EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP E4E International Journal of Education for Entrepreneurship

Transcription

1 OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO E4E Znanstveno-stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP E4E International Journal of Education for Entrepreneurship Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski ISSN (tisak) ISSN X (online) UDK 33:37 Volumen/Volume 5 Broj/Number 2, 2015 Glavni urednici / Editors in Chief Ivica Katavić, Vitomir Tafra Zagreb, 2015.

2 Urednički odbor / Editorial board dr.sc. Marina Gregorić (Zagreb, Croatia), dr.sc. Milan Matijević (Zagreb, Croatia), Marjana Merkač-Skok (Ljubljana, Slovenia), dr.sc. Mirjana Pejić-Bach (Zagreb, Croatia), dr.sc. Ivica Katavić (Zagreb, Croatia), dr.sc. Jozsef Poor (Budapest, Hungary), Vitomir Tafra (Zagreb, Croatia), mr.sc. Zdravko Tkalec (Zagreb, Croatia), mr.sc. Tomislav Dobrović (Zagreb, Croatia) Širi urednički odbor / Extended editorial board dr.sc. Ružica Beljo Lučić (Zagreb, Hrvatska), dr. sc.joão Manuel da Silva Carvalho (Maia, Portugal), dr.sc. Emilija Fidancevska (Skopje, Macedonia), dr.sc. Arthashes Gazaryan (Klaipeda, Lithuanija), dr. sc. Åsa Hagberg-Andersson (Turku, Finland), dr.sc. Ljubo Jurčić (Zagreb, Croatia), dr.sc. Tanja Mihalič (Ljubljana, Slovenia), dr.sc. Josip Milat (Split, Croatia), mr.sc. Ivan Miloloža (Zagreb, Croatia), dr.sc. Mitar Perušić (Zvornik, Bosna i Hercegovina), dr.sc. Boris Pirjevec (Zagreb, Croatia), dr.sc. Gyula Vatai (Budimpešta, Hungary), dr.sc. Diana Vican (Zadar, Croatia) Za nakladnika / For Publisher Ivica Katavić Nakladnik / Publisher Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski Selska cesta 119, Zagreb, Hrvatska University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski Selska cesta 119, Zagreb, Croatia Naslovna strana / Front page Marina Rogić Grafičko oblikovanje / Graphic design Seniko studio d.o.o., Zagreb, Croatia Tisak / Print PrintHoa Naklada / Copies 100

3 SADRŽAJ 1. Uvod 5 2. Introduction 5 3. Martina Gregorić POSLOVNA ETIKA I KORPORACIJSKA DRUŠTVENA ODGOVORNOST U HRVATSKOJ I KATRU / BUSINESS ETHICS AND CORPORATE SOCIAL RESPONSIBILITY IN CROATIA AND QATAR 7 4. Marina Gregorić, Željko Knok, Zdravko Tkalec OCJENJIVANJE USPJEŠNOSTI STUDENATA U VISOKOM OBRAZOVANJU ZA PODUZETNIŠTVO PUTEM PRIMJENE MODULARNIH INTELIGENTNIH SUSTAVA / ASSESMENT OF SUCCESFUL PROGRESS OF STUDENTS IN HIGH EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP BY APPLYING MODULAR INTELLIGENT SYSTEMS Åsa Hagberg-Andersson NOVA VREMENA, NOVI IZAZOVI I NOVE METODE / NEW TIMES, NEW CHALLENGES AND NEW METHODS Darija Ivanković, Mirjana Nedović, Dolores Đapić STUDENTSKI PODUZETNIČKI INKUBATOR: INSTITUCIONALNA PERSPEKTIVA NOVIH POČETNIČKIH POTHVATA / STUDENT BUSINESS INCUBATOR: AN INSTITUTIONAL PERSPECTIVES OF NEW VENTURES Bruno Jelečanin ISTRAŽIVANJE ULOGE I PRIMJENE ISTRAŽIVANJA TRŽIŠTA U MALIM PODUZEĆIMA U HRVATSKOJ ICT INDUSTRIJI / RESEARCHING THE ROLE AND APPLIANCE OF MARKET RESEARCH IN SMALL ENTERPRISES IN CROATIAN ICT INDUSTRY Antoneta Lekaj, Zrinka Gregov, Mirna Varlandy Supek TEMELJNE ZNAČAJKE MANJINSKOG PODUZETNIŠTVA NA PRIMJERU PODUZETNIŠTVA ALBANSKE NACIONALNE MANJINE U HRVATSKOJ / THE BASIC CHARACTERISTICS OF MINORITY ENTREPRENEURSHIP: ALBANIAN ENTREPRENEURS IN CROATIA Dario Lešić NEPROFITNE UDRUGE KAO NOSITELJI RAZVOJA SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ / NON-PROFIT ORGANISATIONS AS THE HOLDER OF THE SOCIAL ENTREPRENEURSHIP DEVELOPMENT IN CROATIA 83

4 10. Joško Lozić, Ines Lozić, Marin Milković KOMPARACIJA FINANCIJSKIH POKAZATELJA GLOBALNIH CROSS MEDIJSKIH KORPORACIJA I HRVATSKIH MEDIJSKIH PODUZEĆA / COMPARISON OF FINANCIAL RESULTS OF GLOBAL MEDIA CORPORATIONS AND CROATIAN MEDIA COMPANIES Stana Odak Krasić, Ivanka Šaravanja DRUŠTVENO PODUZETNIŠTVO U REPUBLICI HRVATSKOJ KAO NAČIN FINANCIRANJA DJELOVANJA UDRUGA / SOCIAL ENTREPRENEURSHIP IN THE REPUBLIC OF CROATIA AS A METHOD OF FINANCING NOT-PROFIT ASSOCIATIONS Drago Pupavac EKSTROVERTIRANOST KAO POŽELJNA CRTA OSOBNOSTI PODUZETNIKA / EXTROVERTED PERSONALITY AS A ADVANTAGE IN ENTREPRENEURSHIP Mirko Smoljić, Branka Stipanović, Hrvoje Smoljić EMOCIONALNO UČENJE ZA RAZVOJ PODUZETNIŠTVA NA VISOKIM UČILIŠTIMA U RH / EMOTIONAL LEARNING FOR ENTREPRENEURSHIP DEVELOPMENT AT HIGHER EDUCATION INSTITUTIONS IN CROATIA Aljoša Šestanović FINANCIJSKI I OPERATIVNI LEASING IZ PERSPEKTIVE PODUZETNIKA / ENTREPRENEUR S PERSPECTIVE OF THE FINANCIAL AND OPERATING LEASING Zdravko Tkalec, Mario Šimunković, Ivana Rukavina VRJEDNOVANJE/OCJENJIVANJE PODUZETNIČKE KOMPETENCIJE KORIŠTENJEM TAKSONOMIJA / EVALUATION/ASSESSMENT OF ENTREPRENEURSHIP COMPETENCE USING TAXONOMIES Upute za autore Guidelines for authors 190

5 Uvod / Introduction 5 UVOD Poštovani čitatelji! Pred Vama je još jedan broj znanstveno-stručnog časopisa Obrazovanje za poduzetništvo u kojem su objavljeni i selektirani radovi s 5. Međunarodne konferencije o učenju za poduzetništvo. Glavna tema 5. Međunarodne konferencije o učenju za poduzetništvo bila je Utjecaj poduzetničkog znanja na poslovanje, menadžment i ekonomiju. S obzirom na to da je glavni cilj časopisa doprinos razvoju empirijskih, metodoloških, teorijskih i praktičnih spoznaja u području odgoja, učenja i obrazovanja za poduzetništvo te srodnih disciplina, fokus objavljenih radova temelji se na uvođenju novih koncepata u poduzetničko obrazovanje kao što su filozofija poduzetništva, online obrazovno okruženje, dualni sustav obrazovanja, inovacije, ljudski kapital, manjinsko poduzetništvo, društveno poduzetništvo, osobnost poduzetnika, emocionalno učenje za poduzetništvo te primjena modularnih integralnih sustava u obrazovanju za poduzetništvo. Zahvaljujemo autorima, uređivačkom odboru, recenzentima i ostalima koji su sudjelovali u pripremi časopisa i što su doprinijeli tome da i ovaj broj opravda očekivanja čitatelja. Glavni urednici INTRODUCTION Dear Readers! What you have in front of you is a new number of the international journal Education for Entrepreneurship, in which selected articles from the 5th International Conference on Entrepreneurial Learning were published. The main theme of the 5th International Conference of Entrepreneurial Learning (ICEL5) was Impact of Entrepreneurial Knowledge on Business, Management and Economy. Given that the goal of this Journal is contribution to the development of empirical, methodological, theoretical and practical knowledge in the field of education, teaching and education for entrepreneurship and related fields, the focus of the published articles is based on the introduction of new concepts in education for entrepreneurship such as philosophy of entrepreneurship, online learning environment, dual education system, innovation, human resources, minority entrepreneurship, social entrepreneurship, entrepreneurs personality, emotional learning for enterprises and implementation of integrated modular system in education for entrepreneurship. Special thanks to the authors, members of editorial board, reviewers and others who participated in the preparation of the Journal for all their contribution to this number in order for it to justify the expectations of its readers. Editors in chief

6

7 Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost u Hrvatskoj i Kataru 7 POSLOVNA ETIKA I KORPORACIJSKA DRUŠTVENA ODGOVORNOST U HRVATSKOJ I KATARU Martina Gregorić, MBA Management, Zagrebačka škola ekonomije i managementa, Jordanovac 110, Zagreb, Hrvatska, gregoricm1@gmail.com Mobitel: SAŽETAK Predmet ovoga rada je poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost s aspekta primjene u Republici Hrvatskoj i državi Katar na Bliskom istoku. Svrha rada je dati određene alate i smjernice menadžerima, investitorima te svim pojedincima i grupama koje žele poslovati na međunarodnoj razini ili biti dijelom međunarodnog poslovanja, uključujući poslovanje na Bliskom istoku. Za ove navedene zemlje postoji način poslovanja, kultura, primjena i percepcija poslovne etike i ponašanja koju bi trebao usvojiti svatko tko želi uspješno poslovati. Tema ovoga rada također obrađuje i korporacijsku društvenu odgovornost svake od navedenih zemalja, gdje svaka ima svoju ulogu u međunarodnom poslovanju. Percepcija javnosti i autora, kao i iskustvo autora u višegodišnjem radu, boravku i životu provedenom, kako u Hrvatskoj, tako i u Kataru, također je uključena u rad. Kako se ove dvije zemlje bore s etičkim pitanjima, što po tom pitanju poduzimaju i brinu li se za svoje interesne sudionike također je predmet ovog rada, a primjeri prikazani pri obradi gore navedenih kultura i zemalja korisni su za sve interesne skupine ovog rada. Rad je temeljen na znanstvenim metodama istraživanja koje su provedene putem kvantitativne i kvalitativne metode provedene u Hrvatskoj i Kataru na ciljnoj skupini poduzeća iz različitih sektora; hotelijerstvo, turizam, građevinarstvo, financije i bankarstvo, naftna industrija, trgovina i usluge. Ključne riječi: Hrvatska; Katar; korporativna društvena odgovornost međunarodno poslovanje; poslovna etika

8 8 Martina Gregorić 1. UVOD Ovaj rad posvećen je problemima s kojima se susreću poslovne organizacije u Republici Hrvatskoj i Kataru. Rad iznosi probleme i situacije s kojima se tvrtke moraju suočiti kada posluju u multikulturalnom okruženju. Multikultura može u mnogo čemu promijeniti, otežati ili olakšati poslovne odnose. Pojam multikultura danas je važnija nego ikada za korporacije, tvrtke te za svakog tko želi razumjeti i unaprijediti osobne ili poslovne odnose i biti konkurentan u više zemalja. Kulture se razlikuju od zemlje do zemlje te se tako razlikuju i običaji, razmišljanja, poslovanje, ljudski odnosi i pojmovi dobrog ili lošeg. Rad obuhvaća aspekte i karakteristike međunarodnog menadžmenta, njegove važnosti i utjecaj na poslovanje te ističe različitosti poslovnog ponašanja, poslovnih običaja, međuzavisnosti kulture i poslovnih običaja te etiku poslovanja u dvije zemlje u kojima je istraživanje provedeno. Prikazane su različite kulture i načini poslovanja te njihova uključenost u društvenu odgovornost koja je od velikog značenja. Kao što postoje razlike u poslovnim odnosima, kulturi i običajima u određenim zemljama, tako postoje i razlike u razumijevanju i provedbi korporacijske društvene odgovornosti u različitim zemljama, kulturama, a ponekad i unutar istih. Korporacijska društvena odgovornost odnosi se na način poslovanja korporacija te njihov odnos prema interesnim skupinama, okolišu i poslovanju na način da se brine za opće dobro društva. 2. POJAM POSLOVNE ETIKE Poslovna etika je skup moralnih načela i normi kojima se usmjerava ponašanje aktivnih sudionika u gospodarskom sustavu, u skladu s vrijednosnim sustavima koji se temelje na općim ljudskim vrijednostima i usmjerene su na dobrobit čovjeka. Poslovna etika je ponašanje koje poslovanje podržava u svojim svakodnevnim poslovima sa svijetom. Etika u poslovanju može biti raznolika. Ona se odnosi na sam posao u interakciji sa svijetom u cjelini, ali i na interakciju i poslovanje jedan-na-jedan s kupcima (Bebek, 2005). Poslovna etika različita je od čiste etike. Kod poslovne etike za dobro obavljen posao očekujemo da i druga strana izvrši svoj dio obveze. Etičnost se gleda u izvršavanju ciljeva svih dogovorenih strana. U poslovnom djelovanju gotovo ništa ne činimo za opće dobro nego je prisutna i osobna korist, odnosno dobit. Etičnost na radnom mjestu diktira onaj koji odlučuje, a to je menadžment. Etičnost u poslovanju odnosi se na konkretno izvršavanje preuzetih ciljeva za koje smo odgovorni (Krkač, 2006). Temelj poslovne etike je ponašanje u skladu sa zakonom. To obuhvaća davanje istinitih informacija, pošten pristup prema konkurenciji, zaposlenicima, dioničarima, partnerima, kao i fokusiranje na društvenu odgovornost i održivi razvoj (Dramond, 2001).

9 Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost u Hrvatskoj i Kataru 9 3. POJAM KORPORACIJSKE DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI Korporativna društvena odgovornost odnosi se na koncept prema kojem poduzeće na dobrovoljnom principu integrira brigu o društvenim pitanjima zaštiti okoliša u svoje poslovne aktivnosti i odnose s dionicima (Krkač, 2007). Osim doprinosa poboljšanju kvalitete življenja dionika, društvena odgovornost doprinosi i održivom gospodarskom razvoju. Dionici su svi pojedinci, organizacije i institucije koji mogu utjecati na projekt ili njegove aktivnosti mogu utjecati na njih pozitivno ili negativno (Nikolić, 2010). Društveno odgovorno poslovanje i ponašanje poduzetnika u posljednjem desetljeću doživjelo je eksponencijalni rast. Veliki broj kompanija integrirao je društvenu odgovornost u sve aspekte svog poslovanja kao put prema izgradnji ugleda u zajednici i široj društvenoj prihvaćenosti, jačanju konkurentnosti i postizanju dugoročnog održivog razvoja. Kompanije trebaju primjenjivati visoke standarde korporacijskog upravljanja, voditi brigu o zaposlenicima, održivom razvoju i očuvanju okoliša te biti odgovorni član društva (Bagić, 2006). Ključne aktivnosti koje kompanije trebaju uvesti u svoje poslovanje uključuje plan razvoja i edukacija zaposlenika, ravnopravnost bez obzira na spol, rasu ili dob zaposlenika. Ključ je zaposliti mlade, kreativne i školovane ljude. Cilj društveno odgovornog poslovanja korporacija je pridonositi podizanju svijesti o nužnosti održivog razvoja, razvijati proizvode i usluge koji unapređuju kvalitetu življenja i produktivnost te omogućavaju djelotvornije korištenje prirodnih dobara (Kotler, 2004). 4. PRIMJENA POSLOVNE ETIKE I KORPORACIJSKE DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ NA PRIMJERIMA PODUZEĆA Unatoč dobro razvijenoj industriji etike u svjetskoj poslovnoj praksi, jakom naglasku na nužnost uspostave etičnog upravljanja organizacijom i naglasku na organizaciji koja promiče društvene vrijednosti te je društveno odgovorna, poslovna praksa u Hrvatskoj još uvijek u određenim područjima zaostaje za svjetskom praksom. Nacionalno vijeće za konkurentnost u svojim Preporukama za povećanje konkurentnosti među najproblematičnije čimbenike poslovanja u Hrvatskoj, između ostalih, navodi i lošu radnu i poslovnu etiku. Taj zaostatak vidljiv je kod malih i srednjih poduzeća koja u maloj mjeri imaju razvijeni sustav upravljanja poslovnom etikom, za razliku od velikih poduzeća hrvatskog gospodarstva koja su prihvatila svjetske trendove i uvidjela da njihova uspješnost ovisi i o komponiranju poslovne etičnosti u svakodnevno poslovanje. Najviše je to vidljivo preko etičkih kodeksa koji su razvijeni u vodećim hrvatskim poduzećima te njihovoj uključenosti u društvena djelovanja. Kao što je prethodno navedeno etički kodeks predstavlja tek početni stupanj primjene poslovne etike u poslovanju, no vidljive su i naznake daljnjeg razvitka u pogledu etičnog poslovanja. Analizom prikupljenih podataka iz dostupnih izvora u Republici Hrvatskoj izdvojeni su sljedeći primjeri poduzeća koji primjenjuju poslovnu etiku i korporacijsku društvenu odgovornost na sljedeće načine:

10 10 Martina Gregorić a) Hrvatska lutrija i društveno dogovorno poslovanje U nastojanju da suzbiju negativne posljedice igranja na sreću, državne lutrijske organizacije udružene u World Lottery Association i European Lotteries posvetile su punu pažnju utvrđivanju standarda čiji je cilj uspostava programa odgovornog priređivanja igara na sreću i programa odgovornog igranja kako bi se umanjio rizik za sve dijelove društva, a posebno za osjetljive skupine. Program se temelji na načelima prevencije i edukacije. U tom smislu tu djelatnost treba podupirati, popularizirati je u javnosti i omogućiti korištenje komunikacijskih kanala u svrhu educiranja i obavještavanja igrača o njihovim aktivnostima, kako bi se ostvarila bolja informiranost igrača, njihov svjesniji odabir igara na sreću i načina sudjelovanja u njima te u što većoj mjeri, spriječila odnosno umanjila pojava patološkog igranja u našem društvu ( Zaposlenici Hrvatske lutrije u djelokrugu svog svakodnevnog rada imaju značajnu ulogu u promoviranju društveno odgovornog priređivanja igara na sreću u zajednici. Kako bi bili što pripremljeniji svaki prodavač lutrijskih igara i zaposlenik automat kluba i kasina prošao je edukaciju o društveno odgovornom priređivanju igara na sreću, koja mu je pomogla u boljem razumijevanju tog koncepta i interakciji s igračima na odgovoran način. Odgovornost priređivača igara na sreću je pružanje informacija igračima, bilo o vjerojatnosti dobitka, bilo o prevenciji prekomjernog igranja igara na sreću, kako bi oni u svakom trenutku mogli odlučiti o tijeku svog sudjelovanja u igri. Svaka informacija koju zaposlenik Hrvatske Lutrije daje igračima mora biti ispravna, precizna i pravovremena, a sve informacije moraju biti date igračima i vidljive na prodajnim mjestima. Hrvatska lutrija potpisala je Standarde društveno odgovornog priređivanja igara na sreću, a oni su implementirani u temeljnu viziju njezinog poslovanja. Standardi su integrirani u sve segmente poslovanja Hrvatske lutrije, od promišljanja, planiranja i provedbe svih aktivnosti, do informiranja igrača i oglašavanja igara na sreću ( Hrvatska lutrija na svakoj igri te promotivnim materijalima otisnula je znak odgovornog igranja igara na sreću i oznaku rizičnosti igre, koje kao odgovorni priređivač igara na sreću i nositelj Certifikata izdanog od strane Europske lutrijske organizacije, ističe na svojim proizvodima od godine. Prepoznatljivim i istaknutim logom odgovornog igranja i logom procjene rizika ovisnosti upozoravaju sve igrače da je igra zabava, dok se igra s mjerom. To je još jedna od potvrda odgovornog ponašanja HL-a prema svojim igračima i društvu u cjelini ( b) INA Zahvaljujući sustavnoj dugogodišnjoj praksi društveno odgovornog poslovanja, INA- Industrija nafte, d.d. dokazala se, ne samo kao jedan od pokretača hrvatskog gospodarstva, nego i kao pouzdan partner lokalnim zajednicama i društvu u cjelini. Za Inu, održivi razvoj znači korporativno opredjeljenje za trajnu predanost uravnoteženoj integraciji gospodarskih, ekoloških i društvenih čimbenika u svakodnevno poslovanje, s ciljem povećanja dugoročne vrijednosti za sve dionike, kao i prepoznavanja, sprječavanja i izbjegavanja mogućih negativnih utjecaja na okoliš. Kao potpisnica Globalnog ugovora

11 Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost u Hrvatskoj i Kataru 11 Ujedinjenih naroda (UN Global Compact), INA se zalaže i za promicanje i potporu 10 načela Global Compacta u području ljudskih i radnih prava, zaštite okoliša i borbe protiv korupcije ( U Ini su kontinuirano predani, kako uvođenju novih tehnologija i visoko kvalitetnih goriva, tako i osmišljavanju modela i pristupa koji su u skladu s najmodernijim standardima održivog razvoja i zaštite zdravlja, sigurnosti i zaštite okoliša. Početkom uprava Ine usvojila je novu Politiku zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša za INA Grupu, u kojoj je istaknuto opredjeljenje za doprinos održivom razvoju kroz odgovorno djelovanje i socijalnu osjetljivost, uzimajući u obzir utjecaj njihovog svakodnevnog poslovanja na okoliš te sigurnost i zdravlje ljudi ( Također, krajem godine stupio je na snagu novi Etički kodeks, koji određuje osnovne vrijednosti te načela ponašanja menadžmenta i radnika INA Grupe u pogledu njihovog odnosa prema radu, suradnicima i poslovnim partnerima, kao i prema javnosti. Kodeks se zasniva na poštivanju temeljnih ljudskih prava i etičkih načela integriteta, poštenja, povjerenja, poštovanja, humanosti, tolerantnosti i odgovornosti. Budući da su zaposlenici Ine temelj njene poslovne strategije, usmjereni su na privlačenje najboljih mladih ljudi na tržištu kroz Grow program zapošljavaju se mladi talenti različitih stručnih profila, pripravnici ili s do tri godine radnog staža. Svojim sadašnjim i budućim zaposlenicima INA nudi mogućnost profesionalnog razvoja i stručnog usavršavanja radi osiguranja najviše razine kvalitete znanja i kompetencija, kako na individualnom planu, tako i na razini kompanije, a INA je i ponosni nositelj certifikata Poslodavac Partner, koji se dodjeljuje za izvrsnost u upravljanju ljudskim resursima. Od godine u Ini se provodi Projekt korporativnog volontiranja radnika u lokalnoj zajednici, s ciljem pružanja pomoći onima kojima je to potrebno. Klubu INA volontera u međuvremenu je pristupilo više od 300 zaposlenika, koji su svojim brojnim akcijama pokazali razumijevanje za potrebe lokalnih zajednica te približili tvrtku najvećim svjetskim kompanijama u kojima je korporativno volontiranje uobičajena praksa ( drustvena-odgovornost-u-ini). Konačno, INA je tijekom godina sustavno radila na prepoznavanju specifičnih potreba lokalnih zajednica i pružala podršku humanitarnim, kulturnim, edukacijskim, ekološkim, sportskim, zdravstvenim i znanstvenim projektima u vidu donacija i sponzorstva. Rukovodeći kriterij pri izboru projekata svakako je stupanj korisnosti za širu zajednicu, dok je program donacija usmjeren na dobrobit djece i mladeži te osoba s posebnim potrebama. Za kraj treba istaknuti da INA ima dugogodišnju tradiciju nefinancijskog korporativnog izvješćivanja, a takvo je Izvješće o održivosti izdano i na razini INA Grupe, a u pripremi je i izvješće za Svoje prvo izvješće o zaštiti okoliša INA je izdala još godine, a od redovito izdaje godišnja izvješća o održivosti u skladu sa smjernicama Globalne inicijative za izvješćivanje ( U mnogim poslovnim situacijama, pojedinci često posežu za raznim neetičnim sredstvima kako bi pod svaku cijenu ostvarili, prije svega vlastite, kratkoročne interese. Manipulacija je izrazito prisutna u marketinškoj promociji koja se može prepoznati u pojmovima, značenjima i interpretacijama. Ovdje prikazujemo nekoliko primjera neetičkog poslovnog ponašanja u Hrvatskoj.

12 12 Martina Gregorić c) Slučaj Karlovačka pivovara Godine Karlovačka pivovara sa sjedištem u Zagrebu optužena je za ispuštanje ugljičnog dioksida u prirodu. Menadžment je do podizanja optužnice i proglašenja krivnje ignorirao i negirao krivnju te se branio šutnjom. Čelni ljudi Karlovačke pivovare znali su za ispuštanje ugljičnog dioksida, čime su se ponijeli krajnje neetično te svjesno ugrozili zdravlje stanovnika okolnog područja. Jedan se građanin otrovao i preminuo na mjestu gdje je pivovara ispuštala ugljični dioksid. O neetičnosti kompanije govori i to što se ni nakon nemila događaja pivovara nije ispričala obitelji preminulog ( 5. PRIMJENA POSLOVNE ETIKE I KORPORACIJSKE DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI NA PRIMJERIMA PODUZEĆA U KATARU Katar je zemlja mala po veličini, ali ogromnog bogatstva. Činilo bi se da će tako bogatstvo donijeti prosperitet i utjecati pozitivno na način života koji se obično danas ne nalazi tako lako u svijetu. Međutim, takvo bogatstvo predstavlja jedinstvene probleme i izazove za Katar. Relativno mali broj domaćeg stanovništva ne može te često ne ispunjava potrebe i količinu radnih mjesta koja se otvaraju u ovoj naciji koja agresivno napreduje. Prema tome velika većina radne snage u Kataru se sastoji od imigranata i stranih državljana. Ovi radnici rijetko uživaju, često niti malo ne uživaju i nemaju ništa od prava i povlastica kao izvorni katarski građani. Dapače, doseljenici često se susreću s eksploatacijom, kršenjem ljudskih prava, zlostavljanjem u rukama domaćih poslodavaca. Pitanje kršenja ljudskih prava postalo je najvažniji problem u Kataru o kojem se javno govori od trenutka kada je Katar dobio FIFA svjetski kup za 2022 godinu. To je pitanje u središtu pozornosti te se Katar mora pozabaviti tim pitanjima ukoliko želi zadobiti povjerenje, poštovanje i unaprijediti svoj cilj da postane premijerna nacija. Etika i integritet su odgovornost svakog zaposlenika i svaki zaposlenik stoga ima obavezu obavljanja dužnosti pošteno, objektivno, marljivo i održavati primjerenu razinu etičkog ponašanja u obavljanju svojih dužnosti za korporaciju te će odbaciti mita u svim njezinim oblicima. Zaposlenici trebaju pokazati lojalnost u svim pitanjima koja se odnose na poslove korporacije i neće svjesno biti dio nezakonitog, neetičnog ili nepravilnog djelovanja. Zaposlenici će u obavljanju svojih dužnosti za korporaciju poduzeti savjesne korake da se upoznaju i da je poslovanje u skladu sa zakonima, propisima, politikom tvrtke i procedurama. Nezakonita djela ili prekršaji nisu prihvatljivi te dobri motivi nisu isprika za izvršenje nezakonitih djela ili povreda u suradnji s politikom ili procedurama. Zaposlenici su dužni držati točne račune, datume i evidenciju o svim poslovnim odnosima, plaćanja i primanja uplata. Evidencija mora odgovarati poslovnim transakcijama i poslovnoj imovini. Zaposlenici ne smiju lažno izdavati račune ili unositi netočne podatke u evidenciju.

13 Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost u Hrvatskoj i Kataru 13 Zaposlenici moraju uložiti razumne napore kako bi djelovali u interesu kompanije i u obavljanju svojih dužnosti. Neprestano će težiti poboljšanju u stručnosti i učinkovitosti njihovog rada za korporaciju. Prema svim osobama, bez obzira na rasu, dob, vjeru, spol, bračni status itd. zaposlenici će se odnositi s poštovanjem i tretirati ih jednako. a) Q Chem primjena poslovne etike i korporacijske društvene odgovornosti Svrha politike jest osigurati da se svi zaposlenici Q-Chem-a, poduzetnici i poslovni suradnici pridržavaju svih važećih zakona i vođenja poslovanja tvrtke u skladu s najvišim standardima etičkog ponašanja; i pružiti smjer poslovanja, koje podržava i promovira kulturu etičkog integriteta i njeguje snažan timski rad i produktivnost. Pozornost na etici na radnom mjestu povećava ugled društva, integritet i pouzdanost i pomaže u upravljanju vrijednostima povezanim s upravljanjem kvalitetom i strateškim planiranjem. Q-Chem se zalaže za najvišu razinu etičkog ponašanja u odnosima s ljudima, organizacije i vlade gdje god poslovali. Njihov ugled je od temeljne važnosti za poslovanje i temeljne vrijednosti u kojima njihova industrija prevladava. Q-Chem brine o tome kako posluje; Stoga neće ugroziti svoje etiku i integritet iz bilo kojeg razloga, uključujući i postizanje poslovnih rezultata. Politika etike odnosi se na provedbu i kontrolu Etičkog kodeksa, tvrtkinih vrijednosti i odgovornosti. Poslovna etika i slični postupci primjenjuju se i trebaju ju razumjeti i pridržavati je se svi Q-Chem zaposlenici i svi koji s njima posluju ili surađuju. Ova politika i njeni postupci, uključujući i srodne procedure, promjene i dokumentacije mora se razvijati, obučavati, komunicirati i njome mora upravljati odjel za ljudske resurse sa savjetima iz Q-Chem revizora i pravnog Managera. Politika i njeni postupci će zamijeniti i zamjenjuju sve prethodne politike i procedure o Etičkom kodeksu 13 ( b) Primjer Qatar Airways Katar Airways je vodeći na putu u razvoju čišćih alternativnih goriva koje smanjuju utjecaj štetnih goriva u zrakoplovstvu na kvalitetu zraka. Udružili su se sa Qatar Petroleum, Shell, Airbus, Rolls Roys, Qatar Science & Technology Park i Woqod kako bi unaprijedili korištenje alternativnih goriva na komercijalnim letovima. Zajedno nastoje napraviti čišće mlazno gorivo s plinom za tekućine, te kerozin mješavinu koja će zamijeniti standardna goriva u industriji. Također Katar Airways dio je globalnog programa koji se zove Educirati dijete, koji ima znatno značenje smanjiti broj djece u svijetu kojima je uskraćeno temeljno pravo na obrazovanje. Kompanija je obećala svoju podršku u programu kroz informiranje i pokazivanje inicijative, uključujući i puštanja informativnog videa tijekom leta, također moguće je dati donacije u svakom trenutku putem web stranice ili tijekom leta. U godini Katar Airways poklonio je Kina Foundation-u za razvoj mladih, pomoć onima koji su pogođeni potresom u provinciji Sichuan. Financiraju se dvije škole i izgradnja smještaja za 1000 studenata te stalni pogon za 500 studenata ( com.qa).

14 14 Martina Gregorić 6. REZULTATI PRIMARNOG ISTRAŽIVANJA PRIMJENE POSLOVNE ETIKE I KORPORACIJSKE DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI Istraživanja konkretnih slučajeva primjerne poslovne etike i korporacijske društvene odgovornosti u praksi u primjerima iz Hrvatske i Katara. Kvantitativno istraživanje provedeno je putem anketnog upitnika koji obuhvaća pitanja poput postajanja normi i akata koji se odnose na poslovnu etiku i korporacijsku društvenu odgovornost kao i istraživanje konkretnih primjera primjene istih u poduzećima koja su odabrana za uzorak istraživanja. Anketni upitnik sastavljen je od pitanja koja počinju s općenitim pitanjima o dobi i spolu te funkciji i zanimanju ispitanika, djelatnosti poduzeća. Nadalje sadrži pitanja koja se odnose na primjenu načela društvene odgovornosti i poslovne etike u različitim područjima kao što su recikliranje, korištenje društveno odgovornog marketinga, brige za okoliš, tržište, ljudske resurse, zbrinjavanje otpada i ostalih relevantnih područja istraživanja. U upitniku su korištena pitanja oblika Likertove ljestvice, rangiranja, razvrstavanja te otvorena i zatvorena pitanja. Istraživanje je provedeno u poduzećima na području Hrvatske i Katara iz različitih područja djelovanja odnosno sektora. Kako je Katar država koja je u fazi rekonstrukcije i izgradnje prometnica, naselja, hotela, umjetnih otoka i ostale infrastrukture tako je i većina poduzeća obuhvaćenih ovim istraživanjem iz građevinske djelatnosti. Uz građevinsku, u Kataru je intenzivna i naftna industrija pa je drugi dio ispitanika obuhvaćenih ovim istraživanjem iz područja naftne industrije. U istraživanje uključena su i poduzeća iz drugih djelatnosti, ali u manjem broju što se vidi iz rezultata istraživanja. Istraživanje je provedeno na slučajnom uzorku iz populacije poduzeća koja se bave različitim gospodarskim granama kako bi se dobila što bolja slika stvarnog stanja u različitim djelatnostima. Uzorak je odabran prema najviše zastupljenim poduzećima u Kataru (građevinarstvo, naftna industrija, trgovina i usluge) i Hrvatskoj (trgovina, usluge, građevinarstvo, poljoprivreda, osiguranje, bankarstvo). Uzorak istraživanja je temeljen na slučajnom odabiru. Poslano je ukupno 150 upitnika, a odgovorenih se vratilo 85 što ocjenjujemo kao jako dobar odaziv. Rezultat je ovakvog odaziv je i trud autora te individualan pristup ispitanicima. U istraživanju je korištena i kvalitativna metoda putem provođenja dubinskog intervjua. Intervjui su provedeni u obje zemlje s time da je u Kataru bilo komplicirano provesti veći broj intervjua radi usklađivanja vremena posjete i udaljenosti, a u Hrvatskoj je taj dio bio jednostavniji dok je odaziv bio slabiji. Ukupno je obavljeno i 15 intervju na području Hrvatske i Katara, s time da su u njih uključeni predstavnici osiguravajućih društava, uslužnih djelatnosti, poljoprivrede, uvoza i trgovine, hotel i građevinsko poduzeće.

15 Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost u Hrvatskoj i Kataru Grafički prikaz rezultata istraživanja U nastavku su prikazani grafički prikazi rezultata istraživanja koji su interpretirani u poglavlju 7. Grafikon 1. Djelatnosti koje su sudjelovale u istraživanju u Hrvatskoj DJELATNOSTI GRAĐEVINS RSTVO TRGOVINA TURIZAM I HOTELI NAFTA OSIGURANJE BANKARSTV O POLJOPRIVR EDA OBRAZOVA NJE AVIJACIJA Izvor: Autorova vlastita obrada DJELATNOSTI/GRANA INDUSTRIJE Grafikon 2. Djelatnosti koje su sudjelovale u istraživanju u Kataru DJELATNOSTI GRAĐEVINSRSTV O TRGOVINA TURIZAM I HOTELI NAFTA OSIGURANJE BANKARSTVO POLJOPRIVREDA OBRAZOVANJE AVIJACIJA Izvor: Autorova vlastita obrada DJELATNOSTI/GRANA INDUSTRIJE

16 16 Martina Gregorić Grafikon 3. Poslovna etika u Hrvatskoj POSLOVNA ETIKA Nagrađivanje zaposlenika Najveća ocjena Najmanja ocjena 1 Izvor: Autorova vlastita obrada NAGRAĐIVANJE ZAPOSLENIKA ZA OSTVARENE REZULTATE Grafikon 4. Poslovna etika u Kataru POSLOVNA ETIKA Nagrađivanje zaposlenika Najveća ocjena Najmanja ocjena 1 Izvor: Autorova vlastita obrada NAGRAĐIVANJE ZAPOSLENIKA ZA OSTVARENE REZULTATE Grafikon 5. Briga o zaposlenicima GRAFIKON 5. BRIGA O ZAPOSLENICIMA DRUŠTVENO ODGOVORNA PODUZEĆA BRIGA O ZAPOSLENICIMA Izvor: Autorova vlastita obrada

17 Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost u Hrvatskoj i Kataru 17 Grafikon 6. Briga o zaposlenicima u Kataru DRUŠTVENO ODGOVORNA PODUZEĆA BRIGA O ZAPOSLENICIMA Izvor: Autorova vlastita obrada 7. ANALIZA REZULTATA ISTRAŽIVANJA Rezultati istraživanja potvrđuju postavljene hipoteze ovog rada. Prema analizi rezultata dobivenih istraživanjem u Hrvatskoj vidljivo je da se korporativna društvena odgovornost provodi se u pojedinim segmentima poslovanja kao što su u segmentu pročišćavanja otpadnih voda i jestivih ulja, ali i u tim segmentima postoji prostor za poboljšanje jer su ispitanici ocijenili brigu o istome ocjenama od 3 i 4. Primjena poslovne etike u poduzećima na području Hrvatske ocijenjena je ocjenama od 3 do 5 što upućuje na mogućnost unapređenja u onim poduzećima koja su ocijenjena s ocjenama manjim od 5, što je u većini istraživanih slučajeva i rezultat. Briga za ljudske resurse s aspekta poslovne etike u cijelosti se ocjenjuje srednjom ocjenom te možemo zaključiti da je ova sfera još uvijek u procesu razvoja te da bi se u tom segmentu moglo više brige posvetiti primjeni poslovne etike u Hrvatskoj. Briga za očuvanje okoliša također je ocjena ocjenom 3 što se smatra prosjekom, ali i nedovoljnom brigom jer je većina poduzeća ocijenila svoje ponašanje ocjenom 3. Istraživanje provedeno u Kataru ima nešto lošije rezultate nego Hrvatska što se u sljedećim segmentima očituje na način da se vidi znatan nedostatak brige za okoliš, primjene poslovne etike i korporativne društvene odgovornosti. Prije svega rezultati istraživanja upućuju na nejednakost među spolovima na odgovornim pozicijama nego u Hrvatskoj gdje je taj broj više ujednačen. Činjenica da su muškarci više sudjelovali u istraživanju govore u prilog tamošnjem patrijarhalnom načinu života koji je prisutan i u poslovnom svijetu. Jednakost spolova nije posebice zastupljena u Kataru. Najlošije su ocijenjeni smanjenje električne energije, korištenje povratne ambalaže, recikliranje, kao i mogućnost zaposlenika za izražavanje svoje mišljenje i to s ocjenom 2 u većini rezultata. Mogućnost dodatnog školovanja također je ocjena ocjenom 2 u najvećem broju ispitanika.

18 18 Martina Gregorić Uvjeti rada ocijenjeni su dobro jer je to zemlja koja uvjetima rada i nastoji privući zaposlenike iz cijelog svijeta, a atraktivna je po tax free prihodima. Poslovni odnosi i mogućnosti napredovanja su ocijenjene s ocjenom 3 što upućuje da i u ovom segmentu postoji prostor za poboljšanje. Zanimljivo je istaknuti da je Katar po brizi i okolišu i poslovnoj etici te korporativnoj društvenoj odgovornosti u zaostatku za Hrvatskom unatoč primamljivim ponudama za zaposlenje te se tamo puno više radi i radna snaga se iskorištava do maksimuma te nema institucije koja bi štitila prava radnika, posebice onih na nižim poslovima kao što je građevinarstvo. Zagađenost Katara izuzetno je visoka, pa je Katar proglašen među prvih 5 zemalja po zagađenosti zraka na svijetu. Za razliku od Katara, u Hrvatskoj se više pažnje posvećuje korporativnoj društvenoj odgovornosti i etici što je moguće i utjecajem Europske unije i zapadnog svijeta i pojačano. U Kataru još uvijek postoji sistem sponzorstava gdje poduzeća upravljaju zaposlenicima i određuju čak i njihovo prihvatljivo ponašanje izvan radnog vremena. U okviru rezultata istraživanja može se zaključiti da su obje promatrane zemlje podjednako loše u primjeni principa korporativne društvene odgovornosti i poslovne etike, što je na neki način iznenađujuće s obzirom da je Katar najbogatija zemlja na svijetu i želi stvoriti imidž bogate i brižne zemlje sigurne za stanovanje i poznate po izuzetno visokim primanjima i standardu. Također iznenađuje da Hrvatska koja je članica Europske unije te se želi tržišno ostvariti na tim prostorima i šire, ne ulaže više napora u očuvanje okoliša i primjenu poslovne etike u međuljudskim odnosima u poslovanju. Istraživanje je u svim aspektima potvrdilo postavljene hipoteze istraživanja s ciljem da naglasi mogućnosti i potencijal razvoja i poboljšanja primjene poslovne etike i korporativne društvene odgovornosti i u Hrvatskoj i u Kataru. 8. ZAKLJUČAK U ovom radu istražena su područja korporativne društvene odgovornosti i poslovne etike te njihova primjena u poduzećima na području Hrvatske i Katara. Metodologija izrade ovoga rada obuhvaća sekundarno istraživanju koje se provelo putem istraživanja i analize literature poznatih autora iz područja korporativne društvene odgovornosti i poslovne etike kako bi se definirali ključni pojmovi i terminologija potrebna za primarno istraživanje. U ovom dijelu rada prikazani su i primjeri primjene poslovne etike i korporativne društvene odgovornosti u poduzećima kao što su, INA, Hrvatska Lutrija. Negativni primjer obje istraživane kategorije je Karlovačka pivovara u kojemu se ne primjenjuju principi korporativne društvene odgovornosti ni poslovne etike. U ostalim poduzećima iz primjera u Hrvatskoj primjena je pozitivna. Primjeri primjene korporativne društvene odgovornosti i poslovne etike u Kataru istraženi na primjeru poduzeća Katar Petroleum, Q Chem i Qatar Airways ukazuju na bolju primjenu korporativne društvene odgovornosti a manje na pozitivnu primjenu poslovne etike.

19 Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost u Hrvatskoj i Kataru 19 U drugom dijelu ovog rada provedeno je i primarno istraživanje kvantitativne prirode uz provedbu anketnog upitnika također u Hrvatskoj i Kataru. Istraživanje je provedeno na ukupno 122 ispitanika iz sektora građevinarstva, bankarstva, avijacije, obrazovanja, osiguranja i naftne industrije. Rezultati primarnog istraživanja dokazuju postavljene hipoteze ovog rada na sljedeći način: Primjena korporativne društvene odgovornosti i njenih načela u Hrvatskoj bolja su po rezultatima nego što su ona u Kataru, ali još uvijek su ocjene nedovoljno dobre u odnosu na standarde koje podrazumijevaju principi korporativne društvene odgovornosti. Primjena poslovne etike u Hrvatskoj također je nešto bolja od one u Kataru. Unatoč tome, ni jedna ni druga zemlja nisu ocijenjene visokim ocjenama, što ukazuje na potrebna poboljšanja i usvajanje te primjenu načela poslovne etike u svakom pogledu. Osnovne zapreke pri izradi ovog rada bile su nedostatna literatura i općenito izvori podataka, a posebice treba istaknuti nevoljnost i nespremnost ispitanika da iskreno i u cijelosti odgovore na postavljena pitanja jer se radi o delikatnim informacijama, a mnogi pojedinci se i boje da ne bi ugrozili svoje položaje ili poslove ako u svakom segmentu daju konkretne odgovore. Iz detaljne analize rada te primjene metodologije za izradu stručnog i znanstvenog rada može se zaključiti da dvije potpuno različite zemlje, na različitim geografskim položajima, svaka u svom okruženju ima još prostora za napredovanje i usavršavanje u pogledu primjene korporativne društvene odgovornosti i poslovne etike.

20 20 Martina Gregorić BUSINESS ETHICS AND CORPORATE SOCIAL RESPONSIBILITY IN CROATIA AND QATAR Martina Gregorić, MBA Management, Zagreb School of Economics and Management, Jordanovac 110, Zagreb, Croatia, Mobile: ABSTRACT The purpose of this paper is to provide some tools and guidance to managers, investors, and all the individuals and groups that want to do business on an international level or be part of international business, especially in the Middle East. Countries covered in this paper are Croatia and Qatar. For these countries there is a way of business, culture, application and perceptionf of business ethics and conduct, which should be adopted by anyone who wants to operate successfully. The theme of this paper is also the responsibility of each country, where each plays a role in international business. The perception by the public and personal experience of the writer is also included in the paper. How those two countries struggle with ethical issues, how they face them and how they care for their interest participants and stakeholders is also the topic of this paper and the examples of different cultures and countries shown above are very useful for everyone interested in this matter. The research paper is based on scientific methods where the author conducted quantitative and qualitative research in Croatia and Qatar. The population and a sample of the population of this research was selected amongst different economic sectors such as; hotel industry, tourism, construction, finance, insurance, banking, gas and oil industry, trade and services. Key words: Business ethics; Corporate social responsibility; Croatia; International business; Qatar

21 Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost u Hrvatskoj i Kataru 21 LITERATURA 1. Bagić, A. (2006). Pregled društvene odgovornosti poslovnog subjekta u Hrvatskoj. Academy for educational development. Prince of Wales International Business leaders forum. Zagreb: MAP Savjetovanja. 2. Bebek, B. & Kolumbić, A. (2005). Poslovna etika. Zagreb: Sinergija nakladništvo. 3. Dramond, Dž. & Bein, B. (2001). Poslovna etika. Beograd ( ) godine/ ( ) 6. ( ) 7. Kotler, P. & Lee, N. (2004). Corporate Social Responsibility: Doing the Most Good for Your Company and Your Cause. Hoboken. NJ: John Wiley & Sons. Retreived from: 8. Krkač, K. (2007). Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost. Zagreb. Mate. 9. Mušura, A. (2006). Corporate Social Responsability. U knjizi: Njavro, Đ., Krkač, K., Buisiness Ethics and Corporate Social responsabilir. Zbornik Radova. Zagreb: Mate. p Nikolić, N. (2010). Društvena odgovornost i norma ISO ISO forum. Hrvatska gospodarska komora ( ) ( ) ( )

22

23 Ocjenjivanje uspješnosti studenata u visokom obrazovanju za poduzetništvo putem primjene modularnih inteligentnih sustava 23 OCJENJIVANJE USPJEŠNOSTI STUDENATA U VISOKOM OBRAZOVANJU ZA PODUZETNIŠTVO PUTEM PRIMJENE MODULARNIH INTELIGENTNIH SUSTAVA dr. sc. Marina Gregorić, Međimursko veleučilište u Čakovcu Ulica J. Jelačića 22a, Čakovec, marina.gregoric@mev.hr Mobitel: mr. sc. Željko Knok, Međimursko veleučilište u Čakovcu Ulica J. Jelačića 22a, Čakovec, zknok@mev.hr Mobitel: mr. sc. Zdravko Tkalec, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i menadžment Nikola Šubić Zrinski, Selska cesta 119, Zagreb, zdravko.tkalec@zrinski.org Mobitel: SAŽETAK Obrazovanje za poduzetništvo u visokom obrazovanju provodi se na specifične načine kako bi se studente što bolje pripremilo za poslovanje u stvarnom tržišnom natjecanju. Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i menadžment Nikola Šubić Zrinski (NŠZ), provodi obrazovanje za poduzetništvo kroz specifičan oblik poznat kao kolegij Integralno upravljanje poduzećem (IUP). U okviru Visoke škole NŠZ djeluje i studentski poduzetnički inkubator koji omogućuje studentima da već od prve godine studija osnivaju svoje tvrtke i upravljaju njima tijekom sve tri godine obrazovanja. Kolegij Integralno upravljanje poduzećem obuhvaća obrazovanje koje se izvodi putem primjene znanja iz različitih kolegija poput marketinga, ekonomije, poduzetništva, financija i računovodstva. Tijekom obrazovanja studenti analiziraju tržište, provode istraživanja tržišta, sastavljaju marketing plan, poslovni plan te se bave konkretnim aktivnostima kreiranja i prodaje vlastitih proizvoda ili usluga na realnom tržištu. S druge strane poznati su u računarstvu različiti inteligentni sustavi koji mogu pridonijeti praćenju napretka studenata tijekom pohađanja kolegija Integralno upravljanje poduzećem. Cilj je ovog rada pokazati kako bi se primjenom modularnih ekspertnih inteligentnih sustava moglo ostvariti uspješno i jednostavno praćenje uspjeha studenata pri ostvarenju ciljeva učenja za poduzetništvo na primjeru obrazovanja u Visokoj školi NŠZ. Ključne riječi: Obrazovanje za poduzetništvo; modularni inteligentni sustavi; integralno upravljanje poduzećem; inkubator

24 24 Marina Gregorić, Željko Knok, Zdravko Tkalec 1. KOLEGIJ INTEGRALNO UPRAVLJANJE PODUZEĆEM NA VISOKOJ ŠKOLI NIKOLA ŠUBIĆ ZRINSKI Kolegij Integralno upravljanje poduzećem interdisciplinarni je kolegij kojemu je prvenstveni cilj stjecanje poduzetničke kompetencije a onda i potrebne kvalifikacije za upravljanje malim i srednjim poduzećima. U obrazovnoj je praksi didaktičko-metodička novina s vrlo malo europskih uzora. Razvoj kolegija Integralno upravljanje poduzećem u suglasju je s relevantnom europskom obrazovnom politikom usmjerenom na kompetencije i kompetentnost. Kako je navedeno i u Europskom referentnom okviru kompetencija je skup znanja, vještina i stavova, a zavisno o kontekstualnom značenju. Kontekst koji u metodičkom smislu podržava kolegij Integralno upravljanje poduzećem stjecanje je poduzetničke kompetencije. Osim stjecanja samo teorijskog znanja (kognitivno područje), preferira se i stjecanje poduzetničke vještine (psihomotoričko područje) te u konačnici i poduzetnički stav, karakteristike (afektivno područje). Kolegij Integralno upravljanje poduzećem nalazi svoj smisao upravo u stjecanju svih elemenata poduzetničke kompetencije. U korelaciji s ostalim nastavnim kolegijima, tijekom Stručnog studija stječe se sveobuhvatno znanje, ali i vještine i stavovi potrebni za: a) samostalno upravljanje vlastitim poduzećem i b) rad u drugim područjima. Tijekom tri godine studija studenti uče kako se pripremiti za realan sektor i vođenje poslovnih aktivnosti, kako pripremiti poslovni plan, marketing plan, koje tehnike koristiti da bi privukli potencijalne klijente i prodali svoje proizvode ili usluge. Studenti također uče kako se pripremiti za poslovne sastanke, kako ih voditi, kako analizirati tržište i marketinško okruženje te provesti analizu i istraživanje tržišta. Sve ove aktivnosti sastavni su dio kolegija Integralno upravljanje poduzećem u kojem studenti osnivaju i svoja poduzeća u skladu sa zakonom u Republici Hrvatskoj. Kolegij je osmišljen na način da predavači iz kolegija Integralno upravljanje poduzećem održavaju predavanja i radionice ili vježbe te uključuju i predavače iz drugih kolegija kao što su marketing, financije, poduzetništvo i sl. kako bi se studentima na interdisciplinaran način pružila potrebna znanja o vođenju stvarnih poduzeća. U okviru Visoke škole Nikola Šubić Zrinski djeluje i studentski poduzetnički inkubator koji studentima omogućuje da već od prve godine studija osnivaju svoja poduzeća, da njima upravljaju i posluju s drugim poduzećima i to tijekom svih godina studija. (Mreža studentskih poduzetničkih inkubatora, 2012). Na taj način studenti obavljaju stvarne tržišne transakcije što omogućuje predavačima da ocijene aktivnost studenata, njihov napredak, marketinški i menadžerski pristup, vrijednost poslovnih transakcija, prihod i dohodak njihovih poduzeća.

25 Ocjenjivanje uspješnosti studenata u visokom obrazovanju za poduzetništvo putem primjene modularnih inteligentnih sustava 25 Sljedeći elementi dio su kriterija ocjenjivanja kolegija Integralno upravljanje poduzećem: a) Kvaliteta poslovnog plana b) Kvaliteta marketing plana c) Broj tjednih/mjesečnih/ ponuda poslanih potencijalnim klijentima d) Broj tjednih/mjesečnih telefonskih poziva usmjerenih ka potencijalnim klijentima e) Broj održanih prodajnih/poslovnih sastanaka f) Broj zaključenih prodaja g) Prihod od ostvarene prodaje po mjesecima. Kombiniranjem gore navedenih kriterija ocjenjivanja i aktivnosti studenata moguće je ocijeniti uspješnost studenata kao uspješnih, dovoljno ili nedovoljno aktivnih, zadovoljavajućih ili nezadovoljavajućih. U nastavku je objašnjen princip na kojem se može primijeniti modularne inteligentne sustave u obrazovanju za poduzetništvo u okviru kolegija Integralno upravljanje poduzećem. 2. INTELIGENTNI SUSTAVI I UMJETNA INTELIGENCIJA Usporedbom prednosti i nedostataka prirodne i umjetne inteligencije, može se zaključiti da se prednosti umjetne inteligencije ogledaju u postojanosti i troškovima znanja koji mogu biti niski, zatim u konzistentnosti, dokumentaciji procesa i znanja, a nedostaci u kreativnosti, mogućnostima upotrebe senzora i mogućnosti zaključivanja. Glavna razlika kod konvencionalne obrade podataka i obrade podataka umjetnom inteligencijom ogleda se po tome što se konvencionalna obrada zasniva na algoritmima i brojevima, a obrada zasnovana na umjetnoj inteligenciji na simboličkoj obradi i heuristici, kako tvrde autori (Mišljenčević i Maršić, 1991). Prednosti umjetne inteligencije mogu se uočiti kroz pomoć u rješavanju zadataka, pomoć pri obradi s nekompletnim i nejasnim podacima, pomoć pri obradi velike količine podataka, povećanje produktivnosti i sl. Područja primjene umjetne inteligencije mogu biti kod prepoznavanja teksta, razumijevanja govora, obrade na bazi neuronskih mreža, neizrecive (fuzzy) logike, genetskih algoritama, hibridnih sustava i sl. Za razumijevanje i modeliranje jednog sustava odabrana je fuzzy logika i odgovarajući model Neizreciva logika (fuzzy logika) Pri razumijevanju rastuće upotrebe fuzzy logike važno je razjasniti što znači termin fuzzy logika. Fuzzy logiku možemo promatrati kroz dva različita značenja. Fuzzy logika logički je sustav u užem smislu i predstavlja proširenje viševrijednosne logike. Međutim i u svojoj najužoj definiciji, kako po konceptu, tako i u sadržaju, fuzzy logika razlikuje se od tradicionalnih viševrijednosnih logičkih sistema (Avdagić, 2009). Modeliranje fuzzy sustava podrazumijeva rad s nepreciznim konceptima i nepreciznim međuzavisnostima.

26 26 Marina Gregorić, Željko Knok, Zdravko Tkalec Primjena fuzzy logike značajno je porasla posljednjih godina. Koristi se u ekonomiji, marketingu, sustavima za pоdršku pri оdlučivanju, ekspertnim sustavima, biologiji, meteorologiji, politici itd. Zahvaljujući razvoju računala i komercijalnih softvera moguća je njena primjena na bilo koji kompleksni sustav koji se može kvalitativno opisati, a ogleda se pomoću: Upravljanja najrasprostranjenija kategorija, osobito u industrijskim aplikacijama Zaključivanja - ekspertni sustavi dijagnoze, planiranja i predikcije, procesiranje prirodnih jezika, inteligentni roboti. Prepoznavanje uzoraka (analiza slike, procesiranje zvuka i signala). Kvantitativne analize. Primjer: Ako je vodostaj rijeke visok i kiša neprestano pada onda su uvjeti za poplavu veliki. Ako se svakoj realnoj vrijednosti (npr. vodostaj = 20 m) pridruži vjerojatnost kojom se procjenjuje da se ona uklapa u neki koncept (npr. vodostaj je visok), onda se dobije nešto što se naziva fuzziness. Fuzziness predstavlja mjeru s kojom se neka vrijednost (instanca) uklapa u semantički idealan koncept. Slika 1. Usporedba klasičnih i fuzzy skupova Izvor: Slobodna autorska modifikacija Na slici 1. prikazan je µ - stupanj pripadnosti (mjera članstva). Fuzzy skupovi generalizirana su verzija klasičnog matematičkog koncepta skupa. Modeliranje fuzzy modela U okviru ovog rada predstavljen je fuzzy model za praćenje rada studenata. Zbog jednostavnosti i reprezentativnosti odabrane su tri sastavnice opisnog praćenja studenata. Ulazne sastavnice čine kvaliteta poslovnog plana (izrazita, dobra, slaba) i broj prodajnih sastanaka (visok, umjeren, nizak), a za izlaznu sastavnicu odabrana je uspješnost studenata (uspješan, aktivan, nezainteresiran).

27 Ocjenjivanje uspješnosti studenata u visokom obrazovanju za poduzetništvo putem primjene modularnih inteligentnih sustava 27 Sustav fuzzy zaključivanja Fuzzy zaključivanje proces je formuliranja preslikavanja određenog ulaza na izlaz pomoću fuzzy logike. Mapiranje zatim daje osnove iz kojih se mogu izvesti odluke ili uočavati uzorci. Proces fuzzy zaključivanja uključuje: funkcije pripadnosti, logičke operacije i if-then pravila (Avdagić, 2009). Slika 2. Proces fuzzy zaključivanja Izvor: Slobodna autorska modifikacija Za sliku 2. vezana su dva pravila i na osnovu njih možemo odrediti da ako se radi o jednom studentu i ako pratimo dva predmeta, na osnovu fuzzy procesa zaključivanja, kolika je njegova mogućnost svladavanja gradiva, odnosno ocjena njegovog rada. Na primjeru elemenata i kriterija ocjenjivanja uspješnosti studenata u kolegiju Integralno upravljanje poduzećem (kvaliteta poslovnog plana, kvaliteta marketing plana, broj tjednih/mjesečnih/ ponuda poslanih potencijalnim klijentima, broj tjednih/mjesečnih telefonskih poziva usmjerenih k potencijalnim klijentima, broj održanih prodajnih/poslovnih sastanaka, broj zaključenih prodaja, prihod od ostvarene prodaje po mjesecima) možemo uz pomoć inteligentnih sustava doći do sljedećih pravila:

28 28 Marina Gregorić, Željko Knok, Zdravko Tkalec Pravilo 1: Ako je Kvaliteta poslovnog plana Slaba i Broj prodajnih sastanaka Nizak, onda je Ocjena Nezainteresiran. Pravilo 2: Ako je Kvaliteta poslovnog plana Dobra i Broj prodajnih sastanaka Umjeren, onda je Ocjena Aktivan. S obzirom na to da se može putem ovog modela pratiti više studenata i predmeta istovremeno, zaključak se svodi na to da ovaj sustav umnogome može pomoći nastavniku Sažetak if-then pravila Tumačenje if-then pravila proces je od tri dijela: 1. Fuzzy obrada ulaza: dodijeliti svim fuzzy izjavama u premisi stupanj pripadnosti između 0 i 1, ako postoji samo jedan dio premise, onda je to stupanj podrške za pravilo. 2. Primijeniti fuzzy logičke operatore na više dijelova premise, ako postoji više dijelova premise, primjenjuju se fuzzy logički operatori i dobiva se jedinstven broj između 0 i 1. To je stupanj podrške za pravilo. 3. Primijeniti metodu implikacije: koristiti stupanj podrške za cijelo pravilo kako bi se oblikovao izlazni fuzzy skup. Zaključak fuzzy pravila dodjeljuje cijeli fuzzy skup izlazu. Ovaj fuzzy skup predstavljen je funkcijom pripadnosti koja označava kvalitetu zaključka. Ako je premisa samo djelomično točna (tj. dodijeljena joj je vrijednost manja od 1), onda je izlaz fuzzy skup odrezan u skladu s metodom implikacije. U principu, samo jedno pravilo nije dostatno. Potrebna su dva ili više pravila koja isključuju jedno drugo. Izlaz je svakog pravila fuzzy skup. Izlazni fuzzy skupovi za svako pravilo potom se agregiraju u jedinstven izlazni fuzzy skup. Na kraju je rezultirajući fuzzy skup potrebno pretvoriti u jedinstven broj. 3. ZAKLJUČAK Najčešće primjene inteligentnih sustava, vezane za obrazovanje u rješavanju su problema klasifikacije i predviđanja. Moguće primjene inteligentnih sustava u obrazovanju za poduzetništvo na Visokoj školi Nikola Šubić Zrinski, a u okviru kolegija Integralno upravljanje poduzećem sljedeće su: Detekcije prevara. Detekcija i bilježenje ponašanja koja odstupaju od uobičajenih ponašanja studenata. Predviđanje potreba studenata. U zavisnosti od uspjeha i rezultata studenata koji su diplomirali te od poznatih potreba, moguće je predvidjeti njihove potrebe i interese. Klasifikacija studenata. U zavisnosti od rezultata te od poznatih osobina, moguće je klasificirati i dodijeliti određene ocjene koje mogu predstavljati npr. rizik koji bi se uzeo u obzir kod izrade novog kurikuluma.

29 Ocjenjivanje uspješnosti studenata u visokom obrazovanju za poduzetništvo putem primjene modularnih inteligentnih sustava 29 Prezentirani model u ovom radu predstavlja jedan od pristupa i pomoći prilikom praćenja i ocjenjivanja nastavnika u okviru jednog kolegija. Za sveobuhvatniju primjenu za modeliranje potrebno je uključiti veći broj ulaznih varijabli. Da bi se realizirali zahtjevi koji se postavljaju pred inteligentne sustave, potrebno je postojanje kvalitetnog informacijskog sustava s dovoljnom količinom i kvalitetom podataka, zatim jasno definirani obrazovni procesi u koje se integrira inteligentni sustav te jasno definirana očekivanja od inteligentnog sustava u smislu funkcionalnosti koje će pokrivati. Ti faktori bitni su jer je najčešći način izgradnje inteligentnog sustava taj da se na osnovu zahtijevanih funkcionalnosti i raspoloživih ulaznih informacija formira struktura sustava, a onda se ista optimizira kroz proces učenja sustava (offline), dok se ne postigne očekivano funkcioniranje. Nakon toga se sustav stavlja u funkciju. Tijekom životnog vijeka u sustavu se javljaju promjene koje on može apsorbirati kroz online učenje i na taj način se adaptirati.

30 30 Marina Gregorić, Željko Knok, Zdravko Tkalec ASSESSMENT OF SUCCESSFUL PROGRESS OF STUDENTS IN HIGH EDUCATION FOR ENTREPRENEURSHIP BY APPLYING MODULAR INTELLIGENT SYSTEMS dr. sc. Marina Gregorić, Međimurje Polytechnik in Cakovec Ulica J. Jelačića 22a, Čakovec, Mobile: mr. sc. Željko Knok, Međimurje Polytechnik in Cakovec Ulica J. Jelačića 22a, Čakovec, Mobile: mr. sc. Zdravko Tkalec, University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski, Selska cesta 119, Zagreb, Mobile: ABSTRACT Education for entrepreneurship in high schools is conducted in a very specific way in order to prepare students for real life situations in the open market competition. University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nikola Subic Zrinski (NSZ) offers students education for entrepreneurship through a course known as Integrated Enterprise Management (IEM). There is also student s entrepreneurship incubator which enables students already at their first year of study to start up their own companies, develop, organise and manage them through the whole three years of study. The course IEM consists of practical and theoretical knowledge from different study areas such as Marketing, Economics, Entrepreneurship, Accounting and Finance, HR, etc. During their study, students analyse market environment, conduct market research, create marketing and business plans as well as conduct real business transactions of selling their products or services. On the other hand, we are familiar with information technologies known as modular intelligent systems which may contribute to systematic follow up and assessment of student s success while participating in the IEM course. The major aim of this paper is to find out and recommend how the modern computer engineering tools such as modular expert intelligent systems can be applied in education for entrepreneurship in IEM course as a tool for successful and simple assessment of student s progress in achieving goals of study for entrepreneurship at University College NSZ. Key words: education; entrepreneurship; integrated enterprise management; modular intelligent systems; incubator

31 Ocjenjivanje uspješnosti studenata u visokom obrazovanju za poduzetništvo putem primjene modularnih inteligentnih sustava 31 LITERATURA 1. Avdagić, Z. (2009). Fuzzy logika u inženjerskim aplikacijama. Sarajevo: Elektrotehnički fakultet. 2. Ćosić, K., Franjčec, K., Ivančić, G., Kolak, A., Koščec, G., Križman Roškar, M., Marjanović, V., Mati, I., i Sikirica, J. (2014). Metodički praktikum. Ocjenjivanje. Zagreb: Profil. 3. Dalbelo Bašić, B., Čupić, M. i Šnajder, J. (2011). Umjetne neuronske mreže. Zagreb: Zavod za elektroniku, mikroelektroniku, računalne i inteligentne sustave Education for Entrepreneurship: International Journal of Education for Entrepreneurship, (2014.), Vol. 4, no Entrepreneurial learning, (2013.), Vol. 3, no inkubator/poduzetnicki-inkubator-12/ 7. Mišljenčević, D. i Maršić, I. (1991). Umjetna inteligencija. Zagreb: Školska knjiga. 8. Russel, S. i Norvig, P. (2003). Artificial Intelligence - A modern approach. New York: Prentice Hall. 9. Studija izvodljivosti Mreža studentskih poduzetničkih inkubatora, (2012), Zagreb, Inovacijsko razvojni centar Zrinski

32

33 New times, new challenges and new methods 33 NEW TIMES, NEW CHALLENGES AND NEW METHODS Åsa Hagberg-Andersson, PhD Novia University of Applied Sciences Vasa, Finland ABSTRACT We live in changing and challenging times. Many countries in Europe are making plans on how to improve their competitive advantage in order to match the current global challenges in the best ways. In many countries the focus is on how to meet the global challenges with the support from the educational sector. In Finland education has been an important part of building the Finnish economy. When the tough times continue in the economy it is still good news to see how the educational sector and business life still continue to support each other through continuous exchange. One of the educational aims in the country is to continue to learn new things through your whole life this is one of the key stones upon which the society is built. This is also one way to continue to improve your competitive advantage in the country. According to the last statistics from July 2015 the Vaasa region and the region where the capital of Finland is situated belongs to the most successful ones when it comes to competitive advantage. This is where Novia University of Applied Sciences is situated with one of several campuses. Among the success factors are educational level, innovation, company dynamics, and productivity. Cross sectional knowledge exchange is prioritized in society and therefore research and projects in this area receive high attention and also funding. In comparison with many countries Finland is also a very open and transparent society. This supports the knowledge exchange between business and educational sector. The paper is based on the results from one of the cross border projects where new teaching methods in entrepreneurial education in four countries were documented and took place in Croatia, Slovenia, Portugal and Finland. The results showed that the project and the methods were successful in using new methods within business education in these countries. Key words: competitive advantage; education; teaching methods

34 34 Åsa Hagberg-Andersson 1. INTRODUCTION We live in changing times. In most part of the world we see rapid changes in the economy and society as a whole and solutions about how to handle it are interesting to find out more about. As the competition is getting tougher many organizations are looking for new solutions and the answer is often to organize the activities in new ways and industrial networks are often the only answer. Competition nowadays very much takes place between networks (Möller and Halinen, 1999; Ghauri, Tarnovskaya and Elg, 2008) and learning more about dynamics and development in networks is an interesting research area. Our world can be described in terms of connected networks where change takes place in a rapid paste and every actor in the network takes part in the change in different and unique ways from the position where they are positioned. When we describe the world as connected industrial networks we present how relationships and links connect actors, resources and activities (Håkansson and Johanson,1992). Both the business world and the educational sector work in networks and these networks also run together in their unique ways of connectedness. 2. NEW TIMES, NEW CHALLENGES AND NEW METHODS Our reality of today is filled with challenges of different kinds. One of the challenges of today is globalization and the increased competition that results in a new awareness of where we stand in terms of competition, resources and the future. One way of working ones way forward is found in the paths of innovation. This is to be found in the creative environment. This grow ground of creativity is one of the corner stones of development of today. As society changes in a fast pace there is a need of mapping these changes and meeting them with the right mix of readiness. This readiness lies in the inner organizational culture and its connections (Judge, Fryxell and Dooley, 1997). Finding the existence of innovation and creativity and choosing the right form for it is of outmost importance today in order to be competitive enough. In the right form it can contribute to the development of new solutions of all kind to the activities in public sector, business or educational sector. The society and the reality today is a connected world in terms of internet, technical solutions and needs of the separate organizations connected. Therefore it is important to create the right comp ability inside the organization that can respond to the fast changes outside the organization. The key to developing and controlling the organizational dynamics and its response to the outside world is the key to how you can innovate and handle your creative path (Judge, Fryxell and Dooley, 1997). How the organization manages the connectedness to the global changes is very much a matter of strategy, choice and inbuilt flexibility in terms of the fast changes. The key is often built into a well-planned cooperation (Axelsson and Easton, 1992; Gadde and Håkansson, 2001).

35 New times, new challenges and new methods 35 The educational sector of today is also very much dependent on the cooperation and strategic alliances of international educational networks. One of the key issues to focus on is how we can enhance innovative thinking, innovation, creativity as the source of competitive advantage (Florida 2002). The connection between the educational sector and the business world of today is one of the key areas to develop as much of the needed innovative thinking is found in several sectors and their resources. And the sectors need each other because of several reasons. Therefore the connectedness of international networks are of importance especially in the educational sector. It is also important to understand how cooperation in your networks affects your competitive advantage (Wagner and Johnson 2004). A solution forward can be found in coopetition cooperation with competitors in new ways and in untried combinations. Competition can be seen as something that is hindering our activities, but it also supports us and helps us develop in experiencing our own organizations strength and weaknesses in the mirror of the market and others. It supports us in building our strengths. Time in this kind of cooperation is of big importance as it shapes the cooperation to what you need to something new compared to before. This is especially important when you act in the same market (Tidström and Hagberg-Andersson 2012). We can create and develop many activities ourselves, but in todays competition our activities mirror of what the global market looks like and how we make it. The global market means access to resources and possibilities for our customers and creates a picture in choosing the alternative that is the best in their view. In our connected world of internet and global business most actors are connected in some ways. Our network connections can be characterized in many different ways and they are built for certain reasons and with certain resources. Through your network you can strengthen your competitive advantage. The tools to develop and improve your competitive advantage on the market can be found locally or globally. These are in your connections of partners, customers and suppliers and every organization can be identified as a possibility and mirror of what your market is today in your cooperation potential (Hagberg-Andersson, 2007). In network cooperation one can see network actors as competitors or cooperation partners (Ford, 1998, p.8). A common way to work in todays world is to cooperate with competitors around common goals and share certain resources and insights. Being in the same market gives you the same base of understanding the needs of your customers and by cooperating you do not need to have the double amount of resources in strategic cooperation around certain focus areas you can instead benefit from needing just half your resources and in this way both continue stronger on the market in different niches as your competitors. This is one way of reaching common goals by using new ways and strategies in order to develop. New times demand new ways of thinking. And by working with others you often receive presented options this is one benefit of cooperating (Brown 2009). But in which ways is it suitable to think in these terms? What are then the areas and arenas you choose for cooperation? Working in a network of partners is a good solution for improving your own activities. In these strategic networks it is possible to focus on common values and resource sharing. It is also important to decide on value sharing in the strategic networks as these are important strategic factors on the global market in your own branding. Survival on the market also depends on

36 36 Åsa Hagberg-Andersson creativity, innovation, discovery and inventiveness (Martins and Terblanche 2003). In your communication on the market stating your brand and strategy is a very important part of your identity and the connectedness you state as you show who you are and what kind of player you represent to your key group you aim to reach (Klein, 2000) Cultural differences and local market presence in global networks can support the network with knowledge transfer and valuable information about the outside world and your role in it (Guirdham, 2005; Minkov, Hofstede and Hofstede, 2011). In each of these network connections certain adaptation takes place in the cooperation and a new reality comes out as a result of the interaction (Brennan and Turnbull, 1999; Brennan and Turnbull and Wilson 2003; Hagberg-Anderson 2006; Hagberg-Andersson, 2009). The area of lifelong learning, in Finland, is an important part of building the overall competitive advantage of the country, the workforce and the society. The networks in between these provide an educated workforce that participate in the learning process both as individuals, but also as educators in for example business schools. These persons in local companies act as guest lecturers, provide cases and the companies open doors and windows for the connectedness of knowledge that is a solid ground for the competitive advantage of the region and country. In a globally connected world there is a danger that the students at business schools get better acquainted with global enterprises on the other side of the earth than local companies (Vasabladet, 2012). Therefore a balance between local entrepreneurs connected to entrepreneurship education can be good as part of the educational network of multinationals and the other network partners with schools and universities in other countries. This as a global mix with information about entrepreneurial opportunities globally as well as information also about local businesses ready for generation shift as a possibility for a student. Being a part of different surrounding networks and projects gives also a good view of the business reality for students within entrepreneurship which provides a contemporary view of the world. Different networks, cases and projects gives a good opportunity to experience different dynamics and opportunities depending on what you as an actor are a part of (Möller and Halinen 1999; Möller and Svahn 2006). New teaching methods and their innovativeness is a very important part of the society as an output of the research in these fields create the ground for the future society. Entrepreneurship is about the process of creating value by bringing together a unique package of resources to exploit an opportunity (Sahlman et al, 1999). Therefore it is of outmost importance within entrepreneur teaching that it is contemporary and connected enough to the global opportunities that represent entrepreneurship of today. Because entrepreneurship is not only about the creation of new business we also need to support the students in their contemporary strive of identifying new business opportunities in a connected world by building strategic networks that promote new ways of thinking by creating an open minded environment where not only the theoretical foundation is competitive, but a teaching environment that supports creativity, own initiatives and problem solving that can be the innovative platform for new business. Creating a platform like this is challenging enough and by exchanging ideas in networks of teaching entrepreneurship in different parts of the world supports the possibilities of creating a base for successful innovation and renewal.

37 New times, new challenges and new methods 37 In global development work the support is partially found in the results from the global Pisa survey. It is of interest how the educational system is built up in different countries and how it is developed in supporting the rest of the society. In Finland the results from the Pisa survey have been good through the years (Meyer and Benavot (2013). The explanations are explained by the solid foundation of the school systems that has been built up during several centuries. The focus has been on creating a solid foundation on equal opportunities for the pupils on all levels and a school system where the education is free of charge. I the PISA survey one part is creative problem solving and Finland has been here in top of the world ( 7&culture=en-US. Creative problem solving is a very important part of the entrepreneurship education and different teaching methods supports this (Handbook of good practices 2013). In entrepreneurship education the foundation is supported by an awareness in society that education is important and that it needs support on different levels and parts of the society in order to continue to deliver good results. One part of society is the business world with managers and entrepreneurs that continuously give feedback on how contemporary contents and methods are when compared to the real world. The empirical results in this paper present the results from Finnish managers view on networks and innovation in these. The managers are connected to the teaching in network building and creativity in these. The paper also contains results from one of these connected networks in Finland connected to the rest of Europe in the project Developing Skills for Future Jobs during the year The project presented insight into the interconnectedness between business schools, entrepreneurs, new teaching methods and the educational networks between University College of Economics, Entrepreneurship and Management Nicola Subic Zrinski, Croatia; Faculty of Commercial and Business Sciences, Slovenia; University Institute of Maia in Portugal and Novia University of Applied Sciences in Finland. The results present a mix of examples and ideas from these four different countries that are connected to a more innovative result mix than the separate schools could have come up with themselves. As the base for the project were the different schools views on entrepreneurship education in the four countries and the cultural and local mix of entrepreneurial education experience that was connected to the project network before and during the time. From a network perspective the dynamics in this network is one of its most valuable results. The dynamics, the network and the contents is a result and so is also the knowledge developed during the project time. But the result is also the continuance of the project and especially in the network structure and dynamics. In the journey of the process one thread lies in the attitudes and values exchanged and developed during the project time. This is an important part of networks as values in todays business world continues to be important and needs to be communicated as one key stone in network cooperation. Values will also continue to be an important part of tomorrows business world (Klein 2014). Dynamics in this project was partly created from results combined with enthusiasm from the participating actors from the different countries and this combined together was one explanation to the good results from the project.

38 38 Åsa Hagberg-Andersson 3. NEW TIMES AND NEW APPROACHES The results from the cross border project Developing Skills for Future Jobs compares and presents new teaching methods in entrepreneurial education in four countries and were documented and took place in Croatia, Slovenia, Portugal and Finland. The results showed that the project and the methods were successful in using new methods within business education in these countries. Earlier study results show an awareness of network development as a base for competitive advantage. As the outsourcing trend continues in society the need of new successful outsourcing and insourcing combinations are needed in network cooperation and adaptation in these (Brennan and Turnbull 1999; Brennan and Turnbull 2003; Hagberg-Andersson, 2007 and Hagberg-Andersson and Grønhaug (2009). As the surrounding network and the challenges in these the network actors need to be aware of the strategic direction of the activities in the network. These are very much connected to the overall values outspoken and shown in most organizations of today. Studies show that networks are nowadays more and more built upon common values that supports the strategy and goals that are the base for the actions taken towards the outside world. In an earlier study among Finnish entrepreneurs as managing directors in a study beginning from 2011 and onwards show an awareness in selecting network partners that support their competitive advantage and values that are represented as a part of this. This value base was then the base for a platform of creativity over organizational borders in the network relationships. The companies in the study cooperated with companies like suppliers, customers and universities and other schools in different ways. The entrepreneurs mentioned characteristics and key words important in cooperation and adaptation like trust, honesty, loyalty and reputation of outmost importance. The cooperation had to stand on a genuine platform with open doors and windows without a façade about being authentic. On manager described the importance of being personal it is a dialogue between people that is based on communication. This is also the base if you need to solve problems together. And it is part of cooperation competence. This is also a base when you renew yourself and your business in your cooperation with others. The manager in the creative industry mentioned especially culture as important for competitive advantage and a source of creativity in the network of genuine cooperation partners in different countries and this was also mentioned by the law firm as something that contributed to competitive advantage and creativity. The managers and entrepreneurs in the study came from manufacturing, food, law and the creative industry. These results are interesting to compare to the dynamics in the educational sector in a project like DSFFJ. As part of the competitive advantage on the national level cooperation in the educational sector values are mentioned as an important glue and especially the cooperation between universities in different countries. The networks between business sector and universities were a bit different in terms of structure and content. These differences can partly be described by cultural differences and contents. It was described many times as a cultural thing. This cultural thing contains market knowledge, communication, cultural heritage and above all information as a contemporary analysis of this jig saw puzzle piece of today that surrounded the schools.

39 New times, new challenges and new methods 39 The project Developing skills for Future jobs (DSFFJ) was an EU founded project that was initiated in order to promote entrepreneurship learning in exchange between four countries and four schools and universities. The project was owned by University College Nikola Subic Zrinski in Zagreb, Croatia. Cooperation partners were Novia University of applied Sciences in Finland, Faculty of Commercial and Business Sciences in Slovenia and University Institute of Maia in Portugal. In the project different kinds of new teaching methods and contents were exchanged and developed during the year when the project took place. The outcome was very successful and the project is planned to continue on the results in addition to new cooperation forms being planned. The project contents contained video lectures, job shadowing, Facebook groups for communication between four countries between students and staff and lectures of local entrepreneurs. More of the results of the project is to be found in the Handbook of good practices that was published in the end of the project (2013). As part of building anything new there is an importance of failure and risk taking both in business and educational sector. Without these two we do not learn and we cannot create new approaches and new thinking which need to be the base for renewal. Understanding the world is an important part of creating something new and without being connected to the world we cannot understand it. And understanding something like this is an important thread to look into for both business managers, innovators, teachers and becoming entrepreneurs how we in different ways convert need into demand. 4. CONCLUSIONS Networks are important for the success of many it is said that no man is an island, but this goes double for both the corporate world and the educational sector of today. We tend, in most sectors, to live in a globally connected world where you are dependent on access to knowledge that in many ways build your competitive advantage. You are what you have learned and you can learn in many ways, but the most successful ones stress the importance of partners in strategic knowledge alliances. Therefore, the active development and communication with your partners is very important. Your network dynamic is your own organizational potential as you are very much what your reality and network embeddedness is. The results from the DSFFJ project showed a special appreciation in the connectedness and exchange of new ideas between the personnel and students in the project. As very many universities are cutting costs the extra possibilities that a project like this can enhance result in an extra innovativeness and joy among staff and students and this is something that can also be noticed as positive development dynamics and one extra bonus from an international project within entrepreneurship. Both the students and the staff enjoyed the extra resources that the DSFFJ project provided to the participating organizations and the positive dynamics that it could provide to the network of connected schools. In the study of the seven entrepreneurs being interviewed about how network dynamics in terms of values shown and being the base for cooperation activities was a common factor for these two studies in both studies were these under discussion as one important factor that interested for example the view on failure among entrepreneurs, business and individu-

40 40 Åsa Hagberg-Andersson als in the four countries. Without communication about what is important in network cooperation the network is not as strong and competitive as it can be. An international network can be built stronger by using its internal resources like market access, cultural understanding, knowledge and information exchange, values, competitive advantage and innovativeness. In the project DSFFJ the resource awareness was available and the innovative readiness of the partners was available. Therefore new methods of teaching and communicating was possible to use and the knowledge level of the participating schools made the project a valuable one that built the partners competitiveness on the market. The results from the empirical material from the two studies included in this paper especially want to highlight the extraordinary resources that the strategic educational networks have for the support of the educational system in entrepreneurial teaching. The results from the DSFFJ project highlight these supporting resources that come from cooperation in strategic networks of connected entrepreneurs to teaching as well as projects with exchange of alternative and new methods in teaching. The resources support each other in the foundation of a strong base for the upcoming years of entrepreneurial teaching and future challenges of it as a network hub better can guarantee that you have the knowledge and information that you need for your activities. Future challenges and paths for future research lies in how to keep the described competitive paths connected and strong in order to continue to keep up the quality in entrepreneurial research and schools in society in general. Will competitive advantage still be reliable of the support in strategic networks or something completely new for us?

41 New times, new challenges and new methods 41 NOVA VREMENA, NOVI IZAZOVI I NOVE METODE dr. sc. Åsa Hagberg-Andersson Veleučilište Novia u Vaasi Vaasa, Finska asa.hagberg-andersson@novia.fi SAŽETAK Živimo u promjenjivim i izazovnim vremenima. Mnoge zemlje u Europi izrađuju planove o tome kako poboljšati svoju konkurentsku prednost kako bi najbolje udovoljile trenutnim globalnim izazovima. U mnogim je zemljama fokus na tome kako zadovoljiti globalne izazove uz podršku obrazovnog sektora. U Finskoj obrazovanje čini važan dio u izgradnji finskog gospodarstva. Kada se teška vremena u gospodarstvu nastave, dobra je vijest ta što se obrazovni sektor i poslovni život nastavljaju podržavati i dalje kroz kontinuiranu razmjenu. Jedan od obrazovnih ciljeva u zemlji je učiti nove stvari kroz cijeli život to je jedan od temelja na kojem se gradi društvo. To je također način da se poboljša konkurentna prednost u zemlji. Prema posljednjim statističkim podacima iz srpnja regija Vaasa i regija gdje se nalazi glavni grad Finske pripadaju najuspješnijim regijama kada je u pitanju konkurentna prednost. Tu se također nalazi Veleučilište Novia u jednom od nekoliko kampusa. Među faktorima uspjeha su stupanj obrazovanja, inovacije, dinamika tvrtke i produktivnost. Poprečna razmjena znanja je prioritet u društvu, stoga istraživanja i projekti na ovom području dobivaju veliku pažnju te novčanu potporu. U usporedbi s mnogim zemljama finsko društvo je vrlo otvoreno i transparentno. To podupire razmjenu znanja između poslovnog i obrazovnog sektora. Rad se temelji na rezultatima iz jednog od međunarodnih projekata u kojima su dokumentirane nove metode poučavanja u poduzetničkom obrazovanju u četiri zemlje: Hrvatskoj, Sloveniji, Portugalu i Finskoj. Rezultati su pokazali da su projekt i metode bili uspješni u korištenju novih metoda unutar poslovnog obrazovanja u tim zemljama. Ključne riječi: konkurentna prednost; obrazovanje; metode poučavanja

42 42 Åsa Hagberg-Andersson LITERATURE 1. Axelsson, B. & Easton, G. (1992). Industrial networks (Eds): A New View of Reality. London: Routledge. 2. Brennan, R., & Turnbull, P., (1999). Adaptive behaviour in buyer-seller relationships. Industrial Marketing Management, Vol. 28, pp Brennan, R. Turnbull, P. & Wilson, D. (2003). Dyadic adaptation in business-to-business markets. European Journal of Marketing, 37, (11-12), pp Brown, T & Katz, B (2009). Change by design, Harper business. 5. Florida, R. (2002). The rise of the creative class. New York: Basic books. 6. Ford, D. (1998). Managing Business Relationships. Wiley. 7. Gadde, L-E and Håkansson, H. (2001). Supply Network Strategies. West Sussex. 8. Ghauri, P., Tarnovskaya, V., & Elg, U. (2008). Market driven multinationals and their global sourcing network. International Marketing Review, Vol. 25, No Grant, M., (2013). Contemporary Strategy Analysis, 8 th edition. Wiley. 10. Guirdham, M. (2005). Communicating across cultures at work. N.Y.: Palgrave. 11. Hagberg-Andersson, Å. (2006). Does adaptation pay off?. Industrial Marketing Management, Vol 35, pp Hagberg-Andersson, Å. (2007). Adaptation in a Business Network Cooperation Context. ISBN Helsinki : Swedish School of Economics. 13. Hagberg-Andersson, Å. & Grønhaug, K. (2009). Adaptations in a Supplier-Manufacturer Network. European Journal of Marketing. 14. Hammarkvist, Håkansson & Mattsson (1982). Hammarkvist, K-O, H. Håkansson and Mattsson, L-G, Marknadsföring för konkurrenskraft, Liber, Malmö. 15. Handbook of Good Practices How to bring Entrepreneurial Spirit at Your University, ISBN , reference: VS/2013/0547, S ). 16. Håkansson, H. & Johanson, J. (1992). A Model of Industrial Networks in Axelsson, Björn and Geoffrey Easton (eds) Industrial Networks. A New View of Reality, Routledge, London, pp Judge, W., Fryxell, G. E. & Dooley, R. S. (1997). The new task of R&D Management: creating goal-directed communities for innovation, California Management Review, Vol. 39, No. 3, pp Klein, N. (2000) No logo, Ordfront förlag. 19. Martins, E.C. & Terblanche, F. (2003). Organizational culture that stimulates creativity and innovation, European Journalof Innovation Management. 20. Meyer, H-D., & Benavot, A. (2013). Pisa, Power and Plicy The emergency of global educational governance. Oxford Studies in Comparative Education. Symposium Books. Oxford. 21. Minkov, M., Hofstede, G. J. & Hofstede, G. (2011). Organisationer och kulturer. Studentlitteratur. 22. Möller, K., & Halinen, A. (1999). Business Relationships and networks, Managerial Challenges of Network Era, Industrial Marketing Management, Vol 28, pp Möller, K. & Svahn, S. (2006). Role of value creation in business nets, Journal of Management Studies, 43, 5, pp

43 New times, new challenges and new methods Tidström, A. & Hagberg-Andersson, Å. (2012). Critical events in time and space when cooperation turns into competition in business relationships, Industrial Marketing Management, Vol 41, nr 2, pp Työ ja elinkeinoministeriö/ Ministry of Employment and the Economy arbete/tillgangen_pa_arbetskraft, Wagner, Stephan M. & Johnson, Jean L. (2004). Configuring and managing strategic supplier portfolios, Industrial Marketing Management, 33, pp Vasabladet Här bor de anonyma företagen,

44

45 Studentski poduzetnički inkubator: Institucionalna perspektiva novih početničkih pothvata 45 STUDENTSKI PODUZETNIČKI INKUBATOR: INSTITUCIONALNA PERSPEKTIVA NOVIH POČETNIČKIH POTHVATA mr. sc. Darija Ivanković, dr. sc. Mirjana Nedović, Dolores Đapić, studentica Poslovni odjel, Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru Županijska 50, Vukovar, Hrvatska Telefon: Fax: darija@vevu.hr, mnedovic@vevu.hr, dolores.os87@gmail.com SAŽETAK Poduzetnici početnici su neizostavna karika u revitalizaciji hrvatskog gospodarstva i generiranju novih radnih mjesta. Ipak, oni još uvijek pripadaju ranjivoj skupini kojoj nedostaju adekvatna znanja i vještine kako bi uspješno započeli i vodili poduzetnički pothvat. Upravo stoga, potrebno im je osigurati podršku u svim fazama poduzetničkog procesa od prepoznavanja poslovne ideje, financiranja pa sve do izlaska na tržište. U radu se polazi od hipoteze da studentski poduzetnički inkubatori predstavljaju proaktivan pristup poduzetničkom procesu, omogućavajući mladim ljudima osposobljavanje za samostalan ulazak u poduzetničke vode nakon završetka fakulteta. Naime, svjetska iskustva pokazuju kako su upravo inkubatori koji djeluju na visokoobrazovnim institucijama jedan od najrazvijenijih sustava za potporu novim poduzećima. Njihova glavna uloga usmjerena je na pružanje stručne i savjetodavne pomoći s ciljem osnaživanja studentske populacije za poduzetničko razmišljanje i djelovanje, odnosno pokretanje i vođenje poduzeća. Studentski poduzetnički inkubator VUPI osnovan je 20. studenog godine na Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru s ciljem promicanja poduzetništva i samozapošljavanja među mladima. Projekt je realiziran uz financijsku potporu Ministarstva poduzetništva i obrta Republike Hrvatske kroz aktivnost D1.2. Akademsko poduzetništvo znanje za gospodarstvo, programa poticanja poduzetništva i obrta Poduzetničkog impulsa za godinu. Cilj ovog rada je ukazati na ulogu i značaj inkubatora koji ima u svojoj lokalnoj zajednici s posebnim naglaskom na mlade ljude koji proaktivnim, poduzetničkim djelovanjem mogu ostvariti svoje potencijale i egzistenciju na području Vukovarskosrijemske županije. Ključne riječi: studentski poduzetnički inkubator; poduzetništvo; poduzetnici početnici; visokoobrazovna institucija; konkurentnost

46 46 Darija Ivanković, Mirjana Nedović, Dolores Đapić 1. UVOD Poslovni inkubator je institucija čija je svrha razvoj start up poduzeća, odnosno organiziran sustav usluge s ciljem podrške novoosnovanim poduzećima (Rice i Matthews, 1995). Poslovni inkubatori nude niz dodatnih usluga svojim stanarima i dugoročno omogućuju niz koristi lokalnoj zajednici i nacionalnoj ekonomiji (Bošnjak, 2011, 51). U svijetu je već odavno poznat sustav osnivanja tzv. start up inkubatora. Navedeni inkubatori usmjereni su na mladu populaciju kojoj se osiguravaju prostorni i tehnički uvjeti za osmišljavanje kreativnih ideja, kao i za okupljanje u kreativne timove. U smislu uređenja prostora zahtjevi su usmjereni na mogućnosti timskog rada, održavanja radionica i predavanja stručnjaka, a to onda znači da prostor mora fleksibilno pratiti zahtjeve korisnika (Zrilić i Širola, 2013, 96). Posebnost ovih inkubatora leži u činjenici da se upravo kroz ovaj oblik infrastrukture želi mlade ljude poticati na samozapošljavanje realizacijom vlastitih poslovnih ideja, kao i povećanjem poduzetničkih kompetencija. U Republici Hrvatskoj mnogo je prepreka s kojima se poduzetništvo, a posebice poduzetništvo mladih, suočava: od prepoznavanja poslovne prilike, niskog dinamizma poduzetničke aktivnosti pa sve do ograničavajuće zakonske regulative. Ipak, početnički pothvati pronalaze svoj put kako da se probiju na tržište. Na tom putu pomažu im razni start up inkubatori koji djeluju unutar lokalnih i akademskih zajednica osiguravajući im mentorsku i savjetodavnu pomoć u realizaciji prvih poduzetničkih koraka. Neki od njih koji podržavaju razvoje kvalitetnih start up-ova, a koji su prepoznati na hrvatskoj poduzetničkoj sceni, su Zagrebački inkubator poduzetništva (tzv. ZIP), Start-up inkubator Rijeka te brojni lokalni poduzetnički i studentski poduzetnički inkubatori. U radu se istražuju studentski poduzetnički inkubatori koji su se rodili u sustavu visokog obrazovanja u Hrvatskoj s primarnim ciljem samozapošljavanjem studenata kroz realizaciju vlastitih poslovnih ideja. 2. STUDENTSKI PODUZETNIČKI INKUBATOR Smatra se da iskustva inkubatora povezanih s visokoškolskim institucijama daju kvalitetne poduzetničke projekte (Ahmad i Ingle, 2011). Upravo zato studentski poduzetnički inkubatori imaju važnu ulogu u gospodarskom rastu, a osnivaju se većinom u sklopu visokoobrazovnih institucija predstavljajući mjesto gdje se spajaju obrazovanje, istraživački rad i ekonomija. Studentski poduzetnički inkubatori predstavljaju novi oblik start up inkubatora, gdje, za razliku od drugih inkubatora, korisnici nisu gospodarski subjekti već mladi ljudi koji nemaju svoje poduzeće. Dakle, oni su zamišljeni kao alati za razvoj gospodarstva i stvaranje novih radnih mjesta, predstavljajući jedan od najrazvijenijih sustava za potporu novim poduzećima. Poslovni eksperti iz HAMAG INVEST-a i Obrazovne grupe Zrinski također primjećuju da se korištenjem studentskih poduzetničkih inkubatora kao metodičko didaktičkog modela u učenju, mlade ljude potiče se na poduzetničko djelovanje, istovremeno poboljšavajući suradnju između obrazovnih institucija i poslovnog svijeta. Ova mjera pokazala se zanimljivom u akademskoj zajednici te je nekoliko poduzetnih institucija (fakulteta, veleučilišta i visokih škola) dobilo sredstva za osnivanje i opremanje studentskih poduzetničkih inkubatora. Na taj način (kroz edukaciju, korištenje poslovnog

47 Studentski poduzetnički inkubator: Institucionalna perspektiva novih početničkih pothvata 47 prostora i pripremanja mladih ljudi za ulazak u stvarni svijet poduzetništva) osigurani su temeljni preduvjeti za pokretanje poduzetničkih aktivnosti i samozapošljavanja Uloga inkubatora u osnaživanju poduzetnika početnika Glavna uloga studentskog poduzetničkog inkubatora usmjerena je na pružanje stručne i savjetodavne pomoći s ciljem osnaživanja studentske populacije za poduzetničko razmišljanje i djelovanje, odnosno pokretanje i vođenje poduzeća. Osnovni cilj inkubatora je proizvesti uspješna poduzeća koja su pri izlasku iz inkubatora financijski samoodrživa i neovisna (Medić, 2004). Na Slici 1. prikazane su koristi za poduzetnika početnika, a koje može dobiti kao korisnik u studentskom poduzetničkom inkubatoru. Slika 1. Koristi za poduzetnika početnika IZRADA POSLOVNOG PLANA RADNA STANICA KROZ TZV."COWORKING PLACE" PODUZETNIK POČETNIK ZNANJA I VJEŠTINE JAČANJE PODUZETNIČKE KOMPETENCIJE POMOĆ U OSNIVANJU I VOĐENJU PODUZEĆA Izvor: izrada autora

48 48 Darija Ivanković, Mirjana Nedović, Dolores Đapić 2.2. Studentski poduzetnički inkubatori u Republici Hrvatskoj Kao što je već navedeno studentski poduzetnički inkubatori (SPI) su mjesto gdje se susreću obrazovanje, istraživanje i gospodarstvo, a osnivaju se na visokoobrazovnim ustanovama te imaju značajnu ulogu u ekonomskom rastu. Pravu vrijednost studentskih inkubatora prepoznali su gotovo svi, od resornog ministarstva do obrazovnih ustanova te samih studenata. Hrvatska se u ovom trenutku može pohvaliti obrazovnim ustanovama koje su već naveliko implementirale poduzetničke predmete u svoje nastavne kurikulume, a kroz studentske poduzetničke inkubatore pružaju i dodatan vjetar u leđa studentima kako bi svoju poslovnu ideju realizirali u uspješan poduzetnički pothvat. U Tablici 1. su prikazani studentski poduzetnički inkubatori koji danas djeluju na visokoobrazovnim institucijama u Republici Hrvatskoj. Tablica 1. Studentski poduzetnički inkubatori u RH Visoko obrazovna institucija Ime Inkubatora Grad Adresa Godina osnivanja Obrazovna grupa Zrinski Studentski poduzetnički inkubator Zagreb Selska cesta 119, Zagreb Ekonomski fakultet u Zgrebu Studentski poduzetnički inkubator Zagreb Trg J. F. Kennedyja 6, Zagreb Veleučilište VERN VERN Start up inkubator Zagreb Trg Bana J. Jelačića 3, Zagreb Visoka poslovna škola PAR Studentski poduzetnički inkubator PAR Rijeka Trg Riječke rezolucije 4, Rijeka Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru Studentski poduzetnički inkubator VUPI Vukovar Županijska 50, Vukovar Sveučilište Juraj Dobrila - Pula Studentski poduzetnički inkubator SPIN Pula Preradovićeva 1, Pula Veleučilište u Požegi Studentski poduzetnički inkubator Aktiva Požega Vukovarska 17, Požega Ekonomski fakultet Osijek Studentski inkubator Osijek Osijek J. J. Strossmayera 341, Osijek Izvor: Mrežne stranice fakulteta i visokih poslovnih škola u RH, srpanj 2015.

49 Studentski poduzetnički inkubator: Institucionalna perspektiva novih početničkih pothvata ULOGA STUDENTSKOG PODUZETNIČKOG INKUBATORA U POTICANJU POČETNIČKIH POTHVATA PRIMJER VUPI Studentski poduzetnički inkubator VUPI osnovan je 20. studenog godine na Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru, s ciljem promicanja poduzetništva i samozapošljavanja među mladima u gradu Vukovaru i cijeloj Vukovarsko-srijemskoj županiji. Projekt je realiziran uz financijsku potporu Ministarstva poduzetništva i obrta Republike Hrvatske kroz aktivnost D1.2. Akademsko poduzetništvo znanje za gospodarstvo, programa poticanja poduzetništva i obrta Poduzetničkog impulsa za godinu. Zahvaljujući podršci resornog ministarstva u sklopu studentskog poduzetničkog inkubatora osigurana je infrastruktura i stvoreni svi preduvjeti za ulazak u poduzetničke aktivnosti kao i samozapošljavanja studentske populacije. Glavna zadaća inkubatora je kvalitetnim obrazovnim aktivnostima osposobiti mlade ljude za prepoznavanje prilika, poslovno planiranje i pokretanje vlastitog poduzeća, uključujući i razvoj mekih vještina kao što su osjećaj za inicijativu, kreativnost, samostalnost i timski rad Vizija, misija i ciljevi Vizija inkubatora je stvaranje mladih poduzetničkih generacija sposobnih za suočavanje s novim promjenama i izazovima u poslovnom okruženju (VEVU, 2015). Misija studentskog poduzetničkog inkubatora je kroz poduzetničke programe, radionice, poslovne simulacije i gostujuća predavanja studentima omogućiti stjecanje znanja i vještina za pokretanje i uspješno vođenje malog poduzeća. Osnovni cilj projekta Studentski poduzetnički inkubator je osigurati prostor, kompjutersku opremu, stručnu i savjetodavnu pomoć postojećim i završenim studentima Veleučilišta u cilju razvoja njihovih poduzetničkih ideja i realizacije poslovnih pothvata. Inkubator će pomoći studentima u ostvarenju specifičnih ciljeva koji se pronalaze u: osiguranju potrebne infrastrukture mentorstva generiranju i oblikovanju poslovnih ideja izradi poslovnog plana istraživanju tržišta umrežavanju s poduzetnicima, nositeljima (predstavnicima) poduzetničke infrastrukture te potencijalnim investitorima 3.2. Ciljana skupina Ciljna skupina su redovni i izvanredni studenti sva tri stručna studija: Trgovine, Fizioterapije i Upravnog studija kao i članovi ALUMIA koji svoju poslovnu ideju žele razvijati u sklopu inkubatora.

50 50 Darija Ivanković, Mirjana Nedović, Dolores Đapić 3.3. Obrazovne aktivnosti Obrazovne aktivnosti odvijaju se u tri faze kao što je prikazano na Slici 2. Slika 2. Hodogram aktivnosti on line prijava ULAZAK U INKUBATOR PREDINKUBACIJA sve aktivnosti potrebne studentu za prepoznavanje i razvoj poslovne ideje kao i izrade poslovnog plana pomoć i mentoriranje u osnivanju poduzeća INKUBACIJA Izvor: izrada autora Odmah, po ulasku u inkubator, organiziraju se edukacije i radionice na temu start up poslovanja od prepoznavanja poslovne prilike, istraživanja i razvoja, pa sve do komercijalizacije ideje i otvaranja poduzeća. Cijelo vrijeme korisnici inkubatora imaju mentorsku pomoć. Također, bitno ja naglasiti kako je Veleučilište član mreže studentskih poduzetničkih inkubatora (MSPI) koji je osmišljen kao virtualna platforma putem koje studenti uz pomoć iskusnih mentora mogu razvijati svoje ideje i postati poduzetnicima i prije završetka studija Lerning by doing poslovna simulacija EASY Startup Danas, potencijalni poduzetnici suočavaju se s mnogim značajnim izazovima. Prvi i dakako najizazovniji je kako generirati i prepoznati ideju koja ima potencijal da se razvije u privlačan proizvod ili uslugu te zadovolji potrebe kupaca (Ivanković et al., 2013). Budući da su ciljana skupina studentskog poduzetničkog inkubatora VUPI studenti sva tri stručna studija (nemaju svi ista predznanja) za razvijanje poduzetničkih kompetencija i prepoznavanja poslovne prilike u sklopu inkubatora koristi se poslovna simulacija TOPSIM easy StartUP!. Ova simulacija predstavlja izvrsnu metodu učenja u sigurnom, virtualnom okruženju, a njezine koristi se prepoznaju u: TOPSIM simulacija namijenjena je početnicima poduzetnicima (korisnik simulacije prolazi kroz cijeli proces od poslovne ideje, preko kreiranja poslovnog plana i ulaska na tržište do upravljanja pouzećem) simulacija je na engleskom jeziku korisnik razvija i vještinu jezične kompetencije

51 Studentski poduzetnički inkubator: Institucionalna perspektiva novih početničkih pothvata 51 REFERENCA; za usavršavanje svojih studenata i djelatnika simulaciju koristi veliki broj etabliranih njemačkih sveučilišta i visokih poslovnih škola, kao i velike korporacije (Coca-cola, Adidas, Allianz, Bayer, Unicredit banka i druge etablirane kompanije u Europi) 4. ZAKLJUČAK Poduzetnici početnici su danas, na putu od prepoznavanja ideje pa do njezine realizacije, suočeni s brojnim preprekama. No, ono što je važno naglasiti da oni na tom putu nisu sami. Razni start up inkubatori djeluju unutar lokalnih i akademskih zajednica osiguravajući im mentorsku i savjetodavnu pomoć u realizaciji prvih poduzetničkih koraka. Posebno je važno istaknuti studentske poduzetničke inkubatore koji se javljaju kao noviji oblik start up inkubatora. Riječ je, naime, o institucionalnoj podršci koja je usmjerena razvoju poduzetništva mladih, najosjetljivije dobne skupine koja sve teže pronalazi posao. Studentski poduzetnički inkubatori se osnivaju većinom u sklopu visokoobrazovnih institucija predstavljajući mjesto gdje se spajaju obrazovanje, istraživački rad i ekonomija. Dakle, oni su zamišljeni kao alati za razvoj gospodarstva i stvaranje novih radnih mjesta, predstavljajući jedan od najrazvijenijih sustava za potporu novim poduzećima. Njihova glavna uloga usmjerena je na pružanje stručne i savjetodavne pomoći s ciljem osnaživanja studentske populacije za poduzetničko razmišljanje i djelovanje, odnosno pokretanje i vođenje poduzeća. Cilj rada bio je istražiti u kojoj mjeri su studentski poduzetnički inkubatori zastupljeni na visokoobrazovnim institucijama u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno na temelju prikupljenih sekundarnih podataka tijekom mjeseca srpnja godine. Rezultati istraživanja pokazuju da trenutno egzistira osam studentskih poduzetničkih inkubatora koji su se rodili unutar sustava visokog obrazovanja i svojim korisnicima omogućuju stjecanje vještina i znanja za prepoznavanje poslovnih prilika, otvaranje i vođenje vlastitog poduzeća. Također, prikazan je i rad studentskog poduzetničkog inkubatora VUPI koji djeluje na Veleučilištu Lavoslava Ružičke u Vukovaru i čiji je primarni cilj stvaranje mladih, poduzetničkih generacija sposobnih da se suočavaju s promjenama lokalne sredine ali i šire. Konačno, može se zaključiti kako je krajnji cilj studentskih poduzetničkih inkubatora u Hrvatskoj povećanje broja početničkih pothvata koji će svojim proizvodima i uslugama moći konkurirati ne samo na hrvatskom, već i na globalnom tržištu.

52 52 Darija Ivanković, Mirjana Nedović, Dolores Đapić STUDENT BUSINESS INCUBATOR: AN INSTITUTIONAL PERSPECTIVES OF NEW VENTURES M. sc. Darija Ivanković, Ph. D. Mirjana Nedović, Dolores Đapić, student Business Department, University of Applied Sciences Lavoslav Ružička in Vukovaru Županijska Street 50, Vukovar, Croatia Telephone: Fax: ABSTRACT Nascent entrepreneurs are an essential link in the revitalization of the Croatian economy and in generating new jobs. However, they still belong to the vulnerable group which lacks adequate knowledges and skills in order to successfully start and run a new venture. For this reason, it is necessary to support them in all phases of the entrepreneurial process - from identification of business idea, through financing, to entering the market. The paper is based on the hypothesis that the student business incubators represent a proactive approach to the entrepreneurial process, enabling young people for independent entry into entrepreneurship after graduation. The worldwide experience shows that incubators which operate at higher education institutions are one of the most developed systems to support new businesses. Their major role is focused on providing professional and advisory assistance to strengthen the student population for entrepreneurial thinking and acting, that is, starting and running a business. Student business incubator VUPI was established on 20th of November 2013 at the University of Applied Sciences Lavoslav Ružička in Vukovar in order to promote entrepreneurship and self-employment among the youth. The project was realized with the financial support of the Ministry of Enterpreneurship and Crafts of Republic of Croatia through the activity D1.2. Academic entrepreneurship - knowledge for the economy, program for stimulating entrepreneurship and crafts - Entrepreneurial impulse for The aim of this paper is to point out the role and importance of the incubator in its local community with particular emphasis on young people who can achieve their potential and existence in the Vukovar-Sirium County with proactive and entrepreneurial action. Key words: student business incubator; entrepreneurship; nascent entrepreneurs; higher education institution; competitiveness

53 Studentski poduzetnički inkubator: Institucionalna perspektiva novih početničkih pothvata 53 LITERATURA 1. Ahmad, A. J., & Ingle, S. (2011). Relationship matter: case study of a university campus incubator. International Journal of Entrepreneurial Behaviour & Research, 7(6), Bošnjak, S. (2011). Poslovni inkubatori kao generatori razvoja poduzetništva. Praktični menadžment, 2(3), Ivanković, D., Sudarić, Ž. i Đapić, D. (2013). Institucionalna podrška razvoju startupova. In Kulenović, Ž. i Vajda Halak, Ž. (Ed), Razvoj javne uprave, Vukovar, pp 4. Medić, I. (2004). Institucionalna potpora Start-up poduzetničkim pothvatima na području grada Osijeka slučaj poduzetnički inkubator Osijek. Magistarski rad. Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku 5. Rice, M., & Matthews, J. (1995). Growing New Ventures, Creating New Jobs. Quorum Books 6. Zrilić, N. i Širola, D. (2013) Razvoj poduzetništva mladih neiskorišteni potencijal Hrvatske. Zbornik Veleučilišta u Rijeci, 1(1), Ekonomski fakultet Zagreb. Preuzeto s: ( ) 8. Glas Istre. Preuzeto s: ( ) 9. Ministarstvo poduzetništva i obrta, Osnivanje studentskog poduzetničkog inkubatora Osijek. Preuzeto s: ( ) 10. Obrazovna grupa Zrinski. Preuzeto s: ( ) 11. Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru. Preuzeto s: 50VUPI.pdf ( ) 12. Veleučilište VERN. Preuzeto s: ( ) 13. Visoka poslovna škola PAR Rijeka. Preuzeto s: [ ] 14. Veleučilište u Požegi. Preuzeto s: ( )

54

55 Istraživanje uloge i primjene istraživanja tržišta u malim poduzećima u hrvatskoj ICT industriji 55 ISTRAŽIVANJE ULOGE I PRIMJENE ISTRAŽIVANJA TRŽIŠTA U MALIM PODUZEĆIMA U HRVATSKOJ ICT INDUSTRIJI Bruno Jelečanin, mag. oec., Veleučilište Baltazar Zaprešić Vladimira Novaka 23, Zaprešić, Hrvatska Nastavnički kabinet 8 Mob SAŽETAK Važnost malog i srednjeg poduzeća za nacionalno gospodarstvo oduvijek se naglašavala. Često se isticalo kako su mala poduzeća nositelji, pokretači i glavni inovatori koji zbog mogućnosti prilagodbe i fleksibilnosti mogu brzo odgovoriti na zahtjeve tržišta. S druge strane, ICT industrija smatra se jednom od najbrže rastućih industrija u svijetu. Zbog njezine specifičnosti, pogodna je upravo za mala poduzeća koja u njoj vrlo lako mogu započeti i razviti uspješno poslovanje. Ovim radom željelo se povezati tri elementa: malo poduzetništvo, ICT industriju te istraživanje tržišta, gdje su se istaknule prednosti svakog od elemenata te njihova povezanost. U tu svrhu, u prvom djelu provedeno je istraživanje za stolom koje je obuhvatilo pretraživanje sekundarnih podataka postojeće znanstvene i stručne literature u tri podteme: važnost razvoja malih poduzeća kao temelj gospodarskog napretka u Hrvatskoj i inozemstvu; analiza važnosti istraživanja tržišta kao temelja za donošenje poslovnih odluka kod malih poduzeća na primjeru zemalja iz inozemstva; analiza tržišta informacijsko komunikacijskih tehnologija (u nastavku ICT) u Hrvatskoj. U drugom dijelu, provedeno je izviđajno istraživanje putem tehnika dubinskih intervjua na uzorku od 10 ispitanika, iz ukupne populacije od 4095 poduzeća (2011. godine), koje čine stručnjaci na izvršnim pozicijama u malim poduzećima u ICT industriji Hrvatske. Istraživanjem se nastojalo otkriti kako mala poduzeća u ICT industriji koriste istraživanje tržišta, kako na njega gledaju i koji su prednosti i nedostaci primjene. Dobiveni rezultati usporedili su se s već postojećim teoretskim okvirom te rezultatima sličnih istraživanja u drugim zemljama. Iz rezultata se tako može zaključiti kako mala poduzeća u ICT industriji Hrvatske rijetko primjenjuju istraživanja tržišta kao zasebne aktivnosti, već ga provode u svakodnevnom poslovanju na specifičan način prilagođen specifičnostima samog poduzeća. Ključne riječi: uloga malih poduzeća; hrvatska ICT industrija; istraživanje tržišta; poslovno odlučivanje; primjena istraživanja u malim poduzećima u ICT industriji

56 56 Bruno Jelečanin 1. UVOD U današnje vrijeme brzih i dinamičnih promjena, uloga istraživanja tržišta postaje sve važnija jer pruža poduzetnicima uvid u tržišne činjenice i smanjuje poslovni rizik. U velikim korporacijama svaka odluka temelji se na činjenicama i informacijama prikupljenim analizom i istraživanjem tržišta. Ipak, čini se da mnogi poduzetnici i menadžeri malih poduzeća ne shvaćaju njegovu važnost te se često čini kako se ono smatra gubitkom vremena, nepotrebnim poslom ili nečime što se obavlja u hodu. Mnogi radovi (Agatić, Bistričić, Trošić, 2011; Singer, Lauc, 2004; Savlovschi, Robu, 2011) u području ekonomske teorije ističu važnost prethodno spomenutog malog poduzetništva kao ključnog za rast i razvoj gospodarstva neke nacije. U djelima domaćih autora često se govori o ulozi malog poduzetništva. Tako se, na primjer, ističe se kako je Svjetsko iskustvo pokazalo da su malo i srednje poduzetništvo, tj. mala i srednja poduzeća glavni pokretači gospodarskog razvitka i generatori novih radnih mjesta (Renko, 2010, 41). Potvrdu važnosti malog poduzetništva dala je Europska Unija godine usvajanjem Europske povelje o malim poduzećima. Važnost razvoja malog i srednjeg poduzetništva prepoznala je i Hrvatska. Ministarstvo poduzetništva i obrta godine pokreće program poticanja poduzetništva i obrta pod nazivom Poduzetnički impuls kroz koji se osiguravaju sredstva namijenjena poduzetnicima za pomoć u pokretanju i osnivanju poduzeća. Zadnjih nekoliko godina broj novoosnovanih malih poduzeća u ICT sektoru u znatnom je porastu. Glavni razlog za to predstavlja činjenica da su troškovi osnivanja i održavanja poduzeća u ICT sektoru gospodarstva manji. Također, tržište tih poduzeća nije ograničeno, već je globalnog karaktera od samog početka. Iako je broj novoosnovanih poduzeća u ovoj industriji u porastu, broj onih koji opstanu i ostvare rast jako je malen. 2. SPECIFIČNOSTI POSLOVANJA MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA Po prvi puta se u pravnim dokumentima mala poduzeća spominju vezano za trgovinu hranom ili neobnovljivim resursima među plemenima i klanovima poradi preživljavanja (Škrtić, 2011, 81). Srednji vijek veže se za stvaranje novijeg oblika malih poduzeća gdje su ona često bila vezana uz arhitektonske i građevinske projekte, trgovinu i bankarstvo (Škrtić, 2011). Značajniji razvoj i jačanje malog poduzeća veže se uz 80-e godine 20. stoljeća. Glavni pokazatelj toga su i strateški dokumenti doneseni od strane vodećih svjetskih gospodarstava: dvije Konferencije Bijele kuće (National Small Business Association, 2012) o malom poduzeću i strateški dokumenti Europske Unije (Lisabonska strategija i Europsku povelju o malim i srednjim poduzećima godine te akcijski plan Poduzetništvo 2020 )

57 Istraživanje uloge i primjene istraživanja tržišta u malim poduzećima u hrvatskoj ICT industriji Opća obilježja poslovanja Postoji nekoliko metoda podjele poduzeća na velika, srednja i mala. Najčešća metoda je ona prema kojoj se poduzeća definiraju ovisno o tri kriterija (Škrtić, 2002): kvantitativni kriteriji (ovisi o broju zaposlenih, ukupnom godišnjem prometu te o vrijednosti dugotrajne imovine) kvalitativni kriteriji (u obzir se uzima: oblik vlasništva, kvaliteta organizacijske strukture, adaptabilnost poslovnog programa) kriteriji osnivanja poduzeća gdje se poduzeća dijele na ona koja su nastala pod utjecajem čimbenika na strani ponude ili na strani potražnje. Među najvećim prednostima osnivanja malog poduzeća je dostupnost. Malo poduzeće može osnovati svaka punoljetna i pravno sposobna osoba, neovisno o spolu, imovinskim razlikama, stupnju obrazovanja ili starosti. Nadalje, prednosti se očituju u njegovoj fleksibilnosti i sposobnosti prilagođavanja tržišnim uvjetima. Među glavnim nedostacima malih i srednjih poduzeća je veća mogućnost neuspjeha u odnosu na velika. Prema nekim istraživanjima (Grammy, 2011), 30% malih poduzeća prestaje s radom u razdoblju od tri, a 60% u razdoblju od 8 do 10 godina nakon osnivanja. Velik problem također predstavljaju i problemi s likvidnošću što uzrokuje probleme u podmirivanju obaveza prema dobavljačima i državi. Osim navedenog, mala poduzeća često imaju problema s konkurentnošću, osobito na međunarodnom tržištu, gdje se ne mogu natjecati s većim poduzećima koja imaju niže troškove proizvodnje zbog ekonomije obujma Trendovi u Europskoj Uniji i Hrvatskoj U godini (European Commission, 2014) 99,8% poduzeća EU28 činila su mala i srednja poduzeća. 66,8% od ukupno zaposlenih zaposleno je u malim i srednjim poduzećima, od čega 29% u mikro, 21% u malim te 17% u srednje velikim poduzećima. Udio malih i srednjih poduzeća u ukupnom BDP-u EU28 iznosio je 28%. Ukupna bruto dodana vrijednost malih i srednjih poduzeća u EU (European Commission, 2014), iznosila je 3,666 bilijuna, od čega su mikro poduzeća stvorila 43%, mala 31%, a srednja 26% navedene vrijednosti. Širi kontekst kretanja triju navedenih čimbenika kroz godine može se vidjeti pregledom rezultata u razdoblju od do godine (European Commission, 2014). Promotri li se navedeno razdoblje, od tri analizirana čimbenika, vidljivo je kako su u tek bruto dodana vrijednost (1,1% od bruto dodane vrijednosti u 2008.) i broj malih i srednjih poduzeća (0,1% od broja malih i srednjih poduzeća u 2008.) na razini rezultata iz godine. Zaposlenost je i dalje 2,6% ispod rezultata zabilježenih u godini. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, u godini u Hrvatskoj je zabilježen rast broja svih poslovnih subjekata od 4,2% (Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva [CEPOR], 2014). Od do broj malih poduzeća gotovo se udvostručio (CEPOR, 2012). No, kao posljedica gospodarske krize, u broj malih poduzeća bilježi pad. Tek u godini broj malih poduzeća ponovno počinje rasti.

58 58 Bruno Jelečanin Tablica 1. Broj malih poduzeća u RH u 2001., i godini Izvor: Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj (2014.), CEPOR, Zagreb, Open Society Institute, str. 14. Promatra li se udio ukupnog prihoda malih poduzeća u ukupnom prihodu Hrvatske, može se zaključiti kako je u godini on iznosio 33,8% što je povećanje od 1,1% u odnosu na godinu. Zaposlenost u malim poduzećima također raste u u odnosu na za 0,9%. Ukupan prihod ostvaren izvozom malih poduzeća u godini raste u odnosu na za 1,3%. Tablica 2. Ukupan prihod, zaposlenost i izvoz malih poduzeća u RH u i godini Izvor: Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj (2014.), CEPOR, Zagreb, Open Society Institute, str Malo poduzetništvo u ICT industriji Hrvatske Prema indeksu umrežene spremnosti (engl. network readiness) kojim se ocjenjuje spremnost gospodarstva u korištenju ICT-a u Svijetu, Hrvatska se u (World Economic Forum [WEF], 2013) godini nalazila na 51. mjestu, u (WEF, 2014) na 46. mjestu, a u na 54. mjestu (WEF, 2015). Ovi rezultati svrstavaju Hrvatsku u zemlje sa relativno visokim indeksom umrežene spremnosti. Usporede li se rezultati Hrvatske s kompara-

59 Istraživanje uloge i primjene istraživanja tržišta u malim poduzećima u hrvatskoj ICT industriji 59 tivnim zemljama u Europi u godini, može se zaključiti kako se Hrvatska treća od 11 promatranih zemalja. U godini pozicija Hrvatske znatno je lošija. U odnosu na komparativne zemlje, ona pada s trećeg na šesto mjesto. Tablica 3. Hrvatska u odnosu na komparativne zemlje u Europi prema indeksu mrežne spremnosti u i godini Prilagođeno prema: World Economic Forum (2014), The Global Information Technology Report 2014, WEF, INSEAD, Cornell University, Geneva; 9. i World Economic Forum (2014), The Global Information Technology Report 2015, WEF, INSEAD, Cornell University, Geneva; 8 Promatranjem podataka kroz analizirano razdoblje, može se zaključiti kako se ICT sektor kontinuirano razvija i raste, pri čemu veliku ulogu u tom razvoju igraju mala poduzeća. Ipak, približavajući se kraju promatranog razdoblja, uloga malih poduzeća, promatrajući samo brojčane pokazatelje, postepeno se smanjuje. S druge strane, mala poduzeća preuzimaju ulogu razvoja i pokretača ICT industrije, odnosno preuzimaju onu ulogu koju mala poduzeća imaju i u svim drugim industrijama. Moguće je reći kako je ta uloga malih poduzeća kao pokretača u ovoj industriji izraženija, zbog same naravi industrije gdje mala poduzeća lakše pokreću nove trendove, stvaraju nove proizvode i usluge te imaju lakši pristup globalnom tržištu Pojam i vrste istraživanja tržišta 3. ULOGA ISTRAŽIVANJA TRŽIŠTA Istraživanje tržišta, koje uključuje i društveno istraživanje i istraživanje mnijenja, je sistematično sakupljanje i interpretacija podataka o pojedincima ili organizacijama koristeći statističke i analitičke metode i tehnike primijenjenih znanosti da bi se dobio uvid ili potpora (pomoć) pri donošenju odluka. (European Society for Opinion and Marketing Research [ESOMAR], 2008, 5)

60 60 Bruno Jelečanin U samoj definiciji istraživanja tržišta, važno je istaknuti nekoliko ključnih elemenata istraživanja tržišta: Ono je standardizirani postupak obavlja se na na jedinstven i jednak način od svih jedinica istraživanja, uz pomoć standardiziranoga, tj. jednakoga i istog instrumenta istraživanja (Marušić, Vranešević, 2001, 8). Služi za donošenje dugoročnih poslovnih odluka (Shukla, 2008) takve odluke imaju najmanje poslovnog rizika. Mora biti provedeno uz pomoć znanstvene metode (Zigmund, Babbin, 2013), gdje je prikupljanje podataka provedeno točno i objektivno. Svrha istraživanja tržišta jest dobivanje informacija (Shukla, 2008) potrebnih za odlučivanje Postoji nekoliko vrsta istraživanja tržišta Izviđajna (eksplorativna) istraživanja gdje je svrha dobiti uvid u problem i time postići bolje razumijevanje pojave, situacije ili događaja što će nam olakšati rješavanje problema za situaciju u kojoj istraživač nema nikakvog iskustva ili znanja o predmetu istraživanja (Marušić, Vranešević, 2001, 109). Opisna (deskriptivna) istraživanja - primjenjuju se kada je potrebno prikupiti specifične podatke o kupcima i njihovim kupovnim navikama. Mogu se podijeliti na (Malhotra, Birks, 2007) jednokratna istraživanja te kontinuirana istraživanja Uzročna (kauzalna) istraživanja cilj im je otkriti uzročnu povezanost između aktivnosti kojima djelujemo i reakcija koje one izazivaju Istraživanje tržišta u malom poduzetništvu S obzirom na ulogu i važnost koju istraživanje tržišta ima u radu poduzeća, postavlja se pitanje njegove stvarne primjene u poslovanju. Poznato je da velika poduzeća koriste istraživanje tržišta u velikoj mjeri izdvajajući velike iznose za istraživanja koja najčešće provode velike istraživačke agencije. Ako se promatra situacija kod malih poduzeća, ona je nešto drugačija. Mala poduzeća nemaju niti resurse (novac, vrijeme, znanje) niti potrebu za takvom razinom kompleksnih i dugotrajnih istraživanja tržišta. Prema podacima iz Australije (Venkatesan, Soutar, 2001), učestalost provođenja istraživanja u korelaciji je s veličinom poduzeća gdje mala poduzeća gotovo uopće ne provode formalna istraživanja, a najčešći razlozi su (Venkatesan, Soutar, 2001): Previše je kompleksno i financijski zahtjevno Premalo dobivenog s obzirom na uloženo Proces je previše apstraktan i poduzetnici ne vide koristi od njega Nemaju potrebe za velikim istraživanjima sve dok imaju kontakte s kupcima

61 Istraživanje uloge i primjene istraživanja tržišta u malim poduzećima u hrvatskoj ICT industriji 61 Prema istraživanju provedenom na preko 700 malih poduzeća (Venkatesan, Soutar, 2001), kao najbolji izvor prikupljanja poslovnih informacija smatra se komunikacija s kupcima, a nakon njega slijede: Korištenje rezultata poslovanja Prikupljanje informacija od zaposlenika Praćenje konkurencije Istraživanje putem anketa Zanimljiva je korelacija između uspješnosti poslovanja poduzeća i načina prikupljanja informacija. Podaci pokazuju kako je uspješnost poslovanja direktno povezana s razinom istraživanja tržišta koju poduzeće koristi, pri čemu više formalnih istraživanja tržišta rezultira većim poslovnim uspjehom (Venkatesan, Soutar, 2001). Slični podaci vezani za primjenu istraživanja tržišta u poslovanju vrijede i za mala poduzeća u Keniji (Bowen, Morara, Mureithi, 2009). Prema njima, glavni izvori prikupljanja poslovnih informacija kao temelj za donošenje poslovnih odluka kod malih poduzeća su interakcija s kupcima i ostalim sudionicima na tržištu te, općenito, svakodnevno poslovanje i tako prikupljene informacije. Od malih poduzeća na Tajlandu (Chittitahworn, Islam, Keawchana, Yusuf, 2011), najviše formalnih istraživanja tržišta provode inovativna poduzeća čije poslovanje se temelji na konstantnim inovacijama i stvaranjima novih proizvoda i usluga. Iako se malo poduzetništvo relativno uspješno razvija, glavna prepreka boljem razvoju i većoj konkurentskoj prednosti su mala ulaganja u istraživanje. Podaci o malim poduzećima u SAD (Abbe, Burrus, Yatskwitz, 2001) govore da, iako poduzetnici smatraju istraživanje tržišta kao temelj za uspješno poslovanje poduzeća, formalna istraživanja se gotovo nikada ne provode. Glavni razlog je to što mali poduzetnici takve aktivnosti smatraju nepotrebnima, često smetnjama u svom radu. Ipak, dokazano je da takva razmišljanja nisu istinita jer istraživanja tržišta malim poduzećima u SAD pružaju (Abbe i sur., 2001): Mogućnost da poduzeća oblikuju proizvode i usluge koji bolje zadovoljavaju potrebe tržišta u cjelini Personalizaciju proizvoda i usluga te prilagodbu individualnim potrebama klijenata Veću vjerojatnost da potencijalni klijenti postanu stalni klijenti Mogućnost da poduzeće razvije mehanizme brze prilagodbe na česte promjene na tržištu Vezano za primjenu istraživanja tržišta u malim poduzećima u ICT industriji (Romerio- Serna, Garmendia, 2007), vidljiva je važnost razvoja kvalitetnog marketinškog informacijskog sustava (MIS) kao temelja za prikupljanje informacija potrebnih za poslovanje. Koristi od ovog sustava vidljive su u mogućnosti da poduzeća prikupljaju i upravljaju većim količinama podataka na efikasniji način, da menadžeri i donositelji odluka lakše dolaze do podatka te donose bolje i kvalitetnije poslovne odluke važne za razvoj poduzeća. Najveću korist i mogućnost primjene imaju mala poduzeća, osobito u ICT sektoru, jer ona ne posjeduju dovoljno sredstava investiranje u skupocjene softverske alate koji bi bili temelj MIS,

62 62 Bruno Jelečanin ali imaju znanja i mogućnosti razvoja takvih alata te mogućnost njihove implementacije u vlastito poslovanje. Današnja poduzeća često svoj MIS razvijaju u sklopu CRM sustava, gdje se kroz samo upravljanje odnosima s klijentima direktno dobivaju i sve potrebne informacije. 4. ISTRAŽIVANJE ULOGE I PRIMJENE ISTRAŽIVANJA TRŽIŠTA U MALIM I SREDNJIM PODUZEĆIMA U HRVATSKOJ ICT INDUSTRIJI U prethodnim poglavljima izložen je teoretski okvir uloge i važnosti istraživanja tržišta u donošenju poslovnih odluka. Kako je već prethodno navedeno, glavni cilj rada jest odgovor na pitanje kakva je primjena istraživanja tržišta u malim i srednjim poduzećima u ICT industriji Hrvatske. Kako bi se ostvario cilj istraživanja, definirat će se i podciljevi. Prije svega, potrebno je definirati kakav je način poslovanja (navike i prakse koje menadžeri i poduzetnici koriste u vođenju i radu svojih poduzeća, način interakcije s klijentima, drugim poduzećima te način na koji se poduzeća prilagođavaju tržišnim trendovima). Sljedeće, mora se definirati općeniti stav prema istraživanju tržišta kod poduzetnika u malim i srednjim poduzećima (kako ga oni vide i što misle o istraživanju kao jednom od alata poduzeća u ICT industriji. Nakon definiranog stava, potrebno je otkriti praktičnu primjenu istraživanja tržišta (provodi li se istraživanje tržišta kao izdvojena aktivnost ili kao aktivnost uklopljena u postojeće poslovne aktivnosti) Metodologija istraživanja Za potrebe ovog istraživanja provedeno je izviđajno istraživanje tehnikom dubinskog intervjua. To je nestrukturirani intervju koji se provodi sa svakim ispitanikom zasebno s ciljem dobivanja što dubljih odgovora. Predmet istraživanja je neprikriven, odnosno, ispitaniku se na početku intervjua ukratko izloži što se istraživanjem želi istražiti. Za istraživanje se koristio prigodan uzorak od 10 ispitanika koji su pristali na sudjelovanje u intervjuu. Ispitanici su bili izabrani između stručnjaka sa izvršnih i rukovodećih pozicija u malim i srednjim poduzećima u ICT industriji Hrvatske. Odabrana poduzeća većinom su mlada ili nova poduzeća koja tek pokreću poslovanje ili su na samom početku djelovanja. Pretpostavka je da će takva poduzeća uložiti maksimalne napore kako bi prikupili dovoljno informacija i kako bi se što bolje pripremili za rast i razvoj na tržištu. Nakon provedenih intervjua, analizirat će se prikupljeni podaci te će se ukratko provesti usporedba dobivenih odgovora. Također, provest će se usporedba dobivenih podataka vezanih za praktičnu primjenu s teoretskim okvirom vezanim za istraživanje tržišta u malim poduzećima.

63 Istraživanje uloge i primjene istraživanja tržišta u malim poduzećima u hrvatskoj ICT industriji Rezultati istraživanja Rezultati dubinskih intervjua dali su odgovore na potpitanja kojima se može definirati odgovor na glavni problem: kakva je primjena istraživanja tržišta u malim poduzećima u ICT industriji Hrvatske. Ukupno gledano, može se zaključiti kako mišljenja o istraživanju tržišta u poslovanju malih poduzeća ovise najčešće o stručnoj spremi ispitanika. Tako, ispitanici s ekonomskim obrazovanjem najčešće ističu veliku važnost istraživanja tržišta za poduzeće, dok ispitanici s obrazovanjem u informatičkim znanostima ističu malu do srednju važnost. Od ispitanika koji smatraju da istraživanje tržišta ima važnost za poduzeće, većina ih smatra kako istraživanja moraju biti prilagođena potrebama poduzeća, njegovoj veličini, djelatnosti u kojoj posluje te obilježjima tržišta. Oni koji smatraju da istraživanje tržišta nema koristi za mala poduzeća ističu kako se te aktivnosti isključivo vežu za velika poduzeća te bi u malim poduzećima stvarala nepotrebne troškove i gubitke. Kada se promatra korištenje istraživanja tržišta u poduzećima ispitanika, vidljiva je poveznica između starosti poduzeća i praktičnoj primjeni istraživanja tržišta. Tako, poduzeća koja su već dugo na tržištu, najčešće ne primjenjuju istraživanja tržišta, dok mlada poduzeća stavljaju veliki naglasak na provođenje. Također, iako je teško procijeniti i analizirati uspješnost poduzeća, ne može se izostaviti vidljiva poveznica između praktične primjene istraživanja tržišta i brzine razvoja i rasta poduzeća. Lako se može vidjeti da ona poduzeća koja koriste aktivnosti istraživanja tržišta u većoj mjeri, ostvaruju bolje rezultate poslovanja. Ovakvi rezultati vidljivi su i u istraživanju provedenom na malim poduzećima u Australiji o kojemu je u prethodnim poglavljima rečeno nešto više. Ako se promatra način korištenja istraživanja tržišta u poduzećima ispitanika, vidljivo je kako se uglavnom provode istraživanja za stolom gdje se uglavnom istražuju sekundarni izvori podataka. Ova istraživanja provode se kontinuirano, s ciljem praćenja konkurencije i tržišnih prilika. Poduzeća također do potrebnih informacija dolaze kroz formalne i neformalne odnose s klijentima i partnerima. Na taj način lako uočavaju potrebe, želje i ostale povratne informacije te prema tome prilagođavaju usluge i proizvode. Za istraživanja se ne izdvajaju velike količine resursa. Izuzetak su dva poduzeća koja svoje poslovanje grade na detaljnom poznavanju svojih klijenata i praćenju svih tržišnih prilika. Oni ulažu znatne resurse, najviše vrijeme i vlastito znanje, u istraživanje tržišta jer smatraju kako je upravo detaljno poznavanje svih tržišnih prilika preduvjet za uspjeh. Većina ispitanika ipak smatra da bi uvođenje određenog oblika istraživanja tržišta doprinijelo uspješnijem poslovanju kada bi se zadovoljili određeni uvjeti. Prije svega, trenutna gospodarska situacija ne ide u prilog takvim, za njih trenutno, sekundarnim aktivnostima. Nedostatak resursa, najviše novca i vremena, također je jedan od razloga neprovođenja istraživanja. Neki ispitanici pak ističu kako je poslovanje njihovog poduzeća ograničeno kapacitetom kojeg ona mogu ostvariti te bi daljnje širenje poslovanja zahtijevalo nova ulaganja. Prema tome, kako nemaju namjeru širiti tržište te ponuditi nove usluge i proizvode, istraživanje tržišta im nije od velike koristi. Svi ispitanici slažu se kako ne bi željeli koristiti usluge agencija za istraživanje tržišta jer smatraju kako su veće koristi od provođenja istraživanja unutar poduzeća. Nekoliko je razloga za to. Prvo, samo istraživanje se može bolje provesti jer samo poduzeće ili osoba iz poduzeća koja ga provodi točno zna što se želi istražiti, kako se želi istražiti te lakše može koristiti dobivene rezultate. Nadalje, kroz sam proces istraživanja poduzeće upoznaje, uči, otkriva nove informacije te eventualno može pronaći nova pitanja za koja treba odgovore.

64 64 Bruno Jelečanin Odgovori ispitanika iz provedenog istraživanja mogu se usporediti i s rezultatima sličnih istraživanja provedenih u drugim zemljama svijeta, a koja su spomenuta u poglavlju 3.3. Tako, može se zaključiti kako su glavni razlozi ispitanika za ne korištenje istraživanja tržišta kao aktivnosti izdvojenih iz standardnog poslovanja poduzeća gotovo isti onima u istraživanju provedenom na malim poduzećima u Australiji: takve aktivnosti su previše kompleksne i financijski zahtjevne te od njih dobivaju premalo s obzirom na uloženo. Slično se može zaključiti promatraju li se glavni izvori iz kojih se dolazi do informacija temeljem kojih se donose poslovne odluke. Tako su to informacije dobivene iz poslovanja poduzeća, odnosno kroz odnose s klijentima i poslovnim partnerima te kroz praćenje konkurencije i njezinih poteza. Ako poduzeće provodi ipak istraživanje, najčešće je to kroz ispitivanje putem anketnih upitnika. Mišljenje koje su ispitanici iznijeli, da je istraživanje tržišta nepotrebno ako se ne koristi za daljnji rast poduzeća, u skladu je s rezultatima istraživanja na malim poduzećima na Tajlandu gdje se najviše istraživanja tržišta kao zasebne aktivnosti (formalnih istraživanja) provodi u poduzećima čije poslovanje se temelji na konstantnim inovacijama i stvaranjima novih proizvoda i usluga. Prema dobivenim rezultatima istraživanja, moguće je definirati neke preporuke menadžerima malih ICT poduzeća kako bi se istraživanje tržišta moglo kvalitetnije koristiti za donošenje poslovnih odluka. Vidljivo je kako postoji poveznica između uspješnosti i korištenja istraživanja tržišta, gdje uspješnija poduzeća više koriste istraživanje tržišta od onih manje uspješnih. Stoga, prva preporuka menadžerima je da primjenjuju istraživanja tržišta kao temelj za odlučivanje. Ipak, ona moraju biti prilagođena njihovim potrebama, ciljevima koje žele postići, vrsti informacija koje žele saznati i namjeni za koju će se dobiveni podaci koristiti. Preporučljivo je da se istraživanja provode od strane zaposlenika ili samog menadžera, ne od strane unajmljene agencije, jer će time istraživanje biti kvalitetnije provedeno te će postojati mogućnost da se kroz samo istraživanje otkriju novi problemi, nove ideje, nove prilike koje bi mogle biti temelj za nova istraživanja. Također, preporuka je da se stvori jak marketinški informacijski sustav (MIS) kojim će se dolaziti sve potrebnih informacija od klijenata i kupaca te će se umanjiti potreba provođenjem izvanrednih istraživanja tržišta. Provedeno istraživanje dalo je uvid u način na koji mali poduzetnici koriste istraživanje tržišta u svojim poduzećima. Ipak, istraživanje ima i nekoliko nedostataka. Prvo, s obzirom da se radi o svim malim poduzećima u ICT industriji Hrvatske, odabrani uzorak (prigodni uzorak od 10 ispitanika) ne predstavlja u potpunosti reprezentativnu sliku stvarnog korištenja istraživanja tržišta u ICT poduzećima u Hrvatskoj. Stoga, preporučuju se daljnja istraživanja gdje će biti korišten drugačiji, reprezentativniji uzorak. Nadalje, poduzeća uključena u intervju prvenstveno su geografski smještena u Zagrebu, odnosno okolici Zagreba što također umanjuje reprezentativnost dobivenih rezultata te ne prikazuju stvarnu sliku korištenja istraživanja tržišta u ICT poduzećima u cijeloj državi. Prema tome, preporuča se da se u daljnjim istraživanjima obuhvate i mala poduzeća iz ICT industrije iz drugih gradova Hrvatske. Treći nedostatak očituje se u starosti odabranih poduzeća uključenih u istraživanje. Većina odabranih poduzeća su mlada poduzeća ili startup poduzeća koja tek kreću s poslovanjem. Ovime je izostavljeno istraživanje primjene istraživanja tržišta u drugim, starijim malim i srednjim poduzećima u ICT industriji. Stoga, preporuka je da se u sljedeća istraživanja uključe i ostala mala i srednja poduzeća čiji životni vijek je duži od odabranih.

65 Istraživanje uloge i primjene istraživanja tržišta u malim poduzećima u hrvatskoj ICT industriji 65 Isto tako, istraživanjem se može zaključiti da aktivnost istraživanja tržišta ima važnu ulogu u vođenju malih poduzeća u ICT industriji, no u drugačijem obliku, na drugi način i potpuno prilagođeno specifičnostima poslovanja svakog od njih. Stoga, potrebna su daljnja istraživanja s ciljem pronalaska točnijeg načina primjene istraživanja tržišta u malim poduzećima u ICT industriji ili točnije smjernice za njegovo korištenje. 5. ZAKLJUČAK U posljednje vrijeme često se ističe važnost malog poduzetništva te njegova važna uloga u razvoju gospodarstva. Ono se smatra glavnim izvorom inovacija, generatorom novih proizvoda i usluga i novih radnih mjesta. U Hrvatskoj je razvijenost poduzetničke kulture još uvijek na nižoj razini od one kod razvijenih zemalja, iako su u novije vrijeme vidljive pozitivne promjene. Upravo u ICT industriji mala poduzeća mogu ostvariti najveći napredak i razvoj jer priroda ICT omogućuje razvoj poslovanja uz relativno mala ulaganja, jednostavan izlazak na globalno tržište i brz rast i razvoj. Vidljivo je kako se ICT sektor u Hrvatskoj u zadnjih nekoliko godina kontinuirano razvija, u čemu važnu ulogu igraju mala poduzeća gdje su ona nosilac pokretača i razvoja. S druge strane, postoji mnogo dokaza koji potvrđuju povezanost istraživanja tržišta sa uspješnošću poduzeća. Istraživanje tržišta važno je za prikupljanje potrebnih informacija koje su temelj za odlučivanje. U malom poduzetništvu najčešće se ne provode formalna istraživanja tržišta već se informacije prikupljaju kroz samo poslovanje. Način provođenja njihovih istraživanja ovisi o djelatnosti u kojoj posluju, namjeni istraživanja, resursima koji su im raspoloživi i drugim obilježjima samog poduzeća. U ovom radu pokušalo se odgovoriti na pitanje kako mala poduzeća u Hrvatskoj ICT industriji koriste istraživanje tržišta u poslovnom odlučivanju. U svrhu dobivanja točnijeg odgovora na ovo pitanje, provedeno je istraživanje. Rezultati istraživanja provedenog u svrhu pisanja ovog rada pokazuju kako mala poduzeća u ICT industriji rijetko ili gotovo nikada ne provode istraživanja tržišta kao aktivnosti izdvojene iz svakodnevnog poslovanja, već su informacije dobivene kroz interakciju s klijentima, partnerima i ostalim sudionicima na tržištu dovoljne za donošenje dobrih poslovnih odluka i vođenje poduzeća. Najčešće informacije koje se prikupljaju su one o poslovanju konkurentskih poduzeća, mišljenjima klijenata (kupaca) te trendovima na tržištu. Glavni razlozi zašto se ne provode formalna istraživanja najčešće su nedostatak resursa te negativan omjer uloženog i dobivenog od provođenja istraživanja.

66 66 Bruno Jelečanin RESEARCHING THE ROLE AND APPLIANCE OF MARKET RESEARCH IN SMALL ENTERPRISES IN CROATIAN ICT INDUSTRY Bruno Jelečanin, mag.oec., Veleučilište Baltazar Zaprešić Vladimira Novaka 23, Zaprešić, Hrvatska Nastavnički kabinet 8 Mob ABSTRACT The importance of SME in the national economy has always been emphasized. It has frequently been pointed out that the small enterprises are holders and innovators who, because of customization and flexibility, can quickly respond to the market demands. On the other hand, the ICT industry is considered as one of the fastest growing industries in the world. Due to its specificity, it is especially suitable for small enterprises that can easily start and grow a successful business. This paper attempts to connect three elements: small entrepreneurship, the ICT industry and market research, where the advantages of each element are underlined, as is their connection. For that purpose, firstly, a desk research has been conducted, which included browsing through the secondary data from the existing scientific literature about three sub-topics: the importance of developing SME as the foundation of economic progress in Croatia and abroad; the analysis of the importance of market research as the foundation of decision making in SME as it is done abroad; the analysis of the ICT market in Croatia. Afterwards, an exploratory research has been done via in-depth interviews on the sample of 10 subjects, out of population of 4095 SMEs, who are experts with executive positions in small ICT enterprises in Croatia. The study sought to discover how small enterprises in the ICT industry use market research, how they see it and what are the advantages and disadvantages of its application. The results have been compared to existing theoretical framework and the results of similar studies in other countries. From the results it may be concluded that the small enterprises in the ICT industry in Croatia rarely conduct market research as a separate activity, but implement it in their daily operations in a particular way that is tailored to the specifics of the company. Key words: the role of SME; Croatian ICT industry; market research; business decisionmaking; implementation of market research in SME in the ICT industry

67 Istraživanje uloge i primjene istraživanja tržišta u malim poduzećima u hrvatskoj ICT industriji 67 LITERATURA 1. Abbe, S., Burrus, W., Yatskowitz, A., H. (2001). A Guide to Strategic Marketing Research for Microenterprise Development in the United States. Boston, Massachusetts: ACCION, pp Agatić, A., Bistričić, A., Trošić, N. (2011). Značaj poslovanja malih i srednjih poduzeća u gospodarstvu Republike Hrvatske i gospodarstvima zemalja Europske Unije. Scientific Journal of Maritime Research, pp Bowen, M., Morara, M., Mureithi, S. (2009). Management of business challenges among small and micro enterprises in Nairobi-Kenya. KCA Journal of business management. Vol. 2. ISSUE 1, pp Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva [CEPOR]. (2012). Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj. Zagreb, Open Society Institute, pp Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva [CEPOR]. (2014). Izvješće o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj. Zagreb, Open Society Institute, pp Chittithaworn, C., Islam, A., Keawchana, T., Yusuf, D., H., M. (2011). Factors Affecting Business Success of Small & Medium Entreprises (SMEs) in Thailand. Asian Social Science. Vol. 7. No. 5, pp European Commission. (2014). Annual Report on European SMEs 2013/2014 A Partial and Fragile Recovery; SME Performance Review 2013/2014. Contract No. 345/PP/ENT/CIP/13/F/ N02C031, pp European Society for Opinion and Marketing Research [ESOMAR] (2008). International Code of Market and Social Research. Preuzeto sa: ( ) 9. Europska komisija. (2013). Entrepreneurship 2020 Action Plan. Brussels: European Commission 10. Grammy, A., P. (2011). The Economic Role of Small Businesses. Business Education Center. Bakersfield: California State University, pp Malhotra, N.K., Birks, D.F. (2006). Marketing Research: An Applied Approach. Updated Second European Edition. Harlow: Pearson Education Limited, pp Marušić, M., Vranešević, T. (2001). Istraživanje tržišta. Zagreb: Adeco, (pp. 8; ) 13. National Small Business Association. America`s Small Business Advocate, Preuzeto s: ( ) 14. Renko, N., (2010.) Marketing malih i srednjih poduzeća. Zagreb: Naklada Ljevak, pp Romerio-Serna, J., Garmendia, F. (2007). Marketing Information Systems MIS: More than simple technological boxes. EsicMarket, No.128, pp Savlovschi, L.I., Robu, R.N. (2011). The Role of SMEs in Modern Economy. Economia, Seria Management. Vol.14, Iss.1, pp Shukla, P. (2008). Essentials of Marketing Research. Ventus Publishing ApS, pp Singer, S., Lauc, B. (2004). Razvoj sektora malih i srednjih poduzeća Hrvatska, Support to promotion of reciprocal understanding of relations and dialogue between the European union and the Western Balkans. Zagreb, Hrvatska 19. Škrtić, M. (2002). Osnove poduzetništva. Zagreb: Mikrorad d.o.o., pp Škrtić, M., Mikić, M. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Sinergija-nakladništvo d.o.o., pp Venkatesan, V. S., Soutar, G. N. (2001). Market research in Australian SMEs: An empirical study. Small Enterprise Research Journal. Vol. 9 No. 2, pp

68 68 Bruno Jelečanin 22. World Economic Forum (2013). The Global Information Technology Report WEF, INSEAD, Geneva: Cornell University, pp World Economic Forum (2014). The Global Information Technology Report WEF, INSEAD, Geneva: Cornell University, pp World Economic Forum (2015). The Global Information Technology Report WEF, INSEAD, Geneva: Cornell University, pp Zigmund, W. G., Babbin, B. J. (2013). Essentials of Marketing Research. Fifth Edition, South- Western: Mason, Cengage Learning, pp. 6.

69 Temeljne značajke manjinskog poduzetništva na primjeru poduzetništva albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj 69 TEMELJNE ZNAČAJKE MANJINSKOG PODUZETNIŠTVA NA PRIMJERU PODUZETNIŠTVA ALBANSKE NACIONALNE MANJINE U HRVATSKOJ Antoneta Lekaj antoneta.lekaj@gmail.com mr. sc. Zrinka Gregov, Veleučilište VERN Iblerov trg 10/1, Zagreb, Hrvatska Telefon: Fax: zrinka.gregov@vern.hr Mirna Varlandy Supek, Veleučilište VERN Iblerov trg 10/1, Zagreb, Hrvatska Telefon: FAx: mirna.varlandy-supek@vern.hr SAŽETAK Problem ovog istraživanja su nedovoljno iskorištene mogućnosti samozapošljavanje i zapošljavanja kroz manjinsko poduzetništvo, a predmet je poduzetništvo albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Cilj je istražiti temeljne značajke i mogućnosti razvoja manjinskog poduzetništva, a svrha ukazati na potrebu njegova poticanja jer ono može pridonijeti razvoju gospodarstva, zapošljavanju i samozapošljavanju te jačanju ljudskih prava. Traženi su odgovori na tri istraživačka pitanja: kakva je situacija sa zapošljavanjem pripadnika albanske manjine u Hrvatskoj; kakva je njihova poduzetnička aktivnost i koje su razvojne mogućnosti te koje bi potporne mjere za manjinsko poduzetništvo pridonijele boljem razvoju poduzetništva albanske manjine u Republici Hrvatskoj. Uz istraživanje sekundarnih izvora provedena su dva anketna ispitivanja (100 i 30 ispitanika) i šest dubinskih intervjua s poduzetnicima pripadnicima albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Pokazalo se da se pripadnici albanske manjine teže zapošljavaju, a kao manjinski poduzetnici u većoj su mjeri osuđeni na vlastiti kapital, snalažljivost te međusobno prenošenje znanja i vještina. Među njima postoji velika povezanost, ali većina ne pripada ni jednom formalnom poduzetničkom udruženju te su slabo upoznati s programima poduzetničke potpore. Uz to u Hrvatskoj još uvijek postoje problemi vezani za poticanje manjinskog poduzetništva. Stoga je preporuka ojačati poziciju manjinskog poduzetništva u Hrvatskoj putem raznih oblika potpora i suradnje između države i Unije Albanske nacionalne manjine. Ključne riječi: malo i srednje poduzetništvo; manjinsko poduzetništvo; nacionalne manjine; Albanci; Hrvatska.

70 70 Antoneta Lekaj, Zrinka Gregov, Mirna Varlandy Supek 1. UVOD Poduzetništvo pripadnika nacionalnih manjina ili tzv. manjinsko poduzetništvo sastavni je dio razvoja gospodarske aktivnosti svake države, ali i potvrda jačanja ljudskih prava. Nacionalna manjina je skupina hrvatskih državljana čiji su pripadnici tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana koja žele očuvati (Narodne novine, 2000). Nažalost, Hrvatski zavod za zapošljavanje (2011) nacionalne manjine navodi kao rizičnu skupinu pri zapošljavanju i ostvarivanju prava na tržištu rada. Stoga pojedine nacionalne manjine glavninu svoje poslovne djelatnosti ostvaruje kroz poduzetničku aktivnost. Međutim, manjinski poduzetnici često nailaze na brojne probleme kod pokretanja i razvoja poduzetničkog pothvata. Problemi su često antiasimilacijske prirode jer se ne žele prilagoditi temeljnim običajima i pravima koja djeluju u Hrvatskoj. Zbog slabog poznavanja hrvatskog jezika i nižeg obrazovnog statusa često ne znaju iskoristiti poduzetničke potpore. Obiteljska tradicija čini ih prepoznatljivlijima i uspješnijima od drugih, no suvremeno poslovanje, tj. konkurentnost zahtijeva određena ekonomska i financijska znanja koja većina manjinskih poduzetnika nema u dovoljnoj mjeri. Problem ovog istraživanja su nedovoljno iskorištene mogućnosti samozapošljavanja i zapošljavanja kroz manjinsko poduzetništvo u Hrvatskoj. Predmet istraživanja je poduzetništvo albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Cilj je istražiti temeljne značajke i mogućnosti razvoja poduzetništva albanske manjine u Hrvatskoj. Svrha je ukazati na potrebu poticanja manjinskog poduzetništva koje može pridonijeti razvoju gospodarstva, zapošljavanju i samozapošljavanju te jačanju ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. Željelo se dobiti odgovore na tri istraživačka pitanja: 1) Kakva je sadašnja situacija sa zapošljavanjem pripadnika albanske manjine u Hrvatskoj? 2) Kakva je poduzetnička aktivnost albanske manjine u Hrvatskoj i koje su njene razvojne mogućnosti 3) Koje bi potporne mjere za manjinsko poduzetništvo pridonijele boljem razvoju poduzetništva albanske manjine u Hrvatskoj? 2. MANJINSKO PODUZETNIŠTVO U literaturi o manjinskom poduzetništvu nailazi se na nekoliko sinonima poput etničko, imigrantsko i migrantsko poduzetništvo. Ponekad se ono spominje tek kao jedan segment poduzetništva marginaliziranih skupina, odnosno skupina u nepovoljnijem položaju na tržištu rada. Zasad ne postoji ni jedinstvena definicija manjinskog poduzetništva jer se ono u svakoj državi promatra na drugačiji način Definicije manjinskog poduzetništva Fertala (2006) ističe kako autori iz Sjedinjenih Američkih Država manjinsko poduzetništvo često povezuju s klasičnim oblikom obiteljskog ili socijalnog poduzetništva. Razlog tome je snažna afirmacija multikulturalnosti, pa tako Li (2001) manjinsko poduzetništvo definira kao ulaganje vlastitog kapitala u poslovni pothvat koji je obilježen sociološkim i kulturnim

71 Temeljne značajke manjinskog poduzetništva na primjeru poduzetništva albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj 71 značajkama pojedinca, ali u skladu s pravnim stečevinama države domaćina. Europske definicije koriste elemente samozapošljavanja i kulturološke razlike. Tako britanski ekonomisti Clark, Drinkwater i Leslie (1998) manjinsko poduzetništvo definiraju kao oblik samozapošljavanja diskriminiranih grupa na tržištu rada. Fertala (2006) definira manjinsko poduzetništvo iz njemačke perspektive kao oblik obiteljskog poduzetništva s elementima tradicije i kulturološke raznolikosti, čime se želi ostvariti veća zaposlenost nacionalnih manjina na njemačkom tržištu rada. Europska zaklada za promicanje životnih i radnih uvjeta, manjinsko ili etničko poduzetništvo definira kao: radnu ili profesionalnu aktivnost nacionalnih manjina u svrhu ostvarivanja profita, mogućnosti samozapošljavanja, čuvanja običaja te raznih vještina i znanja koja su vezana za njihovo kulturno nasljeđe. (Hout i Rosen 1999). Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD, 2010) uz klasične osobine poduzetnika i poduzetništva, manjinskom poduzetništvu dodaje još dvije sociološke dimenzije: 1) mogućnost održavanja identiteta i kulturnog nasljeđa te 2) održivost i samofinanciranje manjinske zajednice. Manjinskom poduzetništvu pripisuje se i uloga ambasadora u međunarodnim kulturnim i vanjskotrgovinskim odnosima (primjerice, kineski restorani, indijski dućani koji prodaju indijski nakit i odjeću) Manjinsko poduzetništvo u Europi Poduzeća u vlasništvu pripadnika nacionalnih ili etničkih manjina u Europi odražavaju njihove velike poduzetničke kapacitete i potencijale, a manjinski su poduzetnici heterogena skupina u smislu jezika, socijalnog i ekonomskog položaja te kulture, što se ogleda i u prirodi njihovih poslovnih aktivnosti. Veliki ih je broj koncentriran na području aktivnosti s niskim prihodima te se teško probijaju iz tih okvira. Podaci o samozapošljavanju u 21 EU zemlji i Turskoj u godini (OECD, 2010) pokazuju da je prosječna stopa samozapošljavanja kod domaćeg stanovništva bila je 12,77 %, a kod stranaca u tim zemljama 13,45 %. Ta poduzeća većinom su obiteljski biznis gdje se zapošljavaju uža i šira obitelj, a kad se zapošljavaju vanjski zaposlenici, onda su to uglavnom pripadnici iste nacionalne manjine. Zbog povećanja broja imigranata u Europi manjinsko poduzetništvo postaje sve važniji element društvenog i gospodarskog tkiva europskih gradova. Budući da imigranti imaju slabije mogućnosti zapošljavanja u zemljama primateljicama, veliki broj imigranata pokreće vlastita poduzeća prvenstveno temeljena na iskustvima i znanjima koja su stekli u svojim matičnim državama. Stoga manjinska ili etnička poduzeća imaju različitu i jedinstvenu ulogu budući da ona čine sljedeće: popunjavaju praznine na tržištu, pomažu u revitalizaciji siromašnih gradskih četvrti, osiguravaju nove proizvode i usluge, oživljavaju zapuštene obrte, pojedinim sektorima daju neophodnu dozu kredibiliteta, pridonose otvaranju radnih mjesta pružajući priliku ranjivijim skupinama (poput žena ili mladih iz redova specifičnih etničkih skupina) i pomažući im da se izdignu iz siromaštva. Zato postoji prijedlog da europska mreža etničkih poduzetnika pruži potporu razmjeni iskustava i predloži načine rješavanja otvorenih pitanja (Europska komisija, 2010). Nažalost, nadležne službe za integraciju migranata mnogih gradova nemaju osnovnih podataka o etničkom poduzetništvu. Ipak, dostupni podaci pokazuju da su poduzeća u vlasništvu migranata sve prisutnija u mnogim gradovima. U Kopenhagenu, Frankfurtu i Zürichu poduzeća u vlasništvu pripadnika etničkih manjina čine 20 % od ukupnog broja poduzeća, dok

72 72 Antoneta Lekaj, Zrinka Gregov, Mirna Varlandy Supek taj postotak u Amsterdamu, Strasbourgu i Beču prelazi 35%. Iako većina manjinskih poduzetnika djeluje u tradicionalnim sektorima, visokoobrazovani migranti, uključeni u razne društvene mreže, ulaze u rastuće sektore kao što su financije, informacijska i komunikacijska tehnologija i mediji. Tako u Irskoj, primjerice, petina poduzeća u vlasništvu etničkih skupina pripada visokotehnološkom ICT sektoru (Europska mreža gradova za lokalne integracijske politike za migrante, 2011). Istraživanja pokazuju da su uspješniji oni poduzetnici migranti koji su članovi svojih manjinskih udruženja i vijeća te oni koji su politički aktivni u lokalnoj zajednici zastupajući manjinske potrebe (Deakins i Freel, 2009) Potporna infrastruktura za manjinsko poduzetništvo Strategija Europa 2020 ključni je dokument u području poticanja poduzetništva: europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast (Europska komisija, 2010) koja postavlja za cilj stvaranje svjetski najkonkurentnijeg gospodarstva temeljenog na znanju, sposobnog za održivi rast te s više kvalitetnijih radnih mjesta i većom socijalnom kohezijom. Jedno od ključnih područja djelovanja upravo je poticanje poduzetništva. Još početkom godine EU je donijela Akcijski plan za poduzetništvo (COM (2004) 70 final) u kojem se posebna pažnja posvećuje ženama i pripadnicima etničkih manjina koji žele pokrenuti vlastiti posao te im se pruža potpora stvarana prema njihovim potrebama. Mjere koje gradovi i jedinice lokalne uprave nude potencijalnim i postojećim manjinskim poduzetnicima mogu se podijeliti u dvije kategorije (Europska mreža gradova za lokalne integracijske politike za migrante, 2011). a) Mjere usredotočene na strukturna ograničenja: - Pružanje pristupačnih i troškovno učinkovitih savjetodavnih i informativnih uslugaprilagođenih korisnicima. - Informativna događanja, telefonske linija za pomoć korisnicima, web-stranice i tiskani vodiči. - Podrška u pronalaženju poslovne lokacije, otvaranje poslovnih inkubatora i posebnih zona te potpora kroz migrantske mreže. - Financijske mjere: smanjenje rizika kreditiranja i pomoć u izradi poslovnih planova (financijske institucije nevoljko kreditiraju migrante), izravno kreditiranje i dodjela nepovratnih sredstava te suradnja s bankama u svrhu zapošljavanja etničkog osoblja u lokalnim podružnicama (zbog jezika). b) Mjere za unapređenje osobnih sposobnosti etničkih poduzetnika: - Podrška u pronalaženju i upravljanju osobljem, vježbenički programi za strukovnu izobrazbu mladih migranata, edukacija poduzetnika za vođenje i širenje posla. - Podrška u unapređivanju poslovnih vještina i mentorstvo. Neke su mjere konkretnije poput programa koji ženama migranticama omogućuju da uhvate korak s uspješnim poslovnim ženama.

73 Temeljne značajke manjinskog poduzetništva na primjeru poduzetništva albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj Manjinsko poduzetništvo u Hrvatskoj Manjinsko poduzetništvo u Republici Hrvatskoj nije posebno istraživano, nego se mora promatrati unutar sektora malog gospodarstva i izvješća o stanju prava nacionalnih manjina. Na temelju europskih strateških i akcijskih dokumenata o razvoju poduzetništva donesena je Strategija razvoja poduzetništva u Republici Hrvatskoj (Ministarstvo poduzetništva i obrta, 2012). Analiza postojećeg stanja sektora malog gospodarstva pokazala je da stopa otvaranja novih poduzeća i njihova rasta zaostaje za zemljama EU, dok je stopa zatvaranja obrta veća od europskog prosjeka. Postavljen je opći cilj povećanje konkurentnosti malog gospodarstva u Hrvatskoj, a za njegovo ostvarenje pet strateških ciljeva: poboljšanje ekonomske uspješnosti, poboljšani pristup financiranju, promocija poduzetništva, poboljšanje poduzetničkih vještina te poboljšano poslovno okruženje. Za svaki od ovih ciljeva predložene su mjere i indikatori mjerenja. Prema Strategiji učenja za poduzetništvo (Vlada Republike Hrvatske, 2010) poduzetničko obrazovanje, kako formalno tako i ono neformalno te informalno, ima važnu ulogu u porastu broja ljudi koji se pripremaju za otvaranje i uspješno vođenje poduzeća. Važno je za institucije nastave razvijati poduzetništvo u okviru obrazovnog kurikuluma i pružati podršku održavanju poslovnih tečajeva za razne kategorije poduzetnika. Tome će sigurno pridonijeti i osnivanje Regionalnog centra za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje Jugoistočne Europe (engl. SEECEL South East European Centre for Entrepreneurial Learning) baš u Zagrebu. U Republici Hrvatskoj priznate su 22 nacionalne manjine i to: Albanci, Austrijanci, Bošnjaci, Bugari, Crnogorci, Česi, Mađari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Srbi, Talijani, Turci, Ukrajinci, Vlasi i Židovi. Izvješće o provedbi Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za razdoblje , za godinu (Vlada Republike Hrvatske, 2012) posebno ističe socijalnu uključenost nacionalnih manjina u Hrvatskoj što podrazumijeva i napore države da im se omoguće svi oblici zakonski predviđenih poslovnih aktivnosti te samim time i poduzetnička aktivnost. Tragom razvoja manjinskog poduzetništva diljem Europe te želeći rješavati socijalna pitanja i socijalnu isključenost nacionalnih manjina, Hrvatska je također prihvatila načela i smjernice Europske komisije, kojima se obvezuje na mjere poticanja manjinskog poduzetništva navedene u prethodnom poglavlju. Međutim, angažman javnih tijela u pružanju potpore i savjetovanju manjinskih poduzetnika još je nedovoljan, iako na lokalnoj razini postoje vijeća nacionalnih manjina koja bi se trebala brinuti i o tome (Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Republike Hrvatske, 2011). Na žalost, ta vijeća najčešće nemaju logistička sredstva, a većina njihovih članova ima samo srednju stručnu spremu te nemaju dodatnih obrazovnih kompetencija kojima bi razvijali detaljnije programe za izobrazbu i savjetovanje manjinskih poduzetnika. Informacije se uglavnom dobivaju kroz neformalne zajednice, tzv. običajne cehove, u kojima doduše razmjenjuju iskustva, ali se na neki način opet zatvaraju suvremenim poslovnim tijekovima. Kako u Hrvatskoj još nije provedeno sustavno istraživanje manjinskog poduzetništva, postoje samo šturi podaci u izvješćima o stanju ljudskih prava i prava nacionalnih manjina te pojedinačni primjeri uspješnih manjinskih poduzetnika. Često se spominje lanac pekarnica Europa s preko 50 pekarskih maloprodajnih objekata diljem Hrvatske u vlasništvu Albanca Flurima Čočaja. Gotovo 50 % Albanaca koji imaju i hrvatsko državljanstvo svoju poslovnu aktivnost ostvaruju registriranim samozapošljavanjem. Razlog tako velike podu-

74 74 Antoneta Lekaj, Zrinka Gregov, Mirna Varlandy Supek zetničke aktivnosti nije povezan samo s manjim mogućnostima zapošljavanja, nego i sa specifičnim znanjima i vještinama koje se običajno prenose iz naraštaja u naraštaj (npr. slastičarstvo, pekarstvo i obrada plemenitih metala), a koje su, na neki način, prepoznatljiv statusni simbol obitelji (Vlačić i Čakić, 2011). 3. ALBANSKA NACIONALNA MANJINA U HRVATSKOJ Dva velika vala migracije albanskog stanovništva na područje Hrvatske događaju se iza II. Svjetskog rata i početkom 1990-ih za vrijeme rata na području bivše Jugoslavije. Tada su u Hrvatsku izbjegli mnogi Albanci s Kosova i iz Bosne i Hercegovine. Prema posljednjem popisu stanovništva iz godine u Hrvatskoj živi Albanaca. Premda u svim županijama živi po više od 100 pripadnika, gotovo polovica (49,6%) Albanaca u Hrvatskoj živi u Gradu Zagrebu, Zagrebačkoj, Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji (Državni zavod za statistiku, 2012.). Iako je u većini županija taj broj u porastu, u niti jednoj županiji Albanci zasad ne čine više od 1 % ukupnog stanovništva. (Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Republike Hrvatske, 2011.) Kao nacionalna manjina, Albanci su se počeli organizirati tek godine. U Zagrebu su registrirane četiri nevladine udruge: Unija zajednica Albanaca u Republici Hrvatskoj, Albansko kulturno društvo u Hrvatskoj Shkendija, Klub albanskih žena Kraljica Teuta te Forum albanskih intelektualaca u Hrvatskoj. Unija zajednica Albanaca u Republici Hrvatskoj središnja je udruga albanske nacionalne manjine koja izdaje mjesečni informativni list na albanskom jeziku Informatori. U sklopu Unije djeluju županijske zajednice koje se bave raznim programima kulturnog amaterizma za očuvanje kulturnog, vjerskog i jezičnog identiteta. Za pripadnike albanske manjine organizirana je fakultativna nastava učenja albanskog jezika u jednoj osnovnoj školi u Zagrebu, a u tijeku su pripreme za ovakvu nastavu u Rijeci i Osijeku (Vlada Republike Hrvatske, 2012). Što se tiče povijesti poduzetništva albanske nacionalne manjine, zna se jedino da se ono počelo pojavljivati početkom 20. stoljeća, kada dolazi do registracije prvih manjih pekarskih radnji na području Zagreba i njegove okolice. Albansko poduzetništvo u prvoj fazi najviše se razvijalo u tradicionalnim djelatnostima pekarstva, slastičarstva te prodaje i prekupu plemenitih kovina. Jačanjem trgovine na području Hrvatske sve više se bave trgovinom na veliko i malo. Procjenjuje se da je najviše albanskog kapitala u Hrvatskoj uloženo u Istri i gradovima s razvijenim turizmom gdje djeluje dosta uspješnih albanskih poduzetnika, mahom zlatara (katolici porijeklom s Kosova) i slastičara (muslimani porijeklom iz Zapadne Makedonije).

75 Temeljne značajke manjinskog poduzetništva na primjeru poduzetništva albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE Primarno istraživanje provedeno je putem dva ispitivanja anketnim upitnicima i dubinskog intervjua. Anketni upitnik za prvo pilot ispitivanje sadržavao je 10 pitanja kojima su se željele utvrditi prednosti, nedostaci te mogućnost razvoja i održivosti poduzetništva albanske manjine u Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno godine elektroničkim putem na uzorku od 100 albanskih poduzetnika u Republici Hrvatskoj koji se nalaze u bazi Unije albanske zajednice. Nakon obrade podataka pilot ispitivanja, izrađen je novi upitnik s 15 pitanja kojima su se željele utvrditi najčešće prepreke u razvoju poduzetništva albanske nacionalne manjine te najpoželjnija moguća rješenja za prevladavanje tih prepreka. Anketiranje je provedeno u proljeće 2014., a u njemu je sudjelovao 31 poduzetnik. Na kraju je u ljeto provedeno još 6 dubinskih intervjua za što bolji uvid u probleme razvoja poduzetništva albanske manjine. Pri odabiru uzorka vodilo se računa da ispitanici budu predstavnici djelatnosti kojima se najčešće bave Albanci poduzetnici u Hrvatskoj. Nažalost, među ispitanicima nije bila niti jedna žena jer su prema albanskim običajima vlasnici poduzeća uglavnom muškarci. Rezultati anketnih ispitivanja obrađeni su deskriptivnom statistikom, a rezultati svih sekundarnih i primarnih istraživanja ujedinjeni su u tablici SWOT analize Rezultati prvog anketnog pilot ispitivanja Demografija uzorka ispitanika u pilot anketnom ispitivanju prikazana je u tablici 1. Svi ispitanici su muškog roda, većinom mlađe životne dobi, a 75 % su vlasnici ili suvlasnici poduzeća. Tablica 1. Karakteristike uzorka ispitanika putem prve ankete DOB n = ULOGA U PODUZEĆU n = 100 Vlasnik 34 Voditelj 16 Zaposlenik 8 Suvlasnik 42 DJELATNOST n = 100 Djelatnosti njege i ljepote 8 Pekarstvo i izrada kruha 26 Obrada i prodaja plemenitih metala 23 Trgovina na veliko i malo 21 Ugostiteljstvo 22

76 76 Antoneta Lekaj, Zrinka Gregov, Mirna Varlandy Supek Na prvo pitanje dobivaju li albanski poduzetnici poticaje od države za pokretanje i jačanje poslovanja, svih 100 ispitanika dalo je negativan odgovor. Na drugo pitanje, jesu li aktivni članovi neke albanske manjinske udruge, njih 85 % dalo je negativan odgovor. Na treće pitanje znaju li ima li država određene programe potpora za poduzetništvo manjina 74 % poduzetnika nije znalo postoje li takvi poticaji. Prosječna ocjena međusobne potpore albanskih poduzetnika bila je dobar (3,1) što je pozitivno za jačanje prava manjinskih poduzeća. Zanimljivo je da 57 % ispitanika smatra kako im je teže razviti poduzeće i posao jer su pripadnici nacionalne manjine. Na pitanje koji bi prijedlozi i projekti države pomogli manjinskom poduzetništvu, većina ispitanika navela je otvaranje ureda za manjinsko poduzetništvo (39 %), jačanje novčanih subvencija (38 %) te jasnije zakone (20 %) Rezultati druge ankete Nakon obrade prve ankete, uvidjela se potreba za dobivanjem odgovora na još neka dodatna pitanja, ali se, nažalost, prvi ispitanici nisu odazvali ponovnom elektroničkom anketiranju. Stoga je druga anketa provedena na 31 albanskom poduzetniku, a njihova dob, obrazovana struktura i djelatnosti kojima se bave prikazani su u tablici 2. Tablica 2. Karakteristike uzorka drugog anketnog ispitivanja DOB n = 31 do 25 godina više od 65 godina 2 OBRAZOVANA STRUKTURA n = 31 Srednja stručna sprema 15 Viša stručna sprema 10 Visoka stručna sprema 6 DJELATNOST n = 31 Pekarstvo i izrada kruha 16 Ugostiteljstvo 4 Zlatarstvo 9 Foto studio 2

77 Temeljne značajke manjinskog poduzetništva na primjeru poduzetništva albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj 77 Na pitanje o ukupnom radnom stažu i radnom stažu koji su proveli kao vlasnici poduzeća, većina njih u posao je ušla izravno kao vlasnik, odnosno, kao suvlasnik, što nam daje naslutiti da se poduzeća nasljeđuju tradicionalno unutar obitelji. To je ujedno i najčešći oblik ulaska mladih albanskih poduzetnika na poslovno tržište. Na pitanje, jesu li od države dobili poticaje namijenjene pripadnicima albanske nacionalne manjine, samo trojica su odgovorila pozitivno, a kao vrstu poticaja svi su naveli edukaciju. Na pitanje, jesu li članovi neke manjinske udruge, samo njih 8 (nešto manje od 25 %) odgovorilo je potvrdno. Prosječna ocjena međusobne potpore bila je 3,2. Na pitanje o problemima prilikom zapošljavanja koji bi se mogli pojaviti zato što su pripadnici albanske nacionalne manjine, 70 % smatra da problemi postoje. Dok s jedne strane 55 % ispitanika smatra da im je teže biti poduzetnicima jer su dio nacionalne manjine, s druge strane 67 % ispitanika misli da su pripadnici nacionalnih manjina poduzetnički aktivniji od većinskog naroda. Njih 86 % smatra da bi potporne mjere za manjinsko poduzetništvo pridonijele boljem razvoju poduzetništva nacionalnih manjina. Grafikon 1. Predložene mjere potpore za razvoj poduzetništva nacionalnih manjina Kada je riječ o najpoželjnijoj vrsti potpora (grafikon 1), najveći broj albanskih poduzetnika smatra da su najpotrebnije potpore vezane uz pravodobno informiranje, a odmah zatim financijska potpora, savjetovanje i edukacija. Najmanje su im potrebni poseban inkubator i pomoć u internacionalizaciji poslovanja.

78 78 Antoneta Lekaj, Zrinka Gregov, Mirna Varlandy Supek 4.3. Rezultati dubinskog intervjua Provedeno je još 6 dubinskih intervjua kako bi se produbila saznanja o najvećim problemima, prednostima i nedostacima albanskog manjinskog poduzetništva u Hrvatskoj. Svi ispitanici su vlasnici poduzeća, a njihove djelatnosti i odgovori na uvodno pitanje Kako se probijate na tržištu? prikazani su u tablici 3. Tablica 3. Uzorak ispitanika u dubinskom intervjuu i različiti odgovori na pitanje kako se probijaju na tržištu IME I PREZIME DJELATNOST Kako se probijate na tržištu? 1. Vilson Bisaku zlatarnica 2. Anton Berisha zlatarnica 3. Gašpar Čett zlatarnica Neprekidnim inoviranjem. Probijamo se uz najnovije proizvode, uvijek pratimo najnovije tržište i svake godine u zlatarnici nešto renoviramo da ljepše izgleda, drugačije od ostalih. Radimo sezonski i iskušavamo nova tržišta što nam pomaže da usvojimo nove vještine te upoznamo konkurenciju na različitim mjestima. To onda unosimo i u svoj sustav rada. Jačajući lojalnost ciljnih potrošača. No, za to su uvijek potrebne nove vrijednosti proizvoda. 4. Martin Kolnrekaj pekara Putem vlastitih inovacija, radom na kvaliteti i obaveznom prisutnošću barem jednog člana obitelji u proizvodnji jer na taj način pratimo kvalitetu proizvoda i održavamo pravilno provođenje recepata koji su obiteljska tradicija, a koje kupci prepoznaju i cijene. 5. Kol Zefić pekara 6. Gjok Rasim pečenjara Stalno radimo na kvaliteti kako bi se unaprijedilo znanje zaposlenika, a time i konkurentnost poslovanja. Jako teško se probiti na tržištu posebno u ugostiteljstvu koje ima veliku konkurenciju. No, potrebna su stalna ulaganja u nove usluge i kvalitetu usluge. Kao što se vidi iz tablice 3 svi ispitanici bave se tradicionalnim albanskim obiteljskim poslovima kao što su zlatarstvo i pekarstvo, a na tržištu se probijaju uglavnom marljivim radom, stalnim ulaganjima, inovacijama, posvećenošću klijentima i kvaliteti svojih proizvoda i usluga. Na pitanje Koga zapošljavate - obitelj ili djelatnike s tržišta rada? svi ispitanici su odgovorili da vode obiteljska poduzeća u kojima osnovu radnog potencijala upravo čine članovi obitelji. Kada je riječ o radnoj snazi, kod manjinskih poduzetnika nema diskriminacije, ipak, važne i rukovodeće poslove obavljaju članovi obitelji koji su im snažna potpora. Razlog tome je tradicija i kultura koja se nastoji održati u poslovanju manjinskih poduzeća. Kao najveću prednost i mogućnost opstanka manjinskog poduzetništva svi ispitanici su naveli međusobnu potporu u pokretanju posla razmjenom znanja i informacija, a osobito međusobnim beskamatnim posuđivanjem novca. Kao nedostatke manjinskog poduzetništva svi ispitanici su navodili neinformiranost, nedostatne i neučinkovite poduzetničke

79 Temeljne značajke manjinskog poduzetništva na primjeru poduzetništva albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj 79 potpore, podizanje razine zakonskih odredbi iznad same mogućnosti njihova provođenja te shodno tome neumorno reketarenje malih poduzetnika od strane države čime država guši ovaj tip manjinskog poduzetništva. Što se tiče umreženosti svi ispitanici smatraju da su albanski poduzetnici dobro povezani, ali neformalno. Jedan poduzetnik je izjavio da nije formalni član niti jedne manjinske udruge, niti bilo kakve organizacije, jer smatra da od takvih udruženja nema velike koristi. Do sada mu niti jedna manjinska asocijacija nije ponudila pomoć tako da udruženja uopće ne smatra važnima za održivost poslovanja. Međutim, većina ostalih ispitanika smatra da bi se ta neformalna povezanost trebala učiniti formalnijom kako bi imala bolji efekt za poslovanje, npr. osnivanje komora. Tablica 4. SWOT poduzetništva albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj JAKOSTI Prenošenje tradicionalnih znanja i vještina u obitelji i manjinskoj zajednici. Marljivost, upornost i snalažljivost Viša stopa poduzetničke aktivnosti od većinskog stanovništva Vlastiti kapital Međusobno beskamatno posuđivanje Obiteljsko poduzetništvo otpornije na gospodarske krize Velika međusobna potpora i neformalna umreženost Jačanje poduzetništva kao modela očuvanja identiteta albanske zajednice u Hrvatskoj PRILIKE Trend poticanja samozapošljavanja Poduzetničko cjeloživotno učenje Formalno udruživanje za razmjenu iskustava i bolje javno zastupanje manjinskih poduzetnika Posebne javne potpore za manjinsko poduzetništvo Korištenje EU fondova za bolju socijalnu uključenost nacionalnih manjina i prekograničnu suradnju Umrežavanje u europsku mrežu etničkih poduzetnika SLABOSTI Slabija obrazovna struktura poduzetnika, Nedostatak suvremenih poslovnih znanja potrebnih za održivi rast poduzeća Strah od asimilacije Slabije poznavanje hrvatskog jezika otežava praćenje zakona i korištenje potpora Loša informiranost i nedovoljno korištenje postojećih poduzetničkih potpora Neorganiziranost u formalna poslovna udruženja Neuključivanje žena u vlasništvo i vođenje obiteljskih poduzeća PRIJETNJE Teže zapošljavanje na tržištu rada Veliki međunarodni i nacionalni lanci gutaju obrte, mala i srednja poduzeća Nedostatne i neučinkovite poduzetničke potpore za manjinske poduzetnike, Podizanje razine zakonskih odredbi iznad same mogućnosti njihova provođenja Reketarenje malih poduzetnika od strane države koja guši malo i manjinsko poduzetništvo. Nedostatna obrazovanost i ekipiranost Vijeća nacionalnih manjina na lokalnoj razini Kao što se može vidjeti iz SWOT analize postoje neosporne jakosti i prilike razvoja poduzetništva albanske manjine u Hrvatskoj. Osvješćivanjem slabosti i naporima da se one prevladaju još bi se bolje mogle iskoristiti prilike.

80 80 Antoneta Lekaj, Zrinka Gregov, Mirna Varlandy Supek 5. ZAKLJUČAK Istraživanjem temeljnih značajki manjinskog poduzetništva na primjeru poduzetništva albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj dobiveni su odgovori na sva tri postavljena istraživačka pitanja. Prvo, što se tiče sadašnje situacije sa zapošljavanjem pripadnika albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj, rezultati prvog i drugog anketnog ispitivanja pokazali su kako 70 % albanskih poduzetnika smatra da njihovi sunarodnjaci imaju problema prilikom zapošljavanja zato što su pripadnici albanske nacionalne manjine. Zato pripadnici albanske manjine većinom pribjegavaju pokretanju vlastitih poduzeća. No, ovaj trend nije samo posljedica visoke nezaposlenosti i loših uvjeta zapošljavanja manjina u Hrvatskoj, nego je to, na neki način, i obiteljska tradicija u određenim zanimanjima (zlatarstvo i pekarstvo). Veliki broj mladih pripadnika albanske manjine nastavlja obiteljski posao i teži tome da zadrži tradiciju obiteljskog poduzetništva. Temeljne prednosti poduzetništva albanske manjine leže upravo u očuvanju tradicionalnih zanimanja, jačanju poduzetništva kao modela očuvanja identiteta albanske zajednice u Hrvatskoj te velikoj međusobnoj potpori. Nedostaci su slabija obrazovna struktura poduzetnika, neorganiziranost u formalna poslovna udruženja, loša informiranost i nedovoljno korištenje mjera poduzetničke potporne infrastrukture. Albanski poduzetnici imaju volju i mogućnosti da razvijaju svoja poduzeća, ali prema njihovu mišljenju hrvatska vlada još uvijek ne prepoznaje potencijal manjinskog poduzetništva. Većina ispitanika navodi da bi najprikladnije potporne mjere bile povećanje subvencija, otvaranje ureda za manjinsko poduzetništvo i posebni projekti države koji bi poticali manjinsko poduzetništvo. Potrebni su i jasniji zakoni koji će regulirati manjinsko poduzetništvo. Najpotrebnije su potpore vezane uz pravodobno informiranje, a odmah zatim financijske potpore, savjetovanje i edukacija. Najmanje im je potreban poseban inkubator. Radi velikog utjecaja novih informacija na poslovanje i razvijanje poduzeća, preporuke za praksu pripadnicima albanske nacionalne manjine prvenstveno se odnose na povezivanje u različite manjinske udruge radi međusobne potpore i savjetovanja. Pohađanje poduzetničkih tečajeva i predavanja pridonijelo bi njihovom osobnom razvoju i usavršavanju postojećih menadžerskih znanja i sposobnosti neophodnih za upravljanje rastom poduzeća. Savjetuje se redovito kontaktiranje javnih institucija radi što boljeg informiranja, prisustvovanje raznim poduzetničkim događajima i manifestacijama, intenzivnija komunikacija i interakcija sa svim ostalim poduzetnicima u Hrvatskoj, a osobito pripadnicima drugih nacionalnih manjina, koji se nalaze u sličnim problemima. Preporuka za daljnja istraživanja bila bi istražiti stavove, potrebe i preporuke manjinskih poduzetnika, pripadnika ostalih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. To se osobito tiče jačanja velikih lanaca i vala zatvaranja malih nekonkurentnih obiteljskih obrta (npr. pekarnica i zlatarnica), niže obrazovanih sinova koji tako ostaju bez posla te sve obrazovanijih kćeri koje se još uvijek teško prihvaća kao vlasnice i menadžerice obiteljskog posla.

81 Temeljne značajke manjinskog poduzetništva na primjeru poduzetništva albanske nacionalne manjine u Hrvatskoj 81 THE BASIC CHARACTERISTICS OF MINORITY ENTREPRENEURSHIP: ALBANIAN ENTREPRENEURS IN CROATIA Antoneta Lekaj antoneta.lekaj@gmail.com mr. sc. Zrinka Gregov, University of Applied Sciences VERN Iblerov trg 10/1, Zagreb, Hrvatska Telefon: Fax: zrinka.gregov@vern.hr Mirna Varlandy Supek, Veleučilište VERN Iblerov trg 10/1, Zagreb, Hrvatska Telefon: Fax: mirna.varlandy-supek@vern.hr ABSTRACT The research explored possibilities of self-employment and employment through minorityowned businesses. Its subject was Albanian minority entrepreneurship in Croatia. The objective was to explore the fundamental characteristics and potentials of developing minority entrepreneurship, and the purpose was to indicate the need for its encouragement as it may contribute to the development of the economy, higher levels of employment and self-employment and human rights reinforcement. Comprehensive research was conducted in order to answer the following questions: what is the current employment situation for members of the Albanian minority in Croatia; what is the current level of their business activity and what are the possibilities of its development; and what incentives for minorityowned businesses would enhance the development of Albanian minority entrepreneurship in Croatia. Following the desk research, two surveys (100 and 30 respondents) and six in depth interviews were conducted with Albanian minority entrepreneurs. The results show a rather low level of their employability. As entrepreneurs they have to rely on their own capital, be inventive and pass on their business knowledge and know-how to other members of their minority community. There is a strong bond between Albanian business owners, but most of them are not members of any entrepreneur association. They are not acquainted with the government incentives for minority-owned businesses. In Croatia there are still problems regarding the development of minority-owned businesses. Therefore we suggest improving the position of minority-owned businesses in Croatia through various incentives and closer collaboration between the government and Albanian minority union. Key words: SMEs; minority entrepreneurship; national minorities; Albanians; Croatia

82 82 Antoneta Lekaj, Zrinka Gregov, Mirna Varlandy Supek LITERATURA 1. Deakins, D. i Freel, M. S. (2009). Entrepreneurship and small firms. 5 th ed. London: McGraw-Hill. 2. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2011). Preuzeto s ( ) 3. Europska komisija (2010). EUROPA 2020: Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast. Preuzeto s ( ) 4. Europska mreža gradova za lokalne integracijske politike za migrante (2011). Preuzeto s europa.eu/ubdocs/2008/105/hr/1/ef08105hr.pdf ( ) 5. EU (2004). Akcijski plan za poduzetništvo (COM (2004) 70 final). Preuzeto s legislation_summaries/index_en.htm ( ) 6. Fertala, N. (2006). Determinants of Successful Immigrant Entrepreneurship in the Federal Republic of Germany. Inaugural-Dissertation zur Erlangung des Doktorgrades der Wirtschaftswissenschaftlichen Fakultät der Eberhard-Karls-Universität Tübingen. 7. Hout Rosen, H. (1999). Self-employment, Family background, and Race. NBER Working Paper Preuzeto s ( ) 8. Hrvatski zavod za zapošljavanje Republike Hrvatske (2011). Preuzeto s ( ) 9. Li, P. S. (2001): Immigrants Propensity to Self-employment: Evidence from Canada. International Migration Review, 2(35): Ministarstvo poduzetništva i obrta (2012). Strategija razvoja poduzetništva u Republici Hrvatskoj Preuzeto s %202020%20MINPO.df ( ) 11. Narodne novine (2000): Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Narodne novine, 155/02, 47/10, 80/ Narodne novine (2000). Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Narodne novine, 51/ OECD (2010). Entrepreneurship and Migrants. Report by the OECD Working Party on SMEs and Entrepreneurship. OECD. 14. Regionalni centar za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje Jugoistočne Europe (SEECEL South East European Centre for Entrepreneurial Learning). Preuzeto s hr/ ( ) 15. Unija zajednica Albanaca: Baza podataka albanskih poduzetnika u Republici Hrvatskoj 16. Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Republike Hrvatske (2011). Preuzeto s ( ) 17. Vlačić, E. i Čakić, N. (2011). Tajna uspjeha albanskih poduzetnika: Najatraktivniji prostori u njihovom su vlasništvu. Preuzeto s ( ) 18. Vlada Republike Hrvatske (2012). Izvješće o provedbi Akcijskog plana za provedbu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za razdoblje od , za godinu. Zagreb: Ured za ljudska prava i prava manjina u Republici Hrvatskoj 19. Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (2010). Strategija učenja za poduzetništvo Zagreb: RH, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Preuzeto s ( )

83 Neprofitne udruge kao nositelji razvoja socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj 83 NEPROFITNE UDRUGE KAO NOSITELJI RAZVOJA SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ Dario Lešić, univ. spec. oec, Veleučilište Baltazar Zaprešić Vladimira Novaka 23, Zaprešić tel: , dario.lesic@bak.hr SAŽETAK Ovim radom obrađena je tema Neprofitne udruge kao nositelji razvoja socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj. U radu je prikazana uloga i značaj socijalnog poduzetništva u suvremenim gospodarskim kretanjima. Svrha rada je bila rasvijetliti domenu socijalnog poduzetništva te ukazati na važnost koju ima za cjelokupnu društvenu zajednicu. Također su pojašnjene kategorije poput socijalnog poduzetnika, socijalnih poduzeća, socijalne ekonomije i socijalnog kapitala. Također, radom se nastojalo utvrditi postojanje strateške orijentacije na socijalno poduzetništvo subjekata neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj u smislu inovacija, proaktivnosti i sklonosti prihvaćanja rizika. U radu su korištene metode analize i sinteze te anketa kao metoda prikupljanja podataka. Populaciju čine neprofitne udruge kao značajni subjekti neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj. Podaci potrebni za ovo istraživanje dobiveni su iz anketnog upitnika koji je slučajnim odabirom poslan na adrese stotinu hrvatskih udruga od kojih je petnaest udruga vratilo popunjeni anketni upitnik što predstavlja odaziv od 15%. U posljednjem dijelu rada, istraživanjem se nastojalo dokazati postojanje strateške orijentacije udruga na socijalno poduzetništvo te postojanje poticajnog okruženja za razvoj socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj. Međutim, istraživanjem dobiveni rezultati u ovome radu nisu to potvrdili te se uvidom podataka dobivenih istraživanjem može zaključiti da se socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj tek razvija. Upravo stoga postoji veliki potencijal budućeg djelovanja u toj sferi poduzetništva. Ključne riječi: neprofitne udruge; socijalno poduzetništvo; socijalni poduzetnik; socijalna poduzeća.

84 84 Dario Lešić 1. UVOD Socijalno poduzetništvo predstavlja relativno noviji koncept poduzetničkog organiziranja. Osim toga, socijalno poduzetništvo kompleksan je i često ne jasno definiran koncept. Socijalno poduzetništvo ima značajnu ulogu za gospodarski rast i razvoj te pokazuje tendenciju rasta zanimanja i prakticiranja u globalnim razmjerima. Na tragu toga, ovaj rad nastoji pojasniti samu bit socijalnog poduzetništva, aktere u socijalnom poduzetništvu, uzroke nastajanja socijalnog poduzetništva, tj. pobliže približiti čitatelju domenu socijalnog poduzetništva. U radu je prezentirana uloga socijalnog poduzetništva, socijalnih poduzetnika, socijalnih poduzeća te koncept socijalnog kapitala. Jedan od ciljeva ovog rada je omogućiti prepoznavanje značaja socijalnog poduzetništva kao generatora društvene koristi u gospodarstvima te jednog vrlo poželjnog modela poduzetništva, kojemu za razliku od drugih oblika poduzetništva nije cilj gomilanje individualnog bogatstva. Ovaj rad ima za cilj istražiti postojanje strateške orijentacije na socijalno poduzetništvo kod neprofitnih udruga u Republici Hrvatskoj koja se očituje kroz njihovo djelovanje u smislu proaktivnosti, inovativnosti i sklonosti riziku (interno okruženje). Htjelo se također istražiti postojanje poticajnog okruženja za razvoj socijalnog poduzetništva u smislu opće poslovne klime (eksterno okruženje). U tu svrhu, postavljene su dvije osnovne hipoteze koje glase: H1: U Republici Hrvatskoj udruge su strateški orijentirane na socijalno poduzetništvo. H2: U Republici Hrvatskoj postoji poticajno okruženje za razvoj socijalnog poduzetništva. Osim toga, istraživanjem se nastoji upotpuniti rad te prikazati približnu ocjenu stanja i mogućnosti razvoja socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj. 2. ULOGA PODUZETNIŠTVA U SUVREMENIM GOSPODARSKIM KRETANJIMA Suvremeni svjetski trendovi u sferi ekonomije poput globalizacije, porasta međunarodne razmjene, ukidanja vremenskih i zemljopisnih barijera, razvojem informacijsko komunikacijske tehnologije te iscrpljenošću većine oblika ekonomske i socijalne zaštite koje su pružale ekonomije blagostanja ostavilo je prostor za preispitivanje i traženje novih rješenja u okviru poduzetništva. Poduzetništvo poprima dominantnu ulogu ekonomskog rasta i razvoja društva. Ljudska kreativnost i poduzetništvo tako postaju vitalna komponenta razvoja svake države. Ljudska kreativnost i intelektualni kapital društva u okviru poduzetničke aktivnosti predstavljaju dominantan generator rasta neke zemlje. U vremenu u kojem postoji globalno tržište, pojačana integracija među zemljama, porast konkurencije te stvaranje jedne sasvim nove univerzalne globalne kulture, poduzeća su prisiljena na preispitivanje smisla vlastitog postojanja i redefiniranja strategija unutar kojih posluju. Poduzetnici, intrapoduzetnici, socijalni poduzetnici rješenja traže u inovacijama, razvoju novih proizvoda ili usluga, implementaciji nove tehnologije kako bi odgovorili na izazove suvremenih trendova. Također akteri u poduzetništvu doprinose svojim aktivnostima ekonomskom rastu i razvoju te porastu općeg društvenog blagostanja. Tako usmjerena poduzetnička energija koju posjeduju akteri poduzetništva postaje esencijalan uvjet za porast kako individualnog, tako i društvenog blagostanja. Poduzetništvo znači raditi nešto

85 Neprofitne udruge kao nositelji razvoja socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj 85 na drugačiji način, a ne raditi nešto bolje od onoga što već postoji (Drucker, 1986, 33). Postoji široki spektar značenja poduzetništva te se ono može promatrati kao posebna ekonomska funkcija kombiniranja ekonomskih čimbenika i uvećanja postojećih potencijala, kao kreativni proces i pretvaranje invencije u inovaciju, kao proces samozapošljavanja, nastajanje i rast malih poduzeća, kao vizionarska aktivnost i unošenje kreativnih promjena koje imaju krucijalnu ulogu u transformaciji i obnovi društva, kao način materijaliziranja kreativnih proizvoda, preuzimanje poslovnog rizika i sl. (Bahtijarević-Šiber, 1994, 112). Poduzetnici integriraju u sebi određene vještine koje su urođene ili stečene obrazovanjem. Poduzetnici nisu samo slijepe mašine koje reagiraju na tržišne stimulanse poput kamatnih stopa i sličnih informacija, već su zapravo ljudska bića sposobna stvarati, učiti i utjecati na svoje okruženje (Bruyat, Julien, 2000, 168). Također poduzetnicima se mogu pripisati određene zajedničke karakteristike poput želje za odgovornošću, spremnosti na umjereni rizik, povjerenja u svoju sposobnost, želje za brzom reakcijom, visoke razine energije, orijentacije ka budućnosti, vještine u organiziranju i sl. (Zimmerer, Scarborough, 2005). U suvremenom poduzetništvu danas se mogu razlikovati dva pravca razvoja (Kolaković, 2006). Prvi pravac odnosi se na individualno poduzetništvo pod kojim se smatra da je poduzetnik istodobno vlasnik poduzeća, upravljač poduzeća te nositelj rizika u poslovanju. Drugi pravac odnosi se na korporativno poduzetništvo koje je vezano za funkcioniranje velikih poduzeća. Glavni akteri u korporativnom poduzetništvu su menadžeri s poduzetničkim sklonostima tzv. intrapoduzetnici. Korporativno poduzetništvo ili često nazivano intrapoduzetništvo zapravo je organizacijski pokušaj unapređenja unutarnjeg okružja poduzeća. Treći pravac koji se naglo razvija socijalno je poduzetništvo. Socijalno poduzetništvo razlikuje se od korporativnog poduzetništva i individualnog poduzetništva prvenstveno u misiji koja je stvaranje društvene koristi umjesto generiranja profita. Korporativno socijalno poduzetništvo predstavlja neku vrstu hibridnog oblika između socijalnog i korporativnog poduzetništva. Korporativno socijalno poduzetništvo temelji se na tri sljedeća konceptualna okvira: poduzetništvu, korporativnom poduzetništvu i socijalnom poduzetništvu (Austin, Reficco, 2009, 1). 3. ZNAČAJ I ULOGA SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA U SUVREMENOM PODUZETNIŠTVU Ideja neprofitnog djelovanja na poduzetnički način bila je anatema do prije dvadesetak godina. Od tada se povećava značaj i uloga socijalnog poduzetništva u suvremenim oblicima poduzetništva. Socijalni poduzetnici postaju agenti promjena te se razvijaju razne institucije koje djeluju u okviru trećeg sektora. Raspadom država blagostanja otvorio se velik prostor za djelovanje raznih neprofitnih organizacija te civilnih udruga. Neke od ovih organizacija pokazuju značajke inovativnosti, ali isto tako i značajke velike poduzetnosti. Novonastale organizacije nastoje kombinirati tržišne mehanizme sa socijalnim ciljevima, osiguravajući tako samodostatnost u smislu financijske i operativne autonomije. Neprofitne organizacije postaju proaktivnije u smislu iskorištavanja novih tržišnih niša, a i sve češće koriste strategije zarađenog prihoda, odnosno dio svog poslovanja komercijaliziraju i obavljaju na profitabilan način kao i poduzeća u privatnom sektoru. Neke od tih organizacija imaju vrlo inovativne pristupe u rješavanju socijalnih problema, upravljanju

86 86 Dario Lešić projektima, dizajniranju poslovnog modela i drugim izazovima koji im se nameću. Socijalno poduzetništvo kao koncept integrira stvaranje ekonomske i socijalne vrijednosti. Socijalno poduzetništvo odnosi se prvenstveno na proces kojim se stvara određena društvena korisnost, dok se pojam socijalnog poduzetnika odnosi na osnivača inicijative koji ima socijalnu viziju. Socijalni poduzetnici se pojavljuju kao agenti promjene u smislu dizajniranja alternativnih modela za rješavanje socijalnih problema. Socijalni poduzetnici vide priliku tamo gdje drugi vide beznađe i apsolutni promašaj, oni vide potencijal gdje ostali vide negativan ishod, oni vide budućnost gdje je drugi ne mogu niti zamisliti. Kod socijalnih poduzetnika vrlo je naglašen njihov kolektivni identitet za razliku od individualnog identiteta. Definicija sadrži socijalni i poduzetnički element. Socijalni element definicije zahtijeva određivanje granice značenja onoga što se smatra socijalnim. Socijalno poduzetništvo često se objašnjava altruističkim motivima, iako to nije nužno. Socijalni poduzetnici ne moraju isključivo biti altruistički motivirani već se njihovi motivi mogu objasniti i željom sa samoaktualizacijom. Stvaranje društvene korisnosti sama je srž socijalnog poduzetništva iako za financijsku održivost, proces stvaranja ekonomske vrijednosti postaje nužan uvjet. Koristeći strategije zarađenog prihoda, akteri trećeg sektora postaju sve manje ovisni o pomoćima, donacijama i potporama javnog sektora. Iako većina njih djeluje lokalno, neki su uspjeli dosegnuti globalni značaj, poput Grameen banke koja je pionir u području mikrokreditiranja te Ashoka organizacije čija je svrha osiguravati početna financijska sredstva za inovativna rješenja u području socijalnog poduzetništva. Vrlo važnu ulogu ima koncept socijalnog kapitala te njegov sinergijski efekt. Socijalni kapital omogućuje članovima zajednice kolektivno uključivanje u određeni pothvat, podjelu istih vrijednosti te postizanje novih znanja. Viša razina socijalnog kapitala omogućuje društvu da ostvari više nego čista suma individualnih napora (Cohen i Prusak, 2001). Takve socijalne interakcijske veze predstavljaju strukturnu dimenziju socijalnog kapitala te informacijski i resursni izvor (Mort, Gilian, Sullivan, 2015). Krajem 70-ih godina prošlog stoljeća sistem država blagostanja počeo se urušavati pod pritiskom financijskih i organizacijskih poteškoća. Pad stope rasta BDP-a, povećanje nezaposlenosti, smanjenje fiskalnih prihoda te povećanje fiskalnih rashoda utjecalo je na ponudu i opseg pružanja socijalnih usluga. Ponuda socijalnih usluga bila je smanjena te je posljedično i socijalna kohezija smanjena. Države su decentralizirale lokalnim vlastima moć u odlučivanju i implementiranju socijalnih politika. Decentralizacija i preusmjeravanje odgovornosti lokalnim vlastima te privatizacija dijela socijalnih usluga stvorila je prostor za djelovanje civilnih udruga i neprofitnih organizacija. Upravo to ograničavanje politika javnog sektora u pogledu socijalnih potreba objašnjava nagli razvoj neprofitnog sektora. Evolucija krize i raspada država blagostanja kretala se usporedno s razvojem neprofitnog sektora. Rad tih neprofitnih organizacija u početku bio je poprilično autonoman te se temeljio na volonterizmu. U 80-im i 90-im godinama prošlog stoljeća uspostavljene su sistematičnije politike prikupljanja sredstava što je doprinijelo jačanju uloge neprofitnih organizacija. Jedna od značajnih inovacija je stakeholderska forma u kojem je članstvo i upravljanje raspodijeljeno između volontera, radnika, klijenata te javnih vlasti (Dees, Emerson, Economy, 2001). Termin socijalne ekonomije po prvi put se spominje u ekonomskoj literaturi godine u djelu francuskog liberalnog ekonomista Charles Dunoyera koji je zagovarao moralni pristup ekonomiji. Pojačana zainteresiranost za socijalnu ekonomiju javlja se među kreatorima socijalne politike i međunarodnim institucijama paralelno s rastom neuspjeha neoliberalnih strategija u smislu rješavanja pro-

87 Neprofitne udruge kao nositelji razvoja socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj 87 blema siromaštva, socijalne ekskluzije, strukturalne nezaposlenosti, ekonomske recesije, trgovinsko induciranih rebalansa i sl. Socijalni pokreti, aktivisti i radnički pokreti u zadnjih dvadesetak godina stvaraju arhitekturu alternativnih ekonomskih strategija u okviru socijalne ekonomije. Socijalna ekonomija u Europi obuhvaća organizacijske oblike poput zadruga, asocijacija, uzajamnih društava, socijalnih poduzeća i sličnih oblika koja dijele principe socijalne ekonomije. Kreatori politike, znanstvenici i praktikanti slažu se kako je socijalna ekonomija ključ izgradnje održivog i uključivog rasta (Sarracino, Gosset, 2015). Socijalna ekonomija ili treći sektor obuhvaća cca 10% sveukupnog Europskog poslovanja čiji je udio u ukupnoj zaposlenosti cca 6%. Diljem Europe u ovome sektoru zaposleno je više od ljudi, ali značajnija je spoznaja da članstvo u socijalnim poduzećima diljem Europe doseže brojku od 160 milijuna osoba. Europska socijalna ekonomija sve više poprima tržišna obilježja zahvaljujući ograničenjima u javno socijalnim budžetima i konsolidacijama vezanim uz efikasnost u javnim sektorima. U takvim okolnostima socijalna poduzeća zauzimaju proaktivniji pristup i inovativna rješenja kako bi odgovorila izazovima poslovnog okruženja. Socijalna poduzeća unutar ovog sektora imaju veliku otpornost i potencijal odupiranju sadašnjoj ekonomskoj i socijalnoj krizi, upravo zbog principa solidarnosti na čijem temelju djeluju te nedostatka prirode spekulativnog stvaranja profita. Socijalna poduzeća predstavljaju jedan drugačiji pogled na poduzetništvo baziran na zajedničkim karakteristikama i vrijednostima koji su usklađeni s njihovim generalnim ciljevima tj. interesima njihovih članova, ekonomskim performansama i demokratskim djelovanjem. Njihov je veliki doprinos u stvaranju socijalne kohezije i uključivosti te stvaranju jake socijalne vrijednosti. Upravo iz tog razloga, a u smislu generalnog oporavka ekonomije, socijalna poduzeća imaju važnu ulogu u dizajniranju održivog razvoja i rasta gospodarstva. Socijalna ekonomija ili treći sektor te njezini organizacijski oblici proizvode dobra i pružaju usluge diljem Europe stvarajući tako milijune radnih mjesta. Socijalna poduzeća temelje se na članstvu i solidarnosti. Glasovi članova definiraju smjer kojim će se njihova organizacija kretati, a tada organizacija djeluje u skladu s njihovim zajedničkim ciljevima. Raspon djelatnosti socijalnih poduzeća vrlo je heterogen, tako da socijalna poduzeća mogu varirati od zadruga seoskih farmera koji se udružuju radi konkurentnijeg nastupa na tržištu pa sve do uzajamnih fondova štediša koji si žele osigurati dostojniju mirovinu potkraj života. Socijalna poduzeća djeluju u svim sektorima ekonomije. Tako se socijalna poduzeća mogu pronaći u bankarstvu, osiguranju, poljoprivredi, uslužnim djelatnostima i sl. Tablica 1. Upravljački modeli za socijalna poduzeća Cilj Vlasništvo Upravljački model Perspektiva Profitne Shareholderi imaju potraživanja prema imovini Služanjski Shareholderi Neprofitne Blokirana imovina Demokratski Stakeholderi Izvor: Izvor: Claudio Travaglini, Federica Bandini, Kristian Mancinone: Social Enterprises in Europe: Governance models.an Analysis of Social Enterprises Governance Models Through a Comparative Study of The Legislation of Eleven Countries, 2nd EMES International Conference on Social Enterprise, Trento (Italy) - July 1-4, 2009, str. 10.

88 88 Dario Lešić Dees definira tri tipa poduzeća (Travaglini, Bandini, Mancinone, 2009). Prvi tip poduzeća odnosi se na čisto filantropska poduzeća, drugi tip odnosi se na hibridna poduzeća, a treći tip je čisto komercijalnog karaktera. Svaki od ovih triju vrsta poduzeća razlikuje se po motivima, metodama, ciljevima te destinaciji ostvarenog profita. Motivi variraju od čisto benevolentnih od kolektivnog interesa pa sve do motiva osobnog interesa. Varijacije su prisutne još i u pogledu stvaranja vrijednosti, misiji pojedinog oblika poduzeća te distribuciji ostvarenog profita. Slika 1. Hibridni spektar poduzeća Izvor: Claudio Travaglini, Federica Bandini, Kristian Mancinone: Social Enterprises in Europe: Governance models. An Analysis of Social Enterprises Governance Models Through a Comparative Study of The Legislation of Eleven Countries, 2 nd EMES International Conference on Social Enterprises Trento (Italy) Joly 1-4, 2009, str NEPROFITNE UDRUGE U REPUBLICI HRVATSKOJ Neprofitne udruge pripadaju skupini neprofitnih organizacija. U skupinu neprofitnih organizacija pripadaju udruge, zaklade, ustanove, ali i vjerske zajednice, političke stranke te razne druge organizacije. Osnovni cilj neprofitnih organizacija stvaranje je javne dobrobiti, ali njihovo djelovanje također može biti usmjereno zadovoljavanju uskih interesa svojih članova. Pojam neprofitnosti ne isključuje postojanje prihoda i profita kao ekonomskih kategorija u poslovanju udruga već podrazumijeva prisutnost i stjecanje prihoda i profita u smislu ostvarivanja neprofitnih ciljeva. U Republici Hrvatskoj prisutan je šaroliki spektar neprofitnih organizacija. Zajednička osnova takvim organizacijama obavljanje je djelatnosti radi ostvarivanja društveno korisnih ciljeva, a njihovo djelovanje doprinosi stvaranju društvenog i socijalnog okruženja koje tada indirektno utječe na gospodarski rast.

89 Neprofitne udruge kao nositelji razvoja socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj Pravni i institucionalni okvir Djelovanje raznih vrsta organizacija civilnog društva definirano je Zakonom o udrugama, Zakonom o zakladama i fundacijama, Zakonom o zadrugama te Zakonom o humanitarnoj pomoći. Zakonom o udrugama omogućeno je udruživanje pravnih ili fizičkih osoba radi zaštite ljudskih prava i sloboda, ekoloških, humanitarnih, kulturnih, informacijskih, socijalnih, zdravstvenih i drugih ciljeva, a bez namjere ostvarivanja dobiti. Zakonom o zakladama i fundacijama definirana je zaklada u smislu imovine koja služi ostvarivanju općekorisnih ciljeva. Zakonom o ustanovama definirane su organizacije kojima je cilj trajno obavljanje sporta, tjelesne kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi i slično, ali također bez namjere ostvarivanja dobiti. Osim ovih temeljnih pravnih propisa kojima su definirani organizacijski oblici, postoje i propisi koji reguliraju specifičnosti u poslovanju istih. U najznačajnije propise ove vrste spadaju Zakon o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara, Zakon o porezu na dodanu vrijednost, Zakon o porezu na dobit, Zakon o porezu na dohodak, Carinski zakon, Zakon o sudskim pristojbama i Zakon o upravnim pristojbama. Ovi zakoni imaju za cilj uglavnom olakšati porezni tretman neprofitnih organizacija. Neprofitne udruge definirane su Zakonom o udrugama. Ovim Zakonom uređeno je osnivanje i registracija, pravni položaj i prestanak djelovanja udruga. U smislu zakona udruga je definirana kao oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih ili pravnih osoba s ciljem zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava, ekoloških, humanitarnih, informacijskih, kulturnih, socijalnih, zdravstvenih i drugih ciljeva, a bez namjere stjecanja dobiti. Udruge svoju pravnu osobnost stječu upisom u registar udruga. Članstvo u udruzi može imati svako poslovno sposobna pravna ili fizička osoba Članovi udruge mogu biti i osobe koje nisu poslovno sposobne ili imaju ograničenu poslovnu sposobnost, ali tada bez mogućnosti odlučivanja u tijelima udruge. Članovi udruge upravljaju udrugom neposredno ili putem svojih predstavnika u skladu s načelima demokratskog zastupanja i demokratskog očitovanja volje članova. Svoje članove udruga je dužna obavještavati o svojem radu, a javnost rada se određuje statutom. Najviše tijelo udruge je skupština, ali se statutom mogu formirati i druga tijela. Udruge su slobodne udruživati se međusobno te osnivati svoje ustrojstvene oblike poput podružnica, ogranaka, klubova i sl. Također, udruge mogu imati svoja članstva u međunarodnim udrugama. Pojam neprofitnosti udruge označava karakter udruge, odnosno njezin cilj koji nije stvaranje profita za svoje članove ili druge pravne i fizičke osobe. To ipak ne znači da udruga ne smije obavljati djelatnosti kojima stječe prihod. Udruge smiju stjecati prihod te obavljati one djelatnosti koje su u skladu sa statutom udruge. Udruge mogu obavljati djelatnosti kojima se ostvaruju prihodi pod uvjetom da se tako ostvareni prihodi koriste za obavljanje i unapređenje djelatnosti kojima se ostvaruju ciljevi utvrđeni statutom. Spektar djelatnosti koje udruge mogu obavljati dosta je širok. Prilikom obavljanja pojedine gospodarske djelatnosti udruge su se dužne pridržavati posebnih propisa koji uređuju pojedinu predmetnu djelatnost.

90 90 Dario Lešić 4.2. Istraživanje stupnja razvoja socijalnog poduzetništva u udrugama Republike Hrvatske Podaci potrebni za ovo istraživanje dobiveni su iz anketnog upitnika koji je poslan na adrese 100 hrvatskih udruga, od čega je 15 udruga vratilo popunjeni anketni upitnik, što predstavlja 15% odaziva. U svrhu obrade podataka korištene su metode analize i sinteze. Iz uzorka anketiranih udruga najveći odaziv vidljiv je iz socijalne djelatnosti s udjelom od 44%. Udruge koje se bave zdravstvenom i humanitarnom djelatnošću čine drugu po redu odazivnu skupinu s udjelom svake po 21%. Potom slijede udruge koje se bave ekološkom djelatnošću s 5%, udruge koje se bave kulturnom djelatnošću s 4%, duhovne udruge s 2% te ostale udruge s 3%. Anketirane udruge u prosjeku postoje i djeluju oko 11, 5 godina što ukazuje da je riječ o relativno mladim udrugama te relativno mladoj povijesti aktivnosti navedenih udruga. Udruge okupljaju u prosjeku oko 25 članova, što ukazuje na činjenicu da se radi o relativno malim i pretežito lokalno orijentiranim udrugama. Provedenim istraživanjem te povratnim informacijama dobivenih od udruga dobivene su opće informacije o percepciji udruga o poslovnom okruženju u kojem egzistiraju kao subjekti neprofitnog sektora. Upitnik je kreiran s ciljem da se istraži njihovo interno i eksterno okruženje. U smislu toga, interno okruženje udruga odnosi se na postojanje strateške orijentacije na socijalno poduzetništvo unutar udruga u smislu njihove proaktivnosti, inovativnosti i sklonosti riziku. Pod eksternim okruženjem udruga smatra se postojanje strateške orijentacije na nacionalnoj razini u smislu suradnje i potpore te općenito poslovne klime između države i aktera neprofitnog sektora. U provedenom istraživanju pokušale su se potvrditi postavljene radne hipoteze. Na temelju dobivenih povratnih informacija od anketiranih udruga se nažalost nije moglo pronaći dovoljno dokaza kako bi se definirane hipoteze mogle potvrditi. Stoga, odbačena je prva hipoteza koja glasi: H1: U Republici Hrvatskoj udruge su strateški orijentirane na socijalno poduzetništvo. Relativno veliki broj članova udruga nedovoljno je informiran o konceptu socijalnog poduzetništva, što u pravilu predstavlja daljnju prepreku za razvoj i stratešku orijentaciju na socijalno poduzetništvo. U udrugama je slabo prisutna tržišna orijentacija te ekonomski rizik što čini srž poduzetničkog djelovanja. Udruge pokazuju određene poduzetničke karakteristike u zadovoljavanju socijalnih potreba i kontinuiranom razvoju proizvoda i usluga. Međutim, takvu inovativnost i proaktivnost ne koriste ipak s ciljem kako bi povećali stupanj samofinanciranja, već pokazuju visoki stupanj ovisnosti o donacijama i pomoćima. Također niti za potvrdu druge hipoteze nije pronađeno dovoljno dokaza, a glasi: H2: U Republici Hrvatskoj postoji poticajno okruženje za razvoj socijalnog poduzetništva. U sektoru neprofitnih organizacija u posljednjih nekoliko godina nisu se dogodile značajnije promjene, a pogotovo ne one koje bi se pozitivno odrazile na poslovanje udruga. Porezni tretman prema udrugama je ostao nepromijenjen. Fiskalna politika nedovoljno pozornosti i prostora ostavlja neprofitnom sektoru. Pristup financiranju ostao je nepromijenjen, a suradnja između države, jedinica lokalne i područne samouprave također je ostala nepromijenjena.

91 Neprofitne udruge kao nositelji razvoja socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj Mogućnost razvoja socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj Provedenim istraživanjem nisu se uspjele potvrditi radne hipoteze. Anketirane udruge dale su negativan predznak klimi u kojoj posluju (regulatorni i pravni okvir, pristup financiranju, stimulativan porezni tretman) a također nisu niti pokazale da su u većoj mjeri strateški orijentirane na socijalno poduzetništvo (rezultati ankete koji se odnose na proaktivnost, inovativnost i sklonost riziku). Posljedica takvog stanja je usporen razvoj socijalnog poduzetništva i stvaranja društvenih koristi za širu zajednicu. Iz rezultata ankete vidljiv je nedostatak znanja o konceptu socijalnog poduzetništva. To ne treba biti čudno jer je socijalno poduzetništvo dio relativno novije ekonomske povijesti kako u Europi, tako i u Hrvatskoj. Informiranost članova udruge te informiranost lokalne zajednice o konceptu socijalnog poduzetništva predstavlja temelj za stvaranje socijalnog kapitala, umrežavanja ljudskih resursa s ciljem stvaranja socijalnih poduzeća. Sukladno tome veći socijalni kapital lokalne zajednice (veći stupanj povjerenja, manji stupanj korupcije), umreženost subjekata neprofitnog sektora te aktivniji pristup socijalnoj koheziji otvara mogućnosti jednom realnijem razvoju ovog oblika poduzetništva. Razvoj socijalnog poduzetništva baziranog na jednoj alternativnoj ekonomskoj platformi u okviru neprofitnog sektora, također otvara pitanje postojanja financijskih institucija koje bi podupirale rast takvog sektora. U smislu toga od postojećih financijskih institucija nije za očekivati neke pomake budući da su dosadašnjim djelovanjem pokazale kako su u funkciji profita usprkos razvoju. 1 Takve ekonomsko-financijske prilike potiču na razmatranje o formiranju alternativnog oblika financijskih institucija koje bi bile u funkciji razvoja socijalnog poduzetništva tj. kao potpore ovom obliku poduzetničkog organiziranja. U Republici Hrvatskoj postoji Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva za razdoblje od do godine. Također postoji i operativni plan za tu strategiju. Neki pomaci su vidljivi na tome makro nivou, ali sudeći po rezultatima istraživanja, takvi programi nisu ostvarili veći vidljivi efekt. Na temelju ovih razmišljanja mogu se iznijeti sljedeći prijedlozi: 1) Nužno je povećati aktivnosti vezane uz socijalno poduzetništvo u sklopu obrazovne i socijalne politike s ciljem stvaranja većeg socijalnog kapitala 2) Zainteresirati državu o kapacitetima (mogućnostima) trećeg sektora. 3) Omogućiti stimulativan porezni sustav 4) Snažnije raditi na informiranju članova udruga i lokalne zajednice o konceptu socijalnog poduzetništva 5) Stvoriti alternativne financijske institucije (moguće i u obliku kreditnih unija) koje bi imale za cilj rast i razvoj ove vrste poduzetništva Osim gore navedene Nacionalne strategije, usvojene su još dvije (za razdoblje od do te za razdoblje od do 2020.), čija provedba i rezultati trebaju pozitivno doprinijeti razvoju socijalnog poduzetništva te mogu biti predmetom budućih istraživanja. 1 Dosadašnja orijentacija na kreditiranje stanovništva i države, bankama omogućuje sigurnu naplativost potraživanja veću zaradu koja se temelji na višim kamatnim stopama u odnosu na kamatne stope poduzećima. U tom pogledu banke nisu izravno pokazale zainteresiranost za dugoročan i održiv ekonomski rast i razvoj, povećanje zaposlenosti i životnog standarda građana.

92 92 Dario Lešić 5. ZAKLJUČAK Ovaj rad daje pregled teoretskog okvira poduzetništva, a posebno jedne vrste poduzetništva tj. socijalnog poduzetništva. U tome pogledu čitateljima se nastojalo prikazati široku domenu u kojoj egzistira socijalno poduzetništvo te elemente njegove domene. Također se nastojalo ukazati na sve veći značaj ovog oblika poduzetništva na globalnoj sceni kao i uzrok njegovog nastajanja. Analizom podataka dobivenih u istraživanju neprofitnih udruga, dobivena je jasnija slika o nerazvijenosti socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj. Komparirajući stanje socijalnog poduzetništva u Europi sa stanjem u Republici Hrvatskoj vidljiv je drastičan nesrazmjer. Taj nesrazmjer u razvoju ovog oblika poduzetništva ogleda se kako na makro nivou tako i na mikro nivou. Ustanovljeno je provedenim istraživanjem da na nacionalnoj razini ne postoji strateška orijentacija na socijalno poduzetništvo ili je loše implementirana. Na mikro razini također nije zapažena značajnija strateška orijentacija udruga na socijalno poduzetništvo. Osim toga iz provedenog istraživanja utvrđeno je da u Republici Hrvatskoj postoji prilično velika neinformiranost o ovom obliku poduzetništva koja predstavlja osnovnu prepreku pri razvoju istog. Iz svega navedenog proizlazi da se socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj nalazi u fazi aktivizacije, odnosno u povojima. Međutim, ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju te stoga većom interakcijom i integracijom neprofitnog sektora, socijalno poduzetništvo može očekivati bolju perspektivu. Na temelju provedenog istraživanja može se zaključiti da postoji još mnogo prostora za stvaranje poticajnog okruženja u sklopu regulatorne i fiskalne politike. Dakle, postoji ogroman potencijal za djelovanje s obzirom na relativno nizak stupanj razvijenosti ovog oblika poduzetništva. Osim internih mogućnosti za unaprjeđenje bržeg razvoja socijalnog poduzetništva, potrebno je pričekati implementaciju politika Europske Unije orijentiranih prema akterima neprofitnog sektora.

93 Neprofitne udruge kao nositelji razvoja socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj 93 NON-PROFIT ORGANISATIONS AS THE HOLDER OF THE SOCIAL ENTREPRENEURSHIP DEVELOPMENT IN CROATIA Dario Lešić, univ.spec.oec, University of Applied Sciences, Baltazar Zaprešić Vladimira Novaka 23, Zaprešić tel: , dario.lesic@bak.hr ABSTRACT This paper elaborates Non-profit organizations as the holder of the social entrepreneurship development. It shows place and meaning of social entrepreneurship in contemporary economic trends. The purpose of this work is to highlight domain of social entrepreneurship and to indicate importance of social entrepreneurship for society. It also explains categories such as social entrepreneur, social enterprises, social economy and social capital. Also this paper attempts to verify existence of strategic orientation in Croatian non-profit sector in the sense of innovation, proactivity and risk appetite. The paper used methods of analysis and synthesis as well as survey data collection methods. The population consists of non-profit organizations which are important entities of non-profit sector in Croatia. The data required for this study were obtained from a questionnaire which was randomly sent to the addresses of hundred Croatian non-profit organisations. Fifteen nonprofit organisation have returned the completed questionnaire which represents a fifteen percent response rate. After analysis of received data, initial hypotheses were rejected, due to lack of data. In conclusion, there is no strategic orientation on social entrepreneurship in Croatia, both at the macro and micro level. We can conclude that social entrepreneurship in Croatia is still in the development phase and it therefore has great potential for future action in this sphere of entrepreneurship. Key words: nonprofit associations; social entrepreneurship; social entrepreneur, social enterprises

94 94 Dario Lešić LITERATURA 1. Alvord, S.H., Brown, D.L., Letts, C.W. (2002). Social entrepreneurship and social transformation: An exploratory study, Hauser Center for Nonprofit Organisation, working paper No Austin J, Reffico E. (2009). Corporate social entrepreneurship, Working paper Birkholzer K. (2009). The role of social enterprise in local economic development, 2nd EMES International conference on social enterprise, Trento (Italy) - July 1-4, Bruyat C., Julien P.A., (2000). Defining the field of research in entrepreneurship, Journal of Business Venturing 16, str Borzaga, C. (2000). The role of the non-profit sector in local development: New trends, The innovative trends in the non-profit sector in Europe: The emergance of social entrepreneurship, OECD/LEED forum on social inovations 6. Borzaga C., Santuari A. (2000). The innovative trends in the non-profit sector in Europe: The Emergance of social entrepreneurship, IMF Conference paper 7. Boschee, J., McClurg, J. (2003). Leadership, Learning and human resource management: The meanings of social entrepreneurship today, Emerald Gruop Publishing Limited, Vol. 5, No. 3, str Carter, S. (2007). Social entrepreneurship: Theoretical antecedents and empirical analysis of entreprenurial processes and outcomes, Journal of Small Buesiness and Enterprise Development, Vol.14, No.3, str Cooney K. (2009). Social purpose business in the United States: Organisations in flux, 2nd EMES International conference on social enterprise, Trento (Italy) - July 1-4, Dart R. (2004). Nonprofit management and leadership, Vol 14, No 4, str Davis S. (2002). Social entrepreneurship: Towards an entrepreneurial culture for social and economic development, Youth Employment Summit, September Dees, J. G., Emerson, J., and Economy, P. (2001). Enterprising Nonprofits: A Toolkit for Social Entrepreneurs. New York: Wiley, Guclu A., Dees J.G., Anderson B.B. (2002). The Process of Social Entrepreneurship: Creating Opportunities Worthy of Serious Pursuit, Center for the advancement od social entrepreneurship 14. Kerlin J.A. (2006). Social enterprise in the United States and Europe: Understanding and learning from differences, Vol Kolaković, M. (2006). Poduzetništvo u ekonomiji znanja, Sinergija, Zagreb 16. Lees A., Alvy G., Thompson J. (2000). Social entrepreneurship - a new look at the peopleand the potential, MCBUniversity press 17. Mort G.S., Weerawardena J., Carnegie K. (2002). Social entrepreneurship:towards conceptualisation, International Journal of Nonprofit and Voluntary Sector Marketing,Vol. 8 No. 1, str Mair J., MartiI. (2006). Social entrepreneurship research: A source of explanation, prediction, and delight, Journal of World Business 41, str Mort G.S., Weerawardena J. (2006). Investigating social entrepreneurship: A multidimensional model, Journal of World Buesiness, str Mort, Gillian Sullivan, et al. (2015). Social Entrepreneurship and Value Creation in Not-For- Profit Organizations. Marketing in Transition: Scarcity, Globalism, & Sustainability. Springer International Publishing,

95 Neprofitne udruge kao nositelji razvoja socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj Nakagawa S. (2009). Toward inclusive society: How do social enterprises promote the community participation?, 2nd EMES International conference on social entrepreneurship, Trento (Italy) - July 1-4, Narodne novine (2001). Zakon o udrugama, Zagreb: Narodne novine d.d., br. 88/ Paredo, A.M., McLean, M. (2006). Social entrepreneurship: A critical review of the concept, Journal of World Buesiness, Vol.41, str Prabhu, G.N. (1999). Social entreprenurial leadership, Indian Institute of Management at Bangalore, Bangalore 25. Pritha, S. (2007). Ashoka s big idea: Transforming the world through social entrepreneurship 26. Sarracino, F., Gosset, A. (2015). Assessing the non-economic outcomes of social entrepreneurship in Luxembourg, June 5, Seelos, C., Mair, J. (2005). Social entrepreneurship: Creating new business models to serve the poor, Indiana University, Kelley School of buesiness Eleanor Shaw 28. Spear, R. (2006). Social entrepreneurship: A different model?, International Journal of Social Economies, Vol. 33, No 5/6, str Strand R., (1983). A system paradigm of organisational adaptations to the social enviroment, The Academy of Management Review, Vol 8., No.1., str Sullivan, G.M., Weerawardena, J., Carnegie K. (2002). Social entrepreneurship: Towards Conceptualisation, International Journal of Nonprofit and Voluntary Sector Marketing, Vol.8, No.1, str Tani M. (2009). Social enterprises social capital as a source of competitive advantage, 2nd EMES International conference on social enterprise, Trento (Italy) - July 1-4, Thompson, J.L. (2002). The world of social entrepreneur, Huddersfield University Business School, Huddersfield, UK 33. Ulhoi, J.P. (2005). The social dimensions of entrepreneurship, Aarhus School of Business, Haslegaardsvej, Technovation, str Ured za udruge (2006). Nacionalna strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva za razdoblje od do godine.

96

97 Komparacija financijskih pokazatelja globalnih cross medijskih korporacija i hrvatskih medijskih poduzeća 97 KOMPARACIJA FINANCIJSKIH POKAZATELJA GLOBALNIH CROSS MEDIJSKIH KORPORACIJA I HRVATSKIH MEDIJSKIH PODUZEĆA mr. sc. Joško Lozić, Tehničko veleučilište Zagreb Vrbik 8, Zagreb, josko.lozic@gmail.com mr. sc. Ines Lozić, Dignus savjetovanje d.o.o., ineslozic1@gmail.com prof. dr. Marin Milković, Sveučilište Sjever 104. brigade 3, Varaždin, rektor@unin.hr SAŽETAK Cilj je ovoga rada komparirati financijske rezultate poslovanja globalnih cross medijskih korporacija i hrvatskih medijskih poduzeća. Globalne medijske korporacije počele su se razvijati krajem prošlog stoljeća, na kraju razdoblja države blagostanja. Napuštanje keynesijanizma povezano je s krajem moderne i zasićenošću nacionalnih tržišta razvijenih država. Liberalizacija gospodarstva i globalizacija poslovanja označila je početak širenja međunarodnih kompanija u sve dijelove svijeta. Istovremeno se odvijao proces udruživanja i preuzimanja kompanija koje nisu mogle pratiti takav ritam razvoja. Prve investicijske aktivnosti u novinsku industriju počele su se odvijati još šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, a već dvadeset godina kasnije u SAD-u nastaju prve medijske korporacije. Digitalizacija je omogućila konvergenciju medijske industrije pa je put k osvajanju globalnog tržišta bio otvoren. Upravljanje suvremenim medijskim korporacijama podrazumijeva sveobuhvatna poduzetnička i menadžerska znanja i vještine. Postindustrijsko društvo prebrisalo je granice između proizvodnje usluga i roba u materijalnom obliku. Medijske korporacije proizvode sadržaje koji se mogu istovremeno distribuirati i kao roba i kao usluga. Općenito vrijedi stav kako je temeljni cilj poslovanja profitnih organizacija povećanje njihove vrijednosti. Komparacijom financijskih pokazatelja napravit ćemo presjek uspješnosti između globalnih medijskih korporacija i domaćih medijskih poduzeća. Ključne riječi: financijski pokazatelji; medijska industrija; menadžment; postindustrijsko društvo; poduzetništvo.

98 98 Joško Lozić, Ines Lozić, Marin Milković 1. UVOD Pojam postindustrijskog društva prvi put spominje Peter Drucker u knjizi Landsmark of tomorrow godine. Razdoblje moderne i keynesijanizma u gospodarskom upravljanju bliži se svom kraju. Na tradiciji filozofa prosvjetiteljstva, Drucker temelji svoju postindustrijsku teoriju. Pozivajući se na tekovine matematike, biologije, fizike i drugih znanosti koje su se počele naglo razvijati u ranom prosvjetiteljstvu, Drucker izvodi zaključak kako je sve sastavljeno od dijelova i kako su sve velike strukture samo skup manjih struktura koje su povezane prema specifičnim zakonitostima. Descartesova formulacija također implicira kako je cjelina determinirana dijelovima i zbog toga možemo spoznati cjelinu jedino ako identificiramo i spoznamo njene dijelove. Ovo dalje implicira kako je ponašanje cjeline izravno ovisno o djelovanju njenih dijelova (Drucker, 1996, 3). Suvremeni kapitalizam ostat će obilježen kao doba fordizma i svime onime što se povezivalo s tim pojmom. Moderna je, gledajući kroz prizmu ekonomskih kretanja, nastala puno prije pojave fordizma. Kraj moderne bit će obilježen i kao postfordističko razdoblje. Proizvodni pogon iz doba fordizma i moderne bit će zamijenjen virtualnom organizacijom i ugovornim odnosima. Kraj moderne neće značiti i kraj poduzetništva, već naprotiv, poduzetništvo će poprimiti nove oblike i modele. Drucker naglašava kako je u gospodarskoj praksi postojalo predmoderno, moderno i postmoderno razdoblje. Hicks (2004, 15) definira ova tri temeljna razdoblja kroz čimbenike koji su obilježili svako pojedino razdoblje. Predmoderno, moderno i postmoderno razdoblje, gledajući kroz prizmu politike i ekonomije, dijeli na feudalizam, kapitalizam i socijalizam. Međutim, nama je zanimljivija podjela koju izvodi kroz prizmu vremenskih razdoblja i pripadajućih trendova. Predmodernu definira kao razdoblje prije srednjeg vijeka; moderna je razdoblje prosvjetiteljstva, nastavno na 20. stoljeće i doba naglog razvoja znanosti, biznisa, tehnologije i tehnoloških inovacija; dok je postmoderna razdoblje kraja 20. stoljeća i razvoja različitih humanističkih, i s tim povezanih, profesija. Dvadeseto stoljeće ostat će zabilježeno kao doba izuzetnih tehnoloških dostignuća i rasta općeg blagostanja. Postmoderni teoretičari pak tvrde da se u suvremenom, visoko razvijenom tehnološkom društvu, uz pojavni proces promjena i transformacije, proizvodi i novo postmoderno društvo, a zagovornici postmodernog društva tvrde da era postmoderne predstavlja novu fazu u povijesti i novu sociokulturnu transformaciju koja zahtijeva i nove koncepte i teorije (Best, Kellner, 1991, 3). Razdoblje od kraja Drugog svjetskog rata do osamdesetih godina 20. stoljeća ostat će upamćeno pod nazivom doba trideset zlatnih godina. U ekonomiji će ostati upamćeno kao doba procvata kapitalizma. Ipak, osamdesete godine 20. stoljeća bit će i početak kraja moderne i industrijskog društva.

99 Komparacija financijskih pokazatelja globalnih cross medijskih korporacija i hrvatskih medijskih poduzeća POSTINDUSTRIJSKO DRUŠTVO I MEDIJSKA INDUSTRIJA Kraj keynesijanizma obilježen je dvama temeljenim čimbenicima. Prvo, nacionalna tržišta bila su zasićena i državna intervencija u gospodarstvo, koja se provodila nekoliko desetaka godina, došla je do ruba korisnosti. I drugo, zahtjevi za liberalizacijom tržišta bili su sve veći, što je značilo širenje na nova tržišta, rast multinacionalnih korporacija, ali povezano s tim, globalizaciju i seljenje radne snage. Upravo su globalizacija i seljenje kapitala izazvali dramatične promjene u strukturi nacionalnih gospodarstava. Moderna je, u gospodarskom pogledu, bila poznata kao kapitalistički način proizvodnje, oslonjen na cigle i malter. Još od razdoblja rane industrijalizacije, postojala su središta proizvodnje s razvijenom infrastrukturom. Razvoj betonskih proizvodnih pogona pratili su razvoj gradskih središta i urbanizacija. Postmoderna će razbiti predrasude o ciglama i malteru. Globalizacijom poslovanja kapital će se seliti u područja koja će jamčiti sigurnije povrate na uloženi kapital i više profitne stope. Tradicionalna industrijska središta brzo će gubiti svoj stari sjaj. Na mikrorazini moderna je razdoblje dominacije visokih organizacija, stabilne strukture i duboke hijerarhije. Proizvodnja je automatizirana, velikih je serija, a promjene u načinu proizvodnje gotovo su neznatne. Postmoderna će, upravo na mikrorazini, donijeti najveće promjene. Organizacije koje su zaspale i nisu bile spremne na promjene u okolini, brzo će postajati dio povijesti. Visoke piramidalne strukture bit će zamijenjene niskim i plitkim prilagodljivim oblicima organizacije. Promjene poslovne i opće društvene paradigme dat će vjetar u leđa medijskoj industriji. Od industrije novina i tiskanja knjiga, kroz digitalizaciju i mrežno poslovanje, narasla je industrija koja je tipični predstavnik postmoderne poslovne prakse. Kako je Drucker dvadesetak godina ranije predvidio, od nakladničke djelatnosti, kroz različite poduzetničke i menadžerske strategije, razvile su se multimedijske korporacije sastavljene od više različitih segmenata. Digitalizacija je omogućila konvergenciju i distribuciju sadržaja na više različitih platformi i iz više različitih i udaljenih središta. Strategija cigle i maltera otišla je u povijest. Poduzetništvo je digitalizirano. Digitalizacija je omogućila i širenje poslovanja na mrežu. Tradicionalni poslovni modeli obogaćeni su i brick and click pristupom. Qin (i dr.) naglašavaju kako su, osim korporacija koje su svoje poslovanje proširile na internet, nastale i nove organizacije koje nazivaju stvorene na mreži (born-on-internet). Stvorene na mreži su u SAD-u nazivali dot.com kompanije, a cjelokupan proces dobio je naziv nova ekonomija jer se poslovna filozofija potpuno promijenila (Lewis i dr., 2007, 12). Granice između različitih poslovnih projekata postajale su sve nejasnije (Hayes, 2015, 41). Zamagljene granice pobrisale su oštre granice između pojedinih industrija na makrorazini, kao i precizno definiranje poslovnih djelatnosti korporacija na mikrorazini. Postindustrijsko društvo i zamagljene granice organizacija rezultirale su fragmentacijom proizvodnih projekata i poduzetničkih strategija. Medijska industrija stvorena je u krilu postmoderne i postindustrijskog društva. Proizvod medijske industrije sadržaj je (content) koji se distribuira na tržištu. Sadržaj je istovremeno i proizvod i usluga. Da bi bio proizveden i distribuiran, potrebno je koristiti se tradicionalnom cigla i malter organizacijom. Istovremeno, bez korištenja suvremenih tehnologija i interneta, sadržaj bi teško stigao do publike. Proizvod se distribuira i prodaje kao fizički proizvod, ali je istovremeno i usluga

100 100 Joško Lozić, Ines Lozić, Marin Milković koja se može distribuirati do krajnjeg korisnika na različitim digitalnim platformama. Zamagljene granice organizacije i poslovnih djelatnosti medijsku industriju vode do vrhunca. Picard (1989) naglašava dvostruki karakter medijskog proizvoda (dual-product market place). Medijski proizvod, sadržaj, namijenjen je publici kao proizvod koji se prodaje na tržištu kao roba. Istovremeno, sadržaj je okrenut i tržištu oglašivača koji će donijeti dodatni prihod organizaciji koja proizvodi i distribuira sadržaje. Kung (2008), pozivajući se na Picarda, naglašava da osim što stvaraju sadržaj, proizvod, oni stvaraju i publiku. Tako približavaju atraktivan sadržaj publici, što za posljedicu ima prodaju oglasa toj istoj publici (Kung, 2008, 9). Specifičnost medijskih organizacija očituje se u tome što njihovi proizvodi nisu na jednom, nego su na dva tržišta istovremeno. Usluge koje medijske organizacije pružaju obično su u obliku paketa informacija i zabave, s jedne strane, i reklamnog prostora, s druge. Oba dijela te usluge prodaju se na različitim tržištima, ali se oba dijela odnose na isto krajnje tržište potrošača (Wirtz, 2011, 28). 3. METODOLOGIJA I HIPOTEZE Analiza će obuhvatiti međunarodne medijske korporacije iz Amerike, Europe i Azije. Zbog lakše usporedbe, svakoj korporaciji će se dodijeliti rang od 1 do 4. Rang 1 obuhvatit će korporacije koje se bave isključivo nakladništvom i svime što je povezano s tim sektorom medijske industrije. Rang 2 bit će dodijeljen korporacijama koje su se, osim print industrije, razvile i u neke druge sektore medijske industrije. Rang 3 bit će dodijeljen korporacijama koje su već razvile televizijski broadcasting, odnosno korporacijama koje su dostigle kompletnu vertikalnu integraciju na medijskom tržištu. Rang 4 bit će dodijeljen korporacijama koje se bave razvojem sustava za pristup mreži te se druge korporacije koriste njihovim uslugama za poslovanje na internetu. Kao što smo već naveli, postindustrijsko društvo pomaknulo je fokus istraživanja s veličine i obima imovine prema efikasnosti u korištenju te imovine. U analizi će se obuhvatiti dva financijska parametra: omjer zaduženosti (debt ratio) i povrat na imovinu (ROA). Omjer zaduženosti definiramo kao odnos između ukupnih obveza i ukupne imovine. Debt ratio pokazuje zaduženost tvrtke u odnosu na vrijednost vlasničke glavnice (vlasničkog kapitala). Taj odnos skraćeno zovemo i odnos duga i glavnice (Belak, 1995, 81). Omjer duga i imovine često se naziva i financijska poluga. Omjeri financijske poluge mjere koliki je dio imovine financiran iz vlastitih sredstava (Brealy, Myers, Marcus, 2007, 458). Upotreba omjera zaduženosti determinira snagu financijske poluge poduzeća i sposobnost vraćanja dugova (Albrecht, Earl, Stice, 2008, 476). Povećanje stupnja zaduženosti poduzeća obrnuto je proporcionalno njegovoj sposobnosti otplate dugova. Kolika je gornja granica zaduženosti, a da bi poduzeće još uvijek bilo sposobno normalno funkcionirati, ovisi o nizu čimbenika. Prepoznajemo ih kao čimbenike koji se odnose na vrstu industrije u kojoj se poduzeće natječe, općem stanju zaduženosti u pojedinoj industrijskoj grani, razvojnoj fazi poduzeća i sl. Općenito možemo reći kako ne postoji čvrsto pravilo o visini zaduženosti koja bi se mogla uzeti kao mjerilo. Polazeći od pretpostavke kako bi se kratkotrajna imovina trebala financirati iz kratkotrajnih izvora, a dugotrajna imovina iz dugotrajnih, odredit ćemo da bi idealna zaduženost bila 50%. Ovome ćemo dodati još 10 postotnih poena odstupanja jer se često i jedan dio kratkotrajne imovine

101 Komparacija financijskih pokazatelja globalnih cross medijskih korporacija i hrvatskih medijskih poduzeća 101 financira iz dugotrajnih izvora. Granice zaduženosti koje ćemo odrediti u proučavanju medijskih korporacija su sljedeće: a) do 60% zaduženosti zona sigurnosti, b) od 61% do 75% - zona relativne sigurnosti i c) preko 75% zaduženosti zona nesigurnosti. Povrat na imovinu govori nam koliko se učinkovito poduzeće koristi svojom imovinom. Može se računati na različite načine, ali najčešće se u omjer stavlja neto dobit u odnosu na ukupno prosječno korištenu imovinu. Belak (1995) preporučuje korištenje operativne dobiti jer ona podrazumijeva i korištenje tuđeg kapitala kroz plaćene kamate. Povrat na imovinu govori nam koliko jedinica dobiti ostvarujemo prema jedinici uloženog kapitala. U konkurentnoj industriji tvrtke mogu očekivati da će zaraditi samo trošak kapitala (Brealy, Myers, Marcus 2007, 464). Rezultati koji se dobiju služe za usporedbu uspješnosti korištenja imovine, između različitih sudionika na istim tržištima, kako bi se utvrdilo tko se od njih najbolje koristi vlastitim resursima. Podaci koji će se koristiti u analizi bit će prikupljeni iz revizorskih izvješća korporacije te iz znanstvenih i drugih relevantnih izvora podataka. Podaci za hrvatska medijska poduzeća prikupljeni su iz revizorskih izvješća objavljenih na FINA servisu. Hipoteze: 1. Američke medijske korporacije ostvaruju veći povrat na kapital od korporacija u drugim dijelovima svijeta. 2. Vertikalno integrirane korporacije imaju bolje izbalansirane odnose duga i kapitala. 4. AMERIČKA MEDIJSKA INDUSTRIJA DEBT RATIO I ROA Američku medijsku industriju analizirali smo kroz 14 korporacija, od kojih su neke globalne cross medijske korporacije, dok sve ostale posluju u više od pet država. Od pet najbolje plasiranih korporacija, prema debt ratio omjeru, četiri su vertikalno integrirane korporacije i jedna koja ima diferenciranu medijsku djelatnost bez televizijskog broadcastinga. Općenito se može primijetiti kako američkim medijskim tržištem vladaju vertikalno integrirane korporacije.

102 102 Joško Lozić, Ines Lozić, Marin Milković Tablica 1. Američka medijska industrija prosjek omjera duga i povrata na imovinu ( ) Američka medijska industrija Omjer duga ROA Rang 1 The Walt Disney Company 45,5% 8,7% 3 2 Time Warner Inc. 53,6% 4,2% 3 3 Transcontinetal Inc 53,6% -0,5% 2 4 Twenty-First Century Fox Inc. 54,6% 6,2% 3 5 Grupo Televisiva S.A.B. 61,3% 4,8% 3 6 Comcast Corporation 63,6% 3,4% 3 7 TV Azteca S.A.B. de C.V. 69,6% 5,9% 3 8 Shaw Communications Inc. 70,3% 5,3% 4 9 Viacom 75,4% 9,8% 3 10 Rogers Communications Inc. 78,7% 8,4% 4 11 Lions Gate Entertainment 94,4% -1,3% 3 12 Direct TV 111,7% 12,1% 3 13 Dish Network Corporation 246,0% 29,8% 4 14 Globo Comunicacao e Participacoes n/a 47,0% 3 Prosjek (bez 12, 13, 14) 65,5% Prosjek (bez 3, 11) 12,1% Izvor: vlastita obrada Prve četiri korporacije s vrha ljestvice imaju gotovo idealne omjere. Prema povratu na imovinu, sliku na vrhu kvari Transcontinental koji ima negativni povrat na imovinu. Prva dva mjesta zauzimaju Walt Disney i Time Warner Inc., dvije uvjerljivo najpoznatije korporacije iz svijeta medija. Walt Disney je vertikalno integrirana korporacija koja ima vodeće mjesto u svijetu na području zabavnih parkova i prateće infrastrukture. Lider je u tom segmentu i gotovo monopolski vlada jer nema ozbiljnije konkurencije. Time Warner je lider u televizijskom broadcastingu i vlasnik je najpoznatijih svjetskih brendova kabelske televizije. U najslabijem položaju jest Lions Gate Entertinment koji je prezadužen, a uz to ima i negativan povrat na imovinu. Prodaja korporacije je već oglašena i čeka se da je preuzme neka od velikih korporacija. Uočljivo je i kako korporacije za pružanje usluga pristupa internetu polako gube korak s liderima u industriji te je njihova zaduženost već zabrinjavajuća.

103 Komparacija financijskih pokazatelja globalnih cross medijskih korporacija i hrvatskih medijskih poduzeća EUROPSKA MEDIJSKA INDUSTRIJA DEBT RATIO I ROA Tablica 2. Europska medijska industrija prosjek omjera duga i povrata na imovinu ( ) Europska medijska industrija Omjer duga ROA Rang 1 CTC Media, Inc 22,3% 12,2% 3 2 Agora SA 27,9% 1,7% 2 3 Telegraf Media Group 42,9% 9,0% 2 4 Cyfrowy Polsat S.A. 48,4% 20,8% 4 5 Pearson plc. 48,5% 6,6% 1 6 Televisione Franacaise 1 SA 53,6% 4,7% 3 7 Axel Springer AG 54,0% 6,8% 1 8 Schibsted ASA 59,0% 6,9% 2 9 Modern Times Group MTG 59,3% 4,7% 3 10 Vivendi S.A. 60,0% 2,8% 3 11 RCS MediaGroup S.p.A. 60,8% -17,7% 3 12 Roularta Media Group NV 63,1% -0,3% 3 13 Lagardere SCA 65,1% 2,4% 2 14 Central European Enterprises 65,5% -9,4% 3 15 Bertelsman SE 65,6% 2,9% 3 16 Bonnier AB 71,3% 1,2% 3 17 WPP plc. 71,6% 3,3% 2 18 Promotora de Informaciones S.A. 73,0% -4,9% 3 19 NHST Media Group AS 73,9% 0,6% 1 20 Publicis Group SA 74,6% 3,9% 2 21 Grupo Corporativo ONO S.A. 75,2% 0,7% 3 22 ProSiebenSat1 Media AG 80,2% 6,8% 3 23 Mecom Group PLC 82,3% -5,5% 1 24 British Sky Broadcasting Group plc. 87,5% 14,1% 3 25 British Broadcasting Corporation 94,8% -8,3% 3 26 Kabel Deutschland Holding AG 168,5% 1,0% 3 Prosjek (bez KDH AG) 63,2% Projek (bez 11, 14, 18, 23, 25) 5,7% Izvor: vlastita obrada

104 104 Joško Lozić, Ines Lozić, Marin Milković U analizi europske medijske industrije, prema omjeru duga i povratu na imovinu, obradili smo 26 kompanija. Među 26 analiziranih kompanija tek njih 5 ima omjer duga veći od 75%, što ih dovodi u zonu prevelike zaduženosti. Prosječni omjer zaduženosti, ako izostavimo KDH AG, iznosi 63,2%, što je u granicama prihvatljivih zaduženosti. Kod povrata na imovinu situacija nije ovako dobra, te pet kompanija ima negativne stope ROA. Uočljivo je da su te stope jako velike, što ukazuje na ozbiljne probleme u tim kompanijama. Hipoteza kako će vertikalno integrirane korporacije bolje upravljati omjerom duga, nije se sasvim potvrdila u slučaju europskih korporacija. Među pet najbolje rangiranih korporacija, samo je jedna s potpunom vertikalnom integracijom, dvije s diferenciranom medijskom proizvodnjom, jedna koja pruža usluge pristupa mrežama te jedna koja posluje isključivo u segmentu izdavaštva bez širenja u ostale medijske segmente. Prvo što se primjećuje jest relativno mala zaduženost korporacija s vrha ljestvice. Slična situacija će se dogoditi i pri analiziranju azijskih korporacija. Možemo pretpostaviti kako su to korporacije koje su se počele razvijati na tržištima koja nisu imala ili su imala vrlo slabo razvijenu medijsku industriju. Poduzetnički projekti pronašli su prazan segment u industriji, ali i tržišne niše unutar industrija u kojima se naglo razvijaju. Među deset najboljih prema omjeru duga nalaze se dva izvorna nakladnika koja nisu širila poslovanje na druge segmente medijske industrije. To su Pearson i Axel Springer. Prema razini zaduženosti svrstali smo ih u zonu izuzetne sigurnost, a uz to ostvaruju povrat na imovinu iznad prosjeka europske medijske industrije od 5,7%. Druga dva nakladnika s liste polako padaju prema dnu. Ne možemo sa sigurnošću utvrditi što je razlog takvoj situaciji, ali je očito kako na europskom medijskom tržištu nema mjesta za više organizacija koje su čisti nakladnici. Europsko tržište zadržalo je tradicije izdavaštva, čitanja i širenja znanja putem pisane riječi te pojedini nakladnici ostvaruju povrat na imovinu veći od prosjeka u industrijskoj grani, za razliku od američkog tržišta gdje su vertikalno integrirane organizacije, drugim oblicima i sektorima medijske industrije, zagospodarile medijskom industrijom. 6. AZIJSKA MEDIJSKA INDUSTRIJA DEBT RATIO I ROA Prema omjerima zaduženosti, azijske medijske korporacije pokazale su najbolje rezultate. Čak polovina analiziranih korporacija ima ukupnu zaduženost manju od 50%. Uz to, ni jedna korporacija nije prešla razinu zaduženosti koja je veća od njene imovine. Među pet najbolje rangiranih korporacija prema omjeru zaduženosti, pet je vertikalno integriranih korporacija te jedna nakladnička. Ispod granice od 75% zaduženosti, pronalazimo 17 od 20 korporacija. Prema ovakvoj distribuciji rezultata nalazimo korelaciju s europskim medijskim tržištem. Relativno mlade korporacije, u odnosu na američke, s tržištem u razvoju, ostvaruju pozitivne financijske rezultate uz relativno malu prosječnu zaduženost. Petnaest od dvadeset korporacija u zoni je izuzetne sigurnosti kada se analizira pojedinačna zaduženost.

105 Komparacija financijskih pokazatelja globalnih cross medijskih korporacija i hrvatskih medijskih poduzeća 105 Tablica 3. Azijsko-pacifička medijska industrija prosjek omjera duga i povrata na imovinu ( ) Azijska medijska industrija Omjer duga ROA rank 1 Nippon Television Holdings 18,8% 3,3% 3 2 Zee Entertainment Limited 21,5% 14,9% 3 3 Taiwan Television Enterprise Ltd. 29,1% 6,5% 3 4 Xinhua Winshare Publishing and Media Co. Ltd. 35,4% 6,6% 1 5 Singapore Press Holdings Limited 37,6% 12,4% 3 6 Fuji Media Holdings 38,5% 2,9% 3 7 HT Media Limited 44,3% 5,3% 2 8 Seven West Media Limited 45,5% 5,5% 3 9 Bhaarti Airtel Limited 45,5% 8,9% 4 10 APN News $ Media Limited 48,6% -5,1% 2 11 PMP Limited 53,1% -3,7% 1 12 Woongjin ThinkBig Co., Ltd 54,9% 3,3% 1 13 Cheil Worldwide 59,2% 5,8% 2 14 Frases and Neave Ltd. 59,2% 6,1% 2 15 Dentsu Inc 59,2% 2,1% 2 16 CJ Corporation 67,4% 1,4% 2 17 Seul Broadcasting System 67,4% 1,4% 3 18 Sony Corporation 77,4% -1,3% 3 19 StarHub Ltd. 85,0% 18,4% 2 20 Fairfax Media Limited 98,1% -44,7% 2 21 Reliance Communications Limited n/a 2,1% 4 Prosjek 52,3% Projek (bez 10, 11, 18, 20) 6,3% Izvor: vlastita obrada Od triju korporacija na dnu ljestvice, s omjerom duga većim od 75%, nalazi se i Sony koji je tržišni lider na više različitih medijskih tržišta. Uz to, u posljednjih pet godina ostvaruje negativne stope ROA. U najgorem je položaju Fairfax media ltd. koja je došla do gornje stope zaduženosti u odnosu na imovinu te ima prosječnu negativnu stopu ROA od 44%. Bez dodatnog kapitala i pronalaženja novog tržišta, teško je očekivati opstanak na tržištu.

106 106 Joško Lozić, Ines Lozić, Marin Milković 7. HRVATSKA MEDIJSKA INDUSTRIJA Pokazatelji dobiveni analizom domaće medijske industrije istim metodama i uspoređeni s globalnom medijskom industrijom upućuju na to da su situacija i trendovi potpuno negativni. Prvo što se uočava, pri analizi domaće medijske industrije, jest njezina neusporedivost s kategorijama u globalnoj medijskoj industriji. Dok smo globalnim korporacijama dodavali rangove, ovisno o diferencijaciji i vertikalnoj integraciji unutar korporacija, domaća poduzeća nisu razvila poslovanje u različitim sektorima medijske industrije. Prevladava najosnovniji oblik izdavaštva, uz dvije televizijske kuće u stranom vlasništvu. Moderna, cigla i malter bez iskoraka i pogleda kroz prozor. Tablica 4. Hrvatska medijska industrija prosjek omjera duga i povrata na imovinu ( ) Hrvatska medijska industrija Omjer duga ROA Novi list (kons) 54,0% -11,4% Školska knjiga 57,9% 0,9% Večernji list 66,0% -8,4% Mozaik 73,9% -17,3% Profil kons 81,2% 1,1% Algoritam 81,3% -1,3% EPH Grupa 88,1% -8,3% RTL 90,1% -13,4% Nova TV 129,2% -8,5% Prosjek (bez Nova TV) 74,1% - Izvor: vlastita obrada Situaciju nerazvijenosti medijske industrije naglašavaju i pokazatelji omjera prema kojima su upravo poduzeća koja emitiraju televizijski program na dnu ljestvice prema stupnju zaduženosti. Dok su na najrazvijenijem medijskom tržištu, onom američkom, korporacije s televizijskim segmentom proizvodnje na vrhu ljestvice prema omjerima zaduženosti, u nas je situacija upravo suprotna. Negativni povrat na imovinu imaju sva domaća medijska poduzeća, osim Školske knjige i Profila, ali Profil ima neznatan povrat na imovinu i već je u zoni nesigurnosti kada se promatra omjer zaduženosti. Polovina od analiziranih medijskih poduzeća imaju stupanj zaduženosti veći od 75% te se nalaze u zoni prekoračenja zaduženosti.

107 Komparacija financijskih pokazatelja globalnih cross medijskih korporacija i hrvatskih medijskih poduzeća ZAKLJUČAK Rezultati analize globalnog medijskog tržište pokazuju kako je prosječna zaduženost vodećih medijskih korporacija 59%, što smo smjestili u zonu izuzetne sigurnosti. U odnosu na globalni prosjek, korporacije iz Azije i Pacifika nalaze se ispod prosjeka s 52,3%, dok su korporacije iz Europe i Amerike iznad toga prosjeka. Europske korporacije su za 2,3 postotna poena manje zadužene od američkih te se i jedne i druge nalaze u zoni sigurnosti. Hrvatska medijska poduzeća, sa 74,1% zaduženosti polako prelaze u zonu nesigurnosti. Kada bi se prosjeku dodala i zaduženost Nove TV, prosječna zaduženost hrvatskih poduzeća narasla bi na preko 80%. Tablica 5. Prosjeci parametara na globalnoj razini ( ) Globalni prosjeci Omjer duga ROA Amerika 65,5% 12,1% Azija i Pacifik 52,3% 6,3% Europa 63,2% 5,7% Hrvatska 74,1% - Global 59,0% 7,5% Izvor: vlastita obrada Prosječni ROA na globalnoj razini iznosi 7,5%. Komparirajući ovaj parametar s parametrima u tablici 5, zaključujemo da samo američke medijske korporacije s 12,1% povrata ostvaruju veći ROA od prosjeka. Najslabije rezultate ostvaruje Europa s 2,2 postotna poena ispod globalnog prosjeka. Američke su korporacije prema omjeru zaduženosti iznad globalnog prosjeka, ali zato ostvaruju i neusporedivo veći povrat na imovinu. Jedan od razloga relativno veće zaduženosti američkih korporacija leži u njihovoj izuzetnoj aktivnost spajanja i preuzimanja, prije svega na tržištima Južne Amerike, ali i na globalnoj razini. Preuzimajući druge kompanije, u svoje bilance konsolidiraju i dugove koje otkupljuju zajedno s akviziranim kompanijama. Komparirajući rezultate analize ROA na globalnoj razini, s ROA na promatranim geografskim područjima, dokazali smo prvu hipotezu po kojoj američke korporacije ostvaruju veći prosječni ROA od korporacija u drugim dijelovima svijeta. Komparirajući pojedinačne korporacije, došli smo do rezultata koji pokazuju da su na prvom mjestu dvije američke (prikaz u tablici 6). U prvih deset, prema visini ROA, nalaze se četiri američke, tri azijske i tri europske. Ovdje je blaga prednost na strani američkih korporacija, mada ne tako uvjerljivo kao kada se uspoređuju prosjeci. Iz ovoga također možemo potvrditi prvu hipotezu, ali ne tako uvjerljivo kao iz podataka o prosjecima na geografskoj osnovi.

108 108 Joško Lozić, Ines Lozić, Marin Milković Tablica 6. Prosjeci parametara prema korporacijama ( ) Omjer zaduženosti - globalno Omjer duga ROA Rang Domicil 1 Nippon Television Holdings 18,8% 3,3% 3 P 2 Zee Entertainment Limited 21,5% 14,9% 3 P 3 CTC Media, Inc 22,3% 12,2% 3 E 4 Agora SA 27,9% 1,7% 2 E 5 Taiwan Television Enterprise Ltd. 29,1% 6,5% 3 P 6 Xinhua Winshare Publishing and Media Co. Ltd. 35,4% 6,6% 1 P 7 Singapore Press Holdings Limited 37,6% 12,4% 3 P 8 Fuji Media Holdings 38,5% 2,9% 3 P 9 Telegraf Media Group 42,9% 9,0% 2 E 10 HT Media Limited 44,3% 5,3% 2 P 11 Seven West Media Limited 45,5% 5,5% 3 P 12 The Walt Disney Company 45,5% 8,7% 3 A 13 Bhaarti Airtel Limited 45,5% 8,9% 4 P 14 Cyfrowy Polsat S.A. 48,4% 20,8% 4 E 15 Pearson plc. 48,5% 6,6% 1 E 16 APN News $ Media Limited 48,6% -5,1% 2 P 17 PMP Limited 53,1% -3,7% 1 P 18 Time Warner Inc. 53,6% 4,2% 3 A 19 Transcontinetal Inc. 53,6% -0,5% 2 A 20 Televisione Franacaise 1 SA 53,6% 4,7% 3 E 21 Axel Springer AG 54,0% 6,8% 1 E 22 Twenty-First Century Fox Inc. 54,6% 6,2% 3 A 23 Woongjin ThinkBig Co., Ltd 54,9% 3,3% 1 P 24 Schibsted ASA 59,0% 6,9% 2 E 25 Cheil Worldwide 59,2% 5,8% 2 P 26 Frases and Neave Ltd. 59,2% 6,1% 2 P 27 Dentsu Inc 59,2% 2,1% 2 P 28 Modern Times Group MTG 59,3% 4,7% 3 E 29 Vivendi S.A. 60,0% 2,8% 3 E 30 RCS MediaGroup S.p.A. 60,8% -17,7% 3 E 31 Grupo Televisiva S.A.B. 61,3% 4,8% 3 A 32 Roularta Media Group NV 63,1% -0,3% 3 E 33 Comcast Corporation 63,6% 3,4% 3 A 34 Lagardere SCA 65,1% 2,4% 2 E 35 Central European Enterprises 65,5% -9,4% 3 E

109 Komparacija financijskih pokazatelja globalnih cross medijskih korporacija i hrvatskih medijskih poduzeća Bertelsman SE 65,6% 2,9% 3 E 37 CJ Corporation 67,4% 1,4% 2 P 38 Seul Broadcasting System 67,4% 1,4% 3 P 39 TV Azteca S.A.B. de C.V. 69,6% 5,9% 3 A 40 Shaw Communications Inc. 70,3% 5,3% 4 A 41 Bonnier AB 71,3% 1,2% 3 E 42 WPP plc. 71,6% 3,3% 2 E 43 Promotora de Informaciones S.A. 73,0% -4,9% 3 E 44 NHST Media Group AS 73,9% 0,6% 1 E 45 Publicis Group SA 74,6% 3,9% 2 E 46 Grupo Corporativo ONO S.A. 75,2% 0,7% 3 E 47 Viacom 75,4% 9,8% 3 A 48 Sony Corporation 77,4% -1,3% 3 P 49 Rogers Communications Inc. 78,7% 8,4% 4 A 50 ProSiebenSat1 Media AG 80,2% 6,8% 3 E 51 Mecom Group PLC 82,3% -5,5% 1 E 52 StarHub Ltd. 85,0% 18,4% 2 P 53 British Sky Broadcasting Group plc. 87,5% 14,1% 3 E 54 Lions Gate Entertainment 94,4% -1,3% 3 A 55 British Broadcasting Corporation 94,8% -8,3% 3 E 56 Fairfax Media Limited 98,1% -44,7% 2 P 57 Direct TV 111,7% 12,1% 3 A 58 Kabel Deutschland Holding AG 168,5% 1,0% 3 E 59 Dish Network Corporation 246,0% 29,8% 4 A 60 Reliance Communications Limited n/a 2,1% 4 P 61 Globo Comunicacao e Participacoes n/a 47,0% 3 A Prosjek (bez 57, 58, 59, 60, 61) 59,0% Prosjek (samo pozitivni) 7,5% Izvor: vlastita obrada Za drugu hipotezu analiziramo rangove u tablici 6. Od prvih deset korporacija na ljestvici prema omjeru zaduženosti, šest je vertikalno integriranih, odnosno s rangom 3. Ako iz ove analize na trenutak isključimo kinesku državnu kompaniju na 6. mjestu i uključimo sljedeću na ljestvici, od deset najbolje rangiranih, sedam bi imalo rang 3. Zanimljivo je da u prvih deset nema ni jedne korporacije koja pruža usluge pristupa mreži, što bi se moglo očekivati zbog velike dodane vrijednosti u samom proizvodu/usluzi koje prodaju na tržištu. Ovim se potvrđuje druga hipoteza, prema kojoj vertikalno integrirane korporacije imaju bolje izbalansirane odnose duga i imovine. Međutim, ako analiziramo korporacije koje su ušle u zonu nesigurnosti, s više od 75% zaduženosti, od 14 najslabije rangiranih, 9 je s rangom 3. U ovu skupini spada i jedna od korporacija za pružanje usluga pristupa mreži.

110 110 Joško Lozić, Ines Lozić, Marin Milković Rezultati analize pokazali su i neke druge zanimljive čimbenike. U prvih deset svjetskih korporacija, prema omjeru zaduženosti, nema ni jedne američke. Sedam je azijskih i tri su europske. Korporacije koje se bave isključivo izdavaštvom, bez diversificiranja poslovanja u druge medijske sektore, zauzimaju relativno visoko mjesta na ljestvici. Pearson je na viskom 15. mjestu globalnog tržišta, a u zoni izuzetne sigurnosni (manje od 60% zaduženosti) nalaze se još tri izdavača. Ostala dva nakladnika u zoni su nesigurnosti, od kojih jedan ima i negativan povrat na kapital. Hrvatska medijska industrija nije napravila iskorak koji bi omogućio komparaciju s globalnim korporacijama. Prvo što primjećujemo jest da među hrvatskim medijskim poduzećima nije došlo do diversifikacije i razvoja u različite sektore medijske industrije. Prema modernističkom modelu poslovanja, organizacije su ostale zarobljene u modelima proizvodnih gabarita koje su imale i pri osnivanju. Postmodernistički koncept, koji se temelji na spoznaji kako je cjelina sastavljena od mnoštva manjih dijelova, nije zaživio u poslovnoj praksi hrvatskih medijskih poduzeća. Drugi važan čimbenik koji nam ukazuje na situaciju u hrvatskoj medijskoj industriji, upućuje na poslovnu praksu koja se zadržala na razini novinskog i knjižnog izdavaštva. Uz krizu izdavaštva na globalnoj razini, propast hrvatskih izdavača ne može se doživljavati kao iznenađenje. Veće iznenađenje može biti nedostatak skeniranja okoline koju su trebali obaviti sami menadžeri i vlasnici poduzeća, a koji nisu bili spremni na globalna kretanja. Treći, i možda najvažniji čimbenik koji treba naglasiti jest odnos prema poduzetništvu i ulaganjima u tehnologiju i inovacije. Hrvatska medijska poduzeća, u sektoru nakladništva, pratila su tehnološka unapređenja proizvodnje na razini koja je potrebna da bi se održao relativno siguran korak sa svjetskim trendovima. Ono što nisu pratili, upravo su trendovi promjena i distribucije sektora unutar medijske industrije. Vodeće američke izdavačke kuće već krajem šezdesetih godina ulaze u spajanja s medijskim organizacijama iz drugih sektora i izgrađuju vertikalno integrirane korporacije. Time Warner najbolji je primjer udruživanja nakladništva s drugim sektorima medijske industrije u stvaranju cross medijskih organizacija budućnosti. Četvrta točka koja obilježava hrvatsku medijsku industriju jest njena orijentacija na usko nacionalno tržište ili sporadični izlazak u zemlje u okruženju. Gledajući s poduzetničkog aspekta analizu ovog fenomena, zaključak je da ovakva poslovna orijentacija može biti uspješna u prvim godinama poslovanja, odnosno u periodu prije zasićenja nacionalnog tržišta proizvodima i uslugama. Ovaj proces je u svijetu poznat još iz doba kraja s kraja keynesijanizma osamdesetih godina 20. stoljeća. Nakon zasićenja nacionalnog tržišta, zbog sve većeg broja konkurenata, na istom tržištu s istom paletom proizvoda i strategijom osvajanja tržišta, nameće se potreba izlaska iz zadanih gabarita i pronalaženja novih tržišta. Očevidno je kako se to nije dogodilo s poduzećima iz hrvatske medijske industrije. Godine koje slijede za hrvatsku medijsku industriju bit će šetnja dolinom smrti.

111 Komparacija financijskih pokazatelja globalnih cross medijskih korporacija i hrvatskih medijskih poduzeća 111 COMPARISON OF FINANCIAL RESULTS OF GLOBAL MEDIA CORPORATIONS AND CROATIAN MEDIA COMPANIES Joško Lozić, MSc., University of Applied Science Zagreb Vrbik 8, Zagreb, josko.lozic@gmail.com Ines Lozić, MSc., Dignus savjetovanje d.o.o., ineslozic1@gmail.com Marin Milković, PhD., University North 104. brigade 3, Varaždin, rektor@unin.hr ABSTRACT The aim of this article is to compare the financial performance of the global cross-media corporations and Croatian media companies. The global media corporations were created by the end of last century which coincided with the period of the welfare state. Abandoning Keynesianism was associated with late modern and saturation of national markets in the developed countries. The liberalization of the economy and the globalization of business have marked the commencement of the spread of international companies worldwide. Simultaneously the process of mergers and acquisitions of companies underwent which could not follow the same rhythm of development. The first of investment activities in the newspaper industry began to take place back in the sixties of the twentieth century, and twenty years later, in the United States the first media corporations have been formed. Digitalization enabled the convergence of the media industry and the way to winning the global market was opened. The management of the modern corporate media includes comprehensive entrepreneurial and managerial skills and knowledge. The post-industrial society has overwritten the border between the production of services and goods in material form. The media corporations produce content that can be distributed at the same time as well as the goods and services. In general, it is accepted that the fundamental objective of the profit organizations operations is to increase their value. Comparing financial ratios shall provide cross-section performance between global media corporations and domestic media companies. Key words: financial results; entrepreneurship; management; media industry; postindustrial society.

112 112 Joško Lozić, Ines Lozić, Marin Milković LITERATURA 1. Albrecht, S.W., Earl, K.S. i Stice, D.J. (2008). Financial accounting. Tenth edition. Thomson South-Western. 2. Belak, V. (1995). Menadžersko računovodstvo. Zagreb. RRIF. 3. Best, S. i Kellner, D. (1991). Postmodern theory: Critical interrogarions. The Guilford Press. A division of Gulford Publications, Inc. 4. Brealey, R.A., Myers S.C. i Marcus, A.J. (2007). Osnove korporativnih financija. 5. Izdanje. Zagreb. Mate. 5. Drucker, P. (1996). Landsmark of Tomorrow: A report on the New Post-Modern World, originally publihed in by Harper & Row Publishing. TransactionPublishers. Routledge. 6. Hayes, J.W. (2015). Bricks and Mortar Oughta What Real World Businesses Can Learn From the Internet. Grimsby, R & D Business Publishing. 7. Hicks R.C.S. (2004). Explaning postmodernism: A scepticism and socialism from Rousseou to Foucault. Scholargy Publishing. 8. Kung, L. (2008). Strategic Managemant in the Media: theory and practise. SAGE publications Ltd. 9. Lewis, S.P., Goodman, S.H., Fandt, P.M. i Michlitsch; J.F. (2007). Management Challenges for Tomorrow s Leaders. 5th edition. Thomson South Western. 10. Picard, R.G. (1989). Media Economics: Concept and Issues. Sage Publication. 11. Qin, Z., Chang, Y., Shoundong, L. i Fengxiang, L. (2014). E-commerce strategy. Springer Heidelberg. 12. Wirtz, W. B. (2011). Media and Internet Management. Springer Fachmedien Wiesbaden Gmbh. Gabler Verlag. Internet [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ]

113 Komparacija financijskih pokazatelja globalnih cross medijskih korporacija i hrvatskih medijskih poduzeća [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ]

114 114 Joško Lozić, Ines Lozić, Marin Milković [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ] [ ]

115 Socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj kao način financiranja djelovanja udruga 115 SOCIJALNO PODUZETNIŠTVO U REPUBLICI HRVATSKOJ KAO NAČIN FINANCIRANJA DJELOVANJA UDRUGA pred. Stana Odak Krasić, mag. nov., Veleučilište VERN Iblerov trg 10, Zagreb, Republika Hrvatska Telefon: Fax: stana.odak.krasic@vern.hr Ivanka Šaravanja, mag. nov., Zagrebačka banka Cesarčeva 2, Zagreb, Republika Hrvatska Telefon: ivanka.saravanja@unicreditgroup.zaba.hr SAŽETAK Iako se može reći da svi poduzetnici nekim svojim aktivnostima pridonose zajednici u kojoj djeluju, poslovanje socijalnih poduzeća temelji se isključivo na potpori organizacija koje su osnovane u svrhu rješavanja kritičnih društvenih problema i djelovanja u smjeru društvene koristi. Socijalno poduzetništvo integrira stvaranje ekonomske i socijalne vrijednosti, čime je omogućeno financijski održivo funkcioniranje organizacija kao što su udruge, zadruge, zaklade i slični subjekti. Međutim, socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno razvijeno te nije poznat čak ni ukupan broj socijalnih poduzeća. Ovaj rad želi pokazati koliko su udruge koje se bave temama mladih u Republici Hrvatskoj upoznate sa socijalnim poduzetništvom te istražiti bave li se udruge mogućnostima takvih vidova financiranja kako bi postigle održivo djelovanje svojih organizacija. Primijenjena istraživačka metoda bilo je anketno ispitivanje (e-anketa). Anketni upitnik poslan je na 68 elektroničkih adresa udruga s popisa nacionalne krovne organizacije mladih Mreže mladih Hrvatske te su anketu ispunile 34 udruge. Istraživanje je potvrdilo početnu hipotezu: socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno zastupljeno u radu udruga koje se bave mladima obzirom da je više od 90 posto ispitanika izjavilo da nisu osnovali socijalno poduzeće. Ni uloga socijalnih poduzeća u postizanju financijske održivosti udruga još nije prepoznata - 27 posto ispitanika daju financijskom doprinosu udruge jedva prolaznu ocjenu i smatraju ga tek dovoljnim kriterijem, a 3 posto udruga ga ocjenjuje nedovoljnim benefitom. Udruge smatraju da je zapravo najveći doprinos osnivanja jednog takvog poduzeća jačanje prepoznatljivosti njihovih aktivnosti. Ključne riječi: poduzetništvo; socijalno poduzetništvo; socijalna poduzeća; udruge; mladi

116 116 Stana Odak Krasić, Ivanka Šaravanja 1. UVOD Praksa integriranja ekonomske i socijalne vrijednosti u poslovnom segmentu provodi se diljem svijeta, a poznata je kao socijalno, odnosno društveno poduzetništvo. U Republici Hrvatskoj taj je oblik poslovanja još uvijek nedovoljno razvijen, a počeci su obilježeni improvizacijama i neučinkovitim pokušajima bavljenjem socijalnim poduzetništvom. Ipak, mnogobrojni su razlozi njegove sve veće popularnosti u zapadnim zemljama, odnosno činjenice da ta praksa postaje sve važnijim dijelom ekonomije. Jedan od glavnih razloga jest činjenica da socijalno poduzetništvo predstavlja priliku za financiranje djelovanja organizacija kao i udruga. Osim toga, socijalno poduzetništvo može pridonijeti rješenju problema nedovoljne zaposlenosti koji muči marginalizirane skupine društva kao što su mladi, a u Republici Hrvatskoj upravo ovaj segment društva godinama bilježi visoku stopu nezaposlenosti. Važno je također naglasiti da je u Republici Hrvatskoj interes za istraživanje koncepta socijalnog poduzetništva bio slabo izražen. Ovaj rad želi pokazati koliko su udruge koje se bave temama mladih u Republici Hrvatskoj upoznate sa socijalnim poduzetništvom te istražiti bave li se udruge mogućnostima takvih vidova financiranja kako bi postigle održivo djelovanje svojih organizacija. Stoga je ovaj rad skroman doprinos u osvještavanju i promociji socijalnog poduzetništva, koje bi se trebalo percipirati kao jedan od načina financijskog doprinosa aktivnostima organizacija. 2. TEMELJNE ZNAČAJKE POJMOVA U ovom poglavlju bit će definirani temeljni pojmovi. Sam pojam poduzetništva definira se na različite načine i u različitim kontekstima, što je podrobnije prikazano u potpoglavlju Poduzetništvo priroda i razvoj. Drugo potpoglavlje, nazvano Današnja definicija poduzetnika, donosi najnovije poimanje i uloga poduzetnika u poslovnom okruženju. U trećem potpoglavlju, jednostavnog naslova Udruge, razmatra se pojam udruga kao i presjek najčešćih oblika organizacije mladih Poduzetništvo priroda i razvoj Pojam poduzetništva definira se na različite načine. Poduzetništvo je determinirano nizom ekonomskih, psiholoških i društvenih čimbenika stoga pruža dobar primjer potpuno društvenog fenomena koji nije moguće analizirati isključivo sredstvima formalne ekonomske analize. Neke teorije poduzetništvo definiraju kao aktivnost koja nije povezana s gospodarskom djelatnošću te ih povezuju s određenim ljudskim osobinama. Druge i najčešće vrste definicija poduzetništvo opisuju kao gospodarsku djelatnost koja kombiniranjem različitih činitelja dovodi do određenog rezultata.

117 Socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj kao način financiranja djelovanja udruga 117 Dakle, pojam poduzetništva danas sve više postaje specifična poslovna, ali i osobna filozofija. Zelena knjiga o poduzetništvu u Europi (European Commission, 2003, 6) definira poduzetništvo kao način razmišljanja i proces kreiranja i razvijanja ekonomskih aktivnosti stapanjem spremnosti na preuzimanje rizika, kreativnosti i/ili inovativnosti s razumnim upravljanjem, unutar nove ili postojeće organizacije. Sve se više uviđa da poduzetništvo može biti generator razvitka koji će iskoristiti inovativne potencijale svih slojeva populacije, što znači da se sve više povezuje s tržištem rada i nudi mogućnost povećanja socijalne kohezije putem samozapošljavanja ranije marginaliziranih skupina stanovništva. Upravo mladi predstavljaju skupinu koja je po svojoj prirodi inovativna, dinamična i otvorena novim društvenim i tehnološkim strujanjima. Poduzetničkim djelovanjem mogu se barem djelomice ublažiti negativni utjecaji globalne ekonomije i promjena u organizaciji rada te poboljšati položaj mladih na tržištu rada. Poduzetništvo u užem smislu jest sposobnost pokretanja, vođenja i razvijanja poslovnog pothvata, s dostatnim kapitalom, a koji je povezan s većom ili manjom neizvjesnošću i rizikom (Kuvačić, 2005, 23). Poduzetništvo je također i proces stvaranja nečeg novog i vrijednog kroz posvećivanje vremena i truda, pretpostavljajući popratne financijske, fizičke i društvene rizike i na kraju primanje nagrade u obliku novčanog i osobnog zadovoljstva i neovisnosti (Hisrich, Peters, Shepherd, 2011, 8). Osim toga, poduzetništvo se može definirati kao posebna gospodarska funkcija usmjerena na pokretanje novih poslovnih inicijativa s ciljem očekivanja iznadprosječnih prihoda (Škrtić, 2008, 31). U ovom radu polazi se od radne definicije poduzetništva kao procesa iskorištavanja poslovnih prilika koji inovativno kombiniraju resurse i nastanak novih radnih mjesta, što je logična posljedica poduzetničkog djelovanja, i tako stvaraju dodanu vrijednost. Pritom se poduzetništvu pristupa kao multidimenzionalnom fenomenu koji obuhvaća različite čimbenike (psihološke, ekonomske, sociološke) i analitičke razine (mikro i makro). Na temelju takvih polazišnih ideja provedeno je empirijsko istraživanje s ciljem istraživanja udruga koje se bave temama mladih u Republici Hrvatskoj: koliko su te udruge upoznate s pojmom i konceptom društvenog poduzetništva te bave li se tim pitanjem i uzimaju li u obzir mogućnosti takvih vidova financiranja kako bi postigle održivo djelovanje svojih organizacija Današnja definicija poduzetnika Poduzetnik je svakako višedimenzionalna osoba (Vesalainen, 2005) koja poduzima određene pothvate i pri tome preuzima neizvjesnost i rizik: organizira i upravlja organizacijom preuzimajući sav rizik s ciljem ostvarenja profita. Poduzetnik obrazovanjem stječe znanja iz područja marketinga, financija, upravljanja i poslovnog odlučivanja. Prema Galbraithu (1971), dobar poduzetnik često nije i dobar menadžer. Međutim, danas se pokazuje da poduzetnici mogu uspješno upravljati rastom svojih korporacija. Kao primjer navode se Bill Gates i Steve Jobs. Poduzetnici sve više pažnje posvećuju razvoju menadžerskih znanja i vještina te programima koji im omogućuju da kvalitetno upravljaju rastom i razvojem vlastitih poduzeća. Potrebna znanja i vještine poduzetnika razlikuju se ovisno o fazi razvoja poduzeća.

118 118 Stana Odak Krasić, Ivanka Šaravanja U poduzetničkom procesu sudjeluje nekoliko ključnih čimbenika: poduzetnik, poslovna prilika i potrebna sredstva. Poduzetnik preuzima rizik u novcu, vremenu i ugledu, mora imati viziju i znati odrediti poslovne ciljeve, utvrditi poslovnu strategiju i koncipirati poslovni plan. Najvažniji je čimbenik poduzetničkog procesa poduzetnik jer bez njega ne može doći do pokretanja poduzetničkog procesa. Danas, u novim socio-ekonomskim okolnostima, nije moguće zadovoljiti se samo strukturnim reformama koje su usmjerene na povećanje fleksibilnosti tržišta rada. Naglasak se mora staviti na stvaranje novih radnih mjesta pomoću korištenja unutarnjih resursa i inovativnosti postojećeg ljudskoga kapitala, pa tako ekonomski razvoj danas u mnogome ovisi o ekonomskoj inicijativi i preuzimanju poduzetničkog rizika koji dolaze odozdo (OECD, 2001, 8). Hrvatska je karakteristična jer smo zemlja gospodarske i društvene tranzicije, s nedovoljno poticajnim okruženjem, nedostatnoga znanja i iskustva, bez kontinuirane tradicije u poduzetništvu. Bez obzira na navedene specifičnosti, iz godine u godinu raste broj poduzetnika. Procesom pridruženja Europskoj uniji ubrzani su neki procesi, ali svaki takav proces zahtijeva određeno vrijeme ostvarivanja. Neki od pozitivnih i svakako poticajnih projekata su Program poticanja malog i srednjeg poduzetništva, projekt Hitro, Hitrorez, osnutak Nacionalnog vijeća za konkurentnost i sl. I u prošlosti se razmišljalo o konkurentnosti pa su se poduzetnici (obrtnici) povezivali u bratovštine, kasnije u zadruge, osnivane su komore (gospodarska, obrtnička), udruge poslodavaca... U posljednjih petnaestak godina u Hrvatskoj je pokrenut sustavni pristup poticanja poduzetništva, a utemeljena je i mreža institucijske potpore. U novije vrijeme bilježimo snažan porast modela udruživanja, posebice udruga mladih Udruge Zakon o udrugama (NN74/14) udrugu definira kao svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu okoliša i prirode i održivi razvoj, te za humanitarna, socijalna, kulturna, odgojno-obrazovna, znanstvena, sportska, zdravstvena, tehnička, informacijska, strukovna ili druga uvjerenja i ciljeve koji nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom, a bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja. Istim Zakonom propisane su i sve ostale odredbe koje se tiču pravne osobnosti udruga, načela djelovanja, načela javnosti, neprofitnosti te ostalih elemenata potrebnih za zakonito funkcioniranje udruga. Postoji više oblika organiziranja mladih, a neki od njih opisani su u Tablici 1.

119 Socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj kao način financiranja djelovanja udruga 119 Tablica 1. Najčešći oblici organiziranja mladih Udruge mladih Udruge za mlade Klubovi za mlade Centri za mlade Učeničke zadruge Udruge građana/ki registrirane prema Zakonu o udrugama predvođene mladima koji su demokratski izabrani među članstvom udruge. U svome radu usredotočene su na afirmaciju mladih i podizanje kvalitete života mladih u široj društvenoj zajednici. Udruge građana/ki registrirane prema Zakonu o udrugama koje nužno ne predvode mladi, demokratski izabrani među članstvom udruge. U svome radu usredotočene su na podizanje kvalitete života mladih i rješavanje konkretnih problema. Prostori otvoreni za mlade u unaprijed određeno vrijeme tijekom dana koji nude različite sadržaje za mlade; ponekad registrirani kao zasebne nevladine udruge, a ponekad kao projekti unutar nevladinih udruga i sl. Klubovi za mlade samostalni su prostori u kojima mladi stvaraju sadržaje prema vlastitim potrebama. Specijalizirani prostori pružanja usluga i servisa mladima te mjesta na kojima se mladi mogu obrazovati i informirati o brojnim pitanjima i životnim područjima. Vode ih stručnjaci ili udruge mladih i za mlade. Dragovoljnim učlanjenjem u zadrugu učenik preuzima obvezu rada u njoj i postaje suodgovoran za njezin rad i uspjeh. Razvija osobnost i druge pozitivne karakterne crte te stječe sposobnost za uspješno suočavanje sa životnim problemima. Izvor: Klepić Novalija M. (2014) Autori su u ovom radu odabrali dvije polazišne točke udruge su birane po načelu neprofitnog djelovanja i na temelju područja interesa. Načelo neprofitnosti djelovanja podrazumijeva da se udruga ne osniva radi stjecanja dobiti. Područje interesa obuhvaća udruge specijalizirane za rad s mladima. 3. SOCIJALNO PODUZETNIŠTVO Socijalno poduzetništvo kao praksa koja integrira ekonomske i socijalne vrijednosti ima dugu povijest i globalnu prisutnost (Mair i Marti, 2005, 1), a u posljednje je vrijeme sve zanimljivija djelatnost. Socijalne inovacije, socijalno poduzetništvo i socijalna ekonomija rastuća su tema u različitim društvenim znanostima (Horvat i Kanić, 2011) te su na mnogim prestižnim sveučilištima pokrenuti kolegiji koji se bave tom temom (Oxford, Harvard, Stanford, Duke, New York). Unatoč tim trendovima, teoretičari još uvijek tragaju za savršenom definicijom. Deeds, jedan od značajnijih teoretičara socijalnog poduzetništva, ističe (1998) kako je socijalno poduzetništvo neophodno za funkcioniranje društva, s obzirom na to da mnogi državni i filantropski pokušaji nisu ispunili očekivanja te se često percipiraju kao nedovoljni i neučinkoviti. Društveni boljitak je središnja okosnica djelovanja socijalnih poduzetnika, a profit, odnosno zarada, samo je sredstvo koje omogućuje funkcioniranje i ispunjenje društvene misije.

120 120 Stana Odak Krasić, Ivanka Šaravanja No Deeds također upozorava kako sve popularniji pojam socijalnog poduzetništva može imati različito značenje u poimanju pojedinaca. Peredo i McLean (2006) ističu kako se socijalno poduzetništvo ne može i ne smije promatrati u strogo uskom smislu te da ovisno o njegovoj geografskoj prisutnosti postoje različita poimanja ovog koncepta. S time se slažu i Martin i Osberg (2007) koji smatraju da bi se trebala kreirati rigoroznija definicija socijalnog poduzetništva. Promatrajući različite pristupe ostvarenju društvenog boljitka, objašnjavaju tri uloge koje teorija prepoznaje: (1) pružatelj socijalne pomoći utječe na rezultate postojećeg ekvilibrija; (2) socijalni aktivist utječe na druge da stvaraju novi i održivi ekvilibrij dok (3) uspješan socijalni poduzetnik aktivno djeluje, stvarajući novi i održivi ekvilibrij. Međutim, u praksi postoji više hibridnih modela (poput isprepletanja uloge socijalnog aktivista i socijalnog poduzetnika). Europska komisija (2015) pod socijalnim poduzetništvom podrazumijeva djelovanje u interesu zajednice (sa socijalnim i društvenim ciljevima i nastojanjima u području zaštite okoliša), a ne u interesu povećanja profita. Socijalni poduzetnici često su inovativni s obzirom na proizvode i usluge koje nude ili organizacijske i proizvodne metode koje koriste. Također, često zapošljavaju osobe s invaliditetom, mlade pripadnike rizičnih skupina i etničkih manjina, populaciju koja je društveno marginalizirana i isključena s tržišta rada. Tako pridonose socijalnoj povezanosti, povećanju zaposlenosti i smanjenju nejednakosti u društvu. Ukratko, pod socijalnim poduzetništvom podrazumijeva se rješavanje određenih društvenih problema pomoću poduzetničkog pristupa kojim se omogućuje djelovanje organizacija. Unatoč sve većoj popularnosti i općedruštvenoj dobrobiti, Europska komisija (2013, 81) upozorava da se socijalno poduzetništvo suočava s nizom izazova, kao što su manjak vidljivosti u javnosti (i u medijima) čime socijalne vrijednosti koje generira ostaju neprimjetne, nedostatak specijaliziranih edukacija i treninga za poboljšanje konkurentnosti, nedovoljno dobar pristup financijskim izvorima i nepostojanje regulative, odnosno različiti zakonski okviri u pojedinim zemljama Socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj Socijalno poduzetništvo i u Hrvatskoj funkcionira na principu ujedinjavanja želje za rješavanjem društvenih problema i ostvarenja dobiti te predstavlja značajan korak u razvoju humanijeg i tolerantnijeg društva i društveno-ekonomskih odnosa (Škrtić i Mikić, 2007, 163). Međutim, ono je tek na početku svog razvoja i još uvijek nije dovoljno zastupljeno. Socijalno poduzetništvo nije bilo predmetom većeg istraživačkog interesa u Hrvatskoj, njime su se tek usputno bavili znanstvenici unutar ekonomskih i drugih društvenih znanosti (Vidović, 2012, 194). Prema Bežovanu i Zrinščaku (2007, 157), u Hrvatskoj se ovo područje ne percipira kao mogućnost generiranja radnih mjesta i zapošljavanja te se upozorava na važnost rasprava o društvenom poduzetništvu. Autori također naglašavaju da dnevne novine ne razumiju tako modernu i inovativnu društvenu ulogu pa ne prate njihove aktivnosti niti o tome izvještavaju javnost.

121 Socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj kao način financiranja djelovanja udruga 121 Jedno od istraživanja na temu socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj je proveo NESsT, međunarodna organizacija koja razvija održiva društvena poduzeća kojima se pokušavaju riješiti kritični društveni problemi u zemljama s nedovoljno razvijenim tržištima. U izvještaju koji su za NESsT pripremili Comolli, Varga i Varga (2007, 8) istaknuto je da većina hrvatskih neprofitnih organizacija koje se bave socijalnim poduzetništvom improvizira i neučinkovito djeluje, bez puno planiranja i uz ograničen pristup financijskom kapitalu. Kao neki od ključnih razloga navode se nedostatak kapaciteta, ljudskih resursa i stručnosti potrebnih za pokretanje socijalnog poduzetništva. Međutim, unatoč navedenom stanju, istraživanje ističe da neprofitne organizacije imaju pozitivan stav prema mogućnostima socijalnog poduzetništva. U izvještaju Europske komisije (2014, ii) o socijalnim poduzećima u Hrvatskoj upravo se nedostatak sredstava i izvora financiranja, pogotovo u slučaju start-up kompanija, navode kao problemi s kojim se susreću socijalna poduzeća u Hrvatskoj. Financijske institucije ne razlikuju socijalno poduzetništvo od ostalih vidova poduzetništva i zato nemaju posebno prilagođene financijske proizvode i usluge za socijalna poduzeća. Perić i Dalić (2014, 90) dodatno naglašavaju da u Hrvatskoj nedostaje sistemska potpora i međusektorska suradnja koje bi omogućile da socijalno poduzetništvo počne ostvarivati bolje rezultate. Proveli su istraživanje o utjecaju regionalne nejednakosti na percepciju mladih o socijalnom poduzetništvu kao potencijalnoj karijeri i zaključili da je mladima potrebna potpora za bavljenje poduzetništvom, bilo klasičnim ili socijalnim, koja bi se trebala ostvarivati kroz edukaciju na fakultetima. To mišljenje dijele Zrilić i Širola (2014, 73) koji ističu da su dodatna edukacija i informiranje zadaci koji se moraju provesti u nadležnim institucijama, a posebice visokoškolskim ustanovama. Njihovo istraživanje ukazuje na to da mladi nemaju dovoljno saznanja o prednostima socijalnog poduzetništva, odnosno mogućnostima zapošljavanja koje ono pruža. Pogotovo uzmemo li u obzir Eurostatov podatak (2015) da Hrvatska u drugom kvartalu bilježi nezaposlenost mladih od 43,5 posto. U Hrvatskoj je socijalno poduzetništvo u nadležnosti Ministarstva rada i mirovinskog sustava koje naglašava da takav vid poduzetništva predstavlja oblik poslovanja vođen prvenstveno društvenim ciljevima te stvaranjem pozitivnog društvenog i okolišnog učinka. U obrazloženju za usvajanje Strategije razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od do godine, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (2015) navodi da su socijalni poduzetnici i dalje nedovoljno vidljivi u javnosti i ekonomskim tokovima te da je potrebno stvoriti odgovarajući pravni, financijski i institucionalni okvir za njegov razvoj. Također, potrebno je provesti sustav mjera i aktivnosti za poticanje poslovanja kako bi se iskoristio puni potencijal sektora socijalnog poduzetništva. Strategijom je osigurano 270,65 milijuna kuna za razvoj socijalnog poduzetništva, od čega je najveći dio sredstava osigurao Europski socijalni fond. Osim toga, Hrvatski zavod za zapošljavanje (2015) objavio je popis paketa mjera za poticanje zapošljavanja u socijalnom poduzetništvu čiji je cilj uključivanje mladih, osoba s invaliditetom, posebnih skupina te dugotrajno nezaposlenih žena u programe društveno korisnog rada koje provode trgovačka društva nastala unutar društvenog poduzetništva, a u svrhu jačanja kapaciteta civilnog sektora. Ipak, unatoč sve većoj promociji ove teme posljednjih nekoliko godina i nastojanjima institucija da socijalno poduzetništvo ciljano učine privlačnijim javnosti, bit će potrebno još vremena da se problem sistematizira. Na okruglom stolu o socijalnom poduzetništvu Tko

122 122 Stana Odak Krasić, Ivanka Šaravanja su društveni poduzetnici, što rade kako se financiraju, održanom u travnju 2014., Katarina Ivanković-Knežević iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava skrenula je pozornost na činjenicu da u Hrvatskoj još nije poznat točan broj socijalnih poduzetnika jer se dosad ovdje nitko nije bavio definicijom te vrste poduzetništva. 4. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA TEME Jedino relevantno i tematski vezano istraživanje novijeg datuma provela je organizacija Mreža mladih Hrvatske, savez nevladinih udruga mladih i za mlade koji u Hrvatskoj djeluje kao nacionalna krovna organizacija mladih, u suradnji s Institutom za društvena istraživanja. Studija je objavljena pod naslovom Sam svoj majstor: istraživanje socijalnog poduzetništva u neprofitnom sektoru mladih (2009). Istraživanjem se željelo utvrditi u kojoj mjeri mladi prepoznaju potencijal socijalnog poduzetništva kao mogućnosti financiranja aktivnosti organizacije i (samo)zapošljavanja mladih i ostalih marginaliziranih skupina te prepoznati izazove i zapreke u realizaciji poduzetničkih ideja u neprofitnom sektoru. Udrugama iz cijele Hrvatske poslan je upitnik s 98 pitanja i mogućnošću ostavljanja dodatnog komentara, a većina ispitanih udruga bila je iz Zagreba. Rezultati istraživanja ukazali su na to da ispitanici nisu sigurni u značenje pojma socijalnog poduzetništva, iako su u odgovorima na početna pitanja tvrdili da su se već susreli s tim pojmom i da shvaćaju što ta ideja predstavlja. Koncept socijalnog poduzetništva smatraju dobrom idejom od koje može profitirati i lokalna zajednica. Upravo zato su, za potrebe ovog istraživanja, neka pitanja ponovno postavljena, kako bi se utvrdilo što se promijenilo u proteklih šest godina. 5. METODOLOGIJA Primijenjena istraživačka metoda naziva se anketno ispitivanje (e-anketa). Anketa je najčešće korištena tehnika prikupljanja podataka u društvenim znanostima, čija je primjena raširena u takvoj mjeri da se smatra znanstvenom metodom (Tkalac Verčić i dr., 2010, 103). Pritom se najčešće misli na anketu u užem smislu, odnosno na ispitivanje stavova i mišljenja uz pomoć upitnika. Anketa, u ovom slučaju e-anketa, zbog vremenske ograničenosti pokazala se najpraktičnijom metodom istraživanja. Anketni upitnik poslan je na ukupno 68 elektroničkih adresa udruga. Popis udruga preuzet je s internetskih stranica nacionalne krovne organizacije mladih Mreže mladih Hrvatske (MMH), saveza koji okuplja približno 70 nevladinih udruga mladih i za mlade u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno od 24. do 30. kolovoza godine. Anketu je ispunila polovica željenog uzorka, odnosno 34 udruge. Istraživanje je potaknuto pretpostavkom autorica da socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno zastupljeno, poglavito u udrugama mladih. Istraživanjem se željelo utvrditi u kojoj su mjeri udruge mladih upoznate s terminima socijalnog poduzetništva i socijalnog poduzeća te s mogućnostima osnivanja takvih poduzeća. Drugi važan cilj istraživanja bio je uvidjeti procjene udruga mladih o tome kako socijalno poduzetništvo može financijski pridonijeti radu udruga, osnažiti prepoznatljivost aktivnosti udruga,

123 Socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj kao način financiranja djelovanja udruga 123 uključiti dodatne članove zajednice u rad udruge, pomoći u nalaženju novih poslovnih potencijala te osigurati bolju budućnost poslovanja udruga. Pritom su postavljena dva ključna istraživačka pitanja iz kojih su proizišle sljedeće hipoteze: (1) socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno zastupljeno u radu udruga koje se bave mladima i (2) socijalno poduzeće može djelovanje udruga učiniti financijski održivim. 6. REZULTATI I RASPRAVA Upitnik je poslan na e-adrese 68 udruga koje se bave aktivnostima vezanim uz mladu populaciju. Izvor popisa udruga je Mreža mladih Hrvatske, saveza koji okuplja nevladine udruge mladih i za mlade koje djeluju na nacionalnoj i lokalnoj razini unutar Republike Hrvatske. Na upitnik su odgovorile 34 udruge, odnosno 50 posto udruga obuhvaćenih istraživanjem. Od ispitanih udruga, 41 posto djeluje između šest i deset godina, 26 posto između 11 i 15 godina, 18 posto između jedne i pet godina, a 15 posto udruga djeluje više od 16 godina (slika 1). Slika 1. Godine djelovanja udruga Izvor: izradile autorice Najveći broj ispitanih udruga osnovano je na području Grada Zagreba 32 posto, a slijede ih Splitsko-dalmatinska županija s 21 posto, Primorsko-goranska županija s 12 posto, Osječko-baranjska, Zagrebačka i Varaždinska s devet posto, Šibensko-kninska sa šest posto te Dubrovačko-neretvanska s tri posto. Iz preostalih županija nije bilo odgovora udruga (slika 2).

124 124 Stana Odak Krasić, Ivanka Šaravanja Slika 2. Županije u kojima djeluju udruge Izvor: izradile autorice Kriterij broja članova otkriva da 47 posto udruga ima između 51 i 100 članova, 44 posto između 11 i 50, a devet posto udruga ima manje od deset članova (slika 3). Slika 3. Broj članova udruga Izvor: izradile autorice

125 Socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj kao način financiranja djelovanja udruga 125 Nešto više od 88 posto udruga izjašnjava se da su upoznate s pojmom socijalnog poduzetništva, dok je nešto manje od 12 posto odgovorilo da nije upoznato s tim pojmom (slika 4). Slika 4. Poznavanje termina socijalnog poduzetništva 11,4% Izvor: izradile autorice Istraživanje otkriva da 94 posto ispitanih udruga nema osnovano socijalno poduzeće, a samo šest posto odgovara potvrdno, odnosno da je udruga sudjelovala u osnivanju socijalnog poduzeća (slika 5). Slika 5. Socijalno poduzeće 5,7% Izvor: izradile autorice

126 126 Stana Odak Krasić, Ivanka Šaravanja Na pitanje razmišljaju li o osnivanju socijalnog poduzeća, 51 posto ispitanika odgovorilo je da razmišlja o toj mogućnosti, a 49 posto udruga niječe tu mogućnost (slika 6). Slika 6. Planovi i razmišljanja o osnivanju socijalnog poduzeća 48,6% Izvor: izradile autorice Čak 85 posto ispitanih udruga smatra da socijalno poduzetništvo može pridonijeti radu njihovih udruga, a samo 15 posto negira tu ulogu socijalnog poduzetništva (slika 7). Slika 7. Socijalno poduzeće u ulozi unapređenja rada udruge 14,3% Izvor: izradile autorice

127 Socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj kao način financiranja djelovanja udruga 127 Promatra li se socijalno poduzeće kao potpora unapređenja djelovanja, udruge smatraju da je najveći doprinos osnivanja jednog takvog poduzeća jačanje prepoznatljivosti aktivnosti udruge. Osim toga, prednosti osnivanja socijalnih poduzeća tiču se i ostalih elemenata u djelovanju udruga: uključivanje dodatnih članova zajednice u rad udruge, pomoć u nalaženju novih poslovnih potencijala i osiguravanje bolje budućnosti u poslovanju udruge. Pri procjeni financijskih blagodati socijalnog poduzetništva, čak 60 posto ispitanika ocijenilo je financijsku prednost u rasponu od dobre do izvrsne, samo 3 posto ispitanika dalo je negativnu ocjenu, a 27 posto udruga smatra da socijalno poduzetništvo može samo u manjoj mjeri pridonijeti njihovu djelovanju (tablica 2). Tablica 2. Socijalno poduzetništvo kao podrška za unapređenje djelovanja Procjene koliko socijalno poduzetništvo: može financijski pridonijeti radu udruge može pojačati prepoznatljivost aktivnosti udruge može uključiti dodatne članove Vaše zajednice u rad udruge može pomoći u nalaženju novih poslovnih potencijala može osigurati bolju budućnost u poslovanju udruge Nedovoljan (1) Dovoljan (2) Ocjene Dobar (3) Vrlo dobar (4) Izvrstan (5) 3 % 27 % 12 % 29 % 29 % 0 % 0 % 21 % 71 % 8 % 0 % 15 % 18 % 59 % 8 % 3 % 6 % 6 % 53 % 32 % 0 % 9 % 41 % 29 % 21 % nešto drugo 32 % 21 % 32 % 6 % 9 % Izvor: izradile autorice 7. ZAKLJUČAK Iako je koncept socijalnog poduzetništva u Republici Hrvatskoj prisutan već više od desetljeća, ideje takvog načina društvenog djelovanja još uvijek nisu dovoljno razvijene, poznate i priznate. Načela društvenog poduzetništva još se ne percipiraju kao jedan od načina financijskog doprinosa aktivnostima organizacija unutar zajednice koja se bavi društvenim problemima. Ciljana skupina ovog istraživanja bile su udruge koje se bave mladima, a središnje pitanje bilo je jesu li takve udruge orijentirane prema poduzetničkim inicijativama i u kojoj mjeri. Osnovna hipoteza glasila je da socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno zastupljeno kod udruga koje se bave mladima. Više od 90 posto ispitanika izjavilo je da nisu osnovali socijalno poduzeće i tako potvrdilo tu hipotezu. Taj negativni trend nije posljedica nepoznavanja termina socijalnog poduzetništva jer su gotovo svi ispitanici (88 posto) izjavili da im je poznato značenje tog pojma. Pritom je važno istaknuti da ispitane udruge nisu nedavno osnovane, već djeluju dugi niz godina čak 67 posto ispitanih udruga posluje između šest i 15 godina, a 15 posto udruga djeluje više od 16 godina te imaju itekako relevantno iskustvo i znanje o mogućnostima financiranja svojih aktivnosti.

128 128 Stana Odak Krasić, Ivanka Šaravanja Iako 85 posto ispitanika smatra da socijalno poduzetništvo može pridonijeti radu udruge, samo 51 posto razmišlja o osnivanju socijalnog poduzeća, dok 49 posto ne uzima u obzir taj vid održiva osiguravanja financijskih prihoda. Detaljnijom analizom procjena ispitanika o načinu unapređenja rada udruga pomoću projekata socijalnog poduzetništva, najbolje rezultate bilježi kategorija koja se tiče veće prepoznatljivosti aktivnosti udruga, a 3 posto udruga ocjenjuje financijski doprinos radu udruge nedovoljnim benefitom, u odnosu na 27 posto ispitanika koji daju jedva prolaznu ocjenu i smatraju je tek dovoljnim kriterijem. Ispitanici socijalno poduzetništvo vide i kao pomoć u pronalaženju novih poslovnih potencijala. Uzme li se u obzir usvojena Strategija razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od do godine, na temelju koje je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava osiguralo 270,65 milijuna kuna za razvoj socijalnog poduzetništva, buduća istraživanja trebala bi se usmjeriti na djelovanje udruga koje se bave mladima i njihove aktivnosti u pogledu osnivanja socijalnih poduzeća kao posljedice prepoznavanja mogućnosti koncepta socijalnog poduzetništva. Također, trebalo bi obratiti pozornost na negativne trendove prihvaćanja tog koncepta, to jest istražiti zašto udruge koje se bave mladima ne razmišljaju o osnivanju socijalnih poduzeća, iako svi pokazatelji govore u prilog tome da socijalno poduzetništvo može znatno pridonijeti rješavanju problema nezaposlenosti tog segmenta populacije.

129 Socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj kao način financiranja djelovanja udruga 129 SOCIAL ENTREPRENEURSHIP IN CROATIA AS A METHOD OF FINANCING NOT-PROFIT YOUTH ORGANISATIONS Lecturer Stana Odak Krasić, mag. nov., Veleučilište VERN Iblerov trg 10, Zagreb, Republika Hrvatska Telephone: Fax: stana.odak.krasic@vern.hr Ivanka Šaravanja, mag. nov., Zagrebačka banka Cesarčeva 2, Zagreb, Republika Hrvatska Telephone: Ivanka.saravanja@unicreditgroup.zaba.hr ABSTRACT Although one may say that all entrepreneurs through their activities contribute to society, social entrepreneurs conduct their activities exclusively to support the work of organisations founded to resolve critical social issues and for social betterment. Social entrepreneurship, which integrates the creation of economic and social value, enables organisations such as not-profit associations, cooperatives, foundations and similar entities to operate in a financially sustainable way. Nonetheless, social entrepreneurship is still poorly developed in Croatia so that, for example, the number of social enterprises is not known. The aim of this paper is to investigate and show to what extent not-profit associations involved in youth issues in Croatia are familiar with social entrepreneurship, use the approach or plan to in order to ensure their financial sustainability. The research methodology applied was the survey method (e-survey). The survey was sent to 68 addresses of associations on the list of the national peak organisation of youth Croatian Youth Network. 34 associations completed the survey. Our research confirmed the initial hypothesis: social entrepreneurship in Croatia is not well enough represented in the work of associations involved with youth given that more than 90% of respondents stated they had not founded a social enterprise. Neither is the role social enterprises in achieving financial sustainability for associations yet recognised 27% of respondents gave the financial contribution of associations barely a pass mark, while 3% of associations consider it an inadeqauate benefit. Associations consider that the greatest contribution from forming such an enterprise the strengthening of the recognition of their work. Key words: entrepreneurship; social entrepreneurship; social enterprises; not-profit associations; youth

130 130 Stana Odak Krasić, Ivanka Šaravanja LITERATURA 1. Bežovan, G., Zrinščak, S. (2007). Civilno društvo u Hrvatskoj, Zagreb: Naklada Jesenki i Turk/ Hrvatsko sociološko društvo. 2. Comolli, L.; Varga, E.; Varga, P. (2007). Pokreni se: Iskustva održivog socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj. Zagreb: NESST. Preuzeto s: ( ) 3. Dees, J. G. (1998). The Meaning of Social Entrepreneurship, Comments and suggestions contributed from the Social Entrepreneurship Founders Working Group. Durham, NC: Center for the Advancement of Social Entrepreneurship, Fuqua School of Business, Duke University. Preuzeto s: ( ) 4. European Commission (2003). Green Paper Entrepreneurship in Europe. Preuzeto s: ec.europa.eu/invest-in-research/pdf/download_en/entrepreneurship_europe.pdf ( ) 5. Europska komisija (2014), A map of social enterprises and their eco-systems in Europe. Country Report: Croatia. Preuzeto s: ( ) 6. Europska komisija (2013). Social economy and social entrepreneurship Social Europe guide Volume 4. Publications Office of the European Union, Luxembourg. 7. Europska komisija (2015). Social entrepreneurship. Preuzeto s market/social_business/index_en.htm ( ) 8. Eurostat (2015). Euro area unemployment rate at 11.0%. Preuzeto s: eurostat/documents/ / / ap-en.pdf/9adc381a-dbab-4e56-acdeeeeab ( ) 9. Galbraith, J. K. (1971). The New Industrial State. Boston: Houghton Mifflin. 10. Gvozdanović, A., Potočnik, D., Sočo, A. (2009). Sam svoj majstor: istraživanje socijalnog poduzetništva u neprofitnom sektoru mladih. Zagreb. Mreža mladih Hrvatske. Preuzeto s: ( ) 11. Hisrich, R. H., Peters, M. P., Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo. Zagreb: Mate. 12. Horvat, M., Kanić, V. (2011). Treća EMES-ova međunarodna istraživačka konferencija o socijalnom poduzetništvu: Social innovations through social entrepreneurship in civil society. Revija za socijalnu politiku, 18 (3) Hrvatski zavod za zapošljavanje (2015). Zapošljavanje u društvenom poduzetništvu. Preuzeto s: ( ) 14. Klepić Novalija, M. (2014). Mladi, poduzetništvo i Alisa u zemlji čudesa. Učenje za poduzetništvo. Preuzeto s: ( ) 15. Kuvačić, N. ( 2005). Poduzetnička biblija. Split: Beretin. 16. Mair, J., Marti, I. (2006). Social Entrepreneurship Research: A Source of Explanation, Prediction, and Delight, Journal of World Business, 41: Ministarstvo rada i mirovinskog sustava (2015). Strategija razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od do ( ) 18. Narodne novine (2014). Zakon o udrugama. Preuzeto s: ( ) 19. OECD (2001). Putting the Young in Business. Policy Challenges for Youth Entrepreneurship, Paris: OECD.

131 Socijalno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj kao način financiranja djelovanja udruga Paredo, A. M., McLean, M. (2006). Social entrepreneurship: A critical review of the concept, Journal of World Business, 41(1): Perić, J., Dalić, A. (2014): Social entrepreneurship in Croatia: Do regional disparities influence young people s perception of social entrepreneurship as a potential career path?, Ekonomski vjesnik / Econoviews, 1: Škrtić, M. (2008). Osnove poduzetništva i menadžmenta. Karlovac: Veleučilište u Karlovcu. 23. Škrtić, M., Mikić, M. (2007). O socijalnom poduzetništvu u svijetu i u Republici Hrvatskoj, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 5: Tkalac Verčić, A., Sinčić Ćorić, D. i Pološki Vokić, N.(2010). Priručnik za metodologiju istraživačkog rada: Kako osmisliti, provesti i opisati znanstveno i stručno istraživanje, Zagreb: MEP. 25. Vesalainen, J. (2002). Dimensions of Entrepreneurship: Social, economic, local and individual aspects of entrepreneurial behaviour, student s handbook, manuscript. University Vaasa, Finland. 26. Vidović, Davorka (2012). Socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj. Doktorska disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu. 27. Zrilić, N., Širola, D. (2014). Socijalno poduzetništvo nova mogućnost zapošljavanja mladih u Hrvatskoj, Zbornik Veleučilišta u Rijeci, 2 (1):

132

133 Extroverted personality as an advantage in entrepreneurship 133 EXTROVERTED PERSONALITY AS AN ADVANTAGE IN ENTREPRENEURSHIP Drago Pupavac, PhD., Polytechnic of Rijeka Vukovarska 58, Rijeka, Republic of Croatia Telephone: , drago ABSTRACT Entrepreneurs are usually enthusiastic, driven personalities, unabashed of taking the initiative and leaping forward. Successful entrepreneurs are proactive and incessantly on the quest for new business opportunities. According to the five-dimensional model of personality, character traits befitting such behaviour are extroversion and an openness to new experiences. Extroversion is associated with higher performance in sales, management positions and jobs which require influence over other people (negotiations). Accordingly, the main objective of this study is to find out if students of professional and specialized studies at Polytechnic of Rijeka fit within these parameters and to point out the importance of extroverted personality in creating new business ventures. In order to prove or refute the given hypothesis that students of entrepreneurship are highly extroverted personalities, various scientific methods have been applied, including survey, descriptive statistics and comparison. Empirical study was conducted by survey at Polytechnic of Rijeka throughout the academic year 2012/2013, 2013/2014 and 2014/ students of professional and specialized study of entrepreneurship were included in the poll, as well as 31 students of safety at work which were used as a control group. Research results indicate that the level of extroversion of entrepreneurship students is average and thus the set hypothesis was refuted. Key words: extroversion; entrepreneurs; entrepreneurship students

134 134 Drago Pupavac 1. INTRODUCTION Behaviour of individuals is highly influenced by their personality. Psychology of personality explores behaviour traits of individuals within a society and generally, behaviour of people. Personality is defined as a unique organization of character traits formed by mutual influence of an individual and their environment and determines a characteristic behaviour of an individual (Rot, 227). Jung made a distinction between two types of behaviour: introverted and extroverted (Zvonarevic, 1987). Accordingly, people have either introverted or extroverted personalities. Introverted personality is manifested by shyness, over thinking, emotional restraint, infrequent and weak relationships with other people, and focus on their own experiences. Extroverted personality is manifested by openness to other people and concrete reality, assertiveness, talkativeness, readiness to act, realistic expectations, interest in physical and social environment, good relationships with other people. Personality is a valid predictor of an employee s job performance (Leutner, et al, 2014), as demonstrated extensively by criterion-related validity studies (e.g., Chamorro-Premuzic & Furnham, 2010; Ones, Dilchert, Viswesvaran, & Judge, 2007). The personality-performance link is found across all occupational groups, managerial levels, and performance outcomes (Barrick & Mount, 1991; Barrick, Mount, & Judge, 2001; Hurtz & Donovan, 2000). Whereas Conscientiousness and, to some degree, Emotional Stability, have been associated with higher job performance across most types of jobs; the relationship between other Big Five traits (e.g. Extroversion, Openness and Agreeableness) and job performance is more context-dependent (Barrick et al., 2001). For example, Extroversion predicts performance only in professions that involve social interaction, whereas Openness (Barrick & Mount, 1991) and Agreeableness (Salgado, 1997) only predict training proficiency but not subsequent job performance. In contrast, there is little consensus about the importance of personality as a predictor of entrepreneurial success (Baron, Frese, & Baum, 2007). Although recent meta-analytic studies did highlight significant associations between personality and entrepreneurship (Brandstätter, 2011), these findings are limited to business performance (multiple R =.31; Zhao, Seibert, and Lumpkin, 2010), entrepreneurial intentions (multiple R =.36; Zhao et al., 2010) and occupational status (multiple R =.37; Zhao & Seibert, 2006). For instance, when entrepreneurship is defined in terms of occupational status (i.e., business ownership), data indicates that entrepreneurs tend to score significantly higher on Conscientiousness and Openness and lower on Neuroticism and Agreeableness than managers (Zhao & Seibert, 2006). Additionally, meta-analyses reveal that there is a particular personality profile associated with a person s willingness or intention to start a business (high Conscientiousness, Openness and Extroversion, and low Neuroticism; Zhao et al., 2010). In light of these findings, it could be suggested that the Big Five may also explain individual differences in entrepreneurial behaviours beyond business ownership or start up intention, such as opportunity recognition, opportunity exploitation, innovation, and value creation (Leutner, et al, 2014). Research conducted by Lukes et al (2005) has shown that students of entrepreneurship,

135 Extroverted personality as an advantage in entrepreneurship 135 unlike entrepreneurs, are open to new experiences, and are more conscientious and extroverted. However, entrepreneurs and students alike have scored the best on extroversion, which was an incentive for this very study. Accordingly, the basic hypothesis of this study is that entrepreneurs and students of entrepreneurship are more extroverted compared to an average cross-section of population. In order to prove or to refute this, various scientific methods have been used for this study, with survey and descriptive statistics being the most prominent. 2. THEORETICAL FRAME AND RESEARCH PROBLEM The personality approach is one of the classical and early approaches to entrepreneurship. At the same time, it is one of the more controversial areas of research (Rauch & Frese, 2007). The personality approach to entrepreneurship has been criticized in the entrepreneurship literature with the following arguments (Aldrich &Wiednmayer, 1993; Brochaus & Horowitz, 1985; Gartner, 1989; Low & MacMillan, 1988): Entrepreneurship requires too varied behaviours to be related to specific personality traits; personality traits are not strongly enough related to entrepreneurship to warrant further studies; and alternative views, such as ecological approaches, have been proposed that concentrate on environmental accounts (Rauch & Frese, 2007). These arguments were quite effective and led to the dominant position in entrepreneurship research that works on personality traits should be discontinued (low & MacMIllan, 1988). However, there is a recent revival of personality research in performance and leadership research and in many other areas of industrial/organizational psychology too. Research conducted by Lukes et al (2005) has garnered especially interesting results. Table 1. Comparison of Entrepreneurs and University Students Personality traits Entrepreneurs UEP Students Scale Reliability F N Mean s.d. N Mean s.d. Α General Self-efficacy 49 31,02 3, ,36 4,06 0,80 29,05*** Personal Initiative 51 3,75 0, ,24 0,51 0,70 39,25*** Extroversion 51 4,38 1, ,45 1,03 0,88 0,17 Agreeableness 51 4,33 0, ,30 0,76 0,68 0,07 Consciousness 51 4,11 0, ,28 0,94 0,80 1,47 Emotional Stability 51 4,60 0, ,97 0,91 0,78 22,72*** Openness to Experience 51 4,17 0, ,23 0,86 0,71 0,23 *** p <.001 Source: Lukes, M., et al. (2005)

136 136 Drago Pupavac Data from Table 1 show that students of entrepreneurship, unlike entrepreneurs, are more open to new experiences, and have a higher level of consciousness and extroversion. But entrepreneurs have greater emotional stability and are slightly more agreeable. Author of this very study believes that the research by Lukes et al shows that: 1) relationship between personality traits and entrepreneurship should not be ignored and 2) extroverted personality is common to entrepreneurs and students alike. Undeniable relationship between personality and entrepreneurship is confirmed by Giesen-Amsterdam model presented in Figure 1. Figure 1. A model of entrepreneurs personality characteristics and success Knowledge Skills Ability Broad personality traits Extraversion Emotional stability Openness to experience Agreeableness Conscientiousness Specific personality traits Need for Achievement Risk Taking Innovativeness Autonomy Self/Efficacy Locus of Control Goals Growth goals Visions Action strategies Environment Task environment Organizational differences Life cycle Business creation Business success Source: Rauch, A., Frese, M. (2007). Born to Be an Entrepreneur? Revisiting the Personality Approach to Entrepreneurship, in Baum, J., Frese, M., Baron, R. (Ed.), The psychology of entrepreneurship, Mahwah, NJ: Erlbaum, p. 47 The model describes how general (broad) personality traits may affect the personality dynamics of setting goals and developing strategies that, in turn, affect business creation and success. The model assumes that the effects of broad personality traits are not directly related to business outcomes, but they influence traits that are more specific/ proximal to entrepreneurship, for example, need for achievement, risk taking, and inventiveness. In 2013 entrepreneurship was a part of economic courses on five public universities in Croatia, three public and one polytechnic studies and on one public and one private college. In spite of this, there were no encouraging results. Only 4,7% of employed population in Croatia are self-employed entrepreneurs with other workers, and only 14,9% work alone. The number of small and medium businesses, as well as the numbers of employees there, was not augmented. It has even diminished in 2008 and 2012, while in 2011 and 2012

137 Extroverted personality as an advantage in entrepreneurship 137 small and medium businesses have negative financial results. In 2012 small businesses have a loss of over one billion HRK (about 150 million euros), and medium businesses of 859 million HRK (about 113 million euros). Among countries with economies based on efficiency, in 2008 Croatia was an average country regarding young entrepreneurs, but in the years that followed, the number of young entrepreneurs in Croatia fell below the average, with 2010 being the country with the lowest share of young entrepreneurs. This situation sets questions for reasons of this trend and if students of entrepreneurship are able to go against the grain of times and current recession. Accordingly, the basic hypothesis of this study is that more extroverted students of entrepreneurship could be an important indicator of their success in creating and developing new business ventures. The purpose of the research is to gain concrete insights about students extroversion. The basic assumption of the study therefore is: students of entrepreneurship are highly extroverted personalities. Research on extroverted/introverted personal traits of students at the Polytechnic of Rijeka has been conducted by poll. The questionnaire was anonymous and consisted of ten assertions. The students were asked to express the level of their (dis)agreement with the said assertions using marks from 0 to 4, according to Likert s scale. Instructions were given according to Goldberg et al (2006). Interpretation and analysis were conducted using McShane and Von Glinov (2010). The research included first year regular and associate students of entrepreneurship (N=72; Mean 24,61; min 18, max 50; SD 8,5) and regular and associate students of specialized graduate studies of entrepreneurship in Rijeka during the academic years 2012/2013, 2013/2014 and 2014/2015 (N=123). Regular and associate students of safety at work (N=31) were used as a control group. Thus a database was created to be further processed and analysed using appropriate statistic methods.

138 138 Drago Pupavac 3. RESEARCH RESULTS AND DISCUSSION Table 2 shows the level of students agreement with the assertions given in the questionnaire in the academic year 2014/2015. Table 2. Distribution of level of students agreement with given assertions, which show their extroversion/introversion (N=72) How accurately does each of the statement listed below describe you? Very accurate description of me Moderately accurate Neither accurate nor inaccurate Moderately inaccurate Very inaccurate description of me I feel comfortable around people I make friends easily I keep in the background I don t talk a lot I would describe my experiences as somewhat dull I know how to captivate people I don t like to draw attention to myself I am the life of the party I am skilled in handing social situations I have little to say Source: Author s research The questionnaire consisted of ten assertions. After the respondents expressed their level of agreement with them according to Likert s scale (Very accurate description of me..., Very inaccurate description of me), each assertion was associated with the appropriate number of points (from 0 to 4) based on instructions from Table 3. Table 3. Scoring Instructions For statement items 1, 2, 6, 8, 9 For statement items 3, 4, 5,7, 10 Very accurate description of me = 4 Moderately accurate = 3 Neither accurate nor inaccurate = 1 Moderately inaccurate = 1 Very inaccurate description of me = 0 Very accurate description of me = 0 Moderately accurate = 1 Neither accurate nor inaccurate = 2 Moderately inaccurate = 3 Very inaccurate description of me = 4 Source: McShane, Steven; Von Glinov, Mary Ann (2010). Organizational Behaviour, 5th edition, Boston [etc.], McGraw-Hill/Irwin., p. 514.

139 Extroverted personality as an advantage in entrepreneurship 139 Scores range from 0 to 40. Low scores indicate introversion; high scores indicate extroversion. Each of the students could assess their level of extroversion compared to the average level of their colleagues extroversion (cf. Table 6) or to compare their results with the scale given in Table 4. Table 4. PIP Introversion-extroversion IPIP Introversion-extroversion 35 to to to 27 7 to 20 0 to 6 Interpretation High extroversion Moderate extroversion Between extroversion and introversion Moderate introversion High introversion Source: McShane, Steven; Von Glinov, Mary Ann (2010). Organizational Behaviour, 5th edition, Boston [etc.], McGraw-Hill/Irwin., p Table 5. Individual results of introversion and extroversion levels shown by students of the specialized graduate studies of entrepreneurship. IPIP Introversionextroversion Interpretation 2012/ / /2015 Total 35 to to to 27 7 to 20 0 to 6 High extroversion Moderate extroversion Between extroversion and introversion Moderate introversion High introversion Source: Authors research The average number of scored points for extroversion is shown in Table 6. Table 6. Students average number of scored points for extroversion Study Students of professional study of entrepreneurship 2014/2015 (N=72) Students of specialized study of entrepreneurship 2014/2015 (N=37) Students of specialized study of entrepreneurship 2013/2014 (N=49) Students of specialized study of entrepreneurship 2012/2013 (N=38) Students of security at work (control group) (N=31) Average scores 24,96 (full-time students 25,03; part-time students 24,91) (male 26,2; female 24,48) 24,19 (full-time and part-time students) 26,48 (full-time students) 26,21 (full-time students) 24,84 (full-time and part-time students) Source: Author s research

140 140 Drago Pupavac Based on data from tables 5 and 6, it can be concluded that: a) there are no significant differences in the level of extroversion between regular and associate students of professional and specialized studies of entrepreneurship, b) there are no significant differences in the level of extroversion between students of professional and specialized studies of entrepreneurship and professional studies of safety at work, c) students of professional and specialized studies of entrepreneurship are in between extroversion and introversion on average. The total number of points gained on certain assertions which were used to estimate the level of students extroversion is shown in Figure 2. Figure 2. The scored number of points for assertions used to estimate the level of need for social approval Source: Author s research Picture 2 shows that students scored the least on assertions I don t like to draw attention to myself (105), I am the life of the party (118), I know how to captivate people (158) and I keep in the background (173). Entrepreneurs are usually associated with extroversion and good communication skills, so there is some encouragement in the fact that the students scored the best on the assertion I feel comfortable around people (237).

141 Extroverted personality as an advantage in entrepreneurship CONCLUSION One of the most important elements of personality theory is that people possess specific personality traits. The most widely respected model of personality traits is the Big five model: conscientiousness, agreeableness, neuroticism, openness to experience and extroversion. Extroverted people are outgoing, talkative, sociable, and assertive. Extroverts get their energy from the outer world, people and things around them. Behaviour of people with high scores on extroversion and openness to experience is aimed at achieving goals, managing their environment, and advancing themselves in teams. Accordingly, the research conducted in this study had two basic hypotheses: 1) the relationship between personality traits and entrepreneurship should not be ignored and 2) extroversion is the basic character trait of entrepreneurs and students of entrepreneurship. The research conducted over three consecutive academic years on students of professional and specialized studies of entrepreneurship in Rijeka has refuted the given hypothesis about their high level of extroversion. Students were, on average, in between introversion and extroversion, as well as students of safety at work who were used as a control group. Only 5.7% of students of entrepreneurship have shown a high level of extroversion.

142 142 Drago Pupavac EKSTROVERTIRANOST KAO POŽELJNA CRTA OSOBNOSTI PODUZETNIKA dr. sc. Drago Pupavac, prof. v. š., Veleučilište u Rijeci Vukovarska 58, Rijeka, Republika Hrvatska Telefon: , drago pupavac@veleri.hr SAŽETAK Poduzetnici su najčešće ljudi puni entuzijazma koji preuzimaju inicijativu i vode projekte naprijed. Uspješni poduzetnici su proaktivni, neprestano u potrazi za poslovnim prilikama. Crte osobnosti koje prema petodimenzionalnom modelu osobnosti najbolje opisuju takvo ponašanje su ekstrovertiranost i otvorenost prema iskustvu. Ekstrovertiranost se povezuje s višim perfomancama u prodaji, menadžerskim poslovima i poslovima u kojima je potrebno utjecati na druge (pregovaranjima). U skladu s tim, temeljna zadaća ovoga rada jest istražiti ekstrovertiranost studenata stručnog i specijalističkog dimplomskog studija Veleučilišta u Rijeci te ukazati na važnost ove dimenzije ličnosti u kreiranju novih poslovnih pothvata. Da bi se dokazala ili opovrgnula postavljena hipoteza o iznad prosječnoj ekstovertiranosti studenata stručnog studija poduzetništva korištene su brojne znanstvene metode od kojih se izdvajaju metoda anketiranja, metoda deskriptivne statistike i komparativna metoda. Empirijsko istraživanje provedeno je metodom anketiranja na Veleučilištu u Rijeci akademske 2012./2013., 2013./2014. i 2014./2015. godine. Anketiranjem je obuhvaćeno 195 studenta stručnog i specijalističkog diplomskog studija Poduzetništva i 31 student stručnog studija Sigurnosti na radu koji su poslužili kao kontrolna grupa. Rezultati istraživanja ukazuju na prosječnu razinu ekstrovertiranosti studenata stručnog studija Poduzetništva čime je opovrgnuta postavljena hipoteza. Ključne riječi: ekstrovertiranost; poduzetnici; studenti poduzetništva

143 Extroverted personality as an advantage in entrepreneurship 143 LITERATURE 1. Aldrich, E., & Wiedenmayer, G. (1993). From traits to rates: An ecological perspective on organizational faoundings, In Katz, A., Brochaus, R., Advances in entrepeneurship, firm emergence, and growth (Vol, 1, pp ). Greenwich, CT: JAI Press. 2. Baron, R. A., Frese, M., & Baum, J. R. (2007). Research Gains: Benefits of closer links between I/O psychology and entrepreneurship. In J. R. Baum, M. Frese, & R. A. Baron (Eds.), The psychology of entrepreneurship (pp ). Mahwah, NJ: Erlbaum. 3. Barrick, M. R., & Mount, M. K. (1991). The Big Five personality dimensions and job performance. A meta-analysis. Personnel Psychology, 44, Barrick, M. R., Mount, M. K., & Judge, T. A. (2001). Personality and performance at the beginning of the new Millennium: What do we know and where do we go next? International Journal of Selection and Assessment, 9, Brandstätter, H. (2011). Personality aspects of entrepreneurship: A look at five meta-analyses. Personality and Individual Differences, 51, Brochaus, H., & Horowitz, S. (1985). The psychology of the entrepreneur, In D.L. Sexton & R.W.Smilor (Eds.) The art and science of entrepreneurship (pp.25-48). Cambridge, MA: Ballinger. 7. Chamorro-Premuzic, T., & Furnham, A. (2010). The psychology of personnel selection. New York: Cambridge University Press 8. Gartner, W.B. (1989). Who is the entrepreneur? is the wrong question? Entrepreneurship Theory and Practice, 12(2), Goldberg, et al. (2006.). The International Personality item Pool and the Future of Public- Domain Personality Measures, Journal of Research in Personality, 40, p Hurtz, G. M., & Donovan, J. J. (2000). Personality and job performance: The Big Five revisited. Journal of Applied Psychology, 85(6), Leutner, F., et al (2014). The relationship between the entrepreneurial personality and the Big Five personality traits, Perosonality and Individual Diferences, 63, Low, B., & MacMillan,B.C. (1988). Entrepreneurship : Past research and future challenges, Journal of Management, 14(2), Lukes, M., et al (2005). Psychology of Entrepreneurship Research Findings and Educational Consequences, XII. EAWOP congress, Istanbul. 14. McShane, Steven; Von Glinov, Mary Ann (2010). Organizational Behaviour, 5th edition, Boston [etc.], McGraw-Hill/Irwin. 15. Ones, D. S., Dilchert, S., Viswesvaran, C., & Judge, T. A. (2007). In support of personality assessment in organizational settings. Personnel Psychology, 60, Rauch, A., Frese, M. (2007). Born to Be an Entrepreneur? Revisiting the Personality Approach to Entrepreneurship, in Baum, J., Frese, M., Baron, R. (Ed.), The psychology of entrepreneurship, Mahwah, NJ: Erlbaum. 17. Rot, N. (1985). Opšta psihologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd. 18. Salgado, J. F. (1997). The five factor model of personality and job performance in the European Community. Journal of Applied Psychology, 82(1), Zhao, H., & Seibert, S. E. (2006). The Big Five personality dimensions and entrepreneurial status: A meta-analytical review. The Journal of Applied Psychology, 91, Zhao, H., Seibert, S. E., & Lumpkin, G. T. (2010). The relationship of personality to entrepreneurial intentions and performance: A meta-analytic review. Journal of Management, 36, Zvonarević, M. (1987). Psihologija, Školska knjiga, Zagreb.

144

145 Emocionalno učenje za razvoj poduzetništva na visokim učilištima u RH 145 EMOCIONALNO UČENJE ZA RAZVOJ PODUZETNIŠTVA NA VISOKIM UČILIŠTIMA U RH doc. dr. sc. Mirko Smoljić, prof. v. š. Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru Županijska 50, Vukovar msmoljic@vevu.hr Branka Stipanović, struč. spec. oec. Sveučilište/Univerzitet Hercegovina, Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića Kraljice Mira 3a, Bijakovići Međugorje, BiH stipanovicbranka@gmail.com Hrvoje Smoljić, bacc. oec. Veleučilište Baltazar Zaprešić Vladimira Novaka 23, Zaprešić s.g.hrvoje@gmail.com SAŽETAK Moderno poslovno okruženje sve je više obilježeno potrebom za kreativnošću, inoviranjem i sposobnošću preuzimanja rizika i inicijative u poslovanju. U takvim uvjetima poslovanja za uspjeh nije dovoljno razvijati isključivo analitičke i kognitivne sposobnosti u poslovanju, već je nužno spoznati na koji način emocionalna inteligencija može djelovati kao okidač za stjecanje konkurentske sposobnosti u poslovnim pothvatima. Emocionalna inteligencija u poslovanju ima osobit značaj u području razumijevanja ponašanja potrošača čije potrebe i želje postaju fokus svakog uspješnog poduzetnika. Ponašanje potrošača često je pod utjecajem limbičkog dijela mozga, a ne neokorteksa što znači da emocije imaju prevagu u donošenju odluke o kupnji. Navedeno objašnjava važnost prihvaćanja i razvoja emocionalnog učenja za razvoj poduzetništva na visokim učilištima u RH što je ujedno predmet istraživanja rada. Cilj emocionalnog učenja je razvoj i korištenje kompetencija koje čine EQ (emocionalnu inteligenciju) u poslovanju. Ključne riječi: emocionalna inteligencija; emocionalno učenje; poduzetništvo

146 146 Mirko Smoljić, Branka Stipanović, Hrvoje Smoljić 1. UVOD Predmet rada je istraživanje značaja emocionalnog učenja u modernom poslovanju s osvrtom na učinak emocionalnog učenja na razvoj poduzetničkih kompetencija iz kategorija stavovi, ponašanje i menadžerske vještine u praktičnom radu hrvatskih poduzetnika. Rad se sastoji od četiri cjeline. U prvoj cjelini opisan je pojam i značaj emocionalne inteligencije u poslovanju. Druga cjelina obrađuje emocionalni aspekt poduzetničkih kompetencija. Treća cjelina prikazuje rezultate istraživanja o značaju emocionalnog učenja u razvoju poduzetništva na temelju koje se donosi zaključak o važnosti emocionalnog učenja za razvoj poduzetništva na visokim učilištima u RH. 2. POJAM I ZNAČAJ EMOCIONALNE INTELIGENCIJE U POSLOVANJU Emocionalna inteligencija je koncept koji ima osobit značaj jer pojedincu omogućuje prepoznavanje i razumijevanja vlastitih i tuđih emocija te tako izrazito utječe na ponašanje pojedinca kako i privatnom, tako i u poslovnom okruženju. Kako bi se omogućilo uspješno razumijevanje emocija, ključno je da se važna pitanja i problemi ne analiziraju samo na spoznajnoj razini, već da se uistinu i dožive, odnosno osjete. Emocionalna inteligencija zagovara suradnju i integraciju između spoznajnog (kognitivnog) i emocionalnog aspekta svakog pojedinca. Koncept emocionalne inteligencije razvili su američki psiholozi Peter Salovey i John Mayer godine (prema Daneschmand [et al], 2013), a navedeni autori važnim značajkama emocionalne inteligencije smatraju razumijevanje i prihvaćanje vlastitih i tuđih osjećaja te razvoj asertivnog ponašanja utemeljenog na spoznaji i uvažavanju emocija. Goleman (2010) smatra emocionalnu inteligenciju vrlo važnom u poslovnom okruženju s obzirom da emocije uvelike utječu na ponašanje i radnu motivaciju, a time i na produktivnost pojedinca te je razvio model sastavljen od pet krucijalnih socioemocionalnih kompetencija, a to su: Samosvijest odnosno svijest o dominantnoj emociji (emocijama) u određenom trenutku koja omogućuje procjenu sposobnosti i samopouzdanje pojedinca pri donošenju odluka. Samokontrola kao ključan čimbenik koji omogućuje oporavak od emocionalnih stresova i razvoj savjesnog odnosa prema poslu jer omogućuje učinkovito nošenje pojedinca s emocijama (poglavito negativnim emocijama). Motivacija razvoj svijesti o intrinzičnim potrebama i motivima koji su pokretači motivacijskog ciklusa te ustrajnost na putu ka ostvarenju željenih ciljeva, čak i u situaciji koja je obilježena razočaranjem ili (trenutnim) neuspjehom. Empatija kao sposobnost razumijevanja tuđih emocija i razvoj tolerancije prema različitostima. Društvene vještine omogućuju točno prepoznavanje i razumijevanje emocija u različitim društvenim skupinama i situacijama što u poslovnom životu donosi prednosti pri pregovaranju, vođenju i suradnji.

147 Emocionalno učenje za razvoj poduzetništva na visokim učilištima u RH 147 Znanstvenici su dugo vremena smatrali kako se emocionalna inteligencija ne može unaprijediti, da je genetski uvjetovana te da se razvija samo u ranom djetinjstvu. Iako je točno da postoji genetska uvjetovanost emocija i da period ranog djetinjstva ima najznačajniji obol u formiranju emocija, nova istraživanja u području neurogeneze pokazuju da je i u odrasloj dobi moguće razvijati nove obrasce ponašanja utemeljene na razumijevanju, doživljaju i prihvaćanju emocija, i to zbog činjenice da je ljudski mozak i u odrasloj dobi sposoban stvarati nove neuronske puteve (Boyatzis, [et al], 2010) koji mu omogućuju kontinuirano emocionalno učenje i razvoj. Suvremeno poslovno okruženje sve je više orijentirano na kreiranje konkurentske prednosti tvrtki temeljem angažmana ljudskih potencijala organizacije. Osnova stjecanja konkurentske prednosti postaje neopipljiva i zasnovana na znanjima, vještinama i kompetencijama zaposlenika i menadžera. Često se ističe kako kreativnost i inovacije predstavljaju put ka uspješnosti (Amabile, 1988). Procese kreativnosti i inovativnog razmišljanja nije moguće potaknuti u okruženju koje negira i omalovažava emocije, već u poticajnom okruženju ispunjenom razumijevanjem i uvažavanjem emocija, empatijom i aktivnim slušanjem. Negativne emocije poput straha usmjeravaju pojedinca na izvor prijetnje i on nije sposoban za razvoj kreativnosti, dok pozitivne emocije potiču pojedinca na istraživanje, učenje i izgradnju odnosa s drugim ljudima, a time se ujedno osiguravaju osnovni preduvjeti kreativnog i inovativnog djelovanja (Averil, 2005). Kets de Vries (2009) ističe da: 1. upoznavanje vlastitih emocija; 2. učenje kako ovladati tim emocijama; i 3. učenje kako prepoznati i nositi se s emocijama drugih pridonosi učinkovitijem donošenju odluka, objektivnosti u analizi situacija i rezultira većim stupnjem zadovoljstva u međusobnim odnosima što je od iznimnog značaja za učinkovito funkcioniranje organizacije. Karakteristike koje ističe De Vries (2009) ujedno su vrlo značajne u prepoznavanju i razumijevanju potreba zaposlenika pa se osobito cijene kod organizacijskih lidera, ali i u razumijevanju potreba kupaca i poslovnih partnera na temelju čega se kreira učinkovitost u pregovaranju i stvaranju dodatne vrijednosti utemeljene na prepoznavanju i razumijevanju potreba kupaca i partnera. 3. EMOCIONALNI ASPEKT PODUZETNIČKIH KOMPETENCIJA Značaj razvoja poduzetničkih kompetencija prepoznat je u Nacionalnom okvirnom kurikulumu Republike Hrvatske iz godine ( a kurikulum potiče razvoj poduzetničkih kompetencija kao jedne od osam ključnih učeničkih i studentskih kompetencija koja se sustavno razvija kroz interdisciplinarni pristup. Boytzis (1982) definirao je kompetenciju kao sposobnost koju osoba posjeduje, a koja vodi do ponašanja koje zadovoljava zahtjeve pojedinog posla unutar parametara organizacijskog okruženja, te posljedično dovodi do željenih rezultata. Kompetencija je, dakle, skup temeljnih znanja, vještina i sposobnosti koje osiguravaju pojedincu da postigne optimalne ili vrhunske performanse na određenom radnom mjestu. Analogno definiciji kompetencija u cjelini, poduzetničke kompetencije se mogu definirati kao sposobnost pojedinca da udovolji zahtjevima poduzetništva kao samostalnog poslovnog pothvata s ciljem kreiranja profita uz preuzimanje rizika. Poduzetničke kompetencije mogu se definirati i kao pojedinačne karakteristike koje uključuju stavova i ponašanje, a koje omogućuju poduzetni-

148 148 Mirko Smoljić, Branka Stipanović, Hrvoje Smoljić cima postizanje i održavanje poslovnog uspjeha. Poduzetničke kompetencije sastoje se od motiva, osobina, samopoštovanja, stavova, ponašanja, vještina i znanja (Boyatzis, 1982; Brophy i Kiely, 2002 prema Kochadai, 2012). U tablici 1. prikazuje se klasifikacija poduzetničkih kompetencija. Tablica 1. Klasifikacija poduzetničkih kompetencija Kompetencije vezane uz stavove Kompetencije vezane uz ponašanje Menadžerske kompetencije Samopouzdanje Inicijativa Pretraga informacija Samopoštovanje Iskorištavanje poslovnih prilika Sustavno planiranje Način nošenja s pogreškama Ustrajnost Rješavanje problema Tolerancija na neizvjesnost Asertivnost Uvjerljivost Usmjerenost na kvalitetu Potreba za postignućem Orijentiranost na ciljeve Lokus kontrole Potreba za autonomijom Komunikacijske vještine Sposobnost preuzimanja rizika Motivacija i energija Inovacija Kreativnost Tehničko znanje Društvene vještine Izvor: Kochadai, M. (2014). The concept of entrepreneurial competency, competency model and review of earlier studies. Preuzeto s: chapter%202.pdf, ( ) Na temelju pokazatelja u Tablici 1, evidentno je da su cjelokupne poduzetničke kompetencije uvjetovane stupnjem emocionalne inteligencije te emocionalnim učenjem poduzetnika. Emocijama uvjetovane kompetencije vezane uz stavove su osobito: samopouzdanost, samopoštovanje, tolerancija na greške i neizvjesnost te lokus kontrole. Bihevioralne karakteristike koje su osobito vezane uz emocionalno učenje su: asertivnost, motivacija i energija te kreativnost. U skupini menadžerskih kompetencija, uspješnost u komunikacijskim i društvenim vještinama je osobito vezana uz emocionalno učenje i stupanj emocionalne inteligencije.

149 Emocionalno učenje za razvoj poduzetništva na visokim učilištima u RH ISTRAŽIVANJE O ZNAČAJU EMOCIONALNOG UČENJA U RAZVOJU PODUZETNIŠTVA U ovom poglavlju rada prikazat će se problem i hipoteze istraživanja, metodologija prikupljanja i obrade podataka, odabrani uzorak te rezultati i analiza dobivenih primarnih podataka Problem, problem i hipoteze istraživanja Problem istraživanja je nepoznavanje utjecaja emocionalnog učenja na razvoj poduzetničkih kompetencija. Predmet istraživanja je značaj emocionalnog učenja u razvoju poduzetništva. U istraživanju se polazi od sljedećih nul-hipoteza: H1: Ispitanici koji su imali edukaciju iz područja emocionalnog učenja ne ocjenjuju vlastite poduzetničke kompetencije vezane uz emocije višom ocjenom u odnosu na ispitanike koji nisu upoznati s konceptom emocionalnog učenja. H2: Stupanj razvoja poduzetničkih kompetencija zasnovanih na emocijama nije uvjetovan edukacijom iz područja emocionalnog učenja Metodologija prikupljanja i obrade podataka Za potrebe prikupljanja primarnih podataka sastavljen je anketni upitnik sastavljen od 4 pitanja zatvorenog tipa. Prvo pitanje vezano je uz pohađanje edukacije o emocionalnom učenju. Drugo pitanje traži od ispitanika samoevaluaciju razvijenosti poduzetničkih kompetencija utemeljenim na emocijama (iz kategorije stavovi). Treće pitanje je vezano uz samoevaluaciju poduzetničkih kompetencija utemeljenih na emocijama (iz bihevioralne kategorije). Četvrto pitanje je vezano uz samoevaluaciju poduzetničkih kompetencija utemeljenih na emocijama (iz kategorije menadžerskih kompetencija). Ispitanici su kontaktirani putem adresa. Kao statističke metode obrade podataka odabrane su metoda aritmetičke sredine (za izračun prosječne ocjene) i metoda hi kvadrat testa kojom se ispituje postojanje statističkih signifikantne veze između ocjene poduzetničkih kompetencija zasnovanih na emocijama i pohađanja edukacije o emocionalnom učenju Uzorak istraživanja Koristio se uzorak veličine N=300 ispitanika. U uzorku ispitanika obuhvaćeni su mali poduzetnici i obrtnici Uzorak se odabire prema podacima HGK i HOK, a ispitanici se biraju slučajnim odabirom (svaki 5. član ukupne populacije poduzetnika) do popunjenja odabrane kvote. Prilikom odabira uzorka ispitanika, nijedan kriterij osim činjenice da se radi o osobama koje se aktivno bave poduzetništvom nije prethodno determiniran.

150 150 Mirko Smoljić, Branka Stipanović, Hrvoje Smoljić 4.4. Rezultati istraživanja Grafikon 1. prikazuje strukturu poduzetnika prema kriteriju pohađanja edukacije i područja emocionalnog učenja Da Ne 33% 67% Izvor: Istraživanje autora Većina ispitanika (x=67%) pohađala je edukaciju iz područja emocionalnog učenja te je upoznata s konceptom emocionalne inteligencije i emocionalnog učenja. Tablica 1. prikazuje ukupnu prosječnu samoocjenu ispitanika u pogledu menadžerskih kompetencija (stavova) zasnovanih na emocionalnoj inteligenciji Stavovi/Ocjena 1-loše 2-dovoljno dobro 3-dobro 4-vrlo dobro 5-odlično Samopouzdanje Samopoštovanje Način nošenja s greškama Tolerancija na neizvjesnost Samokontrola UKUPNO (Ocjena* broj ispitanika) SVEUKUPNO 5769 BROJ ODGOVORA 1500 Prosječna ocjena 3,85 Izvor: Istraživanje autora 1 Varijabla lokus kontrole (unutarnji ili vanjski) prema Kochadai (2014) zamijenjena je varijablom samokontrola.

151 Emocionalno učenje za razvoj poduzetništva na visokim učilištima u RH 151 Prosječna ocjena stavova koji čine poduzetničke kompetencije je 3,85, odnosno ispitanici u prosjeku ocjenjuju svoje samopouzdanje, samopoštovanje, način nošenja s greškama, toleranciju na neizvjesnost i samokontrolu ocjenom vrlo dobar. Tablica 2. prikazuje ukupnu prosječnu samoocjenu ispitanika u pogledu menadžerskih bihevioralnih kompetencija zasnovanim na emocionalnoj inteligenciji Ponašanje/Ocjena 1-loše 2-dovoljno dobro 3-dobro 4-vrlo dobro 5-odlično Asertivnost Motivacija Energija Kreativnost UKUPNO (Ocjena* broj ispitanika) SVEUKUPNO 4622 BROJ ODGOVORA 1200 Prosječna ocjena 3,85 Izvor: Istraživanje autora Prosječna ocjena bihevioralnih poduzetničkih kompetencija ispitanika je 3,85, odnosno ispitanici u prosjeku ocjenjuju svoju asertivnost, motivaciju, energičnost i kreativnost ocjenom vrlo dobar. Tablica 3. prikazuje ukupnu prosječnu samoocjenu ispitanika u pogledu menadžerskih poduzetničkih kompetencija zasnovanih na emocionalnoj inteligenciji Menadžerska vještina/ocjena 1-loše 2-dovoljno dobro 3-dobro 4-vrlo dobro 5-odlično Komunikacijske vještine Društvene vještine UKUPNO (Ocjena* broj ispitanika) SVEUKUPNO 2453 BROJ ODGOVORA 600 Prosječna ocjena 4,09 Izvor: Istraživanje autora Prosječna ocjena menadžerskih poduzetničkih kompetencija ispitanika je 4,09, odnosno ispitanici u prosjeku ocjenjuju svoju asertivnost, motivaciju, energičnost i kreativnost ocjenom vrlo dobar.

152 152 Mirko Smoljić, Branka Stipanović, Hrvoje Smoljić Tablica 4. prikazuje χ 2 test kojim će se utvrditi postoji li statistički značajna veza između ocjene u kategoriji stavovi i pohađanja edukacije iz područja emocionalnog učenja. Stav Pohađao/la sam edukaciju Nisam pohađao/la edukaciju UKUPNO 1-loše dovoljno dobro dobro vrlo dobro odlično UKUPNO Tablica očekivanih vrijednosti Stav Pohađao/la sam Nisam pohađao/la edukaciju edukaciju UKUPNO 1-loše dovoljno dobro dobro vrlo dobro odlično UKUPNO f0 Ft f0-ft (f0-ft)2 (f0-ft)2/ft , , , , , , , , , ,76 Ukupno 70,21 Izvor: obrada autora S obzirom da je testiranjem hipoteza dobiveni empirijski hi-kvadrat 70,21 veći od teorijskog hi-kvadrata uz 4 stupnja slobode (df) i 5% signifikantnosti koji iznosi 9,488, prihvaća se alternativna hipoteza kako je edukacija u području emocionalne inteligencije značajna varijabla u samoocjeni poduzetničkih kompetencija iz skupine stavovi.

153 Emocionalno učenje za razvoj poduzetništva na visokim učilištima u RH 153 Tablica 5. prikazuje χ 2 test kojim će se utvrditi postoji li statistički značajna veza između ocjene u bihevioralnoj kategoriji i pohađanja edukacije iz područja emocionalnog učenja. Ponašanje Pohađao/la sam edukaciju Nisam pohađao/la edukaciju UKUPNO 1-loše dovoljno dobro dobro vrlo dobro odlično UKUPNO Tablica očekivanih vrijednosti Ponašanje Pohađao/la sam Nisam pohađao/la edukaciju edukaciju UKUPNO 1-loše dovoljno dobro dobro vrlo dobro odlično UKUPNO f0 Ft f0-ft (f0-ft)2 (f0-ft)2/ft , , , , , , , , , ,52 UKUPNO 13,35 Izvor: obrada autora

154 154 Mirko Smoljić, Branka Stipanović, Hrvoje Smoljić S obzirom da je testiranjem hipoteza dobiveni empirijski hi-kvadrat 13,35 veći od teorijskog hi-kvadrata uz 4 stupnja slobode (df) i 5% signifikantnosti koji iznosi 9,488, prihvaća se alternativna hipoteza kako je edukacija u području emocionalne inteligencije značajna varijabla u samoocjeni bihevioralnih poduzetničkih kompetencija. Tablica 6. prikazuje χ 2 test kojim će se utvrditi postoji li statistički značajna veza između ocjene u kategoriji menadžerskih vještina zasnovanih na emocionalnoj inteligenciji i pohađanja edukacije iz područja emocionalnog učenja. Ponašanje Pohađao/la sam edukaciju Nisam pohađao/la edukaciju UKUPNO 1-loše dovoljno dobro dobro vrlo dobro odlično UKUPNO Tablica očekivanih vrijednosti Ponašanje Pohađao/la sam Nisam pohađao/la edukaciju edukaciju UKUPNO 1-loše dovoljno dobro dobro vrlo dobro odlično UKUPNO f0 Ft f0-ft (f0-ft)2 (f0-ft)2/ft , , , , , , , , , ,47 ukupno 16,58 Izvor: obrada autora

155 Emocionalno učenje za razvoj poduzetništva na visokim učilištima u RH 155 S obzirom da je testiranjem hipoteza dobiveni empirijski hi-kvadrat 16,58 veći od teorijskog hi-kvadrata uz 4 stupnja slobode (df) i 5% signifikantnosti koji iznosi 9,488, prihvaća se alternativna hipoteza kako je edukacija u području emocionalne inteligencije značajna varijabla u samoocjeni menadžerskih poduzetničkih kompetencija. Temeljem provedenog istraživanja mogu se odbaciti nul-hipoteze i postaviti alternativne hipoteze: H1: Ispitanici koji su imali edukaciju iz područja emocionalnog učenja ocjenjuju vlastite poduzetničke kompetencije vezane uz emocije višom ocjenom u odnosu na ispitanike koji nisu upoznati s konceptom emocionalnog učenja. H2: Stupanj razvoja poduzetničkih kompetencija zasnovanih na emocijama je uvjetovan edukacijom iz područja emocionalnog učenja. 5. ZAKLJUČAK Rezultati istraživanja ukazuju na činjenicu da edukacija iz područja emocionalne inteligencije ima relevantan značaj u razvoju poduzetničkih kompetencija u pogledu stavova, ponašanja i menadžerskih vještina zasnovanih na emocionalnoj inteligenciji. Rezultati provedenog empirijskog istraživanja stoga upućuju na potrebu emocionalnog učenja za razvoj poduzetništva na visokim učilištima u RH sukladno Nacionalnom okvirnom kurikulumu RH iz u kojem su poduzetničke kompetencije prepoznate kao ključne za budući poslovni uspjeh studenata.

156 156 Mirko Smoljić, Branka Stipanović, Hrvoje Smoljić EMOTIONAL LEARNING FOR ENTREPRENEURSHIP DEVELOPMENT AT HIGHER EDUCATION INSTITUTIONS IN CROATIA Mirko Smoljić, assist. prof. College of Applied Sciences Lavoslav Ružička in Vukovar Vukovar, Županijska 50 Branka Stipanović, spec. econ. University Herzegovina, Faculty of Social Sciences Dr. Milenko Brkić, Kraljice Mira 3a, Bijakovići Međugorje, BiH Hrvoje Smoljić, bacc. econ. Polytechnic Baltazar Zaprešić Zaprešić, Vladimira Novaka 23 ABSTRACT The modern business environment is increasingly characterized by a need for creativity, innovation and risk-taking ability. In such conditions for business success, it is not enough to develop exclusively analytical and cognitive skills, but also to know how emotional intelligence can act as a trigger for the acquisition of competitive ability in business ventures. Emotional intelligence in business has a special importance in understanding of consumer behavior because needs and desires of customers become the focus of every successful entrepreneur. Consumer behavior is often influenced by the limbic part of the brain, not the neocortex, which means that emotions prevail in the purchase decision. This explains the importance of acceptance and development of emotional learning for the development of entrepreneurship in higher education institutions in the Republic of Croatia which is the subject of research work. The goal of emotional learning is the development and use of competencies that make EQ (emotional intelligence) in the business. Key words: emotional intelligence; emotional learning; entrepreneurship

157 Emocionalno učenje za razvoj poduzetništva na visokim učilištima u RH 157 LITERATURA 1. Amabile, T. M. (1988). A model of creativity and innovation in organizations. Research in organizational behavior, 10(1), Averill, J. R. (2005). Emotions as mediators and as products of creative activity. Creativity across domains: Faces of the muse, Boyatzis, R. E., Lingham, T., Passarelli, A. (2010). Inspiring the development of emotional, social, and cognitive intelligence competencies in managers. Self-management and leadership development, Boyatzis, R.E. (1982). The competent manager: A model for effective performance. London: John Wiley & Sons. 5. Daneshmand, B., Naraghi, M. S., Shariyatmadari, A., Naderi, E. (2013). Review of competency (knowledge, skills and attitudes) based on emotional intelligence and its implications in BA degree of elementary education from the perspective of Iranian educational scientists and psychology practitioners. European Journal of Experimental Biology, 3(3), Goleman, D., (2010). Emocionalna inteligencija u poslu. Zagreb: Mozaik knjiga d.o.o 7. Kochadai, M. (2014). The concept of entrepreneurial competency, competency model and review of earlier studies. Preuzeto sa: /5303/9/10_chapter%202.pdf, ( )

158

159 Financijski i operativni leasing iz perspektive poduzetnika 159 FINANCIJSKI I OPERATIVNI LEASING IZ PERSPEKTIVE PODUZETNIKA dr. sc. Aljoša Šestanović, CFA Visoka škola za ekonomiju poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski Selska cesta 119, Zagreb aljosa.sestanovic@zrinski.org SAŽETAK Jedna od važnih odluka koje poduzetnici donose jest način financiranja dugotrajne imovine, odnosno investicija. Pri tome se kao jedna od opcija pruža mogućnost financiranja dugotrajne imovine na leasing. Pri odluci o odabiru vrste leasinga (operativni ili financijski), osim usporedbe eksplicitnih troškova, menadžment poslovnih subjekata (naročito poduzetnici koji su uvršteni na burzama) treba uzeti u obzir i implicitne troškove koji se manifestiraju u učincima na financijske izvještaje i financijske pokazatelje. Naime, vrsta leasinga može značajno utjecati na financijsku sliku poduzetnika koja je važna financijerima, financijskim analitičarima, investitorima, kupcima, dobavljačima itd.. Dodatno, posredstvom utjecaja na kvalitetu financijskih pokazatelja, odabir vrste leasinga u konačnici može utjecati na kretanje cijena vlasničkih ili dužničkih vrijednosnih papira, odnosno na vrijednost poduzeća i trošak dugovnog kapitala. Sve navedeno su razlozi koji argumentiraju da se odabir vrste leasinga ne može promatrati jednodimenzionalno, odnosno samo s aspekta eksplicitnih troškova, već je potrebno uzeti u obzir i druge, posebno analitičke čimbenike, a naročito utjecaj na financijske pokazatelje, o čemu će više biti riječi u ovom radu. Ključne riječi: poduzetništvo; leasing; financijski pokazatelji

160 160 Aljoša Šestanović 1. UVOD S računovodstvenog gledišta leasing (najam) je uređen MRS-om 17 Najmovi, dok je pravni aspekt uređen Zakonom o leasingu (Nar. nov., br. 141/13. dalje: ZOL). 1 MRS 17 definira najam (leasing) kao ugovor na temelju kojega najmodavac (davatelj leasinga) prenosi na najmoprimca (primatelja leasinga) u zamjenu za plaćanje ili niz plaćanja pravo uporabe određene imovine u dogovorenom razdoblju. 2 Prema st. 1. čl. 4. ZOL-a, posao leasinga je pravni posao u kojem davatelj leasinga pribavlja objekt leasinga na način da od dobavljača objekta leasinga kupnjom stekne pravo vlasništva na objektu leasinga, te primatelju leasinga odobrava korištenje tog objekta leasinga kroz određeno vrijeme, a primatelj leasinga obvezuje se za to plaćati naknadu. Često se poslovnim subjektima pruža mogućnost odabira vrste leasinga (financijski ili operativni leasing). Pri odluci o odabiru vrste leasinga, osim usporedbe kalkulacije što bi moglo biti jeftinije od ove dvije opcije, menadžment poslovnih subjekata (naročito poslovni subjekti koji su uvršteni na burzama) razmatra i učinke na financijske izvještaje i financijske pokazatelje (omjere) koji su relevantni s aspekta procjene vrijednosti njihovih dionica. Odabir vrste leasinga ima brojne analitičke implikacije pri ocijeni kvalitete financijskih izvještaja i financijskih pokazatelja (omjera) poslovnih subjekata, kako na početku razdoblja leasinga tako i tijekom razdoblja leasinga (razdoblja korištenja predmeta leasinga). Cilj članka je pružiti analitički pogled na leasing kao način financiranja (upotrebe) dugotrajne imovine kod poslovnih subjekata koji se pojavljuju ili kao davatelji ili primatelji leasinga, pri čemu ćemo se pretežito oslanjati na računovodstveni aspekt leasinga uređenog MRS-om Razvrstavanje leasinga prema MRS-u 17 Najmovi ovisi o ekonomskoj suštini transakcije. Je li određeni leasing financijski ili operativni ovisi više o sadržaju transakcije, nego o obliku 1 Zakon o leasingu (NN 141/13) uređuje tko sve može obavljati poslove leasinga, koja su prava i obveze subjekata u poslovima leasinga, što se podrazumijeva pod financijskim, a što pod operativnim leasingom te druga pitanja vezana za leasing. Evidentna je i razlika u terminologiji zakonskog i računovodstvenog uređenja leasinga (npr. ZOL koristi termin leasing, dok se u MRS-u 17 upotrebljava termin najam; ZOL razlikuje financijski leasing i operativni leasing, dok MRS 17 koristi termine financijski najam i poslovni najam). U članku smo se opredijelili pretežito za termin leasing umjesto najma, te za klasifikaciju na financijski i operativni leasing iako će se sporadično i prema potrebi kao istoznačnica za leasing koristiti termin najam. Termini objekt, sredstvo i predmet leasinga predstavljaju istoznačnice. 2 Prema odredbama Zakona o leasingu (NN 141/13), primatelj leasinga (najmoprimac) je svaka osoba koja na osnovi ugovora o leasingu stječe pravo korištenja objekta leasinga uz obvezu plaćanja ugovorene naknade. Davatelj leasinga (najmodavac) je svaka osoba koja, u skladu s odredbama navedenog zakona ima pravo obavljati poslove leasinga. Nadzorno tijelo za djelatnost leasinga je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) koja i daje odobrenje za upis u sudski registar djelatnosti financijskog i/ili operativnog leasinga. 3 Veliki poduzetnici i poduzetnici čije su dionice ili dužnički vrijednosni papiri uvršteni ili se obavlja priprema za njihovo uvrštenje na organizirano tržište vrijednosnih papira obvezni su prilikom evidentiranja poslovnih događaja te pri sastavljanju i prezentiranju godišnjih financijskih izvještaja primjenjivati MSFI. Nasuprot tome, mali i srednji poduzetnici primjenjuju HSFI. U ovom članku prikazani su analitički aspekti postupanja s leasingom prema MSFI-jevima.

161 Financijski i operativni leasing iz perspektive poduzetnika 161 ugovora. Leasing se razvrstava kao financijski leasing ako se njime prenose svi značajni rizici i koristi povezani s vlasništvom pri čemu se vlasništvo može, ali ne mora prenijeti, odnosno kao operativni leasing ako se njime ne prenose svi značajni rizici i koristi povezani s vlasništvom. 4 Navedeni standard (t. 10. MRS-a 17) navodi primjere koji pojedinačno ili u kombinaciji obično dovode do razvrstavanja najma kao financijskoga leasinga (iako nisu uvijek odlučujući): a) leasingom se prenosi vlasništvo nad imovinom na najmoprimca po završetku razdoblja leasinga, b) primatelj leasinga ima mogućnost kupiti imovinu po cijeni za koju se očekuje da će biti dovoljno niža od poštene vrijednosti na datum na koji je moguće iskoristiti tu mogućnost, te je na početku leasinga izvjesno da će primatelj leasinga iskoristiti tu mogućnost, c) razdobljem leasinga pokriva se veći dio gospodarskog vijeka imovine, čak i kad se vlasništvo ne prenosi, d) na početku leasinga sadašnjom se vrijednosti minimalnih plaćanja najma (leasinga) pokriva gotovo čitava poštena vrijednost imovine dane u leasing, i e) imovina dana u leasing posebne je prirode tako da je samo primatelj leasinga može koristiti bez značajnijih preinaka. Slika 1. Kriteriji razlikovanja financijskog i operativnog leasinga (najma) Izvor: Skupina autora, Računovodstvo poduzetnika s primjerima knjiženja, Knjiga I., redaktor dr. sc. Vlado Brkanić, IX. izdanje (Zagreb: RRiF-plus d.o.o. za nakladništvo i poslovne usluge, 2012). 4 Rizici uključuju mogućnost gubitka od neiskorištenosti kapaciteta ili tehnološke zastarjelosti kao i od variranja prihoda zbog promjene ekonomskih uvjeta. Koristi mogu predstavljati očekivanja profitabilnih poslova tijekom ekonomskog vijeka sredstva i dobitke od povećanja vrijednosti ili realizacije ostatka vrijednosti.

162 162 Aljoša Šestanović Transakcija financijskog najma najsličnija je nabavi dugotrajne materijalne imovine na kredit, što znači da se otplata glavnice ne iskazuje kao trošak razdoblja, kako je to inače kod operativnog (ili običnog) najma. Kod poslova financijskog leasinga dolazi do razilaženja pravnog i gospodarskog vlasništva tako što se predmet financijskog leasinga smatra gospodarskim vlasništvom primatelja čim ga on dobije na uporabu iako formalnopravno on u tom trenutku ne postaje vlasnikom predmeta najma nego tek kasnije, na kraju najma kad se isplati vrijednost predmeta najma. 5 Operativni leasing je svaki leasing osim financijskog leasinga. Kod ove vrste leasinga, na primatelja leasinga se ne prenose gotovo nikakvi rizici i koristi povezani s vlasništvom imovine koja se iznajmljuje LEASING U FINANCIJSKIM IZVJEŠTAJIMA PRIMATELJA LEASINGA Razvrstavanje leasinga kao financijskog ili operativnog određuje priznaje li se leasing, odnosno imovina koja je predmet leasinga u bilanci, način priznavanja plaćanja leasinga u računu dobitka i gubitka te klasifikaciju otplata leasinga u izvještaju u novčanim tokovima primatelja leasinga. Potonje je od iznimne važnosti za financijske analitičare budući da ostvareni novčani tok iz poslovnih aktivnosti praktično predstavlja osnovni izvor financiranja poslovanja. Na početku razdoblja najma primatelji leasinga priznaju financijske najmove kao imovinu i obveze u njihovim bilancama u iznosima koji su jednaki poštenoj vrijednosti unajmljene nekretnine ili, ako je niža, u sadašnjoj vrijednosti minimalnih plaćanja najma (leasinga), pri čemu se obje vrijednosti utvrđuju na početku najma (t. 20. MRS-a 17). 7 Prema tome, financijski leasing za poslovni subjekt u suštini predstavlja kupnju dugotrajne imovine financirane dugom. Financijski najam (lizing) nije trošak razdoblja jer su izdatci povezani s tim najmom u svezi sa stjecanjem sredstava. Financijski najam je u osnovi kupnja sredstva dugotrajne materijalne imovine na (u pravilu dugoročni) zajam, a plaćanja se knjiže kao otplata duga. 8 5 Skupina autora, Računovodstvo poduzetnika s primjerima knjiženja, Knjiga I., redaktor dr.sc. Vlado Brkanić, IX. izdanje (Zagreb: RRiF-plus d.o.o. za nakladništvo i poslovne usluge, 2012). 6 Više o računovodstvenom praćenju operativnog i financijskog i operativnog leasinga vidjeti brojeve RRIF-a: 5/2012., 6/2012., 1/ Diskontna stopa koja se koristi pri izračunu sadašnje vrijednosti minimalnih plaćanja najma jest kamatna stopa koja proizlazi iz najma ako ju je moguće utvrditi; u protivnome se koristi dodatna (inkrementalna) kamatna stopa zaduživanja primatelja leasinga (najmoprimca). Dodatna (inkrementalna) kamatna stopa zaduživanja primatelja leasinga (najmoprimca) je kamatna stopa koju bi primatelj leasinga morao platiti za sličan najam ili, ako to nije moguće odrediti, stopa koju bi na početku leasinga snosio za posudbu sredstava nužnih za nabavu imovine u sličnome roku i na temelju sličnoga jamstva. 8 Ibid.

163 Financijski i operativni leasing iz perspektive poduzetnika 163 Financijski leasing dovodi do pojave dvije vrste troškova: troškova amortizacije za amortizirajuću imovinu, te do financijskih troškova (kamata) za svako obračunsko razdoblje (t. 27. MRS-a 17). Amortizirajući iznos unajmljene imovine raspoređuje se na svako obračunsko razdoblje tijekom razdoblja očekivane uporabe u skladu s politikom amortizacije koju primatelj leasinga primjenjuje na amortizirajuću imovinu u njegovome vlasništvu. Minimalna je plaćanja najma (leasinga) potrebno razdijeliti između financijskih troškova (kamate) i smanjenja nepodmirene obveze, pri čemu se financijski troškovi (kamate) raspoređuju na svako razdoblje tijekom trajanja najma kako bi se dobila stalna periodična kamatna stopa na preostali saldo obveze. Dakle, kod primatelja leasinga, trošak se pojavljuje putem amortizacije sredstava koja su nabavljena na ovaj način, a smanjenje obveze odvija se postupno prema otplati obroka kredita. U izvještaju o novčanim tokovima, plaćanja leasinga se raspoređuju na financijske troškove (kamate) i glavnicu. 9 Kao i za svaki zajam koji se amortizira, glavnica u periodičnoj otplati leasinga je jednaka ukupnom iznosu plaćene otplate leasinga umanjene za pripadajući kamatni trošak. Plaćanja za operativni leasing treba priznati kao rashod na linearnoj (pravocrtnoj) osnovi, osim ako nema druge sustavne osnove koja predstavlja vremenski okvir korisnikove koristi (t. 33. MRS-a 17). Prema tome, u bilanci primatelja leasinga ne priznaje se imovina niti obveza, već periodični iznos plaćanja leasinga predstavlja rashod razdoblja u računu dobitka i gubitka. Primjer: analitički aspekti leasinga u financijskim izvještajima primatelja leasinga 10 Poslovni subjekt A kao primatelj leasinga uzima u najam dugotrajno sredstvo na razdoblje od četiri godine s otplatom leasinga u 4 jednaka godišnja anuiteta u iznosu od ,00 kn. Razdobljem leasinga pokriva se veći dio gospodarskog vijeka tog sredstva. Diskontna stopa koja se koristi pri izračunu sadašnje vrijednosti minimalnih plaćanja najma (leasinga) utvrđena je u iznosu od 6%. Poslovni subjekt A primjenjuje linearnu amortizaciju. Otplate leasinga su na kraju svakog od četiri razdoblja. Potrebno je utvrditi utjecaj leasinga na financijske izvještaje poslovnog subjekta A. Leasing se razvrstava kao financijski leasing jer razdoblje leasinga pokriva veći dio gospodarskog vijeka imovine. Sadašnja vrijednost plaćanja leasinga uz diskontnu stopu od 6% i razdoblje od 4 godine, utvrđena je u iznosu od ,56 kn Prema MRS-u 7 Izvještaj o novčanim tokovima, ukupni iznos kamata plaćenih tijekom određenog razdoblja prikazuje se u izvještaju o novčanim tokovima bez obzira na to je li bio priznat kao rashod u računu dobiti i gubitaka ili je bio kapitaliziran u skladu postupkom iz MRS-a 23 Troškovi posudbe. Plaćene i primljene kamate mogu se razvrstati kao poslovni novčani tokovi. Alternativno, plaćene kamate se mogu razvrstati u financijske novčane tokove, a primljene kamate u ulagačke novčane tokove. O klasifikaciji kamatnih troškova u izvještaju o novčanim tokovima posebno valja voditi računa budući da kod nekih poslovnih subjekata mogu značajno utjecati na novčani tok od poslovnih aktivnosti, pa prema tome i na financijske pokazatelje koji inkorporiraju neto novčani tok od poslovnih aktivnosti. 10 Zbog jednostavnosti prikaza, primjer se temelji na godišnjim razdobljima plaćanjima leasinga. Provizije i naknade se zanemaruju radi preglednosti primjera, kao i jamčevine i predujmovi. 11 Sadašnja vrijednost 4 jednaka godišnja anuiteta diskontiranih po stopi od 6%.

164 164 Aljoša Šestanović Tablica 1. Prikaz otplata leasinga po razdobljima i knjigovodstvena vrijednost sredstva (u kunama) godina novčani tok otplata kamata otplata obveze saldo obveza po leasingu na kraju razdoblja knjigovodstvena vrijednost sredstva Izvor: vlastiti izračun Budući da poslovni subjekt primjenjuje linearnu amortizaciju, sredstvo se amortizira u godišnjem iznosu od ,64 kn. Evidentno je da je u prvim godinama leasinga iznos amortizacije sredstva veći od otplaćene obveze (glavnice) po leasingu, odnosno knjigovodstvena vrijednost sredstva se smanjuje brže od obveza po leasingu. U kasnijim razdobljima leasinga, iznos amortizacije sredstva je niži od otplaćene obveze (glavnice) po leasingu (budući da je uz fiksni anuitet leasinga, iznos kamata niži). Na kraju razdoblja leasinga, leasing je u cijelosti otplaćen, a sredstvo u cijelosti amortizirano. Evidentno je da po razdobljima zbroj troškova za amortizaciju imovine i financijskih troškova razdoblja (kamate) različit od iznosa otplate leasinga za to razdoblje, odnosno taj zbroj je u prvim godinama veći od iznosa otplate leasinga, a u kasnijim razdobljima niži od otplate leasinga. Stoga nije primjereno jednostavno priznati plaćanja leasinga kao rashod. Dakle, osim pri početnom priznavanju, imovina i s njom povezana obveza općenito neće biti jednake nakon početka razdoblja leasinga. No, kada bi se ovaj leasing računovodstveno razvrstao kao operativni leasing, plaćanja leasinga u cijelom iznosu bi se priznavala kao rashod u računu dobitka i gubitka.

165 Financijski i operativni leasing iz perspektive poduzetnika ANALIZA IMPLIKACIJA NA FINANCIJSKE POKAZATELJE U FINANCIJSKIM IZVJEŠTAJIMA PRIMATELJA LEASINGA - Bilančni pokazatelji - Implikacije za financijske pokazatelje razvrstavanja u financijski u odnosu na operativni leasing su značajne. Budući da se u financijskom leasingu priznaju imovina i obveze kod primatelja leasinga, financijski pokazatelji obrtaja u kojima se u nazivniku koristi ukupna ili dugotrajna imovina će biti niži negoli ako se leasing računovodstveno razvrstava kao operativni leasing. Pokazatelj povrata na imovinu (ROA) će također biti niži kod financijskog leasinga. Omjeri zaduženosti (leverage ratios), primjerice dug ili obveze u odnosu na vlasničku glavnicu će biti veći kod financijskog negoli kod operativnog leasinga. S obzirom na to da se obveza po leasingu koja dospijeva u sljedećoj godini razvrstava u tekuće obveze, koeficijenti likvidnosti i neto radni kapital (kao razlika tekuće imovine i tekućih obveza) će biti niži kod financijskog leasinga u odnosu na operativni leasing. Budući da se obveze po operativnom leasingu ne pojavljuju u bilanci primatelja leasinga, operativni leasing se u financijskoj analizi promatra kao vanbilančno financiranje. Kako bi se realnije prikazala zaduženost poslovnog subjekta i dobila realnija slika financijskih pokazatelja, obveze po operativnom leasingu financijski analitičari često vraćaju u bilancu (evidentiranjem obveza uz protustavku priznavanja imovine). - Pokazatelji iz računa dobitka i gubitka- Ceteris paribus, kod poslovnih subjekata koji koriste financijski leasing, operativna dobit (EBIT) će biti viša u odnosu na poslovne subjekte koji bi isti leasing razvrstali kao operativni leasing. Naime, dok je kod operativnog leasinga iznos plaćanja leasinga operativni rashod, kod financijskog leasinga operativni rashod predstavlja samo iznos amortizacije dugotrajne imovine, a financijski trošak (kamate) se tretiraju kao financijski rashod. Pretpostavimo iz prethodnog primjera, da poslovni subjekt A može leasing razvrstati kao financijski ili kao operativni leasing. Usporedba troškova financijskog i operativnog leasinga u računu dobitka i gubitka po razdobljima je prikazana u tablici 2. Tablica 2. Usporedba troškova financijskog i operativnog leasinga u računu dobitka i gubitka (u kunama) operativni leasing financijski leasing godina troškovi operativnog leasinga (najamnine) amortizacija kamate troškovi financijskog leasinga Izvor: vlastiti izračun

166 166 Aljoša Šestanović Ukupni rashodi za cijelo razdoblje leasinga su jednaki kod financijskog i operativnog leasinga jer je zbroj najamnina po operativnom leasingu jednak zbroju amortizacije i kamata po financijskom leasingu. U ranijem razdoblju trajanja leasinga kamate su veće, pa je zbroj troškova amortizacije i kamata veći negoli troškovi najma kod operativnog leasinga. Shodno tome, ceteris paribus, kod financijskog leasinga u odnosu na operativni leasing, neto dobit će u ranijim razdobljima leasinga biti manja (radi većih troškova kamata), a u kasnijim godinama će biti veća (radi manjih troškova kamata). - Pokazatelji novčanog toka - Općenito, računovodstveni razvrstavanje leasinga nema utjecaja na ukupni neto novčani tok. 12 U našem primjeru, kod financijskog i operativnog leasinga, godišnji novčani izdatci iznose ,00 kn. Kod financijskog leasinga, neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti je veći negoli kod operativnog leasinga. Naime, ako se leasing razvrstava kao operativni, cijeli iznos godišnje najamnine od ,00 kn smanjuje novčani tok iz poslovnih aktivnosti. Ako se leasing razvrstava kao financijski, samo dio otplate leasinga trošak kamata umanjuje novčani tok iz poslovnih aktivnosti 13, dok preostali dio otplate leasinga (koji smanjuje bilančno evidentirane obveze po leasingu), predstavlja novčani izdatak od financijskih aktivnosti. Tablica 3 prikazuje da je kod financijskog leasinga u odnosu na operativni leasing, neto novčani tok od poslovnih aktivnosti veći, a neto novčani tok od financijskih aktivnosti manji. Tablica 3. Novčani tokovi u financijskom i operativnom leasingu (u kunama) financijski leasing operativni leasing godina novčani tok od poslovnih aktivnosti novčani tok od financijskih aktivnosti novčani tok od poslovnih aktivnosti Izvor: vlastiti izračun Ako poslovni subjekt iz našeg primjera razvrstava leasing kao financijski, u prvoj godini razdoblja leasinga, novčani tok od poslovnih aktivnosti se smanjuje za iznos od kn, dok se kod operativnog leasinga smanjuje za iznos od ,00 kn. Poslovni subjekti koji koriste financijski leasing će pokazivati veći novčani tok od poslovnih aktivnosti u odnosu na poslovne subjekte koji koriste operativni leasing (ceteris paribus). 12 Prije obračuna poreza na dobit. 13 Pod uvjetom da se plaćene kamate razvrstavaju u novčane tokove od poslovnih aktivnosti.

167 Financijski i operativni leasing iz perspektive poduzetnika 167 U tablicama 4 i 5 prikazan je sažetak razlika između efekata financijskog i operativnog leasinga na financijske izvještaje primatelja leasinga. Tablica 4. Razlike elemenata financijskih izvještaja u financijskom i operativnom leasingu elementi financijski leasing operativni leasing Aktiva (imovina) veća Manja Obveze (kratkoročne i dugoročne) veće Manje Neto dobit (u ranijim razdobljima) manja Veća Neto dobit (u kasnijim razdobljima) veća Manja Ukupna neto dobit ista Ista Operativna dobit (EBIT) veća manja Novčani tok od poslovnih aktivnosti veći manji Novčani tok od financijskih aktivnosti manji Veći Ukupni novčani tok isti Isti Tablica 5. Razlike financijskih pokazatelja u financijskom i operativnom leasingu financijski pokazatelj (omjer) financijski leasing operativni leasing Tekuća likvidnost (kratkotrajna imovina / kratkoročne obveze) manja veća Neto radni kapital (kratkotrajna imovina - kratkoročne obveze) manji veći Obrtaj ukupne aktive (prihod / ukupna aktiva) manji veći Povrat na aktivu (neto dobit / ukupna aktiva)* manji veći Povrat na vlasničku glavnicu (neto dobit / vlasnička glavnica)* manji manji Zaduženost (dug / aktiva) veća manja Zaduženost (dug / vlasnička glavnica) veća manja * u ranijim razdobljima leasinga Ukratko, kvaliteta većine varijabli i financijskih pokazatelja je lošija kod financijskog leasinga. Iznimka su veća operativna dobit (EBIT) jer se trošak kamata ne oduzima pri izračunu operativne dobiti, veći novčani tok od poslovnih aktivnosti i veća neto dobit u kasnijim razdobljima financijskog leasinga (jer je zbroj troškova amortizacije i troškova kamata kod financijskog leasinga u kasnijim razdobljima manji u odnosu na otplate leasinga kod operativnog leasinga).

168 168 Aljoša Šestanović 4. ANALITIČKI ASPEKTI LEASINGA U FINANCIJSKIM IZVJEŠTAJIMA DAVATELJA LEASINGA Kod financijskog leasinga, davatelji leasinga priznaju imovinu koju drže pod financijskim leasingom u svojoj bilanci i prezentiraju je kao (dugoročno) potraživanje u iznosu koji je jednak neto ulaganju u leasing (t. 36. MRS-a 17) uz knjiženje protustavke prihoda od financijskog najma po tržišnoj cijeni sredstva leasinga na dan predaje na korištenje primatelju leasinga ili ako je niža, po sadašnjoj vrijednosti minimalnih plaćanja najma koje obračunava najmodavac, a koja se računa na temelju tržišne kamatne stope (t. 44. MRS-a 17) 14 Pri tome se prihod od prodaje robe na financijski leasing priznaje u cijelosti u trenutku predaje sredstva leasinga davatelju leasinga kada na njega prelazi i najveći dio rizika i koristi od uporabe tog sredstva. Troškovi prodaje koji se priznaju na početku razdoblja leasinga su nabavna vrijednost ili knjigovodstvena vrijednost predmeta leasinga. Razlika između prihoda od prodaje i troškova prodaje (koja se ne mora uvijek pojaviti) jest dobit od prodaje, koja se priznaje u skladu s politikom koju subjekt primjenjuje na izravnu prodaju (t. 44. MRS-a 17). 15 Prema financijskom leasingu davatelj leasinga na primatelja leasinga prenosi gotovo sve rizike i koristi vezane za vlasništvo te s potraživanjima za leasing davatelj leasinga postupa kao s povratom kapitala i financijskim prihodom kako bi davatelj leasinga primio naknadu i nagradu za svoja ulaganja i usluge (t. 37. MRS-a 17). Dakle, davatelj leasinga evidentira potraživanje za imovinu koja je dana u leasing, što znači da za tu imovinu ne obračunava amortizaciju. De facto se radi o prodaji uz obročnu otplatu, tj. nabavljeno sredstvo za primatelja leasinga ne predstavlja dugotrajnu materijalnu imovinu, već se transakcija nabave od dobavljača sredstva i izdavanje sredstva primatelju leasinga prati kao prodaja u tranzitu jer sam predmet leasinga ne ulazi niti prolazi kroz bilancu davatelja leasinga Prihod razdoblja je i jednokratna naknada za obradu zahtjeva. Početne izravni troškovi koji su nastali pregovaranjem i dogovaranjem financijskog leasinga davatelj leasinga uključuje u početno mjerenje potraživanja po financijskom leasingu. 15 S obzirom na to da predmet leasinga u financijskom leasingu ne prolazi kroz bilancu davatelja leasinga, dobit će se pojaviti ako je trošak leasinga za davatelja leasinga niži od prihoda od financijskog najma kojeg ostvaruje davatelj leasinga fakturiranjem primatelju leasinga.1 16 Uz udovoljavanje uvjetu za priznavanje prihoda od prodaje dobara, kod prodaje robe u financijski leasing vlasništvo nad isporučenim dobrima ne mora biti formalnopravno preneseno na kupca a da se prihod od prodaje ipak priznaje. Naime, prodavatelj može posebnom odredbom ugovora pridržati pravo vlasništva i poslije predaje stvari kupcu dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti (čl Zakona o obveznim odnosima). Time kupcu nije uskraćeno pravo uporabe stvari, što znači da s njom može stjecati ekonomske koristi. Ibid.

169 Financijski i operativni leasing iz perspektive poduzetnika 169 Priznavanje financijskog prihoda (od kamata) treba se temeljiti na osnovici koja odražava konstantnu periodičnu stopu povrata na neto ulaganje davatelja leasinga koje se odnosi na financijski najam (t. 39. MRS-a 17). Davatelj leasinga nastoji rasporediti financijski prihod tijekom razdoblja najma na sustavnoj i racionalnoj osnovi. Ovaj raspored prihoda temelji se na modelu koji odražava konstantnu periodičnu stopu povrata na neto ulaganje davatelja leasinga koji se odnosi na financijski najam (t. 40. MRS-a 17). 17 Dakle, za razliku od ostvarenja prihoda od prodaje sredstva na financijski leasing koji se priznaju odmah u trenutku prelaska najvećeg dijela rizika i koristi od uporabe tog sredstva, financijski prihodi (odnosno kamate) se priznaju u razdobljima na koje se odnose, tj. uključuju se u prihode na vremenski razmjernoj osnovi. Kamate, provizije i naknade po financijskom leasingu kod davatelja leasinga klasificiraju se u poslovne novčane tokove. Povećanja i smanjenja potraživanja po osnovi financijskog leasinga klasificiraju se kao smanjenje, odnosno povećanje novčanog toka od poslovnih aktivnosti. Kod operativnog leasinga, davatelj leasinga suštinski zadržava sve rizike i koristi vezano za predmet leasinga. Operativni leasing stoga ima svojstva klasičnog najma. Iznajmljeno sredstvo davatelj leasinga i dalje zadržava evidentirano u svojoj imovini (po trošku nabave neto od akumulirane amortizacije), a amortizaciju i druge troškove koji su nastali u svezi s ostvarivanjem prihoda od najma priznaje kao rashod razdoblja u kojemu su nastali. 18 Prihodi od operativnog leasinga priznaju se u pravilu na temelju linearne (pravocrtne) metode tijekom razdoblja najma, pa i ako novčani primitci nisu ravnomjerni (t. 50. MRS-a 17). Povećanje investicija u dugotrajnu materijalnu imovinu u operativnom leasingu klasificira se u novčane izdatke od investicijskih aktivnosti. Povećanje i smanjenje potraživanja po osnovi operativnog leasinga klasificira se kao smanjenje, odnosno povećanje novčanog toka od poslovnih aktivnosti. Ceteris paribus, ukupni prihod za cijelo razdoblje financijskog i operativnog leasinga bit će isti iako će se dinamika razlikovati. Usporedbom financijskog i operativnog leasinga, u ranijim razdobljima leasinga davatelj leasinga će priznavati veći prihod u financijskom u odnosu na operativni leasing. Razlog su visoke kamate u anuitetima u početnim razdobljima financijskog leasinga, dok će u operativnom leasingu prihod biti manji u ranijim razdobljima jer iznose najamnine umanjuje amortizacija sredstva kojeg davatelj leasinga drži u svojoj bilanci. U kasnijim razdobljima leasinga, situacija je obrnuta. Prikazat ćemo to na pojednostavljenom primjeru. 17 Pri čemu se za priznavanje prihoda od kamata uzima otplatni plan prema kojemu primatelj leasinga vraća glavnicu i plaća kamate i prema njemu se istodobno iskazuje potraživanje (za nezarađenu kamatu) i odgođeni prihod (od kamata iz financijskog leasinga). 18 Početni izravni troškovi koji su nastali pregovaranjem i dogovaranjem operativnog leasinga dodaju se na knjigovodstveni iznos iznajmljene imovine (predmeta leasinga) i priznaju se tijekom razdoblja leasinga na istoj osnovi kao i prihod od operativnog leasinga.

170 170 Aljoša Šestanović Primjer: Poslovni subjekt B kao davatelj leasinga ustupa predmet leasinga primatelju leasinga poslovnom subjektu A na rok od 4 godine uz jednake godišnje anuitete u iznosu od ,00 kn. Diskontna stopa koja se koristi pri izračunu sadašnje vrijednosti minimalnih plaćanja najma (leasinga) utvrđena je u iznosu od 6%. Otplate leasinga su na kraju svakog od četiri razdoblja. Utvrđeno je da sadašnja vrijednost plaćanja leasinga uz diskontnu stopu od 6% i razdoblje od 4 godine iznosi ,56 kn. Plan otplate leasinga izgleda kao u tablici 1. Pod pretpostavkom da poslovni subjekt B ovaj leasing može knjižiti kao financijski ili operativni, tablica 6 prikazuje usporedbu priznavanja prihoda za razdoblje leasinga za ove dvije vrste leasinga. Tablica 6. Usporedba priznavanja prihoda za financijski i operativni leasing kod davatelja leasinga (u kunama) godina financijski leasing operativni leasing kamate najamnina amortizacija neto prihod Izvor: vlastiti izračun 5. ZAKLJUČAK Raširenost leasinga kao mehanizma financiranja nabave dugotrajne imovine ima naročito značenje u financijskim izvještajima primatelja leasinga. Menadžment poslovnog subjekta (primatelja leasinga), osim usporedbe povoljnijeg načina financiranja između te dvije opcije, često mora voditi računa i o utjecaju na financijsku sliku poslovnog subjekta koja je važna brojnim dionicima kao što su različiti financijeri, financijski analitičari, investitori, kupci, dobavljači itd. Implikacije su naročito značajne za poslovne subjekte čiji su vlasnički ili dužnički vrijednosni papir uvršteni na burzama jer odabir vrste leasinga može, kako smo pokazali, značajno promijeniti kvalitetu financijskih izvještaja i financijskih pokazatelja (omjera) i tako utjecati na kretanje cijena vlasničkih ili dužničkih vrijednosnih papira, odnosno na cijenu zaduživanja kod različitih financijera. Za razliku od financijskog leasinga, operativni leasing predstavlja de facto vanbilančno financiranje dugoročne imovine i - kod oslanjanja isključivo na financijske izvještaje pri izračunu različitih financijskih pokazatelja - u brojnim aspektima daje povoljniju financijsku sliku poduzeća, a naročito niže koeficijente zaduženosti. Zbog istih razloga, o analitičkim aspektima leasinga u financijskim izvještajima računa bi više trebali voditi financijski analitičari i investitori u procesu donošenja investicijskih odluka, pri čemu je jedna od korisnih tehnika vraćanje operativnog leasinga u bilancu primatelja leasinga i rekalkulacija koeficijenata zaduženosti i drugih financijskih pokazatelja na način koji suštinski odražava stvarni financijski položaj poslovnog subjekta.

171 Financijski i operativni leasing iz perspektive poduzetnika 171 ENTREPRENEUR`S PERSPECTIVE OF THE FINANCIAL AND OPERATING LEASE dr.sc. Aljoša Šestanović, CFA Visoka škola za ekonomiju poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski Selska cesta 119, Zagreb aljosa.sestanovic@zrinski.org ABSTRACT Choosing financing source for the long-term assets or investments is one of the important decisions made by entrepreneurs. One of the available options is financing fixed assets through leasing. In doing so, entrepreneurs (especially those listed on stock exchanges) have to consider not only explicit costs but also implicit costs embedded in two types of leasing (operational and financial), which have profound impact on financial statements and financial indicators. Different types of leasing can significantly affect the financial picture of the businesses. This is important for financing providers, financial analysts, investors, customers, suppliers, etc. Additionally, by having an effect on financial indicators quality, leasing type can significantly affect movement of the equity price or price of issued debt securities, i.e. on enterprise value and costs of debt financing. All of the above are reasons to argue that the choosing the type of leasing is not one-dimensional decision observable just through explicit costs. It is necessary to take into account the other factors as well, especially analytical factors and impact on financial indicators quality. In this paper, we will discuss the above points in more details. Key words: entrepreneurship; leasing; financial indicators

172 172 Aljoša Šestanović LITERATURA 1. Dremel, N. (2013). Leasing, RRIF 1/ White, G. I., Sondhi, A. C., Fried, D. (2003). The Analysis and Use of Financial Statements, 3rd Edition, Wiley. 3. Horvat Jurjec, K. (2012). Računovodstvo operativnih najmova (leasinga), RRIF 5/ Horvat Jurjec, K. (2012). Računovodstvo financijskog leasinga (najma), RRIF 6/ Narodne novine (2013). Zakon o leasingu (NN 141/13) 6. Skupina autora (2012). Računovodstvo poduzetnika s primjerima knjiženja, Knjiga I., redaktor dr.sc. Vlado Brkanić, IX. izdanje. Zagreb: RRiF-plus d.o.o. za nakladništvo i poslovne usluge

173 Vrjednovanje / ocjenjivanje poduzetničke kompetencije korištenjem taksonomija 173 VRJEDNOVANJE / OCJENJIVANJE PODUZETNIČKE KOMPETENCIJE KORIŠTENJEM TAKSONOMIJA mr. sc. Zdravko Tkalec, Visoka škola Nikola Šubić Zrinski, Selska 119,Zagreb Telefon: , zdravko.tkalec@zrinski.org Mario Šimunković, mag. oec., Visoka škola Nikola Šubić Zrinski, Selska 119, Zagreb Telefon: , mario.simunkovic@zrinski.org Ivana Rukavina, bacc. oec., Visoka škola Nikola Šubić Zrinski, Selska 119, Zagreb Telefon: , irukavina@net.hr SAŽETAK Vitalan dio obrazovnog procesa je i objektivno vrjednovanje usvojene razine studentskih znanja. Posebno je to značajno u evaluaciji poduzetničke kompetencije. Poduzetnička kompetencija je sustav znanja, vještina i stavova te samim time dodatno izazovnija u procjeni usvojenosti pojedinačnih dijelova kompetencije. Vrjednovanje je u uskoj korelaciji s postavljenim obrazovnim ishodima, nastavnim sadržajima i metodama učenja. Mogli bismo reći da navedeni dijelovi čine obrazovnu cjelinu odnosno nukleus obrazovnog procesa. Zajednički nazivnik formiranja i definiranja obrazovnih ishoda i sustava vrjednovanja/evaluacije/ocjenjivanja čine taksonomije; Bloomova, Krathwohlova, Simpsonova. U postupku vrjednovanja/ocjenjivanja, prosuđuje se vrijednost studentskih odgovora iz kojih proizlaze brojčane ocjene i tako se posredno mjeri njihovo znanje. No, kako ćemo znati što student zna? Koliko zna? Je li kompetentan za nastup na tržištu rada? U kojoj mjeri je kvalificiran za odgovarajući posao? Sve su to pitanja za koja su nužni nedvosmisleni i objektivni odgovori. Značajno je utvrditi jesu li studenti stekli poduzetničku kompetenciju i u kojoj mjeri. Svrha rada je prikaz načina vrjednovanja stečene razine poduzetničke kompetencije u korelaciji s obrazovnim ishodima. Vrjednovanje je tema koja je najmanje istražena u obrazovnom procesu. Radom se želi: (a) smanjiti razina subjektivnosti ocjenjivača; (b) prikazati iskustvo evaluacije kognitivnog, psihomotoričkog i afektivnog aspekta znanja; (c) potaknuti obrazovnu politiku na snažnije usmjerenje razvoju ocjenjivačkog instrumentarija posebno u vrjednovanje kompetencija; (d) uspostaviti snažniju povezanost ishoda učenja s vrjednovanjem na bazi taksonomija; (e) potaknuti uvođenje aktivnih metoda učenja/projektni rad u nastavu kao preduvjet zanimljivosti predmeta i razine stečenih znanja. Ključne riječi: metode učenja i poučavanja; poduzetnička kompetencija; obrazovni ishodi; taksonomije; vrjednovanje studentskih dostignuća

174 174 Zdravko Tkalec, Mario Šimunković, Ivana Rukavina 1. UVOD Vrjednovanje je neizostavan dio nastavnog procesa kojim se procjenjuje razina usvojenog znanja učenika. Bez te aktivnosti nepoznato je što i koliko učenik zna i za što je sposoban i u kojoj mjeri. Školska dokimologija čini značajan dio dokimologije, jer se bavi pitanjima ispitivanja i procjenjivanja učeničkih postignuća u školama (Grgin, 2001, str.9). Evaluacija je kao fenomen i pedagoški pojam oduvijek izazivala pozornost stručnjaka iz područja pedagogije, psihologije, i dokimologije... (Matijević, 2011, str 216). Redovito ocjenjivanje učeničkog napretka sastavni je dio poučavanja i učenja... (Kyriacou, 2001, str. 159.). Ocjenjivanje jest procjena valjanosti realizacije određenih (obrazovnih) ciljeva... u sferi kognitivnog, afektivnog i psihomotoričkog razvoja (Bognar, Matijević, 2002). Poljak (1989.) navodi da je provjeravanje nastavna djelatnost koja također ima karakter relativno samostalne nastavne etape, a njom se utvrđuje kako su ostvareni... zadaci nastave (str. 138.). Pastuović (1999, str. 562) obrazlaže da je vrjednovanje proces utvrđivanja stupnja postignuća ciljeva obrazovanja te utvrđivanja čimbenika odgovornih za postignute ishode i učinke obrazovanja. Iz navedenog, a i iz mnogih drugih djela je vidljiv značaj vrjednovanja učeničkog znanja. Posebno je to značajno u ovom vremenu kompetencijskog pristupa stjecanja znanja, vještina i stavova. Poduzetnička kompetencija je jedna od osam ključnih kompetencija cjeloživotnog obrazovanja koja se definira kao sustav znanja, vještina i stavova učenika kao poduzetnih, kreativnih, samostalnih osoba spremnih na prihvaćanje promjena i rizika te s znanjima iz područja vođenja poslova. (EU komisija 2004). Stječe se s ciljem osobnog i poslovnog razvoja. Dio je obrazovnog procesa u školama kojima je cilj stjecanje poduzetničke kompetencije. Poduzetnost i poduzetništvo je egzistencijalni uvjet razvoja svakoga društva i predmet je kurikuluma mnogih (poslovnih) škola. U školama se uči kako biti poduzetan, kako upravljati gospodarskim subjektima. No, je li mjerenje razine usvojenosti poduzetničkih znanja, vještina i stavova odnosno poduzetničke kompetencije objektivno? Znamo li s pouzdanošću da su nakon obrazovnog procesa učenici spremni za (poduzetničko) tržište rada? U tom segmentu potrebno je (re)definirati model mjerenja odnosno vrjednovanja poduzetničke kompetencije koji mora biti baziran na ciljevima i ishodima učenja te metodama poučavanja. U europskoj obrazovnoj praksi je opće poznat nedostatak objektivnog vrjednovanja poduzetničkih znanja (Gibb, 2002). Ali, ne samo nedostatak objektivne procjene znanja, već i nedostatak cijelog pedagogijskog sustava za edukaciju poduzetništva! Potreban je nužan odmak od primjene tradicionalnih metoda vrjednovanja u odnosu na evaluaciju poduzetničkih znanja, vještina i stavova. Ovaj rad će predložiti uvođenje taksonomija u ključne segmenta stjecanja i vrjednovanja poduzetničke kompetencije. Na taj način će vrjednovanje poduzetničkih znanja, vještina i stavova biti u odnosu na poduzetničke obrazovne ishode. Prema taksonomskim ljestvicama će se kreirati i obrazovni ishodi i model vrjednovanja ishoda. Bit će to funkcionalan odmak od tradicionalnog pristupa učenju, poučavanju i vrjednovanju učeničkih znanja, vještina i stavova.

175 Vrjednovanje / ocjenjivanje poduzetničke kompetencije korištenjem taksonomija PODUZETNIŠTVO I PODUZETNIČKA KOMPETENCIJA 2.1. Definicija poduzetničke kompetencije Poduzetničku kompetenciju se može, uzimajući u obzir ključne poduzetničke atribute i vještine, definirati kao kombinaciju znanja, vještina, stavova i sposobnosti za stvaranje i otkrivanje prilika u okruženju i unošenje promjena te usmjeravanje ponašanja k uspješnom rješavanju zadatka stvaranja i upravljanja organizacijom kojoj je cilj iskorištavanje tih prilika i nošenje s većom razinom neizvjesnosti (Sedlan König, 2013, str. 59). Jedan od načina svrstavanja elemenata poduzetničke kompetencije je u tri kategorije: kognitivnu, afektivna i bihevioralnu. U kognitivne ubrajamo: sposobnost analiziranja i razumijevanja velikih količina informacija, sposobnost korištenja poduzetničkih zapisa, mapa i nacrta, sposobnost preuzimanja kalkuliranog rizika, kreativnost, inovativnost i vizija, efektuacija u uvjetima neizvjesnosti, percepcija prilika i rizika, poduzetnička budnost, intuicija i korištenje vještina obje polutke mozga i složenosti u okruženju punom izazova. U afektivne ubrajamo: samopouzdanje, interni locus kontrole, samostalnost, entuzijazam i upornost, marljivost i želja za uspjehom, nošenje s neuspjehom, sposobnost pozitivnog razmišljanja, pozitivan stav prema promjenama, sposobnost poticanja promjena i visoka tolerancija prema neizvjesnosti. U bihevioralnu ubrajamo: motiviranost postignućem, preuzimanje inicijative, spremnost na djelovanje, izgradnja i vođenje timova, sposobnost preuzimanja odgovornosti i vođenje, sposobnost uvjeravanja i pregovaranja, upravljanje konfliktima, asertivnost, sposobnost pronalaženja, upravljanja i kontrole resursa, sposobnost uspostavljanja i njegovanja kontakata. (Sedlan König, 2013, str. 59) Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje uvrstio je Poduzetnički kompetenciju kao međupredmetnu temu, za temeljne kompetencije za cjeloživotno obrazovanje naveo je sljedeće: komunikacija na materinskomu jeziku; komunikacija na stranim jezicima; matematička kompetencija i osnovne kompetencije u prirodoslovlju i tehnologiji; digitalna kompetencija; učiti kako učiti; socijalna i građanska kompetencija; inicijativnost i poduzetnost; kulturna svijest i izražavanje. Obrazovna politika RH je prihvatila kao jednu od temeljnih kompetencija, usko povezanu s poduzetničkom kompetencijom, inicijativnost i poduzetnost koje se odnosi na sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djelo, a uključuje stvaralaštvo, inovativnost i spremnost na preuzimanje rizika te sposobnost planiranja i vođenja projekata radi ostvarivanja ciljeva. Temelj je za vođenje svakodnevnoga, profesionalnoga i društvenoga života pojedinca. Također, čini osnovu za stjecanje specifičnih znanja, vještina i sposobnosti potrebnih za pokretanje društvenih i tržišnih djelatnosti. (Fuchs i sur., 2011, str. 17.) Osnovni cilj razvoja poduzetničke kompetencije učenika, kao međupredmetne teme, prema Nacionalnom okvirnom kurikulumu je razvoj osobina ličnosti te znanja, vještina, sposobnosti i stavova potrebnih za djelovanje pojedinca kao uspješne poduzetne osobe, a poduzetnička kompetencija uključuje razvoj učenika kao poduzetnih, kreativnih i samostalnih osoba spremnih na prihvaćanje promjena i preuzimanje rizika, kao pojedinaca s razvijenim socijalnim i komunikacijskim sposobnostima i temeljnim znanjima iz područja gospodarstva i vođenja poslova te područja obrta. (Fuchs i sur., 2011, str. 45.)

176 176 Zdravko Tkalec, Mario Šimunković, Ivana Rukavina Ciljevi te međupredmetne teme su sljedeći: biti osposobljeni za postavljanje, vrjednovanje i ostvarivanje osobnih ciljeva; biti poduzetni, inovativni i kreativni; učinkovito rješavati probleme; znati planirati svoj rad i ostvarivati planove; razviti inicijativnost, ustrajnost u aktivnostima, posebno u učenju; biti osposobljeni za prilagođavanje novim situacijama, idejama i tehnologijama; razviti stvaralački pristup prema izazovima i promjenama, stresovima i sukobima te natjecanju; razviti vještine vrjednovanja drugih i samovrednovanja te kritičkoga odnosa prema vlastitomu; uspjehu, odnosno neuspjehu; razviti samostalnost, samopouzdanje i osobni integritet; upoznati radni život i zanimanja u neposrednoj okolini i društvu; steći temeljna znanja u području gospodarstva i vođenja poslova; osvijestiti važnost i mogućnosti samozapošljavanja. (Fuchs i sur., 2011, str. 17) U velikoj mjeri poduzetnička kompetencija usklađena je i sa aktualnom strategijom Europske unije Europa Kako bi se suočile s izazovima svjetske gospodarske krize, Europska unija i države članice donijele su strategiju održivog rasta za razdoblje do godine pod nazivom strategiju Europa 2020 koja je posvećena kratkoročnim izazovima povezanima s krizom, ali i potrebi za strukturnim reformama pomoću mjera za poticanje rasta potrebnih da bi se europsko gospodarstvo pripremilo za budućnost. Utvrđeno je pet glavnih ciljeva za EU do kraja godine, a oni uključuju zapošljavanje, istraživanje i razvoj, klimatske promjene/energiju, obrazovanje, socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva. (Politike Europske unije, 2010, str. 3) U skladu s tom strategijom grupa stručnjaka (Campbell i sur., 2010, str. 4) definirala je u veljači godine u izvješću za Europsku uniju kompetencije kao dokazane sposobnosti da se koriste znanja, vještine i osobne, društvene i/ili metodološke sposobnosti u radu, studiranju ili profesionalnom razvoju Učenje poduzetništva Poduzetništvo je postalo odgojno-obrazovno područje svih nacionalnih kurikuluma na predškolskoj i osnovnoškolskoj razini, tj. jedna od temeljnih kompetencija, prije svega zato što se određena znanja stječu u ranim razvojnim fazama djece, a određene sposobnosti i vještine koje poduzetništvo zahtijeva najefikasnije se razvijaju tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. (Strategija, 2010, str. 12) U strategiji Vlade Republike Hrvatske, Strategija učenja za poduzetništvo ističe se usmjerenost Republike Hrvatske na prihvaćanje poduzetništva kao društvene, nacionalne, gospodarske i odgojno-obrazovne vrijednosti. Vrijednosna usmjerenost pretpostavlja stvaranje mogućnosti za razvijanje poduzetničkih kompetencija od najniže do najviše razine obrazovanja, preko osposobljavanja i obrazovanja za poduzetništvo kroz formalno, neformalno i informalno obrazovanje i učenje te kroz poticanje poduzetništva kao gospodarskog zahtjeva. Vladina strategija usklađena je s dokumentima Europske Unije: Lisabonskom strategijom (2000.), Europskom poveljom o malom gospodarstvu (2003.), Zelenom knjigom o poduzetništvu u Europskoj Uniji (2003.) te Programom za poduzetničko obrazovanje u Europi donesenome u Oslu (2006.). (Strategija, 2010, str. 4) Strategija učenja za poduzetništvo ravna se prema načelima: održivost razvoja, socijalna osjetljivost, kompetentnost, natjecateljski duh, odlučno djelovanje, znanstvena utemeljenost, jednakost odlučivanja za sve i europska dimenzija, a njeni ciljevi su sljedeći: senzi-

177 Vrjednovanje / ocjenjivanje poduzetničke kompetencije korištenjem taksonomija 177 bilizirati javnost o poduzetništvu te razviti pozitivan stav prema cjeloživotnom učenju za poduzetništvo; uvesti učenje i osposobljavanje za poduzetništvo kao ključne kompetencije u sve oblike, vrste i razine formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja i učenja. (Strategija, 2010, str. 6) Poduzetništvo je kao međupredmetnu temu moguće provesti kroz sve razine obrazovanja. U ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja moguće je organizirati aktivnosti na poduzetničkim načelima kroz metodičke igre koje se zasnivaju na osnovnim ekonomskim postulatima. Poduzetničko ekonomsko opismenjavanje je dio školskog kurikuluma i dio je redovne školske aktivnosti i života u osnovnim školama. Programi su utemeljeni na principu usvajanja osnovnih ekonomskih postulata s kojima se učenici susreću u svakodnevnom životu. U srednjim ekonomskim školama, uz teorijsko ekonomske predmete koji su dio redovnog kurikuluma, zbog nedovoljnog poticanja poduzetničke inicijative, prvi se od godine uvode se kao nastavni predmet Poslovanje vježbovne tvrtke u sve četiri godine. U Strategiji je istaknuto da se u trogodišnjim srednjoškolskim obrazovnim programima javlja potreba za uvođenjem poduzetničkih sadržaja i posebnog predmeta. U gimnazijama i umjetničkim školama postoji samo predmet Politika i gospodarstvo, a predmet ne zadovoljava potrebe za razvijanjem poduzetničkih kompetencija. Pojedine visoke škole i fakulteti sve više uvode izborne predmete i module ekonomskog i poduzetničkog sadržaja svjesni potrebe za poduzetničkim sadržajima. (Strategija, 2010, str ) Osjećaj uspješnosti u poduzetničkoj kompetenciji, koji prethodi poduzetničkim namjerama i ponašanju, važan je zato što utječe na intenzitet poduzetničkih namjera i vjerojatnost da će namjere rezultirati ponašanjem te tako direktno utječe na konkurentnost. (Sedlan König, 2013, str. 67) 2.3. Gospodarski rast i poduzetnička kompetencije Poduzetnička kompetencija osim što potiče rast novih poduzeća, utječe na razvoj poduzetničkog načina razmišljanja i učinkovitije korištenje kreativnog potencijala i postojećih znanja i vještina. (Sedlan König, 2013, str. 58) Podizanje opće razine poduzetničkih kompetencija jedno je među glavnim prioritetima gospodarstva i pretpostavka za uspješan rast i razvoj te je ona osnova za stjecanje specifičnih znanja i vještina potrebnih za pokretanje društvenih i tržišnih djelatnosti. (Strateški plan, 2012, str. 13) Posebno je srednje strukovno obrazovanje u funkciji razvoja profesionalnih i poslovnih kompetencija koje služe zadovoljavaju potrebe modernog, konkurentnog i prilagodljivog tržišta rada te je ciljni i najvažniji dio cjelokupnog obrazovnog sustava svake razvijene europske zemlje i temelj za gospodarski razvoj. (Strateški plan, 2012, str. 14) Kvalitetno strukovno obrazovanje ima za cilj povezati gospodarstvo i obrazovni sustav te ima ključnu ulogu u odgovoru na izazove ubrzanog uvođenja novih tehnologija, novih procesa, potrebe novih kompetencija, razvoja ljudskih potencijala, zapošljavanja i ostvarivanja socijalnih ciljeva. Poslodavcima veća interakcija gospodarstva i obrazovanja omogućava da lakše dolaze do sposobnih i kvalificiranih djelatnika. Pojedincima je ta interakcija također važna za stjecanje kompetencija važnih za daljnji profesionalni razvoj i novo

178 178 Zdravko Tkalec, Mario Šimunković, Ivana Rukavina zapošljavanje, a društvu za učinkovitu iskoristivost ljudskih potencijala uz porast znanja i širenje inovativnosti. U uvjetima opće društvene i gospodarske globalizacije rast i razvoj poduzetništva potiče promocija i poticanje stvaranja poduzetničke kulture mladih, razvoj pozitivnog odnosa prema cjeloživotnom učenju u poduzetništvu i uvođenje učenja za poduzetništvo kao ključne kompetencije u sve oblike, vrste i razine formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja i učenja. (Strateški plan, 2012, str ) 3.1. Cilj i ishodi učenja 3. OBRAZOVNI ISHODI Ciljevi učenja su precizni opisi očekivanih rezultata odnosno osposobljenosti i promjene u ponašanju koje se mogu opažati i mjeriti. ( Cindrić, Miljković, Strugar, 2010.) U kontekstu poduzetništva, a u odnosu na definiciju poduzetništva u užem smislu (osnivanje i upravljanje poslovnim projektom; obrt, d.o.o. i sl.) obrazovni je cilj osposobiti učenike da prepoznaju poslovnu priliku, registriraju poslovni subjekt te dugoročno i održivo upravljaju tim projektom. Za takvu kompetenciju nužna su mnoga generička i specifična znanja: psihologije, sociologije, ekonomije, komunikacije i dr. Ishodi učenja su tvrdnje o tome što se očekuje od učenika da zna, razumije, može napraviti, vrjednovati... kao rezultat procesa učenja. (ECTS users Guide, 2009) Ishode učenja možemo promatrati u odnosu na ostvarene psihičke promjene koje su rezultat organiziranog učenja. Manifestiraju se u novostečenim znanjima i sposobnostima, motoričkim vještinama, vrijednostima, stavovima i interesima.... Stečene osposobljenosti klasificiraju se prema podjeli područja ličnosti. To su: Kognitivni ishodi znanje, sposobnosti Psihomotorički ishodi motoričke vještine Ishodi u afektivnom području vrijednosti, stavovi i procjenjivanje (Cindrić, Miljković, Strugar, 2010) Obzirom na definiciju poduzetničke kompetencije; da je to sustav poduzetničkih znanja, vještina i stavova, vidljivo je da obrazovne ishode u stjecanju poduzetničke kompetencije možemo podijeliti upravo na sastavnice kompetencije. Obrazovni ishodi u kontekstu: Znanja, spoznaje - predstavljaju poznavanje poduzetničke teorije; pojmova, procesa, aktivnosti i odnosa Vještina čine poduzetničke vještine nužne za upravljanje poslovnim projektom (planiranje, organiziranje, rukovođenje, motiviranje i dr.) Stavova su poduzetnički stavovi presudne za održivi razvoj ( kreativnost, inovativnost i dr.) U nekim visokim školama obrazovni ishodi se kreiraju pomoću poslovnog plana (Wheadon, Duval-Couetil, 2013).

179 Vrjednovanje / ocjenjivanje poduzetničke kompetencije korištenjem taksonomija Određivanje ishoda pomoću taksonomija Taksonomija se definira kao normativno sređivanje i klasifikacija odgojnih i obrazovnih ciljeva. (Cindrić, Miljković, Strugar, 2010.) Također je jedna od prvih i najznačajnijih sistematizacija znanja i ishoda. (Forehand, 2012) Jedan od najkorištenijih teoretskih okvira za planiranje, pripremu i vrednovanje osnovnoškolskog, srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja. (Nimac, 2012) Taksonomije se koriste u definiranju obrazovnih ishoda pri stjecanju poduzetničke kompetencije koja se sastoji od: znanja, vještina i stavova. Određeni predmet kojim se stječe poduzetnička kompetencija sadržava do osam obrazovnih ishoda podijeljenih prema: znanju (Bloomova taksonomija), vještinama (Bloom- Krathwolova taksonomija), stavovima (Simpson-Harrow taksonomija). Nastavnikova je sposobnost, sloboda i odgovornost spajanja ishoda obrazovanja s pojedinim taksonomijama. Obzirom da taksonomije obrazovnih ishoda sadrže od jednostavnih do složenih znanja/vještina, u njihovom određivanju nužno je voditi brigu o maksimiziranju rezultata učenja. Teži se realnim obrazovnim ishodima pomoću kojih učenici stječu aplikativna znanja i vještine. U poduzetničkoj sferi znače da su učenici po završetku obrazovnog procesa spremni prepoznati poduzetničku ideju te osnovati poduzetnički projekt kojim će održivo upravljati. Svi obrazovni ishodi ne mogu imati isti značaj te je nužno njihovo ponderiranje što znači da će ukupna ocjena/vrijednost (izražena brojčano) biti ne aritmetička sredina već ponderirana sredina ocjena svakog od ishoda Metode učenja i obrazovni ishodi Uska je veza između metoda učenja i poučavanja i razine usvojenosti pojedinih obrazovnih ishoda. Poduzetništvo je dinamična aktivnost na koju utječu mnogi ekonomski i neekonomski činitelji. Razvoj komunikacija, prometa, tržišta, znanja i drugih parametara utječu na brz i dinamičan razvoj poduzetništva. Obrazovanje za poduzetništvo i poduzetnička kompetencija sve više prožimaju sve oblike učenja i gospodarskih tijekova. Koje društvo brže implementira nova (poduzetnička) znanja u odgojno-obrazovni proces pa zatim i u gospodarstvo, bogatije je, razvojnije i održivije. Osim nastavnih sadržaja i nastavne metode moraju biti sve aktivnije, suvremenije i zanimljivije. Posebno je važna projektna nastava koju Bognar-Matijević (2002.) definiraju kao vrsta nastave u kojoj učenici rade na određenim istraživačkim ili radnim projektima. Upravo takva, projektna nastava podržava dinamično stjecanje poduzetničkih znanja i vještina.

180 180 Zdravko Tkalec, Mario Šimunković, Ivana Rukavina 4. VRJEDNOVANJE PODUZETNIČKE KOMPETENCIJE 4.1. Subjektivnost u vrjednovanju/ocjenjivanju Vrjednovanje znanja je podložno subjektivnosti onih koji ocjenjuju. Grgin (2001.) kaže da školskim ocjenama, kako ih nastavnici daju na tradicionalnim ispitima, nešto nije u redu, odnosno da ocjene nisu valjani pokazatelj znanja niti da omogućuju sigurnije predviđanje uspjeha učenika u društvenim poslovima za koja se školovanjem pripremaju. Kuzmanović, Kavur, Perak (2010) pišu da ocjenjivanje, kao glavni postupak mjerenja znanja i napretka, u sebi sadrži čitav niz pitanja kao što su na primjer: što ocjenjivati, kako ocjenjivati, pitanje subjektivnosti i objektivnosti ocjenjivanja. Pitanje subjektivnosti u vrjednovanju posebno je naglašeno u procjeni kompetencija koje po definiciji mogu biti višeznačne. Takav je slučaj i u vrjednovanju poduzetničke kompetencije koja nema opću definiciju. Obzirom da obrazovni sustav nije u potpunosti definirao sustav učenja za poduzetništvo u cijelosti, pri vrjednovanju poduzetničkih znanja, javljaju se mnoge subjektivnosti ocjenjivača. Jedna od značajnih nedoumica je pitanje što uopće treba ocijeniti u poduzetničkoj kompetenciji. Je li to teorija poduzetništva, praktično iskustvo, poduzetnički stav ili karakteristika. Još je izazovnije pitanje kako vrjednovati/ocijeniti poduzetničku kompetenciju u cijelosti ili dio/dijelove kompetencije. Zbog naprijed navedenih nedoumica, javljaju se različiti kriteriji procjene poduzetničke kompetencije i subjektivne su prirode. Potrebno je objektivizirati sustav vrjednovanja poduzetničke kompetencije na način da se utvrde elementi vrjednovanja i posebno način vrjednovanja poduzetničke kompetencije Postupak vrjednovanja znanja/vještina/stavova Pri kreiranju obrazovnih ishoda potrebno je konzultirati taksonomije obrazovnih ciljeva. Uska je povezanost obrazovnih ishoda i kriterija vrjednovanja istih. Nentl, Zietlow (2008) pišu da je Bloomova taksonomija najkorišteniji teorijski okvir i za vrjednovanje obrazovnih programa. Nastavnik će temeljem didaktičko-metodičkih znanja i korištenjem taksonomija odrediti razine znanja, vještine i stavove u odnosu na brojčane ocjene. Što učenik treba znati, koje vještine imati i razinu usvojenosti stavova za određenu ocjenu. U tom kontekstu, a povezano s obrazovnim ishodima će biti prije ocjenjivanja jasno koje razine znanja, vještina i stavova mora učenik steći za pojedinu brojčanu ocjenu odnosno određenu razinu znanja. Postupak vrjednovanja počinje preciznom definicijom obrazovnog cilja određenog predmeta. Nakon toga se primjenom taksonomija određuju obrazovni ishodi u sve tri domene; afektivnoj, psihomotoričnoj i kognitivnoj. Svi obrazovni ishodi ne mogu imati isti značaj te je nužno njihovo ponderiranje što znači da će ukupna ocjena/vrijednost (izražena brojčano) biti ne aritmetička sredina već ponderirana sredina ocjena svakog od ishoda. Nastavnici temeljem ciljeva i ishoda učenja definiraju nastavne sadržaje i metode učenja i poučavanja, a sve s ciljem svrsishodnog stjecanja znanja. Provjera znanja je kontinuirani

181 Vrjednovanje / ocjenjivanje poduzetničke kompetencije korištenjem taksonomija 181 proces, bazira se na taksonomijskim odrednicama i provjerava se razina usvojenog znanja, vještina i stavova za svaki ishod posebno. Ocjene pojedinih ishoda se ponderiraju i zaključuje se kao konačna ocjena ponderirana ocjena predmeta. 5. PRIMJER IZ PRAKSE 5.1. Očekivanja studenata o modelu vrjednovanja poduzetničke kompetencije Kako bi se obrazovanju posvetila posebna pozornost i doprinijelo što boljoj kvaliteti studijskog programa potrebno je stalno napredovanje i istraživanje, odnosno usavršavanje. Cilj je poboljšati kvalitetu studija, nastavni program učiniti zanimljivijim te samim time povećati prolaznost i uspješnost kako pojedinca tako i grupe studenata. Svaki uspješan student odraz je kvalitete pohađanog studijskog programa i njegove stečene kompetencije koja mu je potrebna na tržištu rada. Ocjenjivanje se treba provoditi i od strane studenata kako bi se dobile vrijedne informacije o djelotvornosti nastavnog programa i njegovoj učinkovitosti. Zastarjele metode učenja pogotovo s aspekta poduzetničke kompetencije nisu zahtijevale određenu interakciju studenata kako bi se omogućio pristup za kvalitetnije učenje. Predavač kroz interakciju, objašnjenja, rekapitulaciju i dostupnost nakon predavanja motivira studenta te ga time potiče na obostranu komunikaciju, suradničko učenje ili ukazivanje problemske nastave. Istraživanje o ishodima učenja provedeno je tako da se Anketni upitnik o ocjenjivanju poduzetničke kompetencije u Visokoj školi Nikola Šubić Zrinski proslijedio u elektronskom obliku studentima koji trenutno pohađaju specijalistički studij. Ukupan broj proslijeđenih anketnih upitnika iznosi 63, a broj ispunjenih je 48 anketna upitnika. Istraživanje su provodili Zdravko Tkalec, Mario Šimunković i Ivana Rukavina tijekom mjeseca rujna godine. Ovim načinom se želi pružiti uvid u ispunjenje očekivanja u razvoju poduzetničke kompetencije kod određenog studijskog programa, istražiti doprinos obrazovnog sustava, uvidjeti koji su mogući ishodi po završetku studija. Anketnim upitnikom prikupljeni su podatci o statusu studenta (redovan, izvanredan), dobi, stečenim znanjem po pitanju poduzetničke kompetencije na prethodnom obrazovanju, interesu za pokretanje vlastitog poduzeća, nastavku obrazovanja, zadovoljstvu studenta po pitanju kvalitete pohađanog programa, angažiranosti predavača, ocjenjivanju, učenju iz praktičkog dijela nastave i slično. Iz dobivenih rezultata možemo uvidjeti kako prevladava dobna skupina od 26 do 35 godina starosti (39,6 %) te da su uglavnom izvanredni studenti (72,9 %) koji jesu ili su bili u radnom odnosu. Od 48 ispitanika njih 81,3 % smatra da su bitne metode učenja i ocjenjivanja u obrazovnom sustavu, a 62,5 % smatra da je jako važno imati praktični dio nastave. Po pitanju koliko ishod učenja utječe na znanje, vrijednost i vještine pojedinca dogodila se podvojenost ispitanika te ih 58,3 % smatra da ima utjecaja, a 41,7 % da nema utjecaja na ishod. Ispitanici su također ocjenom odličan (39,6 %) i vrlo dobar (37,5 %) ocijenili važnost poduzetničke kompetencije u ishodima učenja, dok ih 56,3 % smatra da na prethodnom obrazovanju nisu stekli dovoljno znanja i vještina po pitanju istog. Znanje stečeno na Visokoj školi Nikola Šubić Zrinski s aspekta poduzetničke kompetencije ocijenili su vrlo visokom ocjenom vrlo dobar (45,8 %). Grafički prikaz daje dobar uvid u to koliko su studenti zado-

182 182 Zdravko Tkalec, Mario Šimunković, Ivana Rukavina voljni kvalitetom nastavnog programa i ophođenja nastavnog osoblja prema studentima, a 81,3 % studenata smatra da su ispunjena njihova očekivanja prilikom upisivanja i pohađanja specijalističkog studija. Slika 1. Ocjena stečene poduzetničke kompetencije na Visokoj školi NŠZ PRENESENO ZNANJE NA STUDENTA ANGAŽIRANOST U PREDAVANJU KVALITETA NASTAVNOG PROGRAMA OCJENJIVANJE STEČENOG ZNANJA PRIMJERI IZ PRAKSE 50 43,8 39,6 37,539,6 41,7 39,6 37,5 22,9 20,8 14,616,7 27,1 29,2 6, , ,2 0,3 2,1 1 (nedovoljan) 2 (dovoljan) 3 (dobar) 4 (vrlo dobar) 5 (odličan) Izvor: Istraživanje autora Studentima se najviše sviđa projekt/istraživanje kao model načina ocjenjivanja (37,5 %), a zatim zadatak/seminar (31,3 %), dok ispit/test samo 6,3 % ispitanika smatra zanimljivim.

183 Vrjednovanje / ocjenjivanje poduzetničke kompetencije korištenjem taksonomija 183 Slika 2. Alternative po završetku studija na Visokoj školi NŠZ POKRETANJE VLASTITOG PODUZEĆA; 12,5 ZAPOŠLJAVANJE IZVAN STRUKE; 8,3 DALJNJE OBRAZOVANJE; 27,1 Izvor: Istraživanje autora ZAPOŠLJAVANJE U STRUCI; 52,1 Slika 3. Model ispitivanja/ocjenjivanja prilikom određivanja razine usvojenosti poduzetničkih znanja i vještine od strane nastavnika Izvor: Istraživanje autora 5.2. Ocjenjivanje poduzetničke kompetencije u Visokoj školi Nikola Šubić Zrinski Studentima je vrlo je važna povratna informacija o razini stečene poduzetničke kompetencije. Ocjena u kombinaciji s obrazovnim ishodima govori o razini studentove poduzetničke kompetentnosti a u konačnici i o njegovoj poduzetničkoj kompetitivnosti. U Visokoj školi Nikola Šubić Zrinski (konkretno na kolegiju Integralno upravljanje poduzećem) elementi poduzetničke kompetencije se vrjednuju kontinuirano tijekom obrazovnog procesa. Vrjednovanje/ocjenjivanje je usmjereno na vrjednovanje pojedinih obrazovnih ishoda. Kako su obrazovni ishodi različite težine, konačna ocjena kolegija je ponderirana cjelina svih pojedinačnih ocjena obrazovnih ishoda. Korištenjem taksonomija utvrđen