspon zvučnika je 50Hz 26,5kHz, osjetljivost 88 db, impedancija 6 Ohma, a dimenzije su 351 x 205 x 293 (VxŠxD). Dali Zensor 3 dolazi u tri finiša, a cijena za par iznosi kuna. INFO: Revel Performa 3 serija Performa 3 serija zvučnika najnovija je kreacija američke tvrtke Revel s Kevin Voeckom na čelu inženjerskog tima. Devet potpuno novih modela objedinjuje visoke audiofilske performanse s najvišom kvalitetom izrade kabineta koji su svrsishodno i elegantno 14 Hegel SUPER Poznato je da standardni analogni audio izlazi za slušalice ugrađeni u PC računala ne mogu niti približno zadovoljiti svojom kvalitetom i malo zahtjevnijeg audio korisnika. Razlozi tome su optimizacija današnjih računala, njegove cijene, debljine i težine kućišta kao i kompleksnost izolacije ugrađenog analognog sklopovlja od velikog digitalnog šuma koji nastaje u modernim PC računalima. Hegel je tržištu ponudio rješenje u vidu kompaktnog uređaja, nazvanog SUPER, koji u jednom kućištu sadrži pojačalo za slušalice i USB DAC. Ovaj proizvod je prvenstveno namijenjen za mobilne hi-fi entuzijaste koji koriste računalo kao izvor zvuka i slušalice za njegovu reprodukciju. SUPER se priključuje na USB sučelje računala, sposoban je reproducirati glazbene zapise do 96kHz/24bit formata, a tvrtka navodi da je u stanju pokrenuti bilo koje slušalice zbog svog vrlo malog izlaznog napona koji je ispod 1 Ohm. Uz to, uređaj potpuno eliminira jitter (digitalni šum nastao vremenskih fluktuacija digitalnog signala) uz dinamički raspon od čak 140 db u odnosu na razinu šuma. Hegel SUPER uključuje sav tehnološki "know-how" Hegel-ovog dizajnera Bena Holta koji je dizajnirao analogna pojačala za najmoderniji CERN-ov detektor subatomskih čestica smješten u Genevi. Cijena SUPER-a na našem tržištu iznosi kn. Dodatne informacije možete potražiti kod i dizajnirani. Seriju čine dva samostojeća modela F208 ( kn/ par) i F206 ( kn/par), dva monitorska M106 ( kn/par) i M105 ( kn/par), dva centralna zvučnika C208 ( kn/ kom) i C205 (7.599 kn/kom), surroundi S206 ( kn/par) i dva aktivna subwoofera; 1000-Wattni B112 ( kn/kom) i 500-Wattni B110 ( kn/kom). Sve bas/srednjetonske jedinice koriste rigidne košare od lijevanog aluminija, a od aluminija su napravljene i zvučničke membrane. Za skretnicu su korišteni kvalitetni elementi poput zračnih zavojnica i polipropilenskih kondenzatora, a unutarnje dodatne upornice u kombinaciji sa zakrivljenim plohama zvučničke kutije smanjuju mogućnost pojave rezonancija i koloracija samog zvuka. U Revelu su se potrudili i sa završnim finišem koji je na najvišem nivou i u više nijansi boja visokog sjaja. Nova Performa 3 serija već je dostupna na domaćem tržištu, a recenziju najjačeg modela iz serije F208, pročitajte u ovom broju magazina. INFO: KX-PRX150 2-u-1 Kućni i mobilni telefon, telefon možete koristiti kao bežični kućni telefon na fiksnoj liniji i kao 3G/ GSM mobilni telefon kad ste izvan kuće, vrhunski izgled sa 3,5" ekranom osjetljivim na dodir, jednostavan za uporabu, Wi-Fi, prednja kamera, Google Play podrška,android 4.0.4, Bluetooth, GRATIS: Touchpen 1499 kn KX-PRX110 Android model, vrhunski izgled sa 3,5" ekranom, osjetljivim na dodir, jednostavan za uporabu, Wi-Fi, prednja kamera,google Play podrška, Android 4.0.4, Bluetooth, GRATIS: Touchpen 1149 kn PREMIUM DESIGN PAMETNI TELEFONI NOVIH MOGUĆNOSTI KX-PRS110 Tanki, moderni dizajn,tipke poput brušenih dijamanata, prekrasna grafika na 2,2" LCD ekranu u boji, osvjetljena tipkovnica, telefonski imenik od 300 brojeva,3 broja po imenu, Baby monitor 529 kn KX-PRW110 Premium DECT, mogućnost povezivanja sa pametnim telefonom, Wi-Fi, sofisticirani izgled, prekrasna grafika na 2,2" LCD ekranu u boji, telefonski imenik od 500 brojeva, 3 broja po imenu 679 kn PRODAJNA MJESTA: BJELOVAR INFOTIM, Milana Šufflaya 2a, ĐAKOVO LIBRO, A. Stračevića 16, DARUVAR SE- MARK, Trg Kralja Tomislava 16, DUBROVNIK TEHNOMOBIL, Dr. A. Starčevića 47, DUGO SELO SE- MARK, Zorićeva 19, GOSPIĆ BUBA, Zagrebačka 28, JASTREBARSKO FLORIJAN, Franje Tuđmana 47, KARLOVAC COMEL, Maksimilijana Vrhovca 11, KRIŽEVCI BIROTEHNIKA, Gajeva 3, OSIJEK SE- MARK, Avenue Mall, POREČ, ISTRAAALF, Zagrebačka 17, PULA ISTARSKE KNJIŽARE, Matka Laginje 7, RIJEKA LOGISTA, Janka Polića Kamova 81a (Tower centar), SANCTA DOMENICA, Užarska 31, SISAK BART ELEKTRKONIKA, Dr.Ante Starčevića16, SESVETE SE- MARK, Bjelovarska 36a, SPLIT MEDIMAX CENTAR, Gundulićeva 24, ŠIBENIK GAMBI, Vilsonova 2, VARAŽDIN SE- MARK, Gustava Krkleca 1a, ZIT, Trg kralja Tomislava 6, VELIKA GORICA DD ELEKTRONIČKI SERVIS, Ljudevita Posavskog 11, SE- MARK, Slavka Kolara 2, VIROVITICA BULA, Vinogradska 14, ZADAR MARJUR, Ljudevita Posavskog 4, ZAGREB LANET, Nova cesta 115, MAX MOBILE, Hrvatskog proljeća 36, MMM AGR AMSERVIS, Gundulićeva 7, PRO TR ADE, Masarikova 13, SANC TA DOMENICA, Arena, West Gate, Point, SATURO, Josipa Slavenskog 1 (TPC-Prečko), SE- MARK, Avenue Mall, CCO-Istok, Importanne Centar,Maksimirska 45, Av. Grada Vukovara 269b, TEHNIČAR BIROCOMP, Jurišićeva

9 19. ZAGREB AV SHOW 2013 piše: Neven Kos Pod medijskim pokroviteljstvom i logistikom magazina hifimedia održan je devetnaesti (19.) "Zagreb AV Show". I ove godine broj izlagača i posjetitelja, kao i kvaliteta prikazanog, bili su pomalo u neskladu s kriznom i neugodnom ekonomskom situacijom u kojoj se nalazimo. S druge strane, relativno velik broj highend sustava i najnovije tehnologije viđene na sajmu može značiti i kako kriza jenjava a interes za zvuk, sliku, glazbu i zabavnu elektroniku se oporavlja. Ovu tvrdnju potkrepljuje i eksplozija visoke tehnologije prikazane na ovogodišnjem sajmu - zakrivljeni ekrani, 4K i OLED tehnologija svakako su bili dobar mamac za posjetitelje i približili su Zagreb AV Show sličnim svjetskim manifestacijama koje se održavaju u okruženju uspješnijih i bogatijih ekonomija. U svakom slučaju, potaknuti ovogodišnjim uspjehom i u okviru mogućeg, pripremamo se za jubilarno, dvadeseto izdanje Sajma koje nas očekuje na jesen Novi i neumorni HAD izlazi iz sjene samogradnje u pravi high-end svijet. U dviije sobe i na jednom štandu prikazali su svoje cijevne uređaje, vlastite i osebujne konstrukcije i ustroja. Na štandu, među HAD cijevnim pojačalima za slušalice (Maestral ONE, TWO, THREE, cijene od kn) nalazi se i neprikosnoveni hit ovogodišnjeg sajma, integrirano pojačalo izrađeno u najboljoj steampunk maniri, iza kojeg stoji dobri duh domaće DIY scene Dean Berglez (Deans-pa. com). Slika govori više od riječi... Samsung je premijerno predstavio svoj novi zakrivljeni TV s OLED panelom oznake 55S9C. Po Samsungu, zakrivljeni panel omogućava prikaz slike s većom dubinom u odnosu na uobičajene televizore s ravnim zaslonom. Prikazana je i njihova nova F9000 Ultra HD LCD serija televizora koji imaju mogućnost nadogradnje hardverskih i softverskih značajki, uključujući i buduće revizije UHD standarda, pomoću tzv. Evolution Kita. ZAGREB AV SHOW Sheraton Zagreb Hotel, Zagreb, Croatia TP Vision je premijerno predstavio Philips Ultra HD 4K TV oznake 65PFL9708S 4K televizor koji se može pohvaliti prestižnom titulom najboljeg 4K televizora, za 2013/14. godinu (EISA). Predstavljen je i Phillips Elevation TV, dijagonale 152 cm, debljine od samo 13,5 mm što je ujedno i najtanji televizor dosad. Riječ je o televizoru koji ima 94 LED lampice i ambilight XL na sve četiri strane. Koristi Perfect Motion Rate (PMR) tehnologiju od 900 Hz i Micro Dimming Pro za poboljšanje kontrasta slike. Jedna od bolje popunjenih soba (zvukom i posjetiteljima) bila je ona bjelovarskog HAD Audiolaba. Osim Storm monoblokova koji su pogonili Quad elektrostate, čuli smo i integrirano pojačalo Santana, spojeno na Ayon Butterfly zvučnike. Izvor zvuka: domaća proizvodnja gramofona iz Siska D.O. Analogue i HAD Audiolab pretpojačala. O Santani više čitajte u ovom broju. Velika soba, mali zvučnici - to je pristup za kojeg su se ove godine odlučili u Bojama zvuka, prikazavši Epicon 2 zvučnike danskog Dalija i najnovije uzdanice iz Yamahe - pojačalo A-S3000 i CD/SACD/USB-DAC player CD-S3000, povezani s Van Den Hul kabelima. Na donjoj polici čekaju pojačalo i player Musical Fidelity, a u hodniku ispred sobe, polica s mnogim ostalim uređajima iz ponude. Ultra HD uzdanica tvrtke Panasonic nosi oznaku TX-L65WT600E i prikazao je izuzetnu jasnoću 2D i 3D Ultra HD slike s THX certifikatom. Ovaj LCD koristi njihovu najnoviju tehnologiju: 4K Hexa procesiranje, 2000Hz BLS 4K Motion i Intelligent Frame Creation tehnologiju za oštru i sliku bez trzanja. Uz najnovije fotoaparate i kućna kina, Panasonic je prikazao i dva vrhunska plazma modela TX-P55VT60E i TX-P60ZT60E. Media audio se proširila na dobar dio predvorja kata hotela, prikazavši nove Sonus Faber modele Olympica i Venere te Ayre i Primare elektroniku. U sobi su demonstrirali mogućnosti Wadia Intuition 01 digitalnog centra, Sonus Faber Olympica III zvučnika, Meridian control 15 i Audioquest i cardas kabela. U kutu se "skrivaju" aktivni zvučnici s digitalnom skretnicom Avantgarde Acoustics Zero

10 19. ZAGREB AV SHOW 2013 Slovenski prijatelji iz Inteka ove godine sobu su napunili brojnim uređajima, različitih cjenovnih kategorija: od Modwright KWI 200 integriranog pojačala, preko ATC bookshelf monitora do Creek i Electrocompaniet elektronike. Vrlo zanimljiva soba sa širokim rasponom cijena prikazanih uređaja i vrlo zanimljivom prezentacijom Guru QM10 zvučnika. Robertoshop je u kutu gornjeg kata prikazao razna audio blaga. Izdvajamo McIntosh MC 1.2kW u dobrom društvu s D Agostino Momentum monoblokovima i digitalne uređaje AMR DP-777 i dcs Puccini. Na najdonjoj polici samozatajni su 47labs. I ovaj kut je Robertoshop podijelio sa Sumić kabelima. Marantz, Denon i B&W bili su okosnica prezentacije Sonus Arta. Iako mali B&W PM1 ( kn) zvučnici izvrsno su se snašli u relativno velikoj sobi. Audio Visual Perfection Jednostavno beskrajna kvaliteta Ove godine Planet audio se odlučio za tiho slušanje. U tu svrhu sustav su činili Tannoy Turnberry Gold Reference, integrirano pojačalo Accuphase E-560 u A klasi i najnoviji Accuphase DP-550 SACD player, napajani iz power conditioner uređaja Accuphase PS-520. Uređaji su međusobno bili povezani Accuphase interkonektima, a zvučnički kabeli su ASI Liveline Francka Changa. HD-multimedia se je ove godine proširila na dvije sobe. U prvoj je Dynaudio Excite X38 ( kn) pokazao što može spojen na Hegel integrirano pojačalo H300 ( kn) i DAC HD25 ( kn), uz ostale Dynaudio modele u "mirovanju". Ožičenje je bilo iz ponude Tara Labsa. U drugoj sobi distributera HD-multimedia minimalistički sustav činili su Proac D18 zvučnici (20.500kn), Lavardin IT (46.480), s izvorom zvuka Calyx Femto ( kn) i glazbu s računala. VSX-923 Home entertaiment prijamnik 7.2-kanalni VSX-923 prijamnik pružit će vam neograničene mogućnosti za vrhunsku kvalitetu kućne zabave. Sa snagom od 150 watta po kanalu Audio centar iz Zagreba na minijaturnom štandu premijerno je pokazao Sound Cylinder, zgodan prijenosni bluetooth zvučnik tvrtke Definitive Technology koji se razlikuje od sličnih proizvoda na tržištu s jedinstvenim ležištem za ipad uređaj. ovaj će vam AV prijamnik jednostavno oduzeti dah vrhunskom kvalitetom reprodukcije video sadržaja u 4K razlučivosti kao i finim prelazima između vaših audio sadržaja. Reproducirajte vaše omiljene sadržaje direktno s pametnog telefona, tableta, Mac-a ili PC-a. Pretvorite vaš dnevni boravak u vama jedinstveni i originalni glazbeni prostor. Pomoću dostupne aplikacije Pioneer icontrolav2013 pretvorite vaš pametni telefon u daljinski upravljač AirPlay ime, AirPlay logo, iphone, ipod i Mac robne su marke Apple inc. registrirane u SAD-u i ostalim državama. Made for ipod/iphone/ipad ima značenje da je elektronička oprema dizajnirana za spajanje specifično sa ipod/iphone/ipad-om i certificirana od strane proizvođača udovoljavajući Apple standardima. Apple nije odgovoran za rad ovog uređaja i njegovoj sukladnosti sa sigurnosnim i ostalim regulatornim standardima. DLNA je robna marka Digital Living Network Alliance. Wi-Fi je robna marka Wi-Fi Alliance.

11 19. ZAGREB AV SHOW 2013 Audio San je prikazao Naimovu eletroniku posljednje generacije, a posebno su bili ponosni na hrvatsku premijeru impresivnog trosistemca cijene dvadesetak tisuća dolara, zvučnika Rockport Technologies Atria. Sigma Audio Concept zauzela je dvije sobe. U high end sobi prikazali su netom predstavljeno referentno Mark Levinson No. 52 pretpojačalo, ML monoblokove i Revel Ultima salon 2 impresivne samostojeće zvučnike. U drugoj sobi prikazani su nešto prizemniji i pristupačniji sustavi NAD i PSB. 2010s2 s e r i e s get your foot tapping to the beat s2 3010s2 MCX Slovenski proizvođač tvrtka Gallus Audio Technology predstavio je svoju novu seriju zvučnike - i najveći među njima, samostojeći, trostazni, kompresijski zvučnik iz serije Classic, model Staccato. Ostala elektronika: predpojačalo Gryphon XT i CD player Accuphase DP 400. Subing je potrpao mnoštvo zvučnika i elektronike u relativno malen prostor, a kako bi zabava bila još veća, cijene prikazanih modela bile su iskazane po masi zvučnika. Tako su se na sajmu mogli nabaviti model One za 170kn/kg, i model Two po 130kn/kg. Vagu u sobi nismo vidjeli. Minimalistička konfiguracija koju je predstavio Audio centar sastojala se od Exposure 2010 integriranog pojačala i CD plejera, povezanih Wirewold kabelima. Premijeru su imali novi pristupačni modeli Definitive Technologya, a spojen je bio model Studio Monitor 55, s pasivnom membranom na gornjoj ploči kutije. Posluživši se HAD Audiolab Cyclone SE pojačalom s GM70 u izlazu, Sound News je predstavio nove zvučnike Sound News Condor 2. Izvor zvuka: Marantz SA11s3, a ožičenje Black Rhodium iz vlastite distribucije

12 TEST GOPRO HERO3+ Postanite i vi heroj piše: Igor Jadan Ako ste poklonik ekstremnih sportova i uvijek ste se pitali kako bi zabilježili svoje aktivnosti koje bi mogle oštetiti obične digitalne kamere, GoPro digitalna kamera je pravo rješenje. Neovisno da li treba snimati pod vodom, na snijegu, u prašini ili drugim uvjetima koji bi bili kobni za obične kamere, HERO3+ zahvaljujući svojim malim dimenzijama, zaštitnim kućištima i načinima pričvršćivanja može se koristiti u svakoj situaciji. U normalnim situacijama ona ne može zamijeniti običan digitalni fotoaparat iako snima u razlučivosti od 12 megapiksela, ali slika je zbog širokog kuta izobličena u rubovima i niže je kvalitete. Ali zato, prilikom snimanja obuhvaća široki kadar, a zahvaljujući fiksnom objektivu i njegovoj konstrukciji nema potrebe za automatskim fokusiranjem što omogućuje čišće video snimke. Postoji SuperView mod snimanja koji smanjuje taj efekt ali nije dostupan u svim rezolucijama. Najveća kvaliteta ove kamere je snimanje video zapisa i intervalnih snimaka. Intervalno snimanje može se podesiti u razmacima od 0,5 do 60s i tako snimiti seriju fotografija koja se naknadno može pretvoriti u video zapis. Video zapis u H.264 MP4 formatu moguće je snimati u rezoluciji od minimalnih 848x720 piksela, pa sve do 4K rezolucije (4.096x2.160 piksela u 17:9 formatu. 4K rezolucija (16:9 ili 17:9 formata) podržava brzinu od 15 sl/s (12,5 ukoliko je odabran PAL standard), a već od rezolucije 2,7K (2.704x1.524 piksela) može snimati u fluidnih 30sl/s. Najzanimljivija rezolucija je naravno Full HD (1.920x.1080 piksela) zato što većina korisnika ima u kući takve televizore, koja omogućuje snimanje maksimalnom brzinom od 60 sl/s. Kako se ide prema nižoj rezoluciji povećava se brzina snimanja, te tako dolazimo do impresivnih 120sl/s pri HD rezoluciji (1.280x720 piksela). To omogućuje odlične snimke brze akcije, a uz fiksni otvor blende od F2,8 minimalna udaljenost fokusa je od otprilike 18cm i pruža se dosta u daljinu. Kamera nema pozadinski ekran, već samo mali prednji koji prikazuje odabrani mod snimanja i na njemu se vide i podešavaju opcije pomoću tipke za uključivanje i snimanje. Podešavanje je prilično komplicirano, ali postoje dvije opcije koje će korisnicima olakšati rad s kamerom: dodatni LCD ekran osjetljiv na dodir i GoPro aplikacija za pametne telefone (Android ili ios sustav). Ako se kupi dodatni paket (LCD Touch BacPac 759kn) moguće je podešavati i pregledavati snimke na dodatnom ekranu koji se pričvrsti na stražnju stranu kamere, a dobiju se i dodatni dijelovi zaštitnog kućišta koji omogućuju korištenje ekrana uz dodatnu zaštitu koju pruža čvrsto kućište. Pokretanje snimanja i podešavanje opcije moguće je i putem aplikacije GoPro koja se instalira na pametni telefon ili tablet, te je na njoj moguće vidjeti i trenutni kadar uz malo zakašnjenje. Za tu vezu koristi se ugrađena bežična mreža koju je moguće podesiti i za bežični kontroler koji dolazi u testiranom Black Edition paketu i na sebi ima mali LCD ekran koji prikazuje informacije kao i prednji ekran na kameri. Trajanje baterije je otprilike 2 sata bez uključene bežične mreže, a uređaj se puni putem USB priključka. Ako se priključi i pozadinski ekran,trajanje baterije se dosta skraćuje te je dobro imati rezervu ako planirate snimati dulje vrijeme. Snimanje se vrši na microsd karticu te je preporučeno koristiti što brže kartice zbog velike rezolucije i brzine snimanja koje ova kamera podržava. Još jedna bitna karakteristika je velik izbor raznih kućišta i načina učvršćivanja kamere za snimanje u svim uvjetima. Na test smo, osim dodatnog LCD ekrana, dobili i sljedeće dodatke: povez za glavu (145 kn), pojas za prsa (339kn), GoPro Jaws Clamp Mount kliješta za pričvršćivanje na cijevi ili slično uz podesivi stalak, a ima ih još mnogo za svaku prigodu. Za ciljanu publiku, ova kamera će pružiti traženu fleksibilnost snimanja brzih akcija u ekstremnim uvjetima i opravdat će cijenu od 3.399kn za bogati Black Edition paket koji osim vodootpornog kućišta (do 40m) nudi i nekoliko načina pričvršćivanja na ravnu ili zaobljenu površinu, te bežični daljinski upravljač. Cijena (kamera): kn INFO: Rolo Zag, tel. 01/ , GoPro HERO3+ Otpornost na sve uvjete snimanja Ponuda dodataka za pričvršćivanje i dodatnih kućišta Rezolucija i brzina snimanja video zapisa Podešavanje opcija bez dodatnog LCD ekrana Poklopac USB i HDMI konektora nije pričvršćen i lako može ispasti Drugi osvrt GoPro HERO3+ je kamera vrlo specifične namjene. Premda o samoj kvaliteti slike bi se dalo raspravljati kada se usporedi s drugim kamerama slične cijene, GoPro svoju zadaću snimanja u ekstremnim uvjetima izvršava odlično. Vrlo širokokutni objektiv, premda automatski nosi sa sobom relativno velika bačvasta izobličenja, je jedini tip objektiva koji može poslužiti ovakvom proizvodu. Kada stavite ovu kameru na kacigu, prsa ili zakačite za krov od automobila, da nemate širokokutni objektiv teško bi uspjeli uhvatiti akciju. U tim trenutcima nema vremena za razmišljanje o kadriranju, kamera mora snimiti što više, što nam upravo omogućava ovaj objektiv. Kada je akcija gotova, onda se, na primjer, nadate da niste pri spuštanju s planine biciklom u ključnom trenutku pogledali na krivu stranu. Također, ovakav širokokutni objektiv uvelike smanjuje utjecaj trešnji pri snimanju kojih će nedvojbeno biti. Timelapse opcija se pokazala kao vrlo korisna za snimanje relativno sporih i dugotrajnih akcija koje se onda kasnije mogu vrlo lagano spojiti u kraći ubrzani film. Jedina negativna strana ove kamere je dužina trajanja baterije koja bi mogla biti ipak nešto bolja, da se u višesatnoj akciji ne moramo brinuti koje je njezino trenutno stanje. Za kraj, GoPro HERO3+ je kamera specifične namjene, za one korisnike koji imaju jasnu potrebu za njom i takvim će ona biti odličan i teško zamjenjiv izbor. Piše: Jagor Čakmak 22 23

13 TEST SAMSUNG GALAXY NX EK-GN120 On-line u svakom trenutku piše: Igor Jadan Android operativni sustav polako, ali nezaustavljivo prodire na sve više uređaja namijenjenih zabavi i mobilnom pristupu internetu ili telefoniranju. Samsung je već predstavio digitalne fotoaparate sa Android operativnim sustavom, a sada je otišao i korak dalje. Svoju NX seriju naprednih digitalnih fotoaparata sa izmjenjivim objektivima obogatio je sa novim modelom baziranim na Android (4.2.2 Jelly Bean Tijelo fotoaparata je čvrsto i zahvaljujući poprilično izbočenom gripu, dobro leži u ruci verzija) operativnom sustavu. Samsung Galaxy NX je prvi digitalni fotoaparat sa izmjenjivim objektivom koji donosi Android operativni sustav sa ugrađenom podrškom za bežične mreže i 3G/4G LTE povezivanje. Time je omogućen pristup internetu i dijeljenje podataka u svakom trenu i skoro svakom kutu zemlje gdje postoji pokrivenost LTE 800/850/900/1800/2100/2600 ili HSPA+ 850/900/1900/210 signalom. Naravno, stalna dostupnost interneta, a pogotovo prilikom putovanja izvan svoje zemlje, vuče sa sobom i značajne troškove. Međutim oni kojima to treba i cijena ovog fotoaparata im ne predstavlja problem, neće niti ti troškovi GSM kartice (micro SIM) i mobilnog interneta. Pošto ovo nije mobitel, na njemu nije moguće ostvariti klasične pozive, ali primanje i slanje SMS-ova radi besprijekorno. Uz malu pomoć dodatne aplikacije (Viber, Skype ili slično) moguće je razgovarati sa drugim korisnicima iste usluge, pa čak i nazvati nekoga na telefon ukoliko imate uplaćena sredstva na Viber ili Skype računu. Tijelo fotoaparata je čvrsto i zahvaljujući poprilično izbočenom gripu, dobro leži u ruci. Pozadinom dominira veliki ekran osjetljiv na dodir i veliko elektroničko tražilo. Osim toga, jedina dostupna tipka na stražnjoj strani je kotačić za biranje i podešavanje opcija. Na fotoaparatu postoji još samo kotačić za podešavanje korekcije dioptrije tražila, tipka za otvaranje bljeskalice, tipka za snimanje videa, okidač, tipka za uključivanje/isključivanje uređaja i priključak za vanjsku bljeskalicu. Prilično malen broj tipki i za kompaktni fotoaparat, a kamoli za kategoriju u koju spada Galaxy NX. Na priloženom kit objektivu osim prstena za podešavanje žarišne duljine i fokusiranje, postoji prekidač između automatskog i ručnog načina fokusirana i ifn tipka za podešavanje osnovnih opcija. Upravljanje fotoaparatom i navigacija kroz izbornike vrši se putem ekrana osjetljivog na dodir. To može biti veliki problem za korisnike koji često mijenjaju napredne opcije i koriste razne funkcionalnosti, a pogotovo po zimi kada treba ekran dodirivati golim prstima ili kupiti posebne rukavice koje omogućuju rad sa ekranima osjetljivim na dodir. Zahvaljujući kotačiću koji se može i pritisnuti, moguće je podešavati glavne postavke (mod snimanja, otvor blende, brzinu zatvarača, kompenzaciju ekspozicije i ISO vrijednost) bez potrebe za dodirivanjem ekrana. Naprednim korisnicima bi još koja tipka dobro došla da mogu brže podesiti željene opcije, ali ovakav način dovoljan je za manje zahtjevne korisnike. Naime, postoji ekran sa skupljenim opcijama kroz koji se može navigirati i podešavati vrijednosti pomoću kotačića, ali njegovo uključivanje se vrši na ekranu i dostupan je samo ako je Trg kralja Tomislava noću (Zagreb) uključena opcija profesionalnog korisnika u naprednim modovima snimanja. Glavna odlika ovog fotoaparata je CMOS senzor APS-C formata razlučivosti od 20,3 megapiksela koji je poznat iz NX 300 modela i pruža kombinaciju kontrastnog i faznog automatskog fokusiranja. To omogućuje brže automatsko fokusiranje pri slabijem osvjetljenju, ali i dalje dolazi do problema s fokusiranjem kod slabog osvjetljenja na udaljenosti koju ne pokriva dodatna lampica za pomoć pri fokusiranju. Postoji veliki izbor načina rada automatskog fokusiranja: u točci, odabir zone, više točaka, prepoznavanje lica, praćenje točke fokusa i odabirom na pozadinskom ekranu, uz biranje fokusiranja polupritiskom na okidač, konstantnog ili ručnog načina. Kod ručnog načina fokusiranja moguće je uključiti 5x uvećavanje zone fokusiranja i označavanje bojom dobro fokusirane točke što pomaže preciznijem ručnom fokusiranju. Prvo uključivanje fotoaparata traje preko 20s i može frustrirati ukoliko se nađete u situaciji kada treba brzo reagirati. Na sreću, pošto se radi o Android uređaju, fotoaparat prilikom kraćeg vremena nekorištenja se ne gasi u potpunosti već gasi ekran i ulazi u stanje pripravnosti. Tada je fotoaparat brzo spreman za korištenje, a automatski se gasi nakon 1-4 sata (ovisno o odabranoj opciji) nekorištenja uz mogućnost uključenja opcije brzog uključivanja (u roku od 24h). Na fotoaparatu se nalazi pregršt pred instaliranih aplikacija za dijeljenje snimaka na internet servisima (npr. Google+), obradu fotografija i video zapisa, pomoć pri navigaciji i predloženim turističkim zanimljivostima u blizini, prevoditelj, internet preglednik, kalendar, klijenti, Youtube, Dropbox, mape i drugo. Uz to, moguće se registrirati na Google Play Store i Samsung Apps usluge gdje je dostupan velik broj raznih vrsta besplatnih ili jeftinih aplikacija. Za potrebe testiranja instalirao sam dvije besplatne aplikacije: Viber koji je omogućio ostvarivanje poziva i normalan razgovor sa drugim korisnicima i ES FIle Explorer pomoću kojeg je bilo jednostavno prebaciti snimke na mrežni disk putem bežične mreže. Od zanimljivih opcija treba još spomenuti upravljanje glasom, tj. izgovorom riječi "smile", "cheese" ili "shoot" snima se fotografija što je idealno za snimanje autoportreta ili grupnih portreta bez potrebe da izostavljanjem jedne osobe koja snima fotografiju. Kako bi za sve dodatne aplikacije bilo dovoljno mjesta, ugrađena je memorija od 16 GB. Dobar dio toga zauzima sama instalacija Android sustava i početnih aplikacija, ali u startu korisniku je na raspolaganju desetak GB slobodnog prostora proširivo sa dodatnom micro SD memorijskom karticom. Najbitnije odlike svakog fotoaparata su kvaliteta kojom snima, brzina i jednostavnost korištenja. Određena tehnička ograničenja korištenjem velikog pozadinskog ekrana osjetljivog na dodir i minimalnog broja tipki utjecala su na jednostavnost upravljanja fotoaparatom ali samo za napredne korisnike koji često mijenjaju važnije opcije prilikom snimanja. Ostali korisnici će se brzo priviknuti na jednostavno mijenjanje modova snimanja i osnovnih postavki putem kotačića i povremeno korištenje ekrana za rjeđe korištene postavke. Automatsko fokusiranje i slijedno snimanje (maksimalna brzina od 8,3sl/s u punoj rezoluciji, a do 30sl/s JPEG fotografija 5MP rezolucije) je brzo, ali snimanje u RAW formatu brzo popuni memorijski međuspremnik i dok se on ne isprazni nije moguće mijenjati postavke. Međutim, obje vrste korisnika od ovog fotoaparata će zahtijevati visoku kvalitetu fotografija i video snimaka, što će i dobiti. Kvaliteta slike je na visokoj razini sa 18-55mm F OIS kit objektivom uz nisku razinu šuma na ISO 800 razini, a pri ISO počinju se gubiti detalji zbog jače primjene algoritam redukcije šuma. Boje su prirodne, a automatski balans bijele boje nije pokazivao probleme tijekom testiranja. Video snimke pate od čestog traženja fokusa koje uzrokuje šumove u zvučnom zapisu, ali to je moguće izbjeći korištenjem ručnog fokusiranja. Snimka je fluidna i moguće je snimati usporene scene sa nekoliko razina usporenja 2, 4 ili 8x u VGA rezoluciji. Samsung Galaxy NX će svakako plijeniti svačiju pažnju najviše zahvaljujući velikom ekranu i Android sustavu, ali visoku cijenu će moći zanemariti samo oni bez ograničenja u budžetu i ljubitelji novih tehnologija koji imaju potrebu u svakom trenu biti spojeni na Internet. Samsung Galaxy NX EK-GN120 Kvaliteta slike Kvaliteta pozadinskog ekrana Mogućnosti povezivanja Cijena Premali broj tipki hifimedia Samsung Galaxy NX EK-GN120 ERGONOMIJA MOGUĆNOSTI SLIKA CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 20,3 MP APS-C CMOS Micro SD LCD 12,1cm GPS WiFi 1.920x sl/s Karakteristike Karakteristike: Stabilizacija slike u objektivu; ISO ; Ekspozicija 1/ s; Zapis JPEG, RAW; Priključci USB, mini HDMI; Baterija/Punjač Li-Ion/ USB adapter; Masa (sa baterijom) 495g; Dimenzije 136,5x101,2x25,7 mm; Cijena tijela s kit objektivom: kn. INFO:

14 TEST PHILIPS DESIGNLINE 55PDL8908S Vrhunski dizajn i slika u jednom Philips DesignLine 55PDL8908S je ugodno iznenađenje na našem testu. Koristeći aktivnu tehnologiju 3D naočala, ovaj model televizora reproducirao nam je jednu od najboljih 3D slika koje smo do sada imali prilike vidjeti 26 27

15 TEST PHILIPS DESIGNLINE 55PDL8908S piše: Dubravko Toplak Danas se na tržištu HD televizora nalazi zaista mnoštvo različitih modela i proizvođača, a svi se oni trude ponuditi nešto bolje nego konkurencija, kako bi privukli što više novih korisnika. U zadnje se vrijeme svi natječu da TV-i budu što tanji ali to jednostavno nije dovoljno za kupce koji žele nešto drugačiji i posebniji TV, kako bi mogli istaknuti svoj osobni i prepoznatljiv stil. Philips je novom linijom DesignLine tržištu po nudio upravo to, nešto dizaj ner ski posebno. DesignLine linija TV-a proizvodi se u dvije dimenzije 117 cm (46 inča) i 140 cm (55 inča), a mi smo testirali najveći 117 cm model oznake 55PDL8908S. Već na prvi pogled Philips DesignLine 55PDL8908S potpuno je različit svojim izgledom od bilo kojeg TV-a na tržištu. Ekran TV-a i njegov stalak, spojeni su u jednu cjelinu pomoću kaljenog stakla. Kaljeno staklo, koje je tamno crne boje, napravljeno je tako da prema dnu stalka lagano gubi svoj crni sjaj, pa se ima osjećaj da TV lebdi u zraku. Zbog kaljenog stakla TV ima čak 42 kg težine, pa je njegov smještaj u prostor malo drugačiji nego kod uobičajenih TV-a. U kompletu se dobiva zidni nosač, kojim TV mora biti pričvršćen za zid, kako bi bio stabilan zbog svoje velike težine. TV može tada biti u potpunosti ravan sa zidom ali veći dizajnerski efekt se dobiva ako se TV malo nagne, pa tada izgleda kao da je naslonjen na zid. Kada je isključen, TV izgleda kao neki ukrasni dizajnerski predmet u prostoru. Potrebno je naglasiti da će neke možda smetati njegov zrcalni izgled prilikom gledanja TV-a, jer se u njemu oslikava cijela prostorija kao u ogledalu pri jačem svjetlu, što posebno dolazi do izražaja kada se reproduciraju tamnije filmske scene. DesignLine 55PDL8908S TV ima na stražnjem rubu patentiranu poznatu Philips Ambilight Stražnja strana daljinskog upravljača sadrži potpunu Qwerty tipkovnicu šteni da gledaju prema stražnjem zidu. Srećom samo je mrežni priključak i komponentni video priključak okrenut prema stražnjem zidu, pa će oni najčešće korišteni AV priključci biti uvijek lagano dostupni. TV je opremljen 4 HDMI i 3 USB ulaznim priključcima, te, osim uobičajenoga TV priključka, ima i 1 satelitski priključak. Od naprednih tehnologija Philips DesignLine 55PDL8908S sadrži Perfect Pixel HD i 1400Hz Perfect Motion Rate. Perfect Pixel HD djeluje tako da između postojećih piksela na primljenoj slici uvrste nove, te usklađuje svaki prikazani piksel sa svim okolnim pikselima, dajući tako više detalja i veću prirodnost slike. Najnovija tehnologija 1400Hz Perfect Motion Rate unaprjeđuje oštrinu pokretne slike dajući joj glatki i precizan izgled, što doprinosi da slika PREPORUKA izgleda puno prirodnije kod brzih akcijskih filmskih scena. On screen grafički izgled izbornika je vrlo pregledan, međutim, možda će neki izbornici svojim bogatstvom različitih opcija predstavljati "problem" neiskusnim korisnicima. Posebno se to odnosi na izbornik za slikovna podešavanja "Perfect Pixel HD" i "Napredni" (npr. ISF kalibracija), pa se s postavkama u njima treba oprezno pristupiti i mijenjati određenu postavku korak po korak i pratiti što se tada događa na slici. U izborniku za zvuk ne bi trebalo biti nikakvih problema, jer iako je postavki puno, razlike u odabiru pojedine funkcije za zvuk odmah su čujne. Povezivanje Philips DesignLine 55PDL8908S s Internetom ili kućnom mrežom, nije predstavljao nikakav problem. Mrežnim priključkom sa stražnje strane TV-a ili bežičnim putem, spajanje je uvijek teklo vrlo glatko, pa su svi multimedijalni sadržaji s osobnog računala ili putem USB memorijskog sticka radili bez ikakvog problema, bez trzanja ili zastajkivanja. Povezivanje na Skype (treba se dokupiti vanjska kamera PTA317), na neku od društvenih mreža ili web pretraživač teklo također glatko. Philips je kao i ostali proizvođači, poradio na svojoj Smart TV aplikaciji, koja sada izgleda dotjeranije i zrelije sa svim uobičajenim sadržajima (npr. YouTube, itd.), a brzina očitavanja i rad s prozorima je vrlo brz, što treba zahvaliti ugrađenom dvojezgrenom procesoru. Ne treba zaboraviti da Philips 55PDL8908S ima Wi-Fi Miracast funkciju, što mu omogućuje da prima sadržaje sa smartphonea i tableta, te ih prikazuje na velikom ekranu. Tu je i funkcija Multi room koja omogućava bežično slanje/usmjeravanje digitalnih TV kanala s drugoga TV-a tvrtke Philips na 55PDL8908S. To je korisno ako se npr. nema antenska veza u prostoriji gdje je smješten TV, pa se pomoću Multi room funkcije, može koristiti i gledati, digitalne kanale s drugoga TV, koji je smješten negdje u drugoj prostoriji. Ovu funkciju će vjerojatno samo rijetki koristiti, jer se u tome slučaju smanjuje rezolucija s HD na SD sliku. Daljinski upravljač dobro leži u ruci, a logički raspoređenim funkcijskim tipkalima. Središnje mjesto zauzima centralna dvostruka kursorska tipka, koja za razliku od prošlih integracija te tipke na daljinskim upravljačima, sada radi prilično dobro. Stražnja strana daljinskog upravljača sadrži potpunu Qwerty tipkovnicu, koja pomaže kod upisivanja bilo kojeg slova, znaka ili brojke, pogotovo kod pretraživanja Internetskih sadržaja. Kako bi se iskoristile dodatne značajke, koje ima ovaj daljinski upravljač, treba pritisnuti tipku OK i zadržati je, a na TV ekranu će se pojaviti okrugli pokazivač koji funkcionira kao miš na računalima, čime je dodatno unaprijeđeno i pojednostavljeno upravljanje mnogim sadržajima na TV-u. U svakom slučaju, Philips se potrudio da korisnicima što više olakša rad s TV-om pomoću ovoga daljinskog upravljača. TV-om se može kontrolirati i pomoću pametnog telefona ili tableta koristeći aplikaciju MyRemote za ios i Android operativni sustav. Slika i zvuk Nije samo dizajn ono čime se ovaj TV može pohvaliti, nego se u to može svrstati jako dobra reprodukcija slike. Odmah je bilo uočljivo da Philips 55PDL8908S daje vrlo raskošnu reprodukciju boja. Zasićenost svih boja je jako dobro prikazana i to već na standardnom modu slike. Za korisnike koji vole potpuno neutralnu sliku i ne žele u nekim trenutcima vidjeti neprirodnu boju kože (nešto je malo više crvene nego što bi trebalo biti) ili travu koja kao da je naslikana - preplastična, preporučuje se filmski mod slike. Redukcija smanjivanja šuma na slici također radi jako dobro, pa je slika jasna i čista, neovisno da li je puštena s Bluray ili sa standardnog digitalnog TV prijenosa. Zahvaljujući vrlo dobro kontroliranom rubnom LED osvjetljenju, kontrastni odnos između tamnih i svijetlih tonova reproducira se prilično dobro, čak i pri jačem osvjetljenju prostorije. Možda bi to moglo biti bolje, ali zrcalna završna obrada TV ekrana uzrokuje refleksije okoline, pa slika u svijetlim prostorijama ipak gubi na nekim nijansama. Pravo i ugodno iznenađenje Philips 55PDL8908S je priredio s 3D reprodukcijom slike. Philips koristi aktivne 3D naočale, koje daju bolju 3D reprodukciju nego pasivni način prikaza. Iako sam do sada 3D reprodukciju slike bez preklapanja vidio jedino na Panasonicovim plazma TV-u, Philipsu je to uspjelo i na LED TV-u. Preklapanje nije jedino što je uspješno rije- tehnologiju (XL). U ovom slučaju radi se o postavljanju višebojnih malih svjetlećih LED dioda na gornju, desnu i lijevu stranu. Svjetlost koja se proizvodi i reproducira na stražnji zid iza samog TV-a poboljšava doživljaj slike reproducirane na TV ekranu. Boje se mijenjaju zavisno od sadržaja na ekranu, npr. ako je slika na ekranu s desne strane crvena, a s lijeve strane zelena, takva će svjetlost biti reproducirana i na zid iza ekrana. Istraživanja su pokazala da Ambilight tehnologiju manje umara oči korisnika, pa će korisnici moći dulje uživati u TV slici, bez zamaranja očiju. Najbolji rezultati postižu se sa svjetlijom bojom zida na kojoj je pričvršćen TV, jer je u tome slučaju svjetlost puno prirodnija i intenzivnija, nego kod tamnijih nijansi. Korisnici koje ne žele imati uključenu Ambilight osvjetljenje, bez ikakvog problema ga mogu isključiti u izborniku TV-a. Stražnja strana TV-a sadrži dovoljan broj AV priključaka koje će zadovoljiti gotovo sve korisnike. Kada je TV potpuno prislonjen na zid biti će malo teže pristupiti nekim priključcima. Dio priključaka je smješten na desni bok TV-a, drugi dio je smješten tako da gledaju prema podu, a treći su smje- Model Philips 55PDL8908S/12 A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz 1 HDMI ulaz 4 Euro AV SCART 1 (pomoću adaptera) Kompozitni video - Analogni stereo audio ulaz/izlaz -/ Slušalice USB 3 Utor za memorijske kartice (SD) - Optički/Koaksijalni digitalni izlaz /- Audio izlaz -DVI - Common interface Mrežni priključak Antenski priključak Satelitski priključak Posebnosti 2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray / Vidljiva dijagonala (cm) 140 Vrsta ekrana LED LCD Format ekrana 16:9 Broj piksela (horizontalna x vertikalna) 1920 x 1080 Procesuiranje slike 1080p/24/50Hz Vidljivi kut vertikalno/horizontalno 176/ Hz Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala 2 x 15 W TV prijamnik analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4/satelit Bežićni LAN Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina) sa stalkom 1241 x 1191 x 41,4 Masa (kg) TV/sa stalkom 42 Info CIJENA 24, kn šio Philips na ovom modelu, nego je dubinska 3D perspektiva nešto što do sada nisam sreo niti na ijednom modelu TV-a. U svakom slučaju, veliki plus Philipsu za 3D reprodukciju slike. Oni, koje vole igrati igre na konzolama (PS3, XBox) doći će na svoje uporabom 3D naočala. U igri, ekran se može postaviti tako da svaki igrač vidi igru preko cijelog ekrana (do sada se ekran prepolovio na pola, kako bi svaki igrač mogao vidjeti na svojoj polovici), ne vidjevši na njemu drugog igrača. Kako bi igrali igru za dva igrača s dvije zasebne slike preko cijelog ekrana, svaki igrač treba nositi 3D naočale. Zaključak Philips DesignLine 55PDL8908S LED TV je pokazao ne samo da je moguće dobiti dobru sliku na LED TV-u i odličnu opremljenost, nego je u kombinaciji s odlično osmišljenim dizajnom moguće dobiti prepoznatljiv komad stilskog AV uređaja, koji će se bez problema uklopiti u bilo koji moderno uređeni prostor. Philips 55PDL8908S/12 Elegantan dizajn Prirodne boje Vrlo dobar kontrast Odlična 3D slika bez preklapanja 3D dubinska perspektiva slike Smart TV Daljinski upravljač s Qwerty tipkovnicom Odvojeni prikaz igri preko cijelog ekrana za dva igrača Zrcalni ekran i postelje TV-a Nema integriranu web kameru hifimedia SLIKA ZVUK OPREMLJENOST 0 10 DALJINSKI UPRAVLJAČ CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 Philips 55PDL8908S/

16 TEST OPPO BDP-105 Uspon na Olimp piše: Dubravko Toplak Pojavljivanjem na tržištu DVD prije 8 godina, tvrtka Oppo je već tada pokazala da želi držati vodeću poziciju među najboljim proizvođačima u tome AV segmentu. Početno stečeni status, iz godine u godinu samo su dodatno potvrđivali. Njihov najnoviji i najbolji Blu-ray model oznake BDP 105, kruna je tehnologije i znanja koje su godinama skupljali i usavršavali Oppo-ovi konstruktori i inženjeri. Već prilikom prvog dodira i izvlačenja iz kartonske ambalaže Oppo BDP 105 Blu-raya, moglo se nazrijeti da je ovaj Blu-ray nešto posebno, jer niti jedan do sada testirani Blu-ray uređaj nije težio 7,9 kg. Pogled u unutrašnjost uređaja otkriva razlog njegove "velike" težine, a to su: vrlo debelo i čvrsto čelično kućište, veliki toroidni transformator, i mnoštvo elektroničkih komponenata, koje nećete sresti u uobičajenim Blu-rayima. Prije svega se to odnosi na ugrađen dvostruki ESS Sabre 32-bitni referentni digitalno-analogni pretvarač (DAC), koji se koristi u nekim vrlo skupim uređajima. Blu-ray koristi dva odvojena digitalnoanalogna pretvarača (dvije odvojene elektroničke pločice): jedan za 7,1 kanalni izlaz iz dekodera, a drugi za stereo izlaz, poboljšavajući tako kvalitetu zvuka. Tu je i USB 24/192 asinkroni ulazni pretvarač, koji poboljšava reprodukciju zvuka s kontrolom tijeka audio podataka, umjesto USB odašiljača na PC ili MAC računalima. Ugrađeni je i dual-core procesor na ploči, koji omogućuje brže čitanje diskova i podataka s mreže, te ubrzava početno startanje Bluraya. Treba istaknuti da se uz Oppo plejer u kompletu dobiva 1 HDMI kabel, USB adapter za bežični WiFi i produžni USB kabel. Izgledom Oppo BDP 105 Blu-ray dominiraju jednostavne linije i gotovo nevidljive funkcijske tipke na prednjem panelu, a čvrsti i debeli gornji poklopac koji ima isperforirane rupe na sebi zbog hlađenja (u unutrašnjosti nema ventilatora), podsjeća na neki profesionalni uređaj. Oppo BDP 105 dolazi u crnom i srebrnom finišu, što omogućava njegovu jednostavnu prilagodbu ostalim komponentama u AV sustavu, koje korisnik već ima kod kuće. Na prednjoj ploči nalazi se 30 31

17 TEST OPPO BDP-105 Osnovni izbornik U odabir izlazne rezolucije videa nudi se 4k i 2k Podešavanja surround dekodera 1 USB i 1 MHL kompatibilni HDMI priključak (omogućuje izravno povezivanje kompatibilnog pametnog telefone kako bi se pristupilo datotekama videa, slika ili glazbe), a tu je i neočekivani pozlaćeni ulaz za slušalice. Pojačalo za slušalice izravno je priključeno na ESS Sabre 32 referentni digitalno/analogni pretvarač, što mu daje prednost u odnosu na uobičajene ulaze za slušalicama na receiverima ili pojačalima, a glasnoća slušalica se digitalno regulira pomoću daljinskog upravljača. Pogled na zadnju stranu Blu-raya definitivno daje impresivnu sliku opremljenost AV ulazima i izlazima. Svi su pozlaćeni: balansirani XLR stereo audio izlaz, 7,1 kanalni analogni izlaz iz surround dekodera, 2 HDMI izlaza, 3 digitalna audio ulaza (1 optički, 1 koaksijalni i 1 USB), itd.. Smještaj svih priključaka je vrlo logičan, te je dovoljno mjesta između njih, što omogućava nesmetano priključivanje ili isključivanje raznih kabela bez ikakvog problema. On screen grafički izgled izbornika već je viđen na njihovim prošlim modelima. Jednostavni i jasni izbornici, neće zbuniti niti one korisnike koje nemaju baš puno iskustva s Blu-ray uređajima. U izborniku podešavanja rezolucije slike, jasno je naznačeno da ovaj Blu-ray može bez problema podignuti HD rezoluciju slike na Ultra HD (4K / 3840 x 2160 piksela), pa je u potpunosti spreman za nadolazeće Ultra HD TV. Podešavanje parametara u surround dekoderu izvedena su vrlo dobro i jasno, jedino bi se moglo zamijetiti to što je izračun udaljenost slušatelja od zvučnika moguće isključivo u inčima, a ne i u centimetrima. Oppo BDP 105 može pristupiti audio, video i slikovnim datotekama pohranjene na DLNA-kompatibilnim digitalnim medijima poslužitelja (odnosno, osobna računala ili mrežno priključeni uređaji za pohranu podataka) koji dijele zajedničku mrežu u svome domu. Blu-ray se može mrežno priključiti i Internet ali samo na zadane stranice npr. Vudu HD, Pandora, Rhapsody, YouTube, Picasa, i mnogi drugi, a na većinu njih se korisnik treba preplatiti da bi mogao gledati pojedini sadržaj (neke nije moguće pratiti iz Europe nego samo iz Amerike). Integrirana je Gracenote MusicID usluga koja omogućuje prikazivanje dodatnih informacija za CD, DVD, Blu-ray, glazbene ili video datoteka npr. prikaz omota, žanr, umjetnik, sinopsis, itd., kada je Blu-ray priključen na Internet. Daljinski upravljač je vrlo velik, pa su se i nešto veće funkcijske tipke mogle smjestiti na njega bez problema. Ovim Ovaj Blu-ray može bez problema podignuti HD rezoluciju slike na Ultra HD (4K / 3840 x 2160 piksela) je izbjegnuto eventualno slučajno pritiskanje krive funkcijske tipke, dok je logika rasporeda tipki odlična, što je jedna od prednosti na ovom daljinskom upravljaču. Sve tipke imaju pozadinsko osvjetljenje (svjetlost traje iznimno dugo - 9 sekundi), pa neće biti problema s upravljanjem Blu-ray i u zamračenoj sobi. U slučaju da se u AV sustavu nađu dva ili više Oppo uređaja, daljinski upravljač posjeduje mogućnost odabira tri različita koda, kako bi svaki uređaj imao svoje funkcijske komande. Podešavanje koda omogućuje maleni prekidač od tri položaja (1-2-3) koji se nalazi u spremištu baterija daljinskog upravljača, a na samim uređajima je u tom slučaju potrebno također odabrati kod kao i na daljinskom upravljaču. Kao i kod većine današnjih AV uređaja, Oppo BDP 105 se može kontrolirati pomoću uređaja koje koriste Android ( play.google.com/store/apps/ details?id=com.oppo.oremote.message) ili ios ( platformu, što dodatno olakšava kontrolu ovog Blu-raya. Slika i zvuk Od samog početka testiranja slike bilo je jasno da Oppo BDP 105 daje do sada neviđenu kvalitetu slike na Blu-ray uređajima. Druga generacija Marvell Qdeo obrada videozapisa sigurno je tome najzaslužnija. Boje su bile bogate i potpuno prirodne, a kontrast je zaista nevjerojatan, s velikom jasnoćom prikaza detalja čak i u sjenama. Jaggies test je gotovo savršen i do sada nisam vidio bolje rezultate niti na ijednom Blu-rayu. I DVD reprodukcija daje odličan kontrast i reprodukciju boja, a zaglađivanje rubova je respektabilno, pa se u nekim trenutcima činilo da se gleda slika s Blu-raya, a ne s DVD diska. 3D Blu-ray reprodukcija je pokazala da se i kvaliteta 3D slike može uvijek poboljšati, pa će svi zaljubljenici 3D slike s Oppo Blu-rayem biti dodatno nagrađeni dubljom, prirodnijom i čišćom slikom, nego što će to vidjeti kod nekog drugog Bluray proizvođača. Reprodukcija videa s USB memorijskog stika ili preko mreže, također je kvalitetu slike "podiglo" na jednu višu razinu, tako da će korisnici Oppo BDP 105 biti i više nego zadovoljni dobivenom kvalitetom slike. Iako je korištena zadnja verzija firmwarea 10XEU nije se uspio riješiti problem s ispravnim prikazom hrvatskih dijalektičnih znakova (č,ć,đ,dž) u tilovima i na to jedino imamo prigovor. Nadam se da će to biti ispravljeno naknadnom verzijom firmwarea. Zvuk je ono što ovaj Oppo BDP 105 Blu-ra plejer izdvaja od svih drugih na tržištu. Ostao sam ugodno iznenađen da je zvuk bez obzira iz kojeg je izlaza bio reproduciran (digitalno ili analogno), bio nevjerojatno dobar. Srednjetonska područje bilo je najbolje prezentirano s odličnom prirodnošću zvuka. Visokotonski dio zvuka se u nekim trenutcima činio pomalo "skriven", ali nikada nije zazvučao napadno ili agresivno. Bas je bio mekanijeg karaktera ali izuzetvo stabilan, a zvuk se nije "raspadao" čak niti na najkompliciranijim zvučnim zapisima. Stereo slika je bogata, malo više uvučena prema stražnjem zidu, te podignuta malo iznad zvučnika, što doprinosi jednom posebnom i "primamljivom" zvučnom doživljaju. Reprodukcija surrounda je pokazala da Oppo odlično vlada i višekanalnim zvukom, gdje također dolazi do izražaja mirnoća i staloženost cijele zvučne slike. Prostor je odlično naznačen sa svim detaljima, neovisno o kojem se surround kanalu radilo. Kontrola bas frekvencija je bila izuzetna, sa snažnim, prodornim i jasnim zvukom. Zvuk kroz surround dekoder iz Blu-raya pokazao je također vrlo istančan i jasan. I ovdje su svi zvukovi bilo vrlo čisti, pogotovo stražnji surround kanali. Pohvaliti se treba odlična naznačenost svakog pojedinog kanala, koji su stvarno briljirali. Za razliku od surrround dekodera iz mojeg receivera Oppo je imao nešto manje prostora, ali i dalje je zvuk bio jako dobar. Zapravo, Oppo surround dekoder se bez imalo ustručavanja može mjeriti s mnogim dekoderima ugrađenim u današnje receivere. Oni koji imaju neki stariji receiver, a koji nema ugrađeni HD surround dekoder, s Oppo BDP 105 naći će odličnog partnera. Možda je najinteresantnije bilo vidjeti kako je Oppo-ov digitalno/analogni pretvarač unaprijedio zvuk vanjskih uređaja. Svoj stari Pioneer DVD plejer od oznake DV -717, priključio sam u Oppo D/A pretvarač, te dobio puno kvalitetniji zvuk. Pioneer je sada imao umjereniji i prirodniji zvuk, pozornica je bila nešto veća po širini i dubini, a svi zvukovi su dobili dodatno na jasnoči. Oppo BDP 105 definitivno je pravi odabir za sve one koji žele slušati stereo zvuk s računala, USB memorije, kućne mreže, itd., jer će neovisno o vrsti materijala (npr. MP3, FLAC) dobiti vrlo kvalitetan zvuk kojega do sad nisu imali prilike čuti, ako već nisu koristili neki vanjski D/A pretvarač. Reprodukcija zvuka kroz izlaz za slušalice je također odlična, što daje mogućnost slušanja vrhunskog sterea u kasne sate bez uznemiravanja ukućana. Zaključak Oppo BDP 105 Blu-ray plejer je definitivno odličan proizvod u svim segmentima. Njegova univerzalnost reprodukcije svih formata (DVD Audio, SACD, MKV, MP3, itd.), ugrađeni kvalitetan 7.1 surround HD dekoder, odličan D/A pretvarač kojeg mogu koristiti i svi vanjski uređaji, odlična 2. generacija Marvell Qdeo video procesora, podizanje 2K na 4K rezolucije slike, mrežna žična i bežična komunikacija,itd., svrstava ga trenutačno kao najpoželjniji Blu-ray na tržištu. Nama će Oppo BDP 105 od sada služiti kao referentni model za sve buduće testove u časopisu. Model Oppo BDP-105 Optički digitalni izlaz/ulaz (TosLink) / Koaksijalni digitalni izlaz/ulaz / Stereo audio izlaz Balansirani XLR stereo audio izlaz Kompozitni video izlaz Komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y) - S-Video izlaz - HDMI izlaz/ulaz 2/2 RSC 232C Audio izlazi iz surround dekodera (5.1/7.1) / Mrežni priključak USB 3 RS-232C Infracrvena IR kontrola Ulaz za slušalice Utor za memorijske kartice - Dodatni pribor HDMI kabel/ bežićni USB adapter Audio digitalno/analogni pretvarač 192 khz/24 bit Progressivan scan (PAL/NTSC) Video scaler (Qdeo Marvell Kyoto-G2) Mogućnost podešavanje slike Brzina čitanja pojedinog medija i uključenja uređaja Uključenje blu-ray plejera / brzi start 17 sekundi / 7 sekundi BD disk 17 sekundi DVD 12 sekundi CD 12 sekundi Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina) 430 x 123 x 311 Masa (kg) 7,9 Info Intek Croatia, tel. 098/ , CIJENA kn Oppo BDP-105 Izgled Tihi rad Odlična slika 2. generacija Marvell Qdeo video procesora Odličan stereo i surround zvuk ESS Sabre 32-bitni digitalno/analogni pretvarač Odlična opremljenost priključcima Svi priključci su pozlaćeni Ulaz za slušalice XLR stereo ulaz Digitalni audio ulaz Ne prikazuje hrvatske dijalektične znakove u titlu (č, ć, đ, dž) U surround dekoderu nema prikaz mjernih jedinica u cm nego samo u inčima hifimedia SLIKA 0 30 ZVUK OPREMLJENOST 0 10 DALJINSKI UPRAVLJAČ CIJENA/KVALITETA 0 20 UKUPNO 0 Oppo BDP

18 TEST TOSHIBA 58L9363DS 4K EVOLUCIJA Osnovna razlika između sadašnjeg HD prikaza i UHD je u rezolucije slike. Full HD televizori imaju rezoluciju slike od 1080 x 1920 piksela dok Ultra HD imaju četverostruko više piksela, odnosno 2160 x 3840 piksela Svakim testom nekoga novog AV uređaja u magazinu, uviđamo da su oni iz dana u dan sve više tehnološki napredniji. To ne znači da su uvijek u reprodukciji i bolji od prošle generacije uređaja, nego da imaju neke nove i naprednije mogućnosti. Naravno, postoje periodi koji označe neku novu tehnološku prekretnipiše: Dubravko Toplak cu, po kojoj će se svi budući AV uređaji morati voditi u procesu proizvodnje i time korisnicima ponuditi sasvim novi pogled i kvalitetu koju do sada nisu poznavali. Sadašnji Full HD televizori (2K) već su godinama na tržištu i u potpunosti su zamijenili prijašnje televizore standardne rezolucije (SD). Upravo će godina u koju ulazimo biti prekretnica u prihvaćanju nove tehnologije prikazivanja video sadržaja još veće rezolucije na televizoru. Radi se o tehnologiji izrade ekrana televizora koji će moći reproducirati 4K video standard, poznat kao Ultra HD (UHD). Osnovna razlika između sadašnjeg HD prikaza i UHD je u rezolucije slike. Full HD televizori imaju rezoluciju slike od 1080 x 1920 piksela dok Ultra HD imaju četverostruko više piksela, odnosno 2160 x 3840 piksela. U praksi to znači veliku razliku u jasnoći slike, količini detalja, veći raspon boja i gotovo fotografsku pokretnu sliku. Veća gustoća piksela omogućuje ne samo jasnije slike na velikim ekranima dijagonala većih od 127 cm (50 inča), nego korisnici mogu, bez ikakvog napora za oči, gledati veće Ultra HDTV ekrane s iste udaljenosti kao što sada čine s HDTV modelima manjih ekrana. Danas televizore s UHD tehnologijom nude svi važniji proizvođači (Samsung, Panasonic, Philips, Toshiba, itd.), uz sve veći broj modela i veličina. Kao i na početku razvoja HDTV-a i novi Ultra HD standard pati od istih početnih problema dostupnost 4K sadržaja. Blu-ray uređaji koji se sada nalaze na tržištu ne mogu reproducirati tu rezoluci- ju slike, dostupnost komercijalnih video kamera za snimanje 4K materijala je mala, a one postojeće imaju visoku cijenu. Naravno tu ubrajamo i sve ostale popratne uređaje: video mix pultove, medije na koje se zapisuje video signal, te svi ostali uređaji koji su potrebni za distribuciju 4K rezolucije prema korisniku (npr. mrežna ili satelitska distribucija video signala). Iako ima primjera gdje se ovaj sadržaj već polako uvodi i postaje dostupan korisnicima, to je tek početak. Da bi novi standard zaživio, pogotovo kod nas gdje je i Full HD prava rijetkost, trebat će još neko vrijeme. Bez obzira na to, korisnici koji sada kupe Ultra HD televizor, ipak će moći uživati u dobroj slici jer svi postojeći modeli na tržištu mogu sliku manje rezolucije podići na veću što podrazumijeva i na UHD. Pri tome treba očekivati da će kvaliteta i rezultati takvog podizanja rezolucije slike kod svakog proizvođača biti različita. Postojeći standardni HDMI 1.4 priključak može reproducirati 4K signal ali ima ograničenje na 30 sličica u sekundi. Novi HDMI 2.0 standard povećava propusnost do 18Gbps i podržava 4K Ultra HD na 50/60 sličica po sekundi, s 12-bitnom 4:2:2 bojom. Za to vam neće biti potrebno nikakav poseban HDMI kabel za povezivanje osim da bude označen kao "high speed" HDMI kabel. Toshiba je jedna od prvih tvrtki koja se upustila u proizvodnju 4K TV-a. Prošle godine njihov prvijenac oznake 55ZL2 osvojio je veliku pažnju ne samo ugradnjom Ultra HD panela u TV nego i gledanjem 3D sadržaja bez upotrebe 3D naočala. Ovogodišnje izdanje druge generacije Ultra HD televizora Toshiba je predstavila s modelom oznake 58L9363DG (serija L9), kojega smo i testirali. Izgledom Toshiba 58L9363DG se ne razlikuje puno od ostalih LCD TV-a na Toshiba je jedna od prvih tvrtki koja se upustila u proizvodnju 4K TV-a tržištu, a odlikuje ga klasičan crni rub oko Ultra HD LCD TV panela dok je donji u srebrnoj boji. Kada se TV pogleda bočno, primjetno je nešto deblje kućište TV-a (6,9 cm). S obzirom na veličinu ekrana od 147 cm, srebrno postolje na kojem stoji TV je masivno i stabilno, što je dobro, iako Toshiba preporučuje dodatno fiksiranje stalka u podlogu na kojoj stoji pomoću vijka. Ako imate staklenu podlogu ovo dodatno pričvršćivanje nije izvedivo baš jednostavno. Na stražnjoj strani televizora Toshiba je dobro opremljena raznim AV priključcima: 4 HDMI, 1 RGB/PC, 2 USB priključaka, utor za memorijske SD kartice itd.. Dok TV stoji na stalku neće biti nikakvih problema s priključivanjem bilo kojeg AV kabela, ali ako se postavlja na zid, moglo bi biti određenih poteškoća. U tom slučaju trebalo bi postaviti zidni nosač koji se može odmaknuti od zida radi lakšeg pristupa priključcima. Izgled On screen grafičkih izbornika je prilično dobro prezentiran. Glavni izbornik sadrži 8 manjih ikona (podizbornici) koje su grafički vrlo jednostavno predočene, pa će korisniku odmah biti jasno u kojem podizborniku treba potražiti određenu funkciju za podešavanje. I ovdje je kao i na većini TV na tržištu, najkompleksniji izbornik za podešavanje slike. Osim standardnih podešavanja (boja, svjetlina, itd.) tu su i napredna podešavanja za iskusne korisnike. Neke od naprednih funkcija su: balans bijele boje (2 ili 10 točaka), RGB filtar, gama kalibracija, itd.. Tu se nalaze i neke specifične Toshibine funkcije za sliku, koje poboljšavaju ukupnu kvalitetu slike (npr. Resolution+ - poboljšava prikaz nižih rezolucija na Ultra HD rezoluciju, ClearScan povećava čistoću slike kod brzih pokreta), ali, kao i kod svih ostalih proizvođača, s njima treba biti oprezan jer u nekim specifičnim slučajevima one nisu od velike pomoči pa bi trebale biti isključene. Toshiba nudi i već nekoliko unaprijed postavljenih slikovnih modova, a posebno je interesantan Hollywood Day (dnevni) i Hollywood Night (noćni) mod. Sva poboljšanja slike kontrolira Toshibin CEVO 4K multiprocesor kojem je dat veliki zadatak ukupne kontrole slike. Toshiba se dodatno posvetila i zvukovnim mogućnostima TV-a, pa je u suradnji s tvrtkom Audyssey (Audyssey Premium Television sound) ugradila njihovo poboljšanje i kontrolu zvuka, što je rezultiralo dodatnim napretkom u zvuku s obzirom na male dimenzije ugrađenih zvučnika. Ovo poboljšanje se odnosi kod niskog i umjerenog nivoa glasnoće dok se god glasnog slušanja bas područje previše ističe čime se gubi na jasnoći detalja u srednjetonskom području. Osim toga, Toshiba 58L9363DG ima MHL link za jednostavno povezivanje pametnih telefona, Wi-Fi bežično povezivanje, Cloud TV platformu s aplikacijama (Smart TV), Intel WiDi, otvoreni Internet pretraživač, itd.. Ono što smo zamijetili je nešto sporije otvaranje i upravljanje s pojedinim aplikacijama i prozorima u Smart TV-u, nego što to nude neki drugi proizvođači, a nadamo se da će i podrška za hrvatske dijakritičke znakove biti uključena s novim firmwareom. Daljinski upravljač je uzak i visok, te dobro leži u ruci. Funkcijske tipke su gumirane i prilično mekane na dodir, a kursorske navigacijske tipke smještene su u samo središte daljinskoga upravljača, što olakšava kontrolu svih funkcija TV-a. Slika Već na prvi pogled, bilo je u potpunosti jasno, da reproducirana Ultra HD slika na Toshibinom TV-u izgleda odlično. Ona nije mjerljiva niti usporediva s nijednim segmentom standardne Full HD slike koja se danas nudi na tržištu. Bogatstvo boja, jasnoća, kontrast, i prirodnost reproducirane slike do sada nije bilo moguće vidjeti na televizorima niže rezolucije. Najviše oduševljava nemogućnost otkrivanja bilo kojeg pojedinačnog piksela na ekranu, čak i kada se korisnik približi na 30 cm od njega. Ovakva reprodukcija samo potvrđuje napomenu s početka teksta da će korisnici većih dijagonala ekrana sad moči uživati u vizualno bogatoj slici bez pojave uočljivih piksela. Prikaz pokreta na 4K video sadržaju je vrlo dobar, ali uz pretpostavku da su sve napredne funkcije njegovog procesiranja isključene. Toshibin CEVO 4K multiprocesor, omogućuje pomoću Resolution+ sklopa, podizanje SD i HDTV signala na Ultra 34 35

19 TEST TOSHIBA 58L9363DS Sennheiser MOMENTUM On-Ear high-end slušalice stvorene za uživanje i istraživanje detalja u glazbi. Lijepe i kompaktne, mijenjaju koncept hvaljenih Sennheiser MOMENTUM slušalica u manji, osvježavajuće moderan pristup, istodobno ostajući vjerne svojoj filozofiji i predanosti visokim performansama u zvuku i stilu. Izbornik balansa bijele boje u 10 točaka Izbornik Audyssey za poboljšanje zvuka TV-a Prkiaz Ultra HD slike s demo materijala Izgled Toshibinog Smart TV HD rezoluciju. Iako mu to u dobroj mjeri i uspijeva, ipak su uočljivi nedostaci kod prikazivanja detalja, a i rubovi predmeta znaju biti malo nazubljeni. Toshiba se na ovom modelu odlučila za aktivnu 3D tehnologiju naočala, koja je do sada uvijek pokazivala bolje rezultate nego pasivna tehnologija (neobično je da su veće dijagonale iz ove serije napravljene s pasivnom 3D tehnologijom). Na žalost, 3D slika nas ipak nije oduševila zbog preklapanja slike između desnog i lijevog oko, pa se na 3D materijalima vide dvostruki desni i lijevi rubovi predmeta. Nadamo se da će Toshiba ovaj nedostatak uskoro ukloniti novijom verzijom firmwarea. Pretvorba 2D u 3D sliku je solidna, kao i kod većine konkurenata, i nije ono što će korisnici pretjerano koristiti. Bez obzira na ishod pretvorbe, treba isprobati ovaj mod kako biste vidjeli razliku između originalne 3D slike i one koja je nastala iz 2D. Zaključak Toshiba 58L9363DG Ultra HD televizor je tehnološki u vrhu trenutne ponude i svojim slikovnim kvalitetama najbolje će odgovarati korisnicima koji žele na velikom ekranu gledati filmove i serije. Uz pretpostavku da imate pristup Ultra HD sadržajima, njegova slika je zavodljiva, a ugrađena CEVO 4K tehnologija vam osigurava kompatibilnost s nadolazećim TV i filmskim materijalima visoke rezolucije. NAPOMENA: U ovaj test nismo uvrstili naš uobičajeni prikaz ocjena kvalitete zbog činjenice da nam je ovo prvi test 4K televizora. Nakon što u narednim mjesecima provedemo testiranje i proizvoda drugih proizvođača, imat ćemo usporedne parametre za njihovo ocjenjivanje. Toshiba 58L9363DS Odlična 4K slika Reprodukcija boja Jednostavni On screen izbornici Utor za SD kartice Nema hrvatskih dijakritičkih znakova u titlovima 3D preklapanje slike sporije otvaranje i upravljanje pojedinim aplikacijama i prozorima u Smart TV Model Toshiba 58L9363Ds A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz 1 HDMI ulaz 4 Euro AV SCART Kompozitni video 1 Analogni stereo audio ulaz/izlaz /- Slušalice USB 2 Utor za memorijske kartice (SD) Optički/Koaksijalni digitalni izlaz /- Common interface Mrežni priključak Antenski priključak Satelitski priključak Posebnosti 2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray / Vidljiva dijagonala (cm) 147 Vrsta ekrana LED LCD Format ekrana 16:9 Broj piksela (horizontalna x vertikalna) 3840 x 2160 Procesuiranje slike 1080p/24/50Hz Vidljivi kut vertikalno/horizontalno 176/ /300/400/600/800 Hz -/-/-/-/ Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala 2 x 10 W TV prijamnik analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4 Bežićni LAN Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina) Bez stalka 1306 x 765 x 69 Sa stalkom 1306 x 875 x 374 Masa (kg) TV/sa stalkom 31/35,5 Info CIJENA 22, kn Zadivljujuća publika poziva na iskrenost i genijalnost, baš kao i Jeff uživamo u onome što radimo. Stvaranje čistog i autentičnog zvuka je u strasti i poštovanju glazbe i za one koji je tumače. DALI ZENSOR 3 je najnoviji član nagrađivane ZENSOR serije. Novo razvijeni zvučnik koristi 7" srednjetonsko-bass jedinicu koja se temelji na tehnologiji iz ZENSOR-a 7 i visokotonskog modula iz ZENSOR-a 1. Ovaj novo razvijeni zvučnik je osmišljen i napravljen da zvuči puno veći nego što zapravo jest. 36 Božidara Adžije 31/1, Zagreb Tel: 01/ info@bojezvuka.hr web: FB: fb.me/novebojezvuka

20 RAZGOVOR / JAN-ERIC PERSSON razgovarao: Davor Hrvoj Povodom preuzimanja zastupstva za izdanja ugledne švedske diskografske kuće Opus 3, koji od ove godine na hrvatskom tržištu zastupa zagrebački Sigma Audio Koncept, njezin utemeljitelj, ugledni producent i snimatelj Jan-Eric Persson je nekoliko dana boravio u Zagrebu. Opus 3 je orijentiran prema audiofilskim snimcima akustične glazbe poput jazza, bluesa, folka i klasike. Osim što brine o visokoj tehničkoj kvaliteti snimaka te albume objavljuje na formatu super audio CD-a, ali i na 180 gramskim vinilnim pločama, Opus 3 u svojem katalogu ima vrhunske švedske glazbenike kojima se nerijetko pridružuju i gosti, svirači svjetskoga glasa. U razgovoru koji smo vodili prigodom posjete Zagrebu, Persson je govorio o svojoj viziji snimanja dobre glazbe i vjerne reprodukcije zvuka. HFM: Što je najbitnije za OPUS 3 u svijetu Hi-Fi-ja? JEP: Uspjeh se zasniva na pronalasku i kombinaciji odlične glazbe koja je snimljena uživo i to tako da zvuči kao da se nalazimo tamo u tom trenutku, be obzira radilo se o klubu, koncertnoj dvorani ili crkvi. Iako imam vlastiti studio, koristim istu filozofiju. Naravno, u studiju se mora dodati određeni reverb i obrada snimke da bi se stvorio dojam prostora. Kod slušanja reproducirane glazbe ključno je stvoriti dojam da se nalazite na živoj svirci. HFM: Zašto ste i kako osnovali tu diskografsku tvrtku? JEP: To je bilo na početku 1970-tih. Naime, tada sam počeo proizvoditi zvučnike. U to je vrijeme bilo teško naći prave referentne audio zapise s obzirom na to da su svi snimljeni materijali bili producirani na različite načine. S prijateljem sam kupio dva Pearl kondenzatorska mikrofona. Tada smo počeli snimati u vlastitoj režiji referentne snimke na raznim lokacijama u Stockholmu. To uključuje i legendarni jazz klub "The Pawnshop". Na kraju nisam nastavio s proizvodnjom zvučnika nego sam se počeo baviti isključivo sa snimanjem glazbe. Tada smo snimali isključivo akustičnu glazbu u različitim prostorima kao što su koncertne dvorane, klubovi, crkve... U to je vrijeme postalo popularno i standardno snimanje višekanalnom tehnikom i to prvenstveno u studijima. Jazz i klasična glazba su se snimali komercijalno u studijima koristeći odvojene boxove. Naravno, ta tehnika nikad nije dozvoljavala osjet žive glazbe. Zato smo u pravilu snimali žive svirke. Na taj smo način zabilježili svirku s publikom i svim popratnim zvukovima. Jan-Eric Persson snimio Davor Hrvoj LP ima šarm, ali DSD ima soničnu prednost Interes za kvalitetu je definitivno u stagnaciji. No, bez obzira na ovaj trend još uvijek postoji zdrava količina zaljubljenika u dobru i kvalitetnu snimljenu glazbu Samo dva mikrofona HFM: Zato jazz glazbenici vole da ih se snimi uživo, kako bi se mogla dočarati atmosfera žive svirke, čak i kad snimaju u studiju. Oni jednostavno traže da se snimi točno onako kako je, bez ikakve kompresije odnosno uređivanja. Naravno, to je često teško ostvarivo. Kako je vama uspjelo? JEP: Upravo zato je komercijalno tržište za snimanje u to vrijeme počelo koristiti tranzistorsku tehnologiju, koja je dozvo- Razni izvođači Showcase 2013 Opus 3 / Sigma audio koncept Ovim kompilacijskim izdanjem zastupljen je tek dio ostvarenja iz bogatog kataloga diskografske kuće Opus 3, ne samo što se tiče predstavljanja glazbenika, nego i stilova. U ovom slučaju producent Jan- Eric Persson odlučio je svoju tvrtku predstaviti izvedbama blues, bluegrass, country, pop, surf i jazz glazbe ostvarenima u razdoblju od do Kad se govori o jazzu, budući da je riječ o Opusu 3, radi se o tradicionalnom jazzu: dixielandu i swingu. Iako su izdanja te tvrtke važna i zbog evergreena iz američke pjesmarice, koji su u njima često zastupljeni, na ovaj CD su uvrštene uglavnom autorske skladbe. Među mnogobrojnim glazbenicima zastupljeni su poznati pjevači i pjevačice koji su ostvarili diskografsku suradnju s ovim izdavačem: B.B. Driftwood, Rebeca Sjöberg, Eric Bibb, Therese Mercedes Myrhed i Maria Winther, te Eva Taylor, slavna američka pjevačica koja je u radnim danima surađivala s velikanima kao što su Sidney Bechet i Louis Armstrong. Davor Hrvoj ljavala "close-miking" i multikanalne miksete. Ovakvo rješenje jednostavno nije dobro i ne dozvoljava soničnu rekreaciju prostora u kojima glazbenici sviraju. Mi smo to uspjeli samo s dva mikrofona i još jednim dodatnim koji je davao podršku kod kontrabasa. Također je bitno da glazbenici sviraju zajedno i istovremeno bez dubbinga i drugih mogućih editiranja. Kad je kvaliteta u pitanju, to nam je dozvolilo referentni glazbeni zapis. Lars Erstand i Knud Jorgensom su snimljeni na ovaj način. Snimka nije s koncerta, ali je ostvarena u odgovarajućem prostoru s idealnom akustikom i reverbom. Ključno je naći idealnu poziciju za smještaj mikrofona kod ovakvog minimalističkog pristupa. Kada su ovi kriteriji zadovoljeni, moguće je postići izuzetne i referentne tonske zapise. HFM: Jeste li odmah na početku karijere bili prihvaćeni od strane audiofilske publike i tržišta? JEP: Da! Prihvatili su to odmah. Jednostavno sve je zvučalo više živo i otvoreno. Upravo HI-FI je definicija za ovakav Legenda kaže da je originalni NAD 3020 ponudio istinski doživljaj HiFi zvuka ljubiteljima glazbe diljem svijeta, zapanjivši milijune ljudi svojim uvjerljivim i snažnim zvukom kakav nitko nije očekivao. Sada NAD predstavlja novo hibridno digitalno pojačalo D 3020, u potpunosti moderno redizajniranu inačicu izvornog NAD 3020 modela, namijenjenu suvremenim audiofilima digitalne generacije. Koristeći najnaprednije i najnovije digitalne tehnologije u kombinaciji s jedinstvenom implementacijom provjerene vlastite NAD PowerDrive tehnologije i hibridne digitalne arhitekture, D 3020 predstavlja identičnu redefiniciju inovativnosti kakva je izvorni NAD 3020 uzdignula do kultnog statusa. Grom ipak udara dvaput na isto mjesto! Autorizirani maloprodajni partneri za NAD i PSB proizvode: Idealni partnerski zvučnici iz programa sestrinske tvrtke PSB Audio dream, Nova ves Zagreb, +385 (0) Cadoro - Rijeka, Stanka Frankovića Rijeka, +385 (0) Ekran - Osijek, J. J. Strossmayera Osijek +385 (0) Where music and film simply mean more! tel: (0)

21 RAZGOVOR / JAN-ERIC PERSSON zvuk, neutralan i prirodan. Treba paziti na detalje. Primjerice, ne snima se truba s mikrofonom preblizu instrumentu. Davno je Louis Armstrong postavio pravilo da mikrofon ne bude smješten bliže od 2 metra od njegove trube. Imao je i te kako pravo. Ako je mikrofon preblizu ne postiže se dobar zvuk pa je tada potrebno koristiti ekvalizaciju i kompresiju. HFM: S vremenom ste ostvarili inovacije, pokrenuli ste neke nove trendove u Hi-Fi-ju i high endu. Kako ste došli na te zamisli? JEP: Nije toliko inovacija, ali sam s prijateljem napravio miksetu koristeći cijevnu tehnologiju. Na taj smo način imali najkraći put signala od mikrofona do magnetofona koji je dozvoljavao otvoren, čist i dinamičan zvuk. Master kopija HFM: Kada govorimo o SACD-u, koja je glavna razlika u odnosu na CD medij? JEP: Digitalni algoritam nazvan DSD je vrlo dobar. Godine izmislio ga je jedan japanski profesor s Tokyjskog sveučilišta. Sony i Philips su u to vrijeme bili suočeni s komentarima da je CD detaljan, ali bez života. U svojim počecima CD je doista tako zvučao. Odlučili su stvoriti dvoslojni digitalni nosač zvuka koji je na jednom sloju imao CD, a na drugom SACD zapis. Tako se medij mogao koristiti u CD reproduktorima, a s druge strane dozvoljavao je SACD reprodukciju u reproduktorima koji su podržavali SACD. Tehnološki, SACD dozvoljava zapis do 8 kanala. Smatram takvo rješenje odličnim jer je sam medij kompatibilan sa svim reproduktorima. Svi se mogu koristiti ovim dvoslojnim nosačem zvuka. Prednost se pokazuje u reproduktorima koji imaju mogućnost SACD reprodukcije koja je po rezoluciji i kvaliteti u osjetnoj prednosti u odnosu na klasičan CD zapis. HFM: Kako biste usporedili moderne digitalne zapise u odnosu na stare analogne i vinilna, LP izdanja? JEP: Ako se reproducira preko dobrog SACD playera i ako je SACD produciran kako treba, on daje bolji rezultat od LP-ja. LP kao takav ima svoja ograničenja razinu šuma, gaznu grešku... - iako on može i dalje dobro zasvirati prvenstveno zbog svoje homogenosti, prirodnosti i direktnog fizičkog osjećaja. HFM: Radite li i dalje na izdavanju vinilnih ploča - LP-ja? JEP: Još uvijek je lijepo raditi LP-je. To me podsjeća za moje početke. Definitivno imaju šarma. Iako smatram ako je sonično DSD urađeno kako treba i reproducirano na ozbiljnom reproduktoru ima soničnu prednost u odnosu na LP. HFM: Sada u svojem katalogu proizvoda imate i prvu kopiju master traka. Koliko je to uistinu sretno rješenje? JEP: To je počelo prije nekoliko godina, prvenstveno za tržište u SAD-u. Pedeset i pet albuma iz kataloga, koji su snimljeni analogno, sada su dobavljivi na magnetofonskim vrpcama, kao prva kopija master trake. Master kopija je najbliža moguća stvar preko koje se danas može doći do kvalitete samog mastera. Postoji lijep izbor polovnih magnetofona na svjetskom tržištu tako da je nabava takvih uređaja moguća. Bez alternative HFM: Poznati ste i kao producent. Koji je, prema vašem mišljenju, najvažniji zadatak producenta? JEP: Na svojim projektima nisam uvijek i producent. To često može biti i sam glazbenik. Kad jesam stavljam naglasak na opuštenu atmosferu na sceni. Prema mojem iskustvu prva snimka određenog materijala može biti utegnuta i ne tako dobra. Znam zatražiti da se ponovi neki track ali neobavezno. Tako svi su opušteni i rezultat se često pokaže boljim. HFM: No neki, posebice jazz glazbenici, inzistiraju na prvom pokušaju jer svaki sljedeći može gubi na osjećaju spontanosti. Nije li i takav pristup logičan? JEP: Da, prvi uradak može biti i te kako dobar. Tipičan primjer je album Knuda Jörgensena za koji su, s odličnim rezultatom, sve izvedbe snimljene iz prvog pokušaja. Inače, upravo je Knud pobornik ovakvog načina snimanja. HFM: Imate li za snimanja svoje omiljene mikrofone? JEP: Za sve analogne snimke iz ranih dana koristio sam AKG C24, cijevni mikrofon koji se prestao proizvoditi Model AKG C12 koji je mono verzija modela C24 izašao je Od onda redovno koristim AKG C12. Taj mikrofon koristim i za snimanje pjevača Erica Bibba. HFM: Zašto baš taj mikrofon? JEP: Zato što ima sve što je potrebno za vrhunsku snimku: fenomenalnu dinamiku, glatkoću i rezoluciju, nema ograničenje ni u donjem, a ni u gornjem spektru. Jednostavno, zvuči odlično. Koristim ga za sve tipove glazbe od jazza do klasike, za više instrumenata ili za solo instrument. Po tom pitanju za mene nema alternative. HFM: Kako vidite budućnost glazbe, Hi-Fi-ja, snimanja i formata glazbenih zapisa? JEP: Nažalost, danas živimo u dobu kada su MP3 playeri, ipad-ovi i ipod-ovi široko zastupljeni kao izvori zvuka, pogotovo kod mlađeg naraštaja. Interes za kvalitetu je definitivno u stagnaciji. No, bez obzira na ovaj trend još uvijek postoji zdrava količina zaljubljenika u dobru i kvalitetnu snimljenu glazbu. Što se tiče formata glazbenih zapisa u ovom trenutku, teško je predvidjeti razvoj događaja. Danas smo svjedoci da se LP vinil - vratio na tržište kao nosač zvuka. CD kao takav postoji i zasigurno će ostati još neko vrijeme. Osobno volim fizičke nosače zvuka kao što su SACD, CD, LP, magnetofonske vrpce. Što će se točno dogoditi s glazbenim formatima samo će vrijeme pokazati. 40 godina tradicije UVOZNIK ZA HRVATSKU: WEB SHOP: DOSTUPNO I U TRGOVAČKIM CENTRIMA: OD PONOVNO U HRVATSKOJ 40 41

22 TEST SENNHEISER MOMENTUM ON EAR Elegantna, robustna i kvalitetna piše: Jagor Čakmak Sennheiser nudi iznimno široku paletu proizvoda namijenjenih vrlo različitim kupcima i njihovim specifičnim potrebama. Među velikim brojem proizvoda izgledom se izdvajaju dva pripadnika serije Momentum. Modeli iz te serije jasnog su i opisnog naziva: Over Ear, veći model koji sjeda preko ušiju i On Ear, manji model koji sjeda na uši. Za ovaj broj pripremili smo test manjeg modela, On Ear. Za razliku od testiranja ostalih audio proizvoda, slušalice imaju još jednu dodatnu komponentu koju treba uzeti u obzir i koja velikim udjelom sudjeluje u konačnoj ocjeni, a to je robusnost. Korisnici koji svakodnevno koriste slušalice, razumjet će zašto. Slušalice često nosimo sa sobom i koristimo ih dok se krećemo, pa su fizička opterećenja neizbježna što u konačnici može voditi oštećenjima. Mogu se javiti razna oštećenja na ključnim dijelovima poput kabela, spužvica koje prijanjaju na uši i sl. Pri proizvodnji Momentum On Ear slušalica Sennheiser je to uzeo u obzir i spojio čvrstu konstrukciju s oku vrlo ugodnim dizajnom. Proizvođač je boju testiranih slušalica nazvao bjelokost, što znači da su kućišta zvučničkih jedinica kremaste bijele boje. Spužvice su presvučene u iznimno ugodan crni tekstil koji pri korištenju niti nakon dugog slušanja ne žulja uši, a krije se i za naziva Alcantra. Dio koji povezuje zvučničke jedinice također ugodno sjeda na tjeme, a napravljen je od ulaštenog čelika presvučenog vrlo mekanim materijalom koji liči na brušenu kožu (proizvođač ne navodi radi li se o pravoj koži). Sve u svemu, riječ je o jednom vrlo skladnom i pomno dizajniranom paketu s odlično spojenim teksturama materijala koji ostavlja osebujan vizualni dojam. Čvrstoća izrade je izvrsna u svim aspektima pa je izvjesno da ove slušalice mogu preživjeti dugogodišnje korištenje. Sennheiser se odlučio na ugradnju konektora za kabel na same slušalice pa to korisnicima omogućava izmjenu kabela, i dodatno produžuje vijek trajanja slušalica. Uz slušalice se isporučuju dva kabela, jedan s mikrofonom i daljinskim za iphone, a drugi bez dodataka. Masa slušalica nije velika i iznosi samo 160g što ih čini vrlo laganim za slušača, a impedancija od samo 18Ohma čini ih laganim teretom i za pojačalo. Slušni test Prvi testni materijal na rasporedu bio je album Daby Touera i Skip McDonalda, In Session. Momentum slušalice su se odlično složile s ritmičnim skladbama i udarcima bas bubnja. Bas područje je vrlo čvrsto, brzo i dovoljno duboko. Visoki dio spektra je vrlo detaljan i prilično mekan. Srednji dio spektra vrlo je dobro povezan s ostatkom spektra, ali s nešto manje detalja nego visokotonsko područje. Momentum On Ear odlično se snašao s većinom moderne muzike poput Massive Attacka, Awolnationa, Fever Ray i sl. Volumen bas područja je izvrsno ugođen, brzina odziva kroz cijeli spektar je odlična, a malo topliji srednji dio spektra dobro umiruje lošije producirani materijal ili lošiji izvor zvuka, poput mobitela. Pri slušanju kompleksnijeg materijala, poput simfonijskog orkestra, nešto više dolazi do izražaja tamniji srednji dio spektra gdje bi dobro došlo malo više prozračnosti kako bi separacija izvođača bila bolja. Zaključak Kao što je rečeno na početku teksta, u ukupnu ocjenu slušalica ulazi mnogo više od samog zvuka. Sennheiser zaslužuje visoku ukupnu ocjenu jer je Momentum On Ear potpuni i razrađeni proizvod. Kvalitetna i robusna izrada zbog čega će moći služiti godinama, prilično dobar zvuk u odnosu na konkurente slične cijene i vizualni dojam koji traje mnogo dulje od prvog pogleda. Jedina zamjerka je malo tamniji srednji dio spektra koji je zamjetan samo kod određenih tipova muzike. Sennheiser Momentum On Ear Impedancija: 18Ohma Masa: 160g Konektor: 3.5mm banana Tip: Zatvorene Maksimalna snaga: 200mW Cijena: kn INFO: tel. 01/ * Abbey Road Studios, Air Studios, The BBC, Paragon Studios i profesionalnih studija širom svijeta imaju povjerenje u Dynaudio i samo Dynaudio.

23 TEST PIONEER X-HM51-K Za dobar početak piše: Neven Kos Police u trgovinama potrošačkom elektronikom i dalje vrve mini i micro linijama. Unatoč poplavi pametnih telefona, tableta, dockinga, punionica i sličnih stvarčica, ljudi ipak ne odustaju, izgleda, i od slušanja čvrste glazbe. Kako ipak, "tvrda" glazba, tj. ona zapisana na fizičkim medijima (kompakt disk), mora ustupiti dio prostora i onoj spremljenoj na našim prijenosnim uređajima, te naše slavne minilinije obogaćene su dodatnim sadržajima i mogućnostima. Konkretno, presjek mogućeg i dostupnog vidljiv je u Pioneerovoj micro-liniji oznake X-HM51-k. U jednostavno kućište dimenzija 215 x 100,5 x 325 mm prostora se našlo za pojačalo od 2x50 W, pretpojačalo s USB i bluetooth ulazima, RCA i 3,5mm linijskim ulazom, izlazima za subwoofer i slušalice (preporučene impedancije Ohma) i ekvilajzerom s posebnim efektima. Tu su, dakako i CD plejer i FM/AM tuner. Daljinski je bogat funkcijama i gumbićima, a komunikacija s uređajem je, nažalost spora, i pomalo iritantna. Međutim, povezivost s okolinom je dosta dobra, a posebno je zanimljiva mogućnost, već spomenute, povezivosti putem bluetootha i USB-a. Bluetooth vezu uređaj lako pronalazi i trebalo je svega nekoliko sekundi da se poveže s mojim jednostavnim Android tabletom (Acer A100) i Nokia Asha 302 mobitelom. Zvuk, međutim, putem bluetootha u najboljem slučaju možemo nazvati priručnim, jer je, posebno preko Acer tableta, bio tih, mutan i zagasit. Preko Nokie je stvar funkcionirala nešto bolje, glasnije, čišće i transparentnije. Moguće kako bi s naprednijim telefonima zvuk bio bolji, iako mislim da je ova funkcija prije svega namijenjena dijeljenju glazbe kad vam, npr. u goste dođu (ne)prijatelji i krenu s demonstracijom zapisa s iphonea. Stvar u svakom slučaju bolje funkcionira putem USB-a, na kojem je moguće pohraniti glazbu u MP3 ili WMA audio formatu. Snimljena u 16/44 rezoluciji (npr. ripani disk), može se mjeriti kvalitetom reprodukcije s CD plejera. Na žalost, materijal u 24bit/96kHz rezoluciji, kao i onaj snimljen u lossless formatu (npr. FLAC) ostaje nepoznat i nečitak ovom Pioneeru. Inače, sama instalacija USB-a je bezbolna, i uređaj odmah raspoznaje USB memoriju i postavlja je čim na daljinskom odaberete USB ulaz. O MP3 formatu nemam što reći, jer ga zbog loše kvalitete izbjegavam u širokom luku. Dovoljno je reći da na Pioneeru u funkcionalnom smislu radi očekivano, tj. besprijekorno. Ako pak spojite neki od Appleovih uređaja, oni će se početi automatski i puniti. Za njih je, uz uređaj, isporučena i posebna stanica za prihvat i punjenje Appleovih ipod, iphone i ipad uređaja. Zvuk s CD-a je u granicama očekivanog. Na početku, u flat postavkama ekvilajzera zvuči malo suho i nezanimljivo, međutim, odabirom odgovarajućeg programa (Flat / Active / Dialogue / Night) zvuk postaje puniji i ugodniji za slušanje. Tome može pomoći i P.BASS kontrola za popunjavanje zvuka u bas području. Kvaliteti reprodukcije zvuka svakako pridonose i zvučnici isporučeni u paketu. Riječ je o malim, dvosistemskim basrefleksnim kutijama dimenzija 156 x 240,5 x 243 mm, u kojima nalazimo 120 mm bas/srednjotonac i 25mm visokotonac meke kupole. Zvučnici su finiširani u piano laku dobre završne obrade. Zvučnici su najbolja karika u sustavu, kako zvukom, tako i pojavom, a najveća im je mana privlačenje prašine, koja je vidljiva u svakom zrncu. Uz ovaj paket isporučuju se i zvučnički kabeli, tako da je uređaj u kratkom roku po raspakiravanju spreman za upotrebu. Vjerujem da bi se boljim ožičenjem mogao iz zvučnika iskopati još koji detaljčić više, iako i ovako, ovaj svestrani paketić nudi obilje mogućnosti slušanja glazbe. Ako nemate velika očekivanja i visoke zahtjeve prema reprodukciji glazbe, a važno vam je da uređaji koje imate kod kuće, poput pametnih (i manje pametnih) telefona, tableta, i sl. zvuče glasnije i budu čujni svima u kući, Pioneer ispunjava upravo te želje. Uz to, uređaj može zamijeniti i budilicu jer ima ugrađen sat s timerom i funkcijom odgođenog gašenja. Cijena: Kn INFO: Helikop, tel. 01/ , 44

24 TEST HAD AUDIOLAB BREEZE P1 ŠARMER S POKRIĆEM made in Croatia piše: Zoran Radenković Breeze P1 stiže u zanimljivom i nesvakidašnjem pakiranju. Čvrsta, crno obojena, drvena kutija, izgleda kao moguća škrinja s blagom iz nekih prošlih vremena Breeze P1 je cijevno gramofonsko pretpojačalo iz Hrvatske. Za zemlju koja se ne može podičiti sustavnom proizvodnjom relevantnih i na globalnom, ili barem regionalnom, tržištu mjerljivih HiFi uređaja, ovo je zanimljivost koja sama po sebi budi pažnju. Proizvođač, firma HAD d.o.o. iz Bjelovara na svojoj web stranici skromno izvještava o svojim proizvodima te posve neuobičajeno za današnje marketinške standarde, ne nudi nikakve informacije koje bi mogle potaknuti entuzijazam kod potencijalnih kupaca. Iako u proizvodnom programu ima čak dvanaest različitih cijevnih uređaja, HAD Audiolab se ne pokušava pozicionirati nigdje osim u vlastitom svijetu ljubitelja dobrog zvuka. U tome bi svijetu pokoja lektorska intervencija na engleskoj verziji stranice svakako dobro došla. Ostaje za vjerovati kako g. Markešić, naveden kao vlasnik i entuzijast, nema vremena za marketing budući sve vrijeme troši na razvoj i proizvodnju. Da li je u pitanju još jedan entuzijast koji neće preživjeti nemilu tržišnu zbilju ili ovaj puta imamo firmu koja će naći svoje mjesto pod škrtim HiFi suncem, to će pokazati dogledna budućnost. Što nosi budućnost, to ne znam, no znam kako ovaj uređaj radi i imam odgovor na pitanje vrijedi li traženih novaca. Breeze P1 stiže u zanimljivom i nesvakidašnjem pakiranju. Čvrsta, crno obojena, drvena kutija, izgleda kao moguća škrinja s blagom iz nekih prošlih vremena. Dobro obložena iznutra, u sebi nosi uređaj i cijevi. Korisničkih uputa nema ni u kutiji niti na web stranici, pa valja zaključiti kako su, od sedam isporučenih, dvije cijevi rezerva. Gesta vrijedna pažnje, budući da mi iskustvo govori kako cijevi pokazuju sklonost naglom odustajanju od suradnje baš u neradne dane ili nezgodne sate. Imati pri ruci pravu zamjenu, zlata vrijedi. Tako smo na neke minuse dodali i koji plus, a pravi plus slijedi kada u ruke uzmete ovaj uređaj. Kombinacija metala, drveta i koriana, vrlo solidno i pedantno izvedena svakome će hobistu s izvjesnim stažom jasno reći kako od ove naprave ne treba očekivati neugodna iznenađenja. I takvih iznenađenja nije bilo niti nakon više desetaka ciklusa paljenja i gašenja. Jedan sasvim predvidljiv uređaj, što svakako treba shvatiti kao kompliment. Jednako kao i činjenicu da nema ni bruma niti neuobičajenog šuma. Mirno i staloženo je Breeze P1 dočekao trenutak kada će umjesto signala iz radio prijemnika, koji prolazi kroz famozni antiriaa sklop i čini usviravanje svake phono sekcije jednostavnim zadatkom, konačno "pogledati" u zvučnicu. Ista mora biti MM ili MC visokog izlaza, budući da nam je ponuđeno pojačanje od 38 ili 45 db-a. Osim 7 decibela razlike za očekivati je i neku razliku u zvuku budući da je slabije pojačanje označeno kao Classic, a jače kao Dynamic. Za provjeru o čemu se radi Rega Exact pravi je kandidat. S izlaznim naponom od 7 mv dovoljno je potentna za Classic opciju, a istovremeno daleko od toga da prezasiti ulaz u Dynamic modu. Exact zvučnica nije završila na mojoj Regi RP 8 Da ne znam iz koje zemlje dolazi naš Breeze P1, bez oklijevanja bih na karti pokazao Italiju koju sviram sa Aphetom, već je stigla montirana na model RP 6, što mi je uštedjelo nešto vremena i petljanja oko nekoliko ciklusa montaže i demontaže. Uz to, Rega RP 6 i Exact cjenovno se čine sasvim primjereni testiranom uređaju. Da ne znam iz koje zemlje dolazi naš Breeze P1, bez oklijevanja bih na karti pokazao Italiju. Ovdje možete čuti sve ono što krasi talijanski pristup zvuku. Sredina mora biti bogata bojom, blago pokraćenih vrhova kako ništa ne bi stršalo. Rezolucija ne mora biti osobito visoka, jer čemu se previše baviti detaljima kada nas zanima cjelina. Bas će kao osnova stajati na solidnoj i širokoj bazi s koje će u sredinu prijeći ugodno popunjen. Definicija basa nije ključna za doživljaj koliko ispravno odmjereni volumen, a prijelaz u sredinu, budući da je to mjesto gdje leži najviše osnovnih tonova, treba biti blago naglašen kako bi sve imalo "solidan korpus". Visoki su brzi, ugodni i blago zagasiti kako ne bi odskakali od sredine. Prostorna definicija je također u "sfumato" tonu. Mikrodinamika i dinamika su ugođeni "umeko" budući da sve naglo i iznenadno samo ometa ugodu. Boje, okusi i mirisi moraju biti delikatni i s mjerom. To je osnova za uživanje u svemu, pa i u glazbi. Takav je Breeze P1 u Dynamic modu. Prijelaz na Classic podsjeća me na starije Thorens gramofone, sa subšasijom ovješenom na oprugama i s pogonskim remenom koji je već predugo na gramofonu, pa igla kroz brazdu plovi cijelo vrijeme "na kvačilu". Da li vam zaista treba Classic sa svojim spuštenim i na momente pre-relaksiranim tonusom u kojem će se cijeli spektar nagnuti prema basu, vrhovi još potkratiti, a harmonici zadebljati? Vjerujem da je to sasvim legitiman izbor za one dane kada se ljubitelj vinila zaželi blagog i relaksirajućeg zvuka. Classic neće biti moj izbor, no osobiti šarm mu ne mogu poreći. Koliko je Dynamic stvarno Dynamic, provjerio sam usporedbom s EAR 864 pretpojačalom. Gramofonska sekcija tog uređaja se prodaje kao 834P i u svojoj je MM inačici više nego dva puta skuplji od našeg domaćeg kandidata. Nije stoga iznenađenje što glasoviti EAR nudi više tranzijenata, mikrodinamike, dinamike, detalja i lakše izlazi na kraj s gužvom na pozornici, tj. kompleksnim materijalom. Osim značajne razlike u cijeni, EAR nije talijanska škola zvuka, pa je svaka daljnja usporedba nezahvalna. Osobiti pristup zvuku čini da se Breeze P1 smješta u kategoriju "uređaja sa karakterom". Za razliku od brojnih istosvirajućih uređaja tog cjenovnog razreda, ovaj nudi nešto drugo. Tranzistori će za te novce ponuditi više brzine i detalja, biti će precizniji, čvršći i rezolutniji, no nažalost bez šarma kada je reprodukcija sredine u pitanju. Ovdje je taj šarm dosljedno protegnut na cijelu zvučnu sliku i naš "šarmer s pokrićem" se može pohvaliti i izvedbom i izradom. Breeze P1 opravdava svoju cijenu i zaslužuje preporuku. Poslušati svakako! Had Audiolab Breeze Phono P1 Tip: MM / MC High Ulazni otpor: 47K Izlazni otpor: 700 Ohm Cijevi: ECC83/6C5S Pojačanje: 38dB/45dB (Classic/Dynamic mode) S/N: 65dB Dimenzije: 200 x 90 x 320 mm (ŠxVxD) Cijena: kn INFO: HAD Audiolab, 043/ Korištena glazba W.A. Mozart "Le Nozze di Figaro" Carlo Maria Giulini, EMI, Miles Davis "Tutu" Warner Bros, Sergej Rahmanjinov, 3. klavirski koncert, Andrei Gavrilov, Melodia Eric Claption "Unpluged" Reprise Records, Kari Bremnes "Reise", Strange Ways Records, Jazz at the Pawnshop, Proprius Sustav Gramofoni: Rega RP 8 + Apheta i Technics SP 10 MK II + Jelco SA 750L + Denon 103R, Pretpojačala: EAR 864, Lector Zoe, Audio Analogue Aria, Lamm LL2 Deluxe, Jeff Rowland Capri, Pojačala: Conrad Johnson ET 250S, Jeff Rowland 201 Zvučnici: Audio Physics Cardeas, Ohm Walsh 5000 A, b: Kimber Select/ KCAG/ HERO/ Timbre, Strujni kabeli: original od proizvođača 46 47

25 TEST NAD D3020 Hibridni integrirac za moderno doba D klasu u kojoj je izvedeno ovo pojačalo. Cilj je isti kao i prije, ponuditi malo i kvalitetno pojačalo za vrlo razumnu cijenu, no ovaj puta uz dodatak ugrađenog digitalno analognog pretvarača. Izrada pojačala u D klasi sa sobom povlači mnoge prednosti, primjerice hlađenje gotovo da i nije potrebno, kao ni veliki transformator, što je u konačnici dovelo do toga da je D3020 stvarno maleno pojačalo. Dimenzije su 58 x 186 x 219mm (švd). Šira upotreba pojačala D klase u kućnim audio sustavima je tek nedavno krenula, stoga postoji još puno mjesta za poboljšanje i optimizaciju sklopova. Kako bi izvukao maksimum, NAD se okrepiše: Jagor Čakmak Oduvijek je NAD bio poznat po odličnom odnosu dobivenog i uloženog u nižim cjenovnim kategorijama, a pogotovo je uspješan bio u ponudi malih pojačala koji su svirali odlično za svoju cijenu. Oni malo stariji sjećaju se legendarnog C3020 pojačala koji je svojim kupcima pružio puno ugodnih sati slušanja glazbe, a oni malo mlađi sjećaju se modela C320, također odličnog malog pojačala. Oba modela bila su minimalističkog i prepoznatljivog NAD dizajna, relativno male snage od 30W, odnosno 40W ali jako dobrog zvuka za cijenu. Mnogi primjerci tih pojačala još uvijek veselo rade kod korisnika nakon dugog niza godina. Kako bi bio konkurentan u tom segmentu, NAD se mora prilagođavati novim izazovima koje nosi tehnološki napredak i drugačije navike korisnika. Kao što su nekad korisnici imali potrebu za spajanjem gramofona, tako danas korisnici traže mogućnost spajanja računala kao izvor zvuka. Proizvođači polagano, ali sigurno u sve većoj mjeri prelaze na D klasu pojačala umjesto nekadašnjeg standarda nižeg cjenovnog ranga, AB klase. NAD je za svoje novo malo pojačalo odabrao ime D3020, kako bi asociralo na svoje vrlo uspješne pretke iz nekog drugog doba. D iz imena je upravo povezano uz novi ustroj rada, odnosno Izrada pojačala u D klasi sa sobom povlači mnoge prednosti, primjerice hlađenje gotovo da i nije potrebno, kao ni veliki transformator, što je u konačnici dovelo do toga da je D3020 stvarno maleno pojačalo nuo tvrtki Hypex koja je imala vlasnička prava nad patentom koji omogućuje upotrebu varijabilne modulacijske frekvencije koja se prilagođava uvjetima rada. U NAD-u tvrde da se radi vrlo jednostavnom sklopu koji daje odlične rezultate. Svu tu naprednu tehnologiju uspjeli su smjestiti u vrlo lijepo i kvalitetno napravljeno maleno kućište koje može stajati uspravno i položeno. Na prednjoj strani nalazimo potenciometar glasnoće i vrlo diskretne led diode iza slova koji označavaju odabrani ulaz. S gornje strane (kada uređaj stoji uspravno) nalazimo dvije tipke, jednu za paljenje, a drugu za odabir ulaza. Sa stražnje strane se nalazi mnoštvo konektora. Od digitalnih ulaza na raspolaganju su koaksijalni, USB i optički, a od analognih jedan par RCA konektora i 3.5mm stereo banana. Od izlaza nalazimo jedan par zvučničkih terminala i posebni izlaz u slučaju kada se koristi subwoofer. Treba također napomenuti kako se na uređaj može spojiti putem bluetootha. Masa uređaja je mala i iznosi 1.38kg, tako da treba biti pažljiv kada se na njega spoje deblji zvučnički kablovi. Drugi dio ovog uređaja koji je jednako važan je digitalno analogni pretvarač. NAD je išao na sigurno i odabrao vrlo uobičajenu specifikaciju. DA može baratati podatcima rezolucije od 24bita s frekvencijom uzorkovanja od 192kHz, odnosno 96kHz kada se koristi USB ulaz. Snaga ovog malog pojačala je deklarirana na 30W pri 8Ohma, baš kao i kod originalnog Premda malenih dimenzija D3020 je dovoljno opremljen da bude centralno mjesto u malom modernom audio sustavu. Pitanje ostaje da li je D3020 dostojni nasljednik C3020 i C320? Zvuk Kroz slušaonicu je do sada prošao cijeli niz pojačala D klase vrlo različitih cijena, od onih najjeftinijih koji su koštali tisuću kuna do onih koji su koštali deset puta više. Njihova uspješnost u usporedbi sa pojačalima AB klase slične cijene je bila samo djelomična. Mali NAD je već pri slušanju prvog testnog materijala ponudio zvučnu sliku za koju niti jedan slušač ne bi mogao sa sto postotnom sigurnošću reći da li se radi o pojačalu D klase, a to je uspjeh zato što će ga potencijalni kupci uspoređivati sa svim mogućim alternativama slične cijene. Trideset vata nije mnogo, ali je dovoljno za većinu malih dvosistemskih zvučnika pripadajuće klase. Test je započet koristeći digitalne ulaze. Glas Care Dillon bio je jasno pozicioniram u prostoru, baš kao i prateći instrumenti. Detalja ima nešto više u visokom dijelu spektra nego u srednjem, no kada se uzme u obzir cijena uređaja ukupni rezultat je vrlo dobar. Pozornica koju je uređaj reproducirao za vrijeme slušanja simfonijskog orkestra je vrlo dobra, pogotovo u širini. Udari orkestra su reproducirani vrlo dobro i čvrsto. Dinamički rasponi nisu problem ovom malom pojačalu i tu se snalazi vrlo dobro dok god su zvučnici dovoljno osjetljivi da 30W ne predstavlja problem. Volumen i brzina bas područja su jako dobri. Njegov općenito malo topliji karakter čini slušanje i ovog materijala vrlo ugodnim, a to je karakteristika koju dijeli sa svojim predcima. NAD D3020 je uspio izbjeći klopku u koju upali mnogi konkurentski proizvodi D klase, a to je pomalo isprazna i agresivna zvučna slika koji nije ugodna na duža slušanja. Pri korištenju analognog ulaza zvučna slika se nije dramatično promijenila, naravno jasan je bio upliv karaktera zvuka CD playera ali i dalje je ostao jasan potpis zvuka NADa. Ugrađeni digitalno analogni pretvarač može bez problema konkurirati drugima slične klase, a karakterno je u potpunosti usklađen s pojačalom. Usporedba originalne verzije NAD 3020 pojačala s današnjom Zaključak NAD D3020 je primjer novog smjera zvuka jeftinih NAD pojačala. Kada se usporedi s prethodnicima, prepoznatljiva je ista misao vodilja prema kojoj su NAD-ovi inženjeri napravili i stara pojačala i D3020. Zvuk je vrlo ugodan i voluminozan bez glumljenja velikog pojačala. Ono što D3020 može raditi, radi vrlo dobro i ne treba očekivati više za tu cijenu. Također treba reći kako je ovaj uređaj odlično "sve u jednom" rješenje za današnjeg modernog korisnika kojemu će digitalni izvori zvuka prevladavati. Za kraj slijedi odgovor na pitanje: Kakav je D3020 naspram C3020, odnosno C320? Novo pojačalo je brže, čvršće i detaljnije no ponešto je izgubljeno na toplini koje je bilo dosta naglašeno kod primjerice modela C320. NAD D3020 Digitalni ulazi: 1xUSB, 1x koaksijalni, 1x optički, Bluetooth DA pretvarač: 24bit/192kHz Analogni ulazi: 1xRCA, 1x3.5mm banana Snaga: 30W / 8Ohm Dimenzije: 58 x 186 x 219mm (švd) Masa: 1,38kg Cijena: kn INFO: Sigma audio koncept, Tel. 01/ , Korištena glazba Sergei Rachmaninov - Symphonie No. 1, 2000, Deutsche Grammophon Diana Krall - Glad Rag Doll, 2012, Verve Tricky - False Idols, 2013,!K7 Hiromi Uehara - Another Mind, 2003, Telarc Gustav Mahler - Symphonie No. 2, Gilber Kaplan, 2003, Deutsche Grammophon Arild Andersen - Electra, 2005 ECM Records Tord Gustavsen - The Ground, 2005, ECM Records Patricia Barber - Cafe Blue, 2004, Koch Records Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Izvori: Arcam CD73, Pioneer DV-696, Pro-Ject USB Box, Pojačala: Prima Luna Prologue Two, Rotel RB-1070, pretpojačalo samogradnja, NAD C320, Ožičenje: Wireworld Equniox 6, Wireworld Solstice 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B Microtwin, Wireworld Aurora 52, Wireworld Chroma 5, Wireworld Ultraviolet USB, Wirewold Nova

26 TEST REGA ARIA Rega Aria su u stvari dva gramofonska pretpojačala u jednoj kutiji DVA U JEDAN piše: Zoran Radenković Opet ću započeti s time da nije dovoljno samo sakupiti dobre komponente i sjesti i čekati dobar zvuk. U najvećem broju slučajeva, možete čekati do sudnjeg dana, a valja primjetiti kako isti kasni već dva milenija. Za one koji nemaju toliko strpljenja, postoje alternative. Jedno od tih je i instant rješnje koje odnedavno nudi Rega. Uz hvaljeni komplet koji čine Rega RP 8 i zvučnica Apheta sada je tu i gramofonsko pretpojačalo Aria. Sve zajedno trebalo bi biti primjer sinergije o kojoj se često piše, no rijetko sreće u praksi. U kategoriji "srednje skupo" ili za naše prilike "jako skupo" ovaj bi Regin komplet trebao pokazati puno. Očekujem natprosječnu dinamiku, odličan tranzijentni odziv, jasan i dubok bas, preciznu sredinu i strelovite visoke. Za ove novce i s ovakvim pedigreom, raznorodna konkurencija iste cijene ne bi smjela imati šanse. Da li je tome tako, saznati ćete uskoro. Rega Aria su u stvari dva gramofonska pretpojačala u jednoj kutiji. Kako konstruktori odgovorno tvrde, MC i MM zvučnice su različite i po tome što jedne (MM) zahtjevaju bipolarne trenzistore, a druge (MC) FET-ove. Uz to, temperaturno i na svaki drugi način osjetljivi MC traži i neku stabilizaciju koja će mu omogućiti optimalni radni režim. Komplicirano ili jednostavno, svejedno. "Dva u jedan" nova Aria smještena je u standardno Regino kućište koje koriste i Brio-R, DAC, Apollo R, kao i napajanje od novog RP 10 gramofona. Kvaliteta izrade je primjerena Rega standardu za koji se ne može reći da spada u sam vrh svjetske produkcije u ovoj klasi. Kako Rega svoju slavu nije stekla vrhunskom završnom obradom, već zvučnim rezultatima, sitne nepodopštine poput neadekvatno učvršćenih RCA konektora ću ostaviti za neku drugu prigodu. Aria nudi ograničene mogućnosti prilagođenja kada je MC zvučnica u pitanju. Izbor impedancije je 70, 100, 150 i 400 Ohma, a pojačanja 63 i 69 db-a. Više nego li vam treba za jedinu Reginu MC zvučnicu, no nedovoljno za opće šarenilo koje vlada na MC tržištu. Tu je i rijetko viđeno kapacitivno opterećenje od 1000, 2000, 3200 i 4200 pf-a. Gotovo identično kao i kod prijašnjeg modela Fono MC, kojega sam nabavio za potrebe ovoga testa. Fono MC je bio hvaljen i preporučivan uređaj, vrlo prihvatljive cijene. Zanimalo me koliki je to pomak u zvuku Rega napravila za točno tri puta više Aria je eksplozivna naprava koja uspijeva iz RP 8 gramofona izvući nevjerojatno čvrst i slojevit bas, izrazito detaljnu, živu i bojom dobro zasićenu sredinu kao i strelovite i rafinirane visoke novaca, koliko je Aria skuplja. Kada stavite Fono MC na RP 8 sa Apheta zvučnicom, dvije su vam stvari odmah jasne. Prvo, da je taj Fono izrazito niskošuman i po pitanju zvučnih dosega dobar uređaj. Drugo, da osim što je dobar, nije više od toga. Da li trebam posebno i nadugačko objašnjavati kako mi je prvo na pameti bilo da li Aria može biti tri puta bolja? Da li će Arai dosegnuti taman toliko da zadovolji osnovne standarde svoje klase, no ne i više od toga? Da li će tri puta skuplje biti vrlo dobro ili nešto više od toga? Koliko je Aria bolja isto tako sam saznao odmah. Niskošumna kao i manji prethodnik. I tu svaka sličnost završava. Aria je eksplozivna naprava koja uspijeva iz RP 8 gramofona izvući nevjerojatno čvrst i slojevit bas, izrazito detaljnu, živu i bojom dobro zasićenu sredinu kao i strelovite i rafinirane visoke. Sve je to glatko povezano u cjelinu. Prvo slušanje pokazuje kako je dinamika u odnosu na mali Fono iz neke sasvim druge galaksije, a slaganje mikrodinamičkih kontrasta govori da Aria cilja visoko. Za to koliko visoko treba nešto vremena i ploča, pa je nakon početnog pozitivnog šoka ostatak testa prošao znaku samnjenog tonusa i hladnije glave. Od klavira solo do simfonijskog orkestra, bez obzira da li je Paris u Texasu ili Amerikanac u Parizu, Oscar Peterson, Eric Clapton ili Kari Bremnes Live, Marta Argerich ili Svjatoslav Richter, Rega Aria pokazuje sve značajke pravog High End uređaja. Frekvencijski ispeglana i stabilna, ide dovoljno duboko i visoko da se kvalificira za taj status. Odnos brzine, detalja i harmoničke nadgradnje su optimalni, a ovo je vrlo brz i vrlo detaljan uređaj. Prostorna definicija je impresivna kao i sposobnost izlaženja na kraj sa kompleksnim materijalom. Rezolucija i transparencija su prvoklasni i tu se Aria s lakoćom može odmjeriti sa bilo kojim kandidatom. Dok EAR 864 ima pozitivnu magiju cijevi, Aria ne zaostaje u reprodukciji harmonika, a kada je dinamika u pitanju tu će EAR-a ostaviti cijelu stepenicu ispod. Aria s lakoćom izvlači sve dinamičke kontraste i pri tome suvereno barata detaljima, ne narušavajući stabilnost i dubinu prostorne definicije. Precizno i s lakoćom plovi Apheta kroz brazdu. Aria to potvrđuje. Odgovor na vječno pitanje da li je Aria univerzalno rješenje stigao je vrlo brzo nakon posjete vlasniku Technics/Jelco/Denon 103R kombinacije. Brza i ofenzivna, sa basom koji impresionira kvantitetom no ne i kvalitetom, sredinom koja je živa i prezentna, no bez dovoljno detalja i boje da podrže tu živost, otvorenim i okretnim visokima koji će sve osnovno prikazati spretno i poduzetno, no bez dovoljno nadgradnje. Teško da bi na tom terenu mogao bilo kome dokazati kako je Aria izvrstan uređaj. Pa iako nije pravo rješenje za sve ljubitelje igle, vlasnicima Reginih gramofona i zvučnica ova je Aria stigla kao blagovijest. Ništa za te novce ne može dosegnuti tu svirku. Rega je sa RP 8, Aphetom i Ariom opet visoko digla letvicu. Sinergija je ključ uspjeha. Rega Aria Tip: MM / MC Ulazni otpor: 47 kohm Pojačanje: 63dB/69dB Dimenzije: 220 x 320 x 80 mm Cijena: kn INFO: Audio san, 043/ Korištena glazba W.A. Mozart "Le Nozze di Figaro" Carlo Maria Giulini, EMI, Miles Davis "Tutu" Warner Bros, Sergej Rahmanjinov, 3. klavirski koncert, Andrei Gavrilov, Melodia Eric Claption "Unpluged" Reprise Records, Kari Bremnes "Reise", Strange Ways Records, Jazz at the Pawnshop, Proprius Sustav Gramofoni: Rega RP 8 + Apheta i Technics SP 10 MK II + Jelco SA 750L + Denon 103R, Pretpojačala: EAR 864, Lector Zoe, Audio Analogue Aria, Lamm LL2 Deluxe, Jeff Rowland Capri, Pojačala: Conrad Johnson ET 250S, Jeff Rowland 201; Zvučnici: Audio Physics Cardeas, Ohm Walsh 5000 A, b: Kimber Select/ KCAG/ HERO/ Timbre, Strujni kabeli: original od proizvođača F208 NO COMPROMISES. NO COMPARISON. Where music and film simply mean more! tel: (0)

27 TEST ATC SCM11 Studijski DNK u kućnom sustavu Proizvode legendarnog britanskog proizvođača zvučnika - ATC-a, nismo imali priliku često predstavljati u ovom časopisu. Tvrtku ATC osnovao je godine Billy Woodman kako bi proizvodio zvučničke jedinice za profesionalne sustave, no s godinama je ATC postao popularan kako u svijetu profesionalnih tako i u svijetu kućnih sustava. Time je ATC postao jedan od onih rijetkih proizvođača koji uspijevaju spojiti teško spojive svjetove profesionalnog i kućnog audia u istim proizvodima. Najčešća asocijacija na ATC su izvrsni aktivni zvučnici klasičnog dizajna, no ponuda ATC-a vrlo je široka i ima nekoliko različitih linija proizvoda. Proizvodi se PREPORUKA Najčešća asocijacija na ATC su izvrsni aktivni zvučnici klasičnog dizajna, no ponuda ATC-a vrlo je široka i ima nekoliko različitih linija proizvoda mogu dobiti u obje varijante, aktivnoj i pasivnoj. Testirani SCM11 pripada liniji proizvoda HiFi Passive Series i mijenja dosadašnju liniju Entry liniju. Kao što i naziv linije kaže, radi se o uobičajenim pasivnim zvučnicima koje najčešće srećemo u svijetu kućnih sustava. Serija se sastoji od tri modela namipiše: Jagor Čakmak jenjena smještaju na stalke i jednog samostojećeg modela. Osnovni princip rada SCM11 zvučnika je vrlo neuobičajen za današnje doba kada je više od devedeset posto zvučnika bas refleks ustroja uz pokoji pasivni radijator ili hornu. Kućište je izvedeno kao kompresijska kutija što znači da zrak sadržan u kućištu nema izlaz pa je pomicanje zvučnika fizički teže. Prednost ovog principa u odnosu na bas refleks je linearnost odziva i eliminacija problema s protokom zraka kroz basrefleks otvor. SCM11 srednje je velik zvučnik namijenjen smještaju na stalke. Kvaliteta izrade ovog zvučnika je izvrsna i kutija je iznimno dobro umrtvljena što rezultira i nešto većom masom pojedinog zvučnika koja iznosi 10.9kg. Kutija ima lagano zakrivljene bočne strane kako bi se postigla veća čvrstoća i smanjile vibracije. Ugrađene zvučničke jedinice su nadogradnja iz prošle serije. Visokotonac je nova generacija ATC-ove već vrlo poznate jedinice sa mekanom kupolom. Premda je materijal sa kojim je izrađena membrana tradicionalan, dizajn šasije nije. Ovjes na kojem se nalazi 75 milimetarska membrana je dvostruk, a korišteni magnet je naravno neodimijski, ali su inženjeri ATC-a uspjeli izbjeći korištenje ferofluida kako bi osigurali jednake radne karakteristike kroz duži vremenski period. Bas/ srednjetonska jedinica je već poznata i napravljena je pomoću tehnologije koju ATC naziva Constrained Layer Damping. Radi se o sendvič materijalu gdje je absorbcijski materi- jal stavljen između dva lagana i kruta vanjska sloja. Promjer bas/srednjetonske jedinice je 150mm. Osjetljivost je slabija u usporedbi s mnogim današnjim konkurentima i iznosi 85dB. Deklarirana impedanca je 8Ohma. Preporučena snaga pojačala je od 75W do 300W. Sa stražnje strane zvučnika nalazi se par bi-wiring konektora za zvučničke kablove. Zvuk Dizajn i tehnološki pristup u zvučniku SCM11 je za današnje doba neobičan i više pripada nekim prošlim vremenima, no taj pristup je upravo ono što je ATC učinilo kultnim. Već od prvi taktova testne muzike bilo je jasno da se radi o posebnom proizvodu na tržištu. Test je započet s laganijim jazz materijalom, albumom The Ground, Torda Gustavsena. Pozornica koju je SCM11 reproducirao je vrlo pravilnih proporcija u sve tri dimenzije s jasnim pozicio- niranjem izvođača. Kontrabas je reproduciran vrlo čvrsto s puno detalja, odličnim timbrom i dovoljnim volumenom. Srednji dio spektra je iznimno čist i bez koloracija s puno detalja, a slične karakteristike mogu se vezati i uz visoki dio spektra. Odmah je vrlo uočljiva jako dobra povezanost zvučne slike kroz cijeli spektar. Prelaskom na vokalni jazz Care Dillon postala je još očitija transparentnost i timbralna pravilnost. Glas je bio vrlo dobro ocrtan u prostoru. Ima je pravilan volumen i jasno mjesto na pozornici. Udarci bubnjeva izvrsno su preneseni s potrebnim volumenom i brzinom, jednako kao i ostali instrumenti. Prelaskom na slušanje simfonijskog orkestra postaje očitije kako je za veće glasnoće i dobru kontrolu u basu potrebno osamdesetak vata. SCM11 je i pri slušanju četvrte simfonije Antona Brucknera oduševio svojom čistom izvedbom bez koloracija i nevjerojatnom lakoćom pri isporuci velike količine informacija u cijelom spektru. Separacija izvođačkih grupa je odlična kroz veliku pozornicu koju ovaj zvučnik reproducira. Pri uzletima orkestra zvučna slika ostaje vrlo stabilna i bez zamjetnih urušavanja u bilo kojem smislu. Bas područje je iznimno dobro definirano i brzo te u većini slučajeva ide dovoljno duboko za zvučnik ove veličine. Kao i kod slušanja manjih sastava, oduševljava muzikalnost, povezanost cijele zvučne slike i lakoća izvedbe. Detalja uvijek ima puno te slušanje nikad ne postaje zamorno. Slušni test zaključen je s rock glazbom i elektronskom glazbom gdje se SCM11 jednako dobro snašao. Brzo i dobro definirano bas područje odlično prenosi ritam nekih žešćih snimaka, a visoki i srednji dio spektra uvjerljivo odrađuju ostatak posla kako bi stvorili klupski dojam. Zaključak ATC SCM11 je osvježenje na tržištu koje je zasićeno sličnim proizvodima. Ne samo da se radi o dobrodošloj alternativi, nego se radi o u mnogočemu superiornom zvučniku u odnosu na konkurenciju. Njegova sposobnost prenošenja svih informacija sa snimke je izvrsna. Upravo lakoća kojom ovaj zvučnik prenosi informacije omogućava da slušač zaboravi da audio sustav postoji i u potpunosti uživa u glazbi, a to je ono najvažnije. Što se tiče zvukovnih mogućnosti, ovom zvučniku se teško što može zamjeriti. Ograničavajući faktor u nekim slučajevima eventualno može biti snaga pojačala pa je pojačalo od 80W dobrodošlo kako bi u potpunosti moglo kontrolirati zvučničke jedinice, premda se pokazalo da za normalne glasnoće može poslužiti i cijevno pojačalo od 40W. Cijena ovih zvučnika nije mala ali bez obzira na to zaslužuju svaku preporuku. ATC SCM11 Snaga: W Impedancija: 8 Ohma Osjetljivost: 85dB Dimenzije: 381x232x236mm (všd) Masa: 10.9kg Cijena: kn/par INFO: Intek Croatia, tel. 098/ , Korištena glazba Sergei Rachmaninov - Symphonie No. 1, 2000, Deutsche Grammophon Diana Krall - Glad Rag Doll, 2012, Verve Tricky - False Idols, 2013,!K7 Hiromi Uehara - Another Mind, 2003, Telarc Gustav Mahler - Symphonie No. 2, Gilber Kaplan, 2003, Deutsche Grammophon Arild Andersen - Electra, 2005 ECM Records Tord Gustavsen - The Ground, 2005, ECM Records Patricia Barber - Cafe Blue, 2004, Koch Records Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Izvori: Arcam CD73, Pioneer DV-696, Pro-Ject USB Box, Pojačala: Prima Luna Prologue Two, Rotel RB-1070, pretpojačalo samogradnja, NAD C320, Ožičenje: Wireworld Equniox 6, Wireworld Solstice 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B Microtwin, Wireworld Aurora 52, Wireworld Chroma 5, Wireworld Ultraviolet USB, Wirewold Nova

28 TEST HAD AUDIOLAB SANTANA SE 6C33C Podjednako dobro za MIG kao i za HAD piše: Neven Kos Priča na rubu između legende i povijesti kaže kako je 6C33B, ruska vakuumska cijev razvijena i namijenjena vojnoj industriji. Onaj legendarni dio priče kaže kako je cijev ostala dugo vremena široj javnosti nepoznata jer su je Rusi jednostavno u MIG-ovima skrivali kao zmija noge, sve do navodnog tajnog, ali prisilnog slijetanja jednog MIG- 25 u japansku zračnu luku prije nekoliko desetljeća. Amerikanci su, opet navodno, rastavili avion i čini mi se u sklopu radarskog sustava (ako griješim, ispravite me) pronašli 6C33B. Kasnija povijest, izmišljena ili vjerodostojna, kaže kako su raspadom Istočnog bloka, Sovjetskog Saveza i padom Berlinskog zida, tajna ruska oružja i tehnologije postali dostupni Zapadu pa tako i famozna babuška - 6C33-B. Kako se i zašto audiofilska zajednica našla u tom metežu i otkrila novi sveti gral cijevnog audija nije baš jasno, legende su izmišljene kako bi se prepričavale pa neka. Možda o tome ima Cijev, u narodu prozvana babuška, dio popularnosti na Zapadu zasigurno duguje legendi koja ju prati, ali još i više električnim karakteristikama (nizak napon napajanja, niska izlazna impedancija...) i pouzdanosti što reći sadašnjim i budućim generacijama Vladimir Šušurin (Lamm Audio), koji o otkrivanju sovjetskih audio dosega Zapadu ima što reći, i o tom je prije nekoliko godina govorio i Danku Šuvaru u intervjuu ovom magazinu. O ovoj lampi ima što reći i g. Dražen Markešić, čovjek koji glavom, bradom, autoritetom, znanjem i iskustvom stoji iza bjelovarske tvrtke HAD audio. Kako bilo, cijev, u narodu prozvana babuška, dio popularnosti na Zapadu zasigurno duguje i legendi koja ju prati. Vjerojatno još i više, popularnost je stekla zahvaljujući električnim karakteristikama (nizak napon napajanja, relativno niska izlazna impedancija, itd. što je čini pogodnom za OTL primjenu. Vidi Graaf) i pouzdanosti. Kada znamo da je ova cijev trebala biti potpuno sigurna za upotrebu i korištenje na velikim visinama, pri snažnim g-silama, okruženje u kojima se ova cijev nalazi nakon što su je prihvatili audiofili i konstruktori na Zapadu (a bome i na Istoku, pogotovo u Kini), potpuno je bezazleno u odnosu na ono za koje je lampa konstruirana, a što joj jamči dugovječnost i pouzdan rad. Međutim, cijev je ipak zahtjevna u pogledu grijanja, jer "vuče" više od 3 Ampera struje, što postavlja dodatne zahtjeve pred napajanje i veličinu i snagu napajačkih transformatora. Prije nekoliko mjeseci imao sam priliku u vlastitoj slušaonici poslušati prototip SE integriranog pojačala HAD Cyclone s GM70 u izlaznom stupnju i snage oko 25W po kanalu. Iako vrlo dobro, pojačalo je pokazivalo kako još ima prostora za unaprjeđenje, kako u dizajnerskom i vizualnom aspektu, tako i u zvuku. Model koji je bio na testu - Santana SE 6C33C - tehnički je i vizualno završen proizvod, što govori kako konstruktor neprestano unaprjeđuje i sluša svoje proizvode i nastoji ih prilagoditi zahtjevima kupaca. Zadovoljstvo me je reći kako je Santana kudikamo bolje, zaokruženije i kompletnije pojačalo od prototipa koji sam slušao. Samo pojačalo impresivan je komad stakla, drva i željeza. Velike dimenzije, posebno u stražnjem dijelu, koji skriva izlazne i naponske transformatore i napajački sklop, mogu biti i njegova mana, jer 54 55

29 TEST HAD AUDIOLAB SANTANA SE 6C33C npr. u Rondo policu, rađenu po narudžbi s otvorom od 25cm nije stalo u nju te je cijelo vrijeme testa provelo na podu, pored zvučnika. Rješenje koje nije najsretnije, niti najspretnije, ali je u zadanim okolnostima bilo jedino moguće. Što se samog ustroja tiče, riječ potpuno prepuštam konstruktoru: "Santana SE...je uređaj koji je na tržištu od proljeća ove godine, kada je predstavljen na Multipak-u u Pakracu... i tada su ljudi pokazali interes te mi je to pokazalo da sam na dobrom putu. U drugoj iteraciji i konačnom nazivu ovo je Santana SE (jer uskoro stiže veći i jači brat Santana PP). Što sam ovdje htio pokazati - naime, na tržištu je podosta pojačala s ovom izlaznom triodom koja je pristupačna i zanimljiva, a nadasve zahvalna kada se ne tjera u neke prevelike disipacije gdje ne traje dugo. Stoga se na tržištu i nalaze pojačala koji se diče s 18W, 20W, 22 pa i 25W s ovom cijevi u A klasi. Nemoguće. Osim ako je tako pržim da će izdržati manje od 1000h. I to se i ljudima dogodi i za to okrivljuju lampu. Ja sam konzervativno odredio 80% maksimalne disipacije za pogon i s tim ostvarujem 15W. Ono dodatno što je specifično za pojačalo je mogućnost da se koriste za prve signalne cijevi (dvije u sredini) dvije vrste elektronskih cijevi bez ikakvih izmjena - 6n6p za manji g ain (standardna osjetljivost za moderne izvore signala) te 6n1p za veći gain kada se koriste izvori koji daju izlazni napon manji od 0,5Veff." Uz citiranog je vidljivo kako konstruktor živi sa svojim pojačalom, razmišlja o njemu i trudi se napraviti proizvod koji će biti potpuno prilagođen korisniku i donijeti mu zadovoljstvo slušanja i korištenja. Također je vidljivo kako konstruktor poznaje sklopove i nastoji iz zadanoga izvući najviše. Pojačalo nudi neka zanimljiva korisnička rješenja. Na gornjoj ploči npr. nalazi se prekidač označen s A+/A-.Markešić objašnjava razloge za ovu Pojačalo je zvučalo detaljno i svježe, s odličnom ekstenzijom, prostorom i basom mogućnost: "...kako je većina slušanja u prvih nekoliko W snage, tako sam odlučio omogućiti da prebacivanjem u položaj A- stavimo pojačalo u ekonomični mod rada kada disipacija lampe pada na 50%, te tada pojačalo radi s do 8W u A klasi. Kada se želi glasnije ili se sluša dinamički živahna glazba, jednostavno se prebaci u A+ položaj i koristi se svih 15W. Oba ova prekidača se mogu prebacivati u toku rada...". Drugi prekidač s gornje strane je preusmjerenje na pokazivač mirne struje s prednje strane, a podešavanje biasa izlaznih cijevi vrši se trimerima iza njih. "Bias je full automatski, i to se kod ove cijevi pokazalo sonično i konstrukcijski bolje (stabilniji rad i bolji raspored harmonika)", kaže Markešić. Stražnja strana bogatija je nego smo navikli i pojačalo između ostalog, ima opciju podešavanja balansa +/- 3dB uz mogućnost isključivanja navedene funkcije: "...tako da signal ne ide kroz još jedan dodatni potenciometar. Također, ostavljena je mogućnost da korisnik sam izabere između nulte i 3-4 db povratne veze. Tako mala povratna veze ipak stabilizira pojačalo u slučaju pogona malo težih zvučnika te dodatno linearizira ionako prilično linearan izlaz." Zvuk U razdoblju u kojem je pojačalo bilo dostupno, poslušali smo ga u dva sustava, na malim dinamičkim zvučnicima (Monitor Audio Studio 10SE) i na dobro poznatim Magnepan MG12SE u vlastitoj slušaonici. Prva impresija: pojačalo zvuči veliko i moćno. Naravno, snaga i ustroj pa i cijena pojačala neminovno utječu na naša očekivanja u pogledu njegova zvuka. Međutim, pojačalo je (ugodno) iznenadilo i u roku keks razbilo sve predrasude koje smo imali. Također, lakše je disalo i zvučalo protočnije s Megijima (notorno neefikasnim zvučnicima) nego s dinamičkim MA. Iznenađenje? Vjerojatno, ali slično se dogodilo i pri slušanju jednog drugog SE pojačala - Unison Research Simply Two Anniversary, što bi moglo značiti da određena pravila postoje. Naime, s Monitor Audio zvučnicima, pojačalo je zvučalo detaljno i svježe, s odličnom ekstenzijom, prostorom i basom, i bilo je potpuno na tragu kvalitete zvuka jednog od najboljih cijevnih pojačala koje sam slušao - Nightingale ADM-32. I dok je s MA 10SE ADM-32 zvučao besprijekorno, Santana je u glasnim pasažima, a pri reprodukciji klavira i pri umjerenom slušanju - padalo u kliping. Očito je snaga na raspolaganju premala za zahtjeve koje MA stavlja pred pojačalo i treba mu barem dvostruko više snage. Generalno, zvuk je i s MA bio na vrlo visokoj razini, u potpunom nesrazmjeru s cijenom koju je za ovo pojačalo potrebno platiti. Iako, ako uglavnom slušate klavirsku glazbu, mislim da je potrebno tražiti u drugom smjeru. S ostalim vrstama glazbe, i s umjerenim glasnoćama, pojačalo zvuči fenomenalno - dinamično, detaljno, moćno i svježe. Hm, kad razmislim, za ovakve situacije, HAD u najavi ima i 45W pojačalo s 6C33... U kućnom okruženju, u vlastitim sustavu s cijevnim NONOS DAC-om, i MG12SE, prionuli smo pravom, kritičkom slušanju. Netko će reći kako izbor zvučnika nije najsretniji za ovo pojačalo i kako nismo napravili uslugu ni HAD-u niti Santani, spojivši ga na slabo osjetljive Megije, i to još u velikoj sobi... Međutim, dosadašnje iskustvo govori kako upravo ti Megiji dobro zvuče s cijevnim pojačalima, a ponekad i s onima single-ended ustroja... Digresija: jedan od najboljih doživljaja zvuka na ovogodišnjem Sajmu u Sheratonu, imao sam u HAD-ovoj sobi, slušajući Santanu SE. Iako su neki kolege prigovarali komprimiranom zvuku, ostale pozitivne osobine zasjenile su one negativne, ako ih je bilo... Upravo me iz tog razloga zanimalo što može Santana SE u poznatom okruženju. Dio karata otvaram na početku: sinergija između Megija i Santane je potpuna! Želite li bas? Imate ga, i to velikog, oblog, prirodnog, voluminoznog, autoritativnog. Petnaestak vata, doduše na zvučnicima s ograničenim pristupom najdonjim oktavama, čine čuda, ako naiđu na dobru suradnju s druge strane zvučničkog kabela. Prirodnost zvuka instrumenta koji rekreira tih par desetaka herca, prenesen je izuzetno vjerno i upravo zahvaljujući tom obilatom i prirodnom basu veliko je zadovoljstvo slušati snimke akustične glazbe. Stereotip je kako SE cijevna pojačala najbolje zvuče u "sredini". Hm, istina je, ovdje je taj stereotip dobio svoje potpuno opravdanje: srednjetonsko područje bogato je i slojevito izuzetno transparantno i detaljno, i ugodno. Letvica je postavljena vrlo visoko. Uz izvrsno popunjenu sredinu te ekstenziju prema "gore" s iskričavim i detaljnim visokotonskim područjem live snimka trija Pata Methenya (Live) zvuči vrlo realistično, odnosno uvjerljivo, s dubokom, slojevitom, razvučenom pozornicom u svim smjerovima, zadržavajući timbar i tranzijentne karakteristike instrumenata i Methenyevu gitaru čvrsto pozicioniranu u sredini. Zvuk je kristalno čist i jasan, a zapeta koža na bubnju Billa Stewarta odzvanja u svojoj punini i totalnom realizmu. Ova gruba i glasna, zahtjevna snimka, stavlja posebne zahtjeve pred pojačalo i ono ponekad pokaže kako ipak nije pravi snagator. Ali, neizmjeran je gušt slušati pojačalo s karakterom jer i kada trokira to čini sa stilom, ne gubeći finoću. Posebna je sreća kada se zvukom i karakterom ovako fantastično slaže i komplementarno je sa zvučnicima. Tada i starije snimke, poput one trija Kennya Burrela (npr. A Night at the Vanguard), uz određenu dozu čuđenja, slušatelja zvuče dinamično, s odličnim uzletima te neprikosnovenu konzistentnost i povezanost zvuka po cijelom spektru. Jedan od najboljih doživljaja zvuka na ovogodišnjem Sajmu u Sheratonu, imao sam u HAD-ovoj sobi, slušajući Santanu SE Kako je s vokalima? Na sreću, ovdje je lako anticipirati kao će pojačalo zvučati s pojedinom vrstom glazbe. Potvrda stiže slušanjem Melody Gardot, sa svim nijansama njene prezentacije i slojevite glazbe, kao i Douga MacLeoda, majstora bluza i slidea, uz izvrsno dočaran karakter instrumenta kao i način sviranja, metalno zvučeći, bluzom ispunjeni glissando, atmosferu, o detaljima i sitnicama sa snimanja zabilježenima na disku da i ne govorimo. Prirodnost, kao jedna od najznačajnijih karakteristika Santane, uz detaljnost, dubok bas i odličnu ekstenziju, prožima svaki disk i vrstu glazbe koju zavrtimo u plejeru. Jedna od zanimljivih mogućnosti ovog pojačala je i alternativno korištenje 6n1p umjesto 6n6p ulaznih cijevi, ako je potrebno veće pojačanje ulaznog signala. Test smo započeli s 6n6p, međutim uslijed nedostatnog pojačanja, zamijenili smo ih s 6n1p. Transformacija u zvuku bila je značajna - zvuk se pročistio, obogatio detaljima i cijelo je pojačalo zvučalo finije i plemenitije te smo i cijeli test odradili u ovoj konfiguraciji. Svakako preporučujemo eksperimentiranje s cijevima, jer značajno utječu na karakter zvuka. Doduše, s izlaznim lampama stvar je nešto drugačija, jer, koliko nam je poznato, nove produkcije nema, već su na tržištu nalaze samo "stare" cijevi ruske proizvodnje. Za kraj, kratko i informativno: prekidač na gornjoj ploči pojačala, kojom se bira rad u višoj ili nižoj a-klasi štedi energiju, ali ne štedi zvuk, odnosno pojačalo zvuči podjednako dobro u oba režima. Što se tiče odabira količine povratne veze, ovdje nema iznenađenja, s minimalnom povratnom vezom pojačalo zvuči nešto čvršće i autoritativnije, lakše kontrolira zvučnike i prezentacija je rigidnija i složenija. Odabir ovisi o vrsti zvučnika ali i glazbe pa birajte. Zaključak Santana SE 6C33C je potpun proizvod. Zvuči fantastično, dobro i izgleda, ima razne mogućnosti podešavanja i prilagođavanja sustavu, zvučnicima, korisniku, a i ne grije se previše... Pojačalo je pametno osmišljeno, prilagođeno je korisniku, a niti kompletna zamjena cijevi neće biti preveliki izdatak, posebno ako uzmemo u obzir da će se događati otprilike svake dvije godine, možda i rjeđe. Ono zbog čega kupujemo pojačala, a to je zvuk, ne mogu ovdje bez floskula, na razini je uređaja za koje smo navikli plaćati (višestruko) višu cijenu. Za kuna, mislim da ne možete naći bolje zvučeće pojačalo, a ozbiljan bismo trud trebali uložiti želimo li pronaći relevantnog konkurenta i u kojem razredu više. Ako mene pitate, jedina ozbiljna mana ovog pojačala, uzevši u obzir sve restrikcije koje proizlaze iz njegovog ustroja (SE, mala snaga, velika masa) jesu njegove dimenzije. Sve ostalo je za apsolutnu i bezrezervnu preporuku. Uzmite u obzir zvuk i cijenu, i shvatit ćete zašto pojačala u toj klasi cijene nemaju šanse. Doduše, budimo potpuno pošteni i recimo kako baš ta pojačala i nisu konkurencija Santani SE, jer se s njim nikada neće boriti istom ringu, a i namijenjena su sasvim drugoj vrsti kupaca. HAD Audiolab Santana SE 6C33C Izlazna snaga (1 khz/8 Ohma) 15 W Frekvencijski opseg (+-3dB) 0 Hz do 49 khz (15W) THD 1,8% (0 db feedback), 1,2% (- 4dB feedback) Ulazna osjetljivost (driver set A) (driver set B) 1V - zero feedback 1,5 V 4dB feedback (RMS) 0,5V - zero feedback 0,75 V - 4dB feedback (RMS) Ulazna impedancija 50 kohm Set cijevi 4 x 6n6p ili 2 x 6n6p 2 x 6n1p 6c33c Potrošnja 200VA Dimenzije: 350 x 280 x 450 mm (ŠxVxD) Cijena: kn INFO: HAD Audiolab, 043/ Korištena glazba Doug MacLeod, There s A Time, RR-130HDCD The Kenny Burrell Trio, A Night at the Vanguard, Verve Pat Metheny Trio, Live, Warner Bros Eric Clapton Unplugged Reprise Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO ; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 Chris Thomas King, The Roots, godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 Christian McBride, Gettin to it, 1995, Verve Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC AD1865 nonos, WDTV LIVE, Tuner NAD C422, EAR 834T; Zvučnici: MG12se; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Audio Metallurgy, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabel: Anticable, Dayens InVivo; Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3, Rondo stalak

30 TEST TARA LABS RSC AIR1EX Zračni tunel I najbolji danas poznati dielektrici teško se mogu usporediti u kvaliteti sa zrakom kao izolatorom piše: Gordan Gaži Sam vodič izrađen je od OFC bakra visoke čistoće koji je posebnim metalurško termičkim tehnologijama restrukturiran kao monokristalna struktura TARA Labs je jedan od pionira u izradi vrhunskih kabela koji od svog utemeljenja godine slijedi postulate koje je Australac Mathew Bond postavio eksperimentirajući s poboljšanjima vlastitog audio sustava. Priča je započela gotovo slučajno, no uz malo sreće, vizije, te mnogo pokušaja nastao je njihov prvi kabel "Phase II" koji je i označio početak proizvodnje i službeni start tvrtke godine. Vremenom "Phase II" postaje legenda koja i danas posjeduje svoje obožavatelje, a ponekad se zna pojaviti i rabljeni primjerak i našem tržištu zahvaljujući tada ambicioznom distributeru (Audio Centar) koji je ranih 90-tih godina prošlog stoljeća uspio brand učiniti prepoznatljivim i domaćim audiofilima. U svom drugom ulasku na naše tržište, brigu za TARA Labs proizvode preuzela je tvrtka "HD Multimedia" i vjerojatno obradovala njihove poklonike iz 90-tih. Pripremajući se za ovaj test i sam sam se podsjetio na "Quantum" interkonekte, "RSC prime" zvučnički kabel i "Vanishig Points" šiljke za komponente kojih se nisam imao snage riješiti iz čisto sentimentalnih razloga. Sljedeća značajnija godina kojom polako ulazimo u sferu modernijih produkata bila je 1992 u kojoj je predstavljena "Rectagular Solid Core" tehnologija koja se uz modifikacije i unaprjeđenja koristi i danas. Logično je da se protokom vremena i iskustva nagomilalo mnogo različitih tehnologija, rješenja i mehanizama koji su pomogli da tvrtka u najrazličitijim cjenovnim kategorijama bude sposobna ponuditi adekvatnu kvalitetu i zadovoljiti očekivanja, no mi ćemo se zadržati na dvije krucijalne i direktno vezane za testirani "RSC Air1EX". Radi se o već spomenutoj "RSC" tehnologiji, te "AIR" sustavu. Već na samom početku istraživanja Mathew Bond je otkrio brojne prednosti vodiča punog presjeka (solid core), no bio je svjestan i nekolicine njihovih mana. Radilo se tada o bakrenim vodičima okruglog presjeka koji su inherentno patili od problema "skin" efekta, ali i efikasnosti prenošenja određenih frekvencija u ovisnosti o debljini vodiča. Prolaskom signala kroz vodič visoke frekvencije su tendirale migraciji prema vanjskim dijelovima žice, dok su niske svoj put nalazile bliže centru. Tanki vodiči su taj nedostatak kompenzirali nešto bolje, no kako nije bilo moguće zadovoljavajuće učinkovito riješiti svaku konstrukciju s vodičima manjeg presjeka, posebno u nižim dijelovima spektra tvrtka je učinila jednostavan, ali učinkovit zahvat i predstavila pravokutne vodiče koji isti efekt ne iskazuju. Korištenje takve žice pojednostavljuje konstrukciju i pruža šire mogućnosti koncentracije na druge značajne segmente, a takvi kabeli lakše dostižu linearnost visokotonskog područja i prirodnu uniformnost zvučne slike. Sam vodič izrađen je od OFC bakra visoke čistoće koji je posebnim metalurško termičkim tehnologijama (super annealing proces) restrukturiran kao monokristalna struktura. Prema navodima proizvođača to dodatno olakšava tprijenos signala i očuvanje frekvencija ukupnog spektra. Za kraj ovog malog vodiča kroz posebnosti TARA Labs tehnologija ostavio sam pitanje dielektrika. Odavno je poznata činjenica da je zrak uglavnom najbolji dielektrik što su mnogi proizvođači i entuzijasti koristili kao pretpostavku za jednostavno korištenje debljih teflon cjevčica u odnosu na vodič Tako je vodič u jednom dijelu bio u zraku, no drugim dijelovima bi ostajao u kontaktu s cjevčicom. Takav fizički diskontinuitet nije bio dovoljno kvalitetno rješenje za tvrtku koja je otišla korak dalje i proizvela ekstrudirane cjevčice s kanalićima koje se nalaze na unutrašnjem zidu kon- strukcije. Na taj način vodiči su fizički odvojeni, ali i uniformno postavljeni kako bi bili konstantnih i poznatih karakteristika, te osiguravali linearnost i preciznost prilikom prolaska signala. Konstrukcija tako profitira od izostanka potrebe za korištenjem dodatnog dielektrika. Svaki izolator oduzima dio energije električnom signalu, te ga kasnije otpušta što naravno narušava sonični integritet. Neadekvatni izolatori nakon promjene molekularne strukture vrlo teško dolaze "do daha" i vraćaju se u prvobitno stanje. Što je ta histereza kraća manje su štete po signal, no i najbolji dielektrici se teško mogu usporediti s karakteristikama zraka u većini parametara. "RSC Air1" u svojoj konstrukciji koristi sve ove tehnologije uz povećani presjek tube (EX Tube) u odnosu na dosadašnje modele Tu je i oklop od žičane pletenice čiji su vodiči izrađeni od bakra iste kvalitete kao i vodiči uz dodatno poliranje antikorozivnim sredstvom. Zbog promijenjenog fizičkih gabarita tube oklop je dodatno odmaknut od vodiča i završava s jednostranim spojnim kabelom. Terminacija je povjerena specijalnim RCA konektorima koji imaju sposobnost zatezanja i postizanja najboljeg kontakta i nakon dužeg korištenja. Cijela konstrukcija je zavidno savitljiva i podatna, a zbog atraktivnog crvenkastog finiša izvanredno izgleda na radnom mjestu. Izrada je prema očekivanje vrhunska. Kako je "RSC Air1EX" na testu boravio sam nije preostalo drugo nego ga za početak implementirati između CD/ SACD reproduktora i pretpojačala, te pokušati doživjeti sonične promjene ukupnog sustava. Njih je bilo i to podosta, a recimo odmah da je kabel kasnije smješten i između pretpojačala i izlaza, no razlike su bile manje izražene, te su dojmovi zabilježen slušanjem prve konfiguracije. Prva promjena koja je odmah uočljiva nalazi se u visokotonskom području koje je i dalje imalo onu finu nježnu koprenu koja poručuje da se radi o kvalitetnim komponentama i koja je uz sasvim malo jasno čujnog stakla po samim rubovima donijela nešto drugačije strukturirane tranzijente koji su se više isticali toplinom i bojom, a manje energijom. Zvuk je ukupno bio pitak i vrlo ugodan po cijelom spektru, a u donjim registrima dočekalo nas je puno detalja uz lagani dobitak na toplini i slušljivosti uz mali nedostatak krajnje definicije. Srednjetonsko područje možemo definirati kao izvanredno prirodno i primamljivo aerirano uz izvanredan odnos detalja i slikanja instrumenata, te naglašeno neutralno. U tom segmentu koji se prirodno nastavlja na susjedne dijelove spektra nalazi se najveća vrijednost konstrukcije. Nekoliko puta sam mijenjao interkonekt uz opasku da je za potrebe testa nabavljena i RCA verzija modela "Wireworld Eclipse Gold" kojeg koristim u balansiranoj varijanti kako bi eliminirali moguće sonične razlike koje bi nastale zbog različitih konekcija. Svaka promjena je donosila poneki novi detalj, pa je tako testirani kabel prigodom slušanja klasike pokazao izuzetnu dinamiku, izravnost i odlično slikanje prostora. Što je vrijeme više prolazilo "RSC Air1EX" se sve više uklapao u sustav, ali i moje slušačke navike pa se tako nakon nekoliko dana sve više mijenjao s inače standardnom postavom kabela i svojim karakteristikama dokazao da se može uspoređivati s doista kvalitetnim kabelima, ali i da nema opasnosti od scenarija u kojem bi postao usko grlo sustava. Jasno da nije moguće predvidjeti sve situacije, no zbog neutralnog karaktera, prirodnosti,povezanosti, odsustva koloracija i odlično pogo- Zvuk je ukupno bio pitak i vrlo ugodan po cijelom spektru, a u donjim registrima dočekalo nas je puno detalja uz lagani dobitak na toplini i slušljivosti đene rezolucije gotovo sam siguran da je malo sustava koji će se buniti zbog njegove prisutnosti. U toku prilično dugog testiranja pri ruci mi se našao još jedan vrhunski reproduktor Yamaha CD S3000 i naravno da nisam odolio isprobati kabel i u takvoj postavi. Već očekivano interkonekt se izvanredno složio i s drugim izvorom zvuka kojem je uz još sasvim malo dodatne boje po cijelom spektru unaprijedio ionako kvalitetan osjećaj za transpoziciju atmosfere. Umjesto klasičnog zaključka recimo da je testirani kabel odlična vrijednost za uloženi novac i smatram da će ga rado dočekati sustavi širokog spektra ustrojstva i cijene. TARA Labs je bio jedan od prvih ozbiljnih audio kabela koje sam imao priliku poslušati u svom sustavu i posebno me obradovalo da sam u zvuku "RSC Air1EX" pronašao mnogo osobina koje su me oduševljavale i u davnom, prvom susretu. Doduše unaprijeđenih, rafiniranih i malo suvremenijih, no ona osnovna vertikala kvaliteta još je prisutna i jasno čujna. Cijena: kn (1m/par) INFO: HD-Multimedia, 091/ ,

31 TEST YAMAHA CD- S3000 Digitalni Drive in piše: Gordan Gaži Iako se Yamaha posljednjih godina uglavnom identificira sa A/V komponentama i integriranim audio sustavima unutar kataloga ogromne tvrtke uvijek je postojao i zavidan asortiman ozbiljnih audio komponenta. Prije 5 godina predstavljena je serija "2000", a nedavno joj je pridružena i serija "3000" kojoj pripada i testirani reproduktor. Cilj nove serije bio je ponuditi uređaje u highend kategoriji koji inkorporiraju znanje, iskustvo i vještinu tvrtke da unutar dobro odmjerenog projekta realiziraju vrhunski produkt koji je u svakom svom segmentu minuciozno razrađen i izrađen. Sama zamisao da u trenutku u kojem se fizički mediji sve više marginaliziraju ulože ogroman napor baš u tom segmentu izgradnje uređaja, govori o čvrstim temeljima na kojima počiva vizija razvoja digitalnog audia u sljedećih nekoliko godina kako ga vide u tvrtki. Već ovdje treba stisnuti ruku Yamahinim inženjerima koji su čini se realno i mirno procijenili situaciju i proizveli moderan digitalni kombo uređaj koji je primarno reproduktor fizičkih medija. Taj zaključak je jednostavno potkrijepiti mnogim tehničkim rješenjima koje govore o gotovo fanatičnom pristupu kritičnim točkama u tehničkom ustrojstvu uređaja kako bi se diskovima omogućili preduvjeti za vrhunsku reprodukciju. Tvrtka već godinama u svojim komponentama podržava SACD playback što je još jedna izvanredna osobina, ali naravno prati i trendove rastave DSD formata od njegovog fizičkog SACD medija, pa shodno tome odmah pruža i podršku za nativne filove te vrste. Gledajući na mogućnosti koje CD- S3000 nudi možemo ga nakon prvog pregleda doživjeti uređajem čije tehničke osobine i razina izrade garantiraju svom vlasniku audiofilsku budućnost bez strahaod značajnih promjena koje bi uređaj učinile zastarjelim. U vrijeme koje munjevito mijenja način slušanja i neprestano izlazi da novim zahtjevima po pitanju audio hardvera i softvera ovaj segment se čini vrlo značajnim kada se odlučuje o kupovini komponenata, posebice u ovoj klasi. Pretpostavka je da će uređaj posebno privući audiofile s već formiranim CD/SACD diskotekama koji će od ponuđene koncepcije svakako imati najveće koristi. Tehnički opis Savršeno ravno montiran mehanizam bez imalo naginjanja osigurava tih rad, optimalno čitanje prilikom rotacije diska Težina od skoro 20 kg dovoljno govori o upotrijebljenim materijalima i izradi samog uređaja, no pođimo redom pogledati koje su to posebnosti koje su u Yamahi smatrali važnima i na kojima se zapravo nalazi fokus pažnje. U prvom redu tu je transportni mehanizam koji je izrađen posebno za ovu namjenu, a koji se uz masivnu i čvrstu konstrukciju odlikuje se specifičnim prednjim i stražnjim bazama (Yamaha ih s pravom naziva sidrima) kojima se cijeli mehanizam čvrsto fiksira za šasiju. Samim time transportni mehanizam postaje znatno rigidniji na vibracije iz okoline, ali i sam producira vrlo malo nestabilnosti što ukupan sklop u već u startu čini mirnijim. Prednja baza posjeduje i vijke kojima se transport podešava po visini kako bi savršeno odgovarao šasiji. Recimo i da se mehanizam u uređaj ugrađuje prije svih drugih operacija i podešava manualno za svaki pojedini reproduktor. Savršeno ravno montiran mehanizam bez imalo naginjanja osigurava tih rad, optimalno čitanje prilikom rotacije diska, a nije nezanemarivo niti reduciranje potrebe za intervencijom servo sklopova za korekcije koji također unose svoju dozu nepotrebnih dodatnih vibracija koje potencijalno mogu negativno djelovati na fragilan signal u preciznim sklopovima uređaja. Mehanizam za uvlačenje diska također je posebno dizajniran u cilju bolje integracije s ladicom koja svojim smještajem dodatno podupire cijelu transportnu konstrukciju. Dijelovi za laserski čitač shodno preduvjetima koje posjeduju vrhunske su kvalitete i cilj im je osigurati najpreciznije čitanje podataka s umetnutog diska. Ladica je proizvedena od aluminija i kao takva manje osjetljiva na vibracije. Cijeli mehanizam za otvaranje/zatvaranje ladice je posebno izveden kako bi svojom mirnoćom i tišinom prilikom operacije dao naslutiti klasu ugrađenog mehanizma. Takav sklop u tvrtki nazivaju "Meshed Wire Drive". Sama šasija uređaja osnažena je na potrebnim mjestima, a prednja aluminijska ploča debela je čak 7 mm, dok je njezino dno prevučeno bakrom zbog redukcije impedance sustava uzemljenja prema referentnoj zemlji. Gledajući odozgo otvoren uređaj centralni prostor zauzima već opisani transportni mehanizam dok se s lijeve i desne strane nalaze transformatori koji zasebno napajaju analogne i digitalne sklopove. Zasebni transformatori znače i izbjegavanje interferencije između analognih i digitalnih sklopova i samim tim eliminaciju još jedne točke koja može kompromitirati konačni sonični rezultat. Slušanjem i uspoređivanjem razvojni team se odlučio za toroidne transformatore koji osiguravaju stabilan dotok struje uz minimalno magnetsko zračenje koje također može kontaminirati signal. No i to maleno magnetsko curenje i vibracije onemogućeni su bakrenim poklopcima preko oba toroida. Napajanje je izvedeno direktnim smještajem kondenzatora na elektronske pločice analogne i digitalne sekcije. Naime, u tvrtki smatraju da je takav način daleko pravilniji i efikasniji od zasebne pločice iz koje se ožičenjem struja distribuira prema sekcijama, te u konačnici rezultira s manjim gubicima i nižim otporom. Iz istog razloga žice iz transformatora nisu lemljene na pločice već spajane posebnim vijcima,a takav sustav je upotrijebljen i prilikom konstrukcije pojačala iz iste serije. Ovakva priprema zaslužila je i vrhunski DAC, a u Yamahi su se gotovo očekivano odlučili za ESS Sabre 9018 što je odabir mnogih konstruktora koji žele vrhunske audio performanse i poprilično elastične mogućnosti implementacije tog krucijalnog dijela sklopa. Svaki 9018 sadrži 8 pretvarača te ih je moguće postaviti u dvostruko diferencijalnu konfiguraciju za što su se konstruktori odlučili u ovom slučaju. Dodatni razlozi zbog kojeg je ista komponenta izvanredno popularna očituju se u gotovo enormnim količinama podataka koje može procesuirati, sposobnošću rada s 32 bitnim audio podacima, te implementiranom "masterclock" segmentu koji pojavu "jittera" reducira na minimum zahvaljujući ugrađenom eliminator sustavu. Podaci svojom standardnom rutom dalje putuju u I/V pretvarač koji analogni signal (struju) pretvara u napon. I u najboljim slučajevima izlaz iz konvertera ne jamči najčišći signal tako da je strujno/naponska konverzija još jedan izvanredno važan segment puta signala. U ovom slučaju umjesto operacionih pojačala, razvijen je diskretni sklop koji konverziju obavlja u jednom stupnju i demonstrira daleko bolje rezultate u odnosu na konfekcijska rješenja koja posao rade u više stupnjeva i sa znatno većim gubicima. Takav signal dalje ide prema balansiranim analognim izlazima i opisuje potpuno balansirani sklop od ulaza preko D/A konverzije, pa sve do analognih XLR izlaza. Naravno na raspolaganju su i RCA izlazi do kojih signal mora proći i još jedan korak pretvaranja u nebalansirani signal. Što se tiče prihvata vanjskih digitalnih fajlova na raspolaganju su koaksijalni, optički i USB ulaz koji vode signal u asinkroni sklop za čiji prihvat je u tvrtki razvijen posebni sklop. Svi ulazi podržavaju signale do 24bit/192 khz, što garantira kompatibilnost s gotovo svim datotekama koje se mogu naći na tržištu. Znatno važnija je podrška za DSD datoteke koja uz malo intervencija u softverskom reproduktoru radi odlično. Recimo i da je Yamaha objavila i mali vodič koji znatno olakšava sva podešavanja. ESS9018 podržava i "Digital Phase Lock Loop" filtarsku funkciju kojom se vrlo jednostavno uz nekoliko pritisaka tipke može fino sinkronizirati interni clock s ulaznim signalom i na taj način znatno reducirati njegove moguće fluktuacije. Takva tolerancija olakšava fino usklađivanje sa najrazličitijim digitalnim izvorima i predstavlja još jedan detalj koji dodatno pomaže i 60 61

32 TEST YAMAHA CD- S3000 inače poprilično preciznom asinkronom protoku podataka. "Pure Direct" funkcija ima za zadaću ugasiti digitalne izlaze i sklopove koji ih opskrbljuju sa signalom. U svakom trenutku u kojem digitalni izlazi nisu nužni za reprodukciju doista se isplati ugasiti nepotrebne sklopove, a nagrada je maleni, ali i vrijedni dobitak u prozračnosti gornjeg spektra i još mirniji ambijent. Zanimljivo rješenje nas očekuje i s donje strane šasije. Konstruktori su montirali nožice kod kojih jednostavno možemo odlučiti između standardnog zatvorenog dna ili pak šiljaka u ovisnosti od materijala i mogućnosti police ili racka na koji planiramo smjestiti player. Uz uređaj dolazi i daljinski upravljač izrađen od aluminija koji krasno odgovara vanjštini reproduktora i odlično leži u ruci. Sam dizajn uređaja mnogi opisuju kao retro i vrlo klasičan. Osobno bih prije rekao da CD-S3000 posjeduje lagano decentan i pomalo nenametljiv dizajn koji se može uklopiti u većinu interijera ili sustava. Vanjština koja u znatnoj mjeri odgovara i soničnom ustrojstvu? Donekle je tako, no promotrimo detalje u slušnom testu. Način testiranja Uređaj je prvo testiran kao CD/SACD reproduktor. U toku Reproduktor u svom zvuku posjeduje sasvim dovoljne količine detalja, mikrodinamike i svih ostalih sastojaka, ali posjeduje i jedan dašak topline instrumenata čujan prigodom žive svirke ove faze testiranja korišteni su balansirani i RCA kabeli iste vrste (Wireworld Gold Eclipse) i iste dužine. Nakon direktne usporedbe do kraja testiranja korištena je sonično superiorna balansirana konekcija. Razlike na ovom mjestu nisu dramatične, no nešto bolja dinamika i pomalo zategnutije i čišće bas područje bilo bi šteta previdjeti u slučaju u kojem se može birati. Funkcije konvertera testirane su preko USB veze, dok je koaksijalni priključak isproban samo na razini funkcionalnosti. Kao izvor je poslužilo laptop računalo (Win 7 64bit), te stolni kompjuter (Win bit) s već standardnim programima JRiver Media 19, te Foobar Kako bi uređaj komunicirao s računalom instalirani su i ASIO Yamaha-Steinberg driveri u verziji 2,3 koji se fino integriraju. s operativnim sustavom i osiguravaju automatsko podešavanje biratea prema predlošku. Dokumentacija sugerira da je navedeno moguće isključivo na računalima s Win7 i novijim operativnim sustavima. Nažalost taj navod nisam mogao provjeriti i praktično. Prije kritičkog dijela slušanja uređaj je podvrgnut usviravanju od 72 sata. Slušni test Činilo mi se potpuno prirodnim započeti ozbiljan slušni test s glazbom koju ovih dana gotovo i ne vadim iz ladice reproduktora. "Henry Skipper Franklin" sa samog početka karijere na vremešnoj, no vrlo prirodnoj snimci koju je glazbenik sa sastavom zabilježio sedamdesetih godina prošlog stoljeća za etiketu "Black Jazz". Zanimljivo je da je istu osnovao pijanista Gene Russell koji je izuzetno pazio na tehnike snimanja i zvuk. No, taj izvanredan djelić jazz povijesti nije odmah ostavio očekivani dojam. Preslušao sam čitav disk i ostao pomalo podijeljenih dojmova. Nije bilo sumnje da reproduktor posjeduje sposobnost imerzije u glazbu kao i pregršt potencijala, no za početak je sve zazvučalo pomalo previše eufonično i mirno. Taj dan sam odlučio ostaviti sustav, no nikako nisam mogao iz glave eliminirati mješavinu izvanredne atmosfere, dinamičkog potencijala i tonskog balansa koje u toj kombinaciji nisam imao prigode mnogo puta čuti. Posumnjao sam da je reproduktor jednostavno zatvoreniji ili mikrodinamički opstipiran, te sam jedva dočekao novu prigodu i više vremena da još jednom pokušam pojasniti i definirati glavne odrednice zvuka testiranog reproduktora. S istom snimkom, ali i s iskustvom da se na polici nalazi reproduktor distinktivnijeg soničnog karaktera pokušao sam još jednom i uspio napokon povezati detalje koje su me intrigirali. Reproduktor u svom zvuku posjeduje sasvim dovoljne količine detalja, mikrodinamike i svih ostalih sastojaka, ali posjeduje i jedan dašak topline instrumenata čujan prigodom žive svirke. Slušajući koncerte uglavnom jazz glazbe uživo uvijek me oduševljavao specifičan premaz topline koji instrumentima daje boju i karakter. I umjesto da doživim uređaj kojem nedostaje rezolucije uz samo malo navikavanja CD-S3000 me kao rijetki audio uređaji vratio negdje prema sredini koncertne dvorane. No, treba biti potpuno jasan i reći da su tranzijenti u visokotonskom području, iako bogati energijom i fino osjenčani, malo oblijih rubova no s dovoljno energije da budu čujni, ali ne i nametljivi. Njihova se prisutnost ima tražiti u glazbenom tkivu gdje napokon i pripadaju, a nikako u isturenoj zoni iznad glazbe. Uređaj tako poručuje da nema potrebe biti preotvoren ili neprirodno naglašenog karaktera već svoje najbolje karakteristike smješta u segment muzikalnosti, prirodnosti i umjerenosti. Kada glazba to zahtijeva kao što je primjer s velikim puhaćim orkestrima reproduktor zna biti i isturen, pa i isporučiti poneki pomalo oštar nalet trube ili saksofona uz odličan smještaj glazbenika na sceni i vrlo uvjerljiv timbar i projekciju gabarita instrumenta. Dvojio sam napisati ovaj inicijalni dio slušnog testa, no kako bi zainteresirani imali solidnu polaznu točku prigodom slušanja smatram ovih par rečenica gotovo nužnim. Prostor koji reproduktor opisuje s odgovarajuće kvalitetnom snimkom je izvanredne širine i vrlo dobre dubine s jasno vidljivom trećom dimenzijom koja se očekivano otvara prigodom slušanja velikih orkestara. Dubinska perspektiva čvršće je omeđena, no sasvim dovoljna za jasno pozicioniranje pozornice koja i u kritičnim slučajevima nije sklona plivanju, prostornom redefiniranju ili raspadanju redova glazbenika. Oko pozornice je jasan taman, iako ne i sasvim miran plašt koji dodatno pridonosi koherenciji ukupne zvučne slike. Kombinacija akustične gitare s odličnim dionicama na steel gitari (Magna Carta, Lord of the ages) donijela je pregršt prirodnog istitravanja žica, odličnog slikanja instrumenta i svježine uz sasvim malo zrnaca u vokalu. Modernija snimka ženskog vokala iz vrlo kvalitetne "Chesky Binaural+" serije (CC Coletti, Bring it on home) na kojem pjevačica izvodi Led Zeppelin glazbu isprovocirala je glatku reprodukciju glasa i natjerala uređaj da po prvi puta lagano pomakne glazbenike do ruba prednje ravnine zvučnika. Za kraj ovog dijela testiranja poslušao sam dosad svakako najbolje izdanje legendarnog albuma u SACD verziji (Pink Floyd, Wish You Were Here). Reprodukcija me vratila nekoliko desetljeća unatrag u doba kad sam istu glazbu slušao s vinila i doista se može zaključiti da je CD-S3000 izuzetan uređaj kad se radi o kreiranju atmosfere, ali dodatno treba reći da sve ono što je analogičarima smetalo prilikom pokušaja da isti materijal poslušaju sa kompaktnog diska na ovom mjestu ne postoji. Siguran sam da bi mnogi iskusni slušači dvojili, nalazili se ispred njih analogni ili digitalni izvor zvuka. Standardni "Red Book" fajlovi (Waw ili Flac) reproducirani preko USB ulaza nisu donijeli značajniji pomak u zvuku uređaja. Osjetila se samo nešto svjetlija pozadina ili marginalno više mikrodinamičkih detalja po cijelom spektru. Globalni dojam je da se uređaj sasvim malo tonski otvorio i posvijetlio, međutim razlike su doista gotovo minorne i nemaju posebnu težinu koja bi naginjala na određenu stranu. Visokorezolutne datoteke ubrizgale su malo adrenalina u elektroniku pa se cijela slika doimala nešto življom uz više zraka posebno kod brojnijih orkestara i nešto bolje fokusirano i definirano bas područje. Naravno te karakteristike su općenite i variraju od snimke do snimke, no ipak reprezentiraju promjenu u odnosu važnijih osobina reproduktora. Izvanredno je zazvučao Archie Shepp (I hear the sound, 44,1/24 bit) koji je uz orkestar dozvolio reproduktoru da pokaže preciznost, timbralnu ispravnost, atmosferičnost da bi kraju uspješno osvojio i dodatnu dubinsku perspektivu. Još jedan album i njegova reprodukcija čije se kvalitete moraju posebno izdvojiti i koji pomalo zatvara testiranje. Naravno nisam zaboravio niti DSD playback koji zahvaljujući ugrađenom Sabre pretvaraču ima sposobnost baratanja s nativnim fajlovima bez PCM konverzije. Zvuk s takvim datotekama bio je svakako još korak naprijed u definiciji,koloritu rafiniranosti i rezoluciji,te je pomalo neočekivano potencijalno ukazao na superiornost formata. Smatram da će biti vrlo interesantno pratiti rezultate bitke DSD formata u odnosu na PCM visokorezolutne snimke. Iako se očekivalo da značajnijih razloga neće biti nekoliko slušnih prigoda me pomalo stavilo u dvojbu. Radi li se o masteringu, trikovima onih koji stoje iza što snažnije promocije formata ili stvarnoj superiornosti DSD tehnologije pokazat će vrijeme u kojem ćemo na raspolaganju imati znatniji broj usporedivih snimki. Sama mogućnost baratanja s izvornim DSD datotekama bez konverzije Yamahinim inženjerima piše još jedan veliki plus. Zaključak Ne čudi da je CD-S3000 proizvod velike kompanije. Njegovo ustrojstvo koje dozvoljava korištenje gotovo svih važnijih digitalnih oblika i formata kao i vrlo zanimljiv i intrigantan sonični potpis govori o snazi koja stoji iza projekta koji se na prvu neće svidjeti svima, a koji zahtijeva i adekvatnu pratnju u elektronici, zvučnicima i nakraju cilja prema publici koja može izdvojiti i popriličnu svotu za uživanje u glazbi. Postavlja se gledajući i tehničku stranu uređaja pitanje koliko doista sam pretvarač utječe na završni sonični učinak reproduktora. U posljednje vrijeme ESS9018 sam imao prigodu doživjeti u nekoliko uređaja ne baš slične naravi. Govori to i o znanju implementacije digitalnih filtera, napajanja, umješnosti u I/V konverziji, kvaliteti analognog izlaza i još mnogočemu. Tu je naravno i cijela baterija formata različitog bitratea, studiji, mastering i da ne nabrajam dalje. Yamahin odgovor na cijelu tu pomalo konfuznu situaciju u high-end segmentu je CD-S3000 za kojeg mogu bez daljnjeg ustvrditi da je jedan od 3 najbolja digitalna reproduktora kojeg sam imao u svom sustavu. Točka. Yamaha CD- S3000 Kompatibilnost SA-CD, CD, CD-R/RW (MP3, WMA) i USB Izlazni napon 2 +/- 0.3 V (1 khz, 0 db) Signal/Šum 116dB Dinamički opseg [CD] 100 db, [Super Audio CD] 110 db Harmonička distorzija CD] 0.002% (1 khz), [Super Audio CD] 0.002% (1 khz) Frekvencijski odziv CD] 2 Hz-20 khz, [Super Audio CD] 2 Hz-50 khz (-3 db) Dimenzije 435 x 142 x 440 mm (ŠxVxD) Masa 19,2 kg Cijena kn INFO Nove boje zvuka, Tel. 01/ , Korištena glazba 2L, L Sampler, DSD Blue Coast Collection, The E.S.E. Session, DSD Salvatore Acardo,Vesuvio 1727 (Fone) SACD CC Coletti, Bring it on home (Chesky) Binaural+ CD Henry Franklin, The Skipper (Black Jazz) CD Arcie Shepp, I hear the sound (Arciheball HD Tracks) 44,1/24 bit Flac Sustav CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA, High Res:M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 19 stable, Logitech squeezebox 3i, Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter, Power: Pass Os, EAR 890, ASV Šebart 300B, Zvučnici:Beta Systems C2, Kabeli Zvučnički: Wire World Eclipse 3+, Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost Quattro Fil RCA, USB: Wireworld Starlight, USB samogradnja Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World,Electra Gold 5-2, Oprema: RAM Tube dampers, strujni filter samogradnja 62 63

33 TEST REVEL PERFORMA F208 Zvučnik koji postavlja nova mjerila misa, prije svega. Dvije bas jedinice (2x 20 cm) vjerojatno će osigurati željni volumen zvuka, dok će standardni srednjotonac (13,3 cm) i pridruženi visokotonac (2,5 cm) odraditi ostatak posla korektno. Ne treba očekivati čuda, jer koliko god je kućište zvučnika impresivno finiširano, ipak u tih 36 kila nema ničeg što već nije viđeno. Standardni materijali i već dobro znana rješenja. Krasan furnir lijepo izgleda, ali ne svira. Visokotonac je uobičajena izvedba male kupole, no tu je blagi elipsasti ljevak koji čini da ova jedinica izgleda veće. Osim tog lijevka koji ima veze s disperzijom jednog dijela spektra, konstrukcijski je zanimljivo još i to što su sve membrane u ovom zvučniku izvedene od aluminija. Priklanjam se teoriji po kojoj je to jedan od ključnih faktora za postizanje koherentne slike u cijelom frekvencijskom spektru. Što se tiče povećanja disperzije u visokotonskom dijelu i tu glasam za, budući da to povećava šanse za uspješnije spajanje zvučničke kutije i sobe. Sasvim heretički za ljubitelje jedne jedine istine, kod ovoga zvučnika se može intervenirati u reprodukciju donjeg i gornjeg dijela spektra i to preklopnicima koji kažu "malo više" ili "malo manje". Uz to "malo" je i mogućnost da se u bas refleksni otvor ugura valjkasti komad spupiše: Zoran Radenković Kada proizvođač u korisničkim uputama ponosno kaže kako je proizvod pred vama na opsežnom slušnom testu pokazao da je najbolji u svojoj klasi, to možete shvatiti ozbiljno, a i neozbiljno. Sasvim sigurno, nitko ne bi naveo kako je njegov proizvod prošao osrednje na slušnom testu. Uz to, svako testiranje na kojem nismo najbolji, nije vrijedno spomena. Što i kako je testirano, ionako je prezahtjevno objašnjavati, pa je sretnije izjaviti kako je tome baš tako i nikako drugačije. Slušno testiranje je sukob subjektivnog i objektivnog u kojem svaki put pobjeđuje subjektivno. Objektivno je mjerenje pomoću mjernih uređaja. Mjerenja mogu reći puno toga, no kako ista interpretirati i kakav je značaj izmjerenih rezultata, to je priča za sebe. I zato kad iza izjave o slušnom testu stoji Kevin Voecks, čelni čovjek razvoj Revela, onda to ima specifičnu težinu. Voecks je bio jedan od pionira istraživanja korelacije mjernih i slušnih rezultata te je do danas ostao jedan od najpozvanijih kada se razgovara o toj temi. Što mjerimo i kako to čujemo te što slušamo i kako to pretvaramo u usporedive vrijednosti, nije samo zalogaj za slušače hobiste, već i za brojne proizvođače koji žele svoj Revel, dijete Harman korporacije, koristi sve resurse ne bi li se dočepao vrha proizvod vidjeti na samom vrhu cjenovnog razreda. Borba za prijestolje je uvijek nemilosrdna pa tako i Revel, dijete Harman korporacije, koristi sve resurse ne bi li se dočepao vrha. Harman je moćan i zahvaljujući odličnoj strategiji razvoja, ovog je časa u poziciji da vlada brojnim tehnologijama i resursima. Na svome popisu osim Revela ima i Infinity i JBL. Za one koji odlučno tvrde kako JBL nema što tražiti u ozbiljnim HiFi vodama, preporučujem poslušati njihov model TL 260. Za tražene novce i pod uvjetom da posjedujete odgovarajuću amplifikaciju, jer TL 260 je u kategoriji zahtjevnih, teško da možete dobiti išta tako dobro. U Harman grupi raspolažu s dosta znanja i iskustva kako napraviti dobar zvučnik, pa možda navod iz korisničkih uputa valja uzeti ozbiljno. Pa ipak, što očekujem od samostojećeg zvučnika koji se cijenom smjestio na samo dno ljestvice High Enda i koji u sebi ne nosi nikakav spektakularan novitet? Nemali broj kompro- žve te dodatno prilagodi zvuk željama korisnika. I opet ću reći kako to podržavam, jer ako ne želite intervenirati u akustiku prostora, onda morate to učiniti na zvučniku. Sve već viđeno i isprobano, rekli bi skeptici, pa je zaključak kako bi ovaj Revel trebao biti jedan vrlo pristojan predstavnik svoje klase. I ništa više. Kevin Voecks tvrdi upravo suprotno. Po njemu Performa F208 nema konkurencije. Ostaje samo poslušati i izvijestiti kako stvari stoje. Svi mi različito doživljavamo zvuk i reprodukciju istoga, pa ja tako ulazim u kategoriju onih koji su prije svega osjetljivi na pitanje koherentnosti zvuka. Taj nam prametar govori koliko uvjerljivo zvučnik može reproducirati bilo koji materijal tako da ne čujemo razlike u reprodukciji ovisno od frekvencije, tj. hoće li visokotonac, srednjotonac i bas (u ovom slučaju dvije bas jedinice) svoje zadatke obaviti unisono. Ako je zvuk koherentan, imat ćemo iluziju da svira samo jedna membrana i da su svi instrumenti u "komadu". Kod zvučnika ove cijene i ovakvog finiša, upravo je to mjesto gdje očekujem kompromis. Već je na prvo slušanje jasno kako su u Revelu ovome posvetili posebnu pažnju. Koliko god sam strpljivo čekao da se visokotonac konačno "odlijepi" i krene strelovito naprijed, to se nije desilo. Visoka pokretljivost je prednost, no kada ste prebrzi ostali vas ne mogu stići. Visokotonac jeste brz, ali ne i prebrz, pa se neće Ako je zvuk koherentan, imat ćemo iluziju da svira samo jedna membrana i da su svi instrumenti u "komadu" proizvesti krasne "svilenkaste" visoke koji su dobri dok je u pitanju ono malo instrumenata koji imaju što za reći u tom dijelu spektra, no za sve ostale kojima se tu nalazi samo nadgradnja to znači gubitak timbralne uvjerljivosti. U sredini dominira pregršt informacija s kojima ta jedinca lako izlazi na kraj. I tu brzina nije spektakularna, no sasvim dovoljna za živu i okretnu reprodukciju. Bas sve to odlično prati i volumenom je odlično usklađen. Ono što će po pitanju koherentnosti biti osobito zanimljivo jeste sposobnost zvučnika da iz piana pređe u forte. Realno je očekivati da će doći ili do kompresije, tj. nemogućnosti linearnog povećavanja glasnoće, ili do čujnog razilaženja jedinica jer će neke moći glasnije, a neke ne. Ovaj Revel s time nema problema i neobično je čuti kako taj zvučnik s lakoćom ide gore i dolje kada je glasnoća u pitanju, a da ne pokazuje ikakve znake zamora. Iako sposobnost održavanja koherentne slike na vrlo malim glasnoćama i nije preduvjet za High End status, meni je ta kvaliteta osobito značajna. Kao i svakom povremenom ili redovnom kasnonoćnom slušaču, sposobnost zvučnika da ostane cjelovit na vrlo niskim glasnoćama, znači razliku između slušanja glazbe preko zvučnika ili nužnog prelaska na slušalice. F 208 će s lakoćom ispratiti sve glazbene žanrove i vrlo, vrlo tiho. Za ovakvu primjerenu koherentnost, obično treba potkratiti krajeve, pa je za očekivati kako će bas biti solidan ali skraćen, jednako kao i visoki

34 TEST REVEL PERFORMA F208 Ništa od toga. Koliko god se neće popeti u stratosferu niti odsvirati ništa od najdubljeg registra orgulja, ovaj zvučnik se proteže dovoljno u oba smjera da će mu se zvuk s lakoćom kvalificirati u kategoriju "velikih". Veliki zvuk pretpostavlja i takvu reprodukciju prostora. Ako je zvučnik koherentan, tada će i prostorna definicija biti takva. I to je ovdje upravo tako. Revel s lakoćom izlazi na kraj sa zahtjevnim materijalom i ne pokazuje nikakve slabosti kada je reprodukcija dubinske perspektive u pitanju. Koliko će se jasno vidjeti u tu široku i duboku slike? Ne dovoljno da bi krenuli u utrku sa elektrostaticima ili pak dinamičkim zvučnicima dramatično više cijene. Vrlo dobra rezolucija i transparencija, gdje niti jedno od to dvoje ne odskače. Jednako tako ne odskače ni brzina. F 208 nije najbrži, no zato ima odlično umjeren i po cijelom opsegu uravnotežen odnos između udarca i trajanja tona. Frekvencijski stabilizirana harmonijska nadgradnja rijedak je luksuz u ovoj klasi. To znači da će boja svih instrumenta biti vrlo blizu onoga kako je to u naravi. Valja ponoviti kako naglašeni udarac u odnosu na trajanje tona zvuči "predetaljno", "oštro" ili "suho", dok je obrnuti slučaj uhu ugodniji, no po cijenu zvuka koji djeluje usporeno i ne odveć živahno. Karakteristika ovoga Revela je da zvuči i dovoljno okretno i dovoljno muzikalno. Po pitanju muzikalnosti, valja spomenuti još jednu vrlinu ovoga zvučnika. Prijelaz između basa i sredine je vrlo kritično područje. Naime, da bi kako valja odsvirali taj prijelaz kompleksnim dinamičkim zvučnicima treba posebna jedinica, što značajno komplicira stvari, a i diže cijenu. Nema tog trosistemca koji će otići dovoljno duboko i istovremeno biti spojen sa srednjotoncem tako da se u tome prijelazu, gdje se nalazi najviše osnovnih tonova ne osjeti manjak energije. Zato možete birati između nešto većeg volumena kojim ćete to nadoknaditi ili pak biti frekvencijski ispravni i pokazati da vam na tom mjestu nedostaje nešto energije. Oba izbora su legitimna, no radije se priklanjam opciji s nešto naglašenijim volumenom. Lakše je održati iluziju kako je sve uredu. Tako je i F 208 na tome mjestu malo "deblji" čime uspješno maskira taj nedostatak. "Maskirana" je i zvonjava same kutije kada su veće glasnoće u pitanju, što je ne tako davno bila sasvim normalna pojava u ovom cjenovnom razredu. Kao i standardno "puhanje" bas refleksnog otvora. Ništa od toga se ovdje ne da čuti. Izgleda su u Revelu mislili baš na sve! I zato kad treba podvući crtu i reći o kakvom se zvučniku radi, ostaje mi samo priznati da je Kevin Voecks u pravu. Performa F 208 je koherentan zvučnik koji može tiho i glasno, detaljno, brzo, rafinirano i muzikalno. Uz to izgleda odlično. U svojem cjenovnom razredu se nema s kime odmjeriti. Da je dvostruko skuplji bio bi konkurentan proizvod i pretendent na vrh. Za usporedbu bih uzeo pojavom i ustrojem sličan Kef Reference i zaključio kako su u pitanju dva izvrsna zvučnika, vrijedna svojih novaca. Svaki sa svojim setom vrlina i mana. I upravo će izvrstan balans vrlina i mana učiniti da je Revel Performa F 208 zvučnik koji za kuna postavlja nova mjerila. Svaka preporuka je suvišna. Revel Performa F208 Frekvencijski opseg [+/- 3] db Hz Osjetljivost [2.83V/1m] 88,5 db Nominalna Impedancija 8 Ohm Preporučena snaga pojačala W Susretne frekvencije 270/2.200 Hz Tip kutije Bass reflex (32.5 Hz) Dimenzije (v x š x d) 1182 x 300 x 375 mm Cijena kn Info Sigma audio koncept, tel. 01/ , Korištena glazba W.A. Mozart "Le Nozze di Figaro" Carlo Maria Giulini, EMI, Miles Davis "Tutu" Warner Bros, Sergej Rahmanjinov, 3. klavirski koncert, Andrei Gavrilov, Melodia Eric Claption "Unpluged" Reprise Records, Kari Bremnes "Reise", Strange Ways Records, Jazz at the Pawnshop, Proprius Sustav Gramofoni: Rega RP 8 + Apheta i Technics SP 10 MK II + Jelco SA 750L + Denon 103R, Pretpojačala: EAR 864, Lector Zoe, Audio Analogue Aria, Lamm LL2 Deluxe, Jeff Rowland Capri, Pojačala: Conrad Johnson ET 250S, Jeff Rowland 201, Zvučnici: Audio Physics Cardeas, Ohm Walsh 5000 A, Kabeli: Kimber Select/ KCAG/ HERO/ Timbre, Strujni kabeli: original od proizvođača 66

35 Arcade Fire Kanađani ponovno osvajaju svijet Recenzije rock albuma Tony Joe White, Willis Earl Beal, Arctic Monkeys, Benchwarmers, Van Morrison, Manic Street Preachers, Eminem, Yuck, Mazzy Star, The Band of Heathens, Midlake, John Paul Keith, Neil Young, Howe Gelb, Savages, Jake Bugg, Lorde, Fuzz, Kid Rađa New Orleans Brass Osvrt na "limenu glazbu geta" Jazz razgovor Ernie Watts

36 ARCADE FIRE GLAD ZA NOVIM Sa svojim prvijencem Funeral, sredinom prošlog desetljeća, najprije su hipnotizirali kritiku, potom underground publiku, a onda ostatak svijeta dak na zamrloj rock pozornici s obje strane Atlantika. U jednom nedavnom intervjuu šef Arcade Firea Win Butler ovako opisuje zvuk novog albuma Reflektor: "Bit će to mješavina Studija 54 i haićanskog voodooa." Dodaje pritom i kako će na promotivnu koncertnu turneju sa sobom povesti i "dvojicu perkusionista s Haitija." Povlačeći jednostavnu usporedbu, mogli bismo zaključiti da je Arcade Fire dosegnuo onu točku u karijeri koju su Talking Heads postigli izdanjem Remain In Light. Drugim riječima, onda kad su u studiju i na pozornici povezali svoja ambiciozna art-rock načela, urbanu neurozu New Yorka, znoj funka i afričku poliritmiju. U svojim egzotičnim tripovima Butler se ograničio na Haiti, no obojica on i Byrne postigli su strateški i umjetnički cilj. Prokrčili su, naime, manevarski prostor za nove izazove i na istom kronološkom mjestu (na četvrtom albumu) otvorili novo poglavlje u razvoju benda. Pritom se Headsima početkom ih kao svojevrsni 'katalizator' nametnuo Brian Eno, dok je trideset tri godine poslije grupi Arcade Fire u istu svrhu poslužio američki producent, glazbenik i spiritus movens propiše: Denis Leskovar Putanja od kultne 'indie' pojave do statusa internacionalne atrakcije katkad se, uz malo sreće i mnogo dara, prevali u jednome dahu. Nema boljeg primjera od kanadskog kolektiva Arcade Fire koji je prvijencem Funeral sredinom prošlog desetljeća najprije hipnotizirao kritiku, potom underground publiku, a onda ostatak svijeta. Tim debijem, odnosno (kako je to sročio jedan kritičar) "jednom od najradosnijih ploča o smrti ikad snimljenih", započinje karijera najambicioznije globalne art-rock skupine. Ali ne samo to: njime je otpočela i nova faza u razvojnoj etapi svjetskog indie-rocka, tog maglovito definiranog žanra za koji pouzdano znamo samo to da se opire pravilima mainstreama, istovremeno mijenjajući njegovu formu. Nakon veoma solidnog 'crkvenog' izdanja Neon Bible i izvrsnog Suburbs, Arcade Fire sada uskaču u ulogu nekadašnjih Talking Headsa, iako su njihovi kreativni dometi očito skromniji od onih Davida Byrnea. Proračunato ili ne, pokušavaju postaviti nova mjerila, pomaknuti granice srednje pop struje i uspostaviti novi pore

37 ARCADE FIRE Mješavina Studija 54 i haićanskog voodooa jekta LCD Soundsystem James Murphy. A cijelu tu operaciju zaokreta nemoguće bi bilo postići bez radikalno novog pristupa, ma koliko je on izveden iz već postojećih i ustaljenih principa. Jer, disco stare škole, koji se čuje u mnogim dijelovima albuma Reflektor uključujući zarazni singl istog naziva izvodi se već desetljećima, i to u raznim oblicima i stilskim (pod)izvedenicama. O spiritualnosti haićanske i afričke tradicije ne treba trošiti riječi, kao ni o artrock postulatima koje su prije četrdesetak godina oblikovali Roxy Music, Lou Reed i David Bowie. Svi su se oni, pa tako i Arcade Fire, napajali jednako opijajućim koktelom autorskog angažmana, primarne glazbeničke strasti i intelektualne znatiželje. I svi su u vlastiti zvuk ugrađivali elemente žanrova različitog geografskog i stilskog predznaka koji su ih u pojedinim trenucima fascinirali. I napokon, svatko je od njih pritom zadržao vlastiti umjetnički identitet i iz 'starog' uspio stvoriti nešto novo. U slučaju Arcade Fire, dojmovi se još uvijek sređuju. Reflektor je opsežno djelo podložno temeljitim analizama; njihov će rezultat biti moguć tek s odmakom, kad se recenzentske glave dovoljno ohlade. No, nešto se odmah može zaključiti. Riječ je o dvostrukom albumu lišenom koherentnosti, o ambicioznom djelu koje je kalorično, autorski mjestimično manjkavo, ali svejedno impresivno i značajno vjerojatno jedno od bitnijih u godini. U retrospektivi, taj će se album pokazati ključnom točkom na putu kojim se bračni par Win Butler i Régine Chassagne uspeo iz lokalnog indie Njihov šarm i dalje proizlazi iz uzbudljivosti koju slušatelj osjeća otkrivajući je sloj po sloj, svakim ponovljenim konzumiranjem podzemlja do povlaštenog kruga zvijezda kojima caruje njihov uzor David Bowie. S njime su već ostvarili suradnju (i snimili koncertni EP Live at Fashion Rocks, 2005.), pa nije čudno da se Thin White Duke pratećim vokalima, i kao podrška, priključio u spomenutom singlu "Reflektor". San je ispunjen. Prvi odjeci s tržišta album je debitirao na prvim mjestima u Kanadi u Velikoj Britaniji govore da još uvijek imaju podršku vojske sljedbenika. Kritičari su ovaj puta podijeljeni jedni ih, poput pomodnog i utjecajnog indie/hipsterskog portala Pitchfork, predvidljivo kuju u zvijezde. Drugi pak pokušavaju trezvenije i mnogo kritičnije, katkad nervozno i brutalno, sagledati multidimenzionalnost glazbene slike koja može zaslijepiti nepripremljenog slušatelja. No bez obzira ih kojeg ih kuta promatrali, prevaga je još uvijek u njihovu korist, a sva je zgoda da će se i povećati. Glazba grupe Arcade Fire rijetko je bila posve prohodna i bez ostatka pitka. Njihov šarm i dalje proizlazi iz uzbudljivosti koju slušatelj osjeća otkrivajući je sloj po sloj, svakim ponovljenim konzumiranjem. Na sceni kojoj dominiraju bendovi sve skromnijih autorskih potencijala, ambicija i domašaja, oni strše kao jedan od posljednjih sastava velikog kalibra čija glad za novim sažima gotovo sve: klasični rock, new wave, indie, world, folk, funk, suvremenu elektroniku, filmske i filmične postupke, a sada čak i elemente egzistencijalističkih filozofskih promišljanja Sørena Kierkegaarda neki od njegovih eseja pridonijeli su stihovima i temama na albumu Reflektor. Strah? Osamljenost? Otuđenje i očaj? Sve te univerzalne ljudske poruke i muke, jednu po jednu, možete doživjeti u potpuno novom kontekstu. Čak i kad su naporni više no što je pristojno, kad su im pjesme očito predugačke, a glazba pleše na rubu pretencioznosti, Arcade Fire ne prestaju biti zanimljivi. Arcade Fire Reflektor Merge / Universal Music 2013 Svi koji su proteklih tjedana ostali očarani singlicom "Reflektor", a kasnije i nešto manje zaraznom (ali ipak teško odoljivom) pjesmom "Afterlife", mogli bi ostati zbunjeni cjelinom koju dvije skladbe predstavljaju. Dvostruki album koji je zamalo mogao stati i na jedan CD najambiocioznija je dosadašnja postaja grupe, u to nema sumnje. Reflektor sadrži i neke od najhrabrijih eksperimenata Wina i Willa Butlera, Régine Chassagne i preostale trojice članova montrealske art-rock družine. No slušatelj naviknut na konzumaciju radijskih hitova morat će uložiti mnogo konzumentskog truda ne bi li pohvatao sve konce i niti koje raspršene sastojke povezuju u cjelovit projekt. Njegov završetak, primjerice, utjelovljen u 11-minutnoj temi "Supersymmetry", naprosto je (pogotovo u svojem drugom dijelu) promašen u svojem jalovom eksperimentiranju i poigravanju s elektroničkim teksturama. Tko zna u kojoj je mjeri za to kriv producent James Murphy (LCD Soundsystem), no ako se većina osvrta u nečemu s razlogom slaže, riječ je o činjenici da je netko morao grupi objasniti da dulje ne znači istovremeno i bolje. Skraćivanjem i editiranjem većina bi skladbi zadržala izvorni duh i kreativni 'razlog postojanja'. No dojam i ovako nije slab. Album je protkan mnoštvom zanimljivih ideja, nerijetko aranžmanski sređenih do stupnja perfekcije. Skladba "Here Comes The Night Time II" buja gotovo simfonijskom progresijom, ali vrhunac albuma je izvrsna (Flaming Lipsima nalik) "Awful Sound (Oh Eurydice)" - ritmična ali suptilna, besprijekorno melodična i emotivna: grčka tragedija prenesena u tjeskobni autor svijet. Drugi disk je, općenito, mnogo više nabijen osjećajem - ali i pogonjen instinktom za grandiozne pokuse, s ritmovima Haitija ili bez njih. Nasuprot tome, prvi dio Reflektora čini se konciznijim u srastanju disca, popa i egzotike koja je podjednako namijenjena tijelu i umu. "Flashbulb Eyes" ima tipično hipnotički učinak, a "Normal Person" jedina je klasična rock pjesma na albumu, s pojačanim gitarama i okusom ponešto kaotičnog boogieja iz sredine sedamdesetih. Sve u svemu, riječ je o obilnoj i intenzivnoj porciji u koju je bend uložio sve adute s kojima je u tom trenutku raspolagao. Taj manjak želje da se stvari selektiraju i podvrgnu kontroli kvalitete ukupnu sliku čine manje intrigantnom, ali ne umanjuju značaj Reflektora kao najspominjanijeg albuma godine. Denis Leskovar 70 71

38 NEW ORLEANS BRASS The Hot 8 Brass Band NEW ORLEANS BRASS: "My Feet Can't Fail Me Now" piše: Matko Brusač U kolektivnoj glazbenoj svijesti običnih građana New Orleansa, grada koji je u posljednjih stotinjak godina izrodio toliko distinktivnih glazbenih žanrova i podžanrova, jedan od njih vjerojatno zauzima posebno mjesto. Glazba domaćih brass sastava u simboličkom je smislu "iznutra" oduvijek bila percipirana kao jedan od integralnih dijelova zajednice, apologija karakterističnog načina života u gradu koji nosi nadimak "The Big Easy" i neka vrsta lokalnog kulturnog kapitala dostupnog svim njegovim stanovnicima pod istim uvjetima. Glazba koja nastaje sjeverno od ulice North Rampart i koja podjednako utjelovljuje dobre i loše strane ovoga grada. Najčešće izvođena u javnom prostoru, točnije na gradskim ulicama, što, prema tome, u startu podrazumijeva i aktivnu participaciju od strane okupljenih, bilo plesom bilo pjevanjem, svoju ritualnu društvenu funkciju uspješno ispunjava i u današnjem vremenu. Historijat New Orleans brassa obuhvaća vremenski okvir od otprilike stotinu trideset godina, duže, dakle, od jazza koji će dijelom poteći od prvih New Orleans brass sastava i zatim prerasti gradske okvire, dok će brass glazba do dan danas ostati više-manje isključivo lokalna stvar. Puhački orkestri, tj. ono što se kod nas obično naziva limenom glazbom, koncem devetnaestog stoljeća, naravno, nisu bili nešto što je postojalo jedino u južnoj Louisiani. Primjerice, formiranje marširajućih vojnih puhačkih orkestara ili svirke amaterskih orkestara na pogrebima bili su u isto vrijeme praksa i u Europi, i u tom smislu među njima nije bilo većih razlika. Međutim, ono što će omogućiti specifičan razvoj New Orleans brassa, osigurati njegovu nikad potrošivu vitalnost i otvoriti prostor improvizaciji bilo je odbacivanje 72 73

39 Dirty Dozen Brass Band bilo kakvog oslanjanja na notni zapis tijekom izvedbi, prvenstveno zbog toga što ga velika većina članova brass sastava nije uopće bila u stanju čitati. Koliko mi je poznato, jedini sistematičniji pregled povijesnog razvoja New Orleans brass glazbe u svojoj knjizi "Keeping the Beat on the Street: The New Orleans Brass Band Renaissance" ponudio je Mick Burns, i to u žanru usmene historije, s naglaskom na period od posljednjih pedesetak godina. Prema njemu, prvi crnački puhački orkestri, sastavljeni uglavnom od devet ili deset članova, ulicama New Orleansa paradirali su još koncem sedamdesetih godina devetnaestog stoljeća, svirajući svaki put kad bi se za to ukazala prilika, a korijene brassa kao stilske odrednice shvaćene u suvremenom smislu riječi locira oko godine u svirci benda Tuxedo Brass Band i njihovog vođe, trubača Oscara Celestina. Kompletni prvi ešalon tradicionalnog New Orleans jazza, od King Olivera i Kid Oryja do Sydneyja Becheta i Louisa Armstronga, svoje prve sviračke korake Danny Barker napravio je u okruženju koje je na ovaj ili onaj način bilo povezano s ondašnjom gradskom brass scenom. Kasniji razvoj nije bio osobito dinamičan, sve do prijelomnog perioda s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća prezervacija i inzistiranje na dubokom tradicionalizmu bili su važeća norma, a nagovještaja većih inovacija nije bilo. Danny Barker's Fairview Baptist Church Band nastao je godine i bio je prvi brass sastav kojem je pošlo za rukom da žanr učini popularnijim i primamljivim među mlađom crnačkom gradskom populacijom koja ga je do tada smatrala izrazito anakronim i uz to opterećenim različitim negativnim rasnim konotacijama. Do početka sedamdesetih godina brass bendovi u pravilu su bili sastavljeni od veteranskih jazz profesionalaca kojima su brass angažmani poput svirke na pogrebima ili običnih uličnih parada (tzv. "second-line") bili samo dodatni izvor prihoda. Nova generacija brass glazbenika koja će redefinirati žanr proizašla je pretežno iz školskih marširajućih orkestara koji od šezdesetih godina do danas postoje u svakoj javnoj školi u New Orleansu i uzgred funkcioniraju kao neki tip nadomjeska usluga neefikasnih javnih službi, držeći dio klinaca podalje od kriminala i ulica grada koji je u SAD-u u posljednjih četrdesetak godina kada je riječ o stopi ubojstva uvijek kotirao jako visoko. Iako do potpunog raskida s tradicionalnim stilovima ne dolazi, mijenjaju se neke bitne stvari. U prvom redu, počinje se svirati puno brže, tradicionalni New Orleans brass idiom miješa se s utjecajima koji dolaze iz R&B-a, funka i rock'n'rolla, na djelu je i djelomična politizacija žanra, a elegična atmosfera koja je dominirala aranžmanima u Soul Rebels Brass Band četrdesetim i pedesetim godinama zamijenjena je novim veselijim duhom. Očekivano, uskoro dolazi i do inkorporiranja hip-hop elemenata u zvuk mlađih brass sastava koji uz to polako počinju preuzimati i hiphopersku ikonografiju pa rasna komponenta i identifikacija s prostorom koji je određen siromaštvom i nasiljem u njihovom djelovanju počinju igrati važnu ulogu. Također, naličje revitalizacije brassa u sedamdesetim i osamdesetima bio je enorman porast broja onoga što se u New Orleansu naziva "social and pleasure clubs", neformalnih kvar- TBC Brass Band tovskih udruženja koji jedanput godišnje u nedjeljna popodneva održavaju svoje ulične parade, što je, osim dodatne popularizacije, za posljedicu imalo i proporcionalni porast potražnje za angažmanima brass sastava. Programatski album "My Feet Can't Fail me Now" iz godine Dirty Dozen Brass Banda najbolja je potvrda gotovo svega navedenog, a za one koje žele znati više, gradska atmosfera u periodu koji se poklapa s Burnsovom "brass renesansom" zabilježena je i u fenomenalnom dokumentarcu Les Blanka "Always For Pleasure". Rebirth Brass Band Širi interes za New Orleans brass glazbu probuđen je nakon godine kada je katastrofalna poplava prouzrokovana uraganom Katrina, zahvaljujući dotrajalom gradskom sustavu nasipa, oko osamdeset posto grada ostavila pod vodom. U to je vrijeme, prema nekim procjenama, u gradu postojalo tridesetak brass sastava koji su nakon poplave svoju glazbu i djelovanje stavili u službu zajednice u borbi i nastojanjima da se što prije ponovno osovi na noge. Za recentni porast popularnosti žanra dobrim dijelom zaslužna je i dramska televizijska serija "Treme" Davida Simona u produkciji HBO-a koja tematizira život stanovnika u post-katrina New Orleansu, a nije na odmet provjeriti i četverosatni dokumentarac Spikea Leeja "When the Levees Broke: A Requiem in Four Actse" koji govori o stanju u gradu u danima za vrijeme i netom nakon udara uragana. Osam godina kasnije, gradska brass scena obiluje aktivnošću. Rebirth Brass Band, jedna od istinskih New Orleans brass institucija u posljednjih tridesetak godina, još uvijek ne pokazuje znakove posustajanja. Da se neke stvari ne mijenjaju, govori činjenica da je Rebirth bio matični sastav danas vjerojatno najistaknutije figure neo-tradicionalnog New Orleans jazza, trubača Kermita Ruffinsa, koji je u njemu proveo svoje formativne sviračke godine. Njihov album indikativnog naziva "Rebirth of New Orleans" iz godine nije loša ulazna točka za one koje zanima trenutno stanje stvari, a toplo preporučujem i kretanje unatraške kroz njihovu diskografiju, s posebnim naglaskom na albume "Do Whatcha Wanna" iz i "Feel Like Funkin' It Up" iz godine. U ovom trenutku uvjerljivo najtvrđe ime u gradu su The Hot 8 Brass Band, sastav koji je od svoga nastanka godine na ulicama New Orleansa izgubio trojicu članova, a svaki od članova trenutne postave godine ostao je bez svoga doma. Za početak, ne treba ići dalje od njihova posljednja dva izdanja objavljena u protekle dvije godine, albuma "The Life and Times of..." i "Tombstone". Prvi od ova dva posebno je interesantan. Riječ je o komemorativnoj ploči ukorijenjenoj u "call and response" nasljeđe koja je prožeta ljubavlju i odanošću prema gradu koji se nosi s teškim vremenima. Najpoznatiji mlađi izdanci scene koji garantiraju da će i ubuduće "krug ostati neprekinut" jesu Soul Rebels Brass Band, za koje kažu da su "karika koja nedostaje između Louisa Armrstronga i Public Enemyja", i TBC (To Be Continued) Brass Band, sastav protežiran u svojim počecima od strane The Rootsa prošle je godine objavio svoj dosad najbolji album "TBC SWAG". Najpouzdaniji izvor informacija o aktualnim zbivanjima na sceni je nezavisna gradska radio-postaja WWOZ čiji je program koji sadrži nekoliko različitih blokova posvećenih lokalnim i regionalnim talentima moguće slušati na internetu, a u sve ovdje napisano najbolje bi bilo da se slušanjem i sami uvjerite, većih prepreka i poteškoća ne bi trebalo biti

40 ROCK Tony Joe White Hoodoo Yep-Roc Records Tony Joe White danas je čovjek u lijepim godinama; ne tako davno ugazio je u osmo desetljeće života. Jednog dana, kada svi računi budu bili podmireni, vjerojatno će ga se, sasvim nepravedno, u prvom redu pamtiti kao lika koji je koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća albumom "Black and White" - točnije, hitom "Polk Salad Annie"- utemeljio žanr koji od tada nosi ime "swamp rock". White je odrastao u Louisiani, na očevoj farmi pamuka, gdje je naučio svirati gitaru slušajući pjesme Lightin' Hopkinsa, pa nije neobično da je baš on udario temelje jednoj lokalnoj country-blues varijanti. A bude li još lošije sreće, ostat će upamćen kao vječni autsajder čije su pjesme puno veći uspjeh postizale kada bi se našle u tuđim rukama: od Elvisa preko Tine Turner i Dusty Springfield pa do Hanka Williamsa juniora. Velim, sasvim nepravedno, jer sve je to puno manje bitno od činjenice da je tijekom dugogodišnje karijere White snimio malu gomilu itekako dobrih albuma, pogotovo nakon duže diskografske pauze u osamdesetima, a prošle godine objavljeni "Hoodoo" u tom smislu također ne predstavlja iznimku. U privatnim slušateljskim memorijama, na nivou asocijacija, "Hoodoo" bi mogao zauzeti mjesta u blizini pjesme "Five Feet High and Rising" Johnyja Casha ili filma "Southern Comfort" kojeg je režirao Walter Hill. Album je snimljen u Whiteovom privatnom studiju u Franklinu, u kući u kojoj se na početku Građanskog rata nalazila liječnička ordinacija, a svaka od devet pjesama koja se na njemu nalazi premazana je nekim zloslutnim štimungom koji se prelijeva iz jedne pjesme u drugu. White nikada nije bio osobito deskriptivan tekstopisac, događajnost radnje mu je od primarnog interesa pa je takav ambijent, naizgled paradoksalno, zapravo zasnovan u potpunoj odsutnosti bilo kakvih nefunkcionalnih opisa isto koliko i u samoj svirci. Protagonist pjesme "The Gift", prve stvari na albumu, neki je dječak koji uz bocu vina i staru gitaru noći provodi na groblju na kojem leže nekadašnji robovi, vozač u pjesmi "Alligator, Mississippi" pokušava izvući živu glavu nakon što je zalutao u neku južnjačku varošicu s rezervoarom pri kraju, stvari "The Flood" i "Storm Comin'" govore o suočavanju s poplavom i razaranjem, no u svakom od ovih komada izostavljena je final- Willis Earl Beal Nobody Knows Hot Charity Z animljiva životna, a i profesionalna priča isplela se oko imena Willis Earl Beal. Miljenik kritike i male ali odane publike, i po svemu posebna osobnost, tamnoputi Beal rođen je u Chicagu, a u dvadesetim godinama odlazi u vojsku u Missouri, odakle biva otpušten zbog zdravstvenih problema. Nakon toga počinje njegova potraga za uspjehom i identitetom. Odlazi u Albuquerque, u Novi Meksiko gdje vrijeme provodi kao beskućnik, radeći najslabije plaćene poslove, poput noćnog portira. I tu je početak njegova glazbenog puta. Beal snima glazbu na CD-rove, a potom ih sam ostavlja na javnim mjestima u nadi da će ih netko pronaći i poslušati. Istovremeno, nastaju i njegove ilustracije, crteži i poezija, i napokon ga primjećuje Found Magazine amaterski časopis koji sakuplja baš takve, privatne bilješke, umjetničke radove i fotografije malih, naoko na epizoda. Vjerojatno najbolji moment na albumu je stvar "9 Foot Sack", autobiografski komad o zajebanom djetinjstvu na farmi, kojeg White sumira stihom "we was poor, but we didn't know it". Whiteovi tekstovi, po običaju, više su ispripovijedani nego što su otpjevani, a njegovoj gitari potporu pruža ritam sekcija koju čine Bryan Owings (bubanj) i Steve Forrest (bas). Sve je odsvirano tako kao da njih trojica žele poručiti da "nema priše", skoro pa na granici nonšalancije, a dobar dio stvari, prema Whiteovu priznanju, snimljene su iz prvog pokušaja jer su njemu jednostavno zvučale ispravno. Objavljivanje albuma neočekivano je podiglo nešto kritičarske prašine i ponovno bacilo svjetlo na Whitea kao važnog autora, ponajprije zbog toga što je album objavljen na ozbiljnoj etiketi za razliku od njegovih prethodnih izdanja, što nije loše. Zamjerke da se bend ne trudi dovoljno i da album u stvari ne nudi bogznašto (osim kvalitete!) mogle su se pročitati na više mjesta, dok je u pohvalama prednjačio Uncut. Ima malo istine u svemu tome jer teško je reći nevažnih, svakodnevnih ljudi s ulice. Kada Willis dospijeva na njihovu naslovnicu, popularnost unutar indie undergrounda dobiva stanovit zamah. da "Hoodoo" nudi nekakvu novost ili pomak kada se sagleda u perspektivi kompletnog Whiteova opusa. Međutim, ovaj album može poslužiti kao dobar podsjetnik, ili upozorenje, onima koji su Whitea nekad zaboravili i prekrižili, da je on još uvijek tu, star ali ne i dotrajao, a to je nekad sasvim dovoljno. Arctic Monkeys AM (Domino Records, 2013.) Matko Brusač Od klasičnog smušenog britpop izgleda do kokotice i kožnjaka, od Sheffielda, preko oceana do Joshua Tree i Los Angelesa, od instant indie klasika do stadionskih ambicija i otvaranja Olimpijskih igara, Arctic Monkeys preobrazili su se u jedan od najvećih bendova unazad pet- Ugovor s nezavisnom etiketom Hot Charity (riječ je o podružnici kuće XL Recordings) uslijedio je godine i za taj label Willis Earl Beal snima dva neobična albuma. Prvi od njih, Acousmatic Sorcery, potpuno je hermetičan na razmeđi lo-fi folka i bluesa. No drugi, Nobody Knows, još je intrigantniji. Za početak, on sadrži "Coming Through", vokalni duet s Chan Marshall čiji ženstveni, ali krajnje osebujan glas pjesmi daje ekstra okus i Beala približava srednjoj struji. Potom, tu je stilizirano sirova tema "Too Dry To Cry", koja mu je najviše priskrbila usporedbe s Tomom Waitsom. I ne manje zanimljiva naslovna skladba. Žanrovski, ona se naslanja na tradiciju gospela i bluesa, no izvanserijskom je čini njezina drama, prigušen ugođaj i skoro prijeteći ton. Bealova je glazba općenito duboka, sjetna i uznemirujuća, baš kao što uznemirujuća može biti glazba onoga tko je u nekoliko godina proživio više nego drugi u pedeset. Primjerice, "Desintegrating" je, u skladu s naslovom, hrabar zvučni eksperiment koji posve zanemaruje komercijalna pravila: zvuk je to posve autentičnog novog glasa s čikaške, ili bilo koje druge američke ulice. Od umirujućih, gudačima podvučenih balada do čiste urbane apokalipse to je, ukratko, Beal. Shizofren u svojim podžanrovskim subverzijama i suprotnostima, ali nikad nezanimljiv. Denis Leskovar naest, dvadeset godina. Sredinom prošlog desetljeća, krajem 2005, plesnim podijima diljem Europe vrtila se "I Bet You Look Good on the Dancefloor". Nakon Libertinesa, još jedna generacija dobila je svoje heroje. Svakim su albumom mijenjali smjer u kojem se kreću, što je većinu fanova živciralo. Konačni rezultat? Oštre gitare i dinamični bubanj zamijenili su plesnim, senzualnim grooveovima i mjestimice sugestivnim, mjestimice snažnim, bazičnim rifovima. Što to znači? To znači da je "AM" od debut albuma vjerojatno najzaokruženiji album Arctic Monkeysa. Od minimalizma (i očitog miga Black Keysima) na "Do I Wanna Know?", preko masivnih bubnjeva i gotovo pa apsurdne pretjerivanja na "R U Mine?", do (koliko god ovo banalno zvučalo) seksi bas linije na "Why'd You Only Ever Call Me When You're High?", snene i lelujave "No.1 Party Anthem" i falsetto refrena na "Knee Socks", ploča šara širokim spektrom zvukova i nema mnogo praznog hoda. Bend kao da je odlučio napraviti album čije se pjesme neće vrtjeti isključivo na kojekakvim best of indie tulumima. To mu je i pošlo za rukom. Njihov vas izgled i stav može nervirati, ali "AM" je njihov najambiciozniji i najzreliji uradak do sad. Mudrome dosta. Benchwarmers Define Success Noisy Night Sven Popović Godina koju smo svježe ispratili će ostati upamćena kao jedna od najplodnijih po pitanju regionalne glazbene scene unazad, bez pretjerivanja, posljednjih desetak godina. Prostor bivše države obiluje kvalitetnim imenima u gotovo svim žanrovima, a napretkom produkcije kao i samih ambicija novih i starih kolektiva neka od prošlogodišnjih izdanja slobodno možemo bez ikakvog srama i pretjerivanja plasirati u svijet. Pa zar je naša Fiona Apple iz Splita, Dunja Ercegović - pod scenskim pseudonimom Lovely Quinces dobila iz hira pozivnicu za nastup na jednom od najpopularnijih izložbenih prostora novih zanimljivih autora, SXSW festivala u teksaškom Austinu? Bi li se eksperti na globalnoj razini, poput Stevea Albinija i Chrisa Eckmana fokusirali na suradnju s našim bendovima čisto eto, jer imaju višak vremena? Nekako sumnjam. I kada pomislite da je sezona zaključena, i da se možete baciti na rekapitulaci

41 ROCK Van Morrison Moondance Box (Reizdanje, 1970/2013) Warner Bros. / Dancing Bear Originalni album: Bonus materijal: Prije pet godina Van Morrison je u suradnji s izdavačkom kućom Polydor započeo reizdavanje svojeg back kataloga, no nakon prvih nekoliko izdanja stvar je zapela vjerojatno je eksplozivna, nekomunikativna narav irskog barda zaustavila čitav proces. No dva epohalna rana solo albuma iz njegove diskografije posjeduje kompanija Warner. Ne računajući noviju koncertnu reanimaciju, Astral Weeks (1968.) dosad pušten 'na miru', iako je u svom izvornom obliku dostupan na tržištu. No zato je Moondance napokon upravo doživio svoju proširenu i remasteriranu verziju. Slušajući ga u originalu snimljenom tijekom druge polovine 1969., a objavljenom krajem veljače album još uvijek zvuči poput neupitnog majstorskog djela. Upravo je nevjerojatno s kakvom je autorskom preciznošću, kreativnim strpljenjem i emotivnim nadahnućem baratao tada dvadesetčetverogodišnji kantautor. Delikatan amalgam soula, jazza i folka Morrison je, uz prvoklasan prateći bend, pretočio u skladbe čija je konstrukcija naprosto savršena: dovoljno je poslušati naslovnu temu, temeljito jazziranu "Moondance" gdje saksofon, akustična gitara, flauta i klavir lepršaju iznad, ispod i oko hipnotičke bas linije Johna Klingberga i Morrisonovog sugestivnog, senzualnog vokala. Tu je i podjednako impresivna "Into The Mystic", umirujuća u svojoj spiritualnosti, ali istodobno ispunjena hipersenzibilnošću koja prijeti da stvar naprosto pukne od nabujalog intenziteta. Na sličnom je tragu, iako mnogo jednostavnija, uvodna "And It Stoned Me" ležerni komad perfektno aranžiranog rhythm and bluesa. Album sadrži i koncertni favorit "Caravan", te jednu od omiljenih Morrisonovih ljubavnih balada: "Crazy Love" himna je duboke posvećenosti tadašnjoj supruzi, ali istovremeno i pjesma s ugrađenom univerzalnom, vanvremenskom dimenzijom Ukratko, album doista jest savršen ali i pitak, bez ijedne uludo utrošene sekunde ili note. No to bi se teško moglo ustvrditi za obilje dodatnog materijala, raspoređenog na tri bonus CD-a (četvrti je Blu-ray Audio disk u visokoj rezoluciji, s drugačijim miksevima). Dakako, ovo je raj za najodanije poklonike opusa Van The Mana i temeljite rock povjesničare koji sada mogu s priličnom točnošću rekonstruirati tijek nastanka pojedinih pjesama. Primjerice, samo je "Caravan" ovdje prikazan u jedanaest 'privremenih' varijanti iz kojih nije teško iščitati njezin put od ideje, preko razrade do konačnog oblika kojemu se nema što dodati ili oduzeti. Sličan je slučaj i s pjesmama "Brand New Day", "Into The Mystic", a djelomice i s temom "I've Been Working" čija će finalna forma svjetlo dana ugledati tek na idućem Morrisonovom projektu His Band and the Street Choir, objavljenom koncem iste, godine. Zapravo, jedini bonus u pravom smislu riječi je pjesma "I Shall Sing". Snimljena u studenom tijekom sessiona za Moondance, ali (u izvornoj formi) dosad neobjavljena, stvar ima okus zanimljivog ali nepotrebnog kurioziteta; njezin kalipso/karipski ugođaj ionako bi se teško uklopio u sofisticirano soul tkivo koje dominira originalnim albumom. Sve u svemu, oprez: ova je predivno upakirana kutija namijenjena je posvećenim obožavateljima i prvenstveno je od kolekcionarskog značaja. Slušatelji manje skloni povijesnim dokumentima nabavit će dvostruku verziju s razumnih jedanaest bonusa. Svi preostali odlučit će se za izvorni Moondance jedan od najnadahnutijih albuma onoga vremena, ali i mnogo, mnogo šire. Ako je Morrisonovo posljednje izdanje Born to Sing: No Plan B otužni podsjetnik do koje se razine nemara i prosječnosti može spustiti jedan od najvećih pjevača i autora u povijesti rocka, onda je Moondance čista suprotnost: primjer čistog, destiliranog talenta u punom zamahu, koji kao da je instaliran s neke drugog, superiornijeg planeta. Denis Leskovar ju hrpe odličnih albuma koji su obilježili 2013., u smiraj sudačke nadoknade se pojavi ime koje s klupe zakuca pobjednički pogodak. Čemu sportski žargon u glazbenoj recenziji? Pa, ako kažem da je ime novog hit zagrebačko-američkog (mrgud Blake na bubnjevima je jedan od nekolicine odvažnih koji je svoj život odlučio preseliti u naše krajeve) college rock kolektiva Benchwarmers, možda vam bude jasnije. Makar, ova ekipa nikada nije bila u ulozi grijača klupe; pekli su zanat kroz neke od najboljih skrivenih dragulja domaće gitarske ponude poput Jennifer's Band, Casual Elvis i The Fire Escapes, da bi se, baš poput kakvog nepopravljivog lika iz romantičnih filmova, odlučili skrasiti na jednom mjestu i službeno izdati dugosvirajuće izdanje koje imamo ispred nas, pod imenom "Define Success". Sad, pošto odgovorno tvrdim kako su uspjeli, trebalo bi valjda i "definirati uspjeh". Recept je zapravo jako jednostavan; artikulirali su sve svoje mladenačke uzore u jednu odličnu, ne toliko homogenu cjelinu gitarskog popa, u kojoj se tijekom pola sata trajanja albuma, ne računajući B-sideove izdanje u formi Bandcamp singlova zbio zaista impresivan raspon najboljeg što su nam ti indie rock kolektivi dali unazad gotovo trideset godina. Od kultnih imena poput The Replacementsa i Lemonheadsa, pa sve do ovih novijih ispodradarskih heroja poput Wilcoa (vidi "Wooden Curtains"), The Weakerthansa ili, pogotovo u tom šarmantnom liričkom dijelu prepunom mladenačke retorike i nespretnih situacija, The Hold Steadyja. Daleko od toga da je ovo nekakav tribute album, ovdje je jednostavno riječ o pametnom, zabavnom i osvježavajućem kompletu autorskih stvari obilježenih melodioznim gitarama i jako zaraznim refrenima, između kojih se najviše ističe onaj sa "Sweet Sunshine", prpošnog ljubavnog pisma u formi instantnog domaćeg hitića. Benchwarmers uspijevaju ono što mnogima nije uspjelo (ako ikome na ovim prostorima i je); napraviti album koji je jednako pristupačan i starijoj publici željnoj svoje doze blast to the past zvuka, koji će ih vratiti u doba kada su presnimavali kazete svojih tadašnjih heroja za gitarama, kao i mlađoj populaciji kojima pak može poslužiti kao fakt da se jedino slušanjem kvalitetne glazbe može i sam raditi kvalitetnu glazbu; model koji je tek sada u potpunosti prihvaćen na ovim prostorima. Svakako, "Define Success" je uz "Shine! Shine! Shine!" My Buddy Moosea najbolje što je regija dala od gitarskog rocka ove godine, i bili bi ludi kada ne bi barem preslušali ta dva albuma. Juraj Vrdoljak Manic Street Preachers Rewind The Film Sony Trinaest godina nakon sad već kultnog "Marshall Mathers LP" Eminem je odlučio snimiti njegov nastavak. Sam naslov albuma postavlja letvicu poprilično visoko, a nakon bolno osrednjih i nezanimljivih "Relapse" i "Recovery" teško je bilo za povjerovati da novi materijal može parirati Eminemovim zlatnim danima unatoč činjenici što su izvršni producenti ploče Dr. Dre i raspućinski Rick Rubin. Otvara s "Bad Guy", nastavkom njegovog klasika "Stan" (o pomahnitalom fanu koji tragično skonča zbog opsjednutosti Eminemom), u kojoj Stanov mlađi brat ubija Eminema. Fabula se raspliće i doznajemo kako je cijela priča zapravo bitka u Eminemovoj glavi. Problem s albumom je što Eminem ne pokazuje nikakvu zrelost. U redu je bilo prije deset godina biti infantilan i drzak, danas je to, iz ustiju čovjeka od četrdeset i kusur godina, blago rečeno glupo. Najsvjetliji trenuci ploče su "Berzerk" koja figurira kao hommage Beastie Boysima sa svojim žestokim gitarama i pamtljivim refrenom, "Rap God" koja demonstrira Eminemovu MC-evsku vještinu i funkcionira kao pokazivanje mišića zbog jezikolomnih akrobacija, hit za plesne podije "Monster" (na kojoj gostuje Rihanna) te patetična "Headlights" u kojoj se Eminem konačno miri sa svojom majkom. Ostale pjetoj prosječnosti, da ne kažem nešto oštrije. No, "This Sullen Welsh Heart", uvodna pjesma na novom albumu u jednom svojih stihova tvrdi "The art of creation saves us from despair, a phrase that keeps repeating in my head". Manic Street Preachersi su sa "Rewind The Film" počeli iznova, lišeni bilo kakvih tegobnih misli i očekivanja. U karijeri su doživjeli praktički sve što se može i sada su nam ponudili jedno mirno, akustično izdanje koje će u startu odvratiti sve one koji možda očekuju nove grmljavinske hitove poput "Archives Of Pain". "Rewind The Film" predstavlja suštu suprotnost toj fazi; obilujući emotivnim (i slojevitim!) liričkim rješenjima. Osamnaest godina nakon bizarnog nestanka gitarista i glavnog stihoklepca Richeyja Edwardsa, bend je na tom polju dosta stagnirao, plan kojim je Nicky Wire vješto izbjegao komentare da se šlepa na račun njegovog jedinstvenog stila. Primjerice, iako su čak i gostovanjem velikog vokalista Richarda Hawleyja na "Rewind The Film" produbili osjećaj sjete i depresije, album u cjelini nikako ne služi kao prazno emotivno trošenje, već je naglasak na nostalgiji, melankoliji i izgubljenoj mladosti; ali s druge strane oni ne žele ostati bez magije koja je jedina spona s tom prošlošću, štogod se mislilo kad se posluša "Running out of Fantasy". Ima i trenutaka kada se, kao na "Show Me the Wonder" upitate da li su oni možda s tom Elton-John-stil pjesmom razvili ambicije odlaska na Euroviziju, ali ne Od svih legendarnih bendova te Britpop ere devedesetih, Manic Street Preachersi su možda i najbolje izdržali "test vremena" i turbulentne godine koje obilježe svaki kolektiv. Kroz konstantne promjene, igre s aranžmanima i žanrovska lutanja, svaki novi album ovih velških majstora kao da je u neku ruku djelo različitih bendova. Dosadašnjih deset izdanja, svako za sebe, predstavljaju svojevrsni dokument vremena i situacije u kojima se bend našao u tom trenutku; ovo jedanaesto, "Rewind The Film", isto tako predstavlja novu eru u zvuku benda, za kojeg donedavno nismo mogli biti ni sigurni hoće li nastaviti karijeru nakon ulaska u "vremenski nedefiniranu pauzu" godine. Ta pauza je, ma kako šokantno predstavljena, pokazala kako je bend postao svjestan da su doživjeli svoj kreativni, ali i komercijalni vrhunac, te da su ovih par lutajućih izdanja - koja su izbacili nakon svog vrhunca slave i uloge stadionskih rock zvijezda kasnih devedesetih - ipak stremila ka ljudajte se obeshrabriti. "Rewind The Film" je osvježavajuće pomalo i odvažno izdanje u kojem se nisu bojali suočiti sa svim strahovima i tjeskobama koje nosi vrijeme, i projicirati ih u jednu akustičnu, pristupačnu cjelinu. Dok je jasno kako će radi toga album biti polarizirano primljen među kritikom, a posebno među fanovima, moramo biti zahvalni na neki način da je ova kultna grupa preživjela svoja najturbulentnija vremena i smogla nove inspiracije za izdati jedan ovakav kvalitetan album. Umjesto da su pokušali (nastavili?) stremiti toj masovnosti i rekreiranju prošlosti, oni putem "Rewind The Film" dovode svoju povijest do točke gdje su sada, baš onakvi kakvima su željeli biti. Njihove bitke su ih ostavile ranjenima i punih ožiljaka, ali su ih jednako tako i oblikovale, udarivši temelje jedinstvenog spektra emocija u samu srž njihovog zvuka. Kvalitetno starenje, svakako. Eminem Marshall Mathers LP 2 (Interscope) Juraj Vrdoljak 78 79

42 sme su poprilično nepamtljive i prepune zabrinjavajuće doze šovinizma koja (ako joj to cilj) ne uspijeva šokirati. Materijal je svakako bolji od zadnja dva albuma, ali tituli dostojnog nastavka "Marshall Mathers LP-a" nije ni blizu. Yuck Glow & Behold (Fat Possum Records) Sven Popović nije, usmjerivši se ka nešto lakšim, shoegaze vodama. I ovdje se na prvu može pričati o utjecaju nekih pionira žanra poput My Bloody Valentine, čiji su zvuk nadogradili na postojeći, ali ovo je jedan sasvim novi album. Jedna od stvari koja se na Yuck, londonski indie rock kolektiv nas je svojim debitantskim self-titled izdanjem iz oduševio do te mjere da smo već pokopanu britansku rokenrol scenu, opustošenu plagiranjem, neinventivnošću i očajno nemuštim recikliranjem raspalih glazbenih tendencija ponovno odlučili prigrliti i dati joj još pokoju šansu. Na debi izdanju smo od Yucka čuli njihovu neupitnu očaranost američkom školom Dinosaur Jr.-a, Smashing Pumpkinsa i Sonic Youtha prezentiranu u okviru prikladnom sadašnjoj situaciji. Daniel Blumberg, tadašnji (u međuvremenu je napustio bend zbog drugih ambicija) je i sam tada priznao kako su u početku razmišljali da im tako nešto treba samo da pronađu oslonac, ali da su se zaljubili u zvuk i ostali vjerni tom konceptu. S "Glow & Behold" su odlučili krenuti ozbiljprvu vidi su definitivno kompleksnije i slojevitije instrumentalne dionice. Otvarajuća "Sunrise In Maple Shade", koja se od gitarskog uvoda a la Broken Social Scene penje ka fenomenalnom closureu okićenom sjajno pogođenim trubama (što vrijedi i za hit singl albuma, "Middle Sea"!), sama po sebi odmah daje naznake stepenice više koju je Yuck samouvjereno zagazio s ovim izdanjem. I dalje su tu kvalitetne distorzirane gitare, tremolo kakvog se ne bi posramio ni sam Kevin Shields, a zvuk je osim u ljetno obojenoj popičastoj "Out Of Time" dosta sveden na jednu mirniju, stentaniju razinu. Uspjeh je izdati ovako koherentno izdanje čak i nakon što vam frontmen i glavni kreativac napusti bend, a Yuck je tako pokazao da ima potencijal naknadno otići u još širem, novom smjeru, bez ograničenja i opterećenja. "Glow & Behold" je nešto sjetniji, ali ništa manje melodiozan ni žestok album mladog i poletnog sastava. Prokletstvo drugog albuma, glup i nepotreban termin za koji su istovremeno krivi i menadžeri i kritika, s ciljem da prodube interes publike i održavanjem hypea, pritom ne shvaćajući kako samo bivaju kontraproduktivni, nitko od njih ne može primijeniti tu. Yuck nastavlja graditi svoj zvuk na iznimno pozitivnim temeljima, i bit će pravi užitak vidjeti što nam spremaju dalje, uz nadu kako ćemo ih uskoro uloviti i negdje unutar Lijepe naše. Juraj Vrdoljak Mazzy Star Seasons of Your Day (Rhymes of an Hour) The Band of Heathens Sunday Morning Record BOH Records Među iskrenim americana entuzijastima The Band of Heathens već su neko vrijeme na glasu kao provjereno ime, odmah po objavljivanju istoimenog studijskog debija godine, onima koji su ga slušali, bilo je jasno da se radi o ozbiljnom i zrelom rokenrol bendu, a izlazak njihova posljednjeg albuma "Sunday Morning Record" u istim je krugovima dočekan s ponešto strepnje. Prije dvije godine od benda je ruke digao Colin Brooks, tip koji je zajedno s Edom Jurdijem i Gordyjem Quistom sačinjavao autorsku osovinu benda, a nedugo nakon njega zajedničko doviđenja rekli su basist Seth Whitney i bubnjar John Chipman, pa je bilo za vidjeti hoće li spomenute promjene u postavi imati nekog značajnijeg utjecaja na zvuk nove ploče. Međutim, nekakvim posebnim posljedicama ni traga, moglo bi se reći, budući da "Sunday Morning Record", kao što mu i naslov sugerira, zaista zvuči kao nešto što bi se moglo, na miran želudac, s guštom ade Into "FYou" od Mazzy Star je uz "Misguided Angel" Cowboy Junkiesa vjerojatno jedna od najdepresivnijih pjesama čije preslušavanje na repeatu vrlo vjerojatno može rezultirati potištenosti tolikih razmjera da se pokrijete dekicom do nosa i danima ne ustanete iz kreveta. Lako za The National, Mazzy Star vam u tijelo posadi klicu zebnje koju nikakav herbicid ne može uništiti. Sedamnaest godina nakon "Among My Swan" Hope Sandoval je odlučila ponovno preliti svoj medeni i sneni glas preko bluzerskih i lijenih rifova Davida Robacka iako tehnički gledano tih sedamnaest godina nije prošlo bez međusobne suradnje i rada na novom materijalu. "Seasons of Your Day" logični je nastavak njihovog rada u devedesetima i zvuči kao da se ništa nije promijenilo. Clinton je i dalje predsjednik, walkmeni se još uvijek povremeno vide na ulici, a alter rock je i dalje na svom vrhuncu. Sve pjesme na albumu posjeduju toplinu koja više podsjeća na posljednje trzaje ljeta nakon kojeg slijedi dugi, smrznuti period i to je u najmanju ruku uznemirujuće. Predivan vokal i prašnjave gitare nose svaku pjesmu, dok su perkusije i bas ovdje tek da nas povremeno trgnu iz sanjarenja. Ovaj album ćete preslušavati do iznemoglosti, posjeduje savršen omjer nenametljivosti i gotovo pa sirenske hipnotičnosti i čini ove prekratke zimske dane i očajničke noći gotovo pa podnošljivima. Sven Popović slušati u iščekivanju nedjeljnog ručka. Bit će da bendu nije dugo trebalo da narušenu rutinu zamijeni nekom novom jer čini se, sasvim u suprotnosti s pozadinskim znanjem o kadrovskim previranjima, da su The Band of Heathens ovom pločom dobili nešto dodatne mirnoće i jasnoće koja im je prije tu i tamo znala uzmanjkati. Na neki način album kao cjelina potvrda je upravo toga, iako se komadi poput "Shotgun", "Caroline Williams" ili "Since I've Been Home" izdvajaju posebnim umirujućim karakterom. Ima tu nešto i praznoga hoda kojeg bi možda odbjegli Brooks uspio popuniti interesantnijim materijalom, no The Band of Heathens ovim su albumom najviše profitirali kada je riječ o aranžmanima. Njihova mješavina soula, countryja, bluesa i gospela zakuhana je u stvari po prvi puta u pop kotlu, ali nikada nije zvučala bolje ili spretnije, što je rezultiralo time da ih se na nekim mjestima, bez imalo ironije, počelo uspoređivati ni manje ni više nego s THE Bandom. E sad, The Band, kako je netko to jednom napisao, su se trudili da zvuče kao da su uvijek bili stari sto godina, dok se The Band of Heathens zapravo najviše trude zvučati kao da nije prošlo previše vremena od konca šezdesetih ili početka sedamdesetih, pa usporedba može funkcionirati tek na nekoj nižoj razini, i čini mi se da bi ih u tom smislu primjerenije bilo usporediti s Wilcom. Ipak, The Band of Heathens slabiji su od Wilca, to je jasno, nešto im fali, ovaj album ima svojih mjestimičnih rupa koje će svatko uočiti, ali ne trebate se time posebno zamarati. The Band of Heathens dolaze iz Austina, glavnog grada savezne države Teksas, za kojeg kažu da dođe nešto poput liberalne oaze usred konzervativne pustinje. Na ovom albumu bend i djeluje tako nekako, kao da se, kada je u pitanju zvuk, ne mogu ili ne žele opredijeliti ni za gradski ni za savezni tabor, a to zapravo nije mala niti jednostavna stvar. The Band of Heathens na ovom albumu puno više zvuče dobro nego prosječno, a to je na koncu ionako jedino što je važno. "Sunday Morning Record" smiruje strasti i poručuje da oko budućnosti ovog benda ne treba brinuti brigu. Midlake Antiphon Bella Union Matko Brusač Novi album jednog od najcjenjenijih teksaških indie sastava snimljen je u okolnostima izmjene ključnih članova. Točnije, člana: naime, nakon što ih je napustio pjevač i autor Tim Smith, Midlake se ipak uspio pregrupirati i na četvrtom projektu u karijeri, Antiphon, zadržati temeljni identitet sastava. Njihov kolektivni ID podjednako je sazdan od art-rock i folk elemenata, što glazbi kako primjećuje jedan novinar daje retromodernistički, odnosno "moderni retro" okus. Prema tome, usporedbe s Radiohead nisu posve bez uporišta, što je naznačeno već prvim dvjema pjesmama, naslovnoj "Antiphon" i "Provider", koje u sjećanje zazivaju Ok Computer ako ništa, zbog gustih, rafiniranih tekstura i emotivno distanciranih, ravnih vokalnih dionica, lišenih dinamike u klasičnorokerskom smislu pojma. Album je lišen i vrhunskih, čvrsto strukturiranih pjesama kakve su bile "Roscoe" i "Head Home" s albuma The Trials Of Van Occupanther. No, otkad je vokale preuzeo gitarist Eric Pulido, ne manjka misticizma i pretencioznosti u tekstovima čije se značenje nerijetko topi u pseudofilozofskim poantama. Iako bez izrazitih favorita, glazba je bolji dio priče: jednako je sofisticirana i protočna, ali sada mnogo više ovisna o ugođaju i aranžmanskoj dovitljivosti nego o upečatljivim refrenima. Ukratko, Midlake unatoč unutarnjim potresima još uvijek nisu za otpis. Denis Leskovar 80 81

43 Neil Young John Paul Keith Memphis Circa 3AM Big Legal Mess Records Tko je John Paul Keith? Vele da je više od desetljeća proveo u nekoj vrsti dobrovoljnog glazbenog egzila. Rođen u Knoxvilleu (TN), skitao se i sviruckao po New Yorku, Nashvilleu i Birminghamu (AL), a tmurnu osobnu rokersku odiseju slučajno je priveo relativno sretnom kraju kada se godine usidrio u Memphisu, nakon što je već odlučio poslati cijelu stvar k vragu. Keith stvarno nije imao sreće, uvijek nešto krivo. Samo jedan primjer: negdje početkom tisućljeća u Nashvilleu okupio je fini prateći bend pod imenom Stateside, snimio s njima album "Twice As Gone", a kada je trebalo krenuti na tzv. promotivnu turneju u priči se pojavio Ryan Adams, ponudio istoj ekipi ozbiljne novce i prozvao ih kardinalima. U posljednjih nekoliko godina krenulo je na bolje. "Memphis Circa 3AM" (dvanaest pjesama, malo više od pola sata) njegov je treći i najbolji studijski uradak, odsviran i otpjevan, kao i prethodna dva, u pratnji benda One Four Fives. Snimljen uživo na dvoinčnoj traci u studiju Sam Philips Recording Service, album je producirala lokalna legenda Roland Janes, lik koji je svojevremeno bio "domaći" gitarist studija Sun i koji je svirao gitaru na hitu Jerryja Lee Lewisa "Whole Lotta Shakin' Goin' On"! Zvuk i ambijent ove ploče očekivano su, što bi se reklo, patinasti, sasvim u skladu s uvjetima proizvodnje opterećenima simboličkom povijesnom prtljagom, gradskom mitologijom i nesuvremenim pristupom kada je posrijedi snimanje. Kao kišobranska žanrovska odrednica mogao bi poslužiti termin power pop, iako se zapravo radi o, naravno, ukrštavanju nekoliko više ili manje bliskih žanrova, koketiranju, primjerice, s klasičnim rockabillyjem ili kalifornijskom varijantom countryja (prvi na pamet pada Buck Owens) s konca 50-ih. Dakle, još jedan tip koji, kako se to obično veli, kroz staro dolazi do novoga. Međutim, mekoća s kojom su satkani Keithovi komadi sugerira kantautorsku rafiniranost bez premca koja se unutar jednog široko shvaćenog žanra, nastanjenog nemalim brojem mediokriteta, izdvaja u svakom smislu. Uz sve to Keith je i anegdotičan kazivač, nije dosadan i ne gnjavi nepotrebno, a spisateljski šarm fundira u stihovima poput "no one ever looked finer/still wearin' last night's eyeliner". Jako dobar album jedan od najboljih u posljednje vrijeme koji će sasvim sigurno kvalificirati Keitha u prvu americana ligu, bez repasaža. Matko Brusač Neil Young Live At The Cellar Door Reprise / Dancing Bear Posljednjeg dana u kolovozu Neil Young objavio je jedan od ključnih i najomiljenijih albuma u tada već zapaženoj, ali još uvijek ne posve razbuktaloj karijeri After The Gold Rush. Tri mjeseca poslije održao je tri nastupa u washingtonskom klubu Cellar Door, vjerojatno kako bi se zagrijao za predstojeće, komercijalno važnije koncerte u Carnegie Hallu, u New Yorku. Iako se u dotadašnjem dijelu karijere oprobao u nekoliko važnih i popularnih bendova od Buffalo Springfield i sa supergrupom Crosby Stills & Nash, pa do vlastitog Crazy Horsea Young se uvijek doimao samotno. Poput kakvog hipersenzibilnog hipi trubadura čije su pjesme previše osobne i intimne da bi ih mogao dijeliti s ostalim instrumentalistima. Odsvirani set iz Washingtona to dokazuje još jednom: pred publikom od dvjestotinjak sretnika dvadesetpetogodišnji usamljenik uz gitaru i (povremeno) klavir izvodi nove pjesme. Čak njih pet probrao je s The Gold Rush, pri čemu vrhunac predstavlja "Don't Let It Bring You Down". Tu su i standardi iz ranije etape, poput "I Am A Child", "Expecting To Fly" ili "Cinnamon Girl". Izvorno snimljena za sjajan električni studijski album Everybody Knows This Is Nowhere, šarm posljednje ovdje je, uz rudimentarnu klavirsku pratnju, ogoljen do razine dječje nevinosti. Zanimljivo je čuti da je "See The Sky About The Rain" već tada, imala već posve jasnu formu, iako službeno neće ugledati svjetlo dana sve do remek djela On The Beach, četiri godine kasnije. Zapanjujuće je da i klasik "Down By The River" sjajno funkcionira u akustičnom solo aranžmanu, a ne samo u zastrašujuće intenzivnom kontekstu s bendom Crazy Horse. Iako se Live At The Cellar doima poput autoriziranog bootlega što zapravo i jest, zvuk je za tadašnje standarde kristalno čist, baš kao i Youngova emotivnost, te preciznost svake izvedbe. Jer, suprotno razbarušenom imidžu, uvijek prisutnom humoru u odnosu s publikom, te vječitoj aureoli spontanosti, Neil je kad je glazba u pitanju zapravo uvijek bio ozbiljan tip. I sebičan, u najboljem smislu pojma. S električnim sastavom, ili solo, njegove ekskurzije uvijek su podložne ozbiljnom proučavanju. Istina je da snimke iz kluba Cellar nemaju uvjerljivost i snagu onih s donekle sličnog arhivskog koncertnog albuma iz kanadskog Massey Halla, ali i oba izdanja dijele istu dvostruku ulogu: važan su povijesni dokument, ali i izvor čistog slušateljskog užitka. Howe Gelb The Coincedentalist New West Denis Leskovar "Welcome to the desert/ it's becoming increasingly more expensive" veli Howe Gelb na početku pjesme "Vortexas", prve stvari na njegovom novom albumu "The Coincindentalist". Kome je točno ova dobrodošlica namijenjena nije sasvim jasno, ali izgleda kao da ju je Gelb u prvom redu namijenio samome sebi. On se nakon dužeg izbivanja u Danskoj na jug Arizone "za stalno" vratio prošle godine i odmah pri povratku s Giant Sandom snimio opširan konceptualni album "Tucson", country-rock operu (!) koja funkcionira kao omaž njegovom jedinom pravom domu. U međuvremenu se dosta toga promijenilo, primjećuje Gelb, naravno, na gore. "The Coincindentalist", za razliku od prethodnog Gelbovog izdanja, nema nekih posebnih ambicija i pretenzija; samo malo egzistencijalističkog pustinjskog štiha i detektiranje trenutnog stanja kao tematsko uporište. Međutim, Gelb (gitara i klavir) je za snimanje ovog albuma okupio zanimljivu ekipu: drugu gitaru svira njegov štićenik M. Ward, na bubnju je Steve Shelley, nekadašnji bubnjar Sonic Youtha, na pedal-steel gitari Jon Rauhouse (the Mekons), a na bas-gitari standardno Thoger Tetens Lund. Pojavljuje se tu sa svojom violinom i Andrew Bird, a dva dueta (stvari "Vortexas" i "The 3 Deaths of Lucky") Gelb je otpjevao s Willom Oldhamom (Bonnie "Prince" Billy) i KT Tunstall. Ukratko, imena koja posložena u ovakvu formaciji garantiraju pravi slušateljski užitak. Stilski raznovrstan i iščašen set od jedanaest pjesama netko je zgodno etiketirao ovaj album kao "avant.twang"! odsviran je elegantno i s pažnjom, bez greške. Meni "The Coincindetalist" izgleda kao najbolja stvar koju je Howe Gelb isporučio u posljednje vrijeme, bilo pod vlastitim imenom ili zajedno s Giant Sandom, barem od albuma "Provisions" iz godine. Možda iziskuje da mu se posveti nešto više slušateljske pažnje i vremena nego obično, ali isplati se, u svakom slučaju, jer vraća i više od uloženog. Matko Brusač Savages Silence Yourself (Matador/Pop Noire) Negdje na pola puta između demonskih urlika Siouxsie Sioux i glazbene ostavštine post-punka (točnije, Au Pairs) stvorene su Savages. Da budem precizan, ispale su iz bezdana. Četiri djevojke iz Londona dovele su pojam postpunk revivala do krajnjih konzekvenci i usput snimile ponajbolji album za koji će se, ne sumnjam, za desetak godina često vezati epitet "kultni". Bas linije Ayse Hassan i luđački vokal Jehnny Beth nose pjesme, a ledena gitara, kao što priliči post-punku, reže konstrukciju kompozicije. Pjesme ostavljaju sumorni, maltene apokaliptični utisak (najbolji primjer je možda filler pjesma "Dead Nature) na slušatelja, vokal leluja od šizofrenog mantranja do ledene dramatičnosti, a bas je težak i mračan, više meso nego kosti pjesme. Na otvarajućoj "Shut Up" njihova se filozofija možda najbolje očituje, bas i bazični bubanj vode, gitara kao da šteka i udara kontru basu, stvar biva sve napetija i taman kad se čini kao da će se sve raspasti kreću ispočetka. Pjesma "Waiting for a Sign" uštrcava nemalu dozu zebnje u kosti, na "She Will" za promjenu gitara vodi dok na "refrenu" vokal zavija prije nego krene mantrati: "she will/she will...". Stvar koja je najbliža hitu je "Husbands", a zaključnom, najsumornijom ("can't you see we're losing") "Marshal Dear" dominira klavir do momenta kad se pjesma dezintegrira zajedno s limenom puhačkom sekcijom. Savages su već prvim albumom postale jedno od najuzbudljivijih imena u muzičkom svijetu. Neka tako ostane. Kad Savages dugo gledaju u bezdan, bezdan se ne zagleda u njih nego zbriše glavom bez obzira. Sven Popović 82 83

44 Jake Bugg Shangri La (Mercury/Island) Najveću opasnost zgođušnom Jakeu Buggu predstavljaju njuške u odijelima koje "znaju što je najbolje za njegovu karijeru". Album prvijenac bio je i više nego solidan (izvrstan ako u obzir uzmemo da momak nije ni dvadeset godina imao). Ruku na srce, stvari nije komponirao niti pisao sam, tako da sve priče o njegovoj genijalnosti (Bob Dylan ove generacije, kako da ne) padaju donekle u vodu. Donekle. Ako ništa, momak ima fantastičan glas. I u čemu je problem s drugom pločom? Sniman u Malibuu kod Ricka Rubina, "Shangri La" (naslov dolazi od imena studia, da ne bi pomislili kako se album bavi nečim duhovnim ili kojekakvim locusom amoenusom) je bolno osrednje ostvarenje koje pretendira (ali ostaje na pretendiranju) na nešto žešće zvukove i povremeno poseže za ranim zvukom Arctic Monkeysa. Prve dvije pjesme evociraju Dylanove meketanje i zapravo su solidne (iako grozno generične), dok je "What Doesn't Kill You" besramno posezanje za zvukom prvog albuma Monkeysa koje ostavlja gorak okus u ustima. Jedine pjesme na albumu koje zrače iskrenošću su "Me and You" i "All Your Reasons". Možda je stvar u tome da je Jake tu stvari pisao sam. Ako je tako, možda bi momak trebao odbiti pomoć svih tih velikodušnih ljudi koji znaju što je najbolje za njega. Ovako će samo proizvoditi osrednje albume koji lako sjedaju za uho. Dobro će se prodavati. NME će ih hvaliti. Nitko ih neće pamtiti. Lorde Pure Heroine (Lava/Republic) Sven Popović "We're hollow like the bottles that we drain." Pomalo banalan, ali lako primjenjiv stih Elle Yelich O'Connor, kudikamo poznatije pod imenom Lorde, možemo shvatiti kao leitmotiv cijele ploče. Jelićeva (navodno je hrvatskog podrijetla), koja još nije ni punoljetna (sedamnaest joj je godina, album je izbacila sa šesnaest), objavila je jedno od najboljih prošlogodišnjih mainstream (UK Top 40) ostvarenja. Za razliku od kataloga plastičnih pop starleta, Ella djeluje dopadljivo, njene izjave ne zvuče kao floskule, a tematika koju obrađuje na "Pure Heroine" je nešto čime se svaki srednjoškolac, brucoš ili općenito mlada osoba može povezati. Tu je pitanje otuđenosti Generacije Z (iliti igeneracije), prepuštanje bezumnom hedonizmu i neprestana dosada, a stihovi vrve dovoljno općim mjestima da svako nađe "svoj moment" ili "svoju pjesmu". Pjesmom "Royals" joj se karijera zavrtjela nenormalnom brzinom, poharala je top ljestvice i s trona svrgnula Miley Cyrus i dežurne hitotvorce. Muzički gledano "Pure Heroine" je sasvim ugodan i više nego solidan. U pitanju je nježni, srednjostrujaški electro s relativnom plesnim beatovima iznad kojih leluja nevjerojatno sladak vokal Lorde. Nešto kao slađa, manje dramatična i pristupačnija Florence + the Machine s dovoljnom dozom potencijalnih hitova poput "400 Lux", "Team", "Glory and Gore" (s dosta upečatljivim, gotovo pa lucidnim stihovima: "glory and gore go hand in hand/ that's why we're making headlines") i (očito) "Royals". Lorde trenutno fino hoda utabanim putem srednje struje, zanimljivo bi bilo vidjeti da s drugim albumom malo skrene s puta i napravi nešto manje ziheraški. Solidan album i izvrstan debut s obzirom na godine. Ljubitelji zvuka slobodno neka dignu ocjenu za pola zvjezdice. Sven Popović Fuzz Fuzz (In the Red, 2013.) Ty Segall, gitarski junak i Wunderkind iz San Francisca, nikako da miruje. Nakon dva fenomenalna albuma 2012, izbacuje još dva albuma I dok je primarno prvoborac Nove garažne eksplozije, kroz cijelu prošlu godinu demonstrirao je svoju kameleonsku prirodu i odmak od vrištećeg, psihodeličnog garažnog rocka. Njegov solo album, "Sleeper", niz je akustičnih kompozicija koji demonstriraju Tyevu emotivnu stranu. Naime, motivacija za album bila je tragična smrt njegova oca. Nakon solo materijala odlučio je s dugogodišnjim prijateljem Charliejem Mootheartom sklepati album. Ovaj put je odlučio biti za bubnjevima i pjevati. Charlie je stvarao rifove, tj. ideje za rifove, a Ty bi ih malo presložio i zatim aranžirao cijelu stvar. I što je napravio s Fuzzom? Glazba na "Fuzzu" mnogo je žešća od bilo čega što je Ty prije radio (iako se na pjesmama s prijašnjih albuma, poput "Wave Goodbye", dalo naslutiti u kojem će pravcu krenuti). Pjesme su mnogo sporije i razrađenije, rifovi mnogo jači, naginju heavy metalu, kao da se Tony Iommi iz Black Sabbatha i Jimi Hendrix nadmeću, bubnjevi su teški i čvrsti a vokal je i dalje natopljen efektima i mjestimice udara fini kontrapunkt instrumentalima. Bas groove dominira na verseu"what's In My Head?", dok Tyev očajnički vokal nosi refren. Pjesma "Loose Sutures" možda najbolje objedinjuje Fuzzov senzibilitet, rastrganost između psihodeličnog garažnog rocka, heavy metala i gitarističkih te bubnjarskih (recimo) bravura. Fuzz je napravio ponajbolji rock & roll album ove godine, a Ty Segall svakim novim albumom sve bliže biva položaju koji trenutno drže Jack White i Dan Auerbach. Slušati glasno. Da susjedi polude. Kid Rađa Sve šta đaku treba (samo izdan album, 2013.) Sven Popović Dok se hrvatska gitarska "scena", ako takav izraz možemo uopće koristiti u kontekstu glazbenih previranja na našim prostorima, tek polako revitalizira, na polju hip-hopa je već godinama sve jasno. Suša ni kreativna kriza tu skupinu gotovo pa nije ni dotakla, a osim starih faca imamo i svu silu potentnih, mladih hip-hop kolektiva sa svih strana Lijepe naše. Albumom "Istina", splitski kolektiv Dječaka izašao je iz sfere "mladih nada", i u potpunosti zacementirao svoje mjesto u samom vrhu one pravovjerne ekipe koja s godinama nije počela pjevati o "veseljacima" i snimati reklame za pivo. No, dok se na njihov novi album još čeka, članovi i "vanjski suradnici" svoje slobodno vrijeme ne troše ni na što, već publiku bombardiraju i oduševljavaju svojim side-project ostvarenjima. Prvo je Kiša Metaka, ekipa sastavljena od ovih dječačkih "igrača s klupe" poput Kreše Bengalke i Vuka Oreba i pojačana kapetanom Vojkom V., svojim istoimenim albumom prodrmala top liste s jako zabavnim albumom, kojem ne bi doduše škodilo da je izašao bez dvije-tri stvari. Ali, nakon dugotrajnog i opjevanog pripremanja i miksanja, još jedan vanjski suradnik Dječaka je odlučio zaplivati u solo vode. Kid Rađa, čest gost Dječacima i uz farmaceuta Papija najbolje čuvana tajna kad se radi o live nastupima, svojim solo prvijencem "Sve šta đaku treba" vrlo dobro kombinira raznoliku količinu tema okupljenih oko jednog istaknutog lajtmotiva ljubavi prema marihuani. I dok takav koncept, uz letimični pogled na tracklistu i imena pjesama može izgledati dosta djetinjaste i infantilno, uvjeravam vas kako takvo što može izjaviti samo osoba koja je površna u seciranju stvarne poante albuma. Kako Rađa sam priznaje u jednom stihu, "ženka mi je prva, a đoka druga ljubav"; on je primjer tipičnog splitskog kvartaša koji istovremeno ima snove o boljem i ispunjenijem životu, van onih uličnih granica sigurnosti svog bloka. Onaj profil jednog od uniformiranih tipova sa zidića u trenirci, kojima je vrhunac priče stanje na kladionici, stanje kod dilera i performans automobila; ali među takvim ekipama uvijek nužno postoji jedan koji je potajno htio uvijek upisati komparativnu književnost i zaljubiti se u curu koja ne puši tri kutije Camela dnevno, ali se uvijek sramio priznati da ga ne bi ekipa "uhvatila u đir". Upravo tu se krije čar ovog albuma; Rađin život se naizgled vrti oko konzumiranja marihuane, ali na albumu se priča o korumpiranim političarima, pokvarenom kleru, licemjernim policijskim službenicima i odrastanju u Splitu, ali na jedan originalni način, potpuno drugačiji od onog "revolucija-che Guevaradolje vlada" generičnog i napornog modela pomoću kojeg su neki stekli kultni status na ovim prostorima. Nekim detaljima je on vezan striktno za Split, ali njegovo ulično pjesništvo jednako pitko mogu konzumirati ljudi iz bilo kojeg od naših gradova u kojem postoji taj fenomen "kvartaša". Još jedan detalj koji je bitan za spomenuti na albumu je ljubav. U tako, uvjetno rečeno "surovoj" lirici se rijetko može upakirati ljubavna tematika, ali pjesma kojom se zatvara album koji je po njoj i nazvan je jedna od najljepših ljubavnih pjesama ispisanih na domaćoj sceni. U njoj je sadržana ona definicija najiskrenije, dječačke (ne bendovske, već dječje!) ljubavi, od prvih stidljivih pogleda do rasplamsale ljubavi prepune kompromisa i razumijevanja, koja na kraju rezultira sretnim brakom i zasnovanom obitelji. I iako se miks malo otegnuo, dvojac Zoni i Sivo dvojica od udarne trojke Dječaka su odradili lijep posao za svog prijatelja: Zondo je potpisao maestralnu produkciju, obojivši album odličnim lijenim beatovima i zabavnim semplovima (Oliverove old-school hitove sa Splitskog festivala i sl.), dok je Sivo gostovanjem na "Franji", odi djetinjstvu u betonskoj džungli doprinio dojmu kako se ta ekipa uspješno nadopunjuje neovisno o kojem se projektu radilo. Priča o "Sve što đaku treba" u aspektu te naizgled perfidne tematike podsjeća u neku ruku na priču koja je pratila Krankšvesterov lanjski album, gdje je dosta ljudi odmahnulo rukom uz tvrdnju kako je suludo obratiti pažnju na izdanje u kojem se "svaka stvar svodi na pjesmu o grubom seksu", blago rečeno. Ne, ti luđaci su također opjevali društvo i svijet oko sebe, ali za razliku od Rađe, oni su samo kao lajtmotiv provukli općenje da bi zapaprili album i dali mu zabavnu crtu. No, "Sve šta đaku treba" ne pretendira biti satiričan album, ni isključivo da slušatelja zabavi. To je album nepopravljivog optimista koji je pronašao svoje dvije ljubavi, i oko njih gradi svoj jednostavan, ali dirljiv svijet. Juraj Vrdoljak 84 85

45 RAZGOVOR / ERNIE WATTS Ernie Watts, snimio: Davor Hrvoj Svestran je glazbenik koji je, među ostalima, svirao s Buddyjem Richom, Oliverom Nelsonom, Cannonballom Adderleyem, Kurtom Ellingom, Patom Methenyjem, Billyjem Cobhamom, Rolling Stonesima, Frankom Zappom, Marvinom Gayeom i Docom Serverinsenom razgovarao: Davor Hrvoj U organizaciji Hrvatskog društva skladatelja i KD Lisinski 20. je studenoga u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog nastupio kvartet čuvenog američkog saksofonista Erniea Wattsa, dobitnika dvije nagrade Grammy. Wats je stalni član sastava Charlie Haden Quartet West koji je nekoliko puta bio proglašavan najboljim svjetskim jazz bandom. Svestran je glazbenik koji je, među ostalima, svirao s Buddyjem Richom, Oliverom Nelsonom, Cannonballom Adderleyem, Kurtom Ellingom, Patom Methenyjem, Billyjem Cobhamom, Rolling Stonesima, Frankom Zappom, Marvinom Gayeom i Docom Serverinsenom. Godinama je djelovao kao studijski glazbenik, solist, snimajući s raznim glazbenicima koji su objavljivali za Motown, ali i bezbrojnim drugim pop i R&B bandovima. Sredinom 1980-ih odlučio se ponovno posvetiti jazzu i otada nastupa diljem svijeta. Vodi i vlastite sastave s kojima je snimio niz albuma, između ostalog i za vlastitu izdavačku kuću Flying Dolphin Records. Na snimanjima njegovih albuma svirali su vodeći jazzisti kao što su Arturo Sandoval, Jack DeJohnette, Kenny Barron, Eddie Gomez i Mugrew Miller. Za neke od njih dobio je ugledne nagrade. Na drugom koncertu ovosezonskog ciklusa Jazz.hr. zagrebačku je publiku oduševio izvedbama vlastitih skladbi i standarda. Predstavio se kao sjajan skladatelj i improviza- bonista koji je predavao na Berkleeju, a on je preporučio mene. Tada me nazvao i pozvao da im se pridružim. Trebao je to biti angažman na dva tjedna, a ostao sam u orkestru dvije godine i s njim snimio tri ploče. Bilo je to dobro iskustvo. HFM: Kako ste se osjećali svirajući s Frankom Zappom, ali i pripremajući se za koncerte i snimanja? Naime, glazbenici koji su svirali s njim opisuju ga kao osobu koja je vrlo ozbiljno shvaćala glazbu, koja je svoja djela pripremala poput skladatelja klasične glazbe, koja je pisala ozbiljne partiture. EW: Bilo je zabavno surađivati s Frankom. S njim sam svirao od do Sudjelovao sam u snimanju njegova albuma "The Grand Wazoo". Puno sam snimao s njim i Los Angeles Philharmonic Orchestrom kojim je ravnao Zubin Mehta, ali i mnogo jazz glazbe s Georgeom Dukeom i Johnom Guerinom. Svirao sam na snimanju albuma "King Kong", prvog što ga je Jean-Luc Ponty objavio u SAD-u, a za koji je skladbe napisao Frank Zappa. Da, bio je poput skladatelja klasične glazbe s rock & roll energijom i ritmovima. Bio je poput skladatelja suvremene ozbiljne glazbe, poput Pierrea Bouleza ili Albana Berga. Njegova je glazba bila vrlo složena, ali jako dobra. HFM: S jedne strane vrlo ozbiljna glazba, a s druge vrlo "neozbiljna". EW: Da, bio je sarkastičan. Njegovi su se nastupi ponekad doimali poput vica, ali u stvari to nije bio vic. Bio je jako bistar. Radio je to s razlogom, kako bi poslao poruku. Želio je Trebao je to biti angažman na dva tjedna, a ostao sam u orkestru dvije godine i s njim snimio tri ploče. Bilo je to dobro iskustvo. Zvuk koji može promijeniti vibraciju univerzuma tor fascinantna, prodorna zvuka, ali i kao glazbenik koji se hrabro upušta u spontane interakcije s članovima sastava. Dan poslije koncerta Watts je u dvorani HDS-a održao glazbenu radionicu za napredne saksofoniste. U razgovoru koji smo vodili poslije radionice govorio je o događajima koji su obilježili njegovu karijeru, ali i o svojem osebujnom poimanju glazbe. Iskren u srcu HFM: Kako ste napustili studij na školi Berklee u Bostonu da biste se pridružili orkestru Bubbyja Richa? EW: U vrijeme kad je orkestar Buddyja Richa bio u gradu napustio ga je poznati alt saksofonist Gene Quill koji se vratio u New York, pa je Buddy trebao nekoga da popuni njegovo mjesto. Njegov je menadžer nazvao školu i tražio savjet od Phila Wilsona, trom- potaknuti ljude da razmišljaju o važnim stvarima, da sve što se događalo promišljaju na drukčiji način. Govorio je ozbiljnim problemima, između ostalih i o politici. Držao se svojih uvjerenja. Bio je iznimno čvrst i postojan u obrani svojih uvjerenja. HFM: Nije li to važno za svakog umjetnika, da bude iskren? EW: Naravno, ali ako si umjetnik, prije svega bi trebao biti iskren prema svojoj umjetnosti. Ako si iskren prema sebi, ako si iskren u srcu, činit ćeš ono u što doista vjeruješ, ono što je u tvojem srcu, ono što uistinu jest tvoja umjetnost, tvoja glazba. Vlastite priče HFM: Nešto slično ste, u kontekstu klupske svirke i komunikacije s publikom, rekli na koncertu koji je snimljen, a ta je snimka objavljena na albumu "To The 86 87

46 RAZGOVOR / ERNIE WATTS Point". U čemu leži istinski smisao vaše umjetnosti? EW: Za mene je, kao umjetnika, najvažnije stvarati nešto iskreno, originalno, osobno i vrlo lijepo. Osnovna je svrha stvarati nešto lijepo, nešto što će pomoći da svijet učinimo ljepšim ili mirnijim mjestom, upoznati ljude sa spoznajom da postoji drukčiji pogled na stvari, da razmišljaju o svijetu u kojem živimo. To je samo drukčiji način komunikacije. Sve je verbalno. Ljudi govore o svemu, ali istinite se stvari ne mogu iskazati verbalno. To je nešto nevidljivo, nešto što nije moguće iskazati riječima. Prema mojem mišljenju glazba je najbliža toj vrsti komunikacije, jer kad svirate a ne koristite riječi, ljudi koji slušaju smišljaju vlastite priče. Kad slušate nekoga tko vam nešto govori ili čitate priču ili slušate pjesmu s tekstom, ta vam se osoba izravno obraća i govori što misli ili sugerira kako bi vi trebali misliti. No, svirate li instrumentalnu glazbu, bez riječi, potičete slušatelje da sami osmišljavaju vlastite priče. HFM: Nije li isto i sa zvukom? EW: Tako je. HFM: Kako objasniti zvuk!? EW: Svatko može svirati sve te note koje drugi sviraju, možemo transkribirati sola i odsvirati svaku notu koju drugi sviraju, ali nikad neće imati isti zvuk kao nitko drugi. To je zato što svi imamo svoj osoban zvuk. Kad shvatiš da imaš vlastiti zvuk, počet ćeš raditi na tome, razvijati ga, i sve više postajati to što uistinu jesi. HFM: Kad govorimo o vašoj glazbi moramo govoriti o zvuku jer imate tako topao, bogat, predivan zvuk. Kad ste zasvirali na tonskoj probi, dvorana je bila puna zvuka. Kako ste to naučili i što vam to znači? EW: Još uvijek učim, ali u jednom sam trenutku shvatio da nije važno koliko nota sviraš. Napisane su stotine knjiga zahvaljujući kojima svi imaju pristup podacima koji govore o tome kako svirati note, harmonije, kako učiti svirati, ali jedino što je u potpunosti jedinstveno je naš osoban zvuk koji proizvodimo kroz svoje glazbalo. S vremenom shvatiš da svatko može svirati sve te note, ali postoji nešto posebno vezano uz proizvodnju zvuka. Slušajući Johna Coltranea shvatio sam da je upravo to ono što čujem. To što sam čuo u njegovoj svirci tako me duboko dirnulo. Nisu to bile sve te note, nisu to bile sve te harmonije ili sve znanje koje je imao - posjedovao je nevjerojatnu količinu To The Point/Flying Dolphin Records Spirit Song/Flying Dolphin Records Oasis/ Flying Dolphin Records Ljudi govore o svemu, ali istinite se stvari ne mogu iskazati verbalno. To je nešto nevidljivo, nešto što nije moguće iskazati riječima glazbenog znanja - nego način na koji je svirao te note, način na koji je proizvodio zvuk. U tome što je svirao uvijek ste mogli čuti pjesmu, melodiju. Bez obzira koliko apstraktna bila njegova glazba, u njoj se uvijek osjećala melodija. Isto je i kod drugih velikih svirača. Thelonious Monk - uvijek se osjećala melodija. Charlie Parker - uvijek se osjećala melodija. Cannonball Adderley - uvijek pjesma. Kad sam to shvatio, spoznao sam da ne postoje dvije osobe koje zvuče isto. Specifične vibracije HFM: Kako ste uspjeli razviti tako dobar zvuk? EW: Svirajući pop glazbu. HFM: Doista? EW: Da. HFM: Zašto? EW: Zato što svirajući pop glazbu ne možeš raditi ništa drugo. HFM: Ništa drugo? EW: Da, jer pop glazba je formula. To je vrlo, vrlo zatvoreno područje, posebice u pogledu harmonija. Ne možeš se širiti u pogledu harmonija. Svirajući pop glazbu ne možeš učiniti ništa u harmonijskom smislu što bi bilo uzbudljivo, jer se svira po formuli koja je zadana da bi se glazba producirala na točno određen način. Dakle, preostaje ti jedino da se baviš razvijanjem svojeg, jedinstvenog zvuka, načina sviranja jedne note. Ponekad sviraš samo jednu ili dvije note, a način na koji ih sviraš oblikuje tvoj zvuk. Tako sam se počeo baviti vlastitim zvukom, posebice zato što nisam mogao svirati sve što znam i što bih mogao u harmonijskom smislu. To se nije uklapalo u taj stil glazbe. Od tuda dolazi razvoj mojeg zvuka. HFM: Kad govorimo o Johnu Coltraneu i njegovom utjecaju, nije to samo pitanje zvuka. Kako vas još nadahnjuje? EW: Način na koji je koristio svoju glazbu kako bi stvorio nešto lijepo. Njegov je pristup glazbi i traganju o suštini glazbe bio zasnovan na duhovnosti. Vjerovao je da je svrha glazbe prosvjetljenje, uzdizanje ljudskog duha. To i ja pokušavam činiti. Time sam i ja nadahnut, na vlastiti način. U glazbi leže nevjerojatne mogućnosti. To je prepoznato još u drevna vremena. Indijci su to davno prepoznali. Indijska klasična glazba zasnovana je na tom principu. Uče rage - skale i melodije - i tale - ritmove - te ih spajaju. Radi se o improvizacijama, ali i klasičnim formama koje sviraju stotinama godina. Nije se to pojavilo niotkud. Indijski glazbenici uče svirati tako što uče pjevati sve što sviraju. Za to se koriste vlastitim slogovima. Ali, što je puno važnije, oni svoju glazbu zasnivaju na vibracijama. Sve se svodi na vibracije. Stvari vibriraju od vrlo sporih do vrlo visokih razina. Vjeruju da određene note ili kombinacije nota stvaraju specifične vibracije koje uzrokuju određene posljedice i reakcije, što je moguće objasniti kroz fizikalne zakonitosti. Postoje kombinacije nota i zvukova koje stvaraju određene vibracije. One služe Ernie Watts, snimio: Davor Hrvoj za ostvarivanje neke osobite svrhe. U indijskoj glazbi neke skale koriste za jutro, neke za poslijepodne, neke za večer. Ostvaruju specifičnu vrstu vibracija za određeno doba dana. Najdivniji zvuk HFM: Da bi ostvarili neki poseban ugođaj? EW: Da bi ostvarili neki poseban ugođaj ili dočarali neki poseban ugođaj koji već postoji. U stvari, oni opipavaju ugođaj. Takav pristup seže u davninu. Neki vjeruju da kreacija dolazi iz zvuka, iz tona, iz vibracije, a vibracije se manifestiraju kroz teme. Zvuk dolazi iz vibracije. Mnogo je toga zaboravljeno. HFM: Upućuje li takav način razmišljanja na suštinu glazbe? EW: Suština glazbe je vrlo duboka, ali većina ljudi je to zaboravila. Svako malo osobe poput Johna Coltranea ili Ravija Shankara ili Theloniousa Monka, razne osobe u različitim područjima, koje se bave različitim vrstama glazbe, uspijevaju dokučiti u čemu leži suština glazbe, uspijevaju spoznati značenje vibracija. Coltrane je u jednom od svojih intervjua natuknuo da na jednoj određenoj razini postoji ton ili vibracija koja može donijeti mir na ovome svijetu. Vjerovao je u to. Vjerovao je da postoji zvuk koji može promijeniti vibraciju univerzuma. Mnogi su skladatelji razmišljali, primjerice Skrjabin. To zadire u metafiziku. Kad počneš razmišljati o vibracijama, to je vrlo duboko. Vratimo li se Pitagori, njegovom poučku, teorijama - sve je to povezano s vibracijama. Oni koji žele učiti o glazbi, o izvorištu glazbe, trebali bi proučavati Pitagoru. HFM: Što je najvažnije za vas kao glazbenika? EW: Najvažnija je improvizacija, ali i stvaranje nečega iz ničega. HFM: Kao na koncertu na kojem ste ostvarili sjajnu spontanu interakciju s kolegama glazbenicima, ali i publikom. Zašto vam je to važno? EW: Ovdje smo zato da bismo komunicirali. Svrha glazbe je pomoći ljudima da se osjećaju bolje kad napuštaju dvoranu nego kad su ušli u nju. Naša je uloga potaknuti veselje. Glazba nama pričinjava radost, a mi tu radost prosljeđujemo prema publici. Tada se svi u publici bolje osjećaju. To je duboko filozofsko pitanje. Univerzalna energija je jedinstvena energija. Samo je jedna energija, a svi smo mi dio nje. Ona je u svima nama. Uvijek. Mnogi od nas zaboravljaju da je prisutna, ali ona je uvijek tu. Instrumentalna glazba ima moć i sposobnost da poveže sve koji posjeduju tu energiju. Svirate li iz srca, čak i oni koji ne razumiju što svirate osjetit će nešto. Ljudi ne moraju razumjeti sve. Sve što trebaju je osjetiti. Imate li srce osjetit ćete nešto. Kad čujete tu glazbu nešto će se u vama pokrenuti. To je jedino što trebate razumjeti. HFM: Obožavate li upravo zato svirati balade? EW: U svemu je skrivena pjesma. Kad slušam nešto i sviram, čujem pjesmu koja je Coltrane je u jednom od svojih intervjua natuknuo da na jednoj razini postoji ton ili vibracija koja može donijeti mir na ovome svijetu sadržana u tome. Glazba se svira sama od sebe. Slušate li pažljivo sama će vam glazba reći što trebate svirati. Sviranje balada je poput interpretacije pjesme, osjećanja pjesme. To je čisti osjećaj. Tada i zvuk dolazi do izražaja - zvuk koji izlazi iz vašeg glazbala. Nastojite ostvariti najdivniji zvuk. 88

47 JAZZ Knud Jörgensen Jazz Trio Teach Me Tonight Opus 3 / Sigma audio koncept Poznati danski klavirist, koji godinama živi i djeluje u Švedskoj, Knud Jörgensen je svirao s vodećim švedskim jazz glazbenicima, ali i svjetskim zvijezdama koje su gostovale u Švedskoj, primjerice s Benom Websterom, Tootsom Thielemansom i Harryjem "Sweetsom" Edisonom. Važnu suradnju na diskografskom polju ostvario je sa švedskom izdavačkom kućom Opus 3, poznatom po inovacijama na području visoke vjernosti reprodukcije zvuka. Stoga ne čudi što je ovaj izdavač i nakon njegove smrti odlučio reizdati CD s njegovim izvedbama. Ovom prigodom radi se o snimkama što ih je Jörgensen ostvario još Veliki štovatelj i poznavatelj djela Dukea Ellingtona, Jörgensen je za taj CD snimio jazz standarde uglavnom baladnog karaktera, a izvodi ih u triju s kontrabasistom Stureom Akebergom i bubnjarom Johanom Dielemansom. Glazbena elegancija je jedna od najvažnijih karakteristika njihovih mainstream jazz izvedbi. Opušteno, kao da sviraju u malom klubu okruženi prijateljima, za svoju dušu, sviraju poznate standarde: "Satin Doll", "Softly As In A Morning Sunrise", "Too Late Now", "You Look Good To Me", "It Might As Well Be Spring", "My Heart Stood Still" i "Teach Me Tonight". Izvode ih s puno duha i humora, promjena tempa, poigravajući se, uživajući u svirci i komunikaciji. Sviraju nepretenciozno, ne razbacujući se tehnikom, uglavnom u baladnom ugođaju, tek povremeno u srednjem ili brzom tempu. Kao i sva izdanja ugledne švedske tvrtke Opus 3 i ovo se odlikuje izvsnom snimkom, čistoćom zvuka, primjerenom dinamikom i izbalansiranošću pojedinih glazbala. No možda je najvažnija kvaliteta prirodnost tonskog zapisa zbog koje se ostvaruje poseban doživljaj. Naime, utonete li u sanjarenje, što je uz ovu glazbu lako moguće, vrlo lako zaboravite da Jörgensenov trio slušate preko audio uređaja. Prenete li se iz te meditacije mogli biste pogledom po svojoj sobi počneti tražiti taj glasovir, kontrabas ili bubnjeve. Davor Hrvoj Dvije izvedbe Keitha Jarretta Lars Erstrand Swingcerely Yours Opus 3 / Sigma audio koncept Keith Jarrett Sleeper ECM / Aquarius Records Keith Jarret Somewhere ECM / Aquarius Records Živi nastupi jednog od najboljih jazz pijanista današnjice prilika su da recenzenti svako novo izdanje obasipaju mnoštvom superlativnih komplimenata, atributa, a gotovo da i nema ozbiljnije tiskovine koja obrađuje glazbu koja glazbenika nije uvrstila na neku od lista najboljih ili najuspješnijih jazz umjetnika. Tako se uvriježeno govori o fenomenu Jerrett i pokušava proniknuti u tajnu uspjeha koji je postao konstanta. Ovom prigodom osvrnut ćemo se na dva izdanja koji su nastala u razmaku od 3 desetljeća s različitim sastavima. Takva prigoda predstavlja idealan supstrat da se komparacijom dožive promjene u sviračko/glazbenoj domeni, pristupu surad- Sjajni švedski vibrafonist Lars Erstrand, poznat po izvedbama mainstream jazza, tijekom polustoljetne karijere snimio je sedamdesetak albuma s uglednim švedskim, ali i drugim europskim i svjetskim jazzistima. U zadnjem razdoblju karijere svoje je stvaralaštvo dokumentirao za švedsku diskografsku kuću Opus 3. Kao jedan od najvažnijih suradnika tog izdavača, tematski različite albume snimao je u suradnji s raznim glazbenicima. Zato ne čudi što je producent diskografske kuće Opus 2 Jan-Erik Persson odlučio objaviti album s kompilacijom njegovih radova, iako je na jednostrukom CD-u uspio predstaviti tek dio Erstrandova stvaralaštva. Izvedbe su skinu- te s albuma koje je snimio u razdoblju od do 1995.: "Two Sides of Lars Erstrand", "Lars Erstrand and Four Brothers", "A Tribute to the Benny Goodman Quartet", "Dream Dancing" i "The Lars Erstrand Sessions". Radi se o izvedbama standarda poznatih iz ranog razdoblja jazza: između ostalih i velikih hitova kao što su "Sweet Georgia Brown", "Body And Soul", "Old Folks" i "Avalon". Odabir nekih djela izravno upućuju na njegove uzore. Primjerice, na album su uvrštene izvedbe skladbi dvojice legendarnih vibrafonista koji su obilježili njegov pristup glazbalu, ali i pogledu na glazbenu estetiku: "Gladis" Lionela Hamptona i "Reunion Blues" Milta Jacksona. Izvedbom skladbe "Stompin' At The Savoy" Bennyja Goodmana odaje počast eri swinga, ali i ovom velikanu jazza kojem je posvetio i jedan od albuma što ih je objavio za Opus 3. Svoj nježan senzibilitet iskazuje izvedbom Rodrigova "Concerta D' Aranjuez" koji je na repertoaru mnogobrojnih jazzista, posebice onih kojima je blizak romantičarski ugođaj. U raznim formacijama Erstrand svira uz pozna- nio dvostruko izdanje, a bez trenutka u kojem bi glazba postala dosadna ili neinventivna. Naprotiv, unutar nota osjeća se fluidnost, igra, razumijevanje, ali i svježina koja je pomalo iznenadila sve one koji su sudili izdanje prema repertoaru bez prethodnog slušanja. Naime, dio istog materijala već je objavljen na dvostrukom albumu "Nude Ants" koji je pomalo razočarao snimkom, a donekle i pomalo umornom i inferiornom izvedbom. Čak je i Jan Garbarek javno govorio o nezadovoljstvu s izdanjem. Pomalo je bizarno što je prednost dana snimci zabilježenoj u New Yorku koja je u svemu nedorasla onome što je servirano na albumu "Sleeper". Materijal je kompletno autorski i sve skladbe potpisuje Keith Jarrett, a od repertoara se svakako izdvajaju "Personal Mountains", "Chant of Soil" i "New Dance" koje i više nego zorno demonstriraju skladateljski potencijal, ali i sviračku virtuoznost koja nas dinamičkim kontrastima, sitnim finesama i ogromnom energijom i vitalnošću praktički nosi kroz repertoar. 30. godina kasnije Jarrett je u istoj poziciji vođe sastava, no uz njega ovoga puta nema glazbenika iz Europe i njihovog glazbeno-zemljopisnog genoma koji se uspješno sudarao s onim američkim, već su tu Gary Peacock na basu i Jack DeJohnette na bubnjevima. Koncert koji je sastav snimio u Luzernu 2009 sastoji se od standardnih kompozicija uz dodatak dvije Jarrettove. Odluka da se pozabavi sa standardima realizirana je mnogo prije spomenutog nastupa kada je bez obzira na uvriježeno mišljenje da su takve obrade zastarjeli koncept koji si prvorazredni glazbenik jednostavno ne smije dozvoliti, pijanista te švedske glazbenike, ali i goste kao što su australski trubač i kornetist Bob Barnard, te britanski tenor saksofonist Danny Moss i trombonist Roy Williams. Michelle Makarski / Keith Jarrett Six Sonatas for Violin and Piano Johann Sebastian Bach ECM / Aquarius Records Davor Hrvoj Koliko umjetničkih interesa i potreba posjeduje Keith Jarrett dokazuju povremena skretanja iz jazz voda prema klasici i suradnja s vrhunskim glazbenicima na različitim projektima. Jedan takav nastao je iz neformalnih glazbenih seansi s violinisticom Michelle počeo promišljati o potencijalnim suradnicima koji imaju dovoljno hrabrosti krenuti u avanturu godine Jarrett je odlučio pozvati Peacocka i DeJohnettea, te iste godine izlaze albumi "Standards Vol 1,2" i " Changes". Izdanja su lansirala trio u sam vrh, a jazz diskografija je postala bogatija za tri značajna albuma. Ostatak priče je legenda u kojoj slijedi niz live snimaka, nebrojene nagrade, priznanja i pozivi na nastupe. U takvoj atmosferi i okolnostima snimljen je i materijal za album "Somewhere". Kao kompliment treba prihvatiti dojam da se malo toga promijenilo u pristupu na koji Jarrett odnosi prema glazbi i način na koji neočekivanim solima, promjenama i dinamičkim skokovima snažno drži tenziju slušača. Ono što je ipak drugačije tiče se sastava koji svira nepogrešivo ostavljajući dovoljno prostora za klavir, no ipak s nešto manje energije i svježine u odnosu na kvartet. Makarski s kojom je u trenucima odmora potpuno privatno izvodio Bachove sonate. Kako to obično biva iz takvih potpuno opuštenih druženja nastala je ideja da se svirka i zabilježi što se napokon i dogodilo godine. Snimanje je obavljeno u "American Academy of Arts and Letters" u New Yorku, a snimatelj Peter Laenger obavio je odličan posao. Snimka je fino zabilježila muzikalno, toplo, rafinirano muziciranje izvanredne violinistice, nasuprot opuštenijom, ali vrlo koncentriranom i preciznom Jarrettovom kontribucijom. Njegov interes za Bacha diskografski je zabilježen na nekoliko zanimljivih projekata na kojima se glazbenik nosi s uvijek zahtjevnim kompozicijama, ali i pomalo odmara od stalne dužnosti skladatelja i lidera. Zahvaljujući izvanrednoj tehničkoj potkovanosti i stalnom napredovanju klavir unutar dueta ostavlja upečatljiv dojam i izvanredno parira violini. Repertoar je također pažljivo odabran, a sonate koje izvode se stavljaju u kategoriju selekcije najboljih djela velikog skladatelja. Materijal koji je ponuđen proteže se kroz Jarrettova ruka i dalje luta,istražuje i nepogrešivo nalazi uvijek nove ideje za solo dionice uz ponekad malo kraći ili čak nervozniji pritisak tipke. Takve izlete najčešće gase duboke, snažne i odlično snimljene dionice basa koji klavir vraća zajedničkom muziciranju. Najveći izazov trenutka u kojem se trio nalazi, ipak nije u izboru materijala ili neupitnoj sviračkoj virtuoznosti. Najveća potencijalna prepreka kojoj uspješno odolijevaju je opasnost prelaska u kliše koji više neće nositi dovoljno glazbene drame i tenzije. No, zasad ako je sudeći po albumu "Somewhere" nema bojazni. Izbjegavanje čvrstih koncepata, okvira i svirački prostor za realizaciju novih ideja svakog člana, te ogromna predanost projektu trija čini osnovicu koja daje rezultat. Ipak, ukupan dojam nakon uzastopnog slušanja oba izdanja ostaje na strani starijeg koncerta. Gordan Gaži nji s ostatkom sastava i napokon rezimira tridesetak godina evolucije nesvakidašnjeg glazbenog recepta koji se izgleda ne može istrošiti. Koliko je teško i zahtjevno biti u samom vrhu u kontinuitetu zorno pokazuju sudbine mnogih izvanredno nadarenih mlađih glazbenika koji nakon zapaženih debija naglo nestanu sa scene ili jednostavno recikliraju ideje i potonu u sivilo predvidljivosti. Svaki uspjeh je teško postići, ali zadržati svježinu i umjetničku tenziju još je znatno zahtjevnije. Za taj pothvat uz ogroman svirački i skladateljski talent treba posjedovati i mnogo distinktivnosti i karaktera uz malo sreće. slučaju Keith Jarretta najveća sreća bili U su sastavi s čijim se članovima mogao razumjeti gotovo telepatski i koji su svakako trasirali njegov uspjeh. Nema sumnje da su dva sastava s kojima je i doživio najveće uspjehe bili njegov "European Quartet" kao i "Standards Trio"sa kojim nastupa i danas i koji je uz svog lidera postao jedan od najboljih malih jazz sastava na svijetu godine Jarett je svoj kvartet poveo na japansku turneju koja je iznjedrila i album "Sleeper". Snimke s koncerta u Tokyu izdavač "ECM" je odlučio objaviti tek 2012 godine, a kao po nekom nepisanom pravilu snimka je odmah zauzela mjesto među najznačajnijim izdanjima. U ovom slučaju s punim pravom, jer radi se o jednom od najboljih Jarrettovih koncertnih snimaka, a značaj je tim veći što je izvanredan kvartet diskografski vrlo skromno popraćen. Sinergija i simbioza koja krasi Jana Garbareka na saksofonu,palle Danielssona na basu i bubnjara Jon Christesena osigurala je temelje za realizaciju materijala koji je napudvostruko izdanje i plijeni svojom zanimljivošću. Zvuk instrumenata koji se stapaju odiše finom artikulacijom, tempom, naglašenim harmoničkim skladom i instrumentalnim tranzijentima. Mjera koju glazbenici iskazuju u odnosu između instrumenta rezultirala je finom međuigrom u kojoj niti jedan instrument nije dominantniji, a u isto vrijeme oba čuvaju svoju posebnost i umjetnički potpis. Michelle Makarski je svojim dosadašnjim radom stekla reputaciju izvanredno muzikalnog glazbenika ali i i minucioznog, te strpljivog interpreta. Njezina želja i potreba da sudjeluje u projektima rane glazbe,preko jazza pa sve do suvremenih djela odlično se stopila s Jarrettom koji također posjeduje želju za glazbenim istraživanjima, ali i univerzalnost u kojoj pronalazi odmor i nadahnuće. Spoj sličnih glazbenih profila donio je izdanje koje će više pristajati u klasičnu diskografsku kolekciju, no oni koji su pijanistu slušali u jazz tradiciji, a željni su ga doživjeti i u drugačijem okruženju i s drugačijim repertoarom neće požaliti. Gordan Gaži 90 91

48 KLASIKA A. Dvořák Koncert za violinu i orkestar u a-molu, Romanca, Mazurka Anne-Sophie Mutter, violina Berlinska filharmonija Manfred Honeck, dirigent Deutsche Grammophon / Universal Music Dvořák i Brahms bili su suvremenici i prijatelji. Brahms je g. svome izdavaču preporučio kompozitora koji će skladati violinski koncert namijenjen nekom "vrsnom violinistu". Dvořák se bacio na posao i u suradnji s virtuozom Josephom Joachimom napisao prvu verziju djela. Joachim nije bio zadovoljan te je tražio brojne i opsežne preinake. Dvořák mu je udovoljio, no to nije bilo dovoljno da se Joachim ikada prihvati izvedbe. Pet godina kasnije, taj je koncert na svoj uspješan pohod svijetom krenuo iz Praga te je do danas ostao mjesto prijepora kako za ljubitelje tako i za znalce. Je li Dvořák samo češki Brahms ili i nešto više i je li taj koncert samo puka parada tehničke izvrsnosti violine, ostaje na svakome da prosudi sam. Ako je suditi po tome kako Berlinska filharmonija to djelo izvodi, češki Brahms se nije daleko odmaknuo od svog velikog uzora. No, ako pogledamo malo unatrag, vidjet ćemo kako njemački orkestri Dvořáka i ne znaju drugačije izvesti. Slavenski duh ovog kompozitora im je stran. I dok orkestar zvuči bramhsovski primjereno, na sreću je Anne-Sophie Mutter bliža Dvořáku kao češkom kompozitoru. Tu joj prije svega pomaže njena briljantna tehnika te suvereno vladanje instrumentom koji daje taj krasan ton. Uz to, ta šarmantna gospođa je gotovo na svim fotografijama nasmiješena i odaje osobu koja u sebi nosi životno veselje i pozitivnu energiju. Upravo s takvom energijom Anne-Sophie i svira ovo djelo. Zato se ova izvedba neće naći na popisu brahmsovski pedantno odsviranih Dvořákovih djela. Anne-Sophie će se u svojoj promišljenoj izvedbi povremeno pograti te kako priliči virtuozu od formata, tu i tamo učiniti sebi i slušateljstvu zadovoljstvo svirajući u ležernijoj i duhovotijoj maniri. Ako vam to navuče osmjeh na lice, vjerujem da se niste imalo udaljili od ideje ove interpretacije. Izvrsna Anne-Sophie koju svakako treba čuti i neizbježno hladni i kirurški precizni Berlinci zaslužuju ocjenu 4. Zoran Radenković J. Brahms Klavirski koncerti Hélène Grimaud, klavir Simfonijski orkestar Bavarskog radija, Bečka filharmonija Andris Nelsons, dirigent Deutsche Grammophon / Universal Music Johannes Brahms je karijeru započeo kao pijanist virtuoz. Na našu sreću, Brahms je postao kompozitor te je svoj virtuozni pijanizam pretočio i u dva klavirska koncerta. Prvi u d-molu je skladao s dvadesetpet godina, dok je 2. u B-duru nastao dvadestdvije godine kasnije. Oba su ova koncerta izuzetno cijenjena kako zbog toga što ih se drži vrhuncem pijanističke literature romantizma, tako i zbog činjenice da su vrlo zahtjevni. Pred interpreta postavljaju visoke tehničke zahtjeve i povrh svega traju neuobičajeno dugih pedeset minuta. Kako je to ugledni Boris Berezovski rekao prije jednog svog nastupa na kojem je izveo 2. koncert, uspjeh je "izvući živu glavu" i stići do kraja. Zato se ove literature pijanisti dohvaćaju s osobitim respektom. Uvriježio se stav kako su ovo tipično "muški" koncerti pa sa zanimanjem dočekujemo jednu od rijetkih gospođa koje su odlučile svoju interpretaciju trajno zabilježiti. Hélène Grimaud je Brahmsov Prvi snimila za Erato još prije petnaest godina i ta je izvedba naišla na dobar prijem. Mlada pijanistica je tada osvojila dio publike svojim sviranjem koje se manje oslanjalo na tehničku izvrsnost, a više na mladalačkom energijom nabijeno poetično čitanje rukopisa, što je orkestar Staatskapelle Berlin pod ravnanjem Kurta Sanderlinga u cjelosti podržao. Sada na Deutsche Grammophonu stižu oba koncerata. Prvi snimljen uživo sa Simfoničarima Bavarskog radija, dok je Drugi ostvaren sa Bečkom filharmonijom, oba pod ravnanjem izvrsnog Andrisa Nelsonsa. Za mladog i energičnog Brahmsa, precizni i čvrsti Bavarci su pravi izbor, kao i Bečani sa svojim delikatnijim, fino nijansiranim zvukom za starijeg Brahmsa. Tako će Bavarski simfoničari i Hélène Grimaud donijeti jedno drugačije čitanje Brahmsa u kojem ostaje dvojba je li za takav orkestar, koji jasno prati ideju 1. koncerta u njegovoj veličini i snazi, ipak primjerenija prava "muška" ruka na klaviru, ili imamo jedno drugačije viđenje koje zahtijeva više pažnje i razumijevanja. Za razliku od toga, spoj Bečke filharmonije i Hélène Grimaud zvuči uravnoteženije i tu će orkestar u značajnoj mjeri podržati pijanisticu u njenom čitanju Drugog koncerta. Isto se pak ne odlikuje tehničkom perfekcijom ili snagom na koju smo najčešće navikli, već delikatnim i fino razađenim osobnim pristupom. Hélène Grimaud je pijanistica osobitog stila, koji sigurno ima brojne poklonike. Zato oba koncerta zaslužuju ocjenu 4. Guilty Pleasures Renée Fleming, sopran Orkestar Philharmonia Sebastian Lang-Lessing, dirigent Decca / Universal Music Zoran Radenković Renée Fleming je do sada četiri puta osvojila nagradu Grammy. U Franscuskoj je Vitez Legije časti, a uz nekoliko počasnih doktorata i još nešto priznanja, nabrajanje kojih bi bilo dovoljno da završim ovaj prikaz, gospođa Fleming već je duže vrijeme ime koje se veže uz uspjeh. U Americi je "miljenica nacije". Što god da snimi, a snima u rasponu od klasike i jazza do šansone i indie rocka, u pravilu biva dočekano s oduševljenjem. Nagrade i priznanja se samo slažu, no i godine isto tako. Zato je gospođa Fleming odlučila snimiti ono što je oduvijek željela, no nije imala prilike do sada. Tako je nastala ploča, koketnog naziva, "Guilty Pleasures". Poliglotski show, uzmemo li u obzir da pjeva na osam jezika. Izvrstan Philharmonia orkestar pod ravnanjem Sebastiana Land-Lessinga glatko i sa neskrivenim zadovoljstvom prati ovu sopranisticu izrazito lijepe boje glasa i superiorne tehnike. Sve što pjeva, Renee Fleming izvodi precizno i pedantno. Takav pristup ima prednosti, no i nekih mana. Kada su na jednoj ploči Berlioz, Duparc, de Falla, Čajkovski, Rahmanjinov, Delibes, Dvořák, Smetana, Strauss, Wagner i drugi, pitate se kako je to moguće izvesti stilski primjereno i k tome svakoj izvedbi dati osobnu notu. Za mene bi primjereniji naziv ove ploče bio "My way" jer je sve izvedeno u Renée Fleming stilu, što joj njeni brojni obožavatelji sigurno neće zamjeriti. Šteta je što snimka ne svjedoči adekvatno o odličnoj dikciji kojom inače barata ova pjevačica. Dok je orkestar izvrsno i s mjerom snimljen, gospođa Fleming zvuči "sfumato". Za neobičan izbor programa, lijepi i ne baš razumljivi glas, kao i odličan orkestar, ova ploča zaslužuje ocjenu 4. Zoran Radenković 92

49 FILM 84 Filmovi koje trebate pogledati u

50 FILM / TRENDOVI Hollywood se vraća Bibliji Ono što je kod biblijskih priča najslađe holivudskim producentima jest činjenica da ne podliježu autorskim pravima piše: Mladen Šagovac Kad nastupi potop Noina arka neće ponijeti samo životinjski svijet koji treba sačuvati kako ga Bog nakon čišćenja ne bi morao nanovo stvarati. Na toj masivnoj splavi naći će se jedan od najbolje plaćenih holivudskih glumaca Russel Crowe. I ne samo on, novu verziju Noine Arke tešku preko 120 milijuna dolara režira Darren Aronofsky. Biblijski spektakli su, koliko god to zvučalo nepojmljivim, kroz povijest oduvijek bili bogato producirani, no ne uvijek i profitabilni. Ali se ne može reći ni da su pali na zaradi. Pogledamo li samo desetljeće unatrag vidjet ćemo preko 600 milijuna zarade koju je na kino blagajnama prikupio film "Pasija" Mela Gibsona. Dakle, Bibija ne samo da je potencijalno profitabilan već i sadržajno bogat materijal, a tako nešto je uvijek traženo u Hollywoodu. Štoviše, biblijski materijali imaju, baš poput onih stripovskih sa superherojima, sposobnost okupljanja svjetske publike. Ono što je kod biblijskih priča najslađe holivudskim producentima jest činjenica da ne podliježu autorskim pravima. Kada govorimo o filmološkom aspektu, uskogrudno je na Bibliju gledati kao na skup poučnih priča o tome kako bismo trebali živjeti. Industrijskim očima Biblija je nemjerljivo izvorište specijalnih efekata. Potresi, smrtonosne zaraze i ostale gadne pošasti, oluje, goruće grmlje, velebne bitke i prizori čuda su fantastični filmski elementi koji se lako prodaju današnjoj publici. Već sami foršpani daju naslutiti što nas očekuje u Paramountovom filmu o biblijskom Velikom potopu. Ovo bi trebalo u kinima objediniti one koji filmska platna obilaze tek nekoliko puta godišnje s onima koji spadaju među žestoke kinofile vječno gladnih spektakularnih prizora. Paramount je još razvijao projekt o Mojsiju, međutim izgleda da ih je pretekao 20th Century Fox koji je već za rujan najavio "Exodus" u režiji Ridley Scotta. Spektakl o bijegu Izraelaca iz Egipta, a koji se upravo snima obiluje megazvijezdama tako se u ulozi Mojsija našao Christian Bale, a uz njega će u manje superherojskim ulogama biti još Aaron Paul kao Pogledamo li samo desetljeće unatrag vidjet ćemo preko 600 milijuna zarade koju je na kino blagajnama prikupio film "Pasija" Mela Gibsona Joshua, Sigourney Weaver, Ben Kingsley i Joel Edgerton kao zlokobni Ramzes. Ono što je jako bitno kod novijih biblijskih ekranizacija je što po svemu sudeći (fotografije sa filmskih setova i foršpani) neće biti tradicionalno ljepuškaste već više hiper-realističke poput Gipsonove "Pasije", ali ovaj put još više super herojske, više akcijski nastrojene. U ovom filmskom biblijskom srazu, gotovo bibijskih razmjera, nisu samo Paramount i 20th Century Fox

51 FILM / TRENDOVI Russel Crowe kao Noa u istoimenom filmu Zeleno svjetlo studija Sony Pictires za svoj film dobio je i Will Smith koji bi trebao režirati filmsku priču koja bi se djelomično oslanjala na biblijsku priču o Kainu i Abelu, ali s preokretom, a trebao bi biti naslovljen "Kainovo iskupljenje/the Redemption of Cain". Smith bi u ovom filmu koji bi na kino platna trebao doći sredinom godine, navodno, trebao i igrati glavnu ulogu. Warner Bros. je negdje početkom otkupio scenarij za priču o Ponciju Pilatu, a ruke bi prema glasinama, kao čovjek koji je izdao zapovijed o razapinjanju iskupitelja naših grijeha, trebao oprati Brad Pitt. Tu je i jedan mali igrač, Lightworks Media, koji nakon što je za History Channel producirali mini serijal "Biblija" s kojim su prošle godine u SAD-u postigli velik uspjeh, u veljači uz pomoć 20th Century Foxa (studio je producirao trailer za "Bibliju") na kino platna diljem svijeta izlaze s filmom proizašlim iz tog serijala naslovljenim - "Sin božji/son of God". Na sve ovo još treba dodati "Mariju/ Mary" koju će krajem u režiji Australca Alistera Griersona na kino platna plasirati Lionsgate. U ovom filmu Isusovu majku Mariju igra šesnaestogodišnjakinja Odeay Rush, pa kad tome pridodamo da ga najavljuju kao svojevrstan prednastava k (prequel) filma "Pasija/The Passion of the Christ", s toga možemo očekivati stvarno neuobičajenu biblijsku priču. Da je posrijedi vrlo ozbiljan projekt pokazuje podatak da će Heroda glumiti Sir Ben Kingsley, dok je uloga Elizabete, majke Ivana Krstitelja i Marijine rođakinje, pripala Juliji Ormond. Kratko doba raskoši Što se točno dogodilo s biblijskim spektaklima? Posrijedi su filmovi kojih su svi svjesni i koje su svi barem jednom pogledali. Kako to da su postali baš tolika rijetkost? Preskupa Praktički je nemoguće snimiti film po motivima iz Biblije a da ne sadrži cijelu armiju statista i sposobnijih glumaca jer su posrijedi izrazito slojevite uloge produkcija. Pravi biblijski film iziskuje golemu produkciju. Praktički je nemoguće snimiti film po motivima iz Biblije a da ne sadrži cijelu armiju statista i sposobnijih glumaca jer su posrijedi izrazito slojevite uloge. Morate priznati da je Biblija najdramatičnija priča koja je ikad ispričana. Literatno gledano to je pravo remekdjelo ispunjeno moćnim dijalozima, velikim parolama i nevjerojatnim preokretima. Nadalje to je djelo koje konstantno potiče na dodatnu kreativnost. Najbolji dokaz tome je Novi zavjet koji osim četiri Evanđelja sadrži još brojne Pavlove, Ivanove i Petrove poslanice. Dakle, posrijedi je kompleksan literarni rukopis koji svojom prirodom zahtjeva kompleksan pristup. Moderna digitalna hiper produkcija omogućit će ono što nije bilo moguće desetljećima. Vizualno raskošne filmove s malim financijskim rizikom. Hollywood još od polovice prošlog stoljeća nije bio ovoliko zaluđen biblijskim materijalima. S krajem posljednjeg Svjetskog rata biblijski spektakli postali su financijsko utočište za brojne holivudske zvijezde. Samo Charlton Heston unutar jednog desetljeća iznio je tri spektakla. Prvo je Igrao Mojsija u dva dijela "Deset zapovjedi", a zatim u filmu "Ben-Hur" godine, epu o židovskom princu koji završi kao rob da bi bio spašen kako bi mogao svjedočiti Isusovom razapinjanju na križ. Ne bi bilo loše spomenuti ni ranije religijske kino hitove kao što je "Quo Vadis" iz godine koji je uz oskarovsku nominaciju Petera Ustinova konkurirao za još sedam zlatnih kipića, ili ep "Samson i Dalila" Cecila B. DeMillea s Hedy Legendarni Charlton Heston kao Mojsije u filmu "Deset zapovjedi" i kao židovski princ/ rob u filmu "Ben Hur" Lamarr i Victorom Matureom u naslovnim ulogama, a koji je osvojio Oscare baš u vizualnim, dakle produkcijskim, kategoriama za scenografiju i kostimografiju. No, već je šezdesetih godina prošlog stoljeća rast sekularnog društva doveo do pada interesa publike za ovaj tip kinematografije. Filmu pompoznog naslova "Najveća priča ikad ispričana/ The Greatest Story Ever Told", nije pomoglo ni što su na njemu radila tri redatelja, ni cijela plejada vrsnih glumaca. Nakon što je snimljen za tada urnebesnih 20 milijuna dolara iz kino dvorana vratio se s jedva nešto više od jednog milijuna. Sve do kraja devedesetih neće se dogoditi da neki religijski film ostvari nešto značajniji uspjeh u kino dvoranama. Pored Gibsonove "Pasije" jedino je Disneyev animirani film "Pring od Egipta" zaradio značajniji novac, no daleko ispod očekivanja. Produkcija je koštala 70 milijuna dolara, dok je film do sad utržio nešto manje od 220 milijuna. Usporedimo li to s onih 600 milijuna koje je zaradila "Pasija", a u koju je uloženo tek 30 milijuna dolara, "Princ od Egipta" je financijski promašaj. No, tu se sad otvara vrlo jednostavno pitanje Zašto se studiji upuštaju u ovakav rizik?! Nisu svi superheroji skupi Hiperprodukcija koja je, istina, u posljednjih desetak godina jakim filmskim studijima donijela golem novac kroz epske fantazije ispunjene superherojima, donijela im je i financijske obaveze. Studiji cijelo vrijeme moraju isplaćivati tantijeme izdavačima, autorima, a i nasljednicima tih prava na likove koje koriste u filmovima. Nadalje tempo kojim na filmska platna izlaze ovakvi filmovi postavlja pitanje trenutka kad će studiji ostati bez letećih superheroja. Publika pomalo postaje sita tih filmova jer uviđa da su često rađeni na jedno te istom kalupu. S druge strane, Biblijske teme ne nose ovakve rizike, a i posljednjih dvije tisuće godina pokazuje da publike za ovakvu tematiku nikad neće nedostajati. Komercijalna korist od oživljavanja biblijskih tema u filmu su dakle nepregledne. No, nije da rizici ne postoje, no nekako se stječe dojam da su uz digitalnu kinematografiju stvarno mali. Sigurno manji no što su bili do početka druge dekade 21. stoljeća. Nadalje, studiji sigurno računaju i na to da se ljudi u ovako kriznim vremenima u potrazi za utjehom okreću religijskim temama. Što još uvijek ne skida težak krimen financijske rizičnosti ovakvih filmova. Najveći problem kod religije je što tu nema previše prostora za koncenzus mišljenja, a svaka previše slobodna interpretacija biva javno osuđivana. Dovoljno je samo prisjetiti se Scorseseovog "Posljednje Kristovo iskušenje" iz godine koji je zbog svoje eksplicitne interpretacije naletio na žestoke reakcije snažnih religijskih skupina ali i na zabrane prikazivanja u nekim zemljama. Možda baš zato Noa Darena Aronofskyja izlazi kao prvi u nizu. Naime Knjiga postanka nije literarno bogato štivo kao kasnije biblijske teme te je ostavila dovoljno prostora za Aronofskyja i njegove suradnike da obogate sadržaj priče vlastitom interpretacijom narativa. Upravo je to ono na što računa Paramount, prvi promotivni foršpani za film "Noa" najavljuju nešto dramatično i napeto. Nijedan forpšan ne prikazuje Russella Crowa u zadubljenom razgovoru s Bogom dok mu predaje instrukcije kako će sagraditi arku i koje će sve vrste na njoj skloniti od poplave. Prikazuju samo napete trenutke koji netom prethode poplavi koja će razoriti svijet. Tu je i način na koji je krenula promocija filma, a koji je istovjetan načinu na koji je promoviranfilm "Pasija". Dok je Gipsonov film reklamiran kao religijsko "Hrabro srce/braveheart" i kao film Mela Gibsona, samo kratak pogled na plakat filma "Noa" odaje intenciju studija da ga predstavi kao religijskog "Gladijatora" ili kao "film Darena Aronofskog s Russellom Crowom u naslovnoj ulozi. Paramount kinofilima prodaje akcijsku-avanturu s nevjerojatnim specijalnim efektima, dok će istovremeno pokušati privući ljude koje interesira samo fascinantna priča o vjeri jednog čovjeka. Religija obiluje dubokim i snažnim pričama, a Hollywood ponajboljim svjetskim naratorima kojima je sad na raspolaganju efikasnost i financijska povoljnost digitalne kinematografije. Ovo je jedan potpuno prirodan spoj, koji je samo čekao trenutak ponovnog otkivanja potencijala sinergije spomenutih elemenata

52 FILM / IZDVOJENO IZ PONUDE GODINA SPEKTAKULARNIH FILMOVA 12 godina ropstva (siječanj) Britanski tamnoputi redatelj Steve McQueen, nakon nevjerojatnih filmova "Glad i "Sram, donosi tmurnu biografsku ispovjest Solomona Northupa, washingtonskog violiniste iz 19. stoljeća. Nakon što biva otet, Solomon skončava na američkom jugu kao rob. Tamo spoznaje sav jad koji proživljavaju njegovi nativni rođaci. Ovo je do sad najveća uloga priznatog britanskog glumca Chiwetela Ejifora koji tumači nesretnog Solomona. Lego film (veljača) Nakon cijele epopeje internetskih Lego filmova konačno dobivamo cjelovečernji animirani film zasnovan na kockicama s kojima smo se skoro svi igrali u jednom periodu svog života. Redatelji Lego filma su Phil Lord i Christopher Miller, a slavni gosti u filmu su Batman (Will Arnett) i Superman (Channing Tatum), a osim Arnetta i Tatuma glasove će posuditi i Will Ferrell kao poslovni predsjednik, Chris Pratt kao Emmet, Morgan Freeman kao Vitruvius te Elizabeth Banks kao Wyldstyle. Emmet kao svakodnevna Lego figurica zabunom je prepoznat kao netko s posebnim sposobnostima što će ga odvesti u neviđenu avanturu. U svojoj narativnoj osnovi Lego film je komedija. Nymphomaniac vol.2 (veljača) Ovo je film čija kvaliteta varira od poglavlja do poglavlja. Neke scene poput umiranja Joeinog oca (Christian Bale) kao da su improvizirane ili nisu dovoljno kvalitetno uvježbane, dok druge poput one u kojoj Uma Thurman kao majka svoje troje djece suočava s ocem preljubnikom i njegovom mladom mačkicom dostavljaju vrhunsku grotesku na ekran. Bez ikakve dvojbe danski pornografski filmovi iz sedamdesetih godina su imali utjecaj na Larsa Von Triera, a njegovom osebujnom stilu sigurno pripomaže i činjenica da njegova produkcijska kuća Zentropa izrađuje porno filmove. Film će bez sumnje steći kultni status te će vrlo dugo biti predmet rasprava. Drugi dio nosi ključeve prvog filma. Robocop (veljača) U trenutku korporatizacije vojne industrije pa i vojnih postrojbi, ova tema je aktualnija no što je bila kad se Verhoeven bavio time, a već on je tu korporatizaciju javnih službi vrlo ozbiljno dočarao. Ono što ovaj film čini još intrigantnijim je što ga režira Jose Padilha, redatelj koji je vrlo ozbiljno kritizirao brazilski politički vrh svojim dvodjelnom pričom "Elitna postrojba. Nakon što pogiba od eksplozije auto-bombe, policajac Godina bila je nevjerojatno filmski bogata godina. Hiperprodukcija postala je dostupna u svim segmentima kinematografije. Da je onako na blef pokušate usporediti s nekim ranijim filmskim razdobljima našli biste se u frustrirajućem labirintu stalnog prisjećanja naslova koji su na kino platna došli u samo 365 dana godine. To je zapravo bila prva godina u kojoj su liste najboljih filmova prerastale brojku 100. A onda smo pogledali u smjeru Filmovi koje najavljujemo samo su vrh filmskog ledenog brijega, samo su djelić usko odabranih naslova koji bi vas mogli zainteresirati u ovoj godini koja će biti još veća i još spektakularnija od najveće i najspektakularnije filmske godine do sad. piše: Mladen Šagovac Alex Murphy postaje vlasništvo korporacije koja se bavi izradom oružja. Njegovo tijelo biti će pretvoreno u stroj za eliminaciju kriminala s ulice. Need for speed (ožujak) Nema muškarca trenutne srednje generacije koji bar jednom nije igrao ovaj igraći naslov. Nakon svih brzih i žestokih momaka, možemo vjerovati ćemo ovaj puta stvarno imati priliku pogledati "prosječnog momka u ovakvoj ulozi. Aaron paul se u seriji Breaking Bad pokazao dovoljno ozbiljnim glumcem kako bismo mu mogli progutati ovaj mamac. Zaslužili smo pogledati malo više od tipičnog muškog "mokrenja u dalj s nabrijanim autićima. Dobri dileri Dallasa (ožujak) Posrijedi je film koji nije nimalo zabavan iako je njegov središnji lik nonšalantna i u svojoj naravi otkačena i zabavna persona. McConaughey glumi rodeo jahača koji intimnim odnosom s heroinskom ovisnicom biva zaražen virusom HIV-a. Radnja filma smještena je u sredinu osamdesetih godina tako da Ron Woodrof vodi bitku na dva polja. Jedna je vremenska s bolešću koja mu svakog časa može ugasiti život i druga je s američkom administracijom za hranu i lijekove koja na štetu oboljelih protežira farmaceutske gigante čime ograničava prostor slobodnom istraživanju metoda liječenja, odnosno produljivanja života zaraženih. Osim što nudi retrovizorski pogled na to medicinski frentično razdoblje, Dallas Buyers Club donosi još jednom spektakularnog Mathewa McConaugheya. Grace od Monaka (ožujak) Uredu što je vremešna Nicole Kidman utjelovila dvostruko mlađu Grace Kelly, ali teško je zamisliti Tima Rotha kao princa Reinera. To je nešto što moramo vidjeti. Redatelju Oliveru Dahanu treba priznati pristojnu biografsku dramu "Klinka odnosno "Život ruže o Edit Piaf, a onda zajedno s time postaviti i visoka očekivanja po pitanju ovog filma. Film pokušava dočarati dramu krize identiteta, braka poznate holivudske glumice u vrijeme političkih razmirica između Monaca i Francuske. 300: Uspon imperije (ožujak) Prvo smo imali bitku kod Termopila, a sad je na redu bitka kod Salamine. Šteta je jedino što ga ne režira Zack Snyder, koji je ovaj puta samo producent. Foršpani za ovaj film najavljuju vizualni spektakl koji će podjednako kao i prethodni film ostavljati bez daha. Perzija pod moćnim i nemilosrdnim Xerxesom ovaj puta odlučnije napada Grčku s velikim brojem brodovlja. Inače zavađeni grčki države gradovi sad se ujedinjuju protiv značajno moćnijeg zajedničkog neprijatelja. Ovaj puta će domišljatost i uzak prolaz kakvi su u središtu prvog filma stvarno odlučiti pobjednika rata. U glavnim ulogama su Eva Green, Sullivan Stapleton te Lena Headey koja reprizira ulogu spartanske kraljice Gorgo i brazilac Rodrigo Santoro kao Xerxes. Noah (travanj) Predstavlja početak holivudskog pokušaja oživljavanja biblijskih tema na kino blagajnama. Sad imaju tehnička sredstva da taj "žanr opet naprave vizualno veličanstvenim/atraktivnim. Čak je još bolje, sad to mogu napraviti na superherojski način. Ovaj film u marketinškom smislu na kino platna dolazi jednako kao i "Isusova pasija Mela Gibsona koji su reklamirali kao da reklamiraju "Hrabro srce. "Noah već na plakatu miriši na Gladijatora. Uz Russela Crowea prvi u nizu biblijskih spektakala donosi Emmu Watson, Anthony Hopkinsa i Raya Winstonea. Darren Adonofsky se pokazao kao vrhunski filmski dramatičar u svim svojim dosadašnjim filmovima (Pi, Rekvijem za snove, Fontana života, Hrvač, Crni labud), pa s pravom od filma "Noah možemo očekivati puno. Čudesni Spider-Man 2 (travanj) Andrew Garfield se mnogima daleko više dopao kao Spider-Man od svog prethodnika Tobeya Maguirea. Uostalom ova verzija čovjeka pauka je bliža obožavanoj televizijskoj seriji s kraja sedamdesetih. Uostalom Jamie Foxx kao negativac? Tko ne bi uživao u takvom filmu? Priča je standardna. Supernegativci počnu stvarati neželjene probleme u velikom urbanom središtu što će opet ostavljati tragove u životu Petera Parkera. Što mu preostaje do li stati tome na kraj? Marc Webb se već u prethodnom filmu pokazao kao redatelj dostojan ovog žanra tako da ćemo sigurno u ovom nastavku uživati. Godzila (svibanj) Film koji donosi Bryana Cranstona (Na putu prema dolje), s jezovitim foršpanom i reklamnom kampanjom sigurno već ima mnogo rezerviranih ulaznica u premijernom vikendu. Godzila je ovaj puta proporcijama prikazana onakvom kakva bi i bila u stvarnosti. Kao prirodna, ili neprirodna katastrofa. Priroda uzvraća udarac, ali doslovno. Foršpan već nudi prizore masovnih žrtava katastrofe. Ovo će biti jedan od najvećih hitova Edge of Tomorrow (svibanj) Novi SF s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi temeljen je na uspješnom japanskom SF romanu Hiroshija Sakurazake All You Need Is Kill iz godine. Glavni protagonisti u priči su vanzemaljci i vojnik koji se stalno vrti u jedno te istom vremenskom krugu vraćajući se konstantno u svoj posljednji dan bitke. Nakon što počne shvaćati što mu se događa, postaje sve bolji u borbi protiv nepoželjnih posjetitelja. Redatelj ovog SF-a, koji prema sinopsisu, neobično podsjeća na Beskrajan dan s Billom Murrayom u glavnoj ulozi, je Doug Liman, a uz Toma Cruisea glavnu žensku ulogu nosi Emily Blunt. Zlurada (svibanj) U moru filmskih rebootova i novih verzija klasičnih filmskih bajki na proljeće u kino dvorane stiže i jedna kojoj se stvarno možemo veseliti. Disney je dugom popisu nanovo prikazanih i dočaranih fantazijskih likova odlučio dodati legendarnu Zluradu, gospodaricu sveg zla, koja nakon što ne bude pozvana na krštenje princeze Aurore, proklinje kraljevsko dijete da se prije svitanja uoči šesnaestog rođendana ubode na iglu vretena i umre. Uspavana ljepotica dobiva jedinstven pogled na priču, onaj kroz oči glavne negativke u priči - Zlurade. Već dugo je znano da glavnu ulogu i filmu igra Angelina Jolie. 22 Jump Street (lipanj) Ogroman uspjeh koji je postigla akcijska komedija "21 Jump Street morao je rezultirati filmskim nastavkom. Podsjetimo, u prvom filmu policijski duet potpunih nesposobnjakovićima koje glume Channing Tatum i Jonah Hill dobili su zadatak da se izigravaju srednjoškolce ne bi li stali na kraj lokalnim dilerima. Misija koja uključuje povratak u mladenačke dane i koja je ispunjena mladim djevojkama san snova je sva

53 FILM / IZDVOJENO IZ PONUDE kog srednjovječnog muškatca Ovaj puta njihov policijski posao postaje još zanimljiviji jer će biti okruženi studentima i ono što je najbitnije studenticama. Zora planeta majmuna (srpanj) Lipanj također donosi katastrofu faune kojoj su uzrok ljudi. Ovaj film u režiji Matta Reevesa priču nastavlja nekih deset godina nakon prvog filma u kojem smo svjedočili nevjerojatnom razvoju inteligencije čimpanze imena Cezar nakon čega se odmetnuo iz nezahvalnog položaja koji je imao među ljudima. Paralelno s tim događajima, ljudsku vrstu pogađa virusna pandemija. Nakon što uvide da je ljudska vrsta dobrano oslabljena, čimpanze uzvraćaju udarac i to čine vrlo, vrlo ozbiljno. Gary Odlman, Jason Clarke igraju glavne likove ljudske vrste, a Cezara, ratobornog i odlučnog predvodnika naših dalekih primatskih rođaka, opet utjelovljuje živa legenda filmske mimike Andy Serkis (Golumn/ Gospodar prstenova i Hobbit). Jupiter Ascending (srpanj) Nakon Matrixa, braća, odnosno po novom, brat i sestra Wachovski su obavezan kino repertoar. Kao i kod Matrixa posrijedi je odabrani pojedinac koji bi trebao donijeti pravednu prevagu u postojećem sistemu. Ovaj puta to je žena Jupiter Jones i glumi ju Mila Kunis. Ljudska vrsta, u ovom filmu, nalazi se na dnu evolucijske ljestvice. Ne znamo hoće li Jupiter Acending kao i Matrix imati hrpu biblijskih vizualnih citata, ili će to kao s filmom Atlas oblaka biti literarne i filmske refrence. Možemo tek pouzdano biti sigurni da će ovo biti još jedan vizualno bogat spektakl vrijedan svake pažnje. 100 Sin City: A Dame to Kill For (kolovoz) Ovo je prednastavak (prequel) kultnog "Sin City iz koji su režirali Frank Miller, Robert Rodriguez i Quentin Tarantino koji, uzgred rečeno, neće imati udjela u ovom filmu. U ovom prednastavku se pojavljuju svi ključni likovi iz prvog filma, a to znači i da će biti krcat filmskim mega zvijezdama kao što su Bruce Willis, Eva Green, Joseph Gordon- Levitt, Jessica Albam, Mickey Rourke itd. Priča prati Dwighta McCarthya koji je u opasnoj vezi s zavodljivom Avom Lord. Čuvari galaksije (kolovoz) Iz scenarističkih i redateljskih ruku Jamesa Gunna u drugoj polovici ljeta na kino platna dolazi novi set Marvelovih superheroja. U dalekim svemirskim prostranstvima američki pilot Peter Quill nakon što ukrade superzločincu Ronanu ukrade moćni artefakt u obliku kristalne kugle. U nevolji naći će se s plaćenikom Gamorom, ratnikom Drax The Desroyerom i nabrijanim rakunom Rocet Rakoon. Potjera koja se proteže kroz pola galaksije i u kojoj još toliko "stanovnika" sudjeluje sigurno će biti napunjena ekstremnom količinom specijalnih efekata. Ukoliko još tome dodamo prilično šarolike glavne junake, sigurno neće nedostajati ni humora. Ukoliko ste se palili na Svemirske kamionđije ili pak na Svemirske kauboje, a volite i Thora, X-Men, ova neobična mješavina različitih elemenata ZF žanra će vam uljepšati ljeto. Interstellar (studeni) Ovo je film zbog kojeg treba preživjet narednu godinu koliko god da bila krizna. Tim znanstvenika putuje kroz novo otkrivenu crvotočinu. To što ga režira Christopher Nolan sigurno ide na ruku željnom iščekivanju, no u filmu jednog od znanstvenika glumi i Matthew McConaghey, a tu su još i Jessica Chastain i Anne Hathaway. Hollywood Reporter je načuo da radnja filma obuhvaća putovanje kroz vrijeme i alternativne dimenzije. Igre gladi: Šojka rugalica vol.1 (studeni) Ono što se naslućivalo na kraju drugog filma Igre gladi, serijala nastalog prema bestseleru Suzane Colins, sad postaje očito. Katniss Everdeen postaje simbol masovne pobune protiv autokratskog sistema Capitola. Uz već debelo uhodane Jennifer Lawrence, Josha Hutchersona u ovom nastavku pojavljuje se i Juliane Moore, a navodno bi neku od sporednih uloga trebao utjeloviti i John Cusak. Bez obzira na glumačka imena, obzirom na prethodna dva nastavka ovo će biti golemi kinohit. Morala bi izbiti neka teška kataklizma koja bi čovječanstvo dovela na rub propasti da ovaj naslov izgubi primat na kino blagajnama. Exodus (prosinac) Priča je stara oko 3500 godina a u središtu je posvojeni egipatski princ i kompletan narod Izraelita. Mojsija utjelovljuje Christian Bale, njegovog brata Joshuu glumac Aaron Paul, egipatsku kraljevsku pomajku Tuyu igra Sigourney Weaver, a Ramzesa njegovog egipatskog kraljevskog polubrata koji će ga osvetoljubivo goniti preko Crvenog mora glumi Joel Edgerton. Impresivno zar ne? Dodamo li tome Ridleya Scotta kao redatelja ovaj film postaje obavezan kino sadržaj. Biblija se vraća na kino platna i dolazi u velikom stlu. Droga Kolinska d.d., Kolinska ulica 1, 1544 Ljubljana

54 FILM / RECENZIJE Pacific Rim (Pacific Rim) Warner Bros., 2013., 125 min Režija: Guillermo del Toro Igraju: Charlie Hunnam, Diego Klattenhoff, Idris Elba, Rinko Kikuchi, Rob Kazinsky Žanr: SF, akcija 6/10 U distopijski zamiželjnoj budućnosti divovska čudovišta nazvana Kaiju (nekako previše odzvanja kao Gojira) iz druge dimenzije kontinuirano napadaju Zemlju. Nakon početnih velikih gubitaka, ljudi pronalaze način da se suprotstave ovim gadnim grdosijama i to gradnjom svojih grdosija, divovskih robota nazvanih Jaggers. Posrijedi su kompleksni strojevi s kojima moraju upravljati istovremeno dvije mentalno stopljene osobe. Raleigh Becket (Charlie Hunnam) jedan je od njih, a jednu borbu će jedva preživjeti no izgubit će brata zbog čega se odlučuje povući i ostaviti beskrajnu borbu iza sebe. Njegov bivši zapovjednik Stacker Petecost (Idris Elba) ima zamisao kako bi mogli do kraja zaustaviti Kaiju invaziju i treba Raleigha za još jednu odlučujuću borbu. Guilermo Del Toro je oduvijek obožavao čudovišta, no svi njegovi raniji filmovi su bili sadržajno kompleksniji, ispunjeni narativnim labirintima. "Pacific Rim" je ispunjen samo impresivnom vizualnom grafikom, specijalnim efektima, dok je priča tvrdo jednostavna i bez trunke kompleksnosti. Posrijedi je bučan akcijski film u kojem su sve karte igrale na vizualno. Teško je dokučiti što je bio cilj Sama Raimia kad je za ovako jednostavan naracijski projekt uzeo Guillerma Del Toroa, pogotovo što je uz njega kao scenaristu postavio pasivnog scenaristu Travisa Beachama koji je i osmislio ovu ne baš previše uvjerljivu priču debelo oslonjenu na staru franšizu video igara zvanu MechWarrior u kojoj igrači upravljaju borbenim grdosijama zvanim BattleMechs. Štoviše, i način na koji okončaju borbe sa zlim vanzemaljcima strahovito podsjeća na film "Dan nezavisnosti". Za ovakve filmove se uglavnom angažiraju karakterni glumci, pa je i ovdje takav slučaj. Charlie Hunnam je stroj karakterne glume, kad gledate Raleigha Becketa isto je kao da gledate Jacksona Jaxa Tellera. Isti, identični gard na kojem je Hunnam izgradio popularnog bajkera iz televizijskog serijala "Sinovi anarhije", koristi i u ovom filmu. S obzirom na reakcije publike, čini se da će taj isti gard razvlačiti kroz cijelu karijeru u kojoj ga očekuje još jedan film s Del Torom kojem se očito taj gar, hladan-kao-špricer-furam-ruke-u-đepovimatraperica-koje-vise-na-pol-stražnjice) također sviđa. Osim vizualnih i specijalnih efekata u ovom filmu još su najzanimljiviji likovi dvojice znanstvenika (Charlie Day i Burn Gorman) koji su zamišljeni kao komične suprotnosti, a obojica baš kao i Del Toro dijele strast prema čudovištima. Dok je jedan biološko-tehnološki frik, drugi je kranje pragmatičan i posvećen matematičkim računicama. Svaki pobožavatelj znanstvene-fantastike će sigurno imati ovaj DVD u kolekciji, no neće mu pridavati veću pažnju no što je već posvećuje Transformerima. "Del Toro uglavnom izbjegavanjem svetkovine uspijeva trijumfalizam zadržati usidrenim, dajući svakoj prisutnoj naciji dovoljno prostora da se pokaže, te rado prihvaća izrugivanje ozbiljnosti na kakvoj ovaj tip filmova inzistira" Phillip French, Observer UK PRIPREMIO: MLADEN ŠAGOVAC Iceman (The Iceman) Millenium Films, 2013., 105 min. Režija: Ariel Vormen Igraju: Michael Shannon, Winona Ryder, James Franco, Ray Liotta, Chris Evans Žanr: Drama, triler, krimi 7/10 Richard Kuklinski (Michael Shannon) svoj radni vijek započeo je kao sitni igrač koji u nekom skladištu radi filmske kopije pornografskih filmova za crno tržište. Nakon što sretne Deborah (Winnona Rider) počne se nešto mijenjati. Prvo što će kod sebe spoznati spremnost da hladnokrvno smisli i počini ubojstvo. Njegov uspon kao "profesionalca" počinje nakon što ga kao svog plaćenika angažira kvartovski boss Roy Demeo (Ray Liotta). Ovo mu otvara financijsku mogućnost bračnog života koji će mu osim Deborah kao vjernu ženicu (kućanicu) donijeti i dvije kćeri. Za Richarda kompliciranje životnih okolnosti počinje nakon što počini grešku zbog čega ga Demeo na neko vrijeme stavlja van pogona. No, kako obiteljski život donosi konstantne troškove Kuklinski uz pomoć "Ledenog" pronalazi poslove sa strane. Samo je pitanje trenutka kad će Demeo otkriti što se zbiva što će otključati cijeli niz loše karme za Kuklinskog. Film je zasnovan na stvarnim događajima koji su pratili stvarnog Richarda Kuklinskog koji je navodno "skinuo" više od stotinu ljudi a da njegova supruga i kćeri to nisu ama baš ničime mogle naslutiti ili da bi osjetile kakav je čovjek. Ovo je priča kakvu je teško zabrljati. Dobro je što redatelj Ariel Vromen nije ni na koji način okolišao i pokušao s nekakvim dramskim igrama mačke i miša. Upravo to je podloga da Michael Shannon pokaže koliko je vrstan glumac. No, nije jedini koji je plodno iskoristio ovako otvoreni scenarij. Winnona Rider ovdje dolazi u pakiranju s kakvim je još nismo sretali. "Iceman" je vrsno kompletiran biografski film koji će zadovoljiti sve ljubitelje mafijačkih filmova, trilera, tradicionalnih krimića, ali i onih koji vole složenu dramsku priču ispunjenu običnim malim čovjekom kojem je jedina ambicija ležeran obiteljski život. "Shannon je taj koji kompletnu priču čini posebnom, njegovo vrsno igranje ljudskog bića iza ubojice, psihopate toliko poremećenog da niti ne uviđa da je ustvari čudovište koje se pretvara da je čovjek." Damon Wise, Radio Times RED 2: Umirovljeni i iznimno opasni (RED 2) Summit Entertainment, 2013., 116 min. Režija: Dean Parisot Igraju: Bruce Willis, John Malkovich, Mary- Louise Parker, Lee Byung-hun, Anthony Hopkins Žanr: Komedija, akcija 6/10 Frank Moses (Bruce Willis) u ovom nastavku je već u poodmakloj fazi ljubavne veze sa Sarah (Mary- Louise Parker) i čini sve da je zadrži podalje od špijunskih igara ispunjenih nasiljem. Sarah pak s druge strane Franku uporno pokazuje da je potpuno prihvatila tu njegovu stranu života, čak i da je željna takvog avanturističkog života. A tu je naravno i Marvin (John Malkovich) koji ga pokušava navesti da život učini malo "interesantnijim". Neće biti potrebno puno da se Sarahina želja ostvari jer se Frank i Marvin slijedom visoko političkih igara nađu na vrhu liste najtraženijih svjetskih terorista. Među lovcima na njihove ucijenjene glave naći će se i njihovi stari "radni kolege" Victoria (Helen Miren) i ubojiti Han Cho Bai (Byung-hun Lee), ali i Frankova bivša ljubav ruska agentica Katja (Chaterine Zeta-Jones). Jedini način da izvuku čitave glave iz ove špijunske zavrzlame jest da pronađu tajno oružje za masovno uništenje koje se nalazi negdje u Rusiji, a to ovisi o tome hoće li uspjeti locirati znanstvenika za kojeg se već duže vrijeme vjeruje da je mrtav. Nastavak na prvi film iz godine (koji je bio em uspješan, em zabavan,), koji uz novog redatelja (Dean Parisot) ima i nekoliko novih glumaca nije baš osvježavajući. Vidi se da je Parisot brzim tempiranjem radnje pokušao zamaskirati praznjikavu priču filma, no tu Eskort djevojka (Call Girl) Film Europe, TrustNordisk, 2012., 140 min. Režija: Mikael Marcimain Igraju: Sofia Karemyr, Simon J. Berger, Pernilla August, Josefin Asplund Žanr: drama, politički triler 9/10 Ovo je priča o mladoj djevojci koja sa samog dna društvene ljestvice ulazi u nemilosrdan svijet glamura, blještavila i tajni gdje moć donosi sve. Priča je inspirirana švedskim političkim skandalom koji je povezivao tajni svijet maloljetničke prostitucije i moćne klijente političkog vrha. Švedski i još k tomu akcijski. Događaji su se odvijali negdje krajem sedamdesetih prošlog stoljeća, dakle u vrijeme porasta ženskih sloboda, vrhunca seksualne revolucije, švedske globalne neutralnosti, vrhunca nuklearnog razmetanja i socijalne sigurnosti. Skandal koji film opisuje znan je kao Bordellhärvan i iako s njom nema izravnu vezu zauvijek je promijenio sliku europske pornografske industrije koja je baš kao i svi ostali društveni aspekti bila na svom vrhuncu. Mnogi će ovaj film vizualno povezati sa slikama kakve ispadaju iz instagrama i ostalih retro-photo mobilnih aplikacija, no to je slika tog vremena. Čudne frizure, muškarci koji uokolo šetaju u povišenim petama i trapez hlačama, magnetofonske vrpce, automobili koji ispred hotela s pet zvjezdica djeluju kao bageri, sve je to, uz pupastu fotografiju dio tog vremena. No, suštinski i tematski to je interesantan dokument jednog turbulentnog političkog razdoblja u Švedskoj. Pomalo je neuvjerljivo što redatelj Mikael Marcimain tek djelomično dočarava u kojoj su mjeri Šveđarni stvarno prihvatili seksualnu revoluciju, posebno nakon što smo već imali prilike opsege vidjeti u filmu "Zajedno" Lukasa Moodyssona. Za instagramiranu fotografiju zaslužan je Hoyte van Hoytema (Dečko, dama, kralj, špijun/ Tinker, Tailor, Soldier, Spy) zbog čega je film ispunjen stvarno interesantnim vizualnim trenucima te djeluje zadivljujuće noirovski. Scenom u kojoj okupljena masa bez rezervno upija jeftine fraze i parole isturene političke figure, dok se u pozadini odvija monstruozan skandal stvarno je hrana za razmišljanje. Naime, ako je u to vrijeme politička beskrupuloznost imala baš tolike razmjere, kolike tek ima danas!? Europa u posljednje vrijeme izlazi sa sve jačim filmovima, problem je što još jedino kod nas nemaju prolaz kakav zaslužuju. Ukoliko vas je zaintrigirala priča o Lindi Lovelace, tek ova će vas zainteresirati za pomnije istraživanje razdoblja foxy dama i otkrića antibaby pilule. "Još jedan dovitljiv švedski noir, dosta neugodan ali zato i uvjerljiv " Robbie Collin, Daily Telegraph

55 FILM / RECENZIJE nastaju i najveći problemi za ovaj film. Radnja filma tako bez previše smisla skakuće naprijed natrag po različitim svjetskim megapolisima. Zbog ovakvog atletskog preskakanja, ritam priče (koja je natrpana velikim prevratima) konstantno pati od nesrazmjernosti. Ovo konačno dovodi i do manjkavih glumačkih izvedbi. Willis na trenutke pokušava izvesti nekakve klasične akcijske fore koje su redateljskom inicijativom srezane do nezamjetljivosti, dok izvedba Sarah Parker ostavlja okus nekakve pripite komičarke u poodmaklim godinama. Kao i u prvom filmu, vrh glumačkog ekspozea u RED 2 s nekoliko blistavih trenutaka preuzeo je briljantni John Malkovich. RED 2 je što bi se kod nas reklo kao "čardak ni na nebu, ni na zemlji. Nit je valjana komedija, nit je potpuni akcijski film, tek mediokretski pokušaj pomirbe dva fundamentalno oprečna žanra. "Velik dio originalnosti proistekao iz prvog filma je izblijedio, a osjeća se i nedostatak Morgana Freemana. Ipak, to je još uvijek zabavna i uzbudljiva avantura" Wesley Lovell, Cinema Sight Čovjek iz sjene (Shadow Dancer) Magnolia Pictures, 2013., 104 min. Režija: James Marsh Igraju: Clive Owen, Andrea Riseborough, Aidan Gillen, Gillian Anderson, Domhnall Gleeson Žanr: Drama, špijunski triler 8/10 Collete (Andrea Riseborough), pripadnicu IRA-e godine uhapse ubrzo nakon što podmetne bombu nasred Londona. Agent MI-5 Mac (Clive Owen) ponudit će joj da u zamjenu za slobodu postane njihov doušnik. Kao samohranoj majci ne preostaje joj ništa drugo nego pristati na ovu prljavu ponudu, a Mac joj zauzvrat nudi i novi identitet nakon što odradi neko vrijeme kao doušnik Mi-5. S vremenom će Mac spoznati da iznad njega ima jačih igrača koji žele zaštiti svoje doušnike u terorističkoj mreži IRA što je nemoguće bez žrtvovanja Collete. Jedini način da joj spasi život jest da razotkrije krticu koja radi za njegovu šeficu u agenciji. Publika, na žalost, nije cijenila ovaj film u jednakoj mjeri kao i filmska kritika. Dok se filmska kritika zabavljala stilističkim karakteristikama ovog filma, publika vjerojatno zamjera što je igra od početka namještena i napunjena jadnim i besperspektivnim likovima. Naime, Collete nije problem što je Colette postavljanjem bombe postala tragičar, nego što je ona tragičar već samim time što je rođena u Belfastu. Isprva se film čini kao da je centriran oko odnosa koji nastaje između Collete i Maca. Pritom je vidljivo da su oboje svaki za sebe uvjereni da su osoba koja čini "pravu stvar". Nakon što se radnja malo više razvije, postaje jasnije da je ovo zapravo priča o odlukama, onim teškim, nemogućim. Ono što je vjerojatno elementarno odbilo publiku su baš te odluke temeljene na izborima mogućnosti među kojima ni jedna nije dobar odabir. Ta limitiranost pojedinca u ovakvim situacijama je nevjerojatno frustrirajuća, a činjenica da je frustracija prenešena na publiku je dokaz i dobro režiranog odličnog scenarija. Redatelj James Marsh do sad nije imao previše iskustva s igranim filmovima, ali ni s ovakvom temom, no uspio je prenijeti osnovnu liniju filma u kojoj je Collette metafora za poziciju Sjeverne Irske koja se svojedobno nalazila u bezizlaznoj klopki političkih igara, ali je ostavio i dovoljno prostora da "Čovjek iz sjene" jednostavno bude napeta priča o ljudima koji pokušavaju iznaći put za sebe u svijetu koji na svaki način funkcionira protiv njih. Ovo je film kojem treba dati drugu šansu. "Redatelj James Marsh pokazao je spretnost u radu s glumcima te je s likom Andree (Riseborogh) izveo sjajnu izvedbu. Produkcijski u svim smjerovima izravan film koji vrsno dočarava sivilo koje lebdi nad Belfastom pod opsadom." Robin Clifford, Reeling Reviews Majstori iluizije (Now You See Me) Summit Entertainment, 2013., 115 min. Režija: Louis Leterrier Igraju: Jesse Eisenberg, Mark Ruffalo, Woody Harrelson, Mélanie Laurent, Morgan Freeman Žanr: Komedija, akcija 6/10 J. Daniel Atlas (Jesse Eisenberg), Henley Reeves (Isla Fisher), Merritt McKinney (Woody Harrelson) i jack Wilder (Dave Franco) su grupic iluzionista, majstora za bijeg i hipnotičara koje potpuni neznanac regrutira da izvedu seriju nastupa s trikovima za široke mase nazvanih Četiri jahača. Njihov prvi nastup u Las Vegasu rezultirati će krađom 3 milijuna eura iz sefa usred pariške banke što će im na vrat navući FBI-jevog agenta Dylana Rhodesa (Mark Ruffalo) i interpolovu operativku (Melanie Laurent). Ubrzo priča počne dobivati svoju stvarnu formu nakon što iz svega ispliva otvorena borba milionara Arthura Tresslera koji financira njihove nastupe (Michael Caine) i bivšeg mađioničara koji na televiziji raskrinkava trikove (Morgan Freeman). "Majstori iluzije" film je ispunjen zabavom i to najluđom onda kada se ikakvoj zabavi najmanje nadate. Trikovi na velikoj skali odvijaju se pred očima publike na platnu, ali one koja gleda film i svaki od njih prava je poslastica. Glumci su solidno odradili svoj posao, posebno unezvjereni Mark Rufalo, kamera zadovoljavajuće pridonosi atmosferi, a i radnja je odlično tempirana. Pojedini dijaloški bljeskovi izazivaju smiješak zadovoljstva te je nemoguće potpuno zaključiti da ova filmska magija nije upalila. Problem poante priče je što s jedne strane istjeruje pravdu, no s druge pak nameće težnju za izvođenjem ludosti bez posljedica. Nadalje, malo je prenaglašena pompoznost kojom se pokušava doseći veličina filmova kao što je "Oceanovih 11", a tom dojmu najviše je posvećena glazbena partitura. Ovaj film mogao je puno više od onog što u svojoj osnovi nudi ograničavajući se na izlizane slatke motive poput romanse u nastajanju, osvete malog dječaka koji je ostao bez oca i uzimanja bogatima da bi se dalo siromašnima. Najveću pohvalu koju treba dati redatelju Louisu Leterrieru je što je uspio dovoljno motivirati glumce da povjeruju u ovaj projekt koji koristi velike vizualne efekte gdje ih danas malo tko koristi. Sad kad je film na DVD-u, publici je u produženoj verziji filma otkriven još jedan detalj nakon odjavnih titlova. Možda se sprema novi set mađioničarskih trikova. "Louis Leterrier iz koncepta "čarobnjaci kao kriminalci" izvlači veliki komad zabave, no ni s tim ne uspijeva sakriti slabosti s dimom i ogledalima" Olly Richards, Empire Magazine Bling Ring (Bling Ring) A24 Films, 2013., 90 min. Režija: Sofia Coppola Igraju: Emma Watson, Leslie Mann, Taissa Farmiga, Israel Broussard, Katie Chang Žanr: Drama 5/10 Godinu dana nakon "Proljetnog ludila/spring breakers" kontroverznog Harmony Korinea (Klinci), Sofia Coppola, kćer redatelja Francisa Forda Coppole, pokušava Ameriku sablazniti novom (još jedan u nizu filmova koji pokušavaju slijediti trag filma Klinci) teen dramom ispunjenu društvenim komentarom. Marc (Israel Broussard) je svježi klinac u školi ispunjenoj bezličnim tinejdžerima kojima su životni uzori jednako bezlični celebovi kao što je Kim Kardashian i Paris Hilton. Iako je Marc vidljivo osoba sa slabim samopoštovanjem, nekako uspijeva dospjeti u društvo dopadljive, trendseterice i debelo iskalkulirane kradljivice Rebecce (Katie Chang). Onog trena kad se njih dvoje upoznaju kreću u krađe. Isprva su to automobili parkirani u susjedstvu, međutim vrlo brzo to postaju kuće raznih zvijezda tablodia i modnih magazina. Uskoro im se u kriminalu pridružuje još nekoliko djevojaka, poput bljutave wannabe -zvijezda Nicki (Emma Watson) i Chloe (Claire Julien). Prva stvar koju je gotovo nemoguće oprostiti ovom bezukusnom pokušaju sablažnjavanja kulturom celebova je plakat preko kojeg je bezukusno razvučen naslov koji bi trebao biti ironiziranje modernih medija koji svakom događaju pokušavaju nadjenuti ekakvo kodno ime. Iskusniji vizualisti, odmah će shvatiti da je problem plakata taj nesretni font zvan Comic Sans. Ista stvar koja muči tu vrstu fonta koji pokušava biti otkačen i zabavan, muči Coppolin film koji pokušava biti otkačen i šokantan bez trunke šokantnosti u scenariju. Za razliku od Coppolinih ranijih filmova kao što je "Maria Antoinette" ili "Izgubljeni u prijevodu", ovaj nema dubinu. Ne može se reći da je potpuno nezanimljiv, ali svejedno ostavlja publiku da bude puki promatrač događaja koji nemaju jasan cilj. Vidljiv je pokušaj da se nametne društveni komentar u vidu frenzičnog šopingiranja nakon kojeg slijedi surovo buđenje popraćeno ispeglanim kreditnim karticama koje tek trebaju stići na naplatu, što na žalost ipak nije dovoljno iscrtano. Ono što je valjda, silom prilika tek naknadno ugrađeno u film jest naglasak na medijsko pumpanje podržano konzumerističkom kulturom da se cijeni rastrošne i bahate, baš ovakve kakve je ova čudna banda pljačkala. Naime, besciljnim pljačkanjem tabloid zvijezda, članovi bande i sami su postali tabloid zvijezde što Marc u jednom trenutku ispovijesti opisuje Kao nešto što pokazuje da Amerika ima bolesnu fascinaciju stvarima i ljudima koji ih podsjećaju na Bonnie i Clidea. "Emma Watson je komično zlato " Richard Roeper, Richard Roeper.com Lovelace: Život porno glumice (Lovelace) Nu Image/Millenium Films, 2013., 92 min. Režija: Robert Pestein, Jeffrey Freidman Igraju: Amanda Seyfried, Peter Sarsgaard, Sharon Stone, Wes Bentley, Robert Patrick Žanr: Biografska drama 5/10 Mlada Linda Boreman (Amanda Seyfried) nakon podbačaja sa svojim roditeljima strogih načela iz New Yorka odlazi živjeti na Floridu. Isprva će pokušati živjeti po svim postulatima "pristojnosti", međutim nakon što upozna Chucka Traynora (Peter Sarsgaard), mlada djevojka gubi kompas i napušta roditeljski dom. Čim mladom paru zaškripi s novicma Chuck odluči Lindu ponuditi svojim prijateljima, producentima koji su tražili nešto s čime bi napravili proboj pornografije u kino dvorane. Linda ubrzo dobiva umjetničko ime Linda Lovelace, a film koji će snimiti pornografiju će pretvoriti u mainstream, a ona će na jedan kratki trenutak postati holivudska zvijezda. Film "Duboko grlo" donosi joj slavu i prokletstvo, a ubrzo će shvatiti i da kad se jednom uđe u svijet pornografije iz njega nije baš lako izaći. Da stvari budu još gore i teže, Chuck će se pokazati kao seksualni i emotivni nasilnik. Rob Epstein i Jefferey Freidman su snimili jedan suosjećajan prikaz Linde Lovelace, namećući je publici kao nevinu osobu ispunjenu dobrim namjerama. Zapravo "Lovelace" jest temeljen prema autobiografskoj knjizi "Ordeal" koju je nesretna glumica napisala godine. No, ako ga promatramo kao biografski film o nekoj poznatoj osobi, jednostran je, skučen, bježi od nekih bitnih činjenica, dakle, loš je. Spašava ga tek interesantno skrojen scenarij u kojem je prvi dio filma prikazan uz "balončiće iznad glave", da bi u drugom dijelu filma svi ti neki naoko lijepi trenuci flashbackovima bili razotkriveni u njihovom stvarnom svijetlu. Scenarist Andy Bellin ovim je priči dao dubinu i djelomično skidanje fasade s fame zvane "Duboko grlo" koju brojni akteri stvarnih događaja opisuju kao ah, ti sretni dani. No, ne dajte se zavarati. Ovo je još uvijek priča koju je napisala Linda Lovelace glavom i grlom, dakle samo njena strana medalje. U ovom filmu nećete saznati ništa o animalističkim 8mm loopovima koje je snimila prije "Dubokog grla". Svjesnima nekih stvarnih a u ovom filmu prešućenimh crtica iz života Linde Lovalace, teško je oteti se dojmu da je ovo tipična holivudska nekrofilija o vjerojatno precijenjenoj porno glumici kao nekakvom pop-kulturalnom simbolu. Unatoč očitoj naracijskoj pristranosti autora filma, s tehničkog i glumačkog aspekta "Lovelace" je izvrsna drama. Pored scenarija, najbolja supstancija ovog filma su glumci. Amanda Seyrfried se pokazala savršenim izborom za ulogu Linde onakvom kakva je ovdje prikazana. Sayfried odlično razlaže slojevitost glavne protagonistice te kvalitetno dočarava mentalne mijene kroz koje je prolazila Lovelace. No pravo glumačko osvježenje ovdje je Sharon Stone kao njena majka. Ovakvu je još niste imali prilike gledati. Iako je posrijedi epizodna i karakterna uloga, Sharon ostavlja dubok dojam kao stroga majka koja kad shvati da ne može učiniti ništa kako bi svoje dijete poštedjela patnje doživljava slom i suosjećanje. "S obzirom na temu i stvarne činjenice, ovaj razvodnjeni biografski film o porno glumici Lindi Lovelace ne daje ni najmanju dozu napetosti." Todd Jorgenson, Cinemalogues.com

56 KOLUMNA: NEW YORK Slučaj Aereo borba za budućnost emitiranja TV programa Jedna mala američka start-up kompanija, Aereo, osnovana prije dvije godine s početnom investicijom od samo 20 milijuna dolara, ubrzo se našla u situaciji da presudi, ili neposredno uzrokuje, budućnost opstanka trenutnog poslovnog modela vodećih američkih TV stanica (kompanija) koje još uvijek besplatno emitiraju svoj program preko TV odašiljača. Vodeće kompanije CBS, ABC (vlasnik Disney), NBC (vlasnik Comcast) i Fox dobivaju oko četiri milijardi dolara godišnje od kabelskih kompanija za pravo re-emitiranja (prenošenja) njihovih (inače preko antene besplatnih) programa preko sistema distribucije kabelskih kompanija. U ovom trenutku to predstavlja oko 50% njihovog priljeva novca za poslovanje, a rezultat je zakona koji je američki kongres usvojio 1992 godine kako bi prisilio kabelske kompanije prenositi lokalne TV signale (inače dostupne preko antene) preko svoje mreže. To je ujedno značilo i bitnu promjenu u logici poslovanja, umjesto da TV stanice plate kabelskim kompanijama da učine njihove programe (i poruke oglašivača koje ih financiraju) dostupne preko kabelske mreže, sada su TV kompanije autorizirane naplaćivati pravo prenošenja njihovog programa kabelskim kompanijama. Kongres je zakon donio u uglavnom dobroj namjeri, kako bi osigurao budućnost TV kompanijama i malim lokalnim TV stanicama u situaciji kada sve više domaćinstava dobiva svoj TV program preko kabelske ili satelitske distribucije (u ovom trenutku 83%, 4% koristi za to internet, a 7% antenu). S vremenom su se zahtjevi TV kompanija povećali, a djelomičnom deregulacijom iz 1996 omogućeno je nesmiljeno cjenkanje (ili ucjenjivanje, kako tko gleda na to), koliko će kabelske kompanije platiti TV kućama prenošenje njihovog programa. Neki programi, posebno sportski, su vlasništvo TV kuća i vrlo su popularni, njihov gubitak na kabelskoj mreži (i potrebu vađenja antene da bi ih se onda gledalo), predstavljaju dobru podlogu za ucjenjivanje, kako kabelski korisnici ne bi napravili pobunu jer im više nisu dostupni ti sadržaji (a uredno plaćaju kabelski servis). U takvoj situaciji rovovske bitke pojavio se Aereo, u stvari sitni igrač u globalnom smislu, ali s presedanom koji bi mogao imati dalekosežne posljedice. Prvi kapital uložio je Barry Diller, predsjednik kompanije IAC, veteran u TV industriji koji je poznat po tome što svako malo baci neku sitnim novcima financiranu granatu u neki uhodan i profitabilan poslovni model, a koji vode njegovi kolege i poznanici iz iste industrije i vjerojatno se osobno poznaju i viđaju na koktelima. Chet Kanojia, indijski imigrant i osnivač Aerea, upravo je imao takvu briljantnu ideju koja može promijeniti sve. Ta briljantna ideja je minijaturna antena, ne veća od 1,5 cm, koju Aereo iznajmljuje svojim pretplatnicima (za 8 do 12 dolara mjesečno), i preko nje im preko interneta šalje taj besplatni TV program koji se inače preko antene može hvatati u njihovom području. Svaki pretplatnik ima svoju antenu, koja je spremljena u veliki antena server u zgradi firme u Brooklyn-u, u sobi s direktnim pogledom na odašiljače koji emitiraju program, i piše: Danko Šuvar sa svoje antene dobiva stream tog programa. Zbog te minijaturne antene izbjegnuto je pravilo (zakon) de se ne smiju re-emitirati javna prikazivanja programskog sadržaja bez naknade i odobrenja, svaki korisnik ima pravo gledati program preko svoje TV antene i koristiti DVR funkcije snimanja bez povrede autorskih prava. Inicijalno se Chet Kanojia obratio TV kućama sa svojom idejom kao dobrom za njih, jer će poruke njihovih oglašivača bitni dostupne publici koja ih inače ne bi mogla vidjeti, koji žive u objektima gdje je prijem preko antene slab ili otežan, ili su zauzeti pa program mogu gledati samo na svojim telefonima i tabletima (postoji aplikacija i za to), ili nemaju interesa biti kabelski pretplatnici i slično. Odgovor TV kompanija bio je instantne sudske tužbe na svim lokalnim nivoima, koje je Aereo zasad dobio, isto tako i žalbe višem sudu. Jedan od presudnih razloga je i sudska odluka iz 2008 u slučaju filmskih studija protiv distributera kabelske televizije Cablevision oko povrede autorskih prava zbog upotrebe digitalnih video rekordera kao dijela njihovog kabelskog servisa. Jedan od servisa koje Aereo pruža je i DVR funkcionalnost, i s obzirom na to da je to već jednom proglašeno legalnim teško je očekivati da to odjednom postane nelegalno. Nakon odbijanja žalbi na višem sudu, TV kompanijama ostala je još žalba američkom vrhunskom sudu, koji je relativno brzo i iznenađujuće lako pristao poslušati taj slučaj i rasprava je zakazana za 22 travnja, s velikim interesom svih zainteresiranih, jer odluka može imati dalekosežne posljedice. Ako Aereo pobijedi, neke TV kompanije (NBC i FOX) su najavile potpuno povlačenje iz javnog emitiranje programa (prelazak na samo kabelsku distribuciju), a ostali povlačenje svojih najatraktivnijih programa i ostavljanje samo kostura programa da bi se zadovoljila forma javnog emitiranja (a za koju su im svojevremeno besplatno dodijeljene frekvencije iz radio spektra). Dio toga je sigurno blefiranje i pretjerivanje, ali ako kabelski distributeri onda odluče primijeniti Aereo model s antenama (ili nekakvo slično zaobilaženje propisa) kako bi izbjegli plaćanje re-emitiranja TV stanicama (i tako ukloniti 50% njihovih prihoda), financijska i poslovna budućnost TV kompanija u sadašnjem obliku postaje više nego upitna. S njihovim nestankom vjerojatno (za 3-5 godina) nestaje i poslovni model Aerea, ali to je već pitanje za Barry Dillera koji je prepoznao distributivni potencijal Aerea od samog početka. S druge strane, ako Aereo izgubi, mnogi koncepti iz sfere cloud kompjuterske pohrane sadržaja (zaštićene autorskim pravima) za kasnije privatnu upotrebu, gledanje i distribucije između raznih medija za gledanje, kao i buduće inovacije na tom području, mogli bi biti ugroženi. Za mnoge korisnike koji ne vole sadašnji model kabelske televizije (zbog ubrzanog rasta cijena svake godine, mali izbor kanala u osnovnom ili proširenom paketu, uglavnom loša kvaliteta programa,..), ili jednostavno ne žele biti vezani ugovorom, Aereo je u svom trenutnom obliku odličan servis koji ne bi trebao biti toliko opasan za poslovni model TV kompanija, da sam taj poslovni model nije toliko izobličen i ugrožen zbog dugogodišnjeg prodora kabelske televizije kao dominantnog oblika TV distribucije. 106

57 Powerful & connected Revolucija u dijeljenju sadržaja SBX-N700 Speaker bar sustav Sada možete potpuno uživati u snažnom zvuku iz našeg revolucionarnog SBX-N700 zvučničkog sustava. Pojačat će zvuk vašeg TV-a bez zauzimanja dodatnog prostora. Bluetooth elegantni sustav pružit će vam bogate, čiste tonove, a pripadajući bežični subwoofer snažni prodorni bass. Na ovom sustavu možete bežično reproducirati vašu glazbu sa pametnog telefona, tableta ili bilo kojeg Bluetooth uređaja koji podržava takav prijenos. Pomoću ugrađenih Wi-Fi Direct, Miracast, YouTube Send to TV i DLNA funkcija dijeljenje audiovizualnog sadržaja nikad nije bilo jednostavnije. Nova generacija umrežene AV zabave je konačno tu i dostupna je odmah. DLNA i DLNA CERTIFIED su robne marke i/ili uslužne marke Digital Living Network Alliance. Ime i logo Bluetooth je registrirana robna marka u vlasništvu Bluetooth SIG inc. i svaka upotreba od strane Pioneer-a je licencirana. Wi-Fi Certified, Wi-Fi Direct i Miracast su robne marke Wi-Fi Alliance. YouTube je robna marka Google Inc.