Povodom 70 godina života prof. dr. sc. Milenka Brkića i 5. obljetnice rada Fakulteta u Bijakovićima Međugorju. Zbornik radova

Transcription

1 Zbornik radova znanstveno-stručni skup ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST Bijakovići - Međugorje, 27. rujna Povodom 70 godina života prof. dr. sc. Milenka Brkića i 5. obljetnice rada Fakulteta u Bijakovićima Međugorju

2 Nakladnik SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića - Bijakovići - Međugorje, Za nakladnika prof. ddr. sc. Milenko Kundačina, v.d. rektora Zbornik radova Znanstveno-stručni skup ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST Bijakovići - Međugorje, 27. rujna Uredništvo Drago Martinović, Marko-Antonio Brkić, Katarina Lasić Programski odbor skupa prof. ddr. sc. Milenko Kunadačina, prof. dr. sc. Dragutin Gutić, prof. dr. sc. Ivan Markešić, prof. dr. sc. Ivica Radovanović, prof. dr. sc. Ivo Lučić, prof. dr. sc. Jasna Bogdanović Čurić, prof. dr. sc. Josip Ivanović, prof. dr. sc. Marinko Pejić, prof. dr. sc. Milenko Brkić, prof. dr. sc. Mira Oberman-Babić, prof. dr. sc. Miroslav Prstačić, prof. dr. sc. Refik Šećibović, prof. dr. sc. Sadeta Zečić, prof. dr. sc. Tihomir Luković, prof. dr. sc. Vitomir Grbavac, doc. dr. sc. Ahmet Šantić, doc. dr. sc. Anton Celin, doc. dr. sc. Antonija Krtalić, doc. dr. sc. Azra Peterschik, doc. dr. sc. Edita Đapo, doc. dr. sc. Hrvoje Vojković, doc. dr. sc. Ivan Matković, doc. dr. sc. Marija Bilić, doc. dr. sc. Marijana Šećibović, doc. dr. sc. Patricia Zanketić, doc. dr. sc. Radenko Udovičić, doc. dr. sc. Simo Bozalo, doc. dr. sc. Stanislav Nakić, doc. dr. sc. Tamara Efendić Spahić, doc. dr. sc. Višnja Bukvić, doc. dr. sc. Žarko Bilić, doc. Dragana Nuić-Vučković, doc. Vladimir Marković, dr. sc. Často Čuljak. Organizacijski odbor skupa doc. dr. sc. Bernadica Milićević, doc. dr. sc. Drago Martinović, doc. dr. sc. Edin Mujkanović, doc. dr. sc. Marija Jović, mr. sc. Marko Antonio Brkić, Jelena Kuzman Katica, dipl. ing, Katarina Lasić, mag. Grafičko i likovno oblikovanje Divina Proportion Design studio - Međugorje Tisak????? Broj tiskanih primjeraka????? CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 001:3/5](063)(082) ZNANSTVENO-stručni skup Znanost, duhovnost, odgovornost (2014 ; Međugorje) Zbornik radova / Znanstveno-stručni skup Znanost, duhovnost, odgovornost, Bijakovići - Međugorje, 27. rujna ; uredili Drago Martinović, Marko-Antonio Brkić, Katarina Lasić. - Međugorje : Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, str. : ilustr. ; 24 cm Bibliografija uz svaki rad. ISBN Martinović, Drago COBISS.BH-ID SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića Zbornik radova znanstveno-stručni skup ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST Bijakovići-Međugorje, 27. rujna Uredili Dr. sc. Drago Martinović Mr. sc. Marko-Antonio Brkić Katarina Lasić, mag. Bijakovići - Međugorje, 2015.

3 KAZALO PREDGOVOR PROLOG - Prstačić, Miroslav, PROMIŠLJANJA O EKOLOŠKO HOLISTIČKOM PRISTUPU U EDUKACIJI, LIJEČENJU I REHABIL- ITACIJI Simović, N. Miodrag i Jovašević, Dragan, RAZVOJ NAUČNE MISLI O DRUŠTVENOJ REAKCIJI NA KRIMINALITET Bogdanović-Čurić Jasna i Čolaković, Radomir, RELACIJE IZMEĐU RELIGIOZNOSTI I ANKSIOZNOSTI KOD MLADIH Mrvica-Mađarac, Sandra i Guzovski, Marina i Ćurić, Ivana, GRAD VUKOVAR KAO TURISTIČKA DESTINACIJA Galić, Jelica, VALORIZACIJA TURISTIČKOG POTENCIJALA OPĆINE ŠIROKI BRIJEG KAO POLAZNA OSNOVA TURISTIČKOG RAZVOJA Kundačina, Milenko i Ilić, Marina, VISOKO OBRAZOVANJE I GLOBALIZACIJA Šećibović, Marijana, ISTINA I LAŽI O AKADEMSKOJ ZAJEDNICI BOSNE I HERCEGOVINE Babić, Ivana i Šitum, Silvia, ORGANIZACIJSKA ODANOST ZAPOSLENIKA PRIVATNOG SVEUČILIŠTA - PREDIKTOR RADNE UČINKOVITOSTI Jelica, Stjepan, ISKUSTVA PRIMJENE FELDENKRAIS METODE U RADU S DJECOM SA KONGENITALNIM SENZOMOTORNIM TEŠKOĆAMA Mujkanović, Edin i Zečić, Sadeta, PRISTUPI U RADU S DJECOM S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU Grbavac, Jacinta i Grbavac, Vitomir i Krtalić, Antonija, POJAVA DRUŠTVENIH MREŽA KAO NOVOG GLOBALNOG KOMUNIKACI- JSKOG FENOMENA Martinović, Drago, ULOGA LOKALNIH MEDIJA U POVEĆANJU SUDJELOVANJA GRAĐANA U KREIRANJU JAVNIH POLITIKA NA LOKALNOJ RAZINI Babli, Dajana, MIROTVORNI ODGOJ SIGURNI, JAKI I SLOBODNI UČENICI Nakić, Stanislav, UPRAVLJANJE POTRAŽNJOM KROZ CJENOVNE STRATEGIJE NA TRŽIŠTU OSIGURANJA Zečić, Memnun, ULOGA MENADŽMENTA U TURIZMU I HO- TELIJERSTVU

4 Polegubić, Filip, ELEMENTI FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI U FUNKCIJI ODGOJA Markešić, Ivan, KAKO UTVRDITI POSTOJANJE NADNARAVNOG? JESU LI TZV. MEĐUGORSKA UKAZANJA KAZIVANJA (U)TE- MELJENA NA ISTINI ILI SU DRUŠTVENO KONSTRUIRANA? Stipanović, Branka i Smoljić, Hrvoje, ZADOVOLJSTVO POSJE- TITELJA MANIFESTACIJOM SREDNJOVJEKOVNI FESTIVAL U TROGIRU ( ) Ristic, Zarko i Ristic, Kristijan, EKONOMSKA VREDNOST LJUD- SKOG KAPITALA I MENADŽMENT ZANJA Talić, Ivka, LJUDSKI KAPITAL KAO POLAZNA OSNOVA U PRO- JEKTIRANJU STRATEŠKE VIZIJE ORGANIZACIJE Bandur, Miodrag, ANALIZA ZAOKUPLJENOSTI POSLOM PRED- STAVNIKA PRODAJE NEKRETNINA Jović, Marija, UNDERSTANDING THE CONCEPT OF INFORMA- TION LITERACY STUDENTS - FOR EXAMPLE, THE CITY LIBRARY DON MIHOVIL PAVLINOVIC IMOTSKI Karamehmedović, Deša, UTJECAJ UNESCO-a NA UNAPRJEDEN- JE KULTURNOG TURIZMA OČUVANJEM KULTURNE BAŠTINE Karin, Domagoj, MOGUĆNOSTI PRIMJENE I OGRANIČENJA PORTFOLIO MODELA U ORGANIZACIJAMA TRANZICIJSKOG GOSPODARSTVA Matić, Daniela, UČINKOVITOST SUVREMENIH METODA POUČA- VANJA ENGLESKOG JEZIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI Babić, Ivana i Dugandžić, Marina, ODGOJNO POŽELJNE VRIJED- NOSTI MLADIH U PROCESU DRUŠTVENIH PROMJENA Zečić, Sadeta i Barišić, Ana-Marija i Rudan, Dragana, CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE I EDUKACIJSKU IZOBRAZBU U ULOZI ZNANOSTI I ODGOVORNOSTI Kordić, Zdravko, USTAVNOST I ZAKONITOST U PROCESIMA DEMOKRATIZACIJE Čekrlija, Saša, MOŽEMO LI BITI SRETNIJE DRUŠTVO Stipanović, Branka, MOTIVES OF PARTICIPANTS OF RELIGIOUS TOURISM IN THE PARISHES OF MEDJUGORJE, SINJ AND BLIZ- NA GORNJA Delić, Zlatan, SOCIOLOGIJA ZNANOSTI I DRUŠTVENA ODGOVO- RNOST: INTERDISCIPLINARNI FRONETIČKI PRISTUP

5 PREDGOVOR Povodom pete obljetnice rada Fakulteta društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Sveučilište Hercegovina, i 70 godina života njegova utemeljitelja, prof. dr. Milenka Brkića, u Bijakovićima, u zgradi Fakulteta, 27. rujna godine održan je znanstveno-stručni skup pod nazivom ZNANOST-DUHOV- NOST-ODGOVORNOST. Ideja za organizaciju skupa došla je od djelatnika, znanstvenika i stručnjaka, koji rade, razvijaju se i afirmiraju na spomenutome Fakultetu. Motivacija za održavanje skupa bila je ukazivanje na potencijale i mogućnosti privatnih i javnih institucija visokog obrazovanja koje se bave istraživanjima i unaprjeđenjem znanstvenog rada uopće, a posebice u znanstvenim područjima za koje su te ustanove licencirane. Skup ZNANOST-DUHOVNOST-ODGOVORNOST usmjeren je i na prikaz istraživanja u području društvenih, humanističkih i prirodnih znanosti, koje se izučavaju na Fakultetu društvenih znanosti dr. Milenka Brkića. Osim toga, znanstveni skup za cilj je imao i tematsko usmjeravanje i razmjenu iskustava među nastavnicima, suradnicima i studentima istih i srodnih fakulteta i znanstvenih područja iz zemlje i regije. U radu znanstvenoga skupa sudjelovalo je 38 znanstvenika, istraživača i stručnjaka iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Objavljeni su svi u roku dostavljeni radovi, bez obzira jesu li autori sami izložili svoje radove na skupu ili je to u njihovo ime učinio netko drugi. Želju organizatora skupa, a ta je da i dalje razvijamo znanost i znanstvena istraživanja svijeta u kojemu živimo, promičemo duhovnost i duhovna razumijevanja stvarnosti u kojoj se nalazimo, te zagovaramo i uspostavljamo odgovornost i akademski kredibilitet, posebice tamo gdje najviše nedostaju, pretačemo u stranice ovog zbornika radova kojima ćete se, uvjereni smo, znanstveno obogatiti, duhovno izgraditi i odgovorno koristiti. Uredništvo 9

6 PROLOG PROMIŠLJANJA O EKOLOŠKO HOLISTIČKOM (EKO-HOL) PRISTUPU U EDUKACIJI, LIJEČENJU I REHABILITACIJI Prof. dr. sc. Miroslav Prstačić SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: hupohr@gmail.com (...) Ne bismo trebali pokušavati nikakvo liječenje ako ignoriramo tijelo u cjelini, jer ako cjelina nije dobro, ni dio nje nije dobro. Jer, sve i loše i dobro za tijelo i za svakoga čovjeka ima svoje korijene u duši. (Platon, Harmid, 156 E ( pr. Kr.)) 11

7 UVOD Heraklitski (Heraklit, 535. pr. Kr pr. Kr.) i freudovski (Sigmund Freud, ) rečeno, s razvojem svijesti o vlastitoj egzistenciji čovjek postupno otkriva da se u mračnom labirintu krvave nutrine tijela nalaze i iskonski začeci samospoznaje. U različitim kulturama i tradicijama, čovjek je od drevnih vremena i na različite načine otkrivao raznovrsne oblike povezanosti između ritmova prirode i vlastitog tijela. Suočen s kozmičkim prostorima uzvišenog uma u kojem se susreću Kronos, Logos, Theos Eros i Thanatos..., čovjek je kroz različite oblike stvaralaštva otkrivao kao da neka anonimna osjetilnost prožima njegovo tijelo i svijest o vlastitoj egzistenciji. Svoja iskustva pokušavao je na različite načine simbolički i estetski izraziti. Jacques Marie Emile Lacan ( ), francuski psihoanalitičar i filozof, smatrao je da je bit stvarnosti duh, pa je i znanost djelo duha, a svaka pojava u svijesti je razumijevanje neke unutarnje sile koja ide nekom cilju. Pritom se povezivanje svijesnog i nesvjesnog odvija u strukturi jezika, kada se jezik pojavi kao sredstvo komunikacije JA sa samim sobom i sa drugima... Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev ( ), pisao je o duhu kao čovjekovoj sposobnosti moralnog i spoznajnog transcendiranja. Duhom se čovjek odlučuje za vrednote, stvara kulturu i komunicira s apsolutnim duhom... Duh je snaga koja prosvjetljuje, liječi i oslobađa. I dok se s jedne strane hijerarhijski odnosi u znanosti manifestiraju u razvoju tradicionalnih i novih znanstvenih discplina, u stalnom otkrivanju enigmi o čovjeku i svijetu, iskonska i magična moć različitih oblika umjetnosti neprekidno ulazi u metafizičko polje iskustva kao oblik vitalne energije i samoostvarenja pojedinca. Povezujući spoznaje iz raznih kultura i tradicija, intuitivna svijest o pojmu ljudskog duha i povezanosti čovjeka s prirodom ima dakle i svoju dubinsko-ekološku, holističku, transkulturnu i kozmičku dimenziju. 13

8 EKOLOŠKO HOLISTIČKI PRISTUP Ekološko holistički (Eko-hol) model kao inovativni pristup u prevenciji mentalnog i tjelesnog zdravlja, te raznim područjima edukacije, liječenja i rehabilitacije razvijen je na osnovi višegodišnjeg interdisciplinarnog, znanstvenog i kliničkog rada u okviru projekta koji je bio podržan od Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske i Svjetske Asocijacije za Psihosocijalnu rehabilitaciju- članice Svjetske Zdravstvene Organizacije, kao i u okviru nekih drugih projekata. U okviru osnovne hipoteze prikazane su postavke koje nadilaze standardna razmatranja o takozvanim Eko-sustavima i odnose se općenito na proučavanje planetarne svijesti u čovjeka u okviru međuodnosa tijelo- duh/ uzvišeni um- priroda, kao i na traženje odgovora u okviru raznih disciplina u području društvenih, humanističkih, biomedicinskih i drugih znanosti kao i raznih umjetnosti, a također i u okviru raznih religija i promišljanja o Čovjeku i stvaralaštvu. Dubinska ekologija je opisana kao znanost usmjerena na proučavanje temeljnih egzistencijalnih pitanja o ulozi čovjekove svijesti, chardinovski rečeno- kao djela noosfere i biosfere, a holistička komponenta prikazana je na osnovi tumačenja o organskom jedinstvu živih bića (u okviru Hipokratovog tumačenja sve je povezano sa svime, kao i suveremenih psihsomatskih i psihodinamskih pristupa). O KREATIVNOSTI, LJUDSKIM POTREBAMA I DEONTOLOGIJI Smatra se, da ideja označuje misaoni uzor ili paradigmu i služi kao regulativni princip u raznim oblicima stvaralaštva, dakle i u umjetnosti i u znanosti. Čovjekovo stvaralaštvo sadrži veliki broj projektivnih,posturalnih, proprioceptivnih, hormonalnih, ali i duhovnih i moralnih tendencija. Otkrivamo da inducirano estetsko zadovoljstvo (estetsko psihičko stanje) proizlazi iz biološke pobude, ali i iz simboličke vrijednosti objekta, i neprekidno ulazi u metafizičko iskustvo kao oblik životne energije koja se očituje u njegovim autodestruktivnim i/ili stvaralačkim porivima. Početkom 17. stoljeća njemački filozof, matematičar, fizičar i diplomat, Gottfried Wilhelm Von Liebniz ( ) pisao je : Zašto postoji nešto umjesto ničega? ( Pourquoi y a-t-il quelque chose plutôt que rien? Why there is something rather than nothing? ; Warum gibt es etwas und nicht vielmehr nichts? ). Baruch Spinoza ( ) koji je proučavao Talmud, Bibliju i skolastičku filozofiju, smatrao je da na najvišoj manifestaciji ljudskog duha dolazi do istinske spoznaje odnosa čovjeka i prirode. Lao Tse (6. st. pr. Kr.) osnivač taoizma i suvremenik Konfucija ( pr. Kr.) smatrao je da je Tao-kozmički, etički i logički princip i pratemelj bitka i života. U komediji Williama Shakespearea ( ) Sve je dobro kad se dobro svrši / All s well that ends well. jedan od francuskih plemića (u četvrtom činu, u trećem prizoru) govori:...mreža je naših života pletena od mješana tkiva, dobrog i zlog zajedno; mogli bi se gorditi vrlinama da ih ne šibaju naši nedostaci, i očajavati se svojih zločina da ih naše vrline ne napajaju.... Edip, tebanski kralj, kao savršenstvo tragičkog umijeća predstavlja kroz povijest (za antropologiju, filozofiju, psihijatriju, umjetnost i druge discipline) veliko istraživanje istinskog odnosa čovjeka prema vlastitom biću, na način, kako ga je prikazao starogrčki dramatičar Sofoklo (495. pr. Kr pr. Kr). A u Božanskoj komediji (Divina Comedia) anđeo pred vratima Čistilišta izvadi dva ključa, jedan zlatan a drugi srebrni, te govori :...Jedan ključ je simbol opraštanja grijeha, a drugi je simbol znanosti i razuma.... Tako Dante Alighieri ( ) sagledava misteriju boli, misterij one Ljubavi koja pokreće sunce i ostale zvijezde i jedinstvo čovjeka i kozmosa. Marie-Joseph Pierre Teilhard de Chardin ( ), francuski teolog, filozof, antropolog, geolog, paleontolog i esejist je pisao o noosferi i biosferi, a kolumbijski psihijatar Profesor Alfonso Caycedo razvija sofrologiju kao novo interdisciplinarno područje i piše o razlikama između sadržaja i kapaciteta svijesti....sadržaji svijesti su individualni, a kapaciteti ljudske svijesti su univerzalni.... Razvijajući učenje I. Kanta ( ), Johann Gottlieb Fichte ( ) je napisao Prvi uvod u nauku o znanosti (Erste Einleitung in die Wissenschaftlehre), ispitujući nužne funkcije duha koje su pretpostavka svih znanosti i cjelokupnog iskustva, dakle i u smislu Kantovih pitanja: Što je čovjek?, Što mogu znati?, Što trebam činiti?, Čemu se mogu nadati? Na sličan način, Paul Gauguin ( ) upućuje estetsku poruku u umjetničkom djelu pod nazivom Otkuda dolazimo? Kamo idemo? Tko smo mi? (D où venons nous? Où allons nous? Que sommes nous?). To su i deontološka pitanja s kojima se suočavaju i uovo vrijeme stručnjaci iz različitih disciplina, koje su usmjerene na otkrivanje i podržavanje čovjekovih životnih 14 15

9 potencijala. U tom kontekstu prikazana su i neka promišljanja o znanosti, duhovnosti i kozmičkoj odgovornosti čovjeka u okviru slijedećih tema: a) Dijete i kreativnost: likovno izražavanje, glazba, pokret, riječ...; b) Interdisciplinarnost i tjelesna kateksa; c) Mehanizmi suočavanja (copinga) u onkoloških bolesnika i komplementarne terapije; d) Psihosomatika, sofrologija i psihodinamika interpersonalne komunikacije; e) Interkulturalnost: prikaz afričke metafizičko-antropološke perspektive u svijetlu japanske haiku poezije. UMJESTO ZAKLJUČKA U ovo vrijeme u kojem smo suočeni s tehničkom mitologijom 3. tisućljeća, humanoidnim robotom i bioničkim čovjekom sutrašnjice, kvantnim liječenjem, transplantacijskom memorijom..., suočeni smo također i s rezultatima suvremenih epidemioloških istraživanja o raznim bolestima, poremećajima tijekom rasta i razvoja, različitim oblicima traumatizama, novim oblicima egzistencijalne anksioznosti, depresije, sve većim brojem starijih i invalidnih osoba u svjetskoj populaciji... Suočeni smo također i s promišljanjima o dubinskoj ekologiji i potrebama usklađivanja odnosa čovjeka i prirode. Otkrivamo da govor obiljažava sva tjelesna očitovanja i da je iskon same hermeneutike, da je subjektivno estetsko psihičko stanje u povezanosti i sa hormonalnim odgovorima i dalekim analogijama arhetipskih slika u svijesti čovjeka, da je hipoteza u znanstvenoj spoznaji kao i u umjetnosti izrazito heuristička, da je čovjek prisiljen vlastitim mozgom otkrivati nedostatke u funkcioniranju tog istog mozga i da ljudska dostgnuća u moralu nisu ništa manje značajna za egzistenciju čovjeka na ovoj planeti nego dostignuća u biologiji, fizici, medicini, umjetnosti i drugim disciplinama. U tom kontekstu otkrivamo i nove poticaje za promišljanja o razvoju znanosti, duhovnosti i kozmičkoj odgovornosti čovjeka. Prstačić, M. (2005). CEREBRAL PALSY AND EX-GEN CREATIVE THER- APY / ΕΓΚΕΦΑΛΙΚΗ ΠΑΡΑΛΥΣΗ ΚΑΙ ΔΗΜΙΟΥΡΓΙΚΗ ΘΕΡΑΠΕΙΑ EX- GEN, Zagreb, Athens. (edition in three languages - croatian, english, greek) Prstačić, M. (2003). EXTASE ET GENÈSE- La Science, l Art et la Thérapie Créative en Oncologie Psychosociale et Sophrologie / ECSTASY AND GENESIS - Science, Art and Creative Therapy in Psychosocial Oncology and Sophrology. Zagreb: Medical Book. (edition in three languages - croatian, english, french); Prstačić, M. (2013). ART AND SCIENCE IN LIFE POTENTIAL DEVEL- OPMENT AND SOPHROLOGY (ECO-HOL MODEL), Zagreb: Croatian Psychosocial Oncology Association / ERF University of Zagreb. (edition in three languages - croatian, english, french); Prstačić, M., Eljuga, D. (2011): Libri oncologici Vol. 39, No 1-3, str Literatura: 16 17

10 UDK: (091) RAZVOJ NAUČNE MISLI O DRUŠTVENOJ REAKCIJI NA KRIMINALITET Prof. dr. sc. Miodrag N. Simović Potpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i redovni profesor Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i inostrani član Ruske akademije prirodnih nauka E-adresa: miodrag.simovic@ustavnisud.ba Prof. dr. sc. Dragan Jovašević Pravni fakultet Univerziteta u Nišu Niš, Srbija E-adresa: jovashana@ptt.rs SAŽETAK: Iako je kao pozitivna grana prava nastala veoma rano, još u doba nastanka prvih država, naučna analiza osnovnih pojmova instituta krivičnog prava počinje tek u 18. i 19. vijeku. Tada dolazi do razvoja više prirodnih i društvenih nauka koje pokušavaju da daju odgovor na sljedeća pitanja: 1) koji su uzroci kriminaliteta, 2) šta je osnov krivične odgovornostii 3) koje mjere država treba da primjenjuje prema učiniocima krivičnih djela. U davanju odgovora na ova pitanja razvija se niz naučnih pravaca i shvatanja koja na različite načine analiziraju oblike društvene reakcije na kriminalitet, o čemu se govori u ovom radu. Ključne riječi: krivično djelo, učinilac, kazna, društvena reakcija, nauka. 19

11 ABSTRACT: Although criminal law as a positive branch of law has been established at the early stage of founding the first states, scientific analysis of basic terms and institutes of criminal law begins only in 18 th and 19 th century. At the same time more natural and social sciences have been developed looking for the answers to the following questions: 1) what are the causes of criminality, 2) what is the baseline of criminal liability and 3) what are the measures that state should implement towards the criminal acts perpetrators. In answering these questions series of scientific trends and comprehensions are developed in order to analyse forms of social reaction to criminality in different ways. Key words: criminal act, perpetrator, punishment, social reaction, science. Iako krivično pravo 1 spada u najstarije grane prava koje je nastalo veoma rano, neposredno poslije nastanka države, ozbiljnije proučavanje sistema kazni i njihovog uticaja na suzbijanje kriminaliteta nastaje znatno kasnije. Naučna obrada sistema izvršenja kazni, u okviru krivičnog prava, počinje da se razvija tek sa osnivanjem prvih univerziteta u Italiji početkom 12. vijeka. Prvi radovi toga doba sastojali su se u tumačenju rimskog prava koje počinje da oživljava. To je doba recepcije rimskog prava koja se svodi na tumačenje normi starog rimskog prava i njihovom prilagođavanju na konkretne slučajeve u praksi. Ti prvi naučni radnici, koji su tumačenjem rimskog prava težili da ga prilagode potrebama svoga vremena, poznati su pod imenom glosatora i postglosatora. 1. UVOD 2. KLASIČNA ŠKOLA Prvo ozbiljno naučno proučavanje krivičnog djela i kazni prema njegovom učiniocu započinje u drugoj polovini 18. vijeka sa pojavom klasične škole 2. Na bazi novih koncepcija ova je škola razradila novi sistem krivičnog prava koji je postao osnova za niz krivičnih zakonika koji su donijeti pod njenim uticajem: francuski revolucionarni Krivični zakonik iz godine, bavarski Krivični zakonik iz godine i dr. Najznačajniji su predstavnici ove škole Čezare Bekarija, Anselm Fojerbah i Džeremi Bentam. Bekarija je u svom djelu O zločinima i kaznama 3 (Milano, godine) podvrgao snažnoj kritici arbitrernost i samovolju srednjovjekovnog feudalnog krivičnog prava, dajući, pri tome, niz prijedloga za njegovu temeljitu reformu. Ti su se prijedlozi sastojali u sljedećem: (1) umjesto samovolje, arbitrernosti i zloupotreba treba uvesti princip zakonitosti krivičnog djela i kazne, (2) cilj kazne nije odmazda i nanošenje zla učiniocu krivičnog djela, već sprečavanje da on vrši krivična djela ubuduće dakle specijalna prevencija. Prema tome, kazna je sredstvo za sprječavanje vršenja krivičnih djela, čime se ostvaruje efikasna zaštita društva, (3) umjesto surovih, nečovječnih, tjelesnih i smrtnih kazni, treba uvesti kaznu lišenja slobode sa prinudnim radom. Zbog ovog učenja, on se smatra osnivačem abolicionističkog pokreta koji je konačno doveo do ukidanja smrtne kazne u kaznenom sistemu najvećeg broja savremenih zemalja i (4) 1 Vidi Jovašević: 2010, Vidi Jovašević i Ikanović: 2012, Vidi Bekarija:1984,

12 treba uvesti princip srazmjernosti kazne prema težini učinjenog krivičnog djela. On se zalaže za uvođenje sistema apsolutno određenih kazni u krivičnom zakonu tako da sud nema samostalnosti u izricanju vrste i mjere kazne već učiniocu krivičnog djela izriče kaznu koja je propisana za to djelo, bez obzira na konkretne okolnosti pod kojima je ono učinjeno 4. Anselm Fojerbah je najveći pravni teoretičar klasične škole. On je autor prvih ozbiljnih djela iz oblasti krivičnog prava Revizija osnovnih postavki i pojmova pozitivnog kaznenog prava (1800. godine) i Udžbenika opšteg u Njemačkoj važećeg kaznenog prava (1801. godine). U Udžbeniku je na naučno sistematizovan način, upotrebom odgovarajućeg instrumentarijuma, obradio materijalno krivično pravo, dajući nov sistem nauke opšteg dijela krivičnog prava sistem biparticije. Obradio je sve osnovne i opšte pojmove i institute krivičnog prava, ističući da kazna treba da ostvari generalno preventivno dejstvo, čime je postao tvorac teorije o generalnoj prevenciji kazne, i to teorije psihičke prinude. Džeremi Bentam je u svojim djelima Teorija kazne i Teorija zakonodavstva razradio teoriju o društvenoj korisnosti kazne ili utilitarističku teoriju. On je prvi istakao da kazna ima za cilj sprječavanje kriminaliteta. Njegov je poseban doprinos reformi kaznenih ustanova i uopšte penitensijarnog sistema, što je dovelo do humanizacije kaznenog tretmana prema osuđenim licima. Ovo su prvi radovi iz oblasti izvršnog krivičnog prava 5. Osnovne koncepcije klasične škole jesu sljedeće: (1) sloboda čoveka i građanina je osnovna vrijednost u društvu. Nju, između ostalog, treba da obezbijedi i princip zakonitosti krivičnog djela i kazne. Krivična djela i kazne može da propiše samo zakonodavac, i to prije nego što su djela uopšte i izvršena; (2) krivična odgovornost izvire iz moralne odgovornosti učinioca krivičnog djela. U osnovi te odgovornosti nalazi se sloboda volje učinioca krivičnog djela. Čovjekova volja je naime potpuno slobodna od spoljnih i unutrašnjih uticaja; (3) krivično djelo i kazna su samo pravni fenomeni, pravne pojave čije je postojanje određeno zakonom. Kazna je jedina mjera kojom društvo nastoji da spriječi i suzbije kriminalitet. Među kaznama najznačajnija je kazna lišenja slobode. Smrtnu kaznu treba izbaciti iz kaznenog sistema kao nelogičnu i nekorisnu; (4) učinilac krivičnog djela je inpersonalizovano biće, dakle, jedan logičko-asptraktan pojam. Svako je jednak pred zakonom tako da svakome od njih slijedi i 4 Vidi Petrović i Jovašević: 2005, Vidi Bentham: ista kazna. Kazna se prilagođava izvršenom krivičnom djelu, a ne učiniocu ili okolnostima izvršenja djela. Postoji samo objektivna, a ne i subjektivna individualizacija kazne; (5) sud je ovlašćen samo da primjenjuje zakon, a ne i da ga tumači u konkretnom slučaju. Stoga, zakon propisuje za svako krivično djelo određenu vrstu i mjeru kazne koju je sud dužan da izrekne učiniocu tog djela sistem apsolutno određenih kazni. 3. ANTROPOLOŠKA ŠKOLA Krajem 19. vijeka, sa snažnim razvojem prirodnih i društvenih nauka, javlja se antropološka škola. To je doba izrazitog porasta kriminaliteta na što je, među prvima, ukazao Gabriel Tard u svom djelu Uporedni kriminalitet za što je, između ostalog, okrivljeno i učenje klasične škole. Glavni predstavnik Antropološke škole je Čezare Lombrozo. U svojim djelima Čovjek kao zločinac (1876. godine), Kriminalna antropologija i Zločin uzroci i liječenje 6 (Boston godine) izložio je osnovne koncepcije ovog učenja 7. Prema Lombrozu, zločin je prirodna i nužna pojava. Uzroci kriminalnog ponašanja se prema njemu nalaze u samom čovjeku. Naime, čovjek se rađa kao zločinac. Postoje određeni ljudi koji su po svojoj fiziološkoj i anatomskoj konstituciji predodređeni za vršenje krivičnih djela 8. Takvi se ljudi mogu prepoznati po izvjesnim biološkim obilježjima koji mogu biti anatomske ili fiziološko-funkcionalne prirode. Ova se obilježja nazivaju stigmati degeneracije. Stoga, krivično djelo rezultira iz organske konstitucije čovjeka koja se manifestuje i na njegov psihološki život. Lombrozo je učinioce krivičnih djela, koje naziva krivcima, razvrstao u pet kategorija: rođeni krivci, duševno bolesni krivci, krivci iz navike, krivci iz strasti i slučajni krivci 9. Za razliku od klasične škole koja uopšte nije poklanjala pažnju uzrocima kriminaliteta, antropološka škola ove uzroke nalazi u endogenim, unutrašnjim faktorima koji postoje u čovjeku. To znači da volja čovjeka nije slobodna već je naprotiv nužno uslovljena endogenim, unutrašnjim faktorima. Pošto nema slobode volje, čovjek nije slobodan u izboru ponašanja, pa stoga i nema moralne odgovornosti kao osnove krivične odgovornosti. Kaznom se kao vrstom mjere društvenog reagovanja na kriminalitet ne može ostvariti svrha, ona ne može da ukloni ili 6 Vidi Lombroso: 1918 i Lombroso and Guglielmo: Vidi Josipović, 1969: Vidi Živanović: 1937, Davidović: 1983,

13 neutralizuje unutrašnje uzroke vršenja krivičnih djela. Stoga su krivične sankcije nepotrebne i umjesto njih kao mjeru za sprječavanje i suzbijanje kriminaliteta treba uvesti široku lepezu medicinskih mjera liječenja koje imaju za cilj neutralizaciju i eliminaciju endogenih uzroka zločina. 4. POZITIVNA ŠKOLA Na osnovu učenja antropološke škole krivičnog prava, iznikla je i pozitivna škola. Zbog bliskosti ova dva učenja često se u teoriji ona nazivaju italijanska antropološko-pozitivna škola. Inače, ova je škola dobila svoj naziv po primjeni pozitivnog metoda (metoda opservacije i eksperimentisanja) u proučavanju kriminaliteta. Njeni su glavni predstavnici Enriko Feri i Rafaelo Garofalo. Feri je u svom djelu Kriminalna sociologija (1881. godine) izložio osnovne koncepcije ovog učenja koje napušta proučavanje krivičnog djela kao logičko-pravne konstrukcije, već ga posmatra samo kroz prizmu subjekta učinioca krivičnog djela. Prema Feriju 10, tri su grupe faktora koji dovode do vršenja krivičnih djela: antropološki ili endogeni faktori (koje preuzima iz antropološke škole), fizički ili kosmotelurski faktori (klima, godišnje doba, atmosferski uslovi i sl.) i socijalni ili društveni faktori. Zavisno od ovih faktora ili uzroka kriminaliteta, razlikuju se i dvije vrste krivičnih djela. To su prirodna i zakonska krivična djela. Prirodna su ona djela kojima se povrjeđuju opšta osjećanja ljudi. To su prava, opšta ili atavistička krivična djela koja su poznata u svim državama i u svim vremenima. Pored njih, zakonska krivična djela su ona koja se razlikuju od države do države, pa čak i u istoj državi u raznim vremenskim periodima. Ona se sastoje u povredama opšte sigurnosti. Prihvatajući tipologiju krivaca iz učenja antropološke škole, predstavnici pozitivne škole smatraju da zločin uzrokuju dvije vrste faktora. To su: endogeni (unutrašnji) i egzogeni (spoljašnji). S obzirom na ove dvije grupe faktora, razlikuju se i dvije grupe učinilaca krivičnih djela oni koji vrše krivična djela pod dejstvom unutrašnjih faktora i oni koji vrše krivična djela pod dejstvom spoljašnjih faktora 11. S obzirom da čovjekovo ponašanje nije slobodno već je u većoj ili manjoj mjeri uslovljeno unutrašnjim ili spoljašnjim faktorima, ni volja čovjeka nije slobodna već je nužno uslovljena. Pošto volja nije slobodna, ona dakle i ne može da bude osnovni 10 Vidi Ferri: Socijalne faktore kriminaliteta je naročito obrađivao Bačić:1980, 63 i 64. moralne niti krivične odgovornosti takvog učinioca krivičnog djela. Stoga, umjesto krivične odgovornosti, treba uvesti nov pojam zakonsku ili društvenu odgovornost. Ona se bazira na prouzrokovanju posljedice krivičnog djela koja je određena u zakonu. Osnov društvene odgovornosti izvire iz postojanja stanja opasnosti ili temibiliteta. Opasnost leži u samom učiniocu krivičnog djela. Ovako postavljeno učenje pozitivne škole dalje je razradio Garofalo u svom djelu Kriminologija 12 (1885. godine). Pošto nema krivične odgovornosti, pozitivisti smatraju da kazna ne može da ostvari svrhu zaštite društva, jer ona ne djeluje u pravcu neutralisanja uzroka kriminaliteta, odnosno stanja opasnosti. Stoga su oni predložili napuštanje koncepta retribucije i uvođenje mjera socijalne zaštite ili mjera društvene odbrane 13. Njih ima više vrsta: preventivne mjere ili supstituti kazne, mjere naknade štete, represivne mjere i eliminatorne mjere. Primjena ovih mjera zavisi od kategorije učinioca krivičnog djela. Ovako primijenjene mjere ne smiju da se zasnivaju na ideji asptraktne pravde i moralne odgovornosti učinioca krivičnog djela, već moraju u potpunosti da odgovaraju njegovoj ličnosti kako bi se neutralisali unutrašnji i spoljni faktori (uzroci) koji dovode do kriminalnog ponašanja. Na ovaj način postavljena primjena društvenih mjera prema učiniocima dovodi do pojave principa idividualnizacije. 5. SOCIOLOŠKA ŠKOLA Sa osnivanjem Međunarodne unije za krivično pravo (1889. godine) javlja se i sociološka škola. Njeni su glavni predstavnici Franc fon List 14, Van Hamel i Adolf Prins. Prema učenju ove škole, postoje tri grupe faktora ili uzroka vršenja krivičnih djela. To su: (1) individualni ili endogeni faktori koji mogu biti naslijeđeni ili stečeni, (2) fizički ili kosmotelurski i (3) socijalni ili društveni faktori. Zavisno od ovih uzroka, razlikuju se i vrste krivičnih djela: akutna i hronična krivična djela. Akutni kriminalitet nastaje kao posljedica spoljašnjih uzroka fizičkih i socijalnih. Uzroci hroničnog kriminaliteta su unutrašnji ili endogeni. S obzirom na ove uzroke kriminaliteta, svi učinioci krivičnih djela ili krivci su klasifikovani u dvije grupe: 1) slučajni krivci (koji vrše akutna krivična djela) i 2) hronični krivici i krivci iz navike (koji vrše hronična krivična djela pod uticajem 12 Vidi Garofalo: Vidi Živanović, Feri i Lanca:1929, Singer Mladen, (1970) Nauka krivičnog prava Franca Lista, u Jugoslovenska revija za kriminologiju i krivično pravo, Beograd, No. 2, ; Živanović i List: 1911,

14 individualnih sklonosti koje se aktiviraju u pogodnim spoljnim ili unutrašnjim uslovima). Autori sociološke škole nisu ulazili u problematiku slobode volje učinioca krivičnog djela, smatrajući da je to filozofsko ili gnoseološko pitanje, a ne pitanje krivičnog prava. Prema njima, krivična odgovornost ne postoji. Njen osnov je u postojanju svijesti ili volje učinioca krivičnog djela. Ali, postoje i takvi učinioci koji djelo vrše zbog stanja opasnosti, njegovog opasnog stanja (koje se naziva temibilitet ili perikulozitet) koje je dovelo do izvršenja krivičnog djela i prijeti ponovnom vršenju krivičnih djela iste ili druge vrste. Stepen te opasnosti se određuje prema stepenu straha od ponovnog vršenja krivičnih djela koji učinilac izaziva svojim prisustvom u društvu, odnosno u određenoj društvenoj sredini. Stoga, prema ovim autorima, postoje dvije vrste odgovornosti i dvije vrste odgovornih učinilaca krivičnih djela. Prvi su oni koji imaju svijest i volju u odnosu na izvršeno djelo. To su krivično odgovorni učinioci krivičnih djela. Prema njima se primjenjuju kazne. Sociološka škola se naročito zalagala za široku primjenu kazne lišenja slobode, budući da je ona podobna da ostvari resocijalizaciju krivično odgovornog učinioca krivičnog djela. Ova je zapravo škola insistirala na specijalnoj prevenciji kao cilju kazne. No, pored krivično odgovornih, postoje i krivično neodgovorni učinioci krivičnih djela koji vrše krivična djela usljed postojanja bio-socijalnog stanja opasnosti. Prema ovim učiniocima se primjenjuju posebne vrste krivičnih sankcija, i to mjere bezbednosti. Tako pristalice sociološke škole uvode u krivično pravo dualitet krivičnih sankcija: kazne (do tada jedino poznate i primjenjivane vrste krivičnih sankcija) i mjere bezbjednosti. Međutim, da bi ova borba protiv kriminaliteta bila što efikasnija, oni su predlagali, pored kazni i mjera bezbjednosti, uvođenje i posebnih mjera preventivne higijene. To su različite mjere socijalno-političkog karaktera koje treba da otklone stanja i mogućnosti koji bi doveli do javljanja ili širenja kriminaliteta uopšte ili pojedinih njegovih oblika NEOKLASIČNA ŠKOLA Neoklasična škola se pojavila krajem 19. vijeka sa nizom različitih učenja i postavki čija je zajednička težnja da prilagode i usklade osnovne koncepcije klasične škole sa koncepcijama pozitivne i sociološke škole - u cilju efikasne zaštite društva od kriminaliteta. Zbog te svoje težnje da stvori simbiozu prihvatljivih 15 Tahović: 1961, 71. koncepcija svih prethodnih škola, da nađe put pomirenja i kompromisa - ona je poznata još i kao eklektička škola. Učenje ove škole najsnažnije se izrazilo u prvim decenijama prošlog vijeka u okviru francuske, belgijske i njemačke teorije krivičnog prava. Kao glavni predstavnici ove škole smatraju se Garo, Garson, Majer i Birkmajer. Njihovo učenje se može svesti na sljedeće koncepcije: (1) uzroci kriminaliteta su po svom porijeklu: individualni, socijalni i fizički. Krivci se dijele na slučajne i hronične, tj. delinkvente iz navike; (2) krivična odgovornost je moralna kategorija koja se sastoji od svijesti (intelekutualnog elementa) i volje (voluntarističkog elementa). Ona se zasniva na uračunljivosti i vinosti. Volja nije ni slobodna ni određena, već je relativno određena. Prihvatajući relativni determinizam, oni usvajaju indiferentistički stav da problem slobode volje nije bitan za postojanje krivične odgovornosti; (3) pored odgovornosti, kao moralne kategorije, postoji i opasnost kao objektivna kategorija koja čini osnov za primjenu krivične sankcije. Opasnost može postojati bez krivice, ali i uporedo sa njom, tj. kod neuračunljivih ali i kod uračunljivih izvršilaca djela i može biti izražena u većem ili manjem stepenu; (4) između uračunljivosti kao sposobnosti za krivicu i neuračunljivosti kao nesposobnosti za njeno postojanje - postoji čitav niz prelaznih stanja smanjenje uračunljivosti. Smanjena uračunljivost je osnov kažnjivosti, ali i okolnost za ublažavanje kazne, odnosno osnov za izricanje mjere bezbjednosti; (5) postoje tri vrste sankcija: kazne, mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Doduše oni govore o dualitetu krivičnih sankcija, tj. o kaznama i mjerama bezbjednosti, ali kao posebnu vrstu mjera bezbjednosti, tj. u njihovom okviru predviđaju vaspitne mjere. U osnovi, primjene kazne je načelo legaliteta i retributivni karakter kazne. Kazne se primjenjuju prema krivično odgovornim učiniocima krivičnih djela. Prema učiniocima koji nisu krivično odgovorni, već su opasni za svoju okolinu (za društvo, društvene vrijednosti), primjenjuju se mjere bezbjednosti. Uskoro se vaspitne mjere izdvajaju iz mjera bezbjednosti u samostalnu sankciju i tako nastaje trialitet krivičnih sankcija. U cilju ostvarivanja specijalne prevencije, kazna se prilagođava prema subjektivnim svojstvima ličnosti učinioca; (6) mjere bezbjednosti se primjenjuju prema učiniocima koji nose u sebi stanje opasnosti koje se ne može neutralisati kaznom. Tu spadaju neuračunljiva i smanjeno uračunljiva lica i višestruki povratnici. Njihov cilj je neutralizacija opasnog stanja. Vaspitne mjere se primjenjuju prema maloljetnicima čija delinkvencija proizilazi iz vaspitne zapuštenosti. Osnov njihove primjene je, dakle, neprilagodljivost zbog nedovoljnog ili nepotpunog vaspitanja

15 7. POKRET DRUŠTVENE ODBRANE 16 Vidi Gramatica: Ansel: 1963, 9. Pokret društvene odbrane nastao je poslije Drugog svjetskog rata u Italiji. Inicijator ovog pokreta je Filipo Gramatika, koji je godine u Đenovi osnovao Centar za izučavanje ideja društvene odbrane. Ovaj centar za izučavanje ideja nove društvene odbrane prerastao je godine u Međunarodno udruženje društvene odbrane. Glavni predstavnici društvene odbrane su Filipo Gramatika i Mark Ansel. Osnovne koncepcije pokreta društvene odbrane izložene su u djelima Gramatike Principi društvene odbrane 16 i Ansela Nova društvena odbrana 17. Među pristalicama društvene odbrane razlikuju se dva pravca: ekstremni i umjereni pravac. Ekstremni pravac smatra da tradicionalno krivično pravo, kao neefikasno u borbi sa kriminalitetom, treba ukinuti i zamijeniti ga sistemom društvene odbrane. U ovom sistemu ne postoje pojmovi: krivično djelo, krivična odgovornost i krivična sankcija. Umjesto njih se uvode novi pojmovi: antisocijalnost, subjektivizam i mjere liječenja i prevencije. Pored promjene krivičnog prava, mijenja se i sistem krivičnog pravosuđa i izvršenja krivičnih sankcija. Sankcija zapravo i nema i umjesto njih se predlaže primjena: medicinskih, socijalno-političkih, ekonomskih, pedagoško-psiholoških i sličnih mjera. Umjereni pravac, čiji je predstavnik Mark Ansel, zalaže se za temeljitu, radikalnu i sveobuhvatnu reformu, a ne ukidanje krivičnog prava i svih njegovih instituta. Princip legaliteta je osnovni princip tog reformisanog krivičnopravnog sistema. Krivično pravo i kriminalna politika moraju biti zasnovani na naučnom i interdisciplinarnom posmatranju i proučavanju krivičnog djela i učinioca sa svim subjektivnim i objektivnim okolnostima - u svakom konkretnom slučaju. Ideje umjerenog pravca škole nove društvene odbrane je Ansel sistematizovao na način: (1) da se ideja zaštite društva od krivičnih djela nalazi van tradicionalnog sistema kazni koji se zasniva na zlu, odmazdi i ispaštanju, (2) priznaje se ideja opasnosti učinioca krivičnog djela i nužnosti da se novim sredstvima i na novi način reaguje protiv složenih oblika protivdruštvenog ponašanja, (3) krivično pravo budućnosti i savremena kriminalna politika moraju biti zasnovani na naučnom poznavanju krivičnog djela, ali i ličnosti njegovog učinioca, (4) nova kriminalna politika teži da organizuje sistematsku, strpljivu i razumnu, ali i odlučnu akciju resocijalizacije učinioca krivičnog djela, (5) savremena kriminalna politika se zasniva na dva principa: a) društvene zaštite i b) individualne prevencije koja dobija posebnu vrijednost putem razvijanja i učvršćenja humanizacije krivičnog prava koje polazi od ličnih svojstava učinioca krivičnog djela 18. Predstavnici ovog pravca teže da izvrše dejuridizaciju krivičnog prava i da ga očiste od svih suvišnih, nepotrebnih i metafizičkih pojmova, te da ih ispuni socijalnom sadržinom. Postojeći sistem represivnih, retributivnih mjera treba zamijeniti sistemom mjera opšte i posebne prevencije. Kazna, iako ostaje u sistemu sankcija, treba da izgubi represivni, prinudni karakter i da kroz humanizaciju tretmana ostvari cilj, a to je resocijalizacija učinioca krivičnog djela, njegovo popravljanje i prevaspitanje. Tome treba da doprinese primjena individualizacije kazne, i to ne samo u postupku njenog izricanja, već i u postupku njenog izvršenja. Pod uticajem ovih ideja dolazi do široke primjene maloljetničkog krivičnog prava i njegove reforme 19, izgradnje posebnog tretmana prema mlađim punoljetnim licima, kao i do primjene uslovne osude, uslovnog otpusta, sudske opomene, parapenalnih mjera i sl. 8. ISTORIJSKI RAZVOJ SISTEMA KRIVIČNOG PRAVA Istorijski posmatrano, pojava kazni se vezuje za pojavu krivičnog prava uopšte, odnosno za pojavu države. Različiti oblici društvenog reagovanja u prvobitnoj društvenoj zajednici prema licima koja su kršila pravila discipline i ponašanja su sankcionisana različitim mjerama, ali koje nisu imale karakter krivične sankcije, odnosno kazne, niti je postojao posebni organ koji ih je izricao ili izvršavao i sl. Ti prvobitni oblici reagovanja društva prema izgrednicima su se svodili na privatnu reakciju pojedinaca ili kolektiva (roda, plemena), kao što su: progonstvo, osveta i kompozicija. Sa nastankom države neki od oblika prvobitnog društvenog reagovanja prerastaju u kazne: smrtna kazna, tjelesne kazne i novčana kazna. Sve do 19. vijeka sistem krivičnih sankcija se praktično svodio na sistem različitih kazni 20. Tako se i istorija krivičnog prava može nazvati istorijom kazni koje su se mijenjale, razvijale ili usavršavale, pojedine kazne su ukidane ili su dobijale posebne oblike i modalitete izvršenja, odnosno uvođene su nove i raznovrsnije forme kažnjavanja. Tek sa pojavom pozitivne, a 18 Jovanović:1958, Vidi Perić: Vidi Subotić:1909, i Pihler: 1995,

16 naročito sociološke škole i njihovog učenja, u pojedina krivična zakonodavstva u sistem krivičnih sankcija, pored kazni, uvode se i druge vrste krivičnih sankcija - različite mjere bezbjednosti, čime se stvara dualitet krivičnih sankcija. Ove mjere imaju najširu mogućnost primjene prema učiniocima krivičnih djela. Iako u osnovi njihove primjene stoji opasno stanje učinioca (odnosno opasnost da će ono ponoviti krivično djelo), one se mogu izricati i krivično odgovornim (uračunljivim i vinim) i krivično neodgovornim, maloljetnim i punoljetnim učiniocima. Nešto kasnije, krajem 19. vijeka, sistem krivičnih sankcije postaje obogaćen i novom vrstom mjera koje se primjenjuju prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela, a u određenim slučajevima i pod određenim uslovima i prema punoljetnim licima (mlađim punoljetnim licima) čime se uspostavlja trialitet krivičnih sankcija. Tek u 20. vijeku uvode se različite admonitivne krivične sankcije u vidu mjera upozorenja: uslovne osude i sudske opomene. I konačno, krajem 20. vijeka, taj sistem sankcija postaje još razuđeniji uvođenjem široke lepeze parapenalnih mjera ili supstituta kazni, u prvom redu kazne lišenja slobode. 8.1 Pojava kriminaliteta U prvobitnoj zajednici kao besklasnom društvu nema kriminaliteta kao društvene pojave. Postoje samo slučajevi kršenja društvenih pravila života i društvene discipline 21. To su slučajni i pojedinačni ekscesi na koje zajednica reaguje mjerama kao što su: protjerivanje ili progonstvo iz zajednice (što je ravno smrtnoj kazni), krvna osveta, talion (oko za oko, zub za zub) i kompozicija (otkupnina). Progonstvo iz zajednice predstavlja isključivu reakciju na kršenje pravila društvene discipline u tom prvom periodu istorije razvoja krivičnih sankcija. Primjenom ove mjere prestupnik se protjeruje iz zajednice (bratsva, roda, plemena) zbog učinjenog prestupa, neprava. To je vrijeme kada se prestup smatrao deliktom koji je upravljen protiv pojedinca (dakle oštećenog lica ili žrtve), ali i protiv zajednice u cjelini, odnosno protiv božanstva. Stoga je ova mjera preduzimana ne samo kao privatno zadovoljenje, već i istovremeno kao žrtvovanje božanstvu radi umirenja 22. Praktično je progonstvo značilo osudu na smrt prognanog lica, jer je njegov opstanak van društvene zajednice bio nemoguć. 21 Srzentić, Stajić i Lazarević: 1994, Živanović: 1953, 43. Krvna osveta se sastoji u vraćanju krvnine od strane porodice povrijeđenog ili ubijenog lica učiniocu takvog delikta i njegovoj porodici. Tako nanijeto zlo predstavlja ekvivalent, srazmjernu reakciju na prethodno učinjenu povredu ili zlo povrijeđenom licu. Nanijeto zlo predstavlja odmazdu za prethodno nanijeto zlo. Osveta predstavlja zapravo oblik kolektivne, a ne individualne reakcije pravo, ali i dužnost na osvetu, jer je nju mogao da preduzme bilo koji član porodice kojoj pripada i povrijeđeno lice 23. Kompozicija se sastoji u obavezi porodice kojoj pripada učinilac delikta da plati određeni srazmjerni iznos ugovorene naknade (u robi, novcu ili sl.) porodici kojoj pripada oštećeno lice tim deliktom. Oblik i visina naknade i rok njenog plaćanja su određeni običajnim pravom ili pak dogovorom (saglasnošću porodice povrijeđenog i porodice delinkventa). U kasnijem periodu jačanja države, državna vlast, odnosno posebni za to određeni organi preuzimaju ulogu da određuju visinu kompozicije, s tim što jedan dio daju porodici povrijeđenog, a drugi ostaje državi. Kriminalitet se javlja kao revolt izvjesnih ljudi i grupa ljudi prema određenim društveno-ekonomskim uslovima života 24. Kako su se ti uslovi tokom istorije mijenjali od jedne formacije do druge, mijenjalo se i shvatanje o kriminalitetu i odnos prema pojedinim njegovim oblicima. Ali, ma kako se mijenjali oblici i vidovi ispoljavanja kriminaliteta i shvatanja o njemu, sam kriminalitet nije mijenjao svoju suštinu, kao što ni krivično pravo nije mijenjalo svoj zadatak da očuva vladajući politički, ekonomski, društveni i pravni sistem i odnose koji proizilaze iz osnova društva od akata koji ih ugrožavaju. Jasno je da se prema tim društveno-ekonomskim odnosima ni u jednoj klasnoj formaciji nisu podjednako odnosili svi ljudi. Nastanak krivičnog prava prouzrokovan je pojavom kriminaliteta, ali je usko vezan i za nastanak države kao mehanizma vlasti. Uzroci vršenja krivičnih djela leže u materijalnim uslovima života jednog društva. Mijenjanjem tih uslova mijenja se i sam kriminalitet kako u pogledu svoje prirode, tako i u pogledu obima, a to dovodi do promjena u kažnjavanju 25. U tom mehanizmu krivično pravo predstavlja jedno od najvažnijih sredstava u suzbijanju kriminaliteta - radi obezbjeđenja i zaštite društvenih dobara i vrijednosti. 23 Jelić:1928, Vidi Milutinović: 1957, i Tahović:1961, Vouin et Leaute, 1956,

17 8.2 Krivično pravo robovlasničkih država Nastankom prve države (robovlasničke) počinje period javnog reagovanja na pojavu kriminaliteta. Država, kao oblik uređenja društva, preuzima ulogu regulisanja svih društvenih odnosa, pa tako i suzbijanje kriminalnih ponašanja pojedinaca i grupa. Država postepeno vrši transformaciju mjera prvobitne društvene odbrane u krivičnopravni sistem kazni. Umjesto krvne osvete, uvode se smrtna kazna i tjelesne kazne, a umjesto kompozicije - novčana kazna, dok se umjesto protjerivanja iz zajednice (roda ili plemena) uvodi protjerivanje iz države 26. Sa preuzimanjem funkcije gonjenja i kažnjavanja za krivična djela, nastalo je i krivično pravo. Naime, država je počela da zabranjuje pojedina ponašanja koja su sa stanovišta vladajuće klase opasna i da za njih propisuje kazne. Istovremeno, u mehanizmu države formiraju se posebni organi za gonjenje i kažnjavanje onih koji krše zabrane i ugrožavaju novonastali poredak. Krivično pravo robovlasničkih država (Egipta, Vavilona, Persije, Grčke, Rima i drugih robovlasničkih država) 27 se međusobno razlikuje, što odgovara osobenostima ovih država, ali se mogu pronaći i zajedničke karakteristike. Kao prva osnovna karakteristika robovlasničkog krivičnog prava smatra se postojanje razlike između robovlasnika i robova u pogledu krivičnopravne zaštite njihovih ličnosti i krivične odgovornosti. Naime, zaštita ličnosti postoji samo za robovlasnike, ali ne i za robove. Rob nije smatran za lice već za stvar, pa on lično nije uživao nikakvu zaštitu. Ubistvo roba je delikt protiv imovine, jer je povrijeđena svojina na robu, a ne sam rob 28. Drugo, ovaj period karakteriše široka lepeza različitih krivičnih djela. Za ista krivična djela različito su kažnjavani robovi i robovlasnici. Robovi su uglavnom kažnjavani smrtnom ili tjelesnim kaznama, kao i teškim iscrpljujućim radom, sa uskraćivanjem hrane i vode, dok su robovlasnici kažnjavani imovinskim kaznama, oduzimanjem političkih prava i protjerivanjem, a veoma rijetko, i to kod najtežih djela, smrtnom kaznom ili nekom tjelesnom kaznom. Treće, i kada se radi o istoj kazni, primjenjivao se poseban način izvršenja prema robovima koji je bio surov, drastičan, a poseban prema slobodnim ljudima, pripadnicima robovlasničke klase. Četvrto, kao objekti zaštite ovdje se javljaju: vladar, država i njeni organi, crkva i privatna svojina, a posebno svojina na robovima. Reakcija na izvršeno krivično djelo i u ovom periodu ima karakter kolektivne reakcije, jer se kažnjavanje ne vrši u ime porodice povrijeđenog lica, već u ime cijele države. Svrha kazne se sastoji u sprječavanju vršenja krivičnih djela javnim zastrašivanjem građana, budućim potencijalnim prestupnicima, kakve ih nehumane, drakonske i surove kazne čekaju i na kakav način izvršene - ako se i oni nađu u ulozi učinioca krivičnih djela. Najzad, ovo pravo karakterišu surove i nehumane fizičke kazne, kao i nehuman način njihovog izvršenja. 8.3 Krivično pravo feudalnih država Epoha feudalizma traje od V do kraja XVIII vijeka. Ovdje se razlikuje nekoliko perioda u razvoju krivičnog prava. Krivično pravo ranog feudalizma (V-XI vijeka) oslanja se na običajno pravo i propise koje su donosili kraljevi osvajačkih germanskih plemena Burgunda, Ostrogota, Vizigota, Langobarda i Franaka. U početku preovladavaju elementi reakcije krvne osvete, taliona i otkupnine, koji se postepeno potiskuju zakonskim propisima kraljeva i sve više uvode sankcije krivičnog prava robovlasničkih država, a u prvom redu tjelesne kazne. Dolazi do snažnog prodora uticaja katoličke crkve na krivično pravo, pa je čak izgrađeno kanonsko krivično pravo. Krivično pravo srednjeg, razvijenog feudalizma (IX-XV vijeka) odlikuje se rascjepkanošću i recepcijom rimskog prava. Najznačajniji krivični zakonik toga doba jeste Opšti njemački krivični zakonik (Constitutio Criminalis Carolina), poznat kao Karolina, iz godine. To je bio kompletan zakonik za ono doba, ali su njegove odredbe primjenjivane subsidijarno, jer su prednost imali lokalni propisi feudalaca. Drugi značajan zakon toga vremena jeste Dušanov zakonik iz i godine. On predstavlja kodeks cjelokupnog prava feudalne Srbije. Doba raspadanja feudalizma (XV do XVIII vijeka) karakteriše se donošenjem krivičnopravnih propisa sa najsurovijim kaznama u istoriji krivičnog prava. To je doba prvobitne akumulacije, inkvizicije i apsolutizma. Opšte karakteristike feudalnog krivičnog prava se ogledaju u sljedećem: prva karakteristika govori o otvorenoj zaštiti interesa feudalaca nad zavisnim kmetovima, iz čega proizilazi i 26 Radovanović:1975, Vidi Margotić:1997, ; Avramović: 1991, 1016; Jaramaz Reskušić: 1998, i Jaramaz Reskušić: 2003, Srzentić i Stajić:1961,

18 razlika u njihovom kažnjavanju. Druga odlika određuje primarnu zaštitu feudalne svojine, religije i ličnosti feudalaca. Treće, ovo pravo karakteriše arbitrernost, koja bazira na neodređenosti krivičnih djela i kazni i nepostojanju propisa o zaštiti ličnosti okrivljenih u krivičnom postupku. Najzad, predviđene kazne su surove, a među njima se ističu smrtna kazna i tjelesne kazne sakaćenja, mučenja i unakazivanja. Tu surovost naročito je razvila inkvizicija. 8.4 Krivično pravo kapitalističkih država Epoha kapitalizma počinje sa velikom francuskom buržoaskom revolucijom (1789. godine) kojom je srušen feudalni poredak. Polazeći od ideja čovječnosti, bratstva i jednakosti svih ljudi pred zakonom, buržoazija je htjela da prikaže kapitalističko društvo kao idealno. Načela buržoaskog krivičnog prava istaknuta su još prije revolucije u djelima Hobsa, Loka, Monteskjea, Voltera, Rusoa i Bekarije. Njihove ideje i prijedlozi dobili su potvrdu u Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina iz godine. Prvi zakonik izgrađen na ovim principima jeste francuski revolucionarni Krivični zakonik iz godine. To je prvi buržoaski krivični zakonik zasnovan na sljedećim principima: (1) zakonitosti prema kome krivična djela i kazne moraju biti zakonom određeni; (2) jednakosti građana pred zakonom, tj. da građani jednako budu kažnjavani za jednaka krivična djela; (3) humanosti prema kome kazna ne smije da predstavlja mučenje, već mora da ima humani karakter; (4) princip srazmjernosti između težine krivičnog djela i kazne i (5) uvođenje kazne lišenja slobode u kazneni sistem umjesto surovih, nekorisnih i nečovječnih kazni, u prvom redu smrtne kazne. Po prvi put, ovaj zakonik dijeli krivično pravo na opšti i posebni dio, pri čemu opšti dio sadrži principe kaznene politike, osnove i uslove kažnjavanja, a posebni dio pojedina krivična djela i kazne. Krivično djelo se shvata kao materijalna posljedica kojom se nanosi šteta zaštićenom objektu. Drugi značajan kodeks je Krivični zakonik Bavarske iz godine, koji je rađen pod uticajem Anselma Fojerbaha. To je bio sistematizovan zakonik sa precizno određenim pojmovima i institucijama. Ova dva zakonika služila su kao uzor za kasnije evropske zakonike iz ove oblasti. Kada se govori o savremenim koncepcijama u nauci krivičnog prava posljednjih decenija, treba na prvom mjestu reći da danas nema jedne opšteprihvaćene, strogo vladajuće koncepcije. Naime, postoji paralelno više ili manje sličnih koncepcija koje su postigle načelnu saglasnost u pogledu rješavanja osnovnih problema krivičnog prava. Na taj način, u stvari, dolazi do formiranja mješovitih škola, kao što su neoklasična, neopozitivistička i dr. Karakteristika je ovih škola da za osnovu uzimaju koncepciju jedne škole, pa se dalje te osnovne koncepcije modifikuju saznanjima i vrijednostima drugih škola, tako da se stvaraju novi pravci. Osvrt na savremene koncepcije u nauci krivičnog prava mogao bi da se svede na nekoliko sljedećih karakteristika: opšte je prihvaćeno gledište da kazna treba da služi za resocijalizaciju krivaca. Danas je u potpunosti napuštena ideja o kažnjavanju učinioca krivičnog djela kao znaku odmazde i ispaštanja. To je posebno značajno sa aspekta zaštite društva i garantovanja sloboda i prava čovjeka i građanina, očuvanja njegovog ljudskog dostojanstva, kao i mogućnosti vraćanja društvenoj zajednicij bez žiga osuđivanosti - kako bi bio što korisniji član zajednice; široko je prihvaćeno gledište da je kazna posljednje sredstvo u suzbijanju kriminaliteta. Kazna je sredstvo popravljanja i prevaspitanja učinioca krivičnog djela koja treba da ostvari cilj specijalne prevencije. Ali, ona u svakom slučaju, ima i generalno preventivno dejstvo. ističe se sve veći primat preventivnih mjera, široke primjene opštih i posebnih mjera prevencije koje treba da postanu osnovne i najvažnije mere za sprječavanje i suzbijanje kriminaliteta. Na taj način dolazi do izražaja briga društva za svoje članove u čemu se ogleda i humanost i demokratičnost mjera krivičnopravne prinude; konačno, stav o potrebi ispitivanja i cjelokupnog proučavanja ličnosti učinioca krivičnog djela dobio je pravo građanstva. To predstavlja jedan veliki istorijski pomak. Pored krivičnog djela, kao materijalne promjene u spoljnom svijetu, zadatak krivičnog prava jeste i proučavanje ličnosti samog učinioca djela sa svim svojim osobenostima; 9. ZAKLJUČAK 34 35

19 Literatura krivično pravo treba da bude izraz jedne određene politike tzv. kriminalne politike koja omogućava da svaka društvena zajednica prema konkretnim uslovima i stepenu razvoja, kao i perspektivama, primijeni najadekvatnije mjere za suzbijanje nedopuštenih, društveno-opasnih ponašanja. To je čitav sistem mjera koje odgovaraju potrebama određene društvene zajednice u jednom vremenu, zadacima borbe protiv kriminaliteta, vladajućim shvatanjima i koncepcijama, kulturnom nivou, tradiciji, ali i savremenim dostignućima nauke krivičnog prava. Savremene koncepcije u nauci krivičnog prava danas u potpunosti odgovaraju sadašnjim uslovima i omogućavaju razvitak pozitivnog krivičnog prava na jednoj širokoj platformi različitih ideja i shvatanja, pri čemu poseban značaj ima potreba zaštite društva, ali i zaštite ličnosti. Ansel, Marc, (1963) Nova društvena odbrana, Beograd. Bačić, Franjo, (1980) Krivično pravo, Opšti dio, Zagreb. Bekarija, Ćezare, (1984) O zločinima i kaznama, Split. Bentham, Jeremy, (1789) Introduction to the Principles of Morals and Legislation, London Vouin, R. et Leaute, J., (1956) Droit penal et criminologie, Paris. Garofalo, Raffaele, (1905) La criminologie, Paris. Gramatica, Paola, (1963) Principles de Defense Sociale, Paris. Davidović, D., (1983) Osnovi penologije, Beograd. Živanović, Toma, (1937) Osnovi krivičnog prava Kraljevine Jugoslavije, Druga knjiga. Živanović, Toma, (1953) Osnovi krivičnog prava Kraljevine Jugoslavije, Opšti dio, Prva knjiga, Beograd. Jaramaz Reskušić, Ivana, (2003) Kaznenopravni sustav u antičkom Rimu, Zagreb, Jelić, Ilija, (1928) Krvna osveta i umir kod starih kulturnih naroda, Beograd. Jovašević, Dragan, (2010) Krivično pravo, Opšti dio, Beograd. Jovašević, Dragan, Ikanović, Veljko, (2012) Krivično pravo Republike Srpske, Opšti dio, Banja Luka Lombroso, Cesare and Guglielmo, Ferrero Recensione, (1895) The Female Offender, London. Lombroso, Cesare, (1918) Crime: Its Causes and Remedies, Boston. Margotić, Lujo, (1997) Opća povijest prava i države, Rijeka. Milutinović, Milan, (1957) Kriminalitet kao društvena pojava, Beograd. Petrović, Borislav i Jovašević, Dragan, (2005) Krivično pravo Bosne i Hercegovine, Opći dio, Sarajevo. Petrović, Borislav i Jovašević, Dragan, (2006) Izvršno krivično (kazneno) pravo, Sarajevo. Radovanović, Miloš (1975) Krivično pravo, Opšti dio, Beograd. Srzentić, Nikola i Stajić, Aleksandar, Krivično pravo FNRJ, Opšti dio, Beograd. Srzentić, Nikola, Stajić, Aleksandar i Lazarević, Ljubiša (1994). Krivično pravo SFRJ, Opšti dio, Beograd. Subotić, D., Kazna i njen cilj, Jagodina, Tahović, Janko, (1961) Krivično pravo, Opšti dio, Beograd. Ferri, Enrico (1968) The Positive School of Criminology : Three Lectures by E. Ferri, Pittsburgh,

20 UDK: 2: RELACIJE IZMEĐU RELIGIOZNOSTI I ANKSIOZNOSTI KOD MLADIH Prof. dr. sc. Jasna Bogdanović-Čurić Filozofski fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu Pale, Bosna i Hercegovina E-adresa: jasna954@teol.net Radomir Čolaković Filozofski fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu Pale, Bosna i Hercegovina E-adresa: rimodar55@eunet.rs SAŽETAK: U ovom istraživanju je posvećena pažnja relacijama između religioznosti i anksioznosti kod adolescenata. Analizom dobijenih distribucija utvrdili smo da distribucija religioznosti odgovara normalnoj distribuciji, dok distribucija anksioznosti odstupa od normalne distribucije. Takođe smo dobili rezultate koji pokazuju da na religioznost ispitanika ne utiču pol ispitanika, uzrast, školski uspjeh i mjesto stanovanja ispitanika. Zaključujemo da socio-iskustvene karakteristike ispitanika ne utiču na njihovu religioznost, to da li će neko biti religiozan ili ne zavisi samo od pojedinca i njegove volje. Ključne riječi: religioznost,anksioznost mladi 39

21 ABSTRACT: This study researches the relation between religiosity and anxiety in young people. Analyzing the obtained distribution we have established that the distribution of religiosity corresponds to the normal distribution while the distribution of anxiety deviates from the normal distribution. Tthe results also show that gender, age, or school achievement do not affect the religiosity of the respondents In conclusion, social and experiental characteristics did not affect religiosity of the respondants, whether someone will be religious or not depends only on their own will. Key Words: religiosity, anxiety, young people Poznato je da je religija jedan od najranijih i najopštijih izraza ljudske duše. Religioznost je skup onih duševnih stanja kojima čovjek na jedinstven način proživljava svijest svoje zavisnosti od nekog nadzemaljskog i nadčovječanskog božanstva. Takođe je i poznata činjenica da pojedini ljudi kada se nađu u situaciji da imaju neke probleme okreću se religiji, očekujući da će im se riješenje samo prikazati uz pomoć nekih natprirodnih sila. Anksioznost je kompleksno, neugodno stanje tjeskobe, bojazni, napetosti i nesigurnosti, karakterizovano anticipacijom moguće opasnosti ili prijetnje, a praćeno aktivacijom autonomnog nervnog sistema. U ovom istraživanju će se posvetiti pažnja relacijama između religioznosti i anksioznosti kod mladih. Očekujemo da će naši rezultati biti od koristi u praktičnom radu psihologa na očuvanju mentalnog zdravlja mladih. UVOD Religija je sistem shvatanja, vjerovanja, ponašanja, obreda i ceremonija, pomoću kojih pojedinci ili zajednica stavljaju sebe u odnos s Bogom ili s nadprirodnim svijetom i često u odnos jednih s drugima, te od kojega (sistema) religiozna osoba dobija niz vreijednosti prema kojima se ravna i prosuđuje prirodni svijet (English and English, 1976.) U tradicionalno hrišćanskim zemljama postojao je jedan, više ili manje ustaljen put po kome se čovjek kretao od ranog djetinjstva, posle krštenja i prve hrišćanske pouke koju je dobijao od najčešće konvencionalno religioznih roditelja, dalje podučavajući se u školi, obaveznom nastavom iz vjeronauke koja je trajala osam gimnazijskih godina, da bi posle završenog školovanja ostao na ovako prikupljenim znanjima iz hrišćanske religije poštujući vjerske običaje, kao što su krsna slava, odlaženje u crkvu za vrijeme velikih praznika, povremeno, uglavnom rijetko pričešćivanje, i obavezan čin opela kad bi neko u porodici umro(- Jerotić,6;75). Često su na ovakav način vaspitavani pojedinci u uslovima grada i naročito sela postajali i ostajali valjani hrišćani neodričući se svoje vjere ni u teškim uslovima rata niti u drukčijim iskušenjima u mirnodopskim vremenima. 1. RELIGIJA 40 41

22 Sve se više u religioznom svijetu cijeni i prihvata onaj tip vjernika, neka je i malobrojan, koje je do ove vjere došao ličnim doživljajem putim preobražaja iz ateizma, agnosticizma ili nekog drugog vjerovanja, ili duševnog i duhovnog stanja koje mu je postalo neprijatno. Pripadanje vjeri i tradiciji svoga naroda uključuje hrišćansko razumjevanje i toleranciju prema svim drugim narodima i religijama svijeta, ukljucuje razumjevanje, toleranciju i strpljenje prema svim bezbožnim ljudima. Psihologija religioznosti je usmjerena na ispitivanje kognitivnih, emocionalnih i bihejvioralnih komponenata religioznosti. Najčešće se pri tome ispituju: priroda mističnih iskustava, stvaranje slike Boga, fenomeni vjerskog obraćanja, različiti uticaji religije na integraciju ličnosti, odnos religioznog i kognitivnog razvoja čovjeka, te povezanost religioznosti sa raznim stavovima i ponašanjima, te osobinama ličnosti. 1.1 MLADI I RELIGIJA Adolescentno ili mladalačko doba je sigurno jedno od najdinamičnijih, najzanimljivijih i najrizičnijih doba u toku cijelog ljudskog života(božin,1:35). Mladalačko doba, bar u uslovima zapadnoevropske civilizacije i kulture, posebno u našem vijeku, ispunjeno je do vrha protivriječnostima koje dolaze najvećim dijelom spolja, ali jednim, nezanemarljivim djelom i iznutra, iz tjelesnog i duševnog sklopa mladog čovjeka. Adolescencija je razvojni period u kome dolazi do različitih tjelesnih, seksualnih i psiholoških promjena kao i do promjena u socijalnim zahtjevima od strane roditelja, vršnjaka, prosvetnih radnika i društva. Pored promjena koje su u vezi sa biološkim sazrijevanjem, mlada osoba se susreće sa brojnim razvojnim zadacima, počevši od toga da bude samostalna, da mijenja svoj odnos sa roditeljima i vršnjacima, da ispuni brojne obaveze koje društvo nameće i na kraju da izgradi svoj lični identitet. Iskustva pokazju da adolescent često smatra da ga niko ne voli i ne razumije. Sa druge strane, zauzetost vlastitom ličnošću i još uvijek izražen narcizam čine ga nesposobnim da prihvati drugog, otuda konflikt i neka vrsta uživanja u doživljaju da je neshvaćen. Teško se čovjek opire običajima ljudi svoje okoline, a mladi svojih vršnjaka. Mladi koji imaju naklonost prema pojedincima koji se nalaze u nekoj religioznoj grupi-npr, prijatelj prema prijatelju, djevojka prema mladiću, mladić prema djevojci mogu biti privučeni toj grupi i zahvaljujući podržavanju, prići joj, i ako do tad prema religiji nisu imali nikakav odnos. Neki adolescenti se opredjeljuju za ateizam, čak bogoborački ateizam, drugi ostaju u mučnoj i rezdirujućoj sumnji još mnogo godina. Nije mali broj ni onih koji su u mladosti, a i kasnije, ostali prema religiji ravnodušni. Osim unutrašnjih prepreka koji treba da savlada mlad čovjek na trnovitom putu zadobijanja čvrste vjere, u današnje vrijeme velike su se i često teško savladive prepreke ispriječile i u spoljašnjem svijetu s jedne strane, donedavno negativan stav društva prema religiji, s druge strane, ateistički ili ravnodušni roditelji sve to predstavlja nemala iskušenja za mladog čovjeka koji traži Boga i čija je vjera na početku kao najnježnija stabljika u prostranom božijem vrtu. Vrijedni pomena su još dva psihološki značajna problema što se ukazuje u mladom čovjeku koji je djelimično već osvojio za sebe vjeru. Jedan problem sastoji se u mučnom i tegobnom rvanju sa sobom, u postvljenom cilju usklađivanja vjere sa moralom, onoga što znamo o vjeri i onoga kako je u praksi, u svakodnevnom životu primjenjujemo. Rascijep koji nekad muči čovjeka cijelog života, izuzeto je jak i teško doživljen upravo u adolescentnom dobu, kada su nagonske i afektivne snage, s jedne strane, a ideali, s druge strane, podjednako jaki, a najčešće protivriječni. Drugi problem za vjerujućeg adolescenta jeste prihvatanje ili neprihvatanje, uklapanje ili ispadanje iz kolosjeka postojeće religije u kojoj je rođenjem zatečen, a odgojem je privučen. Konkretno, kada je riječ o našem tlu, to je odnos mladog vjerujućeg čovjeka prema hrišćanstvu ( pravoslavlju ). Postoji nekoliko tipova mladih ljudi koji se viđaju u srpskoj pravoslavnoj sredini poznih devedesetih godina 20. vijeka, a koji su prema religiji i religioznim pitanjima na različite načine okrenuti kako naovodi Jerotić. To su: 1. Tip konvertita koji po slobodnom izboru bira za sebe neko religiozno opredjeljenje; 2. Tip tzv. Pomodnog vjernika koji pod uticajem društva do koga mu je stalo, nekog prijatelja ili prijateljice u tome društvu trazi religiju;3. Tip ateističkog, bogoboračkog mladog čovjeka;4. Tip radoznolog, sumnjičavog i eksperimentu sklonog adolescenta koji sve želi da isproba, od droge do nekog istočnjačkog religiozno-filozovskog učenja, nezadržavajući se ni na jednom eksperimentu duže i temeljnije;5. Tip 42 43

23 nacionalnog vjernika koji poštuje tradicionalne obredne, crkvene rituale, ali, iznad svega, uzdiže u vjeri svoju naciju;6. Tip privatno ili slobodno religioznog ( sa ispoljenim strahom od potčinjavanja bilo kome );7. Mistički tip među mladima, sklon monaškom, manastirskom životu;8. Tip neurotičnog i psihotičnog mladog čovjeka koji traži religiju;9. Adolescent ravnodušnog prema religioznim problemima. Postoji nesklad u mladalačkom dobu koji prouzrokuje osjećanje nesigurnosti i nezaštićenosti. To je, s jedne strane, nesklad između negiranja svake trajnosti kod mladih danas koji teže da žive u sadašnjosti, sad i ovde, i, s druge strane, nesumnjive, urođene potrebe svakog čovjeka, izražene naročito u mladalačkom dobu, za takvim sistemom vrijednosti koji bi obezbeđivao trajnost, doživljaj cijeline, kao i smisao neprekinutog kontinuiteta življenja. Ovakvu potrebu čovjeka može da zadovolji religija. Ona mu pruža, ili može da pruži, osjećanje sigurnosti, smislenosti i unutarnjeg zadovoljstva trajnije prirode. Otud, i pojačano interesovanje mladih za religiju, kao i iznenađujuća istrajnost mladih u višegodišnjoj privrženosti religioznim grupama, na čelu sa autoritetima koji to stvarno jesu i koji su uspiješno prošli ispit sumnje i kritike mladih ANKSIOZNOST Među afektima koji su najviše izučavani u okviru normalnog razvoja i psihopatoloških entiteta svakako se ističe anksioznost. Anksioznost,definiše se kao nejasna strepnja,strah bez očiglednog spoljnog povoda i uglavnom bez organizmičkih znakova ( koji uobičajeno prate strah koji je proizašao iz spoljnje pretnje9,potmuli trusovi koji dolaze iz dubine same ličnosti (Kalečanin 1966, prema Čolaković, 3;56). Problem nastaje kada se suočavamo sa situacijama sa kojima se moramo saživjeti ili koje, ako bolje razmislimo, ne predstavljaju pravu opasnost kojoj se treba suprotstaviti. Stalni napadi anksioznosti znak su povećanog stresa. Intenzivna anksioznost javlja se uz mnoge psihičke, ali i fiziološke poremećaje. Normalna anksioznost ima motivacijsku i adaptivnu funkciju, utiče na promišljanje, planiranje i oprez, i sprječava ponovna izlaganja neugodnim i bolnim situacijama. Ovakva anksioznost je pod kontrolom pojedinca. Patološka anksioznost javlja se izvan opasne ili prijeteće situacije, traje dugo nakon stresa ili opasnosti, ometa funkcionisanje osobe i može na bizaran način izmijeniti njeno mišljenje i ponašanje. Patološka anksioznost izvan je kontrole pojedinca(ćeranić,2,36). Kognitivna komponenta anksioznosti uključuje misli, vjerovanja, interpretacije i atribucije vezane uz određenu situaciju i njene očekivane rezultate. Bihejvioralna komponenta odnosi se na motorne reakcije koje obično uključuju poduzimanje akcije, izbjegavanje ili bijeg. Fiziološka komponenta uključuje tjelesne reakcije osobe. Somatski simptomi anksioznosti mogu se podijeliti u nekoliko skupina: kardiovaskularni (palpitacije, tahikardija, povećani krvni pritisak, crvenilo ili blijedilo), respiratorni (osjećaj gušenja i nedostatka zraka, ubrzano disanje), promjene na koži (crvene pjege, promjene u temperaturi kože, parestezija), muskularni (tremor, mišićna tenzija, mišićni grčevi), gastrointestinalni (dijareja, mučnina, abdominalna bol) i ostali simptomi (glavobolja, bolovi u prsima, insomnia, noćne more, vrtoglavica, osjećaj nesvjestice, učestalo mokrenje, zamorljivost). Uobičajno se strepnja određuje kao osjećanje očekivanja, pogledanja nepouzdane i prijeteće opasnosti. Opasnost je tajnovita i neodređena i podstiče prvobitna doživljavanja od nepoznatog. Strepnja predstavlja slobodno lebdeći strah pretežno unutrašnjeg porijekla koji nije vezan za određene stvarne okolnosti ili objekat koji predstavljaju stvarnu opasnost. Tu počiva više teorijska nego za praksu značajna razlika između strepnje i straha. Strepnja je normalno i sveprisutno osjećanje vezano za ljudsko postojanje u odnosima sa drugima. Ona sama po sebi nije patološka i zauzima ključno mjesto u organizaciji ličnosti i sveukupnom psihičkim životu. Strepnja jeodnos prema samom sebi ali i prema onoj situaciji kada stojimo tamo ispred ponora(grelan,5;128)javlja se kad su ugrožene vrijednosti bitne za život osobe, njeno ponašanje i identitet.. Patološka strepnja počinje u sličnim uslovima i u vremenu kao i normalna i obije su ispunjene istim zarmišljanjem i stvarnim sadržajima. Svojstva patološkog određuju jačina i dugo trajanje strepnje i naručito, nesklad koji postoji između 44 45

24 jačine i uslova u kojima se ona javlja. Patološko obilježje je određeno više količinom nego vrstom doživljaja. Mladi uspjevaju da iskuse i nadziru velike količine strepnje, a da ne dolazi do razgradnje u oblasti fizioloških funkcija, osjećanja, saznajnih procesa ni društvenog stanja. Druga, pak, ne uspjevaju da izdrže ni da ovladaju i obrade ni slabiju strepnju. Njihovo ja biva lako preplavljeno naraslom strepnjom i njegove funkcije se mjenjaju: mišljenje nazaduje i postaje prekauzalno opažanje i procjena stvarnosti su nepotpuni i iskrivljeni, nadzor nad agresivnim i polnim težnjama slabi, nagonske težnje se oslobađaju, društveni odnosi se smanjuju ili prekidaju, zanimanja za spoljni svijet opadaju i razvijaju se patološke odbrane: neurotični psihotični simptomi. Ako se klinički ili putem testova dokaže da strepnja dovodi do trajnijeg i znatnijeg sužavanja granica ja i dubljeg nazadovanja funkcija i da značajno usporava duševni razvoj mladih može se govoriti o patološkoj strepnji. Strepnja se može ispoljiti u raznim oblicima, najčešće neposredno, rasterećenjem kroz telesne kanale i osjećanja što će u znatnoj mjeri zavisiti od uzrasta dijeteta. Kroz pokrete dijete uspjeva da isprazni i umanji svoju napetost. Kod dijece i mladih sem navedenih, pojavljuju se i moralna i društvena strahovanja, nedruštvena ponašanja, povlačenje od društva i drugi simptomi. Najčešći su sledeći klinički oblici ispoljavanja strepnje kod djece i omladine: povremeni napadi strepnje izazvani povredama jaka strepnja javlja se u napadima, tokom ili neposredno, nakon jedne ili više ponavljanih povreda, naprimjer medicinskih postupka, naročito hiruških zahvata, zatim u stanjima visoke temperature i psihičkog stresa.ovi odgovori traju različito dugo, najčešće samo za vrijeme povrede i nastaju obično onda kada se omladinci osjećaju bespomoćnim i nezaštićenm. Praćeni su razdražljivošću, nesanicom, zastrašujućim snovima i često depresijom. Nastupi strepnje iščezavaju otklanjanjem osnovnog uzroka-povrede.javljanje povremenih naknadnih napada strepnje i bez novih povreda najčešće je posledica stavova okolinei obilježja ličnosti omladinca. napad strepnje bez vidljivog povoda jednom ili više puta tokom dana ili rijeđe omladinci postaju uznemireni, veoma uplašeni, ukočenog pogleda, širokih zjenica, uzdrhtali, sa smetnjama disanja, srca, probavnog i mokraćnog sklopa i sa znojenjem. Neposredni povodi napada strepnje su smrt u porodici ili u susjedstvu, koja se dogodila tokom poslednjih dana ali i mjeseci, neprijatna iskustva sa osobama ili životinjama, teškoće u školi ili prekršaji koji se nisu smjeli saopštiti roditeljima. Očigledno je da su ovi događaji djelovali kao pospješujući i zasrašujući i da su samo izazvali odgovore strepnje. Procjenom ličnosti ovih osoba otkrivaju se povišena nesigurnost, zavisnost i plašljivost, neprijateljstvo prema drugima i osjećaj krivice a u porodičnoj atmosferi krutost i agresivnost. Nastup strepnje je izraz navale nesvjesnih sadržaja koji remete funkciju ja, strah od napuštanja od strane bliskih osoba i gubitka ljubavi, straha od tjelesnog i narcističkog povrijeđivanja, straha od smrti i drugih ugrožavajućih lišavanja (osjećajnih i društvenih).. hronična strepnja neki mladi su trajno u stanju očekivanja opasnosti, zabrinuti, zaplašeni, lakose trzaju na sve i svašta, trajno su uznemireni, napeti, umorni, i ponašaju se kao da ih opasnosti vrebaju sa svih strana: u porodici, u školi, na ulici. Stanju očekivanja opasnosti, kao ispoljašnjeg svijeta tako i svog tijela, nadodaju se smetnje spavanja (nesanica, buđenje, plač), smetnaj apetita, disanja (gušenje, uzdisanje), glavobolje, smetnje srca (lupanje, ubrzano bilo), znojenje, promjene boje lica, strah od druge osobe, ispita u školi i javnih nastupa. Tijelo je kruto, pokreti sputani, a način držanja, kretanja, sjedenja, cjelokupnog ponašanja otkrivaju unutrašnju napetost i strepnju. Čest je tremor prstiju, grickanja noktiju i usnica, slabo usredsređivanje pažnje na djelatnost, što je značajno za uspjeh u školi. (Ćeranić,2; 86) Hronična strepnja osiromašuje međuljudske odnose osobe, smanjuje težnje i remeti saznajne procese što može imati za posledicu slab uspjeh u školi. Međutim ukoliko je strepnja umjerena ona može podstrekavati učenike na učenje, djelatnosti i stvaralaštva sa ciljem da se izbjegnu sukobi i porodični i društvenipritisci. Iz hronične strepnje mogu se razvijati u početku nesistematizovane i sistematizovane fobije

25 2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA 2.1. Predmet istraživanja Osnovni predmet istraživanja se odnosi na otkrivanje prirode relacija između religioznosti s jedne strane i anksioznosti kod mladih sa druge strane. Polazišni predmet ovog empirijskog neeksperimentalnog istraživanja predstavlja sagledavanje prirode distribucije religioznosti kod učenika srednje škole. Uži predmet istraživanja je sagledavanje odnosa između anksioznosti i religioznosti. Potrebno je sagledati i nekoliko bitnih aspekata ovog složenog predmeta istraživanja. Odnosno, predmet istraživanja je usmjeren na povezanost anksioznosti i socijalno- statusnih obilježja sa religioznosti Cilj i zadaci istraživanja Doprinos ovog istraživačkog rada se može posmatrati na dva nivoa Teorijski cilj ovog istraživanja jeste identifikovati i ispitati da li postoji statistički značajna povezanost između religioznosti i određenih socio- demografskih varijabli, sa jedne strane, i anksioznosti i sa druge strane. Praktični doprinos ovog istraživanja se ogleda u dopuni i usavršavanju skromne empirijske građe, koja je na našem području posvećena ovoj problematici. Pored toga, rezultati ovog istraživanja bi potpomogli osvjetljivanju prirode religioznosti u etiologiji anksioznosti, te omogućili identifikovanje brojnih nezdravih oblika fenomena religioznosti, a samim tim i potpomogle u preventivnom ali i savjetodavnom radu sa mladima koji ispoljavaju simptome anksioznosti. Osnovni cilj ovog istraživanja je ispitati relacije između anksioznosti i religioznosti kod učenika srednje škole. Na osnovu ovakog postavljenog cilja proizilaze sljedeći zadaci: 2.3. Zadaci istraživanja Utvrditi nivo religioznosti i anksioznosti na cijelom uzorku Utvrditi da li postoji statistički značajna povezanost između religioznosti mladih i anksioznosti mladih, u zavisnosti od pola Utvrditi da li postoji statistički značajna povezanost između religioznosti mladih i anksioznosti mladih u zavisnosti od uzrasta Utvrditi da li postoji statistički značajna povezanost između religioznosti mladih i anksioznosti mladih, u zavisnosti od njihovog opšteg uspjeha 2.4. Hipoteze i podhipoteze istraživanja Osnovna hipoteza istraživanja glasi: Postoji statistički značajna povezanost između niske religioznosti mladih i patoloških konativnih faktora i anksioznosti, kod adolescenata. Podhipoteze istraživanja: Postoji statistički značajna povezanost između religioznosti i anksioznosti mladih u zavisnosti od pola. Postoji statistički značajna povezanost između religioznosti i anksioznosti mladih, u zavisnosti od uzrasta. Postoji statistički značajna povezanost između religioznosti i anksioznosti mladih, u zavisnosti od njihovog opšteg uspjeha Metode, tehnike i instrumenti istraživanja: U procesu obrade ovog problema oslonili smo se na: Metod teorijske analize Metod teorijske analize predstavlja razrađen postupak koji je neophodan u istraživanju i kojima se služe mnoge naučne discipline, tako da ni naše istraživanje problema nije moglo da prođe bez oslanja na određene teorijske osnove. Najopštije značenje ovog termina određuje se kao postupak kojim se nastoje utvrditi naučne činjenice i otkriti naučna istina. Vrlo često pod ovom metodom podrazumjevaju se i oblici misaone aktivnosti koji se koriste u istraživanju ( analitički, sintetički, komparativni, deskriptivni,generički) Empirijsko - neeksperimentalni metod (Servej-metod) Servej metod se koristi u istraživanjima u kojima se predmeti i pojave u stvarnosti zahvataju onakvim kakvi jesu, s ciljem da se analitički ili deskriptivno saznaju njihova bitna svojstva

26 Ovom metodom se najčešće preko uzorka ispituju svojstva koja se mogu generalizovati na osnovni skup, a neka istraživanja se obavljaju i na čitavom skupu. Osnovno svojstvo ovog metoda je da se interveniše na predmetima i pojavama koje se istražuju, odnosno da se mjerenja obavljaju u prirodnim uslovima, bez remećenja uobičajenog toka stvari, a jedino se manipuliše dobijenim podacima koji se obrađuju statističkim ili drugim naučnim metodama.. Proučavanje uz upotrebu ove metode neposredno je i jednostavno. Metoda je ekonomična i omogućuje rad na velikim skupovima Instrumenti istraživanja Upitnik za ispitivanje socio- statusnih varijabli, koji je konstruisan od strane autora, za potrebe ovog istraživanja. Upitnik se sastoji od 14 pitanja koja se odnose na pojedinca. Za potrebe istraživanja su korištena pitanja koja se odnose na pol ispitanika, mjesto stanovanja, uzrast, uspjeh na kraju prethodnog razreda. Skalu RELIG-2, koja sadrži 17 čestica, konstruisanih na temelju višedimenzionalnog koncepta religioznosti (Glock, 1992; Marinkovih i Jarolimov, 1995; Sram,2001). Na skali Likertovog tipa, od 1 do 4, od ispitanika se traži da odgovore u kom stepenu vjeruju u pojedine hrišćanske istine Spielberger- ovom inventar anksioznosti crta - stanje (STAI). Skala anksioznosti se sastoji od 20 tvrdnji. Ovo je četvorostepena skala Likertovog tipa, ispitanici zaokružuju jedan od četiri ponuđena odgovora u zavisnosti od toga koliko se slažu sa navedenom tvrdnjom (1- ne uopšte; 2- pomalo; 3- prilično; 4- veoma). Tabela br. 1. Podaci o uzorku ispitanika istraživanja. Uzorak ispitanika Frekvencije Procenti % Uzrast ispitanika 15 i 16 godina 72 60,00% 17 godina 27 22,50% 18 i 19 godina 21 17,50% Pol ispitanika Ženski 63 52,50% Muški 57 47,50% Mjesto stanovanja ispitanika Grad 68 56,67% Prigradsko naselje 33 27,50% Selo 19 15,83% Uspjeh na kraju prethodnog razreda Nedovoljan 6 5,00% Dovoljan 4 3,33% Dobar 52 43,33% Vrlo dobar 33 27,50% Odličan 25 20,83% Izvor: ( Istraživanje autora 2014) 3. ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA 3.1. Frekvencija i nivo ispoljavanja religioznosti i anksioznosti na cijelom uzorku Prvi zadatak u istraživanju se odnosio na istraživanje nivoa religioznosti i anksioznosti na cijelom uzorku Uzorak istraživanja Istraživanje je realizovano na namjernom uzorku i obavljeno u januaru godine. U uzorak su uključeni učenici: Srednjoškolskog centra Trebinje u Trebinju Istraživanje je realizovano uz asistenciju stručnih saradnika pomenutog centra. Uzorkom je obuhvaćeno 120 ispitanika, i to, 63 ispitanika ženskog pola i 57 ispitanika muškog pola. Osnovni podaci koji ukazuju na uzorak ispitanika su prikazani u sljedećoj tabeli: 50 51

27 Tabela br. 2. Frekvencije i nivo religioznosti na cijelom uzorku Stepen slaganja r.b. TVRDNjE Sasvim Uglavnom netačno netačno tačno Uglavnom 1. Poznajem osnovne molitve 1 0,83% 5 4,17% 22 18,33% 2. Znam ime svoje crkve i sveštenika 0 4 3,33% 28 23,33% 3. Vjerski praznici za mene predstavljaju posebno svečan događaj 1 0,83% 7 5,83% 27 22,50% 4. Kada mi se dogodi nesto lijepo zahvalim se Bogu 2,50% 5,00% 25,00% 5. Moju djecu ću odgajati u duhu moje religije 2 1,67% 10 8,33% 31 25,83% 6..Osjećam se vjernikom 5 4,17% 1 0,83% 49 40,83% 7..Mnoge stvari u životu određene su Božijom voljom 3 2,50% 12 10,00% 38 31,67% 8. Mlade bi trebalo odgajati u duhu vjere 3 2,50% 14 11,67% 42 35,00% 9. Vjera mom životu daje puni smisao 7 5,83% 13 10,83% 47 39,17% 10. Vjera za mene predstavlja nadu i utjehu 5 4,17% 18 15,00% 46 38,33% 11. Obavio/la sam većinu vjerskih obreda koje propisuje moja religija 6 5,00% 10 8,33% 59 49,17% 12. Crkva mora igrati značajnu ulogu u društvu 6 5,00% 20 16,67% 51 42,50% 13. Kada mi je teško molitva mi predstavlja veliko olakšanje 9 7,50% 20 16,67% 46 38,33% 14. Dobro poznajem redoslijed bogosluženja 9 7,50% 18 15,00% 64 53,33% 15. Mnogu problemi u društvu posljedica su zanemarivanja religije 9 7,50% 28 23,33% 47 39,17% 16. Redovno odlazim u Crkvu ,83% 19,17% 60,00% Protivnik sam vanbračne zajednice 15,83% 20,83% 26,67% 18. Nisam pristalica braka sa pripadnicima druge religije 24 20,00% 26 21,67% 20 16,67% 19. Zbog svoje vjere spreman/a sam na odricanja i žrtve 20 16,67% 27 22,50% 46 38,33% 20. S ljudima druge vjere nikada nisam bio/la tako prisan kao sa svojima 25 20,83% 29 24,17% 34 28,33% 21. Ponekad osjećam prisutnost Boga ili nekog božanskog bića 21 17,50% 33 27,50% 45 37,50% 22. Sveštenik mi redovno posvećuje dom 16 13,33% 41 34,17% 47 39,17% 23. Pri izboru partnera uopšte mi nisu važna njegova/njezina vjerska uvjerenja 43 35,83% 37 30,83% 25 20,83% 24. Odustao/la bih od crkvenog vjenčanja ukoliko bi to moj partner/ica zahtijevao/la 67 55,83% 34 28,33% 11 9,17% ( Istraživanje autora 2014) Sasvim tačno 92 76,67% 88 73,33% 85 70,83% 81 67,50% 77 64,17% 65 54,17% 67 55,83% 61 50,83% 53 44,17% 51 42,50% 45 37,50% 43 35,83% 45 37,50% 29 24,17% 36 30,00% 18 15,00% 44 36,67% 50 41,67% 27 22,50% 32 26,67% 21 17,50% 16 13,33% 15 12,50% 8 6,67% Skalna vrijednost 3,7083 3,7000 3,6333 3,5750 3,5250 3,4500 3,4083 3,3417 3,2167 3,1917 3,1917 3,0917 3,0583 2,9417 2,9167 2,8417 2,8417 2,8000 2,6667 2,6083 2,5500 2,5250 2,1000 1,6667 Na osnovu podataka datih u tabeli br. 2. možemo zaključiti da ispitanici u većini slučajeva pokazuju visok stepen religioznosti. Do tog zaključka se može doći posmatrajući procente odgovora na date tvrdnje. Većina ispitanika navodi da poznaje osnovne molitve, njih 76,67% je za ovu tvrdnju reklo da je u njihovom slučaju sasvim tačna. Takođe i 73,33% ispitanika navode da je sasvim tačna tvrdnja da poznaju ime svoje Crkve i sveštenika. Samo 1,67% ispitanika navode da svoju djecu neće odgajati u duhu religije. Na tvrdnju Vjera za mene predstavlja nadu i utjehu, 4,17% ispitanika navode da je to u njihovom slučaju sasvim netačno, 15 % uglavnom netačno, dok sa druge strane 38,33% ispitanika ističe da je ta tvrdnja u njihovom slučaju uglavnom tačna, i 42,50% ispitanika ističe da je pomenuta tvrdnja za njih sasvim tačna. 60% ispitanika navodi da je uglavnom tačna tvrdnja Redovno odlazim u Crkvu. Ispitanici navode da nisu za brak sa pripadnicima druge vjere, pa tako imamo situaciju gdje 41,67% ispitanika tvrde da se sasvim tačno ova tvrdnja odnosi na njh. Samo 6,67% ispitanika bi odustalo od crkvenog vjenčanja ako bi to njihov partner zahtijevao. Normalnost distribucije religioznosti testiran je Kolmogorov-Smirnov testom.(tabela br.3.). Tabela br.3. Osnovni statistički parametri distribucije religioznosti Aritmetička sredina Standardna devijacija Raspon vrijednosti Skjunis Kurtozis 3,0229 0, ,63-3,71-0,827 1,115 Vrijednost odstupanja Vrijednosti distribucije rezultata dobijenih Kolmogorov- Smirnov testom Stepeni slobode Nivo značajnosti 0, ,061 Izvor: ( Istraživanje autora 2014) Vrijednost skjunisa je -0,827. Negativan predznak ove vrijednosti ukazuje na skretanje distribucije u desno, odnosno, na to da su ispitanici pokazali da su religiozni. Kurtozis iznosi 1,115,i pokazuje vertikalnu asimetriju, odnosno leptokurtičnost i homogenost rezultata. Analizom vrijednosti dobijenih Kolmogorov- Smirnov testom utvrdili smo da distribucija odgovara normalnoj distribuciji. Vrijednost odstupanja dobijene distribucije (0,079) nije statistički značajna jer je dobijeni nivo značajnosti (0,061) veći i od 0,01 i od 0,05. Ovi podaci pokazuju da distribucija religioznosti odgovara normalnoj raspodjeli

28 U daljoj obradi podataka ispitanike smo prema jednakim percentilnim vrijednostima (33,33%) svrstali u tri kategorije. Kategorije i raspon rezultata su prikazani u Tabeli br.4. Tabela br.4. Kategorije ispitanika r. b. Naziv kategorije Raspon rezultata 1. Ispod prosječno religiozni 1,63 2,88 2. Prosječno religiozni 2,89 3,21 3. Iznad prosječno religiozni 3,22 3,71 Izvor:( Istraživanje autora 2014) Ove kategorije smo koristili prilikom računanja statističke značajnosti razlika između ispitivanih socijalno- psiholoških karakteristika ispitanika i stepena njihove religioznosti. Tabela br. 5. Frekvencije i nivo anksioznosti na cijelom uzorku r.b. TVRDNjE Stepen slaganja Ne uopšte Pomalo Prilično Veoma 1. Ja sam srećan 4 3,33% 13 10,83% 37 30,83% 66 55,00% 2. Osjećam se sigurno 1,67% 10,83% 36,67% 50,83% Zadovoljan sam sobom 4,17% 7,50% 45,83% 42,50% Ja sam stabilna osoba 2,50% 10,83% 48,33% 38,33% Osjećam se prijatno ,33% 11,67% 50,00% 35,00% 6. Ja sam smiren, trezven i pribran 5,00% 16,67% 51,67% 26,67% 7. Ispunjen sam zadovoljstvom 10 8,33% 20 16,67% 57 47,50% 33 27,50% 8. Lako donosim odluke 14,17% 21,67% 43,33% 20,83% Osjećam se odmorno ,50% 26,67% 40,00% 15,83% 10. Previše brinem ostvarima koje nisu toliko važne 16,67% 44,17% 22,50% 16,67% 11. Kada pomislim na skorašnje brige i poslove postajem napet i uznemiren 12. Uznemiravaju me brige 24 20,00% 17 14,17% 56 46,67% 66 55,00% 18 15,00% 25 20,83% 22 18,33% 12 10,00% Skalna vrijednost 3,3750 3,3667 3,2667 3,2250 3,1667 3,0000 2,9417 2,7083 2,5417 2,3917 2,3167 2, Neke nevažne misli mi prolaze kroz glavu i brinu me Razočarenja me toliko pogadjaju da stalno mislim na njih Zeleo bih da budem srećan kao drugi što izgledaju srećno 16..Nemam samopouzdanje 17. Osjećam da se teškoće gomilaju tako da ne mogu da ih savladam 25 20,83% 35 29,17% 46 38,33% 55 45,83% 43 35,83% 18. Osjećam se nervozno i nemirno 51 42,50% 19. Osjećam se manjkavim 83 69,17% Osjećam se kao gubitnik. 83,33% Izvor:( Istraživanje autora 2014) 53 44,17% 46 38,33% 34 28,33% 31 25,83% 58 48,33% 56 46,67% 23 19,17% 13 10,83% 29 24,17% 25 20,83% 21 17,50% 17 14,17% 13 10,83% 7 5,83% 10 8,33% 4 3,33% 13 10,83% 14 11,67% 19 15,83% 17 14,17% 6 5,00% 6 5,00% 4 3,33% 3 2,50% Najveću skalnu vrijednost (3,3750) u okviru skale anksioznost ima tvrdnja Ja sam srećan. Analizom pomenute tvrdnje možemo vidjeti da 4 ispitanika navode da se uopšte ne odnosi na njih, dok 55% ispitanika navode da se veoma odnosi na njih. Na tvrdnju Lako donosim odluke, 43,33% ispitanika je navelo da se prilično, a 20,83% ispitanika navode da se pomenuta tvrdnja veoma odnosi na njih. 10,0% ispitanika pokazuju da ih veoma uznemiravaju brige, dok 55,00% ispitanika navode da se pomenuta tvrdnja pomalo odnosi na njih. 45,83% ispitanika navode da se uopšte na njih ne odnosi tvrdnja Nemam samopouzdanje. 83,33% ispitanika navode da se ne osjećaju kao gubitnici. Na osnovu dobijenih podataka zaključujemo da ispitanici nemaju pretjerano izražen nivo anksioznosti. Normalnost distribucije anksioznosti testirana Kolmogorov-Smirnov testom. 2,2500 2,1500 2,1083 1,9667 1,8500 1,7333 1,4583 1,

29 Tabela br.6. Osnovni statistički parametri distribucije anksioznosti Aritmetička sredina Standardna devijacija Raspon vrijednosti Skjunis Kurtozis 2,4667 0, ,90-3,40 0,874 1,630 Vrijednosti distribucije rezultata dobijenih Kolmogorov- Smirnov testom Vrijednost odstupanja Stepeni slobode Nivo značajnosti 0, ,000 Izvor:( Istraživanje autora 2014) Analizom tabelarno predstavljenih rezultata utvrdili smo da aritmetička sredina iznosi 2,4667, standardna devijacija 0,26100, a raspon vrijednosti je 1,90-3,40. Vrijednost skjunisa je 0,874. Pozitivan predznak ove vrijednosti ukazuje na skretanje distribucije u lijevo, odnosno, na to da ispitanici nisu anksiozni. Dobijena vrijednost kurtozisa pokazuje verikalnu asimetriju. Analizom vrijednosti dobijenih Kolmogorov- Smirnov testom utvrdili smo da distribucija anksioznosti odstupa od normalne distribucije. Vrijednost odstupanja dobijene distribucije (0,116) je statistički značajna na nivou 0,01. U daljoj obradi podataka ispitanike smo prema jednakim percentilnim vrijednostima (33,33%) svrstali u tri kategorije. Kategorije i raspon rezultata su prikazani u Tabeli br.7. Tabela br.7. kategorije ispitanika r. b. Naziv kategorije Raspon rezultata 1. Ispod prosječno anksiozni 1,90 2,30 2. Prosječno anksiozni 2,31 2,50 3. Iznad prosječno anksiozni 2,51 3,40 Ove kategorije smo koristili prilikom računanja statističke značajnosti razlika između ispitivanih socijalno- psiholoških karakteristika ispitanika i stepena njihove anksioznosti Relacije ispoljavanja religioznosti u zavisnosti od anksioznosti Glavna hipoteza je glasila: Postoji statistički značajna povezanost između niske religioznosti adolescenata i patoloških konativnih faktora kao i anksioznosti, kod adolescenata. Tabela br. 8. Frekvencija i nivo religioznosti u zavisnosti od anksioznosti Nivo anksioznosti Ispod prosječno izražen 20 54,1% 9 20,9% 12 30,0% 41 34,2% Nivo religioznosti Prosječno izražen Iznad prosječno izražen 7 18,9% 14 32,6% 17 42,5% 38 31,7% Ukupno Ispodprosječno izražen ,0% 100,0% Prosječno izražen ,5% 100,0% Iznadprosječno izražen ,5% 100,0% Ukupno ,2% 100,0% χ²=13,074; df=4; C=0.313; p=0.011; Izvor:( Istraživanje autora 2014) Analizom rezultata dobili smo χ² za 4 stepena slobode koji iznosi 13,074, dobijena značajnost iznosi 0,011 čime smo potvrdili podhipotezu..iz tabele se vidi da 42,5% ispitanika imaju iznad prosječno izraženu i religioznost i anksioznost. Ispodprosječno izraženom religioznosti i iznad prosječnom anksioznosti nalazi se 12 ili 30% ispitanika. 3.3.Relacije ispoljavanja religioznosti i anksioznosti u zavisnosti od pola U metodološkom dijelu rada pošli smo od pretpostavke koja glasi: Postoji statistički značajna povezanost između religioznosti adolescenata u zavisnosti od pola Tabela br. 9. Frekvencija i nivo religioznosti ispitanika u zavisnosti od njihovog pola Nivo religioznosti Pol ispitanika Ispod Iznad Prosječno izražen Ukupno prosječno izražen prosječno izražen Ženski 34,9% 34,9% 30,2% 100,0% Muški 33,3% 33,3% 33,3% 100,0% Ukupno 34,2% 34,2% 31,7% 100,0% χ²=0,139; df=2; C=0.034; p=0.933; Izvor:( Istraživanje autora 2014) Nije pronađena statistički značajna povezanost između pola ispitanika i nivoa religioznosti. Dobijeni χ² za 2 stepena slobode iznosi 0,139, a dobijena značajnost iznosi 0,933, čime smo opovrgli našu podhipotezu.. Evidentno je da 33,3% ispitanika muškog i 30,2% ispitanika ženskog pola imaju iznad prosječno 56 57

30 izraženu religioznost. Na osnovu dobijenih podataka možemo primjetiti da su grupe ispitanika prilično ujednačene, tj. da pol ispitanika ne utiče na nivo religioznosti. Tabela br. 10. Frekvencija i nivo anksioznosti ispitanika u zavisnosti od njihovog pola Nivo anksioznosti Pol ispitanika Ispod Iznad Prosječno izražen Ukupno prosječno izražen prosječno izražen Ženski 20,6% 47,6% 31,7% 100,0% Muški 42,1% 22,8% 35,1% 100,0% Ukupno 30,8% 35,8% 33,3% 100,0% χ²=9,715; df=2; C=0.274; p=0.008; Izvor:( Istraživanje autora 2014) χ² za 2 stepena slobode iznosi 9,715, a dobijena značajnost iznosi 0,008 što potvrđuje našu podhipotezu. Na osnovu dobijenih rezultata zaključujemo da postoji statistički značajna povezanost između pola ispitanika i nivoa ispoljavanja anksioznosti. 20,6% ispitanika ženskog pola imaju ispod prosječno izražen nivo anksioznosti, dok u ovoj kategoriji imamo 42,1% ispitanika muškog pola. Sa druge strane 35,1% ispitanika muškog i 31,7% ispitanika ženskog pola imaju iznad prosječno izražen nivo anksioznosti Relacije ispoljavanja religioznosti i anksioznosti u zavisnosti od uzrasta Podhipoteza 2: Postoji statistički značajna povezanost između religioznosti adolescenata depresivnosti i anksioznosti adolescenata u zavisnosti od uzrasta Tabela br. 11 Frekvencija i nivo religioznosti ispitanika u zavisnosti od njihovog uzrasta Nivo religioznosti Uzrast ispitanika Ispod Iznad prosječno izražen Prosječno izražen prosječno izražen Ukupno ,9% 31,9% 36,1% 100,0% ,4% 44,4% 11,1% 100,0% ,6% 28,6% 42,9% 100,0% Ukupno 41 34,2% 41 34,2% 38 31,7% ,0% χ²=7,145; df=4; C=0.237; p=0.128; Izvor:( Istraživanje autora 2014) χ² za 4 stepena slobode iznosi 7,145, dobijena značajnost iznosi 0,128, što opovrgava našu podhipotezu, odnosno nije pronađena statistički značajna povezanost između uzrasta ispitanika i nivoa religioznosti. 31,9% ispitanika koji imaju godina imaju ispod prosječno izraženu religioznost. Sa druge strane 42,9% ispitanika koji imaju godina imaju iznad prosječno izraženu religioznost. 44,4% ispitanika uzrasta od 17 godina imaju prosječno izraženu religioznost. Tabela br. 12. Frekvencija i nivo anksioznosti ispitanika u zavisnosti od njihovog uzrasta Nivo anksioznosti Uzrast ispitanika Ispod Iznad Prosječno izražen Ukupno prosječno izražen prosječno izražen ,8% 43,1% 29,2% 100,0% Ukupno 12 44,4% 5 23,8% 37 30,8% 8 29,6% 4 19,0% 43 35,8% 7 25,9% 12 57,1% 40 33,3% χ²=9,556; df=4; C=0.272; p=0.049; Izvor:( Istraživanje autora 2014) Na osnovu podataka prikazanih u tabeli možemo vidjeti da stariji ispitanici imaju izraženiji nivo anksioznosti i da 25,9% ispitanika koji imaju 17 godina imaju iznad prosječno izražen nivo anksioznosti Frekvencija i nivo ispoljavanja religioznosti i anksioznosti u zavisnosti od opšteg uspjeha Podhipoteza 3: Postoji statistički značajna povezanost između religioznosti i anksioznosti adolescenata u zavisnosti od njihovog opšteg uspjeha ,0% ,0% ,0% 58 59

31 Tabela br. 13. Frekvencija i nivo religioznosti ispitanika u zavisnosti od njihovog uspjeha Nivo religioznosti Školski uspjeh ispitanika Ispod Iznad Prosječno izražen prosječno izražen prosječno izražen Ukupno Nedovoljan ,0% 33,3% 16,7% 100,0% Dovoljan ,0% 50,0% 25,0% 100,0% Dobar ,1% 44,2% 32,7% 100,0% Vrlodobar ,4% 27,3% 30,3% 100,0% Odličan ,0% 20,0% 36,0% 100,0% Ukupno ,2% 34,2% 31,7% 100,0% χ²=8,208; df=8; C=0.253; p=0.413; Izvor:( Istraživanje autora 2014) Ispitanici koji imaju nedovoljan uspjeh imaju ispod prosječan nivo religioznosti, a 36% ispitanika koji imaju odličan uspjeh imaju iznad prosječno izražen nivo religioznosti. 44,2% ispitanika koji imaju dobar uspjeh imaju prosječno izraženu religioznost. Tabela br. 14. Frekvencija i nivo anksioznosti ispitanika u zavisnosti od njihovog uspjeha Nivo anksioznosti Školski uspjeh ispitanika Ispod Iznad Prosječno izražen Ukupno prosječno izražen prosječno izražen Nedovoljan ,7% 16,7% 16,7% 100,0% Dovoljan ,0% 50,0% 100,0% Dobar ,0% 36,5% 38,5% 100,0% Vrlodobar ,5% 36,4% 18,2% 100,0% Odličan ,0% 36,0% 44,0% 100,0% Ukupno ,8% 35,8% 33,3% 100,0% χ²=12,764; df=8; C=0.310; p=0.120; Izvor:( Istraživanje autora 2014) Na osnovu dobijenih podataka možemo vidjeti da školski uspjeh ispitanika ne utiče na nivo anksioznosti. Nije pronađena statistički značajna povezanost, što ne potvrđuje našu podhipotezu. χ² za 8 stepeni slobode iznosi 12,764, a dobijena značajnost iznosi 0, ,7%ispitanika sa nedovoljnim uspjehom imaju ispod prosječno izražen nivo anksioznosti, dok sa druge strane 16,7% ispitanika iz ove kategorije imaju iznad prosječan nivo anksioznosti. 44,0% ispitanika koji imaju odličan uspjeh, takođe imaju i iznad prosječno izražen nivo anksioznosti, a 20% ispitanika iz ove kategorije imaju ispod prosječno izražen nivo anksioznosti. Anksioznost ispitanika nije u relaciji sa školskim uspjehom. Daljom analizom podataka utvrdilismo da postoje relacije između nivoa religioznosti i anksioznosti kod ispitanika. Na anksioznost ispitanika utiče i pol ispitanika. Naravno, rad otvara i nameće niz novih ideja vezanih za mentalno zdravlje mladih, a naročito za ulogu psihologa u zaštiti mentalnog zdravlja učenika i potrebu za otvaranjem specijalizovanih psiholoških savjetovališta za mlade. 1. Božin, A. (2005). Razvojna psihologija (odabrane teme). Univerzitet u Istočnom Sarajevu: Filozofski fakultet. 2. Ćeranić, S. (2005). Normalni razvoj ličnosti i patološka uplitanja. Istočno Sarajevo: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva RS. 4. Čolaković, R. (2014). Psihopatološki aspekti izbjeglištva. Banja Luka: pim. 5.Grelan,H.H. (2007), Filozofija osjećanja, Geopoetika, Beograd 6. Jerotić, V. (1997). Hrišćastvo i psihološki problemi čoveka. Beograd: Bogoslovski fakultet Srpske Pravoslavne Crkve. Dr Jasna S.Bogdanović-Čurić Dr Radomir Čolaković ZAKLJUČAK Literatura 60 61

32 UDK: (497.5 Vukovar) GRAD VUKOVAR KAO TURISTIČKA DESTINACIJA Mr. sc. Sandra Mrvica Mađarac Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru Vukovar, Hrvatska E-adresa: smrvica@vevu.hr Marina Guzovski, univ. spec. oec. Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru Vukovar, Hrvatska E-adresa: marina.guzovski@vevu.hr Ivana Ćurić, studentica Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru Vukovar, Hrvatska E-adresa: ivana.curic092@gmail.com 63

33 SAŽETAK: Iako nije tradicionalno turističko tržište, barokni grad Vukovar ima perspektivu za razvoj turizma. Tome pridonose brojni kulturno-povijesni spomenici, kulturne manifestacije, znamenitosti grada (Vučedol, dvorac Eltz, Vodotoranj, Gradski muzej, Vukovarska bolnica, spomen dom Ovčara, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata ), gastronomija, rijeka Dunav. U okviru razvojnih strategija nekog grada, turizam zauzima značajno mjesto. Turističke destinacije kao nosivi element svakog turističkog sustava trebale bi biti turistički organizirane i tržišno prepoznatljive. Turizam se nameće i kao moguća strategija regeneracije gospodarstva grada Vukovara. Neki od razloga koji tome pridonose su: grad Vukovar ima resurse koji mogu poslužiti kao turističke atrakcije, turizam donosi korist lokalnoj zajednici, turizam poboljšava percepciju grada, turizam potiče razvoj drugih djelatnosti. U radu su dani odgovori na pitanja: što je turistička destinacija, koje su turističke prednosti grada Vukovara, istraženo je turističko tržište te koji su mogući oblici i perspektive razvoja turizma na području grada Vukovara. Ključne riječi: turistička destinacija, grad Vukovar, kulturno-povijesni spomenici, perspektive razvoja turizma ABSTRACT: Although not being a traditional tourist market, the baroque town of Vukovar has prospects for tourism development. There are many cultural and historical monuments, cultural events, sights (Vučedol, Eltz Castle, Water Tower, the City Museum, Vukovar Hospital, Memorial Home Ovčara, Homeland War Victims Memorial Cemetery... ), gastronomy and the river of Danube contributing to these prospects. Tourism takes an important place as a part of the development strategy of any town. Tourist destinations as the ground element of each tourist system should be well organized and recognizable on the market. Tourism could also be imposed as a possible strategy for regenerating of the economy of the town. Some of the reasons contributing to this are: Vukovar has resources that can serve as tourist attractions, tourism brings benefits to local communities, tourism enhances the perception of the town and encourages the development of other activities. The paper gives the answers to the following questions: what is a tourist destination, what are tourism advantages of the town of Vukovar, the tourist market was researched and the possible forms and prospects for tourism development of the town are given. Keywords: tourist destination, the town of Vukovar, cultural and historical monuments, the prospects of tourism development Zbog brojnih kulturno-povijesnih sadržaja, povoljnog geostrateškog položaja te bogate povijesti, grad Vukovar ima predispozicije za razvoj turizma. Turizam se nameće kao jedan od pokretača gospodarskog razvoja ovog grada. Iako dosad nije imao turizam kao tradicionalnu djelatnost, u okviru razvoja kontinentalnog turizma Republike Hrvatske, Vukovar bi trebao imati važno mjesto. Zbog blizine Osijeka i rijeke Dunav, grad Vukovar bi trebao biti nezaobilazan dio turističkih putovanja na području Slavonije UVOD 1. TURISTIČKA DESTINACIJA - POJAM Turistička destinacija je nosivi element turističkog sustava, s obzirom da je za zadovoljenje turističkih potreba nužno postojanje turistički organizirane i tržišno prepoznatljive ponudbene jedinice, što turistička destinacija po svojoj prirodi jest (Križman Pavlović i Živolić: 2008:99). WTO definira destinaciju kao mjesto sa određenim atrakcijama i time povezanom turističkom opremljenošću i uslugama koje odabire neki turist ili grupa, a s kojom na tržište istupaju proizvođači usluga. Iz toga proizlazi (Magaš: 2003, 24): da je destinacija ono što turist odabire kao mjesto koje će posjetiti, a s kojim na tržište istupaju proizvođači usluge odnosno da destinaciju treba definirati s pozicije turista; pri tome je odlučujuće da je taj geografski prostor koji je turist odabrao u cjelosti iskoristiv, što neka destinacija znači za turista, ovisi o njegovim potrebama i spoznajama, destinacija kao mjesto s atrakcijama i time povezanom turističkom opremljenošću i uslugama kao skup usluga predstavlja za turista proizvod i kao takva destinacija je konkurentna jedinica u receptivnom turizmu. Pod pojmom destinacija podrazumijeva se optimalno kombiniran i tržišno prilagođen prostor koji razvojem važnih i dominantnih sposobnosti u destinaciji svjesno stvara pretpostavke koje će joj omogućiti da u usporedbi s konkurencijom dugoročno postiže dobre turističke rezultate (Žuvela: 1998, 208). Turistička destinacija jedan je od elemenata turističkog sustava i to onaj koji potiče djelovanje cjelokupnog sustava, privlačenjem turista i motiviranjem njihova dolaska i povezuje sve njegove

34 dijelove. Većina turističkih destinacija je amalgam slijedećih komponenti (tzv. 6 A) (Cooper at al: 1998,103; Buhalis: 2000, 98): atrakcije (Attractions) podrazumijevaju prirodne i društvene atraktivnosti, značajne za osiguravanje inicijalne motiviranosti turista za dolazak u destinaciju; receptivni sadržaji (Amenities) obuhvaćaju smještajne i ugostiteljske objekte, trgovinu, zabavne sadržaje i ostale usluge; pristup (Accessibility) odnosi se na razvoj i održavanje efikasnih prometnih veza s emitivnim sadržajima (međunarodni prometni terminali i lokalni transport); dostupni paket aranžmani (Available packages) podrazumijevaju unaprijed pripremljene paket-aranžmane od strane posrednika u prodaji i njihovih zastupnika; aktivnosti (Activities) odnose se na sve dostupne aktivnosti u destinaciji i ono čime će se potrošač baviti tijekom boravka u destinaciji; pomoćne usluge (Ancillary services) uključuju marketinške, razvojne i koordinacijske aktivnosti koje provodi određena destinacijska organizacija za potrebe potrošača i industrije. Smatra se (Heath: 1999, 176) da kod većine turističkih destinacija prevladava fragmentiran i miopijski pristup upravljanju, pri čemu se zapravo misli na prisutnost nedovoljne i neprimjerene suradnje javnog i privatnog sektora te odsutnost strategijskog, sustavnog i na informaciji utemeljenog upravljanja. Istraživanjem planova i strategija 50-ak najuspješnijih destinacija svijeta, Heath (1999, 174) je izdvojio slijedeće trendove i čimbenike koji prema njegovom mišljenju najviše pridonose uspješnosti procesa upravljanja turističkom destinacijom: sve veće korištenje primjerene turističke inteligencije i tržišnog istraživanja kao osnove pri oblikovanju i implementacije strategija; sve veće uključivanje ključnih dionika u definiranje marketinške strategije turističke destinacije; razvijanje i ostvarenje zajedničke razvojne vizije svih dionika turističke destinacije; odgovaranje na suvremene potrebe turista; pomicanje od masovnog ka ciljanom marketingu; pridavanje strategijskog značaja razvoju marke i konkurentskog pozicioniranja turističke destinacije; diverzificiranje ponude turističkog proizvoda te prodaja doživljaja, a ne fizičkog proizvoda; izvlačenje koristi više susjednih turističkih destinacija iz zajedničke aktivnosti; povećana uporaba novih tehnoloških sredstava pri komuniciranju s tržištem i promociji; uspostava strateškog povezivanja javnog i privatnog sektora na razini turističke destinacije. Danas na turističku destinaciju treba gledati kao na novi koncept u receptivnom turizmu koji je nasuprot zastarjeloj orijentaciji prema djelatnostima procesno orijentiran pri čemu se ne podrazumijeva isticanje pojedinačnih segmenata ponude nego paket usluga te koji je orijentiran prema gostu, pri čemu treba imati u vidu da proizvodna razgraničenja ne nastaju institucionalno ili geografski nego ona nastaju onako kako ih je definirao turist u pojedinom segmentu tržišta (Magaš: 2008, 55). 2. TURISTIČKO TRŽIŠTE GRADA VUKOVARA Vukovar se smjestio u sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske i sjedište je Vukovarsko-srijemske županije u kojem prema zadnjem popisu stanovništava iz godine živi stanovnika. Nalazi se na razmeđi povijesnih pokrajina istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Leži na ušću rijeke Vuke u Dunav. Istočni - stariji dio grada na desnoj je obali Vuke, na obroncima Vukovarskog ravnjaka i visokoj dunavskoj obali. Zapadni dio grada - Novi Vukovar s Borovo-naseljem u nizini je lijeve obale Vuke. Vukovar ima granični položaj na Dunavu prema Vojvodini u Republici Srbiji. Grad leži na važnim prometnim pravcima. Od pamtivijeka je dolinom Dunava na vukovarskom području tekao promet od sjeverozapada prema jugoistoku. U rimskom razdoblju desnom obalom Dunava vodila je granična, tzv. limeska cesta, na kojoj je važna postaja bio Cornacum, današnji Sotin. Od davnina se također plovi Dunavom i Vukovar je na tom putu važna postaja. Uvođenjem parobroda od sredine 19. stoljeća Vukovar je imao redovnu vezu s Budimom i Bečom uzvodno i sve do Rumunjske nizvodno. Vukovarska luka važna je uvozno-izvozna postaja. Poslije izgradnje željeznice 1878./79. godine sve je važnija uloga Vukovara u pretovaru robe s riječnog na željeznički promet ( ) U novije vrijeme Vukovar je imao razvijenu cestovnu mrežu asfaltiranih prometnica, a izgradnjom zračne luke Klisa, 20-ak km zapadno od Vukovara ovo područje povezano je i zračnim promet što pogoduje prometnoj povezanosti i lakšoj dostupnosti Vukovara kao turističke destinacije

35 Zbog bogate kulturno spomeničke baštine i brojnih znamenitosti Vukovar broji sve više domaćih i stranih posjetitelja. Ujedno je i simbol opstojnosti i otpora prema ratu, simbol mira, kojemu hrabrost, požrtvovnost i veličina žrtve njegovih branitelja daju uzvišeno mjesto u obrani Domovine i stvaranju samostalne Hrvatske (Marić, 2005:11) U godini Vukovar su posjetila ukupno turista od kojih je bilo domaćih, a stranih turista. Najviše stranih turista bilo je iz: Njemačke (334), Italije (269), Slovenije (242), Francuske (207), Australije (205), Srbije (157), Bosne i Hercegovine (123), Austrije (113), Velika Britanije (104). U odnosu na godinu ukupan broj turista porastao je za 4.02%. Broj noćenja u godini porastao je za 8,29 % u odnosu na godinu kada je ostvareno noćenja. Tablica 1. Dolasci turista i ostvarena noćenja u i Opis Dolasci turista Ostvarena noćenja Domaći turisti Strani turisti UKUPNO Izvor: Razvojna agencija Vukovar, Slika 1. Dolasci domaćih i stranih turista u i godini Tablica 2. Dolasci i noćenja stranih turista po državama u 2011.i godini Opis Dolasci turista Ostvarena noćenja Država Austrija Belgija Bosna i Hercegovina Bugarska Češka Danska Finska Francuska Grčka Irska Italija Letonija Litva Luxemburg Mađarska Makedonija Nizozemska Norveška Njemačka Poljska Portugal Rumunjska Rusija Slovačka Slovenija Srbija Španjolska Izvor: Razvojna agencija Vukovar, Opis Dolasci turista Ostvarena noćenja Država Švedska Švicarska Turska Velika Britanija Ukrajina Ostale europske zemlje Maroko Ostale afričke zemlje Kanada SAD Ostale zemlje Sjeverne Amerike Brazil Argentina Čile Ostale zemlje Srednje i Južne Amerike Izrael Japan Kina Ostale Azijske zemlje Australija Novi Zeland Ostale zemlje Oceanije Ostale izvaneuropske zemlje Izvor: Razvojna agencija Vukovar,

36 Slika 2. Dolasci stranih turista po državama u i godini Tablica 3. Smještajni kapaciteti u Gradu Vukovaru R. br. Objekt Kategorija Soba Ležaji 1 Lav Hotel Bonaca Prenoćište Hostel Borovo Prenoćište Apartman Jasna Privatni smještaj Vila Rosa Privatni smještaj EE Adica Prenoćište Zara Prenoćište Sobe Nada Privatni smještaj Apartmani Martini Privatni smještaj Vila Vanda Privatni smještaj Ukupno Izvor: Razvojna agencija Vukovar 4. POVIJESNO-KULTURNE ZNAMENITOSTI GRADA VUKOVARA Izvor: Razvojna agencija Vukovar, Slika 3. Noćenja domaćih i stranih turista u i u Gradu Vukovaru Izvor: Razvojna agencija Vukovar, Noćenja se mogu ostvariti u ukupno 10 objekata sa ukupnim smještajnim kapacitetom od 499 ležaja u 214 soba. Vukovar je stari barokni grad te je poznat po Domovinskom ratu i strašnim razaranjima. Među mnogim stradalim građevinama za vrijeme rata, ističe se dvorac Eltz iz 18.stoljeća, barokne zgrade, franjevački samostan i crkva svetog Filipa i Jakova i još mnoge druge građevine. Izvan grada na obali nalazi se bogato arheološko nalazište Vučedol. Valjalo bih još spomenuti spomenike i još neke znamenitosti grada Vukovara kao što je vodotoranj, Gradski muzej Vukovar, Vukovarska bolnica, rodna kuća Lavoslava Ružičke, spomen dom Ovčara, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. ( Vukovar, ) Dvorac grofova Eltz sagrađen je 1751.godine. Dvorac je raskošan i ubraja se u najreprezentativnije gradnje klasicističko-baroknog stila na području Hrvatske. U dvorcu Elzt smješten je Gradski muzej Vukovar koji svojim zbirkama prezentira kulturnu prošlost grada preko godina. Barokne zgrade su katnice s arkadama, reprezentativne stambene katnice, stara Galerija Bauer, barokna kuća na Trgu kod bećarskog križa i Diližansna pošta. Temeljni kamen crkve sv. Filipa i Jakova postavljen je 1723.godine, a izgrađena je desetak godina poslije i posvećena 1738.godine. Samostan je izgrađen opekom iz samostanske ciglane i ima tri krila. Samostan je bio središte prosvjetnog i kulturnog života. Arheološkim istraživanjima Vučedola prije stotinu godina otkrivena je kultura do tada nepoznata 70 71

37 arheološkom svijetu. Vučedol je otkrio Josip Brunšmid, direktor Arheološkog muzeja u Zagrebu i prvi profesor arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Vučedol je jedan od najznačajnijih arheoloških lokaliteta Europe i ima dvostruku ulogu. Prema njemu je cijela kultura dobila ime vučedolska kultura a lokalitet Vučedol potvrđen je kao mjesto ishodišta te kulture. Smješten je 3 km izvan grada na obali Dunava. Zajedničkim aktivnostima Gradskog muzeja Vukovar, kao nositelja programa, i sudjelovanje Arheološkog muzeja u Zagrebu, počela su 1984.godine sustavna istraživanja u sklopu Projekta Vučedol arheološko-turistički park. Projekt uključuje arheološka istraživanja, arheološki park, arheološku školu, muzej vučedolske kulture i istraživački centar te unutar eksperimentalne arheologije i radionice starih zanata. ( Vukovarski vodotoranj sagrađen 1968.godine. Visok je 50 metara i izgradila ga je zagrebačka tvrtka Hidrotehna prema projektu tvrtke Plan na ulazu u gradsko naselje Mitnica. U to vrijeme, s kapacitetom rezervoara od kubnih metara, bio je među najvećim građevinama te vrste u Europi. Do Domovinskoga rata gore je bio restoran iz kojega se vidio Vukovar, Dunav i okolica. Tijekom srpske agresije na Vukovar, Vodotoranj bio je jedna od najčešćih meta neprijateljskog topništva koje mu je nanijelo više od šest stotina oštećenja,a danas predstavlja simbol pobjede i novog života. Objekt se neće obnavljati u izvornu funkciju nego će postati Memorijalno područje koje će podsjećati na patnje i boli koje je Vukovar proživio. Gradski muzej Vukovar osnovan je 1948.godine. Muzej je najprije otvoren u staroj baroknoj zgradi u samom središtu grada, a kasnije 1966.godine preseljen u dvorac Eltz. Do Muzej sadržava fond oko predmeta što su činili 4 zasebna odjela: Zavičajni muzej, Zbirka Bauer, Spomen-muzej Lavoslava Ružičke i Spomen-muzej II. kongresa KPJ. Kada je dvorac Eltz u potpunosti obnovljen, muzej je postao jedinstveni muzeološko-galerijski, znanstveni i multimedijalni centar u kojem se čuva i prezentira kulturna baština. Suvremeni postav u kompleksu dvorca Eltz imat će stalne izložbe kao što su Zavičajni muzej kompleksnog tipa, Muzej Domovinskog rata bitka za Vukovar, Zbirka Bauer i galerija umjetnina; zbirka donacija Muzej Vukovar u progonstvu i narodne nošnje hrvatskih županija. U podrumskim prostorijama Vukovarske bolnice vjerno je rekonstruiran život nekoliko stotina ranjenika i bolničkog osoblja tijekom višemjesečne okupacije grada. Posjetiteljima se nudi multimedijalni prikaz ratnih zbivanja unutar bolnice tijekom jeseni godine. Lavoslav Ružička, najpoznatiji Vukovarac i dobitnik Nobelove nagrade za kemiju, rođen je u Vukovaru 1887.godine. U njegovoj rodnoj kući bio je uređen Spomen-muzej, koji djeluje u okviru Gradskog muzeja Vukovar. Spomen dom Ovčara se nalazi nedaleko od grada prema Iloku, na prostoru stočarske farme VUPIK-a. Spomenik na Ovčari djelo je akademskog kipara Slavomira Drinkovića. Istim spomenikom obilježavaju se masovne grobnice u Hrvatskoj. Otvoren je 18. studenog 2006.godine, na isti datum kad je 1991.godine pogubljeno 261 ranjenika i civila. Njegovo uređenje je s dva milijuna kuna financirao grad Zagreb. Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata nalazi se na istočnom prilazu gradu. ( ) Tu je najveća masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Nakon rata, ovdje su sahranjeni svi koju su poginuli tijekom ratnih operacija a nije ih bilo moguće pokopati na groblju. Ekshumirano je 938 tijela iz 13 grobnica i na tom mjestu postavljeno 938 bijelih križeva. Središnji spomenik postavljen je 2000.godine prema ideji akademske kiparice Đurđe Ostoja. Spomenik je izgrađen od patinirane bronce i visok 4 metra. U obliku je otvorenog križa čiji su krakovi postavljeni na sve četiri strane svijeta, simbolizirajući križ i žrtvu Vukovara. 5. POTENCIJALI RAZVOJA TURIZMA U GRADU VUKOVARU Gradovi koji su teško pogođeni ekonomskom tranzicijom koja je uništila proizvodnju i izazvala strukturalne probleme vezane uz nezaposlenost, moraju se fokusirati na iznalaženje novih i rastućih djelatnosti koje će osigurati radna mjesta i potpomoći fizičku obnovu zona gradskih središta (Law: 2002, 49). Zašto bi neki grad prihvatio turizam kao strategiju vlastite regeneracije? Brojni su razlozi koji govore u prilog takvom rješenju (Petrić i Mikulić: 2009, 4): većina gradova ima već različite resurse koji mogu poslužiti kao turističke atrakcije (muzeji, povijesne zgrade i lokacije, tradicionalna događanja), turizam iziskuje skupa ulaganja u fizičku infrastrukturu, no većina takvih ulaganja ujedno donosi i korist i lokalnoj zajednici i poslovnom sektoru, bavljenje djelatnostima vezanim uz turizam i njihovo promicanje na drugim mjestima poboljšava sliku i percepciju grada općenito, što pomaže ekonomskom napretku, 72 73

38 sveukupni rast gospodarskih aktivnosti koje su direktno ili indirektno povezane s turizmom, razvoj mnogih sadržaja, prvobitno osmišljenih radi privlačenja turista, doprinijet će i promjeni razmišljanja kod poslovnih ljudi i menadžera kako dotičan grad pruža mogućnosti za kvalitetan život i rad, regeneracija gradskih zona i spomenika te dolazak novih gostiju također pozitivno utječe na građanski ponos. U gradu Vukovaru moguć je razvoj više vrsta turizma. Neke od njih bi mogle biti: kulturni turizam, ratni turizam, kongresni turizam te kruzerski turizam. U okviru razvojnih strategija, kultura i kreativne djelatnosti sve se više prepoznaju kao ključni sektori rasta u procesu urbane i regionalne regeneracije. Turizam se percipira kao komplementarna djelatnost koja pomaže u transformaciji kulturnih resursa (tj. kulture općenito) kao turističkog proizvoda. Kultura i turizam sve se više zajedno promiču u okviru šire strategije diversifikacije lokalnog gospodarstva (Petrić i Mikulić: 2009, 1). Glavna područja suradnje između kulturnog i turističkog sektora uključuju (Petrić i Mikulić: 2009, 12): upravljanje posjetiteljima na malim povijesnim lokacijama, u muzejima i galerijama, kazalištima i koncertima, razvoj aktivnosti/objekata kao što su kulturne/koncertne dvorane, izložbe, muzeji i umjetničke galerije ili sportski objekti i organizirana događanja, razvoj okruženja za odmor poput starih građevina i spomenika, luka, povijesnog obrasca ulica, parkova i zelenih površina ili religioznih objekata, poboljšanje socio-kulturnih aspekata kao što su folklor, ljubaznost, jezik, živost i atmosfera ambijenta, lokalni običaji i sigurnost, razvijanje zajedničkih marketinških aktivnosti sektora kulture i turizma u gradu u cilju brendiranja grada. Ratni turizam u gradu Vukovaru je privukao je mnoge posjetitelje kojima se pruža mogućnost upoznavanja s novijom poviješću grada Vukovara. Posjetom gradu Vukovaru mogu se obići sva važna mjesta bitke za Vukovar: vukovarska bolnica sa muzejom, Ovčara, Vodotoranj, Memorijalno groblje, Trpinjska cesta. Zbog rijeke Dunav, Vukovar ima veliki turistički potencijal u kruzerskom turizmu, zbog kruzera koji plove Dunavom do Crnog mora. Turiste sa kruzera treba privući u sam grad zanimljivom ponudom koja do sad nije iskorištena u punom kapacitetu. Budući da grad Vukovar nema brojnih smještajnih kapaciteta, difuzni hotel bi mogao biti dobro rješenje tog problema. Prema talijanskom modelu, gdje djeluje 62 difuzna hotela, u gradu Šibeniku je realiziran projekt difuznog hotela, prvi takve vrste u Republici Hrvatskoj. Difuzni hotel (raspršeni hotel, disperzivni, horizontalni) predstavlja hotel koji nema smještajne jedinice na jednom mjestu, odnosno u jednom povećem objektu ili zgradi, već su smještajne jedinice raspršene po teritoriju (selu, manjem mjestu) i čine ga zasebne kuće, prvenstveno tradicijsko uređene za smještaj gostiju ( ). Turistima se nudi boravak u zasebnim smještajnim jedinicama (sobama, apartmanima ili cijelim kućama) koje su raspršene po gradskoj jezgri ili po čitavoj mikrodestinaciji (selu, više sela, malom mjestu, gradskoj jezgri). Svaka smještajna jedinica drugačije je uređena čime se razlikuje od ostalih, a mogu biti tematski uređene (npr. seoskog stila, renesansnog stila ). Minimum za organizaciju hotela je sedam smještajnih jedinica, dok maksimum nije određen. Hotel ima svoju centralnu recepciju, a raspolaže i centralnim restoranom ili više njih s različitom ponudom. Pored osnovnih usluga smještaja i prehrane, difuzni hotel može sadržavati i paket usluga npr. izlete, turističke vodiče, kampove, wellness, suvenirnice, radionice, parking ( fdzmb.org/web/?p=387, ). Kako bi se osnovao difuzni hotel, potrebni su sljedeći elementi ( ): kulturni koncept, građevine povijesnih vrijednosti, postojanje komercijalnih, kulturnih i turističkih usluga, prijateljsko ozračje s naglašenim gostoprimstvom, poduzetničke aktivnosti organizirane od strane udruga i stanovništva, lokalna tradicija

39 7. ZAKLJUČAK Razvoj turizma s osloncem na rijeku Dunav i posebnim naglaskom na posjete mjestima rođenja povijesnih ličnosti, bogatoj kulturnoj, spomeničkoj baštini, etno naslijeđu, mjestima stradanja za vrijeme Domovinskog rata i ostalim turističkim destinacijama treba biti jedan od prioriteta razvoja grada Vukovara. Prema navedenim pokazateljima broj turista se iz godine u godinu povećava. Kako bi ponijeli simbole Vukovara sa sobom u obliku suvenira potrebno je osigurati poticajne mjere za razvoj što bi utjecalo i na poticanje i razvoj poduzetništva, a na taj bi se način ujedno ostvarilo povezivanje marketinških aktivnosti, kulture, turizma i poduzetništva kroz holistički pristup. Promidžbenim materijalima zainteresirati turiste za etno-vrijednosti, ljepote kontinentalnog krajolika, obilazak vinskih cesta, dvoraca i sakralnih mjesta. I na kraju kao što Pavao Pavličić navodi: Vukovar je čudo od grada Ispod njegova imena koje je toliko nalik na druga imena, ispod oznake na karti, koja kao da samo obilježava mjesto gdje se nalazi još jedan provincijski gradić, kriju se čuda. Kriju se dokazi o neobičnom, slikovitom, pa i simboličnom životu iz kojeg se može štošta naučiti, i koji u sebi krije neki dublji smisao. Potrebno je samo kopati: literarno, historiografski, etnološki ili naprosto turistički: takvo se kopanje u Vukovaru uvijek isplati. (Marić: 2005, 24) ( ) Križman Pavlović, Danijela, Živolić, Sanja, (2008) Upravljanje marketingom turističke destinacije: stanje i perspektive u Republici Hrvatskoj, Ekonomska istraživanja, Vol. 21., No. 2., str Law, Christopher, (2002) Urban Tourism The Visitor Economy and the Growth of Large Cities, Continuum, London and New York Magaš, Dragan, (2003) Management turističke organizacije i destinacije, Sveučilište u Rijeci, Rijeka Marić, Ruža, (2005) Vukovar, Zagreb, Turistička naklada d.o.o. Petrić, Lidija, Mikulić, Davorka, (2009) Uloga kulturnog turizma u procesu urbane regeneracije, Acta Turistica Nova, Vol.3., No. 1., str Spomen dom Ovčara, ( ) Turistička zajednica grada Vukovara, hr/index.php?stranica=81 ( ) Žuvela, Ivo, (1998) Tourism and Hospitality Management, Hotelijerski fakultet Opatija, Opatija Literatura Albergo diffuse, ( ) Buhalis, Dimitrios, (2000) Marketing the competetive destination oft he future, Tourism Management, No. 21. Cooper, Chris at al (1998) Tourism Principles and Practice, Essex, Longman Fakultet društvenih znanosti Milenka Brkića, Raspršeni hotel-hotelijestvo na ruralni način, ( ) Heath, E. (1999) Key Trends and Challenges in Destination Marketing, Conference Proceedings Tourism Destination Marketing: Gaining the Competitive Edg, Dublin ( ) 76 77

40 UDK: (497.6 Široki Brijeg) VALORIZACIJA TURISTIČKOG POTENCIJALA OPĆINE ŠIROKI BRIJEG KAO POLAZNA OSNOVA TURISTIČKOG RAZVOJA Mr. sc. Jelica Galić Druga Osnovna škola, Široki Brijeg Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina E-adresa: jelica.galic@tel.net.ba SAŽETAK: Polazeći kako od raspoložive resursno-atrakcijske osnove i potrebe za dugoročno učinkovitom zaštitom okoliša, tako i od relevantnih tržišnih trendova na svjetskom turističkom tržištu, a uvažavajući pritom i potencijalna razvojna ograničenja Općine, povezana ponajviše s nedostatkom adekvatne prostorno-planske dokumentacije i relativno nerazvijenom komunalnom infrastrukturom, ovaj bi rad trebao ukazati na nepostojanje bilo kakve koordinacije, a kamoli učinkovitog upravljanja turističkim razvojem općine Široki Brijeg. Usprkos postojanju prirodnih pogodnosti kao što su klima, rijetka naseljenost, očuvan okoliš, specifičnosti krajolika područja, kulturno-povijesnih lokaliteta, te neposredne blizine Međugorja, izletišta Blidinje-Risovac, ali i Splitske, Makarske i Dubrovačke rivijere, Općina još uvijek nije valorizirala vlastiti turistički potencijal. U tom je smislu, s tržišnog i turističko prostornog aspekta, potrebno pristupiti identifikaciji, adekvatnoj valorizaciji i postupnom aktiviranju vrijednog, a trenutno nedovoljno iskorištenog turističkog potencijala. Kao rezultat prilagođavanja turističke industrije svjetskim ekonomskim, tehnološkim, komunikacijskim, informacijskim, socio-demografskim, klimatskim i drugim promjenama, mijenjaju se pravila igre, a time i ključni čimbenici uspjeha u turističkoj industriji o čemu, svakako, svjedoči pojava novih destinacija na globalnoj turističkoj karti. Unatoč relativno bogatoj i diversificiranoj resursno-atrakcijskoj osnovi, nijedan turistički proizvod općine Široki Brijeg do danas nije sustavno razvijan, prezentiran niti adekvatno tržišno vrednovan na domaćem, a pogotovo ne na međunarodnom turističkom tržištu. 79

41 Cilj ovog rada je ukazati na važnost turističke industrije u, kako međunarodnim, tako i u domaćim okvirima te potaknuti relevantne domaće aktere u identifikaciji i turističko-gospodarskoj valorizaciji turističkih potencijala, sve u svrhu stavljanja istih u funkciju gospodarskog razvoja općine Široki Brijeg. Ključne riječi: Općina Široki brijeg, resursno-atrakcijska osnova, valorizacija turističkog potencijala, turistički razvoj, prostorno planska dokumentacija ABSTRACT: Beginning with available resource-attractive foundation and the need for longterm efficient envirovement protection, relevant market trends on the world s tourist trade, considering potential development restrictions of the County, which are mostly connected with the lack of adequate spatial-planning documentation and relevantly undeveloped communal infrastructure, this work should point out the absence of any coordination whatsoever, not to mention efficient management of tourist development of Široki Brijeg county. Regardless of available natural possibilities such as climate, rare density, preserve envirovement, pecularities of the region, cultural-historic location, vicinity of Međugorje, Blidinje-Risovac, Split, Makarska and Dubrovnik riviera, the county still hasn t valorizated it s own tourist potential. In that sense, from the market and tourist-spatial aspect, it is neccesary to approach to identification, adequate valorization and gradual initiation of valuable but poorly used tourist potential. As a result of adapting tourist industry to the world economical, technological, communicational,socio-demographic climate and other changes, the rules are changing and as a result of that also are under change key factors for success in tourist industry, which is visible from new destinations which spring up on the global tourist map. Regardless of relatively rich and diversificated resource-attraction foundation, none of the tourist products of the county, until today, aren t developed, presented or adequatly valued on domestic and especially international tourist trade. The aim of this work is to point out the importance of tourist industry in international and domestic frame and to initiate relevant domestic actors in identification and tourist-economic valorization of tourist potential, all in favour of putting in function economic development of the county. Key words: Široki Brijeg county, resource-attractive foundation, valorization of tourist potential, tourist development, spatial-planned documentation Turizam spada u gospodarsku djelatnost, koja se sporadično javljala u nekim specifičnim oblicima u starijoj prošlosti, no intenzivniji razvoj je vezan za dvadeseto stoljeće, sa jačim intenzitetom od njegovih 50-ih godina. Tada je došlo do bitnih preduvjeta razvoja turizma - novčane zarade su iznad pokrivanja osnovnih potreba življenja, što znači da su ljudi mogli dio zarade potrošiti na putovanje i odmor. S druge strane, realiziran je i drugi uvjet razvoja turizma tj. došlo je do smanjivanja radnog tjedna pa je nastao tzv. vikend, a i zaposleni su tijekom radne godine dobivali i godišnji odmor. Uz ta dva bitna uvjeta razvoja turizma sve više se i javlja potreba stanovništava za odmorom koji prelazi u jednu novu gospodarsku granu. Turizam se kao emitivni prostor javio najviše kod zemalja zapadne i srednje Europe, a kao receptivni prostor u početku je bio Europski Mediteran (kupališni turizam). Zatim se javljaju i drugi oblici turizma: zimski, športski, zdravstveni i rekreacijski, kulturno-umjetnički, vjerski pa i neki oblici avanturističkog turizma. S vremenom se ova stara europska mediteranska destinacija širi i na ostale krajeve Europe i drugih kontinenata, a danas je turizam postao glavni izvor prihoda miliona ljudi u Europi i svijetu. Kada se govori o održivosti turizma, to svakako podrazumijeva, očuvanje ali obogaćivanje kulturnog i prirodnog naslijeđa. Sve je veći doprinos turističke industrije ekonomskom razvoju i otvaranju novih radnih mjesta i unapređenju lokalnog razvoja. Cilj rada je da se iz analize dosadašnjeg turističkog razvoja ukaže na neke nedostatke u aktualnom razvoju turizma i upute smjernice mogućeg daljnjeg razvoja ove gospodarske grane u općini Široki Brijeg. Svrha analize prostornih preduvjeta turističkog razvoja jeste utvrditi koji su to resursi podobni za turističku valorizaciju, kakva im je turistička namjena, kako ih koristi u turizmu, koje vrste turizma omogućuje i na kraju kako postići optimalnu turističku i ekonomsku valorizaciju prostora. Zadatak ovoga rada je dati prikaz turizma u općini Široki Brijeg i područja koja se nalaze u njegovoj bližoj okolici koja čini jednu turističku regionalnu cjelinu. Pošto je turizam na ovom prostoru vrlo mlada djelatnost i slabo razvijen, ne postoji neke značajnija literatura u kojoj je posvećena ovom prostoru. Od dosadašnjih istraživanja u ovom radu su korišteni razni materijali (članci, zbornici, monografije) koji su publicirani od devedesetih godina 20. stoljeća pa 1. UVOD 80 81

42 do danas. U izradi ovoga rada nailazilo se na problematiku nedostatka adekvatne literature kao i statističkih podataka. Zbog toga je teško doći do sigurnih podataka kao izvora za analizu i raspravu. Stoga, moralo se pribjeći samostalnom istraživanju u obliku anketa raznih vlasnika turističkih objekata, ugostiteljskih objekata i vikendica. No, i tako dobiveni podaci u potpunosti nisu zasigurno vjerodostojni. Također, izvršena je terenska opservacija u obliku posjete užeg i šireg prostora i izrađeni su određeni slikovni materijali. Institucije i ustanove koje bi trebale pratiti, voditi evidenciju i organizirati statističku službu nisu do sada sistematski to provodile. 2. VAŽNOST PROUČAVANJA VALORIZACIJE TURISTIČKOG POTENCIJALA Turistički razvoj na nekom području ovisi o velikom broju čimbenika. Nekoliko čimbenika se izdvaja kao čimbenici koji su presudni za turistički razvoj, a to su turističko resursno-atrakcijska osnova, infrastruktura kao preduvjetu svakog gospodarskog, a time i turističkog razvoja, stupanj gospodarskog razvoja, demografska obilježja te obilježja šireg okruženja iz kojeg se generira kako sezonska, tako, u manjem obujmu, i cjelogodišnja potražnja. Organizacijski pristup je drukčiji pristup istraživanju koji ne ispituje samo atrakcije već se prije svega usmjerava na okolni prostor kapacitet atrakcije i trajanje turističkih događaja. Turističke atrakcije su temeljni turistički resursi svake turističke destinacije, koji određuju i uvjetuju njezinu turističku ponudu i razvoj turizma uopće. Određene su turističkim potrebama, motivima i aktivnostima, snažno su prostorno obilježene, a razvoj novog turizma na tragu održivog razvoja ovisi o cjelokupnoj identifikaciji, vrednovanju i zaštiti svih potencijalnih turističkih atrakcija, bilo da se radi o postojećoj ili potencijalnoj turističkoj destinaciji (Muller: 2004). Valorizacija predstavlja jednu od najvažnijih faza u procesu prostornog planiranja turizma, ali se istovremeno radi o najkompleksnijoj i najtežoj fazi, pogotovo kada je u pitanju procjena samih resursa, čiju je turističku vrijednost veoma teško, objektivno, procijeniti. Isto tako, problem postoji i u tome što svi elementi potencijala i resursi nisu podjednako pogodni za kvantifikaciju. Za razliku od ekonomske valorizacije, koja podrazumijeva stvaranje nove vrijednosti, turistička valorizacija podrazumijeva ocjenu vrijednosti turističkih motiva, ali i ekonomsko aktiviranje koje je maksimalno podređeno očuvanju integriteta turističke vrijednosti (MacCannell:1976). Konačno, analiza dostignutog stupnja turističkog razvitka temelji se na izvedbenim podacima koji sadrže analizu materijalnih elemenata, analizu fizičkog prometa i prihoda te analizu socio-ekonomske organiziranosti u turizmu. Razvojna valorizacija turističke atrakcijske osnove obuhvaća cjelokupnu turističku valorizaciju svake pojedinačne potencijalne i realne turističke atrakcije na prostoru određene turističke destinacije u svrhu planiranja dugoročnog razvoja turizma i zaštite resursne atrakcijske osnove dotičnog prostora. Na tržištu se mogu nuditi samo one turističke atrakcije koje su na terenu turistički dostupne, u protivnom bi se mogao postići negativan marketinški učinak. Marketinška atrakcija podrazumijeva one turističke atrakcije koje su već dostupne turistima ili će to postati do sljedeće turističke sezone. Dva su preduvjeta bitna prije pristupanja turističkoj valorizaciji. Prvi je, svakako, da postoji određen objekat koji se može valorizirati i da poseduje turistička svojstva, a prije svega svojstvo atraktivnosti. Drugi preduvjet turističkoj valorizaciji je inventarizacija resursa u prostoru koji se valorizira, koja obuhvaća detaljan popis svih relevantnih elemenata koji čine interni turistički potencijal. 3. GEOGRAFSKI POLOŽAJ I PROSTORNI OBUHVAT Općina Široki Brijeg je smještena u južnom dijelu Bosne i Hercegovine zapadno od Mostara na magistralnom putnom pravcu Mostar Split i Mostar Posušje Kupres srednja Bosna. Granične općine su: Grude, Čitluk Ljubuški, Mostar i Posušje. Granica s Mostarom i Čitlukom je ujedno i granica s Hercegovačko-neretvanskom županijom (Slika 1). Prema službenom popisu stanovnika iz godine općina Široki Brijeg broji 35 naselja ima stanovnika 1. Međutim, novim administrativno-teritorijalnim ustrojem statističko područje općine Široki Brijeg obuhvaća središnje naselje Široki Brijeg i 33 naselja ruralnog tipa 2. Prema procjenama iz godine u općini Široki Brijeg živjelo je oko stanovnika 3. Širokobriješki prostor nalazi se između planina dinarskog planinskog niza i visokog 1 Popis stanovništva, domaćinstava/kućanstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991., usporedni podaci 1971., i 1991., Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, Zakon o utvrđivanju naseljenih mjesta i izmjenama u nazivima naseljenih mjesta u određenim općinama pročišćeni tekst, Službeni list SR Bosne i Hercegovine, br. 24/86, 33/90, 32/91 i Službene novine FBiH br. 14/04. 3 Podaci iz župa općine Široki Brijeg i osobno istraživanje

43 hercegovačkog krša. Morfološki je vrlo zatvorena krška depresija na nadmorskoj visini m. n/v., dok su planinski prostori i iznad 1000.m. n/v. Okolni reljef sastoji se od dolomita i vapnenaca s krškim vrelima na sjeveru, s ponorima na jugoistoku i jedinim stalnim riječnim tokom Lišticom. Općina Širokog Brijega po svom povoljnom zemljopisnom položaju te nepostojanju bilo kakvih prirodnih nepogodnosti spada u atraktivne prostore u Hercegovini. Takvi uvjeti prirodnih blagodati predstavljaju važne prirodne čimbenike u turističkoj ponudi ovog prostora. 4.1 Prirodni činitelji razvoja turizma Reljef Širokobriješki prostor je reljefno specifičan i može se podijeliti na dvije cjeline: Prva cjelina obuhvaća nizinski dio u kojem se smjestilo glavno gradsko naselje i veći dio ruralnih naselja. Taj je prostor omeđen planinom Čabuljom na sjeveru te brdom Trtle na jugu. Tu se nalaze i četiri krška polja: Mostarsko blato, Kočerinsko, Trnsko i Mokro polje. Morfološki, taj prostor izgleda kao jedna zaravan oko koje se nalaze izvori vodotoka rijeke Lištice. Mogućnosti razvoja turizma u ovom dijelu se uglavnom svode na ekstenzivni turizam tijekom godine prilikom pojedinih kulturnih, gospodarskih, društvenih i vjerskih manifestacija. Drugu cjelinu čine nešto udaljeniji planinski masivi Čabulje, Čvrsnice i Vrana koji daju velike mogućnosti razvoja ljetnog i zimskog turizma Klima Područje Širokog Brijega i njegove okolice zbog relativne blizine Mediterana i prodora maritimnih zračnih masa dolinom rijeke Neretve ima karakteristike blage submediteranske klime, dok planinski prostori imaju obilježja tipične planinske klime. Zime su u ovom nižem prostoru relativno blage gdje srednja mjesečna temperatura siječnja rijetko pada ispod 0 C, dok je ljeti dosta toplo, sa srpanjskim temperaturama koje dosežu čak 40ºC u hladu. Tijekom godine, dosta je vedrih dana sa jakom ljetnom insolacijom, dok je pojava snijega u tom nizinskom prostoru rijetka ili kratko traje, pa upravo zbog toga se određene turističke manifestacije u mjestu i okolici mogu odvijati preko cijele godine ( Galić: 2012). Slika 1. Položaj općine Široki Brijeg unutar Zapadnohercegovačke županije Izvor: URL1 4. ČINITELJI RAZVOJA TURIZMA Činitelji za razvoj turizma su prirodni i društveni. Prirodni činitelji su: reljef, klima, vode, biljni i životinjski svijet, a društvene činitelje turizma čine: kulturno-povijesni spomenici, kulturno-povijesne atrakcije, kulturne i vjerske ustanove, manifestacije, kultura života i rada, znameniti ljudi i događaji. Neki od ovih činitelja koji su bitni u mogućem daljnjem razvoju i valorizaciji turizma Širokog Brijega bit će istaknuti i objašnjeni u radu. U visokom planinskom prostoru snijeg je jedna od bitnih padalina i traje već od sredine jeseni do ranog proljeća, što je pogodno za turističko djelovanje u obliku zimskog turizma. U ljetnom periodu ovaj planinski prostor pruža izvanredne mogućnosti za razvoj turizma jer je svježi planinski zrak pogodan za neke oblike turizma kao npr. zdravstveni (liječenje respiratornih organa) planinarenje, rekreacije, šetnje kroz guste šumske predjele, pa čak i ubiranje šumskih plodova i ljekovitog bilja (Dugandžić: 2004) Hidrografske značajke Širokobriješki prostor nema nekih značajnijih vodnih resursa, tj. riječnih tokova i jezera. Jedini riječni tok je rijeka Lištica, no to je ograničeni tok sa dubinom, izgledom i vodnim 84 85

44 kapacitetom i kao tipična krška rijeka sa promjenjivim režimom vodostaja. Nije pogodna za odvijanje nekih oblika turizma kao što to pruža rijeka Neretva. No, ipak se javljaju neki oblici turizma kao što su organiziranja ribičkih natjecanja, jer u rijeci ima nekih vrsta riba pogodnih za ovaj šport (Slika 2). Također se i u zimskom dijelu može organizirati lovni turizam jer se određeni broj ptica selica (guska, liska, patka) na svom putovanju zadrže na ovom riječnom toku. Nešto veće mogućnosti pruža jezero na Mostarskom blatu, kao i Blidinjsko jezero, no i ovdje prava valorizacija tek slijedi. Izvorišta rijeke Lištice daju određene mogućnosti razvoja turizma, a posebno u ugostiteljskoj ponudi. Izvorište Borak 4 je glavno izvorište rijeke Lištice koje je zaštićeni geomorfološki spomenik prirode na kojem su izgrađeni ugostiteljski kapaciteti. Oko izvorišta je strma padina što daje ljepotu ovom prostoru i privlači sve više posjetitelja, a ujedno štiti prostor od utjecaja hladnijih prodora s planinskih lanaca. Tu se nalazi i nekoliko starih mlinica iz 19-og i 20-og stoljeća koje se obnavljaju i čuvaju od devastacije i stare kamene kuće, koje turisti rado posjećuju (Slika 3). Stoga je potrebno organizirati neku službu koja bi posjetiteljima davala i određena objašnjenja o prostoru. Dobro je posjećen od lokalnog stanovništvo i posjetitelja posebno vikendom, putovima i šetnicama, koje vode od grada. Prostor je okružen gustim zelenilom i strmim padinama koje izazivaju pažnju i želju za ponovnim dolaskom (Mikulić: 2008) Biogeografska obilježja U nižim područjima ovog prostora nalazi se tradicionalna niska stočarskom ekonomijom degradirana submediteranska makija koja ne daje neke mogućnosti razvoja turizma. No, planinska područja su ispunjena gustom nedirnutom, visokom, na nižim prostorima bjelogoričnom, a na višim prostorima crnogoričnom šumom. U tim šumovitim prostorima izgrađene su pješačke staze koje čine mogućnost razgledavanja, pješačenja i rekreacije. U toku rijeke Lištice kao i u Mostarskom blatu postoji čitav niz barskih vegetacijskih vrsta koje u određenom dijelu godine cvjetaju i pružaju lijepu sliku koja plijeni pogled posjetitelja (Mikulić: 2008). Životinjski svijet je vrlo značajan. U nizinskim dijelovima uglavnom se nalaze lisice, kuna zlatica i bjelica, zec, a na vodnim površinama obitavaju ptice (već spomenute), a u riječnim i jezerskim prostorima i neke vrste riba. Zbog toga postoje dobre mogućnosti organiziranja i lovnog turizma, kako na ribu tako i na ptice. U tijeku godine provodi se nekoliko takmičenja, koje privlači i značajan broj učesnika. No, u planinskom području životinjski svijet je dosta intenzivniji posebno po vrstama i broju. Tu se nalaze razne vrste životinja, kao npr. divlje svinje, medvjedi, vukovi, zečevi i divokoze koji mogu biti potencijalni izvori razvoja turizma u obliku organiziranog odstrela (osim zakonom zaštićenih vrsta). U planu je i organiziranje i izrada gospodarsko-lovačke osnove po kojoj bi se odredilo vrijeme odstrela, posebno za lovce iz stranih zemalja, pa bi to mogao biti i jedan od oblika selektivnog turizma u ovom prostoru, kao i novčanog priljeva (Mikulić: 2008). Slika 2 Ribičko natjecanje na rijeci Lištici Izvor: URL2 4 Navodno je ovdje bio izgrađen dvorac za kraljici Teutu. Slika 3 Mlinice na Borku Izvor:URL Demografska obilježja Surovi uvjeti života i ratovi u povijesti uzrokom su migracija stanovništva sa ovih prostora. Posljednji rat je producirao demografske promjene posljedice kojih će se manifestirati još dugo. Gradsko naselje, nastalo od varoši u dolini rijeke Lištice, s raskrižjima cesta i rubnim dijelovima kraških polja. Seoska naselja su najčešće razbijenog tipa, osim onih sa rubova polja (zbijenog). Zadnjih godina pojavnost je nastanak naselja/ sela uz prometnice kao vrste ušorenog tipa naselja. Povećanim populacijskim rastom urbanih centara dolazi do prenapučenosti te pojačanih pritisaka na prirodne resurse, što može negativno utjecati na kvalitetu okoliša i na kvalitetu života u tim sredinama. Osnovna karakteristika razvoja stanovništva općine Široki Brijeg je konstantan rast u periodu od do godine i opadanja broja stanovništva u 86 87

45 međupopisnom periodu do Općina Široki Brijeg pripada privremeno nedovoljno razvijenim područjima države BiH što bi trebalo u daljnjem razvoju učiniti dinamičnijim, a time zaposliti i što veći broj stanovništva i zaustaviti emigracijske procese Gospodarska obilježja U drugoj polovini 20. stoljeća Bosna i Hercegovina je prošla kroz tranziciju iz centralno-planskog u tržišno gospodarstvo. Društveno-gospodarsku tranziciju u Bosni i Hercegovini također je obilježilo napuštanje poljoprivredne djelatnosti, koje je karakteristično za proces modernizacije, i razvoj društva te preorijentacija na industrijske i uslužne djelatnosti. Promjene u zaposlenosti stanovništva po pojedinim djelatnostima i sektorima djelatnosti najbolje ukazuju na društveno-gospodarsku transformaciju širokobriješke općine u pogledu sastava stanovništva prema gospodarskim sektorima djelatnosti (Tablica 1., Slika 4.). Tablica 1. Usporedni pregled zaposlenog stanovništva širokobriješke općine prema sektorima djelatnosti 1964., 1971., 1981., te godine (u %) Godina Primarni sektor Sekundarni sektor Tercijarni sektor Kvartarni sektor Izvor: Statistički godišnjak BiH 1972., Republički zavod za statistiku, SR BiH, Sarajevo, 1971.; Popis stanovništva i stanova 1971., Delatnost rezultati po naseljima i opštinama, knjiga X., Savezni zavod za statistiku, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, Beograd, 1974.; Statistički godišnjak BiH 1982., Republički zavod za statistiku, SR BiH, Sarajevo, 1982.; podaci Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, Razvoj industrijskih djelatnosti rezultirao je povećanjem broja radnih mjesta u tom sektoru, a istodobno je došlo do opadanja broja zaposlenih u poljoprivredi zbog tehnološkog napretka te s time povezanog smanjenja potrebe za brojnom radnom snagom. Neprimjerena razvojna politika (urbano utemeljena industrijalizacija oligarhijskog tipa) poticala je napuštanje poljoprivrede i ruralnih krajeva što je rezultiralo propadanjem sela i agrara u svim dijelovima zemlje (Nejašmić: 2005). Na nazadovanje primarnog i sekundarnog sektora ukazuju i podaci o zaposlenom stanovništvu godine prema kojem je samo 5% stanovništva bilo zaposleno u primarnom te 31% u sekundarnom sektoru. U strukturi zaposlenih i dalje dominira uslužni sektor (38%), ali svakako treba istaknuti i povećanje zaposlenih u kvartarnom sektoru (26%). Ovi podaci ukazuju na intenzitet deagrarizacijskih procesa s jedne te industrijalizacije i tercijarizacije s druge strane. Podaci od dinamici, strukturi i distribuciji gospodarski aktivnog stanovništva ili radne snage izuzetno su važni za formuliranje politike i primjenu programa o punom i učinkovitom korištenju ljudskih resursa u nekoj zemlji (Wertheimer-Baletić: 1982). Slika 4 Kretanje zaposlenog stanovništva širokobriješke općine prema sektorima djelatnosti 1964., 1971., 1981., te godine; Izvor: Tablica KULTURNO-POVIJESNI ČINITELJI Na području grada kao i okolice osim stećaka nema proglašenog kulturno-povijesnog objekta i ako postoje neke ustanove, koje imaju određene atribute iz te domene. 5.1 Širokobriješki samostan Krajem prve polovice 19-og stoljeća franjevci dolaze na područje Hercegovine i na Čerigaju u Širokom Brijegu godine postavljaju kamen temeljac samostana, a što je istovremeno bio i prvi temelj današnjeg grada Širokog Brijega (Mikulić: 2008). Od 70-ih godina ovaj samostan djelomično djeluje i izvan strogih religioznih okvira. Pošto u gradu nema zavičajnog muzeja samostan je preuzeo tu funkciju. U njemu se priređuju 88 89

46 likovne izložbe, a posjeduje i likovno-dramsku skupinu. Uređena je i samostanska Rriznica, koja seže od 17. stoljeća sa primjercima narodne nošnje, Bijela vjenčanica iz godine i neki kućni predmeti iz prošlosti. Postoji i kolekcija starog novca iz antičkog doba, pa iz srednjovjekovnog i modernog doba. U njoj se nalazi i prvotisak inkunabula iz godine, kao i stare knjige, crkveno ruho i slike starih majstora. Posjećenost je dobra kroz cijelu godinu, a naročito za blagdane i to najviše naši iseljenici i njihovi prijatelji. Tu se nalazi i Biblija pauperum, tj. postava prošlosti kraja u slikama i kartografskim prikazima. Od godine vršena je dogradnja, gdje djeluje umjetnička galerija u organizaciji franjevačkog osoblja. Tijekom cijele godine je otvorena i stalno je posjećuju turisti koji navraćaju u ovo područje (Slika 5). Slika 5 Širokobriješki samostan Izvor: URL Širokobriješka franjevačka gimnazija Djeluje od godine sa arheološkim muzejom, numizmatičkom i etnografskom zbirkom, kao i geološko-biološkom zbirkom gdje je očuvan dio kulturne baštine. Posjećena je tijekom cijele godine, posebno učeničke ekskurzije Akademija likovne umjetnosti Djeluje od godine, a smještena je u zgradi nekadašnjeg konvikta. U njoj se nalazi stalni postav; galerija radova učenika i studenata i njihovih nastavnika. Galerija posjeduje preko 1500 umjetnina, počevši od slikara starih majstora ( stoljeće), preko klasika i majstora hrvatske moderne, do skulptura suvremenog likovnog izraza. Izložbe su stalno posjećene sa velikim brojem turista, ipak, brojčani intenzitet nije bilježen. 6. KULTURNE MANIFESTACIJE Najveća kulturna manifestacija je 15. kolovoza Velika Gospa, na kojoj se okupi veliki broj lokalnog stanovništva kao i iz ostalih prostora BiH i Hrvatske i značajan broj posjetitelja iz inozemstva među kojima prednjače iseljenici iz ovih krajeva, a žive u Europi, Americi i Australiji. Tada je organiziran čitav niz kulturnih događanja sa sajmom gdje se mogu nabaviti različiti domaći proizvodi i suveniri. Svake godine, odvija se kulturna manifestacija Briješka zvona utemeljena godine gdje se organiziraju književne večeri, kazališne predstave, koncerti, slikarska kolonija i izložbe. Dobro su posjećene sa stranim i domaćim gostima. Kulturno-umjetničko društvo Didak koje u svom sastavu ima kulturno umjetničko društvo, kao i amatersko kazalište, koje tijekom godine priređuje kulturne manifestacije koje privlače značajan broj domaćih i stranih gostiju. Srednja glazbena škola Matica Hrvatska, osim obuke polaznika najmanje dva puta godišnje organizira skupove na kojima se prezentira uspješnost polaznika u muzičkom obrazovanju kojima prisustvuju u većem broju i značajan broj posjetitelja. HKD Napredak organizira tijekom godine također određene manifestacije, posebno književne večeri, kao što je npr. i tradicionalna večer na spomen pjesnika iz ovih krajeva A.B. Šimića. Tijekom godine organiziraju se i razne manifestacije u obliku Gastro i vinske izložbe koje su također vrlo posjećene, a na rijeci Lištici i Mostarskom blatu i Blidinjskom jezeru organiziraju se i dani lova. Organizirana je i vinska cesta koja sve više privlači turiste, jer su vina iz ovih krajeva poznata i vrlo kvalitetna (Mikulić: 2008). 7. SELEKTIVNI OBLICI TURIZMA NA ŠIROKOBRIJEŠKOM PODRUČJU Kao jedan od oblika selektivnom turizma, u ovom prostoru je mogućnost planinarenja i obuke planinara na najvećoj litici u jugoistočnoj Europi, Veliki Kuk na m n/v. Za sada tu uglavnom dolaze planinari amateri, no mogla bi se organizirati i škola planinarenja. Također se tu nalaze i drvene kuće, nekadašnje stočarske nastambe, koje predstavljaju određenu specifičnost (atrakciju) koju su stočari napustili a sada se pretvaraju 90 91

47 u vikendice. Ovaj prostor obiluje i životinjskim svijetom (medvjed, vuk, lisica, divokoza) tako da bi se mogao organizirati i lovni turizam. Za sada još nije organiziran, ali postoji lovočuvarska služba koja se bori protiv krivolova. Osim ovih oblika selektivnog turizma na brdsko-planinskom prostoru, posebno parku Blidinje, postoje i još neki oblici selektivnog turizma i u samom gradu i okolici kao: vjerski turizam (za vrijeme crkvenih praznika, posebno Velike Gospe), lovni turizam na rijeci Lištici, Mostarskom blatu, Blidinjskom jezeru, gastro i vinske izložbe. Svake godine u samom mjestu, Širokom Brijegu, odvija se gastro manifestacija gdje se prezentiraju razni kulinarski specijaliteti. Organizira se godišnje najmanje dva puta vinski i gastro festival gdje se prezentiraju razna vina karakteristična za ovo podneblje. Također je uvedena i vinska cesta koja povezuje i nekoliko drugih centara ovog prostora i nudi turistima znatnu ponudu autohtonih vina (Mikulić: 2008). U ovom prostoru otapanjem leda sa planine Čvrsnice stvorila se masivna dolina između Čvrsnice i Vran planine, gdje se lociralo Blidinjsko jezero na 1184 m.n/v. Oko njega uspijeva razna gusta vegetacija, od listopadnih do crnogoričnih, a posebno je značajan endemski bor Pinus leuco dermis. Tu se nalazi raznovrsna vegetacija koja se može upotrijebiti u obliku sakupljanja ljekovitog bilja. Nadalje, na spomenutom prostoru se nalazi veliki broj srednjovjekovnih stećaka koje turisti razgledavaju prilikom posjete. Svake godine dođe značajan broj turista iz SAD-a, Kanade, srednje Europe, kao i susjednih zemalja. Osim zimskog skijališnog turizma i ljetnog, na ovom planinskom prostoru postoje i neki oblici turizma koji se počinju razvijati, ali bi se još više mogao pospješiti uz bolju organizaciju i promidžbu. Kao selektivni oblici turizma, ovdje bi se mogao razvijati lov i planinarenje, a zbog specifičnog planinskog zraka i lječilišni turizam (respiratorni organi). 8. DOSADAŠNJI REZULTATI TURISTIČKE VALORIZACIJE Prema dostupnim podacima koji se nesistematski prate kako kod državnih službi, tako i kod privatnih turističkih djelatnika, metodom intervjua i kratkim anketama došlo se ipak do određenih pokazatelja. Prethodno pobrojane ustanove nemaju potpunih podataka o broju posjetitelja niti pokazatelje novčanih prihoda, jer se ne naplaćuju ulaznice nego posjetitelji daju priloge prema svome nahođenju. Na glavnom turističkom prostoru, tj. u planinskom dijelu osnovan je Park prirode Blidinje gdje je izgrađeno preko kuća za odmor, čiji su vlasnici uz domaće stanovništvo mahom i iz Hrvatske, posebno Dalmacije (Slika 6). Broj smještajnih kapaciteta koji se iznajmljuju tijekom godine iznosi oko 350 ležaja. U samom prostoru izgrađen je skijaški centar na Risovcu sa ski liftovima i uređenim skijaškim stazama gdje se tijekom zime turisti skijaju i u školi skijanja obučavaju. Odvijaju se i razni seminari i predavanja, a okolno stanovništvo dolazi na dnevne i vikend izlete te se organiziraju ručkovi, proslave i slične manifestacije. Osim toga, ljeti je također značajan turizam, a ljudi dolaze zbog čistog zraka, šetnje u intenzivnom vegetacijskom prostoru. Najveće mogućnosti ovog prostora su oblici selektivnog turizma koji se odvija tijekom godine i to ljetni i zimski turizam u planinskom dijelu. Slika 6. Skijaški centar Blidinje Ski&Nature Park Izvor: URL5 Općina Široki Brijeg i njezina šira okolica ne spada u značajniji atraktivniji prostor za razvoj turizma, tj. nije na morskoj obali, a ni u onim planinskim prostorima kao što su Gorski kotar u Hrvatskoj, Alpe u Sloveniji, Francuskoj, Švicarskoj i slično. Ipak se mogu razvijati neki turistički oblici, a vezano za određene ustanove i kulturne manifestacije koje one organiziraju tijekom godine. U širem prostoru, na planinskim dijelovima Čabulje, Vrana i Čvrsnice, koje su povezane sa prometnicama sa samim mjestom postoje velike mogućnosti za organiziranje turizma tijekom cijele godine. Stoga, ovdje treba još dosta raditi na organizacionom i promidžbenom faktoru, uvesti određenu kontrolu i stalnu statističku službu. Turistička zajednica i organi uprave Općine vezani za gospodarstvo svoje aktivnosti trebaju podići na viši stupanj aktivnosti kako u privlačenju većeg broja 9. ZAKLJUČAK 92 93

48 Literatura turista tako i praćenju novčanih rezultata. Raznim promidžbenim, slikovnim materijalima izići i na europsku ponudu putem turističkih sajmova i raznih drugih manifestacija koji se odvijaju u tim zemljama pa i na taj način učiniti dostupnim ovaj prostor. Nadalje, općinu Široki Brijeg danas karakterizira i nizak stupanj razvijenosti drugih, s turizmom povezanih, uslužnih djelatnosti. U tom je smislu, s tržišnog i turističko prostornog aspekta, potrebno pristupiti identifikaciji, adekvatnoj valorizaciji i postupnom aktiviranju vrijednog, a trenutno nedovoljno iskorištenog turističkog potencijala. Riječ je ponajviše o dobro očuvanoj i diversificiranoj resursnoj osnovi koja omogućava različita turistička iskustva i doživljaje, osobito u segmentu etno-eko, ruralnog, vjerskog, izletničkog i turizma tzv. specijalnih interesa. Mogućnosti razvoja i valorizacije su brojne, a temelje su uglavnom na postojećim kulturno-povijesnim znamenitostima, arheološkim nalazištima te spomenicima (pretpovijesne gomile, ostaci antičkog grada Mokriskika, ruševine srednjovjekovnog grada u Borku, stećci, najstarija do sada poznata crkvena građevina u ovom kraju). U obzir svakako valja uzeti i blizinu atraktivne jadranske obale, poznatog svetišta u Međugorju te Park prirode Blidinje. Turističku ponudu na području općine dodatno bi moglo upotpuniti i osnivanje malih obiteljskih gospodarstava s turističkom ponudom. Dugandžić, Ivan (2003) Širokobriješka baština, Široki Brijeg, Galić, Jelica, (2012) Stanovništvo i naselja općine Široki Brijeg od do godine, Suton, Široki Brijeg, MacCannell, Dean (1976) The Tourist: a new theory of the leisure class, New York: Shocken Books, Mikulić, Grgo (2008) Regija Hercegovine turistički vodič, Široki Brijeg-Zagreb, Muller, Hansruedi (2004) turizam i ekologija, Masmedia, Zagreb, Nejašmić, I. (2005): Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb, Wertheimer-Baletić, A. (1982) Demografija: Stanovništvo i ekonomski razvitak, II. Izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Informator, Zagreb, Podaci Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, Mostar, godine. Popis stanovništva i stanova 1971., Delatnost rezultati po naseljima i opštinama, knjiga X., Savezni zavod za statistiku, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, Beograd, Prostorni plan općine Lištica za period godine, Urbanistički Zavod BiH, Sarajevo, Decembar godine. Statistički godišnjak BiH 1982., Republički zavod za statistiku, SR BiH, Sarajevo, Statistički godišnjak BiH 1972., Republički zavod za statistiku, SR BiH, Sarajevo, Široki Brijeg, Izmjene i dopune Urbanističkog plana, broj elaborata: 965, broj radnog naloga: 9446/1, Zagreb, srpanj URL1: htm ( ) URL2: ( ) URL3: ID=2410 ( ) URL4: ( ) URL5: ( ) Izvori 94 95

49 UDK: : VISOKO OBRAZOVANJE I GLOBALIZACIJA Prof. ddr. sc. Milenko Kundačina SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: kundacina.milenko@gmail.com Marina Ilić Učiteljski Fakultet u Užicu Univerziteta u Kragujevcu Kragujevac, Srbija E-adresa: marinailic@hotmail.rs SAŽETAK: Veza visokog obrazovanja i globalizacije je višestruka i opire se jednoznačnim tumačenjima. U procesu globalizacije dolazi do transformisanja sistema visokog obrazovanja i univerziteta kao najvažnije visokoškolske institucije. Implikacije i protivrečnosti uvedenih promena u sistemu visokog obrazovanja u Srbiji upućuju na opšti zaključak da se reformisan sistem visokog obrazovanja nalazi na međi između lokalnog i globalnog okruženja i tržišta, a da svojoj praksom ostvarivanja i primenom direktiva Bolonjske Deklaracije šalje nejasne poruke koje dodatno zamagljuju viziju kojoj teži i praćenje efekata započetih reformskih procesa. Sa pozicije trenutnih resursa i potencijala univerziteta u našoj zemlji, pre svega kadrovskih i materijalnih, Bolonjski proces možemo posmatrati kao adekvatan model visokog obrazovanja za izazove procesa globalizacije. Međutim, to ne znači mehaničko preuzimanje i prihvatanje obrazaca i rešenja generisanih u sistemima visokog obrazovanja zemalja članica Evropske Unije. U procesu globalizacije engleski jezik postaje dominantni jezik usmene i pisane komunikacije, čime postaje važan kapital, izraz moći i dominacije u oblasti visokog obrazovanja. Ključne reči: visoko obrazovanje, globalizacija, Bolonjski proces, engleski jezik 97

50 UVOD Globalizacija kao fenomen postoji od kada postoji ljudsko društvo, o čemu svedoče brojni primeri iz bliže i dalje prošlosti u razvoju ljudske civilizacije kada je usled imperatorskih nastojanja u osvajanju novih teritorija dolazilo do ekonomskog, političkog, kulturnog, religijskog prožimanja različitih naroda i nacija. Na konceptualnom i idejnom planu globalizacija je novijeg datuma. Prema navodima pojedinih autora sam pojam je osmišljen 60-tih godina XX veka (Milošević, 2007) i prvi put upotrebljen u oblasti ekonomije (Çelik & Gömleksiz, 2000). Razmatranje odnosa i međusobne povezanosti visokog obrazovanja i globalizacije nameće potrebu za jasnim određenjem pojma globalizacije, tim pre što široku upotrebu pojma globalizacija u poslednjim decenijama prati opšte neslaganje oko samog značenja. Gidens (Gidens, 1998: 69; prema: Joksić, 2007: 128) globalizaciju određuje kao intezifikaciju društvenih odnosa na svetskom planu, koja povezuju udaljena mesta na takav način da lokalna zbivanja uobličavaju događaje koji su odigrali kilometrima daleko i vice versa. Ne samo da događaji svetskih razmera utiču i menjaju svakodnevni život, već i događaji iz lokalnog okruženja mogu imati svetske razmere, globalne posledice. Rotenberg (Rothenberg, 2003: 1) globalizaciju definiše kao ubrzavanje i inteviziranje interakcije i integracije među ljudima, kompanijama, vladama i različitim nacijama. Danilo Ž. Marković (2007: 7) pod globalizacijom podrazumeva proces stvaranja jedinstvenog planetarno-ekonomskog, političkog i kulturnog prostranstva u uslovima dominacije neoliberalizma i svetskog kapitalizma. Prema Suziću (2010: 2), globalizacija je ekonomski, kulturni, komunikacioni i tehnološki proces približavanja i prožimanja nacija i civilizacija. Nijedna prethodno izdvojena definicija globalizacije ne sadrži eksplicitno informaciju o mogućim pravcima delovanja globalizacije. Aksiom Što su ljudi bliskiji, bolje se razumeju može se suočiti sa suprotnim aksiomom Što su ljudi bliskiji manje se razumeju jer bliskost može da proizvede nesporazume i konflikte, čak i u krajevima koji su najrazvijeniji (Morin, 2002: 104). Pored shvatanja globalizacije kao procesa povezivanja ljudi u svim oblastima društvenog života, u stručnoj literaturi su primetna shvatanja globalizacije kao projekta kojima dominantne sile, pre svega, SAD, žele da ostvare uticaj u svim sferama društvenog života. Tako, pojedini autori globalizaciju izjednačavaju sa»amerikanizacijom«,»pozapadnjavanjem«i»vesternizacijom«. Tako posmatrano dvojako tumačenje globalizacije objašnjava se činjenicom da je globalizacija, s jedne strane, zakonomeran istorijski proces proistekao iz pozitivnih razvojnih civilizacijskih tekovina, a s druge strane, ideološki projekat globalizam čiji je cilj nametanje univezalnih modela organizacije društveno ekonomskih aktivnosti, kako bi se ostvarila maksimizacija profita i zadržao privilegovan status finansijske oligarhije (Đorđević, 2013: 24). U ovom radu razmatraće se pitanja odnosa visokog obrazovanja i globalizacije, sa posebnim osvtom na promene u sistemu visokog obrazovanja pod uticajem globalizacije, Bolonjski proces kao mogući model visokog obrazovanja u kontekstu globalizacije i uticaj procesa globalizacije na upotrebu engleskog jezika u visokom obrazovanju. Odabrana pitanja za prikaz i analizu omogućuju da se celovitije sagledaju specifičnosti i najčešće dileme odnosa globalizacije i visokog obrazovanja u Srbiji u odnosu na iskustva i kritičke ocene njihovog odnosa u stranim zemljama. 1. PROMENE U SISTEMU VISOKOG OBRAZOVANJA U USLOVIMA GLOBALIZACIJE Živimo u eri globalizacije u kojoj su visokoškolske ustanove ključne i neophodne za razvoj država i stvaranje globalnog društva. Postoji konsenzus među autorima da u uslovima globalizacije sistem visokog obrazovanja karakterišu brojne promene, protivrečnosti i dileme (Bok, 2005; Kulić, 2008; Kwiek, 2001; Nikolić, 2011). U uslovima globalizacije gotovo svi segmenti visokog obrazovanja su transformisani. Ipak, pojedine promene sistema visokog obrazovanja se posebno izdvajaju, poput: promena u finansiranju sistema visokog obrazovanja, shvatanju obrazovanja i znanja, i nastavnim programima. Finansiranje visokog obrazovanja predstavlja jedan od ključnih problema u gotovo svim zemljama u razvoju, a posebno u zemljama u tranziciji. Pod uticajem tržišnih sila globalizacije došlo je do smanjenja državnog i povećanja privatnog finansiranja (Bok, 2005; Đorđević, 2008). Teret finansiranja visokog obrazovanja se sve više pomera sa države na samog pojedinca, ostavljajući brojne negativne posledice. Kao posledica toga produbljuje se jaz između bogatih i siromašnih i povećavaju neujednačenosti u već neujednačenim društvima, a u određenim slučajevima dovodi u pitanje jednako pravo svih na kvalitetno obrazovanje. Mandel i Goldsmit (2003; prema: Đorđević, 2008) ukazuju na tendenciju da univerziteti u Kanadi sve više postaju 98 99

51 ustanove koje se finansiraju putem fondacija i korporacijskog kapitala. To dalje implicira da se predstavnici akademske zajednice moraju upravljati prema ugovorima sklopljenim sa sponzorima i da sposobnost da privuku kapital nadilazi njihove akademske kvalifikacije. Kao posledica uticaja multinacionalnih korporacija na sistem visokog obrazovanja mogu se pojaviti pritisci monopolističkih snaga u promovisanju i održavanju određene istraživačke paradigme, pogleda na svet i određenih vrednosti. Nisu retki slučajevi kada multinacionalne kompanije utiču na rezultate istraživanja univerzitetskih naučnika (Bok, 2005). Široj naučnoj javnosti poznat je slučaj Beti Dong sa Univerziteta u Kaliforniji u San Francisku, stipendiskinje jedne farmaceutske kuće, koja je testirala efikasnost sintroida sa njegovim mnogo jeftinijim zamenima dokazavši da ne postoje bitne razlike u dejstvu, osim u ceni. Prepuštena sebi, bez podrške univerziteta izborila se da nakon sedam godina publikuje rezultate svojih istraživanja. Održavanjem monopola u visokom obrazovanju nipodaštavaju se različitosti i smanjuju mogućnosti drugih visokoobrazovnih institucija da postanu međunarodno konkurentne. Problemi proizišli iz velikog upliva korporacijskog kapitala u rad univerziteta nisu tipični za sistem visokog obrazovanja u Srbiji. Međutim politika finansiranja visokog obrazovanja u Srbiji otvara druge dileme. Porast broja samofinansirajućih studenata na državnim fakultetima, kao posledici nepovoljnih ekonomskih prilika u zemlji i nedovoljnom ulaganju u visoko obrazovanje, dovodi do učestalih studentskih protesta i štrajkova. Za razliku od štrajkova i protesta omladine širom sveta, protesti omladine u Srbiji i ostalim zemljama u tranziciji su češći, po obuhvatu učesnika manji i usmereni, pre svega, na uske grupne interese, ređe dovodeći u pitanje Bolonjski proces (Novaković, 2014). Međutim, način finansiranja predviđen Strategijom razvoja obrazovanja u Srbiji do godine kao eklektički spoj postojećeg načina finansiranja sa novim inicijativama, može ubrzo stvoriti povoljne pretpostavke za sve veći uticaj privatnog kapitala, čije nekritičko prihvatanje može ostaviti brojne negativne implikacije po sistem visokog obrazovanja u celini. Pod uticajem procesa globalizacije znanje postaje roba koja se nudi na globalnom tržištu i vredi onoliko koliko može da se proda, a obrazovanje najpogodnije sredstvo promovisanja i održavanja globalističkih vrednosti (Kwiek, 2001; Nikolić, 2011). Kvik (Kwiek, 2001: 33) govori o tendenciji u visokom obrazovanju da se znanje prodaje na tržištu kao što preduzeća prodaju svoju robu, označavajući taj trend terminom»koorporacijski univerziteti«. Na taj način, univerziteti širom sveta postaju primorani da se takmiče na globalnom kapitalističkom tržištu i angažuju u preduzetničkim aktivnostima kako bi se održali u sve nesigurnijem svetu. Međutim, želja za profitom privatnih vlasnika može da smanji kvalitet znanja i nastave na fakultetima i degradira obrazovni proces (Bok, 2005; Kwiek, 2001). Želja za profitom, na primer, u Kanadi je doprinela sve većem ukidanju fakulteta društvenih nauka i umetnosti jer roba koju ovi fakulteti»proizvode«manje stvara profit. Manjak ili nedostatak interesa vlasnika privatnog kapitala da finansiraju projekte i razvoj društvenih nauka stvorio je opasnu situaciju u kojoj sirova snaga (tehnologija) nema adekvatnu intelektualnu podršku (filozofiju) (Đorđević, 2013: 18). S druge strane, zavisnost od donacija i korporacijskog kapitala onemogućava univerzitete da kritički preispituju postojeće modele društvene organizacije (Đorđević, 2013). Komercalizacija visokog obrazovanja, odnosno sve učestaliji napori univerziteta da nastavnim, istraživačkim i ostalim delatnostima profitiraju, upozorava Bok, mogu dovesti u pitanje vrednosti potrebne za očuvanje poverenja u nastavnike i univerzitet. Bok (2005) navodi primere pojedinih američkih univerziteta koji su žrtvujući kvalitet na uštrb profita upisivali i stipendirali pojedince talentovane za sport iako su njihova akademska postignuća bila ispod nacionalnog proseka. U takvim okolnostima, dovodi se u pitanje vrednost i korisnost znanja. Iz perspektive sistema visokog obrazovanja u Srbiji vrednost i korisnost znanja i obrazovanja se dovode u vezu sa situacijom nestabilnog tržišta rada kada veliki broj studenata sa bačelor i master diplomom ne mogu pronaći posao u svojoj struci ili imaju male šanse za zaposlenje? Da li se u Srbiji visoko obrazovanje stiče samo radi diplome? Rezultati istraživanja sprovedenog u okviru CONGRAD Tempus projekta godine pokazuju da je mnogo veći procenat diplomiranih studenata (57,8%) našao zaposlenje nakon studiranja, nasuprot onima koji su studirali po novom, reformisanom programu (30,8%) (Ilijić, a). Ipak, procenat nezaposlenih na nivou celog uzorka iznosi 21%, što je među najvećima u Evropi. Pokazalo se da je najveća zaposlenost kod onih koji su studirali informatiku, matematiku, arhitekturu, građevinstvo, biznis, menadžment i administraciju, dok je najveća nezaposlenost kod onih koji su studirali biologiju, ekologiju, medicinu, sport i fizičko vaspitanje. Rezultati ovog istraživanja, kao i slične statističke analize u potpunosti korespondiraju postojećem stanju u sistemu visokog obrazovanja, koji karakterišu brojne teškoće i problemi: nedovoljno usklađeni

52 nastavni programi sa potrebama društva i tržišta rada, neefikasnost studiranja, podvojenost teorije i prakse, pad motivacije studenata za učenjem. Promene u nastavnim programima visokog obrazovanja, a pre svega, u rekonstrukciji kurseva i programa koji odgovaraju tržištu rada predstavljaju posebnu grupu promena koje su se desile na visokobrazovnim institucijama. Postoji trend razbijanja nekadašnjih nastavnih predmeta koji su trajali godinu dana ili dve na više uskostručnih nastavnih predmeta i kurseva, kao i trend uvođenja novih obrazovnih sadržaja. Na primer, na nastavničkim, učiteljskim i pedagoškim fakultetima uvedeni su sadržaji o inkluzivnom obrazovanju, građanskom i ekološkom vaspitanju. Pojedini autori smatraju da se promenama u nastavnim programima ugrošavaju obrazovni sadržaji koji su se tradicionalno smatrali vrednim i da se sve više gube opšti sadržaji (Đorđević, 2008; Nikolić, 2011). Promene u kurikulumu vezane su za intezivniju modernizaciju nastavnih metoda posredstvom novih informacionih tehnologija. Promenama u nastavnim metodama studentima se omogućuje položaj aktivnih učesnika i veća participacija u diskusijama. Na taj način, menja se priroda odnosa i komunikacije između studenata i profesora u pravcu veće saradnje kao bitan korak ka ostvarenju pristupa usmerenog ka studentu i ishodima obrazovanja. Prethodna razmatranja o promenama koje su se desile u sistemu visokog obrazovanja podstiču na razmišljanje o mogućim pravcima delovanja procesa globalizacije, tj. o mogućim pozitivnim i negativnim efektima uticaja globalizacije na sistem visokog obrazovanja. U Tabeli 1 predstavljeni su mogući pozitivni i negativni efekti procesa globalizacije na sistem visokog obrazovanja, nastali kao revidirana verzija kritičkog osvrta Mejera, Bušnija i Jukpera (Meyer, Bushney & Ukpere, 2011) i naših promišljanja o ovom važnom segmentu visokog obrazovanja. Tabela 1. Pozitivni i negativni efekti procesa globalizacije na sistem visokog obrazovanja (prema: Meyer, Bushney & Ukpere, 2011) Pozitivni efekti Negativni efekti univerziteti mogu da imaju pozitivnu ulogu u komercalizacija visokog obrazovanja obrazovanju globalnog građana motiv za profitom u određenim slučajevima narušava profesionalizacija u visokom obrazovanju kvalitet, tradicionalne vrednosti i kritičko razmišljanje akademske zajednice veći broj ljudi može biti osnažen visokoškolskim kvalifikacijama pozitivni odnosi između profesora mogu unaprediti nauku, istraživanje i inovacije proširivanje inovativnih visokoobrazovnih programa koji koriste studentima mogućnost sticanja međunarodno priznatih kvalifikacija globalizacija stvara povoljno okruženje za elektronsko učenje učestvovanje na međunarodnim aktivnostima povećava globalnu reputaciju univerziteta nastavno osoblje na ne-zapadnim univerzitetima postaje sigurnije u međunarodnoj komunikaciji porast stranih studenata dopronosi većim finansijskim sredstvima na univerzitetima univerziteti se globalno rangiraju što utiče na međunarodni ugled institucije doprinosi realizaciji ideje jednakog prava svih na kvalitetno visoko obrazovanje podiže se nivo stanarda i ishoda u visokom obrazovanju globalizacija traži holistički pristup u istraživanjima visoko obrazovanje funkcioniše u nacionalnim sistemima visokog obrazovanja i generalno je predmet lokalnih potreba kruta socijalna struktura i jake nacionalne kulture u pojedinim zemljama ometaju ili se opiru globalizaciji elitistična priroda visokog obrazovanja se nastavlja (siromašni su u nepovoljnom položaju) teškoće u primeni međunarodne mobilnosti studenata i nastavnika dominantne globalne vrednoste se šire i mogu da ugroze obeležja lokalne kulture globalni, zapadni imperijalizam je stvoren kada su najbolji univerziteti (SAD, Velika Britanija) ojačali, a slabiji univerziteti oslabili jer nemaju resurse za izazove globalizacije naglasak na istraživanje više odgovara potrebama bogatih nego zemalja u tranziciji mnoge redakcije časopisa su iz zapadnih zemalja promovišući engleski jezik kao globalni, što može da odbije pristupe i perspektive iz drugih zemalja kritike i primedbe na račun valjanosti međunarodnog sistema za rangiranje univerziteta rad za korporacije usmerene ka profitu odbija akademsko osoblje od legitimnih akademskih funkcija (profesori kao preduzetnici) globalizacija je proširila jaz između bogatih i siromašnih zemalja tendencija odliva mozgova iz siromašnih zemalja Osvrt na prethodno izdvojene moguće efekte procesa globalizacije u oblasti visokog obrazovanja ukazuje na potrebu svake zemlje da stvori strategiju globalizacije visokog obrazovanja sa jasnim ciljevima, uz preispitivanje sopstvenih mogućnosti i ograničenja na putu ka procesu globalizacije visokog obrazovanja. Za proces reformisanja visokog obrazovanja potrebno

53 je imati na umu listu mogućih efekata procesa globalizacije kao referentni okvir. Na nivou svake zemlje oni koji pokreću reformske procese visokog obrazovanja moraju poći od toga šta žele postići reformom i šta sve mogu da očekuju nakon implementacije reformskih procesa. Ako imamo sliku o tome šta sve možemo očekivati, u kojim pravcima možemo ići jasnije možemo razraditi konkretne akcione planove, nosioce aktivnosti, njihove odgovornosti i postupke evaluacije reformskih procesa. 2. BOLONJSKI PROCES KAO ODGOVOR SISTEMA VISOKOG OBRAZOVANJA NA IZAZOVE PROCESA GLOBALIZACIJE Bolonjskom Deklaracijom (The Bologna Declaration of June 1999: Joint declaration of European Ministers of Education) usvojenom godine od strane 29 ministara prosvete evropskih zemalja definisano je šest ciljeva usmerenih ka izgradnji kompatibilnog, koherentnog i uporedivog sistema visokog obrazovanja u Evropi: a) usvajanje sistema uporedivih diploma; b) usvajanje sistema obrazovanja sa dva ciklusa (diplomskog-bachelor i postdiplomskog-master); c) uspostavljanje sistema kredita i prenosa bodova (ECTS); d) promovisanje mobilnosti studenata i nastavnika; e) promovisanje evropske saradnje u obezbeđivanju kvaliteta visokog obrazovanja; i f) promovisanje evropske dimenzije u visokog obrazovanju. Tim strateškim dokumentom otpočinje nova etapa u razvoju sistema visokog obrazovanja u Evropi na izazove procesa globalizacije. Bolonjskom Deklaracijom treba da se proširi svest o zajedničkim vrednostima i pripadnosti evropskom kulturnom i društvenom prostoru, olakša mobilnost studenata i nastavnog osoblja kroz priznavanje diploma i uspostavljeni sistem kredita i prenosa bodova, pruži prilika studentima da upoznaju obrazovanje iz drugih nacionalnih i kulturnih perspektiva i poveća međunarodna konkurentnost evropskog sistema visokog obrazovanja (Benton, 2007; Đorđević, 2008; Marković, 2007). U procesu stvaranja jedinstvenog sistema visokog obrazovanja u Evropi dve dileme su od posebnog značaja. Prva dilema je vezana za odnos lokalnog i globalnog, a druga za odnos kulturne standardizacije i kulturne/nacionalne različitosti sistema visokog obrazovanja. Ove dileme su iznedrile dve grupe shvatanja (Telegina & Schwengel, 2012). Prvu grupu čine zagovornici kontrolisanja visokog obrazovanja od strane nacionalnih država, kojima je cilj da visoko obrazovanje vežu za nacionalne, ekonomske i kulturne interese. Drugu grupu shvatanja čine zagovornici veće uloge tržišnih snaga u visokom obrazovanju, kojima je cilj da visoko obrazovanje odvoje od direktne kontrole nacinalnih država. Telegina i Švengel (Telegina & Schwengel, 2012) izdvajaju kontradiktornu prirodu visokog obrazovanja u Evropi. S jedne strane, univerziteti u Evropi su koncipirani i finansirani od nacionalnih država da doprinose nacionalnoj kulturi i da budu službu države. S druge strane, kapital je uvek bio važan element filozofije visokog obrazovanja u Evropi. Zbog svoje kontradiktorne prirode, evropski model visokog obrazovanja se našao na granici između humanizma i instrumentalizma. Direktive Bolonjske Deklaracije različito su primenjivane u različitim zemljama u skladu sa političkim, socijalnim, ekonomskim i kulturnim prilikama, kao i specifičnostima nacionalnih sistema visokog obrazovanja. U nastavku teksta osvrnućemo se kjučne promene u sistemu visokog obrazovanja primenom Bolonjske Deklaracije u Srbiji i nekim inostranim zemljama. Razmatrajući implikacije Bolonjskog procesa po sistem visokog obrazovanja u Rusiji, Telegina i Švengel (2012) ukazuju na karakteristike sistema visokog obrazovanja nasleđenog iz perioda Sovjetskog Saveza: državnu kontrolu nad institucijama visokog obrazovanja, slabu tržišnu orijentaciju, centralizovano upravljanje i finansiranje, odgovornost države za zaposlenje diplomiranih studenata. Sa Bolonjskim procesom, prema ovim autorima, u sistemu visokog obrazovanja u Rusiji došlo je do promena u kurikulumu, većoj autonomiji institucija, diversifikaciji, ekspanziji visokog obrazovanja, porastu školarina na državnim fakultetima. Važnu ulogu u modernizaciji visokog obrazovanju Rusiji imale su međunarodne institucije kroz finansiranje projekata za podsticanje konkurentnosti na međunarodnom tržištu. Kao rezultat takvih mera podsticanja, Rusija je ostvarila skroman udeo na međunarodnom tržištu od 2 odsto. Prema oceni ovih autora, Bolonjski proces je doveo do divergentnih rezultata. Širenje demokratskih vrednosti, veću autonomiju fakulteta, veću decentralizaciju prati nedovoljna motivisanost i stručnost nastavnog osoblja, nedovoljni resursi za međunarodne aktivnosti, nedovoljno poznavanje engleskog jezika od strane nastavnog osoblja i disproporcija ponude i potražnje. Implementacija Bolonjskog procesa u Srbiji se odvija u specifičnim okolnostima uslovljenim društveno-političkim, ekonomskim prilikama i karakteristikama starog sistema visokog obrazovanja. Postojeće stanje visokog obrazovanja u Srbiji karakterišu započeti reformski procesi, te otuda analize i ocene stanja u visokom obrazovanju ne mogu biti konačne

54 Reformski procesi u oblasti visokog obrazovanja u Srbiji, najpre, su obuhvatili donošenje zakonske osnove (npr., Zakon o visokom obrazovanju, 76/2005; Zakon o visokom obrazovanju, 99/2013; Zakon o izmenama i dopunama zakona o visokom obrazovanju, 99/2014), potrebne za usaglašavanje sa sistemom visokog obrazovanja u Evropi, a nakon toga su određivani strateški ciljevi visokog obrazovanja. Naravno, svi ti procesi bili su praćeni učestalim izmenama i promenama zakona i podzakonskih akata. Međutim, svaki put je izostajala jasna filozofija obrazovanja, vizija visokog obrazovanja, konkretizacija i operacionalizacija strateških ciljeva sistema visokog obrazovanja. Donošenjem Strategije razvoja obrazovanja u Srbiji do godine učinjen je značajan korak ka prevladavanju slabosti prethodno usvojenih dokumenata i nejasnoća pojedinih zakonskih odredbi. Ovu strategiju sačinjavaju jasna razvojna opredeljenja koja se sastoje u usmerenosti strukture obrazovnih i istraživačkih aktivnosti ka zadovoljenju razvojnih potreba društva i tržišta, otvorenosti sistema za sve kroz kvalitetno visoko obrazovanje, povećanju učešća populacije sa visokim obrazovanjem, ostvarivanju misije celoživotnog učenja, i radu na podizanju regionalnog i međunarodnog ugleda i konkurentnosti. Strategijom je predviđeno postavljanje ishoda učenja studenata (znanja, veština, kompetencija) u fokus implementacije Bolonjskog procesa. Pored toga, među značajnijim izmenama predviđenim strategijom posebno se izdvajaju unapređivanje upisne politike kroz kvaliteniji prijem i selekciju kandidata, unapređivanje nastave, istraživačkog rada nastavnika, uspeha studenata, efikasnosti studiranja, modernizacija studijskih programa usaglašenih sa savremenim tokovima naučnog, tehnološkog i ekonomskog razvoja, podržavanje većeg korišćenja e-učenja, podsticanje razvoja poslovnih inkubatora kojima se nastavnicima i svršenim studentima omogućuje osnivanje firmi, formiranje intra-univerzitetske i inter-univerzitetske mreže kroz akreditovane interdisciplinarne, multidisciplinarne i transdisciplinarne programe i projekte, modernizacija upravljanja, menadžmenta i poslovne administracije, unapređivanje međunarodne otvorenosti i mobilnosti nastavnika i studenata. Za svaki segment sistema visokog obrazovanja koji treba unaprediti postavljeni su strateški ciljevi, konkretne mere i akcije potrebne za njihovo ostvarivanje i indikatori potrebni za praćenje njihovog napretka. Iako je Strategija razvoja obrazovanja u Srbiji do godine doneta sa namerom da postojeće stanje u visokom obrazovanju prevodi u projektovano i očekivano, praksa ostvarivanja Bolonjskog procesa ukazuje na brojne teškoće i protivrečnosti određenih rešenja predviđenih strategijom. Iznećemo samo neke od njih. U trenutku kada je postalo jasno da parcijalizovana znanja nisu održiva za razvoj društva interdisciplinarni i multidisciplinarni pristup u sistemu visokog obrazovanja se svodi na ponudu izbornih predmeta iz srodnih nauka i njihovih sastavnih naučnih disciplina i jako mali broj interdisciplinarnih i multidisciplinarnih istraživanja. Sistem visokog obrazovanja u Srbiji karakteriše i nedovoljna saradnja ili odsustvo saradnje i zajedničkih projekata profesora različitih naučno-stručnih oblasti, čak i unutar samih fakulteta. Takođe, na nivou samih fakulteta i posebnih studijskig grupa nije do kraja rešena dilema odnosa teorijskih i praktičnih znanja, što u nekim slučajevima dovodi do njihove potpune odvojenosti. Neusklađenost ponude i potražnje, kao i veliki broj diplomiranih studenata na tržištu rada (Đorđević, 2008) nameću sledeće pitanje: da li su visokoškolske institucije u Srbiji usmerene globalnom tržištu ili funkcionišu kao ustanove za lokalno tržište? Zapravo, nije do kraja jasno koji su strateški ciljevi našeg sistema visokog obrazovanja. Ako je cilj visokog obrazovanja da ono bude u službi države nije jasno za koje se lokalno tržište pripremaju studenti i zašto se ne preduzimaju konkretne mere ka usaglašavanju ponude i potražnje za visokoobrazovnim kadrom. Koliko su institucije visokog obrazovanja u Srbiji okrenute globalnom tržištu? Za potrebe te analize poći ćemo od indikatora usmerenosti fakulteta ka globalnom tržištu, koje su predložili Mejer, Bušni i Jukpere: broj međunarodnih aktivnosti, broj nastavnika priznatih kao globalni stručnjaci, broj akademskog osoblja sa doktorskim kvalifikacijama, broj međunarodnih publikacija, broj međunarodnih sporazuma saradnje, broj međunarodnih akreditovanih kurseva, broj stranih studenata, stepen zadovoljstva studenata studiranjem, rangiranje univerziteta u svetu, zarade nastavnog osoblja. Premda analiza svakog indikatora prevazilazi okvire ovog rada treba napomenuti da postojeće stanje ostvarivanja visokog obrazovanja u Srbiji, prema ovim parametrima, ukazuje na nedovoljnu spremnost fakulteta da krenu izvan nacionalnih granica ka konkurentnosti na međunarodnom tržištu. Postojeće, iako obećavajuće inicijative razmene studenata i nastavnog osoblja, kao i mere preduzete ka privlačenju većeg broja stranih studenata i konkurisanju i učestvovanju u međunarodnim aktivnostima ne ukazuju na potpunu opredeljenost sistema visokog obrazovanja ka globalnom tržištu. Prethodno razmatranje ukazuje da Bolonjski proces može predstavljati adekvatan model visokog obrazovanja za izazove procesa globalizacije. Za sisteme visokog obrazovanja u zemljama poput Srbije Bolonjski proces je, pre svega, velika prilika

55 i šansa da se sistem visokog obrazovanja reformiše, osavremeni i modernizuje. Univerziteti u Srbiji imaju različite potencijale da se transformišu i odgovore na potrebe lokalnog tržišta i da deluju preko nacionalnih okvira u globalnom okruženju. S obzirom da univerziteti u Srbiji ne raspolažu kadrovskim i materijalnim potencijalima kojima bi razvijali samostalnu strategiju sistema visokog obrazovanja usmerenu ka globalnom okruženju time se Bolonjski proces vidi kao pogodna prilika da univerziteti krenu izvan nacionalnih okvira. Međutim, to ne znači nekritičko prihvatanje i preuzimanje rešenja i obrazaca razvijenih u zemljama Evrope. Iskustva institucija visokog obrazovanja koje su postala korporacijske ustanove i snage monopolitističkih snaga dodatno opominju na kritičko promišljanje o tome kakav sistem visokog obrazovanja u Srbiji želimo. Posmatrano iz ugla lokalnog okrženja, u interesu razvoja države je unapređen i modernizovan sistem visokog obrazovanja kao stub daljeg individualnog i socijalnog razvoja. 3. UTICAJ GLOBALIZACIJE NA UPOTREBU ENGLESKOG JEZIKA U SISTEMU VISOKOG OBRAZOVANJA Pitanje uticaja procesa globalizacije na upotrebu engleskog jezika u sistemu visokog obrazvanja posebno se aktualizuje u poslednjoj deceniji XXI veka (Benton, 2007; Martin & Siry, 2011; Meyer, Bushney & Ukpere, 2011). Martin i Siri (Martin & Siry, 2011) ističu da poznavanje engleskog jezika predstavlja važan kapital, koji pojedincima i grupama obezbeđuju pristup globalnoj zajednici, kao i da nedovoljno poznavanje engleskoj jezika može ograničiti njihovo učešće u globalnoj zajednici. Mejer, Bušni i Jukpere (2011) apostrofiraju negativne aspeke uticaja engleskog jezika na sisteme visokog obrazovanja širom sveta, koji odbija i stavlja u neravnopravan položaj predstavnike akademske zajednice, kojima engleski nije maternji jezik ili se njim ne služe. Dominaciji engleskog jezika u svim sferama društvenog života, pa i u oblasti visokog obrazovanja doprineli su brojni razlozi, od kojih su neki posledica zakonomernog civilizacijskog razvoja, a neki direktna konsekvenca procesa globalizacije. Nesporna je činjenica da je najvećem broju ljudi engleski maternji jezik, kao i da su mnoge bivše britanske kolonije zadržale engleski jezik u upotrebi. Istovremeno, to je jezik koji se najčešće izučava kao prvi strani jezik od prvog ciklusa obrazovanja. U akademskim krugovima engleski jezik je centralni jezik za komunikaciju i nastavu u mnogim zemljama širom sveta, čak i u onim zemljama gde nije maternji jezik (Martin & Siry, 2011). Analizirajući četiri relevantna časopisa Martin i Siri (2011) su izveli zaključak da je većina publikacija od autora iz zemalja u kojima je engleski maternji jezik i autora iz zemalja bivših britanskih kolonija u kojima se engleski jezik zadržao. Pored toga, sva četiri časopisa odabrana za analizu se objavljuju u zemljama engleskog govornog područja. Čak i letimičan pregled najrelevantnijih časopisa sa SSCI liste potvrđuje njihov zaključak. U uslovima globalizacije engleski jezik se sve više posmatra kao alat za održavanje političke i ekonomske moći i dominacije širom sveta (Martin & Siry, 2011). Iz te perspektive, nije teško zaključiti da se u najboljem položaju nalaze zemlje u kojima je engleski maternji jezik (Velika Britanija, SAD, Kanada, Australija). Nameće se pitanje: koje su implikacije dominantnog uticaja engleskog jezika na ideje i shvatanja autora iz zemalja koji ne pripadaju engleskom govornom području? Sigurno da bi upotreba jednog jezika u velikoj meri doprinela racionalnom i ekonomičnom učenju stranog jezika i olakšala komunikaciju između predstavnika akademske zajednice. Međutim, šta bi se u tom slučaju desilo sa jezicima drugih naroda, pre svega malih naroda koji imaju prevashodnu potrebu da očuvaju tradiciju kroz maternji jezik. Ipak, sasvim je jasno da se u uslovima pokrenutih globalizacijskih procesa ideje, shvatanja i rezultati istraživanja ne mogu popularisati i širiti na ostatak globalnog sveta na srpskom jeziku jer bi time bili dostupni i razumljivi malom broju ljudi u akademskim krugovima. Postaje jasno da objavljivanje preglednih i originalnih priloga na engleskom jeziku predstavlja najadekvatniji način popularisanja sopstvenih ideja i shvatanja, uključivanja u globalnu zajednicu i rešavanja problema izazvanih procesima globalizacije. Dominantnom upotrebom engleskog jezika u akadamskim krugovima postajemo uskraćeni za sve publikacije koje nisu date na engleskom jeziku, dovodi se u pitanje opstanak periodika u zemljama koje ne pripadaju anglosaksonskom govornom području, a koje takođe, publikuju kvalitetne naučne priloge i okupljaju najrelevantnije i najpriznatije stručnjake u svojim oblastima. Pored toga, dovodi se u pitanje jedna od najvažnijih vrednosti koju je iznedrio XXI veka, a čija se suština ogleda u saznanju da je izvor bogatstva ljudskog roda u različitosti i raznovrsnosti ideja, shvatanja, jezika, kultura i stvaralašta. Ostaje dilema: da li oni koji doprinose ili zagovaraju intezivniju upotrebu engleskog jezika u akademskoj zajednici pokazuju neosetljivost za ostale jezike ili samodovoljnost engleskog jezika? Ako uzmemo u obzir činjenicu da se tradicija jednog naroda čuva kroz maternji jezik postaje jasno koliko su potrebne intezivnije

56 ZAKLJUČAK mere kontrolisanja dominantnog uticaja engleskog jezika u oblasti visokog obrazovanja i kritičko preispitivanje pojedinih inicijativa koje su otpočele na pojedinim fakultetima širom sveta o uvođenju kurseva, koji se slušaju i polažu na engleskom jeziku. U stručnoj literaturi se izdvajaju dva najčešća značenja globalizacije: a) globalizacija kao proces proširivanja, produbljivanja i inteviziranja interakcije među ljudima u svim oblastima društvenog života: politici, ekonomiji, kulturi, obrazovanju; i b) globalizacija kao»amerikanizacija«svetske kulture i dominacija Sjedinjenih Američkih Država u svim oblastima društvenog života. Prvo, najčešće izdvajano značenje pojma globalizacije smatramo adekvatnim, dok drugo izdvojeno shvatanje smatramo pojednostavljenim i redukcionističkim gledanjem na proces globalizacije i jednim od mogućih negativnih efekata globalizacijskih procesa. Postoje različita svatanja o odnosu visokog obrazovanja i globalizacije. Veza globalizacije i visokog obrazovanje je višestruka i opire se jednoznačnim tumačenjima. Ipak, najveći broj autora smatra da globalizacija ima pozitivne i negativne efekte po visoko obrazovanje. Obrazovanje je važno sredstvo ostvarivanja i razvijanja globalne zajednice. Globalizacija u oblasti visokog obrazovanja proširuje mogućnosti poštovanja i upoznavanja različitih kultura i nacija, podstiče holistički pristup u rešavanju globalnih problema, afirmiše novu informacionu kulturu, doprinosi ostvarivanju ideje jednakog prava na visoko obrazovanje svim socijalnim i starosnim grupama. S druge strane, globalizacija u sistemu visokog obrazovanja može doprineti uniformnosti i oponašanju tuđih modela. Razlike u potencijalima, resursima i kontekstualnim okolnostima sistema visokog obrazovanja različitih zemalja prevashodni su razlog postojanja pozitivnih i negativnih aspekata procesa globalizacije u visokom obrazovanju. U procesu globalizacije dolazi do transformisanja sistema visokog obrazovanja i univerziteta kao najvažijih institucija budućeg razvoja društva. Reformom sistema visokog obrazovanja uvedene su mnoge promene u organizaciji, radu, finansiranju fakulteta, vrednovanju rada i uspeha nastavnog osoblja i studenata, razumevanju znanja i obrazovanja, nastavnim programima. Međutim implikacije i protivrečnosti uvedenih promena na fakultetima upućuju na opšti zaključak da se reformisan sistem visokog obrazovanja nalazi na međi između lokalnog i globalnog okruženja i tržišta, a da svojoj praksom ostvarivanja i primenom direktiva Bolonjske Deklaracije šalje nejasne poruke koje dodatno zamagljuju viziju kojoj teži i praćenje efekata započetih reformskih procesa. Sa pozicije trenutnih resursa i potencijala univerziteta u našoj zemlji, pre svega kadrovskih i materijalnih, Bolonjski proces možemo posmatrati kao adekvatan model visokog obrazovanja za izazove procesa globalizacije. Međutim, to ne znači mehaničko preuzimanje i prihvatanje obrazaca i rešenja generisanih u sistemima visokog obrazovanja zemalja članica Evropske Unije. U procesu globalizacije engleski jezik postaje dominantni jezik usmene i pisane komunikacije, važan kapital, izraz moći i dominacije u oblasti visokog obrazovanja. Pošto se kroz jezik čuva tradicija i identitet jednog naroda potrebno je preduzimanje veće kontrolisanosti uticaja engleskog jezika na sve sfere u visokom obrazovanju. Tendencija uvođenja kurseva na engleskom jeziku može da ugrozi očuvanje kulturnog identiteta jednog naroda. Fakulteti koji su već preduzeli takve inicijative treba da preispitaju svoje odluke sa stanovišta doprinosa/ gubljenja vlastitog jezika i kulture. Benton, Z. E. (2007). Globalization and self-determination: Educational perspectives. International Journal of Educational Policies, 1(1), pp Bok, D. (2005). Univerzitet na tržištu: komercijalizacija visokog obrazovanja. Prevela s engleskog Jovana Popović. Beograd: Clio. (Originalni rad objavljen 2003.). Bologna Declaration of 19 June 1999: Joint declaration of the European Ministers of Education. Retrived September 8, 2014 from the World Wide Web: GNA_DECLARATION1.pdf Đorđević, B. (2008). Globalizacija i škola i obrazovanje. Pedagoška stvarnost, LIV, br. 9, str Đorđević, I. LJ. (2013). Ljudska bezbednost: Globalni kontekst i primena u Srbiji. Beograd: Institut za uporedno pravo i Dosije studio. Çelik, V. & Gömleksiz, M. N. (2000). A critical examination of globalization and its effects on education. Firat Üniversitesi Sosyal Bilimler Dergisi, 10(2), pp Ilijić, S. ( а). Šta su na(učili), a šta sad rade? Prosvetni pregled, LXX, бр. 21, стр. 6. Literatura

57 Joksić, M (2007). Globalizacija uzroci, posledice, dileme i iskušenja; U Pavićević, V. (ur.), Zbornik radova Beogradske otvorene škole, str Beograd: Dosije. Kulić, R. (2008). Globalizacija i Bolonjski proces. Pedagogija, LXIII, br. 4, str Kwiek, M. (2001). Globalization and Higer Education. Higer Education in Europe, 26(1), pp Marković, D. Ž. (2007). Globalizacija obrazovanja; U Godišnjak Srpske akademije obrazovanja, 2, str Beograd: SAO. Martin, S. & Siry, K. (2011). Network of Practice in Science Educational Research: A Global Context. Journal of Research in Science Teaching, 48(6), pp Meyer, M., Bushney, M. & Ukpere, W. I. (2011). The impact of globalization on higer education: achieving a balance between local and global needs and realities. African Journal of Business Management, 5(15), pp MIlošević, B. (2007). Globalizacija i obrazovanje. Politička revija, XIX, br.1, str Morin, E. (2002). Odgoj za budućnost, sedam temeljnih spoznaja nužnih u odgoju za budućnost. Zagreb: Eduka (Originalni rad objavljen 2000.). Nikolić, R. (2011). Globalizacija obrazovanja kroz Bolonjski proces u visokom obrazovanju. U: Gojkov, G. i Stojanović, A. (ur.). Daroviti u procesu globalizacije, str Vršac: Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača Mihajlo Pavlov. Novaković, N. G. (2014). Globalizacija, globalizacija obrazovanja i Bolonjska deklaracija. Teme, XXXVIII, br. 1, str Rothenberg, L. E. (2003). Globalization 101, The Three Tensions of Globalization. Retrived September 10, 2014 from the World Wide Web: Strategija razvoja obrazovanja u Srbiji do godine, Službeni glasnik RS, 107/2012. Suzić, N. (2010). Globalno nasuprot nacionalnom vaspitanju: lažna dilema. Međunarodni naučni skup Mogućnosti nacionalnog vaspitanja u vreme globalizacije održan 8. aprila Ur. Denić Sunčica. str Vranje: Učiteljski fakultet. Telegina, G. & Schwengel, H. (2012). The Bologna Proces: prospectives and implications for the Russian university. European Journal of Education, 47(1), pp Zakon o visokom obrazovanju, Službeni glasnik RS, 76/2005. Zakon o visokom obrazovanju, Službeni glasnik RS, 99/2013. Zakon o izmenama i dopunama zakona o visokom obrazovanju, Službeni glasnik RS, 99/2014. UDK: 32:378(497.6) ISTINA I LAŽI O AKADEMSKOJ ZAJEDNICI BOSNE I HERCEGOVINE Doc. dr. sc. Marijana Šećibović SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: marijanasecibovic@yahoo.com SAŽETAK: Nemoguće je uspostaviti standarde, podizati kvalitet i očekivati kvalitet u vremenu partijske birokratije, vladine birokratije i njene težnje da odluke donosi sama bez znanja i uticaja akademske zajednice. Izmanipulisana javnost i okupirani mediji su najveći saveznici vlasti. Zavisnost od vlasti onemogućava uspostavljanje iskrene i spontane komunikacije. Komunikacija je jednosmerna, razgovor je neravnopravan. Ovako jednosmerna, podrazumeva razgovor jačeg sa slabijim, pametnijeg sa manje pametnim, iskusnijeg sa manje iskusnim. A kod nas u visokom obrazovanju to izgleda ovako ministri obrazovanja su jači od akademske zajednice jer imaju političku moć, inteligencija je merljiva kategorija i o njoj nećemo diskutovati, a istina je da se ministri ne mogu baš pohvaliti iskustvom u visokom obrazovanju. Epilog ovakvog stanja je vulgarizacija sistema, izazivanje haosa i širenje dezinformacija koje su produkt ogromnog neznanja i nerazumevanja. Vulgarizacija sistema otvara pitanje društva diploma. Korupcija je prateći element vulgarizcije koja izaziva nezadovoljstvo kako u akademskoj zajednici, tako i među mladima. Produbljuje se jaz na tržištu rada i otvoreno je bolno pitanje svakog ozbiljnog društva odliv mozgova. Ovako poremećeni odnosi vode opštoj društvenoj neizvesnosti i produbljivanju društvene krize koja neminovno otvara pitanje kulture, etike i morala. Baš kako Hana Arent govori politika i istina su u prilično lošim međusobnim odnosima. Ključne reči: politička moć, komunikacija, istina, obrazovanje

58 UVOD Govoriti o istini i laži u akademskoj zajednici, u ovom slučaju Bosne i Hercegovine, nemoguće je a ne komparirati čitav prostor bivše Jugoslavije. Uključivanje čitavog prostora nije žal za prošlim vremenima, kao ni politički zanos, već istina da se raspadom velike države nije ništa dobilo, samo se puno izgubilo. Izgubio se život, kao najvrednija tekovina društva, izgubila se porodica kao ćelija društva koja iznad svega ima vaspitnu ulogu. Pa šta je onda ostalo? Kod onih koji su preživeli, ostale su želje za nekim mirnijim putevima, nada za boljim sutra i vera u Boga ili u sebe da se istraje na putu koji ne da ne obaćava ništa, već samo otvara rane sećanja, žali i boli za nečim što je moglo biti, a nije bilo, niti će biti. Trenutak koji je opredelio ovakav naslov je zapravo samo sublimacija jednog vremena sa proživljenim iskustvima koje živi u meni. Izmeštena iz svoje matice, oslobođena emocija, mogu komparirati i donositi svoje sudove. Ne bojim se polemike, jer sam naučila da činjenična istina kao i sve druge istine, odlučno zahteva da bude priznata i ne dopušta debatu... 1 Ne mogu zašuteti jer sam živa, ne plašim se javne reči jer bi to značilo prihvatanje kolektivizma koje se baš ne može pohvaliti svesnošću. Ozren Žunec govoreći o istaknutom filozofu Danku Grliću i o vremenima koja su tragala za znanošću i istinom, zapaža da se svet promenio.... društveni i duhovni život postali su neprepoznatljivi u odnosu na vrijeme prije dvadeset godina. Jedna od dobrih i vjerovatno spasonosnih strana ljudske naravi je prilagodljivost novome; bez te bismo se sposobnosti, osobito u vremenu brzih i drastičnih promjena, našli ubrzo paralizirani i bez mogućnosti sudjelovanja, pa čak i preživljavanja. Ali prilagodljivost novome nosi u sebi i opasnost da se u kontinuiranom, gradualnom prilagođavanju izgubi iz vida ishodište, naša nekadašnja uvjerenja, nadanja i stremljenja, te da sadašnjost postane samoopravdana norma čiju prirodnost moramo prihvatiti kako bismo održali barem privid našeg trajnog identiteta, pa makar pritom morali falsificirati vlastitu prošlost 2 Godinama izučavam dela Hane Arent i ne mogu, a i ne želim da poreknem da sam pod izuzetnim dojmom njenog dela Istina i laži u politici. Ivan Vejvoda pišući predgovor za knjigu 3 ukazuje na dva načina mišljenja Hane Arent: prvi, koji je stvarno politički, jer je usmeren ka raspravi i među građanima 1 Hana Arent, Istina i laži u politici, Filip Višnjić, Beograd, Str Ozren Žunec, Za umjetnost Zbornik radova u čast Danku Grliću povodom dvadeset godina od njegove smrti, FF press, Zagreb, 2004., str Hana Arent, Istina i laži u politici, Filip Višnjić, Beograd, sa različitim pogledima na zajednički svet; i drugi, filozofski, jer je usamljen i usmeren ka istini. 4 U ovom tekstu raspravljaćemo o utjecaju politike na kreiranje obrazovanja, kao i njene moći koje otvaraju pitanja istine i obmane u visokom obrazovanju, utjecaju medija na javnost, kao i utjecaja akademske zajednice na neobrazovanu javnost i svesnu manipulaciju radi postizanja svojih ciljeva. Priča o društvu koje suštinski želi da se sakrije pod plašt tradicije, o njegovom licemerstvu i koketiranju s Evropom. 1. VREME SAVEZNIK ILI PROTIVNIK Prošlo je nešto više od dve decenije od raspada Jugoslavije. Elitni kompleks pripadnosti Evropi nije doneo puno dobrog. Utopijska obećanja naših usrećitelja završila su se loše. Podaci koji su javnosti dostupni govore da je oko ljudi ubijenih i nestalih, oko izbeglica, a interno raseljenih, silovano oko žena, prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra 5, ubijeno je dece, od čega najviše u Sarajevu i istočnoj Bosni. Provala iracionalne mržnje, zločini, nasrtanja na ljude, klanja, etničko čišćenje, krađa imovine - nema racionalnog objašnjenja. Po mišljenju američkog filozofa Ričarda Bernstina, suštinu političke filozofije Hane Arent čini kritika radikalnog zla. Daje nam deo odlomka sa poslednjih stranica knjige Izvori totalitarizma, gde Hana Arent sumira svoju užasnu priču o erupciji totalitarizma u dvadesetom veku i izjavljuje: Sasvim je u skladu sa čitavom našom filozofskom tradicijom to što ne možemo da pojmimo radikalno zlo ; ovo važi i za hrišćansku teologiju, koja je čak i Đavolu dala nebesko poreklo, i za Kanta, jedinog filozofa koji je, skovavši izraz radikalno zlo, morao makar da pretpostavi njegovo postojanje, mada ga je odmah racionalizovao u predstavi o izopačenoj zloj volji, koja bi se dala objasniti razumljivim motivima. Tako mi, dakle, nemamo nikakvu potporu kada pokušavamo da razumemo fenomen koji nas suočava sa nadmoćnom stvarnošću i koji ruši sva nama poznata merila. Samo se jedna stvar čini jasnom: možemo reći da se radikalno zlo pojavilo zajedno sa sistemom u kom su svi ljudi postali podjednako suvišni. Manipulatori ovog sistema veruju u sopstvenu suvišnost koliko i u suvišnost svih drugih, a totalitarni dželati su tim opasniji što ne haju za to da li su i sami živi ili mrtvi, da li su ikada živeli ili možda nikada nisu ni rođeni. Fabrike leševa i pećine zaborava opasne su zato što se danas, sa sve većom prenaseljenošću i sa sve većim brojem 4 Isto, str / html

59 beskućnika, mase ljudi stalno smatraju suvišnim, bar sa strogo utilitarnog stanovišta. Političke, društvene i ekonomske tendencije širom sveta su u dosluhu sa totalitarnim institucijama koje služe tome da ljude čine suvišnima. Arent dalje iznosi upozorenje: Totalitarne ideje mogu itekako da nadžive pad totalitarnih režima; njihova iskušenja će se javljati kad god se učini nemogućim da se politička, društvena ili ekonomska beda ublaži na način dostojan čoveka. 6 Vukašin Pavlović ukazuje da Hana Arent koren radikalnog zla ne traži u ljudskoj prirodi i njenim greškama već u osobenom totalitarnom političkom poretku. 7 U Dosijeu Rat i brojevi, Ozren Kebo skrećući pažnju na snagu brojeva, govori Nažalost, znamo da često nije tako: i brojevi su podložni manipulacijama, raznovrsnim, manje ili više prikrivenim ciljevima i ciljanim iskrivljavanjima. 8 Nakon svog ovog užasa, strahota, neshvatljivosti, neopravdanosti, prezira i mržnje, trebalo je počistiti svoja dvorišta, kako Viktor Igo kaže dosta je ljudi koji nas upropašćuju zato što su tobože spasioci. Put koji smo želeli ili pak mislili da je to jedini i pravi put, napokon se otvorio. Evropa je bila spremna. Zapad je bio faciniran fascinacijom istočnoevropskih aktera zapadnom demokratijom. Međutim, ono pravo pitanje je čime smo mi to bili zaista fascinirani? Slobodom govora, hipi pokretima, velikim neboderima, skupim automobilima, nekim užurbanim licima koji nikako da stignu na svoja odredišta? Jesu li to nas u određenom trenutku preplavili filmovi koji su imali za cilj da pokažu neki drugi svet? Da li je ovde reč o slepom verovanju da je Zapad svet blagostanja? Ne daj Bože da prizovemo istoričare da nas vrate civilizaciji. Zar zapadna civilizacija jednom već nije opadala i propala? Najl Ferguson, jedan od najuglednijih britanskih istoričara postavlja pitanje Da li su opadanje i propast prateća sudbina i ove Zapadne civilizacije? U demografskom smislu, stanovništvo zapadnjačkih društava odavno je manjina stanovništva sveta, ali se danas jasno smanjuje. 9 Svaka dalja rasprava bi otvorila ozbiljna sukobljavanja Istoka i Zapada, no na našu žalost ili na našu sreću, kod nas ne postoji još toliko razvijena politička zrelost ili svest, za zadiranjem u duboku 6 Ričard Bernstin, Refleksija o radikalnom zlu: Arent i Kant, u: Daša Duhaček & Obrad Savić, ed.,zatočenici zla: Zaveštenje Hane Arent, Beogradski krug&centar za ženske studije, 2002., op.cit., str Vukašin Pavlović, Politička moć, Zavod za udžbenike, Beograd, 2012., str /bs/ratni-zlocini-magazin/dosije-rat-i-brojevi 9 Najl Ferguson, Civilizacija, Službeni Glasnik, Beograd, 2013., str. 41. prošlost. Kako Ferguson kaže I mada je ta prošlost gotova, iz dva razloga je nezamenljiva za naše razumevanje o tome šta doživljavamo danas i šta je pred nama sutra i u nadalje. 10 Mi danas vidimo samo jedan put, samo jedno moguće uređenje, mi danas težimo demokratiji. Ne videći drveće od šume, grčevito se borimo da uspostavimo demokratiju, iako nam sa Zapada poručuju, nema demokratije bez kapitalizma. I tu se otvara pitanje našeg znanja o demokratiji. Verujemo da ona podrazumeva samo institucionalno uređenje, a i to je razumljivo jer komunizam nije svima davao podjednaka prava. Međutim, jesmo li spremni na poštovanje određenih vrednosti, kao što su kultura dijaloga, tolerancija... šta je sa zahtevom demokratije koji insistira na političkoj kulturi? Institucionalno uređenje nije teško sprovesti jer Evropa pomaže u modernizaciji, ali ovaj drugi aspekt ide znatno sporije. I sada nakon dvadeset tri godine od raspada bivše Jugoslavije, mi se ni u jednoj od novostvorenih država ne možemo podičiti kulturom političara, ne ponašaju se baš kao prave demokrate. Nije vidljiva spremnost za brži razvoj. U mentalitetu naroda ovog prostora je krutost, rigidnost, samoljublje. Ako bi zašli i u Dvornikovićevu Karakterologiju Jugoslovena, verovatno bi dobili sve odgovore, a samim tim pomogli i onima kojima težimo da nas razumeju. Upravo taj raskol između naših posmatrača koji pokušavaju da nas uvedu u red i nas kao aktera koji nismo baš svesni zadataka koji se pred nas postavljavaju, implicira i raskol u pojmu demokratije. Boris Buden je mišljenja da se taj pojam raspada na ideal koji se očito nikada ne može dosegnuti i na nesavršenu realnost što od njega odstupa 11. Ističe promišljanje istaknute slovenačke filozofkinje, Jelice Šumič Rihe, da demokratija može biti trezvena ili naivna. Trezvenog demokratu vide kao nekoga ko je potpuno svestan nesavršenosti demokratske stvarnosti. On ima i predstavu o potencijalu za poboljšanje inferentnu demokratskom sistemu i takoreći ne gubi ni jedno ni drugo iz vida, ni stvarnost ni ideal, ali je u poziciji da ih diferencira i da ideal uvek iznova podvrgava ispitu realnosti. Čini se da se demokratska trezvenost sastoji u tom zuzdavanju demokratskih ideala. 12 Na drugoj strani je naivni demokrata koji meša svoju idealnu sliku o demokratiji sa njenom realnošću. Upravo je ta utopijska priča o demokratiji iskorišćena od strane nemuštih političara kao sredstvo manipulacije nad ovim jadnim, napaćenim narodom. 10 Isto, str Boris Buden, Zona prelaska: o kraju postkomunizma, Fabrika knjiga, Beograd, 2012., str Isto, str

60 Epilog raspada Jugoslavije asocira me na Krvavu bajku, Desanke Maksimović..od istih bolesti svi pelcovani i svi umrli u istom danu. Bilo je to u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.... Naše bolesti su: erupcija nacionalizma, paganstvo, promašene investicije, loše završene privatizacije, korupcija u zdravstvu, pravosuđu, iz dana u dan sve veći broj nezaposlenih, lutanja u obrazovnim reformama. Radio Slobodna Evropa je radila na temu Dvadeset godina od pada bastiona prema Zapadu 13. O stanju u svojim država govorili su politički i ekonomski analitičari, ugledni profesori univerziteta, nekadašnji članovi vlada. Ovde ćemo pomenuti samo neke od njih kako bi dočarali alegoriju urušenog društva. Zoran Stojković, profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, kaže da je Srbija nakon dve decenije tranzicionog tumaranja još uvek slaba, nedovršena, u kandžama klijentelizma, monopola i partijskim nagodbama zarobljena država. Istoričar Dubravko Lovrenović, ističe da je pad komunizma kao završetak jedne i ulazak u drugu istorijsku epohu, umesto da pokrene napred, vratio Bosnu i Hercegovinu daleko u prošlost....tako je pad Berlinskog zida prije 20 godina, po mom dubokom uvjerenju, nas vratio 100 i više godina unatrag, da utvrdimo gradivo koje smo preskočili u XX stoljeću (D. Lovrenović). Iz stručnog ugla o poražavajućem stanju u privredi govorila je Svetlana Cenić, ekonomski analitičar. Bosna i Hercegovina je ušla u tranziciju, a da pre toga nije uspostavljen pravni sistem, niti smo imali obučene menadžere, poslovne ljude koji znaju poslovati u slovima tržišne ekonomije, nego se krenulo u privatizaciju po svaku cenu, a da ništa nije urađeno u uspostavi pravnog sistema, pravne države, funkcionalne države, njenih funkcionalnih institucija, koje bi mogle da zaštite imovinu, da smanje nivo kriminala i korupcije koji je zaista pratio čitav taj proces tranzicije. Hrvatska koja u trenutku kada je tema rađena, bila pred ulaskom u EU, samim tim imala je najviše i pomaka na bolje, ali svi sagovornici su složeli u jednom, najviše zamerki ima na prava iz rada. Profesor Branko Caratan sa Fakulteta političkih znanosti kaže: Uspostavljen je funkcionirajući višestranački sustav i uveden je tip liberalne demokracije. Međutim, u praksi to je nedovršen projekt. Postoji puno pukotina, puno nedovršenih tema u praksi... Problem za tranzicijske zemlje je prije svega u tome što su one morale prihvatiti tržišnu ekonomiju, a istovremeno su upale u socijalne probleme. Tržišna ekonomija je otvorila socijalnu provaliju. Stari sistem socijalne zaštite je bio uništen, a novi nije bio stvoren. Tako su tranzicijske zemlje imale konzervativniji oblik kapitalizma nego zemlje zapadne Evrope. Jedino se u Crnoj Gori ništa suštinski 13 nije promenilo. Papirnate reforme se uredno vode usvajen je veliki broj evropskih normi ali se ne primenjuju. Građani još uvek traže rešenja za probleme od države. Sociolog i politikolog Srđan Vukadinović ističe: Ne treba očekivati da tranzicija svijesti crnogorskog društva ide tako brzo. Ona još uvijek živi u nekom vremenu od prije dvadesetak godina, kada pojedinac nije bio neka individua, u smislu da bude nosilac političkog i ekonomskog života, da sam brine o svojoj sudbini, nego je ipak neko brinuo za njega. Tu su osnovne greške napravljene u crnogorskoj tranziciji. Kada smo vršili ispitivanja i pitali građane - da li su za promjenu sistema - svi su bili za, ali iza toga ih nikada nismo pitali - da li su za tranziciju i poštovanje pravne države, pri čemu oni treba da ostanu bez posla POLITIKANSTVO I TA NAJOZBILJNIJA STVAR NA SVIJETU Otvoriti ovu temu znači otvoriti čitav lanac odgovornosti. Pre nego se otvori lanac odgovornosti treba postaviti pitanje svesti. Jesmo li mi svesna ili nesvesna bića? Činimo stvari, pravimo izbore, donosimo odluke koje pri zdravoj pameti ne bi doneli. 15 Po Frojdu, čovek je nesvesno biće koja nema mogućnost odlučivanja, ne donosi racionalne odluke, pa čak i ne vlada sobom. Na drugoj strani je tradicijsko gledište, po kome je čovek svesno biće sa slobodnom voljom, mogućnošću slobodnog odlučivanja i izbora. Ako se suprostavimo Frojdu i stanemo u odbranu tradicijskom gledištu, kako ćemo onda dati odgovor Ivi Andriću na postavljeno pitanje Zašto balkanske zemlje ne mogu da uđu u krug prosvećenog sveta, čak ni preko svojih najboljih i najdarovitijih predstavnika? 16 Političke elite ovih prostora to ne dozvoljavaju. Svet je rezervisan za njih. Ali te naše elite mi opet biramo i od njih pravimo elite. No, ipak ne pripada tu sva zasluga samo nama, mediji nam puno pomažu. Njihova moć je velika i po njihovoj meri se oblikuje stvarnost. Za mnoge ljude mediji su jedini način komunikacije sa spoljnim svetom i zbog toga im se bezuslovno veruje. Poznati sociolog kulture dr Ratko Božović kaže da televizija formira životne stavove i životni stil....ne treba zaboraviti da mediji zapravo više rade za tajnost nego za javnost. Jer, iza svakog medija stoje neki tajni interesi koji oblikuju javnost i stvarnost. Problem je u tome što većina ljudi nije slobodna, nego su ili podanici ili prodanici http ://www. slobodnaevropa.org/content/berlinski_zid/ html 15 Kažu da postoji negde mesto pravog suda i pune istine. Tu se saznaje i objavljuje sve što je među ljudima bilo skriveno i tajno, kazuje se sve što je ostalo prećutano i nerečeno, ispravlja se sve što je ikad bilo naopako i krivo...tu se pitanje ljudskog postojanja pravo postavljai ukoliko zo zavisi od čoveka do kraja rešava... Ako postoji, može li se znati gde je i kako se dolazi do njega? Može. Ono je među nama, ovde gde sada stojima.?!? Ivo Andrić, Znakovi pored puta, Sezam Book, Zrenjanin, 2005., str Ivo Andrić, Znakovi pored puta

61 Prodali su se politici. Zašto? Nisam sigurna da naši političiraju uopšte znaju šta znači baviti se politikom?! I nakon dve decenije od raspada Jugoslavije, nismo naučili da bavljenje politikom nosi ličnu odgovornost. Priče o neophodnim promenama i opštim interesima slušamo i od opozicije i od vladajućih, s tim da je trenutna vlast pokazala kako se vrše promene i kakav je opšti interes. Na kraju i kada se ujedine u cilju opšteg interesa, opet pobeđuje lični interes iznad kolektivnog. I tako mi dobijemo ministre (franc.: sluga, iz lat.) koji služe partijama 18, a mi služimo i ministrima i partijama. 2.1 Obrazovanje ta najozbiljnija stvar na svetu Obavezno obrazovanje u Bosni i Hercegovini Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke je imalo obavezu da podnese Vladi Federacije u toku godine, izveštaj Analiza uzroka nepohađanja, napuštanja i smanjenja broja učenika u osnovnim školama u Federaciji Bosne i Hercegovine 19. Cilj ovakve analize je bio praćenje pohađanja obaveznog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i otkrivanje uzroka zbog kojih deca ne pohađaju obavezno osnovno obrazovanje. Za Analizu korišćeni su podaci UNICEF-a, Federalnog zavoda za statistiku, kantonalnih ministarstava nadležnih za obrazovanje, te relevantni i drugi izvori. Ispitivanje je pokazalo da u Federaciji Bosne i Hercegovine, 97,2% dece pohađa obavezno osnovno obrazovanje. Podatak je vrlo približan i sličan podacima iz regije, međutim, ovo je već alarm za odgovorne koji treba da vode računa o budućnosti jedne zemlje. Podaci pokazuju da oko 20% dece se ne upisuje na vreme (6. godina) u osnovnu školu, što se podvodi kao odgođen upis. Razlog za ovakva nečinjenja su ne loša, nego nikakva komunikacija. Kao da ne postoji komunikacija između vlasti i naroda, jer smisao komunikacije i jeste sadržan u razmeni poruka, čije su funkcije upozorenje, savet, informacija, ubeđivanje, izražavanje mišljenja i uživanje. Kreatori obrazovnih politika šalju poruku školama, ali od škola ka roditeljima, ka konzumentima se javljaju šumovi. Izostanak komunikacije otvara pitanje kulture, tradicije, medijske manipulacije idejama i političke indoktrinacije. Analiza Federalnog ministarstva je došla i do podataka da i pored stope obuhvata dece osnovnim obrazovanjem u Federaciji Bosne i Hercegovine, određeni broj dece ipak ostaje izvan školskog sistema. To su kategorije Roma, deca iz ruralnih područja i deca sa posebnim potrebama. Deca pripadnici romske nacionalnosti, su najugroženija kategorija, čak 31% dece romske 18 Vlasti je dostojan samo onaj koji služi Bela Hamvaš 19 portal.skola.ba/start/linkclick.aspx?fileticket=bupssaswkg8%3d&tabid=54 nacionalnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine ne pohađa osnovnu školu. Međutim, ono što je zabrinjavajuće, a to je odnos lokalnih zajenica prema ovoj deci. Podaci govore da samo ¼ škola koje su bile obuhvaćene ispitivanjem vode evidenciju o broju dece koja treba da pohađaju obavezno osnovno obrazovanje, a da samo 1/5 škola vodi evidenciju o broju dece koja su napustila školu. Ostale škole misle da to nije njihov problem i ne vode evidenciju. Ako nije njihov problem, postavlja se pitanje čiji je to problem, čiji su problem deca koja nisu u mogućnosti da se obrazuju. I opet pitanje odgovornosti - ko je odgovoran za nezbrinutu ili napuštenu ili neobaveštenu decu, ili decu koja nisu u mogućnosti da redovno pohađaju osnovnu školu? Iako Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima kaže da je osnovno obrazovanje obavezno, Konvencija o pravima deteta koja je navedena u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, takođe proglašava osnovno školovanje obaveznim i besplatnim za svakoga, i u domaćem zakonodavstvu je takođe propisano da je osnovno obrazovanje obavezno, naša realnost je nešto drugačija. Ovakav vid reforme, uvođenje devetogodišnjeg obaveznog obrazovanja imao je za cilj reorganizaciju školskog sistema radi njegovog što efikasnijeg doprinosa ekonomskom oporavku zemlje. Tako osavremljen obrazovni sistem je podrška razvoju demokratije u zemlji, kao i podrška evropskim integracijama. U demokratiji koju mi danas uživamo, ovakvo nezrelo ponašanje aktera uključenih u obrazovanje se može objasniti samo kao oblikovanje mentalnih sklopova isključivosti. U našoj javnosti, svest o obrazovanju još uvek je opterećena nizom predrasuda. Otvoren i fleksibilan sistem obrazovanja je u odnosu na izolovane sisteme kompleksniji i zahtevniji za sve neposredne učesnike školskog života. Dinamičnost modernih društava, promenljivost potreba korisnika obrazovnih usluga i novo razumevanje uloge obrazovanja pred nastavnike i zaposlene u okviru sistema obrazovanja postavljaju zahtev novih kompetencija. Od nastavnika kao noseće figure obrazovanja, traži se da budu otvoreni za promene u paradigmama obrazovanja, ciljevima, formama, sadržajima i metodama nastave i učenja, naučnim saznanjima. Posebno sa velikim izazovom suočavaju se nastavnici čiji se spektar učenika menja i širi uključujući decu sa posebnim potrebama, romsku decu, decu iz zabačenih ruralnih području, prerasle osnovce. 20 Očekivanja od nastavnika da u vremenima ekonomskih turbulencija, ekonomske nestabilnosti preuzmu odgovornost je ozbiljan zahtev. Neophodno je da 20 Kvalitetno obrazovanje za sve, Ministarstvo prosvete i sporta, Beograd, 2004., str

62 informisanje o promenama u obrazovanju vrši i obrazovanje šire javnosti o samom obrazovanju. To zahteva posebno obrazovanje za odnose s javnošću, za koje visoka stručnost u ovoj zemlji još ne postoji. Verovatno bi uvođenje strukovnih studija novinarstva, novih programa za obrazovanje novinara omogućilo uspostavljanje reda u politici izveštavanja. 21 Na primeru uvođenja devetogodišnjeg obrazovanja, očito je kako država koketira sa Evropom, a manipuliše sa javnošću. Analiza je pokazala da se trend upisa u prvi razred osnovnih škola u federaciji Bosne i Hercegovine za period školske 2008/9 2012/13. godina, na osnovu zvaničnih statističkih podataka, smanjio za učenika u odnosu na školsku 20012/13. što izraženo u procentima iznosi 8,76%. Suočeni sa ovakvim podacima ne smemo pasti u zamku politikanstva i prihvatiti izgovore da je ovaj trend smanjenja isključivo problem smanjenje prirodnog priraštaja. Smanjen prirodni priraštaj je zasigurno uslovljen lošom ekonomskom politikom, koja proizvodi socijalu, a ne željenu socijalnu državu. Prema Anketi o radnoj snazi iz godine, stopa nezaposlenosti mladih u Bosni i Hercegovini je najveća u Evropi i iznosi 54,3% 22 Prema prirodi stvari, oni su upravo ta kategorija koja treba da planira porodicu, a državna politika im to ne onemogućuje. Ulaganje u mlade je sigurno jedna od najboljih investicija svake države. Podsetimo se samo Finske 23 čije je sprovođenje reforme opšeg obrazovanja zahtevalo političke kompromise. Erkki Aho, predsednik Nacionalnog odbora za opšte obrazovanje ( ) u Finskoj, ukazuje na profesora Pauli Kettunen po kome je Finska izgrađena na tri politička ideala: ostavštini oslobođenih seljaka, duhu kapitalizma i utopiji socijalizma. Jednakost, učinkovitost i solidarnost, osnovna načela tih ideala, spojila su se u konsenzus koji ih je međusobno obogatio. Erkki Aho je smatrao da su ta načela koren temelja na kome je zasnovana finska obrazovna politika. 24 Po Ustavu Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina je demokratska država, a po pitanju ljudskih prava i temeljnih 21 Marijana Semić, Odnos štampanih medija prema reformi obrazovanja 2001/2007, Beoštampa i Fakultet za medije i komunikaciju, Univerziteta Singidunum, beogra, www. fes.ba/files/fes/pdf/publikationen/2013/fes%20-%20studija%20o%20 nezaposlenosti%20-%202013_11_29.pdf 23 Finska je uzeta kao primer zbog odličnog obrazovnog sistema (dosledno izvrsni uspesi na međunarodnim ispitima učeničkih postignuća, najmanjim razlikama u uspehu na svetu, podjednako visokim mestom na lestvici privredne konkurentnosti, korporativne transparentnosti i opšte dobrobiti i kvaliteta življenja) 24 Pasi Sahlberg, Lekcije iz Finske, Školska knjiga, Zagreb, 2012., str. 55 sloboda koje su Ustavom zagarantovane, Bosna i Hercegovina bi trebalo da bude i socijalna država jer jamči pravo na privatni i porodični život, dom i poštu, pravo za zaključivanje braka te osnivanje porodice, pravo na obrazovanje, slobodu mišljenja i izražavanja. Po definiciji socijalne države je da između ostalog osigura da svi građani bez razlike statusa ili klasa mogu ostvariti najbolje moguće raspoložive standarde zavisno od nivoa socijalnih usluga. Imajući u vidu ove činjenice, očito je da se demokratijom zamagljuju oči javnosti, jer ovo nije demokratija, već prevara u ime interesa političkih elita Srednje obrazovanje u Bosni i Hercegovini Govoriti o srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini je nezahvalno, s obzirom na činjenicu da postoji 14 različitih obrazovnih politika, koje su u nekim slučajevima i suprostavljene. Imajući u vidu nadležnosti pojedinih institucija 25, pokazuje se sva slabost kordinacije različitih subjekata obrazovnih vlasti. Tako decentralizovan sistem pokazuje niz problema u hijerarhiji nadležnosti, delegiranju odgovornosti i međusobnoj komunikaciji. Podeljenost srednjeg obrazovanja na opšte i stručno obrazovanje, otvara pravac razvoja od gimnazija ka fakultetima, a kod stručnih škola, postoji mogućnost izbora ka fakultetima ili ka tržištu rada. U svakom slučaju, ne moguće je gimnazije, kao ni srednje stručne škole izopštiti iz sfere tržišta rada. Gimnazije imaju obavezu stalnog reformisanja, uvođenja novih programa koji su kompatibilni sa fakultetima i zahtevima koje diktira svet rada. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke izradilo je Analizu upisne politike u srednjoškolskom obrazovanju u Federaciji Bosne i Hercegovine s aspekta potreba tržišta rada 26 za godinu, gde je konstatovano da je ovakav vid reforme izuzetno spor u pogledu modernizacije nastavnih planova i programa. Modernizacija države, njena orjentacija ka modernim tehnologijama, utiče na inoviranje ciljeva stručnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, a time se i približavamo evropskim zemljama. Zbog toga stručno obrazovanje zahteva jačanje stručnog znanja, sticanja sposobnosti i veština, kao i veće fleksibilnosti u savlađivanju zahteva u svetu rada i društvu, kako bi bilo što bezbolnije uključivanje mladih u modernizaciju društva. Prema podacima tržišta rada, nažalost, najveća stopa nezaposlenosti je među mladima od 15 do 24 godine i iznosi 25 Ministarstvo civilinih poslova koordinira ovu oblast na nivou države, kantoni Federacije su nadležni za srednje obrazovanje, kao i entitet Republike Srpske i Brčko Distrikt. U Federaciji svi kantoni imaju svoje zakone koji regulišu sv enivoe obrazovanja, u RSrpskoj, sve je regulisano entitetskim zakonodavstvom, Brčko Distrikt ima svoje zakone koji regulišu sva četiri nivoa obrazovanja. 26 file:c:/users/marijana/downloads/analiza%20upisne%20politike%20u%20srednjim%20 skolama_finalna.pdf

63 čak 63,1% 27. Prema zbirnim podacima za Bosnu i Hercegovinu, u strukturi nezaposlenih najveći udeo čine lica sa završenim III stepenom stručne spreme 34,82%, zatim slede nekvalifikovani radnici sa 30, 08%, a zatim lica sa srednjom stručnom spremom IV stepen 25,01%, zatim dolaze lica sa univerzitetskim obrazovanjem (VSS) 5,51%, polukvalifikovanih radnika ima 2,11%, lica sa višom stručnom spremom (VŠS) 1,38%, visokokvalifikovanih radnika ima 0,72% i na poslednjem mestu su osobe na nižom stručnom spremom 0,35%. 28 Podaci govore da je najviše nezaposlenih sa III i IV stepom stručne spreme, što znači da iz škole izlaze učenici koji završavaju na tržištu rada, sa zanimanjima koja nisu potrebna bosansko-hercegovačkoj privredi. Posledično, strukturnoj nezaposlenosti imanentna je deprofesionalizacija gubitak znanja i osposobljenosti za rad. Ispravljanje ovakvog stanja zahteva dodatna finansijska ulaganja u različite vidove prilagođavanja potrebama rada i zahtevima poslodavaca. U tom smislu, pokazatelji su jasni da u Bosni i Hercegovini postoji više stotina građana koji su, s obzirom na obrazovni profil zanimanje koje imaju, nezapošljivi i predstavljaju ozbiljan socijalni problem ne samo lokalnom, već i kantonalnom, a na kraju, i državnom nivou. Istraživanje Federalnog ministarstva je pokazalo da se srednjoškolci u najvećoj meri ne uspevaju zaposliti na poslovima za koje su se školovali, što uzrokuje značajne nedostatke znanja i veština potrebnih za obavljanje posla. Ovakva situacija produbljuje problem nezaposlenosti stvarajući dugoročnu nezaposlenost. Praćenje kretanja na tržištu rada, preko odgovarajućih institucija i njihovo analiziranje u funkciji obrazovnih profila, standarda zanimanja, sadržaja programa, uvođenja novih programa, njihova izmena i prilagođavanje novonastalim potrebama, uslov je za smanjenje nezaposlenosti i stalno usavršavanje znanja. Za reformu i razvoj stručnog obrazovanja, ključni koncept je razvoj socijalnog partnerstva. Socijalno partnerstvo ne sme se shvatiti kao zadovoljavanje forme li imitiranje razvijenih država, već kao obaveza i odgovornost za rezultate, odnosno posledice odluka za koje se opredeljuju oni koji odlučuju. Ono obezbeđuje kvalitet u stručnom obrazovanju i povezivanje sa svetom rada, kao i stvaranja fleksibilnih veza među socijalnim partnerima kako na kantonalnom, tako i na državnom nivou. Iluzija je da se socijalno partnerstvo može postići brzo i efikasno. Odnosi kakvi se u evropi zagovaraju, ovde su u začecima. Kada 27 Federalni zavod za zapošljavanje: Analiza tržišta rada i zapošljavanja u Federaciji BiH u godini sa procjenama za 2013.godinu, str. 7. (2013). 28 Agencija za rad i zapošljavanje BiH: Istraživanje tržišta rada u BiH u cilju utvrđivanja usklađenosti obrazovnog sistema sa potrebama tržišta rada u godini, str. 14. (2012). str. 13. (2012) je malo vitalne privrede, malo je i partnerstva. Kada su P. Drakera pitali na koji način tranziciju pretvoriti u prednost, odgovorio je: Posmatrajući svaku promenu, pazeći na svaku priliku. Promena je nešto što ljudi rade, a hir je nešto o čemu ljudi pričaju. Potisnuta je činjenica da rezultati dolaze od ljudskih delovanja, ljudskog ponašanja i ljudske motivacije. Svet rada i svet obrazovanja moguće je povezati uspostavljanjem komunikacije za koju je važno razumeti poslate informacije. Informacije uvek nose nova saznanja, u oba smera treba da budu tačne, da stižu na vreme i da budu potpune. Šta to znači u našem slučaju? Da je informacija tačna zahteva od sveta rada jasnu predstavu o potrebama za obrazovnim profilima, a svet obrazovanja treba da iskaže može li zadovoljiti zahtevima tržišta rada i šta je potrebno da bi se zahtevima izašlo u susret. Da informacija stiže na vreme, svet rada na vreme treba iskazati potrebe prema obrazovnom sistemu, jer za pravljenje obrazovnog proizvoda potrebno je vreme. Da bi informacija bila potpuna, potrebno je uključivanje sveta rada u svet obrazovanja sa jasnim porukama u kom području rada koje obrazovne profile treba razvijati, šta je od obuka potrebno sprovoditi, koja znanja, veštine i kompetencije treba svršeni učenik da poseduje. 29 Opštine bi trebalo da prepoznaju da ulaganje u obrazovanje znači i njihov razvoj i prosperitet. Proces globalizacije ugrožava male zemlje i njihova jedina odbrana je pojačano obrazovanje. Kao velika prepreka promenama vidi se u siromaštvu. Promene su skupe i to je argument koji često vlast koristi da opravda svoju neaktivnost. Najbolji primer da male, najčešće siromašne zemlje jedinu šansu imaju u obrazovanju je siromašna Irska koja se obogatila upravo uspešnim ulaganjem u obrazovanje. Irska je otvorila obrazovni sistem u kome je uspostavljena saradnja između lokalne zajednice, tržišta rada, poduzetnika i roditelja. Svakom učeniku i studentu je obezbeđeno besplatno obrazovanje, a fokusirali su se na one kadrove koji su potrebni privredi. Po završetku školovanja, mladim Ircima je pružena mogućnost brzog zapošljavanja. Ključ irskog uspeha je i fleksibilno obrazovanje za fleksibilno tržište rada. Pokojni premijer Srbije, dr Zoran Đinđić je rekao: Formula svake uspešne razvojne politike je stavljanje najuspešnijih resursa u funkciju razvoja. Od ljudi moramo napraviti razvojni potencijal, a obrazovanje od budžetskog 29 Marijana Semić, Doktorska disertacija Komunikacija između sveta obrazovanja i sveta rad u Srbiji, Novi Pazar,

64 rashoda pretvoriti u budžetsku investiciju koja će se višestruko vratiti kroz sve vidove društva. Reforma obrazovanja je ključni test za modernizaciju društva Visoko obrazovanje Potpisivanjem Bolonjske deklaracije u Bosni i Hercegovini urušile su se vrednosti koje su krasile visoko obrazovanje. To ne znači da bolonjski proces nije dobar, već znači da se iz nekog razloga ne sprovodi kako treba. Ideja bolonjskog procesa koji zagovara autonomnost univerziteta, studenta u centru obrazovnog procesa, njegovu mobilnost koja omogućava uključivanje u nastavu i na drugim univerzitetima kako na domaćoj sceni, tako i u inostranstvu, ne može biti loša. Mobilnost kako studenata tako i nastavnog osoblja, podrazumeva osiguranje kvaliteta, kompatibilnost programa i priznavanje diploma. Sve ovo nije nemoguće postići, ako smo svesni činjenice da se Bosna i Hercegovina pre rata mogla pohvaliti zavidnim rezultatima na polju nauke i tehnike. Trebalo je samo urušene kockice, kao puzzle posložiti i nastaviti dalje. Nažalost, nacionalna i državna ostrašćenost su prekinuli dobru praksu na univerzitetima. Kako kaže Davor Pavuna: Krivi su mentalni sklopovi koji su iz nekog drugog doba, za ovo vrijeme nisu školovani 30 Nije se razumelo, a i danas, posle 10 godina od potpisivanja Bolonjske deklaracije se ne prihvata činjenica da opredeljenje države Bosne i Hercegovine za put ka Evropi zahteva usaglašavanje sa evropskim standardima i zahtevima. Bivši ministar obrazovanja Republike Hrvatske, dr Dragan Primorac koji je potpisao pristup Hrvatske Bolonjskoj deklaraciji, značaj reformskog procesa objasnio je na sledeći način Zbog svoje nadnacionalne dimenzije i mogućnosti uspostavljanja spona među nacionalnim kulturama upravo je visoko obrazovanje temeljna poveznica u procesu ujedinjenja Evrope, a Bolonjski prostor znatno veći od trenutačnog prostora Evropske Unije. 31 Ozbiljne države traže odgovore na pitanja kako pomiriti tradicionalno visoko obrazovanje, korporativnu kulturu i demokratiju? Uprkos šarenolikoj mešavini tradicije i istorije, većina univerziteta širom sveta deli zapanjujuće iste ciljeve promovisanje društvenog, kulturnog i ekonomskog razvoja nacije. Dugogodišnja politička lutanja Bosne i Hercegovine između Istoka i Zapada, tranzicija koja prerasta u trajno stanje, Vjesnik, 28. lipnja Posebni prilog, str. 3. jer zapravo tranzicija postoji još samo u našim glavama, izgovor su za neprihvatanjem promena. Ekonomija nema granica, religija nema granica, ali lokalna politika nažalost ima granica. Takvi stavovi proizveli su jaku partokratiju gde jedna ili dve političke stranke drže sve u rukama. Zato se pojavljuju ministri obrazovanja koji često i nemaju ni akademsko zvanje doktora nauka, pa se tako dešava da u pojedinim kantonalnim ministarstvima obrazovanja nema ni jednog zaposlenog doktora nauka. Postoje visokoobrazovne institucije, egzistiraju, ali nema ko da ih savetuje. Zato ima ko da ih kontroliše, preti i ucenjuje. Svega ima, samo znanja nema. Vraćamo li se udbaško-policijskim državnim uređenjima, ili možda bolje, jesmo li ih ikada i napustili? Naravno da u takvim sredinama cvetaju korupcija i manipulacija. Korupciju kao takvu proizvodi sama država, u našem slučaju kantoni, jer svaki zahtev za modernizacijom zahteva planska i permanentna finansiranja. Postavljaju se zahtevi za većom odgovornošću i efikasnošću, kao i briga o kvalitetu. Pošto su kantoni osiromašeni, bez novca, novac će se uzeti od studenata i tako će univerziteti opstati. Al Jazeera je objavila podatke Svetske Banke i Instituta za za statistiku pri Organizaciji za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih naroda (UNESCO) o visini bruto domaćih izdataka za istraživanje i razvoj od do 2010.godine. 32 Istraživanje je obuhvatilo 114 zemalja. Od zemalja bivše Jugoslavije, u istraživanje i razvoj najviše ulaže Slovenija koja se nalazi na 17 mestu svetske lestvice. Crna Gora zauzima 31. mesto, Srbija 36, Hrvatska 40, Makedonija 80. i na kraju Bosna i Hercegovina, 113. mesto. Države koje najviše ulažu u obrazovanje su Izrael, Finska, Švedska, Japan, Južna Koreja, Danska, Švajcarska, Nemačka, Sjedinjene Američke Države i Australija. Najl Fergunson u svojoj knjizi Civilizacija govoreći o nauci kao jednoj od šest ubistvenih aplikacija za moć Zapada, iznosi neke od podataka za Izrael koji su fantastični za tako jednu malu zemlju. Izmeđi i 2000, broj patenata registrovanih u Izraelu iznosio je 7.652, u poređenju sa 367 za sve arapske zemlje zajedno. Samo tokom izraelski pronalazači prijavili su se za registrovanje novog patenta. Ekvivalentan broj za Iran je 50, a za sve većinske muslimanske zemlje u svetu Izrael ima više naučnika i inžinjera po glavi stanovnika nego bilo koja druga zemlja i, takođe po glavi stanovnika, proizvodi više naučnih radova. Izraženi kao udeo u bruto domaćem proizvodu, troškovi civilnih istraživanja i razvoja najviši su u svetu. 33 Ferguson ističe da nemačko-jevrejski bankar Zigmund Varburg nije pogrešio kada je u vreme Šestodnevnog rata, uporedio Izrael 32 http: // balkans.aljazeera.net/vijesti/ koliko-zemlje-regije-ulazu-u-razvoj 33 Najl Fergunson, Civilizacija,Službeni Glasnik, Beograd, 2013., str

65 sa Pruskom u 18.veku. Ostrvce peska okruženo neprijateljima svaka zemlja potrebuje nauku da obezbedi svoj strateški opstanak. 34 Priča o finansiranju kroz projekte EU je samo prodavanje magle jer ako iole znanja postoji, trebamo biti svesni da su zahtevi koje postavlja EU vrlo koplikovani imajući u vidu našu birokratiju. Niti smo obučeni, niti imamo dovoljno znanja da izvučemo novce iz fondova EU Studentski protesti protiv bolonje Mi i Evropa Zašto izdvojena priča, kada je sve do sada pisano zajedno? Toliko smo nesretni da se i protestni zahtevi razlikuju u svetlosnim godinama. U jesen 2009.godine, masovni bojkot studenata danima je potresao Austriju, Nemačku, Italiju, Švajcarsku. Njihovo nezadovoljstvo je bilo usmereno na sistem studiranja, tvrda organizaciona šema ne ostavlja studentima mogućnost usputne zarade (ne žele ili ne mogu da se oslanjaju na roditelje), prepune amfiteatre, tehnički loših uslova rada. Zahtevali su veća finansijska ulaganja u finansiranje univerziteta i ukidanje semestralnih plaćanja. Zahtevi studenata u Zagrebu i Beogradu su bili usmereni na kritiku zakona, kritiku sprovođenja bolonjskog procesa, visoke cene školarina. Iako su protesti bili masovni, nisu ni nalik bili onim ideološkim studentskim protestima iz 60-ih ili 80-ih godina prošloga veka. A mi, nesretni, na brdovitom Balkanu, mi se borimo protiv politikanstva. Dok se naša elita ne dogovori, pamet ove zemlje će biti zatvorena. Bosna i Hercegovina je u toku godine, dobila poziv da učestvuje u Erazmus+ programu (program Evropske Unije- razmena iskustava u oblasti visokog obrazovanja u vrednosti od 14,7 milijardi evra), za koji su saglasnost trebale dati nadležne vlasti u oblasti visokog obrazovanja. Kako saglasnost nije došla iz Ministarstva prosvjete i kulture RS, Evropskoj Uniji je upućen negativan odgovor na poziv. Protest isprovociran Erazmus + programom je bio samo kap u moru nezadovoljnih studenata. No ono što muči bosanskohercegovačke akademce je Bosanska bolonja, katastrofalni studentski standard, nedostojni uslovi stanovanja u studentskim domovima, mito i korupcija na univerzitetima, neandertalski sistem predavanja na fakultetima. Mi smo na Marsu, a svet oko nas šeta Zemljom. Raspad bivše Jugoslavije doveo je do homogenizacije društva, jačanja nacionalnog diskursa i verske netrpeljivosti. Napravljeni su mentalni sklopovi isključivosti. Recidivi totalitarizma su duboko ukorenjeni u akademskoj zajednici. Ne poštuju se ljudska prava. Dijalog ne postoji, ne slušamo se i ne uvažavamo. Ne razgovaramo sa ne istomišljenicima, ne prihvatamo tuđe stavove, ne postoji empatija prema okruženju, i što je najgore ne bavimo se ni sobom, izgubili smo čoveka u sebi. Ali ni toga nismo svesni. Svakodnevno slušamo o dobročiniteljstvu naših dobročinitelja i o njihovim delima govorimo, o njihovim životima, o tome kako je njima teško i kako se muče da nas izbave iz krize. To je ta manipulativna moć medija koja je isključivo u funkciji politike, a sve samo sa jednim ciljem osloboditi običnog čoveka svakog mišljenja, učiniti mu život jednostavnijim. Tako je došlo do onoga što From naziva konformizmom. Opisuje ga kao mehanizam bekstva od istraživanja i pronalaženja sopstvene ličnosti i sukobljavanja sa moćnim pojedincima i institucijama, koji će stati u odbranu zatečenog stanja i time svim silama nastojati da spreče oslobađanje ličnosti. Slobodan čovek je opasan čovek. Sterotip koji dominira javnosti da zbog siromaštva ne možemo izaći iz krize je samo jedan u nizu prikrivenih zločina. Kriza je duhovno stanje, ona je u našim glavama, kao i rat. Manipulacija istinom je najuboitije oružje političkih moćnika. Ni ekonomski prosperitet, kao ni najbolje obrazovanje ne mogu nam pomoći. Koren problema je politički. Politikanstvo prisutno u demokratiji na naš balkanski način razdvaja ljude, a politika treba da ih spaja. Don Ivan Grubšić je rekao da je teško biti čovek u politici, a ja ovom prilikom dodajem, teško je uopšte biti čovek. Velika je šteta što naši političari ne čitaju i ne obrazuju se. Oni duboko veruju da su likovi u delima Meše Selimovića likovi iz prošlosti. Za Kiplinga verovatno malo njih zna, Hanu Arent su čitali oni koji su imali vezu sa Fakultetom političkih nauka, a za Đuru Šušnjića, tog vrsnog sociologa čija su dela bila zabranjivana zbog istine koju je proklamovao, nisu sigurno ni čuli. Živimo u postkonfliktnoj zemlji u kojoj će se teško doći do istine. Zaključak 34 Ibid, str

66 Literatura: Agencija za rad i zapošljavanje BiH: Istraživanje tržišta rada u BiH u cilju utvrđivanja usklađenosti obrazovnog sistema sa potrebama tržišta rada u godini Andrić, Ivo, Znakovi pored puta, Sezam Book, Zrenjanin, Arent, Hana, Istina i laži u politici, Filip Višnjić, Beograd, Bernstin, Ričard, Refleksija o radikalnom zlu: Arent i Kant, u: Daša Duhaček & Obrad Savić, ed.,zatočenici zla: Zaveštenje Hane Arent, Beogradski krug&centar za ženske studije, Buden, Boris, Zona prelaska: o kraju postkomunizma, Fabrika knjiga, Beograd, 2012., Federalni zavod za zapošljavanje: Analiza tržišta rada i zapošljavanja u Federaciji BiH u godini sa procjenama za 2013.godinu, Ferguson, Najl, Civilizacija, Službeni Glasnik, Beograd, 2013., *** : Kvalitetno obrazovanje za sve, Ministarstvo prosvete i sporta, Beograd, Pavlović, Vukašin, Politička moć, Zavod za udžbenike, Beograd, Sahlberg, Pasi, Lekcije iz Finske, Školska knjiga, Zagreb, 2012., Semić, Marijana, Odnos štampanih medija prema reformi obrazovanja 2001/2007, Beoštampa i Fakultet za medije i komunikaciju, Univerziteta Singidunum, Beograd, Semić, Marijana, Komunikacija između sveta obrazovanja i sveta rad u Srbiji, Novi Pazar, Doktorska disertacija Vjesnik, 28. lipnja Posebni prilog, Žunec, Ozren Za umjetnost, Zbornik radova u čast Danku Grliću povodom dvadeset godina od njegove smrti, FF press, Zagreb, dnaevropa.org/content/broj_stradale_djece_ bih/ html Bela Hamvas portal.skola.ba/start/linkclick. aspx?fileticket=bupssaswkg8%3d&tabid=54 studija%20o%20nezaposlenosti%20-%202013_11_29.pdf http///c:/users/marijana/downloads/analiza%20upisne%20 politike%20u%20srednjim%20skolama_finalna.pdf UDK: 371(497.6) ORGANIZACIJSKA ODANOST ZAPOSLENIKA PRIVATNOG SVEUČILIŠTA - PREDIKTOR RADNE UČINKOVITOSTI Ivana Babić, mag. educ. biol. et chem SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: ivana.babic30@skole.hr Silvia Šitum, dipl. učiteljica razredne nastave i hrvatskog jezika SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: silvia.situm@gmail.com SAŽETAK: Bitna pretpostavka radne učinkovitosti zaposlenika jest odanost organizaciji stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati koliko su zaposlenici privatnog Sveučilišta Hercegovina odani organizaciji te utječu li karakteristike kao što su dob, spol, stručna sprema, radno iskustvo te stalna ili honorarna angažiranost na organizacijsku odanost. Istraživanje je provedeno na sedam stalnih i trideset dva zaposlenika u svojstvu vanjskih suradnika. Zaposlenici su predavači ili asistenti na Fakultetu društvenih znanosti dr. Milenka Brkića i Fakultetu međunarodnih odnosa i diplomacije, koji djeluju u okviru Sveučilišta Hercegovina U istraživanju je korišten jednodimezionalni upitnik Organizational Commitment Questionnaire. Istraživanje pokazuje visoki stupanj odanosti zaposlenika, a s obzirom na prisutno mišljenje

67 kako ovo Sveučilište nije najbolja moguća organizacija za zaposlenike bilo bi korisno u slijedećim istraživanjima istražiti utjecaj organizacijskih karakteristika privatnih fakulteta na odanost zaposlenika pa tako i na krajnji cilj svake odgojno obrazovne ustanove njezinu učinkovitost. Ključne riječi: organizacijska odanost, radna učinkovitost, privatni fakultet SUMMARY: A significant work efficiency requirement is employee loyalty to the organization so the purpose of this survey was to examine how loyal are the employees of the private University of Herzegovina to the organization and furthermore, do the features such as age, gender, professional qualification, work experience, full- or part-time working affect the organizational loyalty. The survey was conducted among seven full-time employees and thirty-two employees working as external associates. The employees are lecturers or instructors at the Faculty of Social Sciences dr Milenko Brkić and the Faculty of International Relations and Diplomacy of the University of Herzegovina. One dimensional questionnaire Organizational Commitment Questionnaire was used in the survey. The survey shows high level of employee loyalty, but regarding the opinion that this University is not the best possible organization for the employees, it would be useful to explore how do private faculties organizational characteristics impact the employee loyalty and the final aim of every educational institution - its efficiency. Key words: organizational loyalty, work efficiency, private faculty Radna učinkovitost je jedan od najaktualnijih dijelova u području upravljanja ljudskim resursima odgojno-obrazovnih ustanova pa tako i Sveučilišta. Moguće ju je predvidjeti temeljem proučavanja crta ličnosti zaposlenika kao i njegovih stavova prema organizaciji, a definira se kao jedna od dimenzija u stvaranju vrijednosti u organizaciji. Kako bi Sveučilište efektivno poslovalo i postiglo određene odgojno-obrazovne učinke nužno je poticati razvoj osobina kod zaposlenika kojima će se omogućiti podudaranje i integriranje njegovih ciljeva s ciljevima organizacije. Podudarnost navedenih ciljeva se u literaturi spominje kao organizacijska odanost, koja se poistovjećuje s pojmom afektivne odanosti, a obilježava je snažno vjerovanje i prihvaćanje organizacijskih ciljeva i vrijednosti te se pojavljuje snažna želja za ulaganje napora kao i ostankom u organizaciji. Upravo je organizacijska odanost najsnažniji prediktor radne učinkovitosti. Stoga je svrha ovog rada bila istražiti stavove zaposlenika privatnog Sveučilišta o stupnju identificiranja s ciljevima Sveučilišta kao organizacije, koji se definira kao organizacijska odanost te utvrditi jesu li eventualne razlike u stupnju odanosti zaposlenika uvjetovane dobnom, spolnom strukturom, radnim stažom te stalnim i/ili honorarnim angažmanom. Budući da kreiranje obrazovne politike Sveučilišta ovisi o spremnosti zaposlenika i njihovoj odanosti, rezultati ovog istraživanja mogu poslužiti kao prilog kreiranju organizacijskih i strukturalnih karakteristika Sveučilišta kao i prilog primjeni europskog koncepta koji daje naglasak akademskim postignućima. 1. UVOD 2. RADNA UČINKOVITOST Iako se istraživanja koja se bave problematikom radne učinkovitosti provode desetljećima tek su uvođenjem pojma Performance Management ili ocjena radnog učinka postale aktualan dio u području upravljanja ljudskim resursima odgojno obrazovnih ustanova. Upravljanje ljudskim resursima shvaća vrijednost ne samo kao profit po radniku nego kao dugoročno stvaranje vrijednosti u organizaciji (Noe i sur.: prema Bartolić, Prelas Kovačević, 2011). Stvaranje organizacijskih vrijednosti je multidimenzionalan konstrukt, no još uvijek se znanstvenici

68 nisu usuglasili o brojnosti i sadržaju njegovih dimenzija. Stoga se u literaturi nalaze slijedeće dimenzije organizacijskog ponašanja: pomažuća ponašanja, odanost organizaciji, generalizirana suradnja, individualna inicijativa te vlastiti razvoj (Podsakoff i sur.: 2000). Ocjenjivanje radne učinkovitosti ključ je za efektivno poslovanje. Pri tome treba imati na umu kako cilj ocjenjivanja nije samo identifikacija potrebe za usavršavanjem i praćenje efikasnosti zaposlenika već valja obratiti pozornost na osobnost zaposlenika, njegove želje i ciljeve u smislu napredovanja jer razvoj osobe kao cjeline poboljšava motivaciju, potiče pozitivne stavove te potiče razvoj novih vještina koje su presudne za učinkoviti rad u odgojno obrazovnoj ustanovi. Istraživanja pokazuju kako je radnu učinkovitost moguće predvidjeti na temelju crta ličnosti te stavova prema radu i organizaciji. Tako se pokazalo da je savjesnost prediktor dobre suradnje, a ugodnost altruizma (Konovosky i Organ: 1996). Osim crta ličnosti značajan prediktor radne učinkovitosti je i zaokupljenost poslom. Ona podrazumijeva stupanj u kojem se određena osoba psihološki identificira s vlastitim poslom odnosno kojoj je posao važan za stvaranje slike o sebi (Lodahl i Kejner: 1965 prema Krapić i sur.: 2011). Jedan od ključnih elemenata europskog socijalnog modela je povećanje radne učinkovitosti kreiranjem boljih poslova i kvalitete rada. Lisabonska strategija 1 podrazumijeva kako poboljšanje kvalitete rada odnosno radne učinkovitosti može dovesti do mogućnosti povećanja zapošljavanja kao i do boljih radnih mjesta Izvješća pokazuju da organizacije različitih djelatnosti primjenjuju mjere radi poboljšanja različitih dimenzija kvalitete rada pa tako i radne učinkovitosti. 2 Sigurnost radnog mjesta kao i mogućnost napredovanja u karijeri jamči povećanu uključenost, lojalnost i osjećaj odanosti prema organizaciji. 1 Više o Lisabonskoj strategiji ili Lisabonskoj agendi vidi na: file:///c:/documents%20and%20 Settings/Ivana%20i%20Zvonko/My%20Documents/Downloads/skreb.pdf. 2 Više o izvješću, Links between quality of work and performance (veze između kvalitete rada i radne učinkovitosti) na internetskoj stranici ef1120.htm. 3. ODANOST ZAPOSLENIKA Različite su definicije odanosti, no u odgojno obrazovnim ustanovama se najčešće koristi ona prema kojoj je odanost proces u kojem ciljevi organizacije i ciljevi pojedinca postaju podudarni i integrirani (Hall i sur.: 1970). Pojam odanosti organizaciji se u hrvatskom kontekstu spominje četrdesetak godina te dolazi iz engleskog govornog područja, a označuje je riječ commitment. U literaturi se organizacijska odanost poistovjećuje s pojmom afektivne odanosti koju obilježava snažno vjerovanje i prihvaćanje organizacijskih ciljeva i vrijednosti te se pojavljuje snažna želja za ulaganje napora u organizaciju i ostankom u organizaciji (Mowday i sur.: 1982). Temeljem ovakvog definiranja pojma Meyer i Allen 1997, afektivnoj komponenti organizacijske odanosti pridodaju i instrumentalnu i normativnu komponentu te tako organizacijska odanost biva određena trokomponentnim modelom. Instrumentalna komponenta proizlazi iz procjene ekonomske koristi ostanka ili odlaska iz organizacije. Normativna komponenta utječe na razvijanje zaposlenikova osjećaja o potrebi ostanka u organizaciji kao moralno ispravnom odlukom. Zanimljivo je kako navedene komponentne mogu biti istovremeno prisutne u pojedincu. Pa je tako moguć istovremeni osjećaj snažne povezanosti s organizacijom, ali i svjesnost o potrebi napuštanja organizacije u danom trenutku. Stupanj odanosti organizaciji ovisi o: osobnim karakteristikama, strukturalnim karakteristikama, karakteristikama posla te radnom iskustvu (Mowday i sur.: 1982). Iako su istraživanja o utjecaju spola na odanost organizaciji, koja su proveli Angle i Perry godine su pokazala kako žene pokazuju veći stupanj odanosti u odnosu na muškarce kasnija istraživanja Avena, Parkera i Mcevoya godine su pokazala kako razlike u odanosti organizaciji nisu uvjetovane spolnom pripadnošću. Zbog navedenog se smatra kako su dob i stalnost zaposlenja osobne karakteristike koje utječu na odanost. Intenzivna istraživanja o utjecaju strukturalnih karakteristika na odanost zaposlenika organizaciji su provedena 80.-tih godina. Tada se pokušalo ispitati utječe li veličina organizacije, sindikalna zastupljenost te centralizacija odnosno decentralizacija na odanost. Istraživanja Morrisa i Steersa su pokazala kako odanost organizaciji ne ovisi o veličini organizacije, ali samostalnost u odlučivanju i decentralizacija pokazuju značajan utjecaj na odanost zaposlenika organizaciji (Morris i Steers: 1980)

69 Jedan od čimbenika odanosti zaposlenika jesu karakteristike posla. Najveći utjecaj na povećanje odanosti imaju jasni i izazovni radni zadatci. Nejasno postavljeni radni zadatci dovode do porasta konfliktnih situacija te smanjuju odanost prema organizaciji (Mowdey i sur.: 1982). Radno iskustvo je najveća snaga koja utječe na povezanost zaposlenika i organizacije (Mowday i sur.: 1982). Ukoliko rukovoditelj dozvoli sudjelovanje zaposlenika u odlučivanju tada će i odanost organizaciji biti veća (Decotiis i Summers: 1987) tako da pozitivna komunikacija između nadređenih i zaposlenika proporcionalno utječe na porast odanosti zaposlenika organizaciji. Velik broj istraživanja organizacijske odanosti bavio se njenim odnosom s otkazom i izostancima s posla. Zaposlenici s visokom odanošću manje izostaju s posla i rjeđe daju otkaz (Blau i Bodal: 1987). Otkazi zaposlenika i odustajanje od posla su najčešće istraživane posljedice smanjene brige za zaposlenike. Najveći broj istraživanja odanosti zaposlenika je proveden u okviru organizacijske psihologije, a rijetka su istraživanja koje su se provodila u odgojno obrazovnim ustanovama na svim razinama. Kolika je važnost potrebe navedenih istraživanja pokazuju podatci prema kojima zaposlenici sa slabije razvijenim osjećajem odanosti pokazuju manji angažman u radu te gube osjećaj entuzijazma što se naposljetku odražava na poučavanje i smanjena obrazovna postignuća poučavanih (Reyes: 1992). 4. ISTRAŽIVANJE ORGANIZACIJSKE ODANOSTI NA PRIVATNOM SVUČILIŠTU 4.1 Cilj i problemi istraživanja Temeljem rezultata istraživanja koja pokazuju kako postoji pozitivna povezanost između odanosti organizaciji i radne učinkovitosti kao i negativna povezanost odanosti i izostanka s posla (Welbourne i sur.: 2007), a s obzirom da do sada nisu provedena istraživanja ovakvog tipa na privatnim Sveučilištima, provedeno je istraživanje organizacijske odanosti zaposlenika kao najsnažnijem prediktoru radne učinkovitosti (Henkin i Holliman: 2009). Cilj je ovog rada bio istražiti, analizirati, utvrditi i interpretirati stavove zaposlenika privatnog Sveučilišta Hercegovina o stupnju identificiranja s ciljevima Sveučilišta kao organizacije, koji se definira kao odanost organizaciji. Sukladno problemu i formuliranom cilju postavljeni su zadatci ovog istraživanja: utvrditi jesu li zaposlenici odani organizaciji te jesu li eventualne razlike u stupnju odanosti uvjetovane dobnom, spolnom strukturom, stručnom spremom te stalnim i/ili honorarnim angažmanom. Na osnovi ciljeva i zadataka postavljene su slijedeće hipoteze: Zaposlenici privatnog Sveučilišta pokazuju visoki stupanj odanosti organizaciji. Zaposlenici s više radnog iskustva su odaniji organizaciji. Postoji razlika u stupnju odanosti s obzirom na stručnu spremu zaposlenika. 4.2 Metodologija Uzorak U istraživanju su ispitivani stavovi 39 zaposlenika (N=39) privatnog Sveučilišta Hercegovina od kojih je 7 u stalnom radnom odnosu, a 32 su vanjski suradnici. Iako su upitnici u dva navrata upućeni svim zaposlenicima (N=92) istraživanju se odazvalo njih 39 što čini zastupljenost od 42%. U skupini sudionika istraživanja zastupljenost muškog spola je 36% (N=14), a zastupljenost ženskog spola je 64% (N=25). Najniža dob zaposlenika je 24 godine, a najviša je 66 godina (M=36.27, sd=10.49). Statističkom obradom podataka o dobnoj strukturi utvrđene su tri kategorije. Prvu kategoriju čine zaposlenici mlađi od 30 godina. Drugu skupinu čine oni čija je dob između 30 i 40 godina te treću skupinu čine zaposlenici stariji od 40 godina. Od ukupnog broja ispitanika sedam je stalnih zaposlenika fakulteta što čini zastupljenost od 18% (N=7), a 82% su vanjski suradnici (N=32). Prema iskazanom stupnju stručne spreme jedan je zaposlenik sveučilišni prvostupnik 3% (N=1), osamnaest zaposlenika ima visoku stručnu spremu 46% (N=18), sedam je magistara znanosti 18% (N=7), a trinaest je doktora znanosti 33% (N=13). S obzirom na staž zaposlenika, a koji je ostvaren na Sveučilištu Hercegovina, zaposlenici su podijeljeni u dvije skupine (M=2.74; sd=1.39). Prvu skupinu čine oni koji imaju manje od tri godine staža 51% (N=20), a u drugoj su skupini zaposlenici koji su ostvarili tri i više godina 49% (N=19). Prema podatcima o stažu koji su zaposlenici ostvarili u drugim ustanovama zaposlenici su također podijeljeni u dvije skupine (M=11.15; sd=10.48). U prvoj su skupini zaposlenici koji imaju

70 do 10 godina radnog staža 49% (N=19), a u drugoj su skupini zaposlenici koji imaju više od 10 godina radnog staža 51% (N=20). Istraživanje se provodilo tijekom mjeseca svibnja i lipnja uz dogovor s upravom fakulteta, a upitnici su poslani zaposlenicima na mail adrese u dva navrata. Sudjelovanje u istraživanju je bilo dragovoljno, a ispitanicima je zajamčena anonimnost Mjerni instrument U istraživanju je kao mjerni instrument ispitivanja odanosti organizaciji korišten upitnik Organizational Commitment Questionnaire (OCQ). Upitnik je jezično prilagođen potrebi ispitivanja na visoko školskoj odgojno obrazovnoj ustanovi, a sastoji se od 15 čestica kojima se ispituje stupanj identificiranja s ciljevima organizacije u ovom slučaju s privatnim fakultetom. Uz tvrdnje je ponuđena petostupanjska ljestvica slaganja od -uopće se ne slažem do -u potpunosti se slažem. Rezultati se određuju zbrajanjem procjena svih 15 čestica. U uvodnom dijelu upitnika ispitanici su dali podatke o spolu, dobi, radnom stažu, stručnoj spremi te vrsti zaposlenja. Pouzdanost upitnika je izražena Cronbachovim alfa koeficijentom koji pokazuje zadovoljavajuću unutarnju konzistenciju (α=0.81). Navedena vrijednost faktora je u skladu s dosadašnjim istraživanjima u kojima se vrijednost koeficijenta kreće u rasponu od (Henkin i Holliman: 2009) Obrada podataka U ovom je istraživanju prikupljeno i obrađeno 39 anketnih upitnika. Obrada rezultata je provedena primjenom statističkih funkcija u sklopu računalnog programa Statistica for Windows. Za potrebe opće deskripcije rezultata izračunate su aritmetičke sredine i standardne devijacije. Potom su provedene analize varijance (ANOVA) s obzirom na nezavisne varijable dobi, spola, radnog staža, stručne spreme te stalnog i honorarnog zaposlenja. 4.3 Rezultati i rasprava Organizacijska odanost opći podatci U svrhu interpretacije općih podataka izračunata je aritmetička sredina i standardna devijacija za cijeli upitnik te aritmetičke sredine standardne devijacije za svaku od 15 čestica upitnika (Tablica 1). Faktorskom analizom je ekstrahiran samo jedan faktor čime je dodatno potvrđena valjanost OCQ upitnika koji u ovom slučaju ispituje samo jedan (afektivni) konstrukt odanosti organizaciji. Vrijednosti aritmetičkih sredina pokazuju vrlo visoke percepcije odanosti zaposlenika. Navedeno je posebno vidljivo kroz tvrdnje br. 1 (Kad je to potrebno, spreman/spremna sam uložiti u rad više napora no što je to uobičajeno) M=4.92 te tvrdnju br. 10 (Nije mi žao što sam se zaposlio/zaposlila na ovom Sveučilištu) M=4.92. Nešto niža procjena se uočava na tvrdnji br. 7 (Ukoliko bih radio/radila isti posao, bilo bi mi svejedno kad bih radio /radila na nekom drugom Sveučilištu) M=3.02 što se također može povezati sa većim stupnjem odanosti jer zaposlenicima nije svejedno raditi na nekom drugom Sveučilištu. Iako je kroz većinu tvrdnji izražena vrlo visoka percepcija odanosti zanimljive su nešto niže vrijednosti u svezi četrnaeste tvrdnje (Za mene je ovo Sveučilište najbolja organizacija na kojoj mogu raditi) M=3.89. Nešto niža vrijednost pokazuje da zaposlenici ipak nisu u potpunosti zadovoljni organizacijom rada. Naime, u istraživanjima koja je provela Ostroff (1992.) pokazalo se da ukoliko se odanost promatra u odnosu na jednu organizaciju kao što je slučaj u ovom istraživanju mogu se pojaviti varijabiliteti u percepcijama odanosti iako među zaposlenicima može postojati prešutan dogovor ili norma o stupnju odanosti

71 Tablica 1. Deskriptivni statistički podatci upitnika odanosti organizaciji BROJ TVRDNJI N M SD Red. br. tvrdnje Tvrdnja M SD 1 Kad je to potrebno, spreman/spremna sam uložiti u rad više napora no što je to uobičajeno Svojim bi prijateljima mogao/mogla dosta toga dobrog reći o svom Sveučilištu Imam pravi sjećaj da pripadam ovom Sveučilištu Ukoliko bi to koristilo Sveučilištu, spreman/spremna sam prihvatiti i zaduženja koja nisu moja uža specijalnost Moj se interes dobro podudara sa zahtjevima Sveučilišta Nigdje me nije sram reći da radim na ovom Sveučilištu Ukoliko bih radio/radila isti posao, bilo bi mi svejedno kad bih radio /radila na nekom drugom Sveučilištu 8 Na Sveučilištu me potiču da dam od sebe najviše što mogu Nisam još nijednom htio/htjela otići sa ovog Sveučilišta Nije mi žao što sam se zaposlio/zaposlila na ovom Sveučilištu Imam nešto od toga što sam tako jako vezan/vezana za ovo Sveučilište Moja odluka da radim na ovom Sveučilištu nije bila pogrešna Imam dojam da moja riječ na ovom Sveučilištu nešto znači Za mene je ovo Sveučilište najbolja organizacija u kojoj mogu raditi Nije mi svejedno kakva je budućnost ovog Sveučilište Izvor: Istraživanje autorica Organizacijska odanost s obzirom na spol zaposlenika Za ispitivanje utjecaja spola zaposlenika na organizacijsku odanost i ispitivanju statistički značajne razlike između muškog i ženskog spola korišten je t-test. Rezultati su prikazani u Tablici 2. Tablica 2. Razlika u odanosti prema spolu zaposlenika Variable Mean MUŠK Mean ŽENA t-value df p T-tests; Grouping: SPOL Group 1: MUŠKARAC Group 2: ŽENA ValidN M ValidN Ž Sd M Sd Ž F-ratio P Variance ZBROJ Izvor: Istraživanje autora Podatci pokazuju kako je razlika u odanosti s obzirom na spol značajna odnosno muškarci bez obzira na manju zastupljenost su odaniji organizaciji u odnosu na žene. Navedeni su rezultati u skladu s istraživanjima na svjetskoj razini prema kojima žene pokazuju manju odanost organizaciji zbog njihove veće posvećenosti obitelji te zbog činjenice da obavljaju poslove koji su više rutinski i specijalizirani, a manje nagrađeni pa prema tome i manje privlačni. No, u budućnosti se očekuje kako će žene raditi na poslovima koji donose veće zadovoljstvo. U skladu s ostvarenjem navedenog trenda spolne razlike u svezi s odanošću će se smanjivati i postupno nestajati. (Duđak, 2010 prema Kadović 2011) Organizacijska odanost s obzirom na dob zaposlenika Ispitivanje percepcije odanosti kod zaposlenika, koji su prethodno podijeljeni na tri dobne skupine (mlađi od 30 godina, između 30 i 40 godina te treća skupina zaposlenici stariji od 40 skupina), pokazala je rezultate koji su prikazani u Tablici 3. Tablica 3. Razlika u odanosti s obzirom na dob zaposlenika Univariate Tests of Significance for ZBROJ Sigma restricted parameterization Effect Effective hypothesis decomposition SS Degr. Of Freedom MS F p Intercept DOB Error Izvor: Istraživanje autora Analiza varijance s obzirom na nezavisnu varijablu dobi zaposlenika pokazala je statistički značajnu razliku odanosti. Korištenjem Schefféov post - hoc testa dobivena je razlika u odanosti svih triju dobnih skupina Tablica 3. U ovom slučaju

72 stariji zaposlenici (stariji od četrdeset godina) pokazuju veći stupanj odanosti što odgovara istraživanjima prema kojima povećanjem starosti zaposlenika jača osjećaj odanosti i privrženosti organizaciji (Duđak, 2010 prema Kadović 2011). Tablica 3. Schefféov test - dob Cell No. DOB 2 Scheffe test; variable ZBROJ Probabilities for Post Hoc Tests Error: Between MS=56.083, df= {1} {2} {3} MANJE OD VIŠE OD Izvor: Istraživanje autora Organizacijska odanost s obzirom na vrstu zaposlenja i stručnu spremu zaposlenika U istraživanju je sudjelovalo 7 stalnih zaposlenika Sveučilišta i 32 vanjska suradnika. Rezultati t-testa pokazuju kako razlika u odanosti s obzirom na vrstu zaposlenja nije statistički značajna. Tablica 4. Tablica 4. Razlika u odanosti prema vrsti zaposlenja ZBROJ Mean VS Mean SZ t-value df p T-tests; Grouping: STATUS Group 1: VS Group 2: SZ Variable ValidN VS ValidN SZ Sd VS Sd SZ F-ratio P Variances Izvor: Istraživanje autora Ispitujući percepciju odanosti prema organizaciji s obzirom na obrazovanje, rezultati su pokazali postojanje razlika. Tablica 5. Tablica 5. Razlika u odanosti s obzirom na obrazovanje zaposlenika Univariate Tests of Significance for ZBROJ Sigma restricted parameterization Effect Effective hypothesis decomposition SS Degr. Of Freedom MS F p Intercept OBRAZOVANJE Error Izvor: Istraživanje autora Schefféov post - hoc test je pokazao da je razlika u odanosti s obzirom na stupanj obrazovanja značajna između prvostupnika i dr.sc. te između zaposlenika s visokom stručnom spremom i doktora znanosti. Tablica 6. Tablica 6. Schefféov test stručna sprema Cell No. Scheffe test; variable ZBROJ Probabilities for Post Hoc Tests Error: Between MS=77.700, df= {1} {2} {3} OBRAZOVANJE 2 {4} BACHLER VSS MR.SC DR.SC Izvor: Istraživanje autora Iako istraživanja (Angle i Perry, 1981) pokazuju kako stupanj obrazovanja zaposlenika ne utječe na odanost, mogući razlog utvrđenih razlika u odanosti između prvostupnika i doktora znanosti je taj što je u promatranom uzorku samo jedan zaposlenik, koji prema stručnoj spremi pripada skupini prvostupnika, stoga bi za statistički pouzdanije rezultate istraživanje valjalo provesti na većem uzorku. Kao što je prije navedeno, neki autori ističu kako stupanj obrazovanja ne utječe na organizacijsku odanost, no u ovom istraživanju je utvrđena statistički značajna razlika u stupnju odanosti između zaposlenika s visokom stručnom spremom i doktora znanosti. Ako se zna da doktori znanosti imaju veće radno iskustvo, a radno iskustvo je prema (Mowday i sur ) najveća snaga koja utječe na stvaranje povezanosti pojedinca s organizacijom, onda bi navedeni razlog mogao biti jedan od tumačenja dobivenih rezultata. Tomu u prilog idu i rezultati dobiveni ispitivanjem organizacijske odanosti s obzirom na staž zaposlenika

73 4.3.5 Organizacijska odanost s obzirom na staž zaposlenika Rezultati t-testa prikazani u Tablici 7. pokazuju kako razlika u stupnju odanosti s obzirom na staž zaposlenika na Sveučilištu Hercegovina nije značajna. Tablica 7. Razlika u odanosti prema stažu zaposlenika na matičnom Sveučilištu 15 Mean Više od 3 Mean Manje od 3 t-value df p T-tests; Grouping: STAŽ Group 1: Više od tri Group 2: Manje od tri Variable Valid-N Više od 3 Valid-N Manje od 3 Sd Više od 3 Sd Manje od 3 F-ratio P Variances Izvor: Istraživanje autora Budući da su zaposlenici na Sveučilištu Hercegovina uglavnom vanjski suradnici, radni staž su ostvarili ili ostvaruju i u drugim organizacijama. Stoga je slijedeći cilj bio utvrditi utjecaj staža u drugim organizacijama na organizacijsku odanost. Analizom rezultata utvrđeno je da razlika u odanosti s obzirom na staž u drugim organizacijama postoji te je t-testom utvrđenom da su iskusniji ispitanici odaniji Sveučilištu. Tablica 8. Tablica 8. Razlika u odanost prema stažu zaposlenika u drugim organizacijama Variable ZBROJ Mean Više od 10 Mean Manje od 10 t-value df p T-tests; Grouping: DRUGI STAŽ Group 1: Više od deset Group 2: Manje od deset Valid-N Više od 10 Valid-N Manje od 10 Sd Više od 10 Sd Manje od 10 F-ratio P Variances Izvor: Istraživanje autora Regresijskom analizom kontroliran je utjecaj biografskih značajki dobi zaposlenika, staža na Sveučilištu kao i staža u drugim organizacijama kao varijabli koje utječu na organizacijsku odanost kako bi se utvrdila predikcijska vrijednost. Rezultati pokazuju kako je staž u drugim organizacijama (godine radnog iskustva) najbolji prediktor odanosti koji objašnjava čak 94 % varijance. (Tablica 9). Navedeni su rezultati u skladu s istraživanjima koji pokazuju kako godine radnog iskustva značajno utječu na organizacijsku odanost (Angle i Perry, 1981). Zanimljivo kako većina američkih istraživanja pokazuju pozitivnu povezanost radnog iskustva s organizacijskom odanošću dok izraelska takvu povezanost ne pokazuju (Chan i sur. 2008). Ukupan radni staž predstavlja iskustvo koje je zaposlenik stekao tijekom rada. Pretpostavlja se kako će zaposlenici koji imaju više iskustva, a rade u nekoj organizaciji, pokazati veći osjećaj pripadnosti i to zbog promjena koje je doživio radom u različitim organizacijama. Tablica 9. Rezultati regresijske analize Multiple Regression Results Multiple R F Dependent: ZBROJ No.of cases: 39 Adjusted R 2 = df=3.35 Intercept: Std Error: t= p=.0000 ß(DOB)=.031 ß(STAŽ)=.020 ß(STAŽ 2)=.939 Izvor: Istraživanje autora Rezultati ovog istraživanja pokazuju postojanje povezanosti organizacijske odanosti s većinom promatranih obilježja zaposlenika kao što su spol, dob, stručna sprema i ukupni staž zaposlenika. Provedene analize su pokazale kako su zaposlenici muškog spola odaniji organizaciji. Mogući razlog se može pronaći u činjenici kako su žene više posvećene obitelji te zbog toga manje posvećene organizaciji, a njihovi su poslovi više rutinski, usko specijalizirani, manje nagrađeni pa su zbog toga i manje privlačni. Analizom utjecaja dobi zaposlenika na organizacijsku odanost pokazalo se da zaposlenici starije dobi (stariji od četrdeset godina) pokazuju veći stupanj odanosti od mlađih zaposlenika. Navedeni su rezultati u skladu s istraživanjima koji pokazuju kako povećanjem starosti zaposlenika jača osjećaj odanosti i privrženosti organizaciji. Iako neki autori ističu kako stupanj obrazovanja ne utječe na organizacijsku odanost u ovom istraživanju se pokazalo kako ispitanici većeg stupnja obrazovanja (doktori znanosti) pokazuju veći stupanj odanosti. Mogući razlog navedenog rezultata valja tražiti u činjenici kako doktori znanosti imaju veće radno iskustvo, a radno je iskustvo najveća snaga koja utječe na 5. ZAKLJUČAK

74 povezanost pojedinca sa organizacijom, kao i u različitim percepcijama pojma odanosti. U sljedećim bi istraživanjima valjalo ispitati i odanost struci zaposlenika različite stručne spreme kako bi se jasno utvrdile razlike u percepciji pojma odanosti. Naime istraživači ističu kako zaposlenici u odgojno-obrazovnim ustanovama mogu biti odani svom pozivu, organizaciji ili svojim studentima (Firestone i Rosenblum, 1988., prema Chan i sur., 2008). Provedenim istraživanjem utvrđeno je kako je ukupan radni staž najbolji prediktor organizacijske odanosti što je u skladu s rezultatima američkih istraživanja. Zaposlenici koji imaju više iskustva, a koje su posljedica mijenjanja radnih organizacija i odabiranja najprikladnijih, pokazuju veći osjećaj pripadnosti i odanosti organizaciji. Istraživanje o stupnju organizacijske odanosti na Sveučilištu Hercegovina, a koja je najsnažniji prediktor radne učinkovitosti (Henkin i Holliman, 2009) kao i rezultati prema kojima ovo Sveučilište ipak nije najbolja organizacija u kojoj bi mogli raditi zaposlenici moglo bi poslužiti kao osnova za daljnje istraživanje u kojem bi se utvrdila i organizacijska odanost studenata čije je studiranje u tijeku kao i onih koji su završili studijske programe fakulteta koji djeluju u sklopu Sveučilišta Hercegovina. Rezultati ovog i budućih istraživanja mogli bi poslužiti u dijagnosticiranju sveučilišnog stanja kao i u mogućim korekcijama organizacijskih karakteristika ovog mladog i perspektivnog Sveučilišta. Angle, H. I., Perry, J. L. (1981): An empirica assessment of organizational commitment and organizational effectivenes. Administrative science Quarterly, 27. str Bartolić, Z., Prelas Kovačević, A. (2011): Sustav praćenja kompetencija, radne uspješnosti i nagrađivanja radnika, Stručni časopis za teoriju i praksu menadžmenta, Vol.2, broj 2, str. 81. Blau, G., Bodal, K. B. (1987): Conceptualizing how job involvement and organizational commitment affect turnover and absenteeism. Academy of Management Review, 12(2), str Chen, W.Y., Lau, S., Nie, Y., Lim, S., Hogan, D. (2008): Organizational and Personal Predictors of Teacher Commitment: The Mediating Role of Teacher Efficacy and Identification with Schools. American educational Research Journal, 45 (3). str Decotiis, T. A., Summers, T. P. (1987): A path analysis of model of the antecedents and consequences of organizational commitment. Human Relations, 40, str Hall, D. T., Schneider, B. i Nygren, H. T. (1970): Personal factors in organizational identification. Administrative Science Quarterly, 15, str Henkin, A. B., Holliman, S. L. (2009): Urban Teacher Commitment: Exploring Associations With Organizational Conflict, Support for Innovation, and Participation. Urban Education, 44(2), str Kadović, D. (2011) Samopoštovanje i dimenzije petofaktorskog modela ličnosti kao determinante organizacione posvećenosti, Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Filozofski fakultet, Sarajevo, str. 15. Konovosky. M.A., Organ, D.W. (1996): Dispositional and contextual determinants of organizational citizenship: Journal of Organizational Behavior. Vol. 17, Issue 3. str Krapić, N., Pletikosić, S., Grabar, N. (2011): Odnos crta ličnosti i stavova prema radu i organizaciji s odgovornim organizacijskim ponašanjem. Psihologijske teme 20 (2011), str Meyer, J.P., Allen, N.J. (1997): Commitment in the workplace: Theroy, research and application. Thousand Oaks, CA: Sage Publications, str Morris, J. H., Steers, R. M. (1980): Structural influnces on organizational commitment. Journal of Vocational Behavior, 17(1), str Literatura

75 Mowday, R. T., Porter, l., Steers, R. (1982): Employee organizations linkages: The psychology of commitment, absenteesm, and turnover. New York: Academic Press., str i Podsakoff, P.M., MacKenzie, S.B., Paine, J.B., i Bachrach, D.G. (2000). Organizational citizenship behaviors: A critical review of the theoretical and empirical literature and suggestions for future research. Journal of Management, 26, str Reyes, P. (1992): Preliminary models of Teacher Organizational Commitment: Implications for Restructuring the Workplace. Madison, WI: Center on Organization and Restructuring of Schools (ERIC Document No, ED ), str ( ) Welbourne, J. et al. (2007): Coping strategies in the workplace: Realtionship with attributional style and job satisfaction. Journal of Vocational Behaviour. 70. str UDK: ISKUSTVA PRIMJENE FELDENKRAIS METODE U RADU S DJECOM SA KONGENITALNIM SENZOMOTORNIM TEŠKOĆAMA Stjepan Jelica, bacc. physioth; mag. rel. publ.; predavač Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru Vukovar, Hrvatska E-adresa: sjelica@vevu.hr SAŽETAK: Kompleksnost motoričkog ponašanja ogleda se u činjenici da je sama realizacija pokreta samo krajnja manifestacija složenih procesa hijerarhijske i paralelne kontrole živčanog sustava. Fizioterapeuti su trenirani da tretiraju deficite te najčešće polaze od onoga što pacijent ne može a svoje djelovanje često usmjeravju popravljanju i korekciji. Moshe Feldenkrais smatra da je za svladavanje senzomotoričkih poteškoća umjesto korekcije deficita potrebno stvarati uvjete u kojoj je osoba uspješna iz čega slijedi prevazilaženje motoričke teškoće. Feldenkrais metoda je oblik somatskog učenja u kojem mozak uči od tijela. Moshe Feldenkrais naglašava usku svezu mentalnog čina i pokreta te kroz neraskidivu svezu preko jednog utječe na drugo. U radu su prikazana određena iskustva rada sa djecom iz Vukovara, u dobi od 5 do 8 godina sa multiplim kongenitalnim senzomotornim oštećenjima te zajednički pokušaji povratka tih osoba svojoj ljudskoj prirodi i dostojanstvu. Ključne riječi: Feldenkrais, djeca, pokret

76 ABSTRACT: The complexity of motor behavior is reflected in the fact that the mere realization of movements is just the ultimate manifestation of the complex process of hierarchical and parallel control of the nervous system. Physical therapists are primarily trained to treat deficits and they often start from what the patient can not do. Their actions are often directed toward repair and correction. Moshe Feldenkrais believes that to overcome the sensorimotor problem instead of correcting the deficit should be to create conditions in which a person is successful and consequently, overcoming motor difficulties. Feldenkrais Method is a form of somatic learning in which the brain learns from the body. Moshe Feldenkrais emphasizes the close bond of mental action and movement and through unbreakable bond over one affects the other. This paper presents the certian experiences of working with children from Vukovar, ages 5 to 8 years with multiple congenital sensorimotor impairments and joint efforts to return these people their human nature and dignity. Key words: Feldenkrais, kids,movement Dohvatiti čašu ili se popeti uz stepenice predstavlja samo finalnu manifestaciju brojnih procesa (odluke, planiranja, aktivacije raznih sustava). Bilo bi pogrešno pretpostaviti da ono što vidimo (kontrakcije mišića i kretnje segmenata kroz prostor) zapravo isključivo predstavljaju pokret. Obzirom kako mnogi složeni sustavi hijerarhijske i paralelne kontrole iniciraju, programiraju, provode te moduliraju pokret, biomehanički pristupi koji su bili zastupljeni do pojave neurorazvojnih koncepata 40-tih godina prošlog stoljeća (Bobath, Vojta, Feldenkrais) zasigurno nisu imali potentnost promjene motoričkog ponašanja jer su bili usmjereni na korekciju biomehaničkih komponenti zanemarujući samo ishodiše pokreta-mozak. Ono što najčešće predstavlja problem u rehabilitaciji je što se na ovakvom biomehaničkom pristupu često temelje kako upute liječnika specijalista tako i fizioterapijski tretmani. Takvi pristupi svakako ne predstavljaju alat izbora u kompleksnoj rehabilitaciji osoba s neurološkim smetnjama pokreta. Cilj i smisao naše asistencije kao fizioterapeuta je stvaranje uvjeta u kojem će dijete moći iskušati varijacije, olakšati pretpostavke za varijacije, te da djeca sa senzomotornim teškoćama kao i ostala djeca, a prema svojim mogućnostima, dođu do određene radnje. Ovim procesom diferencijacije stvaramo mozak koji uči. Feldenkrais metoda kroz svoj fromat funkcionalne integracije predstavlja sveobuhvatni model rehabilitacije pokretom te je korištena u radu s djecom s multiplim kongenitalnim senzomotoričkim poteškoćama. 1. UVOD 2. ANALIZA NORMALNOG POKRETA Fenomen pokreta je determiniran i obuhvaća senzomotorne komponente kao što su: biomehaničke komponente (poravnanje, težite tijela, opseg pokreta), mišićne komponente (snaga, hipertrofija, hipotrofija, hipertonus, hipotonus, fleksibilnost), fiziološke komponente (vrsta vlakana, umor, izdržljivost, nivo glikogena), komponente neuralne kontrole (asinergije, timing, koordinacija, bilateralna koordinacija, recipročna inervacija, ravnoteža, equlibrijske reakcije), te senzorne komponente (nadzor izvođenja pokreta, korekcije brzine, amplitude, jačine)

77 Kompleksni pokreti (aktivnosti) kao što je ustajanje, sastoje se od različitih komponenti koje se realiziraju preko biomehaničkih struktura. (Jelica, 2011, 309). Sveukupna manifestacija pokretanja svakako biva prožeta emotivnim i psihičkim statusom (općenita konstitucija osobnosti, motivacija, želje, strahovi). Senzorna komponenta pokreta u svakom trenutku šalje informacije, vrši nadzor i korigira te je integralna komponenta pokreta. Motorički razvoj je opisan kao senzomotorički razvoj. Svi senzorni sustavi su involvirani vizualni, vestibularni i somatosenzorni-propriocepcijski i taktilni. (Bly, 2011). Sam pokret odvija se u tri osnovne faze (odluka, programiranje i provedba) od kojih svaka na specifičan način uvjetuje drugu. Odluka na pokret (inicijacija) može biti iz domena kognitivne komponente i usko vezana sa mentalnim činom (želim tamo) ali može biti i rezultat drugih procesa kao što je osjet žeđi. Neki se pokreti dešavaju bez ove komponente kao štu su sitne posturalne promjene položaja tijela ili ekstremiteta u svrhu rasterećenja segmenata.ili održanja ravnoteže. Refleksni pokret na nivou malog refleksnog luka također nema svjesnu komponentu. Iako je za većinu pokreta sama inicijacija u domeni korteksa i pripada svjesnoj komponenti, samo programiranje predstavlja već realizaciju automatskog programa za provođenje određene radnje, koji biva aktiviran nakon prve komponente-planiranja na način da započne programiranje (poravnanje-namještanje segmenata tijela u najpovoljniji biomehanički odnos jednih spram drugih) kako bi se zajamčio ekonomičan pokret. Na taj način se provode automatske radnje poput (ustajanja iz sjedećeg u stojeći položaj, okretanje s leđa na bok itd) kao i automatizirane radnje u koje spadaju naučene vještine (pisanje, šivenje, vožnja automobila, skijanje itd). One su u fazi učenja bile vođene korteksom ali određenim brojem ponavljanja su se automatizirale te je provedba prepuštena nižim centrima a koretks ponovno postaje slobodan za novo učenje te za funkciju razračunavanja s okolinom koja će biti objašnjena na primjeru hoda. Nakon faze programiranja slijedi faza provedbe kroz motorički zapis ( engram ili program) koji je stvoren prethodnim motiričkim iskustvom. Cijelo vrijeme neuronska senzorna mreža, sa somatosenzornim sustavima poput vizualnog, optičkog, i vestibularnog sustava prikuplja informacije o planiranom i učinjenom kao i informacije iz okoline te kalibrira i vodi pokret, a o svemu izvještava u većoj ili manjoj mjeri više centre. Cerebelum modulira aktivnost motoričkog korteksa preko povratne sprege, korigira progres i tajming izvođenja te također zaustavlja pokret u pravom momentu. (Tyldelesey, 2012b, 297). Svako motoričko iskustvo biva automatski pohranjeno u većoj ili manjoj mjeri, neovisno o našoj volji a ovisno i o važnosti samog iskustva. Ukoliko ste se jednom okliznuli na mramorne stepenice sigurno je kako ćete svaki slijedeći put prizvati to iskustvo kada se nađete ne samo na mramornim stepenicama, nego bilo kakvoj sličnoj površini. Hod kao kompleksna automatska radnja sastoji se od dva zasebna procesa-automatskog i kognitivnog. Sama inicijacija (želim tamo) spada u kognitivnu komponentu, a naginjanje trupa naprijed, iskorak i sama reakcija koračanja (proizvodnja koraka) spadaju u automatsku komponentu. U kognitivnu komponentu spada i razračunavanje s okolinom -preskakanje blata na trotoaru, zaobilaženje prepreke, mijenjanje smjera, ubrzanje i slično. 2.1 Engrami ili programi motoričkih radnji Kompleksne radnje i pokreti poput ustajanja, sjedanja hodanja, penjanja uz stepenice imaju svoje programe ili engrame po kojima se odvijaju. Svrha ovih programa je da odmijene koru mozga i vrhovne centre zadužene za planiranje te da niži centri preuzmu stereotipnu provedbu samog pokreta iako uvijek postoji sprega viših i nižih centara. Najviši nivo motorne aktivnosti je sačinjen između kortikalnog motornog područja zajedno sa bazalnim ganglijama i cerebelumom. (Tyldesley, 1996a, 294). Viši centri će se uključivati ukoliko niži ne mogu sami riješiti problem ili ako trebaju obaviti zadaću za koju su zaduženi (voljna modulacija pokreta) i tada pokret na kraće ili duže vrijeme dobija voljnu komponentu. Neuroanatomski gledano, niži centri poput napr. vestibulocerebeluma imaju izravnu vezu sa senzornim sustavima poput očiju ili vestibularnog aparata koji vode i po potrebi reagiraju odnosno moduliraju pokret. Ti su centri brzi i ne moraju ali niti ne mogu čekati uključenje korteksa prilikom potrebe za naglom ili redovitom korekcijom ravnoteže, izazivanjem zaštitne reakcije ili slično. Prilikom nagle promjene položaja na biciklu oni će sami reagirati i održati ravnotežu. Ovi obrazci nastali su na pozadini senzornih informacija i feedback-a, normalnog tonusa, reakcija balansa kao i posturalnih reakcija. Funkcionalna procjena pokreta i kvalitete obrazaca pokreta temelji se na senzomotornim komponentama te ih je potrebno individualno procijeniti i vrednovati (Pešec, 2008,11)

78 2.2 Rehabilitacija pokretom Kroz analizu normalnog pokreta vidljivo je kako iza pokreta stoje složeni procesi suradnje hijerarhijske i paralelne (senzorne) kontrole te da ukoliko želimo mijenjati motoričko ponašanje svakako moramo razumjeti i utjecati na pozadinu na kojoj nastaje obrazac kompleksnog pokreta. Istraživanja posturalne kontrole istražuju utjecaj vizualnog, vestibularnog i proprioceptivnog osjeta na ravnotežu u različitim uvjetima. (Lundy, 2013) Često se rehabilitacijski principi osoba sa senzomotoričkim smetnjama temelje na postulatima biomehaničkih principa koji forsiraju jačanje samih mišića ili položajne korekcije. Dijete koje nosi cipele za unaprijeđenje hoda nosit će te cipele većinu dana.(sieglinde, 2006, 219). Usljed nepoznavanja neurofiziološke pozadine pokreta te nerazumijevanja kompleksne problematike rehabilitacije osoba sa smetnjama tonusa, senzorike i pokreta, često se pribjegava pasivnim vježbama. Takav pristup često bude i kontraproduktivan jer može kroz povećanje miotatskog refleksa na istezanje samo još više etablirati patološki posturalni obrazac. Učinci na neuroplastičnost mozga su zanemarivi ili nikakvi. Primjenjujući pasivni pokret postoje male šanse za stvaranje novih puteva sinapsi dendrita (Moshe,1981,141). Takvi pristupi poput razgibavanja, istezanja, ili ortoza imaju vrlo ograničenu moć utjecaja na sustave koji iniciraju, vode i moduliraju pokret i na njih nemaju željene učinke u smislu povećanja efikasnosti ili eficijentnosti pokreta a u dosta slučajeva mogu biti i kontraproduktivni. Niti se problem nalazi u mišićima niti će se u njima naći rješenje. (Baniel, 2012a, 14). Fizioterapeuti dolaze iz miljea u kojem ih treniraju da popravljaju deficite. Većina fizioterapeuta kada vidi spastičnu ruku ili ukočen zglob, usmjeri svu svoju pažnju na nedostatak gubeći iz fokusa cjelovitost osobe. Ne mislim ovdje samo na cjelovitost u tjelesnom smislu. Svaki identitet je zapravo spoj emocioalne, psihičke komponente, želja, strahova, planova i iskustava. Iako je jako primamljivo prihvatiti se prvo deficita, to zapravo nije dobar put. Prevazići teškoću ili ograničenje zapravo znači učiti. Ali se ne može, ili se može puno teže ako se krene od onoga što je teško. Na taj se način najprije stvori frustracija. Zatvorit će se i zakočiti funkcionalni potencijal. Umjesto da se fokusiram na Graceinu paraliziranu desnu ruku, okrenula sam Graceinu pozornost na zdrave dijelove njezina tijela. (Baniel, 2003, Working with the whole body, para 71). Jer za učenje su važni kako faktori okoline, tako i unutarnji faktori. Neuspjeh neminovno koči ili zaustavlja proces učenja. Kod djece to rezultira plačem, rezignacijom i odbijanjem suradnje. Smislenije se čini započeti s onim što dijete može i vidjeti do kuda možemo stići. Ako za trenutak zastanemo, i odmaknemo se nekoliko koraka od filozofije kako se moramo prvo uhvatiti u koštac s deficitima, nego pristupom stvorimo okolinu u kojoj je dijete uspješno-investirali smo u fantastičnu budućnost pozitivnih ishoda. Čovjekov život je kontinuirani proces, a napredak je potreban u kvaliteti procesa. Što se jasnije razumiju osnove procesa, to će dostignuća biti veća. (Feldenkrais, 1987a, 33). 2.3 Feldenkrais metoda Utemeljitelj metode je dr. Moshe Feldenkrais, izraelski fizičar, doktor znanosti, predavač na Sorboni. Imao je crni pojas u judou, te je suosnivač najstarije judo škole u Francuskoj koja egzistira i danas. Kada su Nijemci ušli u Pariz godine Moshe emigrira u Veliku Britaniju, gdje njegovi radovi na usavršavanju sonara rezultiraju s nekoliko patenata. Obnovivši jednu staru ozljedu koljena na nogometu, odbio je operaciju u kojoj su mu predviđali naizvjestan ishod, te je započeo istraživanja u smjeru samorehabilitacije koristeći znanja iz fizike, biomehanike, borilačkih vještina koja će kasnije evoluirati u Feldenkrais metodu. Godine vraća se u Izrael, godine nastanjuje se u tel Avivu te započinje sa razvojem i podučavanjem svoje metode. Lekcije svoje metode davao je i tadašnjem premijeru Ben Gurionu kojeg je uspio u poodmakloj dobi naučiti stoj na glavi u joga položaju. Prvu grupu od 13 učitelja Feldenkaris metode educirao je od godine kako bi mogli Feldenkrais metodu prezentirati i drugima. Ljetnim tečajevima u San Francisku od godine educirao je još 65 učitelja metode. Zadnju grupu učitelja metode educirao je godine u Masachusetsu, a s podučavanjima je prestao godine. Održao je brojna predavanja o metodi širom svijeta, te prezentacije svoje metode široj publici kroz tečajeve u formatu ATM (Svjesnost kroz pokret) te godinama radio FI (Funkcionalnu integraciju) u individualnom formatu na pacijentima, kako odraslima tako i djeci

79 Napisao je knjige Body and Mature Behavior, Awareness Through Movement, The Case of Nora: Body Awareness as Healing Therapy, The Elusive Obvious, The Master Moves, The Potent Self, Embodied Wisdom, sedam knjiga o Judo-u te brojne članke i radove na stručnim skupovima. Umro je godine a danas postoji više od 2000 Feldenkrais praktičara, koji nakon četvorogodišnjeg obrazovanja podučavaju metodu te je izravno i koriste. Feldenkrais metoda se prakticira u dva formata ATM (Awareness Through Movement-svjesnost kroz pokret) i FI (Functional integration-funkcionalna integracija). Metoda počiva na principu da je svaki neurološki sustav kao i sama osoba različit. U ATM formatu voditelj struktuira lekcije prema određenoj tematici (rotacije, fleksija, ekstenzija, koordinacija, ravnoteža i slično) te kroz usmene upute daje smjernice a izvođači osobno slijede upute, sami formirajući amplitudu, puteve-trajektorije pokreta. Na taj način, kroz vlastitu percepciju tijela i prostora, pokušavaju sustav dovesti u stanje optimizacije pokreta tj. promijeniti upravo neurofiziološke parametre na kojima nastaju engrami pokreta. Rezultati su poboljšanje koordinacije i eficijentnosti izvođenja. U istraživanjima (Batson 2012) provedenim na pojedincima nakon moždanog udara rezultati sugeriraju da je napredak u funkcionalnoj mobilnosti moguć kod pojedinaca sa moždanim udarom koristeći grupni format Feldenkrais metode. U istraživanju provedenom na 78 pacijenata, sa nespecifičnim muskuloskeletalnim problemima od kojih su činile 64 žene i 14 muškaraca, podijeljenih u tri grupe, rezultati sugeriraju značajno poboljšanjeu smanjenju apatije, bola i poboljšanja samopercepcije (Britt, 2001). Metoda je namijenjena svima, bez obzira na tjelesnu spremu i zdravstveno stanje, te skoro da i nema kontraindikacija za primjenu metode. Drugi fromat je FI (funkcionalna integracija) i predstavlja individualan rad sa pacijentom. U ovom formatu voditelj rukama istražuje mogućnosti i prepreke u pokretanju pacijenta, vodi, kreira rješenja za pojedine segmente na tijelu a sve se odvija polagano, tako da iako se ponekad čini da je pacijent biomehanički pasivan, njegov neurološki sustav prima ove informacije i integrira ih u novo motoričko ponašanje. Takv pristup zapravo predstavlja input koji ima potencijal mijenajti sam kalup-engram pokreta te stoga i poboljšati funkcionalnost pokreta. Feldenkrais je edukacijski sustav dizajniran kroz korištenje pokreta i percepcije u cilju poboljšanja funkcije (Ulrich, 2001). Metodu pored pacijenata sa problemima lokomotornog sustava koriste zapravo svi profili ljudi od sportaša, glazbenika, plesača, glumaca, pa sve do ljudi koji žele poboljšati svoju kvalitetu svakodnevnog pokretanja. Potentnost Feldenkrais metode se ogleda u tome što je metodu moguće kombinirati sa drugim terapijskim pristupima i metodama. Terapeuti raznih profila kombiniraju Feldenkrais metodu sa drugim vidovima rehabilitacije (logopedski tretmani, joga) te su kod određenog broja zastupljeni i stavovi da se metoda niti ne može odvojiti od ostalih modaliteta te da u radu inkorporiraju procese percepcije, svjesnosti o pokretu, vizualnog te da su se nakon edukacije o Feldenkrais metodi njihove vještine kao fizioterapeuta iznimno povećale (Buchannan, 2014). 3. ISKUSTVA PRIMJENE FELDENKRAIS METODE U RADU S DJECOM Iako Feldenkrais metoda po mom osobnom mišljenju i iskustvu ima velike komparativne prednosti u odnosu na neke druge pristupe, izdvajati jednu metodologiju i najavljivati je kao čudotvornu u radu s osobama s neurološkim smetnjama, jako je pogrešno. Osim što tako roditelji ili skrbnici pacijenata troše velike količine novca na isprobavanje čudotvornih metoda, gubi se fokus te se daje prednost metodi umjesto analitičkom razmišljanju o problemu, temeljem kojeg bi se izabrali adekvatni pristupi i slijedom toga metode. Fizioterapeuti, radeći jedan posao koji je ciklički, lako upadaju u situaciju ponavljanja samog sebe. Često se desi i da primjena određenog pristupa ili metode da svoj doprinos te da vremenom njezin učinak ne polučuje više iste efekte. Vjerojatno se to događa iz dva osnovna razloga. Jedan je adapatacija pacijenta na određeni input a drugi je pojava aplikativnog platoa u primjeni vještine kod samog fizioterapeuta. Tada je uputno razmisliti o kombinaciji metoda, promjeni sustava ideja u radu, ili uvođenju drugih strategija. 3.1 Što su postignuća? Svjedoci smo sveopće manije mjerenja, evidentiranja, rangiranja. Sve više segmenata života pretvara se u jednu olimpijadu rezultata, brojki, uspoređivanja. Od rezultata što ih donose PISA testovi još je potresniji zanos s kojim se molimo rangiranjima. Stoga se gotovo neurotično fiksiranje na rangliste svih vrsta

80 može interpretirati kao osveta modernog medijskog društva egalitarnim načelima demokracije (Liessmann, 2008, 67). Međutim vrlo je teško izmjeriti neke suptilne pojavnosti ljudske prirode, pogotovu u rehabilitaciji osoba s neurološkim smetnjama pokreta, precepcije i senzorike. Na žalost, u ovom kompleksnom području sa heterogenom populacijom teško je nabaviti pouzdane znanstvene dokaze za intervencije koje činimo (Lewitt, 2004,11). Cilj ovog rada nije prezentacija brojki i dokaza, nego osobni doživljaj prolaska nekih neutabanih staza. Vrlo je teško izmjeriti oduševljenje jedne majke kada sam je pitao što ima novoga kod dječaka s kojim radim: Jučer me prvi put zagrlio svojim rukama! Ono što zaključci rada sugeriraju je da djeca često okarakterizirana kao spastična, to zapravo nisu. Ne ulazeći u raspravu o definiciji spastičnosti, hipertonusa ili asociranih reakcija, iskustvo ukazuje na to da zapravo loša funkcionalna organizacija daje sliku spastičnosti te da strukturalne promjene na mišićima, ligamentima, zglobovima i mekom tkivu nisu nastupile u onoj mjeri da skroz onemoguće funkcionalni napredak. Funkcionalna restrikcija se može uspješno tretirati zahvaljujući adaptivnoj sposobnosti funkcionalne reorganizacije središnjeg živčanog sustava (Jelica, 2009, 71). Ovo su neki primjeri feedback-a roditelja djece s kojima sam radio: Čini mi se da sada više žvače hranu te ne podriguje nakoh obroka toliko. Počeo je okretati glavu i pratiti automobile na cesti što prije nije činio Sad kada se kupa dohvati čamac koji je udaljen ispred njega u kadici a počeo je i pljuskati rukama po vodi. Sada podigne nogu kada mu oblačim cipele za van. Čini mi se fokusiraniji, počeo je gledati prolaznike iz kolica kao i auta koja prolaze Noge sada savije u kolicima, ljepše sjedi i više ne klizi iz njih Sam drži flašicu iz koje pije. Koristi obje ruke za dosta stvari Pokazuje rukom prema televizoru kada želi crtani Počeo je govoriti njam njam kada je gladan Počeo je pokazivati interes za stvari oko sebe i propinje se na stol kako bi nešto dohvatio. Prije nije mogao samostalno držati glavu kada bismo ga pokušavali staviti u sjedalicu na biciklu, sada to čini dosta uspješno. Prije bi gubio ravnotežu u sjedećem položaju, sad se može sam korigirati. Dok ga držim u krilu, glavu drži puno duže i to bez moje pomoći Čini mi se kako puno bolje diše jer je prije jako često kašljao i imao puno sekreta u plućima. Počeo se rotirati na podu.... Sav je nekako životniji i živahniji Može samostalno prehodati cijelu dužinu sobe Oslobodila se straha od pada u nevjerojatnoj mjeri Gore opisani primjeri su samo manji broj povratnih informacija i predstavljaju samo neke konkretne ekstrahirane slike novousvojenog motoričkog ponašanja. Zapravo, najčešće se dešava više stvari kod pojedinog djeteta, a pojedine uspješne sekvence polagano postaju sveukupno uspješnije motoričko ponašanje. Nešto od toga biva usvojeno, nešto djeca koriste jedno vrijeme pa opet odbace, a nešto pređe u trajno motoričko ponašanje. Naravno, usvojeno motoričko ponašanje izravno pokazuje da je došlo i do poboljšanja na senzornom preceptivnom i emotivnom planu kao pozadini motoričkog funkcioniranja. Podignuti nogu kada majka oblači cipele ne predstavlja puko savijanje koljena nego smisleno motoričko funkcioniranje u kontekstu okoline. Kako raste stupanj onoga što mogu samostalno učiniti, raste i njihovo emotivno zadovoljstvo, što roditelji također primijete i o čemu izvijeste

81 3.2 Koliko, kada, kako? Vremenom sam došao do nekog odnosa rada i odmora u radu s djecom. Susrećemo se dva puta tjedno, po sat vremena. Naravno, dio vremena odlazi na neformalni pristup, promatranje pokretanja, ponašanja, i razmišljanja kako upravo trenutno ponašanje i fokus na određenu radnju od strane djeteta zapravo uklopiti u funkcionalnu integraciju. Na taj način upliv fizioterapeuta minimalno remeti trenutnu preokupaciju djeteta i samo je logičan nastavak onoga što dijete već čini. Kako proces napreduje, fizioterapeut može dodati, izbaciti ili promijeniti funkcionalni cilj (Umphred et all, 2013,13). Pokušavam izabrati vrijeme kada je dijete raspoloženo za kontakte. Naravno kako to nije uvijek moguće, ali roditelji u tome igraju ključnu ulogu. Oni poznaju djetetov ritam spavanja, hranjenja, raspoloženja te u suradnji s njima biramo najpovoljnije vrijeme za susret. Nekad iskoristimo upravo dnevne aktivnosti poput hranjenja kako bismo to pretvorili u funkcionalnu integraciju. U formatu funkcionalne integracije Feldenkrais metode, velika pozornost se posvećuje funkcionalnoj organizaciji kralježnice. Mnoge smetnje tonusa nogu i ruku zapravo su slika smetnje a uzrok se nalazi na nefunkcionalnosti trupa. Isti funkcionalni problem srećemo i kod odraslih iz kojeg proizilaze mnogi problemi lokomotornog sustava. Kako dostižemo odraslu dob sloboda pokreta našeg tijela biva značajno smanjena, zbog toga što većina naših dnevnih aktivnosti uključuje dominantno savijanje kralježnice u jednom smjeru-prema naprijed (Zemach,1990,47). S poboljšanjem organizacije trupa i glave i funkcionalnost ekstremiteta se povećava te ruke i noge postaju funkcionalnije. Iako je evolucija oslobodila ruke od lokomotorne zadaće hoda, njihova funkcionalnost značajno doprinosi mogućnosti hoda. Kako sugerira i (Blouin 2010) rezultati čini se smislenim da je motorički korteks dio neuronske mreže koja doprinosi modulaciji aktiviteta ruku tijekom hoda. Obzirom kako djeca polaze i druge vidove rehabilitacije, potrebno je naći najbolji odnos rada i odmora. I djeca kao i sportaši, mogu biti pretrenirani. Vrijedi ista analogija. U radu se stvaraju inputi na neurofiziološki sustav a u odmoru bi sustav trebao reagirati adaptacijom na inpute u većoj ili manjoj mjeri. Neurološka rehabilitacija svakako nije stvar kvantitete. U radu polazim od iskustva da djeca radije prihvaćaju sitne nepodobštine u ponašanju (čupanje papira, pljuskanje po vodi, lupanje poklopcima i slično). Tako im osiguram nešto od toga ukoliko je potrebno dok rukama istražujem mogućnosti i prepreke u njihovom pokretanju. Nekada to nije niti potrebno, jer je format funkcionalne integracije toliko nenametljiv, da djeca često nisu niti svjesna da se s njima nešto radi, odnosno da su dio procesa. Ponekad, ukoliko je dijete uznemireno, funkcionalnu integraciju je moguće činiti i dok majka drži dijete u naručju. Međutim, obično već nakon nekoliko susreta, kod većine djece, moguće je raditi bez prisustva roditelja jer je ovaj format zapravo često samo logičan nastavak njihovog trenutnog funkcioniranja ili unaprijeđenje već postojećih funkcija. Obzirom da se polazi od onoga što dijete može, razina frustracije je daleko niža od metodologija klasičnog vježbanja, što god to značilo. Ako želiš biti prijatelj mojoj kćerki prvo što trebaš napraviti je zaboraviti da ima oštećenje funkcije udova (Kleinn, 2001, How to be my daughter friend, para 5). Pokušavajući stvoriti uvjete za položaj ili pokret, ne forsiram samo izvođenje radnje. Mozgu na taj način šaljemo motoričku bubicu te se sama radnja zapravo pojavi u trenucima svakodnevnog života, bez prisustva fizioterapeuta, kada mozak kroz doživljene varijacije kroz FI format zapravo sam ekstrahira određene dijelove i od njih načini novu aktivnost. Optimum iskustva u svakom zadatku je onaj koji je perfektno balansiran kako ne bi bio niti pretežak niti prelagan (Csikszentmihalyi, 2002). To nipošto ne mora biti i često nije ono što smo mi pretpostavljali. Međutim, to predstavlja i suštinu ovog pristupa. Pokret je zapravo ishod a ne cilj tretmana. Pojavit će se napredak u djelovanju i kretanju tek nakon promjena u mozgu i živčanom sustavu. To poboljšanje tjelesne akcije odražava promjenu u središnjoj kontroli, koja je ekskluzivni organ. Promjena u središnjoj kontroli je promjena živčanog sustava.. (Feldenkrais,1987b, 36) Sklopka za učenje Kad bi zdravo dijete pokušali učiti hodati na način da mu mi pomičemo noge, vjerojatno bi samo pogoršali stvar. Način na koji bi mi forsirali radnju ne bi bio onaj na koji će je dijete u konačnici usvojiti. S druge strane, forsiranje same radnje uopće nije način kako dijete do nje dolazi

82 Kako bi bili istinski od pomoći djetetu sa posebnim potrebama, moramo ustuknuti od pokušavanja da natjeramo dijete da učini ono što ne može. (Baniel, 2012b, 19). Dijete nema viziju kompletne radnje niti njenog finalnog ishoda. Ono kako dijete uči je zapravo izvođenje mnoštva varijacija, pokušaja, prije negoli iz tih pokušaja ekstrahira ono najbolje i najoptimalnije za njega. Na kraju se iz pojedinih elemenata rodi kompleksni pokret. U ovom se segmentu djeca sa smetnjama u pokretu uopće ne razlikuju od djece bez teškoća. Učiti pokretu, tako da se dijete prisiljava izvoditi samu radnju, ne predstavlja dobar put. Zaključno, ovo se uklapa i u tezu, da je način na koji uče zdrava i djeca s smetnjama pokreta zapravo isti. Razlika između zdrave djece i djece s poteškoćama zapravo nije u modelu učenja, nego u upražnjavanju tog modela. Kako se zdravo dijete nalazi u situaciji da isprobava mnoštvo izbora u pokretu, ono će metodom pokušaja i pogreške doći do, za sebe zadovoljavajućeg, izvođenja kompleksne radnje. Ono što bolesnom djetetu predstavlja problem je nemogućnost da si samo priušti iskustvo različitih varijacija. Nemogućnost varijabilnog motoričkog ponašanja te korištenje istih, često neuspješnih kalupa, ne dovodi do diferencijacije uspješnog i neuspješnog iz čega ne proizilazi učenje. Pored intencije, i sam način provođenja pokreta je zapravo specifičan za svaku individu, i ovisi od mnoštva razloga, genotipskih kao i fenotipskih. (Gjelsvik, 2007). Forsiranjem same radnje se zapravo preskaču procesi rađanja pokreta te mozak ne poznaje pojedine segmente koji čine radnju. Samo forsiranje provedbe nikada nije povezano s djetetovom intencijom i time se ne stvaraju uvjeti da dijete ponovo u smislenom kontekstu do nje dođe. Zdrava djeca u procesu motoričkog učenja sama čine varijacije dok djeca sa smetnjama trebaju nas da im priuštimo varijacije. Do pokreta ipak moraju doći samostalno. Sva djeca uče svoje iskustvo, ona nužno ne uče ono što smo mi namjeravali da ona uče.(baniel, 2012c,25). Pokret koji tako nastane iz osobnog identiteta ima šansu preživjeti, te ponovno biti korišten u smislenom kontekstu. Usavršavanjem medicine kroz razvoj znanosti te kroz emirijska iskustva kliničara sve više se povećava stopa preživljavanja djece sa kongenitalnim senzomotoričkim oštećenjima, koja još ne tako davno u prošlosti ne bi preživjela, možda ne zbog senzomotoričkih deficita nego zbog komplikacija na drugim organskim sustavima. S druge strane razvoj digitalnog društva, označio je proces globalizacije i u ovom području. Škola gubi primat u edukaciji a roditelji se kroz internet međusobno upoznaju, umrežavaju, razmjenjuju iskustva, te organizirajući se kroz udruge istražuju pristupe i metode koje im prije deceniju ili dvije nisu bile pristupačne. Zbog ovakvih okolnosti, dolazi do sve veće potrebe za kvalificiranim fizioterapeutima iz područja neurorazvojne fizioterapije, te se i oni sami u okviru svoje cjeloživotne edukacije istražuju nove metodologije. Feldenkrais metoda se nameće i kao didaktički pristup-koncept ali i kao kreativno rješenje za probleme pokretanja a pored spomenutog, njena prednost se ogleda i u činjenici da nema kontraindikacija te je komplementarna sa svim ostalim neurorazvojnim ili rehabilitacijskim pristupima. Nekoliko problema karakterizira rehabilitaciju osoba sa senzomotoričkim problemima. Jedan od njih je svakako vremenski kontinuum samog rehabilitacijskog procesa, koji zapravo nikada ne završava, što mnogim fizioterapeutima ne predstavlja atraktivno područje stručnog djelovanja. Puno truda treba biti uloženo za dobivanje malih i često neizvjesnih rezultata. Drugi pak navode kako jednostavno ne mogu gledati dječiju patnju, mada ova tematika otvara jedno široko područje poimanja patnje te preispitivanja vlastitih pozicija i relativnosti što je uspjeh ili sreća u životu. Međutim, to su svakako izbori na koje svatko ima pravo. Treći problem je svakako financijske prirode jer primjena specifičnih znanja i metoda zapravo stoji roditelje znatno više nego državni fizioterapeutski tretman. U konačnici, u nekim se slučajevima sam proces svede na zadovoljenje forme kroz vjerovanje kako će isključivo fizioterapeuti riješiti nečije stanje. Zbog ovih i drugih okolnosti, nekad cijeli proces krene linijom manjeg otpora pa se rehabilitacija zasniva na biomehaničkim pristupima koji svakako ne predstavljaju alat prvog izbora u ovom području. Od njih ne treba zazirati, svakako da određeni postupci i pomagala imaju svoje mjesto, ali kao edukacijsko-rehabilitacijski proces, nisu adekvatno rješenje. Rezultati ovog rada su zapravo u formi iskustva i deskriptivne su prirode, bez kvantificiranja istih i upotrebljavanja kliničkih testova za njihovo dobijanje. ZAKLJUČAK

83 Literatura Smatram kako rad može u prvom redu informirati roditelje ili stručnjake, a smjernice evidentirane u radu mogu poslužiti kao osnova daljnjih istraživanja. Zahvaljujem se roditeljima i djeci, članovima udruge Vukovarski leptirići jer bez zajedničkih predivnih iskustava niti ovaj rad ne bi bio napisan. Njihovom razvoju i napretku svakako iznimno pomažu i timski rad u udruzi kroz rad defektologa, logopeda, primjene brain jim-a, neurofeedback-a te lasera za kvantno integriranje primitivnih refleksa (QRI). Udruge zapravo preuzimaju na sebe odgovornost za ono što država treba pružiti ovoj djeci kroz zakonsku legislativu Dekleracije o pravima osoba s invaliditetom, koju je Vlada, čini se, samo dekleratvno donijela godine, ali se na tom planu čini još uvijek malo ili ništa. Koristeći Feldenkrais metodu kao i četrnaestogodišnje iskustvo u radu, sintezom znanja i iskustava te fokusiranjem svega u jednu točku kako bi se za pacijenta pronašlo najbolje rješenje u datom trenutku, moguće je postići značajna poboljšanja funkcionalnog statusa djece. Baniel, Anat, (2003) Working with the whole body, u: Cerebral Palsy Magazine. Baniel, Anat, (2012) Kids beyond limits, New York, Penguin Book Ltd. Batson, Glenna (2005) Effects of Feldenkrais awareness through movement on balance in adults with chronic neurological deficits following stroke: A preliminary study, u: Journal of Evidence-Based Complementary & Alternative Medicine,Vol.10, No.3, str Blouin, Jean-Sebastien, Fitzpatrick C. Richard, (2010) Swing those arms: automatic movement controlled by the cerebral cortex, u: J Physiol. 588 (Pt 7), str Bly, Lois, (2011) Components of typical and atipical motor development, NDT Association, California. Britt Malmgren-Olson, Eva, Armelius, Bengt-Ake, Armelius, Kerstin, (2001), A comparative outcome study of body awareness therapy, Feldenkrais, and conventional physiotherapy for patients with nonspecific musculoskeletal disorders: changes in psychological symptoms, pain, and self-image, u Physiotherapy theory and practice,vol. 17, No. 2, str Buchanan, Ulrich (2001) The Feldenkrais method: a dynamic approach to changing motor behavior, u: Res Q Exerc. Sport,72(4): Buchannan, Ulrich, Nelsen, N., Nicole, Geletta, Simon (2014), United States guild certified Feldenkrais teachers: a survey of characteristics and practice patterns, u: Complement Altern Med., 14: 217. Csikszentmihalyi, Mihaly, (2002) The classic work on how to achieve happines, London, Rider&Company. Feldenkrais, Moshe,(1981) The elusive obvious,capitola (Canada), Meta publications. Feldenkrais, Moshe,(1997) Awareness Through Movement, Middlesex, Penguin Book. Gjelsvik, Bente, (2007) Form und funktion, Stuttgart, Georg Thieme Verlag KG. Jelica, Stjepan, (2011) Optimizing the function of uspstanding activities in adult patients with acquired lesions of the central nervous system by using Bobath concept approach-a case report, u:colleguim Antroplogicum, Vol 35, Supplement 1, str Jelica, Stjepan, Šeper, Vesna (2009) Feldenkrais metoda i funkcionalna restrikcija-praktičan alat za kreativna rješenja u pokretu, Zbornik radova, prvi kongres studija fizioterapije Zdravstvenog veleučilišt au Zagrebu s međunarodnim sudjelovanjem, Zadar. Kleinn, D., Stanley, (2001) You will dream new dreams, New York, Kensington books. Lewitt, Sophie,(2004) Tretament of cerebral palsy and motor delay, Oxford, Blackwell Publishing. Liessmann, P., Konrad (2008) Teorija neobrazovanosti-zablude društva znanja, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk. Lundy-Ekman, Laurie, (2013) Neuroscience: Fundamentals for rehabilitation, St. Louis, Elsevier. Pešec, M., Schuster, S., (2008) Osvrt na metode fizioterapijske procjene u neonatalnoj fizioterapiji, Zbornik radova, Konferencija Hrvatskog zbora fizioterapeuta, Donja Stubica. Sieglinde, Martin,(2006) Teaching motor skills to children with cerebral palsy, Bethesda (USA), Woodbine house. Tyldesley, Barbara, Grieve, I., June, (1996), Muscles, nerves and movement-kinesiology in daily living, UK, Blackwell Science. Umphred, A., Darcy, Lazaro T., Rolando, Roller R., Margaret, Burton, U., Gordon, (2013) Neurological rehabilitation, Missouri, Elsevier. Zemach-Bersin, David, Zemach-Bersin Kaethe, Reese, Mark (1990) Relaxercise, San Francisco, harper Collins Publishers

84 UDK: PRISTUPI U RADU S DJECOM S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU Doc. dr. sc. Edin Mujkanović SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: e_mujkanovic@hotmail.com Prof. dr. sc. Sadeta Zečić SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: sadetaz811@yahoo.com SAŽETAK: Suvremeni pristup u radu s djecom s poteškoćama u razvoju se ogleda u potrebi omogućavanja adekvatnih uslova svakom pojedincu da se razvija i izgrađuje (odgaja i obrazuje)u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima. To podrazumijeva permanentno razvijanje škole, mijenjanje njene organizacije, stila i karaktera rada u skladu s intenzivnim svijetom promjena i potrebama pojedinca uvjetovanih tim promjenama. Tradicionalni pristup u radu s djecom s poteškoćama u razvoju, ili specijalni odgoj i obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju, je integralni dio odgoja i obrazovanja i podrazumijeva edukaciju osoba kojima je potreban poseban korekcioni rad. 167

85 Predmet istraživanja je komparativna analizasuvremenog i tradicionalnog pristupa u radu s djecom s poteškoćama u razvoju kako bi utvrdili prednosti i nedostatke jednog i drugog pristupa u radu s djecom s poteškoćama u razvoju.kroz provedeno istraživanje možemo lako prepoznati najznačajnije poteškoće koje se javljaju u suvremenom i tradicionalnom pristupu u radu s djecom s poteškoćama u razvoju, identifikovati pristupe u radu koje ispitanici smatraju najkorisnijim za unaprjeđenje tradicionalnog i suvremenog odgojno-obrazovnog procesa. Na osnovu uvida u suvremeni i tradicionalni pristup u radu s djecom s poteškoćama u razvoju i rezultata istraživanja stavova nastavnika, roditelja i učenika željeli smo doći do realnih karakteristika oba pristupa u radu i mogućih potreba obrazovanja djece s poteškoćama u razvoju u modelima rada koje smo istraživali. Ključne riječi: inkluzija, suvremeni pristup, tradicionalni pristup ABSTRACT: Traditional approach to work with children being developmentally handicapped or, more specifically, special upbringing and education of children having the problems in development, is an integral part of upbringing and education and it considers education of persons who need a special kind of correction work. Modern approach to the work, on the other side, is reflected in a need of providing, to any individual, adequate development of a personality according to his own abilities and capacities. Subject of this research is analysis of modern and traditional approach to the work with children having developmental problems. It is necessary to judge the merits and characteristics, similarities and differences as well as all advantages and disadvantages of either approach referring to the activities in the work with children having developmental problems. The results of this research are good indicator of a kind and extent of support necessary to all supporters of the modern approach in the work with children with developmental difficulties within process of reorganization of formal system of education and upbringing and all that in accordance with principles of inclusion policy and practice. Key words: inclusion, modern approach, traditional approa Odgoj i obrazovanje staro je koliko i ljudsko društvo i međusobno su u tijesnoj korelaciji. Od samoga rođenja djeteta radi se na bogaćenju njegovih iskustava, unaprijeđenju odgoja i obrazovanja. Sva dosadašnja saznanja koja su stara više od 2000 godina ukazuju da bez odgoja nema znanja i obratno. Upravo ta, uzajamna povezanost odgoja i obrazovanja omogućava da se dijete svestrano razvija. Uza sve otpore i mnoge proturječnosti, pedagogija se danas sve više strukturira i razvija u ozračju suvremenih znanosti pridonoseći i kvalitetno novom pomaku područja koje proučava. Upravo suvremeni znanstveno-tehnološki razvoj dovodi i pedagogiju pred nove izazove, što se očituje u novim zadacima, pristupima i rješavanju novonastalih proturječnosti odgoja i obrazovanja, u novom strukturiranju njezinog bića kompatibilnog nastupajućoj civilizaciji informatičkog društva, kao i u novom suvremenom pristupu u radu s djecom s poteškoćama u razvoju (Pivac, 2000: 15). Tradicionalni pristup u radu s djecom s poteškoćama u razvoju ili specijalno školstvo predstavlja jednu od najmlađih grana školstva. Specijalni odgoj i obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju je integralni dio odgoja i obrazovanjai podrazumjeva edukaciju osoba kojima je potreban poseban korekcioni rad. Osobama s poteškoćama u razvoju smatraju se one osobe kojima je u procesu odgoja i obrazovanja zbog raznih lakših i težih oštećenja ili poremećaja, odnosno razvojnih problema i teškoća (oštećenje vida, oštećenje sluha, tjelesna invalidnost, cerebralna oštećenja i bolest, intelektualne teškoće, poremećaji u glasu i govoru, poremećaji u ponašanju i ličnosti, kombinovanesmetnje i hronične bolesti), potreban poseban korekciono rehabilitacioni tretman, zdravstvene zaštita i druga pomoć, dakle multidisciplinarni stručni pristup u rehabilitaciji. Specijalni odgoj i obrazovanje prihvata u svim segmentima utemeljene pretpostavke predškolskog, osnovnog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja djece s poteškoćama u razvoju, ali podrazumijeva multidisciplinarni korekcioni rehabilitacijski tretman po kategorijama. Veći broj djece s blažim poteškoćama u razvoju, primjenom posebnih pedagoško - rehabilitacionih postupaka i sredstava može se u redovnim i specijaliziranim predškolskim ili odgojno-obrazovnim ustanovama uspješno odgajati i obrazovati, odnosno osposobljavati za samostalan život i rad, dok je nekim UVOD PRISTUPI U RADU

86 osobama s poteškoćama u razvoju neminovna doživotna briga i pomoć drugih osoba, odnosno zaštite u posebnim, socijalnim, zdravstvenim i drugim ustanovama. Ustanove specijalnog odgoja i obrazovanja u pravilu imaju objekte namjenski građene, sa dvorištem, igralištem i zelenim površinama, koje bi djeci s poteškoćama u razvoju koristile za radno-korekcione aktivnosti. Objekti su opremljeni savremenim nastavnim sredstvima i neophodnim didaktičkim materijalom. Takve su zgrade iznutra i izvana bez arhitektonskih barijera sa rampama, širokim hodnicima, enterijerima posebno projektiranim. Za slijepu i slabovidnu djecu obezbijeđeno je prevođenje udžbenika na Brajevo pismo. Za djecu oštećena sluha uporedo s edukacijom obezbijeđena je rehabilitacija slušanja i govora. Ovakav pristup odgoju i obrazovanju djece s poteškoćama u razvoju temelji se na shvatanju da se u specijalnim ustanovama mogu osigurati bolji uslovi za rad i razvoj učenika s poteškoćama u razvoju. Razvojem društva, strujanjem savremenih ideja sa zapada i pod uticajem različitih međunarodnih organizacija i drugih faktora zainteresiranih za razvoj obrazovnog sistema počelo se sve češće postavljati pitanje opravdanosti specijalnog odgoja i obrazovanja, posebno odvajanja učenika s lakšim poteškoćama u razvoju. Otvaranje specijalnih škola, povijesno gledano, svakako je bio važan korak koji je inicirao ukidanje stoljetne socijalne odbačenosti i izolovanosti djece s poteškoćama u razvoju. Pored toga, otvaranje ove vrste škola dovelo je do toga da su danas prava na odgoj i obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju opće priznata. Do sredine prošlog stoljeća djeca s poteškoćama u razvoju bila su obuhvaćena uglavnom specijalnim sistemom odgoja i obrazovanja. Tako je stvoren paralelni obrazovni sistem redovnih i specijalnih škola koji je godinama funkcionisao potpuno odvojeno (Jablan, Hanak, 2007). Budimo realni i stvarajmo neophodne uslove za inkluzivno obrazovanje za onu djecu s poteškoćama u razvoju kojoj će to biti od koristi. U današnje vrijeme, na našim prostorima specijalne škole nisu zatvorenog tipa niti odvojene od života redovnih škola, dapače sve više se razvija i njeguje partnerstvo ovih škola (Zečić, Jeina, 2006: 32). Suvremeni pristup u radu se ogleda u potrebi omogućavanja uslova svakom pojedincu da se razvija i izgrađuje (odgaja i obrazuje) u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima. Pod time mislimo na permanentno razvijanje škole, mijenjanje organizacije i karaktera rada u skladu s promjenama i potrebama pojedinca uvjetovanih tim promjenama. Koncept suvremene škole koju želimo izgraditi još uvijek se utemeljuje u njenomtradicionalnom obliku kojije potrebno postepeno prevladavati. Uza sve promjene koje su načinjene, škola je još dosta kruto institucionalno organizirana za jednoobrazan način rada. Školu budućnosti potrebno je graditi na kreativnom preobražaju postojeće škole, ali i na novoj ustrojbi njezine organizacije. Suvremena škola je projekt škole budućnosti koju će biti moguće ostvariti kroz ispunjenje svih potrebnih preduvjeta u jednom dugotrajnijem procesu postupne transformacije tradicionalne škole. Svi učenici, pa tako i učenici s poteškoćama u razvoju, moraju biti u središtu cjelokupnog zbivanja u školi. Inkluzija podrazumijeva fizičko prisustvo i socijalno prihvatanje djece s poteškoćama u razvoju, uz uključivanje djeteta u širu društvenu zajednicu, na svim nivoima. Viđena je kao najbolji način da se povežu potrebe ove djece i obrazovanje, uz nužnost tolerancije na različitosti, prihvatanja razlika i naglašavanja istovjetnih potreba kod sve djece. Ključni problem je kako izgraditi i unaprijediti suvremeni obrazovni sistem koji će uvažiti individualne razlike djece s poteškoćama u razvoju, a istovremeno ostvariti što kvalitetniju inkluziju u skladu s postojećim mogućnostima. Inkluzija podrazumijeva obavezne izmjene i prilagođavanje redovnog obrazovnog sistema ili društva uopće kako bi se izašlo u susret mogućnostima i sposobnostima djece s poteškoćama u razvoju. Iza inkluzivnog procesa stoji jak moralni imperativ, koji opravdavabuduće napore u njenom sprovođenju, ali su neophodna i dalja istraživanja uprimjeni različitih modela, u različitim inkluzivnim okruženjima, u koja su uključenadjeca različitih nivoa i vrsta poteškoća, kako bi se ublažile nepoželjne i podstakle pozitivne posljedice uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u redovne odgojno-obrazovne ustanove

87 Suvremeni pristup u radu s djecom s poteškoćama u razvoju i inkluzivni proces su sastavljeni od mnogobrojnih, malih i velikih koraka i zahtijevaju vrijeme,postupnost i iznad svega dobru promišljenost, a bazirani su na vjerovanjima, stavovima ivrijednostima, pedagoškim znanjima i sposobnostima. Inkluzivnim procesom se stvara novi odnos premarazličitosti i različitim mogućnostima. Koristi od inkluzije su višestruke: djeca s poteškoćama u razvoju dobijaju mogućnost da se socijalizuju kroz ostvarivanje kontakta s drugom djecom; djeca bez poteškoća urazvoju na ovaj način uče da poštuju različitosti, razvijaju toleranciju i humanost; škola isistem obrazovanja u cjelini postaju otvoreniji,humanijii u skladu su spotrebama i mogućnostima pojedinaca. Sumnje, teškoće i pitanja što prate suvremeni pristup i inkluzivni proces možemo promatrati kao uobičajneprepreke koje nastaju dok je jedan sistem u razvoju i kome su stručne i znanstvene snagepotrebne da bi ubrzale njegovo utemeljenje. Inkluzija u obrazovanju predstavlja veliku šansu da se u toku reforme obrazovanja usmjeri pažnja na izgradnju škole koja se oblikuje naspram potreba učenika i društva u cjelini. Ovakva škola ne samo da podržava inkluziju nego individualizam izdiže iznad kolektivizma, oslobađa ljudske kapacitete tako neophodne u izgradnji demokratskog društva. Obrazovanje ima veliku snagu i veliku moć, treba ga iskoristiti za dobrobit društva. Inkluziju u obrazovanju posmatramo u kontekstu etike i morala jer želimo i moralno i etično društvo. Svi subjekti uključeni u proces odgoja i obrazovanja djece sa i bez poteškoća u razvoju trebaju raditi na razvoju inkluzivne škole koja je dizajnirana s vizijom i na osnovu principa vjerovanja u kulturu prava, socijalne pravde i jednakosti. Znamo da sva djeca nisu ista i prihvatamo takvu raznolikost kao potencijal radije nego kao problem. Pedagogija kaže da sva djeca uče na različite načine, i da je uspjeh u sticanju znanja iz života i socijalnim vještinama više nego postizanje visokih ocjena na testovima. Prelaz od izdvojenog oblika odgoja i obrazovanja djece i omladine s poteškoćama u razvoju na inkluzivni model odgoja i obrazovanja predstavljao je izrazito složen problem koji uključuje radikalne promjene, ne samo u sistemu odgoja i obrazovanja, već promjene koje zadiru i u druge društvene sfere. Da bi dijete s poteškoćama u razvoju u okviru inkluzivnog procesa dobilo sve prednosti koje mu pruža redovan sistem odgoja i obrazovanja, potrebno je obezbijediti pretpostavke pod kojima se takav cilj ostvaruje. Stvaranje i upotpunjavanje tih pretpostavki treba da bude utemeljeno na znanstvenim istraživanjima, kako bi se takav cilj mogao ostvariti. Pretpostavke koje je potrebno osigurati za uspješno provođenje inkluzije djece s poteškoćama u razvoju mogu se podijeliti na: zakonske, organizacione, objektivne i subjektivne pretpostavke. Njihova podjela je moguća samo u teorijskom smislu, dok su u praksi one međusobno isprepletene, uslovljavaju jedna drugu i zadiru jedna u drugu. Sve prepostavke zajedno predstavljaju jedinstvo i tek osiguravanjem sistemskog djelovanja navedenih pretpostavki, možemo očekivati da će proces inkluzije djece s poteškoćama u razvoju u redovne osnovne škole moći uspješno ostvariti. Kada inkluziju ne prate njezine pretpostavke, u nekim slučajevima može doći do velikih i nepremostivih teškoća, koje se negativno odražavaju na osobnost i razvoj djeteta, pogotovo djeteta s manjim obrazovnim potencijalima (Vantić-Tanjić, Nikolić, 2010: 42). Rački (1996) ističe da moramo biti svjesni i činjenice da ni najbogatije i najrazvijenije zemlje u svijetu nisu bile u mogućnosti ostvariti sve pretpostavke za provođenje odgojno-obrazovne inkluzije, pa je nerealno očekivati da to učinimo i mi u Bosni i Hercegovini. Reformski procesi obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini značajno mjesto daju inkluziji djece s poteškoćama u razvoju u opću osnovnu školu. Zakon o osnovnom obrazovanju uz inkluziju propisuje i izradu individualnih programa koji su prilagođeni za svako dijete s poteškoćama u razvoju, te logopedsku i defektološku dijagnostiku i identifikaciju (utvrđivanje defektološkog i logopedskog statusa). Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH donesene su odredbe o inkluziji djece s poteškoćama u razvoju u redovnu osnovnu školu, te zahtjevi za individualizacijom nastave i učenja za djecu s poteškoćama u razvoju. Kako nedostaju neophodni podzakonski akti koji bi regulisali brojna nedorečena pitanja i pružili smjernice u razvoju inkluzivnog obrazovanja, ono što se može učiniti u ovome trenutku jeste pokrenuti što veći broj istraživanja koja bi na različite načine pružila teorijsku osnovu i praktičnu primjenjivost osnovnih načela inkluzivnog obrazovanja, a istovremeno dala smjernice za sistemsko riješavanje pitanja inkluzije u obrazovanju

88 Kako je inkluzivno obrazovanje u našoj zemlji još uvijek u početnoj fazi, nisu organizovani adekvatni stručni timovi koji bi stajali na raspolaganju učiteljima i nastavnicima u radu sa učenicima s poteškoćama u razvoju. Očekivati u ovome trenutku idealne uslove rada bilo bi zaista nerealno, a ostati samo na konstataciji da stručne pomoći u našim školama nema, bilo bi krajnje neodgovorno, jer život učenika s poteškoćama u razvoju ni u kome slučaju ne smije biti eksperiment. Stoga smo organizacijom i provođenjem ovog istraživanja pokušali prikazati šta to učitelji, nastavnici, roditelji i učenici u redovnim i specijalnim osnovnim školama mogu uraditi kako bi proces inkluzije učenika s poteškoćama u razvoju u redovne škole bio uspješan i pružio učenicima zadovoljavanje njihovih potreba. 3. METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA Suvremeni odgojno-obrazovni sistemi, kako u svijetu, tako i u Bosni i Hercegovini, sve više odstupaju od prakse da se grade odvojeni sistemi za obične učenike i za one koji se ne uklapaju u takve formalne standarde. Od ranijih redovnih i specijalnih škola došli smo do jedinstvene škole, u kojoj se želi dati šansa svoj djeci bez obzira na njihove predispozicije i sposobnosti. Međutim, suvremeni pristup učenicima, u okviru kojeg je i proces inkluzije, sa sobom donosi i brojne nepoznanice kao što su način reagovanja sredine na djecu s poteškoćama u razvoju, reakcije nastavnika redovnih i specijalnih škola, reakcije roditelja djece s poteškoćama i djece bez poteškoća, vršnjaka u razredu i slično. S obzirom da je škola jedno od najvažnijih mjesta gdje se susreću sličnosti i različitosti djece, onda je ona zapravo najprikladnije mjesto gdje se svaka različitost i posebnost može, ne samo prepoznati, nego i prihvatiti, njegovati i cijeniti kao jedno veliko bogatstvo. Predmet istraživanja je istražitii analizirati suvremeni i tradicionalni pristup u radu s djecom s poteškoćama u razvoju. Cilj istraživanja je istražiti, analizirati i komparirati suvremeni i tradicionalni pristup u radu s djecom s poteškoćama u razvoju. Na osnovu definisanog predmeta i cilja istraživanja postavljeni su sljedeći zadaci: Ispitatistavove nastavnika i roditelja te utvrdili prema kojem pristupu imaju pozitivnije stavove; Ispitati i utvrditi stavove nastavnika o međusobnoj suradnji redovnih i specijalnih odgojno-obrazovnih ustanova; Ispitati i utvrditi stavove ispitanika o pripremljenosti redovnih odgojno-obrazovnih ustanova za inkluzivni proces; Prikupiti i analizirati stavove učenika bez poteškoća o tradicionalnom i suvremenom pristupu u radu s djecom s poteškoćama u razvoju. 3.1 UZORAK ISPITANIKA Uzorakistraživanja sačinjava 582 ispitanika raspoređenih u 5 poduzoraka: Poduzorak 1: nastavnici zaposleni u inkluzivnim odjeljenjima pri redovnim odgojno-obrazovnim ustanovama (136 nastavnika razredne i predmetne nastave koji su pohađali seminar Razvoj inkluzivne prakse u osnovnoj školi - Koraci do socijalnog uključivanja u realizaciji udruženja Život s Down syndromom i Ministarstva obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo u sklopu Projekta UNDP-a Jačanje lokalne demokratije ); Poduzorak 2: nastavnici zaposleni u specijaliziranim ustanovama za odgoj i obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju (104 nastavnika razredne i predmetne nastave koji su zaposleni u specijaliziranim odgojno-obrazovnim ustanovama za edukaciju i rehabilitaciju djece s poteškoćama u razvoju na području Kantona Sarajevo); Poduzorak 3: roditelji djece s poteškoćama u razvoju (80 roditelja djece s poteškoćama u razvoju, koja su obuhvaćena odgojno-obrazovnim procesom u specijaliziranim ustanovama i redovnim osnovnim školama); Poduzorak 4: roditelji djece bez poteškoća koja nastavni proces pohađaju zajedno s djecom s poteškoćama u razvoju (110 roditelja djece bez poteškoća u razvoju koja pohađaju odgojno-obrazovni proces zajedno s djecom s poteškoćama u razvoju); Poduzorak 5: učenici bez poteškoća u razvoju, vršnjaci učenika s poteškoćama u razvoju obuhvaćenih inkluzivnim obrazovanjem (152 učenikaosnovnih i srednjih škola na teritoriji Kantona Sarajevo, uzrasta od 11 do 17 godina oba spola)

89 4. ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA Smjer kretanja stavova ispitanika U grafikonu 1. prikazani su rezultati odgovora ispitanika četiri poduzorka (nastavnici specijalnih škola; nastavnici redovnih škola; roditelji djece s poteškoćama u razvoju; roditelji djece bez poteškoća). Za tradicionalni pristup u radu s djecom s teškoćama u razvoju opredijelilo se 37,9% ispitanika, dok se za inkluzivno obrazovanjeopredijelilo 49%. 13,1% ispitanika iskazuju neodlučnost opredijeljenja za jedan ili drugi pristup u radu. Pripremljenost škola u odnosu na tradicionalni i suvremeni pristup Sljedeći zadatak je bio istražiti i utvrditi pripremljenost redovnih škola za provođenje inkluzivnog procesa. Taj zadatak smo realizirali utvrđivanjem t odnosa između ispitanika subuzoraka nastavnika i roditelja. Uvidom u tablici1. koja testira razliku između odgovora nastavnika (nastavnici specijalnih i redovnih škola) i roditelja (roditelji djece s poteškoćama u razvoju i roditelji djece bez poteškoća) o pripremljenosti i opremljenosti redovnih škola za prihvat svih kategorija djece s poteškoćama u razvoju možemo uočiti da nema statistički značajne razlike u stavovima ispitanika. Tablica1. Rezultati t-testa subuzoraka istraživanja o pripremljenosti redovnih odgojno-obrazovnih ustanova za inkluzivni proces Varijabla AS N AS R SD N SD R t df P Pripremljenost škola za inkluzivni proces (Izvor: autor) 4,41 4,25 0,82 0,93 1, ,05 Legenda: NS nastavnici specijalnih škola; NR nastavnici redovnih škola; RS roditelji djece s poteškoćama u razvoju; RB roditelji djece bez poteškoća Grafikon 1. Zbirne vrijednosti odgovora ispitanika četiri poduzorka pristupima u radu s djecom s poteškoćama u razvoju (Izvor: autor) Suradnja specijalnih i redovnih škola Prema dobijenim rezultatima o međusobnoj suradnji specijalnih i redovnih odgojno-obrazovnih ustanova, može se uočiti da se ispitanici na varijablama koje govore o suradnji ovih ustanova statistički značajno razlikuju. Utvrđena vrijednost t-testa je 9,88 uz df 188, na nivou značajnosti od P=0,05. Nastavnici specijalnih škola iznose da su češće ostvarivali suradnju s nastavnicima redovnih škola, dok je obratno situacija dosta rjeđa, navodeći da nisu znali kako doći do njih i na koji način ostvariti suradnju. Odgojno-obrazovne ustanove, bilo da su u okviru tradicionalnog ili suvremenog pristupa u radu s djecom s poteškoćama u razvoju, moraju ostvariti usku i kvalitetnu suradnju s ciljem poboljšanja uvjeta rada s djecom u inkluziji. Prema dobijenim rezultatima možemo zaključiti da redovne odgojno-obrazovne ustanove nisu adekvatno pripremljene, niti opremljene za prihvat svih kategorija djece s poteškoćama u razvoju, što svakako predstavlja prepreku za uspješno provođenje inkluzivnog procesa. Stavovi učenika bez poteškoća o tradicionalnom i suvremenom pristupu Posljednji zadatak je bio istražiti i utvrditi stavove učenika bez poteškoća u razvoju prema tradicionalnom i suvremenom pristupu u radu s djecom s poteškoćama u razvoju. Općim uvidom u odgovore ispitanika zapaža se da značajan broj varijabli (preko 50%) ima negativno asimetričnu distribuciju, što znači da većina učenika na tim varijablama ima pozitivno mišljenje, odnosno stavove prema inkluziji djece s poteškoćama u razvoju u redovan školski sistem. Analizirajući povoljne odgovore učenika može se uočiti da u 94,7% slučajeva (144) učenici bez poteškoća bi pomagali učeniku s poteškoćama u razvoju u rješavanju školskih zadataka, 94,1% (143) bi branili učenika s poteškoćama u razvoju ako bi neko loše postupao s njim, 89,5% (136) ispitanika bi se naljutili

90 ako bi se neko rugao djetetu s poteškoćama u razvoju, 82,2% (125) ispitanika smatraju da se učenici bez poteškoća trebaju pripremiti kako bi prijateljski prihvatili učenika s poteškoćama u razvoju, 72,4% (110) ispitanika je iskazalo želju i volju da se sprijatelji s učenikom s poteškoćama u razvoju i da nastavnici treba da progledaju kroz prste kada ocjenjuju učenike s poteškoćama u razvoju. 106 učenika bez poteškoća, 69,7%, se slažu da nastavnik treba da više vremena posvećuje učenicima s poteškoćama u razvoju, a 68,4% (104) ispitanika smatra da učenici s poteškoćama mogu postići odličan uspjeh u školi. Veliki procenat povoljnih odgovora učenika bez poteškoća upućuje nas na činjenicu da poznaju djecu s poteškoćama u razvoju, da se s njima druže, igraju, zajedno uče i pripremaju za nastavu. Prisustvo učenika s poteškoćama u razvoju u svom odjeljenju doživljavaju kao normalnu stvar, što nam govori o napretku na planu socijalizacije učenika s poteškoćama u razvoju. Slične rezultate bilježimo u istraživanju Oberman-Babić (1988) gdje u većini varijabli indikatora stavova učenika bez poteškoća prema odgojno-obrazovnoj inkluziji djece s poteškoćama u razvoju izrazito prevladavaju pozitivni stavovi (više od 50% od ukupno 72 varijable). Analizom nepovoljnih odgovora u odnosu na ispitivane varijable može se uočiti da 57,9% (88) ispitanika smatra da je učenicima s poteškoćama u razvoju teko pratiti nastavni proces i usvajati nastavne sadržaje, 55,3% (84) učenika smatra da je tradicionalni pristup u radu s djecom s teškoćama u razvoju bolje rješenje za njih, 46,1% (70) ispitanika iskazuje stav da se učenici s poteškoćama u razvoju osjećaju usamljeno u inkluzivnom procesu i da ih rijetko pozivaju na zajedničko druženje i igru poslije škole. Porazna je činjenica da 40,8% (62) učenika bez poteškoća navodi da su vidjeli i bili svjedoci kada neko od učenika bez poteškoća iskorištava i ne odnosi se lijepo prema učeniku s poteškoćama u razvoju. Iskazani stavovi učenika bez poteškoća upućuju na potrebu boljeg informiranja i organizovanja predavanja u sklopu nastavnog procesa (na satu odjeljenske zajednice, na roditeljskim sastancima...) kako bi se učenici i njihovi roditelji bolje upoznali sa ovom populacijom, njihovim sposobnostima i mogućnostima i kako bi se kod njih razvila svijest o boljoj prihvaćenosti i zaštiti djece s poteškoćama u razvoju. Kada su u pitanju neutralni stavovi učenika bez poteškoća u razvoju najveći procenat neutralnih odgovora, 30,3% (46 ispitanika), bilježimo na varijabli Nastavnici uspijevaju stimulisati u radu učenika s poteškoćama u razvoju. Neutralni stavovi učenika bez poteškoća prema inkluziji djece s poteškoćama u razvoju mogu se pripisati posljedici nedostatka iskustva i neposrednog kontakta s vršnjacima s poteškoćama u razvoju s jedne strane, i prisustvu neadekvatnih informacija i postojanja predrasuda s druge strane. U tablici 2. su predstavljene frekvencije i procenti povoljnih (potpuno se slažem i uglavnom se slažem), neutralnih i nepovoljnih (nikako se ne slažem i uglavnom se ne slažem) odgovora učenika bez poteškoća u razvoju koji odgojno - obrazovni proces pohađaju zajedno s učenicima s poteškoćama u razvoju kada je u pitanju tradicionalni i suvremeni pristup u radu s djecom s poteškoćama u razvoju. Tablica 2. Frekvencije i procenti odgovora učenika bez poteškoća u razvoju povoljni neutralni nepovoljni f % f % f % , , ,1 (Izvor: autor) Od ukupnog broja iskazanih odgovora učenika bez poteškoća o suvremenom pristupu u radu s djecom s poteškoćama u razvoju povoljnih odgovora (potpuno se slažem i uglavnom se slažem) je 57,3%, nepovoljnih odgovora (nikako se ne slažem i uglavnom se ne slažem) je 24,1% i neutralnih odgovora (ne mogu se odlučiti) je 18,6%. Analizirajući frekvencije stavova učenika bez poteškoća može se zaključiti da su uvidjeli kompleksnost suvremenog pristupa djeci s poteškoćama u razvoju, nisu sigurni mogu li to nastavnici sami iznijeti bez pomoći sa strane. Učenici iskazuju jasne stavove da škole nisu u dovoljnoj mjeri pripremljene za inkluzivni proces odgoja i obrazovanja ove populacije. Odnosi s vršnjacima izuzetno su važni za svu djecu uključujući i djecu s poteškoćama u razvoju. Inkluzija je jedan od načina da učenici spoteškoćama u razvoju imaju mogućnost stvaranja odnosa unutar skupine. Učenici bez poteškoća zapravo imaju izuzetno važnu ulogu u inkluzivnom procesu za učenike s poteškoćama u razvoju. Uključivanje učenika s poteškoćama u razvoju

91 ZAKLJUČAK u redovan razred ne osigurava automatski socijalnu integraciju i prihvaćanje tih učenika. Iz mnogih istraživanja vidljivo je da kontakti između učenika s poteškoćama u razvoju i učenika bez teškoća ne nastaju sami, već ih treba poticati. Potrebno je stvarati situacije koje temelje na iskustvu, te tako djecu približiti jednu drugima. Pravac u kojem se razvijaju specijalne odgojno-obrazovne ustanove je prerastanje u centre za podršku djeci s poteškoćama u razvoju u inkluzivnom procesu i one će upravo predstavljati dragocjene resurse ubudućnosti. Škole, odnosno centri,nude odgovarajućeusluge roditeljima djece s poteškoćama u razvoju, samoj djeci, odraslim osobama s poteškoćama urazvoju, učiteljima i nastavnicima razredne i predmetne nastave u redovnoj osnovnoj školi, profesorima u srednjim školama i ostalimstručnjacima koji treba da dobiju odgovarajuća znanja o vrsti i stupnju oštećenja i postupcima u radu s ovom populacijom. Literatura Jablan, B., Hanak, N. (2007): Servisna funkcija specijalne škole u redovnom sistemu obrazovanja dece oštećenog vida. u Zbornik radova: Nove tendencije u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji. Zlatibor: Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. Pivac, J. (2000): Inovativnom školom u društvo znanja (škola i razvoj). Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor. Rački, J. (1996): Osobite potrebe u djece i mladeži sa oštećenjima i poremećajima. Časopis za opća društvena pitanja. 5 (1): Zagreb. Vantić-Tanjić, M., Nikolić, M. (2010): Inkluzivna praksa. Od segregacije do inkluzije. Tuzla: OFF-SET. Zečić, S., Jeina, Z. (2006): Nastavnik u inkluzivnom obrazovanju. Fojnica: Štamparija FOJNICA d.o.o. Rezultati ukazuju na potrebu približavanja redovne i specijalne škole u cilju obezbjeđivanja neophodne podrške djeci s poteškoćama u razvojui adekvatnog informisanja nastavnika redovnih škola, učenika, roditelja i šire javnosti o specifičnim potrebama djece s poteškoćama u razvoju, njihovim sposobnostima i mogućnostima. Jedino na ovaj način moguće je stvoritipovoljniju klimu za uključivanje djece s poteškoćama u razvojuu redovne škole. Nema dvoumljenja o tome da li inkluzija treba ili ne, pitanje je samo koji model možemo ostvariti u određenom trenutku, u određenom periodu, odnosno koliko smo spremni da ispunimo pretpostavke inkluzije

92 UDK: POJAVA DRUŠTVENIH MREŽA KAO NOVOG GLOBALNOG KOMUNIKACIJSKOG FENOMENA Doc. dr. sc. Jacinta Grbavac SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: jgrbavac@net.hr Prof. dr. sc. Vitomir Grbavac SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: jgrbavac@net.hr Doc. dr. sc. Antonija Krtalić SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: antonija.krtalic@hercegovina.edu.ba 183

93 SAŽETAK: U radu se opisuju društvene mreže koje su po svemu sudeći postale globalni komunikacijski fenomen, počevši od skromnih početaka sa SixDegrees.com mrežom, pa sve do Friendster, MySpace, Facebook, Twitter, kao i svih onih koji su se između navedenih pojavljivale i nestajale s globalnog komunikacijskog prostora i komunikacijske scene. Po svemu sudeći društvene mreže su danas najpopularnije web stranice, a s njima se danas koriste stotine milijuna ljudi. U Republici Hrvatskoj danas su najzastupljenije strane mreže poput Facebooka i Twittera, dok se manje koriste one domaće poput iskrice i tulumarke. Populisti predviđaju sve brži razvoj domaćih društvenih mreža, no stručnjaci misle da one nikada neće doživjeti sudbinu Facebook-a ili Twittera, jer informatički opismenjeni dio pučanstva koji obuhvaća veći dio mlađe populacije, generacijski pripada tom komunikacijskom miljeu/prostoru, a previše je internacionaliziran i dobro poznaje engleski jezik, te je uvriježenog mišljenja da pristupajući tim i takvim mrežama čini dobar kulturološki i civilizacijski pomak. Prema provedenim istraživanjima za potrebe ovog rada, većina korisnika služi se društvenim mrežama zbog jednostavnog društvenog kontakta, grupiranjem po interesnim temama, dijeljenjem fotografija te masovnog komuniciranja, dok nekima iste predstavljaju odličan poslovni i marketinški potez. But apparently socialnetworks are today s most popularsites, as they are nowusedbyhundredsofmillionsofpeople. Thus, in Croatia today, the most commonforeignnetworkslike Facebook and Twitter, whilethelessusedoneslike home sparks and Tulumarka, althoughpopulists provide for more rapid development oflocalsocialnetworks, but expertsthinkthattheywillneversufferthe same fate Facebook or Twitter, becauseoureducationalandcomputerilliterateportionofthepopulation (comprising most oftheyoungerpopulation) belong to a generationthatcommunicationmilieu/space, andtoomuchisinternationalized, andgoodknowledgeofthe English languageand a deep-rootedopinionthataccessingthesenetworks make goodculturalandcivilizationalshift. According to theresearchconducted for thisstudy, themajorityofusersusesthesocialnetworksbecauseofthesimplesocialcontact, groupingbyinteresttopics, sharingphotosandmasscommunicationwhile some are the same excellentbusinessand marketing strategy. Socialnetworksalsoplay a role in marketing, and are alsoused for websitepromotion, and a varietyofadvertisingthat are consideredsociallyresponsibleandhighlyecologicalbecauseitdoesnot use anypaper, andthereis no waste, whichpollutestheenvironment. They are based on web andmobiletechnologiesthat are beingdevelopedeverydaynewapplicationsandaccessoriesrelated to the game, pleasureandentertainment. Keywords: social network, Internet, informationtechnology, communication space ns and accessories related to the game, pleasure and entertainment. Društvene mreže, također imaju svoju ulogu i u marketingu, a služe i za web promociju, te razna oglašavanja koja se smatraju društveno odgovornim i izrazito ekološkim jer se ne troši niti papir, a nema niti otpada kojim zagađuje okolinu. One su zasnovane na internetskim i pokretnim tehnologijama za koje se svakodnevno razvijaju nove aplikacije i dodaci vezani za igru,ugodu i zabavu. Ključne riječi: društvena mreža, Internet, informacijske tehnologije, komunikacijski prostor ABSTRACT: Thispaperdescribesthesocialnetworksthathaveapparentlybecome a global phenomenonofcommunication, startingfromhumblebeginningswith SixDegrees.com network, to Friendster, MySpace, Facebook, Twitter, as well as allthosewhowereamongtheaboveappearedanddisappearedwith global communicationspaceandcommunication scene

94 1. UVOD Društvene mreže postale su globalni komunikacijski fenomen, počevši od skromnih početaka sa SixDegrees.com društvenom mrežom, pa sve do Friendster, MySpace, Facebook, Twitter i svih onih koji su se između navedenih pojavljivale i nestajale sa globalne komunikacijske scene i društvenog prostora. Iako s tolikom izloženosti, još uvijek dolazi do zabune u smislu koje se mreže mogu smatrati društvenim u moru Web stranica koje su danas preplavile Internet globalnu komunikacijsku mrežu. No, ono što se zasigurno može konstatirati je da društvene mrežeegzistiraju već dugi niz godina na Internet komunikacijskom prostoru i da okupljaju ogroman broj ljudi u komunikaciji na određenim interesnim temama. Čovjek je društveno biće koje ima potrebu rada u društvenim grupama u on-line načinu rada uz prikladan softver i komunikacijski medij. Radom u grupi ljudi dobivaju samopouzdanje, staloženost i sigurnost u svakodnevnom radu i djelovanju. Definiramo li društvene mreže kao skupine od tri ili više osoba, onda njihov nastanak datira puno prije pojave samog weba. Nastankom web tehnologija društvene mreže su doživjelepotpunu renesansu u svojem razvoju. Web se koristi kao izvor informacija, mjesto na kojem se može pristupiti bilo kojim podacima gdje god se oni nalazili.uzadnje vrijeme najzastupljenije na webu su društvene mreže, a semantički prikaz njihovih korisnika ilustrira prikaz na slici 1. Slika 1. Semantička mreža korisnika društvenih mreža Slika 2. Komunikacijska sredstva i tehnike (Izvor: ) Društvene mreže su najpopularniji globalni komunikacijski fenomen jer je čovjek društveno biće i jer ga društvena komunikacija zanima i privlači. Na društvene mreže dolazimo kako bismo se zbližili, povezali i sprijateljili s novim ljudima, kako bismo podijelili razne informacije i komunicirali s ljudima na svaki mogući način (Boyd i Ellison, 2007: 211). Odnos poslodavaca prema društvenim mrežama su raznoliki, a varira od onih poslodavaca koji sasvim zabranjuju korištenje društvenih mreža tijekom radnog vremena, do onih koji ih sasvim dopuštaju. Kroz sve to protežu se, kao i uvijek, brojne prednosti i mane vezane uz korištenje i funkcioniranje društvenih mreža. Kompanije koje promišljeno i pažljivo kreiraju svoju strategiju pristupa društvenim mrežama ostvaruju prednosti u odnosu na ostale, a pogotovo na one koji imaju negativan stav. Glavno obilježje svih društvenih mreža su univerzalna komunikacijska sredstva i tehnike, kao i zajednički interes koji drži grupe ljudi zajedno i samim time daje popularnost svim društvenim mrežama današnjice, što je prikazano slikom2. Većina korisnika služi se društvenim mrežama zbog jednostavnog društvenog kontakta, grupiranja po interesima, dijeljenja fotografija te masovnog komuniciranja dok nekima predstavlja odličan poslovni potez (Hoadley i sur., 2010: 52). Društvene mreže imaju svoju ulogu u marketingu te služe za web promociju i oglašavanje koje se smatra društveno odgovornim i izrazito ekološkim jer se ne troši papir i otpadom ne zagađuje priroda. Zasnovane su na internetskim i pokretnim tehnologijama te se za njih svakodnevno razvijaju nove aplikacije i dodaci za zabavu i razonodu. U svijetu postoje brojne društvene mreže, a najpoznatije su Facebook i Twitter, koje su osvojile i društveni komunikacijski prostor Republike Hrvatske. Društvena mreža Twitter je brza i pristupačna bilo preko računala spojenog na internet žičanom komunikacijom ili putem bežičnog komunikacijskog spektra.facebook je internetska društvena mreža koju je godine osnovao MarkZuckerberg.Upočetku je bio namijenjen samo studentima sveučilišta na Harvardu koji su tim putem mogli međusobno komunicirati i dijeliti informacije, ali se ubrzo proširio u mrežu globalnog tipa s velikim brojem sudionika. Friendster je društvena mreža osnovana od strane bivšeg zaposlenika Netscape-a JonathanaAbramsa godine, a Web stranica dizajnirana je tako dakorisnici stvaraju profile koji uključuju osobne informacije i mogućnosti povezivanja s prijateljima s kojima nije tako jednostavno stupiti u kontakt

95 Ubrzo nakon Friendster-a pojavljuje se nova društvena mreža nazvana MySpace, koja je zamišljena drugačije od Friendster-a s ciljem pretvaranja društveno mrežnog komunikacijskog fenomena u multimedijski(nickson, 2009). Vremenski slijed pokretanja nekih društvenih stranica zorno je prikazan slikom ISTRAŽIVAČKI PRISTUP U svijetu postoje brojne društvene mreže poput Facebook i Twitter, Linkedin, Pinrest, Instagram (Slika 2), ovisno od zemlje do zemlje, ali najpoznatije i danas najpopularnije društvene mreže u svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj su svakako: Facebook i Twitter. No, među prvim društvenim mrežama koje su se pojavile u društvenom komunikacijskom prostoru su Six- Degrees.com, AsianAvenue, BlackPlanet, i LiveJournal, Friendster, Ryze.com, MiGente, Facebook, MySpace, Twitter, Linkedln, Ning, Tagged, Classmates,Hi5, MyYearbook i Meetup društvena mreža, a mnoge su doživjele su svoj impozantni razvitak što ilustrira prikaz na slici 4. Slika 4. Porast Web sjedišta na popularnim društvenim mrežama za razdoblje (Izvori: (dostupno ) wowsocialmediastatistics/, (dostupno ) (dostupno ) Slika 3. Vremenski slijed pokretanja nekih društvenih stranica Društvenu mrežu, u principu možemo definirati kao uslugu zasnovanu na Webu koja dozvoljava pojedincu da napravi (polu)javni profil i u okviru ograničenog sustava, artikulira listu drugih korisnika s kojima dijeli povezanost te vidi i usporedi svoju listu kontakata s onima koje su napravili drugi korisnici unutar sustava (Weaver i Morrison, 2008: 98). Na društvenim mrežama broj korisnika može se promatrati prema starosnim skupinama (Slika 5)

96 Slika 5.Postotak korisnika društvenih mreža po starosnim skupinamaza razdoblje No, ukupni broj različitih korisnika popularnih društvenih mreža iskazan u postotku i ukupnom broju, kao i po pojedinim zemljama prikazan je u tablici 1 i na slici 6. Podaci su prikupljeni prema Google Trends za web stranice, i prema Alexa podacima o prometu.karta obuhvaća 134 zemlje, a Facebook je društvena mreža broj jedan u čak 119 zemalja( bswireless.net/index.php/component/content/article/17-internet/218-zastupljenost-drutvenih-mrea-u-svijetu, (dostupno ). Tablica 1.Postotak korisnika društvenih mreža Postotak broja korisnika društvenih mreža Postotak(%) Da li ikadakoristite/imateprofil na :...(anketa je provedenapočetkom 2012) Bilo kojadruštvena mreža 58 % Facebook 56 % LinkedIn 14 % Twitter 11 % Google+ 9 % Statistika društvenih mreža Data Ukupan broj Facebook korisnika u svijetu 1.4 milijarde Ukupan postotak korisnika od18-24 godine starosti 98% Ukupan postotak populacije koji koristefacebook 11% Ukupan broj jedinstvenihyoutubekorisnika mjesečno 700 milijardi Prosječno vrijemeprovedeno na Facebookumjesečno 15 sati i 33 minute Ukupanbroj ljudikoji imaju pristupfacebooku telefonom 250 milijuna Ukupno minutaprovedenihnafacebookusvaki mjesec 2.5 milijuna UkupnosadržajadijeljenognaFacebookusvaki mjesec 70 milijardi Ukupan brojpojedinačnih YouTubekorisnika mjesečno 490 milijuna Ukupan brojyoutubepregleda stranica mjesečno 92 milijarde Ukupno sati provedenihna YouTubeumjesečno 2.9 milijardi Ukupan brojčlanakadomaćihwikipedia 17 milijun Prosječnoslikastavljenih naflickrpo minuti Ukupan broj slikakoje se nalaze naflickru 5 milijardi Prosječnakoličinatweetovapodanu 190 milijuna Postotak tinejdžerakoji seprijavljujuna Facebookpreko 10puta dnevno 22% Postotak korisnika Facebookamlađih od10 25% Postotak tinejdžerakojidrže društvene mrežekao nesigurne 59% Postotak Amerikanacakoji nisusigurni usposobnost korištenja postavki privatnosti 24% Zemlje koje najviše pokazuju zanimanjezadruštvene mreže Prosječnosati mjesečno Izrael 11.1 Argentina 10.7 Rusija 10.4 Turska 10.2 Čile 9.8 Filipini 8.7 Kolumbija 8.5 Peru 8.3 Venezuela 7.9 Kanada 7.7 SAD

97 3. PRIKAZ VAŽNIJIH DRUŠTVENIH MREŽA Slika 6. Raspodjela korištenja društvenih mreža u svijetu (Izvor: ) Također je postotak penetracije korisnika društvenih mreža u ukupnom broju Internet korisnika u pokazuje izraziti porast istih ovisno o vrsti mreže što ilustrira slika SixDegrees.com društvena mreža Iako se od nastanka Weba pojavilo mnogo stranica koje su na razne načine povezivale korisnike, vodeći se gore navedenom definicijom, prva koju možemo nazvati društvenom web-stranicom nastala je godine pod nazivom SixDegrees.com. Naime, profili korisnika su već postojali na mnogim stranicama, a liste prijatelja na uslugama trenutnog poručivanja AIM-u i ICQ-u, dok je web-stranica Classmates.com pružala mogućnost povezivanja starih školskih kolega, ali nije imala profile i vidljivu listu prijatelja. Međutim, SixDegrees je bio prvi koji je kombinirao sve te značajke. Ideja za stranicu nastala je na poznatoj teoriji socijalnog psihologa Stanleya Milgramakoja tvrdi da je svaki čovjek udaljen od drugoga za šest koraka, tj. da je bilo koja dva čovjeka moguće komunikacijski povezati u šest koraka ili manje. Stranica je godine prestala s radom jer se nije pokazala kao održiva, a njen utemeljitelj vjeruje da je jednostavno bila ispred svog vremena i nije naišla na interes javnosti, jer tada nije bilo dovoljno korisnika u on-line načinu rada na mreži.facebook je šest stupnjeva razdvojenosti smanjio na 4,74, pokazalo je istraživanje koje su zajedno proveli Facebook i Sveučilište u Milanu( je-mali-zbog-facebooka-vas-od-druge-osobe-dijeli-samo-474- korisnika)(dostupno ). Slika 7. Postotak penetracije korisnika pojedinih društvenih mreža u ukupnom broju Internet korisnika za godinu (Izvor: com/2013/07/04/5-insights-into-the-latest-social-media-facts-figures-and-statistics/(dostupno ) 3.2 AsianAvenue, BlackPlanet, MiGente društvene mreže U razdoblju od do godine nastalo je nekoliko društvenih web-stranica, koje su nudile razne kombinacije profila i javnih lista prijatelja. AsianAvenue, BlackPlanet i MiGente su društvene mreže koje su bile usmjerene na određenu etničku skupinu ljudi, a omogućavale su svojim korisnicima stvaranje osobnih, poslovnih, ili pak profila za upoznavanje osoba. Kod dodavanja prijatelja nije bilo potrebe za njihovom potvrdom prijateljstva. Takve jednosmjerne poveznice među korisnicima pružao je i LiveJournal, koji je nastao godine Korisnici su označili određenu osobu kao prijatelja kako bi nakon toga mogli pratiti njegove aktivnosti (npr. pisanje bloga ili dnevnika). 3.3 Ryze.com društvena mreža Sljedeći val razvoja društvenih mreža započeo je godine objavljivanjem stranice Ryze.com, koja je služila kao pomoć ljudima u proširenju i boljem povezivanju njihovih poslovnih mreža. Osnivač Adrian Scott stranicu je prvo predstavio svojim

98 prijateljima, prvenstveno članovima poslovne i tehnološke zajednice u San Franciscu, od kojih su mnogi kasnije postali osnivači i ulagači u buduće društvene mreže. Tako su korisnici društvenih web-stranica kao što su Ryze.com, Tribe.net, LinkedIn i Friendster usko povezani i osobno i poslovno. 3.4 Friendster društvena mreža Friendster je pokrenut godine, a dizajniran je kao konkurent društvenoj stranici Match.com, koja je služila za pronalaženje ljubavnog partnera. U početku je Friendster privukao tri skupine ljudi blogere, sudionike festivala Burningman i homoseksualce te narastao do populacije od 300 tisuća korisnika, prenošenjem informacije isključivo usmenim putem, bez službenog reklamiranja. Nakon samo godine dana rada, Friendster je skupio preko 3 milijuna registriranih korisnika i mnogo zainteresiranih investitora. Uz nagli rast i razvoj pojavile su se tehničke i društvene poteškoće. Poslužiteljii baze podataka su teško podnosili nagli rast broja korisnika. Friendster je povrh svega počeo i ograničavati aktivnosti svojih korisnika. Jedna od značajki Friendstera bila je ograničenje mogućnosti gledanja profila korisnika koji su udaljeni više od četiri stupnja, što je mnoge potaknulo na dodavanje puno ljudi koje ne poznaju, kao i opcija najpopularniji prijatelj zbog koje su korisnici htjeli imati što više prijatelja. U tome su najviše uspjehaimale slavne osobe, pa su mnogi počeli izrađivati lažne profile pod imenima poznatih osoba ili izmišljenih likova. Friendster je odlučio poduzeti akciju brisanja svih lažnih profila, što se pokazalo kao nepovjerenje između tvrtke i korisnika. Sve to je vodilo prema propasti Friendstera korisnici nisu bili zadovoljni i polagano su prelazili na druge društvene mreže koje su bile aktualne u to vrijeme. 3.5 Facebook društvena mreža Koncept Facebooka je da se putem Interneta povežu ljudi koji se već poznaju u stvarnom životu. Da bi se korisnik registrirao, treba imati valjanu adresu. Nakon registracije može uređivati svoj profil i priključiti se regionalnoj mreži gdje upoznaje ljude iz svoje okoline. Korisnik koji više ne želi biti član, svoj profil može obrisati naredbom te on bude uklonjen za 14 dana. Glavna posebnost Facebooka su brojne aplikacije moguće je imati virtualne kućne ljubimce, primati virtualne darove i čestitke, rješavati kvizove te igrati videoigre. Facebook nudi mogućnost kontrole privatnosti pa korisnik prema vlastitim željama može sakriti svoj profil i fotografije te se zaštititi od nepoznatih posjetitelja. Ova web usluga je potpuno besplatna za sve korisnike, a prihode ostvaruje od sponzora i oglašavanja putem reklama koje se pojavljuju uz svaki profil. Profili s pravim imenom i prezimenom te autentične informacije o pojedinim korisnicima razlozi su planetarne popularnosti Facebooka. Danas ova web stranica ima više od 500 milijuna aktivnih korisnika. Facebook je ujedno najpopularnije mjesto za objavljivanja fotografija, s više od 14 milijuna novih dodanih fotografija dnevno. Facebook je uvjerljivo najposjećenija mreža što je zato čini i najboljom, što je prikazano na Slici 8. Slika 8. Broj mjesečno aktivnih korisnika na društvenim mrežama (Izvor: (dostupno ) Facebook društvena mreža u Hrvatskoj Facebook u Hrvatskoj broji korisnika, odnosno 30.69% populacije, što je izrazit porast u posljednjih šest mjeseci (Slika 9). Facebook ima znatno veći broj od korisnika ostalih društvenih mreža, a broj punoljetnih korisnika prešao je Statistički podaci pokazuju da Facebook u Hrvatskoj koristi otprilike jednak postotak muškaraca i žena (Slika 12) između 18 i 35 godina. Hrvatskikorisnici Facebooka su gotovo najmlađi na svijetu - niži prosjek godina imaju samo oni iz Indonezije. Najveći broj korisnika ovu društvenu mrežu koristi za zabavu, a manji broj za posao

99 Nakon što su korisnici počeli koristiti znak at za obraćanje jedni drugima, Twitterov tim je spomenutu mogućnost i službeno prihvatio. Korisnici su počeli koristiti poveznice u svojim porukama pa su nastali servisi za skraćivanje poveznica. Situacija se ponovila s fotografijama i servisom Twitpic. Društvene mreže omogućavaju korisnicima brzu reakciju i komunikaciju koja donosi informacije bitne za aspekte marketinga i poslovanja pa se Twitter počeo upotrebljavati i u poslovne svrhe jer je slovio kao najbrža društvena mreža na svijetu, idealna za pružanje i traženje podrške, te prodaje. Slika 9. Rast broja korisnika Facebooka u Hrvatskoj kroz šest mjeseci ( ) (Izvor: ) 3.6 Twitter društvena mreža Twitter je najpopularnija pokretna društvena mreža, a s više od 190 milijuna korisnika, druga je najveća društvena mreža na svijetu. Od svojih početaka inzistira na korištenju SMS-a te pokretnog Interneta, Twitter se razvio u sveprisutnu društvenu mrežu. Osnivači Twittera JackDorsey, Ewan Williams i Biz Stone radili su u Odeu, tvrtki koja je željela iskoristiti tada sve popularniji trend podcastinga, odnosno audio i video emisija na Internetu. JackDorsey smislio je koncept servisa kojim ste putem SMS-a mogli javiti manjim skupinama svojih prijatelja ili poznanika čime se bavite u određenom trenutku. Tako je 15. srpnja godine pokrenut Twitter. Izvorni naziv twitter inspiriran je tadašnjim online servisom za pohranu slika i video sadržaja Flickeri činjenicom da se američki SMS-kôd sastojao od 5 znakova. Projekt se razvijao mjesecima u potpunoj tajnosti zbog konkurenata poput sad već zatvorene društvene mreže Dodgeball, čiji je osnivač stvorio i lokacijsku društvenu mrežu Foursquare. Twitter je najlakše zamisliti kao SMS oglasnu ploču: korisnik napiše kratku tekstualnu poruku do 140 znakova i to zatim može vidjeti cijeli svijet. U početku, ograničenja znakova nije bilo, no to se promijenilo zbog niza bugova te sve većeg računa za obavijesti koje je Twitter slao SMS-om za sve korisnike koje ste pratili. Ograničenje od 140 znakova dopustilo im je uključivanje cijele poruke u SMS uz korisničko ime (Picard, 2011) Twitter društvena mreža u Hrvatskoj U početku su Twitter prihvatili samo američki korisnici, no kako se dobar glas brzo širi, proširio se i na Europu pa tako ova društvena mreža većinu hrvatskih korisnika dobiva i godine. Twitter, na žalost, ne daje podatke o broju korisnika po državama, jer je polje za unos lokacije slobodno. U njega možete upisati Hrvatska, Croatia, Zagreb ili nešto treće. Nema jedinstvenih kategorija, tako da je nemoguće znati koliko ima tviteraša u Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj susjednoj zemlji. Ankete provedene na web stranicama pokazuju da Twitter u Hrvatskoj koriste pretežno osobe u dobi od 17 do 26 godina (Slika 10). One su većinom fakultetski obrazovane i služe se društvenom mrežom zbog posla i zabave. Slika 10. Prikaz korisnika u Hrvatskoj po njihovoj dobi (Izvor: netokracija.com/twitter-hrvatska-srbija-4006) (dostupno ) Slika 10. Mediji za pristup Twiteru (Izvor: twitter-hrvatska-srbija-4006)(dostupno ) Pristup Twitteru najčešći je s pokretnog ili pametnog telefona. Uzimajući u obzir broj ljudi koji prate medije te popularne tviteraše, pretpostavka je kako u Hrvatskoj ima između pedeset i šezdeset tisuća korisnika Twittera. Na Twitteru se mogu naći pravi opinionmakeri, od vodećih hrvatskih novinara i blogera, do saborskih zastupnika i direktora zanimljivih tvrtki. Tako je

100 1. srpnja 2009.godine ostavka hrvatskog premijera Ive Sanadera bila prvi hrvatski tviteraškibreakingnews, a od siječnja godine počinje se tvitati i iz Hrvatskog sabora. 3.7 MySpacedruštvenamreža Daleko od Silicijske doline, u kojoj su nastale sve društvene mreže prije ove, godine u Santa Monici u Kaliforniji, lansiran je MySpace. Nastao je kao rival stranicama poput Friendstera, Xange i AsianAvenue, a njegovim autorima cilj je bio privući korisnike koji su otišli s Friendstera. Prvi koji su masovno počeli kreirati profile, te tako potaknuli i druge na prelazak s Friendstera na MySpace, bili su indie-rock bendovi iz Los Angelesa i okolice, koje je Friendster izbacio jer se nisu pridržavali propisa o profilima. Iako mu bendovi nisu bila ciljna grupa, MySpace im je pružio dobrodošlicu. Osam mjeseci nakon lansiranja MySpace je doživio efekt mreže, eksponencijalni rast dodavanja prijatelja. Ono što MySpace razlikuje od ostalih društvenih web-stranica koje su se pojavile u to vrijeme, je pružanje mogućnosti korisnicima kontroliranja vlastitih stranica i postavljanja gotovo bilo kojeg sadržaja na njih. Korisnikregistracijomdobiva svoj prostor s kojim može raditi što god želi. Iako je mogućnost mijenjanja HTML koda svog profila bila velika prednost u odnosu na druge društvene mreže, dovelo je do toga da su stvorene i vrlo neukusne stranice. MySpace se ipak nastavio razvijati, pa je u razdoblju od do godine broj profila narastao s dva na osamdeset milijuna. Pridružio mu se velik broj tinejdžera, koji su se htjeli povezati sa svojim omiljenim bendovima, ili su za MySpace čuli od starijih članova obitelji. MySpace ih nije odbio, već prilagodio svoja pravila kako bi mogao prihvatiti i maloljetne korisnike. U srpnju godine News Corporation je kupio MySpace za 580 milijuna dolara i tako privukao veliku pozornost medija. Nakon toga, pojavljuju se sigurnosni problemi niz afera vezanih uz pedofiliju na MySpaceu podigao je paniku među korisnicima, što je zahtijevalo poduzimanje pravnih akcija radi suzbijanja zlouporaba. 4. NACIONALNE DRUŠTVENE MREŽE U REPUBLICI HRVATSKOJ Pojam društvenih mreža u Republici Hrvatskoj često se poistovjećuje s pojmom Facebook. Facebook je druga najposjećenija stranica u Hrvatskoj, nakon Googlea( com/topsites/countries/hr)(dostupno )..Mnogi naši korisnici na Facebooku navikli su se na Facebook do te mjere da se govori i piše čak i o Facebook ovisnosti. Osim toga, neki korisnici Facebooka su ujedno i korisnici nekih drugih društvenih mreža, poput: Twittera, Zrikke, Trosjeda, kao i drugih, ali je njihov broj daleko manji. Po posjećenosti, Twitter se trenutno nalazi tek na pedesetom mjestu, no unatoč tome, Twitter postaje sve popularniji jer je najbrži izvor informacija. Natržištupostoje i druge društvene mreže koje možda nisu u centru pažnje, ali su itekako dobre. Primjer je domaća verzija Twittera Zrikka, stranica za mikrobloganje, projekt koji je iako kasnije ugašen poslužio kao platforma za učenje svojih autora, koji su istodobno radili na projektu ShoutEm. Projekt koji je postao platforma za izgradnju vlastitih mobilnih aplikacija i ušao u izbor za najbolju europsku web aplikaciju na TheEuropas 2008/2009, kao vjerojatno najbolji domaći web startup. Danas je ShoutEm jedan od vodećih DIY (Do ityourself) kreatora mobilnih aplikacija na tržištu. Ima više od 1600 korisnika diljem svijeta, a koristi se u 150 zemalja ( viktor-marohnic-shoutem-rockpaperstartups-52847)(dostupno ). Budući da su domaće društvene mreže slabije razvijene, pružaju manje od stranih, pa zato imaju manje korisnika, a među poznatijim hrvatskim društvenim mrežama su: iskrica, tulumarka, trosjed i teen.hr mreža. Jedna od prvih domaćih društvenih mreža je Iskrica. Osnovana je godine kao portal za upoznavanje te je pokrenula tadašnju tabu temu - upoznavanje preko Interneta. Tulumarka je prva društvena stranica o izlascima na kojoj se nalaze različite rubrike i najave iz kojih se mogu saznati mnoge zanimljivosti vezane za razna događanja. Najave su popraćene raznim video zapisima i galerijama slika. Krajem predstavljen je Trosjed, prva hrvatska društvena mreža zasnovana isključivo na Microsoftovim tehnologijama. Tada je pokrenut i Netopolis, koji je među domaćim korisnicima slovio za hrvatski MySpace, no ta je ideja vrlo brzo propala zbog slabe posjećenosti

101 Nedavno je pokrenut i Teen.hr, društveni portal namijenjen prvenstveno mlađoj populaciji, koji objedinjuje forum, blog i chat usluge, omogućuje objavu slika, filmova i događaja. Broj domaćih korisnika prisutnih na stranim servisima, ponajviše na Facebooku, u značajnom broju premašuje broj registriranih na domaćim društvenim mrežama. 5. BUDUĆNOST DRUŠTVENIH MREŽA (WEB-STRANICA) Danas, kada je Web postao ne samo izvor informacija, nego i mjesto na kojem se ljudi upoznaju, povezuju i komuniciraju, možemo samo nagađati u kojem će se smjeru društvene webstranice razvijati. Korisnici postaju sve osjetljiviji na svoju privatnost i žele odvojiti privatno od poslovnog, obitelj od prijatelja. Stoga, postavke kakve imaju današnje mreže poput Facebooka i MySpacea nisu povoljne jer sve što korisnik objavi ili napravi na takvoj društvenoj web-stranici, mogu vidjeti svi unutar njegove društvene mreže, htio on to ili ne. Stranice koje postaju toga svjesne i pokušavaju prilagoditi svoje postavke tako da omoguće korisniku odvajanje različitih osobnih društvenih mreža, imaju budućnost i mogućnost opstanka u masi društvenih web-stranica koja se stvara u zadnjih nekoliko godina. Formirat će se online društvene mreže koje će biti istovjetne društvenim mrežama iz stvarnog života, i neće biti potrebe za miješanjem različitih aspekata korisnikovog života. Današnji korisnici su često aktivni na nekoliko društvenih web-stranica i postaje prilično zamorno koordinirati liste prijatelja, sadržaje i postavke privatnosti na nekoliko mjesta. Korisnik koji je aktivan na jednoj mreži i tamo ima dugačku listu prijatelja, ako se želi pridružiti nekoj drugoj mreži, na njoj mora ispočetka tražiti sve svoje prijatelje, poslati im zahtjev za prijateljstvo, i obaviti posao koji bi se mogao uvelike olakšati kad bi liste prijatelja bile prenosive. Tako manje društvene mreže imaju mogućnost napretka i probitka, jer korisnici koji se pridruže takvoj web-stranici, obično na njoj ili imaju malo prijatelja, ili ne znaju koji su sve prijatelji na njoj aktivni. Kada korisnik bude na jednom mjestu mogao imati listu svih prijatelja sa svih mreža na kojima je aktivan te vidjeti na kojim su sve mrežama njegovi prijatelji aktivni, to će mu olakšati korištenje različitih stranica i praćenje sadržaja na njima. života i to treba pratiti. Mnogi su shvatili da je princip društvenih mreža koristan i u poslu i u privatnom životu, pa su tako počele nastajati specijalizirane društvene web-stranice. Sve veći broj korisnika će trebati organizirati se u razne društvene mreže koje će biti namijenjene nekom određenom interesu, jer će se na taj način moći okupiti korisnici sa zajedničkim interesima na jednom mjestu i razmjenjivati sadržaje s drugim korisnicima koji dijele sličan interes, a ne miješaju se s drugim sadržajima i vrstama interesa. Takav pristup nudi uzajamnu korist - olakšava i onome tko nešto oglašava, nudi posao, pokušava stupiti u kontakt s nekim iz svog područja posla ili interesa, ali i onome koji traži informacije ili samo želi biti dio zajednice (slično kao veza između bendova i obožavatelja na MySpaceu društvenoj mreži). Društvene web-stranice su postale važan dio svakog društva i njihov utjecaj se ne smije zanemariti, već treba poticati njihov razvoj i rast, ali uz kontrolu privatnosti i poštivanja pravila ponašanja. Tehnološki napredak ICT sektora potpomogao je povezivanje ljude s raznih krajeva svijeta na načine koji su prije bili nezamislivi, a Web i društvene web-stranice su glavno sredstvo takvog povezivanja čiji vrhunac primjene tek dolazi (Aoyama, 2009: 83). To saznanje je bitan element arhitekture društvenog ustroja temeljenog na informaciji koja se uporabom ne troši nego oplemenjuje i kao takva dobiva novu uporabnu vrijednost na čijim se temeljima gradi novi sustav društvenih vrednota u formi informacijskog društva kao svjetskog procesa s naglašenim nacionalnim i internacionalnim značajkama. Pojavom društvenih mreža kao vrste internetskog servisa započela je nova era korištenja Weba, povezivanja i komunikacije među sudionicima/ljudima. Web je u svom početku bio spremište informacija i podataka, velika enciklopedija, komunikacijsko mjesto gdje se pretražuju i pronalaze željene informacije. S rastom i razvojem društvenih mreža, Web postaje središte čovjekovih društvenih aktivnosti posredstvom komunikacija. Web je danas prešao granice e-pošte i postao sredstvo komunikacijskog povezivanja ljudi, bez obzira na udaljenost i vrijeme, omogućujući tako socijalizaciju i stvaranje nove kulture koja prije nije viđena u razvoju ljudskih zajednica. Povezivanje putem društvenih mreža logična je posljedica ljudske težnje za zajedništvom i tehnološkim napretkom. Važno je prepoznati potrebe korisnika i ići u korak s napretkom i konkurencijom na tržištu, kako bi povezivanje putem društvenih web-stranica bilo 6. ZAKLJUČAK Budućnost društvenih web-stranica leži u osluškivanju potreba korisnika i brzoj prilagodbi na veliku količinu korisnika. Web i društvene mreže postaju potreba u svakom aspektu što kvalitetnije, jednostavnije i korisniku zanimljivije

102 Izvori Društvene mreže najpopularnije su web stranice i njima se danas koriste na stotine milijuna ljudi. U Hrvatskoj su najzastupljenije globalne društvene mreže poput Facebooka i Twittera, dok se domaće društvene mrežemanje koriste.iako se predviđa njihov snažniji razvoj, stručnjaci su ipak uvjerenja da one nikada neće doživjeti sudbinu globalnih mreža poput Facebook-a ili Twittera. Izvjesno je da je komunikacijska budućnost uvelike sazdana od društvenih mreža na globalnom komunikacijskom prostoru, a pošto je Republika Hrvatska dio tog prostora, valja poduzeti određene strategijske korake koji će otkloniti sve slabosti i pružiti svojim građanimatakav komunikacijski standard koji će omogućiti njihovo aktivno i paritetno sudjelovanje. Aoyama, T. (2009), A New Generation Network: Beyondthe Internet and NGN. IEEE Communications Magazine 47(5), str. 83 Boyd, Danah M., Ellison, Nicole B. (2007), Social Network Sites: Definition, HistoryandScholarship, Journal of Computer-MediatedCommunication 13(1), str. 211 dstevenwhite.com/2013/02/09/social-media-growth-2006-to-2012/ Hoadley, C. M., Xu, H., Lee, J. J., Rosson, M. B. (2010), Privacy as informationaccessandillusorycontrol: Thecaseofthe Facebook News Feedprivacyoutcry. Electronic Commerce Research andapplications 9(1), str. 52 hr.wikipedia.org/wiki/facebook, (dostupno ) hr.wikipedia.org/wiki/twitter, (dostupno ) to-2012/(dostupno (dostupno ) ) Nickson, C. (2009), TheHistoryofSocialNetworking, digitaltrends.com/features/the-history-of-social-networking/, (dostupno ) Picard, A. (2011), Thehistoryof Twitter, 140 characters at a time, the-history-of-twitter-140-characters-at-a-time/article /, (dostupno ) socialmediastatistics.wikidot.com/facebook, (dostupno ) Weaver, Alfred C., Morrison, Benjamin B. (2008), SocialNetworking, IEEE Computer 41(2), str (dostupno ) ) (dostupno ) (dostupno ) (dostupno ) (dostupno ) (dostupno ) (dostupno ) wowsocialmediastatistics/, (dostupno ) (dostupno ) mreže(dostupno ) Zgrabljić, Rotar Nada (ur.) (2011), Digitalno doba, masovni mediji i digitalna kultura, Udžbenici Sveučilišta u Zadru, Sveučilište u Zadru i Naklada medijska istraživanja, Zagreb, str

103 UDK: 659.4:352(497.6) ULOGA LOKALNIH MEDIJA U POVEĆANJU SUDJELO- VANJA GRAĐANA U KREIRANJU JAVNIH POLITIKA NA LOKALNOJ RAZINI Doc. dr. sc. Drago Martinović SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: drago.martinovic1@gmail.com SAŽETAK: U posljednjih 10-ak godina lokalni mediji postali su ključni izvor informacija i alat za povećanje sudjelovanja građana u procesu donošenja odluka na lokalnoj razini. Pod lokalnim medijima u ovom radu podrazumjevaju se mediji koji prate zbivanja u određenoj jedinici lokalne samouprave. Za potvrdu hipoteze analizirane su programske sheme lokalnih radiopostaja i proveden je dubinski intervju s predstavnicima istih radiopostaja, kao i ankete s građanima u općinama/gradovima u kojima je provedeno istraživanje, a to su ukupno 13 jedinica lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini, 10 općina/gradova sjedišta županija u FBiH i tri grada iz Republike Srpske. Prema provedenom istraživanju lokalne radio postaje ispunjavaju svoju informativno-servisnu funkciju, ali u isto vrijeme, nisu dovoljno interaktivne i iskorištene za povećano sudjelovanje građana u kreiranju javnih politika što govori podatak da trećina analiziranih javnih radio postaja i niti jedna privatna nemaju redovitu kontakt emisiju o lokalnim temama, u kojoj sudjeluju predstavnici općinske/gradske vlasti i javnih poduzeća i ustanova, uz mogućnost sudjelovanja građana. Ključne riječi: lokalni mediji, lokalna samouprava, participativna demokracija, sudjelovanje građana, radio postaja 205

104 ABSTRACT: During the past 10 years local media have become the key source of information and tool for enhancing citizen participation in the process of making decisions on local level. Media which are mentioned in this paper are the media which follow events in a particular unit of local self-government. In order to confirm the hypothesis, program schemes of local radio stations were analysed and in-depth interviews with the representatives of those stations were conducted, as well as the surveys with citizens of municipalities/cities in which the research was conducted. The research was conducted in 13 units of local self-government in Bosnia and Herzegovina, 10 municipalities/cities which are county seats in Federation of BiH and 3 cities from Serb Republic. According to the conducted research, local radio stations fulfil their informative-service function, but at the same time, they are not interactive enough and they are not used for the increased citizen participation in creating public policy. That can be seen through the information which says that one third of the analysed public radio stations and not even one private station actually have a regular contact show about local subjects, in which the representatives of municipal/city government and public enterprises and institutions can participate, with the possibility of citizen participation as well. Key words: local media, local self-government, participative democracy, citizen participation, radio Stations U ovom radu korištenjem istraživačkih metoda analize sadržaja, dubinskih intervjua, anketa, e-anketa i desk-istraživanjem testirana je hipoteza da su u posljednjih 10-ak godina lokalni mediji postali ključni izvor informacija i alat za povećanje sudjelovanja građana u procesu donošenja odluka na lokalnoj razini. Provedeni su dubinski intervjui s urednicima, odnosno direktorima/ravnateljima lokalnih medija (radio postaja) 13 općina i gradova u Bosni i Hercegovini. Intervju se sastojao od pitanja vezanih za ulogu i funkcije medija u uključivanju građana u proces donošenja odluka. Provedena je i metoda analize sadržaja dostupnih programskih shema lokalnih medija (radio postaja) koja je obuhvaćala broj i vrijeme trajanja emisija posvećenih lokalnim temama uz sudjelovanje građana i predstavnike tijela lokalne uprave, te su korišteni podaci o provedenoj anketi građana u analiziranim općinama i gradovima. U radu je analizirano stanje i izvješćivanje lokalnih medija o aktivnostima jedinica lokalne samouprave, kao i utjecaj medija na participaciju građana u odlučivanju na lokalnoj razini. Prikazan je pregled medija, kao i zakonsko-pravni okviri funkcioniranja medija u Bosni i Hercegovini. Nove informacijske i komunikacijske tehnologije su promijenile ustaljeni način funkcioniranja tradicionalnih medija, pa tako lokalne radio i TV postaje postaju dostupne globalno putem interneta. Također izdanja dnevnih novina u Bosni i Hercegovini imaju i svoja internetska izdanja i među najposjećenijim su web portalima u Bosni i Hercegovini. 1. UVOD 2. MEDIJSKO IZVJEŠTAVANJE U JEDINICAMA LOKALNE SAMOUPRAVE Mediji predstavljaju najmoćnija sredstva komunikacije kojima javnost sudjeluje u političkom procesu, a kvaliteta njihova doprinosa javnom mnijenju značajno određuje i kvalitetu demokracije. Ukoliko je njihov učinak slab ljudi će biti izolirani, neuki i depolitizirani, demagogija će cvjetati, a uska elita će lako preuzeti i zadržati kontrolu nad svim čimbenicima odlučivanja o najznačajnijim političkim pitanjima (Herman i Mekčesni: 2004, 8, 9). Odnosi između lokalne uprave i medija ovise o nizu elemenata, a između ostalih između njihovog stava i očekivanja koji imaju jedni od drugih, odnosa s građanima, prošlih iskustava i

105 njihovih budućih ciljeva (Bjornlund: 2006, 36). Nova informacijsko komunikacijska (digitalna) tehnologija omogućila je višestruke mogućnosti prenošenja informacija, što medijske kuće rabe da istu informaciju plasiraju u različitim oblicima uz pomoć različitih medija sa što manje ljudi. Multimedijska dostupnost videa, nekad rezerviranog samo za televiziju, destabilizira gotovo stoljeće staru podjelu na razdvojene medije tiska, zvuka i slike, te otvara raspravu o tome prenose li se, omogućavanjem te dostupnosti videa i zakonitosti televizijskoga medija u druge medije, a isto tako mijenja li se gramatika samoga televizijskog izražavanja (Krajina i Perišin: 2009, 936). Širenjem dostupnosti televizije na internet (osobito on-line izdanja tiska), kao i na mobilne telekomunikacijske uređaje, ulazimo u vrijeme televizije nakon televizora. Model jedan za mnoge odašiljanja informacija konvergirao je u model mnogi za mnoge (Hartley: 2002, 39, u: Krajina i Perišin: 2009, 950). Nekad jasne razlike između lokalnoga i globalnoga umreženo je društvo izbrisalo ili bar učinilo nejasnim. Umreženo društvo čine međusobno isprepletene komunikacijske mreže s globalnom dostupnošću, sa sadržajima od pretežito lokalnih do globalnih. I mediji su u istome položaju. Čak i kad imaju uske lokalne sadržaje, čim su postavljeni na mrežu dostupni su globalno. Sve se odvija i u obrnutom smjeru pa su i globalni mediji dostupni na lokalnim razinama. Ne samo da primatelji i njihove poruke mogu čitati, gledati i slušati u cijelome svijetu, nego je na njih moguće postavljati i sadržaje neovisno gdje se autor nalazi. No, u stvarnom svijetu nije sve tako jednostavno. Globalna dostupnost lokalnih sadržaja uistinu postoji, ali umreženo društvo nije ravnopravno pa svakome nije sve dostupno jednako lako. Manuel Castells (španjolski sociolog) često rabi pojam glokalno kao istoznačnicu za sve što je i lokalno i globalno u isto vrijeme, kao što je primjerice umreženo društvo (Obradović: 2009, 74). Radijski program se može slušati preko interneta, kao što se televizijski programi mogu pratiti preko interneta. Danas se, zahvaljujući telekomunikacijskim satelitima, mogu diljem svijeta pratiti lokalni i globalni televizijski programi (Milardović: 2010, 89). Pored usmenog prenošenja, koje je najučinkovitije u veoma malim zajednicama, lokalni mediji predstavljaju glavni, ako ne i jedini izvor informacija o lokalnim događajima, kao i o kandidatima i ključnim temama na lokalnim izborima. Kao rezultat toga, veća je vjerojatnoća da će građani koji prate lokalne medije više znati o lokalnoj politici i na taj način imati stav o načinu na koji se upravlja njihovom zajednicom. Prenošenje informacija je uloga koja se vjerojatno najčešće očekuje od medija (Gosselin u: Jusić: 2010, 32). Prema geografskoj razini i dosegu mediji mogu biti lokalni, nacionalni i međunarodni (Peruško: 2011, 16). Jedan od četiriju glavnih elemenata, čije sadržajne varijacije dovode do razvoja pojedinih masovnih medija prema McQuailu, su tehnologije kojima se može komunicirati javno i na daljinu, a govore između ostalog o sadržaju koji je u jednim medijima ograničen vremenom i prostorom (radio, TV, tisak), a u drugima je neograničen (knjiga, glazba). U današnjim uvjetima digitalnih medija i interneta ovakve su podjele sve manje stvarne jer novi mediji omogućuju nekad prostorno i vremenski ograničenim medijima da preskoče ta ograničenja (Peruško: 2011, 21). Brojna istraživanja medijske slike u Bosni i Hercegovini ukazuju na složenost i podijeljenost medijskog prostora po teritorijalnom i etničkom principu, te ukazuju na još uvijek veliki utjecaj lokalnih medija na javnost, ali i na velik utjecaj na javnost u Bosni i Hercegovini medija susjednih zemalja. U ovom radu pojam lokalni mediji će se koristiti za medije koji prate zbivanja u određenoj jedinici lokalne samouprave. 3. ZAKONSKO-PRAVNA REGULATIVA FUNKCIONIRANJA MEDIJA U BOSNI I HERCEGOVINI Zakonom o načelima lokalne samouprave u FBiH (Službene novine FBiH, broj: 49/06 i 61/09) člankom 8. propisano je ukupno 29 nadležnosti jedinica lokalne samouprave, a jedna od nadležnosti jedinica lokalne samouprave je da osigura uvjete rada lokalnih radio i TV postaja, sukladno zakonu. Nije posebno razrađeno na što se misli pod osiguranjem uvjeta rada, ali u praksi javni mediji, čiji je osnivač i vlasnik jedinica lokalne samouprave, pružaju financijsku 1 potporu mediju. Prema članku 25. Zakona o lokalnoj samoupravi Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske, broj: 101/04, 42/05 i 118/05) Opština obezbjeđuje informisanje i javno obavještavanje o pitanjima od značaja za život i rad građana u opštini. Statutima općina/ gradova i Ustavima županija/kantona također su propisane nadležnosti jedinica lokalne samouprave da osiguraju uvjete rada lokalnih radio i TV postaja sukladno zakonu (članak 13. stavak 32. Statuta Općine Livno, Službeni glasnik Općine Livno, broj: 5/08), nadležan je za lokalni radio i televiziju (članak 16. stavak 9. Statuta Grada Sarajeva, Službene novine Kantona Sarajevo, 1 Primjeri: Općina Široki Brijeg je vlasnik lokalne Radio postaje Široki Brijeg i godišnje iz proračuna za rad radio postaje izdvaja KM, a Općina Orašje je također vlasnik lokalne Radio postaje Orašje za koju iz svog proračuna godišnje izdvaja KM. Izvor: Proračuni navedenih općina za godinu

106 broj: 34/08), utvrđuju politike u svezi s osiguranjem radio i TV postaja, uključujući donošenje propisa o osiguranju njihovog djelovanja, te osiguranje njihovog rada (članak 15. stavak k) Ustava Županije Zapadnohercegovačke, Službene novine Županije Zapadnohercegovačke, broj: 1/96, 2/99, 14/00, 1/03 i 10/04). Područje radio, TV emitiranja (uključujući kablovsku televiziju), telekomunikacija, usluge i sredstva koja su s tim u vezi, kao i uspostavljanje i rad Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, koji predviđa uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava, regulirano je Zakonom o komunikacijama (Službeni glasnik BiH, broj: 31/03, 75/06, 32/10 i 98/12). Nadležnosti Agencije su: kreiranje i promoviranje pravila u sektorima emitiranja i telekomunikacija, licenciranje operatora u sektorima emitiranja i telekomunikacija, planiranje, upravljanje i dodjeljivanje frekventnog spektra, primjenjivanje tehničkih i drugih standarda koji se tiču kvaliteta, te uspostavljanje i održavanje sustava naknada za dozvole. Javne radio i TV postaje u BiH nemaju zakonsku obvezu produkcije lokalnih sadržaja, ali imaju sukladno Pravilu 2 57/2011 o javnim radio i televizijskim postajama, obvezu formiranja Uredničkog vijeća koje će odražavati etnički, kulturološki i religijski sastav stanovništva kojem javna radio i televizijske postaje nude usluge, a koji imenuje osnivač javne radio i televizijske postaje (članak 4. stavak 1. Zakona o komunikacijama). Uredničko vijeće se sastoji od 4 do 7 članova, izabranih kako bi se osiguralo da se predstavlja zajednica kojoj se služi, uključujući društvene, kulturne, obrazovne i vjerske organizacije. Vijeće uključuje barem jednog lokalnog prosvjetnog radnika (članak 6. stavak 2. Zakona o komunikacijama). Uredničko vijeće savjetuje glavnog i odgovornog urednika o načinima poboljšanja zadovoljavanja potreba zajednice kroz emitiranje programa (članak 6. stavak 4. Zakona o komunikacijama). Prema podacima RAK-a u Bosni i Hercegovini je 42 % javnih 3 radio i televizijskih postaja. Zakonom o zaštiti od klevete (Službeni glasnik Republike Srpske, broj: 37/01, Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 31/01, Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj: 14/03) uređuje se građanska odgovornost za štetu nanesenu ugledu fizičke ili pravne osobe iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinitih činjenica identificiranjem te pravne ili fizičke osobe trećoj osobi, a želi se postići pravo na slobodu izražavanja, zajamčeno Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih 2 < ( ). 3 U ovaj broj nisu ubrojene televizijske postaje koji svoj program emitiraju putem drugih elektroničkih komunikacijskih mreža. < ( ). sloboda i predstavlja jednu od bitnih osnova demokratskog društva, posebno kada se radi o pitanjima od političkog i javnog interesa. Pored navedenih zakona i drugih akata, koji reguliraju rad medija u BiH i Kodeks 4 za tisak i online medije, čini okvir za rad tiskanih i online medija u BiH. Kodeks ima za cilj postaviti osnove sustava samouređivanja u tisku, koji će biti smatrani moralno obvezujućim za novinare, urednike, vlasnike i nakladnike tiskanih i online medija. 4. MEDIJI U BOSNI I HERCEGOVINI Prva lokalna radiopostaja u Bosni i Hercegovini bila je Radio Tuzla koja je počela emitirati program godine. Radio Brčko počeo je emitirati program 1960., Radio Modriča 1964., Radio Gradačac 1965., Radio Jajce i Radio Bihać 1966., Radio Banja Luka, Doboj, Odžak, Travnik 1967., Radio Mostar, Zenica, Tešanj 1969., Radio Goražde, Ključ (Kujundžić i Vego: 2003, 77-79). Uoči prvih demokratskih izbora u Bosni i Hercegovini koji su održani krajem godine BiH je imala 49 radiopostaja (Statistički godišnjak SR BiH 1990., Republički zavod za statistiku, Sarajevo), jednu državnu TV postaju (TV Sarajevo) i dnevne novine Oslobođenje i Večernje novine. Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) u Bosni i Hercegovini djeluje 143 radio i 46 televizijskih postaja, 5 a u Bosni i Hercegovini je registrirano i 38 korisnika dozvola 6 za televizijsko emitiranja putem drugih elektroničkih komunikacijskih mreža. 7 Za jedan broj TV postaja možemo reći da su lokalne pa tako dvije TV postaje pokrivaju do stanovnika, od do stanovnika pokrivaju tri TV postaje, od do stanovnika pokriva osam TV postaja, od do stanovnika pokriva devet TV postaja. 8 Uzimajući u obzir broj stanovnika koje pokriva, za veliki broj radio postaja možemo reći da su lokalne. Tako tri radio postaje pokrivaju do stanovnika, od do stanovnika pokriva osam radio postaja, od do stanovnika pokriva 26 radio postaja, od do stanovnika pokrivaju 33 radio postaje, od do <hrvatski.vzs.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=218&itemid=9&lang=hr> ( ). 5 < ( ). 6 < ( ). 7 Dozvolu za televizijsko emitiranje putem drugih elektroničkih komunikacijskih mreža izdaje RAK na temelju Pravila 55/11 o pružanju audiovizualnih medijskih usluga, < hrv/index.php?uid= > ( ). 8 < ( )

107 stanovnika pokriva 25 radio postaja. 9 Većina vlasnika i osnivača radio postaja u Bosni i Hercegovini nastojala je dobiti dozvole za emitiranje u zoni čujnosti koja je veća od općine u kojoj je sjedište (jedna radio postaja prosječno se može čuti u tri općine). Najveći broj radio postaja program je prilagodio svim kategorijama slušatelja, te je program umjesto lokalnih tema sastavljen od sadržaja u kojima se prepliću globalne, regionalne i lokalne teme (Baraković i Mahmutović: 2013, 3,4). U Bosni i Hercegovini osim javnih i privatnih registrirane su tri (Radio Otvorena mreža, Radio Active Naša djeca i Radio Marija) neprofitne radio postaje. Dozvolu za neprofitne radio postaje sukladno Pravilu 58/ o pružanju medijskih usluga radija izdaje RAK. Dozvola za neprofitni radio izdaje se pravnim osobama koja su u skladu sa zakonom registrirana kod nadležnog tijela kao neprofitne organizacije, a koja su osnovana u cilju zaštite i promocije prava i interesa određenih društvenih grupa (članak 15. stavak 1. Pravila o pružanju medijskih usluga radija). Programski sadržaji emitirani prema uvjetima ove dozvole ne mogu sadržavati nikakve komercijalne komunikacije, izuzev samo promocije i oglasa u interesu javnosti ukoliko se emitiraju besplatno (članak 15. stavak 6. Pravila o pružanju medijskih usluga radija). Ekspanzijom interneta otvorila se nova platforma za distribuciju audio sadržaja. Digitalno je doba ponudilo nove komunikacijske kanale i multimedijske formate koji bi, ukoliko se pravilno iskoriste, mogli radio postajama donijeti svojevrsnu novu mladost. Konvergencija radija i interneta pokazuje se kao strateška smjernica radijske industrije u razvijenim zemljama (Mučalo i Frtalić: 2010, 23). Prema Edisonovu 11 (jedna od vodećih svjetskih institucija za praćenje i istraživanje digitalnih platformi) istraživanju 47 % ili oko 124 milijuna Amerikanaca starijih od 12 godina sluša online radio. Vrijeme slušanosti online radija je u stalnom porastu pa je tako u tjedna slušanost online radija iznosila 13 sati i 19 minuta, dok je u godini iznosila 11 sati i 56 minuta. U godini online radio je prema ovim istraživanjima slušalo 26 % Amerikanaca. Mogućnost slušanja radija putem interneta imaju sve analizirane radio postaje koje su bile predmet istraživanja. Fotografija 1. Tjedne novine Nijedan drugi medij nema toliko brojnu i raznoliku publiku iz dana u dan, kao ni toliki spektar i dubinu sadržaja kao novine. Većina novina nastaje u lokalnim zajednicama i one su u tim zajednicama domaće. One imaju prisne odnose iz prve ruke s lokalnim javnostima (Broom: 2010, 239). U Bosni i Hercegovini prema podacima Vijeća za tisak/ štampu izlazi devet dnevnih novina, 12 nisu lokalnog karaktera, ali u njima postoje posebne rubrike 13 s informacijama iz jedinica lokalne samouprave. U Bosni i Hercegovini postoji nekoliko tiskovina koji obuhvaćaju područje općine/grada ili kantona/ županija ili više općina/gradova i kantona/županija i najčešće se radi o mjesečnim i tjednim izdanjima. 14 Nove informacijske i komunikacijske tehnologije su promijenile organizacijsku strukturu novina, ali i način obrađivanja i objavljivanja vijesti. Dnevne novine su se prilagodile novim mogućnostima pa tako sva izdanja dnevnih novina u Bosni i Hercegovini imaju i svoja internetska izdanja. Među 20 najposjećenijih 15 web portala u 12 < ( ). 13 U Dnevnom listu postoji posebna rubrika iz grada (Mostar) u kojem je sjedište ovih dnevnih novina. Također postoji i rubrika Sarajevo. U Večernjem listu postoji rubrika pod nazivom Kronika s aktualnostima iz lokalnih sredina. Dnevni avaz ima rubriku s vijestima iz kantona/županije (Sarajevo) sjedišta dnevnih novina i rubriku Hercegovina. U Nezavisnim novinama lokalni sadržaji se uglavnom nalaze u rubrici Događaji. 14 Glas Goražda je mjesečnik. Izlazi u nakladi primjeraka. Unsko-sanske novine KRAJI- NA su tjednik Unsko-sanske županije sa sjedištem u Bihaću. Izlazi u nakladi primjeraka. Semberske 9 < ( ). novine su tjedni list građana Bijeljine. Naša riječ su tjedne nezavisne novine sa sjedištem u Zenici. Kozarski 10 < ( ). vjesnik je prijedorski tjednik koji izlazi u nakladi primjeraka. 11 The Infinite Dial 2014, < 15 Prema jednoj od najvećih europskih online istraživačkih agencija (Gemius d.o.o.), ( ). visne.com (Nezavisne novine) i (Oslobođenje) nalaze se među 20 najsposjećenijih news portala u BiH za mjesec ožujak < ( ). 213

108 Bosni i Hercegovini dva su elektronička izdanja dnevnih novina. Da bi ostali konkurentni na medijskom tržištu u posljednjih nekoliko godina članke u internetskim izdanjima dnevnih novina sve češće prate videoisječci. Fotografija 2. Dnevne novine Bilten je najuobičajenija forma periodične publikacije. Zbog dostupne i relativno jeftine tehnologije tiskanja, proizvodnja biltena je jednostavna, brza i jeftina. Mnoge organizacije pokušavaju svoje publikacije učiniti dvosmjernima postavljajući pitanja i provodeći istraživanja, te potom objavljujući rezultate (Cutlip i sur.: 2003, 291, 292). Šest od 13 (Livno, Široki Brijeg, Travnik, Bihać, Orašje, Tuzla, Zenica, Goražde, Sarajevo, Mostar, Bijeljina, Prijedor i Banja Luka) analiziranih jedinica lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini izdaje svoj informativni bilten, odnosno informator, dvomjesečno, tromjesečno, i dva puta godišnje ( Informator, Prijedor, BL-info, Banja Luka, Široki info, Široki Brijeg, Info Livno, Livno, Bilten Općine Orašje). Bilteni se tiskaju u nakladi od 500 do komada ovisno o veličini jedinice lokalne samouprave i dostupni su besplatno, a u elektroničkom obliku postavljaju se na službenu web-stranicu općine/grada. Bilteni sadrže informacije o aktivnostima tijela lokalne uprave, općinskih/gradskih službi, grado/načelnika, zatim pregled kulturno -sportskih i gospodarskih događanja u općini/gradu, sjećanja na događaje iz bliže, ali i dalje povijesti, najave događanja u lokalnoj zajednici i uglavnom imaju informativnu i promotivnu funkciju. Pored tiskanih i elektroničkih medija u jedinicama lokalne samouprave sve više se kao izvor informacija koristi web kao jedan od najkorištenijih usluga interneta. Lokalni sadržaji putem službenih web-stranica općina/gradova i brojnih web portala, kao i putem elektroničkih i tiskanih medija koji su dostupni putem weba, dostupni su mnogo šire od samog područja lokalne zajednice. Prema provedenom istraživanju (Martinović: 2014) 57 % ispitanika koristi službene web-stranice i web portale kao izvore informacija o aktivnostima tijela lokalne i mjesne samouprave. Prema istraživanju 16 koje su proveli Chapter4 Millenium i IPSOS Puls u vremenu od 25. ožujka do 15. travnja na uzorku od 505 ispitanika, korištenjem metode CATI pod nazivom Mediji i društvo u BiH građani najviše vjeruju medijima (80 %) i vjerskim zajednicama (72 %), a najmanje političarima (22 %). Svaki treći ispitanik se prema provedenom istraživanju najkvalitetnije informira putem interneta. Fotografija 3. Informativni bilteni općina/gradova 16 < ( )

109 5. LOKALNI MEDIJI KLJUČNI ALAT ZA POVEĆANJE SUDJELOVANJA GRAĐANA I KREIRANJE JAVNIH POLITIKA NA LOKALNOJ RAZINI Dubinskim intervjuima s urednicima (direktorima/ ravnateljima) lokalnih medija (radio postaja) u općinama/gradovima u kojima je provedeno istraživanje (tablica 1.) i metodom analize 17 dostupnih programskih shema lokalnih medija (radio postaja), koja je obuhvaćala broj i vrijeme trajanja emisija posvećenih lokalnim temama uz sudjelovanje građana i predstavnika tijela lokalne uprave, došlo se do spoznaje da su lokalni mediji u posljednjih 10-ak godina postali su ključni izvor informacija i alat za povećanje sudjelovanja građana u procesu donošenja odluka na lokalnoj razini. Tablica 1. Popis, sjedište i pokrivenost signalom radio postaja koje su obuhvaćene istraživanjem Broj Naziv radio postaje/stanice Općina/grad Vlasništvo privatno/javno Pokrivenost signalom/stan. 1. Radio Daš Bijeljina privatno Radio TNT Travnik privatno Radio Zenica Zenica javno Radio Goražde Goražde javno Radio 7 Tuzla javno Uno radio Banja Luka privatno Radio postaja Orašje Orašje javno Radio Bihać Bihać javno Radio postaja Široki Brijeg Široki Brijeg javno Omladinski radio X Mostar javno Radio Prijedor Prijedor javno Radio Sarajevo Sarajevo privatno Radio Livno Livno javno Dubinski intervju bio je podijeljen u četiri seta pitanja. Prvi set pitanja odnosio se na sudjelovanje građana u procesu odlučivanja. Svi intervjuirani urednici, odnosno ravnatelji/direktori lokalnih radio postaja izjasnili su se da su upoznati s oblicima sudjelovanja, ali i da su građani također upoznati ili uglavnom upoznati s oblicima sudjelovanja u procesu odlučivanja. Svega 17 Intervju je izravnim razgovorom obavljen s predstavnicima sljedećih radio postaja: Radio TNT Travnik, Radio Zenica, Radio Goražde, Radio 7 Tuzla, Radio Prijedor, Radio Uno Banja Luka, Radio postaja Orašje, Radio Bihać, Radio postaja Široki Brijeg i Omladinski radio X Mostar, a s predstavnicima Radija Daš Bijeljina, Radija Livno i Radija Sarajevo om i telefonom. Navedeno istraživanje je provedeno od prosinca do ožujka godine, a rezultati istraživanja su korišteni pri izradi doktorske disertacije obranjene u veljači na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, te su objavljeni u knjizi Mediji i promocija participacije građana u lokalnoj samoupravi (2014). tri od 13 intervjuiranih predstavnika lokalnih medija je sudjelovalo na nekom od oblika odlučivanju u lokalnoj samoupravi i to na javnoj raspravi. Drugi set pitanja se odnosio na informiranost građana o aktivnostima tijela lokalne i mjesne samouprave. Odgovori su uglavnom bili da su građani informirani o onome što rade predstavnici mjesne i lokalne samouprave. O aktivnostima općinskih/ gradskih tijela vlasti građani se najčešće informiraju putem tradicionalnih medija (radio i televizija), a u posljednjih nekoliko godina sve više i putem novih medija. Odgovori na treći set pitanja o kontakt emisijama i zainteresiranosti građana za sudjelovanje u kontakt emisijama bili su podijeljeni u tri skupine. Prvu skupinu činili su odgovori urednika, odnosno ravnatelja/direktora privatnih lokalnih radio postaja (Radio Daš Bijeljina, Radio TNT Travnik, Uno radio Banja Luka i Radio Sarajevo), drugu skupinu odgovori urednika, odnosno ravnatelja/direktora radio postaja koje su u sastavu lokalne jedinice samouprave u kojoj je organizirana i lokalna (općinska/gradska/kantonalna) televizija (RTV Zenica, RTV Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, RTV7 Tuzla, RTV Bihać i RTV Prijedor), a treću skupinu činili su odgovori urednika, odnosno ravnatelja/direktora ostalih analiziranih lokalnih radio postaja (Radio postaja Široki Brijeg, Livno, Orašje i Omladinski radio X Mostar). Iz izjava odgovornih na radio postajama koje su u privatnom vlasništvu i koji se financiraju iz vlastitih prihoda, ističu besmislenost kontakt emisija o lokalnim temama i emitiraju ono što po njima najviše zanima njihove slušatelje. Kontakt emisije i povećanu zainteresiranost građana za sudjelovanje u emisijama jedinice lokalne samouprave u drugoj skupini, pridonosi lokalna televizija koja je još uvijek najmoćniji medij. Iako su mediji u trećoj skupini javni i najvećim dijelom se financiraju iz općinskih/gradskih proračuna nedostaju kontakt emisije i samim tim smanjena je mogućnost utjecaja građana na donošenje odluka, odnosno kreiranja javnih politika na lokalnoj razini. Na sedam radio postaja od kojih je pet javnih gostovanje grado/načelnika, njihovih pomoćnika i ravnatelja javnih poduzeća i ustanova je veoma rijetko (godišnje i rjeđe). Četvrti set pitanja odnosio se na ulogu i utjecaj lokalnih medija u jedinicama lokalne samouprave. Intervjuirani predstavnici medija su se izjasnili da je utjecaj lokalnih medija na javno mnijenje značajan i da je uloga lokalnih medija da

110 pravodobno informira građane o aktivnostima i događanjima u lokalnoj zajednici, od servisnih informacija pa sve do informacija iz kulturnog, sportskog, društvenog i političkog života općine/grada. Također intervjuirani urednici/ravnatelji/direktori lokalnih medija su se izjasnili da lokalni mediji nisu dovoljno iskorišteni za povećano sudjelovanje građana u odlučivanju. Intervjuirani predstavnici javnih lokalnih medija istaknuli su samo formalno postojanje Uredničkih vijeća koje ima savjetodavnu ulogu u kreiranju sadržaja programa Analiza programskih sadržaja lokalnih medija Analiza programskih sadržaja kroz broj i vrijeme trajanja emisija posvećenih lokalnim temama uz sudjelovanje građana i predstavnika tijela lokalne uprave podijeljena je u tri skupine. Prvu skupinu činile su privatne lokalne radio postaje (Radio Daš Bijeljina, Radio TNT Travnik, Uno radio Banja Luka i Radio Sarajevo), drugu skupinu jedinice lokalne samouprave koje uz lokalnu radio postaju posjeduju i lokalnu (općinsku/ gradsku/kantonalnu) televiziju (RTV Zenica, RTV Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, RTV7 Tuzla, RTV Bihać i RTV Prijedor ) i treću skupinu činile su ostale lokalne radio postaje (Radio postaje Široki Brijeg, Livno, Orašje i Omladinski radio X Mostar). Pod emisijama posvećenim lokalnim temama tretirale su se isključivo emisije koje se redovito emitiraju u određeno vrijeme i u kojima uz mogućnost sudjelovanja građana sudjeluju predstavnici općinske/gradske vlasti i predstavnici javnih poduzeća i ustanova. U osam od 13 radio postaja programske sheme dostupne su putem službenih web-stranica. Problem koji se pojavio pri analizi programskih shema lokalnih radio postaja odnosio se na neažuriranost, odnosno neusklađenost programskih shema sa stvarnim emitiranjem programa, ali je intervjuom s predstavnicima lokalnih radio postaja ovaj nedostatak otklonjen. Radio postaje iz prve skupine su komercijalne radio postaje i ne emitiraju niti jednu kontakt emisiju s lokalnom temom uz sudjelovanje građana i predstavnika tijela lokalne uprave. Ovdje je potrebno spomenuti da su u gradovima Bijeljina, Banja Luka i Sarajevo, u kojima su smještene tri od četiri privatne radio postaje, sjedišta brojnih 18 radio i televizijskih postaja i da su čelnici ovih gradova česti gosti na radio i TV postajama. 18 U Sarajevu je sjedište osam TV (i dva javna emitera) i 13 radijskih postaja (i dvije u sastavu javnog RTV servisa), u Banjoj Luci tri (i jedan javni emiter) TV i osam radio postaja (i jedna u sastavu javnog RTV servisa) i u Bijeljini je sjedište tri TV i četiri radijske postaje < php?uid= > ( ). Uz navedene elektroničke medije mogu se dodati i radio i TV postaje koji imaju svoje predajnike na području navedenih gradova, a sjedište u drugim općinama/gradovima i mediji koji svoj program emitiraju putem drugih elektroničkih komunikacijskih mreža. U drugoj skupini redovite emisije posvećene lokalnim temama sa sudjelovanjem građana Radio Zenica emitira tjedno u trajanju od 45 minuta ( Dijalozi ), a svakodnevno se emitira jednosatna emisija o aktualnim temama pod nazivom Otvoreni mikrofon. Radio Goražde ima redovitu kontakt emisiju najmanje jednom tjedno, u kojoj su gosti pomoćnici načelnika ili Općinski načelnik. Radio Prijedor emitira svakodnevno 15-minutnu emisiju pod nazivom 052 Vi pitate mi odgovaramo, građani imaju mogućnost postavljanja pitanja na koje odgovaraju nadležni iz općinskih tijela uprave. Radio 7 Tuzla ima dva puta tjedno 40-minutnu kontakt emisiju pod nazivom Tema dana u kojoj građani imaju mogućnost postaviti pitanja na koja odgovaraju nadležni iz tijela općinske uprave. Radio Bihać emitira tjednu jednosatnu emisiju pod nazivom Neposredno u kojoj je gost Općinski načelnik koji odgovara na pitanja građana. Građani imaju mogućnost postavljanja pitanja putem a i telefonom. U trećoj skupini redovite emisije posvećene lokalnim temama sa sudjelovanjem građana emitira jedna radio postaja, dok ostale radio postaje nemaju niti jednu emisiju dijaloškog tipa, a koja se tiče lokalnih tema. Zajedničko za sve analizirane programske sheme radio postaja je dominacija zabavno-glazbenog programa i zadovoljavanje informativno-servisne funkcije (obavijesti, servisne informacije, najave...) radija kroz jutarnji program i nekoliko kratkih dnevnih i središnjom informativnom emisijom. Mogućnost slušanja radija putem interneta imaju sve analizirane radio postaje (tablica 2.), iako u vrijeme istraživanja četiri radio postaje nisu imale mogućnost slušanja uživo, što se može pripisati ograničenom broju slušatelja u isto vrijeme. Ažuriranost web-stranica, ocjenjivana je na temelju novih sadržaja na web-stranici, a provjeravana je u travnju Četiri web-stranice analiziranih radio postaja se uopće se ne ažuriraju. Najažurnija web-stranica, a koja se ažurira svakodnevno i po nekoliko puta je web-stranica Radio Sarajeva. 19 Ostale web-stranice radio postaja redovito se ažuriraju (u prosjeku jednom do dva puta dnevno). Internet radio pruža i mogućnost povećane interaktivnosti uz korištenje foruma, postavljanja pitanja, odabira sadržaja, komuniciranja putem društvenih mreža, ali još uvijek navedene mogućnosti na analiziranim web-stranicama radio postaja nisu iskorištene. 19 Prema jednoj od najvećih europskih online istraživačkih agencija (Gemius d.o.o.) web-stranica Radija Sarajevo ( je treći najposjećeniji news portal u BiH za mjesec ožujak < ( )

111 Tablica 2. Radio postaje na internetu Broj Naziv radio postaje/stanice Web-stranica 1. Radio Daš Bijeljina 2. Radio TNT Travnik 3. Radio Zenica 4. Radio Goražde 5. Radio 7 Tuzla 6. Uno radio Banja Luka 7. Radio postaja Orašje 8. Radio Bihać 9. Radio postaja Široki Brijeg Omladinski radio X Mostar listen2myradio.com 11. Radio Prijedor Radio Sarajevo Radio Livno 6. ZAKLJUČAK Korištenjem istraživačkih metoda analize sadržaja, dubinskih intervjua, anketa, e-anketa i desk-istraživanjem potvrđena je hipoteza da su u posljednjih 10-ak godina lokalni mediji postali ključni izvor informacija i alat za povećanje sudjelovanja građana u procesu donošenja odluka i kreiranju javnih politika na lokalnoj razini. Temeljem analize programskih shema radio postaja i dubinskih intervjua s predstavnicima radio postaja, kao i ankete s građanima u općinama/gradovima u kojima je provedeno istraživanje, pokazalo se da su u posljednjih 10-ak godina lokalni mediji 20 (radio postaje, televizija, web portali, novine, bilteni) postali ključni izvor informacija i alat za povećanje sudjelovanja građana u procesu donošenja odluka na lokalnoj razini. Prema provedenom istraživanju došlo se do spoznaje da lokalne radio postaje ispunjavanju svoju informativno-servisnu funkciju, ali i da u isto vrijeme nisu dovoljno interaktivne i iskorištene za povećano sudjelovanje građana u kreiranju javnih politika, što govori 20 Prema rezultatima istraživanja u 13 općina/gradova, u BiH 80 % građana se putem lokalnih medija informira o aktivnostima lokalne uprave (Martinović: 2014). I prema rezultatima istraživanja CCI -a za godinu, o radu lokalne uprave 77,1 % građana se informira putem lokalnih medija (CCI: 2014). podatak da sedam od 13 analiziranih radio postaja nemaju niti jednu redovitu kontakt emisiju o lokalnim temama u kojoj sudjeluju predstavnici općinske/gradske vlasti i javnih poduzeća i ustanova uz mogućnost sudjelovanja građana. Iako mogućnost slušanja radija putem interneta imaju analizirane radio postaje, mogućnosti povećane interaktivnosti internet radija uz korištenje foruma, postavljanja pitanja, odabira sadržaja, komuniciranja putem društvenih mreža, još uvijek na analiziranim web-stranicama radio postaja nisu dovoljno iskorištene. Uz radio i televizijske postaje, službene web-stranice općina/gradova i web portali su mediji koji građani u jedinicama lokalne samouprave najčešće koriste za informiranje o aktualnostima iz lokalne zajednice uz mogućnost interakcije putem komentara i foruma. Bilteni, dnevne, tjedne i mjesečne novine su mediji koji se također koriste u jedinicama lokalne samouprave, ali imaju uglavnom informativnu funkciju. IZVORI I LITERATURA Baraković, Vedada, Mahmutović, Mirza, (2013) Osnovi radijskog novinarstva, OFF-SET, Tuzla Bjornlund, Lydia, (2006) Komuniciranjem do rezultata, prevela Hana Klain, Hrvatska udruga za odnose s javnošću, Zagreb Broom, M. Glen, (2010) Cutlip & Center s Učinkoviti odnosi s javnošću, deseto izdanje, preveo Luka Marković, Mate d.o.o., Zagreb Centri civilnih inicijativa. Izvještaj o stanju učešća građana u odlučivanju u BiH za godinu, ( ) Cutlip, M. Scott, Center, H. Allen, Broom M. Glen, (2003) Odnosi s javnošću, osmo izdanje, preveo Domagoj Rogulj, Mate d.o.o., Zagreb Friedrich Ebert Stifung. ( ) Gemius d.o.o. ( ) Herman, S., Edvard, Mekčesni, V., Robert, (2004) Globalni mediji novi misionari korporativnog kapitalizma, prevela Nada Siljanović-Donati, Clio, Beograd Jusić, Tarik, (2010) Komunikacija i zajednica: Građani, mediji i lokalna uprava u Bosni i Hercegovini, Mediacentar, Sarajevo Krajina, Zlatan, Perišin, Tena, (2009) Digitalne vijesti: Mediji, tehnologija i društvo, u Društvena istraživanja, Zagreb, god. 18, broj 6 (104), str

112 Kujundžić, Nedjeljko, Vego, Milan, (2003) Kompendij radijskog novinarstva, Mostar, Matica hrvatska Čapljina, Pedagoški fakultet Mostar, Hrvatski forum, Zagreb, Čapljina, Mostar UDK: Martinović, Drago (2014) Mediji i promocija participacije građana u lokalnoj samoupravi, Logotip d.o.o., Široki Brijeg Milardović, Anđelko, (2010) Globalno selo, Centar za politološka istraživanja, Zagreb Obradović, Đorđe, (2010) Neravnopravnost glokalnih medija, u Medijski dijalozi, Podgorica, vol. 3, broj 6, str Peruško, Zrinjka, (2011) Uvod u medije, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb Regulatorna agencija za komunikaciju. ( ) Statistički godišnjak SR BiH, (1990) Republički zavod za statistiku, Sarajevo Statut Grada Sarajeva, Službene novine Kantona Sarajevo, broj: 34/08 Statut Općine Livno, Službeni glasnik Općine Livno, broj: 5/08 The Infinite Dial ( ) Ustav Županije Zapadnohercegovačke, Službene novine Županije Zapadnohercegovačke, broj: 1/96, 2/99, 14/00, 1/03 i 10/04 Vijeće za tisak/štampu. ( ) Zakon o komunikacijama, Službeni glasnik BiH, broj: 31/03, 75/06, 32/10 i 98/12 Zakon o lokalnoj samoupravi Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske, broj: 101/04, 42/05 i 118/05 Zakon o načelima lokalne samouprave u FBiH, Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 49/06 i 61/09 Zakon o zaštiti od klevete, Službeni glasnik Republike Srpske, broj: 37/01, Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 31/01, Službeni glasnik Brčko distrikta BiH, broj: 14/03 Službene web-stranice općina/gradova, dnevnog tiska i radio postaja u Bosni i Hercegovini i zemalja u okruženju MIROTVORNI ODGOJ SIGURNI, JAKI I SLOBODNI UČENICI Dajana Babli, prof. pedagogije i hrvatskog jezika i književnosti Osnovna škola Ivana Kukuljevića Belišće, Hrvatska E-adresa: dajana.babli@gmail.com SAŽETAK: Odgoj za mir determiniran je humanističkim i holističkim pristupom učeniku. Područje nenasilne komunikacije središnja je tema odgoja za mir. Raspon njegovog utjecaja kreće se od promjena na osobnoj razini, utjecaja na neposredno okruženje, do utjecanja na institucije i društvo. Cilj rada je predstaviti CAP (čit.kap; Child Assault Prevention) program kao primjer dobre prakse. Riječ je o programu primarne prevencije zlostavljanja koji osnažuje djecu u sprječavanju napada od strane vršnjaka, napada nepoznate osobe i napada od strane poznate odrasle osobe. Ključne strategije uključuju zalaganje za sebe, podršku vršnjaka, učinkovitu komunikaciju i traženje pomoći. CAP ov kurikulum za predškolsku i osnovnoškolsku populaciju je cijenjen i nacionalno i internacionalno zbog čega su ga usvojile mnoge zajednice svijeta pa tako i Republika Hrvatska godine. CAP ov model uključuje stručno obrazovanje cjelokupnog osoblja škole, predavanja za roditelje, radionice za djecu u razredima i vrijeme za razgovor s djecom. Ključ CAP ovog uspjeha leži u njegovim temeljima odnosno u osnovnoj filozofiji jačanja djece i pružanje pozitivne podrške djeci. Ovime se brane dječja prava da budu sigurna, jaka i slobodna, odgaja ih se za mir i nenasilno rješavanje sukoba te se ostvaruju osnovna načela mirotvornog odgoja i obrazovanja u školi. Ključne riječi: Odgoj za mir, CAP program, nenasilno rješavanje sukoba

113 ABSTRACT: Education for peace is determined as a humanistic and holistic approach to a pupil. The range of its influence moves from the changes on the personal level, the influence on the immediate surrounding to the influence on institutions and society. The aim of the work is to present CAP (read: Child Assault Prevention) programme as an example of a good practice. It is about the programme of a primary prevention of maltreatement which strenghten children in prevention of the assault by peers, an assault by a strange person, an assault by a familiar adult person. The key strategies include intercession for oneself, peers support, efficacious communication and searching for help. The CAP`s curriculum for pre school and elementary - school population is respected both nationaly and internationally for which it has been adopted by many worls communities as weel as by Croatia in The CAP`s model includes the professional education of entire school personnel, lectures for parents workshops for children in classes and time for the conversation with children. The key of the CAPś success lies in its grounds, in the basic philosophy of children strenghtening and offering the positive support to the children. Hereby are defended the children s rights to be safe, strong and free, they are raised and educated for peace and a non violent conflict resolution and the basic principles of peace upbringing and education at school are realized. Keywords: peace education, CAP programme, non violent conflict resolution. Preventivno djelovanje jedan je od temeljnih odgojnih ciljeva i obveza odgojno-obrazovnih ustanova. Pedagoški rad svakog učitelja uključuje djelovanje na području prevencije neprihvatljivog ponašanja i zaštite psihofizičkog zdravlja djece. Djecu treba poučavati vještinama komunikacije, tehnikama djelotvornog rješavanja problema, načinima na koje se konflikti mogu rješavati bez fizičkog obračuna ili gubitka prava i samopoštovanja. Svaka zajednica mora svojoj djeci usaditi poštovanje prema ljudima bez obzira na rasu, godine, etničko podrijetlo, spol i sposobnosti. Djecu moramo učiti suradništvu, a ne nasilju. Cilj je rada predstaviti CAP (čit.kap; Child Assault Prevention) program prevencije nasilja koji osigurava cjelovit pristup prevenciji te omogućuje kontinuitet u preventivnom djelovanju u skladu s razvojnim obilježjima djece. CAP program verificiran je od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Na taj način provedba programa uvodi se u školski kurikulum te se učiteljima priznaje u radno zaduženje. Od školske godine 2012./2013. uveden je Kurikulum Zdravstvenog odgoja koji predviđa 4 temeljne cjeline: Živjeti zdravo, Prevencija nasilničkog ponašanja, Prevencija ovisnosti te Spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje. Velikom dijelu sadržaja Kurikuluma komplementaran je CAP program prevencije nasilja nad djecom te ga dio CAP timova provodi kao doprinos provedbi programa Zdravstvenog odgoja. Izbor teme motiviran je osobnim afinitetima za popularizaciju spoznaja o sadržaju i pozitivnim rezultatima ovog preventivnog programa te želja da se način rada prezentira široj javnosti kao primjer dobre prakse. 1. UVOD 2. MIROTVORNI ODGOJ Djeca su rizična skupina podložna zlostavljanju bez obzira na svoju rasu, vjeru, spol ili društveno-ekonomski status. Zbog toga su strategije preveniranja zlostavljanja nužno potrebne svoj djeci svijeta. Škole se danas susreću s golemim izazovima u odgoju i obrazovanju djece i mladih. Osim osiguravanja osnovnih akademskih znanja i vještina te promoviranja razvoja karaktera, školama se šalje poziv i daje primarna uloga u rješavanju mnogobrojnih socijalnih problema među djecom i mladima (Bašić: 2009, 310). Nasilje je napad na fizički i psihološki integritet i dostojanstvo čovjeka, sve ono što vrijeđa njegova temeljna prava. Nasilništvo je oblik agresivnog ponašanja,

114 pripada među rizična ponašanja, a karakterizira ga namjera da se povrijedi druga osoba, ono je ponavljanje obrasca ponašanja u kojem je jedna strana žrtva, a druga nasilnik, u kojemu je očita neravnoteža snaga među njima (Priručnik za učitelje i stručne suradnike u osnovnoj školi, Zdravstveni odgoj: 2013). Nasilnišvo ili viktimizaciju Olweus (1998) određuje na općenit način: učenik je zlostavljan ili viktimiziran kada su ona ili on opetovano i trajno izloženi negativnim postupcima od strane jednog ili više učenika. Nasilje je danas u svijetu raširena pojava i različiti su mu uzroci. Prema Previšiću (1999) potencijalne uzroke društveno neprihvatljivog i nasilničkog ponašanja možemo potražiti u obilježjima ličnosti, obiteljskim prilikama, neuspjehu u školi, načinu provođenja slobodnog vremena, vršnjačkim skupinama, životnoj okolini i širim društvenim okolnostima. Sve vrste zlostavljanja ostavljaju kratkoročne i dugoročne posljedice za djetetov tjelesni, emocionalni, kognitivni razvoj i socijalno funkcioniranje (Bilić i sur: 2012, 9). Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba je godine provela prvo sveobuhvatno istraživanje u Republici Hrvatskoj o raširenosti nasilja među vršnjacima. Prema njihovim rezultatima 27% učenika dobi od 10 do 14 godina izjavilo je da doživljava barem jedan oblik nasilja u školi gotovo svakodnevno, 8% djece su reaktivne žrtve, oni su nasilni prema drugoj djeci, ali i doživljavaju nasilje. S dobi sve je manji broj djece koja su samo žrtve nasilja, a raste broj djece koja su i žrtve i počinitelji nasilja (Bilić i sur: 2012, 268). Rezultati istraživanja Černi Obrdalj i sur. (2008) pokazuju da je najčešći oblik nasilja u školama Bosne i Hercegovine verbalno nasilje (59%), a najrjeđi spolno nasilje (2,24%). Ispitujući osjećaj sigurnosti učenika na mjestima u školi uočeno je da su se učenici najrjeđe osjećali nesigurnima na putu do škole i iz škole. Kad je u pitanju počinjeno nasilje, dječaci su češće počinili fizičko nasilje, a djevojčice verbalno. Rješavanjem problema nasilja, kao najučestalijeg problema u ponašanju u odgojno obrazovnim ustanovama bavi se i Ured pravobraniteljice za djecu. Prema izvješću pravobraniteljice, uočava se nedostatak učinkovitih i evaluiranih preventivnih programa te nedovoljna koordinacija i suradnja nadležnih institucija. Tablica 1. Nasilje u odgojno - obrazovnim ustanovama: prijave Uredu pravobraniteljice za djecu Nasilje među djecom Nasilje odraslih nad djecom UKUPNO Dječji vrtići Škole UKUPNO Izvor: Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za godinu Odgoj za mir, Odgoj za mir i toleranciju, Odgoj za nenasilno rješavanje sukoba mnogobrojni su nazivi koje je moguće označiti zajedničkim imenom: mirotvorni odgoj (Čudina Obradović, Težak: 1995, 15). Determiniran je humanističkim i holističkim pristupom učeniku. Sadržaji i metode mirotvornog odgoja u velikoj su mjeri jednaki načelima humanističkog odgoja. Pojedinac mora biti sposoban prihvaćati sebe i druge, uspostaviti odnos ravnopravnosti, uvažavanja i suradnje. U Republici Hrvatskoj stvoren je dobar zakonski okvir zaštite djece, kako od nasilja u obitelji, među vršnjacima, tako i nasilja putem modernih tehnologija komunikacije mobitela i Interneta, prema kojem je zakonska obveza svakog stručnjaka da obavijesti nadležne institucije ako ima bilo kakva saznanja o mogućem zlostavljanju djeteta. Prevencija zlostavljanja i zanemarivanja sveobuhvatan je proces kojim želimo spriječiti nasilje prema djeci i među djecom, uočiti potencijalne žrtve i one koji to već jesu te im pružiti odgovarajuću psihosocijalnu pomoć (Bilić i sur: 2012). Janković (1996) ističe kako program odgoja za mir nije socijalizacija usmjerena na to da dijete naučiti gubiti bez otpora, nego da pravodobno otkrije opasnost i suoči se s njom tako da je učinkovito otkloni te da iz krize iziđe još bogatiji i uspješniji, zajedno s ostalim sudionicima. Obilježja njegovog programa mogu se pripisati i CAP programu. Jednim svojim dijelom predstavlja program opće prevencije, a drugim je usmjeren na učenje komunikacijskih vještina i odgoj za suradnju i mir. Mirotvorni razred i sam je životna situacija, on je dječja svakodnevica čija će pravila i stil djeca usvojiti kao vlastiti pa će se tu dogoditi najveći stupanj prijenosa u pravi život. U mirotvornom razredu svaki se učenik osjeća siguran i prihvaćen, procesi u razredu organizirani su tako da se razvija samopoštovanje svakog učenika, sukobi u razredu se rješavaju mirotvorno i učenici u svakodnevnim sukobima koriste vještine komunikacije i mirotvornog razrješavanja sukoba (Čudina Obradović, Težak: 1995). Uzelac i sur. (2000) zagovaraju aktivno načelo: traganje za kreativnim, konstruktivnim rješavanjem sukoba

115 Zauzimanje za nenasilje počiva na holističkoj slici svijeta i vjerovanju u kreativni potencijal svakog čovjeka. O pedagogiji mira (peace pedagogy) govori Shapiro (2010). Naime, izobrazba o pedagogiji mira zahtijeva promjene u našoj društvenoj svijesti te buđenju i proširenju duhovne svijesti. Podrazumijeva gradnju svijeta koji je pravedniji, suosjećajniji, demokratičniji. Dječju ranjivost i podložnost nasilju mogli bismo smanjiti informiranjem djece i njihove zajednice na koje bi sve načine mogli identificirati i spriječiti zlostavljanje, smanjivanjem dječje bespomoćnosti i zavisnosti te povećavanjem izvora koji bi djeci mogli pružiti podršku i pomoć. Škole u mnogim zemljama ulažu napore kako bi smanjile pojavnost i posljedice nasilja među djecom. Osim što u školi stječe znanja, dijete u školi razvija i brojne vještine uči kako uvažavati razlike, kako donositi odluke, biti prijatelj, kako se ponašati u grupi, rješavati nesporazume na primjeren i poželjan način, kako se odnositi prema sebi i drugima s poštovanjem. Na tom putu odrastanja nastavnici i stručni suradnici imaju neprocjenjivu ulogu odgovornost za stvaranje sigurne i poticajne okoline koja će djetetu i mladoj osobi omogućiti da ostvari svoj potencijal. Nužno je da svaki učitelj, nastavnik i stručni suradnik bude svjestan važnosti svoje uloge da bi zadržao motivaciju, upornost i dosljednost te ustrajao u ostvarenju svojih ciljeva. Ova filozofija čini podlogu svih aktivnosti CAPovih projekata diljem svijeta - vjerovanju da svi ljudi imaju pravo na informacije, vještine i strategije kojima mogu steći kontrolu nad svojim životom, odnosno da svatko ima pravo biti siguran, jak i slobodan. 3. CAP PROGRAM NOVE STRATEGIJE ZA SLOBODNU DJECU CAP (Child Assault Prevention - prevencija napada na dijete) program je nastao u SAD - u kao odgovor na rastući broj slučajeva nasilja nad djecom. Danas je CAP jedan od najpoznatijih programa prevencije nasilja nad djecom u svijetu i jedan od rijetkih programa koji obuhvaćaju i prevenciju seksualnog nasilja nad djecom. Na inicijativu Udruge roditelja Korak po korak iz Zagreba CAP program je godine uveden u hrvatske škole i vrtiće. Ključ CAP-ovog uspjeha leži u njegovim temeljima, odnosno u osnovnoj filozofiji jačanja djece i pružanja pozitivne podrške. Njegova polazna postavka je da djecu treba naučiti kako da se sama zaštite i dati im podršku u tome, a ne ih učiniti potpuno ovisnima o odraslima. CAP-ov kurikulum za osnovnoškolsku populaciju je cijenjen i nacionalno i internacionalno, zbog čega su ga usvojile mnoge zajednice svijeta. Radionice obrađuju tri oblika nasilja: međuvršnjačko nasilje, napad nepoznate odrasle osobe i napad poznate odrasle osobe. CAP informira djecu o potencijalno opasnim situacijama da bi ih znala prepoznati i da bi ih se manje plašila, poučava ih njihovim pravima da bi se mogla boriti za njih te naglašava 3 glavne strategije kojima im nastoji pomoći da obrane svoja prava: siguran nastup i postavljanje (samoobrana suprotstavljanjem, zalaganje za samog sebe), podrška vršnjaka (obrana prava drugih) i povjeravanje odrasloj osobi u koju dijete ima povjerenja STRUKTURA CAP PROGRAMA CAP program ima nekoliko varijanti koje su namijenjene djeci različite dobi i potreba, ali sve uključuju obučavanje djece, kao i obučavanje djeci važnih odraslih osoba, njihovih odgajatelja ili učitelja te roditelja ili skrbnika: obučavanje osoblja škola/vrtića obučavanje roditelja obučavanje djece Obučavanje odraslih Prethodi obučavanju djece. Osoblje škole i roditelji upoznaju se s prevencijskim i osnažujućim strategijama koje će djeca učiti na svojim radionicama i kako najučinkovitije te strategije podržati u školi, kod kuće i u zajednici. Predavanje za osoblje odgojno-obrazovne ustanove namijenjeno je svim zaposlenicima jer svi trebaju biti temeljito upoznati s problemom zlostavljanja djece te znati kako im pomoći da bi sačuvali svoju sigurnost. Predavanje uključuje prikaz problema i aktualne statistike o zlostavljanju, pitanje o tome tko i zašto zlostavlja djecu, pokazatelje koji se najčešće vide kod zlostavljane djece, prikaz vještina komunikacije s djecom koja su možda zlostavljana, osvrt na zakonske odredbe u pogledu prijavljivanja zlostavljanja i zanemarivanja djece te detaljno objašnjenje radionice za djecu. CAP program predstavlja priliku za stručno usavršavanje i profesionalni izazov za učitelje, odgojitelje i stručne suradnike koji se odluče sudjelovati u njemu. Provedba programa unutar ustanove zahtijeva timski rad CAP pomagača u svim fazama od pripreme, planiranja i organizacije do izvedbe predavanja i radionica te evaluacije. Iako se program bavi prvenstveno edukacijom, CAP pomagači su osposobljeni i za vođenje individualnih razgovora s djecom, što uključuje vještine rješavanja problema i znanje o kriznim intervencijama ukoliko se otkrije slučaj nasilja

116 Predavanje za roditelje uključuje slične informacije kao i za osoblje. Prikazuje statističke podatke i najčešća kriva tumačenja o zlostavljanju, daje pregled zakonskih odredbi oko prijavljivanja zlostavljanja te načina kako identificirati zlostavljano dijete. Roditelji se detaljno upoznaju sa sadržajem radionice za djecu te dobivaju brošure s informacijama i uputama kako raditi s djecom kod kuće. Upoznaju se s izvorima pomoći u zajednici za slučaj potrebe Obučavanje djece U svakoj radionici djeca se poučavaju sljedećim osnažujućim vještinama: zalaganje za sebe, podrška vršnjaka i povjeravanje odrasloj osobi od povjerenja. Radionice za djecu bave se situacijama u kojima su povrijeđena dječja osobna prava, usredotočujući se na napad vršnjaka, napad nepoznate odrasle osobe i napad poznate odrasle osobe. Kroz vođenu grupnu raspravu, igranje uloga ili scenarije, djeca uče strategije kojima će se zaštititi i ostati sigurni, jaki i slobodni VARIJANTE CAP PROGRAMA Osnovni CAP za djecu mlađe školske dobi Predškolski CAP za djecu predškolske dobi TeenCAP za adolescente Special Needs CAP za djecu i mlade s teškoćama u razvoju Osnovni CAP za djecu mlađe školske dobi Radionice za učenike održavaju se u razrednim učionicama osnovnih škola, u trajanju od oko 60 minuta. Vode ih tri posebno educirane osobe CAP pomagača. Koristeći igranje uloga i vođenu grupnu raspravu, razredna radionica obučava djecu prepoznati potencijalno opasne situacije i učinkovito koristiti opcije koje su im dostupne u situaciji. CAP naglašava zalaganje za sebe, podršku vršnjaka i razgovor s odraslom osobom od povjerenja kao prevencijske strategije. Pitanju napada pristupa se u okviru osnovnih ljudskih prava. Nakon uvodne rasprave o pravima slijede 3 igrokaza, a nakon svakog igrokaza rasprava. Ova 3 igrokaza predstavljaju najčešća iskustva napada s kojima se djeca mogu susresti: dijete protiv djeteta (nasilničko ponašanje), odrasla nepoznata osoba protiv djeteta i napad koji uključuje odraslu osobu koju dijete poznaje. Igrokazi se koriste kako bi se djeci prikazale situacije u kojima mogu razmotriti različite uspješne strategije. Svaki se igrokaz igra dva puta. Prvi put dijete je prikazano kao žrtva. Nakon rasprave (brainstorming), igrokaz se igra ponovno, ovaj put kao uspješna priča u koju se uključuju sve pozitivne prevencijske strategije do kojih se došlo kroz raspravu. Djeci se daje prilika da sudjeluju u podržavajućim ulogama kako bi vježbala pozitivno ponašanje. U završnom igrokazu, razredna učiteljica se uključuje kao podržavajuća odrasla osoba koja će odgovoriti na dječju molbu za pomoć. Ovaj igrokaz daje djeci priliku vizualizirati što bi se dogodilo ako bi trebala razgovarati s nekim o problemu. On daje jasnu poruku djeci da su njihovi učitelji brižni i da su tu da im pruže podršku. Radionica završava kratkim ponavljanjem naučenih prevencijskih strategija. Nakon radionice djeci se pruža prilika individualno razgovarati s CAP pomagačima. U takvim razgovorima naglasak je na učvršćivanju vještina naučenih tijekom radionice i jačanju uvjerenja djece da imaju pravo biti sigurna, jaka i slobodna. Učitelji ponavljaju naučene prevencijske strategije sa svojim učenicima, kako bi ih djeca učvrstila i lakše koristila Predškolski CAP za djecu predškolske dobi Radionice se provode u vrtićima tijekom tri uzastopna dana, u trajanju od oko 30 minuta. Vode ih tri posebno educirane osobe CAP pomagači. Sadržaj radionica razvojno je primjeren, koriste se fotografije, igrokazi i posebno strukturiran razgovor kako bi se djecu poučilo pitanjima osobne sigurnosti. Igrokazi predstavljaju tri najčešća iskustva napada s kojima se djeca susreću, a koriste se za stvaranje situacije u kojoj djeca kroz razgovor dolaze do uspješnih preventivnih strategija. Odgojiteljice uključuju ponavljanje CAP strategija u različite svakodnevne aktivnosti odgojnih skupina

117 TeenCAP za adolescente Teen CAP radionice za učenike adolescente nude strategije za prevenciju nasilja. Vode ih dvoje certificiranih voditelja (najbolje ako su različitog spola) po jedan školski sat tijekom 3 uzastopna dana. Radionice uključuju raspravu o osobnim sigurnosnim pravima, vrstama napada i djelotvornim strategijama za snalaženje u potencijalno opasnim situacijama. Mladići i djevojke imaju odvojene radionice drugog i trećeg dana kako bi se potaknulo ugodnije okruženje za raspravu o pitanjima zlostavljanja od strane vršnjaka te seksualnog uznemiravanja i seksualnog zlostavljanja Special Needs CAP za djecu i mlade s teškoćama u razvoju Djeca s teškoćama u razvoju posebno su ranjiva skupina za sve oblike zlostavljanja, kako od strane vršnjaka tako i odraslih. Djeci s teškoćama češće nedostaju socijalne, kognitivne i jezične sposobnosti da se obrane i založe za sebe, donesu odluke temeljene na informiranosti, razumiju posljedice i komuniciraju u situacijama kad su im osobne granice ugrožene. Zato je u okviru CAP programa posebno razvijena varijanta Special Needs CAP-a za djecu i mlade s teškoćama u razvoju i s invaliditetom. Radionice se provode kroz pet dana pri čemu CAP tim najuže surađuje s razrednim učiteljem u poučavanju djece poimanju tijela, prepoznavanju prava koja se odnose na tijelo i razvijajući samopouzdanje i nezavisnost. Prvi i peti dan s djecom radi razredni učitelj, a drugi, treći i četvrti dan CAP tim. Tablica 2: Provedba CAP programa u Republici Hrvatskoj BROJ PRE- GODINA DAVANJA ZA OSOBLJE ŠKOLA/ VRTIĆA BROJ PRI- SUTNIH DJELATNIKA BROJ PRE- DAVANJA ZA RODITELJE BROJ PRI- SUTNIH RODITELJA BROJ RA- DIONICA ZA DJECU BROJ PRISUTNE DJECE UKUPNO: Izvor: Udruga roditelja Korak po korak 3.3. MREŽA PODRŠKE CAP PROGRAMU CAP mrežu u Republici Hrvatskoj čini 250 aktivnih pomagača educiranih za provedbu CAP programa, 15 trenera, 30 koordinatora, voditeljica te 7 članova savjeta CAP programa. CAP pomagači su osobe koje su prošle propisanu edukaciju i stekle certifikat za primjenu neke od varijanti CAP programa. U Hrvatskoj ima otprilike 1800 educiranih CAP pomagača, ali samo 250 aktivnih zaista provodi program. CAP treneri su osobe s višegodišnjim iskustvom u provedbi CAP programa ili su prošle obuku u organizaciji ICAP-a (International Centre for Child Assault Prevention) i ovlaštene su za provedbu CAP seminara, odnosno za edukaciju CAP pomagača. CAP koordinatori koordiniraju rad CAP timova koji djeluje na određenom području (županija ili grad) od planiranja, provedbe i evaluacije aktivnosti programa do izvještavanja o realizaciji. Rade na promidžbi programa u javnosti i pred stručnim i tijelima vlasti. Osobito brinu o tome da se program izvodi na način koji je propisan od strane ICAP-a jer jedino to jamči da će CAP-ove osnažujuće poruke biti učinkovito prenesene djeci i odraslima.

118 Voditeljica CAP programa je zadužena za unapređenje kvalitete programa, provođenje organizacijske supervizije (sastanak CAP koordinatora), koncipiranje i organizacija stručnog usavršavanja CAP timova (radionice), suradnja s državnim i lokalnim upravama te drugim ustanovama usmjerenim na zaštitu prava i interesa djece, suradnja s partnerima u provedbi projekata, informiranje javnosti putem nastupa u medijima, te prezentiranje programa na stručnim skupovima. Savjet CAP programa neformalno je tijelo koje ima za cilj unapređenje, razvoj i širenje programa, odnosno jačanje kapaciteta Udruge roditelja Korak po korak u funkciji Regionalnog trening centra International Center for Assault Prevention za Republiku Hrvatsku te periodično održava sastanke ISTRAŽIVANJA UČINKOVITOSTI CAP PROGRAMA Dosadašnja istraživanja o učincima CAP programa zaključila su da djeca imaju više informacija i znaju strategije kojima bi se mogli zaštiti više nego što je bio slučaj prije radionica. CAP kod djece ne uzrokuje nikakve emocionalne probleme niti probleme u ponašanju te pojačava komunikaciju između odraslih i djece. Istraživanjem (Maljković, Hitrec, 2006) željelo se utvrditi kakvi su dugoročni efekti i učinkovitost CAP programa kod onih kojima je namijenjen ispitujući mišljenja i iskustva svih korisnika - učenika, roditelja i učitelja 3 godine nakon provedbe programa. Evaluaciju su provodili stručni suradnici Udruge roditelja Korak po Korak koji koordiniraju provedbu CAP programa na razini škole, stručni suradnici i učitelji. U istraživanje je bilo uključeno 16 osnovnih škola iz 10 županija, u kojima je CAP program proveden tijekom školske godine 2005./2006. Rezultati su pokazali da čak dvije trećine učenika 3 godine nakon provedbe CAP programa još uvijek pamti sigurnosne strategije koje su naučili na radionici - učenici se u najvećoj mjeri prisjećaju konkretnih vještina samoobrane. Učenici su kao najvažnije što su naučili na CAP radionici najčešće navodili da sada znaju kako se mogu obraniti od napada, a od konkretnih sadržaja naročito upečatljivima pokazali su se savjeti vezano za ponašanje u kontaktu s nepoznatim osobama te vještine samoobrane. Učiteljske procjene su vrlo pozitivne te pokazuju da učitelji daju podršku provedbi programa. Najvažnijim učincima programa u razredu smatraju češće povjeravanje problema odraslima, prepoznavanje i češće prijavljivanje nasilja i pružanje vršnjačke podrške. CAPova radionica prema mišljenju 78% roditelja imala je višestruke pozitivne učinke na djecu znaju kako se zaštititi i obraniti, svjesnija su opasnosti i imaju više informacija, lakše prepoznaju nasilje i opasne situacije, sklonija su povjeriti se nekome i zatražiti pomoć. CAP je sinonim za visokokvalitetan i sveobuhvatan program za djecu. Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Vlahović- Štetić, Vizek Vidović, 2000) proveo je znanstvenu evaluaciju raspoloživih resursa, evaluaciju aktivnosti programa (predavanja za osoblje i roditelje te radionica za učenike) te evaluaciju učinaka 2 mjeseca nakon izvedbe programa i preporučio ga za daljnju primjenu. Evaluacija je pokazala da CAP ima važne učinke: potiče komunikaciju među vršnjacima, kao i između djece, roditelja i učitelja o napadima na djecu. Procesna evaluacija provodi se u svakoj školi i vrtiću koji primjenjuju CAP. Rezultati iz godine u godinu pokazuju stabilne i visoke vrijednosti. Tako se predavanja za osoblje škola i roditelje ocjenjuju na skali od 1 do 5, pri čemu su najmanje ocjene za novost teme (3,0 do 3,5), ocjene za zanimljivost i primjenjivost sadržaja kreću se od 4,4 do 4,8 a za pripremljenost voditelja i opća ocjena za predavanje od 4,7 do 5,0. Djeca također visoko ocjenjuju dječju radionicu: oko 90% izjavljuje da su se dobro osjećala na radionici, oko 92-96% da im se jako sviđalo i oko % da su puno naučili na radionici. Njih oko 70% nakon radionice dolazi na individualni razgovor sa CAP pomagačima. Istraživanje učinkovitost CAP programa u New Jearsyju (Reisser, Borys, 2005) pokazalo je da je CAP programom godišnje obuhvaćeno 260 škola, učitelja i više od roditelja te učenika. Vidljive su vrlo visoke ocjene kojima su vrjednovane radionice za učitelje i osoblje škole. Rezultati govore o izvrsnim procjenama primjenjivosti znanja stečenog na radionici te prilagođenosti sadržaja radionica uzrastu djeteta. CAP je potaknuo komunikaciju djece s vršnjacima, roditeljima i učiteljima o temi zlostavljanja, a djeci je pružena podrška kako se sama zaštiti u potencijalno opasnim situacijama. Roditelji, učitelji i ravnatelji procjenjuju da su djeca uspješno usvojila strategije, a djeca nova znanja smatraju korisnima i već su ih u velikom broju slučajeva uspješno upotrijebila. Rad je imao za cilj prikazati CAP preventivni program primarne prevencije zlostavljanja koji osnažuje djecu u sprječavanju napada od strane vršnjaka, napada nepoznate osobe i napada od strane poznate odrasle osobe. Program je prikazan i kao primjer dobre prakse u vrtićima, školama i ustanovama za 4. ZAKLJUČAK

119 odgoj i obrazovanje. CAP osnažuje djecu povećanjem svjesnosti o tome da imaju osnovna ljudska prava i poučavajući ih prevencijskim strategijama koje im pomažu zadržati ta prava. Iako su tradicionalne strategije prevencije, poput upozoravanja djece na moguće opasnosti korisne, one ne jamče djeci sigurnost niti ih čine manje ranjivom. CAP-ove prevencijske strategije polaze od dječjih sposobnosti, a ne od ograničavanja dječjih aktivnosti i očekivanja da roditelji mogu u svakom trenutku biti pokraj svoje djece i nadgledati ih. CAP poučava djecu što mogu sama učiniti ako se nađu u opasnoj situaciji, s kim o tome mogu razgovarati i kako tražiti pomoć i podršku. CAP-ov pristup prevenciji može se opisati kao edukacija o prevenciji zlostavljanja kojom se smanjuje dječja ranjivost kroz davanje razvojno primjerenih informacija, poticanje i osnaživanje za korištenje različitih samozaštitnih strategija i upućivanje djece na traženje podrške od vršnjaka i odraslih kojima vjeruju kako bi smanjili svoju izoliranost. Iskrena komunikacija između djece i odraslih najvažnija je strategija prevencije napada na dijete. Da bismo smanjili vjerojatnost da će dijete biti žrtva zlostavljanja i da bismo umanjili dugoročne posljedice eventualnog zlostavljanja, najvažnije je biti djeci na raspolaganju, razgovarati s njima o svim temama, vjerovati im te raditi na izgradnji samopouzdanja i pozitivne slike o sebi. I kad nema kriznih situacija, otvorena komunikacija s djecom nudi roditeljima i nastavnicima mogućnost za stvaranje klime koja promiče ljubav, poštovanje i povjerenje kao osnovu zdravog odnosa te njegovanje prava da budemo sigurni, jaki i slobodni. Izvještaj o provedbi CAP programa, (2014) Zagreb, Udruga roditelja Korak po korak. Izviješće pravobraniteljice za djecu za godinu izvjemainmenu-93/izvjeo-radu-pravobranitelja-za-djecu-mainmenu-94/ doc_view/410-izvjee-o-radu-pravobraniteljice-za-djecu-za-2013-godinu. raw?tmpl=component ( ). Bašić Josipa, (2009) Teorije prevencije: prevencija poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja djece i mladih, Zagreb, Školska knjiga. Bilić, Vesna, Buljan Flander, Gordana, Hrpka, Hana, (2012) Nasilje nad djecom i među djecom, Jatrebarsko, Naklada Slap. Bognar, Ladislav, Ništ Marina, Tonković, Ljerka, (2004) Miroljupci: priručnik mirovnog odgoja, promišljamo - gradimo mir, Osijek, Grafika. Buljan Flander, Gordana, Marijanović Durman, Zorica, Špoljar Ćorić, Renata, (2007) Pojava nasilja među djecom s obzirom na spol, dob i prihvaćenost/odbačenost u školi, u Društvena istraživanja, 16/2007, No.1-2., str Černi Obrdalj, Edita, Rumboldt, Mirjana, Beganlić, Azijada, Šilić, Ninoslav, (2010) Vrste nasilja među djecom i osjećaj sigurnosti u školama Bosne i Hercegovine, u Društvena istraživanja, 107/2010, No.3., str Čudina Obradović, Mira, (1995) Mirotvorni razred: priručnik za učitelje o mirotvornom odgoju, Zagreb, Znamen. Janković, Josip, (1996) Sukob ili suradnja, Zagreb, Alinea. Maljković, Marija, Hitrec, Gorana, (2006) Evaluacija učinaka CAP programa prevencije zlostavljanja djece, Zagreb, Udruga roditelja Korak po korak. Olweus, Dan, (1998) Nasilje među djecom u školi, Zagreb, Školska knjiga. Previšić, Vlatko, (1999) Pedagoško-socijalna obzorja nasilja, u Agresivnost (nasilje) u školi, Zagreb, Hrvatski pedagoško-književni zbor, str Priručnik za učitelje i stručne suradnike u osnovnoj školi, Zdravstveni odgoj, (2013) Zagreb, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje. Reisser, Gayle, Borys, Suzanne, (2005) An Evaluation of the New Jersey Child Assault Prevention (CAP) program, New Jersey Department of Human Services. Shapiro, H.Svi, (2010) Educating Youth for a World beyond Violence: A Pedagogy for Peace, New York, Palgrave Macmillan. Vlahović-Štetić, Vesna, Vizek Vidović, Vlasta, (2000) Evaluacija projekta Prevencija zlostavljanja djece kroz školski sustav i lokalnu zajednicu CAP, Zagreb, Filozofski fakultet,odsjek za psihologiju. Izvori i literatura

120 UDK: 368:658.8 UPRAVLJANJE POTRAŽNJOM KROZ CJENOVNE STRATEGIJE NA TRŽIŠTU OSIGURANJA Doc. dr. sc. Stanislav Nakić SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: miconakic@gmail.com SAŽETAK: Upravljanje potražnjom na tržištu usluga osiguranja relativno je nedovoljno obrađeno u znanstvenim radovima. Ovdje se prema poznatoj klasifikaciji osam vrsta potražnje (negativna, odsutna, latentna, degresivna, neujednačena, puna, prekomjerna, štetna) pokušava sagledati smisao i mogućnosti korištenja okvira za upravljanje na tržištu osiguranja. S pomoću devet strateških cjenovnih opcija (pariteta, penetracije, najveće protuvrijednosti, precjenjivanja, prosječnosti, primjerene protuvrijednosti, obmane, boraxa i slabe protuvrijednosti) ponuđeni su odgovori a aspekta strateškog pozicioniranja osiguravatelja na tržištu osiguranja kroz upravljanje potražnjom na temelju matričnih pozicija cjenovnih strategija. Ovaj rad daje bitne odgovore i instrumentarij kroz upravljanje potražnjom za strateško pozicioniranje organizacija na tržištu osiguranja. Ključne riječi: potražnja; tržište osiguranja; cijene; strategije; tržišno pozicioniranje. 239

121 ABSTRACT: Managing demand on the insurance market is, relatively speaking, not researched enough in the academic papers. In this paper, by using the known classification of eight types of demand (the negative, no demands, the latent, the declining, the irregular, the full, the overfull, and the unwholesome), the purpose and the possibilities of using work frames for managing on the insurance marker is being analysed. With the help of nine strategic pricing options (parity, penetration, the maximum counter value, overpricing, mediocrity, adequate counter value, deception and low counter value) the answers are provided from the aspect of strategic positioning of insurer on the insurance market trough managing demand on the foundation of matrix positions of pricing strategies. This paper provides important answers as well as the instruments to guide trough managing demand for strategic positioning of organizations on the insurance market. Key words: Demand; insurance market; prices; strategies, market positioning Upravljanje potražnjom u organizacijama osiguranja spada u nedovoljno istražena područja u do sada publiciranim, malobrojnim znanstvenim radovima. Ovo područje s punim pravom može nositi karakter izuzetno važnih istraživanja koja su od strateške vrijednosti za osiguravajuće tvrtke. Potražnja za osiguranjem ljudi i njihove imovine predstavlja kako u kratkoročnim, tako i dugoročnim okvirima temelj na kojima počiva opstanak, razvitak i tržišni položaj tvrtki koje se bave osiguranjem U ovom radu će se uvjetno koristiti pojmovi uvriježeni u marketingu i menadžmentu kao npr. proizvod osiguranja što će moguće odudarati od uobičajenih termina kojima se koristi praksa u osiguranju, a kako bi se dalo naglasak na značenje i širinu poimanja tržišta osiguranja i potražnje na tržištu osiguranja. Isto tako umjesto osiguranik korišten je termin kupac što je primjereniji termin u marketing literaturi. Rad koji slijedi predstavlja izvorna i pionirska razmišljanja njegovog autora s ciljem da se ponude okviri potrebni za strateško upravljanje na tržištu osiguranja i otvorilo nova, šira i analitička razmišljanja u ovom pravcu i sadržaju. 1. UVOD 2. POJAM I VRSTE POTRAŽNJE NA TRŽIŠTU OSIGURANJA Potražnju je moguće definirati kroz različite slojeve, pristupe i sadržaje. Kotler je definira kao tvrtkin procijenjeni udio prodaje proizvoda/usluga na alternativnim razinama marketinških napora u određenom razdoblju (Kotler, Ph.,Lane, K., 2008: 129). Isti autor govori o osam vrsta potražnje na tržištu koje treba prije svega identificirati sa svim njihovim karakteristikama kako bi se na osnovu toga mogle primjenjivati odgovarajuće poslovne strategije i donositi odgovarajuće odluke (Kotler, Ph., Lane, K., 2008: 10). Na temelju tih vrsta potražnje u tablici 1 prikazane su osnovne karakteristike svake od tih vrsta, te moguće strategije upravljanja

122 Tablica 1. Vrste i karakteristike potražnje na tržištu osiguranja Vrsta potražnje Negativna potražnja Nema potražnje Nedovoljna (latentna) potražnja Degresivna (opadajuća) potražnja Neujednačena (oscilirajuća) potražnja Puna potražnja Prekomjerna potražnja Karakteristike potražnje - kupci ne prihvaćaju proizvod koji se nudi na odnosnom tržištu, - kupci izbjegavaju proizvod i favoriziraju proizvod konkurencije, - neelastična potražnja za proizvodom - nezainteresiranost kupaca za postojanje proizvoda i njegovu ponudu na tržištu, - ravnodušan (indiferentan) odnos kupaca prema proizvodu - neelastična potražnja za proizvodom - nemogućnost širenja tržišta zbog ograničenosti potražnje na određeni segment kupaca, - relativno stabilna potražnja na određenom tržišnom segmentu, - spori rast potražnje, - elastična potražnja - pad potražnje za proizvodom unatoč povećanim marketing ulaganjima, - pad prodaje po tržišnim segmentima, - neelastičnost cijena, - napuštanje proizvoda i pad privrženosti kupaca, - pojava novih proizvoda iste ili slične namjene na tržištu - dinamika prodaje proizvoda pokazuje karakteristične oscilacije tijekom godine, - potražnja je vezana uz određene segmente kupaca, - česte promjene u ponašanju kupaca na tržištu, - slabo elastične potražnja - stalan rast prodaje na postojećim tržištima i segmentima kupaca, - ulazak na nova tržišta i stjecanje novih segmenata kupaca, - privrženost kupaca marki - nemogućnost punog opsluživanja postojećeg tržišta i segmenata kupaca, - potražnja za proizvodom iznad proizvodnih mogućnosti organizacije, - jačanje konkurenata, - pojava novih proizvoda na tržištu istih ili sličnih namjena, Strategije upravljanja potražnjom - ofenzivne strategije usmjerene ne mijenjanje stavova kod potrošača, - strategije diferenciranja cijena - strategije kreiranja potražnje, - strategije modifikacije proizvoda, - strategije diverzifikacije proizvoda, - strategije redistribucije proizvoda, - strategije brendiranja, - cjenovne strategije - strategije povećanja veće privrženosti kupaca, - strategije upravljanja odnosima s kupcima, - strategije diverzifikacije proizvoda, - strategije modifikacije proizvoda, - strategije tržišnih niša, - strategije diferenciranja cijena - strategije modifikacije proizvoda - strategije modifikacije distribucije, - strategije diferenciranja cijena, - strategije tržišnih niša, - strategije povlačenja s tržišta - strategije promotivnih aktivnosti, - strategije diferenciranja cijena, - strategije modifikacije proizvoda, - strategije redistribucije proizvoda - strategije diferencijacije proizvoda, - strategije brendiranja, - strategije integracije, - strategije diferenciranja cijena, - strategije redistribucije proizvoda, - strategije promocije proizvoda - strategije diferenciranja cijena, - strategije distribucije proizvoda, - strategije tržišnog repozicioniranja, - strategije selektivne ponude po tržištima, - strategija koncentriranja na izabrana tržišta, - strategije integracije Od svih vrsta potražnje tvrtke u osiguranju se najčešće susreću s: Negativnom potražnjom odnosno situacijom kada kupci odbijaju ponuđeni im proizvod osiguranja i ostaju privrženi nekoj drugoj tvrtki i njenom proizvodu. Nepostojanju potražnje za proizvodom osiguranja u situaciji kad tvrtka čini napore da odgovarajući proizvod (postojeći, modificirani li potpuno novi) uvede na postojeće ili neko novo tržište, a da pri tome ne dolazi do njegovog prihvaćanja od strane kupaca i prodaje. Nedovoljna ili latentna potražnja koju karakterizira prodaja proizvoda osiguranja koja je ispod očekivanja, uloženih marketing napora i mogućnosti apsorpcije na tržištu. Može biti rezultat djelovanja konkurencije odnosno ograničenog tržišnog udjela zbog toga. Degresivna potražnja za proizvodima osiguranja je ona kada dolazi do konstantnog pada prodaje osiguranja na tržištu, time pada tržišnog učešća i klizanja proizvoda prema povlačenju s tržišta. Oscilirajuća ili neujednačena potražnja za proizvodima osiguranja javlja se u atipičnim situacijama kada potrebe za osiguranjem ljudi ili njihove imovine uzrokovane nekim poticajnim čimbenikom dolaze u fazu njihove izražene ili smanjene aktualizacije. Puna potražnja za proizvodima osiguranja karakteristika je jakog rasta tržišta i tržišnog učešća osiguravajuće tvrtke. Pri tome dolazi do favoriziranja proizvoda osiguranja od strane velike većine tržišnih segmenata kupaca i tvrtka tada ostvaruje najbolje financijske rezultate mjerene kroz omjer uloženih napora i kapitala i profita. Prekomjerna i štetna potražnja nemaju neko svoje značajno uporište na tržištu osiguranja, po svome karakteru, sadržaju i značenju i neće se stoga razmatrati u ovom radu. - djelovanje društva na suzbijanju potražnje za odnosnim proizvodima, - strategije promocije u pravcu smanjenje potražnje, Društveno - relativno stabilna potražnja i rast prodaje među štetna određenim segmentima kupaca, - cjenovne strategije, potražnja - visoka privrženost kupaca proizvodima, posebno - strategije ograničavanja tržišta, markama, - strategije ograničavanja potrošnje na - neelastična potražnja određene segmente kupaca Izvor: autor

123 3. CJENOVNE STRATEGIJE Kotler je razmatrajući odnos kvalitete i cijene (Kotler, Ph., 1988: 542) definirao devet mogućih strateških opcija. To su: Strategija obmane, Strategija borax, Strategija slabe protuvrijednosti, Strategija precjenjivanja, Strategija prosječnosti, Strategija primjerene protuvrijednosti, Strategija cijene iznad nominale, Strategija tržišne penetracije, Strategija najveće protuvrijednosti Matricu odnosa cijena i kvalitete prikazali smo na sl.1. Karakteristično je za ove strateške opcije da se pored usporedbe cijena i kvalitete u upravljanju kvalitetom (quality management) mogu uspješno primijeniti i na upravljanje potražnjom, pa i potražnjom na tržištu osiguranja. Tako, na primjer kod izgradnje tržišnih pozicija i pokušaja stvaranja višeg tržišnog učešća, dakle strategiji rasta potražnje za osiguranjem moguće primijeniti strategiju najveće protuvrijednosti ili strategiju primjerene protuvrijednosti gdje je cijena osiguranja niža od protuvrijednosti kvalitete proizvoda osiguranja na koji se odnosi. Pri zadržavanju postojećih tržišnih pozicija i tržišnog učešća odnosno postojećeg nivoa potražnje (puna potražnja) za proizvodima osiguranja realno je primijeniti strategiju tržišne penetracije ili strategiju primjerene protuvrijednosti. Niz je objavljenih znanstvenih istraživanja koji izravno ili posredno ukazuju na implementaciju ovih cjenovnih strategija. tako, na primjer, Shameem i Gupta (Shameem, B., Gupta, S., 2012) donose rezultate istraživanja u kojem nude odgovor na pitanje: hoće li cijene životnog osiguranja biti visoke ili niske i od čega to ovisi? Prvenstveno ukazuju na standard kupaca odnosno osiguranika, ali i o drugim čimbenicima koji determiniraju potražnju za životnim osiguranjem kao što su premijska stopa osiguranja za smrtnost, troškovi osiguranja i kamate. Pezier i Scheller (Pezier, J., Scheller, J., 2013) razmatraju cjenovne strategije osiguranja kroz aspekte i sadržaje portfolio koncepta i analize i strateških interesa osiguravatelja. Neke od strategija, naravno, nije uputno primjenjivati ako se želi povećati tržišni udio ili isti zadržati kao što su strategije obmane. boraxa, slabe protuvrijednosti, precjenjivanja, jer takve strategije ne dovode do rasta ili održavanja potražnje već do pada potražnje. One samo mogu biti orijentir organizacijama osiguranja odnosno menadžmentu da se izbjegnu takve strateške opcije pri usporedbi cijena proizvoda osiguranja sa njihovom percipiranom kvalitetom po segmentima kupaca osiguranja. Dobro je da menadžment osiguranja sačini analizu cijena osiguranja sa pojedinačnim proizvodima osiguranja (tablica 2) kako bi se mogle diferencirano odrediti strateške opcije pojedinačno za svaki proizvod. Ovo je neophodno kako bi se moglo koncentrirano djelovati po pojedinim segmentima tržišta osiguranja odnosno na potražnju za tim proizvodima

124 Tablica 2. Strategije cijena prema vrstama potražnje proizvoda osiguranja Vrsta potražnje Proizvodi osiguranja Negativna potražnja d g f F Odsustvo potražnje d e g E Latentna potražnja c e f G Degresivna potražnja a b g E Neujednačena potražnja b e g D Puna potražnja a c e G Značenja strategija cijena: Izvor. Autor strategija prosječnosti strategija prekomjerne protuvrijednosti strategija precjenjivanja strategija primjerene protuvrijednosti strategija cijene iznad nominale strategija tržišne penetracije strategija najveće protuvrijednosti Pri sagledavanju odnosa cijena i potražnje za proizvodima osiguranja neophodno je poznavati elastičnost potražnje za osiguranjem. Publicirano je dosta istraživačkih i znanstvenih radova o elastičnosti potražnje na tržištu osiguranja. Tako Marquis, Beeuwkes, Escarpe, Kapur i Yegian na jednom uzorku u Kaliforniji dokazuju da se elastičnost kod individualnog životnog osiguranja kreće u intervalu od -2 do -4 čime su samo potvrdili rezultate ranijih istraživanja drugih autora (Marquis, S., Beeuwkes, M., Escarpe, J., Kapur, K., Yegian, J.M., 2004). Pri tome su utvrdili i da postoje značajne razlike u cijenama osiguranja odnosno potražnji za osiguranjem među podskupinama s različitim prihodima, te dobnoj strukturi osiguranika (visoki prihodi, mlađe obitelji). 4. UPRAVLJANJE POTRAŽNJOM NA TRŽIŠTU OSIGURANJA KROZ CJENOVNE STRATEGIJE Niz je različitih mogućnosti da se s pomoću izloženih cjenovnih strategija djeluje na potražnju za proizvodima osiguranja. Niže cijene i više personalizirane usluge su glavni razlozi za osiguranike da se prebace na novog osiguravatelja (87% ispitanika). Dok 41% ispitanika izjavljuje da su spremni platiti više cijene osiguranja kako bi dobili diferenciran karakter osiguranja kod ugovaranja ( Američki osiguravatelj Progressive prikuplja organizizrano i intenzivno informacije od potencijalnih osiguranika auto osiguranja i nudi im različite, diferencirane, pakete proizvoda osiguranja. Pri ugovaranju omogućuje kupcima prilagodbu svojih cijena čime postiže ravnotežu na najbolji mogući način između podobnosti i mogućnosti plaćanja osiguranja ( accenture.com) USAA, velika i poznata osiguravajuća tvrtka u SAD-u pomaže svojim članovima, osiguranicima, pri kupnji automobila. Potencijalni kupci jednostavno navedu automobil koji žele kupiti (vrstu, marku i druge performanse), a ovaj osiguravatelj im putem certificirane mreže dilera pronalazi bez naknade takav automobil u najbližim prodajnim centrima. ASAA jamči najniže cijene i povrat razlike svim članovima ako pronađu isti takav automobil po nižoj cijeni u roku od četiri dana nakon kupnje (www. newsroom.accenture.com). Ciotti (Ciotti, G., 2013) navodi deset strategija koje se trebaju koristiti na tržištu osiguranja: Prema najnovijim istraživanjima s Yalea, ako su dva slična proizvoda osiguranja s istim cijenama, mnogo manje je vjerojatno da će se kupiti jedan od njih, čak i ako su im cijene tek malo drugačije. Sidrenje ili tzv. zajednička kognitivna pristranost govori da se ljudi u osiguranju previše oslanjaju na prve informacije koje dobiju kod odlučivanja na osiguranje. Taktika je preuzeta od restorana gdje se skupa jela nalaze pozicionirana na rubu izbornika da bi tako ostala ponuda izgledala jeftinije u usporedbi sa skupom. Vrijedno je spomenuti i istraživanje koje su obavili Pauly, Withers, Subramanian-Viswana, Lemaire i Herskey na jednom velikom uzorku životnog osiguranja gdje su ustanovili elastičnost potražnje u rasponu -0,3 do -0,5 (Pauly, M.V., Withers, K.H., Sub- Prema Weber-Fechnerovom zakonu, razlika između dva podražaja izravno je proporcionalna veličini tog podražaja. ovaj se zakon koristi dosta kod povećanja cijena osiguranja. ramanian-viswana, K., Lemaine, J., Herskey, J.C., 2003)

125 Čarobna brojka kod povećanja cijena je oko 10% i brojna istraživanja potvrđuju da ne izaziva brojne pritužbe kupaca. Stručnjaci tzv. neuroekonomije ukazuju da ljudski mozak reagira na potrošnju s aspekta boli. Istraživanja na CMU (Carnegie Mellon University) su otkrila na koji način tvrtke mogu smanjiti bolne točke u ljudskom mozgu u procesu kupnje i tako povećaju zadovoljstvo kod kupaca nakon kupnje. Završetak cijene s brojem 9 jedna je od najstarijih metoda određivanja cijena. Istraživanja su pokazala da su cijene koje završavaju na broj 9 uspjele nadigrati niže cijene za više od 24%. Prema istraživanju Sveučilišta Stanford, Ja. Aaker dokazuje da potrošači imaju tendenciju prisjetiti se više pozitivnih uspomena na proizvod kada ih se pita za vrijeme provedeno s proizvodom nego za novac koji su dali za kupnju tog proizvoda. Prema istraživanju Sveučilišta Stanford nikada ne treba uspoređivati cijene bez valjanog razloga u komunikaciji s kupcima. Komparacija niže cijene izaziva neželjene učinke ako nema valjanog razloga za usporedbu. Na primjer, jeftinije osiguranje nije dobar odgovor ako te cijene ne proizlaze iz pristupa nižih troškova osiguravatelja. New York Times Magazine je objavio rezultate istraživanja Vanderbilt University da su kupci spremni platiti za višu cijenu proizvoda ako su znali da ta viša cijena dolazi iz elitnih trgovina umjesto neke oronule trgovine. U svojoj knjizi William Poundstone (Mit o fer vrijednosti) ispituje kupovne obrasce potrošača na izbor piva. Ukazao je da treba uvijek isprobati niz različitih opcija za cijene. Neki kupci uvijek traže najskuplju opciju, pa dodavanjem super-premium cijena dobiju tu opciju, a ostale cijene izgledaju bolje u usporedbi s tom opcijom. U časopisu Journal of Consumer Psychology znanstvenici su otkrili da cijene koje su uz brojčani izraz prezentirale i verbalni imaju jači učinak na kupca. Na primjer, umjesto 1.499,00 $, dolara. Prvi korak u upravljanju potražnjom na tržištu osiguranja s pomoću cjenovnih strategija je identifikacija potražnje za osiguranjem. Osiguravajuće tvrtke moraju poznavati tržište osiguranja na kojem opslužuju svoje postojeće i buduće kupce. To moraju učiniti kroz segmentaciju tržišta osiguranja i utvrđivanje tržišnih segmenata. Također, trebaju prema tim utvrđenim segmentima izvršiti usporedbu svakog pojedinačnog proizvoda osiguranja kako bi utvrdili stvarne tržišne pozicije svakog od tih proizvoda i njihovu profitabilnost. Prikazano je to na sl.2. Na temelju jedne takve matrice moguće je uspoređujući segmente tržišta osiguranja i proizvode osiguranja po tim segmentima definirati stanje i karakter potražnje na tržištu osiguranja. Ova matrica identifikacije potražnje osiguranja je vrijedan metrički instrument s pomoću kojeg menadžment u osiguranju može definirati strateški cilj i strateške opcije po segmentima tržišta i proizvodima kako je to prikazano u tablici 3. Pri definiranju strateškog cilja treba voditi računa o postojećim strateškim pozicijama, segmentu tržišta osiguranja, te stanju potražnje na tim tržišnim segmentima. Zadržavanje postojećih strateških pozicija ili povećanje istih ne ovise samo o izabranoj i implementiranoj strategiji cijena, već i o svim ovim konstelacijama

126 i međuodnosima. Tako za isti tržišni segment i proizvod osiguranja neće se moći implementirati istu strategiju, jer će to ovisiti i stanju i karakteru potražnje. Tablica 3. Upravljanje potražnjom osiguranja kroz cjenovne strategije Segment tržišta osiguranja A B C D Izvor: Autor Proizvod osiguranja Stanje potražnje Strateški cilj Strategija cijene 1 Degresivna Puna Strategija tržišne penetracije 2 Latentna Latentna Strategija prosječnosti 3 Puna Puna Strategija primjerene protuvrijednosti 4 Negativna Oscilirajuća Strategija najveće protuvrijednosti 1 Nema potražnje Latentna Strategija prekomjerne protuvrijednosti 2 Oscilirajuća Latentna Strategija tržišne penetracije 3 Latentna Puna Strategija prekomjerne protuvrijednosti 4 Puna Puna Strategija najveće protuvrijednosti 1 Puna Degresivna Strategija cijene iznad nominale 2 Negativna Oscilirajuća Strategija najveće protuvrijednosti 3 Puna Puna Strategija najveće protuvrijednosti 4 Degresivna Oscilirajuća Strategija prekomjerne protuvrijednosti 1 Latentna Latentna Strategija prosječnosti 2 Puna Latentna Strategija precjenjivanja 3 Nema potražnje Oscilirajuća Strategija primjerene protuvrijednosti 4 Oscilirajuća Oscilirajuća Strategija primjerene protuvrijednosti Na primjenu strategijskih opcija i strategija cijena osiguranja u upravljanju potražnjom na tržištu osiguranja značajno mjesto ima i percepcija cijene osiguranja. To znači da način na koji kupci odnosno osiguranici doživljavaju cijene osiguranja može značajno utjecati na implementaciju određene strategije. Tako, na primjer, kod im0plementacije strategije najveće protuvrijednosti ili strategije prekomjerne vrijednosti ili strategije primjerene vrijednosti će morati uzeti u obzir kako kupci osiguranja doživljavaju pojmove najveća protuvrijednost, prekomjerna vrijednost ili primjerena vrijednost. cijena životnog osiguranja vezanu uz spol osiguranika. Istraživanje su temeljili na deklariranoj ravnopravnosti spolova kao tradiciji u zemljama Europske unije, te postojanje diferenciranih cijena životnog osiguranja prema spolovima unatoč propisima i tradiciji ovih zemalja koje su članice Europske unije. Utvrđene su dosta različite percepcije po ovim zemljama gdje se te diferencijacije životnog osiguranja prema spolovima uglavnom pozitivno percepiraju s aspekta rizika osiguranja i osiguravatelja (Sch Onafalujo, Adebowale i Francis (Onafalujo, A.K., Adebowale, O., Francis, D.S., 2011: 285) isto tako u jednom većem istraživanju prezentiraju rezultate percepcije rizika kod osiguranja motornih vozila, te implikacije te percepcije na formiranje cijena osiguranja motornih vozila i odraz toga na potražnju ove vrste osiguranja. Ustanovili su da na ovu percepciju znatno utječu cijene osiguranja, prihodi osiguranika i povjerenje vozača u osiguravajuću tvrtku. Meuwissen i Molnar (Meuwissen, M.P., Molnar, T.A., 2011) donose, pak, rezultate istraživanja percepcije rizika osiguranja poljoprivrednih kultura u gospodarstvima Australije. Porast potražnje za osiguranjem, rast prodaje osiguranja i rast tržišta osiguranja osiguravajuća društva mogu ostvariti kroz implementaciju različitih cjenovnih strategija. U ovom radu prezentirano je više takvih opcija i ukazano na potrebu selektivnog pristupa tim strategijama. Te implementacije nema bez segmentacije tržišta osiguranja. Prvenstveno je kod primjene strateških opcija potrebno voditi računa o karakteristikama tržišnih segmenata, budući da svaki tržišni segment ima svoje homogene potrebe za osiguranjem. Rad je okvirno razmišljanje koje nudi i zagovara postupak primjene strategija i strateških opcija cijena i njihov učinak na potražnju za osiguranjem. Kao takav nudi poticajna razmišljanja za buduća istraživanja, pogotovu ona koja će kroz empirijska istraživanja dati nove spoznaje koje su tek dijelom ovdje prezentirane. 5. ZAKLJUČAK Bilo je do sada puno istraživanja o povezanosti percepcije osiguranika sa strategijama cijena osiguranja i potražnje osiguranja. Tako Schmeiser, Stroemer i Wagner iznose razultate velikog i opsežnog istraživanja obavljenog u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Švicarskoj o percepciji diferenciranih

127 Literatura Ciotti, G.,(2013), Ten Pricing Strategies That Can Drastically Improve Sales, Chandok, A.,(2006), Application of CRM in the Insurence Sector, Insurance Cronicle, May, Drummond, D.(2012), Hide Your Health Insurance Status and Pay Cash Instead, Medpage Todax s, June 6., Kotler, Ph., Lane, K.(2008), Upravljanje marketingom, 12 izdanje,zagreb,mate, Kotler, Ph., 1988, Upravljanje marketingom, Zagreb, Informator, Marquis, S., Beeuwkes, M., Escarpe, J., Kapur, K., Yegian, J.M.,(2004), Subsides and the Demand for Individual Health Insurance in California, Health Services Research, Vol.39, No5., Meuwissen, M.P., Molnar, T.A.,(2011), Perception of Innovative Crop Insurance in Australia, Business Economics, Wageningen University, Netherlands, Onafalujo, A.K., Adebowale, O., Francis, D.S.,(2011), Effects of Risk Perception on the Demand for Insurance: Implications on Nigerian Road Users, Journal of Emerging Trends in Economics and Management Sciences, No 2, Issue 4., Pauly, M.V., Withers, K.H., Subramanian-Viswana, K., Lemaine, J., Herskey, J.C., 2003, Price Elasticity of Demand for Term Life Insurance and Advesre Selection. IDEAS, Federal Reserve Bank of St. Louis, Pezier, J., Scheller, J.,(2013), Best Portfolio Insurance for Long- Term Investment Strategies in Realistic Conditions, Insurance, Mathematics and Economists, Vol.52, Issue 2., Schmeiser, H., Stoermer, T., Wagner, J., 2012, Unisex Insurance Pricing: Consumers Perception and Market Implications, Workin Papers on Risk Management and Insurance, No112., Shameen, B., Gupta, S., 2012, Marketing Strategies in Life Insurance Services, International Journal of Marketing, Financial Services & Management Research, Vol.1, Issue 11. UDK: 640.4: : : ULOGA MENADŽMENTA U TURIZMU I HOTELIJERSTVU Doc. dr. sc. Memnun Zečić SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: memnun.zecic@yahoo.com SAŽETAK: Menadžment je naučna disciplina multidisciplinarnog značenja i karaktera. Menadžment je potreban svim velikim i malim organizacijama, javnom sektoru, profitnim i neprofitnim organizacijama, te na svim područjima ljudske aktivnosti. Temeljna zadaća menadžmenta jeste da učini ljude sposobnim za zajedničko izvršavanje zadataka putem zajedničkih ciljeva i vrijednosti. U našem radu želimo ispitati koliko menadžment tim pomaže turističku djelatnost kroz hotelsku prodaju boravaka i na koji način. Anketom namjenjenom turistima u nekoliko naših hotela ispitat ćemo želje, sugestije i preporuke o turizmu i istu anketu provesti sa menadžment timovima hotela. Pokazatelji treba da nam ponude konkretan odgovor koja je uloga i što dodatno treba činiti menadžment tim u hotelskim preduzećima kako bi poboljšali turističku ponudu. Razvitak savremenog turizma svaki dan ima nove, intenzivnije, raznovrsnije potrebe, koje proizlaze iz sve većeg zamora i napora ljudi koji rade. Savremeni turizam mora pratiti svakodnevna događanja koja se tiču ekonomske stabilnosti, interesovanja turista, vrste odmora koji im najviše odgovaraju, informativnu i tehničku mrežu koja se iz sata u sat usavršava i nudi nove vrste reklame, boriti se s konkurencijom kako bi imali pozitivan poslovni rezultat. Hoteli, ovisno o željama i potrebama gostiju, pružaju djelomičnu ili potpunu uslugu koja obuhvaća spavanje, prehranu, zabavu i sve ostale potrebe gostiju i s toga želimo ovim radom dati doprinos ka poboljšanjnu usluge i ponude u turizmu. Ključne riječi: menadžment tim, turizam, hotelijerstvo

128 ABSTRACT: Management is science discipline with a big meaning and caracter. Management is important to all size organization, public sector and profitable and unprofitable organizations and it is also important to all areas of human activities. The main goal of management is to make pepole capable of doing jobs as a team and execute tasks in order to reach common goals and values. In this tekst we want to examine how much and in which way hotel management team help touristic sector throughout sales of hotel capacity. Using survey results from tourists and guests from several of our hotels we will find out their needs and suggestions. We will also do the same survey with hotel menagement. The results should determine exact answers regarding the role of management and what management could additionaly do to improve its hotel touristic offer. The development of modern tourism has new and various needs which deriving from higher bussines obligations which business people have every day. Modern tourism regularly follows new ecocnomic developments and its stability, interest of tourists, new kinds of vacations they need, new electronic and technology network developments and marketing. Hotel offers partial or full service hospitality which includes sleeping, food, fun and all other necessities guest may need. That is why we want to contribute and indicate on new possible benefits and deficiencies of menagement teams in our hotels so they could improve its performance in business. Menadžment kao termin i pojmovno značenje već je prepoznat u svim velikim i malim organizacijama i samo funkcionisanje i organiziranje rada nije moguće bez menadžment tima. Menadžment tim može ciniti manji i velici broj nosilaca raznih organizacionih i odgovornih funkcija u sistemu bilo kojeg poslovnog oblika. Upravljanje u svakom orgnizacionom sistemu je karakteristično po tome što se u njemu obavlja skup opštih funkcija kao i u svim drugim organizacionim sistemima, ali se i obavlja niz posebnih funkcija upravljanja koje su karakteristične za svaku posebnu svjesnu djelatnost kao profesiju. Naučna istraživanja ukazuju da iste funkcije menadžmenta različiti ljudi obavljaju na različite načine. Koliko su dimenzije tih razlika najpotpunije objašnjava činjenica da svaki menadžer na sebi svojstven način a to znači na različit način obavlja dodjeljene mu funkcije menadžmenta. To je najobjektivniji dokaz da je menadžment najraznovrsnija profesija u savremenom društvu a posebno danas u hotelskoj industriji. Saglasno tome menadžment predstavlja dominantnu profesiju u cjelokupnoj podjeli rada, odnosno menadžment se uvjek nalazi u dominantnom položaju u odnosu na svaku drugu profesiju koja se obavlja u organizacionim sistemima ( Poslovanje hotelskih preduzeća koja su prva karika za dobaro organizovanje turizma zasniva se na principima tržišnog funkcionisanja, ali sa specifičnostima koje karakterišu ovu sferu poslovanja. Osnov uspješnog poslovanja i obezbjeđenja kvalitetnih usluga je pravilna organizacija poslovanja. Pojava informacionih tehnologija umnogome je pomogla u tome. U savremenom hotelskom poslovanju, važno je naglasiti da hotelska preduzeća, tj. njihov menadžment bira informacioni sistem koji odgovara njihovoj misiji i viziji, što se odnosi na obim poslovanja hotelskog preduzeća, na lokaciju, na veličinu objekta, kao i tržišnu namjenu objekta (Radojević, Radović, 2012). Željeli smo ovim skromnim istraživanjem vidjeti koliko je u našim hotelima menadžment organizaciono spreman pri pružanju usluga i koliko smo u trendu sa razvijenim svijetom koristeci se najnovijim standardima koji se zahtijevaju u danasnjem poslovanju. UVOD

129 1. O MENADŽMENTU Razvoj i afirmacija menadžmenta se veže za 20 vijek. Pojava menadžmenta je u korelaciji sa industrijiskom proizvodnjom tačnije povećanje složenih procesa u proizvodnji je dovelo do pojave menadžmenta. Naziv manage ima slijedeća značenja: upravljati, moći, voditi, prevladati, umjeti. Na našim prostorima se najviše koristi termin upravljanje i rukovođenje. Kao termin menadzment nije bio u zvaničnoj upotrebi ali promjene krajem 80-tih godina, stvorile su potrebu za upotrebu termina menadžment. Snažan pritisak, kroz literaturu i druge kontakte, uz nedovoljno stručnog poznavanja materije i posebno jednostranosti tehnički obrazovanog kadra, stvorio je terminološku konfuziju. Naime, upravljanje tehničkim sistemima proširilo se i na socio tehnički sistem, pa je termin upravljanje objedinio i šta i kako raditi u preduzeću, a to je neprimjereno već usvojenom shvatanju termina upravljanja. Ukoliko termin menadžment treba prevoditi onda je, u skladu sa našim stručnim poimanjem, adekvatan prevod upravljanje i rukovođenje. Kao ideja menadžment ima svoju dugu i bogatu prošlost. Razvijao se uporedo sa razvojem čovjeka na svim poljima društva, rada i nauke (Sikavica, Bahtijarević-Šiber, Pološki-Vokić, 2008). 1.1 RAZVOJ MENADŽMENTA Kroz istorijski razvoj ljudske misli mnogi su primjeri praktične primjene nekih oblika menadžmenta. Pojavom klasa nastaju države sa strogom hijerarhijom, a robovlasnici su strogo planirali poslove robova i na odgovarajući način kontrolisali taj posao. U ranoj istoriji civilazicije principi menadžmenta (planiranje, koordinacija, kontrola) korišteni su u raznim oblastima: vojska, poljoprivreda, gradilišta. Kroz kasnije faze razvoja društva izgrađivala se i uloga menadžmenta i organizacije. Promjena oblika društvenog sistema tražila je nove forme menadžmenta. Počela se razvijati manufakturna podjela rada, a u njoj dolazi do izražaja bezuslovni autoritet vlasnika. Nastankom fabrika sa velikim brojem radnika, dolazi do izražaja uloga menadžera i organizatora. Fabričkom konceptu rada bilo je potrebno više planiranja i kontrole, nego u zanatskom načinu rada. U ovom konceptu organizacije kontrola je pripala menadžerskoj funkciji i menadžeru. Razvoj teorije menadžmenta nema svoj kontinuitet, mada je mnogo autora o tome pisalo. Npr prvi zapaženiji zapis o vladanju ljudima i osobinama vođa nalazi se kod Makijavelija (početkom 16-og vijeka). Kao značajniji autor za izučavanje principa menadžmenta spominje se Adam Smith. Ovaj autor je među prvima koji su dokazivali da su radnici mnogo efikasniji u radu ako imaju više znanja o poslu koji obavljaju. Na ovim idejama razvila su se kriva učenja koja kažu da između nivoa znanja radnika i prosječnih troškova postoji obrnuta srazmjera. Iako se neki principi menadžmenta mogu naći kod autora od prije više vijekova, ipak začeci naučnog menadžmenta javili su se tek početkom ovog vijeka. O menadžmentu s naučnog aspekta prvi je više govorio Frederick Taylor. Isticao je značaj naučnog menadžmenta u industrijskoj organizaciji, a svoju pažnju naučnog rada usmjerio je na efikasnost radnika i rukovodioca u proizvodnom procesu. Govoreći o značaju Taylora u oblasti naučne organizacije i menadžmenta Peter Drucker kaže Naglašavanje činjenica da je rad utoliko lakši, korisniji i produktivniji ukoliko je prethodno više isplaniran i proučen, više je doprinjelo industrijskom usponu Amerike nego štoperica i studija pokreta i vremena (Drucker, 1998). Na tome počiva cijela zgrada modernog menadžmenta, koga su kasnije razvijali F. Gilbert, H. Grant, P. Drucker (Stančić, 2006). U razvoju savremenog menadžmenta najviše je uticalo izučavanje menadžmenta procesa (univerzalni menadžment). Henri Fayol nosilac ovog koncepta menadžmenta proširio je Taylorov koncept organizacije izvan proizvodnje. Fayol je svoj rad na razvoju menadžmenta usmjerio na definisanje funkcija i opštih principa organizacije, a proširio je istraživanja i na funkciju rukovođenja. Obzirom na činjenicu da je Fayol dio svojih istraživanja usmjerio na definisanje funkcija organizacije i menadžmenta mnogi ga zovu i osnivačem tzv. funkcionalnog menadžmenta. Fayolova opšta teorija menadžmenta se primjenjivala u svim područjima menadžerskh aktivnosti. Poseban uticaj na razvoj univerzalnog menadžmenta imali su, pored H Fayola, još i Mary Parker Follett, i James Mooney. Mendžment je u radovima naučne organizacije rada od F.Taylora i H.Fayola u suštini počeo da se posmatra kao naučna disciplina. On se razvija i definiše kroz veći broj škola i pristupa koje se svrstavaju u tri pristupa odnosno tri škole: klasična teorija, bihejvioristička teorija, sistemska teorija

130 1.2 PODJELA PROCESA UPRAVLJANJA Fayol u razmatranju upravljanja preduzećem polazi od grupisanja poslova preduzeća u 6 funkcija, i to: Slika 1. Grupisanje poslova u 6 funkcija prema Tayloru On daje veoma veliki značaj administrativnoj funkciji upravljanja koje se sastoje od: predviđanja - koje obuhvata sagledavanje mogućih budućih stanja i definisanje budućih akcija (predviđanje i planiranje); organizovanje - koje obuhvata obezbjeđivanje preduzeća svim faktorima neophodnim za njegovo efikasno funkcionisanje; komandovanje - koje omogućava početak funkcionisanja davanjem odredjenih naređenja; koordinacije - obuhvata usklađivanje svih aktivnosti i faktora u cilju održavanja efikasnog funkcionisanja; kontrole - nadgledanje i provjeravanje da li se sve aktivnosti odvijaju u skladu sa naredbama. Slika 2. Satav administrativne funkcije prema Teyloru Turizam kao i sve drugo u društvu je prošao povjesne epohe gdje su se smjenjivale različite privilegovane klase, dok nije nastupila druga epoha razvojnog doba turizma. Bitno obilježje je što glavnu masu turista sada čine oni koji na temelju vlastitog rada raspolažu i slobodnim vremenom i slobodnim sredstvima pomoću kojih postaju korisnici i potrošači turizma, pa se ova epoha zove epoha turizma radnih ljudi. U novoj epohi se mjenjaju svi društveni i ekonomski odnosi u turizmu koji postepeno prerasta u jedan od najširih i najznačajnijih pojava savremenog svijeta (Sikavica, Bahtijarević-Šiber, Pološki-Vokić, 2008). Kapitalizam i socijalizam dali su turizmu svoje obilježje, no zajednička im je činjenica da veliku vecinu današnjih turista čine radni ljudi a ne samo privilegirane klase. Vrijeme od početka epohe turizma radnih ljudi relativno je vrlo kratko i teško ga je iz današnje perspektive dijeliti na neka uža vremenska razdoblja. Može se reći da je epoha turizma za radnih ljudi započela razdobljem suvremenog turizma, a budućnosti treba ostaviti da određuje nova razdoblja koja će se sigurno pojaviti pod uticajem dalje evolucije društvenih odnosa (Marković, 1980). 1.3 TURISTIČKA KRETANJA I EKONOMIJA Najvažnijia i najbrže rastuća ekonomska grana u svijetu je turizam koji zauzima veoma bitno mjesto u privredi mnogih država. U osnovi ekonomskog značaja turizma nalazi se potrošnja turista u mjestima i državama koje posjećuju. Rezultat njihove potrošnje je direktna finansijska potpora za privredu zemlje u kojoj oni borave kao turisti. Turistički hotelski

131 kompleksi, restorani, transportna preduzeća, trgovinska mreža, banke su neki od glavnih privrednih subjekata određene turističke destinacije, grada ili zemlje koji prodajom svoje usluge ili proizvoda inkasiraju znatna finansijska sredstva. Turizam ima znatan uticaj na građanstvo i njihova investiciona ulaganja u izgradnju privatnih turističkih objekata kao i veći interes za izgled svoga grada kao turističke destinacije. Sve to pokreće veću prodaju i potražnju građevinskog materijala, kao i veću potražnja i proizvodnju prehrambenih proizvoda, turističkih agencija, saobračajnica po svjetskim standardima, aerodroma i luke koji pružaju sveobuhvatne usluge svjetskih modela. 1.4 HOTELIIJERSTVO KAO DIO TURIZMA Naziv potječe iz francuske riječi hôtel (izgovora se: otel) koja označava kuću za pružanje usluga smještaja. Vremenom je taj naziv izgubio onaj prepoznatljivi francuski izgovor, pa se danas koristi naziv hotel. Hoteli su ugostiteljski objekti kao i restorani, kasina i klubovi, ali sa posebnom namjenom. U Bosni i Hercegovini imamo i ugostiteljske objekte poput kafića, aščinica, burekdžinica, ćevabdžinica, zdravljaka itd. (Historijski, tu su još hanovi i saraji) ( Veoma značajni faktori su: prirodne i geografske pogodnosti kao što su klima i prirodne ljepote; infrastruktura (putevi, voda, struja); promocija putem reklama, turističkih sajmova i interneta; društveno-politička situacija; pravni okvir u datoj državi. Za dobro poslovanje u ugostiteljstvu potrebno je imati dobrog menadžera, a često su vlasnici istovremeno i menadžeri. Za uspjeh u ugostiteljstvu važni su planiranje, organizovanje, osoblje i kontrola, etika i ugled hotelskog menadžmenta, pojmovno određenje etike i morala, poslovna etika i društvena odgovornost, etičke i moralne vrijednosti menadžmenta i poslovni bonton u hotelijerstvu, planiranje kao funkcija hotelskog menadžmenta. Hotelijerstvo je jedna od novih grana ekonomije, međutim vjerovatno i najperspektivnija. Brojne zemlje svijeta vide u turizmu, čije je hotelijerstvo vjerovatno najjači element, privrednu granu sa najvećim mogućnostima razvoja. No, hotelsko poslovanje nije nimalo jednostavan posao. Pored brojnih drugih kriterija, koje jedan hotel mora ispuniti da bi dobio 3, 4 ili 5 zvjezdica, tu je i jedan faktor koji u ovim vremenima izaziva posebnu pažnju - sigurnost. Hotelska sigurnost je opet posebna: kao vlasnik ili menadžer hotela preuzimate odgovornost za Vašeg gosta za vrijeme njegovog boravka u Vašem objektu! Kolika je to odgovornost, ne moramo posebno naglašavati. Osim toga, gost želi da se osjeća udobno ne samo u njegovoj sobi, već i u samom objektu, njegovim pratećim sadržajima kao što su bazeni, saune ili parking prostori. U novom konceptu savremenih hotela kao standard postala je inteligentna soba što znači da recepcionar vidi sve sobe i može reagirati ako ga neko treba (www. bs. wikipedija.org/ /ugostiteljstvo). Važno je pomenuti u ovom radu i hotelske lance koje čine veći broj hotela nacionalnih ili internacionalnih, odnosno kompanija sa istim rukovodstvom i zajedničkim ekonomskim interesom. Jedan od takvih hotela iz poznateog svjetskog lanca hotelske kompanije rasprostranjene u najvećem broju zemalja je i Marriott. Sagrađen je ove godine i u Sarajevu. Iz navedenog zaključujemo da su hotelske organizacije dio sveobuhvatnog turističkog sistema u globalnom turizmu i neminovnost je pratiti sve moderne i svjetske standarde i trendove kako bismo udovoljili turističkim zahtjevima. Slika 2. Prepoznatljiv znak hotelskog lanca

132 2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA 2.1 PREDMET ISTRAŽIVANJA Turizam je nesumnjivo u uzlaznoj liniji svog razvoja i svakim danom ima nove, intenzivnije i raznovrsnije potrebe i zahtjeve koji proizilaze iz zamora i napora ljudi koji rade. Turizam u našem dobu mora pratiti svakodnevna događanja, interesovanja turista, vrste odmora koji se najviše traže, informativnu i tehničku mrežu kao i način reklamacija i dostupnosti u svakom momentu. Predmet našeg istraživanja je ispitati koliko su turisti zadovoljni posjetom i menadžmentom u hotelima i svim ostalim u našem okruženju. Sto po njima nedostaje u ponudi i sta to može poboljšati uslugu odnosno povećati turisticku posjećenost nasim hotelima. 2.2 CILJ ISTRAŽIVANJA Ispitati koliko menadžment hotela i okruženje doprinosi i utiče na posjećenost turista u našoj sredini. 2.3 ZADACI ISTRAŽIVANJA Ispitati mišljenje posjetilaca o menadžment timu, ponudama u hotelskoj djelatnosti kao i o okruženju u kome borave. Ispitati mišljenja menadžment tima o turizmu u našem okruženju. 2.4 HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA Očekujemo da su turisti zadovoljni uslugom i organizacijom poslovanja koju organizira menadžment hotela, ponudama i ophođenju kao i okruženjem u kome borave. Očekujemo da menadžment tim ima dobro mišljenje o samom funkcionisanju u hotelukao i o viđenje razvoja i perspective turizma u našem širem okruženju. 2.5 METODE TEHNIKE I INSTRUMENTI ISTRAŽIVANJA Za istraživanje smo koristili metodu teorijske analize za proučavanje istih izvora o turizmu, Servey metodu kojom smo došli do validnih podataka kao i deskriptivno analitičku metodu za prikupljanje i prikaz podataka. Tehnika istraživanja je bila anketiranje i intervjui. Instrumenti su bile ankete za menadžment tim u hotelima i anketa za turiste u hotelima. Uključili smo 3 pod ankete koje su nam bile potrebne samo za turiste. 2.6 UZORAK ISTRAŽIVANJA U uzorak istraživanja uzeli smo 5 hotela u kojima smo anketirali po 6 predstavnika menadžment tima hotela i po 20 gostiju, posjetioca, turista koji su boravili u tim hotelima i u gradu Sarajevu. 3. ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA U našem istraživaju, anketirali smo po 40 gostiju u pet sarajevskih hotela (Evropa, Saraj, Feri, Internacional i Sarajevo) i 40 članova tim menadžmenta u istim hotelima kako bismo uporedili mišljenje dvije grupe. Zanimalo nas je kako ocjenjuju: odnose uposlenih prema gostima u hotelu, uslužnost, toleranciju prema radnom kolegi i prema gostu, etičko ponašanje gosta i uposlenika i kako gost vidi funkcionisanje menadžmenta a kako to mendžment sam procjenjuje. Da bismo to mogli zaista vidjeti na ovom malom uzorku poslužili smo se SPSS. 13. programom za statsistiku i izračunali t-test čije rezultate prezentiramo u tablici 1. Tablica br.1 T-test Mišljenja turista i menadžment tima Naziv varijable N ukupno Turis Turis Tim mena Tim mena F sig t X SD X SD 1.Poslovnom ponašanju se pridaje velika pažnja Turističke ponude se prikazuju 80 iskreno Zaposleni kontrolišu svoje resurse Turista dobija uslugu koju je platio Menadžment tim funkcioniše veoma poslovno Toleriše se samo etičko ponašanje kolega i gostiju Zaposleni se trude da budu uvijek na usluzi Zaposleni kontrolišu svoje emocije prilikom ophođenja sa gostima Svi gosti se tretiraju isto Zaposleni su vođeni moral. vrijed. kod svih oblika poslova 11. Kada se obratite reklamacijom odmah se nadoknađuje propust

133 U 11 varijabli navedenih u tablici 1. Imamo odgovore gostiju i tima menadžmenta što čini ukupno njih 80. Analizirajući srednje vrijednosti i standardne devijacije možemo vidjeti da su kod gostiju sve manje aritmetičke sredine u odnosu na članove menadžmenta. Međutim kod izračunavanja razlike aritmetičkih sredina pokazalo nam se da se na tri varijable stataistički značajno razlikuju mišljenja grupa ispitanika. Varijable: Turističke ponude se prikazuju iskreno.,za p=0.030< 0.05 % zatim Turista dobija uslugu koju je platio za P= 0.001< 0d 0.05% i varijabla Menadžment tim funkcioniše veoma poslovno za P=0.000< od 0.05% imamo statistički značajne razlike u mišljemjima ispitanika u grupama. Svi ovi rezultati nam prezentiraju da su turisti u najvećoj mjeri uglavnom slažu, a većina clanova menadžmenta se u potpunosti slaže s tim da ostvaruju sve obaveze u potpunosti i možemo zaključiti da smo H1 djelimično potvrdili. Na grafikonu smo predstavili srednje vrijednosti odgovora turista i menadžera hotela. Tablica br.2. Izjave turista o namjeni putovanja koje je turističkog karaktera AKO ODLAZIM NA NEKO PUTOVANJE, RAZLOG JE uopšte se ne slažem uglavnom se ne slažem nisam siguran uglavnom se slažem u potpunosti se slažem Posao 26 Odmor 34 Posjeta Prijatelji / rođaci Zdravlje 5 Želja za istraživanjem (novine) 32 Želja za sticanjem znanja 5 Avantura Možemo vidjeti da u naše okruženje turisti dolaze najviše radi odmora, zatim željom za upoznavanje i istraživanje kao i za posao koji obavljaju u toku turističke sezone ili su učesnici u angažmanima. Zapažen je broj i avanturista najviše mladih, a najmanje dolaze s razlogom sticanja znanja i radi zdravlja iako imamo privlačnih banja i lječilišta kao i planinskog turizma koji je nedovoljno razvijeno. Tablica br.3. Način biranja destinacije za odmor Putovanje biram prema: Grafikon.br.1. Prikaz odgovora turista i menadžmenta na anketna pitanja U drugoj anketi koja sadrži pitanja o razlogu putovanja upisana u tablici br.2 testirano je 120 turista od kojih smo željeli dobiti neke bitne informacije vezane za razloge turističkih putovanja. često uvijek nikad rijetko Putem interneta Ponudi koju vidim putem TV a, Ponudi koju vidim u turističkoj agenciji Navici (sklon sam da putujem uvjek na iste destin Pozitivnom ličnom iskustvu (zadovoljstvo sa prethodnog odmora) Preporuci poznanika (rođaka, prijatelja, kolega...) Reputaciji (imidžu) agencije i hotela Ukupno 120 turista

134 Veoma zanimljivo pitanje je, na koji način turisti dolaze kod nas na odmor. Od 120 testiranih gostiju 42 putem interneta, 28 putem turističkih agencija, 16 pozitivnim iskustvima dok samo 11 po reputaciji poznatih hotela što je veoma malo. Tablica br.4 Kako su turisti zadovoljni boravkom u okruženju Ocjena turista u toku boravka o našoj zemlji i hotelima Nisam zadovoljan 1 Uglavnom nezadovoljan 2 Neodlučan 3 Uglavnom zadovoljan 4 1. Klima x 2. Ljubaznost stanovništva X 3. Ljubaznost zaposlenih u turizmu 4. Uslužnost X 5. Znanje stranih jezika zaposlenih u turizmu X 6. Prometna dostupnost x 7. Lokalni promet x 8. Parkirališta x 9. Informacije prije dolaska u destinaciju x 10. Informacije u destinaciji x 11. Turistička signalizacija u destinaciji: x 12. Manifestacije x 13. Suveniri x 14.Uređenost mjesta x 15. Setališta x 16. Parkovi i zelene površine x 17. Povijesno-kulturna baština x 18. Očuvani okoliš X 19. Sadržaji za djecu x 20. Osjećaj sigurnosti i zaštite x 21. Radno vrijeme banaka i trgovina x 22. Radno vrijeme ugostiteljskih objekata X 23. Trgovine x 24. Kulturni I zabavni sadržaji x 25. Sportski sadržaji x 26. Zdravsvena usluga X 27.Organizovani izleti x Sasvim zadovoljan 5 U ovoj tabeli smo predstavili ocjenu gdje je najviše odgovora posjetilaca. Zaključujemo da je najviše neodlučnih odgovora što se može reći da su više nezadovoljni u tim neizjašnjavanjima. Pozitivna nam je, ljubaznost građana, znanje stranih jezika, radno vrijeme ugostiteljskih objekata i zdravstvena zaštita. Veoma loše nam je lokalni saobraćaj, parking mjesta, sportski sadržaji, sigurnost, sadržaji za djecu sa čime se i mi slažemo. Koliko naši hoteli posjeduju inteligentne brave i sobe kao i drugu signalizaciju vidimo u ocjeni neodlučnosti odgovora najvećeg broja gostiju. Na kraju iz analize ovih odgovora možemo zaključiti također da smo H2 djelimično potvrdili. Rad sadrži teoretski dio o menadžmentu i hotelijerstvu uopšteno i sa opisima kako to zahtijeva savremeno društvo i turistički posjetioci. Mi smo postavili dva zadatka i dvije hipoteze kojima smo željeli ispitati ili intervjuisati u pet hotela po 40 turista i toliko članova menadžmenta. Poslije smo povećali broj turista za još 80 kako bi dobili realnija mišljenja o dobrim i manje dobrim stvarima u našem okruženja od strane viđenja gostiju. Rezultati su pokazali da smo obje hipoteze djelimično potvrdili jer u 11 pitanja koja su bila postavljena objema grupama samo u tri se statistički značajno razlikuju mišljenja ispitanika. U drugim upitnicima imamo realnu sliku nedostataka u našem okruženju, od parkiranja, sigurnosti, šetališta, boravaka za djecu i dr. Sve nam daje poruku da treba usavršavati ugostiteljstvo i okoliš da bi turizam kao veoma važna privredna grana postigao nivo koji mu se predviđa. Svaki čovjek koji je nosilac funkcije upravljanja u toku svoga života stiče stalno nova saznanja i iskustva koja koristi za usavršavanje svog ličnog sistema upravljanja. Upravo zato što svaki čovjek neprestano usavršava svoju profesionalnu djelatnost, što važi i za profesionalne menadžere, dolazi se do zaključka da nema kraja usavršavanju profesionalne djelatnosti. To je najizraženije kod savremenog menadžmenta. Na utvrđivanje takvog zaključka i stava utiče i opredjeljuje prisustvo savremene naučne revolucije koja fantastičnom brzinom otkriva i upoznaje nova pravila, načela i zakonitosti u postojanju i funkcionisanju prirodnog i društvenog poretka. ZAKLJUČAK

135 LITERATURA Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P. (2001). Leksikon menedžmenta. Zagreb: Masmedia. UDK: Franciscus Assisiensis, sanctus INTERNET Marković, Z. (1980). Osnove turizma Zagreb: Školska knjiga. Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber F., Pološki-Vokić, N. (2008). Temelji Menadžmenta. Zagreb: Školska knjiga. Stančić, S. (2006). Menadžment u obrazovanju. Rijeka www. bs. Wikipedija.org/ /ugostiteljstvo ELEMENTI FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI U FUNKCIJI ODGOJA Filip Polegubić, student Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci Rijeka, Hrvatska E-adresa: filip.polegubic@gmail.com SAŽETAK: Vrijednosti koje je Franjo postavio danas mogu se podijeliti upravo u elemente njegove duhovnosti. Stoga,jedan od važnih afektivnih ciljeva i zadataka ovog rada jest senzibilizirati i aktualizirati one koji žele franjevačke vrednote živjeti svakodnevno, za njih i po njima odgajati te izgrađivati sebe i svijet oko sebe. Radom se nastoji franjevačka duhovnost tj. njezini elementi promatrati u funkciji odgoja.jedan od osnovnih načina tog odgoja jest odgoj primjerom kojeg nam daje sv. Franjo Asiški.Iako je mnogo ostalo samo kod Franje, počevši od izvornosti do autentičnosti, već je on za svojeg života bio svjestan zahtjevnosti življenja po njegovim idealima pa se znao i prilagodio svojoj braći čak i u Pravilu. Zato će se u radu često vraćati na izvore, pa prihvatimo i danas tu duhovnost kao onu koja je ostala očuvana tolikim stoljećima i nastojmo je probuditi svakim danom sve više. Dakle, pred nama je put odgoja koji postaje trajni hod života. Ključne riječi: sv. Franjo Asiški, franjevačka duhovnost, odgoj

136 ABSTRACT: The values that St. Francis has set, today can be divided into elements of his spirituality. Therefore, one of the most important affective objectives and tasks of this final paper is to sensitize and restore those who want to live every day life the Franciscan values, for those values and by those values educate and outbild themselves and the world around them. This final paper seeks to define Franciscan spirituality and its elements in function of upbringing. One of the main ways of this upbringing is the upbringing given by the example of St. Francis of Assisi. Although lot was left by St. Francis himself, starting from the origin to the authenticity, even during his life we was aware of the hardness in living his ideals so he tried to adjust them to his brothers and the Rule. Therefore in this paper we will return to the Sources, so that today, we can accept this spirituality as the one that has been preserved for so many centuries, trying to wake it up day by day even more. So, in front of us we have a journey of upbringing which becomes permanent path of our life. Keywords: St. Francis of Assisi, Franciscan spirituality, upbringing Ono što ova tema, pa tako i rad koji je pred nama, donosi jest osvjetljavanje franjevačke duhovnosti u njezinoj odgojnoj funkciji. Problem istraživanja predstavljanedovoljno osvješćivanje i aktualiziranje elemenata franjevačke duhovnosti iz odgojne perspektive.ovaj problem predstavlja svojevrsnu novinu, njegova aktualizacija primjenjuje se i primjenjivana je u praksi, proizlazi iz osobnog interesa i uključenosti u franjevačku obitelj. Uključuje suradnju i prijateljstvo s onima koji su uključeni u ovaj istraživački problem i formacijski rad unutar franjevačkog reda.problem je nakon osam stoljeća i danas aktualan(zelenika: 1988). Rad kao takav nailazi na brojne izazove, primjerice nedostatak konkretne literature koja franjevaštvo promatra kroz pedagošku stvarnost. Također, izazov predstavljaju i standardizirani načini citiranja unutar samog znanstvenog rada koji su često neusklađeni sa citiranjem tekstova iz Biblije,Franjevačkih izvora i Crkvenih dokumenata. Projektni zadatak jest prikazati kako određeni element pozivaju na odgoj, kako sam po sebi odgaja, tj. kako odgaja po i prema franjevačkoj duhovnosti. Pojednostavljeno, rad se može promatrati i kao izvadak pedagoških, posebno odgojnih funkcija unutar franjevačke duhovnosti. Misija i cilj ovoga rada jest prikazati neke od temeljnih elemenata franjevačke duhovnosti u funkciji odgoja. Problem istraživanja i projektni zadatakodredili su temeljnu hipotezu: Elementi franjevačke duhovnosti predstavljaju neizostavan uvjet suvremenog odgoja u najširem smislu riječi.rezultati istraživanja predstavljeni su u tri osnovne tematske jedinice, osim uvoda, zaključka te izvora i literature. U uvodu su postavljeni problem istraživanja, projektni zadatak, misija i postavljena temeljna hipoteza. U drugom dijelu naslova O liku i djelu sv. Franje Asiškogpredstavlja se povijesni i retrospektivni dio franjevačke duhovnosti. Treći dio ima naslov Analiza i ocjena elemenata franjevačke duhovnosti u funkciji odgoja, a predstavlja analitički dio, jer se bavi analizom elemenata franjevačke duhovnosti unutar odgoja. U četvrtom dijelunaslova Aktualizacija elemenata franjevačke duhovnosti u funkciji odgoja nastoje prethodno analizirane elemente aktualizirati za današnje vrijeme i konkretno praktično djelovanje, pa ga nazivamo i perspektivnim (Zelenika: 2011).U posljednjem dijelu tj. zaključku formulirani su i predstavljeni najvažniji rezultati istraživanja kojima je dokazana prethodna hipoteza. Postoji mnogo oblika te aktualizacije, ovdje su samo neki primjeri pojedinih aktualizacija tih elemenata.promatrajući metode, važno je naglasiti kako prevladava deduktivna metoda, jer upravo na temelju bogate franjevačke duhovnosti, primjera iz 1. UVOD

137 franjevačke prakse i Franjevačkih izvora, elementi franjevačke duhovnosti mogu se staviti pod okrilje odgoja.deskriptivnom metodom elementi franjevačke duhovnosti nastojese ukratko opisati u kontekstu franjevaštva, dokse komparativnom metodom uspoređuju elementi franjevačke duhovnosti i odgojnu perspektivu i aktualizaciju.povijesna metodase koristiu navođenju događaja, kronologije, dokaza i sl., a baza za to postajufranjevački izvorii srodna literatura (Zelenika: 1988).Metodom analize cjelokupna franjevačka duhovnost raščlanjuje se na njezine elemente koji se izučuju i objašnjavaju pojedinačno (Zelenika: 1988). Naposljetku,metodom sinteze svi se sakupljeni elementi objedinjuju dobivajući onu potpunu i cjelovitu sliku (Zelenika: 1988). Važno je naglasiti kako ovaj rad predstavlja jedan uistinu kratki presjek i sažetak same teme o kojoj se govori, jer je širina franjevačke duhovnosti konkretna, ali golema, kao i njezina primjenjivost. 2. KRATKI PRESJEK LIKA I DJELA SV. FRANJE ASIŠKOG 2.1. Kontekst vremena i Franjina mladost Promatrajući društveno-političke prilike u Franjino vrijeme, promatra se prelazak sa feudalnog na općinski sustav u kojem jača gradski sloj, a ekonomski temelj čine zanatstvo i trgovina (Čovo: 2008).Unutar tog konteksta rodio se i Franjo Asiški u bogatoj obitelji, sin bogatog trgovca Pietra Bernardonea. Franjo je od svoje najranije mladosti uključen u trgovačke poslove, postaje predvodnikom ispraznosti asiške mladosti i njihovih lakrdija (Čelanski: ). Kao mladić, mašta o ostvarenju životnih snova tj. da postane vitez, pa je sa dvadeset godina starosti bio u ratu između Asiza i Peruđe (Sirovec: 2007). Tom prilikom bio je i zatočen u Peruđi (Legenda trojice drugova: ), gdje je mogao vidjeti koješta i sagledavati svoj život unutar svoje ćelije.,,franjina je duša vrlo osjetljiva. Ni jedan događaj ne može proći a da u njoj ne ostavi trag (Ivonides: 2004, 24).Nakon razočaranja zbog neostvarivosti vlastitih životnih snova o viteštvu, nije se nikada prepustio negativnim osjećajima i nije dopustio da njegov život izgubi svoju egzistencijalnu vrijednost (Bacchin:2006) Franjino traženje i obraćenje Slijedi kratak presjek Franjina traženja i traganja za vlastitim identitetom, za Bogom. U tom traganju možemo prepoznati kako Bog odgaja, kako vodi i usmjerava te kako srce odgajanika valja biti otvoreno i spremno na Božje planove i pothvate. Život svetog Franje Asiškog nemoguće je promatrati, razumjeti i slijediti bez duhovne perspektive i vlastite povezanosti s Bogom i osobom Isusa Krista.Jedan od prvihznakova Franjina puta obraćenja je u Spoletu, nakon kojeg se vraća u rodni grad Asiz (Legenda trojice drugova: ).,,Izmijenio se, ali ne na tijelu, nego u duši. Odustao je od putovanja u Apuliju i nastojao svoju volju usmjeriti prema božanskim stvarima (Čelanski: , 251). Ubrzo slijedi povijesni susret s gubavcem kojeg Franjo ljubi, a potom i prihvaćanje Oca na nebesima i odreknuće od zemaljskog oca.godine i daljnji život određuje crkvica sv. Damjana s čitavom svojom simbolikom i pozivom:,,i dok je suznih očiju promatrao Gospodinov križ, tjelesnim je ušima čuo kako mu je glas, koji je dolazio s križa, triput rekao: Franjo, pođi i popravi mi kuću koja se, kako vidiš, ruši! (Bonaventura Banoređijski: , 920). Početno je popravljao crkvice u materijalnom smislu, no ubrzo je shvatio kako je potrebno mijenjati sebe, a onda i Crkvu u duhovnom smislu.za Franju evanđelje postaje život, ono ga vodi, ono ga poziva na prve korake i njega živi i svjedoči na svakom koraku.crkvica Porcijunkula, gdje je sve počelo, i zemaljski hod Franjezavršio, za njega i čitavu franjevačku obitelj i danas postaje kolijevka franjevaštva, a milost Porcijunkulskog oprostaveliki dar za čitavo čovječanstvo Franjevačka obitelj Oko Franje se postepeno okupljaju oni koji žele živjeti poput njega. S vremenom, kako je broj braće rastao, Franjo za njih piše Pravilo koje nakon mnogo redakcija i peripetija, biva Potvrđeno, godine od pape Honorija III.Franji se pridružuje i jedna žena koja želi živjeti poput njega,a to je sv. Klara Asiška s kojom započinjedrugi franjevački red - klarise. Ubrzo Franjin uzor žele slijediti i laici koji žive u svjetovnom staležu pa tako Franjo utemeljuje i treći red, danas poznat kao Franjevački svjetovni red. Franjo umire, suobličen s Kristom i obilježen svetim ranama 3. listopada godine upravo u blizini Porcijunkule, gdje je sve započelo. Umire okružen braćom, gol na tlu, čitajući Ivanovo evanđelje o posljednjoj večeri i poznatom rečenicom kojom se treba krenuti iz početka jer dosada ništa nije učinjeno. Na taj način Franjo odgaja kako odgoj uistinu jest,,neprekidno rađanje (Martini: 2001, 13, prema S. De Giacinto)

138 3. ANALIZA I OCJENA ELEMENATA FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI U FUNKCIJI ODGOJA 3.1. Odgoj kao fenomen Odgoj je proces formiranja i samoformiranjaličnosti; stalna i bitnafunkcija čovjeka (Malić i Mužić: 1984) i složena društvena pojava(čop: 1980), čije pravo značenje i efikasnost dobiva samo s obzirom na cilj kojem teži i koji želi ostvariti (Čop: 1980 prema Clausse: 1962).,,Treba napustiti onaj način odgoja u kojem se isključivo školskim metodama samo prenose sadržaji i preuzeti nov način koji pruža iskustvo cjelovitog odgoja, iskustva koja se mogu doživjeti (Nacionalna središnjica Frame: 1997, 9). Upravo takvo iskustvo pružaju elementi franjevačke duhovnosti u funkciji odgoja.,,primjeri privlače. (...) I mnogo je bolje uzimati primjer iz života, najbolje iz odgajanikove bliže ili daljnje okoline, kao npr. živuće uzore vjera, morala i svetosti (Kuničić: 1970, 56). Franjo uistinu jest takav primjer! Franjo odgaja u slobodi čemu svjedoče i njegove riječi prije smrti: Ja sam svoje učinio, a što vi trebate činiti, neka vas o tome pouči Krist! (Bonaventura Banoređijski: , 989). Dakle, svatko mora osobno odgovoriti na Isusov poziv, a Bog svakome daje da čini jednu jedinstvenu životnu misiju, a ta se sloboda očituje u franjevačkoj otvorenosti prema svim ljudima. Ono što je najtemeljnije i ključno jest da govoreći o franjevaštvu i svakom aspektu franjevačke karizme znači i podrazumijeva nasljedovati Isusa Krista, primjerom sv. Franje! Dakle, Krist je središte, a Franjo put do Krista!,,Pozvani smo ostati vjerni i aktualni, i to tako da Franjina karizma nastavi biti znakovitom za današnjeg čovjeka (Šteko: 2009, 8) Odgoj za dijalog iz franjevačke perspektive Franjo odlazi u Siriju i Maroko (Čovo: 2008), noondje ne dovršuje svoj cilj niti sultanovo obraćenje, niti mir između kršćana i muslimana, kao ni željeno i očekivano mučeništvo, ni razumijevanje za križarski pohod bez oružja (Rotzetter: 2003).,,On se odriče svake sile i u Gospodinovu križu prepoznaje ljubav za sve ljude (Čovo: 2008, 88).Franjo i Sultan ulaze u interakciju, uspostavljaju komunikaciju, ostvaruju suradnju, uče jedan od drugog, a u svemu obogaćuju svoju ličnost, svoj život, što jest osobina interakcijsko-komunikacijskog aspekta odgoja (Bratanić: 1991).Stoga su danas upravo franjevci nositelji svjedočanstva vjere u Svetoj Zemlji. Nastavljajući tu Franjinu inicijativu, Asiz je postao mjesto susreta, dijaloga, molitve svih religija, što je bio veliki san pape Ivana Pavla II. kojeg je ostvario 27. listopada godine (Franjevački institut za kulturu mira: 2013). Glavni rabin Židovske vjerske zajednice Kotel Da-Don govori:,,po svojoj duhovnosti i svjetonazorima bio je Židovima i židovskoj misli puno bliži od crkvenih velikodostojnika onog vremena, ali i danas, te da su Mala braća red koji je židovskom poimanju svijeta i života najbliži od svih ostalih crkvenih redova (Da-Don: 2009, 16).U tome se otkrivada sv. Franjo Asiški odgaja kako tada na Istoku, tako i danas po cijelom svijetu Odgoj za zajedništvo iz franjevačke perspektive,,uvjeren da je samo jedan zajednički Otac, onaj na nebu, da je samo jedan Učitelj, Isus Krist, a da smo svi mi braća, Franjo se samopredstavlja kao brat i prihvaća sve kao braću i sestre bez razlike (Čovo: 2008, 69). Iz franjevačkog bratstva pojam bratstva se širi na sve krštenike, sutjelesnike i susljedbenike Isusa Krista, zatim na bratstvo ljudske obitelji, zajedništvo svih ljudi, do jednog univerzalnog bratstva od jednog Stvoritelja i Oca (Čovo: 2008).Termin,,univerzalno preobražava se u jedan novi kršćanski izraz, izraz povezanosti i blizine, a ne neke daleke (ne)stvarnosti.,,kao što je Riječ postala čovještvo da bi vratila dar božanskoga života svim ljudima, tako se sveti Franjo učinio bratstvom da bi vratio svakom stvorenju ljubav Božjeg očinstva i radost mnoge braće (Brkić: 2011, 30). Za Franju su braća dar Božji! Bratstvo i poniznost otkrivamo i u samom cjelovitom nazivu franjevačkog reda, a to jered manje braće.dokaz Franjina odnosa s braćomnalazimo uprvom životopisu sv. Franje:,,O kolikim su žarom ljubavi plamtjeli novi Kristovi učenici! Kolika je bila njihova ljubav prema svetom zajedništvu! A kad bi se negdje sastali ili bi se prema običaju negdje susreli, bljesnuo bi izraz poput strelice. Ta je zajednica bila pravo rasadište ljubavi (Čelanski: , 268). Možda nas ta bratska atmosfera i odnos može podsjetiti na prijateljstvo, no između bratstva i prijateljstva postoji jedna temeljna razlika. Ona se sastoji u tome što prijatelje izabiremo sami, a braću nam je Bog darovao (Nacionalno vijeće Franjevačke mladeži: 2013). U XI. poglavlju Nepotvrđenog pravila Franjo na temelju Novozavjetnog teksta (usp. 2 Tim 2, 14) poziva,,neka se sva braća čuvaju da koga ne kleveću i da se ne prepiru (Asiški: , 167). Ljubav također podrazumijeva bratsku opomenu i poziv na što revniji i izvorniji evanđeoski život, što Franjo itekako zna činiti. Otkrivena je suština bratstva, a to je ljubav!

139 3.4. Odgoj za altruizam iz franjevačke perspektive Bitna odlika franjevačke duhovnosti i Franjina odgoja je nesebična ljubav prema svima, a posebice prema siromašnima, odbačenima, malenima, gubavcima. Franjino se,,srce rastapalo od ljubavi prema siromasima; kojima nije mogao pružiti ruku, iskazivao je osjećaje (Čelanski: , 738). Altruizam podrazumijeva nesebičnost u mišljenju i djelovanju, tj. djelovanje za drugoga i spremnost za podređivanje vlastitog interesa u korist drugome (Vujić i sur: 2005).Jedna od prvih Franjinih unutarnjih promjena i susreta s Gospodinom bio je susret s najizoliranijom i najodbačenijom skupinom ljudi, a to su gubavci. Oni žive izvan zidina grada Asiza, izvan periferija, što daje jasnu predodžbu o njihovom mjestu u društvu. Franjo u početku izbjegava gubavca te zazire od njega sve dok ga ne poljubi i približi mu se, tako kršeći običaje ondašnjeg društva. Poljubac gubavcu predstavlja,,franjin ulazak u bolni proces metanoje, osobnog obraćenja koje će trajati cijeli njegov život (Anić: 2009, 16). Tim poljubcem Franjo je skinuo gubu sa svoga srca, a gubavcu skinuo stigmu kojom je bio odbačen od društva (Knezović: 2013). Franjo je sposoban i želi učiti od gubavaca i siromašnih, čime dokazuje svoje čovjekoljublje. U gubavcu Franjo nalazi Krista, siromašnog i odbačenog od svog naroda, pa im je Franjo radi Boga svima najmarljivije služio (Čelanski: ). Ovdje se pronalazi altruističko ponašanje za koje nas Franjo odgaja; žrtvovati svoje strahove, obzire kako bi se susreo s drugim od kojeg za uzvrat ne trebam dobitinikakvu zahvalu. Franjo ne strepi pred gubom jer njegova ljubav, koja je prije bila zatomljena svjetovnošću, sada ruši sve barijere i predrasude Odgoj za poniznost iz franjevačke perspektive Poniznost je zasigurno jedna od temeljnih vrijednosti sv. Franje Asiškog, jer Franjo sve što čini, čini u i iz poniznosti. Kadase spominje i razmatra Franjinu poniznost ne može se odvojiti od njezinih srodnih vrijednosti poput malenosti,skromnosti, poslušnosti, jednostavnosti i siromaštva. Poniznost je suprotnost oholosti, a ponizan sluga Božji jest onaj,,koji se ne uznosi više zbog dobra koje Bog po njemu govori ili čini, nego zbog dobra što ga govori i čini po nekom drugome, napominje Franjo u svojoj sedamnaestoj Opomeni (Asiški:?, 202).Upravo su poslušnost, siromaštvo i čistoća tri redovnička zavjeta koja polažu franjevci. Unatoč vlastitosti osobnih prohtjeva i volje, vlastitih želja i čežnji, braća trebaju znati kako je poslušnost provincijalnom ministru, redovničkim poglavarima, papi i Crkvi iznad njihovih nastojanja. Savršena poslušnost ne predstavlja krutu radikalnu manipulaciju! Govoreći o savršenoj poslušnosti Franjo u svojim Opomenama (treća opomena) govori neka brat,,ono svoje dragovoljno posveti Bogu; ono pak što poglavar zapovijeda neka nastoji djelom izvršiti. To je naime poslušnost u ljubavi (usp. 1 Pt 1, 22), jer je po volji Bogu i bližnjemu (Asiški:?, 198).Franjo misli i na poslušnost protivno savjesti, a o tome govori kako ona ne podrazumijeva otpuštanje iz Reda, a ako podrazumijeva i progonstvo, onda je čin prviradi polaganja svoga života za svoju braću. Siromaštvo za franjevaštvo predstavlja povlasticu u odnosu na druge vrednote, što se očituje u Franjinom životu sa i među siromašnima (Rotzetter i Matura: 1984), brizi za siromašne, načinom života franjevaca i bezvlasništvu i duhovnom siromaštvu Odgoj za djelovanje iz franjevačke perspektive Franjo rad poima kao milost koju sa zahvalnošću treba primiti i vršiti, a govoreći o radu misli na manualni rad, a ne na rad intelektualaca i književnika (Rotzetter i Matura: 1984). Fra Bernard Beski u Knjigama pohvala blaženog Franjesvjedoči kako Franjo želi da braća budu posvećena bilo molitvi bilo kakvom korisnu poslu te da se klone lijenosti (Beski: ) Međutim, govorećiunutar ovog elementa, više ćemo se osvrnuti na rad u smislu konkretnog djelovanja i akcije. Za Franju je karakterističan dinamizam koji se očituje u zamahu, ponesenosti, oduševljenju, hitnji i zanosu (Rotzetter i Matura: 1984).Iz prethodne činjenice nastupa i akcijsko djelovanje koje podrazumijeva pastoralni rad i svjedočenje Evanđelja u svijetu. Na taj način samostani postaju svijet, ali tako da nisu od svijeta (Rotzetter: 2003) kao i čovjek kršćanin, na što ga poziva Isus u svojem evanđelju. Franjo redovito braću šalje u svijet, na različite dijelove kontinenta, nastojeći proširiti poruku i svjedočanstvo vjere i evanđelja. Takva evangelizacija počela je kapitulom godine, a na taj način rodila se ideja o nastajanju provincija koje su dale elastičnost i dinamiku Franjevačkom redu (Ivonides: 2004). S jedne strane Franjo odgaja za akciju i konkreno navještanje, a s druge strane poziva na molitvu i kontemplaciju Franjo je zato često shvaćen upravo kao čovjek akcije i kontemplacije, a te dvije sfere međusobno su isprepletene i nadopunjuju se Odgoj za radost iz franjevačke perspektive Prepoznatljivost sv. Franje i franjevačke duhovnosti danas zasigurno jest radost, što treba biti i osnovna karakteristika svakog kršćanina. Sv. Franjo tvrdi kako je,,najuspješniji lijek protiv tisuće neprijateljevih zasjeda i lukavština duhovna

140 radost (Čelanski: , 759). Radost se očituje u svim aspektima njegova života, a prisutna je u različitim oblicima. Ta je radostljudska, jer Franjo uživa u pjesmama, prijateljstvu s ljudima, nježnosti prema životinjama i sl., ali iz te ljudskosti ona prelazi i u duhovnu radost jer je radost koju osjeća stepenica da se približi Bogu, da se s njime oduševi, da ga slavi i da mu zahvaljuje (Abrus: 1978). Franjina je radost nadnaravna i ne zna za krize i kolebanja, osobna je i puna želje da se dariva svim ljudima (Abrus: 1978). Radosna je jer se dijeli, širi ikao svjetlost prelazi s jednog kraja na drugi. Jedan od protivnika radosti jest i mrzovolja koje se treba kloniti, a kada dođe uteći se Bogu u molitvi dok se ne vrati radost duha, jer turobnost u srcu, ukoliko se zadrži, stvara trajnu učmalost (Čelanski: ). U Ogledalu savršenstva susrećemo se s Franjom koji čak i smrt naziva svojom sestricom i veseli se jer će uskoro biti združen i sjedinjen sa svojim Gospodinom (Sabatier: 1318). U njegovom životu bilo je mnogih koji ga nisu razumijeli, počevši od njegove braće, a ljudi su ga često nazivali ludom. Franjo prolazi ulicama i pjeva, isprebijan svjedoči kako je Glasnik Velikoga Kralja, uzima dvije grančice i svira violinu, veseli se s pticama i svjedoči radost. Franjo je radostan i u mistici koja je time doživljena kao nadnaravna radost. Jer radost pred smrt, radost s ranama, radost u Grecciu, radost u noćnim šumama, nije ljudska (Abrus:1978) Odgoj za mirotvorstvoiz franjevačke perspektive Odgoj za mirotvorstvo veoma je povezan s odgojem za dijalog, jer,,mir se postiže i učvršćuje dijalogom (Abrus: 1978, 119). Franjo Asiški postaje primjerom i uzorom mirotvorstva Franjo nikad ne napada, ne organizira prosvjede, ne skuplja peticije protiv različitih ondašnjih crkvenih i svjetovnih postupaka. Živi iz ljubavi, oprašta, pomiruje, bori se protiv oružja i rata, mir doživljava kao Božji dar, a sve u duhu mirotvorstva svjedočeći svojim životom (Čovo: 2008). Nadahnjujući se na blaženstvima iz Matejeva evanđelja (Mt 5, 9), Franjo u svojoj 15. Opomeniopominjeda su istinski mirotvorci,,oni koji u svemu što trpe u ovom svijetu sačuvaju mir u duši i tijelu zbog ljubavi prema Gospodinu našemu Isusu Kristu (Asiški:?, 202).Franjo uči da mir treba prvo pronaći, imati i živjeti u sebi, a tek onda druge poticati na mir (Rotzetter i Matura: 1984).Franjino mirotvorstvo očituje se u traženju duhovnih uvjetakoji će svakome postati duhovni poticaj da se samostalno opredijeli u korist mira i sloge (Čovo: 2008). To je srž Franjina odgoja za mirotvorstvo! 3.9. Odgoj za ekologiju iz franjevačke perspektive Govoriti o ekologiji, prije svega znači govoriti o Franjinom univerzalnom bratstvu i njegovom poimanju i skrbi za sve stvoreno. Franjo tako Sunce i Mjesec, oganj i vjetar, cvrčka i fazana,naziva svojom braćom, sestrama ptice, a smrt naziva sestricom. On u svemu stvorenom vidi Stvoritelja. Prolazeći putem, Franjo razmatra ljubav prema crvićima, sebe uspoređuje s njima i stavlja ih na sigurno mjesto kako ih ne bi satrla noga prolaznika (Čelanski: ). Franjo u prirodi ne uživa radi sebe, što dokazuje i u svojoj Pjesmi stvorovakojom hvali i zahvaljuje upravo Bogu na svim stvorenjima koje je stvorio (Abrus: 1978). Nažalost, ovdje se često Franjo iznakaže, jer ostaje prikazan isključivo kao slušatelj milozvučnog ptičjeg pjeva, okružen životinjama, a takvim prikazima,,izmakne im, tako reći, čitavo krilo zgrade, i to ono glavno krilo (Abrus:1978: 76).Godine papa Ivan Pavao II. sv. Franju proglašava zaštitnikom ekologa, a Franjo ostaje najbolji primjer pravog i punog poštivanja integriteta svega stvorenoga i mira sa svim bićima (Bašnec: 2008) Odgoj za duhovnu dimenziju čovjeka iz franjevačke perspektive Svi protekli elementi franjevačke duhovnosti bogati su za razmatranje sami po sebi. Međutim, duhovna dimenzija čovjeka i sve što ona uključuje (unutar franjevačke perspektive) zasigurno predstavlja jednu duboku, široku i opsežnu duhovnu stvarnost koju je živio sv. Franjo. Nažalost, ovdje će ona biti predstavljena poput svih ostalih elemenata, tek u kratkoj analizi i dodatkom odgojne funkcije. Može se uvidjeti da je svaki element franjevačke duhovnosti neraskidiv i nemoguće shvaćen bez Boga i Franjina poimanja Boga i čitave duhovne stvarnosti. Isus Krist jest središnji pojam Franjina života, od početka do svršetka; od jaslica do kalvarije i uskrsnuća. Franjo se toliko suobličuje s Kristom da postaje drugi Krist. Nije li to već jedan vrlo konkretan i jasan opis čitavog njegova bića? Franjo je neodvojiv od Crkve, on je izuzetno Crkven do najizvornijeg i najponiznijeg mogućeg oblika. Svoj Red daje pod okrilje Crkve, od pape traži potvrdu Pravila, od kardinala i biskupa zaštitu, a svećenicima iskazuje posebno poštovanje. Franjo u svojim Opomenamapoziva na poštivanje i ne preziranje svećenika, jer unatoč njihovim grijesima, po njihovim rukama Isus Krist dolazi u svakoj Euharistiji svakome čovjeku (Asiški:?, 198). U XIX. poglavlju Nepotvrđenog pravilafranjo poziva braću da žive katolički, a ukoliko, koji od braće, riječju ili djelom od toga zabludi i ne popravi se neka se posve izagna iz bratstva (Asiški: ). Daje jasan program

141 tko se nalazi iznad njegova Reda, ali ne u onom krutom hijerarhijskom smislu, već vođen istinom kako je Krist utemeljio i vodi Crkvu. Franjo je na više načina i više puta mogao ustati protiv Crkve koja je tada imala brojnih problema i upitnih situacija; mogao se više puta odvojiti od nje, kada je već znao da je njegov put određen. Međutim, što Franjo radi ostaje i svjedoči vlastitim primjerom, počevši prvo mijenjati sama sebe. Želiš li siromašnu Crkvu, sam budi njezin siromašan vjernik! Govoriti o odgoju, govoriti o samoodgoju i čitavo vrijeme o odgoju primjerom, kakav drugi odgovor čovjek može dati? Otkrivamo Franjinu duboku poniznost i vjeru, koja je jača od svake sumnje i svake oholosti. Franjo otkriva Boga koji se daruje, a franjevačka se mistika i kontemplacija usmjerava na Božje samodarivanje, na objavu njegove dobrote u povijesti (Rotzetter i Matura: 1984). Franjo je osoba duboke kontemplacije. Tome je dokaz potpuno sjedinjenje s Raspetim godine na La Verni gdje mu se ukazuje Raspeti u obliku serafa i uresuje ga svetim ranama. 4. AKTUALIZACIJA ELEMENATA FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI U FUNKCIJI ODGOJA 4.1. Aktualizacija franjevačkog odgoja za dijalog - Dekalog franjevačkog dijaloga Dekalog franjevačkog dijaloga sažima pojedine karakteristike i izvore franjevačkog dijaloga po uzoru na deset zapovijedi u jednu cjelinu koja se treba primijeniti u dijalogu s drugim religijama (Rotzetter: 2003), ali i u onom općem franjevačkom poimanju dijaloga. Pedagoško opravdanje(1.) dijaloga iz molitvene dinamikeotkriva se u samoj kršćanskoj pedagogiji, gdje,,drugi vatikanski koncil nabraja razna nadnaravna odgojna pomagala, kao liturgiju, katehezu, sakramentalni život i sl., ali teži da se nadnaravni i naravni odgoj harmonički i zajedno odvijaju (Kuničić: 1970, 54, prema EC 4; 7). (2.)Biti podložan svim stvorenjima podrazumjeva franjevačko poimanje poniznosti i podložnosti Božjoj ljubavi (Rotzetter: 2003). (3.)Budi što jesi se aktualizira na načinda u susretu sa dvije ili više osoba,,nisu samo bitni mjesto susreta, funkcija koja se obnaša, nego prije svega ono što čovjek jest i kako se daje (Rotzetter: 2003, 16). (4.)Usred njihpodrazumijeva da ukolikose želi razumijeti nekoga, pomoći i uspostaviti dijalog trebamu se približiti. (5.)Poduzeti inicijativu predstavljaakciju, djelovanje i inicijativnosti započinjanje dijaloga te poticanje sebe i drugih. (6.)Imati povjerenja u druge podrazumijevauspostavu općeg i međureligijskog dijaloga. U pedagoškoj profesiji povjerenje nalazi svoje ključno mjesto ono predstavlja,,kamen temeljac svakog istinskog, pravog, humanog međuljudskog odnosa (Bratanić: 1991, 49).(7.)Djelovati životom i riječjujedna je sveukupna franjevačka slika duhovnostibiti čovjek akcije i kontemplacije, riječi i živog primjera. (8.)Raditi zajedničkimože se promatrati uprocesu integrativnog učenja, gdje učenici i nastavnik zajednički (dijalogom), pokušavaju nešto učiniti, prakticirati, raditi, aktivirajući pritom što više osjetila (Buljubašić-Kuzmanović: 2007). Također, korištenje oblika grupnog i timskog rada u didaktičkoj praksi nešto je što ide u prilog odgoju za dijalog. (9.)Radije razumjeti nego biti shvaćen dio je Dekaloga koji proizlazi iz Franjine poniznosti te velike ljubavi i poštivanja prema drugima. Franjo tim može postati primjer brojnim savjetodavcima današnjeg doba, svima onima koji mogu pomoći ljudima da riješe svoje životne probleme, no preduvijet istoga je razumijevanje njegovih potreba.(10.)kao oruđe mirapodrazumijeva Franjino mirotvorstvo, a taj mir sprječava buku, konflikte, nedisciplinu, ili druge barijere u suradnji kojemogu ugroziti i mir i dijalog.sumirano, odgoj za dijalog predstavlja jedan veliki izazov u današnje vrijeme, ponajviše zbog manjka komunikacije. Stoga, neka primjer sv. Franje bude poticaj na dijalog, a dekalog franjevačkog dijaloga bude potporanj u njegovoj aktualizaciji Aktualizacija franjevačkog odgoja za zajedništvo bratstvo Franjevačke mladeži Bratski život je temeljna karakteristika franjevačke karizme i najsnažnije sredstvo kojim se ostvaruje franjevački poziv (Brkić: 2011). Aktualizacija bratstva očituje se u životu po Pravilukojeg opslužuje Red manje braće, sestre klarise i Franjevački svjetovni red.ovoga puta ćemo se zadržati na franjevačkoj svjetovnoj duhovnosti,preciznije na Franjevačkoj mladeži, koja kao takva čini pomladak Franjevačkog svjetovnog reda, a time i čitave franjevačke obitelji. AktualizacijaFranjinog odgoja za bratstvo otkriva se u samom nazivu prve formativne etape u formaciji novih članova Franjevačke mladeži koja se naziva razdobljem upoznavanja s bratstvom (Nacionalno vijeće Franjevačke mladeži, 2013). U zajedništvu s mladima važan je odgojni aspekt zajedništva, jer on odgaja za suživot braće i sestara s njihovim međusobnim različitostima, prihvaćanje konflikata, put ostvarivanja istinskog zajedništva koje živi od ljubavi Božje, življenje i svjedočenje vjere, osjećaj zajedništva, zajedništvo s odbačenima, siromašnima i nevoljnima, zajedništvo s Crkvom, međugeneracijski dijalog i sl. (Nacionalna središnjice Frame, 1997). Konkretizacija odgoja za bratstvo se očituje u redovitim

142 tjednim susretima Franjevačke mladeži i redovitim mjesečnim skupštinama Franjevačkog svjetovnog reda, svakodnevnom druženju i susretu, razgovorima, susretu s novim članovima kroz formativne etape, različitim humanitarnim i drugim akcijama, sektorima prema područjima interesa, rješavanju konflikata, molitvama, različitim događajima i dr. gdje na zajednički način ostvaruje ono na što su pozvani i kao pojedinci i kao bratstvo. Kršćanska dimenzija međusobne povezanosti ljudi i Isusa Krista očituje se i u Drugoj poslanici Korinćanima, gdje se ljudi uspoređuju s udovima koje čini jedno tijelo u Isusu Kristu (2 Kor 12, 12). Upravo je to slika odgoja za zajedništvo; svatko od nas jedan je ud, svatko sa svojim karakteristikama, pozivom, poslanjem i jedinstvenošću, čineći tako zajedno jedno mistično tijelo Aktualizacija franjevačkog odgoja za altruizam gubavci danas Današnja pedagoška praksa treba se upravo povesti za tim elementom franjevačke duhovnosti i osvijestiti kako odgojna i socijalna perspektiva zajedno egzistirajui prožimaju. Često se susrećemo s različitim oblicima marginaliziranih skupina ljudi, od onih općedruštvenih, do onih vezanih za neki posebni društveni sustav. U tom kontekstu nailazi se na skupine poput: beskućnika, nezaposlenih, bolesnih, siromašnih, nezbrinutih, izgubljenih, zalutalih, izoliranih, osoba s različitim oblicima teškoća, umirovljenika, nacionalnih i drugih manjina, ovisnika, zlostavljanih, potlačenih i odbačenih, različitih obitelji i sl. Svaka od tih skupina ima svoje specifičnosti, a svaki čovjek te skupine individualac je sa svojom vlastitom životnom pričom. Pedagoška praksa stoga treba izaći iz uniformiranih školskih okvira i još više se okrenuti svojoj socijalnoj sastavnici, odgoju za osobe s posebnim potrebama i svim drugim prethodno navedenim skupinama ljudi.,,najveće bolesti današnjice nisu depresije, kardiovaskularne bolesti i ine druge, nego upravo odbačenost, neželjenost i napuštenost od svoje djece, od svoje zajednice, društva (Lovrić: 2008, 26). Jednu takvu skupinu, a to su beskućnici prepoznao je i Franjevački svjetovni red Mjesnog bratstva Trsat koji od godine uspješno skrbi o beskućnicima, njihovu smještaju i resocijalizaciji unutar Prihvatilišta za beskućnike,,ruže sv. Franje u Rijeci. Također, istoimeno bratstvo pokrenulo je i vodi prvi hrvatski časopis za beskućnike i srodne društvene temeulične svjetiljke. Projekt Socijalne samoposluge upravo se isto tako iznjedrio iz istoimenog bratstva, a danas je u Rijeci pod vodstvom Primorsko-istraskog područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda, te se širi po Hrvatskoj. Na taj način se svjedoči aktualni franjevački odgoj za altruizam.u svojoj apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium Radost evanđelja, Papa Franjo nas potiče:,,treba bez okolišanja reći da postoji neraskidiva veza između naše vjere i siromašnih. Nikada ih ne ostavimo same! (Papa Franjo: 2014, 42) 4.4. Aktualizacija franjevačkog odgoja za poniznost - pedagogija kao služenje Promatrajući franjevačku perspektivu odgoja, ona se možestaviti u kategoriju subjektivističke pedagogije.zasigurno odgaja za duhovne vrijednosti, za cjelovitost, usmjerena je na čovjeka i na njegov rast i razvoj, cjeloživotno učenje, komunicira i uspostavlja dijalog, stavlja odgajanika i odgajatelja u ravnotežu (čak i ispod nje). Zastat ćemo na upravo toj ravnoteži između odgajatelja i odgajanika. Pokušat će se promatrati pedagogiju kao služenje upravo u tom segmentu. Danas se često govori o kompetencijskim standardima i profilima, a standardi nisu zaobišli niti pedagogiju. Tim kompetencijama nastojat će se staviti jednu nadređenu kompetenciju, tj. vrijednost, a to je ljubav služenjem. Rekao je papa Pio XII. kako se odgajateljev nastup mora rađati iz ljubavi, treba biti prožet ljubavlju i podržavan ljubavlju (Kuničić: 1970). Takva ljubav jest pronicava, potiče, poziva na povjerenje, oponašanje, posluh, rast i usavršavanje odgajanika, a odgajatelj je prijatelj, savjetnik i ponajviše otac odgajaniku (Kuničić, 1970). Ukoliko se stavi s odgajanikom u odnos ministra poslužitelja, onda će on za odgajatelja biti prijatelj, brat. Ukoliko je netko spreman biti odagajatelj, ali i istovremeno odgajanik koji će znati i biti spreman učiti od odgajanika, otvoren je put za pedagogiju kao služenje. Franjo je bio takav odgajatelj! Prije svega izuzetno duhovan, moralan, živi i izvoran primjer i svjedok Krista, spreman rasti i razvijati se, spreman sebe poniziti do razine crva! No, pedagogija je služenje prvenstveno kada shvati kako je Bog onaj koji odgaja!,,bog je među nama. On je odgajao svakoga od nas i sve nas. On nastavlja odgajati: odgoj nije naše, nego njegovo djelo. Učimo od njega, slijedimo ga, pouzdajmo se u njega, a on neka nas vodi i upravlja (Martini: 2001, 10). Krist jest Vrhovni odgajatelj, pravi je otac, a time i odgajatelj (Kuničić: 1970), Franjo je to prepoznao do razine potpunog suobličenja na La Verni, kada mu je Gospodin podario svete rane tj. stigme.promatrajući pedagošku praksu, zadržimo se ukratko na školi. Odlazak pedagogu u našim školamaponekad predstavlja svojevrsno gašenje požara, najčešće uzrokovano nekim neprihvatljivim i problemskim ponašanjem od strane učenika. Nerijetko, pedagog tako postaje netko dalek, onaj tko vrši nadzor ili popravlja nešto od čega

143 mnogi namjerno ili nenamjerno odustaju. Međutim, u ovakvim situacijama možda se najbolje može vježbati profesija pedagoga kao službe, a ne funkcije. Kada se pedagog postavi u ravnotežu sa odgajanikom, odgajanik će shvatiti kako pred njim nije netko kome mora polagati račune, već netko s kim te iste račune može adekvatnije podmiriti, pritom prevenirati buduće teškoće i vježbati samostalnost koja nikada nije potpuna jer su ljudi društvena bića Aktualizacija franjevačkog odgoja za djelovanje - nova evangelizacija Da se raditi i djelovati u duhu sv. Franje može i u svjetovnom staležu svjedoči Franjevački svjetovni red. U članku 15, stavka 2 Generalnih konstitucija Franjevačkog svjetovnog reda stoji kako je rad i materijalna dobra kojim se brinu svjetovni franjevci za svoju obitelj upravo svjedočanstvo života po evanđeoskom siromaštvu (Pravilo i Generalne konstitucije Franjevačkog svjetovnog reda: 2008). Aktualizacija odgoja za djelovanje očituje se u čitavoj franjevačkoj obitelji; u brojnim projektima, djelovanju i institucijama, brizi za potrebite i siromašne, brizi za odgoj i obrazovanje, pastoralnom radu s mladima, franjevačkim pučkim misijama, različitim inicijativama pa sve do svakodnevnog konkretnog živog svjedočanstva vlastitim primjerom. Primjer te aktualizacije izvornog Franjinog nauma pružaju i Franjevačke Pučke Misije koje provode i franjevci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metodau zajedništvu s braćom i sestrama iz Franjevačke obitelji (Kuća susreta Tabor: 2014). Osnovni cilj je da Radosna vijest dotakne sva srca i čitav puk unutar različitog životnog okruženja od obitelji, škole, posla, različitih institucija do trgova i ulica (Kuća susreta Tabor: 2014)Dakle, primjerise nalaze u praksi, oni trebajupoticati ljude da se poduzme inicijativa i da budu usred onih prema kojima i skojima djeluju, kako kaže i dekalog franjevačkog dijaloga.pedagoška praksa tako sve više treba izlaziti izvan zatvorenih zidova i shvatiti kako je odgoj cjeloviti fenomen koji uključuje suživot sa svojim odgajanicima. Na taj način možda se probudi još veća svijest kako je pedagogija, a time i odgoj kontinuiran proces i kako nije ograničen na institucionalno radno vrijeme, jer život odgajanika postoji, raste i razvija se iz dana u dan Aktualizacija franjevačkog odgoja za radost Iz prijašnje rečenog se uočava sveprisutna Franjina radost. Ona je do te mjere jednostavna da danas izaziva šok i nevjericu. Za radost ne postoji neki recept, jer ona, kao i mnoge vrijednosti, dolazi iznutra. Možda je najbolji način istinske radosti za sve ljude, posebice kršćane, da se prepuste Bogu i njegovu vodstvu. Na taj način će se znati što je pravi put i kao takvog će se prihvatiti i moći radosno živjeti, znajući da sutra Bog ima nešto novo za nas, makar to bio i križ. Upravo se,,iz križa, iz svog probodenog boka Gospodin predao nama kao izvor vode žive. Ne dopustimo da nam se ukrade nada! (Papa Franjo: 2014, 73). Najbolja aktualizacija radosti jest da u svakom djelovanju, tako i onom odgojnom čovjek bude optimističan i radostan, jer radostan čovjek želi graditi, povezivati se, poklanjati, davati, izražavati, pouzdavati, voljeti (Abeln i Kner: 2003). Kako se radost dijeli, nadovezauje se odgoj za dijalog te u susretu s drugima nositi radost:,,priređivati drugima radost važno je upravo u današnje vrijeme kada mnogi pate od zastrašujućeg nedostatka iskrenog pristupa i otvorenog razgovora s drugima, kada je deficit susreta toliko velik (Abeln i Kner: 2003, 22).U odgojnom rastu i radu, Franjo daje veliki primjer u poimanju savršenog veselja. Kada smo mrzovoljni, kada smo u pravu, a drugi nas omalovažavaju, kada nas netko čak i progoni, izbaci, kada nam ne uzvrati radost i tada treba biti radostan! To je najveća, ali ujedno i najteža aktualizacija franjevačke radosti! 4.7. Aktualizacija franjevačkog odgoja za mirotvorstvo Govoreći o kulturi mira J. A. Merino navodi kako Franjo i franjevački duh mogu pridonijeti stvaranju mirotvornijeg, integriranog i bratskog svijeta pomoću nekoliko principa: 1.)prepoznavanje dostojanstva drugih kao sliku Božju, drugi su subjekti,2.) čovjek kao društveno biće, stvoren na sliku Trojstvenog misterija, 3.) težnja za besplatnu ljubav, bez računice,4.) čovjek kao homo viator (putnik) koji živi u vremenu, ali teži vječnosti,5.)prihvaćanječovjekova ograničenja i negativnosti, a Boga kaoideala, apsoluta 6)pozitivna komunikacija iradost (Merino: 1999). U ovoj aktualizaciji kulture mira može se upoznati kako su elementi franjevačke duhovnosti međusobno isprepleteni i kako uključuju jedni druge.pedagoška praksa primjer odgoja za mirotvorstvo može ostvariti u nenasilnom konstruktivnom rješavanju sukoba.njime će svakisudionik brinuti o svojim željama i potrebama, ali i o željama i potrebamadruge strane (Milašin, Vranić i Buljubašić- Kuzmanović: 2009).Nažalost, učestaliji način reagiranja na situaciju sukoba jepovlačenje ili agresija,

144 što sukob ne dovodi do njegova razrješenja, već do potiskivanja (Milašin, Vranić i Buljubašić- Kuzmanović: 2009).No, mirotvorstvo nije bijeg i izbjegavanje, već upravo tvorenje mira u sebi i oko sebe. Pedagogija treba prepoznati ulogu mirotvorstva u mirnom rješavanju sukoba, nenasilju, neprestanom odgajateljevom radu na postizanju unutarnjeg vlastitog mira, mira među i u drugima, pomirenju između sebe i drugih te drugih međusobno, opraštanju, povjerenju i dijalogu te na uzvraćanju mira na nemir i mir Aktualizacija franjevačkog odgoja za ekologiju Danas se o ekologiji često govori, a brojni problemi čovječanstva promatraju se kao uzrokom ekološke krize koju svi trebamo odgovorno rješavati. Godine provedeno je jedno od prvih socioreligijskih istraživanja međuslužbenicima Crkve nakon i to među franjevcima i franjevkama franjevačkih provincija Hrvatske ibosne i Hercegovine(Duvnjak: 1999). Na pitanje o odnosu prema ekološkim problemima većina ispitanika pokazuje visoku ekološku svijest i u potpunosti se slaže s tvrdnjom da je ekologija, odnosno očuvanjeokoliša, od presudne važnosti za čovjekov opstanak. Početkom 20. stoljeća različite su se izvanškolske organizacijepočele baviti očuvanjem prirodne okoline, a aktivizam se proširio i na škole posljednjih 70-ih godina (Uzelac: 1990). Svakako da su ekološke grupe, udruženja, recikliranje, ekološki proizvodi, akcije čišćenja velika aktualizacija odgoja za ekologiju koju svakako treba njegovati i nastaviti razvijati. Danas često ekologija biva predmetom održiva razvoja, a ekološki odgoj postepeno zauzima svoje mjesto. Ono što bi svakako trebalo aktualizirati u ekološkom odgojujest osvijestiti kako sve stvoreno ima i svog Stvoritelja. Kako održiv razvoj nikada nije održiv, niti bi to ikada bio da ga Bog kao takvog nije održao. To postaje franjevački pečat ekološkog odgoja! To postaje kršćanski pečat ekološkog odgoja! Otići u prirodu sa željom za njezinim očuvanjem i pronalaskom mira je korisno, ali nadasve ispunjavajuće. Uz puninu, prepoznavanje brata i sestre i zajedničkog Oca koji sve to daruje daje potpuni smisao ekološkom i svakom drugom odgoju. Aktualizacija franjevačkog odgoja za duhovnu dimenziju čovjeka Unutar ranije spomenutog istraživanja koje se provelo među franjevkama i franjevcima, po pitanju najvažnijih odrednica duhovnosti, redovnice navode kako je to trajno obraćenje ili redovna osobna i zajednička molitva, dok je kod redovnika isto, ali obrnutim redosljedom (Duvnjak: 1999). Kao glavni razlog smanjene duhovnosti navode vlastitu duhovnu neozbiljnost, koju slijedi preveliki aktivizam te duh vremena, a za obnovu duhovnosti, unatoč raspršenosti odgovora između ispitanika, većina smatra kako je to rad na osobnoj i vjerskoj zrelosti i obnovi molitvenog života (redovnice) i življenje i produbljivanje karizme, rad na osobnoj obnovi molitvenog života (redovnici) (Duvnjak: 1999). Može seustvrditi kako je duhovna dimenzija čovjeka ključna te kako se može uočiti njezin nedostatak i razlozi tog nedostatka. Danas Franjo potiče na izvornost i autentičnost kršćanskog i evanđeoskog, crkvenog života, posebice kada su u društvu prisutni prodori New age-a. Franjo i dalje ponizno poziva na duhovni život, koji uključuje i duhovni rast, duhovne borbe, molitvenu aktivnost, sakramentalni život, čitanje i razmatranje Svetog Pisma, uključenost u Crkvu, crkvenu zajednicu, život po evanđelju, kontemplaciju i tišinu. Međutim, trajni odgoj jest veoma naporan i traži u životu odrasle osobe neprekidnu obnovu i trajnu preobrazbu sebe sama u održavanju i potvrđivanju vlastita identiteta (Martini: 2001). Dakle, unutar pedagoške prakse, unutar odgoja treba se pronaći mjesto za duhovni odgoj svakog pojedinca. Možda je najbolja prilika za to vjeronauk, koji treba (p)ostati onaj školski predmet koji će upravo i prije svega odgajati duhovnu dimenziju čovjeka. Rezultati istraživanja predstavljeni u ovom radu predstavljaju jedan kratak i limitiran presjek franjevačke duhovnosti u odgojnoj funkciji. Iako je vrlo teško istu staviti u zadane forme, svatko može barem na osnovnoj razini prepoznati karakteristike franjevaštva i uvidjeti kako je odgojna perpspektiva njezin sastavni dio. Odgoj je uistinu fenomen, no ne treba ga previše mistificirati ili samo institucionalizirati, jer ako se shvati kao svakodnevni rast i razvoj, onda on za nas postaje život.upravo je to i jedna od poruka ovog rada. Franjevački odgoj za dijalog, zajedništvo, altruizam, poniznost, djelovanje, radost, mirotvorstvo, ekologiju i duhovnu dimenziju čovjeka otkriva nam osmostoljetnu tradiciju koja se aktualizira i danas u suvremenom društvu. Aktualizacija elemeneta franjevačke duhovnosti podrazumijeva cjelovit i cjeloživotni odgoj, čija se potreba neprestano naglašava unutar suvremenog društva. Osobno sam dio franjevačke obitelji, tako da i ovim radom usitinu nastojim svjedočiti bogatstvo franjevaštva. ZAKLJUČAK

145 Literatura Abeln, Reinhard i Kner, Anton, (2003) Otvori svoje srce radosti!, Đakovo, U pravi trenutak. Abrus, Ivan, (1978) Mali brat Franjo. Split: Franjo Kluz Anić, Dominika, (2009), Franjo za drugo vrijeme, uglasnik mira. Vol. 4, No. 10., str Asiški, Franjo, ( ) Nepotvrđenopravilo. U: Vrebac, Pero, (2012) Franjevačkiizvori. Zagreb i Sarajevo. Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Asiški, Franjo, (?) Opomene. U: Vrebac, Pero, (2012) Franjevački izvori. Zagreb i Sarajevo. Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Čovo, Ante, (2008) Franjo Asiški u izgradnji Crkve. Split. Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine i Franjevački institute za kulturu mira. Da-Don, Kotel, (2009) Svima brat, ubrat Franjo. Vol. 34,No. 2., str. 14 Duvnjak, Neven, (1999) Rezultati socioreligijskog istraživanja u franjevačkim provincijama Hrvatske i Bosne i Hercegovine -Rezultati ankete provedene među franjevcima i franjevkama, u Crkva u svijetu. Vol. 34, No. 2., str Dostupno na preuzeto 21. kolovoza Franjevački institut za kulturu mira. ( ) Ivonides, Yves, (2004) Vječni zaljubljenik. Zagreb. Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Bacchin, Cinzia, (2006)Francesco si spoglia per vestire la vita: Un percorso dal vuoto esistenziale alla gioia di vivere. Padova. Messaggero di Sant Antonio Editrice. Banoređijski, Bonaventura, ( ) Veći životopis sv. Franje AsiškogU: Vrebac, Pero, (2012)Franjevačkiizvori. Zagreb i Sarajevo. Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Bašnec, Nikola, (2008) Sv. Franjo u službi mira i ekologije. Zagreb. Nakladasv. Antuna. Beski, Bernard, ( ) Knjiga pohvala blaženoga Franje. U: Vrebac, Pero, (2012) Franjevački izvori. Zagreb i Sarajevo. Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Bratanić, Marija, (1991) Mikro-pedagogija interakcijsko-komunikacijski aspektodgoja. Zagreb.Školskaknjiga. Brkić, Rozo, (2011)Bitneznačajkefranjevačkekarizmedanas. U: MjesnobratstvoTrsat (2011). Franjevačkisvjetovni red Trsat- Spomenica Rijeka.MjesnobratstvoTrsat. Buljubašić-Kuzmanović, Vesna, (2007) Studentskaprosudbaučinkaintegrativnogučenja, uodgojneznanosti. Vol. 9, No. 2., str Dostupno na preuzeto 23. travnja Čelanski, Toma, ( ) Prvi životopis svetog Franje. U: Vrebac, Pero, (2012) Franjevački izvori. Zagreb i Sarajevo. Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Čelanski, Toma, ( ) Drugi životopis svetog Franje. U: Vrebac, Pero, (2012) Franjevački izvori. Zagreb i Sarajevo. Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Čop, Milivoj, (1980) Teizam i ateizam u povijesti odgoja. Rijeka. Otokar Keršovani Rijeka. Knezović, Mario, (2013) Siđi sa svog,,konja, uglasnikmira,vol 33, No.4., str. 34 Kuća susreta Tabor. ( ) Kuničić, Jordan, (1970)Kršćanska pedagogija. Zagreb. Kršćanska sadašnjost. Legenda trojice drugova, ( ) U: Vrebac, Pero, (2012) Franjevački izvori. Zagreb i Sarajevo. Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Lovrić, Angela, (2008). Živjetzi radost siromašnih, neželjenih i žednih pravednosti, u Brat Franjo, Vol. 33/2008, No. 4., str. 26 Malić, Josip i Mužić, Vladimir, (1984) Pedagogija. Zagreb.Školskaknjiga. Martini, Carlo Maria, (2001) Bog odgaja svoj narod. Zagreb. Katehetskisalezijasnkicentar. Nacionalna središnjica Frame, (1997)Odgojno-pastoralni projekt Franjevačke mladeži. Zagreb. Tau. NacionalnovijećeFranjevačkemladeži, (2013) Priručnikzaformaciju- zarazdobljaupoznavanjasbratstvomipripravezaobećanja. Zagreb. Brat Franjo. Merino, José Antonio, (1999) L antropologia del pensare formativo francescano U: Fortunato, Enzo, (1999) Il pensare formativo francescano. Padova. Messaggero di Sant Antonio Editrice. Milašin, Ana; Vranić, Tjaša; Buljubašić-Kuzmanović, Vesna, (2007) Ispitivanje učestalosti verbalne agresije kod djece i mladeži, uživoti škola. Vol. 55, No. 22., str Dostupno na preuzeto 21. kolovoza

146 PapaFranjo, (2014) Evangeliigaudium. Zagreb. Kršćanskasadašnjost. Pravilo i generalne konstitucije Franjevačkog svjetovnog reda, (2008) Zagreb. Brat Franjo. Rotzetter, Antonisur., (2003) Osnovnitečajofranjevačkojmisionarskojkarizmi: Jedinstvokontemplacijeimisije Lekcija10. Sarajevo-Zagreb. Svjetloriječi. Rotzetter, Antonisur., (2003)Osnovnitečajofranjevačkojmisionarskojkarizmi: Dijalogsdrugimreligijama: franjevačkiput Lekcija 15. Sarajevo-Zagreb.Svjetloriječi. Rotzetter, Anton; Matura, Thaddée, (1984) Živjeti evanđelje s Franjom Asiškim. Zagreb. Brat Franjo. Sabatier, Paul, (1318) Ogledalosavršenstva.U: Vrebac, Pero, (2012) Franjevačkiizvori. Zagreb i Sarajevo. Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sirovec, Ivan, (2007) Sveci 128 životopisa i poruka. Zagreb. U pravitrenutak. Šteko, Miljenko, (2009) Duhovna stvarnost u životu svetoga Franje, u Glasnik mira. Vol. 4, No. 5., str Uzelac, Vinka, (1990). Osnove ekološkog odgoja. Zagreb. Školskenovine. Vujić, Antun i sur.,(2005)opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga: I. Knjiga: A-Ar. Zagreb. Pro leksis d.o.o. i Večernji list d.d. Zelenika, Ratko, (1988) Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, Beograd, Tavrvnvm. Zelenika, Ratko, (2011) Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela-pisana djela na stručnim i sveučilišnim studijima, Rijeka, Ekonomski fakultet u Rijeci. UDK: (497.6 Međugorje) KAKO UTVRDITI POSTOJANJE NADNARAVNOG? JESU LI TZV. MEĐUGORSKA UKAZANJA KAZIVANJA (U)TEMELJENA NA ISTINI ILI SU DRUŠTVENO KONSTRUIRANA? Prof. dr. sc. Ivan Markešić Institut društvenih znanosti Ivo Pilar Zagreb, Hrvatska SAŽETAK: Jesu li na brdu Crnica, u župi Međugorje kraj Čitluka, u vrijeme suncostaja, o Ivanjdanu, 24. lipnja godine, djevojčice Vicka i Mirjana, a potom još četvero djece (Marija, Ivanka, Ivan i Jakov), uistinu imali - kako oni opetovano ponavljaju - susret s Nadnaravnim, za mnoge u Crkvi i izvan nje još uvijek je velika nepoznanica. I danas traju prijepori o tome jesu li kazivanja vidiocao tome da su vidjeli te da se i dalje viđaju s Gospom, primaju od nje poruke i prenose je ljudima,autentična i utemeljena na istini? Ili se pričom o Gospinu ukazanju stvara jedna posebna ne samo crkvena nego i društvena, politička, ekonomska, kulturna, turistička zbilja? Tom temom već više od četrdeset godina bave se mnoge crkvene institucije, počevši od onih običnih župskih, provincijalnih, biskupijskih pa do Kongregacije za nauk vjere i samoga pape. Koliko smo preko medija upoznati, uskoro se očekuje Odluka o međugorskome fenomenu koju bi trebala pripremiti ta komisija. Trenutno osim članova Komisije, pa čak možda ni oni, nitko drugi ne zna kako će ta glasiti, jer, samo papa ima ovlasti donijeti odluku o tome. Prihvaćajući temeljne postavke Berger-Luckmannove teorije o socijalnoj konstrukciji zbilje i temeljne postavke Luhmannove teorije sustava, autor u ovome članku polazi od sljedeće postavke: bez obzira kakva ta crkvena odluka o međugorskome fenomenu bila (pozitivna, negativna ili pak neu

147 tralna), ona će kao takva biti i jest proizvod interakcije ljudi međusobno, ali i ljudi i crkvenih institucija, kojom se od 24. lipnja pa do sada neprestano - iz dana u dan - uspostavljala, ali kojom će se i ubuduće u neposrednoj komunikaciji uspostavljati uvijek nova društvena zbilja u kojoj će ljudi pokušavati osmišljavati svoj vlastiti život i svoje odnose s drugima.ta i takva odluka, nastala u međusobnoj interakciji ovodobnih ljudi reducirat će već desetljećima nagomilanu kompleksnost u društvu i Crkvi i smanjiti napetosti ne samo između pojedinih vjernika i crkvenih institucija (zbog nepriznavanja Međugorja), nego i napetosti između pojedinih parcijalnih crkvenih podsustava (biskup - hercegovački franjevci) koje su proizlazile iz nedefiniranosti stanja u koje je dospio međugorski fenomen. Ključne riječi: socijalna konstrukcija zbilje, međugorski fenomen ukazanja Gospe, Papina komisija i papa Prihvaćajući poziv da svojim pisanim radom sudjelujem na ovome znanstvenom skupu u danas svjetski poznatome mjestu Bijakovićima kraj Međugorja, župi Međugorje 1, u - po iskazima vidioca 2 i onih koji vjeruju u te iskaze mjestu ukazanja Blažene Djevice Marije, želja mi je bila iznova aktualizirati svoje stavove o međugorskome fenomenu iznesene u kratkom osvrtuu zagrebačkome Vjesniku od 3. i 4. ožujka 2012., u prilogu Sedam dana, str. 26, pod naslovom Kad bi priznala ukazanja, Crkva bi vidioce morala proglasiti svetima!, koji su poslužili uvaženome mostarsko-duvanjskom biskupu i apostolskom upravitelju trebinjsko-mrkanskom, dr. sc. Ratku Periću, dau Pastoralno informativnome listu hercegovačkih biskupijacrkva na kamenu od 2. travnja 2012.iznese svoje viđenje toga mogstava o međugorskome fenomenu pod naslovomtemeljne istine i društvene konstrukcije.( U svrhu razradbe ovako postavljene teme u ovome radu ću u prvome poglavljudatijedan općenit i kratak(leksikografski) uvid u dosadašnja marijanska ukazanja u svijetu kako bismo vidjeli da ukazanja Gospe nisu fenomeni modernoga sekulariziranog i, kako mnogi zabrinuti kršćani kažu,obezboženoga svijeta, nego su ona konstanta kršćanstva od njegovih početaka do danas.zatim ću u drugome dijelunavesti najvažnije naglaske iz Berger-Luckmannove teorije o socijalnoj konstrukciji zbilje kao i Luhmannnove teorije sustava i potom utrećemu dijelu temeljem tih dviju važnih modernih društvenih teorija analiziratitzv. Perićevestandardekojimase Crkva i njezino učiteljstvo služi kod donošenja odluke o autentičnosti nekoga privatnog UVOD 1 Međugorje je župa u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Broji oko stanovnika. Pastoriziraju je franjevci Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije. Više o župi Međugorje prije i nakon početka ukazanja u: Međugorje molitveno središte svijeta, u: etno-herceg.com/index.php?option=com_content&view=article&id=80&itemid=111&lang=hr, pristupljeno 3. rujna Biografski podatci međugorskih vidioca: Vicka Ivanković (Međugorje, ), vidjelica od prvoga dana, od 24. lipnja Udala se za Marija Mijatovića godine. Ima dvoje djece. Živi u susjednoj međugorskoj župi Gradini. Mirjana Dragićević (Sarajevo, ), vidjelica od prvoga dana, od 24. lipnja Udala za Marka Soldu, Imaju dvoje djece. Živi u Međugorju. Marija Pavlović (Međugorje, ), vidjelica od drugoga dana ukazanja, 25. lipnja Udala se za Talijana Paola Lunettija. Imaju troje djece. Živi u Monzi kraj Milana u Italiji. Ivan Dragićević (Mostar, ), vidioc od 24. lipnja Oženio se Amerikankom LoreenomMurphey, godine. Imaju četvero djece. Živi s obitelji dio vremena u Bostonu, a drugi dio u Međugorju. Ivanka Ivanković (Međugorje, ), vidjelica od drugoga dana ukazanja 25. lipnja Udala se za Rajka Eleza. Imaju troje djece. Živi u Međugorju. Jakov Čolo(Međugorje, ), vidioc od drugoga dana ukazanja. Oženio se Talijankom Anna-LisomBarozzi, Imaju troje djece. Živi u Međugorju

148 ukazanja kao i o autentičnostiobjave koja bi proizlazila iz tog ukazanja. Time autor tražiti odgovor na pitanje jesu li tzv. Perićevi standardi uistinu vjerodostojni kriteriji temeljem kojih je moguće odrediti nadnaravnost ne samo ovoga međugorskog nego općenito i drugih sličnih fenomena? Ako su, međutim, ti kriterijiovozemnoga, a ne nadnaravnog podrijetla, kako možemo biti sigurni da se upravo njihovim ispunjenjem može jamčiti neprijeporno postojanje nadnaravnosti ovdje na zemlji, pa time i u Međugorju, i to posebno stoga što ih donosi jedna od strana u sporu? Zapravo, govoreći jezikom Maxa Webera, ovdje se nameće pitanje proizlazi li sposobnost prosuđivanja vjerodostojnosti ukazanja iz karizme crkvene službe koju netko obnaša (iz karizme službe biskupa ili pape) ili iz karizme vidiocakao neposrednih svjedoka Gospinih ukazanja? Potom ću u završnome dijelu pokušati pokazati kako se interakcijom oko priče o tkz. međugorskim ukazanjastvara, odnosno neprestano konstruira uvijek nova društvena, a time i crkvena zbilja, i time reducira toliko narastajuća kompleksnost u društvu i Crkvi. 1. GOSPA SE KONTINUIRANO UKAZUJE OD POČETAKA KRŠĆANSTVA DO DANAS Fenomen Marijinih ukazanja nije nešto što se zbivalo i zbiva samo u posljednjih nekoliko stotina godina kao npr. u Lourdesu ilifatimi (da navedem samo neka od crkvenih službeno priznatih Gospinih ukazanja), nego je nešto što se u Kršćanskoj crkvi događalo još od njezinih prvih dana, još od prve polovice prvoga stoljeća. Legenda kaže da se neposredno nakon Isusove smrt i uskrsnuća Gospa ukazala jednomeod njegovih učenika, Jakovu starijem, sinu Zebedejevu. Bilo je to 2. siječnja 40. godine u mjestu Zaragozi, u Španjolskoj, u koju je Jakov navodno došao propovijedati. 3 3 Sveti Jakov, barem tako legenda kaže, došao je u Španjolsku još 39. godine da bi tu propovijedao. Međutim, kako nije bilo puno onih koji su ga htjeli slušati, zamolio je Boga za pomoć. Bog mu je uslišao molitvu na način da mu se na vrhu uspravnoga poganskog kamenog stupa ukazala Isusova majka Marija koja mu je posredstvom anđela pružila mali kip s Djetetom Isusom rekavši: Ovo neka bude mjesto moje kuće. Ovaj kip i stup trebaju biti oltar i hram. Ljudi ove zemlje snažno će častiti moga Sina Isusa. Nakon toga, navodi se dalje u legendi, apostol Jakov je izgradio kapelu u čast Majke Božje i Malog Isusa. I to je bila prva crkva na svijetu posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Neposredno nakon toga, Zaragoza postaje glavno političko i gospodarsko središte u koje je dolazilo sve više hodočasnika. Da neka religijska (na mitovima i legendama utemeljena) sjećanja znaju trajati stoljećima pokazuje se i u ovome slučaju. Naime, već godine u Zaragozi će biti podignuta romanička crkva, dok će gradnja barokne katedrale - bazilike u čast Gospe od Stupa započeti i biti završena Tako danas u Zaragozi postoje dvije katedrale, veća LeSeo, a manja kao marijansko svetište - Naša Gospa od Stupa. Više o svemu u: index.php/component/content/article/2-uncategorised/4732-sveta-marij-gospa-od-stupa, pristupljeno Istraživači Marijinih ukazanja navode da se Marija sve do kraja kasnoga srednjeg vijeka ukazivala većinom muškarcima, a među njima ponajviše klericima. Tek u 11. stoljeću susreće se lik obične žene koja je vidjela Gospu.U vrijeme prosvjetiteljstva, u 18. stoljeću,u znatnoj mjeri smanjit će se broj ukazanja, ali će seopet povećatiu 19. stoljeću.kad je riječ o civilima vidiocima, oni su najvećim dijelombili pripadnici siromašnogadruštvenog slojaili ih je pratila neka druga životna nevolja. 4 Istraživanja također pokazuju da se Gospina ukazanja najvećim dijelom događaju među katolicima i pravoslavcima, ali i među koptskim kršćanima. Međutim, Gospa se zna ukazati i nevjernicima, ali tada to ukazanje za posljedicu ima obraćenje toga nevjernika na pravu vjeru kršćansku. Za one koji vjeruju da se Gospa ukazuje, svako pojedinačno ukazanje je znak Božje prisutnosti među ljudima, pa se, po mišljenju nekih istraživača, ukazanje prihvaća kao nadnaravni događaj, kao čudo. Oni koji ne vjeruju u nadnaravnost ovoga fenomena, smatraju da je tu riječ o šarlatanstvu ili pak o okultizmu, dok znanstvenici drže da se radi o halucinacijama koje imaju oni koji govore da su imali ukazanja. Međutim, suvremeni istraživači novih religijskih pokreta skloni su stavu da su Gospina ukazanja odraz određenih socijalnih kretanja u društvu, da ona vrše određene redukcije društvene kompleksnosti i time omogućuju ljudima da na lakši način prihvate i potom (pro)žive postojeću društvenu zbilju 5, istodobno sudjelujući u proizvodnji te zbilje. Navedena istraživanja pokazuju,dalje, da su se ranija kao i ona ukazanja krajem 20. stoljeća odnosila naneposrednu društvenu stvarnost, na društvo u kojem je vidjelica ili vidioc živio. Također, vidiocisu u početku nailazili na otpore crkvenih ljudi i na njihova neprihvaćanja ili pak na njihova izričita protivljenja. Postojala je, navodi Ivan Uldrijan, neka tzv. hladna distanca između crkvenih poglavara i vidioca i ta je distanca postojala sve dok Crkva ne bi izrekla svoj općevažeći sud da je neko ukazanje vjerodostojno. 6 Od nekoliko stotina do sada prijavljenih Gospinih ukazanja 7, samo je nekolicini od njih Rimokatolička 4 Marienerscheinung, u: pristupljeno Uldrijan, Ivan Zašto marijanska svetišta privlače toliki broj hodočasnika? Hodočašća liječe od bolesti modernog čovjeka, u: php&itemid=41&news_id=20993, pristupljeno Isto 7 Najveća Marijanska svetišta u svijetu, u: ; Ostala Gospina ukazanja, u: pristupljeno

149 crkva priznala da su nadnaravna (Constat de supernaturalitate) i time vjerodostojna 8, a među njima su: Akita (Japan) Amsterdam (Nizozemska) Banneux (Belgija) Fátima (Portugal) Guadalupe (Mexico) Herforder (Njemačka, najstarije poznato Marijino ukazanje sjeverno od Alpa, ukazanje između 926. i 973.) Kibeho (Ruanda, Afrika) Knock (Irska) La Salette (Francuska) Lourdes (Francuska) Notre-Dame du Laus (Francuska) Paris, Ulica Rue du Bac (Francuska) Šiluva (Litva) Nekima od prijavljenih Gospinih ukazanja Katolička crkva nije priznala, odnosno još uvijek nije priznala vjerodostojnost Constat de non supernaturalitate. A među njima je i Međugorje. 9 Dechtice (Slovačka) Garabandal (Španjolska) Heede (Njemačka) Heroldsbach (Njemačka) Marpingen (Njemačka) Međugorje (Bosna i Hercegovina) Niklashausen (Njemačka) Sievernich (Njemačka) Soufanieh (Sirija) Wigratzbad (Njemačka) Ostala (crkvenonepriznata) Gospina ukazanja: Palmar de Troya (Španjolska) Ziteil (Švicarska) 1.1 Temeljne postavke Berger / Luckmannove teorije o socijalnoj konstrukciji zbilje i Luhmannnove teorije sustava Ako je nešto nadnaravno, ne-prirodno, onda ono ako u njega i vjerujemo - ne može biti mjereno naravnim mjerilima, onim mjerilima kojima se koristimo u mjerenju prirodnih pojava. Dakle, autentičnost nekoga nadnaravnog fenomena, u našemu slučaju: autentičnost priče o ukazanju Gospe ne može se mjeriti nikakvim ovozemaljskim pa ni crkvenim parametrima. Međutim, kako čovjek želi ovladati svime, pa tako i Nadnaravnim, vidimo da crkveni ljudi žele stvoriti i stvaraju vlastita mjerila kojima bi se moglo izmjeriti ima li u nekome fenomenu nadnaravnosti i, ako ima, u kojoj količini, čime dolazimo do one glavne postavke da o postojanju nadnaravnosti u nekome fenomenu ne odlučuje nitko izvan ove naše zemaljske 8 Katolička crkva ima tri formulacije za ocjenu je li neko prijavljeno ukazanje vjerodostojno i može li ga priznati kao nadnaravni događaj: 1) constat de supernaturalite : utvrđeno - riječ je o Nadnaravnom; 2) constat de nonsupernaturalite : utvrđeno - nije riječ o Nadnaravnom; 3) nonconstat de supernaturalite : nije (još) utvrđeno je li riječ o Nadnaravnome, u: Marienerscheinung, u: dic.nsf/dewiki/917749, pristupljeno Međutim, biskup Perić u svome već spomenutom osvrtu Temeljne istine i društvene konstrukcije navodi sljedeće prijevode latinskih pojmova, a što se u bitnome razlikuje od gore spomenutog: U uputama koje je Kongregacija za nauk vjere, s potpisom kardinala Franje Šepera, poslala biskupima svijeta godine, postoje samo dva izričaja. - Negativan: Nonconstat de supernaturalitate = Ne rezultira da je posrijedi nadnaravnost, i pozitivan: Constat de supernaturalitate = Rezultira da je posrijedi nadnaravnost. To je mjerodavno protumačio tajnik iste Kongregacije nadbiskup Angelo Amato, danas kardinal prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, u dnevniku Talijanske biskupske konferencije Avvenireu, 9. srpnja 2008., str. 15. Ne rabi se u uputi treći izričaj: Constat de nonsupernaturalitate = Rezultira da nije posrijedi nadnaravnost, iako se i taj nerijetko upotrebljavao u prošlosti., u: ruke. Govoreći, kao i obično, bez napisana teksta, Papa je, nastavlja dalje Bešker, direktnim rječnikom php?opt=21&id=884, pristupljeno 3. rujna naglasio da je duh radoznalosti svjetovan, on nas vodi u konfuziju. Eto, to se događa kada nam kažu: 9 Kako se u jednome novinskom izvješću navodi (Inoslav Bešker Vatikan nakon 30 godina poznam nekog vidioca, neku vidjelicu koja prima Gospina pisma, Gospine poruke. Ali Gospe je majka, donio konačnu odluku o Međugorju ), papa Franjo je, i ne čekajući ocjenu vlastitoga Povjerenstva, svoje nije šefica poštanskog ureda da šalje poruke svaki dan, u: pristupljeno mišljenje o Međugorju iznio 14. studenoga u homiliji za redovite jutarnje mise u vatikanskome Domu sv. Marte, gdje i stanuje. Komentirajući ulomak Evanđelja po Luki koji je čitan taj dan, Papa je, O ovome vidjeti također na: navodi Bešker, povukao razliku između znanja i duha radoznalosti, onoga duha koji nas navodi da ushtjednemo zagospodariti Božjim nakanama, budućnošću, stvarima, spoznati sve, uzeti sve u svoje

150 stvarnosti, nego odluku o tome u međusobnoj komunikaciji donose ovodobni ljudi, i to ne oni obični ljudi vjernici, nego visoki crkveni dostojanstvenici, uključujući i samoga papu. Da je donošenje crkvene (papine) odluke o međugorskome fenomenu socijalna konstrukcija, nastojat ću potvrditi koristeći se između ostaloga postavkama Luhmannove teorije sustava i Berger-Luckmannove teorije o socijalnoj konstrukciji zbilje, polazeći sa stajališta da su se radi reduciranja društvene i crkvene kompleksnosti članovi Međunarodnoga povjerenstva za istraživanje i proučavanje međugorskog fenomena pri Kongregaciji za nauk vjere koristili već postojećim objektiviranim i legitimiranim znanjima o dosadašnjim ukazanjima, kako bi -dajući smisao svojim postupcima u pripremanju odluke - stvorili jedan uređen, objektiviziran i institucionalno (crkveno) legitimiran društveni (i institucionalni) poredak, odnosno kako bi donošenjem odluke o postojanju ili nepostojanju nadnaravnog u međugorskim ukazanjima riješili mnoge dvojbe o (ne)autentičnosti tih ukazanja. Dakle, kako god bilo, odluku o tome ipak donose ljudi, i to stoga da bi se njome reducirala već uznapredovala kompleksnost postojeće socijalne situacije (N. Luhmann) i da bi se u međusobnoj interakciji vjernika i predstavnika crkvenih institucija, kao i u međusobnoj interakciji članova različitih crkvenih institucija stvarala uvijek nova socijalna zbilja (Peter L. Berger / ThomasLuckmann). A što ti pojmovi, zapravo, znače? 1.2 Socijalna konstrukcija zbilje (Berger/Luckmann) Tražeći u okviru fenomenologijske sociologije odgovor na pitanje kako uopće nastaje zbilja koja nam se predočuje i u kojoj živimo, odnosno kako neko znanje postaje društveno etabliranom zbiljom (Treibel, 2000:127) 10, dvojica živućih klasika sociologije religije, Peter L. Berger (1929) i ThomasLuckmann (1927),u svojoj knjizi Socijalna konstrukcija zbilje 11 polaze sa stajališta da socijalna zbilja kao takva ne postoji, nego da nastaje u naizmjeničnome međusobno usmjerenom djelovanju pojedinaca koji svatko za sebe vrši interpretaciju toga djelovanja, čime se, slijedom toga, društvo javlja kao ljudski proizvod, kao objektivna stvarnost, a sam čovjek kao društveni proizvod. (Berger/ Luckmann, 1992:82) A to dalje znači da je zbilja stoga uvijek 10 Treibel, Annette (2000) Einführung in soziologische Theorien, 5. Auflage. Stuttgart, Leske + Budrich, str. 11 Berger, L. Peter/ Luckmann, Thomas (1992) Socijalna konstrukcija zbilje. Zagreb, Naprijed ona i onakva zbilja kakvu je i kako je interpretiraju individuumi, uz napomenu da se s drugima možemo sporazumjeti o zajedničkoj zbilji, jer smo s tim drugima odrasli u istome društvu i jer smo kao i oni većinu stvari naučili gledati na sličan način. (Berger/Luckmann, 1992:57) Primijenjeno na našu temu može se reći da suvremena zbilja u i oko Međugorja kao takva uopće ne postoji, da ona nije uopće unaprijed određena i unaprijed stvorena, nego ju proizvode ljudi pojedinačno u naizmjeničnome tekućem međusobno usmjerenom djelovanju na način da svatko od njih za sebe samog interpretira tzv. Gospina svakodnevna ukazanja kao i čuda koja su se u različitim vremenimanavodno dogodila na tome mjestu. Dakle, tzv. međugorsko društvo i međugorsku društvenu zbilju stvorili su i svakodnevno stvaraju ljudi jer su posjedovali i posjeduju ista znanja o događajima u njemu, ali je isto tako to međugorsko društvo stvorilo ljude koji su na bilo koji način bili i jesu povezani s tim fenomen. Iako se proizvođenje društvenoga poretka ne vrši ni sustavno ni planski, ono, smatraju Berger i Luckmann, nije ni slučajno, jer uvijek nastaje s određnimsmislom, a to znači da je proizvođenjedruštvenogaporetkasmisleno, patako i u Međugorju. Nitkonije u nekomeondašnjempetogodišnjemplanuimaou planupojavu i realizacijugospinogukazivanja u Međugorju. Ono je, istina, došloiznenada, ali mu se odmahdao i određenismisao. U ondašnjemudržavnomateizacijom obezbožnom kao i u ovomevlastitomvoljomizabranom bezbožnom društvubilo je zavisnoodzainteresiranihstrana potrebnona različitenačine zavisnoodsmislakojiim je pridavan - širiti i tumačiti Gospinaukazanja i nejzineporuke. U tome smislu, uslučajumeđugorjabilo je i jestjošuvijekpotrebnostvarati i jedan smisleninstitucionalniporedak u kojemćebezmeđusobnihsporenjamoćizajedno, na dobrobitcrkve, djelovatihercegovačkifranjevci i mostarskibiskup(i). A to će se moćidogoditijer su se svestrane u sporu obvezaleprihvatitiodlukumeđunarodnoga povjerenstva za istraživanje i proučavanje međugorskog fenomena pri Kongregaciji za nauk vjere i samoga pape, jer i jedni i drugi instituciju Kongregacije za nauk vjere i instituciju pape doživljavaju kao nešto što ima svoju vlastitu zbiljnost, zbiljnost koja se pojedincu pojavljuje kao vanjska, prisilna činjenica (Berger/Luckmann, 1992:80) pa se time onapojavljuje nepobitno kao objektivni fakticitet (Berger/Luckmann, 1992: 111)

151 Dakle, toj i tako objektiviranoj zbilji bilo je potrebno dati institucionalnu legitimaciju da bi bila općeprihvaćena kao naša zajednička, uređena i neupitna zbilja, jer je institucionalni svijet objektivirano ljudsko djelovanje, a takva je i svaka pojedina institucija.(berger/luckmann, 1992: 82). Naime, legitimitet nekog institucionaliziranog društvenog poretka vrijedi sve dotle dok ga netko ne počne dovoditi u pitanje, kad više ne bude općeprihvaćen. 1.3 TEORIJA SUSTAVA (NIKLAS LUHMANN) Kad je riječ o Luhmannovoj teoriji sustava 12 potrebno je poći od toga da za Luhmanna( ) kompleksnost predstavlja glavno svojstvo modernih društava i da stoga redukcija kompleksnosti postaje glavna zadaća tih društava, zbog čega u društvu dolazi do prisile na selekciju, na izbor između više mogućnosti. (Treibel, 2000:26) Odnosno, kako se kompleksnost suvremenoga društva neprestano povećava,različiti sustavi u njemu (među kojima i religijski sustav i njegovi podsustavi Crkva i njezine institucije) imaju uvijek više mogućnosti negoli ih mogu realizirati. Da ti sustavi, ističe Treibel, ne bi izgubili mogućnost pregleda, kontrole i nadgledanja situacije u svome području djelovanja (dakle, da ne bi izgubili mogućnost pregleda, kontrole i nadgledanja situacije na primjer u oko Međugorja), oni moraju pronalaziti putove i sredstva da bi reducirali kompleksnost. I to, navodi ona dalje, vrijedi na isti način kako za društva (socijalne sustave) tako i za individuume (psihičke sustave), uz napomenu da samo postojanje sustava (socijalnih i psihičkih) pomaže reduciranju kompleksnosti, jer je i jednima i drugima za reduciranje složenosti potreban smisao. (Treibel, 2000:40) Dakle, smisao koji se pridaje djelovanju i međusobnoj interakciji kao i interpretaciji tih djelovanja u bitnome suodređuju našu svakodnevnu zbilju. 2. CRKVENI (PERIĆEVI) KRITERIJI ZA PROSUĐIVANJE UKAZANJA U vrijeme pojave međugorskoga fenomena početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća mnoge stvari u ondašnjemu (jugoslavenskome) društvu počelo se drukčije promatrati i ocjenjivati. Iako je proces državne ateizacije društva išao prema svome kraju, što se moglo primijetiti na mnogim pojavama, ipak 12 Luhmann, Niklas (1984) SozialeSysteme. GrundrisseinerallgemeinenTheorie. Frankfurt a. Main; Luhmann, Niklas (2011) Društvo društva (2 sveska), Zagreb, Naklada Breza onodobna socijalistička vlast još nije bila spremna odreći se prava na odgoj i obrazovanje mladih generacija u duhu iskaza da religija ne doprinosi razvoju socijalističkoga samoupravnog društva i da slijedom toga religiozni ljudi nisu prikladni biti na čelu državnih i društvenih institucija. Međutim, ohrabreni snažnim valom studentskih prosvjeda u svijetu, ali i u Hrvatskoj, započetih još početkom sedamdesetih godina kada započinje s organiziranjem masovnih vjerničkih okupljanja, kao što je bilo prigodom XIII. međunarodnog marijanskog kongresaodržanog u Mariji Bistrici 15. kolovoza godine, Crkva sve sustavnije počinjesvoje samoupravnim socijalizmom opijene vjernike buditi iz mirne socijalističke zavjetrine. Međutim, nitko se nije nadao nekim naglim promjenama u društvu. Svi su se posebno ljudi u Crkvi - već bili navikli na samoupravni socijalizam. Partija i Crkva bili su veoma prikladni, međusobno podnošljivi i jedno drugome gotovo pa poželjni neprijatelji. Od toga se veoma dobro profitiralo na obje strane. Stvaran je strah od druge strane, čime se zbijalo vlastite redove. Međutim, početkom osamdesetih u Međugorju se, na iznenađenje svih, dogodila iznenadna nadnaravna provala Svetog. Ona, međutim, nije iznenadila samo partijski državni i policijski vrh koji je pravovremeno reagirao tvrdnjom da je tu riječ a o antisocijalističkojcrkvenoj ujdurmi, zbog čega su neki od uključenih u međugorska ukazanja bili pozivani na obavijesne razgovore, ili pak zatvarani (kao npr. fra Jozo Zovko), nego je ona mnogo više i snažnije pogodila mjesnu Crkvu, biskupijski ordinarijat u Mostaru, ali i hercegovačke franjevce i njihove vjernike. Mnogima se oko biskupskih dvora bilo teško pomiriti s rastom društvenog i vjerničkog značenjatzv. Gospinih ukazanja, i to u župi Međugorje, u župi koju pastoriziraju hercegovački franjevci, s kojima mjesni biskup Žanić, a kasnije i biskup Perić i njihovo (biskupijsko) svećenstvo zbog tzv. hercegovačkog slučaja nisu bili u najboljim odnosima. O međugorskome fenomenu na kraju je, deset godina kasnije, godine, a sve da bi se stvari donekle smirile i napetosti smanjile, svoje mišljenje morala dati i ondašnja Biskupska konferencija Jugoslavije. Iako je njezino mišljenje bilo negativno ( na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama ), nije se prestajalo hodočastiti u Međugorje. Hodočašća su bivala sve brojnija, posebno iz drugih europskih zemalja, ali i cijeloga svijeta. I broj hodočasnika i svećenika koji su s njima dolazili bivao je svakim danom sve veći. Neriješeni status Međugorja želja običnih vjernika kršćana da se to mjesto prizna kao marijansko svetište u kojem se događaju čuda i stav crkvene hijerarhije da ne želi

152 podleći pritiscimavjerničke mase i priznati nadnaravnost međugorskome fenomenu stvarao je i još uvijek stvara velike napetosti kako unutar mjesne tako i opće Crkve.Kako već iskazani stavovi mjesnih crkvenih vlasti nisu urodili plodom i nepotrebnom učinili priču o međugorskim Gospinim ukazanjima - čak i svakodnevnim -, u međuvremenu je formirana posebna Komisija Kongregacije za nauk vjere koja je trebalapripremiti izvješće u svezi sa zbivanjima u Međugorju temeljem kojeg će papa donijeti konačnu odluku. Kako je već gore navedeno, navodno ta odluka je već donesena, samo se čeka da je papa obznani. No, da bi u novoj situaciji, neposredno nakon ukazanja početkom osamdesetih godina pa tako i danas bilo uopće moguće kontrolirati i kanalizirati zbivanja u i oko Međugorja, biskup Perić je odlučio iznijeti katoličkome svećenstvu i vjernicimatočno određene kriterije za prosuđivanje ukazanja 13, odnosno iznijeti teološke kriterije nebeskih privatnih ukazanja na zemlji. Unatoč činjenici da je do sada, kako sam kaže, napisano više vrijednih članaka i knjiga koji stručno govore o privatnim ukazanjima i objavama, on se odlučio na jednome mjestu navesti i objasniti pravila koja mogu pomoći onima koji znaju određene činjenice da bi ih mogli uspoređivati s tim pravilima i vrednovati određene zaključke te se u stu svrhu, kako kaže, odlučio iznijeti one službene isprave i izjave crkvenih službenika u vezi s događajima u župi Međugorju u mostarsko-duvanjskoj biskupiji i potom sažeti stajalište Biskupskog ordinarijata u nekoliko točaka imajući u vidu poznatu Izjavu Biskupske konferencije Jugoslavije iz u kojoj, a da se nigdje ne spominje Gospa, piše da se na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama. Kriteriji za prosuđivanje ukazanja koje iznosi biskup Perić samo su potvrda već naprijed u tekstu postavljene hipoteze da zbilju u kojoj je živio i živi biskup i ljudi oko njega, dakle zbilju u kojoj svi živimo, svi mistvaramo svakodnevno u našoj međusobnoj interakciji, dakle ta se zbilja stvara u interakciji između pojedinaca i društva.perićevikriteriji, slijedeći Luhmannovu teoriju funkcionalne diferencijacije, služe time za smanjivanje već uvelike zbog međugorskog fenomena narasle kompleksnosti u Crkvi i društvu. Od mnoštva višestrukih mogućnosti izbora kako se odnositi prema međugorskome fenomenu, ovim biskupovim kriterijima institucijski je za kršćanske vjernike katolike izvanjskom prisilom izvršen izbor onoga pravog i vjerodostojnog odnosa kršćana prema tzv. Gospinim ukazanjima u Međugorju. 13 Perić, dr. Ratko (1995) Kriteriji za prosuđivanje ukazanja (o međugorskim pojavama), u: Prijestolje mudrosti. Mostar, str Dakle, za one koji se oslanjaju na ove dvije sociološke teorije uopće nije bitno je li se ili nije Gospa ukazala, nego je važno znati da se komuniciranjem o tome fenomenu stvara svakodnevna zbilja koja, kao i suvremeno društvo, postaje uvijek sve složenijom pa ju je bilo i ranije a danas posebno - potrebno reducirati. To je prije nepunih dvadeset godina (1995.) svojim kriterijima, oslanjajući se na crkveno učiteljstvo, uradio,kako je već spomenuto, biskup Perić, aisto bi ovih dana trebao uraditi i sam papa Franjo (ako ne on sada, onda neki drugi papa u budućnosti), odnosno netko od članova Kongregacije za nauk vjere u okviru koje je djelovalo Povjerenstvo za procjenu ukazanja u Međugorju i koje je trebalo pripremiti tekst odluke. Odluka, svejedno kakva ona bila, u mnogome će smanjiti svu složenost kako u Crkvi općenito tako posebno i na području Mostarsko-mrkanske biskupije. Da bismo se mogli uvjeriti u gore navedeno, ovdje u najkraćim crtama iznosim Perićeve kriterije koji kažu: Prema nauku II. vatikanskog saboraisusova objava koju su kršćani dobili po njegovim apostolima je konačna, kompletna i završna Božja objava kojoj se ne može više ništa bitno dodati niti oduzeti. Stoga, navodi biskup, izvan nje neće biti druge javne objave prije Isusova drugoga Pojavka. A to znači da se (u Međugorju ili bilo gdje) ne može prenositi nešto čega nema, nešto što je davno objelodanjeno. Dakle, unatoč opetovanim tvrdnjama nema više nikoga, nikakvih novih vidjelica i vidioca, tko bi mogao prenositi Božju objavu, jer te nove Objave naprosto nema. Uzimajući u obzir sadržajsvetoga pisma (Stari i Novi zavjet), biskup navodida se Nadnaravno ne može vidjeti, jer Bog u Starome zavjetu ne govori o gledanju i viđanju nego o slušanju, a to znači da seodnos Boga i čovjeka uspostavlja riječju, a ne gledanjem, a što se, navodi on dalje, može vidjeti na primjeru odnosa Mojsija i Boga. Također, ni u Novome zavjetu ne govori se o gledanju Nadnaravnoga, nego o slušanju Božjih poruka koje su sadržane u objavi Jedinorođenoga Sina Božjega, odsjaju Slave i otisku Bića Božjega, jer je, kako biskup navodi, Kristova religija religija Utjelovljenja koja nadilazi bilo kakva ukazanja. Kad je riječ o teološkoj problematicii načinurazrješenja problema u svezi s Međugorjem,biskup Perić navodi da teolozi nerado govore o privatnim ukazanjima i porukama. Međutim, kako su brojni vjernici u puku skloni vjerovanju u

153 privatne poruke pojedinaca jer im dobro dolazi nešto vidljivo, opipljivo, osjetljivo i osjećajno, posebice kad je to vidljivo u njihovu životu u obliku kakve emocionalne pomoći, ozdravljenja ili slična doživljaja, rado se okreću takvome vidu religioznoga vjerovanja. Suočen s negativnim pojavama samostalnoga tumačenja tzv. ukazanja Gospe, biskup upozorava da takve pučke pojave i vjerovanja mogu lako skliznuti u prava praznovjerja i magijske forme, i to napose ako se očekivana milost ili čudo ne dogodi kako se dotičnik nadao i molio, a što u ekstremnim slučajevima može dovesti i do samoubojstva. (Perić, 1995:3) Ipak, navodi dalje biskup, svatko onaj tko se osjeća odgovornim u svojoj službi dužan je braniti vjeru jednostavna puka i ne dopustiti da se pod plaštemnekih izvanjskih religijskih znakova i gesta kriju praznovjerni sadržaji ili da se na temelju lažnih ukazanja oblikuje vjera u ljudima. Zapravo, privatna ukazanja moglo bi se i prihvatiti kao autentična, ako bi ispunjavala i posebne uvjete. Ona bi se, smatra biskup, morala odlikovati nekim bitnim oznakama i biti lišena nekih sumnjivihelemenata ili vidova. A da u tome dijelu nije sam, on u obranu svojih stavova navodi stajališta i kriterije za prepoznavanje autentičnosti ukazanja koje su već bili iskazali teolozi fra RufinŠilić, JeanGalot, Želimir Puljić, R. Fisichell, J. Ćurić i drugi. Kao nadležni mjesni crkveni poglavar, biskup Perić je mišljenja da je u prosudbi autentičnosti ukazanja uvijek potrebno u obzir uzimati gledište Crkve. Ovdje se on poziva na papu Benedikta XIV. ( ) koji je smatrao da crkveno odobrenje nekoga ukazanja treba razglasiti radi odgoja i koristi vjernika, nakon zrela ispita. Međutim, tu je ipak, smatra Perić,uvijek potrebno imati pred očima kao mudro pravilo papino stajalište da je kod takvih, makar i priznatih ukazanja, uvijek riječ o ljudskoj vjeri pa su takve objave, iako odobrene, ipak samo vjerojatne ili pobožno vjerodostojne. Gornjim teološkim stavovimao međugorskim pojavama vodile su se sve dotadašnje komisije Biskupske konferencije Jugoslavije, a što se posebno očituje u izjavi sa zasjedanjaodržanog u Zadru od 9. do 11. travnja 1991.,u kojoj izrijekom stoji da se na temelju dosadašnjih istraživanja ne može ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima. Međutim, navodi dalje biskup, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pažnju i pastoralnu skrb prvenstveno dijecezanskog biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve. U tu svrhu biskupi će izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih će Komisija i dalje pratiti i istraživati cjelokupno događanje u Međugorju. Nakon gore navedenih kriterija, biskup sada u jednome nizu navodi razloge zašto Crkva dosad nije priznala nadnaravni karakter ukazanja u Međugorju. A to su: a. Umjesto univerzalnim opće-kršćanskim temama, vidioci su se, smatra biskup, u svojim poruka bavili lokalnim hercegovačkim slučajem, s hercegovačkim franjevcima koji su iskazali svoj neposluh mjesnome biskupu. Crkvene komisije donijele su negativansud: ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama te u tome smislu nije dopušteno u crkvama i crkvenim zajednicama tvrditi i proglašavati suprotno tome, tj. kao da se Gospa ukazala i ukazuje. b. Sve ono što se priča o Međugorju kao što je broj hodočasnika, ispovijedi, pričesti, knjiga, članaka nisu, za biskupa Perića,dokaz nadnaravnih ukazanja ili objava Gospinih, niti ih se može smatrati bilo kakvim nadnaravnim plodovima Nadnaravnoga, nego, ukoliko su ta događanja autentično kršćanska, shvatljiva su, smatra on, u okviru redovita djelovanja Božje milosti po vjeri i svetim sakramentima u Katoličkoj crkvi. c. Isto tako, naglašava biskup, sve ono što vidioci u Međugorju preporučuju kao npr. molitvu, post, vjeru, obraćenje i mir, već se nalazi u Svetome pismu pa stoga za takve vrste poruka nisu potrebne posebne međugorske poruke. d. No, ono što biskupa posebno zabrinjava, jest činjenica da u međugorskim porukama ima takvih proturječja, neistina i banalnosti da se ne može uopće reći da bi mogla pripadati Gospi. e. Koliko Crkva, odnosno njezino vodstvo žele (o)vladati Nadnaravnim, vidljivo je iz sljedeće biskupove postavke:naime, on drži da se ne može govoriti o autentičnosti međugorskih ukazanja i stoga što su

154 vidioci obični ljudi, naime nitko od njih nije svoj život posvetio svećeničkome, redovničkom pozivu, nego se svi bave običnim poslovima i k tome još oženjeni i udane. Takav svoj stav da ukazanje ne može biti autentično između ostalog i stoga što nitko od onih koji se iskazuju kao vidioci nije postao redovnik ili svećenik, biskup Preći objašnjava na jednome drugom mjestu sljedećim riječima: Imajući u vidu činjenicu da su brojni hercegovački dječaci pošli u sjemeništa i postali svećenici i brojne djevojčice postale redovnice - samo iz međugorske župe preko 30 živih svećenika i redovnica - a da nisu imali, barem ja ne znam, ukazanja, poruka, susreta s nadnaravnom pojavom - doima se čudnim da nijedno od vidjelaca, od kojih su u ovih 27 godina (do kada je biskup Perić pisao ovaj tekst, op. I.M.) imali neki najmanje 810, a drugi najviše ukazanja, nije prigrlilo duhovni poziv. A ta ista pojava prijeteći zahtijeva od biskupa Žanića da međugorske poruke prizna istinitima, i bez ispitivanja. Svako pravo duhovno zvanje svojevrsna je Božja milost i ozbiljna stvar. Postupak sa zvanjem spomenutih vidjelaca ukazuje se neozbiljnim. Jesu li pita se biskup Perić, u pitanju igre bez granica s obzirom na brojke, viđenja, poruke, objave, tajne i znakove? 14 Međutim,nakon ovakvoga biskupovog stava svaki od nas običnih kršćanskih vjernika morao bi se upitati: zašto bi neko duhovno zvanje - svećeničko ili redovničko - predstavljalo posebnu Božju milost i bilo ozbiljna stvar, a da to isto tako ne bi bilo neko civilno, sekularno zvanje, odnosno zašto bi svetije bilo biti neoženjeni svećenik nego linpr. roditelj, otac, majka? Kao da obični ljudi ne mogu biti (pro)nositelji nadnaravnih poruka, nego bi odmah trebali biti u samostanima, u svećeničkoj odori. Odnosno, kao da je sve nadnaravno rezervirano samo za svećeničku elitu? f. Dalje, biskup Perić je izričit ustavu da se karitativno djelovanje koje poticaje ima u međugorskim porukama ne može uzeti kao dokaz da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama, ni Kraljice mira ni o bilo kakvim drugim nadnaravnim ukazanjima. g. Također,ni nerazorene crkve kao što početkom rata u BiH (1991.) nije bila razorena crkva sv. Jakova u Međugorju nije dokaz za nadnaravnost ukazanja. 14 Perić, Ratko Međugorje - tajne, poruke, zvanja, molitve, ispovijedi, komisije u: com/index.php?mod=vijest&vijest=86, pristupljeno 3. rujna h. No, ono što mnoge iznenađuje, pa i samoga biskupa Perića, jest činjenica svakodnevnih ukazanja o kojima svjedoče vidioci, čime se stječe dojam da postoji jedan nezaustavljivi proces ukazanja, što za biskupa Perića ne može biti vjerodostojan razlog za priznavanje nadnaravnosti ukazanja. i. Biskup Perić nema ništa protiv promicanja Međugorja i njegove okolice u svjetsku turističku atrakciju, ali ne s Gospinim ukazanjima, nego s prirodnim ljepotama kojima taj kraj obiluje. j. Slijedom svega gore iznesenoga, biskup Perić zaključuje da do sada nitko crkvu sv. Jakova u Međugorju nije proglasio svetištem niti je odobrio kult Gospe na osnovu takvih ukazanja.svećenicima je zabranjeno govoriti o nadnaravnosti ovoga ukazanja, ali i organizacija službenih hodočašća uime župa, biskupija i opće Crkve. Umjesto odlaska u Međugorje, on preporučuje njegovanje i promicanje zdrave pobožnosti prema Majci Božjoj u svakoj katoličko osobi, obitelji, crkvi, župi i biskupiji. A tu i takvu pobožnost moguće je vršiti isključivo u skladu s crkvenim naukom te posebice s Papinom pobudnicom Marijino štovanje iz Iz gore detaljno predočenih kriterija sasvim jasno se može zaključiti da o nadnaravnosti nekoga događaja odlučuju ljudi temeljem znanja koje su zatekli u ovome svijetu i temeljem smisla kojeg daju događaju kojim se bave. Iz gore navedenih kriterija za prosudbu autentičnosti Gospinih ukazanja u Međugorju vidimo da su biskup Perić kao i uostalom i Crkveno učiteljstvo s papom na čelu temeljem znanja koje posjeduju sasvim sigurni da znaju što je potrebno ispuniti da bi se neko ukazanje moglo priznati kao vjerodostojno. A sve to stoga što žele biti sigurni šalje li Nadnaravno preko nekih teološki neukih i u kršćanskome nauku nedovoljno obrazovanih osoba neku za ovo čovječanstvo važnu poruku, a sve kako ne bi došlo do iskrivljivanja temeljenih vjerskih istina, da se ne bi pojavilo krivovjerje. U slučaju da bi papa mogao nekada u budućnosti i priznati da se u ovome mjestu događaju nadnaravna ukazanja i da je Međugorje svetište, svi oni - i biskup Perić i oni koji budu donosili takvu odluku -, tim činom će priznati, kao i u slučaju Lourdesa i Fatime, da Nadnaravno svoju poruku ljudima ne želi slati isključivo po onima koji određuju kriterije je li neki nadnaravni fenomen istinit ili nije, dakle po uglednim crkvenim

155 velikodostojnicima koji bi ih po prirodi stvari jer su se posvetili službi Božjoj - trebali prenositi, nego po običnim ljudima, grešnim laicima, po djeci i osobama slaboga imovinskog stanja. 3. ŠTO SE TEMELJEM NAVEDENIH KRITERIJA MOŽE OČEKIVATI? Ovo nije i ne treba biti uopće povod bilo kakvome sporenju s uvaženim biskupom Perićem oko toga je li ili nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li se uistinu Gospa ukazala međugorskoj djeci, nego treba biti i jest ponovni pokušaj pokazivanja, a ne dokazivanja da crkveni iskaz o postojanju ili nepostojanju nadnaravnosti u tzv. međugorskim ukazanjima konstruira uvijek iznova novu i drukčiju društvenu zbilju. Naime, jer odluka o tome je li ili nije bilo ukazanja nije bila dana niti će biti dana odozgo, nego su je u međusobnome razgovoru i nakon mnogih ispitivanja i preispitivanja pripremali ovodobni zemaljski ljudi: članovi Međunarodnoga povjerenstva za istraživanje i proučavanje međugorskog fenomena pri Kongregaciji za nauk vjere. Međutim, odluku o nadnaravnosti nekoga pa i ovoga fenomena može - temeljem nalaza Povjerenstva - donijeti isključivo papa ili po njegovu ovlaštenju članovi Kongregacija za nauk vjere, dakle opet sve ovodobni ljudi. Od te odluke o nadnaravnim stvarima koju donose ovodobni i ovozemni ljudi (a što je paradoks mnogih religija pa i kršćanske), zavisi ljudsko ovozemaljsko djelovanje. Slijedom takvoga stava, a uzimajući u obzir Papinu odluku utemeljenu na zaključcima Međunarodnoga povjerenstva za istraživanje i proučavanje međugorskog fenomena pri Kongregaciji za nauk vjere svejedno kakva ona bila, može se očekivati sljedeći razvoj situacije: U slučaju da papa ne prizna autentičnost međugorskih ukazanja, a što će se prema novinskim vijestima vjerojatno dogoditi 15, bilo bi normalno očekivati da bi netko trebao snositi odgovornost jer je cijelo vrijeme - suprotno naputcima mjesnoga biskupa i mjesnih biskupskih konferencija - uvjeravao ljude da je u Međugorju riječ o nadnaravnome događaju, da je Međugorje svetište u kojem se događaju čuda. U slučaju da papa prizna autentičnost ukazanja i njihovu nadnaravnost, a time i Međugorje kao svetište i nastajanje čuda u njemu, onda bi međugorske vidjelice i vidioce trebalo proglasiti sveticama i svecima jer su imali priliku 15 Bešker, Inoslav (2014) Vatikan nakon trideset godina donio konačnu odluku o ukazanju u Međugorju, u: pristupljeno vidjeti Majku Božju i preko četrdeset godina ljudima neumorno prenositi njezine poruke. Naime, vidjelicu Bernardetu koja je nakon viđenja gospe u Lourdesu (11. veljače 1858) koja je nakon toga postala redovnica, papa Pio XI. kanonizirao je na Bezgrješno Začeće, 25. ožujka godine, dakle 54 godine nakon njezine smrti (umrla 16. travnja 1879). Vidjelica Lucija koja je nakon viđenja Gospe u Fatimi (13. svibnja 1917) također postala redovnicom 1921, te karmelićankom 1948, još nije beatificirana. Preminula je 13. veljače Ali je dvoje drugih vidioca Franju i Hijacintu - koji su bili s njom i koji su umrli kao djeca, godine beatificirao papa Ivan Pavao II. 16 U slučaju da papa ne prizna autentičnost međugorskog fenomena, ali da dopusti pobožnost katolika koji se ondje okupljaju, a što će se najvjerojatnije i dogoditi, tada će biti kazano narodnim jezikom - i vuk sit i sve ovce na broju. Naime, papa takvom odlukom a) neće degradirati mjesnoga biskupa Perića niti njegova prethodnikna ni članove bivše (Biskupske konferencije Jugoslavije) ni sadašnjih biskupskih konferencija (Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine) kao ni sve druge svećenike i redovnike koji su nijekali postojanje prirode međugorskog fenomena, zapravo dat će im priznanje da su bili u pravu, zatim b) vidjelice i vidioci neće doći u poziciju da im se svejedno što oni osobno tvrdili dopustiti ulazak u blaženstvo svetih jer im se neće vjerovati da su imale/imali susret s Nadnaravnim, kao što c) tom odlukom neće u potpunosti biti zadovolj(e)ni hercegovački franjevci kao ni svi oni svećenici i vjernici koji su bili uvjereni u nadnaravnost međugorskog fenomena, jer Međugorje neće biti priznato kao svetište u kojem se događaju čuda. Međutim, bit će zadovoljni time što će i dalje moći organizirati hodočašća u Međugorje uvjeravajući sebe i druge da se ipak tu radilo i radi o nadnaravnosti zbog čega je potrebno i dalje moliti, postiti i hodočastiti. Međugorje će, u slučaju takve odluke, nastaviti i dalje živjeti svojim dosadašnjim životom. Istina ne kao svetište ni kao mjesto službenoga 16 Perić, Ratko Međugorje - tajne, poruke, zvanja, molitve, ispovijedi, komisije, u: cbismo.com/index.php?mod=vijest&vijest=86, pristupljeno 3. rujna Također, više u intervjuu s kardinalom T. Bertoneom: Posljednja vidjelica iz Fatime. Moji razgovori sa sestrom Lucijom na:

156 ZAKLJUČAK štovanja Majke Božje, nego kao mjesto molitve u koje će i dalje dolaziti ljudi iz veoma različitih povoda, od osobnih, do društvenih, političkih, turističkih, športskih, medicinskih, znanstvenih i inih. d) Međutim, upravo tada će a što će za Crkvu biti jakovažno biti potrebno učiniti sve kako ne bi došlo do stvaranja i širenja krivovjerja Oslanjajući se na temeljne postavke kako Berger-Luckmannove teorije o socijalnoj konstrukciji zbilje tako i na temeljne postavke Luhmannove teorije sustava, autor je u ovome članku uspio pokazati da zainteresirane strane u slučaju priznanja nadnaravnosti u međugorskome slučaju svakodnevno u neposrednoj međusobnoj komunikaciji konstruiraju svoju (odnosno društvenu) zbilju dajući svojim djelovanjima i svojim interpretacijama tih djelovanja određeni smisao. Također, autor je uspio pokazati da će papina odluka o autentičnosti Gospinih ukazanja u Međugorju svejedno kakav ta odluka bila: pozitivna, negativna ili pak neutralna - u bitnome reducirati već podosta nagomilanu i zgusnutu društvenu kompleksnost i unutarcrkvene napetosti te da će nastajanjem nove društvene i crkvene zbilje biti omogućeno nesmetanije i lakše međusobno odnošenje ne samo odnošenje pojedinaca i crkvenih struktura, pojedinih crkvenih podsustava međusobno, kao npr. mjesnoga biskupa i hercegovačkih franjevaca nego i organizatora međugorskih hodočašća i crkvenih struktura. Zapravo, bez obzira kakva crkvena odluka o međugorskome fenomenu bila, ona će kao takva biti i jest proizvod interakcije ljudi međusobno, ali i ljudi i crkvenih institucija, kojom se od 24. lipnja pa do sada neprestano - iz dana u dan - uspostavljala, ali kojom će se i ubuduće u neposrednoj komunikaciji uspostavljati uvijek nova društvena zbilja u kojoj će ljudi uz ostalo pokušavati osmišljavati svoj vlastiti život i svoje odnose s drugima. Berger, L. Peter/ Luckmann, Thomas (1992) Socijalna konstrukcija zbilje. Zagreb, Naprijed Bešker, Inoslav, Vatikan nakon 30 godina donio konačnu odluku o Međugorju, u: pristupljeno Luhmann, Niklas (1984) SozialeSysteme. GrundrisseinerallgemeinenTheorie. Frankfurt a. Main; Luhmann, Niklas (2011) Društvo društva (2 sveska), Zagreb, Naklada Breza Marienerscheinung, u: pristupljeno Međugorje molitveno središte svijeta, u: php?option=com_content&view=article&id=80&itemid=111&lang=hr, pristupljeno 3. rujna Najveća Marijanska svetišta u svijetu, u: com.hr/ukazanja-i-svetista/najveca-marijanska-svetista-u-svijetu/ ; Naša Gospa od Stupa, u: pristupljeno Ostala Gospina ukazanja, u: pristupljeno Papa Franjo: Nije Gospa šefica pošte da nam svaki dan šalje poruke, u: Perić, Ratko (1995) Kriteriji za prosuđivanje ukazanja (o međugorskim pojavama), u: Prijestolje mudrosti. Mostar, str Perić, Ratko, Međugorje - tajne, poruke, zvanja, molitve, ispovijedi, komisije, u: pristupljeno 3. rujna Perić, Ratko, Temeljne istine i društvene konstrukcije, u: cnak.ba/index.php?opt=21&id=884, pristupljeno 3. rujna Posljednja vidjelica iz Fatime. Moji razgovori sa sestrom Lucijom, intervju s kardinalom T. Bertoneom: na: vijest.asp?n_uid=856,pristupljeno 3. rujna Treibel, Annette (2000) Einführung in soziologische Theorien, 5. Auflage. Stuttgart, Leske + Budrich Uldrijan, Ivan, Zašto marijanska svetišta privlače toliki broj hodočasnika? Hodočašća liječe od bolesti modernog čovjeka, u: glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&itemid=41&news_ ID=20993, pristupljeno Literatura

157 UDK: :008>(497.5 Trogir) (497.5 Trogir) ZADOVOLJSTVO POSJETITELJA MANIFESTACIJOM SREDNJOVJEKOVNI FESTIVAL U TROGIRU ( ) Branka Stipanović struč. spec. oec SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: stipanovicbranka@gmail.com Hrvoje Smoljić, bacc. oec. Visoka škola za poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Krčelić Zaprešić, Hrvatska E-adresa: s.g.hrvoje@gmail.com 313

158 SAŽETAK: U radu se analizira stupanj zadovoljstva posjetitelja Srednjovjekovnog festivala u Trogiru ukupnom ponudom festivala koja se sastoji od sajamske ponude, prezentacije srednjovjekovnih zanata te koncerata, viteških turnira i predstava uličnih zabavljača. Festivali imaju sve veću ulogu u kulturnom turizmu 21. stoljeća jer utječu na stvaranje jedinstvenog doživljaja i iskustva kod domicilnih i inozemnih posjetitelja. Rezultati ukazuju na visok stupanj zadovoljstva posjetitelja festivalskom ponudom uz naglašenu potrebu da festival svake godine mijenja sadržaje u okviru zadane teme kako bi stekao stalne posjetitelje. Ključne riječi: kulturni turizam, Europa, Trogir, Srednjovjekovni festival, manifestiacije i događanja u turizmu ABSTRACT: This paper analyzes the level of visitor s satisfaction with Medieval Festival in Trogir that consists of fairs, presentations of medieval crafts and concerts, knights tournaments and presentations of play street entertainers. Festivals play an increasing role in cultural tourism of the 21st century because they affect the creation of a unique experience of native and foreign visitors. The results indicate that Medieval festival in Trogir achieved a high level of visitor s satisfaction, but in order to gain regular visitors, festival activities should be modified each year within the defined theme. Keywords: cultural tourism, Europe, Trogir, medieval festival events Predmet istraživanja odnosi se na definiranje razvoja kulturnog turizma i uloge festivalskih događanja i manifestacija u promicanju ukupne kulturne ponude destinacije, a teorijsko istraživanje upotpunjeno je istraživanjem o zadovoljstvu posjetitelja Srednjovjekovnim festivalom u Trogiru. Cilj rada je ispitati koliko su posjetitelji Srednjovjekovnog festivala u Trogiru zadovoljni njegovom ponudom kako bi se mogao ocijeniti doprinos ovog događanja razvoju ukupne destinacijske ponude. Struktura rada sastoji se od četiri cjeline ukoliko se izuzme uvodna cjelina. U prvoj cjelini definira se kulturni turizam i njegov značaj na području Europe. Uloga festivala i događanja u kulturnom turizmu obrađuje se u drugoj cjelini rada dok treća cjelina opisuje maniestaciju Srednjovjekovni festival u Trogiru. U četvrtoj cjelini prikazuje se istraživanje zadovoljstva posjetitelja navedenom manifestacijom dok je peta cjelina sinteza rezultata istraživanja i zaključak. 1. UVOD 2. KULTURNI TURIZAM I NJEGOV ZNAČAJ NA PODRUČJU EUROPE Europa se kao kontinent Starog svijeta oduvijek smatrala kolijevkom kulturne baštine i upravo kulturna baština u materijalnom i nematerijalnom obliku predstavlja jedan od snažnih generatora, odnosno atrakcijskih čimbenika za razvoj turizma na europskom kontinentu. Kulturni turizam prepoznat je kao izuzetna prilika za društvene i gospodarske promjene na području Europe, a tržište kulturnog turizma postaje sve kompetitivnije. Razlog sve većeg udjela kulturnog turizma u ukupnim turističkim kretanjima proizlazi iz činjenice da turist u selektivnim oblicima turizma postaje ishodište i fokus svakog turističkog događanja. Turist sve više biva aktivan sudionik i biće civilizacijsko kulturne provenijencije, te čimbenik kreiranja i razvijanja osobnosti, čimbenik subjektivnog i objektivnog identiteta; subjekt procesa akulturacije, sve veći čimbenik u formiranju turističkog identiteta mjesta u kojemu boravi, aktivnog odmora u svoj svojoj mnogoznačnosti, konzument i nositelj turističke kulture (Jadrešić, 2001). Brojne europske destinacije temelje svoj identitet na promicanju kulturne baštine. Pritom je vrlo važno naglasiti kako tradicionalne kulturne ustanove poput muzeja i galerija preispituju svoju misiju uslijed rastućeg natjecanja s novom generacijom komercijalnih kulturnih turističkih atrakcija (Richards, 1996). Bogata povijesna tradicija koja povezuje europsku kulturu i turistička kretanja stvorila je snažne temelje za kreiranje

159 suvremenih itinerara u kulturnom turizmu. Danas se kulturni turizam smatra turizmom specijalnih interesa te se definira kao 3. ULOGA FESTIVALA I TURISTIČKIH DOGADANJA U KULTURNOM TURIZMU 316 posjete osobe izvan njihova stalnog mjesta boravka, motivirane u cijelosti ili djelomično interesom za povijest, umjetnost, naslijeđe ili stil života lokaliteta, regije, grupe ili institucije. ećanja broja festivala i događaja koji se odvijaju diljem svijeta. U posljednjem desteljeću došlo je do značajnog pov- Kulturne atrakcije igraju važnu ulogu u razvoju turizma na svim razinama, od globalne do lokalne. Na globalnoj razrasta stupnja profesionalnosti u zanimanjima koja su poveza- Paraleleno s rastom broja festivala, zamjetan je trend općeg poini, kulturne atrakcije važne su ikone globalne kulture koje su na s planiranjem, upravljanjem, organizacijom i marketingom prepozate u projektu Znamenitosti svjetske baštine (eng. World festivala. Razlog tomu je što festivali u sklopu ukupne ponude Heritage Sites) te Europska unija ulaže značajna sredstva u očuvanje, restauraciju i promociju takvih kulturnih atrakcija. Značaj nu, političku i gospodarsku ulogu. Festivali i druga turistička kulturnog turizma destinacije imaju značajnu socijalnu, kultur- očuvanja kulturne baštine u Europi prepoznao je i UNESCO koji događanja predstavljaju važan doprinos turizmu pa se planiraju kulturnu baštinu vidi kao sredstvo koje ne samo da stimulira u brojnim strategijama gospodarskog i turističkog razvoja destinacije. ekonomski rast putem turističkih kretanja, već ima i snažne neekonomske implikacije u promicanju identiteta i kulturne Festivalska događanja uvelike utječu na percepciju koju raznolikosti (Richards, 2001). UNESCO prepoznaje i značaj očuvanja nematerijalne kulturne baštine (npr. lokalni jezici, napjevi, turisti imaju o destinaciji, a pritom tematika festivala može biti različita; od naglaska na autentičnost u prezentaciji kulturnog plesovi...) i promovira njihovo očuvanje kao i promociju, odnosno revitalizaciju kroz aktivnosti u kulturnom turizmu. Europska naslijeđa do razvoja novog urbanog umjetničkog identiteta destinacije. Richards (2007) napominje da kulturni turizam ne unija je Ugovorom iz Maastrichta godine u članku 128. naglasila značaj očuvanja i promicanja kulturne baštine (Richards, uključuje samo konzumiranje kulturnih proizvoda prošlosti, već i suvremene kulture ili načina života nekog naroda ili područja. Kulturni turizam, stoga, pokriva kako turizam naslijeđa, 2001) što nije bilo definirano Rimskim ugovorom kao područje nadležnosti EU. Veći značaj koji je Europska unija dala kulturi tj. baštine (eng. heritage tourism), koji se odnosi na proizvode postupno se prelijeva na nacionalni i regionalnu politiku zemalja prošlosti, tako i umjetnički turizam (eng. arts tourism), koji se članica. Putem promicanja kulturnog turizma osigurava se širenje europske kulture te se ujedno osiguravaju sredstva za očuvan- odnosi na suvremenu umjetnost. Festivalska događanja proširuju tzv. turistički pogled (the Tourist Gaze) (Urry, 1990). Pri je i zaštitu kulturnih atrakcija koje posjećuju turisti. Dakle, u tome uočava dvije različite vrste promatranja ljudi i krajolika ovim nastojanjima vidi se težnja za razvojem zdrave simbioze kao dijela doživljenog iskustva: kolektivni turistički pogled odnosi turizma i kulture u kojoj kulturna baština predstavlja osnovni se na doživljavanje mjesta kroz međusobnu interakciju putnika atrakcijski čimbenik za poticanje turističkih kretanja, a turizam odnosno turista, a romantični turistički pogled na neposredan pojedinačni kontakt s posjećenim lokalitetom (Batina, 2013). osigurava sredstva za revitalizaciju i očuvanje kulturnih spomenika. Kako bi međupovezanost turizma i kulture bila dugoročno održiva, važno je da kulturni turizam nema obilježja masovnosti, uniformiranosti i eksploatacije, odnosno da su lukrativni mo- tržišnoj privlačnosti, a obilježavaju ih značajni elementi odmor, Turistička događanja međusobno se razlikuju po tivi i motivi očuvanja kulturne baštine u međusobnoj ravnoteži. rekreacija ili obrazovno iskustvo. Svaka kategorija sadrži jednu Razvoju kulturnog turizma na području Europe osobito pridonosi specifična sociološka pojava karakteristična za ili aktivno tržište, a u nekim slučajevima i u različitim stupnje- ili više tematskih cjelina i općenito će privući ili pasivno tržište otuđeno informacijsko društvo, a to je nostalgija. Naime, ubrzan vima i oba tržišta (Richards, 2007). Fundamentalan proizvod tempo života alijenira pojedince u suvremenom društvu zbog u turizmu je doživljaj, a organizacija festivala snažno oruđe čega nastaje osjećaj dezorijentiranosti i gubitka spone s korijenima te nakadašnjim jednostavnijim i prirodnijim načinom živovalska događanja i događanja općenito traže je značajna prom- za osiguranje kvalitete takvog doživljaja. Razlog zašto se festita. Nostalgija za prošlošću rezultat je težnje i potrebe modernog jena na turističkom tržištu. Razlog sve veće orijentacije destinacija na organizaciju festivala i ostalih turističkih događanja čovjeka da ponovno uspostavi svoj lokalni i nacionalni identitet, odnosno da upozna lokalne i nacionalne autohtone i autentične je konkurencija s jedne strane i s druge strane sve zahtjevnija i identitete drugih naroda. Ova težnja ima dramatičan pozitivan elastičnija potražnja. Ovi uvjeti na turisičkom tržištu zahtjevaju učinak na obogaćenje ponude kulturnih atrakcija. segmentaciju turističkog tržišta i selekciju (izbor) pojedinih programa, sadržaja i turističkih itinerera. 317

160 Putem organizacije festivalskih i drugih događanja, turističke destinacije postaju središta kulturne globalizacije, ali i turističke glokalizacije jer kroz ponudu turizma naslijeđa (eng. heritage turizma) nude ubrzanje razmjena kulturnih simbola i obilježja među ljudima diljem svijeta što pridonosi kulturnom bogatstvu i pluralizmu te učenju novih, drugačijih običaja i navika koje za turiste predstavljaju jedinstveno iskustvo. Dakle, festivali i kulturne manifestacije u turizmu imaju potencijal djelovati kao posrednici u procesima kulturne globalizacije i lokalizacije. Događanja dodaju nematerijalnu komponentu prostornoj komponenti turističke destinacije i utječu na doživljaje i iskustva turista. Iskustva zahtijevaju interakciju potrošača i ponuđača. Zajedničko iskustvo je vrlo često ono što sve kulturne manifestacije čini posebnim i to je važan razlog zašto ljudi žele prisustvovati koncertima, sajmovima, utakmicama, festivalima i drugim događanjima. Festivalska i druga turistička događanja također stvaraju osjećaj zajedništva. Snaga osjećaja zajedništva koju proizvode događanja može biti toliko velika da nadraste samu destinaciju kao prostornu cjelinu, odnosno da samo festivalsko događanje postaje cilj putovanja. U potrazi za novim oblicima zajednice, postmoderni putnici traže bliskost, intimnost i povjerenje koje često pronalaze u sadržajima festivalskih događanja. Festivalska i turistička događanja u 21. stoljeću dobila su novo značenje u postmodernom društvu jer postaju važna podloga kreiranja individualnih i grupnih identiteta (Richards, Palmer, 2012). 4. SREDNJOVJEKOVNI FESTIVAL U TROGIRU I NJIHOVA ULOGA U KULTURNOM TURIZMU Srednjovjekovni festivali i sajmovi postali su značajna okosnica ponude kulturnog turizma u brojnim turističkim destinacijama Republike Hrvatske. Rekonstrukcija srednjovjekovnog načina života u prikladnom ambijentu, npr. u gradskim jezgrama dalmatinskih gradova ima snažnu edukativnu i doživljajnu komponentu za turiste i domicilno stanovništvo. U nastavku će se prikazati značaj festivala i sajmova za društvo u Srednjem vijeku te atraktivnost gradske jezgre destinacije Trogir kao mjesta održavanja srednjovjekovnog festivala. Na kraju poglavlja prikazati će se koji su elementi iz srednjovjekovnog života rekonstruirani u sklopu Srednjovjekovnog festivala u Trogiru. Festivali su bili vrijeme radosti za sve ljude u srednjem vijeku. Svi društveni slojevi su prisustvovali različitim festivalskim događanjima. U srednjovjekovnoj Europi održavao se barem jedan festival u svakom mjesecu. Festivali su bili povezani s motivima iz religije i prirode te su predstavljali ne ne samo vrijeme za uživanje i opuštanje, već i vrijeme za iskazivanje zahvalnosti prema prirodi i Božjim darovima. Trgovina se u Srednjem vijeku odvijala na sajmovima. Sajmovi su se održavali jednom ili dva puta u godini kako bi privukli strane trgovaca iz dalekih zemalja koji su trgovali vunenom robom, svilom, tepisim i drugim predmetim koje nisu bili dostupni kod lokalnih trgovaca. Ovi sajmovi bi privukli trubadure, plesače i akrobate, a trajali su i po nekoliko dana. Struktura društva srednjovjekovnog Trogira u 13. i 14. stoljeću sastojala se od tri osnovna društvena sloja, a to su bili plemići, pučani i distriktualci (Jelaska, 2000). Plemići i pučani bili su gradsko stanovništvo, a distriktualci stanovništvo iz okolnih područja koja gravitiraju prema Trogiru. Obitelj ili familiju su u srednjovjekovnom Trogiru činile sve osobe koje su živjele u istom domaćinstvu, dakle obitelj je bila izjednačena s pojmom doma te je uključivala i sluge te naučnike. Trogir je grad iznimno bogate povijesti s 2300 godina ( dugom tradicijom. Prva naselja na ovom području razvila su se pod utjecajem antičkih Grka i Rimljana te pod utjecajem Mletačke republike. Stara jezgra grada obiluje palačama, crkvama, kulama i utvrdama i predstavlja izuzetno skladnu arhitektonsku i estetsku cjelinu koja je značajno obogaćena skulpturama majstora Radovana u 13. stoljeću (Latin, 2010). Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom zapadnih vratiju, remek-djelom majstora Radovana najznačajnijim primjerom romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvatskoj. Nasuprot trogirske katedrale smještena je palača plemičke obitelji Ćipiko koja predstavlja sklop zgrada udruženih u jedinstvenu cjelinu, a najstariji dijelovi palače su iz 13. stoljeća. Koriolan Ćipiko obnovio je palaču u 15. stoljeću angažirajući najpoznatije umjetnike tadašnjeg doba, Nikolu Firentinca i Andriju Alešija (ovi su umjetnici dali svoj pečat brojnim srednjovjekovnim zgradama u Dalmaciji, kao što su šibenska i trogirska katedrala). Na trogirskoj rivi nalazi se palača Lucić koja je originalno izgrađena u 16. stoljeću, međutim zbog radova na palači tijekom 19. stoljeća, ona gubi svoj originalan izgled. Palača Garagnin Fanfogna ima brojna stilska obilježja od romanike do baroka, a u njoj je danas smješten Muzej grada Trogira koji čuva originalnu biblioteku obitelji Garagnin Fanfogna te zbirku kamenih ulomaka od antike do baroka

161 Cjelokupna gradska jezgra Trogira spomenik je kulturne baštine i simbol romaničko gotičkog grada koje je UNES- CO uvrstio na listu spomeničke baštine. Upravo ambijent grada Trogira koji svojim kamenim zdanjima predstavlja spomenik srednjovjekovnom razdoblju predstavlja izvrstan ambijent za održavanje Srednjovjekovnog festivala. Srednjovjekovni festival u Trogiru osmišljen je kao trodnevno događanje koje ima sljedeću strukturu: 1. dan srednjovjekovni sajam na srednjovjekovnom sajmu svoje proizvode i usluge prezentiraju brojni obrtnici, udruge i poljoprivrednici s područja Trogira i okolice te iz drugih dijelova Hrvatske. Ovaj sajam ima trgovinski karakter, dakle posjetitelji mogu kupiti proizvode ponuđača, no značajno je viša vrijednost sajma kao mjesta upoznavanja sa srednjovjekovnim načinom života gastronomijom, odjećom, obućom, svakodnevnim navikama ljudi u Srednjem vijeku i sl. 2. dan radionice srednjovjekovnih zanata Srednji vijek je bio razdoblje manufakturne zanatske proizvodnje i to je doba kada dolazi do prve podjele poslova. U skladu s tadašnjim načinom života, najznačajnija zanatska zanimanja su bila kovač, stolar, kožar, obućar, pekar i sl. Na predstavljanju starih zanata posjetitelji mogu uživati u promatranju rekonstrukcije srednjovjekovne zanatske proizvodnje, a mogu se i sami okušati u nekom od zanata jer cilj festivala je da posjetitelji ne budu samo pasivni promatrači, već i aktivni sudionici. 3. dan koncerti srednjovjekovne glazbe, viteške igre, ulični zabavljači koncerti srednjovjekovne glazbe odvijaju se u crkvama grada Trogira, u izvedbi domaćih i gostujućih glazbenika. Viteške igre bile su značajan oblik umjetnosti u srednjovjekovnom razdoblju, a uvijek su bile popraćene korištenjem kostimografije, naglašene dramatike i simbolike. Igre su bile namijenjene i vojnoj obuci sudionika, a uz korištenje zatupljenih mačeva, koplja i drugih oružja. Spektakl viteških igara u Trogiru se održava u organizaciji Međunarodne udruge za povijesne srednjovjekovne bitke (eng. Historical Medieval Battle International Association - HMBIA) koja želi razviti novu vrstu sportske i kulturne aktivnosti nastale u moderno doba te oživjeti povijest srednjeg vijeka. Borba naroda je naziv za svjetsko prvenstvo u srednjovjekovnim bitkama u oklopima, a borbe zahtijevaju vještinu i izdržljivost. Igre na otvorenom bile su vrlo uobičajene u Srednjem vijeku se stoga prezentiraju i na festivalu u Trogiru. Te su igre streličarstvo, boćanje, bacanje kladiva, bacanje potkove u metu, natjecanje u bacanju koplja te hrvanje (Somođi, Gergić, 2012). Ulični zabavljači i lakrdijaši bili su također neizostavan dio svakog sajma u Srednjem vijeku pa stoga i sajam u Trogiru uključuje bogat program zabave u srednjovjekovnom stilu na ulicama nastupaju gutači vatre, žongleri, trubaduri, pjevači i plesači. 5. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE ZADOVOLJSTVA POSJETITELJA MANIFESTACIJOM SREDNJOVJEKOVNI FESTIVAL U TROGIRU ( ) U ovom dijelu rada prikazati će se problem, hipoteze i istraživačka pitanja, metodologija prikupljanja podataka, odabrani uzorak te rezultati i analiza dobivenih primarnih podataka PROBLEM I HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA Osnovni problem istraživanja je utvrditi zadovoljstvo posjetitelja Srednjovjekovnog festivala u Trogiru ukupnom ponudom ovog događanja. Osobit naglasak je istraživanja je na definiranju stupnja do kojeg je festivalska ponuda ispunila očekivanja posjetitelja te imaju li želju posjetiti festival i nekom drugom prilikom te ga preporučiti obitelji, prijateljima i poznanicima. Povezano s ispitanicima, u istraživanju se polazi od sljedećih hipoteza: H1: Sajamska ponuda festivala u potpunosti je ispunila očekivanja posjetitelja zbog kvalitete u rekonstrukciji gastronomske ponude srednjovjekovnih jela te načina na koji je rekonstruirana srednjovjekovna odjeća i obuća ponuđača te izgled štandova očekuje se prosječna ocjena 3,8 od maksimalno 4 H2: Radionice srednjovjekovnih zanata u potpunosti su zadovoljile očekivanja gostiju prezentacijom i stupnjem mogućnosti za aktivno sudjelovanje posjetitelja očekuje se procječna ocjena 3,7 od maksimalno 4 H3: Koncerti srednjovjekovne glazbe, viteške igre i predstave uličnih zabavljača su u potpunosti ispunili očekivanja gostiju očekuje se prosječna ocjena 3,7 od maksimalno 4 H4: Posjetitelji su vrlo zadovoljni ukupnim ambijentom i atmosferom, odnosno duhom festivala očekuje se prosječna ocjena 3,8 od maksimalno

162 H5: Najveći broj posjetitelja bi preporučio posjet Srednjovjekovnom festivalu u Trogiru obitelji, prijateljima i poznanicima H6: Najveći broj posjetitelja ima želju ponovno prisustvovati Srednjovjekovnom festivalu u Trogiru 5.2. METODOLOGIJA PRIKUPLJANJA I OBRADE PODATAKA Kako bi se ispitalo zadovoljstvo posjetitelja manifestacijom Srednjovjekovni festival u Trogiru, pristupilo se prikupljanju primarnih podataka temeljem anketnog upitnika. Anketni upitnik sastoji se od 2 dihotomna pitanja, 4 pitanja kojima u kojima se od ispitanika zahtijeva rangiranje od najboljeg do najlošijeg (vrlo sam zadovoljan - 4, zadovoljan sam - 3, nisam u potpunosti zadovoljan -2, nezadovoljan sam -1) te dva kontrolna pitanja o dobi i stupnju obrazovanja ispitanika. Svakom odgovoru koji zahtijeva rangiranje se pridružuje se odgovarajuća ocjena i dobiva se intervalna ljestvica za ocjenu stavova i zadovoljstva posjetitelja ponudom Srednjovjekovnog festivala u Trogiru. S obzirom na prikrivenost ciljeva istraživanja, sva su pitanja u anketnom upitniku s neprikrivenim ciljevima. Istraživanje je provedeno tako da je na Srednjovjekovnom festivalu u Trogiru prikupljeno 350 adresa posjetitelja zainteresiranih za ispunjvanje ankete što je omogućilo kontakte za prikupljanje primarnih podataka primarni podaci prikupljeni su za u periodu od , a odgovor je dobiven od ukupno 248 posjetitelja Srednjovjekovnog festivala. Nakon faze prikupljanja podataka, odabrana je metodologija obrade podataka, i to putem distribucije frekvencija UZORAK ISTRAŽIVANJA Kriterij za odabir uzorka bio je da su ispitanici posjetili Srednovjekovni festival u Trogiru godine. Prikupljeno je 350 kontakata posjetitelja, od čega je na anketu odgovorilo 248 posjetitelja festivala ili 70% od ukupnog broja prikupljenih kontakata. Interval pouzdanosti dobiven ovim istraživanjem je 6,07 što znači da ako primjerice 45% ispitanika u uzorku izabere određeni odgovor, kada bi se isto pitanje postavilo ukupnom broju posjetitelja, između 38,93% (45 minus 6,07%) i 51,07% (45% plus 6,07%) ispitanika bi izabralo taj isti odgovor REZULTATI ISTRAŽIVANJA Na temelju korištenja metode distribucije frekvencija, u radu se došlo do sljedećih rezultata: prosječna ocjena sajamske ponude iznosi 3,23 što ukazuje na visok stupanj zadovoljstva posjetitelja ponudom sajma, ali ocjena je ipak niža od predviđene (3,8), prosječna ocjena prezentacije srednjovjekovnih radionica na festivalu iznosi 3,58 što ukazuje na visok stupanj zadovoljstva gostiju, ali niži od očekivanog (3,7), prosječna ocjena ponude koncerata, viteških igara i predstava uličnih zabavljača iznosi 3,76 što je više od pretpostavljene ocjene 3,7, procječna ocjena zadovoljstva gostiju ambijentom festivala je 3,85 što je više od prepostavljenog stupnja zadovoljstva (3,8). vjerojatnost da će posjetitelji preporučiti dolazak na festival bližnjima je vrlo visoka i iznosi 86% čime se potvrđuje hipoteza 5. vjerojatnost ponovnog posjeta festivalu je 67% čime se potvrđuje hipoteza ANALIZA I ZAKLJUČAK Na temelju provedenog istraživanja o zadovoljstvu posjetitelja Srednjovjekovnim festivalom u Trogiru može se zaključiti kako je ukupan stupanj zadovoljstva posjetitelja pojedinim aspektima ponude festivala vrlo visok, iako je zadovoljstvo sajamskom ponudom i radionicama festivala niže od očekivanog, a zadovoljstvo koncertima, viteškim igrama i uličnim zabavljačima te ukupnim ambijentom festivala više od očekivanog. Najveći broj posjetitelja iskazao je želju da preporuči ovaj festival svojim bližnjima što ukazuje da festival svojom kvalitetom može dobiti snažne benefite od word of mouth promocije. Velik dio posjetitelja također iskazuje želju za povratkom na festival, a ispitanici koji su odgovorili da se ne bi vratili na festival često su u napomeni kao razlog upisali da vole različitost iskustava te bi se vratili ukoliko bi postojale značajne varijacije u programu festivala svake godine

163 Literatura Batina, K. (2013). Postmoderni putnik: prilog razumijevanju suvremene kulture putovanja. Studia ethnologica Croatica, vol. 24., Jadrešić, V. (2001). Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjeni. Školska knjiga, Zagreb. Jelaska, Z. (2000). Trogirska srednjovjekovna obitelj (XIII.-XIV. stoljeće). Povijesni prilozi, vol. 18(18), Latin, I. B. (2010). Izgradnja gradskih fortifikacija u trogiru od 13. do 15. stoljeća. Zbornik Odsjeka za Povijesne Znanosti Zavoda za Povijesne i Društvene Znanosti, vol Richards, B. (2007). Marketing turističkih atrakcija, festivala i posebnih događanja. Zagreb. Potecon. Richards, G. (1996). Cultural tourism in Europe. CABI, Wallingford Richards, G. (2001). Cultural attractions and European tourism. London. CABI. Richards, G., Palmer, R. (2012). Eventful cities Cultural management and urban revitalization. London. Routledge. Somođi, Đ., Gergić, A. (2012). Srednji vijek kao potencijalni turistički proizvod. Zbornik radova Međimurskog veleučilišta u Čakovcu, vol. 3(1), Trogir online. ( ) Urry, J. (1990). The Tourist Gaze. London Thousand Oaks New Delhi. SAGE. UDK: : :001 EKONOMSKA VREDNOST LJUDSKOG KAPITALA I MENADŽMENT ZANJA Prof. dr. sc. Žarko Ristić Univerzitet za poslovne studije Banja Luka Banja Luka, Bosna i Hercegovina E-adresa: profesor@zarkoristic.com Doc. dr. sc. Kristijan Ristić Univerzitet za poslovne studije Banja Luka Banja Luka, Bosna i Hercegovina E-adresa: ristic.kristijan@yahoo.com SAŽETAK: Ljudi preraspodeljuju svoje vreme u korist obrazovanih usluga koje kupuju kada reaguju na promene u očekivanim dohocima i zadovoljstvima koje očekuju u vidu dobitka od sopstvenog obrazovanja. Ljudi preraspodeljuju svoje vreme u korist budućih sposobnosti koje imaju vrednost. Kriva ponude sposobnosti raste paralelno sa porastom vrednosti sposobnosti da se praspodeljuju resursi. U procesu modernizacije raste krivulja tražnje za ekonomskim vrednostima sposobnosti, koja se efektuira u povećanju opšte proizvodnosti, kao društvenog dobra, i poboljšan

164 ju alokacije za život, kao privatnog dobra, deriviranih iz društvenih efekata javnih dobara, koji se redistribulraju i alociraju upotrebom dodatnog ljudskog kapitala i rastućeg kvaliteta stanovništva (Usher:1978, ). Zato, (Schultz:1985.,30-36), smatra da školovanje nije samo potrošna aktivnost u smislu isključivog postizanja zadovoljstva i korisnosti već da se troškovi obrazovanja, svesno snose da bi se stekao proizvodni kapital utelovljen u ljudskim bićima, koji obezbeđuju buduće usluge, koje se sastoje od budućih zarada, budućih proizvodnih zanimanja i budućih potrošačkih zadovoljstava. Stoga, obrazovanje, kao investicija u humani kapital, doprinosi povećanju štednje, koja se neopravdano izostavlja u ekonomskim računima (jer se štednja ograničava samo na formiranje fizičkog kapitala). A pošto se preduzetnička sposobnost povećava sa dodatnim obrazovanjem, ozbiljna je greška što se javni i privatni izdaci za školovanje uzimaju kao tekuća potrošnja, a ne kao investicija u buduće zarade i buduća zadovoljstva. Greška je očigledna iz razloga što sve broškovi obrazovanja tretiraju kao izdaci za socijalno blagostanje, kao teret za državu i njene javne fondove, kao neproduktivna alokacija resursa od poreza koje smanjuju štednju i produktivno investiranje. on education are taken as current expenditure rather than an investment in future earnings and future satisfaction. The error is obvious because all costs for education are treated as expenditures for social welfare as a burden on the state and its public funding, as an unproductive resource allocation of taxes which reduces savings and productive investment. Keywords: human capital, knowledge management, human development, population quality, investment in people, training and science Ključne reči: ljudski kapital, menadžment znanja, humani razvoj, kvalitet stanovništva, investicije u ljude, edukacija i nauka ABSTRACT: People redistribute their time for the benefit of skilled services which they buy when they are responding to changes in expected income and the pleasures that they await in the form of profit from their own education. People redistribute their time for the benefit of future knowledge that has value. The offer of ability curve grows in parallel with the increase in the value of the ability to distribute resources. In the process of modernization, the curve of demand for economic values of capacity grows, which is effected in increasing the overall productivity as a social good, and improving the allocation of life as a private good, derived from the social effects of public goods, which is redistributed and allocated by use of human capital and the increasing quality of the population. This is the reason why Schultz believes that education is not just a consumer activity in terms of mere achievement of satisfaction and usefulness, but that the costs of education are consciously borne in order to gain productive capital embodied in human beings, which would provide future services, which consist of future earnings, future production jobs and the future consumer pleasures. Therefore, education as an investment in human capital, contributes to an increase in savings, which is unjustifiably omitted in economic accounts (because savings are limited only to formation of physical capital). And since the entrepreneurial ability increases with additional education, it is a serious mistake that the public and private expenditures

165 1. EKONOMSKA VREDNOST LJUDSKOG KAPITALA Razvoj nauke i obrazovanja, i konstantno poboljšanje naučnog i kulturnog obrazovanja stanovništva smatra se jednim od najvažnijih činilaca progresa čovečanstva. Znanja omogućavaju čoveku da shvati zakone koji upravljaju razvojem sveta u kome živi, da ovlada zakonima prirode i da dostigne veći nivo životnog standarda. Poboljšanje obrazovanja obogaćuje duhovni život individua i omogućava mu da koristi prednosti kulture, nauke i umetnosti. Zato se i karakteristika našeg vremena ispoljava kroz sve veću težnju ljudi za većim obrazovanjem i iskorišćavanjem znanja stečenog tokom duge istorije čovečanstva. Zato su i zahtevi za obrazovanjem važni isto toliko koliko i potreba za hranom (Komarov: 1973, 79). Obrazovanje na radnom mestu je drugi oblik akumulaclje ljudskog kapitala, koji povećava snagu i energiju jednog naroda i poboljšava njihovo zdravlje i vitalnost (Scultz: 1973, 79). Zato je i vrlo naglašena tesna povezanost između bilo kojeg obrazovnog indeksa i dohotka po stanovniku. Ta veza potiče iz istorijske i empirijsks činjenice: obrazovanje i ekonomski razvoj su oduvek i uvek u uskoj vezi, jer u osnovi obrazovanje stalno veže potrebe života (Jaccard: 1965, 22). Zbog toga se, uglavnom, smatra da su javne službe ili društvne delatnosti, istovremeno, i potrošnja i investicija (Ristić: 2012, 136). Tačku preseka nije lako utvrditi, jer nije svejedno gde povući granicu između ličnog i društvenog interesa (Brekić:1979,328). Zato se ova dva gledišta komplementarno dopunjuju. Obrazovanje utiče na izmenu čovekovih potreba. Obrazovan čovek proširuje krug svojih potreba, želja i mogućnosti. Neobrazovan čovek pak svodi svoje potreba na osnovna, primerne, egzistesncijalno vezane za njegov biološki opstanak (Polič:1974,26). Neobrazovan čovek nema potreba, on je loš potrošač (Rossello). mesto i u planovima radnih organizacija i u planovima društvenih zajednica... U privrednom razvoju svake zemlje ništa nije važnije od kadrova, procesa njihovog sticanja znanja i veština i stvaralačke sposobnosti, tj. stvaranja kadrovskog potencijala za pokretanje i racionalno korišćenje materijalnih izvora i stvaranja materijalnih dobara (Polič:1974, 99). Po Denisonovoj teoriji napredak obrazovanja treba smatrati prvim činiocem ekonomskog razvitka (Saint-Etienne: 1990, 199), dok bi drugi bio ono što se naziva porastom znanja, tj. obogaćivanje obrazovanja novim tehnološkim dostignućima (Polič). Na osnovu analize podataka za 1962 godinu Denison je utvrdio da istraživanje i obrazovanje sa 42.7% opredeljuje ukupnu stopu privrednog rasta SAD. Aukrust je pak pokazao da postoji godišnji porast nacionalne proizvodnje za 1,3% kao posledica ulaganja u ljudski faktor. Strumulin je dokazao da samo jednogodišnje školovanje radnika podize njegovu proizvodnost za 30% i da oko 27% nacionalnog dohotka stvaraju sredstva uložena u obrazovanje. Učinci obrazovanja se ne pojavljuju odmah nego nakon protoka određenog vremena. Tako dolazi do zakašnjavanja u ekonomskom učinku obrazovanja (lag), koji reprezentuje vremenski razmak koji je potreban da se od dobijanja dodatnog proizvoda potpuno pokriju izdaci koji su utrošeni u obrazovanje. Tulčinski dekomponuje lag na tri razdoblja. Prvo razdoblje traje od početka obrazovanja do časa kad obrazovni stupi u radni odnos. To je tzv.nulti ciklus koji traje od 8-16 godina. Drugo razdoblje počinje stupanjem u proizvodni proces rada i traje do sticanja određenih iskustava, navika i znanja. Taj period obično traje od 1-3 godine. Konačno, treće razdoblje odlikuje se efikasnošću obrazovanja koja sve više raste i lagom koji progresivno pada. U tom periodu, proizvodnost obrazovane osobe raste, povećava se njena proizvodnja u jedinici vremena i, na taj način, kompenzuju se utrošci za njeno obrazovanje. Zakašnjavajući učinak vraćanja uloženih sredstava neizbežna je pojava koja proističe iz same prirode procesa obrazovanja (Polič:1974, ). U teoriji i praksi evidentna su dva pristupa obrazovanju: prvi pristup obrazovanju uzima obrazovanje kao potrošnju, a drugi pristup obrazovanju uzima obrazovanja kao investicija. Obrazovanje kao potrošnja pridonosi poboljšanju životnog standarda pojedlnca. Obrazovanje kao investicija pridonosi povećanju nacionalnog dohotka i društvenog bogatstva. Ljudi ulažu sve svoje sposobnosti, znanja i iskustva u osiguranje svoje materijalna egzistencije, u privredni potencijal i njagov prosperitet, jer je nivo privrednog razvoja osnova koja određuje napredak ljudskog društva i pojedinca. Unapređenja, modernizacija proizvodnje i povećanja proizvodnosti rada zahtevaju da kadrovska problematika postane sas- Lee Hansen u svojim istraživanjima poklanja pažnju troškovima školovanja i novčanoj koristi od investiranja u školovanje ne samo zbog njihovih implikacija za privredni razvoj nego i zbog toga što mogu pomoći pojedincima da određe koliko bi morali uložiti u razvoj vlastitog ljudskog kapitala. Miller izračunava doživotne vrednosti dohotka iz nivoa školovanja, Houthakkes procenjuje na osnovu alternativnih diskontnih stopa tavni deo opšte privredne politike i da doblje ravnopravno

166 sadašnju vrednost dohotka povezanu sa nivoima školovanja. Schultz (Scultz:1980, ) daje procene troškova iz ukupnih sredstava pomoću široke lepeze školovanja. Beccker proračunava očekivane stope koristi iz nekoliko nivoa obrazovanja. No, i pored toga, ekonomske koristi koje ima pojedinac iz školovanja mogu se, po Hansenu, posmatrati samo sa tri različita gledišta: (a) vrednost doživotnog dohotka (Miller), (b) sadašnja vrednost doživotnog dohotka (Houthakker) i (c) stopa koristi iz investiranja u školovanje (Hansen). Ali, i pri tome, moguće je disparitet između stope koristi iz ukupnih sredstava i društvene stope koristi iz ulaganja u školovanje.veza između dohotka i sposobnosti još uvek ne omogućava potpunu procenu ekonomske vrednosti školovanja. Čovek je danas oblik kapitala koji se izgradio u toku određenog vremenskog perioda. All mi za sada ne znamo koliko košta da se čovek pripremi za aktivnu ulogu u privredi i društvu niti možema da utvrdimo stepen rentabi1nosti ulaganja u čoveka. Zato je i danas gotovo nemoguće izmeriti rentabilnost izdataka društva na obrazovanje bez obzira da li se koristi mikroekonomski (individualni) ili makroekonomski (društveni) pristup (Machlup : 1984,67). Zato ne možemo pouzdano da izmerimo ni koristi od ulaganja u čoveka. Teško je, konačno, izmeriti i tzv. sklonost investiranja u obrazovanje i očekivanu dividend od obrazovanja. Da je obrazovanje samo potrošnja Schultz (Schultz:1973, ) bi ograničio svoj u studiju na ponašanje ljudi kao potrošaca i na njihovu potrošnju za obrazovanje. Ali, pošto je obrazovanje investicija, Schultz želi da sazna njegov prinos i njegov doprinos ekonomskorn rastu. Pri alokaciji troškova obrazovanja između potrošnje i investicija važno je napomenuti da roditelji i učenici/studenti u društvu ne smatraju osnovno obrazovanje investicijom, srednju školu smatraju podjednako i potrošnjom i investicijom, a visokoškolsko obrazovanje uglavnom ili potpuno ocenjuju kao investciju. Ali, pri tome, valja uzeti u obzir i propuštene učeničko-studentske zarade u vreme sopstvenog školovanja i cenu ljudskih napora nastavnika i studenata, koja je znatno porasla u odnosu na cane materijalnih inputa. Očigledno, ovde supstitucija nije moguća. Konačno, tu je i potreba uvođenja nove tehnike u proizvodnji obrazovnih usluga, kao dodatak sumi znanja. Investicije u čovjeka - kako ih ja shvaćam - uključuju mnogo više od formalnog obrazovanja. To je zbog svih stečenih korisnih sposobnosti ljudi bez obzira na to iz kojih oni izvora proizilaze. Dio toga su i zdravlje i vitalnost pučanstva. Važnu ulogu ima i izobrazba na radnom mjestu, a u to ulaze i investicije koje su potrebne da se izmene nova i promene stara radne mjesta u naprednoj privredi... Obrazovne usluge sadrže troškove, one su proizvodni proces, a postoji i ponuda. Za neke od tih obrazovnih usluga možemo smatrati da imaju svojstva koja zadovoljavaju određene preferencije ljudi kao potrošača, a isto tako da se mogu pretvoriti u ljudsku sposobnost koje su korisne u privrednoj aktivnosti, i kao takve omogućuju investicije Bez obzira tretiramo li obrazovne usluge kao deo kulture oslobođene svih veza s investicijama ili kao čiste investicije, ili kao neku kombinaciju tih dveju svrha, troškovi su obrazovanja i ekonomskog rasta, uvest ćemo tri različita omjera: 1. omjer obrazovanje - rad koji pokazuje opseg ljudskih napora unetih u obrazovanje u odnosu prema ukupnoj snazi, 2. omjer obrazovanje - dohodak koji pokazuje odnose između resursa koji se troše za obrazovanje i dohodak potrošača, 3. omjer obrazovanje - investicije koji pokazuje odnos između resursa upotrebljenih za obrazovanje i onih upoterbljenih za ljudskim radom stvorena materijalna dobra... Omjer obrazovanje - rad zasniva se na nastavnicima i učeniima dovoljno starim za rad u odnosu prema zaposlenoj radnoj snazi...omjer obrazovanje dohodak povezuje porastresursa za obrazovanje s dohotkom potrošača... Omjer obrazovanje - investicije zasniva se na resursima za obrazovanje u odnosu prema upotrebljenim resursima za investicije... u materijalna dobra... što se može zaključiti na osnovu tih omjera? Ako sve resurse utrošene u obrazovanje posmatramo kao potrošnju zasnovanu na ponašanju potrošača, onda bi te procene potvrđivale hiotezu da je dohodna elsatičnost potražnje za obrazovanjem vrlo visoka. Porast od 1% u stvarnom dohotku per capita odgovara porastu od 3,5% resursa alociranje posmatrano ka investicije zasnovane na ponašanju ljudi koji traže prilike za investiranje, te procene neće biti suprotne hipotezi o velikoj privlačnosti stope prinosa i obrazovanja. Prinosi su -po svoj prilici- bili veći nego oni od materijalnih dobara, kako bi mogli omogućiti pretpostavljenu veću stopu rasta toh oblika kapitala (Schultz:1973, ). Ekonomski korisne sposobnosti ljudi, koji su razvijene upravo obrazovanjem, imaju svojstvo činioca proizvodnje. Pojam činioca proizvodnje, međutim, vrlo je varljiv, jer uvek ima dve ekonomske strane. Jedanput jedan činilac se javlja kao dr Kapital, a drugi kao gospodin Tok... Zemlja je kapital, renta je Tok. Veličina, sastav i sposobnost radbe snage predstavljaju kapital, usluge od rada koji je činjen u jednom satu ili u toku jednog

167 tjedna s druge strane- predstavljaju tok. Utrošci koje katkad nazivamo resursima ili proizvodnim uslugama bez obzira na to čini li ih čovjek ili materijalne stvari, obuhvaćeni su pojam toka. Darovi prirode (zemlja), ljudskim radom stvorena materijalna dobra (tvornice, oprema, inventar) i radna snaga (radnici) sve to uključeno je u pojam kapital (Schultz:1973,139). Pored nauke (znanja), obrazovanja i vaspitanja, i zdravlja (zdravstvo) reprezentuje delatnost koja omogućava čoveku da ispoljava i razvija svoje sposobnosti; jer je samo zdrava individua sposobna da učestvuje u reprodukovanju i razvijanju društva. Stoga je i cilj zdravstva očuvanje i unapređivanje zdravlja ljudi: cilj očuvanja zdravlja znači omogućiti razvijanje ljudske sposobnosti. Istinski zdravog čoveka krasi poredak vrednosti. Svako zadovoljenje ljudskih potreba vodi zdravom razvoju individue. Sredstvo koje ja poslužilo za zadovoljenje date potrebe udružuje se sa stanjem zadovoljenja(marković : 2013, 171), i pretvara se u potenciju čovekovih snaga, čovek proizvodi ne samo pomoću sredstva za proizvodnju nego i pomoću znanja, obrazovanja i zdravlja. Zato su u proizvodnim snagama sadržana i ova tri suštinska elementa jedinstvenog procesa stvaranja za zadovoljenje raznovrsnih ljudskih potreba i razvijanje ljudskih vrednosti. U teorijskim koncepcijama (Williams : 1983, ), pojedinci nasleđuju inicijalne razlike zdravlja koje se vremenom smanjuju po određenoj stopi, posebno posle određenih faza životnog ciklusa. Zalihe zdravlja se stoga, moraju povećati ulaganjima, investiranjem u kvalitet dobrog zdravlja, što predstavlja faktički novu teoriju tražnje dobrog zdravlja (Grossman) i novu teoriju o upotrebnoj prednosti zdravstvene delatnosti. Direktni finansijski inputi u proizvodnju zaliha zdravlja u biti i jesu bruto-investicije u ljudski kapital i kvalitet stanovništva. Indeks humanog razvoja meri relativni uspeh u naporima društvene zajednice da povećanjem privrednog razvoja poboljša i ljudski razvoj. Svetski podaci upravo pokazuje da zemlje koje imaju relativno niski društveni proizvod po stanovniku ulažu daleko više u razvoj humanog kapitala. Šri Lanka, na primer sa društvenim proizvodom od 400 dolara po stanovniku ostvaruje znatno viši nivo humanog razvoja u odnosu na Saudijsku Arabiju čiji društveni proizvod po stanovniku prelazi godišnje 6000 dolara. 2. MENADŽMENT ZNANJA Aktivnosti usmerene na stvaranje bogatstva nisu više ni rad, ni kapital, ni zemlja. Osnovni privredni resurs jeste samo znanje... Vrednost se sada stvara produktivnošću i inovacijom, a i jedno i drugo su primene znanja na rad. Vodeće društvene grupacije društva znanja biće radnici znanja - izvršni upravljački/kоrisnici znanja koji znaju kako da planiraju znanje u proizvodne svrhe, upravo onako kako su kapitalisti znali da plasiraju kapital u produktivne svrhe; stručnjaci u oblasti znanja; nameštenici, zaposleni, u oblasti znanja (Ducker:1995,13). Svi ti ljudi znanja posedovaće proizvodna sredstva i alatke za proizvodnju ili preko svojih penzionih fondova ili preko radnika znanja koji svoje znanje mogu da ponesu sa sobom gde-god da krenu. Produktivnost rada znanja i radnika znanje jeste izazov 21.veka. Znanje reflektuje inteiektualni, moralni i duhovni razvoj ličnosti, koja je samoznanjem osposobljena da čini. Ekonomisti hvale ulaganja kapitala, a tehnolozi odaju priznanje mašinama. Jedino se produktivnost objašnjava kao rezultat primene znanja na znanje, što ne mogu ni mašine ni kapital. U tom kontekstu, menadžment jeste generički organ društva znanja. Prema tome, i menadžer je onaj ko odgovara za primenu i praktičnu izvođačku stranu znanja (Ducker:1995,49). Znanje sada vidimo kao suštinski resurs. I tamo gde ima delotvornog menadžmenta i gde postoji primena znanja na znanje, tu je mnogo lakše da se dođe do onih drugih resursa. Kao radna snaga i kapital, bez kojih znanje ne može da proizvodi niti menadžment da funkcioniše. A to što je znanje postalo pravi resurs, to je ono što stvara novu društvenu strukturu. Pomerili smo se od znanja u jednini ka znanjima u množini. Sam prelazak od znanja ka znanjima dao je moć znanju da kreira novo društvo, novu privredu, novu politiku. Ono što mi danas shvatamo kao znanje jeste informacija delotvorna u delanju, informacija usredsređena na rezultate. Ti rezultati se vide izvan ličnosti - u društvu i privredi, ili u napredovanju samog znanja...(ristić: 2013, 735). Zbog toga je sve jasnija činjenica da se sve manje i manje zarade izvlače iz tradicionalnih resursa, kao što su zemlja, rad i kapital. Zašto? Zato što su glavni proizvođači bogatstva postali informacije i znanje. A kako se, faktički, znanje ponaša kao ekonomski resurs? Odgovor je, naravno, nejasan; jer je potrebna nova ekonomska teorija koja bi postavila znanje u središte procesa proizvođenja bogatstva. Potrebno je novi Smith ili Kedžiss na polju teorije znanja, koje bi studiozno ilustrovale ekonomsko ponašanje znanja. No, ekonomija zasnovana na znanju ne ponaša se onako kako to postojeće teorije smatraju da se ekonomija ponaša

168 Teorija ekonomije zasnovana na znanju jeste različita u odnosu na klasičnu, kejnzijansku, monetarističku, neoklasičnu, neokejnzijansku teoriju. U ekonomiji znanja nesavršena konkurencija jeste unutrašnje svojstvo same ekonomije znanja: početne prednosti stečene primenom i eksploatacijom znanja (krivulja učenja) postaju trajne. Moderni ekonomisti smatraju da je ekonomija određena ili potrošnjom ili investicijama, što u ekonomiji znanja nije od presudnog značaja. U ekonomiji znanja ne postoje dokazi da povećana potrošnja vodi većoj proizvodnji znanja niti da veća ulaganja dovode do veće produkcije znanja. Novo znanje javlja se (1) kao neprestano unapređivanje procesa, proizvodnje i usluga. (2) kao eksploatacija, odnosno kao neprestano korišćenje znanja za razvoj novih procesa, proizvoda i usluga, i (3) kao inovacija, odnosno način primenjivanja znanja za proizvođenje promena u ekonomiji. Ekonomske karakteristike ovih vrsta znanja (tj.njihovo koštanje i njihovi efekti) kvalitativno su raziičite. Znanje se, zapravo, ne može meriti, osim procene koštanja da se znanje proizvede, distribuira i alocira. Ali, dobit od znanja, opet, ne možemo da izmenimo. Sreća je po nas što količina znanja nije od presudnog značaja u odnosu na produktivnost znanja. Znanje nije jeftin resurs, jer se do njega dolazi putevima skupoće. Razvijene zemlje, naime, troše blizu jedne petine društvenog proizvoda na proizvodnju i distribuciju znanja. Oficijelna edukacija (formalno školovanje) mladih, pre nego što uđu u samu kategoriju radne snage, odnosi jednu desetinu društvenog proizvoda. Firme (poslodavci) troše dodatnih 5% društvenog proizvoda za permanentno obrazovanje zaposlenih. Na istraživanja i razvoj (proizvodnja novog znanja) moderne države izdvajaju 3-5% društvenog proizvoda. Formacija znanja, samim tim, predstavlja najveću investiciju. Ali, pošto nemamo ekonomsku teoriju produktivnosti investicija u znanje, prinuđeni smo da u pomoć pozovemo menadžment, koji je odgovoran za činjenje znanja produktivnim. Tu odgovornost ne može da preuzme na sebe ni vlada (državna) niti tržišne sile (zakoni). Odgovornost može da preuzme jedino menadžment, koji, po definiciji, implicira sistematsko i organizovano i odgovorno primenjivanje znanja na znanje. Sama produktivnost znanja zahteva uvećanje prinosa samo od onoga što se zna i to se zna da se zna iz prostog razloga što je jedino produktivnost znanja odlučujući činilac u konkurentskoj poziciji preduzeća, grane, regiona, privrede. Prednost je očigledna tamo gde se poseduje sposobnost da se eksploatiše univerzalno raspoloživo znanje. Jer, praktično funkcionisanje menadžmenta u činjenju znanja produktivnim od globalnog je značajno za međunarodnu ekonomiju (Ducker:1995,209). Tehnološka revolucija a, naročito, informatička transformisala je način učenja i izmenila ekonomiju obrazovanja, pošto su sve škole postale visoko kapitalno-intenzivne od potpuno radno-intenzivnih. Škola je postala informatičko-edukativna institucija društva, koja se bavi mladima, koji još nisu građani, koji još nisu nosioci odgovornosti, koji još nisu radna snaga. U društvu znanja valja graditi novu tehnologiju učenja da bi se ostvarila univerzalna pismenost. U školi sutrašnjice učenici će sami sebi biti instruktori sa kompjuterskim programima, kao sopstvenim alatkama. Nastavnici će samo motivisati, usmeravati, podsticati. U tom kontekstu, nastavnik bi, zapravo, postao vođa i resurs. Univerzalna pismenost bi značila predmetno znanje plus procesno znanje.to, pak, znači da u društvu znanja ljude treba da uče i da nauče kako da uče i kako da nauče. Jer, u društvu znanja, znanje nije bezlično, kao novac. Znanje ne boravi u knjizi, u banci podataka, u softverskom programu. Znanje sadrži samo informacije i uvek je utelovljeno u ličnosti. Znanje nosi ljudska osoba: stvara ga, uvećava ili unapređuje ljudska ličnost; primenjuje ga ličnost; podučava i predaje ga ličnosti; koristi ga ličnost (Drucker: 1995, 214). Obrazovna ličnost je argument, amblem i simbol društva znanja. Obrazovna ličnost sutrašnjice jeste stručno pripremljena ličnost za život u globalnom svetu. To je građanin sveta rada znanja, koji je spreman da radi u dve kulture: (1) u kulturi intlektua1aca, koja se usredsređuje na misli i znanje, i (2) u kulturi menadžera, koja se usredsređuje na ljude i rad. Intelektualci vide organizaciju kao alatku; ona im omogućava da praktikuju svoje techne, vlasništvo specijalizovano znanje. Menadžeri vide znanje kao sredstvo koje služi svrsi i cilju praktičnog funkcionisanja organizacije. Svakako su jedni drugima potrebni: naučnom istraživaču treba menadžer istraživanja isto koliko je i menadžeru istraživanja potreban naučno-istraživački radnik. Intelektualni svet, ukoliko nije uravnotežen tegom na tasu menadžera, postoje svet u kome svako radi svoje, ali niko ništa ne postiže. Menadžerov svet, ako mu ravnotežu ne čini intelektualac, prelazi u sakatu birokratiju čoveka organizacije. Ali, ako su dve strane u ravnoteži, tada može da bude kreativnosti i reda, ispunjavanja svrhe i svrsishodne misije. Tako se stvaraju fundamentalne 3. ZAKLJUČAK

169 Literatura pretpostavke za novu ekonomiju zasnovane na znanju. Globalnom svetu je i potrebna pametna ekonomija poput pametne kuće. Williams, A. (1983) The Economics of Health, u D.H.Sowland (Ed,), Modern Economic of Education, u O. H. Gowland (Ed.), Modern Economic Analysis, London,2. Butterworths. Cooper, M. H. i Culyer, A. J. (Ed. ) (1979), Healy Economics, Penguin, Harmondswor Maynard, A. K. (1978) Economic Aspects of State Intervention, u G. Roderick i M. Stephens (Ed.), Higher Education for AH, Brighton. Falmer Press. Mcdema, S. G. i Samuels, W. J. (Ed.) (1996) Foundations of Research In Economics, E. Elgar. Saint-Etienne, Ch. (1990) Financenent de l economie et politique finansiere, Paris Nachette. Usher, D. (1978) An Impatatio to the Measure of Economic Growth for Changes in Life Expectancy I M. Moss (Ed,), The Measucrment of economic and Social Performance, N. York, National Bureau of Economic Research. Marković, D. Ž. i dr. (2013), Menadžment znanja, Beograd, Etnostil. Machlup,F. (1984) The Economics of Information and Human Capital, tom III, Princeton, Priceton University Press Brekić, J. i dr. (1984) Uticaj obrazovanja kadrova na ekonomski i profesonalni razvoj, Zagreb, Ekonomski institut. Ristić, K i Ristić, Ž. (2014) Fiskalna ekonomija i menadžment javnog sektora, Beograd Etnostil. Ducker, P. F. (1995) Postkapitalističko društvo, Beograd. Grmeč-Privredni pregled. Jaccard, P. (1965) Neophodnost investicija u ljude,sarajevo, Prosvjeta. Shultz, T. W. (1973) Obrazovanje i ekonomski rast, u B. Jelčić, Ekonomika obrazovanja, Beograd, Školska knjiga. Shultz, T. W. (1971) The Rate of Return in Allocatining Investment Resources to Education, Journal of Human Resources 2/67, Investment in Human Capital, N.York, Macmillian. Shultz, T. W. (1980) Investment in Entre preneurial Ability, Scandinavian Journal of Economies, vol. 82. Shultz, T. W. (1973) Investicije u čoveka sa stajališta ekonomista, u dr B. Jelčić (red), Ekonomika obrazovanja, Zagreb, Školska knjiga. Becer, G.S. (1964).Human Capital, National Bureaw of Economic Research and Columbia University Press, N. York. Shultz, T. W. (1985) Ulaganje u ljude, Zagreb, Centar za kulturnu djelatnost. Shultz, T. W. (1973) Obrazovanje i ekonomski rast- resursi koji ulaze u obrazovanje, u B. Jeličić (red.), Ekonomika obrazovanja, Zagreb,Školska knjiga. Polič, V. (1974) Obrazovanje i ekonomski razvoj, Zagreb, Školska knjiga. Komarov, V. E. (1973) Odnos između ekonomskog razvoja i razoja obrazovanja, u B. Jelčić (red), Ekonomika obrazovanja, Zagreb, Školska knjiga. Becer, I G.S. (1964) Human Capital, National Bureaw of Economic Resaurch and Colubia Univerzity Press, N. York. Ristić, Ž. (2012) Menadžment ljudskih resura, Beograd, Etnostil

170 UDK: : LJUDSKI KAPITAL KAO POLAZNA OSNOVA U PROJEKTIRANJU STRATEŠKE VIZIJE ORGANIZACIJE Ivka Talić struč. spec. oec. SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: italic@net.hr SAŽETAK: Projektiranje strateške vizije organizacije je oduvijek bila i ostala aktualna tema u menadžmentu. Najčešće zastupljeni elementi u projektiranju strateške vizije organizacije u dosadašnjim znanstvenim istraživanjima polazili su od sustava izgrađenih temeljnih vrijednosti, te velikih izazovnih ciljeva organizacije. Ovaj rad se temelji na hipotezi da su ljudski kapital i intelektualni kapital organizacije najvažniji kapitalni resurs koji sa svojim performansama čini temeljna polazišta u definiranju strateške vizije organizacije. Obrađeni su osnovni aspekti strateškog upravljanja ljudskim resursima koji svoj odraz mogu imati u projektiranju vizije organizacije. Doprinos je rada što ukazuje na realnost i održivost strateške vizije koja se fokusira kroz učinkovitost upravljanja ljudskim resursima. Ključne riječi: ljudski resursi; strateška vizija; projektiranje vizije. 339

171 ABSTRACT: Designing a strategic vision of the organization has always been and remind the actual topic in the management. The most frequently included elements in designing a strategic vision of the organization in scientific researches for far, were starting from the systems of build-up basic values, and big challenging aims of the organization. This work is based on a hypothesis that the human and intellectual capital of the organization have more important capital resource, which, with its performances makes the basic starting points in defining a strategic vision of the organization. The basic aspects of strategic management of human resources which can have the reflection in designing vision of the organization have been elaborated. The contribution of work is that it shows the reality and sustainability of the strategic vision which is focused on the efficiency of managing the human resources. Key words: human resources; strategic vision; designing the vision. Dosadašnji objavljeni radovi koji su obrađivali tematiku kreiranja strateške vizije organizacije skoro se svi i uglavnom usmjeravaju na polazišta temeljnih vrijednosti organizacije (Buble, M., 2005: 86). Uglavnom se te temeljne vrijednosti sagledavaju s aspekta tržišta, programa i raspoloživih kapaciteta i financijske stabilnosti organizacije. Collins i Porras (Šehić, Dž., 2002: 63) u svojoj studiji o vizionarski usmjerenim kompanijama pored temeljnih vrijednosti uključuju još suštinske ciljeve i jedan ili više (BHAG-ova) odnosno velikih, izazovnih i smiono usmjerenih strateških ciljeva kompanije. Kotter (Kotter, J.,1996: 4) pišući o transformaciji organizacija i njihovom prilagođavanju okruženju, nastojeći dati odgovore zašto dolazi do iznenadnog propadanja tvrtki, od osam strateških pogrešaka koje čine, navodi dvije koje su izravno povezane s pogrešno projektiranom vizijom. Na izravan način ukazuje se tako na izuzetnu važnost izgradnje vizije organizacije koja je osnovni regulator usmjeravanja, korekcije i prilagodbe organizacije njenom okruženju na putu do postizanja strateških ciljeva.vizija organizacija nije puki produkt želja menadžmenta ili gledanje u magičnu kuglu. Ona je rezultat ispravnog pristupa utemeljenog na informacijama o organizaciji i njenom okruženju koji je iznad svega visoko kreativan zadatak. Temeljni problem s kojim se danas susreću menadžeri u definiranju vizije organizacije proizlazi iz njihovog poimanja, odnosa i operacionaliziranja kapitala i kapitalnih vrijednosti organizacije. Velika većina menadžera još uvijek u kreiranju vizije polazi od materijalnih kapitalnih vrijednosti i oblika: kapaciteta; strukture imovine; financijskih mogućnosti, postojećeg tržišta, postojećih programa itd. Ljudski kapital je još uvijek samo deklarativno shvaćen kao najvredniji kapital organizacije, ali bez znanja kako da se isti iskoristi na najbolji mogući način i za projektiranje strateške vizije organizacije. Skupina američkih znanstvenika okupljena pod imenom Brigada otpadnika :Hamel, G., Mintzberg, H., Argyris, C., Pfeffer, J., Prahalad, C.K., Senge, P (Hamel, G., 2009: 91) jasno i zorno upućuju na potrebu menadžment revolucije i neodrživost sadašnjeg koncepta menadžmenta odnosno njegove nedovoljne učinkovitosti. Izravno opovrgavaju djelotvornu usmjerenost organizacija na njihove neadekvatne strateške ciljeve; na razvijanje holističkih pristupa i novoj filozofiji menadžmenta; naposljetku na ljudski kapital kao osnovu opstanka organizacija u njihovoj budućnosti. Indirektno su ukazali da organizacije s vizijom kreiranom na sustavu postojećih 1. UVOD

172 vrijednosti u većini organizacija nemaju svoju budućnost i da će neminovno nestajati. U ovom radu učinjen je pionirski pokušaj da se na tim postavkama i idejama ponudi jedan sasvim novi pristup kreiranju strateške vizije organizacije koji umjesto materijalnih kapitalnih vrijednosti u prvi i osnovni plan stavlja ljudski kapital. Na slici 1. je istaknuto šest pitanja na koja treba dati zadovoljavajuće odgovore da bi se uopće moglo pristupiti definiranju strateške vizije i sastavljanju izjave o toj viziji. 2. STRATEŠKA VIZIJA ORGANIZACIJE Strateška vizija organizacije označava evociranje moćne i snažne mentalne slike budućih pozicija organizacije. Sanjarenje o sutra dio je jednog od temeljnih načela poduzetništva (Mintzberg, H., Waters, J.A., 1985). Brojni autori su ukazali na potrebu razlikovanja misije od vizije organizacija. Misija govori o organizaciji gdje ona stvarno jeste u sadašnjem trenutku i njenom značenju u okruženju. Za razliku od misije, vizija se uglavnom tumači i podrazumijeva kao točka dužeg vremenskog razdoblja (najčešće 20 i više godina) u kojoj ta organizacija vidi svoju ulogu, mjesto i značenje. Ovako shvaćena vizija je izuzetno složena kategorija u strateškom upravljanju organizacijom. Njeno projektiranje zahtijeva niz informacija dobivenih iz različitih izvora i kroz proces istraživanja. Misija, vizija, strategije i strateški ciljevi organizacije nalaze se u međusobno povezanom i zavisnom odnosu. Predstavljeni su na slici 2. Vizija, kao i misija vjerojatno su kategorije o kojima se još uvijek sasvim malo i nedovoljno zna, a još manje je poznato kako i na koji način, te da li uopće utječu na stavove zaposlenih i na njihovo ponašanje u organizaciji. Prema istraživanju Barta i Tabonea (Bart, C.K., Tabone, J.C., 1998: 56) čak 40% zaposlenih ne razumiju uopće misiju i viziju svoje organizacije što zasigurno ne ide u prilog konceptu kreativnog upravljanja ljudskim resursima i intelektualnim kapitalom kao primarnoj osnovi u kreiranju učinkovitijih vizija organizacija. 3. INTELEKTUALNI KAPITAL Strateška vizija utemeljena na suvremenim pristupima menadžmentu neraskidivo je povezana s mjestom, ulogom i značenjem intelektualnog kapitala u budućnosti. Organizacije budućnosti biti će organizacije znanja, odnosno organizacije u kojima svaki njihov član stalno stječe nova znanja, sposobnosti i vještine. Znanja menadžmenta kako i na koji način da tu ogromnu i neiscrpnu energiju svih zaposlenih iskoristi na adekvatan način i na zadovoljstvo zaposlenih bit će temeljni indikator opstanka i razvoja organizacija budućnosti. Upravo na tom razmišljanju potrebno je graditi i stratešku viziju organizacije

173 Koncept nazvan «Inteligentna organizacija» nastao je prije 20-ak godina (krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća) i tada je svoju popularnost u menadžmentu dobio kao novi pristup nagomilanim pitanjima koja su tražila urgentne odgovore organizacije na sve izazovnije, nepredvidivije, složenije i dinamičnije promjene u okruženju organizacije. Tada je se uvidjelo i ujednačila su se gledišta istaknutih zagovarača ovog koncepta da je jedini odgovor za te promjene u kontinuiranom, permanentnom i planskom stjecanju novih znanja, sposobnosti i vještina svih zaposlenih u organizaciji: Osnovna obilježja «inteligentnih organizacija» su: Njihova sposobnost da se održe u svom okruženju i njihov razvoj su realno jedino mogući samo kroz neprestani i kontinuirani razvoj svih zaposlenika te organizacije, a taj razvoj je moguć samo kroz procese učenja. Organizacija stalno treba stvarati vlastita znanja, ali i transformirati znanja drugih za svoje potrebe. Proces kontinuiranog i organiziranog učenja obuhvaća sve organizacijske dijelove i strukture poduzeća i sve zaposlene. Naglasak u procesu stjecanja znanja je na mentalnim transformacijama i mentalnim mapama članova organizacije što se posebno odražava na kreiranje zajedničke vizije poduzeća, zajedničke strateške ciljeve poduzeća i timsko učenje. Garvin, pak, smatra da su ta obilježja slijedeća (Garvin, A.D., 1998): Sustavni pristup problemima i njihovom rješavanju, Sustavno skupljanje novih ideja, Sustavno stjecanje vlastitih znanja, Kontinuirana provjera primjene znanja u poslovanju poduzeća, Stalno učenje na uspjesima i greškama, Što brži transfer znanja na sve zaposlene u poduzeću, Motivacija svih zaposlenih na učenje i stjecanje novih znanja, Ugrađivanje kreativnosti, inovativnosti i učenja u organizacijsku kulturu poduzeća Uključivanje zaposlenih u upravljanje poduzećem, Snažna podrška informatičke tehnologije u učenju. Intelektualni kapital se sastoji iz tri komponente: ljudskog, relacijskog i strukturnog kapitala. Ljudski kapital se odnosi na ljudski aspekt organizacije tj. kombinaciju vještina, kvalifikacija i stručnosti zaposlenih. Strukturni kapital je sadržan u strukturi organizacije. To su institucionalizirana i kodificirana (u bazi podataka, sadržana u priručnicima; strukturama; sustavima; rutinama; procesima) znanja, iskustva, vještine i informacije. Relacijski kapital se odnosi i označava povezanost organizacije s njenim okruženjem. To nije samo rezultat sadržan u upravljačkim odnosima s klijentima, već i sa vlasnicima, stakeholderima, dobavljačima i svima koji su u poslovnoj interakciji s organizacijom. Integracijom ljudskog, strukturnog i relacijskog kapitala nastaje stalni izvor inovativne vrijednosti organizacije. Struktura ljudskog, relacijskog i strukturnog kapitala odnosno intelektualnog kapitala organizacije je (Rodrigues-Santos, H., Faria, J., Cranfield, D., Morais, C., 2013: 361) a) Ljudski kapital Formaciju: prikaz fonda i strukture zaposlenih, Inovativni stav: predanost i spremnost zaposlenih i menadžmenta za uvođenje promjena u organizaciju, Kreativnost: spremnost, podršku i kreativne vrijednosti zaposlenih, Poticaj na motiviranost: osobni i materijalni poticaji na inovativno ponašanje zaposlenih. b) Strukturalni kapital Kultura: odjel za inovacije u organizacijama usmjeren prema društvu i procesi od prikupljanja do implementacije novih ideja, Povjerenje: između zaposlenih, uprave, menadžmenta Nastanak i razvoj znanja: institucionalna podrška za stvaranje i razvoj znanja i spremnost za inovativne procese

174 Organizacijska struktura: formalizacija i otvorenost organizacijske strukture organizacije za inovativne procese c) Relacijski kapital Mreže i savezi: formalni i neformalni odnosi kupaca, dobavljača i konkurenata kao poticaj za inovacije u organizaciji Klijenti: zadovoljstvo klijenata usmjereno kroz inovativno ponašanje članova organizacije Velika većina autora s izvjesnim manjim varijacijama prihvaća ovakvu strukturu intelektualnog kapitala. No, postoje i drugačiji pristupi. Tako, na primjer, Brooking (Brooking, A, 1996) tvrdi da se intelektualni kapital organizacije sastoji od tri sljedeće komponente: Tržišne imovine. odnosi se na konkurentske i tržišne pozicije organizacije. Uključuje: odanost klijenata; izgrađenost marki; razvijenost kanala distribucije; izgrađenost odnosa sa klijentima. Ljudi kao imovina, pak, uključuju i podrazumijevaju niz elemenata vezanih za upravljanje ljudskim resursima u organizaciji kao što su: iskustvo; kreativnost; sposobnost rješavanja problema; vođenje organizacije, poduzetničke sposobnosti; upravljačke sposobnosti. Infrastrukturna imovina koju predstavlja tehnologija i tehnološka rješenja; metodologija; korporativna kultura; baze podataka; komunikacijski sustavi; intelektualno vlasništvo; poslovne tajne; patenti, dizajn. Iako sve tri vrste intelektualnog kapitala definiraju stratešku viziju organizacije u ovom radu se fokusira na mjesto, ulogu i značenje ljudskog kapitala u kreiranju strateške vizije. biti originalan, učiniti zaposlene sretnim i zadovoljnim, osobno i timsko stalno učenje i usvajanje novog, individualni rad, traganje za nedostižnim, izgradnja brenda, izgradnja odnosa s kupcima, inovativna i kreativna usmjerenost, motivacija zaposlenih. Veliki i izazovni ciljevi organizacija obuhvaćaju: biti najbolji na tržištu, ostvariti najveću stopu rasta i profita, imati najbolju opremu i tehnologiju, imati najizgrađeniju kvalitetu proizvoda/usluga. 4. KLASIČNI MODEL KREIRANJA STRATEŠKE VIZIJE Kreiranje strateške vizije organizacije derivira se njenih iz temeljnih vrijednosti i velikih i izazovnih ciljeva (Gutić, D., Matković I., 2013: 263). Temeljne vrijednosti organizacije su: pobijediti konkurente, biti u svemu najbolji i prvi,

175 Kreiranje strateške vizije ovisi i o percepciji misije organizacije budući da misija daje odgovore na pitanja gdje se u sadašnjem trenutku organizacija nalazi, što ona znači za svoje klijente i zaposlene, koliko su joj klijenti i zaposleni privrženi, te koji je smisao postojanja organizacije (sl.3). Fokusiranjem na ta pitanja sadržana u misiji organizacije, moguće je anticipirati iste s neke dalje budućnosti na sadašnji trenutak. Drugim riječima, pokušati dati odgovore koji će potvrditi te temeljne vrijednosti u sadašnjem trenutku. U tu svrhu menadžerima stoji na raspolaganju niz različitih metričkih instrumenata s pomoću kojih se dosta uspješno može anticipirati budućnost odnosno temeljne vrijednosti organizacije. Neki od tih instrumenata su (Gutić, D., Matković, I.,2012: 303). brainstorming (posebno strukturirani brainstorming); sinektika; morfološka analiza; zapisivanje misli (brainwritting), grupna analiza; tehnika mentalnih mapa i dr. Općenito se smatra da sve tehnike u kreiranju strateške vizije organizacije se oslanjaju na metode programiranog i lateralnog razmišljanja. Programirano razmišljanje derivira iz lijeve strane ljudskog mozga, a oslanja se na logičke i strukturalne načine i pristupe novom. Lateralne, pak, razmišljanje usmjeravaju na promjenu postojećih obrazaca u organizaciji ili percepciju istih i počivaju na produktima nastalim u desnoj strani ljudskog mozga. Tehnike kreiranja vizije kroz lateralno razmišljanje podrazumijevaju svojevrsni bijeg od stvarnosti u kojoj se organizacija trenutno nalazi i sadrži u sebi najčešće sedam sljedećih koraka: zamjena (što umjesto sadašnjeg?); kombinacija (što reći na spajanje?); prilagodbu (što je još ovako?); izmjenu (povećati ili smanjiti?); drugačije (kako drugačije?), prerasporediti (prenijeti uzorke, posljedice na druga područja). Klasični model kreiranja strateške vizije organizacije u svemu ima polazišta sadržana u prikazanim temeljnim vrijednostima organizacije i na temelju tih vrijednosti definiranim velikim i izazovnim ciljevima. Prikazani su na slici 4. Vizija se kreira na način da se sagledaju temeljne vrijednosti organizacije kroz hijerarhijski, piramidalni nivo: tržišnog udjela i rasta tržišta, rasta profita i povrata uloženog kapitala, brendiranja proizvoda i usluga, kreiranje zadovoljstva kupaca, kreiranje zadovoljstva zaposlenih, inovacije i tehnološka rješenja

176 Najveće greške u klasičnom modelu definiranja vizije organizacije su u krutom i opipljivom pristupu kapitalu i kapitalnim vrijednostima koji percepciju tvori na vidljivim i lako mjerljivim performansama organizacije. Svi ovi elementi ma koliko se u danom trenutku činilo stabilnim i postojanim teško mogu dati zadovoljavajuću viziju koja će se i ostvariti u periodu od, na primjer, dvadeset budućih godina. Promjene u tržišnom okruženju organizacije su toliko velike i snažne da najčešće razgrađuju ovako definirane sustave vrijednosti i u vrlo kratkom roku. Propast tvrtki je rezultat najčešće rezultat projektiranih vizija tvrtki kroz kratkovidnu dioptriju tržišnih kretanja i predviđanja. 5. PROJEKTIRANJE STRATEŠKE VIZIJE KROZ LJUDSKI KAPITAL U novije vrijeme sve je više istraživanja i publiciranih rezultata koji ljudski kapital, te intelektualni kapital stavljaju na primarno mjesto u kreiranju strateške vizije organizacije. Tako, na primjer Foster i Akdere ( Foster, R.D., Akdere, M., 2010) prezentiraju rezultate istraživanja o implikacijama razvitka ljudskih resursa i utjecaj tog razvitka na kreiranje strateške vizije. Ponuđeni su modeli za strateško upravljanje vizijom (a ne samo kreiranju vizije) s aspekta razvitka ljudskih resursa i strategija upravljanja razvitkom ljudskih resursa. Za razliku od klasičnog modela projektiranja strateške vizije organizacije, noviji publicirani znanstveni radovi naglašavaju sasvim drugačiji spektar temeljnih vrijednosti organizacije. Oni uglavnom polaze od pojedinca (zaposlenika), njegovih potreba, životnih ciljeva i prioriteta koji su duboko usađeni u njegove pokretačke aktivnosti. Strateška vizija treba polaziti i uključiti sve članove organizacije (sve zaposlene) i pomoći im da se osjećaju ponosni, uzbuđeni, dio nečega mnogo većeg od njih samih. To je jedo pouzdana polaznica za smjer i budućnost organizacije. Hetahfield (Heathfield, S.M., 2012) pokušava definirati te temeljne vrijednosti i kaže da su to: ambicija, kompetentnost, individualnost, jednakost, integritet, uslužnost, odgovornost, točnost, poštivanje, predanost, raznolikost, poboljšanja, uživanje, odanost, vjerodostojnost, poštenje, inovativnost, timski rad, izvrsnost, osnaživanje, kvaliteta, učinkovitost, dostojanstvo, suradnja, upravljanje, postignuće, hrabrost, mudrost, neovisnost, sigurnost, izazov, učenje, suosjećanje, ljubaznost, disciplina, red, velikodušnost, upornost, optimizam, pouzdanost, fleksibilnost. Osam je načela za vodstvo u strateškoj viziji organizacije (Gray, J., Graff, S, 2003): Vizionar, vođa, mora na osnovu osobne percepcije dovesti viziju organizacije u sklad s društvenim vrijednostima postavljajući se pri tom u ulogu autsajdera, Ne smije se posustajati i prihvaćati olako različite otpore koji se često javljaju kod realizacije vizije, Vizija je svojevrsna revolucija u organizaciji, jer svaka revolucija znači prekid s tradicionalnim vrijednostima i sustavima kroz napore izazvanog i svjesnog stvaranja kreativnog kaosa unutar organizacije, Smjer te revolucije u organizaciji je moguće predstaviti s pomoću simbolične slike novog ponašanja u organizaciji, Brzo uspostavljanje novih sustava vrijednosti organizacije i na temelju njih novih oblika organizacijskog ponašanje od izuzetne je važnosti za uspješnu realizaciju strateške vizije organizacije, Nema realizacije vizije bez temeljitih, često i radikalnih promjena koje mogu provesti samo prave vođe, istinski revolucionari organizacije, Uspjeh strateške vizije organizacije je u izravnoj vezi i međuzavisnosti s uvođenjem inovativne organizacije, Vizija suvremenih organizacija zahtijeva sasvim novi pristup ljudskim resursima i menadžmentu ljudskih resursa u organizaciji. Na slici 5. predstavljen je projekt izgradnje strateške vizije organizacije utemeljen na intelektualnom kapitalu. Ovaj koncept polazi od sljedećih postavki koje su postavljene prema stupnju njihove važnosti: ne hijerarhijska organizacijska struktura, novi modeli organizacijskog ponašanja, intelektualni kapital, upravljanje ljudskim resursima, inteligentna organizacija Prema iskazima i rezultatima mnogih istraživanja, nedvojbeno je potvrđeno da organizacija budućnosti zahtijeva potpuno odbacivanje svih oblika hijerarhijske strukture i hijerarhijskog

177 upravljanja. Umjesto istih to će biti različiti modeli mrežnih organizacija, projektnih organizacija i procesnih organizacija. Svi oni počivat će isključivo na timskom vođenju i principu krosfunkcijskog popunjavanja timova. Postojeće organizacije ne zaostaju značajno za organizacijskom strukturom, već i ostalim dvjema komponentama organizacije: organizacijskoj kulturi i organizacijskom ponašanju. Prednost će se davati modelima zasnovanim na inventivnim organizacijama i organizacijama koje će shvatiti stalnost potreba njihovog mijenjanja prema zahtjevima okruženja. Ti modeli će morati obuhvatiti sve članove organizacije. Intelektualni kapital će u budućnosti postati prvi, osnovni i nezamjenjivi kapital i uopće pristup u novoj filozofiji menadžmenta. Ljudski resursi kao njegov najznačajniji dio postat će osnova za učinkovito upravljanje i opstanak organizacija. One organizacije koje budu sposobne mobilizirati energiju svih zaposlenih u pravcu vizije organizacije, te omogućiti zaposlenim da svoje životne ciljeve realiziraju kroz realizaciju ciljeva organizacije postat će konkurentno najjače organizacije na tržištu. Inteligentna organizacija odnosno organizacija u kojoj svaki njen član tijekom cijele svoje radne karijere uči, prikuplja nova znanja, sposobnosti i vještine bit će jedini oblik organizacije koji će potisnuti sve dosadašnje. Takve organizacije će svoju konkurentsku sposobnost i očuvanje tržišnih pozicija stjecati isključivo kroz nivo razvijenosti sustava stjecanja i upravljanja stečenim znanjima. Galup je nedavno na bazi rezultata istraživanja u tvrtki utvrdio da 75 do 80% zaposlenih je potpuno isključeno iz kreiranja vizije njihove organizacije (Gray, J., Graff, S, 2003). To su izuzetno porazni podaci koji ne znače samo ogroman i nenadoknadiv gubitak ljudskih resursa, već jasno upućuje na krizu današnjih organizacija i hitnu potrebu reinvertiranja i desagregiranja organizacija na sasvim drugačijim principima i filozofiji novog reinženjering koncepta menadžmenta koji zagovaraju eminentni autoriteti menadžmenta okupljeni u Brigadi otpadnika

178 6. ZAKLJUČAK Ključnu ulogu u realizaciji strateške vizije organizacije stavlja se na kontrolling Gray, J., Graff, S., 2003). Menadžment treba kroz kontrolling osigurati da performanse vizije ne odstupaju od standarda. Kontrolling se sastoji od tri koraka: uspostavu standarda izvedbe vizije, usporedbu stvarnih performansi vizije i standarda, poduzimanje korektivnih mjera ukoliko su iste potrebite. Pri tome se naglašava vrijednost i važnost triju metričkih pokazatelja: vodećeg pokazatelja: gdje će tvrtka biti u pogledu performansi vizije? indikatora tempa: vremena koje je realno potrebito za realizaciju vizije, indikatora zastoja: zbog čega dolazi do odstupanja od utvrđene i usvojene vizije. Svi ovi pokazatelji predstavljaju značajnu metriku u procesu upravljanja vizijom organizacije i njenom uspješnom realizacijom. U ovom radu učinjen je pokušaj da se kreiranje strateške vizije organizacije definira kroz sasvim drugačije elemente od onih koje je zastupala dojučerašnje teorija i praksa strateškog menadžmenta. Iako su dosadašnja znanstvena istraživanja na koja je tek malim i neznatnim dijelom dat osvrt u ovome radu već duže vremena dokazala da se strateške vizije moraju projektirati na temelju drugačijeg pristupa kapitalnim vrijednostima i organizacijskim vrijednostima. Istraživanja o tome koje su to vrijednosti još uvijek nema dovoljno publiciranih. Stoga ovaj rad predstavlja vrijedan pokušaj da se ponude razmišljanja koja se temelje na intelektualnom kapitalu, inteligentnim organizacijama, organizacijama bez hijerarhija i sasvim drugačijih modela i oblika organizacijskog ponašanja. Očekuje se da će razmišljanja prezentirana u ovom radu korisno poslužiti za dalja razmišljanja i doprinose u kreiranju vizije kao jednom od temeljnih područja u segmentu strateškog menadžmenta. Bart, C.K., Tabone, J.C., 1998, Mission Statement Rationales and Organizational Alignment in the Not-For-Profit Health Care Sector, Health Care Management Review Brekić, J., 1994, Inovativni menadžment, Alinea, Zagreb Brooking, A., 1996, Intellectual Capital, 1st ed., International Thomson Business Press, New York Buble, M., i sur., 2005, Strateški menadžment, Sinergija, Zagreb Cascio, W., Thacker, J., 1994, Managing Human Resources, First Canadian Edition, McGrow-Hill Ryerson, Toronto Foster, R.D., Akdere, M., 2010, Efective Organizational Vision: Implications for Human Resources Development, Journal of European Industrial Training, Vol.31, Issue 2 Garvin, A.D., 1998, Building a Learning Organization, Harvard Business School Press Gray, J., Graff, S., 2003, Responsibility Strategies Engaging a Vision for the Future; Gren and Work Magazine, February Gutić, D., Matković, I., 2013, Osnove menadžmenta, Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Međugorje Gutić, D., Peterschik, A., 2014, Menadžment ljudskih resursa, Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Međugorje Hamel, G., 2009, Moon shots for Management, Harvard Business Review, Vol.87, Issue 2, Feb. Heathfield, S.M., 2012, More About Building and Organizational Based on Values: The Strategic Planning Framework for Vision, Mission, Values, Kotter, J., 1996, Leading Change, Harvard Business School Press Mintzberg, H., Waters, J.A., 1985, Of Strategies, Deliberate and Emergent, Strategic Management Journal, Vol.6 Rodrigues-Santos, H., Faria, J., Cranfield, D., Morais, C., 2013, Intellectual Capital and Innovation: A Case Study of a Public Healthcare Organization in Europe, The Electronic Journal of Knowledge Management, Vol.11, Issue 4 Rodrigues-Santos, H., Faria, J., Cranfield, D., Morais, C., 2013, Intellectual Capital and Innovation: A Case Study of a Public Healthcare Organization in Europe, The Electronic Journal of Knowledge Management, Vol.11, Issue 4, www. ejkm.com Šehić Dž., 2002, Strateški menadžment, Slovo, Mostar Literatura ( ) Internet stranice

179 UDK: : ANALIZA ZAOKUPLJENOSTI POSLOM PREDSTAVNIKA PRODAJE NEKRETNINA Mr. sc. Miodrag Bandur SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: info@bandur.hr SAŽETAK: Tržište nekretnina je izuzetno dinamično, zahtjevno i podložno značajnim turbulencijama. Upravljanje ljudskim resursima u prodaji nekretnina time postaje još više aktualnije i naglašenije. Ovaj rad se zasniva i ima polazište u važnosti persuazivne komunikacije predstavnika prodaje s potencijalnim kupcima nekretnina kao izuzetno važnom procesu uspješnosti prodaje na ovom tržištu. Zaokupljenost poslom predstavnika prodaje ovisi o mnogim čimbenicima koji se u ovom radu istražuju. Analitičkim pristupom utvrđeni su bitni elementi koji definiraju zaokupljenost poslom predstavnika prodaje nekretnina. Rad čini značajan znanstveni doprinos upravljanju prodajom i daje niz značajnih smjernica menadžmentu za kreiranje ovog vrijednog segmenta organizacijskog ponašanja i ljudskih resursa u prodaji nekretnina, naročito upravljanja motivacijom prodajnog osoblja. Ključne riječi: Zaokupljenost poslom; Prodaja; Organizacijsko ponašanje 357

180 ABSTRACT: Real Estate Market is extremely dynamic and subject to significant turbulences. Management of human resources in the sector of real estate sale is therefore becoming more emphasized. This thesis is based on, and has a starting point in importance of persuasive communication of the real estate sales representatives to the potential buyers of the real estate properties as a very important process in sale success in this market. Preoccupation with work of the sales representatives depends on various factors which are being analysed in this thesis. Using the analytical approach the important elements which define preoccupation with work of the real estate sales representatives were determined. This thesis makes a significant contribution to the management of sales and gives a number of guidelines to the management for creation of valuable segment of organizational behaviour and human recourses in real estate sales, especially in management of motivation of sales representatives. Key words: Preoccupation with work; sales; organizational behaviour Zaokupljenost poslom kao tema nije nova u publiciranim radovima unutar menadžmenta ljudskih resursa. No, koliko god bila poznata, uvijek se skoro u svakom novom publiciranom radu može izvući neka sasvim nova dimenzija ovog segmenta. U ovom radu se pokušava na temelju postojećih spoznaja implementirati iste na primjeru zaokupljenosti poslom predstavnika prodaje nekretnina (agenta nekretnina). U ovom sektoru gospodarstva skoro da i ne postoje do sada publicirana značajnija istraživanja na ovu temu. Zaokupljenost poslom je jedna od temeljnih niti upravljanja ljudskim resursima u svim, pa tako i u organizacijama koje se bave prometom nekretnina. Ukoliko menadžment tih organizacija ima spoznaje o tome kako će kreirati veću zaokupljenost poslom predstavnika prodaje nekretnina moći će usmjeriti njihovu energiju na produktivan način da povuku u pravom smjeru i tako kroz realizaciju osobnih ciljeva dovedu i do realizacije strateških ciljeva organizacije za promet nekretnina. 1. UVOD Velika je znanstvena vrijednost spoznati koji sve elementi utječu, te u kojim kvantitativnim i kvalitativnim veličinama na zaokupljenost poslom predstavnika prodaje nekretnina. Od te zaokupljenosti ne ovisi samo uspješnost prodaje nekretnina, već i cjelokupno poslovanje organizacija koje se bave prometom nekretninama. U menadžmentu ljudskih resursa relativno su poznati ti elementi i relativno su dobro do sada istraženi. To se međutim ne može s pouzdanom preciznošću tvrditi u sektoru upravljanja nekretninama. Ovdje je zaostajanje dosta vidljivo. Stoga se u ovom radu želi utvrditi koji su to elementi koji utječu na zaokupljenost predstavnika prodaje nekretnina. Te spoznaje su dragocjene menadžmentu da može kreirati i upravljati ljudskim resursima na jedan viši i produktivniji način. 2. OPIS PROBLEMA 3. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA I SPOZNAJE Tematika zaokupljenosti poslom (job engagement) često je eksplorirana, iz razumljivih razloga, unutar menadžmenta ljudskih resursa. Brojna publicirana istraživanja i znanstveni radovi ukazali su i jasno pozicionirali ulogu menadžera u kreiranju niza različitih elemenata koji utječu na veću zaokupljenost zaposlenika dodijeljenim im poslovima i zadacima u organizaciji. Vrijedno je spomenuti istraživanje Raffertya, Mabena, Westa i

181 Robinssona (Rafferty, A.M., Maben, J., West, E., Robinson, D., 2005) u kojem ukazuju na povezanost produktivnosti rada u organizaciji i zaokupljenosti poslom zaposlenih. Slično istraživanje izveli su i Ellis i Sorensen (Ellis, C.M., Sorensen, A, 2007). Robinson, Perryman i Hayday (Robinson, D., Perryman, S., Hayday, S., 2004) ukazuju na cijeli niz različitih čimbenika koji kreiraju zaokupljenost na poslu i posebno obrađuju značenja pozitivnih stavova zaposlenih i upravljanja stavovima prema zaokupljenosti poslom. Dernovšek (Dernovsek, D., 2008) donosi izuzetno vrijedne rezultate istraživanja koje je izvršio Gallup na velikom uzorku ispitanika o zaokupljenosti zaposlenih poslom ukazujući na postojanje, te potrebu diferenciranja emocionalne privrženosti zaposlenika poslu i njen utjecaj na predanost poslu zaposlenih u organizaciji. Cattermole, Johnson i Roberts (Cattermole, G., Johnson, J., Roberts, K., 2004: 251) donose rezultate zaokupljenosti zaposlenih praćenih kroz velike organizacijske promjene koje su bile usmjerene na izgradnju kulture visokih performansi i ulogu zaokupljenosti zaposlenih poslom u sklopu te kulturne tranzicije. Bersin (Bersin, J., 2004) tvrdi na osnovu istraživanja da je zaokupljenost poslom vrlo niska i pokazuje da bez visokih i osmišljenih ulaganja u kreiranje većeg zadovoljstva zaposlenih nema porasta odnosno promjena u zaokupljenosti poslom zaposlenih u organizaciji. Shaw (Shaw, K., 2005) kaže da je zaokupljenost poslom odraz potencijala zaposlenih u njihovoj želji za uspjehom, a Vance (Vanve, R.J. 2006) da se tvrtke mogu uspješno natjecati na tržištu moraju pridobiti umove zaposlenih (racionalna zaokupljenost poslom), ali i srca zaposlenih (emocionalna zaokupljenost poslom). Od publiciranih znanstvenih radova koji se bave temom upravljanja nekretninama i uključuju ljudske resurse vrijedno je spomenuti Azasu (Azasu, S., 2012) koji obrađuje upravljanje nekretninama na primjeru Švedske, Agboola i Ojo ( (Agboola, A.O., Ojo, O., 1983) donose rezultate istraživanja uloge agenata u prodaji nekretnina i njihovu ulogu u percepciji kupaca nekretnina, te istraživanje Lernera (Lerner, M., 2011) koji također obrađuje rezultate odnosa agenata i kupaca nekretnina. U ovom radu istraživanje je vršeno metodom faktorske analize kao jednom od multivarijantnih metoda. Zastupljenost faktorske analize u istraživanju zaokupljenosti poslom je značajna. Ističu se samo neka od njih nastala u zadnjih par godina. Yee (Yee, S.J., 2012); Rothmann (Rothmann, S., 2010); Mani V (Mani, V., 2011); Gill (Gill, P.S., 2012); Schaufeli, Bekker i Salanova (Schaufeli, W.B., Bakker, A.B., Salanova, M., 2006); Harter, Schmidt,Killham i Agrawal (Harter, J.K., Schmidt, F.L., Killham, E.A., Agrawal, S., 2009); Waal i Pienaar (Waal, J.J., Pienaar, J., 2013). 4. CILJ ISTRAŽIVANJA Rad polazi od osnovnog cilja, a on je da se ukaže koji su to elementi koje vode većoj zaokupljenosti poslom predstavnika prodaje nekretnina, te na vrijednost kreiranja tih elemenata što izravno utječe na niz dimenzija i sadržaja upravljanja zadovoljstvom kupaca nekretnina, produktivnosti rada i profitabilnosti organizacija koje se bave prodajom nekretnina. Osnovna hipoteza ovog istraživanja glasi: Na zaokupljenost poslom predstavnika prodaje nekretnina djeluju brojni situacijski čimbenici (čimbenici koji dolaze iz same organizacije za promet nekretnina), kao i osobni čimbenici predstavnika prodaje nekretnina. 6.1 Uzorak istraživanja Istraživanje je vršeno na uzorku koji su činili predstavnici prodaje (agenti prodaje) nekretnina. Izbor jedinica u uzorak izvršen je na području četiri županije s područja Dalmacije (Dubrovačko-neretvanska, Splitsko-dalmatinska, Šibensko-kninska i Zadarska).Izbor jedinica u uzorak vršen je po kvotnom modelu, namjernim odabirom. Broj jedinica u uzorku izabran je proporcionalno broju i veličini organizacija za promet nekretninama po županijama. Uzorak je veličine 120 ispitanika (n=120). Ispitivanje je vršeno izravnim anketiranjem (anketiranje na terenu) u svibnju i lipnju 2014.g. Anketa za potrebe ovog istraživanja je posebno konstruirana za ovu svrhu i sadržavala je 23 pitanja. 5. HIPOTEZA 6. METODOLOGIJA

182 6.2 Metoda istraživanja Obzirom da se kroz ovo istraživanje nastoji utvrditi međuovisnosti između većeg broja varijabli pomoću malog broja zajedničkih faktora istraživanje će se vršiti pomoću faktorske analize (Factor Analysis) kao metode multivarijabilne analize. Korištena je metoda eksploratorne faktorske analize. Faktorska analiza je generičko ime za mnoštvo procedura razvijenih sa svrhom analize interkorelacija unutar jednog skupa varijabli i posljedične redukcije dimenzionalnosti prostora. Jedan od glavnih razloga za korištenje faktorske analize u znanosti je tzv. zakon štednje (engl. law of parsimony). Zahtjev za takvim rješenjem problema predstavlja zahtjev da se što veći broj varijabli objasni pomoću što manjeg broja varijabli. Stoga je i cilj faktorske analize da međusobnu povezanost većeg broja varijabli objasni nekim manjim brojem fundamentalnih ili latentnih varijabli, odnosno izvora kovarijacija. Faktorska analiza se sastoji u pretpostavci da su sve varijable unutar grupe međusobno visoko korelirane, odnosno da su slabo korelirane sa varijablama iz nekih drugih grupa. Prikazano modelom originalne (izvorne) varijable X i (i=1,2 p) potrebno je povezati s manjim brojem latentnih faktora tj. pri čemu su: F j - Zajednički faktor e t - I-ti Specifični faktori l ij - Faktorski koeficijent važnosti j-tog faktora F j - Koeficijenti korelacije između i-te varijable X i i j-tog faktora Zadaci faktorske analize su: Utvrditi faktore koji leže u osnovi međusobne povezanosti manifestnih varijabli,tj. reducirati dimenzionalnost originalnog prostora, nekim postupkom faktorizacije; Utvrditi povezanost pojedinih manifestnih varijabli s tim faktorima tj. rotacijom faktora postići interpretabilnija rješenja. Korišteno je dvanaest manifestnih varijabli prikazanih kao linearne kombinacije faktora zaokupljenosti poslom. Izbor varijabli nije slučajno izvršen već na temelju rezultata ranijih, publiciranih istraživanja drugih autora: Stimulativnost u poslu (Vance R.J., 2012) Samostalnost u poslu (Luke, R., 2013) Odgovornost za izvršenje posla (Kulow, A., 2012) Raznolikost i dinamika posla (Pritchard, K., 2014) Informacije i komunikacije potrebne za obavljanje posla (Bedarkar, M., Pandita, D., 2014 : 498) Sudjelovanje u odlučivanju (Purcell, J., 2014: 23) Motivacija (Berg, B.M., Bakker, A.B., Cate, T.J., 2013: 264) Inovativna usmjerenost i kreativnost (Luke, R., 2013) Uvjeti rada (Yakin, M., Erdil, O, 2012 : 370) Organizacijska kultura (Young, P., 2012) Napredovanje u karijeri (Chungtai, A.A., Buckley, F., 2011: 684) Radna klima i okruženje (Lulow, A., 2012) Izbor varijabli nije slučajno odabran i iste su potvrđene u ranijim publiciranim istraživanjima brojnih autora. Od latentnih varijabli u radu je korišteno sljedećih sedam: Interes za posao (Russell, M., 2011) Zadovoljstvo poslom (Morris, M.L., Berry, D.L., 2007) Znanja i sposobnosti u prodaji nekretnina (Ram, P., Prabhakar, G., 2011)

183 Životna dob (Ashraf, M., Ahmad, N., Shaikh, O.A., Bhatti, S.R., Soomro, A.H., 2013) Radno iskustvo (Sonnentag, S., 2003) Uspješno zaključeni poslovi (Lockwood, N.R., 2007) Kooperativnost u radu (Thakur, P., 2014) Tablica 1. Kvalitativna obilježja latentnih varijabli Latentna varijabla Poželjno obilježje Nepoželjno obilježje 1. Interes za posao 1. Potpuno zainteresiran 2. Uglavnom zainteresiran 1. Nezainteresiran za posao 2. Zadovoljstvo poslom 1. Potpuno zadovoljan 1. Potpuno nezadovoljan 2. Uglavnom zadovoljan 2. Uglavnom nezadovoljan 3. Znanja i sposobnosti 1. Stečena stručna znanja 1. Bez stečenih znanja 2. Edukacija u tijeku 2. Bez interesa za edukaciju tijekom rada 4. Životna dob 1. Do 40 godina 1. Iznad 40 godina 5. Radno iskustvo 1.Godine rada u prodaji nekretnina 2.Bez iskustva u prodaji nekretnina 6. Uspješnost u poslu 1. Broj zaključenih ugovora 2. Bez reklamacija kupaca 2. Reklamacije kupaca 7. Kooperativnost 1. Participira u timu 1. Pasivan stav 2. Inicijativnost 2. Imitator drugih Izvor: autor 7. REZULTATI Rotacija faktora vršena je metodom ortogonalne rotacije po varimax modelu. Metoda varimax rotacije počiva na simplifikaciji faktora kroz njihovo ujednačavanje (negiranje generalnog faktora). Pri izboru faktora korišten je Kaiserov kriterij po kojem se zadržavaju samo oni kriteriji koji imaju vrijednosti veće od jedan. Komunalitet označava onu količinu zajedničke varijance koja je uvjetovana faktorima koji se javljaju i u drugim varijablama kao determinante varijance. Pri procjeni komunaliteta varijabli prišlo se s kriterijem da se sve varijable s komunalitetima manjim od 0,55 ne uzmu kao dovoljno objašnjenje. Komunaliteti varijabli su prikazani u tablici 2. Tablica 2. Komunaliteti varijabli Manifestne varijable Komunaliteti 1. Stimulativnost u poslu 0, Samostalnost u poslu 0, Odgovornost za izvršenje posla Raznolikost i dinamika posla Informacije i komunikacije u svezi s poslom 0, Sudjelovanje u odlučivanju 0, Motiviranost za posao 0, Inovativna i kreativna usmjerenost 0, Uvjeti rada 0, Izgrađenost organizacijske kulture 0, Napredovanje u karijeri 0, Radna klima i radno okruženje 0,7138 Rezultati faktorske analize kao matrice sklopa prikazuju se u tablici 3. To su tzv. faktorska opterećenja ili faktorski ponderi, za koje se može reći da odgovaraju koeficijentima regresije pojedine manifestne varijable na svaki faktor. Jasno je da elementi matrice strukture mogu se kretati između -1 i +1. Tablica 3. Faktorska matrica F 1 F 2 F 3 F 4 F 5 F 6 F 7 F 8 F 9 F 10 F 11 F 12 V 1 0,32 0,84 0,51 0,21 0,33 0,22 0,44 0,42 0,35 0,83 0,28 0,44 V 2 0,41 0,70 0,58 0,45 0,41 0,32 0,50 0,32 0,47 0,35 0,35 0,76 V 3 0,67 0,83 0,41 0,78 0,86 0,44 0,42 0,47 0,52 0,44 0,26 0,82 V 4 0,71 0,24 0,47 0,41 0,92 0,68 0,67 0,34 0,76 0,71 0,48 0,93 V 5 0,48 0,39 0,76 0,87 0,81 0,46 0,78 0,67 0,88 0,47 0,39 0,48 V 6 0,52 0,40 0,83 0,47 0,43 0,61 0,82 0,37 0,45 0,39 0,71 0,51 V 7 0,38 0,67 0,48 0,89 0,24 0,33 0,48 0,78 0,31 0,53 0,62 0,

184 Tablica 4. Pouzdanost varijabli prema faktorima Varijabla Aritmetička Korigirana Cronbachov Varijanca sredina korelacija koeficijent 1. Interes za posao 32,6 52,8 0,62 0,80 2. Zadovoljstvo poslom 36,1 51,1 0,57 0,82 3. Znanja i sposobnosti 30,8 58,4 0,52 0,86 4. Životna dob 39,2 52,3 0,72 0,92 5. Radno iskustvo 41,3 57,8 0,64 0,79 6. Uspješno zaključeni poslovi 29,8 55,0 0,51 0,84 7. Kooperativnost u radu 35,8 57,2 0,56 0,88 8. DISKUSIJA Svih dvanaest varijabli ispunilo je zadani kriterij s aspekta komunaliteta, jer je isti kod svih veći od 0,55 čime su sve uključene kao dovoljne za objašnjenje cilja istraživanja. Dobiveni komunaliteti kretali su se u rasponu od 0,5821 (najniži) kod varijable stimulativnosti u poslu pa do 0,9264 (najviši komunalitet) za varijablu informacije i komunikacije vezane za posao predstavnika prodaje nekretnina. Najznačajnije vrijednosti komunaliteta su, pored već spomenutih informacija i komunikacija u poslu, još i raznolikost posla i dinamika u poslu, motiviranost na poslu kao i uvjeti rada. Faktorska matrica opterećenja donosi prikaz faktorskih opterećenja za svaku varijablu na svakom faktoru. S povećanjem korelacije među faktorima teže je razlikovati varijable koje vrše jedinstveno opterećenje na svakom faktoru, pa su prihvaćeni rezultati matrice faktorskog sklopa. Identifikacija opterećenja za svaku varijablu prikazana je i naglašena boldom. Pojedine varijable pokazale se više značajnih opterećenja. Primijenjen je princip da se minimizira broj značajnih opterećenja na svakom redu faktorske matrice. Tablica 4. prikazuje međučestičnu ( inter-item ) statistiku i pouzdanost unutar faktora Raspon aritmetičkih sredina varira od 29,8 do 41,3; varijance ljestvice od 51,1 do 58,4; a Cronbach α koeficijent u rasponu od 0,79 do 0,92. Međusobne korelacije čestica s pripadajućom ljestvicom su srednje jake do jake, u rasponu od 0,51 do 0,72. Vrijednosti korelacija između pojedinih čestica i pripadajuće ljestvice koje su veće od 0,40 se smatraju zadovoljavajućima. Značajna matrična povezanost utvrđena je: Interesa za posao sa samostalnosti obavljanja posla i organizacijskom kulturom Zadovoljstva poslom sa radnom klimom i radnim okruženjem, te samostalnošću u poslu Znanja i sposobnosti u prodaji nekretnina sa stimulativnošću posla,raznolikosti i dinamike posla,informacija, radne klime i okruženja i komunikacija u poslu. Životne dobi predstavnika prodaje sa sudjelovanjem u odlučivanju, motivacijom i uvjetima rada, raznolikosti i dinamikom posla, te radnom klimom i radnim okruženjem Radnog iskustva sa životnom dobi, inovativnom usmjerenošću, motivacijom, uvjetima rada, odgovornošću za posao Uspješno zaključenim poslovima sa raznolikosti i dinamikom posla, sudjelovanjem u odlučivanju, motivacijom, napredovanjem u karijeri Kooperativnosti u radu sa stupnjem samostalnosti u poslu, raznolikosti i dinamikom posla, inovativnom usmjerenošću i kreativnošću, te napredovanjem u karijeri Visoka matrična povezanost se očituje kod: Interesa za posao i samostalnosti u poslu i izgrađenosti organizacijske kulture Znanja i sposobnosti u prodaji nekretnina sa samostalnošću u radu, potrebnim informacijama i komunikacijama u radu, te radne klime i radnog okruženja Životne dobi predstavnika prodaje nekretnina sa informacijama i komunikacijama u poslu i radnom klimom i okruženjem Radnog iskustva sa raznolikosti i dinamikom posla, informacijama i komunikacijama i uvjetima rada Uspješnost zaključivanja poslova sa odgovornosti za posao i motivacijom Kooperativnost u radu sa raznolikošću i dinamikom posla

185 9. OGRANIČENJA U procjeni pouzdanosti korišten je Cronbach α koeficijent, kojim se mjerila unutrašnja konzistentnost pojedinog faktora. Koeficijent Cronbach α utvrđen je za svaki faktor posebno, a utvrđena je i njegova ukupna vrijednost. Taj se koeficijent inače primjenjuje samo na faktore, a ne za svaku tvrdnju zasebno. Veća vrijednost Cronbach α koeficijenta ukazuje na veću pouzdanost, odnosno pokazuje da atributi istog faktora mjere uistinu istu pojavu. Cronbach koeficijenti imaju približno iste vrijednosti što potvrđuje pouzdanost unutrašnje konzistentnosti korištenih faktora. Ovime je potvrđena postavljena hipoteza da na zaokupljenost poslom predstavnika prodaje nekretnina djeluju brojni situacijski čimbenici (čimbenici koji dolaze iz same organizacije za promet nekretnina), kao i osobni čimbenici predstavnika prodaje nekretnina. Mjerenje pouzdanosti istraživanja je potrebno kako se pokazalo da je korištena metoda istraživanja primjeren mjerni instrument i da bi se njegovim korištenjem u ponovljenim mjerenjima dobili isti mjerni pokazatelji. Za procjenu pouzdanosti instrumenta može se osloniti na statističke procedure kojima se izračunavaju različiti koeficijenti pouzdanosti, koji služe kao brojčane procjene pouzdanosti instrumenta. U principu se smatra da instrument ima zadovoljavajuću pouzdanost ako je njegov koeficijent pouzdanosti 0,70 ili veći Ograničenje je ovog istraživanja u izostajanju ponovnog mjerenja. Procjena pouzdanosti ponovljenim mjerenjem (Test Retest Reliability) podrazumijeva postupke :prvu primjenu instrumenta za koji se utvrđuje pouzdanost na određenom uzorku; drugu primjenu istoga instrumenta na istom uzorku nakon određenog vremenskog razdoblja; računanje korelacije među rezultatima dvaju mjerenja; dobiveni koeficijent korelacije se naziva koeficijentom stabilnosti. Uobičajeno razdoblje provedbe ovog načina provjere pouzdanosti je šest mjeseci. Koeficijent korelacije između dvije primjene instrumenta pokazatelj je pouzdanosti instrumenta. S produljenjem vremenskog intervala pouzdanost opada. Osnovne poteškoće u primjeni su u tome što rezultati nisu nezavisni jedni od drugih iz jednostavnih razloga: ispitanici se sjećaju odgovora na zadatke ili tvrdnje iz prethodnog ispitivanja a to umjetno podiže visinu korelacije. Ovaj rad donosi dio, bolje rečeno najznačajnije aspekte jednog šireg istraživanja autora ovog rada koje nije zbog ograničenosti prostora, a i svrhe ovoga rada, prezentirano u cijelosti. Prezentirani su samo najvažniji aspekti i rezultati ovog istraživanja. Vrijednost je rada što potvrđuje da na zaokupljenost poslom predstavnika prodaje nekretnina utječu mnogobrojni faktori. U ovom istraživanju radi se o dvanaest faktora. Time su potvrđena sva ranija istraživanja brojnih autora koja su navedena u metodološkom dijelu rada, varijabli i faktora. Vrijednost ovog istraživanja je, također, što daje spoznaje menadžerima tvrtki koje se bave prometom nekretnina i šire upravljanja nekretninama o faktorima koji djeluju na zaokupljenost u poslu predstavnika prodaje nekretnina. Te spoznaje se mogu vrlo kreativno koristiti za unapređenje modela i sustava upravljanja ljudskim resursima u ovom segmentu gospodarstva. Ovo stoga ima li se na umu činjenica da su ljudski resursi najvažniji resursi u realizaciji strateških ciljeva i rasta tržišnog udjela i tržišnih pozicija svake, pa tako i organizacije za promet nekretninama. Agboola, A.O., Ojo, O., 1983, The Ethics of Real Estate Agents in Emerging Economics: A Cross-section Survey of Agents and Service Consumers Perception in Nigeria, Property Management, Vol.28, Issue 5 Ashraf, M., Ahmad N., Shaikh, O.A., Bhatti, S.R., Soomro, A.H., 2013, The Determinants of Job Satisfaction in Public Service Organization, European Scientific Journal, Vol.9, No 35 Azasu, S., 2012, A Survey of Reward Management Practices in the Swedish Real estate Sector, Property Management, Vol.30, Issue 5 Bedarkar, M., Pandita, D., 2014, A Study on the Drivers of Employee Engagement Impacting Employee Performance, International Conference on Trade, Markets and Sustainably, Procedia-Social and Behavioral Sciences, Vol. 133 Berg, B.M., Bakker, A.B., Cate, T.J., 2013, Key Factors in Work Engagement and Job Motivation of Teaching Faculty at a University Medical Centre, Perspectives on Medical Education, Vol.2, Issue 5-6 Bersin, J., 2014, Present and Future of Employee Engagement, an the News is Bad, Really Bad, Workplace 2025, London 10. ZAKLJUČAK Literatura

186 Cattermole, G., Johnson, J., Roberts, K., 2004, Employee Engagement Welcomes the Dawn of an Empowerment Culture, Strategic Human Resources Review, Vol. 12, Issue 5 Chughtai, A.A., Buckley, F., 2011, Work Engagement: Antecedents, the Mediatry Role of Learning Goal Orientation and Job Performance, Career Development International, Vol.16, Issue 7 Dernovsek, D., 2008, Creating Highly Engaged and Committed Employee Starts at the Top and Ends at the Bottom Line Credit Union Magazine, May, Credit Union National Association, Inc. Ellis, C.M., Sorensen, A., 2007, Assessing Employee Engagement: The Key to Improving Productivity,Perspectives, Vol.15, Issue 1 The Segal Group, Inc. Gill, P.S., 2012, An Investigation of Employee Engagement and Business Outcomes at an Engineering Services Firm, Master s Theses and Doctoral Sissertations, Eastern Michigan University Harter, J.K., Schmidt, F.L., Killham, E.A., Agrawal, S., 2009, Q12 Meta-analysis: The Relationship Between Engagement at Work and Organizational Outcomes, Gallup Lerner, M., 2011, What Real Estate Agents Do for Buyers?, Fox Business, July 20 Lockwood, N.R., 2007, Leveraging Employee Engagement for Competitive Advantage; HR s Strategic Role, Society for Human Resource Management Luke, R., 2013, Measuring Innovation Skills Acquired by College and Polytechnic Students Through Applied Research, Technology Innovation Management Review, Oct. Lulow, A., 2012, Qualitative Study of the Relationship Between the Employee Engagement of Certain Employees and the Emotional Intelligence of Their Respective Leaders, Marquette University, College of Professional Studies Professional Projects Mani, V., 2011, Analysis of Employee Engagement and its Predictors, International Journal of Human Resource Studies, Vol.1, No2 Morris, M.L., Berry, D.L., 2007, The Impact of Employee Engagement Factors and Job Satisfaction on Turnover Intent, University of Tennessee, Knoxville Pritchard, D., 2014, Using Employee Surveys to Attract and Retain the Best Talent, Strategic Human Resources Review, Vol.13, Issue 2 Purcell, J., 2014, Can Employee Voice and Participation Unlock Employee Engagement? Insights Melbourne Business ana Economics, Vol.15. Rafferty, A.M., Maben, J., West, E., Robinson, D., 2005, What Makes a Good Employer? Issue Paper third International Conuncil of Nurses, Geneva Ram, P., Prabhakar, G., 2011, The Role of Employee Engagement in Work-Related Outcomes, Interdisciplinary Journal of Research in Business, Vol.1, Issues 3 Robinson, D., Perryman, S., Hayday, S., 2004, The Drivers of Employee Engagement Report, Institute for Employment Studies, UK Rothmann, S., 2010, Factors Associated With Employee Engagement in South Africa, SA Journal of Industrial Psychology, Vol.36, No 2 Russell, M., Principles of Successful Civic Engagement in the National Park Service, Schaufeli, W.B., Bakker, A.B., Salanova, M., 2006, The Measurement of Work Engagement With a Short Questionnaire, Educational and Psychological Measurement, Vol.66, No4 Shaw, K., Employee Engagement, How to Build a High-Performance Workplace, Melcrum Publishing Limitede Sonnentag, S., 2003, Recovery, Work Engagement, and Proative Behavior: A new Look at the Interface Between Nonwork and Work, Journal of Applied Psychology, Vol.88 Thakur, P., 2014, A Research Paper on the Effect of Employee Engagement on Job Satisfaction in IT Sector, Journal of Business Management&Social Sciences Research, Vol.3, No 5 Vance, R.J., 2012, Employee Engagement and Commitment: A Guide to Understanding, Measuring and Increasing Engagement in Your Organization, SHRM Foundation s Effective Practice Guidelines Waal, J.J., Pienaar, J., 2013, Towards Understanding Causality Between Work Engagement and Psychological Capital, SA Journal of Industrial Psychology, Vol.39, No2 Yakin, M., Erdil, O., 2012, Relationship Between Self-Efficancy and Work Engagement and the Effects on Job Satisfaction: A Survey on Certified Public Accountants, Procedia-Social and Behavioral Sciences, Vol.58, Oct. Yee, S.J., 2012, A Survey of Factors Influencing Employee Engagement, University Sains, Malaysia Young, P., 2012, A Glance Into Organizational Culture, Ethical Workplace Climate, and Employee Engagement Levels in a Health Organization Unit, University of Prince Eduard Island, Scholl of Business

187 UDK: 007: (497.5 Imotski) UNDERSTANDING THE CONCEPT OF INFORMATION LITERACY STUDENTS - FOR EXAMPLE, THE CITY LI- BRARY DON MIHOVIL PAVLINOVIC IMOTSKI Marija Jović, PhD Public Library Don Mihovil Pavlinovic Imotski, Croatia E-address: marijajovic2000@yahoo.com SUMMARY: This paper presents the results of a study on the understanding of the term information literacy of primary and secondary school students, from the fifth grade of elementary school to the fourth year of high school at the local level, and who are members of the City Library in Imotski. The study examined 98 members of the City Library, through a questionnaire with a total of 25 questions. The selected sample consists of primary and secondary school students, members of the City Library because of their availability. The main objectives of our study were; to investigate, analyze and determine how many students are information literate. That is, if students at the age of eleven to eighteen years understand the concept of information literacy in the right way. Since the misunderstanding of the term information literacy of students is present in the increased percentage, a measure is proposed of ongoing professional development of students in the spirit of the European concept of education. Keywords: information literacy, virtual reality, students. 373

188 INTRODUCTION Our study should serve teachers, but also to other; parents, students and librarians... as participants in the formation of personality traits in young people as aid in decision making during training and information for successful information literacy of students. The emphasis was on acquaint one wider range of the public with basic information literacy concepts, but with a focus on information literacy of students as one of the important links to the impact of technology on the development of society as a whole. Resisting the inevitable development of the technology, the library is trying to instill as many as possible to children, and therefore leave the value of the written book. We are witnessing, however, that the younger generation of students are highly skilled in using the internet and fairly information literal. On the one hand that is good, but on the other hand the problem arises, where such literacy has went so far as to pupils to download books from the web. Students therefore read less and plagiarize more in the modernized world. That is why we say, and rightly so, that new technologies are both the aforementioned and have also enabled, pointing us to a number of legal, ethical and even philosophical issues in the field of humanities and social relations. Many students, in fact, in the aforementioned age category confuse the concepts of information and computer literacy, thinking if they use a computer that they are automatically information literate. In doing so, they do not know the concepts such as Boolean operators and Google schoolar. Pupils lack of understanding of the term information literacy leads them astray and even opens a new topic on the dangers of (un)awareness with which students often encounter on the Internet because of ignorance. In this sense the ongoing information education in schools should be improved. An important determinant of new educational programs should be a forming of a council for education on the level of primary and secondary schools in Imotski that would take care of the ongoing education and training of students primarily, but also teachers and librarians - key holder of the educational system changes. In writing and drafting this paper we also used the method of comparison, so we consulted the cited literature, with which we compared the possible approaches to facilitate drawing conclusions. By using the method of generalizing as a methodical thought process we observed and understood the general through individual and special. The purpose of our study was therefore to better explain to students of information literacy in order for them to better understand the term METHODOLOGY-SAMPLE In the City Library a 541 member is registered (N = 541) from the area of Imotski region and Herzegovina. Because the study involved 98 pupils, members of the City Library in Imotski, 18.1% of the studied population is involved. The survey was conducted during November and December of Participation in the survey was voluntary with prior consent and agreement with the students parents, because of their immaturity. Participants were guaranteed anonymity. At the start of the survey the respondents were read a brief verbal instruction and explained the purpose of the study. In the group of study respondents the representation of male students was 17.3% (N = 17), females 82.7% (N = 81). Minimum age of study respondents was 10 years and the maximum 18 years. Table 1. Gender structure of subjects Frequency Percentage Valid percentage The cumulative percentage The female students The male students Total Source. The research of the author, Statistical analysis of the age structure of respondents identified two categories. The first category consists of primary school students aged years (33.7%, N = 33), the second category consists of students in the years (66, 3%, N = 65)

189 Table 2. The age structure of subjects Age Frequency Percentage Valid percentage The cumulative percentage From From ,3 66, Total Source. The research of the author DATA PROCESSING In this study, a total of 98 questionnaires was collected and processed. Processing of the results was performed using the statistical functions within the computer program Statistica for Windows. THE THEORETICAL APPROACH TO INFORMATION LITERACY - A BRIEF OVERVIEW OF THE ADVANTAGES AND DISADVANTAGES Špirenec (2005 : 17-18), states that the teacher is no longer the sole provider of information. He integrates various sources into the learning process to encourage the following skills: accessing a variety of educational resources without the intervention of teachers selection and analysis of sources the use of resources for different purposes management of information use of knowledge centers such as libraries, museums and archives The term covers a wide range of sources of information carriers such as sources on paper, computer materials, network resources (online courses, conferences), mixed media (audio, video, slides, TV), etc. The beginnings of communication sciences can be identified in the early discussions on the appearance and meaning of the periodic press, sometime in the 17th century. Linguists, lawyers, historians, moralists discussed the new phenomenon that has received increasing importance in people s lives. In Europe in the sixties of the 20th century human sciences are mainly interdisciplinary engaged in media and communication media. Without interfering too much in history, in this study, and in this particular case, however, information literacy of students will be discussed, and in this connection the communication processes that take place using a new kind of media. Tomić (2003 : 209). Clarifies the word Cyberspace, that came in daily use as a coin from the science fiction novel Neuromancer W. Gibson, from It can be compared to the land of Oz, with the difference, that besides the great wizard and a little girl from Kansas who have exclusive experience of Oz, cyberspace receives all interested underneath its wing to venture into the world of virtual reality, enabled by computer technology. Cyberspace is actually a artificially created environment, created by the computers. Cyberspace is an artificial, virtual reality that is created and reproduced by computer systems Perhaps the very study of information literacy in students is an opportunity to pause and consider, if children are not given too much momentum and if it is not the time to set certain boundaries to them who are only formed in the figures in that endless world of virtual reality. Špiranec and Banek (2008 : 23) further state that the information literate persons are defined as: those who have learned how to learn because they know how knowledge is organized, how to find information and how to use them in a completely understandable way. The acquisition of generic competencies allows the student: to be aware of the information needs, to recognize information that can solve the problem, to find the necessary information, to value the information, to organize the information, to effectively use the information We need to distinguish computer literacy from information literacy. Under the term literacy we understand the use of computers, hardware and software, networks and applications. Information literacy - is focused on content that is transferred with technology

190 Aparac ( ) argues in the article Informational sciences that when talking about the impact of computers and telecommunications on information activities, it is necessary to highlight the emergence of a number of new organizational, political, legal, ethical and economic problems caused by computerized and networked systems. But on the other hand, he indicates the unjustified neglect of the philosophical, epistemological, linguistic and similar problems in the field of social and human relations. SOCIAL AND PSYCHOLOGICAL IMPLICATIONS OF THE VIRTUAL SPACE Tomić, (2003 : ) by explaining the differences between the Internet and other audiovisual media, says that unlike television that broadcasts its messages to a passive and isolated audience, the Internet involves interaction, and depends directly on the user. Since the common sources of information and social cooperation constitute the conditions of successful communication, the defenders of the new technology believe that it is the internet the link that will allow for the reintegration of society, seriously weakened by the influence of television. Pointing to the fact that cyberspace is encouraging the formation of virtual communities, freed of national or geographical units, they see the Internet in the true sense of the word renaissance free speech. It can often be heard that we live in a civilization where there is more information and less and less sense. This can be explained in a way that the information is not able to compensate for the loss of meaning. Despite increasing IT network that multiplies the contents, deterioration of meaning occurs more rapidly since its re-injection. Instead to creates communication, information is exhausted by staging the communication. Instead of producing meaning, it exhausts itself in the staging of sense. Each participant of virtual communication should be aware of the dangers that such communication can have. Experts warn of the dangers of everyday virtual communication, especially for minors. Parents know that the child has access to the Internet, but do not really know what the child does on the internet and which sites it visits. Recently ( ) the portals come out with interesting data that confirm the aforementioned thesis. Facebook has 276,220 users in Croatia between the ages of 13 and 17. The only problem is that in this age group in Croatia only 250,000 are children. This means that many of them, at least 25,000, are younger than thirteen years and have falsely presented themselves. According to the rules of Facebook, the minimum age to participate in this social network is 13 years old. However, there is no system of quality control, so it is enough that a child of any age fakes its date of birth and creates a profile with no problem. According to the official results of a study ( ) in Croatia, as many as 18% of juveniles shall contact unknown people and give them their most intimate details. THE RESULTS OF THE STUDY There is a total of 76 information literate children covered by the sample, which represents 77.6% of the studied population Table 3. Information literate children Frequency Percentage Valid percentage The cumulative percentage The information literate The information illiterate Total Source. The research of the author The study found that the information literate children on the population of members of the City Library is somewhat more at the age of years, 57.9% (N = 44) as well as was expected. Younger children still have limited access to the Internet and less need for it. Table 4. The information (i)literate persons by age structure Information literate Frequency Percentage Valid percentage The cumulative percentage From From Information iliterate From From Total 98 Source. The research of the author

191 Information written in a high percentage, 67.1% (N = 51), also read books and do required reading on the Internet. Table 5. Percentage of doing required reading on internet Frequency Percentage Valid percentage The cumulative Doing required reading over the internet percentage Not doing required reading over the internet Total Source. The research of the author CONCLUSIONS Internet is present in almost every home because life without a personal computer connected to the Internet is almost unimaginable. It is not surprising that socialization through social networks has today become a phenomenon that has spread across the world. On the Internet you can find almost everything that the students are interested in, so it is no surprise that many of them read books and and do required reading across the web. With the arrival of new media, communication and communication processes began to change. The truth is that today people spend a lot of time on the computer. And although virtual communication has its advantages, some of which are contacts with people dear to us that we do not see often, it is impossible to ignore the negative aspects of virtual communication. In a sea of virtual identity is very easy to lose track between virtual and actual reality. In virtual reality, anyone can choose an identity that he/she pleases, to become the person they want. With that we change the default settings that apply in communication face-to-face, where a person stands in front of us, and we ourselves do the selection based on what we see and how we perceive the person next to us. People are often not aware of the dangers of such communication. Here I particularly think of the minors that often approach various sites and social networks, and without even reading the privacy policy, leaving their private information visible to everyone and coming into contact with complete strangers. Most parents know that their children visit various sites, but they do not know what they do or what their children engage in on those sites. A large number of young people in our study considers to be information literate, just because they know to use the social networking portals and visits sites to help them in their education. So with as little effort and time they acquire the necessary data, without checking their relevance. Although it is difficult to predict how the world of social networks and information literacy will look like in five or ten years, one thing is certain - the type of social interaction and communication and the provision of data which now serves humanity will not disappear. In the sea of all the relevant information that are offered to us, only relevant information lost its value somewhere along the way. We are often bombarded with insignificant information, and less instructive, practical information that we can use in life. We need to ask ourselves just how good is the fact that the world is becoming a global village. A quick and easy obtaining of information is often not the best way, and children need to be educated in that direction. Another thing to be mentioned when it comes to virtual communication, and that is alienating people from one another. Although it seems that by using virtual communication and social networks we have become more informed and smarter, the fact is that the virtual world is not and will never be able to replace human contact. And finally, we should not neglect the value of written material, which is stored on the shelves of libraries. No matter how much you are information literate and how skillfully we use the browsers on the Internet, a librarian and a book that he offers with its human touch from the shelves can undoubtedly be of great help. Aparac, T. ( ). Information sciences: basic concepts and problems < text/iztkp.htm> ( ). ( ). ( ). ( ). drzavnom-odvjetnistvu-clanak ( ). Literature

192 Špiranec, S. ( 2005 ). Obrazovanje korisnika u visokoškolskim knjižnicama: novi pristupi u mrežnom okruženju (User education in academic libraries: new approaches in electronic environment), Master thesis, mentor, Lasić-Lazić, Jadranka, Zagreb. University of Zagreb, Faculty of Humanities. Špiranec, S. Banek-Zorica, M. (2008). Informacijska pismenost teorijski okviri i polazišta (Information literacy: theoretical framework and starting points), Zagreb: Department of Information Studies. Tomić, Z. ( 2003 ). Communicology. Beograd: Čigoja štampa. Consulted literature Basili, C. ( 2008 ). Theorems of Information Literacy // Informaciona pismenost i doživotno učenje/uredili Vraneš,A. Marković,LJ. Aleksander. G. Beograd: Filološki fakultet Univerziteta Bibliotekarsko društvo Srbije: Emporija univerzitet, Castells, M.( 2000 ). The Rise of the Network Society. Zagreb. Golden marketing, Dizdar, S. ( 11. i 12. April 2008, (plenary papers). Information Literacy and Lifelong Learning // II Counseling of higher education implementation of the Bologna principles at the University of Sarajevo, Sarajevo ( ). Information Literacy Competency Standards for Higher Education available at: informationliteracycompetency. Lončar Vicković, S., Dolaček Alek, Z. ( 2009 ). The learning outcomes manual for university teachers. Osijek. University of Josip Juraj Strossmayer. available at: ( ) < uploads/49ishodi%20ucenja_prirucnik.pdf >. Lasić-Lazić, J., Špiranec, S., Banek Zorica, M., ( 2011). Standardizacija u području informacijske pismenosti: između iluzije i potrebe (Standardization in the Information Literacy Domain : Between Necessity and Illusion) / U: Standardization and quality of library services / ( pgs ). [Conference organizer Library Association of Serbia]. -Beograd: Library Association of Serbia. Laszlo, M., Lasić-Lazić, J. ( 2011 ). Measures of information (il)literacy/: Standardization and quality of library services, ( pgs )./ [Conference organizer Library Association of Serbia]. -Beograd : Library Association of Serbia. Prensky, M. (February, volume V 2005). Digital Natives, Digital Immigrants. Do they really think differently? Edupoint. Available at: < Rašidović, B. E. ( 2011). Information literacy and academic libraries-user education, Model of the University of Sarajevo. Sarajevo, Faculty of Humanities. Secker, M. A humanistic approach to information literacy training : the programme at the Commonwealth Scientific and Industrial Research Organisation (CSIRO), Rendel J. M. ( ). Rockhampton, Laboratory, < > TESE (2009). The thesaurus for education systems in Europe - edition. Available at tese_en.php (downloaded ). References Špiranec, S.( 2005 ). Obrazovanje korisnika u visokoškolskim knjižnicama: novi pristupi u mrežnom okruženju (User education in academic libraries: new approaches in electronic environment), Master thesis, mentor, Lasić-Lazić, Jadranka, Zagreb.University of Zagreb, Faculty of Humanities. Špiranec, S., Banek-Zorica, M. ( 2008 ). Informacijska pismenost teorijski okviri i polazišta (Information literacy : theoretical framework and starting points), (pg. 23 ). Zagreb: Department of Information Studies. Tomić, Z. ( 2003 ). Communicology ( pgs ,218). Beograd, Čigoja štampa. Aparac, T. ( ). Information sciences: basic concepts and problems < iztkp.htm>. ( ). < >. ( ).< Internet

193 UDK: (100) 502.7(100) UTJECAJ UNESCO-a NA UNAPRJEDENJE KULTURNOG TURIZMA OČUVANJEM KULTURNE BAŠTINE Mr. sc. Deša Karamehmedović SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: desa969@gmail.com SAŽETAK: Internetskim istraživanjem relevantne dokumentacije te istraživanjem znanstvene literature može se reći da UNESCO utječe na unaprjeđenje kulturnog turizma vlastitim inicijativama od kojih su najznačajnije: uspostava lista baštine svjetskog značaja, projekti kojima se financira zaštita i očuvanje kulture baštine te projekti kulturnih itinerera. Upis na listu predstavlja kulturno vrjednovanje najvišeg stupnja te omogućava UNES- CO-vu stručnu i financijsku pomoć. Istraživanjem znanstvene literature ustanovljeno je da su ponešto istražena područja kvantitativnog doprinosa upisa na svjetsku listu kulturne baštine (broj posjetitelja, potrošnja, prihod), no ne i kvalitativna (motivacija, zadovoljstvo, doživljaj). Projekti koje inicira i provodi UNESCO usmjereni su prema zaštiti kulturnog lokaliteta te prema smanjenju siromaštva i nejednakosti među regijama. Ključne riječi: UNESCO, kulturna baština, kulturni turizam, projekti 385

194 ABSTRACT: This paper reports on the findings of a study of the influence of UNESCO on the culutral tourism through maintanance of the cultural heritage. Main research was primary Internet research of the relevant documents, conventions, charters etc. on the UNESCO and specialized organisations and institutions web sites. Key findings are: UNESCO influence on the cultural tourism through maintanance of the cultural heritage on various ways and the most signifcant ones are: World Heritage List, projects for maintanance oft he cultural heritage and projects of the cultural routes. Enlisted on the WHL represents the most important culural valuation and the financial and professional help by UNESCO. The research of the scientific touristic literature shows that some studies have been done about qantitative values of being on the WHL list (number of visitors, tourist consumption and receipts). The qalitative side (motivations, satisfaction, experience of visit) haven t been done. All UNESCO projects are focused on the maintanance of the cultural site, decrease of poverty and imbalance of the regions. Key words: UNESCO, cultural heritage, cultural tourism, projects Uobičajeno se u znanstvenoj literaturi ali i percepciji turista baština povezuje s kulturom u kojoj je nastala, a to ujedno znači i s točno određenim fizičkim mjestom. Za razliku od nematerijalne i pokretne materijalne baštine koja se može razgledati, poslušati, osjetiti i van svog domicila (putujuće izložbe, sajmovi, glazbeno stvaralaštvo i sl.), za doživjeti nepokretnu materijalnu baštinu na turistički način potrebno je doputovati na lokalitet gdje se ona nalazi. Svako putovanje koje za cilj ima posjetiti upravo kulturnu baštinu ili je motivirano kulturnim razlozima proizašlim iz vlastita habitusa uobičajeno se naziva kulturnim turizmom. Aktivnostima kulturnog turizma, prvenstveno nekontroliranim turističkim korištenjem, baština se oštećuje, a lokalnom stanovništvu se umanjuje kvaliteta života. No, s druge strane upravo kroz kulturni turizam baština postiže svoj najveći vizibilitet i prihoduje sredstva za očuvanje. Za ovaj rad se postavilo nekoliko istraživačkih pitanja. Glavni cilj rada je bio istražiti i saznati koje su najvažnije globalne inicijative kojim UNESCO utječe na unaprjeđenje kulturnog turizma? Zašto je važno biti na listi svjetske kulturne baštine i što ona predstavlja? Postoje li kvantitativni pokazatelji utjecaja upisa na listu svjetske baštine na turizam u destinaciji? Koja je uloga projekata usmjerenih na zaštitu i očuvanje kulturnog dobra/lokaliteta? Što kulturne rute donose kulturnoj baštini, što lokalitetima, a što kulturnom turizmu? Koji su istraživački zadaci koje postavljaju pred sebe znanstvenici pri istraživanju UNESCO-va utjecaja na kulturni turizam? Kakva je struktura tih informacija? Za dobivanje relevantnih odgovora provedeno je istraživanje za stolom i to primarno internetsko istraživanje službene dokumentacije, zakonodavstva i ostalih relevantnih portala te pregled znanstvene turističke literature. Većina znanstvenih istraživanja, strateških dokumenata i odrednica za očuvanje kulturne baštine te za unaprjeđenje kulturnog turizma je usmjereno prema statičkoj kulturnoj baštini. Dobrodošlo bi da se na rad naslone radovi koji donose rezultate istraživanja motivacije za posjet upravo mjestima koja su na listama svjetske zaštićene baštine. 1. UVOD 2. KULTURNI TURIZAM U KONTEKSTU PROMJENA NA TURISTIČKOM TRŽIŠTU Kulturni turizam je najpropulzivnija vrsta selektivnog turizma koja turističkim destinacijama donosi dugoročnu konkurentsku prednost te omogućava bolje pozicioniranje destinacije

195 na turističkom tržištu. Definira se kao posjete osoba izvan mjesta njihova stalnog boravka motivirane u cijelosti ili djelomično interesom za povijest, umjetnost, baštinu ili stil života lokaliteta, regije, zemlje. Tom definicijom kultura obuhvaća i materijalnu dimenziju muzeje, galerije, koncerte, kazalište, spomenike i povijesne lokalitete ali i nematerijalnu dimenziju običaje, tradicije, obrte, vještine. (Strategija razvoja kulturnog turizma Hrvatske: 2003) Svjetska turistička organizacija je donijela prvu definiciju kulturnog turizma po kojoj se svaka vrsta turizma može smatrati kulturnim turizmom jer zadovoljava ljudsku potrebu za različitošću, nastojeći da se podigne vlastiti kulturni nivo, a koji potiče nova saznanja, iskustva i susrete. (Richards: 2007) Potreba za upoznavanjem drugih kultura uvijek je bila motivacija za putovanjem već od doba starih Rimljana preko Grand Toura do današnjih dana. Upoznavanjem drugih kultura nadograđuje se vlastita kultura tako da svako turističko putovanje motivirano kulturom predstavlja vrstu obrazovanja. Trendovi u turizmu kao što su promjenljivi gospodarski uvjeti, promjene u demografskim kretanjima (dulji životni vijek, migracije i sl.), drukčija preraspodjela dohotka i slobodnog vremena, promjene životnog stila, lakša prometna dostupnost uz opći napredak tehnologije te brži načini informiranja održavaju se i na kulturni turizam. Jedan od najvažnijih trendova, kad je riječ o kulturnom turizmu, predstavlja izmijenjeno ponašanje potrošača i njegovo ponašanje koje vodi povećanju diferencijacije potražnje. Turist današnjice cijeni izvornost i originalnost ponuđenog, želi vidjeti nešto posebno, inovativno, jedinstveno, ima potrebu upoznati umjetnost i arhitekturu, steći nove utiske, posjetiti kulturne atrakcije i pri tom se osjećati sigurno, opušteno i ugodno. Boravak u drugom gradu, mjestu, destinaciji donosi novo iskustvo, upoznavanje nove kulture i novih običaja te na određeni način bogati i oplemenjuje samog turistu. Ta druga kultura će biti shvatljivija ukoliko je bliža osobnoj kulturi turista, a manje shvatljiva što je dalje od osobne kulture turista. Stoga kulturni turizam na strani potražnje (McKercher i Du Cross: 2002) ima prvenstveno svjesnog kulturnog turista i kulturnog turista koji razgleda, a na strani ponude su sve kulturne atrakcije. Kulturni turist je individualni turist, većeg obrazovanja i većih platežnih mogućnosti koji se informira i vrši rezervacije preko interneta, turist koji želi aktivan odmor i novo iskustvo ali i donosi nova saznanja. Danas postoji mnogo podvrsta kulturnog turizma kroz koje se pokušava klasificirati kulturne turiste prema njihovoj motivaciji, interesima, iskustvu ili aktivnostima u koje su bili uključeni. (Stylianou-Lambert: 2011) Obzirom na izneseno treba znati da se znanstvena literatura zadnjih desetak godina dijelom usmjerila i prema definiranju baštinskog turizma kao podvrste kulturnog turizma. Drugi dio znanstvenih teoretičara je usvojilo baštinski turizam kao posebnu vrstu selektivnog turizma jer se potražnja može iskazati kvantitativno kroz ostvareni turistički promet. Isti podrazumijeva brojčane pokazatelje broja posjetitelja kulturnoj baštini i turističke potrošnje. Pitanja stavova i motivacije, iako postoje, upitne su relevantnosti zbog prirode samih istraživanja u društvenim znanostima. Kao dio ukupne potražnje i potrošnje baštinski turizam se zbog svojih mjerljivih podataka može nazvati vrstom selektivnog turizma. Dakako, ovakva formulacija je primjenljiva samo u zemljama gdje se takvi, kvantitativni podaci, mogu dobiti. (Karamehmedović, 2011). Slijedom navedenog potrebno je ukazati na neka istraživanja kulturnog (baštinskog) turizma. 1 Prema Tomas istraživanju kulturnog turizma provedenom u Republici Hrvatskoj 2008., za 26,4% posjetitelja upravo je posjet kulturnoj atrakciji ili događanjima glavni razlog putovanja. (Marušić i Tomljenović: 2010, 4) Istraživanje VisitBritain iznosi podatak iz o pet milijuna posjetitelja Velike Britanije koji posjećuju kraljevsku graditeljsku baštinu. Radi se o 60% posjetitelja u ukupnom broju. Posjet kraljevskoj graditeljskoj baštini je treća po redu aktivnost koja se poduzima prilikom posjete Velikoj Britaniji. (Cultural heritage: 2010, 3) 2 Prema istraživanju CADW-a, krovne organizacije za očuvanje graditeljskog nasljeđa u pokrajini Wales od ukupno devet milijuna posjetitelja Walesa tj. 11% je posjetilo njihove objekte. (Visits to tourist attractions: 2008) 3 Ukupna zarada od tih posjeta bila je oko 4 milijuna funti ili 3,74 funte per capita. Zarada iznosi 23,32% od ukupne zarade od turizma Walesa Zbog prirode ovog rada, kojem nije namjera baviti se dubljom analizom definiranja kulturnog i baštinskog turizma, koristit će se izraz kulturni turizam. 2. Cultural heritage, (2009) VisitBritain. %26%20Heritage%20Topic%20Profile%20Cultural%20Heritage_tcm pdf ( ). 3. Visits to tourist attractions 2008., (2009) VisitWales. ( )

196 (Karamehmedović: 2011, 46) Prema istraživanju Eurobarometra, provedenom na ispitanika u Europskoj Uniji 2008., baština ima utjecaj na izbor destinacije za 24% ispitanika. (Survey on the attitudes of Europeans towards tourism: 2008, 7) 4 Globalni rast potražnje stimuliran je od strane nekoliko čimbenika: porast interesa za kulturom, posebno kao pokazateljem identiteta i različitosti u vrijeme globalizacije, porast razine kulturnog kapitala, stimuliranog porastom razine obrazovanja, starenje populacije u razvijenim regijama, postmoderni potrošački stilovi koji ističu osobni razvoj, a ne materijalizam, želja za direktnim oblicima iskustva (life seeing radije nego sightseeing), porast važnosti nematerijalne kulture te uloge imidža i atmosfere, povećana mobilnost koja kreira lakši pristup drugim kulturama. (The Impact of Culture on Creativity: 2009, 19-20) 5 Porast turističkih kretanja prati porast potražnje za kulturno-turističkim proizvodima koji se većinom temelje na kulturnim resursima u destinaciji. Kulturni resursi u destinaciji obuhvaćaju svu ponudu čiji je bazni element zasnovan na kulturi, bilo da se radi o baštini, kulturno-umjetničkim događajima ili posjeti kulturnim atraktivnostima. Sve veći broj gradova i turističkih lokaliteta diljem svijeta svoje razvojne strategije temelje na kulturnoj baštini. Tradicionalna kulturna ponuda u vidu posjete muzejima i galerijama, obilasku graditeljske baštine ili pak posjete nekom tradicionalnom zabavnom ili gastroenološkom događaju nisu dovoljne. Prilagodba promjenama na sve zahtjevnijem turističkom tržištu treba biti brza i učinkovita. Kreiraju se novi turistički i kulturni proizvodi, ukupna turistička ponuda se oplemenjuje i razvija, destinacija teži kvaliteti ukupne ponude. Pri tom, kad je riječ o kulturnim resursima, s jedne 4. Survey on the attitudes of Europeans towards tourism, (2008) Analytical report, Eurobarometar za Europsku komisiju, The Gallup organisation, Mađarska flash/fl_258_en.pdf ( ) 5. The Impact of Culture on Creativity, (2009) European Commision. ( ) strane se trebaju zadovoljiti postulati njihove održivost, a s duge strane je potrebno zadovoljiti želje i potrebe sve zahtjevnijeg svjetskog putnika. Na globalnom turističkom tržištu su sve popularnije: Atrakcije koje predstavljaju jedinstvenu cjelinu s određenom tematikom (npr. Disneyland, Gardaland ili Eurodisney). Kulturno-povijesni događaji kreirani prema temama (kulturne rute, stare srednjovjekovne svečanosti, rekonstrukcije povijesnih bitki, ruralnog života i sl.). Prikazi autentičnog načina života marginaliziranih skupina (Aborđina u Australiji ili skupina koji su preživjeli Apartheid u Južnoj Africi). Autentičan život u neobičnim manjim lokaliziranim područjima (kineskih kvartova u gradovima, male Indije ili svakodnevni život u selima Norveške). Novi život u bivšim socijalističkim zemljama Istočnog bloka, pitanja edukacije, politike, vjerska pitanja, ali i interes za život u prošlom sistemu, poredbe i razmišljanja kao i uporaba Interneta i stavovi o zapadnim zemljama. Alternativna kultura, veliki kulturni događaji (posjeti izložbama velikana slikarstva, otvaranjima muzeja, velikim opernim i inim glazbenim svečanostima, globalno zanimljivi techno i rave partiji i sl.). Mondena filmska, dizajnerska, jet-setterska i slična događanja koja okupljaju poznate osobe iz javnog i društvenog života. U skladu s navedenim potka na kojoj počiva, na kojoj se razvija i koja garantira održivost kulturnog turizma je upravo očuvana kulturna baština. Onaj dio kulturne baštine koji nema turističku atraktivnost ili se ona ne može postići neće biti privlačna posjetitelju. Kulturna baština koja ne privlači na sebe potražnju pa samim tim ne ostvaruje ni kakav-takav ekonomski učinak nije društveno vrjednovana. Društvena vrijednost kulturne baštine gotovo je identična ekonomskoj vrijednosti koja se ostvaruje njenim korištenjem. Baština koja nije društveno vrjednovana je osuđena na potpuno nestajanje. Ekonomsko korištenje kulturne baštine treba voditi u pravcu njene održivosti. Održivost baštine omogućava upravo njena adekvatna namjena

197 pod kojom se smatra i korištenje za potrebe turizma. Temelj za sve aktivnosti u svezi baštine, pa tako i za njenu turističku uporabu, je njeno kulturno vrjednovanje koje se postiže priznavanjem statusa kulturnog dobra. Što je status zaštite kulturnog dobra veći to je i njegova pozicija na bilo kom, pa tako i turističkom, tržištu bolja. 3. UNAPRJEDENJE KULTURNOG TURIZMA KROZ UNESCO-ve PROJEKTE Status kulturnog vrjednovanja kulturne baštine varira u rasponu od lokalnog evidentiranja, preko statusa kulturnog dobra nacionalne vrijednosti do najvišeg oblika kulturnog vrjednovanja koje predstavlja oznaka zaštićene svjetske kulturne baštine. Nositelji ove oznake su sva kulturna dobra koja se nalaze na listama svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a. 6 Oznaka UNE- SCO-a omogućava bolje pozicioniranje ne samo nositelja oznake kao pojedinačnog kulturnog dobra nego čitavog lokaliteta. No, iako u slučaju atrakcija koje su pod zaštitom UNESCO-a turiste privlači znak više nego sama atrakcija (MacCannell: 1999, 109), ovim lokalitetima se treba posvetiti posebna pozornost. UNESCO propisuje kao obvezu za sva dobra/ lokalitete pod njihovom zaštitom izradu i implementaciju plana upravljanja. Glavni zadatak UNESCO-a u svezi kulture baštine je njena zaštita i očuvanje te revitalizacija koja će stvoriti uvjete za korištenje. Uporaba kulturne baštine u konačnici vodi razvoju lokaliteta i povećanju životnog standarda lokalnog stanovništva. Stoga se mnogobrojnom zakonskom regulativom nastoji proklamirati očuvanje arhitektonskog naslijeđa kao dijela naslijeđa čovječanstva koji teži za kompromisom između prošlosti i sadašnjosti te se ističe potreba prilagodbe povijesnih objekata i urbanističkih cjelina suvremenim uvjetima života. Preferira se zaštita urbanih i ruralnih arhitektonskih cjelina u odnosu na pojedinačni spomenik i naglašava se važnost prostornog i urbanističkog planiranja. Propisuje se i zahtijeva sustavna zaštita spomenika u njihovoj potpunoj autentičnosti. Navedeno se iščitava iz najvažnijih konvencija koje je donio UNESCO kao glavna međunarodna organizacija u području kulturne baštine: 7 6. United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization UNESCO - Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu 7. ( ) Konvencija o zaštititi kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, Konvencija o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara, Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, Pariz, Univerzalna deklaracija UNESCO -a o kulturnoj raznolikosti, Konvencija o zaštiti podvodne kulturne baštine, Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, Konvencija o zaštiti raznolikosti kulturnog sadržaja i umjetničkog izričaja, Iako su navedene konvencije usmjerene prvenstveno u pravcu zaštite i očuvanja kulturne baštine, UNESCO ima veliki utjecaj na razvoj kulturnog turizma jer sustavno prati i razvija programe kulture i kulturne baštine diljem svijeta. (Jeliničić: 2008, 10). U kulturno-turističkom području ICOMOS, 8 kao savjetodavno tijelo UNESCO-a i WHC 9 -a, za pojedina pitanja djeluje preko svog Međunarodnog odbora za kulturne itinerere i Međunarodnog znanstvenog odbora za kulturni turizam. Kulturni turizam i izazovi zaštite teme su mnogih znanstvenih skupova posebno u ovom stoljeću. Sagledava se utjecaj kulturnog turizma na kulturnu baštinu, duh i život mjesta te na pitanja održivosti baštine, lokaliteta pa i samog kulturnog turizma. Najvažniji dokumenti za kulturni turizam su ICO- MOS-ove povelje: Povelja o kulturnom turizmu iz 1976., koja predstavlja prvi dokument o kulturnom turizmu, te Povelja kulturnog turizma iz gdje se posebno ističe važnost upravljanja turizmom na lokalitetima od značaja za kulturnu baštinu. Zadnja važna povelja ICOMOS-a je Povelja o kulturnim rutama donesena u Quebecu, Kanada. Ovom poveljom i same kulturne rute ulaze u kategoriju kulturnog dobra. Iako su rute definirane u smislu terminologije, osnovnih postavki i metodologije, sam koncept je i dalje predmetom daljih klasifikacija i eksplikacije International Council on Monuments and Sites ICOMOS - Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline graditeljske baštine. 9. UNESCO World heritage centre WTC UNESCO-v centar za baštinu. 10. The ICOMOS charter on cultural routes, (2008) charters/culturalroutes_e.pdf ( )

198 3.1. Važnije UNESCO-ve globalne inicijative Koncept kulturnog turizma danas je prepoznat kao jedan od najperspektivnijih u planiranju razvoja područja s velikim kulturnim i prirodnim potencijalima, a u tome posebno mjesto zauzimaju kulturna dobra koja se nalaze na popisu svjetske baštine. UNESCO-v Odjel materijalne baštine u Parizu vodi Listu svjetske baštine i Listu ugrožene svjetske baštine. Na Listi svjetske baštine posebno se evidentira prirodna baština, kulturna baština i kulturni krajolici. Na listama svjetske baštine nalaze se i kulturni krajolici koji predstavljaju spoj prirodne i kulturne baštine, a mogu biti: definirani krajolik namjerno dizajniran i kreiran ljudskim djelovanjem, organski razvijen krajolik koji ima dvije potkategorije: fosilna područja i kontinuirani krajolik, i asocijativni krajolik, tj. krajolik povezan s nekim aspektima nematerijalne baštine. Danas se na ovim listama nalazi 759 kulturnih dobara i 29 kulturnih krajolika, a na listu su uključena dobra iz 160 zemalja. Nakon prihvaćanja Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine uspostavljene su i liste reprezentativne nematerijalne kulturne baštine čovječanstva te nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita. Osim navedenog postoje i Lista sjećanja svijeta i Lista velikih obljetnica. ICOMOS ima i ulogu savjetnika Odbora svjetske baštine i UNESCO-a o nominaciji novih lokaliteta koji kandidiraju za upis na Listu svjetske baštine. (Jelinčić: 2008, 161) Centar za baštinu u Parizu proučava i priprema prijedloge za nove nominacije. Postoje razmišljanja da nositi oznaku svjetske baštine ima samo simboličko značenje no biti predstavnik na jednoj od navedenih lista podrazumijeva financijsku i stručnu pomoć, posebno u trenucima kad se uslijed ratnih razaranja ili prirodnih katastrofa za to ukaže potreba. 11 UNESCO pokreće mnoge projekte koji obuhvaćaju pitanja kulturnih prostora gdje postoji koncentracija tradicijskih kulturnih aktivnosti; tradicijskih oblika kulturnog izražaja; projekte koji se odnose na osobe koje na najvišem stupnju utjelovljuju vještine i tehnike koje su potrebne za kreiranje odabranih aspekata kulturnog života i naroda i kontinuirane egzistencije njihove materijalne baštine (Jelinčić: 2008, 95); projekte koji se odnose na proučavanje svjetskih jezika; projekte vezane za glazbu, ples kao i potporu festivalima i koncertima koji 11 UNESCO se angažirao na primjeni Konvencije o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba u Domovinskom ratu na području Dubrovnika. Potvrdio je svoju podršku i vlastitom nazočnošću, pomažući lokalnim i državnim vlastima pri ustanovljenju i provođenju interventnih mjera za očuvanje spomeničke baštine Grada. U suradnji s državnim i lokalnim ustanovama uključenim u obnovu Dubrovnika, UNESCO je pripremio plan zaštite spomeničke baštine Dubrovnika oštećene u ratu i promoviraju tradicijsku glazbu. UNESCO-vi programi promicanja nematerijalne baštine uključuju: Proglašenje remek djela usmene i nematerijalne baštine čovječanstva, Živuća ljudska blaga, Ugroženi jezici i Tradicionalna glazba svijeta. UNESCO razvija i tematske itinerere za kulturni turizam u suradnji sa Svjetskom turističkom organizacijom, a glavni projekt je Kulturni turizam i održivi razvoj. U sklopu ovog projekta realizirane su mnoge kulture rute. Najvažnija ruta Silk Road, revitalizacija putova Marka Pola, predstavlja most između istoka i zapada. Ona jača ekonomiju Azije i Srednjeg istoka i povećava broj međunarodnih putovanja; otvaraju se nove destinacije, poboljšava se povezanost transnacionalnom željeznicom i otvaraju se nove zračne linije, povećava se dostupnost interneta i uloga društvenih medija. Ova ruta predstavlja izmjenu dijaloga, umjetnosti, ideja i tehnologije. Jesus Christ Route je kulturni itinerer na teritoriju Palestine. Rutom se htjelo mobilizirati religijske, kulturne i prirodne datosti tog područja. Cilj je bio stvoriti uvjete za poboljšanje lokalnih kapaciteta i znanja, lokalne ekonomije i infrastrukture, povećati demokratičnost upravljanja na lokalnoj razini i multi-sektorsku suradnju te potaknuti kulturno stvaralaštvo. Ova kulturna ruta se nalazi na listi kandidata za svjetsku zaštićenu baštinu. Kulturna ruta Putovima robova prolazi centralnom i sjevernom Afrikom u duljini od km, a predstavlja sjećanje na nasilni odvod domicilnog stanovništva u ropstvo. I danas se duž rute nalazi mnoštvo utvrda i povijesnih nastambi koje podsjećaju na ovo mračno razdoblje afričke povijesti. Namjera ove rute nije samo zaštititi ove građevine nego i intenzivirati istraživanja na tu temu, dokumentirati sjećanja na taj period te zaštiti kulturnu baštinu i tradicijske vrijednosti zajednica koje žive duž rute. Projekt Developing a Handcraft Route for Central America je kulturna ruta započeta u Masaya, Nicaragu u Južnoj Americi. Ovom rutom revitaliziran je lokalni tradicionalni obrt s ciljem razvoja održivog turizma, a da bi se smanjilo siromaštvo u ovom dijelu svijeta. Aktivnosti su zahtijevale suradnju svih u zajednici, mapiranje rute s naglaskom na konkretnim aktivnostima koje će se poduzeti u pravcu održivosti te prijenos znanja profesionalaca u turizmu na lokalno stanovništvo. (Tourism, Culture and Sustainable Development: 2006) Tourism, Culture and Sustainable Development, UNESCO, org/images/0014/001475/147578e.pdf ( )

199 Turističko gospodarskom valorizacijom kulturne baštine na kulturnim rutama postiže se: jačanje kulturnog i turističkog razvoja regija, obogaćivanje turističke ponude područja, popularizacija kulturnih vrijednosti mjesta uz rutu, povećanje poštovanja raznolikosti kultura, jačanje privlačnosti i konkurentnosti, bolja zaštita i očuvanje kulturne baštine, povećava se vizibilitet kulturne baštine, obnavljaju su tradicionalni obrti i vještine, prezentacijom i publiciranjem stručnih i znanstvenih studija i drugih tiskanih materijala educira se i podiže se svijest među lokalnim stanovništvom o važnosti baštine za društvo, povećava se kvaliteta življenja na područjima kojima rute prolaze, stvara se sinergija za korist i baštine i lokalnog stanovništva. (Karamehmedović: 2013) 3.2. PRIMJERI DOBRE PRAKSE TURISTIČKE VALORIZACIJE KULTURE BAŠTINE POD ZAŠTITOM UNESCO-A IZ ZNANSTVENE LITERATURE Od godine i prvih dvanaest kulturnih i prirodnih dobara upisanih na listu svjetski zaštićene baštine te pojave masovnog turizma 80-ih godina prošlog stoljeća je prošlo mnogo godina, a još uvijek nema mnogo znanstvene literature koja je proučavala ulogu UNESCO-a u povećanju turističkog korištenja kulturne baštine koja nosi njegovu oznaku. Prvi radovi sramežljivo su se pojavili krajem prošlog stoljeća. Zadnjih desetak godina bilježi se povećan broj istraživanja na tu temu. Istraživanja za potrebe tih radova su uglavnom bila usmjerena prema istraživanju turističke potražnje: broja posjetitelja dobru/ lokalitetu pod zaštitom i prihodu što se ostvaruje od korištenja tog dobra. Riječ je o povećanom broju dolazaka u čitavu destinaciju te s tim u vezi povećanih prihoda. Neka od tih istraživanja navode se u nastavku. Kompleks hramova Angkor Wat u Kambodži je na listi zaštićenih kulturnih dobara svijeta od Upravo zahvaljujući upisu na Listu od i tadašnjih međunarodnih posjetitelja broj se podigao na gotovo posjetitelja (prema podacima tamošnjeg ministarstva turizma) što je povećanje do nevjerojatnih 8 000%. UNESCO je donio i okvirni program za ovo područje koje je išlo u dva smjera. Jedan dio programa je obuhvaćao restauratorske i konzervatorske radove na samim hramovima, a drugi je bio razrada socioekonomskog oporavka Kambodže, uništene ratnim razaranjima već od 60-ih godina prošlog stoljeća. Kambodža se 90-ih našla na cesti oporavka nakon perioda kojeg je okarakterizirao genocid, građanski rat i više od desetljeća Vijetnamske okupacije. U tom oporavku upravo je hramski kompleks Angkor Wat, uz pomoć međunarodnih institucija, odigrao važniju ulogu. Danas je u funkciji turizma i 150 km duga kulturna ruta oko hramova Angkor Wata. (Winter: 2007) U Lijiangu, gradu smještenom na platou Tibeta koji je pod zaštitom UNESCO-a, najveći se turistički bum dogodio nakon njegova upisa na Listu svjetske kulturne baštine Broj turista iz koji je iznosio se povećao na 3,1 milijun što znači povećanje od 1 500%. Zarada od 2 milijuna dolara je iznosila 163 milijuna dolara. Turizam je utjecao i na sve gospodarske aktivnosti u gradu i regiji. Stari grad Lijiang je poznat po elegantnom stilu tradicionalne Naxi arhitekture, a na desetak kilometar od grada se nalazi Lijiang Mural, skup od petnaest hramova u kojima je više od 200 freski, a svaka uključuje po najmanje stotinu portreta. (Wang i Bramwell: 2007) Pokrajina Veneto u Italiji nije samo poznata po Veneciji koja se sa svojim lagunama također nalazi na Listi svjetske zaštićene baštine, nego je to i lokalitet s najviše venecijanskih vila. Poznate venecijanske vile, Palladijeve vile, točnije njih 26, također su na Listi zaštićene baštine. Najveća koncentracija ljetnikovaca je na obali Brente gdje se na svega 27 km obale nalazi 55 ljetnikovaca. Podaci regije Veneto ukazuju na gotovo 16 milijuna posjetitelja i 62,3 milijuna noćenja godišnje što je svrstava na sam vrh posjećenosti u Italiji. Osim Palladijevih vila iznimno je posjećena i sva venecijanska graditeljska baština. Prema istraživanju upotrebe ljetnikovaca pokrajine Veneto čak 34% je isključivo u funkciji turizma. (Lioce: 2006, 237) Analiza upotrebe 404 dvorca u Velikoj Britaniji koji su u vlasništvu posebnih organizacija koji o njima skrbe ukazuje da je 75% dvoraca ruševno, 16% se koristi za vizitaciju, kulturna i društvena događanja, a 9% za hotelijerstvo. No, navedenih 75% ruševina je turistički valorizirano jer su stvorene sve pretpostavke za turističko korištenje. (Karamehmedović: 2011, 49) Muzej Ironbridge George Museum Trusta prezentira povijest industrijalizacije na rijeci Severn u Engleskoj koja je i kolijevka industrijskog razvoja uopće. Lokacija je svjetski zaštićeno kulturno dobro i predstavlja osnovu točku Europske industrijsko-povijesne rute. Muzej upravlja s 35 povijesnih lokacija i deset muzeja. Jedan od muzeja je i Blists Hill Victorian Town koji je pravi povijesni park u kojem posjetitelje dočekuje kostimirano osoblje, a u interijeru je oživljeno viktorijansko doba. Demonstracija tradicijskih obrta i industrijskih procesa u zapuštenim industrijskim halama, mijenjanje novca na šalterima improviziranih

200 banaka 19 stoljeća, promatranje pripremanja lijekova, rad starog tiskarskog stroja i izrada svijeća dio su onog što se može zateći u Blists Hillu. (McIntosh i Prentice: 1999) Konfucijeve Obredne svečanosti u Qufuu je utemeljio car Gao 205. p.n.e. Ovaj obred je uključivao otvoreno žrtvovanje u slavu duha Konfucija u njegovu hramu uz ples osam plesača u osam redova. Qufu je grad u provinciji Shandong na istoku Kine, legendarno rodno mjesto Konfucija, u kojem se nalazi hram i groblje Konfucija te porodično imanje Kong svi navedeni kao UNESCO-ve lokacije svjetske baštine od Zahvaljujući upisu na svjetsku listu broj od 1,3 milijuna domaćih posjetitelja i stranih posjetitelja u ranih 90-im se povećao na 4,5 milijuna domaćih i stranih posjetitelja (Yan i Bramwell: 2008) Bogata povijesna i prirodna baština, uključujući arheološka nalazišta, Hispansku arhitekturu, katedrale i sela kao i lokalne proslave, festivale i običaje u državi Michoacán, se koriste za razvoj turističke ponude. Razvoj turizma u regiji je zajednički napor vlade i civilnog društva. Program prihvaćanja umjetnosti je potaknut od lokalnih udruga i obuhvatio je restauraciju mnoštva mjesta i spomenika. U tri grada (Patzcuaro, Tlalpujahua i Cuitzeo) su potaknute značajne investicije u renoviranje urbanog tkiva. Privatni sektor je također investirao u pronalazak novih mogućnosti uporabe povijesnih zgrada pretvarajući ih u hotele, restorane i prodavaonice. Približavanje turizma i kulture jedno drugom neizbježno uključuje rad sa širokim rasponom interesnih skupina i stvaranje učinkovitog partnerstva za razvoj i prodaju proizvoda. Rezultat je porast s 3,4 milijuna posjetitelja na više od 7 milijuna od kojih je 32% motivirano kulturom. Broj stranih posjetitelja se povećao sa na 1,1, milijun. Zarada od 271 milijun dolara se popela na milijuna godine. (The Impact of Culture on Tourism: 2009) 13 Zajedničko svim radovima na temu utjecaja oznake svjetske kulturne baštine na razvoj određenog područja, posebno na razvoj turizma, je da ukažu na pozitivne utjecaje kao i da povećaju značaj same oznake i vizibilitet lokaliteta kojeg su istražili. Zadnjih par godina su se počela polako pojavljivati pionirska istraživanja stavova i motivacije za posjet dobru/lokalitetu pod svjetskom zaštitom, no ne i zadovoljstvo viđenim, doživljenim, zapamćenim. Primjena čuvene Konfucijeve izreke Reci mi zaboravit ću, pokaži mi zapamtit ću, uključi me i razumjet ću može biti poticaj da se upravo istraže i ova područja. Kulturnoj baštini sve više prijeti oštećenje i uništenje, a nestankom bilo kog kulturnog dobra osiromašuje se svjetska baština. Zaštita baštine, makar one najvrjednije, nije dovoljna ako ostane u nacionalnom okviru vrjednovanja i zaštite. Mnoga područja bogata kulturnom baštinom nisu je u mogućnosti financijski održavati. Na tragu ovakvih razmišljanja je bio UN- ESCO kad je odlučio upotrijebiti sve instrumente koji mu stoje na raspolaganju da bi se zaštitili makar najvrjedniji predstavnici kulturne baštine. Uvažavajući nezaustavljivi turistički zamah, u kulturnom turizmu su pronašli nišu kroz koju mogu djelovati na očuvanje baštine i na razvoj čitavog lokaliteta. Kulturni turizam se u navedenom kontekstu uvažava kao vrsta kvalitetnog turizma i kao dobrodošao gospodarski pokretač. Također, svaki lokalitet kulturne baštine dužan je istom upravljati i na taj način spriječiti ne samo njeno propadanje nego i usmjeriti i kontrolirati turističke aktivnosti. UNESCO utječe na unaprjeđenje kulturnog turizma vlastitim inicijativama od kojih su najznačajnije: uspostava lista baštine svjetskog značaja, projekti kojima se financira zaštita i očuvanje kulture baštine te projekti kulturnih itinerera. Kulturna baština se vrjednuje na lokalnom, nacionalnom i svjetskom nivou. Ovu potonju, koja predstavlja i vrjednovanje najvišeg stupnja, određuje UNESCO. Upis na listu predstavlja kulturno vrjednovanje najvišeg stupnja. Ono omogućuje stručnu i financijsku pomoć, lokalitet/dobro postaje dio jednog integralnog globalnog plana očuvanja, upravljanje baštinom postaje imperativ i na lokalnim razinama, mjesto na listi brendira destinaciju u globalnom kontekstu i pozicionira je na najviši globalni rang, ako ne kulturnih, a ono svakako baštinskih destinacija. Da upis na listu utječe na povećanje broja posjetitelja i turističke potrošnje ukazuju znanstvena istraživanja. Projekti očuvanja i zaštite baštine su najstariji i ujedno prvotni projekti UNESCO-a. Njih su zamijenile teme revitalizacije, suvremenog korištenja i upravljanja kulturnom baštinom. Upravo sada, 40 godina nakon osnovne Konvencije iz 1972., novi smjerovi konzervacije vode prema očuvanju postojeće vrijednosti baštine uslijed sve većeg rasta nejednakosti među stanovništvom, utjecaja klimatskih promjena, globalizacije i masovne urbanizacije. U tom smislu očuvanje i zaštita baštine predstavlja sine qua non za kulturni turizam. ZAKLJUČAK 13 The Impact of Culture on Tourism, (2009) Secretary General of OECD ( )

201 IZVORI I LITERATURA Kulturni itinereri su kompleksan, kreativan i vrlo atraktivan kulturno-turistički proizvod. Temelje se na lokalnim posebnostima, a veliku ulogu imaju i male lokane inicijative u organizaciji popratnih događanja i aktivnosti UNESCO-ve kulture rute su prvenstveno usmjerene prema gospodarskom razvoju prostora uz rutu te prema smanjenju siromaštva i nejednakosti među regijama. Povećanjem vizibiliteta kulturne baštine povećava se i svijest o važnosti njenog očuvanja. Za kulturni turizam sve navedeno znači veću atraktivnost rute, povećanje kulturno-turističke ponude, veći broj posjetitelja i veći prihod koji se opet vraća nazad ulaganjem u baštinu i lokalitet. U znanstvenoj literaturi UNESCO-v utjecaj na kulturni turizam se većinom promatra kroz kvantitativne pokazatelje (povećanje broja posjetitelja, povećanje potrošnje, veći prihodi) te kroz već navedene aktivnosti koje razvijaju, unaprjeđuju i promoviraju kulturni turizam. Zamjetno je da nema istraživanja motivacije, zadovoljstva i doživljaja na baštinskom lokalitetu koji je na popisu svjetske baštine. Dakle, očuvanjem kulturne baštine, UNESCO svojim projektima i inicijativama omogućava ujedno i održivi razvoj, međunarodnu suradnju, kulturnu razmjenu, povećanje razumijevanja i tolerancije među različitim kulturama, smanjenje gospodarskog jaza među regijama i dakako samo očuvanje i zaštitu kulturne baštine. Knjige Antolović, Jadran (1998) Ekonomsko vrednovanje graditeljske baštine, Mikrorad, Zagreb Guadalupi, Gianni, Reina,Gabriele, (2006) Dvorci svijeta, Varaždin Jelinčić, Danijela Angelina, (2008) Abeceda kulturnog turizma, Meandarmedia i Meandar, Zagreb MacCannell, Dean, Lippard, R. Lucy, (1999) The Tourist: A New Theory of the Leisure class, University of California Press Ltd., USA McKercher, Bob, Du Cros, Hilary, (2002) Cultural Tourism: The Partnership between Tourism and Cultural heritage Management, The Haworth Press, Binghamton, UK Richards, Greg, (2007) Cultural Tourism: Global and Local Perspectives, The Haworth Press, New York Članci Chhabra, Deepak, Healy, Robert, Sills, Erin, (2003) Staged Authenticity and heritage Tourism, u Annals of Tourism Research, Vol. 30., No. 3., str Lioce, Rafaela, (2006) Venetian Villas, economic potential and expression of historic cultural and landscape values, u Villas, stately homes and castles: compatible use, valorisation and creative management: Experiences, tools and methods, Edizione Lunargento, Venecija, str McIntosh, Alison J., Prentice, Richard C., (1999) Affirming authenticity, consuming cultural ceritage, u Annals of Tourism Research, Vol. 26., No. 3., str Stylianou-Lambert, Theopisti, (2011) Gazing from home: Cultural tourism and art museums, u Annals of Tourism Research, Vol. 38., No. 2., str Tomašević, Amalija, (2006) Europski dvorci kao selektivna hotelska ponuda, u Dvorci i ljetnikovci kulturno naslijeđe kao pokretač gospodarskog razvoja, Arhitektonski fakultet Zagreb, Zagreb, str Wang Yi, Bramwell, Bill, (2007) Customized authenticity begins at home, u Annals of Tourism Research, Vol. 34., No. 4., str Winter, Tim, (2007) Rethinking tourism in Asia, u Annals of Tourism Research, Vol. 34., No. 1., str Yan, Hongliang, Bramwell, Bill, (2008) Cultural tourism, Ceremony and the State in China, u Annals of Tourism Research, Vol. 35., No. 4., str Internetski izvori i ostalo Cultural heritage, (2009) VisitBritain. Culture%20%26%20Heritage%20Topic%20Profile%20Cultural%20Heritage_tcm pdf Karamehmedović, Deša, (2011) Mogućnosti turističke valorizacije dubrovačkih ljetnikovaca, magistarski rad, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik Karamehmedović Deša, (2013) Valorizacija kulturne baštine u Republici Hrvatskoj inicijativom Interreg III, Izlaganje na Međunarodnom znanstvenom interdisciplinarnom simpoziju Hrvatska folklorna i etnografska baština u svjetlu dubrovačke, svjetske i turističke sadašnjosti, Dubrovnik, Republika Hrvatska, prosinca Marušić, Zrinka, Tomljenović, Renata, (2010) Stavovi i potrošnja posjetitelja kulturnih atrakcija i događanja u Hrvatskoj, Tomas Kulturni turizam Strategija razvoja kulturnog turizma Od turizma i kulture do kulturnog turizma, (2003) Ministarstvo turizma Republike Hrvatske The ICOMOS charter on cultural routes, (2008) icomos.org/charters/culturalroutes_e.pdf

202 The Impact of Culture on Creativity, (2009) European Commision The Impact of Culture on Tourism, (2009) Secretary General of OECD Tourism, Culture and Sustainable Development, (2006) UNESCO. Visits to tourist attractions 2008., VisitWales, tpnw.org/docs/strategies/visits%20to%20tourist%20attractions% %20Report%20for%20Visit%20Wales.pdf Survey on the attitudes of Europeans towards tourism, (2008) Analytical report, Eurobarometar za Europsku komisiju, The Gallup organisation, Mađarska UDK: MOGUĆNOSTI PRIMJENE I OGRANIČENJA PORTFOLIO MODELA U ORGANIZACIJAMA TRANZICIJSKOG GOSPODARSTVA Domagoj Karin, univ. spec. oec. SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: domagoj.karin@st.t-com.hr SAŽETAK: Portfolio analiza poznaje brojne matrične modele pozicioniranja poduzeća u njihovom okruženju. U ovom radu se pokušava na matricama poznatih i često eksploriranih modela: BCG; GS, ADL, SPACE pomoću analitičkog pristupa definirati mogućnosti i ograničenja njihove primjene u organizacijama tranzicijskog gospodarstva. Autor nastoji približiti vrijednost ovih portfolio modela u tranzicijskim uvjetima, te dati svoj znanstveni doprinos neophodnoj modifikaciji njihove primjene nastojeći pri tome sačuvati njihov smisao i analitičke okvire pozicioniranja. Smisao rada je ponuditi poduzećima u zemljama tranzicijskog gospodarstva realni instrumentarij za strateško upravljanje i kreiranje konkurentskih pozicija. Ključne riječi: portfolio analiza; pozicioniranje; strateško upravljanje; poduzeća u tranziciji

203 ABSTRACT: Portfolio analysis uses different types of matrices in order to determine the performance position of companies in their surrounding environment. The aim of this paper is to explain the possibility of application of the well- known and frequently used portfolio matrices ( such as BCG, GS, ADL, SPACE and Mckinsey/ General Electric) in transitional economy companies. The author takes analytical approach and he is aware that the matrix models have their limations. He considers that these portfolio models can be of great value to transitional economy companies, but they have to be necessarily modified in order to be applied in given circumstances. The author modifies these models but he still remains within the analytical framework of the company s performance position. The aim of the paper is to offer transitional economy countries realistic instruments for strategic management which will enable their companies to create their competitive position. Key words: portfolio analysis; performance position; strategic management; transitional economy companies Portfolio koncept je prve svoje doprinose dao u sferi financijskog menadžmenta, gdje je naišao na široku primjenu u relacijama ulaganja i očekivanog financijskog učinka i profitabilnosti ulaganja. Poslije je uslijedila njegova primjena prvenstveno u strateškom planiranju, naročito s porastom istraživanja tržišnih pozicija i rasta tržišnog učešća. Koncept portfolio analize danas ima stanovitu popularnost, jer ukazuje na neka bitna i temeljna pitanja kao što su: (Gutić, D., Matković, I., 2013:278) koje od sadašnjih poslova treba i dalje zadržati na postojećoj razini? koje poslove od postojećih je potrebno razvijati i unapređivati? koje od postojećih poslova treba reducirati ili napustiti? koji su poslovi atraktivni i treba ih uvesti? Portfolio analiza se najčešće vrši putem matrica. Do sada je publicirano na desetke matričnih portfolio modela za potrebe strateškog upravljanja. Najčešće su u upotrebi: BCG matrica («Boston Consulting Group») GS matrica («The Grand Strategy Matrix») ADL matrica (Arthur D. Little, Inc.) SPACE matrica («The Strategic Position and Action Evaluation Matrix) U nastavku se u najkraćim mogućim naznakama pokušava prikazati iznesene matrice pokušavajući pomoću istih prikazati mogućnosti njihove primjene i ograničenja na primjeru poduzeća u tranzicijskom gospodarstvu (primjer Hrvatske).. 1. UVOD Velika i široko poznata američka konzultantska kuća «Boston Consulting Group» je još 60-tih godina prošlog stoljeća publicirala prvi put svoju metodologiju portfolio analize, koja je poznata kao BCG analiza. 2. BCG MATRICA

204 U osnovi BCG matrica je dvodimenzionalna i čine je dvije dimenzije (sl.1): relativno tržišno učešće poduzeća stopa rasta i atraktivnost djelatnosti u kojoj se poduzeće nalazi Relativnost tržišnog učešća je polazna osnova, jer ne postoji do danas ujednačenost pristupa ovoj kategoriji. Po prijedlogu autora ove matrice tržišno učešće se izračunava kao odnos vlastitog učešća na tržištu (prodaje) spram najvećeg konkurenta na tom tržištu. Stopa rasta djelatnosti se, pak, izračunava kao postotni rast te djelatnosti u odnosu na rast nacionalne ekonomije. S aspekta pozicije poduzeća do ovih dviju matričnih veličina i nije tako lako doći. Te dvije dimenzije predstavljene u koordinacijskom sustavu u međusobnim kombinacijama tvore četiri temeljna polja u kojima se poduzeće nalazi. To su: pomladak zvijezde problem proizvodi krave muzare Pomladak ima perspektivan rast, ali nizak udio na tržištu. Da bi realizirao visok rast, mora aplicirati ofenzivne strategije. To su prvenstveno visoka kapitalna ulaganja i promjene unutar organizacije. Zvijezde su visokih stopa rasta tržišta i zarada koje prati i visoko tržišno učešće. Ovdje su uglavnom pozicionirani tržišni lideri. Da bi održali ovu poziciju, moraju stalno imati visoka ulaganja kapitala, jer njihovu poziciju olako može zauzeti potencijalna konkurencija. Problem proizvodi imaju i nisko tržišno učešće i nisku stopu rasta postojećeg tržišta. Po tim pozicijama, programi kojim se bave ne donose profit, već akumuliraju gubitke. Rast poduzeća nije realan i treba razmišljati o povlačenju s tržišta. Cash proizvodi ili «krave muzare» su visokim udjelom na postojećem tržištu, ali i s niskom stopom rasta tog tržišta. Ostvaruju najveću pozitivnu razliku između ukupnih primitaka i ukupnih izdataka (cash flow tijek), odnosno dotok gotovine koju reinvestiraju najčešće za stvaranje novih proizvoda (pomladak) ili zvijezda. 2.1 Mogućnosti primjene matrice u organizacijama tranzicijskog gospodarstva Najveći broj organizacija u gospodarstvima u tranziciji, kakva su na primjer u Hrvatskoj imaju nizak tržišni rast i nisko ili visoko tržišno učešće (Djankov, S., Murell, P., 2002: 739). Nizak rast na tržištu uvjetovan je nizom različitih situacijskim čimbenika kao što su: nerazvijenost tržišta, posebno tržišta financijskog kapitala, podinvestiranost, nerazvijenost koncepta menadžmenta, loše provedena privatizacija kapitala, ograničenost tržišta, nekonkurentnost s proizvodnim/uslužnim programom itd. U takvoj konstelaciji matričnih pozicija organizacije u tranzicijskom gospodarstvu imaju najčešće tijek kretanja od defenzivnih prema strategijama dezinvestiranja (sl.2).to onda rezultira poslovanju s gubicima, generiranju gubitaka, propadanju

205 i nestajanju s tržišta (Szanyi, M., 2004). Potvrđuju to i realna kretanja u gospodarstvu Hrvatske u kojima je tijekom tranzicijskog procesa došlo do nestajanja ogromne većine poduzeća. 3. GS MATRICA Ova portfolio matrica (Rowe, H., Manson, R., Dickel, K., 1982) ima slično, kao i BCG matrica, dvije osnovne, polazne dimenzije. To su: rast tržišta konkurentska pozicija poduzeća Ovo je matrica za utvrđivanje velikih strateških pozicija (The Grand Strategy Matrix - GS) Strategije su sadržane kroz četiri strateška polja (sl.3). Slika 2 predstavljeni su karakteristični tijekovi organizacija u tranzicijskim tijekovima: Tijek 1. od cash proizvoda do problem proizvoda (realni tijek), Tijek 2. od cash proizvoda prema pozicijama zvijezda i podmlatka (poželjni odnosno tijekovi strateškog razvoja organizacija u tranzicijskom gospodarstvu) Vrijednost BCG matrice za organizacije u tranziciji je što im omogućuje osnovnu shemu strateškog restrukturiranja (Popescu, D., Chivu, I., Ciocarlan-Chitucea, A., Popescu, D.O., 2011). Teškoće u primjeni ove matrice u strateškom vođenju su velikim dijelom i u nedostatku empirijskih iskustava i standarda koji omogućuju pozicioniranje tržišnog rasta organizacija prema njihovim djelatnostima i kapacitetima. Poduzeća locirana u prvom polju posjeduju izvrsne strateške pozicije, brzi rast tržišta, ali i jaku konkurenciju. Ona nastoje sačuvati te svoje pozicije i koriste se strategijama: razvoja tržišta, brze penetracije na tržište, razvojem proizvodnog programa, integracije unaprijed ili unatrag, horizontalnom integracijom i koncentričnom diverzifikacijom. U polju dva poduzeća su okarakterizirana slabom konkurencijom i brzim rastom tržišta. Koriste se strategijama:

206 razvoja tržišta, brze tržišne penetracije, razvoja proizvoda, horizontalne integracije, napuštanja i likvidacije. Polje tri ima i slabu konkurentsku poziciju i spor rast tržišta. Ako žele opstati, moraju napraviti radikalne promjene, ili ih čeka likvidacija i napuštanje posla. I konačno polje četiri karakterizira jaka konkurentska pozicija, uz spor rast tržišta. Ova poduzeća imaju obično visoke tijekove gotovine. Primjenjuju strategije iz područja diverzifikacije (koncentrična, horizontalna i konglomeratska), te joint ventures. 3.1 Mogućnosti primjene matrice u organizacijama tranzicijskog gospodarstva Kao što joj i sam naziv kaže, ova matrica za strateško upravljanje poduzećima kroz četiri matrična polja daje realne metričke osnove i za poduzeća u zemljama tranzicijskog gospodarstva kakva su i u Hrvatskoj (Levitas, R., Pantazis, C., Fahmy, E., Gordon, D., Lloyd, E., Patsios, D., 2007: 393). Osnovni aspekti primjene GS matrice u ovim poduzećima sažeti su u tablici 1. Tablica 1. Osnovni aspekti primjene GS matrice u strateškom pozicioniranju i strateškom upravljanju poduzeća u zemljama tranzicijskog gospodarstva na primjeru Hrvatske Strateška pozicija Osnovne karakteristike i problemi strateškog razvoja poduzeća - Loše polazne strateške pozicije, - Spori rast tržišta, Polje I - Imperfektnost konkurencije, - Nerazvijen koncept marketinga i upravljanje proizvodima/uslugama, - Spori i loše vođeni integracijski procesi, - Slaba konkurencija, - Spor rast tržišta i tržišnog učešća, - Niska tržišna penetracija, Polje II - Nerazvijen koncept marketinga i upravljanja proizvodima, - Nerazvijeni integracijski procesi, - Generiranje gubitaka, - Likvidacije - Slaba konkurencija, - Spor rast tržišta, Polje III - Nerazvijena diverzifikacija programa, - Generiranje gubitaka, - Nezadovoljavajuća profitabilnost Polje IV - Jaka konkurencija, - Spor rast tržišta, - Nerazvijena diverzifikacija programa, - Spora ulaganja kapitala, - Generiranje gubitaka. Strateški pravci kretanja poduzeća u tranzicijskim gospodarstvima po GS matrici su predstavljeni na sl. 4. Karakteristična su i ovdje (kao i kod BCG matrice) dva osnovna strateška ijeka (Iwasaki, I., Suzuki, T., 2007): Tijek 1. od polja tri prema polju četiri (najčešći tijek), Tijek 2. od polja tri prema poljima jedan i dva (poželjni strateški tijekovi poduzeća u tranziciji) Za realizaciju strateškog tijeka od polja tri prema poljima jedan i dva mogu korisno poslužiti opservacije iznesene u tablici

207 4. ADL MATRICA Konzultantska kuća Arthur D. Little, Inc. (ADL) razvila je strukturiranu tzv. metodološku portfolio matricu koja uključuje u razmatranje različite strategije koje promatra i fokusira kroz životni ciklus poduzeća (Little, A.D., 1974). Matričnu formu sačinjavaju dvije dimenzije: Faza životnog ciklusa poduzeća, odnosno djelatnosti Konkurentska sposobnost poduzeća. Faze životnog ciklusa poduzeća, odnosno djelatnosti utvrđene su kao biološki organizmi su: mladost, rast zrelost starost. Stupnjevi konkurentske prednosti i sposobnosti poduzeća su: slab, povoljan, jak, dominantan. ADL portfolio nudi četiri osnovne strateške alternative. To su: strategija prirodnog razvoja, strategija selektivnog razvoja, strategija sanacije, strategija izlaska. Strategija prirodnog razvoja je karakteristična za poduzeća koja imaju povoljan konkurentski položaj i koja se kreću u smjeru jačanja svojih konkurentskih pozicija. Nalaze se u fazi zrelosti i potrebna su im jaka ulaganja kapitala kako bi nastavila taj svoj razvojni put. Poduzeća koja imaju održiv ili povoljan konkurentski položaj na ADL matrici, ali ako imaju dostatne potencijale i nalaze se u fazi zrelosti, trebaju primijeniti strategiju selektivnog razvoja. Sanacijska strategija je karakteristika onih poduzeća ili djelatnosti čiji konkurentski položaj nije održiv ili je slab, a uz to se nalaze u fazi zrelosti. Ona se primarno trebaju repozicionirati na tržištu ili im prijeti povlačenje, odnosno napuštanje tržišta. Strategije izlaska trebaju koristiti poduzeća sa slabim i neodrživim konkurentskim pozicijama, koja se uz to nalaze u fazi starosti. Od strategija izlaska najčešće se pojavljuju strategija «žetve» i strategija likvidacije. Strategijom žetve nastoji se iz poduzeća izvući maksimum tj. da se kroz što duži vremenski period održi pozitivan cash-flow tijek. Na taj se način nastoji programirano izbjeći maksimalan gubitak na uloženom (već angažiranom) kapitalu. Ova se strategija najčešće primjenjuje kod poduzeća koja nemaju budućnost, odnosno gdje je pad potražnje evidentan i ne pokazuje nikakve izglede za oporavak. Strategija žetve se realizira putem minimalizacije troškova i ulaganja kapitala. Ovu je strategiju moguće upotrijebiti samo ako postoji segment kupaca koji pokazuje još nekakvu potražnju za proizvodima ili uslugama tog poduzeća i ukoliko je stopa osipanja kupaca još uvijek prihvatljiva Mogućnosti primjene matrice u organizacijama tranzicijskog gospodarstva Dugo već među teoretičarima i praktičarima postoji dosta velika suglasnost o egzistiranju koncepta evolucije poduzeća koji počiva na analogiji razvoja bioloških organizama. Vrijednost tog pristupa s aspekta strateškog upravljanje poduzećima u zemljama tranzicijskog gospodarstva je što zorno ukazuje na genezu nastajanja, opstanka i nestajanja poduzeća s tržišta (Bonnel, R., 2004). Možda jedan od najvećih problema leži u činjenici da je ovaj pristup samo s teoretske strane (ali i tu nedovoljno) poznat, priznat i shvaćen u poduzećima u tranziciji. Empirijskih istraživanja, pa time ni znanstvenih spoznaja skoro da i nema (Antonov, A., Yanakieva, Y., 2004). To ne samo da na izvjestan način onemogućuje primjenu GS matrice na poduzeća u tranziciji, već eliminira primjenu brojnih spoznaja koje nude rezultati istraživanja nastalih na podlogama ove matrice

208 snage grane u kojoj se poduzeće nalazi, stabilnosti okruženja poduzeća. Financijska snaga poduzeća određuje se kroz: stopu povrata uloženog kapitala, rentabilnost poslovanja, likvidnost, neto cash flow odnos potrebnog i raspoloživog kapitala tržišnu mobilnost, stupanj uključenog rizika. Konkurentsku prednost poduzeća predstavljaju: stopa tržišnog učešća, stupanj postignute kvalitete, faza životnog ciklusa u kojoj se proizvodi ili usluge poduzeća nalaze, stupanj privrženosti kupaca, Slika 5. učinjen je pokušaj prikazivanja mogućih strateških pozicija poduzeća u zemljama tranzicijskog gospodarstva.polja označena brojem 1 ukazuju na sadašnje strateške pozicije ovih poduzeća. Polja označena brojem 2 na pretežita kretanja, a polja označena s brojem 3 poželjni strateški ciljevi i opcije. 5. SPACE MATRICA Strateške pozicije poduzeća ili njegovih strateških poslovnih jedinica (SPJ), za razliku od BCG matrica gdje su korištene dvije dimenzije, moguće je utvrditi i pomoću višedimenzionalnih veličina (Šehić, Dž., 2002: 249). U SPACE analizi (The Strategic Position and Action Evaluation Matrix) ili analizi strateškog položaja, strateške se pozicije utvrđuju pomoću ove četiri dimenzije: financijske snage poduzeća, konkurentske prednosti poduzeća, supstitucijska sposobnost proizvodnog ili uslužnog programa, tehnološki know-how, snaga i struktura konkurencije, stupanj vertikalne integracije. Snaga grane se ocjenjuje putem sljedećih veličina i parametara: ukupnog potencijala grane, profitnog potencijala, financijske stabilnosti, tehnološkog know-how, strukture i iskorištavanja ukupnih potencijala,

209 intenzivnosti kapitala, mogućnosti brzog ulaska novih konkurenata u granu, iskorištenosti kapaciteta, stupnja produktivnosti. Stabilnost okruženja se, pak, ocjenjuje kroz: stupanj i strukturu tehnoloških promjena, stupanj inflacije, strukturu potražnje, karakter potražnje, tržišne cijene, prepreke za ulazak na tržište, snagu i strukturu konkurencije, SPACE matricu predstavljamo na slici 6. Kroz četverodimenzionalno pozicioniranje poduzeće može imati četiri osnovna strateška profila: agresivni profil, konkurentski profil, defanzivni profil, konzervativni profil. Agresivni profil znači da se poduzeće nalazi u atraktivnoj grani i s niskim prijetnjama koje dolaze iz njegova okruženja. Takvo poduzeće je visoko konkurentno i ima veliku financijsku snagu. Konkurentski profil karakterizira poduzeće koje se nalazi u atraktivnoj djelatnosti, ali ima i nestabilno, pa time i visoko nepredvidivo okruženje. Financijska snaga ovakvog poduzeća je kritična. Defanzivni profil imaju poduzeća koja se nalaze u neatraktivnim djelatnostima. Takvo poduzeće nema konkurentskih opasnosti, a najčešće niti profitabilnih proizvodnih ili uslužnih programa. Financijska snaga im je, stoga, slaba. Potrebno je, također, izraditi program izlaska iz te djelatnosti. Konzervativni profil označava poduzeća koja su nesklona ulasku u rizik, jer se nastoji držati postojeće djelatnosti zbog stabilnosti rasta. Istina, rast najčešće nije intenzivan, a često je i slab. To se realno može odraziti na konkurentnost proizvoda ili usluge poduzeća. Ova se poduzeća najčešće koriste strategijama: razvoja tržišta, modifikacije proizvoda ili usluga i koncentričnom diverzifikacijom. Umjesto ovih, trebala bi se koristiti: troškovnim strategijama i naročito financijskim strategijama povrata kapitala i poboljšanja svog cash flow tijeka. 5.1 Mogućnosti primjene matrice u organizacijama tranzicijskog gospodarstva Nekoliko je karakterističnih profila poduzeća u tranzicijskom gospodarstvu koji se prikazuju u tablici 2. Tablica 2. Dimenzije strateškog položaja poduzeća u tranzicijskom gospodarstvu Hrvatske - karakteristični profili

210 Strateški položaj Financijska snaga poduzeća Konkurentska sposobnost poduzeća Snaga gospodarske grane Snage iz okruženja poduzeća Karakteristični tijekovi - Niska stopa povrata uloženog kapitala, - Nesigurnost ulaganja i povrata uloženog kapitala, - Niska rentabilnost kapitala, - Nelikvidnost, - Cash flow tijekovi nisu zadovoljavajući, - Nedostatak financijskog kapitala, - Visok rizik ulaganja - Nerazvijenost tržišta i tržišnog poslovanja, - Nerazvijen stupanj lojalnosti kupaca, - Nizat tehnološki know-how, - Nerazvijeni integracijski procesi, - Niska diferencijacija - Niska profitabilnost većina grana, - Financijska nestabilnost, - Financijska stabilnost na kratki rok, - Niska iskorištenost ljudskog i intelektualnog kapitala, - Nerazvijen sustav menadžmenta, posebno strateškog, - Nizak stupanj iskorištenosti kapaciteta, - Niska produktivnost - Ne inovativna usmjerenost poduzeća, - Neelastičnost potražnje za većinu proizvoda i usluga, - Niska kupovna moć stanovništva, - Visoka nezaposlenost, pogotovo mlade radne snage, - Spor i administrativno ograničen ulazak kapitala, - Tržišne cijene formirane bez jasnih kriterija Dakle, sve četiri determinante matričnog strateškog položaja poduzeća u tranzicijskom gospodarstvu Hrvatske pokazuju karakteristične - pretežite negativne tijekove. Položaj ovih poduzeća se može smatrati izuzetno teškim i kao takav ne osigurava niti opstanak, a kamoli strateški usmjeren i vođen razvitak istih. Ostanak na sadašnjim strateškim polaznim pozicijama realno će dovesti do nestajanja, propadanja i likvidacije velike većine poduzeća. Na sl. 7.predstavljena su neka od realno mogućih strateških pomijeranja poduzeća u tranziciji u Hrvatskoj sa sadašnjih pozicija. Sadašnje strateške pozicije većine poduzeća nalaze se u području defanzivnih i konzervativnih strateških profila (Kazami, K., Karini, M., 2002). Njihov opstanak i strateški razvoj moguć je realno u smjeru konkurentskih i agresivnih profila kroz repozicioniranje slabosti iznesenih u tablici 2. U ovom radu učinjen je pokušaj da se ukaže na vrijednost i značenja nekih. u istraživanjima najčešće korištenih portfolio matrica i mogućnost njihove upotrebe u poduzećima gospodarstva u tranziciji. Opservacije i prikazi iznijeti u ovom radu su polazišne osnove koje mogu vrlo korisno poslužiti kao strateški okvir za dalja, naročito empirijska istraživanja. Isto tako mogu biti koristan strateški putokaz u restrukturiranju poduzeća u tranzicijskim uvjetima. 8. ZAKLJUČAK

211 Literatura Hill, C.W., Jones, R.G.,: (1998), Strategic Management Theory, An Integral Approach, Forth Edition, Houghton Mifflin Company Gutić, D., Matković, I., (2013), Osnove menadžmenta, Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Međugorje David, F., (1996), Strategic Management,, Sixth Edition, International Edition, Prentice Hall International, Inc. Rowe, H., Manson, R., Dickel, K., (1982), Strategic Management and Business Policy: A Methodological Approach, Addison-Wesley Publishing Co. Inc. Little, A.D., (1974), A System for Managing Diversity, Robert V.L. Wright, Cambridge, SAD Šehić, Dž., (2002), Strateški menadžment, Slovo, Mostar Djankov, S., Murell, P., (2002), Enterprise Restructuring in Transition: A Qualitative Survey; Journal of Economic Literature, Vol. XL, Sep. Szanyi, M., (2004), Structural Changes of Manufacturing and Competitiveness; Paper prepared for EU fifth framework projects changes in industrial competitiveness as a factor of integration: identyfing challenges of the enlarged single European market, HOSE -CT Popescu, D., Chivu, I., Ciocarlan-Chitucea, A., Popescu, D.O., (2011), The Development of Touristic Services Throught Individual and Organizational Leaarning, Study Case: Romania and Spain; Economic Interferences, Quality-Information- Technologies- Comsumer, Vol.XIII, No5 Levitas, R., Pantazis, C., Fahmy, E., Gordon, D., Lloyd, E., Patsios, D., (2007), The Multi-Dimensional Analysis of Social Exclusion, Bristol Institute for Public Affaors, University of Bristol Iwasaki, I., Suzuki, T., (2007), Transition Strategy, Corporate Exploitation, and State Capture: An Empirical Analysis of the Former Soviet States, Communist and Post-Communist Studies, No40 Bonnel, R., (2004), Poverty Reduction Strategies: Their Importance for Disability, Cornell University, ILR School Antonov, A., Yanakieva, Y., (2004), Transition Matrix Generation, Proceedings of the 5th International Conference on Computer Systems and Technologies, New York Kazami, K., Karimi, M., (2012), Application of SPACE Matrix, Developing Country Studies, Vol.2, No8, University of Tehran, Iran Haggie, K., Kingston, J., (2003), Choosing Your Knowledge Management Strategy, Journal of Knowledge Management Practice, June Carlin, W., Fries, S., Schaffer, M., Seabright, P., (2001), Competition and Enterprise Performance in Transition Economies: Evidence From a Cross-Country Survey, European Bank for Reconstruction and Development, No 63, June Haskisson, R., Eden, L., Kau, C.M., Wright, M., (2000), Strategy in Emerging Economics, Journal Academy of Management, Vol. 43, No 3 Roland, G., (2000), Corporate Governance and Restructuring Lessons from Transitions Economies, Annual World Bank Conference on Development Economics, The International Bank for Restruction and Development

212 UDK: : UČINKOVITOST SUVREMENIH METODA POUČAVANJA ENGLESKOG JEZIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI Daniela Matić, mag. SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: daniela.matic11@gmal.com SAŽETAK: Metodologija poučavanja engleskog jezika kao stranog jezika, još od kad je engleski jezik postao globalni lingua franca, interesantna je tema mnogih istraživanja, stručnih radova i teorija. Ovim se istraživačkim radom željelo utvrditi prave vrijednosti suvremenih metoda poučavanja engleskog jezika u osnovnoj školi u odnosu na tradicionalnu metodu rada s učenicima, kao i kolika je motiviranost učenika za rad i učenje obzirom na korištene metode. Eksperimentalnim provjeravanjem efikasnosti suvremenih metoda poučavanja u nastavi engleskog jezika kao stranog jezika u petom i sedmom razredu Osnovne škole Kardinal Stepinac u Neumu došlo se do spoznaje kako je suvremenim nastavnim metodama moguće postići bolje rezultate poučavanja u odnosu na tradicionalnu nastavu. Također je utvrđeno da su učenici otvoreniji za suvremenu metodologiju, iako su navikli na tradicionalni tip poučavanja te da još uvijek misle kako se takvim načinom može bolje usvojiti nastavne sadržaje. Potrebno je, dakle ulagati određene napore u izradi dodatnih nastavnih materijala kojima bi se osuvremenila nastava engleskog jezika u našim osnovnim školama kako bi se stvarna situacija u našim učionicama promijenila, obogatila i postala kvalitetnija i zanimljivija svim sudionicima nastavnog procesa. Ključne riječi: poučavanje engleskog jezika, suvremene metode poučavanja, tradicionalne metode poučavanja, motivacija, osnovna škola 423

213 ABSTRACT: The methodology of teaching English as a second language has become an interesting theme of many research papers and scientific theories, ever since English has become a global lingua franca (jezik korišten za komunikaciju među ljudima koji nemaju isti materinji jezik). The aim of this research was both to estimate the real value of modern methods in teaching English as a second language in the fifth and seventh grade of an elementary school in comparison to the traditional methodology and to estimate the level of students motivation for working and learning depending on the methods used. By checking the efficiency of modern methods in teaching English as a second language in the fifth and seventh grade of the Elementary school Kardinal Stepinac in Neum experimentally, we have come to the conclusion that it is possible to make better teaching results by using modern methodology than by using the traditional method of English teaching. We have also learned that students are more opened towards modern methodology, even though they are used to traditional teaching more and they are still of the opinion that in this way they can learn teaching contets better. Therefore, more effort is to be made in costructing new teaching materials which would modernise English language teaching in our elementary schools, so that the real situation in our classrooms could be changed, enriched and become better in quality and more interesting to all the participants of the English language teaching process. Keywords: English language teaching, modern methods, traditional methods, motivation, elementary school. Problem metodologije poučavanja engleskog kao stranog jezika u školama neiscrpna je tema mnogih pedagoških istraživanja u svijetu. Ovaj rad rezultat je želje da se ustvrde prave vrijednosti suvremenih metoda poučavanja engleskog jezika u višim i nižim razredima osnovne škole u odnosu na tradicionalnu metodu rada s učenicima, kao i kolika je motiviranost učenika za rad i učenje obzirom na korištene metode kod nas. U tu svrhu obavljeno je istraživanje u Osnovnoj školi Kardinala Stepinca u Neumu sa učenicima petog i sedmog razreda u trajanju od mjesec dana. Ispitivanje je, osim kvantiteta znanja mjerilo i stav učenika prema korištenim metodama u nastavi engleskog jezika kao stranog jezika. Za ispitivanje su korištene metoda eksperimenta i survey metoda. Zadani su ciljevi tražili primjerenu pripremu nastavnih sati, kao i izradu potrebnih instrumenata za što objektivnije prikupljanje podataka. Istraživanje za cilj ima i opću procjenu kolika je pedagoška opravdanost ulagati određene napore u izradi dodatnih nastavnih materijala kojima bi se osuvremenila nastava engleskog jezika u osnovnoj školi. Predviđajući moguće didaktičke efikasnosti suvremenih metoda nastave engleskog jezika u višim i nižim razredima osnovne škole u okviru predviđenih nastavnih sadržaja osnovna je hipoteza da postoji značajna razlika u efikasnosti i kakvoći usvojenog znanja u korist suvremenih metoda poučavanja u odnosu na tradicionalnu metodu poučavanja engleskog jezika u višim i nižim razredima osnovne škole a uže pretpostavke su da: Postoji statistički značajna razlika u rezultatima koji se postižu u finalnom testu znanja kod učenika viših i nižih razreda osnovne škole koji rade putom suvremenih metoda poučavanja i onih koji rade na tradicionalan način. Učenici eksperimentalnih grupa će postići bolje rezultate u testovima postignuća od učenika kontrolnih grupa. Očekuje se da će učenici eksperimentalnih grupa biti motiviraniji za rad i učenje od učenika koji se nalaze u kontrolnim grupama 1.UVOD

214 2. TEORIJSKE OSNOVE METODA POUČAVANJA ENGLESKOG JEZIKA KAO STRANOG JEZIKA Jedan od zadataka glotodidaktike kao opće teorije nastave jezika je budućim nastavnicima pružiti dovoljno teorijskog znanja koje će im omogućiti da u svom budućem radu odaberu najprikladnije metode i postupke, u skladu s ciljevima koje žele postići i uvjetima u kojima rade (Petrović, 1988: 7). Metodika nastave nekog jezika uvelike ovisi o specifičnostima tog jezika i usko je vezana uz teoriju nastave jezika. Obzirom da je jezik sredstvo komunikacije i po svojoj je prirodi vezan i uz ostale društvene znanosti, nemoguće je danas, uz razvoj načina komunikacije, interneta, medija i modernih nastavnih pomagala u nastavi jezika, ne razmišljati o učinkovitosti mnogobrojnih novih pristupa, metoda i nastavnih tehnika te pronaći pravi recept koji bi učenike dovoljno motivirao, zaintrigirao i osposobio za svakodnevno uspješno učenje stranog jezika. Dok jedni smatraju da se tradicionalnom metodom najbolje usvajaju znanja i vještine govorenja, pisanja, slušanja i čitanja, drugi ovu metodu smatraju zastarjelom, nezanimljivom i prekrutom. Kako bi istraživanje bilo jasnije najprije treba kratko razjasniti što podrazumijevamo pod tradicionalnom i suvremenim metodama u nastavi engleskog jezika TRADICIONALNA METODA Tradicionalna metoda počavanja engleskog jezika godinama je u učionici, a jedno je vrijeme nosila i naziv klasična metoda, jer je najprije korištena u nastavi klasičnih jezika, latinskog i grčkog. Iz engleskog naziva The Grammar-Translation Method vidljivo je da primarno mjesto u počavanju zauzimaju gramatika i prijevod. Po ovoj nastavnoj metodi cilj počavanja engleskog kao stranog jezika je osposobiti učenike za čitanje tekstova na engleskom jeziku, a govor je u drugom planu. Poznavanje kulture i civilizacije ograničeno je na književnost i umjetnost. Jedan od bitnijih ciljeva je osposobiti učenike za prijevod s jednog jezika na drugi, učenje vokabulara i gramatičkih pravila, a primarne vještine koje se razvijaju ovom metodom su čitanje i pisanje. Nastavnik je autoritet u učionici. Jako je bitno da učenici daju točne odgovore. Učenici prevode riječi na materinji jezik. Daju im se gramatička pravila koja učenici deduktivno primjenjuju na primjerima. Učenje jezika osigurava dobru mentalnu vježbu. Kad god je to moguće, gramatičke paradigme treba zapamćivati (Campbell i Rutherford, 2000: 16,17). Najveća se interakcija odvija između učitelja i učenika s tim da je učitelj u centru, dok je odnos učenik-učenik zanemaren. Korištene tehnike su: čitanje i prijevodi tekstova i ulomaka, odgovaranje na pitanja za razumijevanje pročitanog teksta, rad na primjerima rečenica u kojima se primjenjuje određeno gramatičko pravilo, popunjavanje praznina u tekstu riječima koje nedostaju, pamćenje novih riječi, nepravilnih glagola, gramatičkih pravila i paradigmi napamet, pisanje sastavaka na zadanu temu, sažimanje tekstova i sl. Očito, mnogo je nedostataka u grammar-translation pristupu. Virtualno nimalo vremena nije osigurano učenicima za kreiranje njihovih vlastitih rečenica, a još je manje vremena posvećeno usmenoj vježbi (bilo produktivnoj ili reproduktivnoj).učenici mogu imati poteškoća povezati se s jezikom, jer ih iskustvo iz učionice udaljava od personalizacije ili razvoja njihovoga vlastitog stila. Povrh toga, često je malo kontekstualizacije gramatike, iako to, naravno, ovisi o izabranim ulomcima i vještinama samog učitelja. Kultura je, kada se o njoj govori, sadržana u čitanim ulomcima, no ipak je malo direktne konfrontacije sa stranim elementima (Thuleen, 1996: 1). Učenici su dakle, u svojevrsnom obrambenom stavu i od njih se očekuju isključivo točni odgovori. Unatoč negativnom prizvuku ovih tvrdnji postoje učenici koji odlično reagiraju na ovu metodu rada. To su učenici koji dobro reagiraju na pravila, gramatičke strukture i automatsko ispravljanje grešaka. I sami učenici su, tijekom eksperimentalnog rada, a to se vidi i po njihovim odgovorima na pitanja iz upitnika, imali osjećaj da se ovom metodom najbolje usvajaju znanja iz gramatike. Međutim, kod učenika koji ne reagiraju dobro na pravila, dril i ispravke, neophodno je uz kombinaciju drugih metoda stvoriti ugođaj za zanimljiviji i opušteniji način usvajanja novih znanja SUVREMENE NASTAVNE METODE Mnoštvo je novih, suvremenih metoda, tehnika i pristupa poučavanja engleskog jezika i nisu sve aktivno korištene u nastavi engleskoga jezika kod nas, što zbog nedovoljne edukacije učitelja, što zbog loših materijalnih uvjeta i slabe opremljenosti učionica za nastavu jezika kod nas. U svojoj knjizi The practice of English language teaching Jeremy Harmer u popularnu metodologiju ubraja sljedeće metode: Audio-lingual method, Communicative language teaching (CLT), Task based learning (TBL), Community language learning (CLL), The Silent Way, Suggestopaedia, Total Physical Response (TPR) te nekoliko podmetoda i pristupa poput Humanistic teaching i The lexical approach (prema Harmer, 2004: 79-98). Pored već navedenih metoda Campbell i Rutherford u Techniques and principles in Language Teaching u moderne metode ubrajaju i Content-based, Task based, and Participatory Approach pristupe, a posljednje poglavlje knjige

215 posvetili su Multiple Intelligences i Cooperative Learning strategijama. U eksperimentu provjere učinkovitosti modernih metoda nisu korištene sve ove metode, nego kombinacija nekoliko njih, sažeto pojašnjenih u nastavku. The direct method ili direktna metoda ima za cilj naučiti učenike komunicirati, ali i razmišljati na engleskom jeziku. Iako učitelj ravna razrednim aktivnostima, učenik ima manje pasivnu ulogu nego u tradicionalnoj metodi. Učitelj i učenik su partneri u radu. Nema prijevoda na materinji jezik, već se novi pojmovi i riječi uče uz pomoć slika i pantomime. Naglasak je na stvaranju stvarnih situacija u kojima učenici komuniciraju isključivo na engleskom jeziku a samim tim je i interakcija među njima veća. učenici uče svakodnevni, govorni jezik. Također, učenje o kulturi se sastoji od učenja o povijesti ljudi čiji se jezik uči, zemljopisu zemlje ili zemalja gdje se jezik govori i informacija o svakodnevnom životu ljudi, govornika učenog jezika (Campbell i Rutherford, 2000: 29). Tehnike rada ovdje su: glasno čitanje, postavljanje i odgovaranje na pitanja, samoispravljanje, konverzacijske vježbe, pisanje diktata i pisanje ulomaka o naučenom po sjećanju. Dakle, naglasak je na vokabularu, ne na gramatici. Sve vještine su zastupljene ali najvažnije je usmeno izražavanje, a od učenika se očekuje da sami ispravljaju svoje eventualne pogreške. Osnovna osobina je naglasak na govornom jeziku. Druge karakteristike uključuju: Učenje vokabulara kroz pantomimu i druga vizalna pomagala Poučavanje gramatike kroz induktivni pristup - Naglasak na pitanje-odgovor uzorcima ( Schackne, 2009: 1). Prirodno je da učenici uče iz razgovora, kontekstualnim situacijama, gdje su pitanja i odgovori razumljiva stvar, jer čovjek govor i slušanje razvija na isti način u materinjem jeziku. Zato se sat najčešće počinje postavljanjem pitanja, ili postavljanjem problema, gdje je komunikacijski prirodno da odgovori iznjedre nova pitanja i tako se širi zadana problematika. Jasno, vještine pisanja i čitanja zahtijevaju tradicionalniji rad i kod ove metode. The audio-lingual method nastoji automatizmom, bez ostavljanja vremena za razmišljanje, navesti učenike na usvajanje novih navika na engleskom jeziku koje će nadvladati one stare iz materinjeg jezika. Učenici su imitatori učiteljeva primjera ili zvučnog zapisa koji se koristi kao predložak za učenje. Oni slijede učiteljev primjer i reagiraju što je brže moguće. Učitelj je poput ravnatelja orkestra, on vodi i kontrolira jezično ponašanje učenika. On je također odgovoran za to da učenici imaju dobar model za imitaciju (Campbell i Rutherford, 2000: 45). Naravno, na osnovnoškolskoj razini stupanj kompleksnosti govornog jezika sveden je na jednostavne uzorke. Tako je vokabular kod početnika sveden na minimum, a učenici vježbaju izgovor i kratke gramatičke konstrukcije. Vještine koje se razvijaju su prije svega slušanje, zatim govor, čitanje pa pisanje. Najviše pozornosti daje se usmenom izričaju, dok se piše ono što je prethodno usmeno predstavljeno. U učionici se komunicira na engleskom jeziku a učeničke pogreške učitelj nastoji predvidjeti i spriječiti prije no što se dogode. Tehnike rada ovdje su: pamćenje dijaloga, vježbanje i proširivanje dijaloga, brzo ponavljanje, gramatičke igre koje služe za učenje gramatike kroz igru i unutar zadanog konteksta te razni oblici drilova i vježba ponavljanja. Audio-vizualna metoda, uz ovu metodu kombinira i vizualna iskustva. Edgar Dale (prema Dale, 1969) je to vizualno prezentirao u obliku stošca iskustava, stavljajući u njegov temelj neposredna iskustva u izvornoj stvarnosti (primarni izvori) a na vrh verbalne i vizualne simbole. Iz njega je vidljivo da su se između iskustava s objektivnom stvarnošću i učenja iz knjiga smjestili brojni drugi didaktički oblikovani izvori. Dakle, u zamjenu za izvornu stvarnost, za školske potrebe priređuju se raznovrsni oblici didaktički oblikovanih materijala smješteni u školske prostore. Suggestopaedia, u novije vrijeme Desuggestopeadia metoda je koju je razvio bugarski psihoterapeut Georgi Lozanov a najviše se koristi u nastojanju nadilaženja psihološke barijere u učenju stranog jezika. Po njemu, iz straha da nešto ne možemo naučiti, pri učenju koristimo samo pet do deset posto našeg mentalnog kapaciteta pa ograničenja koja imamo moraju biti desuggested, dakle, radi se o svojevrsnom desugestivnom učenju. Naziv je kombinacija riječi (de)sugestija i pedagogija, a sam je Lozanov prznao da se ova metoda može porediti s placebom. Cilj je eliminirati osjećaj kod učenika da ne mogu biti uspješni kao i moguće negativne asocijacije prema učenju. Lozanov tvrdi da korištenjem ove metode poučavanja učenici jezik mogu naučiti tri do pet puta brže nego kroz konvencionalne metode poučavanja. Suggestopaedia drži da su fizička okolina i ozračje učionice od vitalne važnosti. Osiguravši da su učenici udobno smješteni, da se osjećaju sigurno i opušteno, filter afektivnosti je snižen, a samim tim omogućeno je učenje (Harmer, 2004: 89). Učitelj ima ulogu roditelja i njegova je podrška neophodna kako bi se učenici osjećali sigurnijima i samopouzdanijima i kako bi samim tim bili otvoreniji. Učenici slušaju opuštajuću glazbu, najčešće

216 klasičnu, a novi materijali se također izlažu uz prigodnu glazbu u pozadini. Umjetnost je također zastupljena, kao i dramatizacija i fantazija. U razjašnjavanju nejasnoća koristi se materinji jezik. Ugođaj je veseo, opuštajući. Učenici mogu učiti iz svoje okoline, bez obzira na to je li njihova pozornost usmjerena upravo na to ( Peripheral learning ). Greške se ispravljaju nježno, neizravno jer : Kada se postigne jedinstvo između podsvjesnog i svjesnog, učenje je omogućeno (Campbell i Rutherford 2000: 79). Neke od tehnika rada su: pozitivna sugestivnost, biranje novog identiteta, igranje uloga, mijenjanje intonacije glasa pri čitanju teksta uz prigodnu glazbu, pjevanje, ples, dramatizacija i različite igre. Gabriela Mihăilă-Lică o ovoj metodi navodi sljedeće: Ideja da učitelj čita (često potpuno neautentično) dijalog naglas, s pretjerano naglašenim ritmom i intonacijom uz Beethovena ili Mozarta može se činiti smiješna mnogima. Drugi vid koji mnogi učitelji smatraju negativnim u ovoj metodi je to što se materinji jezik koristi više nego u drugim metodama. Istina je da ne mogu svi dosegnuti razinu Lozanovljeva razreda, ali koristeći neke od pristupa suggestopedije možemo, ipak, uvelike ubrzati napredak naših učenika (Mihăilă-Lică, 1997: 4). Isto, bez sumnje, vrijedi i u našim učionicama. Community Language Learning (CLL) je metoda u kojoj učenici rade zajedno kako bi razvili one vidove jezika koje žele učiti. Učitelj ima ulogu savjetnika, dok učenici međusobno surađuju i sami izrađuju materijale za rad. Zahvaljujući razvoju interneta ovakvih je zajednica u kojima se uči jezik sve više. CLL metodu razvio je Charles A. Curran, profesor psihologije na Sveučilištu Loyola u Chicagu, vjerujući da će tako nadići strah kod učenika. Ovakva uloga, u kojoj je učitelj savjetnik i potpora, iziskuje veliku energiju nastavnika. Bitno mjesto kod ove metode imaju učenikov intelekt, osjećaji, fizičke reakcije i želja za učenjem. Kod ove metode unaprijed se razrađuje i s učenicima dogovara tijek sata kako bi se učenike učinilo sigurnijima. Učitelj stoji uglavnom iza učenika. Aktivnosti su vremenski ograničene, a međusobnim povjerenjem i dijeljenjem iskustava učenja stvara se jezična zajednica. Učitelj prihvaća sve što učenik kaže dajući mu tako na znanje da je svaki učenik jedinstven. Iako je savjetnik, on ne nudi konkretne savjete, nego ih sluša i pokazuje razumijevanje za njihove osjećaje pomažući im tako u nadvladavanju negativnih osjećaja. On ih ohrabruje da budu neovisni inicijatori aktivnosti, jer će najbolje učiti ako ih sami biraju. Često se radi u grupama čime se gradi međusobno povjerenje, razmjenjuju načini učenja i dijele vlastita iskustva. Učitelji koji koriste ovu metodu žele da njihovi učenici nauče kako koristiti ciljani jezik komunikacijski. Nadalje, oni žele da njihovi učenici uče o vlastitom učenju, da preuzimaju odgovornost za to, i da uče kako učiti jedni od drugih. Svi ovi ciljevi mogu se postići na nedefenzivan način ukoliko se učitelj i učenici ophode jedni prema drugima kao prema cjelovitim osobama, cijeneći međusobne misli i osjećaje (Campbell i Rutherford, 2000: 98). Neke od tehnika rada su: snimanje razgovora učenika, transkripcija konverzacija, reflektivno slušanje, rad u malim grupama, human computer ( ljudski kompjutor) i razmjenjivanje iskustava. Vrijednost CLL je njezin naglasak na cjelovito učenje osobe; učitelj kao potpora, a ne kao sudac, prebacivanje odgovornosti za učenje na učenika; humani pristup CLL-a, koji učenike i učitelje promatra kao zajednicu, i zato je učitelj više tu da olakšava, nego poučava, što je primjereno trenutnim trendovima u obrazovanju (prema Nagaraj, 2009). Total Physical Response (TPR) je metoda koju je razvio dr. James J. Asher, profesor psihologije na San José Sveučilištu, kako bi pomogao u učenju stranih jezika. Metoda se zasniva na pretpostavci da se kod učenja drugog stranog jezika, jezik internalizira kroz procese slične razvoju učenja materinjeg jezika i da proces odobrava dug period slušanja i razvoja razumijevanja prije produktivnosti. Učenici odgovaraju na naredbe koje zahtijevaju tjelesne pokrete, kao što samo ime sugerira ( potpuni tjelesni odgovor ) ova metoda je postala popularna u svijetu još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, iako tada još nije imala potpunu podršku vodećih edukatora. Kritičari ove metode smatraju da je ona namijenjena isključivo početnicima, te da je malo povezana sa stvarnim životnim potrebama, a sam Asher je ustvrdio kako je treba koristiti u kombinaciji s drugim metodama. Interakcija među svim sudionicima nastave je na visokoj razini a kad učenici počnu govoriti i oni izdaju naredbe jedni drugima, ali i učiteljima. Jedan od glavnih razloga zašto je ova metoda razvijena jest kako bi smanjila stres koji ljudi imaju od učenja stranih jezika. Jedan od primarnih načina kako to postići je dozvoliti učenicima da govore kada su spremni. Siliti ih na govor prije toga će samo stvoriti strah. Također, kada učenici počnu govoriti, ne treba očekivati perfekciju. Drugi način kako se riješiti straha je učiniti učenje jezika koliko je god to moguće zabavnijim (Campbell i Rutherford, 2000: 73). Drugim riječima, uspjeh u učenju, kao i uklanjanje straha od učenja olakšava sam proces. Cij je smanjiti stres istovremeno izgrađujući učenikovo samopouzdanje. Uspješno TPR iskustvo dovodi do toga da učenik kaže JA MOGU OVO. JA TO MOGU (Asher, 2007: 35). Neke od tehnika su korištenje zapovijedi kako bi upravljali ponašanjem, razlamanje

217 određenih akcija na manje aktivnosti putem izdavanja naredbi te obrtanje uloga. Ako učitelji u osnovnoj školi vješto primjenjuju TPR, učenici mogu završiti osmi razred sa znanjem dva, tri, ili četiri jezika, koja se kasnije u srednjoj školi mogu doraditi i dovesti učenike do fluentnosti. Zapamtite, što ranije internaliziramo druge jezike, viši su izgledi usvajanja izvornog ili izgovora bliskog izvornom naglasku učenih jezika. (Asher, 2007: 1). Communicative language teaching (CLT) je metoda koja naglašava interakciju između sredstava i krajnjeg cilja učenja jezika a za cilj ima osposobiti učenike za komunikaciju u društvu. Ovu se metodu doživljava kao svojevrsan odgovor na audio-lingvalnu metodu. U njoj se ne traži da učenici funkcioniraju unutar zadane lekcije, nego da tu situaciju znaju primijeniti u stvarnom životu. Kad god je to moguće učenicima se za model osigurava izvorni jezik i autentičan kontekst. Učenici trebaju biti komunikativno kompetentni razvijajući svoje sposobnosti i analizirajući namjere govornika ili pisaca izvornog teksta. Ciljani jezik je pokretač razredne komunikacije. Učitelj je savjetnik i pomagač u komunikacijskim aktivnostima. Gramatika i vokabular također se uče kroz funkcionalne, situacijske kontekste. Sve što se radi, radi se s namjerom komunikacije. Učenici umnogome koriste jezik kroz komunikacijske aktivnosti poput igara, igranja uloga i zadataka rješavanja problema (Campbell i Rutherford, 2000: 129). Neke od korištenih tehnika su: korištenje autentičnih materijala, pomiješane rečenice, jezične igre, priče kroz sliku, strip i igranje uloga. Možda je jedna riječ koja najbolje karakterizira ove strategije i tehnike raznolikost. Potraga za idealnim audio-lingvalnim materijalima napušta se u potrazi za univerzalnom metodom poučavanja koja je prikladna mnogim kontekstima poučavanja jezika (Savignon 1987: 235). U ovom je istraživanju kombinacija ovih metoda suprotstavljena po svojoj učinkovitosti tradicionalnom načinu rada. U skladu s tim, kao i s predviđenim programskim sadržajima, izrađivani su i materijali za rad kao i završni test znanja. Nove metode svode se, čini se, na skup tehnika, no ne može se reći da se iz njih nema što vrijedno steći. One se šire na različite obrazovne orijentacije. Sve veze između ovih odlika i teorija o pedagogiji i učenju jezika iznimno su složene i treba ih proučavati bez korištenja a priori kategorija, posebice kad su iste nespretne i neodređene kao što su to metode. Kao što svaki učitelj koji je poučavao bilo kojom od metoda može potvrditi, postoji značajan nesrazmjer između, s jedne strane diktata stručnjaka i udžbenika, i s druge strane, stvarne razredne prakse. Ovo pretpostavlja usku vezu između akademskog poučavanja i tiskanih udžbenika, ali slabu vezu između spomenutih i znanja koje proizvode učitelji u svakodnevnoj praksi (Pennycook 1989: 606). Činjenica je, dakle, da je suvremena metodologija poučavanja engleskog jezika, kao stranog jezika preopširna tematika koja zahtijeva širi pristup i veći prostor no što to omogućava ovaj rad. Ipak, svrha ovog teoretskog dijela rada je približiti i pojasniti neke elemente korištenih metoda u ovom eksperimentu koje su, u svojevrsnoj kombinaciji, suprotstavljene tradicionalnom načinu poučavanja engleskog jezika. 3. ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA Budući da smo se opredijelili za eksperiment s paralelnim skupinama bilo je nužno pored brojnih drugih varijabli koje utječu na uspjeh u nastavi engleskog jezika ujednačiti skupine prema temeljnoj varijabli, a to je prethodno znanje učenika. U tu svrhu smo konstruirali posebne testove znanja (TZI) Izračunata t-vrijednost inicijalnog testa znanja za sve skupine učenika petih i sedmih razreda je 0,22. Pogledom u tablicu t-vrijednosti konstatirali smo da granična vrijednost na 24 stupnju slobode na razini značajnosti 0,05 iznosi 2,06, a na razini 0,01 2,80. Budući da je naša vrijednost znatno niža od graničnih vrijednost utvrdili smo da među skupinama u inicijalnom, prethodnom znanju nema razlike. To dalje znači da su naše skupine ujednačene i da u eksperimentalnu skupinu možemo neometano unositi faktor kojega želimo ispitivati, a to su suvremene nastavne metode. U E skupinama smo uveli suvremene metode rada, dok smo u K skupinama radili klasičnim, uobičajenim načinom i metodama rada. Nakon izvjesnog vremena napravili smo intermedijalno ispitivanje znanja u E i K skupinama da vidimo postoji li razlika među skupinama odnosno kakav je trend u usvajanju znanja iz engleskog jezika. To smo uradili petminutnim testovima postignuća koje smo također konstruirali za ovu prigodu i za peti i za sedmi razred. Dobivene t-vrijednosti nakon intermedijalnog snimanja je još uvijek su bile niže od graničnih vrijednosti koje smo očitali u tablici t-vrijednosti (1,13 za peti i 1,62 za sedmi razred), međutim tendencija povećanja razlike je sasvim vidljiva FINALNO MJERENJE REZULTATA E I K SKUPINA Nakon što smo realizirali sve predviđene sadržaje i praktično završili eksperiment, ponovno smo ispitali znanja učenika tzv. finalnim testom znaja (TZf)

218 Grafikon 1. Prikaz rezultata na TZf učenika petog razreda3 Iz dobivenih rezultata smo izračunali t-vrijednost finalnih rezultata u petom razredu koja je iznosila 2,01. Kada smo spomenutu vrijednost usporedili sa graničnim vrijednostima u tablici t-vrijednosti vidjeli smo da je naša dobivena vrijednost signifikantna na razini 0.05, dok na razini 0,01 nije. Budući da u društvenim znanostima očitavamo dobivene vrijednosti na razini značajnosti 0,05, onda s velikom sigurnošću možemo tvrditi da je dobivena t-vrijednost veća od granične vrijednosti iz tablice i time statistički značajna. Grupa M SD T-vrijednosti E-1 31,00 5,56 2,01 K-1 29,92 11,14 Tablica 1 Tablica srednjih vrijednosti, standardnih odstupanja i T-omjera za TZf u petom razredu Dakle, u finalnom testu znaja postoji statistički značajna razlika u uspjehu učenika iz nastave engleskog jezika kod onih koji su radili po klasičnom načinu rada u odnosu na one koji su radili primjenom suvremenih metoda. Posebno je to vidljivo ako se usporede rezultati inicijalnog i finalnog testa znanja. Time je naša hipoteza u cijelosti potvrđena. Identična situacija se pokazala i kod skupina sedmih razreda. TZf je imao ukupno 19 pitanja i maksimalna 34 boda. Evo kako rezultati sedmog razreda izgledaju u grafičom prikazu. Grafikon 2. Rezultati TZf za sedmi razred Grupa M SD T-vrijednost E ,07 7,03 2,33 K ,15 9,66 Tablica 2 Srednje vrijednosti, standardna odstupanja i T-omjer za TZf u sedmom razredu Vidljivo je da je kod sedmih razreda dobivena t-vrijednost još veća, ali jednako tako nije značajna na razini značajnosti 0.01, što se da razumjeti i protumačiti. Dobivena t-vrijednost u finalnom testu znanja kod učenika sedmih razreda iznosi 2,33, što je, kao što smo i rekli značajno na razini 0.05, ali još uvijek nedovoljno na razini 0,01. Došli smo do zaključka da je u nastavi engleskog jezika moguće i poželjno koristiti suvremene metode rada, jer su znanja koja se dobiju brža i kvalitetnija ODNOS UČENIKA PREMA SUVREMENIM METODAMA NASTAVE Pored glavnog cilja eksperimentalne verifikacije značajnosti razlike u rezultatima koji se postižu putem suvremenih i tradicionalne nastavne metode poučavanja engleskog jezika kao stranog jezika, imao za cilj i utvrditi koliki je interes učenika za pojedinu nastavnu metodu, što je i određeno prirodom problema našeg istraživanja. U korištenom upitniku učenici odgovarali na sljedeća pitanja: Koji način rada im više odgovara, tradicionalni ili moderni? Zašto im više odgovara način rada koji su naveli? Što im se sviđa u suvremenoj nastavi?

219 Što im se ne sviđa u suvremenoj nastavi? Kada bi mogli birati između suvremenog, tradicionalnog i kombiniranog načina rada, za koji bi se opredijelili? Kako je upitnik tipa zadataka sa slobodnim, otvorenim odgovorima, to je bilo teže statistički ih obraditi. Pitanja su analizirana pojedinačno kako bi se dobila što jasnija slika odnosa učenika prema modernim metodama poučavanja engleskog jezika kao stranog jezika. Iz grafikona 3 vidljivo je kako su učenici odgovorili na pitanja odgovara li im bolje suvremeni ili tradicionalninačin rada na satu engleskog jezika. Grafikon 3. Opredijeljenost učenika za pojedine metode rada po grupama Grafikon 4. Opredijeljenost učenika za suvremenii, tradicionalni i kombinirani način rada Najveći broj učenika opredijelio se za kombinirani način rada, a obrazložili su to ponovno dojmom da se u suvremenoj nastavi previše igra, a premalo uči, što je posljedica njihove naučenosti na tradicionalan način rada u našim osnovnim školama. Ako učenici uče kroz igru, a da toga nisu ni svjesni, onda smo dobili odgovor na još jedno pitanje na koje naš rad traži odgovor, a taj je da je pedagoški opravdano i da se svakako isplati ulagati dodatne napore za izradu materijala koje ćemo koristiti u suvremenim metodama poučavanja engleskog jezika kao stranog jezika u osnovnoj školi. Učenici petog razreda koji su radili po suvremenim metodama u potpunosti su opredijeljeni za nove metode rada. Ako usporedimo peti i sedmi razred, također je jasno vidljivo da su učenici petog razreda zainteresiraniji za suvremene metode rada nego što su to učenici sedmog razreda. Promatrajući ostale odgovore na pitanja iz upitnika zanimljivo je da većina učenika kao prednost suvremenih metoda navodi da su iste mnogo zabavnije kao i svoju veću motiviranost za rad nego kod tradicionalnih metoda rada. Na pitanje što im se ne sviđa kod suvremenih metoda rada većina učenika odgovara kako im se sviđa sve, dio učenika navodi kako su stekli dojam da se tradicionalnim metodama više uči po pitanju gramatike, što se na njihovim rezultatima pokazalo kao netočno, vjerojatno zbog mnogo ozbiljnijeg pristupa u radu kod tradicionalnih metoda. Najzanimljiviji odgovori svakako su oni na pitanje o opredjeljenju za suvremeni, tradicionalni ili kombinirani način rada. U ovom eksperimentalnom provjerevanju učinkovitosti suvremenih metoda poučavanja engleskog jezika kao stranog jezika u osnovnoj školi pošli smo od pretpostavke da je moderna metodologija u nastavi engleskog jezika učinkovitija u pogledu kakvoće i količine usvojenog gradiva u odnosu na uobičajenu, tradicionalnu nastavu. Na temelju teorijskih razmatranja, primijenjene metodologije, te dobivenih rezultata, analize i interpretacije dobivenih rezultata, došli smo do sljedećih zaključaka: 4. ZAKLJUČAK Suvremena nastava engleskog jezika još uvijek nema jasno određenu metodološku strukturu i navedene se metode rada često preklapaju i imju cijeli niz podmetoda i pristupa rada pa je nastavnik u definiranju i izboru modernih metoda rada koje najbolje odgovaraju predviđenim nastavnim sadržajima najčešće prepušten sam sebi, što otežava i mogućnost solidne osnove za empirijsko i teorijsko proučavanje navedenog problema

220 Iz dobivenih se rezultata može zaključiti da su učenici koji su radili kombinacijom suvremenih metoda rada, uspješno usvojili nastavno gradivo, te da u pogledu učinkovitosti metoda poučavanja engleskog jezika kao stranog jezika u osnovoj školi postoji značajna razlika u korist suvremenih metoda poučavanja u odnosu na tradicionalnu. Učenicima više odgovara suvremeni način rada od tradicionalnog, jer im je zabavniji i više ih motivira za rad i u školi i kod kuće. Također se pokazalo da su mlađi učenici otvoreniji za nove metode rada. Najveći broj učenika bi se, da imaju mogućnost izbora, ipak odlučilo za kombinirani način rada, što pokazuje da učenici nisu navikli na nove metode rada i što svakako otvara prostor za nova istraživanja, razvoj nove metodologiju, kao i općeniti napredak u poučavanju engleskog jezika kao stranog jezika u učionicama naših osnovnih škola kako bi nastava bila bogatija, zanimljivija i učinkovitija. Sve navedeno potvrđuje neospornu zanimljivost teme istraživanja s nekoliko različitih gledišta. Obzirom da je cijelo istraživanje obavljeno tijekom redovite nastave bilo je teško učinkovito kontrolirati sve moguće druge utjecaje na dobivene rezultate. Jednako tako, obzirom na uvjete u našim učionicama, bilo je teško izrađivati materijale i provoditi zamišljene aktivnosti u okviru moderne nastave. Ipak, korištena metodologija daje dovoljno razloga da se dobiveni rezultati uzmu kao pouzdani indikatori stvarne situacije u našim učionicama kao i korisnosti provođenja nekog opširnijeg istraživanja na ovu temu. Asher, J.J. (2007): TPR: After forty years, still a very good idea, world.com/japan-article.html ( ) Campbell, R. N. i Rutherford, W. E. (2000): Techniques and Principles in Language Teaching, Oxford, Oxford University Press. Dale, E. (1969): Audio Visual Methods in Teaching (Third Edition), New York: Dryden Press. Gabriela Mihăilă-Lică, Suggestopedia a wonder approach to learning foreign languages PEDIA.pdf ( ) Harmer, J. (2004): The practice of English Language Teaching, Pearson Education Limited. Nagaraj, P., Application of Community Language Learning for Effective Teaching, ( ) Pennycook, A. (1989): The Concept of method, Interested Knowledge, and the Politics of Language Teaching, Tesol Quarterly, Vol., 23, br. 4. Petrović, E. (1988): Teorija nastave stranih jezika, Zagreb, Školska knjiga. Schackne. S. (2009) The Direct Method, com/articles_tchtraining/direct1_steve.htm ( ) Savignon, S.J. (1987): Theory into practice, Teaching foreign Languages,Taylor & Francis, Ltd. Thuleen, N. (1996): The Grammar-Translation Method, com/papers/720report.html ( ) Literatura

221 UDK: ODGOJNO POŽELJNE VRIJEDNOSTI MLADIH U PRO- CESU DRUŠTVENIH PROMJENA Ivana Babić, mag. SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E - adresa: babic.ivana@yahoo.ca Marina Dugandžić, mag. SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E - adresa: maaara.rase@gmail.com SAŽETAK: Naše je društvo, kao i cijela Europa, u fazi dubokih promjena. Suvremeno društvo na različitim područjima prožeto je dubokim promjenama kojima je sve teže upravljati i kontrolirati ih. Mnogi upozoravaju na opću krizu odgoja i vrijednosti na kojima se temelji suvremeno društvo i koja se u velikoj mjeri odražava na krizu odgoja unutar školskog sustava. Unatoč očitoj krizi i slabljenju vjerodostojnosti tradicionalnih vrijednosti, kao i različitim koncepcijama odgojno-obrazovnih sustava danas prisutnih u suvremenom društvu, potreba za odgojem i vrijednostima osjeća se u svim europskim školskim sustavima. Na početku 21. stoljeća odgojno-obrazovna politika suočava se s napetostima koje postoje u svim suvremenim društvima: lokalno je i nacionalno nasuprot globalnom i svjetskom, tradicija nasuprot modernosti, kratkoročno nasuprot dugoročnom, konkurencija

222 i natjecateljski duh nasuprot postizanju jednakosti i solidarnosti, ubrzano povećanje spoznaja nasuprot ljudskim sposobnostima, duhovno je nerijetko nasuprot materijalnom. Pod odgojnim djelovanjem škole ne misli se na usputne pozitivne učinke obrazovnoga djelovanja nego na osmišljen dio svakodnevnog djelovanja zbog socijalizacije, usvajanja pozitivnih stavova, općih moralnih i demokratskih vrijednosti. Ključne riječi: odgoj, vrijednost,društvena promjena ABSTRACT: Our society is in phase of a deep change, as well as the whole Europe. Modern society in various are as permeated the deep changes which are more difficult to manage and control. Many point to a general crisis of upringing and to values underlying modern society and which largely reflects the crisis upbringing and values within school system. Despite the obvious crisis and wealering the credibility of traditional values, as well as different conceptions educational and training system, today present in modern society, the need for upbringing and values felt in all European school systems. At the beginning of the 21st century educational policy faced with tensions that exist in all modern societies: locally and nationally is opposed to global and world, tradition versus modernity, shortterm versus long-term, competition and competitive spirit as opposed to achievement of equality and solidarity, rapidly increasing knowledge versus human abilities, spiritual versus material is seldom. The educational activities of the school does not mean that the casual positive effects of educational activities than the designed part of everyday actions the socialization, adoption of positive attitudes, general moral and democratic values. Key words: upbringing, value, social responibility Budući da je naše društvo u fazi dubokih promjena očigledno je da dolazi do promjena i u odgojnom djelovanju roditelja. Naime, danas sve više odgojnu ulogu preuzima društvo, vršnjaci, mediji, negoli obitelj, škola i Crkva, što dovodi do dilema, obiteljskog razdora, krize identiteta i ovisnosti o medijima, popularnosti i drugim ljudima. Potrebno je i poželjno da se naše cjelokupno društvo kritički osvijesti i razumno djeluje misleći na dugoročan uspjeh današnjih mladih, tj. budućih odraslih koji će voditi naše društvo na način ovisno o vrijednostima koje su im usađene i kojima se budu vodili. Sada treba odgojno djelovati kako bi se postavili čvrsti temelji za uspješno i djelotvorno društvo. Potrebno je živjeti s pravim vrijednostima, a one nepoželjne jasno i trajno ignorirati i odbaciti. Vrijednosti su razmjerno čest predmet istraživanja u društvenim znanostima, a podjednako se često koriste i kao interpretacijska kategorija u objašnjavanju mnogih društvenih pojava i procesa. Vrijednosti su ponajprije predmet izučavanja filozofije, antropologije, psihologije i sociologije, iz čega proizlaze ne samo različiti pristupi istraživanju nego i brojne definicije pojma. Sve se vrijednosti mogu svesti na osnovnu dihotomiju: dobro loše i sve se mogu iskazati u pozitivnom i negativnom obliku (sloboda-nesloboda,poštenje-nepoštenje, jednakost nejednakost idt.). Vrijednosti su kategorije orijentacije neophodne za društveni život koje su preuzele ulogu bioloških instinkta koje su ljudi u svom razvoju izgubili. 1. UVOD 2. DRUŠTVENE PROMJENE UTJEČU NA PROMJENU VRIJEDNOSNOG SUSTAVA Svako društvo čine različiti ljudski naraštaji koji kao individue čine jedan društveni kolektiv sa svim svojim sličnostima i različitostima, sa svojim normama, običajima, posebnostima prema kojima se prepoznaju od drugih i drugačijih kolektiva. No društvo čine mnogo takvih kolektiva koji su manje ili više prihvaćeni s obzirom na životne vrijednosti koje su im prioriteti. No, osim ljudske različitosti na izbor vrijednosnog sustava utječu i društvene promjene. Društvene promjene su kategorija socijalne dinamike, općeniti pojam pod koji su sažeti pojmovi društvenog napretka, razvitka, ali i nazadovanja, revolucije,

223 evolucije, reforme, itd. Društveni procesi potiču promjene u društvenoj strukturi, društvenim odnosima i društvenoj organizaciji, kulturnim promjenama, promjenama vrijednosti i simbola, što dovodi do korištenja različitih pristupa, postupaka, metoda i sredstava kada je u pitanju razvoj odgojno poželjnih vrijednosti kod djece i mladih osoba. (Skledar:1995) Čovjek je jedino biće koje ima svijest i savjest, racionalno i moralno biće, homo sapiens i homo moralis. Jedino je biće s razvijenim osjećajem i smislom za vrijednosti. Jedino biće stvoreno na sliku i priliku Božju. Takvo biće, sa svim ljudskim obilježjima, daje smisao životu, postaje temeljna svrha življenja i ideal povijesnih nastojanja. Tako čovjek postaje najviša ovozemaljska vrijednost na ljestvici vrijednosti. No taj položaj ne osigurava svojim biološkim, nego svojim etičkim, ljudskim određenjem. (Vukasović:1999,160) Da bi jedno društvo bilo stabilno, etički razvijeno, poticajno i odgojno poželjno treba ponajprije poticati razvoj poželjnih vrijednosti. No, u većini slučajeva se tu pojavljuje problem, budući da za sve društvene naraštaje ne vrijede iste vrijednosti, ista pravila, isti običaji, potrebe i želje. Odrasli žele da mladi žive kao što su oni živjeli u njihovoj dobi, no često ne shvaćaju da su se u međuvremenu dogodile mnoge društvene promjene koje dovode do drugačijeg načina života te da mladi preferiraju druge vrijednosti. Samo oni odrasli koji žele da vlada skladno društvo pokušavaju razumjeti mlade te uskladiti dva različita svijeta. Posve je razumljivo što se odrasli zanimaju za vrijednosti koje su mladima izrazito važne. Jer vrijednosti bitno obilježavaju naš život. Bez vrijednosti ne bismo mogli živjeti kao ljudska bića. One su prisutne u našim potrebama, željama, u našim unutarnjim stavovima i našem vanjskom ponašanju. Vrijednosti zadiru u sve pore ljudskog života i one se očituju kao ciljevi prema kojima težimo, kao perspektiva na individualnom i širem društvenom planu, tj. kao smisao sveukupnog našeg pojedinačnog i društvenog života. (Baričević:1987) 3. INDIVIDUALISTIČKI NARCIZAM Mnogi čimbenici utječu na odgoj djece i mladih, no svi ti čimbenici nisu usklađeni i nemaju iste namjere te kod mladih stvaraju nesigurnost, bijeg od stvarnosti i poticanje ovisnosti koja daje kratkoročno zadovoljstvo i uspjeh. U današnjem svijetu mladih sve je više naglašeniji subjektivizam i individualizam, odnosno kod njih se sve više razvija individualistički narcizam. Taj se narcizam mladih očituje u njihovoj sve većoj moralnoj permisivnosti te u traženju prvenstveno svoje sreće i sigurnosti, a izbjegavanju angažmana, odgovornosti i obveza na dulji rok. Baričević smatra da se ne može uzrok individualističkog narcizma tražiti samo u ponašanju mladih, budući da na njihovo ponašanje godinama utječu obitelj, obrazovni sustav, društvo, mediji,... Utvrđeno je da je sve veća permisivnost današnjih mladih povezana sa sve manjom zahtjevnošću roditelja. U traženju uzroka individualističke i narcističke sklonosti suvremene mlade generacije može se reći da su one posljedica značajnih negativnih aspekata današnjeg svijeta, kojih su mnogi mladi vrlo svjesni. Npr. trka u naoružanju, veliki postotak nezaposlenosti, socijalno raslojavanje, raspadanje mnogih obitelji, sve proširenija duhovna praznina i dezorijentacija s obzirom na velika pitanja o smislu života. (Baričević, 1987,165) Za dobar razvoj budućnosti našeg društva u kojem žive današnja mladež ali i ostali naraštaji bitno je uočiti u čemu su svi naraštaji slični te u čemu su različiti. Potrebno je da svi zajedno koračaju s dovoljno povjerenja, vodeći trajno brigu o tome što je drugome važno i nastojeći drugome svjedočiti o onome što je nama dragocjeno. Promatrajući mlade i radeći s njima može se uočiti da današnji mladi mnogo vremena provode poduzimajući neke mjere kako bi došli do osobne sreće i zadovoljstva, bez obzira na to hoće li takvo stanje povrijediti druge oko sebe. Njima je bitno da su zaštićeni od strane roditelja, primijećeni u društvu, popularni, kreativni su u mišljenju i komunikaciji, izražavanju i djelovanju, te se žele u svakom slobodnom trenutku zabavljati uz obavezno korištenje medija i medijske tehnologije. Današnjim mladima je zajednica vrlo važna, jer smatraju da im ona može pružiti sve što požele, i to najčešće pružaju putem medija. Nažalost, mladi putem medija traže ostvarivanje sebe i svoje osobnosti, zanemarujući život izvan četiri zida i iskustveno učenje

224 4. KAD NARASTEM BIT ĆU TELEVIZOR Suvremeno informacijsko društvo ne doprinosi samo društvu znanja nego i problemima u odgojno obrazovnom razvoju kao npr. ekspanziji vrijednosti orijentiranih na hedonistički ili dokoličarski koncept života. Suvremeni teoretičari medija ukazuju na problem da tisak, radio, TV, Internet,.. nude sve više zabavnog negoli informativnog, obrazovnog ili znanstvenog sadržaja. Situacija se pogoršava, jer mediji sve više manipuliraju potrebama svih populacijskih segmenata društva, a pogotovo mladih. (Miliša:2006) Cohen je upozoravao još sedamdesetih da mediji pored informativnih sadržaja sve više znaju manipulirati sadržajima s preuveličavanjem događaja ili iskrivljavanjem činjenica (Cohen:1980,30). Središnja ideja manipulatora je rušenje svakog oblika razumnosti u ime neposrednosti, spontanosti, ugode Umjesto kreativne upotrebe slobodnog vremena, manipulator nudi dokoličarenje, prosječnost, a banalnost se uzdiže na rang vrlina. Škola, posao, obveze uzimaju se kao kavez iz kojeg se treba izvući, kao brana slobodi duha, kao prepreka koju treba odbaciti. Iz toga proizlazi sofisticirano ironiziranje svega postojećeg. Sve tradicionalno tretira se kao konzervativno, a konzervativno kao nepoželjno. (Miliša,Tolić,Vertovšek:2009,18). Postali smo jedni drugima klonovi, a manipulatori su to postigli tako što su dio po dio razdirali temelje obitelji, te tako obezvrijedili odgoj, crkvu, obitelj i školu. Sada uništavaju kulturu u svim segmentima. (Lojkić:2007). U tzv. suvremenoj obitelji roditelji su dobili velikog suparnika u odgajanju svoje djece, a to su televizija, računalo i mobitel koji su sve više privlačili njihovu pozornost i u kojima su djeca pronašla lukavog saveznika u bijegu od svijeta svojih roditelja. (Buchanan:2003,38) Mladi danas ne vide u radu uvjet čovjekova opstanka nego traže način kako se osloboditi od rada. Rad ne postaje mjerilo kognitivnih ni moralnih vrijednosti nego predmet za porugu onih koji se neradom obogaćuju. Mladi imaju veću mogućnost izbora, ali ih prate krize identiteta i slabi utjecaj socijalnih vrednota (zajedništva) i nesnalažljivost u ubrzanom razvoju tehničke revolucije. Mladi sve više postaju robovima masovnih komunikacija, ovisnici o internetu (blogovima, video-igrama, ), a socijalna potištenost i izoliranost pojedinca je prisutna. (Miliša:2007,45). Osim za pojedinca, dugoročne posljedice negativnih utjecaja medija tragične su i za društvo, odnosno prirodu jer se tako odgajaju pojedinci, ravnodušni prema životu, prema drugim živim bićima, prema prirodi i svemu što ih okružuje. Kako bi se to spriječilo, nužno je medijski opismeniti djecu, ali i odrasle, te ih poučavati koje vrijednosti treba upoznati, proučiti te kojim vrijednostima živjeti, ali i to kako se kritički odnositi prema pojavama koje nam društvene promjene donose. 5. TRADICIONALIZAM VS MODERNIZAM Djecu i mlade danas najviše zanimaju životi poznatih osoba, najviše iz svijeta glazbe i TV idoli, pri čemu se ne analizira kako se došlo do popularnosti, kojim odricanjima. Poruka je obratna: svejedno je što se sve mora raditi za popularnost. Cijena morala i gubljenje vlastitog identiteta nije bitna. Kao da ne postoje druga područja u kojima se ljudi potvrđuju kroz zapažene rezultate. Mladi se susreću s time da se ne znaju suočiti s nadolazećim problemima ili postignutom slavom, što dovodi do depresije, dokoličarenja i ovisnosti. Frustriranost i životna nesigurnost stvaraju krizu identiteta, a sve zajedno odvodi mlade u virtualni svijet ovisnosti, nasilja, materijalizma, (Miliša, Tolić, Vertovšek:2009). Odgoj je vrijednosna kategorija i pitanje je koje ćemo vrijednosti posredovati: vrijednosti koje su na dobrobit djeteta i u skladu s vrijednostima roditelja ili vrijednosti koje će se nametati djeci i roditeljima. Sve više ima argumenata da govorimo da su mladi u rizičnim okolnostima u kojima provode slobodno vrijeme. Nameće se pitanje, jesu li današnje vrijednosti one prave, one poželjne ili se pak potrebno vratiti tradicionalističkim, već provjerenim vrijednostima. Tradicionalizam kao vrijednosnu orijentaciju karakterizira: a) pozitivan odnos prema zajedništvu, običajima, vrijednostima ruralne kulture, religijskim vrijednostima i simbolima, nacionalnim (etničkim) vrijednostima i simbolima, autoritetu (glave obitelji patrijarhalnost, odnosno vladara podaništvo); b) negativan odnos prema individualizmu, novim idejama i društvenim promjenama, prema modernizmu, ateizmu, stranim utjecajima, spolnoj i dobnoj ravnopravnosti, političkom liberalizmu i pluralizmu. Tradicionalne vrijednosti su u stalnoj borbi sa trenutnim, modernim vrijednostima koje obilježava: a) pozitivan odnos prema individualnoj slobodi, slobodi izbora (svjetonazorskog, kulturnog, religijskog, političkog), jednakosti

225 (u pravima i uvjetima), internalicionalizmu, multikulturalnosti, političkom liberalizmu i pluralizmu, sklonost novim idejama i društvenim promjenama te zalaganje za individualnu odgovornost, toleranciju, ljudska i građanska prava; b) negativan odnos prema kolektivizmu, ideologiji, nejednakosti i privilegijima, tradicionalističkom zajedništvu, nacionalizmu, prema paternalizmu i izvanjskom autoritetu, neodgovornosti, konzervativizmu, netoleranciji i ekskluzivizmu (političkom, vjerskom, nacionalnom). (Maldini:2006,84) Labus smatra da promjene društva od tradicionalnoga k modernome obilježava prioritet ekonomskog rasta i društvene stabilnosti na društvenoj razini te materijalizam (stjecanje, bogatstvo, potrošnja) na osobnoj razini. Procesi industrijalizacije, urbanizacije, tehnokratska organizacija i radikalna sekularizacija industrijskog društva te usmjerenost prema budućnosti razaraju temelje tradicionalnog društva, njegovu statičnost i okrenutost prema prošlosti. Proces društvene modernizacije utječe na rastakanje kolektivnih identiteta i tradicionalnih vrijednosnih obrazaca. Individualizacija vrijednosnih orijentacija dio je procesa modernizacije. Proces individualizacije odnosi se na porast autonomije pojedinaca u razvoju njihovih vrijednosti i normi koje pokazuju jak otklon od tradicionalnih i institucionalnih sustava vrijednosti. (Labus:2000, 169) 6. ODGOJ I OBRAZOVANJE ZA VRIJEDNOSTI Djeca, mladež, odgojenici ne odgajaju se tako što stječu potrebna znanja i razvijaju sposobnosti nego i time što se usavršava njihov smisao za vrijednosti i vrijednosno doživljavanje. Odgoj je vrijednosna kategorija u kojoj se osim obrazovnih znanja i sposobnosti, usvajaju i odgojne vrijednosti. Vrijednosti su poželjne u cjelokupnom društvu, jer su čovjekova vodilja, nešto za čim se teži, u čemu se nalazi radost, ono što čovjeka usrećuje, izgrađuje i oplemenjuje. Tek ljudska vrijednosna usmjerenja pokazuju putove kojima treba kretati i kojima se treba koristiti snagom i moći da bi se postigli ljudski ideali, željene svrhe, podmirile ljudske potrebe, omogućili razvoj i usavršavanje. Vrijednosti postavljaju ciljeve, ideale, svrhe prema kojima usmjeravamo ljudska nastojanja, a spoznaje su u funkciji sredstava i instrumenata kojima postižemo postavljene ciljeve. Odgoj nije i ne smije biti vrijednosno neutralan. On je u svojoj biti, i u stvarnosti bi morao biti vrijednosno angažiran, a ta angažiranost pretpostavlja i traži da je u funkciji postizanja istinski ljudskih, općeljudskih, generičkih vrijednosti. Zadaća je obitelji, škole i svih drugih odgojnih ustanova da posreduju ili pružaju ne samo znanje i znanstvene spoznaje, nego i vrijednosti. Radi se samo o tomu da posredovane vrijednosti budu prave, općeljudske, generičke, da odgojna nastojanja ljudski oplemenjuju, obogaćuju, usmjeravaju; da nikoga ne sputavaju, da ne ograničavaju čovjekovu slobodu, da ne čine bilo kakve pritiske i nasrtaje na čovjekova shvaćanja, politička, vjerska, ideološka i druga opredjeljenja koja proizlaze iz osnovnih ljudskih prava. Specifično odgojne vrijednosti pedagoški su relevantne. Odgoj je usmjeren prema njima i ostvaruje se s pomoću njih. One imaju pozitivno odgojno djelovanje na odgojenike. Obilježava ih i to da su posredovane preko određene osobe, roditelja ili odgojenika. Odgajatelj je posrednik između djeteta, odgojenika i carstva vrijednosti. To znači da u odgojnom činu sudjeluju tri čimbenika: odgojna vrijednost, odgojenik i odgajatelj.(vukasović: 1999) Hooper citira Rokeacha, koji je u 1970-ima definirao vrijednosti kao vrstu vjerovanja, koje kad je jednom internalizirano postaje standard ili kriterij za usmjeravanje ponašanja. Ova definicija potvrđuje navedenu spregu rasta pojedinca i društva na vrijednostima i upućuje na zajedničku dimenziju kategorija vrijednosti, usmjerenih ka promjenama ponašanja, odnosno vođenje pojedinca i društva dobromu. Odatle postaje jasnija veza između vrijednosti i odgoja i obrazovanja, jer je jedan od ciljeva odgojno-obrazovnoga sustava uspješna priprema mladih ljudi za život u odraslosti. (Hooper i sur.: 2003,170) Kad se govori o mjestu vrijednosti u odgojno-obrazovnom sustavu, istodobno se govori o moralnom obrazovanju ili moralnom razvoju, odgoju karaktera, učenju vrlina, socijalnom razvoju, kritičkom razmišljanju, kritičkoj pedagogiji itd.(hooper i sur.:2003). Djecu treba od ranog odgoja i obrazovanja poučavati da je važno govoriti istinu, brinuti se za druge i poštovati ih, biti iskren, obrazovati se te dijeliti znanja. Ta ista djeca će tijekom života dolaziti u situacije kada će trebati promišljati, testirati i ispitivati koje vrijednosti koristiti, kako se ponašati. No učeći ih o etičkom i moralnom ponašanju postoje velike mogućnosti da će se ta djeca razviti u dobre osobe, poželjne u društvu. Djeci trebaju biti predani etički principi, jer bez određenoga pokazatelja o tome što je dobro neće imati temelje na kojima će moći izgraditi autonomiju i racionalnost. Nema

226 ZAKLJUČAK jedinstvenoga mišljenja o tome postoji li uopće skup vrijednosti koji transcendira granice nekoga društva, zajednice, kulture ili religije (Hooper i sur.: 2003). Iako se u izboru najčešće poseže za vrijednostima za koje se smatra da su univerzalne ili tradicionalne, neki autori smatraju da su one takve samo na apstraktnoj razini i da ono što se smatra vrijednostima u jednoj kulturi ne mora se smatrati takvima i u drugoj (prema Hooper i sur., 2003: 172). U potrazi za skupom univerzalnih ljudskih vrijednosti, ili globalnoga etičkog koda koje vrijede za sve ljude, pogotovo danas u vrijeme globalne međupovezanosti i društvenih promijena, Rushworth M. Kidder, predsjednik Instituta za globalnu etiku, intervjuirao je desetke muškaraca i žena koji se percipiraju kao ljudi s razvijenom savjesti, a koji dolaze iz različitih kulturnih miljea. Oni su naveli osam zajedničkih vrijednosti koje mogu voditi napaćeni svijet kroz nemirnu budućnost (Kidder: 1994, 8). Te su vrijednosti: ljubav, istinitost, poštenje, sloboda, jedinstvo, tolerancija, odgovornost i poštovanje života. U današnjem društvu potrebno je imati nadu u bolji život, tanku slamku za koju se mladi trebaju držati, te vodilje koje će ih naučiti kako se osamostaliti, svojim trudom i radom pomoći razvijanju zajednice ali i razvijanju svoje osobnosti i samopoštovanja što je uvelike potrebno za zdravo i moralno potkovano društvo. Svi međuljudski odnosi moraju biti osnovani na međusobnu razumijevanju, povjerenju, iskrenosti, poštovanju. Takve odnose treba podupirati i njegovati, razvijati prijateljstvo među djecom, a potiskivati sebičnost, grubost, nepristojnost, nepažnju i drskost koje manipulatori društva postavljaju pred djecu i mlade kao poželjne i životno vrijedne. Kao sastavni dio moralnog odgajanja i razvoja mladeži, pripremanje za budućnost pretpostavlja posjedovanje određenih moralnih odlika kao što su: osobno poštenje, iskrenost, pouzdanost, taktičnost, ljubaznost, odanost, vjernost, privrženost prijateljima i voljenim osobama, smisao za ljubav, osjećaj dužnosti i odgovornosti, pozitivan odnos prema radu, braku, obitelji, potomstvu, briga za djecu i njihov odgoj. Sve vrijednosti koje pojedinac ima u životu temelje se na njegovim potrebama. Ako su zadovoljene nase osnovne primarne potrebe i potrebe za ljubavlju, pripadanjem i sigurnošću, imamo priliku za osobni rast i razvoj. To nas usmjerava k usvajanju životnih vrijednosti, ideala te formiranje naše ličnosti. Uloga vrijednosti u obrazovanju je neupitna. One nam pokazuju ne samo kakvu djecu i ljude želimo nego i kakvo društvo želimo. Vrijednosti se prenose na mnoge načine, svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno. Svaka osoba posjeduje nekakve vrijednosti i izražava ih svojim ponašanjem, mišljenjem i cjelokupnim načinom života. Stečene vrijednosti u odgoju i obrazovanju postaju vodilje kroz život i daju mu smisao. Uloga odgajatelja jest da prepoznaju koje su to odgojno poželjne vrijednosti u današnjem društvu punom promjena te da iste vrijednosti svakodnevno i na razne načine usađuju djeci i uče ih kako će ih oni još više poticati i razvijati. Odgajatelji imaju cilj da prepoznaju vrijednosti i osiguraju kvalitetnu i sigurnu okolinu za njihov daljni razvoj. Poticajna i sigurna okolina je jako važna. Svakom mladom čovjeku treba osigurati okolinu i društvo koji će za njega biti poticajni za daljini razvoj i napredak. Tek u takvoj okolini i društvu moguće je spoznati sebe i svoje vrijednosti te živjeti u skladu s njima. Baričević, Josip, (1987) Vrijednosti mladih danas.sociološko - psihološki i religiozno - pedagoški pristup, u Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu,Vol.56, No.3-4, str Labus, Mladen, (2000) Vrijednosne orijentacije u hrvatskom društvu, u Sociologija sela, (38) 1-2, Br ,str Maldini, Pero, (2006) Demokratizacija i vrijednosne orijentacije u hrvatskom društvu, u Anali Hrvatskog politološkog društva,vol.2, No.1,str 84. Kidder, Rushworth Moulton (1994.), Universal Human Values, u Ethical Common Ground, The Futurist, str Skledar, Nikola, (1995) Znanost o društvu i društvene promijene, u Društvena istraživanja zagreb,16-17/god 4,Br.2-3,str Veugelers, Wiel, (2000) Different Ways of Teaching Values, u Educational Review, 52 (1), str Buchanan, Julian, (2003) Smrt Zapada, Zagreb, Kaptol. Cohen, Stanley, (1980) Folk Delvis and Moral Panics, London, Oxford- Martin Robertson. Literatura

227 Hooper, Carl, Zbar, Vic, Brown, David, Bereznicki, Barbara, (2003.) Values education study: Literature review. Values education study - Final report, Melbourne, Curriculum Corporation. Lojkić,Mladen,(2007) Vladari svijeta, Daruvar, Ekološki glasnik. Miliša, Zlatko,(2006) Manipuliranje potrebama mladih, Zagreb, MarkoM. Miliša,Zlatko,(2007) Odgojne vrijednosti rada,split, Književni krug. Miliša, Zlatko, Tolić, Mirela, Vertovšek, Nenad, (2009) Mediji i mladi, Zagreb, Sveučilišna knjižara. Miliša, Zlatko, Zloković, Jasminka, (2008) Odgoj i manipulacija djecom u obitelji i medijima, Zadar-Rijeka, MarkoM. Vukasović,Ante, (1999) Obitelj - vrelo i nositeljica života, Zagreb, Hrvatski katolički zbor Mi. UDK: 061.6:376(497.6 Bijakovići) CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE I EDUKACIJSKU IZOBRAZBU U ULOZI ZNANOSTI I ODGOVORNOSTI Prof. dr. sc. Sadeta Zečić SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: sadetaz811@yahoo.com Ana-Marija Barišić, bacc. SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: annamare.brkic@gmail.com Dragana Rudan, bacc. SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Bijakovići, Bosna i Hercegovina E-adresa: rudandragana@gmail.com

228 SAŽETAK: Centar zaistraživanje i edukacijsku izobrazbu (CIERI) u ulozi znanosti i odgovornosti Fakultet drušvenih znanosti dr. Milenka Brkića vrlo uspješno funkcioniše u smislu edukacije novih kadrova i stvaranja nove populacije sa obrazovanjima koja su veoma potrebna u današnje vrijeme u redovnom obrazovanju na svim uzrasnim nivoima. Prepoznavši inkluziju koja je preplavila naše osnovne škole procijenjeno je koji su to kadrovi u nedostatku da bi se u potpunosti mogao proces inkluzije realizirati i pomoći da sva djeca uspješno savladaju gradivo namjenjeno njihovim sposobnostima. Otvaranje Centra (CIERI) u sastavu fakulteta, opremljen savremenom tehnikom Behringer aparatom i drugim pratećim elementima, pružili smo priliku svoj djeci sa raznim poteškoćama, poremećajem u ponašanju i ostalim defektološkim potrebama da u centru nađu prave odgovore, potporu i uz stručnu podršku logopeda i defektologa otklone ili ublaže prepreke kod djece. Centar je studentska vježbaonica gdje imaju vježbe kao i praktične ispite. U našem radu želimo prikazati način rada i uspjehe koje smo postigli u radu sa djecom i koliko djece sa raznim smetnjama nam se obratilo i dobilo dužu ili kraću podršku. Naš Centar ima saradnju sa sličnim Udrugama u Mađarskoj, Hrvatskoj i Bosnii Hercegovoini i širem okruženju.u zaključku možemo reći da smo zadovoljni rdom centra i očekujemo još veću saradnju i više realiziranih projekata u okruženju za djecu u stanju potebne podrške. Ključne riječi: CIERI, ( Centar za izobrazbu edukaciju i istraživanje) Behringer, logoped Čovjek 21 vijeka može slobodno reći da ne bi bio to što jeste da na planeti Zemlja nije bilo obrazovanja Obrazovanje je razlog zbog koga se ponašamo kao ljudska bića. (Djurant,2006,str.159). Genetski potencijal koji čovjek na svijet donosi rođenjem ne bi imao humana svojstva koja prepoznajemo u ljudima današnjice da nije obrazovanja. Jedino mi živimo u civilizaciji u kojoj djeca uče pisati i hodati,smatrajući to učenje samo po sebi razumljivo. U svim ranijim kulturama to je bila rijetka umjetnost, koja nije bila svakome pristupačna (Špengler,str.171). Posao nastavnika je posao bogova. Ono što oblikujemo u kogniciji,emocijama i ponašanju djece predstavlja suštinsku razliku između čovjeka i životinje,a taj posao sistematski i organizovano rade prosvjetni radnici. Mi se trudimo da predvidimo ishode naših obrazovnih uticaja i da pružimo maksimum doprinosa tom najhumanijem nastojanju.dok obavlja složeni posao vaspitača,učitelj mora kontrolisati svoju kogniciju i emocije, mora glumiti ili kontrolisati izraz svoga lica i pokrete tijela, mora imati u vidu čitavo odjelenje pred sobom, njihovo ponašanjekogniciju i emocije svih pojedinaca i cijeline,mora vidjeti kuda vodi njegov sveukupni pedagoški posao.. Moramo jako voditi računa da poštujemo humane pretpostavke inkluzije za djecu sa posebnim potrebama koje navodi ( Suzić, 2008) ne poštujući hijerarhiju; Djeca sa posebnim potrebama treba da dobiju više nego u specijalnim školama. Djeca u redovnim školama ne smiju ništa izgubiti. Učenici, roditelji i nastavnici treba da prihvate dijete sa posebnim potrebama u redovnoj nastavi. Nužno je stvoriti sve potrebne kadrovske, materijalne i organizacione pretpostavke. Treba predvidjeti sve rizike i spriječiti neželjene posljedice. 1. UVOD

229 Poznata je činjenica da škola vrijedi onoliko koliko vrijede nastavnici u njoj. Danas su u školama veoma potrebni i drugi specijalizirani edukatori, logopedi, specijalni pedagozi. (Stojaković,2002) Logopedi su specijalizirani stručnjaci koji pomažu djeci u pravilnom usvajanju verbalne komunikacije i jezika uz čitanje i pisanje. U reformi obrazovanja dešavaju se velike promjene u ulogama nastavnika i učenika. Pred nastavnike se postavlja sve više novih i težih zahtjeva i zadataka za koje treba biti spremani educiran. Nova, centralna uloga nastavnika u razvoju inkluzije zahtijeva,kako je istakao Nithi Muthukrishna, transformiranje programa profesionalnog razvoja u sistem inkluzivnog obrazovanja.(savolainen,kokkala &Alasuutari,2000)izlažu problematiku i važnost organizovanja edukacije učitelja i nastavnika u skladu sa zahtjevima inkluzije, na nivou opštegi stručnog usavršavanjai obrazlaže nedostatak potpuno separirane specijalne i opšte edukacije nastavnika. Sagledavši potrebe inkluzivnog obrazovanja koje treba doedukovane učitelje i nastavnike za složeniji i odgovorniji posao i tržište treba nove generacije obrazovanih profila sa potporom u obrazovnom studijskom izučavanju više o djeci sa kojom će raditi naš fakultet se opredjelio za obrazovanje upravo takvih kadrova.kombinacija postojećih programa sa dodatnim sadržajima iz raznih specijalnosti koje iziskuje inkluzivni obrazovni rad sa različitih specijalnih potreba daje idealnog baš tog nastavnika koji je kako neko reće bog ili drugačije rečeno madžioničar za rad sa svima istovremeno zadovoljavajući njihove različite mogućnosti i ostvarenja.uz takvog učitelja i defektologa na našem fakultetu stiču stručno i praktično znanje logopedi koristeći centar CIERI za izvođenje praktične nastave i kroz koji imaju saradnju sa mnogim sličnim centrima i udrugama u zemlji i okruženju. 2. METODOLOŠKI DIO RADA 2.1 Predmet našeg izlaganja je pedstavljanje centra koji pruža znanost kroz humanitarne tretmane i opravdava svoju odgovornost za ono što je otvoren. 2.2 Cilj je predstaviti koliko je planiranih zadataka aktivirano i kako Centar funkcionira. 2.3 Zadaci kojima se bavi centar a.prijem studenata na praksu u terminima prikladnim za njihi za centar. b. prijem pacijenata na dijegnostiku c.prijem djece na govornu rehabilitaciju d.prijem roditelja na konsultacije e.prijem pedagoških djelatnika na stručne razgovore f.posjeta sličnim udugama-centrima g. posjeta drugih udruga i centara nama h. planiranje i apliciranje sitraživačkim i drugim projektima Glavna hipoteza: očekujemo da se na svim zadacima radi u zadovoljavajućoj mjeri i postižu dobri rezultati. H1.Očekujemo da prateći zadatke kojima smo planirali analizirati poslove koji se u Cenru CIERI provode možemo imati uvod u realizaciju ostvarenog Metode i tehnike koje smo koristili u radu i funkcionisanju centra Metoda razgovora, opservacije, Servey metoda, analitičke metode, metode promatranja i praćenja pojavai stanja i mnoge druge. 3.2 Otvaranje centra CIERI Kako bismo počeli sa realizacijom planiranih zadataka prvo moramo objasniti razlog otvaranja centra kao i opremljenost istog. U toku izvođenja nastave i prakse sa našim studentima ukazala se velika potreba za praktičan rad i pristup djeci sa različitim poteškoćama sa posebnim osvrtom na govor, psihološke, motoričke i druge poteškoće kao i čitanje i pisanje. S toga Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkićaotvorio je Centar za istraživanje i edukacijsko-rehabilitacijsku izobrazbu pod nazivom CIERI. 3. HIPOTEZE

230 Centar je otvoren sa višenamjenskim potrebama kao: praksa studenata odgojnih znanosti praksa studenata defektologoije i logopedije za edukaciju i pružanje potpore roditeljima koji imaju djecu sa bilo kojim smetnjama u razvoju 3.3 Opremljenost centra Centar je opremljen najsavremenijom tehničkom opremom za korekciju glasa i govor (Behringerlogopedskim setom gdje se vrši primjena digitalnog signalnog procesiranja (dsp) u logopedskoj rehabilitaciji. za edukaciju i stručne konsultacije učiteljima i nastavninicima sa eminentnim stručnjacima: profesorima, psiholozima, pedagozima, socijalnim radnicima, logopedima, terapeutima surdoaudiolozima, muzikoterapeutima, radnim terapeutima... o zajedničkim pitanjima u iznalaženju rješenja za djecu koja su u potrebi pomoći. Centar za stručno znanstvena istraživanja Kreiranje projekatakoji su potrebni u odgoju i obrazovanju u inkluzivnom procesu na ovim prostorima. Umrežavanje Centra sa sličnim udruženjima u zemlji i inostranstvu posjeta i razmjena iskustava ćlanova udruženja djece s poteškoćama u razvoju i učenju. U našem centru angažovani su stručnjaci koje smo već pomenuli i pružaju dva šuta sedmično usluge djeci, roditeljima i pedagoškim uposlenicima koji se obrate. Posebna namjena centra je pomoć u rehabilitaciji govorno jezičkih poteškoća kod djece i odrslih uz najsavremeniju tehniku namjenjenu za govornu rehabilitaciju. Pored logopedskih vježbe pružaju se i druge usluge: Dijagnostika, Vježbe artikulacije glasova Rehabilitacija i metode u prevazilaženju mucanja Slika 1. Praktičan rad nalogopedskimvježbama Između velikog broja mogućnosti pomenut ćemo samo najvažnije važne za logopedsku rehabilitaciju: 31-kanalna tercnagrafička equalisera na kojima se mogu postaviti željene filtarske krivulje za korekciju i rehabilitaciju govora ili slušanja. 64 slobodne memorije (procesori omogućavaju trajno memoriranje 64 različite krivulje - za svaku krivulju se memorira i željeni intenzitet - master volume). Zahvaljujući ovom memoriranju, aparat se vrlo brzo može postaviti u željenu aplikaciju; 61-kanalni FFT analizator zvuka u realnom vremenu s mogućnošću zamrzavanja, akustičkog očitavanja i memoriranja spektra. 4 potpuno odvojena stereo kanala. Na svaki kanal se istovremeno mogu priključiti tri para slušalica (istovremeno može opsluživati ukupno 12 pari slušalica!). mikrofon i slušalice

231 Uz postojeću aparaturu obvezno se koristi razni slikovni material, setovi slika po glasovima koji se koriguju, zatim sonde i R- vibrator kod korekcije glasa r. mogućnost da diplomirani studenti u praksi budu spremni za kvalitetan i stručan logopedski rad. Prijem pacijenata ili osoba svih uzrasta i starosne dobi moguć je u dane kada radi centar i kada su profesori prisutni. Poželjna je najava i ugovaranje termina što veoma dobro funkcioniše. Prijem djece na govornu rehabilitaciju je najhumaniji i najvažniji dio programa našeg centra. Moguće je svaki dan dogovoriti termin jer u centru su uvijek dva logopeda i, psiholog i pedagog. Od otvaranja centra kroz koji je prošlo mnogo pacijenata i kojima smo dali potporu na neki način izdvajamo grupu logopata koja je najintenzivnije radila. Želimo predstaviti podatke koji su zanimljivi i prezentiraju stručni radi, broj tretmana i uspješnost u otklanjanju poteškoća u govoru i drugim poteškoćama. Slika 2. Digitalnisignalnoi processor zakorekcijugovora -Behringer 4. ANALIZA I INTERPRETACIJA REALIZACIJE PLANIRANIH ZADATAKA U CENTRU CIERI U Centru studenti defektologije,logopedije i svi oni koji imaju u svom studiju defektologiju svakodnevo su imali otvoren centar za vježbe, razgovore sa stručnim licima, profesorima kao i upotrebu stručne literature. U programu Centra studijskim programima studenata defektologije i logopedije planiran je određen broj obaveznih sati koje treba provesti u praksi sa djecom u prisustvu stručnih osoba što se realizuje posebno sa studentima koji nemaju drugu mogućnost. Studenti logopedije obavezno provode praktični dio u centru, održavaju stručne seanse po Verbotonalnoj metodi na Behringer aparatu uz ostala pomagala i literaturu.u sklopu tog programa održava se jednodnevni stručni seminar za naše studente gdje dolazi autor sistema za korekciju govora (Behringer) ili njegovi asistenti i uz stručno pojašnjavanje cijelog programa koji naši studenti već ranije prouče iz dodstupne literature održava praktičnu upotrebu seta sa svakim studentom.to pruža Tablisa br. 1 Prikaz logopedskog rada u centru -CIERI broj Inic. Pac. Krono. dob dijagnoza tretman br. dolazaka rezultat Radili sa djetetom 1. K.T. 16.god Sred.teško mucanje Vj. Dis.relak,čit i pis. 14 Zadovolja Def. Psih. L 2 A.M. 13 Oštećenje sluha Adekvatne vježbe 11 dobro Surdo.psih 3. R.B. 5 Dyslalia-tetizam Vj.arti.Verbotonalana met-behringer 13 dobro Log.psiho. 4. V.B. 4,5 Dyslalia-rotacisam Vj.arti.Verbotonalana met-behringer 4 i poh. dobro Log.psiho. 5. M.R. 8 Autizam Aba i Tich metod 3 Zadovolja. Def.psih.L 6. D.P. 5 Autizam Aba i Tich metod 4 Zadovolja. Def.psih.Lo. 7. S.T. 6 Dyslalia-rotacisam Vj.arti. i kombinovane Verbotonalana 16 Veoma Log. Def. dobro psiholog met-behringer 8. L.G. 11 Dyslaia-later. sygmatzam Verbotonalana met-behringer Vje.art. za czs,čžš 9 dobar Logoped, psiholog 9. J.Z. 4 Kloničo mucanje Pay terapija 16 dobar Log.psih.pe 10 L.O. 5 Systematska dyslalia Vj.arti. i kombinovane Verbotonalana met-behringer 8 dobar logoped 11. J.Č. 8 Tonično-klon.muc. Vj. Dis.relak, Delay Psiholog, 16 dobro sistem-kašnjenje logoped 12. A.Z. 5 Poremem. pažnje Vj. Koncent. Mapa Psih.ped. 12 dobro uma,relaksacija defe. Logop

232 19. K.L. ukupno 19 0d 4-16 god 13. J.L.J. 8 Dyslaia-later. Verbotonalana metsygmatzam Beh. Vje.art. za czs,čžš 16 dobar Log.psih. 14. L.O. 7 Palatoshizis-Dysl. Savjetod-stručna uputs 2--- pratimo Lo.Psi.defe. 15. M.Č. 9 Balnyties-mucanje Vj. Dis.relak, Delay Veoma Logoped 17 sistem-kašnjenje dobar psiholog 16. M.P. 6 Mucanjei intred.sy. Specifična pri metoda u Logoped 16 dobro radukod komb.smet psiholog 17. M.K. 9 Tonično-klon.muc Vj. Dis.relak, Delay Logoped 16 zadovolja sistem-kašnjenje psiholog 18. L.J. 5 Porem ponaš ADHD Def.psih. Vj. konc.mapa uma, 9 odličan pedago. gimnastika mozga logoped Dyslalia-lamb,rotac. Vj.arti. i kombinovane Verbotonalana met-behringer 18 Odličan 212 sati 4.z.11.d.2. vd.o.1p.1 Logoped psiholog Analizirajući tabelu u kojoj su predstavljeni svi važni podaci od uzrasta djece, dijagnoza,terapeutskih programa do uspjeha broja vježbi koje su održane i na kraju stručnih lica profesora defektologa, logopeda, psihologa i pedagoga.možemo zaključiti da se radilo inzenzivno sa 11-toro djece koji su imali dobre i veoma dobre rezultate odnosno uspješno završili svije vježbe i korekciju govora,dvoje djece su veoma dobri a radi se o mucanju koje ima svoje premise i nikad niste sigurni posebno kad se radi već o primarnom mucanju kod djeteta od 9 godina,i drugo dijete gdje smo uvježbavali glas r koji je ostao veoma specifičan ali dovoljno dobro za okolinu. Jedno dijete je odlično i zvrsno je savladao izgovor i automatizaciju glasova r i l.pratimo dječaka sa paklatoshizom, koji ima rascijep tvrdog nepca,vrše se medicinske korekcije i želimo pratiti ovaj slučaj i pomoći što je u našem logopedskom domenu.uspjeh kod svakog pacijenta je naše ostvarenje humanog zadatka koji radimo i želimo pomoći svakome što je u službi struke, humanosti i nauke. kao i za podršku u preporuci adekvatne stručne literature. Nadamo se da će uskoro ta posjeta biti mnogo veća jer fakultet posjeduje veliki broj stručne literature, čitaonicu mogućnost susreta sa vrhunskim profesorima i stručnjacima za razne terapeutske programe kao; muzikoterapija, art terapija, plesna i baletska relaksacija, vježbe svih profila za relaksaciju, koncentraciju,stimulativne vježbe i dr. Posjetili smo i uspostavili saradnju sa centrom u Puli Mali anđeli djeca sa motoričkim smetnjama. Slika br 2. Uradili smo studentsku posjetu u ulozi centra Majčinom selu u Bijakovićima čija su djeca naši štićenici.održano je predavanje za roditelje Udruge u Ljubuškom i tim putem ostvarena daljnja saradnja. Posjetili smo i dva dana prisustvovali raznim seansama i vježbama djece sa motoričkim poteškoćama-cerebralna paraliza PETO u Budimpešti. Naš Centar je ostvario saradnju sa sličnim centrima i udrugama kao i fakultetima i u tom pravcu imali smo i posjete djelatnika Centa iz Pule sa kojim realiziramo stručne i praktične radionice. Sa odrslim štićenicima sa Dawnovim syndromom radimo na praktičnoj obuci u svrhu profesionalne orjentacije. U toj saradnji učestvje restoran Krempi u kome su učenici praktično usluživali goste i pravili pice za svoje profesore i roditelje. Prijem roditelja na sve vrste konsultacija za sve vidove poteškoća kod djece koje se pojavljujuje dio našeg programa rada u centru i evidentirano je oko 42 roditelja u raznim vidovima konsultacija u centru i kontaktima telefona kao i drugim sredstvima informacija. U naš Centar se obraćaju pedagoški radnici na stručne razgovore i konsultacije u vezi sa učenicima sa poteškoćama u učenju, vladanju, poremećaju ponašanja, Slika 2. Učenici iz Centra Dawnov syndrom iz Pule na praksi u restoranu Krempi - Bijakovići