ratni requiem benjamin britten u povodu 100. obljetnice rođenja Benjamina Brittena Subota, 28. rujna u 19:30 sati

Transcription

1 Subota, 28. rujna u 19:30 sati benjamin britten ratni requiem u povodu 100. obljetnice rođenja Benjamina Brittena koncert se održava pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske dr. sc. Ive Josipovića

2 Subota, 28. rujna u 19:30 sati benjamin britten ratni requiem ZAGREBAČKA FILHARMONIJA KOMORNI ORKESTAR SARAJEVSKE FILHARMONIJE Dirigentica: Samra Gulamović ZBOR RADIOTELEVIZIJE SRBIJE Korepetitorica: Olga Miličević ZBOR OPERE NARODNOG POZORIŠTA U SARAJEVU Šef-dirigent: Danijel Žontar SLOVENSKI KOMORNI ZBOR Umjetnička ravnateljica: Martina Batič DJEVOJAČKI ZBOR ZVJEZDICE Umjetnički ravnatelj: Zdravko Šljivac ANETA ILIĆ, sopran AMIR SARAČEVIĆ, tenor LJUBOMIR PUŠKARIĆ, bariton IVO LIPANOVIĆ, dirigent

3 program BENJAMIN BRITTEN RATNI REQUIEM, op. 68 (stihovi: Missa pro defunctis i pjesme Wilfreda Owena) REQUIEM AETERNAM Requiem aeternam Anthem for Doomed Youth DIES IRAE Dies irae But I was Looking at the Permanent Stars Liber scriptus The Next War Recordare Confutatis Sonnet On Seeing a Piece of our Heavy Artillery Brought into Action Dies irae Lacrimosa Futility OFFERTORIUM Domine Jesu Christe Quam olim Abrahae The Parable of the Old Man and the Young Hostias et preces tibi Quam olim Abrahae SANCTUS Sanctus Benedictus The End AGNUS DEI Agnus Dei At a Calvary near the Ancre LIBERA ME Libera me Strange Meeting Requiem aeternam Requiescant in pace Nakon koncerta s umjetnicima razgovara Gordana Krpan. U predvorju Velike dvorane zabavni program s plesom i izvlačenjem nagrada za pretplatnike ciklusa Lisinski subotom. Zabavni program: Swing on the Rocks. 3

4 Zagrebačka filharmonija već sto četrdeset godina njeguje vrhunsko muziciranje, promičući glazbenu umjetnost diljem Hrvatske i glazbenu kulturu Hrvatske diljem svijeta. Zaštitni je znak grada u kojem djeluje, glazbena institucija slavne prošlosti i velike tradicije koja utjelovljuje urbanu sliku Zagreba kao srednjoeuropskog središta glazbe, umjetnosti i kulture. Daleke počela je profesionalna orkestralna aktivnost u Zagrebu, a orkestar je dobio naziv koji i danas nosi. Sve to vrijeme u hrvatsku prijestolnicu donosio je najbolju klasičnu glazbu, a njegovu povijest pisali su prvorazredni šefovi-dirigenti: Friedrich Zaun, Milan Horvat, Lovro pl. Matačić, Mladen Bašić, Pavle Dešpalj, Kazushi Ono, Pavel Kogan, Alexander Rahbari i Vjekoslav Šutej, ali i brojni proslavljeni dirigenti i solisti kao što su Leopold Stokowski, Kurt Sanderling, Igor Stravinski, Krzysztof Penderecki, Lorin Maazel, Leopold Hager, Valerij Gergijev, sir Neville Marriner, Yehudi Menuhin, Antonio Janigro, Mstislav Rostropovič, Leonid Kogan, Luciano Pavarotti, Ivo Pogorelić, Montserrat Caballé, Julian Rachlin S Beogradskom i Slovenskom filharmonijom uspješno sudjeluje u regionalnom ciklusu Točka- Tačka-Pika. Zagrebačka filharmonija nastupala je u gotovo svim zemljama Europe, u Rusiji, SAD-u, Meksiku i Japanu. Redovito nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama i Muzičkom biennalu Zagreb. U povodu ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju održala je svečane koncerte u Budimpešti i Beču. Niz desetljeća potiče hrvatsko stvaralaštvo izvodeći, praizvodeći i snimajući 4

5 brojna djela hrvatskih autora. Posebnu brigu vodi o mladim talentiranim glazbenicima, a najboljima dodjeljuje nagradu za Mladog glazbenika godine. Bogata diskografija koja krasi Zagrebačku filharmoniju iduće će dvije sezone biti upotpunjena snimanjem ekskluzivnog DVD izdanja ciklusa koncerata Beethoven Čajkovski, prvim takve vrste u povijesti, na kojima će Zagrebačka filharmonija pod dirigentskim vodstvom maestra Dmitrija Kitajenka izvesti sve simfonije te dvojice velikih skladatelja. Pod vodstvom doživotnog počasnog šefa-dirigenta, maestra Milana Horvata, umjetničkog savjetnika, maestra Dmitrija Kitajenka i glavnog gosta-dirigenta Leopolda Hagera, Zagrebačka filharmonija nastavlja uspješnu koncertnu djelatnost u skladu sa svojim sloganom Jedan orkestar bezbroj glazbenih doživljaja. Komorni orkestar Sarajevske filharmonije prvi je profesionalni komorni ansambl na području Bosne i Hercegovine. Od godine orkestar je u Bosni i Hercegovini jedan od stupova glazbene kulture i institucija muziciranja od presudne važnosti za sarajevsku i bosanskohercegovačku sredinu. U nekoliko desetljeća djelovanja u sredini u kojoj se društvena previranja nemilosrdno odražavaju na kulturne prilike, Komorni orkestar Sarajevske filharmonije nekoliko je puta bio primoran iznova ispisivati stranice svoje povijesti. Prve ideje o formiranju profesionalnog komornog ansambla u bosanskohercegovačkoj prijestolnici koji bi izvodio zapadnoeuropsku umjetničku glazbu potekle su iz Oblasne muzičke škole. Tako je formiran Kvartet Filharmoničkog udruženja, koji su činili uglavnom nastavnici Oblasne 5

6 muzičke škole. Zbog ratnih događanja, od do godine, orkestar prestaje s radom, ali godine obnavlja svoje aktivnosti. Orkestar je izvodio simfonijska djela domaćih i inozemnih autora, poticao stvaranje novih simfonijskih skladbi te nastojao zadovoljiti kulturne potrebe građana u suradnji s drugim institucijama, u cilju poticanja kvalitetnije glazbene kulture i razvoja glazbenog života. Godine počela je agresija na Bosnu i Hercegovinu. To je bila i destrukcija svega što je učinjeno prethodnih desetljeća. Tako je i Sarajevski komorni orkestar prekinuo s radom na dvije godine i pri tome pretrpio velike materijalne, ali i ljudske gubitke. Usprkos teškim uvjetima, godine orkestar nastavlja s radom i održava koncerte u zemlji, ali i gostuje u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj Nakon završetka rata, orkestar se u kadrovskom smislu obnavlja i koncertira u različitim sastavima. Komorni orkestar Sarajevske filharmonije danas je jedan od svjetionika kulturne scene i svakako jedna od najvažnijih karika u lancu sarajevskog i bosanskohercegovačkog glazbenog života. Zbor Radiotelevizije Srbije vodeći je profesionalni vokalni ansambl utemeljen prije više od sedamdeset godina. Prestižni status zbora rezultat je ustrajnog tridesetogodišnjeg rada s prvim šefom-dirigentom Borivojem Simićem s kojim je zbor 1970-ih uspješno gostovao u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Rumunjskoj i nekadašnjem SSSR-u. Dirigenti Mladen Jagušt, Vladimir Kranjčević i Bojan Suđić osigurali su kontinuitet rada zbora koji je podjednako njegovao zborsku i vokalno-instrumentalnu glazbu, što dokazuju i brojne turneje po Engleskoj, Francuskoj, Austriji, Švicarskoj, 6

7 Italiji, Španjolskoj, Grčkoj i Rusiji. Zbor Radiotelevizije Srbije posebno ističe gostovanje u Rimu 1987., gdje je s Orkestrom i Zborom Akademije Santa Cecilia pod vodstvom Mstislava Rostropoviča izveo Brittenov Ratni requiem. Sljedeće godine Zbor je uz Orkestar Teatra San Carlo iz Napulja izveo Wagnerovog Parsifala. Bachov Božićni oratorij i Muku po Mateju Zbor je izvodio na gostovanju u Španjolskoj i uz pratnju Simfonijskog orkestra Radiotelevizije Srbije pod vodstvom Vladimira Kranjčevića. Zbor Radiotelevizije Srbije ima iznimno bogat i raznovrstan repertoar, nastupa na brojnim festivalima u Srbiji (BEMUS, Mokranjčevi dani, Tribina kompozitora, Niške muzičke svečanosti, Novosadske muzičke svečanosti) i dobitnik je mnogobrojnih priznanja, od kojih izdvajaju Oktobarsku nagradu grada Beograda iz godine za izvedbu djela Stevana Stojanovića Mokranjca pod vodstvom maestra Mladena Jagušta i Zlatni beočug iz godine za unapređenje kulture i umjetnosti grada Beograda. Zbor i Simfonijski orkestar Radiotelevizije Srbije to najviše priznanje Kulturno-prosvjetne zajednice Beograda dobili su i godine za trajni doprinos kulturi glavnoga grada. Zbor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo nastao je ubrzo nakon utemeljenja pozorišnog orkestra osnovanog u sezoni 1921./1922. Taj profesionalni zbor u početku je imao samo osamnaest članova, no to se ubrzo promijenilo. U sezoni 1928./1929. zbor već sudjeluje u izvedbama Mascagnijeve opere Cavalleria rusticana i Puccinijeve Madame Butterfly. U sezoni 1923./1924. osniva se opereta koja djeluje najprije do sezone 1927./28., 7

8 a onda od uz kraći prekid, do Tijekom tog razdoblja zbor je imao više od četrdeset članova. Potkraj godine dio zbora se otpušta, a njegov smanjeni sastav nastupa za potrebe raznih akademija, priredbi i dramskih komada s pjevanjem. Sarajevska opera službeno je otvorena 9. studenog godine, na dan održavanja prve operne premijere Prodane nevjeste Bedřicha Smetane. Za tu je prigodu zbor uvježbao Jan Slaby, a operom je ravnao Konstantin Bernhard. Treba istaknuti da je prvih godina Opere ansambl solista dijelom popunjavan zboristima. Tijekom sedamdeset godina Sarajevske opere izvedeno je gotovo dvjesto premijernih predstava, računajući i obnove. Od recentnijih koncerata izdvajaju uspješne suradnje s nekim od najvećih dirigenata današnjice, poput Zubina Mehte i Riccarda Mutija. U prošloj sezoni zbor je nastupao na koncertu vodećeg svjetskog verdijanskog baritona Željka Lučića, a u lipnju Zbor će u sarajevskoj Vijećnici izvesti Brahmsovu Pjesmu sudbine s Bečkom filharmonijom pod ravnanjem Franza Welser-Mösta. Zbor Narodnog pozorišta Sarajevo trenutačno ima pedeset stalnih pjevača i tri vanjska suradnika, a šef-dirigent je Danijel Žontar. Slovenski komorni zbor je profesionalni ansambl osnovan godine na inicijativu dr. Mirka Cudermana koji ga je vodio do jeseni Od sezone 2009./2010. šef-dirigent je Nijemac Steffen Schreyer, a njegova pomoćnica Martina Batič, koja umjetničko vodstvo zbora i mjesto pomoćnice ravnatelja Slovenske filharmonije za zbor preuzima od sezone 2012./2013. Zbor ima četrdeset pjevača i od godine dio je Slovenske filharmonije. U koncertnoj 8

9 sezoni održe tridesetak koncerata. Repertoarom Slovenskog komornog zbora dominiraju a cappella skladbe, ali i vokalno-instrumentalna djela koja izvode sa Slovenskom filharmonijom i drugim slovenskim i inozemnim orkestrima. Zbor je surađivao s mnogim uglednim slovenskim i inozemnim solistima i dirigentima kao što su Günther Theuring, Tõnu Kaljuste, Vladimir Kranjčević, Hans Leenders, Anders Eby, Wolfgang Seeliger, Eric Ericsson i drugi. Slovenski komorni zbor praizveo je i snimio brojna djela slovenskih i europskih skladatelja i može se pohvaliti vrlo bogatom diskografijom koju čini čak osamdesetak diskografskih izdanja sa slovenskom sakralnom glazbom, ali i antologijskim djelima slovenske zborske glazbe. Zbor redovito nastupa na festivalima u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Hrvatskoj, Nizozemskoj i Mađarskoj. Česti su gosti Varaždinskih baroknih večeri. Slovenski komorni zbor dobio je mnogobrojna ugledna priznanja, među kojima je i Povelja Republike Hrvatske za osobit doprinos promicanju međunarodnog ugleda Republike Hrvatske izvođenjem hrvatske glazbene umjetnosti u svijetu i dugogodišnje sudjelovanje na Varaždinskim baroknim večerima. Djevojački zbor Zvjezdice osnovan 1985., zasigurno je jedan od najprepoznatljivijih glazbenih ansambala grada Zagreba. Od početka zbor vodi maestro Zdravko Šljivac, dirigent, skladatelj, aranžer i glazbeni pedagog koji je ujedno i autor glazbe za niz televizijskih drama i serija te kazališnih predstava. Višestruki dobitnik nagrade Porin, doveo je Zvjezdice do dvostruke pobjede na Međunarodnom festivalu zborova u Llangollenu u Sjevernom 9

10 Walesu, nagrade Outstanding na međunarodnim festivalima u Sligu u Irskoj te u Stavangeru u Norveškoj i nagrade za najbolju izvedbu suvremene skladbe na Međunarodnom festivalu zborova mladih u Celju. U gotovo tri desetljeća djelovanja zbor je razvio intenzivnu suradnju s najpoznatijim hrvatskim ansamblima, solistima i dirigentima, a posvećena su mu i djela hrvatskih skladatelja (Četiri godišnja doba Davorina Kempfa, Orion, Venus, Andromeda Milka Kelemena te Djevojačke vede Ive Josipovića). Zvjezdice su dobitnice brojnih domaćih i međunarodnih nagrada u Norveškoj, Italiji, Austriji, Sloveniji, Walesu i Irskoj. Od brojnih turneja, Zvjezdice s osobitim ponosom ističu dvije sjevernoameričke turneje i godine te turneju po Australiji i Maleziji. Najnoviji međunarodni uspjesi Zvjezdica su koncert u glasovitom Lincoln Centru u New Worku 2010., koncert u povodu Dana Europe u čuvenoj Milanskoj katedrali i sudjelovanje u hrvatskoslovenskom projektu G. Mahler: Simfonija tisuće (Ljubljana Zagreb, 2011.) te gostovanje u Sankt Petersburgu (2012.). Europska federacija zborova Unije koja djeluje pri Europskom parlamentu u Bruxellesu proglasila je Djevojački zbor Zvjezdice i njihova dirigenta maestra Zdravka Šljivca veleposlanicima kulture. Aneta Ilić jedna je od vodećih srpskih sopranistica srednje generacije. Solo pjevanje studirala je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasama Biserke Cvejić i Irine Arsikin. Kao koncertna pjevačica redovito nastupa u Srbiji, Italiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj, Poljskoj, Grčkoj, Rumunjskoj, Sloveniji i Hrvatskoj te u sklopu festivala Bemus, Nomus, Belef, Contro canto (Rim) i Muzičkog biennala Zagreb. Često nastupa kao solistica sa simfonijskim i komornim orkestrima, od kojih su najvažniji Beogradska filharmonija, Simfonijski orkestar Radiotelevizije Srbije, Ansambl solista Minhenske filharmonije i Beogradski gudački orkestar Dušan Skovran. Surađivala je i s istaknutim dirigentima kao što su Leopold Hager, David Porcelijn, Uroš Lajovic, Vladimir Kranjčević, Bojan Suđić i Darinka Matić Marović. Njezin operni repertoar obuhvaća uloge u operama baroknih i pretklasičnih skladatelja i skladatelja 20. stoljeća. Na premijernom izvođenju opere Narcis i Eho Anje Đorđević (Bemus, 2002.) pjevala je ulogu Nimfe te ulogu Gospođe P. u operi M. Nymana The Man Who Mistook His Wife for a Hat (New Moment ideas campus, Slovenija; Bitef, 2001.). Godine ostvarila je ulogu Padme na svjetskoj premijeri opere Isidore Žebeljan Dvije glave i djevojka na festivalu 10

11 Settimana Musicale Senese u Sieni. Aneta Ilić ostvarila je brojne snimke za Radioteleviziju Srbije i za Nizozemski državni radio. Djeluje kao izvanredna profesorica solo pjevanja na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Amir Saračević rođen je u Mostaru, a studij solo pjevanja završio je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. U Operi Narodnog pozorišta u Sarajevu zaposlen je od godine i od tada je ostvario niz zapaženih koncertantnih i opernih uloga. Njegov repertoar obuhvaća tenorske uloge u Saint-Saënsovu Božićnom oratoriju, Ramirezovom djelu Misa Criolla, Mozartovoj Krunidbenoj misi i Requiemu te Beethovenovoj Devetoj simfoniji. U kazalištu je pak ostvario epizodne uloge u operi Kralj Artur Henryja Purcella i Bizetovoj Carmen. Važne uspjehe postigao je ulogama Ernesta u Donizettijevoj operi Don Pasquale, Lenskog u Čajkovskijevu Jevgeniju Onjeginu i Alfreda u Verdijevoj Traviati. U njegovoj karijeri posebno se ističu nastupi u finalu Međunarodnog natjecanja Klassikmania u Beču godine te nastup na cjelovečernjem koncertu u Londonu. Ljubomir Puškarić rođen je u Zagrebu, a prve solističke nastupe imao je godine u zagrebačkoj Operi gdje je već iduće godine debitirao ulogom Figara u Rossinijevu Seviljskom brijaču. Pjevanje je učio kod Darije Hreljanović i Vitomira Marofa, studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Vlatke Oršanić, a diplomirao na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu u klasi Roberta Harrisona. Nastupao je u Operi u Cincinnatiju (Ainadamar, Carmen, I Pagliacci), Seattleu (Lucia di Lammermoor), Svibanjskom festivalu u Cincinnatiju (Baltazarova gozba, Boris Godunov), Hamburškoj državnoj operi (Faust) te Operama u Ljubljani (La Bohème) i Rimu (Rienzi). U zagrebačkom HNK-u nastupao je kao Dr. Falke u Straussovu Šišmišu, kao Marcello u La Bohème, Figaro u Seviljskom brijaču, mlinar Sima u Gotovčevu Eri s onoga svijeta, Nikola Šubić Zrinjski u istoimenoj Zajčevoj operi, Mozartov Don Giovanni, kao Belcore u Donizettijevu Ljubavnom napitku i Heerufer u Wagnerovu Lohengrinu. Surađivao je i s Hrvatskim narodnim kazalištima Ivana pl. Zajca u Rijeci (Figaro u Seviljskom brijaču), Osijeku (Germont u 11

12 Traviati) i Splitu (Frane u Adelu i Mari). Osobito ističe nastup na gala-koncertu Stars of Lyric Opera of Chicago uz Renée Fleming, Matthewa Polenzanija i Jamesa Morrisa pod ravnanjem Emmanuela Villaumea te ulogu Andreja Ščelkalova u Borisu Godunovu pod vodstvom sir Andrewa Davisa. Ljubomir Puškarić bio je Mladi glazbenik prema izboru Zagrebačke filharmonije, dobitnik je prve nagrade na natjecanju Indiana Matinee Musicale i druge nagrade na regionalnom natjecanju Metropolitan opere Pobjednik je Međunarodnog pjevačkog natjecanja Ondina Otta u Mariboru 2010., a nominaciju za nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika donijele su mu uloge Silvija (I Pagliacci) i mlinara Sime (Ero s onoga svijeta). Samra Gulamović rođena je u Sarajevu gdje je diplomirala i magistrirala na Muzičkoj akademiji, na Odsjeku za kompoziciju i dirigiranje u klasi Teodora Romanića i Julija Marića. Od umjetnička je voditeljica Sarajevskog vokalnog okteta Preporod, a ujedno je osnivačica i dirigentica ženskog vokalnog ansambla Allegro s kojim je postigla velik uspjeh i osvojila mnoge nagrade na međunarodnim natjecanjima i festivalima. Još kao studentica predvodila je Zbor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, a godine počela je s radom u Sarajevskoj filharmoniji kao asistentica dirigenta. Do sada je s tim orkestrom ostvarila brojne nastupe u Bosni i Hercegovini, a ravnala je i orkestrima u Turskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Italiji. Od godine ravnateljica je Sarajevske filharmonije, a od angažirana je i kao dirigentica Baleta Narodnog pozorišta u Sarajevu. Ivo Lipanović dirigiranje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Igora Gjadrova i kod Lovre pl. Matačića, a pobijedio je na natjecanju mladih dirigenata u Zagrebu. Iste je godine angažiran kao zborovođa i dirigent u Operi HNK-a u Splitu. Bio je ravnatelj Opere HNK-a u Splitu i umjetnički ravnatelj glazbenog programa Splitskog ljeta gdje je ostvario niz opernih premijera, od kojih se ističu Verdijevi Lombardijci, Falstaff i Aida, Bizetova Carmen, Straussova Saloma te Berliozovo Faustovo prokletstvo. Gostovao je u Operi HNK-a Zagreb, Operi HNK-a 12

13 Ivana pl. Zajca u Rijeci te je ravnao orkestrima Zagrebačke filharmonije, Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Varaždinskim komornim orkestrom, Simfonijskim akademskim orkestrom iz Seula, Simfonijskim orkestrom Beneventa, Orkestrom Opere iz Cagliarija, Orkestrom Arena di Verona, Orkestrom Njemačke opere iz Berlina, Filharmonijskim orkestrom Nice, Simfonijskim orkestrom Srednjonjemačkog radija (MDR) iz Leipziga, Slovenskom filharmonijom i Simfonijskim orkestrom Slovenske radiotelevizije. Višegodišnji je docent i stalni gostujući dirigent u Teatro Lirico Sperimentale u Spoletu na specijalizaciji za mlade pjevače i orkestralne glazbenike, gdje je ujedno i dirigirao premijerama Gounodova Fausta, Massenetova Werthera i Mozartova Figarova pira. Osim toga, ravnao je izvedbama Mascagnijeve opere Cavalleria rusticana, Wolf-Ferrarijeve Suzanine tajne i Puccinijeve Manon Lescaut. Od do bio je glavni glazbeni ravnatelj Državne opere u Ankari i festivala u Aspendosu. Prošle je godine u splitskom HNK-u, a za Muzički biennale Zagreb, praizveo operu Maršal Silvija Foretića. S Invom Mulom i Zagrebačkom filharmonijom snimio je za Virgin ploču pod nazivom Il bel sogno s arijama iz opera Gounoda, Masseneta, Puccinija i Verdija, a s Elenom Moşuc, Simfonijskim orkestrom i Zborom Hrvatske radiotelevizije, ploču s arijama Rossinija, Bellinija i Donizettija za diskografsku kuću Sony. Višegodišnji je dirigent humanitarnog spektakla Opera pod zvijezdama na zagrebačkoj Šalati, kao i mnogih koncerata Zagrebačke filharmonije na kojima su nastupile operne zvijezde José Carreras, Inva Mula i Denyce Graves. Dobitnik je Nagrade Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za godinu. EDWARD BENJAMIN BRITTEN ( ) BARUN BRITTEN OD ALDEBURGHA Bio jednom jedan dječak, školarac Bio je prilično običan dječak volio je kriket, pa i nogomet; obožavao je matematiku, povijest mu je išla dobro. No jedna je stvar kod toga dječaka bila neobična: skladao je glazbu. To su riječi samog Brittena, iz predgovora prvoj snimci njegove danas repertoarne skladbe Simple Symphony (Jednostavna simfonija), snimljene na ploču Djetinjstvo i nevinost, svježina sna i nebesko svjetlo, neizmjerna radost odrastanja u skladnoj obitelji u engleskoj provinciji i prije svega 13

14 glazba, temelji su na kojima je vjerojatno najpoznatiji britanski skladatelj dvadesetoga stoljeća, Benjamin Britten, gradio vlastiti svijet. Svi Brittenovi biografi bez iznimke ističu skladateljevu neobičnu osjetljivost duha, snažnu privrženost umjetnosti i teškoće u prihvaćanju postulata svijeta i društva u kojem se kretao. Upravo je neizmjeran kontrast između Brittenova sretnog i nježnog djetinjstva i krutog školskog odgoja stvorio snažan osjećaj otuđenosti i gađenja prema svakoj vrsti nasilja, ma kako se ono manifestiralo. Njegov maturalni esej o izlišnosti i krvoločnosti lova, još i danas omiljene razbibrige engleske aristokracije, zbog kojeg je izbačen iz škole, nagovijestio je i Brittenov beskompromisni stav o ratu iskazan javno nakon povratka iz Sjedinjenih Američkih Država. Glavne su Brittenove teme upravo modeli kojima društvo usustavljuje i ograničava čovječji duh dok istovremeno oduzima fantastiku dječjih vizija i intuicije. Baš kao i britanski pjesnik, slikar i grafičar William Blake, na čiju je poeziju skladao, i Britten se donekle doživljavao žrtvom društvenih konvencija i civilizacije. Brittenova neprilagođenost društvu u kojem je živio i stvarao, kako zbog homoseksualne veze s tenorom Peterom Pearsom (homoseksualizam je tada bio zakonom zabranjen!), tako i zbog izrazito pacifističkih stajališta koje je iznosio u javnosti, odvela ga je najprije u Sjedinjene Američke Države u koje je slijedio prijatelja i pjesnika W. H. Audena s kojim je u drugoj polovici tridesetih u Londonu surađivao na ciklusu kratkih dokumentarnih filmova u produkciji General Post Officea. Druženje s Audenom, kao i njegovi stihovi, bili su plodonosno nadahnuće za niz Brittenovih remek-djela, kao što su ciklusi pjesama Our Hunting Fathers (Naši očevi lovci) koji je sam Britten nazivao pravim opusom 1, Cabaret Songs (Kabaretske pjesme), On This Island (Na ovom otoku), opereta Paul Bunyan iz i godinu dana poslije skladan zbor Hymn to St. Cecilia (Himan sv. Ceciliji). Pa ipak, nostalgija za domom prevladala je odbojnost prema ratu i Britten se s Pearsom vratio u Veliku Britaniju, ističući međutim odbojnost prema svakom obliku sudjelovanja u ratnim operacijama. Povukao se u maleno mjesto Aldeburgh i ondje već osnovao festival koji djeluje i danas. Za lokalnu je zajednicu napisao niz djela primjerenih aldeburškim izvedbenim mogućnostima, ne libeći se skladanja tzv. prigodne glazbe za amatere te je iz pristojne udaljenosti sudjelovao u glazbenom životu prijestolnice. Uza sve spomenuto, treba imati na umu da bi slika koju nam na prvi pogled nude svi obuhvatniji prikazi Brittenova života i rada, a koji inzistiraju na suptilnosti i neprilagodljivosti skladateljeva karaktera, mogla zavarati, navodeći na pomisao o njegovoj istinskoj isključenosti iz glavnih kulturnih tokova britanske metropole. Upravo suprotno: Brittenova istinska mudrost i umjetnička veličina i jest u tome što je, usprkos kontinuiranom angažmanu u državnim institucijama i za njih, uspio sačuvati ne samo deklarativnu nego i stvarnu dosljednost vlastitih etičkih i estetičkih stavova. U zrelim je godinama 14

15 doživio neizmjerne počasti; bio je prvi skladatelj koji je dobio plemićku titulu. Skladao je čak i za krunidbu Elizabete II., godine (Gloriana). Premda je niz njegovih instrumentalnih opusa spomenimo barem djela Jednostavna simfonija, Sinfonia da Requiem, uspješnicu Mlada osoba upoznaje orkestar, klavirski i violinski koncert te Diverzije za lijevu ruku za klavir i orkestar stekao nepodijeljeno odobravanje kritike i publike, Britten je prije svega prisutan kao skladatelj vokalne glazbe u svim njezinim oblicima. Uspjeh i opetovane izvedbe opera Peter Grimes, Silovanje Lukrecije, Billy Budd, San Ivanjske noći i Smrt u Veneciji, niz ciklusa solo pjesama za glas i glasovir ili glas i orkestar te popularni zborovi A Ceremony of Carols (Svečanost božićnih pjesama), Hymn to St. Cecilia, Rejoice in the Lamb (Radujte se u Jaganjcu) potvrđuju Brittenovu ljubav prema ljudskom glasu. Osim toga, istančanost njegova duha pri odabiru pjesničkih predložaka za vokalne i vokalnoinstrumentalne skladbe pokazuje visoku svijest o stihu kao nedjeljivom nositelju značenja skladbe. Već imena onih čija ga je poezija oduševljavala, od Williama Shakespearea do Georgea Crabbea i Williama Blakea, od W. H. Audena do Thomasa Manna, jamče vrsnost tekstovnog predloška koja se potencira glazbom. Oratoriju Ratni requiem, baš zbog atributa koji autor pridaje Misi za pokojne (Missa pro defunctis) ne dôstaje tekst liturgije koja se moli na misama zadušnicama; tek uz snažnu liriku Wilfreda Owena oblikuje on svoja dva lica: lice mirno i prepušteno neumitnom svršetku koje se nada vječnome svjetlu, i ono strašno, pakleno, koje podsjeća na zvonjavu grozne srdžbe, grmljavinu topova, reski rog šrapnela, na uzaludnost slave kad pisari slave odanost im i na zastrašujući prazan tijek i beznađe. Parafraza starozavjetne priče o Abrahamu koji iznevjeri Boga i ubi sina/i pola još Europe, sve u čas! trebala bi, nadamo se, biti dovoljno snažan podsjetnik na vremena u kojima smrt što miriše kao gnjili, truli vrt, ko kletva zla, uništava sve pred sobom kako se nikada ne bi ponovila. Podsjetnik i upozorenje koje Owen i Britten upućuju svima koji su u smrt poslali tisuće dječaka i muškaraca, majki i djece: Nek Bog te kazni kletvom svih nas. Od opere Peter Grimes (1945.) kojom je stekao svjetsku slavu, do ciklusa Songs and Proverbs of William Blake (Pjesme i izreke Williama Blakea), od Our Hunting Fathers do oratorija Ratni requiem, Britten je glazbom i riječima tražio svijet iz Hardyjeve pjesme prije no što se rodila svijest/kada je sve bilo dobro Godine prihvatio je narudžbu da sklada oratorij za posvećenje obnovljene katedrale u Coventryju, koja je srušena u Drugom svjetskom ratu. Britten je tekstom, glazbom i posvetom (četvorici svojih i Pearsovih prijatelja koji su stradali u ratu) i odabirom izvođača solističke su dionice bile namijenjene ruskoj sopranistici Galini Višnjevskoj, britanskom tenoru Peteru Pearsu i njemačkom baritonu Dietrichu Fischeru Dieskauu želio istaknuti nužnost mira, kao uvjeta za rad, stvaranje, za život sam. 15

16 IZVEDBE RATNOG REQUIEMA U ZAGREBU Izvedba Ratnog requiema, skladbe koja složenošću svoje partiture i opsegom izvođačkog aparata uvjetuje relativno rijetko postavljanje na koncertnim pozornicama svijeta, s obzirom na mnoge neglazbene konotacije, pretpostavlja ne samo koncert nego uistinu kulturni projekt par excellence. Ratni requiem do sada je u Zagrebu izveden tri puta. Prvu izvedbu, samo dvije godine nakon praizvedbe, priredio je Simfonijski orkestar Radiotelevizije Zagreb (danas HRT-a) pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja. U izvedbi Simfoničara održanoj 3. veljače 1964., kao i u onoj Zagrebačke filharmonije od 4. studenoga 1980., kada je djelom dirigirao Milan Horvat, baritonsku ulogu pjevao je Vladimir Ruždjak, jedan od najvećih hrvatskih opernih umjetnika, koji je djelo izvodio i u Londonu pod ravnanjem samoga autora. Treći put djelo je izvedeno kao projekt Muzičke akademije u Zagrebu, također pod ravnanjem Milana Horvata, godine. Večerašnja, četvrta izvedba u Hrvatskoj, koja je tijekom dvadesetoga stoljeća u tri navrata trpjela ratna razaranja od kojih je ovo posljednje osobito bolno zbog premnogih pitanja koja su do danas ostala otvorena, živ je podsjetnik na užase koje smo proživljavali prije dva desetljeća, ali i na jezu o kojoj piše Owen u Prvome svjetskome ratu te na beznađe što mu je svjedočio Britten tijekom Drugog svjetskog rata. Upravo zbog univerzalne sposobnosti razumijevanja strahota koje rat nosi, Ratni requiem u čijoj izvedbi sudjeluju ansambli i solisti iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Srbije, odaslat će poruku mira putem glazbe čiju tradiciju baštinimo svi. RATNI REQUIEM Jelena Knešaurek Carić Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima. Matej, 5, Ideja mirotvorstva inaugurirana Kristovim riječima, kao osnovni etički sadržaj kršćanstva, u stoljetnom sukobu s ljudskom prirodom što ju je Thomas Hobbes definirao kao homo homini lupus, uvijek iznova biva poražena. Nakon što je konjski rep apokaliptičnog jahača posljednji put ošinuo globus, umjetnost se još jedanput dragovoljno stavila u funkciju 16

17 iskupljenja. Manje ili više uspješno odgovor glazbom na upit o smislu ljudskog stradanja davali su Olivier Messiaen, Michael Tippet, Arnold Schönberg Poput Krzysztofa Pendereckog u Muci po Luki (1963.), Benjamin Britten u Ratnom requiemu (1962.) polazi od fenomena svetog u svojem mirotvorno humanističkom angažmanu. Polazište je prirodno s obzirom na prigodu za koju je djelo napisano: otvorenje nove katedrale u Coventryju, sagrađene na temeljima stare, srušene u nacističkom zračnom napadu. Monumentalno remek-djelo našeg stoljeća, sretan je susret Polihimnije i Euterpe u osebujnom prožimanju tradicionalnog liturgijskog teksta mise za mrtve, stihova Wilfreda Owena koji se poput srednjovjekovnih tropa interpoliraju u liturgijske stavke i Brittenovu glazbu. Dvije razine uglazbljenog teksta raspoređene su na troslojni izvodilački aparat. Latinski liturgijski tekst izvode dvije skupine: sopran solo uz mješoviti zbor i orkestar te dječji zbor praćen orguljama. Njegov poetski komentar, Owenovi stihovi povjereni su tenoru i baritonu solo uz komorni orkestar. Tek pred sam kraj skladbe u odlomku In paradisum iskorišten je u bogatoj polifonoj teksturi cijeli veliki sastav. Sakralnost, angažman, ali i sam Brittenov skladateljski senzibilitet učinio je da Ratni requiem, iako napisan 1962., prešuti poslijeratnu glazbenu avangardu. Brittenov neoklasicizam već je zbog svojeg tradicijskog naslijeđa engleskih madrigalista i Henryja Purcella lišen ironičkog odmaka od glazbene baštine; naprotiv, baštinu posjeduje s ljubavlju. Proširena tonalitetnost i njome uvjetovana defunkcionalizirana harmonija, čine tonski prostor u kojem Britten gradi Ratni requiem. Interval tritonusa, kao nosilac simboličkog značenja i emancipirana boja, integrirajući su elementi skladbe. Od pojavljivanja u zvonima, do pretposljednjeg takta, taj interval poprima različite morfološke značajke, sudjelujući u gradnji zborske vertikale (Requiem aeternam, Kyrie), deklamatorne horizontale (tenorska dionica u prvoj interpolaciji Owenova teksta) ili one lirske u lidijski obojenom D duru Benedictusa. U svojem prvom zborskom djelu na latinski tekst, skladbi Missa Brevis in D, kao i u Requiemu, Britten tretira tekst kao fonetski materijal. Po uzoru na Purcella, slično ovladava i onim na engleskom jeziku, pa ritam riječi i duljina sloga utječu na oblik melodije i glazbenog ritma. Inicijalna jednostavnost proteže se i na izbjegavanje razrade tematskog materijala te na pretežito homofoni slog. Osim Brittenove prve zborske skladbe A Boy was Born, fuga Quam olim Abrahae promisisti (Offertorium) te imitativni postupci u odlomcima Dies illa, dies irae i In paradisum iz stavka Libera me, rijetki su primjeri majstorski elaborirane vokalne polifonije u njegovu opusu. Česte izmjene tempa, horizontalna polimetrija, asimetrične mjere, superponiranje 6/8 mjere i 2/4 u dionici tenora i baritona solo (III. 17

18 Offertorium) te nepodudarnost orkestra u accelerandu i zbora koji zadržava početni tempo (VI. Libera me), čine ritamsko bogatstvo Ratnog requiema i za nj karakteristični ugođaj straha i nesigurnosti. Uvodni Requiem aeternam nagovještaj je spoja duboke žalosti i bremenitog upozorenja što ga nosi skladba. Svi su prethodni skladatelji, počev od Ockeghema, pišući misu za mrtve povezivali Introit i Kyrie u jedan stavak. Smjestivši između njih Owenove stihove, Britten je diferencirao njihove odvojene funkcije, povezujući ih u glazbeno jedinstvo. Osim motiva fanfara u trubama i trombonima, drugi stavak, Dies irae, ne evocira poput onog u Verdijevu Requiemu, viziju Posljednjeg suda. Britten se ne bavi eshatologijom, nego grijehom opterećenim savješću ljudske vrste još uvijek prisiljene živjeti u dolini suza. Offertorium, jedan od rijetkih stavaka rimskog Misala koji je sačuvao responzorijalnu formu, bio je prikladan za Brittenovu formalnu dispoziciju koju čini spori uvod, scherzo i trio; posljednji primjenjuje Owenov gorki obrat biblijske priče o Abrahamu i Izaku. Sublimirana jednostavnost Sanctusa glasna je pohvala Bogu. Taj jedini izraz radosti u cijelom djelu, izostankom Owenovih stihova ostvaruje stavak posve drugačiji od ostalih. Tu različitost Britten ističe u svakom njegovu segmentu: od početnog usklika solo soprana, preko zbora koji slobodnom deklamacijom teksta Pleni sunt coeli na zadanim tonskim visinama, u komponiranom crescendu raste do osmeroglasne, prema nebu usmjerene dijagonale, koja kulminira u trijumfalnom odlomku Hosanna. Vapaj Dona nobis pacem preuzet iz mise za žive u stavku Agnus Dei eksplicite odaje poruku djela. U posljednji stavak, Libera me, Britten je uklopio tekst Owenove pjesme Strange Meeting vojnikovu viziju tunela u kojem susreće duh neprijateljskog vojnika poginulog od njegove ruke. U dijalogu tenora i baritona, koji otkriva opernog skladatelja, oproštenje se nudi i prihvaća. Dok muški solisti ponavljaju Let us sleep now, dječji zbor na sporu ljestvičnu temu počinje odlomak In paradisum. Reminiscencija na Kyrie, Requiescant in pace, svijetlim dur akordom zaokružuje cjelinu. Nastao trideset godina prije nego što se opet poljuljalo gvožđe i zrak (S. Quasimodo) na tlu Europe, Ratni requiem nesumnjivo je velika umjetnička tvorba po svojem utopijskom značenju ideja bezvremenskog odnosa prema miru i humanosti. Možemo li je mi danas čuti? Ivana Kocelj 18

19 I. REQUIEM aeternam i. POKOJ VJEČNI Requiem aeternam dona eis, Domine, et lux perpetua luceat eis. Te decet hymnus, Deus in Sion, et tibi reddetur votum in Jerusalem; exaudi orationem meam, ad te omnis caro veniet. (zbor) Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila njima. Tebi se dolikuje, Bože, pjesma na Sionu, i tebi će se dati zavjet u Jeruzalemu; usliši molitvu moju, k tebi će svako tijelo doći. Wilfred Owen: Anthem for Doomed Youth (tenor solo) What passing-bells for these who die as cattle? Only the monstrous anger of the guns. Only the stuttering rifles rapid rattle Can patter out their hasty orisons. No mockeries for them from prayers or bells, Nor any voice of mourning save the choirs, The shrill, demented choirs of wailing shells; And bugles calling for them from sad shires. What candles may be held to speed them all? Not in the hands of boys, but in their eyes Shall shine the holy glimmers of good-byes. The pallor of girls brows shall be their pall; Their flowers the tenderness of silent minds, And each slow dusk a drawing-down of blinds. Što za njih zvoni, umiru ko stoka, Zvoni tek grozna srdžba, grmi top, Zvoni što muca puška kratka sroka, Što izmoli tek brzih riječi snop. Bez ruganja se tu sad moli Bog, Al nit tu zuji tužnih pjesmi roj, Tu tek šrapnela čuješ reski rog, I trube zovu za njih sad žal svoj. A gdje je za njih svijeća za dug put? Tu u dječaka tih, u oku svih, Sad sjaji sveti zbogom blag i tih. Od blijeda čela pokrov im je nov, I cvijeće nježnošću sad svojom tu Već spušta zastor, pogled prema tlu. Kyrie, eleison! Christe eleison! Kyrie, eleison! (zbor) Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Gospodine, smiluj se! II. DIES irae Dies irae, dies illa Solvet saeclum in favilla, Teste David cum Sibylla. Quantus tremor est futurus, Quando Judex est venturus, Cuncta stricte discussurus! Tuba mirum spargens sonum Per sepulchra regionum, Coget omnes ante thronum. (zbor) ii. DAN GNJEVA U da onaj, u dan gnjeva Ognjem svijet će sav da sijeva: Sa Sibilom David pjeva. Kolik strah će na sve pasti Kada Sudac višnjom vlasti Dođe pretrest ljudske strasti! S trublje čudan zvuk romoni, U sva groblja budeć roni I pred prijestol mrtve goni. 19

20 Mors stupebit, et natura, Cum resurget creatura, Judicanti responsura. Smrt i narav zadivljene Motre ljude oživljene Na sud Božji sakupljene. Wilfred Owen: But I was Looking at the Permanent Stars Bugles sang, saddening the evening air, And bugles answered, sorrowful to hear. (bariton solo) Voices of boys were by the river-side. Sleep mothered them; and left the twilight sad. The shadow of the morrow weighed on men. Voices of old despondency resigned, Bowed by the shadow of the morrow, slept. Truba pijev, žalost kroz noćni zrak, I trube opet tamo za naš sluh. Glasi dječaka uz taj riječni rub, San njiše njih u tužan sumrak sad, Zna sjena novog dana teret svoj. Glasi od starih sumnjanja i ne, i ne, Zgrbljeni sjenom toga jutra, u snu. Liber scriptus proferetur, In quo totum continetur, Unde mundus judicetur. Judex ergo cum sedebit, Quidquid latet, apparebit: Nil inultum remanebit. Quid sum miser tunc dicturus? Quem patronum rogaturus, Cum vix justus sit securus? Rex tremendae majestatis, Qui salvandos salvas gratis, Salva me, fons pietatis. (sopran solo i zbor) Otvara se knjiga jada, Knjiga grešna ljudskog rada Što će vagnut biti sada. Kada Sudac sudit stane, Sve će tajne biti znane, Sve grehote pokarane. Što ću jadan tada zborit? Komu ću se zagovorit, Gdje i dobre strah će morit? Kralju strašne veličine, Dajuć spas ko dar s visine, Spasi mene, pun miline! Wilfred Owen: The Next War (tenor i bariton solo) Out there, we ve walked quite friendly up to Death; Sat down and eaten with him, cool and bland, Pardoned his spilling mess-tins in our hand. We ve sniffed the green thick odour of his breath, Our eyes wept, but our courage didn t writhe. He s spat at us with bullets and he s coughed Schrapnel. We chorussed when he sang aloft; We whistled while he shaved us with his scythe. I gle, mi kao braća svi u Smrt. S njom smo sjeli, jeli obrok nam drag. Nismo joj zamjerili divlji trag. I miris njen ko gnjili, truli vrt. I uz plač, tu uz hrabrost pogled čvrst. Pljuje na nas u metku, i sad kašlje Šrapnel. Mi urlali smo svi uz pijev, Uz zvižduk brije nas te kose zvuk. 20

21 Oh, Death was never enemy of ours! We laughed at him, we leagued with him, old chum. No soldier s paid to kick against his powers. We laughed, knowing that better men would come, And greater wars; when each proud fighter brags. He wars on Death for Life; not men for flags. Oh, Smrt nam nije neprijatelj naš, Uz smijeh smo uz nju, I nitko se ne protivi njoj baš Uz smijeh. Znamo da će bolji doći, I veći rat, kad svaki borac znat će; Bije smrt za život, ne ljude za čast. Recordare Jesu pie, Quod sum causa tuae viae: Ne me perdas illa die. Quaerens me, sedisti lassus: Redemisti crucem passus: Tantus labor non sit cassus. Ingemisco, tanquam reus: Culpa rubet vultus meus: Supplicanti parce Deus. Qui Mariam absolvisti, Et latronem exaudisti, Mihi quoque spem dedisti. Inter oves locum praesta, Et ab haedis me sequestra, Statuens in parte dextra. Confutatis maledictis, Flammis acribus addictis, Voca me cum benedictis. Oro supplex et acclinis, Cor contritum quasi cinis: Gere curam mei finis. (zbor) Sjeti se o Spase mio, Da si za me putnik bio, Ne daj mi u paklu dio. Ištući me trudan hoda, Spasenje mi križem poda, Zar da bude to bez ploda? Uzdišem ko krivac hudi, Grijeh mi stidom lice rudi, Dršćuć prosim: ne osudi! Mariju si opravdao, Raj zločincu obećao Pa i meni nadu dao. Molitva mi nema moći, Al ti blag si, ne daj poći U plam vječni mojoj zloći. Kad potreseš grešnim svijetom Plamenu ga predaš kletom, Zovni mene s vojskom svetom. Molim u svoj sniženosti, Srca puna skrušenosti: Daj mi umrijet u milosti. Wilfred Owen: Sonnet On Seeing a Piece of our Heavy Artillery Brought into Action (bariton solo) Be slowly lifted up, thou long black arm, Great gun towering toward Heaven, about to course; Reach at that arrogance which needs thy harm, And beat it down before its sins grow worse; But when thy spell be cast complete and whole, May God curse thee, and cut thee from our soul! Polako ti sad svoj podigni stijeg I velik se neka top ko kletva zla Digne na odvažnost što priječi bijeg, Porazi sve što grijeh je, muka sve, Al kud tvoj rad će biti potpun spas Nek Bog te kazni kletvom od svih nas. 21

22 Dies irae, dies illa Solvet saeclum in favilla, Teste David cum Sibylla. Quantus tremor est futurus, Quando Judex est venturus, Cuncta stricte discussurus! Lacrimosa dies illa, Qua resurget ex favilla, Judicandus homo reus, Huic ergo parce, Deus. (sopran solo i zbor) U da onaj, u dan gnjeva Ognjem svijet će sav da sijeva: Sa Sibilom David pjeva. Kolik strah će na sve pasti Kada Sudax s višnjom vla Dođe pretrest ljudske strasti! Avaj dana suza, straha Kada grešni stvor iz praha Pođe k sudu posljednjemu! Slatki Spase, prosti njemu! Move him into the sun Gently its touch awoke him once, At home, whispering of fields unsown Always it woke him, even in France, Until this morning and his snow. If anything might rouse him now The kind old sun will know. Wilfred Owen: Futility (tenor solo) Daj ga na sunce daj, Nježno probudit će ga znat Iz sna, šapćuć o polju svom. Uvijek ga budi, i kad je rat, Do ovog jutra kad je snijeg. Dal išta njega budi tu, To dobro sunce zna. Think how it wakes the seeds, Sad čuj što sjeme budit zna, Woke, once, the clays of a cold star. Glinu izmijesi ko hladan led, Are limbs, so dear- achieved, are sides, Zar trup savršenstva je njen Full-nerved still warm too hard to stir? Još vruć i živ preslab za boj? Was it for this the clay grew tall? Zar oblik taj je glini dan, O what made fatuous sunbeams toil I zar nam sunca žar To break earth s sleep at all? Prekine Zemlji njen san? Pie Jesu Domine, Donna eis requiem. Amen. (zbor) Milo duše pogledaj, Vječni pokoj njime daj. Amen. III. OFFertorium (zbor) Domine, Jesu Christe, Rex gloriae, libera animas omnium fidelium defunctorum de poenis inferni et de profundo lacu. Libera eas de ore leonis, ne absorbeat eas tartarus, ne cadant in obscurum. iii. DAROVNA PJESMA Gospodine Isuse Kriste, Kralju slave, izbavi duše svih vjernih mrtvih od paklenih kazni iz dubokog bezdana. Izbavi ih od iz usta lava da ih ne proždre pakao da ne upadnu u tamu. 22

23 Sed signifer sanctus Michael repraesentet eas in lucem sanctam: Quam olim Abrahae promisisti et semini eius. Nego da ih stjegonoša sveti Mihovil povede u svetu svjetlost koju si nekoć obećao Abrahamu i njegovu potomstvu. Wilfred Owen: The Parable of the Old Man and the Young (bariton i tenor solo) So Abram rose, and clave the wood, and went, And took the fire with him, and a knife. And as they sojourned both of them together, Issac the first-born spake and said, My Father, Behold the preparations, fire and iron, But where the lambs for this burnt-offering? Then Abraham bound the youth with belts and straps, And builded parapets and trenches there, And stretched forth the knife to slay his son. When lo! an angel called him out of haven, Saying, Lay not thy hand upon the lad, Neither do anything to him. Behold, A ram, caught in a thicket by its horns; Offer the Ram of Pride instead of him. But the old man would not so, but slew his son, And half the seed of Europe, one by one. Abraham tad skupi drva svud, Ponese i vatru, a i nož. I kad su oba odmor našli skupa, Izak, prvijenac, reče tad: O oče Gle što sve imaš ovdje: vatru, nož, Ali gdje je janje za tu paljenicu? On sveže tad sina svog uz vrat, uz struk, Sagradi podnožje i jame tu, izvuče tad on nož na sina svog, Kad gle! Gle anđeo zazove ga s neba, Veli: Ne diraj život sina svog, Ne čini njemu ništa zla, U grmu gle rogovima jarac sapet sav! Ti žrtvuj oholost, ne sina svog. Ali starac neće to, on ubi sina I pola još Europe, sve u čas! (zbor) Hostias et preces tibi, Domine laudis offerimus: tu suscipe pro animabus illis, quarum hodie memoriam facimus: fac eas, Domine, de morte transire ad vitam. Prinosimo ti, Gospodine, žrtve i molitve hvale; primi ih za one duše kojih se danas spominjemo: učini Gospodine, da iz smrti prijeđu u život. IV. SANCtus iv. SVET (sopran solo i zbor) Sanctus, sanctus, sanctus Dominus Deus Sabaoth! Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot. Pleni sunt coeli et terra gloria tua. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Hosanna in excelsis! Hosana u visini. Benedictus qui venit in nomine Domine. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Hosanna in excelsis! Hosana u visini. 23

24 Wilfred Owen: The End (bariton solo) After the blast of lightning from the East, The flourish of loud clouds, the Chariot Throne; After the drums of Time have rolled and ceased, And by the bronze west long retreat is blown, Shall life renew these bodies? Of a truth All death will He annul, all tears assuage? Fill the void veins of Life again with youth And wash, with an immortal water, Age? When I do ask white Age he saith not so: My head hangs weighed with snow. And when I hearken to the Earth, she saith: My fiery heart shrinks, aching. It is death. Mine ancient scars shall not be glorified, Nor my titanic tears, the sea, be dried. S istoka prođe bijela munja već, I oblaka buka i ratni lom, Kad stane bubanj vremena na riječ, I kad se čuje poraz kao grom, Za tijelo će dić Zar će on Svu smrt uništit sam, i suze sve, Prazne vene životom ispunit, I oprat se tu živom vodom, čuj? Kad pitam bijelu dob, tad gle tek zna: Meni težak je snijeg. I kad je Zemlje slušam zvuk, tad čuj: To srce moje boli, to je smrt, I stare rane nisu slavljene, Nit suze mora svih su sad sušene. V. AGNUS dei v. JAGANJČE BOŽJI One ever hangs where shelled roads part. In this war He too lost a limb, But His disciples hide apart; And now the Soldiers bear with Him. Wilfred Owen: At a Calvary near the Ancre (tenor solo) Na mjestu gdje je vatre žar U tom mjestu gubi On ud, Al učenici kriju mar I sad vojnici s Njim su svud. Agnus Dei, qui tollis peccata mundi dona eis requiem. (zbor) Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta podaj im pokoj. (tenor solo) Near Golgotha strolls many a priest, Kraj Golgote svećenik gle And in their faces there is pride Na licu nosi ponos svoj, That they were flesh-marked by the Beast Kad zvjer ga sruši tu na tle By whom the gentle Christ s denied. Što nije blagog Krista soj. Agnus Dei, qui tollis peccata mundi dona eis requiem. (zbor) Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta podaj im pokoj. 24

25 The scribes on all the people shove And bawl allegiance to the state, But they who love the greater love Lay down their life; they do not hate. Agnus Dei, qui tollis peccata mundi dona eis requiem sempiternam. Donna nobis pacem. VI. LIBERA me (tenor solo) Pisari naroda svih Pisari slave odanost im sad, Al kad je ljubav uzdah tek tih, Polaže život bez mržnje tad. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta podaj im pokoj vječni. Daruj nam mir. vi. OSLOBODI ME Libera me, Domine, de morte aeterna in die illa tremenda: Quando coeli movendi sunt et terra: Dum veneris judicare saeculum per ignem. Tremens factus sum ego, et timeo, dum discussio venerit atque venture ira. Quando coeli movendi sunt et terra. Dies illa, dies irae, calamitatis et miseriae, Dies magna et amara valde. Libera me, Domine (sopran solo i zbor) Wilfred Owen: Strange meeting (tenor solo) It seemed that out of battle I escaped Down some profound dull tunnel, long since scooped Through granites which titanic wars had groined. Yet also there encumbered sleepers groaned, Too fast in thought or death to be bestirred. Then, as I probed them, one sprang up, and stared With piteous recognition in fixed eyes, Lifting distressful hands as if to bless. Oslobodi me, Gospodine, od smrti vječne, u dan onaj strašni. Kad se stanu kretati nebesa i zemlja; dok budeš dolazio suditi svijet ognjem. Uzdrhtao sam ja i strašim se, dok dolazi dan prosudbe, i buduća srdžba. Kad se stanu kretati nebesa i zemlja; Dan onaj srdžbe, bijede i nevolje, Dan velik i gorak jako. Oslobodi me, Gospodine Učinih se iz borbe spašen već, Kroz taj duboki tunel davno tu, Kroz granit što ga titan rat tek zna, A ipak tamo splet spavača čuj, Što brzim snom il smrću muče muk. Tek kad ih taknuh, jedan skoči sam, I prepoznaje jedan u oku svom, Diže te tužne ruke u vis. And no guns thumped, or down the flues made moan. I šuti top i svaki glas je nijem. Strange friend, I said, here is no case to mourn. O čuj, dragi, sad čemu žal i plač? 25

26 (bariton solo) None, said the other, save the undone years, Da, reče onaj, tek za prazan tijek The hopelessness. Whatever hope is yours, I beznađe. Jer sve što želiš ti, Was my life also; I went hunting wild to želim i ja: želim ići u lov After the wildest beauty in the world. Na divlju svu ljepotu svijeta tog, For by my glee might many men have laughed, I s mog veselja svi da znaju smijeh! And of my weeping something had been left, Od mojih suza nešto još je tu, Which must die now. I mean the truth untold, Što umire, ko neka tuđa laž, The pity of war, the pity war distilled. Dok jadan je rat, jad što ga stvara rat. Now men will go content with what we spoiled. Sad veseli razaranje sav svijet, Or, discontent, boil bloody, and be spilled. Kad ne, ugušila bi njega krv. They will be swift with swiftness of the tigress, I bit će brzi, brži i od tigra None will break ranks, though nations trek from I neće kvarit narodima uspjeh. progress. Miss we the march of this retreating world Bez nas je ovog povlačenja stid Into vain citadels that are not walled. U praznu tvrđavu što nema zid. Then, when much blood had clogged Tad, kad je krv zgrušala kotač crn, their chariot- wheels I would go up and wash them from sweet wells, Ustat ću da ga pere izvor svet: Even from wells we sunk too deep for war, Predubok je za rat, Even the sweetest wells that ever were. Najslađi izvor svet što ga ja znam. I am the enemy you killed, my friend. Ja sam bio neprijatelj tvoj, o čuj, I knew you in this dark; for so you frowned Prepoznajem kroz mrak! Jer mene je jučer Yesterday through me as you jabbed and killed. Tvoj probo snažno oštar nož, I parried; but my hands were loath and cold. U borbi, moje ruke su ko led. Let us sleep now (tenor i bariton solo) Daj nam san sad (sopran solo i zbor) In paradisum deducant te Angeli: U raj poveli te anđeli: In tuo adventu suscipiant te Martyres, na dolasku tvome primili te mučenici, Et perducant te in civitatem sanctam Jerusalem. i odveli te u sveti grad, nebeski Jeruzalem. Chorus Angelorum te suscipiat, Zbor anđeoski te primio, et cum Lazaro quondam paupere i ti s Lazarom, nekoć ubogim, aeternam habeas reqiem. pokoj vječni imao. Requeim aeternam donna eis, Domine; Pokoj vječni daruj im, Gospodine. Et lux perpetua luceat eis. i svjetlost vječna svjetlila njima. Requiescant in pace. Amen. Počivali u miru. Amen. 26

27 12. listopada DEUTSCHES SyMphONIE ORCHESTER BERLIN Tugan Sokhiev dirigent Boris Berezovski glasovir Program: D. Šostakovič: Suita iz baleta Zlatno doba S. Prokofjev: Koncert za glasovir i orkestar u Des-duru, br. 1, op. 10 D. Šostakovič: Koncert za glasovir i orkestar u F-duru, br. 2, op. 102 S. Prokofjev: Skitska suita, op listopada THE ACADEMY OF ST MARTIN IN THE FIELDS Joshua Bell violina Program: Max Bruch: Koncert za violinu i orkestar u g-molu, br. 1, op. 26 Ludwig van Beethoven: Simfonija u c-molu, br. 5, op. 67 Nakladnik: Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Za nakladnika: Dražen Siriščević, ravnatelj Producentica programa: Jelena Knešaurek Carić Urednica: Ana Boltužić Autorice teksta: Jelena Knešaurek Carić i Ivana Kocelj Lektorica: Rosanda Tometić Prevoditeljica: Dunja Robić Oblikovanje, grafička priprema i tisak: Intergrafika TTŽ d. o. o., Zagreb Naklada: 600 primjeraka Cijena: 20 kuna

28 Slovenski dom zagreb 28