АРХИВСКИ ЗАПИСИ ARCHIVAL NOTES

Transcription

1 АРХИВСКИ ЗАПИСИ ARCHIVAL NOTES

2 2 Aрхивски записи ARHIVSKI ZAPISI ARCHIVAL NOTES 1/2013 Redakcija Editorial Board Стеван Рaдуновић, Срђан Пејовић, Јадранка Селхановић, др Стјепан Ћосић, др Изет Шаботић, Миладин Милошевић, Мирјана Каписода, др Ђорђије Борозан, др Божидар Шекуларац, Велимир Вујачић и Лука Милуновић Уређивчки одбор Editorial Staff Стеван Радуновић, Срђан Пејовић, Мирјана Каписода и Јадранка Селхановић Glavni urednik Editor in Chef Срђан Пејовић Oдговорни уредник Editorialist Стеван Радуновић Секретар редакције Editorial Board Secretary Мирјана Каписода Лектор Language Editor Драгица Ломпар Издавач: Државни архив Црне Горе/Publisher: The State Archives of Montenegro Цетиње, Новице Церовића 2, тел. 041/ , факс 041/

3 ISSN ДРЖАВНИ АРХИВ ЦРНЕ ГОРЕ АРХИВСКИ ЗАПИСИ ЧАСОПИС ЗА АРХИВСКУ ТЕОРИЈУ И ПРАКСУ ARCHIVAL THEORY AND PRACTICE REVIEW Brој je posvećen jubileju 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša Година XX/2013 Број 1 Цетиње, 2013

4 Petar II Petrović Njegoš

5 САДРЖАЈ TABLE OF CONTENTS ЧЛАНЦИ И ПРИЛОЗИ/ ARTICLES AND CONTRIBUTIONS Božidar ŠEKULARAC NJEGOŠEVO CRNOGORSTVO U DOKUMENTIMA, NJEGOVIM DJELIMA I LITERATURI... 7 NJEGOSH S MONTENEGRINSHIP IN HIS DOCUMENTS, HIS WORK AND LITERATURE... 7 Velimir VUJAČIĆ JEDAN HRVAT NJEGOŠEV SARADNIK A CROAT - NJEGOSH S COLABORATOR Sreten ZEKOVIĆ NJEGOŠ NA RASKRŠĆIMA CRNOGORCIZMA I U MAGLI INTEGRALIZAMA NJEGOSH AT THE CROSSROADS OF MONTENEGRISM IN THE FOG OF INTEGRALISM Čedomir BOGIĆEVIĆ PETAR II PETROVIĆ NJEGOŠ KAO DRŽAVNIK I DRŽAVNI REFORMATOR PETAR II PETROVIC NJEGOSH CONSTITUTIONAL ROLE AND REFORMATION...61 Predrag MALBAŠA O SPOMENICIMA PETRU II PETROVIĆU NJEGOŠU ABOUT MONUMENTS OF PETER II PETROVICH NJEGOSH Slobodan VUKIĆEVIĆ NJEGOŠEV ANTROPOCENTRIZAM KAO IDEALNI TIP LJUDSKOSTI TYPE NJEGOS S ATHROPOCENTRISM AS IDEAL OF HUMANITY Luka MILUNOVIĆ NJEGOŠ, NJEGOVO DOBA I CRNOGORSKI POZORIŠNI MILJE NJEGOSH, HIS TIME AND MONTENEGRIN THEATRE MILIEU

6 Miodrag GOMILANOVIĆ ISTRAŽIVANJE RUDNOG BLAGA ZA VRIJEME PETRA II PETROVIĆA NJEGOŠA EXPLORATION OF MINERAL RESOURCES DURING THE NJEGOSH S RULE ДОКУМЕНТИ И СЈЕЋАЊА/DOCUMENTS AND MEMORIES DOKUMENTA O NJEGOŠU IZ RUSKOG DRŽAVNOG ISTORIJSKOG ARHIVA (RGIA) DOCUMENTS ON NJEGOSH FROM THE RUSSIAN HISTORICAL STATE ARCHIVES Jadranka SELHANOVIĆ MAUZOLEJ-PARTIJA-CRKVA MAUSOLEUM PARTY CHURCH Jelena STRAHINJA, Tina UGRINIĆ ZBIRKA SPISA CRNOGORSKIH VLADIKA MEĐUSUSJEDSKI I POGRANIČNI ODNOSI PETRA II PETROVIĆA NJEGOŠA I AUSTRIJE COLLECTION OF DOCUMENTS OF THE MONTENEGRIN BISHOPS BORDER AND NEIGHBORLY RELATIONS BETWEEN PETAR II PETROVIC NJEGOSH AND AUSTRIA Biljana DRAŠKOVIĆ DVA PISMA POVODOM ORGANIZOVANJA PROSLAVE 150-TO GODIŠNJICE NJEGOŠEVOG ROĐENJA TWO LETTERS WRITTEN IN THE OCCASION OF 150TH ANNIVERSARY OF NJEGOSH S BIRTH IN ПРИКАЗИ/REVIEWS Živko Brković: Moje arhivalije o Njegošu (Miodrag Kirsanov) My archives about Njegosh Sreten Zeković: Simo Milutinović, Petar I, Njegoš, Crnogorski kulturni krug Cetinje, 2013, (dr. Goran Sekulović) Unoriginal title Serbian Mirror & forword for The Torch of Microcosm

7 Његошево црногорство у документима, његовим дјелима и литератури 7 UDK 94(497.16) 1830/1851 Чланци и прилози Prof. dr Božidar ŠEKULARAC NJEGOŠEVO CRNOGORSTVO U DOKUMENTIMA, NJEGOVIM DJELIMA I LITERATURI Sažetak: Crnogorski vladika i vladar Njegoš, bio je vječita inspiracija mnogih istraživača. No, dokumentarna građa često nije korišćena u onoj mjeri u kojoj se dolazi do pouzdanih činjenica. Ponekad se pisalo na osnovu emocija, predanja ili iz političkih namjera. Zbog toga ovaj rad i započinjemo korišćenjem izvornih dokumenata. Mada su Njegoševa djela bila bezbroj puta pod lupom mnogih istraživača i aktera pisane riječi, niko do sada nije istakao dubinu do koje je Njegoš pronikao u crnogorsko srednjovjekovlje. Obično se govorilo i pisalo o Njegoševom srpstvu sve dok profesor Slobodan Tomović nije napisao svoje komentare na Njegoševa djela. Ovim radom skrećemo pažnju čitalaca na Njegoševo crnogorstvo koje je utemeljeno u kolima Gorskog vijenca, a zbirka pjesama Ogledalo srpsko počinje pjesmom o sinovima crnogorskog vladara Ivana Crnojevića. Upravo crnogorska dinastija Crnojevića bila je Njegošu inspiracija da pronikne u srednjovjekovlje Crne Gore. Ključne riječi: arhivska dokumenta, Njegoševo crnogorstvo, Ivan Crnojević, crnogorsko srednjovjekovlje, Skenderbeg, Njegoš, Đurađ, crnogorstvo, kolo u Gorskom vijencu, crnogorski pasoš. NJEGOSH S MONTENEGRINSHIP IN HIS DOCUMENTS, HIS WORK AND LITERATURE Abstract: Montenegrin Archbishop and ruler Njegosh was an eternal source of inspiration for many researchers. However, the documentary material is often used to the extent that it did not lead to certain facts. It was sometimes written on the basis of emotion, tradition,

8 8 Aрхивски записи or for political purposes. Therefore, this article is started using original documents. Although Njegosh s work were countless times questioned by many researchers and stakeholders of writing no one of them has so far pointed out the depth to which the Njegosh has penetrated the Montenegrin medievalhood. People usually spoke and wrote about Njegosh s Serbianism until professor Slobodan Tomovic did not write his comments on Njegosh s works. In this paper we draw readers attention to Njegosh s Montenegrism which is based in the chorus of, Mountain Wreath a collection of poems Serbian Mirror that begins with the poem dedicated to the sons of the Montenegrin ruler Ivan Crnojevich. The Montenegrin dynasty the Crnojevichs was the one that inspirited Njegosh to penetrate deeply in the Middle Ages of Montenegro. Key words: archival documents, Njegosh s Montenegrism, Ivan Crnojevich, Montenegrin Middle Ages, Skenderbey, Njegosh, George, Montenegrism, national chorus in Mountain s Wreath, Montenegrin passport. Tokom XIX i XX stoljeća, zaslugom prije svega Vuka Karadžića, Sima Milutinovića, D. Milakovića i inih drugih srpskih stvaralaca koji su boravili u Crnoj Gori, obično se govorilo o Njegoševom srpstvu, a crnogorstvo niko nije ni pominjao. Međutim, prekretnicu u suštinskom tumačenju Njegoša i njegovih djela unio je dr Slobodan Tomović, najbolji poznavalac Njegoša, u svojim djelima, a naročito knjigom Komentar Gorskog vijenca. Njegoševo crnogorstvo predstavio je i akademik Jevto Milović svojim zbornicima građe, koju je sakupio u arhivima širom Evrope Beču, Berlinu, Zadru, Veneciji, Dubrovniku, Kotoru, Cetinju... i objavio u tri toma sa nekoliko hiljada dokumenata. Svoja saznanja ovaj njegošolog objedinio je poslije decenijskog istraživanja u knjizi Petar II Petrović Njegoš u svom vremenu, u kojoj se jasno oslikava Njegoševo poimanje Crne Gore i Crnogoraca. Podstaknuti jubilarnom godinom crnogorskog velikana željeli smo, kroz građu, literaturu i njegova djela, istaći i prezentirati Njegoševo crnogorstvo. Svjestan saznanja o prošlosti Crne Gore, Njegoš je nastojao da, tragajući za dokumentima koji osvjetljavaju tu istoriju, utemelji na originalnoj građi, a ne na mitovima. Iz dokumenata u Zadru, od 15. maja godine, čita se da je Njegoš zadužio Nikolu Tomazea da u Venecijanskom arhivu traga za dokumentima iz kojih bi se viđelo da je Zeta pripadala Crnojevićima i da Crna Gora polaže pravo na nju. 1 1 Jevto Milović, Petar II Petrović Njegoš, građa, knj. IV, Titograd, 1986, 443.

9 Његошево црногорство у документима, његовим дјелима и литератури 9 I ne samo na spoljnjem planu, već i na unutrašnjem, Njegoš vodi mudru politiku. Tako on u maju godine, obraćajući se svjašćenstvu, kapetanima i knezovima, kao i narodu bokeškomu, kaže da je Boka i Crna Gora tako spojene kao duša i tijelo, jedan narod i jedan duh, jedan običaj i jezik, i jedan bez drugoga ne može ni živjeti ni umrijeti Na ovu Njegoševu konstataciju kao da se prirodno nadovezao ruski dvorski savjetnik Aleksandar fon Rojc, koji u svom opisu Crne Gore godine, prvo opisuje Boku Kotorsku, iznad koje gore na onim strmim liticama živi bezbijedno i nezavisno surovi gorštački crnogorski narod. U ratu po brdima i sa vještim strijelcima Crnogorci su bolji od svakoga. I sami katolici u Kotoru ispoljavaju sve više saosjećanja prema Crnoj Gori i ne poriču da su u srodstvu s Crnogorcima. 3 Interesantno je da ovaj dobar poznavalac prilika u Crnoj Gori toga doba upoređuje vladavinu Petrovića sa onom vladavinom Crnojevića i njihovih knezova koji su se zacijelo malo razlikovale. 4 Zatim dodaje: On ima grb Crnojevića sa dvoglavim orlom, ima i svoju vlastitu zastavu.... Crnogorska je crkva samostalna. Ne stoji pod vlašću ni patrijarha ni drugih crkvenih poglavara, nego je arhimandrit poglavar manastira i mirskih svještenika. Što se on posvećuje izvan svoje zemlje, to zavisi od okolnosti i shvatanja starog crkvenog pravila, a to nikako ne znači da je on nekome podložan. 5 Njegoševo crnogorstvo se očituje naročito iz dokumenata administracije njegovog vremena, kao što je crnogorsko provodno pismo (1834) sa pečatom crnogorskog praviteljstvujušćega senata i sa malim pečatom u donjem uglu, na kome je dvoglavi orao sa krstom i lavom u hodu, koji neće biti mlađi od Ivana Crnojevića. Slijedi crnogorski pasport sačuvan u više primjeraka (1843, 1844, 1850, ) u kome se, pored ličnih podataka, navodi mjesto rođenja, đe putuje i narodnost, naravno Crnogorac, sa Njegoševim potpisom. 6 2 Jevto Milović, Petar II Petrović Njeagoš, građa, knj. V, 176, dok. br Jevto Milović, Petar II Petrović Njegoš u svom vremenu, Titograd 1985, Isto, Isto, Isto,

10 10 Aрхивски записи Vladika i vladar Njegoš nastavlja tradiciju svojih predaka da na čelu Crnogoraca ujedinjuje u svojoj osobi vrhovnu crkvenu, građansku i vojničku vlast. Osim toga, vršio je i diplomatske misije u moćnim državama svoga vremena, u koju svrhu je znao više jezika njemački, ruski, francuski, italijanski i turski, o čemu svjedoče razna dokumenta i opisi savremenika. 7 On, 31. maja godine, prima u glavnom gradu nezavisne države, na Cetinju, saksonskog kralja Fridriha Augusta II, koga je pratio upravnik dvora Minkvic, pukovnik Mandelsloa i lični ljekar dr Amon. Na rastanku, kralj je vladici Radu dao prsten sa brilijantima i svojim monogramom. 8 Ova je posjeta saksonskog kralja bila od velikog značaja za autoritet vladike Rada i pojačano interesovanje zapada za crnogorski narod. Izvještači o ovoj posjeti ushićeno govore o Crnogorcima, a H. Štiglic kaže da se sadašnji vladika Crne Gore ne bi stidio da uđe ni u pariski salon. 9 Njegoš u prepisci sa stranim zemljama i vladikama za svoje podanike koristi isključivo termin Crnogorac, odnosno atribut crnogorski, dok stranci upotrebljavaju prevedenu varijantu Montenegrini. 10 Privlači na sebe pažnju pismo Eduarda Grija upućeno Gubernijalnom predsjedništvu u kome on jasno razlikuje Srbe i Crnogorce, koji zajedno žele da otcijepe Bosnu i Hercegovinu od turske carevine. 11 Isti iz Kotora javlja, 10. juna godine, da Srbi teže da osnuju slovensko carstvo (un regno slavo), da se ujedine sa Crnom Gorom i da osvoje Bosnu i Hercegovinu. 12 Da bi Evropi predstavio Crnu Goru i hrabrost Crnogoraca, Njegoš je, kako svjedoči Lj. Nenadović, u svojim Pismima iz Italije, u Napulju godine radio na istoriji Crne Gore na francuskom jeziku, koja je bila udešena za strance, koji nas ne poznaju. 13 U Državnom arhivu u Zadru, J. Milović je naišao na jedan dokument, iz kojeg se jasno vidi da se Vladika još godine zanimao opisivanjem 7 Isto, Gazzeta di Zara, 1838, 12. jun, br. 47, Hans Štiglic, Jedna posjeta Crnoj Gori, Štutgart i Tribingen, 1841, Jevto Milović, Petar II Petrović Njegoš, građa , knj. 6, Titograd Jevto Milović, n. dj., knj. 5, 169, dok. br. 127, Jevto Milović, n. dj., knj. 5, 197, dok. br Istorijski zapisi, Cetinje 1950, V,

11 Његошево црногорство у документима, његовим дјелима и литератури 11 Crne Gore. I kasnije Njegoš, u pogodnim prilikama saopštava podatke o bitkama crnogorskog naroda, precizno i hronološkim redom. 14 Crnogorsko srednjovjekovlje u Njegoševom djelu je veoma prisutno, čak bi se moglo reći dominantno. U prilog tome ide činjenica da su dva kola Gorskog vijenca posvećena Ivanu Crnojeviću i njegovom sinu Staniši, o kome govore i dva glavna lika: vladika Danilo i iguman Stefan. Isto tako, prva pjesma u Ogledalu srpskom nosi naslov Sinovi Ivanbegovi. U Predisloviju (predgovoru) ovog djela, Njegoš kaže da se za crnogorske pjesne može reći da se u njima sadržava istorija ovoga naroda, koji nikakve žertve nije poštedio, samo da sačuva svoju svobodu. Istina da poezija na nekim mjestima ponešto uveličava podvige Crnogoracah; no na mnogima i važnijima drži se strogo točnosti. 15 Na istom mjestu, on ističe da ova zbirka nije ni deseti dio od crnogorskijeh pjesanah jer su ovdje objavljene samo one koje opisuju bojeve od godine, te će ona junaštva Crnogoraca koja ovdje nije spomenuo, a desila su se unaprijed, nastojati da objelodani. S druge strane, može se reći da Njegoš upotrebljava termin Srbin i srpstvo kad uopštava istorijske simbole nastojeći da oživi arhetipske slike srednjovjekovnog viteštva u svijesti savremenika i kad evocira istorijske i etničke manje artikulisane etape koje se odnose na vladavinu srpske dinastije Nemanjića i to u doba njene najveće moći. 16 Izuzetni poznavalac Njegoša prof. S. Tomović smatra da je za korišćenje termina Srbin i srpstvo u Crnoj Gori presudno uticala državna i politička povezanost Raške i Zete na osnovama pravoslavlja, koje se proširilo na Zetu vojnom suprematijom Raške, od kraja XII vijeka do godine. Potisnuvši katoličku crkvu na većem dijelu toga prostora pravoslavlje se ukorijenilo kao vjerska i državna institucija čiji je neposredni zadatak bio da oblast Zete subordinira političkim ciljevima raške države. 17 Upravo ta i takva politika Raške učinila je da je dinastija Nemanjića ostavila ogroman uticaj na kulturnu, religioznu i političku svijest stanovništva srednjovjekovne zetske države, kasnije Crne Gore. 14 Jevto Milović, Petar II Petrović Njegoš u svom vremenu, P. P. Njegoš, Ogledalo srpsko, Beograd 1967, Slobodan Tomović, Komentar Gorskog vijenca, Nikšić, 1986, Slobodan Tomović, n. dj. 387.

12 12 Aрхивски записи Posebno srpsko i hrvatsko ime zadugo se uglavnom poklapalo sa obimom širenja i uticaja srpske i hrvatske države. 18 Očigledno je da ni Njegoš nije bio oslobodjen takve zavisnosti i, kao duhovnik, uticaja crkve. Kao i njegovi prethodnici Vasilije i Petar I, tako i Njegoš, radi državnog angažovanja koristi crkvu, istorijske legende, epiku i narodnu poeziju. Iz političkih razloga ponekad veliča moć i snagu srednjovjekovlja, tražeći duhovni oslonac u narodnoj prošlosti. Stalna borba Crnogoraca protiv Turaka nalazila je oslonac u srednjevjekovnim mitovima. Tako je Skenderbeg srca Obilića, al umrije tužnim izgnanikom. 19 S druge strane prisustvo mitologizacije i glorifikovanja sopstvene istorije govori da se on poziva na daleku prošlost radi projektovanja nacionalne svijesti i budućnosti svoje države. Zato beg Ivanbeg junačko koljeno, boraše se kao laf s Turcima, na sve strane u gore krvave. 20 Interesantno je istaći da Njegoš u svojim djelima ne govori o crnogorskim vladarima prije Crnojevića Vojislavljevićima i Balšićima. Teško je povjerovati da nije znao za njih, jer je vladika Petar I u svojoj Kratkoj istoriji Crne Gore jasno istakao identitet zetske i crnogorske države, kao i njen istorijski i državno-pravni kontinuitet, gdje pominje Balšića kneževe. 21 Razlog tome vjerovatno leži u činjenici da je Raška, odnosno srpska vlast, još od osvajanja i razaranja dukljanske države krajem XII vijeka učinila sve da se u Crnoj Gori, odnosno Zeti, izbrišu i zaborave državno-pravne i kulturne tradicije ove države. O tome svjedoče brojni dokazi, počev od favorizovanja pravoslavlja, kao državne vjere, preko ustanaka, do tendencije odvajanja od srednjevjekovne srpske države, koje je uspjelo dinastiji Balšića, nakon raspada srpskog carstva i slabljenja centralne vlasti. Na Njegoša je svakako uticala snažno uloga istočnopravoslavne religije koja je ukorijenjena u Zeti nakon pada pod vlast raške države i brojni kulturno-istorijski spomenici nastali u vremenu raške dominacije. Tu pravoslavnu duhovnu i kulturnu vertikalu njegovali su i crnogorski vladari 18 V. Ćorović, Istorija Jugoslavije, Narodno delo, 1937, P. P. Njegoš, Gorski vijenac, Beograd 1967, Gorski vijenac, II kolo, Grlica, 1835,

13 Његошево црногорство у документима, његовим дјелима и литератури 13 Crnojevići, što je vjerovatno bilo odlučujuće da Njegoš kao vladika i vladar Crne Gore njima posveti značajan dio svoga djela. Njegoš Ivana Crnojevića, kroz usta igumana Stefana, svrstava među gospodu i vladaoce nepobjednog mladog Dušana, Obilića, Kastriota Đura, Zrinovića, Ivana, Milana, Strahinjića, Relju Krilatoga, Cmiljanića, vojvodu Momčila, Jankovića, devet Jugovića i starinu Novaka, ličnosti koje je poznavao, uglavnom, preko epskih narodnih pjesama. Istorija poznaje ličnosti ovdje pomenute: Dušana, koji je vladao Zetom kao mladi kralj, Skenderbega Kastriota, Hrvata Nikolu Zrinskog, te kotarske serdare Iliju Smiljanića i Stojana Jankovića, junake iz XVII vijeka. Izmišljene u epskim pjesmama junake Njegoš je upoznao preko svoga učitelja Sima Milutinovića, u koga je toliko vjerovao da mu je napisao i posvetu za Luču mikrokozmu. Ivan Crnojević, Njegošev beg Ivanbeg, iz drugog i trećeg kola u Gorskom vijencu, bio je crnogorski vladar, opjevan u narodnoj pjesmi U Ivana gospodara, koja se pjevala u kolu, a može se čuti i danas. Bio je sin Stefana Crnojevića, crnogorskog vladara od /5. godine, i Mare, ćerke Ivana Kastriota. Ivan Crnojević, vladar Crne Gore od do godine, ponašao se kao vješt državnik sa puno mudrosti i gipkosti. Istupao je protiv Mlečana, ali se i oslanjao na njih, tražio podršku u Ugarskoj, povremeno se vezivao za Turke, no često se žestoko borio protiv njih, kao što je bilo i godine, kada je pomagao Mlečanima u odbrani Skadra, u nadi da će povratiti, od Turaka, Podgoricu. Mlečani su željeli da ga čvrsto vežu za sebe, pa je njemu i djeci 24. februara godine dodijeljen grb i mletačko plemstvo. Preko svoje prve žene Gojsave, ćerke albanskog velikaša Đorđa Arijanita Komnina bio je u srodstvu sa Dukađinima i sa Skenderbegom. Srodstvo ga je vezivalo i za srpskog despota Đurđa Brankovića, jer je Đurđev sin oženio mlađu Arijanitovu kćer. Poslije Gojsavine smrti, Ivan Crnojević je sklopio drugi brak godine sa Marom, kćerkom Stefana Vukčića. Imajući u vidu da su, pored ovako brojnih veza, mletački podanici Grbljani i Paštrovići pristali uz Ivana, jasno je da je gospodar Crne Gore pokušavao da mudro vođenom politikom povrati dijelove svoje nekadašnje države. Njegoš je svakako poznavao ove Ivanove vrline, kao što je znao za borbe koje je Ivanova vojska vodila protiv Turaka u Crnoj Gori, Albaniji,

14 14 Aрхивски записи Hercegovini, oko Skadra... Međutim, kada osamdesetih godina XV vijeka nastupi rasulo mletačkog sistema i ojača turska ofanziva Ivan je bez njihove pomoći morao bježati godine u Italiju. Vratio se godine, ali je morao priznati vrhovnu tursku vlast, mada nikada nije zaboravio pogibiju svoga brata Đurađa sa Turcima na Ćemovskom polju godine. 22 Beg Ivanbeg junačko koljeno boraše se kao laf sa Turcima... ali mu pola zemlje uzeše Turci, svu obliše krvlju i brata ubiše na Ćemovskom polju zmaja ljuta vojvodu Uroša (!?). Ivanov brat se zvao Đurađ, pa je teško odgonetnuti zašto ga Njegoš naziva Urošem, ukoliko ga nije pomiješao sa nepoznatim Đurđevim sinom, Ivanovim mogućim sinovcem Urošem (!?). Beg Ivanbeg junačko koljeno, iz čuvenog junačkog roda Crnojevića, dinasta crnogorskih, pokazivao je hrabrost lava. Ivan Crnojević, poznat u tradiciji kao Ivanbeg, morao je godine predati Skadar Turcima, iako je pola zemlje natopljeno turskom krvlju, nakon čega je bio primoran da seli svoju prijestonicu na Žabljak, pa Obod, a kad mu Turci uzeše pola zemlje (Donju Zetu) seli se u novi centar države Cetinje. Njegoš završava poetski drugo kolo, gdje već ostarjeli vrlo mudri i dobrodjeteljni, a pri tom i hrabri vladetelj 23 dočeka čas osvete na Karuču, na kraju Crmnice, gdje od 50 hiljada Turaka ne puštaše živa nijednoga, u vrijeme kad mu se bijela brada vije do pojasa, a ruke stare, u njih mač i koplje. Očigledno, da pjesnik visoko cijeni Ivanbega kao vladara i vojskovođu koji je, iako sijedih vlasi niz pleći, predvodio svoju vojsku. Isto tako, jasno se i S. Milutinović odredio da je Ivan bio hrabri vladetelj, što je vjerovatno uticalo i na Njegoša. Mada pjesnička sloboda dozvoljava određene istorijske proizvoljnosti, teško je reći zašto u istom (II) kolu Njegoš pravi još jednu grešku: žalije mu vojvode Uroša no obadva da izgubi sina.... S. Milutinović Ivanova brata naziva Avram, ili Arvanit, što preuzima i kralj Nikola Istorija Crne Gore, II/2, Titograd 1970, S. Milutinović, Istorija Crne Gore, Beograd 1935, S. Tomović, Enciklopedija Njegoš, Podgorica 1999, 520.

15 Његошево црногорство у документима, његовим дјелима и литератури 15 Istorija potvrđuje da je Ivan imao tri, a ne dva sina, Đurđa, Stefana i Stanišu. I ovdje je Njegoš koristio podatak iz spisa Sime Milutinovića gdje se govori o dva Ivanova sina Đorđija i Stanišu, kasnijeg Skenderbega. Đurađ je najpoznatiji iz vladarske kuće Crnojevića, umro poslije godine, Stefan je bio formalni gospodar od , a Staniša - Skenderbeg, Sandžak crnogorski, primorski i svedukljanske zemlje gospodar 25 pominje se posljednji put godine. Možda je Njegoš svjesno apostrofirao dva umjesto tri sina, zbog činjenice da se jedan od Ivanovih sinova, Staniša, poturčio, primio islam i postao Skenderbeg Crnojević. Otuda njega ne može računati u sinove, a tuga za bratom je u Crnoj Gori često veća nego za sinovima. 26 Interesantno je da Njegoš Ivanu pripisuje sjajnu pobjedu u Karuču, na kraju Crmnice, zbog čega je starac uzletio, kao starozavjetni ratnik, gdje se Ivan pojavljuje kao mješavina sveca i demona, što liči na grčka božanstva koja neposredno sudjeluju i među ljudima. 27 Istorija nije zabilježila pobjedu Crnogoraca na Karuču, kao ni onu na Carevom Lazu u doba vladike Danila, za koju se bez ikakve dileme zna da su Crnogorci u toj bici porazili brojnu tursku vojsku. Trebalo bi prebrati zaostavštinu S. Milutinovća, možda se tu nešto nađe i o boju na Karuču? U svakom slučaju, jedan toponim Tursko groblje i danas postoji na Karuču, gdje se iskopavaju kosti kad se nešto radi. Vjerovatno je ovdje bila ta Ivanova bitka. po svoj prilici godine, kako se kaže u dokumentu iz Bogišićevog arhiva. 28 Crnojevićima Njegoš posvjećuje i treće kolo. Za razliku od drugog gdje je Ivan junačko koljeno, ovdje prokle Mara svog sina Stanišu, prokle mati od nevolje sina... jer je pohulio na vjeru Hristovu, na junačko pleme Crnojevo, obuka se u vjeru krvničku i bracke se krvi ožednio. Pjesnik, očigledno nema razumijevanja za Stanišu, najmlađeg Ivanovog sina, koga je otac dao kod sultana godine kao znak jemstva svoje odanosti, plaćajući tako danak nezavisnosti svoje države Crne Gore. No, 25 B. Šekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori, Cetinje 2000, S. Tomović, Enciklopedija Njegoš, Isto, Božidar Šekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori, 41.

16 16 Aрхивски записи okolnosti su bile neumoljive i Staniša prima islam, pa dobija ime Skenderbeg Cnojević. On kao Sandžak crnogorski, primorski i sve dukljanske zemlje gospodar upravlja iz Skadra Crnom Gorom od godine kao turski namjesnik, pokušavajući da obnovi stare veze sa zemljama sa kojima su njegovi prethodnici bili u prijateljskim odnosima. No, poturčenog Stanišu sultan posla sa vojskom na Crnu Goru, kojom prilikom bi poražen u bici na Lješkopolju od svoga brata Đurđa, da se jedva spasao bjekstvom, a njegovi vojnici-crnogorci su bili zarobljeni i vraćeni u svoje krajeve. Skenderbeg je u početku vladao autonomno Crnom Gorom, ali su Turci preko njega i njegovog porijekla nastojali da u potpunosti potčine Crnu Goru. Iako se surovo ponašao prema protivnicima pri svojim pohodima, zabilježeno je da je potvrdio poklonjeno imanje Vranjinskom manastiru. On je ostao na upravi Crne Gore do godine, kada mu se gubi svaki trag. 29 Mada je morao primiti islam, Stanišu pjesnik osuđuje što se obukao u nove haljine, pa u njima ogrezao u zločine žedan bracke krvi. Na taj način se ostvarilo majčino prokletstvo, po dva osnova: izgubio je moralno dostojanstvo prelaskom u islam, a zatim su mu vojsku uništili Crnogorci, a on prezren od skadarskih Turaka. Stanišina majka Mara (kći Stefana Vukčića) ne prašta odrođavanje svoga sina od majke domovine Crne Gore, te ona zbog toga doživljava bol kao da joj pregrize sisu na posanju. Međutim, narodna pjesma Sinovi Ivanbegovi, sa odrednicom oko godine kojom Njegoš započinje knjigu Ogledalo srpsko, uzima za svjedoka sivoga sokola da je Staniša odbio carev prijedlog da se poturči, a da ga zauzvrat učini pašom i da će mu u pašaluk Skenderiju dati. Staniša odgovara: Ne bih ti se care, poturčio, niti mojom vjerom prevrnuo, da mi dadeš tvojega prestola...i svo drago kamenje na turbanu. Vidjevši car Stanišinu odlučnost nastupa riječima: Čuj me dobro, Crnojević Stanko: al ćeš tvojom vjerom prevrnuti, ali nećeš glave iznijeti, s nijednijem bratom Crnogorcem, iz mojega bijela Stambola! Staniša se tad na muke nađe, zatim odluči da je bolje život i pašaluk nego smrt za sebe i za Crnogorce. Čuvši tu vijest Ivan je teško doživio pao glavom na Pazaru i proklinjao Otmanović cara što mu poturči sina, a dade mu u pašaluk Ivanovu zemlju i državu, čime će mu poklati đecu. 29 Božidar Šekularac, Dukljansko-crnogorski istorijski obzori,

17 Његошево црногорство у документима, његовим дјелима и литератури 17 Na žalost, Ivanove slutnje su se obistinile. Staniša sa vojskom i poturčenim Crnogorcima krene da uzme babovu državu, ali ga brat Đurađ (Đuro) dočeka na Lješkopolju sa crnogorskom vojskom. U žestokom boju Đuro Stanka pridobio, zarobio mlade Crnogorce, što se bjehu poturčili s Stankom, - naseli ih na njih otačestvo. Stanko bježi Skadru bijelome, u nj ne daju skadarska gospoda, već ga gone selu u Bušate..., gdje Stanko sebe prozva Bušatlijom. Iako je u narodnim pjesmama dozvoljeno odstupanje od istorijskih činjenica, ova pjesma očigledno objašnjava kraj Skenderbega Crnojevića, da je postao rodonačelnik čuvenih zlikovaca Bušatlija, od kojih je jedan pri pohodu na Crnu Goru u bici na Krusima i glavu izgubio. Njegoš je pjesmu Sinovi Ivanbegovi obilato koristio za svoje kolo u Gorskom vijencu, a stihove prekrajao na svoj način. 30 Njegoš je u svojim knjigama, dakle, najviše prostora dao Skenderbegu poturčenjaku, što je logično ako se zna da njegova djela obrađuju istragu poturica. Ivan je Njegošev pozitivni lik i po činjenju i po izgledu, mudrac, zaštitnik svoje zemlje i naroda. No, najslavniji među Crnojevićima, Ivanov sin Đurađ, nije kod Njegoša dobio prostora koliko dvojica već pomenutih. Doduše, u pjesmi je Đuro mudar, savjetuje se sa Crnogorcima uoči bitke na Lješkopolju kako da prime braću Crnogorce koji su se poturčili, izričući da li dolaze u miru ili kao krvnici. Ako dolaze s mirom primiće ih kao braću jer brat je mio koje vjere bio, kada bratski čini i postupa... Međutim, Crnogorci su shvatili da on želi mjesto babovo da uzme od Đurđa, pa sokole svoga gospodara riječima: Ko đavola traži, i naša ga! Mi smo vojska tebe, gospodaru... Đura Njegoš opisuje i kao obrazovana vladara koji knjigu piše caru uz prijekor što posla Stanišu na Crnu Goru, što mu ne dade ravnu Bosnu, jal Hercegovinu, uz upozorenje da se mane Crne Gore jer nju brane ljuti Crnogorci. Valja zapaziti da je najstariji Ivanov sin Đurađ naslijedio na prijestolu oca nakon njegove smrti godine. Vladao je do godine, kada 30 Jevto Milović, O elementima naše usmene književnosti u Gorskom vijencu, Enciklopedija Njegoš, Podgorica 1999, 619.

18 18 Aрхивски записи napušta Crnu Goru i odlazi u Mletke, a vlast preuzima njegov brat Stefan kao turski namjesnik koji upravlja Crnom Gorom do godine. Njega Njegoš uopšte ne pominje. Poslije godine o Đurđu nema podataka, već se prema nepotvrđenim izvorima pod turskim ucjenama preselio da živi u Anadoliju, a zatim na Rodos, gdje je i umro. 31 Skreće na sebe pažnju jedan detalj iz pjesme Sinovi Ivanbegovi koja se datira sa oko godine, koji upućuje na mogućnost da je Đurađ još uvijek bio živ. Jedno je sasvim sigurno: Skenderbeg Crnojević je upravljao Crnom Gorom od godine, a pominje se u dokumentima posljednji put godine. Zvuči pomalo nevjerovatno da Njegoš više nije opisao Đurđa, a svakako je morao znati da je on od savremenika opisan kao izuzetna ličnost i čovjek koji je proslavio svoju crnogorsku državu kulturnim činom epohe štamparijom i knjigama. Божидар Шекуларац ЧЕРНОГОРСTBO НЕГОША В ДОКУМЕHТАХ, ЕГO ПРОИЗВЕДЕНИЯХ И ЛИТЕРАТУРЕ Р е з ю м е Об Негоше часто писали не пользуя источники, документа, мемуары, свидетельства ученных. С другой стороны, xотя произведения Негоша были многократно под вниманием разных писателей и ученных, до сих пор никто не писал о черногорстве его. Обыкновенно писали и говорили о сербстве Негоша пока проф. Слободан Томович не объяснил это в своих обсуждениях, коментарях его произведений. В этой статье мы обращаем внимание читателей на черногорство Негоша, которое отражается в Горном венце и в Зеркале сербском, где автор ясно исторически разъясняет время черногрских государей Ивана Черноевича и его синовей, Джурджа и Станиши Скендербега, который изменил свою родину Черногорию, приняв турецкую веру. Нам удалось пользоватся разними документами, результатом чего является эта статьяю. obzori, Božidar Šekularac, Novi prilozi za rodoslov Crnojevića, Dukljansko-crnogorski

19 Један Хрват - Његошев сарадник 19 UDK 94(497.16) 1830/ Kokotović D. Velimir VUJAČIĆ JEDAN HRVAT NJEGOŠEV SARADNIK Sažetak: Tokom prve polovine XIX vijeka mnogi su Hrvati dolazili u kontakt s Petrom II Petrovićem Njegošem. Težište istraživanja je usmjereno na djelatnost Danila Kokotovića, alijas Filipa Vukovića u Crnoj Gori. Na osnovu dokumenata, rasutih u brojnim publikacijama, autor je ukazao na zasluge ovog Hrvata na izgrađivanju mlade crnogorske države. Ključne riječi: Petar II Petrović Njegoš, knjaz Danilo, Pero Tomov Petrović, Danilo Kokotović (Filip Vuković), Crna Gora, Cetinje, Francuska, Lika, Otočac. A CROAT - NJEGOSH S COLABORATOR Abstract:In the first part of the XIXth century many Croats came into contact with Peter II Petrovich Njegosh. There search is focused on the activity of Danilo Kokotovich, alias of Phillip Vukovich in Montenegro. On the basis of documents scattered in numerous publications, the author pointed out the merits of the Croats to build young Montenegrin state. Keywords:Peter II PetrovichNjegosh, Prince Danilo, Pero Tomov Petrovich, Danilo Kokotovich (Filip Vukovich), Montenegro, Cetinje, France, Lika, Otochac. Jedna ličnost iz Hrvatske dala je značajan doprinos kulturnom uzdi zanju Petra II Petrovića Njegoša, a samim tim i Crne Gore. Riječ je o austrijskom oficiru Danilu Kokotoviću, alias Filipu Vukoviću, o

20 20 Aрхивски записи kome je dr Jevto Milović u članku Njegošev učitelj njemačkog jezika i crtanja, objavljenom u Pobjedi od 4. avgusta godine, donio niz zanimljivih podataka. Podaci su uglavnom crpljeni iz izvještaja o Vukoviću- Kokotoviću, pohranjenih u Zadarskom arhivu, koje je austrijskim vlastima slao kapetan Fridrih Orešković. Iz tih izvještaja se vidi da je Kokotović 14. marta godine tajno došao na Cetinje i odmah postao Njegošev učitelj njemačkog jezika. Njegov dolazak u Crnu Goru izazvao je izvjesnu zabrinutost austrijskih vlasti, pa je bio pod stalnim nadzorom tajne policije. U izvještajima, koji su iz Kotora upućivani Gubernijalnom predsjedništvu u Zadru, saopšteni su brojni podaci o ovoj zagonetnoj ličnosti. Činjenica da je o Kokotovićevom dolasku u Crnu Goru obavještavan lično grof Sedlicki, još je jedan dokaz da je ovaj događaj unio izvjesnu dozu zabrinutosti i kod visokih austrijkih vlasti. Iz izvještaja kapetana Fridriha Oreškovića, koji je nekoliko dana po Kokotovićevom dolasku u Crnu Goru, podnio Ferdinandu Šaleru vidi se da je ovaj Hrvat bio oficir u carskoj austrijskoj vojsci, služeći u pješadijskom puku Bakonji. Iz pomenutog izvještaja se ne vidi zašto je otpušten iz austrijske vojske, ali je navedeno da je nekoliko godina kasnije stupio u špansku vojsku kod Don Karlosa, gdje je pono vo dobio oficirski čin. Poslije odmetanja španskog generala Marota, Kokoto vić se preko Francuske i Italije uputio za Skadar, s namjerom da stupi u tursku službu. Prilikom prolaska kroz Kotor upoznao se sa Đorđijem Petrovićem, Njegoševim bratom od strica, koji ga je nagovorio da dođe u Crnu Goru. Došavši na Cetinje, navodi Orešković, sekretar Milaković mu je saopštio da je Vladici potreban učitelj njemačkog jezika i odmah ga je upitao da li hoće da se primi ove službe. Pošto mu je bilo stalo do toga da dobije bilo kakvo namještenje, jer je bio sasvim bez hljeba, ovaj mu je predlog veoma dobro došao, i on ga je rado prihvatio; on dobija za prvi mah platu od 200 forinti pored besplatnog stana i jela za Vladičinim stolom. Iz Oreškovićeg izvještaja vidi se da Njegoš nije namjeravao da postigne nikakvu političku korist dovodeći Kokotovića u Crnu Goru, uprkos činjenici da je insistirao da promijeni ime. U izvještaju Orešković navodi i sljedeće: Ja sam lično poznavao ovoga Kokotovića kao oficira kod Pješadijskog puka Bakonji, i on mi se ovdje na prolazu lično predstavio;

21 Један Хрват - Његошев сарадник 21 stoga mi je njegov boravak na Cetinju u izvjesnom smislu poželjan, jer ću ga možda moći iskoristiti za kontrolisanje vijesti koje povremeno dolaze iz Crne Gore i kojima je potrebno objašnjenje. 1 Nešto kasnije, kotorski poglavar Gavrilo Ivačić obavijestio je Gubernijalno predsjedništvo u Zadru, ponavljajući činjenice iz Oreško vićevog izvještaja, da je Kokotović imao pasoš koji mu je godine izdao Austrijski konzulat u Marseju. U pasošu je navedeno da je Kokotović rođen u Otočcu u Hrvatskoj, da služi kod Don Karlosa kao pješadijski poručnik i da se vraća u svoju domovinu. Pasoš su ovjerile direkcije policije u Veneciji i Milanu, dok ga je Okružno poglavarstvo u Splitu viziralo za Kotor. Iz Kotora se Kokotović tajno uputio na Cetinje gdje je stupio u službu Petra II kao njegov učitelj njemačkog jezika i crtanja. Kokotović je, navodi dalje Ivačić, zatražio od austrijskih vlasti u Kotoru odobrenje da se može nastaniti u Crnoj Gori, uz napomenu da se Njegoš lično zauzeo za njega. 2 Dalja korespondencija o ovom pitanju vođena je između Gubernijalnog predsjedništva u Zadru i Predsjedništva Glavne komande u Zagrebu. Uz Kokotovićevu molbu da se iseli u Crnu Goru, koju je Gubernijalno predsjedništvo proslijedilo Komandi u Zagrebu 25. novembra godine, navedeni su poznati podaci iz Oreškovićevog izvještaja i činjenica da je na insistiranje Petra II Kokotović promijenio ime u Filip Vuković. U odgovoru Predsjedništva Glavne komande u Zagrebu iznijet je zahtjev Austrijskog dvorskog savjeta da se ustanovi po čijem se odobrenju Kokotović iselio u Crnu Goru, pošto mu austrijske vojne vlasti nijesu izdale pasoš. Dalje, traži se Kokotovićeva pismena izjava da se, u slučaju da se povoljno riješi njegova molba, odrekne ne samo od imanja u Hrvatskoj u ko rist svojih srodnika, nego i svih drugih imovinskih prava u austrijskoj državi. 3 Kapetan Fridrih Orešković, koji je dobio zadatak da prikupi tražene podatke, podnio je 15. avgusta godine iscrpan izvještaj, koji u cjelini prenosimo: 1 J. Milović, Njegošev učitelj njemačkog jezika i crtanja, Pobjeda, 4. avgust, Ibidem. 3 Ibidem.

22 22 Aрхивски записи S obzirom na notu koja mi je najmilostivije saopštena, usuđujem se da sa strahopoštovanjem podnesem traženu izjavu Danila Kokotovića za iseljenje u Crnu Goru visokom Zemaljskom pretsjedništvu. Kad se Kokotović uputio u Crnu Goru nije bio dobio za to ni od koje vlasti odobrenje. Svjedodžba, koju mi je pokazao i koja se odnosi na raniji pasoš francuske preture Donjih Pirineja, kad je Kokotović bio prešao kao oficir u službi Don Karlosa iz Španije, glasi samo za povratak u njegov zavičaj; 1. oktobra godine nju mu je kao austrijskom podaniku predao ćesarskokraljevski konzul u Tulonu gospodin Franc Lotje. Sa ovim pasošem, koje su sve vlasti vizirale za vrijeme njegova putovanja kroz Francusku i Italiju i koji su ćesarsko-kraljevska direkcija policije u Milanu i ona u Veneciji smatrale ispravnim, stigao je u Kotor, odakle ga je uputilo ovdašnje Okružno poglavarstvo natrag u Spit. Tada je on samovoljno i bez odobrenja pošao u Crnu Goru da je iz radoznalosti vidi. U Crnoj Gori Vladika mu je ponudio dužnost učitelja njemačkog jezika i crtanja topografskih karata. Pošto je bio sasvim bez hljeba, odmah je odlučio da tamo ostane i da naknadno moli da mu se odobri da se iseli. Od svoga boravka u Crnoj Gori Kokotović se ponaša vrlo mirno i skromno; on doduše uživa ličnu naklonost Vladičinu i jedini je u Crnoj Gori koji jede za njegovim stolom, ali i pored toga on nema ni najneznatnijega uticaja na poslove u zemlji i sasvim mu je sve nepoznato što ne zasijeca u unutrašnje domaćinstvo. 4 O naklonosti koju je Njegoš ukazivao Vukoviću svjedoče mnogi pu topisci. U dnevniku Eduarda Grija Četiri dana u Crnoj Gori prilikom predaje krsta sa brilijantima koji je Vladici darovalo njegovo ćesarsko i kraljevsko Veličanstvo, iz aprila 1842.godine, 5 stoji, između ostalog, i 4 Ibidem. I G. Ivačić je uputio 15. avgusta godine pismo Gubernijalnom predsjedništvu u kome prilaže molbu D. Kokotovića da se iseli u Crnu Goru. Nešto kasnije, Glavnoj komandi u Zagrebu upućeni su Oreškovićev i Ivačićev izvještaj, Kokotovićeva molba da se iseli u Crnu Goru i pismena izjava da se odriče svakog nasljeđa u Vojnoj Granici i cijeloj Monarhiji. 5 Dnevnik se čuva u Biblioteci Arheološkog muzeja u Splitu, a objavio ga je Jevto M. Milović u Njegoš u svom vremenu, Titograd, 1984, str

23 Један Хрват - Његошев сарадник 23 sljedeće: Moj dolazak bio je objavljen paljbom iz topova, i Vladika, okružen svojim senatorima koji su većinom bili moji stari poznanici, primio me je u bilijarskoj sobi sa uobičajenom ljubaznošću. Dodijeljena mi je soba u kojoj je bio spavao kralj Saksonske i u kojoj sad stanuje bivši austrijski oficir Vuković koji je sada u službi gospodara Crne Gore. Serdar Vuleta dobio je jednu sobu u prizemlju, a panduri su bili smješteni na račun Vladičin u obližnju krčmu. (Vladika) se izvinuo što neće moći sa mnom jesti, jer mu post ne dopušta ni ribe da jede, nego ga primorava da jede samo pasulj, zelje, hljeb od smokava i slično. Tako sam na Cetinju jeo posebno s Vuletom i Vukovićem jela s mesom, a Vladika nam je dolazio u posjetu samo na nekoliko trenutaka da popije čašu šampanjca, ili bordoskog ili rajnskog vina, jer sem stonoga vina bila su još samo ova iznesena na trpezu. 6 Ubrzo po dolasku u Crnu Goru, Danilo Vuković je sagradio sebi kuću. To je bila jedna od prvih privatnih kuća na Cetinju. Vojvoda Simo Popović u svojim Memoarima o tome kaže sljedeće: Do vladike Rada nije ni bilo ništa na Cetinjskom polju do manastira. Priča mi je vojvoda Miljan Vukov, kada je on prvi put, u vrijeme vladičino, doša na Cetinje, da je put od Granice k manastiru odio pravo preko Donjeg polja, preko sadašnje bašte našljednikove i gospodareve, i da je bio s obije strane zagrađen niskom suvomeđom, da bi se čuvale od pohare manastirske livade i njive. Na kraju livade između dvorske kapele i Biljarde, pokaza mi Vojvoda mjesto, gdje je sa svojom družinom počinuo pod jednom šljivom, o kojoj su vješali svoje torbice i duge puške, a pod njom sjeđeli i ležali. Krčme nije bilo nijedne. Tek po tome vladičinijem početkom i naporom da Crnoj Gori da vid države, začelo se Cetinje. On je najprije ogradio sebi Biljardu i preselio se iz 6 J. Milović, op. cit, str Izgleda da se šampanjac često pio za Njegoševim stolom. Prilikom posjete saksonskog kralja Fridriha Avgusta Crnoj Gori godine, Njegošev kuvar, koji je bio porijeklom iz Zadra, spremio je za doručak kralju i njegovoj pratnji najbolja i najukusnija jela sa svim mogućim poslasticama. Za stolom je bilo šampanjca i raznih stranih desertnih vina. I dr Vilhelm Ebel, koji je bio u Crnoj Gori od 29. maja do 9. juna godine, pominje jednu bocu šampanjca koja je, zajedno sa crnim crnogorskim vinom, iznesena na sto, kada ga je jednog dana Njegoš pozvao na ručak.

24 24 Aрхивски записи manastira u nju. Tada je ogradio blizu Biljarde i svome bratu Peru kuću, gdje je docnije senat bio. Malo dalje od ove ogradio je kuću Novici Ceroviću za nagradu što je u Drobnjacima priredio pogibiju Smailage Čengića. Između ove dvije podigao je Vuković, vladičin sekretar, svoju kuću, koja je zadugo i u novom Cetinju bila najljepša... 7 Sredinom septembra godine, Dvorski ratni savjet, u sporazumu s Tajnom, carskom, dvorskom i državnom kancelarijom, odobrio je Danilu Kokotoviću da se preseli u Crnu Goru. Nešto kasnije, austrijske vlasti u Kotoru obaviještene su da je Danilo Kokotović prestao da bude austrijski državljanin. 8 Danilo Kokotović je sada dobio priliku da se u potpunosti posveti svom poslu: poučavanju Njegoša njemačkom jezika i situacionom crtanju. Brojni su podaci koji svjedoče da je na ovom polju postigao zapažene rezultate. U jednom izvještaju iz jula mjeseca godine, F. Orešković navodi: Vladika ima veliku želju za znanjem i neprestano nastoji da nadoknadi svoje obrazovanje koje mu nedostaje; on govori prilično tečno francuski, a sad uči i njemački jezik i crta topografske karte. 9 Poznati pruski botaničar dr Vilhelm Ebel, koji je boravio u Crnoj Gori sredinom godine, u svom djelu Deset dana u Crnoj Gori navodi, između ostalog, i sljedeće: Naročito su me interesovali neki probni spisi, crteži planova i slikarski radovi, koje je bio izradio lično mladi Vladika. Prvi su bili na 7 Simo Popović, Ko da spi, Stvaranje, Cetinje, 1963, knj. 2, str Vojvoda Simo Popović bilježi i sljedeću anegdotu, vezanu za Vukovića: Vojvoda Petar pričaše po tome, kako je vladika Rade stavio na muke siromaška Vukovića, svoga sekretara. Bili u njega svi na sjednik, a on pošlji jednog perjanika, da skine s tablje tursku glavu, pa da je za perčin priveže o ručici na vratima u kuću Vukovićevu. Pođu sa sjednika doma, pred kućom se oprosti Vuković s družinom, ulježe u portik, krene da otvori vrata, a ruka mu pani na glavu; vrisne i iskoči iz kuće ka pomamljen. Što bi more?, dočekaju ga senati i povrate se u kuću; pripale furmine i smaknu glavu, pa je bace pred Vukovića, koji se još ne smijaše primaknuti. Uljezi, jadan, slobodno! Turska glava, nije ništa drugo. Otolen se vrate Vladici da mu ispričaju kako je bilo. A što bi radio, da si se srio sa živijem Turčinom, kada se onako od mrtve glave prepade!, prekori ga Vladika. Sjutra dan i svi ga drugi zadijevahu i podsmijevahu mu se zbog toga. (Ibidem, str. 190). 8 J. Milović, op. cit. 9 Ibidem.

25 Један Хрват - Његошев сарадник 25 njemačkom jeziku. Mitropolit se trudi da nauči još taj jezik pored italijanskog i francuskog jezika, koje on, sem svog maternjeg jezika, govori vrlo tečno i lijepo. Svi ovi pokazani naučni i umjetnički produkti govore u prilog kako pohvalnom stremljenju Vladičinom tako i njegovom umjetničkom ukusu, koji je probuđen obrazovanjem, i njegovim neobičnim sposobnostima. 10 I V. Ebel veoma pohvalno govori o Vukoviću. Na jednom mjestu on kaže: Kad je došlo vrijeme otišao sam u arhiepiskopovu kuću. Njegov sekretar, gospodin Vuković, s kojm sam još juče imao priliku da razgovaram i koji mi je za boravak na Cetinju bio vrlo poželjno društvo, jer je govorio njemački, primio me je i zatim odveo u sobu za audijencije. 11 Iz dosada poznatih činjenica o Njegoševom poznavanju stranih jezika ne može se sa sigurnošću utvrditi koliko je Vuković uspio da ga nauči njemačkom jeziku. Strani posjetioci Crne Gore govore, više uzgred, kada pominju Njegoševo poznavanje stranih jezika, da je znao nešto njemački. Njegoš je ipak poznavao njemačke velike pjesnike, Getea i Šilera. Postoji dosta ubjedljiva indicija da je Njegoš čitao Šilera, naročito njegovo najbolje dramsko djelo Viljem Tel, što se može zaključiti prema izvjesnoj, iako dalekoj sličnosti između zakletve u ViljemuTelu i one u Gorskom vijencu. Sem toga, ima i drugih sličnosti između ova dva proslavljena dramska spjeva. Mogla bi se izvesti i jedna opravdana paralela između najboljeg djela njemačke književnosti, Geteovog Fausta i Gorskog vijenca i istaći dosta dodirnih sličnosti, ne samo u obilju neobično dubokih filozofskih lirskih izliva i jednog i drugog velikog pjesnika, nego i sličnih idejnih i misaonih mijesta. 12 Sačuvan je, možda, jedini podatak iz koga se vidi da je Njegoš govorio njemački jezik: Ležeći bolestan u Beču (1851), Njegoš se obratio svome ljekaru Škodi na njemačkom jeziku: Gospodine doktore, kako stoji stvar, koliko mogu još živjeti? Ljubica Klančić, Njegoš i Cetinje (prema putopisu V. Ebela), Glasnik Etnografskog muzeja na Cetinju, Cetinje 1963, knj. III, str Ibidem, str Stanko Perunović, Njegoševo poznavanje stranih jezika, Stvaranje, Titograd, 1963, knj. 9-10, str Ibidem, str. 268.

26 26 Aрхивски записи U Njegoševoj biblioteci postoji nekoliko djela na njemačkom jeziku, najviše istorijskih, pored praktičnih gramatika za izučavanje ovog jezika. Dok su nađena sva Šilerova djela na njemačkom (br. 707, VIII-IX, objavljena u Štutgartu godine), nije nađeno ni jedno Geteovo. To ne znači da ih nije bilo, jer je Njegoševa biblioteka, kao što je poznato, nemilice rastu rana i raznošena. Uzgred ćemo pomenuti da je Njegoš doživio jednu neprijatnost zbog njemačkog jezika. On je, naime, poslao u Beč ruskom poslaniku Tatiščevu molbu na njemačkom jeziku da se zauzme kod ruskog cara za njegovog sinovca, desetogodišnjeg Pavla i još jednog crnogorskog dječaka da budu primljeni za pitomce u Paževski korpus. Poslije Tatiščeve zamjerke zbog pisma na njemačkom jeziku, Njegoš se (13. VI 1940.) izvinuo ruskom bečkom poslaniku: Ja sam Vašoj preuzvišenosti pisao na njemačkom jeziku samo zato što se ruskim izražavam veoma slabo, i kako sam imao učitelja njemačkog jezika (bivšeg austrijskog oficira iz Like Danila Kokotovića- Vukovića), ja sam mu naložio da mi molbu napiše na ovom jeziku, jer će se on na njemu jasnije izraziti nego ja na ruskom, pa Vas zato najpokornije molim za izvinjenje U jednom izvještaju barona Šalera Gubernijalnom predsjedništvu u Zadru stoji, između ostalog, i sljedeće: Kokotović podučava Vladiku iz situacionog crtanja i priča se da već pokazuje značajne uspjehe...ovog Hrvata mnogo cijeni Vladika...Obojica su prijatelji. 15 Po svjedočenju engleskog putopisca Vilkinsona, koji je posjetio Crnu Goru sredinom septembra godine, Njegoš je već tada govorio njemački jezik. Englez Paton, koji je imao priliku da se sretne sa Njegošem godine, tvrdi da je crnogorski vladar govorio osim svog maternjeg jezika, francuski, italijanski i njemački i imao veliku žeđ za znanjem i vrlo dobar literarni ukus. Danilo Kokotović izradio je i jednu topografsku kartu Crne Gore. Ispod karte, koju je pronašao dr Jevto Milović u Ratnom arhivu u Beču, potpisan je Adjutanten des Vladika Nahmes Vukovich verfertigetseyn, 14 S. Perunović, op. cit, str, J. Milović, Njegošev učitelj...,

27 Један Хрват - Његошев сарадник 27 što znači da je sastavio Filip Vuković (Danilo Kokotović). 16 Budući da je Kokotović podučavao Njegoša topografskom crtanju, više je nego sigurno da mu je crnogorski vladar pomogao pri izradi pomenute karte. Ova tvrdnja je utoliko vjerovatnija ako se zna da je i T. Karačaj tražio pomoć od Njegoša pri sastavljanju geografske karte Crne Gore. Da je Kokotović izradio topografsku kartu Crne Gore potvrđuju i strani putopisci, koji su posjetili Crnu Goru. Docent Univerziteta u Kenigsbergu dr Vilhelm Ebel, prilikom boravka na Cetinju, doznao je od samog Kokotovića da je već izrađena jedna geografska karta Crne Gore i da je poslana u Prag da se tamo štampa. 17 Englez Čarls Lemb, koji je posjetio Njegoša godine, tvrdi da je...jedan austrijski oficir i inžinjer izradio odličnu geografsku kartu Crne Gore i da je on radi toga boravio u Crnoj Gori. 18 Nema sumnje, pomenuti austrijski oficir je Kokotović, jer je jedino on četrdesetih godina boravio u Crnoj Gori. Frančesko Karara, prilikom susreta u Splitu i u ljetovalištu Hicing nedaleko od Šenbruna godine, razgovarao je s Njegošem, pored ostalog, i o geografskim kartama. Crnogorski vladar je jednom prilikom rekao Karari da se bez mjerenja ne prave geografske karte. Saopštio mu je, takođe, da je preduzeo sve potrebne mjere u cilju snimanja i objavljivanja jedne geografske karte i istorije Crne Gore. Njegoš je tvrdio da radovi na tim poduhvatima dobro napreduju zahvaljujući vrijednom njegovom Vukoviću. 19 Po svemu sudeći, Kokotović-Vuković imao je široko obrazovanje i veliko životno iskustvo. Zahvaljujući tome on se u novoj sredini, gdje 16 Dr. Jevto M. Milović, Dvije-tri riječi o jednoj geografskoj karti Crne Gore iz prve polovine XIX vijeka, Glasnik Cetinjskih muzeja, knj. XII, Cetinje, 1979, str Ibidem, str. 144.; Ljubica Klančić, Njegoš i Cetinje (prema putopisu V. Ebela), Glasnik etnografskog muzeja na Cetinju, Cetinje, 1963, knj. III, str Na mjestu gdje govori o položaju Cetinja i gdje iznosi geografski opis Crne Gore, Ebel stavlja bilješku: Uopšte upućujem one, koji traže pobližu uputu, na Karadžićevu knjigu. Međutim se možemo uskoro nadati da izađe jedna karta Crne Gore, jer po izjavi sekretara Vukovića jedna je poslata u Prag da se štampa, a do tada još nijesam dobio razjašnjenje o njenom odgađanju. Ta Vukovićeva karta Crne Gore objavljena je tek za vrijeme rata godine. 18 Ljubomir Durković-Jakšić, Englezi o Njegošu i Crnoj Gori, Titograd, 1963, str Dr J. Milović, Dvije-tri riječi..., str. 144.

28 28 Aрхивски записи nije bilo dovoljno školovanih ljudi, brzo istakao svojim sposobnostima i pridobio Njegoševu naklonost; postao je njegov saradnik i vicesekretar, kako se sam potpisivao. Danilo Kokotović je obavljao i druge povjerljive dužno sti za crnogorskog vladara. Iz jednog dopisa Gabrijela Ivačića Gubernijalnom pretsjedništvu, vidi se da se da je stigao u Zadar 29. aprila godine zajedno sa dva sina Njegoševe sestre, koje vodi na školovanje u Beograd. 20 Na osnovu jednog kasnijeg Ivačićevog izvještaja može se zaključiti da se Kokotović sa dva Njegoševa sestrića ukrcao na brod Baron Kibek. 21 Nešto kasnije, Ivačić je izvijestio i Gubernijalno pretsjedništvo da je Kokotović stigao u Zadar 29. aprila godine zajedno sa dva sina Njegoševe sestre. Budući da ovaj izvještaj baca sasvim novo svijetlo ne samo na položaj Kokotovića kod Njegoša nego i na događaje u Crnoj Gori, potrebno se na njega podrobnije osvrnuti. Pošto je konstatovao, na početku izvještaja, da se bivši oficir Vuković ukrcao na brod Baron Kibek zajedno sa dva Vladičina sestrića, Ivačić tvrdi da je cilj ovog putovanja sasvim drugačije prirode. Naime, po dolasku na Cetinje:... izvjesnog M. Medakovića, rodom iz Like u Hrvatskoj, koji se pojavio ovdje prije tri, četiri mjeseca, Vladika je počeo da mu ukazuje povjerenje koje je do tada uživao Vuković Kako je Vladičino ponašanje iz dana u dan postajalo sve rezervisanije i hladnije prema Vukoviću, a sve otvorenije i srdačnije prema novom ljubimcu Medakoviću, Vuković je osjetio potrebu da se udalji iz Crne Gore. Dalje, navodi Ivačić, Vuković je namjeravao da sačeka:...da bude ponovo pozvan, ili da se, prinuđen lošim postupkom, udalji odavde kao što se desilo i drugim strancima, posebno pretsjedniku i potpredsjedniku Senata Vukotiću i Vučićeviću, ili učitelju francuskog jezika Žomu. Prije svega, ovo je prouzrokovano događajem koji se desio nekoliko dana prije Vukovićevog dolaska u Kotor; Vladika mu je pokazao novi način postupanja sa strancima u svojoj službi, naredivši okrutno batinanje našeg dezertera Đakovića, koji radi kao učitelj, iz razloga što je tog dana ošamario Medakovića tokom žestoke prepirke, izazvane obiješću ovog drugog. 20 JevtoMilović, Petar II Petrović Njegoš, Građa , knj. 4 ( ), str, Ibidem, str. 76.

29 Један Хрват - Његошев сарадник 29 Vukovićev zahtjev za odlazak uz izgovor da nije više koristan u službi Crne Gore i da prati u Beograd na školovanje dva Njegoševa sestrića, Njegoš je prihvatio i dao mu pismenu preporuku za srpskog kneza u nadi da će dobiti namještenje. Na kraju izvještaja, Ivačić navodi da je dezerter Medaković 22 protjeran iz Crne Gore, ali da se umjesto prema Hercegovini uputio za Srbiju. Vladika mu je dao nešto novca za put. 23 Po svemu sudeći, odluku da na mjesto Vukovića postavi Medakovića, Njegoš je donio pod uticajem Jeremije Gagića, ruskog konzula u Dubrovni ku. U jednom pismu Njegošu, Gagić kaže, između ostalog, i sljedeće: Velika je razlika od Milorada do Vukovića! Meni je veoma drago za mnoge uzroke što ste Vukovića za Milorada promijenili. 24 Međutim, Njegoš se sasvim povoljno izrazio o Vukoviću, pa njegovu pismenu preporuku, svidjeteljstvo, koje mu je izdao povodom napuštanja Crne Gore, prenosimo u cjelini: Svidjeteljstvo, Pokazatelj ovoga jest Gn Filip Vuković, koji je črez pet godina pri Praviteljstvu Crnogorskomu činovnikom bio, i za to sve vrijeme, vlada jući se čestito, svoju dužnost prilježno, vješto i točno izvršavao; no počem on sada svojevoljno svoju dužnost ostavlja, i odavde u Srbiju, sebi pristojnu službu tražiti polazi, zato ovdašnje Praviteljstvo, uvažavajući otlične sposobnosti i pohvaljujući dobro povedenije predimenovanoga Gna Vukovića, daje mu ovo Svideteljstvo, kojim usrdno preporučuje ga pokro viteljstvu i blagonaklonosti Srpskoga Praviteljstva. Cetinje 12. Aprilija god. Vladika Crnogorski Drugom rukom je napisano: Vjerovatno Đaković. 23 Dokumenat je sa italijanskog jezika prevela koleginica Biljana Laličić, bibliotekar u Narodnom muzeju Crne Gore. Koristim priliku da joj se najtoplije zahvalim. 24 JevtoMilović, Iz neobjavljene Njegoševe prepiske, Stvaranje, Cetinje, novembardecembar 1947, br , str Ibidem, str. 700.

30 30 Aрхивски записи Tako je godine, vodeći dva Njegoševa sestrića na školovanje, Vuković napustio Crnu Goru i otišao za Srbiju. Prema sopstvenom svjedočenju, u Srbiji je ostao 7 mjeseci u službi privremenog Inžinerstva. Nezadovoljan tamošnjom njihovom uredbom i načinom otišao je u Karavlašku, gdje se zadržao 8 mjeseci, radeći kao privatni geometar. Vuković je i tamo bio nezadovoljan, jer... zaludo život i dobit među onakvim gordim i beskarakternim narodom. Stoga je odlučio u ovi slobodni junački i ljubavni naš narod opet se povratiti. Naravno, Njegoš ga je ponovo primio u službu i postavio za vicesekretara. To se može zaključiti na osnovu dva Vukovićeva veoma zanimljiva pisma iz godine, koji se nalaze među rukopisima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Jedno je uputio banu Jelačiću, a drugo Metelu Ožegoviću. U prvom, stavljajući se na raspolaganje banu Jelačiću, daje o sebi iscrpne podatke; u drugom govo ri o namjeravanom odašiljanju Crnogoraca za borbu protiv Mađara. 26 Zbog njihove važnosti za našu temu, donosimo ih u cjelini: Filip Vuković Jelačiću sa Cetinja 24-IX 1848 Vaša Svjetlost S plamtećom željom za slobodu predrage domovine pokornjeiše niže potpisani usuđuje se Vašoj Svjetlosti svoju preponiznu molbu s najvišim strahopočitanijem podložiti, s nadeždom na velikodušije Vaše Svjetlosti, da će moja prepokorna na Vaše očinsko serce barem toliko dejstvovati da bi ja (šta jedan mrav) istina malo zasluge domovini ali makar gdje mu drago učiniti mogao, e ma je opet najsvetija dužnost za slobodu svoje domovine ervati koliko ko može, a što ne može nije ni kriv. Od kada počeše ova burna vremena, moje misli nemaju počivala, ali kada čoek nije slobodan, ne može mahom za njima ni hoditi kao kad je nezavisim. Ja pokornješi podpisani služio sam u austriji 16 godina i to sve u Italiji, koje kao kadet, Feldvebel i oficir, i tako bi sudbina, da 1837 godine ostavim Austrisku službu i pođem u početku 1838 god. u Španiju, gdje sam Andrija Lainović, Jedan Njegošev saradnik, Stvaranje, Cetinje, 1956, knj. 7-8, str.

31 Један Хрват - Његошев сарадник 31 služio i vojevao kod Don Karlosa do oktobra 1839, i za nepune dvije godine avanzirao do oberlt. Poslije razura Don Karlosove armade u Baskiskim provincijama vrativši se u Milan kod mojega brata bivšeg kapetana u Geppert Regimenti i nemogavši naći opet sebi shodnu službu, krenem u januaru 1840 iz M s namjerom preko Albanije u Misir, i tako mi bi sreća na putu, da nađem službu u Gospodara Vladike Cernogorskog, kod kojega stojah za 5 god. u činu njegova ađutanta; 1845 god uzmem od Gospodara oproštenije i otpust, i pođem u Serbiju kao u bogato zemlju s većom nadeždom; s kojom prilikom i Njegova dva sestričića povedem na nauke u Beograd, kada dođoh u Serbiju uzeh službu privremenog Inžinirstva i stojah tu za 7 mjeseca, nezadovoljan njihovom uredbom i načinom odem odatle u Karavlašku i zaderžah se tamo osam mjeseci kao privatni geometar; ali zaludo život i dobit među onakvim gordim i beskarakternim narodom. Zato naumim poslije toga vremena u ovi slobodni junački i ljubavni naš narod opet se vratiti; i tako iz Karavlaške preko Serbije, Bosne i Ercegovine opet u Crnu Goru; kada dođoh kod Gospodara Vladike, primi me opet milostivo u njegovu službu i stavi me za vice sekretara. Vaša Svjetlost izvolite dakle prosuditi, da jedan čoek, koji prokuša za 27 godina po tuđem svijetu (i ako sam lud pošao od 13 godina) tražeći svoju sreću, umije cijeniti svoju domovinu i svoj rod; i tom načinom može se Vaša Svjetlost uvjeriti, da moja izražena iskrena želja nije licemjerna, nego iz svega srca iskrena. Ja sam rodom iz Perušića, Otočke Regimente, jedan moj brat Toma Kokotović bješe kapetanom u Ogulinskoj a drugi Andrija kako prije rekoh u Geppert Regimenti, ja pako kod Bakony i Lieut, nego sad služim kod Vladike Crnogorskog pod imenom Wuković, koje sam sam radi privrženosti k Vladiki odma još 1840 primio. Istina Vaša Svjetlost, ja živim mirno i prilično s godišnje 300 f. plate među Crnogorcima kao među braćom, ali ipak preteže ljubav za domovinu i rođenu svoju braću.; kako čoek nije među svojim plemenicima, malo ali ni malo se za njega ne znade, ali osobito kako je ovđen običaj, da od jačega plemena biva i znatniji čoek, tako ja i moje dijete biće vazda među njima sirota.

32 32 Aрхивски записи Blagoizvolite dakle Vaša Svjetlost ukazati moju prepokornu molbu, i staviti me u stanje pokazati, koliko mi je mila, predraga i ako Bog da pod upravom Vaše Svjetlosti sretna domovina, za koju svaki pravi domorodac neće žaliti i posljednju kap kervi za njenu slobodu i narodnost proliti. Ako bi ja tako srećan bio, da budem velikodušno primljen pod narodnu zastavu i pod štit Vaše Svjetlosti, tako molim prepokorno da biste blagoizvolili mene obavijestiti s vašim milosnim rješenjem kroz Gna L. Gaja koji mene lično poznade, ali kojega drugoga Vašega povjerenoga uprav na mene ali na preporuku preko G. Kapetana Meštrovića iz Ličke Regimente u Kotoru. S punom nadeždom na obće poznatu Vašu milost sa prepokornom po ni znosti jesam Vaše Svjetlosti Prepokornjejši sluga Cetinje. 24 a Filip Wuković 27 Settembrija U drugom pismu Filip Vuković govori o namjeravanom slanju Crnogoraca kao pomoć banu Jelačiću u borbi protiv Mađara. 28 I ovo pismo donosimo u cjelini: Njegovom Visokorodiju Metel Ožegoviću u Zagreb: Vaše Visokorodije 27 Ibidem, str Vukovićevo pismo adresirano je na Metela Ožegovića. Jednog od najbližih Jelačićevih saradnika. Objavio ga je Ferdo Šišić u zagrebačkim Narodnim novinama od 1. VI godine. Kako je pismo pisao Njegošev vicesekretar, van svake sumnje je da je Njegoš za pismo znao i Šišić ispravno zaključuje da ga je banu pisao sam vladika. Što adresant pisma nije bio ban Jelačić, već M. Ožegović, može se objasniti time što je Jelačić već 11. IX bio prešao Dravu sa svojom vojskom, te mu se, prema tome, na Cetinju nije znala tačna adresa i boravište njegovog glavnog stana. Ožegovićeva bliskost banu, međutim, bila je garancija da će pismo ipak doći onome kome je namijenjeno Jelačiću. (Krsto Pižurica, Njegoš i Hrvati, Stvaranje, sv. 7-8, Titograd, 1966, str. 802).

33 Један Хрват - Његошев сарадник 33 Po našem razgovoru u Zagrebu mi svi očekujemo odgovor na odluku S. Bana; naša je vojska pripravna i jedva čeka da krene, i tako smo neterpezljivi da smo kćeli i bez odgovora jedna hiljada krenuti, nego nenađosmo priličnih brodovah, do dva mala koi ne mogu u jedno više od 500 ljudi povesti, tako opet nađosmo za priličnije da Vašemu Visokorodiju to ja objavim, i da Vas molim, ako ste odgovor od Sv. Bana primili da mi nekoliko voiske pošaljemo, da bi ste izvolili nam odma objaviti, i za beržu uspehu brodove iz Senjske Rijeke poslati, akoli pak još nemate odgovora od Sv. Bana, ali da takovi nije Vama mogao doći, da nama isto date na znanje; ipak ako vi sami hoćete, da Vam voiske pošaljemo, tako izvolite samo nama pisati, brodove s Rijeke poslati, kako bi na taj način voiska prie tamo prispeti mogla, i naredbu na Rijeki dati za voisku kada dođe. Primite vo obšte bratski pozdrav. S visokopočitanijem i predanostju Vašega Visokorođa Filip Wuković Cetinje 30 Okt. 18 vicesekretar. 29 Ovo pismo svjedoči da se Njegoš nije samo riječima zalagao za slogu s Hrvatima i banom Jelačićem, nego im je nudio i vojnu pomoć, dakle radio je onako kao što su to uradili Srbijanci Vojvođanima. Poznato je da je bečki dvor tu pomoć iz Srbije odobravao, jer je znao da se srbijanska vlada na taj način brani od kneza Miloša Obrenovića i njegovog sina Mihaila, koji su nastojali da revoluciju u Austriji i Mađarskoj iskoriste da bi se ponovo vratili na kneževski prijesto. Još se tada smatralo da su Obrenovići tajni saveznici Mađara. No, sa Crnom Gorom stvar je stajala drugačije. U Beču se dobro znalo da je Njegoš oduševljeni patriota južnoslovenske orjentacije i da mu je jedina želja bila da oslobodi Hercegovinu i Boku; a znali su i to da je crnogorski vladar bi oduševljen banom Jelačićem iz čisto idealističkih slovenskih motiva, a nikako iz želje da učini uslugu carskom dvoru u Beču. 29 A. Lainović, op. cit, str. 730.

34 34 Aрхивски записи Kada je ban Jelačić, po svojoj dužnosti carskog generala, izvijestio bečko vojno ministarstvo o ovoj Njegoševoj ponudi, odlučeno je se odbije ova veoma sumnjiva pomoć. Istovremeno, Jelačiću je naloženo da se lijepim riječima zahvali Njegošu na pomoći. Tim povodom, ban Jelačić je 1. decembra godine, iz svog glavnog stana u Beču, obavijestio Njegoša:...prinužden se smatram objasniti Vam, da ja takovu (pomoć) bez dozvoljenja diplomacije primiti i pribaviti u stanju nijesam, a i nužne korake kod popečiteljstva bez osnovnog izjašnjenja Vašeg učiniti ne mogu. 30 Mada nijesmo našli podataka da li se priključio Jelačićevoj vojsci, sasvim je izvjesno da je Filip Vuković ponovo napustio Crnu Goru i otišao u Hrvatsku. O tome nedvosmisleno svjedoči jedan arhivski izvor iz sredine januara godine, iz koga se vidi da je tada bio nastanjen u Varaždinu. U ovom pismu Kokotović se obraća Peru Tomovu, Njegoševom bratu, sa molbom za ustupanje tavulina od geometra, kojih je veći broj Crna Gora bila poručila, ali kako je prestala potreba za njima, ostali su u nekom od tršćanskih magacina. Interesantan je opis života u Varaždinu, što Kokotović nalazi za potrebno da saopšti Peru: U nadeždi da će Vas ovo moje pismo u dobrome zdravlju naći, uzimam si slobodu da Vam se javim; vazda me je želja čuti štogod od naše lijepe i dične Crne Gore, i srce mi se oveseli kad i najmanje što čujem iz novina za Vas, mora da Vam se često štuka, jer Vas svaki čas spominjemo, i nema dneva što me ljudi ne pitaju: kako je naša slavna Crna Gora; i tada mi dođe ćef da razgranam kao Podgoričanin, vala neću Vaše dobro i bratsku ljubav crnogorsku nigda zaboraviti; i tješim se s tom nadeždom, da bi se ako bog da zdravlja dajbudi mogao k Vama primaći; kako bi mi tada srcu na volju bilo, zaisto bih se kad i kad s Vama viđao. Ja sam došao u Zagreb u veče pred badnji dan, a prispio sam u Varaždin za jedan, taman na Šćepan dan, i odma sam se posla primio; dosta rabote zaisto, samo Bože daj zdravlja, a u ljeto ću malo kad u Varaždin i dolaziti, nego sve valja poslovati po selima oko Varaždina; istina da mi je dobra plata: na mjesec u zimu 96 a u ljeto str Ferdo Šišić, Vladika Rade i ban Jelačić, Zetski glasnik, god. VI, br (1934),

35 Један Хрват - Његошев сарадник fior., nego je ovdje sve skupo do jednoga leba, a samo kad pomislim na lijepi trebinjski duvan i crmničko vino - ovdje košta crnogorske mjere boca vina 36 h. Kao u Beču, ali opet bira nije toliko skupa, no napoli kao u Beču, te tako vina malo kad i pijem, pa se je i Joke već na nju privikla. Cvancike ovde nema za lijek, no ja držim jednu za spomen od Cetinja. Mili kume! Na proljeće treba mi jedan tavulin od geometra, sad Vas molim, ako biste mi kćeli dati ne za veliku cijenu oni srednji od one tri što tek leže kod G. Marinovića u Trijestu, a sva tri ne može svakako na jedan put ni prodati; i pak bih Vas molio da jedan ostavite, neka ga na Cetinju; istina da od svakog ponešto manjka, i za to će se mučno ili za vrlo malo moći prodati, daklem ako hoćete da mi oni srednji G. Marinović pošalje, da mu date naredbu za koliko bi mi se mogao dati, jere od toga manjkabusla i konoćao, što je ostalo na Cetinju i još koje šta; nego bih ja to iz Beča naručio, da mi sovršeno bude nego G. Marinović neće one tavuline nikome dati ni prodati, što neće od Vas i od Danila pismeno imati, što hoće š njima da radi. Drugo nemam što nego Vam ljubim ruku i pozdravljam ne za komplemente nego od čiste ljubavi: prvo Gospd. Đorđija, Milakovića, Stefana, Filipa, Mila, Novicu, moga staroga pobratima Lalu, Petra F. i Rama i svakoga brata Crnogorca. Joke Vam celiva ruku i moli Vam Boga za zdravlje i pozdravlja Gosp. Gospavu, Maku, Lalu i Kresu. Bog Vam poživio Vašeg malog Mihajla za mnogo godina i da bude Narodu našem na polzu i za diku, a Vama u starosti utjeha i radost, to Vam iz srca želim. U Varaždinu Vašega Visokorodija, Milostivog 28/16 Janvarja 1852 god. Dobrodjetelja Pokornjejši sluga i iskreni kum Danilo Kokotović, prije Vuković Procjene katastra komesar 31 Iz ovog pisma saznajemo jednu značajnu pojedinost-danilo Kokotović se u Varaždinu bavio geometrijskim poslom. Očigledno, Kokotović 31 Zapisi, Cetinje, 1937, knj. XVIII, str

36 36 Aрхивски записи je, kao iskusan oficir, bio obučen geometrijskom mjerenju. Iz jednog arhivskog podatka može se zaključiti da se sličnim poslom bavio i u Crnoj Gori. Naime, želeći da zadrži Njegoševo dobro raspoloženje i prijateljstvo poslije razgraničenja između Crne Gore i Austrije, dalmatinski guverner baron Turski slao mu je razne poklone. 32 Bez sumnje, znajući za Njegoševa interesovanja, dalmatinski guverner mu je u maju godine poslao neke geometrijske aparate, ne navodeći ime darodavca. Vjerujući da će baron Turski znati ko mu je poslao pomenute aparate, Njegoš ga sredinom juna obavještava da je još prije mjesec dana dobio geometričeski mali i veliki aparat, uz molbu da mu saopšti ime darodavca, kako bi mu mogao zahvaliti. Nešto kasnije, Turski je obavijestio Njegoša, da mu je on poslao te aparate kao znak prijateljskog uvaženija, znajući njegovu ljubov k poleznim naukama i zanimanijama. Istovremeno, Turski se izvinjava što uz aparate nije poslao i stručna upustva, jer ih, naročito na francuskom jeziku, nije mogao nabaviti, ali se nada da će ih sekretar Vuković koi je upotrebleniju takovih orudijah u mladosti svojoj dovoljno znanja sebi pribavio, i bez upustava moći upotrebljavati. U pismu, koje je sredinom jula uputio baronu Turskom, Njegoš, uz izraze zahvalnosti na poklonu, kaže i sljedeće: Svakojemu od ovih komada, iz kojih se taj aparat sastoji, mogao je Gospodin Vuković načina naći do jednom teodolitu a ovaj je među nama novo pojavljenije - od kojega, doklegod ne dobijem od Vaše Ekselencije o njemu opisanije, ne znamo drugog upotreblenija učiniti, razvje da mi diči kamaru kao kakav prekrasni cvijet. Nešto kasnije, baron Turski je udovoljio Njegoševoj želji i poslao mu nekoliko djela na francuskom i njemačkom jeziku...sverhu zemljemjernog i treugolnomjernog uzimanja i sverhu upotreblenije k tomu iziskuje mihorudija. Iz jednog kasnijeg dopisa vidi se da je Turski poslao 32 Risto J. Dragićević, Njegoševa ljubov k poleznim naukama i zanimanijama, Članci o Njegošu, Cetinje, 1949, str U pismu od 21. jula godine, izvještavajući barona Turskog o uspješno završenom razgraničenju između Crne Gore i Austrije, Njegoš nastavlja: Imao sam čast primiti od Vaše strane poslani mi mikroskop. Ovaj čudesni instrument zaslužuje svakojegavnimanija. Črez njega ljudske oči jasnije vide prirodu i čoeka u veliko vos(h)ištenije dovode tvari velikoga Stvoritelja, koi je kao u velikijema svojijema djelima, tako i u najsitnijema životnijema svoje sovršenstvo pokazao. Na ovom Vašem daru mnogo Vam i serdačno blagodarim.

37 Један Хрват - Његошев сарадник različnih, na njemačkom i francuskom jeziku sočinenija, u koima se govori o zemljemjernom snimanju položenija mjesta i o upotrebleniju orudija, koja se na to iziskuju. 33 Kad je riječ o tavulinu ot geometra, koji Kokotović u citiranom pismu Njegoševom bratu Peru potražuje, vjerovatno se radi o aparatu kupljenom u Trstu godine. 34 Po svemu sudeći, Kokotović se ubrzo poslije ovog pisma vratio u Crnu Goru. Iz ovog perioda datira druga značajna djelatnost Vukovića- Kokotovića u Crnoj Gori. U uskom krugu patriota, koji se okupio oko knjaza Danila i koji je išao putem evropeizacije Crne Gore, Vuković je igrao značajnu ulogu. On je postao knjažev ađutant i njegov bliski savjetnik. Knjaz Danilo je koristio njegovo iskustvo, obrazovanje i znanje stranih jezika, pa ga je često slao u važne diplomatske misije. Imajući u Vukovića potpuno povjerenje, crnogorski suveren ga je poslao u junu godine, neposredno poslije Pariskog kongresa, u delikatnu misiju, kod cara Napoleona III u Pariz. Povodom te misije i Vukovićeve audijencije kod Napoleona III, čime je ugled Crne Gore bio znatno porastao u Evropi, francusko Ministarstvo spoljnih poslova prikupilo je o njemu potrebne podatke, koji se uglavnom slažu sa već navedenim. U jednom izvještaju od 15. aprila godine, francuski konzul u Skadru Ekart kaže sljedeće: Vuković je Hrvat, bivši austrijski oficir iz istog puka iz kojeg je bio i Omer-paša. Poslije službe kod Don Karlosa u Španiji, došao je kod bivšeg Vladike i pridobio njegovo povjerenje. Kao vaspitač knjaza Danila imao je nad njim izvjestan upliv. Organizovao je artiljeriju i dao da se podignu šančevi na najslabijim mjestima u Crnoj Gori. 35 Na kraju, iznijećemo još neke pojedinosti iz života i rada Vukovića u Crnoj Gori. Poslije Omer-pašinog napada na Crnu Goru, knjaz Danilo je odlikovao Vukovića ordenom Za nezavisnost Crne Gore, a u junu godine dao mu je crnogorsko državljanstvo. To se vidi iz jednog arhivskog 33 Ibidem, str Andro Gavrilović, Put vladike Rada u Beč 1844, Zapisi, Cetinje, 1941, knj. XXV, str A. Lainović, op. cit, str. 731.

38 38 Aрхивски записи izvora, u kome stoji da je knjaz Danilo pukovniku i svom ađutantu Danilu Kokotoviću izdao uvjerenje o crnogorskom državljanstvu. 36 Vuković je bio knjažev ađutant, ali je crnogorski suveren u zvaničnim dokumentima uz ovu titulu redovno dopisivao i čin pukovnik. Ne vidi se, međutim, da je Vuković imao ovaj čin u austrijskoj vojsci. U ondašnjoj crnogorskoj vojsci, a ni kasnije, taj čin nije postojao, pa je knjaz nesumnjivo dodavao tu titulu, kako bi svom opunomoćenom izaslaniku dao što više značaja i autoriteta. Danilo Kokotović ostao je u službi u Crnoj Gori sve do godine. Dugogodišnji državni službenik i ađutant knjaza Danila tada je izrazio želju da nastavi karijeru u Rusiji. Knjaz Danilo je 28. avgusta preporučio knezu Gorčakovu polkovnika Vukovića, koji je 20 godina poslužio državu našu vjerno, savjesno i besporočno. Istovremeno, crnogorski vladar je zamolio Gorčakova da bi mu otlično kakvo zvanije izdejstvovati izvolili, koje bi odgovaralo i velikim njegovim u Crnoj Gori zaslugama i iskrenoj želji našoj i očekivanju. 37 Nažalost, iz podataka kojima raspolažemo ne može se vidjeti kako je završio život ovaj zaslužni saradnik na izgrađivanju mlade crnogorske države. 36 BAO, Danilo I, 15. VI arh. br Dušan Vuksan, Knjaz Danilo, osma godina vladavine, Zapisi, knj. XVIII, Cetinje, 1937, str. 136.

39 Његош на раскршћима црногорцизма и у магли интегрализма 39 UDK 94(497.16) 1830/ (497.16) Petrović Njegoš P. II Sreten ZEKOVIĆ NJEGOŠ NA RASKRŠĆIMA CRNOGORCIZMA I U MAGLI INTEGRALIZAMA Sažimak: Njegošev srbinizam (srbinstvo, srpstvo) su nadnarodnosne, nadnacionalne, neetnčke kategorije i oblici integralizma kao nad(o)gradnja nad temeljnim autentičnim narodnosno-nacionalnim (etničkim) crnogorcizmom. Ključni pojmovi: Posebitost crnogorskog narodnog (kulturnog) preporoda, crnogorcizam i srbinizam kao istočni lik integralizma. NJEGOSH AT THE CROSSROADS OF MONTENEGRISM IN THE FOG OF INTEGRALISM Abstract : Njegosh s Serbianism (serbianship, serbianity) are supranational, transna tional, non ethnic categories of integralism as well as upgrade of the basic building with authentic national nationalness (Ethnicity) Montenegrinism. Key words: Specificness of the Montenegrin (cultural) national renaissance montenegrism and serbianism as eastern vision of integralism. Sa Petrom II Petrovićem Njegošem nastaje nova kvalitada u poimanju odnošenja crnogorskoga i srpskog naroda, crnogorstva i srpstva, crnogorskosrpskijeh odnošaja, bolje reći, zamagljivanja crnogorskoga imena, naroda i nacije crnogroske neetničkim, višeetničkim i(li) nadetničkim, nadnarodnosnim, nadnacionalnim imenima i kategorijama. Sa i od Njegoša nastaje romantič(ars)ka, njegoševska epoha posrbičavanja Nje -

40 40 Aрхивски записи go ša, Crno goraca i zv. srbovanja u Crnoj Gori, u stvari zloupotreba svojevrsnoga, za nago, neetničkog (nadnarodnosnoga, nadnacionalnoga) uglavnom pjesničkoga srpstva, i pored toga što je Njegoš suštastveno, stvarno i gotovo genetski bio narod(nos)no-nacionalno (etnički) Crnogorac. Rečena njegoševska epoha poklapa se sa pojavom srpskoga tajnog, ali zvaničnoga, državnog svesrpskoga programa Načertanija (1844), koji ima svoju dužu predistoriju u pećko-patrijaršijskoj reminiscenciji na Dušanovo carstvo i nje(zi)no slavenosrpstvo, prošireno i preimen(t)ovano u srb(in) stvo, srbinizam, koji se naročito interpolira u Crnu Goru sa dolaskom u nju Sima Milutinovića. Od dolaska u Crnu Goru, na Cetinje (25. septembar /7. oktobar 1827) Simeona (Sima) Milutinovića Sarajlije, 1 u svojstvu pisara kod Sv. Petra Crnogorskoga i vaspitača Rad(ivoj)a Petrovića, počinje kritično (krizno) razdoblje novije crnogorske istorije. Sa Simovom agitacijom u Crnoj Gori, unošenjem u nju kosovskog mita, uticajem na Njegoša i znatna preinačenja i krivotvorenja śedočanstava Petra I Svetoga, Njegoševog Ogledala gorskog i Luče mikrokozma, počinje pojačana i neposrednija interpolacija i indoktrinacija Crnogoraca imperijalnim (sve)srpstvom i srpskim narod(nos)nim identitadom, koji će znatno uticati na ideološko (p) otuđenje i udvajanje njihove narod(nos)no-nacionalne svijesti. 2 To je u 1 Dušan Vuksan, Zapisi, knj. IX, sv. 5- novembar.1931, Dolazak Sima Milutinovića u Crnu Goru, U ovom radu se navode arhivalije koje dokazuju da je Simo Milutinović došao u Crnu Goru, na Cetinje To dolazi u koliziju sa tvrdnjom dr Danila Radojevića u njegovoj knjizi CXIV godina i ličnost, DANU, Podgorica, 2011, 86, koji se poziva na izvornrik Petra I Svetoga. Dr Jevto Milović također navodi da je Simo Milutinović došao na Cetinje 25. septembra / 7. oktobra Dr Danilo Radojević, Isto, 86. Naglašava ovo kao početak udvajanja narodnosne svijesti Crnogoraca. Međuti(je)m, ovo nije stvana (u)dv(o)jensost svijesti Crnogoraca o svom narodnosnom biću, još manje dvojnost samoga njihovoga bića, no ideološkopolitičko-ekleziastičko potuđenjaštvo na osnovu imperijalnoga monističkog srpstva kao svesrpstva, odnosno veljesrpstva, kao istočnog (ob)lika integralističke ideje ujed(i)niteljskoga južnoslovenstva, srbinizma po kojem su svi Južni Sloveni Srbi, pa se ipak ne zbori o dvojnosti (identitada) tih ostalih južnoslovenskijeh naroda-nacija. Nije riječ o dvojstvu narod(nos)no-nacionalnog identitada Crnogoraca, no o njegovom pričinu (prividu, zabludi) stvorenom političkom i vjeroboško-bogomoljskom srpskom nacijom u Crnoj Gori.

41 Његош на раскршћима црногорцизма и у магли интегрализма 41 saglasnosti sa mojom temeljnom tezom da do Njegoša, odnosno do pojave Sima Milutinovića u Crnoj Gori (1827) nije bilo pomena srpskog imena u Crnoj Gori u izvornim śedočanstvima koji bi se odnosio na Crnu Goru i Crnogorce, navlaštito ne u etničkom smislu, osim, naravno, u preinačenim i falsifikovanim dokumentima. 3 Od Njegoša nastaje novo poimanje odnosa crnogorstva i srpstva i srbovanja u Crnoj Gori, koje se osnažuje sa ozvaničenjem Načertanija (1844), ali i to je vrlo sporno i problematično. * Za razliku od ostalijeh narodnih (kulturnih) preporoda Južnijeh Slovena, Crnogorci su (već) od kraja 15. i početkom 16. st. vršili dugovijeku nacionalno-oslobodilačku revoluciju u oružanoj i idejnoj (duhovnoj) borbi neprestanoj. 4 U strogom smislu, pojam narodni preporod i ne odgovara 3 Zato se iznova postavlja zahtjev za vrtanje na izvornike, odnosno preispitivanje utvrđivanja osnovnih biljega arhivalija, arhivskijeh dokumenata: izvornost (originalnost), autentičnost, integritet, provjerljivost i upotrebljivost. Viđi: S. Zeković, Etnikologija Crnogoraca, posebno Sv. Petra Crnogorskoga, i Etnička svijest dinasta Petrović Njegoš, Crnogorski PEN centar i CKK Cetinje, U prvom poznatom pisanom pomenu Crnogorskoga zbora, u mletačkom izvještaju iz (hroničara Marina Sanudoa) piše Crnogorci danas sazvaše zbor, da se okupe i posavjetuju što da čine i donijeli su odluku o nepriznavanja turske vlasti i stalnoj borbi za slobodu (Sazdanje Cetinja, 1984, 60). Оd tada se izgrađuje, na nivou opštestva crnogorskoga - nacije ili kako stoji u Cetinjskom ljetopisu Crna Gora jest opšti zbor naroda (Crnogorski anali ili Cetinjski ljetopis, 2., prevedeno izdanje, preveo i obradio dr Božidar Šekularac, JP IIC Cetinje, Cetinje, 1996, 52). Drugijem riječima, Crna Gora je zbijeni, sjedinjeni, kompaktni, homogenizovani i samoorganizovani narod, odnosno nacija. Smatrana je od Porte prebivalištem rata (darubha rubom) i vodila neprestanu gazu, odnosno džihad. Martin Skadranin, kao savremeenik i śedok događaja, nazvao je u svojoj Povijsti o Skenderbegu ovi uzburkni crnogorski prostor nemirno pomorje (Crnogorski analai ili Cetinjski ljetopis, isto, 16), Marin Skadranin je Marin Barleti, koji je živio oko ). Mlečani su Crnogorce nazivali podbadačima svijeh naroda, zbog neodstupnoga stamenoga otpora osvajačima. Crna Gora je smatrana centrom revolucije, a od početka je bila Matica okupljanja razdrobljenih osvojenih krajeva Crne Gore, a jedanak i luča, kredo, nada i Pijemont oslobađanja na Balkanu. Tokom 16. i 17. v. Crrna Gora je već imala atipične oblike novovjekovne (nacionalne) državnosti - Principat i Vladikat.

42 42 Aрхивски записи odnositeljnom oslobodilačkom toku u Crnoj Gori. U njoj i nije bilo nacionalnoga preporoda u smislu autonoma škoga, hatišerifskoga i naličnog osamostaljivanja, u ramu tuđinskijeh ustanova, uprava i zakonika (po načelu legaliteta), no se u njoj od početka samoniklo borbeno razvijao po principu narodnosti, ponarođavanja, svjetovnosti (sekularnosti) duha. Toga radi se i ne piše i ne zbori o crnogorskomu narod(nosn)om preporodu ili crnogor(a)cizmu 5 iliti crnogorcizmu. 6 U klinču (pomeđu) ilirizma i srbinizma (i u njegovom načertanijevskom liku), 7 našao se crnogor(a)cizam koji je bio užilišten u crnogorsko narod(nos)no-nacionalno bivstvo, najrazvijenija (crnogorska) nacionalna (samo)svijest. Ona se, u tradicionalnoj crnogorskoj zajednici, nije nikada poistovjećivala sa širim etničkim zajednicama, tako da se u njih posve s(u)tapala, gubila ime i bila preimen(t)ovana i pored toga što je bila ne samo veoma prijemčiva i opredijeljena, čak i prvačna u borbi za oslobođenje okolnijeh porobljenih naroda, slavenosrba, za južnoslovensku i slovensku solidarnost i uzajamnost, zanago, i za sopstveno pijemontstvo u odnosu na njih, n(eg)o je i isticala svoj širi slovenski i južnoslovenski etnos i po(d)rijeklo. To je suštinski i lakonski izrazio vladika-gospodar Ono što je uslovljavalo uobičajeno moderno shvatanje nacije u razvijenom građanskom društvu (19. v. je vijek nacija sa razvijenom građanskom klasom, podjelom rada, nacionalnim tržištem i dr.), zamijenjeno je u crnogorskom slučaju drugijem bitnim konstitutivnim elementima: neprekidna borba za slobodan samoopstanak (stalna nacionalna revolucija), potpuno nova (re)organizacija plemena na nacionalnom nivou, snažna upućenost jednih na druge, zajednička istorijska sudbina, dugov(i)jeka društvena, životna i prirodna izolacija (stiješnjenost), osama i osamostaljenje, sjedinjenost (srođenost) ljudi i prirode i dr. To je određivalo rano pojavljivanje crnogroske nacionalne svijesti i nacije, koje se ne uklapa u uobičajeno moderno (vremensko) shvatanje nacije, posebno na Balkanu i šire kod naroda koji su vjekovima bili u sastavu Otomanskoga carstva, bez jasnog identiteta, više vjerskog n(eg)o etničkog, bez svijesti o slobodi, ustanaka i borbe za slobodu. 5 Po analogiji Ilir-izam, Srbin-izam, Crnogorac-izam, odnosno crnogorcizam. 6 Ili posve mal(k)o i to u ramu srpskoga narodnog (kulturnog) preporoda pri čemu se spomene Njegoševa cetinjska škola (1833/4), njegova štamparija i izdanja. 7 Kategorije ilirizam, srbinizam i crnogorcizam i njihov odnos podrobno sam obradio u mojoj knjizi Ilirizam, srbinizam, crnogorcizam, Crnogorski kulturni krug Cetinje, 2011.

43 Његош на раскршћима црногорцизма и у магли интегрализма 43 Vasilije Petrović kada je rekao da svaki narod treba svoje ime dostojno da nosi. Crnogorski slobodni principat, crnogroska slobodna Republika, slobodno knjaževstvo crnogorsko 8 kroz višev(i)jekovnu crnogorsku borbu neprestanu protiv inovjernoga turskog i drugog osvajača bila je ne samo prvačna na Balkanu i šire no i jedini svjetionik, nada, kredo, luča i podžižanje buđenja južnoslovenskijeh naroda iz dugoga, gotovo sviknutoga, odoma(z)ćenoga mrtvila pod tuđinskim igom, a to znači i buđenja njihove nacionalne svijesti. To se Crnogorcima i priznavalo, i odjeknulo i u širem horizontu, ali nije objelodanjen kao crnogor(a)cizam, koji se neosnovano (valjda kao tzv. mala /i siromašna/ nacija ) sputavao, gušio, zamagljivao, utapao kao đeličak ilirizma i (sve)srbinizma, odnosno zahuktaloga ilirizma i srbinomanije, navlaštito, u njihovom razlazu i prevlasti srbinizma i p o- srbičavanja južnoslovenskijeh naroda, posebno crnogorskoga, u toku ostva rivanja srpskoga veljedržavnog, veljenacionalnog, veljejezikoslovnog, veljecrkovnog unutrašnjega i vanjsko-politikog programa Načertanija. Ovi program, operacionalizovan preko policijske državne uprave, postao je i brižno implementirani, interpolovani i ponarođavani, opšte ideološki, kultu rni, umjetnički, naučni, crkovno-vjerski, folklorni, popularni i populistički nacrt, pokret i narodni kulturni preporod, u stvari, obnova ili socijalna naružba (Svetozar Matić) srednjovjekovnoga, tzv. (sve)srpstva, kao idejna kontura utopijskoga Srpskoga (Dušanovog) carstva idealizovanoga kao inte gralistička ideja oslobođenja potčinjenijeh naroda od moćnih imperija. Svi oblici Njegoševoga srpstva i srbovanja bitno su samo likovi ondašnjih integralističkih ideja, ideali i utopikumi ujedinjenja i oslobođenja kojima je zaođenuto žilavo, etničko crnogorsko narod(nos)no-nacionalno biće i Crnogorstvo. To je suština tzv. srpstva koje je ambivalentno: san o narod(nos) nom oslobođenju, na jednom, i skriveni trajniji, nepopravljivi defekt srpske nacije, na drugom boku, a koji se uporno nastoji lažno i manipulativno odzrcavati i pervertirati kao tobožnja crnogorska nacija s greškom. Tu su sušti(nski) i širi razlozi manipulisanja Njegoševim srb(in)stvom, srpstvom u asimilaciji i posrbičenju Crnogoraca i nacije crnogorske. Ako su u srbinizmu svi Južni Sloveni posrbljeni kao đeličci (pokrajine, srpske zemlje, dijalekti 8 Kako je zborio vladika-gospodar Vasilije Petrović.

44 44 Aрхивски записи i sl.), nije čud(n)o da je to učinjeno i sa Crnogorcima, tijem prije što su se (oko 170 godišta) nalazili u ramu slavenosrpskoga carstva, slavenosrpstva. U tome je bitije onijeh zna(ve)nih Njegoševih stihova, baš u kontekstu njegove Posvete prahu ocu Srbije (Karađorđu): Iz grmena velikoga lafu izać trudno nije: / u velikim narodima geniju se gn jezdo vije;. Ta misao o malijem narodima i velikim narodima, kao predvodničkim, vodećijem narodima svjetskoga duha, istorijskim narodima, isticana i od G. V. F. Hegela, prisutna je kod Njegoša i u drugim oblicima i prilikama, kao npr. Zemlja mala odsvud stiješnjena ; malo rukah, malena i snaga, jedna slamka među vihorove, sirak tužni bez igđe ikoga, / moje pleme (slavenoserbsko, ilirsko, južnoslovensko p.n./ snom mrtvijem spava, mravi... sastavljaju svoja iskustvena mravišta, i čele velikoljepne svoje palate. I ja... treba soglasju opštem da podražavam. 9 Hvatanje za integralizam s drugijem, etnički bliskim narodima nije samo potreba malijeh naroda, n(eg)o i izraza svijesti o nuž(de)nosti opšteg i zajedničkog njihovoga oslobođenja. Njom osmišljava i opravdava žrtvu prenesenu na oltar zajedništva, na uzajamnost, solidarnost, sastavljanje, ujedinjavanje, objedinjavanje, subordiniranje crnogorskoga narodnosno-nacionalnog bića u šire etničke, višeetničke, nadetničke i neetničke, lingvističke, vjerske, kulturne cjeline i okvire ilirizma, slovenstva, južnoslovenstva, slavenoserbstva, srbinizma, srbinstva, srpstva, i pored toga što je ne samo priznavao no i naglašavao predvodništvo i vodeću ulogu maloga crnogorskog naroda među većijem (okolnim) narodima, ali i agonalno ispoljavao svoje crnogorsko nacionalno dostojanstvo i ośećanje ( diku crnogorsku, slavu, odnosno crnogorsku slobodu), što je osnovni motiv, predmet i intencija Njegoševog Gorskog vijenca. Tijem je opravdavao i stalno crnogorsko laviranje pomeđu narodnosno-nacionalne, državotvorne autentičnosti crnogorske i pokroviteljstva (zaštitništva, mate rijalne pomoći) Rusije i ostalijeh veljih sila, pa i svoju saradnju sa Ilijom Garašaninom, odnosno Srbijom. Ta zebnja i zazor malo(brojno)ga naroda crnogorskoga je istorijska trajnica (konstanta) Crne Gore, uslo vljena njezinom prirodno-istorijskom sudbinom. U tom smislu i kontekstu, i 9 Petar Petrović Njegoš, Pisma III, Prosveta, Beograd, 1982, 233, Pismo Simu Milutinoviću od 23. juna 1845.

45 Његош на раскршћима црногорцизма и у магли интегрализма 45 samo zna(ve)no crnogorsko prvačenje u borbi za oslobođenje ostale južnoslovenske i druge porobljene braće, pijemontizam u njihovom buđenju iz ropstva, koji je priznavala i carska Rusija do određenoga vakta, 10 u stvari je izraz stvarne moći u nemoći, odnosno nesrazmjerne moći spram protivnika, te odatle i nuž(de)ne potrebe i svijesti o neophodnosti zajedničke borbe za uspješan obračun protiv moćnoga i silnijeg okupatora; zapravo se može shvatiti kao druga strana, naličje borbenoga malog naroda, jer, inače, biće prepušten trajnom ratnom iscrpljivanju do istrebljenja ( borbi našoj kraja biti neće / do istrage turske al naše ), iako ne priznaje da je bolji oni što je bogatiji i jači. 11. Tijem se mogu opravdati i pokušaji Petra I, Njegoša, knjaza 10 Ruski car je napravio državni falsifikat navodne sablje kralja Milutina, koju je namijenio Crnoj Gori, jer je ocijenio da tada Crna Gora treba da dobije prvijenstvo na slovenskom Balkanu, što je povrijedilo Beograd, s obzirom da je Srbija mnogo veća, brojnija, jača, bogatija. 11 To neki nastoje da imen(t)uju i kao kompleks malih naroda. Koliko je bila povrijeđena miritana i priznata agonalna, prvačna i pijemontska crnogorska svijest i iz nje očekivano prvijenstvo u ujedinjavanju oslobođenijeh južnoslovenskih i ostalih naroda, pokazuje primjer knjaza Nikole u njegovom sukobu sa Novicom Cerovićem. Naime, stalni saradnik Vuka St. Karadžića, Rišnjanin Vuk Popović, saopštava Vuku u pismu od : Jednom zapita Gospodar u Biljardi Novicu Cerovića koji su bolji ili Srbi ili Crnogorci, a Novica mu na to odgovori: Gospodaru, bolji Srblji, zašto su jači i bogatiji. Tada Gospodar pljune mu u brke, i grdno mu se nešto izbleji! Novica jadan uvrijeđen, a pokojni Pero i Đorđe dohvate ga te ga povuku u kuću, i od zlijeh misli razaberu ga s razgovorom i pićem, i po tome malo postoji, pa s golemom familijom s Cetinja otide u Moraču (Vuk Popović, Kotorska pisma, Beograd, 1964, 113). Umjesto knjaza Nikole, odgovorio je Novici Ceroviću i ostalijema koji misle kao on, a vjerovatno i iz obazrivosti prema Gospodaru, dr Lazar (Lazo) Tomanović u spomen knjizi (1910), posvećenoj 50-godišnjici vladavine kralja Nikole: Kao da u Biogradu nijesu mogli shvatiti zajednicu između Srbije i Crne Gore bez supremacije nad ovom potonjom, što u začetku svaku zajednicu potkopava, jer je osnov svake zajednice potpuna jednakost i međusobno poštovanje. Istina, Srbija je viša, naprednija i bogatija, ali priroda zemljišta, duh naroda i prošlost Crne Gore mogu se mjeriti sa tim preimućstvima Srbije, i da ne spominjemo nezavisnost Crne Gore od njenog postanka (Pedeset godina na prestolu Crne Gore ( , Cetinje, 1910, 9). Pored zna(ve)noga konformizma, i od do danas, kada se proklijalo načertanijsko śeme u Crnoj Gori, dio Crnogoraca se otuđuje u tzv. (sve) srpstvo i opredjeljuju se kao (crnogorski) Srbi po psihološkoj identifikaciji inferiornosti malijeh sa veljim.

46 46 Aрхивски записи Danila i knjaza/kralja Nikole ustaničkoga podbadanja u Hercegovini, Srbiji, nuđenje vojne pomoći i ubačanja svojih boraca u Srbiju radi upirivanja ustanka, na čem je srpska uprava ljutito negodovala. Iako je Njegoš s ubjeđenjem prihvatio integralističku ideju oslobođenja porobljenijeh naroda i njihovo ujedinjavanje u liku srbinstva, srpstva, južnoslovenstva, ipak se nije mirio sa preuzimanjem pijemonstva i vođstva od strane hatišerifske Srbije i Srba, o čemu će utančine biti docnije riječi. Iako su razni narodni pokreti i nacionalno-oslobodilačke ideologije bile otvorene, naklonjene i formulisane kao integralističke, teško ih je bilo dovesti do sopstvene identifikacije, ali je svaka od njih težila da ostane sopstvena, svoja, sa neposrednijem identitadom, posebito ako je očekivala, kao crnogorska, da nešto predstavlja i da može predstavljati u balkanskim nacionalnim i narodnijem pokretima. U rečenom klinču (prihvatanja i razrokosti, nesklada) objediniteljskooslobodilačkoga integralizma slovenskog i južnoslovenskog narodnog preporoda, na jednom, i imperijalnog karadžićevsko-garašaninovskog sve srpskog integralizma (srpskoga južnoslovenstva), na drugom boku, našli su se i bili rastezani i ostali dinasti Petrović, vladika-gospodar Njegoš, knjaz Danilo i knjaz/kralj Nikola I, vazda ukorijenjeni u autentičnom crnogorcizmu koji je ne samo bio otvoren prema prvom (ob) liku integralizma, nego ga je pijemontski podžižao kao svoju nuž(de)nu potrebu, a dolazio u nesklad, zazor, zebnju, sumnju, nepovjerenje i otpor prema drugom liku integraliazma, koji je postojao stvarnost i nuž(de) nost. Prvi lik integralizma bio je početni(čki) zanos i eros oslobađanja svijeh Južnih Slovena, sve do slo venstva, kao ideal, nazivan i pravo srpstvo, koji se sve više nuž(de)no sukobljeno i razočaravajuće suočavao sa onim drugim, manipulativnim, političko-imperijalnim likom integralizma (ujediniteljstva, objediniteljstva, prisajediniteljstva), i zato prepoznavan sintagmom da to nije ono pravo srpstvo i da ga više ni nema. Rastrgnuti između tijeh integralizama, Pe trovići, pa ni Njegoš ni knjaz/kralj Nikola, nijesu ni za tren gubili svoj autentični crnogorski identitet, niti se odricali svo(je)ga samobitnog crnogorskoga narod(nos)no-nacionalnog bivstva u ime bilo kojega integralizma, pa ni onoga zanosno-oslobodilačkoga (idealnog

47 Његош на раскршћима црногорцизма и у магли интегрализма 47 tipa, pravoga svesrpstva ) i njihove jezičke zbrke (pometnje) u imen(t) o vanju. 12 Već sam naglasio da s Njegošem nastaje novi kvalitad u poimanju crnogorsko-srpskijeh odnošenja i posve sporni, problematični, nejasni i mistifikovani termin srpstvo i srbovanje. Sa i od Njegoša nastaje ro mantičarska njegoševska epoha posrbljavanja Njegoša, Crnogoraca i srbovanja u Crnoj Gori, koja se podudara i poklapa sa pojavom Načertanija (1844) kompilatora Ilije Garašanina, odnosno sa sve jačim naturanjem i širenjem srpske birokratsko-imperijalne, nacionalističko-romantičarske ideologije i politike svesrpstva i njegove režimske nauke. U tom saštivu i sa tijem namjerama vršena su, đe je gođ bilo moguće, naknadna preinačenja i krivotvorenja (počev od transkripcije i prijevoda) izvornijeh śedočanstava starijeh Crnogoraca, pa i Njegoševih djela, sve do novijeg doba. Prijethodne tvrdnje su dokazane i elaborirane na primjerima dinasta Petrović Njegoš i njihovih onodobnika, našijenaca i izvanjaca u razdoblje do Njegoša, koji će i dalje ostati tvrdovjeran rečenoj crnogorskoj tradiciji, s tijem što će je zaogrnuti svojim aktualnim integralizmom srpstva i južnoslovenstva, odnosno srpskoga južnoslovenstva, rečenoga srbinizma, srb(in)stva, srpstva. To će jedanak pružiti mogućnost zloupotrebe Nje goša u službu srpskoga integralizma, slavenosrpskoga i srpskoga je din stvenog južnoslovenstva, sve srpstva Vuka St. Karaddžića, Dositeja Obradovića, episkopa N. Ružića, Si ma Milutinovića i drugijeh, što je bilo opšta ideologija toga vremena ( socijalna narudžba ), podastrta srpskim tajnim, ali zvaničnim, svesrpskijem nacionalnim programom Velje Srbije Načertanijem kompilatora I. Garašanina. Ovo, i pored toga što je cjelokupna Njegoševa političko-držav(otvor)na i spisateljska djelatnost nesumnjivo bila iskonski spu(p)čena sa autentičnim crnogor(a)cizmom, njegova najdublja afirmacija i (samo)potvrđivanje. 12 Crnogorcizam i narodnosno-nacionalno (etničko) biće Crrnogoraca kod Njegoša, u sklopu istinskoga objediniteljsko-oslobodilačkoga integralizma, u duhu crnogorske aksiologije slobodarskoga čojskog junaštva ističe i Branko Pavićević: Vladika je, istovremeno, i prvi naš politički mislilac koji je na neponovljiv način objasnio i suštinu crnogorskog nacionalnog individualiteta, reljefno odredivši istorijske korijene narodnog bića i samosvijesti Crnogoraca. Međutim, isti autor ostavlja dilemu u samobitno etničko biće Crnogorca izvan tzv. srpstva (Branko Pavićević, Knjaz Danilo, isto, 412).

48 48 Aрхивски записи Njegošev žilavi, autohtoni, refleksni, gotovo genetski crnogorcizam, narod(nos)no-nacionalno (etničko) biće crnogorsko, uslovno rečeno crnogorstvo, našlo se u idejnom i ideološko-političkom klinču (pomeđu) ilirizma i preovlađujućega srbinizma, srb(in)stva, srpstva. To je bilo opšte stanje duha toga vremena, ali i socijalna narudžb(in)a (Svetozar Matić). Morao ga je konzumirati i Njegoš u skladu sa tijem opštim težnjama, ali i primjereno svojemu vladičanskom i državničkom statusu, pravoslavnom opredjeljenju i carsko-ruskom pokroviteljstvu, panslavizmu kao sverustvu, srpskom i ruskom carskom pravoslavnom fundamentalizmu, ali i materijalnoj pomoći od srpske vlade za ostvarenje ideje ujedinjenja. 13 Trpio je uticaj oba (ob)lika integralističke ideje, i ilirizma i srbinizma (srpstva), ali više drugog, preovlađajućeg i pobjedničkoga. Toga radi je Njegoševo srpstvo i srbovanje posebit (ob)lik istočne integralističke ideje ujediniteljskoga oslobođenja i, u skladu s tijem, njegovo slavenosrpstvo (u užem) i srpstvo (u širem smislu južnoslovenstva). Posebit je po tome što je na temelju autentičnoga, narod(nos)no-nacionalnog (etničkog) bića crnogorskoga, samobitno užilištenoga crnogorcizma, Crnogorstva nad(o)gradio neetničko, nadetničko, nad narodnosno-nacinalno ili višenacionalno integralističko srpstvo i kao vladika crnogorski i višenarodnosno carsko-patrijaršijsko odbrambeno-oslobodilačko slavenosrpstvo, a kao gospodar crnogorski i južnoslovenstvo. Ni slavenosrpstvo ni srpsko južnoslovenstvo nijesu kod Nje goša u narodnosno-nacionalnom (etničkom) određenju i značenju, n(eg)o kao, prije i svrhu svega, odbrambeno-oslobodilačko višenarodnosno, višenacionalno, neetničko, nadnacionalno, idealizovano jedinstvo i zajedništvo koje ne poriče ni imeno(m) ni stvarno, niti ništi njegovu višenarodnost. Prihvata i slavenosrpstvo i južnoslovensko srpstvo u duhu ilirizma kao višenarod(nos)no-nacionalno zajedništvo, ali ne kao golu narod(nos)nu istost, niti ih ujedinjeno poistovjećuje u jedi(nstve)ni srpski narod. Zato kod njega postoji naglašena individuaciona narod(nos)no-nacionalna različnost, nesklad, pa i kontrasti u okviru samoga tako shvaćenoga srpstva, navlaštito kada agonalno ističe crnogorsko miritano prvačenje u odnosu na nadređeni pijemontizam Srba u ostvarenju integralističkoga srpstva. 13 Prema Ustavu za propagandu, Njegošu je srpska vlada davala jednogodišnju pomoć u iznosu od dukata, oponašajući primjer ruske pomoći Crnoj Gori.

49 Његош на раскршћима црногорцизма и у магли интегрализма 49 Za njega je i pravoslavno slavenosrpstvo i južnoslovensko srpstvo pjesnička idealizacija integralističke istočne ideje ujedinjene (zajedničke) borbene odbrane i oslobođenja južnoslovenskijeh naroda. Suštinski ne dovodeći u pitanje autentičnost Crnogoraca, rečeno integralističko srpstvo kod njega je apstraktni idejni i ideološki dodatak i nad(o)gradnja nad nesporno samoniklim narod(nos)no-nacionalnim (etničkim) crnogorskijem bivstvom, crnogorcizmom. Iako terminološki napadnije i zbrkanije, i kod Njegoša je svuđe prisutan, kao i u ilrizmu i srbinizmu, žilavi, autentični, samonikli narod(nos)nonacionalni, otadžbinski crnogorski etnički korijen i žilište crnogorstvo, koje se, u stilu i duhu vremena ilirizma i srbinizma- premošćava u integralističku ideju zajedničkoga oslobođenja i ujedinjenja srpstvo, srb(in)stvo, srbinizam. S obzirom da je Crnogorcima i Srbima Tursko carstvo bilo glavni neprijatelj i brana oslobođenju, kod njega, kao i kod Crnogoraca, srpstvo, srbin, srpski ima ono granično značenje razgraničenja pravoslavne srpske vjere nasuprot turskoj vjeri. Ujedinjeno i zajedničko srpstvo je i kod njega, kao i kod knjaza/kralja Nikole, nadnacionalna, nadnarodnosna, neetnička, višenacionalna idejna i ideološka nad(o)gradnja nad etničkim crnogorstvom. Iako je prihvatio srbinistički (ob)lik integralizma Srba i srpstva, ono kod njega, kao i kod svijeh Petrovića, stalno kontrastira sa crnogorskim narodom, nacijom, otadžbinom, crnogorcizmom, crnogorstvom. Iako crnogorstvo tendira srpstvu kao zajedništvu, ipak se svuđe ośeća nesklada i različitost pomeđu autentičnog, iskonskog, refleksnog, gotovo genetičkog crnogorstva, crnogorskoga narod(nos)no-nacionalnog (etni čkog) bića, na jednom, i integralističkoga apstraktnog srpstva, na dru gom boku. Srpstvo je kod Njegoša, prije svega, agonalna i integrativistička apstraktna reminiscencija na nekadašnje moćno Srpsko (Dušanovo) carstvo, čije bi obnavljanje bilo jaka brana od silnoga Turskoga carstva. Srpstvo je, u stvari, kod njega slavenoserbstvo Pećke patrijarašije slavenosrpske u ramu Dušanovoga carstva, njihovo nerazdvojno jedinstvo, ideja nastala kao proizvod ideologije srbinizma i opšte ideologije ujediniteljstva toga vremena. Slavenoserbstvo, odnosno srpstvo je prošireno i na južnoslo venstvo, odnosno južnoslovensko srpstvo u širem značenju.

50 50 Aрхивски записи Ni po izričitijem izjavama, terminološki, ni po idejnosti i ideološkopolitičkoj praksi ne bi se moglo reći da bi Njegoš porekao, potirao niti se odrekao crnogorskoga narodnosno-nacionalnog bivstva u ime Srba i srpstva, ni samoga južnoslovenstva. koje je za njega bila integrativna ideja zajedništva, i to idealnog, oslobođenog, herojskog. Njegoš stalno agonalno i pijemontistički uzdiše i prvači crnogorcizam i unutar srpstva, južnoslovenstva i u odnosu na njih. Baš u samom zna(ve)nom crnogorskom agonizmu i pijemontizmu su čvorne tačke nesporazuma sa Srbijom, Srbima i srpstvom, stalnoga kontrastiranja da bi istakao crnogorsko miritano prvačenje, prvijenstvo i pijemontističku ulogu i mjesto u srpstvu, odnosno oslobađanju južnoslovenskijeh naroda iz višestrukoga carističkog ropstva. To kontrastiranje ide do bitnoga zaoštravanja, sukobljavanja, povređivanja nacionalnog ośećanja i dostojanstva Crnogoraca. Da bi književno izbjegao takvo zaoštravanje i sukobe, ublažio već prepoznatljivu i doživljenu neskladu između Srba i Crnogoraca, posebno u borbi za oslobođenje i prvačenje, Njegoš koristi jedan suptilan, gotovo perfidan književno-poetski postupak, kojim zvanično srpsko mn(i)jenje, postojeće i istorijsko stanje srpstva i u samom njemu, koje daje Srbiji i njezinim zaslužnicima prvijenstvo i pijemonstvo, znači suponirana konverzija, korjenito ga kritikuje tako što to kudi suprotstavljajući ga idealiziranim srpskijem ličnostima i idealnoj reminiscenciji srpstva. Takav Njegošev metod nazvao sam diplomatskoknjiževni metod kontrastiranja i suponirane konverzije. No, iako je rečeno srpstvo kod Njegoša, u svijem njegovim likovima, suštastveno nadnarodnosni, neetnički i višenacionalni i južnoslovenski dodatni sloj i (na)dogradnja nad etničkim crnogorcizmom, Crnogorstvom u duhu ilirizma i srbinizma njegovoga vakta, ipak je tek od njega trajnije i kobno terminološki zamagljeno i smiješano nesporno i posve čisto samobitno narodnosno-nacionalno (etničko) biće crnogorsko, što se odvijalo jedanak i uporedo sa pojavom Načertanija (1844) i načertanijevskoga srpstva. 14 Kao 14 Za razliku od ove Njegoševe zamršene kvalitadne novine, suprotivno prijethodnoj tradiciji našijenaca i izvanjaca, za ilirca Ivana Mažuranića je samorodno crnogorsko etničko biće nesumnjiva datost, bez ičesovih primjesa. Vjerovatno je to i glavni razlog što u epu Smrt Smail-age Čengića ne pominje ni ilirsko, ni hrvatsko, ni srpsko ime, n(eg)o isključivo Slovinstvo.

51 Његош на раскршћима црногорцизма и у магли интегрализма 51 ni njegovi prijethodnici, ni on nije nikada izrekao da su Crnogorci etnički Srbi, srpskoga etničkog bića i po(d)rijekla, osim kao i za sve Južne Slovene i ostale Slovene opštenito. Odnos Njegoševoga crnogorcizma prema srpstvu je kao i odnos crnogorstva spram srpskoga južnoslovenstva, koje kod Njegoša ne potire i ne identifikuje ostale narode (Južne Slovene). Takav srbinizam je srpski narodni (kulturni) preporod proširio i poistovjetio sa slovenstvom, slavenosrpstvom, južnoslovenstvom, uobličavajući ga u romantič(ars)ki nacionalizam koji je utemeljio, između ostalijeh (Dositeja i drugijeh), Vuk St. Karadžić svojim kulturnim i lingvističkim projektom, 15 kao tzv. svesrpstvo. 16 Tijem je srbizirao južnoslovenske nacije, a neke nijekao, ništio zajedno sa njihovom državnošću. Srbin i apstraktno srpstvo je obuhvatalo gotovo sve Južne Slovene pod imenom i pojmom jednoga jedin(stven)og naroda, docnije u ujed(i)niteljskoj ideologiji tzv. troplemenog (troimenoga) naroda: Srba, Srbo-Hrvata (Hrvato-Srba), Srbo- Slovenaca, što su zagovarali i značajni naučnici sva tri narodnosna imena. U Viđi od istoga autora Nauk(a) o samobitnosti Crnogoraca(h) u 53 (118) po(d)uka za svakoga od čobana do akademika, tom, II, sa posebnijem naslovom Priprema ujed(inje) nja, prisajedinjenje Crne Gore Srbiji 1918, bijeli teror i njihova aktuelnost, JP Infomativnvoizdavački centar Cetinje, Cetinje, 2001, posebno 75 (3) Načertanijevsko srpstvo. 15 Srbi svi i svuda, tzv. (sve)srpstvo, odnosno veljesrpstvo, koje se amalgamisalo sa ostatkom iracionalne ideje o srednjovjekovnom carstvu (G. Gezeman), njegovom patrijaršijom, slavenosrpstvom, južnoslovenstvom, slovenstvom. Vuk Karadžić je jedan od najvećih idejnih i ideoloških trajnih veljesrba, veći i od samoga I. Garašanina čije je Načertanije samo političko-državna implikacija i implementacija već od ranije zacrtanijeh projekata. Srpski nacionalno-oslobodilački pokret se izvrgao u birokratsko-hatišerifskoautonomaški nacrt proširenja srpske države kroz obnovu Dušanovoga carstva u ramu Slavena turskih. To Carstvo Slovena nastaje propašću Turskoga carstva na čijoj će se balkanskoj teritoriji obnoviti Srpsko crstvo. To je državno vanjski politički (veljedržavni, velikonacionalni, veljecrkovni, veljejezikoslovni) program Velike Srbije, po potrebi i mogućnostima, u raznijem drugačicama. To će ostati t(ra) jna grješka srpske nacije, odnosno tzv. svesrpstva, gotovo nepopravljivi njezin defekt, kao istorijska trajnica. 16 U stvari sve(to)srpstvo, objediniteljsko, ujedniteljsko, bezuslovno svesrpstvo, odnosno veljesrpstvo. Viđi: Sreten Zeković, Crnogorska hrestomatija Nauk(a) o samobitnosti Crnorgoraca(h), tom XI sa posebnijem naslovom Srpstvo = veljesrpstvo, Crnogorski kulturni krug, Cetinje, Crnogorski kulturni krug Podgorica, Elementa montenegrina Cetinje, Crnogorski kulturni forum Cetinje, Crnogorska prijestonica, 2006.

52 52 Aрхивски записи tom ushićenju i opštenitoj zabludi, od koje se Crnogorci još nijesu oslobodili i (o)trsili, ujed(i)niteljski se (u krvi) stvarala i razurala Jugoslavija. Takvo srpstvo, kao veljesrpstvo, ostalo je kao trajnija grješka srpske nacije, odnosno trajni njen defekt sve do danas, koji je toliko škodio i samoj srpskoj naciji i ostalijem južnoslovenskim narodima. 17 No, i prije konačnoga uobličenja vanjsko-političkoga svesrpskoga (velje)državnog i (veliko)nacionalnog programa u Načertraniju, mnogo ranije se u idejnoj i ideološkoj sferi odvijao isti taj proces, koji se može pratiti još od Nemanjića, pa preko poistovjećivanja Srba i slavenosrba, čak, i Slovena u idejnosti Pećke patrijaršije u turskoj Srbiji, do Obrenovića. Srpska politika uništenja crnogorske državnosti, slobode i samostalnosti i njezino priključenje turskoj Srbiji bila je prisutna i za vakta Miloša Obrenovića i njegove hatišerifsko-autonomaške orijentacije. Pošto mu je Njegoš u pismu iz Ct , tražio zajam sa redovnim vraćanjem za cekina za održavanje uspostavljene nove državne uprave, 18 prvo je Miloš Obrenović nagovarao Njegoša da ne napada i da pripomogne onoj strani turskoj, u njihovim međsobnim ratnim obračunima, koja je u interesu njegovom, pa traži da se Crnogorci priključe jednoj turskoj strani i bore za nju. Njegoš mu u pismu iz Ct šalje potvrždenije da ga je narod crnogorski izabrao za gospodara Crne Gore i diplomatski mu odgovara na njegovu ponudu, a zatim kratko zaključuje: Ne volim da nijedan Crnogorac u toj vojsci za dušmana pogine, a u pismu od ukazuje mu da narod crnogorski nije propao i ne bi propao ni od vezira. Šaka Crnogoraca pak gotova je svagda za svojnost, voljnost i nezavi snost pośljednju kaplju krvi proliti, pa se nada da će Porta nezavisnost i pravo Crne Gore priznati. Također, i u pismu od kaže da niti Crna Gora ikad namjerava priznati tuđega pokrovitelja osim od vlasti jednovjerne i jednokrvne Rusije. 17 O razrokosti (razlazu) ilirizma i srbinizma u śenci Načertanija viđi u mojoj knjizi Crnogorska nacija, Crnogorsko-hrvatsko prijateljsko društvo, Cetinje, 2010 u naslovima: Ideološko-politički razlozi razrokosti (razlaza) ilirizma, srbinizma i crnogor(a) cizma u svijetlu načertanija (123), Crnogorski narodni (kulturni) preporod (65), Ilirizam, srbinizam i crnogor(a)cizam (65). 18 Cjelokupna djela Petra II Petrovića Njegoša, Pima I, br. dokumenta 105.

53 Његош на раскршћима црногорцизма и у магли интегрализма 53 Miloš Obrenović piše Njegošu da je dobio od Sultana ferman po kojem treba da pokori Crnu Goru i śetuje ga suštinski da se priključi (prisajedini) turskoj Srbiji, odnosno silnom Sultanu. Srpski istoričar dr Vladimir Ćorović navodi da je Miloš Obrenović u stvari postao srpski vezir i da je Srbiju smatrao prosto kao svoj pašaluk. Dr Dragoje Živković ukazuje na zle namjere M. Obrnovića spram Crne Gore: Neke posredne vijesti ukazuju da je knez M. Obrenović prilikom svoje pośete Carigradu, u drugoj polovini godine, nagovarao Sultana da pokori Crnu Goru. Vlastoljubivom Milošu je smetalo što je Petar II samostalni vladar koji je ponosan na svoj položaj i slavnu istoriju svoje otadžbine. Pored njega on se ośećao inferiornim. 19 Tom prtinom Miloš i počinje da ostvaruje svoj plan spram Crne Gore, zaumljen još za vrijeme Petra I. 20 Držanje kneza Miloša prema Crnoj Gori bilo je veoma sumnjivo. Iz izvještaja vršioca dužnosti okružnoga poglavara Kotorskoga Gabriela Ivačića, upućenog 10. marta (1832) Gubernijskom predsedništvu, vidi se kakve je planove knez Miloš imao. O planovima kneza Miloša, Vladiku crnogorskog stalno je izvještavao Simo Milutinović, krijući od kneza Miloša. Knez Miloš će se i kasnije baviti planovima u pogledu Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Da je tako nalazimo dokaz u jednom fermanu, upućenom knezu Milošu od strane turske vlade, čiju je sadržinu Simo Milutinović (navodno?) tajno dostavio vladici Petru II...Gabriel Ivačić došao je do važnih političkih podataka koje je 6.3. stavio do znanja Gubernijalnom predśedništvu, da je 2.3. došao u pośetu Petru II u društvu dvaju Crnogoraca iz Pipera jedan uskok, turski izbjeglica, koji je duže boravio u Srbiji. On je Petru II donio jedno pismo od kneza Miloša i jedno od Sima Milutinovića. Knez Miloš 19 Istorija crnogorskoga naroda II, DP Montex, Cetinje, 1992, Razlog za tu inferiornost dobio je još i od Petra I Crnogorskoga u povodu njegovoga pisma Alekseju Karađorđeviću, sinu Karađorđevom, zbog čega je izbio već rečeni njihov žešći diplomatski sukob, koji je smutio S. Milutinović. Tada je Miloš vrlo nesmotreno i grubo kudio Petra I zbog podbadanja pobune u Srbiji protiv Turske carevine, nazivao ga buntovnikom, Karađorđevu pobunu nazivao razmiricom koja je samo još veći zulum i nos okideni donijela Srbiji, a Crnu Goru zvao beznačajnim majušnim dijelom srpstva. Petar I mu je otpozdravio da je Crna Gora mala, ali sasvijem izvjesno samostalna, borbena i slobodna.

54 54 Aрхивски записи javlja Vladici da je primio ferman od Sultana u kome mu se naređuje da pokori Hercegovinu, Albaniju i Crnu Goru. Za tu svrhu stavljeni su mu bili na raspolaganje ratni troškovi i municija. U Miloševom pismu stajalo je da se vladika Petar II mora pokoriti carskom fermanu. O odluci Sultanovoj jasnije se izražava Simo Milutinoić. On je uz pismo vladici Petru II dostavio kopiju fermana od 4.3. Vladika Petar II odgovorio je oštro na pismo knezu Milošu. Napominje da se Crna Gora nalazi pod zaštitom Rusije kao i da je turska vlada sa svojom odlukom prenaglila i da će se ipak Crnogorci znati braniti. 21 Ta se politika vodila stalno prema Crnoj Gori i konačno uobličila u zvanični državni nacrt Načertanije I. Garašanina, prusutna u dinastičkim sukobima oko prvijenstva, koji su samo eksponentni i površinski lik suštinskoga narodnosno-nacionalno-državnog pijemontizma sve do konačnoga ostvarenja godine. Crna Gora kao zbjeg slobode Crnogoraca Toliko zloupotrebljavani Njegoševi stihovi u Gorskom vijencu i Śćepanu Malom o Crnoj Gori kao zbjegu (pribježištu, utočištu, azilu) srpske vlastele nakon turske najezde i opšte kosovske tragedije posve jasno se odnose na zbjeg za sve uskoke svoje crnogorske sunarodnike, počev još od sve više sužavanoga zbjega gospodara Ivana Crnojevića, pred turskijem nadiranjem (Žabljaka, Oboda, Cetinja) u slobodnu (podlovćensku) Crnu Goru, iz prijethodne (cjelovite) dioklecianske zemlje, Zete/Crne Gore koju su Turci, Mlečani i Srbi, pojedinačno i združeno, osvajali postupno. Nije bila zatvorena ni za druge uskoke još od Ivanova Zakonika (1484) koji je ozakonio pravo azila u Cetinjskom manasti(je)ru, 22 vjerovatno poučen još izbjeglicama iz Paštrovića i Primorja od totalnoga razuranja od strane 21 Srpski istoričar Mom. V. Žeravčić, Planovi kneza Miloša o Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori, Istorijski zapisi, god. VIII knjiga XI, 1-2. Cetinje, 1955., 376. Slično pismo je Miloš Obenović slao i Petru I. 22 Zove se Sud gospodski nazvan i Carski ili Sud patrijaršiski koji niko ne može prekršiti, pa se često i objavljuje pod imenom Sud carski i patrijaršiski koji je ozakonio gospodar Zete Ivan Crnojević.

55 Његош на раскршћима црногорцизма и у магли интегрализма 55 Nemanjića, 23 a zatijem i od srpskoga despota Stefana Lazarevića, sina kneza Lazara, i njegovog sestrića Đurđa Brankovića (1423, 1428.). Tek nakon njihovoga trećeg nasrtaja (1453), Stefanica Crnojević ih je potpuno porazio i zatijem je despotovina pala pod tursku vlast. Ovi srpski despoti su pokušavali da je sebi potčine i učine vazalima turskim. U podlovćenski zbjeg slobode nalazili su utočište i oni dio crnogorskijeh sunarodnika iz okupiranih djelova Crne Gore ( Donje Zete, Brda i Primorja) koji se nijesu šćeli islamizirati, poturčiti i trpjeti turski zulum, ali i oni iz sandžaka crnogorskoga pod Skender-begom Crnojevićem ( ), koji je, nakon njegove smrti, pripojen skadarskom sandžakatu. Sve to potvrđuje onu tvrdnju G. Stanojevića da je to Crnogorce dovelo u ove krše. Njegoš u pismu D. Medakoviću iz Ct navodi: Znate, mila braćo, da mi od Kosova zbježasmo se u ove gore, koje neprestano našom junačkom krvcom oblivamo, kojom su ove gore postale junačke i nepobjedime. Njegoš ovđe kaže da smo se mi od Kosova zbježali u ove gore, što znači mi iz Crne Gore, Crnogorci. Također ne kaže sa Kosova no od Kosova, što znači od opasnosti od Turske carevine koja je prijetila državi Crnojevića da je pokori. Njegoš ovđe zbori o Crnogorcima (mi se zbježasmo). To se jasno ukazuje i u anonimnom Kratkom opisu o Zeti i Crnoj Gori (1774) u st Uostalom, paradoksalno i protivrječno je tvrditi da su Turci osvojili Crnu Goru, a ujedno da su srpski vitezovi u njoj našli utočište da se u njoj, porobljenoj i sirotinjskoj, spasu i bore za njezinu slobodu, a ne iz bogate Srbije za slobodu njezinoga naroda. Ni Njegoševa ni opšta etika, etos i etnos ne bi uzdizala srpske prebjege kao slobodare zato što su ostavili u nemilost svoj narod, a našli spas u drugom, bilo isto tako porobljenom ili slobodnom, posebno ne ako se još njihovi sunarodnici bore protiv samoga tog zbjega zajedno sa svojim tlačiteljem. 23 Vojislav D. Nikčević navodi dokumenta da su, npr. Adžići izbjegli iz Paštrovića u kršnu Crnu Goru kada je Nemanja do temelja razurio cnogorske primorkse gradove. 24 Isto, 65: Turci zavladaše desnom stranom rijeke Morače, a lijeva strana ove rijeke ostade pri Crnoj Gori pod upravom hercega. Tada se sve plemenite zetske porodice povukoše u Crnu Goru na lijevu stranu rijeke Morače i raseliše se po raznim mjestima ove kneževine...

56 56 Aрхивски записи Pored toga što ne postoje istoriografski dokazi za masovniju (e) migraciju Srba u Crnu Goru poslije Kosovske pogibelji, teza o Crnoj Gori kao zbjegu srpskijeh vitezova, koji nijesu prihvatili tursko ropstvo, nema ničesovoga osnova i zbog śljedećih razloga: 1. Srbija (Despotovina) je od Kosovskoga poraza (1389) dok su je Turci pokorili (1459), 70 godina prihvatila tursko vazalstvo, a po nuždi kraće i ugarsko. 2. I u tom razdoblju stalno vode ratove kao turski vazali, a čas i ugarski, a i Despotivina se proširuje tzv. srpskijem zemljama. Inače, bogata Srbija se ekonomski, trgovinski i kulturno razvija Srpski feudalci su se, kako i Njegoš śedoči svojim stihovima, u međusobnim stalnim ratovima iscrpljivali i uništavali pred konačnim turskijem potopom Srbije. 4. U konsolidovanju stanja u Despotovini, Stefan Lazarević rati i protiv okolnijeh zemalja, pa i protiv Zete/Crne Gore, s ciljem da ih prisajedini vazalnoj Srbiji. 5. U čitavom tom razdoblju jedini srpski velikaš, koji je kao najmoćniji prihvatio tursko vazalstvo, ali se i odmetao od Turaka, bio je navodni izdajnik Vuk Branković, sa svojom svitom i vojskom, koji je spašavo glavu i od Turaka i od Despota, turskoga vazala, glavnog i prvog roda izdajice (Njegoš) da bi dobio od Sultana na upravu Vukove zemlje. 26 No, ni Vuk Branković nije 25 Stefan Lazarević, kao turski vazal, učestvovao je u bici na Rovinama (1395) protiv vlaškoga vojvode Mirčete i protiv krstaške vojske kod Nikopolja (1396). Kao nagradu za hrabro držanje u ovijem bitkama dobio je zemlju Vuka Brankovića na upravu, jer se Vuk bio odmetnuo od Turaka. Sa vojskom sultana Bajazita I, sudjelovao je u bici kod Angore (1402); poslije turskoga poraza, pri prolasku kroz Carigrad, dobio je titulu despota. Pri povratku u zemlju, sačekali su ga kod Tripolija (1402) Brankovići. Ali su ih braća Stefan i Vuk Lazarevići porazili. Stefan je postao ugarski vazal i dobio od Ugara na upravu Beograd, Mačvu, Golubac, rudnik Srebrnicu i pośede u Juž. Ugarskoj. Nakon smrti sultana Sulejmana došao je na carsko prijestolje Musa, Stefanov žeženi protivnik. U savezu sa Bosancima, Ugarima i Muhamedom, bratom Musinim, Stefan Lazarević je pod planinom Vitošom (1413) porazio Musu. U zahvalu što mu je pomogao, novi sultan je sklopio s despotom mir. Okuplja pod svoju vlast ranije tzv. srpske zemlje i vodi ratove protiv njih radi prisajedinjenja Despotiji. 26 Zato Njegoš ne izdvaja ni jednog srpskog velikaša iz svoje lamentacije o Kosovu, kosovskoj večeri i kukavnom srpstvu ugašenom: Velikaši, trag im se utro, /raspre

57 Његош на раскршћима црногорцизма и у магли интегрализма 57 bježao ni tražio zbjeg nigđe, a najmanje u Crnoj Gori (đe mu kao izdajniku ne bi moglo biti mjesta ni u mitu). Tek sa konačnim porazom Srbije (1459.), Brankoviće je Bajazit I razbaštinio i proćerao iz zemlje. Nalaze zbjeg i utočište u Sremu i postaju vazali ugarsko-hrvatskoga kralja pod imenom srpski despoti u Juž. Ugarskoj. Učestvovali su u mnogim akcijama protiv Turaka. Pošljednji despot iz famelje Brankovića umro je su (sa) čime se gasi ova familija. Prema tome, srpska elita (velikaši) u Despotovini odmah je prihvatila tursko vazalstvo, pa ugarsko, pa lavirala i u turskom taboru, čak, i protiv krstaške vojske; bilo preokupirano očuvanjem svojih pośeda i privilegija, njihovim pretvaranjem u pašaluke, zatijem međusobnim krvničkim gonjenjem (Njegoš) radi nadmoći i prevlasti, vazalnoga dodvoravanja Turcima, te i ratovima za osvajanje suśednijeh zemalja i naroda. Jedini ne poslušni i odmetnički srpski vazalni velikaši u Despotivini bili su Brankovići, ali ni oni nijesu (i)migrirali iz Despotovine, nego su proćerani iz turske Srbije i to ne u daleku nepristupačnu, planinsko-krševitu, siromašnu Crnu Goru, no u Srem (Juž. Ugarska), kao što se u tom smjeru i putem događalo i sa povlačenjem srpskoga življa ispred Turaka u 15. v. u hrvatske krajeve i stvaranje Vojne krajine. 27 U Juž. Ugarsku, Srem, Karlovce, sve do Budima, odvijaju se i docnije zna(ve)ne seobe Srba, kao ona pod Arsenijem Čarnojevićem. I drugi patrijarsi i monasi, koji su došli u sukob s turskom upravom, kao npr. Vasilije Brkić i pećki arhimandrit Avakum, završavali su čak u Rusiji. U Ugarskoj su se sjatili slobodoljubivi Srbi i iz toga jata je (sa lagodnije distance, izvan Turskoga robovanja) generirana svijest o oslobođenju, kosovski mit, san o obnovi Srpskoga (Dušanovog) carstva, svetosavlje, svesrpstvo, utopija sla venosrpskoga carstva, slavenosrpskoga jezika koja se u hatišerifskoautonomaškoj Srbiji birokratsko-policijski izrodila u zamjeni Turskoga carstva u carstvo Slavena turskih, u Veliku Srbiju. śeme posijaše grko,/ te š njim pleme srpsko otrovaše/... postadoše roda izdajice. Pod uticajem stvorenoga mita, koji je podžižala srpska crkva, da bi zaštitila lozu sv. Lazara, i Njegoš je žrtvovao Vuka Brankovića kao izdajnika radi opravdanja kosovske tragedije, iako mu je to nekonsistentno i nekoherentno sa prijethodnom njegovom kuknjavom nad kosovskom večerom, s obzirom da je prethodno metnuo u isti lonac sve velikaše. 27 Ali to ni do danas nije razlog da se srpski krajišnici imen(t)uju kao esencija (so, elita, najbolji, najrasniji) dio hrvatskoga naroda i nacije, kao što se to gotovo uobičajeno, popularno i populistički radi u Crnoj Gori na osnovu, navodno, izbjeglih najboljih Srba

58 58 Aрхивски записи Velikaši roda izdajice Također, i sam Njegoš u prvom Kolu Gorskoga vijenca ističe i lamentira da su srpska vlastela i plemstvo već na Kosovu postali roda izdajice : velikaši, trag im se utro, raspre śeme posijaše grko, te s njim pleme srpsko otrovaše; velikaši, grdne kukavice, postadoše roda izdajice. To potvrđuju i śljedeći Njegoševi stihovi, koji neposredno prijethode osporavanoj tezi o zbjegu: Srpskoj kapi svud ime pogibe; postadoše lafi ratarima, isturči se plahi i lakomimlijeko ih srpsko razgubalo. Postadoše lafi ratarima odnosi se na srpske vitez(ov)e, što znači, da nijesu izbjegli u planinsku Crnu Goru, no su u ravnici postali ratari, turski vazali, da bi zadržali pašaluke. Suštastvo Njegoševoga zbjega, što je naročito izraženo u Śćepanu Malom, jeste da je slobodna, podlovćenska Crna Gora sama po sebi zbjeg, po svojemu nastajanju, načinu opstojanja, samom bitisanju, još od zbježavanja Crnojevića i u zbjeg transformisane njihove države. Upliv u formiranju njegoševoga Kosovskog mita Opšti upliv na Njegošev Kosovski mit i srpstvo izvršila je rečena socijalna narudžbina koja se uvriježila (interpolovala) i u Crnu Goru, a navlaštito preko Njegoša, posredstvom Sima Milutinovića, Vuka St. Karadžića, Matije Bana, Milorada Medakovića, Ilije Garašanina i njegovoga Načertanija koje je, u stvari, impulsiralo, kako bi rekao Sveti Petar Crnogorski, javnijem i potajnim načinom, rečenu socijalnu narudžbinu čiji apetiti su bili svi Južni Sloveni. Ovo se uobiličilo u srbinizam (srbinstvo,

59 Његош на раскршћима црногорцизма и у магли интегрализма 59 srpstvo) kao ideja i ideologija objedinjavanja, ujediniteljstva i oslobađanja južnoslovenstva po Karadžićevom načertu Srbi svi i svuda. Sa kosovskim mitom i svesrpstvom mladi Njegoš se upoznao sa (izvana planiranim, organizovanim i podržanim) dolaskom Sima Milutinovića u Crnu Goru, koji je bio pisar kod Petra I Svetoga i vaspitač 14-godišnjega Njegoša. Simo Milutinović je najviše uplivisao kod Njegoša esencijom rečenoga romantič(ars)koga svesrpstva: sveopšte oslobođenje Srba i Slovena, slovenstvo, južnoslovenstvo, srpstvo, kosovska tragedija, mit Obilića i kult Karađorđa, Crna Gora kao ubježište (zbjeg) srpstva, Crnogorci kao najbolji, izabrani dio (cvijet, dika) srpstva. S tijem se mladi Njegoš upoznao na vrlo osoben vaspitni način, ali je neobazrivo tvrditi da je to u bitnom kasnije karakterisalo Njegoševu idejnu preokupaciju i da je tijem zaboravljao ono što je slušao na Cetinju, te da je za tri godine koliko je Milutinović bio na Cetinju, od jednog Njegoša stvorio je drugoga. 28 Za Njegoša je to bila apstraktna ideja i beživotna maglovita kontura za njegovo poetsko-filozofsko oživotvorenje autentičnoga i autohtonog crnogorskoga narodnosno-nacionalnoga bivstva i nadljudske borbe Crnogoraca za samoodržanje u slobodi, situirajući to na širem planu, istorijski, društveno, balkanski i međunarodno, ne samo značajnijem no i prijemčivijem horizontu, u ramu romantič(ars)koga onodobnog ilirizma i srbinizma, na nivou istorijskoga toka nacionalnooslobodilačkih pokreta na Balkanu i interesnih sfera veljih sila čime je na umjetnički način, do genijalnih visina, nastavio začetu nit u Vasilijinoj Istoriji o Crnoj Gori i zakonodavne i ostale intencije i aspiracije Petra I Svetoga. No, da je Simo i austrijsko-srpska sprega bila ubijeđena da je Njegoš tako olako prihvtio njihovu socijalnu narudžbinu ne bi ga neprekidno pratili i motrili, niti bu mu preinačavali i krivotorili dokumenta i njegova djela u cilju njegovoga posrbičenja. A Simo je, kako smo već viđeli, a i dalje 28 Dr Radoslav Rotković, Kratka ilustrovana istorija crnogorskoga naroda, Grafos, Cetinje, 1996, 115/6. Iako je izričito izložio ovu tvrdnju, preuveličavajući Simov uticaj na Njegoša, u istoj knjizi i drugijema svojim knjigma, znatno to svojim visprenim stručnim i zasnovanim analizama, konstatacijama i podacima uglavnom opovrgava. To je najočitije u primjeru koji navodi u vezi sa tvrdnjom da je Simo od jednog Njegoša stvorio drugog, kada citira Sima i Nenadovića o Dvoboju učenika i učitelja, koji ga gotovo odmah opovrgava.

60 60 Aрхивски записи ćemo to istaći, bio zaista preinačatelj i krivotvoritelj, pa je u tome najviše uplivisao u Njegoševim djelima. Drugi upliv i uticaj na 20-togodišnjeg arhimandrita Njegoša vršio je istaknuti Srbin, odnosno svesrbin Vuk St. Karadžića po kojemu su Srbi svi i svud tri zakona (vjeroispovijesti), koji je ukupni folklor, narodne tvorevine, bez obzira đe su nastale, sve sakupljene riječi, bez obzira đe ih je sakupio, imen(t)ovao srpskim. Nije ni Vuk Karadžić bio imun od preinačenja. Viđeli smo da su i njegovi prsti bili umiješani u podmetačinu pojki i u njima pomena srpskog imena Petru I Svetom. Prvobitno je svoju knjigu naslovio Crna Gora i Crnogorci, a docnije Crna Gora i Boka Kotorska. Najprostiji i nadrskiji primjer njegove socijalne narudžbine je da je u Bečkom dogovoru napisao da se u Crnoj Gori ne upotrebljava h u genitivu plurala, a sva Njegoševa najvrednija djela vrve od te karakteristike ondašnjega crnogorskog jezika. Ipak, iako zasut raznijem ondašnjim nejasnim terminima i kategorijama, uplivima i uticajima, Njegoš, kao ni njegovi prijethodnici, nije imao potrebe da svoj narodni (etnički) crnogorski identitad skriva i pokriva drugim, tuđim, da ga (p)otuđuje i utapa u drugi, izvanjski. Naprotiv, sve što je radio i stvarao upereno je, ne samo na očuvanje crnogorskoga narodnosnog (etničkog) identitada, no i na njegovo afirmisanje. On je s ponosom prihvatio onu izjavu vladike-gospodara Vasilija Petrovića (1754): Svak svojim imenom neka bude zadovoljan. Sve se to poklapa sa vaktom kada je Ilija Garašanin, ministar unutrašnjih djela, a zatijem vanjskih djela Srbije, uveo policiju i birokratski način uprave, i kada je njegovo kompilatorsko Načertanije prihvaćeno kao zvanični spoljno-politički i nacionalni program Velje Srbije i kada je počelo njegovo ostvarivanje u okolnim državama i narodima preko plaćeničke srpske agenuturne mreže i operative, koja je za svoj svesrpski program uključila (angažovala?) i Petra II Petrovića Njegoša, dajući mu povelju - godišnju novčanu potporu (nalazio se na spisku prema Ustavu za propagandu Srbije), koja se radije zove pomoć, poput i po uzoru na onu iz Rusije, kako je to formulisao I. Garašanin u Načertaniju.

61 Петар II Петровић Његош као државник и државни реформатор 61 UDK 342.3(497.16)Petrović Njegoš P. II Dr Čedomir BOGIĆEVIĆ PETAR II PETROVIĆ NJEGOŠ KAO DRŽAVNIK I DRŽAVNI REFORMATOR Na prostome trgovištu almaz nema cjene prave, Niti genij međ neznanstvom može dužne imat slave. (Njegoš) Sažetak: Autorski rad sagledava Njegoševu grandioznu ulogu u crnogorskoj oslobodilačkoj povjesti kao državnika i državnog reformatora i osvjetljava njegovu ulogu ka radikalnoj formi oblikovanja crnogorske moderne države kroz genezu različitih oblika njenih državno-pravnih institucija i ostvarenih planova i projektovanih ideja na formiranju sintetičke forme realnog bivstva crnogorskog državno-pravnog bića. U tom smislu, autor daje etičko-filozofski i istorijsko-pravni pristup s obzirom da se istoriografija i pravna književnost nihilistički odnose prema Njegošu kao državniku. Ključne riječi: Crnogorska junačka sloboda, crnogorska pravica, principat, crnogorski moralni kodeks, crnogorske državne reforme na različitim poljima društvenog života PETAR II PETROVIC NJEGOS CONSTITUTIONAL ROLE AND REFORMATION Abstract: The autor sees the essence of Njegoš s constitutional role related to the formation of a modern Montenegrin state as that of a reformer. Njegoš was ravaging old tribal society and creating a different one, and he could not accomplish that through reforms, but

62 62 Aрхивски записи bz using radical moves. The ethival-philosophical approach of Njegoš as a ruler is herreby incorporated into a legal historical context. Key words: montenegrin heroic freedom, montenegrin justice, principat, montenegrin ethical codex, montenegrin state reformation on socitey life 1. Prolog Crnogorska istoriografija, istorija književnosti, državno-pravna istorija, istorija umjetnosti, teozofija i filozofija proučavaju djelo Petra II Petrovića Njegoša (Njeguši, 01/ Cetinje, 19/ ) isključivo sa književno-poetske, filozofske i teozofske strane, dok Njegoševu ulogu kao državnog poglavara, državnika i reformatora crnogorske države posmatraju sa periferne optike i ignorišu njegovu ulogu kao državnog vladaoca. Zbog toga, ovaj rad ima za zadaću da pokuša približiti ulogu i značaj velikog crnogorskog pjesnika, mislioca i filozofa u njegovom djelatnom umu na polju uloge koju je ostvario kao veliki državni poglavar, vladalac i reformator moderne crnogorske državnosti. Njegoševo državotvorno, poetsko i filozofsko trojstvo jedinstveno je stablo koje izniče iz istog korijena tvoračkog agona uma, čija je kruna dala bogate plodove neponovljivog genija. Poetsko-filozofska eskpresija Njegoševa i državotvorno pregnuće ne mogu se odvojeno posmatrati, već se nalazi u sintezi i interakciji njegova vladarska pozicija inspirisala je njegovu poetsko-filozofsku imaginaciju, koja je svojim humanizmom i slobodarstvom dala osobenu nit njegovom pravdoljubivom, vizionarskom, hrabrom i slobodarskom državotvornom doprinosu. 2. Društveno istorijske determinacije Tokom cijele Njegoševe vladavine ( ), Crna Gora se nalazila u teškim iskušenjima u pogledu stanja unutrašnjih prilika odbrane od spoljnjih opasnosti. I najplodnijih godina ona je teško i bije dno prehranjivala svoje stanovništvo ( na početku vladavine Nje-

63 Петар II Петровић Његош као државник и државни реформатор 63 goševe), a g. je bila velika suša sunce je sve sprižilo, njive nijesu ponijele i zavladala je stravična glad. Skadarski paša Osman-paša Skopljak, sin Sulejmanov, nastojao je da iskoristi teške prilike u Crnoj Gori, pa je u pograničnim mjestima iznio žito, odijela i oružje i davao na poklon odmetnicima i crnogorskim izdajnicima. Njegoš je energično suzbijao podrivanje autoriteta vlasti i izdajničke postupke i akcije, utičući snažno na svijest pojedinaca i cijelog naroda u pogledu organizovanja oslobodilačke borbe, te otkrivanja dubine njenog nacionalnog i oslobodilačkog značaja. Njegoš širi misiju u evropskoj javnosti o opravdanosti vjekovne borbe Crnogoraca za voljnost i slobodu, te da se Crna Gora prikaže kao slobodna i nezavisna zemlja. Iako već s početka XVIII v. slobodna i nezavisna, ona (Crna Gora) ni tokom Njegoševe vladavine nije de iure međunarodno priznata kao slobodna i nezavisna zemlja. Evropskim političkim duhom preovladavao je otomanski koncept položaja Crne Gore kao sastavnog dijela otomanske imperije, a borba Crnogoraca kao pokret buntovnika i razbojnički pokret odmetnutog dijela otomanskog carstva. Više puta se Njegoš požalio da ga je sudbina dovela na tešku i odgovornu dužnost. Isticanje uloge vladike Danila Petrovića je potvrđivanje potrebe umnoga vođstva narodnog povelitelja, te što objedinjuje i pravilno usmjerava težnje i napore pojedinaca i narodnog kolektiva za borbu neprestanu, da bude što biti ne može, sa ciljem uzdizanja jedinstva i duha borbene akcije crnogorskog naroda. Tako se protezala, s koljena na koljeno, zavjetna misa i njena istorijska suština: Da se junački amanet očuva / divno ime i sveta sloboda. Jer, kad Crnogorac izgubi svoju slobodu i nezavisnost on više svoj život ne iščitava ni u što (Njegoš). 3. Etičko-filozofski pristup dramaturgiji Njegoševe uloge kao državnog vladara O slobodi ličnosti Da bi osoba bila ličnost, potrebna mu je sloboda. Čovjek je subjekt moralnog zakona. Ličnost je moralna kategorija. Samo je slobodan čovjek

64 64 Aрхивски записи nezavistan i samosvjestan. Sloboda je uslov ljudske opstojnosti. Odreći se slobode znači odreći se svojstva ljudskog bića. Sloboda nije stanje nego nepresječna djelatnost uma i ljudske borbe. Sloboda se ne stiče nego osvaja. Sloboda je smisao čovjekov od postojanja. Sloboda je izbor u stvarima između dobra i zla. Izbog odluke zasniva se na kriterijumu savjesti i u sladu je sa vrlinom i predstavom o moralnog značaja dobra. Neslobodan je svaki pojedinac, ako narod nije slobodan u cjelini. Sloboda je vezana za biće naroda. Najveći vid slobode je odbrana narodne nezavisnosti: Crnogorac kad izgubi slobodu i nezavisnost on više svoj život ne isčištava ni u što. Njegoš je isticao posebnu atribuciju slobode, njenu blagorazumnost koja liči i oblagoeođava čovjeka, a ona je žrtvenik kojemu se najblagorodniji proizvodi ovog gorskog gnijezda jošt od pamtivijeka prinose (Njegoševo pismo F.S. Stadionu, ). Svako je živio dugo ako nije umro kao najmljeni rob, govorio je Njegošev stric Petar I Petrović Njegoš ( ), što je svojim testamentom od za svog nasljednika duhovnog i svjetovnog vladara, odredio svog sinovca Radivoja Tomova, budućeg Petra II Petrovića Njegoša. Borba za slobodu Borba je suština života u kojoj čovjek ne prestaje biti čovjek, jer nad ovom grdnom mješavinom opet umna sila tožestvuje (Njegoš). Ako, takva borba, pa bila ona i krvava, ispunjava čovjekovu dužnost prema drugima i zajednici slobodnih ljudi, narodnoj časti i narodnim svetinjama, onda je takva borba opravdana. Junaštvo je borbeni akt odbrane, samooslobođenja i zaštite ličnog, nacionalnog, državnog i ljudskog dostojanstva. Junaštvo je u službi slobode. Sloboda je vrlina sama po sebi. Živjeti u slobodi, znači ne biti rob. Slobode nema bez borbe, pregnuća i žrtve. Je li krvavije stranice, pita se Njegoš u svom pismu N. Tomazeu od , u svemirskoj istoriji od crnogorske? U spjevu Lažni car Šćepan Mali ističe: Mi smo šaka malena naroda / bogu hvala opita slobodom. Kao i u kosmogoniji, per analogiam,

65 Петар II Петровић Његош као државник и државни реформатор 65 svjetlost mora da obasja mračne bezdane i pobijedi mrak, kao ultima ratio života. Zasja sveta carica sloboda. Plemenitost Crnogoraca Nijesu Crnogorci surovo ratničko pleme, nego tvrda podumijenta ljudskovine, velikodušni i humani, koji su spoznali odgovornost za nacionalnu oslobodilačku borbu, dajući joj etički smisao. Svi junaci Gorskog vijenca potresno plaču kad čuju za sudbinu Batrića Perovića. Oni što su pohvatali jarebice, svi iz glasa poviču: Puštite ih amanet vam božji / utekle su k vama da uteku / a nijesu da ih pokoljete ( Gorski vijenac ). Takav duh ljudskoće i priznanja dostojanstva drugoga Njegoš izražava se i prilikom odavanja počasti prvom stranom poglavaru koji je posjetio Crnu Goru od nestanka Ivanbegove države saksonskom kralju Fridrihu Avgustu, godine, prilikom njegovog dočeka u selu Mirac Njeguši: O miropomazana glavo, vječna Ti hvala što si nas udostojio visoke posjete. Tvoje će ime vječno kod nas živjeti, ne na hladnom kamenu ili metalu, nego u našim dušama uvijek dok god u Crnoj Gori bude našijeh krša i naše slobode. Čojstvo i junaštvo U crnogorskom moralnom kodeksu ne postoji pojmovna odrednica ni riječ neprijatelj, jer on i kao takav i u tome svojstvu ne prestaje biti čovjek. Zato su junaštvo i narodni heroizam osnov vojnosti i slobodarskog duha, što su povezani sa visokim ljudskim stemljenjima i najdublje osvetljavaju prirodu i smisao crnogorskog života i čovječnosti. Slijedom takve umnosti i narodnog logosa junaštvo je car zla svakojega, jer ono gospodari i zapovijeda zlu i nevolji, savlađuje savijajući sve to pod svoj skut. Junaštvo mora biti čovječno. Junaštvo je nezamislivo bez čojstva. Junak čojku konja vodi. Njegoš uzdiže ljudsko dostojanstvo na pijedestal najvišeg ljudskog prava i moralnog kodeksa: Što pogani od ljudi činite / što junački ljude ne smaknete. Njegoševi su junaci odlučni, mudri, stojički mirni i neustrašivi, iako im strašna ura gori pred očima. Oni su bez straha i mane pa ipak nema

66 66 Aрхивски записи toga ko s ne boji čega / da ničega ano hlada svoga. Njihov primjer čovječnosti i junaštva učiše pjevača kako treba s besmrtnošću zborit. Dobro i Zlo U pogledu shvatanja zla, Njegoš ističe da je ono odsustvo dobroga i da stalno treba čovjek da se bori da u njemu zlo ne nadvlada dobro. Ako zlo pobijedi dobro, onda ljudi prestaju biti ljudska bića. Dobro se ne pušta da ga zlo pobjedi. Ti sve misliš od dobra k boljemu / a ja mislim od zla put goreg / zlo prenosim gorega se čuvam. Ovo je slikovita akciologija i gradacija pozitivna (dobro), negativna (zlo), između kojih počiva tanka i neizvjesna nit supstancijalnog bivstva, a oba fenomena žive jedno s drugim. Poštenje Poštenje izražava moraln katakter čovjeka, ono predstavlja skup vrlina čije atribucije daju smisao čovječnosti: do poštenja sve je mrtvo / ono živi vjekovječno. Za poštenje umiru junaci. Upravo čovjek onda i pogine, čest i poštenje njegovo kad mu se oduzm (Njegoš). Crnogorci se smrti smiju i rugaju. Smisao života je smrt. Transintegracija tjelesnog nastavlja život kroz besmrtnost duše, ali samo ako se egzistiralo pod vrlinama moralnih zakona i zavrijeđela uspomena na životne podvige. Lako je živjeti za života, teško je živjeti poslije smrti (Sv. Petar Cetinjski). Njegoš je to izrazio porukom: Blago tome ko dovijek živi / imao se rašta i roditi, te etičkom filozofemom: Grob je častan, život vječan / život sraman, grob vječiti. Vladikat kao principat Njegoš je svoju misiju vladikata (riječ vladika je ruska riječ i znači vladar) ispoljavao u formi prinicipata. On je jednom prilikom Vuku Karadžiću kazao: Nijesam ja Vuče duhovni pastir, no sam ja svetovni vladika. Takođe, nije mu htio dati blagoslov za štampanje njegovog rječnika, rekavši mu da to nije njegova misija nego da za tu činidbu nađe neke sremske

67 Петар II Петровић Његош као државник и државни реформатор 67 popove. A državne atribucije vladara, kao državnog poglavara Njegoš je shvatao u načelu primus inter pares. Dakle crnogorski vladikat nije bio teokratija, nego principat u modernoj svetovnoj formi. Jerbo sreće u narodu nije / kojim kapa rukovodi crna. Svaku odluku, od državnog značaja, koju bi donio Vladika morao je potvrditi Opštecrnogorski zbor, a svaku odluku Opštecrnogorskog zbora morao je sankcionisati crnogorski Vladika. Ovaj instrument i princip narodne uprave najbolja je potvrda da priroda crnogorske vladavine nije bila teokratska. Pravda Njegoš pravdu poima kao supstancijalnu vrijednost univerzalnog karaktera koja ljudskom biću daje čovječansko obilježje i racionalni smisao života, a čiji cilj je poštovanje druge osobe i njenog ljudskog dostojanstva. Njen instrument, pravo, je rodna kći svoje majke: Svete pravde strogi su zakoni. Njen vrhunac izražen je u ideji slamanja sile, nepravde i tirjanstva: Al tirjanstvu stati nogom za vrat / dovesti ga k poznaniju prava / to je ljudska dužnost najsvetija. Smisao bivstva je u uništenju zla i nepravde i uspostavi pravde i slobode. Da zla ova listom utamanim / da nepravde razrušim oltare / da podignem i okrunim pravdu. 3. Njegoš kao državni poglavar Pravno-istorijski pregled Poslije smrti Petra I Petrovića Njegoša, Praviteljstvo Suda Crnogorskog i Brdskog (sastavljeno od 50 činonačelnika po principu jednakog predstavništva svih plemena) Njegoš je reformisao i pretvorio u Praviteljstvujušči Senat Crnogorski i Brdski, u sastavu od članova iz najjačih bratstava i plemena da upravljaju

68 68 Aрхивски записи kao članovi kolektivnog organa, koji je ostvarivao zakonodavnu, upravnu, izvršnu i sudsku vlast. Evo kako je izgledao sastav Senata na početku godine: Ivan Vukotić, prezident, Mateja Vučićević, viceprezident, te članovi: Điko Martinović, Filip Đurašković, Manojlo Vukotić, Marko Uskoković, Marko Kaluđerović, Mihailo Bošković, Marko Plamenac, Spaho Drekalović, Savo Petrović i Đorđije Petrović. Reformisani Senat krajem godine umjesto 12 ima 14 članova, i to: Pero T. Petrović, prezident, Đorđije S. Petrović, viceprezident, te senatori: Stevan P. Vukotić, Filip Đurašković, Milo Martinović, Andrija Perović, Ramo M. Bošković, Marko Plamenac, Todor M. Božović, Vukale Gađ, Mićo P. Vukmanović, Božo Moračanin Đekin, Čoketa Uskoković i Spaho Drekalović. Na narodnom zboru u crnogorskoj prijestonici Cetinju, Njegoš je, prema izvještaju G. Ivačića od godine, kazao da obrazuje praviteljstvo da bi suzbio raspre i razdore koji vladaju među crnogorskim plemenima i da bi ukinuo relativnu samostalnost lokalnih zajednica. Kratko vrijeme za sebe je bio rezervisao dužnost predsjednika Senata crnogorskog i brdskog. Njegoš je izvršio reorganizaciju crnogorskih oružanih formacija, stvarajući oružane odrede: Perjanike i Gvardiju. U sastav Perjanika je ulazilo 8-30 ljudi, kao lična pratnja i osiguranje Njegoša kao državnog poglavara, te članova Senata, a u Gvardiji je bilo oko 400 vojnika sa 18 kapetana i ona je izvršavala sudske odluke i druge odluke Senata, te posredovala u rješavanju sudskih sporova istovremeno rješavajući manje sporove i izričući kazne po odlukama donijetim u tim sporovima. Postavio je nahijske kapetane i obrazovao prve narodne sudove, te promijenio sastav i svih lokalnih organa vlasti u čitavoj zemlji. Sada Gvardija ima izmjenjenu ulogu i postaje savjetodavni i pomoćni sudski organ nahijskim kapetanima. U narodu se govorilo: Ide kapetan sa gvardijanima.

69 Петар II Петровић Његош као државник и државни реформатор 69 Prema izvještaju austrijskog izaslanika kapetana Oreškovića od godine: Nema ni u jednoj drugoj državi policije koja je tako budna, okretna, a u isto vrijeme tako smjela i odvažna, kao što su to vladičini perjanici i njegova Gvardija... Nijedan razbojnik ne može tamo izbjeći zasluženu kaznu. Gvardija i perjanici noću opkole njegovu kuću i nema slučaja da je neko utekao... Senatori, kapetani, Gvardija i perjanici samo čekaju njegov mig, i ja ne vjerujem da u svijetu postoji neka druga zemlja u kojoj se zapovjesti vladareve tako tačno, tako brzo ispunjavaju, počev od najnižega do najvišeg... Kapetan Orešković u nastavku izvještava dalmatinskog guvernera Johana Fon Turska: Vladika je u stanju da odvažno upravlja ovim divljim narodima i da ga postepeno približi evropskoj kulturi. On pokazuje osobine koje su svojstvene samo plemenitim ljudima, on je nesebičan, darežljiv, pravičan, ljubazan i snishodljiv prema svakome, a njegovo ponašanje prema nekim svojim neprijateljima pokazuje velikodušnost... Sudijinu odluku, pa ma kako ona ispala, poštuju Crnogorci kao nešto sveto. Ukinuo je ustanovu guvernadurstva, na temelju prethodne odluke Praviteljštvujućeg Sena ta crnogorskog i brdskog od 04/ Tokom godine, donijeti su Zakoni Otačastva od 20 odredbi koje je sastavio ruski izaslanik i predsjednik Senata crnogorskog i brdskog Ivan Vukotić Ivanović, ali ovaj kodeks običajnog i pisanog prava pretežno krivično-pravne naravi imovinskog, trgovačkog, fiskalnog i nasljednog prava nije nikad stupio na snagu. Već u to vrijeme Njegoš je osjetio opstrukciju predsjednika Senata i, preko njega, snažno nametanje političkog pokroviteljstva putem oduzimanja nezavisnosti kroz finansijsku potporu Rusije. Zato je odbio stavljanje pečata i potpisa na taj zakonodavni projekat. Proglasio je svog strica Petra I Petrovića Njegoša, crnogorskog vladiku, za sveca, o čemu je izdata posebna deklaracija Objavlenije i pozdrav narodu crnogorskome i brdskome (18./ ), čime je simbolično iskazao samostalnost i nezavisnost Crne Gore i autokefalnost crnogorske crkve.

70 70 Aрхивски записи Odigrao je veliku diplomatsku ulogu u istorijskom zbitiju crnogorskog naroda, pa sve što je izgubio na ratnom polju ili sam okrnjio (Lesendro, manastiri Maine i Stanjevići), nadoknadio je diplomatskim sredstvima. Izvršio prvi popis stanovništva i domaćinstava u Crnoj Gori, tokom godine, u kome je popisano 339 sela, 9328 domova i naoružanih Crnogoraca. Uspio je da se razgraniči sa Austrijom godine, bez učešća i posredovanja Turske. Sklopio je Ugovor između Crne Gore i Hercegovačkog pašaluka, potpisan godine u Dubrovniku in lingua Iliria (na Ilirskom jeziku). Ovaj Ugovor sklopljen je sa Ali-pašom Rizvanbegovićem, i njime je predviđena razmjena ljudstva, a predviđa i kažnjavanje prestupnika sa obadvije strane. Toga dana, Njegoš i Ali-paša su sklopili pobratimstvo. Njegoš je podigao zgradu Rezidenciju za vladiku i crnogorski Senat -Biljardu, godine, od dotacije ruske pomoći koja je iznosila 9000 dukata. Govorio je francuski, ruski, italijanski i njemački jezik, naučio osnove engleskog jezika i započeo prevod Homerove Ilijade. Nabavio je mikroskop. Nabavio je posebni kalup za livenje medalja ( Medalja za hrabrost zvala se imenom Nikca od Rovina, velikog crnogorskog junaka, ali je kasnije pod pritiskom unutrašnje sujete i pizme nekih crnogorskih glavara, preimenovana u Medalju Obilića). Nabavio je štampariju, na povratku iz Rusije, krajem godine, za 3000 rubalja i postavio je u prizemlju svoje rezidencije u Cetinjskom manastiru. Njome je upravljao Rus Mihailo Petrov sa dva mlada Crnogorca. Od njome rukovodi Dimitrije Milaković, Njegošev sekretar, a od godine - Filip Vuković. U njoj se štampa prvi crnogorski almanah Grlica, te Njegoševa djela Pustinjak Cetinjski i Lijek jarosti Turske, kao i Poslovice Vuka

71 Петар II Петровић Његош као државник и државни реформатор 71 Karadžića. Godine 1852, tokom prve Omer pašine vojne, za vlade knjaza Danila, njena su slova pretočena u puščana zrna. Instalirao je, na Lovćenu, vjetreni mlin. Planirao je akciju za nabavku crnogorskih brodova topovnjača. Tokom boravka u Dubrovniku godine, Njegoš stupa u vezu sa brodograditeljima iz Gruža i arhitektom A. Šoljetićem i s njima ugovora gradnju 5 brodova topovnjača. U njima bi moglo stati oko 50 ljudi i po jedno artiljerijsko oruđe i poziva ih u Crnu Goru da krenu s poslom. Unutrašnje prilike i međunarodne aktivnosti su, međutim, omele ove njegove planove. Pronašao je eksperte za izradu arterskih bunara. Ugovorio je izradu baruta za potrebe crnogorskih oružanih formacija. Formirao je Ishodjajušči žurnal državni protokol akata javne vlasti i korespodencije sa drugim organima i stranim državama. Otpočeo rad na izradi geografskih karata i topografskih karata Crne Gore. Organizovao je prvi poštanski saobraćaj i prvu poštansku službu od Cetinja do Kotora. Osnovao je prve škole u Crnoj Gori: na Cetinju i u Dobrskom selu godine. Njegoš je isticao da je prosvjeta duša ljudska bez koje je čovjek mrtav umom vječno, a da su učilišta vozdignuta da se ostre umovi ljudski. Smijenio je političku opoziciju prezidenta i viceprezidenta Senata Ivana Vukotića i Mateju Vučićevića, i spriječio vođu unutrašnje opozicije Đorđija Petrovića da preuzme vlast. Stalno je nastojao da se oslobodi ruske finansijske pomoći i da uspostavi sistem ekonomske i finansijske nezavisnosti Crne Gore. Pokrenuo je prvi književni časopis Grlica. Propisao je formu i izgled crnogorskog pasaporta Crnogorsko provodno pismo (pasoš) godine.

72 72 Aрхивски записи Preko londonske banke i u vezi sa velikim finansijskim magnatom Rotšildom, formirao je novčane rezerve za obrazovanje prve crnogorske valute peruna, od dva talira, a novac je nazvan po Perunu, vrhovnom bogu slovenske mitologije. Formirao je velike novčane rezerve i poslije svoje smrti je ostavio rubalja gotovog novca: putem testamenta forinti za narodne potrebe, za roditelje i dvije udate sestre, za narodnu kancelariju, za dobrotvorne svrhe godine obrazovao je crnogorske poreske instrumente daciju: svaka kuća da daje po talir pola na Đurđevdan, a pola na Mitrovdan. Izdao je akt Objavlenije narodu crnogorskomu i brdskomu, godine o uvođenju poreskih klasa. Bio je prvi crnogorski reformator državnih finansija. On je rodonačelnik crnogorskog finansijskog sistema. Prvi je naplatio porez na čitavoj crnogorskoj teritoriji godine, što je doprinijelo učvršćivanju crnogorskih državnih institucija i organa centralne vlasti, te suzbijanju plemenskog separatizma. Prvi je razgraničio državne prihode po izvorima i izvršio nomenklaturu finansijskih obaveza. Rusku finansijsku pomoć dobijenu godine iz Petrograda, u vrijednosti od rubalja ili dukata, namijenio je za izradu štamparije, crkvene potrebe i biblioteku. U prvom crnogorskom časopisu Grlica, odštampao je svoje prvo djelo Pustinjak cetinjski. Testamentom je godine, sačinjenog u Prčnju, odredio za svoga našljednika Danila Stankova Petrovića, ali ga nije preporučio za duhovnu akademiju nego za svjetovnu školu, o čemu se saznaje iz Njegoševe prepiske sa ruskim poslanikom Majendorfom u Beču. Takva je svjetovna škola u to vrijeme bila nespojiva sa vladičanskom ulogom, pa je ta Njegoševa odluka dovela do panike u srpskim diplomatskim krugovima i agenturnoj mreži, što je Ilija Garašanin okarakterisao kao najjači udarac

73 Петар II Петровић Његош као државник и државни реформатор 73 srpstvu i najveću nesreću za Srbiju. Ovime se može reći da je Njegoš rodonačelnik crnogorske svetovne, laičke i mirske države, što je ostvario preko svog našljednika, velikog crnogorskog državnika vladara i crnogorske munje - knjaza Danila I (1852.). Preraspodjelu novca kao imovinske mase, po osnovu svojeručne Njegoševe oporuke, crnogorski knjaz Danilo I Petrović izvršio je tako što je sav novac koji je Njegoš namijenio svojoj rodbini dao u državnu miriju kasu, zbog čega je i došao u sukob sa Njegoševim sestrićem Stevanom Perovićem. Njegoš je organizovao prvu računovodstvenu službu u kancelariji državnog Senata. Pripremio je prvi Priručnik za rukovanje državnim novcem. Prvi je donio kovnicu novca u Crnu Goru u čemu mu je pomogao kotorski bankar Gopčević. Konstituisao je prvi crnogorski budžet, kao finansijsko pravni akt zakonodavnog značaja, lično davao instrukcije za njegovu pripremu crnogorskom kaznečeju državnom blagajniku i rukovatelju državne kase Dimitriju Milakoviću, i diktirao sadržaj Podrobnih instrukcija, u 12 punktova ( ). U njima je uredio način vođenja računske knjige i raspolaganja novcem državne kase, od kada porez je plaćan po klasama: prva klasa 3 fiorina, druga 2, treća 1 i četvrta 2 cvancika. Nabavio je državnu kasu riznicu koja se i danas čuva u Njegoševom muzeju u Biljardi, te fotoaparat (aparat za skidanje obraza ). Namjeravao je da izgradi put od Bjelopavlića do Kotora na sugestije bjelopavlićkih glavara i tako povezao trgovinu unutrašnjim proizvodima sa kotorskim pazarom i Mediteranom, a put je trebao da se finansira od prihoda Manastira Ostrog. Za njegove vlade, Crnogorci su odnijele dvije pobjede nad otomanskim zavojevačima - Kosovi lug i Martinići godine. Tokom i godine, napao je varoš Podgoricu kojom prilikom

74 74 Aрхивски записи je, prema nekim istorijskim izvorima, došlo do izdaje među vođstvom nekih crnogorskih oružanih odreda. Neumorno je radio sa igumanom Mojsijem Zečevićem na prisajedinjenju Crnoj Gori brdskog plemena Vasojevići. Ovo potvrđuje Pavle Rovinski, smatrajući da su Vasojevići za vrijeme Petra II Petrovića bili ujedinjeni s Crnom Gorom. Sarađivao sa arbanaškim prvacima plemena Hoti na zajedničkim naporima za konačno oslobođenje albanskih plemena od otomanska vlasti. Tokom Njegoševog boravka u Beču godine, poznate bečke novine Allgemeine Zeitung, u broju od godine, objavljuju znamenito pismo Crnogorske granice. U njemu Njegoš čitaocima objašnjava da je država Crna Gora faktički (de facto) samostalna i nezavisna i da je ona pravno obrazložena (de iure), navodeći da je njenu i faktičku i pravnu samostalnost priznao još turski sultan Selim svojim fermanom iz godine. Samostalnost je izdejstvovao punomoćnik njegovog strica Petra I Petrovića, crmnički senator Sava Plamenac i u njemu se navodi da Crna Gora nije bila nikad potčinjena vlasti našeg dvora (o ovom otomanskom fermanu i Njegoševom tekstu u navedenom listu, opširno piše dr Jevto Milović u članku Njegošev boravak u Beču 1836/37, objavljenom u časopisu Istorijski zapisi, br. 1/1954.) Krajem godine odredio je za svog nasljednika svog sinovca Pavla, sina svog brata Pera. Međutim, ovaj se teško razbolio i rano preminuo godine u Petrogradu, tokom svog školovanja. Njegova smrt veoma je pogodila strica Petra II. Njegoš je započeo formiranje Crnogorske knjižnice (Crno gorske biblioteke), koja je godine imala 1000 bibliotečkih jedinica, od čega je od svog strica Petra I Petrovića zatekao u književnoj ostavštini 423 jedinice. Ova knjižnica je bila sređena po svim bibliotečkim mjerilima, a najodgovornije i najljepše staranje o njoj imala je, za vrijeme vlade knjaza Danila, njegova supruga knjaginja Darinka, izuzetno obrazovana žena. Nakon smrti

75 Петар II Петровић Његош као државник и државни реформатор 75 knjaza Danila, Crnogorska knjižnica, koja se nalazila u Biljardi je, prema riječima D. Vuksana, rasturena i u velikoj mjeri nestala, a samo je mali broj knjiga ostao u Dvorskoj biblioteci, Cetinjskom Manastiru, cetinjskoj Bogosloviji, narodnoj biblioteci, Gimnaziji i po privatnim bibliotekama. * * * Završna razmatanja Suština Njegoševe političke uloge i državotvornih funkcija i ostvarenja u formiranju moderne crnogorske države bila je u tome što je on bio njen veliki reformator tvorac novog, razarač starog, jer se plemensko društvo nije moglo reformisati, nego lomiti. On je, na temeljima državotvornog pregnuća svog velikog strica Petra I Petrovića Njegoša ( ), sjedinio ideju modernog društva sa snagama patrijarhalnog čovjeka. Cjelokupno njegovo istorijsko i državno osobitije ogleda se u poruci evropskim državnicima: No, kršna i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje, ni za Murate, ni za Bonaparte. Oni svi biše i preminuše, a mač svoj o Crnogorce đekoji opitaše, pa nestaše, a Crna Gora osta dovijeka i strašnoga suda u svojoj volji i slobodi, a to znači u slavi. Njegoš je umro mlad (na posljednju uru izgovorio je riječi: Ljubite Crnu Goru i sirotinji činite pravdu), žaleći što još nije mogao poživjeti dvije godine e bi Crnu Goru proslavio. Mi bi, skromno, dodali: Proslavio ju je i kao pjesnik i kao filozof, ali i kao veliki državni poglavar državni reformator i utemeljivač modernih državnih ustanova.

76 76 Aрхивски записи Njegoš vladika i svjetovni gospodar crnogorski, pjesnik, filozof, državnik i diplomata se može uporediti sa najvećim duhovima svih vremena kojima je sudbina stavila u ruke upravu nad narodima Solomun, David, Marko Aurelije imaju u Njegošu svog dostojnog parnjaka (dr D. Jovanović, Njegoševa spomenica).

77 О споменицима Петру II Петровићу Његошу 77 UDK /19 Petrović Njegoš P. II Predrag MALBAŠA O SPOMENICIMA PETRU II PETROVIĆU NJEGOŠU Sažetak:U fokusu ovog rada su prve ideje i inicijativa za podizanje spomenika Petru II Petroviću Njegošu s kraja 19. i početka 20. vijeka. U povodu obilježavanja 50 godina od Njegoševe smrti, tada mladi crnogorski slikar Anastas Bocarić, uradio je u Zadru godine, prvi model za izgradnju Njegoševog spomenika, o kojem je u časopisima Zora i Brankovo kolo, vođena detaljna i zanimljiva prepiska. Takođe se iznose podaci o prvoj inicijativi za podizanje Njegoševog spomenika u Beogradu koju su, početkom godine, pokrenuli srpski profesor Pavle Popović i književnik Branislav Nušić. U radu se daje osvrt i na, po svoj prilici, prvoj Njegoševoj bisti, koju je uradio crnogorski akademski vajar Janko Brajović. Ključne riječi: Petar II Petrović Njegoš, Anastas Bocarić, Janko Brajović, spomenik, spomen-bista, Mauzolej, Lovćen, Cetinje. ABOUT MONUMENTS OF PETER II PETROVICH NJEGOSH Abstract:The study is focused on the initialideaandinitiative to raise a monument of Petar II PetrovichNjegoshfrom the the late nineteenth and early twentieth century. In the occasion of the 50 th anniversary of Njegosh s birth, a young Montenegrin sculptor AnastasBocaric, made in in Zadarthe first model for buildingnjegosh s monument, on which the magazines Zora and Brankovo kolo, conducteddetailedandinterestingcorrespondence. It also presents data on the first initiative to raise Njegosh s monument in Belgrade, which was early in year that came from the Serbian professor PavlePopovic and writer

78 78 Aрхивски записи BranislavNushic. The paper gives an overview on the most likely first Njegosh s bust created by the Montenegrin academic sculptor JankoBrajovich. Keywords: Peter II PetrovichNjegosh, Anastas Bocarich, Janko Brajovich, monument, Spomen bust, Mausoleum, Lovcen, Cetinje O istorijatu podizanja spomenika Petru II Petroviću Njegošu, prvi je godine u Pobjedi pisao Ratko Đurović 1, u okviru tada značajnog jubileja, obilježavanja 100 godina od Njegoševe smrti. 2 Idući u susret najavi da će se na Cetinju godine podići Njegošev spomenik, Đurović se u svom radu osvrnuo na do tada postojeće spomenike posvećene Njegošu i dao kratak istorijat njihovog nastajanja. Do podizanja spomenika na Cetinju tada nije došlo, a kasnija inicijativa za gradnju Mauzoleja na Lovćenu, ovoj temi je dala veliku količinu materijala koji se tiče biti razumijevanja pitanja crnogorske države, nacije, crkve i jezika. Pedeset godina kasnije, o ovoj temi pisao je i akademik Dušan Martinović. 3 U svojoj knjizi Njegoševi jubileji i Njegoševi spomenici, autor je naučnoj i kulturnoj javnosti ponudio sveobuhvatan prikaz Njegoševih jubileja i dao osnovne informacije o svim spomen-obilježjima, spomen-bistama i Njegošovim spomenicima. 4 Najveće interesovanje, u vezi sa ovim pitanjem, istraživači su po pravilu usmjeravali na sudbinu Njegoševe grobnice, koja je za razliku od ostalih spomenika, uvijek bila i ostala centralna i nezaobilazna tema. 1 R. Đurović ( ), profesor, scenarist, filmolog, teatrolog, bibliograf i leksikograf. Đurović je bio veoma prisutan u crnogorskim kulturnim zbivanjima i šire, ali za života nije objavio ni jednu knjigu, već su njegovi radovi ostali rasuti u periodici, zbornicima i drugim publikacijama. Đurović je godine, bio član Odbora za proslavu Njegoševe stogodišnjice. 2 R. Đurović, O spomenicima Vladici Radu, Pobjeda , D. Martinović, ( ), diplomirao je godine na Prirodno-matematičkom fakultetu (Grupa geografija) u Beogradu. Na istom fakultetu je magistrirao (1971.) i doktorirao (1974.). Za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 8. decembra godine. 4 D. Martinović, Njegoševi jubileji i Njegoševi spomenici, JU Njegošev mauzolej, Cetinje, 2004

79 О споменицима Петру II Петровићу Његошу 79 Njegoš je svojom mladošću, kratkim i sadržajnim životom, slobodarskim duhom i brigom za sve slovenske narode, predstavljao idealnu ličnost oko čijeg su se pijedestala, kao oko zajedničkog simbola, mogli okupiti svi južnoslovenski narodi, koji su stenjali pod tuđim državama. Njegov lik je tako postao zajednički simbol, koji se uklapao u društvene vrijednosti s početka 20. vijeka, sa velikim izgledima da u tom kontekstu izdrži sve testove vremena i identiteta. On je sanjao jugoslovenstvo, slavio srpstvo i utemeljivao crnogorstvo. Nedugo nakon njegove smrti, o Njegošu se formiraju određeni kanoni, koji ga zavisno od interpretatora smještaju, pored podrazumijevajućeg crnogorskog i u širi jugoslovenski i još češće u opštesrpski nacionalni i književni kanon. Tome na ruku, išlo je epsko predstavljanje Crnogoraca kao najčistijeg dijela srpskog naroda, koje je tokom 19. vijeka,a u kontekstu stvaranja velike južnoslovenske zajednice, naivno i s ponosom prihvaćeno. Sve ono što je sredinom 19. vijeka bilo vezano za Njegoša, njegova pojava, poezija, zemlja iz koje je dolazio, narod koji je predstavljao, duhovnost i prerana smrt uticali su da se njegov lik i djelo duboko urežu u sjećanje njegovih savremenika. Za one koji ga nisu poznavali, uglavnom porobljene slovenske narode, širila se priča o mladom i lijepom Vladici i stalnoj borbi za obraz junački. Samim tim, bilo je sasvim prirodno da se u susret 50 godina njegove smrti (1901.), pojave i prve ideje o podizanju spomenika. Prvi model za izgradnju Njegoševog spomenika uradio je krajem 19. vijeka tada mladi crnogorski slikar Anastas Bocarić. 5 Ideja autora je bila da se obilježavanje 50 godina od Njegoševe smrti, proprati i podizanjem spomenika od mermera i bronze na Cetinju. O ovom Bocarićevom djelu, 5 Anastas Bocarić ( ). Bocarić je slikarstvo učio u Solonu i Atini, a boravio je u Sarajevu, Cetinju, Risnu, Zadru, Zagrebu, Veneciji, Mostaru, Beogradu, Istanbulu, Adis Abebi, Kairu, Skoplju, Solunu i Novom Sadu. Smatra se prvim predstavnikom građanskog slikarstva u Crnoj Gori. Njegovo djelo je uglavnom vezano za akademski realizam, slikao je ikone, radio portrete i istorijske kompozicije. Radovi mu se čuvaju u stalnoj postavci u Umjetničkim galerijama u Sarajevu, Banjaluci i Budvi, kao i u Narodnom muzeju Crne Gore na Cetinju.

80 80 Aрхивски записи iscrpno je pisao Marko Car godine u Brankovom kolu. 7 U svom tekstu, Car navodi kako je AnastasBocarić tih dana godine u Zadru izložio jedan svoj projekat spomenika crnogorskom vladici i pjesniku, o kojemu je vrijedno da se čuje i u ostalom Srpstvu. 8 Opisujući Bocarića kao osobu krasne umjetničke prirode, Marko Car naglašava da je umjetnik gipsani model uradio u namjeri i želji da se nađu ljudi koji bi pomogli da se ovaj model Njegoševog spomenika izvede i pretvori u stvarno djelo. U tekstu autor insistira da je ideja o podizanju spomenika Njegošu krasna i da zaslužuje da se omalodušeni Srbi u njoj sjedine i njome zagriju. Poseban značaj ovog teksta leži u činjenici da je autor dao jasan i detaljan prikaz Bocarićevog modela, koji se na osnovu jedne slabo sačuvane fotografije ne bi mogao ni približno jasno rekonstruisati 9. Ono što se iz Carevog opisa može zaključiti jeste da je Bocarićev spo menik, iako u modelu i malih dimenzija, već bio urađen u svim pojedinostima: Na uzvišenom, arhitektonskom podnožju, jezdi na žilavu dobromu konju vladika-pjesnik u narodnom Crnogorskom odijelu, i mirno gleda preda se, kao u nekom zanosu. Lijevom rukom pridržava uzde, a u desnoj mu je nešto nalik na pero ili pisaljku, simbol umnoga prejmućstva ovog srpskog vladaoca i filozofa Cedantarmatogae. 10 Vladičino je lice puno dostojanstva, njegov pokret prirodan i ujedno gospodski, viteški. Rekoh na više da konjanik jezdi; nijesam dobro kazao, on na sedlu miruje a parip se pod njim tek malko trza i podiže jedno od prednjih kopita. Pokret ovog konja slaže se vrlo krasno sa prirodom spomenika; energija i život, što se iz njegovih napetih mišića izvija 6 Marko Car ( ) je bio poliglota i esejista. Pisao je pjesme, kritike, eseje, putopise, pripovijetke, prikaze. Bio je saradnik mnogih listova i časopisa svoga vremena. Umro u Beogradu, a sahranjen na groblju kod Manastira Savina u Herceg Novom. Bio je dopisni član SANU i predsjednik Srpske književne zadruge. 7 Časopis Brankovo kolo izlazio je u Sremskim Karlovcima (Srbija) od godine do početka I svjetskog rata. Nosio je naziv po pjesniku Branku Radičeviću, a prvenstveno je imao namjenu za pouku, književnost i zabavu. Prvi vlasnik i urednik bio je Paja Marinković Adamov. 8 M. Car, Spomenik Vladici Radu, Brankovo kolo, br. 8/1899, D. Ivanović, Zlatni ramovi braće Bocarić, Moderna galerija Budva, Neka oružje ustupi mjesto zakonu.

81 О споменицима Петру II Петровићу Његошу 81 odgovara potpuno muškom licu Vladičinu. Oboje, i konjanik i konj, sazdani su onim epskim stilom, koji se teško može da postigne bez banalnosti i teatralnosti. A to je, rekao bih, jedna od glavnih zasluga ove kompozicije. Dekorativna strana smišljena je takođe s mnogo vještine i ukusa. Na uglovima bazamenta, a u plastičnoj armoniji sa glavnom figurom, smještene su ove sporedne figure ili grupe od figura. Prvo Crnogorac na straži sa strukom preko ramena i dugom puškom u ruci; drugo slijepi guslar s mladom Crnogorkom, svojom vodiljom; treće knjaz Danilo tumači mladom Nikoli Mirkovom, današnjem knjazu Nikoli, Gorski Vijenac i pokazuje prstom u daljinu, valjda; onamo onamo za brda ona, do njih su u jednoj gomili i ostala djela Vladičina; četvrto, majka Crnogorka uči sina da gađa iz revolvera. Tu je dakle, alegorični prikazana Crnogorska prošlost i budućnost; na jednoj strani mač i gusle, na drugoj knjige i novo oružje. Po bokovima podnožja koje je kao što rekoh, divno odmjereno u proporcijama i vrlo elegantno urezana su dva bareljefa, koja su za ovaj mah tek obilježena i koja će prikazivati dvije epizode iz Njegoševa života; ukidanje guvernerstva, kada je Vladika pomilovao urotnika i svog dušmanina Vuka Radonjića, te junačko držanje Vladičino u boju oko Lesendre (1839), gdje o dlaci ne pogibe od turske lubarde, ne hoteći se ukloniti s biljege. I pod jednim i pod drugim od ovijeh reljefa leži, razmahane grivne, gorski car, sinji lav u kojem je valjda oličen Crnogorski narod; leži ali ne spava Marko Car je u istom članku dao i jednu kritičku primjedbu Anastasu Bocariću: Moglo bi se doduše, kojem detalju što šta zabaviti (kao na primjer onom peru u konjanikovoj desnici), ali o tome kao i o tehničkoj korektnosti pojedinih stvari u spomeniku, bilo bi danas prerano govoriti. O tome će moći da bude govora docnije ako se ovaj lijep projekat, ovaj san umjetnikov, ikad pretvori u javu. Nakon Carevog teksta, oglasio se u Zadru 12 i sam umjetnik, a njegovo reagovanje bilo je objavljeno i u Brankovom kolu. 13 Interesantno je da umjetnik, prihvata sugestije koje je na njegov rad iznio Marko Car i poziva ga da mu bude savjetnik, ukoliko ideja o izgradnji spomenika zaživi. Bocarić 11 M. Car, Spomenik vladici Radu, Brankovo kolo, 8/1899, A. Bocarić, Čestitome G. Marku Caru u Zadru, Srpski glas, 10/ A. Bocarić, Beleške o umetnosti, Brankovo kolo 12/1899,

82 82 Aрхивски записи pojašnjava svoj model i daje podatke o tome kako je njegova zamisao prvobitno izgledala: Izrađujući model za spomenik Vladici Radu, činio sam to sa željom da gasvak uzmogne razumjeti, razumjeti ono što je hotio kazati s njim. Šta je onaj slijepi guslar sa svojom mladom vodiljom; šta je onaj petvjekovni stražar sa tokama na prsima i do pola isukanim jataganom, šta se uči iz Gorskoga Vijenca; šta kazuje pokojni knjaz Danilo Nikoli... i zašto Crnogorka sprema svog jedinca. To ste Vi sa tri riječi veoma vješto protumačili, kad ste rekli, da je tu prikazana crnogorska prošlost, sadašnjost i budućnost. Dobro takođe kazaste da ona dva lava predstavljaju Crnogorca, svaki je doista Crnogorac jedan lav i jao si ga tome, ko se usudi da mu pristupi namjerom zlom! Pohvalili ste mi i Viteza i konja. Pohvalili ste mi sve i to potvrdili Vašim imenom a zna se već carska se ne poriče. Meni je to milo, jer je od Vas...i vrlo sam Vam blagodaran ne samo radi one hvale, već i radi one primjedbe o pisaljci u Vladičinoj desnici. Na prvi mah, učinila mi se ta primjedba neosnovana, ali razmišljanjem uvidio sam da ste imali posve pravo, da mi o tome prigovorite, te sam tako i popravio. Tako to kadkada biva, i u sunce kad se dugo zagledamo, ne možemo da ga vidimo onakvo kakvo jeste. A ta je pogreška još u najprvi mah nastala, kad za spomenik nisam mislio izraditi drugijeh figura, do samog Vladike na konju, pa da mi radnja bude razumljivija, da bih mogao prikazati u isto vrijeme viteza i pjesnika, pripasao sam mu krivu sablju, dvije ledenice turio za pojas, a preko ramena ćinterac, te mu pokriva polovinu, desnu stranu pluća junačkijeh, i zato u desnoj ruci pisaljku, a u lijevoj hartije, kao da bi tobože htio kakvu misao, iako je na konju, zabilježi. No pošto sam u podnožje u kraj knj. Nikole i knj. Danila stavio sve vladičine knjige ona pisaljka i oni listići postali su suvišni. No ako bude suđeno da se takav spomenik na Cetinju ravnom o vladičinoj stogodišnjici otkrije, t.j. ako bi se za to pokazalo prave volje, dotle bih imao vremena da sve dotjeram kako valja, a Vas bih zamolio, da mi pri tome budete prvi savjetnik. Svoj članak Bocarić završava nadahnutim i patriotski pozivom, da se kroz novčane priloge može podići spomenik svom velikanu i zaključuje: Brinući se o tome kako treba hraniti srpsku misao, da postane velika, jaka i silna, pravi rodoljubi neće žaliti, nego rado prinijeti žrtvu jer razumiju, kakvi su hranitelji i čuvari te svijesti spomenici narodnijeh velikana. Jer znaće, da svi narodi, koji su bogove svoje tako proslavili, da su ti bogovi njima bili i ostali čuvari narodne slave do vijeka! Treba samo odvažno htjeti pregaocu Bog

83 О споменицима Петру II Петровићу Његошу 83 daje mahove pa nam je uspjeh siguran. Kao što je poznato, prvi projekat za izgradnju Njegoševog spomenika na Cetinju za proslavu stogodišnjice, autora AnastazaBocarića, ostao je samo na nivou modela. Iako su Marko Car, pa i sam Bocarić predlagali da se svota od forinti, koliko je bilo potrebno da se spomenik podigne, prikupi dobrovoljnim prilozima, akcija prikupljanja sredstava nije nikada ni započeta. Godinu dana kasnije, godine u oktobarskom broju mostarske Zore 14, izašao je uvodni teksta anonimog Saradnika pod nazivom Do godinu dana 15. Anonim poziva čitaoce da se 19. oktobra iduće godine, svečano obilježi praznik čitavog srpstva, 50-togodišnjicaNjegoševe smrti. 16 On dalje predlaže da se u okviru jubileja objave cjelokupna Njegoševa djela i izvrši otkrivanje Njegoševog spomenika u ma kom mjestu srpskome koga će mu srpski narod dobrovoljnim prilozima podignuti. On naglašava da će se na ovaj način, narod odužiti sjeni besmrtnog pjesnika i pokazati da ga ima ko i slaviti. Po svoj prilica anonimni autor ovog teksta bio je Atanasije Šola 17, tadašnji urednik ovih novina. Atanasije Šola je tokom i godine uređivao Zoru, a bio je jedan od istaknutijih kulturnih i političkih vođa Srba u Hercegovini sa početka 20. vijeka. Upravo na molbu Atanasija Šole, u majskom broju Zore godine, Marko Car je u članku Kako da proslavimo 19. oktobar, iznio svoj stav o predlogu anonimnog saradnika. 18 Interesantno je da Car ovaj put ustaje protiv predloga o podizanju spomenika Njegošu tvrdeći: da se Srbi danas rukovode ponajviše sićušnim idejama stranačkim, pa čim prođe zanos prvog časa oni zabavljeni svojim klasičnim 14 List za zabavu, pouku i književnost izlazio je u Mostaru od do godine. Pokrenuli su ga ugledni pisci toga vremena, Aleksa Šantić, Svetozar Ćorović, Jovan Dučić i Atanasije Šola. 15 Saradnik, Do godinu dana, Zora, Mostar I šta je jedan narod, koji ni jednog svijetlog groba nema. Šta je narod, koji ne pjeva ni jednoga junaka, ne slavi ni jednoga mudraca, ne divi se ni jednom pjesniku, ne ponosi se ni jednim književnikom, ne zahvaljuje se ni jednom rodoljubu, ne uznosi ničije požrtvovanje. 17 Atanasije Šola ( ) bio je jedan od najznačajnijih kulturnih i političkih vođa Srba u Hercegovini i Mostaru s kraja 19. i prvih decenija 20. vijeka. 18 M. Car, Kako da proslavimo 19. Oktobar, Pismo uredniku Zore, AtanasijuŠoli, Zora, Mostar, maj 1901.

84 84 Aрхивски записи međusobicama, odmah zakunjaju nad svojom patriotskom nakanom. Zato Car ne vjeruje u mogućnost njegovog podizanja, a najmanje na Cetinju gdje se, kako on navodi, još skupljaju prilozi za javnu bolnicu. On ipak predlaže da se 19. oktobra na Cetinju svečano otvori državna ustanova Narodna biblioteka jer su samo one države dostojne, da se kulturnijem nazovu u kojima se neposredno sa kasarnama podižu i biblioteke. Za spomenike, kaže Car, ovaj narod nema ni sredstava ni svijesti. 19 Da li je Marko Car od ideje za podizanje spomenika Njegošu odustao samo zbog kratkog roka i razloga koje je u svom članku naveo, ne možemo precizno ni potvrditi ni demantovati. Ovdje svakako treba napomenuti, da je u to vrijeme AnastasBocarić napustio Zadar i otputovao u Tursku, da bi u Istanbulu radio kao učitelj. 20 Na samom kraju svog pisma, Car zaključuje: Vladika Rade, bio je doista, pjesnik koji je stekao pravo na vidljiv spomenik u svojem narodu, ali se za taj spomenik postarala sama priroda, i on ga je sebi izabrao na samrtnoj postelji, spomenik kakav je samo Bog mogao stvoriti, stvorivši Lovćen. Kako god i bez obzira na predloge i želje uglednih kulturnih poslenika onog vremena, obilježavanje 50-togodišnjice Njegoševe smrti, prošlo je bez podizanja spomenika i bez osnivanja Narodne biblioteke na Cetinju, pa čak i bez kritičkog ili divot izdanja Njegoševih djela. Tek je prilikom obilježavanja stogodišnjice Njegoševog rođenja godine, na Cetinju u privatnoj štampariji A. Rajvajna, prvi put u Crnoj Gori štampan Gorski vijenac. Iste godine je i u Herceg Novom, tada pod austrougarskom vlašću, 19 Svoje velikane mogu voljno i dostojno da predstavljaju samo narodi, koji drže mnogo do svoga nacionalnog ponosa, pa u stoga gotovi i na svaku žrtvu....u ostalom, treba priznati i ovo: mi smo Srbi odveć siromašan narod, da bi smo već sada, i ovako rastrojeni, mogli podizati spomenike našim zaslužnim ljudima. Mi se mučimo, kako ćemo pokrenuti ili održati jedan list, koji nam je potreban, kao kruh nasušni, da se branimo od naših zlotvora. Mi se natežemo i dok podignemo jednu školicu, prvi uvjet života, da nam se djeca bez svoje škole a kod toliko tuđijeh ne odrođaju. 20 Iseljavanja stanovnišva iz austrijskog u osmanstvo carstvo, posebno u Istanbul, bilježi se veoma rijetko i nije nikada bilo predmet nekog šireg i dubljeg istraživanja. Ipak se sa sigurnošću može reći da je ne mali broj stanovnika prevashodno iz Dalmacije, u potrazi za poslom i zaradom, u prvoj polovini 19. vijeka odlazio na rad u Istanbul. Porezi, centralizacija austrijske vlasti, birokratizacija i za južnoslovenske narode, posebno teška vojna obaveza uticali su da su neki od njih napuštali Dalmaciju i jedno vrijeme živjeli i radili u Istambulu.

85 О споменицима Петру II Петровићу Његошу 85 takođe privatni knjižar Jovo Sekulović, objavio Gorski vijenac, koji je štampan u Bokeškoj štampariji u Kotoru 21. Najstarija Njegoševa bista po svoj prilici rad je jednog Cetinjanina, akademskog vajara Janka Brajovića. 22 Podatke o Janku Brajoviću nalazimo kod Novaka Adžića u knjizi Borci za nezavisnu Crnu Goru Jedno vrijeme je bio u službi kralja Nikole na cetinjskom Dvoru, a u emigraciji je bio povezan sa vladom Jovana Plamenca. Janko Brajović je u Americi, politički i propagandno djelovao u korist nezavisne Crne Gore u periodu od do godine. Crnogorci u Americi su od njega tražili da bude njihov zastupnik i glasnik na Mirovnoj konferenciji u Parizu godine, da reprezentuje i iskaže njihovu želju za samostalnošću Crne Gore i da iskaže protivljenje da Crna Gora postane sastavni dio Kraljevine SHS. Brajović je tri godine proveo u srpskom zatvoru jer se zalagao za nezavisnu Crnu Goru i eksplicitno se izjasnio kao crnogorski patriota, o čemu princ Milo Petrović Njegoš daje podatke u svojim zapisima. Međutim, nakon što je crnogorsko pitanje već bilo skinuto sa dnevnog reda međunarodnih foruma, institucija i konferencija, Janko Brajović se odrekao svojih stavova i napustio političku i propagandnu borbu za Crnu Goru. Učinio je to u britanskoj prestonici Londonu,gdje je povremeno živio, na način što je godine to eksplicitno saopštio diplomatskom poslaniku Kraljevine SHS u Velikoj Britaniji. 24 Njegova umjetnička djela nalaze se u brojnim muzejima zemalja Južne Amerike. Brajovićeva bronzana bista poglavice indijanskog plemena Joulače, bila je godine izložena u Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Londonu. 21 D. Martinović, Njegoševi jubileji i Njegoševi spomenici, JU Njegošev mauzolej, Cetinje, Janko Brajović je rođen u Rijeci Crnojevića, godine. Umjetničku školu završio je u Beču, a živio je u Crnoj Gori, Velikoj Britaniji, Kanadi i Sjedinjenim Američkom Državama. Brajović je umro u Panami godine. 23 N. Adžić, Borci za Crnu Goru, , II, Cetinje, Isto.

86 86 Aрхивски записи O Brajovićevoj bisti, koja se u ovom tekstu prezentuje, nema podataka u stručnoj literaturi koja nam je bila dostupna. O njenom postojanju saznajemo posredno na osnovu jedne razglednice koju je na Cetinju štampao Atelje Vujović, svakako prije godine Na razglednici je prikazano izduženo poprsje sa Njegoševim likom, urađeno na niskom postolju i sa u reljefu ćiriličnim natpisom Njegoš. Na drugoj stani razglednice, osim podataka o izdavaču, stoji objašnjenje slike: J. Brajović Petar II (Vladika Rade) napisano ćirilicom i latinicom, kao i povod štampanja razglednice, što omogućava njeno precizno datovanje. Ona je štampana povodom Dječjeg dana koji se kako piše na razglednici, obilježavao 20. juna godine, pa je očigledno da je ova skulptura nastala prije ovog datuma. O ovom radu Janka Brajovića, kasnije se gubi trag,ali se bez svake sumnje radi o nama najranije poznatoj Njegoševoj skulpturi. Nakon što je kralj Aleksandar Karađorđević odustao od izgradnje Njegoševog mauzoleja na Lovćenu, godine pokrenuta je inicijativa za podizanje Njegoševog spomenika u Beogradu 25. Tu misao, pored inicijatora Branislava Nušića 26, zastupao je i poznati srpski profesor i književni istoričar Pavle Popović.Tako je, tek što je sa radom prestao Državni odbor za podizanje spomenika Njegošu na Lovćenu, formiran privremeni Odbor za podizanje spomenika Njegošu u Beogradu. Privremeni Odbor imao je zadatak da prouči pitanje i ispita mogućnost da se zamisao ostvari. Namjera Odbora je bila da se u srcu Beograda, na Terazijama podigne grandiozni spomenik Njegošu. Tako je gradska skupština godine na predlog Branislava Nušića, odredila upravo tu lokaciju za podizanje spomenika. Odbor je tokom i godine razradio brojne aktivnosti na skupljanju dobrovoljnih priloga za njegovo podizanje. Da bi se zamisao ostvarila, osnivani su pododbori od mjesnih do banovinskih, priređivane zabave, predavanja, književne večeri, pozorišne predstave, a 14. novembar je službeno proslavljan kao Njegošev dan. Tokom ovih nekoliko godina, inicirana brojnim i živopisnim akcijama, u jugoslovenskoj štampi trajala je zanimljiva diskusija, oko podizanja samog 25 R. Đurović, O spomenicima Vladici Radu, Pobjeda , Podgorica, Branislav Nušić ( ) književnik, komediograf, novinar i diplomata.

87 О споменицима Петру II Петровићу Његошу 87 spomenika. Uredništvo Nove Evrope, tadašnjeg zagrebačkog glasila za politiku i društveni život ustalo je protiv ovakvog načina podizanja spomenika Njegošu. Oni su smatrali da je stvar samog Beograda da podiže spomenike zaslužnim velikanima, a ako cijeli narod daje priloge, onda se zna gdje tome spomeniku jedino može biti mjesto, aludirajući na Lovćen. U Novoj Evropi, išli su i dalje smatrajući da bi podizanje Mauzoleja na Lovćenu bio samo jedan dio spomenika. Drugi dio, po njihovom mišljenju trebalo je biti osnivanje Njegoševog instituta na Cetinju, sa karakterom akademije nauka i umjetnosti. Jer bi, navodi se dalje, jedan takav institut bio daleko trajniji, korisniji i značajniji od onog spomenika što ga može podići odbor u Beogradu ili Cetinju. Iako je pored Milana Ćurčina, Rešetara, Grola i Ivan Meštrović pripadao uredništvu Slobodne Evrope, on je dao svoj konkretan prilog izgradnji Njegoševog spomenika u Beogradu. Meštrović je naime, godine poklonio Odboru Njegoševo poprsje, rađeno nekoliko godina ranije, sa idejom da se reprodukcije u bronzi i gipsu prodaju u korist podizanja spomenika. Taj Meštrovićev rad, kako kaže Ratko Đurović u Pobjedi godine, zapravo je jedini stvarni rezultat ove dugogodišnje akcije za podizanje Njegoševog spomenika. Odbor za podizanje spomenika, sa svojim radom jenjava godine, kada se sa gotovo istim članovima formira Odbor za izgradnju Sabornog hrama na platou iznad Cetinjskog manastira.

88 88 Aрхивски записи Ivan Meštrović: Petar II Petrović Njegoš Cijela tzv. Svetosavska godina, protekla je u pripremama posvećenim 700-godišnjici smrti Save Nemanjića, pa se zamisao izgradnje Njegoševog spomenika u Beogradu pretvorila u zamisao izgradnje hrama Savi Nemanjiću na Cetinju. 27 Nikada se nije saznalo, a ni istraživalo, gdje je 27 Glasnik Srpske Pravoslavne Patrijaršije, Beograd, 32-33/1934,

89 О споменицима Петру II Петровићу Његошу 89 završio novac koji se nekoliko godina sakupljao za podizanje spomenika u Beogradu. Što se tiče izgradnje Sabornog hrama na Cetinju, od čitavog tog posla kojim je po svoj prilici rukovodio mitropolit Gavrilo, ostali su i danas vidljivi temelji i nepovratno srušena Njegoševa Tablja. 28 Ona je stradala prilikom nivelacije terena, da bi nekoliko godina kasnije na obližnjoj stijeni bila podignuta crkvena zvonara. Ipak, radovi na crkvi na platou iznad Cetinjskog manastira nijesu nastavljeni, pa je i ovaj projekat ostao nerealizovan. Njegoševa kapela djelimično je stradala i u II svjetskom ratu, u vrijeme italijanske okupacije ( ). U aprilu godine, italijanska vojska je oštetila Kapelu, odabravši vrh Lovćena kao metu za svoju vojnu vježbu. Kapelu je pogodilo jedno topovsko đule, ali pričinjena šteta nije bila velika. Zbog velikog ogorčenja naroda, italijanske vlasti su se 14. aprila godine javno izvinile, preko tadašnjeg Glasa Crnogorca. Tom prilikom su obećali da će izvršiti opravku, što su tokom ljetnih mjeseci iste godine i uradili. Nezavisno od beogradske kampanje, otkriven je u Trebinju, maja godine, prvi spomenik podignut Njegošu. Bronzani kip, rad akademskog vajaratome Rosandića 29, poklonio je svom rodnom gradu Jovan Dučić smatrajući da se ovim aktom odužuje i svom rodnom mjestu i velikom geniju Danilo Radojević, Opet crnogorske teme, Podgorica, Toma Rosandić-TomasoVincenzo ( ), se školovao u Beogradu i Beču, u ateljeu Ivana Meštrovića. Nakon okončanja Prvog svjetskog rata, Rosandić postaje profesor na Umetničkoj školi u Beogradu, a jedan je od osnivača Umetničke akademije u Beogradu godine i bio je njen prvi rektor. Bio je član SANU. 30 Jovan Dučić ( ), pjesnik.

90 90 Aрхивски записи Toma Rosandić: Petar II Petrović Njegoš Ponešen ljepotom velikih gradova, u kojima je imao priliku da živi ili boravi, Jovan Dučić je želio da dio ovih metropola prenese u rodno Trebinje. On se godinama trudio, da svoj rodni grad učini ljepšim i prijatnijim, a posebno se uključivao u urbanizaciju, ukrašavanje i uređivanje gradskog jezgra. Dučić je svoju zamisao predočio prijateljima i od tadašnjih vajara

91 О споменицима Петру II Петровићу Његошу 91 zatražio da mu izrade kipove pojedinih velikana. Prvi mu se odazvao Toma Rosandić, koji je Dučiću darovao Njegoševu bistu izlivenu u Mađarskoj od austrougarskog trofejnog topa. Dučić je izradio kameno postolje u Trebinju i dao da se ureže natpis o njegovom poklonu. Na otkrivanju spomenika Njegošu u Trebinju, došao je i kralj Aleksandar Karađorđević.Otkrivanje spomenika, izazvalo je za ono vrijeme veliku pažnu javnosti, a pratila ga je trodnevna svečanost, koja je po svoj prilici imala karakter dodvoravanja dvorskoj politici u Beogradu. Jedan dio lokalne štampe nastojao je da razotkrije Dučićeve namjere i politički karakter proslave, kojoj nije prisustvovao ni jedan predstavnik akademije ni univerziteta. Slobodna misao je pisala da je Dučiće spomenik na svom mjestu samo ako je trebalo umanjiti značaj Njegošev prema jugoslovenskim narodima, pošto je Dučić bezobzirno istupio da sam podigne Njegošu spomenik i da na taj način uzme ulogu čitave nacije. Ovako je spomenik, zaključuje Slobodna misao izašao kao djelo lične ambicije, pretencioznosti i jednog smjera koji čak može biti i ponižavajući. 31 Dučićev plan da Trebinju, gradu svoje mladosti, prida veliki kulturni značaj i da u njemu svojom brigom, ali i značajnim novčanim ulaganjima napravi aleju velikana, pisaca i umetnika, koja će početi Njegošem, a po svoj prilici završiti samim Dučičem, prilično je i realizovana. Njegošev spomenik u Trebinju, bio je uklonjen godine, kada su ustaške jedinice u gradu prvo oštetile, a zatim bistu sa postolja na kojem se nalazilaodvalile kamionima i sajlama. Angažovanjem tadašneg gradonačelnika Trebinja, Ilijaz-bega Resulbegovića i drugih uglednih trebinjskih Muslimana, italijanska komanda dozvolila je da se Njegoševa bista smjesti u podrum opštinske zgrade i na taj način sačuva. Nakon oslobođenja, Njegošev je spomenik je ponovo postavljen na staro mjesto, uz skromnu narodnu svečanost godine R. Đurović, O spomenicima Vladici Radu, Pobjeda , Podgorica, Sudbinu nasilnog rušenja, doživio je i Njegošev spomenik u Prištini. Spomenik je postavljen godine u Parku mladih između Filozofskog fakulteta i zgrade Bibliteke. Idejno rješenje spomeničkog kompleksa osmislio je arhitekta Mileta Bojović, dok je bistu uradio akademski vajar Pavle Pejović. Spomenik od bronze izliven je u Kombinatu aluminijuma u Podgorici, a nasilno je skinut i uništen juna godine.

92 92 Aрхивски записи Još jedan Njegošev spomenik podignut je daleko od njegove rodne grude, u Klivlendu, država Ohajo u Sjedinjenim Američkim Državama. Spomenik je podignut godine u tada Jugoslovenskom vrtu, dijelu gradskog parka u Klivlendu, a bistu su postavili jugoslovenski iseljenici. Tradicija da se u Klivlendu podižu spomenici velikanima svih naroda i nacija koje žive u ovom gradu stara je čitav vijek. U Klivlendu živi preko 120 nacija iz cijelog svijeta, pa je poštujući nacionalnu raznolikost, gradska uprava u Rokfelerovom parku, još godine formirala Kulturnu baštu u kojoj je svaka nacija podigla svoj vrt. 33 Kulturna bašta Klivlenda je nastala kao potreba da doseljenici sačuvaju svoj kulturni identitet, ali i da komšijama i prijateljima prikažu svoje vrijednosti. Danas se ona rasprostire na površini od 12 hektara, sa više od stotinu nacionalnih vrtova. Izvorno, prije formiranja Kraljevine Jugoslavije, postojao je Slovenački vrt u Klivlendu, koji je godine i zvanično postao Jugoslovenski. Njegoševa bista postavljena je u tada Jugoslovenskom vrtu godine i rad je akademskog vajara iz Klivlenda Franka Jiroucha Cleveland Cultural Gardens. 34 Frank L. Jirouch ( ), akademski vajar, rođen je i sahranjen u Klivlendu. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Filadelfiji, a prvenstveno je poznat po svom radu u Klivlendskom vrtu kulture. Ovaj vajar češko-njemačkog porijekla, godine osniva firmu Fischer&Jirouch koja uglavnom radi dekorativne arhitektonske reljefne skulpture. Od do godine boravi u Parizu gdje predaje na Akademiji Julien i izlaže radove na Pariskom salonu. Nakon toga se vraća u Klivlend, gdje ponovo razvija posao dekorativne reljefne skulpture uglavnom za kulturne vrtove. Smatra se da je čak 25 poprsja, kipova i spomen ploča njegovo autorsko djelo, po čemu je on najzastupljeniji umjetnik u Klivlendskoj kulturnoj bašti. Među njegovim radovima posebno se ističe poprsje Abrahama Lincolna iz godine.

93 О споменицима Петру II Петровићу Његошу 93 Frank Jirouch : Petar II Petrović Njegoš Istorijske promjene i raspad Jugoslavije učinile su da je Jugoslovenska bašta nestala, odnosno da je vraćena Sloveniji kojoj je i pripadala prije stvaranja Jugoslavije godine. U postupku vraćanja bašte, srpska zajednice je svoje skulpture premjestila kod Pravoslavne crkve Svetog Save na Wallingscesti u Broadview Heights, gdje se i danas nalaze. Njegoševa bista, rad Franka Jiroucha, takođe je premještena ispred Pravoslavne crkve, gdje se nalaze i biste Svetog Save i Draže Mihajlovića.

94 94 Aрхивски записи Par godina kasnije, Srpska zajednica u Klivlendu uspjela da na parčetu tog parka, plac broj 32, podigne novu, ovaj put Srpsku kulturnu baštu. Prilikom njenog svečanog otvaranja u Klivlendskom kulturnom parku 5. oktobra godine, postavljeno je i Njegoševo poprsje rad akademske vajarke Drinke Radovanović. U Srpskoj bašti danas se pored Njegoševe nalaze i biste kralja Petra I Karađorđevića, Mihaila Pupina, Nikole Tesle i Svetog Save. Spomenici u Trebinju i Klivlendu, bila su jedina dva spomenika podignuta Petru II Petroviću Njegošu do godine, kada se obilježavalo 100 godina od njegove smrti.

95 Његошев антропоцентризам као идеални тип људскости 95 UDK 316.3:17 Petrović Njegoš P. II Prof. dr Slobodan VUKIĆEVIĆ NJEGOŠEV ANTROPOCENTRIZAM KAO IDEALNI TIP LJUDSKOSTI ( ) Sažetak: Njegošev antropocentrizam predstavlja totalni otklon od tipa egzistencijalističkog antropocentrizma, koji apsolutizuje egzistenciju u odnosu na čovjekovu esenciju.esencijalna komponenta u Njegoševom antropocentrizmu ima ontološki determinisanu strukturalnu postojanost. Ona sadrži dinamiku unutrašnjeg odnosa pozitivne i negativne utopije Njegoševog antropocentrizma, na kojoj se odvija generički spoj logosa i Istorije čovjeka i njegove zajednice. Na toj osnovi počiva Njegošev antropocentrizam, čovjek u glavnoj ulozi, ali uvijek u spoju esencije i egzistencije, Logosa i Istorije, ostvarivanja ljudskosti i poštovanja ljepote prirode.genijalno iskazan odnos čovjeka i prirode, odnos u kojem čovjek okićen cvijetnim vremenom prirode, može očuvati svoju generičku suštinu. Nema za Njegoša božestvene ruke ni boženstva bez prirode i njenog sina sunca, a bez toga nema ljudstva kao generičke suštine čovjeka. U tom kontekstu, granice Njegoševog antropocentrizma su označene veoma širokim poimanjem svetosti. Lucidna je ovdje Njegoševa poruka ljudskom rodu da neprestano traga za prevladavanjem svoje gnusne, divjačnosti ljute umskim uređenjem svoga života. To je nepromenjivi (gravitacioni) zakon drušvene vasione i njenog vremena. Čovjeku ostaje kolosalna mogućnost da svojim umskim djelovanjem ubaca podatke u tu povijesnu dinamiku društvene vasione. U tome je sociološko-kosmičko razumijevanje Njegoševe poruke čovjeku. Ključne riječi: idealni tip antropocentrizama, egzictencijalistički antropocentrizam, ljepota prirode, svetost, esencija, egzistencija, sloboda vjere, etika odgovornosti.

96 96 Aрхивски записи TYPE NJEGOS S ATHROPOCENTRISM AS IDEAL OF HUMANITY ( ) Summary: Njegos anthropocentrismis thetotalopposite ofthe existentialtypeof anthropocentrism, which magnifies existence inrelation to human sessence.an essential component of Njegos s anthropocentrism has ontologically determined structural stability.it containsthe internaldynamics ofthe relationshipof positive and negative utopia of Njegos s anthropocentrism, on whicha genericcombination oflogosand the history ofman takes place.on this bas isliesnjego santhropocentrism, the man in the lead role, but alwaysin conjunction of essence andexistence,the Logos and thehistory, realization of humanityand respect for the beauty of nature. Ingeniouslyshowna relationshipbetween man and nature, a relationship in whichthe man isdecorated with floralnature oftime, can preserve itsgenericessence. There is no God hand for Njegos, nor deity without nature and its son the Sun, and without that there is no humanity as generic esssence of human.in this context, the limits of Njegos anthropocentrism are marked with broad understanding of holiness. Njegos messageto humankind, to constantlylook for the way to overcome theirhorrific,madferocity by sensible organization of their life, is lucid here. It s immutable (Gravity) Lawof the social universe and its time. Manremainsa colossalopportunity to enter the data with his mental actioninthehistoricaldynamics of social universe. That s thesociological-cosmicunderstanding ofnjegos smessage to man. Key words: ideal type of anthropocentrism; existentialistanthropocentrism; beauty of nature holiness; essence; existence;freedom of religion; ethics of responsibility. the Sociološko razumijevanje Njegoševog antropocentrizma možemo izvesti jedino iz kompleksa Njegoševih misli, tačnije iz Njegoševog genija. U tom kompleksu, čovjek je u centru, ali neprestano u povijesnom odnosu sa fizikom i metafizikom ljudske prirode i prirode u cjelini.zbog toga, sociološko, a usuđujem se reći i svako drugo, razumijevanje Njegoševog antropocentrizma, mora biti zasnovano na ovom kompleksu u kojem je neprestana saigra ljudske esencije i egzistencije jedina perspektiva opstanka ljudskog roda i njegove slobode na bazi idealnog tipa ljudskosti. Njegošev antropocentrizam kao idealni tip ljudskosti, predstavlja totalni otklon od tipa egzistencijalističkog antropocentrizma, koji apsolutizuje potrošačku egzistenciju u odnosu na čovjekovu esenciju. Njegoš ne prepušta čovjeka mračnom žilištu, egzistencijalnoj datosti, već ga postavlja pred idejom, željom i potrebom slobode. Težak v jenac,

97 Његошев антропоцентризам као идеални тип људскости 97 al je voće slatko ; a piće je najslađe duhovno sa kojim se pjane pokoljenja (GV). Njegoš nudi zakon i prestup što čovjeku obezbeđuje bazično životno iskustvo.bazično životno iskustvo jeste, ustvari, jedini modus vivendi da čovjek otkriva samoga sebe i van sebe, u prirodi i njenoj ljepoti, pravdi, slobodi, moralu, vjerovanju i uopšte smislu života. Da svoje individualno biće razumijeva kao apstraktno biće. U ovom je sadržana suštinska činjenica ontike i ontologije čovjeka i njegove zajednice. Temeljna vrijednost kojom se procjenjuje ova činjenica, a koja čini suštinu društvenog života jedne zajednice, jeste mogućnost ispoljavanja individualnih sloboda. Naša zemlja, mati milionah, sina jednog ne mož vjenčat srećom, samovlascem kad postane njenim, tad nazdravi čašom Herkulovom (Luča). Njegošev antropocentrizam je zasnovan na realitetu čovjekova bića, a ne na apsolutizaciji čovjeka u bilo kom vidu. Njegoš nudi slobodu svima, ne nikako samo jednom čovjeku, ali ističe vrlo jasno motivacione i kognitivne ograničenosti čovjeka: Čovjek organ dosta slabi ima da izrazi svoje čuvstvovanje nema dana koji mi želimo, nit blaženstva za kojim čeznemo...ko će tebe razumjeti tvorče, ko l mogućstvo voobrazit tvoje?... sad si, mislim, sasvijem dovoljan i duša se obodrila tvoja reče meni krasni žitelj neba kada ti je tvorac dopuštio da mu presto svijetli pogledaš i prelesti raja sveštenoga s tačke svake pogledaj čovjeka, kako hoćeš sudi o čovjeku tajna čojku, čovjek je najviša. Njegoš ne dogmatizuje i ne apsolutizuje ništa i nikoga, pa ni Boga, ni blaženstvo za kojim čeznemo, koje ni Bog ne može stvoriti. Ono je uvijek u nadi koje čovjek ostvaruje i prenosi s koljena na koljeno.u tome je neprestana tajna čovjekova, a njegov zadatak je da otkriva neprestanim saznavanjem svoju suštinu, svoju esencijalnost, da životnim iskustvom potvrđuje svoju generičnost. Konačan odgovor u tome nema ni sam Bog! Zatvorenog kruga nema. I cijeli ovi besporeci, po poretku nekome sleduju (GV). Njegoševa genijalnost neprestano snima cjelinu u kojoj

98 98 Aрхивски записи se besporeci ispoljavaju kao prirodni procesi, jer po nekom poretku sleduju. Besporedak i poredak imaju neraskidivo dejstvije u kojem udar nađe iskru u kamenu, bez koga bi u kam očajala, pri čemu nad svom ovom grdnom mješavinom, opet umna snaga toržestvuje (GV). Očuvanje esencijalne komkponente je jedini spas ljudskog roda, a nadežda veže dušu s nebom. Esencijalna komponenta u Njegoševom antropocentrizmu, ima ontološki determinisanu strukturalnu postojanost. Međutim, Njegoš nikad ne ostavlja esenciju bez egzistencije: Vaskrsenja ne biva bez smrti (GV). To saopštva iguman Stefan, kao predstavnik boga na zemlji, a narod ga ljubi u ruku iz uvažavanja rašta lijepo i mudro zbori. Nema apsolutizacije Boga, ni od sveštenih lica, ni od naroda. Ti nijesi slijep igumane kad si tako mudar i pametan, slijepi su oni koji vide, a zaludu vide, trebaju im za proste potrebe, ka ostaloj isto životinji. Krasotu nebeskog voinstva, smrtni nikad ne može postići, ali zbog toga Njegoš ne redukuje čovjeka na tragično biće! Njegošev čovjek je iskra u smrtnu prašinu u kojoj se ogleda um tvorca besmrtnoga. Time tragiku Njegoš oslobađa tragičnosti, ontologizujući je kao smisao ljudskog postojanja. U tom kontekstu tragika je podređena smislu ljudskog bivstvovanja.smisao ljudskog postojanja nije konačno ostvarenje krasote nebeskog voinstva, već neprestana težnja ka tom ostvarivanju. Prekid saigre esencije i egzistencije, predstavlja čovjekovu tragiku, koju upravo preživljava savremeni čovjek i njegova zajednica. To je ona potreba čovjeka da iskoči iz naručja mračne vladalice, preko koje ili kojom, čovjek ostvaruje svoju ljudsku suštinu, svoju generičnost! To je neprestani samosvojan put svakog čovjeka prema Bogu! Čovjek samo svojim stvaralaštvom može uspostaviti spoj sa Bogom, što čini onaj kompleksni dinamizam koji je u cjelosti sublimiran Njegoševim genijem! U toj dinamici je sadržano beskrajno prostranstvo Neba, ali i beskrajno prostranstvo Čovjeka i njegove ljudskosti! U tom prostranstvu je sadržana sva beskonfliktnost i istovremeno konfliktnost čovjekova posto-

99 Његошев антропоцентризам као идеални тип људскости 99 janja. A što mi se najviše dopada, što svačemu treba nazdraviti, bez obzira na to što je svijet sastav paklene nesloge (GV). Zbog toga Njegoš ne daje pravo nikom, pa ni samom Bogu, da dâ konačan odgovor na ovo pitanje: Ovoga su u grobu kjlučevi! Konačan odgovor bi poništio smisao postojanja i Boga i čovjeka! Zbog toga je i Njegoš nemoguć kao konačan odgovor u okviru bilo koje kulture crnogorske, srpske, jugoslovenske ili slovenske. Njegoš je moguć samo kao neprestano ostvarivanje u spoju ljudske esencije i egzistencije u razvoju ovih kultura. Njegoš je moguć jedino u njegovom geniju. Takođe, Njegošev antropocentrizam je smislen i smisleno izvodiv u njegovom geniju, a ne nikako u bilo kakvom parcijalnom shvatanju čovjeka koje nužno vodi u apsolutizaciju čovjekove egzistencije u odnosu na njegovu esenciju. Etnocentrističko zatvaranje Njegoša u okviru bilo koje od ovih kultura predstavlja grubo negiranje Njegoševog genija. Njegoševa genijalnost opslužuje Njegoševu dušu (animu) u svim momentima i posebnim stanjima: Njegoša filozofa, umjetnika, vladike i vladara. Tako su sva posebna stanja u funkciji genijalne obuhvatnosti cjeline u smislu logosno-istorijskog bivstvovanja čovjeka i njegove zajednice. Njegoš je duboko svjestan svoje genijalnosti, zahvalan Tvorcu što ga je duhom i tijelom nagradio iznad miliona drugih, ali i veoma odgovoran za to da ne dođe do raskida esencije i egzistencije, tj. logosa i istorije. Zato, nema dileme kod ustanovljavanja društvenog poretka u Crnoj Gori da se energično suprotstavi otporima koje je u tom pogledu pružala plemenska svijest. Njegoš je svjestan da nosi mnoštvo anima, ali je takođe svjestan svoje moći da ih spaja na genijalan način. To čini Njegoševu genijalnost, prosto nedostižnom, nenaslednom, i zbog toga Njegoš nema nasljednika. U Njegošu je spojen i subject i predmet na bazi misli, instikta, imaginativnosti, energije pod nadzorom genijalnosti. Njegoševo crnogorstvo, srpstvo, jugoslovenstvo, slovenstvo i uopšte pogled na svijet, čitav njegov ego (sjećanja, afekti, nagoni, unutrašnja stvarnost, spoljašnja stvarnost), sve je to pod nadzorom njegove genijalnosti. Sve

100 100 Aрхивски записи to kod Njegoša ima svoju autonomnost, stvaralački domen, koji se na kraju sublimira u spoju esencijalnosti i egzistencije na svim nivoima ljudskog postojanja. To Njegoš ne privatizuje za sebe, već ostavlja kao mogućnost čovjeku uopšte i neprestano drži kao nepobitnu pretpostavku ljudskosti. A, ljudskost ne može biti ograničena u okviru pojedinca, plemena, crnogorstva, srpstva,itd. Ona, na svim tim nivoima ima svoju identitetsku subjektivnost i objektivnost. Time Njegošev antropocentrizam prevladava zatvorenost svijeta i obespravljenost subjekta na bilo kom nivou. Na toj osnovi počiva Njegošev antropocentrizam, čovjek u glavnoj ulozi, ali uvijek u spoju esencije i egzistencije, Logosa i Istorije, ostvarivanja ljudskosti. Ljudskost je Njegošev jedini naslednik! Šta je čovjek, a mora biti čovjek. Njegoš zadaje čovjeku egzistenciju kao realizaciju esencije. Čovjek mora biti, to je neprestani zadatak koji čovjeka izdiže iznad postojećeg stanja, njegove egzistencijalne skučenosti i oslobađa ga svijesti nemoći. Njegošev genije je neprestano u takvom stanju: saigre esencije i egzistencije.to je neugasivi izvor Njegoševog antropocentrizma oslobođenog čovjekovog egzistencijalnog apsolutizma i parcijaliteta bilo koje vrste, te egzistencije gladne same sebe, tj. one egzistencije koja čovjeka ispod skota stavlja. U tom smislu možemo reći da nam je Njegoš podario naše vrijeme, esencijalno vrijeme za naše egzistencijalno vrijeme, tj. ljudsku osnovu za humanizujući antropocentrizam u kojem je vrijeme afirmacija fundamentalnih ljudskih vrijednosti. To je antropocentrizam koji usmjerava čovjeka da na ljudski način prati sebe, prirodu i igra svoju ulogu u razvoju univerzuma videćeg i onog nevidećeg-neotkrivenog, onog što se nalazi iza horizonta i njegovom tamnom toku - multiuniverzuma zahvaćenog modernom teorijom svega. Savremeni čovjek je zanijet antropijskim principom prema kojem je naše postojanje ključno za to kakva će vasiona da bude. Pitanje je: šta je u tom slučaju sa sudbinom samog čovjeka. U anketi o 21. vijeku, Isidora Sekulić, još godine, njegoševski, poetski i proročki kaže: A današnji čovek srlja kao što niko i nikada do sada nije. Pobede su mu veličanstvene,

101 Његошев антропоцентризам као идеални тип људскости 101 natčovečne, zapali vulkan gde hoće, u sićušnom atomu ili nad celim kontinentom i narodom. Čeka li i njega ograničenje? Morali se vratiti zemlji i hlebu. A, ako ikad dođe do toga, šta će biti od njega i ko će biti on? (Sekulić, 2009). Upravo, Njegošev antropocentrizam upozorava čovjeka da ne srlja! Njegoš poziva čovjeka (Noć skuplja vijeka) da se vrati ljepoti prirode, jer ljudska ljepota je nezamisliva bez ljepote prirode. Priroda za Njegoša ima božju ljepotu( krasota mi ova boža razvijala umne sile ), pod čijim uticajem čovjek razvija svoju duhovnost. Bez obzira na to ko je stvarao i kako je stvarana, ljepota prirode ima za čovjeka esencijalno značenje, značaj i smisao i kao takva ne samo refleksivnost umjetničkog stvaralaštva, nego i kultivisanja čovjekovog djelovanja i čovjekovog bivstvovanja uopšte. Čovjek jeste u centar, ali samo u slučaju ako ljepotu prirode, kao božji dar, koristi za razvijanje svojih umnih snaga. U suprotnom, degradiranjem ljepote prirode, čovjek gubi svoju ljudskost, dolazi u ništavno ljudsko stanje. Podređivanje prirode čovjekovoj egzistenciji znači uništavanje ne samo ljepote prirode, nego i čovjekove ljepote, tj. njegove esencijalnosti. Ona je nasledstvo idealno koje nam stvara besmrtnost te sa nebom duša ljudska ima svoje snošenije. Sve se to za Njegoša odvija na livadi dviženija na kojoj je: Trenuć mi je svaki sahat moje vreme sad ne ide, sile su mi na opazu, oći bježe svud da vide. Vremena nema, zamijenila ga je ljepota prirode u vidu ljepote žene.iracionalizam je prisutan, ali ne kao goli erotski racionalizam, već kao kultivisani i uzvišeni racionalizam u kojem se sve izdiže na umjetničke visine koje ne trpe puki racionalizam. Prema tome, ljepota prirode je neizostavan sastojak Njegoševog antropocentrizma. Priroda ima svoju logiku, a to znači ne samo fiziku, nego i metafiziku. Nepoštovanjem logike prirode čovjek dovodi u pitanje i logiku svog postojanja. Progresivna kombinacija rasta i održivog razvoja društva pretpostavlja permanentno prevladavanje protivrečnog odnosa roda i individue.progresivna kombinacija proizvodi eko-potrebu u kojoj je utemeljen princip potrebe na relaciji čovjek-priroda, a ne redukovana egzistencijalna potreba kao takva.u ovom odnosu se nalaze granice Njegoševog antropocentrizma.

102 102 Aрхивски записи U Njegoševom antropocentrizmu se susreću svijest i savjest, što etiku ljudskosti neprestano drži na vrhu. Vječiti spoj ljudske dinamike i ljepote prirode ( moje vreme sad ne ide ) mogao je da sublimiše samo Njegošev genije. Sva ljudskost i prirodnost čovjekova vremena, sublimira se u ovom spoju. Taj spoj je vječan, besmrtan, ali u isto vrijeme stvaralački čin ljudskog vremena, nije ljudski ukoliko iskoči iz ovog spoja. Vrijeme počinje da teče pojavom divne vile na čemu treba da zavide svi besmrtni, na trenutak ovaj sveti. Susret ljepote prirode i ljepote ljudi je za Njegoša svetost (Bog), na koju treba da zavide svi besmrtni, a to znači i sam Bog, kao svoj vlastiti sadržaj.njegošev bog upućuje čovjeka na put ka njemu ovim susretom: Prelesnicu tako vidim, zagrlim je ka bog veli. Božje vrijeme nije iznad čovjeka već u neprestanoj vezi čovjeka sa Bogom. Njegošev bog je neprestano u čovjeku (ljubav mladih je sveta želja) i u prirodi. Prema tome Eros u Njegoševoj pjesmi Noć skuplja vijeka je, prije svega i iznad svega, Bog ljubavi, a ne puke strasti i seksualne požude, na što ga redukuju neki savremeni interpretatori. Njegošev Bog ljubavi odašilje zlatne strijele koje uzrokuju samo ljubav, one kultivišu biološku prirodu čovjeka i daju joj ljudski karakter. Da je Njegoš uživao samo u seksualnoj požudi, nikad ne bi napisao pjesmu Noć skuplja vijeka.zato mi je teško slušati neke velike poznavaoce Njegoševog djela koje bi Njegoš zamolio da ga, svojm interpretacijom ne stavljau ispod skota. Granice Njegoševog antropocentrizma označene su veoma širokim poimanjem svetosti. To je neizostavni kontekst Njegoševog antropocentrizma, neprestani spoj esencije i egzistencije, savršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože, koji nalazi izraz u čovjeku, ali nikad u njegovoj egzistenciji bez esencije. Voljah carstvo zemno izgubiti, no nebesno da izgubim carstvo (ŠM).Ljudska ljepota nikad nije samo djelo prirode, već i rajsko stvaranje, a tu ljepotu čovjek ne smije podrediti nikakvom slavoljublju, slastoljublju,srebroljublju, tj. svetoljublju ( za nju bi-njegoš-dao sve slave ), u njoj se neprestano odvija saigra cjeline čovjekovog bića: racionalno, emotivno, duhovno, etičko.

103 Његошев антропоцентризам као идеални тип људскости 103 Njegošev genije tako zahvata cjelinu čovjekove egzistencije i esencije sa njenom unutrašnjom dinamikom i mogućnostima diferenciranog ispoljavanja. Cvijetno lono prirodino je kontekst u kojem se neprestano kreće Njegoševa genijalna misao hraneći se pitatelnim sokom, iz nje sise gole prelesne, mater štedru zapitiva smjelo, rad česa je tvorac satvorio; radi l đece svoje mnogobrojne? Ali đecu za nje udovoljstva; al oboje jedno rad drugoga? (Luča). Priroda je za Njegoša vremena pitatelica. Nema konačnog odgovora, ona se nalazi u neprestanom nastojanju da dičnija na jutro izide pred očima svoga vladaoca. Genijalno iskazan odnos čovjeka i prirode, odnos u kojem čovjek okićen cvijetnim vremenom prirode, može očuvati svoju generičku suštinu. U toj prirodi je sunce sin neba, bez kojeg bi ljudstvo tužno bilo, bi u mraku raslo i ginulo, ne bi znalo boženstvene ruke, mnogo divno i cv jetno rastenje, ne bi znalo zemaljska boženstva ni svog tvorca prirodne darove (Djela,532). Nema za Njegoša božestvene ruke ni boženstva bez prirode i njenog sina sunca, a bez toga nema ljudstva kao generičke suštine čovjeka. Ovdje su u neraskidivoj vezi uzročnost i teleologija Njegoševog antropocentrizma. Zašto savremeni čovjek ne poštuje uzročnost i ne nalazi smisao života u cvijetnom lonu prirodiom, već stalno teži da preskoči prirodnu granicu? To je centralno pitanje odgovornog održivog razvoja društva koje savremenom čovjeku postavlja Njegošev antropocentrizam. Diferencirano ispoljavanje čovjekovog bića, u kojem nekad prevladavaju racionalni, nekad emotivni ili neki drugi elementi, ipak karakteriše magičeska slatka sila koja im daje ljudski karakter. Diferencirano ispoljavanje čovjekovog bića nikad ne vodi parcijalizaciji koja znači apsolutizaciju bilo čega i bilo koga. Zato Njegoš kaže: Sveti tvorac veličanstvom sjaje, u iskrama kako u suncama.

104 104 Aрхивски записи Čovjek je iskra koja veličanstvom sjaji, a ne tragično biće, i zato je Luča poema čovjekove esencijalnosti, čovjekove ljudskosti! Poetičnost Luče je u uzvišenosti čovjeka, a ne u njegovoj tragičnosti. Luča na nas djeluje u slavi ljudskosti, a ne tragičnosti čovjeka. Njegoš u Luči ne bježi od stvarnosti, već poziva i priziva na neprestano uzdizanje na nivo ljudskosti, tj. na egzistenciju kao realizaciju esencijalnosti. Njegošev genije sve spaja i poetiku i ukupnu stvarnost, sva svojstva čovjekova- poznata i pretpostavljena, bez apsolutizacije bilo koga - Boga ili čovjeka, jer apsolutizacija vodi u parcijalitet, pa i u slučaju svemogućeg tvorca. Znadem i ja nešto u inđilu, da ga nikad gledao nijesam, - bog je meni oči darivao te sa njima vidim što su ljudi; sve naliče čovjek na čovjeka. Al čovjeka ka planine nejma Ja nijesam bog mi ne sudio, beglerbeže, nipošto bezbožan, nego imam oči za gledanje, svijeća mi božja pred očima, te razbiram bijelu svjetinu, i ne držim crno za bijelo (ŠM). Božja svijeća je pred očima, ali ona svijetli iz prirode, iz čovjeka i njegove duševnosti, u slobodi i u vezi sa čovjekom predstavlja snagu, tj.slobodu. Suština slobode vjere počiva na ovoj osnovi. To je sloboda vjere koja poziva čovjeka na etiku odgovornosti za posljedice svoga vjerovanja, koje se ne mogu tačno predvidjeti, ali može vjerovatnoća da se mogu očekivati pozitivne ili negativne posljedice za čovjeka, društvo i prirodu. Sloboda vjere ne smije preći u religiozni fanatizam koji, svjedoci smo, uništava sve ljudsko! Dinamika Njegoševog vremena je neprestano u saigri prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Budućeg vremena nema: buduće vrijeme je već tu, to je naša metafizika koja lebdi iznad nas, kao pretpostavka za vrijeme koje će se tek stvoriti. Na groblju će iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje. Cvijeće kao pretpostavka vremena koje će tek stvarati buduće pokoljenje. Njegoševski put vremena je od esencije ka egzistenciji. Nesreća je što danas sve više prevladava obrnuti put, na kojem egzistencija vlada nad esencijom, što čovjeka niže skota stavlja. Njegošev antropocentrizam nije dogma, već zadati smisao čovjekovog ostvarivanja ljudskosti. Njegošev antropocentrizam je istina čovjekove ljudskosti samo u slučaju ako je mijenja, a ne ona ostvarena istina. Čovjek

105 Његошев антропоцентризам као идеални тип људскости 105 mora neprestano pronalaziti svoje vrijeme kojim će transcendirati mračno žilište (Luča). Ali to ne može ostvarivati krećući se u beskrajni okean vozdušni, bez kormila i bez rukovođe, što znači da ne može svoju egzistenciju ostvarivati na ljudski način bez esencije. Susret Logosa i Istorije zahtijeva neprestanu dinamiku esencije i egzistencije koja prati ljudsku prirodu i prirodu ljudske zajednice. U tom odnosu ni jedan element ne ostaje nepromjenjiv esencija ni egzistencija. Ni Bog ne može, jednom i za sva vremena, osvijetliti mračno žilište. Na vječnom zadatku su u tom pogledu i Bog i Čovjek, zajedno. Božja svijeća je stalno čovjeku pred očima, ali da on sam razabira šta je crno, a šta bijelo. Božja svijeća ne može bez čovjeka osvijetliti mračno žilište.u tom odnosu čovjeka sa mračnim žilištem se nalazi i sam smisao čovjekovog bivstvovanja. Čovjek je sam po sebi mračno žilište, ali istovremeno i generičko biće koje transcendira to mračno žilište. U tome je čovjekova i fizika i metafizika bivstvovanja: Jel mu ovdje dvostruka kolijevka, al rasadnik duhovnog blaženstva. Čovjek je u stalnom nastojanju da prevlada mračno žilište koje ga ontički i ontološki prati kao negativni sadržaj, ali bez njega ne može ostati čovjek. Prevladavanje mračnog žilišta ostaje beskrajna odrednica čovjekove fizike i metafizike, na kojoj je zasnovan Njegošev (pozitivni-specifični) esencijalno-egzistencijlni antropocentrizam. Njegošev antropocentrizam je idealni tip ljudskosti. Čovjek se nikad ne može osloboditi svog sna o oslobođenju od mračnog žilišta zasnovanog na zloći, zavisti, adskom nasleđiju, koje čojka niže skota stavlja. Njegoš ništa i nikoga ne dogmatizuje, pa ni samog Boga: Nema dana koji mi želimo, nit blaženstva za kojim čeznemo. Bog ne može stvoriti krajnje blaženstvo, ono je uvijek u nadi, nadi koja se prenosi sa koljeno na koljeno. U vremenom i burnom žilištu čovjeku je sreća nepoznata prava sreća, za kojom vječno trči; on joj ne zna mjere ni granice. Samo princip ljudskog stvaranja, a ne princip potrošnje, upućuje čovjeka da svoj logos traži van sebe: Dok me neko za ruku uhvati i pozva me prijatnijem glasom: dig se tvari opšteg stvoritelja, te ti hitre naslađuj poglede svi svjetovi bez očih su mračni.

106 106 Aрхивски записи Čovjek svoj logos, svoju esencijalnost, svoju generičku suštinu, otkriva u svojoj okolini, prirodnoj i društvenoj, ali to čini svojim očima, jer bez njih su svi svjetovi mračni. Kod Njegoša, čovjekova esencijalnost nije vezana samo za Bogasvevišnjeg tvorca. Čovjekova esencijalnost se nalazi i u prirodi, tj. smislu koji čovjek pridaje prirodi, odnosno darovima prirode, samo nebu sličan u kojoj red svešteni caruje. To je esencijalnost prirode koja ima božanstveni karakter, bez koje se ne može zamisliti generička suština čovjeka i njegove zajednice. Zadatak je čovjeka da poštuje red svešteni u prirodi, jer bez toga ne može ostati čovjek i razvijati svoju ljudskost. Zašto savremeni čovjek ne nalazi svoj smisao u prirodi? To nije samo ekološko pitanje. Pitanje je vezano za sam smisao života, danas većinom redukovan na egzistencijalistički antropocentrizam koji se zasniva na bespretpostavnosti čovjeka u smislu njegove esencijalne determiniranosti. Radi se o stvaranju novog mita svetoljublja u kojem generička suština čovjeka gubi svoju vrijednost. Njegošev antropocentrizam nije opterećan mitomanijom niti esencijalističkog niti egzistencijalističkog tipa. Zato, podređivanje Njegoša crnogorskoj ili srpskoj ili bilo kojoj mitomaniji predstavlja grubo negiranje Njegoševog genija, koji u svakom momentu i u svakom prostoru, uvažavajući internu logiku, traga za ljudskim dobrom kroz ostvarivanje fundamentalnih ljudskih vrijednosti. Tom traganju kraja nema, ali ima granicu u generičkoj suštini čovjeka, u okviru koje se odvija izbor u skladu sa prirodom čovjeka, prirodom njegove zajednice i prirodom uopšte. To je esencijalnost čovjekove nade, nade neiscrpne, a to znači otpora na konačnosti čovjekove egzistencijalnosti. Tako Njegošev antropocentrizam ima karakter pozitivne utopije, neprestanog ostvarivanja utopijskog, ali nikad nedovršenog i nezavršenog. Uz to Njegošev antropocentrizam jasno diferencira utopističke elemente negativne utopije čovjekove ontike ontologije, od kojih se pozitivna utopija neprestano brani i treba da se brani, ali nikad ne može svoju odbranu da dovede do kraja.

107 Његошев антропоцентризам као идеални тип људскости 107 Na toj relaciji unutrašnjeg odnosa pozitivne i negativne utopije Njegoševog antropocentrizma zasniva se generički spoj logosa i Istorije čovjeka i njegove zajednice. Relacije pozitivne i negativne utopije, naizgled je lako odrediti. Ali, to je upravo velika utopija. Zato je Njegošev antropocentrizam u suštini velika utopija u kojoj Njegošev genije postavlja na pravo mjesto i utopijsko i utopističko, ostavljajući im prostor koji zahtijeva neprestani spoj Logosa i Istorije. Upravo u tim relacijama od pozitivnih do negativnih utopija pokazuju se mnoge mogućnosti za iskazivanje stvaralačkih aktivnosti u pojedinim istorijskim periodima na polju univerzalnog načina proizvodnje društvenog života, društveno-istorijskih sistema, konkretnih društava, do svakodnevnog života. Ovim poljem teče rjeka vode besmrtija tok je njezin besmtrna ideja. Besmrtna ideja je realitet utopije (na njoj su svi redovi gordijeh fontanah, koji skaču u nebesna polja, od nje skaču, u nju se vraćaju ),koja joj obezbeđuje da njeno utopijsko neprestano prelazi u istorijsko, da se ostvaruje neprestano, da razvija vremenitost čovjeka, u i sa smislom ljudskosti. To je vremenitost koja u sebi nosi klicu razvoja vremena u obliku konkretnih ljudskih fenomena ( otimanje vremena mrakama ; da od svete odstupim dužnosti, mrake carstvo bi ostalo vječno ), a ne kraj vremena, ne vječnost vremena kao kraj, već vječnost kao neprestana saigra prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ljudi i njihovih zajednica. Na tim elementima Njegoševog antropocentrizma se ostvaruje jedistvo volje, uma i slobode, koje predstavlja maticu kultivisanja čovjekove prirode i prirode njegove zajednice. Ovaj proces isključuje apsolutizaciju bilo koga i bilo čega u prostoru: bit po sebi već ništa ne može, jer je protiv zakona prirode, ali svima obezbeđuje samosvojnost: sve nek krače svojijem vremenom. Prostor se umom osvetljava, oslobađa mračnjaštva. Što se više tvorenijem pružam, sve se njino carstvo umanjuje, vrijeme će i k toj cjelji doći da se bezdne mračne osvijetle. Vrijeme je vezano za fenomen saznanja kojim se osvetljava čovjekova suština. To je antropocentristički zadatak koji Njegoš postavlja čovjeku, a koji ga nikad ne dovodi u monopolističku poziciju prema bilo kome ili bilo čemu,

108 108 Aрхивски записи pa ni u monopolitičku poziciju prema samom sebi: tajni slučaj naš je otac bio, navlaštito nas je satvorio da pravilo biću sačinimo i gordosti metnemo granicu, da s gordijem vlacem nebesnijem dijelimo vladu i mogućstvo, da imamo svi jednaka prava...a vremenu nepostojnost dati (Luča,213). Kompletna ontika čovjeka i ontologija društva: stvaranje pravila prema biću generičkoj suštini, granice prema mogućnostima i jednakim pravima, kompeksan koncept isključenosti antropocentrizma kao suprotnosti ljudskom biću i biću prirode, težnji čovjeka za samodržavljem, da vlada pojedinim djelovima svijeta, narodima klasama, prirodom protiv prirode. To je jedini put pobjede nad Satanom ( vladaocem zlosti i nesreće ). Na tom putu čovjek sveđer umno ostaje stvorenje, i car zemlje iako u ropstvu. Čovjek volje ostaje slobodne, ka svi drugi besmrtni duhovi; njegova će duševna tablica, s obje strane biti načertana, s dva sasvijem protivna zakona: na jednu će zakon pravde blage bit u svete načertan linije, na drugu će prevlasnika njina zla svakoga crnjet se zakoni adski spomen sveze sa Satanom (Luča, 243/4). Njegoš ostaje dosljedan genijalnom spoju svih komponenti generičke suštine čovjeka, dajući mu slobodu kao socijalni realitet, a ne utopističku viziju koja negira neumitni spoj Logosa i Istorije u bivstvovanju čovjeka i njegove zajednice. Njegoš prepušta čovjeka da sam sobom čudo sačinjava pod vlijanijem tajnoga promisla, znači uvijek i neprestano u spoju esencije i egzistencije, pri čemu ga um s besmrtnijem ravni. Međutim, umska uzvišenost nema mitski,apriorni karakter, pa makar ona dolazila i s neba. I budale mnoge to vjeruju, da je došlo s neba dopuštenje, sultanima da brat brata kolje, otac sina, a sin oca guši, te je saraj posta mučilištem...e to kaže, čestiti valisu, što je vaša vjera naopaka (Š:M.). Umska uzvišenost ovdje pada veoma nisko, srozava se u nasilje čovjeka nad čovjekom i tako Bog dobija negativne sadržaje u vjeri naopakoj, postaje naopaki-negativni bog, bog nasilja, pri čemu se carstvo pretvara u religiju. Ovaj negativni bog je negativan u Njegoševom antropocentrizmu, bez obzira na to da li je u pitanju islam, pravoslavlje ili bilo koje drugo vjerovanje. Njegošev Bog ne dolazi samo sa Neba,već se otkriva i u prirodi, istoriji, ljepoti, slobodi i neprestano je usmjeren na negaciju onih sadržaja koji se u

109 Његошев антропоцентризам као идеални тип људскости 109 susretu Logosa i Istorije javljaju u vidu osporavanja saigre esencije i egzistencije u smislu ostvarivanja generičke suštine čovjeka i njegove zajednice. Tako u Njegoševom antropocentrizmu, Bog podstiče pozitivne posljedice, tj. ostvarivanje pozitivne utopije, odnosno predstavlja negaciju negacije u procesu ostvarivanja generičke suštine čovjeka i njegove zajedice. Njegoš u svom genijalnom obuhvatu Boga i Čovjeka ne apsolutizuje ni Boga ni Čovjeka, već dosljedno razlaže pozitivne i negativne komponente njihove cjeline, ostavljajući neprestano zaduženje čovjeku da radi na uspostavljanju odnosa negacije negacije sa ciljem pozitivnog određenja i Boga i čovjeka ( prosvještenje drugo čedo tvorca, Djela, 429). Na toj osnovi se susreću pozitivna i negativna utopija u Njegoševom antropocentrizmu, sa ciljem da se smanji broj budala koje vjeruju u vjeru naopaku u to: r ječ je carska carstva religija (Š.M.), a Bog dobije značenje, značaj i smisao slobode i morala čovjeka i naroda: ko će poreć božju i narodnu (Š.M.), boga slavim dnevi i noći, što nijesam tica u kavezu; ovo mi je draže od svijeta, tijem pita m dušu i tijelo (Š:M:). Njegoš u osnovi afirmiše koncept aktivnog društva u kojem je čovjek istovremeno u okviru postojećeg društvenog poretka, ali i u situaciji aktivnog djelovanja na njegovo unapređenje. Tako društveni poredak ima puno sociološko značenje ne samo pravnih normi, nego i ukupnog odnosa čovjeka prema društvu sa stanovišta moralnih, religioznih, tradicionalnihobičajnih vrijednosti. Prihvatanje ili neprihvatanje društvenog poretka, svejedno, Njegoš dosljedno podređuje neprestanom odnosu esencije i egzistencije, Logosa i Istorije. Prosvještenje je ljudstvu dalo i um mu ulilo, te poredak ima i zakone svoje,, jer da nije tebe, bi sve ono bilo žertva svoje gnusne, divjačnosti ljute (Prosvještenje, Djela,429). Lucidna je ovdje Njegoševa poruka ljudskom rodu da neprestano traga za prevladavanjem svoje gnusne, divjačnosti ljute, umskim uređenjem svoga života. To je nepromenjivi (gravitacioni) zakon drušvene vasione i njenog vremena. Čovjeku ostaje kolosalna mogućnost da svojim umskim djelovanjem ubaca podatke u tu povijesnu dinamiku društvene vasione. Jedino na taj način čovjek može uticati, u moru slučajnosti, da smjer vjerovatnoće

110 110 Aрхивски записи društvenog kretanja ide u skladu sa ljudskom prirodom, prirodom ljudske zajednice i prirodom uopšte. U tome je sociološko-kosmičko razumijevanje Njegoševe poruke čovjeku, njegovog antropocentrizma kao idealnog tipa ljudskosti. Literatura: 1. Petar II Petrović Njegoš, Djela, Podgorica, CID, Petar II Petrović Njegoš, Gorski vijenac, Podgorica, CID, Petar II Petrović Njegoš, Luča Mikrokozma, Podgorica, CID, Petar II Petrović Njegoš, Lažni car Šćepan Mali, Podgorica, CID, Mihailo Stevanović, Radosav Bošković, Rečnik uz celokupna dela Petra II Petrovića Njegoša, Cetinje, Beograd; Obod, Prosveta, Eрмолаева, П.O., Состояние развития экологической культури собременной российской молодежи, Москва, Московский государтвеный университет имсни М.В. Ломоносова, Социологический, Gotterbarn, D., Software Engireering Ethics, In: Marciniak, J. (Ed.). Encyklopedia of Softtware Engineering, New York. Johan Wiley, Sons., Habermas, Jirgen i Jozef, Racinger, Dijalektika sekularizacije, Beograd, Dosije, Hiršman, Albert, Strasti i interesi, Beograd, Filip Višnjić, Jakupović, Mladen, Plamen socijalne ekonomije, Zagreb, Novi plamen, V/2011, br Johnston, S., McGregor, H., Taylor, E., Practike-focused ethics in Australian engineering education, 2000.

111 Његошев антропоцентризам као идеални тип људскости Knjazeva-Adamović, S, Polemike-političke i filozofske, Beograd, Slu žbeni glasnik, Koićio, Matsura, Može li čovječanstvo da se sačuva, Beograd, Politika, Engineering, J, Marciniak, ed. John Wiley, New York. 15. Mander Džefri, Edvard Goldsmit, Globalizacija, Beograd, CLIO, Petrić, Vlada, Biće skoro propast sveta, Beograd, Politika-kultura, umetnost nauka, 24 septembar, Poper, Karl, Otvoreno društvo i..., Beograd, BIGZ, Sekulić, Isidora, Intervju iz 1958, Beograd, Politika, Sekulić, Nada, Postmodernizam i kraj antropologije, Sociologija 4, Sen, Amartja, Razvoj kao sloboda, Beograd, Filip Višnjić, Sol, Džon Ralston, Propast globalizacije i preoblikovanje sveta, Beograd, Athipelag, Вернадский, V.I., Живoe вeщeство и биосфера, Mосква, Наука, Konstatinović, Radomir, Filozofija palanke,beograd, Otkrovenje, Vukićević, Slobodan, Ideal i stvarnost ekomenadžmenta, Nikšić, SO - Služba zaštite prirode, Vukićević, Slobodan, Crna Gora na prelazu milenijuma, Cetinje, Centralna narodna biblioteka Republike Crne Gore Đurđe Crnojević, Vukićević Slobodan, Sociologija filozofske pretpostavke i temeljni pojmovi, Beograd, Plato, Vukićević, Slobodan, Antropocentrizam: egzistencija protiv esencije, Beograd, Sociologija br. 1, Vukićević, Slobodan, Globalization, human nature and the nature of society/ An inspring reflectiveness of sociological analizisis of profesor Dobrenjkov/, Nju Delhi (the international institute of sociology, the 40th iis world congress), 2012.

112 112 Aрхивски записи 29. Vukićević, Slobodan, Теоретические-методлогичские вклады визучение общестехогоструктурования (Цвејич-Лазич-До бренјков), Москва, Социологичекий факултет МГУ и. Ломоносов, Vukićević, Slobodan, Sociological, theoretical and methodological approach to studing idenity (Cvejić, Lazić, Dobrenjkov), IIS Wordl Congress, Uppsala, Sweden, Vukićević, Slobodan, Anthropocentrism : Existence against Essence, Global Juornal of Human Social Science (GJHSS ) Cambridge (u štampi).

113 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 113 UDK 792.(496.16) Petrović Njegoš P. II Luka I. MILUNOVIĆ NJEGOŠ, NJEGOVO DOBA I CRNOGORSKI POZORIŠNI MILJE Čovjek organ dosta slabi ima da izrazi svoe čustvovanje, zato znake različite dava, različita tjelodviženija, umna čuvstva da objelodani. Sažetak: Uzimajući, uz druge izvore, kao snažan oslonac stvaralački opus Petra II Petrovića Njegoša u radu se na osnovu činjenica, ali i nagovještaja, otvaraju pitanja koja treba da dovedu do relevantnih saznanja o praktikovanju scenskih formi i dramskih oblika na području slobodne Crne Gore u prvoj polovini 19. stoljeća. Ključne riječi: Petar II Petrović Njegoš, Njegošev stvaralački opus, pozorište, dramske forme, Crna Gora. NJEGOSH, HIS TIME AND MONTENEGRIN THEATRE MILIEU Abstract: Taking other sources even the strong support such as the opus of Petar II Petrovic Njegosh represents, this work on the basis of facts, but also some hints, is opening questions that should lead to relevant information on practicing theatrical forms and dramatic forms in the deliberated Montenegro in the first half of the 19 th century.

114 114 Aрхивски записи Keywords: Peter II Petrovich Njegosh, Njegosh s opus, theatre, dramatic forms Montenegro Ponuđeni naslov bi mogao imati upitnik na svome kraju. Treba ga dakle prihvatiti kao pitanje, odnosno kao želju i napor da se postavi, ili još bolje reći da se, radi razotkrivanja, otvore pitanja u nadi da će biti dobar podstrek za razmišljanje. Naslov dakle nikako ne sugeriše potpuni odgovor. Zašto smo toliko daleko od pokušaja da ponudimo makar mogući potpuniji odgovor? Razlog skoro nikada nije samo jedan. Petar II Petrović Njegoš je intenzivno proučavan, ali dominantno (čak bi rekli proučavanjem zatvaran!) u okviru trougla na čijim, uslovno rečeno, tjemenima možemo ispisati pojmove: država filozofija književnost (stranice ovakvoga trougla bi ukazivale na korelaciju među ovim oblastima). Mi se pitamo o drugim oblastima. Čini se da je više poznatoga o Njegoševima susretima i odnosima sa raznim ličnostima (ponekad je njihov značaj za nas najviše u tome što su se uopšte sreli sa Vladikom) i privatnim doživljajima na putovanjima, nego o njegovom angažovanju i datom doprinosu, te pruženim nagovještajima i saznanjima o drugim oblastima života u slobodnoj Crnoj Gori. Ponekad, kada se govori i piše o Njegošu, to se čini na način kao da je u pitanju osoba koja je, malo se zadržavši, odnekuda banula u Crnu Goru. Kao da se ne radi o Crnogorcu koji je rođen na Njegušima, a na Cetinju rastao, učio, živio, vladao i tu umro. Tek ćemo napomenuti kako se obično dešava da izdvajanje (usamljivanje) nečega, ili nekoga, od korpusa kojemu pripada (prirodnoga staništa) predstavlja u stvari samo prvi korak ka vezivanju (izmiještanju) za neki drugi korpus. Zahvaljujući svojoj društveno-državnoj poziciji (vladika i gospodar), te intelektualnoj snazi, Njegoš je, direktno ili indirektno, mogao i morao uticati na mnoge sfere društvenog života u Crnoj Gori. Veoma je važno da se Njegoševi uticaji u raznim oblastima, makar bili sa nejednakim značajem po intenzitetu pojava ili važnosti događaja na koje se odnose, veoma brižljivo, uporno i kontinuirano istražuju do dostupnih granica. Pri ovakvim razmišljanjima treba naglasiti da već postoje veoma znača jni radovi koji u vezi sa Njegošem tretiraju pojedina pitanja iz raznih

115 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 115 oblasti. No, mimo tema sa tjemena pomenutoga trougla čini se da ipak nije bilo dovoljno interesovanja za radom na potrebnom nivou sinteze koja bi se oslanjala na rezultate širih istraživanja i naravno neophodna analitička razmatranja. Jedno od takvih, držimo nedovoljno istraženim i ekspliciranim, pitanja u vezi sa Njegošem i njegovim dobom se odnose na egzistenciju scenskih oblika u Crnoj Gori tokom prve polovine 19. stoljeća. Nas će ovđe interesovati: kakve je scenske oblike ili sadržaje programa sa dramskim karakteristikama Njegoš mogao viđeti u slobodnoj Crnoj Gori i da li je, naravno u posebnim prilikama, i sam na neki način aktivno učestvovao u nekom od tih događaja? Upravo saopštenim interesovanjem stižemo do pitanja: kuda krenuti ka središtu naše teme? Jedna od mogućih staza vodi kroz zapise Njegoševa savremenika, putopisca sa kojim se sreo na jednom od svojih putovanja po Apeninskom poluostrvu. U svojima Pismima ovaj putopisac piše o susretima sa Petrom II Petrovićem Njegošem i njegovima pratiocima u Napulju, marta godine. Tokom jedne večeri provedene kod Rotšildovih (Rothschild) Njegoš je na pokazano znatno interesovanje prisutnih nadahnuto pričao o Crnoj Gori. Svaki od mlađih Napoljaca i putnika koji ga je te večeri slušao želio je ići u Crnu Goru. On ih odvaraća od toga.,u Crnoj Gori, veli, nema hotela, ni mekanih postelja; nema puteva ni šetališta; nema pozorišta ni balova. Samo sinovi Šparte u njoj bi se zadovoljili. 1 Petar II Petrović će pomenuti pozorište i u pismu koje piše iz Napulja, krajem januara godine, dok govori o svijetu uopšte. Pišući tada svom prijatelju, Njegoš poručuje: Svijet je pozorište smiješno na kojemu se treba u različitim i svakobojnim maskama prikazivati. 2 Riječ pozorište (prizor, 1 Ljubomir Nenadović, Pisma, Beograd, 1962, str. 29. Nenadović će nešto kasnije pomenuti tamošnje pozorište, muziku, pjevanje..., ali ne iskazujući neposredno Njegošev odnos prema tome:,,pevanje van pozorišta, može se čuti po svim kafanama, tratorijama i svuda po ulicama....,,ovuda putnici retko idu u pozorište...,,bio sam u pozorištu,san Karlo. Posle onog u Veneciji i onog u Milanu, to je najveće pozorište u Italiji. Meni se čini da ovde igraju vazdan i svu noć u pozorištu. Kad god prođem pored njega, vidim da svet ulazi i izlazi. (Ibidem, str. 34.) 2,,Cjelokupna djela Petra Petrovića Njegoša, Izabrana pisma - knjiga šesta / Izbor pisama izvršili i za štampu priredili N. Banašević, V. Latković, J. Milović, jubilarno izdanje ( ) 150 godina od rođenja, Beograd, 1967, str. 202.

116 116 Aрхивски записи slika, ili pozornica) Njegoš više puta koristi u posveti i pjevanjima Luče mikrokozma: Sva mu gledam gadna pozorišta (stih br. 188/Posveta LM); pozorišta svakog užasnoga! (290/I LM);,,Pozorišta toga prestrašnoga (126/IV LM);,,Provrže se stranim pozorištem (2/V LM);,,Treće jutro pozorišta strašna (81/V LM);,,Prestrašno je ovo pozorište (495/V LM);,,pozorište bogomrsko zalah, (162/VI LM). 3 Pero Poček, Draško u Mlecima Konačno, kroz usta vojvode Draška, jednoga od likova iz,,gorskoga vijenca 4 Petar II Petrović će nam saopštiti da su neki Crnogorci krajem 3 Viđi:,,Rečnik uz Celokupna dela Petra Petrovića Njegoša, / Mihailo Stevanović Milorad Bošković, Beograd, str Kroz rad ćemo u zagradama uz brojeve stihova koristiti skraćenice: GV =,,Gorski vijenac, ŠM=,,Šćepan Mali, LM=,,Luča mikrokozma. Isticanje riječi datih polucrno (bold) je takođe naše. 4 Držimo interesantnim napomenuti kako je, počevši od školskih priredbi do pozornice u Zetskome domu, upravo ovaj dio,,gorskoga vijenca (,,Dolazak Draška iz Mletaka ) najčešće izvođen sceni u Knjaževini Crnoj Gori.

117 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље stoljeća mogli viđeti pozorište i prisustvovati pozorišnim predstavama, te kako su o svojim impresijama sa tog događaja obavijestili prijatelje na Cetinju ( GV). Vojvoda Draško okupljenim glavarima i narodu vrlo upečatljivo opisuje kuću u kojoj se u Mlecima okupljaju na igru (gledalište, lože...). Prije nego što će početi da govori o dešavanjima sa scene vojvoda Draško će nam, držimo na izvanredan način, iskazati dramatičnost samoga početka same pozorišne predstave:,,dok se jedna podiže zavjesa, / treći dio od kuće otvori. / Bože dragi tu da vidiš čuda. Držeći da nema potrebe da se i ovđe navode svi veoma poznati stihovi, tek ćemo naglasiti da je u,,gorskome vijencu neposrednom opisu pozorišta i pozorišne predstave Njegoš posvetio više od 40 stihova. U nastavku Njegoševa djela saznajemo o još nekim scenskim oblicima koji u to vrijeme mogli zavrijediti pažnju Crnogoraca. Poslije opisa pozorišta u,,gorskome vijencu su pomenuti nastupi akrobata:,,vidio sam ljude u Mletkama / đe na konop skaču i igraju. ( GV), te mađioničara, odnosno hipnotizera ( GV). 5 U,,Šćepanu Malom Njegoš će pomenuti i pelivane:,,...oni hoće pod svakoji način / da im svijet bude pelivanom, ( /V ŠM). 6 Stanovnici slobodne Crne Gore su bili u prilici da scenske oblike posmatraju (ili su slušali pričanja od prisutnih) na raznima lokacijama od Venecije, preko drugih, najčešće mjesta i gradova na primorju, do najbliže destinacije - Crnogorskoga pazara 7 kod zidina Kotora (monolog Obrada u GV). Grad Kotor i navlaštito Crnogorski pazar možemo posmatrati i kao 5 U literaturi se ukazuje da je Njegoš 29. oktobra godine u Kotoru prisustvovao nastupu hipnotizera iz Italije. 6 Obradu ovakvih tema u Njegoševim djelima možemo posmatrati i kao svojevrsnu relaciju sa stoljećima ranije ostvarivanim vezama renesansnoga Cetinja iz vremena Crnojevića sa kuturnima strujanjima u primorskima i prekomorskima sredinama, što opet, kada je teatar u pitanju, direktnije srijetamo u književnoj obradi (Viđi djelo Stjepana Mitrova Ljubiše,,,Pričanja Vuka Dojčevića ) 7,,Crnogoroski pazar, koji spominje pjesnik,,gorskog vijenca Vladika Rade, gdje mletački glumci zabavljahu Crnogorce, zove se ona ravan, koja leži između dviju rijeka i stoji putniku desno, kad ide drugoj rijeci; nazvana je pak tim imenom, jer su Crnogorci do u zadnje vrijeme jedino na ovoj ravni prodavali svoje proizvode. (Ivo Stijepčević, Vođa po Kotoru, Kotor, str. 54.).

118 118 Aрхивски записи svojevrsnu pozornicu, odnosno otvorenu kapiju kroz koju je dah evropskih kulturnih, ali i drugih strujanja stizao u slobodnu Crnu Goru 8, utičući da se održava duhovna veza sa renesansnim Cetinjem druge polovine 15. stoljeća u doba dinastije Crnojević. U radovima smo već ukazivali da, pored toga što Cetinje i Kotor stoljećima opstaju van zajedničkog trajnog državnog okvira, intenzitet, kvalitet i kontinuitet njihovih veza i odnosa se umnožavao i bogatio, pa možemo reći da predstavlja iscrpnu ilustraciju prošlosti Crne Gore toga perioda. Figurativno rečeno, smatramo mnogućim da se crnogorska istorija od 15. do 20. stoljeća može sagledavati kao: priča o dva grada. Pozorišta dakle nije bilo na Cetinju, ali ipak...? Možda, u jednoj (da li u samo jednoj?) prilici u Biljardi...? Moguće na nekoj beśedi u prostoriji sa bilijarom: Uveden je bio običaj večernjih javnih primanja, ostavlja zapis sa Cetinja A. S. Frezer godine, poslije susreta sa Njegošem u Biljardi. O večernjim beśedama kod Vladike piše i Milorad Medaković, koji je jedno vrijeme bio Njegošev sekretar: Kod vladike Petra II bio je svako veče posjedak... Na posjedku ostaju svi do jednog, a i do dva sata po ponoći. 9 Prije pokušaja da odgovorimo na postavljena pitanja, vratićemo se još jedanput zapisima već nešto ranije pomenutoga putopisca. U njegovim Pismima je ostalo zabilježeno kako je serdar Đuko Sredanović, dok su sa Vladikom obilazili znamenitosti Rima aprila godine, u jednoj prilici rekao: Ja boga mi, gospodare, volim onoga popa Miću što ne zna da čita, nego ovakve učene popove što zamute pamet u narodu. Serdar Đuko Stanojev Sredanović ( ), rodom iz Dobrskoga Sela, perjanik kod Petra I, a pratilac i upravitelj dvora Petra II Petrovića, sakupljač je i autor epskih narodnih pjesama, kojima je najveća vrijednost u tome jer su junačke i istinite. 8,,... silazi masa crnogorskih seljaka u ovu košnicu civilizacije kazaće za Kotor engleski književnik i putopisac Trevor (Roy Trevor), koji je pośetio Crnu Goru krajem prve decenije 20. stoljeća (Roj Trevor, Montenegro zemlja ratnika, Beograd, str. 21). 9 Navodimo po: Risto J. Dragićević, Nekoliko dopuna uz Rešetarov komentar, u: Petar Petrović-Njegoš, Gorski vijenac, priredio Risto J. Dragićević, Titograd, 1959, str. 209.

119 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 119 Pitaćemo, držimo ne potpuno bez razloga: da li je već tada još nešto povezivalo (ili će tek povezati) serdara Đuka Sredanovića sa likom popa Mića iz,,gorskoga vijenca? Odgovore počinjemo tražiti odlaskom u Biljardu. Tamo se u okviru stalne postavke Njegoševoga muzaja i danas nalazi izložen kao eksponat komad hartije na kojoj su ispisane uloge iz,,gorskoga vijenca i pored njih, na istom papiru, imena ličnosti koje su sredinom 19. stoljeća nekom prilikom boravile na Cetinju. Dokument je poznat javnosti. Još godine objavio ga je Dušan Vuksan u,,zapisima. Ovaj dokument smo i do sada pominjali u objavljenim radovima, 10 ali kako ga smatramo nezaobilaznim kad se razmatra ovakva tema i ovđe ćemo ukratko prenijeti njegov sadržaj. Dušan Vuksan ovaj dokument, koji je datirao u Njegoševo vrijeme, smatra da je pisan Vladičinom rukom. U novije vrijeme su objavljena ozbiljna osporavanja ovakvih gledanja. 11 Dokument, odnosno mogući događaj na koji ukazuje, je svako interesantan bez obzira ako se uopšte odigrao to bilo prije, ili poslije Njegoševe smrti. Ako se pak bude pokazalo da je, što se datiranja i rukopisa na dokumentu tiče Vuksan bio u pravu, tada bi to moglo ukazati i na Njegoševo neposredno učešće u ovome događaju. U,,Zapisima Vuksan piše o podjeli uloga ispisanoj na komadu artije, koji je tada čuvan u Državnom arhivu. Po ovom dokumentu uloge iz,,gorskoga vijenca su podijeljene na ovaj način: (1) kaluđer Vladika Danilo, (2) Macura Iguman Stefan, (3) Krsto Mašanov Mustaj kadija, Adži Ali Medović, Ferat Začir i Ridžal Osman, (4) Marko Šalin Serdar Janko Đurašković i Bogdan Đurašković, (5) Đuko pop Mićo, Bjeladinović Skender aga i Arslan aga Muhadinović, (7) Ja Draško, knez Rogan i Rade, brat Vladičin, (8) Vlahović Tomaš Martinović, (9) Pero Jokašev Vuk Mandušić i Ivan Petrović, (10) Simo Ilov vojvoda Milija, vojvoda Stanko 10 Luka I. Milunović, Pozorište Zetski dom , Cetinje, 2006, str Već duže vrijeme prikupljamo zrnca saznanja i nagovještaje u vezi sa ovim pitanjima, a ponešto smo i objavili u okviru širih tema. 11 Dušan Vuksan, Jedan pokušaj prikazivanja Gorskog vijenca u doba vladike Rada, Zapisi, II/1928, knj. II, str Osporavanja Vuksanovoga datiranja dokumenta. Vidi: Milovan Radojević, Scensko izvođenje Gorskog vijenca na Cetinju, Svjetla pozornice, I/1998, br. 5 (novembar), str. 21; Živko M. Andrijašević, Diktat činjenica a ne drugi zahtjevi duha, Art-Vijesti, br. 24 (28. VI 2003), str. III.

120 120 Aрхивски записи Ljub., (11) pop Marko Vojvoda Batrić i serdar Vukota, (12) Vrbica Vuk Mićunović i serdar Radonja, (13) Božović Vuk Tomanović, knez Janko i knez Nikola dupioski, (14) Dušan sestra Batrićeva i đak, (15) Nikica Vještica, (16) Petar Stevanov Vuk Lješevostupac, (17) pop Đoko Pejović knez Bajko, Obrad, Vuk Raslapčević i Vukota Mrvaljević. 12 Redni brojevi (1-17) ispisani su ispred nosilaca uloga na samom dokumentu, čije su dimenzije nešto veće od formata A-4. Pored ličnosti kaluđer (1), kojoj je dodijeljena uloga vladike Danila, dopisano je kasnije, kako D. Vuksan kaže, nepismenom rukom ime Petronija Lujanovića, a pored imena Đuko (5) istom rukom napisano je - Sredanović. Ovo ukazuje da je serdaru Đuku Sredanoviću bila dodijeljena uloga popa Mića (stihovi GV). Pero Poček, Igre na Lovćenu 12 Dušan Vuksan se postarao da, uglavnom kroz razgovor sa onima kojima su bile poznate ličnosti pomenute u podjeli uloga, utvrdi njihov bliži identitet. U podjeli uloga su po D. Vuksanu učestvovali: (2) Macura, učitelj Cetinjske škole, (3) Krsto Mašov Petrović, sinovac Đorđija Petrovića, (4) Marko Šalin Đurašković, kabadahija (komandir perjaničke straže) kod Petra II, (6) Marko Bjeladinović, rodom iz Kotora, kasnije ađutant knjaza Danila I, (7) Ja, trebalo bi biti sami Petar II, (8) Lazar Vlahović je bio učitelj i vršio dužnost državnog sekretara, (9) Pero Jokašev Pejović je službovao u konzulatu u Skadru, (10) Simo Ilov je sin Ila Mašova, glavara iz Zete, (16) Petar Stevanov Vukotić, vojvoda, kasnije tast knjaza Nikole I, (17) Pop Đoko Pejović je brat pomenutoga Pera Jokaševa. Za Vrbicu (12) i Božovića (13) napomenuto je da su sa Njeguša, a za Dušana (14) i Nikicu (15) Vuksan kaže da su: manastirski đaci.

121 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 121 Prišli smo i na ovaj način već pomenutom putopisnom zapisu o tome da je u Rimu godine serdar Đuko Sredanović pominjao popa Mića iz,,gorskoga vijenca. Ako je D. Vuksan u pravu u vezi datiranja dokumenta, onda je serdar Đuko već najvjerovatnije u Biljardi na zajedničkome skupu pomenutih ličnosti čitao, ili možda govorio na izust ulogu popa Mića. Međutim, ako se pak događaj o kome svjedoči ispisana podjela uloga desio kasnije pedesetih godina 19. stoljeća, onda serdar Đuko tek treba da govori pomenutu ulogu iz,,gorskoga vijenca. Dokument sa podjelom uloga iz,,gorskog vijenca može dozvoliti otvaranje čitavog niza drugih pitanja. Primjerice: da li se to čitanje (ili izgovaranje na izust) uloga zaista desilo, radi li se možda samo o pripremi, ili nečijoj vrlo smjeloj ideji koja nikada nije realizovana? Ako se događaj, koji sugeriše dokument sa ispisanom podjelom uloga, ipak desio, treba odgovoriti i na pitanje đe se odigrao. Najvjerovatnije u Biljardi, ali moguće je i u okviru manastirskog kompleksa, ili na otvorenom prostoru, na gumnu koje se nalazilo nedaleko od ovih zdanja. Možda za ljetnjih mjeseci baš na gumnu čiji je obim kao kod Car-zvona koje se nalazi u moskovskome Kremlju. 13 Kada pominjemo gumno, treba imati na umu da je to u Crnoj Gori, iako privredni objekat, takođe mjesto za śednike, važne plemenske i međuplemenske dogovore. Za našu temu je od posebne važnosti, što se gumno može posmatrati i kao specifični amfiteatar đe su u vrijeme skupova i zabava izvođeni razni scenski oblici (monolozi, dijalozi, pjevanje, kola, pjevanje uz gusle...).,,noć je mjesečna; sjede oko ognjevah i kolo na Veljem gumnu poje kaže Njegoš u,,gorskome vijencu (562/563; te 1209/1210 GV). Već i prema samoj podjeli uloga, kako stoji dokumentu koji je objavio Dušan Vuksan, vidi se da se nije radilo o namjeri izvođenja Gorskog vijenca na sceni, već samo o čitanju uloga. Jedna ličnost je, naime, prema podjeli uloga trebala da govori riječi likova iz,,gorskoga vijenca koji bi u 13 Car-zvono (Царь-колокол), teško 200 tona odliveno godine. O manastirskim gumnima Risto J. Dragićević veli:,,u poznatim mi dokumentima manastirsko gumno na Cetinju pominje se 1698, 1738 i godine. Bila su dva gumna, jer je drugo podigao vladika Sava poslije povrataka iz Rusije godine i imalo je prečnik čuvenog velikog ruskog zvona zvanog,car-zvono. (Risto Dragićević, Prilozi kulturnoj istoriji,,,starine Crne Gore, I/1963, /poseban otisak /str. 147).

122 122 Aрхивски записи predstavi trebali biti u isto vrijeme na sceni. Sam događaj se mogao zbiti u vrijeme, ili uoči nekoga važnijega skupa, što objašnjava jednovremeno prisustvo ovoliko zapaženih ličnosti na Cetinju. Kako god bilo, dokument je jako značajan i predstavlja važno uporište pri razmatranjima u traženju odgovora na pitanja o razvoju dramske umjetnosti i kulture uopšte u Crnoj Gori 19. stoljeća. Važnost mogućeg događaja, o kojemu govori ispisana podjela uloga, ističe i sam Vuksan: Da li je ovo čitanje uloga bilo prije ili poslije to ne znači ništa; da li su je pojedini glumci čitali ili govorili na pamet, sve ovo nije važno. Najvažniji je, svakako, sam po sebi taj događaj. I ja vjerujem, ma kako to bilo, da je ovo prvo prikazivanje Gorskog vijenca i bez kulisa i bez svakoga teatarnoga dekora u osamljenom Cetinju i u Vladičinoj odžakliji bilo bolje od svih prikazivanja, koja su se prikazala u ovih osamdeset godina, od prvog izdanja Gorskog vijenca. Tako je izvođenja,,gorskoga vijenca na sceni u 20. stoljeću do pred kraj treće decenije ocijenio bivši v.d. upravnik,,kraljevskoga crnogorskoga narodnoga pozorišta prvog državnog profesionalnog pozorišta u Crnoj Gori. Iako nije bilo pozorišta na Cetinju, tu ipak nastaju izvanredna dramska djela. Vladika crnogorski piše i za pozorište, stavarajući dragulje crnogorske književnosti. O odnosu pravoslavnih crkava i teatra uopšte ovđe se nećemo pitati. Nećemo se baviti ni pitanjima iz filozofije i književnosti, ali ipak ne možemo izbjeći bar jedno od onih koja, na ovaj, ili onaj način, dodiruju našu temu: kako se dogodilo da najvažnija autorska djela 19. stoljeća u Crnoj Gori budu drame u stihu? Već smo ukazivali na jedan od mogućih uglova gledanja na ovo pitanje. 14 U putopisnoj literaturi je primijećeno da je korišćenje dramskih elementata kao izražajnog sredstva, uz izraženi afinitet za uvažavanje izgovorene riječi, kod Crnogorca postalo dio svakodnevnog ophođenja, što je opet vodilo razvoju sklonosti ka dramskome izrazu uopšte. Saopštene poruke u Crnogoraca su obično kratke i dugo se pamte. To nosi u sebi zametke stvaranja sklonosti ka poeziji, drami i dramskom izražavanju. Na formiranje ovakvih karakteristika naroda su u dobroj 14 Luka Milunović, Narodni dramski izrazi i poklade u Knjaževini Crnoj Gori,,,Biblografski vjesnik, XXXV/2006, br.1-2-3, str

123 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 123 mjeri uticali, kako prirodni ambijent, tako, i to poglavito, društveni uslovi u kojima su Crnogorci stoljećima živjeli. Na Cetinju nastaju i štampaju se dramska djela, a,,grlica - prva naša perodična publikacija koja počinje izlaziti krajem godine (kaledar za god.), donijeće prilog sa osvrtom na vrste dramske književnosti. U štampariji koju je Petar II Petrović nabavio u Rusiji i koja je počela sa radom godine na Cetinju, štampano je dramsko djelo Sime Milutinovića Sarajlije Дійка Црногорска, koje autor posvećuje Bauringu, prevodiocu naših narodnih pjesama na engleski jezik. 15 Uz predgovor u knjizi Milutinović napominje da Anglijski jezik još ne umije, a za čitati u Orginalu vazda u tome najvišega i najvećega... Šekspira!. Grlica će donijeti i zapis o štampanju djela,, Дійка Црногорска, za koje sam autor kaže: da je Drama (u V Radnja)... a zatim nam je sopšteno koje se pozorište ima na umu:,,...мa позориште iой тек хоризонт, a Актуери само умовы читателяхъ, a садржъ нънъ є тровъка исторiя народа єдног (т. є. Црногорскога) -! U,,Grlici, kalendaru za Godinu, objavljen je alegorijski tekst,,carstva poezije, đe se na samom početku kaže:,,poezija je Carstvo zdravo obširno i, po nesreći, odveć mnogoljudno. U okviru priloga, u,,grlici se razmatraju književni rodovi i ukazuje na dramske vrste: Na daleko od starog prestolnog grada dižu se gole kamenite gore, koje su sa sviju strana obkoljene strašnima propastima. One se nazivaju Tragedija. Na vrh nji vide se razvaline stari hramova i gradova, od koji su i sami ostatci velikoljepni... I dalje:,,sahat hoda odatle, u prijatnoj dolini, gdje se svake minute šale Igre, Smijehi i Kupidoni, svijetli se starij i bogatij grad Komedija : iskustvo podražanija dovedeno je tamo do rijedkoga sovršenstva; šteta samo, što ono živima bojama svojima izobražava ne rijetko opasne predmete, ne pazeći strogo na zakone morala i blagopristojnosti, te konačno:,,u strani glavice ukazuje se putniku drugij, jošt nov grad, koji se zove Tragi-Komedija. 15 Дійка Црногорска, Simeonom Milutinovićem Sarajliom sočinjena, pečatana u Štampartiji Crnogorskoj godine 8 str. 318, a posvećena mlogoiskusnom Bauringu Inglezu, prevoditelju našie narodnie pjesama. Viđi:,,Grlica : Kalendar crnogorski za 1836 godinu. Treba reći da se u biblioteci na Cetinju, koju je koristio Njegoš nalazi knjiga: Schakespeare,,,The dramatik works, Lipsiae, kao i Schakespeare,,,Oeuvers completes, T. I-VII, Paris, 1842.

124 124 Aрхивски записи Žitelji njegovi dugo su se inadili s građanima Komedije i Tragedije, koji su ji htjeli izagnati, dokazujući, da su oni svi nezakono rođena djeca i neprijatelji vkusa. No mnogi inostranci kojima je milo plakati i smijati se na jedanak, sastavili su se s ovim novim narodom, koji se sada utvrdio i zdravo obogatio u Carstvu Poezije. 16 Napomenućemo i to da je,,grlica za sljedeću, godinu donijela opis Dubrovačke regije u kojemu se govori i o dramskoj književnosti (autori, djela i prijevodi) te da su tamo, kako se ističe,,prvi među Slovenima, pri koncu XV stoljeća osnovali Teatar Dok ređamo prikupljene kamenčiće sa likom odraza događaja koji nas interesuju, nadamo se da će mozaik kojemu težimo pokazati da su razvoju teatra u Crnoj Gori široko otvorena vrata u prvoj polovini 19. stoljeća. Nagovještaje i uporišta potražili smo i u Njegoševu djelu. A što nam to na ovu temu sam Njegoš kazuje u svojim književnim djelima? Možemo li tamo pročitati neku poruku o mogućim scenskim zbivanjima u Crnoj Gori prve polovime 19. stoljeća? Pristupajući ovakvim pitanjima imamo na umu da tumačenje umjetničkih djela sa aspekta faktografije zahtijeva posebni oprez, te da u svojima dramskim djelima Njegoš obrađuje događaje s kraja 17, odnosno 18. stoljeća. Kada god, međutim, u ovakvima prilikama za oslonac uzimamo Njegoševe riječi, imamo na umu pjesnikov odnos prema muzealijama, dokumentima, arhivskoj građi i arhivima uopšte što je i sam znao iskazivati u pismima 18 pri opisivanju znamenitosti u gradovima 16 Carstva porzije, GRLICA : Kalendar crnogorski za godinu, str Tekst je potpisan sa: (Преводь) 17 Kratko geografičesko-statičesko opisanije Dubrovačkog okružija, Grlica : kalendar crnogorski za godinu, str Navodimo po: Ljiljani Milunović, Od,Grlice do godine pozorišta ( ), u posebnoj bibliografiji: Ljiljana Milunović,,,Pozorište u crnogorskoj periodici ( ), Podgorica, 2004, str Dr Dragoje Živković, Kancelarijisko poslovanje i arhivska služba u Crnoj Gori,,,Glasnik cetinjskih muzeja, knjiga 5, 1972, str ) donosi prijevod sa originala na ruskome jeziku pisma od 16. marta godine upućenoga ruskome konzulu u Veneciji, Vasiliju Frejganu:,,Venecija je čudesna, Trg Svetoga Marka, stovoren je za uživanje, kanal grande za divljenje, a ostala Venecija jedino za filozofe. No arhiva, ah arhiva! Bogati zapisi davnih prošlih vjekova, ona je za mene nedostižni idol, koji me magično očarava. Donosimo po:,,briga o dokumentima, u: Slavka Jovićević, Ljiljana Milunović, Propisi o arhivskoj službi u Knjaževini Crnoj Gori, Cetinje, 2002, str

125 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 125 koje je pośećivao. U ovom kontekstu svakako treba posebno pomenuti i predgovor za Njegoševo dramsko djelo -,,Šćepan Mali, đe se direktno govori o odnosu prema arhivalijama, stanju arhivske građe u Crnoj Gori te naporima uloženim u istraživanja koja su obavljena u mletačkome arhivu. 19 U svojima dramskima djelima Njegoš nerijetko pominje razne oblike igre i zabave. U,,Šćepanu Malom Knjaz Dolgorukov pita Teodosija Mrkojevića:,,Imate li kakve god zabave? (99/IV ŠM). Knez Janko se u,,gorskome vijencu interesuje:,,a ima li igre u Mletkama, / kao ovo te se mi igramo? ( GV). U Njegoševima djelima se neposredno pominju pjesme (pjevanje) i svirka. U spjevu,,luča Mikrokozma srijetamo se sa,,muzikom :,,Čujem glase besmrtne muzike (156/I);,,Slavoglasno horenje muzike (211/II);,,novi glasi besmrtne muzike (298/II);,,i s grmljavom nebesne muzike. (20/III);,,Lomnom jekom vojničke muzike. (31/V);,,I grmljave slatkijeh muzikah; (455/V). 20 Glas gusala i pjevanje uz gusle, sasvim je sigurno najčešći dio sadržaja zabava u Crnogoraca do kraja prve polovine 19. stoljeća, a nerijetko i kasnije. U svojim dramskim djelima Njegoš pominje:,,vješti zvuci divnijeh gusalah. (275 GV);,,Pojahu li uz gusle lijepo? (1615 GV);,,uzmi gusle da nas razgovoriš; (1731 GV);,,Donesite đeco one gusle, (2447 GV);,,gusle gude, a kola pjevaju, (2463 GV);,,...Počne gudjeti pred Šćepanom i glavarima... (ŠM). Pored gusala, u,,šćepanu Malom se pominju i diple:,,i dipalah dvoje da mu svira. (714/IV ŠM), kao i tambure:,,dva kadije Bošnjaka poju uz tambure (II čin ŠM). 19,,Dokumenata slabo se kod nas nalazi, jerbo po nedostatku hartije često puta i listovi svetijeh knjiga za fišeke su se upotrebljavali... i dalje:,,... u Mletke kada dođoh, potrudim se i kojekako uljezem u ogromnu arhivu bivše stare republike mletačke. Ovđe se opisuje i rad u arhivu:,,..pet-šest valjastih pisarčića tri čitave nedjelje po svim uglovimaod arhive kopaše...,,cjelokupna djela Petra Petrovića Njegoša, Šćepan Mali, Predgovor - knjiga četvrta / za štampu priredio Mihailo Stevanović jubilarno izdanje ( ) 150 godina od rođenja, Beograd, 1967, str. 9 i Pri opisu sobe u Biljardi Bartolomeo Bjazoleto (1838. god.) primjećuje da tamo:,,... upravo je stajao jedan moderan sat na klatno u ukusnoj pozlaćenoj kutiji koji je svaki put kod otkucavanja časova odsvirao izabrani muzički odlomak. (Crna Gora vrata Balkana / Vukić Pulević, Danijel Vincek, Cetinje, 1991, str. 97).

126 126 Aрхивски записи Cijenimo da zaslužuje navesti opis gusala i doživljaja pjevanja uz gusle kako ga je ostavio tršćanski botaničar Bartolomeo Bjazoleto (Bartolommeo Biasoletto), koji je u pratnji saksonskog kralja Fridriha Augusta (Fridrich August) godine pośetio Njegoša na Cetinju.,,To je neka vrsta male gitare sa jednom žicom, na kojoj se svira gudalom. Uz monotoni zvuk ovoga instrumenta Crnogorci pjevaju svoje pjesme koje se najviše odnose na istorijske i herojske događaje, a vjerovatno pojedine od njih imaju i ljubavne motive. Jedan od monsinjorovih poslužitelja, odličan da pjesmom prati svirku tog instrumenta predstavio se kralju i cijelom skupu. Međutim, ova monotona muzika može da se dopadne samo ovdašnjem uvu, ali je malo podesna onima koji uživaju u finoći naših instrumenata i divoti muzičkih akorda, slušajući melodične i magične kompozicije civilizovanog svijeta. 21 Gusle i pjevanje uz gusle sa više muzičke analize opisuje botaničar Vilhelm Ebel (Wilhelm Ebel). Ebel je godine slušao gusle u Brčelima (Crmnica) đe je išao radi istraživanja. Ističe da su neke pjesme, koje se pjevaju uz gusle, objavljene u,,grlici i u nastavku kaže:,,na guslama ozvanja samo osnovni ton i njegova terca gore i dolje, tamo i opet ovamo, u osminskom taktu i samo u izvjesnim međuprostorima trilira monokord u trostrukom taktu istovremeno sa četvrtim naknadnim taktom i glasom pjevača. Teška melodija u molu i sa punom snagom izbačeni ton prilikom probijanja iz prsiju nije usaglašen sa zvukom strune, nego je već prema kolićini uhvaćenog vazduha viši za jednu tercu čak kvintu O guslama govori i Eduard Grij, koji je Vladiku pośetio na Cetinju godine, kao i mnogi drugi. Uz opise stranaca, treba posvetiti pažnju tekstu koji je po svoj prilici nastao kao reagovanje na pisanje o pjevanju uz gusale Johana Kola (Johan Georg Kohl) 23 sa početka pedesetih godina 19. stoljeća. Profesor Marko Dragović je naime objavio dokument 24 sa tekstom na našem i prijevodom 21 Vukić Pulević, Danijel Vincek, Crna Gora vrata Balkana, Cetinje, 1991, str Ibidem, str Put u Istru, Dalmaciju i Crnu Goru (Reise nach Istrien, Dalmatien und Montenegro). 24,,Zeta, I/1885, br. 7, str i Ibidem, br. 9, str / Marko Dragović. Tekst je u dokumentu potpisan sa: Jedan crnogorski pjevač.

127 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 127 na njemački jezik (najvjerovatnije pripreman za slanje redakciji nekoga od listova radi objavljivanja). Dragović, iako ističe da dokument nije pisan vladičinom rukum, iznosi pretpostavku da je autor sam Njegoš, ili da je nastao direktno pod njegovim nadzorom. Zadržavamo se ovđe na dokumentu objavljenom u crnogorskoj periodici godine, zbog toga što donosi divnu analizu doživljaja pjevanja uz gusle u Crnoj Gori uz iznošenje paralela sa muziciranjem tada aktuelnim u razvijenoj Evropi. U ovome dvojezičnome napisu, koji M. Dragović vezuje za Njegoša, između ostaloga se kaže:,,ja dopuštam, da Crnogorska svirka izobraženom sluhu Njemačkom, koji je na koncerte Paganinija, Mocarta, Betovena i Vistania naviknut, nikakve laskateljne za uho harmonije darovati ne može i to naročito zato, što su gusle zaista prosto zgrađene. No ipak, naglašava se dalje i ukazuje na mogućnost usavršavanja gusala u budućnosti i njihovoga melanholnoga glasa kao što su se u modernome svijetu razvijali, od svoga nastanka, i drugi instrumenti (kao na primjer violina). Na pretpostavljeno pitanje zašto se gusle nijesu do sada usavršile u tekstu se ističe:,,odgovor na ovo pitanje nije daleko onima koji Povjesnicu i Narod poznaju. Zatim se pravi paralela između crnogorske svirke i muzike u civilizovanoj Evropi. Za evropske muzike u odnosu na gusle se kaže:,,...ove teže upliv svoj na vojnika pokazati za vreme borbe postavljajući njega u carstvo harmonije. Ovim načinom uči ona njega smrt zaboraviti šaptajući mu u uši: da je slatko i dično za otečestvo svoje umrijeti. Gusla na protiv čeka na svršetak borbe, čeka na održanu pobjedu, da pjesmi, koja zasluženu hrabrost hvali samo Eho dade, ostavljajući duševnij upliv okriljenom orudiju pjevca t. e. rječima, da ga one proizvedu, kao što je prilično. Potom se naglašava da:,,... Gusla pri pjesmi crnogorskoj podložnu rolu igra, te da:,,... mirno ono i skromno držanje pjevca za vrijeme pjevanja nije sljedstvo neoduševljenija već pobožnog počitanija s kojim pjevac junačka djela predkova njegovi, svojim slušajućim drugovima broji... da bi se dalje potenciralo kako:,,... pjevac skupljenoj družini svojoj, prostim do duše, no ipak mnogoznačećim riejčima ravnu sudbinu obećava, ako djela njihova, podobna ovim pjevajućim, istu počast zaslužila budu...

128 128 Aрхивски записи Pero Poček, Kolo pred crkvom Za našu temu, uostalom kao i za Njegoševo ne samo dramsko stvaralaštvo, veoma važno pitanje predstavlja kolo. Mi se naravno ovom prilikom nećemo baviti: (1) Kolima u vaseljeni:,,u pravilnim kolim izvršuju (125/I LM);,,i na divna kola izuvile; (65/II LM);,,na vozduhu jedno kolo sjajno, / kako što je kolo Saturnovo (78-79/II LM);,,u vozduh se sjajno kolo kreće /,,kâ i druga što se kola kreću ( /II LM);,,šest hiljadah kolah svijetlijeh; (202/II LM);,,Sva nebesma kola mirodržna, (201/V LM);,,nepregledna sva nebesna kola (423/V LM); te:,,sva svijetla kola u prostoru (745 GV); takođe ni (2) Funkcijama i značenjem kola u književnim (dramskim) djelima:,,i da vode kolo oko crkve (110 GV);,, Glavari su se makli na starnu a narod

129 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 129 kolo vodi (197/198 GV);,,Čujete li kolo kako pjeva, (291 GV);,,Mi igrasmo u kolo s gostima, (454 GV);,,Noć je mjesečna; sjede oko ognjevah i kolo na Veljem gumnu poje (562/563 i 1209/1210 GV);,,gusle gude, a kola pjevaju,...,,po tri pasa vrte se u kolo, (2463 i 2465 GV);,,... igraju se momočad svake igre i kolo poje (2621 /2622. GV). U,,Gorskome vjencu samo kolo se pominje posebno u šest navrata sa ukupno preko 220 stihova. U,,Šćepanu malome se takođe pominje kolo:,,odvoji se dvije stotine momčadi crnogorske u ova kola i počeše pjevati (817/818/I ŠM);,,pa iz crkve onaj čas u kolu. (52/III ŠM);,,poče narod kolo voditi: jedno kolo vodi jedan maladi kaluđer, a drugo Simo Cetinjanin (trgovac kotorski). (342/343/II ŠM);,,Opet kolo počinje pjevati. (467/368/ III ŠM);,,Kolo poje (570/571/III ŠM);,,Što vi pjesna kolom ne okreće? (693/III ŠM);,,Narod veselo i s grajom potrči i počne kolo voditi. (704/705/III ŠM);,,Kolo pjeva (766/767/III ŠM). Pored navedenih pomena, posebno u sedam navrata (prvi i treći čin) pojavljuju se u,,šćepanu Malom jedno za drugim dva kola (prvo i drugo) sa ukupno preko 200 stihova. Nas će u najviše intresovati kakva je to kola Njegoš mogao viđeti dok se igraju u slobodnoj Crnoj Gori, ili neposrednome okruženju, odnosno kakva je kola narod igrao za vrijeme Petra II Petrovića, te u doba dešavanja radnje u Njegoševim dramskim djelima. 25 Pri traženju odgovora na pitanja o kolima koja su igrana tokom prve polovine 19. stoljeća u Crnoj Gori oslanjamo se navlaštito na sačuvane zapise iz tog preioda. Početkom 19. stoljeća Viala de Somijer (Vialla de Sommieres), Napoleonov pukovnik, autor cjelovite knjige o Crnoj Gori, ostavlja upečatljive zapise o praznicima i zabavama kod Crnogoraca: Kad smo stigli na gumno na kojem se igralo......,,pažljivo sam posmatrao ovaj skup. I muška i ženska narodna nošnja bile su ljepše izgrađene od svih drugih 25 U narodu pod pojmom kolo ili oro, kako se rjeđe čuje, naročito u Katunskoj nahiji, podrazumijeva se sastanak za igranje, pjevanje i veselje. U kolu se igraju uz pjesmu sve važnije domaće igre: zetsko kolo, crmnočko (šestansko) kolo, kolo na kolu (duplo kolo) i igra se po crnogorski (na razminovanje, na po sebe), koja se ponegdje pogrešno zove crnogorsko kolo. (Dr Jovan Vukmanović, Narodne igre u Gorskom vijencu,,,glasnik Etnografskog muzeja na Cetinju, III/1963, str. 393)

130 130 Aрхивски записи koje sam dotle vidio. Nakit je bio pravi i vrlo bogat. Dolaktice i pojasevi od velura raznih boja, velika zlatna i srebrna dugmad koja blistaju na muškoj nošnji, dobro očuvani ćemeri, opanci protkani živim bojama - sve u skladu sa sjajnim oružjem. Viala zatim detaljnije opisuje igranje u kolu: Pažljivo sam posmatrao kako igraju. Kada bi se taj spektakl prenio u naše velike gradove, ostavio bi izvanredan utisak. Tačno je da je držanje igrača uvijek isto kada se mimoilaze. Međutin, pokreti nogu su im vrlo različiti i sve čudniji jedan od drugog. Najčešće, list i koljeno noge na koju poskoče udaraju vrhom stopala i petom dok su još u vazduhu i tako naizmjenično jednu za drugom. Drugi put, sa jednom nogom nad zemljom, na onoj drugoj obiđu gumno ukrštajući se tako sa partnerom koji postupa na isti način. Izvode raznovrsne, vrlo smiješne i teške skokove. Pokreti su im čudni i hitri i izvode ih s takom lakoćom da bi grotesna Italija mogla na njihovom primjeru da se uči. Međutim, najneobičnije i najčudnije od svega je to što kod nekih figura jedna ruka unaprijed, druga nazad, prsti spojeni, glava podignuta, prijeteći pogled kruži od jednog do drugog, tako da čovjek pomisli da će se oštro sukobiti. Ali, kada dođu sasvim blizu jednom drugom, svaki od njih napravi tako brz pokret da se mimoiđu, a da se ne dodirnu... Opisujući ulov ribe na Skadarskome jezeru De Somijer, primjećuje da je završetak ribolova dan velikoga praznika i zabave:...toga dana okupljaju se svi guslari; njima hrana nije potrebna; njih bogato goste, a i dosta novca dobiju. Kolo i pjesma traju do kasno u noć, koju osvjetljavaju vatre sa obala na kojima se lovilo. 26 Detaljni Vialini opisi igre u kolu, kojima skoro da ne treba komentara, držimo, mogu korisno poslužititi i stručnjacima u našim folklornim društvima možda i kao podstrek da se jedna od figura u nekom od crnogorskih kola nazove imenom Viale de Somiijera. 26 Viala de Somijer, Istorijsko i političko putovanje u Crnu Goru, Cetinje, 1994, str i 180.,,Velika je rijetkost u Crnoj gori pravi prosjak. Neki slijepci koji se mogu sresti da pjevajući prose, ponajviše su iz susjednih zemalja. (Vuk Stef. Karadžić, Crna Gora i Boka kotorska, Beograd, 1922, str. 77). Na De Somijera se poziva dr Timoleone Vedovi, koji u radu objavljenom godine opisuje kolo i pored gusala pominje neku vrstu tamburice sa dvije žice, diple i gajde. Dr Vedovi, za koga nema podataka da je bio u Crnoj Gori, pedesetih godina 19. stoljeća živi u Dalmacji (Drmniš) đe je vjerovatno i prikupio podatke o životu Crnogoraca (Statistički podaci o Crnoj Gori, Podgorica, 2001.).

131 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 131 Viala de Somijer, Praznik ribolova U prvoj deceniji 19. stoljeća u Crnu Gori je dolazio i Vladimir Bronjevski (Владимир Броневский), ruski pomorski oficir, koji će desetak godina kasnije o svojim doživljajima i utiscima objaviti zapise. Bronjevski konstatuje da:,,crnogorci vole svirku, pjesme i igru, a zatim opisuje igranje u kolu:,,kolo je omiljena zabava Crnogoraca. Držeći se rukom za ruku, naprave veliki krug, jedan skokne u krug, maše rukama i skače s jedne noge na drugu ili skupivši obadvije noge skače naprijed, a ostali govore:,skoči gore! i,skoči kolo!. 27 Da bi se približili Njegoševom vremenu i saznali kakva su tada kola igrana u okruženju slobodne Crne Gore, pomogli su nam i već pominjani zapisi Bartolomea Bjazoleta. Pri dolasku saksonskoga kralja godine, Kotorani su prvo pokazali vježbe sa oružjem: Zatim su odložili puške i započeli jednu svoju nacionalnu igru, pri čemu su pokazali veliku vještinu Vladimir Bronjevski, Zapisi o Crnoj Gori i Boki, Cetinje Podgorica, 1995, str.

132 132 Aрхивски записи i okretnost. 28 Ovom prilikom Bjazoleto je više pažnje posvetio opisu kola koje su pred kraljem Augustom odigrali u Risnu: Ovaj ples se razlikovao od prvog jer je formirao krug koji se unutar kretao. Četiri plesača koja su se našla u sredini, bili su povezani lijepim maramama koje su preko ruku prolazile na leđa susjednog igrača. Okrećući se tako i uz određeni korak igrali su naročitu igru, koja je imala oscilatorne pokrete, pri čemu su pjevali svoje dvoglasne narodne pjesme. Naginjali su glave pri kraju pjesme svakog para koji se okretao, tj. na lijevo prema ramenu svog suigrača, imajući, možda, sa time namjeru da pojačaju glas, kojega su u tome momentu držali više izduženim, ili su time htjeli da pripreme za nastup susjedni par. Pjesma je počinjala sa jednog kraja kruga, da bi to isto ponovili svi naokolo i tako je išlo postepeno od jednog do drugog sve do kraja. Četiri igrača zatvorena u krugu plesali su i pjevali gotovo isto kao i prvi. Njihova pjesme su posjećale na herojstva. Melodija pjesme je bila jednostavna i nije bila previše prijatna za uši. 29 Lako je pretpostaviti da su i crnogorskom vladici i gospodaru takva kola priređivana u čast ili ih je mogao viđeti za vrijeme svojih boravaka u Boki Kotorskoj. Tokom bavljenja u Boki, Njegoš je mogao prisustvovati ili biti detaljno obaviješten o većim godišnjim proslavama u gradovima: Kotoru (slava sv. Tripuna, karnevali), Perastu (fašinada) i sl. Treba se upitati i o tome što je pored igranja u kolu, pjevanja, zvuka gusala i dipala (frula, Vuk Kardžić će pomenuti i gadlje = gajde, svirale) još mogao biti sadržaj programa scenskoga karaktera na zabavama za vrijeme narodnih zborova u Njegoševo vrijeme? Razmišljamo postavljajući pitanja. Da li se uz sve pomenuto ponekad mogao čuti i neki unaprijed pripremljeni monolog, ili dijalog? Mogao bi biti govoren tekst neke narodne pjesme ili izvedena neka šala. Možda nešto po ugledu na viđeno u Kotoru ili drugim primorskim mjestima đe se najčešće odlazilo na pazar ili radi mljevenja žita. Da li su još za pjesnikova života u okviru ovakvih programa govoreni ili pjevani uz gusle djelovi iz njegovih dramskih djela? Neko od starijih uglednika mogao je podstaći otresitije mladiće i đevojke da nauče napamet Vladičine stihove pa da ih možda u zgodnoj prilici i pred njim otpjevaju uz 28 Vukić Pulević, Danijel Vincek, Crna Gora vrata Balkana, Cetinje, 1991, str Ibidem. Str

133 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 133 gusle, ili kažu na izust kao monolog ili čak možda dijalog? Vremena i prilika za sve to nije bilo baš mnogo. Još manje je bilo Crnogoraca spremnih da svjedočanstva o takvima događajima, na pouzdan način, sačuvaju od zaborava. Pa ipak...? Znamo da je na primorju (Budva, Risan, možda i Kotor) bilo nastojanja. Kada govorimo o mogućoj interpretaciji Njegoševih dramskih djela, posebno je pitanje sadržaja beśeda u Biljardi. Vjerujemo da je Vladika, ili ko drugi od njega određen, na nekoj od tih beśeda čitao, govorio, ili pjevao uz gusle, pred odabranima uglednicima ili kojim gostom sa strane njegove stihove. Možda su se kojom prilikom njegovi stihovi učili dok je on bio na putovanju da bi, po povratki na Cetinje, Vladiku,,iznenadili uspješnom interpretacijom. U ovakvim prigodama slušaoci su se savim sigurno trudili da ponešto (što je moguće više) zapamte i saopšte na śednicima i pośecima u svojim sredinama. Pomenuli smo već da su se pjesme objavljene u,,grlici mogle čuti od guslara po Crnoj Gori. 30 Napuštamo za trenutak osnovni tok obrade teme da bi smjelo ukazali na moguću, čini nam se, interesantnu paralelu śednika u Biljardi sa književnom atmosferom na beśedama tokom večernjih književnih śednika u Velikoj odžakliji dvorca knjaza Nikole I početkom osamdesetih godina 19. stoljeća pri nastajanju i pripremi za izvođenje,,balkanske carice, takođe istorijske drame u stihu koju je napisao tada aktuelni suveren države. Učinićemo, doduše bez sasvim sigurna oslonca, i korak dalje pitanjima: da li je, pod sam kraj prve polovine 19. stoljeća, tada dječak, Nikola Mirkov mogao prisustvovati nekojoj od beśeda u Biljardi (ili možda zapamtiti pričanja nekog od učesnika), te da li će, decenijama kasnije, večeri posvećene dramskoj književnosti u Velikoj odžakliji Dvorca biti ustvari samo nastojanja Nikole I, sada knjaza i gospodara Crne Gore, 30 U Crnoj Gori u to vrijeme su, uz ponekoga glavara, bili pismeni samo popovi:,,u cijeloj Crnoj Gori ima na 200 popova, a nema nikakvih ograničenja koliko ih može biti... Vuk Stef. Karadžić, Crna Gora i Boka kotorska, Beograd, 1922, str. 71. Ne ulazimo ovom prilikom u razmatranje (1) da li je,,grlica objavljivala najljepše pjesme koje su pjevane na śednicima? (2) da li su su pjevane pjesme koje su već objavljene u,,grlici, ili (3) se taj proces odvijao u oba pravca?

134 134 Aрхивски записи da oživi svoja śećanja na događaje u Biljardi iz vremena njegovog sla vnog predhodnika (Strika staroga). Evo i još jednoga pitanja u istome smjeru: da li se možda iza ličnosti Nikica, za koga D. Vuksan kaže da je manastirski đak, 31 sa dokumenta o podjeli uloga koji smo već pomenuli krije budući autor dramskih djela i crnogorski suveren, kralj Nikola I Petrović? Vraćajući se ponovo na osnovni tok teme, ostavljamo takođe otvorenim pitanje da li je neko iz primorja, ili otkud drugo (po pozivu, dogovoru, ili samoinicijativno, uz ili bez naročite unaprijed dobijene dozvole, dolazio na Cetinje, da bi kasnije imao neki umjetnički (scenski) nastup na beśedama kod Vladike ili možda na otvorenoj sceni,,ukraj Biljarde. Pitamo se ustvari o svim konkretnim kulturno-zabavnim sadržajima koje je Petar II Petrović Njegoš mogao čuti i viđeti u slobodnoj Crnoj Gori, kao pretpostavci da bi lakše mogli razumjeti što je on u neposredno viđenome zapravo vidio i što nam je, povezujući to svojom imaginacijom sa saznanjima iz literature i doživljenim u inostranstvu, ostavio zapisano u svom djelu? Odnosno, kako zapisano u Negoševome djelu treba potpunije razumjeti? Kod ovakvih pitanja treba tek napomenuti i to da je Sima Milutinović ostavio zapis kako je igru Fusa-lepe i sam vidio tokom boravka u Crnoj Gori godine Formulacija koju je D. Vuksan upotrijebio može danas stvoriti određenu zabunu. Manastirski đak ne mora da znači da se radi o budućem duhovniku, već označava đaka koji uči u Cetinjskom manastiru đe je bila smještena prva svjetovna škola u Crnoj Gori koju je osnovao Njegoš. Đaka na Cetinju, uostalom, nije tada ni moglo biti niđe drugo nego u Manastiru. Uz ovo treba primijetiti da je bilo za očekivati, krajem četrdesetih godina 19. stoljeća, da se prvoj pismenosti u Cetinjskom manastiru uči sinovac (rođen god.) budućega knjaza i gospodara Crne Gore Danila I Petrovića. Kralj Nikola I neće u svojoj autobiografiji pomenuti školovanje na Cetinju, ali navodi da je u Trstu tokom i godine zasvršio četiri razreda srpske škole. Pored velikih napora koje je, kako sam ističe, ulagao u učenje, vjerujemo da mu je kod ostvarivanja ovakvoga rezultata pomoglo i makar minimalno znanje stečeno u Crnoj Gori. 32 Imali smo priliku da vidimo u zaostavštini Sime Milutinovića Sarajlije da je igru Fusa-lepe i on vidio dok je boravio u Crnoj Gori godine. (Dr Niko S. Martinović, Narodno stvaralaštvo u crnogorskim časopisima ,,,Glasnik Etnografskg muzeja na Cetinju, I/1961, I knjiga, str ). Igru Fusa-lepe opisao je u,,luči godine Filip M. Pejović, tada učenik Bogoslovsko-učiteljske škole. Igra je prilagođena uslovima u prostoriji, mada se može igrati na gumnu ili obližnjoj livadi. Neposredno učetvuju dva igrača (ostali prisutni posmatraju dok i oni ne dođu na red).

135 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 135 U kontekstu razmatranja zabavnih programa tokom 19. Stoljeća na na prostoru slobodne Crne Gore, može se kao posebno pitanje izdvojiti sadržaj igara i zabava (neki sa mogućim scenskim prikazima) za vrijeme poklada. 33 U literaturi, dokumentima i zapisima putopisaca o Crnoj Gori od sedamdesetih godina 19. stoljeća nalazimo niz neposrednih svjedočanstava o pokladama sa feštama u čijim programima ima i dramskih sadržaja. Dokumenti i zapisi nas uvjeravaju da karnevali, maškare i ulična veselja o pokladama u primorskim gradovima iz okruženja nijesu ostajali bez odraza na ponašanje naroda u Knjaževini Crnoj Gori. Mi ovđe, međutim, govorimo o prvoj polovini 19. stoljeća i upinjemo pogled u raniji period. Ukazaćemo zato na izvore iz Njegoševa vremena koji neposrednije govore u naznačenome pravcu. U Njegoševoj štampariji, čiju smo dio produkcije već pominjali, štampan je godine i jedan Trebnik. Bibliograf Ferdinand Velc bilježi:,,pod naziranijem arhimandrita Petronija Lujanovića. 34 Ponovo se srijećemo sa duhovnikom Petronijem Lujanovićem rodom iz Banata. Lujanović je, po svemu sudeći, bio za ono vrijeme veoma obrazovan čovjek predavao je gramatiku u Cetinjskoj školi, koju je godine osnovao Petar II Petrović i bio je urednik Grlice za godinu. Botaničar V. Ebel za Petronija Lujanovića kaže da je sa njim, tokom susretu na Cetinju godine, na njemačkom jeziku vodio razgovore o crnogorskim stvarima, da je po rođenju Mađar, te da je dobro znao i italijanski jezik. Oba se igrača, sa povezima na očima, drže za stolicu (stolovač). Jedan od igrača traži drugoga dok se ovaj ukriva (sklanja) kako bi izbjegao udarac konopom. Za nas je naročito važno napomenuti to što se tokom igre među igračima vodi dijalog, čiji je sadržaj unaprijed poznat (Filip M. Pejović, Fusa - lepe,,,luča, III/1897, br. 6, str. 267). 33 Pokladama se u Crnoj Gor zovu dan ili dani uoči svakog posta ili praznovanja nekoga sveca. U izvorima se pominju poklade: Božićne, Bijele, Mrsne, Martinjske, Petrovske, Gospođiniske, Arhangelovske, itd. Naročito se ovakav naziv odnosi na osmu (mesopusna Mesne poklade) i sedmu (siropusna Bijele poklade) nedjelju - pred šestonedjeljnji preduskršnji post. Viđi opširnije: Luka Milunović, Narodni dramski izrazi i poklade u Knjaževini Crnoj Gori,,,Biblografski vjesnik, XXXV/2006, br.1-2-3, str Ferdinang Velc,,,Bibliografija Crne Gore , Cetinje, 1991, str. 11 (bibl. jed. 101). Uporedi:,,Crnogorska bibliografija, Tom I, knjiga 3, / Vidak Rajković, Cetinje,1989, str (bibl. jed. 92).

136 136 Aрхивски записи Pri kraju Trebnika, štampanog na Cetinju У Кньигопечатньи Правитеља Црногорскога, poslije sveštenodjejstva i molitava za svršavanje svetih tajni, stoji:...ili su se muškarci oblačili u žensku odjeću, a žene u mušku. Takođe, u latinskim zemljama različite osobe su imale čest običaj da se pretvaraju (maškaraju) i na taj način su se mnogi narugali crkvenim obredima. Zbog odbacivanja svetinja svi razumni ljudi su takve predavali na ekskomunikaciju. Takođe i 66. pravilo šestog sabora zabranjuje vjernicima da odlaze i gledaju odjevene i na svetkovinama, ili u neko drugo vrijeme Ostavljamo budućim istraživačima mogućnost sasvim preciznoga utvrđivanja da li je ovakav stav u Trebniku jednostavno preuzet iz nekoga izvora ili, kako vjerujemo, upućuje i na neke oblike zabava sa dramskim i drugim sadržajima o pokladama u slobodnoj Crnoj Gori. Za pretpostavku da je u Crnoj Gori prve polovine 19. stoljeća bilo dešavanja o pokladama sa sadržajima koji su nalikovali onima u suśednim primorskim gradovima, oslonac nalazimo i u samom,,gorskome vijencu. Dok nam Vojvoda Draško, odgovarajući na pitanje,,kakav narod bješe na te strane, opisuje Mletke i pominje atmosferu u gradovima kroz koje je prolazio, na jednome mjestu će reći:,,svagda graja bješe oko mene / kada hoćah po gradu izaći ( GV), a zatim pravi poređenje sa sličnom situacijom u Crnoj Gori i izgovara stihove ( GV) koji su za nas u ovoj prilici posebno interesantni: kao u nas bijele neđelje kada se krenu momčad u maškare. Tražeći u ovom književnom iskazu faktografsko uporište za naša razmatranja, imali smo na umu dva bitna momenta. Sa jedne strane, kako smo već ukazali, sam autor je imao posebno respektabilan odnos prema arhivskoj građi i faktografiji. Sa druge, pak, strane ne možemo lako prihvatiti da bi makar i u slobodnoj umjetničkoj formi Njegoš mogao vezati tako direktno za Crnogorce neku pojavu ili ponašanje čega nikada nije bilo, odnosno saopštiti nešto što se nikako nije dešavalo u svakodnevnom životu 35 Trebnik štampan na Cetinju godine, Odjel Iz nomokanona, poglavlje o vradžbinama (vračanju), tačka 24 (navodimo po: Luka Milunović,,,Pozorište Zetski dom , Podgorica, 2006, str. 28).

137 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 137 slobodne Crne Gore. 36 Napomenućemo da o pokladama bijela (siropusna) neđelja neposredno predhodi postu, a nastupa poslje mesoupusne neđelje (mesojeđa). U literaturi 37 je već ukazano na još jedno uporište pri razmatranju mogućnosti redovnoga upražnjavanja pokladnih praznovanja u Crnoj Gori tokom prve polovine 19. stoljeća. U,,Rječniku (1. izdanje a godine), Vuk Karadžić navodi pojmove (4., reprint 3. izdanja, str. 547): Poklade, Pokladovati, Pokladovanje (actio bacchannlium), Pokladnica, 38 ali u objašnjenju direktno ne vezuje pojavu za Crnu Goru. U sačuvanom Vukovom rukopisu, koji je objavljen poslije njegove smrti, u svemu kako ga je sam autor ostavio, pod odrednicama Mesojeđe i bijela nedjelja, te Svatovi s mladom, stoji širi opis ponašanja naroda o pokladama, uz jasnu naznaku da se pojave o kojima govori odnose na područje Crne Gore: U Crnoj Gori idu po selima uz Bijelu nedjelju maškare: djeca se nagare i objese o sebi zvona i svakojako drukčije nagrde se, pa idu po selu od kuće do kuće, te ištu sira, masla, jaja itd Ovđe međutim nije neposredno istaknuto da li je nešto od toga što je zabilježio sam autor vidio prilikom dolazaka u Crnu Goru (1833. i godine), tada čuo od sagovornika, ili je prenosi pričanja koja je kasnije čuo, odnosno iznosi preuzeto iz nekog drugog izvora. Pomenućemo još jedan detalj koji povezuje Njegoša i njegovo doba sa crnogorskim pozorišnim miljeom. Oktobra godine, u Kotoru je 36 Za slučaj da u slobodnoj Crnoj Gori toga vremena o pokladama nije bilo prigodnih praznovanja, ili nijesu redovno održavana, onda ove stihove možemo tumačiti kao Njegošev stav o tim pitanjima. Rekli bi da autor,,gorskoga vjienca ovima stihovima saopštava da je savim prirodno odražavanje raznih oblika praznovanja tokom poklada na prostoru čitave Crne Gore. 37 Dr Jovan Vukmanović,,,Pokladne maškare u staroj Crnopj Gori,,,Zbornik na XIX kongres na Sojuzot na združenijata na folkloristite na Jugoslavija, Kruševo 1972, Skopje, 1977, str Uporedi: Luka Milunović,,,Narodni dramski izrazi i poklade u Knjaževini Crnoj Gori,,,Biblografski vjesnik, XXXV/2006, br.1-2-3, str U nastavku objašnjenja za,,pokladnicu, te u sljedećoj odrednici (,,Svatovi s mladom ) dat je opis specifičnih običaja praznovanja o pokladama u Risnu i Dubrovniku. (Vuk Stef. Karadžić, Život i običaji naroda srpskoga, /SKZ/ Beograd, 1957, str ). Primijetićemo ovđe da V. Karažić maškaranje vezuje za djecu, dok Njegoš kaže da kreću momci u maškare.

138 138 Aрхивски записи održan međunarodni naučni skup na temu Jadranski korijeni. Neizbrisivi istorijsko-kulturni temelji jedinstva, koji je pod pokroviteljstvom Ministarstva za nauku Crne Gore organizovao Istorijski institut Crne Gore sa suorganizatorima. Učestvujući na ovom skupu, u referatu 40 sam, pored ostaloga, posebno skrenuo pažnju i na jedan momenat u nastajanju crnogorske pozorišne kritike koji možemo vezati za Njegošvu poeziju, pa ću to ovđe sasvim sažeto izložiti. Od svih Njegoševih putovanja i boravaka u inostanstvu, kada je naša tema u pitanju, najinteresantniji je trodnevni boravak u Trstu početkom godine. Tokom čitavoga putovanja ka Trstu i odmah zatim ka Beču, Njegoš je izdašno pisao stihove. Za ovo putovanje vezane su pjesme: Štimer leti na kolima, zatim Misao, napisana u Beču, zimi godine, pa Trojica nas nasamo a jedan drugoga ne gleda, kao i pjesma Jakovu Popoviću u Kotoru - iskreni pozdrav, nastala nešto kasnije. Tokom tog trodnevnog boravka u Trstu, Njegoš bio je gost austrijskog namjesnika u tom gradu, grofa Franca Štadiona (Franc Seraph graf von Stadion). Grof Štadion je Njegošu tom prilikom ukazao naročitu pažnju, o čemu nalazimo iskaz u stihovima: Te tri dana jedan za drugijem Pirovasmo i veselismo se U Evrope luksu svijetlome Sam boravak u Trstu Njegoš je opisao u, za našu temu, veoma interesantnoj pjesmi Tri dana u Trijestu u mjesecu januariju 1844., koja je ubrzo bila objavljena kao posebno izdanje, te kao prijevod ( Tre giorni a Trieste ) u tamošnjoj periodici. Prve večeri po dolasku u Trst, Njegoš je iz lože svoga domaćina grofa Štadiona posmatrao predstavu opere,,robert đavo (Robert le diable). Upravo je opis utisaka sa predstave opere,,robert đavo u pjesmi,,tri dana u Trijestu u mjececu januariju za nas naročito interesantan (stihovi 67 74): 40 Referat Pogled na Trst u miljeu crnogorskoga glumišta od Njegoševa vremena do pod kraj 19. stoljeća je pripremljen za štampu i predat organizatoru skupa radi objavljivanja u zborniku.

139 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 139,,Skupa smo se mi svi veselili Gledajući gracioznu Floru, Sjajnu zvjezdu Trestanskog teatra, Koja odmah zefirnim poletom I pogledom svojim očaranim Paka u raj može pretvoriti Ka danica iza mračne noći Što zasmije svode Uranove. Susret sa stihovima, u kojima su izražene ovakve impresije, odamh pokreće razmišljanja i nameće niz pitanja. Prvo i za nas u ovome trenutku najvažnije pitanje jeste ono koje se odnosi na mogući ugao posmatranja ovih stihova. Konkretno: da li se na ovaj način izražen pjesnikov doživljaj može posmatrati i kao prikaz makar dijela pozorišne predstave, odosno kao ocjena nastupa jednoga od umjetnika učesnika u izvođenju komada? Da li se dakle, opisani nastup sa,,zefirnim poletom umjetnice Flore koja može snagom interpretacije svoje uloge, kako to gledalac doživljava, prevesti jednu u drugu i najveće suprotnosti - pretvoriti pakao u raj, ili poslije mračne noći kao Danica na nebu najaviti dan - može posmatrati i kao svojevrsni prikaz (recenzija, ocjena, kritika) izvođenja nekoga dramskoga djela u ovom slučaju na uređenoj pozorišnoj sceni? Želimo da Njegoševe, te kao nam sam kaže i ostalih gledalaca, snažne impresije iz tršćanskoga pozorišta, koje su iskazane u ovim stihovima, posmatramo kao, ipak, specifični prikaz predstave, odnosno kao osobenu pozorišnu kritiku i to u stihu čiji je autor ličnost iz slobodne Crne Gore. Ako prihvatimo posmatranje Njegoševih stihova na ovakav način onda možemo reći da i ova oblast crnogorske književnosti pozorišna kritika svoje nastajanje traži i čvrsto oslanja na poeziju, odnosno da se počinje pojavljivati krajem prve polovine 19. stoljeća kroz poetski iskaz Petra II Petrovića Njegoša. Još jedanput ponavljamo bespogovornu činjenicu koju je, prema zapisu citiranom na početku rada, na prijemu kod Rotšildovih izrekao Petar II Petrović Njegoš pričajući o Crnoj Gori i njenoj prijestonici: U Crnoj Gori nema pozorišta...! Pozorišta zaista nije bilo u prvoj polovini 19. stoljeća, ali

140 140 Aрхивски записи smo viđeli da se tu pišu, štampaju i objavljuju dramska djela, te u periodici članci o dramskoj književnosti; u kućama domaćina i na otvorenom prostoru u određenim prilikama se održavaju zabave sa sadržajima koji imaju i dramske elemente; stranci uočavaju teatralnu žicu u narodu. Sve se to dešava dok Crnogorac mora neprestano da vodi tešku borbu za slobodu i obezbjeđivanje uslova za golu egzistenciju svoje porodice. Pri takvom stanju stvari može se nametnuti pitanje: kako su zabave i igre uopšte bile moguće, odnosno kakva je atmosfera mogla vladati u takvim prilikama. Sam Njegoš nam pomaže da ovo razumijemo i tražimo puteve ka potpunijima odgovorima (73-76/III ŠM):,,Običaj je vazda crnogorski: nit se hvalit ni klonuti duhom, u mukama najvećim pjevati, smrtne rane podnosit bez suze. Tako je bilo moguće da na zajedničim skupovima, svečanim prilikama, ili pazarima, tokom zabava, kad se pjesma zaori i kolo krene nastane atmosfera tako lijepo opisana u Njegoševu djelu ( GV):,,gusle gude, a kola pjevaju, s unučađu đedovi igraju,,,po tri pâsa vrte se u kolo, sve bi rekâ jednogodišnjaci; sve radošću divnom naravnjeno. Iznoseći pred čitaoca sakupljena zrnca saznanja o činjenicama i nagovještajima na temu koja je u fokusu naše pažnje, pokazalo se da i pored surovih prirodnih uslova za ekonomske aktivnosti (poljoprivreda i dr.) i društvenoga ambijenta u kojemu, kao stoljećima ranije, živi u prvoj polovini 19. stoljeća, Crnogorac ne gubi bodar i vedar duh, već u prilikama koje su to dopuštale upražnjava i njeguje razne oblike igre i zabave. Jedan pravac odbrane od velikih egzistencijalnih teškoća koje ga kontinuirano pritiskaju Crnogorac nalazi upravo u njegovanju pjesme, svirke i raznih oblika igre,

141 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 141 odnosno organizovanju zabavnih sadržaja u prilikama kada je to god bilo moguće i prikladno. Na osnovu uočenih osnovnih karakteristika, pristupićemo uslovnom grupisanju (uopštavanju) pojava koje smo posmatrali. Sumirajući izrečeno, ukazaćemo u osnovnima crtama na moguće (1) povode (prilike) kada su se najčešće održavale igre i zabave u slobodnoj Crnoj Gori tokom prve polovine 19. stoljeća, te (2) sadržaje tih zabava i igara (ovđe ne uzimajući u obzir igre sportskoga, ili takmičarskoga karaktera đe uspješnost dominatno zavisi od fizičke snage ili umješnosti u korištenju mogućnosti koje pružaju precizna pravila). 41 (1) Povoda, prilika i vremena za igre i zabavu u slobodnoj Crnoj Gori nije bilo mnogo. Zato se i morala koristiti svaka zgodna situacija. Posmatrajući sa aspekta povoda ili prilika možemo govoriti o igrama i zabavama kod domaćina na (a) pośecima, češćim (redovnijim, bez posebnog povoda), ali obimom i sadržajem skromnijim susretima (prisutni obično rođaci i komšije iz istog sela) i nešto masovnijim tokom (b) śednika (prisutni rođaci i prijatelji i iz drugih sela ili plemena). Na śednike bi se obično dolazilo kod domaćina (naročitim povodom ili po pozivu redovno na slavu, ili za slučaj nekoga značajnijega porodičnoga događaja. Prilike za igre i zabavu bilo je i u vrijeme plemenskih skupština na gumnu, ili poslije liturgije kod crkve, kao i za vrijeme međuplemenskih skupova ili dogovora glavara koji su se obično održavali po pozivu vladike na Cetinju ili Lovćenu. Pored toga, igara i zabave je bilo i u vrijeme drugih (ekonomskih) događaja: poslije ulova ribe na Skadarskom jezeru ili u vrijeme većih pazara (pazarnih dana). (2) Svjedočanstva ukazuju da su najčešće dio sadržaja programa zabava sa scenskim karakteristikama činilo: igranje jednoga ili više kola 41 U izvorima i putopisima se pominje čitav niz igra i oblika zabave, počevši od onih u Biljardi (bilijar, šah, te pike, makao i druge igre sa kartama) do onih na Cetinjskom polju i drugim mjestima i selima u Crnoj Gori: trke na konjima, gađanje u metu, trčanje, skakanje, śečenje pleća, bacanje kamena s ramena, plojke, igra kuglama... Sam Njegoš u,,gorskom vijencu pominje čitav niz igara: grada, grabljenje kapica, za momke se kaže da su se okupili:,,sposobnosti svoje da kušaju / silu mišcah i brzinu noga / strijeljanjem da se nadmašuju. O ovim igrama vidi: Dr Jovan Vukmanović, Narodne igre u Gorskom vijencu,,,glasnik Etnografskog muzeja na Cetinju, III/1963, str

142 142 Aрхивски записи (muško, žensko ili mješovito), pjevanje pjesama (religioznoga karaktera - pojanje u crkvi, te svjetovno pjevanje prilikom dolaska te kasnije u i van kola) 42, sviranje i pjevanje uz gusle, te sviranje (srijetamo pomen i drugih instrumenata): dipli, svirala (frula), gajdi. Ovome smo, bez potpuno sigurna neposredna oslonca, dodali govorenje (monolog ili dijalog) stihova neke pjesme ili podražavajući viđeno na primorju možda izvođenje neke šaljive zgode. Za ovakve pretpostavke tražen je oslonac u dva pravca. Sa jedne strane, upotrijebili smo analogiju sa saznanjima koja nude ne tako rijetke zabilješke i svjedočanstva nastala u drugoj polovini 19. stoljeća neposredno pred, ili odmah poslije Veljega rata. 43 Sa druge strane, oslanjamo se na od putopisaca uočeni smisao za govorništvo i uvažavanje toga smisla kod Crnogoraca. U,,Gorskom vijencu se kaže kako su poslije beśede igumana Stefana prisutni pristupili ruci iz uvaženija rašta lijepo i mudro zbori (2360/2361 GV; polucrno, tj. bold u navodu je naš, pr. L.M). Ukazaćemo, dalje, i na odnos posmatranih povoda i sadržaja zabavnih programa, prema oblicima organizovanja tih događaja. Pomenuli smo, naime, moguće povode kojima su narodne igre i zabave organizovane, pa ćemo sada neposrednije ukazati i na odnos sa mogućim oblicima organizovanja: (1) Pojedinačni (najuži) oblik čine: zabave organizovane ličnim, porodičnim povodima (slave, svadbe, krštenja i dr.) u kućama ili na gumnu kod domaćina (pośeci i śednici) kada su izvođeni i određeni kulturni sadržaji, ponekad sa izraženijim dramskim elementima. (2) Grupni (širi, masovniji) oblik čine: zabave i igre organizovane u vrijeme plemenskih i međuplemenskih skupština, skupova, susreta i dogovora (političke, odbrambene, radne ili čisto ekonomske prirode). (3) Poseban oblik čine sadržaji (programi) svečanosti i običaja realizovanih u vrijeme poklada, tj. pokladnoga perioda. (4) Specifični oblik čine: okupljanja, tj. beśede (śednici) kod Vladike u Biljardi, te po njegovom pozivu na gumnu u manastirskoj bašti, na Lovćenu ili đe dugo. 42 Oni istina imaju i ljubavnijeh ili ženskijeh pjesama, koje pjevaju ženske obično u dva glasa... (Vuk Stef. Karadžić, Crna Gora i Boka kotorska, Beograd, 1922, str. 108). 43 Radi se o pojavi u literaturi nazvanoj narodno glumovanje (napomenućemo da nijesmo ubijeđeni u adekvatnost ovoga naziva) o čemu smo pisali na dugome mjestu. Viđi: Luka Milunović, Pozorište Zetski dom , Cetinje, 2006, str

143 Његош, његово доба и црногорски позоришни миље 143 Pomenuli smo, takođe, i sadržaje zabava pa treba ukazati i na njihov odnos sa uočenim mogućim oblicima organizovanja. Obično je određeni obim, pa i kvalitet sadržaja zabava (programa) odgovarao obliku organizovanja skupa na kojemu je realizovan. U konsultovanim izvorima, kako smo istakli, sreli smo pomen ili nagovještaj da su raznim prigodama mogle biti izvođene: guslarske i diplarske (frule, svirale) numere, individualno i grupno pjevanje, igranje u kolu, igranje i pjevanje u kolu, beśede, recitovanje stihova, monolozi, dijalozi, ili nešto složenije dramske forme po ugledu na scenske priredbe u primorskim gradovima (narodno glumovanje). Naročiti sadržaji su izvođeni u okviru pokladnih svečanosti. Po obimu, raznovrsnosti i, uslovno uzevši, nivou kvaliteta sadržaja programa u odnosu na oblike organizovanja, mogli bi zapaziti skalu sa rastućim rasporedom: pojedinačni, grupni, posebni i specifični. Zadržaćemo se tek nekoliko trenutaka na programa, njihovima sadržajima, obimu pa i prilikama u kojima su organizovani, koji zbog svojih karakteristika ne mogu biti (u potpunosti ili djelimično) obuhvaćeni grupisanjima, odnosno formiranim cjelinama koje smo već pomenuli. - Pored već pomenutog, sadržaje zabava u Crnogoraca su činili i: (1) razne igre i takmičenja sportskoga karaktera đe mnogo više dolaze do izražaja individualna snaga i druge fizičke predispozicije, (2) razne igre sa takmičarskim karakteristikama đe značajno dolazi do izražaja poznavanje ne uvijek jednostavnih pravila, te umješnost u korišćenju mogućnosti koje obično vrlo precizna pravila pružaju, (3) razne vrste zagonetanja đe do izražaja dolazi prirodna bistrina i određeni nivo opšteg znanja učesnika, kao što su: doskočice, pitalice i zagonetke. 44 Ovakvi oblici zabave u Crnogoraca, iako nijesu potpuno lišeni određenih dramskih elemenata, pripadaju drugoj temi (temama), pa im ovom prilikom nijesmo posvetili više pažnje koju svakako zaslužuju. - Pomenućemo, ali bez sasvim čvrstog oslonca, i sadržaje koje su imali programi, izvođeni prilikom mogućih dolazaka raznih umjetnika i kulturnih zimi, osobito noću kraj vatre, imaju i drugih veselih igara koje su nalik na njemačke igre,fote. Tada se i zagoneće, i imaju veliku množinu zagonetaka. veli Vuk Kradžić o zabavi u Crnogoraca (Vuk Stef. Karadžić,,,Crna Gora i Boka kotorska, Beograd, 1922, str. 107).

144 144 Aрхивски записи poslenika iz inostranstva. U izvođenju ovih programa su, u većoj ili manjoj mjeri, mogli aktivno učestvovati i lokalni stanovnici. - Sa aspekta upotrebe dramskih elemenata kod Crnogoraca, pažnju zaslužuju i ustaljena pravila ponašanja, koja su nametnuta opšteprihvaćenim moralnim kodeksom u svakodnevnom životu, a naročito pri vršenju obreda i poštovanju ustaljenih običaja, cermonijala i odnosa. 45 * Pogledom na razmatrane činjenice i nagovještaje, držimo da na samom kraju možemo zaključiti kako razvoj crnogorskoga teatra, odnosno pojave vezane za razne oblike prikaza i događanja sa scenskim karakteristikama u prvoj polovini 19. stoljeća i ranije, za vladavine dinastije Petrović-Njegoš, odnosno od početka postcrnojevićkog perioda, što smo samo nagovijestili, predstavlja značajnu temu koju tek treba detaljnije obraditi. Pri tome posebno treba, kao izvorište, uzeti cjelokupni opus Petra II Petrovića - Njegoša, ne ostavljajući nikako po strani književno, odnosno još bliže rečeno njegovo dramsko stvaralaštvo. Naprotiv. Smatramo naime, da će, pored neophodnih saznanja o karakteristika ma i kontinuitetu kulturnih pojava u Crnoj Gori, nova istraživanja i adekvatna razmatranja ove i srodnih tema znatno doprinijeti stvaranju uporišta za potpunije razumijevanje kako Njegoševog stvaralačkog opusa, tako i društvenih prilika i opštih karakteristika vremena - te podumijente na kojoj je nastao. 45 Sasvim ukratko skrećemo pažnju na moguće izvore za razmatranje ove teme. Pored dostupne aktuelne literature, oslonac za saopštena saznanja i nagovještaje tražili smo u direktnim i indirektnim izvorima: zapisima savremenika, putopisima, śećanjima i dr.; Njegoševom književnom, navlaštito dramskom djelu (detaljno dalje isčitavanje cjelokupnog Njegoševog opusa, uz konsultovanja arhivske građe, sigurno će donijeti nova i šira saznanja); Način iznošenja činjenica o igrama i zabavama u opisima i zapisima (dokumenti, putopisi i dr.) koji su nastali kasnije, u drugoj polovini 19. stoljeća, može da ukaže (sugerira) kako je ovakvih događaja bilo i u periodu koji je ovđe predmetom naše pažnje, ali naravno i ranije.

145 Истраживање рудног блага за вријеме Петра II Петровића Његоша 145 UDK (497.16) 1830/1851 Dr Miodrag GOMILANOVIĆ, dipl.ing rud. ISTRAŽIVANJE RUDNOG BLAGA ZA VRIJEME PETRA II PETROVIĆA NJEGOŠA Kada sam zamolio da mi pošalju čovjeka koji se razumije u rudarstvo, prije svega sam mislio na istraživanje minerala i zlata, da bi ih mogao upotrebljavati na korist svoje zemlje (Petar II Petrović Njegoš, prilikom prvih razgovora sa Jegorom Kovaljevskim u šetnji po Cetinjskom polju) Ne nisam našao blago u zemlji Znaj da su tvoji Crnogorci, tvoj hrabri i slobodoljubivi narod, pravo zlato. To je upravo tvoje blago. ( Jegor Petrovič Kovaljevski, prilikom posljednje šetnje po Cetinjskom polju sa Petrom II Petrovićem Njegošem) Sažetak: Rudno blago, kao prirodni resurs, u ekonomskim i drugim uslovima kakva je bila Crna Gora u 19.vijeku, svakako da je moglo da bude oslonac ekonomske egzistencije i potpora odbrane slobode njenih granica. Toga je bio u potpunosti svjestan i njen vladar Petar II Petrović Njegoš. Ovakve njegove želje bazirale su se, pored ostalog, i na osnovu neutemeljenih informacija o ležištima zlata na području Zlatice kod Podgorice.

146 146 Aрхивски записи Njegoš je, u cilju ostvarenja svoje želje, doveo iz Rusije Jegora Kovaljevskog, prvog rudarskog stručnjaka koji je vršio istraživanja geološke građe i ruda na prostoru Crne Gore. Njegov zadatak, dobijen od vladara Njegoša, bio je da pokuša pronaći zlato ili drugu korisnu rudu za dobrobit Crne Gore. Istovremeno je bio svjestan da mora imati i domaće stručne ljude iz ove oblasti, pa je poslao na školovanje u Rusiju na Institut rudarstva mladića iz Crne Gore. Nažalost, reziltati ovih napora nijesu urodili očekivanim željama. U periodu Njegoševe vladavine bilo je istraživanja iz oblasti geologije i rudarstva i od strane drugih stručnjaka iz ovih oblasti, ali samoinicijativno. Crnu Goru su istraživali geolozi iz Francuske i Austrije, među kojima je značajan doprinos na izradi geoloških karata i strukture geološke građe, dao francuz Ami Bue. Ključne riječi: rudno blago, geološka građa, zlato, Jegor Kovaljevski, Zlatica, pojave ruda i minerala, geografska karta, topli sumporoviti izvor, rude mangana, bijeli krečnjak. EXPLORATION OF MINERAL RESOURCES DURING THE NJEGOSH s RULE Abstract: Mineral wealth as a natural resource, in economic or other conditions such as Montenegro was the 19th century, could have certainly been the mainstay of economic existence and support of the defense of freedom of its borders.quite aware of this fact was its ruler Peter II Petrovich Njegosh. These his desires were based, inter alia, on unsubstantiated information on gold deposits in Zlatice near Podgorica. Njegoš has, in order to achieve his desires, brought from Russia Yegor Kovalyevsky the first mining experts who conducted geological research and mining in the territory of Montenegro. His mission, derived from the ruler Njegosh, was to try to find gold or other valuable ore for the benefit of Montenegro. At the same time he was aware that he must have a local professional people in this field, and young man from Montenegro were sent to Russia to study at the Institute of Mining. Unfortunately the results of these efforts have not yielded the expected goals. There were certain researches in the field of geology and mining during the reign of Njegosh by other experts in these fields, but on their own initiative. Montenegro was investigated by geologists from France and Austria, giving a significant contribution to the development of geological maps and geological structure, including the Frenchman Ami Bue who gave the greatest contribution. Keywords: mineral resources, geologica records, gold, Yegor Kovaljevski, occurrence of ores and minerals Zlatica, maps, warm sulphurous source, manganese ore, white limestone.

147 Истраживање рудног блага за вријеме Петра II Петровића Његоша Interesovanje Njegoša za rudno blago Petar II Petrović Njegoš je tvorac vizije o pronalaženju rudnog blaga u Crnoj Gori: privući pažnju vladara i istraživača stranih država, otkriti nalazišta ruda, u prvom redu zlata i olova, prvenstveno školovati crnogorske mladiće za rudarske inženjere i nabaviti sopstvenu rudarsku opremu, a sve to za dobrobit crnogorskog naroda. Nadu u ostvarenje zamišljenog cilja povezao je sa toponimom Zlatica i narodnim predanjem o basnoslovnom bogatstvu rimskog cara Dioklecijana, koje je navodno poticalo iz rudnika zlata u Zlatici kod Podgorice. Kao dokaz vjerodostojnosti ove legende, lično je pokazivao jedan čitav sanduk pun rimskog novca koji je on na teritoriji Duklje našao. Prirodno bogastvo, posebno u rudnom blagu, pomoglo bi Crnoj Gori da uspješno krene prema boljem načinu života, a za Rusiju ili Austriju to bi bio dodatni motiv i pokretač povećane zainteresovanosti za Crnu Goru, smatrao je Njegoš. Poseban značaj za rudarstvo i geologiju predstavlja prvorazredna pažnja koju je Njegoš posvetio obrazovanju u oblasti rudarstva. Naime, prvi mladić iz Crne Gore koji je upućen na školovanje izvan njene teritorije i upisao se na Institut za rudarske inženjere u Rusiji, bio je Đuro Tomov Davidović. Ovo je realizovano na osnovu Njegoševe molbe i odobrenja i o trošku ruskog cara. Iz Crne Gore je otputovao za Rusiju zajedno sa Jegorom Kovaljevskim. Poslije veoma uspješne posjete ruskom caru Nikolaju, po nalogu cara, s vladikom Petrom II u Crnu Goru je godine došao pukovnik Jakov N. Ozereckovski. Ozereckovski je mnogo zavolio Crnu Goru i njenog vladara vladiku Rada. Iskreno se zauzimao za nju i brinuo o njenim interesima. U memorandumu o posjeti Crnoj Gori, Ozereckovski je upoznao cara sa legendom o dobijanju zlata u Zlatici, da planine oko Zlatice, izgleda, kriju u sebi razne rude i da bi u Crnu Goru trebalo poslati jednog sposobnog geologa. Car je odobrio da treba poslati jednog rudarskog oficira, a izbor je pao na rudarskog kapetana Jegora Petroviča Kovaljevskog.

148 148 Aрхивски записи 2. Boravak Jegora Kovaljevskog u Crnoj Gori Jegor Petrovič Kovaljevski je prvi naučnik istraživač koji je vršio istraživanja ruda i proučavanje geološke građe na teritoriji Crne Gore. Ovim poslom se bavio od 2. juna do 16. septembra godine. Kasnije je dolazio još dva puta, u svojstvu diplomate i putopisca: godine u sastavu austrijske diplomatske misije i godine u Kotor. Rođen je godine u Ukrajini. Imao je široko obrazovanje. Završio je književnost na Harkovskom univerzitetu i dobro savladao strane jezike, zatim završio Institut za rudarske inženjere, radio u rudnicima zlata u Sibiru, na Altaju i Uralu i stekao zvanje rudarskog kapetana. Upućen je u Crnu Goru da istražuje rude, a imao je i druge povjerljive zadatke, o kojima sam Kovaljevski kaže: Cilj mog putovanja, a djelimično i dolaska u Crnu Goru bila je Zlatica. Istina, otvoreni cilj mog boravka u Crnoj Gori bilo je istraživanje, a u suštini stvar je bila u drugome. Vladika Rade je sa posebnim zadovoljstvom dočekao dolazak Kovaljevskog, o čemu svjedoči i pismo upućeno ruskom carskom i državnom vicekancelaru K.V. Neselrodu 26. maja godine: Vaša Svjetlosti, Milostivi Gospodine, Imao sam čast da sa osobitim zadovoljstvom primim Vaše vrlo poštovano pismo od 16.marta ove godine pod br. 607 i sa duševnom radošću doznao sam da je Car i gospodar blagovolio narediti da se ovamo pošalje g. Inženjer kapetan Kovaljevski radi istraživanja zlatnih nalazišta. Ja sam taj novi dokaz svagdašnje brige njegovog Carskog veličanstva za dobro Crnogorskog naroda primio sa dubokom zahvalnošću i punim uvjerenjem u buduću sreću ovoga naroda pod moćnim ruskim pokroviteljstvom (str. 491 ). Što se tiče izbora g. inženjera kapetana Kovaljevskog, ja sam Vašoj svjetlosti naročito zahvalan. Pobrinuću se da mu prema svojim mogućnostima pružim sve udobnosti da što uspješnije izvrši povjerena mu istraživanja ( str.492 ), Pisma II ( Prosveta, Beograd, 1953 ).

149 Истраживање рудног блага за вријеме Петра II Петровића Његоша 149 U toku prvih razgovora koje su vodili Njegoš i Kovaljevski, za vrijeme dugih šetnji po Cetinjskom polju, prema pisanju Vladimira Sinjenka ( Zlato Crne Gore, 1976), oni su iznijeli jedan drugome svoje namjere, želje i ciljeve. Sadržaj jednog od ovih razgovora Sinjenko je prikazao veoma slikovito i uvrjerljivo, sa puno simbolike, posebno u odnosu na okolnosti u kojima su se nalazili i na veoma važne državničke poslove i zadatke koje su obavljali dva dvadesetpetogodišnjaka:.. Kad sam molio da mi pošalju čoveka koji se razumije u rudarstvo, prije svega sam mislio na istraživanje minerala i zlata, da bih ih mogao upotrijebiti na korist svoje zemlje ( str.51). Za zlato ću nabaviti novo oružje, učvrstiti granice, moći ću da izdržavam vojsku inače Crna Gora neće izdržati. Tada ću mirno da prerađujem rude, da naučim narod zanatima, da ga prosvjetim. Ali zlato nije dovoljno potrebni su mi još olovo i barut. Vađenju olova i pravljenju baruta ratnici se neće protiviti to su ratni poslovi. Tako ću ih postepeno priučiti radu, reče Njegoš. Dobro tražiću zlato, sumpor, olovnu rudu. Načiniću topografsku kartu, mada će ići teško jer nema potrebnih elemenata. Ali barutanu za to izvinite. Ja sam došao ovamo sa miroljubivim namjerama ( str.52 ), reče Kovaljevski. Priznajem, ne vjerujem, ne računam na zlatne rudnike i zlatni pijesak. Vi ste u pravu: karst, geološka struktura naših planina ne pruža nade na uspjeh. Međutim, rađa mi se misao Vi ste, svakako, čuli za imperatora Dioklecijana?... Umro je u zemlji predaka, okružen neviđenom raskoši. Slušajte me pažljivo, ovo ne smiju ni zidovi da čuju.. ( str.54 ). Kovaljevski je bio opčinjen Njegoševim izgledom, obrazovanjem i inteligencijom. Njegoš je takođe zavolio Kovaljevskog, cijenio ga, vjerovao mu i nadao se da će ostvariti njegove zamisli o rudama. Čak mu je povjeravao i važne državničke poslove sklapanje primirja s Austrijom u toku bitke na Paštrovskoj gori. Obojica zajedno, Njegoš i Kovaljevski, imali su tada ukupno 52 godine. U toku tri i po mjeseca, Kovaljevski je obišao cijelu teritoriju tadašnje slobodne Crne Gore. Njegove maršrute bile su veoma razuđene i kretale

150 150 Aрхивски записи su se slijedećim trasama: Cetinje - Rijeka Crnojevića Crmnička nahija - Paštrovska gora Petrovac Kotor; Cetinje - Zagarač - Ostrog Ždrebaonik Martinići Manastir Ćelija Duklja - Zlatica; Bjelopavlići katun na Ponikvici brajovićkoj Rovca Manastir Morača Kom. Na svojim maršrutama je tražio pojave ruda i minerala, zapisivao podatke o geološkoj građi vrsti stijena i formacija, crtao geografsku kartu Crne Gore, a na Zlatici bušio sonde svrdlovima koje je Njegoš nabavio. Od interesantnih pojava ruda uzimao je uzorke i iz Kotora ih slao na laboratorijska ispitivanja u Trst. Austrijanci su vrlo pažljivo pratili kretanje i rad Kovaljevskog i o tome redovno i detaljno obavještavali instance državne vlasti od Kotora do Beča. Njihovi izvještaji su obilovali intrigama, koje su i u Zadru i Beču dopunjavali optužbama i dostavljali najvišim ruskim diplomatskim službama i državnim organima. Posebnu ogorčenost prema daljem boravku Kovaljevskog u Crnoj Gori austrijske vlasti su ispoljile poslije oružanog sukoba između Austrijanaca i Crnogoraca na Paštrovskoj gori, koji se dogodio zbog pogrešno postavljene granice od strane austrijskog geometra, 2. avgusta godine. Pod pritiskom austrijskih vlasti, Kovaljevski je napustio Crnu Goru prije planiranog roka. 3. Istraživački radovi Jegora Kovaljevskog O svojim zapažanjima iz Crne Gore Kovaljevski je napisao tri stručna rada: Relation d un ascension au mont Kom dans. Montenegro en (Paris, 1839.), Apercu geologique du Montenegro (St. Peterburg, i Paris, 1842.) i Četiri mesjaci v Černogorii (St. Petrburg, 1841.) i jednu knjigu - Černogorija i Slavjanskie zemli, s risuinkami i kartju (St. Peterburg, i 1878.), koja je objavljena poslije njegove smrti. Ova knjiga obuhvata prikaz geografskog položaja, administrativno teritorijalne podjele, istorije i geološke građe Crne Gore, kao i putopisne bilješke o slovenskim zemljama. U stvari, ova knjiga predstavlja sintezu stručnih zapažanja, fascinantnih opisa predjela, istorije i ljudi Crne Gore, posebno njenog gospodara Petra II Petrovića Njegoša.

151 Истраживање рудног блага за вријеме Петра II Петровића Његоша 151 Svoja profesionalna zapažanja Kovaljevski je saopštio u posebnom poglavlju ove knjige: Kratki geološki pregled Crne Gore. Pregled geološke građe je uopšten, kratak, zasnovan na činjenicama i hipotezama. Za razliku od geološke građe, prikaz rudnog blaga je znatno bogatiji podacima i opisima minerala i ruda. Pored raznih vrsta kalcita, kvarca, jaspisa, limonita i drugih minerala, Kovaljevski je utvrdio pojave većeg broja ruda, oko kojih će se, uglavnom, razvijati strategija istraživanja ruda sve do kraja Prvog svjetskog rata, a i kasnije. U prvom redu, treba istaći pojave ruda u Crmnici: topli sumporoviti izvor sa tragovima nafte Smrdež u Sotonićima, rudu mangana u Brčelima, rudu gvožđa na Paštrovačkoj gori, kristale limonita u sijenitu Orahovačke rijeke (vjerovatno se radi o kristalima granata). U Bjelopavlićkoj ravnici, pored plodne krečnjačke gline, zapazio je izvanredan bijeli krečnjak sličan mermeru od kojeg su podignuti ogromni stubovi i kapiteli u Duklji, zatim crvenu željeznu rudu u Bjelopavlićima i u okolini Stubice kod Nikšića (za koje se može pretpostaviti da se odnose na boksit ), tragove treseta i mrkog uglja (Brskut ), tragove bakarnog zelenila (Manastir Morača ) i tragove zlata u koritu rijeke Veruše. U vezi sa navodnim ležištima zlata u Zlatici kod Podgorice, što je bio cilj njegove posjete Crnoj Gori, Kovaljevski je konstataovao da se ubijedio u raniju pretpostavku da se neće naći mjesto gdje bi se moglo naći zlato. Okolo je carovao krečnjak iz jure, a tu i tamo i smrdljivi krečnjak. 4. Istraživanje rudnog blaga poslije Jegora Kovaljevskog Poslije prve naučno-istraživačke misije u oblasti rudarskih istaživanja u Crnoj Gori, koju je obavio Kovaljevski, došlo je do zastoja u istraživanju ruda.vladika Petar II nije dalje posvećivao pažnju ovim poslovima, a ni knjaz Danilo. Međutim, u tom periodu, kao i kasnije, Crnu Goru su samoinicijativno obilazili francuski i austrijski geolozi, kao i drugi istraživači. Prvi među njima bio je poznati francuski geolog i erudita Ami Bue, utemeljivač geologije Balkanskog poluostrva. On je u većem broju svojih radova saopštavao određene podatke o geološkim karakteristikama Crne Gore, posebno u svom epohalnom djelu Geološka skica evropske

152 152 Aрхивски записи Turske (1840.). U njemu je kritički analizirao geološki prikaz Crne Gore Kovaljevskog i dao svoje viđenje. Prema njegovoj interpretaciji, sve karbonatne i klastične stijene na teritoriji Crne Gore pripadaju krednoj formaciji (Crnogorsko primorje, Stara Crna Gora, Durmitor, Morača, Vasojevići, okolina Rožaja i Pljevalja). Eventualno postojanje iskonskih škriljaca u sjevernoj Crnoj Gori ostavio je otvorenim. Tercijarnu i aluvijalnu pripadnost je odredio sedimentima koji se nalaze između Skadra i Bara, oko Skadarskog jezera, Podgorice i Spuža. U ovom djelu nema podataka o eruptivnim stijenama i rudnim pojavama na teritoriji Crne Gore. Kasniji istraživači su prikupljali geološke podatke o pojedinim područjima ili lokalitetima koje su obilazili. Francuski geolozi G. Ležen (1839.) je opisao oolitke krečnjake u okolini Bara, a V. Viksel (1848.) donjotrijaske i kredne sedimente u okolini Plava i Gusinja. Literatura: 1. Milosav Kalezić, dr Miodrag Gomilanović : Traganje za rudama u Crnoj Gori od do godine, CID, Podgorica, 2004.

153 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 153 UDK 94(497.16)(094) (497.16)(094) 1848 Документи и сјећања DOKUMENTA O NJEGOŠU IZ RUSKOG DRŽAVNOG ISTORIJSKOG ARHIVA (RGIA) DOCUMENTS ON NJEGOSH FROM THE RUSSIAN STATE HISTORICAL ARCHIVE Povodom obilježavanja 200-te godišnjice rođenja vladike Petra II Petrovića Njegoša, Državni arhiv Crne Gore je, pored ostalih aktivnosti, priredio izložbu dokumenata u saradnji sa Ruskim državnim istorijskim arhivom. Za tu priliku arhivisti iz Ruskog državnog istorijskog arhiva izdvojili su klaster dokumenata koja svjedoče o posjetama Petra II Rusiji. Pomenuta dokumenta odnose se na izvode iz spisa ruske administracije u kojima su zabilježene Njegoševe posjete Rusiji. Tako se u njima nalazi par dokumenata dvorskog službenog žurnala, u kojima su zabilježene Njegoševe posjete carskom dvoru i statusu koji je tamo uživao. Među njima se nalaze i izvještaji sa zasijedanja Svetog sinoda Ruske pravoslavne crkve na kojima je odlučivano o hirotonisanju Petra II u više činova crkvene hijerarhije, kao i povelje kojima su te odluke potvrđivane. Na osnovu njih se može pratiti Njegošev uspon u crkvenoj hijerarhiji, od čina episkopa do mitropolita. Osim toga, u ovim dokumentima nalazi se i članak o Crnoj Gori petrogradskog lista Ruski invalid, u kome se izlaže tadašnja pozicija Crne Gore, geografska i politička, opisuje crnogorski narod i njegovi običaji, kao i njen mladi vladar i reforme koje je sproveo u zemlji. Tu je i par dokumenata koja svjedoče o darovima ruskog dvora, kako vladici tako i crnogorskim crkvama u vidu knjiga i oltarskih ukrasa. Takođe je prezentovan i dokument o Njegoševom poklonu ruskom caru u vidu knjige Ogledalo srpsko.

154 154 Aрхивски записи Nije teško uočiti da većina dokumenata nije konfidencijalnog karaktera i ne odnosi se na političke i diplomatske aktivnosti koje je Njegoš preduzimao za vrijeme svojih posjeta Rusiji. Zbog toga ih ne možemo smatrati cjelovitim dokumentarnim presjekom Njegoševog djelovanja prilikom ovih posjeta, tim prije što se radi samo o dijelu građe koju po sjeduje Ruski državni istorijski arhiv. Uprkos tome, dokumenta imaju jasno određen značaj i predstavljaju prvorazredne istorijske izvore strane provinijencije. Koristeći ovu priliku, Državni arhiv je u duhu svoje izdavačke politike preveo i pripremio dokumenta za publikovanje. Zbog izrazite dokumentarnosti i činjenice da su ova dokumenta po prvi put predstavljena kod nas, njihovi prevodi dobijaju na značaju za našu naučnu, a i širu javnost. Posebnu zahvalnost izražavamo dr Zdravku Babiću i dr Tatjani Jović, sa Odsjeka za ruski jezik Filozofskog fakulteta u Nikšiću, na trudu koji su uložili na prevodu ovih dokumenata. *** 1. Spisak stvari, iz Kabineta NJ.I.V. iskorišćenih za poklone u avgustu god., od kojih su panagija i naprstni krst za arhimandrita Petra II Petrovića ukrašeni brilijantima, smaragdima i ametistima 267 Registar Predmeti, upotrijebljeni iz Kabineta Vašeg Imperatorskog Veličanstva u avgustu mjesecu godine.

155 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 155 Darovi poklonjeni Njenom Imperatorskom Veličanstvu Gospodarici Imperatorki: Njihovim Imperatorskim Visočanstvima Velikim Kneginjicama: Mariji Nikolajevnoj: Na imendan Njenog Visočanstva Na rođendan Njenog Visočanstva Olgi Nikolajevnoj na rođendan Njenog Visočanstva Naziv predmeta Kopča sa tirkizom... Kopča sa safirom... Niska bisera sa brilijantnim katančićem cijena rubalja Milostivo je poklonjeno: Pruskoj grofici Bradenburg Niska bisera, u Načelnik

156 156 Aрхивски записи Registar Predmeti, upotrijebljeni iz Kabineta Vašeg Imperatorskog Veličanstva u avgustu mjesecu godine. Naziv predmeta cijena Austrijskom ambasadoru grofu Ziči koji je bio pri Visokom dvoru Ađutantu pruskog kralja, majoru Rauhu Inaugurisanom u arhijerejski čin, crnogorskom arhimandritu Petru Petroviću.. Činovnicima i službenicima koji se nalaze u sviti Njegovog Kraljevskog Visočanstva, pruskog princa Alberta Tabakera sa portretom Vašeg Veličanstva Tabakera sa prepletenim inicijalima imena Vašeg Veličanstva i Njenog Veličanstva Vladarke Imperatorke Panagija (mala ikona), ukrašena brilijantima i smaragdima, u Naprsni krst, ukrašen brilijantima i ametistima Štapskom doktoru Berndu.. Državnom sekretaru Krigeru koji je služio pri dvoru.. Sobarima: Dejbneru, Zasu. Dvorskom strijelcu Peršu Šarnaku, koji se nalazi pri garderobi Kuriru Šulcu... Prsten. Takođe.. Takođe Takođe Zlatna tabakera Takođe Prsten RGIA f. 468, op.1(2) d. 3952, II.267,267 ob.

157 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 157 *** 2. Dvorski službeni žurnal 2 avgusta 1833.god. sa saopštenjem o predstavljanju crnogorskog arhimandrita Petrovića caru Nikolaju godina Mjesec avgust datum Boravak Njihovih Veličanstava na Jelaginom ostrvu Za večernjim stolom sa Njihovim Veličanstvima objedovali su u Plavoj sobi za prijem sljedeća lica: Princ pruski Albert Dvorska gospođica kneginja Ščerbatova gospođa Fridriks Dubenska Supruga upravnika konjušnice, barona Fridriksa Grofica A. V. Bobrinska General ađutant grof Apraksin Upravnik konjušnice (dvorska titula шталмейстер, prim.prev.), grof Vjeljgorski Grof Brandenburg sa suprugom Gardijski oficir knez Dolgorukov grof Kutuzov Gejden 15 osoba U srijedu Ujutro od 9 sati Njegovo Veličanstvo primao je izvještaj od grofa Černišova, grofa Kаnkrina, general ađutanta Adlerberga i grofa Neselrodea.

158 158 Aрхивски записи godina Mjesec avgust datum Boravak Njihovih Veličanstava na Jelaginom ostrvu 2. Zatim je primao raport od vojnog generalgubernatora Esena, komandanta Bašuckog, načelnika policije Kokoškina. Ujutro, u 10 minuta do 12 sati, Njeno Veličanstvo sa velikim knjeginjama Marijom, Olgom i Aleksandrom Nikolajevnom, dvorskom gospođicom knjeginjom Ščerbatovom i suprugom pruskog generala grofa Brandenburga pošla je u Smoljni manastir, a odatle u Tavričeski dvorac, iz kojeg je pješice pošla prema čamcu, koji se nalazio na zelenilu naspram Tavričeskog dvorca, i u njemu po rijeci Nevi doplovila na Jelagino ostrvo, gdje je došla poslije 3 sata popodne. A poslije 3 sata popodne Njenom Veličanstvu imao je čast da se u Grimiznoj sobi predstavi predsjednik Kasakovski koji je došao iz Varšave, sa dva sina paža. *Paž: u srednjovjekovnoj Zapadnoj Evropi dječak iz dvorske porodice, koji je bio na službi (u svojstvu ličnog sluge) kod čuvene osobe; prvi stepen u službi prema zvanju vitez (prim. prev.)

159 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) godina Mjesec avgust datum Boravak Njihovih Veličanstava na Jelaginom ostrvu 2. Poslije njih Caru Imperatoru predstavljao se u gornjem dijelu salona crnogorski arhimandrit Petrović, o kojem je Njegovom Veličanstvu izvještavao senator Rodofinikin, i on ga je takođe predstavljao Njenom Veličanstvu. Za stolom za ručavanje sa Njihovim Veličanstvima u Plavoj sobi za prijem objedovala su sljedeća lica: Princ pruski Albert Dvorska gospođica knjeginja Ščerbatova Grof Brandenburg sa suprugom Gardijski oficir Rejden grof Kutuzov 8 osoba Poslije 8 sati uveče Njihova Veličanstva sa pruskim princem Albertom pošli su da malo jašu po Kamenom i Jelaginom ostrvu. Za večernjim stolom sa Njihovim Veličanstvima

160 160 Aрхивски записи godina Mjesec avgust datum Boravak Njihovih Veličanstava na Jelaginom ostrvu objedovali su utroje u kabinetu Gospodarice Imperatorice princ pruski Albert, general grof Brandenburg sa suprugom. U 11 sati uveče Njegovo Veličanstvo sa grofom Černišovim pošao je sa Jelaginog ostrva u kočiji, na daleki put koji je sam odredio. U četvrtak Poslije 9 sati ujutro kod Njenog Veličanstva bio je sa izvještajem tajni savjetnik Vilamov. U pola jedanaest ujutro Njeno Veličanstvo sa princem pruskim Albertom išla je u šetnju kočijom po Jelaginom i Kamenom ostrvu. U jedan sat i dvadeset minuta popodne Njeno Veličanstvo sa Velikom Kneginjom RGIA f. 516, op.1 (28/16118), d. 142, II ob.

161 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 161 *** 3. Dvorski službeni žurnal 6 avgusta god. s opisom liturgije u Spaso- Preobraženskoj crkvi koju je obavio Petar II Petrović, prije dolaska Njegovog Veličanstva u ovoj crkvi rukopoložen za episkopa godina, mjesec avgust datum 5. Boravak Njenog Veličanstva na Jelaginom ostrvu Princ pruski Albert Dvorska gospođicagrofica Tizengauzen Šeremetjeva Dubenska Grofica A. V. Bobrinska Bobrinska, prije udajegrofica Samojlova Knez P. M. Volkonski General ađutant grof Orlov grof Apraksin Grof Brandenburg sa suprugom Grof Vesparn,Baron Ferst ađutanti pruskog Princa 17 osoba 6. Nedjelja godina Mjesec avgust datum Na dan praznika Spasa Preobraženja Gospodnjeg, i rođenja Njenog Imperatorskog Veličanstva Gospođe Velike Knjeginje Marije Nikolajevne. Ujutro, 35 minuta poslije 5 sati, Njegovo Veličanstvo Gospodar Imperator stigao je iz Stare Rusije, Boravak Njihovih Veličanstava na Jelaginom ostrvu

162 162 Aрхивски записи 6 zaustavljajući se na Litejnoj ulici, gdje su, osim Visokih lica, Preobraženski puk počasne garde i sva gardijska artiljerija, kako pješadija tako i konjica, prošle u vodovima i zaustavile se u redu naspram sabora Spasa Preobraženja Gospodnjeg. Osim Njihovih Veličanstava i Njihovih Visočanstava i svite, general i gardijski oficirsu došli do Sabora, gdje je na paperti visokopreosvećeni mitropolit Serafim sauglednim i ostalim sveštenstvom, sa krstom i svetom vodicomsreo visoka lica. A po ulasku u crkvu, Njihova Veličanstva i Njihova Visočanstva prikloniše se prinijetom Svetom i Životvornom krstu koji je držao mitropolit i,pošto pritom bjehu pomazani svetom vodicom, pođoše za Sveštenstvom i stadoše pored desnog krilosa. Potom je počela Božanska liturgija koju je služio crnogorski i brdski episkop Petar, duhovnik Njihovih Veličanstava Muzovski, protojerej Preobraženskog sabora Cecelinski i artiljerijski protojerej Sergejevskog sabora Duhovski, dvorski protođakoni: Voroški, Lebedev i Mešerski, dvorski hor, a takođe i hor Preobraženskog sabora. Visoki dolazak u Sabor Spasa Preobraženja bio je posvećen tome da mitropolit Serafim rukopoloži za episkopa crnogorskog i brdskog Arhimandrita Petra. Po završetku Liturgije Njihova Veličanstva sa Njihovim Visočanstvima izađoše iz Crkve, slijedeći za *Dvorska gospođica: najmlađa dvorska titula u poslepetrovskoj Rusiji. Davano je predstavnicama čuvenih dvorskih porodica. Dvorske gospođice su činile svitu carica i velikih knjeginja. RGIA f.516, op.1 (120/2322), d. 86, II ob

163 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 163 *** 4. Djelovi teksta iz časopisa Ruski invalid o Crnoj Gori i vladici Petru II Crna Gora i njeni stanovnici (Izvod iz br. 252 i g.) U zapadnom dijelu evropske Turske između 42 i 43 stepena sjeverne širine, i na 37 stepenu istočne dužine od Feroa prostire se mala teritorija zemlje, čija veličina iznosi oko 200 kvadratnih milja, u obliku trougla, čija se jedna strana naslanja na Jadransko more, a ostale na Bosnu i Albaniju: to je Crna Gora, zemlja, tako nazvana, jer se sastoji od crnih, nekada pokrivenih gustom šumom planina, a koje danas pokazuju svoje sive ogoljene vrhove, koji dostižu visinu od 3000 do 6000 stopa; u njima se sretaju pećine, gomile stijena, oskudni pašnjaci i iscrpljene oranice. Crna Gora ima stanovnika, pravoslavne (grčke) vjeroispovijesti. Ova zemlja je izložena izuzetno oštrim.(tekst se ovdje završava) protiv toga, skoro svi Crnogorci su prirodni hirurzi. Oni su manje iskusni u liječenju unutrašnjih bolesti. Iako hrišćanstvo još nije uspjelo da potpuno uništi u Crnogorcima duh neprijateljstva, plahovitosti, grabljivosti, zavisti i surovosti prema svojim neprijateljima, može se u nekoj mjeri reći da u Crnoj Gori vlada religiozni osjećaj. Svaka naseobina ima, u najmanju ruku, jednu crkvu. Sveštenstvo, koje u vrijeme rata predvodi vojsku, i u mirno doba nosi oružje. Osim sveštenika, mnogi monasi vrše crkvene službe. Poglavar crkve, kao arhiepiskop, a istovremeno i svjetovni vladar je vladika. Sadašnji vladika se zove Petar Njegoš. Njegov stric, pošto ga je izabrao za nasljednika, odsluživši više od pola stoljeća u korist i slavu Crne Gore, umro je 18. oktobra godine, u osamdesetoj godini. Razlog, zbog koga sadašnjem Vladici, koji je zauzeo mjesto svog strica u 17. godini, nisu pokazali otpor, najviše leži u poštovanju prema pokojnom Vladici kojeg pojedini smatraju za sveca i pokrovitelja Crne Gore; ali

164 164 Aрхивски записи mladić je ubrzo pokazao tako izvanredne lične kvalitete, da je preko njih i preciznog izvršavanja mudrih savjeta i volje svog prethodnika, zadobio ljubav naroda. Dovesti narod iz poludivljeg stanja na put lijepog vaspitanja, narod, iako grub, ali sa potisnutim plemenitim osjećanjima, i uništiti u njemu ukorijenjenu i štetnu predrasudu nije nimalo lak zadatak. Uz pomoć Senata koji je bio sastavljen od 12 članova i Predsjednika izdaju se zakoni koji se sprovode, pod zaštitom nekoliko stotina naoružanih koji čine nešto poput milicije, koja se zove Gvardija, i koja je postavljena pod upravu kapetana, po provincijama. Za vrijeme hitnog odlučivanja o predmetu, Vladiku okružuje oko 30 pripadnika dvorske garde koji se zovu Perjanici, koji skupa sa gore pomenutima primaju platu. Trebalo je mnogo napora da se Crnogorci natjeraju da plaćaju porez, zato što su, izvojevavši za sebe nezavisnost od Turaka, mislili da će se zauvijek izbaviti od teškog harača. Ali još je teže iskorijeniti krvnu osvetu u narodu; uprkos svemu, i to se, malo po malo, postiže. Kada je Vladika prvi put strijeljao jednog zločinca, rođaci ovog potonjeg su, plamteći od krvne osvete, dolazili na Cetinje da se raspitaju ko su bili izvršioci pogubljenja: cijela zemlja, odgovorio je Vladika, jer se po njegovoj naredbi više od sto Crnogoraca sa svih strana istog trena moralo pojaviti za izvršenje pogubljenja osuđenika. Uz takve mudre mjere Vladika ostvaruje svoje namjere, ali najviše se trudi da na obrazovanje mladeži utiče otvaranjem škola. Cetinjska štamparija vremenom će dostaviti za odrasle dovoljno sredstava za obrazovanje. Isto tako dobrotvorno, kao i za intelektualni razvoj naroda, Vladika brine i o njegovoj materijalnoj dobrobiti. Njegov prethodnik je uveo usjeve krompira; ove usjeve, zajedno sa svim žitaricama, podstiče sadašnji Vladika, koliko god može. Osim toga, za slučaj nerodice, on je organizovao rezervna skladišta, i između glavnih naselja probio puteve, pogodne čak i za jahanje. Privatni život Vladike još više povećava poštovanje koje prema njemu gaje zbog njegove razborite i čvrste vladavine. Pošto je dobio obrazovanje u Peterburgu, u njemu se nije mogao prepoznati pređašnji dječak, pastir Radoje/Rafaelo/ da nije ožiljak koji je ostao iznad lijevog oka, kao posljedica bačenog kamena, podsjećao na njegove dječije ratne igre. Njegov način života je veoma jednostavan, njegova kuća se nimalo ne razlikuje od kuće građanina srednjeg staleža.

165 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 165 On je govorio ilirski, ruski, italijanski i francuski; njemački ne tako dobro. Njegovo dobročinstvo je svima poznato. On se uvijek trudi da smiruje žeđ za osvetom u Crnoj Gori i njihove divlje porive strasti prema Turcima. Ako bi došlo do ozbiljne bitke, on je dostojan nasljednik svojeg strica koji je 50 godina ranije sa krsnim znamenjem u ljevici i mačem u desnici pobijedio skadarskog pašu Kara-Mahmuta, čija se glava, kao pobjednički trofej, čuva na Cetinju. Kada su prije tri godine Turci ponovo osvojili stjenovito ostrvo Vranjinu, prebogato predivnim biljkama, koje se nalazi na Skadarskom jezeru, jedva su, na silu, izveli Vladiku iz okruga, dok su meci sa svih strana padali oko njega. Čitava Vladičina spoljašnjost uliva poštovanje. On je za cijelu glavu viši od svih 11 uglednih Crnogoraca; kršne i zdrave građe; na njegovom licu sama je priroda utisnula naročito blagorodstvo koje dolazi od visokih osjećanja njegove duše, sa kojima će on, svakako, povesti Crnogorce ka srećnom cilju RGIA f. 673, op.1, d.317, II *** 5. Kancelarijski spis ministra narodnog prosvjećivanja o poklonu knjige Ogledalo srbsko o ratnim podvizima crnogorskog naroda koju je potpisao Petar II Petrović Njegoš, poslao crnogorski caru Nikolaju Povodom predstavljanja knjige Ogledalo srbsko Vladika crnogorski poslao mi je iz Beča, da bih predao Vašem Imperatorskom Veličanstvu knjigu sa naslovom: Ogledalo srbsko, koja sadrži pjesme o ratnim podvizima crnogorskog naroda.

166 166 Aрхивски записи Ponizno izvještavajući, donosim primjerak te knjige, usuđujem se da predam Vašem Visočanstvu da pogledate originalno pismo Vladike, koje se završava riječima dostojnim posebne pažnje. Pritom, imam sreću da zamolim za ljubaznu dozvolu da javim Vladici Crnogoraca da je knjigu koju je poslao blagonaklono primilo Vaše Imperatorsko Veličanstvo. Grof Uvarov, br decembar godine 10. decembra Vaša Ekselencijo, Milostivi gospodine, Grofe Sergeju Semjonoviču, Veoma je prijatno iskoristiti priliku koja će mi dati povod da izrazim moje najviše poštovanje prema Vašem dostojanstvu. Vi ste centar zraka slovenske prosvjete neka se oltaru tog svetilišta priključi i jedna mala iskra crnogorskog narodnog genija, koji pjeva o herojskim podvizima šačice Slovena, kojima je bilo suđeno da se žrtvuju za čast i slavu velikog plemena Slovenskog i Pravoslavlja, ta iskra je Ogledalo Srbsko, od kojeg imam čast, Grofe, da Vama pošaljem tri knjige. Knjigu sa najboljim povezom blagoizvolite da predate mojem Visokom Pokrovitelju, Gospodaru Imperatoru, ako ona bude dostojna Njegove pažnje i prijema. Nadam se da moja smjelost neće biti uzaludna i da će Car Heroj blagoizvoliti da najmilostivije primi pjesme o odbrambenim podvizima tog plemena, kojem je On Sveti Idol i čije sve nade streme u okrilje Njegovog pravednog Prestola. A ostale dvije knjige šaljem Vam u znak moje predanosti. Sa istinskim poštovanjem imam čast da budem, Vaše ekselencije, Najpokorniji sluga Vladika crnogorski

167 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 167 P. P. Njegoš Beč, 23. novembar godine II C. G. I. А. Fond 735 List 2 Jed. čuv. 616 PREDMET KANCELARIJE MINISTRA NARODNE PROSVJETE O dostavljanju Gospodaru Imperatoru knjige pod naslovom Ogledalo Srbsko, koju je poslao Vladika Crnogorski. Započeto: 19. dana decembra godine Završeno: 31. dana decembra godine lista/ C. G. I. А. Fond 735 List 2 Jed. čuv. 616 / na četiri RGIA f.735, op. 2, d. 616, II. 1-2

168 168 Aрхивски записи *** 6. Dozvola za štampanje rukopisa na crnogorsko-srpskom jeziku Crnogorski zbornik sudskih zakona i zavještanje Vladike Petra II Br maj Gospodinu vanrednom profesoru Imperatorskog Sanktpeterburškog univerziteta dvorskom savjetniku* Kastorskom, (Odluka. Na razmatranju kod g. cenzora istoričara, profesora Nikitenku nalazio se rukopis koji je, između ostalog, sadržao.)(dopisano običnom olovkom, prim. prev.) Na razmatranje je sanktpeterburškom Cenzorskom komitetu došao rukopis na crnogorskom jeziku, koji je sadržao Crnogorski zakonik i Zavještanje vladike Petra Prvog, sa njegovim odobrenjem za štampanje. Nego, kako među članovima Komiteta nema lica koje zna crnogorski jezik: prosljeđujemo Vam ovaj rukopis, milostivi gospodine, predlažem Vam da ga razmotrite i donesete mišljenje da li u njemu postoji nešto što je protiv pravila Cenzorskog Statuta. čl. 6. Potpisao predsjednik M. Musin-Puškin Na sjednici Komiteta 28. maja godine odlučeno je: proslijediti ovaj dio rukopisa vanrednom profesoru Imperatorskog Sanktpeterburškog univerziteta dvorskom savjetniku Kastorskom radi adekvatne procjene, pošto među članovima Komiteta nema lica koje zna crnogorski jezik. Sekretar * Građanski čin sedme klase (prim. prev.)

169 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 169 N K. b 299 Peterburški komitet za cenzuru N43. Predmet g. U vezi sa dozvolom za štampanje rukopisa na crnogorsko-srpskom jeziku, koji sadrži zakonik Crnogorski i zavještanje Vladike Petra Prvog. započeto 23. maja završeno 11. juna na 3 lista C.G.I.A. Fond br. 777 spis 1 Jedinica za čuvanje br Mikrofotokopija RGIA f. 777, op.1, d.1912, II. 1-3

170 170 Aрхивски записи *** 7. Izvještaj Serafima, Mitropolita novgorodskog i sanktpeterburškog o postavljenju Petra II u čin episkopa avgust Uz izvještaj 248 Svetom sinodu Od člana Serafima, mitropolita novgorodskog i sanktpeterburškog Raport o dobijanju dekreta i njegovom izvršenju Dekret Njegovog Imperatorskog Veličanstva, iz Svetog sinoda od 3. avgusta pod brojem 6218, o posvećenju crnogorskog arhimandrita Petra u episkopa oblasti: Crnogorske i Brdske, koji sam ja dobio istogtog datuma i na izvršenje ovog, pomenuti arhimandrit Petar, 6. dana ovog mjeseca u Preobraženskom cijele garde saboru, skupa sa mnom i preosvećenima: sinodskim članom mitropolitom Jonom i Venediktom episkopom revelskim, vikarem sanktpeterburškim, u prisustvu Njegovog Imperatorskog Veličanstva, posvećen je u čin episkopa na ustaljeni način. O čemu Svetom sinodu s poštovanjem podnosim izvještaj i raportiram, prilažući uz njega obrađeni obrazac Arhijerejske zakletve koji mi je dostavljen. Vaše Presvetosti pokorni sluga Serafim, mitropolit novgorodski i sanktpeterburški 23. avgust septembar 1833.

171 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 171 *** 8. Predlog vršioca dužnosti glavnog prokuratora Sinoda Karasevskog 13. marta 1844.god. za pripremu povelje o postavljenju crnogorskog vladike Petra II Njegoša u čin mitropolita na bijeloj svili ukrašenoj dostojno njegovom položaju Služba za pravoslavno ispovijedanje Br septembar Ekonomska uprava pri Svetom sinodu Odjeljenje 1. Sto 2 Sankt Peterburg Avgust, 31. dan Svetom sinodu Predlog Odlukom Svetog sinoda od 13. marta naloženo je Ekonomskoj upravi da izda direktivu za štampanje u štampariji Sinoda za crnogorskog vladiku Petra Njegoša: povelje za čin mitropolita, na satenu sa svim potrebnim pripremama. Stoga, pomenuta povelja poslije štampanja u ovdašnjoj sinodskoj štampariji na bijelom satenu i izradom na njoj pristojnih ukrasa, poslata je u Sveti sinod. Radi štampe povelje kupljen je saten i za postavu ispod nje, svila, po 1 aršin 2 verška za 3 rublje 77 ¼ kopejki, a osim toga treba platiti slikaru Parhinu za ukrašavanje.

172 172 Aрхивски записи 13. septembar povelje zlatnim vezom, živopisnim slikama Jevanđelista i Apostola i kutiju za nju 100 rubalja srebrnih. Ekonomska uprava, razmatrajući ovo, odobrava opredjeljenje sljedećeg novca za pripremu povelje: ukupno sto tri rublje i sedamdeset sedam i jednu četvrtinu kopjejaka srebrnih na račun štamparskih troškova. Po dostavljanju Ekonomskoj upravi imam čast da ovo predložim Svetom sinodu: Vršilac dužnosti Glavnog prokuratora Svetog sinoda, Nikolaj Aleksandrovič Protasov, svojeručni potpis (prim. prev.) RGIA f.796,op. 114,d II 28 ob *** 9. Povelja o činu arhiepiskopa, pripremljena za Crnogorskog vladiku Petra II Njegoša Božijom milošću Sveti Sinod cijele Rusije Bogom čuvanih oblasti Crnogorskih i Brdskih bogougodnom Arhijereju Petru, blagodat, milost, mir od Boga Oca Našeg i Gospoda Našeg Isusa Hrista i Svetog Duha, da pomogne tebi i pravoslavnom narodu, pod tvoje pokroviteljstvo i vladanje povjerenom. Čujem apostola kako zbori: «Vi ste tijelo Hristovo i udi ponaosob; i ove postavi Bog u Crkvi: prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje, zatim čudotvorce, onda darove iscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, i posle svega: starajte se pak za veće darove. Zato što po svetoj pravoslavnoj istočnoj vjeri našoj jedinoj Vama

173 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 173 pravoj, naročito, kada ti dade Bog blagodat I rukopoloženje episkopsko preko naše ustanove prihvaćene, zbog bliske veze sa Gospodom, tebi i pastvi tvojoj koju si okupio, mnogo pokroviteljstva dajemo za vaše blagostanje i uspjeh. Toga radi slušajući, kako si za Boga koji te predvodi, granice tvoje u svijetu dostigao, i za povjereno tebi hrišćansko stado borbom dobrom se boriš, radovasmo se: drevno ime pravoslavnog naroda tvoga (pastve tvoje) i tvoje služenje i vladanje časno, koje dozvoljava i Blagočestivom našem Gospodaru, Imperatoru Nikolaju Pavloviču da bude sudija i da te imenuje za Arhiepiskopa i VladikuBogom čuvanih oblasti Crne Gore i Brda. Ovo stoga, jer Sinodskom poveljom našom, dajemo na znanje tebi i tvojoj pastvi, da te blagodat presvetog Duha kroz našu ustanovu proizvede u čin Arhiepiskopa, i potvrđujemo ti ovo imenovanje i starješinstvo nad episkopima. I da ti naš Isus Hristos, vrhovni i vječni Arhijerej, umnoži darove duhovne i da učini poznatim služenje tvoje i da učini daširiš radosne vijesti i da budeš zastupnik i vladar, koji se za blagostanje i spasenje ljudi svojih bori krvlju Svojom presvetom. Data je u carskom gradu Svetog Petra, godine od postanka svijeta, od ovaploćenja Božije riječi mjeseca aprila, dvadeset drugog dana. Original su potpisali: Smireni Serafim, Mitropolit Novgorodski i Sanktpeterburški Smireni Filaret, Mitropolit Minski Duhovnik Pavel Krinicki Duhovniki glavni sveštenik Nikolaj Muzovski Glavni sveštenik Vasilij Kutnjevič, svojeručni potpisi (prim. prev.) RGIA f. 796, op. 114, d I 33

174 174 Aрхивски записи *** 10. Sinodalna povelja u čin episkopa, pripremljena za crnogorskog vladiku Petra II Njegoša. BOŽIJOM MILOŠĆU SVJATEJŠI PRAVITELJSTVUJUŠČI SVERUSKI SINOD Veliki Arhijerej, Gospod Bog i Spasitelj svijeta, Isus Hristos, koji je postavio u Crkvi svojoj Apostole, Proroke i Učitelje, svojim je spasonosnim promislom odredio da pastvi Bogom čuvanih oblasti Crnogorske i Brdske, Arhimandrit Petar od Svetog Praviteljstvujušćeg Sinoda bude postavljen da bude Episkop, poslije rukopoloženja svete apostolske istočne crkve, uz pomoć svemoćnog i Presvetog Duha, u ljeto od ovaploćenja Božije riječi 1833, mjeseca avgusta, šestog dana, u gradu svetog Petra u Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg, od strane preosvećenih sinodskih članova: Serafima, Mitropolita Velikonovgorodskog, Sanktpeterburškog, Betlandskog i Finskog, Jone Mitropolita, sa Episkopom koji je učestvovao u ovom činu, Venediktom Revelskim, vikarem Sanktpeterburške eparhije, rukopoložen je u Episkopa ovih Bogom čuvanih oblasti Crne Gore i Brda, da se stara o povjerenoj mu pastvi, prema učenju Velikog Izvršitelja našeg spasenja, Gospoda Isusa Hrista, pouci Svetih Apostola i pravilima svetih Sabora. Priliči, dakle, tebi, Episkope, slušati sebe i cijelo stado, u kojem Duh Sveti postavi tebe Episkopa da čuvaš Crkvu Gospoda i Boga. Priliči ti, dakle, Episkope, da čuvaš sebe i cijelo stado, u kojem te Duh Sveti postavi kao Episkopa da čuvaš Crkvu Gospoda i Boga, za koju se On borio časnom svojom krvlju, i kao Božjem graditelju, da predstavljaš sebe likom svoje pastve, riječju, životom, ljubavlju, duhom, vjerom, čistotom: i da budeš u svemu učitelj, tih, nezloban, koji sa blagošću kažnjava i neprijatelje, koji nije drzak, nije nagao, nije gnjevan, nije pijanica, nije ubojica, nije lihvar: već je gostoljubiv, dobroljubiv, neporočan, pravedan, pobožan, uzdržan, drži se istinite riječi, da budeš jak i tješiš u zdravom učenju, da vodiš dobru borbu za vjeru, i poštuješ zapovijest neokaljano i pristojno: da ne ugađaš sebi, nego mnogima, da se spasu. Ako primijetiš neki prestup ili kako se pojačava razvrat u vjeri, trudi se da blagovremeno i unaprijed, optužuješ i moliš sa puno strpljenja i savjetovanja: Prezvitere i Đakone koji su u tvojoj pastvi

175 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 175 upravljati da služe poučavanju i spasenju povjerenih njihovom staranju. Zbog ovoga nikoga brzo ne rukopolagati, bez dovoljno provjere, razmatranja i izučavanja, da se tako ne bi pridružio tuđim grehovima. Isto tako napore činiti, da ne samo oni, nego i oni njima povjereni, spoznaji istina biblijskih i putu spasonosnom, ne samo u crkvi, nego i u kućama, uvijek podučavaju. Da budeš propovjednik, apostol i učitelj vjernima i nevjernima, da govoriš riječ istine: da odstraniš od tvoje pastve svako nevjerovanje i sujevjerje: da čuvaš predate od svetih Apostola i Očeva rukopoloženja u crkvama i manastirima: da učiš čitanje Svetog Pisma, pravila vaseljenskih Sabora i mjesnih i pisma svetih Otaca, da budeš spreman da svakome ko traži daš savjet i pouku spasonosnu: da se trudiš svake godine, ili makar u tri godine, da osmotriš svoju pastvu, da znaš njeno stanje, ispraviš nedostatke, poročne popraviš, neznalice i one koji sumnjaju poučiš: da sve urediš prema riječi Božjoj, pravilima svetih Otaca i predanjima Crkve. Za veći u ovom poslu uspjeh, da imaš najveću brigu, da bi sveštenici koji treba da prime čin bili podučavani i pripremani ne samo učenjem, nego i lijepim vaspitanjem za ovu dužnost, da bi Crkva imala dostojne ovog velikog zvanja muževe, koji će, proizvedeni u čin Prezviterstva poslužiti njenom građenju, a ne rušenju. U slučajevima kad imaš nedoumica, treba da tražiš pouku i savjet od Svetog Sveruskog Sinoda: a radi tačnijeg razumijevanja pastirske dužnosti koja ti je predata, uručuje ti se uz ovu Povelju, zakletva koju si izrekao pred Bogom i Crkvom prilikom tvog posvećenja. Radi pouzdanog svjedočenja da si ti u stepen ovog duhovnog vođstva Bogom čuvanih Oblasti Crne Gore i Brda rukopoložen i blagosloven, daje ti se ova Povelja, našim rukama potpisana, i pečatom Svetog Sveruskog Sinoda potvrđena, u carskom gradu svetog Petra, ljeta od postanka svijeta od ovaploćenja Božije riječi 1833, dvadeset osmog dana mjeseca avgusta. Original su potpisali: Smireni Serafim, Mitropolit Novgorodski i Sankt Peterburški Smireni Mitropolit Jona Duhovnik Pavel Kuznecki Duhovnik i glavni Sveštenik Nikolaj Muzovski RGIA f. 796, op. 114, d. 687, I 34 ****

176 176 Aрхивски записи **** 11. Sinodalna povelja u čin episkopa, pripremljena za crnogorskog vladiku Petra II Njegoša. BOŽIJOM MILOŠĆU SVETI PRAVITELJSTVUJUŠĆI SVERUSKI SINOD Vladici Bogom čuvanih oblasti Crnogorskih i Brdskih, bogougodnom Arhijereju i sabratu našem Petru, blagodat i milost i mir od Boga Oca i Gospoda našeg Isusa Hrista i Svetog Duha, da umnoži tebi i pravoslavnom narodu, pod tvoje pokroviteljstvo i vladanje povjerenom. Apostol Pavle govori: vi ste tijelo Hristovo i udi ponaosob; i ove postavi Bog u Crkvi: prvo Apostole, drugo Proroke, treće Učitelje, zatim darove pomaganja, upravljanja: i posle svega reče: stremite pak za većim darovima. Tako, jer, po svetoj pravoslavnoj Istočnoj vjeri našoj jedinoj Vama pravoj, naročito, kada ti dade Bog blagodat i rukopoloženje episkopsko preko našeg autoriteta da primiš u prijestonom gradu Svetog Petra, zbog bliskog prebivanja odatle u Gospodu, tebe i pastve tvoje koju si okupio, mnogo pokroviteljstva činimo radi vašeg blagostanja i uspjeha. Ovoga radi slušajući, kako si Bogu koji te predvodi za povjereno tebi hrišćansko stado podvigom dostojnim stremio, radovasmo se: i onda je dostojno biti sudija i imenovati te za Arhiepiskopa Bogom čuvanih oblasti Crnogorskih i Brdskih. Danas, i poslije, drevno Pravoslavlje naroda tvoga i tvoje služenje i upravljanje časno, blagonaklono je odobrio Samodržavni Veliki Gospodar naš IMPERATOR NIKOLAJ PAVLOVIČ, jer je dostojno sudija biti i imenovati te za Mitropolita i Vladiku ovih Bogom čuvanih oblasti. I zato ovom Sinodskom poveljom našom obznanjujemo tebi i pastvi tvojoj, da

177 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 177 te blagodat Presvetog Duha preko našeg autoriteta uzdiže na ovaj veći stepen Svetiteljstva, i mi ti ljubazno potvrđujemo imenovanje Mitropolita sa starješinstvom nad Episkopima i Arhiepiskopima. Gospod naš Isus Hrist, jedini veliki i vječni Arhijerej, da ti umnoži duhovne darove, da učini poznatim služenje tvoje, da te postavi za Svog Božanskog Nadglednika, vjernog blagovjesnika, pravednog zastupnika, mudrog vladara, za napredak Crkve tvoje zemlje, za njeno blagostanje i za spasenje njeno i za spasenje naroda Svoga, za koje se boriš krvlju svojom presvetom. U Prijestonom gradu Svetog Petra, ljeta od postanka svijeta 7352, od ovaploćenja Božije riječi 1844, mjeseca marta 13 dana. Dobio na izvršenje 15. februara Ivan Parčin RGIA f. 796, op. 114, d. 687, I 35 *** 12. Usmena najviša naredba 2. avgusta 1833.god. koju je zapisao glavni prokurator Sv. Sinoda Nečajev o posvećenju crnogorskog arhimandrita Petra II Petrovića u čin episkopa 3772/ avgust godine Uz izvještaj 474 Gospodar Imperator poslije razmatranja stavova Svetog sinoda koji se tiču postavljanja crnogorskog arhimandrita Petra za episkopa, Visoko je izdao naredbu: izvršiti njegovo postavljanje u Preobraženskom saboru, na dan Preobraženja Gospodnjeg. Ovu Njegovu volju imam čast da saopštim Svetom sinodu radi odgovarajućeg izvršavanja. Glavni prokurator S. Nečajev, svoj. potpis (prim. prev.) avgust godine RGIA f. 797, op.97, d.59, I. 477

178 178 Aрхивски записи *** 13. Zapisnik zasijedanja Sv. Sinoda 13. marta 1844.god. o postavljanju prema najvišoj naredbi crnogorskog arhiepiskopa Petra II Petrovića u čin mitropolita godine, 13. marta po Naredbi NJEGOVOG IMPERA TO- R SKOG VELIČANSTVA, Sveti sinod je slušao predlog Njegove Svetosti, gospodina glavnog prokuratora Svetog sinoda, grofa Nikolaja Aleksandroviča, dobijen 11. marta sa sljedećom sadržinom: gospodin vicekancelar grof Neselrode, saopštio je g-dinu glavnom prokuratoru, da je po naredbi Veličanstva, koja je stigla godine, vladika crnogorski Njegoš proizveden od strane Svetog sinoda u čin arhiepiskopa, i da mu je ovim Gospodar Imperator, u znak dobre volje svoje prema arhiepiskopu Njegošu i uvaživši to što su njegovi prethodnici imali čin mitropolita, naredio da se obrati g-dinu glavnom prokuratoru, sa predlogom Svetom sinodu, da pomenuti arhiepiskop bude takođe proizveden u čin mitropolita. Ovome grof Neselrode dodaje da mu povelja o činu mitropolita za Crnogorskog Vladiku može biti dostavljena posredstvom Ministarstva inostranih Sekretar Postupajući na isti takav način kako što je bilo urađeno od strane duhovne uprave godine. Njegova Svjetlost, gospodin glavni prokurator, predlažući o izjavljenoj Visokoj naredbi Svetom sinodu, dodaje da poslije one naredbe grof Neselrode moli za obavještenje o sljedećem. Na osnovu dokumenta se ispostavilo: Vladar Crne Gore, arhiepiskop Petar Petrović Njegoš, izborom naroda kojim vlada i voljom Gospodara Imperatora, od strane Svetog sinoda proizveden je u čin episkopa, iz čina arhimandrita, 6. avgusta godine, a u januaru mjesecu godine donesena je Visoka naredba o proizvođenju episkopa Njegoša u čin arhiepiskopa, imajući u vidu da brojnost njegove pastve i objedinjenost u njegovim rukama duhovne i svjetovne vlasti zahtijeva da on na neki način bude proizveden u veći stepen. U znak saglasnosti Sveti sinod, odlukom 10/20 aprila godine zaključio je: 1) Vladara Crne Gore, episkopa

179 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 179 Petra, kako zbog drevnog značaja njegove eparhije, tako i u znak potvrde rastuće ljubavi Crkve cijele Rusije prema ovom Arhipastiru, koji je primio od nje svoje postavljanje, proizvesti Prema volji Njegovog Imperatorskog Veličanstva, u čin Arhiepiskopa, i zato, u ime Svetog sinoda uručiti njegovom Episkopu sljedeću povelju: «Božijom milošću, Sveti sinod cijele Rusije, Bogom čuvanih oblasti Crnogorskih i Brdskih bogougodnom Arhijereju Petru, blagodat, milost, mi rod Boga Oca Našeg i Gospoda Našeg Isusa Hrista i Svetog Duha, da pomogne tebi i pravoslavnom narodu, pod tvoje pokroviteljstvo i vladanje povjerenom. Čujem apostola koji zbori: «Vi ste tijelo Hristovo i udi ponaosob; I ove postavi Bog u Crkvi: prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje, zatim čudotvorce, onda darove iscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, različitih jezika. I poslije svega: starajte se pak za veće darove.- Ovo stoga, jer po svetoj pravoslavnoj istočnoj vjeri, našoj jedinoj Vama pravoj, naročito, kada ti dade Bog blago da ti rukopoloženje episkopsko preko naše ustanove prihvaćeno, zbog bliske veze sa Gospodom, tebi i pastvi tvojoj koju si okupio, mnogo pokroviteljstva dajemo O Vašem blagostanju i uspjehu, toga radi slušaše, da si za Boga koji te predvodi, granice tvoje u svijetu dostigao, ida se za povjereno tebi hrišćansko stado borbom dobrom boriš, radovasmo se: drevno ime pravoslavnog naroda tvoga i tvoje služenje i vladanje časno koje dozvoljava i pobožnom našem Gospodaru Imperatoru Nikolaju Pavloviču da bude sudija i da te imenuje za Arhiepiskopa i Vladiku oblasti Crne Gore i Brda koje Bog čuva. Ovo stoga, jer je Sinodskom poveljom povjereno Tebi i tvojoj pastvi da stvara, jer te blagodat Presvetog Duha preko naše ustanove proizvede u čin arhiepiskopa, i utvrđujetebi ovo imenovanje i starješinstvo nad episkopima. Gospod naš, Isus Hrist, vrhovni i vječni Arhijerej, neka ti umnoži duhovne darove; da učini poznatim tvoje služenje; da preko tebe stvori djelo blagovjesnika, i predstavnika i vladara, koji se za blagostanje i spasenje svojih ljudi bori krvlju svojom presvetom». 2) poslije štampanja i odgovarajuće pripreme ove povelje na potpis i pečatom Svetog sinoda prosljeđujemo je novoproizvedenom Arhiepiskopu Petru,a takođe o proizvođenju njegovom u ovaj čin obavijestiti g-dina

180 180 Aрхивски записи vice-kancelara grofa Neselrodea, naložiti g-dinu sinodskom glavnom prokuratoru. Naređeno je: 1) prema objavljenoj ovdje Visokoj volji Njegovog Imperatorskog Veličanstva, da vladika crnogorski, Arhiepiskop Petar Njegoš, u znak dobre volje Njegovog Veličanstva prema njemu, i imajući u vidu da su prethodnici njegovi koristili čin Mitropolita, takođe bude proizveden od strane Sinoda u čin mitropolitski, Sveti sinod cijele Rusije, vlašću koja mu je data, proizvodi ovog bogougodnog brata i slugu, koji je primio žezlo vođenja pastve od Pravoslavne crkve cijele Rusije, stalno sjedinjen sa njom i u njoj prebivajući, u mitropolitski čin, dajući mu taj najviši hijerarhijski stepen Velikodostojničkom svojom poveljom, kojom će on biti proizveden u čin Arhiepiskopa; i - 2) ovu povelju štampati u Sinodskoj štampariji na satenu, sa cjelokupnom prethodnom pripremom Posredstvom Ekonomske uprave, potvrditi potpisom i pečatom Svetog sinoda, a potom poslati dalje onome koji se proizvodi preko g-dina vice-kancelara, kojem ovo treba dostaviti posredstvom Njegove Svjetlosti, g-dina glavnogprokuratora Svetog sinoda, grofa Nikolaja Aleksandroviča Protasova. Antonij, mitropilit novgorodski i sanktpeterburški Jona mitropolit, Venedikt, arhiepiskop olonecki Iliodor, episkop kurski Gedeon, episkop poltavski, Duhovnik Nikolaj Muzovski Glavni sveštenik Vasilij Kutnjevič, svojeručni potpisi (prim. prev.) Izvršeno, 13. marta godine RGIA f. 796, op. 209, d.844, II ob.

181 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 181 *** 14. Zapisnik zasijedanja Sv. Sinoda 10. aprila god o postavljanju prema najvišoj naredbi crnogorskog episkopa Petra II Petrovića u svetog arhiepiskopa godine, 10. aprila po Ukazu NJEGOVOG IMPERATOR- SKOG VELIČANSTVA Sveti sinod je slušao Predlog gospodina sinodskog glavnog prokuratora, aktuelnog državnog savjetnika i nosioca ordena, Stepana Dmitrijeviča Nečajeva, dobijen dvanaestog januara ove godine, sljedećeg sadržaja: gospodin vice-kancelar, grof Neselrode, saopštio mu je da je Gospodaru Imperatoru bilo zadovoljstvo da naredi, da on predloži Svetom sinodu, koji je u protekloj godini posvetio u episkopa Vladara Crne Gore Petra Petrovića, da ga uzdigne u čin arhiepiskopa, iz tog razloga, što obimnost njegove pastve i sjedinjenost duhovne i svjetovne vlasti u njegovim rukama, zahtijeva da se on na neki način proizvede u viši stepen; Sekretar o čemu treba direktno obavijestiti samog Petra Petrovića: Objavljujući Svetom sinodu ovu Monarhovu volju, g. sinodski glavni prokurator dodaje, da g. vice-kancelar moli da ga blagovremeno obavijestite o odluci, koja će u vezi sa ovim predmetom biti donesena u Svetom sinodu. U vezi sa informacijom u Kancelariji Svetog sinoda: Vladar Crne Gore, Episkop Petar, po izboru naroda kojim upravlja i po želji Gospodara Imperatora, posvećen je u čin episkopa iz čina arhimandrita 13-og avgusta prošle godine; Povelju za ovaj čin izdao je Njemu, Episkopu, Sveti sinod isto u avgustu, 28-og dana, - Naređeno je: 1) Vladara Crne Gore episkopa Petra, kako u znak pošto vanja drevne slave njegove eparhije, tako i u znak potvrde rastuće ljubavi sveruske Crkve prema ovom arhipastiru, koji je od nje primio svoje namještenje, prema želji Njegovog Imperatorskog Veličanstva, uzdići u čin arhiepiskopa; i zbog toga, u ime Svetog sinoda, dostaviti ovom episkopu sljedeću Povelju: Božijom milošću Sveti sveruski sinod Bogom čuvanih

182 182 Aрхивски записи Crnogorskih i Brdskih oblasti, Bogougodnom Arhijereju Petru, blagodat, milost, mir od Boga Oca našega, i Gospoda našeg Isusa Hrista, i Svetog Duha, da se umnoži tebi i pravoslavnom tvom narodu, povjerenom pod tvoje pokroviteljstvo i upravu. Čujemo Apostola kako govori: vi ste tijelo Hristovo i udi ponaosob; i ove postavi Bog u Crkvi: prvo Apostole, drugo Proroke, treće učitelje, zatim darove pomaganja, upravljanja: i posle svega: stremite pak za većim darovima. Tako, jer, po svetoj pravoslavnoj Istočnoj vjeri vašoj jedinoj, naročito, kada ti dade Bog blagodat i rukopoloženje episkopsko preko naše ustanove da primiš u prestonom gradu Svetog Petra, zbog bliskog prebivanja tamo u Gospodu, tebe i pastve tvoje koju si okupio, mnogo pokroviteljstva činimo radi vašeg blagostanja i uspjeha. Ovoga radi slušajući, kako, Bogu koji te predvodi, dostigao si tvoje granice u svijetu, i o povjerenom tebi hrišćanskom stadu borbom dobrom se boriš, radovasmo se: drevno ime pravoslavnog naroda tvoga i tvoje služenje i vladanje časno, koje dozvoljava i Blagočestivom našem Gospodaru, Imperatoru Nikolaju Pavloviču da bude sudija i da te imenuje za Arhiepiskopa i Vladiku oblasti Crne Gore i Brda koje Bog čuva. Ovo, jer Sinodskom poveljom povjereno je Tebi i tvojoj pastvi da stvara, jer te blagodat presvetog Duha preko naše ustanove proizvede u čin Arhiepiskopa, i utvrđujemo tebi ovo imenovanje i starješinstvo ispred episkopa. Gospod naš, Isus Hrist, vrhovni i vječni arhijerej, neka ti umnoži duhovne darove; da učini poznatim tvoje služenje; da preko tebe satvori djelo blagovjesnika, i predstavnika i vladara, koji se za blagostanje i spasenje svojih ljudi bori krvlju svojom presvetom. 2. Poslije štampanja i odgovarajuće pripreme ove povelje, za potpis i Svetog sinoda, prosljeđujemo je ka novoproizvedenom Arhiepiskopu Petru, jednako, i o njegovom hirotonisanju u ovaj čin obavijestiti gospodina vice-kancelara, grofa Neselrodea, naložiti gospodinu glavnom prokuratoru Sinoda. Serafim, mitropolit novgorodski i sanktpeterburški Filaret, mitropolit moskovski Mitropolit Jona Grigorij, arhiepiskop tverski Duhovnik, Pavel Kuznjecki Duhovnikiglavnisveštenik (sveštenikruskearmijeiflote prim. prev.)

183 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 183 Nikolaj Muzovski Glavni sveštenik Vasilij Kutnevič izvršeno 6. maja 1834, Ilja Benu Izvršeno 20. april RGIA f.796, op.209, d. 621, II **** 15. Usmena najviša naredba 2. avgusta 1833.god. koju je zapisao glavni prokurator Sv. Sinoda Nečajev prema molbi crnogorskog episkopa Petra II Petrovića da se daju bogoslužbene knjige i crkveni ukrasi, određeni za crnogorske crkve 4061/ avgust godine Gospodar Imperator, po podnesenom izvještaju mojem 12. dana ovoga mjeseca, udostojavajući pažnje molbu novopostavljenog od strane Svetog sinoda crnogorskog episkopa Petra, Visoko je odlučio da naredi da se odobre za crnogorske svete crkve, Bogoučene i početne knjige za obučavanje iz rezervi Sinodske štamparije i bivšeg Biblijskog društva u visini od pet hiljada rubalja i za isti taj iznos iz fondova Komisija vjerskih škola uraditi za iste te crkve likove Spasitelja i Majke Božije, slikane kako bi bile pogodne za dostavu na platnu, s tim da bi ove knjige i slike pogodnom prilikom bile poslate brodom u najbliži Crnoj Gori primorski grad Boko di Kataro, posredstvom našeg Ministarstva inostranih poslova. Ovu Njegovu visoku volju imam čast da 18. avgust godine prenesem Svetom sinodu na odgovarajuće izvršavanje, dodajući da sam Komisiji ovdje predložioda odobri pomenutu sumu za izradu svetih slika. Glavni prokurator S. Nečajev, svoj. potpis (prim. prev.)

184 184 Aрхивски записи avgust godine RGIA f. 797, op. 97, d. 59, II ob. **** 16. Opis ceremonije posvećenja vode 30. avgusta 1833.god. u kojoj je učestvovao episkop crnogorski Petar II Petrović u prisustvu najznačajnijih ličnosti Sa episkopom, obavio opelo za imperatora Aleksandra Prvog, zatim je episkop nastavio liturgiju sa uobičajenom litijom. Opijelo za ratnike 29 U ovom saboru, u kraju Jekatarine, u 10 sati sa redovnim arhimandritima i mjesnim parohijskim sveštenicima, opijelo i liturgiju za ratnike u crnoj baršunastoj odeždi vršio je preosvećeni Venedikt, episkop revelski. Bdjenje 30. avgusta Propovijed u Lavri u 6 sati. Preosvećenog episkopa Venedikta revelskog dočekali su prema običaju u saboru Lavre arhimandriti Paladije, Venijamin, Anastasij i Platon i bratija sa krstom i zvonjavom. Poslije ulaska u oltar, redovni jeromonah (jeromonah koji služi dnevni bogoslužbeni krug prim. prev.) je, primivši blagoslov, služio bdjenje. Episkop je u mantiji svečano otišao na litiju, gdje se obukao, čitao molitvu i blagoslovio hlebove. Poslije čitanja Psalma, inspektor Bogoslovije, jeromonah Antonij, držao je propovijed. Pohvalu su pojali kod moštiju, gdje je Velikodostojnik pomazivao od te strane do Slavoslovlja, a namjesnik je pomazivao sa druge strane, i dalje tokom Bdjenja koje se završilo u 10 sati, u prisustvu mnogo ljudi. Preosvećeni je u mantiji hodao do vrata i udarao u zvono Riznice Aleksandra Nevskog.

185 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 185 Liturgija 30. avgusta U Kazanski sabor poslije 8 sati, preosvećeni episkop revelski Venedikt, sa arhimandritima Venijaminom i Anastasijem i sa cijelim prijestoničkim sveštenstvom, obukao je u Oltaru punu odeždu, i počevši u 9 sati moleben za Bogorodicu, krenuo je u svečanoj povorci u Lavru. 3. pojanje kod Aničkinog dvorca, a 6. kod znamenja (krsta). U Lavri blagovijest za osvećenje vodice u 9 sati, koju je služio milostivi (Sveštenik, pomoćnik episkopa, prim. prev.). 110 Za četrdeset minuta preosvećeni mitropolit Serafim u baršunastom ljubičastom plaštu svečano je išao u Lavrovski sabor, pročitavši uvodnik, cjelivao je ikone i sveca, odjenuo se za čitanje časova u Jekatarininoj riznici; služio je Moleben sa jerarsima, mitropolitom bivšim gruzijskim Jonom i episkopom Petrom Crnogorskim uz molitvu svecu pored moštiju, a zatim je služio uobičajeni početak liturgije na amvonu, dočekao je s kandilom na prvim carskim vratima ispod parohijske crkve u deset i petnaest svečanu procesiju i cjelivavši Bogorodicu, očekivaše u Palati carsku porodicu. U 11 časova i 10 minuta na istim ovim carskim vratima, dočekao je Prvosveštenik sa cijelim sveštenstvom, sa krstom i svetom vodicom, i uz uzajamno ljubljenje ruku, Gospodaricu Imperatorku, nasljednika velikog kneza Mihaila Pavloviča, velike kneginjice Mariju Nikolajevnu i Olgu Nikolajevnu i predvodio je sa krstom u Sabor, gdje je služio liturgiju sa arhimandritima Vitalijem, Istarijem, Paladijem i Platonom, dvojicom jeromonaha i protođakonom Voršskim i ostalima. Poslije je kadio ikone, a zatim i svu najblagorodniju familiju. Poslije liturgije, dva starija protojereja su prinijela, predvođeni sa dva đakona, uz ritual, kazansku ikonu Gospodarici Imperatorki i Njihovim Visočanstvima; zatim je svečana povorka krenula nazad, praćena arhimandritom. Mitropolit je prinio Njenom Veličanstvu prosforu, i uz pozdrav Ikonu Bogorodice u srebrnopozlaćenom ramu, i uz uzajamne rukoljube; zatim je prinio prosforu u isto takvom ramu i nasljedniku; poslije toga je prinio dvije ikone, jednu velikoj kneginjici Mariji Nikolajevnoj, a drugu velikoj kneginjici Olgi Nikolajevnoj, i kao onima

186 186 Aрхивски записи koji su Lavru posjetili prvi put, na isti dan, na rođendan velike kneginjice Olge Nikolajevne; za mitropolitom su sa čestitkom prilazili Gospodarici Imperatorki i nasljedniku članovi Sinoda sa arhijerejima. Pošto je ovo završio, Prvosveštenik je skinuo odeždu, položio plašt, a mitropolit Jona je išao je ka grobnici ispred Njenog Veličanstva i Njihovih Visočanstava, a zatim su se u povorci kretali ka kući Mitropolita, predvođeni sveštenstvom i velikodostojnicima. U kući je Prvosveštenik ponudio so, i skinuvši mantiju sproveo Gospodaricu i Njihova Visočanstva u mali salon, u kojem ih je ugostio odličnim doručkom, uz tri zdravice, uz pojanje: mnogaja ljeta i zvonjavu. Pošto su proveli 20 minuta kod Mitropolita, pošli su uz pojanje pojaca Gospodesačuvaj ka ulazu, gdje se Mitropolit poklonio Njenom Veličanstvu, potom su sjeli u kočiju, i skinuvši mantiju, vratio se kući, a Imperatorka je u pratnji Čerkeza otišla u Aničkin dvorac, a zatim i na Jelagin (ostrvo u delti Neve, prim. prev.). Riznica je bila Krsna. Napomena: Protođakoni greškom tog dana nijesu iznijeli prosforu za Veliku Kneginjicu Olgu Nikolajevnu. Gospođa Imperatorica je sama izvolila da u crkvu dovede Mitropolitu Veliku Kneginjicu Olgu Nikolajevnu i da kaže: Blagoslovite Nju i dan Njenog rođenja. Od kuće do kočije Imperatorica je izvolila da ide ispred Mitropolita, kod koga je za Sveti Sinod i ugledno sveštenstvo i velikaše bio sto za 6o osoba. Septembar Opijelo u tvrđavi 4. U Petropavlovskom saboru, u hramu svete Jekatarine, u 10 sati, sa arhimandritima Venijaminom i Anastasijem i mjesnim sveštenstvom, opelo i liturgiju za Imperatorku Jelizavetu, vršio je preosvećeni Venedikt, episkop revelski. Carski dan 5. U Kazanskom saboru u 10 sati sa arhimandritima Venijaminomm i Platonom i mjesnim klerom, liturgiju i moleben je služio preosvećeni

187 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 187 Venedikt, episkop revelski. Propovijed je uz svečano pojanje izgovarao sa Malom (vjerovatno se misli na religiozni obred, prim. prev.) u plaštu i epitrahilju arhimandrit Anastasije. Carski dan 9. U Kazanskom saboru, od 10 sati, sa arhiman RGIA f.805, op. 2, d. 22, II *** 17. Opis ceremonije posvećenja vode 30. avgusta 1833.god. u kojoj je učestvovao episkop crnogorski Petar II Petrović u prisustvu najznačajnijih ličnost 402. Napomena: 25. jula u osam i po sati uveče,pomoćnik rizničara u Lavri, jerođakon Parfenij, uputio se u novootvorenu grčku misiju sa dva crkvenjaka i sa osam horskih pjevača, a arhimandrit Irinarh uputio se tamo u aprilu. Opijelo Šeremetjevoj 26. U Lavrskoj Lazarevskoj crkvi, poslije 10 sati, sa dva arhimandrita i bratijom liturgiju i opijelo za groficu Šeremetjevu i njenu rodbinu služio je preosvećeni mitropolit Serafim, u tkanenoj crnoj crkvenoj odjeći. Carski dan 27. U Kazanskom saboru, u 10 sati, sa dva arhimandrita i mjesnim sveštenstvom liturgiju i moleban služio je preosvećeni Venedikt, episkom revelski, propovijed je izgovarana kroz crkveno pojanje. Smoljenska 28. U Smoljenskoj crkvi na groblju (Crkva posvećena Smoljenskoj ikoni Majke Božije, prim. prev.), u pola jedanaest, sa arhimandritima rektorom Makarijem i Anastasijem, protojerejem Roždestvenskim i sveštenikom

188 188 Aрхивски записи Kedrovom, liturgiju i moleban služio je preosvećeni Venedikt, episkop revelski. Pjesmu: «Nećemo utihnuti nikada», propovijed, kada je na njega došao red, izgovarao je protojerej Roždestvenski. Napomena: Okupljanje naroda zbog lijepog vremena bilo je neobično, i sveštenik je kod protojereja pio čaj, sa sveštenstvom. Avgust 1. U Petropavlovskom saboru, u kraju svete Katarine, prvog avgusta u 10 sati, sa arhimandritima: Venijaminom i Anastasijem i protojerejem Kočetovom i Dobrotvorskim, i ostalima, liturgiju je služio, vodicu na Nevi svetio, i škropio Petra Prvog, preosvećeni Venedikt, episkop revelski. Napomena: zbog ružnog vremena naroda je bilo veoma malo, i sveštenik je zbog odsustva upravnika, ručao kod protojereja Kočetova. Na Senoj ulici služio je rektor bogoslovije arhimandrit Makarije. Radi imenovanja vladara crnogorskih naroda, arhimandrita Petra Petrovića, za episkopa Crnogorskog i Brdskih oblasti, četvrtog avgusta u 11 sati, okupili su se u Svetom sinodu njegovi članovi, preosvećeni mitropoliti: novgorod ski Serafim, i bivši gruzijski Jona, duhovnik Krinicki, glavni sveštenici Muzovski i Kutnjevič, gdje je došao i vladar Crnogorski, a takođe i arhimandriti Venijamin, Anastasij i Platon, i ostalo sveštenstvo. U pola dvanaest, jerarsi su obukli mantije, a Prvosveštenik je pored toga obukao svoju odeždu, a zatim su pojali. Vršitelj je uveo arhimandrite, koji su bili u mantijama i sveštenstvo sa krstom i svetom vodicom. Dva protojereja, dobivši od mitropolita blagoslov, budući u rizama, uveli su određenog za imenovanje radi izvršenja ove obaveze, po običaju kojim se prima blagoslov za čin, imenovani je slušao ukaz, posebno za to od Sinoda sastavljen, i iznijevši takođe posebno sastavljeni odgovor, poklonio se. Jerarsi su ustali i izvršili poslije tog obreda imenovanje. Prilikom svečanog oglašavanja mnogoljetija Carskom domu i Sinodu, izgovarao je prvođakon German sljedeće: «Novoimenovanom Petru, episkopu Crnogorskom i Brdskim oblasti, na mnogaja ljeta». Zatim je imenovani pošao prema mitropolitu, i skinuvši kamilavku, cjelivao krst i ispio svetu vodicu, zatim, stavivši kamilavku, primao je od svih članova blagoslov; i pomolivši se i poklonivši

189 Документа о Његошу из Руског државног историјског архива (РГИА) 189 prisutnima, pošao je u prostoriju za sekretara i, skinuvši mantiju, uputio se u Duhovnu akademiju, u inspektorske sobe, gdje je on bio stalno smješten od šesnaestog jula do trećeg septembra. Napomena: Naroda je prilikom imenovanja bilo dosta, i imenovani riječi nije izgovarao, a kako on prikladnu odjeću, sličnu đakonskoj,nije imao, Uprava je dala 4000 rubalja izdvojene sume namjesniku Lavre Paladiju, koji je pripremio tri para riza i dvije kamilavke i ostalo: takođe je dopremljena za njegovo preosveštenstvo odlična kočija. I pošto je on bio visokog rasta, jedan veršok manje od tri aršina (*Вершок stara ruska mjera za dužinu ravna 4,4 cm; *Аршин stara ruska mjera za dužinu ravna 0,71 m, prim. prev.)i imao je dvadeset dvije godine, onda mu je Uprava dala bogatu riznicu, koja je koštala 1400 rubalja. Gospodar Imperator je iz Kabineta svemilostivo darovao za njegovo proizvođenje brilijantski krst i panagiju, preko mitropolita novgorodskog. Preobražaj i proizvođenje episkopa Crnogorskog, petog avgusta na noćnom bdjenju u Preobraženskom saboru, poslije 9. pjesme, bila je zvonjavavelikog zvona. Uoči liturgije, sljedećeg dana, bila je u osam sati zvonjava kalajnog zvona, tj. velikog. Imenovani episkop je poslije osam sati, u mitropolitskom domu, obukao mantiju i pošao sa mitropolitom Serafimom u Preobraženski sabor iz Lavre, u kojem su ih u devet sati i deset minuta sreli duhovnik Muzovski, rektor Makarije, protojerej Sicilinski i sveštenik Rjabin, protođakoni Voršski i Lebedev i ostali, u skladu sa običajem. Mitropolit se, ogrnuvšibaršunastumantiju, poklonio krstu, a poslije njega i imenovani i sveštenstvo, zatim su čitali uvodnidio i klanjali se ikonama, a Prvosveštenik je blagoslovio, i oblačio se za čitanje časova na amvonu u baršunastu dvorsku krsnuodeždu; a imenovani se oblačio u oltaru, umio je ruke i, ispovijedivši se, stajao je na lijevoj strani prestola. U isto to vrijeme oblačili su se preosvećeni mitropolit Jona i Venedikt, episkop revelski u dvorsku baršunastukrsnu odeždu, sa arhimandritima Paladijem, Venijaminom i Anastasijem i sa dijelom prijestoničkog sveštenstva, i izašavši pred Prvosveštenika, služili su blagodarni moleban za praznik, uz oglašavanje mnogoljetija Carskom domu i vojsci. Poslije toga tri jerarha su pojali, namjesnik Paladij sa protođakonom dobio je od sveštenika blagoslov, zatim su izveli iz Oltara, po Visokoj naredbi, imenovanog po

190 190 Aрхивски записи običaju prema orlui poslije obreda, protođakon je svečano objavljivao, mitropolit postavljao pitanja, a odabrani po knjizi, potpisanoj svojom rukom, na slovenskom jeziku odgovarao. Po završetku ispovijesti mitropolit je govorio: «Blagodat Duha svetoga, preko moje» i drugo. Ispovijest je obavio i blagoslovio sa dva sveštenika. Protođakon je izovarao mnogoljetije Carskom domu, Sinodu i imenovanom, i poslije pjevanja «na mnoga ljeta» očekivali su u oltaru Carsku familiju. U dvanaest sati Prvosveštenik sa svim sveštenstvom, koje je bilo u krsnim baršunastim dvorskim rizama, na kolonadama je sreo sa krstom i svetom vodicom Gospodara Imperatora, Gospodaricu Imperatoricu, nasljednika carevića, veliku knjeginju Mariju Nikolajevnu i pruskog princa Alberta. Poslije toga je počela liturgija, na čijem početku su sveštenici stajali na amvonu, oko kojega su bile postavljene zastave, hram su napunili vojnici. Poslije malog vhoda (ulaska) mitropolit je kadio Njihova Imperatorska Veličanstva triput, ne silazeći sa soleje, a njihova visočanstva i pruskog princa Alberta jednom. Na «sveti Bože» imenovanog su ista ta lica izvela na sjeverna vrata iz oltara na soleju, i on se Njihovim Veličanstvima poklonio, a zatim su ga kod Carskih vrata dočekala dva sveštenika, kleknuo je na koljena okrenut prema Prestolu, stavivši ruke i glavu na presto. Prvosveštenik, stavivši jevanđelje na njegovu glavu, slovima nadolje osjenio ga je, i skinuvši mitru, čitao je molitvu, i ponovo je osjenjivao glavu govoreći: «U ime oca» i drugo. Sveštenstvo je pjevalo: «Gospode pomiluj», a dvorski pjevači Kirieeleison. Mitropolit Jona je čitao jekteniju, a revelski «Gospode pomiluj». Prvosveštenik je čitao molitve. Zatim su skinuli sa hirotonisanog rize i krst, stavili mu napravljen prema njegovom rastu sakos i omofor, potom kabinetske brilijantske palagiju i krst i mitru, govoreći: «Aksios». Potom su mitropolit i novohirotonisani koračali na uzvišeno mjesto i završavali: «Sveti Bože». Imperatorska familija za ovo vrijeme je izvoljela stajati i posmatrati pored ograde. Ostali sveštenici su skidali crkvenu odeždu. Prilikom prijema pehara, naslovje čitao novoposvećeni po knjizi i izgovarao «Mir svima». Poslije molitve na amvonu, izašao je[...].mitropolit je kadio, čitao molitvu nad jabukama i grožđem i svetom vodicom poprskao. RGIA f. 805, op. 2, d.22, II

191 Маузолеј - партија - црква 191 UDK (091) Petrović Njegoš P. II Mr Jadranka SELHANOVIĆ MAUZOLEJ PARTIJA-CRKVA Ideja o izgradnji Njegoševog mauzoleja nastala je krajem godine, u vrijeme obilježavanja 100-godišnjice Njegoševe smrti. Tadašnji predsjednik crnogorske Vlade, Blažo Jovanović, stupio je u kontakt s vajarom Ivanom Meštrovićem, koji se nalazio u Americi. Vajar Meštrović bio je počastvovan prijedlogom crnogorske vlade da se njemu povjeri izrada Njegoševog spomenika na Lovćenu. Pripreme za izgradnju Njegoševog mauzoleja otpočele su sredinom godine. Njegošev spomenik, koji je prema Meštrovićevoj zamisli, u splitskom ateljeu klesao vajar Krstulović, stigao je na Cetinje godine. Godinu dana kasnije, na Cetinje su iz Splita dopremljene i karijatide. Za vrijeme trajanja vajarskih radova na Njegoševom spomeniku, užurbano su tekli i radovi u podnožju i na vrhu Lovćena. Crnogorska vlast je nastojala da radove na završi i mauzolej svečano otvori godine, povodom obilježavanja 150-godišnjice Njegoševog rođenja. Plan crnogorske Vlade da izgradnju mauzoleja okonča godine, spriječio je nedostatak novca. Zbog finansijskih razloga, Vlada početkom godine donosi i odluku o obustavljanju radova na mauzoleju. Kako je izgradnja zahtijevala uklanjanje postojeće kapele na Lovćenu, koju je godine podigao kralj Aleksandar Karađorđević, odluka o obustavi radova, bila je pogodna prilika da se iz određenih srpskih centara otpočne sa osporavanjem opravdanosti njegove dalje izgradnje. U srpskoj štampi objavljivani su tekstovi u kojima

192 192 Aрхивски записи se osporavala umjetnička koncepcija Meštrovićevog projekta mauzoleja, ali su se iza takve argumentacije najčešće skrivali ideološki motivi. Javne rasprave i polemika u štampi, u kojima su iznošeni stavovi za i protiv izgradnje mauzoleja na Lovćenu, trajale su do kraja godine. Upravo tada, crnogorsko rukovodstvo, odnosno opština Cetinje, donosi Odluku o nastavku radova i podizanju Njegoševog mauzoleja na Lovćenu po projektu Ivana Meštrovića. Odluka o podizanju mauzoleja značila je da će kapela na Lovćenu biti uklonjena. Odlučnost crnogorskog rukovodstva da istraje na izgradnji ovog objekta, usmjerila je njegove protivnike da obustavu gradnje, koju su do tada tražili putem štampe, zatraže od sudskih organa. Protiv akcije crnogorske vlasti da ukloni kapelu sa Lovćena i izgradi Njegošev mauzolej, oglasila se Crnogorsko-primorska mitropolija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, podnošenjem tužbe Ustavnom sudu Jugoslavije. Crnogorsko-primorska mitropolija je tužbom osporavala zakonitost Odluke o podizanju mauzoleja na Lovćenu, ističući svoje pravo na Njegoševu kapelu na Lovćenu. U namjeri da zaštiti obilježje ideologije koja nije bila svojstvena tadašnjoj Crnoj Gori, mitropolit Crnogorskoprimorske mitropolije, Danilo Dajković, obratio se tužbom saveznom Ustavnom sudu. Izopštavanje crnogorskih pravosudnih organa u ovom pravnom sporu od strane Crnogorsko-primorske mitropolije, jasno je ukazivalo na njen odnos prema Crnoj Gori. Ovakva aktivnost SPC u Crnoj Gori, podstakla je crnogorsko državno i partijsko rukovodstvo da izvrši određene konsultacije sa drugim republičkim rukovodstvima, i to onima koja su imala slično iskustvo u odnosima sa ovom vjerskom institucijom. U prvom redu, čelnici Crne Gore smatrali su za potrebno da razgovaraju sa rukovodstvom Makedonije, gdje je spor sa SPC zbog statusa Makedonske pravoslavne crkve bio najjačeg intenziteta. Takođe, crnogorsko rukovodstvo je smatralo za potrebno da razgovara i sa čelnim ljudima Srbije, vjerujući da oni mogu imati najviše uticaja na vrh SPC. Upravo zbog toga su aktivnosti koje je preduzimala Crnogorsko-primorska mitropolija da bi osporila izgradnju mauzoleja, bile predmet rasprava zajedničkih sjednica predstavnika crnogorskog, s jedne, i makedonskog i srpskog partijskog i državnog rukovodstva, s druge strane.

193 Маузолеј - партија - црква 193 Na sastanku održanom u Skoplju, juna godine, predstavnici dva republička rukovodstva govorili su, pored političko-ekonomskih i privrednih pitanja, i o odnosu Srpske pravoslavne crkve prema Njegoševom mauzoleju koje je, kako je tumačeno, imalo dodirnih tačaka sa odnosom Srpske pravoslavne crkve prema Makedonskoj pravoslavnoj crkvi. Samo deset dana nakon održavanja ove sjednice, crnogorsko rukovodstvo se sastalo i sa predstavnicima Sekretarijata Centralnog komiteta SK Srbije u Titogradu. Povod za održavanje sastanka, kako je najavljeno, bila je izgradnja Njegoševog mauzoleja. Upravo s namjerom da ukažemo na značajna dešavanja iz vremena izgradnje Njegoševog mauzoleja, objavljujemo izvode iz stenograma sa sjednice održane u Skoplju godine, kojoj su prisustovali predstavnici najviše državne i partijske vlasti iz Crne Gore i Makedonije, kao i izvode iz stenograma sa sjednice održane u Titogradu 26. juna godine, o razgovorima vođenim između crnogorskog partijskog rukovodstva i predstavnika Sekretarijata Centralnog komiteta SK Srbije. Izvodi stenograma sa sastanaka održanih u Skoplju i Titogradu, svjedoče o vremenu u kojem su napori crnogorskog rukovodstva da izgradi Njegošev mauzolej na Lovćenu bili od presudnog značaja u afirmaciji suverenih prava Crne Gore i nacionalne samobitnosti Crnogoraca. Stenogrami sjednica koje objavljujemo nalaze se u Državnom arhivu Crne Gore, Arhivski odsjek za istoriju radničkog pokreta u Podgorici, u fondu Centralni komitet SK Crne Gore Izvori koje objavljujemo do sada nijesu korišćeni u istoriografskim radovima. STENOGRAFSKE BILJEŠKE Sa razgovora vođenih između delegacija SR Crne Gore i SR Makedonije 17. juna godine (Skoplje) Sastanku su prisustvovali: Angel Čemerski, predsjednik Centralnog komiteta SK Makedonije, Nikola Minčev, predsjednik Skupštine Makedonije, Ksente Bogoev, predsjednik Izvršnog vijeća Makedonije,

194 194 Aрхивски записи Veselin Đuranović, predsjednik Centralnog komiteta SK Crne Gore, Vidoje Žarković, predsjednik Skupštine Crne Gore i Žarko Bulajić, predsjednik Izvršnog vijeća Crne Gore. Izvod iz izlaganja : ANGEL ČEMERSKI Htio bih da vam predložim da danas pre podne razgovore posvetimo problemima o privrednoj situaciji i o našem stavu o sistemskim pitanjima, a popodne da nastavimo rad sa diskusijom o političkim pitanjima.. Da vas upoznam sa jednim specifičnim problemom, a to je pitanje odnosa Makedonske pravoslavne crkve (MPC) sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC). Ja sam i pred drugom Titom na političkom aktivu pokrenuo to pitanje. Naime, radi se o sledećem: mi ovom problemu ne prilazimo kao problemu religije i vjerskih odnosa. Činjenica je da je sva naša inteligencija ateistička. Nema vjerujućih, ali je ona jako osjetljiva na odnos SPC prema autokefalnosti makedonske crkve. Jer svaki napad na tu crkvu, svako nepriznavanje ili sputavanje ona tretira šire, a i cio narod kao napad na makedonsko nacionalno biće. Naime, pojedine sredine, nama je to svima poznato, a kada smo razgovarali sa drugovima iz Srbije i oni su sami to iznosili, kakvu ulogu imaju i kakvu mogu da odigraju izvjesni krugovi SPC. U posljednje vrijeme se osjeća jedna šira njihova aktivnost, ne samo u odnosu na stav koji su do sada imali prema MPC, nego jednu širu aktivnost, publicističku, preko koje pokušavaju da plasiraju stare preživjele velikosrpske koncepcije o makedonskoj crkvi i makedonskoj naciji. Dakle, SPC kroz te publikacije zauzima slične pozicije kao što ih zauzima i bugarska politika. Mislim da ćemo morati da preduzmemo neke korake. Pre svega, ti koraci mogu biti različiti, naravno vodeći računa o tome kakva je situacija u samoj Srbiji, o tome što drugovi tamo mogu učiniti, a ja mislim da jedan dio mogu učiniti. Mogu prije svega uticati na to, odnosno ukazati na to, da to odudara od naše opšte politike nacionalne ravnopravnosti jugoslovenskih nacija. Mogu se vršiti i drugi pritisci na njih i ukoliko i Savezno izvršno

195 Маузолеј - партија - црква 195 vijeće ravnopravnije tretira sve ove vjerske zajednice, jer još postoje neki specifični tretmani u odnosu na jednu i na drugu crkvu, ovo su sitne stvari ali jako osetljive da bi to moglo da izvjesne snage koje postoje u toj crkvi ako ne u samom vrhu ali dole, da bi mogle te snage da vrše uticaj u jednom pozitivnom pravcu. VESELIN ĐURANOVIĆ.. Htio bih nešto reći vezano za odnose sa Srpskom pravoslavnom crkvom, o kojima je drug Čemerski već govorio, iako sam ja i mimo toga htio da kažem nešto, pošto smo mi već u takvim odnosima sa njom. Naime, ti odnosi sa SPC počeli su da se zaoštravaju, po našoj ocjeni, vezano za dva momenta. Za Brionsku sjednicu i za pitanje autokefalnosti Makodenske pravoslavne crkve. To je od prilike posljednjih 3-4 godne. Što se tiče ovog prvog, mnoge naše analize pokazuju da se SPC u Crnoj Gori počinje baviti politikom, pokušavajući da to bude jedan od kanala jačanja dejstvovanja tih ostataka velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori. Tu imamo jedan potpuno ignorantski odnos i najodgovornijih funkcionera SPC prema Crnoj Gori, rješenju crnogorskog nacionalnog pitanja onako kako je riješeno, počev od Germanovih izjava pa do odnosa i stavova koje mitropolit Crnogorsko-primorski ima u odnosu na to pitanje. Drugo, mislim da ovakva orijentacija SPC je posljedica njene borbe za svoj položaj, za jačanje svog položaja koji je jako oslabljen autokefalnošću MPC. Mislim da oni na određen način vrše jedan pritisak, vode jednu politiku, koja bi mogla onemogućiti eventualne pojave rađanja ideje o autokefalnosti crnogorske crkve, koja je ukazom kralja Aleksandra izgubila svoju samostalnost godine. Ustvari, mislim da pitanje njihovog odnosa prema podizanju Njegoševog mauzoleja na Lovćenu je samo jedan oblik, jedna forma gdje oni pod plaštom sačuvanja tih crkvenih odnosa koji su postigli zakonom o odnosima između crkve i države, ustvari biju bitku političkog karaktera. Tu su oni u sprezi sa ostacima velikosrpskog nacionalizma koji svoj odnos prema podizanju mauzoleja u svakom momentu nastoje da ispolje. Mi smo

196 196 Aрхивски записи sada preko Vjerske komisije iznijeli neke ocjene, koje su objavile Politika i Borba. Mi smo tu iznijeli veoma određene kategorične ocjene o tim odnosima, polazeći od njenog odnosa prema Crnoj Gori i crnogorskoj nacionalnoj individualnosti. Postavili smo pitanje, pošto je Mitropolija Crnogorsko-primorska u sastavu SPC, da li odnos Mitropolije izražava odnos SPC kao cjeline. Rekli smo u tim ocjenama da nema nikakvih nesporazuma u odnosima crkve i države na svim onim pitanjima koja su regulisana Ustavom i Zakonom. Ima još izvjesnih neregulisanih imovinskopravnih odnosa, ali nema nikakvih nesporazuma vezanih za odnose crkvadržava. Istakli smo jedan stav koji od prilike znači sledeće: da u koliko se ne bi pokazala spremnost i volja da se oni odreknu te političke aktivnosti i ambicija da se bave politikom, da bi mi morali ići korak dalje u tome. Mi sada razmišljamo o mogućnosti opstanka mitropolita crnogorsko-primorskog na tom položaju, što zavisi od daljeg toka događaja. On je u krajnje reakcionarnom krilu SPC po svakom pitanju, a posebno na ovom pitanju autokefalnosti. On je, inače, po svojoj biografiji jedan dosta čudan tip. On je odmah posle ujedinjenja bio policijski pisar u Rijeci Crnojevića. On je Crnogorac iz Cetinja. Poslije godine prešao je u Makedoniju, tu se negdje zakaluđerio, potom je otišao gore (Beograd), bavio se finansijskim pitanjima SPC, ponešto sarađivao sa Udbom u svoje vrijeme. Tu je interesantno to što oni sada vrše snažan pritisak na sveštenstvo u Crnoj Gori, jer Udruženje sveštenika u Crnoj Gori ima konstruktivan stav. Ono je čak iznijelo javno svoje stavove oko projekta mauzoleja. Oni sada vrše torturu nad sveštenicima. Mitropolit je poslao pismo sveštenicima u kojem traži izjašnjavanje od svakog pojedinačno oko mauzoleja, vršeći pritisak, prijeteći sankcijama, tako da smo mi sada u jednoj potrebi da politički zaštitimo položaj sveštenika i položaj tog Udruženja. Mi smo saopštili te stavove mitropolitu preko predsjednika Vjerske komisije. Taj razgovor je, inače, završen ne mnogo slavno, tako da sada očekujemo da vidimo kako će se sve to poslije ovih ocjena i poteza odvijati. Onda bi mi dalje preduzeli nešto. I mi smo imali namjeru da razgovaramo sa drugovima iz Srbije, da vidimo da li oni imaju uticaja na SPC, da li da idemo uz njihovu političku pomoć, ili da idemo direktno u rasčišćavanju tih

197 Маузолеј - партија - црква 197 odnosa, bez obzira kakve bi bile posljedice po SPC, odnosno njen položaj u Crnoj Gori. Kada je Tito bio u Crnoj Gori mi nijesmo pozvali na prijem Danila (mitropolit Danilo Dajković), jer je on u određenim prilikama stavio do znanja jedan svoj reakcionaran odnos prema Titu. Nešto sasvim kratko oko mauzoleja. Mislim da to može da bude interesantno. Ovo pitanje se u situaciji kakva je danas kod nas pretvorilo u isključivo političko pitanje. Istorija tog mauzoleja je dosta bogata i burna. Hoću nakratko da ukažem samo na nekoliko momenata. Godine 1951., kada je bila proslava 100. godišnjice smrti Njegoševe, formiran je odbor za proslavu i ponikla je ideja da se podigne mauzolej Njegošu. Raspisan je konkurs, na njemu su učestvovali nekoliko poznatih jugoslovenskih vajara. Međutim, komisija nije primila ni jedan projekat. Onda je podsredstvom našeg tadašnjeg ambasadora u Vašingtonu, koji je bio Crnogorac, i uz određenu asistenciju Milovana Đilasa, Blažo ( Jovanović, predsjednik tadašnje Vlade), stupio u kontakt sa Meštrovićem, nudeći mu da pristupi izradi tog projekta, s obzirom da je on ranije dao taj prijedlog, ali tada Aleksandar Karađorđević nije htio da realizuje taj projekat. Ovaj je to prihvatio. Bila je dvije godine dana neka prepiska. Meštrović nije tražio nikakve pare za taj projekat i postignuta je puna saglasnost o tome. Kada je postignuta puna saglasnost obrazovan je, u organizaciji Glavnog odbora Narodnog fronta, Odbor za podizanje mauzoleja i počela je njegova realizacija. Međutim, ona je nešto sporo išla, tako da je do godine dato oko 140 miliona tadašnjih dinara. Čitav taj hram, taj mauzolej je dopremljen, on se nalazi gore, najvećim dijelom na vrhu Lovćena i u podnožju Lovćena. Skulptura je još na Cetinju, ali najveći dio svega toga nalazi se gore. Godine u eri demokratizacije i budžetskih promjena itd., postavilo se pitanje kako dalje u izgradnji tog projekta. Godine je pripremana proslava 150. godišnjice rođenja Njegoša i onda je postavljen zahtjev da se obezbijede sredstva da se mauzolej podigne do godine. Izvršno vijeće u tadašnjem sastavu, kada je predsjednik već bio Filip Bajković, je donijelo odluku da se iz finansijskih razloga ne može u tom roku podići mauzolej, nego da se to prolongira. Onda je došla reforma, srednjoročni plan. Ponovo je Izvršno vijeće razmatralo taj projekat, tada se cifra već popela na 700 miliona dinara

198 198 Aрхивски записи i razumljivo je da se Izvršno vijeće tada nije moglo opredijeliti da ide sa takvom investicijom u srednjoročni plan. Donesena je opet odluka da se iz finansijskih razloga odloži realizacija tog projekta. Onda je konzervirano nešto od tog materijala, ta skulptura itd. Godine Skupština opštine Cetinje pokrenula je inicijativu na sljedećoj osnovi: pošto je do sada finansijski razlog bio da ne može da se realizuje projekat, jer se iz budžeta pare ne mogu dati, mi tražimo da se čitav projekat i realizacija projekta prenesu na opštinsku skupštinu Cetinje, a da će ona putem široke društvene akcije jugoslovenskih razmjera pristupiti realizaciji tog projekta, na takvoj finansijskoj osnovi. Ondašnje Izvršno vijeće, početkom godine, donijelo je odluku i prenijelo sve to na opštinu Cetinje. Ono što je bilo od tada do danas sve je to publikovano i o tome ne bih htio da govorim. U stvari, na određen način pokrenuto je pitanje revizije jedne takve odluke iz godine. Tada se ocijenilo da postoji veoma velika podijeljenost na tim pitanjima. Nažalost, tu je napravljena jedna greška s naše strane kada je formirana komisija za reorganizaciju cetinjskih muzeja i što se tada pošlo linijom da stručnjaci budu u komisiji, i što je za predsjednika te komisije došao ondašnji direktor muzeja u Beogradu Lazar Trifunović. Toj komisiji je dato u zadatak da ispita taj projekat. Pošto Lazar Trifunović ima posebne idejno-političke poglede i na crnogorsko nacionalno pitanje i na Meštrovića, tada je došlo do jedne situacije kada je u toj komisiji prevagnulo mišljenje jedne grupe stručnjaka, da treba projekat sprovesti na Cetinju, a ne na vrhu Lovćena. Međutim, tadašnje političko rukovodstvo, polazeći od realne procjene situacije, nije se složilo jer bi došlo da faktičke političke podjele na tom pitanju u Crnoj Gori. Podjela i u ovom slučaju postoji, ali je ona manjih dimenzija nego što bi bila kada bi došlo do revizije. Inicijativa za podizanje spomenika je potekla od starog političkog rukovodstva, sa kojim smo mi imali dosta političkih gužvi. Vjerovatno neka odluka o promjeni svega toga mogla bi da bude u političkoj javnosti Crne Gore, a i široj političkoj javnosti u zemlji, prihvaćena na drugi način. Sad bi ona mogla imati velike političke posljedice za ukupni koncept sa kojim mi sada istupamo u Crnoj Gori. Međutim, desio se još jedan momenat, da su oni koji su bili najveći inicijatori ovog projekta, sada, kada su vidjeli da mi idemo na

199 Маузолеј - партија - црква 199 realizaciju tog projekta, oni su faktički odstupili od svega toga, pokušavajući da stvore određene političke komplikacije. Kako je ovo, po našim ocjenama isljučivo političko pitanje, mi ga sada kao takvog posmatramo i tako mu prilazimo. Smatramo da bi bila najveća politička glupost ako bi sada mi tu mijenjali bilo šta i ako bi na tome stvarali jedan front u Crnoj Gori. Ima tu jedan poseban aspekt, to je ta tužba Ustavnom sudu i odnos Ustavnog suda prema ovom pitanju. Mi mislimo da Ustavni sud nije trebao da postupi tako kako je postupio. To je napravljeno u stvari politički, tako da se ta neizvjesnost produžava, da se stvara politički skandal i senzacija od toga. Rečeno je da oni zatraže odluke da vide da li su ispravne ili nijesu. Drugo, data je sugestija da to možda nije stvar Ustavnog suda, nego redovnih sudova. Sada oni treba da uče crkvu kako će se ona ponašati itd. Najpametnije bi bilo po našoj logici, ako je to već došlo do Ustavnog suda, Ustavni sud ili da se učini nenadležnim za to pitanje, ili da taj predmet ustupi Ustavnom sudu Crne Gore, kojeg je crkva namjerno zaobišla, polazeći od poznavanja odnosa na ovom pitanju kod političkih fukcionera Crne Gore. Inače, crkva je razvila vrlo veliku kampanju. Oni su tužbu uputili na oko 40 adresa, Pravnim fakultetima. Ono što je novosadski Indeks pisao da je neka grupa crnogorskih studenata potpisala, to su i po sadržini i po formulacijama izvodi iz tužbe mitropolitove. Ta kapela nije svojina crkve, to je čisto, u tom pogledu nema nikakvih problema. Oni se služe falsifikatima. Ja ne znam da li među vama ima nekog koji je studirao crkveno pravo prije rata. Mnogi kažu da po crkvenom pravu to nema nikakve osnove. To nije nikakva crkva. Od svih crkvenih obreda tu je vršen, na dan smrti Vladike parastos, kao što se radi na svim nadgrobnim spomenicima, običnim nadgrobnim spomenicima. Inače, od godine, kada je obnovljena, to je Aleksandar (Karađorđević) obnovio, tada je bio formiran državni odbor da se obnovi. Ona je posvećena prestolonasljedniku Petru (Karađorđeviću), pošto je on tada rođen. Od tada pa sve do godine, to je bila svojina opštine grada Cetinja. Nekoliko čuvara su stekla penziju na tom poslu. Od do godine bila je svojina Skupštine opštine Cetinje, ona se starala o tome, a od godine je pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika. Tako da oni prave tu sada jedan falsifikat.

200 200 Aрхивски записи Drugi falsifikat koji prave, čak su i u inostranstvo to uspjeli da prošvercuju, u Pariz, angažovali su nekoliko istaknutih kulturnih radnika, među njima i Žan Kasua, koji je pisao jedno pismo o rušenju Njegoševe kapele koju je Njegoš podigao. Međutim, Njegoševa kapela je razrušena, Austrijanci su je razrušili. Postoje autentični dokumenti da je izgrađena nova kapela, koja ni po obliku, ni po mikro lokaciji, ni po materijalu nije Njegoševa kapela. Prema tome, ne radi se o autentičnosti Njegoševe kapele, nego o kapeli koju je podigao kralj Aleksandar pod ovim uslovima o kojima sam govorio. Inače, kapela nema neku umjetničku vrijednost. Mi smo njima nudili da ako hoće, odnosno to je predsjednik Odbora (Veljko Milatović) u javnom intervjuu iznio, da mogu neke svoje crkvene simbole, ako hoće da stave na Njegošev sarkofag, bez ikakvih problema. Ovdje postoji nešto što mnogi neće javno da kažu. Radi se o Meštroviću, koji je Hrvat, koji je vajar, to je jedan paganski spomenik. To je za njih prodor katolicizma i što još ne sve. NIKOLA MINČEV Htio sam da podelim punu saglasnost sa svim vašim naporima da Crna Gora kao republika bude u punom smislu ravnopravna i njena afirmacija na jugoslovenskom planu znači ne samo njenu nego i afirmaciju ostalih. Tačno je da je to u jugoslovenskim razmjerama jedna krajna neophodnost. To znači da jugoslovenska zajednica nezavisno od veličine republika, od ekonomske snage republike u pravom smislu je jedna ravnopravna zajednica, i za Jugoslaviju, a da ne govorim za spoljne aspekte što mora to da znači. Mi smo izmijenjali mišljenja oko muzoleja. Očekivali smo da će ona delegacija (predstavnici Odbora za izgradnju mauzoleja) da naiđe, i da na jedan način damo punu podršku toj vašoj akciji, polazeći od političkog stava, da treba jednom zaista političkom, progresivnom u ovom času, nezavisno od svih drugih, kome se podiže, što se podiže, to sve može biti u najboljem redu. Mislio sam na to da damo materijalnu podršku, da bi se na taj način i simbolički uključili u akciju jugoslovenskih snaga, progresivnih, koje nastoje da stvore demokratske odnose protiv hegemonističkih snaga.

201 Маузолеј - партија - црква 201 Izvodi stenograma sa sastanka predstavnika Centralnog komiteta SK Crne Gore i Centralnog komiteta SK Srbije održan 26. juna godine u Titogradu STENOGRAFSKE BILJEŠKE Sa razgovora vođenog u Centralnom komitetu Saveza komunista Crne Gore, između predstavnika Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije i predstavnika Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore, dana 26. juna godine. Početak u 8,15 časova. Predsjedavajući VOJO SRZENTIĆ: (sekretar Centralnog komiteta SK Crne Gore) Ovdje smo sa naše strane prisutni, pored druga Vesa (Veselin Đuranović) i Tora (Dobroslav Ćulafić), drugarica Perović (Olga), predsjednik komisije Centralnog komitata za kulturu, drug Bućin (Nenad) i Durutović (Svetozar), članovi Sekretarijata Centralnog komiteta i ja. Mi smo prije nekoliko dana, prije desetak dana od drugarice Latinke Perović obaviješteni da su drugovi u Sekretarijatu CK Srbije osjetili potrebu da sa nama obave jedan razgovor po nekim pitanjima iz oblasti kulture za koje smo obostrano zainteresovani. Nama je tada rečeno, da će Sekretarijat CK Srbije imati povodom toga razgovora i sjednicu. U tu svrhu su došli drugovi Ajtić (Predrag) i Jovičić (Vlado). Ja, koliko sam shvatio, iako nijesam direktno sa drugaricom Latinkom (Latinka Perović, sekretar CK Saveza komunista Srbije) razgovarao, najviše se radi o aktuelnim idejno-političkim pitanjima vezanim za izgradnju Njegoševog mauzoleja i pisanja istorije Srba. Ja predlažem da bi bilo najbolje da razgovor vodimo tako, što bi informisali o tome što ste željeli, a kroz diskusiju da se dogovorimo kako dalje i oko čega da se dogovorimo. Ja mislim da je tako najbolje.

202 202 Aрхивски записи PREDRAG AJTIĆ član Sekretarijata Centralnog komiteta SK Srbije) Za nas je najaktuelniji bio povod taj, što se kod nas, u našoj Republici, pre svega u Beogradu, a u poslednje vreme i u Novom Sadu, zbiva u vezi sa akcijom izgradnje Njegoševog mauzoleja. Po našem saznanju, sve te velikosrpske, nacionalističke snage, akciju koja se vodi za izgradnju Njegoševog mauzoleja, vrlo obilato koriste kao povod za svoje političke istupe, za akcije, naravno sa unitarističkih pozicija, a u poslednje vreme oni počinju otvarati jedan široki front. Njima se pridružuju ne samo etatističke snage, nego nam se čini, da su tu prisutni i informbirovci i anarho-liberalistički elementi inkarnisani u onoj grupi na Filozofskom fakultetu. Lični, umetnički motivi, ukusi itd, u čitavoj toj konstalaciji postaju drugostepeni, a za nas se to pitanje postavlja, pre svega kao političko pitanje. Mi smo u poslednje vreme imali određene akcije koje su vođene. Kako smo suzili prostor za delovanje tih snaga na Beogradskom univerzitetu, kako se to ograničilo na manju grupu od ljudi, koji su i dalje aktivni, oni su počeli da se postepeno pomeraju prema Novom Sadu. I tamo, kao što znate, već nekoliko navrata dolazi do konflikta između njih i partijske organizacije. Bio je slučaj sa Egerićem, a sada je slučaj saopštenje koje su dali u Indeksu koje je potpisano od studenata i od nekih nastavnika Novosadskog univerziteta. Složena situacija bila je na Beogradskom univerzitetu, na Filološkom fakultetu. Tamo se održao jedan skup na kome su govorili neki profesori Univerziteta, moram reći dosta viđeni, a učestvovao je i jedan broj drugih kulturnih radnika, priličan broj studenata i došlo je nešto sa ulice. Ja sam drugu Durutoviću o tome već govorio i obavestio ga o tome kako je taj zbor protekao i do kakvih su zaključaka došli. To je uglavnom napad na izgradnju mauzoleja, pa je donet kao zaključak, da Filozofski fakultet i njegovi organi treba da postanu inicijativni odbor za jednu akciju za opoziv odluke o izgradnji Njegoševog mauzoleja. Mogli ste videti i iz novina da smo na to reagovali preko Konferencije Socijalističkog saveza grada Beograda, a imamo nameru da to učinimo i preko

203 Маузолеј - партија - црква 203 Univerzitetskog odbora, a ukoliko to ne bude dovoljno, i u svakom slučaju preko Univerzitetskog komiteta. Naša pozicija u toj stvari vam je poznata. Prvo, za nas to nije pitanje umetničko-estetsko, nego je pre svega političko pitanje. To je platforma akcije tih unitarističkih snaga i velikosrpskih snaga, vezanih sa raznoraznim elementima i strujama. Drugo, mi se smatramo dužnim i obaveznim, ne samo radi nas, nego pre svega radi vas, da svaku manifestaciju paternalističkog, dušebrižničkog i pokroviteljskog stava i odnosa prema odlukama samoupravnih organa u SR Crnoj Gori, kao i u svakoj drugoj republici, osudimo i odbacimo kao nespojive sa odnosima ravnopravnosti i međusobnog poštovanja, i na kraju kao izraz nečega što je strano i samom telu srpske nacije. To je bila i biće naša osnovna pozicija. Kad ovo vama govorimo, ne činimo sa namerom da se žalimo na teškoće na koje nailazimo. Ako ne bi bilo Njegoševog mauzoleja onda bi došao neki drugi povod i pitanje, jer se ovde radi o unutrašnjem odnosu i rasporedu snaga. Mi to činimo jer smatramo da ta razmena informacija može biti korisna, može poslužiti i međusobnom razumevanju, može poslužiti u koordinaciji akcija u onoj meri u kojoj je to i normalno, u meri u kojoj smo saglasni. Mi mislimo da u ovoj stvari nešto zajednički možemo učiniti. Prvo, hteli bi da vam kažemo, da veliki broj učesnika u ovim manifestacijama i skupovima je crnogorske nacionalnosti i potiču dobrim delom iz Crne Gore. To je slučaj čak i sa Novosadskim univerzitetom. Svi mi mislimo, u toku leta kada se ti studenti vrate, da bi se moglo nešto preko zvaničnih klubova sa njima učiniti i razgovarati. Drugo, u toj akciji učestvuju, koliko je nama poznato i neki viđeniji kulturni i naučni, ne bih mogao reći, javni radnici iz Crne Gore ali koji pripadaju crnogorskoj nacionalnosti. Mi smo sa nekima od njih ostvarili kontakt, upozorili ih da bi takvu akciju loše tumačili, da ne možemo da tolerišemo da takva akcija u Srbiji i iz Srbije poprima politički karakter, da se nadovezuje na velikosrpsku poziciju prema Crnoj Gori, i rekli smo na kraju, ako imaju što da raspravljaju, da je mesto da se o tome raspravlja sa nama. Mi smo mišljenja da bi bilo korisno, ako bi sa nekima od njih ostvarili kontakt i pozvali ih na razgovor itd.

204 204 Aрхивски записи Treće, što bih u ovom momentu hteo da kažem i što bi se moglo reći, to je da bi želeli da vam kažemo da možda sa vašim predstavnicima u federaciji bi mogli da razgovarate, ili bilo bi poželjno da oni kada stupaju u kontakt sa određenim sredinama u Beogradu, da vode računa kakve su te sredine itd, jer se nama dogodi da obnavljamo istupe i sukobe sa nekim sredinama i grupacijama. To nije slučaj samo sa drugovima iz Crne Gore nego i iz drugih republika, oko jednog šireg odnosa, i onda nastaju tenzije, nerazumevanje itd. To bi bilo najvažnije što smo mi smatrali da treba u početku razgovora da kažemo. Drug Vlado Jovičić je dnevno u toku tih kretanja i zbivanja kod nas u vezi sa tom stvari. On raspolaže sigurno sa više informacija i elemenata i može reći u toku razgovora još nešto, pa ćemo se nadopunjavati. Ja sam hteo da kažem ovu stvar o kojoj smo na Sekretarijatu razgovarali. Mi smatramo da bi bilo korisno, kao što je već drug rekao, uopšte sa onim stvarima koje tangiraju i jednu i drugu organizaciju. Možda više kontakata da ostvarimo i koordinirano da vodimo akciju. I zato, smatramo, da ima uslova za to, jer vi ste često u Beogradu, pa smo mi spremni da te kontakte i davanje tih informacija ostvarimo. Moguće je ići na dogovaranje, ali molimo da nas shvatite da je nama nezgodno da budemo inicijator u toj stvari, baš zbog sve te prošlosti, i sve to na neki način predstavlja hipoteku ili senku nad nama. Predsjedavajući VOJO SRZENTIĆ Pošto smo i mi u toku te akcije dosta radili, možda bi bilo dobro da, radi toga, da i vi znate što smo mi do sada preduzeli i kakva su naša gledanja i stavovi, da to kažemo, pa će to saopštiti drug Durutović. SVETOZAR DURUTOVIĆ U vezi sa ovim političko idejnim pitanjima koja su vezana oko akcije za podizanje Njegoševog mauzoleja, ja bih nešto htio da kažem. Drug Ajtić je i to pitanje sasvim određeno okvalifikovao kao političko-idejno pitanje. Sve rasprave i akcije koje se u vezi sa tim vode preselile su se iz sfere estetskog i umjetničkog rasuđivanja i rezonovanja i dostigle nivo i rang izrazito političkog pitanja.

205 Маузолеј - партија - црква 205 Mi smo u razgovorima i u sklopu akcije koju vodimo u Crnoj Gori, inače, na sagledavanju političko-idejnih kretanja u sferi kulture, po ovom pitanju šire raspravljali. Radi informacije, samo kratko da skiciram. Ovo pitanje ima i svoju istoriju i predistoriju. Gotovo ima dvadeset godina od kako je donešena odluka o izgradnji Njegoševog mauzoleja. I u glavnom bitan razlog zašto nije ranije realizovana, bila su materijalna sredstva, finansijska sredstva. I kada je nađen način da se do tih sredstava dođe van budžeta, direktno i isključivo, onda se i pristupilo realizaciji ranije utvrđenog projekta oko izgradnje Njegoševog mauzoleja. Ali, odjedanput, podsredstvom i mobilizacijom različitih političkih snaga sa zajedničkom, antisamoupravnom platformom u vezi sa ovim pitanjem, angažovale su se i mobilisale novije snage. Ja mislim da ekscesnom i devijantnom formiranju javnog mjenja, dijelom je doprinijela i štampa, dezinformišući o pravim namjerama i smislu čitave akcije, izražavajući jedan pokroviteljski odnos prema Crnoj Gori, prema svim tim organima samoupravljanja, demokratskim, koji su odluku donijeli i pokrenuli akciju u vezi podizanja Njegoševog mauzoleja. Poslije dugih političko-estetskih rasprava, da se tako izrazim, došlo je do političkih konfrontacija i na to se nadovezala crkva sa poznatom tužbom Ustavnom sudu, sa zahtjevom da se, kako u tužbi stoji, a ne u realnosti, sačuva, odnosno ne dozvoli rušenje Njegoševe kapele, da se sačuva Njegošev testament i amanet, kako navodno Mitropolija crnogorsko-primorska tvrdi, mada to nije stvarno, ni estetski ni činjenično ne stoji, nego se radi o čistoj konstrukciji. Tu su mobilisani i advokati, a tu intenciju i namjeru Mitropolije crnogorsko-primorske i Srpske pravoslavne crkve prihvatila je i štampa, a posebno Ilustrovana politika. U tekstu na dosta agresivan način obavijestila je javnost i popularisala akciju pravoslavne crkve. Mi u gledanjima na te stvari, svakako, dvojimo one ljude koji iz estetskih i umjetničkih ubjeđenja prilaze tim pitanjima sve do ovog trenutka i u političkim ocjenama i kvalifikacijama, što znači da dvojimo i u isti koš ne trpamo sasvim različite komponente ove akcije. Ali, polazeći od jednog sasvim realnog političkog zaključka, da u ovom trenutku, u ovom momentu, proširimo rasprave, obzirom na to, i prihvatimo estetske rasprave oko toga, značilo bi da politički to nije

206 206 Aрхивски записи prihvatljivo. Jer, s obzirom da je ovo pitanje postalo dominantno političko pitanje, koje zadire u neka fundamentalna prava crnogorskog društva, a iz toga ocjenjujemo da je trenutno tako da ne trpi estetske i druge konfrontacije jer one odmah, čim su izrečeni estetski sudovi, i skliznule su na teren političkih odnosa. Osobito je neprihvatljivo, u prirodi odnosa koje izgrađujemo danas, taj dušebrižnički odnos, taj odnos kao prema jednom maloljetniku koji se u raspravama, diskusijama ispoljava i nalazi svog konkretnog izraza i preko nekih javnih sredstava komuniciranja. Oko toga pitanja vrši se i politička mobilizacija, jer to pokušavaju pojedine političke tendencije da iskoriste za svoje ispoljavanje. Mislim da jedna od posebnih tema, posebno pitanje koje zaslužuje pažnju, a mislim da je u zaključcima Izvršnog odbora Gradske konferencije Socijalističkog saveza, ona se jasno manifestuje i izražava, jer nije dijelila te snage na Crnogorce i one koji nijesu Crnogorci, nego je sve te velikosrpske i druge antisamoupravne nasrtljivce definisala i stavila u isti koš, jer su sve one na istom odstojanju od te demokratske, samoupravne platforme našeg društva. Jedan takav prilaz, sigurno metodološki može da se razdvoji, ali politički ta ocjena koja je saopštena, i stavovi u zaključcima gradske konferencije Socijalističkog saveza, politički je najprihvatljivija. Sigurno da određena razmatranja zaslužuje i pitanje ponašanja Crnogoraca van Crne Gore. Ali, politički ne doprinosi dovoljno ni uspješnom vođenju akcije ako se stvori atmosfera i formira javno mjenje da sve to čine Crnogorci koji su van Crne Gore. Otuda, po mom mišljenju, trebalo bi da dođe do izražaja to sadejstvo komunista Crne Gore i radničke klase Crne Gore sa radničkom klasom Srbije i komunistima Srbije. Oblici dogovaranja između rukovodstva Saveza komunista, unutar organizacije Saveza komunista, unutar ostalih smoupravnih, demokratskih institucija dvije republike, treba da budu prisutna u toj akciji. Zatim, to uzajamno informisanje i obavještavanje oko akcija koje se vode ili koje se namjeravaju voditi oko ovog pitanja, da se antisamoupravne snage i anti-

207 Маузолеј - партија - црква 207 samoupravne tendencije i platforme ujedinjuju, mislim da bi dogovori i sadejstvo, ne samo između partijskih institucija i ostalih društveno-političkih organa, nego i između institucija koje djeluju na sektoru propagande, na sektoru kulture u Crnoj Gori i Srbiji, doprinijeli da se skrati prostor na kome mogu antisamoupravne, velikosrpske snage i djelovanje pravoslavlja nalazi teren za svoj rad. Toliko sam ja imao da kažem. VESELIN ĐURANOVIĆ Ja bih htio samo nekoliko momenata da podvučem u vezi sa ovim pitanjem, i mi mu tako pristupamo i čini nam se da svaka druga kvalifikacija ne bi sigurno izražavala suštinu tog stanja.kad to kažem, onda imam u vidu ne samo ove momente na koje vi ukazujete, i na koje ste vi ukazali vezano za djelovanje ostataka tih velikosrpskih šovinista, nego je to jedan širi okvir političkog pitanja. U okviru toga mislim da je sljedeće važno. Sukob na ovom pitanju se javlja i kao manifestacija određenih političkih odnosa u Crnoj Gori. Mi smo, kako što je Durutović rekao, imali tu odluku davno donešenu, i deset godina od kada je donešena od do nije bilo nikakvih rasprava i diskusija o tom problemu Njegoševog mauzoleja. Kasnije se demokratizacijom društvenih odnosa otvorila određena diskusija oko toga, a sa zaoštravanjem političkih odnosa u Crnoj Gori, naročito uoči Petog kongresa SK Crne Gore, ovo pitanje se na određen način javilo i kao odjek tih odnosa, tako da jedan broj ljudi, Crnogoraca koji žive u Beogradu, političkih funkcionera koji u ovom trenutku možda i nijesu najizrazitiji predstavnici Crne Gore u federaciji, računaju sa sukobom na ovom pitanju u Crnoj Gori i sa eventualno mogućim komplikacijama koje bi se, vjerovatno, mogle koristiti za akciju protiv rukovodstva u Crnoj Gori. Ta inicijativa za obnavljanje akcije je imala ovakav karakter. U dva navrata je crnogorska vlada raspravljala ovo pitanje, prvi put godine, i drugi put godine. I oba puta je bio finansijski razlog da se do sada ovo nije moglo ostvariti. Međutim, tadašnje Izvršno vijeće nije moglo da nađe mogućnosti za godinu dana, kada je trebalo iz budžeta izdvojiti 300 miliona, pa je donijelo odluku da se to odgodi, jer se ne može u tom roku realizovati.

208 208 Aрхивски записи Kada je utvrđivan srednjoročni plan godine, i kada se ponovo postavilo pitanje budžetskih sredstava za ovo, kada se cifra popela na 700 miliona, i to je opet bio motiv zbog čega Izvršno vijeće nije moglo da ide u realizaciju tog projekta. Nazad dvije godine, data je inicijativa i ideja da se ide na opšte društvenu akciju, da se ne angažuju budžetska sredstva republike nego da se pokuša sa jednom opštedruštvenom akcijom za finansiranje, za materijalnim sredstvima koja bi osigurala realizaciju ovoga projekta. To je de fakto taj razlog koji je bio prisutan posljednih 7-8 godina i koji je u dva navrata na sjednicama naše Vlade bio razlog da se ne može ići na izgradnju. Potom je Cetinje preuzelo inicijativu da ono bude, a ne republika, inicijator opštedruštvene akcije. I tada je naše Izvršno vijeće početkom godine prenijelo na Skupštinu opštine Cetinje svu dokumentaciju, sve odluke i materijale. Tada je u diskusijama oko obnavljanja ovog pitanja i te akcije bilo dosta prisutno mišljenje, da li će sadašnje crnogorsko rukovodstvo da se uključi u tu akciju ili neće. Tu su bile određene kalkulacije, čak ko će biti predsjednik odbora za podizanje mauzoleja, da li će se taj odbor pretvoriti u politički punkt koji bi mogao da bude jedna dosta jaka pozicija u crnogorskim uslovima za određenu političku aktivnost. Međutim, mi smo u procjeni političkog momenta pošli od toga da bi pitanje revizije te odluke dovelo do ozbiljne političke podjele u Crnoj Gori. Podjela postoji i sada, ali je ona znatno manjih dimenzija nego što bi bilo da se ide na reviziju te odluke. Mi smo smatrali da bi bilo politički krajnje oportuno, da bi to dovelo do velikih političkih komplikacija, ići na bilo kakvu reviziju te odluke. Sada smo se mi uključili u tu akciju, tim prije što je taj finansijski razlog otpao, iako se republika neće moći distancirati da sa određenim sredstvima pomogne tu akciju. Nama se pokazalo u najnovijim detaljima, da je tu bilo mjesta takvom rezonovanju, da smo bili u pravu kada smo to tako uradili. To pokazuje, moram da kažem, i stav Ustavnog suda u odnosu na tužbu crkve, to pokazuje na određeni način, iako ja to ne bih želio da predimenzioniram, i disku sija koja je vođena na sjednici Odbora za podizanje Njegoševog mauzoleja

209 Маузолеј - партија - црква 209 ko ja je nedavno održana, na kojoj je bilo kritike na Vladu crnogorsku od strane Vukmanovića (Svetozar-Tempo) i Popovića, gdje je pokušano da se politički atakira na sadašnje rukovodstvo, Vladu itd. Poslije toga drug Vukmanović je podnio ostavku, iako je u toj ostavci naglasio svoju opredijeljenost za izgradnju mauzoleja na vrhu Lovćena. Mislim da su to neki momenti koji stoje, ali vjerovatno sa kojima ne možemo ići sada u javnost, ne možemo objasniti mnoge te stvari, ali vama iznosimo ove stvari radi potpunije informacije o tim našim ocjenama. Dvije stvari želim još da kažem u vezi sa tim. Kada bi sigurno to pitanje bilo novo, kada ne bi imalo dvadesetogodišnju istoriju, sigurno da bi naš odnos bio sasvim drugačiji. To je jedno. Drugo, mi vodimo računa, i stalno to naglašavamo, da ne trpamo u isti tabor pojedine ljude i mišljenja koji stvarno sa nekog estetskog stanovišta gledaju na taj problem i koji nemaju nikakve veze sa političkim ujdurmama, tako da kažem, koje pojedine političke grupe, ovome ili onome, ove ili one političke karakteristike daju. I to nastojimo da diferenciramo, jer nemamo nikakvog razloga da politički dajemo drugu kvalifikaciju. Ima dosta onih koji imaju estetski prilaz drugačiji nego što je izražen u samoj činjenici realizacije takvog projekta. Ima ljudi koji su inače protiv tih velikih, krupnih spomenika, i to treba po našem mišljenju razumjeti i ne treba tu praviti jedan front prema svima, nego praviti diferencijaciju što jasniju, prema našem mišljenju. Sljedeće što sam htio da kažem, vezano je za djelovanje Srpske pravoslavne crkve, ne samo na ovom pitanju, ali je ona na ovom pitanju posebno došla do izražaja. Vi ste vidjeli da smo mi preko naše Vjerske komisije išli na javno iznošenje naših ocjena i stavova oko djelovanja Srpske pravoslavne crkve - Mitropolije crnogorsko-primorske u odnosu na Crnu Goru i ne neka najvažnija pitanja, među njima i pitanje mauzoleja. Posljednje 4-5 godina ti odnosi sa crkvom su u stalnom zaoštravanju i što vrijeme dalje odmiče, imamo jednu eskalaciju u zaoštravanju tih odnosa. Oni su u ovom trenutku na jednoj maksimalnoj tački ključanja, tako da kažem.

210 210 Aрхивски записи Mi smo prije ovog objavljivanja stava Vjerske komisije u javnosti, to su naši stavovi, imali jedan razgovor sa mitropolitom crnogorsko primorskim preko Vjerske komisije. Taj razgovor nije doveo ni do kakvih rezultata. Čak što više on je pokazao, da po svemu sudeći, teško je ostvariti dalje kontakte između crnogorskog društva i mitropolita. Tu su neke stvari bile posebno značajne. Prvo, da li Srpska pravoslavna crkva kao cjelina, uključujući Sinod i patrijarha, stoji u cjelini na ovim pozicijama i nama je mitropolit crnogorskoprimorski rekao da stoji i da oni gledaju na ovo pitanje kako i on gleda. Mi stvarno mislimo da je to tako. Mi mislimo da mitropolit crnogorskoprimorski ne bi bio toliko reakcionaran, tako da kažem, da ne bi išao toliko reakcionarno, toliko oštro u sukob sa predstvnicima crnogorskog društva da nema neko zaleđe. DOBROSLAV ĆULAFIĆ Ne bi bio toliko hrabar. VESELIN ĐURANOVIĆ Ne bi bio toliko hrabar. Mi smo učinili ovaj korak da izađemo sa tim ocjenama i u tim stavovima smo iznijeli jedno mišljenje dosta jasno, i nijesmo željeli da u ovom trenutku odmah izvršimo jednu konfrontaciju sa cjelokupnom Srpskom pravoslavnom crkvom. Ali, postavili smo pitanje, da li Srpska pravoslavna crkva svojim stavom stoji iza akcije koju mitropolit crnogorsko-primorski sprovodi, jer je tužbu podnijela Mitropolija, odnosno u ime Mitropolije jedna grupa advokata. Zavisno od tih odnosa zavisiće i pitanje daljih naših odnosa prema predstavnicima crkve i velikodostojnicima. Mi mislimo da se saradnja sa ovim mitropolitom kao predstavnikom Srpske pravoslavne crkve teško može nastaviti. Već nekoliko godina on kontinuirano ima jedan odnos prema rješenju crnogorskog nacionalnog pitanja, tako kako je riješeno u revoluciji i političkoj borbi. To je počelo istupanjem patrijarha Germana u Crnoj Gori, i da ne ulazim u tu predistoriju tog njihovog odnosa. To je

211 Маузолеј - партија - црква 211 sigurno jedna posebna dimenzija, ali sa ovim pitanjem podizanja mauzoleja on vrši pritisak na sveštenstvo u Crnoj Gori. Vladika je poslao pismo svim sveštenicima u kome traži izjašnjenje sveštenika na ovom pitanju, garantujući da će to ostati njihova unutrašnja stvar i da će garantovati slobodno izjašnjavanje. Međutim, očigledno da iza toga stoji nekakva namjera crkve u odnosu na sveštenstvo. Sveštenstvo, u osnovi najvećim dijelom se veoma konstruktivno odnosi po ovom pitanju. Sada je bila sjednica Udruženja pravoslavnih sveštenika. Stavovi iznijeti u referatu predsjednika Udruženja su veoma konstruktivni. Oni, po svemu sudeći, ne dijele mišljenje crkve i nalaze se u jednom sukobu sa njom. Koliki je stvarno taj sukob, ko sve u tom sveštenstvu daje podršku crkvi i vladici, to je još teško u ovom trenutku ocijeniti. Za nas je veoma značajna činjenica da svi zvanični stavovi Udruženja govore o tome da je uticaj našeg društva na sveštenstvo još uvijek jak, čak bi se reklo nešto veći nego što crkva ima uticaj. Ovo govorim više kao jednu činjenicu koja ima svoju specifičnu težinu u ovim odnosima sa crkvom. Mi smo, s obzirom na te odnose bili prinuđeni da u jednoj seriji članaka u Pobjedi okarakterišemo te odnose crkve prema našem crnogorskom društvu. Drugo, sa čim bih želio da vas upoznam je o tim pozicijama crkve i njenom odnosu, na što ona u izvjesnom smislu računa, na te političke odnose u Crnoj Gori o kojima sam govorio, i zašto su preskočili Ustavni sud Crne Gore, zašto su rasturali tu svoju tužbu jednom broju institucija van Crne Gore, ako se ne varam Pravnom fakultetu, a interesantno je da je članak u Indeksu skoro prepisana tužba Ustavnom sudu po svom sadržaju i glavnim tačkama. Mi smo dobili jednu peticiju od 30 crnogorskih intelektualaca izvan Crne Gore u kojoj traže reviziju odluke. U toj peticiji pored nekih estetskih rezona stoje neke tačke koje se isto podudaraju u cjelini sa tužbom Ustavnom sudu. Znači, pitanje ove akcije crkve je dosta tijesno povezano sa po znavanjem tih odnosa i igraju na tu kartu, računaju sa izvjesnim snagama u okviru naših redova.

212 212 Aрхивски записи... Mi računamo sa svim ovim teškoćama, ali u svemu tome, i kad sve na kraju rezimiramo, stojimo na stanovištu da treba što prije realizovati taj projekat i time prekinuti sve te diskusije. Postoji realna situacija da se taj projekat završi do jeseni iduće godine. Čvrsto stojimo na stanovištu da ne vršimo nikakvu reviziju odluke jer ne želimo da vršimo političku podjelu Crne Gore na tim pitanjima. Uopšte ne smatramo da bi to bilo dobro i da bi to, ako bi se učinilo, bilo krajnje pogrešan stav. I sledeće, ne želimo da ulazimo u sporove i prepirke van Crne Gore, da vodimo polemike i rasprave, ne želimo da se javljaju kao sporne strane čak ni sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Nijesmo precizirali svoj stav prema gledanju Ustavnog suda na ovom problemu, ne želimo da se tu javljamo kao sporna strana sa bilo kim van Crne Gore. Dalje, mislim u mjeri u kojoj to bude trebalo, davaćemo u javnosti određena obavještenja, tamo gdje se radi o falsifikatima i podvalama. Tu pripremamo jedan dokumenat čiji je cilj da ukažemo na neke falsifikate, podvale koje se čine raznim putevima, prije svega tužbom Srpske pravoslavne crkve i drugim dokumentima koji se plasiraju, i to ima svoj posebni aspekt. Oni su čak u Parizu agažovali pojedine elemente koji su vezani sa francuskim intelektualcima i pisano je pismo predsjedniku Titu iz Pariza u vezi sa tim. Pripremamo jedan dokument, i tu se radi o činjenicama, da vidimo da li se radi o kulturno-istorijskom spomeniku, da li se radi o kapeli i njenom rušenju ili ne. PREDRAG AJTIĆ Pravoslavlje je nešto objavilo. VESELIN ĐURANOVIĆ Onda u vezi sa tim da li je to svojina crkve ili nije itd. Kad pripremimo ovaj dokument naša bi želja bila, bez obzira da li će doći do procesa na sudu ili neće, ali je naša želja da na određeni način damo javnosti te činjenice, više kao objektivno informisanje javnosti o nekim pitanjima koja su falsifikovana,

213 Маузолеј - партија - црква 213 nego radi toga da bi vodili spor sa Srpskom pravoslavnom crkvom oko tog pitanja. PREDRAG AJTIĆ Prvo bih hteo da kažem da shvatite našu situaciju da u nekim sredstvima informisanja mi krajnje loše stojimo. Kad se radi o Ježu mi tamo nemamo člana Saveza komunista. Mi smo u neprekidnom sukobu sa njima. O Književnim novinama da ne govorim, znate koliko je tih konflikata bilo, smenjenih redakcija i izdavačkih saveta. Student, a to postaje i Indeks stavljen je na dnevni red. Onda Vidici. Ima čitav niz listova koji su van našeg uticaja ili gde je naš uticaj minimalan. To je jedan proces koji je u toku i nastojimo da ojačamo naše pozicije i zato vas molimo da shvatite tu našu situaciju. Drugo, kada se radi o listovima kao što je Politika kao što su Večernje novosti, tu imamo članove Centralnog komiteta i sve što se tamo događa pada na našu adresu. Mi smo prilično sa tim našim drugovima nategli odnose da oni ne mogu prevaljivati krivicu na neke urednike rubrika. Nin koji je jedno vreme vrlo lošu ulogu odigrao u čitavoj ovoj stvari, tu je promenjena ekipa u cjelini. Treće, htio sam da vam pružim jednu informaciju o stavu Srpske pravoslavne crkve, najnoviji do koga smo došli. Na poslednjem Saboru Srpske pravoslavne crkve, kako je to German saopštio našoj Verskoj komisiji, mitropolit crnogorski je insistirao da Srpska pravoslavna crkva bude nosilac te tužbe Ustavnom sudu. Međutim, navodno je rečeno da je German odbio takav zahtjev, da je rekao da svaki od vladika ima svoje lokalne probleme i smatra da su to osnovni problemi Srpske pravoslavne crkve. Međutim, crkva ne može da stane na takvo stanovište i da on smatra da je to eparhijski problem, da se on kao Srpska pravoslavna crkva neće usprotiviti takvoj politici njegovoj, ali ga neće ni pomoći ni podržati i stati u cjelini iza njega u takvoj njegovoj poziciji. I drugo, navodno su bili njegove namjere da se izabere, ne znam kako da kažem, vikar, da bi se njemu pružila šansa da u natezanju ovih odnosa

214 214 Aрхивски записи podnese ostavku, da bi doprineo daljoj tenziji tih odnosa, a da dođe taj namesnik koji bi tu njegovu funkciju vršio. To su informacije sa kojima raspolaže naša Verska komisija. Ako je od koristi mi bi mogli da damo autentičan tekst. VESELIN ĐURANOVIĆ Dobro bi bilo da to imamo, jer je mitropolit u razgovoru sa našom Vjerskom komisijom dao drugačiju interpretaciju tog stava. Govoreći o tome on je rekao da je za ovu njegovu akciju čitav Sinod. Imali smo jednu informaciju koja je slična ovoj o kojoj si ti govorio, pa bi htjeli da to provjerimo. Predsjednik Vjerske komisije Šuković mu je postavio to pitanje u razgovoru i on je rekao da iza njega stoji i Sinod i Sabor. DOBROSLAV ĆULAFIĆ Izjednačio je njegovu akciju sa Sinodom. PREDRAG AJTIĆ Izvor ove informacije je naša Republička verska komisija. VESELIN ĐURANOVIĆ Ja sam htio da dam još dvije informacije. Mi smo imali razgovor sa Titom na našu inicijativu i istovremeno smo ga informisali o ovoj problematici. To je bilo u vezi ovih problema. On je rekao u razgovoru da je svojevremeno dobio pismo od patrijarha Germana u kojem je tražio da ga primi na razgovor. Drug Tito je rekao da ga neće primiti niti će odgovarati na pismo. Mislim da je u cjelini prihvatio naše mišljenje vezano za ocjene ove problematike, a posebno u vezi sa tim je rekao da nije vidio potrebe da Ustavni sud onako reaguje, jer je mogao da nađe načina da se distancira od toga. To napominjem zato što ima jedan broj ljudi u Crnoj Gori koji postavlja pitanje: što Tito misli o tome. Često puta se operiše sa takvim navodnim mišljenjima itd. On je rekao da neće da se miješa u to jer je to stvar Crne Gore.

215 Маузолеј - партија - црква 215 Doduše, nama je rekao da treba da budemo u kontaktu sa drugim republikama i da nam dadu druge republike podršku svemu tome. On se slaže da je to isključivo političko pitanje, tu je saglasan sa tim, a uz to je rekao da se radi o ostacima srpskih šovinista koji vrše atak na srpsko rukovodstvo. To sam više htio da kažem kao vašu informaciju. I drugo, oko štampe. Veljko Milatović je predsjednik Odbora za izgradnju mauzoleja. On je imao jedan sukob sa direktorom Politike na ovom pitanju. Ne znam da li ste informisani o tome. Veljko je okarakterisao odnos Politike na pitanju Njegoševg mauzoleja tako da je rekao da Politika vodi anticrnogorsku politiku. Ne znam koliko to ima nekih svojih posljedica. Mi smo imali primjedaba na Politiku to je činjenica, ne kažem da je to jedan politički stav, ali se provlači u nekim stvarima nešto što očigledno nije trebalo od strane Politike da dođe. Samo jedan detalj. Kada je objavljeno ovo da će Ustavni sud raspravljati, odnosno da je stigla tužba Ustavnom sudu, mene je telefonom na stan zvao saradnik Ilustrovane politike i tražio intervju. Ja sam rekao da niti želim da dajem intervju niti izjavu i da smatram da ne bi trebalo ni Ilustrovana politika od toga da pravi senzaciju. Međutim, oni su dali onaj članak koji je prenio tu tužbu Ustavnom sudu kroz riječi advokata. Ti su advokati, znamo ko su i kakvi su, i to je izazvalo ozbiljne političke proteste i reagovanje kod ljudi, jer se automatski podržala ta teza da se radi o dvije suprotstavljene strane. Znači, dvije sporne strane, s jedne strane crkva, a s druge država u vidu Crne Gore. Mi ne možemo biti nikakave sporne strane u tom pitanju. Kada su to uvidjeli onda su napravili drugi članak. Sa tog stanovišta imamo primjedbi i čini nam se da je moguće da se tu izbjegnu neke stvari i ako treba da se Politika javi onda treba da pođe od političkog aspekta problema.... DOBROSLAV ĆULAFIĆ Da li možemo da privodimo ovaj razgovor kraju?

216 216 Aрхивски записи Meni se čini da je to što smo izvršli ovo međusobno informisanje oko tih političkih zavrzlama, kako da kažem, bilo korisno iako smo od prilike znali vaš stav. Ali, bilo je korisno da to čujemo i ovako i da vi budete od naše strane informisani o tome kako mi gledamo na sve to, kako mi gledamo na tu situaciju i da vam pružimo informaciju što smo mi do sada uradili. Mislim da je mnogo značajno da i vi drugovi u Srbiji i mi ovdje u Crnoj Gori imamo iste poglede i istu kvalifikaciju te akcije, da se radi o jednoj političkoj raboti, i vjerovatno da će to biti od značaja i za Savez komunista Srbije i za nas da u buduće na jednu eventualno ovakvu manifestaciju možemo jedinstveno reagovati. To je dosta značajno i ovaj razgovor tome treba da doprinese. Inače, Veso (Veselin Đuranović) je govorio o tim načinima na koje smo do sada reagovali, koristeći Pobjedu i to saopštenje Vjerske komisije. Mi smo nešto u Sekretarijatu razgovarali oko toga, da li na neki način, nešto jasnije i određenije da reagujemo. Međutim, ja mislim lično da ćemo, zavisno od toga kako će se razvijati situacija, pošto definitivno pristupimo relizaciji tog projekta, može se očekivati da kada radovi odmiču da to splašnjava, a inače treba očekivati da će te snage sve to koristiti. Zavisno od toga mislim da ćemo mi ovdje biti u situaciji da se odlučimo kako da reagujemo i u kojem momentu i na kakav način. Na kraju o tome pitanju kada se radi, mislim da bi u tom smislu bilo dobro i češće da se dogovaramo i telefonski nazovemo, pošto faktički više se stvari oko toga zbiva u Beogradu nego ovdje. I dobro bi bilo da se informišemo oko toga zavisno što se bude zbivalo. Inače što se tiče potrebe koordinacije i tješnjih kontakata i po ovom, a posebno po drugim pitanjima, mislim da smo se složili da postoji potreba za tim i da bi možda u nekom kontaktu, poslije ovih odmora i porazgovarali, izvršili selekciju tih najznačajnijih pitanja koja imaju političke implikacije, šire o tome razgovarali i dogovarali se. Kada je ovdje bila delagacija Srbije dosta smo o tome razgovarali i to je osnova od koje želimo po ovim pitanjima da idemo.ne znam što bi mogli danas drugo da zaključimo.

217 Маузолеј - партија - црква 217 PREDRAG AJTIĆ Ovo sam hteo reći da se ima tri-četiri dana desio jedan štrajk glađu na Filozofskom fakultetu. Nije ozbiljnih razmera, radi se o njima dvadesetak, već je to juče palo na dvanaestak njih. Oni pokušavaju da iziđu u širu javnost, govori se o tome da bi želeli ići na miting koji bi okupio i kulturne radnike na pitanju tih socijalnih razlika u našem socijalističkom konceptu, što je bilo inače u junu, a tu se nadovezao i problem izgradnje mauzoleja. To se sve prepliće. Mi ne znamo koliko je to ozbiljno, to su bile prve informacije juče, ali imamo osećaj da se na taj način stvara napregnuta i konfliktna situacija. To kažem samo radi toga da to imate kao elemenat u vašim razmišljanjima. Inače, mi ćemo napraviti jednu informaciju o tome. VESELIN ĐURANOVIĆ Mi smo nešto čuli, ali ne izvorno nego posredno. PREDRAG AJTIĆ Mi smo se postavili tako da to suzimo politički, idejnim akcijama, ali nećemo prezati ni od administrativnih mera da to ne uzme šire razmere i neke oblike javnog delovanja. VOJO SRZENTIĆ Ono reagovanje Socijalističkog saveza Beograda je veoma dobro bilo jer je jasno kvalifikovano to što je pokrenuto na Filozofskom fakultetu. VESELIN ĐURANOVIĆ Kod nas vjerovatno postoji potpuna saglasnost u najširem krugu političkog aktiva Crnogoraca da stav Savez komunista Srbije i političkog rukovodstva Srbije na tim pitanjima je potpuno jasan i da ovdje u ovom političkom rukovodstvu u tom pogledu nema nikakvih rezervi. Sve to što se u posljednje vrijeme dogodilo, a vezano i za akciju Gradske konferencije Saveza komunista u vezi sa Književnim novinama u tome najširi politički aktiv Crne Gore ima sasvim jasno stanovište.

218 218 Aрхивски записи VLADO JOVIČIĆ (član Izvršnog komiteta CK SK Srbije) Kad smo formulisali te zaključke imali smo to u vidu. Nije se dogodilo ono što se očekivalo, jer se smatralo da će političko rukovodstvo grada nasesti, to se moglo čuti u nekim razgovorima, i da će reći da mauzolej treba da se gradi. Međutim, bilo kakav decidiran odnos, bio on pozitivan ili negativan, to bi u neku ruku predstavljalo tutorstvo. Osjećam iz ovih neposrednih kontakata da se mnogo koristi posljednja Njegoševa volja u vezi... pa bi možda dobro bilo pogledati u zube ovoj izjavi jer u interpretaciji drugih i Mažuranić nije pesnik itd., stalno se insistira na tu poslednju volju, pa bi to trebalo bolje videti. PREDRAG AJTIĆ Ja mislim da ne treba sa ovog razgovora davati nikakvo saopštenje, pošto je ovo jedan radni razgovor. VOJO SRZENTIĆ I ja mislim. DOBROSLAV ĆULAFIĆ Vjesnik u srijedu, isto se upliće, pa i hrvatski nacionalizam podgrijava tu akciju i ubacuje se, vjerovatno sa željom da izazove nepovjerenje između dva Saveza komunista, dvije republike, svako ima neku ambiciju da tu nešto ušićari. VESELIN ĐURANOVIĆ Čitao sam iz novina o nekom pokretu mladih književnika na Lovćenu. VLADO JOVIČIĆ To bi mogao biti pokret književne omladine. VESELIN ĐURANOVIĆ Moralo bi se vidjeti šta je to.

219 Маузолеј - партија - црква 219 VOJO SRZENTIĆ Nije isključeno da bi se i to moglo iskoristiti. VESELIN ĐURANOVIĆ To je akcija ovog Doma omladine. VLADO JOVIČIĆ Ako je to akcija Doma omladine onda će to biti u redu, ali se bojim da se ne ubaci književna omladina. VOJO SRZENTIĆ Ja mislim da možemo zaključiti ovaj razgovor. (razgovor zaključen u 10,25 časova)

220 220 Aрхивски записи

221 Збирка списа Црногорских владика 221 UDK 327(497.16:436)(093) Jelena STRAHINJA Viši savjetnik II, Državni arhiv Crne Gore-Istorijski arhiv Kotor Tina UGRINIĆ Viši savjetnik II, Državni arhiv Crne Gore-Istorijski arhiv Kotor ZBIRKA SPISA CRNOGORSKIH VLADIKA Međususjedski i pogranični odnosi Petra II Petrovića Njegoša i Austrije Sažetak: U ovom radu akcenat je na međususjedskim odnosima Crne Gore i Austrije od druge polovine 18. do prve polovine 19. vijeka. U radu je analitički obrađeno 25 pisama Petra II Petrovića Njegoša i 29 dokumenata vezanih za njegovu vladavinu. Ona sadrže značajne podatke o načinu rada crnogorskih i austrijskih upravnih i pravosudnih organa, i važna su za izučavanje istorije pravosuđa i diplomatije Crne Gore. U pismima je najčešće riječ o metodama korišćenim od stane vlasti dviju država u cilju suzbijanja krađa, ubistava, krvne osvete i sličnog. Ključne riječi: Petar II Petrović Njegoš, Austrija, Okružni kapitanat u Kotoru, Senat, Sreski sud Kotor, Okružni sud u Kotoru. COLLECTION OF DOCUMENTS OF THE MONTENEGRINBISHOPS BORDERANDNEIGHBORLY RELATIONS BETWEEN PETAR II PETROVICNJEGOSHANDAUSTRIA Abstract:This paper focuses on the neighbourly relationship between Montenegro and Austria from the second half of the 18 th to the first half of the 19 th century. It gives 25 analytically processed letters written by Montenegrin Bishop-Prince Petar II PetrovićNjegoš,

222 222 Aрхивски записи as well as 29 other documents from the time of his reign. Both, the letters and the documents contain important data on the manner of work of Montenegrin and Austrian administrative and judicial bodies. Besides, they offer significant facts for the studying of the history of the development of Montenegrin judiciary and diplomacy. The letters most often talk about the measures taken by the two states aimed at preventing thefts, murders, blood feuds etc. Key words: Petar II PetrovićNjegoš, Austria, Kotor District Captaincy, Senate, Kotor Basic Court, Kotor District Court. Državni arhiv Crne Gore Istorijski arhiv Kotor trenutno raspolaže sa 144 arhivska fonda i 30 zbirki dokumenata. U raznovrsnoj arhivskoj građi ovog arhiva, značajno mjesto zauzima arhivska zbirka pod nazivom Zbirka pisama crnogorskih vladika (u daljem tekstu VLAD), koja sadrži pisma crnogorskih vladika Petra I Petrovića Njegoša i Petra II Petrovića Njegoša. Zbirka ima neprocjenjiv značaj za izučavanje istorijskih i društvenih prilika Boke Kotorske, Crne Gore i njenog susjedstva od kraja 18. do prve polovine 19. vijeka. Formirana je u Istorijskom arhivu Kotor izdvajanjem dokumenata iz arhivskog fonda Okružni sud Kotor, i sadrži podatke o mjerama preduzimanim u funkciji spriječavanja pograničnih sukoba i očuvanja mira između dvije države. Naime, ova građa čiji su stvaraoci, osim samih vladika, i različiti upravni i pravosudni organi, kao na primjer, Okružni kapitanat, Okružni sud Kotor, Sreski sud Kotor, Sreski sud Budva i Sreski sud Herceg-Novi, daje uvid u organizaciju i način rada upravne i sudske vlasti, kao i funkcionisanje međususjedskih odnosa Crne Gore i Austrije. Viševjekovni suživot različitih etničkih i vjerskih grupa na relativno malom prostoru Kotora i Boke Kotorske, recipročno je uticao na jezičku raznovrsnost i bogatstvo ove zbirke. Najveći dio dokumenata pisan je na slovenskom i italijanskom jeziku i mletačkom idiomu, koji je i u vrijeme austrijske i uprava drugih država bio zvanični jezik njihovih administracija. Dokumenta nastala radom upravnih i sudskih organa pisana su administratvnim jezikom i formalnog su konteksta, za razliku od pisama vladike Petra II Petrovića Njegoša u kojima se vide njegovi lični stavovi, naročito onda kada se, koristeći se pismima punim konvencionalne kurtoazije, zapravo zauzima za opšte interese crnogorskog naroda.

223 Збирка списа Црногорских владика 223 Zbirka dokumenata VLAD sadrži ukupno 94 pisma i dokumenta nastalih u hronološkom rasponu od do godine. Petar I Petrović Njegoš potpisuje 43 pisma, a Petar II Petrović Njegoš 25 pisama. U ovom radu analitički su obrađena pisma Petra II Petrovića Njegoša i 29 dokumenata vezanih za njegovu vladavinu koja su stvarana u kotorskim upravnim i sudskim organima. Za svako Njegoševo pismo postoji prevod na italijanskom jeziku rađen u kotorskim kancelarijama od strane prevodilaca Gritija i Dedića. Ona su nastala u periodu od do godine, dok je Petar II Petrović Njegoš bio na vlasti kao vladika. Vrhovnu zakonodavnu i upravnu vlast vršili su Senat formiran od 12 najistaknutijih crnogorskih starješina i Gvardija koja je rješavala manje sudske sporove. Na drugoj strani, Boka Kotorska je ulazila u sastav Kraljevine Dalmacije koja je bila austrijska pokrajina. Na čelu pokrajinske vlasti bio je Guverner, a glavni organ vlasti Vlada sa sjedištem u Zadru. Kotor je u to vrijeme bio jedan od okruga Dalmacije, i u njemu je bilo smješteno sjedište Okružnog kapitanata kao organa upravne vlasti. Sudsku vlast u okrugu Kotor vršili su Okružni sud Kotor i Sreski sud Kotor. Više podataka o funkcionisanju crnogorske i austrijske upravne i sudske vlasti, moguće je dobiti kroz primjere rješavanja nekih konkretnih problema o kojima je riječ u vladičinim pismima. Za sva pisma i popratnudokumenatciju koja ide uz njih, urađena su naučnoinformativna sredstva u formi regesta i sumarno-analitičkog inventara koja su prikazana u nastavku ovog rada. Regesta slijede hronološki redosljed samih dokumenata, počevši od prvog napisanog do posljednjeg nastalog Građa je arhivistički sređena, a što se tiče njenog fizičkog stanja, svakako da bi zbog njenog značaja bilo potrebno izvršiti konzervaciju u cilju njenog trajnog očuvanja 1. Zbirka dokumenata VLAD koja se čuva u Istorijskom arhivu Kotor ima izuzetan naučni značaj. Dokumenta sadrže podatke o načinu rada 1 U toku obrade zbirke, ustanovljeni su neki propusti nastali prilikom njenog samog formiranja. Naime, za određena dokumenta potrebno je izvršiti korekciju u signaturama, budući da se ne podudaraju sa hronološkim rasporedom unutar zbirke (u pitanju su dokumanta VLAD 63, VLAD 64, VLAD 65, VLAD 68, VLAD 69, VLAD 72, VLAD 73, VLAD 74,VLAD 76, VLAD 78).

224 224 Aрхивски записи pravosudnih i upravnih organa Crne Gore i Austrije, i značajna su za izučavanje istorije prava i diplomatije Crne Gore u periodu od druge polovine 18. vijeka do sredine 19. vijeka. Pored ove zbirke, u Istorijskom arhivu Kotor postoje mnogi lični i porodični fondovi, čijim se izučavanjem može doći do dodatnih podataka vezanih za vladavinu Petra II Petrovića Njegoša, budući da je poznato je on održavao prijateljske veze sa nekim Bokeljima, i da je jedna od posljednjih želja u njegovom testamentu upravo ona da još jednom posjeti Kotor. VLAD Zbirka pisama crnogorskih vladika Ukupno pisama: 94 Dužina u metrima: 0,08 Stepen sređenosti zbirke: arhivistički sređeno Jezik i pismo: slovenski, ćirilica i latinica, i italijanski jezik (mletački idiom) Osnovni sadržaj i značajnije pojedinosti zbirke: Pisma crnogorskih vladika, kao i dokumenti vezani za njihovu vladavinu Komplementarni izvori za izučavanjke zbirke: Spisi Okružnog suda Kotor Istorijat stvaraoca zbirke: Zbirka nastala u Istorijskom arhivu Kotor od poklonjenih i otkupljenih dokumanata, kao i od dokumenata Okružnog suda Kotor Bibliografija o zbirci: dr JevtoMilović: Zbornik dokumenata za istoriju Crne Gore, ( ), Cetinje godine. Signatura: VLAD II - 76 Datum: 18. januar Mjesto: Cetinje Napomena: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom jeziku; u ovom pismu Vladika se potpisuje kao Rade Petrović.

225 Збирка списа Црногорских владика 225 Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša gospodinu Marteliniju, okružnom kapetanu u Kotoru. Vladika se obraća kapetanu s molbom u vezi sa slučajem Vuka MuratovogKrivokapića.Vuk se sa Rišnjanima prethodno zavadio, i toga dana kada je uhapšen došao je da se sa Rišnjanima dogovori kada će se međusobno izmiriti. Vladika kaže da, prema njegovim saznanjima, Vuk nije kriv i da ga nije trebalo lišiti slobode i kazniti, već da su uzrok svemu njegova braća, kao i da se nada da će Vuk biti pušten na slobodu. Vladika u pismu kaže da ne zna šta će uraditi mještani Cuca koji, ukoliko pređu na teritoriju Austrije, moguće da će činiti nerede kako bi pokazali da je njihov brat nepravedno lišen slobode. Na kraju pisma Vladika piše kapetanu da uradi sve što može zarad mira u susjednim provincijama. Signatura: VLAD II - 72 Datum: 10. februar Mjesto: Cetinje Napomena: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno gospodinu Marteliniju, okružnom kapetanu u Kotoru. Kaže da mu je čast odgovoriti mu na pismo u kome se od njega, Vladike, traži da kaže da li su se zaista izmirili mještani Cuca i Orahovca. U vezi sa tim, Vladika piše da su gore pomenuti, godine izravnali dugove zbog međusobnih krađa i da, koliko je njemu poznato, među njima nema tražnji. Signatura: VLAD II - 48 Datum: 14. februar Mjesto: Cetinje Napomena: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo Petra II Petrovića Njegoša Okružnom kapitanatu u Kotoru u kome piše o otmici Krstine, kćerke Boža Dabovića iz Grblja, od strane Đura Stankova Stanišina Ćeklića. Krstina je Vladici ispovijedila da ona

226 226 Aрхивски записи nije oteta nego da se dobrovoljno obećala Đuru Stankovu, a otmicu je isplanirala jer se bojala da svome ocu ispriča da se prethodno bila obećala Đu ru Stankovu. Signatura: VLAD II - 48/6 Datum: 20. mart1835. Mjesto: Cetinje Napomena: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Okružnog kapitanata upućeno Prvostepenom okružnom sudu. Traži se od prvostepenog Okružnog suda da ustanovi razloge zbog kojih je crnogorska vlast odbila da preda otetu djevojku. Signatura: VLAD II - 74 Datum: 18. avgust1836. Mjesto: Cetinje Napomena: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom je ziku; nije napisana titula, ime i prezime onog kome se Vladika obraća, pre t po stavlja se da je upućeno okružnom kapetanu u Kotoru. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša za koje se, budući da nije napisana titula, ime i prezime onog kome se Vladika obraća, pretpostavlja da je upućeno Okružnom kapitanatu u Kotoru. U pismu Vladika traži da okružni kapetan u Kotoru uzme pod zaštitu njegovu rodicu Stanu. Naime, Stanin pokojni muž knez Ivo Bojković stradao je godine zbog zlodjela nekih Popovića, nakon čega je ona ostala sama sa troje maloljetne djece. Od tada, ona trpi razne uvrijede od strane muževljeve rodbine koja raspolaže njenim zemljištem bez njene dozvole. Takođe, njena svekrva Kate Bojković, koja je živjela u zajednici sa njom punih 17 godina, sada zahtjeva od Stane da joj isplati novac za tih 17 godina kao i novčanu protivrijednost za plodove od sve zemlje i vinograda koje su joj njena djeca

227 Збирка списа Црногорских владика 227 ostavila nakon raspodjele. Vladika zahtijeva od kapetana da Stanu pravno zaštiti i napominje da Kate treba da dobije sve ono što joj pripada i što su joj djeca ostavila, ali da joj Stane ne smije dati ništa drugo sve dok njena djeca ne navrše 18 godina. Na kraju Vladika kaže da se nada da će njegova molba biti ispunjena, i da ne može da garantuje da u protivnom neće doći do sukoba između Njeguša i mještana knežine Bojković, budući da je za Crnogorce velika uvreda kada im neko vrijeđa sestru. Signatura: VLAD II - 74/t Datum: 3. septembar1836. Mjesto: Cetinje Napomena: obavještenje na italijanskom jeziku; nije naznačeno ko je pošiljalac obavještenja. Obavještenje upućeno Sreskom sudu u Kotoru da se sazovu sve stranke ili njihovi pravni zastupnici u slučaju udovice Bojković, kako bi se postigla nagodba. U slučaju da Sud ne uspije da nagodi zavađene stranke u postupku, nalaže se da se kazne krivci i da se zaustavi maltretiranje udovice Bojković, jer će u suprotnom biti preduzete zakonske mjere. Signatura: VLAD II - 68 Datum: 27. april1838. Mjesto: Cetinje Napomena: pismo pisano ćirilicom, ne postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno Okružnom kapitanatu u Kotoru. Vladika ih obavještava da će im poslati Sava Dubovičanina. Naime, Okružni kapitanat je u svom pismu od 27. marta obećao Vladiki da će sudu preporučiti pomenutog Sava Dubovičanina, kako bi mu isti što prije riješio njegovu molbu protiv Anđe Đurove Mendagalj.

228 228 Aрхивски записи Signatura: VLAD II - 82 Datum: 9. jun Mjesto: Cetinje Napomena: postoji samo prevod pisma na italijanskom jeziku, ne postoji pismo pisano ćirilicom. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno gospodinu Ivačiću, okružnom kapetanu u Kotoru. Naime, Vadika u pismu zahvaljuje gospodinu Ivačiću zato što mu je prethodno bio odobrio posjetu doktora Golgija. Budući da je doktor rekao Vladici da je potrebno u sljedeću subotu još jednom da prekontroliše njegovo zdravstveno stanje, Vladika moli gospodina Ivačića da mu odobri njegovu ponovnu posjetu. Signatura: VLAD II - 49 Datum: 23. decembar Mjesto: Cetinje Napomena: pismo je pisano ćirilicom, postoji i prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog Vladike upućeno Okružnom kapitanatu u Kotoru. Vladika u pismu govori o slučaju ranjavanja Stjepa Radova iz Brajića od strane Bela Ukmanovića iz Utrga. Naime, Stjepo Radov je zajedno sa 30 Brajića nasrnuo na stado Ukmanovića u namjeri da mu otme stoku. Uprkos molbama Ukmanovića da mu ne otimaju stoku, Stjepo Radov je oteo jednog jarca i uputio se ka Brajićima. Tada ga je Belo iz Utrga ranio opalivši iz puške. Vladika zahtjeva od Okružnog kapitanata da zabrani Brajićima da ubuduće čine ista nasilja i da ne provociraju mještaneutrga, kako ne bi došlo do nemira između dva susjedna mjesta. Signatura: VLAD II - 49/1t Datum: 9. januar Mjesto: Kotor Napomena: obavještenje na italijanskom jeziku.

229 Збирка списа Црногорских владика 229 Obavještenje upućeno sudu u Budvi, a poslato iz Kotora, pretpostavlja se od strane Okružnog kapitanata. Nalaže se sudu u Budvi da ispita istinitost tvrdnji izrečenih od strane Crnogoraca iz Utrga, budući da se njihove tvrdnje razlikuju od onih koje su iznijeli Brajićani i da potom o tome izvijeste Okružni kapitanat. Takođe, nalaže se sudu u Budvi da ponovi naređenje Brajićanima da ne smiju sprovoditi osvetu niti bilo kakva zlodjela na štetu Crnogoraca, i uvjereva ih da ured preduzima mjere za kažnjavanje počinioca ranjavanja i njegovih saučesnika, ukoliko oni postoje. Signatura: VLAD II - 63 Datum: 1. mart Mjesto: Cetinje Napomena: pismo je pisano ćirilicom, postoji i prevod na italijanski jezik. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno Okružnom kapitanatu u Kotoru. Vladika ih obavještava da je tačno ono što je kapitanat ustanovio, a tiče se slučaja krađe i ubistva u kući Đuranović. Zločin je počinjen od strane 9 Crnogoraca i 4 Bokelja. Naime, nakon dugog ispitivanja, ustanovljeno je da je glavni krivac Ilija Zloković iz Bijele, koji je došavši na kotorski pazar, odabrao i naveo gore pomenutih 9 Crnogoraca i odveo ih sa sobom barkom i potom su počinili zločin. Takođe, tu su bila i 3 Bokelja iz mjesta Mokrine, po imenu Krsto, Mitar i Lazar, koje je Zloković nagovorio da učestvuju u zločinu. Što se tiče Iva Petrovića iz Škaljara, on je kako su to svi jednoglasno potvrdili potpuno nedužan i nevin. Onaj Crnogorac koji je među njih devetoricom proglašen za najvećeg krivca odmah je strijeljan, dok će ostalih 8 biti kažnjeni novčanom kaznom ili odsluženjem kazne u zatvoru. Što se tiče predmeta koji su odnešeni iz kuće, Vladika je naložio da se predmeti koji su nakon raspodjele plijena pripali Crnogorcima vrtate porodici Đuranović. Takođe, traži od kapitanata da pošalje neku svoju osobu od povjerenja koja će preuzeti te stvari.

230 230 Aрхивски записи Signatura: VLAD II - 63/1t Datum: 15. mart Mjesto: Kotor Napomena: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje upućeno sudu u Herceg-Novom, a poslato iz Kotora, pretpostavlja se od strane Okružnog kapitanata. Nalaže se sudu da zadrži u zatvoru Iliju Zlokovića i nakon što mu istekne odsluženje kazne zbog krađe. Takođe, nalaže se sudu da preduzme mjere kako bi se utvrdio identitet trojice Bokelja koje Vladika u svom pismu navodi kao saučesnike Zlokovića u pljački. Pretpostavlja se da je Krsto kojeg Vladika pominje u pismu, isti onaj Krsto Milošević kojeg kapitanat pominje u naredbi od 16. februara, a da je njegov drug Lazar zapravo Lazar Gavrilov Glaus koji se već nalazi u ovom zatvoru. Svi oni za koje se utvrdi krivica biće uhapšeni. Signatura: VLAD II - 63/3 Datum: 18. mart Mjesto: Kotor Napomena: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje upućeno Okružnom kapitanatu, u kome se nalaže da proširi istragu kako bi se saznalo ko je treća osoba po imenu Mitar, nastanjen u istom mjestu kao i Krsto Milosavljević i Lazar Mandić zvani Glaus, a za kog se pretpostavlja da je učestvovao u krađi. Budući da je određeni Mitar Jagnić iz Kamena prijatelj sa gore pomenutom dvojicom, i da je u pitanju prilično opasna osoba sklona raznim zlodjelima, traži se da se na njega obrati posebna pažnja. Ukoliko se ustanovi da postoji osnovana sumnja da je ta osoba počinila zločin, treba je odmah uhapsiti. Kapitanat u odgovoru na obavještenje kaže da su u krađi učestvovali pored devetorice Crnogoraca i trojica iz mjesta Mokrine, čija su krštena imena Krsto, Lazar i Mitar. Kaže se da se Krsto Milosavljević trenutno nalazi na Njegušima zajedno sa ubicom Nikom Škerom za kojim je izdat nalog za hapšenje i da se, ako Vladika bude imao interes, oni mogu uhapsiti.

231 Збирка списа Црногорских владика 231 Signatura: VLAD II - 64 Datum: 7. mart Mjesto: Cetinje Napomena: pismo pisano ćirilicom, postoji i prevod na italijanskom jeziku. Pismo koje crnogorski vladika Petar II Petrović Njegoš upućuje Okružnom kapitanatu u Kotoru. U pismu Vladika piše da su predmeti ukradeni iz kuće Đuranović predati kapetanovom povjereniku Aleksi Golubovu, zajedno sa popisom svih predmeta. Vladika kaže da mu još uvijek nije saopšteno ko su trojica Bokelja koji su učestvovali u krađi. Takođe, obavještavakapitanat da će on ispoštovati njihovu molbu i da im stoga na kotorski Pazar šalje osmoricu Crnogoraca kako bi ih sud mogao ispitati. Signatura: VLAD II - 64/2 Datum: 7. mart Mjesto: Cetinje Napomena: pismo pisano ćirilicom, postoji i prevod na italijanskom jeziku. Popis predmeta koji su nakon raspodjele plijena pripali devetorici Crnogoraca koji su počinili krađu u kući porodice Đuranović iz Jošica, a koji su na Vladikin zahtjev vraćeni Okružnom kapitanatu u Kotoru: 1 ženski šal, 2 srebrna svjećnjaka, 2 pinjate, 2 vage, 2 tiganja, 2 plišane tkanine, 36 lakata različite bijele postave, 8 malih srebrnih ožica, 8 piruna, 1 srebrni pirun, 6 nožića, 1 svileni pojas, 2 lencuna, 1 puška džeferdar, 1 puška ukrašena sa 6 srebrnih pločica, 1 istambulski nož sa polomljenom oštricom, 1 sić, 1 prekrivač, 10 lakata šarene postave treći dio jednog lencuna, 1 bušna gvozdena ožica, 1 kružat sa srebrnim i pozlaćenim dugmadima, 1 đile, 1 mala torba, 7 komada zlata od 25, 5 grama, 1 zlatni prsten. U napomeni piše da je u džaku u kom su donešene nabrojane stvari, nađena su i dva mala pištolja i dvije kožne vrećice.

232 232 Aрхивски записи Signatura: VLAD II - 64/4 Datum: 15. mart Mjesto: Kotor Napomena: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Okružnog kapitanata upućeno prvostepenom Okružnom sudu u Kotoru. U obavještenju se kaže da je jedan od devet Crnogorca osuđen na Cetinju kao jedan od glavnih počinilaca krađe u kući porodice Đuranović iz Jošica, a da je njegovo ime Puso Lazov Radonić iz sela Rajević na Njegušima. Takođe, obavještava se sud da OkružnIkapitanat još uvijek nema precizne podatke o imenima osmorice Crnogoraca koje je crnogorska vlast kaznila za saučesništvo u pomenutoj krađi. Obavještava se sud da se Ilija Zloković iz Bijele, koji je u Vladičinom pismu naveden kao glavni organizator krađe, trenutno nalazi u zatvoru u Herceg-Novom na odsluženju kazne zbog krađe. Data su naređenja da se zadrži u zatvoru i nakon što mu istekne odsluženje kazne. Obavještava se sud da je potrebno sprovesti istragu kako bi se utvrdila prezimena ostale trojice Bokelja koje Vladika optužuje za saučesništvo u kazni, a koji se zovu Krsto, Mitar i Lazar. Obavještava se sud da je na osnovu policijske istrage ustanovljeno da je pomenuti Krsto zapravo Krsto Milošević iz Kamena i da se taj isti Krsto ponekad javlja pod prezimenom Gojković ili Bojković. Zatim da se pomenuti Lazar nalazi na odsluženju kazne u zatvoru, i da je njegovo puno ime Lazar Gavrilov Glaus ili Glavan. Signatura: VLAD II - 64/4t Datum: 16. mart Mjesto: Kotor Napomena: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Prvostepenog okružnog suda u Kotoru upućeno Okružnom kapitanatu. Traži se od kapitanata da se obrati crnogorskim vlastima kako bi u kotorski sud poslali osmoricu Crnogoraca koji su učestvovali u krađi koju je pretrpjela Anđelika, supruga Špira Đuranovića

233 Збирка списа Црногорских владика 233 iz Jošica. Takođe, traži se da crnogorske vlasti saopšte imena i prezime osmorice Crnogoraca i popis predmeta koji su im pripali nakon raspodjele plijena u pomenutoj krađi. Traži se od crnogorskih vlasti da se navedu tačni dani kada će pomenuta lica biti dovedena pred sud kako bi im se sudilo prema austrijskom krivičnom zakonu. Takođe, traži se da se dnevno dođu dvije osobe u periodu od 4 dana zaredom. Na kraju obavještenja kaže se da se iščekuju rezultati istrage u cilju saznanja imena trojice Bokelja, kao i predmeti koji su njima pripali nakon raspodjele plijena u krađi porodice Đuranović. Signatura: VLAD II - 64/t Datum: 20. mart Mjesto: Kotor Napomena: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Okružnog kapitanat upućeno Prvostepenom okružnom sudu u Kotoru. Kaže se da su predmeti koji su vraćeni nakon krađe iz Crne Gore u Kotor, sada predati sudu i od suda se traži potvrda o prijemu. Takođe, obavještava se sud da su na pazar došla sedmorica Crnogoraca koji se terete za saučesništvo u krađi, a da se osmi nije pojavio, jer je po kazivanju perjanika bio bolestan. Nalaže se sudu da što prije ispita pomenute Crnogorce. Signatura: VLAD II - 64/7 Datum: 20. mart Mjesto: Kotor Napomena: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Okružnog kapitanata u kome se navodi da dvije kožne vreće nađene u džaku u kojem su vraćeni predmeti opljačkani iz kuće porodice Đuranović, pripadaju zapravo dvijema ženama sa Cetinja koje su prenijele pomenute predmete iz Crne Gore u Kotor. Takođe se napominje da se opljačkani predmeti sada nalaze u prostorijama suda u Kotoru.

234 234 Aрхивски записи Signatura: VLAD II - 64/1t Datum: 22. mart Mjesto: Kotor Napomena: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Prvostepenog okružnog suda upućeno Okružnom kapitanatu. Sud potvrđuje prijem predmeta vraćenih nakon krađe iz Crne Gore u Kotor. Takođe, obavještava se kapitanat da je na pazar došlo 6 Crnogoraca koji se terete za saučesništvo u krađi u kući porodice Đuranović iz Jošica, a da Đuro Nikov Bećir i Joko, sin Filipa Savova Vrbice nisu došli. Sud traži da kapitanat sa crnogorskim vlastima dogovori njihovog dolazak na pazar. Kaže se da je Krsto Milošević zvani Goga iz Kamena ili Mokrine koji se smatra glavnim organizatorom krađe, pobjegao u Crnu Goru gdje je, da bi se dodvorio crnogorskom Vladici, srušio dio turskog mosta zvanog Vezirov most. Sud traži da kapitanat zahtijeva od Vladike da se založi kako bi pomenuti pod pratnjom bio doveden na pazar ili da bar navede u kom se pravcu razbojnik zaputio ako se ne nalazi više u Crnoj Gori. Takođe, traži se da kapitanat dozna od crnogorskih vlasti dužinu trajanja kazne na koju su osmorica Crnogoraca osuđeni. Signatura: VLAD II - 65 Datum: 18. mart Mjesto: Cetinje Napomena: pismo pisano ćirilicom, postoji i prevod na italijanskom jeziku. Pismo koje crnogorski vladika Petar II Petrović Njegoš upućuje Okružnom kapitanatu u Kotoru. Obavještava ih da će Drago Ilijin iz Bjelice i Stevan Milošev iz Ćeklića iduće subote doći na kotorski pazar sa još jednom osobom i jednim čovjekom iz pratnje, kako bi svjedočili na Sudu o tome ko ih je nagovorio na ubistvo supružnika Petrović iz Dobrote. Vladika kaže da je dao naređenje da Đuro Nikov Bećir i Joko Filipov Vrbica takođe u iduću subotu dođu na kotorski pazar kako bi ih sud ispitao. Što se tiče poglavarove molbe kojom od Vladike traži da mu saopšti na koji način

235 Збирка списа Црногорских владика 235 su kažnjeni oni Crnogorci koji su optuženi za saučesništvo u krađi u kući porodice Đuranović, Vladika odgovara da je glavni počinilac strijeljan, a da su ostali kažnjeni kaznom zatvora i novčanom kaznom. Signatura: VLAD II - 65/2 Datum: 1. april Mjesto: Kotor Napomena: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Okružnom kapitanatu upućeno Prvostepenom okružnom sudu. Kaže se da Vladika nije odgovorio na molbu kapitanata, u kojoj se traži da se izjasni o moralu Draga Ilijinog i Stevana Miloševog. Obavještava se sud da će Đuro Nikov Bećir i Joko Filipov Vrbica doći na kotorski pazar u iduću subotu kako bi bili ispitani zbog krađe u kući porodice Đuranović. Napominje se da je sud prethodno bio poslao zahtjev za dolazak pred sud ove dvije osobe. Obavještava se sud da se u vezi sa hapšenjem Krsta Miloševića Milosavljevića koji je pobjegao u Crnu Goru još uvijek čekaju novosti. Signatura: VLAD II - 66 Datum: 16. mart Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji i prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno Okružnom kapitanatuu Kotoru, gospodinu Ivačiću. Vladika kaže da je primio pismo od Mašana Perkova Vukotića i Filipa Mirkovića iz Mrkovine koji mu saopštavaju da su došli poslom u Kotor, i da im je tom prilikom Sreski sud u Kotoru oduzeo oružje. Naime, kod pomenutog Mirkovića je pronađen pištolj za koji se pretpostavlja da je ukraden jednom Bokelju. Vladika kaže da postoji mogućnost da je pištolj ukraden, ali da je potom kupljen od jednog čovjeka iz Banjana. Dakle, pomenuta dvojica Crnogoraca nisu ni krivci ni dužnici, i zbog toga ne postoji razlog da im se oduzme

236 236 Aрхивски записи oružje. Vladika stoga moli poglavara da naloži kome je potrebno kako bi im oružje bilo vraćeno. Signatura: VLAD II - 66/3 Datum: 29. mart Mjesto: Kotor Napomene: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Okružnog kapitanata upućeno Prvostepenom okružnom sudu u Kotoru. Kapitanat traži da sud preduzme mjere kako bi oružje koje Vladike spominje u svom pismu bilo vraćeno Crnogorcima, ukoliko se utvrdi da njima zakonito pripada. Takođe se kaže da se pomenuti Crnogorci trenutno nalaze u Kotoru i da će biti poslati u sud kako bi bili ispitani. Signatura: VLAD II - 78 Datum: 21.septembar Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno okružnom kapetanu u Kotoru, gospodinu Ivačiću. Njegoš traži od kapetana da izda naređenje da se mještanima Grahova od sada na dalje obezbijedi slobodan ulazak u kotorski okrug. Prethodno, Vladika je sa hercegovskim vezirom imao najprije sastanak u Dubrovniku, a potom je i potpisan sporazum prema kome Grahovo i dalje pripada teritoriji Crne Gore. Sastanku u Dubrovniku je prisustvovao kapetan, a kopiju sporazuma Vladika mu je naknadno poslao. Signatura: VLAD II - 61 Datum: 6. mart Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji i prevod na italijanskom jeziku.

237 Збирка списа Црногорских владика 237 Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno Okružnom kapitanatu u Kotoru. Vladika kaže da je primio dopis od kapetana u kome mu saopštava da je nekoliko osoba iz Bajica stiglo u Stoliv i da su tom prilikom uhapšeni pod sumnjom da su došli sa lošim namjerama. Njegoš kaže da oni prethodno nisu dobili pasoše, i da su bili povedeni primjerom drugih Crnogoraca koji su bez pasoša nesmetano boravili u Boki. Što se tiče njihovog vladanja, kotorski sud im nikada nije ni zbog čega sudio te Vladika stoga smatra da nisu s lošim namjerama došli u Stoliv. Vladika traži da kotorski sud što hitnije riješi njihov sučaj. Takođe, smatra da oni nisu mogli počiniti krađu koja se dogodila u noći između 6. i 7. marta, budući su u to vrijeme bili u svojim kućama u Bajicama i da ima puno osoba koje to mogu da posvjedoče. Signatura: VLAD II - 61/3 Datum: 21. mart Mjesto: Kotor Napomene: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Okružnog kapitanata upućeno Prvostepenom okružnom sudu u Kotoru. Traži se od suda da se što hitnije obavijesti kapitanat o tome da li uhapšenici mogu biti sprovedeni u zatvor. Signatura: VLAD II - 73/2 Datum: 26. mart Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji i prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša Okružnom kapitanatu u Kotoru. Vladika traži da se što hitnije riješi sudski postupak protiv onih lica iz Bajica koji su uhapšeni u Stolivu i trenutno se nalaze u zatvoru u Kotoru. Traži se da oni što hitnije budu pušteni na slobodu, budući da sud nema dokaze da su oni počinili krađu koja se dogodila u noći između 6. i 7. marta u kući porodice Radoničić u Prčanju. Vladika kaže da je mogući krivac jedna osoba iz Herceg-Novog koja je uhapšena u isto vrijeme kad i gore pomenuti i koja ih je nagovarala na zločin.

238 238 Aрхивски записи Signatura: VLAD II - 73 Datum: 7. april Mjesto: Kotor Napomene: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Okružnog kapitanata upućeno Prvostepenom okružnom sudu u Kotoru. Traži se od suda da što hitnije odluči u postupku koji se tiče uhapšenih Crnogoraca iz Bajica. Na taj način bi se izašlo u susret Vladičinim molbama, koji bi zauzvrat takođe morao da ispuni zahtjeve koji ću ubuduće biti njemu upućeni od strane austrijskih vlasti. Signatura: VLAD II - 50t Datum: 15. maj Mjesto: Kotor Napomene: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Okružnog kapitanataupućeno Prvostepenom okružnom sudu u Kotoru. Obavještava se sud da je kapitanat poslao dopis Vladici u kome se od njega traži da se na osnovu opisa štuca, izjasni da li je to onaj isti štuc koji je on poklonio Bogdanoviću. Signatura: VLAD II - 51 Datum: 7. maj Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji i prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša Okružnom kapitanatu u Kotoru. Vladika kaže da je još godine kupio od trgovca Pese neke štuceve. Određeni broj štuceva razdijelio je nekim Crnogorci ma, a među njima je bio i Drago Vukov Bogdanović iz sela Kopita na Njegušima. On je dobio onaj štuc koji kapetan opisuje u svom pismu. Vladika traži da se po prijemu njegovog pisma oslobodi pomenuti Boganović i da se kazne oni zbog kojih je pretrpio štetu i potraćio svoje vrijeme.

239 Збирка списа Црногорских владика 239 Signatura: VLAD II - 69 Datum: maj Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji i prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša gospodinu Dojmiju, okružnom komesaru u Kotoru. Vladika obavještava komesara o slučaju ŠpiraMoškova iz Špiljara. Naime, pomenutom Špiru ukradena su dva kotla i on za tu krađu optužuje Stanka Lazova Kapetanovića sa Njeguša. Tim povodom, Vladika je saslušao Stanka Kapetanovića koji je izjavio da nije kriv. Budući da nije bilo moguće dokazati njegovu krivicu, on je oslobođen optužbe. Signatura: VLAD II - 79 Datum: 19. jun Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji i prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno gospodinu Dojmiju, okružnom komesaru u Kotoru. Vladika se obraća komesaru s mobom da pošalje dalje jedno njegovo pismo. Takođe, kaže da je proslijedio svom bratu Peru zlatni sat koji je ovaj dobio na dar od guvernera Dalmacije u Zadru. Signatura: VLAD II - 80 Datum: 4. septembar Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji i prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno gospodinu Ivačiću, okružnom kapetanu u Kotoru. Vladika kaže da ga je obradovala vijest da se kapetan nakon dugog odsustva vratio u Kotor i da je dobrog zdravstvenog stanja. Vladika izražava žaljenje što, prilikom svoje

240 240 Aрхивски записи posljednje posjete Kotoru, nije imao vremena da posjeti kapetana, jer je zbog obaveza hitno morao da se vrati u Cetinje. Nada se da će ubrzo biti u prilici da se sastanu i nadoknade propušteno. Vladika na kraju pisma pozdravlja kapetanovu suprugu i njihovu djecu. Signatura: VLAD II - 52/2 Datum: 16. mart Mjesto: Zadar Napomene: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještava se da je kotorski okrug poslao dopis u kojem Vladika izja šnjava zašto se ne slaže sa dolaskom crnogorskih senatora Pera Petrovića i Filipa Đuraškovića, kako bi svjedočili u sudskom postupku koji se tiče pravoslavnog sveštenika Bogdana Stojanovića iz Brajića. Signatura: VLAD II - 52/3t Datum: 27. mart Mjesto: Zadar Napomene: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Apelacionog suda u Zadru Prvostepenom okružnom sudu u Kotoru. Nalaže se sudu u Kotoru da nastavi ispitivanje popa Stojanovića, ne uzimajući u obzir izjave svjedoka iz Crne Gore. Naime, uprkos molbama koje je poglavarstvo uputilo Vladici, pomenuta lica se nisu odazvala pozivu kotorskog suda. Signatura: VLAD II - 52/4 Datum: 7. Mart Mjesto: Kotor Napomene: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Okružnog kapitanata upravi Dalmacije u Zadru. Obavještava se uprava da je Okružni kapitanat 2. septembra prošle godine uputio

241 Збирка списа Црногорских владика 241 molbu crnogorskom vladici Petru II Petroviću Njegošu. Naime, kotorski sud poziva Vladičinog brata Pera Petrovića i serdara Filipa Đuraškovića da daju izjave u vezi sa slučajem pravoslavnog popa Stojanovića iz Brajića. Kaže se da Vladika nije ispunio njihove molbe, i da je u svom pismu kazao da pomenuta lica zbog svojih brojnih obaveza nisu u mogućnosti da dodju u sud kako bi bili saslušani. Okružni kapitanatsmatra da su mali izgledi da će pomenuti svjedoci biti saslušani, kako zbog njihovih brojnih obaveza tako i zbog uvjerenja Vladike da oni zbog značaja svojih funkcija ne treba da putuju u tuđu zemlju kako bi dali svoje izjave. Signatura: VLAD II - 53/2 Datum: 10. decembar Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno Okružnom kapitanatu u Kotoru. Vladika kaže da je primio dva pisma od kapetana. U prvom pismu se kaže da su seljani Šišića u Grblju usmrtili Pera Dragovog Martinovića iz Bajica, dok u svom drugom pismu kotorski kapetan kaže da je gore pomenuti preminuo prirodnom smrću. Vladika kaže da su prema njegovim saznanjima Joko Markov Đukić i nekoliko njegovih drugova uhvatili i ugušili Pera Dragovog Martinovića. Vladika kaže da običaji u Crnoj Gori poslije tako ozbiljnog zločina nalažu krvnu osvetu. Umjesto da su pomenutog Martinoviča seljani Šišića predali Sudu u Kotoru, oni sada pokušavaju da prikriju uzrok njegove smrti i prave se nedužni. Serdar Bajica i mnogobrojna rodbina pokojnog Martinovića smatraju da je uzaludno gubljenje vremena da se sastaju sa Šišićima, buduću da oni negiraju krivicu za smrt Martinovića. Kaže se da će se sastati sa njima onda kada se ustanovi da su oni krivci i da će istina izaći na vidjelo poslije nekog vremena. Vladika na kraju pisma napominje da je on strogo zabranio rođacima pokojnog Martinovića da se osvete Šišićima.

242 242 Aрхивски записи Signatura: VLAD II - 53/3 Datum: 16. februar Mjesto: Kotor Napomene: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Okružnog kapitanata Prvostepenom okružnom sudu u Kotoru. Kapitanat proslijeđuje Sudu pismo crnogorskog vladike u kome tvrdi da je 2. novembra godine ubijen Pero Dragov Martinović iz Bajica od strane Joka Markovog Đukića iz Šišića i drugih seljana. Ukoliko smatra potrebnim, sud je dužan pokrenuti sudski postupak. Signatura: VLAD II - 53/4t Datum: 22. februar Mjesto: Kotor Napomene: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Prvostepenog okružnog suda Okružnom kapitanatu u Kotoru. Traži se da kapitanat uputi dopis Vladici da u kotorski sud dođu određeni Crnogorci i da daju izjave povodom navodne nasilne smrti Pera Dragova Martinovića. Signatura: VLAD II - 54 Datum: 15. decembar Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, ne postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno Okružnom kapitanatu u Kotoru. Pismo je u vezi hapšenja pravoslavnog popa Bogdana Stojanovića iz Brajića i ubistva dvojice austrijskih vojnika.

243 Збирка списа Црногорских владика 243 Signatura: VLAD II - 67 Datum: 9. maj Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, ne postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša i Senata upućeno kapetanu Lazu Prorokoviću na Njeguše. Obavještava se kapetan da je dolazio Joko Perov Kašćelan da se žali Vrhovnom sudu radi zemlje koju je kupio u Dugodoljanima, a pravo na tu zemlju sada mu osporavaju Vrbljani. Signatura: VLAD II - 55 Datum: 10. mart Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša Okružnom kapitanatu u Kotoru. Vladika se obraća kapitanatu s molbom u vezi Joka Removog Miloševića iz Veljih Zalaza. Prema Vladičinim saznanjima, pomenuti Joko je boravio nekoliko dana u Kotoru kada je uhapšen od strane serdara Dendera pod sumnjom da je prethodno učestvovao u ranjavanju samog Dendera. Vladika tvrdi da je Joko nedužan i da tome u prilog mogu posvjedočiti Tomo Bogdanov Nikolić i druga lica iz Zalaza, koji su spremni doći i dati izjavu Okružnom kapitanatu. Vladika moli kapitanat da izda naređenje kako bi pomenuti Joko bio pušten na slobodu. Signatura: VLAD II - 55/2 Datum: 3. april Mjesto: Kotor Napomene: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Okružnog kapitanata prvostepenom oružnom sudu u Kotoru. Kapitanat nalaže sudu da što hitnije riješi sudski postupak Joka Removog Miloševića.

244 244 Aрхивски записи Signatura: VLAD II - 56 Datum: 2. april Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša Okružnom kapitanatu u Kotoru, gospodinu Ivačiću. Vladika se obraća kapetanu sa molbom da se što hitnije riješi sudski postupak koji se vodi u kotorskom sudu protiv Joka Removog Miloševića iz Zalaza. Naime, Vladika kaže da je pomenuti Joko nedužan, jer u suprotnom ne bi boravio u Kotoru i izlagao se riziku da bude uhapšen. Takođe, kaže da postoji 20 osoba iz Zalaza koji su pred kotorskim sudom spremni posvjedočiti da Joko na dan zločina, za koji mu se sudi, nije boravio na austrougarskoj teritoriji. Signatura: VLAD II - 81 Datum: 12. april Mjesto: Cetinje Napomene: pismo na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša gospodinu Ivačiću, okružnom kapetanu u Kotoru. Vladika se obraća kapetanu s molbom da se nekim crnogorskim porodicama dozvoli prolaz kroz austrijsku teritoriju na putu za Srbiju. Naime, neki Crnogorci su pogodili prevoz brodom do Rijeke i zato su morali da prodaju svu svoju imovinu. Kada su došli u Kotor, rečeno im je da im je kapitanat zabranio prolaz kroz austrijsku teritoriju. Vladika sada traži od kapetana da im se dozvoli prolaz, budući da se pomenute porodice nalaze u teškom položaju jer su prodali sva svoja dobra. Takođe, napominje se da je prolaz do Srbije preko turske teritorije veoma rizičan.

245 Збирка списа Црногорских владика 245 Signatura: VLAD II - 57 Datum: 6. maj Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša gospodinu Ivačiću, okružnom kapetanu u Kotoru. Vladika se obraća kapetanu s molbom da opravda nedolazak pred kotorski sud svog brata Pera Petrovića i serdara Filipa Đuraškovića. Naime, pomenuta lica su bila pozvana da budu ispitana od strane kotorskog suda povodom slučaja popa Stojanovića. Vladika kaže da su pomeuta lica senatori i da zbog svojih obaveza ne mogu napustiti Cetinje. Vladika predlaže kapetanu da sačini misiju od svojih činovnika koji bi senatore ispitali u Cetinju. Signatura: VLAD II - 57/3 Datum: 28. decembar Mjesto: Kotor Napomene: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje kotorskog suda Sreskom sudu u Budvi. Proslijeđuje se pismo crnogorskog Vladike koje sadrži informacije koje mogu biti od koristi u sudskom postuku koji se vodi protiv popa Stojanovića. Signatura: VLAD II - 62 Datum: 25. jun Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno gospodinu Ivačiću, okružnom kapetanu u Kotoru. U pismu Vladika kaže da je pozvao na Cetinje osobe optužene za ubistvo austrijskog vojnika. Naime, Vladika smatra da nekolicina Vujačića iz Optočića nisu krivi za ubistvo stražara na Ograđenici, budući da su izjavili da, u slučaju da se dokaže suprotno, da im se odrube glave.

246 246 Aрхивски записи Signatura: VLAD II 62/2 Datum: 25. jun Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom jeziku. Izjava nekolicine Vujačića iz Optočića u kojoj kažu da nisu krivi za ubistvo austrijskog stražara na Ograđenici. Na kraju izjave postoje potpisi znakom krsta ukupno petorice Vujačića. Signatura: VLAD II - 58/2 Datum: 13. oktobar Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša Okružnom kapitanatu u Kotoru. Vladika se obraća kapitanatu sa molbom u vezi slučaja kneza Joka Bogdanovića iz Njeguša. Naime, pomenuti knez je dao 80 cekina sada pokojnom Tomanu Mijuškoviću i njegovoj pokojnoj ženi Gordani pod uslovom da novac koriste za života, ali da mu ga nakon njene smrti vrate. Budući da je nakon njene smrti sav novac i imovina pripala sinovcima pokojnika, Vladika traži od kapitanata da izda naređenja kako bi se knezu Joku isplatilo 80 cekina od nasljedstva pokojnog Tomana. Signatura: VLAD II - 59 Datum: 18. februar Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša gospodinu Ivačiću, okružnom kapetanu u Kotoru. Vladika mu se obraća s molbom da opravda nedolazak dvojice crnogorskih senatora, Pera Petrovića i Filipa Đuraškovića. Naime, senatori su pozvani od strane kotorskog suda

247 Збирка списа Црногорских владика 247 da daju izjave povodom slučaja pravoslavnog popa Stojanovića iz Brajića. Vladika kaže da senatori nisu u mogućnosti da dođu u Kotor zbog svojih brojnih obaveza i, između ostalog, ističe da oni ne bi imali puno toga da kažu budući da se zna da je pop Stojanović nedužan jer je na dan ubistva dvojice austrijskih vojnika koje se dogodilo na Brajićima, on bio u Crnoj Gori. Vladika predlaže da kapitanat pošalje neke svoje službenike u Cetinje kako bi ispitali senatore. Signatura: VLAD II - 59/2 Datum: 22. jul Mjesto: Zadar Napomene: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje u kome se od uprave Dalmacije u Zadru traži da pošalje novi dopis Vadici s molbom da pošalje crnogorske senatore u Kotor. Naime, budući da su se ispriječile mnoge poteškoće u formiranju komisije za saslušavanje crnogorskih senatora u Cetinju, traži se od Vladike da pošalje senatore Pera Tomovog i Filipa Đuraškovića u Kotor ili u neko drugo pogranično mjesto i da o tome prethodno izvijesti sud. Signatura: VLAD II - 60 Datum: 20. mart Mjesto: Cetinje Napomene: pismo pisano ćirilicom, postoji prevod na italijanskom jeziku. Pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno okružnom kapetanu u Kotoru. Vladika se obraća kapitanatu s molbom da se od dobara pokojnog Tomana Puranova Ćeklića podmiri sa 45 talira Ivo Rakov Radonjić iz Njeguša.

248 248 Aрхивски записи Signatura: VLAD II - 60/1t Datum: 2. mart Mjesto: Kotor Napomene: obavještenje na italijanskom jeziku. Obavještenje Okružnog kapitanata upućeno Prvostepenom okružnom sudu u Kotoru u kome se kaže da je Radonjić dobio uputstvo da dođe u kotorski sud kako bi mu zakonskim putem bio isplaćen novac koji mu se duguje.

249 Два писма поводом организовања прославе 150-годишњице Његошевог UDK 323(497.16) Petrović Njegoš P. II Biljana DRAŠKOVIĆ DVA PISMA POVODOM ORGANIZOVANJA PROSLAVE 150-GODIŠNJICE NJEGOŠEVOG ROĐENJA Jubilej 150-godišnjice Njegoševog rođenja proslavljen je godine. Prilikom priprema koje su se obavljale povodom ovog jubileja, predsjedniku crnogorske skupštine Blažu Jovanoviću, obratio se pismom (21. II 1961.) scenarista Dušan Đurović. U pismu Đurović saopštava predsjedniku Jovanoviću da je napisao scenario za jedan dugometražni umjetnički film o Njegošu. Đurović u pismu predlaže da se po njegovom scenariju snimi film koji bi bio prikazan na proslavi povodom 150-godišnjice Njegoševog rođenja. Crnogorsko rukovodstvo razmatralo je Đurovićev prijedlog i prihvatilo njegovu ideju o snimanju filma. U namjeri da pokažemo kako je osmišljavan sadržaj proslave 150-godišnjice Njegoševog rođenja i koliko je crnogorsko rukovodstvo nastojalo da Njegošev Mauzolej na Lovćenu bude završen i svečano otvoren godine, objavljujemo pismo scenariste Dušana Đurovića upućeno predsjedniku crnogorske skupštine Blažu Jovanoviću, kao i pismo (odgovor) koje je Đuroviću poslao, u ime Centralnog komiteta SK Crne Gore, Veselin Đuranović. Dokumenta koja objavljujemo nalaze se u DACG, AO SIONP-PG, arhivska zbirka, Zbirka Blažo Jovanović, (ZBJ, F. 33/61).

250 250 Aрхивски записи Pismo Dušana Đurovića, upućeno Predsjedniku Narodne skupštine Crne Gore Blažu Jovanoviću, godine, Sarajevo. Poštovani druže Predsedniče, Obraćam Vam se zato što znam da imate široko interesovanje za sva kulturna i umetnička zbivanja, naročito ona koja su u vezi sa Crnom Gorom, i što verujem da ovo pitanje ne bi drugi uzeli u ozbiljno razmatranje, možda zbog toga što vremenski stvar nije nama mnogo bliska i što imamo dosta aktuelnijih problema i tema. Evo o čemu se radi Ja sam napisao scenario o Njegošu za jedan dugometražni umetnički film. Literarno je ispao dobar i vrlo emotivan. Njegoš je uzbudljiv i tragičan i kao stvaralac i kao borac za slobodu. Veliki patriota se bori sa strašnom i teškom bolešću, i smrt je tu, a Omer-paša, kao strašan mrak, valja se od Bosne ka Crnoj Gori. U tome je kreščendo tragedije. Scenario (u kojemu se namerno omogućio jedan broj alternativnih rešenja) dao sam Veljku Bulajiću da ga pročita. Vi znate da je on istaknuto rediteljsko ime u jugoslovenskom filmu, koji je i u inostranstvu imao dobre uspehe. Scenario mu se dopao i on bi se vrlo rado prihvatio da ga realizuje. Sada momentalno radi na filmu o Zenici. Do avgusta će taj posao završiti, a onda bi mogao da prihvati ovu stvar. Ali se postavlja pitanje ko to da finansira. Zagreb hoće Matiju Gupca, Bosna Vasa Pelagića, Srbija Dositeja ili ne znam koga drugog. A Njegoša? Njegoša bi mogla jedino Crna Gora. Zato smo se rešili i dogovorili da se ja vama lično obratim. Njegoš je trajno ime u jugoslovenskoj kulturi. On bi izazvao veliki interes i ako bi se emocija scenarija prenela na platno, imao bi nesumnjiv uspeh. Zbog Njegoševe veličine, taj film ne bi bio sezonski. On bi se, sigurno, pojavio u svim bioskopskim salama u Jugoslaviji i, najzad zadovoljio potrebu škola koje se u modernoj nastavi sve više služe ovakvim sredstvimađaci i studenti bi ga gledali svake godine. Ako su moje pretpostavke tačne

251 Два писма поводом организовања прославе 150-годишњице Његошевог a ja sam u to uveren - onda bi se brzo ostvarila i sva finansijska sredstva koja bi se u njega uložila. Čak bi, možda, ona omogućila da se ustanovi i jedna Njegoševa nagrada, kao što postoje Prešernova, Zmajeva, Branka Radičevića i dr. - koja bi imala jugoslovenski karakter. Posebno, i iznad svega, jedan takav film o Njegošu - to je moje mišljenje - trebalo bi da se pojavi prilikom velike kulturne svečanosti pred kojom se nalazi Crna Gora, kada bude gotov Mauzolej na Lovćenu. Pod uslovom da uspe, ja verujem da bi njegovo snimanje bilo u dobrim, savesnim i ambicioznim rukama, film bi uveličao tu proslavu i lik našeg velikog pesnika i mučenika, kao talas uzbudljivog i zdravog Njegoševog patriotizma i borbe protivu mračnih sila, iz Crne Gore bi prošao kroz celu Jugoslaviju. Osećao sam dužnost da ovo iznesem pred Vas. Vi mislite da bi jedan takav film o Njegošu bio koristan (ne mislim samo na materijalnu korist) i potreban i da bi njime trebalo upotpuniti proslavu otkrivanja Mauzoleja, molim Vas, učinite - ako ima mogućnosti - da se priđe tom poslu. Možda bi dobro bilo - ako je to put - da preporučite Lovćen filmu da pošalju nekog ko bi razgovarao sa drugom Bulajićem i sa mnom. Žao mi je što lično, i opširnije, ne mogu Vam izneti čitavu stvar kako je ja zamišljam. Nadam se da mi nećete zameriti što sam se Vama lično obratio, jer to činim sa najboljim namerama. Sarajevo, 21- II Sa iskrenom željom za uspeh u Vašem radu Srdačno Vas pozdravlja Dušan Đurović, Čelikova 2/II

252 252 Aрхивски записи NARODNA REPUBLIKA CRNA GORA N A R O D N A S K U P Š T I NA KABINET PRETSJEDNIKA Br. 129 Titograd, 8.III god. Propratni akt Kabineta Predsjednika Skupštine NR Crne Gore kojim se pismo Dušana Đurovića upućuje Centralnom komitetu SK Crne Gore Br 129/61 CENTRALNOM KOMITETU SAVEZA KOMUNISTA CRNE GORE -na ruke drugu Vesu Đuranoviću - Po nalogu druga Predsjednika Narodne Skupštine, dostavljamo Vam dopis Đurović Dušana, iz Sarajeva - Čelikova 2/II, koji se odnosi u vezi scenaria o Njegošu za umjetnički film, s molbom na uvid. PO OVLAŠĆENJU PREDSJEDNIKA NARODNE SKUPŠTINE ŠEF KABINETA, Grujo Spahić Odgovor Veselina Đuranovića Dušanu Đuroviću Druže Dušane, Prije neki dan drug Blažo je razgovarao sa mnom u vezi pisma kojeg si ti njemu uputio 21. februara t.g. a u kojem si ga obavijestio da si napisao scenario o Njegošu i iznio mišljenje da bi na osnovu tog scenarija trebalo

253 Два писма поводом организовања прославе 150-годишњице Његошевог napraviti umjetnički film, koji bi se pojavio prilikom svečanosti otvaranja Njegoševog mauzoleja godine. Drug Blažo je rekao da je to zahvalna tema koju svakako treba i filmski obraditi. Pitanje je samo da li će biti mogućnosti da se to realizuje do godine. To stoga što su obaveze Crne Gore u pogledu izgradnje Mauzoleja veoma velike. Na osnovu njegove sugestije ja sam razgovarao sa direktorom Lovćenfilma, A. Obradovićem i sporazumjeli smo se da ti scenario uputiš filmskom savjetu Lovćen-filma koji će dati mišljenje o njemu i na osnovu svega toga izraditi jednu grubu kalkulaciju o tome koliko bi odprilike iznosili troškovi snimanja filma o Njegošu po tvom scenariju. Tada bi se vidjelo koliko bi eventualne dotacije bile potrebne za njegovo snimanje i da li bi Republika mogla da ih dade. Ne znam da li sve ovo zadovoljava tvoje želje iznešene u pismu drugu Blažu, ali sve je to nužno ovako uraditi da bi neko, bio to Lovćen film ili ko drugi, istupio sa zahtjevom za dotiranje umjetničkog filma o Njegošu. Titograd, Srdačno te pozdravlja 22. III godine Veselin Đuranović

254 254 Aрхивски записи

255 Прикази 255 UDK :929 Petrović Njegoš P. II Прикази Živko Brković: MOJE ARHIVALIJE O NJEGOŠU Praksa nam je pokazala da nikad nije kasno arhivističkoj stručnoj javnosti predstaviti djelo koje po svom sadržaju i kvalitetu to zaslužuje. Ako je suditi po onoj narodnoj čemu je vakat, tome je i vrijeme, upravo je obilježavanje 200 godina od rođenje Njegoša prava prilika da jedan od tih