LG CINEMA 3D & TOSHIBA CEVO ENGINE DVIJE NOVE TV TEHNOLOGIJE KOJE SU OBILJEŽILE PRVU POLOVICU GODINE

Transcription

1 AUDIO VIDEO SURROUND FOTO itehno GLAZBA FILM 30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #86 / LG CINEMA 3D & TOSHIBA CEVO ENGINE DVIJE NOVE TV TEHNOLOGIJE KOJE SU OBILJEŽILE PRVU POLOVICU GODINE NA TESTU StormAudio Vertigo V35, Pathos Classic MKIII, Grado Reference Reference 1, Grado PH-1, Audioquest Red Wood, Oak Wood, Sonus Faber Toy Tower, M2Tech Young, Rega DAC, Martin Logan Motion 10, Denon S-5BD, Philips Prestigio SRT8215/10, Panasonic TX-P42G30E, TviX S1 Duo, Pentax K-5, Zoom Q3HD itehno Arcam rcube, Philips O Neill Stretch, Libratone Beat FILM Terrence Malick portret filmskog laureata iz Cannesa GLAZBA TV On The Radio, Paul Simon, Bob Marley, The Streets, Fleet Foxes, Kurt Elling NAGRADNA IGRA Osvojite D-Link Boxee Box multimedijski player vrijedan kuna

2 TO JE VAŠE PUTOVANJE. NE PROPUSTITE GA. Novi Lumix TZ20 pruža vam sve što savršeni fotoaparat za putovanja treba za postizanje najbolje kvalitete slike i videozapisa: Leica* objektiv sa 16x optičkim zoomom, Full HD kvalitetu za snimanje filmova, te jednostavnu kontrolnu ploču na dodir i GPS. Sve sažeto u kompaktno kućište. Ideja od Panasonica. * Leica je zaštićena robna marka Leica Microsystems IR GmbH. Panasonicova nagradna igra za najbolju fotografiju počinje 1. lipnja Dodatne informacije potražite na

3 UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr POMOĆNIK UREDNIKA Tihomir Ivka - tihomir@hifimedia.hr TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Mario Grdošić, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Jura Matić, Mario Mlakar, Zoran Radenković, Dubravko Toplak LEKTURA Tihomir Ivka ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, Zagreb Tel. 01/ Fax: 01/ info@hifimedia.hr TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta Zagreb tel. 01/ fax. 01/ NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, Zagreb Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača. Gdje je dno? Rijetki materijali nemaju neiscrpne zalihe na našem planetu, a svakodnevna njihova eksploatacija i učestale ekonomske nestabilnosti na globalnom tržištu proteklih godina dovele su do porasta cijena osnovnih materijala za proizvodnju potrošačke elektronike. Osim velikog skoka cijene nafte i bakra, što je utjecalo na porast cijena u industriji žice i kabela, novi udar trpi i proizvodnja zvučničkih jedinica zbog porasta cijene rijetkom zemljinom materijalu neodimiju. Od njega se izrađuju neophodni magneti za pokretanje zvučničke membrane što je osnovni preduvjet da bi ljudsko uho raspoznalo zvučne valove i razumjelo reproducirani zvuk. Doduše, dosta proizvođača još uvijek proizvode magnete od željeza (ferit), koji ima iste karakteristike kao i neodimij, ali tada magnet nužno ima i dosta veće dimenzije pa nije praktičan za zvučničke jedinice malog profila. Kineski proizvođač neodimija, Shin-Etsu Chemical Co., je najavio porast cijene tog rijetkog materijala za čak 40% zbog ograničenog iskapanja i smanjivanja izvoznih kvota iz Kine. Ako se uzme u obzir da Kina izvozi gotovo 90% svjetskih potreba za rijetkim metalima i da se u njoj nalazi trećina ukupne svjetske zalihe, a da cijelo poslovanje kontrolira kineska vlada, ne čudi onda i zabrinutost svjetskih proizvođača. Od godine cijena neodimija je do danas porasla za nevjerojatnih 1.400%. Novo poskupljenje će se vjerojatno uskoro odraziti na krajnju cijenu zvučničkih jedinica, ali i gotovih zvučnika. Ako sada ovu informaciju spustimo na lokalnu razinu, gdje se je kod kupaca posljednjih godina uvriježilo mišljenje da potrošačka elektronika treba biti, ali i da će biti sve jeftinija, uočava se nelogičnost sa stvarnim stanjem na globalnom tržištu. Veliki utjecaj na takve stavove i očekivanja potrošača proizlaze i iz činjenice da je cijela regija još uvijek u dubokoj ekonomskoj krizi pa je njima sasvim "normalno" da će trgovci morati dodatno spuštati maloprodajne cijene ako žele nešto prodati. No što se dešava u situaciji kada taj isti trgovac više nema prostora za snižavanje cijena na policama jer ima mjesečne fiksne troškove i došao je do dna? Na žalost, događa se ono najgore, negativno poslovanje koje vrlo brzo dovodi do zatvaranja trgovina. Vjerojatno će "dežurni zlobnici" istaknuti da su trgovci potrošačke elektronike i sami krivi zbog trenutačnog stanja uslijed dugogodišnjeg međusobnog rata cijenama, otvaranja velikog broja megalomanskih dućana i krivih strategija razvoja. Ima istine u tome, ali činjenica je da unatoč krizi u skoroj budućnosti neće biti boljeg trenutka potrošačima za kupovinu audio/video proizvoda negoli je to sada slučaj. Dno je dotaknuto, situacija na domaćem tržištu i prije opisani razvoj situacije u svijetu sugeriraju kako cijene novih proizvoda mogu ići samo prema gore. Tko si može priuštiti novu "igračku" neka krene već danas, a svima drugima želim ugodno čitanje, Andrija Ćurković Urednik hi-fimedia #86 3

4 SADRŽAJ Novosti Audio 15 Video 39 Digital 53 Testovi StormAudio Vertigo V35 20 Naš recenzent objašnjava zašto ovo pojačalo podsjeća na zlatne dane audia Pathos Classic MKIII 22 Još jedno osebujno pojačalo iz tvrtke koje ne prizna pravila i dogme Grado Reference Reference 1, Grado PH-1 24 Grado je odavno prestao iznenađivati kvalitetom tako je i s novim pretpojačalom i zvučnicom Audioquest Red Wood, Oak Wood 26 U Audioquestu su u dva nova kabela uspješno pomiješali bakar i srebro Sonus Faber Toy Tower 28 Manji model je bio vrlo otvoren, "toranj" pokazuje sklonost ka "toplini" 69 TV On The Radio Art-Rock-Soul M2Tech Young 30 DA konverter koji može biti nadogradnja, ali i srce audio sustava Rega DAC 34 Uvijek tako specifična Rega u izradi DAC-a nije štedjela na kvalitetnim dijelovima Martin Logan Motion U Martin Loganu su otkrili kako za malo novaca ponuditi duh elektrostata Denon S-5BD 44 Denon je u jednu kutiju ugurao vrhunsko surround pojačalo, Blu-ray player i gomilu novih tehnologija Philips Prestigio SRT8215/10 47 S novim univerzalnim daljinskim život u kući postaje praktičniji Panasonic TX-P42G30E 48 Novorazvijeni panel, novi standard slike na plazma televizorima TviX S1 Duo 50 Već dvostruki DVB-T i MPEG 4 pruža niz mogućnosti snimanja i gledanja. A ima toga još Pentax K-5 56 K-7 model imao je mana i slabosti. Na K-5 su one eliminirane Zoom Q3HD 58 Snima stereo zvuk visoke rezolucije i HD 1080p video itehno Libratone Beat 61 Arcam rcube 65 Kocka na koju ide iphone i koja voli da je se odvrne Philips O Neill Stretch 66 Lakše je polomiti sebe nego ove slušalice MusicStyle TV On The Radio 68 Paul Simon 71 Bob Marley 72 The Streets 76 Fleet Foxes 79 Jubilej: Dubravko Majnarić 81 Razgovor: Kurt Elling 82 Film Terrence Malick 87 Najveći misterij Hollywooda Po jutru se dan poznaje 92 Zemlja tigrova 94 Ostalo Toshiba u Rimu 6 Philips u Bruxellesu 8 LG u Parizu 10 Kolumna: Danko Šuvar, NY 14 Nagradna igra Terrence Malick 4 hi-fimedia #86

5

6 Toshiba CEVOlution P Iz Rima izvještava: Andrija Ćurković ovod našem putovanju u Rim je bila europska press konferencija tvrtke Toshiba koja je predstavljala novu liniju proizvoda LCD TV-a, prijenosnih računala i digitalnih kamera za godinu. O svim navedenim kategorijama proizvoda ćemo ćešće pisati tijekom godine kako će dolaziti na naše tržište, a u ovom prikazu ću se ipak koncentrirati na najzanimljiviji eksponat press konferencije CEVO ENGINE. S ovom tehnologijom procesiranja TV slike smo se već susreli prošle godine za vrijeme sajma IFA u Berlinu, kada ju je Toshiba po prvi put predstavila, ali samo kao europsku verziju u razvojnoj fazi. Ovogodišnje njeno predstavljanje je bilo kudikamo sadržajnije jer nam dolazi integrirana u njihovom prvom komercijalnom proizvodu oznake 55ZL1. Iako je tek bio početak travnja, dolaskom na rimski aerodrom u zraku se osjećala toplina juga Europe, kaotična vreva na cestama koje vijugaju tisućljetnim krajolikom i neizbježno smeće na svakom koraku. Netko to može nazvati "južnjačkim šarmom", no ja bih prije nazvao talijanski šlamperaj i neurednost koja se je vidjela na svakom koraku. Kažu mi da je južnije još gore, ali i ovo je bilo dovoljno da se zapitam zavrjeđuje li takav odnos antički Rim i svi oni posjetitelji koji se dolaze pokloniti povijesti koja je na ovim lokacijama impresivna. Jedna od takvih lokacija, u kojima je Toshiba i održala svoju press konferenciju, je bilo i naše krajnje odredište filmski studiji CINECITTA. Ulaskom u prostor ovog najpoznatijeg i najvećeg kompleksa studija u Europi ne možete se oteti dojmu prošlih vremena od samih scenskih predložaka do studija i upravnih zgrada. Utemeljio ih je Benito Mussolini godine, a osim njegove fašističke propagande, na ovim lokacijama su snimljeni neki filmski klasici kao što su: Ben Hur, La Dolce Vita, Kleopatra, Satyricon, Posljednji kineski car, ali i neka recentnija ostvarenja kao što su Pasija (Mel Gibson), Bande New Yorka (Martin Scorsese) i serija Rim u produkciji HBO-a. U namjeri da njihovi televizori što vjernije mogu prikazati filmove na način kako ih je i redatelj zamislio, Toshiba je prije dvije godine započela svoj "Hollywood Project", razvoj optimizacijskih tehnologija pomoću kojih bi taj cilj biti moguće i postići. Tematska poveznica s Cinnecita studijima je očigledna, a po Toshibi, CEVO Engine bi trebao pružiti filmsku čaroliju u vašem domu. Konferenciju je otvorio Toshi Hiro Ikeda, viši potpredsjednik Toshiba Europe, koji je naglasio da s razvojem interneta potrošač ima veliku količinu digitalnih podataka do kojih je jednostavno doći no postaje problem njegovog arhiviranja. "Iako je Toshiba jedan od najvećih proizvođača hard diskova, potreban je dodatni razvoj u smjeru NAND memorija te aplikacija i servisa u "oblaku" da bi se korisnicima omogućio nesmetani i neograničeni pristup pohrane podataka" navodi Ikeda, "a to je ujedno i naš smjer u kojem ćemo ići ubuduće". Neke od tih smjernica tvrtka je već ukomponirala u CEVO Engine. Pogledajmo o čemu se zapravo radi. 6 hi-fimedia #86

7 RepoRtaža: toshiba WoRld 2011., , Rim Prvi Full HD panel u svijetu s 512 LED segmenata i lokalnim zatamnjenjem Osim snažnog procesiranja Toshiba 55ZL1 je prvi panel u svijetu koji koristi panel s direktnim pozadinskim LED osvjetljenjem (512 segmenata i ukupno LE dioda) i mogućnošću lokalnog zatamnjenja. Ovakvim osvjetljenjem su postigli vrhunsku vršnu svjetlinu od 1.000cd/m2 što je, kad se gleda kroz 3D naočale, gotovo usporedivo sa slikom u 2D modu gledanja. Integrirani soundbar je veliki doprinos u krajnjoj kvaliteti prezentacije Toshibinog novog modela 55ZL1. Za razliku od većine današnjih tankih televizora u koje ne stane zvučnik vrijedan spomena, ovaj model ima vrlo dobru zvučnu potporu. Takva pozitivna razmišljanja proizlaze iz suradnje s Yamahom s kojom zajedno nastupa na tržištu. CEVO Engine Iza pojma CEVO ENGINE se krije velika računalna snaga (koristi tri ARM Cortex A9 procesora s NEON procesiranjem, ultra brze DRAM memorije i dodatne pomoćne procesore koji daju podršku posebnim video algoritmima za obradu slike kao što je npr. 2D-3D konverzija), koja omogućuje veliku brzinu i kapacitet proračunavanja i procesiranja slike u realnom vremenu kako bi se postigla njena maksimalna kvaliteta. Takva snaga procesiranja je omogućila Toshibi da oko svog prvog CEVO TV ekrana stvori jedinstveno okruženje koje omogućuje korisniku dodatne mogućnosti u korištenju samog televizora. Po prvi put u povijesti proizvodnje televizora jedna tvrtka je ugradila mogućnost automatskog podešavanja (Auto Calibration) kvalitete slike. Svaki novi televizor je neophodno podesiti za kućnu upotrebu jer to niti jedan proizvođač ne radi, uglavnom su podešeni za gledanje u trgovinama gdje su uvjeti osvjetljenja prostorija sasvim drugačiji nego kod kuće. Za ovu svrhu morat ćete dodatno kupiti kolorimetar TPA1 (tvrtke X-Rite po cijeni od 249 eura), s kojim možete automatski podesiti svjetlinu, kontrast, RGB i gamu na standardne vrijednosti. Nakon podešavanja možete biti sigurni da je kvalitete slike na ekranu najbliža onoj kako ju je zamislio režiser pri snimanju filma. Za gledanje 3D slike na Toshiba 55ZL1 televizoru koristite se aktivne naočale. Reguliranje dubine trodimenzionalnog prikaza slike, što kod nekih gledatelja izaziva glavobolju, može se upravljati funkcijom Depth Control da se podesi po vlastitim željama. Konverzija 2D u 3D sadržaj (Advanced 3D) pruža odlične rezultate što je još jedna prednost CEVO tehnologije. Procesirani video materijali u 3D sliku nisu imali nikakve artefakte te su izgledali kao originalno snimljeni u 3D obliku s odličnim prikazom boja i dovoljno visokom svjetlinom kad su se gledali kroz 3D naočale. Dodatne mogućnosti CEVO procesiranja: 3D Resolution+ (tehnologija koja se brine za postizanje visoke kvalitete i oštrine slike kod prikazivanja SD rezolucije i sadržaja s Interneta), Intelligent 3D+ (unaprijeđeni algoritam za podešavanje boja, svjetline i redukciju "crosstalka"), Personal TV (pomoću ugrađene kamere, televizor može prepoznati lica četiriju različitih osoba i prema spremljenim podacima aktivirati parametre slike i zvuka te omiljenih TV kanala za svakog od njih posebno i ugasiti TV ako ga nitko ne gleda), Toshiba Places (ovisno o regiji, korisniku se omogućuje pristup raznim aplikacijama i kvalitetnim sadržajima na Internetu), a podržava HbbTV (Hybrid broadcast broadband TV) i video snimanje na HDD, samo upotpunjuju predodžbu mogućnosti Toshibne tehnologije koja je dostupna potrošaču već danas. Active Vision M800HD je najnapredniji algoritam koji kombinira osvježavanje okvira slike (200Hz) i pozadinskog osvjetljenja čime se postiže umjetno osvježavanje od 800Hz. Ovakvom interpolacijom prikazivanja broja kadrova u sekundi na višu razinu umanjuje se pojava zamućenja i trzanja slike na televizoru. Impresivna snaga CEVO Engina je impresionirala mnoge posjetitelje u Rimu, do kraja godine će ova tehnologija vjerojatno evolurati i proširiti kroz ponudu Toshibinih modela televizora i u jeftiniju kategoriju. Uskoro će na tržište izaći njihovi 3D modeli koji koriste pasivne naočale iako je cilj 3D televizor koji ne koristi niti jednu verziju naočala. Tvrtka je već prošle godine, a i nama u Rimu, predstavila prvu generaciju takovog (autostereoskopskog) modela televizora (20GL1). Po riječima Sachae Langa, direktora marketinga za vizualne proizvode Toshiba Europe, već početkom se očekuju takvi komercijalni modeli televizora iako konkurentni proizvođači navode da za njegov razvoj će trebati još bar pet godina. S tim se ne slažu u Toshibi ponajviše zbog vlastitih inovacija u razvoju poluvodiča, do kojih je kompanija već došla, a i zbog predstavljenog CEVO Engina koji će biti njihov veliki oslonac u slijedećim razvojnim generacijama. hi-fimedia #86 7

8 REPORTAŽA: PHILIPS SOUND LAB 2011., LEUVEN, BELGIJA V Philips se vraća audio korijenima Iz Leuvena izvještava: Andrija Ćurković ećini ljudi Belgija je sinonim za odličnu pivu, kekse ili čokoladu. Ako bi toj riječi dodali novi pojam - Philips, vjerujem da bi većina od vas ponovo pomislila na pivu, kekse ili čokoladu. Ostalo bi nejasno zašto spominjemo Philips kad svi znaju da je to jedna od jačih asocijacija za Nizozemsku. Djelomično bi i bili u pravu, no ipak samo djelomično. Naime, širenjem svojih djelatnosti Philips je uspostavio poveznice s raznim dijelovima svijeta pa tako i s susjednom Belgijom. Ne tako daleko od sjedišta korporacije u Amsterdamu, u mjestu Leuven, samo 26 km istočno od Bruxellesa, nalazi se njihov razvojni centar - High Impact Innovation Centre (HIIC-L). Njegova specifičnost je u tome da u njemu Philips razvija svoje nove i inovativne Lifestyle AV uređaje. Prijenosni i kućni audio proizvodi potrošačke elektronike kao što su MP3 i DVD plejeri, WiFi audio centri, sustavi kućnog kina iii audio doking sustavi (koji se mogu upravljati pomoću iphone ili Android mobilnih aplikacija), svoj životni vijek započinju upravo ovdje. Osim navedenog zadatka, centar u Leuvenu pomaže i Philipsovim uredima u Aziji (Hong Kong i Singapur), na kreiranju novih koncepata budućih AV proizvoda. Povod našoj nedavnoj posjeti ovom centru je Philipsova kampanja "Obsessed With Sound" koja promovira njihovu ponudu audio proizvoda za godinu. Iako smo već o njima izvještavali nakon europske press konferencije "Philips Winter Media Eventa 2011." početkom ožujka u Barceloni, ovaj put je tvrtka imala namjeru medijima demonstrirati u vlastitom razvojnom centru svoju kompetentnost u kreiranju i razvoju tih proizvoda. Od našeg hotela u sklopu briselskog aerodroma do Leuvena trebalo nam je dvadesetak minuta umjerene vožnje autoputom koji nije bio prezagušen jutarnjim prometom. Razvojni centar je smješten u predgrađu, u industrijskoj zoni, i ničim se ne razlikuje od sličnih zgrada u njegovom okruženju. Nakon ulaska u objekt vrlo brzo se može primijetiti opuštena atmosfera koja, uglavnom, nije česta u upravnim zgradama tvrtki ovog tipa. Jedan od razloga je što u ovom centru radi mali tim, oko 25 zaposlenika, i to uglavnom visoko tehnički obrazovanih inženjera. Drugi razlog je što nema vertikalne hijerarhije nego se projekti razrađuju na razini inženjerskih radionica u kojima su svi djelatnici podjednako angažirani s obzirom na područje uže specijalizacije potrebnih za određeni projekt. Voditelj ovog centra je vrhunski Philipsov inženjer akustike Hugh Cautley, koji je u kratkom predstavljanju podsjetio sve prisutne na dugogodišnju povijest Philipsovih inovacija na području audio/video komponenti od kojih treba svakako spomenuti; prvi komercijalni radio aparati (1930.), eksperimenti s televizijom ( ), izum kompaktne audio kazete (1963.), predstavljanje prvog kućnog video rekordera (1972.), izum Compact Diska - CD (1980.), i njegovo puštanje na tržište (1983.), te na kraju, predstavljanje prvog DVD-Recordera (2000.). Posljednje desetljeće televizori ravnih ekrana su dominirali interesom potrošača zbog zamjene stare TV tehnologije katodnih cijevi s modernijom - plazmom iii LCD-om. Taj proces zamjene televizora je uglavnom u završnoj fazi (bar u razvijenim zemljama zapada), a zamjenjuje ga novi trend koji vraća audio u ponovni interes potrošača. Frank Dethier, tehnološki direktor Philipsovog odjela potrošačke elektronike, je u svojoj prezentaciji naveo da digitalizacija AV sadržaja i distribucija preko interneta dovodi do ubrzane zamijene tradicionalnog AV sustava. "Povećana potražnja za takvim uređajima koji će moći reproducirati digitalizirane sadržaje i koji će se lijepo uklopiti u interijer svakog doma, ubrzala je našu odluku za dodatnim ulaganjima u ovaj segment tržišta" - navodi dalje Deither. Fidelio Primo DS9000 / DS9010 ipod Dock S ovim proizvodima Philips postaje ozbiljni igrač na tržištu izuzetno popularnom segmentu iphone/ipod kompatibilnih doking zvučnika. Kućište DS9000 modela je načinjeno od zaobljenog prirodnog drveta dok je kod modela DS9010 od lijevanog aluminija što u oba slučaja jamči rigidnu strukturu, a zaobljeno kućište daje kvalitetniju reprodukciju s manje izobličenja 8 hi-fimedia #86

9 "Kroz našu kampanju Obsessed With Sound želimo potrošačima ponuditi kvalitetniju reprodukciju zvuka, upravo onako kako je snimljen, bez obzira dali je to glazba ili filmski uradak" - kaže Deither. "Nama je važno da se u reprodukciji zvuka preko naših proizvoda zadrže emocije, strast i predanost autora koji ju je stvarao. Zbog te naše opsesije kvalitetnom reprodukcijom zvuka angažirali smo i istaknute glazbene autore sličnih razmišljanja, Stevea Lillywhitea, producenta grupe U2, Geoffa Fostera, snimatelja zvuka na filmu "Batman Begins" i Benjamina Hermana, cijenjenog nizozemskog jazz glazbenika, da sudjeluju u našoj kampanji." Osim ureda u prizemlju i na katu te manjih konferencijskih prostorija, u daljnjem obilasku centra, Hugh Cautley nam je pokazao i dvije izuzetno bitne lokacije za testiranje prvih prototipova. Jedna od njih je poprilično velika "gluha komora" u kojoj se vrše sva neophodna mjerenja u idealnim uvjetima, a druga je posebno akustički tretirana slušaonica u kojoj se vrše subjektivna testiranja novih uređaja. Pri subjektivnom ocjenjivanju zvuka Philips koristi standardni protokol u kojem više slušatelja ("zlatne uši", kako ih oni nazivaju "zlatne uši"), u nekoliko navrata (A/B slijepi test), ocjenjuje isti proizvod. Njihova slušna zapažanja se uspoređuju s mjerenjima dobivenih iz "gluhe komore" te se analizom dobivenih podataka pokušavaju otkloniti svi mogući nedostaci u procesu nastajanja novog proizvoda. U razvojnom procesu, kako su naveli, uspoređuju svoje AV proizvode s drugim proizvođačima kao što su Bose, B&W, Denon i Yamaha, pri čemu pokušavaju biti konkurentni po cijeni jer je ona, osim kvalitete, presudna na mnogim tržištima. Philipsova "Obsessed With Sound" kampanja je fokusirana na slijedeće proizvode: MCi900 - Streamium WiFi HiFi sustav, WMS Streamium multiroom HiFi sustav, Fidelio DS9000 i DS9010 doking zvučnici, HTS SoundBar kućno kino, HTS9221 i HTS SoundHub kućna kina, HTS Sound kućno kino. Ohrabreni popriličnim uspjehom na tržištu ipod kompatibilnih proizvoda, serije Fidelio doking zvučnika, Philips najavljuje daljnja ulaganja i nove sofisticirane proizvode do kraja godine. Prvi u tom nizu je Fidelio SoundSphere. Zvučnici koriste akustičko rješenje koje smo već vidjeli u MCi900 HiFi sustavu s omnidirektnim zvukom (visokotonac je postavljen iznad bas/srednjotonske jedinice), ali je sada kućište zvučničke kutije napravljeno od zakrivljenih drvenih lamela kako bi se dodatno smanjio utjecaj koloracija na zvuk. Fidelio SoundSphere, osim što ima Wi-Fi, podržava Apple AirPlay za strimanje sadržaja s itunesa 10.1, iphonea, ipoda ili ipada te može primiti/reproducirati glazbu dok ste vi udaljeni od samih zvučnika. Ovaj vrlo zanimljiv koncept je samo dodatna potvrda smjera u kojem će se dalje Philips razvijati, a u završnim riječima Hugh Cautley dao nam je oskudnu informaciju da su pri kraju razvoja "revolucionarnog i vrlo sofisticiranog koncepta za reprodukciju zvuka" koji će biti u višem segmentu cijene proizvoda nego što trenutno nude. Više od ovoga nismo uspjeli izvući od njega, ali nas to možda prisili na češće osluškivanje vijesti iz ovog razvojnog centra tvrtke Philips. Više informacija o ovoj temi možete pročitati na našoj web stranici: index.php/ostalo/reportaze/ Frank Dethier, tehnološki direktor Philipsovog odjela potrošačke elektronike U poprilično velikoj "gluhoj komori" vrše se sva neophodna mjerenja u idealnim uvjetima, a u posebno akustički tretiranoj slušaonici se vrše sva subjektivna testiranja novih uređaja SoundHub HTS9221 / 9241 Ovi audio sustavi su konceptualno 2.1 zvučnički sustavi s Blu-ray playerom, pojačalom u D klasi, ugrađenim WiFi-em, Smart TV-om i ugrađenim ipod dokom (HTS9241). Ističe se visokotonac čija je membrana izrađena od titana što je rijetkost za standardne Hi-Fi zvučnike, a kamoli za jednu mikro liniju Imali smo prilike pogledati više razvojnih faza SoundSphere i Fidelio Primo zvučnika koje pokazuju promjenu u razmišljanju i formi kućišta, od standardnog pravokutnog do zaobljenog SoundSphere MCi900 Radikalno dizajniran za jedan Hi-Fi mikro sustav s omnidirekcijskim zvukom, ugrađenim 160GB HDD, Internet radiom i PC/Mac bežičnim strimingom 9

10 REPORTAŽA: LG CINEMA 3D, , PARIZ Nova generacija 3D TV-a P Iz Pariza izvještava: Andrija Ćurković omaknuvši zastore s prozora hotelske sobe, u rano jutro krajem travnja, otvorio se pogled na veličanstveni Eiffelov toranj u srcu Pariza. Rijetko se događa da ovakva slika traje par sekundi dulje od trena kad shvatite da je samo san, ali ovaj put ona je ostala postojana i nakon nekoliko minuta koliko mi je trebalo da se razbudim. Na udaljenosti od samo jednog bloka zgrada od našeg hotela, uzdizale su se tone željeza povezanih u prepoznatljivu formu koja već 120 godina daje jednu od karakterističnih vizura grada. Iz moje sobe na trećem katu lanca hotela Pullman, simboličnog naziva "Paris tour Eiffel", njegova visina, preračunato bez antene, od 75 katova ne djeluje ogromno sve dok se ne nađete u njegovom podnožju. Ovdje svakodnevno tisuće posjetitelja stoje u redu s pogledom prema nebu i čekaju svoj red na uspon do vidikovca na samom tornju. Nisam otišao gore. Kupio sam razglednicu za uspomenu, a nesnosnu gužvu i stajanje u redu za ulaznice prepustio sam "tradicionalnim" turistima. Osim toga, nije bilo previše niti slobodnog vremena zbog gustog rasporeda događanja kojeg smo imali tog dana. Dugi niz godina posjećujem press konferencije proizvođača potrošačke elektronike i vrlo često su slične jedna drugoj; dolazak u hotel, večera, cjelodnevna prezentacija, odlazak. Među rijetke koje su imale poseban, dodatni šarm spada i ova o kojoj upravo čitate - predstavljanje CINEMA 3D televizora tvrtke LG Electronics (LG) za tržište Europe. Press konferencija je više sličila dvodnevnom adrenalinskom turističkom obilasku znamenitosti Pariza s kulinarskim happy endom, nego na suhoparnu tehničku prezentaciju. Tri velika pariška trga; Place de l Opera, Place de la Madeleine i Place Vendome tvore trokut u kojemu su Potel & Chabot stvorili paviljon posvećen umjetnosti i zabavi - "Le Pavillon Cambon". Upravo u tom prostoru je održano izlaganje vodećih ljudi tvrtke LG prilikom predstavljanja njihove nove tehnologije za prikazivanje 3D slike (FPR), ali i ostalih noviteta vezanih za novu generaciju LCD televizora koje dolaze na tržišta Europe tijekom godine. U svome uvodnom govoru Sung-Ha Cho, izvršni potpredsjednik tvrtke i direktor za Europu je izjavio kako "svi u LG-iju mogu biti ponosni na uspjeh Cinema 3D tehnologije koja postiže na tržištima gdje je već krenula u prodaju te da po testovima ostavlja mnoge konkurente iza sebe. Sličan uspjeh postiže i SMART TV koncept koji pruža dodatne mogućnosti i sadržaje korisniku naših televizora." Nakon slabih poslovnih rezultata prodaje 3D televizora u godini, Cinema 3D dolazi u pravo vrijeme na tržište jer bi upravo ova tehnologija mogla biti tvrtkin "konj za vuču" u Kad su gotovo svi glavni proizvođači 3D TV-a u posljednjih godinu dana prihvatili aktivne naočale, LG je primijenio vlastitu tehnologiju Film Patterned Retarder (FPR) koja koristi pasivne (polarizacijske) naočale. U vrlo kratkom vremenu od početka prodaje u Koreji i Americi ova tehnologija je kod potrošača doživjela veliki uspjeh jer je ugodnija za gledanje, naočale su laganije i praktičnije, a slika bez titranja, zamućenja i ograničenog kuta gledanja. Do kraja ove godine će se ova bitka između dviju struja u načinu prikaza 3D slike (aktivne ili pasivne naočale) privesti kraju jer će potrošači izabrati onu koja je ugodnija i jednostavnija za gledanje, a u cijeloj toj zbrci presudit će ona koja će biti i povoljnija cijenom. Dodatni poticaj LG Cinema 3D tehnologiji je dao James Cameron (režiser prošlogodišnjeg 3D hit filma Avatar), kad je izjavio na ovogodišnjem NAB sajmu (National Association of Broadcasters) u Las Vegasu da polarizirane naočale približavaju 3D sadržaj korisnicima u njihovom domu. Mnogim proizvođačima televizora prodaja vlastitih 3D televizora ispod očekivanih količina diktira smanjivanje troškova proizvodnje, ili preuzimanje najnovijih tehnologija ili dijelova televizora od drugih proizvođača. Nakon što je LG Electronics sa svojom FPR TV tehnologijom dobro uzdrmao tržište 3D televizora, za očekivati je da će mnogi manji proizvođači LCD televizora krenuti u njihovom smjeru u narednih 12 mjeseci. Ovdje nije više bitno dali 3D stvarno i treba prosječnom konzumentu nego o budućoj kompatibilnosti novih televizora koji dolaze na police trgovina. Razvoj TV tehnologije će sigurno dovesti do trenutka kada za prikazivanje 3D slike nećete trebati nikakve naočale, ali do tada, LG će sigurno dobro kapitalizirati sve što se krije iza naziva Cinema 3D. Rekordi za Guinnessa Po prvi puta u povijesti zgrade Le Grand Palais je održana privatna kino projekcija. Izgrađena je godine povodom Svjetskog sajma i nalazi se u srcu Champs Elyseesa u centru Pariza. Ova zgrada poznata je po najvećem staklenom krovu u Europi, a u njoj se održavaju samo najrenomiraniji događaji koji prođu selekciju Nacionalnog udruženja francuskih muzeja. Ovu ekskluzivu LG Electronics je odlično iskoristio te je još istu večer osvojio dodatno i dva Guinness rekorda. Projekcija 3D filma Rio je izvedena na najvećem 3D platnu u svijetu (27x11m) i za najveću posjetu gledatelja na nekoj privatnoj filmskoj projekciji (procjenjuje se da je bilo oko posjetitelja). Kao posebna zvijezda večeri je bila poznata francuska glumica Sophie Marceau, režiser filma Claude Lelouch i atraktivna grupa brazilskih plesačica. 10 hi-fimedia #86

11 Polarizirajuće naočale Da bi gledali televizor s Cinema 3D tehnologijom nisu potrebne skupe naočale s baterijskim napajanjem. Za tu se namjenu koriste lagane polarizirajuće naočale koje imaju težinu od samo 16 grama (što je preko 50% manje nego prosječna težina SG naočala), i daleko su jeftinije (oko 1/10 cijene prosječnih SG naočala). Zbog svoje konstrukcije pasivne naočale propuštaju više svjetlosti nego SG te je i 3D efekt atraktivniji prosječnom gledatelju. Zbog širokog kuta gledanja, u isto vrijeme može više korisnika imati odličan prikaz 3D slike uz opušteniji položaj tijela prema televizoru. Film Patterned Retarder (FPR) Nova LG-eva tehnologija za 3D prikaz slike, Film Patterned Retarder (FPR), dobiva pozitivne reakcije kako u stručnoj javnosti tako i kod potrošača. Kombinacija laganih naočala koje ne trebaju baterijsko napajanje, široki kut gledanja i jasniju sliku bez treperenja čime se ne zamaraju oči za sada polako preuzimaju pozicije na ovom segmentu tržišta. Ako se tome doda povoljnija cijena proizvoda, onda nije čudno što u suprotnom taboru (proizvođači koji propagiraju aktivne naočale), imaju svakodnevne glavobolje. Osnovna različitost FPR tehnologije je korištenje posebnog polarizirajućeg premaza koji se nanosi na prednju površinu LCD ekrana. Kroz taj sloj prolazi istovremeno slika za lijevo i desno oko koje se potom, prolaskom kroz polariziranu površinu leća na naočalama, odvaja za lijevo i desno oko. Naočale su posebno konstruirane da ne trebaju koristiti sustav aktivnih zatvarača čime se postiže slika bez imalo treperenja te je 3D slika izuzetno jasna. Poznato je da se kod pasivne polarizacije slika na ekranu prikazuje "red po red" (line-by-line), stoga neparne linije idu u lijevo, a parne linije u desno oko. Takav način prikazivanja dijeli Full HD rezoluciju (1080 linija) na pola, tako da svako oko prima sliku rezolucije od 540 linija, a naš mozak ih spaja u jednu cjelovitu informaciju. Zahvaljujući vlastitom algoritmu koji koristi Cinema 3D tehnologija, LG je postigao da ovaj način prikaza 3D slike ima i mjerljive prednosti u odnosu na tehnologiju aktivnih naočala (SG). Nema titranja, frekvencija 3D prikaza je 200Hz (kod SG je 50Hz), preklapanje slike (crosstalk) je manja od 1% (kod SG je 1-3%), svjetlina u 3D modu je 150 nita (kod SG je 80 nita), a horizontalni kut gledanja je impresivnih 180 stupnjeva (kod SG iznosi oko 80 stupnjeva). Treba svakako napomenuti da kod reprodukcije 2D slike, svi navedeni modeli televizora prikazuju standardnu sliku u Full HD rezoluciji (1920x1080). Odsustvo treperenja slike potvrđuje i certifikat "Flicker Free 3D" koji su dodijelili Intertek i TÜV, dvije najuglednije certifikacijske organizacije u područje tehničke inspekcije i nadzora. Prvi 3D televizor na svijetu koji je primio taj certifikat je model LG 55LW650, a naknadno i modeli koji započinju s oznakama 55LW65, 55LW55 i 55LW57. Kako bi se postigla optimalna iluzija prikaza 3D sadržaja na različitim udaljenostima gledatelja od ekrana, LG nudi mogućnost kontrole intenziteta 3D efekta. Ako sjedite bliže ekranu ili ako vas zamara prikazana slika, 3D efekt možete smanjiti ali isto tako ga možete pojačati. Omogućena je i konverzija iz 2D u 3D sadržaj visoke kvalitete. Osim navedenog, ovogodišnji modeli LG LCD televizora nude i vrlo popularnu kategoriju dodatnih mogućnosti - Smart TV. On podrazumijeva sustav prozora u kojem se nalazi prikaz aktualnog ulaza, lista partnerskih servisa (YouTube, Facebook, iconcerts, vtuner,...), lista različitih izvora za dijeljenje sadržaja, web pretraživač, igre i ostale web aplikacije koje su trenutno ili će uskoro biti dostupne. U ovoj generaciji televizora korisnik dobiva i zanimljiv daljinski upravljač "Magic Motion Remote Control" kojim kontrolirate funkcije televizora kao računalnim mišem po displeju bez da koristite uobičajene tipke kao što su na standardnim TV daljinskim upravljačima. U mnogočemu liči na kontrolu igranja kod Wii igrače konzole. Spomenuo bih još podršku za DLNA, WiFi konekciju, DVR ready i DivX Plus / HD reprodukciju. hi-fimedia #86 11

12 RAZGOVOR: KWAN SUP (KS) LEE, LG ELECTRONICS razgovarao: Andrija Ćurković N akon završetka službenog dijela press konferencije u Parizu, gdje je LG Electronics predstavio svoj novi 3D koncept - Cinema 3D, nekolicina novinara iz naše regije je dobilo ekskluzivnu priliku za razgovor s Kwanom Supom (KS) Leejem, potpredsjednikom LG-evog odjela potrošačke elektronike i voditelja TV marketinga. Pri svom nastupu, gospodin Lee ostavlja dojam osobe koja odlično barata s tehničkim podacima i trenutnom situacijom na tržištu televizora, a svojim odlučnim stavom i zavidnom elokventnošću vrlo brzo odgovara na pitanja novinara te po potrebi ulazi u argumentiranu raspravu što baš i nije karakteristična osobina njegovih korejskih kolega koje sam imao prilike upoznati proteklih godina. Možda je razlog tome činjenica da spada u mlađu kategoriju top menadžera u tvrtki, ali i da je prije sadašnje funkcije u LG-iju radio na odgovornim mjestima u drugim multinacionalnim kompanijama kao što su Proctor & Gamble Korea, Monitor Group Korea i Pizza Hut Korea. Cinema 3D je budućnost 3d televizije HFM: Po vama, kakvo je trenutno stanje na svjetskom tržištu 3D televizora? KSL: Tržište televizora je dosta različito od recimo tržišta mobitela gdje potrošači vrlo često mijenjaju modele unutar godine dana ako se pojave novi modeli s novim tehnologijama. Kad se ipak odluče kupiti novi televizor planiraju da ga imaju narednih 7-10 godina. Mislimo da je vrijeme za takve odluke upravo sada. Današnje televizore potrošači uglavnom povezuju s mogućnošću prikazivanja 3D slike no osim toga oni su i po nekim drugim osobinama toliko tehnološki superiorni modelima od prije samo nekoliko godina da predstavljaju potpuno novi segment proizvoda za kućnu zabavu. Takvi će sigurno biti kompatibilni i slijedećih nekoliko godina. Činjenica je da interes potrošača pojačava 3D tehnologija, ali je ona još na neki način ograničena na velikom dijelu svjetskog tržišta zbog trenutno malog izbora 3D sadržaja. Mi u LG-iju smo riješili taj problem s našim novim algoritmom koji vrši odličnu konverziju 2D u 3D sadržaj. Jasno, to nije ista kvaliteta kao kod originalno snimljenog 3D materijala, ali može dočarati potrošaču mogućnosti 3D televizora i u ovom prijelaznom periodu pružiti neophodni sadržaj. Tijekom godine TV industrija je predviđala prodaju 3D televizora na globalnoj razini oko 10 milijuna komada, ali završni rezultati su bili poražavajući jer se ostvario promet od samo 2,5 milijuna komada. To je ujedno i najbolji pokazatelj da smo bili u pravu kada smo odlučili vlastitu polarizacijsku tehnologiju ponuditi tržištu kao alternativno 3D rješenje. Poznato vam je da smo prošle godine i mi nudili televizore s aktivnim 3D naočalama, ali se ona u praksi pokazala da ih potrošači baš previše i ne vole; bile su preteške, preskupe, neudobne za dulje gledanje i često su izazivale glavobolje kod gledatelja. HFM: Zbog čega mislite da će vaša FTR tehnologija uspjeti na 3D tržištu? KSL: Film Patterned Retarder (FPR) tehnologija, ili kako je mi volimo komercijalno nazivati Cinema 3D, je prije svega daleko udobnija za gledanje. Ako gledate film koji traje npr. dva sata, ne smiju vas pri tome iritirati teške naočale kao što je to slučaj kod konkurencije. Naše naočale su vrlo jeftine pa vam to olakšava odluku da pozovete veće društvo na gledanje 3D televizije i napravite pri tome dobro kućno druženje s prijateljima. Međutim, najvažniji razlog zbog čega mislimo da je FTR budućnost gledanja 3D televizije dosta niža cijena samih proizvoda. U nastojanju ove tehnologije sudjelovalo je više kompanija unutar LG grupe; LG Chem i LG Innotek su nam bili ključni dobavljači dijelova dok je LG Display osigurao dobavu panela za naš odjel unutar grupe - LG Electronics. Na takav način smo mogli u startu konkurirati cijenom gotovog proizvoda ostalim proizvođačima 3D LCD televizora što se je pokazalo presudnom karikom našeg ovogodišnjeg porasta u prodaji. Možete imati vrhunsku novu tehnologiju, ali ako ona nije prepoznata od strane većeg tržišta i zbog svoje pristupačne cijene onda će vjerojatno izostati očekivani rezultati prodaje. Mi smo s Cinema 3D proizvodima ispunili oba kriterija što je rezultiralo ovakvim rezultatima kakve danas imamo na tržištu. Ako gledamo samo 3D tržište u Koreji, mi smo na početku prošle godine imali vrlo mali udio na tržištu gdje su dominirali Samsung i Sony sa svojim aktivnim sustavom naočala. Nakon uvođenja naše Cinema 3D tehnologije situacija se je izuzetno brzo promijenila tako da danas imamo potpuno obrnutu situaciju gdje možemo reći da je od tri prodana 3D televizora dva koriste našu tehnologiju. To je izuzetan uspjeh na domaćem tržištu koji se sada nastavlja i na globalnoj razini. HFM: Namjeravate li vašu tehnologiju dijeliti i s drugim proizvođačima 3D televizora ili ju želite ekskluzivno zadržati za svoje potrebe? KSL: Ova tehnologija će biti dostupna i drugim proizvođačima, a već su i realizirani neki konkretni dogovori. LG Displey, osim nama kao najvećem kupcu, prodaje dosta veliku količinu i kineskim proizvođačima od kojih su neki već počeli primjenjivati FTR tehnologiju u svojim proizvodima. Također, ove godine je Philips već predstavio jedan model 3D televizora koji koristi našu tehnologiju, a u najavi je i Toshiba dok se s tvrtkom Sony još vode pregovori. HFM: Kad ste već spomenuli Toshibu, što mislite o njihovom projektu 3D televizora za kojeg ne trebaju nikakve naočale? KSL: Vjerojatno ste vidjeli kvalitetu tog televizora i jasno vam je da je onda "glass free" gledanje 3D televizora za sada dobro jedino za prikazivanje na sajmovima i dobivanja publiciteta u medijima. Ne kažem da je takav način prikazivanja 3D sadržaja nedostižan, ali sam mišljenja da smo još uvijek tehnološki dosta daleko, bar još pet godina, od trenutka da takvi proizvodi budu i komercijalno dostupni. Na ovogodišnjem sajmu CES u Las Vegasu i mi smo prikazali takav televizor, ali samo kao prototip. Situacija s 3D ekranima za mobitele za koje vam neće trebati naočale je nešto drugačija jer govorimo o ekranima malih dimenzija. Na kraju, u cijeloj ovoj priči o "glass free" tehnici gledanja 3D televizora nije toliko veliki problem u samom hardveru koliko je problem u softveru. Današnji 3D sadržaj nije kompatibilan s ovom tehnologijom te će biti potrebno proizvesti potpuno nove sadržaje koje bi se mogle prikazivati na "glass free" televizorima. Nova produkcija 3D sadržaja s novim tehničkim specifikacijama trenutno bi koštala minimalno deset puta više nego što je to sada slučaj. Nadam se da me sad bolje razumijete kad kažem da će naočale za gledanje 3D programa biti još dugo u upotrebi, a mi smo uvjereni da će uskoro u velikom postotku na tržištu to biti naša tehnologija Cinema 3D. 12 hi-fimedia #86

13 TEST hi-fimedia #86 13

14 KOLUMNA: NEW YORK Dan D Agostino Momentum M piše: Danko Šuvar oji prijatelji iz Innovative Audio salona u New Yorku pozvali su me na premijeru novog pojačala osnivača Krella, Dan D Agostina, koji je napustio Krell i osnovao svoju novu kompaniju, Dan D Agostino Master Audio Systems. Pojačalo Momentum prvi je proizvod nove kompanije i prvi dizajn D Agostina nakon razilaženja s Krell Audiom prošle godine. S obzirom na dugogodišnji značaj i utjecaj Krell Audia na području visokokvalitetnih "high end" audio uređaja, bilo je interesantno kojim putem će se uputiti proizvodi nove kompanije. Krell je tradicionalno proizvodio pojačala velike snage, ponekad i u A klasi, s tehnički perfekcionističkim dizajnom i naglaskom na čistoću, analitičnost i prostornost zvuka, uz veliku dinamiku i čvrst bas kao prepoznatljive karakteristike zvuka svih proizvoda firme. D Agostino je prvenstveno inženjer-dizajner (sa 30 godina staža), jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih unutar high-end audio industrije, svoje dizajne zasniva na vrlo čvrstim i solidnim tehničkim osnovama, često uz tim inženjera koji se bave razvojem svakog proizvoda unutar kompanije. Pojačalo Momentum pomalo je iznenađenje s obzirom na prošlost Krella, čini se sa više naglaska na suptilnost i bogatstvo zvuka, nego na čistu snagu i analitičnost koji su često obilježavali Krell zvuk. Čak i vizualno Momentum se manje bazira na čistim arhitektonskim linijama i high-tech dizajnu Krella, a više liči na delikatne i egzotične proizvode manjih high-end proizvođača, ali zadržavajući kvalitetu izrade i inženjerijsku superiornost Krell proizvoda. Sistem u kojem je predstavljen Momentum činili su Wilson Alexandria X-2 Series II zvučnici ($ ), VTL TL-7.5 Series III Reference predpojačalo ($20.000), Meridian CD plejer i DAC sa Sooloos ID40 kao izvorom zvuka ($ x 2), Transparent Opus MM2 kabeli i interkonekti ($52.000) i Transparent MM2X mrežni filter i izolator sa reference mrežnim kabelima ($14.000). U visokom audio društvu u publici bili su prisutni i John Atkinson, Kalman Rubinson i Stephen Mejias iz Stereophile magazina, i Steve Guttenberg. Tu je bio i Dan D Agostino, spremno odgovarajući na moja brojna tehnička pitanja oko pojačala, iznenađujuće otvoreno i bez ustručavanja i oko nekih škakljivih pitanja vezanih za dizajnerske odluke koji svaki dizajner pojačala (pogotovo karizmatski dizajner) treba donijeti u toku razvijanja svog novog proizvoda. Osnovne karakteristike Momentum monobloka su: snaga 300W po kanalu na 8 ohma, 600W na 4 ohma i 1.200W na 2 ohma, odnos signal/šum 105 db, pojačanje 26.5 db i frekvencijski raspon 1 Hz do 200 khz. Kućište je napravljeno od solidnog bloka aluminija, sa bakrenim heat-sinkovima. Težina pojačala je 40.8 kg, a cijena dolara, što i nije puno s obzirom na zvuk, specifikacije i kvalitetu pojačala u odnosu na konkurenciju. Po prvi put je prikazan i prikladni stalak za pojačalo, po cijeni od dolara. Neki od tehničkih detalja iz razgovora s D Agostinom: Pojačalo ima 30 db "open-loop" pojačanje, što znači da ima samo 3 db negativne povratne sprege, što je jako malo s obzirom na 0.01% izobličenja na nazivnoj snazi na 1 khz (čak i na malim snagama izobličenja ne prelaze 0.03%, zbog niske povratne sprege). Pojačalo je pomalo klasičnog AB dizajna, sa niskim bias-om, što znači da troši samo 100W u stanju mirovanja. Iako je glavni mrežni osigurač 10A (spori), jedan njemački audio magazin je izmjerio impulsnu snagu od 2.100W na 1 ohm. Pojačalo ima 28 Sanken ultra-brzih 69 MHz bipolarnih tranzistora po kanalu, koji su upareni za Momentum u high/mid gain parove, iz pošiljke od komada iz Sankena, i testirani na trejseru (nisu našli ni jedan koji ne zadovoljava kriterije!). Napajanje za tranzistore je 82V, a 96V za ulaznu topologiju. Tiskana pločica za driver board napravljena je u 8 slojeva kako bi se uštedio prostor, sa klasičnom konstrukcijom sa rupama za konekciju (nema površinskog spajanja), a glavni trafo je toroidalni sa 1.4 kw snage, razvijen direktno u suradnji sa proizvođačem. Pojačalo nema posebno mrežno filtriranje u sebi (D Agostino misli da ne treba za ovo pojačalo), i ima 40A Omron relej sa 8 kontakata za odvajanje zvučnika u trenutku paljenja i gašenja pojačala (i zaštitu), jer neke mušterije ne vole "thump" iz zvučnika kad se pali ili gasi, bez obzira koliko prigušen. Pojačalo uopće ne koristi opamp čipove, niti kondenzatore u putu signala, sve komponente su diskretne, DC servo i offset regulira se diskretno, preciznim trimerima unutar pojačala (potpuno stabilno nakon podešavanja u tvornici). Mjerač izlazne snage na prednjoj ploči može se podesiti u tri ranga, a napravljen je od kristalnog stakla (kao na skupim satovima), temeljen na dizajnu brzinomjera iz klasičnih Buggati automobila. Mrežni kondenzatori su µf Cornell-Dubilier. Damping faktor nisu mjerili (nije mu se dalo, kaže da je sigurno dovoljan), a prilikom testiranja pojačala slušali su i dizajn potpuno bez negativne sprege, zvučao je neznatno oštrije, ali suštinski jednako, pa su stavili 3dB kako bi smanjili istitravanje na testu 10 khz kvadratnog signala na osciloskopu. A kako zvuči pojačalo? Glavne odlike su mu transparencija, mikro i makro dinamika i raskošan i precizan prikaz zvučne pozornice. Idući dan nakon prezentacije, dali su mi priliku imati sistem samo za sebe sat i pol vremena, prije nego odspoje pojačalo, i tu sam provrtio čuvenu prvu hrvatsku test ploču hifimedia časopisa, još uvijek najpraktičniji i najkorisniji test disk koji imam. Bio je doživljaj čuti gromoglasnu dinamiku Dorian i Pope snimaka sa diska, sa Wilson Aleksandriom i odličnim Meridian 808.3, za koji moram reći da je najbolji CD plejer koji sam ikad čuo i prvi za koji mogu reći da je bolji od većine gramofona u direktnoj usporedbi. Prodavač iz Innovative Audia bio je toliko impresioniran kvalitetom snimki s našeg test diska, da me zamolio da ga stavi na njihov server kako bi ga mogli koristiti za demonstraciju dinamike Wilson zvučnika. U cjelini zvuk Dan D Agostino Momentum pojačala nešto je bogatiji i topliji nego Krell kako ga se sjećam, uz i dalje zadržanu brzinu i preciznost, i nevjerojatnim prikazom zvukova iz dubine zvučne pozornice, sa toliko jasnom definicijom gore-dolje, lijevo-desno i sa strane zvučnika prema bočnim zidovima, da mi se ponekad činilo kao da rade surround zvučnici. Ne sumnjam u uspjeh njegove nove kompanije. 14 hi-fimedia #86

15 Novi ulazni modeli pojačala i CD playera iz Primarea Švedski Primare odlučio se približiti publici plićeg džepa s novom 20 serijom uređaja, koju čini integrirano pojačalo I22 i CD player CD22. U Primare relacijama to znači da će CD player početne klase koštati na hrvatskom tržištu kuna, baš kao i pojačalo I22. Pojačalo je snage 2x80 W s uključenom Primare UFPD power tehnologijom. Napravljeno je tako da osigura visoku izlaznu snagu s vrlo niskom razinom distorzije. Od konekcija za istaknuti je Isochronous USB-B ulaz (16-24bit data na 44.1 to 96kHz), TOSLINK konektor (16-24 bit data na kHz) i SPDIF (16-24bit/ kHz). Specijalno procesiranje na Isochronous USB-B ulazu obavlja re-clocking ulaznog signala za smanjenje jittera i veću rezoluciju preko DAC-a kako bi se optimizirao zvuk. Dostupna je i DAC ploča uz nadoplatu koja uključuje tri digitalna ulaza za nadogradnju postojećih CD playera preko njihovih digitalnih izlaza, kao i mogućnost strimanja glazbe s PC-a ili Mac-a. CD22 je CD player s pet sekundi buffer memorije u svrhu najboljeg reduciranja jittera i zaštite od mehaničkih udaraca. Reprodukcija se može podešavati po preferiranoj frekvenciji sempliranja: 44.1 khz, 48 khz, 96 khz ili 192kHz. Ugrađeni izlazi su RCA analogni te SPDIF i TOSLINK digitalni. CD22 može reproducirati MP3 i WMA formate s diska ili USB-a. Dakako, u Primareu smatraju da će I22 i CD22 najbolje raditi upareni, a nesumnjivo je da je takav rad i najpraktičniji zbog kompatibilnih konekcija i daljinskog upravljanja (RS232, IR). S jednim upravljačem može se upaliti/gasiti, pokretati, kao i upravljati sinkrono svjetlinom displeja na oba uređaja. INFO: Bowers & Wilkins PM1 S početkom lipnja Bowers & Wilkins je izbacio novi zvučnik na tržište - PM1 (Prestige Monitor). Prema najavi iz domaćeg zastupnika Sonus arta, riječ je o kompaktnom dvosistemcu izuzetnih performansi koji dolazi s nekoliko tehnoloških inovacija. Prije svega tu je potpuno novi kabinet kakvog dosad nisu još nisu konstruirali u Bowers & Wilkinsu te novorazvijeni visokotonac. Ključne elemente čine karbonskim vlaknima ojačan visokotonac, anti rezonantni fazni klip mid-bas jedinice, dodatno ojačan Matrix kabinet, mineralima ispunjena prednja ploča, novi zvučnički priključci te uljni kondenzatori Mundorf M-Cap Supreme. Frekvencijski raspon je od (-6 db) 42 Hz do 60 khz, uz nominalnu osjetljivost od 8 oma (min. 5.1 Ω ). Rez skretnice je na 4 khz. Dimenzije kutije su (VxŠxD): 331 x 191 x 250 mm. Težina zvučnika bez stalka iznosi 9,3 kg. Očekivana cijena iznosi kn. INFO: hi-fimedia #86 15

16 VIJESTI Spectral audio u Hrvatskoj Od početka svibnja zagrebački Acquistum Magnum postao je distributer za kultnu američku high-end tvrtku Spectral. Kako stoji u priopćenju od osnutka posvetili smo se istraživanju novih dimenzija realizma reprodukcije snimljene glazbe u kući. Tijekom godina, Spectral je tehnike i alate izbrusio skoro do savšenstva. No, njegova misija nikada nije bila promijenjena. Spectralovi uređaji uživaju veliko poštovanje među poklonicima vjernog zvuka, kao i među recenzentima audio glasila zbog inovativnih rješenja i beskompromisbosti u izradi što rezultira uvijek istim ciljem - približavanju idealu da glazba iz kućnog sustava zvuči što prirodnije i bliže originalnim snimkama. Spectral u ponudio trenutno (prema njihovoj web stranici), ima tri pretpojačala, dva stereo pojačala snage, jedno mono pojačalo, jedan CD procesor, a za najavljuju DMC-30SS seriju 2 pretpojačalo i SDR-4000SL CD procesor. Upravo novo DMC-30SS pretpojačalo uskoro dolazi u kod hrvatskog distributera kao i Spectral Audio DMA 360 V2 pojačalo. Poput najavljenog mono modela DMA-360, i stereo pojačalo DMA-260 u izaznom stupnju koristi jednstveni Focused Power sklop s ultrabrzim i snažnim Mega FET-ovima koje odlikuju radne karakteristike slične onima kod cijevi. Osim što je individualno kalibriran, svaki FET u izlanom stupnju napaja se strujom iz zasebnog napajačkog kondenzatora, ispravljača i namotaja transformatora. Time se postiže ujednačeno djelovanje svih izlaznih FET-ova, s gotovo potpuno eliminiranim prijelaznihm i drugim izobličenjima. Međutim Focsued Power tek je jedna od značajki i inovacija na koje su u Spectralu ponosni. Jedinstvena arhitektura transformatora pomaže u smanjenoj emisiji raznih smetnji Power Vault tehnologija osigurava smanjen upliv štetnih smetnji na okolne sklopove u pojačalu. Završni štos pri izradi transformatora je njegov smještaj u aluminijsko zasebno kućište direktno ispod izlaznog stupnja, koji ima i najveću potrebi za strujom od svih sklopova u pojačalu. DMA-260 koristi u ulaznom stupnju J-FET-ove, u pojačivačkom stupnju visokofrekvencijske bipolarne tranzistore. Izlazna snaga pojačala je 2x225 W/8 ohma i 2x390 W/ 4 ohma, uz maksimalnu izlaznu struju od 60A i prilično ravnu frekvencisjku krivulju ±0,1 db, DC-150 KHz. Izobličenja su minimalna: niža od 0,015% DC KHz. Ulazna impedance pojačala je 10kOhma. Pojačalo nije štedljivo: maksimalna potrošnja je 1600W, a u mirovanju pojačalo troši 250W. Garancija? Tri godine. INFO: Novi Wireworld Reference USB audio kabeli Wireworld je proširio svoju USB Audio seriju kabela s dva nova high-end modela Platinum Starlight USB i Silver Starlight USB. Oba kabla koriste Wireworldovu DNA Helix geometriju vodiča od čistog srebra ili bakra presvučenog srebrom, s posebno izrađenim konektorima od karbonskih vlakana, odnosno aluminija. DNA Helix geometrija koristi šest vodiča signala, dvostruko više negoli standardni USB kabeli, spletenih u inovativnu simetričnu geometriju koja omogućava precizno balansiranu impedanciju od 90 oma, što je daleko iznad uobičajenih USB specifikacija. DNA Helix ustroj maksimizira brzinu prenošenja signala i minimalizira šum, također i reducira jitter za poboljšanje kvalitete zvuka. Isto tako, specifičnost ovih kabela je to što je vodič napona u potpunosti izoliran od vodiča signala kako bi se zadržala čistoća kanala. Platinum Starlight s konektorima od kar- bon skih vlakana i vodičima od srebra ima na američkom tržištu preporučenu cijenu od 599 dolara metar, a Silver Starlight s konek to rima na - pra vl je nim od aluminija i vodičima od OFC bak ra presvučenog srebrom 299 dolara po metru. INFO: LEBEN u Audiodreamu Leben, kultna japanska manufaktura, odnedavno je dostupna i na hrvatskom tržištu preko zastupnika Audiodream. Kompaniju je osnovao Taku Hyodo, vrsni konstruktor cijevnih pojačala, kolekcionar egzotičnih elektronskih cijevi i glazbenik. Dizajn uređaja iznutra bazira se na jednostavnosti (point to point wiring), i preciznom ručnom radu, dok je vanjski dizajn evidentno retro stila, dočarava duh sedamdesetih godina. Rezultat Hyodo filozofije je unikatni zvuk i vjerna sljedba koja je diljem svijeta osnovala Leben Audio Lovers Club. U proizvodnom programu trenutno nema mnogo uređaja, jer se sve i dalje ručno sklapa u Japanu, tek po narudžbi kupca. Ovakva filozofija obično znači i vrlo visoku cijenu što kod Lebena nije slučaj. Primjerice, integrirana pojačala CS300 snage 2x12 W imaju cijenu kuna, CS300XS, snage 2x15W, kuna, dok je cijena jačeg modela CS600, snage 2x32W, kuna. Među prednosti ovih pojačala ubraja se self-biasing circuit koji vlasnicima dozvoljava promjenu cijevi bez naknadnih podešavanja. INFO: 16 hi-fimedia #86

17 AudioLux- novi hrvatski proizvod Kako napominju u novoj hrvatskoj manufakturi AudioLuxu, današnji moderan život nezamisliv je bez glazbe i svjetlosti, a njihova misao vodilja je osmisliti proizvod koji objedinjuje navedene odlike u jednu cjelinu. AudioLux proizvodi su osmišljeni, dizajnirani i proizvedeni u Hrvatskoj. Sam naziv AudioLux inspiriran je pojmom gibanja čestica što je zajednički nazivnik zvuka i svjetlosti. AudioLux proizvodi upravo teže da vibraciju glazbe spoje sa gibanjem svjetlosnog toka i stvore ambijentalnu sliku u obliku zvuka i svjetlosti. Proizvodi AudioLuxa ističu se elegantnim osobinama i velikom disperzijom zvuka i svjetlosti. Proizvodnja se zasniva na ručnom radu tako da su maksimalno prilagodljivi klijentima u odabiru boja i vrsti dekora ovisno o njihovim željama i potrebama. Upotrebom LED tehnologije proizvodi su ekološki prihvatljivi po pitanju potrošnje električne e energije, a i trajniji su i pouzdaniji. Zasad su u ponudi tri proizvoda. Starlight (1.560 kuna) je dizajnerska zidna lampa s ugrađenim LED svjetlom jačine 3 W te zvučnikom od 90 W. Pfromjer membrane je 100 mm, osjetljivost t 90 db, a frekvencijski raspon od 130 do Hz. Starlight je težak 1,9 kg, a dimenzije su mu 180x185x160. Sunrise (1.870 kuna) dijeli iste specifikacije, no visina ove lampe je 400 mm, pa i isti zvučnik zbog većeg volumena ide nešto dublje, do 90 Hz. Sirius (2.670) u elegantnom dizajnu čine zapravo dvije Sunrise lampe, pa su u njega ugrađene dva LED svjetla i 2 zvučnika s membranom od 100 mm. INFO: Audiolux, Tel. 01/ , Najnoviji kitovi STUDIO PETIT ORGUE Audio Research Reference 150 stereo pojačalo Audio Research je napravio dostojnu zamjenu za hvaljeni model REF110. Iako su vanjske dimenzije jednake kao i kod njegova prethodnika, REF150 u svom kućištu krije mnogo toga više. Rafinirani izgled prednje ploče odražava redefinirani dizajn modela novije generacije: uređaji u srebrnom finišu imaju srebrne ručke i srebrnu gornju ploču, a uređaji u crnom finišu crne ručke i crnu gornju ploču. REF150 ima u potpunosti simetričnu konstrukciju, i podržava samo simetrične XLR ulaze. Uređaj sa stražnje strane ima 20-A IEC konektor, ohmske izlaze i 12V okidače. Gornja ploča krije cijeli niz sklopovskih poboljšanja. Kao prvo, kapacitet pohrane energije napajanja dvostruko je povećan do nekih 1040 J. Potpuno novi međufazni spojni kondenzatori koriste tehnologiju i materijale koji su prvi put korišteni u Anniversary Edition pretpojačalu, i bez napora povezuju ulaznu i izlaznu fazu koju napajaju dva identična kompleta KT120 cijevi sa 6H30 dvostrukim triodama. Izlazna faza predstavlja kombinaciju ultralinearne i patentirane Audio Research tehnologije. Masivniji izlazni transformatori veće pojasne širine lakše podnose veću jakost izlaznog signala. Nazivna izlazna snaga iznosi 150 WPC, pri zvučničkom opterećenju od 4-, 8- ili 16-ohma. Svaki kanal se tiho hladi ventilatorom s nisko-turbulentnim ulazom zraka i tri različite brzine. U unutrašnjosti se nalazi malo LCD zaslon s prikazom radnih sati cijevi. Snaga pojačale je 150 W po kanalu kontinuirano od 20Hz do 20kHz. 1kHz ukupne harmoničke distorzije uobičajeno 0.6% na 150 W, ispod 0.03% na 1 W. Ulazna osjetljivost je 2.0V RMS BAL za nazivni izlaz, ulazna impedancija 300K oma balansirano, a ukup na negativna povratna veza 14 db. Dimenzije uređaju su (ŠxVxD) 48.3 x 22.2 x 49.5 cm, a neto masa 34, 2 kilograma. INFO: PENTATON ENSEBLE GRAND ORGUE Nova cesta 186, Zagreb, Hrvatska Tel.: ; Fax: novacesta@elektrokem.hr KUPOVINA PUTEM WEB SHOPA! hi-fimedia #86 17

18 VIJESTI Nova Dynaudio Focus serija zvučnika Dynaudio je na ovogodišnjem High End sajmu u Munchenu predstavio potpuno nove modele zvučnih kutija iz serije Focus. Focus predstavlja ime za jednu od najuspješnijih Dynaudio linija koja je prvi puta predstavljene javnosti još davne 2005 godine. Nova Focus linija samo na prvi pogled podsjećaju na prethodnika, ima dosta novih detalja; blago zakošene bočne stranice, srebrno siva boja okvira zvučnih jedinica, nova završna obloge od orahovog drveta i sada standardna izvedba u sjajnoj piano bijeloj i crnoj boji. Gledano s tehničke strane novi Focus je potpuno nova kutija, od nove izvedbe svilenkasto kupolaste membrane visokotonske jedinice, do potpuno nove srednjotonske i bas jedinice. Novi Focus skriva novu čvršću i rigidniju konstrukciju kutije s novim i precizno ugođenim skretnicama. Ovoj seriji pripadaju mali zvučnik za stalak 160, niži samostojeći zvučnik 260, samostojeći 340 i 380 te centralni zvučnik Focus 210 C. Model 340 je novost s kojom Dynaudio želi postaviti potpuno nove standarde u kvaliteti zvuka nasuprot cijeni i volumenu kutije. Focus 340 je prva 3-sistemska kutija u kompaktnoj samostojećoj kutiji i uključuje tehnologiju iz najnovije Dynaudio high end serije Confidence MK2. Focus 380 dolazi s najboljom Dynaudio visokotonskom jedinicom Esotar 2, dodatno dorađenom konstrukcijom kutije i dorađenim bas jedinicama. Cijene nove Focus linije kreću se od eura za model F160, za model F260, za model F340 i eura za model F380. Sve navedene cijene uključuju PDV. INFO: 6 novih zvučničkih kitova iz Visatona Tvrtka Visaton je u prethodnom razdoblju tržištu predstavila čitav niz interesantnih kitova gotovih zvučnika. Jedan od predstavljenih kitova je i Studio 1, koji podsjeća na kakav studijski monitor, iako je i više od toga. Osim u studiju, jednako ga je moguće koristiti i u kućnim kinima, ali i u čistom stereo sustavu, s i bez subwoofera. Po prvi puta se u jednom kitu koristi i Visatonov Waveguide, eksponencijalna trubicu, koju je sad moguće i zasebno kupiti, a u Studiu 1 koristi se na visokotoncu G 25FFL. Korištenjem dva bas/ srednjetonca AL 130 s aluminijskim membranama i aluminijskom košarom, dobiva se bogatstvo detalja i preciznost. Sve to postignuto je uz korištenje nekih trikova kod konstrukcije samog kita, npr. basrefleksnim otvorom smještenim pod kutem od 45 stupnjeva. Pentaton BB je zvučnički kit punog opsega koji koristi 5 širokopojasnih zvučničkih jedinica u odvojenim kutijama ukupnog volumena 200 litara. Jedna od korištenih jedinica je model B 200, koji se koristi u sve više kitova. Postignuti su određeni trodimenzionalni efekti što omogućava jednostavno lociranje individualnih instrumenata te visoka osjetljivost samog kita od 99dB. Susretne frekvencije skretnice su 1600 Hz i 9500 Hz. GRAND ORGUE predstavljaju jeftino, a pravo rješenje za reprodukciju crkvenih skladbi i zahtjevnih crkvenih orgulja, što je bio i osnovni izazov pri konstrukciji ovog kita. Osam bas zvučnika WS 25E smješteno je na otvorenu ploču i predstavlja najjeftinije moguće rješenje za reprodukciju najnižih frekvencija. Za dio spektra iznad 300Hz brine se 8 ovalnih širokopojasnih zvučnika SL 713, smještenih kako bi efikasno iskoristili svoje prednosti. Ova kombinacija drivera, drva i skretnice sposobna je reproducirati frekvencije od 16Hz naviše, žrtvujući ponešto osjetljivosti ona je u razini 81dB. Ranije je predstavljena i light verzija ovog kita s manje drivera - PETIT ORGUE. Osim gore navedenih, Visaton je predstavio i modifikacije nekih prethodnih kitova, kao npr. bandpass VIB 170 BP, jeftin, ali solidan QUINTETT LIGHT te BIJOU 170 kompaktni zvučnički kit s vrhunskom tehnologijom aluminijskim bas/srednjotoncem promjera 170mm (AL 170) i keramičkim high-end visokotoncem (KE 25 SC). Sve je smješteno u zatvorenu kutiju zapremnine 10,5l. INFO: Elektrokem d.o.o., tel. 01 / , mob Dali Fazon 5 Dali Fazon F5 je vrlo različit od velike većine proizvoda dostupnih na tržištu. I u Daliju su izuzetno ponosni predstaviti ovu jedinstvenu kombinaciju izrade, performansi i estetike. Okosnica zvučnika je tlačno lijevano aluminijsko kućište koje daje potrebnu čvrstoću i strukturu, ujedno je tanko i osigurava veliki volumen unutar njega kao niti jedan drugi materijal. Membrane su izrađene pomoću prepoznatljive Dalijeve kombinacije papir/drvo ta daju profinjeni zvuk bez gubitaka ili dodataka. Ono što je revolucionarno poboljšanje je zapravo magnetski sustav u driverima te nove zavojnice. Konektori su zamišljeni i smješteni tako da pogoduju elegantnoj i neprimjetnoj montaži. Dali Fazon F5 je projektiran za rad kao samostalni zvučnik. S frekvencijskim odzivom dosežu do 49Hz (-3dB) tako da nema potrebe za subwooferom. Više informacija možete pronaći na njihovom micro-siteu INFO: 18 hi-fimedia #86

19 pass INT-150 (2x150W, class AB) Super AV Award China Stellar Sound - Everythingaudio.net - US The Absolute Sound 2009 Editor's Choice Award - US The Absolute Sound - Integrated Amp of the Year US XP-20 Audio Supply Company, ltd. Super AV Award - China The Absolute Sound 2009 Editor's Choice Award - US Product of the Year 2008 HiFi Review - HK XA100.5 (2x100W, class A) The Absolute Sound 2009 Editor's Choice Award - US The Absolute Sound - Solid State Amp of the Year US Više informacija o proizvodima potražite na ili

20 TEST STORMAUDIO VERTIGO V35 piše: Neven Kos StormFocus kontrola je nešto što pojačalo stavlja korak ispred konkurencije jer mu može osigurati dug vijek unutar kućnog sustava, jednostavnom prilagodbom mnogim zvučničkim sustavima. Izgleda izvrsno, još bolje zvuči, a i cijena mu je, iako to u Hrvatskoj može zvučati licemjerno, povoljna Podsjetnik na zlatne dane audia S tormaudio potpuna je novost na domaćem tržištu. Potez zastupnika da u krizna vremena tržištu ovakvom kakvo jest ponudi novi, ne baš pristupačan uređaj, za svaku je pohvalu. U ovom prikazu pokušat ćemo otkriti koliko je takva odluka opravdana. Osim na našem, StormAudio novost je i na globalnom audio tržištu. Početak tvrtke seže samo 4 godine unatrag, kad su se na Estaca Research Center upoznala dvojica kolega - Gerard Jambon, elektroinženjer koji se već bavio audio pojačalima i Vincent Tamisier doktor znanosti s dva prijavljena patenta i čovjek koji se inače bavi magnetskom levitacijom. Da skratimo priču, njihova suradnja rezultirala je godine prijavom prvih patenata vezanih za audio sklopove, da bi do kraja iste godine protoipovi prvih pojačala, doduše stidljivo, ugledali svjetlo dana. Oni koji su te prototipove čuli bili su toliko oduševljeni zvukom, posebno prostornom rekreacijom zvuka, dinamikom i rezolucijom da su se teško vratili svojim rezidentnim amplifikacijama. Na žalost, godine smrt Vincenta Tamisiera u dobi od 33 godine usporila je daljnji razvoj, ali je tvrtka našla novu uzdanicu u liku i djelu Sylvaina Richerta, čovjeka koji objedinjuje tri važne karakteristike: razumije se u financije, ima diplomu elektroinženjera i zaljubljenik je u hi-fi! Tako poči- Što je i kako podesiti StormFocus Prema riječima Roberta Devčića iz zastupstva za StormAudia za Hrvatsku "u načelu StormFocus treba početno postaviti negdje na iznos impedancije priključene zvučne kutije, zatim slušati sadržaj kojeg dobro poznajete te dodatno ugoditi StormFocus prema doživljaju reprodukcije specifičnog sadržaja. Mislim da je najlakše to napraviti na sadržaju koji ima samo jedan ili dva instrumenta ili kao što proizvođač preporučuje: na udaraljkama koje imaju kompleksni odziv. Moje iskustvo za različite Dynaudio zvučnike: StormFocus se uvijek kreće negdje oko 4-6 oma. Uglavnom je moguće čuti razliku kod podešavanja, makar na prvi pogled to nije odmah očigledno, odnosno mijenjanjem StormFocusa ne dobivaju se drastične promjene." Prema navodima proizvođača, postoji samo jedna pozicija StormFocus kontrole za određenu kombinaciju kutije/kablova i pojačala. Međutim, također prema navodima proizvođača, ova pozicija ne može se, ili se teško može znanstveno utvrditi, i najbolje ju je odrediti eksperimentalno, na uho, s obzirom da konačni učinak ovisi o ukusu i slušnim preferencijama slušatelja. Načelno, pozicija bliža oznaci "nula" znači mekši, podatniji zvuk s manje kontrole. Što se više približavamo optimalnom položaju za danu kombinaciju, to će zvuk biti neutralniji i dobivati na trodimenzionalnosti. Sa StormFocus kontrolom se, kaže Devčić, "donekle podešava povratna veza, ali i omjer struje i napona (optimizira se energija) koja se šalje u kutiju. Na kraju to rezultira značajnim poboljšanjima u zvuku, osobito u distorziji faze ili bolje reći zvučnik s ovakvom amplifikacijom bolje prati signal u njegovoj fazi." 20 hi-fimedia #86

21 TEST nje priča o današnjem StormAudiu, čiji portfelj trenutno čine dva modela integriranih pojačala: Vertigo V55 i Vertigo V35, predstavljenih početkom godine. Jedna od glavnih posebnosti oba modela je sklop kojega u StormAudiu zovu StormFocus, koji bi trebao, prilagodivši pojačalo svakom zvučničkom paru na kojega je spojen, osigurati poboljšanja u svim važnim parametrima reprodukcije zvuka: brzini, preciznosti, dinamici, prostornim dimenzijama te sve navedeno posložiti u jednu neodoljivu cjelinu. Sklop se temelji na inovativnom dizajnu, koji se svodi na prilagodbu transmisije signala zahtjevima zvučničkog sustava, da održi taj signal što je moguće vjernijim originalu. Istraživanje StormFocusa temeljilo se na premisi da cijevna i tranzistorska pojačala s malom količinom negativne povratne veze zvuče bolje od onih drugih. Drugim riječima, naponska pojačala nisu baš najsretnije rješenje za kvalitetan zvuk, upravo kao niti strujna. U Stormu predlažu slijedeće: analogni sklop kojim je moguće upravljati od strane korisnika, u smislu podešavanja transmisije signala pojačala prema zvučnicima, i to signala očišćenog od faznih i inih izobličenja koja se javljaju uslijed pojačanja. I stvarno, pogledavši na stražnju stranu uređaja, vidimo između konektora smješten potenciometar kojim pojačalo prilagođavamo impedancijskoj karakteristici zvučnika, s podjelama od 0 do 16 oma. O učincima nešto kasnije. Pojačalo je jednostavnih crta i oblika. I dok na slikama izgleda pomalo "kineski", u živom dodiru s uređajem dojam je potpuno drugačiji i sasvim pozitivan: pojačalo je iznimno kvalitetno izrađeno, u kućištu pozamašnih dimenzija (440 x 80 x 410 mm) i mase 13 kg. Neka su obilježja neobična i zanimljiva: glavni prekidač je na stražnjoj strani, a dok je na prednjoj svojevrsno oko kojim pojačalo prebacujemo u i iz standby moda, laganim prolaskom prsta. U danom se trenutku i potenciometar za glasnoću pomiče prema nultom položaju, odnosno prema posljednjem stanju u kojem je bio prilikom uključivanja. Na stražnjoj strani, osim uobičajenih i nužnih konektora te spomenute StormFocus kontrole, nalazimo i pre-out te main-in konektore, spojene (u našem slučaju oksidiranim) jumperima. Na sreću, zastupnik je dostavio i kratke kabele s Neutrik konektorima što je, kako smo se uvjerili, značajno popravilo zvuk pa oko zamjene jumpera ne bi trebalo oklijevati. Da se dužna pažnja posvetila nekim ključnim elementima pojačala, kao što je napajanje, govori i podatak kako se svaki kanal napaja s po 20 kondenzatora, koji opet napon i struju dobivaju iz 4 zasebna sekundara mrežnog transformatora. Zvuk Odmah ću reći: StormAudio V35 izvrsno je pojačalo! U poplavi uređaja koji zvukom i izgledom nalikuju jedni drugima, V35 posebno je dobrodošlo osvježenje. Nema ovdje ispeglanog zvuka, kojim mnogi proizvođači igraju na sigurno. StormAudio V35 pojačalo je za slušanje glazbe, a ne za pokazivanje (ne)prijateljima. Muzikalno je, puno ritma i brzine, s bogatim i slojevitim srednjotonskim područjem i neznatno manje bogatim basom i visokotonskim područjem, a o prenošenju atmosfere nastale prilikom tonskog zapisivanja glazbe da ne govorimo. Za ustanoviti gore navedeno ne treba mnogo vremena ni truda. Dovoljno je imati sreće i odabrati ostatak sustava koji ove karakteristike može podržati. I odgovarajući glazbeni materijal neće biti naodmet. Jedan od takvih je, na primjer, Claptonov Unplugged. Udaranje Claptonove desne noge po pozornici MTV-ovog studija je impresivno. Nevjerojatno koliko jedan takav detalj može cjelokupnu reprodukciju učiniti živom i vjerodostojnom te slušatelja za još pokoji korak ili milju približiti autentičnom događaju i ambijentu. Osim vjerodostojnosti, pojačalo krase još neke karakteristike. Ovdje ponajprije mislim na brzinu i munjevitost koje pojačalo ima i ne boji ih se iskazati. Doduše, nakon malo dužeg slušanja u poznatom okruženju svakome će biti jasno kako je 70W ipak samo 70W i tu se čuda ne mogu očekivati. Ipak, StormAudio ponaša se kao boljih sedamdeset vata, što se ogleda u gore spomenutoj brzini, neuhvatljivosti te sposobnosti pojačala da brzo reagira na postavljene zahtjeve, istovremeno ne gubeći dubinu i kontrolu u basu ili protočnost srednjotonskog područja. U postizanju ovih karakteristika nesumnjivo pomaže i StormFocus kontrola. Štogod ona činila u električnom, njen je učinak svakako čujan u psihoakustičnom smislu. Naime, slušanje smo započeli s kontrolom postavljenom na poziciju nula oma (rekli bi neki u kratkom spoju!). Pojačalo je u tim trenucima zvučalo odlično, naznačivši sve karakteristike koje spominjemo kao dobre. Doduše, bas je bio malo mlitaviji nego bismo očekivali od pojačala ove cijene, a i još neke stvarčice su mogle biti podložne kritikama. STORMAUDIO VERTIGO V35 Frekvencisjki opseg (-1,5dB) 3 Hz khz Izlazna snaga 2x70W/8Ω Ulazna impedancija 25 kω Ulazna osjetljivost 550mV Cijena oko EUR Info Korištena glazba Eric Clapton - Unplugged (Reprise), Lars Erstrand - Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3), Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White - Jazz in the Garden (Heads Up), Melody Gardot - My One and Only Thrill (Verve), Melody Gardot - Worrisome Heart (Verve), Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier - From the Beginning (Dallas Records), Chris Thomas King - The Roots (21st Century Blues Records), Christian McBride - Gettin to it (Verve), Wynton Marsalis Septet - Live at the Village Vanguard (Columbia), Patricia Barber - Fortnight in France (Blue Note), Baroque Trumpet Concertos (Seraphim Classics), Albinoni - Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12 String Concerto, Op. 7, No.4, (Naxos), Eva Cassidy - Live at the Blues Alley (G2), Sustav CD player: Exposure 3010s, Tuner NAD C422, Exposure 3010S2 pretpojačalo i izlazni monoblokovi; Zvučnici: Beta C2, Dynaudio Contour 1.1; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III,Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabel: Mundorf Silver/gold; Xindak FS-1, Anticable, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Stratus 3, 5-2 i Aurora 5-2, Rondo stalak. Međutim, poigravši se tom famoznom kontrolom na stražnjoj strani pojačala i smještivši je u položaj oko 4-5 oma (imajući u vidu impedancijsku krivulju zvučnika), odjednom je, baš kao što kažu u uputama za pojačalo, sve "kliknulo" i postavilo se na svoje mjesto: bas je postao definiraniji, dublji i zategnut baš koliko treba, srednjotonsko područje je omesnatilo, postalo pastoznije i nekako slojevitije s bogatijim harmonicima, dok se visokotonsko područje još dodatno pročistilo, iako ovdje napredak nije bio tako velik. Mogućnost prilagodbe V35 fantastična je stvar, koja stvarno radi i predstavlja nevjerojatnu komparativnu prednost pred konkurencijom. Kad smo već kod visokih, ljubitelji cijevi kod Storma neće se zabuniti. Ali će vjerojatno biti ugodno iznenađeni mogućnostima da pojačalo zvuči kristalno, svježe s odličnom ekstenzijom i nikada naporno, iako ona ultimativna kvaliteta i dodatni štih koji cijevi ubrizgavaju u zvuk ovdje svakako nedostaje. Oni pak koji ne vole cijevne uređaje to će svakako pozdraviti. Ne zaboravite da zvučnici na kojima smo slušali pojačalo koriste keramičke visokotonce, koje mnogi smatraju jednima od najboljih, ali i od onih koji najviše otkrivaju te su kao takvi svakako bili u mogućnosti upozoriti na moguće nedostatke u zvuku pojačala. Vratimo se malo na snagu. Pojačalo je cijelo vrijeme testa bilo spojeno na dinamičke zvučnike (Beta Systems C2). Zvučnici su donekle zahtjevni po pitanju snage pojačala, ali još i više u smislu mogućnosti kontrole. Veliki dio zahtjeva Storm je ovdje ispunio odlično. Međutim, u velikoj slušaonici i pri glasnom slušanju čuo se nedostatak snage u smislu urušavanja slike i nemogućnosti da pojačalo dođe do daha. Ali, to su ograničenja s kojima računamo i moram reći da se nedostatak snage demonstrirao pri stvarno glasnom slušanju, kada u sobi nije "bilo za živjeti" od decibela. U normalnim okolnostima, pa čak i kad pri srednje glasnom slušanju dođe do posebnih dinamičkih zahtjeva, pojačalo ih odrađuje bezbolno, isporučivši u zvučnike onakav dinamički uzlet kakav od njega i očekujemo. Napajanje je očito dobro dimenzionirano. Za kraj napomena: eksperimenti sa zvučničkim kabelima dobro su došli. Naime, pojačalo je zvučalo vrlo dobro s Anticable zvučničkim kabelima. Spojivši u sustav jednostavni i jeftini Xindak FS-1, zvuk je malo izgubio na transparentnosti,ali je dobio na muzikalnosti i uvjerljivosti. Dodatnu mogućnost prilagodbe kombinaciji pojačalo/kabeli/zvučnik pruža i StormFocus kontrola. Daljnji eksperimenti svakako bi bili zanimljivi, ali nam vrijeme nije dopuštalo da se u njih upuštamo. Zaključak StormAudio V35 sasvim je posebno pojačalo u više područja: zvuk mu je izvrstan, drugačiji od većine na tržištu i podsjeća na zlatne dane audia kada su uređaji imali svoje prepoznatljive karaktere. StormFocus kontrola je nešto što ga stavlja korak ispred konkurencije jer pojačalu može osigurati dug vijek unutar kućnog sustava, jednostavnom prilagodbom mnogim zvučničkim sustavima. Izgleda izvrsno, još bolje zvuči, a i cijena mu je, iako to u Hrvatskoj može zvučati licemjerno, povoljna. Povoljna u kontekstu zvuka, kvalitete izrade i ponude konkurencije. Uz malo više marketinške aktivnosti, koja je danas neophodna, mislim da bismo od novajlije na tržištu lako mogli imati pojačalo o kojem će se za koju godinu pričati kao o legendi. Kad razmislim, onaj V35 u crvenom finišu bi se super uklopio u moj sustav. hi-fimedia #86 21

22 TEST PATHOS CLASSIC MkIII "Car" rekreacije prostora U zvuku je Pathos neortodoksan, baš kao i u konstrukciji. Iako u sebi nosi cijevi u važnom pretpojačivačkom dijelu, njihov upliv na karakter zvuka je manji nego bismo očekivali, iako je, ruku na srce apliciran na prava mjesta u pravim dozama, te pojedinim instrumentima daje dodatni štih Z a talijanske audio uređaje obično je prva asocijacija poseban, specifičan dizajn. Doduše i kineski uređaji specifično su dizajnirani, i nekako odmah znate razlikovati uređaj iz Kine od onog drugog. Talijanski dizajneri svakako više titraju naša osjetila od mnogih drugih u audio industriji. U tu sliku sasvim se dobro uklapa i integrirano pojačalo Pathos Classic MkIII, koje svakako nastoji biti drugačije. Riječ Classic obično sugerira nešto staro, ukorijenjeno, pomalo konzervativno. Kod Pathosa se riječ Classic teško može primijeniti na sam dizajn uređaja, u svijetu u kojemu glavninu proizvoda čine manje ili više obične i neugledne kutije. Filozofija tvrtke ionako ne promovira pravovjerni pristup audio stvarima ne priznaju dogme ni pravila. Važan je samo krajnji rezultat autentičnost pri reprodukciji glazbe. Dakle, Classic One MkIII lako ćete zapaziti među drugim pojačalima. S obzirom da slika govori tisuću riječi, nema potrebe detaljnije opisivati sadržaj gornje ploče, osim što ću spomenuti kako se ispod rešetke smještene iza crvenih kondenzatora nalazi hladnjak za hlađenje izlaznog stupnja pojačala i koji je za vrijeme rada na ugodno toploj temperaturi. Korištene cijevi su JJ ECC88. Prednja ploča je zanimljiva jer osim potenciometra za glasnoću i izbornika ulaza kojih je ukupno piše: Neven Kos 22 hi-fimedia #86

23 TEST pet (od čega je jedan balansirani), sadrži i mali, pomalo retro, dvoznamenkasti displej koji prikazuje glasnoću decentno, čitljivo, nenametljivo i vrlo upotrebljivo. Stražnja strana ograničena je prije svega svojim dimenzijama. Pa su tako ulazni terminali zauzeli većinu prostora te je za zvučničke trebalo pronaći drugo mjesto na gornjoj ploči. Rješenje je pomalo neobično iako vrlo praktično, posebno ako, iz bilo kojeg razloga, često preštekavate zvučničke kabel. Unutrašnjost Pathosa Classic One MkIII stvarno je neortodoksna, posebice za integrirano pojačalo cijene koja nužno nosi i trpi kompromise. Kao prvo, u jednom kućištu nalaze se dva odvojena uređaja (cijevno) pretpojačalo i izlazno pojačalo. Pretpojačalo je, dakle, balansirano i dizajnirano oko jedne dvostruke ECC88 po kanalu, s radnom točkom u A-klasi. Snagu u izlaznom stupnju razvijaju MOS-FETovi, nabrijani u A-klasu više nego bismo očekivali ili što je uobičajeno. Drajverski stupanj zadužen za pokretanje izlaznog stupnja pojačala sazdan je oko Burr Brown operacijskih pojačala. Iako je ovo rješenje pomalo neuobičajeno (neortodoksno, rekli bi u Pathosu), primijenjeno je radi vrlo niskog šuma, linearnosti i niskih izobličenja, što bi trebalo dodatno pročistiti zvuk pojačala. Da zaključimo, put signala od ulaza do zvučničkih terminala prolazi kroz motorizirani potenciometar (sazdan oko Burr-Brown čipa), izbornik ulaza, cijevi, operacijska pojačala i izlazne MOSFETove. Zanimljivo i pomalo neuobičajeno. Neortodoksno. Napajanje uređaja je predimenzionirano i stabilizirano. Vjerojatno je pojačalo radi toga tiho kao gluha noć. A pomažu i selektriane pasivne komponente, srebrno interno ožičenje i još poneki štos kojemu su u Pathosu pribjegli. Ovako posloženi sklopovi u mogućnosti su razviti izlaznu snagu od 2x70W pri osam ohma i 2x130W pri četiri ohma, a frekvencijski opseg je 2Hz - 100kHz. Eh, da, ukoliko vam treba više snage a Classic One mkiii vam se baš dopao, nema potrebe da mijenjate pojačalo. Kupite još jedan Classic One i klikom prekidača ispod donje ploče, prebacite ga u mosni režim rada i na raspolaganju imate monoblokove snage od 270W. Zanimljivo. Neortodoksno. Zvuk Nakon nabrajanja ovih nekoliko neobičnih rješenja, zanimljivo je vidjeti u kojem se smjeru kreće zvuk Classic One pojačala. Umjesto uobičajenih Meggija MG12SE za ovu priliku koristio sam zvučnike Beta C2 (s kojima posljednjih mjesec dana intenzivno slušam muziku), što je pred pojačalo postavilo dodatne zahtjeve, jer su Bete vrlo detaljnog, transparentnog zvuka. U odnosu na MG12, električne karakteristike skretnice Bete su ponešto zahtjevnije što pred pojačala postavlja i dodatne zahtjeve u pogledu kontrole, odziva u basu, itd. Odmah na početku moram reći da je, i bez dužeg slušanja jasno kako je Pathos Classic One MkIII car rekreacije prostora. Ovako široku i duboku zvučnu sliku te slojevito ocrtanu pozornicu već dugo nisam čuo. Ova je karakteristika tako upečatljiva, jaka i dominantna da vrlo lako može zasjeniti i ostale faktore važne pri slušanju glazbe. Što god mu radili, koji god disk stavili u ladicu CD plejera, prostor je raskošan, širok, slojevit i nadasve postojan, bez oscilacija i plivanja. Ovakvo velikodušno crtanje prostora bilo je lijepo doživjeti slušajući, recimo, Claptonov Unplugged. Izvođači na pozornici, širina i visina bili su impresivni. Međutim, za cjelovit dojam potrebno je više od navedenog, a Pathos i tu ima što reći, iako mnogo sramežljivije, posebice u bas području koje je možda i najslabija karika u reprodukciji Pathosa. Prikraćen u dubini, težini, masivnosti i uvjerljivosti, bas nije uspio iz zvučnika izvući onakve standarde postavljene prostornim crtanjem pozornice. Doduše, slušavši nakratko Classic One s daleko manjim zvučnicima po volumenu i zvuku (Dynaudio Contour 1.1) uvjerio sam se kako pažljivim izborom zvučnika i na ovu karakteristiku možemo donekle pozitivno utjecati, iako će mnogi vrtjeti glavom na deklariranih 70W snage. S Dynaudiom pojačalo je lakše disalo i zvučalo svježije i neopterećeno. Na sreću, situacija sa srednjotonskim područjem je bolja nego s basom i tu Pathos nema prevelikih problema u eksplikaciji sadržaja zapisanih na disku. Detalji su tu, lako su čujni i nije potreban preveliki napor da bi ih se međusobno razlučilo. Doduše, malo više punoće, pokoji harmonik te malo više energije i žara pri reprodukciji dobro bi došlo pri podizanju uvjerljivosti i upečatljivosti zvuka. Ovako, lagana nedorečenost u zvuku, bila je čujna posebice pri reprodukciji onih materijala koji u sebi sadrže dosta, kako bi rekli, atmosfere. Kako je pak ta «atmosfera» u glazbi dosta nejasan, rastezljiv pojam kojega ćemo teško precizno definirati, skloniji sam ovu karakteristiku razmatrati isključivo u kontekstu subjektivnog te osobnih preferencija slušaoca. Za one koji vole cijevi i zanima ih u kojoj mjeri one ostavljaju traga u ukupnom zvuku pojačala imam dobre i loše vijesti: dobra je da se zvuk cijevi čuje i osjeća, naročito u srednjotonskom području i pri definiranju pojedinih tonova koji znaju biti lijepo zaokruženi i definirani, iako manje nego smo navikli kod isključivo cijevnih uređaja. Loša vijest za ljubitelje cijevi a, vjerojatno dobra za one druge je da pojačalo ne zvuči pretjerano toplo, masno ili eufonično. Naprotiv, pokoja topla nota mogla bi se i dodatno zatražiti. I to naročito u visokotonskom području. Ono pak ostavlja dvojaki dojam. Kao prvo, ne može ga se lako povezati sa zvukom tipičnih cijevnih pojačala jer nema tu raskoš, definiciju, eksplozivnost i ljepotu. S duge strane, visokotonsko područje je pomalo zagasito i povučeno, ali i dovoljno informativno da na sebe ne skreće suvišnu pažnju. Osim toga, karakter viskotonskog područje dosta će ovisiti i o snimci, karakteru i vrsti reproducirane glazbe te može zvučati u rasponu od lepršavog i svježeg, do artificijelnog ili pak nedovoljno upečatljivog i eksplozivnog Zaključak Pathos Classic One MkIII u ovoj posljednjoj verziji zreo je uređaj koji se od ostalih ističe ne samo izgledom, dimenzijama, dizajnom, već i nekim neuobičajenim konstrukcijskim rješenjima. I u zvuku je Pathos neortodoksan, baš kao i u konstrukciji. Iako u sebi nosi cijevi u važnom pretpojačivačkom dijelu, njihov upliv na karakter zvuka je manji nego bismo očekivali, iako je, ruku na srce apliciran na prava mjesta u pravim dozama, te pojedinim instrumentima daje dodatni štih. Ekstremi spektra ostavljaju još poneku želju neispunjenu: bas područje iziskuje pomniji odabir zvučnika a mi generalno preporučamo one manje s lakšom impedancijskom karakteristikom. Viskotonsko područje je samozatajno, ali će upravo kao takvo dobro smiriti neke moderne, otvorene ili živčane zvučnike koji artificijelno pažnju skreću na sebe. PATHOS CLASSIC MkIII Frekvencisjki opseg (-0,5dB) 2Hz 100kHz Izlazna snaga 2x70W/8Ω; 2x130W/4Ω 1X270W (bridge) Ulazna impedancija 100kΩ Cijena ,00 kn Info Korištena glazba Eric Clapton - Unplugged (Reprise), Lars Erstrand - Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3) Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White - Jazz in the Garden (Heads Up), Melody Gardot - My One and Only Thrill (Verve) Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier - From the Beginning (Dallas Records), Chris Thomas King - The Roots (21st Century Blues Records), Christian McBride - Gettin to it (Verve), Wynton Marsalis Septet - Live at the Village Vanguard (Columbia), Patricia Barber - Fortnight in France (Blue Note), Baroque Trumpet Concertos (Seraphim Classics), Albinoni: Oboe Concertos, Vol. 3, Oboe Concerti, Op. 7, Nos. 5,6,11 & 12, and Op. 9, No.12, String Concerto, Op. 7, No.4 (Naxos), Eva Cassidy - Live at the Blues Alley (G2), Sustav CD plejer: Exposure 3010s, Tuner NAD C422, Exposure 3010S2 pretpojačalo i izlazni monoblokovi; Zvučnici: Beta C2, Dynaudio Contour 1.1; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III,Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabel: Mundorf Silver/gold; Xindak FS-1,Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Stratus 3, 5-2 i Aurora 5-2, Rondo stalak hi-fimedia #86 23

24 TEST GRADO REFERENCE REFERENCE 1 I GRADO PH-1 Grado to radi drugačije ti MC zvučnica s otporom koji želi vidjeti MM zvučnica. Nije baš tako jednostavno. U najvećem broju slučajeva ne pomažu dodatna MC pretpojačala jer su im ulazi opterećeni sa 100 Ohma ili tome slično. Kao i sa MC transformatorima, zvučni spoj toga i Statement zvučnice će biti vrlo daleko od High Enda. Jednostavno rečeno, tu će vam svaki MC transformator smetati, pa bio on i najbolji na svijetu. Ostaju na izbor uglavnom kvalitetnija i u pravilu skuplja pretpojačala koja imaju traženu opciju pojačanja od barem 56 db i ulaznog otpora od 47 KOhma. Odlučite li se za Pass Xono i vrh Statement serije, slušati ćete ono što sluša i Nelson Pass. Ako vam prohtjevi, financije ili što drugo priječe izlet u ovu klasu uređaja, valja potražiti drugdje. Kao sretno i financijski zahvalno rješenje, od nedavno se nudi Grado PH-1 pretpojačalo. Uređaj znan i opjevan u brojnim američpiše: Zoran Radenković G Pretpojačalo PH-1 je napravljeno za Grado Reference seriju i u tom ga kontekstu valja mjeriti. Onima koji žele više, Statement serija, čak i u prijašnjoj varijanti i dalje ostaje superioran izbor, uz nezahvalnu činjenicu da tu superiornost treba podržati financijski puno zahtjevnijim uređajem nego li je to Grado PH-1 rado je jedno od onih imena kojima se ne može osporiti originalnost u pristupu i zvuku. Prepoznatljiv dizajn i zvuk s potpisom sa sobom obično nose i podijeljenu publiku. Suzdržanih baš i nema. Uz to, Grado se ne ponaša marketinški odgovorno, budući nije sklon novostima radi novosti same. No, kako je ovaj obiteljski biznis preživio crne dane gramofona i kako danas opet zauzima značajno mjesto na popisu poželjnih, to je samo jedna od stvari koju si može dopustiti. Grado dinastija ima povijest i reputaciju do koje drži. Tako smo nakon puno godina dočekali novosti u serijama Reference i Statement, koje čine sam vrh Grado produkcije zvučnica. Prepoznatljive po specifičnom drvenom kućištu koje je donedavno bilo od mahagonija, od sada su u novoj seriji, koja nosi sufiks 1, od australskog drveta Jarr. Reference serija ima nazivni napon koji odgovara MM (5mV), a Statement MC (0,5mV) zvučnicama. U oba slučaja kod Grada se ne radi niti o jednoj od ove dvije poznate i daleko najčešće zastupljene verzije, već o puno rjeđoj MI varijanti gdje se, umjesto pokretne zavojnice (MC) ili pokretnog magneta (MM), pokreće komadić čistog željeza (Moving Iron) između fiksirane zavojnice i magneta. Za razliku od MM inačica, MI zvučnice nemaju problema sa kapacitetom u koji gledaju, što iz vlastitog iskustva mogu potvrditi. Dakle, za Grado Reference seriju treba nam najčešće zastupljeno, standardno MM pretpojačalo. Sa Statement serijom je malo kompliciranije jer uz pojačanje od najmanje 56 db-a ove zvučnice žele vidjeti ulazni otpor od 47 KOhma. Dakle, pojačanje koje želi vidje- 24 hi-fimedia #86

25 TEST kim revijama, ali nikada u Europi. Razlog je bio sasvim jednostavan. PH-1 nema baterijsku inačicu, a bio je namijenjen samo tržištu koje koristi 120V. S novim, univerzalnim, prekidačkim napajanjem taj je problem riješen. Zvuk Pogađate li koliko mi je trebalo da isprobam PH-1 s Grado Statement Reference zvučnicom? Vrlo malo. A još manje da isti uređaj stavim u džep i odem na adresu gdje osnovano očekujem odgovor na pitanje je li to pretpojačalo ispravno. Kako brzo sam pokucao na vrata Milana Uskokovića, tako brzo sam i dobio komentar kako tehničko rješenje, s jednim stereo operacionim pojačalom, primijenjeno u ovome uređaju nema nikakve šanse da zadrži pristojan odnos signal/šum kao i da zvučni potencijal neće biti baš osobit pri 56 decibela pojačanja. Bila je to i prilika da pitam naglas kako bi to radilo s klasičnim napajanjem, te sam dva dana kasnije isto dobio u ruke. Za radoznale, o tome što sve radi vrijedni Uskoković, pogledajte na S provjereno ispravnim pretpojačalom vratio sam se natrag na slušanje i ustanovio sljedeće. Iako proizvođač tvrdi kako je jednostavno i elegantno s malo dijelova riješio puno toga i kako je dobar zvuk ono što slijedi kupcu ovog uređaja, to za njegove zvučnice izlaznog napona 0.5mV ne vrijedi. Sve ploče imaju jednaki karakteristični šum i ne morate biti razmaženi blaženom tišinom jednoga Pass Xonoa da vam to bude sasvim neprihvatljivo. Slušanje na slušalice ili imalo ozbiljnije glasnoće su jednostavno isključeni, jer i s iglom u zraku šuma ima daleko previše. Toliko o lošim vijestima. U bolje vijesti spada i činjenica da je moja znatiželja po pitanju toga "a kako radi s klasičnim napajanjem?" brzo bila zadovoljena. Alternativno napajanje jest proizvelo nešto manje rezidualnog šuma, malo doprinijelo povećanju tansparentnosti, ali istovremeno i nešto smanjilo definiciju basa. Zaključak - ono što dobivate s PH-1, sasvim je dobro. Uz to, moguća je promjena mrežnog kabla, što mi se čini kao veći izvor mogućeg poboljšanja i pouzdano veći izdatak. Da ne bi sve ostalo u varijanti sasvim povoljno i jednostavno. Kad je u pitanju zvuk koji PH-1 može proizvesti u Low Gain varijanti tu su vijesti dobre ili jako dobre, ovisno kako gledate. No da bi se zvuka čulo trebalo je, nakon fijaska sa Statement Refrence zvučnicom, instalirati novi Reference Reference 1. Za razliku od prijašnje mahagonij verzije, ova australska drvena varijanta mi se svojom zagasitijom bojom više sviđa. Kako to priliči svakom pravom proizvođaču High Enda, ono što dobijete ne odgovara onome što piše da ste dobili. Niti zvučnica ima tu težinu, niti taj izlazni napon. Za težinu je lako jer Jarr je teži od mahagonija. Za izlazni napon isto tako jer je Grado smanjio broj namotaja zavojnice. Vjerojatno da nema potrebe o tome pisati u uputama, jer tko kupuje ovakvu zvučnicu sigurno upute ne čita. To da je u odnosu na prijašnji model zavojnica manja i da je kućište od drugačijeg materijala, čuje se i to odmah. Za razliku od bivšeg Reference Reference modela zvuk je sada puno bliži Statement odlikama. Veća brzina, bolji tranzijentni odziv i jasnija boja, to je ono što je Grado navelo na unapređenje onoga što je ionako imalo dovoljan broj poklonika. Bez ustupaka karakterističnom Grado zvuku, koji volite ili ne, novi Reference 1 jest stvarni pomak na bolje. Pomak je i u cijeni, jer je ista odletjela 20 posto u vis, no slabašni dolar je i dalje čini konkurentnom. Ako sam čuo da je ova zvučnica takva, znači li to da PH-1 sada radi kako je to Mr. Grado obećao? Posve točno. Ovaj Grado duet će se lako ogledati i sa Pass Xonom i pokazati koliko je sinergija bitna stvar u Hi-fiju. PH-1 ima gotovo sve što Xono čini velikim pretpojačalom i to za cijenu koja ne ostavlja traga pitanju što odabrati. Naravno sve dok ne poželite neku drugu zvučnicu. Da se razumijemo, ima bržih, detaljnijih i uzbudljivijih zvučnica i to za manje novaca. Kao što ima takvih zvučnika kada pogledate Quad elektrostatike. Samo ima nešto specifično sa tim Quadovima i ovim Grado zvučnicama. To je sposobnost prezentacije cjeline koja se ogleda u frekvencijski stabilnoj harmoničkoj koherentnosti. Ako zvuči imalo komplicirano (što i jest) pokušati ću to objasniti. Kada čujete klavir na Quad elektrostatima, odmah znate da ima drugih zvučnika koji imaju više "tijela", "zraka", dinamike i čega još sve ne. Jedino što ti drugi, u pravilu, ne mogu izaći na kraj s onom komponentom vjerne reprodukcije koja će instrument predstaviti kao jedinstvenu cjelinu, jer ovisno o dijelu spektra koji reproduciraju imaju veću ili manju dozu vjerodostojnosti. Dobiti ujednačenu vjerodostojnost, v što će neki nazivati n i ravnomjerno raspoređenom p bojom, zadatak je na koji vrlo malo proizvođa- ča zvučnika ima odgovor. Po tome Grado zvučnice ulaze u istu kategoriju kao i Quad zvuč- nici i to je razlog zašto i jedni i drugi imaju tako dosljedne poklo- nike. Jednako tako u pravu su i oni kojima doživljaj zvuka pretpostavlja sve ono što ni Grado niti Quad ne mogu proizvesti. Savršenih zvučnika nema kao niti savršenih zvučnica. Toliko o delikatnoj temi što je to Grado zvuk i zašto su mišljenja tako podijeljena. Zaključak Valja ovu priču privoditi kraju i ponuditi odgovor na pitanje kuda smjestiti novu Reference Reference 1 zvučnicu i novo/staro PH-1 pretpojačalo? Zvučnica je napredak u odnosu na prethodni model i svakako je odličan izbor za one koji ne žele petljati s dodatnim uređajima i žicama, već se jednostavno priključiti na postojeći MM ulaz. Kad je u pitanju spoj ove zvučnice i PH-1 pretpojačala, to je dobitna kombinacija i investicija koju je više nego lako opravdati, koliko god asimetrično financijski izgleda. PH-1 je napravljen za Grado Reference seriju i u tom ga kontekstu valja mjeriti. Onima koji žele više, Statement serija, čak i u prijašnjoj varijanti i dalje ostaje superioran izbor, uz nezahvalnu činjenicu da tu superiornost treba podržati financijski puno zahtjevnijim uređajem nego li je to Grado PH-1. Grado je sa Jarr drvetom i skraćivanjem zavojnice pokazao kako ima prostora za poboljšavanja. To jest varijacija na temu, ali sve što je bilo dobro, takvo je i ostalo, a dodano je još malo povrh. Pretpojačalo PH-1 je, pod vrlo određenim uvjetima, uređaj kod kojega kvaliteta zvuka nikako ne korespondira sa cijenom i pokazatelj kako Grado dinastija osnovano ima reputaciju do koje valja držati. Preporuka ne samo za Grado ljubitelje već i za one druge vrijedi poslušati. Cijena: Reference Reference kn, Grado PH kn INFO: hi-fimedia #86 25

26 TEST AUDIOQUEST RED WOOD I OAK WOOD A merički Audioquest je ozbiljno ime u svijetu hi-fi žica. Ne zato što u ponudi imaju i kabele kojima cijene ne odgovaraju mentalnom stanju koja nazivamo uračunljivim, već stoga što nekoliko desetljeća proizvode kabele koji mogu u svim cjenovnim razredima dokazati kako i njihova terija "drži vodu". Na samom vrhu mora se nalaziti nešto što je, naravno, najbolje od najboljeg i kao takvo namijenjeno klijenteli iznimnih platežnih sposobnosti. Što je to "najbolje" ostaje do daljnjega neodgovoreno pitanje. Kada bi i jedna od prisutnih teorija o tome kako valja izraditi zvučnički kabel bila jedina točna, tada bi stvarno postojao i taj famozni "najbolji na svijetu". Za sada se čini da su svi u pravu i ako pogledate u što se zaklinju Nordost, Kimber, MIT, Wireworld i neki drugi, teško da ćete naći puno Ovaj debeli i kruti kabel se tako suvereno i okretno kreće da nema sumnje kako je miješanje dva metala dalo rezultata zajedničkog. Pa ipak, ne žive svi samo na moćima suvremenog marketinga. Ono na čemu prvenstveno žive, jeste činjenica da je zvučnički kabel nezaobilazni poveznik pojačala i zvučnika, a kada bi sva pojačala i svi zvučnici električki bili identični, tada bi vjerojatno i imali samo jedan najbolji kabel. No, koliko su pojačala različita, toliko ni zvučnici ne zaostaju te će im za optimalan spoj trebati baš kabel određenih karakteristika. Za famozni "sinergijski spoj" trebaju još i dva zadovoljna uha, što dodatno komplicira stvar. Dodate li svemu tome i komponente koje su spojene na pojačalo, njihove interkonekte i strujne kabele, tada je, kao i u svim drugim igrama na sreću, pogoditi pravu kombinaciju sve samo ne jednostavno. Budući se ovaj tekst nastavlja, za očekivati je da sam imao nešto sreće, a i da su moja dva uha naklonjena Audioquest kabelima. Sreća se ogleda u činjenici da su dva od četiri pojačala s kojima sam testirao kabele bila baš pravi spoja sa Audio Physics Cardeas zvučnicima. Naklonost ima i povijesnu dimenziju, budući mi je iskustvo sa bivšom "Earth" serijom bilo pozitivno. U tome nisam bio usamljen, jer su bakreni Mont Blanc i Volcano te srebrni Everest i Kilimanjaro kabeli koji uživaju globalni respekt. Sada je tu nova serija nazvana "Tree" koja je zanimljiva barem iz dva razloga. Kao prvo, iako je novost, nazvana "double counterspiral", varijacija na temu koji promjer vodiča staviti u koji dielektrik, koliko to sve razmaknuti, na koju stranu i kako smotati, kakvu bateriju spojiti na nešto što ne troši struju i tome slično, pravo je pitanje može li Audioquest iz svoje formule za dobar zvuk izvući više. Drugo, najjeftiniji model, Oak Wood, iz nove serije "Tree" jedini je samo bakreni, dok je najskuplji, Wel Signature, jedini samo srebrni kabel. Između su Red Wood i Wild Wood koji su "mješanci". Spojiti bakar i srebro znači izložiti se brojnim problemima, pa će biti zanimljivo saznati koliko je dobro Audioquest odmjerio mješavinu te je li uspio izaći na kraj s povijesnim prijeporom između bakro i srebroljubaca. Da bi to saznali, usporediti ćemo modele Oak Wood i Red Wood. Razlika u cijeni između ova dva kabela je drastična te ćemo se provjeriti valjanost starog High End pravila da se sve manje pomaci nabolje plaćaju sve većim novcima. Zvuk Umjesto s jeftinijim modelom Oak, počinjemo sa skupljim Red, kojega je moja je nestrpljivost, potpomognuta igrom slučaja, prvoga donijela u sistem. Za spajanje treba nešto vremena i strpljenja budući je impozantno izgledajući kabel gotovo jednako "nekooperabilan" i zahtjevan. Prvo pojačalo s kojim će se ogledati je Musical Fidelity KW 550, integrirac s upravo toliko snage po kanalu i fascinantnom strujom koja mjeri do 200 Ampera, što je više nego dovoljno da zvučniku ne dopusti nikakve nepodopštine. Uz to, ovo je pojačalo sa Audio Physics Cardeas bilo odličan spoj kada je između njih stajao Audioquest Mont Blanc. Koliko sam kod Mont Blanca hvalio tranzijentni odziv i uravnoteženost, toliko sam zamjerao manjak harmonika u sredini i energije u donjem basu. Taj manjak nije imao Volcano, no AUDIQUEST je pokazao MIŠIĆE piše: Zoran Radenković Kada snazi bakra Red Wooda koja ponese cijeli donji spektar i veliki dio sredine dodate brzinu srebra koja će naglasiti brzinu i mikrodetalj i s lakoćom otići vrlo visoko, tada dobijete kabel s kojim krećete na brzo i uzbudljivo putovanje 26 hi-fimedia #86

27 TEST kim revijama, ali nikada u Europi. Razlog je bio sasvim jednostavan. PH-1 nema baterijsku inačicu, a bio je namijenjen samo tržištu koje koristi 120V. S novim, univerzalnim, prekidačkim napajanjem taj je problem riješen. Zvuk Pogađate li koliko mi je trebalo da isprobam PH-1 s Grado Statement Reference zvučnicom? Vrlo malo. A još manje da isti uređaj stavim u džep i odem na adresu gdje osnovano očekujem odgovor na pitanje je li to pretpojačalo ispravno. Kako brzo sam pokucao na vrata Milana Uskokovića, tako brzo sam i dobio komentar kako tehničko rješenje, s jednim stereo operacionim pojačalom, primijenjeno u ovome uređaju nema nikakve šanse da zadrži pristojan odnos signal/šum kao i da zvučni potencijal neće biti baš osobit pri 56 decibela pojačanja. Bila je to i prilika da pitam naglas kako bi to radilo s klasičnim napajanjem, te sam dva dana kasnije isto dobio u ruke. Za radoznale, o tome što sve radi vrijedni Uskoković, pogledajte na S provjereno ispravnim pretpojačalom vratio sam se natrag na slušanje i ustanovio sljedeće. Iako proizvođač tvrdi kako je jednostavno i elegantno s malo dijelova riješio puno toga i kako je dobar zvuk ono što slijedi kupcu ovog uređaja, to za njegove zvučnice izlaznog napona 0.5mV ne vrijedi. Sve ploče imaju jednaki karakteristični šum i ne morate biti razmaženi blaženom tišinom jednoga Pass Xonoa da vam to bude sasvim neprihvatljivo. Slušanje na slušalice ili imalo ozbiljnije glasnoće su jednostavno isključeni, jer i s iglom u zraku šuma ima daleko previše. Toliko o lošim vijestima. U bolje vijesti spada i činjenica da je moja znatiželja po pitanju toga "a kako radi s klasičnim napajanjem?" brzo bila zadovoljena. Alternativno napajanje jest proizvelo nešto manje rezidualnog šuma, malo doprinijelo povećanju tansparentnosti, ali istovremeno i nešto smanjilo definiciju basa. Zaključak - ono što dobivate s PH-1, sasvim je dobro. Uz to, moguća je promjena mrežnog kabla, što mi se čini kao veći izvor mogućeg poboljšanja i pouzdano veći izdatak. Da ne bi sve ostalo u varijanti sasvim povoljno i jednostavno. Kad je u pitanju zvuk koji PH-1 može proizvesti u Low Gain varijanti tu su vijesti dobre ili jako dobre, ovisno kako gledate. No da bi se zvuka čulo trebalo je, nakon fijaska sa Statement Refrence zvučnicom, instalirati novi Reference Reference 1. Za razliku od prijašnje mahagonij verzije, ova australska drvena varijanta mi se svojom zagasitijom bojom više sviđa. Kako to priliči svakom pravom proizvođaču High Enda, ono što dobijete ne odgovara onome što piše da ste dobili. Niti zvučnica ima tu težinu, niti taj izlazni napon. Za težinu je lako jer Jarr je teži od mahagonija. Za izlazni napon isto tako jer je Grado smanjio broj namotaja zavojnice. Vjerojatno da nema potrebe o tome pisati u uputama, jer tko kupuje ovakvu zvučnicu sigurno upute ne čita. To da je u odnosu na prijašnji model zavojnica manja i da je kućište od drugačijeg materijala, čuje se i to odmah. Za razliku od bivšeg Reference Reference modela zvuk je sada puno bliži Statement odlikama. Veća brzina, bolji tranzijentni odziv i jasnija boja, to je ono što je Grado navelo na unapređenje onoga što je ionako imalo dovoljan broj poklonika. Bez ustupaka karakterističnom Grado zvuku, koji volite ili ne, novi Reference 1 jest stvarni pomak na bolje. Pomak je i u cijeni, jer je ista odletjela 20 posto u vis, no slabašni dolar je i dalje čini konkurentnom. Ako sam čuo da je ova zvučnica takva, znači li to da PH-1 sada radi kako je to Mr. Grado obećao? Posve točno. Ovaj Grado duet će se lako ogledati i sa Pass Xonom i pokazati koliko je sinergija bitna stvar u Hi-fiju. PH-1 ima gotovo sve što Xono čini velikim pretpojačalom i to za cijenu koja ne ostavlja traga pitanju što odabrati. Naravno sve dok ne poželite neku drugu zvučnicu. Da se razumijemo, ima bržih, detaljnijih i uzbudljivijih zvučnica i to za manje novaca. Kao što ima takvih zvučnika kada pogledate Quad elektrostatike. Samo ima nešto specifično sa tim Quadovima i ovim Grado zvučnicama. To je sposobnost prezentacije cjeline koja se ogleda u frekvencijski stabilnoj harmoničkoj koherentnosti. Ako zvuči imalo komplicirano (što i jest) pokušati ću to objasniti. Kada čujete klavir na Quad elektrostatima, odmah znate da ima drugih zvučnika koji imaju više "tijela", "zraka", dinamike i čega još sve ne. Jedino što ti drugi, u pravilu, ne mogu izaći na kraj s onom komponentom vjerne reprodukcije koja će instrument predstaviti kao jedinstvenu cjelinu, jer ovisno o dijelu spektra koji reproduciraju imaju veću ili manju dozu vjerodostojnosti. Dobiti ujednačenu vjerodostojnost, v što će neki nazivati n i ravnomjerno raspoređenom p bojom, zadatak je na koji vrlo malo proizvođa- ča zvučnika ima odgovor. Po tome Grado zvučnice ulaze u istu kategoriju kao i Quad zvuč- nici i to je razlog zašto i jedni i drugi imaju tako dosljedne poklo- nike. Jednako tako u pravu su i oni kojima doživljaj zvuka pretpostavlja sve ono što ni Grado niti Quad ne mogu proizvesti. Savršenih zvučnika nema kao niti savršenih zvučnica. Toliko o delikatnoj temi što je to Grado zvuk i zašto su mišljenja tako podijeljena. Zaključak Valja ovu priču privoditi kraju i ponuditi odgovor na pitanje kuda smjestiti novu Reference Reference 1 zvučnicu i novo/staro PH-1 pretpojačalo? Zvučnica je napredak u odnosu na prethodni model i svakako je odličan izbor za one koji ne žele petljati s dodatnim uređajima i žicama, već se jednostavno priključiti na postojeći MM ulaz. Kad je u pitanju spoj ove zvučnice i PH-1 pretpojačala, to je dobitna kombinacija i investicija koju je više nego lako opravdati, koliko god asimetrično financijski izgleda. PH-1 je napravljen za Grado Reference seriju i u tom ga kontekstu valja mjeriti. Onima koji žele više, Statement serija, čak i u prijašnjoj varijanti i dalje ostaje superioran izbor, uz nezahvalnu činjenicu da tu superiornost treba podržati financijski puno zahtjevnijim uređajem nego li je to Grado PH-1. Grado je sa Jarr drvetom i skraćivanjem zavojnice pokazao kako ima prostora za poboljšavanja. To jest varijacija na temu, ali sve što je bilo dobro, takvo je i ostalo, a dodano je još malo povrh. Pretpojačalo PH-1 je, pod vrlo određenim uvjetima, uređaj kod kojega kvaliteta zvuka nikako ne korespondira sa cijenom i pokazatelj kako Grado dinastija osnovano ima reputaciju do koje valja držati. Preporuka ne samo za Grado ljubitelje već i za one druge vrijedi poslušati. Cijena: Reference Reference kn, Grado PH kn INFO: hi-fimedia #86 25

28 TEST SONUS FABER TOY TOWER piše: Jagor Čakmak Najveća snaga ovog zvučnika je vrlo dobar omjer svih elementa zvučne slike, nema neke izrazito naglašene kvalitete, kao ni mane. Cjelokupni slušni spektar je iznimno dobro povezan, kako po pitanju tonalne korektnosti tako i po pitanju brzine Potpuno uvlačenje u svijet glazbe T renutna ponuda znamenitog talijanskog proizvođača zvučnika se sastoji od pet kolekcija. Najjeftinija linija proizvoda Sonus Fabera, Toy i dalje spada u višu kategoriju srednje klase. Manji model ove serije, Toy imali smo već priliku testirati. Tada je ovaj mališan jasno pokazao Sonus Faber karakter zvuka, ali uz dosta velika ograničenja s obzirom na veličinu. Male slušaonice su bile vrlo zahvalno podneblje za njih, ali nekakav veći prostor poput dnevnog boravka nije dolazio u obzir ukoliko se želi čuti njihov pravi karakter. Ovaj broj imamo na testu veći model serije Toy Tower. S Toy serijom Sonus Faber se vratio dizajnu zvučničkih kutija paralelnih stranica. Već na prvi pogled je vrlo očita sličnost modela Toy serije s nekadašnjom Concerto serijom. U slučaju Toy Towera, kako oblikom tako i dimenzijama, usporediv je s Concerto Grand Pianom. Svi modeli Toy serije dolaze u nekoliko završnih obrada, što je velika novost u Sonus Faber ponudi. Primjerice, moguće je dobiti zvučnike u bijeloj boji, naspram dosadašnjih opcija koje su se uglavnom svodila na puno drvo i crni lak. Kao i svaki Sonus Faber do sada, vanjskom izgledu Toy Towera posvećeno je puno pozornosti. Model koji smo primili na test je bio u crnoj piano lak izvedbi. Zvučnik izgleda vrlo elegantno. S prednje, gornje i stražnje strane nalazimo kožnu presvlaku, što je postao već gotovo standard kod ovog proizvođača. Bočne strane su u visokosjajnom crnom laku. Zvučnik stoji na nogama koje su napravljene od masivnog crnog metala i završavaju sa šiljcima za uklanjanje vibracija iz okoline. Zvučnici su visoki skoro metar te širine 27cm, a dubine 29,5 cm. Masa je impresivnih 17,8 kg. Cjelokupni izgled odiše solidnom i čvrstom izradom. S prednje strane nalazimo tri zvučničke jedinice. Toy Tower je punokrvni trosistemski zvučnik, što je postala prava rijetkost u ovoj klasi zvučnika. Visokotonac je Vifin, posebno prilagođen Sonus Faberu, vrlo sličan dizajn smo već viđali na starijim serijama poput Domusa. Srednjotonska jedinica je papirnate membrane i promjera 10 cm. Ovu zvučničku jedinicu, isto kao i visokotonac, smo vidjeli u Toy modelu. Bas membrana je također od posebno tretiranog papira promjera 18 cm, što bi trebalo biti dovoljno za ispuniti i veće prostore basom. 28 hi-fimedia #86

29 TEST Frekvencije reza skretnice se nalaze na 400 Hz, odnosno 4 khz. Ostali tehnički podaci nam govore o maksimalnoj snazi koju zvučnik može podnijeti od 200 W te osjetljivosti od 89 db pri 8 oma. Kada se uzme u obzir da je riječ o trosistemskom zvučniku, za pretpostaviti je bilo da će biti ipak nešto veći teret za pojačalo. Zvuk S obzirom da smo imali priliku testirati najmanji model serije, postojala su određena očekivanja naspram zvuka barem u srednjem i visokom dijelu spektra, no već pri prvim taktovima glazbe ona su se pokazala krivim. Punoća i toplina zvuka je prva zamjetna karakteristika, za razliku od malog brata ovog zvučnika koji je ponekad znao zazvučati vrlo otvoreno. Toy Tower je relativno veliku prostoriju uspio napuniti zvukom u potpunosti. Naspram Domus serije koji je pozornicu reproducirao o široko, Toy Tower ne ide toliko u širinu, ali više naglašava dubinu pozornice. Prva linija pozornice se nalazi malo ispred zvučnika. Detalja kroz cijeli spektar ima puno, no oni nikada nisu u prvom planu, ali su jasno čujni cijelo vrijeme. Pri uzletima orkestra za vrijeme Beethovenove pete simfonije, pozornica se izvrsno držala čak i sa slabijim pojačalo snage 40W. Bas je reproducimali prigovor bi mogao ići na brzinu s kojom je istitravanje timpana prikazano. Prelaskom na nekoliko jazz vokalistica, uviđamo jako preciznu separaciju instrumenata i glasova na ovoj manjoj pozornici. Svi instrumenti reproducirani su sa vrlo prirodnim timbrom i jednako tako prirodnim odjekom glasa. Reprodukcija glasa je definitivno jedna od jačih strana ovog zvučnika. Također tijelo instrumenata prikazano je s odličnim volumenom, bez nepotrebnih naglašavanja. Najočitije je bilo na albumu Life Cycle Davea Hollanda. Kako je zvučnik boravio u slušaonici autora ovog teksta preko mjesec dana i služio kao primarni izvor zvuka za to vrijeme, došao je do izražaja njegov vrlo ugodan karakter zvuka koji niti u jednom trenutku nije postao naporan. Zvuk koji dolazi iz ovih elegantnih kutija je prava sinergija svih elemenata zvučne slike, niti jedan aspekt ne biva prenaglašen. Cjelokupni slušni spektar je iznimno dobro povezan, kako po pitanju tonalne korektnosti tako i po ran vrlo duboko i čvrsto, pitanju brzine. To vjerojatno možemo zahvaliti ponajviše decidiranom srednjotoncu, što je postalo prava rijetkost pri proizvodnji zvučnika u Svi instrumenti reproducirani su sa vrlo prirodnim timbrom i jednako tako prirodnim odjekom glasa ovoj klasi. Za kraj testa sam ostavio malo modernijih oblika muzike i produkcije. Sonus Faber zvučnici su se oduvijek vrlo dobro slagali s akustičnom glazbom zbog ponešto toplijeg srednjeg dijela spektra, no pitanje je kako će se snaći s agresivnijom muzikom? Ukratko, ukratko odgovor je jako dobro. Albumi White Stripesa čija produkcija na albumima je daleko od savršenoga po audiofilskim standardima, je zvučala odlično, Toy Tower nije kažnjavao svaki šum ili nesavršenost pri snimanju nego je dopustio slušatelju da uživa u glazbi s odličnom dozom ritma i dovoljnom čvrstoćom gornjeg bas područja. Zadnji album Massive Attacka s druge strane, je vrlo dobro produciran, ali kao i uvijek zahtjeva vrlo dubok bas kako bi se stvorila ona sumorna noćna atmosfera za puni doživljaj ovog britanskog trip-hop sastava. Toy Tower niti ovdje nije podbacio, osamnaest centimetarski bas je odlično odradio svoj posao kako bi stvorio potrebne uvijete za reprodukciju, dok je vokal na skladbi "Pray For Rain" zvučao fantastično. Zaključak Toy Tower ima onu rijetku karakteristiku da slušatelja u potpunosti uvuče u glazbu. Najveća snaga ovog zvučnika je vrlo dobar omjer svih elementa zvučne slike, nema neke izrazito naglašene kvalitete, kao ni mane. Višesatno slušanje glazba nikada ne predstavlja problem, neovisno o materijalu koji se sluša. Tokom testa nekoliko drugih komponenti je prošlo. Pokazalo se kako zvučnik nije zahtjevan toliko što se tiče ostatka sustava te da on uglavnom nije ograničavajući faktor u zvuku. Većina testa je odrađena s cijevnim pojačalom od 40 W pri 8 oma što je u većini slučajeva bilo više nego dovoljno za slušanje na umjerenoj glasnoći. Za kompleksnije materijale, poput simfonijskih orkestara, da bi se dobio onaj zadnji postotak čvrstoće u basu i definicije cjelokupne pozornice dobro bi došlo ipak nešto više snage, no ukoliko se fonoteka većinom sastoji od Jazz/Rock sastava to nije toliko neophodno. Za kraj samo mogu reći da je Toy Tower jedan od kompletnijih zvučnika koji su prošli mojom slušaonicom. SONUS FABER TOY TOWER Tip ustroja trostazni bas refleks Snaga 200W Osjetljivost 89 db Impedancija 8Ohm Frekvencije reza 400Hz, 4kHz Masa 17,8kg Dimenzije 950 x 270 x 295 mm (VxŠxD) Cijena kn (koža), kn (piano lak ili drvo orah) INFO Media Audio, 021/ Korištena glazba Bobo Stenson Trio, War Orphans, 1998, ECM Records Dave Holland, Lifce Cycle, 1994, ECM Records Gustav Mahler, Symphonie No. 2, Gilber Kaplan, 2003, Deutsche Grammophon Diana Krall, Love Scenes, 1997, Grp Records Johannes Brahms, Brahms: Symphonie No. 1, Münchner Philharmoniker Christian Thielemann, 2007, Deutsche Grammophon Daby Toure & Skip McDonald, In Session, 2008, B&W Music Club Juliana Ray, Dominoes, 2008, B&W Music Club Portico Quartet, Black & White Sessions, 2009, B&W Music Club The Dave Brubeck Quartet - Time Out (Sony), Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Monitor Audio Silver RX1; Elektronika: NAD C320, Rotel RB-1070, Pretpojačalo: samogradnja; Izvor: Arcam CD73; Ožičenje: Cardas i Wireworld hi-fimedia #86 29

30 TEST M2TE ch YOUNG Tajne mladosti audio bitova piše: Gordan Gaži Young je primarno pretvarač kojeg je potrebno pozicionirati unutar sustava koji će mu moći ponuditi snimke visoke rezolucije kako bi njegove prave kvalitete i potencijali bili adekvatno valorizirani. Unutar takvog okruženja slušač lakoćom puni karton dojmova kojeg krase atributi poput komforan, moderan, kvalitetan i kompletan U jednoj fazi razvoja digitalne audio evolucije kombinacije CD transporta i odvojenog pretvarača doživjele su značajnu afirmaciju. Bilo je mnogo valjanih razloga za nabavku vanjskog pretvarača, no ona krucijalna ticala se mogućnosti da se za razmjerno mala ulaganja znatnije unaprijedi postojeći reproduktor, a na taj način i zvuk ukupnog sustava. Kasnije se vlasnik mirno mogao upustiti u eventualni izbor kvalitetnijeg transporta i digitalnog kabela i u nekoliko koraka izrastao bi odličan audio sustav. Takvom putu mnogih audiofila znatno su pridonijeli za tadašnje standarde izvanredni pretvarači vrlo prihvatljive cijene. Jedan od najpopularnijih uređaja takve vrste na našim prostorima dolazio je iz Italije i njegov konstruktor bio je mladi, no već tada izuzetno cijenjeni dizajner Marco Manunta. To je bilo doba u kojem je Marco svoju viziju i znanje koncentrirao u tvrtki Northstar design, da bi se njegovo ime kasnije vezivalo uz Audio Analogue, Absoluta i napokon uz M2Tech. Spomenimo i da se njegova digitalna rješenja izuzetno cijene i mnoge tvrtke pokazuju interes za kupovinu OEM rješenja namijenjenih ugradnji u vlastite proizvode. U takvim okolnostima dosta godina nakon Northstar modela "3", "4", te "192", u slušaonicu je ušao još jedan proizvod iz Manuntine radionice. Radovao sam se ponovnom susretu s vizijom i zvukom koji su me u neko davno doba uspjeli uvjeriti u pravi potencijal Red Book formata, radovao sam se uređaju koji već tradicionalno svojim položajem na cjenovnoj ljestvici pledira zainteresirati ogroman broj audiofila, no u isto vrijeme strepio sam od sasvim nove uloge koju Young ima preuzeti u sustavu kao i od cijele gomile čimbenika koji mogu utjecati na rezultat testa, a nalaze se izvan samog uređaja i njegovih stvarnih potencijala. Pomalo me brinula pomisao da je Young primarno koncipiran i zamišljen kao USB pretvarač što podrazumijeva gotovo obligatno korištenje računala kao primarnog izvora signala. Osobno volim računala i koristim ih aktivno još od doba u kojem smo pokušavali nešto malo isprogramirati u Basicu, no njihova nepredvidivost i uvođenje u igru teško rješivih varijabli na hardverskoj, ali i softverskoj razini provocirala je dodatan oprez. Opširnije o konfiguraciji sustava i zanimljivostima u tom segmentu testiranja čitajte malo niže, a mi za početak pogledajmo što Young ima za ponuditi u tehničkom smislu. Tehnički opis Prvi dodir sa uređajem pruža osjećaj solidno izrađene komponente. Kutija od brušenog aluminija sa svojih 20 cm dubine i širine, te s 5 cm visine omogućava jednostavan smještaj na policu. Jedino ograničenje odnosi se na smještaj malo podalje od uređaja koji se u radu znatnije griju. Na prednjoj stra- 30 hi-fimedia #86

31 TEST ni uređaja nalazi se i matrix displej zgodno pokriven s crnom metalnom mrežicom čije se informacije ispisane jarko crvenim svjetlom tiču aktivnog ulaza i frekvencije detektiranog signala. Prebacivanje ulaza i gašenje/paljenje uređaja obavlja se preko dva gumba koji su svoje mjesto također pronašli na prednjoj plohi pretvarača. Kad okrenemo Young za 180 stupnjeva imamo prigodu uživati u pogledu na cijelu bateriju doista kvalitetnih konektora kojima se signal dovodi u uređaj, te jedan par pozlaćenih RCA konektora koji služe za spajanje sa pojačalom ili pretpojačalom u sustavu. Od spomenutih digitalnih ulaza na raspolaganju nam stoje dva S/PDIF priključka u RCA i BNC izvedbi, i po jedan AES/EBU, te USB2.0 priključak. Uređaj je konstruiran za rad s frekvencijama od 44.1 do 384 khz, te sa rezolucijom od 16 do 32 bita. Potrebno je naglasiti da je za signale 176.4, 192, 352, 384 khz kao i one sa 32 bitnim uzorkovanjem jedini način spajanja USB port. Dovoljno je samo malo u svijetlu ovih brojki promotriti osnovnu specifikaciju USB 2.0 standarda i polako postaje razvidna tehnološka razina uređaja čiji je konstruktorski tim kvalitetnim programiranjem, znanjem i inženjeringom radikalno unaprijedio limite standarda i prilagodio takav ulaz za namjenu daleko iznad proklamiranih ograničenja. Young koristi pretvaračke čipove TI (PCM1795) koji prihvaćaju signal do 32 bita i 192 khz. Nekonvencionalnom topologijom istih, te implementacijom posebno programiranog oversampling digitalnog filtera otvorena je mogućnost da Young vrhunski obradi i najkompliciranije pakete podataka zahvaljujući internom taktu od čak 784 khz i takve proslijedi u izlazni buffer u kojem ga spremno čekaju operaciona pojačala biasirana u A klasi. Implementacijom vrhunskih digitalnih filtra posebno programiranih za ovu namjenu (FPGA) s minimalnim pre-echom i drugim nevoljama koje su mučile starije generacije digitalnih audio uređaja, Marco Manunta nije iznenadio. Važnost kvalitetnog baratanja signalom i njegovo procesiranje i priprema prije same konverzije za ovakav tip uređaja je jedna od neuralgičnih točaka. Uređaj kao Komprimirane datoteke u odnosu na "WAV" format sadržavale su dovoljno kvalitete da zvuče daleko bolje od 16/44 audia i njegov prethodnik (Hi Face EVO) na čijim je temeljima i izrastao koristi asinkronu USB konekciju. Takav protokol uvjetuje strogu hijerarhijsku podjelu između računala i pretvarača u kojoj se potonji postavlja u dominantnu poziciju i potpuno preuzima kontrolu na tokom podataka. Na taj način podaci dolaze na obradu u sklopove u gotovo idealnim ciklusima i posljedično radikalno podiže razinu preciznosti obrade signala. Nema sumnje da je baš spomenuti precizni "clocking" izvanredno važna odrednica ukupnog tehnološkog ustrojstva uređaja, a spomenimo i da je, uz pionira tehnologije Wavelength, prihvaća sve više proizvođača među kojima možemo spomenuti samo neke od najboljih kao što su Ayre, Berkeley Audio Design, dcs i EMM Labs. Asinkronu konekciju danas nalazimo i u cjenovno prihvatljivijim uređajima i čini se da je njezina ekspanzija snažno povezana sa sve izraženijim interesom audiofila za ovakvu vrstu uređaja. Naravno, cijela tehnologija radi uz uvjet da sa druge strane stoji ispravno, i za takvu namjenu konfigurirano računalo. Ako samo na trenutak zastanemo i još jednom pogledamo gomilu brojeva i specifikacija koji su odraz tehnološkog ustrojstva, te korištenja pomalo nekonvencionalnih metoda kako bi dostupne komponente bile kadre zadovoljiti visoke standarde, moramo osjetiti i dodatnu dozu radoznalosti i nestrpljivosti. Dakle na posao. Način testiranja i osnove konfiguracije računala U toku testiranja korištena su čak 3 računala. Cilj testiranja u prvoj fazi bio je otkriti sposobnost uređaja i upravljačkih programa da rade sa 3 operativna sustava. Na prvom prijenosnom računalu bili su instalirani Windowsi 7 SP1 (64bit), na desktop konfiguraciji Windows 7 SP1 (32bit), te na drugom laptopu Windows XP SP3. Sve konfiguracije posjeduju značajno snažnije komponente od zadane minimalne konfiguracije koju preporuča "M2Tech". Instalacija upravljačkih programa prošla je bez ispada na svim računalima, te je slijedeći korak bio postavljanje novog uređaja kao zadanog OS-u. Na XP sustavu na raspolaganju je stajala mogućnost korištenja "Kernel Stream" drivera koji je sretno obavljao posao u toku testiranja sa nekoliko softverskih reproduktora. Na Win 7 sustavima postojala je mogućnost izbora između "KS" ili "WASAPI" drivera. U svojoj suštini svi oni imaju zadatak da izbjegnu zloglasni mikser unutar OS-a i da podatke što kraćim putem dovedu do USB porta i dalje asinhronom vezom do pretvarača. Razlike u zvuku između "KS" i "WASAPI" modusa definitivno postoje i svim korisnicima Win7 konfiguracija toplo preporučam "WASAPI". Tražeći uzrok jasno čujnoj razlici naišao sam na dosta različitih podataka, no većina se slaže da "KS" unutar novijih operativnih sustava (Vista i Win7) nije sposoban potpuno izbjeći upliv nekih sistemskih procesa na podatke. Isti predložak sa na starijim Windowsima uz korištenje "KS" zvuči gotovo identično u usporedbi sa WIN 7 "WASAPI" što ovakvim tezama daje za pravo. Na svim računalima sam instalirao 4 identična softverska playera. Dilema na koju sam naišao u toj fazi i za koju sam smatrao da imam jasan odgovor pokazala se ipak nešto složenijom od mojih pretpostavki. Nepoznanica je naravno ponovo na strani računala. Dakle u razmatranju su bili slijedeći programi:"foobar2000", "Monkey Media Player", "JRiver Media Center 16" i "Pure Player". Napomenimo da su svi programi besplatni osim "J.Rivera dok se "Monkey Media" plača u svojoj punoj "Gold" verziji. Pretpostavka da svi navedeni programi uz istu konfiguraciju sviraju isto pokazala se pogrešnom. Naime, razlike u reprodukciji između navedenog softvera nisu krucijalne, ali su ipak čujne. Najbolje rezultate i konzistentnost kroz cijelo testiranje pokazao je "J.River" koji je posebno u "WASAPI" konfiguraciji pružao za nijansu opušteniji i čujno detaljniji dojam. Treba ipak reći i da su ostali programi iz skupine pružili vrlo solidan dojam, a posebice "Monkey Media" koji u svojoj posljednjoj verziji i nativno podržava "WASAPI". Program je uz to i krcat opcijama i predstavlja odličan starter do trenutka u kojem korisnik odluči uložiti pedesetak dolara u komercijalno rješenje."foobar2000" za kojeg postoje mnogi odlični pluginovi također je solidan izbor, dok je rana faza razvoja "Pure Playera" ipak ostavila posljedice posebno na strani korisničkog sučelja, odnosno mogućnosti. Datoteke u viso- hi-fimedia #86 31

32 TEST M2TE ch YOUNG koj rezoluciji uglavnom su dostupne u "WAV" ili "FLAC" formatu. Ista glazba u oba formata ipak ne zvuči isto. Kako se penjemo po frekvenciji samplinga "WAV" znatnije ostavlja "FLAC " format iza sebe. Uzevši u obzir da je "FLAC" kompresija bez gubitaka pretpostavka je da računalo koristi znatno više resursa za procesuiranje takvog formata i u tom procesu se očigledno gubi ponešto od sposobnosti prenošenja podataka prema sklopovima pretvarača. Dojam nas neminovno vodi prema razmišljanju o kvaliteti i sposobnostima napajanja računala, ali i matičnoj ploči i njezinoj učinkovitoj stabilizaciji Kako su visokorezolutni formati poprilično velike datoteke audiofil koji želi do kraja iskoristiti velike sposobnosti konvertera biti će prisiljen trošiti puno diskovnog prostora. Srećom prilikom reprodukcije flacova u " 24/96" formatu razlike nisu prevelike i do te razine razumno je koristiti kompresiju. Na kraju sam pokušao koristiti i nekoliko "USB" kabela koji su također neočekivano donijeli sasvim sićušne razlike u zvuk sustava. Napominjem da su svi bili standardni kabeli koji se koriste uz računala, a svojom kvalitetnom i izradom istaknuo se kabel tvrtke "EDNET". Eto sva strepnja koju sam osjećao prilikom početka testiranja sada je poprimila i prave obrise. Na strani računala nažalost postoje brojne varijable koje direktno utječu na zvuk, a o kojima na razini znanja koju posjedujem mogu govoriti samo u smislu empirije i određenih pretpostavki o njihovom uzroku. Sumirajući dojmove nakraju je za kritički dio testiranja odabrano prijenosno računalo sa snažnim višejezgrenim procesorom, 4GB radne memorije i operativnim sustavom Win7 (64bit), "EDNET" kabel, te "J.River Media Centar 16" i "Foobar2000". Nekoliko vrijednih snimaka za testiranje skinuto je sa servisa čiji se linkovi mogu naći na adresi: start/hiresload/. Slušni test Snimka klavira je već na samom početku otkrila ogroman potencijal pretvarača u smislu vrlo preciznog smještaja instrumenta na pozornici i odličnog timbra. Harmonici su posjedovali bogatu strukturu i gradaciju unutar prozračne ovojnice koja je dodavala onaj posljednji dodir finoće koji smo navikli čuti iz znatno skupljih naprava. Prelazak na orkestar donio je i naglašenu brzinu, te lakoću baratanja s dinamičkim skokovima koji gotovo i nisu ostavljali posljedice po boju, strukturu, istitravanje i ukupan emocionalni dojam koji reprodukcija izaziva. Prigodom glasnog slušanja uslijed dinamičkih ekstrema mogla se primijetiti malena doza ukočenosti i smanjeni osjećaj tečnosti glazbenog djela. Na istom predlošku zamjetna je bila i široka pozornica koja je jasno slikala i visinsku perspektivu. Dojam prezensa ponekad je bio i sasvim malo prenaglašen, tako da su zadnji redovi glazbenika u nekoliko navrata sjeli nešto bliže svojim kolegama u prednjim redovima, pa je tako dojam dubine pozornice bio manje izražen, no živa okolina jasno omeđenih glazbenika jasno je ukazivala na njezine vrlo stabilne gabarite. Vokalne dionice uglavnom su pozicionirale pjevača sasvim malo ispred linije zvučnika i odlično separirale glas od instrumentalne pratnje uz vrlo sporadične dojmove ponekog zrnca ili malo grublje površine visokotonskih ekstrema. Migrirajući prema datotekama s visokom frekvencijom (176,4, 192 i 384 khz) samplinga zvuk je postajao prozračniji, nešto detaljniji, no glavni pomaci su se reflektirali u općem dojmu lakoće i prirodnosti muziciranja, te preciznijoj i prirodnijoj tranziciji bas područja. Kad takvih snimaka bilo je gotovo nemoguće ne zamijetiti jasno odvojene linije muziciranja pojedinih instrumenata, ali i njihovu potpuno prirodnu uklopljenost u zvuk sastava, odnosno orkestra. Treba imati na umu da su korištene snimke vrlo često najbolje što poneka diskografska kuća ima za ponuditi i koje su priređene sa posebnom pažnjom kako bi bile promocija izdavača, ali i visokorezolutnog audio uopće. Ta činjenica nikako ne umanjuje kvalitete koje je Young pokazao, a na ovom mjestu treba ponovo skrenuti pažnju na cijenu uređaja i možemo zaključiti da je Marco Manunta ponovo izradio uređaj koji je i sam odlična promocija high-res audio svijeta. Kako sam već napomenuo, komprimirane datoteke u odnosu na "WAV" format zvučale su pomalo blijedo i beživotno, no također su svojim kvalitetama stajale daleko iznad 16/44 audia. Pa kad smo već kod tog po mnogima zastarjelog formata recimo da pretvarač i tako kodiranu glazbu reproducira vrlo kvalitetno. Naravno na većini takvih snimaka primjetna je lagana zatvorenost u ekstremima i manjak najfinijih detalja kroz cijeli spektar, no rezultati su još uvijek iznad razine koja je do nedavno bila standardna u odgovarajućoj cjenovnoj klasi. Za sam kraj ostavio sam nekoliko "HRX" snimaka (24/176,4 khz) iz studija "Reference Recordings" koji su donijeli pregršt detalja, dinamike, snage, bogate mikrodinamike, gracilnih tranzijenata, ali i jednu specifičnost. Za razliku od drugih snimaka osjećaj dubinske perspektive bio je znatno naglašeniji, no orkestar se pomaknuo malo prema slušaču. Snimke su zbog toga uz svoju prirodnost, punoću i autoritet donijele i malo dodatne atraktivnosti i gotovo palpabilan stage. Zaključak Način na koji je Young prezentirao svoje ujednačene kvalitete svakako zaslužuje nesvakidašnju pozornost. U toku testiranja usporedio sam ga i sa standardnim audio reproduktorom u sustavu i treba napomenuti da iako pomalo inferioran u čisto audiofilskim disciplinama nije ostajao dužan slušaču kojem je uz ugodnu, prirodnu i muzikalnu predstavu darovao i ponešto od šarma i muzikalnosti. No, Young je primarno pretvarač kojeg je potrebno pozicionirati unutar sustava koji će mu moći ponuditi snimke visoke rezolucije kako bi njegove prave kvalitete i potencijali bili adekvatno valorizirani. Unutar takvog okruženja slušač lakoćom puni karton dojmova kojeg krase atributi poput komforan, moderan, kvalitetan i kompletan. Vrijeme ovakvih uređaja već je stiglo i omogućava nam da slušanje glazbe na jedan sasvim nov način bilo da korisnik želi Young koristiti kao srce ili ekstenziju već postojećeg sustava. U oba slučaja testirani konverter ima mnogo toga za ponuditi. Jedini izrazitiji nedostatak ogleda se u vanjskom napajanju uređaja čija je kvaliteta dvojbena. Pa da, trebao bih nabaviti novo kvalitetno napajanje. Već dugo nisam u audio sustavu posjedovao ništa od Marca Manunte. Do ovog testa. M2Tech Young Sampling Frekvencije (khz): 44.1, 48, 88.2, 96, 176.4*, 192*, 352.8**, 384** Rezolucija: 16 do 24 bit (S/PDIF, AES/EBU, optical), 16 do 32 bit (USB) Frekvencijski raspon: 10-20kHz +0.1/-0.5dB (fs = 44.1kHz) 10-90kHz +0.1/-0.1dB (fs=384khz) Signal/Šum: 121dB (A weighted, 192kHz, 24 bits, 20kHz bandwidth) THD+N: % (192kHz, 24 bits) Ulazi: 2 x S/PDIF (RCA i 75 Ohms BNC), 1x AES/EBU (XLR), 1x optical (Toslink), 1x USB (USB Type B) Izlaz: single ended RCA priključci Izlazni napon: 2,65Vrms 0dBFS) Napon napajanja: 15V-18VDC Dimenzije: 200(š) x 50(v) x 200(d) mm masa: 1 kg Cijena: kuna INFO: Planet Audio, Tel. 01/ , Sustav Izvori zvuka: CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE; High Res: M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 16, Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L, TVC Sowter; Power: Pass Labs Os, EAR 890, AVC 300B; Zvučnici: Beta Systems C2; Zvučnički kabeli: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost QuattroFil RCA; Strujni kabeli: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World,Electra Gold 5-2; Oprema: RAM Tube dampers, strujni filter samogradnja 32 hi-fimedia #86

33 Specijalizirani HI-FI dućan i demonstracijski centar ZAGREB, Kninski trg 5 GSM: ACQUISITUM MAGNUM d.o.o. Powered by: ADM.hr DMC-30SS

34 TEST REGA DAC PREPORUKA Veliki broj glazbenika orkestra je i kod većih glasnoća i dinamički kompleksnijih udara ostajao na mjestu sa sasvim dovoljno prostora u odnosu na druge glazbenike. Rega DAC pruža dojam lakoće izvedbe i omogućava slušatelju da se koncentrira na glazbu, a ne analizu pojedinih elemenata zvučne slike piše: Jagor Čakmak Prepoznatljiv Regin zvuk Z asebni digitalno analogni pretvarači ulaze na tržište kroz velika vrata. Skoro sve veće audio tvrtke koje se bave elektronikom posjeduju bar jedan u ponudi. Kako je došlo do toga i zašto je to vrlo isplativo? Pa možemo pogledati situaciju kroz oči jednog prosječnog korisnika koji ima potrebu nadograditi svoj sustav. Vjerojatnost je da taj korisnik posjeduje zasebni CD player, nekakav DVD player i sigurno posjeduje računalo koje je s navedenim komponentama spojeno u stereo sustav. Također, dostupnost visokokvalitetnih muzičkih zapisa na računalu je sve veća. Zasebni DA pretvarač s različitim ulazima može prihvatiti digitalni signal iz svih tih izvora i na jednom mjestu ih pretvarati u analogni signal. U osnovni svi digitalni zapisi se temelje na istim principima i nema razloga zašto jedan uređaj ne bi mogao jednako dobro s više digitalnih izvora stvoriti analogni signal. Takvo razmišljanje slijede svi veći proizvođači audio elektronike, jedan od njih je i poznati proizvođač sa Otoka, Rega. Regu smo uvijek cijenili zbog odličnog odnosa cijene i kvalitete koje pružaju, pogotovo u jeftinijim kategorijama. Regin predstavnik u ovoj novoj kategoriji uređaja nazvan je jednostavno DAC. Za razliku od većine uređaje slične ili niže cjenovne kategorije Rega DAC je punokrvna audio komponenta s ugrađenim napajanjem i solidnom veličinom i težinom. Dizajn je tipično Regin, samo upola uži u odnosnu na njihove ostale komponente, s prepoznatljivo uvinutom plohom na vrhu. S prednje strane nalazimo jednostavne kontrole, tri tipke. Prva je strujni preklopnik, drugom biramo jedan od pet raspoloživih ulaza. Treći preklopnik je zanimljiv, radi se o izboru pet različitih filtara koji se koriste pri pretvorbi signala. Sa stražnje strane nalazi se priključnica za strujni kabel, USB konektor, dva koaksijalna ulaza te dva optička ulaza. U specifikacijama vidimo kako je Rega DAC sposoban reproducirati zapise sa 16/20/24-bitnom gustoćom zapisa pri frekvencijama od 32kHz do visokih 192kHz. Napajanje je odvojeno za ulazni stupanj i DA stupanj kako bi se minimaliziralo stvaranje nepoželjnog jittera. DA stupanj se sasto- 34 hi-fimedia #86

35 TEST ji od dva paralelno spojena Wolfson WM8742 DA konvertera, po kanalu. Svaki od njih ima svoj zasebni privremeni spremnik koji osigurava vremenski pravilan dolazak podataka u čip. Sličan princip se koristi u njihovom najjačem CD playeru, Isisu. Izlazni stupanj je napravljen s višestrukom diferencijalnom povratnom vezom s visokom frekvencijom reza pri reprodukciji HD zapisa. Kako bi se smanjio jitter koristi se sinkronizacija dolaznih podataka s internim satnim mehanizmom. U analognom stupnju koriste se Nichicon FG kondenzatori, a za napajanje je ugrađen toroidalni transformator za što manje interferencija s analognim signalom. Test je proveden korištenjem uglavnom USB i koaksijalnog digitalnog kabla. Zvuk Svi Regini uređaji koje sam do sada imao priliku testirati imali su jednu zajedničku crtu, jedan prepoznatljivi zvučni potpis. Ništa manje se ne očekuje od DAC-a. Slušni test je napisan kao suma dojmova dobivenih slušanjem glazbe iz nekoliko digitalnih izvora, računala, CD playera i DVD/SACD playera. Pokazalo se kako Rega DAC daje vrlo prepoznatljiv zvuk bez obzira na izvor digitalnog signala. Kod reprodukcije ženskog vokala u jazz bendu cijela pozornica je pomaknuta prema slušatelju, a glas ponajviše. Volumen i timbar vokala je jako dobro pogođen i ima prirodni odjek. Ostatak sastava je jasno pomaknut prema natrag. Dubina pozornice koju Rega DAC reproducira je izvrsna, širina pozornica je ponešto uža nego što su neki konkurenti slične cijene reproducirali, ali definicija svih instrumenata u prostoru je vrlo jasna i dobra. Simfonijske orkestracije su ukazale na vrlo detaljno srednjotonsko područje i vrlo brzo i precizno visokotonsko područje koje u niti jednom trenutku nije postalo zrnato. Veliki broj glazbenika orkestra je i kod većih glasnoća i dinamički kompleksnijih udara ostajao na mjestu sa sasvim dovoljno prostora u odnosu na druge glazbenike. Rega DAC pruža dojam lakoće izvedbe i omogućava slušatelju da se koncentrira na glazbu, a ne analizu pojedinih elemenata zvučne slike. Reprodukcija albuma Rona Cartera je dala najbolji uvid u bas područje koje je dobro definirano, sasvim solidno duboko i brzo. Rega DAC ne dodaje ništa snimci i reproducira ju onakvu kakva je zamišljena, što je možda i ponajbolja karakteristika ovog uređaja. Povezanost svih dijelova spektra te njihova usklađenost se protezala kroz sve snimke. Pri slušanju rock glazbe dobro je došla čvrstoća koju Rega može reproducirati kako bi stvorila vrlo ritmičnu atmosferu i kvalitetno prenijela gitarske rifove. Na zvuk se u manjoj mjeri može utjecati izborom filtra. Ukratko rečeno, ovisno o izboru filtra mijenja se definicija prostora i količina detalja, ali ne u toliko mjeri da bi slušatelj pomislio da se radi o drugom uređaju, zvuk i dalje ostaje vrlo prepoznatljiv Regin. Odabir pojedinog filtra vrlo ovisi o ostatku sustava, u testiranom sustavu, filtar pod brojem jedan pokazao se najboljim. Davao je najbolji omjer elemenata u zvučnoj slici. Zaključak Vrlo teško se može naći objektivni prigovor zvuku i mogućnostima koje Regin DAC pruža. Zvučna slika je vrlo ujednačena i definirana kroz cijeli spektar te omogućava slušatelju da ga glazba ponese i da prestane osluškivati loše strane audio sustava. U usporedbi s nekim konkurentima postoje elementi koje Rega neće odraditi tako dobro, ali teško je u sličnoj cjenovnoj kategoriji pronaći bolju cjelokupnu zvučnu sliku. Ukoliko tražite sve u jednom digitalni reproduktor, svakako poslušajte Regu. REGA DAC Digitalni ulazi 1xUSB, 2xSPDIF, 2xCoax. Podržane frekvencije zapisa kHz Bitrate Dimenzije 21.5 x 27 x 8 (Š x V x D) Masa 4.0 kg Cijena kn INFO Audio san, 01/ Korištena glazba Daby Toure & Skip McDonald - In Session, 16bit,FLAC, Izvor: Society of Sound, Bowers & Willkins Portico Quartet - Black & White Sessions 24bit, FLAC, Izvor: Society of Sound, Bowers & Willkins Gustav Mahler - Symphonie No. 3, Pierre Boulez, Wiener Philharmoniker, Deutsche Grammophone (u FLAC 16bit) Cassandra Wilson - Traveling Miles (Blue Note Records), Diana Krall - Love Scenes (Grp Records), The Dave Brubeck Quartet - Time Out (Columbia), SACD, (2002.) Miles Davis - Kind of Blue (Columbia), (1997.) Ron Carter Quartet - Piccolo (Milestone), Weather Report - Heavy Weathern (Sony/Columbia), SACD, Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Monitor Audio Silver RX1; Elektronika: NAD C320, Rotel RB-1070, Pretpojačalo: samogradnja; Izvor: Arcam CD73; Ožičenje: Cardas i Wireworld tel. 098 / ; 01 / ZAGREB, Dotršćinska 64 BERGMANN WAVAC JADIS SME CHORD CEC LUXMAN VIBRAPOD LAMM MICHELL D A LI LIVING VOICE DYNAVECTOR ASCENDO CONRAD-JOHNSON ST E S PR REMN NI Z A NA JBO L JE E? DUEVEL ASCENDO ASI LIVELINE AUDIENCE BAT BERGMANN CEC CARY AUDIO CHORD ELECTRONICS CONRAD JOHNSON DUEVEL DYNAVECTOR JADIS KHARMA LFD AUDIO LIVING VOICE LUXMAN MICHELL SME VIBRAPOD WAVAC hi-fimedia #86 35

36 TEST MARTIN LOGAN MOTION 10 ZVUK ELEKTROSTATA ZA MALO NOVACA Sinonim za elektrostatske zvučnike, američki Martin Logan je zbog tehnologije izrade uvijek morao biti skup. Do Motion serije, zahvaljujući Folded Motion Speaker tehnologiji rebrastog visokotonca koji "oponaša" zvuk velikog elektrostatskog panela Piše: Jagor Čakmak S pomen imena Martin Logan svakog ljubitelja dobrog zvuka asocira na elektrostatske zvučnike po kojima je kompanija poznata, a naročito po hibridnim elektrostatičkim mode- Strostat lima. Ime kompanije je praktički postalo sinonim za takav koncept zvučnika. Uglavnom svi koji su imali prilike slušati Martin Logane imaju vrlo izražene i podijeljene stavove, no svi će se složiti da elektrostat- ski paneli imaju dosta prednosti nad uobičajenim dinamičkim zvučnicima. Jedna od glavnih prepreka ljubiteljima elektrostatskog zvuka je cijena, čak i najjeftiniji punokrvni Martin Logan elektrostatski zvuč- nici nisu jeftini. Tu počinje priča o Motion seriji koja pokušava spojiti teško spojivo, niske cijene i dobar zvuk skupih elektrostatskih panela. Isto tako, Motion serija mora služiti jednako dobro u kućnom kinu kao i u stereo sustavima. Motion seri- ja se sastoji od dva samostojeća modela, centralnog zvučnika u kućnom kinu i malog modela namijenjenog smještaju na stalke/policu/zid. Zajednički svim modelima je visokotonac koji je ponos Martin Logana. Ima znatno veću površinu isijavanja od klasičnog, otprilike 20cm2. No površina visokotonca nije ravna nego ima rebrastu strukturu i kretanje tih rebara isijava zvuk. Taj koncept u Martin Loganu nazivaju Folded Motion Speaker. Linearno kretanje visokotonca je bitno manje od klasičnog kupolastog, pa samim time bitno je lakše postići iznimno linearno kretanje za zvuk s minimumom izobličenja. U svakom slučaju, koncept visokotonca je vrlo zanimljiv i stvarno rijetka pojava u ovoj klasi zvučnika. Ova napredna tehnologija je ugrađena u sve modele serije. Motion 10 je mali samostojeći zvučnik s još dva klasična bas/srednjotonca papirnate membrane, što čini jedan vrlo zanimljiv spoj klasičnog pristupa s izrazito modernim i visokoteh- 36 hi-fimedia #86

37 TEST nološkim. Bas/srednjotonci rade u paru, a njihov bas/refleks otvor se nalazi na dnu zvučnika. Ovo pomalo neobično rješenje zapravo se pokazalo vrlo praktično po pitanju smještaja zvučnika u odnosu na zidove. No možemo preporučiti da se zvučnici stave na tepih ili neki slični materijal zbog bolje definicije basa. Motion 10 je vrlo lagan zvučnik za pojačalo s impedancijom od 4 oma i 90dB osjetljivosti. 40W je više nego dovoljno za velike glasnoće. Dimenzije zvučnika su 25,1x89,1x25,4 cm (švd). Masa je zapravo iznenađujuće mala, samo 10kg. Zvuk Uvijek je zanimljivo kada u slušaonicu dođe na test nekakav proizvod koji je stvarno specifičan u nekom polju, kada nema neke reference prema kojemu unaprijed možemo pretpostaviti neke zvučne karakteristike. Zvučnici su vrlo dobro ispunili prostoriju zvukom kod klasičnog instrumentalnog jazza i njihov relativno mali volumen nije toliko došao izražaja. Visokotonac se pokazao vrlo zanimljivim, instrumenti čiji se zvuk nalazi u višem dijelu spektra su reproducirani izvanredno čisto i detaljno, zvuk trube je prodoran i prozračan bez naznaka kompresije, ali u niti jednom trenutku ne postaje zrnat. Neovisno o glasnoći detalji u visokom dijelu spektru držali su se izvrsno. Rekreirani prostor je prilično dobar i zahvaljujući visokotoncu dosta dobro definiran. Srednji dio spektra korektno prati visoki što se tiče prozračnosti i pozornice, premda mu nešto fali detalja. Bubnjevi su reproducirani brzo i duboko, no ponešto nauštrb na definiciju. Mišljenja sam da se na dotični aspekt može uvelike utjecati promjenom materijala koji se nalazi ispod zvučnika. Pomak na tepih s parketa rezultirao je velikom promjenom u čvrstoći bas područja. Reprodukcija zvuka velikog orkestra je dala vrlo zanimljiv uvid u neke detalje u visokom dijelu spektra koji jednostavno nisu prisutni kod bilo kojeg zvučnika slične cijene. Uzleti orkestra su odsvirani vrlo korektno s odličnim držanjem pozornice pri uzletima orkestra, timpani su odrađeni korektno i dovoljno duboko. Rock glazba je odlično legla ovim malim zvučnicima, vrlo naglašena ritmičnost i pršteći visoki tonovi na albumu White Stripesa su reproducirani izvrsno. Zaključak Martin Logan je napravio prvi korak u jeftinije tržište i to na vrlo zanimljiv način. Motion 10 je vrlo sposoban mali samostojeći zvučnik koji može funkcionirati u vrlo različitim prostorima i ulogama. Folded Motion Speaker tehnologija je očito pun pogodak i zbog nje visokotonsko područje je među najboljima u klasi. Što se tiče ostatka sustava, zbog njegovih karakteristika preporučili bi pojačalo toplijeg karaktera kako bi izvukli maksimum iz Motion 10 zvučnika. Visoka osjetljivost i mala impedancija ih čini izrazito laganim teretom i za slaba pojačala srednje klase. MARTIN LOGAN MOTION 10 Snaga: 200W Osjetljivost: 90dB Impedancija: 4 oma Dimenzije: 25,1x89,1x25,4 cm Masa: 10kg Cijena: kn INFO: Media audio, tel. 01/ , Korištena glazba Bobo Stenson Trio, War Orphans, 1998, ECM Records Dave Holland, Lifce Cycle, 1994, ECM Records Gustav Mahler, Symphonie No. 2, Gilber Kaplan, 2003, Deutsche Grammophon Diana Krall, Love Scenes, 1997, Grp Records Johannes Brahms, Brahms: Symphonie No. 1, Münchner Philharmoniker Christian Thielemann, 2007, Deutsche Grammophon Daby Toure & Skip McDonald, In Session, 2008, B&W Music Club Juliana Ray, Dominoes, 2008, B&W Music Club Portico Quartet, Black & White Sessions, 2009, B&W Music Club The Dave Brubeck Quartet - Time Out (Sony), Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Monitor Audio Silver RX1; Elektronika: NAD C320, Rotel RB-1070, Pretpojačalo: samogradnja; Izvor: Arcam CD73; Ožičenje: Cardas i Wireworld hi-fimedia #86 37

38 Dynamite, ali samo za slušanje Dizajnirane, projektirane i proizvedene u Danskoj, Dynaudio DM zvučne kutije nude istinski high-end zvuk uz pristupačnu cijenu. Ekskluzivna tehnologija ugrađena u DM seriju uključuje čuvenu Dynaudio meku kupolastu visokotonsku jedinicu, originalnu srednjotonsku / bas jedinicu izrađenu od polimera magnezij-silicija, Dynaudio zavojnice izrađene od aluminija i visoko kvalitetnu pasivnu mrežu skretnica sve u cilju isporuke snažnog, dinamičkog i profinjenog zvuka visoke rezolucije, što DM seriju smješta iznad konkurencije u istoj cjenovnoj kategoriji. Precizno ugođena bas-refleks konstrukcija osigurava impresivni odziv kutije u nižim tonovima, dok linearno ugođena impedancija omogućuje upotrebu gotovo svakog pojačala za kućno kino ili stereo sustav. U ponudi su ukupno četiri DM modela, od nagrađenog DM 2/6 kompaktnog monitora (4.370 kn) do novog samostojećeg DM 3/7 ( kn). Ulaznica za high-end kvalitetu i Dynaudio autentičnu tehnologiju nikada nije bila pristupačnija! Uz prave uvjete i partnere ovaj mali zvučnik stvarno može pružiti jedinstveni audio doživljaj, njegova čistoća i brzina srednjeg i visokog dijela spektra su bez premca u ovoj klasi. Test Dynaudio DM 2/6 hifimedia, broj 84 / Ponovo doživite glazbu. Dynaudio je specijaliziran za izradu high-end zvučnih kutija za kućnu, profesionalnu, automobilsku i multimedijalnu upotrebu. Dynaudio Home Systems izrađuje nekoliko serija zvučnih kutija za Hi-Fi i kućno kino: DM, Excite, Focus, Contour, Confidence, Evidence, Subwoofer i Installation. Više informacija o Dynaudio proizvodima u Republici Hrvatskoj, molimo zatražite od: hd-info d.o.o.(hd-multimedia), Svetice 23, HR Zagreb, tel , hdm@hdinfo.hr I Na slici iznad (s lijeva na desno): Dynaudio DM 3/7, DM 2/7 i DM 2/6 u izvedbi crni javor. Dynaudio DM Center nije prikazan na slici. hd-info d.o.o. je ekskluzivni distributer Dynaudio proizvoda u Republici Hrvatskoj.

39 HomeVision s u r r o u n d d v d v i d e o NSF serija zvučnika Yamaha će uskoro lansirati na tržište novu seriju zvučnika visokih performansi, ali i pristupačne cijene. Model NSF 140 je dvostazni zvučnik sa dvije jedinice i dizajniran je da pruži vrhunsku kvalitetu zvuka sa vaših HD izvora. NSF 150 je veći model, iako također dvostazni u njega su ugrađene 3 zvučničke jedinice što mu daje dodatnu dubinu i preciznost pri reprodukciji zvuka. Tu je također i set zvučnika kojim možete nadograditi jedan od ova dva modela za kućno kino a naziv mu je NSP 150. Sastoji se od centralnog zvučnika te dva stražnja zvučnika. Svi zvučnici se mogu montirati na zid. Serija se proizvodi u dvije završne obrade; crna i ružino drvo, a model NSF 150 i NSP 150 se mogu dobiti i u ekskluzivnom piano finišu visokog sjaja. Očekivane cijene su: NSF kuna, NSF , NSF 150 PIANO , NSP i NSP 150 PIANO kuna. Očekuju se u prodaji krajem lipnja. BD-S671 3D Blu-ray player Novi 3D Blu-ray Disc Player iz Yamahe nosi oznaku BD-S671, te omogućava Blu-ray 3D reprodukciju, mrežnu funkcionalnost i upravljanje preko iphone aplikacije. Funkcije SCENE i CEC omogućavaju lakši rad a dizajnom i opcijama u potpunosti odgovaraju Yamaha AV radio pojačalima. Opremljen je i BONUSVIEW funkcijom koja pruža sekundarne video i audio zapise za komentare i podatke. Također podržava audio reprodukciju svih aktualnih HD formata i koristi 192kHz/24-bit audio DA konvertere. Od naprednih značajki još možemo izdvojiti i YouTube ube Leanback kompatibilnost te certifikat DLNA klijent. Posjeduje mogućnost reproduciranja slijedećih formata : DivX Plus HD, AVCHD, WMV, MOV, MP4, MPG (Video) MP3, WMA, WAV, AAC (Audio) JPEG HD (Picture). Očekivana cijena je 1.990, a trebao bi izaći na tržište krajem lipnja. Yamaha predstavlja nove proizvode YSP 2200 projektor zvuka Ovih dana Yamaha na tržište izbacuje novi projektor zvuka YSP Ovaj izuzetno praktičan Digital Sound Projector je dovoljno niskog profila da stane ispred TV-a te je i 3D kompatibilan (HDMI V.1.4a). Niski profil soundbara omogućava pozicioniranje ispred većine televizora za uredan i kompaktan AV sustav. Nožice su podesive po visini. Subwoofer je također praktičan jer može biti postavljen vertikalno ili horizontalno. Digital Sound Projector tehnologija osigurava pravi surround zvuk za maksimalno uživanje, a ugrađeno je digitalno pojačalo od 132W. Uređaj posjeduje i 11 CINEMA DSP programa: 3 za film, 3 za glazbu te 5 zabava programa uključujući i poboljšani program za igranje igrica. Ima Music Enhancer sustav koji poboljšava zvuk komprimiranih izvora kao što je ipod te IntelliBeam automatizirani sustav kalibracije. Očekivana cijena je kuna, a na tržištu se očekuje krajem lipnja. INFO:

40 VIJESTI Novi modeli LCD televizora iz Grundiga Grundig je posljednjih godina na domaćem tržištu ostvario odlične rezultate u prodaji LCD televizora u kategoriji veličine ekrana dijagonale do 32 inča (82 cm). Potaknuti tim uspjehom ove godine su odlučili dodatno povećati svoju prisutnost na tržištu s većom ponudom LCD serija i modela u rasponu dijagonale ekrana od inča. Na nedavnoj prezentaciji u Zagrebu, predstavništvo Grundiga za Republiku Hrvatsku i Sloveniju pokazalo je ukupno 12 serija LCD televizora među kojima se posebno ističe njihov prvi 3D Full HD model dijagonale 55 inča i oznake Fine Arts 55 WEB/C. "2010. godina je bila najbolja poslovna godina za tvrtku u zadnjih 10 godina koliko je prisutna na domaćem tržištu" istaknuo je Marijan Haramija, direktor predstavništva. "Odlično smo pozicionirali brand u omjeru cijena/kvaliteta, dajemo podršku kupcima sa servisnom mrežom od 17 ovlaštenih servisnih radionica, a svi LCD, LED i 3D televizori imaju trogodišnje jamstvo"- navodi dalje Haramija. Kako kažu u Grundigu, statistički podaci dodatno govore u prilog kvalitete Grundig televizora gdje je svega 0.6% servisne greške u jamstvenom roku. Uz podatak dobiven iz Državne statistike (po tarifnim brojevima uvezenih LCD televizora u godini), da je Grundig ostvario otprilike 18.5% udjela na tržištu Hrvatske, možemo shvatiti njihovo zadovoljstvo s postignutim u Ovogodišnji nastup na tržištu će obilježiti, osim TV i audio programa, povratak tvrtke u hotelski biznis s posebno prilagođenim LCD/LED modelima koji su kompatibilni s pay TV sustavima. Ova ponuda je već ostvarila vrlo pozitivan odjek na tržištu u prvom kvartalu godine gdje je 8 hotela preuzela Grundig LCD televizore među kojima je i hotel Dubrovnik u Zagrebu s 250 soba. Više o novim modelima Grundig LCD/LED televizora možete potražiti na njihovim službenim stranicama ili u boljim prodavaonicama tehničke robe. INFO: Sharp na tržište izbacio prvi LCD LED TV od 70 inča Sharp je predstavio svoj prvi TV veličine 70 inča (180 cm) u klasi televizora potrošačke elektronike. Model 70LE732U nudi full HD rezoluciju, spojivost na internet, t, LED pozadinsko osvjetljenje i frekvenciju osvježavanja 1000 Hz Opremljen je i quad-pixel, odnosno RGBY tehnologijom koju gura zadnjih godina s razlogom. Dodavanje žute uobičajenom RGB spektru pojačava intenzitet i prirodnost boja. "Nema sumnje, potrošači traže velike ekrane-ena svojim televizorima. I iskustvo nam govori kad ponudimo velik ekran, publika počne tražiti još veće. 70LE732U je odgovor na njihove zahtjeve." Iz Sharpa najavljuju da će uskoro tržištu ponuditi još modela veličine 7 inča, a vrhunac ponude će biti 3D televizor od 70 inča. Zasad je Sharp 70LE732U dostupan samo na američkom tržištu po cijeni od 3,800 američkih dolara. INFO: 40 hi-fimedia #86

41 LG HX806PE 3D Blu-ray kućno kino Novo 3D Blu-ray kućno kino LG HX806PE s prednjim zvučnicima podesive visine elegantnog je dizajna i osigurava optimalnu iskoristivost prostora. Ovo 3D kućno kino, zahvaljujući 5.1-kanalnom surround zvuku i zvučnicima izlazne snage 850 W, odlikuje vrhunska kvaliteta zvuka. Uz prikaz slike u visokoj rezolucije, iskustvo korisnika pojačavaju LG-eve popularne značajke kao što su LG Sound Gallery i BD Live te podrška za brojne medijske formate, uključujući MKV i DivX. LG-evo 3D Blu-ray kućno kino ujedno nudi brz i jednostavan pristup vanjskim tvrdim diskovima za pohranu podataka te kopiranje audio sadržaja s CD-a na USB memoriju. Isto tako, korisnici mogu putem tehnologije NetcastTM pristupiti video zapisima na YouTubeu, albumima na Picasi te stranicama kao što je AccuWeather. Pametni telefon moguće je u koristiti kao daljinski i upravljati uređajem zahvaljujući Smart Phone RCU tehnologiji. Također, uz DLNA povezivost, dijeljenje sadržaja s kompatibilnim digitalnim uređajima nikad nije bilo jednostavnije. Bilo da je riječ o fotografijama, glazbenim datotekama ili filmovima, sadržaj je moguće prenijeti na bilo koji zaslon klikom na nekoliko tipki, bez kablova. Preporučena maloprodajna cijena 3D Blu-ray kućnog kina LGHX806PE na hrvatskom tržištu je kuna. INFO: hi-fimedia #86 41

42 VIJESTI Samsung Smart TV predstavljen u Hrvatskoj U krapinskom muzeju, u okruženju ostataka neandertalaca, Samsung je nedavno predstavio svoju najnoviju generaciju LCD televizora s kojom dolaze na hrvatsko tržište. Njihovi LED i Plazma televizori za godinu po prvi puta nude Samsungov "Smart HUB", jednostavan sustav izbornika za povezivanje, pretraživanje i uživanje u širokoj paleti audio/video sadržaja. Samo mjesto prezentacije tvrtka nije slučajno odabrala. Aludirajući na evoluciju čovječanstva, u kojem je pojava neandertalca bila bitna karika, Samsung svoju Smart TV platformu postavlja kao novu evolucijsku kariku u razvoju televizora. «Samsungovi novi Smart TV uređaji posvećuju se rastućoj potrebi potrošača za većim izborom i kontrolom kako i kada pristupaju sadržaju. Samsungov Smart HUB korisniku nudi neograničene mogućnosti povezivanja pritiskom na tipku», rekao je u uvodnoj riječi Dal-Jae Kim, predsjednik Samsung Adriatic Electronics. «Samsungovi Smart TV uređaji predstavljaju velik korak naprijed u evoluciji televizora, i siguran sam da će novi Samsungovi televizori ojačati vodeću poziciju Samsunga na hrvatskom tržištu.» Prvi modeli sa Smart TV funkcionalnošću počinju s modelima iz serija LED D5500 i PDP D6900 televizora. Korisnici ovih televizora mogu jednostavno pomoću ugrađenih funkcija tražiti filmove, emisije i video-isječke na više umreženih uređaja (Search All), pretraživati Internet (Web Browser) i pristupiti širokoj paleti aplikacija za televizore preko Samsung Apps trgovine (Samsung Apps). Umreživanjem Samsung televizora najnovije generacije sa svim digitalnim uređajima koji su dostupni korisniku (kućno računalo, televizijski kanali, fotoaparati, kamere, mobilni ueđaji i internet), on postaje centralni obiteljski displej preko kojeg se odvija zabava (gledanje filmova, sporta, razmjena fotografija i igranje računalnih igara), komunikacija (socijalne mreže i live chat) te pristup informacijama (surfanje internetom). Osim navedenog, Samsungov Smart TV podržava gledanje 3D premium videa ondemand i propuštenih TV emisija na ekranu visoke rezolucije. Samsung je predstavio i novi koncept "One Design" koji nudi dizajn televizora s izrazito tankim okvirom. Modeli LED-D7000, D8000 i čitava PDP serija odlikuje se ultra-tankim okvirom koji omogućava povećanje površine TV ekrana za prikaz slike bez povećanja proporcija samog televizora. Tvrtka je predstavila i zanimljivu kompatibilnost Smart televizora sa svojim mobilnim uređajima iz serije Galaxy (Galaxy S2 i Tab 10.1). Naime, novi LED D7000 i D8000 televizori pomoću Samsungove aplikacije omogućuju opciju bežičnog emitiranja TV programa na navedene uređaje. Korisnici koji prate sadržaj na priključenom Galaxy uređaju mogu mijenjati kanale, uživati u prijenosima uživo ili čak gledati DVD ili Blu-ray dok drugi gledaju svoj sadržaj na televizoru. Kao posljedica razvoja Galaxy serije mobilnih uređaja Samsung je redizajnirao i prošle godine predstavljen 3-inčni daljinski upravljač s ekranom osjetljivim na dodir. Touch Control daljinski sada se zahvaljujući ekranu osjetljivim na dodir doima poput «pametnog telefona». Njegova multi-display funkcija omogućava korisnicima praćenje televizijskog programa na njegovom ekranu, čak i za vrijeme dok se na televizoru prikazuje film s Bluray diska. Samsung je ovom prezentacijom pokazao da pripada najužem vrhu svjetskih proizvođača televizora, ali treba napomenuti da smo slična tehnološka riješenja «SmartTV-a» već vidjeli i kod većine njihove konkurencije. Dok ovo budete čitali, većina novih Samsung modela za godinu će se nalaziti u maloprodaji, a kakva je reakcija kupaca na njihovu kvalitetu vrlo uskoro će biti mjerljiva rezultatima prodaje. INFO: LCD za Super Hi-Vision standard Još godine japanska nacionalna televizija NHK predstavila je i isprobala novi standard emitiranja poznat pod nazivom Super Hi-Vision. Super Hi-Vision može se pohvaliti čak 16 puta većom rezolucijom (7.680 x piksela) u odnosu na standardnu 1080p (1.920 x piksela), što je znatno više čak i od najboljih kino prikaza u svijetu. Najveći problem, naravno, predstavlja to što Super Hi-Vision standard do sada nitko od proizvođača TV ekrana nije mogao podržati. Nedavno je Sharp prikazao svoj LCD TV dijagonale ekrana od 85inča, koji prvi u svijetu podržava Super Hi-Vision standard. Sharp je razvio UV2A (Ultraviolet induced multi-domain Vertical Alignment) LCD tehnologiju kojom je omogućeno da jedan LCD ekran uopće podrži tako visoku rezoluciju (8K). Prema sadašnjim tvrdnjama, Super Hi-Vision standard bi se trebao u normalnoj uporabi pojaviti tek oko godine. INFO: 42 hi-fimedia #86

43 Stakleni zvučnici iz tvrtke Greensound Technology Modernistički dizajn sobe u kojoj se želi slušati surround zvuk za sobom uvijek povlači nužnost smještaja kompleta zvučnika, koji bi se trebali uklopiti u interijer, a često to nije lako izvedivo. Tvrtka Greensound Technology proizvodi ne samo neobični i elegantan dizajn zvučnika, koji će sigurno zablistati u modernim sobama, nego su zvučnici nevidljivi, odnosno prozirni jer je riječ o staklenim zvučnicima. Posebni "generatori" u bazi zvučnika "pobuđuju" staklo da vibrira na odgovor audio signala, proizvodeći tako zvuk koji se raspršuje prostorom u 360 stupnjeva. Oblik i rupe u staklu pažljivo su dizajnirani tako da zakrivljena površina na vrhu proizvodi visoke frekvencije zvukova, sredina proizvodi zvukove srednjeg raspona, dok se niske frekvencije proizvode u području na dnu baze. Greensound Technology u svome asortimanu nudi četiri modela glavnih staklenih zvučnika i tri subwoofera, koji ipak koriste konvencionalnu membranu zvučnike jedinice od 20 cm, za proizvodnju dubokih tonova. Svi zvučnici imaju mogućnost priključivanja s uobičajenim zvučničkim kabelima, kao i bežičnim putem, koristeći frekvenciju od 5.8 i 2.4GHz, koja će se prema potrebi automatski prebaciti na onu frekvenciju koja ima najjači signal. Prema tvrdnji iz Greensound Technology, ovakav koncept stvara pravi harmonijski zvuk i visoku vjernost zvuka. Cijena očekivano nije mala za ovakav sustav i u Americi se kreće od dolara za stereo sustav (dva prednja zvučnika + subwoofer), do dolara za surround verziju. INFO: TVGuardian za cenzuru prostih riječi na HD TV-u Ne želite čuti psovke i profane riječi, ili ne želite da vaša djeca uz televizor nauče kako biti prost što se gotovo ne može izbjeći s obzirom da gotovo svaki večernji televizijski program ili igrani film sadrže barem malo prostota. Za vlasnike HD televizora spasonosno rješenje dolazi u vidu TVGuardiana, mašine koja će cenzurirati oko četiristo prostih riječi ili fraza, bez obzira bio program na TV doveden preko kabela, bežično, preko satelita ili Blu-ray diska. Svi današnji novi televizori imaju "V" čip koji mogu blokirati svaki program, osim onog s "G" oznakom, to jest onaj koji ne sadrži bilo kakav nepriličan jezik. TVGuardian je mnogo sofisticiraniji jer omogućava da cijela obitelj gleda, recimo, u biti nevine večernje serije na kojem se zalomi pokoji "asshole" ili "son of a bitch", tako da jednostavno izreže ton kad se uprogramirana riječ izgovori. K tome, kad se ton stiša, automatski se na ekranu pojavi titl koji prikaže mekšu verziju izrečenog, pa će se tako "F..k you", pojaviti kao "Go Away". TVGuardian se može unaprjeđivati i obogaćivati novim zabranjenim riječima preko USB konekcije. TVGuardian se neće prodavati u trgovinama već direktnom narudžbom na po cijeni od 210 američkih dolara. INFO: hi-fimedia #86 43

44 TEST DENON S-5BD PREPORUKA VELIKI SURROUND U MALOJ KUTIJI Osim što sadrži Blu-ray pogon, uređaj ima ugrađeno višekanalno digitalno pojačalo od 5 x 75 W na 4 Ohma, Denonovu naprednu AL 24 obradu zvuka, sve HD surround dekodere (Dolby TrueHD i DTS-HD Master Audio), a uključuje čak i Dolby Pro Logic IIz piše: Dubravko Toplak 44 hi-fimedia #86

45 TEST I ako je tržište surround sustava koji objedinjuje uređaje - tzv. "sve u jednom kućištu" (višekanalno pojačalo, surround procesor, DVD, zvučnici, itd.), vrlo rasprostranjeno i korisniku nudi zadovoljavajuću kombinaciju slike i zvuka, oni ipak ne daju kvalitetne rezultate koje pružaju pojedinačne surround komponente. Tvrtka Denon je uvidjela ovaj "problem" i tržištu ponudila malo drugačiji koncept, kojim želi postići veću i kvalitetniju reprodukciju slike i zvuka, pridržavajući se samo jednog pravila - da se sve potrebne komponente nalaze unutar jednog zajedničkog kućišta. Njihov S-5BD receiver/bluray ne uključuje zvučnike kao uobičajeni surround sustavi "sve u jednom". Već samim time što korisnik ovog receivera/blu-ray uređaja može priključiti bilo koji zvučnički sustav, daje mu veliku neovisnost i mogućnost eksperimentiranja sustavom. Korisnik može iskoristiti već postojeće zvučnike, koje ima u svome starom sustavu, ili se "poigrati" s bilo kojim novim paketom zvučnika. Izgled i dimenzije S-5BD su također nešto novo. Dimenzije su manje od standardnih samostojećih komponenti, pa će trebati manje prostora na polici ili ormariću, što znatno olakšava njegov smještaj. Izgled je vrlo moderan s crnom reflektirajućom površinom preko cijelog kućišta i zaobljenim stranicama. U središtu se nalazi plavičasto osvijetljeni displej, ispod kojeg je Blu-ray ladica. Osnovne kontrole su smještene na gornjem rubu kućišta, što prednju stranicu uređaja čini vrlo jednostavnim i nenametljivim. Plavičasti displej nečitljiv s neke "veće" udaljenosti (čitljiv do 1,2 m), pa je najbolje sve radnje i funkcije uređaja pratiti na On screen ekranu TV-a. Pohvaliti treba vrlo tihi Blu-ray mehanizam kojemu je unutrašnjost ladice gumirana, što bi trebalo dodatno eliminirati eventualne smetnje i vibracije mehanizma kod reprodukcije. Lijepo su ukomponirani i skriveni prednji priključci koji se nalaze na desnom (1 HDMI i 1 USB ulaz) i lijevom (SD kartični utor, kalibracijski mikrofonski ulaz i ulaz za slušalice) rubu kućišta, skriveni iza plastičnog poklopca, a njihovim otvaranjem uređaj izgleda kao da je dobio "krila" sa strane, ostavljajući na korisnika dodatni futuristički dojam. I na zadnjoj stranici vidljiv je jedan kvalitetniji pristup priključcima s normalnom veličinom vijičastih priključnica za zvučničke kabele, 2 HDMI ulaza i 1 izlaz, 1 optički digitalni i 1 koaksijalni ulaz, audio predizlaz za dodatni par zvučnika i subwoofer. Interesantno je da se na njega može priključiti i ipod bez dodatnih troškova za kupnju priključne stanice, a moguće je ipod priključiti s prednje strane na USB priključak. Dimenzije su manje od standardnih samostojećih komponenti, što znatno olakšava njegov smještaj Unutrašnjost uređaja, osim što sadrži Blu-ray pogon, ima ugrađeno višekanalno digitalno pojačalo od 5 x 75 W na 4 Ohma, Denonovu naprednu AL 24 obradu zvuka (poboljšava vjernost visoke rezolucije stereo PCM izvora, te nudi povećani dinamički raspon i prostorne informacije), sve HD surround dekodere (Dolby TrueHD i DTS- HD Master Audio), a uključuje čak i Dolby Pro Logic IIz (dodatni prednji visinski kanal). Jedna od zgodnih stvari koju treba istaknuti je i gore spomenuti predizlazni priključak. On služi za priključivanje dodatnog vanjskog stereo pojačala snage, pa se ovaj uređaj može naknadno pretvoriti u pravi 7.1 kanalni surround (dodaju se straž nji centralni kanali), ili u drugom slučaju prednji visinski kanali. Iako ovo poskupljuje cijelu kombinaciju, korisniku je data mogućnost da ovaj sustav naknadno unaprijedi, što treba pohvaliti. Podešavanje video parametara Grafički prikaz izbora ulaza Podešavanje udaljenosti zvučnika od slušatelja Grafički prikaz equalizacije nakon Audyssey obrade zvuka za prednje kanale Iako je napredan, On screen grafički prikaz preuzet iz Denonovih receivera, te nudi mnoštvo opcija i podešavanja različitih parametara S-5BD, nije najbolje riješeno to što je podešavanje za receiver odvojeno od podešavanja Blu-raya. Tako će korisnik morati jedanput pritisnuti tipku setup za pristup opcijama receivera, a dvaput za pristup opcijama Blu-raya. Moglo se vrlo jednostavno u izborniku razdvojiti posebne kontrole za svaku jedinicu, jer se na ovaj način lako može zbuniti korisnika, pogotovo onog manje iskusnog u rukovanju s ovakvim uređajima. Podešavanje surround dekodera je vrlo jednostavno zahvaljujući automatskoj kalibraciji putem Audyssey MultEQ sustava (omogućuje kalibriranje zvuka u 6 različitih pozicija u sobi). Pomoću dobivenih podataka iz kalibracijskog mikrofona, on obavlja akustično mjerenje sobe, te prema tome pravilno korigira cijeli surround sustav. Tako korisnik dobiva najbolje rezultate u svojem prostoru, a spomenuti ću da je udaljenost zvučnika od slušatelja napravljena vrlo precizno, s točnošću od svega 1 cm. Ovakav pristup u pravilu imaju samo bolji sustavi i to treba istaknuti. Tu je u paketu i Audyssey Dynamic EQ, koji pruža bogati tonski balans na svim razinama glasnoće i Audyssey Dynamic Volume funkciju koja ujednačuje nejednake jačine glasnoće kod reprodukcije, kao što je to na primjer kod TV programa - nesklad između razine zvuka reklama i tekućeg programa. Daljinski upravljač je također preuzet iz Denonovih surround receivera. Njegova posebnost je što sadrži funkcijske tipke s prednje i stražnje strane. Dok se osnovne i najkorištenije funkcijske tipke nalaze na prednjoj strani, one manje korištene nalaze se skrivene ispod poklopca na zadnjoj strani. Nekim će se korisnicima ovakav pristup svidjeti, dok neki nikako neće prihvatiti ovakav način rukovođenja uređajem. Raspored funkcijskih tipki na prednjoj strani je prilično dobro postavljen i tu ne bi trebalo biti neke zabune. Oko nekih tipki je postavljena fluoroscentna pozadina pa su uočljive u mraku, a dodatno u snalaženju pomaže raznolika veličina i oblik nekih funkcijskih tipaka. Ono što je možda najveća mana cijelog sustava je prilično spori odaziv naredbi iz daljinskog upravljača na uređaj, pa se događalo da nekada nisam bio potpuno siguran da li sam dovoljno pritisnuo određenu funkcijsku tipku. Slika i zvuk Odmah moram spomenuti da je čitanje bilo kojeg medija s ugrađenog Blu-raya bilo prilično sporo, ali kada se medij pročita, S-5BD poka- hi-fimedia #86 45

46 TEST DENON S-5BD Model Denon S-5BD Surround modovi THX Ultra 2/ THX Surround EX - /- THX Ultra 2/ THX Surround EX - /- Neural THX DTS / DTS ES Discrete, Matrix / Neo:6/96/24 / / /- DTS-HD High Resolution Audio/DTS-HD Master Audio / Dolby Digital / Dolby Digital EX/Dolby Pro Logic II / Dolby Pro Logic IIx / / Dolby Digital Plus/Dolby TruHD / Logic 7 / VMAx - Circle Surround l/ii - Reprodukcija surrounda kroz slušalice - Multi kanalni stereo WMA (Windows Media Audio)/MP3 - / A/V priključci Prednji A/V Kompozitni ulaz - S-Video ulaz - Digitalni optički Toslink / koaksijalni ulaz - / - Ulaz za slušalice Analogni stereo audio ulaz USB Mikrofonski kalibracijski ulaz HDMI ulaz Ulaz za memorijske kartice / SD Zadnji video Kompozitni ulaz / izlaz - / S-Video ulaz / izlaz /- Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz / izlaz - HDMI ulaz / izlaz (2) /- (1 ARC) Zadnji audio Analogni stereo audio ulaz/izlaz /- Digitalni optički Toslink ulaz /izlaz /- Digitalni koaksijalni ulaz /izlaz /- Oslali priključci Subwoofer izlaz/ulaz / - Višekanalni ulaz/izlaz - / Zvučnički priključci (par)/b set - Vrsta zvučničkih priključaka vijičasti priključci AC strujni priključak - A-BUS priključak - A-BUS 24 V izlaz - Daljinska kontrola ulazno/izlazna / - Analogni stereo audio izlaz za sobu 2/3/4 / - /- Kompozitni video izlaz za sobu 2/3/4 / - / - IR ulaz/izlaz - Zvučnički priključak za sobu 2 - DAB - ipod (The Bridge) mrežni priključak USB RS-232 Daljinski upravljač Učeći/ već uprogramiran - / LCD / osvjetljenje/ EL - / - / - Osvjetljenje tipki (pozadinsko/fluorescentno) ( - / samo neke) Makro programiranje - Posebnosti D/A pretvarač 192 khz/24 bit DSP - Digital Signal Processing 32 bit Podesiva frekvencija skretnice 40/60/80/90/100/110/120/150/200/250 Hz Broj ugrađenih pojačala/zona 2/ svi kanali 5/-/5 x 75 W na 4 Ohma Automatska kalibracija surround zvuka Audyssey EQ /Audyssey MultEQ XT/YPAO/EzSet / /-/- Video čip EQ - Memorija radijskog prijamnika 56 dodatni pribor kalibracijski mikrofon Blu-ray video digitalno/analogni pretvarač nepoznato audio digitalno/analogni pretvarač 192 khz/24 bit progressivan scan (PAL/NTSC) video scaler mogućnost podešavanje slike - Ostalo Dimenzije (Š x V x D) 434 x 119 x 365 mm Masa 7,8 kg Info CIJENA kn zuje svu svoju snagu. Reprodukcija s DVD medija pokazuje dobru sliku podignutu na rezoluciju od 1080p. Iako je vidljiv mali "šum" na slici, njegova sposobnost reprodukcije boja i mekoća slike, zaista je jako dobra. I na Blu-ray materijalima slika zadržava mekoću, što vjerojatno neće baš svidjeti korisnicima koji su navikli na kristalnost i oštrinu slike s Blu-ray materijala. Zato će dobitna kombinacija biti priključiti ovaj Denonov uređaj na neki LCD ekran, gdje će ponekad "neprirodna" čistoća i kristalnost slike prisutna na LCD-ima biti fino izbalansirana i kao krajnji rezultat davati mekani i prirodni izgled slike, slično plazma ekranima. Bez obzira na to, na testnom Blu-ray disku, S-5BD nije baš najbolje prošao na jaggies testnom uzorku (vidljiva nazubljenost na rubovima predmeta), a bio je prisutan i maleni šum na slici. Ukupno gledajući Denon S-5BD, davao je sasvim dobru sliku, koja će se svojom "zavodljivom" mekoćom slike i dobrom reprodukcijom boja, svidjeti većini korisnika. Zvuk je sigurno jedan od aspekata ovog kombi uređaja receivera/ Blu-raya, koji pruža odlične rezultate. On je prije svega jako brz i dinamičan. Visokotonsko i srednjotonsko područje je malo otvorenijeg zvuka s odličnom rezolucijom i direktnom prezentacijom. Bas je nešto mekanijeg karaktera i dobro je kontroliran. Kod reprodukcije stereo glazbenih materijala, zvuk je uvijek bio pitak i lako slušljiv, bez imalo zamora slušatelja. U surroundu je odlično reprezentiran svaki pojedini kanal, a posebno su se isticali stražnji surround kanali. Otvoreni, čisti i direktni zvuk daje novu dimenziju stražnjem surround okruženju. Zbog izravne prezentacije zvuka, malo se izgubilo na prostornosti zvuka, ali to je bogato nadograđeno preciznošću i jasnoćom svakog tona. Bas područje je u surroundu dobilo nešto tvrđi karakter, a njegova brzina i eksplozivnost je nešto manje došla do izražaja, nego na stereo materijalima. S-5BD dobro će se slagati sa zvučnicima tamnijeg karaktera i tvrđeg basa, gdje će svi eventualne nedostatci zvuka biti gotovo eliminirani. Zaključak Denon je u svakom slučaju ostvario zadani cilj sa S-5BD receiver/bluray kombinacijom, postigavši veću kvalitetu nego što to imaju većina surround sustava "sve u jednom". Njegova nadogradnja na 7.1 sustav, različite kombinacije i eksperimentiranje s drugim zvučničkim paketima, daje mu veliku neovisnost, u odnosu na slične uređaje na tržištu. Futuristički izgled, dobra slika, vrlo dobar zvuk, odlična opremljenost raznim priključcima i svim najnovijim HD surround dekoderima osigurava mu dobitnu kombinaciju. Denon S-5BD Odlična kontrola udaljenosti zvučnika od slušatelja u koracima od 0,01 m Dinamičan i brzi zvuk Izravan i definiran zvuk Mogućnost buduće nadogradnje na 7.1 kanalni surround sustav Mekani i prirodni izgled slike Kroz USB ulaz nije moguće reproducirati LPCM, JPEG i DivX datoteke nego samo kroz SD ulaz Sporo reagiranje uređaja na komande s daljinskog upravljača hifimedia Danon S-5BD Zvuk surround Zvuk stereo opremljenost CIJenA/kvALItetA ukupno hi-fimedia #86

47 TEST PHILIPS PRESTIGO SRT8215/10 Ako ne ide automatski, Philips može naučiti kodove drugih proizvođača P hilips je već dulje vremensko razdoblje prisutan na tržištu univerzalnih daljinskih upravljača i redovito nadograđuje modele i izbacuje poboljšane verzije na tržište. Tako je Philips nedavno predstavio novi elegantni i vrlo intuitivni univerzalni daljinski upravljač serije Prestigo, oznake SRT 8215/10 (cijena 750 kuna). Daljinski omogućuje kontrolu čak 15 različitih vrsta A/V uređaja, što svakako pojednostavnjuje upravljanje i uobičajenu "šumu" postojećih daljinskih upravljača "posprema" u neku ladicu. Daljinski upravljač je velik (57 x 26,5 x 190 mm) i podebeo. Uz to i njegova prilično velika težina (203 g sa baterijama), te robusnost, korisniku pružaju osjećaj da u ruci drži kvalitetnu i dobru stvar. Philips nikad nije imao problema s dobrim dizajnom; ovdje su ga postigli uporabom sjajne crne i reflektirajuće gornje strane daljinskog, gdje su ujedno i smještene funkcijske tipke, s tankim srebrnim rubom. U gornjem dijelu smješten je prilično pregledan i velik LCD u boji osjetljiv na dodir (36 x 46 mm x 220 piksela), i pomoću njega može upravljati nekim funkcijama, pritiskom na određenu ikonu prikazanu na ekranu. Dobro je što se ovdje nalaze i uobičajene funkcijske tipke (39 tipki), što u kombinaciji s LCD ekranom osjetljivim na dodir, čini dobitnu kombinaciju. Funkcijske tipki imaju logičan raspored, a pritiskom na njih čuje se lagani klik", kako bi korisniku uvijek bilo jasno da je pritisnuo određenu tipku. S obzirom da je većina tipki stisnuta jedna blizu druge, trebati će mali vremenski period da se korisnik privikne na takav raspored. Moram priznati da bez obzira na to, gotovo nikada nisam pritisnuo krivo niti jednu tipku. U mraku dok se gleda neki film, neće biti nikakve zbunjenosti ili nedoumice gdje se koja tipka nalazi, jer pritiskom na bilo koju funkcijsku tipku ili na LCD ekran, uključuje se bijelo pozadinsko osvjetljenje, osvjetljavajući tipke i LCD ekran. Postupak rukovođenja i upravljanja Zadivljujuća je lakoća i brzina kojom Philipsov daljinski upravljač Prestigo nalazi "kodove" drugih proizvođača A/V opreme piše: Dubravko Toplak Philips Prestigio SRT8215/10 Velika baza podataka različitih uređaja Automatska i ručna metoda učenja kodova različitih proizvođača Pozadinsko osvjetljenje svih tipki i LCD LCD osjetljiv na dodir Elegantan dizajn Jednostavnost podešavanje daljinskog upravljača pomoću računala Nema podršku za RF (radio frekvencije) daljinske upravljače nekim uređajem je napravljeno vrlo domišljato i jednostavno. U kompletu s Prestigo SRT 8215/10 dobiva se USB kabel, pomoću kojeg se daljinski upravljač priključuje na računalo. Prije toga se sa Internet stranice mora skinuti sofver (uključena je podrška za MAC i Windows platformu). Kada su daljinski upravljač i računalo povezani može se pristupiti podešavanju svih parametara daljinskog. Osnovu čini dva načina učitavanja kodova različitih proizvođača uređaja: automatski ili učeći mod. Kod automatskog načina dovoljno je Prestigo usmjeriti prema originalnom daljinskom upravljaču i pritisnuti funkcijsku tipku na originalnom daljinskom. Za svega par sekundi softver Prestiga će pronaći u svojoj bazi podataka (sadrži uređaja) identičan "kod" i u Philipsov Prestigo daljinski prenijeti sve njegove naredbe. U slučaju da baza ne sadrži "kod" određenog uređaja, može se pristupiti učenju Philipsovog Prestiga naredbi s originalnog daljinskoga upravljača - pritiskom na svaku funkcijsku tipku na originalnom daljinskom, prenosi se naredba na Prestigo. Najinteresantnije je što se cijeli postupak jednostavno prati na ekranu računala. Na taj način se pristupa i svim ostalim podešavanjima Prestigo SRT 8215/10. Tako je npr. moguće na LCD ekran postaviti ikonu pojedinog TV programa iz baze podataka (sadrži čak različitih ikona televizijskih i radio postaja) te se pritiskom na nju, TV prebacuje upravo na odabranu TV postaju. Na žalost, većina domaćih TV programa nije u bazi podataka, ali se nadamo da će novijom nadogradnjom softvera to biti nadopunjeno. Tu su i različite "Macro" naredbe, kojima se samo na jedan pritisak tipke može pokrenuti nekoliko funkcija na više uređaja, itd.. Možda je jedini "nedostatak" ovog daljinskog upravljača što ima samo infracrveni prijenos naredbi i ne uključuje RF prijenos. Svojim mogućnostima i dizajnom Philips Prestigo SRT8215/10 sigurno će ispuniti želje svih korisnika koji imaju veliki broj A/V uređaja u svome domu, a žele upravljati njima samo jednim daljinskim upravljačem. Cijena: 750 kn INFO: hi-fimedia #86 47

48 TEST PANASONIC TX-P42G30E Novi plazma panel za najbolju sliku u klasi Najviše impresionira dubinska perspektiva slike, s kojom se postiže realan prikaz. Crna boja je također odlična, kao i kontrastni omjer između tamnih i svijetlih točaka na slici piše: Dubravko Toplak M nogi ljubitelji plazma TV-a s nestrpljenjem su čekali da Panasonic na tržište izbaci novog predstavnika, koji će zamijeniti vrlo dobar prošlogodišnji model G20 (testirano u broju Hi-FI Media 81). Panasonic TX-P42G30 je vanjskim izgledom gotovo istovjetan G20, a bitne su razlike nalaze u panelu (G14), te nekim novim tehnologijama prikaza slike. Nova serija G30 koristi noviji plazma panel s poboljšanom strukturom elektroda (koristi brzi fosforni sloj), što mu omogućuje postizanje svjetlije i bolje slike od prijašnjih modela uz manju potrošnju energije. Panel je također dobio novi antirefleksni premaz, koji se sada puno bolje nosi s dnevnim svjetlom, stvarajući tako gotovo istovjetne slikovne rezultate u tamnim i svijetlim prostorima. Posve uobičajeni crni okvir, u kojem je smješten plazma model, daje dozu robusnosti i prepoznatljivosti Panasonicovih plazma TV-a. Postolje na kojem stoji plazma je zrcalnog tipa u boji crnog grafita (gornji dio je izrađen od plastike), a ima mogućnost zakretanja TV ekrana lijevo-desno (funkcija pivot). G30 nudi dovoljno raznovrsnih A/V priključaka, između ostalih, 4 HDMI ulaza (jedan podržava Audio Return Channel), čak 3 USB-a, te samo 1 SCART priključak. Kako bi slika uvijek imala vrhunski prikaz, Panasonic koristi nekoliko tehnologija: 600Hz Sub-field Drive i Intelligent Frame Creation Pro, Infinite Black, THX mod, ISFccc kalibraciju (Imaging Science Foundation Certified Calibration Configuration) i Super Resolution. 600Hz Sub-field Drive i Intelligent Frame Creation Pro pružaju oštre slike kod brzih pokreta na filmskim materijalima ili kod igri s konzola, pružajući i u takvim scenama punu rezoluciju slike od 1080 piksela. Infinite Black daje nevjerojatan kontrast slike od 1: , tako da se na slici prepoznaju i svi sitni detalji, neovisno da li su oni svijetli ili tamni. Ovime dodatno cijela slika dobiva veću dubinsku perspektivu. THX mod reproducira filmske materijale točno onako kako su ga tvorci filma zamislili. ISFccc mod omogućuje finu i preciznu dodatnu kalibraciju slike, koji će dati maksimalno optimiziranu sliku ugrađenog panela, ali za to će trebati pomoć stručnjaka ili kupnju odgovarajuće opreme (kalibracijski software). Funkcija Super Resolution vraća fine detalje koji su sastavni dio slike, ali ponekad izgubljeni u reprodukciji. Ovaj proces pretvara standardne razlučivosti slike, poput onih iz TV emisija i DVD-a, na razinu potpune HD slike. Kao i u prošlosti, svi su On screen gafički izbornici prevedeni na hrvatski, što sigurno pojednostavnjuje podešavanja svih parametara plazme. Uz to, G30 sada ima potpuno novi izgled izbornika u odnosu na stariju seriju G20, koji je, osim što je oku ugodniji, pregledniji i bolje logički raspoređen. Posebno treba istaknuti odlična slikovna podešavanja. Osim nekih uobičajenih tvorničkih izgleda slike (dinamičko, normalno i filmsko) tu je THX mod i dva "profesionalna" moda. THX mod, kao i na nekim prijašnjim modelima, daje dobro uravnoteženu i podešenu sliku, te odličan prikaz slike filmskih materijala. Šteta je samo što i ovdje nije data mogućnost podešavanja dodatnih naprednih postavki kao i na "profesionalnom" modu. Dva "profesionalna" moda (ISFccc), uključuju individualno podešavanje nudeći mnoštvo naprednih podešavanja, kao što su podešavanja balansa bjeline (6 različitih postavki), upravljanje bojom (9 različitih postavki) i gama krivulja (5 različitih postavki). Ove napredne postavke namijenjene su naprednim korisnicima, koji znaju kako treba podesiti sliku s nekim programom za kalibraciju slike. Kao i na starijem modelu, i ovdje postoji opcija s kojom se sva podešavanja TV slike mogu prenijeti na bilo koji ulaz (npr. podešene postavke slike na HDMI 1 ulazu, mogu biti prebačene na HDMI 2 ulaz), tako da korisnik ne mora svaki puta ispočetka podešavati sve parametre slike. G30 tako- 48 hi-fimedia #86

49 TEST Novi izgled izbornika Viera Connect - pristup Internet servisima đer može snimati TV programe kroz USB ulaz, ali isključivo na vanjski HDD disk koji ima vlastito napajanje. Na HDD disk koji dobiva napon kroz USB ulaz nije moguće snimati, kao niti na USB flash memoriju. Tu je i poznati Viera Connect alat (Internet TV), koji omogućuje spajanje TV-a na različite multimedijalne internet servise, koji za sada nudi 13 različitih sadržaja (Skype, Dailmotion, Euronews, YouTube, Facebook, itd.). U Panasonicu najavljuju kako će u vrlo bliskoj budućnosti takvih servisa biti još više, pa će korisnik imati na raspolaganju veliki broj različitih sadržaja, što će omo- gućiti još veću ju korisnika i TV-a. interakci- G30 model koristi istovjetan daljinski upravljač kao i prijašnji model G20. Kao i prijašnjih godina Pansonic nic ne odustaje od već prokušanog dizajna svojih daljinskih upravljača. U nekom pogledu, to je sasvim opravdano. Najbolja karakteristika ovog skog upravljača su vrlo velike funk- daljincijske tipke, s logičkim rasporedom. Njegova ergonomija je također dobra, jer dobro "leži"u ruci, pa je nje TV-om prilično jednostavno. Pravi upravlja- potez bi bio da Panasonic konačno napravi bilo koji vid pozadinskog osvjetljenja funkcijskih tipki. Slika i zvuk Već kod prikaza SD slike vidio se veliki pomak prema bolje, u odnosu na stariju seriju G20. Sada je gotovo potpuno uklonjena nazubljenost rubova objekata u slici, slika izgleda mekanije i ispeglanije. Čak je i kod sportskih materijala, gdje ima puno brzih kretnji, slika bila zaista dobra, što treba svakako pripisati očigledno odličnoj progresivnoj i skaliranoj obradi SD signala. Kod reprodukcije slike s DVD-a ili Dorađeniji izgled "Viera Toolls" Napredne ISFccc postavke za sliku MKV-a, također se dobivaju izuzetno dobri rezultati, pa se ponekad čini da je slika reproducirana kao da je snimana u punoj kvaliteti HD rezolucije od 1080 linija. Dakako, tek slika na Blurayu daje onaj istinski sjaj potpune HD rezolucije. Slika izgleda vrlo realistično, s odličnom reprodukcijom boja. Najviše impresionira dubinska perspektiva slike (za sada još uvijek nedostižna bilo kojem LCD-u na tržištu), s kojom se postiže realan prikaz. Crna boja je također odlična, kao i kontrastni omjer između tamnih i svijetlih točaka na slici. Sve je ovdje primjetno, te je moguće vidjeti i pojedine detalje čak i u najmračnijim filmskim scenama. Treba pohvaliti novi reflektirajući pre- maz na plazma ekranu, jer ambijen- talno i danje svijetlo gotovo da ne utječe na odličan prikaz. THX mod je ponovno pokazao superiornost na filmskim materijalima, a vrlo dobar "Game" mod, tvornič- ki je odlično podešen, te daje čiste i jasne slike s odličnim kontrastom. Spomenuti ću da uobičajeni jaggi- es test s Blu- ray diska, G30 prolazi skoro savršeno, tek s nekim malim naznakama nazubljenosti rubova predmeta. Ukupno gledajući, G30 daje odličnu sliku, kako na SD, tako i na HD materijalima. Kao i kod G20 modela, G30 nema neke veće promjene u zvuku. Zvučnici su i ovdje smješteni tako da gledaju u pod, te tako zvuk odbijeni od poda putuje do slušatelja. Oni koji nisu zadovoljni tvorničkim postavkama zvuka (glazba i govor) tu je "korisnik" mod, s kojim se u 8-stupanjskom grafičkom equalizeru, zvuk može prilagoditi osobnom afinitetu korisnika. Tu su i dva surround moda (V-Audio i V-Audio Model Panasonic TX-P42G30E A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz 1 HDMI ulaz 4 (1 na boku) Euro AV SCART 1 ( RGB) S-VHS - Kompozitni video 1 Analogni stereo audio ulaz/izlaz 2/1 Slušalice 1 USB 3 3,5 mm PC audio ulaz - Utor za memorijske kartice (SD) 1 Analogni RGB PC (15 pin mini D-sub) - RS Optički digitalni izlaz 1 Common interface 1 Mrežni priključak 1 Antenski priključak 1 Satelitski priključak - Posebnosti 2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike Blu-ray -/- Memorija TV prijamnika analogna/digitalna 100/999 Vidljiva dijagonala (cm) 106 cm Vrsta ekrana plazma (neoplazma - 14 G) Format ekrana 16:9 Broj piksela (horizontalna x vertikalna) 1920 x 1080 Procesuiranje slike 1080p/24/25/30/50/60Hz Kontrast :1 Brzina matrice msek. Vidljivi kut vertikalno/horizontalno 176/176 Videotekst D filtar - 24p THX certifikat za sliku 600/200 Hz /- Formati slike Auto/16:9/14:9/Just/4:3/Zoom1-2-3 Pseudo surround zvuk (V-Audio suround) Snaga audio pojačala 2 x 10 W TV prijamnik analogni i digitalni MPEG 2/MPEG 4 PIP/PAP/PAT -/-/ Bežićni LAN - (spreman za WI-FI) Ostalo dimenzije (širina x visina x dubina) Bez stalka 1020 x 640 x 320 mm Sa stalkom 1020 x 675 x 320 mm Masa (kg) TV/sa stalkom 20,5 /24 Info CIJENA 7.299,99 kn Surround), koji zvuk proširuju u odnosu na normalni zvučni mod. Zaključak Panasonic je ponovno zablistao svojim novim modelom plazme TX-P42G30. S odličnom slikom SD hifimedia SLIKA ZVUK OPREMLJENOST DALJINSKI UPRAVLJAČ CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 Panasonic TX-P42G30E i HD materijala, opremljenosti, jednostavnosti korištenja, mogućnosti snimanja TV programa na vanjski HDD disk, ekran veličine od 106 cm, za sada nema konkurencije na tržištu uzevši u obzir njegovu cijenu od 7.299,99 kuna. Panasonic TX-P42G30E Vrhunska kvaliteta HD i SD slike THX mod Napredno podešavanje slike ISFccc MKV i DivX HD podrška Viera Connect - pristup Internet servisima Snimanje na vanjski HDD disk 3 USB priključka Nisu podržani titlovi u samom Multimedijalnom playeru, potrebno ih integrirati u sam film Mogućnost snimanja kroz USB na HDD disk koji ima svoje napajanje električnom energijom Integracija ventilatora za hlađenje sa zadnje strane kućišta hi-fimedia #86 49

50 TEST TVi X S1 DUO PREPORUKA MEDIA PLAYER gotovo beskonačnih mogućnosti piše: Dubravko Toplak S Posebnost ovog uređaja je ugrađeni dvostruki DVB-T i MPEG 4 digitalni prijamnik. Pomoću njih je moguće istovremeno snimati dva različita TV programa, te u istom trenutku gledati neki video film pospremljen na HDD disku, a da sve teče glatko ve ono što TViX inače čini različitim od ostalih konkurentskih multimedijskih uređaja na tržištu, zadržano je i na modelu S1 DUO. Tu je prije svega odličan izgled koji kombinira crne reflektirajuće površine s aluminijskim dijelom na vrhu kućišta (gdje su smještene osnovne funkcijske kontrolne tipke), te veliki VFD displej. Drugo, TViX je bogato opremljen priključcima; od HDMI-a i komponentnog videa, do optičkog i koaksijalnog digitalnog audio izlaza do 2 USB-a i jednog esata. Treba spomenuti da je i ovdje ugrađen mali 40 mm ventilator, koji ispuhuje topli zrak iz kućišta (gornji dio kućišta se dosta zagrijava), a dobra je stvar što mu se može prema potrebi prilagoditi brzina vrtnje (5 različitih brzina), pa ga korisnik može u potpunosti kontrolirati. Uređaj može primiti jedan HDD disk od 3,5 inča, a njegova ugradnja je vrlo jednostavna, pa će čak i onim neiskusnim korisnicima trebati najviše 30 sekundi da ga ugrade u kućište. Poslije vrlo sporih 30 sekundi, nakon uključenja Slim S1 DUO, pojavljuje se vrlo pregledno On screen grafičko sučelje, koje je intuitivno i jednostavno za korištenje. Podešavanje osnovnih parametara uređaja također nije komplicirano, a dodatno je tome pridonijelo sučelje potpuno prevedeno na hrvatski jezik. U osnovnim izbornicima TViX-a (Music, Photo, TV, Movie i Set up) nudi se spajanje i na neke osnovne web stranice kao što je You Tube, Picasso, itd., a s najnovijim firmverom 2.0.8, dopušta mu i dijeljenje datoteka putem Torrent protokola. Ne treba posebno isticati kako Slim S1 DUO može reproducirati veliku većinu audio i video formata. Na ovom modelu možda je ipak najinteresantniji ugrađeni dvostruki DVB-T i MPEG 4 digitalni prijamnik. Pomoću njih je moguće istovremeno snimati dva različita TV programa, te u istom trenutku gledati neki video film pospremljen na HDD disku, a da sve teče glatko. Također je moguće snimati jedan TV program, dok se gleda drugi TV program s drugog prijamnika. Postoji tri načina snimanja TV programa: pomoću EPG, unošenjem točnog vremena snimanja i direktnog pritiska na tipku rec., nakon čega se snima trenutačni gledani TV program. Dobro je što se sve snimke mogu naknadno urediti, ali samo ograničeno, a to podrazumijeva određivanje početka i kraja 50 hi-fimedia #86

51 TEST Izgled glavnog izbornika U EPG nedostaju neki hrvatski znakovi Automatska nadogradnja novim firmverom Podešavanje točnog vremena snimanja TV programa TViX S1 DUO Glatka reprodukcija video materijala Ugrađena 2 DVB-T/HDTV prijamnika Istovremeno snimanje dva različita TV programa i gledanje video materijala s HDD diska Dodavanje imena datotekama i mapama, editiranje video materijala, kopiranje datoteka Vrlo jednostavno upravljanje uređajem Mnoštvo podržanih audio i video formata Daljinski upravljač s fluoroscentnim funkcijskim tipkama Svi izbornici su prevedeni na hrvatski jezik Jednostavna zamjena HDD diska Reprodukcija Dolby Digital ThruHD i DTS HD-Master surround zvuka Ne prikazuje dijalektične hrvatske znakove u EPG vodiču Predugačko vrijeme podizanja sustava uređaja Zagrijavanje gornje ploče kućišta uređaja Nemogućnost dodjeljivanja rednog broja TV kanala po osobnom izboru u favoritima Kod loših TV snimaka vidljiv šum u slici snimljenog video materijala. Iako je sučelje prevedeno na hrvatski jezik, u EPG se ne pokazuju hrvatski znakovi ć, č, ž, dž, što će vjerojatno biti ispravljeno u slijedećem firmveru. Nije dobro što nije moguće dodijeliti redni broj TV programima prema osobnom izboru u funkciji "Favorite", nego oni ostaju poredani onim redoslijedom kako ih je uređaj automatski poredao kod prvog učitavanja. Daljinski upravljač ima jako dobar razmještaj funkcijskih tipki, iako će trebati malo privikavanja s obzirom na mnoštvo funkcijskih tipki. Odlično je što je većina funkcijskih tipki flourescentna, pa nema nikakvih problema s upravljanjem multimedijski plejerom i u potpunom mraku. Na žalost, nisam uspio vidjeti HDTV snimku s ugrađenog TV prijamnika, jer u vrijeme testa nije prikazivan niti jedan HDTV program u Hrvatskoj, pa to nije bilo moguće testirati niti ocijeniti. Ugrađeni DVB-T prijamnik imao je vrlo dobru sliku, iako je bilo vidljiv mali šum u slici. On nije primjetan na snimkama iz studija (npr. TV dnevnik), ali kod slabijih snimaka, (npr. starijih i loših kopija filmova) šum je ipak primjetan. Dobro je što se naknadno mogu podesiti neki slikovni parametri koji slici mogu dati bolji izgled (svjetlina, kontrast, nijansa boje i zasićenost). Uspoređujući TViX sliku iz DVB-T prijamnika u odnosu na testirane DVB-T uređaja u Hi-Fi Media broj 80, TViX daje nešto kvalitetniju sliku. Kod reprodukcije video snimaka u HDTV rezoluciji s vanjskog ili ugrađenog HDD diska, TViX daje vrlo dobre rezultate sa čistom i jasnom slikom, te prilično dobrim bojama, pa će većini korisnika ona izgledati kao da gledaju film s nekog Model Ugrađeni procesor Video formati (codecs) i ekstenzije (containers) Audio formati i codeci Foto formati Izlazna video rezolucija Bežična povezivost Samba klijent UPnP (Universal Plug and Play) Ugrađeni TV prijemnici A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) izlaz TViX S1 Duo Realtek RTD1283DD+400MHz procesor XVID SD/HD, MPEG, MPEG 2, MEPG 4.2, WMAV9, H.264, VC-1, RealVideo 8/9/10, FLV, i MKW, AVI, VOB, ASF, WMV, MPEG 1/2/4, MPEG 1/2 PS:M2P, MGP, MPEG 2 Transport Stream:TS,TP,TRP, M2TS, MOD, TOD, ISO, IFO, Mov (H.264), MP4 AAC, M4A, MPEG audio (M1, M2, MP3, MPA), APE, PCM, AC3, FLAC, WAV (DTS), WAVPACK, WMA (Lossless ne podržava), ogg i Dolby Digital, DTS Down Maxing, WMA, WMA Pro, APE, FLAC, WAV, MP1/2/3, M4A, LPCM, Ogg Vorbis, air, aiff JPEG, BMP, PNG, IF, TIIF NTSC, PAL, 480p, 576p, 720p, 1080i, 1080p, 1080p. 24hz - (moguće samo uz dodatnu kupnju USB Wi-Fi) (x2) HDMI izlaz (v 1.3) esata Kompozitni video Analogni stereo audio izlaz USB (x2) Utor za memorijske kartice (SD) - Koaksijalni digitalni izlaz Optički digitalni izlaz Mrežni priključak Ostalo Dodatna oprema A/V RCA kabel/tv koaksijalni kabel/1 USB 2.0 kabel (tip A (M) na B (M)/ 3 vijka za dodatno učvršćenja HDD diska dimenzije (Š x V x D) 215 x 55 x 160 mm Masa 1-Jan Info CIJENA kn Blu-ray plejera. Ono što posebno veseli je da uz Dolby Digital ThruHD zvuk, TViX može reproducirati i DTS HD-Master surround zvuk. Iako je Realtek RTD1283DD službeno ne podržava, DTS HD-Master surround zvuk (očigledno zaključan), s weba je moguće pomoću maloga programa otključati ovu mogućnost. Slušajući bio koji HD surround zvuk, korisnici neće biti zakinuti gotovo niti u jednom segmentu zvuka, iako bi dubinska perspektiva zvuka mogla biti veća. hifimedia SLIKA ZVUK OPREMLJENOST DALJINSKI UPRAVLJAČ CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 TViX S1 Duo Zaključak Ukupno gledajući TViX Slim S1 DUO daje izuzetno puno: reprodukciju gotovo svih zvučnih i video formata koji se mogu naći u svijetu, dvostruki DVB-T i HDTV prijamnik s mogućnošću snimanja, jednostavne izbornike prevedeni na hrvatski jezik, vrlo dobar daljinski upravljač s fluoroscentnim funkcijskim tipkama, itd.. Iako se cijena od 1.999,00 kuna čini u prvi tren visokom, korisnik za nju dobiva trenutačno najbolji multimedijski plejer na tržištu. hi-fimedia #86 51

52 Uhvatite ljeto uz SONY! > DCR-SR15 SD kamkorder, integrirani HDD 80 GB, 2.7 (6.7 cm) Clear Photo LCD zaslon, 50x optički zoom, 1800x digitalni zoom, Face Detection, Direct Copy, DVDirect Express > DCR-SX15 SD kamkorder, snimanje na memorijsku karticu, 2.7 (6.7 cm) Clear Photo LCD zaslon, 50x optički zoom, 1800x digitalni zoom, Face Detection, Direct Copy, DVDirect Express > DCR-SX65 SD kamkorder, 4GB memorije, Carl Zeiss objektiv s optičkim zumiranjem od 60x / proširenim zumiranjem od 70x, LCD dijagonale 7,5 cm / 3 inča, iauto > DCR-SX45 SD kamkorder, snimanje na memorijsku karticu, Carl Zeiss objektiv s optičkim zumiranjem od 60x / proširenim zumiranjem od 70x, LCD dijagonale 7,5 cm / 3 inča, i AUTO > DSC-S ,1 megapiksela, optičko zumiranje od 4x, LCD dijagonale 6,7 cm, značajke Sweep Panorama i iauto > DSC-W570 16,1 megapiksela, optičko zumiranje od 5x / širokokutni objektiv od 25 mm, mogućnost snimanja HD videozapisa, LCD dijagonale 6,7 cm, značajke Sweep Panorama i iauto > DSC-H70 16,1 megapiksela, optičko zumiranje od 10x, širokokutni objektiv od 25 mm, mogućnost snimanja HD videozapisa, LCD dijagonale 7,5 cm, značajke Sweep Panorama i iauto > DSC-W530 14,1 megapiksela, optičko zumiranje od 4x / širokokutni objektiv od 26mm, LCD dijagonale 6,7 cm, značajke Sweep Panorama i iauto > DSC-TX10 Exmor R CMOS s 16,2 megapiksela, zumiranje od 4x, širokokutni objektiv od 25 mm, AVCHD Full HD, 3D, LCD dijagonale 7,5 cm, Sweep Panorama maloprodaja: Martićeva 71, Zagreb, tel/fax: Masarykova 18, Zagreb, tel: , , fax: kredit 2-60 rata 2-12 rata bez naknade MC Zagrebačke banke kredit 2-36 rata 2-12 rata bez naknade kredit 2-36 rata 2-12 rata bez naknade

53 DIGITAL I M A G E Sigma SD1 Sigma je predstavila SD1, DSLR fotoaparat sa Foveon X3 senzorom namijenjen ljudima koji traže alternativu digitalnim fotoaparatima srednjeg formata. Srce fotoaparata čini novorazvijeni Foveon X3 senzor puno veće rezolucije nego kod modela prijašnje generacije. Svaki piksel 15MP senzora prima informacije o sve tri primarne boje, za razliku od konvencionalnih "Bayern" senzora kod kojeg svaki piksel prima informacije o jednoj boji. Po tom principu SD1 prima 46MP informacija o boji. Osim što je rezolucija senzora povećana sa 4.7x3MP kod prijašnjih modela na 15x3MP, novi senzor ima i manji množitelj žarišne duljine, umjesto prijašnjih 1.7 sada je 1.5. SD1 može slikati 5 slika u sekundi, autofokus ima 11 točaka, a raspon ISO osjetljivosti je od Na poleđini se nalazi 7.62cm (3inčni) TFT ekran rezolucije piksela sa velikim kutem gledanja, slike će se pohranjivati na Compact Flash kartice tipa 1, a za objektive SD1 koristi Sigmin vlastiti SA navoj. Preporučena cijena u Americi je američkih dolara, a za dobavljivost i cijenu na našem tržištu kontaktirajte domaćeg zastupnika. INFO: Prizma-foto, Tel. 01/ , hi-fimedia #86 53

54 VIJESTI Lumix G3, najmanji Panasonic sistemski fotoaparat s izmjenjivim objektivom Nikon Coolpix s9100 Sa snažnim 18x zumom u vrlo tankom kućištu, COOLPIX S9100 omogućuje elegantno približavanje objektu snimanja. Svestrani NIKKOR objektiv nudi širokokutan i telefotografski obuhvat, dok kompaktne dimenzije fotoaparata pojednostavljuju njegovo nošenje posvuda. Pozadinski osvijetljen CMOS senzor slike od 12,1 megapiksela povećava količinu svjetla koje hvata svaki piksel, poboljšavajući tako osjetljivost i umanjujući šumove, što rezultira iznimnom izvedbom pri svakom osvjetljenju. 7x zaštita od zamućivanja automatski i unaprijed uklanja zamućenje slike na sedam različitih načina. Hibridni sustav smanjenja podrhtavanja (pomak senzora i elektroničko smanjenje podrhtavanja) smanjuje efekt podrhtavanja fotoaparata i može se uključiti istodobno radi dodatne zaštite. Visoka ISO osjetljivost (do 3200) smanjuje rizik od zamućenja slike pri snimanju objekata koji se brzo kreću ili pri slabom osvjetljenju. Prepoznavanje pokreta međusobno usklađuje kretanje fotoaparata i objekta. Odabir najbolje snimke (BSS) automatski odabire najoštrije od 10 uzastopnih snimki. Namjenski načini rada pri različitim osvjetljenjima daju izvrsne rezultate pri bilo kakvom osvjetljenju, čak i bez tronošca: Način rada Noćni portret omogućuje snimanje noćnih prizora i portreta u zatvorenom prostoru. Način rada Noćni pejzaž omogućuje oštre snimke pri nižim postavkama ISO osjetljivosti. Aparat može snimati filmove u punoj HD (1080p) razlučivosti sa stereo zvukom: poseban gumb za snimanje filmova olakšava početak snimanja. Optičkim zum i automatsko fokusiranje dostupni su tijekom snimanja, a tijekom snimanja filma istodobno se mogu snimati i fotografije. Ugrađen je HDMI priključak s HDMI-CEC podrškom za prikazivanje na televizoru visoke razlučivosti (HDTV). Panasonic je predstavio Lumix G3, najmanji i najlakši sistemski fotoaparat s izmjenjivim objektivima na svijetu. S širokim spektrom funkcija i visokom kvalitetom, smještenom u lagano aluminijsko kućište, Lumix G3 iz svakidašnjih trenutaka stvara umjetnička djela. Novi Live MOS Micro Four Thirds senzor razlučivosti 16 megapiksela, automatsko fokusiranje svjetlosne brzine i mogućnost snimanja Full HD videosnimki u zapisu AVCHD pružaju kvalitetu slike kakva je nekad bila ograničena samo na velike, teške, komplicirane DSLR fotoaparate. Uklanjajući potrebu za uporabom "zrcalne jedinice", koja se koristi u DSLR fotoaparatima, unaprjeđenje kvalitete može se smjestiti u kompaktno, prikladno oblikovano aluminijsko kućište koje se može prilagoditi različitim ukusima s četiri moguće boje: crnom, bijelom, crvenom i smeđom. Za četvrtinu manji od svog prethodnika Lumixa G2, G3 dizajniran je da ga se može ponijeti svugdje. Težak je tek 336 grama. S ugrađenim elektronskim tražilom može se snimiti izvrstan portret uz gledanje fotoaparata posve blizu, dok pomični LCD zaslon na dodir omogućuje fotografiranje iznad glave ili ispod nogu. Lumix G3 može automatski može fokusirati sliku u samo 0,1 sekunde što je trenutno najveća brzina automatskog fokusa. Mogućnost brzog rafalnog snimanja znači da se može snimiti više fotografija objekta u brzom pokretu, čak i u visokoj razlučivosti. Automatski fokus može se podesiti jednim dodirom, funkcija prepoznavanja lica pamti postavke, dok će se inteligentni odabir kadra automatski preklopiti u odgovarajući način, ovisno o dodirnutom objektu. Cijena za hrvatsko tržište još nije definirana. INFO: Velik LCD monitor dijagonale7,5 cm (3 inča) s prikazom točaka, a u njega je uključena Nikonova tehnologija Clear Color Display, koja smanjuje potrošnju energije i odbljeske čak i pri jar- kom suncu. Jednostavna panorama s kutom od 360 /180 stupnjeva omogućuje snimanje dinamičkih panorama vodoravnim ili uspravnim pomaci- ma pri snimanju. Posebni efekti pojednostavljuju snima nje kreativnih fotografi- ja ili filmova upotre- bom posebnih efeka- ta. Coolpix s9100 nudi čitav raspon efekata, uključujući visok jednobojni kontrast, mekano žarište, nostalgičnu sepiju i odabir boje, koji omogućuje isticanje odabrane boje, dok ostatak slike pretvara u jednobojnu. Učinak odabranog efekta možete prije upotrebe pregledati na LCD zaslonu. Dimenzije aparata su 104,8 x 62,0 x 34,6 mm, a težina 214 grama. Cijena: kn INFO: 54 hi-fimedia #86

55 Leica V-Lux 30 superzoom kompakt Leica je objavila V-Lux 30 superzoom kompaktni fotoaparat koji uključuje širokokutni 16x objektiv (adekvatan mm) sa stabilizacijom slike i novorazvijeni 1/2.33" CMOS senzor. U slijednom slikanju može slikati 60 frameova u sekundi na rezoluciji od 3,5 MP, a pri maksimalnoj rezoluciji od 14,1 MP 10 slika u sekundi. Uz samo 18 MB ugrađene memorije nužne su memorijske kartice; Leica je kompatibilna sa SD/SDHC/SDXC karticama. Aparat snima i 1080i Full HD video zapise u AVCHD formatu, a može i generirati 3D slike. U aparat je ugrađen GPS navigacija za geotagging. Pozadinski TFT-LCD ekran je velik 7,5 centimetara i osjetljiv je na dodir. Od softvera priložen su Adobe Photoshop Elements 9 i Adobe Premiere Elements 9 programi za obradu slika. Od priključaka ugrađeni su Mini- HDMI (type C), USB 2.0 i AV izlaz (NTSC/PAL). Puna baterija od 3.6 V / 895 mah prema navodima proizvođača može izdržati 260 slika po CIPA standardima. Dimenzije V-Lux 30 aparata su 104,9 x 57,6 x 33,4 mm, a težina 219 grama s SD karticom i baterijom. Na svjetskom tržištu će se pojaviti tijekom lipnja po očekivanoj cijeni od oko kuna. INFO: Sony predstavio Memory Stick PRO-HG Duo HX najbrži na svijetu Sony je na tržište izbacio Memory Stick PRO-HG Duo HX koji omogućuje brzinu transfera podataka od 50 MB/sek. S ovom karticom fotografi mogu do kraja iskoristiti potencijal brzog snimanja u visokoj rezoluciji najnovijih fotoaparata i kamera iz Sonya. Brzina od 50 MB/sek. je 1,6 puta brža od starijeg modela Memory Sticka PRO-HG Duo HX, što je brže od najbržih komercijalnih UHS-I SD kartica kad se koriste s Sony uređajima. No, cijena će ostati ista kao i na starijem modelu. U ponudi su kartice kapaciteta od 8 do 32 GB. Kad se koristi u Sony NEX-5 ultra-compact fotoaparatu, kartica može pohraniti 190 JPEG slika u minuti, što je više nego dvostruko nego kad se koriste standardne Class 4 SD kartice. S obzirom na brzinu PRO-HG Duo HX je odličan izbor za snimanje Full HD i 3D video materijala. Rad s karticom je brz i kod prenošenja podataka na PC, pa transfer 32 GB na kompjuter traje samo 11 minuta, što je dvostruko brže od najbržih SDHC kartica. Ovakvu brzinu Sony je postigao s HX Engineom, inteligentnim kontrolerom flash memorije koji poboljšava efikasnost transfera i brže otklanja eventualne greške. Na Memory Stick PRO-HG Duo HX Sony daje 10 godina garancije. INFO: Nove Sanyo Eneloop baterije na hrvatskom tržištu Od 26. travnja u Hrvatskoj su dostupni novi proizvodi - Sanyo Eneloop Glitter u Limited Edition pakiranju i brzi Eneloop Extreme punjač s 4xAA XX "extreme" baterijama. Jedna standardna Eneloop punjiva baterija može zamijeniti i do 1000 nepunjivih baterija. Može je se puniti do 1500 puta i ukoliko se svaki tjedan isprazni i ponovno napuni, jednu Eneloop bateriju može se koristiti 19 godina. Limited Edition pakiranje podrazumijeva 8 baterija u 8 različitih boja, tako da se vrlo lako zapamti koje baterije su već upotrijebljene, koje idu na punjenje, a koje su pune i spremne za upotrebu. Preporučena maloprodajna cijena je 229,00 kuna. Količina Sanyo Eneloop Glitter baterija je ograničena. Ovim proizvodom Sanyo korporacija želi proširiti upotrebu punjivih baterija širom svijeta, pružajući korisnicima podršku i sredstvo za usvajanje novog "životnog stila koji podržava ponovnu uporabu i recikliranje", za razliku od običnog "iskoristi i baci životnog stila" koji se obično veže za proizvode poput baterija. Brzi punjač MQRO6 namijenjen je korisnicima koji često pune baterije te im je bitno kraće vrijeme punjenja. Dolazi s 4 AA Eneloop XX "extreme" baterije, a može puniti do 4 AA ili AAA baterije i to svaku bateriju individualno. Dvije AA baterije napuni za manje od 2 sata. Ima zaštitu od prepunjenja baterije, za svaki od 4 kanala za punjenje postoji LED dioda koja svijetli kada puni bateriju, a može se podesiti tako da trepti svakih 1,5 sekundi za regularno punjenje, a svakih pola sekunde za eventualne greške u punjenju. Preporučena maloprodajna cijena je 349,00 kuna. INFO: hi-fimedia #86 55

56 TEST PENTAX K-5 Napredak na Kvaliteta slike je zahvaljujući novom senzoru NAPREDOVALA PONAJVIŠE U PODRUČJU gdje je K-7 pomalo zaostajao za konkurencijom, a to je količina šuma pri višim ISO vrijednostima PREPORUKA I piše: Igor Jadan ako prema brojčanoj oznaci ne bi odmah pogodili, Pentax K-5 nasljednik je odličnog K-7 modela iz kategorije poluprofesionalnih DSLR fotoaparata. Kada ih se i postavi jednog pored drugog, samo vješto oko uočit će odmah razlike u dodatnoj oznaci Fx pored tipke za brzi odabir formata zapisa i male razlike u pozadinskoj AF tipki. Dimenzije tijela su iste uz minimalnu razliku u masi, a zadržana je otpornost na prašinu, niske temperature i prodor vlage što daje veću sigurnost u trajnost investicije. Bitne razlike se nalaze ispod površine gdje se posebno ističe novi CMOS senzor velike razlučivosti od 16,3 milijuna piksela koji omogućuje snimanje fotografija u maksimalnoj rezoluciji od 4.928x3.264 piksela. Povećana je i osjetljivost te je sada ISO vrijednost moguće podesiti u rasponu od , a brzina slijednog snimanja povećana se na 7 sl/s. Korištenje fotoaparata je identično kao i kod K-7 što znači da zahvaljujući dobrom izboru i količini tipki na tijelu uz dva kotačića, rukovanje je jednostavno i brzo. Nedostaje jedino tipka za brzo pokretanje snimanja video zapisa koja se pokazala kao odlično rješenje za sve korisnike koji vole snimati video zapise sa fotoaparatom, jer eliminira potrebu da se svaki puta mora mijenjati način snimanja. Kotačić za biranje moda snimanja malo je povećan i time je olakšano njegovo korištenje. Prilikom promjene načina snima- 56 hi-fimedia #86

57 TEST svim frontama ISO ISO ISO Prikaz detalja slike snimanog sa visokim ISO vrijednostima: hifimedia Pentax K-5 ERGONOMIJA MOGUĆNOSTI SLIKA CIJENA/KVALITETA UKUPNO 0 nja mora se pritisnuti tipka na vrhu koja zaključava kotačić i onemogućuje njegovo slučajno okretanje, a zahvaljujući njegovoj većoj površini lakše ga je zaokrenuti sa prstima. Zaključavanje tog kotačića nekima će se svidjeti, ali oni koji žele brže i lakše mijenjati opcije bili bi zadovoljniji sa klasičnim kotačićem bez zaključavanja pozicije Slika Brzina fokusiranja je zahvaljujući SAFOX IX+ (11 točaka) sustavu odlična, a prilikom korištenja opcije konstantnog fokusiranja fotoaparat brzo prati promjene i izoštrava sliku na odabranoj točki fokusa. Prilikom korištenja liveview opcije kadriranja na pozadinskom ekranu, brzina kontrastnog načina fokusiranja je unaprijeđena i u razini je sa današnjom konkurencijom, a zahvaljujući pozadinskom ekranu visoke rezolucije ( piksela) i tri razine uvećanja točke fokusa lako je odrediti da li je slika dobro izoštrena. Brzina slijednog snimanja je zavidnih 7 sl/s što će zadovoljiti i zahtjevnije korisnike. Automatsko biranje ISO vrijednosti ima dva načina rada označena sa "fast" i "slow" koji su namijenjeni za snimanje brzih scena gdje su potrebne veće brzine okidača (fast) i normalnih scena kada se koristi niža ISO vrijednost kako bi se minimalizirao šum na slici. Kvaliteta slike je zahvaljujući novom senzoru napredovala ponajviše u području gdje je K-7 pomalo zaostajao za konkurencijom, a to je količina šuma pri višim ISO vrijednostima. Sada su fotografije snimane sa ISO3200 vrijednosti vrlo dobre i iskoristive za ispis, a funkciju redukcije šuma moguće je podesiti u nekoliko razina. Pentax u tom pogledu više ne zaostaje za konkurencijom, već ju je dostigao i u većini slučajeva prestigao. Tijekom testa nije bilo problema s automatskim balansom bijele boje, kao niti sa preosvijetljenim dijelovima slika kod snimanja s bljeskalicom. Video zapisi su fullhd rezolucije, ali nije moguće koristi auto- matsko fokusiranje tijekom snimanja, te zahvaljujući slaboj M-JPEG kompresiji zauzimaju puno prostora na memorijskoj kartici. Kvaliteta video zapisa je zadovoljavajuća. Testirani kit objektiv dovoljan je za početak, ali zbog visoke rezolucije senzora za izvlačenje maksimuma potrebni su kvalitetniji objektivi. Zaključak Pentax je sa K-5 modelom ispravio najveće probleme i slabosti K-7 te je ponudio odličan uređaj koji se po kvalitete slike bez problema nosi sa žestokom konkurencijom. Najveća zamjerka je poprilična cijena uređaja jer smo se navikli da Pentax u svojim DSLR fotoaparatima nudi mnoštvo mogućnosti po nižoj cijeni od konkurencije. 16,3 MEGA PIKSELA LIVE VIEW SD/ SDHC/ SDXC LCD 7,6 cm Pentax K-5 Čvrstoća i kvaliteta izrade Mnoštvo naprednih funkcija Brzina automatskog fokusiranja Niska razina šuma Veliki video zapisi Nedostatak automatskog fokusiranja za vrijeme snimanja video zapisa Cijena Pentax K-5 Karakteristike: Stabilizacija slike u tijelu; ISO ; Ekspozicija 1/ s; Zapis JPEG, RAW (14-bit PEF,DNG); Priključci USB/AV, HDMI; Baterija/ Punjač Li-Ion/DA; Masa (sa baterijom i SD karticom) 740g; Dimenzije 131x97x73 mm; Cijena tijela kn; INFO: Neo Orbis, hi-fimedia #86 57

58 TEST ZOOM Q3HD Solidna slika, izvanredan stereo zvuk Z piše: Mario Mlakar Zoom je vrlo precizno segmentirao svoju liniju snimača zvuka i time otežao zadatak objektivnog i jednoznačnog ocjenjivanja ovog uređaja. Q3HD je odličan snimač visokorezolucijskog stereo zvuka s mogućnošću snimanja 1080p videa oom je u glazbenim krugovima dobro poznat kao proizvođač efekt procesora za električne gitare. Proteklih par godina, ova japanska kompanija usmjerila se i na proizvodnju kompaktnih digitalnih stereo snimača zvuka. H2 koji je dostupan od 2007., dosegao je skoro kultni status zbog kvalitete audio signala koju je nudio za vrlo pristupačnu cijenu. Ubrzo se našao u rukama novinara, snimatelja zvuka, te šire glazbene zajednice. Do vještine na bilo kojem instrumentu teško je doći bez pozamašne doze samokritike, pogotovo u ovim anti-mentorskim Youtube vremenima gdje je samotnjačka DIY radna etika postala dijelom mainstream razvojne i stvaralačke filozofije. Zato su, uz visoku kvalitetu te pristupačnu cijenu, kompaktni snimači zvuka postali logičnim dijelom asortimana alata kojima mlađi, ali i iskusniji glazbenici raspolažu. Trenutno Zoom nudi tri verzije snimača zvuka; H1, H2, H4n. Kao i oznakom, cijenama od 800kn, 1.900kn, i 2.900kn, ovi su uređaji vrlo jasno kategorizirani. Zoom je uz cijenu od 2.250kn predstavio i svoju najnoviju hibridnu snimalicu. Osim 24-bitnog stereo PCM zvuka, Q3HD snima i 1080p video. Je li set funkcija i razina kvalitete za navedenu cijenu pogodila svoju nišu ili je možda čak i proširila, zakoračivši u segment tržišta kompaktnih kamkordera na kojem dominiraju sasvim druga imena, pogledajmo dalje u tekstu. Q3HD u ruci leži ergonomično i dimenzije mu dozvoljavaju da bez problema stane u običan džep hlača. Srebrno kućište napravljeno je od čvrste plastike te odaje dojam robusnosti. Na prednjoj strani smještena je 5 MP kamera iznad koje su pod zaštitnom rešetkom smještena dva kondenzatorska mikrofona u x-y konfiguraciji. Stražnja strana uređaja sadrži samo osnovno; LCD ekran od 6 cm niske 320x240 rezolucije te par tipki za navigaciju uređajem. Za razliku od navedenih modela Zoom snimača, izbornik je moderniji s grafičkim sučeljem. Opcija nema previše, ali do ponuđenih se dolazi jednostavno i brzo. Kapsule kondenzatorskih mikrofona iste su kao kod najskupljeg, H4n modela. Zoom hvali svoju X-Y konfiguraciju mikrofona zbog dobre stereo slike, ali i percepcije dubine i prostora. Na testu, kvaliteta zvuka se čak i kod kompresiranog AAC formata pokazala odličnom. Jedan instrument u prostoriji za sviranje, više njih u bend formaciji, govor, snimanje zvučnih efekata, Q3HD daje jako zadovoljavajuće rezultate. Audio signal moguće je pohraniti i u visoko rezolucijskom 24-bitnom 96kHz PCM formatu. Visoka jasnoća, balansiran frekvencijski odziv i percepcija prostora prisutni su na snimci. Lo-Cut filter omogućava veću kontrolu nad niskofrekventnim segmentom spektra pri snimanju raznih koncerata i live izvedbi, kao i neželjenog brujanja, na primjer klima uređaja. Kontrola glasnoće snimke donekle je osiromašena u odnosu na H seriju, postoji samo Low, High i Automatic Gain, ne postoji manualna kontrola nad razinom zvuka. Automatika atenuira i pojačava osjetljivost solidno, ali ne i trenutno, što može dovesti do par izobličenih trenutaka zvuka ili taktova glazbe, ako u kratkom vremenu dođe do velikih razlika u razini signala. Za razliku od H2 i H4n, Q3HD nema interni mikser za mogućnost 4-kanalnog snimanja, te posjeduje samo jedan 3.5mm line in ulaz. 58 hi-fimedia #86

59 TEST Usmjerna karakteristika mikrofona je fiksna, te opisuje prostor ispred uređaja. H2 ima opciju snimanja u surround modu, dok H4n rotacijom kapsula može suziti i raširiti svoju karakteristiku. Dodatne opcije kao metronom, ugrađen limiter, štimer za instrument i slične audio funkcionalnosti maknute su iz Q3HD u odnosu na H seriju, i to ne slučajno. Zoom je pažljivo balansirao svaki od svojih kompaktnih snimača kako si međusobno ne bi predstavljali konkurenciju. Q3HD dolazi sa 5 PM CMOS HD kamerom koja može snimati video kvalitete 1080/25p rezolucije. Video mogućnosti su ograničene, svode se na odabir formata i uvjeta u kojima ćemo snimati; koncert, noć ili automatski način. Kvaliteta videa nije usporediva s kompaktnim kamkorderima Panasonica, Sonya i slične, kakve smo imali na testu (u cjenovnom rangu oko kn)., Bliža je ultrakompaktnoj i smartphone klasi HD video kamera. Automatika se prilagođava uvjetima snimanja solidno, a slika je kontrastna i zasićena. Pri niskim razinama rasvjete, kao i kod svih kamera sa sićušnim CMOS senzorima, kvaliteta slike brzo opada. Q3HD nema optičku niti elektroničku stabilizaciju i zbog svoje male težine, video snimljen iz ruke, dosta je treskav. No stavimo svu ovu kritiku u kontekst; niti jedna kompaktna kamera recenzirana u prethodne četiri godine u ovoj rubrici nije snimala zvuk niti približno kvalitetan kao Q3HD. Zaključak Zoom Q3HD je neobičan uređaj. U odnosu na H seriju snimača zvuka, usporedive i nešto više cijene, Q3HD nedostaju neke napredne mogućnosti snimanja zvuka koje će zahtjevnijem snimatelju zvuka nedostajati. S druge strane, video mogućnosti, zbog kojih je Zoom osiromašio audio segment, su vrlo ograničene te u rangu pametnih mobitela nove generacije. Kad se sve zbroji i oduzme, Q3HD svejedno ostaje odličan snimač visokorezolucijskog stereo zvuka s mogućnošću snimanja 1080p videa. Zoom je vrlo precizno segmentirao svoju liniju snimača zvuka i time otežao zadatak objektivnog i jednoznačnog ocjenjivanja ovog uređaja. Sve se svodi na pitanje za što će vam služiti. Ako vas interesira čistokrvno snimanje zvuka, tada bi za 1.900kn radije mogli razmisliti o mogućnostima opremljenijem H2. Ako kupujete uređaj zbog snimanja kvalitetnog HD videa, tada bih vas usmjerio na neku od Panasonica, Sony, Canon kompaktnih kamera cijene oko kn čije recenzije možete naći u nekim od prošlih brojevima. Ako želite dobar snimač zvuka, ali biste uz audio htjeli snimati i video bez da posežete za dodatnim uređajem, Q3HD će zadovoljiti vaše potrebe. ZOOM Q3HD Senzor 1/3.2 CMOS, 5Mpix Objektiv fiksni fokus od 1m - beskonačno, f2.8 Stabilizacija slike - LCD 2.4, 320x240 piksela Manualna Kontrola - Video Mpeg4 1080p/25, 720p/50, 720p/25, WVGA/50, WVGA/25 Istaknute mogućnosti X-Y kondenzatorski mikrofoni snimaju stereo zvuk visoke kvalitete Foto - Audio PCM Stereo 16/24 bit 44.1/48/96kHz, AAC kbps, 48kHz Medij snimanja SD/SDHC (2GB SD kartica uključena uz uređaj) Standardi komunikacije USB 2.0, AV, HDMI, Line In, Line Out Trajanje baterije 2xAA baterije: 2h video, 4h audio Dimenzije(ŠxVxD), težina 51.0mm x 132.9mm x 23mm, 105g (bez baterija) Cijena kn INFO Zoom Q3HD Vrhunska kvaliteta stereo zvuka u kompaktnom uređaju Mogućnost snimanja 1080p videa 1080p video ne oduševljava Video mogućnosti minimalne Dodatne audio mogućnosti smanjene u odnosu na H seriju hifimedia ERGONOMIJA I SUČELJE Zoom Q3HD AUDIO VIDEO CIJENA/KVALITETA UKUPNO hi-fimedia #86 59

60 OBSSESIVE? YEAH, JUST A BIT! PHILIPS FIDELIO DS9000 Philips Fidelio docking sustav DS9000 ujedinjuje elegantan dizajn i jedinstvenu kakvoću zvuka, u kojem možete uživati sa svojih iphone i ipod uređaja. Tehnologija pasivnog prijelaza omogućuje da svaki zvuk čujete vrlo jasno, pa je glazba zadivljujuće čista i potpuna. Zaobljeni rubovi kućišta ograničavaju raspršivanje zvuka, što omogućuje precizniju i prirodniju reprodukciju zvuka.

61 i TEHNO Libratone Beat Beat je nastao sa idejom da se ponudi visokokvalitetni zvuk, ali da se sačuva sloboda koja dolazi za prijenosnim audio uređajima. Stoga Beat prima audio signal s ipoda, ipada, iphona, Maca ili PC putem bežičnog odašiljača koji je spojen na njih. U kućište obloženo kašmirom sakrivena je bas jedinica od 13 cm, dva srednjetonca od 7,6 cm i dva "ribbon" visokotonca od 2,5 cm kojima dirigira DSP procesor, a zahvaljujući Libratonovoj "FullRoom" tehnologiji zvučnici odašilju zvuk na sve strane, u 360 stupnjeva. Za pogon bas zvučnika zaduženo je pojačalo od 50 W, a za ostale jedinice tu su dva pojačala snage 25 W. Cijena Beata će se kretati od 599 eura za grafitno sivi model, a 699 eura za modele s kašmirom u boji. INFO: hi-fimedia #86 61

62 i TEHNO Eton Soulra XL Ljeto je blizu, prženje na suncu, uživanje u blagodatima naše obale i ostale ljetne radosti uz Eton Soulra XL mogu dobiti i glazbenu pozadinu zahvaljujući njegovom monokristalnom solarnom panelu na izvlačenje površine 465 cm2 koji napuni njegovu 2000 mah bateriju za 5h. Ovaj zeleni" ipod/iphone BoomBox ima 8 zvučnika za kojeg tjera snaga od 22 W. Baterija traje do 8h, dolazi s remenom za nošenje i daljinskim upravljačem. Cijena u Americi je 300 dolara. INFO: JBL Onbeat namijenjen za ipod, iphone i ipad Zvučnička baza JBL OnBeat pruža sve potrebno da ipad uređaj zasvira u punoj snazi. Univerzalni konektor čvrsto se povezuje na ipad, ipod ili iphone, te omogućava okretanje zaslona ipoda ili iphonea u vertikalni ili horizontalni položaj za najbolji vizualni prikaz. JBL OnBeat zvučnička baza sadrži dva «Phoenix» širokopojasna zvučnika koje pogoni pojačalo snage 2x 7,5 W s DSP obradom zvuka za postizanje bogatije i detaljnije zvučne slike, a preko IR daljinskog upravljača može se upravljati svim funkcijama sustava i birati glazbu. Zvučnička baza isto tako puni bateriju uređaja. Uz pomoć dodatnog kompozitnog kabela, JBL OnBeat sustav može prikazati video sadržaj na vašem TV uređaju. Uređaj dolazi u bijelom i crnom finišu, a cijena na domaćem tržištu iznosi kuna. INFO: Made for ipod & iphone zvučnički sustavi iz Sonya Sony je predstavio tri zvučnička sustava za ipod i iphone uređaje. RDP-X60iP je bežični zvučnički sustav s Bluetoothom i 20W+20W izlaznom snagom. Zahvaljujući Bluetoothu mogu se koristiti i drugi prijenosni uređaji s Bluetooth povezivanjem te Sony Ericsson mobilni telefoni. A ako MP3 player nije opremljen Bluetoothom, i dalje se može uživati u glazbi zahvaljujući audio ulazu. RDP- M15iP je prijenosni sustav koji donosi 10W+10W izlazne snage te ima rotirajući držač kako bi se olakšalo gledanje video materijala sa iphonea ili ipoda. Njegova punjiva baterija omogućuje do 6 sati reprodukcije, a kako bi ga se lakše prenosilo uz uređaj dolazi i torbica. RDP-M5iP je dizajniran kako bi bio lagan za prenošenje koje olakšava i drška koja je ugrađena u ovaj zvučnik, a uz 4 AAA baterije može se uživati u glazbi i do deset sati. M5iP dolazi u dvije boje, crnoj i bijeloj. Sony RDP-X60iP i RDP-M5iP su dostupni na europskom tržištu od lipnja 2011., dok će RDP-M15iP stići na police u srpnju INFO: 62 hi-fimedia #86

63 Koncert za jednog P5 prijenosne HI-FI sluπalice. to su zapravo? Bez obzira gdje se nalazili, u jutarnjoj guævi ka poslu, supermarketu ili u pretrpanom uredu, premjestit Êe vas u kontrolnu sobu Abbey Road studija ili u prve redove Woodstock koncerta. One nisu samo sluπalice, one su teleporter. Posluπajte i vidjet Êete.

64 i TEHNO Altec Lansing Octiv Stage MP450 dock U moru ipod, iphone zvučničkih sustava malo je onih namijenjenih i ipadu. Altec Lansing Octiv 450 je jedan od tih rijetkih dokova koji se dobro snalazi i s ipadom. Rotirajuća ruka omogućuje da se ipad gleda horizontalno i vertikalno, a moguće je i namjestiti nagib ekrana kako bi se postigao optimalni kut gledanja. Uz ipod/iphone/ipad utor, putem kojih se oni mogu i puniti, tu je 3.5-milimetarski ulaz za spajanje drugih uređaja te daljinski upravljač. Dva širokopojasna zvučnika od 5 cm uz pomoć Audio Alignment tehnologije generiraju zvuk bez distorzija i pri visokim glasnoćama. Na CES-u Octiv 450 je dobio nagradu za "Vrhunski dizajn i inženjersko projektiranje". Cijena Altec Lansingovog docka u Americi je 150 dolara. INFO: Sony Walkman an Music Clip MP3 player Sonyev novi Walkman pod nazivom Music Clip (serija NWZ-B160) je vrlo sitni, praktični i mp3 player s kojim se u Sonyu nadaju konkurirati Appleovom najmanjem ru ipod Shuffleu. Music Clip je dug samo 10 cm i težak 28 playe- grama s ugrađenim 2 ili 4 GB flash memorije. Ima đen Bass Boost gumb kako bi se samo jednim priti- ugraskom pojačale bas frekvencije, kao i Zappin logiju za brzo traženje željene glazbe. Iz Sonya tehno- poručuju da je dovoljno samo tri te punjenja za 90 minuta slušanje glaz- minube, a kad je skroz puna baterija može trajati 18 sati. Ovaj walkman za razliku od starijih Sonyevih modela ima kvačicu da se može ti na remen, torbu ili džep. Glazba se sprema spajanjem na zakači- PC po jednostavnom "drag and drop" principu. Cijena za model od 4GB iznosi 300 kuna. INFO: Nokia Windows Phone 7 "Mango" Nokia je objavila da će njihovi prvi pametni mobiteli koji proizađu iz kolaboracije sa Microsoftom imati Mango verziju Windows Phone 7 softvera. Mango je velika nadogradnja WP7 softvera koja će donijeti multitasking, Internet Explorer 9 i Twitter integraciju. S "Mangom" su ljudi iz Redmonda htjeli da pametni telefon postaje još pametniji i lakši za uporabu. Uz integraciju s Twitterom, tu je i integracija sa Facebookom, Bingom i Skypeom. Prvi Nokia WP7 telefon možemo očekivati krajem ove ili početkom iduće godine jer glasine govore da će "Mango" biti spreman najranije ove jeseni, a najvjerojatnije početkom INFO: Olympus LS-20M linearni PCM snimač Predstavljanjem modela LS-20M, Olympus omogućuje vrhunsko snimanje zvuka u 96kHz/24 bit- noj kvaliteti Linearnog PCM for- mata zajedno s 1080p Full HD video zapisom. Veliki frekven- cijski raspon (20Hz - 96kHz), napredni low-cut filtar koji poja- čava čistoću zvuka u vjetrovi- tim uvjetima ili bučnom okolišu, mogućnost automatskog i ručnog podešavanja samo su neke od mogućnosti. Uređaj ima par visoko osjetljivih mikrofona postavljenih pod kutom od 90 stupnjeva, a nudi i LINE IN priključak. Senzor od 5 MP omogućava snimanje Full HD video zapisa (1080p) uz korištenje standardnog industrijskog MPEG-4 AVC/H.264 kodeka te inkorporira 4x digitalni zoom. Niz "umjetničkih" filtara uključujući Rock, Pop, Pinhole i Skica, daju video zapisima jedinstven izgled samo jednim pritiskom na gumb. Zahvaljujući inovativnoj funkciji snimanja iz suprotnog kuta (Reverse Angle Recording), oštre snimke se mogu snimati i dok se uređaj drži naopako. Olympus LS-20M smješten je u kompaktno i robusno tijelo, dva LCD zaslona postavljena su na njegov prednji dio, uključujući zaslon od 5,1 cm u boji za kadriranje video zapisa i prikazivanje rezultata. Micro HDMI konektor znači da se digitalne snimke mogu jednostavno prikazivati i slušati u visokoj kvaliteti kada ih se spoji na HDTV i/ili vanjski audio sustav. Kao dodatna opcija tu je i mogućnost korištenja ovog uređaja kao web kamere. Podaci se mogu pohranjivati na SD ili SDHC karticama s kapacitetom memorije do 32GB. Olympus LS-20M dolazi u pakiranju s litij-ionskom baterijom velikog kapaciteta i 2GB SD karticom. INFO:

65 U globalu uglađen i precizan zvuk rcube najbolje pokazuje pri većim glasnoćama, dok na nižima djeluje pomalo nezainteresirano. Dinamički zahtjevnija glazbena djela i pri većim glasnoćama prenosi točno i uvjerljivo bez dojma naprezanja Arcam, britanska tvrtka najpoznatija po klasičnim audio komponentama, prošle je godine predstavio rcube, svoj prvi ipod/iphone dok. Ako B&W-ov Zeppelin, kojemu je rcube direktni konkurent, podsjeća na istoimenu letjelicu, onda rcube asocira na ne tako dobroćudno nastrojen Borg iz SF serijala Star Trek i na njihove "Cube" letjelice. Zbog svog jednostavnog dizajna rcube ne plijeni pažnju poput Zeppelina i sa svojih 20cm3, jednostavnim kockastim kućištem u pogledu atraktivnosti, ne može parirati. Osim bas zvučnika od 10 cm koji se nalaze u bočnim stranicama kućišta konstruiranog od 12 mm debelog MDF-a i para aluminijskih visokotonaca promjera 25 mm, Arcamov ipod zvučnik ima i nekoliko zanimljivih trikova skrivenih u kućištu. Zvučnik je opremljen Kleer tehnologijom za visokokvalitetni bežični prijenos audio signala te je pomoću rwanda moguće bežično dostavljati audio sadržaj s ipoda/ iphonea/ipada, a s rwave USB odašiljačem TEST ARCAM rcube ŠTO GLASNIJE, TO BOLJE piše: Ivan Dobranović ARCAM rcube Kompatibilan sa: iphone 4 iphone 3GS iphone 3G ipod Touch (3rd Generation) ipod Classic (6th Generation) ipod nano (5th Generation) Mogućnosti: ugrađena litij-ionska baterija (autonomnost do 8h) bežični prijenos pomoću Kleer tehnologije Snaga pojačala: Ukupno: 90W. Niskotonci: 35W po kanalu, Visokotonci: 10W po kanalu. Ulazni priključci: 3.5mm analogni audio ulaz ipod/iphone priključak USB priključak za softversku nadogradnju Izlazni priključci: komponentni i kompozitni video izlaz Dimenzije (uključujući nožice): 200 x 200 x 200 mm Masa: 5 kg Dolazi sa: Daljinskim upravljačem Cijena: kn Info: Mediaaudio, Tel. 021/ , PREPORUKA isto je moguće s Mac ili Windows PC računala (rwand i rwave prodaju se zasebno). Osim što izgleda kao Borgova letjelica, rcubovi se mogu ponašati kao Borg, bežičnim povezivanjem dva rcube-a funkcioniraju kao kolektiv i zajedno reproduciraju isti materijal. Osim bežičnim putem, rcube se može s drugim uređajima povezati putem 3.5-milimetarskog analognog ulaza te kompozitnog i komponentnog video izlaza, koji se uz USB priključak za nadogradnju softvera, priključka za napajanje i sklopke za uključivanje/isključivanje uređaja nalaze na poleđini uređaja. Drugi dobar trik rcubea je neovisnost o struji. Zahvaljujući njegovoj litij-ionskoj bateriji, pri normalnim glasnoćama, omogućena mu je autonomija od oko 4 sata. Arcam preporučuje da se rcube smjesti u kut prostorije pod kutom od 45 stupnjeva, kako bi se zvuk iz njegovih bočno postavljenih zvučnika refleksijom od zidova što više raspršio u prostoru. Ako takvo postavljanje zvučnika rezultira izdignutim basom, tipkom na poleđini uređaja isti se može atenuirati. Zvuk rcube-a je bez primjetnih koloraci- ja, dobro izbalansiran kroz cijeli frekvencijski spektar. Iako je niskotonsko područje malo "sramežljivije", ono je čvrsto, precizno i dobro definirano. Srednjotonsko područje je čisto i prirodno te stvara koherentnu cjelinu sa nis- kotonskim i visokotonskim područjem koje je mekano i ugodno. Svoj, u globalu uglađen i precizan zvuk, rcube najbolje poka- zuje pri većim glasnoćama, dok na nižima djeluje pomalo nezaintere- sirano. Dinamički zahtjevnija glaz- bena djela i pri većim glasnoćama prenosi točno i uvjerljivo bez dojma naprezanja. Mali Arcam se može ponosi- ti svojom neovisnošću o strujnoj mreži zahvaljujući ugrađenoj-litij ionskoj bateriji te mogućnošću bežičnog prijema i odašiljanja audio signala. Osim ovim trikovima rcube se može ponositi i još jed- nim, mnogo upečatljivijim trikom", svojim zvukom. Možda dizajnerski ne oduševljava kao Zeppelin, ali zahvaljujući zvukovnim sposobnos- tima može ponosno stati uz bok B&W-ovom "manekenu", a i drugim ipod/iphone dokovima. Bravo Arcam! hi-fimedia #86 65

66 i TEHNO TEST PHILIPS O NEILL STRETCH ZVUK ZA POKLONIKE EKSTREMNIH SPORTOVA Nije riječ o audiofilskim slušalicama, niti one tome pretendiraju. Poklonicima ekstremnih sportova bitnije je da slušalice izdrže sve njihove pothvate, nego njihova mogućnost detektiranja najsitnijih detalja u zvuku piše: Ivan Dobranović Suradnja Philipsa i O Neilla rezultirala je serijom slušalica prvenstveno namijenjenih zaljubljenicima u ekstremne sportove. Ovakav oblik kolaboracije proizvođača elektroničke i sportske opreme nije rijetkost, ali obično je riječ o sitnijim izmjenama detalja postojećih proizvoda. Isti slučaj je i s ovom serijom, uz iznimku modela The Stretch koji je u potpunosti novodizajni-nirani proizvod. U njega je Philips unio svoje iskust-stvo u proizvodnji slušalica, dok su savjeti vezani za konstrukciju, a i sam izgled O Neillova domena jer se radi o modelu namijenjenom aktivnijim ljudima s posebnim zahtjevima vezanim za izdržljivost slušalica. Glavni lajtmotiv ovog modernog i privlačnog dizajna jest obruč napravljen iz jednog komada TR 55LX-a s integriranim regulatorom veličine. Grilamid TR55LX koji je uvelike korišten kod ovih slušalica karak-kterizira šesterostruko veća izdržljivost od polikarbonata uobičajenih za izradu slušalica te je korišten kako bi zadovoljio specifične zahtjeve vezane e za izdržljivost. Radi TR55LX ovaj model karakterizira i iznimna fleksibilnost te otpornost na temperaturne promjene, što im je ujedno i najveća prednost. Tema izdržljivosti primijenjena je i na kabel, kojem je zahvaljujući sigurnosnom spoju smanjena mogućnost oštećenja jer pri nje- PREPORUKA govu jačem napinjanju dolazi do rastavljanja na dva dijela. Kao prevencija od zapetljanja služi tkanina kojom je presvučen, što u praksi zaista funkcionira. Philips/O Neill Stretch su velike slušalice koje zauzimaju pros- tor oko uha, a njihova zatvore- na konstrukcija vrlo primjetno smanjuje razinu okolne buke. Slušalice su udobne, ali zbog svoje veličine i jastučića pri topli- jem vremenu dolazi do znojenja uha te stoga možemo reći da se radi o zimskom" modelu za snowboardere i ostale koji se bave zimskim spor- tovima. Za ljetne" ovis- nike o adrenalinu postoje i Philips O Neill in-ear modeli. Zvuk slušalica malo zaostaje za njihovom odličnom izradom. Niski tonovi ne idu u dubinu, već samo uspijevaju zagrepsti površinu sub baso- va. Srednjotonsko područje je prirodno i mekano, dok su visoki tonovi oštri i netolerantni prema snimkama lošije kvalitete s kojima postaju nervozniji". Za slušalice zatvore- nog tipa imaju dobar osjećaj dubine i širine pro- stora koji se rasprostire široko između ušiju. Nije riječ o audiofilskim slušalicama, niti one tome pretendiraju. Poklonic ima ekstremnih sportova bitnije je da slušalice izdrže sve njihove pothvate, nego njihova mogućnost detektiranja najsitnijih detalja u zvuku, a sa Philips O Neill The Stretch slušalicama veća je vjerojatnost da polome nešto na sebi nego na slušalicama, premda, naravno, nikome to ne želimo! PHILIPS O NEILL STRETCH Vrsta slušalica: preko uha, zatvorenog tipa Kabel: 1.2m, presvučen tkaninom Priključak: 3.5mm (1/8 ) priključak obložen zlatom Vrsta magneta: Neodimij Ulazni otpor: 32Ω Frekvencijski odziv: 12Hz-24KHz Promjer zvučničkih jedinica: 40mm Osjetljivost/SPL: 105dB Cijena: 800 kn Info: 66 hi-fimedia #86

67 TEST TV ON THE RADIO PAUL SIMON Bob Marley R.E.M. The Streets hi-fimedia #86 67

68 tv on the radio Artrocksoul piše: Tihomir Ivka Beskompromisnost obično nije kompatibilna kategorija s proširivanjem publike, no njima je i to uspjelo. Rasno izmiješana skupina ljudi "nasađenih" na umjetnost posjeduje neobičnu glazbenu inteligenciju, strast i Davida Bowiea na svojoj strani. Bowie je dobro došao za reklamu, a sve ostalo daje za pravo da o TV on the Radio govorimo kao jednoj od najzanimljivijih pojava u svijetu rocka prve dekade drugog milenija P očetkom milenija Willia m s burg, dio Brook lyna nasuprot Lower East Sidea na Manhattanu bio je nakrcan kreativnim mladim ljudima sa svih strana SAD a i svijeta, uzavreli lonac u kojem su se miješali pozeri i istinska avangarda, slikari, filmaši, rokeri s idejama ispred vremena, s proporcionalno velikom teškoćom prepoznavanja od strane mainstream kulturnog biznisa i šire publike. Veliki talent i upornost ne podrazumijeva i uspjeh; u nemogućnosti prodaje vlastite umjetnosti, sjajni kreativci prisiljeni su prati tanjure, konobariti, prodavati svijetu nepotrebne stvari od vrata do vrata kako bi poplaćali račune i ulagali u svoju umjetnost. Velika većina na tome i ostane, ne događa se često magični "klik" ili sudbonosni poziv koji bi mogao promijeniti sve. I Dave Sitek, momak sklon glazbi i slikanju svoje je dvadesete godine trošio zarađujući kupeći ostatke za gostima u restoranima rodnog Baltimorea. U kući svojih roditelja sve slobodne trenutke koristio je za eksperimentiranje s četverokanalnim uređajem za snimanje. Od tog vremena, korak po korak, kako je tehnički napredovao i razvijao svoj talent, tako ga je mazila sreća da se uvijek našao na pravom mjestu u pravom trenutku. Sudbina je htjela da preko prvog producentskog pokušaja nevažne baltimorske grupe dođe u kontakt s njihovim prijateljima iz New Yorka koji će postati danas cijenjeni i slavni Yeah Yeah Yeahs, a upravo Sitek njihov producent. No spomenu 68 hi-fimedia #86

69 TEST TV on the Radio Nine Types Of Light 4AD ti magični "klik" ili kozmička sreća desila se dosta kasnije, nakon preseljenja na jedan od tavana zgrada u Williamsburgu i stvaranja nukleusa TV on the Radio sa studentom glume nigerijskog porijekla Tundea Adebimpea. TVOTR je bio je progresivan i bučni bend s demo albumom parodijskog imena OK Calculator koji je besplatno dijeljen po Williamsburgu, ali takvih je ambicioznih skupina koje su svirale po klubovima veličine dnevnih soba bilo na desetine u krugu od par kilometara. Sitek je na pragu tridesetih, kad većina rock glazbenika dosegne ili prijeđe kreativni vrhunac, još bio producent početnik, gitarist u bendu na koji bi rijetko tko stavio novac da će probiti lokalne okvire i prisiljen da s prijateljima prodaje robu i slike. I onda je krenulo. Poslije producentskih iskustava s Yeah Yeah Yeahs Sitek se učio kako iskoristiti novi Pro Tools softver snimanjem niza pjesama s Adebimpem i eksperiment je toliko oduševio šefa legendarne čikaške nezavisne etikete Touch&Go Coreya Ruska do kojeg su došli preko YYY s da nije čekao ni da vidi bend uživo već je odmah htio izdati EP. Young Liars se zvao i tih pet pjesama, računajući i neobičnu, gotovo gospel obradu pjesme "Mr. Grieves" Pixiesa imale su u svijetu glazbenog eklekticizma i revizije prošlosti rijetku kvalitetu da ih se nije moglo ugurati niti u jednu ladicu indie glazbe. TV on the Radio su u sebi nosili nešto novo. Potvrda velikog potencijala stigla je s prvim dugosvirajućim djelom Desperate Youth, Poslije trećeg albuma Dear Science i duge turneje, TVOTR uzeli su dužu pauzu u kojoj su se arhitekt njihovog zvuka Dave Sitek i gitarist-pjevač Kyp Malone ispucali u solo projektima, pjevač Tunde Adebimpe je uglavnom iskrsnuo tu i tamo u kratkim projektima, ponešto glumio, snimao spotove (zgodna animacija za singl "Pin" YYY s) i ostvario suradnju s Massive Attack kao vokalist u genijalnoj "Pray For Rain" koja otvara njihov posljednji album Heligoland. Pročišćeni i odmoreni TV on the Radio ponudili su logičan diskografski nastavak karijere. Od inovativnog art rocka, preko afro-beata i zgusnute indie ekstravagancije s Return To Cookie Mountain, do kristalne produkcije iščašenog funkya i uvrnutog popa na zadnjem albumu, s Nine Types Of Light TVOTR su napravili još jedan korak do mainstreama bez rasprodaje ugleda. Ovo je deset "najtiših", najintimnijih, najemotivnijih i "najglatkijih" pjesma u karijeri, to je sigurno. I kad su već spomenuti Massive A ttack, ima nešto atmosfere dobrog trip-hopa unutra, ali recimo da taj trip-hop sreće Bowiea u Young American fazi, barem u očitom hitu "Second Song", mješavini poletne soul brass sekcije, atmosferičnih ritmova i lakoće igre izmjena glasova Kypa Malonea Adebimpea na potezu od ugodnih baritona do nježnih falseta. Ili možda Petera Gabriela u sudaru sa soničnim pasažima Briana Enoa, u jednostavnoj, ali delikatnoj "You" ili jednom od klimaksa albuma "Killer Crane", najnježnijem trenutku TVOTR diskografije koji može podsjetiti i na grandioznost fragilnih balada jednih Mercury Rev. Dakako, ovo su samo okvirne reference kojima nije cilj difamirati bruklinški bend kao reciklatora velikih imena i glazbenih ideja, jer se oni približavaju široj publici na rijetko osebujan i samosvjestan način. Malone i Adebimpe ovaj su put svoju metaforičku liriku s teških subjekata i velikih političkih pitanja skrenuli na intimniju stazu, ljubav se razaznaje kao dominantna tema. Sitek je pokazao da je klasa prilagođavanjem sonične atmosfere, pripitomio je i kanalizirao energiju benda. Poslije kristalne čistoće Dear Science albuma se, doduše, i dalje zadržao načela da zvukove uključi i isključi, radije negoli da ih slaže u slojeve, ali bend na novom albumu zvuči mnogo organskije. Moguće je da će se poklonicima ranih radova benda najnoviji doimati zatomljeno, sporo, čak i mlako. Ali Nine Types Of Light drugo je ime za sazrijevanje. I to sazrijevanje sa stilom. TI hi-fimedia #86 69

70 tv on the radio DISKOGRAFIJA: Desperate Youth, Blood Thirsty Babes 2004., Touch and Go Return to Cookie Mountain, 2006., Interscope/4AD Dear Science, 2008., Interscope/4AD Bloodthirsty Babes, još nedorečenog, ali benda čija svježina navješćuje velike stvari. Dovoljno da se glazbeno podzemlje uzdrma, ali krajnji cilj Siteka nije bio da impresionira samo kritičare i čitatelje Pitchforka. I dalje su tražili magični "klik". Sitek ga je našao na neobičan način; baveći se i dalje egzistencijalno nužnim poslovima, prodao je jednu sliku čovjeku za kojeg se pokazalo da je vratar u zgradi u kojoj živi David Bowie. Ostavio mu je diskove svog benda i zamolio da ih proba uvaliti Bowieu. Oko godinu dana kasnije TV on the Radio bili su na klupskoj turneji kad je na jednoj benzinskoj stanici zazvonio je mobitel. Sitek je mislio da prijatelj s njim zbija šale, no kad mu je glas s druge strane ponovio "ne, stvarno, ovdje David Bowie, slušao sam vašu glazbu i jako mi se sviđa", odsjekle su mu se noge. Magični "klik" se dogodio; poslije toga i žuta štampa je mogla pronaći razloga napisati koju o bendu sačinjenom od bijelca i crnaca s afro frizurama koji sviraju "bijelu" glazbu. Jer, voli ih slavni Bowie. U show businessu reklama je bitna koliko i sam sadržaj, a Bowiev interes je bio reklama par exellence. Na točki preokreta za jedan bend koji se upravo spremao postati krupnom točkom na rock mapi, horizonti su se širili u svim pogledima. Bend se fizički širio, Adebimpeu i Siteku pridružio se još za prvog albuma osebujni gitarist afro frizure Kyp Malone, kasnije su pridruženi Gerard Smith, multi instrumentalist koji je po metrou zarađivao novac znalačkim sviranjem flamenco gitare, te bubnjarom Jaleelom Buntonom. On je također bio umjetnički nasađen, radio je na scenografskim poslovima u filmskoj industriji. Iako im je Corey Rusk gotovo naslijepo ponudio diskografski ugovor, TVOTR se nisu mnogo nećkali da ga ostave i potpišu za veliku diskografsku kuću Interscope. "Ne mislim da je TV on the Radio neki mračni misteriozni za koji nitko ne treba znati. Mi stvaramo glazbu jer je to neposredni oblik komunikacije s ljudima. U mogućnosti smo na CD snimiti nešto u dosluhu s vremenom, i želimo da našu poruku čuje što širi krug ljudi." branio se Sitek nakon prelaska na Interscope i nazivao optužbe o "prodaji" glupima. "Većina nezavisnih etiketa ionako ima samo jednu želju, postati uspješnom i utjecajnom po uzoru na diskografske divove." Na kraju, i Bowie je nakon preslušanih demo snimaka, ušao u njihov bruklinški studio i odabrao da krasni iščašeni pop "Province" ukrasi svojim glasom. Album se zvao Return To Cookie Mountain i nosio je u sebi mnogo eksperimentalnog garda, redove buke i čistog popa, tmine, pa čak i bijesa. TVOTR nikad nisu svoju politiziranost izražavali eksplicite u "fuck you, i won t do what you tell me", Rage Against The Machine stilu, no na mnogo sofisticiraniji način su izražavali svoje neslaganje s mainstream politikom i odnosom prema trećem kamenčiću od Sunca. Svoju angažiranost opravdavali su činjenicom da u ovom svijetu nitko nije izuzet od problema koji bi nas mogli ubiti. "Golf igrališta na kojima se zabavljaju bogati nisu odvojeni opnom od ostatka svijeta. I tamo je zrak otrovan jednako kao i u nekom slamu." znali su isticati u intervjuima. Zrak koji udišemo često su spominjali kao paradigmu problema koji se tiču svih i koji svi podjednako moramo uzeti za ozbiljno. Gorkom ironijom sudbine, njihov basist Gerard Smith, sa svega 34 godina života umro je upravo od bolesti koju vezujemo uz otrovni zrak; raka pluća. Nema sumnje, TV on the Radio s Cookie Mountain su napravili gigantski korak ka općem priznanju; beskompromisnost obično nije kompatibilna kategorija s proširivanjem publike, no njima je i to uspjelo. Po prvi put su se s obje strane Atlantika probili među prvih pedeset najprodavanijih albuma, a među najbolja djela godine gurali su ih i radikalni snobovi s Pitchforka i relativno konzervativni Rolling Stone. Sitekovo ime poslije vidljivog progresa s Yeah Yeah Yeahs, počelo se u terminima produkcije izgovarati s poštovanjem, a njegov bend postao je vruća roba i na nacionalnim TV mrežama. Naredni korak očekivao se s nestrpljenjem. Kako je povijest ovog benda ispunjenog inteligentnim ljudima širokih pogleda ne samo u autorskom smislu postupna evolucija, tako je i bilo za očekivati da TVOTR neće ostati zaključani u maloj žanrovskoj kutijici koliko god bila svježa i nedefinirana kao u njihovom slučaju. Prije izlaska trećeg albuma, bend je najavljivao zaokret, a Dave Sitek odašiljao i neke zabrinjavajuće najave. Na primjer, da je nakon faze forsiranja slojeva labavo definiranih tonova, postao opsjednut čistoćom zvukova pop glazbe iz osamdesetih i trudom da se ukloni svaka nepotrebna buka te kao konkretan primjer naveo "Eyes Without Face" Billya Idola. Na svu sreću, Dear Science nije zvučao kao Billy Idol, ali je Sitekova ideja o kristalnoj čistoći zvuka ostvarena, ovaj su put isporučili set nevjerojatnih pop pjesama, u kojima se mogao prepoznati i kasni Bowie i rani Prince, ali i mnogo starijih redefiniranih utjecaja. Ne bismo mnogo pogriješili kad bi taj amalgam sabili u kovanicu art rock soula. "Sam Cooke je utjecao na ovaj bend jednako puno kao i Bad Brains. Odrasli smo na glazbi Earth Wind and Fire i Commodoresa, naši su uzori i Al Green i Smokey Robinson, tako da možemo reći da smo naslonjeni mnogo više na Motown nego na punk" sad već puni samopouzdanja otkrivali su članovi benda svoja izvorištima o kojima nisu baš zvonili na sav glas na početku karijere. Kako god, Dear Science je bez obzira na promijenjene temelje, ponovno zračio glazbenom inteligencijom i hrabrošću da se zagazi područjima kojima rijetko koji današnji bend korača. TV on the Radio postali su prijemčiviji, radiofoničniji, a da nisu žrtvovali baš ništa od iskrenog artizma s kojim su krenuli osvajati svijet s bruklinškog tavana. Samo su u deset godina postajali zreliji, profinjeniji, opušteniji i sasvim opravdano nose epitet jedne od najzanimljivijih pojava na svjetskoj rock sceni koja osvaja sve veći krug poklonika. Nije onda pretjerano reći da će njihov nastup na ovogodišnjem INmusic festivalu u Zagrebu biti jedan od klimaksa koncertne rock sezone u Hrvatskoj. 70 hi-fimedia #86

71 D a je kojim slučajem odlučio ostaviti glazbu u trenutku kad je "ostavio" Arta Garfunkela i raspustio jedan od najpopularnijih tandema u povijesti popa, Paul Simon bi svejedno zasluživao status legende; o monumentalnosti pjesama poput "America", "The Sound Of Silence", "I Am A Rock" i "Bridge Over Troubled Water" (možda najljepšu od svih ipak je otpjevao Art) suvišno je trošiti riječi. No Simon nikada nije bio samo ono što se u američkom glazbenom žargonu naziva "folkie". Svoju pravu, istraživačku prirodu, kantautor je razotkrivao postupno, tijekom sedamdesetih i osamdesetih kada je njegova samostalna karijera poprimala uzbudljive i manje očekivane tokove ponajprije u žanrovskom smislu. Od istoimenog prvog albuma nadalje, njujorški je kantautor pokazivao znatiželju koja je umnogome nadilazila dopadljivu, melodičnu jednostavnost uz tri pridružena akorda na akustičnoj gitari. Akustika, ali i doo wop, gospel i rock, Jamaica i Africa, ritam i blues sve se to u njegovim sljedećim radovima stapalo u melting pot dostojan njegovog sofisticiranog autorskog rukopisa. I sve je teklo glatko do albuma One Trick Pony i Hearts And Bones. Oba su podbacila u umjetničkom i komercijalnom smislu, pa se Simon najednom našao na "točki s koje nema povratka". Tako je barem mislio sve dok mu u ruke nije dospjela kazeta južnoafričke skupine Boyoyo Boys. Bila je to ljubav na prvo slušanje, ali i inspiracija za album koji će ga na velika vrata ponovo uvesti na svjetsku pozornicu i preokrenuti mu posustalu karijeru. Bestseler Graceland (iz ljeta 1986.) djelomice je snimljen tijekom kontroverznog "radnog posjeta" Južnoj Africi iz koje se Simon vratio kao drugi čovjek, odnosno autor koji je najednom u egzotičnim ritmovima otkrio svoje novo kreativno "ja". Pjesma "You Can Call Me Al" predstavila ga je MTV publici, kritičari su bili mahom oduševljeni i umjesto u mrak zaborava Simon je s Gracelandom u džepu krenuo u novu Paul Simon Druga mladost na pragu sedamdesete piše: Denis Leskovar svijetlu budućnost. Tako je barem trebalo biti. Četvrt stoljeća kasnije, nakon promjenjivog uspjeha s (ionako rijetkim) albumima, Simon se našao na sličnoj prekretnici. Razlog tome djelomice leži u činjenici da se glazbena klima pogotovo na sve propulzivnijoj indie-sceni dramatično okrenula u njegovu korist. Pojavom njujorških ultracool bendova poput Yeasayer i naročito Vampire Weekend (koji se neskriveno "napajaju" na izvorima njegovih vremešnih klasika poput Graceland), veteran se ovih dana vraća kako i dolikuje, praćen pljeskom ne samo svoje publike nego i svjetskih pop-kulturnih opinion makera. Povod je novi album, So Beautiful Or So What, njegov prvi rad nakon petogodišnje pauze koliko je prošlo od veoma Paul Simon So Beautiful Or So What Hear Music solidnog ostvarenja Surprise, snimljenog uz asistenciju Briana Enoa. Surprise nije bio lišen kvaliteta, ali So Beautiful Or So What u sebi nosi novi "prevratnički" naboj po kojemu se doista može usporediti s Graceland. U pomoć je pozvan južnoafrički producent Phil Ramone, a deset svježih pjesama predstavljaju 69-godišnjeg američkog veterana u iznenađujuće vitalnoj i razigranoj formi usprkos činjenici da je ugođaj albuma protkan sve samo ne svijetlim i laganim temama. Kombinacija spiritualno obojenih stihova (ljubav i smrt; Paul Simon je napokon doživio da mu opus, pogotovo onaj samostalni, prestane biti stvar zlatne arhive koje se sjećaju ponajprije njegovi vršnjaci, i postane živo tkivo, itekako povezano s gibanjima na suvremenoj rock sceni. I to ne samo zbog Vampire Weekend možete li se sjetiti ozbiljnijih stvari?) i world-music motiva s tradicionalno izoštrenim uhom za melodiju rezultirala je zbirkom koja ostavlja dojam kompilacije svih žanrova kojih se doticao tijekom duge i pretežno uspješne karijere. Simon se ovdje bavi suptilnim folk baladama po kojima ga pamtimo s početka karijere, ali i kompleksnom egzotičnom ritmikom iz vremena Gracelanda i Rhythm of the Saints. U nedavnom intervjuu za portal The AV Club, objasnio je kako mu, primjerice, pjesma "Dazzling Blue" zvuči kao da je napisana u vremenu Simona & Garfunkela, i da su balade, iako međusobno različite, melodijski izvedene iz evergreena poput "Bridge Over Troubled Water", "Still Crazy After All These Years" i "Something So Right". "Čini mi se da je ovaj album", zaključuje Simon, "sasvim slučajno rekapitulirao mnogo stilova kojima sam se bavio ranije", navodeći kao inspiraciju i američki rock and roll pedesetih kombiniran s Afrikom, i utjecaje gospela i doo wopa u nekim pjesmama. Njegov dvanaesti studijski album u karijeri, So Beautiful Or So What je djelo čije su se konture oblikovale dvije i pol godine, no Simon je uvijek bio perfekcionist koji dugo radi na svojim idejama i ozbiljan kantautor sa smislom za profinjeni humor i to se prepoznaje u gotovo svakoj odsviranoj noti. Ako se, svim kvalitetama usprkos, ova priča teško može nositi s majstorskim domašajima poput There Goes Rhymin Simon (1973), Still Crazy After All These Years (1975) i Graceland, to više govori o snazi spomenutih starih albuma nego o "inferiornosti" novog. I najvažnije, na pragu sedamdesetog rođendana Paul Simon je napokon doživio da mu opus, pogotovo onaj samostalni, prestane biti stvar zlatne arhive koje se sjećaju ponajprije njegovi vršnjaci, i postane živo tkivo, itekako povezano s gibanjima na suvremenoj rock sceni. I to ne samo zbog Vampire Weekend. U posljednje su se vrijeme zaredale obrade njegovih klasika koje potpisuju elitni predstavnici moderne indie-rock i pop scene; u intervjuima ga spominju klinci od kojih to ne biste očekivali, navodeći ga kao trajnu inspiraciju. Nekadašnja kreativnija polovica dua Simon & Garfunkel očito proživljava renesansu o kojoj je još do prije godinu dana mogao samo sanjati. Više no zasluženo. hi-fimedia #86 71

72 ROCK PIŠU: Gordan Gaži Davor Hrvoj Tihomir Ivka Denis Leskovar Vera Lončar Lucinda Williams (GG) (DH) (TI) (DL) (VL) Sweeta - Lucinda Williams radi više nego dobar posao. Teško je uopće zamisliti kako bi to zvučao njen loš album. TI Yuck Yuck Mercury Records Bob Marley Live Forever Island/Universal Music Blessed Lost Highway U vremenski nekonzistentnom diskografskom javljanju jednog od najvrjednijih bisera country/blues scene i to ne samo kad su u pitanju ženske kantautorice, kao da se da iščitati da je Lucinda Williams čekala izvanjski podražaj da probudi muze u sebi. Nesretna ljubav, gnjev slomljenog srca, propuštene prilike, žal za bližnjom osobom. Kao da je svaki osobni gubitak bio gorivo za niz izuzetnih albuma. Deseto djelo u 30 godina karijere kao da nije isprovocirano iznutra, Lucinda na pragu 60-ih godina je lirski nastrojena više promatrački negoli introspektivno. Nema slomljeno srce niti neku drugu očitu nevolju na putu, pa se Blessed doimlje opuštenim, solidnim albumom s par pjesama izuzetne inspiracije (krasan blues u "Buttercup") i s atmosferom u pola tuceta balada od kojih se - kako je s ponajboljim uratcima (Car Wheels On a Gravel Road, Essence) bio slučaj ježi koža. Nije stvar u tome da se osjeća emocionalna distanca jer Williams ima taj grubi, poderani glas takve vokalne ekspresije da čovjek ne može ostati ravnodušan baš da joj se stihovi sastoje od opisivanja krečenja stana. Ona je sad samo manje ljuta, ogorčena i ne "grize" poput ranjene lavice. Zato dobar dio albuma zvuči gotovo ugodno sjetno, kao blagi, ovaj put i prilično komercijalni country rock, pogodan za popodnevni "za svakog ponešto" radijski program. No i kad radi zanatski posao - ovaj put uz gostovanja Elvisa Costella i Matthewa Prelistati stranice glazbenih novina s početka godine o novim bendovima na koje treba obratiti pažnju i čuti prvih 30 sekundi uvodne "Get Away", tamo negdje do pola prvog prekrasnog i čistog sola s bukom u pozadini, bilo je dovoljno da se zaključi kako je zrelo vrijeme za revival indie glazbe s prelaska osamdesetih u devedesete godine. Yuck su londonski kvintet čiji članovi su još u ranim dvadesetim godinama i imaju dovoljno osebujnu pojavnost s obzirom da pjevač/ritam gitarist Daniel Blumberg izgleda kao viša verzija mladog Dylana, da je basistica Mariko Doi Japanka, a bubnjar nosi afro frizuru na krupnom tijelu što ga čini sličnim?uestloveu, bubnjaru The Roots, samo što je Yuckov čovjek od palica bijelac. Glazbeno, prva je asocijacija poslije tih prvih 30 sekundi svakako Dinosaur Jr., ne samo zbog Fender Jazzmaster gitara i neilyoungovskog sola tek što pjesma počinje, već zbog prepoznatljive suprotnosti finih melodija kao kostura pjesama i buke izazvane feedbeck i distorzivnim gitarskim efektima. Kako vremenskožanrovski determinirano počinje, tako ovaj debi nastavlja i završava. "The Wall" ima nešto od pozitivne neotesanosti indiea i punka ranih Superchunk, "Shook Down", "Suck" i "Sunday" su mnogo čišće, lakše i tiše troakordne melodije kakve su na svojim vrhuncima isporučivali Teenage Fanclub, "Georgia" je nepogrešivo smještena u doba kad su glazbenim podzemljem vladali bri- tanski shoegaze bendovi, oštra i bučna "Operation" će podsjetiti i na zaboravljene Swervedriver. Yuck kvalitativno još ne uspijevaju održati istu razinu od početka do kraja, no svirački i po idejama odaju potencijal snažnog autorskog benda i naslanjanje na već odsviranu prošlost u njihovom slučaju nije otežavajuća okolnost. TI Human League Credo Wall Of Sound Nije se lako odlučiti što kod ovih synthpop veterana začuđuje Posljednji koncert reggae legende Dan poslije dva koncerta u Madison Square Gardenu 19. i 20. rujna gdje su Wailersi bili tek predgrupa Commodoresima, Marley je krenuo na redovni jutarnji jogging u njujorški Central Park. Srušio se, što je bio znak da je zloćudna bolest koje bio svjestan već tri godine obuzela njegovo tijelo. Bolovao je od akralnog melanoma, tipa raka kože koji se gotovo isključivo pojavljuje kod ljudi crne rase. U bolnici poslije kolapsa priopćena mu je šokantna vijest kako je bolest metastazirala i da bi trebao odustati od bilo kakvih napora. No njegova predanost misiji koja je napokon dobila široko prepoznavanje publike, ali i ljudima koji su s njim svirali, bila je važnija od života. Koncert u Pittsburghu 23. rujna bio je odavno dogovoren, i rasprodan isti čas, tako da su organizatori čitavo vrijeme tražili da se doda još jedan datum, no incident iz Central Parka doveo je u pitanje i ovaj dogovoreni. Marley je bio slab, no 23. se pojavio u Pittsburghu i prema sjećanjima promotora govorio kako se osjeća vrlo loše, ali će pokušati stati za mikrofon zbog fanova i članova svojeg benda kojima je trebao novac. Naime, bila su drugačija vremena i Marley je tek kre- više, to što bez prekida postoje već 34 godine, ili činjenica da se gotovo ni milimetra nisu odmakli od glazbene formule koja im je početkom osamdesetih godina donijela svjetsku slavu i hitove po kojima ćemo pamtiti to glazbeno neobično razdoblje puno suprotnosti. 72 hi-fimedia #86

73 nuo pristojno zarađivati. Novac je počeo teći tek nakon smrti kad je legenda o njemu počela snažno bujati. Kad su se svjetla pozornice pred 3500 ljudi u Stanley Theateru upalila, Marley nije odavao dojam čovjeka kojeg metastaze opake bolesti polako gase. Odradio ga je s poslovičnom strašću, kao da mu je, kako se to kaže, zadnji u životu. Jedino što je to ovdje bila doslovna tužna istina; Marley je poživio još samo 8 mjeseci i poslije Pittsburgha nikad više nije stao pred publiku. On se tu večer, između ostalog, na pozornicu popeo zbog svog pratećeg benda, a oni su mu vratili uigranom, vibrantnom i sočnom svirkom s puno imaginacije u jednom žanru s ipak strogo određenim granicama. Po prvi puta objavljen, posljednji Marleyev koncert je peti službeni live album. Iako se prva dva, Live! s kraja i Babylon By Bus iz 1978., računaju kao njegovi koncertni vrhunci i zaista postižu autentičniju atmosferu negoli je to bio slučaj na često skromno snimljenim albumima iz ranije faze, nakon njihovog ponovnog slušanja, Live Forever ne zaostaje nimalo, a u mnogočemu je i ultimativni koncertni doživljaj Boba Marleya iz druge ruke. Spomenuta stara izdanja imaju prednost u tome da je prisutnost publike mnogo čujnija i elektrizira atmosferu, tehnički su stvari poliranije i nema uočljivih grešaka u izvedbi. S druge strane, Live Forever je nekako grublji, ali sonično prirodniji i izravniji. Koncert je prenesen u cijelosti i podijeljen na dva diska. Prvi je upravo bezgrešan u svojoj arhitekturi i tempu, a izvedbe superiorne onim studijskim. Uvodna "Natural Mystic", pa "Positive Vibration" i "Burnin Lootin " odličan su materijal za zagrijavanje. Tek nešto brže odsvirane od sporih originala daju Marleyu da iskaže svu svoju predanost u izvedbi, ne odajući ni trenutka čovjeka svjesnog da mu se bliži kraj. "Them Belly Full" je ubacivanje u brzinu više, gitarska bravura na ulazu u pjesmu, čvrsta ritam sekcija, Bobove emocije, sve se zbraja u isijavanje visoke energije i otkriva Wailerse na vrhuncu njihove igre. Dovoljno za zaključak da je prvi disk najboljih 45 minuta zapisa sa živom glazbom Boba Marleya. Kako vrijeme koncerta odmiče na drugom disku, band održava tenziju, drži uzde ritma napetima, no Marley kao da pomalo gubi dah, povremeno, zajedno s pratećim vokalima ispada i zaostaje za bendom, no i u tom dijelu "Redemption Song" je izvedena u fascinantnoj verziji uz pomoć magičnog zvuka klavijatura. Marley i Wailersi su na turnejama znali povremeno snimiti na magnetofon svoje koncerte direktno na konzoli mix pulta. Srećom, to je učinjeno i u Pittsburgu; snimka je sirova, ali ne skriva baš ništa od slušatelja, jedina je mana što je publika daleko u pozadini. Tehnička nesavršenost trake na kolutu uzrokovala je nešto šumova i sitnih "rupa" koje se nisu u potpunosti pokrpati masteriranjem, a njena dužinska ograničenost je na kraju dovela do toga da je po završetku "is This Love" jednostavno iscurila, tako da su posljednje dvije "Work" i "Get Up, Stand Up" snimljene na mikrofon preko razglasa. Mora se reći da su tehnički gotovo neslušljive, ali ih je urednik izdanja odlučio ostaviti iz dokumentarnih razloga; da publika barem informativno čuje zadnju pjesmu koju je Marley odsvirao u životu. S obzirom na historijsku i emotivnu vrijednost posljednjeg nastupa jedne od ikona moderne glazbe, to je sasvim opravdana odluka. TI Nije se promijenilo ni to da je jezgra benda, Philipa Oakey i dvije pjevačice Joanne Catherall i Susan Ann Sulley, ostala na okupu. Vokali su prepoznatljivi, teško je procijeniti starost njihovih vlasnika. Da nema slika ćelave Oakeyeve glave i ocvalih suradnica, čovjek bi pomislio da su zapeli u vremenskom stroju. Zapeti u vremenu i nije bilo tako loše prije deset godina kad su Human League izdali svoj posljednji Secrets album jer je slični electroclash bio vrlo popularan podžanr u to doba. Danas je drugačije i Credo zvuči kao glazbeni atavizam, oponašanje vlastitih korijena koji su bili toliko dobri da bi nakon prvog slušanja ovog albuma radije poslušali deset puta zaredom njihov vrhunac Dare iz koji smo čuli već stotine puta, negoli Credo drugi put. Premalo je tu emocija, premalo nadahnuća, pamtljivih melodija i želje za promjenom da bi novih 11 pjesama okarakterizirali drugačije do zanatske prosječnosti. A nije da se uz jeftine sintiće i dojmljiv glas neda napraviti vrhunska glazba u 21. stoljeću. Najbolji primjer su La Roux hrvatski gosti na predstojećem Terraneo festivalu - koji gotovo bezobrazno crpe inspiraciju iz vremena kad su Human League bili na vrhuncu i zvuče nevjerojatno uzbudljivo. TI The Strokes Angles RCA Punih je pet i pol godina prošlo otkad su Strokes nestali s radara. Duga pauza je možda i bilo logično rješenje s obzirom da su se nakon jednog od najcjenjenijih i najutjecajnijih albuma na prijelomnici milenija - njihovog debija This Is It počeli vrtjeti u krug. Angles je skretanje od utabane staze kojom su se kretali. Skoro u potpunosti napušten je ogoljeli minimalizam, pjesme su numizmatički razrađene, aranžmani su s više slojeva gitare, ritam mašina, klavijatura, puno raskošniji. Na kraju, Casablancasov glas kao da je dobio na punini, više nije "stisnut" kroz neki efekt. Oni koji su imali prilike vidjeti Strokese uživo uvjerili su se kako je riječ o bendu na savršenoj razini usviranosti što je u studiju očito izbjegavano. U sadašnjoj kristalno čistoj produkciji, bend se više ne libi zvučati popeglano, Strokesi su na Angles matematički hi-fimedia #86 73

74 ROCK Kad mandolina vodi glavnu riječ R.E.M Collapse Into Now Warner Bros. Slavni rock sinovi Georgie prolazili su razne faze, no nikad zapravo nisu napravili loš album, od početaka kad su udarali temelje nove američke alternativne rock glazbe preko najkomercijalnijeg srednjeg razdoblja u dosluhu s folk korijenima do hard rocka Monsters i "wall of sound" eksperimenata na Up. U 21. stoljeću novu su mladost otkrili s Reveal koji je bio mnogo više od zanatske solidnosti i tek s Around The Sun došlo je do šireg konsenzusa da je riječ o ispodprosječnom R.E.M. djelu. Najavljen kao politički i ispunjen gnjevom nije ispunio velika očekivanja. Sam je Stipe govorio kako su svi očekivali neki novi London Calling, a dobili su introspektivnu ploču na kojoj je politički protest prije iskazivan šaptom nego bijesnim urlikom. Istina, možda je u prvi mah Around The Sun zvučao mlako i nefokusirano, ali s vremenskim odmakom i taj album sazrijeva kao djelo elegantnog popa kojem nedostaje nešto "elektriciteta" pogubljenog u dugom procesu snimanja. Na brzinu snimljen Accelarate prije dvije godine zvučao je kao živi album, pun energije i gnjeva izazvanog stanjem američke nacije. U mnogočemu je podsjetio na Document, ali nije izazvao previše zanimanja, što se moglo tumačiti kao činjenica da su R.E.M. došli do faze kad više ne proširuju krug obožavatelja, kad više jednostavno nisu beskrajno važan bend kao što su bili početkom devedesetih. U toj kronologiji, Collapse Into Now, 15. album u karijeri je prilična prekretnica; njegova će (ne)uvjerljivost R.E.M. pogurnuti u dublju zonu laganog zaborava i svesti ih na epitet nekad velikog benda, ili će revitalizirati karijeru. Na sreću, usuđujemo se tvrditi, dogodilo se ovo drugo. Collapse Into Now je možda proračunati potez, namjera da budu eklektični naspram vlastite ostavštine, da ekstrahiraju od Life Rich Pageant do danas provjerene elemente u konstrukciji pjesama. Michael Stipe je u intervjuima znao reći kako je, bez obzira prema kojem podžanru u određenoj fazi više naginjali, njihov stil prepoznatljiv. "Naša glazbena ograničenost je naše prokletstvo i naš blagoslov." Ova tvrdnja danas stoji još i snažnije za R.E.M godine. Naime, ne samo da su uspjeli u danim okvirima, zacrtanim još na remek djelu Automatic For The People, skladati šest ili sedam izuzetnih novih pjesama, već su se poslužili oprobanim oružjem, neodoljivom mandolinom u rukama Petera Bucka, pamtljivim klavirskim dionicama i novom dimenzijom vokalne ekspresije Micheala Stipea. R.E.M. su nekad znali kao na traci isporučivali adrenalinske rock himne, sad su u polovici albuma za dlaku kratki da to ponove. Buckov Rickenbecker praska u dojmljivo svježim varijacijama, čak i postpunkerskom žestinom ("That Someone is You", "Mine Smell Like Honey") no bilo bi navijački ići dalje od tvrdnje da R.E.M. u šest brzih pjesama samo dobro oponašaju sami sebe iz boljih dana. No zato je onaj mekši dio, u sočnim melodijama i tom neodoljivom trojstvu mandoline, klavira i Stipeovog pjevanja briljantan, da ne kažemo u ravni s "Losing My Religion", pjesmu za pjesmom. Jednostavno, R.E.M. u trećem desetljeću postojanja su konstrukciju balada dotjerali do savršenstva, možda im i bolje pristaju, a i njihovoj (staroj) publici također. Da je odnos spore brze pjesme 10:2, umjesto 7:5 možda bismo govorili o novom remek-djelu trija iz Athensa. I ovako R.E.M. pružaju mnogo glazbenog zadovoljstva; Collapse Into Now nije bitno inferioran naspram najvećih diskografskih dosega karijere. A s time se može pohvaliti rijetko koji bend na ulasku u četvrto desetljeće postojanja. TI precizni. Jedna od većih novosti je primjetno jačanje gitarske imaginacije Alberta Hammonda Jr. i Nicka Valensija, nikad se njihovo muziciranje i ideje nisu širile u tako različitim i nepredvidivim pravcima. Ako bi se tražio konkretan i jasan razlog zašto su The Strokes opet zanimljiv bend, onda je to zvuk gitara. Angles je rock djelo, ali na jedan mnogo mekši artistički način nego je to prije bio slučaj i s mnogo jasnijim izvorima inspiracije. Tako će spomenuti nadahnuti gitarski rad već u uvodnoj "Machu Picchu" jasno ukazati na kraljeve lijepih gitarskih pasaža Television i njihov Marquee Moon, "Under Cover Of Darkness" je očiti hit tipične Strokes melodičnosti s početka karijere. "Two Kinds Of Happiness" zvuči novovalno na način The Cars, "Games" je najelektronskija i najplesnija stvar koju je bend ikad napravio, ima nešto od sanjivog indie popa aktualnih sugrađana Yeasayer. Riječ je o najvećem odmaku od dosadašnjih radova, ali i jednom od najdelikatnijih i najimpresivnijih trenutaka albuma. The Strokes su očito sposobni kvalitetno širiti svoje glazbene horizonte. "Gratisfaction" je jedan od rijetkih koraka previše, ne zato što se naslanja na zvuk Steely Dan, nego neka vrsta prozaičnog funk-jazzrocka ili još trivijalnijeg glam rocka jednostavno ne pristaje atmosferi albuma. Naredna, odnosno predzadnja "Metabolism" nema žanrovskih problema, ali ima problema s inspiracijom, dosadna je to stvar u kojoj Casablancas iritantno zavija. No, osam pogodaka i dva promašaja su i dalje odličan prosjek. The Strokes su opet u formi, ali bez kopiranja samih sebe s početka karijere. TI Robbie Robertson How to Become Clairvoyant 429 Records "We had dreams when the night was young / we were believers when the night was young." Tako se Robbie Robertson osvrnuo na vlastitu prošlost i na ideale prohujale mladosti u temi "When The Night Was Young", jednoj od ponajboljih pjesama s novog albuma How To Become Clairvoyant. Bio je mlad, predvodio je jednu od najvažnijih skupina u povijesti rocka (The Band, ako je netko zabora- 74 hi-fimedia #86

75 vio), bio je dio svjetske rock aristokracije i sve se činilo lakše i uzbudljivije. Nepotrebno je naglašavati, uzbudljivije su zvučali i albumi The Banda od bilo čega što je snimio u samostalnoj karijeri, no Robertsona koji se solo radovima oglašava samo onda kad doista ima što za reći uvijek valja provjeriti. Prijatelj iz bolje prošlosti, Eric Clapton, odsvirao je gitarističke dionice na sedam od ukupno dvanaest pjesama, vokalno osvanuo u jednoj (usporeni poluakustični funk "Fear Of Falling") i supotpisao dvije. Sve se to dogodilo zahvaljujući Robbiejevoj odluci da početni session održi u Londonu, gdje se pratećem bendu priključio i šef nekadašnjih Traffic, Steve Winwood, čije se orgulje provlače skladbom "Fear Of Falling". Album je ipak dovršen u kalifornijskim studijima gdje je pozvao i dvojicu gitarista iz mlađe garde; međutim, Tom Morello (koji je gostovao u "Axman"), i Trent Reznor (u prosječnom instrumentalu "Madame X") bit će neprepoznatljivi fanovima Rage Against The Machine odnosno Nine Inch Nails. Jednostavno su se uklopili u sjetni i sneni, gotovo filmični ugođaj Robertsonova albuma. Njegova intimna i svakako najmelankoličnija strana ogleda se u bolno ispovjednoj "This Is Where I Get Off" poetičnom objašnjenju zašto je davnih dana napustio The Band. Kanadski veteran očito još uvijek nije posve raščistio s vlastitom prošlošću, no ne uvijek ugodno svođenje računa itekako zna biti poticajno na albumima poput ovog. Savršeno odsviran i možda malo previše prigušene produkcije, How To Become Clairvoaynt otkriva i Robbiejeve klasične solo-nedostatke (ponajprije suzdržanost u izvedbi i skromni raspon vokala), ali, ponavljamo, riječ je o decentnoj, a mjestimice i izuzetno nadahnjujućoj glazbi za ne baš ugodno starenje. DL Danger Mouse & Daniele Luppi Rome EMI Danger Mouse se isprofilirao u "serijskog" suradnika iznimne glazbene širine. Izvan gotovo prirođenog glazbenog habitusa hip-hopa matičnog projekta Gnarls Barkley, između ostalog, potpisao je produkciju najboljeg albuma Gorillaza Damon Days, radio s dance-punk prvacima The Rapture, indie legendama Sparklehorse, ukrotio garažni rock grupe The Black Keys, snimio album s pjevačem grupe The Shins. Radit će i s U2 na njihovom albumu. Prije toga ili usporedno sa svim tim suradnjama, odnekud je iskopao talijanskog kompozitora filmske glazbe svojih godina Danielea Luppia i posljednjih pet godina razvijao projekt pod imenom Rome. Uvoda "Theme of Rome" je prava filmska melodija, napeta i melankolična, kako se uzme. Kao da rani Morricone sreće Pink Floyd iz Dark Side Of The Moon. "The Rose Of The Broken Neck" je nešto sasvim drugo, elegantni, vintage pop koji u početnom instrumentalnom dijelu zaziva Portishead iz vremena kad su umjesto nerazumljive atonalne avangarde s recentnog albuma, skladali stvarne pjesme. Ima u njoj i teške melankolije kakvu znamo sresti u opusu zajedničke suradnje Isobel Campbell hi-fimedia #86 75

76 ROCK i Marka Lanegana. Krasna pjesma, u svakom slučaju. Daljnji razvoj albuma otkriva prilagodljivost i inteligenciju Danger Mousea kao producenta i koautora; vremenski kotač kao da je okrenut unazad, a užurbano ludilo današnjeg asfalta zamijenjeno je atmosferom europskih metropola s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina. Laganim Internet brifingom poslije prvog slušanja, bez ikakvog prijašnjeg saznanja o motivima i ljudima koji su sudjelovali na projektu, potvrđuju se prvi dojmovi; ne samo da je album direktno motiviran glazbom iz špageti westerna, nego su talijanski filmski kompozitor Lupi i Danger Mouse snimali u rimskom studiju na staroj opremi gdje je nastajala glazba za Leoneove filmove, već su skupili i dio glazbenika koji su odsvirali soundtrack za "Dobar, loš, zao". Jedina kriva pretpostavka iz slušanja na slijepo bila je glazbena asocijacija na sam grad. Poveznica sa špageti westernima ipak nije tako očita, i umjesto apostrofiranog Rima na pamet je prije padao Pariz, točnije Serge Gainsbourg iz doba njegovog kultnog remek-djela Histoire de Melody Nelson. Na to navode slični aranžmani, sanjiva, ali i napeta atmosfera, reski basovi i prozračne akustične gitare. Tek čitanje popratnih sadržaja otkriva još neke nedoumice kao posljedicu "tabula rasa" slušanja; dok je u izvanrednoj akustičnoj evidentno da je gost za mikrofonom svestrani Jack White, u spomenutoj "The Rose Of The Brocken Neck" uz nešto primitivnog studijskog manipuliranja glasa, ne samo da ne bismo rekli da je to bivši frontman White Stripesa, nego bi se skoro kladili da stvar pjeva žena. Žena zasigurno mazno guguće u elegantnom orkestriranom popu " Season s Tree", u "Black" koja se poklapa s glazbenim pogledom na bolju prošlost Francuza Air, baš kao i u "Problem Queen". Riječ je o Norah Jones, drugom vokalnom pojačanju ovog albuma, i mora se reći da je baš kao i slučaju Whitea, teško zamisliti glas koji bolje pristaje atmosferi i karakteru ovog, na neki način konceptualnog albuma. Nema sumnje, od početnog (ilegalnog) ukrštanja Bijelog albuma Beatlesa i crnog Jay-Z-a, Danger Mouse je preko žanrovski kompatibilnih Gorillaz i svog projekta Gnarls Barkley, daleko dogu- rao i u žanrovskom i kvalitativnom smislu. Rome je fina glazbena rekreacija glazbene prošlosti, ne toliko inventivna koliko koherentna i napravljena s poštovanjem i razumijevanjem prema filmskoj glazbi kao izravnoj inspiraciji. TI Rise Against End Game Geffen/Universal Music Oni žive poput monaha, po straight-edge filozofiji kao punk rock opreci sex&drugs&r n r raskalašenosti i hedonizmu. Ostao im je samo rock, oni ne puše, ne piju, ne drogiraju se, u tom svjetonazoru ni promiskuitetnom životu nema mjesta, kao ni konzumaciji mesa. Oni su politički korektni, ljevičarski nastrojeni, ekološki svjesni, PETA ih hvali, Michael Moore je njihov filmski idol, a Naomi Klein publicistički. Da je po njihovom, svijet bi nesumnjivo bio bolje mjesto. Kao takve, Rise Against je teško ne voljeti uz malo uređene averzije prema kapitalizmu u kojem i mi uživamo. Sve lijepo, ali stvar se svodi na esencijalno pitanje; praše li ovi neo punkeri nove generacije glazbu vrijednu pažnje? Kad se sjetimo kako su to radili rodonačelnici straight-edgea Fugazi, ili kako angažirani punk rock zvuči u izvedbi jednih Bad Religion, onda ovaj ne više tako mladi bend iz Chicaga i nije nešto posebno. Prvo, njihov melodični punk jest žestok, ali hibridan zbog približavanja novom metalu i dovoljno popeglan da zvuči proračunato u smislu privlačenja nove publike. Drugo, njihov pjevač Tim James Ni kompjutera ni bluesa, samo dobre rime McIlrath pjeva o bitnim i važnim stvarima, ali se u njegovom glasu ne osjeća urgentnost i neka vrsta poželjnog bijesa, kao da pjeva o raskidu s djevojkom koja ga ne razumije. To je možda i manji problem, veći je gadna sličnost boje glasa s pjevačem kanadskih stadionskih rokera Nickleback i s onim Dextera Hollanda iz Offspring. Kad se čini da je tako, i Rise Against zvuče manje ozbiljno iz nekog razloga. S druge strane, nema sumnje da Rise Against u svom izričaju imaju ono nešto u atmosferi izraslo iz zbroja angažiranih tekstova i "visoke" energije, što svoju puninu ostvaruje tek na koncertima. Bije ih glas koncertne atrakcije što su stvaranjem atmosfere pune energije dokazali i prošle godine na INmusic festivalu u Zagrebu. "End Game" nije loš album, ali nije ni po čemu bitan u svojoj kontradiktornosti da neku vrstu korporacijskopopulističkog punka sviraju ljudi koji preziru korporacijski svijet koji ih okružuje. TI 76 hi-fimedia #86

77 The Streets Computers And Blues 679/Atlantic Mike Skinner zna koliko ima istine u mudrosti da je najbolje otići na vrhuncu. Ne dozvoliti da te rastežu po blatu, da pad zasjeni prijašnji uspon, da postaneš vlastita karikatura kad više nemaš što reći, a mlatio bi novac i dalje. Doduše, Skinner pod pseudonimom The Streets nije napravio niti jedan krivi korak, njegova je diskografija gotovo bezgrešna, njegovo sazrijevanje kao autora nepatetično, njegov gard nikad patvoren pod utjecajem novca i slave. Izdanak neke nove radničke klase s početka 20. stoljeća, Skinner nije bio buntovnik, ali svojim naturalističkim prepričavanjem života koji ga okružuje, glazbenom inovativnošću i neopterećenošću granicama žanrova, on je za britanske klince na početku 21. stoljeća bio ono što su The Clash bili krajem sedamdesetih. Od ulice na kojoj je odrastao, dosade koja se zbraja po kutovima pubova, kebaba, opijanja, biljara, tema obrađenih na prvom albumu, preko konceptualnog A Grand Don t Come for Free u priči o izgubljenih tisuću funti i pokušaju da ih povrati, do dilema koje nosi slava na The Hardest Way To Make An Easy Living i na kraju filozofsko-ekološkog ogleda o smislu života na pretposljednjem Everything Is Borrowed, Mike Skinner je s The Streets napravio puni krug i najavio kraj. Computers And Blues peti je i posljednji je album koji će izdati, barem tako već dugo najavljuje, baš kao i zaokret prema drugim vidovima kreativnog istraživanja. Naime, želja mu je snimiti triler i napisati roman. Očekivano, zadnji je album potvrda glazbene domišljatosti i talenta, ne i ozbiljni odmak od dosadašnjeg kataloga. Ako bi mogli pričati o iznimci, onda bi to bio prethodni Everything Is Borrowed, kad je Skinner poslije metode da bitove smišlja i slaže u spavaćoj sobi na kompjuteru, otkrio žive instrumente i sonično neobično ih snimi u Pragu. Dakle, i ovdje imamo posla s hip-hopom u najširem smislu riječi, jer Skinner kao i uvijek - ne pokušava oponašati bilo koji stil onog što zaista poznajemo pod pojmom hip-hop, dolazilo li to s Istočne ili Zapadne obale SADa, niti nedostatak vlastitih ideja pokušava zakrpati sampliranjem zaraznog refrena iz davno zaboravljenih hita. Recimo samo da je Skinner i po peti put unikatan, oštar i svjež. Iz rukava vadi nove karte, niz gostiju na vokalima koristi znalački, a s njegovim je dječačkim glasom i cockneyem sve po starom, čovjek se te ležernosti sipanja rima teško zasiti. No čini se da je Computer And Blues "najobičniji" album dosad, daje mjesta za uspoređivanje. Prvi singl "Going Through To Hell" podsjeća na stari hit Streetsa "Fit But You Know It" prije svega zato jer obje pjesme nosi neka vrsta hard-rock rifa, pa se nije teško sjetiti ni Beastie Boysa dok su još bili pod utjecajem Ricka Rubina pa čak ni kombinacije Jay- Z-a s Linkin Parkom. The Streets su ovaj put i nešto plesniji negoli su to znali biti u svojim često sinkopiranim ritmovima s ponekim klimaksom u pjevnom refrenu. "Without Thinking" je takva, "Those That Don t Know" je funky po uzoru na Bobbya Womacka s početka osamdesetih, a "Trust Me" i gotovo klupska disko stvar s odjekom nekih starih vremena, baš kako to vole raditi Francuzi Daft Punk ili čak Australci od jednog albuma The Avalanches. Skinner je za kraj ponudio pristupačnu glazbu, pitku i zabavnu, dovoljno pomjerenu od mainstreama da se još jednom podsjetimo kako će njegov odlazak ostaviti veliku rupu. Što se tiče Hrvatske, The Streets odlaze da bi došli. Naime, zagrebački INmusic festival bit će jedinstvena i zadnja prilika da ih se vidi uživo. TI I m From Barcelona Forever Today Mute Records Zapravo, oni nisu iz Barcelone već iz švedskog grada Jönköpinga, već stoljeće i pol čuvenog po tvornici šibica. Njihov pop možda i nije nikakvo čudo, no s činjenicom da ih u bendu ima čak 29, kandidiraju za Guinnesovu knjigu rekorda. To bi podrazumijevalo da im se glazba sastoji od mase instrumenata, što je i danas istina kad se dođe do živih nastupa, no Forever Today nije od te sorte. Prilično jednostavan, pjevan, razigran i "nevin" pop album - kakav bi mogla odsvirati i kakva uobičajena formacija kvarteta i kvinteta - resi konzistentna kvaliteta poletnih i svježih melodija. Mnoštvo se osjeća tek u pozadinskim vokalima, tako da bi se I m From Barcelona na četvrtom albumu moglo okarakterizirati i kao "normalan" bend s velikim zborom iza sebe. Nije teško zamisliti da ta neobična forma uživo može zvučati impresivno. Ni u studijskim uvjetima nije mnogo lošije. Još od ABBA-e nije nam se lako načuditi kojom su lakoćom skandinavski, napose švedski bendovi, ovladali pop kajdankama "izmišljenim" u na britanskom otoku, a i njihovim top listama. Od spomenutih kraljeva pop glazbe, preko Roxette, do Cardigansa i Petera, Bjorna and Johna, da ne spominjemo norveške susjede na potezu od A-ha do Royksoppa. Bez obzira uhvatili se neodoljivih lakih indie nota u uvodnoj "Charlie Parker" koja će u mnogočemu podsjetiti na atmosferu francuskih genijalaca troakordnih melodije Phoenix, osunčane plesne glazbe kakvu je posljednjih godina prezentirao prvoborac kulturnog popa Mika, ili ozbiljnije arhitekture pjesme kao u "Come On" koje se ne bi postidjeli ni Arcade Fire, I m From Barcelona šire dobre vibracije, zovu na novo slušanje i nastavljaju dugu tradiciju dobre skandinavske pop glazbe. Ravno s hladnog sjevera Forever Today je idealan ljetni album, za plažu, uz koktel, ispod sunčanog šešira. TI Emmylou Harris Hard Bargain Nonesuch Kada je country-rock inovator Gram Parsons umro od heroinskog overdosea, njegova najprivrženija sljedbenica Emmylou Harris napisala je (uz malu pomoć Billa Danoffa) bolno predivnu odu njihovom prijateljstvu "Boulder To Birmingham" i uvrstila ju na svoj izvrstan prvijenac Pieces Of The Sky. Trideset šest godina kasnije Harris se ponovo prisjetila neprežaljenog mentora u pjesmi "The Road" koja otvara njen najnoviji album Hard Bargain. "I can still remember every song you played/ long ago when we were younger and we rocked the night away". U usporedbi s vremenima kada su Harris i Parsons stapali country i rock u ono što je Gram nazivao kozmičkom američkom glazbom, njen famozni glas zvuči punije, "spuštenije" i zrelije u svojoj sjeti a sjetan se ugođaj, uz kratke iznimke, proteže sve do posljednjeg takta finalne "Cross Yourself". Kao što svjedoče simultano objavljeni albumi njenih suvremenika Paula Simona i Robbieja Robertsona, i Harrisovoj (koja, unatoč tome što je zagazila u šezdesete godine još uvijek izgleda i zvuči vitalno) ostaje svođenje životnih računa u nizu suptil- hi-fimedia #86 77

78 ROCK no aranžiranih, nostalgično obojenih pjesama. U rijetke uptempo izuzetke spada posveta New Orleansu ("New Orleans") kao jedna od najizravnije rokerskih pjesama u njenom nabujalom opusu, te osrednji rockabilly broj srednjeg tempa, "Six White Cadillacs". Na početku karijere Harris je bila uglavnom vrhunska interpretatorica tuđih pjesama. U posljednje vrijeme sve se više i sama hvata autorskog pera, a na albumu Hard Bargain napisala je sve osim dvije naslovne kanadskog kantautora Rona Sexsmitha i spomenute "Cross Yourself" za koju se pobrinuo producent Jay Joyce. Zahvaljujući njemu zvuk je mek i topao ali i robustan kad to zahtijeva pjesma. S druge strane, Harrisova je također u vrhunskoj formi; njen vokal skrojen je za balade o gubitku i samoći, kakve su "Lonely Girl" i "Darlin Kate", posvećene preminuloj folk pjevačici Kate McGarrigle, majci jednako darovitih Rufusa i Marthe Wainwright. Ukratko, business as usual: Emmylou pjeva o svoj tuzi ovoga svijeta, sugestivna, iskrena i ljupka kao i uvijek. DL The Kills Blood Pressures Domino Čak i kad bi Blood Pressures bio lošiji od prethodna tri, redom briljantna albuma, The Kills se više ne moraju brinuti za reklamu i mučiti muku kako se izboriti za promocijuu medijima koji se ne bave samo glazbom. Naime, od posljednjeg djela Midnight Boom iz za članove zanimljivog dueta dogodile su se uzbudljivo poslovno/privatne stvari. Prostor na novinskim stranicama gitarist/pjevač Jamie Hince osigurao je vezom s uvijek problematičnom i paparazzima uvijek "podatnom" Kate Moss, a pjevačica Alison Mosshart dosta Foo Fighters Wasting Light RCA U posljednjem desetljeću Foo Fighters postajali su sve predvidljiviji, pretenciozniji i dosadniji bend, a rasprodavali su sve veće prostore, na kraju čak i ogromni Wembley. Nekad davno Grohl je izrekao zanimljivu rečenicu kako su članovi Nirvani bili vjerojatno pod utjecajem glazbe, grupe Knack (My Sharona), Beatlesa i ABBA-e skoro u jednakoj mjeri kao i opskurnih punkera Flipper i Black Flag. Sam Grohl je pak svoje prve albume pod imenom Foo Fighters stvarao pod utjecajem Kurta Cobaina, no s vremenom je iz tog amalgama utjecaja počeo ispuštati neke dijelove, pa su mu pjesme postale stadionski indie-metal s ogromnim refrenima, ali i sitnom imaginacijom. Suša je s Wasting Light napokon prekinuta; Grohl je tražio poticaj što će mu proizvesti kreativne sokove, da ponovno snimi pjesme kakve je stvarao na eponimnom prvijencu, na melodičnom The Colour And The Shape i žestokom There Is Nothing Left To Lose. Za početak stvorio si je uvjete da tako bude, iz high-tech studija bend je vraćen tamo gdje je sve počelo, u njegovu garažu u San Fernando Valley, za producenta je uzeo Butcha Viga, producenta legendarnog Nirvaninog Nevermind, gitarist Pat Smear vraćen je u studio, a zatvaranje kruga osigurano je gostovanjem Nirvaninog basista Chrisa Novoselica u "I Shuld Have Known" u kojoj ima ponajviše Nirvaninog duha na jedan komercijalniji način. To što je album sniman u garaži na isključivo analognoj opremi ne znači da imamo posla s lo-fi zvukom, nego baš suprotno, Wasting Light je s te tehničke strane, da tako kažemo, supersoničan, kao i gotovo sve što je Vig potpisao kao producent, od Smashing Pumpkins do vlastitog projekta Garbage. Wasting Light ne treba dugo čekati da potpali receptore u mozgu, Grol i društvo poslužili su se sa svakom šablonom da stvore bučni, kočeperni rock s moćnim bubnjevima i dovitljivim prijelazima, valjajućim bas linijama i zidom gitarskog zvuka. Netko s tri rifa pokrije cijelu karijeru, netko ih rasporedi u tri pjesme, Foo Fighters ta tri rifa uguraju u jednu pjesmu. Konstantna "bitka" zanimljivih gitarskih fraza, redom nabrušenih i inteligentno konstruiranih uz česte izmjene tiho-glasno, brzo-sporo, kako je to još Nirvana mažnjavala od Pixiesa, čine ovaj album iznimno dinamičnim. Čak i kad je evidentno da je riječ samo dobro odrađenom zanatskom poslu, složenost i razrađenost pjesama zove na nova i nova slušanja. Dakako, već od prvog albuma bilo je jasno da Dave Grohl ima talenta za catchy melodiju, ovdje je taj talent u potpunosti potvrđen nakon dosta godina suše. Prepoznala je to i publika; na osnovu par teasera na vlastitoj web stranici i zaraznog singla "Rope", Wasting Light postao je prvi album Foo Fightersa koji je uletio na broj jedan Billboard liste albuma. Garaža kao da je Grohlu pobudila novu mladost i inspiraciju. Sedmi album njegovog benda ispunjen je inspirativnom glazbom, modernim energičnim stadionskim indie-rockom koji će privući i dio metal, ali i punk rock publike. TI 78 hi-fimedia #86

79 je pažnje privukla pridruživanjem supergrupi The Dead Weather okupljenoj oko indie superstara Jacka Whitea. Izgledalo je poslije te 2008., nakon raspuštanja Whiteovih The White Stripes i dva albuma The Dead Weather da je Mosshart pronašla trajno rješenje, no Blood Pressure demantira te mogućnosti. The Kills su zadržali stari recept lo-fi zvuka, nemarne odvrnute gitare koja udara u strune jednostavnog garažnog rocka, s tim da za razliku od posljednja albuma ovdje podloga nisu ritam mašine. Iako su na posljednjih 11 pjesama nešto mekši, ne bi bilo daleko od istine da se kaže kako je novi uradak povratak korijenima s prvog albuma Keep On Your Mean Side kad ih se uspoređivalo upravo s White Stripesima. Kills više nisu tako naoštreni, furiozni, i primitivni u dobrom smislu te riječi, Blood Pressures donosi nešto blaže tonove, ali to je na neki način nadoknađeno raznovrsnošću. The Kills su nekad bili jedan od najuzbudljivijih bendova na svijetu, par godina kasnije teško je tvrditi isto, no dok je Hinceovo sviranje gitare i dalje svježe, glas Alison Mosshard neurotičan i emotivan u isto vrijeme, a melodije ostaju u glavi, ovaj duo je i dalje daleko iznad ugodnog manirizma. TI The Wombats This Modern Glitch 14th Floor Records Možda diskografski debi trija iz Liverpoola A Guide to Love, Loss & Desperation iz i ne nosi neku posebnu težinu no pjesme "Kill The Director" i "Let s Dance To Joy Division" mogu se ubrojiti u red najzabavnijih i najboljih singlova post punk revivala kojeg su zakuhali Franz Ferdinand i slični otočki bendovi. U međuvremenu frontman Matt Murphy preživio je pre- Fleet Foxes Helplessness Blues Sub Pop/Bella Union kid veze, pomodnu krizu četvrtine života i posljedično uzimanje antidepresiva, pa i tešku prometnu nesreću. To su dobre vijesti za inspiraciju rock autora, kao što je dobra vijest bila i najava da su Wombats angažirali vrlo cijenjene rock producente Jacknifea Leea, Ritcha Costeya, Erica Valentinea i Butcha Walkera. Očaj, bijes i dobra produkcija, to zna biti vrlo sočna rock smjesa. Kad ono, Murphyev tek sporadično korišteni sintesajzer naspram nabrijanog Telecastera, preuzeo je igru i Wombats su se na drugom albumu na prvo slušanje ukazali kao nervozni electro-pop bend s neobičnim spojem zvuka jeftinog sintića i žestoke indie ritam sekcije. Poslije početnog šoka zbog radikalnog zaokreta, počele su se otkrivati nešto pozitivnije strane ovog pristupa. Prvo, ovakav amalgam glazbenih pravaca je prilično unikatan, pa u uvodnoj "Our Perfect Disease" kao da Yazoo sreću Hard-fi ili Arctic Monkeys s prvih albuma. "Tokyo (Vampires & Wolves)" nose još trivijalniji sinth zvukovi, valjda ni Alphaville i Modern Talking ne bi našli sladunjavije, no fuzirani bas kao da je sempliran iz neke dobre stare Stranglers stvari, a himnični refren stadionskih proporcija pršti od energije. Matt Murphy je odličan pjevač, toliko je uvjerljiv, "ufuran" i srčan da je to teško ignorirati. Nova slušanja novih deset pjesama ne rezultiraju konačnim zaključkom; This Modern Glitch je jedno od onih djela kojeg se istovremeno prezire i voli. TI Bill Callahan Apocalypse Drag City/Domino Čudni su putovi Gospodnji, rado će reći vjernici, a potvrditi kao Povezani zajedničkim sklonostima Neilu Young, Bobu Dylanu i folku šezdesetih, Robin Pecknold i Skyler Skjelset prije pet godina oformili su sastav Fleet Foxes i potom potpisali ugovor s prestižnom indie-rock distribucijskom kućom Sub Pop. Tada vjerojatno nisu ni sanjali da će rezultati njihova retro-poduhvata dosezati zlatne ili platinaste naklade (iako prvenstveno na Starom kontinentu, gdje izdaju pod kapom etikete Bella Union). Prvijenac Fleet Foxes ne samo da se odlično prodao, već je završio na vrhovima svih svjetskih kritičarskih lista najboljih albuma za godinu, i to potpuno zasluženo. Prve reakcije na novi, dugoočekivani studijski album Helplessness Blues jednako su entuzijastične, što nije čudno. Kritika je uvijek voljela sofisticiranu, gotovo akademski promišljenu akustičnu glazbu čije su emocije sazdane na zlatnom dobu rocka s prijelaza iz šezdesetih na sedamdesete. Upitan za inspiraciju, Peckhold je naveo remek-djelo Vana Morrisona Astral Weeks (1968.) i neobično konceptualno djelo zaboravljenog britanskog ekscentrika Roya Harpera, Stormcock (1971.). Očito se nije šalio, jer su pjesme na Helplessness Blues izgrađene s jednako izraženim smislom za perfekcionizam svake vrste. Glazba se navodno rađala pune dvije godine, pjesme su snimane pa brisane, materijal je nastajao na nekoliko lokacija, ali većinom u studijima na domaćem terenu u Seattleu uz producentsku asistenciju Phila Eka (Built To Spill, Band Of Horses). U skladu s očekivanjima, iz svake note izbija studioznost autora iz nekog drugog svijeta; iza njihove prividno lagane akustike krije se strahovita ambicioznost, a delikatno složene vokalne harmonije i gotovo sakralni ugođaj još ih uvijek čine jedinstvenom pojavom na suvremenoj rock sceni. DL fakat u drugačijem, svjetovnom smislu i oni koji s Bogom nemaju nikakve veze. Za dijete rođeno u obitelji gdje i otac i majka rade za tajnu vojnu službu, zadnje bi bilo za očekivati da će postati heroj underground lo-fi rock glazbe. No koliko god daleko pao od stabla Billa Callahana i dalje ima nešto zajedničko sa svojim roditeljima. Oni su za kruh zarađivali u tajnoj službi, a nije niti on daleko od toga s obzirom da je i nakon 20 godina diskografske aktivno- hi-fimedia #86 79

80 ROCK sti i dalje dobro čuvana tajna američke rock glazbe. Počeo je pod pseudonimom Smog snimati često vrlo grube, sonično rudimentarne pjesme na četverokanalnom magnetofonu i nakon što ga je nezavisni Drag City, kojem je i danas vjeran, primijetio, sporo se mijenjao kroz suradnje s producentima, od kojih je Jim O Ruorke (Sonic Youth, Wilc, Superchunk ) svakako najzaslužniji u pretvaranje njegovih delikatnih glazbenih ideja u pravu atmosferu. Callahan je zapravo uvijek bio kralj atmosfere. Njegov lo-fi evolucijom je izrastao u nešto što bi mogli nazvati psihodeličnom indie roots glazbom, oko koje su se ovijali depresivni ili crnohumorni stihovi. Callahanov glas pak je teško definirati izvan one osnovne tehničke odredbe ugodnog baritona. Istovremeno krhak i kontroliran, neemotivan, distanciran i monoton, a ipak sposoban da pobudi duboke emocije, ovaj vokal zauzima posebno mjesto na čitavoj sceni. Da skratimo priču, Callahan je jednostavno uvijek bio drugačiji, i tako je ostalo i na 14. postaji diskografske karijere pune skrivenih bisera. Ovaj put u samo sedam pjesama Callahan nakon korištenja prilično bogate orkestracije u nešto žanrovski šarenijem pristupu posljednjih par albuma se odlučio prigušiti, vratiti hipnotičkoj repeticiji jednostavne gitarske fraze koju je izrazito koristio zadnji put na dvije genijalne dvije pjesme sa Supper albuma pod imenom Smog; "Vessel In Vein" i "Our Anniversary". Stihove bi se dalo čitati na razne načine, uvijek s puno ironije i metaforički, Callahan pjeva o otuđenosti, tuzi, gubicima, politici što mu je relativno nova tema. "America!" je evidentno politička pjesma puna diskretnog humora i ironije, primjerice, glavni vojnici Callahanove Amerike su kapetan Kriss Kristofferson i narednik Johnny Cash. Tipično je Smogovska, ali njen primitivna, iščašena melodija podsjeća na waitsovski tretman bluesa. "Baby s Breath" je samo naizgled jednostavna, akustična pjesma o žaljenju za počinjenom osobnom štetom, u njoj Callahan demonstrira svoju glazbenu inteligenciju podizanja dramatike naglim ubrzanjem i usporavanjem tempa pikanjem po akustičnoj gitari. "Riding For The Feeling" još je jedna fini spori komad glazbe kojeg bi možda proglasili monotonim da nije znalačke igre ubacivanja finih tonova električne gitare i Hammond klavijatura; s ovim aranžmanom dobili smo lijepu, potresnu pop pjesmu. "Free s" donekle odskače svojom neformalnom strukturom raštimanog jazza, instrumentalno onakvog kakvog pamtimo s Astral Weeks Vana Morrisona. Tiha, kasnonoćna glazba s Apocalypse definitivno ne može biti svačiji izbor, ali s njom je Bill Callahan je potvrdio da je uz Willa Oldhama i dalje jedan od najvažnijih američkih kantautora za kojeg je rijetko tko čuo. TI Zucchero Sugar Fornaciari Chocabeck Universal/Aquarius Neki su glazbenici imali sreću da nakon samo jednog diskografskog projekta postanu uvaženi, izvođeni ili bar široko prepoznati. Zucchero je baš naprotiv primjer izvanredno suptilnog i kvalitetnog skladatelja, tekstopisca, producenta i osobe koja je u glazbenim krugovima izvanredno cijenjena i popularna no nešto manje uvažana na strani kritike. Njegovi su hitovi već desetljećima rado slušani, kolaboracije s najprominentnijim imenima scene zapažena, no na neki začudan način Zucchero je uvijek primarno percipiran kao izvođač kvalitetnih, ali pomalo lakih skladbi. Njegovo talijansko podrijetlo, krajnje simpatična pojava i mnogo pozitivnih emocija koje šalje njegova glazba ostavili su dojam na publiku koja od glazbenika očekuje samo malo opuštanja i dobre zabave. No od Zucchera već duže vrijeme možemo očekivati i mnogo više. Primjer posljednjeg albuma Chockabeck govori o snazi i veličini talenta glazbenika koji bez trunke mistifikacije ili osobne intimne distorzije odlučuje progovoriti o vlastitom djetinjstvu, njegovim dilemama, iluzijama i strahovima. Cijela priča smještena je konceptualno i prostorno u jedan običan dan unutar mjesta u kojem je umjetnik proveo djetinjstvo. Pjesme i popratna knjižica s ukusom, ali i mnogo emocija pričaju o obitelji, podneblju i slikaju sretnu okolinu unutar koje su počele sazrijevati ideje, nadanja i želje koje su konačno odredile recentni umjetnički izražaj Zucchera. Zbog toga je Chocabeck primarno značajan u karijeri umjetnika i ako je lajtmotiv cijelog projekta pomalo podcrtati dosadašnju karijeru onda je izdanje pun pogodak. Nakon slušanja svih 11 pjesama na albumu stariji diskografski projekti posjeduju pomalo drugačiji smisao i snagu. Ono što je Zucchero kanio učiniti unutar diskografskih kolaboracija s najvećim glazbenicima u potpunosti je uspio učiniti sa albumom Chockabeck. Iskorak u pravi album s idejom i konceptom koji neće razočarati niti one koji očekuju ugodne note, ali će privući i konzumente koji su unutar projekta spremni potražiti i nešto više. Tu su i poznati gosti, odlična produkcija i pravi Zucchero. Suptilan, muzikalan, nepretenciozan, ali i vrhunski glazbenik koji je ovim projektom svoj status znatnije redefinirao prema najširoj publici. GG 80 hi-fimedia #86

81 veliki JuBileJ našeg SuRadniKa Dubravko Majnarić koncertom obilježio 900. emisiju Zvjezdana prašina Dubravko Majnarić / Big band HRT a snimio: Davor Hrvoj U izvedbama skladbi "Oblivion" i "Twilightime" orkestru se pridružio slavljenik Dubravko Majnarić, svirajući harmoniku Dubravko Majnarić snimio: Davor Hrvoj U razgovarao: Davor Hrvoj Studiju Bajsić HRT a 29. je travnja održan svečani koncert povodom proslave 900. zabavno glazbeno dokumentarne emisije Zvjezdana prašina autora i voditelja Dubravka Majnarića, koja se održava svakoga petka od 19 i 30 do 24 sata na II programu Hrvatskoga radija. Uz slavljenika, program je vodio i Vojo Šiljak, a nastupio je Big band HRT a pod ravnanjem Saše Nestorovića. Program koncerta bio je u skladu sa sadržajem i naravi emisije koja je u znaku ranih stilova od Bacha do jazza. Naime, ona popularizira jazz, mjuzikl, filmsku glazbu te instrumentalnu i vokalnu zabavnu glazbu proisteklu iz jazza i swinga. Sastoji se od međunarodnog vokalno instrumentalnog koktela s nastupima velikih vokalnih zvijezda, rubrike za diskofile kolekcionare, glazbenog magazina s glazbenim aktualnostima te rubrika swing time i nezaboravni koncerti. Publika, koja je ispunila radijski studio, burnim je pljeskom nagradila izvođače skladbi u izvornim ili aranžmanima Silvija Glojnarića, Zlatka Dvoržaka, Miljenka Prohaske i Ladislava Fidrija. U instrumentalnim izvedbama Big band je svirao integralne verzije popularnih tema koje Majnarić koristi kao najavnice pojedinih blokova emisije ("Stardust" najavnica emisije, "Skyliner" najavnica rubrike Nezaboravni koncerti, "Four Brothers" najavnica rubrike 1000 okretaja, "In the Mood" najavnica rubrike Swing Time i "Harlem Noctorno" najavnica rubrike Jazz Before Midnight). Osim tih prigodnih, Big band HRT a je odsvirao i skladbe "Mistic Soul" Silvija Glojnarića, "Sunny Side of the Street" koja je najavnica emisije Po vašem izboru što ju Majnarić također vodi, jednom tjedno, kao i Majnarićevu skladbu "Zimski vjetar". U izvedbama skladbi "Oblivion" i "Twilightime" orkestru se pridružio slavljenik, Dubravko Majnarić, svirajući harmoniku. Evergreene iz doba swinga, glazbenog stila koji je obilježio emisiju, uz jazz orkestar Hrvatskoga radija otpjevali su ugledni pjevači. Jelena Balent je interpretirala "Lover Man" i "Love for Sale", Valerija Nikolovska "Caught a Touch of Your Love" i "It Don t Mean a Thing", Lela Kaplowitz "Gee Baby, Ain t I Good to You" i "Sweet Georgia Brown", a Marko Tolja "That s Life" i "Fly Me to the Moon", dok je Drago Diklić otpjevao vlastite pjesme koje su postale evergreene hrvatske zabavne glazbe: "Još samo večeras" i "Opet si plakala". Kao poseban gost nastupio je pijanist David Gazarov koji je u solo recitalu, dva puta izlazivši na pozornicu, izveo jazz standarde, ali i vlastite skladbe. Doprinos sjajnim izvedbama dali su i solisti, članovi Big banda HRT a, koji su, poput cijelog orkestra, svirali s ushitom i žarom, uveličavši tako ovaj divan svečani glazbeni događaj. hi-fimedia #86 81

82 RaZGovoR: Čuveni JaZZ PJevaČ KuRT elling Kurt Elling snimio: Davor Hrvoj Žudnja za pjevanjem Kad pjevam pred stvarnom publikom uvijek se usredotočujem na nju, a puno manje na glazbenike J razgovarao: Davor Hrvoj edan od najcjenjenijih jazz pjevača današnjice Kurt Elling više puta zauzimao je prva mjesta na godišnjim ljestvicama najboljih jazz pjevača po odabiru čitatelja i kritičara u uglednim časopisima poput Down Beata i Jazz Timesa. Dobitnikom je nagrade Udruge jazz novinara za najboljeg jazz pjevača i Nagrade Billie Holiday pariške Jazz akademije. Elling je glazbenik širokih interesa koji poznaje tradiciju, ali joj ne robuje. Osim standarda, izvodi i skladbe modernijih autora, rijetko izvođenih u vokalnom jazzu, primjerice one Pata Methenyja, Johna Coltranea, Joea Zawinula, Herbiea Hancocka, Courtneya Pinea i Bobbyja Watsona. Osim što djeluje sa stalnim kvartetom, ostvario je suradnje s vodećim jazzistima: Terenceom Blanchardom, Daveom Brubeckom, Bennyjem Golsonom, Alom Jarreauom, Davidom Liebmanom, Joeom Lovanom, Christianom McBrideom i skupinom The Yellowjackets, te jazz orkestrima: The Bob Mintzer Big Bandom i The Clayton Hamilton Orchestrom. HiFiM: Kako su na vašu karijeru utjecale sve te nominacije za Grammy, osvajanje te nagrade, prva mjesta u DownBeatu, nagrada Billie Holiday...? KE: Sigurno je da nisam najslavnija osoba na jazz sceni. Dianne Reeves je maestralna pjevačica. Osim što je divna umjetnica ona je i puno, puno poznatija. Tu su i Diana Krall, Dee Dee Bridgewater i mnogi drugi. Čak i ako ne spomenemo Jona Hendricksa koji je na sceni jako dugo i koji je izmislio mnogo toga, kao i Mark Murphy. Nastojim raditi ono dokle sežu moje mogućnosti i dati od sebe ono najbolje na nastupima u okvirima svojih mogućnosti. HiFiM: Zašto ste za CD "Dedicated to You", nagrađen Grammyjem, odabrali skladbe koje su snimili John Coltrane i Johnny Hartman? KE: Rijetko odabirem skladbe koje su drugi snimili, ali od grada Chicaga sam dobio narudžbu da pripremim taj repertoar za jazz festival. Željeli su da izvodim skladbe iz repertoara Johnnyja Hartmana, no ja sam htio puno više od toga. Između ostalog, predložio sam da se mojem pratećem sastavu pridruži gudački kvartet. Na tom, ali i na svim nastupima koji su uslijedili bilo je puno promotora koji su rekli da im se naše izvedbe jako sviđaju i željeli su nas angažirati za nove koncerte. Kad su ljudi iz diskografske tvrtke čuli naš koncert na Monterey Jazz Festivalu zamolili su nas za dopuštenje da snime taj program. Nakon tog nastupa imali smo još nekoliko proba, te smo svirali u Lincoln Centeru. Taj smo koncert snimili. Naime, željeli smo snimati na koncertu, a ne u studijskim uvjetima. Tako je bilo lakše. Svirali smo samo jedan set. Nisam znao koliki će odjek imati taj album, ali vjerovao sam u te izvedbe. Lijepo je što imam ploču na kojoj se predstavljam u izvedbama standarda kao dodatak svim eksperimentalnim materijalima koje inače radimo. HiFiM: U čemu je razlika snimanja u studiju i pjevanja pred publikom? KE: U studiju pjevam pred zamišljenom publikom, ali usredotočen sam na druge članove sastava. Uvijek nastojim pjevati najbolje što mogu, ali usredotočujem se više na ono što rade drugi članovi sastava. Kad pjevam pred stvarnom publikom uvijek se usredotočujem na nju, a puno manje na glazbenike. To ne znači da se ne obazirem na njih. Iako na koncertima zvuk nije savršen i milijun je drugih čimbenika na koje treba obratiti pozornost, radije pjevam za pravu nego za zamišljenu publiku. HiFiM: Zašto je John Coltrane odlučio snimiti album upravo s Johnnyjem Hartmanom, iako inače nije snimao s pjevačima? KE: Čuo sam nekoliko priča o tome. Nisam sigu 82 hi-fimedia #86

83 ran je li ijedna od njih istinita. Siguran sam da je diskografska tvrtka za koju je tada snimao željela da snimi album s pjevačem što je uvijek dobar komercijalni potez. Trane je uvijek pažljivo slušao Franka Sinatru i mnoge druge pjevače. Proučavao je kako dišu, kako fraziraju melodije. Uvijek je učio. Bio je poput spužve. Upijao je sve što je mogao. Ne mogu sa sigurnošću reći zašto je snimio album upravo s Hartmanom jer postoji nekoliko pretpostavki zašto je to mogao učiniti. Bile bi to samo špekulacije. HiFiM: Kako se vama sviđa Hartman koji nikad nije bio velika zvijezda? KE: Ostvario je blistave izvedbe. Dozvoljavao je da pjesme pjevaju. Njegove su izvedbe bile transparentne i emotivne, bez smicalica. Trane je volio boju njegova glasa i emotivan pristup pjesmama. HiFiM: Kakav je osjećaj kada stanete na pozornicu s Jonom Hendicksom i pjevate zajedno na dva metra udaljenosti od publike, u malom prostoru kluba. KE: To je jako uzbudljivo. John je prema meni uvijek bio divan. Uvijek je zadovoljstvo i velik poklon koji od njega dobivam. Među nama postoji velika povezanost i to je jako lijepo. HiFiM: Tko uz vas i Hendricksa pjeva u vokalnom kvartetu 4 Brothers? KE: Mark Murphy, a ostali se izmjenjuju. Ponekad nam se pridruži Kevin Mahogany, ponekad Andy Bey. S tim sam glazbenicima, koje iznimno poštujem, proveo sadržajno vrijeme, na sceni i izvan nje tijekom turneje. HiFiM: Vi ste jedina osoba koja pjeva pjesmu "Tight" Betty Carter. Zašto ste odabrali baš tu skladbu? KE: Biram pjesme koje su mi privlačne i to radim intuitivno. Ona ih je pisala za sebe, za svoje idiomatske razloge. "Tight" mi se činila najpristupačnija među njezinim skladbama. HiFiM: Za koga od instrumentalista pjevača mislite da je značajan kao pjevač? KE: Dizzy Gillespie. Ne postoji mnogo snimaka njegovog pjevanja, ali očito je da je bio dobar pjevač. Slušao sam Wyntona Marsalisa u scat izvedbama. On je očito mogao skinuti koga god je poželio i odscatati me s pozornice bez trunke napora, a to je iznenađujuće. HiFiM:Nije li Chet Baker bio izvrstan pjevač? KE: Imao je prekrasan pristup i divan zvuk. Zvuk njegova glasa srodan je zvuku njegove trube, istovjetan stihovima koje je pjevao i glazbenim linijama koje je svirao. HiFiM: Objedinili ste Keitha Jarretta i Franka Sinatru u istoj skladbi. Kako ste zamislili taj neuobičajeni spoj? KE: Bila je to Keithova zamisao da otpjevam improvizirani uvod u skladbu "In The Wee Small Hours" koju je odsvirao u njujorškom klubu Blue Noteu. Bila je doista lijepa i ostavila je na me utisak tako da se činilo posve normalnim osvježiti skladbu "In The Wee Small Hours In The Morning", ne misleći nužno pri tome na Franka Sinatru. Zamišljena je u novom kontekstu. Nanovo napisan uvod osvježio je skladbu. HiFiM: Koji vam je najdraži instrument, koji biste željeli svirati? KE: Svirati klavir bilo bi divno i korisno. On nudi uvid u unutarnju strukturu glazbe. Bilo bi sjajno znati Kurt Elling The Gate Concord Jazz//Universal Music Jedan od najznačajnijih jazz pjevača današnjice Kurt Elling je nastavio s objavljivanjem albuma koji izlaze iz okvira mainstream vokalnog stvaralaštva. Naime, osim što je i u ovim izvedbama zadržao prepoznatljivost, vlastiti zvuk i pristup, ponovno je odabrao intrigantan repertoar. Iznenađenje već u uvodnoj skladbi, "Matte Kudasai". Potpisuju ju gitarist Robert Fripp, gitarist i pjevač Adrian Belew, bubnjar Bill Brufford i bas gitarist Tony Levin, postava legendarnog rock band King Crimson s početka osamdesetih. Originalno je objavljena na albumu "Discipline" iz 1981., prvog što ga je ovaj, jedan od najkreativnijih sastava u povijesti rock glazbe, objavio nakon prvog, iznimno plodnog i inventivnog, inovativnog razdoblja djelovanja, od svirati bas i kretati se u tom smjeru, a on je i estetski prekrasno glazbalo. Bilo bi dobro za koordinaciju i vježbu za osjećaj timeinga. Svako od glazbala iz ritam sekcije bilo bi sjajno znati svirati. HiFiM: Možemo li reći da vrijedi i obratno, da bi svi jazz instrumentalisti trebali znati tekstove skladbi koje izvode? Je li to za njih važno? KE: Ovisi. Ovisi o osobi. Netko, pišući aranžman, posvećuje pažnju emotivnoj snazi tekstova, dok je za druge to tek brojevna informacija koju povremeno možete čuti. Aranžmani koji originalno imaju utjecaj na skladbu uspješniji su, ali ne postoje stroga pravila do slijediti ono što čuješ, i ako čuješ dovoljno duboko zvučat ćeš dobro. HiFiM: Kakav je osjećaj kad pjevate s big bandom? KE: Zabavno je. Jako je zabavno. To je mnogo energije. Snažno je, ali jednako tako glazba koja je napisana za big band nije promjenjiva, ne može se mijenjati na licu mjesta, dok s malim postavama, jednim signalom, jednim glazbenim znakom, sve se može promijeniti u nešto što niste očekivali. HiFiM: Što je suradnja s Buddyjem Guyom značila za vaš glazbeni razvoj i bolje razumijevanje bluesa? KE: Budući da sam odrastao u Chicagu bio sam u neprestanom doticaju s bluesom. On je jedan od najvažnijih korijena glazbe blues, gospel glazba i europska glazba do No, Elling ju je preoblikovao i prilagodio svojoj osobnosti. Pjeva ju mirnije, s manje intenziteta, te bez elektronike u pratnji. Na isti način pristupa i drugim skladbama koje ne pripadaju jazz miljeu, primjerice "Steppin Out" Joea Jacksona, "Norwegian Wood" Lennona i McCartneya, "Golden Lady" Steviea Wondera... Bavi se i graničnim djelima kao što je skladba "Nighttown, Lady Bright" Dona Grolnicka, ali i mainstream jazzom, primjerice u izvedbi skladbe "Blue in Green" Milesa Davisa. Za neka od tih djela sam je napisao tekstove. Kroz cijeli album provlači se baladni ugođaj s tek povremenim ekstravagancijama. Drugo odstupanje od ustaljenog principa, razvijanja glazbe sa stalnim suradnicima i tek pokojim gostom, Elling je ostvario odabravši potpuno nove svirače, uglednike današnjeg jazza. U nastojanju da ostvari spomenuti pristup oslonio se na vještinu i intuiciju tenor saksofonista Boba Mintzera, gitarista Johna McLeana, pijanista Laurencea Hobgooda (iznimka - dugogodišnji suradnik od čijih usluga nije želio odustati), kontrabasista Johna Patituccija i bubnjara Terreona Gulleya. U nekim izvedbama pridružuje se ili Gulleya mijenja bubnjar Kobie Watkins, a u nekima je gost udaraljkaš Lenny Castro. Kao na većini dosadašnjih Ellingovih albuma Hobgood je napisao aranžmane i producent je albuma. DH HiFiM: Jeste li na jam sessionima u Chicagu pjevali s nekim slavnim blues glazbenicima? KE: Pjevao sam s Juniorom Wellsom, Tadom Robinsonom... No, to nije u središtu mojeg zanimanja. Postoje glazbenici koji su se specijalizirali za takav način pjevanja, primjerice Joe Williams je znakovito utjelovio takav način pjevanja. Iz tih sam suradnji naučio ponešto, ali to nije jedna od važnijih stvari na koje se oslanjam. HiFiM:Zašto ste odabrali djelo Johannesa Brahmsa i obradili ga na "gotovo" jazz način? KE: Reharmonizirao sam tu pjesmu. Volim predivnu glazbu, a Brahmsove se glazbe sjećam iz mladosti. Sjetio sam se upravo te pjesme i poželio ju pjevati. HiFiM: Što je najvažnije za vaše interpretacije? KE: Najvažnija mi je žudnja za pjevanjem. Ono što volim želim pjevati i predstaviti drugim ljudima. HiFiM: Koji je vaš cilj u stvaranju glazbe? KE: Biti sretan. HiFiM: Koju glazbu danas slušate? KE: Slušam Herbiea Hancocka, Franka Zappu. HiFiM: Što od Franka Zappe? KE: Album "The Grand Wazoo". HiFiM: To je luda glazba, s puno puhača. Zašto volite Franka Zappu? KE: Zato jer je genij. hi-fimedia #86 83

84 JAZZ Matija Dedić MD in NYC Origin Records Pijanist i skladatelj Matija Dedić objavio je prvi album za inozemnog izdavača - američku diskografsku kuću Origin Records iz Seattlea. Zahvaljujući tome potvrdu kvalitete je primio na najzahtjevnijem tržištu. Naime, album je dobio, i još uvijek dobiva sjajne kritike američkih jazz novinara. Nakon albuma Visiting Bruxeless što ga je snimio s kontrabasistom Jean-Louisom Rassinfosseom i bubnjarom Marekom Patrmanom, te From the Beginning s kontrabasistom Larryjem Grenadierom i bubnjarom Jeffom Ballardom, ovo je njegovo treće diskografsko izdanje koje se odnosi na snimke ostvarene sa stranim, od reda priznatim jazz glazbenicima. CD MD in NYC snimio je u triju s američkim jazz glazbenicima, kontrabasistom Vincenteom Archerom i bubnjarom Kendrickom Scottom. S istom je dvojicom uglednih jazzista nastupio na kraćoj hrvatskoj turneji u sklopu koje je 16. ožujka muzicirao u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, na otvorenju ovogodišnje Proljetne revije jazza. Potvrda je to ozbiljnosti i uvjerljivosti njegova djelovanja, za razliku od sličnih slučajeva nekih drugih glazbenika koji ponekad uspiju snimiti album s priznatim jazzistima, ali na tome se i završava ta suradnja. Od deset skladbi na albumu, šest je Dedićevih, dvije poznatih jazzista, "Blue in Green" Milesa Davisa i "Maiden Voyage" Herbiea Hancocka, a dvije glazbenika drugih stilova: "Fragile" Stinga i "If I Where a Boy" Tobyja Gada, poznatog iz repertoara pjevačice Beyonce. No Dedić, koji uz akustični klavir, u nekim izvedbama pokazuje i vještinu sviranja klavijatura te sklonost prema fusion iskazu, bez obzira čije skladbe svirao, ostaje dosljedan svojem profinjenom jazz jeziku, a Archer i Scott u potpunosti su mu se prilagodili. Iako se ne radi o stalnim suradnicima, trio u svim izvedbama svira opušteno i osjećajno, što je posebice važno za Dedićeva novija, ali i već svirana djela: "Her Name", "Slawenskaya", "Update", "Angst", "Cheekee Chicks" i "Jungle Blues". Potvrda je to i njegova skladateljskog rada koji na pohvale i odobravanje nailazi u najzahtjevnijoj jazz konkurenciji. DH LeKAP Quartet Love Me or Leave Me Dancing Bear Nakon dvije i pol godine djelovanja, međunarodni sastav sa sjedištem u Rijeci, LeKAP Quartet - pjevačica Lela Kaplowitz, klavijaturist Joe Kaplowitz, kontrabasist Damjan Grbac i bubnjar Tonči Grabušić - objavio je svoj prvi CD. Kvartet je za ovaj album snimio svoje viđenje evergreena: "Bli Blip", "Jeh Yeh", "Too Close For Comfort", "All or Nothing At All", "Love Me or Leave Me", "Sassy s Blues", "Take Five" i "Lover Man", ali i "Delirio" koju je Lela otpjevala na španjolskom, te obradu pjesme "Pamtim samo sretne dane" Kemala Montena i Arsena Dedića iz repertoara Gabi Novak, koju je otpjevala na hrvatskom. Uz mladog trubača Branka Sterpina koji je dao doprinos u izvedbama skladbi "Too Close For Comfort" i "Pamtim samo sretne dane", na snimanju albuma sudjelovali su poznati riječki glazbenici: gitarist Darko Jurković Charlie u izvedbi skladbe "Love Me or Leave Me" i saksofonist Denis Razumović u "Too Close For Comfort". Velik doprinos u oblikovanju zvuka i pristupa LeKap Quarteta dao je pijanist Joe Kaplowitz koji je pripremio aranžmane za sve skladbe. Osim što se skladbom "Sand Story" predstavlja kao skladateljica, Lela Kaplowitz plijeni pažnju lijepim glasom, dikcijom i kontrolom, te osjećajem za jazz, uključujući i improvizaciju. Naime, osim što standarde pjeva s razumijevanjem, bez straha se upušta u scat izvedbe čega se mnoge pjevačice pribojavaju. Posebice su uzbudljiva njezine scat vragolije u izvedbama skladbi "Love Me or Leave Me" i "Bli Blip". No najvažnija kvaliteta glazbe LeKap Quarteta pozitivne su vibracije kojima zrače kroz svaku izvedbu. Odraz je to karaktera glazbenika, a uspjeli su ga pretočiti u umjetničko djelo zahvaljujući svojim neospornim glazbenoj vještini, poznavanju jazz tradicije i osobnom stavu prema glazbi. DH Zagreb Jazz Portrait Hrvatska Jazz Trilogija Vesna glazba Na 21. Proljetnoj reviji jazza, održanoj od 16. do 19. ožujka u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, nastupio je Zagreb Jazz Portrait koji je tim koncertom obilježio dvadesetu godišnjicu djelovanja. Tom prigodom promovirao je svoj novi, peti CD "Hrvatska Jazz Trilogija", objavljen povodom obilježavanja spomenute godišnjice. Od osnutka u sastavu sviraju gitarist Mario Igrec, saksofonist Saša Nestorović i kontrabasist Nenad Jura Vrandečić, dok je mjesto bubnjara, umjesto tragično preminulog Jurice Ugrinovića zauzeo Borna Šercara. U sjećanje na nikad prežaljenog prijatelja i suradnika Portretovci su kao dodatak na novom CD-u objavili dvije izvedbe s albuma "Portreti" iz na snimanju kojeg je, sudjelovao Ugrinović: "Balada za Juricu" Saše Nestorovića i "Etida u C molu" Nenada Jure Vrandečića. Kao gost, uz kvartet u ostalim izvedbama uvrštenim na ovaj album svira pijanist Hrvoje Galler. Poznati po izvedbama vlastitih skladbi - tek su na ranijim izdanjima snimili pokoji jazz standard - Portretovci su i u pripremi ovog albuma uspješno odgovorili na taj izazov. Uvrstili su isključivo autorske skladbe, predstavivši se, osim kao uvjerljivi instrumentalisti-improvizatori i kao inventivni skladatelji. Uz spomenute snimili su četiri Igrecova djela, jedno Vrandečićevo, jedno koje zajedno potpisuju Igrec i Vrandečić te jedno iz pera Šercara i Igreca, a u procesu aranžmana svi su bili ravnopravno angažirani. Osim posve novih, neke od skladbi nastale su prije više od dvadeset godina, ali u novim aranžmanima potpuno su u skladu sa suvremenim postavkama jazz glazbe i stilom koji sastav promovira. Na taj način, osim što obogaćuju hrvatsko jazz stvaralaštvo, zadržavaju osebujan pristup jazzu. U tom pogledu posebice je zanimljiva Šercarova skladba "Bjeloglavi sup" koja se oslanja na baštinu hrvatske glazbene tradicije. DH 84 hi-fimedia #86

85

86 KlAsiKA Janine Jansen Beau Soir Itamar Golan Decca/Universal Music Nizozemska violinistica Janine Jansen koju londonski BBC svrstava u pripadnike Nove umjetničke generacije nije nepoznata hrvatskoj publici, posljednjih ste je godina imali priliku čuti u Dubrovniku gdje ja nastupila na festivalu komorne glazbe "Julian Rachlin i prijatelji". Bez obzira svirala kao solist, uz orkestar ili kao u slučaju Beau Soir kao recitalist, Jansen ne samo da prezentira svoju besprijekornu tehniku na izuzetnom instrumentu - violini "Barrere" Antonia Stradivaria, iz godine, koji joj je Fondacija Elise Mathilde ustupila na podulju posudbu (koja traje godinama,) ona unosi nesvjesno i duhovno iz odabranog francuskog repertoara uz nijansiranu pa ipak čvrstu potporu Itamara Golana za klavirom. Tematska nit koja se provlači CD-om Beau Soir doista je noć. Potvrdit će vam to i razgovor koji Jansen vodi s švicarskim skladateljem Richardom Dubugnonom čije su tri skladbe "La Minute exquise", "Hypno" i "Retour à Montfortl Amaury" skladane upravo za Janine Jansen i CD pred nama, a koji se nalazi u pratećoj knjižici. "Od sumraka do zore" ili od "Sonate za violinu i glasovir u g-molu" - Claudea Debussya, slijedi naslovna "Beau Soir" te "Clair de Lune" (u arr. Heifetz, odnosno u Roelonsovom transkriptu za violinu i klavir), pa se nastavljaju skladbe već spomenutog cijenjenog suvremenog skladatelja Richarda Dubugnona. Slijedi "Nokturno" Lili Boulanger, da bi nakon već spomenute "Hypnos" još jednom promijenili razdoblje, te uz tehnički zahtjevnu "Thème et Variations" Oliviera Messiaena, uslijedila "Apres un Reve" Gabriela Fauréa "Sonata za violinu i glasovir u G-duru" Mauricea Ravela, koja odsvirana u savršenom zajedništvu, zaokružuje fino suzvučje Janine Jansen i Itamara Golana. VL Stabat Mater A tribute to Pergolesi Anna Netrebko, Marianna Pizzolato Orcestra dell academia nazionale di santa Cecilia Dirigent Antonio Pappano Deutsche Grammophon/Universal Music Magdalena Kožená Lettere Amorose Private Musicke Pierre Pitzl Deutsche Grammophon/Universal Music Magdalena Kožená češka mezzosopranistica rođena u moravskoj prijestolnici Brnu, studirala je na Konzervatoriju u rodnom gradu da bi usavršavanje nastavila kod Eve Blahováe na Visokoj školi za izvedbene umjetnosti u Bratislavi. Višestruko nagrađivana, prvotno u domovini, međunarodna karijeru započinje pobjedom na 6. međunarodnom natjecanju Mozart u Salzburgu godine. Proslavila se interpretacijama Mozarta, Glucka, Vivaldija, Bacha, Debussya i Handela u suradnji s ponajboljim dirigentima kao što su Simon Rattle, Claudio Abbado, Gustavo Dudamel. U pratnji najboljih orkestara današnjice nastavlja nizati nagrade među kojima je ona za najbolje izdanje vokalne muzike godine. Nagrada Gramofon pripala joj je i godine za umjetnika godine kao i za tumačenje lika Juliette u operi Bohuslava Martinua 2009., da spomenemo tek neke. Kožená iza sebe ima već nekoliko albuma snimljenih za Archiv Produktion Deutsche Grammophona (s kojim je vezana ekskluzivnim ugovorom) koji je potvrđuju kao vodeću interpretatoricu stare glazbe. Na tom tragu, u intimnijoj atmosferi snimila je i "Lettere amorose" - ranobarokne ljubavne skladbe Monteverdija i njegovih suvremenika u suradnji s osmeročlanim ansamblom Private Musicke, u čijoj postavi na autentičnim instrumentima kao što su teroba, lira da gamba, colascione, sviraju vrsni, komorni glazbenici, multiinstrumentalisti predvođeni gitaristom, umjetničkim voditeljem i glavnim aranžerom ansambla Pierreom Pitzlom. Repertoar čine skladbe od onih poznatih: "Sì dolce è l tormento" Monteverdija i "Odi, Euterpe, il dolce canto Caccinija", do onih široj publici posve nepoznatih, kao što su "Cruda Amarilli", "Torna il sereno" Zefiro Sigismondoa d Indie, "Hor ch è tempo di dormire" Tarquinoa Merula ili "Aurilla mia, quando m accese" Girolamoa Kapsbergera. Među njima valja istaknuti skladbu jedine skladateljice Barbare Strozzi "Zaljubljeni Heraklit". Ta djela omogućavaju Koženoj ne samo da pokaže svoju besprijekornu tehniku pjevanja već i emocionalni angažman koji ovaj repertoar zahtjeva. Ona to čini spontano i nesputano, poput Maije Vargas (o čemu mogu posvjedočiti oni koji su imali privilegiju nazočiti koncertu održanom u KD Lisinski na kome je promoviran "Lettere amorose") prenoseći nam osjećaje ljubavne čežnje, ushita i tragike virtuoznim vokalnim improvizacijama. VL "Stabat Mater", uzvišena pjesma, nastala krajem 13. stoljeća, koja opisuje Marijine boli kod Kristovog raspeća; inspirirala je mnoge skladatelje. Palestrina je skladao "Stabat Mater" za zbor a capella; dok su Caldara, Scarlatti, Vivaldi, Verdi, Bocherini, Haydn, Rossini, Dvoržak skladali za soliste, zbor i orkestar no, najpoznatija i najizvođenija zasigurno je "Stabat Mater" Giovannija Battiste Pergolesija čiju je 300. godišnjicu rođenja glazbeni svijet obilježavao čitave prošle godine. I dok su mnogi izdavači snimili obljetničarski CD na kome se nalazi tek "uspješnica" ovog kompozitora na izdanju Deutsche Grammophona uz "Stabat Mater" predstavljene su i dvije Pergolesijeve svjetovne kantate: "Nel chiuso centro" u interpretaciji jedne od najtraženijih opernih pjevačica današnjice - ruske dive sopranistice Ane Netrebko i "Questo è il pianto" u interpretaciji talijanske mezzosopranistice Marianne Pizzolato koja sjajno pjeva altovsku dionicu u "Stabat Mater". Ono što iznova zadivljuje jest bogatstvo različitih tumačenja koje ovo djelo omogućava, tako da, kada se interpreti upute u svojevrstan izlet izvan njihova standardnog opernog repertoara, sopran Netrebko donosi neočekivan kontrast mezzosopranu Pizzolato koja sjajno vlada tamnim dijelom svog vokalnog spektra kako u solima, jednako tako skladno se uklopivši u duetima savršenih vibracija. Interpretacija Orkestra Državne akademije Santa Cecilia iz Rima (Orcestra dell academia nazionale di santa Cecilia) pod ravnanjem dirigenta Antonia Pappanoa varira između intimističkog i patetičnog te dramatičnog registra uspješno prenoseći publici poruku Pergolesijevih djela. VL 86 hi-fimedia #86

87 FILM

88 Terrence Malick Najveća enigma filmske umjetnosti Tanka crvena linija, G enij ili šarlatan, ljenčina ili perfekcionist, depresivni ego manijak ili samo umjetnik koji ne želi uništiti ideje kompromisima? Možemo samo nagađati, Terrence Malick jedna je od najvećih enigmi Hollywooda, nedostupan čovjek čiji ugovori s filmskim kućama sadrže odredbe po kojima se kod promocije filma ne mogu koristiti detalji iz njegovog života, njegove sklonosti, niti je ugovorom dužan govoriti za javnost o bilo čemu. Izjava se od njega teško može izvući, zadnji zabilježeni intervju u pravom smislu te riječi dao je godine. Nitko pouzdano ne zna zašto je poslije dva remek-djela objavljena u relativno razumnom razdoblju od 5 godina, "Badlands" (kod nas prevođeno kao "Pustara") iz i Days Of Heaven ("Dani raja"), naprasno nestao na punih 20 godina i što mu je došlo da se isto tako naprasno vrati da snimi možda najpotpunije djelo karijere "The Thin Red Line" ("Tanka crvena linija") godine. Teško je objašnjivo iz kojeg je razloga jedan sjajni talent u redateljsku stolicu sjeo samo četiri puta u 30 godina. Mušičavi i zatvoreni Malick nikad nije osjetio potrebu da svoje poteze objašnjava bilo kome, pa ni najbližim suradnicima. Ipak, čini se da je pod stare dane uhvatio neki ritam i poslije "Tanke crvene linije" za "samo" sedam godina izbacio teško probavljivo djelo "The New World" ("Novi svijet"), a pred nama je sada i "The Tree Of Life", nadrealna drama s čijim smo se obrisima u vrijeme pisanja ovog teksta imale prilike upoznati tek preko foršpana na Appleovoj stranici. Da stvar bude zanimljivija, Malick već snima novi film obavijen velom tajne, ne zna se ni ime, tek da je riječ o romantičnoj drami s Benom Affleckom i Javierom Bardemom u glavnim ulogama. Tko zna, možda Malick pod stare dane postane kao Clint Eastwood i talent i nakupljeno iskustvo počne dijeliti sa svijetom gotovo svake godine. A možda više nikad ne snimi niti jedan film. Koliko je Malick nepredvidiv tip najbolje ilustriraju anegdote iz života producenta Roberta Geislera koji je godine prvi put pristupio Malicku očaran njegovim radom na filmu "Badlands" i kao početnik u produkciji predložio mu da ekranizira kazališnu dramu "In The Boom Boom Room" Davida Rabea o go-go plesačici koja prolazi kroz niz teških životnih iskustava s roditeljima i partnerima. Na kraju su završili u prilično intenzivnom i ozbiljnom razrađivanju drugog projekta baziranog na priči o Johnu Merricku, "čovjeku slonu" kojem je teška degenerativna bolest priskrbila epitet najružnijeg čovjeka u Engleskoj 19. stoljeća. Nakon godinu i pol poznanstva Geisler je dobio pozivnicu na premijeru "Dana raja". Kad je shvatio da je redatelj Terrence Malick, šokirao se. Malick mu sve to vrijeme nikad nije spomenuo da razmišlja o nekom drugom projektu, a kamoli da snima film. Odličan film o Merrickovom životu kasnije je snimio još jedan čudak iz redateljske prve lige David Lynch. Malick je školovani filmaš, u džepu ima diplomu AFI filmskog konzervatorija u Los Angelesu, no njegovo pri- 88 hi-fimedia #86

89 Ima diplomu s Harvarda, na Cambridgeu je proučavao moderne filozofe, prevodio na engleski Heideggera, za New Yorker pisao o zadnjim danima Che Guevare. Snimio je samo četiri, redom magična filma u trideset godina. Ne zna se zašto nestaje i zašto se nakon dugih godina vraća. Jedno je sigurno, kad stane iza kamere ne pristaje na ništa manje od toga da snimi perfektan film piše: Tihomir Ivka jašnje visoko obrazovanje je vjerojatno mnogo više utjecalo na specifičnu sanjivost, konceptualnost i kontemplativnost njegovih rijetkih filmskih djela. Naime, Malick je kao dijete iz dobrostojeće obitelji (otac mu je bio libanonskog porijekla i držao više pozicije u naftnim tvrtkama), osim što je očito bio pametan i zainteresiran za obrazovanje, imao lakši ulaz na vrhunske visoke škole. Diplomu je tako stekao na odjelu filozofije na Harvardu i kasnije otišao u Englesku da dođe do doktorata, na Oxford. Proučavao je Kierkegaarda i Heideggera, no već tada je na površinu isplivavala njegova beskompromisna narav s obzirom da je s Cambridgea otišao bez doktorata jer se sukobio sa svojim tutorom, britanskim filozofom Gibertom Ryleom oko teza o Heideggerove koncepcije bitka. Malick je kasnije preveo jedno Heideggerovo djelo s njemačkog na engleski, predavao kratko filozofiju na Tehnološkom institutu u Massachusettsu i pisao za New Yorker, Newsweek i Life. Pohađanje AFI konzervatorija otvorilo mu je nova vrata, upoznao je važne ljude, među njima i Mikea Medavoya. On je bio agent i producent kojem nije bio samo profit na pameti nego i umjetnička svrha filma, kasnije je bio šef produkcije u United Artistu u vrijeme kad je taj filmski studio doživio neke od zvjezdanih trenutaka. Bio je u timu odgovornom za produkciju niz remek-djela; Formanov "Let iznad kukavičjeg gnijezda", Avildsenov "Rocky", Coppolinu "Apokalipsu sada", "Annie Hall" Woodya Allena, Lumetovu "Mrežu" On je, uvidjevši da nema posla s nekim plitkim filmašom željnim slave, Malicku osiguravao scenarističke poslove, to jest rad na prepravljanju već postojećih scenarija. Tako je potpisan pod scenarij za "Pocket Money" iz s Paulom Newmanom i Leeom Marvinom u glavnim ulogama, a nepotpisan je prošao u slučaju "Prljavog Harrya" i "Velikih vatrenih lopti" koji je snimljen tek 1989., jer je tek napravio inicijalne skice scenarija. Snimanje vlastitog djela po vlastitom scenariju (to je pravilo da snima samo po svojim scenarijima je zadržao do danas), činilo se prilično logično nakon što je jedan njegov scenarij Paramount proglasio nemogućim za snimanje. "Badlands" je za to doba bio razarajući film, Malick je kroz priču baziranu na istinitim događajima dočarao lakoću izvođenja zločina, sadistički potencijal u naizgled normalnim osobama, kakvim su se činili mladi par koje su glumili tada nepoznati Martin Sheen i Sissy Spacek. U sedamdesetima je "Badlands" bio one što za generaciju 90-ih "Rođeni ubojice" Olivera Stonea. Već u tom debiju Malick je otkrio neke od zaštitnih znakova svojeg shvaćanja filma; naracija glavnih likova, to jest čitanje vlastitih misli dok ih kamera snima u nekoj situaciji te dugi kadrovi koji naizgled nemaju puno veze s radnjom, ali u manjoj mjeri. Takve vizualne digresije, kratki fleševi ili dugi kadrovi biljaka, životinja, sunca, oblaka, vode, usuđuje se danas upotrijebiti rijetko koji redatelj iz prve lige kao što je Herzog u "Lošem poručniku", braća Coen (u "Nema zemlje za starce") ili Sofia Coppola u hi-fimedia #86 89

90 Terrence Malick njenom zadnjem filmu "Negdje". Ne samo zato što su takve stvari igranje s živcima publike i mogu razvodniti i produžiti film, one su eksperiment koje tek hrabri filmski majstor može pretvoriti u željenu atmosferu. Malicku je to polazilo za rukom, s "Days Of Heaven" bi se ta atmosfera s vjetrovitih polja žita mogla opisati kao teška melannkolija sasvim prikladna drami koju podebljava. Naime, u priči mladić Bill (Richard Gere u svojoj prvoj velikoj ulozi) bježi s djevojkom iz urbanog Chicaga jer je ubio čovjeka i skrase se na sezonskom poslu žetve na nekoj farmi u Texasu koju vodi mladi i bogati, ali evidentno bolesni farmer (Sam Shepard). Predstavljaju se kao brat i sestra smišljeno, jer je Bill u priči da će farmer uskoro umrijeti prepoznao priliku da se obogate i tražio svoju djevojku da ga osvoji i uda se za njega kako bi uskoro postala vlasnica. No farmer ne umire i dolazi do ljubavnog trokuta u kojem se nitko ne osjeća sretnim. Nisu se osjećali sretni ni producenti s kojima je Malick ratovao zbog rokova i tolikih troškova da su morali založiti kuće kako bi zakrpali rastuće izdatke. Malick je s kamermanom Almendrosom hvatao magične trenutke pred zalazak sunca, pa se u nekim danima snimalo samo po dvadesetak minuta. Nije se slagao ni s glumcima, posebno s Gereom kojem nije bilo jasno oko čega sva ta filozofija. Pod svaku cijenu, redatelj nije odstupao od cilja da snimi perfektni film, bez ustupaka i bez popuštanja. Muke su se nastavile u procesu montaže koji je trajao gotovo dvije godine; nema sumnje Malick je teško donosio odluke sve dok nije odlučio da će se poslužiti metodom naracije kao i u "Badlands" gdje Sissy Spacek poput promatrača sa strane opisuje događaje i vlastita unutarnja stanja. U "Days Of Heaven" naracija je dodijeljena četvrtom liku po važnosti u filmu, sestri Billove djevojke koja proživljava cijelu priču na svoj način. Isplatilo se, ali ne odmah. Film je na kraju jedva pokrio ulaganje, a kao i u slučaju kasnijih njegovih djela, na priznanje kvalitete je trebalo pričekati, kao što to avangardom zna biti. Oko fotografije nitko od početka nije dvojio, pa je kamerman Nestor Almendroso dobio Oscara, film je zaradio još tri manje važne nominacije, no kandidatima za najbolji film u godini "Lovca na jelene" i "Ponoćnog expresa" nije se ni približio. No danas se o "Days Of Heaven" govori sa strahopoštovanjem, a malo tko se još sjeća iz te nominiranih filmova, Beattyeve komedije "Heaven Can Wait", "vijetnamske" drame "Coming Home" ili light komedije "An Unmarried Woman". Roger Ebert, doajen američke kritike je u svom Chicago Sun-Timesu napisao recenziju nakon što je poslije dvadeset godina ponovno pogledao "Days Of Heaven" i okarakterizirao ga kao jedan od najljepših filmova ikad snimljenih. Tako će biti i mnogo godina kasnije. Malickovo najproblematičnije djelo, posljednji uradak "Novi svijet" baziran na mnogo puta ispričanoj i ekraniziranoj priči o Pocahontas i Johnu Smithu, dvo i pol satna spora, naturalistički sirova, sanjiva, teška i tužna drama, dočekana je s vrlo podijeljenim emocijama. No kako vrijeme odmiče, kao da se otvaraju vrata spoznaje; kad su se radile inventure prvog desetljeća novog milenija mnogi su kritičari i glasila revidirali svoja mišljenja i slavili Malickovo djelo kao film u kojem su pomaknute granice zamislivog. Kad čovjek ne želi ništa doli perfekcije, to i u glazbi (sjetimo se samo pretencioznog i patetičnog 14-godišnjeg rađanja albuma Guns n Roses Chinese Democracy), i u filmu ili rezultira nevjerojatnim vremenskim rupama ili serijskom odbacivanju projekata. Malick je također u doba Day Of Heaven bio pretenciozan, ali ne bez pokrića kao Axl Rose. On je ono što je kao nadareni proučavatelj filozofije teoretski mogao dokučiti, pokušavao pretvoriti u slike. Otišao je u Pariz i razrađivao misteriozni projekt Q, o kojem dakako, kao i o svemu drugom nije javnosti rekao ni riječi, ali postoje suradnici koji su stvar održali živom. Htio je snimiti film o postanku života, o Bogu, o smislu, a to su, kako god se okrene, prilično apstraktne stvari za prikazivanje na velikom ekranu. Unajmio je malu ekipu, uglavnom kamermana koje je slao na sve strane svijeta da mu snime fantastične snimke prirode, od kidanja leda na Antarticu do erupcija vulkana, neobičnih organizama, sve što bi uklopilo u njegovu viziju. Ipak, godinu dana nakon razvijanja projekta odjednom je javio ekipi da odustaje, kao i Paramountu s kojima je potpisao ugovor i slao im s vremena na vrijeme par desetina stranica priča, tek toliko da ih skine s vrata neko vrijeme. Q dakako nikad nije snimljen, makar iz priča o njegovom konceptu iz druge ruke i odgledanog foršpana nadolazećeg "Drva života" moguće je da je dio ideja Malick uspio ugurati u svoj novi film. Što je Malick radio narednih desetak godina, to pouzdano ne zna nitko osim njega. Čitao, kao i uvijek, bavio se sam sa sobom. Iz priča njegove sad već pokojne bivše žene Michele koju je upoznao u Parizu razvidno je kako se Terrence uvijek borio sa sobom, kako je imao teški odnos s ocem, patio što mu se mlađi brat ubio, a stariji doživio tešku automobil- Odbačeni i promašeni projekti Kad se poslije "Days Of Heaven" povukao u Pariz, Malick je radio na niz scenarija. English Speaker se bavio slučajem Anne O., pacijentice s dijagnosticiranom histirijom, na osnovu čega su austrijski liječnici Breuer i Freud udarili temelje psihoanalize, pisao je adaptacije romana The Moviegoer Walkera Percya te "The Desert Rose" Larrya McMurtrya, najpoznatijeg po "Usamljenoj golubici", ekraniziranoj u uspješnu western mini-seriju. Pisao je scenarij i o životu Jerrya Lee Lewisa, ali kad je film "Velike vatrene lopte" na osnovu njegove skice napokon snimljen krajem osamdesetih, on nije spomenut. Mnogo kasnije Steven Soderbergh ponudio je Malicku da radi na projektu o Che Guevari o kojem je pisao još kao mladi novinar. Malick je prihvatio, s tim da su ga zanimali zadnji Cheovi dani u Boliviji, no nije završio posao zbog produkcijskih problema, već je stvar, kao što znamo, uzeo u svoje ruke sam Soderbergh. Umjesto Chea, Malick je prihvatio raditi "Novi svijet", projekt na kojem je scenaristički počeo raditi još sedamdesetih godina. Čitavo je vrijeme razvijao svoj misteriozni projekt "Q" o postanku života koji do danas nije došao dalje od papira. 90 hi-fimedia #86

91 Dani raja, 1978 Novi svijet, 2005 sku nesreću i o tim stvarima se u kući nikad nije pričalo. Impulzivan i ekscentričan, Malick je uvijek mrzio televiziju i branio ženi i usvojenoj kćerki da je gledaju, nije dao ni najbližima da ulaze u njegovu sobu, knjige koje je posjedovao nije smio dirati nitko osim njega. Ne samo to, od žene je skrivao koje knjige čita i koju glazbu voli slušajući isključivo walkman. S druge strane, iako je bio vrlo rječit i volio raspravljati liberalno, u kući je bio vrlo tradicionalno, patrijarhalno nastrojen. Za povratak Terrencea Malicka filmu vjerojatno je zaslužan čovjek s početka priče, Robert Gaisler, tip kojeg je Malick sedamdesetih zapravo izigrao, i koji je u kasnijem razdoblju uspio dovršiti produkciju samo jednog filma, Altmanovog Streamers iz godine. Krajem osamdesetih Gaisler je opet opsjedao Malicka sa svojim poslovnim partnerom Johnom Roberdeauom i ponudili su mu da napiše scenarij i režira film po romanu "The White Hotel" britanskog romanopisca D.M. Thomasa. Ponudili su mu dva milijuna dolara koje nisu imali, no on ih je odbio, ali ih i iznenadio ponudom da bi se rado prihvatio ili adaptacije Moliereovog "Tartuffea" ili ratnog romana "Tanka crvena linija" Jamesa Jonesa. Geisler se odlučio za ovo potonje i isplatio Malicku 250 tisuća dolara da ga obaveže na suradnju. Možda i nije trebao, Malick je imao veliko poštovanje prema djelu Jamesa Jonesa, za svaku izmjenu zvao je njegovu udovicu kao da traži dozvolu i ona mu je na kraju dala odriješene ruke kako ga ne bi pekla savjest da je narušio nešto grandiozno. Geisler je na kraju uvjerio Malicka da bi se trebao uhvatiti i režije nakon dugih godina. Ovaj se nećkao no pristao je kad je čuo od producenata magične riječi za njegove uši "čekat ćemo koliko god je potrebno". I načekali su se, od prvog nacrta scenarija do premijere prošlo je dugih devet godina. No nije bilo napetosti, producenti su s redateljem ostvarili bliski prijateljski odnos, toliko bliski da kad je Roberdeauov brat obolio od leukemije, Malick je navodno ponudio donirati svoju koštanu srž. Nisu se bazirali na priče da Terry, kako su Malicka poznanici zvali, nikad neće završiti projekt. "Nije nas bilo previše briga. Vjerovali smo da radimo s čovjekom koji je jedan od najvećih umjetnika 20. stoljeća. Za nas, on je bio Sveti Gral režije." govorio je kasnije Gaisler. Taj idealistički pogled doveo ih je do ruba ponora. Da bi držali Malicka blizu sebe, zainteresirali su ga za druge usputne projekte, kao što je kazališna drama koja se otegla i koštala 800 tisuća dolara, onda su opijeni njegovom prozom pristali platiti mu 400 tisuća dolara za scenarij projekta koji bi se trebao zvati "The English- Speaker". Uglavnom, vrijeme prijateljstva sredinom devedesetih je puklo, producenti su rasprodavali stvari da bi imali što jesti, bježali od bijesnih kreditora i na kraju deložirani iz kuće u kojoj su živjeli. Spasio ih je još jedan čovjek s početka priče, Mike Medavoy koji je davao prve poslove Malicku, a sad je imao vlastitu kompaniju Phoenix Pictures i volju da uloži u projekt. Tako barem pričaju ljudi koji su ulazili i izlazili iz Malickovog života. Njegovu stranu priče nećemo nikad saznati jer čovjek jednostavno ne komunicira s medijima. Kako god bilo, kad je snimanje jednom započelo, Malick je "Tanku crvenu liniju" snimio u roku, bez probijanja proračuna od 55 milijuna dolara, čak je i pristao na priličan broj ne baš nevažnih kompromisa. Recimo, željene zvijezde u filmu Kevin Costner, Brad Pitt i Johnny Depp su otpale jer je produkcijska kompanija Fox 2000 htjela sufinancirati projekt pod uvjetom da se pojave određene velike zvijezde u malim rolama, a da glavne preuzmu glumci zbog kojih se ne kupuju karte na kino blagajnama. Osim što je ova epska drama jedan od najkompleksnijih i najkontemplativnijih ratnih filmova ikad snimljenih, nešto kao da se spoji ludilo i naturalizam Herzogovog "Fitzcarralda" i vijetnamska psihodelija Coppoline "Apokalipse sada", "trošenje" filmskih zvijezda je druga neobičnost koja mora iznenaditi gledatelja. U to doba u potpunosti reafirmirani John Travolta pojavljuje se samo u prvih desetak minuta filma, Woody Harrelson pogine u prvoj akciji, John Cusak se ukaže u par kadrova, tada zvijezda u usponu George Clooney na tridesetak sekundi. Film nose u pregnantnim slojevitim ulogama punim preispitivanja nutrine osjećaja vojnika u kaosu rata Jim Cazievel, izvrsni Elias Koteas i Ben Chaplin, pa tek onda Sean Penn kao nominalno prva zvijezda filma. Izvan kategorije je Nick Nolte u ulozi potpukovnika Talla, beskompromisnog časnika koji je napokon u poznijim godinama dočekao svoj rat. Zaslužio je Oscara za sporednu ulogu, a nije ni nominiran, iako se ne može reći da je sa sedam nominacija "Tanka crvena linija" neprepoznata. No nije u godini čudnog pobjednika, romantične komedije "Zaljubljeni Shakespeare" i još jednog ratnog epa, "Spašavanje vojnika Ryana" osvojio niti jednog Oscara. Nije teško dokučiti zašto, Spielberg je sa svojim "Ryanom" stavljao naglasak na vizualne efekte krvavih bitaka u jednoj šabloniziranoj, da ne kažemo propagandnoj priči, dok je Malick umjesto razbacanih crijeva i otkinutih ruku radije nasilje oslikavao metaforički, kadrovi koji bi trebali prikazati krv i meso prekidaju se slikama ranjenog drveća, uništene vegetacije, snimkom ptića ispalog iz gnijezda koji se koprca u borbi za život... "Spašavanje vojnika Ryana" je poput adrenalinske video igre, a "Tanka crvena linija" elegantno propitivanje ljudskog duha, smisla postojanja, vjere, sveg onog što je Malicka kao filozofski nastrojenu osobu zanimalo. Na papiru sve to izgleda kao recept za propast na blagajnama, no zanimljivo je da niti jedan od dosad snimljena četiri Malickova filma nije bio financijski fijasko. Čak je i teško dokučivi "Novi svijet" pokrio budžet od 30 milijuna dolara, a "Tanka crvena linija" donijela i više nego dobru zaradu s obzirom da je film snimljen za 55, a utržio gotovo 100 milijuna dolara. Terrence Malick je enigma, misteriozni filmski vizionar koji slijedi samo vlastiti impuls bez poštivanja uobičajenih pojmova o vremenu. Neki od njegovih projekata razvijaju se već skoro četiri desetljeća i možda se nikad neće pojaviti. Malick je znao zagristi, pa napustiti projekt, pa mu se opet vratiti. Kod njega baš ništa nije pouzdano, osim da kad se uhvati kamere ne pristaje na ništa manje od perfekcije. Zato je i "Drvo života" nešto što se mora vidjeti. filmografija Badlands (1973.) Uloge: Martin Sheen, Sissy Spacek, Warren Oates, Ramon Bieri, Alan Vint Days Of Heaven (1978.) Uloge: Richard Gere, Brooke Adams, Sam Shepard, Linda Manz The Thin Red Line (1998.) Nick Nolte, Sean Penn, John Travolta, Jim Cazievel, Elias Koteas, Ben Chaplin, Woody Harrelson The New World (2005.) Uloge: Colin Farrell, Q orianka Kilcher, Christopher Plummer, Christian Bale The Tree Of Life (2011.) Uloge: Brad Pitt, Sean Penn, Jessica Chastain, Kari Matchett, Joanna Going hi-fimedia #86 91

92 DVD recenzije Ocjena kvalitete filma (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Holywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Village Voice, Onion, Premiere i Rolling Stone. BEZ IMENA (Sin Nombre) Focus Features/Discovery film, 2009., 96 min. Redatelj: Cary Fukunaga Uloge: Paulina Gaitán, Edgar Flores, Kristyan Ferrer, Tenoch Huerta Mejía, Diana García, Héctor Jiménez, Gerardo Taracena, Luis Fernando Peña rija i uvjerljivih prikaza nasilnog života bandi u Meksiku. "Film sadrži rizik, nasilje, malo romantike, čak i mrvice humora, i najvažnije od svega pokazuje koliko je opasnosti i razočaranja uključeno u radnju. To drži gledatelja zakovanog od početka do kraja." - Roger Ebert, Chicago Sun-Times PO JUTRU SE DAN POZNAJE (Morning Glory) Paramount Pictures/Blitz film i video, 2010., 107 min. Redatelj: Roger Michell Uloge: Rachel McAdams, Harrison Ford, Diane Keaton, Patrick Wilson, Ty Burrell, Jeff Goldblum Život na ulicama siromašnog Chiapasa, južnog dijela Meksika, malo vrijedi, perspektive su nikakve, korumpiranu vlast nije briga za bilo što osim za sebe. U takvoj situaciji postati članom ulične bande koja pruža zajedništvo, moć i egzistenciju je visoka ambicija za siromašne klince. El Casper (Edgar Flores) je teenager, član opasne ulične bande Mara Salvatrucha koji kroz nasilnu inicijaciju batinjanja u bandu "učlanjuje" još mlađeg Smileya. Kasnije mu pomaže i da egzekucijom člana protivničke bande postane punopravni član. El Casper skriva svoju vezu s djevojkom Marthom zbog njezine sigurnosti, no kad članovi počinju sumnjati u njegovu odanost, izlaže je s tragičnim posljedicama. Nakon što je dovede na sastanak, vođa bande Lil Mago otprati je, siluje i slučajno ubije. El Casper to mara otrpjeti, no kad se u jednojdrugoj akciji ponovi slična situacija, Casper ubija svog šefa i tu počinje njegova grčevita borba ne samo za izlazak iz kandža bandi, već i za goli život, jer banda za njim šalje upravo Smileya da ga eliminira. Prvi film američkog redatelja japansko-švedskih korijena Cary Fukunage, naišao je po izlasku na nepodijeljene simpatije struke, osvojio je niz glavnih nagrada na festivalima širom svijeta, uključujući i dvije (za režiju i fotografiju), na utjecajnom Sundance festivalu godine. Kritika ga je također toplo dočekala zbog inteligentno napisanog scena- POŠTENA IGRA (Fair Game) Summit Entertainment/Blitz film i video, 2010., 108 min. Redatelj: Doug Liman Uloge: Naomi Watts, Sean Penn, Khaled El Nabawy,Ty Burrell, Sam Shepard, Bruce McGill, Brooke Smith, Michael Kelly, Noah Emmerich Snimljen po istinitoj priči o agentici CIA Valerie Plame koju je izdala vlastita Vlada nakon što se zajedno sa svojim suprugom diplomatom usprotivila fabriciranju podataka o tome razvija li Irak oružja za masovno uništenje, "Poštena igra" eksplozivan je politički triler o političkoj korupciji i makjavelizmu politike najveće sile na svijetu. To da je Plame (Naomi Watts) agent CIA-e ne zna nitko osim njezinog supruga i njenih roditelja; ona pod paravanom korporacijskog čovjeka na Dalekom i Bliskom istoku skuplja vrlo važne podatke za nacionalnu sigurnost i širi mrežu suradnika koji mogu doći do povjerljivih informacija iz država nesklonih SAD-u. Nakon što je George Bush objavio izvješće o stanju nacije u kojem spominje da Irak obogaćuje uran i priprema izradu oružja masovnog uništenja, suprug Valerie Plame, Joseph C. Wilson kojeg je Vlada angažirala da istraži je li Irak Romantične komedije su žanr koji rezultira uglavnom filmovima koji ne vrijede ništa, a glumicama poput Jennifer Aniston i Sandre Bullock osiguravaju lagodan život, ali i nominacije za Zlatne maline. Štancaju se bjesomučno, jer unatoč često poražavajućim ocjenama kritike, u pravilu donose novac. Jedan od oglednih primjera kako se da napraviti sladunjava, ali inteligentno-simpatična i nepretenciozna romantična komedija je "Notting Hill", priča o pomalo zbunjenom, od supruge svježe ostavljenom, londonskom knjižaru (Hugh Grant, doduše, ni ne glumi ništa doli zbunjene tipove) i filmskoj zvijezdi (Julia Roberts) koja se sklanja od slave upravo u njegovoj četvrti. Engleski filmaš Roger Michell na Notting Hillu zaradio je ime i bianco pristup zanimljivim hollywoodskim scenarijima. Kako i ne bi, kad čovjek s romantičnom komedijom osvoji srca kritike, a film zaradi gotovo deset puta više od uloženog, za producente je nešto poput zlatne koke. Zanimljivo, prvi holivudski Michellov posao poslije "Notting Hilla" bio je triler "Changing Lines" s Benom Affleckom i Samuelom L. Jacksonom. Položio je i taj test, film je zaradio i novac i hvalospjeve. Poslije je snimio dva "mala" filma u Engleskoj, pa je komedijom "Venus" Peteru O Tooleu omogućio da u 74-godini zasluži nominaciju za Oscara. U gotovo bezgrešnoj filmografiji, "Morning Glory" je trebao biti "zicer". Tema televizijskih vijesti je tako "američka", dvije prokušane zvijezde Diane Keaton i Harrison Ford i dvije u usponu, Rachel McAdams i Patrick Wilson, sigurni mamci za publiku. No po prvi put u Michellovom slučaju, kritičari su se podijelili, a publika, posebno američka ostala suzdržana. Znači li to da je Michell napravio loš posao? Ne, "Po jutru se dan poznaje" sadrži sve ono što bi iole inteligentnija i zahtjevnija publika od takve vrste filmske zabave trebala očekivati. Možda se scenarij, što je bio glavni prigovor američke kritike, premalo bavi podlogom priče, američkom televizijom kao industrijom, no kroz film, ispod površine se sasvim jasno razvija dublja poruka u vidu kritike trivijalizacije medija. Michell je opet to lijepo uravnotežio; ozbiljnu temu i vrlo zabavnu komediju o ljudima koji samo pokušavaju preživjeti od vlastitog rada. Mlada producentica Becky Fuller (Rachel McAdams) radi dobar posao u ranojutarnjem showu na lokalnoj televiziji i nada se promaknuću, no umjesto napredovanja dobiva otkaz zbog rezanja troškova. Svoj CV šalje na desetine adresa i nakon niza bezuspješnih intervjua, prihvaća bez pitanja posao na jutarnjem programu DayBreak mreže IBS koji se bori da sasvim ne 92 hi-fimedia #86

93 DVD recenzije Radnja prati sudbine američkih vojnika na pacifičkom ratištu u 2. svjetskom ratu, točnije za vrijeme bitke na Guadalcanalu i fokusira se na unutrašnja stanja nekolicine za vrijeme osvajanja vojsci vrlo važnog otoka. Osim što je ova epska drama jedan od najkompleksnijih i najkontemplativnijih ratnih filmova ikad snimljenih, "trošenje" filmskih zvijezda je druga neobičnost koja mora iznenaditi gledatelja. U doba izlaska u potpunosti reafirmirani John Travolta pojavljuje se samo u prvih desetak minuta filma, Woody Harrelson pogine u prvoj akciji, John Cusak se ukaže u par kadrova, tada zvijezda u usponu George Clooney na tridesetak sekundi. Film nose u pregnantnim slojevitim ulogama punim preispitivanja nutrine osjećaja vojnika u kaosu rata Jim Cazievel, izvrsni Elias Koteas i Ben Chaplin, pa tek onda Sean Penn kao nominalno prva zvijezda filma. Izvan kategorije je Nick Nolte u ulozi potpukovnika Talla, beskompromisnog časnika koji je napokon u poznijim godinama dočekao svoj rat. Zaslužio je Oscara za sporednu ulogu, a nije ni nominiran. Film je prepoznat kao izvanredno filmsko djelo, iako je kod publike prošao inferiorno u odnosu na iste godine izdani Spielbergovu šabloniziranu epsku dramu "Spašavanje vojnika Ryana" oslonjenu na specijalne efekte u bitkama i crno-bijeli odnos dobrog i zla. "Tanka crvena linija" je puno dublji, misaoniji film, Terrence Malick je umjesto izravnog prikaza nasilja radije metaforički kroz slike ranjene flore i faune oslikavao strahote rata. "Malickov prvi film nakon 20 godina je kompleksno djelo napravljeno s mnogo talenta, s puno intelektualnih i filozofskih ambipotone u konkurenciji jačih televizija. Budžet je jadan, ekipa demoralizirana, a voditelji narcisoidna zvijezda Paul McVee i profesionalna Colleen Peck (Diane Keaton), razočarana što pod stare dane mora raditi u nepopularnom showu. Nitko ne vjeruje da Becky može išta promijeniti, no prvi potez da otpusti bahatog McVeea osigurava joj naklonost ekipe. U traženju novog voditeljskog rješenja pada joj na pamet suluda ideja, da pred kamere dovede legendu ozbiljnog novinarstva Mikea Pomeroya (Harrison Ford), koji ima ugovor s IBS-om, ali sjedi neiskorišten i čeka penziju. Njemu je razgovarati o nevažnim stvarima s ljudima u jutarnjem programu ispod časti, ali ipak je prisiljen prihvatiti posao. Niz komičnih situacija u koje upada Becky, sukob voditeljskih veličina s izvrsnim dijalozima punim cinizma i zajedljivosti, pružaju puno razloga za smijeh. U isto vrijeme na površinu izvire poanta priče koju potencira stari novinarski vuk Pomeroy; mi samo mislimo da je publika glupa i da su samo bizarne teme i tračevi o slavnima ono što ih zanima. Donijeti prvi pravu ozbiljnu vijest kao što je uhićenje kongresmena je ono što donosi gledanost. To Pomeroy na kraju i dokazuje. Ako se Michellovom filmu i ima što zamjeriti onda je to balans davanja prostora likovima. Uloga Becky je više od središta priče i kao posljedica ispalo je da odlični Harrison Ford i posebno Diane Keaton dobiju premalo prostora TI nabavljao uran, New York Timesu je napisao otvoreno pismo kako administracija nema nikakvih dokaza da se Irak nuklearno naoružava. Nakon toga počela je sustavna diskreditacija njega i supruge. Netko je medijima otkrio kako je ona tajni agent i tako ugrozila mnoge živote i tajne akcije na Bliskom istoku. Pokazat će se da je informacija stigla iz samog vrha vlasti. U "Poštenoj igri" malo je toga pošteno. Nakon jednog odličnog (Bourneov identitet), lošeg (Mr.& Mrs. Smith) i groznog (Jumper), redatelj Doug Liman snimio je film odličnog tempa, učinio ga razumljivim bez obzira na kompliciranu narav materije i jako dobro iskoristio kapacitete dvaju klasnih glumaca Watts i Penna koji obožava uloge u političkim trilerima. "Poštena igra konstantno izaziva osjećaj ljutnje zbog duboko nepatriotske zlouporabe moći. Isto kao i činjenica da kad se Plame-Wilson brak počinje raspadati, oboje se hrvaju s pitanjem s pitanjem koje sad proganja Ameriku: što ima veću cijenu, sakriti istinu ili je izgovoriti?" - Owen Gleiberman, Entertainment Weekly CRNI LABUD (Black Swan) Fox Searchlight Pictures/ Continental film, 2010., 108 min. Redatelj: Darren Aronofsky glavni glumci: Natalie Portman, Mila Kunis, Vincent Cassel, Winona Ryder Nina (Natalie Portman) je balerina New York City Balleta čiji se život potpuno vrti oko plesa, a živi s majkom Ericom (Barbara Hershey), umirovljenom balerinom koja gorljivo podržava kćerkinu profesionalnu ambiciju. Kada umjetnički direktor Thomas Leroy (Vincent Cassel) odluči zamijeniti primabalerinu Beth Macintyre (Winona Ryder) u premijernoj izvedbi "Labuđeg jezera" na otvorenju nove sezone, njenu ulogu dobiva Nina. No, Ninina je konkurencija nova plesačicu u trupi, Lily (Mila Kunis), koja je impresionirala Leroya. "Labuđe jezero" zahtijeva plesačicu koja može odigrati dvije uloge - otmjenog, nježnog i nevinog Bijelog labuda te Crnog labuda koji je utjelovljenje senzualnosti, zavodljivosti i izdaje. Lily je prava personifikacija Crnog labuda, a Nina savršeno odgovara ulozi Bijelog labuda, ali nije sigurna ima li dovoljno potencijala da utjelovi mračnu stranu Labuđe kraljice. Iako suho prepričana radnja filma sugerira "običnu" melodramu, talentirani Darren Aronofsky (Rekvijem za snove, Hrvač), od nje je napravio prvoklasni psihološki triler. Nina pod psihozom dobivanja ili gubljenja uloge, upoznaje svoju tamnu stranu, postaje paranoična, počinju joj se priviđati stvari, hvata ju manija proganjanja. Osim izvanredne uloge Natalie Portman za koju je zasluženo zaradila Oscara, upravo je vizija i spososobnost Aronofskog da te osjećaje pretvori u uvjerljive slike i sva ta mučna stanja na neki način materijalizira, od Crnog labuda učinila jednim od najboljih filmova prošle godine. Kao nužna posljedica, ovaj film nije nimalo ugodno iskustvo, anksioznost i ludilo glavne glumice lako se prenosi na gledatelja što je očito i bila intencija. No publika ga je voljela, Crni labud je vjerojatno najčudniji i najmučniji blockbuster ove sezone, na uloženih 13 milijuna dolara, na kino blagajnama se vratilo čak 308. "Baš kao i završni ples njegove duboko rastrojene heroine, Crni labud je savršeni film." - Kristin Hunt, Premiere TANKA CRVENA LINIJA (The Thin Red Line) 20th Century Fox/Continental film, 1998., 170 min. Redatelj: Terrence Malick Uloge: Sean Penn, Adrien Brody, Jim Caviezel, Ben Chaplin, George Clooney, John Cusack, Woody Harrelson, Elias Koteas, Nick Nolte, John C. Reilly, John Travolta hi-fimedia #86 93

94 DVD recenzije cija koje će očarati neke kritičare i ozbiljnije filmofile, kao što bi s druge strane njegova apstraktna priroda, emocijska distanciranost i nedostatak dramatskog fokusa mogla frustrirati srednjostrujašku publiku." - Todd McCarthy, Variety BOKSAČ (The Fighter) Paramount Pictures/Blitz film i video, 2010., 115 min. Redatelj: David O. Russell Uloge: Mark Wahlberg, Christian Bale, Melissa Leo, Amy Adams On ima majku koja se trudi biti manager, ali je zapravo nije previše briga s kim se sin bori, samo da uzmu novac, brata koji je davno skoro slučajno srušio Sugara Raya Leonarda i onda potonuo u svijet droge, radi u komunalnom poduzeću i asfaltira ceste, a navečer pokušava ostvariti boksačku karijeru. Onda prilikom jedne bratove gluposti, pokušavajući ga izvući da ga policija ne prebije, zaradi gadnu ozljedu ruke...svatko normalan bi poslije svega odustao i pomirio sa sudbinom. Ne i Nicky Ward. Nakon što pronalazi normalnog managera, a njegov brat novu želju da se u zatvoru gdje je u međuvremenu dospio, očisti i pomogne svom bratu, njegov neosporni talent i upornost dolaze na naplatu. Na kraju dogura do titule šampiona u svojoj kategoriji, a neke od njegovih rundi (u stvarnom životu) bivaju proglašavane najboljim boksačkim trenucima uopće. Biografske sportske priče često su vrlo podatan materijal za ekranizaciju, jer je sport segment života gdje se granice mogućeg pomiču, gdje mladi ljudi s dna mogu uz veliku predanost i hrabrost doći do vrha svijeta. Nezasluženo nezamijećena psihološka drama ZEMLJA TIGROVA (Tigerland) 20th Century Fox/Continental film, 2001., 110. min. Redatelj: Joel Schumacher Uloge: Colin Farrell, Matthew Davis, Clifton Collins Jr, Thomas Guiry, Shea Whigham, Nick Searcy A to publika voli. Voljela je i ovu priču, "Boksač" je veliki hit ove sezone, zahvaljujući zanimljivoj priči o sportskom uspjehu popločenim teškim nedaćama. "Boksač" je na neki način i teška socijalna drama, čijoj je uvjerljivosti prije svega pomogao Christian Jesen je godine i poslije mirovnih protesta krajem šezdesetih, rađanja kontrakulture jasno je da Amerika ne želi slati svoju djecu u rat, a situacija na terenu ukazuje kako je Vijetnamski rat za SAD izgubljen. Znaju to i časnici koji rade u regrutnim centrima i kampovima, no naređenja su naređenja i imaju se izvršiti. U središtu priče imamo Ronalda Bozza (Colin Farrell), mladića na silu regrutiranog za slanje u Vijetnam, čovjeka oboružanim antirantim stavom i uvjerenjem kako ima ustavno pravo buniti se protiv činjenice da ga vojska šalje u pogibelj. Srećemo ga kako friško izlazi iz vojnog pritvora i dolazi u kamp u Louisiani za pripremu pješadije za borbene zadatke. Bozz ne priznaje autoritete, odbija naređenja, svađa se s pretpostavljenima i zbog toga trpi šikaniranje, kao vojnika dragovoljaca tako i sadistički nastrojenih nižih časnika. On je prijetnja za disciplinu i za moral vojske. Njegovo je oružje znanje, čitavo vrijeme proučava zakone i u početku u zakonskim paragrafima traži rupe kako bi se demobilizirao. No iako naoko tvrd i sebičan, Bozz je prije svega osjetljiv na nepravdu prema bilo kome. U jedinicu u koju je uletio vidio je mnogo mladića koji ne bi, iz ovog ili onog razloga, trebali biti na popisu ljudi za Vijetnam, jer bi njihove šanse za preživljavanje na ratištu bile minimalne. Tako je zakonske paragrafe u kojima je tražio vlastiti izlaz iz vojske, iskoristio za otpust nekih drugih, slabijih od sebe. Igrom slučaja, kad njegova jedinica zaglavi u Tigerlandu, poligonu koji je "drugo najgore mjesto na svijetu poslije Vijetnama", kao ga je nazvao jedan od viših časnika, Bozzova stabilnost, jak duh i predanost prijateljima gurnut će ga u situaciju da od disidenta postane vođa. Iako opisan kao ratni film, u "Zemlji tigrova" ratne akcije zapravo nema jer film završava scenom odlaska vojnika u Vijetnam, rat je samo povod da se ispriča teška psihološka drama primjenjiva u svim životnim situacijama koje podrazumijevaju određenu Bale ulogom Mickyevog brata. Za ulogu narkomana bitno je smršavio i tome dodao izvanredni glumački talent, potpunu transformaciju u lik kojeg igra. Njegov Oscar za sporednu ulogu u potpunosti je zaslužen. A sedam nominacija za Oscar hijerarhiju, ljudske ambicije i opasnost bilo koje vrste. Proslavljeni filmaš Joel Schumacher (Dan ludila, Klijent, Batman zauvijek, Telefonska govornica) je postigao izvrsnu atmosferu psihološke napetosti između izvrsno razrađenih likova čiji se različiti karakteri razgolićuju tek u situacijama napetosti i opasnosti. Tako otkrivamo rođene vođe, one koji bi to htjeli biti a ne mogu, zavidne, napasne, one s dušom djeteta...da bi sve dobilo na autentičnosti, Schumacher se odlučio za dokumentaristički stil, ništa u filmu ne izgleda umjetno ni prenapuhano, već vrlo naturalistički čemu pomaže nervozna kamera s metodom snimanja iz ruke. Farrell, kao jedino zaista poznato glumačko ime u filmu, je odigrao vrlo uvjerljivu i snažnu ulogu. Već njegovo "baš me briga" lice je pravi izbor za "mangupa" koji se pretvara u ratnog vođu. Film je po izlasku ostao nezamijećen, a na kino blagajnama je prošao mizerno. Apsolutno nezasluženo, jer je riječ o vrhunski konstruiranoj psihološkoj drami u bitnim kategorijama dokaz je da je cijela ekipa odradila izniman posao. "Boksač" je jedan od najvećih dosega holivudske produkcije na polju sportskih filmova uopće. "Baleova nalektrizirana izvedba simbolizira manje i više bitne TI 94 hi-fimedia #86

95 DVD recenzije elemente koji podižu Boksača iz zone duboko konvencionalnog sportskog filma kakav je mogao biti, u otkačeni sportski film kojeg je teško ne voljeti." - Scott Tobias, The Onion A.V. Club LARGO WINCH (Largo Winch) Wild Bunch/Discovery film, 2008., 108 min. Redatelj: Jerome Salle Uloge: Tomer Sisley, Kristin Scott Thomas, Miki Manojlović, Mélanie Thierry, Steven Waddington, Karel Roden Nerio Winch (Miki Manojlović), multimilijarder čija je kompanija smještena u Hong Kongu, ubijen je na svojoj luksuznoj jahti tako da izgleda kao da je nesretni slučaj. Njegova zamjenica Ann Ferguson (Kristin Scott Thomas) svoje suradnike u odboru direktora upozorava da se sprema neprijateljsko preuzimanje tvrtke, a zapravo pokušava provesti pakleni plan kako da sama preuzme vlasništvo nakon što je jedina neposredno pred Winchovu smrt saznala da on ima nasljednika, usvojenog sina za kojeg nitko ne zna. U to vrijeme on, Largo Winch putuje Brazilom, a da ni ne sluti kako mu opasni ljudi rade o glavi. Poduzet će sve da ga uklone s lica zemlje. Nastao po popularnom belgijskom stripu, Largo Winch je ekraniziran u europskoj produkciji s vrlo jakom glumačkom postavom. Za domaću publiku film će biti posebno zanimljiv jer je po priči Nerio Winch porijeklom iz Bosne, a usvojeni sin je odgajan negdje na dubrovačkom primorju. U čestim flash backovima iz prošlosti, Hrvatska je često mjesto događanja, a hrvatski jezik (malo nespretni) se dosta koristi. Iako bi fascinantni krajobrazi mogli biti dobra reklama za naš turizam, nažalost hrvatsku obalu glume druga područja, jer su ti prizori snimani na Malti i Siciliji. Largo Winch je napeti krimić pun akcije, izvrsne fotografije i još boljeg glazbenog scorea, no scenarij je, uz složenu križaljku zapleta i nužnu koncentraciju da se pohvata tko je na čijoj strani, bezrazložno opterećen prečestim preskakivanjem iz sadašnjosti u prošlost i obrnuto. Na redateljevu pak dušu ide što je smanjio dinamiku filma nepotrebnim rastezanjem srednjeg dijela i uvođenjem prevelikog broja nevažnih likova. "Razina nasilja, isključujući par brutalnih trenutaka, je niža negoli u holivudskim recentnim ekranizacijama superheroja. Ali, PG-13 zabranu za mlađe od 13 godina film bi mogao zaraditi zbog duge scene sexa gdje krupni plan stražnjice glumice zapravo važan za jedan od raspleta priče. Nazovimo to francuskim dodirom." - Jordan Mintzer, Variety BIJEG IZ GULAGA (The Way Back) National Geographic Films/Blitz film i video, 2011., 133 min. Redatelj: Peter Weir Uloge: Jim Sturgess, Colin Farrell, Ed Harris, Saoirse Ronan, Mark Strong, Dragoş Bucur, Gustaf Skarsgård Sibirski gulazi nisu imali pretjerano osiguranje, straže i ograde, jer se nije imalo kuda pobjeći. Nepregledna, nenaseljena, surova priroda bila je najbolja obrana od bijega. Tko se na njega odluči, čini očajnički korak s predvidljivim svršetkom. Upravo na to se odlučilo sedam zatvorenika raznih nacionalnosti i razloga zašto su završili u komunističkom logoru, predvođenih poljskim oficirom. Plan je bio sulud, pobjeći po najvećoj mećavi kako bi zameli tragove potjeri i hodati prema jugu dok ne izbiju na Bajkalsko jezero, pa konačno dohvatiti sigurnosti Indije. Plan je bio samo hodati prema jugu i hodati, i tako mjesecima punih 6 i pol tisuća kilometara. Na tom putu sedmorica hrabrih sretali su se ekstremnom hladnoćom, glađu, bolestima, Himalajima, nepreglednom pustinjom Gobi, ekstremnim vrućima i žeđi. Uz to, morio ih je strah da ne budu uhvaćeni, pa onda osobne dileme i sumnje kreću li se uopće u dobrom pravcu. Na putu najmanje su sretali ljude što ovaj epski poduhvat na ekranu čini pomalo monotonim uz svu muku protagonista i sposobnost velikog redatelja Petera Weira da iz ne baš atraktivnog scenarija izvuče maksimum. Glumački, filmom dominiraju poslovično dobri Ed Harris u ulozi Amerikanca s velikim životnim iskustvom, i Colin Farrell kao ne suviše bistri, ali oprezni i, na kraju odani, ruski kriminalac. Svojom fizičkom i psihičkom transformacijom još je jednom podsjetio kako je riječ o jednom od najboljih glumaca njegove generacije. "Film izgleda zgodno, dobro je napravljen, baziran na "istinitoj" priči čija je vjerodostojnost uvijek osporavana. Napunjen je scenama nevjerojatnih izazova preživljavanja. Ali rezultat tih izazova je nekako nepersonalan i nedifrenciran." - Lisa Schwarzbaum, Entertainment Weekly BILO JEDNOM U AMERICI (Once Upon A Time In America) Blu-ray Warner Bros/Continental film, 1984./2011., 229 min. Redatelj: Sergio Leone Uloge: Robert De Niro, James Woods, Joe Pesci, Tuesday Weld, Elisabeth McGovern, Jennifer Connelly Epska priča filma Sergia Leonea "Bilo jednom u Americi" pokriva 50 godina života židovskih gangstera na putu od sitnih lopova do krupne mafije u New Yorku i nudi nezaboravne uloge izuzetne glumačke ekipe. Robert De Niro i James Woods glume dvojicu prijatelja s Lower East Sidea čije je dugogodišnje ortaštvo u kriminalnim bandama i mafiji obilježeno tajnama i smrću. Izvrsne izvedbe ostvarili su i Tuseday Weld, Joe Pesci, Jennifer Connelly, Elisabeth McGovern te mladi glumci, u ulogama glavnih likova dok su još bili djeca iz geta. Film "Bilo jednom u Americi" pratila je čudna sudbina, na premijeri u Cannesu originalna verzija od nevjerojatnih 269 minuta doživjela je pljesak publike dug 15 minuta, verziju skraćenu za 120 minuta bez redatelja, maga špageti-westerna Leonea, američka je kritika dočekala rezervirano, pa je film i na blagajnama ostvario minus od 15 milijuna tadašnjih dolara. Nije bolje počelo ni s DVD verzijom s kraja devedestih koja je bila loše tehničke kvalitete i još izrezana na 4:3 format. Tek izdano je prvo pristojno, directors cut izdanje i otad film od kultnog statusa dobija punu afirmaciju. Toliku da su neki kritičari koji su ga originalno proglašavali jednim od najgorih filmova 80-ih godina, danas pišu kako je zapravo riječ o jednom od najboljih djela dekade. Sad je pred nama napokon i tehnički savršeno Blu-ray izdanje. "Originalna verzija Once Upon A Time In America zaslužuje najveću ocjenu od četiri zvjezdice. No skraćena verzija koju smo imali prilike gledati prije 25 godina je obična travestija" - Roger Ebert, Chicago Sun- Times hi-fimedia #86 95

96 DVD recenzije Kompletna saga Ratova zvijezda na Blu-ray diskovima DISK 1 RaTOVi ZVijEZDa: EPiZODa 1 fantomska PRijETNja Audio komentari Georgea Lucasa, Ricka McCalluma, Bena Burtta, Roba Colemana, Johna Knolla, Dennisa Murena i Scotta Squiresa Audio komentari iz arhivskih intervjua s glumcima i filmskom ekipom DISK 2 RaTOVi ZVijEZDa: EPiZODa 2 KLONOVi NaPaDajU Audio komentari Georgea Lucasa, Ricka McCalluma, Bena Burtta, Roba Colemana, Pabla Helmana, Johna Knolla i Bena Snowa Audio komentari iz arhivskih intervjua s glumcima i filmskom ekipom DISK 3 RaTOVi ZVijEZDa: EPiZODa 3 OSVETa SiTHa Audio komentari Georgea Lucasa, Ricka McCalluma, Roba Colemana, Johna Knolla i Rogera Guyetta Audio komentari iz arhivskih intervjua s glumcima i filmskom ekipom DISK 4 RaTOVi ZVijEZDa: EPiZODa 4 NOVa NaDa Audio komentari Georgea Lucasa, Carrie Fisher, Bena Burtta i Dennisa Murena Audio komentari iz arhivskih intervjua s glumcima i filmskom ekipom K ompletna saga Ratova zvijezda napokon izlazi u spektakularnom Blu-ray izdanju i to na čak devet diskova s 40 sati dodatnog materijala direktno iz arhive Lucasfilma. Osim svih šest epizoda, ovo opsežno Blu-ray izdanje sadrži i brojne izbačene, produžene i alternativne scene, nove dokumentarne priloge i posebnu kolekciju satiričnih isječaka koji su se pojavili u pop kulturi u posljednja tri desetljeća. Budući je ovo prvi puta DISK 5 RaTOVi ZVijEZDa: EPiZODa 5 imperij UZVRaĆa UDaRaC Audio komentari Georgea Lucasa, Irvina Kershnera, Carrie Fisher, Bena Burtta i Dennisa Murena Audio komentari iz arhivskih intervjua s glumcima i filmskom ekipom DISK 6 RaTOVi ZVijEZDa: EPiZODa 6 POVRaTaK jedija Audio komentari Georgea Lucasa, Carrie Fisher, Bena Burtta i Dennisa Murena Audio komentari iz arhivskih intervjua s glumcima i filmskom ekipom DISK 7 arhiva RaTOVa ZVijEZDa: EPiZODE 1 3 Izbačene, produljene i alternativne scene Prilozi o maketama i kostimografiji Prilozi o grafičkim konceptima Dodatni intervjui s glumcima i filmskom ekipom Uvid u arhive Lucasfilm...i još mnogo toga. DISK 8 arhiva RaTOVa ZVijEZDa: EPiZODE 4 6 Izbačene, produljene i alternativne scene Prilozi o maketama i kostimografiji Prilozi o grafičkim konceptima Dodatni intervjui s glumcima i filmskom ekipom...i još mnogo toga. DISK 9 RATOVI ZVIJEZDA (Star Wars) kompletna saga na Blu-ray diskovima Continental film Redatelj: George Lucas Uloge: Harrison Ford, Mark Hamill, Carrie Fisher, Billy Dee Williams, Liam Neeson, Ewan McGregor, Natalie Portman, Samuel L. Jackson, Hayden Christensen RaTOVi ZVijEZDa: DOKUmENTaRNi filmovi u povijesti da se kompletna saga nalazi u jednom izdanju, ova kolekcija sadržava i dokumentarne priloge o stvaranju sage, audio komentare, scene iza kamere, intervjue, priloge o kostimografiji i još mnogo toga. Lucasova saga na Blu-rayu u Hrvatskoj će biti dostupna u rujnu Star Warriors (2007., trajanje 84 minute) neki obožavatelji Ratova zvijezda skupljaju akcijske figurice... Ali ovi obožavatelji jesu akcijske figure! Posebno priznanje 501. Legiji, globalnoj organizaciji koju su pokrenuli entuzijasti, odano je ovim iscrpnim dokumentarcem u kojem se upoznajemo s najvećim obožavateljima sage! Razgovor s pravim Gospodarima: Imperij uzvraća udarac 30 godina kasnije (2010., trajanje 25 minuta) George Lucas, Irvin Kershner, Lawrence Kasdan i John Williams prisjećaju se stvaranja i snimanja filma Imperij uzvraća udarac u ovoj isrcpnoj retrospektivi iz Lucasfilma snimljene povodom 30-godišnjice samog filma. Ratovi zvijezda kroz satiru (2011., trajanje 91 minutu) uživajte u urnebesnoj kolekciji satira i parodija na Ratove zvijezda, a koje uključuju isječke iz serija "Family Guy", "Obitelj Simpsons", "Kako sam upoznao vašu majku". "Kako su se snimali Ratovi zvijezda" (1977., trajanje 49 minuta) nevjerojatni pogled iza kamera o snimanju prvih Ratova zvijezda u ovom fascinantnom dokumentarcu čiji su domaćini C-3PO i R2-D2. Dokumentarac uključuje intervjue s Georgeom Lucasom i pojavljivanja Marka Hamilla, Harrisona Forda i Carrie Fisher. "Imperij uzvraća udarac": SPFX (1980., trajanje 48 minuta) o tajnama snimanja filmova u dalekoj galaksiji. Uz Marka Hamilla kao domaćina dokumentarca, ponuđene su scene iza kamere i uvid u stvaranje fascinantnih specijalnih efekata koji su Lucasovu viziju preoblikovali u stvarnost u petoj epizodi sage. "Classic Creatures: Povratak Jedija" (1983., trajanje 48 minuta) pruža pogled iza kamere i klipove s produkcije filma Povratak Jedija i pobliže upoznavanje s procesom stvaranja pravih stvorenja iz posljednje epizode sage. "Anatomija specijalnih efekata" (1997., trajanje 26 minuta) o tome kako su specijalni efekti Ratova zvijezda postali još više posebni dva desetljeća kasnije! George Lucas objašnjava i demonstrira kako je njegov tim uspio transformirati originalne kostime i stvorenja u još življa bića nakon remasteriranja slike. 96 hi-fimedia #86

97 Stvarnost Zatvorite oči,i slušajte pažljivo. Iznenada,Vi ste na putu. Prema mjestu gdje je glazba stvorena. Yamaha HiFi komponente. Integrirano pojačalo A-S2000 Zagreb, maksimirska 39, tel. 01/ ,

98 SMS NAGRADNA IGRA Osvojite D-Link Boxee Box multimedijski player vrijedan kn Poznati svjetski proizvođač mrežnih uređaja tvrtka D-Link je u suradnji s tvrtkom Astro (poznata po dizajnu nekih A/V uređaja), napravio je multimedijski medijski player Boxee Box vrlo zanimljivog izgleda. Ukratko, ovaj uređaj, ako i većina drugih multimedijskih playera, pruža široke mogućnosti u reprodukciji zvuka slike, bez obzira rdilo se o komprimiranim ranim materijalima ili zvuku/slici u visokoj rezoluciji. No, u odnosu na konkurenciju nudi neke vrlo napredna i zanimljiva rješenja. Boxee Box pokreće Intelov Atom najnovije generacije CE4100 na 1.2GHz. Glavna razlika u odnosu na Netbook verziju je mogućnost dekodiranja 1080p video filmova, a sva "sirova snaga" ovakvog snažnog procesora u potpunosti je na raspolaganju Boxee Boxa. Boxee je u principu malo računalo koje radi na Linuxu i koristi tzv. Boxee softver, koji se također može downloadati na bilo koje osobno računalo neovisno o operativnom sustavu. Boxee je spojio do sada uobičajen način uporabe multimedijskih playera te mu dodao potpuni pristup Internetu. Mogućnosti Boxeea su velike, a najveća pažnja je posvećena gledanju Internet TV-a, odnosno internetskim servisima kao YouTube, Flicker, Picasa, Pandora, CineTrailer Boxee ima i svoju tražilicu, te se može priključiti na bilo koju uobičajenu internetsku stranicu. Boxee podražava DolbyThru HD i DTS, Dolby Digital i DTS zvučne formate. Kao što smo ustvrdili na našem skupnom testu medijskih playera u prošlom broju našeg magazina, Boxee pruža vrhunsku kvalitetu slike, čak i s materijalima s nižom rezolucijom slike. U ovom broju magazin HiFi Media poklanja multimedijski player D-Link Boxee Box vrijedan kuna. INFO: Nagradno pitanje: Koji procesor pokreće Boxee Box? a) Intel Core b) Intel Atom c) Intel Celeron Odgovor i adresu (primjer odgovora: hifi c, Pero Peric, Ilica 1, Zagreb) treba poslati putem SMS poruke na broj Napomena: između hifi i slova koje označava točan odgovor treba ostaviti razmak. Cijena slanja poruke na broj iznosi 3 kune + PDV. Dobitnik nagrade iz broja 85: Philips Fidelio ipod dock Goran Sapina, Ante Starčevića 19E, Zadar 98 hi-fimedia #86

99 Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/ , fax. 021/ info@mediaaudio.hr. Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/ ; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/

100 Nova zvijezda je rođena. Predstavljamo vam novu zvijezdu na sceni koja vam pruža izuzetnu povezivost s drugim uređajima u skladu s najnovijim tehnologijama. 7-KANALNI AV PRIJAMNIK VSX-920-K sofisticirani je predstavnik već započele 3D ere i specijalist u reprodukciji glazbe. Doživjet ćete je baš onako kako je originalno izvedena. Povezivost s iphone-om i ipod-om s Digital Direct Playback-om, Internet radio samo su nek e od k arak teristik a ovog iz vanr ednog ur e đ aja. Pioneer- ova icontr ol AV apl ik acija pr et vorit ć e vas iphone il i ip od u dal jinsk i uprav l ja č pr ek o k ojeg ć ete mo ći kontrolirati glavne funkcije vaših Pioneer uređaja. Multi-channel AV Receiver VSX-920-K Internet radio 7-ch / 140 W HDMI 1.4 (4 in / 1 out) 3D ready 1080p upscaler PQLS (2-ch) icontrolav Bluetooth ready ipod / iphone Digital Direct via USB Phase Control Advanced Sound Retriever/ Sound Retriever AIR Dolby Pro Logic IIz Oznaka Made for ipod označava da je elektronička oprema dizajnirana za spajanje s ipod-om, cerfificirana od strane proizvođača te udvoljava Apple standardima. Apple nije odgovoran za funkcionalnost i sukladnost Pioneer uređaja. Pioneer ne prodaje ipod uređaje. Oznaka Works with iphone označava da je elektronička oprema dizajnirana za spajanje s iphone-om, cerfificirana od strane proizvođača te udvoljava Apple standardima.