GLAZBA The Rolling Stones & Led Zeppelin, Hugh Masekela, Tori Amos, Neil Young, Alabama Shakes. FILM 50 godina James Bonda, Hobbit, Vitez tame

Transcription

1 30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #90 / EKSKLUZIVNI RAZGOVOR Dubravko Ivaniš RIPPER ISSN Foto: Ksenija Mikor NA TESTU Nightingale Armonia, Martin Logan Electromotion ESL, Sota Star, Lavardin IS, Davone Ray, Rega RP 6, Burmester 113 DAC, Creek Evolution 2, Exposure 2010S2 DAC, AudioQuest Dragonfly, Pioneer SC-LX56, Panasonic Lumix DMC-GX1, Samsung Galaxy Camera, HRT HeadStreamer, Focal Spirit One GLAZBA The Rolling Stones & Led Zeppelin, Hugh Masekela, Tori Amos, Neil Young, Alabama Shakes FILM 50 godina James Bonda, Hobbit, Vitez tame SAMSUNG PS51E8000 Test odlične plazma TV

2 SKYPE WATCH & CHAT SWIPE& SHARE Zašto odabrati Panasonic Viera Smart TV? DOUBLE PROCESSING SPEED Povuci i podijeli Imati VIERA Smart TV znači da nikad ne morate pristajati na kompromis oko veličine zaslona: Panasonicove aplikacije za Android i Apple omogućuju funkciju Swipe & Share (povuci i podijeli) za jednostavnu razmjenu sadržaja između vašeg mobilnog telefona/tablet računala i VIERA Smart televizora. Razmjena nikad nije bila jednostavnija: samo povucite prstima preko zaslona, kako bi svoje omiljene slike, glazbu ili video poslali na VIERA Smart TV. Skype i gledanje televizije Najnovija generacija VIERA Smart televizora ima ugrađenu široku potporu za društvene mreže. Panasonicov dizajn sučelja omogućuje jednostavnu i prikladnu uporabu tih funkcija i kad gledate televiziju. Uz uporabu funkcije slike u slici možete istovremeno koristiti Skype i gledati televiziju: nikad ne propustite gol dok uživate u video čavrljanju s obitelji i prijateljima. VIERA Smart televizori također su opremljeni Facebook i Twitter klijentima, s kojima možete podijeliti svoje misli o filmu ili epizodi s prijateljima naravno, možete i saznati njihovo mišljenje. Internet i VIERA Connect S mobilnim telefonom ili tablet računalom otvorite svoju omiljenu internetsku stranicu i pošaljite rezultat na svoj VIERA TV: pretraživanje interneta koristeći Smart TV i razmjena informacija nikad nije bilo lakše. Na VIERA Smart televizoru također možete koristiti integrirani Bookmark Launcher, pomoču kojeg je jednim klikom moguć pristup ništa manje do 27 omiljenim stranicama. Povrh toga, mnoštvo aplikacija čeka na preuzimanje u VIERA Connect app store-u s njima možete jednim dodirom gumba omogućiti korištenje različitih internetskih sadržaja na vašem VIERA Smart TV-u. Dvostruka brzina procesiranja Vrhunski modeli VIERA Smart televizora omogućuju dvojezgreno procesiranje* s najvećom brzinom i bez čekanja dok koristite aplikacije VIERA Connect. Panasonic pruža brzu i učinkovitu navigaciju između programa, otvaranja aplikacija i pretrage internetskih stranica. UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Bursač, Josip Crnički, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Dalibor Jakuš, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Mladen Šagovac, Sven Popović, Zoran Radenković, Dubravko Toplak ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, Zagreb Tel. 01/ Fax: 01/ info@hifimedia.hr TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta Zagreb tel. 01/ fax. 01/ NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, Zagreb Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača. Kalendar Maja Unatoč predviđanjima o neizbježnoj kataklizmi svjetskih razmjera pred sam kraj godine, proročanstvo zasnovano na tumačenju drevnog kalendara Maja se, na našu sreću, nije obistinilo. Manje je poznato da postoji i drugačije tumačenje istog kalendara u kojem se navodi da je kraj kalendara samo nagovještaj i otvaranje narednog, novog životnog ciklusa koji će trajati narednih godina. Skloniji potonjem, pozitivnijem pogledu na ovaj fenomen, odlučili smo i mi pokrenuti novi ciklus, ciklus daljnjeg razvoja magazina. Iako će taj razvoj biti više evolucijski nego revolucijski, prvi rezultati su već vidljivi u ovom broju. Naši članci koji se odnose na glazbenu i filmsku umjetnost ponekad su neopravdano ostajali "sakriveni" iza galerije raznovrsnih tehnoloških naprava. Došlo je vrijeme da taj sadržaj prezentiramo na kvalitetniji i primjereniji način široj čitalačkoj publici. Od samog osnutka magazina, naš odnos prema dobroj glazbi bio je primaran razlog za posezanjem prema što kvalitetnijoj audio tehnici koja bi ju mogla vjerno i reproducirati. U današnje moderno vrijeme sama tehnologija je postala toliko dostupna i zamjenjiva da se kod mlađeg naraštaja sama bitnost kvalitetne reprodukcije glazbe izgubila u brzini modernog življenja. Nadamo se da su u tom procesu ipak zadržali jednu dozu kritičnosti prema glazbi koja ih okružuje. Tu kritičnost i selektivnost ćemo pokušati dodatno izoštravati, kroz naše glazbene recenzije i priloge, kako bismo im pomogli u odabiru glazbenog materijala, koji prema našem mišljenju, zaslužuje njihovu pažnju. Ne očekujemo da će se svi slagati s našim komentarima i zaključcima, ali ćemo zato uvijek surađivati s autorima koji imaju istančani glazbeni ukus i bezkompromisno staju u zaštitu svojih napisanih stavova. Da bismo bili dosljedni ovoj nakani nećemo se ustručavati i mladih autora s novim idejama. Jedan od takvih autora je i novopridošli Matko Brusač. Vjerujem da će, s već etabliranim Svenom Popovićem, ovi dvadesetčetverogodišnjaci biti okosnica nove hrvatske generacije rock n roll glazbenih kritičara. Pojačani pristup glazbenim temama u magazinu će se odnositi i na pomno selektiranu "domaću" glazbu. Prvi rezultat tog novog smjera je i ekskluzivni razgovor s vođom zagrebačke grupe "Pips, Chips & Videoclips" Dubravkom Ivanišem u kojem, na njemu svojstven način, govori o svom nadolazećem albumu, našoj glazbenoj sceni i o samom sebi. U "mirnijim" jazz vodama naš dugogodišnji suradnik Davor Hrvoj objavljuje razgovor s uglednim svjetskim jazz glazbenikom Hughom Masakelom za njegova posjeta ovogodišnjem Valamar Jazz Festivalu. Osim navedenog, u glazbenim recenzijama ocjenjujemo neke od recentnih izdanja rock, jazz i klasične glazbe. Ovo izdanje magazina je bogato i testovima zanimljivih audio/video komponenti koje se mogu pronaći na našem tržištu kao i filmskom rubrikom u kojoj stavljam naglasak na članak o 50. obljetnici filmskog serijala o tajnom agentu James Bondu. Prepuštam vas čitanju magazina, a u ime cijele redakcije želim vam sve najbolje u godini. Andrija Ćurković Urednik *Dostupno u seriji GT50, VT50 i WT50 3

3 SADRŽAJ Vijesti itechno 8 Video 12 Audio Hugh Masekela CREEK EVOLUTION 2 34 Više od faceliftinga EXPOSURE 2010S2 DAC 36 Moderni USB DAC u klasičnom ruhu AUDIOQUEST DRAGONFLY 38 Najmanji USB DAC SAMSUNG PS51E Vrhunski opremljen televizor PIONEER SC-LX56 44 Pioneerov AV receiver velikih mogućnosti PANASONIC LUMIX DMC-GX1 48 Jednostavnost upravljanja SAMSUNG GALAXY CAMERA 50 Android iz druge galaksije HRT HEADSTREAMER 52 Neki drugačiji HRT FOCAL SPIRIT ONE 54 Mini Me Focal MusicStyle Razgovor: Dubravko Ivaniš Ripper 56 The Rolling Stones & Led Zeppelin 66 Razgovor: Hugh Masekela 68 Film James Bond 78 Hobbit 84 Ostalo Reportaža: Zagreb AV Show Top 10 aplikacija za vaš pametni telefon 10 Kolumna: Danko Šuvar, NY 90 Testovi NIGHTINGALE ARMONIA 18 Talijanski slavuj MARTIN LOGAN ELECTROMOTION ESL 20 Koherentnost i brzina SOTA STAR 22 Pretendent na krunu LAVARDIN IS 24 Francuski šarmer DAVONE RAY 26 Industrijski dizajn koji dobro i svira REGA RP 6 28 Roy Gandi opet diže letvicu! BURMESTER 113 DAC 30 Mail Burmester 38 4

4 REPORTAŽA Zagreb Audio Video Show 2012 VIJESTI Stara ljubav piše: Gordan Gaži Hodajući prepunim izložbenim prostorima Münchenskog showa prije samo nekoliko mjeseci (svibanj 2012.) nikako nisam dokraja uspijevao uživati u obilju, sjaju, atmosferi i svemu onome što tu manifestaciju čini jednom od najvažnijih događaja u branši na svjetskoj razini. Obično pripreme za zagrebački sajam neslužbeno počinju na povratku iz Münchena kada oduševljeni viđenim počinjemo planirati, željeti i vizualizirati zagrebački sajam. Ove godine me doista neočekivano obuzela slutnja da neće biti moguće organizirati sajam na razini koju je dosad imao, a kontrast između bogatstva, optimizma i lako zamjetljive lakoće življenja koja je bila primjetna na svakom koraku u odnosu na pomalo preplašeno, zbunjeno i umorno lice domovine koju smo ostavili samo nekoliko sati prije nije me napuštao cijelog dana. Prisjećao sam se scena iz najboljih dana zagrebačkog sajma kada su se u slušaonicama tražila stolica više i kada su prezentatori u svojim prostorima na nogama provodili cijele dane. Tada je sajam bio više od puke demonstracije audio-video uređaja i nisam mogao niti zamisliti da ću baš prije značajnog osamnaestog rođendana showa zdvajati umjesto likovati i pomalo strahovati za sudbinu manifestacije. Na povratku prema Zagrebu kao dogovoreno svi smo izbjegavali spomenuti istu, no tih nekoliko sati vožnje, ipak mi je malo razbistrilo misli i podsjetilo me na poneku prednost kojom i mi možemo biti barem pomalo konkurentni najvećima. Prije svega nadao sam se da će hrvatska audiofilska scena prepoznati prijelomni trenutak u kojem je nužno svojom posjetom podržati sajam i pružiti mu jednu posebnu atmosferu koja je komparativno gotovo neusporedi- va i sa znatno većim konkurentima. Obilazeći sajmove po svijetu neka mi bude dozvoljeno komparirati publiku koja iste manifestacije obilazi i zaključiti da Hrvatska posjeduje izvanredno zainteresiranu, stručnu i angažiranu osnovicu koja godinama i nosi domaću audiofilsku scenu i koja je sve ove godine uspjela ostati kompaktna. Druga značajna poluga optimizma su distributeri audio opreme koji uz izuzetno zanimljiv odabir opreme i također zavidnu stručnost svake godine sajmu prirede i poneku ekskluzivu, iznenađenje ili poneki neočekivani vrhunski setup. Iskustvo organizatora zagrebačkog sajma (ujedno i urednika našeg magazina) i njegove odluke koje su sajam ostavljale na životu, a koje i sam ponekad nisam potpuno razumio, s vremenskim odmakom moram priznati da su bile poslovno logične i nužne. Ta spoznaja mi je davala dodatnu dozu optimizma koja je sve više potiskivala strepnju i govorila mi da sve nije tako crno i bez perspektive. Očigledno sam bio u pravu, jer približavanjem datuma sajma zaredale su sve bolje vijesti o Sajam potrošačke elektronike "Zagreb Audio Video Show " održava se već tradicionalno u trećem tjednu listopada, a ove godine održan je 18. put u zagrebačkom Sheraton hotelu. Unatoč otežanim ekonomskim uvjetima za poslovanje tvrtki iz ovog područja, ovogodišnje izdanje sajma je bilo iznad svih naših očekivanja te je čak sajam nadmašio rezultate iz godine. Ove godine posjetitelji sajma mogli su uživati u vrhunskim audio prezentacijama i uređajima kojih se ne bi posramile i mnogo razvijenija tržišta zapadne Europe. S druge strane, uočava se stagnacija i nizak interes za izlaganjem tvrtki (osim tvrtke Samsung) kojima je televizor glavni proizvod. Nakon burnog i dosta uspješnog perioda prodaje televizora u 2010/2011, zbog obaveznog prijelaza na digitalni prijem signala, u Hrvatskoj gotovo svi TV proizvođači bilježe drastični pad prodaje. Integracija 3D slike i, u posljednje vrijeme, SMART TV aplikacija, nisu bitno podigle interes kod kupaca pa se možemo samo nadati da će nadolazeći period donijeti neki pomak na bolje. Osim toga, neke tvrtke su u postupku reorganiziranja svojih predstavništva što dodatno remeti regularno poslovanje, ali s druge strane ovakvo "nesređeno stanje" neizbježno dovodi do promjena u pozicioniranju i tržišnom udjelu TV brandova. Ako pogledamo ukupni broj posjetitelja u Zagrebu (1.156) i usporedimo ga s rezultatom sličnog sajma u Europi ("High-End", München, Njemačka posjetitelja) onda možemo, obzirom na broj stanovnika i sa spoznajom da se u Münchenu radi o globalnom događaju za sve one koji nešto znače na CE tržištu, biti vrlo zadovoljni. Konačni podaci Zagreb Broj izlagača: 29 Broj posjetitelja: 975 Predstavnici medija: 45 Akreditirani posjetitelji: 136 Ukupno posjetitelja: Svim posjetiteljima i izlagačima ovom se prilikom još jednom zahvaljujem na posjeti i trudu kojeg su uložili u prezentacije svojih proizvoda, s nadom da ćemo i ponoviti, ako ne i nadmašiti, ovogodišnje rezultate. Andrija Ćurković Organizator broju izlagača, ali ono što me posebno oduševilo bile su najave dolaska audiofila iz cijele domovine, od kojih su neki nakanili ostati i po nekoliko dana. Zadovoljstvo s činjenicom da su gotovo svi na svoj način prepoznali važnost trenutka i odlučili prisustvovati osamnaestom rođendanu našeg sajma i podržati strast za dobrim zvukom doista me snažno dojmilo i pružilo još jednu dimenziju cijeloj manifestaciji, a i na diskretan način demonstriralo činjenicu da je sajam naš zajednički. Solidno popunjene slušaonice, odlična atmosfera, strastveni komentari i uvijek zanimljivi izlošci podsjetili su na zlatne godine showa na dane kad nije bilo moguće baš sve doznati preko interneta. "AV Show Zagreb 2012" označio je povratak sajmu u trenutku kad je to malo tko očekivao. No, emocije su najčešće nepredvidive, a posebno kad je u pitanju stara ljubav... Nastavak izvještaja sa sajma i galeriju slika pogledajte na našoj web stranici pod rubrikom 'sajmovi'

5 JBL Soundfly AP Novi zvučnik u ponudi JBL-a nosi oznaku Soundfly AP i spaja se direktno u zidnu utičnicu a za komunikaciju korisi Apple Airplay WiFi tehnologiju. Prvenstveno je namijenjen za Apple ios uređaje, ali bez problema komunicira i s Harmanovim AVR uređajima koji imaju Airplay podršku. Povezivanje ios uređaja s JBL Soundfly AP je vrlo jednostavno s besplatnom JBL OnBeat aplikacijom koja se može instalirati s App Storea. Snaga mu je 2 x 10W, masa samo 0,42 kg, a dimenzije 190 x 71 x 92 mm. JBL SoundFly AP zvučnike možete kupiti kod nas po cijeni od kn. INFO: Oppo Find 5 Iako je poznat široj publici po svojim odličnim DVD i Blu-ray playerima, Kinesko/Američka tvrtka Oppo predstavila je detalje svojeg smartphone-a, jednog od prvih koji dolaze s 1080p Full HD zaslonom. Find 5 dolazi s 5 inčnim zaslonom, što ga uz Full HD razlučivost (1920x1080) svrstava kao vodeći uređaj u klasi s 440 piksela po inču. Smartphone će pokretati 1.5GHz procesor uz 2 GB RAM-a i Android 4.1 (Jelly Bean), dok će kapacitet memorije iznositi 16 GB. Oppo Find 5 će također sadržavati Dirac HD sound tehnologiju i podršku za DLNA, a za kvalitetne fotografije i snimanje 1080p video zapisa pobrinut će se 13 megapikselna kamera. U prodaji će se prvo naći na kineskom tržištu, ali Oppo obećava kako će na sljedeća odabrana tržišta stići već početkom godine. INFO: VIJESTI Novi tablet iz Toshibe Toshiba je proširila svoju ponudu tableta s novim modelom AT300SE. Tablet pokreće Nvidia Tegra 3 procesor s integriranom grafikom, 1 GB RAM-a, Android 4.1 (Jelly Bean) operativni sustav i baterija kapaciteta do 10 sati rada. Zaslon je Clear Super View IPS LCD veličine 10.1 inč s omje rom 16:10 i razlučivosti 1280x800 piksela. Memorija je dostupna u tri veličine, 8, 16 i 32 GB, a AT300SE sadrži i utor za microsdtm kartice s SDHC/SDXC podrškom do 64GB. Povezivanje je moguće putem WiFi-a, Bluetooth-a 3.0 i micro-usb-a, a ugrađen je i GPS. Prednja kamera je 1.2 megapiksela, dok je stražnja 3 megapiksela. Dimenzije su 261x180x10.5 mm, a masa 625g. Dolazi u srebrnoj boji s točkastim uzorkom. INFO: KEF X300A Aktivni digitalni hi-fi zvučnici KEF X300A, dostupni su u prednarudžbi, unatoč službenom izlasku u godini. Zvučnici koriste karakteristični KEF-ov Uni-Q driver, izveden iz KEF-ovog vodećeg Blade zvučnika. Namijenjeni su korištenju s PC ili Mac stolnim računalom ili prijenosnikom, a spajanje se vrši putem 96kHz/24-bit USB digitalnog ulaza ili putem analognog 3.5mm stereo konektora. Ugrađeno pojačalo je Twin Class AB, a snaga iznosi 50 W za niskotonac i 20 W za visokotonac. Dimenzije (VxŠxD) bez hladnjaka su 280 x 180 x 215 mm, dok se s hladnjakom dubina povećava na 243mm. Masa je 7.5 Kg po zvučniku. Cijena jednog para zvučnika biti će 600 funti. INFO: Prvi LTE telefon u Vip-u U Vip centrima je od nedavno dostupan prvi LTE pametni telefon u Hrvatskoj, HTC One XL (iphone 5 ne radi na LTE mrežama u Hrvatskoj). Vipnet je još u ožujku u rad pustio svoju komercijalnu LTE mrežu, a sada se istoj može pristupiti i putem pametnog telefona. HTC One XL pokreće 1.5 GHz dvojezgreni procesor i Android 4.0 (ICS) s HTC SenseTM 4 korisničkim sučeljem. Zaslon je veličine 4,7 inča, a kamera 8 megapiksela s mogućnosti snimanja videozapisa u 1080p HD razlučivosti, a kapacitet memorije iznosi 32 GB. HTC One XL dostupan je već od 9 kuna u tarifama Bez limita (669), dok cijena uređaja u slobodnoj prodaji bez ugovorne obaveze iznosi kuna. INFO: Logitech podržava Apple Širenje vlastite linije proizvoda za Mac uređaje najavio je i Logitech s dva nova proizvoda: Logitech Bluetooth Easy-Switch tipkovnicu za Mac, ipad i iphone, te punjivi Logitech trackpad za Mac računala. Logitech Bluetooth Easy-Switch tipkovnica ima Logitech Easy-Switch tehnologiju, sličnu tehnologiju kao kod popularne Logitech Bluetooth Illuminated K810 tipkovnice, tako da možete pisati mailove na vašem Mac uređaju, raditi zabilješke na ipadu ili odgovarati na poruke na iphoneu sa samo jednim pritiskom na tipku. Easy-Switch tipkovnica može se upariti s maksimalno tri Apple uređaja istodobno, ima Mac izgled s tipkama Command, Brightness i Mission Control, te posjeduje pozadinsko osvjetljenje čime se lako mogu prepoznati tipke i u slučaju loših uvjeta osvjetljenja ili tijekom noći. Logitech Bluetooth Easy-Switch tipkovnica i Logitech punjivi Trackpad se očekuju u Europi u siječnju godine po preporučenoj maloprodajnoj cijeni od 749 kuna za tipkovnicu i 529 kuna za Trackpad. INFO: 8 9

6 Top 10 aplikacija za vaš pametni telefon U vrijeme kada su pametni telefoni postali neizostavan uređaj, došlo je vrijeme da i mi odaberemo top 10 aplkacija, za koje smo sigurni da će vam olakšati život i korštenje vašeg pametnog telefona. Viber jednostavna instant messaging aplikacija s mogučnošću besplatnih poziva drugih viber kontakata putem Interneta. ne zahtijeva dodavanje kontakata nego pristupa postojećem imeniku te automatski dodaje sve postojeće viber kontakte u svoj imenik. Dostupna za ios, Android i Windows Phone platforme. besplatna. portala s mogćnosti djeljenja na socijalnim mrežama ili putem e.maila. Dostupna za ios, Android i Windows Phone platforme. besplatna. Režije Režije je aplikacija koja omogućuje kontrolu potrošnje električne energije, plina i vode na mjernim mjestima kategorije kućanstvo i poduzetništvo. Korisnik sam odlučuje u kojim periodima želi mjeriti potrošnju pojedinog energenta i kontrolirati financijski trošak, prikazan u kunama, te tako kontrolirati potrošnju i naplatu od strane distributera. dostupna za ios, uskoro za Android. besplatna. mogućnost kupnje glazbe, pregleda riječi pjesme i uvid u sve bitne informacije o pjesmi. Dostupna za ios, Android i Windows Phone platforme. besplatna. IMDb aplikacija za brzi pristup najvećoj bazi filmova, tv sadržaja i informacijama o Zvijezdama. Dostupna za ios, Android i Windows Phone platforme. besplatna. Solid explorer file manager namijenjen android korisnicima za brži pristup datotekama. Dostupno za Android. 14 dana probna verzija, cijena 2$. Evernote jednostavna aplikacija za organiziranje. omogućava spremanje bilješki, fotografija, to-do popisa i glasonvih zapisa. Dostupna za sve platforme i omogućava jednostavnu sinkronizaciju među svim platformama i uređajima. besplatna. Zagreb traffic information aplikacija prati stanje na zagrebačkim cestama u stvarnom vremenu i pomaže izbjegavanju gužvi. dostupna za ios i Android platformu. besplatna. Pulse aplikacija za brže i jednostavnije čitanje vijesti s odabranih Dropbox privatni cloud servis za brzu razmjenu svih vrsta datoteka između svih platformi i uređaja. 2 GB besplatnog prostora nakon registracije. Dostupna za ios, Android i Windows Phone platforme. besplatna. Shazam služi za identifikaciju pjesme koja trenutno svira u vašem okruženju. ima Sofascore aplikacija za praćenje sportskih rezultata. Od konkurencije se razlikuje jer koristi "push", pa više nije potrebno rezultate pratiti cijelo vrijeme jer obavijesti o promjeni rezultata dolaze automatski. Dostupan za ios i Android. besplatna. 10

7 VIJESTI LG najavljuje poboljšani Magic Remote Prestižni Blu-ray plejer iz Philipsa Philips BDP 9700 je novi, prestižni model Blu-ray plejera ove nizozemske tvrtke koji nakon dvije godine prisutnosti na tržištu zamjenjuje prethodni model BDP Upečatljivost i prepoznatljivost plejera postignuta je novim izgledom prednje ploče, koja je napravljena od 3 mm debele aluminijske ploče zaobljenih rubova u boji crnog brušenog aluminija, te diskretnim postavkom najosnovnijih funkcijski tipki. Kvaliteta unutrašnje elektronike napravljena je od posebno odabranih elektroničkih elemenata. Audio i video sekcija je potpuno odvojena, ugrađen je linearni toroidni transformator, a za digitalno analognu pretvorbu odabran je najbolji u klasi Burr Brown 192/24 bitni DA pretvarač. Video sekcija sadrži vrhunski Marvell Qdeo video procesor (D/A pretvarač 150 MHz / 12 bita), omogućavajući da se rezolucija od 1080p podigne na veću Quad HD - 4K rezoluciju od 3840 x 2160 piksela. Svi stražnji AV priključci su pozlaćeni, a treba istaknuti 7.1 kanalni audio izlaz iz surround dekodera i dvostruki HDMI izlaz. Blu-ray podržava reprodukciju različitih audio i video formata: FLAC, AAC, WMA Pro, OGG Vorbis, WAV, LPCM, MP3, WAV, DTS, HD WMV, DivX Plus HD, MKV, TS, m2ts, XviD, VC-1, H.264FLV, MOV (nije podržan ISO Blu-ray), te podršku za 2D/3D konverziju, DVD, CD i Super Audio CD reprodukciju (DVD-Audio nije podržan). Nisu zaboravljene niti mrežne karakteristike koje uključuju DLNA 1,5 podrške, Smart TV i pristup Net TV, pristup Skypu, ugrađeni WiFi, b/g/n, itd.. U svakom pogledu novi Philipsov Blu-ray BDP 9700 svojim karakteristikama mogao bi postati vrlo tražen kod svih onih korisnika koji žele vrhunski audio/video Blu-ray plejer. Dimenzije uređaja su 435 x 90 x 268 mm, masa 3,98 kg i cijena od 600 eura. INFO: Dune HD Base 3D uskoro na tržištu Nakon premijere na ovogodišnjem sajmu IFA 2012, s nestrpljenjem se na tržištu očekuje dolazak novog multimedijalnog plejera Dune HD Base 3D. Proizvodi ove tvrtka su stekli vrlo dobru reputaciju kod kupaca, a njihov najnapredniji multimedijalni plejer Dune HD Base 3D, trebao bi biti vrhunac svih postojećih tehnologija objedinjenom u jednom multimedijalnom plejeru. Uređaj koristi zadnju generaciju Sigma procesora (Sigma Designs 8672/8673) s 512 MB RAMa, koji bi trebao omogućiti vrhunski prikaz slike i čitanje svih vrsta audio/video formata podataka bez ikakvih problema. Ima podršku za 3D video formate: AVC/MVC, ISO BD3D, MKV 3D MVC, Top&Bottom, Side-by-Side, kao i HD reprodukcija zvuka pri čemu su podržani: Dolby TrueHD i DTS HD Master Audio, LPCM, FLAC, APE (Monkey audio) do 192 khz / 24 bita. U sam uređaj može se ugraditi 3,5 inčni HDD disk te na njega zapisivati podatke u FAT16/ FAT32 (čitanje i pisanje), Ext2/ Ext3/Ext4 (čitanje i pisanje), NTFS (čitanje i pisanje) datotečnom sustavu. Od ostalih karakteristika spomenimo UPnP i SMB, mrežni protokoli, Wi-Fi (b/g/n) bežično spajanje, 1080p upscaling SD videa, SD utor za memorijske kartice, ulaz za slušalice, Flash memorija 4 GB MB itd.. Dune HD Base 3D osim svojih vrhunskih karakteristika nudi dopadljiv dizajn te kvalitetnu izradu. Za sada točan datum izlaska ovog multimedijalnog plejera još nije potvrđen, ali bi trebao biti dostupan u toku 2013 godine. INFO: Sharp predstavlja 60" 4K televizor Najnoviji proizvođač koji izlazi na tržište s 4K Ultra HD modelom televizora je Japanski Sharp. Najavljen je za kraj mjeseca siječnja ( ) puštanje u prodaju na tržište Japana UHD LCD TV-a dijagonale 60 inča (152 cm) koji će nositi oznaku LC-60HQ10. Kao prototip već je prikazan na sajmu CES2012 i predstavlja proizvod koji nosi njihovu najnoviju tehnologiju procesiranja slike (tzv. Integrated Cognitive Creation ICC), pozicionira se iznad Aquos modela s novim brendiranjem ICC PURIOS, a ujedno je i prvi model 4K televizora na tržištu koji ima THX certifikat. Yamaha predstavila dva pristupačna Blu-ray playera Novi blu-ray playeri iz Yamahe nose oznake BD-S473 i BD-S673, a osim bogate opremljenosti karakterizira ih i prihvatljiva cijena. Podržavaju reprodukciju Blu-ray 3D sadržaja, BD-Live i BONUSVIEW, za umrežavanje koriste DLNA protokol, HDMI video izlaz je kompatibilan s 1080p/24Hz rezolucijom, imaju po dva USB konektora za reprodukciju vanjskih sadržaja, a oba je moguće kontrolirati pomoću aplikacija za smartphone ili tablet uređaje Televizor koristi LED-lit LCD panel rezolucije x 2160 piksela (8.3 megapiksela), navodi se kontrast od 1: i kut gledanja od 176 stupnjeva. Novi ICC čip za procesiranje slike je proizveden u tvornici I-cubed Research Center koju je osnovao bivši Sonyjev inženjer Tetsujiro Kondo. Iako ima manju dijagonalu ekrana od svojih konkurenata (LG 84LM960V i Sony KD-84X9005), Sharp LC-60HQ10 je skuplji ($ nasuprot $ i $25.000), proizvodit će se, bar za sada, po narudžbi i na početku prodaje neće biti dostupan u Americi i Europi. INFO: (iphone, ipad ili Android). Od audio/video formata podržavaju: MKV H.264, MPEG PS, MPEG TS, MPEG-4, VOB, AVI, ASF, WMV, DivX Plus HD, AVCHD (Video), MP3, WMA, AAC, WAV, FLAC (Audio) JPEG, GIF, PNG (Slike). Model Yamaha BD-S 673 dodatno koristi 192kHz/32 bit audio DAC te WiFi za jednostavniju konekciju. Cijena modela BD-S473 je kn, a modela BD-S ,00 kn. INFO: Nove boje zvuka, Tel. 01/ , Na sajmu potrošačke elektronike CES 2013 u Las Vegasu, LG Electronics (LG) će predstaviti novi daljinski upravljač Magic Remote. Iako dolazi s novim dizajnom, ovaj daljinski upravljač i dalje objedinjuje četiri načina upravljanja glas, geste, pokazivanje i kotačić što ga čini najsvestranijim univerzalnim upravljačem. Sofisticirana tehnologija glasovnog upravljanja, uz novi softver Natural Language Recognition, omogućuje Magic Remote daljinskom upravljaču upućivanje glasovnih naredbi televizoru jednostavnim i učinkovitim bez nepotrebnih pauzi između naredbi. Jednim Magic Remote upravljačem moguće je učinkovito upravljati svim pametnim televizorima, set-top box uređajima, soundbarovima i Blu-Ray playerima u dnevnoj sobi, može se koristiti za igranje video igara koje se temelje na pokretu ili pri pregledavanju internetskih stranica. Dostupan je u dva modela jedan se isporučuje s LG premium, a drugi sa standardnim CINEMA 3D pametnim televizorima. INFO:

8 VIJESTI Musical Fidelity M3 i M6 Britanska tvrtka Musical Fidelity predstavila je nove i poboljšane modele serija M3 i M6. Među novim modelima nalazimo poboljšana integrirana pojačala M3i i M6i. Početni model, M3i nudi 76 W pri 8 Ohma sa 6 linijskih ulaza realiziranih s tehnološkim principima naslijeđenim iz jače M6 serije. Model M6i nudi respektabilnih 200 W snage pri 8 Ohma pri čemu je sekcija pretpojačala potpuno odvojena od izlaznog dijela pojačala. Uz ova dva integrirana pojačala predstavljeni su novi modeli CD reproduktora M3CD i M6CD. Oba koriste 24bit Delta-Sigma digitalno analogni pretvarač. Cijene modela su: M3i kn, M3CD kn, M6i kn, M6CD kn. INFO: Nove boje zvuka, tel. 01/ , Naim UnitiLite U posljednje vrijeme Naim vrlo uspješno upotpunjuje svoju ponudu u "Uniti" seriji proizvoda iz koje nam dolazi i njihov UnitiLite model. On ima sve značajke svog nagrađivanog prethodnika modela NaimUniti, što uključuje; streaming glazbe visoke rezolucije (do 32bita/192kHz), CD reprodukciju, Internet radio i ipod/iphone/mp3 reprodukciju. Sve navedene funkcije su upakirane u prepoznatljivo Naim kućište kojemu trebate pridružiti samo par zvučnika da biste stvorili "all-in-one" glazbeni sustav. Unutar samog uređaja ugrađena je njihova već provjerena tehnologija koja se u određenoj mjeri koristi i u Naim top proizvodima, njegov DAC čip je blizak onom korištenom u high-end Naim NDX streameru. UnitiLite može isporučiti 50W po kanalu, što će biti sasvim dovoljno za nezahtjevne zvučnike, i s prepoznatljivim "Naim zvukom". Uz konvencionalni daljinski upravljač i kontrolu na prednjem panelu, Naimova n-stream aplikacija može pružiti opsežnu kontrolu UnitiLite sustava preko ipad, iphone ili ipod Touch uređaja. Uz pružanje kontrolnih funkcija, kao što su stvaranje playlista, pregledavanje albuma i odabir ulaza, pomoću n-stream aplikacije moguće je pretraživati i on-line glazbenih baza. INFO: Audio san, tel. 01/ , ProAc K6 Novi zvučnik u seriji Response, respektabilnog britanskog proizvođača ProAc, nosi oznaku K6 i logički je nastavak prestižne ProAc linije Carbon. K6 je zamišljen kao model koji treba približiti njihovu high-end tehnologiju široj publici. On svojom pojavom sliči modelima iz Carbon serije iz koje je preuzeo dobro poznati ribbonski" visokotonac i veliki kalotni srednjotonac (50 mm) smješten u ljevkasti otvor. Razlikuju se u potpuno novim Kevlar niskotonskim zvučničkim jedinicama (2x165 mm) koje su izrađene ručnim lijevanjem (istovjetni tehnološki postupak kao i kod prestižne Carbon serije). Kako navode u svojim specifikacijama: " Kevlar kao materijal ima izvrsne odlike: malu specifičnu težinu i visoku čvrstoću što uz posebnu novu konstrukciju izlaznog bas-refleks otvora daje brz, izravan i linearni odziv kutije u niskim tonovima. S druge strane Ribbon" visokotonska jedinica se frekvencijski penje do 30 khz i u kombinaciji s Kevlar jedinicama omogućuje izvrsnu definiciju udaračkih instrumenata i niskih tonova " Tijelo kutije izrađeno je od HDF (mediapana visoke gustoće) različitih debljina, dodatno umrtvljeno bitumenom što je u konačnici rezultiralo stijenkom debljine 35mm. Zvučnik je namijenjen za pojačala od W, ima frekvencijski raspon 25Hz - 30kHz, impedanciju 4 Ohm, a osjetljivost mu je 90 db/1w/1m. Dimenzije zvučnika (VxŠxD) su x 215 x 340 mm, a težina po komadu iznosi 44 kg. Vanjska površina zvučnika može biti obrađena s četiri standardna finiša furnira (trešnja, bijeli, crni javor ili mahagonij) ili s dva premium (ružino drvo i abonos). Dostupnost i cijene ProAc Response K6, ali i ostalih ProAc zvučnika, možete provjeriti kod novog distributera za naše tržište. INFO: HD-multimedia, HAD Audiolab - cijevna elektronika Made In Croatia Dugi niz godina Dražen Markešić, osoba iza brenda HAD Audiolab, je prisutan na hrvatskoj DIY (uradi sam sceni) kao veliki zaljubljenik u cijevnu audio tehniku. Nakon brojnih proizvoda koje je konstruirao u obliku KIT formi, sazrelo je vrijeme da se javnosti predstavi s gotovim proizvodima. Posjetitelji ovogodišnjeg sajma "Zagreb Audio Video Show" imali su mogućnost isprobati njegova tri modela cijevnih pretpojačala za slušalice izvedenih kao SE OTL (single ended output transformer-less). Cijela serija ovih pretpojačala nosi naziv Maestral, a modeli imaju oznake One, Two i Three. Svi su izvedeni kao SE OTL uređaji osim što model Three ima i dodatni transformator (CAT - cathode auto-transformator) koji omogućava slušanje slušalica s vrlo niskom impedancijom od samo 24 Ohm bez korištenja negativne povratne veze. Osim predpojačala HAD Audiolab ima u ponudi i cijevno gramofonskog pretpojačalo Breez P1, koji u izlazu koristi 2x ECC88 cijevi. INFO: HAD Audiolab, tel. 043/ , Poboljšani Olive glazbeni serveri Olive predstavlja novu seriju HD glazbenih sustava. Pojačani novim operativnim sustavom Music OS, HD pojačalima i bežičnim prijenosom, novi Olive proizvodi, preko jedinstvenog i jednostavnog touch-screen sučelja, nude sve opcije korištenja digitalne glazbene zbirke i vezanih usluga. Novi 4HD i 5HD Music System modeli sadrže 32-bitne/384kHz TI Burr- Brown DA pretvarače i dvostruka HD pojačala, preko kojih se zvuk isporučuje izravno na zvučnike. Sve Olive uređaje sada pokreće nova hardverska platforma i Music operativni sustav s ultra-brzim zaslonom osjetljivim na dodir. Dodana je i opcija za bežično povezivanje i punjenje ios i Android prijenosnih uređaja, kao i integracija streaming usluga kao što su Spotify, Pandora ili Songza. Najjači model u ponudi, 6HD Music server ima balansiranu konstrukciju DAC-a, dva Burr-Brown PCM1792A, i visokoprecizno napajanje s posebno dizajniranim toroidalnim transformatorima. Za bežični streaming u visokoj rezoluciji predviđena je nova platforma sa Wi-Fi DirectTM protokolom i dual-band n Wi-Fi podrškom. Glazba na osobnom računalu, PS Audio NuWave DAC NuWave DAC proizvođača PS Audio pristupačan je digitalnoanalogni procesor high-end klase, koji se tehnologijom oslanja na PS Audio PerfectWave seriju. Uređaj je predviđen za spajanje Mac-u ili mrežnom disku automatski se prepoznaje i pristupa joj se putem UPnP standarda. Uz 2TB kapaciteta, novi HD glazbeni sustavi mogu pohraniti do albuma u izvornoj kvaliteti ili HD zapisa što korisniku omogućuje trenutni pristup svojoj glazbenoj kolekciji. Modeli 5HD i 6HD sadrže i ugrađeni CDRW mehanizam za ripanje CD-a izravno na interni HDD, uključujući sve podatke o albumu i naslovnicu. Svi uređaji su ručno izrađeni u San Franciscu (SAD), a biti će dostupni od prvog kvartala po preporučenoj cijeni od $1.499 (4HD), $2.999 (5HD) i $4.999 (6HD). INFO: Media audio, 021/ , svih digitalnih izvora (ima 3 ulaza), uključujući i one s USB izlazom (do 192kHz 24 bita, asinkroni), dok se s pretpojačalom sustava povezuje preko RCA ili XLR spojeva. Uz pomoć bilo kojeg glazbenog softvera kao što su itunes, Bit Perfect, Amarra, ili J River i iphone ili Droid kontrolera, NuWave otvara dodatne mogućnosti digitalnog high-end zvuka. Zanimljiv je Native način rada koji u potpunosti zaobilazi upsampling proces. Ako korisnik pak želi povećanje brzine uzorkovanja, NuWave ima novi procesor koji pruža 192kHz/24 bitne performanse za sve ulaze i sve ulazne brzine uzorkovanja. DAC je 24-bitni Burr Brown. NuWave DAC podržava visokorezolucijski USB sklop zasnovan na istoj XMOS tehnologiji koju nalazimo i u modelu PerfectWave DAC. Novi asinkroni USB na 24 bita/192khz zvukom bi se trebao približiti najkvalitetnijim digitalni audio uređajima.tome pridonosi i diskretni, visokonaponski, direct coupled FET izlazni stupanj u A-klasi s bipolarnim tranzistorima niske razine šuma. Zanimljivo, NuWave je izrađen ručno u tvornici PS Audio u Coloradu, SAD, a maloprodajna cijena iznosi kn. INFO: Media audio, 021/ ,

9 VIJESTI Gradient kompaktni high-end monitori TESTOVI Jedinstvena i pomalo kultna finska zvučnička manufaktura na čelu s konstruktorom Jormom Salmi, predstavila je kompaktni high-end zvučnik pod nazivom Gradient 5.0. Riječ je o dvostaznim monitorskim zvučničkim kutijama, s novim koaksijalnim zvučničkim jedinicama koje su specijalno za ovaj model proizvedene u suradnji s tvrtkom SEAS. Njih čine 25-milimetarski visokotonac s aluminijskom kupolom smješten u centar 176-milimetarske srednjetonske membrane od staklenih vlakana (fiberglass). Na poleđini se nalazi pasivni radijator dimenzija 140 x 200 mm. Rezna frekvencija visokotonca i srednjotonca je na Hz. Navedeni frekvencijski odziv je od Hz +/- 2 db (45 Hz -6 db), nominalna impedancija je 8 Ohma, osjetljivost 86 db/2,83v/1m, a preporučljiva snaga pojačala trebala bi biti u rasponu od 20 do 150 W. Dimenzije pojedinačne zvučne kutije su 213 x 300 x 210 milimetara (Š x V x D), a masa 7 kg, te ih se preporučuje smjestiti na adekvatne zvučničke stalke. Gradient 5.0 dolazi u više kombinacija finiša, a preporučena cijena na europskom tržištu se kreće oko eura/par. Informacije o dostupnosti i dogovor oko prezentacije ovog modela potražite kod domaćeg distributera. INFO: Sigma audio koncept, Tel. 091/ , Rega RP8 Novi TaraLabs RSC kabeli Jedan od američkih pionira u izradi audio kabela, TaraLabs, od nedavno je ponovno na hrvatskom tržištu kroz distribuciju tvrtke HD-multimedia. Nedavno su predstavili poboljšanja u njihovoj RSC seriji audio kabela gdje RSC Air 1EX interkonekt dolaze s novim EX zračnim tubama koje omogućuju dodatno razmicanje vodiča u prostoru kabela, čime se smanjuje ukupno induktivno djelovanje vodiča na signal. Vodič je od punog presjeka što pruža izvrsnu vodljivost i istodobno pruža linearnu frekvencijsku karakteristiku kao kod tankog vodiča. Vrlo često u praksi je savijanje debelih kabela, posebno onih s tvrdim vodičem i zračnim tubama, izazivalo problema kod spajanja na komponente. Posebnom konstrukcijom u verziji 1EX omogućeno je veće mehaničko savijanje kabla, tuba, samog vodiča i zaštitnog materijala koji okružuje vodič i formira oklop oko njega. Savitljivosti kabla pridonosi i nova inačica vodiča izvučena iz monokristala bakra visoke čistoće. Novi vodič je dodatno presvučen posebnim antikorozivnim materijalom s ciljem smanjenja efekta oksidacije tijekom vremena. Kako sviraju ovi, a i ostali high-end kabeli tvrtke TaraLabs (npr. zvučnički kabeli RSC Prime M1 i ISM The One), možete iskusiti kod domaćeg distributera. INFO: HD-multimedia, U svojoj bogatoj ponudi gramofona Rega je predstavila još jedan model koji nosi oznaku RP8. S ovim modelom Rega je odvela dizajn svojih gramofona na novu razinu i predstavlja najveće dizajnersko dostignuće koje je Roy Gandy do sada osmislio. Lagano ("skeletal"), ali izuzetno čvrsto postolje, motor niske vibracije te vrhunska ručka su osnovni elementi novog dizajna. Rega je oduvijek imala filozofiju da postolja moraju biti "lagana, ali izuzetno čvrsta", ovaj put su to izveli drugačije. Kombinacijom magnezija na gornjem sloju te fenola na donjem sloju postolja, postignut je efekt vlastitog prigušenja između dva materijala te smanjenju neželjenih vibracija. Pripadajuća RB808 ručka je potpuno redizajnirana za maksimalno efikasnu redistribuciju mase, kao i smanjenje rezoniranja. Tanjur je, kao i na modelu RP6, izrađen od laminiranog stakla, ali ovaj put iz 3 sloja radi bolje stabilnosti pri okretanju. Uz gramofon dolazi novi 24V motor s vanjskim napajanjem. INFO: Audio san, tel. 01/ ,

10 TEST NIGHTINGALE ARMONIA Talijanski slavuj Osnovni zanatski postulati moraju se poštovati, a njih u Nightingaleu primjenjuju dosljedno, kako bi ostvarili zacrtane ciljeve: kvalitetu reprodukcije i muzikalnost piše: Neven Kos Trebalo je proći više od petnaest godina od kad sam prvi put čuo za tvrtku Nightingale, talijanskog proizvođača cijevnih audio uređaja. Pročitavši prve osvrte u talijanskoj audio štampi još tamo u drugoj polovici devedesteih, činilo mi se kako je hi-fi tržište obogaćeno za jednog proizvođača koji jednako drži i do zvuka i do pojavnosti uređaja. Mogućnost provjere tog dojma, ukazala se ove godine, a zaključak je... Čitajte do kraja, neću vam odmah otkriti što je i kakvo je Nightingale Armonia pojačalo! Krenimo od početka... Za tvrtku Simetel Corp. malo je tko od onih koji čitaju ove stranice čuo. Od godine Simetel razvija i proizvodi vojne telekomunikacijske uređaja, a za nas ne bi bila nimalo važna da se godine mala skupina inženjera i rukovodstva Simetela nije odlučila svoju strast za glazbom ostvariti osnivanjem tvrtke Nightingale i dizajnom prvog pojačala - Slavuj (Nightingale) se izlegao, a ostalo je povijest. Od početka, Nightingale je postizao uspjehe na domaćem, talijanskom tržištu, a zahvaljujući pristupu izradi uređaja i filozofiji zvuka koju njeguju, popularnost u Europi i svijetu im nepre- stano raste. Zanimljivo, osim razvoju pojačala i pretpojačala, Nightingale je potpuno posvećen i rješavanju problema mrežnog napona te tvrtka u katalogu ima nekoliko, što pasivnih što aktivnih, naponskih filtera odnosno kondicionera dizajniranih kako bi pročistili i stabilizirali napajanje, s ciljem smanjenja mrežnog šuma kao i promjene valnog oblika koje se (pre)često pojavljuju u mreži. No, vratimo se Armoniji, predmetu ovog testa. I ovo je pojačalo usmjereno k ostvarenju jednog jedinog cilja: stvaranju uređaja koji usklađuje tehničku kvalitetu reprodukcije i muzikalnost. Lako reći, uglavnom teško ostvariti, u što sam se imao prilike uvjeriti nekoliko puta. Naime, mnogi uređaji su točni, precizni, točni do najsitnijeg glazbenog detalja, a opet, ničim vas ne drže da sjedite pred sustavom i slušate glazbu. Takvi uređaju obično imaju fanstastične mjerne rezultate, niska izobličenja, ravne frekvencijske krivulje, a li nemaju - zvuk! A hi-fi nije i nikad nije trebao biti, samo, isključivo točna reprodukcija snimljenog. Hi-fi jest uživanje u omiljenoj glazbi, hobi koji mnogi vole upravo zato jer ih opušta i smiruje. Ako mene pitate, uvijek ću žrtvovati dio preciznosti i hifističkog pretjerivanja u korist muzikalnosti i uživanja u glazbi. To je valjda razlika između hifističkog i audiofilskog pristupa, a uređaji koji postižu ravnotežu navedenog, posebno su cijenjeni i ulaze u povijest. Istina je, bez elementarnih odrednica i korektnosti reproduciranog originalnog signala, teško će se uopće moći proniknuti i u onaj dio glazbe koji teško inače opisujemo riječima i koji nije fizčki upisan u brazdama ili pitovima. Osnovni zanatski postulati moraju se poštovati, a njih u Nightingaleu primjenjuju dosljedno, kako bi ostvarili zacrtane ciljeve: kvalitetu reprodukcije i muzikalnost. Na putu ka tim ciljevima u Nightingaleu se koriste raznim trikovima zanata - rad u A-klasi u cijelom frekvencijskom i spektru i pri svim snagama, stabilizirani napon grijanja, minimalna količina povratne veze, upravo toliko koliko je potrebno (skromnih 2,5 db) da bi pojačalo radilo stabilno i muzikalno, samo su neki od njih. Osim toga, za radno stanje i vijek izlaznih cijevi brine se aktivna kontrola biasa s odstupanjem do 1% te je vlasnik oslobođen troška nabave voltmetra i petljanja s mjerenjem i podešavanjem biasa. Ima tu i drugih elemenata koji život audiofila čine sretnim: odabir ulaza vrši se putem releja a pojačalo za traženu cijenu nudi i MM/MC pretpojačalo. Dvije ECC88 (u našem slučaju AEG) u pretpojačalu, dvije E82CC (Electro Harmonix) kao fazni inverteri i osam EL84 (Sovtek) u izlaznom stupnju dovoljni su za snagu od dvadesetak W po kanalu, u rasponu od 20Hz do 70kHz. Frekvencijski opseg je 10Hz do 40kHz, uz odstupanje od 1,5 db. Izlazni transformatori omogućuju spajanje 4 i 8-omskih zvvučnika. Oko izgleda pojačala neću trošiti previše riječi, fotografije govore za sebe. Nekima se sviđa, nekima ne. Pojačalo nema daljinski, i u radu se dosta grije (A klasa!) te je potrebno osigurati odgovarajuću ventilaciju. Predrasude Kada govorimo o zvuku, mnogi od nas su često prilikom pogleda na pojačalo skloni unaprijed zamisliti kako će određeni uređaj zvučati. U ovu sam zamku upao i sam. Očekivao sam, sudeći prema cijeni, tehničkim podacima o snazi i ugrađenim izlaznim cijevima, malen, intiman, vrlo topao zvuk, pomalo osakaćen u u ekstremima, s anemičnim basom i nedostatkom snage pri bilo kakvom jačem odvrtanju potenciometra. Očekivao sam zvuk s dominantnim, ali lijepim srednjetonskim područjem, izrazite muzikalnosti. Oh, kako sam se prevario, u većini mojih očekivanja! Prvo, Armonia je, paradoskalno, istovremeno i tipično i atipično cijevno pojačalo. Tipično, jer je njen zvuk prepun detalja, muzikalnosti, tjela oko instrumenata, osjećaja topline i bogatstva tranzijenata. Netipično, jer sam, bez obzira na "male"cijevi" u izlazu, i relativno skromnu snagu, u spoju s neosjetljivim i zvučnicima relativno gladnim snage Nešto potpuno neočekivano s obzorom na snagu i ustroj pojačala i okruženje u kojemu se pojačalo (s)našlo (MG12Se), od Armonie čuo jedan od najvećih, najmonumentalnijih, najimpresivnijih, najtočnijih i najtransparentnijih zvučnih dometa uopće, i to u svim segmentima! Nešto potpuno neočekivano s obzorom na snagu i ustroj pojačala i okruženje u kojemu se pojačalo (s)našlo. Također, pojačalo nikada ne pretjeruje s lažnom i neumjereno zavodljivom toplinom, tranzijenti su točni i sočni, ultrabrzi i detaljni i uvijek lijepo nadograđeni na izrazito muzikalnu cjelinu. Kada imate ovakvo pojačalo pred sobom, nekako postaje bespredmentno razglabati o pojedinim dijelovima spektra, jer jedino ukupnost zvuka, odnosno glazbe čini opći dojam ovog pojačala tako pozitivnim. Ipak, za potrebe ovog prikaza napomenut će dvije stvari: bas područje i muzikalnost. Prvo, bas je ogroman, izuzetno točan u kontekstu u kojemu ga opisujemo (cijevno pojačalo male snage i relativno pristupačne cijene) s izvanredno točnim opisom instrumenta kojega reproducira, kudikamo iznad klase kojoj pojačalo pripada. To znači da kontrabas zvuči kao instrument s razapetim žicama preko drvenog trupa, po kojemu prebiru živi, mesnati prsti. Ako imate sreće s dobrom snimkom, čut ćete još i živog čovjeka iza tih prstiju kako diše, stenje, miče se dok stvara glazbu. Kako bi rekli: neprocjenjivo. Drugi element je muzikalnost. Ona ne mora uvijek biti povezana s onim što zovemo toplinom u reprodukciji, iako je kod Armonie i o tome riječ. Međutim, ta toplina nije pretjerana, nije suvišna, već dorinosi slušljivost i uvjerljivosti. Zajedno s pojačalom, distributer je na test dostavio i kabele Harmonic Technology. Ovo je tvrtka koja je patentirala OCC Single Crystal dizajn i proces izvlačenja žice. O detaljima nekom drugom prilikom, a za sada samo napomenimo kako su interkonekcijski Magic Link II i zvučnički Pro-9 Reference za najmanje stepenicu više podigli već ionako zastrašujuće dobar zvuk Armonie. Generalno, zvuk ovih kabela je izuzetno detaljan, brz i muzikalan, s otvorenim visokotonskim područjem i izvrsnim basom, posebno kod zvučničkog kabela. Također, kabeli su najbolje rezultate pokazali kada su se zajedno našli u sustavu - tada je sinergija bila potpuna. Istina, cijena ovih kabela skoro dostiže cijenu pojačala, i s te perspektive postaje upitno isplati li se ulagati ovdje toliki novac. Na sreću, Armonia je i s osjetno jeftinijim kabelima pokazala izuzetno visoke domete. Kao što smo već kroz tekst istaknuli, ovo malo cijevno pojačalo krasi izrazito velik zvuk. Pridodajte tome još i izvrsnu separaciju instrumenata, obogaćenu s finom i slojevitom rekreacijom prostora i općim dojmom autentičnosti i počinjete si postavljati pitanja tipa kako je moguće dobiti ovako velik i bogat zvuk iz tako pojačala tako male snage, kako je moguće da ostala pojačala ne mogu ostvariti iste ili slične rezultate te naposlijetku, postavljate si i pitanje zašto platiti više? Naime, za kn, ovo pojačalo se čini apsolutnim best-buyem. Licemjerno? Možda i da, ali ipak manje licemjerno od nekih proizvođača koji za manje zvuka i dojma traže više novca. Gore navedeni dojmovi potvrđeni su u dva različita sustava: u jednome su korišteni zvučnici MG12SE, a u drugome Monitor Audio GR10. U oba sustava pojačalo je igralo dominantnu ulogu, s naglašeno velikim, moćnim, uvjerljivim, autoritativnim, detaljnim, preciznim i muzikalnim zvukom. Fantastično! Korištena glazba Eric Clapton Unplugged Reprise Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO ; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 Chris Thomas King, The Roots, godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 Christian McBride, Gettin to it, 1995, Verve Wynton Marsalis Septet, Live at the Village Vanguard, 1999, Columbia, CXK6986 Patricia Barber, Fortnight in France (Blue Note ) Baroque Trumpet Concertos, godina, Seraphim Classics 7342 Albinoni: Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12 String Concerto, Op. 7, No.4, godina,naxos Eva Cassidy Live at the Blues Alley, godina, G Sustav CD plejer: Exposure 3010s, Tuner NAD C422, EAR 834T; Zvučnici: MG12se; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III,Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabel: Dayens InVivo; Mundorf Silver/gold; Xindak FS-1, Anticable, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Stratus 3, 5-2 i Aurora 5-2, Rondo stalak. Nightingale Armonia Snaga 20 W po kanalu Dimenzije VxŠxD 428x400x175 mm Masa 18,4 kg Cijena kn INFO Alter audio, 01/ ,

11 TEST MARTIN LOGAN ELECTROMOTION ESL Koherentnost i brzina Elektrostatski panel je ono najbolje što se u tehnici reprodukcije zvuka desilo u zadnjih stotinu godina piše: Zoran Radenković Martin i Logan, dvojica znatiželjnih hobista, u garaži su napravili elektrostatski zvučnik. Ono što su čuli, dopalo se njihovim prijateljima, kao i njima. Ubrzo su se pojavili i prijatelji od prijatelja, pa su Martin i Logan zaključili kako je proizvodnja elektrostatskih zvučnika mogući izvor zanimljivog prihoda te su pokrenuli reklamnu kampanju i uskoro postali poznato ime na američkom tržištu. Nakon toga, svijet je bio njihov. Moglo bi i tako, no Martin je Gayle Sanders, a Logan je Ron Sutherland. Sanders je sam krenuo s idejom o elektrostatskom zvučniku kojega neće pratiti svi tada poznati problemi i koji će moći ispuniti obećanje o elektrostatiku kao najboljem obliku pretvaranja električnih u zvučne valove. Nije baš išlo preko noći i Sanders je potrošio nešto godina tragajući za tehničkim rješenjem koje će mu, prije svega, osigurati mjesto na tržištu. Tako je, stvarno, u svojoj garaži uz pomoć jednog njemačkog tehničara, napravio svoj prvi elektrostat i nazvao ga Monolith. Taj je postao poznat, no samo u uskom krugu audiofila. Sanders je želio veliku i stabilnu firmu koja će biti svjetski poznata, a za to uski krug zaljubljenika u vrhunski zvuk nije bio dostatan. Martinu se pridružio Logan i krenuli su pisati povijest. Martin Logan postao je sinonim uspješne firme koja prati modne trendove, obraća se širokoj publici, ali ostaje vjerna ideji dobrog zvuka. Praćenje modnih trendova nametnulo je odustajanje od velikih panela, jer u modu su došli uski i elegantni zvučnici. Sanders je otišao korak dalje i ponudio providni elektrostatski panel, koji je k tome i zakrivljen. Ono što se ne da zakriviti su zakoni fizike, a ti kažu da će kod dipola širina panela odrediti frekvenciju na kojoj dolazi do akustičkog kratkog spoja. Jednostavno rečeno, ako želite da vaš zvučnik nema kutiju te svira i naprijed i natrag, tada se pozdravite ili s basom ili s elegancijom. Za eleganciju i bas treba dodatna jedinica koja će adekvatno pokriti to područje, a to je dinamički zvučnik. I tu kreće zabava. Kako uspješno spojiti elektrostatsku i dinamičku jedinicu, to je pitanje za milijunaša! U Martin Loganu se bore i svako malo predstave nešto novo. Ovaj puta to novo je cjenovno vrlo zanimljivo i proglašava se nasljednikom planetarno popularnog modela Aerius, koji je sretno spojio elektrostatski panel sa dvadeset centimetara dinamičkog basa. Novi model se zove ESL Electromotion i u odnosu na Aerius ima veću površinu panela koji se sa bas jedinicom spaja na vrlo visokih 500 Hz. To je kritično područje u kojem će gomilu osnovnih tonova svirati dinamička, a njihovu harmonijsku nadgradnju elektrostatska jedinica. Osim te sasvim izvjesne mane tu je i jedna velika prednost. Pogledajte kod dinamičkog zvučnika srednjetonsku jedinicu i pokušajte ustanoviti koliko se ta membrana kreće naprijed/natrag. Vrlo, vrlo malo jer što je frekvencija viša to će trebati manje energije. Kako je upra- vo obrnuto kad krenete prema dolje, tako se bas jedinice vidljivo pomiču, a nerijetko im hod prelazi nekoliko centimetara. Što je tu dobro za elektrostatski panel koji svira od 500 Hz naviše? Pa ako ne mora ići nisko i ima veliku površinu, kao što je to slučaj sa ovim ESL-om može biti izveden mehanički vrlo stabilno. Toliko stabilno da će pitanje jednog od največih neprijatelja elektrostatika, koji upravo tako na sebe vuku prašinu, biti rješivo uz pomoć usisivača! Pitajte vlasnike Quad elektrostatika što misle o tome da bi njihove zvučnike redovno trebalo usisavati i to bez straha! Uz to, lakše je kod tako velike membrane sa tako lijepo ograničenim zadatkom postići veće zvučne pritiske. Vratimo se manje briljantnom aspektu visokog frekvencijskog reza. Činjenica da bas jedinica nije velika i teška te da bas refleks konstrukcija obećava visoku pokretljivost, ipak ne može odgnati moje sumnje u mogući uspjeh ovakvog "protuprirodnog" spoja. Elektrostatski panel je ono najbolje što se u tehnici reprodukcije zvuka desilo u zadnjih stotinu godina. Brzina i lakoća kojom se membrana elektrostatika kreće, upravo su fascinantni, pa će i najbrži dinamički zvučnici zvučati tromo. Koliko god se svako malo pojavi dinamički zvučnik za koji kritike kažu kako zvuči "poput elektrostatika" još uvijek je jaz između te dvije tehnologije dosta dubok. Uz to, elektrostatici za reprodukciju srednjeg i gornjeg dijela spektra koriste membranu od istog materijala, što kod dinamičkih zvučnika u pravilu nije slučaj. Korištenje jedne membrane ima prednosti, no opet i jedan fizikalno uvjetovani nedostatak. Sa porastom frekvencije kut zračenja se sužava, što znači da za optimalni balans treba sjediti negdje na osi. U Martin Logan-u su zakrivili panele te time kompenzirali ovaj nedostatak, no ne treba očekivati čuda. Ono što jeste čudo su upravo ti transparentni paneli. Sada smo stigli do nezaobilaznog pitanja, a to je kako sviraju ovi zvučnici. Prvo dobre vijesti. Ono što može elektrostatik ostaje nedosanjani san za dinamičke zvučnike. Brzina i lakoća koji se ogledaju u sigurnosti reprodukcije mikro dinamičkih nijansi i tranzijentnom odazivu, podržani vrlo dobrom dinamikom, uz bezgrešnu koherentnost zvuka koja se očitava u frekvencijski stabilnoj harmonijskoj nadgradnji, ostavljaju svakog slušatelja pri prvom susretu bez daha. Želite li čuti zvučnik kojeg nema, onda ste na pravoj adresi. Drveni puhači se odlikuju toplim i zaobljenim zvukom, a limeni reskim i prodornim. Naravno da je za ljubitelje akustične gitare ovo rijetka prilika da čuju taj instrument u svoj raskoši tog malenog i delikatnog tona. Kako se od gornje sredine ide prema gore, tako je magija sve jača i pomno odabranim programom možete lakoćom stići u samo središte glazbe. Na tome se putu neće ispriječiti nikakva membrana, jer kako je elektrostatski panel providan oku, tako je i zvuku. Kompleksni sadržaji ne predstavljaju nikakav problem i pravo je zadovoljstvo slušati kako se broj izvođača povećava i kako za sve njih ima i mjesta i "dovoljno zraka". Zraka ima i zato što je reprodukcija prostora izvrsna i kada se iz tišine pojavi čist i precizan zvuk neopterećen tromošću elektroakustičkog pretvarača, isti je ne samo timbralno ispravan, već mu je i prostorna pozicija sasvim razvidna. Kada su u pitanju transparentnost i rezolucija, elektrostati ostaju etalon. Kada su u pitanju ML elektrostati tada nemate ni problema sa višim glasnoćama jer ovaj zvučnik to naprosto može. Za mene, bivšeg vlasnika Quad elektrostata, to je kvaliteta koju iznimno cijenim. A sada manje dobre vijesti. Za početak, činjenica da vam suženo polje koje zrače ovi zvučnici u svome elektrostatskom dijelu može odgovarati ili ne, ovisno od akustike sobe u koju ih smještate. Za elektrostatike treba sjesti u sredinu, pa ako vam to nije prezahtjevno, onda imamo jedan problem manje. Problem kojega se ne možemo riješiti akustičnim osobinama sobe ili navikama slušača je prije spomenuta činjenica da su elektrostatici iznimno brzi. Tako će dinamički bas kao trkač olovnih nogu žuriti koliko god može, ali nikada neće stići dovoljno brzo, pa će to nezahvalno visoko područje od 500 Hz biti točka prijepora. S tom količinom osnovnih tonova koje treba strelovito odraditi i uskladiti s nadgradnjom, za koju lakoćom skrbi elektrostatski element, niti jedan dinamički zvučnik neće proći dobro. Posljedica je da klavir ne možete spojiti u uvjerljivu cijelinu, kao ni podosta drugih instrumenata. Sve ono što vas vjerojatno neće smetati u drugim žanrovima, u klasici teško da će promaknuti osjetljivom uhu. Ostaje vam ili odabrati pojačalo koje neće prikazati svu raskoš i brzinu elektrostatskog elementa te time ovaj nedostatak učiniti manje uočljivim, ili posegnuti za višim cijenovnim razredom gdje su bas jedinice aktivne. Kada sam sa Mcintosha 2102 prešao na Conrad Johnson ET 250S, razlika u brzini eletrostatika i dinamičke jedinice bila je nešto manje uočljiva. Zauzvrat je tu bila naglašenija koherencija zvuka odozdola do gore, no ekstra protočnost sredine i visokih je postala zagasitije prezentirana. Jasno da bih na Mcintosha rado priključio neki od većih ML modela koji za bas područje brinu sa moćnim pojačalima u D klasi, no sada smo kod najjeftinijeg elektrostata na tržištu. Što se može zaključiti o ovim novim i zanimljivo cijenovno pozicioniranim Martin Logan zvučnicima? Prije svega da su najpovoljnija i najpouzdanija ulaznica u svijet elektrostatika. Kvalitetno napravljeni, dobro izgledajući i poduprti renomenom firme koja svoje kupce ne ostavlja na cjedilu, svaki Martin Logani su siguran izbor. Uz to, za tražene novce gotovo da ne možemo razgovarati o dinamičkim zvučnicima ovoga frekvencijskog opsega koji mogu dosegnuti primjerenu koherenciju u cijelom spektru. Za osjetljive slušače preporuka je da dobro poslušaju koliko ih sraz dviju tehnologija smeta, a za one koji mogu oprostiti neke mane na ime jedinstvenih kvaliteta, preporuka je da ove zvučnike stave visoko na listu kandidata. Gayle Sanders i dalje radi pouzdane i dobrosvirajuće elektrostate. Martin Logan Electromotion ESL Preporučena snaga pojačala W/kanalu Dimenzije VxŠxD 132 x 22,9 x 41,4 cm Masa 21,4 kg/kom Cijena kn/par INFO Media Audio, tel. 021/

12 TEST SOTA STAR Pretendent na krunu Od tanjura teškog četiri kilograma kojemu je 60% težine na obodu, koji je balansiran i dampiran, očekujem da će donijeti dobro izbalansiran i nedampirani zvuk. Upravo takav zvuk i stiže iz ovog gramofona U ono davno doba kada su svijetom vladali gramofoni, jedan od njih proglasio se kraljem. Bio je to škotski Linn Sondek. Nije donio ništa revolucionarno osim ideje o najboljem mogućem zvuku koji se iz crne ploče da izvući. Utrka za krunu je krenula i broj pretendenata je rastao. Japanci su pokušavali dokazati kako su tehnološki superiorni i natjecali su se u tehnički vratolomnim izvedbama onoga što bi moglo biti najbolje. Europska konkurencija bio je Thorens koji nikada, ali baš nikada nije uspio Linn-u skinuti krunu. Preko Atlantika se kuhalo i pojavila su se dva takmaca: Oracle i Sota. Amerikanci kao i njihovi sjeverni susjedi brzo su zaključili kako je s "Linnokracijom" gotovo i kako su njihovi puleni superiorni. Kako stvari stvarno stoje, o tome se debatira više od tri desetljeća. Bilo je tu i drugih proizvođača koji su, varirajući temu subšasija i pogon remenom, tražili svoje mjesto na tržištu i u povijesti analogne reprodukcije, no samo su ova tri glavna takmaca stvarno dijelila lavovski dio kolača. Polazeći od načela da je za izvlačenje maksimuma informacije iz brazde potrebno pod kontrolu staviti mikro vibracije koje priječe mikro vibrirajuću iglu da očita sve što je na vinilu utisnuto, Linn, Oracle i Sota su ponudili tri bazično istovjetna rješenja. Gramofon je trebao biti zaštićen od vanjskih utjecaja i tome je služila subšasija ovješena o šasiju. Tanjur se trebao okretati čim tiše i s dovoljno okretnog momenta da onemogući usporavanje kod jače modulacije. Zato su tu težak metalni tanjur, primjereni ležaj i dobro odmjeren ostatak gramofona. Taj ostatak je kod tri takmaca bio različit. Uz to, Linn je bio zahtjevan za ugoditi i održati u tom stanju, a Oracle još zahtjevniji. Sa Sotom je bilo drugačije. Umjesto ovjesa u tri točke, koji je koristila konkurencija, tu su bile četiri i to tako postavljene da je težište bilo točno na osi oko koje se okretao tanjur. Jednostavno za izvesti ako koristite samo jedan tip ručice, no ako ste korisniku dali na volju da bira, tada ste u problemu. Ručice imaju različitu piše: Zoran Radenković težinu pa će se s promjenom iste i težište pomaknuti. I tu je Sota donijela genijalno rješenje koje primjenjuje i dan danas. Uz ručicu je smješten mali "rezervoar" za sačmu. Ovisno od težine ručice, u rezervoaru mora biti korespodentna količinu sačme i vaš sistem je u balansu. Nakon što ste "napunili sačmaricu" daljnju brigu o ugađanju možete zaboraviti. I to je jedan od razloga zašto su ti gramofoni u svojim različitim inačicama u zadnjih trideset godina bilo i ostali popularni. Gotovo kao i kod Rege, i ovdje nemate što modificirati. Za razliku od Rege, čije gramofone dovedete u radno stanje za nekoliko minuta, gotovo bez konzultiranja uputa, kod Sote je potrebno višekratno čitanje uputa i podosta strpljenja. Strpljenja bi sigurno trebalo manje kada bi upute bile primjereno napisane, podržane i kojom fotografijom te namijenjene i onim koji se po prvi puta sreću s ovim gramofonom. Sota Star nije jednostavan uređaj, čak niti kada dolazi sa montiranom ručicom. U uputama stoji kako ovaj gramofon, nakon što je pušten u rad, nije poželjno pomicati, jer bi ležaj tanjura mogao biti oštećen. Da bi blokirali i zaštitili ležaj, dvadeset kila gramofona mora u zrak inače su vijci za blokadu nedohvatljivi. Posao za dvije, pažljive i strpljive osobe. Strpljenja ne treba manjkati niti kada zaključite kako je Sota ručica inačica Rege 301, kod koje je u najboljoj Rega tradiciji VTA optimiziran za Rega zvučnice i još poneke, iste visine. U paketu s gramofonom nema podloške kojom se mijenja VTA, kao ni preporuke da li koristiti plastičnu ili metalnu. Nakon što je sve to riješeno i nakon što opet zaključimo kako je najveća prednost Rega ručica što nema promjene kabela koji vodi iz ručke do phono pretpojačala, ostaje samo ponoviti kako je to i najveća mana. Ako se Rega instalirani kabel ne slaže s ostatkom kabela u vašem sustavu, tada pomoći nema. Pretpostavimo da se to nije dogodilo i da sam konačno bio u prilici čuti kako dvadeset kilograma težak, gramofon s dampiranim tanjurom od četiri kile, vakuum pumpom i legendarnom izvedbom subšasije radi. Ploču na tanjur, stisnuti klampom i pritisnuti Start. Dugački, plosnati, nisko komplijansni remen će neobično brzo dohvatiti brzinu, a vakuum pumpa će svoj posao bez velike buke završiti tek nešto kasnije. S tom pumpom je uvijek bilo pitanje koliko i kako, jer nije problem bilo koji vinil "vakuumirati", no "preživahne" pumpe osim što ploču sasvim sigurno priljube za podlogu, isto tako jednako uvjerljivo i svu prašinu utisnu u brazde. U Soti su odlučili napravu koristiti s mjerom, pa kako kažu "95% vaše kolekcije ploča će biti vakuumirano kako valja". Ne znam što s onih 5%, Sredina je prozračna i bogata harmonicima, dok gornji dio spektra ne pati od manjka prezentnosti, pa trodimenzionalna zvučna slika ne vuče prema dolje no pumpa nije bučna i u pravilu se ne uključuje tijekom svirke. Ako je sve na mjestu ostaje samo spustiti iglu i čuti! Prije nego spustim iglu, malo objašnjenje zašto je odabrana baš Grado Reference Reference 1 zvučnica. Iako bih rado pohvalio svoju genijalnu intuiciju, istina je da sam na nekoliko američkih web stranica našao kako je upravo to preporučena zvučnica za ovaj gramofon. Ako domorodci iz Sota krajeva tvrde tako, valja ih poslušati. Naravno da je Grado Reference previsok pa treba ručicu dizati podloškom koju, na sreću, naš REGA uvoznik uvijek ima. I dok se igla polako spušta u brazdu, samo još jedna tehnička zanimljivost. Pitanje što je optimum za korekciju geometrijske greške kod šestarskih ručica jednako je staro kao i ručice same. Ako koristite Rega protraktor za namještanje pozicije zvučnice, na dobrom ste putu da isprobate nešto drugo od onoga što zagovaraju SME i ostala ugledna imena u industriji. Budući da je igla već neko vrijeme u brazdi, toj ću se temi vratiti nešto kasnije. Od tanjura teškog četiri kilograma kojemu je 60% težine na obodu, koji je balansiran i dampiran, očekujem da će donijeti dobro izbalansiran i nedampirani zvuk. Upravo takav zvuk i stiže iz ovog gramofona. Od basa na kojem mogu pozavidjeti mnogi glasoviti konkurenti i koji volumenom i jasnom strukturom ne ostavlja traga sumnji kako su konstruktori svoje višedecenijsko iskustvo o gradnji subšasije znali pretočiti u uspješan konačni rezultat, do sredine koja će prije svega trodimenzionalnošću i količinom boje opravdati upotrebu vakuuma i primijenjeni mat na tanjuru, do visokih kojima se prirodnost ogleda u brzini i lakoći kojom su reproducirani što će nedvojbeno potvrditi uspjeh u borbi protiv nepoželjnih mikrovibracija, ovaj gramofon se odmah kvalificira u kategoriju "velikih". Jer, od "velikog" gramofona očekujemo veliki zvuk koji je jednako siguran u svakom dijelu spektra i koji će kroz mjesece upotrebe pokazati kako to nije slučajnost i pitanje odabira "pravog" glazbenog materijala, već konstanta iza koje stoji kumulirano znanje i inovativnost. Kada mikrovibracije ostanu samo tamo gdje treba, gramofon je u stanju donijeti zvuk kojem je jedna od osnovnih karakteristika neutralnost. Lakoća kojom se iznose široki dinamički rasponi, udružena s mirnom i stabilnom pozadinom iz koje će se svaki zvuk pojaviti u cjelini svoje boje, nažalost ostaje privilegija velikih gramofona. Nažalost zato što za razliku od CD reproduktora gdje se puno zvuka može dobiti za vrlo umjerene novce, kod gramofona nije tako. Za ovu razinu transparentnosti i rezoluciju treba dobrano posegnuti u džep i zato je lako opravdati visoku cijenu ovoga gramofona. Pa ako smo riješili ono nezahvalno pitanje da li ovaj uređaj vrijedi traženih novaca, valja odgovoriti i na pitanje da li se može bolje. Imamo odličnu zaštitu od vanjskih utjecaja, kako akustičkih zahvaljujući subšasiji, tako i električkih, jer se motor pogoni samo pročišćenom i stabiliziranom strujom, Tanjur, osovina i ležaj su optimizirani i predstavljaju stabilnu i tiho rotirajuću podlogu za priljubljeni vinil. Neizbježno je pitanje ručice koja će kod High End aspiranata uvijek izazivati sumnju, no i ova Rega je izvrstan proizvod i zaslužuje vrlo, vrlo kvalitetnu zvučnicu. Ono što će ostati kvadratura kruga za sve gramofone sa subšasijom ovješenom na federe i remenskim pogonom biti će pitanje famoznog efekta kvačila. Koliko je Star zbog toga hendikepiran? Vrlo malo i to ćete čuti samo ako pored ovoga gramofona stavite neku od direktno pogonjenih jurilica. Tada se čuje kako ni ova Sota ne može izbjeći blago zaobljavanje vrhova uzlaznog dijela signala. No, ako ste malo i potkratili samo vrhove, a niste isto učinili sa ostatkom, pa su vam vrijeme zadržanog i opadajućeg dijela tona ostali dobro umjereni, tada dobijete ono što gotovo svi ljubitelji vinila definiraju kao pravi zvuk gramofona. Za razliku od CD reproduktora koji neće imati problema s brzo uspinjućim udarcem, no nakon toga će u pravilu potkratiti ostatak te će rezultat biti "nervozan" zvuk, ležernost vinila leži upravo u obrnutoj konstelaciji. Tu je Sota Star, kako i priliči traženim novcima, primjer majstorski odmjerenih veličina. Za razliku od brojne bivše i malobrojne sadašnje konkurencije kod koja će subšasija i težak tanjur za posljedicu imati i "težak" zvuk, ovdje to nije slučaj. Sredina je prozračna i bogata harmonicima, dok gornji dio spektra ne pati od manjka prezentnosti, pa trodimenzionalna zvučna slika ne vuče prema dolje. Kompleksni sadržaji ne predstavljaju problem i ne dolazi do zagušenja ili preklapanja. Star ima tu, tako željenu, lakoću svirke. Ako vas ipak neizbježni nedostaci ovakve izvedbe subšasije čine neizbježno nesretnim, Sota nudi svoj najskuplji model Millennium, koji je, moram primijetiti, manje tipična Sota, a više SME 30 varijacija. Ostaje mi da povučem paralelu s mojom donedavnom referencom, Oracle Delphi V / SME V. Sota Star ide osjetno dublje i slojevitije pa dinamički udari orkestra zvuče vjerodostojnije. Oracle ne posjeduje ni tu energičnost kojom Sota donosi donji dio spektra. Kada je u pitanju Grado Reference zvučnica, tu količinu boje koju sam dobio sa Star-om nisam mogao izvući iz Delphi-a. Oba gramofona briljiraju u reprodukciji trodimenzionalne slike. U gornjem dijelu spektra Oracle je prezentniji i nešto brži, no Sota zaostaje vrlo malo. U konačnici ću nakon svih svojih hvalospjeva najljepšem gramofonu ikada napravljenom, prijeći u Sota klub. Toliko o mome mišljenju kako stoje ova dva stara takmaca. Na stranu činjenica da je spominjani Oracle/ SME bio dva puta skuplji. Prije završetka, vratiti ću se na pitanje ugađanja Rega ručke. Ako niste sretni na početku ploče nećete biti i na kraju, ovdje ne vrijedi, jer ručku ove dužine ne možete optimizirati idealno. Kutna greška je neizbježna i Rega ide za time da postaje sve kritičnije kako se igla bliži centru ploče i da taj dio valja kompenzirati. Tako umjesto uobičajeno rastuće distorzije na tom dijelu, dobijemo sasvim uredan zvuk. Zanimljivo rješenje kojem se sve više priklanjam. Da li je opravdano ovako skup gramofon preporučiti? Uzmite u obzir da vam za valjanu zvučnicu treba još deset tisuća kuna, a o gramofonskom pretpojačalu da ne govorimo. Kako sam i spomenuo prije, kod gramofona ne možete doći do vrlo dobrog ili izvrsnog zvuka bez značajnih ulaganja. Sota Star se u svakom pogledu kvalificirala kao veliki gramofon i nakon svih različitih svirača vinila koji su mi prošli kroz ruke, bez imalo dvoumljenja proglašavam je iznimno kompetentnom napravom koju mogu preporučiti kako sebi tako i drugima. Sota Star Dimenzije ŠxVxD 51 x 19 x 42 cm Masa 20 kg Cijena kn INFO Alter audio, tel. 01/

13 TEST LAVARDIN IS Francuski šarmer Lavardin je uspjelo ono što mnogi pokušavaju, spojiti najbolje iz dva svijeta - cijevnog i tranzistorskog piše: Neven Kos Lavardin, koji već petnaestak godina širom Europe pobire same pohvale za svoje uređaje, konačno se pojavio i kod nas. Model IS, doduše jest njihov najjeftiniji i najpristupačniji model, ali može poslužiti kao uvod u svijet zvuka Lavardina. I takav ulazni model u Hrvatskoj košta kuna, dok unaprijeđeni model IS Reference stoji kn. Slijedeći, u audio tisku super hvaljeni i pomalo legendarni model poajačala Model IT košta kn. Dakle, kod Lavardina jeftinih pojačala nema, a sva se temelje na posebnim, pomalo filozofskim idejama o dobrom zvuku. Zanimljivo štivo predstavlja stranica proizvođača na kojoj možete, između ostaloga pročitati i otkrivenu tajnu "cijevnog zvuka", dok se u Lavardinu hvale time kako su prepoznali i pod kontrolom drže nešto što se za ostale konstruktore zove "tajnom cijevnog zvuka". Riječ je o, prema njihovim riječima, nelinearnim izobličenjima koja u Lavardinu zovu "memory distortion". Bez ulaska u detalje, vrijedi pročitati www. lavardin.com. Ciljevi, međutim, su jasni: uživanje u glazbi, a osnovni temelj za postizanje tog cilja je ostvarivanje minimuma izobličenja. Prije desetak godina, ovu tehnologiju uveli su i u piristupačniji model IS, koji je i predmet ovog testa. Riječ je o jednostavnom uređaju, relativno male mase (6,5kg), na prednjoj ploči samo s kontrolom volumena i preklopnikom ulaza, dok se na stražnjoj strani nalaze uobičajeni konektori i mrežni prekidač. Ništa posebno. Međutim, ono što je posebno i svakako iznenađuje jest zvuk. Zvuk Vratimo se malo web stranici Lavardina. Tamo, između ostalog, možete pronaći i zanimljivu rubriku s najčešćim pitanjima. Jedno od njih je, npr. "Koji zvučnici najbolje odgovaraju pojačalima Lavardin?" U Lavardinu lakonski odgovaraju: bilo koji dobar zvučnik će poslužiti! Ipak, postoji i nezaobiloazni "ali", a on se ovdje nalazi u tvrdnji kako pojačalo neće moći ispraviti nedostatke zvučnika. Prevedeno na uobičajeni jezik audiofila, to znači kako je oprez potreban pri odabiru zvučnika, jer pojačalo neće raditi najbolje i najsretnije s otvorenijim Lavardin zvuči superdetaljno i svježe, s gomilom muzikalnih detalja, kakve obično ne vežemo s pojačalima ove cijene i ove snage zvučnicima. Ali njih ionako u Lavardinu smatraju greškom modernog audio tržišta, koji postoje samo da bi se bolje provadavali "na prvu loptu". Doista neuobičajeno za francusku tvrtku. S druge strane, u Lavardinu nas uvjeravaju kako njihova pojačala postižu odlične rezultate s QUAD ESL-ovima, Magnepanima, Avalon OPUS-om (onima bez keramičkih visokotonaca), Rogersima LS3/5A, Sonus Faber Guarnery Homage, JMLab UTOPIA serijom zvučnika, itd... Kako bih se uvjerio u navedene tvrdnje, pojačalo sam poslušao s dva potpuno različita zvučnika, po konceptu, ustroju i zvuku: Magneplanarima MG12SE i Monitor Audio GR10 zvučnicima. U kombinaciji s Megijima i anticableom, Lavardin zvuči superdetaljno i svježe, s gomilom muzikalnih detalja, kakve obično ne vežemo s pojačalima ove cijene i ove snage. Pridodajte tome i izvrsnu, vrlo, vrlo široku i duboku te postojanu zvučnu sliku, i nije čudno zašto IS odaje dojam značajno zrelijeg i skupljeg pojačala, a svjetski audio tisak ne štedi lijepih riječi. Visokotonsko područje je superdetaljno, otvoreno, s izvrsnom ekstenzijom i dosta često me podsjećalo na višestruko skuplja pojačala koja su se imala prilike naći u mojoj slušaonici. Tu priča međutim ne staje, jer se na meko i svilenkasto visokotonsko područje bezgrešno lijepi takvo, ako ne i bolje, srednjetonsko područje: ono je meko, podatno, tekuće, u najboljoj maniri kvalitetnih cijevnih pojačala, i tu je sinergija s Megijima bila potpuna. Detaljnost je također na visokoj razini, kao i sposobnost pojačala da prenese atmosferu i dojam živih nastupa. Ovdje dobar primjer imamo u nastupu Trija Billa Evansa u Village Vanguardu godine. Osim sjajne glazbe, fantastičnih glazbenika (te nedjelje, bio je to posljednji njihov zajednički nastup. Kontrabasist Scott LaFaro poginuo je u automobilskoj nesreći nedugo potom), atmosfera kluba je izuzetna, a detalji koji klupsku atmosferu čine takvom lako su čujni na ovoj snimci i preko ovog pojačala koji vas prikuju za stolac. Međutim, da se u ovom "pojačalcu" krije tek skromnih tridesetak vata izlazne snage, postaje lako uočljivo kada se radi o reprodukciji basa. Manjak energije, dubine i težine, čini ovo pojačalo svojevrsnim perolakim izvođačem. Ono što je pak dobro, rekao bih i izvrsno, je nastavak priče o fantastičnoj čistoći zvuka Lavardina IS i u basu pa tako i bas, kao i ostali dijelovi spektra zadržavaju čitljivost, fluidnost, uz potpun nedostatak izobličenja. Naravno, primjedba o nedostatku fundamenta ostaje, i u tom segmentu bi se dodatni rad konstruktora mogao dodatno isplatiti u nekim budućim generacijama pojačala. Pojačalo u ovom segmentu jednostavno nije u mogućnosti dostići rezultate koje postiže u fluidnosti i mekoći srednjetonskog i čistoći i detaljnosti visokotonskog dijela spektra. Slušajući pojačalao s malim, otvorenim, detaljnim i brzim Monitor Audio GR10 zvučnicima dobre stvari ostale su dobre: srednjetonsko područje zadržalo je sve gorenavedene karakteristike, jednako kao i visokotonsko. Međutim, u ovoj kombinaciji i detaljnosti i otvorenosti i brzine je bilo previše i užitak slušanja glazbe nekako je bio potisnut u drugi plan. Bas područje se također nije okoristilo spajanjem Lavardina u sustav, jer ionako lagan u basu MA GR10 postao je još lakši i anemičniji. Stvar naravno nije kritična, već od potencijalnog korisnika zahtijeva minimum zdravog razuma, konstruktivnog pristupa stvaranju audio sustava i ponešto znanja. Osim toga, prva vježba pokazuje kako jednostavno ne možemo svako pojačalo spojiti na bilo koji zvučnik i očekivati dobre rezultate, već je oko postizanja dobrog, ujednačenog zvuka potrebno uložiti i truda i novca. Zaključak Iako je Lavardin IS pojačalo pomalo lakog zvuka, ne umanjujući time njegove izuzetne dosege u detaljnosti, čistoći, brzini, muzikalnosti i slojevitosti srednjetonskog i visokotonskog područja, budimo pošteni pa recimo kako, stavljajući ovo pojačalo u kontekst cijene i snage, stvari postaju ozbiljne za dobar broj konkurenata. Zašto? Pa zato jer je ekipi u Lavardinu uspjelo ono što mnogi pokušavaju, veliki broj ih tvrdi da je u tome uspjelo, a svega nekoliko pojačala to i potvrđuje - pomiriti, ili još bolje, spojiti najbolje iz dva svijeta - cijevnog i tranzistorskog. Pri tome, kod Lavardina IS cijena ostaje u okvirima razumnog, a u nekim bitnim segmentima zvuka nadmašuje velik broj (i skupljih) konkurenata. Svakako, posebna je pažnja potrebna pri usklađivanju pojačala s ostatkom sustava. Nježni, lagani, otvoreni zvučnici, s "kratkim" basom jednostavno neće biti dobar partner ovom pojačalu, ili u najboljem slučaju neće moći otkriti sve njegove vrline. Preporuka s malom rezervom. Sustav CD plejer: Exposure 3010s, Tuner NAD C422, EAR 834T; Zvučnici: MG12se; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III,Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabel: Dayens InVivo; Mundorf Silver/gold; Xindak FS-1, Anticable, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Stratus 3, 5-2 i Aurora 5-2, Rondo stalak. Korištena glazba Bill Evans Trio Waltz for Debby Concord Eric Clapton Unplugged Reprise Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO ; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 Chris Thomas King, The Roots, godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 Christian McBride, Gettin to it, 1995, Verve Wynton Marsalis Septet, Live at the Village Vanguard, 1999, Columbia, CXK6986 Patricia Barber, Fortnight in France (Blue Note ) Baroque Trumpet Concertos, godina, Seraphim Classics Albinoni: Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12 String Concerto, Op. 7, No.4, godina,naxos Eva Cassidy Live at the Blues Alley, godina, G Lavardin IS Ulazna impedancija 10Kohms Ulazna osjetljivost 330 mv Izlazna snaga 2x45 W RMS/8 Ohms Harmončka izobličenja max output Potrošnja 32 W mirovanje; 180W max Dimenzije VxŠxD 80x430x340 mm Masa 6,5 kg Cijena kn INFO

14 TEST DAVONE RAY Industrijski dizajn koji dobro i svira piše: Jagor Čakmak Povezanost zvučne slike je na najvišem nivou što sigurno dijelom možemo zahvaliti koaksijalnoj zvučničkoj jedinici Od ove godine na Hrvatskom tržištu dostupni su zanimljivi proizvodi Danske tvrtke Davone. Davone je relativno mlada tvrtka koja pokušava spojiti izniman dizajn s vrhunskim zvukom. Kada pogledamo njihovu liniju proizvoda, koja trenutno broji četiri modela, jasno je na što misle. U stranom tisku smo do sad imali priliku najviše čitati o modelu Rithm koji je dobio puno pozitivnih kritika. Na ovom testu ćemo pogledati većeg brata Rithma, Raya. Na prvi pogled dizajn svih Davone zvučnika nema očitu zajedničku crtu, tek malo dubljim proučavanjem uočava se da koriste slične postupke izrade poput savijanja drva prešama, oblikovanjem metala vodenim mlazovima i sl. Dizajn Ray zvučnika je svakako neobičan i upečatljiv. Za početak njegova širina je znatno veća nego visina, nadalje stranice su zakrivljene i napravljene savijanjem šesnaest slojeva drveta, a ne rezanjem i spajanjem klasičnih ravnih stranica. Nevjerojatna preciznost izrade i kvaliteta materijala ne može ostati ne zamijećena čak i usputnom prolazniku. Zvučnik je ovalnog oblika s jednom koaksijalnom zvučničkom jedinicom. Sa stražnje strane nalazimo prilično velike konektore za prihvat zvučničkog kabla te bas refleks izlaz. Koaksijalna zvučnička jedinica sastoji se od bas/srednjetonske jedinice promjera 20 cm i visokotonca promjera 25 mm. Visokotonac je tekstilne meke kupole pogonjen neodimijskim magnetom. Skretnica razdvaja signal zvučnika pri Hz. Osjetljivost zvučnika je solidnih 89 db, a impedancija se kreće između 7.5 Ohma pri 150 Hz i 4.1 Ohma pri 20 KHz. Pri smještaju ovih zvučnika u prostor prvo što treba imati na umu je da su prilično veliki premda se na slikama to možda i ne čini. Površina koji oni zauzimaju u sobi je zapravo velika bez obzira što je sam zvučnik zapravo nizak. Dimenzije zvučnika, zajedno sa stalkom, su 590 x 734 x 447 cm (VŠD) dok je masa impresivnih 25 kg. Nakon dosta pokušaja i pogrešaka pokazalo se kako zvučnik najbolje radi kada je barem 75 cm udaljen od stražnjeg zida te otprilike toliko i od bočnih zidova. Budući da je zvučnik nizak, a zvučnička jedinica usmjerena pod laganim kutom prema gore potrebno je prilagoditi mjesto slušanja na nešto veću udaljenost nego što je to slučaj kod većine zvučnika slične zapremine. One koje brine to što će možda zvučnici završiti na sredini prostora, neka ih jednostavno prihvate kao skulpturu jer oni to i jesu. Dizajnersko čudo koje svira. Zvuk Nakon što su zvučnici adekvatno smješteni u prostoru započet je slušni test. Premda Ray izgleda vrlo lijepo i dizajnerski on je ipak ozbiljan zvučnik što je i vrlo brzo pokazao. Test je započet s nekoliko albuma instrumentalnog jazza. Pozornica koju Ray stvara je vrlo dobra u sve tri dimenzije i glazbenici su vrlo jasno raspoređeni unutar nje s puno prostora između njih. Detalja kroz cijeli spektar ima mnogo i ujednačeno, udarci bubnjeva su reproducirani iznenađujuće duboko, čvrsto i s izvrsnom kontrolom. Najvažnije od svega je to što su snimke zvučale vrlo živo, prirodno i nepretenciozno, jednom riječju muzikalno. Sljedeći materijal na slušnom testu je bila orkestralna klasika, ovaj vrlo kompleksan materijal nije predstavljao problem zvučnicima koji su to odradili bez problema. Pri velikim udarima orkestra zvučna slika je reproducirana stabilno i bez bitnih naznaka urušavanja zvučne slike. Detalji kroz visoki i srednji dio spektra ima puno Zaključak Davone Ray je zvučnik vrlo dobrog i ugodnog zvuka upakiran u nevjerojatan i poseban dizajn. Ako možete zadovoljiti osnovne prostorne preduvjete za smještaj te mu pružiti kvalitetni ostatak sustava Ray može biti zvučnik koji ćete slušati godinama bez ikakve potrebe za nečim boljim. Davone svojim zvučnicima pokazuje kako ozbiljno zvučeći zvučno nikad nisu naporni i ne odvraćaju pozornost od cijele zvučne slike. Općenito povezanost zvučne slike je na najvišem nivou što sigurno dijelom možemo zahvaliti koaksijalnoj zvučničkoj jedinici. Pri ovom kompleksnijem materijalu pokazalo se kako cijevno pojačalo od samo 40 W nije najbolje rješenje za ove zvučnike te zamjenom na tranzistorsko pojačalo od stotinjak vati čala i izvora zvuka kroz slušaonicu, a Ray je pokazao kako je sposoban pružiti puno više s elektronikom koja mu odgovara. Zvuk ostatka sustava nikako ne bi smio biti previše analitičan kako bi Ray mogao pokazati svoj puni potencijal. Kraj testa je odrađen s rock i elektronskom glazbom. Ray se u tome vrlo dobro snašao. Svakako je pomoglo njegovo vrlo dobro definirano bas područje. Nevjerojatne dubine u basu nisu niti za očekivati jer ipak se radi o zvučniku zapremine prosječnog samostojećeg dvosistemskog zvučnika. omogućilo je puno bolju kontrolu cjelokupne zvučne slike, pogotovo bas područja. Nakon slušanja vokalnih izvedbi definitivno se kao najjača odlika ovih zvučnika pokazala povezanost zvučne slike i muzikalnost. Ray ima onu rijetku sposobnost uvući slušača u muziku i tada svi nedostatci u zvučnoj slici postaju praktički nebitni. Za vrijeme slušnog testa prošlo je nekoliko pojanici ne moraju biti "ono nešto ružno nasred sobe" nego pravi primjeri uspješnog i lijepog modernog dizajna. Korištena glazba Tschaikowsky - Klavierkonzert NO1, London Symphony Orchestra, Ivo Pogorelic, Claudio Abbado (Deutsche Grammophon) Gustav Mahler - Symphony No. 4, Lieder Eines Fahrenden Gesellen, Smithsonian Chamber Players, (Dorian Recordings), Patricia Barber Verse (Blue Note), The Dave Brubeck Quartet - Time Out (Columbia Records), Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Wharfedale 7.2 Anniversary; Izvori: Arcam CD73, Pioneer DV-696, Pro-Ject USB Box; Pojačalo: Prima Luna Prologue Two, Rotel RB-1070, Nu-Force IA-7 V3, Predpojačalo samogradnja, NAD C320; Ožičenje: Wireworld Equniox 6, Wireworld Solstice 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B Microtwin, Wireworld Aurora 52, Wireworld Chroma 5, Wireworld UltraViolet USB. Davone Ray Snaga 150W Osjetljivost Ohma Dimenzije VxŠxD 590 x 734 x 447cm (sa stalkom) Masa 25 kg Cijena kn/par INFO Alter audio, 01/ ,

15 TEST REGA RP 6 Roy Gandi opet diže letvicu! piše: Zoran Radenković Kućište gramofona je lakše, no u odnosu na model RP 5, koji zamjenjuje, za sigurnu vezu tanjura i ručice tu su dvije metalne ukrute koje ih povezuju Roy Gandi se u dizajniranju gramofona drži nekoliko jednostavnih pravila. Smanjiti masu i povećati čvrstoću, pomaknuti strukturne rezonancije prema gornjem dijelu frekvencijskog spektra, minimalno koristiti dampiranje i smanjiti vibracije motora bez korištenja mehaničkih pomagala. Nova Rega RP 6 je primjer kako to izgleda u praksi. Kućište gramofona je lakše, no u odnosu na model RP 5, koji zamjenjuje, za sigurnu vezu tanjura i ručice tu su dvije metalne ukrute koje ih povezuju. Sub tanjur je napravljen od aluminija, a tanjur je dvoslojno staklo. Drugi sloj je stakleni obruč koji povećava periferni moment i dodatno dampira osnovni tanjur. Zahvaljujući sofisticiranoj kontroli vibracija motora, isti je tvrdo vezan za kućište i nalazi se u neposrednoj blizini subtanjura. Kao i ostali Rega gramofoni i ovaj nema subšasiju tako da će ga od podloge odvojiti nogice koje su preuzete sa modela RP 9. Sve u svemu, još jedan jednostavan i dobro dizajniran proizvod koji obećava dobar zvuk. Za sve one koji se pitaju zašto, evo malo pojašnjenja. Gramofon je mehanička naprava koja je osjetljiva na sve, uključujući i samu sebe. Ovo "sve" je prvenstveno stvarna situacija u kojoj se gramofon nalazi na izvjesnoj udaljenosti od zvučnika koji su po samoj prirodi stvari izvor vibracija. Igla koja se nalazi u brazdi vibrirajući (opet!) juri kroz brazdu i pokušava (u najboljoj namjeri) prenijeti što je tamo otisnuto. Igla je s gramofonom povezana preko svojeg kućišta (zvučnice) koja je pričvršćena na ručku. U daleko najvećem broju slučajeva ručka je putem kućišta povezana s tanjurom koji se okreće oko svoje osi. Na tanjuru se nalazi ploča, a tanjur se nalazi na osovini koja mu omogućava željeno okretanje. Da bi se tanjur vrtio potreban je motor koji isto tako treba biti tu negdje. Sve to skupa već je više nego dovoljno izvora problema. Pretpostavimo da igla neće imati problema da očita sadržaj brazde. No tu se nalazi ručka koja drži zvučnicu. Ručka treba omogućiti zvučnici "mirno more" a to s obzirom na činjenicu da imamo na njenom vrhu nešto što vibrira i nije lagani zadatak. Tražimo one vibracije koje su nadahnute glazbom, a ne strukturnim rezonancijama. U priču se upliće i tanjur koji treba biti idealna podrška ploči na kojoj je utisnuta glazbena poruka. U stvarnom svijetu i tanjuri pomalo zvone umje- sto da se okreću u tišini. Ništa strašno, ali kada nesavršenoj ručici dodamo nesavršeni tanjur, šanse za dobar zvuk se progresivno smanjuju. Kad bi tu bio kraj priče, o kako bi život bio jednostavan. U igru ulazi motor koji će kod remenom pogonjenih gramofona putem istog remena okretati tanjur. Remen je dobra ideja, jer motora koji se idealno okreće nema. To je do danas ostao problem direktno pogonjenih tanjura, to jest onih kod kojih je osovina na kojoj leži tanjur istovremeno i rotor elektromotora. Remen treba kompenzirati minijaturne nelinearnosti pogonske osovine motora, što je kako smo rekli dobra ideja. U teoriji je sve dobro dok ne stigne praktična provjera. A tada stvari ne stoje baš briljantno. Što mislite što se dešava kad igla naleti na ono što se zove jaka modulacija? Kada npr. netko na ploči odluči "opaliti po bubnju"? Igla kreće u oštru borbu u kojoj joj trebaju pomoći masa tanjura na kojem se nalazi ploča i okretni moment motora. Rekli smo da su motor i tanjur povezani remenom koji ima određeni elasticitet. E sada nam taj elasticitet ne ide na ruku, jer remen djeluje kao kvačilo na automobilu. Onaj s ploče koji je opalio po bubnju malo je usporio pri tome jer ga je naša veza igla/ tanjur/motor zaljuljala poput federa. Za one koji misle da je dovoljno samo povećati masu tanjura i okretni moment motora, imam loše vijesti. Teži tanjur će proizvoditi više buke u ležaju u kojem sjedi njegova osovina. Sam tanjur će osim težine zahtijevati i dodatnu izolaciju od samoga sebe. Onda će od te buke trebati izolirati ručicu koja se već dovoljno muči s iglom i svojim rezonancijama Uza sve to jači motor znači i više buke od motora. Ako ste krenuli rješavati sve te probleme, završavate s gramofonom koji mora težiti barem nekoliko desetaka kilograma. Zamislite samo kakav herojski pothvat je iste probleme riješiti kod direktno pogonjenih tanjura! Ako ste Roy Gandi, onda idete drugim smjerom. Tako je Rega RP 6 gramofon "od pet deka" koji izgleda kao skup vrlo jednostavnih rješenja. I stvarno, jesu jednostavna, no doći do istih nije nimalo jednostavno. Zato je Roy Gandi veliko ime. Kako sve držati na minimumu i izvući maksimum, to je pitanje na koje odgovor, na žalost, nije "zna Kao i svaki perolaki gramofon i RP 6 je posebno osjetljiv na podlogu koja ga nosi, pa tu ne treba žaliti truda se". Ono što se pouzdano zna, je da skraćivanjem pogonskog remena i kontroliranjem vibracija motora možemo vrlo značajno umanjiti efekt kvačila. I tu opća znanja staju, pa ostaje odgovoriti na pitanje kako Rega RP 6 zvuči. Ovaj je gramofon stigao na test u vrijeme dok je fascinantna Sota Star vrtjela ploče u mome sistemu i čekala da napišem tekst. Rega RP 6 ima nešto zajedničko s četiri puta skupljom Sotom. A to je ručica. Sota Star koristi Regu RB 301, dok je na RP 6 nova RB 303, što ćemo za potrebe teksta tretirati kao identične proizvode. Kako je na Sotu bila montirana Grado zvučnica model Reference Reference 1, tako je ista prešla na RP 6. Imamo dvije, gotovo identične Rega ručke i istu zvučnicu. Pa ćemo lako saznati koliko je važan ostatak. Prije nego li nastavim moram uvaženom čitateljstvu skrenuti pažnju na tri činjenice. Prvo, razlika u cijeni između ova dva gramofona je dovoljna da kupite cijeli, odlično svirajući, Rega sustav. Drugo, ovo nije najbolji Regin gramofon i ideja nije pokazati koliko Sota ili Rega vrijede, tj, ne vrijede traženih novaca. Grado zvučnica je sama skuplja od RP 6 gramofona i ovdje je kako bi smanjili broj varijabli. Pretpostavimo da je Sota Star referenca spram koje ćemo izmjeriti dosege RP 6. Grado Reference Reference 1 je zvučnica o kojoj smo pisali i koja je u Soti pokazala svu Grado raskoš boje i muzikalnosti zbog koje je ljubitelji posebno cijene. Rega RP 6 nije mogla tako uvjerljivo predstaviti sve kvalitete ove zvučnice jer je, prije svega, nedostajalo harmonijske nadgradnje. Sve je bilo točno, no skromnije prikazano. U donjem dijelu spektra nedostaje te energije i lakoće koja suvereno odozdola prema sredini nezaustavljivo gura naprijed. Sredina je brza i točna, no više orijentirana na vjerni prikaz osnovne informacije nego li na finu nadgradnju. Tako je i sa visokima koji neće patiti od manjka informacija, već od nedostatka mikrodinamike. Definicija prostora je vrlo dobra, no ne i odlična. Da li je Sota četiri puta bolje? Naravno da nije, ali uvijek je to tako u High End-u. No nije sve bilo na strani Sote. Rega RP 6 vrti crnu ploču onako kako to CD-u čini CD reproduktor! Taj osjećaj stabilnosti i preciznosti vrtnje imaju direktno pogonjeni tanjuri, no teško da se mogu približiti Regi kada je u pitanju cjelokupna uvjerljivost prezentacije. Nikada za novce koje košta Rega RP 6 nisam čuo gramofon koji to može, a da značajno nije stradalo nešto drugo. Maknemo li skupi Grado iz priče dogoditi će se funkcionalno poboljšanje. Grado Reference ima po Rega standardima, kao i popriličan broj drugih zvučnica, previsoko kućište, pa ručicu treba podići kako bi dobili odgovarajući kut pod kojim igla sjeda u brazdu. Za to nam treba posebna podloška koja ide pod ručicu. Nikakav poseban problem, osim što odgovarajuće podignuta ručica sada priječi uporabu poklopca! Na Regin gramofon samo zvučnice odgovarajuće visine, inače se protiv prašine borite drugim sredstvima. Konstruktorski propust ili uvjerenje kako vam bolje od onoga što nudi Rega ne treba, sasvim svejedno. I što reći na kraju? Gramofoni su komplicirane naprave i ako želite dobar zvuk uz minimum gnjavaže, Rega je nepogrešivi izbor. Kao i svaki perolaki gramofon i RP 6 je posebno osjetljiv na podlogu koja ga nosi, pa tu ne treba žaliti truda. Uz to, za tražene novce teško da ćete naći uređaj koji ima tako vješto izbalansirane vrline i mane, koji je tako precizno izveden i tako precizno svira. Roy Gandi je opet digao letvicu... Rega RP 6 Dimenzije ŠxVxD 440 x 100 x 360 mm Masa 6,5 kg Cijena kn INFO Audio san, tel.: 01/

16 TEST BURMESTER 113 DAC Mali Burmester Od Dietera Burmestera i njegovog tima uvijek očekujemo vrhunske uređaje natprosječne kvalitete izrade, finiša i zvuka. Tvrtka nas je navikla na pomalo seriozno izrađene komponente koje već samim izgledom i masom govore o ozbiljnosti i beskompromisnosti kao standardu proizvodnje, ali i zacrtanoj viziji ljudi koji kreiraju limite kategorija unutar kojih se pozicioniraju komponente. Testirani "DAC" spada u "Classic Line" seriju koja je pozicionirana u samoj sredini game Burmester proizvoda i koja je prepuna vrhunskih uređaja od kojih su rijetki ostali bez prestižnih nagrada i vrhunskih ocjena. Zbog toga je i iznenađenje bilo veće primivši na test laganu kartonsku kutiju skromnih dimenzija koja je trebala sadržavati novi pretvarač iz berlinske tvornice. Doista sam pomislio da je kutija namijenjena samo opremi, a da uređaj stiže u drugoj, no ipak takav razvoj događaja nije uslijedio. No, pravo iznenađenje je uslijedilo nekoliko sati kasnije kad sam konačno izvadio komponentu iz ambalaže. Uz krajnje poštivanje standardnog Burmester dizajnerskog koncepta "DAC 113" je svakako najsimpatičniji uređaj koji je proizvođač dosad predstavio. Gotovo sam siguran da bi itko i mogao otkriti njegovo podrijetlo bez traženja logoa proizvođača. Ne mogu se oteti dojmu U seriji USB pretvarača koje sam imao prigodu testirati "Burmester" je ostavio možda najsnažniji dojam kad je u pitanje reprodukcija red-book rezolucije piše: Gordan Gaži da je izgled modela 113 plod nečije želje da pokuša kvalitetu koju tvrtka oduvijek gaji pretočiti u simpatičnu, malu kutijicu umjerene cijene. U tom smislu testirani konverter je pun pogodak. Njegova mala masa dozvoljavala je tijekom testa jednostavnu migraciju iz slušaonice prema radnoj sobi gdje je DAC spajan na drugo računalo, i jednostavnu izmjenu kabela i napokon fleksibilnost smještaja na policu na kojoj zahtijeva malo prostora. U radu se uređaj malo grije što dodatno olakšava njegov smještaj, ali odmah treba reći da je kvaliteta izrade na razini ugleda proizvođača. Aluminijsko kućište je izvanredno precizno finiširano, a svi prekidači i priključci su vrhunske kvalitete. Osim nekoliko tipki s prednje strane s kojima određujemo aktivni digitalni ulaz, fazu, frekvenciju uzorkovanja nakon upsamplinga, te moduse USB, te bluetooth konekcije na samoj sredini prednje ploče nalazimo i iluminirani plavi zub. Na stražnjoj plohi su IEC strujni konektor sa prekidačem, USB, Toslink i RCA digitalni ulazi, dva digitalna izlaza (RCA i Toslink), navoj za bluetooth antenu, te balansirani i RCA analogni izlazi. Većina sličnih uređaja dolazi s usporedivim opcijama konekcije ako izuzmemo balansirane analogne izlaze koji su nešto rjeđi i naravno bluetooth konekciju koja je gotovo egzotična. Pokušaja njezine kvalitetnije implementacije je i dosad bilo, no rezultati su bili pomalo dvojbeni, a reakcije kupaca manje optimistične. Britanski "Chord" je u jednom periodu poprilično snažno promovirao takvu vrstu bežičnog spajanja, no uz sve pokušaje bluetooth je u audio svijetu ostao pomalo po strani Burmester je svoju implementaciju zamislio i proveo vrlo detaljno, pa nas u uređaju, uz odličnu antenu koja signal prima stabilno i iz druge prostorije, očekuju i 2 bluetooth codeca. Ako krenemo od najstandardnijeg, najrasprostranjenijeg, ali sonično najlošijeg "Sub-band codec (SBC) - low" možemo konstatirati da razina kompresije koja je obavezan pratitelj sheme njegovog rada prepreka prigodom ozbiljnijeg slušanja glazbe, no funkcionalno isti može poslužiti za trenutke u kojima audiofilske karakteristike reproducirane glazbe nisu najvažnije. Isti je dio "A2DP" Advanced Audio Distribution Profile standarda za prijenos glazbe u bluetooth sustavu. No, vrlo je vjerojatnije da će budućnost bežične bluetooth audio distribucije biti "APT-X" standard. Njegova prošlost je vrlo zanimljiva i seže još u osamdesete godine prošlog stoljeća u kojima je algoritam nastao kao rezultat istraživanja u domeni psihoakustike. U počecima Ugrađeni interni clock brine se da cijeli opisani proces protekne bez pojave jittera i narušavanja koherencije signala ili pojave vremenske nepreciznosti u radu vrlo preciznih komponenata sklopa algoritam je služio za programiranje DSPa, no njegovim daljnjim razvojem postao je glavni pretendent za mjesto popularnog, no limitiranog "SBC" codeca. U svojim varijacijama nudi cijeli niz mogućnosti od kojih najviše intrigira "APT-X loosless" koji omogućava rad sa 24/96 datotekama u nekomprimiranom obliku. Takav potencijal se odmah nameće i kao ozbiljan takmac dosadašnjim načinima baratanja i prijenosa fileova s visokorezolutnim audio zapisom, no uređaja opremljenih s ovom opcijom još je razmjerno malo, pa pričekajmo razvoj situacije. Kad je u pitanju žičana konekcija Burmester je imao mnogo manje nepoznanica, ali i mnogo više već gotove tehnologije i rješenja u vlastitoj kući. Glavni razvojni inženjer Stefan Grosler i njegov tim odlučili su se za poprilično klasičan pristup koristeći na neuralgičnim točkama tehnologiju i rješenja koja su već isprobana. USB digitalni ulaz galvanski (električki) je izoliran kako bi se najvažniji segmenti sklopa zaštitili od smetnji iz računala i šumova, te kako bi digitalni signal u što čišćem obliku krenuo prema "Sample Rate Convertru (SRC)" u kojem se odvija re-clocking i pretvaranje signala prema frekvenciji uzorkovanja koju korisnik određuje. Svi digitalni signali koji pristignu na obradu u sklopovlje DAC-a mogu se upsamlingom pretvoriti u signale od 24bit/48 khz, 24bit/96 khz ili 24bit/192kHz. U slučaju da je signal u SRC-u jednak namještenom, u sklopovima će se obaviti isključivo radnje vezane uz reclocking, no frekvencija uzorkovanja će ostati ista. Treba napomenuti da "113" prima signale do 24bit/96 khz u "USB Class 1", te 24 bit/192khz u "USB Class 2" radu. Uređaj je testiran u prvom operativnom modusu, zbog nemogućnosti da računalo s Windows operativnim sustavom koristi "Class 2" opciju, no apsolutno se radi o trenutku u kojem će biti moguće koristiti i taj modalitet i bez posjedovanja "Apple" OS-a. Tako obrađeni signal putuje na daljnju obradu u D/A pretvarače. Ovdje je tvrtka posegnula za rješenjima u konverziji koje su koristili u svojim legendarnim CD reproduktorima poput modela "069" koji je još godine predstavio koncept modularnog DAC-a uz "MMI" tehnologiju. Ugrađeni interni clock brine da cijeli opisani proces protekne bez pojave jittera i narušavanja koherencije signala ili pojave vremenske nepreciznosti u radu vrlo preciznih komponenata sklopa. Analogni signal tada se transferira prema operacionim pojačalima i napokon prema RCA ili XLR izlazima. "Direct Coupling" put signala pretpostavlja odsustvo kondenzatora umjesto kojeg se prema balansiranom izlazu koristi servo sklop. Uređaj koristi dva switch transformatora od kojih je jedan zadužen za analogne sklopove uređaja, dok drugi strujom napaja digitalni dio konstrukcije. Slušni test Na početku slušnog testa odlučio sam se za korištenje snimaka standardne red-book rezolucije uz najmanji dostupan upsampling. Snimke su ripane na računalo i potom transferirane preko USB digitalnog ulaza. Zvuk koji je u toj inicijalnoj fazi dopirao iz zvučnika bio je vrlo dinamičan,čist, snažan i pozicioniran samo malo ispred ravnine zvučnih kutija. Prostorno vrlo uredan, naglašene širine i lagano konkavne projekcije. U toj fazi odlučio sam se za snimku free-jazz sastava čiju ritam sekciju čine 2 akustična basa i bubnjevi uz koje muziciraju tenor i alto saksofon (All-Star Game/Allen, Drake, Jordan, Parker, Silva- Eremite Records). U ovakvoj formaciji i muziciranju pomalo izvan svakodnevnih normi zanimali su me primarno timbralne karakteristike u reprodukciji, te dinamika glazbala u prostoru prigodom živog nastupa. No, dobio sam i mnogo više informacija koje su odmah poprilično dobro opisale potencijale testiranog pretvarača. Zvučnom slikom dominirali su detalji kroz cijeli spektar, no ono što me ugodno iznenadilo bila je slojevitost snimke unutar koje su se jasno mogli osjetiti vodeći instrumenti, njihov položaj na bini, volumen instrumenta, ali ispod toga i jasan, pomalo zatvoreni akustički dojam prostora u kojem je snimka realizirana. Čak i u prigodama doista glasnog, snažnog muziciranja na samom rubu iritantnosti zvuk koji je punio slušaonicu bio je prohodan, čitljiv, jasan i čvrsto prostorno definiran. Prelaskom na više razine upsamplinga uz nabrojane karakteristike mogla se osjetiti i veća disciplina visokotonskih ekstrema, te njihovo jasnije sjenčanje, ali se zvuku pridodala i još jedna vrijedna osobina. Radi se o separaciji instrumenta koja je u ovakvoj konfiguraciji dobila i dodatnu kvalitetu. Unutar zvučne slike na samom počet- Elegantni, kompaktni i još uvjerljiviji... M inent 5 TAS Editors Choice - 5 godina zaredom! Helsinki 1.5 It s a great sounding DAC and a stunning bargain! - The Absolute Sound A necessity, not an accesorry... (Nužnost, a ne dodatak) Where music and film simply means more! tel: HIFI oglas trecina 56x225.indd :17:43

17 TEST BURMESTER 113 DAC sam to i još jednom se uspio uvjeriti da je "DAC 113" vrlo dobar uređaj i mislim da sam na kraju shvatio što je Dieter Burmester želio postići. Malim dizajnerskim diskontinuitetom izdvojio je uređaj koji je i cijenom namijenio onima koji tek ozbiljnije ulaze u vode highres audio problematike i stvorio komponentu koja jasno demonstrira potencijalne prednosti migracije prema novim standardima, no ostavio je i potpuno otvorena vrata onima koji žele glazbu slušati kao i dosad. Dynaudio Wireless High-End ku testiranja instrumenti su se fino razaznavali i gotovo nisam osjetio potrebu taj segment posebno elaborirati. No usporedbom s višim upsamplingom razvidno je da instrumenti posjeduju snažnije izražene konture, a isto tako pojavila se i fina distinkcija u zvuku dvaju istih instrumenta (akustični bas) što je posebno prigodnom snažnijih pasaža osobina koja se jednostavno mora izdvojiti. S druge strane viši upsampling je dodatno prozračio i utegnuo bas područje, te je slika iako puno preciznija ostala bez mrvice neposrednosti i težine. Veći orkestri su donijeli i promijene u dubini zvučne slike koja je prigodom reprodukcije postala mnogo prostranija i zatvarala se postepeno tako da su svi glazbenici mogli računati na svoj prostor, dok je separacija instrumenta i dinamika bila iznad očekivane razine. Solo instrumenti i vokali zadržali su razinu preciznosti i finoće, dok je prostor koji su do malo prije zaposjedali brojni glazbenici postao taman, no ne i posve miran. Zrnatosti ili nazalnosti vokala, plivanja solo instrumenata ili njihove neprirodne projekcije nije bilo niti u tragovima, te sam ovaj dio testiranja odlučio zaključiti sa zanimljivom snimkom progresivnog space-rock sastava (Oziric Tentacles/The YumYum Tree). Sama glazba je mali povratak legendarnog sastava svojim počecima i uz odlične gitarske dionice sadržava more efekata, detalja i pred uređaj neočekivano stavlja pregršt dinamičkih i mikrodinamičkih zahtijeva. Očekivao sam snažnu i dinamičnu prezentaciju, no ponovno sam kao bonus dobio i mnogo više mikrodinamičke strukture i naglašenu razinu zanimljivosti, ali i na ovom mjestu nakon početne Rubovi instrumenta i vokala činili su se mekanijim i podatnijim, a fini detalji u viskotonskom spektru su napokon dobili pravu energiju i realizirali se u potpunosti do samih vrhova želje da sakupim što više relevantnih informacija ostavio sam da materijal odsvira do kraja i nisam požalio. Kako zbog glazbe koja me zanimala tako i zbog uređaja koji je još jednom posao odradio angažirano, no mirno i bez ijednog trenutka u kojem bi poneka dionica elektronskih instrumenata ili neobičan efekt uspio poremetiti uvijek ispeglanu i fino povezanu reprodukciju. O razinama upsamplinga i efektima na reprodukciju određene snimke teško je govoriti, a još nezahvalnije generalizirati. Stoga odluku ostavljam budućim vlasnicima, no preporuka je svakako isprobati ponuđene opcije koje variraju sitne, no čujne i vrlo vrijedne sastavnice zvuka o kojima ponekad ovisi i dojam o reprodukciji poneke snimke. Na kraju testiranja iskušao sam konverter s nekoliko visokorezolutnih snimaka. Kao i većina sličnih uređaja koje sam imao prigodu testirati za posljednjih nekoliko brojeva časopisa i Burmesterov DAC znatnije profitira od high-res materijala. No, za razliku od uređaja koji su pokazivali značajne razlike u usporedbi sa snimkama standardne rezolucije, ovdje su razlike nešto manje, no još uvijek jasne i čujne. Na svim korištenim snimkama (24bit/96kHz) razlike su se očitovale u novoj dozi finoće koja je pokrivala ukupnu zvučnu sliku i činila je još prirodnijom i življom. Rubovi instrumenta i vokala činili su se mekanijim i podatnijim, a fini detalji u visokotonskom spektru su napokon dobili pravu energiju i realizirali se u potpunosti do samih vrhova. Bas područje je ovisno o snimci postalo nešto dublje, no nije izgubilo svoju ritmičnost i disciplinu. Na samom kraju vratio sam se još jednom standardnoj rezoluciji (Miles Davis Quintet/Live in Europe 1967, Sony Music) i poslušao ukupan disk. Učinio Zaključak Burmester "DAC 113" je svoju ulogu u sustavu odradio kvalitetno. U seriji USB pretvarača koje sam imao prigodu testirati "Burmester" je ostavio možda najsnažniji dojam kad je u pitanje reprodukcija redbook rezolucije, no treba imati na umu postojanje upsamplinga. Ukupan dojam koji je uređaj na testu ostavio ostavlja dojam kvalitete, promišljenosti i ne pruža prostora za veće kritike čak niti u apsolutnim razmjerima, no kada u sve to ukalkuliramo cijenu uređaja možemo samo zahvaliti berlinskim audio juvelirima na još jednom highend ukrasu o kojem će svakako još biti riječi. Korištena glazba Dean Peer,Airborne (Cardas Music), 24/96 FLAC Charles Mingus, Mingus plays piano (Impulse) 24/96FLAC Oziric Tentacles,The YumYum Tree (Snapper Music) CD The all star game,allen,dra kejordan,parker,silva (Eremite) CD Keith Jarret, The Koln koncert (ECM) 24/96 FLAC Sustav CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA; High Res:M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 16, Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Os,EAR 890,ASV Šebart 300B; Zvučnici:Beta Systems C2; Kabeli Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA; Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World,Electra Gold 5-2, USB samogradnja; Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja Burmester 113 Dimenzije Š x V xd 200 x 60 x 165 mm Masa 1,5 kg Cijena kn INFO Media Audio d.o.o., tel. 021/ Xeo je novost, Xeo je jednostavan, Xeo je lukav, Xeo mijenja pravila. Xeo je zaista prvi bežični i daljinski upravljiv High-End zvučnički sustav. Recite zbogom kablovima, D/A konverterima, pojačalima i specijalnom softveru. Iskopčajte ih sve, a onda jednostavno ukopčajte Xeo zvučne kutije i Xeo Transmitter. Unplug and play! Xeo zvučne kutije potražite u dućanima istyle u Zagrebu, Ekran - Audio video centar u Osijeku, Ronis u Čakovcu, Rijeci, Varaždinu i Zagrebu. Tvtrka hd-info je distributer proizvoda Dynaudio za Republiku Hrvatsku, više informacija potražite na 32 All there is.

18 TEST CREEK EVOLUTION 2 Više od faceliftinga Evolution 2 ima dovoljno snage i zalihe u kondenzatorima da pokrene i zahtjevne zvučnike niske osjetljivosti piše: Jagor Čakmak Unatoč trendu razdvajanja tržišta na iznimno jeftine i nevjerojatno skupe proizvode još uvijek postoje tvrtke koje su poznate po vrlo dobrom odnosu uloženog novaca i dobivenog zvuka. Svakako jedna od takvih tvrtki je i Creek Audio s otoka. Ona u srednjoj cjenovnoj kategoriji već godinama osvaja publiku upravo odnosnom dobiveno/uloženo. Danas Creek ima solidnu povijest od tridesetak godina koja je započela s modelom CAS4040 koji je koštao 99 funti. Želja proizvođača je bila natjecati se s tadašnjim vladarima donjeg segmenta tržišta pojačala poput NAD-a Od tada Creek posluje prilično uspješno, no i dalje spada u kategoriju manjih proizvođača koji nude drugačiji pogled na audio svijet. Danas Creek ima dvije osnovne linije proizvoda: jeftiniji Evolution i skuplji Destiny. Prvi uređaj ovog proizvođača koji smo imali priliku testirati je integrirano pojačalo Evolution 2. Proizvodi Creeka su redovito dobivali vrlo dobre ocjene u britanskom tisku, a u sjećanju su ostali kao ne previše lijepo dizajnirani proizvodi. Utoliko je iznenađenje prvi vađenju ovog uređaja iz kutije bilo veće. Evolution 2 je vrlo elegantan proizvod, s prednje strane nalazimo samo ekran, rotacioni izbornik ulaza i kontrolu glasnoće. Sa stražnje strane nalazimo klasične zvučničke terminale za jedan par zvučnika, četiri analogna ulaza i dva izlaza. Ispod jednostavne vanjštine krije se i ne tako jednostavni sklop koji je sposoban isporučiti 75 W pri 8 Ohma. Za napajanje je zadužen toroidalni transformator od 250 VA. Pojačivački sklop koristi klasične bipolarne tranzistore spojene u sklop bez povratne veze. Sklop pretpojačala koristi digitalnu kontrolu glasnoće koja je izvedena s Burr-Brown PGA2311 sklopovima uz dodatne kontrolne sklopove za minimalni utjecaj na zvuk. Cijeli izrada i ugrađena rješenja u ovom pojačalo uglavnom nalazimo u bitno skupljim modelima drugih proizvođača. Zvuk Evolution 2 je došao u slušni sustav nakon što je dugo vremena u njemu bilo spojeno cijevno pojačalo od 40 W izlazne snage, pa je tim više razlika i neke karakteristike bile iznimno naglašene. Već pri prvoj snimci orkestralne klasike Creek je pokazao sve svoje najvažnije crte zvuka. Karakteristika zvuka koja se odmah nametnula je izvrsna kontrola i definiranost pozornice, koja se protezala kroz sve dinamičke uspone i glasnoće i to na razini nekih puno skupljih uređaja koje smo imali priliku testirati. Veličina pozornice je korektna i proporcionalna u sve tri dimenzije, premda ne i najveća u klasi. Vokalni jazz je pokazao kako se pojačalo vrlo dobro nosi s prenošenjem atmosfere i ispravno prikazuje boju glasa. Detalja ima kroz cijeli spektar ali niti u jednom trenutku nisu pomaknuti u prvi plan. Kohezija cijele zvučne slike je izvrsna te niti jedan aspekt ne ispada iz cjeline. Svakako treba pohvaliti definiranost i dubinu kontrabasa, Evolution 2 je bez problema kontrolirao zvučnike koji inače nisu posebno zahvalni po tom pitanju. Visokotonsko područje bi se moglo okarakterizirat kao povučenije ali treba reći da zvučna slika nije lišena detalja u tom području, samo oni nisu u prvom planu. Pri reprodukciji rock glazbe ovo pojačalo se pokazalo iznimno uvjerljivo s odličnim osjećajem za ritam i čvrstinom, pomalo zagasito visokotonsko područje je učinilo i vrlo loše snimke ugodnim za slušanje. Karakteristika zvuka koja se odmah nametnula je izvrsna kontrola i definiranost pozornice, koja se protezala kroz sve dinamičke uspone i glasnoće Zaključak Creek Evolution 2 je vrlo zaokružen proizvod s jasnim karakterom zvuka i jednako tako jasnim položajem na tržištu. Proizvod je to s vrlo malo izraženih mana i nekoliko jako izraženih prednosti, prvenstveno tu treba navesti izvrstan dinamički raspon i kontrolu pozornice. Evolution 2 ima dovoljno snage i zalihe u kondenzatorima da pokrene i zahtjevne zvučnike niske osjetljivosti. Dobro uparen s ostatkom elektronike, odnosno uređajima koji nisu tamnijeg karaktera, može pružiti stvarno jako dobre rezultate. Niti jedan uređaj u srednjoj cjenovnoj kategoriji nije savršen samo je pitanje što je kupcu bitno, ako su vam neke od navedenih prednosti važne svakako poslušajte Evolution 2! Korištena glazba Tschaikowsky - Klavierkonzert NO1, London Symphony Orchestra, Ivo Pogorelic, Claudio Abbado (Deutsche Grammophon) Gustav Mahler - Symphony No. 4, Lieder Eines Fahrenden Gesellen, Smithsonian Chamber Players, (Dorian Recordings), Patricia Barber Verse (Blue Note), The Dave Brubeck Quartet - Time Out (Columbia Records), Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Wharfedale 7.2 Anniversary; Izvori: Arcam CD73, Pioneer DV-696, Pro-Ject USB Box; Pojačalo: Prima Luna Prologue Two, Rotel RB-1070, Nu-Force IA-7 V3, Predpojačalo samogradnja, NAD C320; Ožičenje: Wireworld Equniox 6, Wireworld Solstice 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B Microtwin, Wireworld Aurora 52, Wireworld Chroma 5, Wireworld UltraViolet USB. Creek Evolution 2 Snaga 75 /110 W 4/8 Ohm Dimenzije ŠxVxD 430 x 60 x 340 mm Masa 8,6 kg Cijena 880 eura INFO Intek, Tel:

19 TEST EXPOSURE 2010S2 DAC Moderni USB DAC u klasičnom ruhu Britanski Exposure, poznat po svojim komponentama koji dobro zvuče za razumnu svotu novaca, odlučio je napraviti svoj prvi samostalni digitalno analogni pretvarač, sljedeći tako trendove u svjetskoj audio industriji. Samostalni uređaj tog tipa omogućava korisniku da PREPORUKA ima jedno centralno mjesto za pretvaranje digitalnog signala iz različitih izvora poput CD/ DVD-playera, računala, ipoda i itd. Kada pogledamo samostalne CD playere možemo se složiti da ipak najveći upliv u zvuk je upravo onaj dio koji pretvara digitalni signal u analogni, a samim time on je i najskuplji. Postavlja se pitanje zašto jednostavno ne bismo imali jedan odličan digitalno analogni pretvarač koji je sposoban interpretirati razne digitalne ulaze sa svih medija i onda ih centralno proslijediti dalje u analognom obliku? Sam koncept nije dapače uopće nov, pri uzletu CD playera imali smo priliku Srce digitalne unutrašnjosti čini provjereni Wolfson 8742 čip spojen na sustav za smanjenje vremenskih nepravilnosti u dolasku signala piše: Jagor Čakmak gledati brojna odvojena transport/pretvarač rješenja. S razvojem i dostupnošću snimki u visokoj rezoluciji taj koncept se svidio i proizvođačima koji se bave ozbiljnim, kompleksnim, ali i skupim uređajima za reprodukciju glazbe. Ideja je zapravo odlična. Ukoliko izdavač želi može izda- ti album glazbenika u više formata i više različitih rezolucija, a vi sve to možete reproducirati na istom uređaju. Do sada smo imali priliku čuti i testirati nekoliko odličnih CD playera od Exposura, stoga je bilo i za očekivati da će dobar dio znanja i tehnike prenijeti na ovaj novi tip uređaja koji u osnovni i nije toliko različit od srca jednog CD playera. Za razliku od mnogih tvrtki koje su se odlučile na manje i dizajnerski nastrojene uređaje poput Rege, Musical Fidelitya, Arcama i sličnih, Exposure se odlučio na vrlo klasičan pristup komponenta pune veličine, robusnog dizajna kao što su i svi njihovi uređaji do sada. Dizajn uređaja odgovora u potpunosti svim do sadašnjim u seriji 2010S2, dapače na prvi pogled izgleda kao 2010S2 CD player bez ladice. Sa desne strane uređaja nalazimo u slučaju crnog finiša crveni display i nekoliko tipki ispod njega za izbor ulaza, filtera te postavki u izbornicima. Prednja ploča je od brušenog aluminija u mat crnoj boji a postoji verzija i u srebrnom finišu. Sa stražnje strane nalazimo digitalne ulaze: USB, tri BNC koaksijalna te dva optička. Od izlaza nalazimo klasične RCA analogne konektore te optički i koaksijalni digitalni izlaz te analogni izlaz za slušalice. Srce digitalne unutrašnjosti čini provjereni čip Wolfson 8742 spojen na sustav za smanjenje vremenskih nepravilnosti u dolasku signala (eng. jitter) koji je prema proizvođaču ponos tvrtke i daje veliki napredak u zvuku. Analogni stupanj je izveden u potpunosti diskretno, odnosno bez operacijskih pojačala i sličnih elektroničkih elemenata. Podržane frekvencije i rezolucije su već uobičajene, 192 khz za optički i koaksijalni digitalni ulaz te 96 khz za USB ulaz, podržana razlučivost je do 24 kbps. Exposureov pristup ovom uređaju je sličan kao svim ostalim njihovim uređajima i najbolje bi se mogli opisati kao jednostavnost i efikasnost kako bi se postigao što bolji zvuk. Zvuk Slušni test uređaja sam započeo s laganim jazzom Torda Gustavsena. Zvuk koji je dopirao iz sustava u prvom redu je bio prozračan, s puno prostora između izvođača, zvuci klavira bili su prirodne veličine i jasno pozicionirani u prostoru, a ostatak sastava je dobio Exposure je napravio izvrstan posao sa svojim prvim digitalno analognim pretvaračem. Njegov zvuk je brz, detaljan i zavodljiv ali nikad naporan malo mekšu notu što je odlično poslužilo za prenošenje atmosfere snimke. Prelaskom na vokalni jazz, glas Patricie Barber dobio je izvrsnu baršunastu notu, dok je prateći kontrabas zvučao vrlo definirano i brzo, sa sasvim dovoljno dubine. Prostor koji je 2010S2 DAC sposoban reproducirati izvrstan je u sve tri dimenzije, a posebno naglašeno u širini. Dinamična snimka Daby Tourea i Skip McDonalda dala je uvid u brzinu i detalje kroz cijeli spektar. Bas područje je odlično definirano te jako dobro prati vokale koji imaju svoju jasnu poziciju u prostoru. Detalja ima jako puno, a pogotovo u srednjem dijelu spektra, no kako Exposure 2010S2 DAC uvodi ipak određenu dozu mekoće u zvuk ti detalji nikada nisu u prvom planu te ne preuzimaju pozornost slušača od ukupne zvučne slike. Takva zapažanja su posebno bila naglašena na nekoliko preslušanih Mahlerovih simfonija, gdje je količina detalja zapravo bila fascinantna i veličina pozornice koju je uređaj sposoban reproducirati omogućila je njihovu ravnomjernu raspodjelu. Exposure 2010S2 DAC se odlično snalazi s kompleksnim materijalima gdje mikrodinamički odnosi dolaze do izražaja. Pri velikim uzletima orkestra zvučna slika je stabilna i udari timpana su reproducirani vrlo duboko s dovoljno čvrstoće. Pitanje je ostalo na kraju kako će se Exposure snaći s muzikom moderne, elektronske produkcije. Za tu svrhu je poslužio zadnji album Trickya. Velika pozornica te duboki i topli bas odlično su prenijeli spori ritam, vokali su zvučali vrlo uvjerljivo i prirodne veličine s jasnim mjestom na pozornici. Zaključak Exposure je napravio izvrstan posao sa svojim prvim digitalno analognim pretvaračem. Njegov zvuk je brz, detaljan i zavodljiv ali nikad naporan. Zapravo kada se prisjetimo zvuka 2010S2 CD playera jasno je da imaju puno zajedničkih crta samo što se definitivno iz DAC-a možemo izvući još dodatni detalji i definicija zbog mogućnosti reprodukcije zapisa visoke rezolucije. DAC se jako dobro snalazio sa svim tipovima zapisa i ulaza te u potpunosti funkcionira kao centralno mjesto stvaranja analognog signala u jednom sustavu. Zvuku je teško naći neku manu pogotovo kada se uzme u obzir cijena. Ukoliko niste od onih koji vole analitičan zvuk nego vam odgovara zavodljiv i mekši karakter zvuka svakako poslušajte Exposure 2010S2 DAC. Exposure DAC Digitalni ulazi: 3x optički - 3 x BNC (24 bit / 192 khz) 2x koaksijalni - 2 x Toslink (24 bit / 96 khz) 1x USB - 1 x USB (24 bit / 96 khz) Digitalni izlazi: 1x optički, 1x koaksijalni, 1x slušalice Signal: 192kHz/96kHz/24bit Dimenzije (všd): 90 x 440 x 310 mm Masa: 5kg Cijena: kn INFO: Audio Centar, tel. 091 /

20 TEST AUDIOQUEST DRAGONFLY Najmanji USB DAC Poznati proizvođač kablova, Audioquest, ove godine nas je iznenadio sa zanimljivim novim proizvodom, DA pretvaračem. Proizvođači audio opreme uvidjeli su velike tržišne mogućnosti u tom segmentu i svatko je htio svoj dio kolača, no tržište je već polagano zasićeno i rijeđe srećemo revolucionarne proizvode bilo po zvuku, bilo po mogućnostima. Audioquest je odlučio kako je za uspjeh upravo bitno ponuditi nešto drugačije, ponudili su minimalizam u svakom smislu te riječi. Dragonfly je uvjerljivo najmanji DA pretvarač koji smo imali priliku testirati. Dimenzije su mu 1.2x1.9x6.2 cm (švd), veličina prosječnog USB memorijskog sticka. Uređaj dolazi vrlo lijepo zapakiran zajedno s posebnom baršunastom torbicom za spremanje i prijenos. Kućište je napravljeno izvrsno, izrazito kompaktno i čvrsto bez neugodnih zvukova pri pritiscima, plastika je gumirana što dodatno pridonosi osjećaju kvalitete izrade. Sa vanjske strane nalazimo USB priključak, 3.5mm banana izlazni priključak, te LED lampicu Zvuk ovog malog uređaja je bio vrlo ugodno iznenađenje u startu, vrlo je prozračan i detaljan, bas područje je čvrsto i prilično duboko piše: Jagor Čakmak u obliku vilinskog konjića koji svijetli u različitim bojama ovisno o ulaznoj frekvenciji signala. Unutrašnjost ovog uređaja je prilično napredna te može reproducirati zapise rezolucije do 24-bit/192kHz. Prijenos podataka je asinkron kako bi se osiguralo što manje vremenskih nepravilnosti u dolasku signala i posjeduje dva unutrašnja sata koji se brinu da pretvaranje signala ide besprijekorno. Na Dragonfly je moguće direktno spojiti slušalice, a kontrola glasnoće se vrši softverski, putem operacijskog sustava koji kontrolira njegov sustav kontrole glasnoće. Za kraj možda ono najvažnije od svega dovoljno ga je samo spojiti na računalo i automatski će raditi bez potrebe za ikakvim dodatnim upravljačkim programima. Prvi dio testa odrađen je slušalicama budući da je to vrlo realno radno okruženje Dragonflya. Zvuk ovog malog uređaja je bio vrlo ugodno iznenađenje u startu, vrlo je prozračan i detaljan, bas područje je čvrsto i prilično duboko. Pri slušanju audio zapisa visoke kvalitete Dragonfly je sposoban isporučiti fascinantnu količinu detalja, koja se može uspoređivati sa mnogim, fizički puno većim i skupljim uređajima. Pri slušanju klasične glazbe oduševljava prozračnost i separacija instrumenata. Količina detalja je ujednačena kroz cijeli spektar i niti jedan dio spektra nije naglašen što daje uravnoteženu zvučnu sliku. Bez obzira na detalje, pri slušanju mp3 zapisa Dragonfly ih ne čini napornim nego dapače unosi često prijeko potrebne mekoće zvuku te tako uvelike poveća slušljivost zapisa upitne kvalitete. Na drugom dijelu testa Dragonfly je spojen na klasični audio sustav kako bi bolje upoznali mogućnosti reprodukcije pozornice. Već pri prvim taktovima jasno je kako mali uređaj sposoban reproducirati izrazito široku pozornicu sa već spominjanom izvrsnom separacijom instrumenata te se ta odlika ne umanjuje sa kompleksnošću slušnog materijala. Lošija strana ovog uređaja je sposobnost prikaza dubine pozornice, što se osjeti kod reprodukcije velikih orkestara. Dragonfly je vrlo ozbiljan proizvod bez obzira na svoju veličinu. Njegov zvuk je također ozbiljan te se bez problema može uspoređivati sa digitalno analognim pretvaračima do čak par tisuća kuna, dok on sam košta manje od dvije. S jedne strane može poslužiti kao najbolje i najelegantnije rješenje za kvalitetno slušanje glazbe na slušalice na radnom mjestu ili bilo kojem drugom mjestu gdje nije praktično donijeti nekoliko zasebnih komponenti sa svojim napajanjima i sl. dok sa druge strane može služiti kao početna točka jednom vrlo solidnom audio sustavu niže ili srednje kategorije ukoliko se budući korisnik može pomiriti sa činjenicom da je jedini ulaz USB. Sve u svemu, Dragonfly je jedan iznenađujuće dobar proizvod u svijetu hiperprodukcije DA pretvarača. Cijena: kn INFO: Media Audio, tel. 021/ Božidara Adžije 31/1, Zagreb Tel: 01/ info@bojezvuka.hr web: FB: fb.me/novebojezvuka

21 TEST SAMSUNG PS51E8000 PREPORUKA U prikazu slike Samsung je pokazao izuzetno dobre rezultate, ne samo u 3D i HDTV reprodukciji, nego i na nižoj SD rezoluciji video materijala piše: Dubravko Toplak VRHUNSKI opremljen televizor Ovogodišnjim modelima televizora s plazma ekranima, Samsung je još jače napao svoju konkurenciju (Panasonic i LG) uz mnoštvo novih naprednih i poboljšanih funkcija. Da nije samo marketinški trik ukazuju i neke od mogućnosti ovog TV-a koje za sada nudi jedino Samsung, no o njima ćemo kasnije u tekstu. Osim ovog modela dijagonale ekrana od 51 inča (130 cm), tvrtka u ponudi ima i 64 inčnu (163 cm) verziju. Izgledom Samsung PS51E8000 nudi već prepoznatljiv dizajn njihovih prijašnjih serija TV-a, s atraktivnim tankim okvirom u boji crnog titana. U sredini gornjeg dijela okvira, ugrađena je kamera koja se može pomicati gore/dolje i preciznije usmjeravati prema korisniku, te ugrađeni mikrofon s čime se ostvaruje cjelovita komunikacija preko usluge Skype. TV dolazi s već viđenim Samsungovim četverokrakim stalkom u sjajno kromiranoj izvedbi, ali s malo upitnom stabilnošću pa sama tvrtka u svojim uputama preporuču- je da se televizor dodatno pričvrsti ili postavi na zidni nosač. Za razliku od konkurentnih proizvoda, Samsung kupcu pruža jedan dodatni inč na dijagonali ekrana televizora u ovoj klasi (ostali nude 50", 127 cm) što ponekad može biti presudna odluka o odabiru i kupnji proizvoda. Audio/video priključci sa stražnje strane poredani su tako da je dio okrenut prema podu, a dio na desni bok TV, što nekim od njih pojednostavnjuje pristup. Od mnoštva priključaka spomenimo antenski/dvb-t/dvb-s(2)/ DVB-C(2), 3x USB (omogućuje reprodukciju videa/fotografije/ glazbe s vanjskog USB sticka ili HDD, snimanja TV programa na HDD, spajanje vanjske bežične tipkovnice/miša), 3x HDMI (jedan podržava audio povratni kanal), Common Interface, itd.. Osnovni izgled izbornika za sliku Izbornik za postavljanje mrežnih postavki Iako TV ima samo 3 HDMI priključka, Samsung na poleđini skriva možda jedno od najinteresantnijih opcija na ovom modelu, tzv. "Evolution Kit". Iza tog naziva krije se dual-core čip koji obrađuje sve audio i video podatke, dajući tako Samsungu nevjerojatnu brzinu i učinkovitost, prilikom obrada i provjere svih bitnih AV parametra. Ova snaga procesiranja bila je vidljiva u svakom pojedinačnom segmentu TV-a (npr. brzina obrade Internetskih sadržaja tekla je brzo i bez prekidanja, gotovo savršeni prikaz multimedije bez trzanja slike, obrada video signala, itd.). Mogućnost nadogradnje Evolution Kit čipa svakom korisniku omogućuje da u budućnosti snagu procesora poveća s dvo-jezgrenog na četvero-jezgreni, s jednostavnom zamjenom postojećega čipa novim. Samsung je prvu nadogradnju već najavio za 2013 godinu. Uz "Evolution Kit" i ugrađeni dvo-jezgreni čip, Samsung PS51E8000 ima ima još naprednih funkcija za obradu slike; 600 Hz Subfield Drive, Smart Real Black Pro filtar (daje bolji prikaz crne boje), Anti-Reflection filter (otklanjanje odraza ambijentalnog osvjetljenja na panelu), Clear Image Panel (osigurava uvijek visoke razine kontrasta neovisno o osvjetljenju u prostoriji), gradacija nijansi, dinamički kontrast od :1, te dvije potpuno nove opcije: upravljanje TV-om govorom i pokretom. Samsung posvećuje puno pažnje izbornicima, pa tako niti ovaj model ne odstupa od toga. Jasni, precizni i informativni izbornici, s desne strane dodatno tekstom, naravno na hrvatskom jeziku, objašnjavaju svaku pojedinu funkciju. Dodatno u tom snalaženju pomaže e-priručnik (uputstvo za uporabu) koji je ugrađen u TV-u. Na žalost, nije moguće u isto vrijeme podešavati određenu funkciju i čitati e-priručnik na ekranu. Da ipak nije sve tako savršeno pokazuje nedostatak uputa koje bi pojasnile način na koji se mogu urediti TV kanali odabirom brojeva (izbornik kanala - funkcija "prenesi popis programa"). Prilikom učitavanja TV programa i naknadnog prebacivanja programa u osobne "Favorite" nije moguće TV kanale poredati točno po željama korisnika, npr. HTV1 na redni broj 1, nego će oni biti složeni po redoslijedu kako ih je TV automatski pronašao. U izbornicima su moguća brojna podešavanja; dinamični kontrast (automatsko ujednačavanje kontrasta), crni ton (poboljšava dubinu crne), prilagodba boje prema boji ljudske kože (smanjuje ili pojačava crvenu komponentu boje), balans bijele boje (6 različitih opcija), 10 podjela bijelog balansa za svaku boju posebno crvena/zelena/plava (33 podešavanja), uzorak za kalibraciju (crno/bijeli za podešavanje ispravnih svijetlih i tamnih tonova/ u boji za ispravno podešavanje boja), 3D postavke (s kojima se može postići veća ili manja dubina slike), više opcija zvuka (standard, glazba, film, itd.), virtualni surround, itd. Samsung nudi uz žično priključivanje na mrežu i bežičnu priključak (integrirani je Wi-Fi), a s podrškom za DLNA, korisnik može vidjeti bilo koje računalo priključeno na mrežu, te prebaciti na veliki ekran bilo koji sadržaj s računala. Oba postupka, žičani i bežični, nisu stvarali nikakve probleme tijekom cijelog testa. Postoji i opcija "Izravni Wi-Fi" s kojom se TV može priključiti s bilo kojim mobilnim uređajem (mobitel, tableti, laptopi, itd.), bez uporabe usmjerivača (routera). Jedna od bitnih mogućnosti koju nudi ovaj TV je Smart TV Zvučni efekti Izbornik podešavanja upravljanje glasom ili pokretom funkcija. Ona nudi obilje mogućnosti i aplikacija: nadopunjeni Samsung Apps, Web pretraživač (Internet preglednik), Skype, tri potpuno nove usluge Family Story (prebacivanje obiteljskih fotografija u galeriju), Fitness (vodič za vježbanje sa savjetima i praćenjem osobnog napretka) i Kids (uključuje razne edukativne i zabavne programe za djecu). Uz sve to korisnik može na ekran postaviti bilo koju stranicu ili aplikaciju koju stalno prati (npr. YouTube), kako ne bi morao iznova ulaziti u pojedine izbornike. Izgled Smart TV-a je odlično dizajniran, a svi izbornici su jasni i pregledni. Najveću pažnju na Sam sungovoj plazmi sigurno će izazvati "Smart Interaction" kontrola, koja nudi potpuno jedan drugačiji način interakcije između korisnika i TV-a, jer nudi tri novine: glasovno upravljanje, upravljanje pokretom i mogućnost da TV sam prepoznaje lice korisnika. Glasovno upravljanje korisniku daje mogućnost upravljanja svim najvažnijim funkcijama TV (uključiti/isključiti TV, promijeniti TV kanal, izlaznu jačinu zvuka, odabir A/V ulaza, itd.), izgovarajući određene naredbe. Sve naredbe se prikazuju na statusnoj traci u dnu ekrana, koja se pojavljuje kada se izgovori određena riječ za uključenje te funkcije (npr. za uključenje TV-a treba izgovoriti riječ "Hi TV Power On"). Funkcije se moraju izgovarati na engleskom jeziku (za sada nema prepoznavanja izgovora na hrvatskom jeziku). Mikrofon je ugrađen u TV i u 40 41

22 TEST SAMSUNG PS51E8000 daljinski upravljač (Smart Touch Control), koji puno bolje reagira na korisnikove naredbe. Glasovna naredba od sve tri funkcije je najbolje radila i bez nekih većih problema. Upravljanje pokretom omogućuje korisniku da mašući rukom lijevo-desno (prije toga se treba kalibrirati pokret ruke u izborniku "upravljanje glasom i pokretom), šalje signale u ugrađenu kameru na vrhu TV-a, koja zatim na ekran postavlja kursorski pokazivač koji tada reagira na bilo koji pokret ruke. Njime je doslovno moguće, kao i s pokazivačem na računalu, upravljati bilo kojom funkcijom TV-a. Ovo se posebno dobrim pokazalo kod pregledavanja sadržaja s Interneta, gdje je jednostavnost i brzina odabira bila odlična. Na žalost, ovaj sustav ipak pati od nekih negativnosti. Kao prvo, ponekad tu funkciju nije bilo moguće pokrenuti i dobiti upravljanje pokretom (ponekad je bila preosjetljiva, a ponekad uopće nije reagirala), kao drugo, nakon nekog vremena postaje teško držati ruku u zraku i upravljati TV-om i treće, aktiviranje ove funkcije ovisi o osvjetljenju u prostoru jer ne radi u mraku. Prepoznavanje lica (koristi se umjesto prijave korisničkog imena ID i lozinke, npr. za Skype), također pati od sličnih negativnosti kao i upravljanje pokretom, ne radi u mraku, a ponekad ne prepoznaje lice korisnika. Sa Samsungovim televizorom dolaze dva različita daljinska upravljača. Glavni daljinski upravljač vrlo je sličan već viđenim upravljačima na prijašnjim serijama TV-a, dobro leži u ruci i ima pozadinsko osvjetljenje svih tipki. Drugi daljinski upravljač Smart Touch Control, koristi nekoliko naprednih tehnika za pokretanja TV-a. Uz uobičajene kontrole kao i na glavnom daljinskom upravljaču (ovdje su funkcijske tipke skrivene ispod površine i samo su označene simbolima), tu je Touch Pad kontrola (površina osjetljiva na dodir) i ugrađeni mikrofon. Touch Pad se koristi za jednostavnije pregledavanje web sadržaja, pomičući prst ruke preko osjetljive površine i tako pomičući kursor na TV, a za potvrdu odabira neke funkcije potrebno je lagano pritisnuti površinu Touch Pad prema dolje. Ugrađeni mikrofon omogućava bolju glasovnu interakciju funkcije glasovnog upravljanja TV-om, nego što je to ugrađeni mikrofon u samom TV-u, pa će on biti vrlo koristan u glasovnom upravljanju. Uz drugi daljinski upravljač dolazi i još jedan zgodan mali dodatak naziva IR Blaster. To je malena plastična kutijica koja služi da se pomoću nje daljinski upravljač Samsung TV-a pretvori u univerzalni daljinski upravljač. IR Blaster s TV-om komunicira pomoću bežične Bluetooth veze, a sa Samsungovim daljinskim upravljačem i s drugim uređajima komunikacija se odvija pomoću infracrvene veze. U postavkama daljinskog upravljanja, u izbornicima TV-a, potrebno je postaviti kojim tipom uređaja želite upravljati (DVD/Bluray ili dekoder kabelskog uređaja) i odabrati točan naziv proizvođača (potrebno je navesti samo prva tri slova, a sve ostalo se odvija potpuno automatski pretražujući vlastitu bazu podataka). Postupak je zaista jednostavan, a upravljanje drugim uređajima radi vrlo dobro. U paketu sa Samsung PS51E8000 dolaze i dva para aktivnih 3D naočala (SSG-4100). One koriste najnoviji Full HD 3D standard, pa su u potpunosti kompatibilne s ostalim proizvođačima koji koriste ovaj standard. S obzirom na to da su naočale aktivne treba im i izvor energije, a za to im je potrebna jedna CR V baterija (smještena je u sredini naočala, iznad držača nosa). Baterija izdrži 150 sati gledanja, a s obzirom na to da nije moguće njeno nadopunjavanje energijom (kao kod nekih drugih proizvođača), prestankom njenog rada, korisnik će morati kupiti nove baterije. Naočale su vrlo lagane i sastoje se od 3 dijela: okvira sa staklima od tekućeg kristala i dva potpuno odvojiva držača, koja drže prednje okvire na glavi. Ovakav način omogućuje vrlo praktično i malo pakiranje. Iako na prvi pogled naočale izgledaju nekako krhko, sasvim su solidne kvalitete. Naočale komuniciraju s TV-om pomoću Bluetooth veze, pa je gotovo nemoguće da se u normalnim uvjetima veza između naočala i TV prekine. Slika i zvuk U odnosu na prošlogodišnje modele iz Samsungove serije plazma televizora, model PS51E8000 je pokazao izuzetno veliki napredak u realnom prikazu slike. Na testnom Blu-ray disku (HD HQV Benchmark) dobiveni su odlični rezultati kod smanjenja šuma u slici, pa sitna točkasta zrnca na slici gotovo da nisu primjetna. Jaggies test koji pokazuje kolika je zakrivljenost i naboranost rubnih linija predmeta, donosi jako dobar rezultat, pokazujući tako svu superiornost nove Samsungove kontrole slike. Impresionira odlična zaglađenost slike, bez vidljive nazubljenosti rubova predmeta kod reprodukcije materijala snimljenog u standardnoj TV rezoluciji (576 linija) i kasnije podignutog (upscaling) u Full HD rezoluciju (1080 linija). Vrlo zahtjevan prikaz ljudske kože na ekranu, Samsung PS51E8000 je odradio gotovo savršeno, a Real Black Pro filtar omogućio je do sada najdublji prikaz crne boje koju sam do sada vidio na njihovim plazma ekranima. Kontrastni odnos između svijetlih i tamnih područja je također poboljšan, pa su i detalji skriveni u sjenama na ekranu dobro vidljivi. Moje najveće iznenađenje se dogodilo kod reprodukcije filma Avatar u 2MTS formatu s multimedijalnog plejera (TViX). Obzirom da je to istovjetni format i kvaliteta slike kao i s originalnog Blu-ray diska, odličan je test za svaki BD plejer. U ovom slučaju moj uređaj je pokazivao nedostatak snage ugrađenog video čipa, pa je slika ponekada trzala dok je Samsung PS51E8000 u potpunosti ispravio nedostatke i reproducirao sliku glatko, bez trzanja što je potvrda da ugrađeni dvo-jezgreni čip u ovoj plazmi radi odlično, popravlja sliku s bilo kojeg vanjskog izvora. Prikaz bilo koje HD slike je bio izniman, s puno detalja i realnim prikazom. Oni koje vole igrati igrice na konzolama, imat će jednu sasvim novu dimenziju igre, s većom dubinskom perspektivom i raskošnim detaljima u slici, koju je moguće vidjeti samo kod najboljih TV ekrana na tržištu. Jedini prigovor bi se mogao staviti na primjetno treperenje slike, koji je ipak nešto blaže, nego što je to bilo vidljivo na prošlogodišnjim modelima plazme iz ponude tvrtke Panasonic. Reprodukcija 3D slike izgleda vrlo oštro i čisto, s dobrom jačinom osvjetljenja panela, gdje kontrast ne pati previše zbog uporabe 3D naočala (slika izgleda nešto tamnije kroz naočale). Iako nema onog sjaja kao na LCD-ima, plazma je dala puno veću dubinsku perspektivu nego što je to vidljivo na LCD panelima ove kategorije cijene. Dojam dubine doprinosi izuzetnoj trodimenzionalnosti slike, pa se npr. predmeti pod vodom (ribe, koralji, itd.) doimaju vrlo realističnim. Također, boje imaju jako dobru zasićenost i ne pate od ispranosti ili nametanjem jedne primarne boje u odnosu na druge (RGB). Pretvorba 2D u 3D sliku, kao i kod konkurentskih tvrtki ne pridonosi pravom 3D doživljaju, jer je dubinska perspektiva 2D materijala uvijek "čudna", s povremenim neobičnim dubinskim prikazom. Većina korisnika će se sigurno poigrati ovom funkcijom, ali ubrzo će shvatiti da to jednostavno nije slika koju bi željeli dulje gledati, a i oči se u takvoj pretvorbi puno brže zamaraju nego kod originalno snimljenih 3D materijala. Na preklapanju 3D slike, odnosno pojavljivanju duplih rubova predmeta na Samsung PS51E8000 Odlična zaglađena slika kod SD i HD prikaza slike Prikaz SD i HD materijala Prikaz 3D slike 130 cm plazma TV (2,54 cm više od ostalih proizvođača) Samsung Evolution Kit nadogradnja dvo-jezgrenog s četvero-jezgrenim procesorom u budućnosti Smart Interaction upravljanje glasom i pokretom Ugrađeni Wi-Fi Ugrađena pomična kamera Touch Pad kontrolni sustavi Smart TV online značajke Vrlo mala refleksija s površine TV ekrana Mogućnost snimanja kroz USB priključak na vanjski HDD disk Upravljanje TV-om s pokretom neupotrjebljivo u tamnijim prostorijama Upravljanje pokretom ne radi na nekim aplikacijama s weba Zvuk bas fekvencija Samo 3 HDMI ulaza 3D naočale nemaju nadopunjivu bateriju Nije moguće brojčano urediti raspored TV kanala prema osobnoj želji Nema audio priključka za slušalice Vidljivo treperenje na ekranu hifimedia SLIKA ZVUK OPREMLJENOST 0 10 DALJINSKI UPRAVLJAČ CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 Samsung PS51E8000 slici, Samsung će morati dodatno poraditi. Iako se u većini slučajeva na 3D materijalima ne vidi navedeni efekt, ima situacija kada je to vrlo primjetno. Kao i većina tankih TV-a na tržištu i Samsung PS51E8000 proizvodi sasvim prosječne zvukovne rezultate. Jasnoća i kvaliteta srednjih/visokih tonova dati će korisniku dovoljno jasnu zvučnu sliku, ali bas područje je inferiorno i više je informativne prirode nego što se o njemu može nešto ozbiljnije napisati. Naglasiti se ipak mora, kako bi bilo poželjno da se napravi jedan zvučni "Burn-in" test s nekog testnog Model Samsung PS51E8000 A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz 1 HDMI ulaz 3 Euro AV SCART 1 Kompozitni video 1 Analogni stereo audio ulaz/izlaz 1 Slušalice - USB 3 3,5 mm PC audio ulaz 1 Utor za memorijske kartice (SD) - Analogni RGB PC (15 pin mini D-su b) - RS Optički digitalni izlaz 1 Common interface 1 Mrežni priključak 1 Antenski priključak 1 Satelitski priključak 1 Evolution Kit - priključak Posebnosti 2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray / Memorija TV prijamnika analogna/digitalna 100/999 Vidljiva dijagonala (cm) 130 cm Vrsta ekrana plazma (Samsungova 3 generacija) Format ekrana 16:9 Broj piksela (horizontalna x vertikalna) 1920 x 1080 Procesuiranje slike 1080p/24/25/30/50/60Hz Kontrast :1 (dinamički kontrast) Brzina matrice msek. Vidljivi kut vertikalno/horizontalno 176/176 Videotekst D filtar 24p THX certifikat za sliku Hz Formati slike auto/16:9/zoom široko/zoom/4:3 Pseudo surround zvuk (V-Audio suround) Snaga audio pojačala 2 x 10 W TV prijamnik analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4/satelit PIP/PAP/PAT /-/- Bežićni LAN Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina) Bez stalka Sa stalkom 1193 x 713 x 55.1 mm 1193 x x Težina (kg) TV/sa stalkom 21,3/23,6 Info www. samsung.hr CIJENA kn CD-a kroz TV zvučnike, kako bi se donekle poboljšala reprodukcija bas frekvencija. Iako će mnogi čitajući ovu preporuku biti skeptični, mutne i nerazgovijetne bas frekvencije poslije prolaza Burnin testa doista postaju čišće i razgovjetnije. Uz malu korekciju u EQ može se postići zvučna slika. Iako Samsung nudi i virtualni surround zvuk, on ne daje neke "specijalne" zvučne efekte kao niti većina TV-a na tržištu, pa je preporuka da se korisnik drži standardnog stereo zvuka. Zaključak Samsungova plazma PS51E8000 nudi zaista impresivne mogućnosti TV-a i u tome trenutačno nema veliku i dostojnu konkurenciju. Iako neke "napredne" značajke ne rade uvijek kako treba (npr. upravljanje pokretom), ukupno gledajući Samsung je napravio veliki iskorak prema naprijed (npr. Evolution Kit) s ovim proizvodom. U prikazu slike Samsung je pokazao izuzetno dobre rezultate, ne samo u 3D i HDTV reprodukciji, nego i na nižoj SD rezoluciji video materijala. Svi oni koji namjeravaju kupiti veliki TV ekran, u Samsungovoj plazmi oznake PS51E8000 naći će odličnog partnera

23 TEST PIONEER SC-LX56 Pioneerov AV receiver velikih mogućnosti Opremljenost i kvaliteta današnjih osnovnih modela surround receivera dostigla je zavidnu razinu. Ali, kao što je to do sada uvijek bio slučaj, u višem cjenovnom razredu dobivaju se proizvodi bolje kvalitete koji bi trebali ujednačiti stereo i surround zvuk. Jedan od takvih je i novi Pioneerov surround receiver oznake SC-LX 56. Izgledom Pioneer SC-LX 56 nudi njihov već prepoznatljiv i jednostavan dizajn. U središnjem dijelu na prednjoj ploči smješten je vrlo pregledan displej dok se ispod njega nalazi veliki poklopac kojim su pokrivene funkcijske tipke i neki dodatni priključci. Tu je smješten ulaz za slušalice, 1 RCA video priključak, 1 USB, 1 HDMI (koristi se i za MHL Novi SC-LX56 surround receiver vraća Pioneer na pravi "put", donoseći kvalitetan zvuk i odličnu opremljenost. piše: Dubravko Toplak PREPORUKA funkciju), te ulaz za kalibracijski mikrofon. Kroz USB priključak moguće je reproducirati glazbene i JPEG datoteke s jedinom napomenom da priključena memorija (stick, HDD) mora biti formatirana u FAT 16/32 datotečnom sustavu. U kombinaciji USB i video RCA priključka (s receiverom dolazi za to namijenjeni kabel), direktno se mogu pregledavati i kontrolirati audio sadržaji s ipod, iphone i ipad uređaja. Osim uobičajenog korištenja prednjeg HDMI priključka, npr. za pregledavanje AV sadržaja s video kamere, on podržava i MHL (Mobitel High Definition Link) standard. Ovaj standard omogućuje direktno povezivanje s mobilnim telefonima ili drugim uređajima koji mogu isporučiti HD video signal od 1080p i digitalni audio zvuk. Tako se s prednje strane, bez ikakvog problema, mogu priključiti svi noviji uređaji koji podržavaju MHL standard, bez potrebe da se isti spajaju na stražnju stranu receivera. Na lijevoj bočnoj strani receivera vidi se ugrađeni ventilator, koji se uključuje i ispuhuje topli zrak iz kućišta kada unutarnja temperatura prijeđe gornju granicu tolerancije. Zbog toga treba obratiti pozornost da receiver ima dovoljno prostora oko sebe kako bi bila omogućena nesmetana cirkulacija zraka. Na stražnjoj se strani nalazi impresivan broj AV priključaka, a navest ću samo neke: 7 HDMI ulaza i čak 2 HDMI izlaza, 11 RCA audio izlaza za vanjsko višekanalno pojačalo + 2 RCA izlaza za subwoofer, 11 pari zvučničkih priključaka (u to je uključeno dva dodatna prednja par zvučničkih priključaka za visinske i široke kanale), mrežni priključak, itd.. Kroz dva HDMI priključka moguće je propustiti 4K video signal, čime Pioneer SC-LX 56 potvrđuje svoju kompatibilnost s ultra HD rezolucijom slike. Uz receiver dolazi i bežični Wi-FI adapter AS-WL300 za spajanje na kućnu mrežu. Postoji i priključak za Bluetooth (pomoću dodatnog adaptera AS-BT200) koji omogućuje bežično priključivanje i reprodukciju s iphone, ipod touch ili ipad uređaja (Air play). Opremljenost dodatnim kabelima i adapterima je na visokoj razini. Za korisnike koji žele i u drugim sobama neovisno slušati i gledati neke AV sadržaje, Pioneer nudi kontrolu dviju zona. U zoni 2 moguće je imati AV podršku, sliku (kompozitni izlaz), kontrolu subwoofera, ukupnu izlaznu kontrolu zvuka, balansa i tonske kontrole (bas i visoki), dok je u zoni 3 moguće isporučiti samo stereo audio, te kontrolirati izlaznu kontrolu zvuka i balans. Kućište receivera je napravljeno vrlo studiozno s krutim i duplim kućištem, koja pomaže kod smanjenja svih eventualnih vibracije iz prostora ili unutrašnjosti, kako ne bi naštetilo kvaliteti zvuka. Ugrađeno višekanalno pojačalo je digitalno klase D (Direct Energy HD), što daje vrlo učinkovitu i veliku snagu od 170 W po kanalu na 6 Ohma. Uspoređujući digitalno i klasično analogno pojačalo na istoj snazi, Pioneer troši čak 44% manje energije (radi sa svim zvučnicima od 4-16 Ω). Ova snaga nije samo Pioneerov marketinški trik, nego je ona definitivno potvrđena na testu, gdje niti u jednom zahtjevnom trenutku nije nedostajalo snage uz odličnu kontrolu bas područja. Poznata Pioneerova kontrola PQLS (za 2 kanala) eliminira sva izobličenja uzrokovana vremenskim pogreškama (jitter), dajući uvijek najbolju moguću digitalno-analognu pretvorbu iz audio CD izvora, kada se koristi HDMI priključak. Napredna Sound Retriever funkcija vraća glazbenu dinamiku i harmonike na CD-kvalitetu zvuka, kod slušanja MP3, WMA ili AAC glazbenih datoteka, a funkcija "Sound AIR" vraća izvornu kvalitetu zvuka kada se zvuk prenosi putem Bluetootha. Gledajući On screen grafički prikaz izbornika na TV-a, odmah se uočava već pomalo "zastarjelo" grafičko sučelje, koje je već godinama prisutno na Pioneerovim proizvodima. Očekivao sam, obzirom na trud koji su uložili na sve ostale "stvari" u receiveru, da su osvježili i grafički prikaz izbornika. No, izbornici su dopunjeni samo nekim novijim funkcijama dok je kontrola i podešavanja određenih parametra ostala je na razini prijašnjih serija. Ali i takva ostaje vrlo jednostavna uz sasvim pristojan i pregledan On screen grafički prikaz. Najinteresantniji izbornik je onaj za kalibraciju zvuka koji nudi pregršt podešavanja, od automatskih, koji će korisnici najviše koristiti, pa do finih ručnih podešavanja. Dorađeni i poboljšani Multi- Channel Acoustic Calibration sustav (MCACC), obavezno se preporučuje kod prve postavke receivera. Kod 6.1 postavke - kalibracija je trajala 7.23 minuta, a za potpunu 11.2 surround postavku vrijeme se produžuje na 15 minuta. Točnost kalibracije i dobiveni parametri automatike su jako dobri i gotovo da nije bilo potrebno naknadno podesiti neki od dobivenih parametara. Dobro je što se svi parametri mogu vidjeti na grafičkom dijagramu reproduciranom na TV-u i to kao usporedba kakva je situacija bila prije, a kakva poslije automatske MCACC kalibracije. Za naprednije korisnike tu se nalazi i dodatno EQ podešavanje s 9-strukim equalizerom i X-krivuljom (X-Curve). Pomoću X-krivulje može se još finije podesiti tonski balans surround sustava, koji će dodatno poravnati razlike između filmskog zvuka puštenog u kinu, koji ponekad zna biti prodoran i agresivan, na umjereni surround zvuk u kućnom okružju. Drugi zanimljiv izbornik su dodatne postavke za sliku, koji se pojavljuje jedino kada je neki video signal pušten kroz receiver. Moguće je odabrati: vrsta TV ekrana (Plazma, LCD, frontalni projektor i professional ), video opcije - YNR (redukcija buke u Y signalu), CNR (redukcija buke na boji), BNR (redukcija kockica kod MPEG kompresije slike), MNR (reduciranje mosquite buke), Detail (poboljšanje detalja na slici oštrina slike), svjetlina, kontrast HUE (balans između crvene i zelene boje), Chroma (razina boje) i BLK set-up (razina crnog). S obzirom na veliki broj ugrađenih pojačala te korištenje Dolby Pro Logic IIz i DTS Neo:X dekodera, koji nadopunjuju i proširuju prednju zvučnu scenu s dva dodatna para zvučnika, moguće su različite surround i stereo kombinacije. Mogu se izabrati sljedeće kom

24 TEST PIONEER SC-LX56 Glavni izbornik MCACC kalibracija u radu Postavke EQ za lijevi kanal poslije kalibracije binacije: 9.2 kanalni surround u jednom prostoru, 7.2 surround + dodatni stereo u drugom prostoru (zona 2), 7.2 surround + priključivanje glavnih stereo zvučnika na Bi-amping, 5.2 surround + Bi amping + stereo zona 2, 7.2 surround s visinskim i širokim kanalima + stereo u zoni 2, 5.2 surround + Bi-amping+ stereo u zoni 2, 5.2 surround + stereo u zoni 2 i zoni 3. Zaista mnoštvo korisnih kombinacija i samo će o korisniku ovisiti koju će ponuđenu kombinaciju koristiti. Od ostalih značajki, Pioneer je opremljen svim surround HD dekoderima iz Dolbyja i DTS-a kao i THX Select 2 Plus (koji uvijek nudi optimalan i referentni kino zvuk), te 15 DSP programa (koristi 2 kvalitetna Texas Instruments Aureus procesora). Osim kompatibilnosti s Windows 7 operativnim PC sustavom, te DLNA (1.5) mrežnim protokolom, Pioneer ima i Internet radio (vtuner). Pomoću vtuner dostupno je mnoštvo Internet radijskih postaja (preko 12000) te daje korisniku nesmetanu i jednostavnu pretragu svih mogućih glazbenih žanrova, iz udobnosti svoje fotelje ili kreveta. U svakom pogledu korisniku ovoga receivera neće nikada biti nimalo dosadno, obzirom na njegovu veliku svestranost. Daljinski upravljač gotovo je identičan kao i na modelu VSX-1021 (test Hi-FI Media broj 87). Duguljastog i tankog oblika, dobro leži u ruci, a sadrži čak 63 različite funkcijske tipke na sebi. Sve funkcijske tipke su malih dimenzija što će predstavljati problem korisnicima koji imaju nešto deblje prste. Pozadinsko osvjetljenje svijetli crvenom svjetlošću i osvjetljava gotovo sve funkcijske tipke, što je jako dobro. Iako je logika rasporeda tipki dobro zamišljena, malene tipke neće korisniku dopustiti potpuno jednostavnu kontrolu nad receiverom. Pomoću Kontrole za zonu 2 vtuner - grafički prikaz jedne radijske postaje s Interneta Prikaz kašnjenje zvuka prije kalibracije i poslije kalibracije daljinskog upravljača moguće je kontrolirati i AV uređaje drugih proizvođača (TV, VCR, DVD, BD, itd.), obzirom na veliku bazu kodova daljinskih upravljača, a moguće je i prenositi i pojedinačne funkcijske tipke iz nekog drugog daljinskog upravljača u Pioneerov daljinski upravljač. Ovo je uvijek vrlo korisna mogućnost, pa nema nikakve bojazni da se Pioneerovim daljinskim upravljačem neće može kontrolirati neki AV uređaj, kojeg nema u postojećoj bazi kodova. Za sve korisnike koji žele izbjeći malene i pomalo "nespretne" funkcijske tipke u pomoć stiže icontrolav2012 aplikacija. Ona se može besplatno skinuti s Interneta, te pomoću iphone, ipod touch ili ipad upravljati svim funkcijama receivera (npr. podešavanje MCACC kalibracije, odabira pojedinog ulaza, Internet radio, intuitivan nadzor glazbe s umreženih računala, itd.). Vrlo dobro napravljeno grafičko sučelje icontrolav2012 aplikacije, biti će od velike pomoći korisnicima, jer omogućuje jednostavno i zabavno upravljanje receiverom. Nakon skidanja Android aplikacije, i korisnici Android uređaja moći će upravljati receiverom. Zvuk i slika Pioneerov SC-LX 56 receiver u potpunosti me je iznenadio zvučnom prezentacijom u stereo modu. Odlična stereo slika, s jasnim pozicioniranjem izvođača u njoj, po dubini i širine zvučne slike, te povremenim prezentiranjem zvuka i po visini zvučne scene, ne sreće se često na AV receiverima. Sva tri zvučna spektra dobro su izbalansirani i niti jedan od njih se nije isticao u odnosu na ostale, što je doprinijelo vrlo korektnoj i stabilnoj zvučnoj slici. Čistoća zvuka srednjih i visokih tonova je odlična, pa slušatelj neće niti u jednome trenutku ostati prikraćen za bilo koji dio zvučne informacije. Bas ima nešto topliji karakter, odlično doziran u svim vrstama glazbe, te jako dobrom dinamikom. Jednom riječju, stereo zvuk Pioneerovog SC-LX 56 receivera je odličan, pa će njime u potpunosti biti zadovoljni i svi oni koji se smatraju audiofilima. Kod surround zvuka bila je nešto malo drugačija situacija. I ovdje je zvuk iznimno jasan i čist u srednjetonskom i visokotonskom spektru, dok je intenzitet bas frekvencija porastao. Duboki tonovi su bili izraženiji čak i na zadnjim surround kanalima, ali sve se to može ublažiti dodatnom korekcijom u EQ modu za svaki pojedini kanal. Sigurno će biti korisnika kojima će se svidjeti nešto jače naglašeni bas u surround modu, što će zavisiti i od samog prostora i zvučnika, pa možda neće trebati nikakva dodatna korekcija zvuka u EQ. Veličina surround pozornice je dubinski prilično velika i precizno naznačena, pa je ugođaj prostora u kojem se nešto događa, vrlo vjerno reproduciran. Kod uporabe dodatnih prednjih širokih i visinskih kanala sa svim ostalim kanalima u surroundu, prednja scena dobiva veću i opširniju zvučnu sliku, što kao krajnji rezultat daje nešto preciznije pozicioniranje određenih zvukova. Pioneerov SC-LX 56 receiver ponudio je vrlo kvalitetan stereo i surround zvuk. Obzirom da ovaj receiver koristi odličan Marvell Qdeo video čip za obradu svih vanjskih video izvora, slika je bila očekivano jako dobra. Već kod prvog pregledavanja video snimaka, bila je jasno naznačena veća čistina slike, s odličnom reprodukcijom boje. Dodatne video postavke u receiveru mogu slici donijeti još finije nijanse, te ukupno dati još bolji slikovni prikaz. Interesantno je bilo vidjeti da je Marvell Qdeo video čip odlično obradio i slike niže rezolucije (npr. s DVD), koje kada se podignu na 1080p rezoluciju, dobivaju jedan novi sjaj, s kojim će bez ikakvog prigovora biti zadovoljni korisnici receivera. Blu-ray materijali daju odličnu kvalitete slike, ali prolaskom video signala kroz Marvell Qdeo video čip, slika dobiva još više na detaljima i prirodnosti. Pioneerov SC-LX 56 receiver pokazao je da se isplati ugrađivati moćne i kvalitetne video komponente u receiver, jer korisnicima može ponuditi još bolju kvalitetu slike, neovisno iz kojeg je vanjskog izvora pušten video signal. Zaključak Pioneer je napravio dobar iskorak prema naprijed s novim AV receiverom SC-LX 56, koji je bogato opremljen najnovijim AV tehnologijama na svim razinama (surround dekoderi, video procesiranje, mnoštvo AV priključaka, Internet radio, itd). Zbog njegovog odličnog zvuka i u stereo modu, ovo je uređaj koji može biti središte kućnog AV sustava čak i za one korisnike kojima je reprodukcija stereo glazbenog materijala primarna te preduvjet za kupnju surround receivera. Pioneer SC-LX 56 zaslužuje našu bezrezervnu preporuku. Pioneer SC-LX56 Odličan stereo zvuk Vrlo dobar surround zvuk Marvell Qdeo video čip daje odličnu sliku s bilo kojeg priključenog video izvora Dvostruki HDMI izlaz iz receivera Dvostruki subwoofer izlaz AV kontrola za zonu 2/3 Opremljenost dodatnim kabelima MHL i ipod kabel Dodatni bežični LAN Wi-Fi adapter MCACC kalibracija zvuka Mnoštvo surround dekodera THX Select2 Plus Kontrola receivera pomoću icontrolav2012 aplikacije Internet radio Slušanje surround zvuka kroz izlaz za slušalice On screen grafički prikaz izgleda zastarjelo Prejaka izlazna razina zvuka bas Frekvencija u surroundu Premalene tipke na daljinskom upravljaču hifimedia Pioneer SC-LX56 ZVUK OPREMLJENOST DALJINSKI UPRAVLJAČ CIJENA/KVALITETA UKUPNO Model Pioneer SC-LX56 Surround modovi THX Select 2 Plus/ THX Surround EX / DTS / DTS ES Discrete, Matrix / Neo:6/96/24 / DTS-HD High Resolution Audio/DTS-HD Master Audio/Neo: X / / Dolby Digital / Dolby Digital EX/Dolby Pro Logic II / Dolby Pro Logic IIx/Dolby Pro Logic IIz / / / / Automatska kalibracija surround zvuka Audyssey EQ / Audyssey MultEQ XT/YPAO/EzSet/MCACC -/-/-/-/ Reprodukcija surrounda kroz slušalice WMA (Windows Media Audio)/MP3 / A/V priključci Prednji A/V Kompozitni ulaz - Digitalni optički Toslink ulaz - Digitalni koaksijalni ulaz - USB Mikrofonski kalibracijski ulaz HDMI ulaz Zadnji video Kompozitni ulaz / izlaz 4/2 Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz 2/1 HDMI ulaz / izlaz 7/2 Zadnji audio Analogni stereo audio ulaz/izlaz 5/3 Digitalni optički Toslink ulaz /izlaz 2/1 Digitalni koaksijalni ulaz /izlaz 2/- Gramofonski ulaz - Oslali priključci Subwoofer izlaz/ulaz 3/- Višekanalni ulaz/izlaz -/12 Zvučnički priključci (par) 11 Vrsta zvučničkih priključaka crno/crvena Boja zvučničkih priključnica 11 AC strujni priključak - Analogni stereo audio izlaz za sobu 2/3/4 / /- Kompozitni video izlaz za sobu 2/3/4 / /- IR ulaz/izlaz 2/1 Zvučnički priključak za sobu 2/3 - zavisno od kombinacije DAB - ipod (kontrola priključne stanice)) mrežni priključak USB - samo za bežićni LAN RS V okidač 2 Daljinski upravljač Učeći/ već uprogramiran / LCD / osvjetljenje/el -/-/- Osvjetljenje tipki (pozadinsko/fluorescentno) /- Makro programiranje - Posebnosti D/A pretvarač 192 khz/32 bit DSP - Digital Signal Processing Podesiva frekvencija skretnice 50/80/100/150/200 Hz Broj ugrađenih pojačala 11 Video čip Marvell Qdeo Ostalo On Screen grafika Dot-Matrix displej/ flourescentni displej /- Osvjetljenje - zatamljenje displeja Pure Audio EQ Memorija radijskog prijamnika Dimenzije (širina x visina x dubina) 435 x 185 x 441 Težina (kg) Info CIJENA kn 46 47

25 TEST PANASONIC LUMIX DMC-GX1 Kombinacija kvalitete slike, jednostavnosti uporabe i kompaktnosti odlikuju ovaj model nove Panasonicove GX serije piše: Igor Jadan Jednostavnost upravljanja Panasonic DMC-GX1 je kompaktni digitalni fotoaparat micro 4/3 formata s izmjenjivim objektivom i predstavnik je nove serije fotoaparata namijenjenih naprednijim korisnicima. GX1 fotoaparat nudi veliki raspon naprednih opcija za podešavanje uz zadržavanje malenih dimenzija. Senzor razlučivosti 16 megapiksela, preuzet je iz naprednog G3 modela, a uz pomoć procesora moguće je postići razinu osjetljivosti do ISO vrijednosti. Zahvaljujući smanjenju dimenzija objektiva, GX1 izgleda kompaktno i skladnije u odnosu na konkurentne kompaktne modele na koje se spajaju prilično veliki objektivi (preveliki u odnosu na tijelo fotoaparata). Na kotačiću za izbor modova snimanja postoje dvije pozicije C1 i C2 (dostupne su ukupno 4 opcije 1 na C1 i 3 na C2 poziciji) za snimanje postavki prema korisnikovim preferencijama. Za početnike ili one koji u nekim slučajevima se ne žele zamarati podešavanjem postavki, postoji posebna ia tipka koja uključuje potpuno automatski način snimanja. Za njegovo uključivanje ne treba okretati kotačić za izbor moda snimanja, kao niti za uključivanje snimanja video zapisa jer se pored okidača nalazi posebna tipka za tu namjenu. Na tijelu fotoaparata moguće je prilagoditi funkcije dvije tipke označene sa Fn1 i Fn2, a Fn3 i Fn4 su dostupne putem izbornika na ekranu osjetljivom na dodir. Također PREPORUKA je moguće podesiti koje će se opcije pojaviti u brzom izborniku. Prikaz nagiba fotoaparata korisna je funkcija i pomaže pri poravnavanju prema horizontalnoj i vertikalnoj osi. Pozadinski ekran je osjetljiv na dodir te je na njemu moguće dodirom odrediti točku fokusiranja ili podešavati neke opcije. Moguće je uključiti izbornik koji se prikazuje na ekranu, a u potpunosti se otkriva pomicanjem prsta u stranu. On pruža mogućnost uključivanja opcije da se pritiskom na ekran fokusira željena točka i automatski snimi slika. Osim toga moguće je kontrolirati zoom, balans bijele boje, svjetlinu i razne druge opcije putem klizača na ekranu, ali istu funkciju je jednostavnije obaviti putem stražnjeg kotačića. Kotačić na pozadini aparata moguć je i pritisnuti te tako mijenjati opciju koju u tom trenu podeša- va. Zahvaljujući ekranu osjetljivom na dodir puno je jednostavnije označiti više fotografija za brisanje jer nema potrebe posezati za navigacijskim tipkama, već je potrebno samo dotaknuti željenu fotografiju na ekranu. Iako ima pregršt opcija, programabilnost tipki i ekranskih izbornika omogućuje jednostavno korištenje fotoaparata. Biranje točke fokusa, zahvaljujući ekranu osjetljivom na dodir, moguće je jednostavnim pritiskom na željeni dio kadra. Osim toga, moguće je odrediti njezinu veličinu, a ako koristimo precizniju pinpoint opciju nakon prvog pritiska uvećat će se željeni dio kadra gdje možemo opet pritisnuti i preciznije fokusirati na određenu točku. Ovo je spora, ali korisna opcija kada snimamo portret osobe i želimo fokusirati na njezino oko zbog male dubinske oštrine. U pravilu je fotoaparat fokusirao brzo i precizno. Brzina slijednog snimanja je 4,2 slike u sekundi pri maksimalnoj rezoluciji uz ograničenje od 7 fotografija samo ako se koristi RAW format zapisa. Bljeskalica je prosječne jačine, ali iskače visoko izvan tijela što smanjuje mogućnost pojave efekta crvenih očiju i sjene od objektiva na snimci. Dodatna zanimljivost je da se bljeskalica može postaviti u poziciju prema gore kako ne bi direktno osvjetljavala objekt u kadru i time stvarala jake sjene. Zanimljiva opcija ali zbog nedovoljne jačine koja se najviše primijeti kod visokog stropa, kadar je premalo osvijetljen i preporuka je koristiti jaču vanjsku bljeskalicu. Kvaliteta slike u odnosu na prijašnje micro 4/3 modele Panasonica je još malo napredovala i spada u vrh svoje kategorije. Zahvaljujući izrazito visokoj rezoluciji i dobroj kontroli šuma na slici, slike obiluju detaljima čak i pri korištenju visokih ISO vrijednosti. Automatsko podešavanje balansa bijele boje je pouzdano, a boje i tonovi kože realno zabilježeni. Video zapisi sa stereo zvukom Full HD rezolucije (1.920 x 1.080i 60 sl/s) snimaju se u AVCHD (MPEG-4/H.264) ili MP4 formatu (1.920 x piksela 30 sl/s). Za vrijeme snimanja moguće je koristiti zoom i automatsko fokusiranje, ali ako je uključeno konstantno fokusiranje dolazi do povremenog zamućenja i ponovnog fokusiranja kadra. Osim konstantnog fokusiranja, moguće je odabrati opciju da se tijekom snimanja pritiskom na ekran promijeniti točku fokusa ili krene s fokusiranjem polupritiskom na okidač. Na taj način može se snimi puno efektniji video. Objektivi za micro 4/3 fotoaparate su manjih dimenzija od klasičnih SLR objektiva, ali zbog malih dimenzija tijela, često izgledaju nezgrapno i preveliko. Panasonicova X serija objektiva doskočila je tom problemu uz mali kompromis njegovim upravljanjem. Novi kit objektiv LUMIX G X VARIO PZ mm/f ASPH./POWER O.I.S. koji dolazi uz GX-1 fotoaparat je izrazito malenih dimenzija (61 x 27mm uz masu od 95 g) i ima ugrađenu stabilizaciju. Kontrola zooma i fokusiranja vrši se putem tipki na objektivu. Time se omogućilo smanjenje objektiva, ali kontrola pomoću prstena je brža, preciznija i prirodnija za fotoaparat sa izmjenjivim objektivom. Na tržištu ima mnogo kompaktnih fotoaparata sa izmjenjivim objektivom čija tijela su malena, ali priključivanjem Automatske postavke, ISO 160, 28mm, F6,3, 1/160s, bljeskalica Panasonic Lumix DMC-GX1 Brzina i modovi fokusiranja Kvaliteta slike Ekran osjetljiv na dodir Stabilizacija slike ovisi o objektivu Slaba bljeskalica Cijena objektiva gubi se kompaktnost i laka prenosivost. GX1 je kombinirajući novu X seriju objektiva preskočio tu barijeru i ponudio kompaktnu cjelinu. Nažalost, to se donekle odrazilo i na cijenu. Optička stabilizacija nije ugrađena u tijelo fotoaparata i ovisi o objektivu, te je time smanjena mogućnost biranja objektiva ako želimo koristiti tu korisnu funkciju. Ovaj fotoaparat pruža odličnu kombinaciju mogućnosti, jednostavnosti upravljanja, naprednih opcija i vrlo dobre kvalitete slike upakirane u kompaktnu cjelinu. Automatske postavke, ISO 20, 66mm, F8, 1/160s, bez bljeskalice hifimedia ERGONOMIJA MOGUĆNOSTI SLIKA CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 16 MP 4/3 LiveMOS SD/ SDHC/ SDXC LIVE VIEW Micro 4/3 navoj Panasonic Lumix DMC-GX LCD 7,6 cm 1.920x sl/s Karakteristike Karakteristike: Stabilizacija slike u tijelu; ISO ; Ekspozicija 1/ s; Zapis JPEG, RAW, MPO (3D); Priključci USB/AV, HDMI; Baterija/Punjač Li-Ion/DA; Masa (sa baterijom i SD karticom) 318g; Dimenzije 116,3x67,8x39,4 mm; Cijena tijela s kit objektivom: kn. INFO:

26 TEST SAMSUNG GALAXY CAMERA Iznimno veliki ekran osjetljiv na dodir jedini je način podešavanja svih opcija, a zahvaljujući intuitivnim izbornicima, ovaj fotoaparat jednostavan je za korištenje piše: Igor Jadan Iako se ne radi o prvom digitalnom fotoaparatu koji koristi Android operativni sustav, Samsung je iskoristio svoje znanje kao proizvođač najtraženijih Android mobitela i predstavio novog člana Galaxy serije uređaja. Zahvaljujući osnovi na Android operativnom sustavu, Samsung Galaxy Camera je puno više od običnog digitalnog fotoaparata i može se koristiti kao tablet uređaj. Osim standardnog spajanja na računalo putem USB kabela, snimke je moguće prebacivati i umrežavanjem po a/b/ g/n standardu ili korištenjem GSM kartice i 3G mreže. ANDROID iz druge galaksije Korisnost ovih mogućnosti povezivanja ne bi puno značila bez dobrog softverskog rješenja na fotoaparatu. Ovdje kao idealno rješenje uskače fleksibilan Android operativni sustav koji omogućuje velik izbor aplikacija za obradu snimaka na samom uređaju, povezivanje na sve društvene mreže i razne druge aplikacije i alate koje korisnik može instalirati sa Samsung App store i Google Play Store (direktan pristup s fotoaparata) ili neke druge trgovine Android aplikacijama. Od najpoznatijih aplikacija i servisa koji dolaze s fotoaparatom treba spomenuti Instagram, Gmail i YouTube, a podržano je i kreiranje VPN konekcije, dijeljenje medijskih datoteka putem DLNA, AllShare, Kies i dijeljenje Internet veze s računalom preko USB-a ili mobilne pristupne točke. Osim tih aplikacija, moguće je instalirati i razne igre, što ovom uređaju uz mogućnost pregledavanja internet stranica, pruža novu dimenziju kao idealnom fotoaparatu za putovanja. S njim je moguće vrlo efikasno skratiti vrijeme, a zahvaljujući GPS-u i map aplikaciji, snalaženje u nepoznatom gradu i pronalaženje znamenitosti za obilazak i fotografiranje nikada nije bilo jednostavnije. Korištenje uređaja kao tablet računala nije potrebno opisivati i u toj primjeni jedini nedostatak mu je debljina uređaja i manji ekran. Pošto se prvenstveno radi o digitalnom fotoaparatu, više pažnje ćemo posvetiti tom segmentu. Na tijelu fotoaparata postoji samo tri tipke (okidač, tipka za otvaranje bljeskalice i tipka za uključivanje/isključivanje uređaja) i klasična pomična tipka za kontrolu zooma smještena oko okidača. Pritiskom na tipku za uključivanje, fotoaparat je brzo spreman za rad pošto se uređaj nalazi u stanju pripravnosti. Isključivanjem fotoaparata, ukoliko nije uključena opcija Smart Network Mode koja isključuje mrežne veze u stanju pripravnosti, uređaj ostaje aktivan i prima poruke s aktiviranih računa, te nastavlja sa slanjem aktivnih prijenosa podataka. Takav način rada crpi energiju i trajanje baterije je prilično smanjeno u odnosu na klasični fotoaparat. Uključenjem opcije Smart Network Mode stanje se popravlja, ali i dalje se može zaboraviti na praksu punjenja fotoaparata i korištenja nakon par tjedana u ladici. Ali uz sve mogućnosti koje on pruža, vjerojatno će biti stalno u upotrebi za brzo pregledavanje interneta ili kraćenje vremena uz neku igru. Iznimno veliki ekran osjetljiv na dodir jedini je način podešavanja svih opcija, a zahvaljujući intuitivnim izbornicima, ovaj fotoaparat jednostavan je za korištenje. Svi modovi snimanja prikazani su velikim slikama uz objašnjenja načina rada, a efekti i razne postavke prikazuju utjecaj na snimku u realnom vremenu. Naprednije opcije su malo skrivenije i u nekim slučajevima potrebno je ulaziti u izbornike, a opcije u S/A/M modovima snimanja prikazane su kao prsteni na objektivu i mijenjaju vrijednosti pomicanjem gore ili dolje. Kako ciljana publika ovog fotoaparat nisu korisnici koji zahtijevaju visoku kvalitetu slike i mogućnosti manualnog podešavanja, možemo zanemariti nedostatak nekoliko tipki ili kotačića za brže mijenjanje opcije bez klizanja prstom po ekranu. Kvalitetom slike zaostaje za drugim fotoaparatima u istoj cjenovnoj kategoriji pa tako dolazi do blažih izobličenja pri najširem i najužem kutu snimanja. Balans bijele boje nije moguće ručno odabrati u nekom od pametnih i automatskih modova snimanja, već samo pri korištenju naprednog načina snimanja. Boje su korektne i možemo reći da fotoaparat solidno obavlja svoju zadaću. Snimanje video zapisa Full HD rezolucije je jednostavno i moguće je iz bilo kojeg moda snimanja pritiskom ikone kamere na ekranu. Velik izbor rezolucija pruža opciju za svaku prigodu (Full HD ili snimke za web) koja je uvjetovana veličinom zapisa. Nije realno za očekivati da će korisnik na internet slati direktno s fotoaparata Full HD video zapise koji zauzimaju oko 100 MB/min. Pogotovo putem 3G mreže (microsim utor) za koju se mjesečno mora izdvajati nemali iznos ovisno o prometu. Ugrađena memorija dostupna za snimanje je skoro 4 GB, a lako je proširiva s microsd karticama. Stabilizacija slike odrađuje svoj posao vrlo dobro te je moguće snimati i s velikim uvećanjem pri dobrom osvjetljenju bez utjecaja malih pokreta ruke. Za cijenu ovog fotoaparata može se nabaviti kompaktni uređaj s boljom kvalitetom slike ili jeftiniji DSLR, ali mogućnosti koje pruža Android operativni sustav i razne opcije povezivanja smjestit će ovaj fotoaparat u vrh novogodišnjih želja mnogim korisnicima. Samsung je u ponudu ubacio i 50 GB prostora (pretplata u trajanju od 2 godine) na Dropbox internet servisu te je moguće kroz nekoliko sekundi nakon snimanja imati dostupnu snimku na drugim računalima. Ovo omogućuje da se fotoaparat više ne mora spajati na računalo radi prebacivanja snimaka. hifimedia ERGONOMIJA MOGUĆNOSTI SLIKA CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 Samsung Galaxy Camera Android mogućnosti Ekran Mogućnosti povezivanja i prijenosa podataka Kvaliteta slike Trajanje baterije 16 MP 1/2,3 BSI-CMOS Micro SD/ SDHC/ SDXC ZOOM Samsung Galaxy Camera LCD ,9x 12,12cm 1.920x1.080 GPS/ WiFi/ GSM 3G 30 sl/s Karakteristike Karakteristike: Stabilizacija slike u tijelu; ISO ; Ekspozicija 1/ s; Zapis JPEG; Priključci mini USB, AV, mini HDMI; Baterija/Punjač Li-Ion/adapter na USB; Masa (sa baterijom) 300g; Dimenzije 129x71x19 mm; Cijena: kn. INFO:

27 TEST HRT HEADSTREAMER Neki drugačiji HRT Kako laptop nije niti zamišljen da bude izvor zvuka, a kamoli da bude odličan, ili barem dobar izvor zvuka, proizvođači audio opereme su se dosjetili kako popuniti ovu tržišnu nišu. Zato danas imamo relativno velik broj proizvođača koji u svom programu imaju USB D/A pretvarače, koji više-manje značajno popravljaju zvuk koji izlazi iz priključka za slušalice na laptopu. Kalifornijski HRT (High Resolution Technologies) u programu ima HeadStreamer - jedonstavnu kutijicu u koju je smješteno dosta minijaturizirane digitalne tehnologije. HeadStreamer je ultrajednostavan za korištenje jer nije potrebno ništa drugo nego izvaditi ga iz kutije i putem priloženog USB kabela priključiti na računalo. Postupak dalje teče automatizirano. Operativni sustav računala (u mojem slučaju Windowsi) uređaj lako prepoznaju, dodatni driveri nisu potrebni i po uključenju svaki je audio signal preusmjeren s zvučne kartice na HeadStreamer je ultrajednostavan za korištenje jer nije potrebno ništa drugo nego izvaditi ga iz kutije i putem priloženog USB kabela priključiti na računalo piše: Neven Kos HeadStreamer. Preko USB porta izvršeno je i napajanje (potrošnja: 200mA). Na istoj strani uređaja nalaze se kontrolne diode frekvencije uzorkovanja (32k, 44k1, 48k, 88k2 i 96k), priključak za slušalice (3,5mm) i USB port. Zbog male površine stranice ovo baš nije najsretnije rješenje, ali preživjet ćemo. Spomenuti USB port ulaz je za signale rezolucije 24 bita/96khz, što znači da preko HRT-a (ne onog...) možete poslušati i audio formate u visokoj rezoluciji, kao npr. FLAC. Što se tiče softvera, HeadStreamer je potpuno kompatibilan s itunes i Windows Media Playerom, a mi smo ga koristili s Media Monkey serverom. Unutarnja arhitektura Headsteramera je jednostavna i bazirana na asinhronom prihvatu i transferu signala i sekciji napajanja koji su temeljito izolirani od izvora napajanja u samom računalu. Asinhroni transfer signala je upotrijebljen kako bi se jitter smanjio na najmanju moguću mjeru. To u stvari znači da je uređaj imun na vremenske pomake u ulaznom signalu te da sve vezano za ulazni digitalni signal s voljom i što je još važnije "na vrijeme" temeljito preračunava. Posebnost ovog uređaja je digitalno kontrolirani analogni potenciometar glasnoće - glavna kontrola volumena u računalu upravlja analognim potenciometrom u samom uređaju pa nema gubitka rezolucije. Ovo je vrlo važno! Naime, na početku testa kontrolu glasnoće sam vršio u Media Monkeyu i zvuk je bio loš: bez detalja, bez basa, bez prostorne dimenzije i bez potrebne finoće u visokima. Sve se popravilo nakon što sam malo detaljnije pročitao upute... Dakle, ukoliko u Windowsima vršite podešavanje glasnoće, a u serveru glasnoću postavite na maksimum (HRT je vrlo glasan), zvuk se drastično popravlja. Mi smo HRT koristili s Grado SR60 slušalicama, koje prema riječima ljudi iz HRTa, svojim električnim karakteristikama odlično odgovaraju konverteru. Osim kao pretpojačalo za slušalice, HeadStreamer moguće je koristiti i kao linijsko digitalno pretpojačalo, a sam uređaj ima i mogućnost nadogradnje novim softverom. Što očekivati od malog i relativno pristupačnog uređaja poput HeadStreamera? Kao prvo, HeadStreamer nesumnjivo ispunjava prvo obećanje: zvuči bolje od zvučne kartice u laptopu. HeadStreamer ide i korak dalje i zvuku daje čvrstoću i kvalitetu zvuka solidnog CD plejera, a u odnosu na zvuk laptopa svega ima više: više basa, više glasnoće, više detalja, više kvalitete zvuka, prostorna dimenzija se i više nego naslućuje. Posebno je na Grado SR60 bio zanimljiv bas koji je imao i čvrstoću i dubinu i težinu i u tom je pogledu premašio sva očekivanja. Kod snimaka visoke rezolucije (u FLAC formatu), sve navedeno je bilo još bolje - glazba je tekla sama od sebe a bas područje se još produbilo te postalo čitljivije i pitkije. Srednjetonsko područje također se otvorilo te se u njemu nazreo još pokoji sloj glazbe i emocija, a dinamički je glazba poprimila sasvim nove razmjere. Naravno, da se čak niti s 24/96 formatima Headstreamer ne može mjeriti s teškom artiljerijom među CD plejerima, ali lako može demonstrirati superiornost formata visoke rezolucije. Iako neće od laptopa učiniti vrhunski izvor zvuka, već imate veću zbirku CD-ova ili drugih formata pohranjenih na računalu, posebno onih visoke rezolucije, HRT HeadStreamer može pružiti više nego dobar uvid u digitalnu glazbu. HRT HEADSTREAMER Maks. Izlazni napon 1,40 V RMS Izlazna impedancija <1 Ohm Izlazna snaga <130 mw Kontrola glasnoće 50, koraci 1 db Dimenzije (cm) 7,5 x 6 x 2,5 Cijena kuna INFO 52

28 TEST FOCAL SPIRIT ONE Mini Me Focal Slušalice danas imaju veliku ulogu u modnom i osobnom izričaju njihovih vlasnika. Ako pogledamo u ne tako davnu prošlost, slušalice su bile pretežno od crne plastike te ih se moglo razlikovati jedino po veličini. Danas niče sve više i više proizvođača koji svoju prodajnu strategiju temelje na samom izgledu slušalica, a kao podrška te za povećanje kredibiliteta im služe različiti glazbenici ili sportaši koji iste i nose. Tako je audio svijet, uz dugogodišnje, renomirane proizvođače slušalica, postao bogatiji za nove kao što su Beats by Dr. Dre, SMS audio by 50, SOL Republic, itd., čije proizvode možemo naći na glavi ili oko vrata mnogih poznatih sportaša ili pop glazbenika. Kada se pojavi novi proizvođač slušalica, mnogo je lakše vjerovati da će proizvesti kvalitetan proizvod ukoliko se njegov kredibilitet ne temelji na osobama koje taj proizvod koriste već na iskustvu u proizvodnji sličnih komponenti. Takav je slučaj kod Focala, renomiranog francuskog proizvođača zvučničkih kutija, koji je nakon dvije godine razvitka predstavio svoje prve slušalice, Spirit one, namijenjene ljudima u pokretu. Uzimajući u obzir daljinski upravljač na kabelu Spirit One slušalica, kojime se može kontrolirati Appleovi uređaji, postaje jasno namjena Focalovih slušalica; ljudi u pokretu, idealno, s Appleovim uređajem u džepu. Focal je napravio slušalice zatvorenog tipa koje idu oko uha te ih je moguće preklopiti radi lakšeg odlaganja. Tijelo Spirit One slušalica je napravljeno od kombinacije aluminija, abs i gumirane plastike za koju se ne može sa sigurnošću tvrditi da se neće oguliti nakon nekog vremena korištenja. Osim ovog pesimističnog stava prema gumiranoj plastici, konstrukciji slušalica se ne može uputiti niti jedna druga zamjerka. Slušalice djeluju čvrsto i pouzdano te savršeno prija- Slušalice djeluju čvrsto i pouzdano te savršeno prijanjaju uz uho zahvaljujući pomičnim zglobovima koji služe da se, u svakom trenu, slušalice nalaze u optimalnoj poziciji piše: Ivan Dobranović njaju uz uho zahvaljujući pomičnim zglobovima koji služe da se, u svakom trenu, slušalice nalaze u optimalnoj poziciji. Idealno pozicionirane, slušalice smanjuju vanjsku buku i preko 20 db, što u praksi znači da će slušatelj biti lišen zvučnih informacija svijeta oko sebe, a do njegovih ušiju će dopirati jedino glazba. Odlična izolacijska svojstva dolaze nauštrb udobnosti, naime, spužvice nisu dovoljno velike da se uši udobno smjeste unutar njih, već ih cijelo vrijeme dotiču što nakon nekog vremena slušanja dovodi do nelagode. Uz same slušalice dolazi pohvalno velik broj dodataka, kao što je čvrsta kutija za odlaganje slušalica, platnena vrećica iste namjene, 6.5mm priključak te priključak za korištenje u zrakoplovima, kratki produžni kabel s 3.5mm ženskim priključkom i glavni kabel s daljinskim upravljačem za Apple uređaje koji je presvučen tkaninom kako bi se što teže mogao zapetljati. Lijeva slušalica ima 3.5mm ženski priključak na kojeg se svi spomenuti kabeli spajaju. Zvučničke jedinice koriste neodimijske magnete, a membrana im je napravljena od kombinacije Mylara i titanija kako bi bile što lakše i čvršće. Zvuk Spirit One slušalica prati Focalovu filozofiju koju nalazimo i u njihovim ostalim proizvodima; čist, artikuliran zvuk s prirodnim srednjetonskim područjem. Bas područje je jasno definirano, bez neprirodnih primjesa, jasno i čisto, iako u nekim trenutcima zna volumenom pobjeći ostatku spektra što je uočljivo u pjesmi Massive Attack "Pray for Rain". Kvaliteta srednjetonskog područje se najjasnije očituje kod vokalnih izvedaba, gdje možemo uživati u vjernoj reprodukciji punoj detalja, tako specifičnost glas Asafa Avidana u pjesmi Reckoning Song dolazi do punog izričaja, ispreplitanje između nazalnih dionica i dijelova gdje povuče iz pluća zvuči kao zanimljiva igra koja uvuče slušatelja duboko u pjesmu. Visokotonsko prodručje je živahno, ali pokazuje dozu neartikuliranosti. Slušalice krasi jasna definirana separacija instrumenata i prikaz prostora, iako bi on mogao biti širi. Tako se u Oscar Brown Jr. "Brother Where are You" izvedbi uživo jasno može čuti publika u pozadini, kašalj, udaranje čaša, gospodin Brown koji se, nošen glazbom, pomiče u odnosu na mikrofon te prateći kvarter koji se nalazi desno od njega. Focal je u prvom pokušaju proizveo dobro konstruirane, lijepe slušalice čije se kvalitete očituju i u dobrim zvučnim karakteristikama. Osim daljinskog upravljača za Appleove uređaje, najočitiji znak da je Focal imao na umu sparivanje ovih slušalica s iphoneom/ipodom leži u tome što s tim uređajima zvuče bolje nego s drugima, kao da su prilagođene upravo njima. Možda se ne radi o najudobnijim slušalicama i koje imaju pokoji nedostatak u zvučnom odjelu, ali ipak, gledajući cjelokupnu sliku možemo reći da je Focal sa Spirit One slušalicama krenuo dobrim smjerom te da s pravom mogu biti ponosni na svoj prvijenac. Focal Spirit One Masa 225 g Cijena kn INFO Dacco, Tel. 01/ , The Rolling Stones Led Zeppelin Dva nova razloga za produljenje starih mitova Dubravko Ivaniš Ekskluzivna priča kralja Zapruđa i Utrina Hugh Masakela Razgovor s velikanom afričke popularne glazbe Recenzije rock albuma Tori Amos, Yeasayer, John Frusciante, Gaslight Anthem, Neil Young & Crazy Horse, Van Morrison, Alabama Shakes, Band Of Horses, Ben Harper 54

29 RIPPER / RAZGOVOR Kako je Ripper upoznao Daddyja Dubravko pokazuje kvalitete rijetko viđenu kod domaćih (u najširem mogućem smislu) autora. To je želja za promjenom. To je znatiželja. To je konstantno podizanje ljestvice piše: Sven Popović "J a sam dečko iz predgrađa, vrtim strašno čudan film, ruke su mi od olova, misli čisti stil...'' tim se riječima Dubravko Ivaniš (tada znan kao Ripper) predstavio javnosti pjesmi 'Krumpira'. Danas se više ne može pričati o dečku iz predgrađa. Ne može se pričati ni o prokletom kralju Zapruđa i Utrina. Sazrijevanje Dubravka Ivaniša može se pratiti iz albuma u album Pipsa. Od pubescentskog punka, preko žestokih rifova albuma 'Fred Astaire' illi komornih kompozicija na albumu 'Drveće i rijeke', do sumanutih pop pjesama na zadnjem albumu, 'Pjesmama za gladijatore'. Dubravko pokazuje kvalitete rijetko viđenu kod domaćih (u najširem mogućem smislu) autora. To je želja za promjenom. To je znatiželja. To je konstantno podizanje ljestvice. Većina grupa u pop i rock svijetu zadovoljit će se 'peglanjem' po istoj šabloni godinama. Pipsi sa svakim koncertom dokazuju da su relevantan bend. Svakim albumom dižu standarde na domaćoj (opet, u najširem mogućem smislu) scenu. A Dubravko? On pali baklje i pakao je uvijek s njim. Foto: Saša Huzjak 56 57

30 RIPPER / RAZGOVOR U pripremi je novi album Walt. No ja bih se prvo pozabavio Pjesmama za gladijatore. Nekako mi se čini da album kritika nije baš prihvatila s oduševljenjem. Što misliš, u čemu je bila stvar? Znaš li što mislim? Mislim da nema nikakvih problema. Mislim da tzv. glazbena kritika općenito, ne samo kod nas, nije referentna točka ni za koga pa ni za mene i ono što radim. Ma nemoj samo mislit da sam nešto srdit ili nadrkan. Ni slučajno! Samo sam prilično ozbiljan tip, nečemu sam posvetio život i ne mogu se opterećivati kastratima. To si ja mislim i svima želim raj za sve. Već smo imali priliku čut nekoliko novih pjesama. Kakav je bio proces stvaranja muzike i pisanja tekstova? Zapravo, kakav je općenito kreativni proces kod tebe? Koliko se razlikuje od albuma do albuma, pjesme do pjesme? I još me zanima koliki udio ima bend u cijelom tom kreativnom procesu? Generalno, sve više i više radim, a sve sam sporiji i sporiji. Svaki dan sam i desetak sati u studijskom "ribolovu", skiciram, nabadam, puštam, krojim, spajam, bacam, brišem, ponovo pišem, pizdim na sebe, manji sam od zrnca prašine jer ništa ne znam i ogromni gigant kad mislim da mi je nešto upalilo. Kao što vidiš, ništa posebno, tako je pretpostavljam svima koji se nečim bave. To je moj život. Između dva albuma napišem desetke songova, njih barem 20 dođe u završnu fazu, ali i od toga pola na koncu završi u smeću. Radim sam ili velikom većinom sam. Imam producenta u bendu i s njim svoje već prilično zaokružene cjeline aranžmanski, produkcijski finaliziram. I taj se proces odvija po fazama jer između faza dajem pjesmama da odleže, da ih mogu kroz neko vrijeme procjenjivati s odmakom. Smiješno je to, većina pjesama, njihova esencija nastaje u sat, dva vremena, najviše dan ili dva.ali rad na svakoj od njih može kasnije biti i više mjeseci. "Walta" sam efektivno komponirao malo više od godinu dana, naravno ne u kontinuitetu, gotovo dvostruko toliko vremena sam proveo u produkciji. Ostalo vrijeme sam se bavio stvarima koje nisu prošle ili sam negdje zapeo. Pipsi su poznati po tome što iz albuma u album (više ili manje) mijenjaju zvuk. Ne brine te gubitak određenog dijela publike?misliš li da su Pipsi mogli komotno ostati u Fred Astaire ili Bog fazi i nastaviti biti relevantan bend? Ili su Drveće i Rijeke bili nužan korak? Jeste li uopće relevantan bend? Mi jesmo relevantan bend, ne znam do koje se granice razumijemo oko terminologije, u ovom slučaju o pojmu relevantnosti; nije valjda da je brkaš s hajpom ili trenutnom popularnosti?!? Relevantan je Nositelj Ideje, Prijenosnik, Poštar i Oplemenitelj. To je relevantnost, a ne medijske konstrukcije ili top liste. Ili to kaj si misli publika. Nisam šlager pevač da kenjam po novinama kak sve radim zbog publike. Oh, to je takav šit!!! Sve radim zbog sebe i zato kaj me svemir upogonio da to radim! To ne znači, što bi netko pomislio, da ne cijenim našu publiku, ni govora, jebeno se trudim da oplemenjujući sebe oplemenim i njih, razveselim, raplačem, da smo bolji ljudi. Ali nije mi publika drive. Da, mislim da je naš razvoj bio takav kakav je trebao biti, ima stalnu kvalitativnu uzlaznu liniju, a to je jedino čime se bavim i na čemu inzistiram, Sve ostalo me ne brine. Što ćemo sve imati prilike čuti na ovoj ploči? Neki su, ne sasvim u krivu, rekli da je zadnji album previše podsjećao na Flaming Lipse. Zanima me koja te muzika oduševila zadnje dvije, tri godine. Koji filmovi? Knjige? Stripovi? Vidi. mogu se pravit da nisam čuo, mogu bit gospodin i preskočit, ali zašto bih? Gle, ovo o Gladijatorima.pun mi je kurac površnosti. Ne mora nitko poznavat rad Pipsa, ne mora slušat ni Lipse ni bilo koji drugi bend, al pliz samo nek se Foto: Ksenija Mikor ne pričaju pizdarije. Znaš, onda s tim "nekima koji nisu sasvim u krivu" imam odnos ko prema osobama s posebnim potrebama. U doslovno 2 pjesme, pozivamo se na neke izvore poput glam rock trasha, Queenovskih slaganja vokala na koje se katkad pozivaju i Lipsi. Dakle, referiramo se na princip, a ne na neki band. Plus nas je miksao Fridmann koji ima svoj producentski jezik koji se čuje u svemu što radi. I to je prestaje svaka sličnost s Flipsima na Gladijatorima. Svjestan sam da Foto: Saša Huzjak se sve treba brže bolje potrpat po nekim folderima jer je tako lakše i brže i tako je ljudima jasniiji svijet oko njih. I tako se sve površno (pro)cjenjuje, nije moj slučaj izoliran, nikako. Ma to je sve kurac, gospodo. Dopustite si da vam je koji put teško shvatiti, koji put da vam nije jasno, koji put si dopustite priznat da ste možda glupi. Znate, to je jako realna opcija, ja se često s njom srećem i nema beda. Osjećat ćete se dobro, imat ćete poštovanja prema drugima, to je tako dragocjeno! Osobno, uvijek pokušavam nabosti klasik, klasični pop song. Pojam klasičnog pop songa, obavezno i UVIJEK, ako mi uspije, uključuje da te svrbi da to nalikuje na nešto. Tako je to meni, tako je to svima. Mislim da sam na "Waltu" precizniji, usmjereniji, jasniji prvenstveno u emociji. Ima na njemu rokenrola kojeg dugo nismo manifestirali. Ima i drugačijeg, nekog crossover hiphoperskog pristupa. Na trenutke zvuči ne bih rekao retro, rekao bih "starinski", na trenutke ovovremeno. Nema toliko zadan koncept kao "Gladijatori". Glupo mi je navoditi što slušam, što čitam. Onda to netko ovlaš prepiše, nakelji mi etiketu na pjesme i na koncu bude "ne sasvim u krivu". Nekoć si bio Dubravko Ivaniš Ripper, sad si Daddy. Nekako mi se čini da ljudi nikako da zaborave na Rippera. Što je predstavljao Ripper? Što predstavlja Daddy? Ja sam Dubravko Ivaniš, sve drugo je danas nebitno. Ime dobiješ rođenjem, tako, silom prilika i bez da te itko išta pita. Eh, vidiš, negdje u mojim godinama konačno se možeš nositi s time, dapače, po-nositi se. Utoliko je Ripper jedan simpa ili antipa, kako želiš, mudonja koji se devedesetih preserava po gradu kako se i treba preseravati kad si popularan, kad je tvojih 5 minuta. Ne žalim niti se odričem tog perioda. Bio sam s divnim ženama, žene privlače alfa uspješni jebači, nemojmo se lagati i bilo bi mi žao da to nisam iskusio. Današnji Daddy nije nikakvo skrivanje iza nadimka, zaista mislim da je moja najvažnija funkcija to što sam Tata. Dakle, to nije nadimak, to je zanimanje, hahahaha. Pojam "tate" podrazumijeva mnoge stvari, određeni state of mind brijem da nemam vremena niti potrebe to objašnjavat. "Mislim da tzv. glazbena kritika općenito, ne samo kod nas, nije referentna točka ni za koga pa ni za mene i ono što radim. Ma nemoj samo mislit da sam nešto srdit ili nadrkan." Koliko je, ako je uopće, činjenica što si roditelj utjecala na tvoj glazbeni angažman? Luciju smo imali priliku čuti na Gladijatorima. Hoćemo li je čuti i na Waltu? Roditeljstvo je stanje svijesti, stanje uma, tako da i na nesvjesnoj razini utječe apsolutno na sve što radim. Autofokusiranost, egocentričnost, autorska taština roditeljstvom su, ako ne uklonjene jer to ne bi baš bilo dobro za pjesme, onda zasigurno redefinirane. Roditelj je iz temelja defragmentirano biće, tu ja nisam nikakva iznimka. Kao takav drugačije se odnosim prema životu, a time i prema onome što radim. Jednostavno, ono što radim i kako radim ujedno je presudno za odgoj djeteta. Svakom djetetu je njegov odgoj referentna polazišna točka u razvoju osobnosti i pogledu na svijet oko sebe, dakle moja odgovornost je golema. Kad smo već kod Rippera, zanima me jesi li u ikakvom kontaktu s nekadašnjim 58 59

31 RIPPER / RAZGOVOR Foto: Ksenija Mikor Dubravko Ivaniš - najznačajniji albumi Fred Astaire [Jabukaton, 1997.] ovim su albumom Pipsi S potvrdili status ponajboljeg rock & roll sastava prošlog desetljeća. Radi se o ploči gdje je svaka pjesma potencijalni hit, a stilski varira od sumanutog electro rocka do predivnih balada. Fred Astaire možda je komercijalni vrh benda, ali nikako nije kreativni. Foto: Saša Huzjak Pipsima? Ponajviše me zanima ekipa koju vežemo za vašu Fenomenalan dan turneju. Ne djeluješ mi kao netko tko smatra da je vrhunac Pipsa bio s albumima Fred Astaire i Bog. Koliko je drugačije stvarati i svirati s tom i sadašnjom postavom? Zašto bi se bavio muzikom kad bi mislio da je najbolji rad iza mene? Najbolji rad je danas, to je tako logično. A bit će i bolji ubuduće. Kad tako ne bude više neću komponirati jer neću imati niti potrebu. Da, ima sigurno trenutak kad shvatiš da si gotov. I onda si jebeno gotov, to ti ne treba netko drugi reći. Dečki? Ponekad vidim Maria, ponekad se smsam s Kraljićem. Neki dan me smsao i pitao jesam li živ, iz čistog mira. Lijepo, zar ne? Iskreno, zvao sam ga u bend prije otprilike 3 godine kad je odlazio Dino Brazzoduro. On je razmišljao jedno 2 tjedna i rekao da će svirat samo ako će svirati svi iz one najglasovitije postave. Znaš, na taj se prijedlog nisam ni sekundu čak ni zamislio, toliko je i tada i danas nerealan. Znaš kak ti je to? To ti je ko da sam otišao osamdesetih u Beč i netko me ovih dana zove na svirku, a ja velim "ma može al ako bi mogli otvorit Kulušić i Lapidarij samo za mene", hehehehe.. Al dobro, drag je meni Kralja i svi ti dječaci. Napravili smo svojevremeno neke lijepe, dobre songove, to je jedino što pamtim. Bili smo dječaci, pravi bend, svaki dan na probi. I svirali smo samo u Pipsima, nigdje drugdje. To je jako bitno, bitno je za stav prema životu, bitno je za onu bendovsku "mi protiv svih". Danas definitivno nije tako, ma nije više tako gotovo niti u jednom bendu s našim stažem, čast iznimkama. Jednostavno, ljudi koji se bave muzikom moraju svirati u više bendova, moraju imati više zanimanja da bi preživjeli i takav princip se reflektira na sve što se tiče benda, na duh, na frekventnost druženja, na bliskost. Smatram da smo u tim okolnostima i danas prilično dobra ekipa, fer igrači. Jako je dobro što cijela ta današnja postava respektira sviranje u Pipsima, svjesni su da je to prilični high end sviranja rokenrola u Hrvatskoj. Svjesni su tko je prije njih bio u ovom bendu, a s druge strane ne klecaju pred mitovima i legendama, drže do sebe. Dakle, nemaju neku dilemu dal su se zajebali, hehehee. Devedesetih su Pipsi rano navukli sjenu politike na sebe. Dinamo ja volim bila je na neki način (ne vašom voljom) himna antituđmanizma. Često su ti lijepili etiketu predvodnika generacije. Čini mi se da te to živciralo. Što se s tom generacijom dogodilo? Jesu li Pipsi ikad bili politički angažirani i jesu li to danas? Devedesetih sam drugačije razmišljao, bilo mi je zgodno baviti se Tuđmanom na jednoj plitkoj razini, praktički razini podjebavanja. I to se većinom manifestiralo na "Fred Astaireu". Kasnije sam, vjerojatno zbog svega što se ovdje izdešavalo, sve tvrđe uobličio stav da takvom nivou političke profanosti nema mjesta u muzici, u pop muzici pogotovo. Populizam, narodno glasnogovorništvo mi se gadi, riječ je najčešće o niskostrasju. Pop pjesma prirodno manipulira svojim autorom, kad autor manipulira pjesmom u bilo kojem smislu, to je protuprirodni blud. Kad autor "nešto pjesmom želi reći" ja mu ne vjerujem ništa. Pjesmin najveći politički angažman je upravo taj da političkog angažma- na nema. Pjesma se pogotovo, ako ne želi izgubiti svoje dostojanstvo, svoju božansku prirodu, ne smije baviti dnevnom politikom. Takav stav možda nije atraktivan, nije komercijalan, ne uvlačim se plebsu u dupe, ali je jedini moguć jer pjesme se rade da nas nadžive. Kad smo već kod generacije, kako komentiraš današnju scenu? Slušaš li neka svježija imena iz regije? Postoji li uopće scena? Za moje godine karakteristično je da se vraćaš na izvor, na bit. Prije ću s današnjim iskustvom ponovo otkrivati Beatlese nego slušati klince. Nekog ozbiljnog, hvalevrijednog pomaka u pop muzici nema 40 godina. Uvijek ima svježih, zanimljivih reinterpretacija. Tu se radi samo o manje ili više uspješnom presliku Ideje koja je već realizirana. I to ne znači da mislim da su novi ex Yu bandovi bezveze, uopće to ne mislim, ali ponavljam, treba se napojiti na izvoru, a ne na ušću ili nekoj močvarici. Svi ti dečkasi kad-tad doći će na sličnu platformu ovoj mojoj, baš kao što sam i ja bezbrojni koji je spoznao isto. Čini mi se da su Pipsi uvijek njegovali svoj vizualni identitet i način na koji će se predstaviti javnosti. Website vam je, moram reći, debelo iznad standarda. Otkud potreba za takvim načinom komunikacije? Nadalje, u videospotove se, čini mi se, ulaže dosta truda. Koliko ti je stalo do spotova? S kojim ljudima najviše voliš raditi na spotu? Videospotovi me istinski nerviraju. Općenito, meni spotovi, čast izuzecima, nisu art nego dizajn. A dizajn se ovovremeno opasno brka s "Roditelj je iz temelja defragmentirano biće, tu ja nisam nikakva iznimka. Kao takav drugačije se odnosim prema životu, a time i prema onome što radim." Foto: Saša Huzjak artom. Dizajn je diktat i manipulacija, art je pitanje. Meni su današnji spotovi bezveze, i domaći i strani. Na svima vidljivom nivou desile su se 2 paralelne stvari. Prvo, izgubila se platforma njihovog medijskog broadcastinga gubitkom svih tih nadugačko oplakanih i opjevanih emisija na nacionalnoj tv, a s time im je, naravno, jako pala i cijena jer tko je lud plaćati neke basnoslovne budžete da bi to škvadrica gledala na Youtubeu, a sve to na nekakvim 15 inčnim laptopima za 2,5 soma kuna. Nema čudesa za soma eura, mada uvijek netko smisli super foru i za 5 eura, al to je zanemariv postotak. Otkad Mauricio Ferlin ne želi radit spotove uopće nemam dilemu da je jedini s kim želim surađivati samo Gonzo Jovanov. Sajt je prizorište mojeg pogleda na svijet, osim što je Pips enciklopedija, puno je šireg dometa od samog benda. Priznajem, vrlo ga svjesno usmjeravam pogotovo zadnjih 10 godina. Ne trebam rulju, ne treba mi na njemu brojka, trebaju mi kvalitetni sisavci, da nešto naučimo jedni od drugih, da se gradimo. Moj stav je da bend i ne mora u nekom trenutku biti aktualan, ali sajt uvijek mora biti svjež, živjeti, pitati se, razmišljati Ima nas relativno, al smo relevantni, hehehehe. Što ti je zasad najbolji trenutak u dvadeset godina Pipsa i više od dvadeset godina bavljenja muzikom? Nemam nekih fleševa iz prošlosti. Svaki dan koji sam se bavio muzikom, a to je već skoro 40 godina je blagoslov. Sam put je već samoostvarenje. Najbolji je trenutak što i sutra idem radit muziku. To je to, nema dalje. Bog [Dan, Mrak, 1999.] Album Bog obilježio je i odlazak nekih članova benda. Ovaj je period Pipsa okrunjen fantastičnim koncertom u kazalištu Kerempuh. Bend opet demonstrira sposobnost za poigravanje raznim žanrovima i podiže ljestvicu još više. Do danas ju je rijetko koji regionalni bend uspio preskočiti. Drveće i rijeke [Dan Mrak, Menart, 2003.] Ripperovo novo ruho. Na albumu se nalazi petnaest poprilično hermetičnijih i komornijih kompozicija. "Bog" je sramežljivo najavljivao ono što će Pipsi postati na sljedećoj ploči. Miksan u Tarbox Road Studios kod Davea Friedmanna, album je recenziran u magazinima Mojo i The Face. Drveće i rijeke je konačna potvrda o kompozitorskim sposobnostima Dubravka Ivaniša. Dokument [Menart, 2005.] Prečesto bendovi na unplugged sessionima uzmu samo nešto drvenije instrumente i "tandrkaju" svoje pjesme u gotovo istom aranžmanu kao i u originalnoj albumskoj verziji. Pipsi to nisu napravili, tako da su pjesme pomalo stadionskog karaktera prilagodili komornoj atmosferi. Album nastaje spontano. Pipsi sudjeluju u emisiji Izštekan na slovenskom radiju Val 202, bivaju oduševljeni snimljenim materijalom i nesebično ga nude narodu. Dokument nije dosadni Best Of, nego inteligentan izbor kompozicija s četiri albuma

32 ROCK Tori Amos Gold Dust Deutsche Grammophon / Universal Music U ideju pop glazbe kao konceptualne umjetnosti tijekom proteklih desetljeća povjerovali su mnogi njezini protagonisti, od Pink Floyda i Davida Bowieja (tipičan primjer: "The Rise And Fall Of Ziggy Stardust...), preko čitavog niza progresivnih izvođača (Yes, Genesis), do novijih primjera poput grupe Decemberists i Petea Yornea. Zapravo, albume nekih izvođača, poput Tori Amos, teško je, a katkada i nemoguće zamisliti bez snažnog konceptualnog uporišta. No četrdesetdevetogodišnja američka pjevačica, skladateljica i pijanistica prošle je godine na albumu Night Of Hunters temeljito posegnula za izvorima u klasičnoj glazbi, čime je njezin umjetnički kredibilitet dobio dodatnu dimenziju. Slična kreativna logika dovela je i do novog projekta: Gold Dust okuplja četrnaest skladbi odabranih iz bogatog i razgranatog opusa čiji raspon sada obuhvaća već gotovo dva desetljeća - od prvijenca Little Earthquakes do albuma Abnormally Attracted To Sin. Svaka od pjesama rekonstruirana je u suradnji s nizozemskim Metropole Orchestrom. Zasnovana na kombinaciji jazzerskog bigbanda i klasičnog simfonijskog orkestra, ta je 52-člana ekipa glazbenika pod ravnanjem Julesa Buckleya i aranžmanskom palicom suradnika Johna Philipa Shenalea, njezine stare pjesme pokušala - i u tome većim dijelom uspjela - smjestiti u drugačije okružje. Upravo su zato najbolji oni dijelovi albuma gdje novi aranžmani ne služe samo kao formalno svježe ruho nego otkrivaju zaboravljene detalje, potiču drugačije sviračke ambicije, pojačavaju emotivnu dimenziju originala, ili pak (kako pojašnjava sama autorica) osvjetljavaju nova značenja pojedine pjesme. Tipičan primjer je tema "Flavor", potom "Marianne" (izvorno s albuma Boys From Pele), elegantna zaključna "Girl Dissapearing" (American Doll Posse), te "Silent All These Years", sa spomenutog prvijenca Little Earthquakes, objavljenog prije ravno dva desetljeća. Sve ih odlikuje izvedbena perfekcija i pomaknuta senzualnost veteranke još uvijek, unatoč golemim rizicima, odbija igrati na sigurno. Ambiciozan i odmaknut od lakopotrošne pop glazbe, Gold Dust nije za Toripočetnike - tome služi odlična kompilacija Tales of a Librarian - ali je gotovo obavezna lektira za vojsku njezinih dugogodišnjih sljedbenika. Yeasayer Fragrant World Secretly Canadian / Dallas Records DENIS LESKOVAR Muziku ovog bruklinskog sastava nije lako opisati. Pop je okosnica, no javljaju se elementi psihodelije, electronice i natruhe art rocka. Možda bi se njihov rad najlakše opisao kao idealna muzika za hoch arty njujorške tulume. Koliko god to pretenciozno zvučalo. Žanrovske odrednice na stranu, Yeasayer je uvijek bio u stanju napraviti dobru pop kompoziciju (poput pjesme Madder Red s prijašnjeg albuma). Na Fragrant World ta sposobnost ne dolazi do izražaja. Pjesme su amorfne, mjestimice izuzetno naporne. Yeasayer kao da je izgubio potrebu za eksperimentiranjem, a to je nešto što su dijelili s gradskim kolegama TV on the Radio i Animal Collectiveom. Umjesto eksperimentiranja dobili smo jedanaest bolno nemaštovitih i zamornih pjesama koje teško da će ikoga natjerati na ples. Smjer u kojem trenutno idu pomalo je zabrinjavajuć. Bila bi šteta da se jedan od uzbudljivijih pop bendova izgubi u moru mediokriteta. A ova vrsta napornog, minimalističkog electra najbolji je način da tako potonu. John Frusciante PBX Funicular Intaglio Zone Record Collection/Dallas Records SVEN POPOVIĆ Gitarista Red Hot Chili Peppersa gotovo je suvišno predstavljati. Posjeduje iznimno prepoznatljiv zvuk gitare i za razliku od ostatka benda vrstan je kompozitor. Ali ne na ovom albumu. Naslov albuma bi se bez problema dao prišiti Mars Volti, a mjestimice i muzika. Doduše, bila bi to iznimno nenadahnuta verzija Mars Voltine muzike. U najkraćim crtama: Fruscianteov novi uradak je nepodnošljivo loš. Čovjek je odlučio skupiti cijeli niz utjecaja i udrobiti to u četrdeset agonizirajućih minuta. Tu će se naći funk, breakbeat, drum n bass, synthpop, dub, dubstep. Već će vas prvih trideset sekundi pjesme Bike dovesti u kušnju da je preskočite sa svojim raspadajućim bubnjem, sljedećih trideset nagnat će vas da CD bacite što dalje od sebe. Pjesma Mistakes počinje predivno sladunjavom synth dionicom i čovjek pomisli kako ipak postoji biser na ovom albumu. Nažalost, kraj pjesme potpuno razruši cijelu konstrukciju pjesme i ostavlja vas s pitanjem: agitira li nas ovaj čovjek namjerno? Album nudi bljeskove solidne muzike, no to se javlja nedovoljno često između neshvatljivog, pretjerano eklektičnog nereda i vanzemaljskih zvukova i nepotrebnih efekata. Ploču je teško jednom poslušati, tako da je mogućnost vraćanja ovom nesuvislom albumu minimalna. Frusciante je ovdje poput neodlučnog djeteta, htio je napraviti sve od jednom, a na kraju je napravio samo nered. SVEN POPOVIĆ Van Morrison Born To Sing: No Plan B Blue Note / Dallas Records U neka davna vremena Morrison je bio najemotivniji bijeli pjevač na sceni, i jedan od najsuptilnijih autora na razmeđi soula, folka, bluesa, countryja i rocka. No vrijeme vokalnih bravura i kreativnih inovacija odavno je prošlo; Van The Man danas zvuči tvrdo i tvrdoglavo, mrzovoljno, profinjeno i autorski rutinirano. Ukratko - svakako. Sreća je samo u tome što je i rutinski Morrison slušljiviji, ako već nije bolji, od polovine svoje konkurencije. Naime, svaki njegov potez još uvijek izaziva dozu strahopoštovanja - ne u mjeri kao sveti Bob (Dylan), ali dovoljno da se svaki sljedeći album dočekuje s povišenim zanimanjem kritike i publike. Posebno one formirane na ostvarenjima kalibra Moondance, Astral Weeks ili - da spomenemo i veliko potcijenjeno majstorsko djelo - Veedon Fleece. Irski bard s Bobom dijeli dvije stvari: sve jaču fascinaciju vlastitim korijenima i duboku mentalnu mrzovolju koja ga drži prikovanog u poziciji ja protiv ostatka svijeta. Stihove o izdvojenosti od korumpiranog okružja, pohlepnim kapitalistima, lažnim jazzerima, iskvarenoj diskografskoj industriji i vlastitoj moralnoj nepotkupljivosti Morrison već dugo omata u meko, organski producirano glazbeno tkivo satkano od elemenata rhythm and bluesa i - na ovom albumu naročito - finih jazz stilizacija. Slušajući njegov vokal, robustan i duboko ukorijenjen u tradiciju začetu prvim snimkama njegova velikog uzora Raya Charlesa, teško se oteti dojmu da prokušanog veterana i dalje motiviraju suprotstavljene emocije: nježnost i otresitost, suptilnost i sirovost, suzdržana elegancija i energija slona u staklani. Taj emotivni kovitlac nekad je proizvodio monumentalna ostvarenja; No Plan B novi je dokaz da iz Morrisonove radionice u posljednje vrijeme izlaze albumi kreirani po šabloni, djelca tek mjestimice prošarana iskrama nekadašnje inspiracije. Sedmominutni blues "Pagan Heart" priziva kasniju fazu Johna Leeja Hookera, sjetne balade "Retreat And View" i "End Of The Rainbow" aduti su kakve svi od njega očekuju, a nekadašnji instrumental "Close Enough For Jazz" (izvorno s albuma Too Long In Exile iz 1993) sada dobiva komad vokalne nadgradnje čovjeka koji u rukavu uistinu nema rezervni plan. Srećom da je tako, jer, ponovimo, čak i šablonski Morrison Neil Young & Crazy Horse Psychdelic Pill Reprise zvuči zanimljivije od većine mlađih i formalno svježijih takmaca. I vrijedan je proučavanja. Gaslight Anthem Handwritten Mercury Records DENIS LESKOVAR Gaslight Anthem su već s prvim snimljenim materijalom (album Sink or Swim ) postali snažno ime na svjetskoj glazbenoj sceni. Usporedbe s Clashom i Springsteenom držale su vodu, a momci na čelu s Brianom Fallonom su svakim novim uratkom opravdavali svoj status jednog od najboljih istinskih rock & roll bendova. Smješteni na plodnom tlu Edisona (New Jersey), nastavili su tradiciju Bossa i bendova poput the Hold Steady. Stupanj posvećenosti i strasti Youngova umjetničkog angažmana u posljednje vrijeme zaista je impresivan. Osim što je, u međuvremenu, ukoričio petstotinjak stranica memoaristike s naslovom Waging Heavy Pace i s Jonathanom Demmeom radio na filmu Neil Young Journeys, Young je prošle godine u razmaku od samo nekoliko mjeseci objavio dva albuma koja je, nakon devetogodišnje suradničke stanke, ponovno potpisao zajedno s Crazy Horseom. Album sastavljen od pomaknutih sviračkih interpretacija američkih folk klasika - simbolički nazvan Americana -objavljen je početkom ljeta i zapravo je bio nešto poput ponovnog pokretanja čuvenog gitarističkog pogona koji će punom parom proraditi nekoliko mjeseci kasnije na albumu Psychdelic Pill. Psychdelic Pill najduži je album koji je Young dosada snimio. Prva pjesma na albumu, Driftin Back, traje više od 27 minuta, s beskrajnim gitarističkim pasažima između strofa koje su nasumično razbacane duž njezine neobične strukture. Ramada Inn i Walk Like a Giant prelaze vremensku granicu od 16 minuta. Preostali prostor oko ovih izvanrednih gitarističkih monumenata ispunjen je, uz dozu nostalgije, s nešto konvencionalnijim pjesmama poput Twisted Road ili Ontario. Smislena i interesantna perpetuacija sviračke glasnoće, masivnost i njegova dužina glavna su obilježja ovog albuma čijih će sat i pol jahanja predstavljati itekako značajno mjesto unutar jedne neponovljive kantautorske cjeline. MATKO BRUSAČ Fallon u svojim stihovima inteligentno koketira s motivima romantične američke mitologije: odmetničkim kaubojskim bendovima, drive-in kinima, klasičnim autima, džuboksima i neprežaljenim ljubavima iz srednjoškolskih dana. Album 59 Sound lansirao ih je na vrh. Himnične pjesme koje posjeduju punk rock jednostavnost progutali su kritičari i publika. American Slang je bio nešto mekši, više Springsteensovski, a na zadnji uradak, Handwritten napeto se čekalo nekoliko godina. I odmetnici iz Edisona nas nisu razočarali. Stihovi možda jesu napisani rukom, ali ćete, otpjevavši ih, ostati bez glasnica. Radi se o nizu lakopamtljivih, melodičnih rock & roll himni. 45, najavni singl ovog albuma, poprilično nam je dobro objasnio što da očekujemo. Zdrav, klasičan zvuk gitare, pamtljive refrene i predvidive strukture pjesama. Na pjesmi Handwritten ovo posebno dolazi do izražaja. Pjesma balansira između banalnosti i himničnosti. Preslušavajući album ne možete se oteti osjećaju da je bend planirano išao stvarati rock & roll himne. I zato mjestimice 62 63

33 ROCK ploča tone u klišej. Solaže su podosta isforsirane, generične. Aranžmani su apsolutno nemaštoviti. Čovjek se mora zapitati može li nakon ovakvog (više nego solidnog, no apsolutno nemaštovitog) uratka bend napredovati. Ostaje nada da nakon Handwrittena neće utonuti u more osrednjosti, da su to i dalje momci divljih srca koji nose plave traperice i bijele majice. Alabama Shakes Boys & Girls Rough Trade SVEN POPOVIĆ Nadarenom sintezom južnjačkog soula i tradicionalnih rock n roll formi, izvedenoj uz nevjerojatno samopouzdanje i gotovo naivnu iskrenost, Alabama Shakes skrenuli su nešto pažnje na sebe istoimenim EP-om još godine. Međutim, o nekakvom ozbiljnom uspjehu, koji je nakon objavljivanja njihova debija Boys and Girls eksponencijalno rastao, vjerojatno nikada nisu razmišljali. Prije nešto više od godinu dana, Brittany Howard i dečki iz benda vrijeme su provodili ispijajući pivo na parkiralištima u Athensu na sjeveru Alabame, pokušavajući smisliti što i kako dalje, a danas, dijelom zahvaljujući početnoj patronaži Pattersona Hooda iz Drive-by Truckersa, sviraju, između ostalog, zajedno s Jackom Whiteom i Neilom Youngom. Čini da priča o Alabama Shakes nije niti mogla imati bitno drugačiji ishod jer njihov je talent ogroman, a glas pjevačice i gitaristice Brittany Howard nešto najmoćnije što se moglo čuti u posljednjih nekoliko godina. Sve to je snažno natopljeno karakterističnim južnjačkim Kvaliteta bez revolucije Band Of Horses Mirage Rock (Sony/Menart) Kada je prije šest godina objavljen njihov prvijenac Everything All The Time, malo je tko mogao predvidjeti da će Band Of Horses u ovolikoj mjeri prerasti okvire underground atrakcije kakvom su ih smatrali na početku. Kao i njegovi žanrovski kolege iz benda Fleet Foxes, frontmen Ben Bridwell i društvo skrasili su se u okrilju legendarne etikete Sub Pop Records i snimili još jedan odličan album, Cease To Begin, prije negoli se za njih zainteresirala diskografska kuća Sony. Treće izdanje Infinite Arms priskribilo im je ugled zvijezda u usponu, profitirajući na rastućem valu europskog, a posebice britanskog zanimanja za sve oblike kvalitetnog američkog indie-rocka. Srećom, ulaskom pod skute velike etikete nije žrtvovan njihov autorski pečat, premda je zvuk donekle prilagođen osnovnim prohtjevima radiofonije. Utjecaji u rasponu od ranog Neila Younga i Grama Parsonsa, pa sve do bendova poput My Morning Jacket i The Flaming Lips mogu se detektirati i na novom, četvrtom studijskom projektu Mirage Rock. Za bend koji je u tolikoj mjeri ukorijenjen u estetiku prve polovine sedamdesetih ključno je osigurati i stvarnu, a ne samo mitološku poveznicu s boljim vremenima. U tom smislu, angažiranje legendarnog producenta Glyna Johnsa - odgovornog za sound na Claptonovom albumu Slowhand te suradnika Stonesa, Zeppelina, grupe The Who, Stevea Millera i Johna Hiatta - pokarock n roll senzibilitetom koji Alabama Shakes ponosno guraju u prvi plan. Doda li se još svemu tome iskrenost i predanost koju je bez problema moguće prepoznati na svakoj pjesmi njihovog relativno kratkog debitantskog albuma, onda postaje sasvim očigledno da Alabama Shakes zbilja jesu nešto posebno. Upravo zbog toga, u onoj emocionalnoj razmjeni koja se između benda i slušatelja događa za vrijeme slušanja ne postoje nikakve prepreke, a koliko je tek ta razmjena intenzivnija u slučaju slušanja ovog talentiranog bend uživo možemo zasada tek nagađati. To bi trebalo provjeriti što je moguće prije jer nema nikakve dvojbe oko toga da su Alabama Shakes najbolji i najinteresantniji novi bend koji se pojavio u godini. Ben Harper By My Side (Virgin/Dallas) MATKO BRUSAČ Otkad je sredinom devedesetih stupio na globalnu rock scenu, kalifornijski kantautor Ben Harper sažimao je tri mentaliteta: suvremeni (alt-rockerski, odnosno jambendovski) i onaj klasičan, formiran na kolektivnom opusu njegovih ključnih utjecaja. Harperov ukus uvijek je bio besprijekoran, pa je popis njegovih heroja obuhvaćao gotovo sve vrijedno što se u rocku, soulu, bluesu i folku događalo u drugoj polovini šezdesetih i početkom sedamdesetih, pa i ranije, od Roberta Johnsona i dva Boba - Dylana i Marleya - preko Hendrixa, do Taja Mahala i Marvina Gayea. Niz od deset studijskih ostvarenja, od prvijenca Welcome To The Cruel World (1994.) do zasad posljednjeg Give Till It s Gone (iz svibnja 2011.) pokazuju ga kao sposobnog, iako nekonzistentnog autora i izvođača koji zadržava toplinu i sugestivnost čak i u agresivnijim, električnim (i elektrizirajućim) trenucima. Na retrospektivnom projektu By My Side oni su izostavljeni. Naime, pokušavajući izbjeći opasnost koju nosi slaganje tipične kompilacije - stvaranje kolaža od pjesama otrgnutih iz originalnog konteksta - kantautor se odlučio na odabir po tematskom ključu. Ukratko, By My Side je, kako već sugerira naslov, skrojen po baladnom principu, razotkrivajući samo suzdržaniju, nježniju i sjetniju stranu Harperove srazmjerno kompleksne kreativne osobnosti. Drugim riječima, album je dizajniran kao akustični raj kojim dominira trubadurska introspekcija. Album otvara dvadesetak godina stara "Forever", izgrađena na Hareprovoj akustičnoj gitari i udaraljkama Rocka Deadricka, a zatvara jedina nova skladba - jednostavna ljubavna tužbalica "Crazy Amazing". Između tih korica smještena je zbirka očitih favorita: "Gold To Me" s Fight For Your Mind, izvrsna naslovna skladba s albuma Diamonds On The Inside, ili pak vanmorisonovski singl "In The Colors" skinut s opuštenog long playa Lifeline iz Raritet "Not Fire Not Ice" još je jedan mamac za zaklete Harperove frikove, no čitava priča ima obilježje romantične ekskurzije kroz dosadašnji profesionalni put jednog od najkultnijih američkih kantautora. S druge strane, ovako jednodimenzionalan, album skriva agresivniji aspekt njegova stvaralaštva. I upravo je to njegova najveća vrlina. I svojevrsno prokletstvo. DENIS LESKOVAR zalo se ključnom odlukom. Ako se, promatrajući stvari unutar evolucijskih okvira samog benda, mogu uočiti pomaci, očito je da se oni na Mirage Rock kreću u dva smjera istovremeno. Prvi se odnosi na produkcijsko prilagođavanje zakonitostima američkog FM radija, a drugi se reflektira u daljnjem strateškom izmještanju izvan okvira indie-rocka, unutar kojeg su započeli karijeru. Na današnjoj sceni Band Of Horses predstavljaju ono što su devedesetih godina bili The Jayhawks: autentični nastavljači ostavštine harmoničnog, poluakustičnog west-coast rocka, osmišljenog na najboljim radovima Neila Younga, ranih Eaglesa, kasnih Creedence Clearwater Revival i Rolling Stonesa iz srednjeg razdoblja (mekši dijelovi Sticky Fingersa, primjerice). Pjesma "Dumpster World" najbolji je primjer: melankolična akustika pojačana besprijekornom melodijom i fino podešenim vokalima izmjenjuje se s tvrdim gitarističkim pasažom koji skladbu otima kontroli. Riječ je o hrabro izvedenom kontrastu koji sugerira da Ben Bridwell i Tyler Ramsey unatoč major-label aspiracijama još uvijek imaju kreativnog nerva za izlete u nepoznato. Ostatak albuma - snimljenog u analognoj tehnici u kalifornijskim Sunset studijima - bliže je konvencionalnijem pristupu koji ih u rijetkim trenucima odvodi u prazno (singl "Knock Knock", primjerice, baš tako i zvuči: prazno), a mnogo češće na područje ugodne, kvalitetne i sve-samone-revolucionarne glazbe kakvu su svirali njihovi heroji. DENIS LESKOVAR 64 65

34 THE ROLLING STONES & LED ZEPPELIN GRRR! & CELEBRATION DAY dva nova razloga za produljenje starih mitova Stonesi se i dalje kotrljaju - i ne samo to. Proslava pedesetog rođendana, koji će se razvući i na godinu, jedan je od glavnih pop-kulturoloških događaja u Britaniji piše: Denis Leskovar Zaključajte vaše bake - Stonesi su opet u gradu! Ti stari pohlepni pokvarenjaci koji 35 godina nisu snimili poštenu pjesmu, ali unatoč tome svoj vlastiti cirkus - jer to nije koncert nego cirkus - naplaćuju masnih 400 funti i više! Dovraga s njima, neka se više raspadnu! Na ovakve i slične zaključke svode se kritike njihovih klevetnika koji već 35 godina, naravno - ponavljaju istu priču: Jaggeru i Richardsu bi najbolje bilo da nestanu s lica zemlje. No klevetnicima u inat, Stonesi se i dalje kotrljaju - i ne samo to. Proslava pedesetog rođendana, koji će se razvući i na godinu, jedan je od glavnih pop-kulturoloških događaja u Britaniji. Potražnja za njihovim koncertima ne jenjava ni za dlaku, a publika se regenerira novim klincima koji su, uz stare obožavatelje, u studenom napunili prestižnu londonsku dvoranu O2 i pokupili pozitivne kritike najuglednijih kritičarskih pera Ujedinjenog kraljevstva i šire. Od Guardiana i Daily Telegrapha do američkog Rolling Stonea. I tko je onda u pravu? Stones-klevetnici ili Stones-fanatici? Naravno, odgovor glasi: i jedni i drugi, svaki sa svoje strane, iako zapjenjeni mrzitelji u ovoj igri uvijek ispadnu čisti gubitnici. Teško da je ijedan bend doživio toliko napada kao oni - no činjenica je kako je većina kritika, čak i one koje načelno imaju uporište u zdravom razumu, pretjerana ili čak posve promašena. Primjerice, tvrdnja kako ništa vrijedno nisu snimili od sedamdesetih naprosto ne stoji: album A Bigger Bang iz odličan je primjer vitalnosti Stonesa u poodmaklim godinama, a svako od njihovih studijskih ostvarenja od Steel Wheels naovamo sadržavalo je najmanje dvije do tri iznimnih i isto toliko solidnih snimki. Nadalje, rugati se iz fotelje 70-godišnjaku bez grama sala koji je puna dva sata u pokretu i pritom je uspješno usredotočen na izvedbu nije samo nepristojno, nego potpuno glupo. A što se nagomilanih funti tiče... istina je da je novac Stonesima jedna, premda nikako ne i jedina motivacija. Keith Richards već desetljećima ponavlja kako su Stonesi njegova primarna hrana, ključno pogonsko gorivo jednako važno poput prave hrane i zraka koji udiše - no očito su svi mislili kako se šali. "Što sadrži život?, slikovito je objasnio jednom engleskom novinaru. "Postoji kisik koji dišem, klopa koju jedem, i postoje Rolling Stonesi". S druge strane, za razliku od U2, primjerice (koji, uzgred, s pedesetak godina na leđima djeluju mnogo manje pokretljivo na sceni), Stonesi nikada nisu glumili humanitarnu udrugu; Sir Mick zadnji je čovjek na ovome svijetu koji će se posramiti svojeg bogatstva, ili (u novije vrijeme) svoje klasne osviještenosti. Reaktiviravši se nakon beskrajnih natezanja na relaciji pjevač-gitarist, u kolovozu ušli su u studio i snimili dvije nove pjesme. Niti jedna od njih nije mjerljiva s klasicima iz zlatnog razdoblja od Naime, "Doom And Gloom" i "One More Shot" zvuče šablonski i svojom se rutiniranom energijom teško mogu nositi čak i s materijalom s manje važnih (i zapravo grozno podcijenjenih) albuma poput Gooat s Head Soup, Black And Blue i It s Only Rock n Roll, no obje svejedno funkcioniraju kao suvenir neposustajuće životnosti. Jedina mana ostatka novog kompilacijskog projekta Grrr! idiotski je naslov; sve ostalo uglavnom opravdava epitet najvećeg rock and roll benda na svijetu koji su hvalisavci nadjenuli samima sebi još u vrijeme dok je to imalo kakvog-takvog smisla. Bez obzira na sve, smisao se ni danas nije potpuno izgubio - promijenile su se samo okolnosti. Mnogi stariji fanovi na njihove koncerte odlaze kako bi re-kreirali i vratili vlastitu mladost, produljili ugodni osjećaj važnosti u svijetu koji im izmiče iz ruku. Ukratko, zato da makar na dva sata postanu dio mita protkanog najboljim trenucima u povijesti rock glazbe dvadesetog stoljeća, od "Paint It, Black" i "Jumping Jack Flash" do "Gimme Shelter" i "Rocks Off". No mnogo su važniji mlađi poklonici. Oni su ključni element u priči, naprosto jer je riječ o ljudima koji otkrivaju njihovu glazbu neopterećeni predrasudama i mitskim desetljećima, zvali se oni šezdesete ili sedamdesete. Uostalom, kvragu i prošlost: usporedite Stonese iz i Coldplay iz pa odgovorite na jednostavno pitanje: koji vam se od ta dva benda čini mrtvijim? Koja se od te dvije grupe čini kao skupina mrtvih puhala? Ili, da okrenemo priču - kako bi The White Stripes, Jack White solo, ili The Black Keys, zvučali da Stonesi nisu isporučili klasične ploče kalibra Exile On Main Street i Let It Bleed? Činjenica da su Jagger, Richards, Watts i Wood odavno nadrasli status običnog rock benda, transformiravši se u profitabilni industrijski pogon ne umanjuje jednu drugu činjenicu: ogole li se sve vanjske okolnosti i prigovori sa strane, Stonesi još uvijek funkcioniraju kao hodajući mit i rock družina koja uživa u poslu i za sobom vuče vrijedan back-katalog. "Neki nas ljudi pitaju zašto to i dalje radimo i koliko nam još treba novca", piše Keith u odličnoj autobiografiji "Život". "Dakle, svatko voli puno zarađivati, no mi smo jednostavno uvijek željeli nastupati." Uzme li se u obzir činjenica da milijuni ljudi još uvijek želi isto, teško je dokučiti makar jedan razlog zbog kojeg bi trebali prestati, unatoč tome što bi za njihov image rock and roll buntovnika bilo mnogo korisnije - a svakako i elegantnije, promatrajući stvari s biološke strane - da su to učinili na vrhuncu kreativne snage. Recimo, prije 35 godina. Za razliku od Stonesa, njihovi glavni rivali iz sedamdesetih, Led Zeppelin, na prvu ozbiljnu krizu - smrt bubnjara - reagirali su elegantnije i odgovornije: odlučili su prestati. Ponovo su se, s Jasonom Bonhamom koji je zamijenio pokojnog oca na bubnjarskoj stolici, ozbiljnije okupili 10. prosinca na trijumfalnom koncertu u londonskoj O2 Areni. Srećom, ostali su dosljedni. Ako Stonesi izgledaju kao ofucani stari rockeri, Page, John Paul Johns i Plant zvuče kompaktnije, ali po mnogočemu ostavljaju dojam pravih djedica. Uostalom, vjerojatno i jest bolje da su odoljeli ponovno stvorenom pritisku za nastavak karijere. Tako je spomenuti nastup - naslovljen Celebration Day, prema istoimenoj pjesmi s albuma Led Zeppelin III - ostao zabilježen kao jednokratna povratnička misija, koja je ionako imala svrhu odati počast Ahmetu Ertegunu, glavnom zaslužnom za njihov potpis na ugovoru s Atlantic Recordsom. Stonesi i Zeppelini danas su, prije svega, jake industrijske zone. Prvi, dakako, još i više, naprosto jer su pohlepniji u klasičnom smislu: ne žele odustati dokle god dišu Neminovno, događaj se pretvorio u nostalgičarski festival - prvorazredni, doduše, kao što svjedoči upravo objavljeni DVD. Zeppelini sviraju odlično, iako je Plantyjev vokal neugodno ostario, pa sada zvuči otkrhnuto u visokim područjima. Drugim riječima, nema više orgazmičkog vrištanja: ni "Rock And Roll" očito nije što je nekad bio. Stonesi i Zeppelini danas su, prije svega, jake industrijske zone. Prvi, dakako, još i više, naprosto jer su pohlepniji u klasičnom smislu: ne žele odustati dokle god dišu. No u pozadini neviđene i nesmanjene potražnje (samo za nastup Zeppelina apliciralo je 20 milijuna ljudi!) u slučaju oba sastava vrijedi isto objašnjenje. Rock glazba u sebi sadrži nemjerljivo jaku emociju i mitsku komponentu - a glavni mitovi stvarali su se prije četrdesetak, i više godina. Sudjelujući na koncertu Stonesa ili Zeppelina danas i ovdje, stariji slušatelji ne samo da umjetno produljuju mladost, nego i kolektivni mit. Mlađa pak publika dobiva osjećaj da, makar sa zakašnjenjem i sama sudjeluje u njemu, da postaje dio povijesne priče o jednom prohujalom i dragocjenom vremenu: vremenu dok su Bogovi hodali Zemljom. Kao što vidimo, za tako nešto niti jedna cijena nije prevelika

35 RAZGOVOR / HUGH MASEKELA Hugh Masekela na Valamar Jazz Festivalu, snimio: Davor Hrvoj Život je umjetnost razgovarao: Davor Hrvoj Južnoafrički trubač, krilničar, pjevač i skladatelj Hugh Masekela, najveća živuća legenda afričke popularne glazbe, bio je zvijezda ovogodišnjeg Valamar Jazz Festivala koji je od 20. do 24. lipnja održan u Poreču. Masekela je nastupao u rasprodanim dvorana širom svijeta, svirao s gotovo svakom glazbenom zvijezdom koje se možete sjetiti, napisao niz svjetski poznatih hitova i prodao nekoliko milijuna albuma. Krajem zajedno sa skupinom glazbenika među kojima je bio i Dollar Brand osniva skupinu Jazz Epistles koja snima prvi afrički jazz album. S porastom brutalnosti aparthejda početkom 1960-ih, Masekela uz pomoć Trevor Huddlestona i Yehudija Menuhina napušta zemlju i seli u London, a zatim i u SAD gdje od do studira klasičnu trubu na Manhattan School of Music u New Yorku. Već osvaja Ameriku svojim hitom "Grazing in the Grass" koji se prodao u više od četiri milijuna primjeraka i s kojim je zasjeo na prvo mjesto američke top ljestvice preskočivši "Jumping Jack Flash" slavnih Rolling Stonesa. Tijekom 1970-ih puni koncertne i festivalske dvorane širom kontinenta i nastupa s najvećim svjetskim imenima popularne glazbe. U to vrijeme ponovo jačaju njegove veze s glazbenicima iz Afrike, a 1980., dva desetljeća nakon izbivanja iz regije, Masekela i Makeba održavaju na Božić koncert u Lesotu pred više od sedamdeset i pet tisuća ljudi. Tijekom 1980-ih Masekela nastupa sa svojim sastavom Kalahari, svira na "Graceland" turneji Paula Simona, sudjeluje u stvaranju nagrađivanog mjuzikla "Sarafina!", a objavljuje hit singl "Bring Him Back Home" koji jee postao himna pokreta za oslobađanje Nelsona Mandele. Padom apartheida i izlaskom Mandele iz zatvora početkom devedesetih vraća se u rodnu Južnoafričku Republiku. Godine objavljuje autobiografsku knjigu "Still Grazing: The Musical Journey of Hugh Masekela". I dalje je vrlo aktivan, kako u studiju tako i na koncertnim pozornicama. Svi njegovi zadnji albumi dosegli su platinastu nakladu. HIFI: Kako kroz glazbu ispoljavate životno iskustvo? HM: To je filozofsko pitanje, a ja sam samo glazbenik i to cijeli svoj život, od kad sam bio dijete. U tome nema ništa duboko. Jednostavno, volim glazbu. Bavio sam se svim vrstama glazbe i koristio svaku moguću prigodu kako bih učio o glazbi. Mnogi su mi pomagali u tome. Još uvijek glazbu doživljam na isti način kao što sam ju doživljavao kao dijete, kad ju nisam analizirao, kad nikome ništa nisam morao objaš- njavati, kad sam se njome bavio zato što je to predivno. Za mene, glazba je predivna! Još od doba kad sam imao dvije godine ne čujem ništa drugo osim glazbe. Čak i sad, dok sjedim s tobom, čujem glazbu, a to nije ovo što dopire iz obližnjeg kafića. Ljepota afričkog naslijeđa HIFI: Kako vas nadahnjuju okružja poput ovog na otoćiću Sv. Nikola gdje se održava Valamar Jazz Festival, gdje ste okruženi glazbom koju stvara priroda: cvrčci, more...? - To mora nadahnjivati svakoga. Ako nekoga ne nadahnjuje znači da ta osoba u sebi nema života. Ali, to me neće potaknuti da sviram bolje ako nisam vježbao. Ako se ne trudim, ako ne vježbam ustrajno kako bi usavršavao svoje vještine, samo zbog poticajnog okružja neću na pozornici ostaviti bolji dojam ili svirati bolje. Sviramo tako kako sviramo samo zato što naporno vježbamo. Volimo to što radimo i uvijek priželjkujemo puno publike kako bi se svi dobro zabavili. HIFI: Kako ste otkrili glazbu? HM: Kao dijete, u Južnoj Africi bio sam izložen svim stilovima glazbe. Svi su imali gramofone. Svi su bili sakupljači ploča. Slušali smo tradicionalnu glazbu, glazbu koja se izvodila na ulicam, diljem grada, sastave poput Ladysmith Black Mambazo, mnogo toga, zborove koji su pjevali na vjenčanjima. Nije bilo televizije pa smo pjevali dječje pjesmice. Na vlastiti smo način interpretirali glazbu religioznog karaktera. Skladali smo vlastite skladbe kršćanske tematike, ali i djela u skladu s različitim vrstama crkava. Johannesburg i ta regija privlačili su radnike iz Mozambika, Zimbabvea, Kenije, Tanzanije, Malavija, Namibije, Angole, Zambije, Lesota, Bocvane, koji su sa sobom donijeli i vlastitu kullturu. Vikendima bi se održavali festivali. U školama smo izvodili zborsku glazbu. Bilo je mnogo skladatelja zborske glazbe. Pjevali smo crnačke duhovne pjesme. U Južnoj Africi svi su bili ludi za glazbom. Kad sam bio dijete doimalo se da je to okružje poticajno za bilo koju vrstu glazbe. Imali smo operne pjevače, svirače klasične glazbe... Osim toga, tamo su dolazili glazbenici iz cijeloga svijeta. Kad sam bio dijete u Johanesburgu je djelovao simfonijski orkestar, također u Cape Townu i Durbanu. Kolonijalni zakoni, zakoni apartheida su za našu kulturu bili potpuno strani za našu kulturu. Bila je to nova invazija na našu kulturu. U sedamnaestom i osamnestom stoljeću izgubili smo državu. Dolazim iz zemlje s bogatom tradicijom. U Južnoj Africi, Kongu, u velikom dijelu afroameričke Amerike, Brazilu, glazba je sastavni dio života, kao što je to zrak ili voda ili zemlja. Glazba je u prvih deset, ako ne i pet stvari u njihovim životima. HIFI: Kako ste odlučili svirati trubu? HM: Oduvijek sam obožavao trubače. Svi vole Louisa Armstronga. Odrastali smo uz pjesme Louisa Armstronga, znali smo sve o Dukeu Ellingtonu, Countu Basieu, Luckyju Millinderu, Jimmieu Luncefordu, Cabu Callowayu, Louisu Jordanu i njegovom sastavu Tiympany Five, Elli Fitzgerald, Bessie Smith, Ma Rainey, Jellyju Rollu Mortonu... Proučavali smo sve vrste glazbe, ali Louis Armstrong je bio na prvom mjestu. On je prenio ljepotu afričkog naslijeđa cijelome svijetu. Sjećam se, kad sam prvi put susreo Louisa Armstronga upitao me: "Pjevaš li?" Odgovorio sam: "Ne, ne pjevam." Na to je rekao: "Trebao bi pjevati. Ako ja mogu pjevati, svatko može." U tom je razgovoru svakih pet minuta spominjao New Orleans, New Orleans, New Orleans. On je stasao u sličnom okružju kao i ja. No, odluku sam donio nakon što sam odgledao film "Mladić s trubom", priču o Bixu Beiderbeckeu s Kirkom Douglasom u glavnoj ulozi, za koji je glazbu snimio Harry James, jedan od najboljih trubača koji su ikad svirali, ali i veliki vođa jazz orkestra koji je djelovao u tridesetim, četrdesetim i pedesetim godinama prošloga stoljeća. Imao je najugodniji zvuk koji smo ikad čuli. Tada sam već bio glazbenik. Glasovir sam počeo svirati kao petogodišnjak. Armstrongova truba HIFI: Klasičnu glazbu? HM: Sve vrste glazbe. Imao sam učitelja glasovira. U to je doba bilo puno učitelja glasovira. Diljem grada bilo je puno učitelja glasovira, puno dječjih zborova. Ljudi u gradovima, ali i na selima, bilo su iznimno muzikalni. Neprestano smo slušali glazbu. Predivan svijet. No kasnije je sve to nestalo jer apartheid je rastavio ljude. Ali, kad sam bio dijete subotama smo obilazili naokolo i gledali, primjerice pripadnike plemena Zulu, ali i druge, kako plešu i sviraju. Bilo je mjesta za svakoga, diljem grada. Subotom navečer nastupale su plesne i glazbene skupine. Kad nismo mogli odlaziti na te nastupe, zato što smo bili premaleni, otvarali smo širom prozore i nastojali što više upiti. Ponekad bismo sjedili jedni drugima na ramenima kako bi što bolje vidjeli. Bili smo okruženi glazbom. Kad sam vidio taj film - tada sam već bio u internatu - kapelan, koji je bio jako dobar, koji je brinuo za sve nas, upitao me: "Što želiš biti kad odrasteš?" Rekao sam: "Gledao sam taj film i odlučio svirati trubu. Kad bih uspio nabaviti trubu više nikad nikoga ne bih gnjavio." Naime, nisam baš bio omiljen među učiteljima i ostalima koji su nam predstavljali autoritet. Uvijek sam se uvaljivao u nevolje. Ubrzo mi je nabavio trubu i učitelja trube. U roku od mjesec dana znao sam svirati jer sam već poznavao glazbu i bio sam naslušan. Tada sam imao četrnaest godina, ali kao vrlo mladi već smo bili sakupljači ploča i poznavali smo svaku pjesmu od svakoga. Tada su i drugi prijatelji počeli žicati: "Mogu li ja dobiti trombon?" - "Mogu li ja dobiti bubnjeve?" Pronašli smo stare bubnjeve i stari glasovir i utemeljili sastav. U to je doba nadbiskup Trevor Huddleston, veliki protivnik apartheida, radikalni aktivist, vodio Huddleston Band u kojem sam svirao. Budući da je puno putovao, zahvaljujući svojem svećenićkom redu upoznao je Louisa Armstronga i pričao mu o sastavu Mnoge od pjesama koje izvodimo, koje su postale popularne, nisam ja napisao. Jednostavno su se pojavile, ne znam otkuda koji vodi u Južnoj Africi. Preko njega Louis Armstrong nam je poslao jednu od svojih truba. Postali smo slavni jer smo imali njegovu trubu. Budući da sam bio član sastava i trubač upravo sam ja svirao tu trubu. HIFI: Jeste li počeli pjevati jazz zbog Louisa Armstronga? HM: Pjevao sam još kao školarac. U dječačkom sam zboru pjevao sopran solo. Znali smo sve pjesme i nikad nismo razmišljali o tome pjevamo li jazz. Jednostavno, obožavali smo te pjesme. Znali smo sve pjesme koje je izvodio Louis Armstrong. Upravo sam objavio četverostruki box set CD ("Friends", op.p.) sa snimkama što sam ih ostvario s američkim pijanistom Larryjem Willisom s kojim sam započeo suradnju prije pedeset i jedne godine. Snimili smo isključivo američke standarde. Među ostalima, pjevam dva klasika iz repertoara Louisa Armstronga: "When It s Sleepy Time Down South" i "Rockin Chair". Snimili smo četiri vokalna standarda jer publika toliko uživa kad ih izvodimo. Jedan od mojih najomiljenijih skladatalja je Fats Waller. Snimit ću cijeli CD, možda i dvostruki, s vokalnim i instrumentalnim izvedbama američkih standarda i pjesmama Michela Legranda jer on je moj najomiljeniji skladatelj svih vremena

36 RAZGOVOR / HUGH MASEKELA pass Hugh Masekela na Valamar Jazz Festivalu, snimio: Davor Hrvoj Mandelina pjesma HIFI: Kako ste napisali skladbu "Bring Him Back Home" koja je postala himnom pokreta za oslobođenje Nelsona Mandele? HM: Nisam ju skladao. Poslao mi ju je Mandela. Tada je bio u zatvoru, a ja sam živio u Bocvani. Napisao mi je pismo koje su uspjeli prokrijumčariti iz zatvora Pollsmoor. Prije nego se udala za Nelsona Mandelu, Winnie Mandela je s mojom majkom radila kao socijalna radnica. Tako sam upoznao Nelosona Mandelu dok su još bili momak i djevojka. Naš je kvart, Alexandra, bio središte otpora protiv apartheida. Bila je bliska s mojim roditeljima. Kad je uhićena i prognana u Branford na osamnaest godina, moj otac, koji je bio inspektor, ju je posjećivao i pričao što radimo. Nelson Mandela je poznavao mog tasta jer su zajedno pohađali Sveučilište Fort Hare. Tako je saznao da živim u Bocvani gdje sam radio na glazbenoj školi. Tamo smo imali studio za snimanje. Jive Records je iz Londona nam je poslao mobilni studio. Bio sam jedan od prvih umjetnika koji su snimali za Jive Records. Tamo sam od njega primio pismo, koje su prokrijumčarili iz zatvora, u kojem mi je pisao da prati što radim i poslao pozdrave mojoj djeci i supruzi. Poželio mi je sreću i poručio da budem jak. Razmišljao sam: "On je u zatvoru, a meni koji sam slobodan piše pismo u kojem me ohrabruje i nadahnjuje!?" Odmah sam počeo svirati, a moja je supruga došla u sobu i rekla: "Ne znam koja je to pjesma!? Kad si ju napisao?" Odgovorio sam: "Nisam ju napisao, Mandela mi ju je upravo poslao iz zatvora." Tako je nastala. Mnoge od pjesama koje izvodimo, koje su postale popularne, nisam ja napisao. Jednostavno su se pojavile, ne znam otkuda. Bez obzira otkuda dolaze želim biti otvoren da ih mogu prihvatiti. Neprestano sam otvoren prema takvim nadahnućima. Ponekad samo prasnu u mojoj glavi. HIFI: Kako je Miriam Makeba utjecala na vašu karijeru? HM: Miriam Makeba je bila prva osoba koja je izvan Afrike pronosila glas o tome što se događa u Africi. Žrtvovala je unosnu karijeru podržavajući sve pokrete za slobodu u Africi. Pomagala je djeci, omogućila mnogima da se školuju, slala medicinske potrepštine, novac i odjeću u mnoge kampove za izbjeglice. Svi predsjednici svijeta divili su se njezinoj borbi za potlačene. Mogla je steći veću slavu od bilo koje filmske zvjezde da je to željela, ali odlučila je svoj život posvetiti borbi za slobodu. Imao sam sreću jer mi je pomogla da dođem u Sjedinjene Američke Države i surađujem s Harryjem Belafoneteom. Njezina je majka, kao i baka i prabaka, držala do tradicije. Imala je ogromnu antologiju južnoafričke narodne glazbe. Od nje i Harryja Belafontea naučio sam da, dolazite li iz naroda koji je prolazio kroz velike poteškoće, to može biti izvor nadahnuća i da trebate biti poznati upravo po stvaralaštvu koje se zasniva na tim temama. Ako ne govorite o tim teškoćama neće vas pratiti sreća. To je povezano. No, to nema veze s politikom. Ne možete ostvariti uspjeh ako prikupljate informacije živeći u bijedi ili robovlasničkom okružju. Ljudi vole razdvajati stvari, no biti protiv nepravde trebao bi biti prirodan poriv svake osobe. To nije privilegija aktivista. To nije privilegija umjetnika. Osobe koje ne protestiraju protiv nepravde, podržavaju nepravdu. Tako ja gledam na život. HIFI: Rekli ste da niste filozof, a ipak... HM: Ne, to su tek prirodne mudrosti. HIFI: Isto je i u umjetnosti - najvrednija umjetnost doima se jednostavnom. HM: Prijatelju moj - život je umjetnost. Stvari se ne mogu razdvajati - ovo je jazz, ovo je gospel, ovo je bijelo, ovo je crno. Sve je život. Život nije ono što filozofi tvrde da je. Život je tek mali dio prirode, vrlo mali dio prirode. U ovom dijelu svijeta ljudi su svjesni toga jer možemo vidjeti kao je ovdje čisto. Neke zajednice razumiju važnost prirode, a neke ne. No, oni koji misle da razumiju, najveći su razarači svijeta. Odakle dolazimo, ako nismo dio prirode? Davore, odakle ti dolaziš, ako nisi dio prirode, mali, mali dio prirode. The XP-20: "...it's one of the finest preamplifiers in the world. The vanishingly low IMD results in astonishing detail that is unmatched by any preamplifier I have ever tested." John E. Johnson, Jr., Ph.D. Editor-in-Chief Secrets of Home Theater and High Fidelity 70 Audio centar, ,

37 JAZZ Povodom četrdeset godina neovisnog izdavaštva diskografska tvrtka CTI Records objavila reizdanja albuma iz svojega kataloga U ediciji "CTI Records 40th Anniversary", s podnaslovom "Masterworks Jazz", objavljena su remasterizirana reizdanja albuma što ih je izdavačka kuća CTI glasovitog producenta Creeda Taylora objavljivala tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Među ostalima odabrani su albumi slavnih jazz glazbenika: Cheta Bakera, Georgea Bensona, Antonia Carlosa Jobima, Kennyja Burrella, Milta Jacksona, Rona Cartera, Paula Desmonda, Joea Farrella, Lonniea Smitha, Deodata. Među tim izdanjima neka su od remek djela jazz diskografije, primjerice album "Concierto" gitarista Jima Halla. Diskofile će oduševiti podatak da mnoga od ovih izdanja do sad nisu bila objavljena na CD-u. Airto Fingers CTI / Sony Music / Menart Do snimanja ovog albuma, 1973., brazilski je udaraljkaš, bubnjar i skladatelj Airto Moreira ostvario respektabilne suradnje. Naime, nakon što je u Brazilu svirao s genijalcem Hermetom Pascoalom, uputio se u SAD gdje je brzo zapažen kao sjajan glazbenik kojeg su u svojim sastavima poželjeli, i imali, Miles Davis s kojim je snimio legendarni album "Bitches Brew", Joe Zawinul i Wayne Shorter s čijim je Weather Reportima, i Chick Corea s čijim je sastavom Return to Forever, snimio (Fotka: Jim Hall, snimio: Davor Hrvoj / naslovnica CD-a Jim Hall: Concierto) prve, također utjecajne ploče. To mu je otvorilo put prema samostalnoj karijeri koju je započeo albumom "Free", objavljenom za CTI Records, na kojem su, među ostalima, kao svirači ali i autori skladbi sudjelovali pijaqnisti Keith Jarrett i Chick Corea. No, zaželjevši se autohtonog brazilskog zvuka, za snimanje svojeg drugog albuma, "Fingers", koji je tek sad prvi put objavljen na CD-u, u potpunosti je izmijenio postavu. Ostvario ga je s manje poznatim južnoameričkim glazbenicima: klavijaturistom i sviračem usne harmonike Hugom Fattorusom, sviračem akustične i električne gitare Davidom Amarom, basistom Ringom Thielmannom, bubnjarom Jorgeom Osvaldom Fattorusom i pjevačicom i udaraljkašicom, suprugom i najdugovječnijom suradnicom Florom Purim. Osim Amara svi su dali doprinos i kao vokalisti, a uz Airta i Floru skladateljski je doprinos dao Hugo Fattoruso. Glazbom na ovom albumu Airto se udaljuje od jazza i fusiona koje je svirao u prethodnom razdoblju i vraća se karakterističnim obilježjima brazilske glazbe - raspjevano, poletno, ritmično, s puno udaraljki i vokaliza, no puno ozbiljnije i kreativnije nego što je slučaj u "karnevalskoj" glazbi. Stavimo li tu glazbu u kontekst cjelokupne svjetske glazbe u posljednjih pola stoljeća, možemo ustvrditi da je ona prethodila današnjim trendovima takozvanog world musica, a mnogo toga što čujemo na ovom albumu možemo zapaziti i u novijom radovima Carlosa Santane. Freddie Hubbard Red Clay CTI / Sony Music / Menart DAVOR HRVOJ Poput mnogih vodećih jazzista s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća, jedan od najpoznatijih trubača jazza Freddie Hubbard je svoj stil prilagođavao trendu spajanja jazza s pop, rock, soul i funk glazbom. Na taj je način razmišljao snimajući svoj prvi album za diskografsku kuću CTI, iako se još uvijek snažno osjeća hardbop pristup koji je u prethodnoj dekadi dokumentirao na mnogobrojnim albumima što ih je objavio za poznate tvrtke Blue Note, Impulse! i Atlantic. No i na nekima od njih, posebice u kasnijem razdoblju, osjeća se nagovještaj stilskog zaokreta. Ovu, jednu od značajnijih ploča iz tranzicijskog razdoblja, Hubbard je snimio s all star postavom u kojoj su svirali saksofonist Joe Henderson, pijanist Herbie Hancock, kontrabasist Ron Carter i bubnjar Lenny White. Uz njih mogao se razmahati u izvedbama koje su potrajale u prosjeku desetak minuta, upuštati se u razmetljiva sola svirajući vlastite skladbe te obradu Lennonove "Cold Turkey" koji je uvrštena tek kao dodatak ovom CD izdanju. Posebice je dojmljiva druga izvedba naslovne skladbe - također dodatak samo na CD-u - ostvarena godinu i pol nakon snimanja albuma na koncertu u Southage Palaceu s novom postavom u kojoj su svirali od reda umjetnici koji su u to doba snimali za CTI: tenor saksofonist Stanley Turrentine, orguljaš i svirač električnog klavira Johnny "Hammond" Smith, gitarist George Benson, kontrabasist Ron Carter, bubnjar Billy Cobham i udaraljkaš Airto Moreira. U trajanju od gotovo dvadeset minuta, s poticajnom, navijački nastrojenom publikom, doima se poput uzbudljiva jam sessiona na kojem glazbenici istinski uživaju u ležernoj suradnji punoj duha, humora i neobuzdanih sola. DAVOR HRVOJ Hubbert Laws In The Beginning CTI / Sony Music / Menart Jedan od najboljih albuma u svojoj karijeri, "In The Beginning", slavni je jazz flautist Hubert Laws snimio početkom i objavio za izdavačku kuću CTI. Iako su u neke izvedbe uključeni gudači, što je u to doba bio čest slučaj kod projekata tog izdavača i što ih je činilo komercijalnijima, glazba na ovom albumu bliža je konvencionalnom mainstream jazzu. Album je izvorno objavljen kao dvostruki LP, poslije i kao dva zasebna LP-ja, a cjelokupni je glazbeni sadržaj stao na jednostruki CD. Laws ga je snimio sa svojim mlađim bratom, tenor saksofonistom Ronniem Lawsom, te gitaristom Georgeom Bensonom, kontrabasistom Ronom Carterom, bubnjarom Steveom Gaddom i udaraljkašem Airtom Moreirom, dok se kao pijanisti, koji su odigrali važnu ulogu u kreiranju glazbe, izmjenjuju Clare Fischer, Rodgers Grant i Bob James, a orgulje u jednoj izvedbi svira Richard Tee. Osim jedne vlastite skladbe i jednog tradicionala, Laws je na album uvrstio izvedbe djela raznorodna karaktera iz pera autora koji su djelovali u različitim glazbenim žanrovima: Clarea Fischera, Harolda Blancharda, Erika Satiea, Johna Coltranea i Rodgersa Granta. No, u Lawsovim, te aranžmanima Boba Jamesa i Clarea Fischera, oni su svedeni na zajednički nazivnik - straight-ahead jazz s diskretno posipanim začinima iz posudice s natpisom "Funk". Posebice je zanimljiva dinamična izvedba poznate skladbe "Airegin" Sonnyja Rollinsa koju Laws izvodi u duu s Gaddom, ali i ostale su prepune nadahnutih sola kojima se potvrđuje kao flautist iznimne tehničke vještine i feelinga za jazz, jedan od najvažnijih svirača toga glazbala u povijesti improvizirane glazbe. Stanley Turrentine Sugar CTI / Sony Music / Menart DAVOR HRVOJ Bill Evans Live at Art D Lugoff s Top of the Gate Resonance Records Posegnuti za povijesnom snimkom nekog od velikih jazz umjetnika uvijek sa sobom nosi i malu dozu skepse. Radi se uglavnom o snimkama lošije tehničke kvalitete ili zabilješkama nastupa koje su u svoje doba iz nekog razloga bile ostavljene u arhivi bez ozbiljne namjere da budu objavljene. Takva izdanja su kasnije uglavnom namijenjena kolekcionarima i tu polako završava njihova priča. Živi nastup Bill Evansa iz 1968 godine spada u sasvim drugačiju kategoriju koja je bila sretna za glazbenike koji su nastup odradili, ali ništa manje za mladog i poletnog snimatelja Georga Klabina koji je svojom tehnikom čvrsto zaokružio glazbu i bez obzira na vremenski odmak učinio snimku izvanredno slušljivom i zanimljivom. Klabin se mikrofonima približio glazbenicima tako da je osjećaj ambijenta nešto manje prisutan na snimci koja ipak ima dovoljan pečat live nastupa. Samo površnim preslušavanjem snimke postaje jasno zbog čega je snimateljski dio posla toliko značajan u ukupnosti materijala koji nam se nudi, no recimo nekoliko riječi i o glazbi. Bill Evans je jednostavno volio nastupati u dvorani koja je se nalazila na prvom katu već legendarnog "Village Gate" kluba, a vrlo značajnu ulogu odigrali su i Eddie Gomez na basu, te Marty Morell na bubnjevima koji su imali čast pratiti raspoloženog Evansa u punoj formi. Njegova glazba je te večeri bila opuštena i pomalo duhovita, no nevjerojatan osjećaj za melodiju i harmoniju, te zapanjujuća lakoća muziciranja definirala je materijal pamtljivim i zanimljivim. Kako se i očekivalo Eddie Gomez jedva je dočekao svaku prigodu da svojim basom doda još malo energije u nastup, no suptilna rola koju je te večeri odigrao Marty Morell pokušavajući osjetiti svoj trenutak, a bez potrebe da prekida interakciju između klavira i basa još je jedan od izvanrednih detalja cijelog nastupa. O glazbi koju ovo dvostruko izdanje donosi moglo bi se ispisati mnogo stranica teksta, no radije pozivam i one koji nisu pretjerano veliki obožavatelji Evansove glazbe da pokušaju poslušati izdanje koje se bez razmišljanja može svrstati u najznačajnija povijesna jazz izdanja u posljednjih nekoliko godina. "Sugar" je prvi album tenor saksofonista Stanleya Turrentiena zvanog "The Sugar Man" (sljedeći album nosio je upravo taj naziv). Snimio ga je 1970., nakon što je ostvario desetogodišnju diskografsku karijeru, snimivši kao vođa sastava gotovo trideset albuma za diskografsku kuću Blue Note. Na snimanju su svirali trubač Freddie Hubbard, gitarist George Benson, kontrabasist Ron Carter i bubnjar Billy Kaye, dok su se u pojedinim izvedbama pridružili svirač električnog glasovira Lonnie Liston Smith, orguljaš Butch Cornell i kongoist Richard "Pablo" Landrum. Izvode Turrentineovu naslovnu skladbu te "Sunshine Alley" Butcha Cornella i "Impressions" Johna Coltranea. Radi se o proživljenim hardbop i soul-jazz izvedbama - upravo u tom kontekstu Turrentine pliva kao riba u vodi - s dužim solima u kojima se glazbenim maštarijama prepuštaju, ne samo Turrentine i Hubbard, iako su se oni najviše razmahali. Naime, gotovo sve traju više od deset minuta, a neke se i gube u fade outu, vjerojatno zbog nemogućnosti da ih se u integralnim verzijama GORDAN GAŽI ugura na LP izdanje. Zato su kao dodaci na CD izdanje uvrštene studijska izvedba Turrentineove skladbe "Gibraltar" te godina dana kasnije snimljena petnaestominutna izvedba njegove naslovne skladbe albuma ostvarene na koncertu u Hollywood Palladiumu. Tom prigodom bubnjara Billyja Kayea zamijenio je Billy Cobham, a postava je bila proširena alt saksofonistom Hankom Crawfordom, flautistom Hubertom Lawsom, sviračem električnog glasovira i orgulja Johnnyjem "Hammondom" Smithom i udaraljkašem Airtom Moreirom. Upravo je u koncertnom okruženju naglašen filingraski pristup s uzbudljivim improvizacijama, što je najvažnija odlika izvedbi na ovom albumu. DAVOR HRVOJ 72 73

38 JAZZ Dave Brubeck in memoriam Jedan od najvažnijih i najinovativnijih glazbenika u povijesti jazza, legendarni Dave Brubeck preminio je 5. prosinca od zastoja rada srca, dan prije devedeset i drugog rođendana. Brubeck je rođen u Concordu, u američkoj saveznoj državi Kaliforniji. Majka mu je bila pijanistica. Diplomirao je na Universityju of the Pacific, a poslije se usavršavao kod francuskog skladatelja Dariusa Milhauda. Na jazz sceni djelovao je od druge polovice 1940-ih od kada je bio poznat kao jedan od najvažnijih jazz inovatora. Nastupao je na najpoznatijim svjetskim pozor- nicama. Početkom 1950-ih snimio je niz poznatih ploča sa snimkama ostvarenim na koncertima po američkim koledžima. Sredinom 1950-ih članovi njegova najpoznatijeg i najdugovječnijeg kvarteta, uz alt saksofonista Paula Desmonda postaju bubnjar Joe Morello i kontrabasist Eugene Wright. Budući da je Wright bio afroamerikanac, Brubeck je u drugoj polovici 1950-ih otkazao mnogobrojne klupske i televizijske nastupe ne želeći popustiti rasističkim pritiscima organizatora i vlasnika klubova da ga zamijeni bijelcem. Taj je kvartet bio jedna od najboljih jazz skupina 1950-ih i 1960-ih, a njegov album "Time Out", snimljen 1959., jedan je od najcjenjenijih u povijesti jazza. Brubeck je poslije značajnu suradnju ostvario s Gerryjem Mulliganom, a vodio je i skupinu u kojoj su svirala njegova tri sina. Tijekom karijere skladao je brojna djela, od kojih su neka postala jazz standardima. Osim jazza, pisao je orkestralnu glazbu i surađivao sa simfonijskim orkestrima.kao jedan od vodećih američkih umjetnika bio je veleposlanikom dobre volje američkog Ministarstva vanjskih poslova. Za izniman doprinos američkoj i svjetskoj umjetnosti primio je mnogobrojne priznanja i nagrada, među ostalim Grammyja za životno djelo, nagrade Benjamin Franklin, National Medal of the Arts, Smithsonian Medal i nagradu BBC Jazz za životno djelo. Uvršten je u Hall of Fame časopisa Down Beat i dobio je zvijezdu na Hollywood Walk of Fame. Dobitnik je počasnih doktorata američkih, kanadskih, engleskih i njemačkih sveučilišta. Poput većine jazzista ostao je aktivan sve do kraja života. DAVOR HRVOJ Colin Stetson New History Warfare Vol. 2 Judges Constellation Records Koliko je istraživanje glazbe zanimljivo i nepredvidivo dokaz je saksofonista Colin Stetson čiji maleni diskografski opus možemo definirati nečim novim i drugačijim, daleko od fraza ili klišeiziranih izjava. Recenzirano izdanje spada u red albuma koji momentalno grabe punu pažnju slušatelja i koje svojom energijom uspijevaju komunicirati na sebi svojstven način. Glazbenik je u dosadašnjoj karijeri radio s cijelim nizom uglednih imena od kojih možemo izdvojiti Arcade Fire, Tom Waits, The National, Laurie Anderson, Anthony Braxton, David Byrne i niz drugih. Zaštitni znak mu je ogroman bas saksofon koji uglavnom koristi, no svira i klarinet, flautu i kornet. Njegov prvi album (New History Warfare Vol. 1) prošao je razmjerno nezapaženo, no drugi koji je uslijedio 3 godine kasnije izazvao je znatno veći interes, te zaradio nominaciju za "Polaris Music Prize"- prestižnu kanadsku glazbenu nagradu. Snimke koje glazbenik prezentira na albumu odsvirane su solo u živo i u jednom navratu bez naknadne pomoći loopova ili overdubova i ostvarene su u "Hotel2Tango" studiju. Sve to ne bi bilo zanimljivo i relevantno da nas već na početku albuma ne čeka gomila zvukova koju je gotovo nemoguće odsvirati u realnom vremenu s jednim instrumentom. Tajna snimke je u rasporedu većeg broja mikrofona koji se šire od samog instrumenta i glazbenika preko cijele prostorije. Miks zvukova koje hvataju mikrofoni čini gusti harmonički oblak iz kojeg sijevaju tonovi saksofona. Ogroman instrument snažan je u ekspresiji bas područja, dok je pomalo zastrašujući vokal rezultat vokalizacije kroz instrument koji Stetson rado koristi. Tehnikom cirkularnog disanja glazba dodatno profitira nesputanošću bez potrebe za prekidima, te tako kreira naglašenu slojevitost, strahovitu energiju i pruža beskrajan medij za istraživanje. Album spada u grupu onih dijela iz kojih je teško iscrpiti i posljednji detalj i gotovo uvijek zvuči malo drugačije. Uspoređujući glazbenike koji primarno energijom svoje glazbe u komuniciraju s publikom, Stetson se jednostavnošću glazbenog vokabulara pomalo odmiče i od klasičnog jazz solo obrasca. No, kud god svrstali njegovu glazbu moramo se složiti da je ista vraški dobra. GORDAN GAŽI Chick Corea & Nicolas Economou On Two Pianos Deutcshe Grammophon Chick Corea je u posljednje vrijeme prezaposlen kao glazbenik i skladatelj. Prošle godine umjetnički se vratio prema klavirskom duetu u suradnji s jednim od najperspektivnijih mladih pijanista Stefanom Bollanijem da bi zajedno snimili i odličan album "Orvieto". Ove godine zaokupljao ga je rad s velikim klasičnim orkestrom na projektu "The Continents" koji je pripremao za izdavača "Deutsche Grammophon". Ista kuća uz pomoć zaklade Nicolasa Economoua počastila nas je još jednim legendarnim piano duetom. Kako je Corea u svojoj prebogatoj umjetničkoj povijesti izvodio i Economouova djela želio je dodatno produbiti suradnju s zajedničkim muziciranjem. Zbog toga je ciparski virtuoz doputovao u Los Angeles i naravno oduševio Coreu koji je osjetio da mu je idejama i razmišljanjem glazbenik blizak bez obzira na mnoge, glazbene i osobne razlike. S druge strane Economou je već i prije formalnog glazbenog obrazovanja volio sjediti za klavirom i pomalo improvizirati, a i kao osoba teško je priznavao granice kako one geografske i intelektualne tako i glazbene. Uz to silno se veselio raditi sa Coreom i sve to je zapravo pružilo zgodan amalgam kvalitete, volje, zanosa i izazova čiji konačan razvoj možemo čuti na albumu "On Two Pianos". Snimka je to koncerta održanog 1982 godine u Munchenu na ljetnom piano festivalu čiji je organizator bio Nicolas Economou. Duet vrhunskih glazbenika na materijalu od samog početka pokazuje svoju virtuoznost i naglašenu kreativnost unutar komunikacije instrumentima, no snimka otkriva i trenutke emocionalnog pražnjenja i drame, te je na trenutke i nešto manje pitka. Momenti u kojima glazbenici improviziraju temu unutar strukture u kojoj su ritam i harmonija čvrsta osnovica, mijenjajući uloge i gotovo nepogrešivo prepuštajući primat drugome spada u glazbene trenutke za koje je potrebno znatno više i od najboljeg glazbenog obrazovanja. Zbog toga je "On Two Pianos" možda nešto kompleksniji i na trenutke teže slušljiv od sličnih novijih projekata, no jedan je od onih albuma koji posjeduju ljepotu u organskoj snazi koja slušača drži u neprestanoj tenziji. Ogromna je šteta što je Nicolas Economou preminuo jer Corea, koji je u karijeri svirao s bezbroj velikih imena, nije mnogo puta bio u poziciji da ravnopravno improvizira i glazbeno razmišlja sa stilski drugačijim pijanistom, toliko bliskih umjetničkih vizija. GORDAN GAŽI 74,

39 KLASIKA Dvorak 8. simfonija, Istvan Kertesz Londonski simfoničari Decca / Speakers Corner / Acquisitum Magnum Ravel Bolero La Valse Honegger Pacific 231 Dukas L Aprenti sorcier Ernest Anserment L Orchestre de la Suisse Romande Decca / Speakers Corner / Acquisitum Magnum Igor Stravinski je jednom Ravela nazvao švicarskim urarom. Ako je kao skladatelj Ravel bio precizan poput urara, onda mu je za izvođenje njegovih djela trebao jedan pravi matematičar. A Ernest Anserment je bio matematičar po obrazovanju. Prijatelj Ravela, Debussya i Stravinskog, ovaj je švicarski dirigent postao poznat kako zahvaljujući svojim interpretacijama kojima je želio čim vjernije prenijeti ideje kompozitora suvremenika, tako i suradnji sa moćnom Deccom. Kako zvuči švicarski matematičar vodeći svoj orkestar Romanske Švicarske? Bez okolišanja ću reći - maestralno. Volite ili ne volite najpoznatije djelo 20. stoljeća koje je Ravel opisao kao djelo za orkestar bez glazbe, Bolero je obavezni dio svake fonoteke. Anserment će vas kroz taj precizni i magično točni Bolero dovesti do kompozicije koju je Artur Honegger posvetio ovome dirigentu - Pacific 231. Honegger je volio lokomotive, kao što drugi vole žene ili konje, rekao je. I zato se njegova lokomotiva ne samo čuje, već vidi i osjeća. Kako se taj težak i moćan stroj pokreće, ubrzava i kako juri kroz noć, u taj doživljaj će vas ovaj vješti dirigent uvesti s lakoćom i sigurnošću zbog koje je i bio najpoznatije ime svoga vremena za izvođenje suvremene glazbe. Ova ploča o tome uvjerljivo svjedoči. Da su tu samo Bolero i Pacific 231, bilo bi dovoljno za neupitnu preporuku, no uz izvrsnog Dukasovog Čarobnjakovog učenika i Ravelov La Valse, ovo je ploča koju ne smijete zaobići, bez obzira bili klasičar ili audiofil. Iako legendarni Decca zvuk nije prvoklasan, već samo vrlo dobar, Ansermentova autentičnost izvedbe klasika 20. stoljeća, učiniti će da ovaj vinil zabljesne sa svih pet zvjezdica. Pitanje da li itko osim Čeha samih zna kako valja izvoditi Dvoržaka, možete shvatiti kao akademsko ili pak pitanje ukusa, a možda i kao pitanje kako slušamo i razumijemo glazbu. Dvoržakova glazba, svojom vedrinom atipična za doba romantike, reprezentira češku suptilnu duhovitost, ljubav prema životu koja se izražava malim i suzdržanim gestama, kao i taj poznati pomirljivi i trpeći stav prema svemu što nosi vrijeme. Istvan Kertesz je nedvojbeno bio izvrstan dirigent koji je u kratkoj karijeri snimio opsežan i raznolik opus. Londonski simfoničari su u odličnoj formi i jasno prate dirigentovu ideju. A ta je ideja jasno naglašenih kontrasta i energije primjerene romantici. Sve je to dobro, no konačni rezultat izgleda kao češki film u kojem glume Englezi, a režira ga Mađar. Kad bi Kertesz malo manje rezuckao feferone, a više valjao knedličke, Dvoržak bi mu bio bliži. U trećem stavku će motiv narodnog plesa imati (neizbježan) prizvuk čardaša, a kad se na početku četvrtog stavka oglase trube, valja citirati Rafaela Kubelika koji se orkestru za jedne probe obratio riječima: Gospodo, u Češkoj trube nikada ne zovu u boj, već uvijek na ples. Odlučno i čvrsto prolazeći kroz materijal, Kertesz ne ostavlja dovoljno mjesta za nijanse. Ostaje pitanje zašto je baš ova izvedba 8. simfonije na popisu legendarnih? Bilo je to i pitanje politike i odnosa moći u hladnoratovski podijeljenoj Europi. Decca je u to vrijeme firma koja na zapadnom tržištu drži lavovski dio kolača, a Englezi se nisu nimalo libili svoj proizvod gurati kao najbolji. I Deutsche Grammophon je imao svoju legendarnu izvedbu, jer je glazbeno superiorna izvedba Čeških simfoničara s Vaclavom Neumanom tada teško ili nikako prolazila na slabo dostupnim i škriputavim Supraphon vinilima. Dilemu da li ići za dobrim zvukom, legendarnom izvedbom ili tražiti pravog Dvoržaka morate riješiti sami. Za mene je ovo vinil koji zaslužuje tri zvjezdice i to zbog odlične (audiofilske) snimke i izvedbe kojoj nisam naklonjen. Cantate Domino Zbor Oscar Motett Alf Linder, orgulje Marianne Mellnas, sopran Torsten Nilsson, dirigent Proprius / Speakers Corner / Acquisitum Magnum ZORAN RADENKOVIĆ G.F. Handel, Enrico Bossi, Max Reger, Irving Berlin i još neki mogu svi na jednu ploču i to uspješno. Pa ako će klasični ljubitelji klasične glazbe samo mahnuti rukom ZORAN RADENKOVIĆ na ovaj potpuri, a audiofili pohrliti put glasovite snimke, u ovome slučaju imamo sretan spoj dobre glazbe, odlične izvedbe i jednako takve snimke. Ako k tome govorite švedski, saznati ćete i što piše na omotu i u pratećem tekstu. S tekstom ili bez, kada stignete na kraj B strane ploče i kada se improvizirajuće orgulje i zbor oglase s Bijelim Božićem, sigurni ste da želite bijeli Božić, slušati ovakav zbor i sjediti u toj crkvi. Ako se to sve zbiva u dugu, bijelu zimsku noć i znadete da ovu čarolija možete do mile volje ponavljati, onda ste se pridružili onima koji ovu ploču smatraju obaveznim naslovom u kolekciji. Šveđani imaju dugu i uspješnu tradiciju zborskog pjevanja i to je zadovoljstvo čuti. Vještina i razina kultiviranosti ovakvom zboru otvaraju sva vrata, a posebno ona kućna. Za audiofile ovo će je primjer uspješne snimke u kojoj je na pravu mjeru ugođena prirodna akustika s veličinom zbora, orgulja i solistice. Ljepota ljudskog glasa kakvu želimo. Pa i ako je ovo ploča samo za određeno doba godine, tek će odabir programa priječiti ovaj vinil da dobije svih pet zvjezdica. ZORAN RADENKOVIĆ Svi navedeni albumi su preslušani u vinilnom izdanju (180g LP), a zainteresirani ih mogu nabaviti kod domaćeg uvoznika na adresi: FILM

40 FILM / JAMES BOND BONDOMANIJA 50 godina ekskluzivnosti Bond je sinonim za vanserijske automobile, egzotična mjesta diljem svijeta, tehnološke naprave kakve nisu dostupne uz pretplatu za 8 kn i vodku-martini piše: Mladen Šagovac Mnogi su se zaletjeli proglasiti Skyfall najboljim James Bond filmom do sad. Naglasak ide na riječ "zaletjeli". Mnogo je detalja zbog kojih ovo ne može biti najbolji James Bond. Najbolji bi morao zadovoljiti niz parametara zadanih u ranijim filmovima i ispuniti očekivanja svakog gledatelja koji je ikada ranije pogledao barem jedan od najbolja tri filma o agentu 007, a to su sudeći po filmskoj kiritici Dr. No (1962), Iz Rusije s ljubavlju (1963) i Goldfinger (1964). Time i Sean Connery ispada najbolji glumac koji je dužio Walther PPK. Zbirom kritika Skyfall pada na 5. mjesto najboljih ikad snimljenih filmova o agentu 007, a s vremenom bi mogao pasti i na nižu poziciju. Istina je slijedeća, James Bond je upao pod sve jači utjecaj političke eksploatacije filmova za takozvane "više ciljeve". Dio domaće kritike u Skyfallu je prepoznao aktualna britanska politička pitanja poput lojalnosti imperiji i pitanja škotskog referenduma o samostalnosti. Svi raniji filmovi o tajnom agentu, za kojeg su čuli svi, uglavnom su politički korektni pa čak i kada se sukobljavaju, do prije koju dekadu tradicionalni neprijatelji, politički Istok i Zapad. Ideološki očišćen neprijatelj Raul Silva (Javier Bardem) ne prodaje novi svjetski poredak, ne zagovara pročišćenje svijeta kroz potpunu destrukciju poput Karla Strombega u Špijun koji me volio (1977), ne pokušava ni steći nesmiljeno bogatstvo kao Auric Goldfinger u filmu Goldfinger (1964) već se pogoni osobnom osvetom. Silva bi se doimao kao atipični negativac da publika u međuvremenu nije prepoznala i podosta prešućenih Silvinih značajki poput "diskretnog" naginjanja homoseksualnosti, što se može tumačiti kao demonizaciju ove društvene skupine. Apropo scene koja je podigla dosta glasina oko homoseksualnih nagona Jamesa Bonda, nedavno se oglasio Daniel Craig, valjda u strahu za svoj macho-image koji njeguje kod pripadnica nježnijeg spola, i izjavio da lik agenta 007 nije gay. Već ovakve rasprave, ili tlapnje, pokazuju u kojoj mjeri je James Bond izašao izvan okvira tradicionalnog špijunskog filmskog junaka čija je seksualnost u ranijim filmovima bila praktički neupitna. No nisu samo karakterna pitanja ono što otuđuje novo uprizorenje agenta Bonda od njegove tradicionalne filmske vizure. Stvarno, kako se korištenje mobilnog uređaja koji je moguće uz pretplatu dobi

41 FILM / JAMES BOND ti za 8 kn čime je dostupan skoro svakom običnom zaposlenom čovjeku, može nazvati povratku tradicionalnom uprizorenju Jamesa Bonda? Bond je sinonim za vanserijske automobile, egzotična mjesta diljem svijeta, tehnološke naprave kakve nisu dostupne uz pretplatu za 8 kn i vodku-martini. Agent 007 je jednom riječju sinonim za - ekskluzivnost. Pivo poput Hainekena koje je moguće nabaviti u gotovo bilo kojem zapećku zemaljske kugle teško da se može nazvati ekskluzivnošću. Ipak ste i ovaj magazin kupili jer želite pronaći ekskluzivnosti kakva će vas izdvojiti iz mase, nešto što izdvaja vašu individualnost. Korištenjem konfekcijskih uređaja ni James Bond više ne može biti jedinstveni akcijski junak. Znači li to da je svaki drugi klinac koji u tramvaju na svojoj Sony Xperiji T sluša Gangnam Style, ekskluzivan i izdvojen iz mase? Ne, to nije povratak tradicionalnom poimanju Jamesa Bonda. Od tradicionalnih ekskluzivnosti tako ostaju samo uobičajeni luksuzi poput jahti i casino te egzotična bond djevojka. OK, nije baš sve tako crno. Skyfall ima neke svoje prednosti i specifičnosti u odnosu na ostale filmove o Jamesu Bondu. (nastavak na strani 82.) Najbolje od Bonda, Jamesa Bonda 50 godina filmske tradicije spacijalnog naoružanja, posebnih špijunskih gadgeta, jedinstvenih filmskih ljepotica i ekskluzivnog stila života. Nakon 22 filma James Bond očigledno ulazi u jednu drugu "kulturološku dimenziju. Onu konzumerističku. Sada već znamo, Daniel Craig potpisao je za još dva filma o najpoznatijem tajnom agentu. O njima je najbolje govoriti tek kada dođu na platna. Bolje bi bilo pogledati unatrag i vidjeti odlike onih filmova koji su ocijenjeni kao najbolji. Roger Moore poznati glumac i filmski kritičar, a koji istovremeno ima najduži staž u ulozi Jamesa Bonda, ne krije svoju naklonost prema Craigovoj izvedbi. Brojni drugi kritičari ipak kao najboljeg vide Connerya, odnosno filmove s njim u glavnoj ulozi. Iako je ovaj tekst započet kao analiza svih filmova o Bondu, jedini pravi pretendenti za titulu najboljeg ostaju oni u kojima su glumili Craig i Connery. Dr. No Iako je prva ekranizacija Jamesa Bonda bila ona televizijska iz godine, službenim prvijencem smatra se vjerojatno najpoznatiji film o ovom tajnom agentu, kojeg je zamislio pisac Ian Fleming. Dr. No sa Seanom Conneryem u glavnoj ulozi kino platna pogodio je godine. Kao prvi James Bond koji je dospio do šire publike utemeljio je brojne temeljne elemente koje će kasnije publika očekivati od ove filmske franšize. Redom, to su prekrasne lokacije, u ovom slučaju Jamajka, odnosno mjesto gdje je Fleming za vrijeme odmora zamislio svog junaka. Zatim jedinstvene ljepotice poput Honey Ryder i Ursule Anders. I finalno naslovni lik koji predstavlja nemilosrdne negativce s težnjama za svjetskom dominacijom. Karakternog izgleda koji odaje lakonsku ležernost Sean Connery utemeljuje glumačku šablonu za odabir budućih glumaca u ulozi Jamesa Bonda. Prvi James Bond prema mišljenju filmskih kritičara predstavlja krajnji domet ove franšize. Rezultat - 98% pozitivnih kritika. Iz Rusije s ljubavlju Iz Rusije s ljubavlju na kino platna stigao je odmah iza Dr.No koji je stvorio novi filmski fenomen godine tajni agent James Bond samo je nastavio s pokoravanjem planeta koji poput zapostavljene egzotične ljepotice samo čekao da bude do kraja zaveden od strane filmskog junaka kakav je bio 007. Ovo je i Conneryev omiljeni film iz franšize. Temeljni elementi postavljeni u prvom Bond filmu ovdje su već uobličeni u formulu. Iz Rusije s ljubavlju donosi partnerski odnos s obje strane Željezne zavjese a uz Jamesa ljepša polovica ovog kratkog savezništva je KGB agentica Tatiana Romanova, odnosno prelijepa glumica Daniela Bianchi. Ovo je također bio prvi James Bond koji se poput ovih novijih s glumcem Craigom više oslanjao na domišljatost glavnog protagonista nego na "gadgeteriju. Sve ovo je bilo objedinjeno uglavnom pohvalnim kritikama kojih je zbirno 97% pozitivno. Goldfinger Možda nije po svačijem ukusu, ali da, i treći najbolje ikad ocijenjeni James Bond film je rađen sa ležernim i vječno skoncentriranim Seanom Connerijem. Goldfinger u glavni fokus donosi potpuno razotkriveni karakterni spektar Jamesa Bonda kao protagonista. Ovo je također prvi film u kojem agent 007 svoju lgendarnu rečenicu izgovara u nje- nom najpoznatijem obliku - "Martini. Protresen, ne promiješan." Također ga odlikuje vjerojatno najpoznatija James Bond pjesma, ako ne i najpoznatija filmska pjesma uopće - Goldfinger, a pjeva je Shirley Bassey. Ovaj puta meta novog super-negativca metalurškog tajkuna Godfingera je ni više, ni manje trezor Federalnih rezervi. Dvije ljepotice dolaze do izražaja. Jedna je prototip djevojke za zabavu (sponzoruše) Jill Masterson, odnosno glumica Shirley Eaton, dok je Honor Blackman uprizorenje emancipirane poduzetne žene u liku Pussy Galore (ima nešto u tom imenu što zaziva smješak svakog muškarca). Goldfinger umjetnički nije baš u klasi "Dr. No i "Iz Rusije s ljubavlju, ali je mit o Jamesu Bondu do kraja nametnuo u kolektivnoj svijesti. Čak ni campovska naglašenost trećeg filma o Jamesu Bondu nije previše smanjila oduševljenje ovim filmom a kritike su za nijansu grublje od ranijih filmova te iznose 96% pozitivnih. Casino Royale Trebalo je proći puna četri desetljeća da ova iznimna franšiza doživi potpunu renesansu. Između Sean Connerya i Daniela Craiga je prostor ispunjen glumcima koji su lik Jamesa Bonda uglavnom gradili na temeljima koje je postavio Connery. Potpuno skamenjeno lice Daniela Craiga dok u filmu Casino Royale lice antagonista uranja u lavabo dalo je naslutiti da će ovo biti potpuno drugačiji lik Jamesa Bonda od onog koji je filmskim platnima vladao proteklih desetljeća. "Casino Royale ne predstavlja samo novu inkarnaciju najpoznatijeg svjetskog tajnog agenta, ovo je bio potpuno novi početak. Ipak, da bi netko bio tajni agent treba biti hladnokrvni ubojica i Craig svojom pojavom baš ostavlja takav dojam. Odbačeni su campovski aspekti filma što je pred publiku donijelo sirovu tvrdu akciju. U skladu s novom atmosferom filma odabirane su i nove bondovske ljepotice. Njihov vijek trajanja radikalno je skraćen a vizualna ljepota odiše hladnoćom koliko i divljinom. Talijanska ljepotica Caterina Murino zastupala je Mediteran u liku Solange, dok je francuska boginja Eva Green predstavljala ženu 21. stoljeća u ulozi agentice Britanske državne riznice Vesper Lynd. James Bond je s Judi Dench dobio najboljeg M-a ikad, a žene još veću počast. Casino Royale je rezultirao novim standardima špijunskih filmova i ovo nije moglo proći bez benevolentnosti kritike. Finalni sud je tom filmu donio 94% pozitivnih kritika. Best Of Bond... James Bond 50 Years - 50 Tracks EMI / Dallas Records Postoje razna glazbena izdanja bombastičnog naziva - Zlatna kolekcija, ali samo jedno ima potpuni pedigre dostojan takvog naziva. Kakva bi to 50. obljetnica najpoznatije svjetske filmske franšize bila bez posebnog izdanja glazbenih sadržaja James Bond filmova? Počev od prve naslovne partiture "James Bond Theme Montyja Normana rađene za film Dr. No, pa dalje preko popularnih pjesama kojima je ova zimzelena filmska tema okupljala poklonike pred kino platnima, glazba rađena za ove filmove ima status zasebnog žanra, kategorije za sebe. Dok je Montijeva melodija postala temelj skoro svake nove partiture rađene za ove filmove, specifičnost posebne pjesme za svaki novi film krenula je s filmom Iz Rusije s ljubavlju. Vjerojatno najimpozantnija činjenica vezana uz pjesme s početnih špica za James Bond filmove je što su većinom postajale hitovi na top listama. Ova posebnost je uočljiva već od Goldfingera čija je istoimena melodramatična pjesma Shirley Bassey postala standard za sve buduće naslovne pjesme ove franšize. Kao što su James Bond filmovi odraz vremena u kojem su snimani, tako su i pjesme pratile promjene u popularnoj glazbi. Intereasnto je pritom da iako se Normanova partitura kontinuirano ispod površine pojavljuje kao temelj za svaku novu pjesmu, uvijek ostaje dovoljno prostora za individualne interpretacije izvođača. Pjesma "Licence to kiil Gladys Knight snažno popraćena zvukom sintesajzera ima zvuk tipične power balade iz 80. godina prošlog stoljeća, ali u sebi još uvijek sadrži orkestralne elemente i ritmiku glazbe James Bond filmova. Vruhunska kompilacija u kojoj ćete uz uvodne pop pjesme i Monty Normana pronaći sve partiture kompozitora koji su do sad radili na Jamesu Bondu redom; John Barry, George Martin, Marvin Hamlisch, Bill Conti, Michael Kamen, Eric Serra i David Arnold. Zaključimo to ovako, igrom slučaja ovo je pravi glazbeni vremeplov pedesetogodišnje glazbene i filmske ere kojeg povezanost s točno određenim filmovima/slikopisima čini jedinstvenim kao takvim

42 FILM / JAMES BOND Ovaj puta uz akcijsku napetost radnja donosi naglašenije dramske tenzije između likova, pa se sada propitkuje inače neupitna odanost službi. Unatoč pretencioznoj psihičkoj karikiranosti dobar je i glavni negativac Silva kojeg uprizoruje uvijek spektakularni Javier Bardem. London, glavni grad Kraljevskog imperija konačno dobiva dugo izbjegavani omaž, a na scenu dolazi novi Q koji ne djeluje kao usputni djedica džepova punih igračkama. Premda su ovo svijetle strane novog Bonda, i one predstavljaju neku vrstu odvajanja od tradicije. Danas kad je sve podređeno neprekidnim fluktacijama tržišta, nitko ne umišlja da će u jednoj firmi moći provesti 25 godina staža. Oni odvažniji i snalažljiviji među nama tako nešto niti ne žele. A novi Q? Pravi menadžer uz sebe uvijek ima dobar pametni telefon i dobrog programera. Novi negativac predstavlja novu vrstu prijetnje po temeljne stupove društva. Softverski je educiran, svoje računalne servere drži off-shore i izravna je posljedica sustava koji ne mari za svoje zaposlenike. Fabularnim i akcijskim paketom "Skyfall" je vrsna filmska špijunska delicija, ali teško da bi se mogao nazvati najboljim Jamesom Bondom ikad. 007 nebitnih činjenica o Jamesu Bondu Cijev pištolja Čuveni prizor s pogledom kroz cijev pištolja s početka Bond filma nastao je iz cjenovne etikete. Maurice Binder, Dizajner filmskih vizuala koji je iste za Bond filmove radio od Dr. No do Dozvole za ubijanje imao je pri ruci čiste cijenovne etikete kada mu je palo na pamet da bi dobro poslužile za prikazivanje rupa nastalih od metka što je kasnije pretvorio u pogled kroz cijev pištolja. James Bond Theme Uvriježeno uvjerenje da je John Barry napisao legendarnu partituru James Bond Theme nije točno. Pravi autor jedne od najpoznatijih filmskih partitura u povijesti je Monty Norman koji je kasnije ovo i dokazao, na sudu. Naime, Norman je naslovnu partituru bazirao na pjesmi Good Sign, Bad Sign koju je ranije napisao za nerealizirani mjuzikl A House for Mr. Biswas. Univerzalna Bond djevojka James Bond se uvijek spetlja s drugom djevojkom u svakom novom filmu? Ne baš. Maud Adams, švedska glumica jedina je Bond djevojka koja se pojavljuje u dva filma o agentu godine igrala je djevojku antagonista Scaramanga u filmu Čovjek sa zlatnim pištoljem godine vraća se u naslovnoj ulozi filma Octopussy kao bogata švercerica. Nikad ne reci nikad Iako je to pravno i tehnički, Skyfall praktički nije 23. Bond film. Prvo pojavljivanje Jamesa Bonda na ekranu bilo je televizijsko. Treća epizoda kriminalističkog omniserijala Climax! naslovljena je Casino Royale. Jamesa Bonda godine igrao je Barry Nelson, a negativca Le Chiffrea popularni Peter Lorre. Sean Connery svoju posljednju službenu ulogu agenta 007 odigrao je u filmu Dijamanti su vječni, ali se godine vratio u "službu s vanprodukcijskim filmom Nikad ne reci nikad kuće Warner Bros. koji je ustvari remake ranije snimljenog Thunderball. Q Jeste li se ikad pitali što znači Q, ime vremešnog gospodina koji Jamesa Bonda opskrbljuje svim onim skupim špijunskim igračkama? Q je skraćeno za Quartermaster ili po naški - intendant. Q ima i pravo ime, zapravo samo prezime. Kapetan Boothroyd se ne pojavljuje u samo tri Bond filma, Živi i pusti umrijeti, Casino Royale i Zrno utjehe. Samo dva put se živi Naslov petog Bond filma inspiriran je haiku poemom japanskog pjesnika Matso Bushoa iz 17. stoljeća. Samo dva put se živi; Jednom kad se rodiš, I drugi put kad pogledaš smrti u lice Oduzeta dozvola Radni naslov filma Dozvola za ubojstvo bio je Oduzeta dozvola. takav naslov je američku probnu publiku previše podsjećao na američki Zavod za motorna vozila koji izdaje ili oduzima vozačke dozvole, pa je naslov promijenjen. Film je ipak u japanu prikazivan pod nešto drugačijim naslovom Otkazana dozvola, dok je u Italiji prikazivan kao Privatna osveta. Razlog? Talijani su Dozvolu za ubojstvo već gledali jer je godine pod tim naslovom prikazivan Dr.No. 82

43 FILM / HOBBIT Filmska tolkienmanija začeta prije više od deset godina ni trena nije jenjavala, ljudi su gotovo žalno dočekali kraj bajke. Cijelo desetljeće nakon Povratka kralja, posljednjeg dijela ove uzbudljive trilogije Peter Jackson sebe i nas vraća Tolkienu kroz avanture Bilboa Bagginsa opisane u priči Hobbit. Vjerojatno je bilo potrebno puno kompromisa pa i prosipanja žući da se priča svedena na dvjestotinjak stranica razvuče na filmsku trilogiju. Začetku snimanja prethodile su vijesti koje su samo pojačavale neizvjesnost da će Jackson uopće snimiti Hobbit. Vrhunac loših vijesti bila je hospitalizacija popularnog redatelja što je u siječnju dovelo do odgode početka snimanja. Kako bi ponovno snimio priču epskih razmjera Gospodara prstenova, Jackson je primoran Hobbit bogato "nadograditi". Iako je Hobbit jedna potpuno zasebna priča, koja samo jednim svojim djelićem naznačuje kako je Bilbo pronašao prsten, te je vremenski smještena daleko ispred Prstenove družine, Jackson će očito sve niti prespospojiti tako da ona bude izravni prednastavak čuvene trilogije Gospodara prstenova. Kuda to vodi? Pa nadajmo se da će putovanje kroz slijedeća dva filma ipak biti nešto kraće od prvog jer je Jackson uz niz nadodanih podradnji Hobbitu razvukao sve dijaloge a to ponekom kritičaru može biti dosadno. U ovom prvom filmu, čarobnjak kojeg smo već dobro upoznali u ranijim filmovima, Gandalf Sivoskuti poziva Bilboa Bagginsa da mu se s družinom patuljaka pridruži na putovanju do Erebora. Trinaest patuljaka, jedan čarobnjak i Hobbit u lovu na zlato patuljaka koje je zaposjeo veliki zmaj. To je osnova Tolkienove priče, ali ne i Jacksonovog Iščekivano-neočekivano putovanje Petera Jacksona i Bilbo Bagginsa piše: Mladen Šagovac Hobbita. Vidljiva je namjera Petera Jacksona da kroz ova tri filma prikaže uspon zlog Saurona kakvim ga poznamo iz Gospodara prstenova. To je ujedno i element koji spašava priču pa i pravda njeno razvlačenje na tri filma. Trinaest patuljaka a pola ih je bez karaktera. Ne samo da ih ne upoznajemo onoliko koliko je potrebno da suosjećamo s njima, nego ih dio niti ne uočavamo kroz film. Ovo ne predstavlja problem obožavateljima Tolkiena, ali predstavlja problem ljubiteljima Petera Jacksona. Jackson je Bilboa Bagginsa, koji je glavno vezivo i lik u cijeloj priči, pokazao previše nećkavim i zbunjenim. Nije da Bilbo Baggins nije takav i u romanu J.R.R. Tolkiena, jest ali ne baš toliko. Svjestan da će zbog razvlačenja radnje podbaciti u dramaturgiji Jackson je odlučio zaigrati na još jednu kartu - tehnološku. 3D film više nije novotarija, a računalno generirane slike su dovedene na piksel do savršenstva i jedino što je Peteru Jacksonu preostaje kao nekakva inovacija je podizanje brzine izmjene sličica u sekundi. Popularno nazvan High Frame Rate (HFR) format nije nikakva tehnološka inovacija, a ni nepoznanica. Već je Thomas Ediston brzinu prikazivanja na 48 sličica/fremova u sekundi (s koliko je Jackson snimao Hobbit) definirao kao minimum ispod kojeg slika opterećuje oko. Nekoć se specijalne efekte poput eksplozija u svemiru (Star Wars) snimalo s kamerama koje su imale brzinu 2500 (pa i više) sličica u sekundi da bi se potom prikazivanjem na standardnih 24 sličice u sekundi (onako kako sad gledamo filmove u kinu) dobio impresivan prizor eksplozije. Ista tehnika ali s 300 sličica u sekundi korištena je kod snimanja raznih pomorskih scena koje su rađene u bazenima s maketama i sl. a kako bi se na standardnoj brzini prikazivanja stekao dojam velikih valova i sporog kretanja masivnih brodova. Imamo još i usporene (slow motion) scene koje su snimane s 48 fremova da bi na standardnoj brzini prikazivanja (24fps) izgledale bajkovito glatko. Zašto je ovo bitno? Jer objašnjava zašto Jacksonov Hobbit "šteka" u akcijskim scenama. Jackson vjerojatno nije koristio dovoljno veliku brzinu kod snimanja akcijskih scena da bi izgledale dovoljno glatke i stvarnije na brzini od 48 sličica u sekundi kod prikazivanja filma u kinu. Tu ne prestaju nevolje za Jacksonovu tehnološku "inovaciju". Hiper realna slika dobivena ovom brzinom snimanja je dobra kada želite prikazati eksterijere, posebno one snima- ne u prirodi, ali je loša kada na istoj brzini prikazujete stijene od gipsa jer onda je oku nemoguće sakriti da vidi gips obojen sivom i crnom bojom. Najveći problem kod slike je što previše podsjeća na gledanje HDTV-a s umjetno napumpanim frame-rateom kao što to zna biti kod video igrica. Možda ova tehnologija s vremenom stvarno nadiđe uhodanih 24 sličice po sekundi. Možda je ovaj tehnološki pomak stvarno neminovan, ali ovakav eksperiment nije trebalo raditi s ovako velikim i za brojne obožavatelje važnim projektom. James Cameron je kod odluke da Avatar 2 snimi u HFR formatu stao na loptu pa odlučio prvo vidjeti kakve će biti reakcije na Jacksonov film. Ali zato nema sumnje da će Andy Serkis, najpoznatiji po fantastičnoj izvedbi Goluma/Smeagola u Jacksonovim filmovima, svoju Životinjsku Farmu Georga Orwella snimati i prikazivati u HFR formatu. U drugom dijelu trebalo bi biti manje potrebe za razvlačenjem priče. Možda će se i Martin Freeman kao Bilbo malo trgnuti pa pri susretu sa zmajem Smaugom pokazati mrvu više odlučnosti no što je ovdje ima u razmjeni zagonetki s Golumom. Drugi dio Hobbit - Pustošenje Smauga, Bilboa Bagginsa i družinu patuljaka dovesti će do Samotne planine (Erebor) gdje će se snalažljivi Hobit poslužiti s moći Jedinog prstena kako bi nasamario opasnog zmaja i otkrio njegovu slabu točku. Na putu do Erebora, upoznati će mjenjolika Beorna i proći kroz Mrkodol gdje će patuljci pasti u zarobljeništvo Thranduila. Glavna priča trećeg dijela, nazvanog Hobbit - Tamo i nazad, biti će poprište velike bitke pet armada. Naime, nakon što Bilbo i Thorinova skupina patuljaka uz pomoć ljudi iz Jezergrada planinu oslobode zmaja po svoj udio u blagu kreću ljudi, ali i vilenjaci Thranduili a na sve njih Gobilini i Wargovi iz Morie i Malenoga gorja (Planine magle). Kako jedna bitka nije dovoljna za popunjavanje cijelog filma, moguće je očekivati podradnje i prologe iz bogate Tolkienove mitologije. Ljubiteljima fantastike ovo je sve samo ne loša vijest. Ali, snimanje čak tri filma temeljenih na knjižici od dvjestotinjak stranica za sobom povlači pitanje komercijalizacije. Peter Jackson se dugo nećkao prihvatiti režiju Hobbita. Prvotno je ovaj film trebao režirati prokušani majstor fantastike Gulliermo del Toro koji na sva tri filma surađuje kao scenarist. Dakle teško da je riječ o novcu. Ovdje bi se prije moglo govoriti Napoleonovom kompleksu jer kod Petera Jacksona sve mora biti veliko. Sjećate se King Konga? Dobar film, ali ima identične probleme kao i Hobbit, pun je dijelova koji su trebali biti ostavljeni za montažerskim stolom. Isti problem mori i Ljupke kosti. Čak i produženo izdanje trilogije Gospodar prstenova ima 125 minuta više od minutaže kino izdanja. To je jedan cijeli film. Valjda Jackson u drugom filmu neće ponavljati greške koje mu kritika zamjera kod Neočekivanog putovanja. Stvar je financijske prirode, za sada prvi film Trinaest patuljaka, jedan čarobnjak i Hobbit u lovu na zlato patuljaka koje je zaposjeo veliki zmaj. To je osnova Tolkienove priče, ali ne i Jacksonovog Hobbita ovog serijala probija plafone prodaje. Ali ako publika ne bude dovoljno oduševljena inovacijom pompozno imenovanom HFR i prevelikim razvlačenjem kratke priče, neće nadrapati drugi, nego treći film iz tilogije. Bio bi to nezahvalan epilog ove nove tolkienovske renesanse. Uostalom ako nastavi u ovom ritmu, kako će poslije na Blu-rayu prodavati produžene verzije? 84 85

44 FILM / RECENZIJE Tražeći ljubav za kraj svijeta (Seeking A Friend For The End of The World) Focus Features, 2012., 101 min. Režija: Lorene Scafaria Igraju: Keira Knightley, Adam Brody, Steve Carell, Connie Britton, Rob Corddry Žanr: Komedija, fantazija, drama gih romantičnih komedija ova ne završava - i živjeli su sretno do kraja života. Iako je atmosfera u filmu ponešto blijeda, obojana je šarolikim i zabavnim likovima koji se u finalnom trenutku osjećaju živima. Tu je još Scafarijin impresivan izbor glazbe. Penny na ovom putovanju. Iako nigdje nema gramofon, svugdje sa sobom nosi LP ploče. Raspon glazbe seže od Beach Boysa do Scotta Wilsona, a svaka pjesma svira novo značenje konteksta. "Kada me film Tražeći... zgrabio u potpunosti i bez upozorenja, kopala sam za maramicama. Lijepo iznenađenje za službeni početak ljeta. - Mary F. Pols, TIME Magazine Prometej (Prometheus) 20th Century Fox, 2012., 124 min. Režija: Ridley Scott Igraju: Noomi Rapace, Michael Fassbender, Charlize Theron, Idris Elba, Logan Marshall-Green Žanr: SF Young Adult (Young Adult) PRIPREMIO: MLADEN ŠAGOVAC Paramount Pictures, Mandate Pictures, 2011., 93 min. Režija: Jason Reitman Igraju: Charlize Theron, Patton Oswalt, Patrick Wilson, Elizabeth Reaser, Collette Wolfe Žanr: komedija, drama, farsa 6,5/10 Nekoliko tjedana prije smaka svijeta Dodge (Steve Carel) ostane sam. Točnije, supruga ga ostavlja istog trena kad njih dvoje (i svi ostali) spoznaju da se život na Zemlji bliži kraju. Lutajući uokolo kroz svoj okoliš i posljednje dane u svijetu naleti na susjedu Penny (Keira Knightley) s kojom nikad ranije nije progovorio ni riječ. Jedno zagubljeno pismo vezati će njihove sudbine i oni odlaze na put, s namjerom da Dodge pronađe svoju davno izgubljenu ljubav i kako bi Penny pronašla privatni avion kojim bi se vratila svojim roditeljima u Engleskoj. Na svom posljednjem životnom putovanju, njih dvoje će naletjeti na razne ljude s različitim načinima na koje će dočekati kraj svijeta. Dodge i Penny će na tom putu možda spoznati da je ono što traže baš ispred njih. Redateljski debi njujorške alternativne glazbenice Lorene Scafaria zapanjujuće je kvalitetan. Za razliku od brojnih dru- Čudesni Spider Man (The Amazing Spider-Man) Sony, 2012., 136 min. Režija: Marc Webb Igraju: Andrew Garfield, Emma Stone, Rhys Ifans, Denis Leary, Campbell Scott Žanr: Akcija, fantazija, triler, avantura 7,3/10 Ovo je reboot Spidermana i posrijedi je potpuno nova ekranizacija popularnog stripa i TV serijala. Što je najzabavnije, bolji je od prethodnih u kojima je Tobey Maguire u glavnoj ulozi. Petera Parkera (Andrew Garfield) roditelji kao malog dječaka ostav- 7,4/10 Legendarni redatelj Aliena i Blade Runnera Ridley Scott vraća se žanru koji je pomogao oblikovati. U Prometeju stvara snažnu imaginarnu mitologiju prema kojoj tim znanstvenika istražuje tragove koji vode do saznanja o porijeklu ljudske vrste na Zemlji. Ovo ih odvodi na uzbudljivo putovanje do najmračnijeg kutka svemira. Njihovo otkriće ih dovodi u poziciju u kojoj se moraju boriti za vlastiti život i očuvanje ljudljaju kod ujaka Bena (Matin Sheen) i tete May (Sally Field). Roditelji misteriozno pogibaju i to predstavlja ranu na duši koja, unatoč sretnom djetinjstvu, s vremena na vrijeme Petera teško pogađa. Nakon što nađe očev davno zagubljeni dosje odluči posjetiti laboratorij Oscorp u kojem je njegov otac nekoć radio. Tamo, osim što će upoznati očevog bivšeg kolegu dr. Curta Connorsa (Rhys Ifans), slučajno ga ugriza pauk, i to naravno nije bilo kakav pauk. Pete više nikad neće posjedovati vlastiti život te će prolaziti stalnu borbu u pokušajima da spoji svoje Peter Parker s novim alter-egom. To njegovo novo naličje pronaći će opasnog neprijatelja koji je spreman uništiti Manhattan. Možda ovom filmu nije bio potreban reboot, ali Garfield donosi drugačiju, pa i blistaviju energiju u ulogu Spidermana. Ono što još dodatno pomaže u razlikovanju prijašnjeg od novog Spidermana je Gwen Stacy (Emma Stone), Peter/Spiderova nova ljubav. "Bezazlen i šarmantan s izgledom neoborive zapanjenosti super moćima koje posjeduje, Maguire je savršen u ulozi običnog čovjeka s velikom tajnom. - Kirk Honeycutt, Hollywood Reporter ske vrste. U Prometeju miješaju se impresivni prizori i velike teme kao što su stvaranje i uništenje. Povlače se paralele između likova i situacija, te zadirkuju emotivne reakcije na velike ideje, čini sve što bi veliki filmovi trebali činiti. Kako se film bliži kraju Scott napušta sve ranije postavljene stupove filma s ciljem da Prometeja oblikuje za potrebe obožavatelja. U glavnim ulogama su upečatljiva Nomi Rapace i Logan Marshal-Green kao znanstveni par, Plaćenici 2 (The Expendables 2) Lionsgate, Millennium Films, 2012., 102 min. Režija: Simon West Igraju: Sylvester Stallone, Jason Statham, Jet Li, Arnold Schwarzenegger, Bruce Willis Žanr: Akcija 6,7/10 Plaćenici su se vratili, i ovaj put - osobno je. Barney Ross (Sylvester Stallone) i njegov tim Plaćenika (Jason Statham, Dolph Lundgren, Terry Crews, Michael Fassbender u ulozi androida sa skrivenom agendom i kao hladna, zajedljiva voditeljica misije Charlize Theron. Iako je od glumaca briljirao samo Fassbender i ostatak glumačke postave ostvaruje upečatljive izvedbe te gledatelju pružaju nezaboravan doživljaj SF horrora. "Prometej ni u kom pogledu nije loš film. Nije prednastavak kakav smo htjeli, ali je veličanstveni spektakl upakiran u uredne svemirske trope." - Dave Bradley, SFX Randy Couture i Liam Hemsworth) pozvani su isplatiti dug. Njihova misija je domoći se tajnih podataka iz sefa u ruševinama oborene ravnice. U akciji im se pridružuje borilački "umjetnik" Maggie (Nan Yu). Nažalost, zlokobni Jean Vilain (Jean Claude Van Damme) krade podatke o tajnoj lokaciji spremišta plutonija koji odlučuje iskoristiti. Da situacija bude još gora, ubija jednog člana Barneyevog tima. Plaćenici se zaklinju na osvetu a istovremeno će pokušati spasiti svijet. S vremena na vrijeme, vatrenoj zabavi se pridružuju i Jet Li, Chuck Norris, Bruce Willis i Arnold Schwarzenegger. Redatelj Simon West (Ledeni ubojica) zamjenjuje Stallonea na kormilu u ovom nastavku Plaćenika, iako je ocvali Sly još uvijek koscenarist filma. Bez obzira na dinamiku nove redateljsko-scenarističke kombinacije, ovo gotovo čarobnim pokretom popravlja većinu problema u prvom filmu. "Film je odličan otpad, fino smeće, vježba camp filmske nostalgije i demonstracije američke prevlasti na polju suludih kozmetičkih poboljšanja ocvalih akcijskih zvijezda. - Lisa Schwarzbaum, Entertainment Weekly 8,0/10 Mavis Gary (Charlize Theron) je razvedena spisateljica koja pokušava napisati završno izdanje njenog nekad popularnog knjiškog serijala Young Adult. Nakon što od supruge svoje bivše srednjoškolske ljubavi om primi svečanu objavu da će par dobiti dijete, Mavis se odluči iz Minneapolisa vratiti u ruralni gradić svoje mladosti. Povratku je goni nadanje da će obnoviti povezanost s novopečenim ocem, njenom mladenačkom vatrenom ljubavi Buddyem Sladeom (Patrick Wilson). Po povratku Mavis nailazi na jednog drugog srednjoškolskog poznanika, Matta (Patton Oswallt) koji će ju pokušati uvjeriti da je Buddy sretno oženjen. Kako će Mavis unatoč brojnim upozorenjima i dalje ostati dosljedna svojoj misiji ponovnog povezivanja sa zgodnim i druželjubivim Buddyem, doći će do pogrešnog shvaćanja njihove komunikacije te se ona nađe u sramotnoj situaciji. Pritom će sebi pronaći čudan par u usamljenom štreberu Mattu. Redatelj Jason Reitman poznat je po umijeću da manjkave likove prikaže dopadljivima, bez obzira jesu li u pitanju lobist duhanske industrije (Hvala vam što pušite), truna maloljetnica (Juno) ili čovijek koji zarađuje putujući i dijeleći otkaze (Ni na nebu, ni na zemlji). Ovdje je otišao korak dalje i ponovno se ujedinivši sa scenaristom Diablom Codyem (Juno) pred publiku hrabro izlazi s potpuno odbojnim, narcisoidnim, umišljajućim i sebičnim protagonistom čije osobno putovanje De facto ne vodi nigdje. "Theron je fantastična i srcedrapajuća u ulozi osobe koja prolazi krizu srednjih godina i potpuno pogrešno vidi svijet oko sebe" - Philip French, Observer/The Guardian 86 87

45 21 Jump Street (21 Jump Street) Sony Pictures, 2012., 109 min. Režija: Phil Lord, Christopher Miller Igraju: Jonah Hill, Channing Tatum, Ice Cube, Brie Larson, Dave Franco Žanr: akcija, komedija Madagascar 3: Najtraženiji u Europi (Madagascar 3: Europe s Most Wanted) Paramount Pictures, 2012., 85 min. Režija: Eric Darnell Glasovi: Ben Stiller, Chris Rock, David Schwimmer, Jada Pinkett Smith, Frances McDormand Žanr: animirani, komedija, obiteljski FILM / RECENZIJE u Monte Carlo, ranije spomenuti četverac smogne snage otplivati za njima u Monaco. No, kada sustignu pingvine prouzročiti će sveopće rasulo i pustoš u monegaškom casinu te si na vrat navlače inspektoricu za nadzor životinja Kapetanicu DuBois (Frances McMormand) koju pak ništa neće zaustaviti da se dograbi jedinog životinjskog trofeja koji nedostaje u njenoj kolekciji - lava. Jedini bijeg koji će Alexu i njegovim kompanjonima preostati je skrivanje u putujućem cirkusu kojeg vodi mrzovoljni ruski tigar Vitalij (Bryan Cranston) i simpatična, slatka jaguarka Gia (Jessicy Chastain). Obično su treći (ili četvrti, pa i peti) nastavci popularnih animiranih franšiza manje zabavni od svojih originala, ali Madagaskar 3 je šarolika, smiješna, multi-kontinentalna priča. Istina, ima tanku/plošnu priču, ali to nadognađuje nevjerojatno blistavim vizualima i nezaboravnim novim likovima pri čemu prednjači super-negativka DuBois, urnebesno i dobro osmišljen lik lovca na životinje koji u jednom trenutku u maniri farse zapjeva legendarnu pjesmu Edith Piaf - "Je Non Regret Rien" (Ne žalim zbog ničega). Madagaskar 3 je apsolutni animacijiski hit godine a u očima filmske kritike debelo je pokosio svog najbližeg konkurenta Ledeno doba 4. "Ovo je rijetki slučaj da se animirani komad dosljedno poboljšava u odnosu na prethodnike" - Justin Chang, Variety Vitez tame: Povratak (The Dark Knight Rises) Warner Bros, 2012., 164 min. Režija: Christopher Nolan Igraju: Christian Bal, Michael Caine, Anne Hathaway, Gary Oldman, Tom Hardy Žanr: Akcija, fantazija 8,7/10 ovratak se odvija Posam godina nakon što je divljanje Jokera po Gothamu dovelo do tragične smrti Harveya Denta i Batmanove žrtvene transformacije iz heroja u odmetnika. Bruice Wayne (Christian Bale) se povlači u osamu, ostavljajući iza sebe Luciusa Foxa (Morgan Freeman) da vodi poslove u Wayne Insustries. Istovremeno, građani Gothama uživaju život lažne sigurnosti do trenuka kad se pojavljuje nemilosrdni plaćenik Bane (Tom Hardy). Njegov monstruozni plan opće destrukcije ugrozit će živote građana voljenog grada Brucea Waynea. Uz pomoć demoraliziranog policijskog povjerenika Gordona (Gary Odlman), mladog policajca Johna Blakea (Joseph Gordon-Levitt) i lukave kradljivice dragulja Seline Kyle/ Žena mačka (Anne Hathaway), Wayne oživjulje svoj uspavani alter-ego Batmana za još jednu bitku protiv zla. Svojom Batman trilogijom Nolan i Bale su napravili revolucionarni pomak u žanru filmova o superjunacima i kompletnu tematiku iz šarolikih akcijskih avantura pretvorili u ozbiljne meditacije o pravdi i moći. Vizualno impresivan i zapanjujuć, fantastično odglumljen i ispunjen napetošću, Vitez tame: Povratak jedan je od rijetkih filmova s megabudžetom i trosatnom radnjom koji zaslužuje neprekidnu i besmrtnu pažnju svojih obožavatelja. "Uvjerljivo najveći, najmračniji, najuzbudljiviji i uznemirujući spektakl ikada stvoren za ekran. - Andrew O Hahir, Salon.com 8,5/10 Schmidt (Jonah Hill) i Jenko (Channing Tatum) nisu bili prijatelji u srednjoj školi. Schmidt je osjetljivko, pametnjaković i ne baš sportski tip, a Jenko je sve suprotno. Doduše, policijska akademija se pokazala kao dobar ekvilajzer za njih dvojicu, obojica su učili iz prednosti onog drugog iako im taj način nadopunjavanja nije previše pomogao da stvarno budu dobri u svom poslu. Njih dvojica se prijavljuju u poseban policijski odjel 21 Jump Street kako bi dokazali da imaju "ono nešto" potrebno za uništavanje velikog narkodilerskog kruga. Rad se odvija pod krinkom, a njih dvojica izigravaju srednjoškolce i Schmidta ždere što ima osjećaj da će opet biti među nepopularnim školskim geekovima s društvene margine, te još gore - da će ostati zaboravljen. No, svijet se u međuvremenu potpuno promijenio i izokrenuo pa ispada da su današnji "cool klinci" oni koje se do prije pet godina gledalo kao marginalce, a ti današnji cooleri vladaju školom na više od jednog načina. "21 Jump Street" je odličan primjer kako oživjeti franšizu iz osamdesetih bez prežvakavanja starog istrošenog materijala, kako to inače čine filmovi koji bazirani na ranijim projektima. Naime, film je samo djelomično inspiriran popularnom dramskom serijom koja je prikazivana do početka devedesetih. "21 Jump Street" je čvrsto u današnjici, iako na trenutke baca flashbackove prošlosti, šale i štosovi su reski a rezultat je čisti užitak zabave (naravno, ukoliko ste dovoljno "zreli" i možete podnijeti sirove dijelove ponuđenog humora). Inače, Johnny Deep koji je obilježio izvornu TV seriju ovdje ostvaruje simpatični i smiješni cameo. "Ovaj poptuno nov i pogled na 21 Jump Street ima vlastitu iskru razigranosti. A Hill i Tatum kao raspaljeni komičarski tim, to dokazuju" - Peter Travers, Rolling Stone 7,8/10 Na početku treće životinjske avanture Madagascar, čuveni četverac njujorškog zoo-a - lav Alex (Ben Stiller), zebra Marty (Chris Rock), vodenkonj Gloria (Jada Pinkett- Smith) i vječni hipohondar žirafa Melman (David Schwimmer) još uvijek su nasukani u Africi i nostalgični za Velikom jabukom. Nakon što vrhunski organizatori (i konspiratori) pingvini izgrade zrakoplov te odu Hugo (Hugo) Paramount Pictures, 2012., 127 min. Režija: Martin Scorsese Igraju: Ben Kingsley, Sacha Baron Cohen, Asa Butterfield, Jude Law, Chloë Grace Moretz Žanr: Avantura, obiteljski 8,1/10 U ovoj adaptaciji romana Briana Selznicka nagrađenog Caldecott medaljom koja se dodjeljuje najboljim romanima za djecu, dvanaestogodišnji dječak Hugo (Asa Butterfield) je siroče koje živi u Pariškom željezničkom kolodvoru. Jedino što ustvari posjeduje je pokvareni Automaton (mehanički čovjek) kojeg je njegov otac prije smrti spasio iz muzejskog arhiva. Živi poput kakvog skrivenog kolodvorskog miša pa kako bi preživio krade iz raznih dućana na stanici. Ali, kad pokuša maznuti mehaničkog miša iz trgovine ekscentričnog prodavača igračaka Georgesa (Ben Kingsley) ulazi u avanturu koja će ga odvesti do otkrića čemu služi Automaton i zašto je važan. Pritom će se misteriozni Hugo sprijateljiti s Georgesovom posvojenom kćerkicom Isabelle (Chloe Grace Moretz) s kojom će istraživati pariški željeznički kolodvor pri čemu će izbjegavati kolodvorskog inspektora (Sacha Baron Cohen) koji je poznat po tome što djecu bez pratnje beskompromisno šalje u sirotište. Malo tko je očekivao da će Martin Scorsese (Dobri momci, Casino, Pokojni) režirati spektakl za obitelji. No, vjerojatno je teško odolijevao Selznickovom romanu koji duboko zadire u redateljevu iskonsku i osobnu strast, a bavi se ranom poviješću filma i redateljem Georgesom Meliesom. Naime, nakon što Hugo otkrije da je Papa Georges zapravo davno umirovljeni, ali ne i zaboravljeni, predratni redatelj, priča gledana kroz oči mladog filmofila poprima izgled ljubavnog pisma pionirima filmske povijesti. Ovo je vrlo zahvalan film za gledanje na HD uređajima te će sigurno pružiti jednak vizualni užitak kao i u kinima. "Strastveni kratki film za očuvanje povijesti, upakiran u maštovitu priču o intrigama djetinjstva i avanturu. Hugo očaravajuće sjedinjuje najranije doba kinematografije s modernim filmskim tehnologijama." - Todd McCarthy, Hollywood Reporter 88 89

46 KOLUMNA: NEW YORK Trendovi u novoj godini Transformacija i prilagođavanje elektronske industrije novim trendovima na tržištu nastavit će se i godine. Trenutna najprofitabilnija kategorija su tablet računala i pametni telefoni. Zahvaljujući njima američka elektronska industrija zabilježila je rast prodaje od 6% prošle godine, dok bi bez njihovog udjela trend bio negativan s padom prodaje od 5%. Svaka epoha ima svoje najpopularnije uređaje, na kojima elektronska industrija zasniva svoj opstanak i prosperitet, trenutno su to spomenuti pametni telefoni i tableti. U proteklom desetljeću to su bili HDTV ekrani i MP3 plejeri, na prijelazu u te kućno kino, DVD plejeri i osobna računala, u 80-tim kamkorderi, video rekorderi i prijenosni audio uređaji, a u 70-tim Hi-Fi elektronika i proboj televizora u boji. S tim trendovima nastaju i nestaju nove kompanije, tko se ne prilagodi nestaje s tržišta. Dugoročno gledano epoha nemilosrdnog rata cijena HDTV displeja dovela je do konsolidacije i povlačenja određenog broja proizvođača s tržišta, a svi preostali uglavnom posluju s velikim gubicima (po proizvedenom HTDV displeju). Davanje DVD licence kineskim proizvođačima srozalo je cijene DVD plejera (prethodno i CD plejera), na neprofitabilne nivoe za većinu proizvođača, tako da je i prije veće popularnosti video streaminga DVD plejer prestao biti cijenjeni ili traženi proizvod. Jednom kad se očekivana cijena proizvoda spusti na neku (nisku) razinu, kupci očekuju samo tu cijenu i ne pristaju na veću cijenu bez nekog bitnog razloga ili interesantnijeg proizvoda. Slavni dani sterea iz 70-tih godina sveli su se danas, kod većine kupaca, uglavnom na uređaje koji su postali nešto kao usisivači ili veš mašine, kućna pomagala svedena na svoju osnovnu funkciju bez ikakvog faktora prestiža. Kao i u svemu, u skuplji i luksuzniji uređaji, gdje dominiraju veliki HDTV displeji i kvalitetnija kućna kina, još uvijek donose proizvođačima zaradu. U kontekstu tržišta, pritisak padanja cijena sa svakim novim modelom te popularnost i pristupačnost "kućnog kina u kutiji" sprječavaju spremnost šireg tržišta da potroše više, na nešto što je možda i bolje, jer je njima i ovo dobro. Pritisak stalnog spuštanja cijena, u vječnoj borbi s privlačenjem kupaca kako bi se obim proizvodnje i prodaje održao, ima za posljedicu dinamičnu utrku između osmišljavanja novog i zanimljivog proizvoda koji će bar neko vrijeme donositi profit i borbe za opstanak kad isti izađe iz mode. Tableti i pametni telefoni trenutno su najdinamičnije područje inovacija najviše zbog činjenice da su prijenosni pa korisnicima, osim komfora i praktičnosti, daju percepciju neophodnih pomagala za smanjivanje stresa i opterećenja u svakodnevnom životu. piše: Danko Šuvar Nemilosrdna tržišna utakmica i promjene u trendovima već su donijele do trajnih promjena u praktičnom smislu za američkog kupca. Prije samo godina bilo je pet ili više lanaca prodavaonica za kupovinu elektronike, gdje se moglo ući i kupiti bilo što od potrošačke elektronike. Danas je praktički ostao samo jedan - Best Buy, dok su ostali propali. No i on je u nezavidnom položaju i u procesu zatvaranja "suvišnih" prodavaonica i otpuštanja radnika. Pritisak Amazona i ostalih internet prodavaonica s niskim cijenama i liberalnom politikom vraćanja kupljenih stvari natrag prodavaču, pomalo ubija klasičnu prodavaonicu. Uskoro više neće biti mjesta gdje će se uređaji moći vidjeti, isprobati i odmah kupiti na licu mjesta. Veliki broj kupaca odu pogledati i izabrati uređaj u Best Buy-u, da bi ga kasnije naručili preko interneta. Popularnost MP3 plejera i skidanja ili kupovanja muzike preko interneta dovela je do izumiranja prodavaonica s CD-ovima, osim u većim gradovima. Danas je skoro nemoguće ući u neki dućan i kupiti CD. Slično je i s DVD-ovima, iznajmljivanje i kupovanje DVD medija uskoro će postati prošlost. Već odavno nema više popravljanja pokvarenih uređaja. Jednostavno se ne isplati, a svi takvi servisi uglavnom su nestali. Oslanjanje samo na internet prodaju, i sve veća informiranost kupaca o cijenama, tjera proizvođače na često izbacivanje novih tehnologija i audio/video formata kao praktično jedini izvor profita u elektronskoj industriji. Glazbena i (posebno) filmska industrija ima sličan problem. Izumiranjem tradicionalnih kanala distribucije (fizički medij i audio/ video plejeri), tjera industriju na pronalaženje alternativnih načina prodaje i stvaranje novih trendova koje bi trebali prihvatiti potrošači. U novom pokušaju osvajanja kupaca HDTV proizvođači okreću se novom 4K formatu ultra visoke rezolucije. Na CES-u će svi oni demonstrirati displeje spremne za proizvodnju, s očekivanjem da do godine takvi displeji dostignu 9% udjela na tržištu. Samsung i LG, dva najveća proizvođača displeja na svijetu, odlučili su odložiti razvoj OLED displeja na nekoliko godina, da bi se posvetili distribuciji 4K displeja kao mnogo profitabilnijih. Naime, proizvodnja većih OLED panela je vrlo složena i skupa, samo 10% proizvodnje je upotrebljivo odmah, a još 20% nakon individualnog popravka i kalibracije. Uskoro možemo očekivati da će se pojavi i novi video format, da bi se nešto moglo i gledati na tim televizorima u 4K rezoluciji. Na području pametnih telefona, nastavit će se rovovska bitka između Apple i Samsunga (i u širem smislu IOS/Android platforme). Apple je prvi postavio koncept i pokupio veliki profit, ali je Samsung kao jedina prava konkurencija u kratko vrijeme preskočio Apple u udjelu na tržištu. Samsung i Apple su upetljani u brojne tužbe i protutužbe oko patenata i što se smatra dizajn patentom, a ishod ovih tužbi bi mogao uticati na budućnost razvoja tableta i telefona. Većina tih sudskih procesa u Europi i SAD-u trebala bi se raspetljati do kraja godine, ali bi također mogli postaviti presedan kako će se tretirati inovacija u smislu koncepta samog uređaja (npr. da li se pravokutni oblik s ekranom može zaštititi patentom). Idući veliki trend je pitanje novog načina distribucije video sadržaja. Filmski studiji su imali veliki profit od prodaje DVD i Blu-ray diskova (i VHS kazeta prije toga), a padom prodaje diskova pada i profit. Zato će ove godine filmske kompanije na CES-u otvoreno promovirati svoj UltraViolet sistem prodaje, distribucije i skladištenja filmova i drugih sadržaja na njihovim "Cloud" video serverima. Korisnici će moći kupiti nove filmove, ili prebaciti svoju DVD kolekciju na njihove servere, i gledati ih sa streamingom preko interneta na do šest različitih uređaja (telefon, tablet, PC, internet HDTV, itd.). Njihov nesuđeni konkurent Kaleidescape (kojeg sudski sprječavaju prodavati kućne video servere), nedavno je sklopio sporazum s Warner Brothers pa će sad i Kaleidescape korisnicima biti omogućena kupovina filmova preko interneta i njihovo učitavanje u vlastiti server. Još jedna neriješena bitka vodi se oko Apple HDTV koncepta, integriranog televizora, streaming uređaja i kablovske kutije koje Apple vidi kao svoj veliki budući izvor profita, ali ga za sada nisu završili. Naime, filmske kompanije i distributeri kablovske televizije ne žele Appleu dati tek tako svoj pristanak jer bi time ugrozili vlastitu poziciju na tržištu. Pitanje distribucije sadržaja između produkcijskih kuća, filmskih studija, kablovskih kompanija, proizvođača uređaja i interneta (Google..) još nije u potpunosti riješeno jer su svjesni o kolikim se profitima tu radi. Zato su linije u pijesku čvrsto povučene i na rasplet ćemo morati čekati možda i duže od nadolazeće godine. Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/ , fax. 021/ info@mediaaudio.hr Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/ ; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/ BDS 877. Priključite se na vrhunski surround doživljaj. Počevši od integriranog 3D Blu-ray playera s ugrađenim AirPlay i Bluetooth tehnologijama, pa sve do vrhunski preciznog zvuka i snažnog basa, ovaj receiver za sustav kućnog kina podarit će vašim medijima novu slobodu. Spojite se na harmankardon.com HARMAN International Industries, Incorporated. All rights reserved. Harman Kardon is a trademark of HARMAN International Industries, Incorporated, registered in the United States and/or other countries. The beautiful/sound logo is a trademark of HARMAN International Industries, Incorporated. AirPlay is a trademark of Apple Inc., registered in the U.S. and other countries. Blu-ray 3D is a trademark of the Blu-ray Disc Association. The Bluetooth word mark and logo are registered trademarks and are owned by the Bluetooth SIG, Inc., and any use of such marks by HARMAN International Industries, Incorporated, is under license. Features, specifications and appearance are subject to change without notice.

47