Program: PONEDJELJAK

Transcription

1 Program: Mješoviti pjevački zbor Sv. Cecilija, Jelsa Himan Kristu Kralju (procesija, Cvjetnica) Pri križu se zabavljaše (u petak pred Cvjetnicu, na misi predaje križa) Prosti moj Bože (pjeva se cijelo vrijeme korizme) Gospodine, smiluj se (korizmena misa) Budi hvaljeno po sve vrime (na završetku klanjanja) Obredi Velike Srijede u Vrbanju Revnost za dom tvoj izjeda me (antifona) Spasi me, Bože, jer dođoše vode sve do duše moje (Psalam 68) Iz razlaganja svetoga Augustina biskupa o psalmima A izdajnik dade im znak (antifona) Blagoslovljen Smiluj se meni, Bože, po velikom milosrđu svome Psalam 50 s Barabanom Mješoviti pjevački zbor Sv. Cecilija, Jelsa Iz poslanice sv. Pavla apostola Korinčanima svečani napjev Gospodin s Vama zazivi (svečenik) Prosti Gospodine (Veliki Četvrtak) Klanjamo se teb Isukarste (procesija Za križen) Ja se kajem, Bože mili (cijelo vrijeme korizme) Obredi velikog Četvrtka (procesija Za križen) u Vrbanju Mi treba da se hvalimo križem... (ulazna pjesma mise Večere Gospodnje) O jezici O propeti mučni Isuse nut pogledaj naše suze. štrofa Tužna mati... štrofa Pomiluj mene Bože, po velikom milosarju tvome PONEDJELJAK

2 Mješoviti pjevački zbor Sv. Cecilija, Jelsa Molitva Jeremije proroka (Veliki Petak pred Božjim grobom) Usta moja (procesija s Presvetim) Barjaci kreću kraljevi (večernja procesija Velikog Petka) Puče moj (prijekori, večernja procesija Velikog Petka) Obredi Velikog Petka u Vrbanju Krist postade poslušan do smrti, do smrti na križu (evanđeoski pripjev) Puče moj (prijekori) Počimje molitva Jeremije proroka Barjaci kreću kraljevi O biči priljuti Svetoj žrtvi (izlazna pjesma) U središnjem dijelu otoka Hvara, sred krajobrza bogatog vinogradima, maslinicima, nasadima lavande, te bujne vegetacije grmlja i borovih šuma nanizala su se u lijepi vijenac pitoma slikovita mjesta: Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska. Ova su naselja, uglavnom, jedno od drugoga udaljena tek po koji kilometar, samo je između Vrbanja i Vrboske te od Vrboske do Jelse udaljenost nešto veća. Svako mjesto ima svoju župu i crkvu, a pored župne u svakom je još po koja crkva ili kapela. U njima su se sačuvale razne bratovštine, pobožnosti i religiozni običaji, pučki crkveni napjevi, zborovi pjevača i uzajamno natjecanje. To je područje negdašnjih crkvenih skazanja, razvijenog sudjelovanja vjernika u liturgiji, osjetljivosti u vjerskoj tradiciji... Procesija se zove Za Križen i obavlja se već oko 500 godina bez prekida. Kreće bez obzira na studen, kišu ili vjetar. Vremenske (ne)prilike mogu utjecati na broj sudionika u procesiji, ali ne odlučuju o (ne)održavanju same procesije. Procesija se nije mogla održati jedino ratne godine, ali su je otočani, u suradnji sa zapovjedništvom izbjegličkog logora, organizirali u El Shattu (Afrika), gdje ih je bilo u zbjegu oko tri tisuće. Pri povratku su, kao dragu uspomenu, donijeli i ad hoc napravljene križeve. Procesija je posve laička, tj. ne vodi je župnik ili svećenik nego križ, stoga je uz Raspetoga križonoša najčasnija osoba u procesiji. Ne priliči da bi u procesiji itko hodao ispred križa i križonoše. Biti križonoša stvar je zavjeta ili pobožnosti, pa i lijepoga prestiža. (Za 32 PONEDJELJAK

3 ilustraciju: slijedeći koji se prijavi za križonošu u Jelsi doći će na red godine! A slično je i u drugim župama.) Zar je onda čudno da ovdašnja djeca ne pitaju kad je Uskrs nego: Kad se gre za križen? Procesija se kreće kroz svih šest mjesta, ali tako da u isto vrijeme na Veliki četvrtak oko 22,00 sata krenu povorke iz svih ovih župa smjerom kazaljke na satu, tako da se nikako ne sastanu, a nastoji se svakako izbjeći i samo sustizanje oko pojedinih župskih crkava. Župnik u crkvi predaje križ križonoši uz kraći nagovor u kojem ističe značenje ove procesije i čast koja je pripala nositelju križa. Križevi su teški 10 do 18 kilograma, sveukupna staza križnog puta duga je oko 25 kilometara. Kreće se na Veliki četvrtka navečer, ide se cijele noći, do oko 7 sati najutro na Veliki petak, zastavljajući se u svakom mjestu i župnoj ckrvi. Križonoša nigdje ne sjedne, on te noći samo hoda i u crkvama kleči. ZA KRIŽEN PUT KOJIM SE KREĆU PROCESIJE KOJE SE ODRŽAVAJU U NOĆI OD SV. ČETVRTKA NA SV. PETAK, U ŽUPI JELSA NA OTOKU HVARU. TRADICIJA DUGA OKO 500 G. PONEDJELJAK

4 Uz križonošu je svečana pratnja, koju on sam izabere, a čine je: dva nosača svijećnjaka (kandeliri), 6 do 12 nosača teških voštanih svijeća (torci), 8 i više, čak do 30-ak nosača svečanih fenjera (ferala), dva pratioca križonoše za njegovu sigurnost na putu, dvojica glavnih pjevača Gospina plača i još 3-4 pjevača koji pjevaju ( odgovaraju ) responzorij. Za svu ovu pratnju križonoša se treba na vrijeme pobrinuti i s njima sve dogovoriti i uvježbati... Križonoša i pratnja odjeveni su u bijele (ili boje bijele kave) tunike. Putem i u crkvama se moli i pjeva: 1) Starodrevna pjesam Nut mislimo o tom danas ki na križu umri za nas... (i druge kitice pjesme o muci Isusovoj); 2) Pet očenaša na čast pet rana Isusovih i njegove muke; 3) psalam 50. Smiluj se meni, Bože... ; 4) Ja se kajem... 5) Gospina krunica (žalosna otajstva) ili Zlatna krunica Srca Isusova, itd. U srcu dugog zelenog otoka ove svete noći putovi se raduju pokorničkim nogama hodočasnika dok ih natapaju zvuci pobožnih molitava i pjesama. U procesiji sudjeluju mnogi hodočasnici, djeca počinju ići već s 5-6 godina, a stariji koji ne mogu hodati, obično dočekuju procesije u svojoj crkvi, poljube križ, čestitaju križonoši, priključe se molitvi. Posebno je dirljiv doček jelšanske procesije na Pijaci, u jutro Velikog petka, kad križonoša zadnjih 20-ak metara svog križnog puta potrči u zagrljaj župniku. Iz mnogih očiju tada poteku suze! Sudionici procesije po završetku, umorni ali radosni, odlaze na počinak do obreda Muke Gospodnje na večer Velikoga petka. Križonoša zadržava taj časni naziv i službu kroz cijelu slijedeću godinu za vrijeme koje nosi križ u svakoj procesiji. A po Uskrsu, u Vazmeni ponedjeljak ili na Mali Uskrs (Bijelu nedjelju) počasti rodbinu i pratnju svečanim objedom ili večerom. (J. C. i S.J) 34 PONEDJELJAK

5 Neprekinuti zavjet Od pamtivijeka čovjek je Boga slavio pjesmom, glasom i zvukom instumenta. Kršćanstvo je Logos povezalo sa riječju i utkalo ga u najdublje slojeve kolektivnog pamćenja. Kuda god je prošlo kršćanstvo je amalgamiralo psotojeću devociju tradicionalnog bogoštovlja sa iskonskim glazbenim idiomom podneblja. Ljudi na otocima pripadaju osobito, vrsti razvoja; onoj koja čuva i koja istovremeno selektira najistinitije plodove kulture za budućnost. Hvar, kao i mnogi otoci na putovima velikih kultura, prošao je mijene koje su koliko fantastične, toliko i uzbuđujuće. Od pradavnih starosjedioca koji su nam ostavili tragove u brojnim špiljama otoka, do prvih civiliziranih kolonizatora koji su dakako došli iz Jonskoga mora, pet stoljeća prije Krista, do gusarskih, križarskih i venecijanskih epoha čiji su materijalni tragovi najbrojniji. Međutim, čovjek je svoj duh nosio sa sobom kamo god je išao, pa su tako i Pharani iz Jonskoga mora donijeli svoje duhovne zasade. Rimljani ih prozaično legitimizirali, a križari koji su odabrali Jelsu da s njenog lukobrana nadziru prijetnju s Istoka, donijeli su ono najdragocjenije: kršćanstvo zasnovnao na autentičnim temeljima posvećenog Mediterana. O utjecaju cistercita u Jelsi govore brojni tragovi u maticama rođenih i umrlih, po kojima se mogu pratiti rast, razvoj i nestanak Bratovština na otoku, bratovština koje su, po uzoru na milosrdne zajednice prvih kršćana imale tematski zadatak: ribarski, crkveni, obrambeni ili kakav drugi. Sjećanje na Bratime još i danas brižno se njeguje PONEDJELJAK

6 36 PONEDJELJAK u rekvizitima vjerničkih procesija, tunikama, svijećnjacima i nadasve običajima. Najpoznatiji i najpotresniji je običaj noće procesije na Veliki četvrtak navečer, koji je s obzirom na vrijeme kada počinje po paraliturgijskom nepisanom pravilu; 21,30, koliko je meni poznato, jedinstven na svijetu. Postoje, dakako, večrernje procesije različitog tipa na taj sveti dan, od Jeruzalema, Vatikana, Portugala, a i u Švicarskoj se održava procesija s početkom u 19,00 sati navečer. Međutim, niti jedna od tih vjerničkih procesija nema karakter jelšanskog orkužja, bolje reći, niti jedna nema karakter i prirodu zavjeta. Križonoša slijedi Krista, uzima svoj križ, tjelesni, teški križ, težak kao i zemaljski boravak u vinogradu Božjem, i nosi ga cijele noći dok se ne vrati, poput Sunca, na mjesto odakle je krenuo. No, kada je puni mjesec jedini vodič na zvjezdanom nebu, jedini je duhovni i fizički putokaz vjerniku, bliski dokaz da hodi Zemljom kao dio Neba. Svako od tih šest mjesta pjeva kako i govori potpuno vlastitom volaknim idiomom koji prati vokalizaciju dijalektalnog govora svakodnevice. Stoga, su se kroz stoljeća iz jedne jedine temeljne koralne melodije, iz rujanske mise za Gospu od sedam žalosti, razvile različite melodije, sličnije originalu ili vrlo različite s obzirom na zapjeve, tzv. melizme, kakve susrećemo u istočnjačkim liturgijama, a kako se razložno je vjerovati, pjevalo i u grčkim tragedijama. Današnji je govor ionako izravnata vokalizacija. Nekada su narodi stvarali jezike u skladu sa svojim glazbenim nadarenostima, premda i danas itekako razlikujemo čovjeka od čovjeka po načinu na koji modulira glasom. Ovaj je tonski zapis vjerni prijenos ostatka jedne tradicije koaj je nekoć bila središnja i najvažnija na Mediteranu. Nije je pokavarila ni rimska ni venecijanska liturgija. Hvarani su se držali vjerno propisa Liber usualisa, ali su ih preinačili po svoju. Time su puno prije Luthera objavili istinu da se vjera prenosi prepoznatljivim logosom, onim koji je od djetinjstva zapisan u duši.

7 Mnoge su legende ispletene oko ovog potresnog i duboko misterioznog kolektivnog čina, posebice o nastanku procesije. Od križa koji je proplakao u Vrboskoj, do obrane od kuge, križnoše koj su išli bosi, na koljenima, o križonošama koji su untaoč zabrani talijanske okupacijske vlasti, sami samcati po oluji nosili ispod jakete maleni križ, simbol onog puno većeg koji je pomagao da se običaj ne prekine, vjerno nazdirući šesterostrukom mukom na oltaru odanost svojih ovaca. No, kakva god da je prva korenika ovog ljudskog zavjeta, ona je vrhunac iskrenog kršćanskog napora da se kroz patnju Majke Božje, koja trpi muku nevinoga svoga božanskoga Sina, odvažimo krenuti nejgovim putem, onako kako je obećao: Ja sam s vama do svrštetka svijeta. Jer on jedini pozna našu muku. Ista se toplina razlila i preko napjeva crkvene godine ali i ista karakterna odvažnost da se napjevi izraze prirodno, poput prirodnog disanja koje utječe na govor i pjev. Manje se sumnja u poslanje čovjekovo na zemlji, a više stječe snaga da se ono mirne duše i bodra srca ostvaruje. Ðurđa Otržan, muzikolog i urednik Redakcije ozbiljne glazbe Hrvatskog radija- Vrisniška PONEDJELJAK

8 P U S Č P S N Utorak, 4. travnja Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, u 19,00 sati Tomislav Buntak: MUKA I MUČENIŠTVO, izložba slika

9 Izložba obuhvaća slike na platnu u kombiniranoj tehnici (akrilik, ulje) velikih formata figurativnog izričaja. Tematski predstavlja Muku Kristovu i mučeništvo svetaca, a autor se po prvi puta predstavlja sakralnim ciklusom. Tomislav Buntak rođen je godine u Zagrebu diplomirao je slikarstvo na nastavničkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Miroslava Šuteja. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Važnije samostalne izložbe: Galerija SC Galerija VN Galerija Arteria Galerija Galženica Galerija Matice Hrvatske Galerija Spektar Galerija Miroslav Kraljević Dobitnik je nekoliko nagrada: Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu Nagrada XXIV Salona mladih Nagrada Zagrebačke banke Nagrada Udruženja likovnih kritičara Hrvatske za rad na Zagrebačkom salonu Najnoviji ciklus slika Tomislava Buntaka, slikara mlađeg naraštaja, realiziran specijalno za Pasionsku baštinu sastoji se od desetak monumentalnih platna s temom muke i mučeništva. Iako će poznavatelji Buntakova opusa u gotovo svim njegovim djelima prepoznati nagnuće k duhovnom odnosno religioznom, ovo je prvi put da umjetnik izravno koristi ikonološke obrasce s temama muke kršćanstva zapadnog civilizacijskog kruga. Ne odstupajući od prepoznatljivog rukopisa, Buntak slika svjedoke vjere koristeći elemente verizma u opisivanju muka Sv. Stjepana, Sv. Andrije ili Sv. Barbare odnosno obrađuje motive poput Uskrsnuća ili Skidanja s križa sebi svojstvenim autentičnim slikarskim rješenjima. Ikonografiji kanonskih tema Buntak je najnovijim ciklusom dodao elemente koji otkrivaju nadahnutog poznavatelja martirološke motivike istodobno dajući vrijedan doprinos tradiciji pasionske baštine i novije sakralne umjetnosti. Leila Topić UTORAK

10 Mladen Tarbuk: SARINA MOLITVA, praizvedba Trio M Branko Mihanović, oboa Marija Mlinar, harfa Klasja Modrušan, sopran Sarina molitva (Tob 3,11) Blagoslovljen, Bože milosrđa i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek. Obraćam, Gospode, lice svoje k tebi,i oči upirem u te. Zapovjedi, Gospode, da pođem s ove zemljei da više nikada ne čujem one uvrede.ti znaš, Gospode, da sam čista od svakog grijeha s čovjekom, i da nisam uprljala ime svoje ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kći u oca, nema on drugog djeteta koje bi ga nasljedilo, niti kakva brata blizu, niti rođaka koga bih čekala. Sedam sam muževa već izgubila: Ta čemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se,da nikad više ne čujem onih uvreda. Ova molitva nevine djevojke, kojoj zaručnike, sve do jednoga, ubija pakosni duh Asmodej, predstavlja svojevrsni ženski odgovor priči o Jobu. Nevin može bez ikakve krivice stradati, dapače i trajno trpjeti nepravdu, ali svejedno mu ufanje u Boga daje snagu za život. A molitva ovdje ne ostaje neuslišana: Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga, okuje Asmodeja i pomaže Sari i njezinom budućem suprugu Tobiji. 40 UTORAK

11 No poznati starozavjetni motiv dobija, gledan kroz prizmu novozavjetnog poslanja, novi smisao. Nada, da će jednom ipak pravda progovoriti i da će silnici biti zbačeni, a maleni uzdignuti, daje snagu mnogima za trpljenje ovozemaljske nepravde. Kako iznova, usprkos lažnom medijskom blještavilu, ipak sve očitije biva tko je silan, a tko nemoćan, odlučio sam se oživjeti ovaj davni, ali vrlo aktualan motiv. Ponukan svestranim izvođačkim mogućnostima Klasje Modrušan odlučio sam pjevačku dionicu nadopuniti violončelom i udaraljkama, te tome dodati kontrapunktirajuću obou i prateću harfu. Svi navedeni instrumenti vuku svoje korijene iz biblijskih vremena, pa nas je ova skladba pokušala pomalo i prisjetiti njihove duge i zanimljive zajedničke povijesti. Mladen Tarbuk Mladen Tarbuk svestrana je umjetnička osobnost, operni i simfonijski dirigent, skladatelj, producent, pedagog i redaktor. Dirigirao je u Njemačkoj, Češkoj, Italiji, Belgiji, Austriji, Rusiji, Mađarskoj i Sloveniji. Praizveo je operu Café Museum- oder die Erleuchtung Kurta Schwertsika u okviru Štajerske jeseni u Grazu godine. Posebno njeguje glazbeno-scenska djela R. Wagnera i R. Straussa, te simfonijsku glazbu XX. stoljeća. Sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije snimio je niz djela hrvatskih skladatelja za trajne snimke HRT-a. Kao šefdirigent Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske praizveo je niz skladbi hrvatskih skladatelja (Uhlikov Satirikon, Horvatov Concertino, Juranićevu Fanfaronatu, Seletkovićev Minimo, Magdićev Glagoljski triptih, vlastitu Hrvatsku suitu ). Rekonstruirao je izgubljenu partituru drugoga čina opere Sunčanica Borisa Papandopula, redigirao operu Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca, sudjelovao u izdavanju izvornika Glasovirskog koncerta i Pjesama za glas i orkestar Dore Pejačević, te orkestralne idile Večer Vatroslava Lisinskog. Djela su mu izvođena na uglednim glazbenim festivalima (Gaudeamus Amsterdam, Musicora Paris, Wien modern, Trieste prima, Europamusicale München, World Music Days Manchester, Moskovska jesen, UTORAK

12 Muzički biennale Zagreb) te snimana za fonoteke ORF-a, BBC-a, RAI-a, NR-a, HRT-a. Autor je opsežnoga i razgranatog opusa, u kojemu se nalaze solistička, komorna, koncertantna, orkestralna i vokalno-instrumentalna djela. Glazbenik čija se djelatnost račva u mnogim smjerovima, a čija se široka znanja o glazbi i drugom često i na raznolike načine odražavaju u njegovu skladateljstvu. Tarbukove partiture tako pokazuju zanimljivu dvojnost: s jedne strane čvrsta unutarnja struktura, postojana i solidna arhitektonika, znalačko iskorištavanje izvodilačkih sastava, a s druge pak strane snažni izvanglazbeni poticaji, asocijacije i mota koji u skladateljskom činu izazivaju pravu žeđ za ekspresijom - u koloritu, količini zvuka i tretiranju (često nekonvencionalnih!) izvodilačkih aparata. (Borko Špoljarić) Branko Mihanović diplomirao je na Visokoj glazbenoj školi u Freiburgu u klasi znamenitog oboiste i kompozitora Heinza Holligera. Djelovao je kao solo oboist Zagrebačke filharmonije, te kao stalni suradnik na mjestu prve oboe Simfoničara HRT, Orkestra HNK u Zagrebu, Zagrebačkih solista, Varaždinskog komornog orkestra, Hrvatskog komornog orkestra, te u brojnim komornim ansamblima poput Zagrebačkog puhačkog trija, Zagrebačkog puhačkog ansambla, ansambla Musica Viva i Hrvatskog baroknog ansambla. Kao istaknuti solist i komorni glazbenik gostovao je u gotovo svim europskim zemljama i Sjedinjenim Američkim Državama. Nastupao je solistički uz najpoznatije hrvatske orkestre, te Slovensku, Makedonsku, Beogradsku, Sarajevsku, Slovačku filharmoniju, te Sacrameno Chamber Orchestar i orkestar Simon Bolivar iz Venezuele, kao i na najuglednijim festivalima. Dvostruki je dobitnik nagrade Milka Trnina. Docent je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od godine direktor je Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. 42 UTORAK

13 Marija Mlinar, istaknuta hrvatska umjetnica na harfi, Muzičku je akademiju završila u Zagrebu, a studij harfe u Ljubljani u klasi prof. Elene Portograndi. Nakon završetka studija specijalizira u Parizu. Razvija opsežnu koncertnu djelatnost u svim oblicima glazbenog izraza prikladnih osebujnosti toga predivnoga glazbala. Osim uspješnih kreacija u komornoj i solističkoj glazbi solistica je Simfonijskoga orkestra Hrvatske radiotelevizije te docent na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Služeći se bogatom klasičnom kulturom svojega glazbala posljednjih se godina Marija Mlinar posvećuje i oživljavanju davnih, uvijek rado slušanih melodija, koje u znaku harfe na osobito suptilan način potvrđuju svoju neprolaznost. Od diskografskih izdanja, izdala je tri samostalna CD-a, najnoviji sa djelima hrvatskih skladbi u aranžmanima skladatelja i dirigenta Tomislava Uhlika. Sopranistica Klasja Modrušan rođena je u Zagrebu, Hrvatska, gdje je na Muzičkoj akademiji završila studij violončela u razredu prof. Ksenije Janković te studij solo-pjevanja i usavršavanje Lieda i oratorija u razredu prof. Zdenke Žabčić Hesky. Kao koncertna solistica nastupala je na mnogim festivalima i koncertima, te surađivala sa istaknutim dirigentima (Pavle Dešpalj, Frank Shipway, Daniel Lipton, Vladimir Kranjčević, Mladen Tarbuk...) i sa orkestrima: Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, Sarajevska filharmonija i Dubrovački simfonijski orkestar. Nakon višegodišnjeg angažmana čelistice (Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije) od godine svoju pjevačku naobrazbu kontinuirano nadograđuje u majstorskoj klasi prof. Eve Blahove u Bratislavi. U protekle dvije godine nastupa u produkcijama Opere HNK u Zagrebu (Čarobna frula, Don Carlos, Rigoletto), a koncem 2005., uoči 250 obljetnice rođenja W. A. Mozarta, debitira kao Pamina (Čarobna frula) na pozornici Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Osim u Hrvatskoj nastupala je u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Slovačkoj i Bosni i Hercegovini. UTORAK

14 P U S Č P S N Srijeda, 5. travnja Galerija Kristofor Stanković, Starogradska vijećnica, Sv. Ćirila i Metoda 5, u 19,00 sati MOJ DOŽIVLJAJ MUKE, izložba studenata Akademije likovnih umjetnosti Zagreb i Akademije primjenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci odabir: prof. ALU postav: studenti ALU, Zagreb

15 Pasionska baština je sa Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu započela suradnju godine, a ideja je bila potaknuti studente na stvaralaštvo, na tradicionalne (sakralne) i pomalo zanemarene teme: Muke i Uskrsnuće Kristova, ali i teme šire i slobodnije shvaćene, doživljene i interpretirane kao što su muke i radosti življenja, stvaranja, bivanja. Studenti su tome pristupili vrlo otvoreno i raznovrsno u motivima i tehnikama: od sakralnog i figurativnog do osobnog i apstraktnog, te korištenjem novih medija. Odaziv je bio značajan i rezultirao je velikim brojem kvalitetnih djela što je bio i jedan od razloga uvođenja nagrada za najuspješnije radove i autore. Nagrade su utemeljene godine pod pokroviteljstvom Gradske Skupštine Grada Zagreba u čijim prostorima (Galerija Kristofor Stanković) se izložba i održava. Odabir radova vrše profesori Akademija, a postav izložbe studenti, dok o nagradama odlučuje žiri u čijem sastavu su profesori, kritičari i povjesničari umjetnosti. Knjižnica Marija Jurić Zagorka, Krvavi most 2, u 13,00 sati KRIŽNI PUT - Kapela svetoga Josipa Radnika Ostrošinci izložba fotografija oslikane keramike ak. slikarice Nevenke Arbanas SRIJEDA

16 P U S Č P S N Četvrtak, 6. travnja Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati Josef Haydn: SEDAM POSLJEDNIH KRISTOVIH RIJEČI S KRIŽA

17 Izvodi: ZAGREBAČKI KOMORNI ORKESTAR Diana Pascal, prva violina Mladen Dervenkar, prva violina Dubravka Dinčić, prva violina Marko Mađarić, prva violina Iva Barać, druga violina Ivana Čorković, druga violina Sandra Bingula, druga violina Ivona Pintar, druga violina Donat Gašljević, viola Igor Košutić, viola Ivan Gazibara, kontrabas Krešimir Has, čembalo umjetnički voditelj: Diane Paskal recitator: Mladena Gavran Doprinos Josepha Haydna glazbenoj umjetnosti velik je i nadasve značajan. Velik umjetnik simfonije i komorne glazbe, usavršitelj novog instrumentalnog jezika, utemeljitelj modernog orkestra, Haydn je svoja djela prožimao optimizmom, vedrinom, radošću i veseljem. On je to činio slijedeći sklonosti svoje umjetničke i čovječje naravi, ali je također bio svjestan da unosi vedrinu i snagu i u one koji njegova djela slušaju. Djelo Sedam posljednjih Kristovih riječi s križa nastalo je godine i prvi puta je izvedeno na Veliki petak iste godine u crkvi Santa Cueva u Cadixu, Španjolska. Izvorna inačica djela napisana je za orkestar i sastoji se od sadam polaganih stavaka koji simboliziraju sedam posljednjih Kristovih riječi na križu, a završni, brzi stavak, glazbeno dočarava potres koji se dogodio nakon njegove smrti. Svakom polaganom stavku prethodi recitativ u kojem solo bas tumači odgovarajuću Kristovu riječ. Dvije godine kasnije (1799.) Haydn je to djelo preradio za gudački kvartet, pa su tako nastali gudački kvarteti broj Sam Haydn napisao je i treću inačicu za zbor i orkestar koja je objavljena godine. ČETVRTAK

18 Zagrebački komorni orkestar Osnovan je u travnju godine pod umjetničkim vodstvom američke violinistice i glazbenog pedagoga Diane Pascal. Orkestar čini 15 glazbenika. Svi članovi orkestra diplomirali su na zagrebačkoj Muzičkoj akademimji i imaju bogato iskustvo u domaćim i inozemnim orkestrima kao članovi ili solisti. 4 prve violine (Diana Pascal, Mladen Dervenkar, Dubravka Dinčić, Marko Mađarić) 4 druge violine (Iva Barać, Ivana Čorković, Sandra Bingula, Ivona Pintar) 2 viole (Donat Gašljević, Igor Košutić) 2 čela (Lovro Kovačević, Adam Chalfi) 1 kontrabas (Ivan Gazibara) 1 čembalo (Krešimir Has) U koncertnoj sezoni 2004./2005. realizirali su visokokvalitetni koncertni program u ciklusu od 6 koncerata u Hrvatskom glazbenom zavodu, te nastup na VII. Međunarodnom festivalu komorne glazbe u Vukovaru. Na navedenim koncertima kao gost solist svirali su: Diane Pascale, Vlasta Gjura, Maksim Feodtov i Galina Petrova, Monika Leskovar, Luz Leskowitz. Zadnji koncert u sezoni realizirali su u suradnji s Centrom za obrazovanje talenata po metodi Suzuki u okviru međunarodne razmjene Japan-Njemačka-Hrvatska prateći najmlađi uzrast talenata violinista. 48 ČETVRTAK

19 Diane Pascal, umjetnički voditelj Zagrebačkog komornog orkestra Apsolvirala je na Glazbenoj školi Juliard i Institutu glazbe Curtis u Philadelphiji, gdje je studirala kod Ivana Galamiana i Jasche Brodsky. Svoje je znanje upotpunila kod Sandora Veigha na salzburškom Mozarteumu. Pobjednica je natjecanja Mozarteum Austrijsko-američkog društva godine, a godine primila je Počasnu diplomu Međunarodnog violinističkog natjecanja Mari Canals u Barceloni. Od do godine bila je umjetnički vođa Lark kvarteta s kojim je gostovala na brojnim turnejama u Europi, Americi, Australiji, Kanadi. Za izdavačke kuće Arabesque i Amy snimila je brojne nosače zvuka. Solistčki je nastupila sa: Pascal triom, solistima Camerate iz Salzburga, Salzburškim solistima, ansamblima Philomusica i Barge Musik iz New Yorka. Redovito održava koncerte diljem SAD, Kanade, Europe i Australije. Od do godine gospođa Pascal redovan je profesor violine na Bennington Collegeu i izvanredni profesor na Sveučilištu u Oklahomi. Od godine radi kao koncert majstor Mostly Mozart Festivalskog orkestra u New Yorku, Salzburške Camerate, te Zagrebačkog komornog orkestra. ČETVRTAK

20 P U S Č P S N Petak, 7. travnja Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva 33, u 20,00 sati PROSTI MI GOSPODE izvode: Chorus cantores - pučki pjevači Vranjica i Vokalisti Salone - Solin animacija i odabir: Ljubo Stipišić

21 VOKALNA SKUPINA CHORUS CANTORES - VRANJIC Nedaleko od Splita u uvali Kaštelanskog zaljeva, na ušću rijeke Jadro, do starodrevne Salone i Solina smjestio se mali otok i postao poluotok Vranjic. Povezan sa sudbinom moćne Salone, doživljava i njezin udes rušenja u seobi naroda. Spominje se 950. godine u ispravi hrvatskog kralja Krešimira pod imenom Urania. Od tada datira i spomen njegove crkve Sv. Martina. Bio je kraljevsko dobro. Poslije postaje dobro splitskog nadbiskupa, koji na njemu ima gospodarsku zgradu s kulom. Mlečani ga godine iz osvete, budući nadbiskup pomaže Zadranima, ruše. Poslije toga Vranjic je opet naseljen. Turci godine osvajaju Klis i prodiru prema Splitu. Vranjic opet biva srušen, stanovništvo pobijeno ili izbjeglo. Nakon oslobođenja Klisa godine ponovno je naseljen. Vranjic je bio mjesto ribara i težaka, a od početka XX. stoljeća i industrijskih radnika. Lijepa župska crkva posvećena Sv. Martinu, s vitkim zvonikom, urešena freskama Joze Kljakovića i Meštrovićevom skulpturom don Frane Bulića, obogaćena orguljama s 13 registara koje je izradio Slovenac A. Jenko, ponos je i srce Vranjica. Ovo mjesto je hrvatskoj znanosti dalo dva vrsna arheologa don Franu Bulića i don Luku Jelića, te splitsko-makarskog nadbiskupa u miru msgr. Antu Jurića. PETAK

22 52 PETAK Pjevački sastav Chorus Cantores broji 12 pjevača. Počeo je s radom godine. Pjevači su okupljeni iz crkvenog pjevačkog zbora crkve Sv. Martina iz Vranjica i bivšeg okteta DC Vranjic. Sastav djeluje u okviru kulturno umjetničke udruge Don Frane Bulić-Vranjic. Gaji tradiciju pučkog pjevanja iz Vranjica, ali izvodi komponirane sakralne, domoljubne i ostale skladbe, te izvorne narodne pjesme. Nekoliko puta je gostovao u Njemačkoj i diljem Lijepe naše. Svi članovi su mještani Vranjica. I. tenor Damir Jurić, Joško Jurić II. tenor Boris Jurić, Marinko Jurić, Ljubomir Jurić I. bass Jure Benić, Blaž Mikelić, Mirko Mikelić II. bass Vitomir Mikelić, Špiro Bilić, Srećko Bilić i Ivo Ivić Voditelj sastava: Ljubo Stipišić Delmata

23 VOKALISTI SALONE (SOLIN) su pjevačka grupa koja već tri desetljeća njeguje bašćinske muzikološke korijene i posebnosti mediteranskoga podneblja s nakanom da ožive niz pučkih napjeva i crkvenih popijevki koji su na pragu zaborava. Koncertni program Vokalista obuhvaća djela duhovne i svjetovne provenijencije. Do sada su ih vodili: D. Tambača, I. Cvitanović, N. Buble, R. Kraljević, I. Lipanović, G. Grubišić, Lj. Stipišić, V. Vuletin, te na koncu ponovno Ljubo Stipišić Delmata koji preuzima Vokaliste, te ukupno ravna s njima 20 godina. Na takvom glazbenom putu nižu se uspjesi u zemlji i svijetu: - Nagrada stručnog žirija za najbolju izvedbu na Festivalu dalmatinskih klapa Omiš 1983., - I. nagrada na prvom Međunarodnom festivalu Međugorje za najbolju izvedbu, - Srebrnu plaketu na Natjecanju pjevačkih zborova Zagreb 1998., - Zlatnu plaketu na međunarodnom natjecanju zborova Verona 2000., g. ansambl postaje počasni član Croatian- American Associaton iste godine pristupaju i postaju članovi Canadian Croatian Artists Society, - Srebrnu medalju na međunarodnom natjecanju Europa... and its songs Barcelona 2001 u organizaciji International association friends of sacred music, - Večeri dalmatinske pisme, Kaštel Kambelovac PETAK

24 2005., I. nagrada publike u večeri Klapske novitade. - I. nagrada stručnog žirija, Nagrada za najbolju obradu, I nagrada publike u večeri Kaštelanski đir - Festival dalmatinskih klapa Omiš: I. nagrada publike II. nagrada stručnog žirija I. nagrada stručnog žirija u konkurenciji od 5 pjevača Gostovanja Vokalista Salone : Danska, Švedska, Norveška, Njemačka, Italija, Španjolska, Austrija, USA, Canada, Slovenija Ljubo Stipišić Delmata radi i djeluje na etnomuzikološkom, skladateljskom, književnom i slikarskom polju. Dobitnik je brojnih nagrada za stvarlaštvo na području glazbe, za etnoglazbene prinose, književnost, slikarstvo: Nagrada grada Splita 1985., Nagrada grada Splita 1993., Nagrada grada Solina za životno djelo 1996., Nagrada Županije splitsko-dalmatinske za životno djelo 1997., Odličje Predsjednika Repulike Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Porin za životno djelo. Tu su i knjige; Akvarij (1969.), Rod titanski, rod žgincani (1976.), Kušaonica smisla (1992.), Inicijacije (1995.), Odgađanje spasa (1996.), Sjeme vremena (1997.); glazbena izdanja: Delmatiana/ 24 Delmatike (1988.); glazbene poeme: Dalmatino, povišću pritrujena, Rod se moj i druge, oratoriji Kalvarija (1991.) i Uskrsnuće (2003.)... Za sebe kaže: Dok radi živi PETAK

25 Rekli su: Ansambl Vokalisti Salone njeguje i čuva baštinski glazbeni polog Solina i kaštelanskog bazena, čijom zaslugom su spašeni od zaborava mnogi izvorni dalmatinski napjevi, posebno korizmenouskrsni, koji svoje uporište imaju u glagoljaškoj tradiciji naslonjenoj na gregorijanske korale. Posebna briga i specifikum ovog ansambla jesu nove skladbe u ovom slučaju pasionske skladbe koje u vrlo širokom luku poštuju tradicijski zvuk, ali mu novim obradama daju pečat suvremenog. U tom smislu, njihova večer u okviru Pasionske baštine je pravo osvježenje i dokaz kako proživljena tradicija može biti inspiracija novom i nova baština. Pučki pjevači Chorus cantores, prema općem uvjerenju, na najbolji način predstavljaju i čuvaju bogatu kulturnu tradiciju svoga mjesta, pa su rado viđeni gosti na mnogim pučkim svečnostima, posebno onima blagdanskog karaktera. Većina njih su članovi legendarne klape Vranjic, koji svoje glasovne interpretativne mogućnosti na najbolji način ostvaruju upravo u velikotjednim napjevima (lamentacijama, razlaganjima, štenjima, psalmima, poslanicama), te onim sprovodnim. Njihovi nastupi kao da prizivaju povijest i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. mr. Jozo Čikeš Osobnost LJUBE STIPIŠIĆA sadržana je u mnogo riječi: skladatelj, pjesnik, melograf, sakupljač narodnoga blaga širokog spektra, slikar, dirigent, voditelj klapa, organizator, obrađivač, producent... i tko zna da li baš tim redom? Kao skladatelj i obrađivač vezan je gotovo isključivo za vokalno i dalmatinsko. Rukopis mu je sasvim osebujan, iako duboko povezan s klapskom i pučkom crkvenom tradicijom svoga kraja. Rezultat je uvijek tako neobičan, da kod Stipišića imate dojam, da je arhaičniji od arhaičnog, izvorniji od izvornog, i iskonskiji od iskonskog. Bojan Pogrmilović PETAK

26 Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, Starčevićev trg 6, u 12,00 sati vlč. Milan Juranić: K SLAVI USKRSNUĆA, izložba postav: Zdenka Sviben Sa svojim prvim radovima reljefnih skulptura u papiru vlč. Juranić se predstavio likovnoj javnosti izložbom u Klovićevim dvorima MGC Fortezza. Njegovi motivi su i tada bili sakralnog karaktera, s posebnim naglaskom na starohrvatskoj sakralnoj arhitekturi. Tako su se našli prepoznatljivi fragmenti iz starohrvatskih crkvica utkani u duhovnu cjelinu s njegovim raspećima i pijetama, primjereno vremenu nastanka. Tada je, naime, u Hrvatskoj bijesnio velikosrbski osvajački rat. Razarani su gradovi, paljena sela, rušene crkve simboli hrvatske katoličke opstojnosti. Brojne prognaničke obitelji našle su smještaj u župi vlč. Milana u Zagorskim Selima. Stizala je humanitarna pomoć, a s tim u svezi i mnoštvo kartonskih kutija koje nisam dao paliti, kaže vlč. Juranić nego je počeo lijepiti neke skulpture koje su mu se do tada povremeno pojavljivale tek kao moguće ostvarenje u mašti, a čudnovati instrumenti i u snovima. U tome mu je puno pomogla knjiga Mladena Pejakovića s mnoštvom izvrsnih fotografija Nenada Gattina. Profesor Pejaković mu je otvorio izložbu i tom prilikom, kaže Juranić upoznao sam divnog čovjeka, pravog znastvenika, zanesenjaka u najboljem smislu te riječi. Vlč. Milan Juranić je rođen u Hrvatskom Zagorju u selu Cigrovec kraj Pregrade godine. Gimnaziju je završio u Zagrebu, nakon čega je upisao Teološki fakultet. Za svećenika je zaređen g. Njegov 56 PETAK

27 dugogodišnji rad se odvija u dvije male župe Zagorska Sela i Sutlanska Poljana. Ljepota kraja uz Sutlu na slovenskoj granici, živopisni brežuljci načićkani crkvicama i starim gradovima, te dobročudni župljani čine ga sretnim u njegovom djelovanju i kao svećenika, umjetnika, sakupljača starih uporabnih predmeta te zaljubljenika u ljekovito bilje od kojega sprema razne ljekovite pripravke. Nakon Juranićevog pasionskog ciklusa pojavljuje se oduševljenje za Božićne jaslice s kojima sudjeluje na brojnim izložbama, kako pojedinačnim tako i grupnim, posebno u suradnji s Etnografskim muzejem u Zagrebu s kojim traje kontinuirana suradnja. Nižu se izložbe u Francuskoj: Arles 2003., Božić u Provansi 2004., pa Njemačka, Poljska, da bi na milenijskoj izložbi u Rimu god. Sto štalica svijeta u crkvi santa Maria del Popolo zasjala svojom bjelinom njegova Milenijska štalica. Ovom pasionskom izložbom vlč. Juranić se vraća na početke. Njegova izložba K slavi uskrsnuća ipak nije samo povratak, to je ujedno i preispitivanje i blagi iskorak prema novom. PETAK

28 P U S Č P S N Subota, 8. travnja Galerija Zvonimir, Bauerova 33, u 12,00 sati Nikola Vučković: PASIONSKI MOTIVI, izložba postav: Zrinka Pillauer Marić

29 O Vučkovićevom Križnom putu : Nikola Vučković rođen je u Metkoviću. Diplomirao je kiparstvo na ALU u Sarajevu godine. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Radi kao izvanredni profesor na ALU u Širokom Brijegu. Izlagao je na dvadesetak samostalnih i više od stotinjak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Sarajevo, Zagreb, Opuzen, Metković, Dubrovnik, Trogir, Imotski, Ljubljana). Dobitnik je prve nagrade ULUBiH a na godišnjoj izložbi crteža BiH, u Mostaru god. Osim kiparstvom bavi se ilustracijom, slikarstvom i dizajnom. Autor je jedanaest spomenika i skulptura za javne prostore u Hrvatskoj i BiH. Dobitnik je Treće nagrade Natječajne izložbe Pasionske baštine godine. Na izložbi u okviru Pasionske baštine godine predstavlja se skulpturama i reljefima u kombiniranoj tehnici (gips, žica, gaza) na temu Pasije naročito Križnog puta. Figuralne kompozicije su pojednostavljenih stiliziranih formi izrazite ekspresije. Bjelina materijala i čistoća forme idu ka apstrakciji te iskazuju monumentalnost radova. Težnja pročišćenim formama odaje promišljenost ideje i snagu sakralne teme. Po prvi put Vučković je usmjeren na jednoj izložbi samo na sakralnu tematiku. Križni put. Njegove su skulpture s obiljem dinamike. Negacija prirodnih oblika ne umanjuje vjerodostojnost likova. Pojedini dijelovi tijela pojednostavljeni su do apstraktnih oblika... Na određenoj distanci skulpture se mogu vidjeti kao realizacija crteža u prostoru... prof. Vlado Pandžić, iz predgovora izložbe u Ljubljani Pojednostavljenost i dinamična razgibanost figuralne kompozicije križnog puta N. Vučkovića vode nas do dakometijevskih izvora. Josip Depolo, iz predgovora skupne izložbe u Muzeju Mimara god SUBOTA

30 60 SUBOTA Kod svih postaja Križnog puta lik Krista realiziran je izuzetnim umjetničkim senzibilitetom i prepoznatljivošću. Koristeći se neuobičajenom tehnikom žice, gaze i bijele boje koja već sama po sebi simbolizira čistoću i nevinost, kipar im dodaje krhkost koja kod svih listova asocira na jedra, koja povjetarac nosi ka Kristovoj, ali i našoj Kalvariji života i smrti. Križni put Nikole Vučkovića doživljavam poput Bijele svijetlosti koja sja i u najmračnijim trenucima Kristova puta - puta pod križem, puta do smrti.