Jelena Ivelić

Transcription

1 Jelena Ivelić Ph.D. Student, Socialni rad i socijalna politika, Pravni fakultet, University of Zagreb, Croatia Asistent, Sveučilište Sjever, Koprivnica, Croatia Fulbright Visiting Scholar, University of Kansas, Lawrence, Kansas, USA

2 O antropološkoj medicini i hagioterapiji Antropološka medicina Ono po čemu je čovjek specifično čovjek jest čovjekova duhovna duša. Ona ima svoj organizam i specifične funkcije ili duhovne 'organe' (osobnost, život, savjest, intelekt, kreativnost, srce, svijest, intuiciju...) Jores: 70% svih psihofizičkih bolesti ima uzrok u duhovnoj dimenziji čovjeka

3 Specifična metoda unutar antropološke medicine koja istražuje ranjenosti, traume i bolesti duhovne duše, te je terapijski liječi, jest hagioterapija. Hagioterapija je hrvatski model pružanja duhovne pomoći koju je razvio dr. Tomislav Ivančić. Antropološka medicina je nova, treća grana medicine, koja je smještena uz bok somatskoj medicini i psihijatriji Napredak znanosti u području istraživanja duha.

4 HAGIOTERAPIJA Hagioterapija je terapijska metoda za ozdravljenje čovjekove duhovne dimenzije odnosno duhovne duše. Izrasla je na filozofsko-teološkom istraživanju čovjeka. Duhovna duša je naziv koji suvremeni filozofi i teolozi daju onom dijelu čovjekove duše po kojoj je on specifično čovjek. Hagios - znači svet, te se naziv ove metode može prevesti «sveta terapija». Duhovna duša i Stvoritelj

5 H istražuje strukturu duhovne duše, otkriva njezina patološka stanja, traži način njihove dijagnoze te adekvatnu terapiju. Ona je, poput medicine i psihijatrije, znanost i terapija. U objekt istraživanja spada : religioznost,povjerenje, nada i ljubav, smisao, smirenost, transcendencija, etičnost i moralnost, svijest i samosvijest, refleksija i autorefleksija, čovjekovo podrijetlo i njegov cilj, temeljna čovjekova pitanja i bazična sigurnost, njegova zadanost i istodobno sloboda, čežnje i frustracije, pitanja Boga, vjere i bitka, što je duh, tko je čovjek, čovjekova osobnost, duhovnost duše, odgovornost, savjesti, intelektualna spoznaja, afekti, slobodna volja, vrline i kreposti karaktera, stvaralaštvo

6 U krug njezine terapijske djelatnosti spadaju: traume, ranjenosti, bolesti i nemoći čovjekove osobnosti, čežnji, savjesti, karaktera, slobode, intelekta, stvaralaštva, religioznosti, povjerenja, patnje srca i duše, ograničenost čovjekovih moći, egzistencijalni strah, suicidalnost, besmisao, tjeskobe, zlo, čovjekova zatvorenost u svijetu, neznanje o svom podrijetlu i sudbini, teška prepoznatljivost Stvoritelja i vlasnika prirode i čovjeka, bačenost u svijet i život, nemoć da odlučuje o svojoj sudbini, povrede od drugih ljudi, vlastita zloća i krivica, pogaženo osobno dostojanstvo, poroci, ovisnosti i sveopća čovjekova ugroženost.

7 U dijagnozi duhovnih bolesti hagioterapija se služi adekvatnim testom. Njime istražuje genetske, prenatalne i postnatalne izvore čovjekovih duhovnih problema Prema spoznatim uzrocima i izvorima duhovnih trauma, patnja i bolesti hagioterapija primjenjuje duhovnu terapiju za čovjekovu duhovnu dušu na kognitivnoj, aksiološkoj i antropološkoj razini. Na kognitivnoj i aksiološkoj razini se upotrebljava terapija obraćenja, zatim eirene-terapija i dinamisterapija, Na antropološkoj agapo-terapija, pistis-terapija i pneumo-terapija.

8 Povijesni razvoj hagioterapije Kao službeni početak hagioterapije bilježi se godina kada je osnovan Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu. Ivana Pavla II. Salvifici doloris godine je izabran naziv hagioterapija Da bi netko mogao raditi hagioterapijski pokazalo se da je nužno: iskustveno poznavati čovjekovu duhovnu dimenziju studij filozofije i teologije, specifični studij u kojem treba upoznati dublje duhovnu dušu, naučiti primjenjivati duhovnu terapiju.

9 Za edukaciju i izobrazbu u hagioterapiji osnovana je studijska Zajednica MiR (Molitva i riječ) U edukativnom dijelu se budućem hagioterapeutu posreduju iskustvene sposobnosti za tu terapijsku djelatnost. On sam treba na sebi iskusiti kako djeluju terapijski modeli, kako bi mogao razumjeti reakcije i probleme pacijenta. U izobrazbenom dijelu - teoretska saznanja. nakon odslušanih četiri stupnja studija hagioterapije on treba položiti pismeni i usmeni ispit pristupiti praktičnom izvođenju studija «stažirati» godinu dana u jednom od Centara za hagioterapiju diplomski rad ako on radi u nekom Centru za hagioterapiju tada može nakon nekoliko godina rada i iskustva polagati i završni ispit, sposoban samostalno raditi s pacijentima i voditi jednu od hagioterapijskih ustanova. Za znanstvenu i stručnu razinu hagioterapije odgovara njezin utemeljitelj prof. T. Ivančić.

10 Teorijski temelji hagioterapije Hagioterapija istražuje ontološku razinu čovjeka. Ona ima svoj autonomni predmet istraživanja i svoje autonomno područje čovjekove duše Specifično područje istraživanja i terapije u hagioterapiji je «bol duhovne naravi», kaže papa Ivan Pavao II.

11 Prethodna istraživanja čovjekova duha A. Jores kaže da 70% somatskih bolesti ima uzrok u duši, te ih naziva specifično ljudskim bolestima. Tek 30% njih je uzrokovano virusima, bakterijama, parazitima, oslabljenim imunitetom, genetski i kanceroznim tvarima D. G. Amen Američki neurolog i psihijatar naglašava da zdrava duša poboljšava rad mozga a zdrav mozak je bitno važan za zdravu dušu.. Svaka dobra i zdrava riječ ozdravljuje mozak, a bolesna misao ili riječ razara stanice mozga. Čovjek je bitno duhovno biće. Stoga i njegove bolesti imaju pečat duhovnih zakonitosti. Neurobiolozi Persinger i Ramachandran u svojim istraživanjima dolaze do zaključka da u mozgu postoji funkcija koju nazivaju «božanska komponenta» i «božanska točka», a D. Amen ju naziva «modul Bog»

12 H. Urs von Balthasar i K. Rahner kažu da su pojave somatske bolesti materijalne slike onoga što se događa u duhu. Bolest je vanjsko pomanjkanje i izraz za nutarnji manjak bitka: unum, bonum, verum, pulchrum Čudesno ozdravljenje, zapravo nije čudo nego otklanjanje uzroka somatskih simptoma na duhovnom području. Duh tada ispravno informira materiju tijela sa staničnom strukturom i promijeni ju.

13 V. Frankl smatra da suicidalne misli dolaze tamo gdje ljudi imaju od čega živjeti ali nemaju zašto živjeti. Gubitak smisla je u dnu mnoštva psihičkih i somatskih bolesti. Autori duhovne inteligencije D. Zohar i I. Marshall smatraju da duhovna duša može biti bolesna, kad je čovjek u nemoći uspostaviti vezu s dubokim središtem u sebi. Osoba je odvojenost od sebe, drugih i Boga i to joj stvara osjećaj nemoći Psihijatrijska istraživanja s kraja devedesetih godina prošlog stoljeća dolaze do zaključka da % stanovništva u razvijenim zemljama pati od nekog oblika bolesti smisla, otkinutost od duhovnog središta, odijeljenost od vrednota, svrhe, smisla, korijena i razloga čovještva D. Goleman naglašava da postoji nesvjesna spoznaja i da njome čovjek ne samo spoznaje moralne vrednote nego se za njih nesvjesno i odlučuje.

14 Što je duh Temeljno je pitanje, što je čovjekov duh. Filozofija i teologija govore o čovjekovoj duhovnoj duši. Kad govorimo o čovjekovoj duhovnoj dimenziji tada se treba čuvati da ju ne pomiješamo s njegovom religioznošću. Religioznost je samo jedan segment čovjekove duhovnosti, dok je duhovnost čitav čovjek. Čovjek je jedinstvo, osoba sastavljena od duše i tijela, od dva principa, materijalnog i duhovnog. Duh i dah idu zajedno. Ruah (hebr.)

15 Čovjekov duh drži na okupu čitavo čovjekovo biće, tijelo i dušu, i daje život i zdravlje čitavom čovjekovom organizmu. Gdje je duh spriječen u djelovanju, nastaje bolest. Lijekovi neće izliječiti tijelo, ako je duh potpuno zakočen. Ili je moguće da ono što liječnik proglasi neizlječivim, čovjek izliječi duhovnom snagom vjere. Duh je pokretački i životvorni princip koji fizičkom organizmu udahnjuje život. Dokaz duha u čovjeku jest činjenica da čovjek može postaviti egzistencijalan pitanja, tražiti smisao i vrijednost svega što radi i zašto živi

16 Struktura duhovne duše Čovjek je duša i tijelo. To se ne da dijeliti, ali se radi znanstvenog istraživanja treba razlikovati. Duša ima razne moći i funkcije kako psihičke tako i duhovne. Moći duhovne duše možemo nazvati strukturom duhovne duše, a one djeluju poput organa u nekom organizmu. Čovjek je osoba i zato ima svoj «ja».kao osoba on ljudima može reći «ti»

17 On ima neotuđivo dostojanstvo, slobodan je, odlučuje o sebi, u bezbrojnim je odnosima, gospodar prirode i odgovoran za svijet. Kao osoba on je svjestan sebe, svjestan dobra i zla, slobode odluke, patnje, smrti, života, dobrote, istine, ljepote. On i čezne, a ne samo želi. Kao osoba on je sebi važniji od svega drugog. On je spreman umrijeti iz ljubavi, za slobodu, za pravdu, za dobro i za istinu. Njemu su sloboda i dobrota važniji od psihofizičkog života.

18 Čovjek ima savjest. Čineći pak dobro, on ostaje neuništiv i slobodan, a to znači čovjek u punom smislu riječi. Osobita struktura čovjekove duhovne duše je intelekt. Filozofi epistemolozi ga razlikuju od razuma ili ratio. Intelektom čovjek spoznaje postojanje apsolutne istine. Intelektom je svjestan sebe, drugih ljudi i Boga. Njime prepoznaje smisao svega i sebe.

19 Osobita struktura čovjekove duhovne duše je srce. Ono je središte čovjeka, prostor u koji sve ulazi, gdje se sve vrednuje i iz čega izlaze odluke. Tu se rađa ljubav, odlučuje o smislu života, prepoznaje vrednote i spoznaje Boga. Slobodna volja je bitna struktura duhovne duše. Slobodom čovjek raspolaže svojom sudbinom, njome odlučuje o dobru i zlu, što će raditi i kako raditi. Treba razlikovati «slobodu od» od «slobode za».»sloboda od» je odvezanost od svega što koči čovjekovu neomeđenost, bezgraničnost, moralnost i postojanje. «Sloboda za» je sposobnost u svakom trenu raspolagati sobom i svojim činima na bezbroj načina. Sloboda je čovjekova moć, čežnja, neograničenost i sreća, vrednota za koju on daje život. Zlo ograničava i razara slobodu, laž zavodi na stranputice, mržnja frustrira.

20 To je mjesto čovjekove sposobnosti za vrline, za vrednote, za ljubav, za dobro, za vjernost, za istinu. Karakter je vrhunska sposobnost za slobodu i postojanje. Nekarakteran čovjek je slabić, nečovjek, frustriran, beživotan, bez budućnosti. Karakteran čovjek je slobodan, mudar, pronicljiv, pun projekata, dostojanstven, kreativan i human. Kulturna i znanstvena kreativnost je struktura čovjekove duše koja pokazuje da su čovjek i priroda nedovršeni projekti. Čovjek je biće u projektu. U kulturi, umjetnosti, znanosti duh čini materijalnu stvarnost sposobnom za neizmjerno mnogo oblika postojanja. Religioznost je sposobnost čovjeka susresti božanski «ti», svrhu i cilj svega, smiriti se u onom koji je bitak i apsolutna sloboda. Religioznost je čovjekova sposobnost da u sebi komunicira sa Stvoriteljem i da se ne osjeća osamljen, napušten i frustriran.

21 Vjera, nada i ljubav. Vjera je spoznaja da nas netko voli i simpatizira, da od njega možemo očekivati samo dobro i da kraj njega možemo projektirati svoje djelovanje i svoj život u nedogled. Nada je sigurnost da nikada ne možemo ispasti iz postojanja jer Bog je ljubav. Ljubav je pak iskustvo da je onaj tko nas voli naša sudbina te da stoga i njega treba voljeti jer je on čežnja našeg bića i postojanja Vidimo da je čovjek sasvim različit od biljaka i životinja, on je gospodar svega, kruna stvaranja. Sve što ga od njih razlikuje jest duh. Duh je temeljna stvarnost iz koje je sve drugo izvedeno

22 Terapija duhovnih bolesti 1. Agape-terapija Agape-terapija temelji se najprije na duhovnim tekstovima koji govore o Božjoj nježnosti, vjernosti, ljubavi i praštanju. Provodi se različitim oblicima molitava i meditacija koje ulijevaju povjerenje da Bog voli čovjeka. Čovjekova je najdublja težnja biti voljen. Ova terapija daje temeljne uvjete za ozdravljenje osnovnu i egzistencijalnu sigurnost, neugroženost i povjerenje.

23 2. Eirene-terapija Ova terapija pomiruje čovjeka sa samim sobom, s drugima i Bogom. Ona liječi lažne krivice i oslobađa od nepovjerenja u opraštanje. Upravo ovaj problem lažne krivice, kao i nepovjerenje, često susrećemo u djece koja u tome traže razlog svoje agresije ili opravdanje za nasilno ponašanje.

24 3. Pistis-terapija Pistis-terapija potiče životno povjerenje u osobu, u Boga, uspostavlja središte čovjekova bića, odstranjuje strahove i tjeskobe te čisti od mržnje, negativnosti i ovisnosti. 4. Dinamis-terapija Ova terapija ima zadaću osloboditi od ovisnosti o vlastitim slabostima i sklonostima. To su meditacije i molitve kojima se čovjek odlučno suprotstavlja grijehu, odnosno kojima se čovjek odriče svojih slabosti, a koje često imaju izvor u lošim sklonostima i navikama.

25 Terapija duhovnih bolesti Kognitivne nastaju ako čovjek suprotstavlja zakonima svoje duhovne strukture, ili ako nosi u sebi krivu sliku o sebi, svijetu, o moralu i etici te o Bogu. Terapija se sastoji u ispravljanju krivih slika na duhovnoj razini čovjeka, krivih životnih stavova i u pouci o zakonitostima života i čovjeka. Aksiološke duhovne bolesti se javljaju kada se čovjek suprotstavlja zakonitosti svoje savjesti, dostojanstva, smisla, karaktera, slobode, intelekta, kreativnosti i religioznosti. Bol se javlja najprije u savjesti, koja je glas bitka, a onda kroz egzistencijalni strah.kaže V. Frankl, čineći zlo čovjek gubi smisao, on osjeća da nikuda ne ide, da nema kamo poći, da je izgubljen i kriv. To je samoubojstvo duhovne duše. Terapija se sastoji u pouci o uzrocima čovjekove patnje, a onda u hodu prema

26 Antropološke duhovne bolesti nastaju iz čovjekove nemoći da potpuno raspolaže sobom, iz gubitka temeljnog povjerenja i iz uvreda koje se dožive u međuljudskim odnosima. Terapija se sastoji u obnovi i liječenju bazične sigurnosti tzv. agape terapijom i pistis terapijom. Uvrede koje nam nanose drugi vode do agresivnosti ili autoagresivnosti, do boli i patnje, osjećaja manje vrijednosti, osjećaja krivice i besmisla. Terapija se sastoji u povezivanju pacijenta s bezuvjetnom ljubavlju, s izvorom njegova života, s onim koji je izvor svakog povjerenja jer je ljubav, a ne samo netko tko ljubi, pa može i prestati ljubiti.

27 Agape terapija liječi bol zbog nanesene uvrede, a pistis terapija nosi mir duše i uspostavu dostojanstva i povjerenja u ljude i u sebe. Napokon pneumo-terapija uspostavlja vrline i kreposti kao zdrave sposobnosti i snage za život i stvaralaštvo

28 Hagioterapija dakle otkriva da su uzroci duhovnih bolesti, odnosno boli duše, u prekonceptualnom, bazičnom, egzistencijskom i aktualnom području čovjekova postojanja. Prekonceptualno područje predstavlja genetske sklonosti pacijenta na duhovnoj razini njegova bića. Bazično znači da se u djetetu od začeća do treće godine života nije uspjelo razviti temeljno povjerenje,»basic security», te takva djeca fizički venu ili imaju kronične bolesti ili su agresivna. Egzistencijsko područje je ono u kojem je čovjek u strahu za svoj opstanak zbog krivice, nemoći da raspolaže životom, zbog zla u svijetu i neznanja kako da stupi u prijateljski odnos s Bogom. Aktualno područje jesu uvrede koje život donosi sobom zbog zla, bolesti i patnje svijeta.

29 Važno liječiti čovjeka najprije na njegovoj duhovnoj razini, jer ona je odgovorna čak za 70% simptomatskih somatskih i psihičkih bolesti. Čovjek, međutim, duhovno ozdravlja kada mu se vrati dostojanstvo osobe, kad se zaštiti i osmisli njegov život, pokajanjem rastereti savjest, kad čovjek prestane negativno i zlo misliti i govoriti, kad se odlučuje za dobro, moralno i etičko, kad vjeruje u dobro i istinu, kad je kritičan, kad ljubi ljepotu, poštuje Boga, sluša savjest.

30 Centri za hagioterapiju u HR Zagreb: Vodnikova 2/III, Zagreb, tel./faks: Cres / Rijeka: Trg Frane Petrića 3, Cres, tel.: Kresnikova 8, Rijeka, tel.: dr. Mandica Jerbić, spec. pedijatar i konzultant za mentalno zdravlje djece i adolescenata Ana Dujmović-Majurec s. Beata Kuzma Vesna Drmić Karlovac: Pavla Vitezovića 4, tel.: (srijedom od 10,00 16,00 sati) Sl. Brod: Slavonska bb, tel./faks: Silva Vrdoljak Bosiljka Škvorčević Virovitica: tel.: dr. Zlata Domović tel: (utorkom i srijedom od h) dr. Sanea Mihaljević, spec. psihijatar Osijek: Vodenička 23 a, tel.: Split: Nodilova 1, tel.: dr. Anita Vladanović-Strujić dr. Maja Božić, spec. onkolog