Izdavači Speleološko društvo Bosansko-hercegovački krš, Sarajevo Centar za krš i speleologiju, Sarajevo Branilaca Sarajeva 30, Sarajevo

Transcription

1

2 Izdavači Speleološko društvo Bosansko-hercegovački krš, Sarajevo Centar za krš i speleologiju, Sarajevo Branilaca Sarajeva 30, Sarajevo Redakcija Editorial board Mirnes Hasanspahić, Simone Milanolo, Jasminko Mulaomerović, Ferid Skopljak, Amila Zukanović Urednik Editor Jasminko Mulaomerović Korice Cover Pećina Hukavica (foto: Behudin Alimanović) DTP & print TDP d.o.o. Sarajevo Bilten Naš krš upisan je u evidenciju javnih glasila pod brojem 132 od godine.

3 3 SADRŽAJ Milanolo Simone ESTIMATION OF THE AVERAGE KARST DENUDATION RATE IN THE UPPER UNA RIVER CATCHMENT Nijaz Zerem BILANCA VODA RIJEKE TREBIŽAT UTJECAJ PONIRUĆIH VODA IZ KORITA RIJEKE TREBIŽAT NA IZDAŠNOST IZVORIŠTA PRUD TREBIŽAT RIVER WATER BALANCE IMPACT OF SINKING WATER FROM TREBIŽAT RIVER BED ON THE YELD OF PRUD SPRING Duško Vujačić, Goran Barović, Luka Mitrović, Jelena Golijanin, Golub Ćulafić TERMIČKE KARAKTERISTIKE SKADARSKOG JEZERA THERMAL CHARACTERISTICS OF LAKE SKADAR Dušan Radoja KARSTNI FENOMENI I HIDROLOŠKE SPECIFIČNOSTI GLAMOČKOG POLJA KARST PHENOMENA AND HYDROLOGIC PARTICULARITY OF GLAMOČKO POLJE Edina Hasanspahić OSVJETLJENJE TURISTIČKIH PEĆINA LED TEHNOLOGIJOM/RASVJETOM ILLUMINATION OF THE TOURIST CAVES WITH LED TECHNOLOGY/LIGHTING Admir Aladžuz, Selma Kaliman-Aladžuz, Simone Milanolo PRELIMINARY RESEARCH RESULTS ON THE MARTINOS VOLE SPECIES (DINAROMYS BOGDANOVI (MARTINO, 1922)) IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Jasminko Mulaomerović, Ersan Tiganj GRČKA ŽABA RANA GRAECA IZ PEĆINE UVIR GREECE FROG RANA GRAECA FROM THE CAVE UVIR Jasminko Mulaomerović PHYSA FONTINALIS (LINNAEUS, 1758) NOVA VRSTA SLATKOVODNOG PUŽA U BOSNI I HERCEGOVINI (?) PHYSA FONTINALIS (LINNAEUS, 1758) A NEW SPECIES OF FRESHWATER SNAIL IN BOSNIA AND HERZEGOVINA (?)

4 4 Jasminko Mulaomerović JOŠ JEDNA SUVENIR MEDALJA POSTOJNSKE JAME IZ GODINE ANOTHER SOUVENIR MEDAL OF POSTOJNA CAVE FROM Jasminko Mulaomerović NAJSTARIJI LIKOVNI PRIKAZ OSTATKA BEZSTROPNE PEĆINE THE OLDEST ART DESCRIPTION OF THE REMAINS OF UNROOFED CAVE IN MEMORIAM ILHAN DERVOVIĆ ( ) PROF. DR. BOŽIDAR ĆURČIĆ ( )

5 ESTIMATION OF THE AVERAGE KARST DENUDATION RATE IN THE UPPER UNA RIVER CATCHMENT Milanolo Simone Center for Karst and Speleology, Sarajevo ABSTRACT: Average values of denudation rate of a karst landscape have been estimated indirectly from Una river water flow and hydrochemistry. At a profile located on Una River, downstream the city of Bihać, water flow and specific electrical conductivity were recorded continuously for a period of 510 days. In addition to parameters recorded by datalogger, 15 water analyses were performed and results used for calibration purpose. When considering the overall surface of the catchment area located upstream the investigated profile on the Una River (about 3200 km 2 ), the average dissolution rate can be estimated to be about 90 mm/ky. This value should be increased to an estimated 18% in order to considering only the fraction of carbonate rocks outcrops in the catchment region. Key words: Denudation; Carbonate weathering; Una River; Dinaric karst INTRODUCTION Weathering of carbonate rocks is the core process in shaping karst surface and underground specific morphologies. Because of the fast dissolution of limestone, karst landscape is in continuous evolution and while new geological features slowly evolve and mature others are canceled by the lowering of karst surface. The surface lowering rate or denudation rate is therefore a very helpful parameter to assists geomorphologies in predicting the time-frame when certain morphologies could have been evolved. Denudation rate depends on a large number of regional and local factors (see Dreybrodt, 1988 and Gabrovšek, 2007 for a theoretical approach) and can be estimated under very specific conditions by micrometric measurement of surface lowering or by weigh difference of limestone tablets exposed to environmental conditions for a known period of time (Furlani et al., 2009). On the other hand average values of denudation rate can be estimated indirectly from water analysis in rivers and springs draining karst regions. Gabrovšek (2008) provide a review of different methods and discuss the conceptual differences in the obtained results. Materials and Methods A Shlumberger CTD diver instrument has been installed for a total of 510 days during two periods (from to and from to ) at a profile on Una River located downstream Bihać city - B&H (see Figure 1). The instrument was set to record hourly values of water temperature, water level and specific electrical conductivity (SEC). Water level measurements have been compensated from atmospheric pressure changes using a BARO diver instrument located in close proximity of the investigated river profile. Compensation is performed 5

6 6 Milanolo Simone automatically by the Diver-Office software. During the observed period, water temperature, flow and SEC have also been measured directly 15 times (14 for flow) using field instruments (Sontek RIVERSURVEYOR S5 and Mettler Toledo SevenGo Duo) while water samples collected during the same visits have been analyzed at laboratory for total hardness (H T ), carbonate hardness (H C ) and Ca, Mg, sulfate and chloride ions using standard ISO methods (see Table 1 for full list of parameters and methods). These results have been used for calibrate data provided by the CTD diver instrument and to provide a correlation equation to convert water level and SEC recorded by the datalogger into flow rates and carbonate hardness values. Site Description The Una River is a right tributary of the Sava River and it belongs to the Black Sea watershed. For a large fraction of its course it marks the border between Croatia and Bosnia and Herzegovina and its water catchment area is therefore shared between these two countries. The Una River basin upstream the investigated profile (just about 10km downstream the city of Bihać) is estimated to be approximately Figure 1: Una river basin upstream investigated profile (black circle). Darker areas are the approximate extension of karstified carbonate rock outcrops.

7 Estimation of the Average Karst Denudation Rate in the Upper Una River Catchment km 2 (1520 km 2 in Croatia and 1680 km 2 in Bosnia and Herzegovina). A catchment basin surface of 3094 km 2 is reported for the nearby (about 7 km upstream) Kralje profile (Zavod za vodoprivredu, 1987). The section of the Una River investigated in this work, is a typical karst river belonging to the Dinaric karst region. It can be estimated that carbonate rocks outcrops extend over about 82% of the basin and they are composed mainly by limestone and dolomite from Mesozoic. Non carbonate rocks include an insoluble fraction of the marlstones, clay, gypsum outcrops and Quaternary sediments. During 2015, at the Bihać meteorological station it was recorded an average temperature of 12.2 C and precipitation of 1378 mm (Federalni Hidrometeorološki Zavod, 2016). Water Hydrochemistry Descriptive statistics in terms of average and standard deviation of 15 field manual measurements and laboratory water analyses are provided in Table 1. Single values are reported in Figure 2. Una river water is composed mainly by calcium and hydrogen carbonate. Using PHREEQC software (version ) it can be calculated values of calcite saturation index in the range of and logarithm of the equilibrium carbon dioxide partial pressure in the range from to These values show that water is oversaturated both in terms of calcium carbonate (leading to calcite deposition) and carbon dioxide (leading to degassing of CO 2 into the atmosphere). Magnesium is present due to a significant amount of dolomite bedrock in the catchment area and is more or less constant at 14 mg/l (std. dev. 3 mg/l). Sulfates are also present in significant concentration (average 29 mg/l, std. dev. 6 mg/l) due to the presence of gypsum outcrops. An important fraction of chlorides is most probably from anthropogenic sources. The concentration is mostly constant at about 6 mg/l (std.dev. 2 mg/l). Based on the small set of data available SEC and carbonate hardness have been found to follow a local relationship SEC=1.94H C relatively close to the world average for karst rivers of SEC=1.86H T (Krawczyk and Ford, 2006). Values for the parameters measured continuously onsite are presented in Figure 2 together with results from manual field measurement and laboratory analyses. During investigated period air temperature ranged from -13 C to 42 C (average 12.4 C in close agreement with 12.2 C average temperature in Bihać for 2015).Water temperature ranged from 5.1 C to 17.4 C (average 10.4 C) while SEC ranged from 345 μs/cm to 484μS/cm (average 446 μs/cm). Recorded Una River minimum flow was about 10m 3 /s (value to be considered with caution because calculated using an extrapolation of the correlation curve) while peak value reached 250 m 3 /s the average recorded flow of 108 m 3 /s is close to the historical average flow for the slightly upstream Kralje profile (97.6 m 3 /s) as reported by Korjenić (2014). A water balance from October 2014 to June 2015 using monthly precipitation rates provided by the Federal meteorological institute for the city of Bihać (Federalni Hidrometeorološki Zavod, 2015; Federalni Hidrometeorološki Zavod, 2016), historical calculated values

8 8 Milanolo Simone of monthly Potential Evapo-Transpiration (Korjenić, 2014) a basin surface of 3200 km 2 and flow rate measured in this study, resulted in an overall error of less than 3%. It is evident from Figure 2 how SEC depletion episodes are closely related with high water level in the river (dilution of water mineralization). However, it is also evident that while flow variation range is more than 200% of its average, SEC range is within 30% of its average value. Carbonate hardness calculated from SEC using the established local relationship is in the range 178 mgcaco 3 /L to 250 mgcaco 3 /L (with an average of 230 mgcaco 3 /L). Table 1: Results of chemical analyses Parameter Unit Method Average Std.Dev. Temperature o C BAS DIN : ph value / BAS ISO 10523: Specific electric conductivity µs/cm BAS EN ISO 27888: Total hardness mgcaco 3 /l BAS ISO 6059: Carbonate hardness mgcaco 3 /l BAS EN ISO : Calcium - Ca 2+ mg/l BAS ISO 6058: Magnesium - Mg 2+ mg/l BAS ISO 6059: Chlorides - Cl - mg/l BAS ISO 9297: Sulfates - SO 4 mg/l 2- St.M.4500 SO 4 E APHA,AWWA,WEF: Hidrocarbonates - HCO 3 mg/l BAS EN ISO :

9 Estimation of the Average Karst Denudation Rate in the Upper Una River Catchment 9 Figure 2: Results of continuous measurements from CTD and BARO Diver instruments and calculation of the calcium carbonate load. The lines are showing continuous measurements (and calculations) while circles shows results of manual field measurements and laboratory analyses.

10 10 Milanolo Simone Karst denudation rate In this work, contribution of dolomite and gypsum outcrops has been neglected as well as surface lowering due to mechanical erosion and sediment transport by river. The denudation rate by chemical weathering has been calculated using the equation from Gabrovšek (2008): 0 D K Q( t) C( t) dt (1) t A t Where D is the denudation rate in mm/ky, K is a unit conversion factor, t 0 is the duration of the investigation period, A is the catchment area (3200 km 2 ), ρ is the rock density (2700 kg/m 3 ) and Q(t) and C(t) are the flow and carbonate hardness time series. The amount of calcium carbonate dissolved in the Una River and flowing at the investigated profile is shown in Figure 2. The average denudation rate for the whole basin can be estimated to be about 90 mm/ky (This could be increased by 18% to take into consideration only the extension of carbonate rocks). This value is in the range of values reported in Gabrovšek (2008) from different literature sources using hydro chemical measurements (48-95 mm/ky). The denudation rate calculated for the Una River basin is higher than data provided by Furlani and co-authors (Furlani et al., 2009) for the northeastern Adriatic Region (18 mm/ky in the inland Classical Karst area; 9 mm/ky inland Istrian Karst; from 40 mm/ky to 140 mm/ky in the coastal from the Istrian shoreline and the Gulf of Trieste). It should be noticed that the above mentioned literature refers to measurement of tablets or rock exposed directly to the atmosphere while the value calculated in this work include also large regions of covered karst where dissolution processes can be highly enhanced by the biological activity in the soil. In addition tablet methods account only for surface weathering while hydro chemical method considers the dissolution of rock within the whole depth of the karst massif. It is generally expected that tablet method provide 2-8 times lower than hydro chemical method (Gams, 1981; Gams 1986 and Plan 2005). Calcite carbonate load (and therefore dissolution rate) in the river appears to be controlled mainly by water flow rather than chemical composition. This is a similar conclusion shared with other works where dissolution rate have been found in correlation with the runoff (Bakalowicz, 1979) or consumption of soil carbon dioxide by limestone weathering has been found to be controlled by basin drainage (Amiotte Suchet and Probst, 1995).

11 Estimation of the Average Karst Denudation Rate in the Upper Una River Catchment 11 Literature Amiotte Suchet, P. and Probst, J.L. (1995). A global model for present-day atmospheric/soil CO2 consumption by chemical erosion of continental rocks (GEM-CO2). Tellus 47B, Bakalowicz, M. (1979). Contribution de la géochimie des eaux à la connaissance del aquifère karstique et de la karstification. Univ. P. et M. Curie, Paris V, Paris. 269 pp. Dreybrodt, W. (1988). Processes in Karst Systems: Physics, Chemistry, and Geology. Springer Series in Physical Environment. Volume 4. Springer-Verlag Berlin Heidelberg Federalni Hidrometeorološki Zavod (2016). Meteorološki Godišnjak Furlani, S., Cucchi, F., Forti, F., Rossi, A. (2009). Comparison between coastal and inland Karst limestone lowering rates in the northeastern Adriatic Region (Italy and Croatia). Geomorphology 104, Gabrovšek, F. (2007). On denudation rate in karst. Acta Carsologica 36/1, Gabrovšek, F. (2008). On concepts and methods for the estimation of dissolutional denudation rates in karst areas. Geomorphology 106, 9 14 Gams, I. (1981). Comparative research of limestone solution by means of standard tablets. 8th International Congress of speleology. International Speleological Union, Bowling Green, Kentucky, USA, pp Gams, I. (1986). International comparative measurements of surface solution by means of standard limestone tablets. Zbornik Ivana Rakovca. SAZU, Ljubljana, pp Korjenić, A. (2014). Isohyets and evapotranspirations elements in the regime of the river Una. Acta geographica Bosniae et Herzegovinae 1, Krawczyk, W.E., Ford, D.C., (2006). Correlating specific conductivity with total hardness in limestone and dolomite karst waters. Earth Surface Processes and Landforms 31, Plan, L., Factors controlling carbonate dissolution rates quantified in a field test in the Austrian alps. Geomorphology 68, Zavod za vodoprivredu (1987). SIZ za zaštitu i unapredjenje čovjekove okoline UNA-SANA Bihać. Sarajevo, Januar 1987.

12 BILANCA VODA RIJEKE TREBIŽAT UTJECAJ PONIRUĆIH VODA IZ KORITA RIJEKE TREBIŽAT NA IZDAŠNOST IZVORIŠTA PRUD TREBIŽAT RIVER WATER BALANCE IMPACT OF SINKING WATER FROM TREBIŽAT RIVER BED ON THE YELD OF PRUD SPRING Nijaz Zerem Sažetak Sa izvorišta Prud lociranog u Republici Hrvatskoj kod Metkovića (izvor rijeke Norin) vodom se snabdijeva nekoliko turističkih destinacija u Hrvatskom primorju. Ranijim istraživanjima dokazana je direktna veza ovog vrela sa ponirućim vodama na području općine Ljubuški. Pretpostavljalo se da vrelo Prud prihranjuje i rijeka Trebižat, ali zona poniranja nije bila definirana. U hidro-geološkom pogledu, sliv vrela Prud, smješten je u krečnjačko-dolomitskoj sredini, unutar koje pretežno dominiraju sedimenti Gornje Krede (K 2 ). U tom smislu cjelokupna građa, razmatranog područja, (slivovi rijeke Trebižat i vrela Prud) predstavlja moćan hidrogeološki kolektor kavernozno-pukotinske poroznosti. To je vodonosnik izrazitih krških karakteristika u koji atmosferska i površinska voda migrira putem pukotina i ponora, ulazeći u veoma složene podzemne tokove, koji se odvijaju kroz kraške provodnike značajnih dimenzija. Relativno brza cirkulacija podzemnih voda, vrlo često pod pritiskom, omogućava pojavu snažnih izvora, na hipsometrijski nižim kotama, kao što je vrelo Prud, ali i niz drugih vrela unutar njegovog sliva. Navedene karakteristike oslikavaju osjetljivost sliva ovog vrela i moguće negativne utjecaje koji se mogu pojaviti kao posljedica različitih antropogenih faktora. Ključne riječi: kraški sliv, poniranje, deficit voda, prihranjivanje, podzemno otjecanje, bilans voda Summary From the Prud spring located inside the Republic of Croatia at Metković (Norin River spring), water is supplied to several tourist destinations on the Croatian coast. Previous researches have shown a direct link of this spring with sinking waters in the municipality of Ljubuški. It was assumed that Prud spring was recharged by Trebižat River, but the sinking zone was not defined. 12

13 Bilanca voda rijeke Trebižat 13 From a hydro-geological standpoint, recharge area of the Prud spring is situated in a limestone and dolomite region where Upper Cretaceous (K 2 ) sediments dominate. In this sense, the entire unit under investigation (Trebižat River basin and Prud spring) is a powerful hydrogeological collector with cavernous-fracture porosity. It is an aquifer of striking karst characteristics where precipitations and surface water migrate through cracks and sinks, entering a highly complex underground system with water flowing through karst conduits of significant dimensions. The relatively rapid circulation of groundwater, often under pressure, allows the formation of powerful springs, at hypsometrically lower elevations, such as Prud spring, or a number of other springs within its catchment. These characteristics reflect the sensitivity of the basin of this spring and the possible negative impacts that may occur as a result of various anthropogenic factors. Key words: karst basin, swallow hole, water deficit, water recharge, groundwater flow, water balance 1. Uvod Rijeka Trebižat nalazi se na jugozapadnom rubu BiH, teče pravcem sjeverozapadjugoistok, u neposrednoj blizini granice sa republikom Hrvatskom. Sliv ovog vodotoka je dominantno kraški, zbog čega je površinska hidrografska mreža pritoka, vrlo oskudna. Slika 1. Pozicija sliva rijeke Trebižat u BiH Prihranjivanje se uglavnom vrši preko kraškog vrela Tihaljina i niza povremenih i stalnih vrela koji dolaze sa lijeve strane, gdje treba izdvojiti, Modro oko, te Klokun, od čega je ovo posljednje po izdašnosti neusporedivo najznačajnije. Tu je i niz drugih vrela koja se pojavljuju u samom koritu ili u neposrednoj njegovoj blizini duž toka, u što spadaju povremeno vrelo Grab, zatim Vrioštica i Studenčica, jedine stalne površinske pritoke kratkog toka. U ovaj vodotok, vrši se i evakuacija

14 14 Nijaz Zerem voda iz Imotsko-Bekijskog polja kroz tunel i brzo-tok, napravljenih još za vrijeme Austrougarske. U novije vrijeme neposredno nizvodno od izvora Tihaljine izgrađena je HE Peć-Mlini koja koristi vode sa područja Imotsko-Bekijskog polja odnosno iz jezera Nuga smještenog na jugoistočnom rubu polja. Rad hidroelektrane remeti prirodno uspostavljeni režim ovog vodotoka i može biti smetnja identifikaciji gubitaka na pojedinim dionicama vodotoka, ukoliko se mjerenja rade dok radi HE. Da bi se identificirala bilanca voda ovog vodotoka potrebni su podaci mjerenja na svim vrelima i duž korita gdje se događaju promjene. Međutim nešto detaljnija mjerenja i osmatranja su vršena samo na nekoliko profila od kojih je važno spomenuti: v.s. Tihaljina (nizvodno); v.s. Klobuk; v.s. Humac ( ova vodomjerna stanica ima dugogodišnji niz mjerenja i osmatranja) [2], te v.s. Stubica (locirana nizvodno od vodopada Kravica, a neposredno uzvodno od ušća Studenčice). Za nabrojane profile prikupljeni su podaci mjerenja u periodu god., od kojih je većina rađena simultano na svim navedenim profilima. U osnovi zadatak je determinacija izdašnosti pojedinih pod slivova na području sliva vrela Prud i rijeke Trebižat koji su u međusobnoj sprezi. Izrada bilance voda rijeke Trebižat u ovom slučaju podrazumijeva utvrđivanje prirasta ili deficita voda koji se javljaju u koritu ovog vodotoka, po dionicama mjerenja. Težište je na dionici Humac Stubica, za koju je u skladu sa analizom geološkohidro-geoloških odnosa, pretpostavljena mogućnost gubitka voda, što je izvršenim mjerenjima i determinirano. Poniruće vode na spomenutoj dionici mogu utjecati na izdašnost izvorišta Prud. odnosno vode izgubljene u koritu Trebižata najvjerojatnije izviru dijelom i na ovom vrelu. 2. Metodologija (Pristup rješavanju problema) Naprijed je spomenuto da rijeke Trebižat nema značajnih površinskih pritoka, već je uglavnom recipijent za kraška vrela koja se nalaze uz njeno korito, ili u neposrednoj blizini, a pretpostavlja se da postoje i vrela koja su potopljena, i koja je moguće samo mjerenjima registrirati. Da bi odredili bilancu voda ovog vodotoka, odnosno prirast ili deficit na određenim dionicama, iskoristiti će se raspoloživa simultana hidro-metrijska, rađena na određenim profilima. Navedena mjerenja data su u tabeli 1. Naima, zbog navedenog načina prihranjivanja vodotoka Trebižat, određivanje bilance voda, uradit će se definiranjem karakterističnih protoka, na svim mjernim profilima, odnosno za svaku dionicu, preko v.s. Humac, za koju postoji statistička hidrološka obrada [2]. Za svaki mjerni profil korištenjem simultanih mjerenja iz tabele 1., uspostavit će se zavisnost sa v.s. Humac, te preko tako uspostavljene korelacije odredit će se srednje i male vode za višegodišnji niz, a na temelju toga, odrediti i bilanca voda na višegodišnjem nivou.

15 Bilanca voda rijeke Trebižat 15 Duž rijeke Trebižat, na temelju određenih karakterističnih protoka, na mjernim profilima, za različita hidrološka stanja, odrediti će se prirast odnosno deficit voda, na dionicama ovog vodotoka između profila na kojima su vršena mjerenja. 3. Pozicija i opis mjernih profila Pozicija mjernih profila duž korita rijeke Tihaljine prikazana je na karti slika 1. Za svaki mjerni profil u nastavku se daju osnovne informacije: Profil Peć-Mlini (nizvodno), je vodomjerna stanica na kojoj se mogu kontrolirati vode koje dotječu sa vrela Tihaljine i vode koje se preko Brzo-toka evakuiraju iz Imotsko Bekijskog polja. Slika 2. Karta područja kroz koje protječe rijeke Trebižat sa označenim mjestima mjerenja Profil Klobuk, nalazi se oko 10 km, nizvodno od prethodnog mjernog profila i na ovom mjernom mjestu se mogu kontrolirati svi dotoci koji podzemno odnosno putem vrela Modro Oko i Klokun, dospijevaju u Trebižat, pored navedenih velikih vrela na ovoj dionici se pojavljuje i izvjestan broj manjih vrela čija pojedinačna izdašnost u ovom trenutku nije poznata. Profil Humac nalazi se oko 15 km nizvodno od profila Klobuk, i ovaj profil već dugi niz godina je vodomjerna stanica na kojoj se kontinuirano vrše osmatranja i mjerenja ovog vodotoka (v.s. Humac na rijeci Trebižatu osnovana je god). Na

16 16 Nijaz Zerem dionici od Klobuka do Humca postoji povremeno vrelo Grab koje izvire u neposrednoj blizini korita, te vrelo Vrioštica koja izvire u naselju Vitina na udaljenosti od korita cca 1,5 km ali se zbog korištenja voda ovog izvora za navodnjavanje u sadašnjim okolnostima Vrioštica u Trebižat ulijeva nizvodno od vrela preko 10 km, odnosno oko 2 km uzvodno od profila Humac. Važno je istaći da se na lokalitetu Otok iz Trebižata zahvata određena (nepoznata) količina voda i kanalom Parilo odvodi na područje Rastoke za potrebu navodnjavanja poljoprivrednih površina. Profil Stubica, lociran je nizvodno od Humca cca 10 km odnosno neposredno uzvodno od ušća Studenčice a nizvodno od vodopada Kravica cca 2,5 km. na ovoj dionici Trebižat nema vidljivih pojava prihranjivanja niti se vode ljeti koriste za navodnjavanje. Stoga je ova dionica veoma pogodna za utvrđivanje eventualnih gubitaka duž korita u svim hidrološkim situacijama. 4. Analiza rezultata simultanih mjerenja protoka Za definiranje bilance voda duž korita rijeke Trebižat neophodni su podaci mjerenja protoka na gore opisanim profilima. Da bi se odredio prirast ili gubitak voda u koritu Trebižata, bilo je potrebno analizirati podatke mjerenja vršena na ovom vodotoku, prije puštanja u pogon HE Peć Mlini, s obzirom da režim rada HE onemogućava pouzdanu registraciju prirasta, odnosno gubitaka voda, u koritu ovog vodotoka. Potrebni podaci korišteni za određivanje bilance, preuzeti su od Agencije za vode slivova Jadranskog mora iz Mostara. Analizom podataka koji su preuzeti od Agencije za vode iz Mostara [1], tabela 1.,( selektiranjem po datumima mjerenja na svim profilima), zaključeno je da su mjerenja najvećim dijelom rađena simultano isti dan, ili eventualno sa pomakom od jednog dana. Da bi se sagledali rezultati usporednih mjerenja koji će u nastavku poslužiti da se definira Bilance voda, u tabeli 1., su mjerenja za provil Humac data u cijelosti, (kako su preuzeta od Agencije za vode), a mjerenja na ostalim profilima, su prezentirana samo za one datume, za koje su postojala mjerenja isti dan, na tom profilu i profilu v.s. Humac. Nizvodno od Klobuka sve do Humca voda se tokom ljeta koristi za navodnjavanje, te se na potezu Klobuk-Humac, pojavljuje izvjestan deficit voda, iako na toj dionici postoje vrela, Grab i Vrioštica. Uočeni deficit izazvan je vještački i pojavljuje se samo u vrijeme vegetacije, ali bitno ne utječe na prosječne protoke rijeke Trebižat na ovoj dionici U velikim i srednjim vodama, odnosno izvan vegetativnog perioda, to se ne događa, ali prema podacima tabela 1., pojava deficita na potezu od Humca do Stubice je indikativna, i pojavljuje se u svim hidrološkim situacijama.

17 Bilanca voda rijeke Trebižat 17 Tabela 1. Pregled izvršenih simultanih mjerenja na rijeci Trebižat u periodu god. Datum mjerenja Proticaji (m 3 /s) Peć-Mlini Klobuk Humac Stubica , , , ,6 53,9 69, ,7 25, ,48 5, ,7 12, ,12 7,15 8, ,7* 74, ,9* , ,8 45, ,9 58,4 73, ,0 19,2 24, ,72 2, , , ,3 46,5 67, , ,92 3,09 2, ,5 53,5 88,9 79, ,67 4,22 3, ,84 1, , , ,68 4,39 2,27 1, , ,4 13, ,81 13,2 13, ,49 6,3 4, , , ,39 3,25 1,65 *) mjereno plovcima

18 18 Nijaz Zerem 5. Karakteristični protoci na mjernim profilima 5.1. Vodomjerna stanica Humac Definiranje karakterističnih protoka na razmatranim profilima, odrediti će se preko v.s. Humac. U nastavku se prezentiraju karakteristični protoci rijeke Trebižat za različite hidrološke prilike određene statističkom hidrološkom obradom v.s. Humac. Pregled karakterističnih minimalnih, srednjih i velikih voda preuzet iz HiSO, za ovaj profil, dat je u tabelama 2,3 i 4. Tabela 2. Pregled srednjih godišnjih protoka rijeke Trebižat na v.s. Humac Q Sred.(m 3 /s) Srednji godišnji protoci (m 3 /s) ranga pojave T(godina) period ,8 39,8 48,1 52,2 55,4 58,8 Tabela 3. Pregled minimalnih godišnjih protoka rijeke Trebižat na v.s. Humac Minimalni godišnji protoci (m 3 /s) ranga pojave T (godina) ,71 2,09 1,54 1,20 0,82 Tabela 4. Pregled maksimalnih godišnjih protoka rijeke Trebižat na v.s. Humac *)Maksimalni godišnji protoci (m 3 /s) ranga pojave T (godina) Profil Peć-Mlini Karakteristični protoci rijeke Trebižat na profilu Peć-Mlini određeni uspostavljanjem zavisnosti sa protocima na v.s. Humac, određenoj simultanim mjerenjima na ova dva profila i grafički prikazanoj na slici 3., (u analizu nisu uzeta mjerenja vršena plovcima). Karakteristični protoci na profilu Peć-Mlini sračunati su korištenjem zavisnosti predstavljene izrazom: Q Peć-Mlini = 0,4166 Q Humac U tabelama 5, 6 i 7 dati su određeni karakteristični srednji minimalni i maksimalni protoci.

19 Bilanca voda rijeke Trebižat 19 Slika 3. zavisnost protoka na profilu Peć-Mlini i v.s.humac Tabela 5. Pregled srednjih godišnjih protoka rijeke Trebižat na profilu Peć-Mlini Q Sred.(m 3 /s) period Srednji godišnji protoci (m 3 /s) ranga pojave T(godina) ,5 16,5 20,0 21,7 23,1 24,5 Tabela 6. Pregled minimalnih godišnjih protoka rijeke Trebižat na profilu Peć-Mlini Minimalni godišnji protoci (m 3 /s) ranga pojave T (godina) ,54 0,87 0,64 0,5 0,34 Tabela 7. Pregled maksimalnih godišnjih protoka rijeme Trebižat na profilu Peć-Mlini *)Maksimalni godišnji protoci (m 3 /s) ranga pojave T (godina) ,

20 20 Nijaz Zerem 5.3. Profil Klobuk Slika 4. Zavisnost protoka rijeke Trebižat na profilu Klobuk i v.s. Humac Na već gore opisani način određeni su i karakteristični protoci rijeke Trebižat na profilu Klobuk korištenjem zavisnosti proticaja sa v.s. Humac koja je grafički prikazana na slici 4. Protoci na profilu Klobuk sračunati su korištenjem zavisnosti predstavljene sljedećim izrazom: Q klobuk = 0,6945 Q Humac Dobivene vrijednosti date su u tabelama 8, 9 i 10. Tabela 8. Pregled srednjih godišnjih protoka rijeke Trebižat na profili Klobuk Q Sred.(m 3 /s) period Srednji godišnji protoci (m 3 /s) ranga pojave T (godina) ,6 27,6 33,4 36,2 38,5 40,8 Tabela 9. Pregled minimalnih godišnjih protoka rijeke Trebižat na profilu Klobuk Minimalni godišnji protoci (m 3 /s) ranga pojave T (godina) ,6 1,45 1,07 0,83 0,57 Tabela 10. Pregled maksimalnih godišnjih protoka rijerke Trebižat na profilu Klobuk *)Maksimalni godišnji protoci (m3/s) ranga pojave T (godina)

21 Bilanca voda rijeke Trebižat Profil Stubica Na isti način karakteristični protoci određeni su i za profil Stubicu, kako bi se moga odrediti ukupna bilanca voda za rijeku Trebižat do ovog profila. Odnosno u cilju definiranja količine voda koje se eventualno gube (poniru) u koritu Trebižata. I u ovom slučaju uspostavljena je korelacija sa v.s. Humac grafički prezentirana na slici 5. Slika 5. Zavisnost protoka rijeke Trebižat na v.s. Humac i profilu Stubica Protoci na profilu Stubica sračunati su korištenjem obrasca dobivenog uspostavljenom linearnom zavisnošću: Q Stubica = 0,886 Q Humac Dobivene vrijednosti prezentiraju se u tabelama 11,12 i 13. Tabela 11. Pregled srednjih godišnjih protoka na rijeci Trebižat profil Stubica Q Sred.(m 3 /s) Srednji godišnji protoci (m 3 /s) ranga pojave T(godina) period ,3 35,3 42,6 46,2 49,1 52,1 Tabela 12. Pregled minimalnih godišnjih protoka rijeci Trebižat na profilu Stubica Minimalni godišnji protoci (m 3 /s) ranga pojave T (godina) ,3 1,85 1,36 1,06 0,73 Tabela 13. Pregled maksimalnih godišnjih protoka rijeke Trebižat na profilu Stubica *)Maksimalni godišnji protoci (m 3 /s) ranga pojave T (godina) *)procjena velikih voda na prikazani način preko linije odnosa na svim profilima je urađena samo radi vrlo grube procjene a zasigurno se može raditi o velikoj grešci kada su u pitanju velike vode, s obzirom da je ovakav način određivanja velikih voda metodološki pogrešan.

22 22 Nijaz Zerem 6. Bilanca voda Nakon definiranja svih karakterističnih protoka rijeke Trebižat za sve razmatrane profile preko v.s. Humac definirana je bilanca voda po dionicama, ali i ukupno do profila Stubica, koji je zapravo i najnizvodniji profil za koji postoje podaci mjerenja. U tabeli 14., dat je prikaz karakterističnih protoka 2-godišnjeg ranga pojave, za sve analizirane profile koji su odabrani za daljnji proračun. Mjerni profil Tabela 14. Pregled određenih karakterističnih godišnjih protoka na svim profilima Sred. Višeg. Protok Q (m 3 /s) Minimalni god protoci Q (m 3 /s) *)Maks. godišnji protoci Q(m 3 /s) Peć-Mlini 16,5 1,54 96 Klobuk 27,6 2,6 160 Humac 39,8 3,7 231 Stubica 35, Korištenjem protoka prezentiranih u tabeli 14, napravljena je bilanca voda rijeke Trebižat do profila Stubica, sumiranjem prirasta za svaku dionicu, gdje je Q = Qniz Quzv rezultati su prikazani u tabeli 15. Tabela 15. Bilanca voda rijeke Trebižat po razmatranim dionicama do profila Stubica Dionica vodotoka Razlike protoka ( Q prirast) ( - Q gubitak) (m 3 /s) Q Srednji godišnji Q Minimalni godišnji Q *)Max. godišnji Vrelo Tih.- Peć-Mlin 16,5 1,54 96,2 Peć-Mlini-Klobuk 11,1 1,06 63,8 Klobuk-Humac 12,2 1,11 71,0 Humac-Stubica -4,5-0,41-26 Trebižat do profila Stubica ( Q) 35,3 3,3 205 Iz tabele 15., jasno se može uočiti da se na dionici rijeke Trebižat, Humac- Stubica pojavljuje deficit voda za sve tri analizirane hidrološke situacije, pri čemu naravno treba izraziti sumnju za rezultate u velikim vodama. Međutim iz uspostavljene veze simultanih mjerenja na Humcu i profilu Stubica nema naznaka promjene zavisnosti i pri protocima koji su prelazili 100 m3/s. Ovim je potvrđena pretpostavka da se vode rijeke Trebižat, gube (poniru) na dionici nizvodno od Humca i da najvjerojatnije te količine prihranjuju vrelo Prud u republici Hrvatskoj. Također se može vidjeti da se sa povećanjem protoka u rijeci Trebižat linearno povećava i gubitak voda iz korita rijeke. To ukazuje da se najvjerojatnije, sa porastom proticaja-vodostaja u rijeci, gubitak voda vrši preko pukotina

23 Bilanca voda rijeke Trebižat 23 koje se nalaze u boku korita i prema najvećoj izmjerenoj količini na Humcu od 132 m3/s registriran je i najveći izmjereni gubitak od Q = 12 m 3 /s. 7. Hidrološke karakteristike vrela Prud Hidrološke karakteristike vrela Prud odredit će se uz korištenje mjerenjem uspostavljene zavisnosti protoka na vrelu Prud i protoka na rijeci Trebižat v.s. Humac. Odnosno na naprijed već opisani način kako su određene hidrološke karakteristike na svim analiziranim profilima duž rijeke Trebižat, korištenim za definiranje bilance voda Rezultati simultano mjerenih protoka Tokom 2014., i početkom godine, na izvoru Prud i rijeci Trebižat v.s. Humac izvršeno je sedam serija hidrometrijskih mjerenja od čega je najveći broj izveden isti dan. Pregled izvršenih mjerenja prezentiran je u tabeli 16. Tabela 16. Pregled izvedenih mjerenja na vrelu Prud i rijeci Trebižat Datum mjerenja Vrijeme mjerenja r. Trebižat v.s. Humac Vrelo Prud v.s. Humac Prud H(cm) Q(m3/s) Q(m3/s) , ,8 7, , ,30 3, , ,51 3, ,00 14, ,5 5, ,30 13,45 3, , ,00 297* 92,8* o14. 12,30 8,10* , ,5 10,3 *) Mjerenja obilježena crveno, rađena su u dva različita dana i pri velikoj ne-stabilnosti protoka kako na v.s. Humac tako vjerojatno i na v. Prud Karakteristični protoci vrela Prud Karakteristični protoci vrela Prud određeni su na gore već opisani način uspostavljanjem veze simultano izmjerenih protoka na Prudu i Trebižatu v.s. Humac, uspostavljena veza za mjerenja u malim i srednjim vodama, grafički je prezentirana na slici 6.

24 24 Nijaz Zerem Slika 6. Zavisnost protoka na vrelu Prud i rijeci Trebižat na v.s. Humac U tabelama 17 i 18, prezentiraju se karakteristični srednji i minimalni protoci vrela Prud određeni uspostavljenom zavisnošću sa rijekom Trebižat v.s. Humac. Q Sred.(m 3 /s) period Tabela 17. Pregled srednjih godišnjih protoka vrela Prud Srednji godišnji protoci (m 3 /s) ranga pojave T (godina) ,7 9,7 11,3 12,1 12,8 13,4 Tabela 18. Pregled minimalnih godišnjih protoka vrela Prud Minimalni godišnji protoci (m 3 /s) ranga pojave T (godina) ,58 2,27 2,16 2,09 2,02 Na temelju dobivenih rezultata, naprijed provedene analize bilance voda rijeke Trebižat do profila Stubica, i definiranih karakterističnih srednjih i malih voda vrela Prud, indicirana je mogućnost da se u srednjim vodama prihranjivanje ovog vrela, vrši se sa oko 46 % voda koje se gube u koritu Trebižata, na dionici Humac Stubica, dok je to učešće u malim godišnjim vodama svega 15,4 %, a u minimalnim vodama 20-godišnjeg ranga pojave, učešće voda Trebižata je svega 6,7 %. To se čini čak logičnim s obzirom da je izdašnost vrela Prud u malim vodama veća od protoka rijeke Trebižat na razmatranoj dionici Humac-Stubica. Pored toga, rijeka Trebižat na toj dionici ima daleko izražajniji gradijent opadanja protoka, u

25 Bilanca voda rijeke Trebižat 25 malim vodama, nego vrelo Prud za koje se, na temelju dobivenih rezultata, može reći da ima dosta stabilnu izdašnosti u malim vodama. 8. Zaključak Na temelju svih dobivenih rezultata, može se konstatirati da je okvirno kvantificirano prihranjivanje vrela Prud vodama rijeke Trebižat u malim i srednjim vodama. Prikazana mjerenja i analiza dobivenih rezultata, locirala su osjetljivo područje u koritu rijeke Trebižat (dionica Humac-Stubica), na kome je indiciran deficit u svim hidrološkim situacijama. Stoga, za konačnu potvrdu navedenih indikacija treba nastaviti sa istraživanjem, interakcije ove dvije vodne pojave, a pri tome uključiti dopunska mjerenja i detaljnu analizu sliva rijeke Trebižat i vrela Prud koji je u najvećem dijelu zajednički, kako bi se u cijelosti razjasnio odnos razmatranog vrela i vodotoka. 9. Izvori: Bilanca voda rijeke Trebižat ( Drink adrija - IPA-projekt EU, izvještaj Instituta za Hidrotehniku iz Sarajeva godine). Hidrološka statistička obrada vodomjerne stanice Humac na rijeke Trebižat (Zavod za vodoprivredu iz Sarajeva, Sarajevo Godine). Podaci mjerenja rijeke Trebižata (preuzeto iz arhive agencije za vode iz Mostara).

26 TERMIČKE KARAKTERISTIKE SKADARSKOG JEZERA THERMAL CHARACTERISTICS OF LAKE SKADAR Duško Vujačić 1, Goran Barović 2, Luka Mitrović 3, Jelena Golijanin 4, Golub Ćulafić 5 Sažetak Jezera su važni prirodni sistemi, naročito kada se nalaze na kraškim prostorima. Pružaju mnogo privredi jedne zemlje, značajno su stanište bitno za očuvanje biodiverziteta, ne manje važna za rekreaciju i turizam te brojne druge aktivnosti. Često su ugrožena sedimentima i drugim zagađivačima sa slivnog područja, čiji se produkti deponuju u jezerima. Tokom vremena, prirodnim procesom iščezavanja, jezera postaju močvarni sistemi i u nastavku procesa pretvaraju se u livade i šume. Pored antropogenog uticaja, koji uglavnom ubrzava procese starenja jezera, i povećanje temperature jezerske vode predstavlja katalizator ovih procesa. Temperatura je važan faktor koji treba uzeti u obzir prilikom procjene kvaliteta vode, jer može mijenjati fizičke i hemijske osobine vode, a posebno kod određivanja metaboličke stope fotosinteze; toksičnosti; koncentracije gasova (kiseonika i drugih); konduktivnosti i saliniteta; oksido redukcionog potencijala (ORP); ph; gustine vode. Brojni su faktori koji utiču na temperaturni režim jezera uopšte. Pojedini autori ističu važnost uslovljenosti temperature vode u jezerima toplotnom razmjenom sa atmosferom, kao i fizičkim miješanjem vodenog stuba, na osnovu čega treba očekivati da i najmanje promjene u temperaturi atmosfere mogu imati uticaj na temperaturu vode. Autori u ovom radu podsjećaju na jednu opšte prihvaćenu činjenicu da se temperature vode mijenjaju kontinuirano tokom cijele godine, te da su izmjene najizraženije u područjima gdje je manja količina vode. Kod ovih istraživanja važno je analizirati geološki sastav podloge, hidrografske i geomorfološke odlike, a potom i specifične klimatske parametre (temperaturu vazduha, insolaciju, oblačnosti, padavine), te uticaj površinskih voda. Takođe, rad uključuje istraživanja koja ističu interakciju između klimatskih promjena i temperaturnog režima Skadarskog jezera, gdje su kod simulacija korišćeni hidrodinamički modeli, koji omogućavaju procjenu uticaja klimatskih promjena na jezerima. Pažnja se obratila i na druge analize kao što su površinski priliv voda, interakcije jezero podzemne vode i sl. Generalno, sve analize provedene u radu usmjerene su na faktore formiranja temperatrurnog režima Skadarskog jezera, potopljenog kraškog polja i kriptodepresije čiji sliv zauzima 1 Filozofski fakultet Nikšić, Studijski program za geografiju, dule.v@t-com.me 2 Filozofski fakultet Nikšić, Studijski program za geografiju, geografija@t-com.me 3 Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore, luka.mitrovic@meteo.co.me 4 Filozofski fakultet Pale, Katedra za geografiju, jelena.golijanin@ffuis.edu.ba 5 Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore, golub.culafic@meteo.co.me 26

27 Termičke karakteristike Skadarskog jezera 27 površinu od oko 5490 km 2. Površina i zapremina jezera su promjenjive i direktno zavise od vodostaja. Površina jezera koja pripada Crnoj Gori je veća u odnosu na dio koji pripada Albaniji i iznosi oko 4460 km 2 ili 81,2%. Ključne riječi: jezera, biodiverzitet, klimatski faktori, karst. Abstract The lakes are important natural systems, particularly when they are located in the karst areas. They greatly support the economy of a country, they are significant habitats important for biodiversity conservation and equally important for recreation, tourism and various other activities. They are often threatened by sediments and other pollutants from the catchment area, whose products are deposited in lakes. Over time, through the natural process of disappearance, the lakes become swampy lake systems and as the process continues, they get transformed into meadows and forests. In addition to human influence, which generally speeds up the process of aging of the lake, an increase in the temperature of the lake water is a catalyst for these processes. Temperature is an important factor to be taken into account when assessing the quality of water, as it may change the physical and chemical properties of water, especially in determining the metabolic rate of photosynthesis, toxicity, concentration of gases (oxygen and others); conductivity and salinity, oxidation reduction potential (ORP); ph; density of water. There are many factors that affect the temperature regime of the lake in general. Some authors emphasize the importance of dependence of lake water temperatures on the heat exchange with the atmosphere, as well as the physical mixing of the water column, on the basis of which we should expect that a slightest change in the temperature of the atmosphere may affect the water temperature. The authors of this paper remind us of a generally accepted fact that the water temperature changes continuously throughout the year, and that these changes are most pronounced in the areas where there is less water. Here it is important to analyse the geological structure of the substrate, hydrographical and geomorphological characteristics, then the specific climate parameters (air temperature, insolation, cloudiness, precipitation), and the influence of surface waters. This work also includes studies that highlight the interaction between climate change and temperature regime of Skadar Lake, where while performing simulations, hydrodynamic models are used that allow assessment of the impact of climate changes on the lake ecosystems. Attention has been paid to other factors, such as surface water inflow, lake - groundwater interaction, etc. Overall, all the analyses carried out in this paper are aimed at forming factors of regime of Skadar Lake, a sunken karst field and crypto-depression whose basin occupies an area of approximately 5490 km2. The area and volume of the lake are variable and depend directly on the water levels. The surface of the lake which belongs to Montenegro is larger than the part that belongs to Albania and is approximately 4460 km2 or 81.2%. Key words: lakes, biodiversity, climatic factors, karst.

28 28 Duško Vujačić, Goran Barović, Luka Mitrović, Jelena Golijanin, Golub Ćulafić Uvod Slivno područje Skadarskog jezera, potopljenog kraškog polja i kriptodepresije, nalazi se u jugoistočnom dijelu Dinarida, na teritoriji Crne Gore i Albanije i zauzima površinu od oko 5490 km 2. Površina i zapremina jezera su promjenjive i direktno zavise od vodostaja. Površina jezera koja pripada Crnoj Gori je veća u odnosu na dio koji pripada Albaniji i iznosi oko 4460 km 2 ili 81,2%. Na prostoru crnogorskog dijela sliva Skadarskog jezera zastupljene su stijene paleozojske, mezozojske i kenozojske starosti. Uglavnom se radi o sedimentnim stijenama, a zastupljene su i stijene vulkanskog porijekla. Vode Crne Gore pripadaju slivovima Jadranskog i Crnog mora. Površina sliva Jadranskog mora na teritoriji Crne Gore iznosi oko 6267 km 2, a Crnog oko 7545 km 2. Slivu Jadranskog mora, odnosno slivu Skadarskog jezera, pripadaju rijeka Morača sa njenim pritokama Zetom, Sitnicom, Ribnicom, Cijevnom, Rijeka Crnojeivća i Orhovštica, kao i brojne manje rječice. Morača se kod mjesta Vranjine uliva u Skadarsko jezero iz kojeg dalje otiče rijeka Bojana. Od površinskih tokova najveći priliv vode Skadarskom jezeru daje Morača. Izvorište rijeke se nalazi na prostoru Gornje Morače, na visini od oko 1000 m, gdje nastaje spajanjem Koritskog i Javorskog potoka. Gustina izvora u slivu Skadarskog jezera je jako neujednačena. U slivu se pojavljuju stalni, povremeni i periodični izvori. Zagrijevanje jezerske vode Na zagrijavanje jezerske vode utiče sunčevo zračenje (direktno i difuzno), temperatura vazduha preko razmjene toplote između atmosfere i površine vode, pritoke jezera (računajući površinske i podzemne dotoke u jezero), jezerske struje i talasi. Najveći značaj za zagrijevanje mase jezerske vode imaju njena kretanja. Kada bi voda bila sasvim nepokretna, onda bi njeno zagrijevanje do tih temperatura, koje postoje u prirodi, bilo nemoguće zbog vrlo male molekularne toploprovodljivosti vode. U nepokretnoj vodi dnevne promjene temperature osjećale bi se samo do dubine od 40 cm, a godišnje do dubine od 8 m. U takvom slučaju dnevna amplituda temperature vode smanjila bi se za 10 puta već na dubini od 15 cm (izvor: ZHMS CG). Jezerske struje i talasi izazivaju turbulentno miješanje vode. Jezerske struje nastaju usled uticaja pritoka (površinskih i pdzemnih) i usled nejednake horizontalne zagrijanosti jezerske vode. Talasi izazvni vjetrom u plitkim jezerima mogu zahvatiti veći dio vodene mase. Osim ovog turbulentnog prenosa toplote, toplota se prenosi u dublje slojeve jezerske vode i vertikalnim konvektivnim kretanjem vodenih čestica, koje je prouzrokovano njihovom nejednakom gustinom. Ova kretanja omogućuju zagrijevanje i dubljih slojeva vode u jezeru. (Dukić & Gavrilović 2008). Konvektivno miješanje vodenih čestica, koje imaju različitu gustinu, moguće je samo u jezerima čija je temperatura površinske vode niža ili viša od 4 C (tj. temperature pri kojoj voda ima najveću gustinu). Tako npr. ako je u nekom jezeru temperatura u površinskom sloju 3 C i u njemu se nastavlja zagrijevanje do temperature od 4 C, onda će voda sa temperaturom od 4 C, kao gušća, ponirati u dubinu, dok će na njeno mjesto

29 Termičke karakteristike Skadarskog jezera 29 doći hladnija i manje gusta voda. Konvekcija traje sve dok cjelokupna vodena masa u jezeru ne dostigne temperaturu od 4 C. Godišnji tok temperature jezerske vode Godišnji tok temperature jezerske vode sličan je godišnjem toku temperature vazduha i varira sezonski (Finlay i sar. 2001) s tim što je u našim krajevima najniža temperatura vode u februaru i martu jedan do dva mjeseca kasnije od najnižih temperatura vazduha. Period hlađenja odlikuje se odavanjem toplote akumulirane u prethodnom, odnosno ljetnjem periodu. Rashlađene čestice površinske vode postaju gušće, pa stoga tonu u dubinu, a toplije i manje guste, pa zato i lakše izdižu se na površinu, gdje se i one hlade. Na taj način, konvekcionim strujanjem izmiješa se cjelokupna vodena masa u jezeru, tako da ona od površine do dna ima temperaturu od 4 C. Takvo termičko stanje jezera naziva se homotermija. Kada se uspostavi homotermija, prestaje konvektivno strujanje vode u jezeru. Voda sa temperaturom nižom od 4 C je lakša i ostaje u površinskom sloju, nastavljajući da se hladi izračivanjem toplote u atmosferu. Tada se u jezeru uspostavlja tzv. obrnuta ili inverzna stratifikacija temperatura vode na dnu jezera je najviša (4 C), a prema površini je sve niža (do 0 C pa čak i nešto niža pri tihom vremenu) (Dukić & Gavrilović 2008). Vertikalna raspodjela temperature vodene mase Vertikalna raspodjela temperature vodene mase u jezerima umjerenog podneblja ljeti i toplog podneblja u toku cijele godine pokazuje izvjesne pravilnosti. Polazeći od površine jezera temperatura njegove vode opadne neznatno do izvjesne dubine. Taj površinski sloj tople vode naziva se epilimnion. Ispod njega je sloj debljine od nekoliko decimetara do više metara koji se naziva metalimnion. U metalimnionu temperatura je često za C niža nego u epilimnionu. Ispod metalimniona je hipolimnion sloj u kojem temperatura vode neznatno opada do dna jezera (Dukić & Gavrilović 2008). Horizontalna raspodjela temperature vode na površini jezera Na velikim i dubokim jezerima u pojasima umjerenog podneblja, koja uz obale imaju i prostranije plićake, nastaje u proljeće i jesen svojevrsna zona podjele vodenih masa sa različitim temperaturama, koju je Tihomirov nazvao frontom termičkog bara. Ovu pojavu prvi je zapazio Forel na Ženevskom jezeru godine. (Dukić & Gavrilović, 2008). Front termičkog bara predstavlja srazmjerno uski pojas sa vodom najveće gustine od površine do dna jezera. On razdvaja vode različitih temperatura: iznad plićih djelova jezera u proljeće su više, a prema jezerskoj pučini, iznad dubokih djelova jezera, niže temperature vode. Tokom jeseni (a na velikim i dubokim jezerima i početkom zime) je suprotno stanje; voda iznad plićih djelova jezera je hladnija, dok je iznad njegovih dubljih djelova toplija. Prema tome, front termičkog bara predstavlja graničnu zonu u kojoj se dodiruju i miješaju dvije različite vodene mase, obrazujući pri tome vodu najveće gustine (4 C).

30 30 Duško Vujačić, Goran Barović, Luka Mitrović, Jelena Golijanin, Golub Ćulafić Slika 1. Karta temperature Skadarskog jezera i terena slivnog područja dobijena na osnovu satelitsk. snimka landsat 7 ETM+ (termo-infracrveni kanal Band 6.1, rezolucije 60 m), od g. Vodena masa kraj obala se brže zagrijeva i brže hladi, pa se zato naziva toplotnoaktivna. Vodena masa iznad dubljih djelova jezera se sporije zagrijeva i sporije hladi, pa je nazvana toplotnoinertna. Razlog za ovo je različit bilans sunčevog zračenja na površini jezerske vode u plitkoj i dubokoj vodi. U plićacima veći dio direktnog sunčevog zračenja dopire do dna pa se voda zagrijava i od zagrijanog dna. Tamo gdje je voda dublja i gdje providnost nije visoka sunce predaje toplotu samo vodi do dubine do koje njegovo zračenje dopire. U odsustvu insolacije, tokom noći, voda se brže hladi u plićacima jer je tamo dugotalasno izračivanje zemlje izraženije. Slična pravilnost važi i u sezonskoj rapodjeli bilansa sunčevog zračenja i temperatura vazduha i njihovog uticaja na različito zagrijavanje i hlađenje u plitkoj i dubokoj vodi jezera. Skadarsko jezero najveće količine vode dobija od rijeke Morače (65,8%). Osim Morače u jezero još dotiču Crmnica, Orahovštica, Poseljanska rijeka, Crnojevića rijeka, Bazagurska Matica, Karatuna i dr., a takođe značajne količine voda dotiču od kraćih riječica (Plavnica, Zetica, Gostiljska rijeka, Mala Mrka, Velika Mrka, Raičevića Žalica i dr.) koje se formiraju pražnjenjem zbijene izdani Zetske ravnice po njenom južnom obodu. Jezero se velikim dijelom prihranjuje karstnim izdanskim vodama koje ističu u vidu brojnih sublakustičnih izvora (vrulja ili oka ) koja se obično javljaju duž jezerske obale. S obzirom da podzemne vode imaju znatno nižu temperaturu od jezerskih voda, sa satelitskih snimaka snimljenih u termoinfracrvenom spektralnom području je moguće detektovati lokacije većih karstnih oka kao

31 Termičke karakteristike Skadarskog jezera 31 što se to može vidjeti na slici 1. (sa snimka se uočavaju lokacije Raduškog i Krnjičkog oka koje su predstavljene nijansama plave boje, a takođe se uočava da Morača jezeru donosi znatno hladnije vode) (Radulović 1989). Rijeka Morača u ljetnjem dijelu godine ima veoma malu količinu vode, tako da u dobrom dijelu i presuši. Zahvaljujući rijeci Zeti (koja nastaje u Nikšićkom polju) i njenom hidrološkom potencijalu, Morača u ljetnjem periodu posjeduje određenu količinu vode, tako da nema uticaja na temperaturu vode Skadarskog jezera. Za vrijeme učestalijih padavinskih serija, takođe zahvaljujući Zeti Morača dobija ogromnu količinu vode. Dakle, najveći uticaj na temperaturu vode ima količina. Npr. na Vukovcima koji se nalaze naspram Golubovaca (Zeta), Morača izgubi površinski to, tj. presuši ne samo u ljetnjim mjesecima već i u ostalim mjesecima pri nedostatku padavina. Što se tiče podzemnih voda, tu je uticaj na temperaturu jezera zanemarljiv. Voda mirno i sporije protiče tako da se temperatura brzo izjednači sa temperaturom jezerske vode (Radulović & Novaković, 2012). U ovom radu izvršena je analiza podataka o temperaturama vode jezera i temperature vazduha sa stanice Vranjina. Podaci mjerenja temperature vode i vazduha su bilježeni u različito doba dana (u rasponu od 8 do 17 časova). Takođe, zapaženo je da nema pravilnosti u datumima mjerenja, kao i da nije isti broj mjerenja po mjesecima Za januar i februar nema dostupnih podataka mjerenja (za period ). Zbog toga rezultate dobijene korišćenjem ove baze podataka predstavljamo sa rezervom, a za opsežnija naučna istraživanja bilo bi neophodno koristiti podatke bez gore navedenih nepravilnosti. Grafikon 1. Temperatura vode i temperatura vazduha ( ) na lokalitetu Vranjina

32 32 Duško Vujačić, Goran Barović, Luka Mitrović, Jelena Golijanin, Golub Ćulafić Grafikon 1. prikazuje 177 uzoraka temperatura vode i vazduha za period od godine na lokalitetu Vranjina (Skadarsko jezero). Analizirani su podaci po mjesecima na osnovu raspoloživih podataka iz baze Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore. Tabela 1. Temperatura vode i temperatura vazduha na hidrološkoj stanici Vranjina mart Datum Vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) Razlika (3-4) :30 12,0 12,0 0, :50 16,0 12,2 3,8 Prosjek 14,0 12,1 1,9 Tabela 2. Temperatura vode i temperatura vazduha na hidrološkoj stanici Vranjina april Datum Vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) Razlika (3-4) :30 14,0 11,6 2, :00 12,0 13,2-1, :40 8,6 12,4-3, :30 17,2 14,0 3, :00 14,8 11,2 3, :00 17,2 13,2 4, :30 18,6 16,8 1, :00 15,4 15,0 0,4 Projsek 14,73 13,43 1,3 Tabela 3. Temperatura vode i temperatura vazduha na hidrološkoj stanici Vranjina maj Datum Vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) :30 22,5 20,5 2, :30 22,8 20,0 2, :30 22,0 18,6 3, :00 25,4 19,7 5, :30 26,4 19,2 7, :00 21,4 17,6 3, :40 18,0 16,2 1, :20 18,2 16,4 1, :30 24,2 18,2 6, :10 18,6 19,6-1, :30 21,0 16,8 4, :45 15,8 13,2 2,6

33 Termičke karakteristike Skadarskog jezera :30 25,2 20,2 5, :30 18,4 13,8 4, :00 24,1 21,9 2,2 Prosjek 21,6 18,1 3,5 Tabela 4. Temperatura vode i temperatura vazduha na hidrološkoj stanici Vranjina jun Datum Vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) :00 25,2 24,8 0, :30 23,4 22,8 0, :00 19,8 20,0-0, :30 27,0 26,8 0, :00 24,2 23,2 1, :50 33,6 24,6 9, :40 22,8 19,4 3, :00 27,2 21,8 5, :00 27,4 21,6 5, :20 31,0 25,2 5, :00 27,5 20,7 6, :25 27,2 25,0 2, :00 21,6 17,2 4, :55 28,2 23,6 4, :50 29,0 31,0-2, :10 25,8 24,8 1, :20 28,0 22,0 6, :05 24,5 16,9 7, :15 33,0 27,6 5, :55 32,0 24,0 8,0 Prosjek 26,9 23,2 3,8 Tabela 5. Temperatura vode i temperatura vazduha na hidrološkoj stanici Vranjina jul Datum Vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) :00 24,5 25,0-0, :30 26,0 28,0-2, :30 33,8 28,4 5, :30 29,8 27,2 2, :00 31,8 27,2 4,6

34 34 Duško Vujačić, Goran Barović, Luka Mitrović, Jelena Golijanin, Golub Ćulafić Datum Vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) :30 23,6 25,0-1, :00 28,6 25,2 3, :50 24,6 24,4 0, :20 26,4 22,4 4, :00 24,2 25,4-1, :00 20,8 25,6-4, :00 25,0 21,0 4, :30 26,8 25,6 1, :30 31,9 28,8 3, :10 28,8 25,0 3, :00 27,4 26,4 1, :10 27,5 23,5 4, :10 30,1 22,0 8, :15 35,6 23,4 12, :50 28,4 22,4 6, :35 30,7 27,9 2, :15 22,0 27,8-5, :40 27,0 23,2 3,8 Prosjek 27,6 25,3 2,4 Tabela 6. Temperatura vode i temperatura vazduha na hidrološkoj stanici Vranjina avgust Datum Vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) :30 27,0 24,2 2, :40 23,5 21,0 2, :45 30,0 27,6 2, :00 20,0 26,0-6, :30 25,0 19,0 6, :00 26,8 27,0-0, :00 29,0 26,8 2, :30 29,8 24,8 5, :30 33,2 26,4 6, :50 27,0 21,8 5, :30 28,8 24,6 4, :30 27,4 25,6 1,8

35 Termičke karakteristike Skadarskog jezera 35 Datum Vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) :30 23,0 22,6 0, :10 22,6 21,2 1, :00 32,4 27,4 5, :10 31,6 26,4 5, :00 29,0 26,2 2, :10 32,0 26,0 6, :45 29,0 20,2 9, :00 25,8 22,2 3, :55 26,9 26,9 0, :05 31,0 26,0 5,0 Prosjek 27,8 24,5 3,2 Tabela 7. Temperatura vode i vazduha na hidrološkoj stanici Vranjina septembar Datum Vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) :00 23,0 22,4 0, :00 23,2 20,4 2, :00 20,0 19,1 0, :10 22,8 22,8 0, :00 25,8 24,8 1, :00 22,4 23,0-0, :30 19,2 17,8 1, :00 27,4 20,2 7, :00 24,2 19,2 5, :30 23,0 19,6 3, :20 19,2 18,0 1, :00 28,8 24,6 4, :00 20,4 19,6 0, :10 12,2 12,4-0, :20 29,4 24,6 4, :00 11,6 23,0-11, :10 25,0 12,8 12, :50 27,0 20,0 7, :35 26,0 21,0 5, :00 30,3 23,6 6,7

36 36 Duško Vujačić, Goran Barović, Luka Mitrović, Jelena Golijanin, Golub Ćulafić Datum Vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) :40 17,2 17,2 0,0 Prosjek 22,8 20,3 2,5 Tabela 8. Temperatura vode i temperatura vazduha na hidrološkoj stanici Vranjina oktobar Datum Vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) :00 19,0 19,0 0, :50 14,5 12,0 2, :30 23,0 17,1 5, :00 11,0 13,1-2, :50 11,2 7,5 3, :15 16,4 13,6 2, :30 22,4 21,8 0, :30 22,8 16,4 6, :30 22,4 15,6 6, :00 15,6 13,4 2, ,8 14,6 4, :00 13,8 11,8 2, :00 15,6 15,2 0, :30 19,2 16,8 2, :20 15,2 14,8 0, ,2 13,8 1, :10 24,8 19,8 5, :45 18,9 12,2 6, :55 16,0 13,4 2, :00 21,7 16,6 5, :00 20,0 14,2 5, :15 15,3 11,2 4, :30 20,0 16,9 3,1 Prosjek 17,95 14,82 3,1 Tabela 9. Temperatura vode i vazduha na hidrološkoj stanici Vranjina novembar Datum Vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) :00 16,8 13,6 3, :00 17,4 14,0 3, :20 5,0 11,0-6,0

37 Termičke karakteristike Skadarskog jezera 37 Datum Vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) :15 12,0 8,5 3, :00 9,6 11,4-1, :00 8,0 11,0-3, :00 14,5 6,4 8, :00 11,0 10,8 0, :00 13,2 11,0 2, :30 28,2 14,2 14, :30 11,8 11,4 0, :40 16,4 12,8 3, :30 10,6 11,4-0, :00 12,2 15,6-3, :00 21,9 15,9 6, :50 16,0 12,8 3, :30 12,0 11,8 0, :10 14,2 11,5 2,7 Prosjek 13,9 12,0 2,0 Tabela 10. Temperatura vode i vazduha na hidrološkoj stanici Vranjina decembar Datum vrijeme T vazduha ( C) T vode ( C) :00 9,0 9,6-0, :25 9,5 10,0-0, :30 7,5 8,0-0, :10 12,0 10,5 1, :00 8,0 8,5-0, :00 11,0 9,4 1, :50 7,0 7,2-0, :30 8,6 7,8 0, :10 15,6 9,2 6,4 Prosjek 9,8 8,9 0,9 Mjesec April Maj Jun Jul Avgust Septembar Oktobar Novembar Decembar R* 0,55 0,76 0,61 0,16 0,51 0,48 0,78 0,49 0,58 Broj podataka * Pirsonov koeficijent korelacije (0,51, 0,48- značajno na p=0,05; 0,76; 0,61; 0,78 - značajno na p=0,01)

38 38 Duško Vujačić, Goran Barović, Luka Mitrović, Jelena Golijanin, Golub Ćulafić Na osnovu dobijenih podataka statsitičkom obradom zaključeno je da su najviše vrijednosti R zabiljeležene u maju (0,76), junu (0,61) i oktobru (0,78); što ukazuje da je ova korelacija nedovoljno dobra. Taj zaključak je u stvari i prirodan. U osnovi sunčevo zračenje je generalno odgovorno i za zagrijavanje površine zemlje, atmosfere i jezerske vode. Normalno je da onda između temperature vazduha i temperature jezerske vode postoji izvjesna korelacija. Ostali uticaji na temperaturnu stratifikaciju jezerske vode su suviše značajni da bi ova korelacija bila bolja. T (oc) T (oc) apr maj jun jul avg sep okt nov dec 0 T vode T vazd Grafikon 2. Godišnji tok temperature vode i vazduha Vranjina Vrijednosti prikazane u grafikonu dobijene su kao srednje vrijednosti svih mjerenja u toku mjeseca za period Na osnovu prikazanog uočljivo je da je najviša vrijednost temperature vode u julu (25,3 C), dok je nešto niža u avgustu (24,5 C). Najniža vrijednost temperature vode zabeležena je za decembar (8,9 C), pri čemu bi trebalo imati u vidu da nema podataka mjerenja za januar i februar. Najviše vrijednosti temperature vazduha zabilježene su za avgust, potom juli. Zbog prethodno pomenutih problema sa bazom podataka za lokalitet Vranjina prikazan je godišnji tok temperature vazduha za stanicu Virpazar.

39 Termičke karakteristike Skadarskog jezera oc jan feb mar apr maj jun jul avg sep okt nov dec Grafikon 3. Srednje mjesečne temperature vazduha u periodu (stanica Virpazar) Analizirajući podatke sa grafikona uviđamo da su, za stanicu Virpazar u periodu , srednje mjesečne temperature vazduha najviše u period jul avgust; najniže u periodu decembar februar. Analiza je obuhvatila obradu podataka mjesečne sume padavina za istu stanicu mm jan feb mar apr may jun jul aug sep oct nov dec Grafikon 4. Mjesečne količine padavina u periodu (stanica Virpazar) Analizirajući podatke sa grafikona uviđamo da su, za stanicu Virpazar u periodu osmatranja , mjesečne količine padavina najviše u periodu novembar februar; najniže u periodu jun avgust; sušni period je tokom jula. Uticaj podzemnih voda na temperaturni režim jezera zavisi od njihovog doticaja i njihove temperature, ali i od temperature okolne jezerske vode u određenom

40 40 Duško Vujačić, Goran Barović, Luka Mitrović, Jelena Golijanin, Golub Ćulafić periodu godine. S obzirom da je temperatura podzemnih voda uglavnom konstantna tokom cijele godine, uticaj podzemnih voda na temperaturni režim naročito dolazi do izražaja u proljećnom periodu kada njihov doticaj dostiže maksimalne vrijednosti, a kada ujedno počinje pojačano zagrijavanje jezerske vode usljed intenzivnije radijacije. U tom periodu godine, razlika u temperaturi vode između područja sublakustričnih izvora i okolne jezerske vode može dostizati i preko 10 C. Zaključak Uticaj podzemnih voda na temperaturni režim Skadarskog jezera zavisi od njihovog doticaja i temperature, ali i od temperature okolne jezerske vode u određenom periodu godine. S obzirom da je temperatura podzemnih voda uglavnom konstantna tokom cijele godine, uticaj podzemnih voda na temperaturni režim naročito dolazi do izražaja u proljećnom periodu kada njihov doticaj dostiže maksimalne vrijednosti, a kada ujedno počinje pojačano zagrijavanje jezerske vode usljed intenzivnije radijacije. U tom periodu godine, razlika u temperaturi vode između područja sublakustričnih izvora i okolne jezerske vode može dostizati i preko 10 C. Jugoistočni dio jezera od mora ne razdvaja nikakva orografska prepreka. Ta činjenica je interesantna za vremenska dešavanja u zimskom dijelu godine prilikom prodora nestabilne vazdušne mase sa juga, a u slučajevima kada iznad jezera i Podgoričke kotline imamo jezero hladnog vazduha u prizemlju. Sa druge strane, visoki planinski masiv na jugozapadu Skadarskog jezera pravi ciklogenetski uticaj prilikom prebacivanja nestabilne vazdušne mase normalno na pravac pružanja planinskog lanca. U takvim slučajevima (najčesće u kasnu jesen) jugozapadni dio jezera i njegovo okruženje dobijaju veoma veliku količinu padavina. Najveći izvor toplote, koji utiče na temperaturu vode dolazi od Sunca, ili sunčevog zračenja. Ta energija se prenosi na površinu vode kao toplota, povećavajući temperaturu vode. Vodu karakteriše relativno nizak albedo, što znači da voda upija više energije nego što reflektuje. Rezultat je dnevno kolebanje temperature vode na osnovu količine sunčevih zraka koje prima voda (Kemker 2014). Radi se o području u kojem vlada mediteranska klima, što znači da to područje karakterišu duga, vrela i suva ljeta i relativno blage i kišovite zime. Toplim ljetima se naročito ističe dolina Zete, i na ovom području je registrovan apsolutni maksimum temperature vazduha u Crnoj Gori i najveći prosječni broj tropskih dana.

41 Termičke karakteristike Skadarskog jezera 41 Literatura i izvori Dukić D., Lj. Gavrilović, Hidrologija. 2. Izdanje. Zavod za udžbenike, Beograd. Finlay, K. P., H. Cyr, B. J. Shuter, Spatial and temporal variability in water temperatures in the littoral zone of a multibasin lake. Canadian Journal of Fisher and Aquatic Sciences, 58: Kemker, C., Water Temperature. Fundamentals of Environmental Measurements. Dostupno na: water-quality/water-temperature/, ( ). Radulović, M., D. Novaković, Studija o geološkim i hidrogeološkim karakteristikama crnogorskog dijela sliva Skadarskog jezera. Podgorica, Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore. Radulović, V., Hidrogeologija sliva Skadarskog jezera, Posebna izdanja Geološkog glasnika, knj. IX., Podgorica. ZHMS CG, Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore, Podgorica.

42 KARSTNI FENOMENI I HIDROLOŠKE SPECIFIČNOSTI GLAMOČKOG POLJA KARST PHENOMENA AND HYDROLOGIC PARTICULARITY OF GLAMOČKO POLJE Dušan Radoja 1 Sažetak U članku su predstavljene ekološke vrijednosti prirodne baštine Glamočkog polja. Zbog same specifičnosti hidrologije, geomorfologije i geologije kraških polja javljaju se interesante hidrološke i geomorfološke pojave koje su vezane za sami kraški reljef. Kroz rad su obuhvaćeni značajniji oblici reljefa (jame, pećine, ponori) koji su striktno vezani za vodoprivrede probleme, ali i probleme vodosnabdijevanja stanovništva uopšte. U odjeljku Geografske zanimljivosti prikazane su prirodne ljepote i fenomeni kraškog reljefa Glamočkog polja. Ključne riječi: Karst, hidrologija, geomorfologija, speleologija, jame, pećine, ponori, povodnji, kraški fenomen, izvori (vrela), ponornice. Abstrakt This article introduces the ecological value of the natural heritage Glamočko polje. Because of the specific hydrology, geomorphology and geology karst fields appear interesante hydrological and geomorphological phenomena that are related to themselves karst relief. Through the work included significant relief forms (caves, pits, sinkholes) that are strictly related to water management problems, but also problems of water supply for the general population. In the Geographical proximity shows the natural beauty and phenomena of karst relief Glamočko polje. Key words: Karst hydrology, geomorphology, caving, pits, caves, sinkholes, floods, karst phenomena, sources (springs), underground rivers. Prostor istraživanja je teritorija opštine Glamoč koja se nalazi na području jugozapadne Bosne. Zbog specifičnosti prostora u kome vladaju karakteristične pojave u geologiji, geomorfologiji i hidrologiji ova tema zaslužuje posebnu pažnju. Karst kao posebno podneblјe sa svim svojim pojavama i fenomenima, u smislu relјefa, zahtijeva poseban prikaz. Naravno svi ti fizičkogeografski faktori su odredili položaj naselјa, način iskorištavanja zemlјišta, način obrade zemlјišta, tip kuća, uzgoj bilјnih 1 Centar za krš i speleologiju, Sarajevo 42

43 Karstni fenomeni i hidrološke specifičnosti Glamočkog Polja 43 kultura, način stočarenja, etnopsihologiju i mentalitet naroda sa ovih prostora. Pod pojmom Glamočkog kraja podrazumijeva se Glamočko polјe s okolnim planinskim bilima, odnosno naselјa u tom prostoru, svakako i samo naselјe Glamoč. Taj pojam odomaćio se kod ovdašnjeg stanovništva, a i njihovih susjeda. Sa svih strana Glamočko polјe je okruženo visokim kraškim bilima (planinama) koje se dižu do 2006 m iznad nivoa mora odnosno za oko 1100 m iznad ravni polјa. Osnovne hidrološke karakteristike ovog prostora u odnosu na sujedne oblasti je nedostatak tekućih voda. U Glamočkom kraju u toku godine padne prosješno oko 1480 mm padavina, od čega u hladnijem periodu godine više od četiri petine. Ljeti padne svega jedna petina, te mu je sušnost osnovna karakteristika. Uz to, padavine se ovdje najčešće javlјaju kao snijeg, znatno manje kao kiša. Snabdijevanje vodom je najveći problem, to je gotovo limitirajući faktor razvoja cijelog kraja. Naime, kad bi se sudilo prema količini padavina, onda je vode i više nego što je treba. I bude tako, ali u hladnijem periodu godine, odnosno pred zimu, zimi i na kraju zimskog perioda. Svakako da su najneugodnije i najmanje važne zimske padavine-snijeg. Ni od kakve koristi su padavine u desetom i jedanaestom mjesecu. One ovdašnjem stanovništvu, naročito Gornjeg i središnjeg Glamočkog polјa, samo donose nevolјe, jer cijeli taj prostor pretvore u plitko, ali prostrano jezero. Najneugodnije su vode krajem marta i tokom aprila. One uzrokuju najviši povodanj, a vegetacijski period dosta kasni zbog njih od kojih ima malo koristi. Naročito su ove vode nepovolјne za polјske usjeve, te skromno planinsko ratarstvo nije moglo ovdje da uhvati dublјe korijene. Ipak, znatne količine vode, relativno velika količina vlage u vazduhu i tlu pogoduju razvoju travnate vegetacije, a na višim planinskim krajevima drveću šumi, pa je glamočki predio pravi stočarski kraj, kakvih je rijetko kod nas. Upravo ovakvi prirodnogeografski faktori ovog prostora uslovlјavaju da se ovdje od ekstenzivnog stočarstva moglo solidno živjeti. Posebno treba istaći kako se ovdašnje stanovništvo snabdijeva vodom. Za lјudske potrebe koriste se malobrojni i slabije lјeti izdašni izvori i vrela. Daleko više se koristi voda iz bunara i čatrnja, odnosno kišnica i snježnica, koja se hvata sa krovova kuća. Kako na cijelom prostoru nema značajnijeg i jačeg izvora, pa ni stalnog toka, naglašen je problem i potreba za vodom, naročito za svakodnevne lјudske potrebe, pa i industrijske. Snabdijevanje stoke vodom nešto je manje naglašen problem, no i on se pojavlјuje u negativnom smislu. Stoku mještani i dan danas napajaju na izvorima i na kratkim vodenim tokovima, te se te vode češće zagađuju. Pored toga mnogo se koriste lokve. Lokve su se ranije pravile po planinama koje nemaju izvora (Nikić 1989). Na prostoru Glamočkog polјa javlјaju se i veoma interesantne hidrološke pojave. Naime, vode sa Glamočkog polјa po svom slivu pripadaju slivovima Jadranskog i Crnog mora. Orografska vododjelnica, a i podzemna ide gotovo samom sredinom Glamočkog polјa. Jugoistočno od linije Glamoč - Isakovci vode se ponorima izgube ka nižim dijelovima Livanjskog polјa odnosno slivu Jadrana, a sjeverozapadno od te linije, vode Glamočkog polјa se podzemno slivaju ka Plivi, Sani i Uncu, odnosno

44 44 Dušan Radoja slivu Crnog mora. Inače, pojava povodnja, već od kraja novembra pa sve do martaaprila, uz ostale prirodnogeografske činioce potisnula je sva glamočka naselјa ka rubovima polјa, odnosno na one položaje do kojih visoke vode povodnja ne dopiru. Nesumnjivo je da su poplave u prošlosti bile mnogo veće i trajnije. Samo mali dio naselјa na Glamočkom polјu na liniji terena Vrba-Jakir i Glamoč-Dubrave, koji je nešto izdignutiji (Omar i Apin Brijeg) nalaze se, reklo bi se, na samom dnu polјa. No i ova naselјa su pobjegla od vode na više pozicije-neogene slojeve i terase iznad 930 m. Upravo do ove visine se prostiralo neogeno jezero. Stalno jezero na Glamočkom polјu postojalo je i u diluvijumu, odnosno unazad od oko jedan milion godina do oko godina, voda se stalno na polјu zadržavala do visine od 920 m, te je dubina ovog jezera mjestimično dostizala i do 38 m (danas Jezero, kod Dragnjića). Nakon toga stalno jezero na Glamočkom polјu postepeno je, kroz mnoštvo razrađenih pukotina i ponora, počelo da otiče i uskoro je prestalo da bude stalno. Danas se na Glamočkom polјu formira periodično jezero čije dubine nisu velike. No, ipak su i te vode visoke, pa povodanj više šteti no što svojim vodama bude od koristi. Područje оpštine Glamoč predstavlјa tipično kraško područje sa svim njegovim specifičnostima. Na Glamočkom polјu nalazi se hidrološka vododijelnica koja poprečno presijeca polјe i odvaja tokove koji su usmjereni u različita slivna područja, jadranski i crnomorski. Takav primjer u Glamočkom polјu je sliv vodotoka Jaruga. Tok Jaruge u sušnom razdoblјu redovno dopire do ponora kod sela Skucana, a izbija na vrelima Plive. Povećani doticaj vode u jeseni i prolјeću, a ponekad i zimi, ponor kod Skucana ne može primiti, pa se voda Jaruge prelijeva prema jugoistoku u niži dio Glamočkog polјa i izbija na vrelima u Livanjskom polјu. U hidrografskom smislu, Glamočko polјe se može podijeliti na četiri zone: Zona sjeverozapadno od putnog pravca Medena Selišta-Mlinište, i zona zapadno od puta Glamoč-Medena Selišta, čije se vode dreniraju podzemnim putem; Zona koju čini sliv potoka Ribnjak (Ribnik) i Medvjed potoka čije vode u kišnom periodu odlaze u ponor Podgreda i retenziju Isakovci; Zona sliva vodotoka Jaruga koga formiraju stalni potoci Hrast i Busija, vodotok Vrba i nekoliko povremenih potoka, čije vode odlaze u ponore Skucani i Vidimlije, a u periodu većih voda u retenziju Pučine; Zona retenzije Pučine u koju dotiču vode iz periodičnog vrela Badanj i estavele Ribnjak. Glavni vodotoci koji kontrolišu režim doticanja voda u polјe su potok Ribnjak, Medvjed potok, potok Jaruga i potok Vrba. Na širem prostoru izvan područja samog polјa praktično nema površinskih stalnih ili povremenih tokova izuzev Medvjed potoka. Površinski tokovi su rječice Jaruga i Ribnjak te jezera Hrast i Busija.

45 Karstni fenomeni i hidrološke specifičnosti Glamočkog Polja 45 Slika 1. Utvrđene veze podzemnih krških voda u slivu rijeke Cetine (Jadranski sliv) (Izvor: Vodoprivreda Sarajevo, godina)

46 46 Dušan Radoja Neposredno područje polјa karakteriše prisustvo brojnih ponora od kojih treba istaći: Podgreda, Mladeškovci, Isakovci, Skucani, Dragnić, Čardak i estevela Ribnjak. Ponor Skucani ima oblik elipsaste vrtače, prečnika 50 i 25 m, sa odvodnim kanalom koji se blago spušta ka sjeveroistoku a nalazi se na kontaktu neogenih laporaca i breča od rudisnih krečnjaka. Bojenjem vode ponora Čardak-livade ukazuje na izvjesno poklapanje slivova u ovom predjelu, bar u periodu viših voda. Odnosi postaju još složeniji kad se uzme u obzir da se baš tu nalazi zona lijepo izraženih razloma Dubrave (Glamočko polјe) Čardak, geomorfološki takođe markantna, koja predstavlјa jedan od glavnih kolektora sprovodnika voda sjeverozapadnog dijela Glamočkog polјa ka sjeveru. Sa aspekta površinskog i podzemnog oticanja Glamoč predstavlјa izrazito kraško područje. Na urbanom području vodotoci su bujičnog karaktera sa karakterističnom pojavom neujednačenosti proticaja. Posebno nepovolјnu okolnost u vodoprivrednom smislu predstavlјa lјetna bezvodnost. Do sada nije vršena nikakva regulacija potoka na ovom području. Nerješen problem vodosnabdijevanja stanovništva na području grada uvijek je predstavlјala ozbilјan problem. Obezbjeđenje dovolјnih količina vode usko je povezano sa veoma nepovolјnim režimom površinskog i podzemnog oticanja. Rijeke, vrela i ponori Gornje Glamočko polјe dobija vodu od dvije riječice ponornice i mnogobrojnih kraških izvora-vrela. Rijeke se zovu Jaruga i Vrba. Prva izvire u dolomitskim stranama oko sela Kamena i Podgradine, zatim drugi izvorišni krak iz neogenih lapora oko sela Malkočevci, lјeti se gubi u ponoru kod sela Skucani. To je prostran, kameniti ponor, čiji je donji dio u krečnjaku a gornji u neogenom laporu. Vrba izvire usred Glamočkog polјa, na mjestu koje se zove Trnovače. To je jak izvor, koji nikada ne presušuje. Ljeti se Vrba razliva po polјu i gubi u ponorima, u prolјeće i jesen se Jaruga i Vrba pri visokim vodama sastaju i njih dvije plave sjeverozapadni dio Donjeg polјa. Stalni, ali vrlo slabi izvori su: Carevica i Binić. Uz kiše i toplјenje snijega pojave se u najnižem kraju Gonjeg polјa novi izvori, koji ubrzo presuše. Najvažnija su četiri, raspoređena ivicom polјa oko sela Doca i Dragnjića. Jedan od njih je estavela. Najjači izvor je Badanj, zatim estavela Vrulјa; njih dvoje na odjednom počinju izbacivati čitave rijeke vode. Ta pojava se može objasniti kao poslјedica brzog punjenja i naglog pražnjenja podzemnih pećinskih kanala. Od ovih izvora polaze široke i duboke jaruge kroz dijelove polјa do ponora na zapadnoj strani. Druga dva slabija izvora, zovu se Tramošnjak i Trnjak. Pomenute dvije rijeke i ove grupe izvora imaju i svoje posebne ponore. Vrba i Jaruga gube se u grupi ponora Pećini, koja se nalazi skoro u sredini polјa uz zapadnu stranu pored sela Vidimlije. To su tri kamenita ponora, tako zatrpana kamenjem da se voda kroz njih samo procjeđuje. Tu ima i više aluvijalnih ponora, koji u suštini predstavlјaju vrtače sa šuplјim dnom koje su usečene u aluvijalnom nanosu. Voda izvora, estavela i višak od Vrbe i Jaruge, koji ovi ponori ne mogu da progutaju, gube se u nekoliko ponorskih grupa, koji su na zapadnoj

47 Karstni fenomeni i hidrološke specifičnosti Glamočkog Polja 47 strani najnižeg dijela polјa, prema selu Docu pod krečnjačkim stranama. Glavne su četiri grupe tih ponora. Prva grupa, u polјu Krovcu, predstavlјaju aluvijalni ponori, čiji su ponori (kako ih narod naziva: stromori, izduhe, provalije, bezdani) ustvari otvorene pećine i pukotine. Oni mogu mnogo vode progutati i u njih voda uvijek ponire, bez zastoja, i lјeti i zimi. Druga grupa ponora je u vrtači, koja ima oko 60 m u prečniku. Sve vrtače su usječene u aluvijalnom nanosu koji prekriva neogene lapore, osim jedne vrtače ponora, koja je usječena u krečnjaku. Strane ponora su mu bigrom prevučene i pukotine su skoro njime začeplјene. Poslјednju grupu ponora čini mnogobrojni aluvijalni ponori, koji slabo funkcionišu. U ulegnućima, uz ivicu polјa ima četiri jezera, koja se ponekad cijelog lјeta održe, tri su ostaci poplave kao: Jezero kod ponora, jezero Vučevci i jedno malo kod Vidimlija. Drugo veće kod Vidimlija predstavlјa lokvu koja dopire dnom do nivoa kraške izdani, koja je ovdje već na dubinu od 1 m, najviše do 1,5 m, jer je to dubina bunara u Vidimlijama (Cvijić 1987). Povodnјi Cijelo Donje polјe poplavi u jesen voda, duboka obično 7-8 m. Ovo jezero se ponekad održi i preko cijele zime, ako se i ne održi, u prolјeće nastupa nova, mnogo jača poplava, koja najviše stanje dostiže u periodu mart-april, uz toplјenje snijega. Normalna visina do koje voda naraste, raspoznaje se po bedemima od krečnjačkog šlјunka, koji izgledaju kao talasi, a taloženi su uz obale i ponegdje čine neprekidan obalski pojas, a iznad njih se bijele isprane stijene sa škrapama (plitkim brazdicama). Može biti i većih i jačih poplava, koje se dešavaju u dužim vremenskim razmacima. Geografske zanimljivosti Glamočko polje obiluje mnogobrojnim kraškim oblicima reljefa. Od kojih je interesantno spomenuti: estavelu Badanjsko vrelo, Pećinu Galovaču sa vigledima (otvorima na stropu), Ledenu pećinu Lednjača kod sela Skucani iznad Petrića groblja i mnoge jame (Golubnjača, Kavelićka, Korićina, Isakovci, Busija, Bezdanuša i mnoge druge). Badanjsko vrelo predstavlja peropdični izvor koji u ljetnom periodu funkcioniše kao ponor odnosno kao suvi pećinski otvor u kome voda ponire ili ne ponire u sušnim razdobljima. U jesen, poslije obilnih kišnih padavina i u proljeće uslijed topljenja snijega, počinje funkcionistai kao jako kraško vrelo koje izbacuje nekontrolisano velike količine vode od koji se poplavi čitavo Gornje polje u jugoistočnom dijelu Glamočkog polja. Povodanj traje 4-5 mjeseci, a dubina vode u pojedinim uvalama dostiže i do 7-8m. Pećina Galovača se nalazi iznad sela Dolac u jugoistočnom dijelu polja. Hidrološki je neaktivna pećina. Uslijed trusova i tektonskih pomeranja tla djelimično su zatrpani njenzini podzemni kanali. Ulaz u pećinu se sastoji od visokog portala (ulaza) visine cca m. Unutar pećine nalazi se prostrana pećinska dvorana sa vigledima (otvorima na stropu) preko kojih ulazi Sunčeva svjetlost i obasjava dno

48 48 Dušan Radoja dvorana, ali samo kada je Sunce u zenitu odnosno na najvišoj tački na horizonu. Na osnovu narodnog predanja, u prošlosti mještani su određivali vrijeme (časove) na osnovu upadnog kuta Sunčevih zraka koji padaju na stop pećine obasjavajući njezinu unutrašnjost. Inače, pećina je bogato ukrašena pećinskim nakitom (stalaktitma i stalagmitima). Ledena pećina se nalazi neposedno iznad sela Skucani, takođe u jugoistočnom dijelu Glamočkog polja. Ova pećina je izazito bogata pećinskim nakitom (stalaktiti, stalagmiti, salivi, draperije, stupovi, bigrene kadice u kojima se voda stupnjevito preliva iz viših kada u niže (slično fontani). Osim kalcitnog nakita u njom preovladava i ledeni nakit koji nije trajnog vijeka, ali se ipak održi tokom cijele godine u dubljim dijelovima špilje, gdje je nema svjetlosti u strujanja toplog zraka. Ledeni kristali rasipaju svjetlost u u čitav spektar duginih boja. U dubljim dijelovima pećine ima intezivnog taloženja snijega i leda u kome ima života. Naime, pronađen je crvljivi snijeg, u kome obitavaju bijeli crvi koji se hrane mineralnim materijama koje su se nataložile tokom dugotrajnog procesa rastvaranja stijena i organske materije čiji je izvor guano (izmet) slijepih miševa. Slika 2. Ledena Pećina Lednjača selo Skucani (Izvor: Opština Glamoč, foto: Siniša Šolak)

49 Karstni fenomeni i hidrološke specifičnosti Glamočkog Polja 49 Slika 3. Badanjsko vrelo (estavela) (foto: Rade Radić, godina) Slika 4. Pećina Galovača, selo Dolac ( foto: Rade Radić, godina)

50 50 Dušan Radoja Slika 5. Povodanj u Gornjem polju (Izvor: Opština Glamoč) Slika 6. Ponor u selu Skucani (sliv Cetine Jadranski sliv) (Izvor: Opština Glamoč) Literatura Cviјić, J., Bаlkаnskо pоluоstrvо. Beograd: Srpskа аkаdеmiја nаukа i umјеtnоsti, 550 str. Nikić, D. M., Glаmоč, nаsеlја i stаnоvništvо. Sarajevo: Gеоgrаfskо društvо Bоsnе i Hеrcеgоvinе, Pоsеbnа izdаnjа, knjigа 7., 395 str.

51 OSVJETLJENJE TURISTIČKIH PEĆINA LED TEHNOLOGIJOM/RASVJETOM ILLUMINATION OF THE TOURIST CAVES WITH LED TECHNOLOGY/LIGHTING Edina Hasanspahić 1 Sažetak Ovaj rad za cilj ima predstavljanje stanja u pećinama u Bosni i Hercegovini na području osvijetljenosti. Uz brojne prednosti LED tehnologije najvažnija je možda ona koja donosi ogromne uštede koje će u radu biti prikazane. Osvjetljenje pećinskog prostora je jedna od osnovnih stavki razvoja speleoturizma, tako da osvjetljenje LED tehnologijom značajno može da doprinese razvoju speleoturizma. Ako k tome dodamo i činjenicu da je više od polovine površine Bosne i Hercegovine pokriveno kršem s velikim brojem pećina, to bi značilo da nas čeka još veliki broj projekata uređenja turističkih pećina. Partner ovoga rada je Cave Lighting CL GmbH & CO KG ( iz Njemačke, kompanija koja je ustupila svoje podatke o rješenjima ugradnje LED rasvjete u turističkim pećinama. Ključne riječi: pećina, speleoturizam, LED rasvjeta, LED tehnologija. Abstract This paper aims to present the situation in the caves of Bosnia and Herzegovina in the field of illumination. There are so many benefits of the LED technology but perhaps the most important is the one that brings huge savings which are going to be presented in the paper. The cave illuminating is one of the basic tenets of the speleotourism development, so the illumination with LED technology could significantly contribute to the speleotourism development. If we add the fact that more than a half of the Bosnia and Herzegovina area is covered with karst and a lot of caves, it would mean that there have to be much more projects of tourist caves arrangement in the future. The partner in this paper is German company Cave Lighting CL GmbH & CO KG (www. cavelighting.com), the company which conceded their data about solutions of LED lighting installation in the tourist caves. Keywords: cave, speleotourism, LED lighting, LED technology. 1 Centar za krš i speleologiju, Sarajevo i BhDOCumentary naučno-popularni internet magazin, edina.hasanspahic@ bhdocumentary.net 51

52 52 Edina Hasanspahić Uvod Dinarski krš Bosne i Hercegovine ima veoma značajne prirodne, kulturne, rekreacijske, naučne, privredne i druge vrijednosti. Proteže se i kroz regiju tako da cjelokupno sadrži značajne elemente prirodne baštine. Neke od biljnih i životinjskih vrsta koje obitavaju ovdje jedinstvene su i u svijetu. Uslijed toga, ovo područje je privlačno kako domaćim, tako i stranim turistima. Pećine kao dio kraških područja bile su prva ljudska staništa, čemu svjedoče i brojni ostaci ljudskog života u ovim kraškim područjima, Hrustovača kod Sanskog Mosta (Mulaomerović 2014). Također su pronađeni i ostaci životinja koje su živjele u pećinama, kao što je kostur leoparda koji je živio krajem posljednjeg ledenog doba, pećina Vjetrenica kod Ravnog (Mulaomerović 2014), ostaci pećinskog medvjeda u pećini Megara kod Sarajeva (Mulaomerović 2014). Međutim, većina pećina nije turistički uređena. Iako Bosna i Hercegovina i region imaju značajan speleološki potencijal, ne ulažu se značajna sredstva u unapređenje i moderniziranje ove oblasti. Ovaj rad za cilj ima prikazati koliko je značajno ispravno voditi brigu o ovim bogatstvima, uz poseban akcenat na moderno osvjetljenje pećina što je ključna stavka kod eksploatisanja tame podzemlja i omogućavanja ugodnog boravka turistima i svim ljubiteljima pećinskog prostora i bogatstva. O LED tehnologiji Klasični tipovi svijetiljki koji su isključivo u upotrebi kako u javnoj rasvjeti tako i u osvjetljenju prostora, eksterijera i interijera zastarjeli su i ne služe svrsi na najbolji način. U novije vrijeme pojavljuju se nove tehnologije rasvjete i vrlo brzo osvajaju tržište. To je LED rasvjeta (Hasanspahić 2016). LED je svijetleća poluprovodnička dioda koja emituje usmjerenu svjetlost uslijed efekta elektroluminescencije. Predstavlja poseban tip poluprovodničke diode, i sastoji se od LED čipa od poluvodičkog materijala, katode i anode, reflektora, objektiva i kućišta (Žunić 2008). Slika 1. Osnovni elementi LED diode (Izvor: Encyclopedia Britannica, 2015)

53 Osvjetljenje turističkih pećina LED tehnologijom/rasvjetom 53 Prednosti ugradnje LED svjetiljki su višestruke, ali se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: ušteda u energiji i ušteda operativnih troškova. LED tehnologija u pećinama Najsavremenija rasvjeta u obliku sićušnih LED dioda danas svoje mjesto nalazi u raznim primjenama. Pokazala se najefikasnijom i kod osvjetljavanja najtamnijih prostora kao što su pećine (Hasanspahić 2016), podzemni tuneli i sl. Svojom izrazito jakom, hladnom svjetlošću LED rasvjeta može da osvijetli i najtamnije dijelove pećina, ali i da stvori pozitivan utjecaj na razvoj posebno speleoturizma jer pruža mnogo ugodniji ambijent za posjetioce. Također, prikladna je i za pećinski svijet s minimumom negativnih utjecaja. Pećine jesu turističke atrakcije, ali da bi se moglo efikasno zarađivati od speleoturizma potrebno je imati odličnu organizaciju, odgovarajuću infrastrukturu i dobar marketing. Opremanje i vođenje pećine kao turističke atrakcije veoma je osjetljiv posao koji zahtijeva oprez i potpuni profesionalizam. Podzemne atrakcije trebalo bi da predstavljaju podzemni svijet u cjelokupnoj njegovoj ljepoti i čarobnosti. Posjetioci unutar pećine treba da imaju cjelokupan mogući ugođaj uz minimalan utjecaj na pećinski ekosistem. Danas u Evropi postoji oko 300 turističkih pećina dok iz određenih razloga samo pojedine važe za one koje bi turisti posjetili ponovo. Koji su razlozi tome? Prvi razlog ovakve percepcije podzemnih turističkih atrakcija je slab kvalitet osvjetljenja. Zatim slijede: - generalno stanje u pećini (svjetlosna flora, buđ ili plijesan na zidovima, smeće); - tehnički uvjeti staza i rasvjetne opreme (klizave staze, polomljene stepenice, zastarjela rasvjetna tijela, kabeli uz staze i po samim stazama, zarđale ograde i drugi metalni dijelovi); - nekvalitetne ture (dosadne i nezanimljive); - slabo održavanje i briga o pećini (Upravitelji pećina nastoje izvući maksimalan profit pretrpavajući pećine i ne brinući za ekološki utjecaj.). Većina ovih problema može biti riješena korištenjem LED rasvjete umjesto klasičnih rasvjetnih tijela. Prednosti koje LED izdvajaju u odnosu na druga tijela za osvjetljenje su: - potrebno manje energije za rad, te je tako smanjen utrošak električne enegije, - bolja iskoristivost, - visoka pouzdanost, - mogućnost dimovanja i pametnog upravljanja, - male dimenzije i kompaktan dizajn, - širok spektar boja svjetlosti, - ekološki prihvatljivo jer ne sadrži štetne elemente,

54 54 Edina Hasanspahić - mogućnost rada u teškim prirodnim uslovima, - hladna rasvjetna tijela koja ne štete stanovnicima pećine, - mogućnost postizanja 3D efekta pomoću odgovarajućeg osvjetljenja, - monitoring i upravljanje, - dug životni vijek. Jedan od velikih problema koji narušava pećinski enterijer i pećinske ukrase jeste pojava svjetlosne flore. Uslijed neadekvatne svjetlosti, i topline koju proizvode klasične svjetiljke, pojavljuje se flora u pećini koja u prirodnim hladnim uvjetima tu ne bi postojala. To narušava prirodni ambijent, prekriva zidove, stropove i nakit, čime pećina gubi od svog bogatstva i vrijednosti. Ova negativna pojava drastično je smanjena korištenjem LED rasvjete. Svjetlosnim efektima, pravilnim postavljanjem svjetiljki, adekvatnom količinom svjetlostii odabirom boje moguće je pećinski prostor pretvoriti u sasvim novi ambijent mnogo privlačniji i ugodniji posjetiocima. Cave Lighting Jedan od istaknutih proizvođača i projektanata LED rasvjete za pećinske prostore, firma Cave Lighting iz Njemačke, već duži niz godina uspješno koristi LED rasvjetu u svojim projektima osvjetljavanja pećinskih prostora. Zapravo je njihovo područje interesovanja potpuno opremanje modernih turističkih pećina, projektna strategija, proizvodnja i instalacija LED sistema osvjetljenja kao i nadzor nad sistemom. Do sada su svoje projekte proveli širom Evrope, a ispod se nalazi popis turističkih pećina koje je Cave Lighting opremio novom LED rasvjetom i pratećom opremom. Šta je to zapravo Cave Lighting? Cave Lighting se bavi: - konsultantskim poslovanjem (Urađeno je stotine prezentacija njihove opreme i ponude konsaltinga za vlasnike/menadžere podzemnih pejzaža širom svijeta); - mogu se pohvaliti s 48 opremljenih turističkih atrakcija koje uključuju potpuno nove jedinstvene pećine koje nisu pretrpile nikakvu aktivnost ili štetu od strane čovjeka, dakle od razvijanja plana do potpune instalacije opreme (kao što je npr. Herbstlabyrinth pećina u Njemačkoj), kao i obnavljanje i restauraciju atrakcija (kao što je npr. Fundata pećina u Rumuniji); - također su djelimično ili potpuno izmijenili električnu opremu i redizajnirali sisteme osvjetljenja u nekim od najstarijih turističkih pećina u Evropi (Postojnska jama u Sloveniji, Grotte de Clamouse u Francuskoj, Grotte de Han u Belgiji); - u nekim pećinama dizajnirali su i instalirali sisteme električnog napajanja, muzički i svjetlosni sistem (DMX - show), sistem nadzora, a sve prema zahtjevima naručioca i specifičnostima određene pećine (Prometeus pećina u Gruziji); - načinili su i jedinstven softver koji sve navedene sisteme povezuje u jednu mrežu uz mogućnost daljinskog upravljanja, nešto kao sistem pametne kuće (Hollgrötten pećina u Češkoj), ( )

55 Osvjetljenje turističkih pećina LED tehnologijom/rasvjetom 55 Slika 2. Karta sa Cave Lighting projektima (izvor: ) Cave Lighting se konstantno razvija te ide u korak sa modernim naučnim dostignućima uz saradnju s vodećim speleološkim organizacijama i udruženjima (ISCA, UIS, VDHK, Institut za krš (Postojna), speleološkim klubovima u raznim državama, i sl.). Nastavljaju da usavršavaju svoju opremu i ulažu u razvoj svojih stručnjaka. Opremljenost osvjetljenjem u pećinama Bosne i Hercegovine Jedna od najpoznatijih pećina u BiH je Vjetrenica koja je godine otvorena za turističke posjete, kada su nastavljeni i radovi na osvjetljenju do Malog i Velikog jezera. U toku posljednjeg rata rasvjeta je uništena, a tokom godine je obnovljena (Mulaomerović 2013). Slika 3. Pećina Vjetrenica (izvor:

56 56 Edina Hasanspahić Bijambarska pećina je istraživana i posjećivana tokom godina, ali je turistički uređena i osvijetljena tek tokom 2007.godine. Ova pećina se nalazi u blizini magistralnog puta Sarajevo-Tuzla, te svojoj posjećenosti može zahvaliti svome pogodnom položaju. U pećini su nađeni ostaci oruđa pećinskog čovjeka, ali je još uvijek nedovoljno istražena. Pored svog pogodnog položaja i atraktivnog izletišta, prirodnog okruženja, ipak sama pećina nije dovoljno turistički uređena. Boljoj posjećenosti i razvoju ove vrste turizma sigurno bi mnogo doprinio projekat modernog osvjetljenja unutar pećine. Slika 4. Rasvjeta u Srednjoj Bijambarskoj pećini Od strane Kantona Sarajevo šire područje Bijambara proglašeno je zaštićenim područjem. U proteklih 20 godina mnogo je urađeno na uređenju cjelokupnog područja Bijambare za turističke posjete, te je broj turista u stalnom porastu. Na prostoru Bijambara nalazi se 8 pećina, ali je za posjetu turista uređena samo Srednja Bijambarska pećina. Rasvjeta je urađena korištenjem klasičnih svjetiljki (neonske sijalice 18 W, sijalice NAV-T 150 W, reflektori SITECI IP 65) 1, dakle još postoji mnogo prostora za unapređenje. Djevojačka pećina kod Kladnja veoma je aktuelna, ali njenu rasvjetu je samoinicijativno uradilo lokalno stanovništvo, bez posebnog planiranja i projektiranja, ali je takva rasvjeta i danas u upotrebi. Ova pećina ima turistički značaj, ali i historijski jer sadrži crteže i gravure još iz starijeg kamenog doba. Na tradicionalno okupljanje u avgustu svake godine pristigne i do ljudi iz Bosne i Hercegovine, ali i drugih zemalja u samo jednom danu. Ovakva posjećenost sigurno zaslužuje kompletan projekat osvjetljenja s najmodernijim svjetiljkama. Između Drvara i Bosanskog Grahova nalazi se pećina Ledenica koja je od davnina bila turistički aktivna radi brojnih i jedinstvenih pećinskih ukrasa. Otvorena je za posjete još godine i u prosjeku je brojala do posjetilaca godišnje. Osvijetljena je sa oko 100 rasvjetnih tijela koje čine fluorescentne i halogene lampe. 1 Podaci dobiveni od JU Zaštićena prirodna područja Kantona Sarajevo.

57 Osvjetljenje turističkih pećina LED tehnologijom/rasvjetom 57 Slika 5. Djevojačka pećina kod Kladnja Titova pećina kod Drvara, poznata po tome što se u nju sklanjao i sam Tito, najpoznatiji je objekat takve vrste koji je jednim dijelom uređen i kao vojni muzej. Do posljednjeg rata imala je i do nekoliko stotina hiljada posjetilaca godišnje (Mulaomerović 2013). Mračna pećina kod Sarajeva je jedna od prvih koje su uređene za turističke posjete, ali danas nije aktuelna. Pećina Orlovača kod Sarajeva je uređena turistički i osvijetljena tokom godine kada je i ponovo otvorena za posjete. Početkom oktobra godine počele su aktivnosti vezane za revitalizaciju i obnovu ove pećine, uređenje i osvjetljenje za turističke posjete. Tokom aprila ove godine dobila je i savremenu LED rasvjetu ( I u ovoj pećini pronađeni su doista vrijedni skeletni ostaci pećinskog medvjeda stari i preko godina. Slika 6. Pećina Orlovača nedaleko od Sarajeva (izvor: ) Turističke pećine koje nisu osvijetljene su: Megara kod Sarajeva, Hrustovačka pećina kod Sanskog Mosta, Hukavica kod Velike Kladuše, Rastuša kod Teslića,

58 58 Edina Hasanspahić Klokočevica u blizini Sarajeva, Vaganska pećina kod Šipova, polupećina Badanj kod Stoca, Ledenjača kod Trnova. Zaključak Maleni svjetlosni izvori u obliku LED dioda primjenjuju se danas svugdje. Zamjenjuju i u potpunosti potiskuju klasične izvore svjetlosti i rasvjetna tijela, i u svim oblastima su se pokazale kao savršeno rješenje. Prednosti koje su već mnogo puta istaknute kroz rad su brojne i rješenje su za brojne probleme koje uzrokuju klasične svjetiljke. Zašto ih onda ne koristiti i u tami podzemlja? Kroz rad se pokušala predstaviti ogromna prednost koju ima LED, dati prikaz proizvođača i uspješnih korisnika LED tijela u osvjetljavanju pećina i sličnih prostora. Cave Lighting je primjer kako se LED savršeno uklapa u pećinski ambijent i samo poboljšava turističku ponudu i doživljaj unutar pećinskog enterijera. Osim osvjetljenja LED pruža i druge mogućnosti, svjetlosnih performansi, upravljanja intenzitetom svjetlosti, pametnom rasvjetom, suzbijanjem negativnih utjecaja klasične rasvjete. Tama podzemlja osjetljiv je prostor u kojem bilo kakva svjetlost nije prirodna pojava. Pećine su često potpuno tamni prostori i kao takvi su staništa brojnih vrsta flore i faune. Svjetlost i toplina nisu im prirodni životni uslovi, ali da bi omogućili ljudsko prisustvo u pećinama neophodni su. Jedini balans između ovih svjetova može se upostaviti sa LED rasvjetnim tijelima koji ne narušavaju život pećinskog svijeta, a ljudima pružaju ugodan i siguran boravak. Pećine Bosne i Hercegovine kao i pećine regiona nemaju brigu o adekvatnom uređenju turističkih pećina na prvom mjestu, a najčešća prepreka je i finansijske prirode, ali ovaj rad za cilj ima da osvijesti lokalne zajednice i menadžment pećina o značaju modernizacije rasvjete unutar njihovih pećina. Time bismo značajno unaprijedili turističku ponudu, obezbijedili profit lokalnim zajednicama, i približili se savremenim trendovima. *** Zahvaljujemo se na ustupljenim podacima: GermTec GmbH & Co. KG, Cave Lighting, Njemačka, Literatura i internet Hasanspahić, E., Energetski efikasna rasvjeta LED rasvjeta. Dostupno na: bhdocumentary.net/index.php/eko/224-energetski-efikasna-rasvjeta-led-rasvjeta [Pregledano ] Hasanspahić, E., LED rasvjeta u pećinama, Dostupno na: index.php/eko/278-led-tehnologija-rasvjeta-u-pecinama [Pregledano ] Mulaomerović, J., Speleoturizam. Sarajevo : Centar za krš i speleologiju, 113 str. Mulaomerović, J., Speleoturizam u Bosni i Hercegovini. Sarajevo : Centar za krš i speleologiju, 163 str.

59 Osvjetljenje turističkih pećina LED tehnologijom/rasvjetom 59 Žunić, N., LED i OLED osvjetljenje. Dostupno na: download/led%20i%20oled%20osvjetljenje.pdf. [Pregledano ] Internet GermTec GmbH & Co. KG, Cave Lighting, Njemačka. Encyclopedia Britannica, LED Images and Videos, [Pregledano juli 2016.] [Pregledano juli 2016.] [Pregledano juli 2016.] [Pregledano juli 2016.]

60 PRELIMINARY RESEARCH RESULTS ON THE MARTINOS VOLE SPECIES (DINAROMYS BOGDANOVI (MARTINO, 1922)) IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Admir Aladžuz 1, Selma Kaliman-Aladžuz 1, Simone Milanolo 1 Abstract During the year 2016, the research on the size of population of paleoendemic rodent species Martino s vole (Dinaromys bogdanovi (Martino, 1922) was carried out. The studies were conducted on 10 selected mountains in Bosnia and Herzegovina from May to October. The selected mountains were: Trebević, Bjelašnica Sarajevo, Jahorina, Visočica, Treskavica, Prenj, Čvrsnica, Zelengora, Velež and Crvanj. The Sherman traps were used for trapping. In the same we put the cotton wick with a combination of corn and wheat seed. We also put a piece of apple in traps to prevent dehydration of the individuals. In total three individuals on two mountains (Trebević and Zelengora) were caught at altitudes greater than 1600 m above sea level (m.a.s.l Key words: Dinaromys bogdanovi (Martino, 1922), Martino s vole, mountains Sažetak Tokom godine započeta su i izvršena istraživanja o veličini populacija paleoendemične vrste glodara Dinarska voluharica (Dinaromys bogdanovi (Martino, 1922). Istraživanja su vršena na 10 odabranih planina u Bosni i Hercegovini od mjeseca maja do mjeseca oktobra. Odabrane planine su: Trebević, Bjelašnica Sarajevo, Jahorina, Visočica, Treskavica, Prenj, Čvrsnica, Zelengora, Velež i Crvanj Za izlov su košištene Šermanove zamke živolovke. U iste su stavljani pamučni fitilj sa kombinacijom sjemenki kukuruza i pšenice. Uz isto je dodavan i komad jabuke kako bi se spriječila dehidracija individue u slučaju višesatnog obitavanja u zamci. Ukupno su uhvaćene tri jedinke na dvije planine (Trebević i Zelengora) na visinama većim od 1600 m.n.v. Ključne riječi: Dinaromys bogdanovi (Martino, 1922), Dinarska voluharica, planine The species and its findings in Bosnia and Herzegovina Before the research have started, available literature with most recent data was scarce. The only researcher who done some research on the species in Bosnia and Herzegovina was the PhD Boris Kryštufek from Slovenia. He published several 1 Centre for karst and speleology Sarajevo, Branilaca Sarajeva 30, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, admir. aladjuz@gmail.com, selmakaliman@gmail.com, simone@centarzakr.ba 60

61 Preliminary research results on the Martinos vole species papers about the species findings in the western Balkan peninsula which included Bosnia and Herzegovina. According to the available data, the species in Bosnia and Herzegovina can be founded from 10 meters above sea level (m.a.s.l.), to the highest mountains (2067 m.a.s.l.). However, most of the findings in Bosnia and Herzegovina is located from the m.a.s.l. So far, the species is recorded at 13 different mountains in Bosnia and Herzegovina (Kryštufek and Bužan, 2008): 16a Mt. Šator: Šatorsko jezero (1490 m). 16b Mt. Šator: Babina greda (1620 m). 17 Mt. Dinara: Kurlaja (1375 m). 18a Mt. Cincar (1700 m). 18b Mt. Cincar: Ćejića ravne (= Ravnine) (1420 m). 19 Poklečani (1368 m). 20 Čapljina, Karaotok (10 m) (probably identical to Orlov Kuk, 50 m). 21 Mt. Prenj: Otiš (= Ortiš) (1800 m). 22 Mt. Prenj: Poljice (1050 m). 23a Mt. Prenj: Crno polje ( m). 23b Mt. Prenj: Glogovo (1600 m). 24 Podvelež, Šipovac, Gomila (1050 m) km south-west of Ljubinje (500 m). 26 Gacko, Mt. Bjelašnica, Mangrop (1650 m). 27 Mt. Lebršnik: above Babića Kolibe (1750 m). 28 Mt. Zelengora: 2 km west of Čemerno (1350 m). 29a Mt. Zelengora: Orlovacčko jezero (1500 m). 29b Mt. Zelengora: Orlovac (1650 m). 30a Mt. Maglić: Prijevor (1620 m, 1650 m). 30b between Dragoš sedlo and Vučevo (1625 m). 31a Mt. Treskavica: Kutski grad (1300 m). 31b Mt. Treskavica: Dolovi (1600 m). 32 Sarajevo, Mt. Bjelašnica (1800 m, 1910 m, 1970 m, 2067 m). 33 Mt. Trebević (1400 m, 1500 m, 1600 m, 1620 m, 1630 m). 34a Mt. Jahorina: Gola Jahorina. 34b Mt. Jahorina: Kunica (1800 m). 35 Crepoljsko (1500 m). A known, the species feeds mainly on mountain herbaceous plants. He lives in the underground karst, cracks in the walls, holes in a cluster of rocks and sinkholes filled with stones. It is active during the spring and summer, while winter is carried out underground, probably in hibernation. Reproductive maturity reaches at the age of 2, and is capable to bring between 1 and 2 cubs annually. The maximum lifetime is 4 years. According to the IUCN Red List of threatened species it is in the category Vulnerable (VU), with an emphasis on the rapid decrease in population size and distribution. The species is active at dusk and in night. Nevertheless, the species ecology and population size and distribution is highly unknown due to the several reasons: inaccessibility of fragmented habitat types at high altitudes to which is weary difficult to take out the necessary infrastructure to capture and study the species, and the lack of interest of researchers for a group of small mammals (Micromammalia) which include these voles. Materials and methods Before the conduction of the field research, the trapping sites were chosen by the terrain and presence of specific habitats type where it is possible to find the species. That include the cracks in the walls, screes, holes in a cluster of rocks and sinkholes filled with stones. In 2016 we choose 10 mountains for the trapping as follows: Trebević (peak), Bjelašnica Sarajevo (Turski do),

62 62 Admir Aladžuz, Selma Kaliman-Aladžuz, Simone Milanolo Jahorina (Gola Jahorina), Visočica (Kaoca), Treskavica (Crno jezero), Prenj (Poljice), Čvrsnica (Bare), Zelengora (Orlovac), Velež (Gnojnice) and Crvanj (app 3 km west from stečci sites at Morine). The research was conducted from May to October The basic material used for the research were 50 Sherman life traps. Average trapping lasted for two consecutive nights per selected mountain. In total, during the research, 13 field trappings (nights) were made which means that the total field days were 26. All traps were marked with GPS device Garmin etrex 30x and also marked with the coloured paper tags on stick for easy finding on field. As a precaution, the aerial photography of each trap was made in case that wind carry the tags away or and GPS signal is lost. Figure 1 Setting and marking the traps in a sinkhole (Bjelašnica Mt. Turski do)

63 Preliminary research results on the Martinos vole species Traps were provided with bedding material (cotton wool) and baited with a mixture of rolled oats and sunflower oil and a piece of apple to prevent dehydration (Kryštufek, 2010). The traps were also provided with the corn and wheat seeds. Leading the already previously made research the trap layout did not follow a fixed pattern and traps were set in those sites where the probability of capture was thought to be the highest (Kryštufek, 2010). All trapped individuals were placed in the transparent bags for easy determination. After determination and taken pictures each caught individual was released into the nature at place where is caught. During the trapping no physical harm were done to any caught individual. Results In total we recorded only three individuals of Martinos snow vole. Two of them were on the Trebević Mountain (top of the Trebević Mt. at 1604 and 1612 m.a.s.l.) and one of them on Mountain Zelengora (Orlovac, 1800 m.a.s.l.). On other mountains no individuals of Martionos vole was founded but only the other rodent species such as: Myodes glareolus (Schreber, 1780.), Apodemus sylvaticus (Linnaeus, 1758) and Apodemus flavicollis (Melchior, 1834). On Trebević Mountain two individuals were trapped, one male and one female. Both of them were trapped at the same site on two different traps app 30 meters away from each other. On Zelengora Mountain, only one male individual was trapped. Bot of trappings were made at the southern exposition on medium-sized rock boulders. Figure 2 Place of trapped Martinos snow vole on Trebević Mt. (medium-sized rock boulders on left)

64 64 Admir Aladžuz, Selma Kaliman-Aladžuz, Simone Milanolo Figure 3 Individual caught in the transparent bag All caught individuals were trapped on the combination of corn and wheat seeds together with cotton wool bedding material and an apple slice. Figure 4 Caption from the video of the species feeding after release 1 1 Whole video on

65 Preliminary research results on the Martinos vole species Results on other mountains showed no presence of the species in the screes or and sinkholes filled with stones even if this type of habitat is known as the most common for finding this species. Other caught species were abundant and there are mostly caught on the edges of sinkholes close to the high grass and tree habitats. Some of the species (Apodemus flavicollis (Melchior, 1834)) were caught in the vicinity of the limestone cracks and open karstic landscape. Discusion and preliminary conslusions The main reason for small for a small number of Martinos vole caught in traps can probably been the bad weather conditions who were recorded during 7 of 10 field visits. Most of the visits were followed by the heavy rainfalls and low temperatures. However, one of the individuals caught on Zelengora Mountain was caught before the heavy rainfall but none of them during or after the same. Individuals caught on Trebević Mountain was caught during the stable weather conditions with some higher day/night temperature amplitudes. The species is feed mostly on mountainous succulent plant species which groves on solid rocks or on skeletal soils. This can be explained how species meets their needs for food and water at the same time. Generally, the first year of Martinos vole population research can be proclaimed as partially successful. The same pattern of research is planned to be done in 2017, but the new location will be selected for a trapping. Most of the preliminary conclusion are as follows: 1. The species is not active on surface during the rainy days/nights, 2. The species is absent on any other habitat type except the medium sized rock boulders, 3. The species habitat is largely fragmented, 4. The species main diet are mountainous succulent plant species, 5. The population of the species are endangered due to the small population size, human interventions in nature and competition with other, more adaptable species. It is possible that setting only 50 traps for 1 or 2 nights is not enough for present the valid result, but coughed individuals showed that is not the case if the traps were set at places where the chances of capture are higher. Definitely, more consecutive nights, are needed to present the valid results and to cover as more territory as it can be during the sampling on one mountain. These nights should be carried out during the stable weather conditions (days/nights without rainfall). After the second year of research more data and analyses will be available for conclusions and comments.

66 66 Admir Aladžuz, Selma Kaliman-Aladžuz, Simone Milanolo Literature Kryštufek, B., Bužan, E. (2008): Rarity and decline in palaeoendemic Martino s vole Dinaromys bogdanovi. Mammal Review, Volume 38, No. 4, ; Kryštufek, B., Engelberger, S., Muzaferović, Š., et all. (2010): Hystrix It. J. Mamm. (n.s.) 21(2) 2010: ; Aknowledgements We would like to thank to The Rufford Foundation for financial help to carry out this research and BH MAC for providing the free mine field maps for the safely field research. Without their help all of the research would be impossible. Special thanks goes to the PhD Boris Kryštufek for the advice and assistance prior to the start of this research and all data provided which helped in the research, and my father Mr Mirsad Aladžuz who has accompanied us on the field, helped us setting-up and collection of traps, and procurement of materials for the same. Without his help research at some sites would be almost impossible to complete within.

67 GRČKA ŽABA RANA GRAECA IZ PEĆINE UVIR GREECE FROG RANA GRAECA FROM THE CAVE UVIR Jasminko Mulaomerović 1, Ersan Tiganj 1 Sažetak Nalazi grčke žabe su relativno rijetki u Bosni i Hercegovini i svaki novi upotpunjuje areal rasprostiranja. U ovom kratkom saopštenju riječ je o nalazu duboko unutar pećine Uvir nedaleko od Kladnja, oko 650 m od ulaza. Pretpostavka je da je žaba dospjela tako duboko u pećinu nakon velikih kiša u maju i junu godine. Ključne riječi: grčka žaba, ponor Uvir pećina, Kladanj Abstract Findings of the Greek frog are relatively rare in Bosnia and Herzegovina and every new complements areal of distribution. This short statement is about mentioned finding deep inside the cave Uvir near Kladanj, about 650 meters from the entrance. The assumption is that the frog reached so deep into the cave after heavy rains in May and June Key words: Greek frog, sinkhole Uvir cave, Kladan Grčka žaba Rana graeca je u fauni Bosne i Hercegovine poznata sa kraja 19. stoljeća kada je Erich Brandis poslao primjerak iz Travnika Francu Werneru (1897). Od tada je bilo više nalaza koje su Šukalo i sar. (2015) objedinili na jednom mjestu, uključujući i letararne podatke. Listi literature treba pridodati rad Zimić i sar. (2013) u kome su potvrđeni raniji nalazi sa planine Tajan. Kao što se sa slike 1. može vidjeti, areal rasprostranjenja čini prostor Unutrašnjih Dinarida sjevero-istočno od linije Gacko- Ključ, izuzev jednog sumnjivog literarnog podatka za nalaz na Šator planini. 1 Centar za krš i speleologiju, Sarajevo 67

68 68 Jasminko Mulaomerović, Ersan Tiganj Slika 1. Karta sa lokalitetima nalaza Rana graeca (prema Šukalo i sar. 2015) Novi lokalitet za Rana graeca (slika 2.) je pećina Uvir (ili Uvor) (na slici 1 označena sa + ) koja se nalazi nedaleko od prevoja Karaula (Paljike) na magistralnoj cesti Olovo-Kladanj (Slika 3.). Pećina je aktivni ponor potoka Gluha Bukovica koji se pojavljuje kao izvor Gluha Bukovica u istoimenoj pećini, 2 km jugo-istočno od sela Brateljevići nedaleko od poznate Djevojačke pećine. Životinja je nađena godine tokom speleološke vježbe u kojoj su učestvovali članovi speleoloških društava iz Zavidovića, Banovića i Sarajeva. Mjesto nalaza je duboko u pećini, na oko 650 metara od ulaza (slika 4.).

69 Grčka žaba Rana graeca iz pećine Uvir 69 Slika 2. Rana graeca snimljena in situ (Foto E. Tiganj) Slika 3. Položaj pećine Uvir na topografskoj karti 1:25.000

70 70 Jasminko Mulaomerović, Ersan Tiganj Slika 4. Nacrt pećine Uvir sa označenim mjestom nalaza (X). Kako je životinja dospjela tako duboko u pećinu teško je reći. Vjerovatno se to desilo za velikih padavina koje su na ovo područje pale tokom juna i maja te godine (Meteorološki godišnjak 2016). Nabujali potok koji uvire u pećinu povukao je sa sobom i životinju. To nije ništa neobično jer su nalazi vodozemaca i gmizavaca relativno česti u pećinama. Ono što je, međutim, u ovom slučaju interesantno jeste da je životinja preživjela pad sa visine od preko 40 metara koliko je visok vodopad koji se nalazi unutar pećine na oko 300 metara od ulaza. I po tome se da zaključiti da je pad ublažila velika voda. Nalaz Rana graeca iz pećine Uvir, osim što je speleološka zanimljivost, upotpunjuje areal rasprostiranja ove vrste na sjevero-istok Bosne i Hercegovine. Literatura Meteorološki godišnjak Sarajevo: Federalni hidrometeorološki zavod, 54 str. Šukalo, G., D. Dmitrović, S. Filipović, M. Kovačević, S. Đorđević & Lj. Tomović, New findings of the Greek Frog, Rana graeca Boulenger, 1891 (Anura: Ranidae) in the northwestern Bosnia and Herzegovina. Ecologica Montenegrina., 2 (2): Zimić, A., M. Čengić, S. Merdan & D. Jelić, Nivo istraženosti faune vodozemaca (Amphibia) i gmizavaca (Reptilia) Spomenika prirode Tajan (B&H). Hyla, 1: Werner, F., Rana graeca in Bosnien. Zoologischer Anzeiger, 20:

71 PHYSA FONTINALIS (LINNAEUS, 1758) NOVA VRSTA SLATKOVODNOG PUŽA U BOSNI I HERCEGOVINI (?) PHYSA FONTINALIS (LINNAEUS, 1758) A NEW SPECIES OF FRESHWATER SNAIL IN BOSNIA AND HERZEGOVINA (?) Jasminko Mulaomerović 1 Sažetak Physa fontinalis (LINNAEUS, 1758) je slatkovodni puž čije su prisustvo u BiH negirali ili potvrđivali različiti autori. Nalaz iz vrela na Guvništima, na južnim padinama planine Bjelašnice, sada sigurno potvrđuje njegovo prisustvo u našoj zemlji. Ključne riječi: Physa fontinalis, Bjelašnica planina, Bosna i Hercegovina Abstract Physa fontinalis (Linnaeus, 1758) is a freshwater snail whose presence in BiH were denied or confirmed by different authors. Findings from Guvnište spring, on the southern slopes of Bjelašnica, now certainly confirms his presence in our country. Keywords: Physa fontinalis, Bjelašnica mountain, Bosnia and Herzegovina Physa fontinalis je slatkovodni puž iz porodice Physidae. Naseljava potoke, rijeke, bare, jezera, izvore, kanale i jarke za navodnjavanje. Ljuštura je visine od 7 do 12 mm i širine od 4 do 7 mm. Spirala ima 4-5 zavoja, od kojih ona sa otvorom čini više od tri četvrtine visine ljušture (slika 1). Prema dostupnoj literaturi i izvorima (Cianfanelli et al. 2007, Bank 2011), vodeni puž Physa fontinalis (LINNAEUS, 1758) nije rasprostranjen u Bosni i Hercegovini. Prema Banku (2011: 18) ovaj puž naseljava sve republike bivše Jugoslavije osim Bosne i Hercegovine, dok, prema Cianfanelli et al. (2007: 111) ovaj puž naseljava cijelu Evropu izuzev Bosne i Hercegovine, Jugoslavije, Finske, Norveške, Islanda, Letonije i Latvije. Na drugoj strani, B. Karaman (2006) ga uvrštava u popis puževa BiH. Negovu rasprostranjenost u BiH prikazuje i karta Crvene liste vrsta IUCN. Centar za krš i speleologiju već nekoliko godina radi na sakupljanju uzoraka puževa iz kraških vrela. Zahvaljujući pomoći Petera Glöera iz Biodiversity Research Laboratory (Hetlingen, Germany) sada možemo sa sigurnošću potvriti prisustvo ovog puža u Bosni i Hercegovini. Nađen je u koritu ispod vrela na lokalitetu Guvništa, Opančak, Bjelašnica planina (opština Hadžići), godine. 1 Centar za krš i speleologiju, Sarajevo 71

72 72 Jasminko Mulaomerović *** Zahvaljujem se prijatelju Alenu Ramiću, koji me je pratio i pomagao u sakupljanju uzoraka na ovom izletu. Literatura Bank, R. A., Fauna Europaea: Mollusca Gastropoda. Fauna Europaea version 2.4. Checklist of the land and freshwater Gastropoda of Albania and former Yugoslavia. Fauna Europaea Project: Last update: July 24th, sites/default/files/uploads/pubinv/fauna_europaea_gastropoda_of_albania former_ yugoslavia.pdf Cianfanelli, S., E. Lori & M. Bodon, Non-indigenous freshwater molluscs and their distribution in Italy, U: Gherardi, F. (Ed.), Biological invaders in inland waters: Profiles, distribution, and threats. Dordrecht: Springer, 734 str. Karaman, B. J., Former investigations of the fauna of snails (Mollusca, Gastropoda) in Bosnia & Herzegovina. Natura Montenegrina, 5: Slika 1. Physa fontinalis (Izvor: wikipedia)

73 Physa fontinalis (Linnaeus, 1758) nova vrsta slatkovodnog puža Slika 2. Korito na Guvništima, Bjelašnica Slika 3. Položaj nalaza na karti BiH

74 JOŠ JEDNA SUVENIR MEDALJA POSTOJNSKE JAME IZ GODINE ANOTHER SOUVENIR MEDAL OF POSTOJNA CAVE FROM 1881 Jasminko Mulaomerović 1 Sažetak Prilog govori o jednoj rijetkoj medalji za koju se mislio da više ne postoji. Kasnije su nađena dva primjerka u Nortanjskom muzeju u Postojni, a jedan primjerak i u Zbirci Narodnog muzeja u Beogradu. Ključne riječi: medalja Postojnske jame, narodni muzej u Beogradu Abstract Appendix speaks of a rare medal for which it is thought that no longer exists. Later, there were found two copies in Museum of Notranjska in Postojna, and a copy in the Collection of the National Museum in Belgrade. Key words: medal from Postojna cave, the National Museum in Belgrade Postojnska jama bila je predstavljena na nekoliko suvenir medalja koje su se prodavale turistima na ulazu u pećinu do Prvog svjetskog rata. O jednom broju izvjestio je A. Rant (1983) u Numizmatičkom vestniku. O jednoj medalji, do tada nepoznatoj u numizmatičkom i medaljarskom svijetu, napisao je kratku bilješku Trevor Shaw (2003) na osnovu opisa medalje koji je svećenik Domenico Pancini dao u tekstu Impressioni d una gita alla Grotta di Adelsberg u kojem je opisao svoj posjet Postojnskoj jami. Shaw nije imao prilike vidjeti medalju, pa je pretpostavio da se ni jedan primjerak nije sačuvao. Međutim, dvije medalje koje opisuje D. Pancini, čuva u svojoj kolekciji Notranjski muzej u Postojni (Čuk 2006). Jedna od njih je u originalnoj kutiji. Avers medalje pokazuje fantazijsku predstavu unutrašnjosti sa kalcitnom zavjesom i stalagmitima (Slika 1). Prikazane su i tri ljudske figure, od kojih je jedna dijete. Podignuta ruka koja pokazuje na zavjesu i odijelo govori nam da se radi o pripadniku građanskog sloja koji je sebi mogao priuštiti turistički obilazak pećine. Druga odrasla osoba je manja (možda zbog prikaza perspektive, ali prije će biti zbog pokaziva- 1 Cenzat za krš i speleologiju, Sarajevo 74

75 Još jedna suvenir medalja Postojnske jame iz godine 75 nja nižeg društvenog staleža). Ta osoba drži baklju i vjerovatno predstavlja vodiča. Njemački književnik J. G. Seume u svom putopisu navodi da početkom 19. stoljeća u Postojnskoj jami postoji primitivna vodička služba (Habe 1981). Prema opisu, medalja je izrađena od kovanog cinka, prečnika 41,5 mm, debljina 2 mm i težina 19,8 gr. Ovdje sam u prilici saopštiti da postoji još jedna sačuvana suvenir mjedalja Postojnske jame iz godine. Ona se čuva u zbirci Narodnog muzeja u Beogradu. Prikazana je u katalogu Medalje i plakete (Slika 2) koji je pripremljen uz istoimenu izložbu, a povodom održavanja proslave 25. godina razvoja Srpskog numizmatičkog društva (Gaj-Popović & Subotić 1981). U katalogu je prikazan avers (Slika 3) koji je istovjetan onom sa medalje koja se čuva u zbirci Notranjskog muzeja. Kataloški opis je vrlo kratak: inventarski broj 470, [materijal] kalaj i prečnik 41 mm. Ostaje dilema da li je medalja kovana iz dva različita metala ili se radi o grešci jedne od autorica opisa. Suvenir medalja Postojnske jame u zbirci Narodnog muzeja u Beogradu pokazuje da historija speleologije u našim krajevima još uvijek nudi iznenađenja, često na neočekivanim mjestima, što samo doprinosi radosti istraživanja. Literatura Čuk, A. (2006). Še o spominskih medaljah Postojnske jame. Naše jame, 46, Habe, F. (1981). Vloga Postojnske jame v znanstvenem i turističnem pogledu v svetu. Naše jame, 22/1980, 1 5. Gaj-Popović, D., Subotić, I. (1981). Medalje i plakete : Medalje i plakete iz zbirke Narodnog muzeja i dela savremenih skulptora. Beograd: Narodni muzej & Srpsko numizmatičko društvo, 132 str. Rant, A. (1983). Spominske medalje Postojnske jame. Numizmatički vestnik, 11, Shaw, T. (2003). Spominske medalje Postojnske jame. Naše jame, 45,

76 76 Jasminko Mulaomerović Slika 1. Medalja iz Notranjskog muzeja u Postojni Slika 2. Naslovna strana kataloga

77 Još jedna suvenir medalja Postojnske jame iz godine 77 Slika 3. Detalj kataloga sa slikom medalje Postojnske jame

78 NAJSTARIJI LIKOVNI PRIKAZ OSTATKA BEZSTROPNE PEĆINE THE OLDEST ART DESCRIPTION OF THE REMAINS OF UNROOFED CAVE Jasminko Mulaomerović 1 Sažetak Poštanska marka sa slikom Rođenje Hrista Martina Schongauera ( ) sa prikazom pećine bila je povod za istraživanje i drugih radova ovog slikara. Grafika Isus na Maslinovoj gori čini se da prikazuje stalagmit kao ostatak bezstropne pećine. Ključne riječi: Martin Schongauer, grafika, bezstropna pećina Abstract Postage stamp with a picture of the birth of Christ by Martin Schongauer ( ) with the presentation of the cave was the reason for research and other works of this painter. The graphics Christ on the Mount of Olives seems to be showing a stalagmite as remain of the unroofed cave. Keywords: Martin Schongauer, graphics, unroofed cave Prije nekog vremena dobio sam pismo od prijatelja Gerharda Steina, speleologa iz Mainza, koji je uz to i vrstan speleofilatelist. Pismo je bilo frankirano sa dvije marke (slika 1), od kojih je jedna prikazivala sliku Rođenje Hrista. 2 Scenografija rođenja su jasle, kraj kojih se nalaze krava i magarac. Štala ili više trijem tek se mogu naslutiti. Tu su još i tri pastira, Josip te Djevica Marija i tek rođeni Isus. Slika je nastala godine. 1 Centar za krš i speelologiju, Sarajevo 2 Slika se nalazi u Gemaldegalerie u Berlinu. Wikipedia ovu sliku naziva Adoration by the Shepherds. Prema: en.wikipedia.org/wiki/martin_schongauer 78

79 Najstariji likovni prikaz ostatka bezstropne pećine 79 Autor slike je Martin Schongauer, njemački slikar i graver. Rođen je u Colmaru (danas u Francuskoj) godine, a umro u godine. Smatra se najvažnijim njemačkim grafičarem prije Albrechta Dürera. Portret Martina Schongauera (autor: Hans Burgkmair)

80 80 Jasminko Mulaomerović Na slici se iza Djevice marije primjećuje mala pećina, možda vještačka, ali odmah do nje i jedna manja kaverna prirodnog izgleda. I na lijevoj strani marke, iza Josipa, kao da je prikazana pećina u obliku neke vrste oltara. Kako mi je od ranije poznato da poštanske marke često ne prikazuju cjelinu slike, potražio sam ovu sliku na internetu. Na njoj se jasno vidi štala u obliku trijema, naslonjena na stijenu u kojoj se nalazi pećina (na slici se vidi cijeli ulaz u pećinu). Ova slika me ponukala da potražim i ostale slike Martina Schongauera. Moju pažnju posebno je privukla grafika Isus na Maslinovoj gori.

81 Najstariji likovni prikaz ostatka bezstropne pećine 81 Na ovoj slici za speleologe je najinteresantniji kameni stup pred Isusom. Njegova forma, posebno gornji dio koji na sebi ima gljivaste forme koji se nastavljaju jedna na drugu ili prekrivaju jedna drugu, velikim dijelom podsjeća na stalagmit. I stijena iza Isusa kao da prikazuje ostatke neke pećine sa stalagmitima. Ako je pretpostavka da su prikazani ostaci stalagmita, onda grafika Isus na Maslinovoj gori Martina Schongauera predstavlja nastariji likovni prikaz jedne bezstropne pećine unroof cave. Izvori Christus_am_%C3%96lberg_(L_19).jpg

82 82 In memoriam Ilhan Dervović ( ) Tek kad neko blizak ode sa lica zemlje zamislimo se nad tim trenutkom koji je, zapravo jedino iskonski prisutan od samog rođenja svakog od nas. I za koji, uvijek mislimo da neće doći još, da ima vremena. Tako je i sa trenutkom kad nas je iznenada (znam da je ovo fraza) napustio naš prijatelj Ilhan. Upoznali smo se nekako poslije rata, na tragu brige o prirodi u okviru NVO Beta i Instituta za nauke o zemlji, koji su bili pionirski po konceptu djelovanja (možda zato danas više i ne postoje). Nekako smo se našli, sad se više ne sjećam ni kako - Ilhan se bavio filmom (tek godinama kasnije ću saznati da je osnovao Televiziju Visoko jer smo vrlo rijetko pričali o vlastitoj prošlosti), ja speleologijom i uradili smo zajedno 15-minutni film Jahači za svjetlosti (o crtežina u Djevojačkoj pećini) koji je finansirala fondacija Soroš. Taj je film besplatno podijeljen tada postojećim, vrlo rijetkim, televizijama. Iako je poslijeratna društvena stvarnost bila tema medija (nije se to baš puno promijenilo ni do danas, samo su cifre veće), o filmu je vrlo pozitivno napisao nekoliko riječi Ivan Lovrenović u Danima nešto kao svjetlo u sivilu domaće produkcije, ako dobro pamtim. Te Ivanove riječi su bile okidač koji nas je potakao (više Ilhana nego mene) da počnemo razmišljati o dokumentarnim filmovima koji bi se naslonili na moje viđenje prirode i njenih sakralnih značenja, svetog jezika geografije, kasnije krša i održivog razvoja. I tako je to krenulo. Treba reći da su ga tada na Federalnoj televiziji lijepo primili Milan Andrić i Šukrija Omeragić i dali zeleno svjetlo za saradnju. Zajedno smo napravili preko 30 dokumentarnih filmova koji se i sad repriziraju. Tek sad, kad ga više nema, vidim koliko je tu fizičkog posla bilo, od rijeka, nekropola, pećina i planina do kraških polja. Da nije bilo te saradnje sumnjam da bih i ja

83 In memoriam 83 sve to napisao i kasnije objavio kao knjige eseja. Bio je stvarno poticajan prijatelj, a i saradnik. Ja sam uvijek kasnio, ali on se nikad nije ljutio, iako je zbog toga morao noćima raditi. Naša su putovanja i istraživanja bila čista životna radost. I nekako, kad se sad osvrnem na tih preko 25 godina poznanstva, pred oči mi samo izlaze slike predjela i Ilhana sa kamerom i onim teškim stativom. Nigdje riječi. Samo slike. Falit će nam. Već sad nam nedostaje. Što reče naš zajednički prijatelj Beko - bio je naš katalizator. Ilhan Dervović je bio jahač za svjetlost. Zauvijek će ostat lijep dio mog života. Nadam se da ćemo se za koju godinu ponovo vidjeti. Jasminko Mulaomerović

84 84 In memoriam Prof. Dr. Božidar Ćurčić ( ) Prof. Dr. Božidar Ćurčić was born on 3rd July 1946 in Belgrade, where he completed his elementary and secondary education. Soon after graduation in 1969 at the Faculty of Science (Biology), University of Belgrade, he was posted in the Institute of Zoology, Faculty of Science (Biology), University of Belgrade, where he spent his university career teaching and conducting his fruitful scientific research. Prof. Ćurčić showed interest in arachnology as a student and his first scientific papers on arachnology (scorpions) were published before his graduation. His interest in arachnology would remain throughout his scientific career. Pseudoscorpions (arachnology) were the main object of Prof. Ćurčić s scientific research. Many different aspects of these taxa were the scope of his studies (systematics, taxonomy, developmental biology, teratology, evolutionary biology, biogeography and biospeleology). Many years of devoted investigations resulted in establishing numerous genera and species, both epigean, endogean and cave-dwelling, new to science from Serbia (Yugoslavia), Croatia, Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Macedonia, Albania, Greece, Bulgaria, Romania, France, USSR, Israel, Afghanistan, Nepal, Vietnam, the Philippines and the USA. Pseudoscorpion fauna of the Balkan Peninsula (including Bosnia and Herzegovina) is without any doubt not sufficiently investigated. Prof. Dr. Božidar Ćurčić gave important contribution to the better understanding of the biodiversity of pseudoscorpion fauna of Bosnia and Herzegovina and all other republics of the former Yugoslavia (now recognized as independent countries) except Slovenia. During the years he erected 10 pseudoscorpion species new to science from Bosnia and Herzegovina (mostly cave-dwelling forms). Pselaphochernes hadzii, erected in 1972, was the first pseudoscorpion species he described from Bosnia and Herzegovina.