muzejski dokumentacijski centar, zagreb INFORMATICA MUSEOLOGICA

Transcription

1 muzejski dokumentacijski centar, zagreb INFORMATICA MUSEOLOGICA

2 INFORMATICA MUSEOLOGICA 36 (1-2) ISSN Adresa uredniπtva / Editor s Office Muzejski dokumentacijski centar, Ilica 44, Zagreb, Hrvatska Museum Documentation Centre, Ilica 44, Zagreb, Croatia Tel: Faks: Za izdavaëa / For the Publisher Viπnja Zgaga vzgaga@mdc.hr Urednica / Editor Lada Draæin Trbuljak ldrazin@mdc.hr Redakcijski odbor / Editorial Board mr. sc. Lucija Benyovsky, Nada Beroπ, Markita FranuliÊ, Vlasta Gracin, mr.sc. Æeljka JelaviÊ, dr.sc. Ljiljana Koleπnik, Æeljka Kolveshi, mr.sc. Dubravka PeiÊ»aldareviÊ, Nada Premerl, Jadranka Vinterhalter, dr.sc. Æarka VujiÊ, Viπnja Zgaga, Lada Draæin-Trbuljak Lektorica / Language Advisor Zlata BabiÊ Prijevod saæetaka / Translation Graham McMaster Dizajn standarda prijeloma izraappleen / Publication redesign cavarpayer Dizajn, prijelom i priprema za tisak / Design, layout and prepress pinhead_ Igor Kuduz, Zagreb Tisak / Printed by Denona, Zagreb Naklada / Printing run 600 Tekstovi predani u tisak / Texts handed in for printing listopad / November 2006 Za struëne podatke i miπljenja odgovaraju autori / The authors are responsible for their own data and opinions Svezak izlazi za / Issue printed for year 2005 Muzejski dokumentacijski centar & Muzeji & Autori / Museum Documentation Center, Zagreb & Museums & Authors»asopis su financirali i njegov izlazak iz tiska omoguêili / This publication has been financed by Gradski ured za kulturu, Grad Zagreb i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske / The City of Zagreb, Department of Culture and the Ministry of Culture of the Republic of Croatia

3 SADRÆAJ Contents TEMA BROJA Topic of This Volume / SPONZORSTVO U MUZEJIMA Sponsorship in Museums Sponzorstvo u muzejima: uvod, program, izlagaëi Sponsorship in Museums: Introduction, Programme and Lectures 7 Michael Margitich James Gara Muzej moderne umjetnosti New York: fundraising i financiranje izloæbe The Museum of Modern Art New York: fundraising and financing an exhibition 8 Julian Marland Velike donatorske kampanje - koliko dobro ameriëki model funkcionira u europskim institucijama Major gifts campaigns - how well does the American model work for European cultural organisations 12 Snjeæana PintariÊ Nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu - veliki marketinπki izazov The new building of the Museum of Contemporary Art, Zagreb - a huge marketing challenge 16 Michael Margitich James Gara Kapitalna kampanja The capital campaign 24 Janka Vukmir Partner trajnim vrijednostima Partner in Lasting Values 27 RIJE» JE O... / Main Feature Hrvatski pomorski muzej Split Mirja LovriÊ Hrvatski pomorski muzej Split The Croatian Maritime Museum Split 39 IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE / Museum Theory and Practice Ivo MaroeviÊ Muzejski predmet kao povijesni izvor i dokument Museum Object as Historical Source and Document 54 Ljiljana»erina MeπtroviÊ i MeπtroviÊ MeπtroviÊ and MeπtroviÊ Izvorno, originalno, legalno, nelegalno i kopirano djelo Ivana MeπtroviÊa Authentic, original, legal, illegal and copied work of Ivan MeπtroviÊ 58 Ljerka imuniê Uz 80. obljetnicu Gradskog muzeja Varaædin, Marking the 80 th anniversary of Varaædin City Museum, Natali»op Izloæbena i izdavaëka djelatnost Narodnog muzeja Zadar u godini The National Museum in Zadar - exhibition and publishing activities in POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA / Views, Experiences, Events Ksenija PavliniÊ - TomaπegoviÊ Dojmovi iz Japana - Taizi Harada Art Museum, muzej koji vas pribliæava zaviëaju Impressions from Japan - The Taizi Harada Art Museum, a museum with an exemplary approach to access issues 99 Vladimir CrnkoviÊ Klasici hrvatske naive izlaæu u Japanu Classics of the Croatian Naïve on Show in Japan 101 Ana Biπko Reinwardt Akademija u Amsterdamu Reinwardt Academy, Amsterdam 103 TonËika Cukrov Obiljeæavanje Meappleunarodnog dan muzeja, Commemorating International Museum Day, 2005 Tema: Muzeji - spone kultura Topic: Museums Bridging Cultures 107 Dubravko AdamoviÊ Ah, htomale, katar tume aven? Ah, Cigani, odakle vi dolazite? Ah, htomale, katar tume aven? Oh, Gypsies, whence are you coming? 120

4 Goran BorËiÊ Obiljeæavanje Meappleunarodnog dana muzeja u Muzeju grada Splita Commemorating International Museum Day 2005 in the Split Municipal Museum 121 Helena Bunijevac Izloæba ÆeljezniËka vozila - dio kolektivnog identiteta tehniëke kulture Exhibition Railway Vehicles - Part of the Collective Identity of Technical Culture 123 Grgur Marko IvankoviÊ Izloæba Æivot i djelo Josipa Jurja Strossmayera The exhibition The Life and Work of Josip Juraj Strossmayer 125 Vesna Leiner Novi vodië po Muzeju grada Zagreba A new Guide for the Blind and Visually Challenged to Zagreb City Museum 127 Katarina MariÊ Putovanje supruænika Hütterott u Japan The Journey of Mr and Mrs Hütterott in Japan, Boæidar PejkoviÊ Portal skulpture / Premosnica Sculpture Portal / Bridge 130 Mirjana RandiÊ Izloæba Voda - plavo zlato The exhibition Water - Blue Gold 131 Nataπa IvanËeviÊ Tomislav BrajnoviÊ, Nulta toëka Tomislav BrajnoviÊ, Zero Point 133 Danijela LjubiËiÊ MitroviÊ Projekt ZaviËajnici - portreti malo spominjanih, preπuêivanih i zaboravljenih The Project Local People - Portraits of the Little Mentioned, Overlooked and Forgotten 134 IZ DOKUMENTACIJSKIH FONDOVA MDC-a / From MDC s Documentation Holdings Jozefina DautbegoviÊ Iz personalnog arhiva MDC-a: Jasna TomiËiÊ From MDC s Personnel Archive: Jasna TomiËiÊ 136 PRIKAZ / Review Drago MiletiÊ Prikaz knjige: MaroeviÊ, Ivo. Baπtinom u svijet // Ogranak Matice hrvatske Petrinja, Book review: MaroeviÊ, Ivo. Into the World with the Cultural Heritage, Matica hrvatske Petrinja section, INFO / Info Snjeæana Radovanlija MileusniÊ Muzej(i) (i) knjiæevnost(i): πto misle muzealci i graappleanstvo o muzeju hrvatske knjiæevnosti? Museums and literature: what museum officers and the public think about a museum of Croatian literature 149

5

6 Dizajn plakata seminara Sponzorstvo u muzejima: Igor Kuduz_ pinhead, Zagreb

7 SPONZORSTVO U MUZEJIMA IM 36 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb organizirao je Seminar o sponzorstvu u muzejima koji je odræan 17. i 18. listopada godine u Muzeju Mimara. Seminar je koncipirala i sa suradnicima realizirala Jadranka Vinterhalter, muzejska savjetnica. Sudjelovali su istaknuti meappleunarodni struënjaci iz podruëja marketinga i sponzorstva i domaêi struënjaci sa zapaæenim rezultatima u podruëju sponzorstva, koji su govorili o iskustvima i primjerima iz prakse svojih ustanova. The Museum of Contemporary Art, Zagreb, organised a Seminar on Sponsorship in Museums, held on October 17 and 18, 2005, in the Mimara Museum. The seminar was conceived and realised with co-workers by Jadranka Vinterhalter, museum adviser. Leading international experts from the domain of marketing and sponsorship who have achieved very well-regarded results took part, talking of their experiences and examples from the practice of their establishments. Program seminara i izlagaëi Seminar Programme and Lecturers Michael Margitich, zamjenik direktora / Deputy director, Museum of Modern Art, New York James Gara, voditelj administrativnih poslova / Head of administrative affairs, Museum of Modern Art, New York Muzej moderne umjetnosti New York: Fundraising i financiranje izloæbe The Museum of Modern Art New York: fundraising and financing exhibition Julian Marland, viπi savjetnik / Senior advisor, Brakeley LTD., London Velike donatorske kampanje - koliko dobro ameriëki model funkcionira u europskim institucijama Major gifts campaigns - How well does the American model work for European cultural organisations Snjeæana PintariÊ, ravnateljica, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb / Director, Museum of Contemporary Art, Zagreb Nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti - veliki marketinπi izazov The new building of the Museum of Contemporary Art, Zagreb - a huge marketing challenge Michael Margitich, zamjenik direktora / Deputy director, Museum of Modern Art, New York James Gara, voditelj administrativnih poslova / Head of administrative affairs, Museum of Modern Art, New York Kapitalna kampanja The Capital Campaign Vesna JuriÊ BulatoviÊ, pomoênica ravnatelja, voditeljica Odjela za marketing i PR Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb / Assistant director, Head of marketing and promotion Museum fo Arts and Crafts, Zagreb Marketing u kulturi - Marketing u muzejima Primjer Muzeja za umjetnost i obrt iz Zagreba Marketing in culture Marketing in museums - The example of the Museum for Arts and Crafts of Zagreb Janka Vukmir, direktorica, Institut za suvremenu umjetnost SCCA Zagreb, Zagreb / Director, SCCA Institute for Contemporary Art Zagreb Partner trajnim vrijednostima Partner in Lasting Values

8 IM 36 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI NEW YORK: FUNDRAISING I FINANCIRANJE IZLOÆBE MICHAEL MARGITICH zamjenik direktora, Museum of Modern Art, New York JAMES GARA voditelj administrativnih poslova, Museum of Modern Art, New York J. GARA I M. MARGITICH: Umjetnost nema samo estetsku vrijednost, umjetnost je ujedno pokretaë ekonomskog razvoja i razvoja kulturnog turizma, pogotovu u jednom kozmopolitskom gradu kakav je New York. U Museum of Modern Art u New Yorku (MoMA) nas dvojica uspjeπno radimo kao tim jer smatramo da su fundraising i financije zajedniëki posao u svakoj kulturnoj ustanovi. J. GARA: Proπle godine, 20. studenoga MoMA je otvorena nakon kapitalnog projekta proπirenja zgrade. Zadovoljstvo i osmijesi naπih posjetitelja opravdali su sav naπ posao. MoMA se razlikuje po naëinu financiranja od svih ostalih institucija u svijetu. Osnovana je kao potpuno privatna institucija. Ne dobivamo nikakav novac od dræave, osim neznatnih sredstava za izloæbe, ali to je manje od 1% naπeg ukupnog proraëuna. Imamo 10 do 12 razliëitih izvora prihoda na koje se oslanjamo da bismo balansirali naπ proraëun. Ulaznice su jedan od velikih izvora prihoda naπeg muzeja. Mi nismo institucija s besplatnim ulazom, za razliku od veêine kulturnih institucija u SAD-u koje imaju besplatan ulaz ili primaju dobrovoljne priloge. Kako ne bismo odbili posjetitelje koji ne mogu platiti, ulaz je besplatan u odreappleene sate u tjednu, a imamo i popuste na ulaznice. Godiπnje biljeæimo oko dva milijuna posjetitelja. U financiranju se oslanjamo i na donacije - zaklade, a one su vezane za osnivanje Muzeja. Zaklade (endowments) su prilozi koji su nekad dani Muzeju, a mi se koristimo kamatama. Oko 40% naπega godiπnjeg proraëuna potjeëe od donacija, od ljudi koji samo potpisuju Ëekove i ne traæe niti se koriste bilo kakvim povlasticama. Tu su i Ëlanarine prijatelja Muzeja (memberships). Muzeji su skupe institucije i zato smo morali razviti nove izvore prihoda. Upustili smo se u profitne poslove iako smo neprofitna ustanova. Imamo dvije muzejske prodavaonice, razvijamo internetsku prodaju, prodaju putem poπtanskih narudæbi, imamo restorane, organiziramo specijalne dogaappleaje, pri Ëemu se razne korporacije koriste naπim prostorima za veëernje priredbe, te imamo licencne aranæmane. Takvi poslovni dogovori Ëine 20% naπeg prihoda. Na naπe zaposlenike otpada 50 % prihoda, a u Muzeju ih ima 700. Naπ najveêi odjel je Odjel osiguranja (Security department). Osim sigurnosti, najveêa podruëja koja pokrivamo jesu skrb o umjetninama, administracija i obrazovanje. Izloæbe su krvotok ustanove. Muzej prireappleuje oko 25 posebnih izloæbi u godini. One su za nas financijski vaæne. Promaπimo li cilj u smislu onoga πto æelimo postiêi izloæbom, onda smo promaπili na svim poljima. Sve se referira na misiju Muzeja, na program, na same izloæbe. to je izloæba popularnija, to su financijski efekti veêi. Upravo smo zatvorili izloæbu Cezanne-Pissaro, koja je imala gotovo pola milijuna posjetitelja. Problem je to πto sliëne izloæbe nisu uvijek u suglasju s misijom Muzeja. MoMA je istodobno i muzej suvremene umjetnosti, a znamo da suvremenu umjetnost publika teæe prihvaêa nego modernu umjetnost. Zbog toga u izloæbeni program nastojimo ukljuëiti suvremenu i viπe tradicionalnu, modernu umjetnost. Mnoge su institucije razvijale svoje programe oslanjajuêi se na blockbuster izloæbe. Mi smo slijedili drugaëiji model. Umjesto da ovisimo o jednoj izloæbi koja obi-ljeæava godinu, mi se oslanjamo na kombinaciju izloæbi. U svako vrijeme u MoMA-i prikazujemo 4 do 5 izloæbi u tijeku, neke popularnije od drugih. Istodobno organiziramo izloæbu fotografije, tradicionalnog slikarstva, skulpture, neπto suvremeno, neπto viπe tradicionalno. Koncept podrazumijeva dinamiëan izloæbeni program, Ëime se dobivaju stabilni prihodi od ulaznica, πto je bolje nego da se sve karte stave na samo jednu izloæbu, recimo Picassa ili Matissa. Ljudi vole raznolikost, stoga je dinamiëan i raznolik izloæbeni program kljuë uspjeha institucije. I time ispunjavamo naπu misiju. Naravno, takav je izloæbeni program sa 20 do 30 izloæbi u godini nevjerojatno skup. Izloæbe pribliæno koπtaju tisuêa dolara, i to male. Neke naπe velike izloæbe koπtaju i milijune dolara. Organizacija takvih velikih izloæbi postaje sve problematiënija. Kada se one organiziraju, ne moæe biti πtednje novca jer se moraju platiti posudbe djela, osiguranje, mora se napraviti odgovarajuêa instalacija i dobar postav u izloæbenom prostoru. To su vrlo skupi preduvjeti. Za nas u SAD-u bilo je veliko iznenaappleenje πto su nakon 11. rujna cijene osiguranja toliko narasle da su probile plafon. Sada osiguranje, bez kojega nema posudbi, doseæe milijune dolara. To je najveêa stavka o kojoj moramo promisliti pri sastavljanju naπega izloæbenog programa, pogotovu kada je rijeë

9 9 sl. 1. Muzej moderne umjetnosti, New York Fotodokumentacija: MoMA N.Y. o sloæenijim izloæbama. Osim πto se okreêemo razliëitim izvorima financiranja izloæbi, sada sve viπe traæimo i partnere. Sklapamo partnerske odnose s drugim institucijama, dijelimo rizike, dijelimo troπkove osiguranja, prijevoza i sve ostale izloæbene troπkove. MoMA pri organiziranju takvih izloæbi suraappleuje s kolegama u Tate Modern u Londonu i s MNAM - Centre Georges Pompidou u Parizu jer nijedna od institucija ne bi sama mogla financirati cijeli projekt. Takve projekte shvaêamo kao naπu misiju, jer smo velika institucija i stoga trebamo s drugima dijeliti svoju zbirku i svoje izloæbe. Pripremili smo putujuêe izloæbe MoMA-e za velike i male institucije jer to smatramo naπom misijom. Na tome ne zaraappleujemo. Moæemo imati 50 do 60 putujuêih izloæbi u svijetu u isto vrijeme. TrenutaËno imamo nekoliko izloæbi u NjemaËkoj, a proπlog je tjedna otvorena izloæba DADA u Centru Pompidou u Parizu. Prema tome, suradnja je kljuë uspjeha dinamiënoga izloæbenog programa. M. MARGITICH: Objasnio bih vam kako financiramo te izloæbe. Ako radite fundraising, onda stvarno morate umjeti traæiti novac od ljudi. I u svom Êete se muzeju morati naviknuti na to. Ja to volim, uæivam u tome. Novac ne ide u moj dæep, veê u proraëun institucije.

10 10 75 dolara u godini da bi bili Ëlanovi. Danas smo novi muzej sa Ëlanova i pokuπavamo to regulirati. Ta osnova za materijalnu potporu Muzeju toliko je narasla da podræava sva podruëja Muzeja. Za korporacijska davanja potrebni su pregovori i dogovori. O tome koliko Êe velik biti njihov logo, koliko Êe se Ëesto njihovo ime pojaviti u tisku, hoêe li predstavnici tvrtke moêi govoriti na otvorenju...o svemu tome moguêe se dogovarati. MoMA pokuπava biti vrlo konzervativna u tom smislu. Ako korporacija, primjerice, kaæe da Êe dati milijun dolara za izloæbu, ali uz uvjet da moramo sl. 2. i 3. Muzej moderne umjetnosti, New York Fotodokumentacija: MoMA, New York Za korporacijska davanja potrebni su pregovori i dogovori. O tome koliko Êe velik biti njihov logo, koliko Êe se Ëesto njihovo ime pojaviti u tisku, hoêe li predstavnici tvrtke moêi govoriti na otvorenju... Naπ je cilj da zaπtitimo integritet ustanove. Mi æelimo uzvratiti koliko moæemo, ali unutar naπeg naëina rada, uz poπtovanje potpore. Korporacija nam ne moæe diktirati πto Êe biti na izloæbi. Kada pregovarate o donaciji, a uvijek se pregovara o donaciji i traæite je od pojedinca, fondacije ili korporacije, onda je traæite za instituciju. Ja pritom nikada ne priëam o umjetnosti, to je kustoska domena. Kada krenem prodati izloæbu ili obaviti bilo kakav posao fundraisinga, na odreappleenoj razini pregovora potencijalnom donatoru mogu obeêati da Êu dovesti kustosa, jer svi vole razgovarati s kustosom i svi vole razgovarati s direktorom. Ako Êe biti ukljuëeni u projekt institucije, donatori æele upoznati eksperte, a moja je uloga da omoguêim i olakπam posao. StruËnjaci u Muzeju koriste se mojom ulogom i mojim posredovanjem jer to omoguêuje kustosu ili direktoru muzeja fokusiranje samo na umjetnost. Tako radimo fundraising u MoMAe. Moja je uloga da idem van. Moram poznavati izloæbeni program. Traæim od kustosa da me opskrbe malim anegdotama koje mogu prepriëati potencijalnim donatorima. Pokuπamo li prodati Picassa ili Matissa, lako Êemo doêi do novca. Ali ako pokuπam priëati o suvremenom umjetniku, imat Êemo problema jer korporacije jednostavno na to ne odgovaraju. Prodaje se ono πto je popularno, ono πto nije, mnogo je teæe prodati. U MoMA-i, a vjerujem da je tako opêenito u SADu, 95% naπeg fundraisinga dolazi od pojedinaca. Jedna od stvari koju stalno ponavljam jest: kultivirajte, njegujte i poπtujte svoje pojedinaëne donatore. To je najizravniji dar. Govorit Êemo o razliëitim potrebama individua, korporacija i fondacija. Kada poënete kultivirati svoje donatore, patrone, posjetitelje koji kupe ulaznicu ili one koji dolaze besplatno u muzej, vaæno je stvoriti program Ëlanova i prijatelja muzeja (Membership program). Upravo zahvaljujuêi pojedincima, mi u MoMA-i uspjeli smo sagraditi novi muzej i uspjeπno raditi posljednjih 11 godina te odræati naπ proraëun uravnoteæenim. U Hrvatskoj nije uobiëajen program Ëlanova i prijatelja muzeja (zakljuëak nakon dizanja ruku sudionika). Ljudi daju sa straπêu. Oni ne darivaju jer osjeêaju da to moraju, veê zato πto vole instituciju. Ako pokrenete program Ëlanova i prijatelja muzeja i u poëetku imate 10, 15, 100 Ëlanova, Ëlanstvo Êe se sve viπe πiriti u svim podruëjima, i tako se gradi mreæa prijatelja muzeja. Prije godinu dana MoMA je imala Ëlanova. Identificirali smo ljudi koji daju izostaviti odreappleenu sliku, reêi Êemo: Zadræite svoj novac. Naπ je cilj da zaπtitimo integritet ustanove. Mi æelimo uzvratiti koliko moæemo, ali unutar naπeg naëina rada, uz poπtovanje potpore. Korporacija nam ne moæe diktirati πto Êe biti na izloæbi. Mi smo tek prije nekoliko godina poëeli stavljati logotipove korporacija na tiskani materijal, πto se u Europi veê godinama Ëini, jer je za nas logo dizajn, a ako se on pojavi na naπim izloæbama, a MoMA ima odjele arhitekture i dizajna, onda to znaëi da puπtamo odnosno izlaæemo odreappleeni dizajn. Za sada dopuπtamo isticanje loga ovisno o visini davanja. Proπli su dani kada su korporacije davale donacije u milijunima dolara. Danas smo sretni ako dobijemo donaciju od ili dolara. U korporacijama, a one su vjerojatno iste i ovdje kao i u SAD-u, teπko je ustanoviti tko je na Ëelu tvrtke. Ono πto je za nas vaæno jest da prihodi dolaze iz viπe izvora. Moæe se pomisliti kako je bilo lako namaknuti novac za izloæbu Cezanne-Pissaro, jer se ona identificira i prepoznaje veê prema imenima umjetnika. Ali bilo je teπko raditi fundraising jer je to bila skupa izloæba. Nasuprot tome, za izloæbu suvremenog umjetnika Bricea Martina, koja Êe biti za godinu dana, veê smo prikupili sav potrebni iznos od korporacija i pojedinaca, a Ëinilo se da Êe biti upravo suprotno. Joπ je jedna grupa ljudi krucijalna za uspjeh fundraisinga u MoMA-i. To je naπ Upravni odbor (Board of Trusties). Oni su ne samo velikoduπni ljubitelji umjetnosti, veê su i vrlo dareæljivi. Od njih oëekujemo da budu strastveni ljubitelji umjetnosti i nadamo se njihovoj vrlo velikoj potpori. NajËeπÊe su to kolekcionari umjetnina ili su na neki naëin involvirani u svijet umjetnosti. Ja stalno naglaπavam ulogu pojedinaca. Jedan Ëlan naπeg Upravnog odbora dao nam je 20 milijuna dolara za kampanju, viπe milijuna dolara u proteklih nekoliko godina za potporu izloæbama, daje nam tisuêa dolara u godiπnji proraëun i pomaæe nam kupovati umjetniëka djela. Biti Ëlan Upravnog odbora MoMA-e velika je obveza.»lanovi su istinski posveêeni instituciji. Postoji nevjerojatan odnos izmeappleu zaposlenika i Ëlanova Upravnog odbora u MoMA-i, a moja je uloga da omoguêim i olakπam ljudima da se poveæu. Osim toga, mi u sektoru fundraisinga MoMA-e prednjaëimo, traæimo donacije, pregovaramo, to je jedinstven odnos i to Ëini naπe djelovanje na tom podruëju uspjeπnim.

11 J. GARA: U Upravnom odboru MoMA-e postoji linija starih filantropa, ali oni viπe nemaju takvu snagu jer je njihovo bogatstvo dijelom preπlo na nasljednike. Stoga pokuπavamo kultivirati nove donatore. U 1990-ima i oko godine mnogi su se ljudi obogatili na podruëju nekretnina, investicija, graditeljstva ili prava. Nitko od njih nije filantrop po prirodi. Kako potaknuti te ljude da postanu donatori vaπe institucije? Moj je savjet: Odvojite dovoljno vremena za to. Nije rijeë o dopisu ili mailu, o pozivnici. RijeË je o tome da ih morate upoznati, da ih trebate ukljuëiti u rad Muzeja, saznati njihove interese i dati im ulogu u muzejskoj obitelji. M. MARGITICH: Kultivacija treba biti neprekidna. Raditi fundraising u MoMA-i znaëi potpuno se predati tom poslu, postati dio obitelji, zasukati rukave i raditi u svim podruëjima u kojima je potrebno, a da bi se obavio uspjeπan posao. Kada sam poëeo raditi u MoMA-i, standardne ponude za donacije koje su se slale tvrtkama bile su debele poput doktorskih disertacija. Dio uspjeha Uprave ovisi o radnim odnosima administracije sa struënim dijelom Muzeja. Mi, sektor fundraisinga, servis smo i naπa je zadaêa iêi van i namicati novac, odræavati ravnoteæu proraëuna, voditi prodavaonice. A kustosi su sræ i srce institucije jer rade na zbirkama. Vratimo se prethodnim temama. Mislim da u Europi, posebice u IstoËnoj, postoje dobrostojeêi i bogati ljudi kojima bi se moglo obratiti za potporu.»lanovi Upravnog odbora MoMA-e nisu samo Amerikanci veê osobe iz svih dijelova svijeta. Mi smo sposobni navesti te pojedince da daju novac za MoMA-u New York, a da ne dobiju nikakvu korist od toga. Oni ne dobivaju povrat poreza u SAD-u ako nemaju registriranu ameriëku tvrtku. To potvrappleuje Ëinjenicu da oslobaappleanje od poreza nije glavni razlog zbog kojeg ljudi doniraju novac. Oni daju iz strasti i ljubavi prema instituciji. Direktor MoMA-e Glenn Lowry zna pozvati dvadesetak pojedinaca na ruëak u Muzej, u intimnu atmosferu, a zatim ih vodi u obilazak Muzeja kada je on zatvoren za posjetitelje. Ti su ljudi voditelji korporacija, Ëelnici fondacija i nema boljeg naëina da se poëaste od vodstva kustosa kroz muzej koji je zatvoren, bar u New Yorku. To je neπto vrlo posebno. Zatim prireappleujemo razgled i obilazak restauratorskog odjela. Imamo sjajnog voditelja odjela koji ima smisla za dramatiku. Ako, recimo, traæimo fundraising za fotografsku izloæbu, onda se organizira vodstvo kroz odjel fotografije, a to radi voditelj odjela fotografije. Vrlo je vaæan entuzijazam kustosa koji se obraêaju potencijalnom donatoru, publici ili meni - oni πire entuzijazam. To je vrlo vaæna osnova naπeg fundraisinga koja ga razlikuje od ostalih. J. GARA: Pojedinci i korporacije vole raditi s uspjeπnim institucijama. Ljudi ne vole gubitnike. Uspjeh ide s uspjehom. Vole biti dio uspjeπne institucije. I zato vrlo paæljivo planiramo πto radimo. Svi se mi brinemo o tome kako Êemo realizirati program, ali ako se previπe fokusiramo na probleme, zaboravljamo razlog naπeg djelovanja, zaboravljamo privlaëiti ljude izvana da nam daju potporu. Oni ne moraju znati da se neπto ne moæe napraviti, da postoje problemi. Ne æele suraappleivati s institucijama koje su gubitnici ili su bremenite problemima. Oni æele biti ukljuëeni u uspjeπne institucije. Mi uravnoteæujemo naπ proraëun iz fiskalnih razloga i zbog pozitivnih stavova. Ako se ide naprijed, dogaappleaju se pozitivne stvari. Ako ste u silaznoj putanji, onda ne moæete kontrolirati πto Êe se dogoditi. Naπ je direktor zabranio rijeë negativno. Sve je pozitivno, pozitivno, pozitivno. Svi mi imamo briga u svom poslu, ali ih ne iznosimo javno. To je bila naπa vrlo uspjeπna strategija. Jer nitko ne æeli biti dio institucije koja nema vrlo pozitivnu energiju. M. MARGITICH: To je onda loπa investicija. Poappleite od sebe. Ako netko od vas zatraæi potporu jer Êe inaëe propasti, ne biste dali ni kune. Prevelik je to rizik. Ali, ako kaæu da traæe vaπu potporu jer æele da im pomognete zadræati dosegnutu izvrsnost, onda æelite biti dio toga. Vrlo je teπko namicati novac za suvremene umjetnike, ali ih je vrlo vaæno promovirati i poticati. Mi ne promoviramo pojedinaëne umjetnike veê znaëaj umjetnosti, promoviramo pomaganje umjetnicima, otkrivanje novih Picassa i Matissa. To je pozitivan pristup fundraisingu. Mi za svoj posao fundraisinga primamo plaêu, ne dobivamo postotak. Nismo za profit, mi uæivamo u svom poslu. I radimo ga sedam dana u tjednu, 24 sata u danu. Ali to volimo, zabavno je. Priredila na osnovu zvučnih zapisa: Jadranka Vinterhalter Prijevod s engleskog jezika: Goranka Antunović, Vera Andrassy, Jadranka Vinterhalter 11 Kako potaknuti te ljude da postanu donatori vaπe institucije? Moj je savjet: Odvojite dovoljno vremena za to. Nije rijeë o dopisu ili mailu, o pozivnici. RijeË je o tome da ih morate upoznati, da ih trebate ukljuëiti u rad Muzeja, saznati njihove interese i dati im ulogu u muzejskoj obitelji. Mi, sektor fundraisinga, servis smo i naπa je zadaêa iêi van i namicati novac, odræavati ravnoteæu proraëuna, voditi prodavaonice. A kustosi su sræ i srce institucije jer rade na zbirkama. SUMMARY THE MUSEUM OF MODERN ART NEW YORK: FUNDRAISING AND FINANCING AN EXHIBITION The lecture is focus on the budgeting process for an exhibition and how it fits into the overall budget of the Museum and the impact it has on various revenue streams within the Museum. It present the fundraising techniques that are used to raise the money to underwrite these exhibitions with gifts from Individuals, Foundations and Corporations.

12 IM 36 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME VELIKE DONATORSKE KAMPANJE - KOLIKO DOBRO AMERI»KI MODEL FUNKCIONIRA U EUROPSKIM INSTITUCIJAMA JULIAN MARLAND Brakeley LTD., London sl. 1. Julian Marland, viπi savjetnik u firmi Brakeley LTD. iz Londona u razgovoru s Martinom Munivranom, kustosicom za odnose s javnoπêu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, 17. listopada Dopustite da najprije predstavim tvrtku iz koje dolazim. Brackeley LTD iz Londona mala je tvrtka za savjetovanja o fundraisingu. Mi savjetujemo organizacije o njihovim strategijama fundraisinga, a osobno najviπe radim s kulturnim institucijama. Najviπe radimo na podruëju Velike Britanije, a i europske su institucije poëele ozbiljno shvaêati fundraising. Vrsta fundraisinga koju razvijamo upravo je onakva kao u Americi, o Ëemu su nam govorili prethodni predavaëi. MoMA je vjerojatno najbolja institucija u svijetu u umijeêu i Ëaroliji fundraisinga, u Europi nema institucije koja i pribliæno tako dobro djeluje, Ëak ni u V. Britaniji. Ipak, u V. Britaniji smo se posljednjih deset do petnaest godina priliëno pribliæili ameriëkom modelu. Ipak, velike su razlike izmeappleu V. Britanije i SAD-a na tom podruëju. Najprije da objasnimo πto mislimo pod ameriëkim stilom fundraisinga, a zatim Êemo navesti s kojim se problemima mi u Europi trebamo suoëiti pokuπavajuêi prilagoditi ameriëki model. TreÊe, velike kampanje iz 1990-ih raappleene su prema ameriëkome modelu i uspjeπno su ih primjenjivale velike kulturne institucije Londona. KonaËno, i u Europi poëinje proces fundraisinga. Ako kaæete da u Hrvatskoj ne radite niπta od toga - ne brinite se, to se ne radi ni u NjemaËkoj, Francuskoj, Italiji itd. Nema razloga da Hrvatska ne postane lider u tom podruëju. to je ameriëki stil fundraisinga? Prvo, korporacije nisu vaæne. Kada kaæemo sponzorstvo, na engleskome to opêenito znaëi korporativno sponzorstvo.to je specifiëan termin. Ako rade sponzorstva, ameriëke su institucije mnogo paæljivije od europskih u vezi s logom, korporativnim preuzimanjem. Postoji mit da bi Amerikanci prodali duπu kompanijama, ali Ëuli smo kako je MoMA krajnje paæljiva u tome. AmeriËki filantropi su zgroæeni kada doappleu u Europu i vide πto radimo s logotipovima kompanija, kako ih postavljamo po cijelome muzeju. Ima mnogo toga πto je neoëekivano i drugaëije. U ameriëkome modelu najprije morate imati Upravni odbor (Board of Trusties) koji ima mnogo novca. Naime, ako oëekujete da mnogo novca doapplee privatnim

13 kanalima, morate osigurati da ljudi koji su nadleæni za upravljanje vaπom institucijom mogu sami dati novac i imaju kredibilitet traæiti ga od drugih bogatih ljudi koji Êe ga dati. Michael Margitich je rekao da imaju 43 Ëlana Upravnog odbora. AmeriËki odbori vrlo su veliki, dok europski obiëno imaju od 4 do 6 Ëlanova i najëeπêe su postavljeni politiëkom odlukom, πto je pravedno, jer vaπ novac dolazi od dræave. Drugo je pravilo: daj ili otiapplei. Moraπ dati ili dobiti - skupiti novac, u suprotnome nakon nekog vremena moraπ otiêi. Mi smo usvojili neke elemente ameriëkog modela, ali joπ nismo u njemu. Postoji i pitanje druπtvene odgovornosti. Filantropija se u SAD-u jako razvila. OËekuje se da stanovnici financiraju lokalne kulturne ustanove svoga grada. Druπtveno je neprihvatljivo ne iskazati filantropiju na svim razinama. ProËitao sam da 93% kuêanstava u SAD-u daje novac za neπto. To praktiëno znaëi svi. U V. Britaniji taj postotak iznosi oko %. Ne znam kakve bi statistike bile drugdje u Europi. U instituciji postoji upravljaëka trojka - trokut (leadership). To su direktor, predsjednik odbora i voditelj operacija fundraisinga. U Europi Ëesto nailazimo na situaciju da institucija treba namaknuti novac pa unajme fundraisera koji Êe za njih skupiti sav novac. I poπalju ga da traæi novac i da ga donese. Ali to tako jednostavno ne funkcionira! Vjerujete mi, probao sam. Vaæno je razumjeti da se upravljaëka trojka mora meappleusobno potpomagati u svojim nastojanjima. Mora postojati piramida fundraisinga. Na vrhu su donacije voditelja (leadership gifts).»uli smo da se za MoMA-u iznosi kreêu i do 20 milijuna dolara, a daju ih Ëlanovi odbora i njihovi prijatelji. Osim toga, velike donacije i sponzorstva dolaze iz tri izvora: iz korporacija, fondacija i od pojedinaca. Na dnu piramide su Ëlanovi muzeja, nalazimo ih i u SAD-u i u V. Britaniji. U Londonu je Ëlanarina za nacionalni muzej 50 funti. U V. Britaniji postoji i grupa patrona koji daju funti u godini. Meappleu tim ljudima postoje pojedinci koji mogu godiπnje izdvojiti i mnogo viπe. To donosi lijep prihod i stvara pool donatora. Ako radite veliku kampanju, a kolege Êe o velikoj kampanji MoMA-e govoriti sutra, onda najprije morate dobiti velike donacije. Ako ih ne dobijete, nikad neêete postiêi cilj. Kada ljudi zapoëinju fundraising kampanje, polaze od toga da je to za njih novost pa da treba krenuti polako i u poëetku zatraæiti male svote novca. Naprotiv, treba traæiti najveêe donacije i obratiti se ljudima koji su najbliæe instituciji, ljudima koji su veê u vaπem odboru. Da biste motivirali ljude da daju velike svote novca, treba imati jasne vizije. Filantropija se ne dogaapplea zbog ljudi. Istina je da neki donatori vole velika priznanja, ali neki to mrze. Ono πto ih pokreêe jest vaπa vizija za koju traæite novac. Negativan razlog traæenja novca jest Ëinjenica da ga nedostaje. Upravo zato vi trebate novac jer imate neke vrlo zanimljive projekte i vrlo uzbudljive ideje, te kaæete: Æelimo da nam se prikljuëite da bismo realizirali te ideje. Morate biti sposobni artikulirati takve zahtjeve. Kulturne organizacije to mogu, kultura ide pod ruku sa straπêu. Bogati ljudi vole umjetnost, vole iêi u muzeje i zato vi kao kulturna ustanova imate priliku da ih zainteresirate. Velik novac ide za velikim idejama. MoMA iz New Yorka imala je veliku ideju, æeljela je izgraditi novu zgradu usred grada, i u tome je uspjela. Govorit Êu o sedam koraka koje treba poduzeti da bi se zatraæila donacija. Kako zapoëinje proces pribliæavanja imuênim ljudima? To moæe biti njihov novac, novac njihove fondacije ili njihove kompanije. Prema mom iskustvu, Ëak je i korporativno davanje zapravo individualno davanje. Trebate imati popis ljudi koje æelite kontaktirati. Dolaze li oni u vaπ muzej? Zato je dobro imati Ëlanstvo muzeja, jer je ono izvor prihoda, a istodobno vam daje neke podatke o ljudima koji podupiru ustanovu. Morate istraæiti pool potencijalnih donatora. Traæite njihove dokaze bogatstva i filantropije. Zatim trebate razviti plan pristupa, svoju strategiju njegovanja odnosno brige o donatorima. To je uloga profesionalnih fundraisera kakvi smo M. Margitich i ja. U sklopu fundraisinga govorimo o kultivaciji - cultivation, ne znam kako to prevodite na hrvatski jezik. U osnovi je rijeë o tome da vi upoznate donatore i oni upoznaju vas i vaπe ambicije. Kada me pitaju o kultivaciji i o tome kako se to radi, kako se prepoznaje da Ëinimo pravu stvar, tada odgovaram da je to ona toëka na kojoj donator kada govori o instituciji prestane govoriti vi i poëne govoriti mi. Ne dospijevamo sa svima do te toëke, ali ipak mislim da odbor MoMA-e razmiπlja o tome kako mi trebamo rijeπiti, mi trebamo napraviti. To je ono πto pokuπavamo postiêi kultivacijom. Najvaænije je ne traæiti od ljudi novac dok nisu spremni za to. A to razdoblje dok institucija ne doapplee u poziciju da zatraæi od pojedinca veliku donaciju moæe trajati osamnaest mjeseci do dvije godine od poëetka veze. Mnogi britanski fundraiseri ne doappleu do te toëke. Bije ih loπ glas meappleu nekim ljudima iz New Yorka da traæe novac veê na prvom sastanku. To je igra za koju se unaprijed zna kako Êe se zavrπiti, ali u tom procesu postoje etika i pravila igre koja se trebaju poπtovati, poput procesa udvaranja. I u tom procesu traæenje donacije tek je peti korak. Bitno je da se donacija traæi samo onda kada je pojedinac spreman i to oëekuje. Traæeni bi iznos trebao biti malo viπi nego πto se oëekuje, nikako ne niæi. Osnovna stvar pri traæenju jest to da ne smije biti iznenaappleenja. Slijede pregovori o donaciji i zakljuëenje donacije. Za korporacijske donacije to moæe biti dugotrajan proces, no takav moæe biti i s pojedincima. Na kraju se treba odati priznanje donatoru time πto Êe mu se ime staviti u galeriji, uz umjetninu. Mora se voditi briga o donatorima i tu vezu treba njegovati. Rekao bih vam neπto o specifiënostima koje nalazimo u Europi. Naime, u razliëitim europskim zemljama postoje razliëite tradicije. Ne poznajem situaciju u Hrvatskoj, ali pretpostavljam da vi radite fundraising prema srednjoeuropskome modelu, da su vaπe kulturne ustanove osnovane u 19. i ranom 20. stoljeêu, uz pomoê privatnog novca. I ako bismo se proπetali muzejima, vidjeli bismo slike i biste pojedinaca i obitelji koje su potpomogle osnivanje muzeja. Tako je i u 13 Da biste motivirali ljude da daju velike svote novca, treba imati jasne vizije. Filantropija se ne dogaapplea zbog ljudi. Istina je da neki donatori vole velika priznanja, ali neki to mrze. Ono πto ih pokreêe jest vaπa vizija za koju traæite novac.

14 14 lo mijenjati u Europi jesu dræavne strukture. VeÊina muzeja konstituirana je kao dræavne ustanove, a veêina zaposlenika dræavni su Ëinovnici. To je velik problem za fundraising jer nitko ne æeli dati novac dræavi ako ne mora. I zato institucije moraju imati odreappleenu razinu samostalnosti s obzirom na dræavu. To im omoguêuje javno financiranje usporedno s alternativnim izvorima prihoda. U nekim europskim zemljama to je kontroverzno, ali tako je u V. Britaniji. British Museum, Tate i svi muzeji utemeljeni su kao charities - dobrotvorne ustanove. Pojavljuje se bojazan da Êe dræava kaænjavati institucije koje su uspjeπno namicale novac u procesu fundraisinga i smanjivati im davanja za kulturu. Od politiëara u V. Britaniji traæi se da javno o tome progovore, i to je velika politiëka tema. U V. Britaniji je poslijeratna vlada osnovala Arts Council, davala novac muzejima itd. Godine davanja dræave veêini kulturnih institucija se smanjuju. Od godine Nacionalna lutrija (National Lottery) svake godine daje goleme svote novca za umjetnost. Vlada je rekla: Dat Êemo vam 50 do 75% cijene projekta, a ostalo morate namaknuti sami. I zato je British Museum ustanovio Odjel za razvoj. Doπao sam godine kao drugi fundraiser. Iznenada su ustanove morale to ozbiljno shvatiti i dobro su to radile. To se razvilo u javno-privatno partnerstvo, πto ukljuëuje i dræavu i privatni sektor. Mi u V. Britaniji po tome modelu joπ dobivamo mnogo javnoga, dræavnog novca, a za laburistiëke vlade nakon taj je iznos bitno poveêan. Rast javne potpore tekao je usporedno s rastom privatne potpore, i zato to smatram zanimljivim modelom. Dræavne strukture u V. Britaniji pomaæu nam u fundraisingu, a status charity - dobrotvorne ustanove otvara nam moguênost smanjisl. 2. i 3. Obilazak nove zgrade MSU u izgradnji, 17. listopada NjemaËkoj, djelomiëno u Francuskoj i u veêini zemalja sjeverne i srednje Europe. Filantropija je zapoëela u Europi, u doba Rimskog Carstva. Mislim da Europa mora ponovno otkriti tradiciju kulturne filantropije, kako bi imuêni graappleani preuzeli odgovornost i vlasniπtvo u kulturi svoga grada. InaËe dræava neêe moêi podupirati kulturne ustanove. Europa pati od starenja stanovniπtva i porasta troπkova mirovina, zdravstva i zato ne mislim da Êe se kultura razvijati. U najboljem sluëaju moæemo se nadati da Êe ostati na istoj razini. Zato, ako imate ambicija poveêavati i razvijati svoje institucije, morate razmiπljati o tome kako pokrenuti kulturnu filantropiju. Problem Europe je to πto je nakon u veêini zemalja dræava preuzela ulogu filantropa. VeÊina dræava plaêa bolnice, πkole, sveuëiliπta, kazaliπta, muzeje, knjiænice i druge kulturne ustanove, na naëin kako je prije rata, a svakako u 19. stoljeêu, to Ëinio privatni sektor, npr. bogati lokalni industrijalci. Vaæna je i uloga Crkve u Europi, te razliëitih jezika i etniëkih zajednica. RadeÊi u viπe europskih zemalja, uoëio sam da jedni od drugih moæemo mnogo nauëiti. Ono πto bi se treba-

15 vanja poreza. I institucije i donatori dijele smanjenje poreza. U biti, dobiva se povrat poreza. Naπi su porezi viπi od onih u SAD-u. Nema ograniëenja visine donacije ili individualne filantropije za pojedince.time dræava ciljano potiëe filantropiju. Vaænija od pitanja poreza jest Ëinjenica da dobrotvorne ustanove moraju biti neovisne. Tako dræava ne moæe nareappleivati instituciji πto da radi. Moæe joj neπto sugerirati, ako dræava pokriva 60% hladnog pogona, te se sugestije trebaju vrlo ozbiljno razmotriti. No dræava ih ne moæe kontrolirati, πto je vrlo vaæno jer daje povjerenje donatorima. Njihov Êe novac biti koriπten u dugoroënom interesu institucije, a ne za kratkoroëne politiëke ciljeve. Mislim da je porezni sustav jednako pogodan ili Ëak pogodniji nego u SAD-u. To je omoguêilo realizaciju mnogih kulturnih projekata koji se ne bi ostvarili da su ovisili samo o dræavnom novcu. Kada smo zapoëinjali fundraising u British Museumu, mnogi su govorili da to neêe iêi, da nemamo bogatih pojedinaca, da nemamo tradiciju filantropije itd. IÊi Êe, samo πto institucije nisu pokuπale, i to vrijedi za cijelu Europu. Nije istina da Europa ima manje imuênih i bogatih ljudi od SAD-a, to potvrappleuju i statistike. Ima mnogo bogatih ljudi i mnogi od njih zainteresirani su za kulturu. Mi u Europi ne volimo govoriti o novcu, to smatramo Ëak vulgarnim. Joπ se uvijek smatra da Ëlanovi odbora u muzeju suvremene umjetnosti moraju biti struënjaci za suvremenu umjetnost, a bogati joπ nisu odgojeni da imaju filantropske odgovornosti. U V. Britaniji joπ traje taj obrazovni proces, i vjerujem da Êe zahvatiti i vas. Promotrimo tri konkretna primjera fundraisinga u im godinama, The British Museum, Old Opera i Tate Modern. Kada sam ja doπao 1994., The British Museum morao je namaknuti 30 milijuna funti, a zatim se taj iznos popeo na 60 milijuna, a zavrπio sa 106 milijuna. Dobili smo 46 milijuna od Nacionalne lutrije. Dvojica predsjednika Odbora bili su ljudi s vezama, ali sami nisu bili osobito bogati. Ipak su bili vrlo uspjeπni u pribavljanju novca jer su bili vrlo dobro umreæeni. Oni su odradili najveêi dio izravnog fundraisinga. Najuspjeπniji je bio Claus Moser, potomak njemaëkih æidovskih emigranata. Zapravo, kulturne institucije u Srediπnjoj Europi financiraju Æidovi. Naæalost, njihove zajednice u Srednjoj Europi viπe ne postoje i mi ih moramo obnoviti. NajveÊa individualna donacija bila je 20 milijuna i dopustili su da je uloæimo u banku kao Western Foundation. Obitelj Western nije voljela da ih javno istiëemo. Prisilili smo ih da njihovo ime stavimo u muzej. Pa iako su treêa-ëetvrta obitelj po bogatstvu u V. Britaniji, u Muzej su dolazili autobusom, a ako smo ih posluæili ruëkom, morali smo paziti da to budu samo sendviëi i Ëaπa vode jer bi inaëe mislili da bacamo njihov novac. Nasuprot njima, neki donatori smatraju da se pred njih mora prostirati crveni tepih. Dakle, nema pravila. Stara opera drugi je vaæan projekt Lutrije. Projekt je stajao 213 milijuna funti, a Lutrija je dala 78 milijuna. Imali su komercijalne sektore koji su osiguravali novac i nekoliko velikih donatora. I opet neπto tipiëno ameriëko: dva najveêa donatora bila su dva voditelja kampanje, Lord Sainbury i Vivian Dunfield. KonaËno, Tate Modern trebao je za svoju kampanju namaknuti 130 milijuna funti. Dobili su 50 milijuna od Lutrije i 20 milijuna iz dræavnog sektora. Dobro su vodili kampanju, ali nisu postizali velike donacije. Njihova najveêa pojedinaëna donacija bila je 3 milijuna funti, a dala ju je Western Foundation. Imali su mnogo ljudi koji su davali novac, ali su morali teπko raditi. Dosta donatora bilo je iz SAD-a, ciljali su na kolekcionare suvremene umjetnosti. Glavni fundraiser za Tate bio je direktor muzeja Nick Serrota, koji je vodio kampanju i jako puno radio. Bilo je teπko jer su se u fundraisingu natjecali s kulturnim ikonama - British Museumom i Operom. Mislim da morate imati neovisne odbore i u te odbore morate postaviti donatore kao osobe zaduæene za fundraising. To je vrlo sliëno ameriëkome modelu. A kljuë je u partnerstvu javnoga i privatnog novca kojim se neêe kompromitirati neovisnost kulturne ustanove ni program fundraisinga. Vaæan je i timing kampanje, premda ne moæete bitno utjecati na vrijeme. Bilo je i korisno jer je fundraising postao popularan termin poëetkom 1990-ih i svi su govorili o tri velike kampanje. U ostalim europskim zemljama fundraising zapravo tek poëinje. Drugo najveêe træiπte za kompaniju Brackeley iza V. Britanije jest vedska. Zbog tradicije socijalne demokracije i visokih poreza ondje nema smanjenja poreza na darove. U vedskoj djelujemo veê deset godina i uspjeπno vodimo kampanje u visokom obrazovanju. U toj su zemlji korporacije joπ vaæne i mislim da Êe tako biti i u Hrvatskoj. Prijedlog za sponzorstvo nije prva stvar kojom se pristupa korporaciji, on dolazi naknadno, u procesu. Naπ je klijent bio i Salzburπki festival. Oni su bili uspjeπni u fundraisingu, ali nisu imali velike donacije. Stedelijk Museum u Amsterdamu vodio je veliku kampanju. Fundraising i sponzorstvo poëinju, i vaæno je da se razvijaju. Mislim da je za institucije poæeljno da imaju razliëite izvore financiranja. Nezdravo je da imaju samo jednog velikog donatora, bio on ministarstvo kulture ili bogati pojedinac. Samo se tako moæe osigurati da nijedan donator ne preuzme kontrolu, kao πto to uspijeva MoMA-i. Dræava treba biti dio procesa, odnosno sudjelovanje dræave je iznimno korisno i apsolutno bitno. Kada bi dræava odustala od financiranja kulturnih ustanova, veêina bi ih propala. Zato nam je potpora dræave potrebna kako bi institucije imale razliëite izvore financiranja putem struktura poreza te korporativnih i dræavnih struktura. KonaËno, kaæu da novac ne raste na drveêu. Za njega se mora raditi. To je teæak posao, ali se moæe napraviti. Dokazali smo da se moæe napraviti u V. Britaniji. PoËinje se dogaappleati i u ostatku Europe. Idimo za njim! Priredila na osnovu zvučnih zapisa: Jadranka Vinterhalter Prijevod s engleskog jezika: Goranka Antunović, Vera Andrassy, Jadranka Vinterhalter SUMMARY MAJOR GIFTS CAMPAIGNS - HOW WELL DOES THE AMERICAN MODEL WORK FOR EUROPEAN CULTURAL ORGANISATIONS 15 The experience of British cultural organisations over the past 12 years, since the launch of the National Lottery, is particularly interesting for cultural organisations in other European countries. Many organisations have implemented US-style fundraising operations but this has had to be adapted to reflect a number of difference environmental factors. For example, because the level of public funding for museums is much higher in the UK than in the US, the boards of British museums cannot have the same fundraising focus that US museums have. The British situation is still much closer to the rest of Europe, where the challenge is to create an effective public/private partnership to support our cultural institutions. This presentation focus on what has been learnt in trying to adapt the US cultural fundraising model to the European environment.

16 IM 36 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME NOVA ZGRADA MUZEJA SUVREMENE UMJETNOSTI U ZAGREBU - VELIKI MARKETIN KI IZAZOV SNJEÆANA PINTARI Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb sl. 1. Michael Margitich, zamjenik direktora MoMA-e i Snjeæana PintariÊ, ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb u obilasku nove zgrade MSU Êe postati najveêom i najsuvremenijom muzejskom institucijom u Republici Hrvatskoj. Opseg investicije i ambiciozan program planiranih aktivnosti daju novome Muzeju jedinstvenu i neponovljivu kulturnu, druπtvenu i edukativnu misiju u æivotu suvremene Hrvatske, i to ne samo u kontekstu tematizacije i muzealizacije suvremene umjetnosti. Naime, uspjeh novog projekta MSU postat Êe relevantan kriterij za sve buduêe sliëne projekte gradnje muzeja u Hrvatskoj, posebice glede interesa javnosti, stupnja posjeêenosti i kulturno-ekonomske relevantnosti institucije na nacionalnoj i meappleunarodnoj razini. Projekt novog Muzeja suvremene umjetnosti (MSU) u Zagrebu najveêa je hrvatska kulturna investicija od osamostaljenja dræave godine, a otvorenjem nove zgrade u Novom Zagrebu sredinom godine Stoga je za buduêe funkcioniranje MSU presudno vaæno da se veê i prije samog otvorenja nove zgrade, odnosno u godini, pokrenu edukacijsko-promidæbene aktivnosti koje Êe informaciju o projektu novog muzeja pravodobno i transparentno predstaviti

17 javnosti i medijima, pripremiti javnost na skoraπnje otvorenje muzeja i njegove sadræaje te istodobno profilirati MSU u atraktivnu, nezaobilaznu muzejsko-edukacijsku destinaciju u Zagrebu, kao novi hrvatski kulturni brand relevantan za nacionalnu i europsku kulturu. Planove i djelatnost buduêeg marketinπkog odjela Muzeja suvremene umjetnosti ponajprije obiljeæava velik i vaæan zadatak koji nas oëekuje u sljedeêe dvije godine, a to je preseljenje u novu zgradu. To je sloæen i zahtjevan posao koji mora teêi na nekoliko paralelnih razina - od pripreme graapplee za preseljenje, organizacije stalnog postava i izloæbe za otvorenje do zapoπljavanja novih djelatnika koji Êe pratiti strukturu zgrade. Marketinπkog struënjaka i kolegicu zaduæenu za odnose s javnoπêu vjerojatno Ëeka najzahtjevniji dio posla. Naime, preseljenje u novu zgradu dogaappleaj je koji u punom smislu rijeëi znaëi prekretnicu u djelovanju Muzeja. Muzej mijenja lokaciju - seli se iz povijesne jezgre grada na novu lokaciju kao prva velika kulturna investicija u Novom Zagrebu, dijelu grada koji je do sada nosio naziv spavaonica Zagreba. Dakle, potpuno se mijenja okruæenje Muzeja, i to ne samo u urbanistiëkom veê i u druπtvenom smislu. Muzej seli iz 800 m 2 u m 2. Taj poveêani prostor omoguêuje uvoappleenje novih sadræaja kojih do sada u Muzeju nije bilo (polivalentna dvorana, prostor za edukaciju, museum shop i sl.) Muzej Êe prvi put nakon osnivanja dobiti stalni postav. Imat Êemo najsuvremeniji prostor za povremene izloæbe i meappleunarodnu razmjenu. Cilj je Muzeja da u takvim novim uvjetima postane æivom institucijom u kojoj se programi odræavaju 24 sata na dan, a zacrtani je plan postiêi brojku od najmanje posjetitelja u godini (proteklih je godina broj posjetitelja iznosio oko ). Sukladno svim tim promjenama i postavljenim ciljevima Muzej mora ostati prepoznatljiv u javnosti i mora stvoriti kritiënu masu posjetitelja te steêi prijatelje i podupiratelje kako bi od samog poëetka dobio vodeêu ulogu u likovnom æivotu Zagreba i Hrvatske. Marketinπki koncept za godinu izradili smo na temelju analize prednosti nove zgrade i potencijalnih problema koji mogu nastati zbog preseljenja u novi dio grada te slijedeêi visoke kriterije kvalitete i suvremenosti kao πto je i umjetnost koju Muzej promovira. Za iduêu godinu planirali smo ove poslove i aktivnosti: 1. formirati ime branda - Novi MSU, 2. izraditi novi vizualni identitet, 3. tiskati katalog fundusa i ostale promidæbene materijale s informacijama o novoj zgradi i novim logom Muzeja, 4. izraditi promotivni film (spot) u trajanju od 3 do 5 minuta pod nazivom Nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti, 5. integrirati MSU u turistiëku ponudu grada i regije te izraditi suvenir MSU, 6. prirediti donatorsku veëer, 7. organizirati meappleunarodni skup direktora muzeja suvremene umjetnosti koji su nedavno otvoreni ili su upravo u tijeku radovi na njihovoj izgradnji, i to radi razmjene iskustava i dogovora o buduêoj suradnji, 8. organizirati sponzorsku veëer, 9. sudjelovati na sajmu u Kölnu (veljaëa 2006.) i na Viennafairu (oæujak 2006.), 10. osnovati Nagradu Muzeja suvremene umjetnosti, 11. diljem Hrvatske u πkolama, na fakultetima, u centrima za kulturu i turistiëkim organizacijama organizirati prezentaciju Muzeja, 12. predstaviti Muzej u susjednim zemljama. Stoga je za buduêe funkcioniranje MSU presudno vaæno da se veê i prije samog otvorenja nove zgrade, odnosno u godini, pokrenu edukacijsko-promidæbene aktivnosti koje Êe informaciju o projektu novog muzeja pravodobno i transparentno predstaviti javnosti i medijima, pripremiti javnost na skoraπnje otvorenje muzeja i njegove sadræaje te istodobno profilirati MSU u atraktivnu, nezaobilaznu muzejsko-edukacijsku destinaciju u Zagrebu, kao novi hrvatski kulturni brand relevantan za nacionalnu i europsku kulturu. IME BRANDA: STARI - NOVI MSU Aktualno ime Muzej suvremene umjetnosti Zagreb potjeëe iz 90-ih godina 20. stoljeêa i zamijenilo je prvotno ime Galerije Grada Zagreba iz U sadaπnjoj se varijanti umjesto punog imena najëeπêe rabi kratica MSU, koja se pojavljuje u logu Muzeja i kao 17

18 18 njegova Internet adresa. Meappleutim, u kontekstu dosadaπnjeg djelovanja muzeja na zagrebaëkoj gornjogradskoj lokaciji, percepcija i uporaba postojeêeg imena institucije bila je u πiroj javnosti i medijima praêena odreappleenom dozom nejasnoga i nerazumljivog Ëitanja funkcije, pa onda i imagea muzeja. Osnovni se nesporazum krio u nejasno definiranom profilu institucije: galerija ili muzej, tj. u Ëinjenici da institucija u svom imenu sadræava naziv muzej, premda nije bila osposobljena za izlaganje svoje zbirke/stalnog postava veê je i dalje obavljala iskljuëivo galerijsku djelatnost. Osim tog semantiëkog nesporazuma u imenu i imageu Muzeja, koji se ne bi smio prenijeti i na novu zgradu, kratica MSU samo se djelomice udomaêila u javnom diskursu: ona je bila svojevrstan jeziëni problem, ponajprije glede oblika i naëina njezina Ëitanja, tj. izgovaranja. Kao dodatni argument za promjenu naziva navodimo i podatak da sliëna kratica veê postoji na karti europskih muzeja, a rabi ju beogradski Muzej savremene umetnosti, s dodatkom slova B: MSUB, πto takoappleer moæe ometati prepoznavanje i profilaciju zagrebaëkog muzeja (pogotovo u traæenju informacija preko interneta, a i zbog lakoêe zamjene kratica meappleu slabije informiranom ili inozemnom publikom itd.). Stoga bi po uzoru na ustaljenu svjetsku praksu muzeja suvremene umjetnosti, a kao pretpostavku za uspjeπno brendiranje jedne kulturne institucije, kraticu MSU bilo nuæno redizajnirati u novo ime koje bi se lakπe Ëitalo, pamtilo i prepoznavalo. NOVI VIZUALNI IDENTITET Muzej suvremene umjetnosti kao novi hrvatski kulturni brand mora dobiti i novi, inventivno razraappleeni vizualni identitet koji Êe mu omoguêiti da putem prepoznatljivih i standardiziranih vizualnih i tekstualnih formi komunicira sa svojom publikom i javnoπêu uopêe. Stoga je, s obzirom na sadaπnje stanje, potrebno osmisliti nove promotivne materijale i tiskovine koje bi sluæile promidæbi otvorenja nove zgrade Muzeja, i to neovisno o sadaπnjoj recentnoj aktivnosti MSU na gornjogradskoj lokaciji. To su: logo muzeja kao prepoznatljivi zaπtitni znak institucije sredstva primarne komunikacije (kuverte, poslovna pisma, posjetnice, mape) sredstva sekundarne komunikacije (info-broπure, deplijani, plakati, letci, oglasi itd.). sl Nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu snimljena tijekom Snimio: Jasenko Rasol PRIPREMA I REALIZACIJA KATALOGA I OSTALIH PRO- MIDÆBENIH MATERIJALA S INFORMACIJAMA O NOVOJ ZGRADI MSU S NOVIM LOGOM MUZEJA Potencijalna publika je onaj dio javnosti koji je slabo upoznat ili uopêe nije informiran o postojanju MSU ni o projektu gradnje, a naëelno ima kulturne interese. To je najveêa i ujedno najdisperznija ciljna skupina u kojoj se nalazi potencijalna buduêa publika Muzeja. Vaæno je napomenuti da u hrvatskoj kulturi posjet muzeju ne postoji kao standardna kulturalna praksa stanovniπtva jer u Hrvatskoj ne postoji mreæa suvremenih muzeja tipiëna za Europu (nastala tijekom tzv. booma muzeja 1880-ih) i s njom povezana praksa posjeêivanja/putovanja/konzumiranja umjetnosti. MSU je prvi novoizgraappleeni muzejski objekt u Zagrebu nakon (op. ur. Muzej za umjetnost i obrt) i stoga preuzima gotovo pionirsku ulogu edukacije javnosti u otkrivanju, doæivljavanju i poticanju publike na posjeêivanje neke muzejske institucije. Ta bi Ëinjenica trebala biti socio-kulturoloπki okvir promidæbene strategije MSU, koja pritom mora uzeti u obzir odgovore na ova pitanja: Koliko hrvatskih graappleana zna za gradnju nove zgrade MSU? U kojem je obliku πiroj javnosti poznata dosadaπnja pedesetogodiπnja djelatnost Muzeja? Koliko su javnosti poznate kvaliteta, vrijednost i

19 karakter zbirki buduêeg muzeja? Kolika je spremnost graappleana, tj. njihova motivacija za posjet novome muzeju, a posebno muzeju suvremene umjetnosti? Komunikaciju sa tom disperznom ciljnom skupinom potrebno je provoditi u viπe razliëitih medija, npr. image-kampanjom kao spojem edukacije i promidæbe kojim se, osim informacije o novom muzeju, poveêava njegova atraktivnost i privlaënost za posjetitelje. Bitno je da svi mediji istodobno budu ukljuëeni u promidæbu Muzeja. S obzirom na termin otvorenja sredinom 2007., zamiπljene su dvije faze edukacijsko-promidæbene kampanje prema sljedeêem scenariju. Za proljeêe kao informiranje javnosti o skorom dovrπenju projekta planirana je atraktivna vizualizacija fundusa Muzeja na jumbo plakatima, manjim gradskim plakatima, oglasima u dnevnim novinama i Ëasopisima, putem radijskih i TV-spotova koji Êe brzo, atraktivno i suvremeno popularizirati novi MSU. U srediπtu pozornosti te kampanje morala bi biti umjetniëka djela kao buduêi izloπci stalnog postava - izvlaëenje umjetnina s kojih se diæe praπina na svjetlo dana. Tijekom bilo bi dobro, u suradnji sa HTV-om kao javnom institucijom, organizirati seriju jednominutnih filmova u kojima bi se predstavilo po jedno umjetniëko djelo iz fundusa MSU. RijeË je o relativno jeftinoj produkciji koja se svojim jednominutnim trajanjem moæe uklopiti u svaku shemu emitiranja, a u razliëitim se satima moæe ponavljati. (Emisija bi bila raappleena prema scenariju monografije o 50 remek-djela iz MSU, koja bi pak bila tiskana kao oblik promocije Muzeja za druge ciljne skupine.) Druga faza promidæbene kampanje zapoëela bi poëetkom godine kao uvod u kulturni dogaappleaj godine: otvorenje novog Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb. 19 PRIPREMA I REALIZACIJA PROMOTIVNOG FILMA (SPOTA) NOVA ZGRADA MSU-A ZAGREB U TRAJANJU 3-5 MINUTA Cilj izrade spota jest afirmativno predstavljanje institucije (MSU) i njezinih aktivnosti inozemnim i domaêim partnerima, potencijalnim suradnicima i/ili investitorima. ZnaËajan dio navedene ciljne skupine vjerojatno nije posve upoznat s postojanjem i aktivnostima MSU, iako je rijeë o osobama i/ili institucijama koje imaju visokokultiviranu percepciju i iscrpno poznaju suvremenu kulturu. Stoga je vaæan segment spota predstavljanje radova znaëajnih internacionalnih umjetnika iz fundusa Muzeja, kao i predstavljanje nove zgrade MSU. Spot bi trebao biti finaliziran na DVD-u. Institucija MSU tim bi se spotom predstavila u geopolitiëkom kontekstu i kontekstu povijesnih okolnosti, a turbulentna suvremena povijest iskoristila bi se kao prednost, posebnost identitet koji europske institucije nemaju.

20 20 INTEGRACIJA MSU U TURISTI»KU PONUDU GRADA/REGIJE I IZRADA SUVENIRA MSU Promocija novog MSU kao turistiëke destinacije zahtijeva od djelatnika vrlo profiliranu sliku institucije i njezin jasno definirani image na karti europskih muzeja. Za takvu promociju Muzeja u kooperaciji sa svim relevantnim turistiëkim organizacijama potrebno je izgraditi image Muzeja koji Êe naglasiti neponovljivost posjeta MSU. Za te potrebe nuæno je: oblikovati Power Point prezentaciju za tur-operatere i TuristiËku zajednicu grada Zagreba kako bi se podrobnije informirali o Muzeju i njegovu stalnom postavu oblikovati promotivni turistiëki materijal kao najavu otvorenja Muzeja / motivirati turistiëke djelatnike za izradu specijalnih programa posjeta Muzeju objaviti ËetverojeziËni deplijan koji Êe biti dostupan posjetiteljima grada i turistima u svim turistiëkim agencijama, na svim info pultovima i u svim hotelima izraditi besplatni suvenir-gadget koji je atraktivan i jeftino proizveden. sl. 9. i 10. Arhitekt Igor FraniÊ sa suradnicima seminara Sponzorstvo u muzejima prilikom obilaska nove zgrade muzeja Spotom bi se afirmativno iskoristio urbanistiëki kontekst - translociranje MSU iz povijesne jezgre u novi dio grada, te bi se cijeli proces predoëio kao raappleanje propulzivne nove/stare institucije. Spot bi bio koncipiran kao visokosofisticirani audiovizualni sklop, za koji se podrazumijeva tehniëka i/ili tehnoloπka superiornost. SUDJELOVANJE NA VIENNAART WEEKU U OÆUJKU BeËki sajam umjetnosti jedan je od novijih sajmova umjetnosti u Europi koji nastoji afirmirati træiπte Srednje i IstoËne Europe i na koji smo pozvani. Izlaganje na Sajmu treba iskoristiti za predstavljanje i najavu nove, kompleksnije uloge MSU u kulturnom okruæju Zagreba, Hrvatske i Srednje Europe. Predstavljanje MSU kao hrvatskoga kulturnog branda glavni je preduvjet za dobar poëetak rada i ukljuëivanje u meappleunarodne tokove kulturne suradnje. Na πtandu predviappleenom za potrebe izlaganja MSU trebalo bi predstaviti i djelatnost Muzeja, publikacije MSU, spot o novoj zgradi MSU, te fundus i zbirke MSU te najaviti otvorenje.

21 21 sl. 11. Lokacija muzeja pokraj kriæanja Avenije VeÊeslava Holjevca i Avenije Dubrovnik sl. 12. Donatorska veëera u Zbirci Richter, 15. lipnja Snjeæana PintariÊ, ravnateljica MSU prima donaciju - rad Ivana»iæmeka sl. 13. Nada Kareπ Richter i Ivan KoæariÊ EXPONATEC COLOGNE, KÖLN, VELJA»E Exponatec Cologne internacionalni je sajam muzejske djelatnosti, konzervatorstva i baπtine. Pokriva doslovno sve aspekte træiπta za muzeje, restauriranje i konzervaciju kulturne baπtine te sluæi za predstavljanje i ponudu relevantne robe i usluga. Na Sajmu Exponatec obavlja se specifiëna razmjena informacija i kontakata vezanih za kreativne procese u muzejima i ostalim navedenim podruëjima radi πto potpunijeg iskoriπtavanja inovacijskog potencijala pri osmiπljavanju novih koncepata, aplikacija i rjeπenja. S obzirom na znaëaj i fluktuaciju struënih ljudi, ideja i organizacija na tome sajmu, smatramo da bi sudjelovanje na njemu znatno pridonijelo πirenju informacija o projektu novog MSU te povijesti i djelatnosti Muzeja kakvog smo dosad poznavali. Namjera nam je te informacije uëiniti dostupnima svim zainteresiranima, i to podjelom tiskanoga promidæbenog materijala i projekcijom prezentacije MSU. DONATORSKA VE»ER U lipnju MSU je uspjeπno organizirao prvu donatorsku veëer kojom je najavio godiπnju organizaciju donatorske veëeri u Zbirci Richter. VeËer je zamiπljena kao okupljanje donatora i prijatelja Muzeja kojima MSU æeli zahvaliti na donacijama πto su obogatile fundus, a bit Êe predstavljene πiroj javnosti u novoj zgradi Muzeja. Na ovogodiπnjoj Donatorskoj veëeri uz koktel bi trebali biti podijeljeni prigodni pokloni gostima u obliku tiskanih materijala (blokova, razglednica) s fotografijama djela iz fundusa naπeg muzeja.

22 22 sl Plakati, suveniri i ostali promidæbeni materijali ORGANIZACIJA ME UNARODNOG SKUPA DIREKTORA Od 22. do 24. lipnja odræat Êe se meappleunarodni skup direktora DESTINATION - NEW MUSEUM - BUILDING, na kojemu Êe sudjelovati direktori muzeja iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Maapplearske, Francuske, Letonije, Srbije, Rumunjske, Velike Britanije, Slovenije, Poljske, SAD-a i Hrvatske. Dodirna toëka veêine institucija Ëiji Êe direktori prisustvovati skupu jest Ëinjenica da su posljednjih nekoliko godina uselili ili Êe uskoro useliti u vlastite novoizgraappleene muzejske prostore. PojedinaËna izlaganja veê primijenjenih metoda i planova vezanih za preseljenja i koriπtenje novih prostora trebala bi potaknuti razmjenu iskustava iznimno vrijednu za sve sudionike i promatraëe skupa. SPONZORSKA VE»ER Atraktivnost i posjeêenost institucije kriterij su za sudjelovanje sponzora u nekom kulturnom projektu pa stoga sve predloæene promidæbeno-edukacijske aktivnosti bitno povisuju image i ugled MSU. Stoga se moæe oëekivati da Êe se za taj projekt tijekom godine zainteresirati tvrtke i kompanije koje djeluju na hrvatskome i svjetskom træiπtu. OjaËan vlastitim promocijskim programom, MSU bi se trebao predstaviti kompanijama s prijedlogom za sponzorstvo i partnerstvo putem svih spomenutih tiskovina, ali i specijalnom Power Point prezentacijom koja objaπnjava suvremenu likovnu umjetnost uz potporu tehnologije i komunikacije. Takoappleer, u interesu je Muzeja organiziranje i osnivanje muzejskoga sveëanog borda, koji bi svojim sponzorstvima i donacijama potpomagali djelovanje MSU. Stoga se, u suradnji s Odjelom marketinga, planira organiziranje sponzorske veëere na kojoj Êe bit predstavljen promotivni film te djelatnost i moguênosti nove zgrade Muzeja, odnosno buduêim Êe sponzorima biti ponuappleena suradnja putem razliëitih sadræaja. Organiziranje prezentacije Muzeja u suradnji s pedagoπkim odjelima u πkolama, na fakultetima, u centrima za kulturu i turistiëkim organizacijama diljem Hrvatske kolsko-obrazovne institucije moæda su najbrojnija ciljna skupina za buduêi MSU jer Muzeju osiguravaju stalnu posjeêenost u velikim grupama, πto je istodobno prilika da Muzej poëne stvarati svoju buduêu publiku

23 meappleu najmlaappleom populacijom. Za tu ciljnu skupinu potrebno je izraditi posebne promotivne i edukativne materijale koji Êe prije svega pokazati nastavnicima kakve edukativne i pedagoπke moguênosti otvara posjet muzeju, kakav je nastavni program moguêe oblikovati u buduêem MSU i kakvom Êe infrastrukturom uëenici moêi raspolagati. Vrlo je vaæno πto prije zapoëeti s tzv. personalnom komunikacijom Muzeja i obrazovnih ustanova kako bi se posjeti Muzeju mogli pravodobno integrirati u nastavni program. Za potrebe te edukacijske kampanje tijekom πkolske godine 2006./2007. za direktnu komunikaciju s nastavnicima potrebno je oblikovati: 1. Power Point prezentaciju s pedagoπko-nastavnog stajaliπta MSU i njegove uloge u likovnom i vizualnom obrazovanju appleaka; organizacija radionica u buduêem Muzeju, 2. CD - DVD za mailing na adrese svih πkola, u kojemu Êe biti tehnoloπki moderno i atraktivno objaπnjen stalni postav Muzeja i njegov obrazovni potencijal. Ovaj izuzetno opseæni program ujedno je i idealno zamiπljena simulacija rada Marketinπkog odjela, koji tek moramo utemeljiti i za koji se nadamo da Êe poëeti raditi u godini. Primljeno: 15. rujna THE NEW BUILDING OF THE MUSEUM OF CONTEMPORARY ART, ZAGREB - A HUGE MARKETING CHALLENGE The new Museum of Contemporary Art [MSU] (Zagreb) project is the biggest investment in Croatian arts and culture since the country achieved independence in 1991, and when the new building is opened, in New Zagreb in mid-2007, the museum will become the biggest and most updated museum institution in the Republic of Croatia. The marketing and PR expert is probably facing the most demanding part of the work. The move into the new building is an event that really will mean a turning point in the work of the museum. It is changing its location, moving from the historic city centre to the new site, and will be the first major cultural investment in New Zagreb, part of the city that has so far been considered only a dormitory suburb. The environment of the museum, then, is changing completely, not only from the point of urban setting, but also in a social sense. And it is moving from a floor space of 800 square metres to 15,000 square metres. This increased area will enable new contents to be included which were previously simply missing from the museum (a polyvalent hall, room for education, a museum shop and so on). And for the first time since its foundation, it will acquire a permanent display. The marketing concept for 2006 was worked out on the basis of an analysis of the advantages of the new building and the possible problems that might arise because of the move to a new part of town, and, following the high criteria for quality and contemporaneity that are similar to the art that the museum promotes, the following operations are being planned: 1. The formation of a brand - New MSU; 2 - creating a new visual entity; 3 - printing a catalogue of the holdings and other promotional material with information about the new building and new logo; 4 - making a new promotional film lasting from 3 to 5 minutes entitled The New Building of the Museum of Contemporary Art; 5 - integration of the museum into the tourist production of the region and making MSU souvenir(s); 6 - donator evening; 7 - organisation of an international conference of directors of museums of contemporary art that have recently opened or that have ongoing works on development, and exchange of experience and negotiations about future collaboration; 8 - organisation of sponsor dinners; 9 - taking part in the Cologne Fair (February 2006) and Vienna Fair (March 2006); 10 - foundation of the Museum of Contemporary Art Prize; 11 - organising the presentation of the museum throughout Croatian in schools, universities, culture centres and tourist organisations; 12 - present the museum in neighbouring countries. Since for the future functioning of the MSU it is of crucial importance that even before the opening of the new building, that is in 2006, educational and promotional activities are launched to present information about the new museum project to the public and the media in good time and with the needed transparency, preparing the public for the upcoming opening of the museum and its contents, and at the same time profiling the museum into an attractive and must-see museum and educational destination in Zagreb, a new Croatian cultural brand that is relevant to the national and the European culture. 23

24 IM 36 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME KAPITALNA KAMPANJA MICHAEL MARGITICH zamjenik direktora, Museum of Modern Art, New York JAMES GARA voditelj administrativnih poslova, Museum of Modern Art, New York sl. 1. Michael Margitich, Braco DimitrijeviÊ, James Gara, Jadranka Vinterhalter i sudionici seminara Sponzorstvo u muzejima M. MARGITICH: Najsaæetije reëeno, gradili smo novi muzej moderne umjetnosti jer nam je trebalo prostora - prostora za umjetniëka djela, prostora za zaposlenike. O tome se dugo razmiπljalo. J. GARA: Za nas je projekt izgradnje nove zgrade trajao 15 godina. Muzeju je ponestalo prostora. Posljednji put prije toga Muzej je proπirivan godine. Visina stropa bila je oko 3 metra. Kako se umjetnost poëela mijenjati, stizali su radovi drugaëijeg tipa, koji se nisu mogli postaviti u taj prostor. Kako je MoMA usred Manhattana, nije bilo prostora za daljnje πirenje. U ranim devedesetima doπlo je do raspada træiπta nekretninama u New Yorku i imali smo sreêu da su se dvije zgrade uz naπ muzej odjedanput naπle na prodaji. S projektom proπirenja poëeli smo krajem 80-ih. Imali smo sreêu i znali smo je iskoristiti. Uzeli smo kredite od raznih banaka i uspjeli ih kupiti. Zatim smo trebali zapoëeti planiranje i izabrati arhitekta imajuêi na umu da imamo zbirku dizajna i arhitekture. Znali smo da Êe i sama zgrada biti podvrgnuta kritiëkoj prosudbi. Naπ predsjednik Upravnog odbora i drugi Ëlanovi putovali su svijetom i razmiπljali kakva bi nam zgrada trebala. U vrijeme otvaranja Guggenheima u Bilbau razmiπljali smo o tipu dinamiëke arhitekture kakva je zgrada Franka Gheryja. Isprva smo mislili da Êemo i mi krenuti tim smjerom i napraviti arhitektonski neobiëan objekt. Upravni odbor razgovarao je s osmoricom arhitekata koji su uπli u uæi izbor. ZakljuËili su da nije najbitnije kakva Êe biti arhitektura veê kakve su naπe zbirke. Dvije godine nakon πto smo kupili nekretnine, dakle 1998., izabrali smo arhitekta, Japanca Joshija Tanaguchija. On je u Japanu veê bio projektirao viπe muzeja, ali nikad prije nije radio u SAD-u. Za nas je to bilo donekle riziëno. Graditi u Japanu drugaëije je nego graditi u srcu Manhattana, a drukëija su i pitanja vezana za financije. Zato je izbor Tanaguchija u prvom Ëasu bio kontroverzan. On je imao simplicistiëki pristup projektu muzeja, ali je istaknuo da u fokusu nije sama zgrada u smislu arhitekture, veê upravo muzejske zbirke. Naπa stara zgrada bila je elitistiëka, bili smo okrenuti prema sebi, na muzeju nije bilo prozora, nije bilo

25 prirodnog svjetla. Tanaguchi je smatrao da muzeju treba dati prozore koji gledaju na New York, te ga otvoriti prema van. To je bila dobra metafora strukturalnih promjena do kojih je doπlo u muzeju. Mi smo se i u svojoj politici æeljeli okrenuti javnosti, pruæiti joj ruku. TreÊi vaæan razlog za izbor projekta bio je naπ park skulpture, koji je utemeljio Rockefeller, a izgradio Philip Janson. Tanaguchi ga je smjestio u srce objekta i otvorio publici. Trebale su nam dvije godine planiranja prije nego πto je arhitekt uopêe mogao poëeti crtati. Naπ je postav bio linearan - u prvoj dvorani bili su poëeci moderne umjetnosti i zapravo niste mogli izaêi dok ne doappleete do samog kraja postava i djela iz kasnih 90-ih godina. Bio je to autokratski pristup postavu. Stoga smo promijenili naëin razmiπljanja i zakljuëili da ne treba unaprijed strogo zadavati naëin na koji Êe se prolaziti kroz postav. Bili smo svjesni povijesti velikih muzejskih proπirenja koja su se dogaappleala u SAD-u. Sva dotadaπnja proπirenja muzeja zapravo su bila bezuspjeπna. Dogaapplealo se da se skupio novac, potroπio na otvorenje novog dijela zgrade i nakon godinu dana dobrog poslovanja dogaappleao se pad. Druga, treêa, Ëetvrta godina bivale su sve loπije. Muzeji se viπe nisu mogli financijski pokriti, otpuπtali su zaposlenike i te divne zgrade koje su izgraappleene viπe se nisu mogle odræavati. To je bila tipiëna priëa svih dotadaπnjih proπirenja muzeja u SAD-u. U Ëasu kada bi se institucija proπirila, ustanovilo se da nije bilo nikakvog plana za kasnije poslovanje. Ni financijskog plana ni programa rada kustosa. To se dogodilo i u Londonu i drugdje u svijetu. Shvatili smo: ako uappleemo u taj veliki projekt, moramo biti sigurni da Êemo biti uspjeπni. Znali smo da se prava priëa muzeja nastavlja, da ona dolazi tek dvije godine nakon otvorenja. Trebalo je misliti na to æivi li taj muzej, uspijevate li dobro poslovati, kontrolirate li financije, moæete li imati programe koji odgovaraju novoj zgradi i njezinim moguênostima. Æeljeli smo u tom smislu biti uspjeπni i mislim da smo time dali dobar primjer koji mogu slijediti i druge institucije. IzraËunali smo koliko novca moramo prikupiti, a te su brojke bile enormne, πokantne. Trebao nam je i novac koji Êe podræavati funkcioniranje kada se Muzej otvori, novac za angaæiranje novog osoblja. Znali smo da djela koja nismo izlagali nisu dobro odræavana i da ih treba restaurirati. Dakle, uzeli smo u obzir troπkove potpore instituciji, odnosno omoguêivanja instituciji da dalje funkcionira. Za svaki dolar koji smo prikupili za izgradnju, prikupili smo i jedan dolar za druge troπkove. Godine poëela je gradnja Muzeja, znaëi bilo je potrebno pet godina planiranja prije postavljanja temeljnog kamena. Straπan udarac na cijeli grad dogodio se 11. rujna Tada nismo joπ imali mnogo novca. Zbirke su bile pohranjene, stara je zgrada veê bila sruπena, dakle, situacija je bila priliëno zastraπujuêa. Za sve u New Yorku bilo je to vrlo nesigurno doba, nismo znali πto nas joπ Ëeka. Sve je bilo sumorno, ekonomija je poëela padati, nestao je turizam, financijska su træiπta na neko vrijeme bila zatvorena. Najprije smo se pobrinuli za svoje zaposlenike. U studenome sastali smo se s Upravnim odborom i ustanovili da treba prikupiti joπ 700 milijuna dolara, dakle golem iznos. Bilo je neizvjesno moæemo li skupiti tako mnogo novca, kao πto je bilo neizvjesno i to hoêe li se grad vratiti svom normalnom æivotu. Upravni odbor bio je vrlo blizu odluci da se stvari na neko vrijeme zamrznu, da se projekt prolongira i priëekaju dvije godine da se sve staloæi. A onda se digla jedna gospoapplea iz Odbora, koja zapravo nije nikada govorila na sastancima, priliëno srameæljiva, i rekla kako viπe nije rijeë o muzeju veê o naπoj graappleanskoj duænosti i odgovoru na teroristiëki Ëin, zbog svih graappleana New Yorka. Svi su Ëlanovi Odbora prihvatili tu ideju i odluëili smo pokazati i uëiniti neπto πto Êe moæda pokrenuti cijeli grad. M. MARGITICH: Sada se Ëini da je sve iπlo glatko, da smo radili logiëno i promiπljeno, a zapravo smo djelovali na nekoliko kolosijeka. Usred priëe zavladao je pravi kaos. Osnovali smo mali odbor od pet Ëlanova Uprave, i ja sam bio u njemu, te smo zakljuëili kome se moæemo obratiti za najveêe donacije. Naπ je cilj tada bio 650 milijuna dolara, a to bi obuhvatilo novu zgradu, gradiliπte itd. Predsjednik kampanje bio je David Rockefeller, i nije bilo boljeg Ëovjeka od njega. Moja je uloga bila da sve stalno dræim u pogonu, da sve stalno teëe. OdluËili smo ustanoviti nove osnivaëe MoMA-e za 21. stoljeêe i predloæili da svaki donator mora dati viπe od 5 milijuna dolara. PoËeli smo razgovarati s cijelim Upravnim odborom. Neki su Ëlanovi dali 5 milijuna, neki 10 milijuna, dok je prije te kampanje najveêa donacija u MoMA-i bila 1-2 milijuna dolara, dakle podigli smo iznos. Meappleutim, to nije bilo dovoljno, pa smo se vratili onima koji su veê dali i stalno im se opet obraêali. Mnogi su od njih udvostruëili, utrostruëili ili uëetverostruëili svoju donaciju. Sve su to bile individualne donacije i kretale su se od 5, 10, 50 do 75 milijuna dolara. Na kraju je u naπoj kampanji prikupljeno 858 milijuna dolara. Kampanja joπ traje, do sada smo prikupili 888 milijuna dolara, a imali smo 60 donatora. Sve donacije dane su bez ikakvih uvjeta. Mi smo se, naravno, izrazito brinuli za naπe donatore i s paænjom komunicirali s njima. Imamo i nekoliko anonimnih donatora. Godine priredili smo veliku zabavu uz 75. obljetnicu MoMA-e i tada su ljudi opet davali donacije. Naπa prva sveëanost otvorenja novog muzeja bila je za osoblje. Onda smo pozvali donatore, pokazali im πto smo postigli, rekli da smo sretni i zadovoljni zbog toga. A onda smo sljedeêeg dana od njih zatraæili joπ novca. Ta priëa nikad ne prestaje. Stalno traæite novac. Mi smo vrlo oprezni s tim novcem jer je doniran i ne smijemo biti rastroπni. Novac koji ulazi u naπ muzej ulazi zbog naπeg proizvoda - izloæbe, umjetnosti... Na kraju nikad ne moæete dovoljno zahvaliti ljudima. Morate stalno slati pisma zahvale i stalno zahvaljivati. Direktor MoMA-e Glenn Lowry i ja odluëili smo zahvaliti najveêim donatorima tako da, ovisno o veliëini donacije, tri zgrade nose imena triju najveêih donatora, a radilo se o iznosu od 50 do 175 milijuna dolara. Dvojica su se donatora tome usprotivila, ali mi smo inzistirali. Neki od donatora bili su apsolutno zapanjeni πto njihovo ime stoji uz sliku ili zbirku. Kampanja nije zavrπena, ona 25 Shvatili smo: ako uappleemo u taj veliki projekt, moramo biti sigurni da Êemo biti uspjeπni. Znali smo da se prava priëa muzeja nastavlja, da ona dolazi tek dvije godine nakon otvorenja. Trebalo je misliti na to æivi li taj muzej, uspijevate li dobro poslovati, kontrolirate li financije, moæete li imati programe koji odgovaraju novoj zgradi i njezinim moguênostima. Na kraju nikad ne moæete dovoljno zahvaliti ljudima. Morate stalno slati pisma zahvale i stalno zahvaljivati.

26 26 Ne moæete prikupljati novac u negativnom okruæenju. Ljudi koji rade na takvom poslu moraju naëelno biti pozitivni. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je vaæna suradnja izmeappleu ljudi koji rade na namicanju sredstava i kustosa s druge strane. To sve zajedno mora biti timski rad. (...) treba zahvaliti Glennu Lowryju, naπem direktoru, koji je poruπio barijere πto su u jednoj fazi postojale izmeappleu kustosa i ljudi iz administracije. SUMMARY THE CAPITAL CAMPAIGN The Museum of Modern Art s Capital Campaign lecture covered the planning and execution of the campaign from the search for the architect, fundraising, financial planning, marketing and communications and the planning process for the opening of the new Museum of Modern Art. The authors also comment on life after a campaign as they try to understand how the new building works. joπ teëe i vrlo pozitivno utjeëe na naπe poslovanje. Ljudi koji su onda dali novac, i dalje ga daju, ali za neke druge potrebe. U godini nakon 11. rujna prikupili smo 100 milijuna dolara, πto je bio rezultat poëetne energije, predanosti i angaæmana. Ljudi koji rade u Muzeju sami su dobrovoljno dali po 500 dolara.to se snaæno dojmilo Ëlanova Upravnog odbora. Njih se dojmilo πto su im zaposlenici vjerovali, πto su vjerovali u taj projekt i njihovu sposobnost da ga realiziraju. Mi smo od korporacija dobili oko 18 milijuna dolara, a 600 milijuna od pojedinaca. Dakle, potpomogli su nas pojedinci, ne korporacije i poduzeêa. J. GARA: Godine svaka znaëajna kulturna institucija u New Yorku planirala je proπirenje: Guggenheim Museum, Metropolitan Museum, Lincoln Center. U New Yorku ljudi imaju novca, ali je to ograniëena grupa ljudi. Svi traæimo novac od istih ljudi, i znali smo da Êemo svi jedan drugome konkurirati za velike donacije. Kada je nakon 11. rujna naπ Upravni odbor odluëio krenuti punom parom, bila je to vrlo hrabra odluka, jer su oni bili ti koji su zapravo morali financirati projekt. Nakon 11. rujna svi su projekti u New Yorku propali, od svega se odustalo, a mi smo jedini bili uporni. Pokazalo se da smo i tu na neki naëin imali sreêu.»injenica je da smo bili napredovali dalje od ostalih. VeÊ smo bili izabrali arhitekta i sruπili naπu staru zgradu. Nismo se mogli vratiti natrag. Mogli smo zamrznuti i odgoditi projekt. Dogodilo se da smo bili jedini koji smo traæili novac. RijeË je o zgradi od m 2. Morali smo nastaviti naπu javnu djelatnost, nastaviti izloæbeni program u Queensu, ostati prisutni jer bi se u suprotnome financijaπi povukli. Grad New York dao nam je 75 milijuna dolara za izgradnju izloæbene dvorane u Queensu. Iako je nakon 11. rujna proraëun svim kulturnim ustanovama srezan, gradonaëelnik je poπtovao iznos odobren za MoMA-u jer je smatrao da Êe izgradnja novog muzeja biti znak da New York i dalje æivi. Iako smo privatni muzej, bili smo u partnerstvu s gradom, zajedniëki radili i uspjeli otvoriti prostor u Queensu, a i novi MoMA na Manhattanu, Ëime smo pridonijeli povratku turista u grad. Kada ste privukli pozornost medija koji su vas spremni istodobno hvaliti i dizati u nebesa, ali i totalno pokopati, komunikacija je izrazito vaæna i treba stalno komunicirati. Komunicirali smo s arhitektom - to je jedan tip komunikacije. Zatim smo komunicirali s javnoπêu, graappleanima. Bilo je vaæno pridobiti susjede u zgradama oko gradiliπta, koji su se mogli æaliti na buku. S njima smo jedanput u tjednu odræavali doruëke ili veëere, kako bi imali osjeêaj da su s nama, na istoj strani. PoËeli smo se pripremati za dolazak turista u New York, i u tome smo djelovali preko ureda gradonaëelnika. Pripremili smo se za otvorenje kako bismo osigurali da to bude uspjeπan dogaappleaj. Napokon, zaposlenici Muzeja sræ su i srce projekta, te je bilo vaæno da s njima imamo dobru komunikaciju, da svi shvate kako smo svjesni da prolazimo kroz teπka vremena. Ljudi nisu radili u normalnim uredima veê u neprimjerenim uvjetima i u kojekakvim okolnostima. Nismo prestali s graappleevnim radovima do pet minuta prije otvorenja. SjeÊam se da nam je gradonaëelnik mjesec dana prije otvorenja doπao u posjet, prolazio kroz Muzej i rekao: Isuse, pa nema πanse da se to otvori navrijeme. I mi smo razmiπljali da moæda neêemo uspjeti otvoriti u najavljenom roku, a to bi bilo vrlo nezgodno. Ali u takvim se trenucima javi adrenalin, i nekim smo Ëudom uspjeli otvoriti navrijeme. Nismo imali vremena ni provjeriti kompjutore, nismo znali hoêe li sve funkcionirati, hoêe li raditi sigurnosni sustav, liftovi, prodaja karata. Znali smo da Êe na otvorenju svaka dvorana, svaka galerija utjecati na opêu ocjenu i nismo si smjeli dopustiti ni jednu pogreπku. Na neki Ëudan naëin sve je funkcioniralo. Cilj nam je u godini dosegnuti posjetitelja. Naπa je strategija dobro funkcionirala u prvoj godini: trebalo se pobrinuti da posjetitelji budu zadovoljni i da nam se ponovno vrate. Sada radimo na tome da zadræimo razinu posjeêenosti. Odjedanput smo okupili Ëlanova Muzeja, Ëime smo oduπevljeni, a sada postavljamo pitanje kako ih zadræati, kako postiêi da tih Ëlanova za godinu dana ne bude manje. A to je teæe nego otvoriti muzej, teæe nego privuêi ljude. Teπko je zadræati tu razinu uzbuappleenja i entuzijazma. Brojke Êe se moæda malo smanjiti, ali ne smiju drastiëno pasti. U godini s novim Ëlanovima i svim ostalim aktivnostima ostvarili smo 37 milijuna dolara prihoda. Ljudi u naπem Upravnom odboru veê su ispisali mnogo velikih Ëekova, ne moæemo raëunati da Êe stalno to raditi, pa je pitanje kako odræati tu razinu prihoda. Naime, ako ne uspijemo, dogodit Êe nam se πto i svima ostalima - neêemo imati dovoljno sredstava za predviappleene aktivnosti. Maloprodaja je u naπim duêanima od u ostvarila promet od dolara. Tu su nam potrebni novi izvori, jer neki se jednostavno istroπe. Pazimo da budemo ugodan i Ëist muzej, jer se i New York osvjeæio i oëistio, maknuti su grafiti. Ako imate Ëist grad, on s vremenom postaje sve ËiπÊi, a ako je prljav, postaje sve prljaviji. Bili smo vrlo uspjeπni, ali Ëekamo joπ godinu, dvije da se to potvrdi. Cijeli projekt nadmaπio je granice samog muzeja, postao je projekt cijeloga grada, pa na neki naëin i cijele zemlje. Svi su se okupili oko nas, a da se to nije dogodilo, moæda bi priëa bila potpuno drugaëija. M. MARGITICH: Ne moæete prikupljati novac u negativnom okruæenju. Ljudi koji rade na takvom poslu moraju naëelno biti pozitivni. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je vaæna suradnja izmeappleu ljudi koji rade na namicanju sredstava i kustosa s druge strane. To sve zajedno mora biti timski rad. Dakle, otvorenje nove MoMA-e apsolutno je bio timski rad i treba zahvaliti Glennu Lowryju, naπem direktoru, koji je poruπio barijere πto su u jednoj fazi postojale izmeappleu kustosa i ljudi iz administracije.»ovjek mora vjerovati u svoj projekt. Priredila na osnovu zvučnih zapisa: Jadranka Vinterhalter Prijevod s engleskog jezika: Goranka Antunović, Vera Andrassy, Jadranka Vinterhalter

27 PARTNER TRAJNIM VRIJEDNOSTIMA IM 36 (1-2) TEMA BROJA TOPIC OF THIS VOLUME JANKA VUKMIR Institut za suvremenu umjetnost - SCCA, Zagreb U ovome tekstu potrudila sam se predstaviti pregled odnosa muzeja i sponzora muzeja i kulture u Hrvatskoj tijekom posljednjih desetak ili petnaestak godina. KritiËki sam pokuπala analizirati ponaπanje obiju strana ukljuëenih u taj odnos i pokuπala pronaêi odgovore na ova pitanja: Je li doista teπko pronaêi sponzora i je li svima jednako teπko? Zaπto je sponzorima teπko pronaêi odgovarajuêi projekt ili instituciju za sponzorsku suradnju? Gdje je karika koja nedostaje? O temi sponzoriranja kulture, a pogotovo o specijaliziranom poglavlju sponzoriranja muzeja, u Hrvatskoj postoji vrlo malo literature. To je odraz Ëinjenice da postoji i relativno malo dobrih primjera sponzoriranja kulture i muzeja. No manje istraæivanje izvora, neπto memorije i strukturni i sustavni interes za ovu temu ipak su dovoljni za prvi pregled i zakljuëke. Odmah na poëetku iznimno je vaæno napomenuti da se scena sve bræe mijenja, i da je u razdoblju otkada je tekst prvobitno pisan pa do njegova objavljivanja pokrenuto joπ nekoliko novih i paænje vrijednih inicijativa koje bi se dobro uklopile u ovu temu, za πto ovaj put ipak nema mjesta. Kao i u svakom ljudskom odnosu, tako je i u odnosu izmeappleu muzeja i potencijalnih i postojeêih sponzora teπko retrospektivno pronaêi pravi poëetak.»ija je uloga vaænija, tko ima inicijativu i Ëija su zasluga rezultati, sve su to pitanja na koja nije lako naêi odgovore jer je pri sklapanju sponzorskog odnosa i ugovora rijeë o zajedniëkom interesu obiju strana. No negdje je trebalo poëeti istraæivati. Po mojem izboru, na internetu. 1 Jednostavni pogled na sponzore na pretraæivaëu Google pokazao je ove rezultate: Sponsor 253 milijuna pronaappleenih podataka na engleskom jeziku Sponzor (pisan sa Z) podataka Sponzor na iskljuëivo hrvatskim stranicama podataka. Od toga: generalni sponzori zlatni sponzori 797 srebrni sponzori 199 pokrovitelji 780 Sport: , nasuprot kulturi: 805 sponzora. Umjetnost je kao pojam oëito atraktivnija za sponzoriranje od kulture: 2250 sponzora. Izmeappleu ostaloga: glazba i muzika festivali 777 film 635 kazaliπte 515 centri za kulturu 407 knjiænice 282 muzej 134 Muzej za umjetnost i obrt 165 nakladniπtvo 71 Navedeni rezultati ne iznenaappleuju. Unutar te vrlo πiroke i opêenite slike sponzorstva na kulturnom podruëju u Hrvatskoj, scenska je umjetnost u toj kategoriji najëeπêe spominjana, kao πto je i najbolje financirana javnim sredstvima, a slijede brojni hrvatski festivali. Viπe je nalaza koji spominju knjiænice ili centre za kulturu nego muzeje. S obzirom na popularnost domaêih knjiæevnika i knjiæevnosti posljednjih godina, te na objektivno znaëajnu ulogu nakladniπtva, oëekivali bismo, premda je rijeë o potencijalno vrlo profitabilnoj kulturnoj industriji, mnogo viπe podataka. Ne iznenaappleuje mali broj nalaza za muzeje opêenito. Posljednjih je godina zamjetnost muzejske djelatnosti, a s njome, joπ i ËeπÊe, likovne umjetnosti, smanjena, njezina druπtvena percepcija naruπena, i to se odraæava i u ovim brojevima. Ono πto znamo i bez promatranja tih podataka jest da posljednjih godina Muzej za umjetnost i obrt snaæno vodi po broju sponzorstava meappleu svim muzejskim 1 URL:

28 28 sl Plakati Ministarstva kulture RH u povodu donoπenja Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetniëkog stvaralaπtva (NN 43/96), svibnja Radionica, br. 4/5, travanj 2004., Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb institucijama. Taj se muzej u ovom pretraæivanju istiëe veêim brojem nalaza nego svi ostali muzeji zajedno. Sponzorstva, meappleutim, u kulturi nisu sluëajna, i moramo posebno naglasiti kako je svijet hrvatskoga gospodarstva ipak mnogo napredniji od svijeta hrvatske kulture u vrednovanju i evaluaciji svojih ulaganja i postignuêa. Sukladno tome, sponzorska se sredstva slijevaju tamo gdje taj oblik poslovne suradnje ima viπe uëinka prema konkretnim gospodarstvenim i træiπnim mjerilima. No time nije reëeno da gospodarstvo u Hrvatskoj uopêe ima pregled moguêih dogaappleanja na kulturnoj sceni, moguêih joπ profitabilnijih ulaganja u kulturu i boljih rezultata, veêe vidljivosti i postizanja znatno boljeg imidæa i mnogo ozbiljnije druπtvene koristi. Kultura pak, koja, kako Êe se pokazati, iako vrlo dobro i akademski poznaje mehanizme istraæivanja, nema lagan pristup pravim podacima o sponzorima. Otvorenost komunikacijskih kanala izmeappleu kulture i gospodarstva, koji se tako Ëesto spominju, zapravo su nerazvijeni. Javne institucije u kulturi uglavnom nemaju pravi poticaj ni potrebu za pronalaæenjem sponzora. U usporedbi s njima, nevladine organizacije u kulturi imaju mnogo bolji uvid u situaciju na træiπtu sponzora. To proizlazi iz egzistencijalnih potreba i brojnih poteπkoêa tih organizacija koje funkcioniraju na razliëit naëin (javnih, organizacijskih i programskih). Njihove projekte Ëesto, iako nerijetko i pogreπno, sponzori promatraju kao programe nedovoljno πirokih dimenzija i nedovoljne uoëljivosti. Glavni je argument za to Ëinjenica da nisu poduprti znatnijim javnim sredstvima, πto sponzori smatraju poæeljnim pri donoπenju svojih odluka. Usto, njihova druπtvena korisnost Ëesto je glavni pozitivni argument. Rezultat je to πto se nevladine organizacije za svoju veêu primjetnost Ëesto moraju odreêi struënosti u ime popularnosti, dok je struënost javnih institucija zajamëeno financirana javnim sredstvima, a sponzorska usto mogu podiêi kvalitetu izvedbe. Tako Êe biti sve dok poreznici i gospodarstvenici sponzorstva budu promatrali kao ulaganje u marketing, tj. kao poslovni troπak koji Êe poveêati ukupni troπak tvrtke, smanjiti prihod i time smanjiti porez. Kada porezni sustav bude ozbiljno organiziran na naëin da se davanja u druπtveno korisne svrhe povoljno odbijaju od poreza, moêi Êemo govoriti o zdravoj situaciji na tom podruëju. Kako se Ëini, sponzori ne poznaju dobro kulturnu scenu, sustav kulture ni pojedine grane kulture u koje ulaæu sredstva, niti je kultura, gledana u cjelini, upoznata s gospodarstvenim regulativama. Javne institucije oëito nisu svjesne nuænosti niti su aktivne u diversifikaciji svojih sredstava, a kulturni sustav ne daje ispravne poticaje svojim institucijama da same stjeëu prihode izvan proraëunskih. Mehanizmi koji bi mogli eventualno posredovati u stvaranju zdravije situacije u Hrvatskoj joπ se nisu razvili niti na podruëju zagovaranja kulture, niti u osnovnom lobiranju, pa tako ni u financiranju. No prikazana se slika moæe promatrati i drugaëije. Nalazi koje je Institut za suvremenu umjetnost objavio u Ëasopisu Radionica 2, a koji su se odnosili na distribuciju javnog novca iz proraëuna Grada Zagreba za (a smatram da ti podaci nisu zastarjeli jer se iznosi nisu naroëito znaëajno mijenjali u meappleuvremenu) dani su u tablici.

29 29 Izvedbene djelatnosti, scena i glazba 48% Informacijske djelatnosti, baπtina i zaπtita kulturnih dobara 37% Centri za kulturu, urbana kultura i kultura mladih 5% Likovne djelatnosti, arhitektura i audiovizualni mediji 4% Samo likovni amaterizam 1% Ostalo 5% Moæemo samo joπ jedanput potvrditi da ono πto se bolje javno financira, to se bolje i sponzorira. Netko Êe moæda primijetiti da se sluæim podacima Gradskog ureda za kulturu, a ne nacionalnog Ministarstva kulture 3. No proraëun Grada Zagreba za kulturu vrlo je bogat i distribucija tog novca utjeëe na cjelokupnu sliku kulturne aktivnosti u Hrvatskoj. No istina je da je slika na nacionalnoj razini neπto drugaëija. Taj je prikaz izradilo Ministarstvo kulture samo. Podaci o njihovu financiranju viπe nisu transparentni i aæurirani kao πto su nekada bili, pa nismo mogli sami analizirati te iznose. Muzejsko-galerijska djelatnost 30% Aktivnost arhiva 26% Kazaliπte i glazba 5% Zaπtita spomenika 11% Knjiænice 4% Strukovna udruæenja, umjetniëka udruæenja i nevladine organizacije (zajedno) 4% Vaæno je, meappleutim, reêi da godiπnji proraëun grada Zagreba namijenjen kulturi iznosi 430 milijuna kuna, a proraëun Ministarstva kulture za bio je 690 milijuna kuna, od Ëega se veliki, ako ne i najveêi dio, slijeva opet u kulturu grada Zagreba. Stoga Êu se i ja uglavnom sluæiti primjerima zagrebaëkih muzeja. Iako ovdje govorimo o sponzoriranju muzeja, mislim da su predoëeni podaci posluæili kao dobar uvod jer sponzore muzeja moramo promatrati u kontekstu cjelokupne kulture sponzorstava i cjelokupne kulturne scene u Hrvatskoj, da bismo dobili realnu sliku situacije u kojoj jesmo i da bismo iz nje znali bolje odrediti kamo smjeramo. Ako uopêe moæemo govoriti o jasnoj viziji i ciljevima kulture i kulturne politike u Hrvatskoj. Ono πto, naæalost, ne mogu predoëiti, a bilo bi vaæno i zanimljivo znati, jest stvarna situacija unutar sponzorskih sredstava koja cirkuliraju u Hrvatskoj. No to je priliëno teæak zadatak jer u pregledima protoka novca u Hrvatskoj zapravo ne nalazimo podatke o bilo kojim novëanim sredstvima, osim o onima iz javnih proraëuna, javnog novca ili one unutar gospodarstva. Nikakav intersektorski odnos nije financijski prikazan. Nemamo podatke o tome koliko se novca slijeva u hrvatsku kulturu od inozemnih donatora ili sponzora, a, naravno, nemamo podatke ni za domaêe privatne izvore financiranja. Imamo samo parcijalne i nepotpune podatke. Prema istraæivanju 4 koje je godine proveo CERA- NEO, Centar za razvoj neprofitnih organizacija iz Zagreba, o socijalnoj odgovornosti poduzeêa u Hrvatskoj dobiveni su podaci u sljedeêim dvjema tablicama. 3 korisno/compendium-croatia.doc 4 htm

30 30 Tipovi pravnih osoba kojima su dane donacije ili sponzorstva PRAVNA OSOBA BROJ % Javna (dræavna) ustanova 17 29,8 Udruga 30 52,6 Crkva 3 5,3 Graappleani 7 12,3 Organizacije kojima se daju donacije prema podruëjima aktivnosti PODRU»JE BROJ % kole 10 7,4 Bolnice i zdravstvene ustanove 17 12,5 Fakulteti 7 5,1 Socijalne ustanove 6 4,4 Humanitarne organizacije 18 13,2 Kultura i umjetnost 21 15,4 Sport i rekreacija 30 22,1 Udruge veterana 9 6,6 Kazaliπta 0 0 Organizacije mladih 0 0 Zaπtita okoliπa 0 0 PolitiËke stranke 0 0 Druga podruëja 18 13,2 *Uz ovu tablicu moram napomenuti da uzorak vjerojatno ne daje realnu sliku, jer iznos od 0 kuna sponzorstava za kazaliπte nije realan Ëak ni za godinu, a i razlika izmeappleu sporta i kulture, pogotovo godine, ne djeluje uvjerljivo za cjelokupnu sliku kakvu poznajemo. Iz ovog sam istraæivanja izdvojila samo neke kategorije podataka koji su mi se Ëinili znaëajnima za ovu temu. Po pravilu, gospodarski subjekti koji imaju veêe prihode daju i viπe donacija. To ne iznenaappleuje. Ukupna novëana davanja anketiranih gospodarskih subjekata godine iznosila su 6,5 a ,2 milijuna kuna. I to je jedini podatak koji imamo, a upuêuje na godiπnja ulaganja sponzora u kulturu. U godini 31% gospodarskih subjekta davalo je stipendije, a u njih 33%. Iznos stipendija u bio je kuna, a u godini kune. Ti iznosi s godinama oëito rastu i stipendiranje je postalo Ëesta praksa. Gospodarski subjekti pomaæu i davanjem otpisanog namjeπtaja, kompjutora i sl. U promatranim godinama 16% subjekata davalo je takve vrste pomoêi. U vrijednost tih donacija procjenjuje se na , a na kuna. To je vrlo malo. VeÊ smo rekli da u razvijenim zemljama postoji praksa da su poslodavci osim davanja novëanih i sredstva u naturi skloni prihvatiti Ëinjenicu da njihovi zaposlenici volontiraju u opêekorisne svrhe. Nedavno provedeno istraæivanje o indeksu civilnog druπtva (Beæovan, 2002.) pokazalo je da u naπim poduzeêima ta praksa gotovo ne postoji. Spomenuto je istraæivanje pokazalo da je gospodarski sektor najslabiji sudionik u razvoju civilnog druπtva u Hrvatskoj. Za razvoj socijalne odgovornosti gospodarstva vaæno je tko donosi odluke o davanju donacija i sponzorstvima. Uprava poduzeêa donosi odluke u 53,6 % sluëajeva, direktor u 37,5%, a neko drugo tijelo u 8,9 % sluëajeva. O tome premalo znamo, a djeluje donekle realno, iako ima mnogo loπih primjera s kojima se susreêu kulturne organizacije. Vaæno je napomenuti ovo: iako iznosim podatke koji su prikupljeni godine, a odnose na joπ starije razdoblje, pa njih Ëak i u naπim, ne osobito dinamiënim okolnostima razvoja moramo smatrati zastarjelima, neêu se na njih posebno oslanjati. No smatrala sam da su ilustrativni, osim πto su jedini koje sam uspjela pronaêi. Spomenimo da na svim poslovnim stranicama koje sam posjetila, i u svim pokuπajima izravnog kontakta s tvrtkama nisam bila osobito uspjeπna, pa mi drugo i ne preostaje nego se sluæiti onime πto sam uspjela pronaêi. I sama anketa raappleena je u sliënim okolnostima: poπtanska je anketa poslana ciljanoj skupini od 200 po visini prihoda najveêih hrvatskih poduzeêa. Nakon velikih napora dobili smo 56 popunjenih upitnika m Predstavnici poduzeêa koja daju svoje proizvode kao pomoê neprofitnim organizacijama æale se jer na njih trebaju platiti porez na dodanu vrijednost. To znamo iz svakodnevne prakse, i to je ozbiljan problem za razvoj sponzorske kulture. Gospodarski su subjekti upitani daju li pomoê u uslugama, npr. u koriπtenju telefona, fotokopiranju, davanju savjeta, koriπtenju prostora i sl.. Samo oko 14% anketiranih daje pribliæno kuna godiπnje. Vrlo malo, u velikoj suprotnosti s opêom praksom. Odmah moram reêi da se i danas ti podaci teπko pronalaze i nisam samo ja imala poteπkoêa s prikupljanjem podataka od tvrtki koje se svojim sponzorstvima u javnosti i medijima vole hvaliti, veê je iste probleme imala i novinarka koja je u svibnju ove godine istoj temi posvetila priliëno velik Ëlanak u jednom zagrebaëkom tjedniku, u kojemu piπe: Gotovo nigdje, osim u T-HT-u i u Podravci, ne æele javno govoriti o pojedinaënim svotama kojima pomaæu kulturne projekte. U ZagrebaËkoj pivovari to smatraju poslovnom tajnom, a u TodoriÊevu Agrokoru i austrij-

31 Ovi podaci nisu dostupni i transparentni upravo zbog navedene regulative, prema kojoj se sponzorstvo smatra poslovnim troπkom, najëeπêe u domeni marketinga i promocije, i ne donosi izravne porezne olakπice. Nije nimalo Ëudno da veê spomenuto istraæivanje potjeëe iz godine, kada je ta tema pokretala mnoge razgovore, skupove i istraæivanja. Te godine, kada je hrvatska politika proæivljavala velike promjene od kojih se mnogo oëekivalo, donesene su izmjene Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetniëkog stvaralaπtva 7, koje su prenesene u Zakon o porezu na dohodak (Ël. 42.). To su bile izmjene prijaπnjeg zakona iz 1996., kada je ideja Ministarstva vizualno izgledala kao na slikama 1., 2., 3. i 4., Ëime je odraæavala i stav i razinu razumijevanja te problematike. Loπ dizajn, bezindividualnost, besciljnost poruke, anakrona estetika, sve πto, nasreêu, danas nije naπa tema. Novim je izmjenama nerealno oëekivana eksplozija sponzorstava, ali mislim da se u situaciji brzih promjena najmanje snalazilo samo Ministarstvo kulture, a nije se snalazila ni prateêa kulturna scena. Kao πto je oëito, zbrka koja je bila unesena na scenu, donijela je mnogo πtete i odnijela mnogo vremena u konsolidaciji kulturnih redova. Dotadaπnja suradnja na kulturno-gospodarsko-sponzorskoj pozornici od poëetka 1990-ih godina gotovo nije postojala. Prije svega, ratna situacija, koja je obiljeæavala sve aspekte æivota, onemoguêivala je normalan rad u bilo kojem podruëju djelovanja. Danas moæemo reêi da nije postojao sustav komunikacije izmeappleu gospodarstva i kulture, a sama je kultura, kao πto obiëno biva u teπkim vremenima, bila zapostavljena u svim segmentima svog djelovanja i od posljedica toga joπ i danas pati. 31 skoj banci Volksbank - poslovnom strategijom, πto je totalno besmisleno jer takve informacije moraju biti transparentne. 6 Drugi vaæan razlog je to πto zapravo gospodarstvo u obliku kakvom ga danas poznajemo takoappleer nije postojalo. To je bilo doba prvobitne privatizacije, nalik na doba prvobitne akumulacije kapitala. Privatizacija je tek slijedila, a s njom i normalizacija poslovanja; a kako je tekla privatizacija, a barem se o tome mnogo piπe, tako je tekao i razvoj odnosa izmeappleu gospodarstva i kulture. Kulturne su institucije svoje sponzore skrivale od javnosti, posebno od konkurencije na kulturnom podruëju. Istodobno smo nerijetko i sami svjedoëili Ëestim molbama pojedinih sponzora koji su, usput reëeno, zapravo davali dobrovoljne priloge naπim kulturnim pothvatima, uz uvjet da ni po koju cijenu ne objavljujemo njihove logotipove i ne navodimo ih kao sponzore, sve s namjerom da ih kasnije nitko ne bi opet nazivao i traæio bilo kakav oblik potpore i suradnje. I same odluke o eventualnim sponzoriranjima uglavnom su se donosile na temelju simpatija ili ugodne boje glasa pri prvom telefonskom razgovoru. Na podruëju suvremene umjetnosti 1990-ih dugo se osjeêao negativan uëinak jednog jedinog sponzorstva: Exportdrvo je, kada je postalo predstavnik Panasonica, za izloæbu Dalibora Martinisa u Muzeju suvremene umjetnosti godine posudilo opremu. Radilo se o nekoliko televizora i videoureappleaja te VHS playera. Kako je izloæba, a s njome i oprema, bila postavljena u pijesku, tako je posuappleena oprema kasnije bila neupotrebljiva za prodaju, a dugi niz godina svako je obraêanje potencijalnom sponzoru u kojemu je spomenuta suvremena umjetnost zavrπavalo istim odgovorom: Nakon onoga πto se dogodilo Exportdrvu, ne dolazi u obzir! Ne zaboravimo i to da je vrijeme do polovice 1990-ih bilo vrijeme u kojemu su se mnoga plaêanja, pogotovo u marketingu, zapravo obavljala razmjenom dobara. to je medij sponzoru nudio uoëljiviju reklamu, to je modernija bila perilica rublja ili bilo koji drugi proizvod kojim bi vas platili. Ta je razmjena dobila naziv kompenzacije, a æivi i danas, ali u nekom realnijem obliku i ne dominira viπe scenom. U takvim okolnostima tijekom 90-ih nismo mogli raëunati na ozbiljnu, sustavnu i transparentnu komunikaciju izmeappleu kulture i sponzora te gospodarstva. Kada smo prije samo Ëetiri godine u Institutu za suvremenu umjetnost organizirali dvodnevni simpozij s temom Sponzoriranje kulture u Hrvatskoj jedva smo dotaknuli temu u ta dva dana. Prvi smo dan bistrili raz- sl. 5. Za izloæbu Dalibora Martinisa u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu godine, Panasonic je kao sponzor izloæbe ponudio opremu. 6 Nina Ožegović, Nacional, 19. travnja / izdanje 492.; Zagreb. 7 NN 43/96, svibanj 1996.

32 32 Osobito nam je vaæno osigurati podrπku najvaænijih poslovnih organizacija u Hrvatskoj koje svojim pozitivnim stavom mogu dati primjer i svima drugima. (Ministar kulture dr. sc. Antun VujiÊ) sl. 6., 7. Stara i nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu - naëini oglaπavanja dogaappleanja i najava izgradnje novoga muzeja. 8 Jelena Mandić Mušćet, Vjesnik, 20. kolovoza i Vesna Laušić, Slobodna Dalmacija 20. kolovoza fset.html 11 fset.html 12 novosti/dogadjanja/ostalo.htm 13 ponzor.html, Denis Derk liku izmeappleu sponzorstva i donacija, a drugi smo dan shvatili da smo na poëetku dugoga, vrlo dugog putovanja kojemu je Seminar o sponzorstvu u muzejima, πto ga je organizirao Muzej suvremene umjetnosti 17. i 18. listopada moæda tek druga stanica, bez obzira na velike promjene koje su se u meappleuvremenu dogodile. Pitanje sponzorstva i donacija joπ se uvijek povlaëi scenom, i gotovo svaki put kada se o tim temama govori, smatra se potrebnim objaviti kratku abecedu osnovnih pojmova. Tako je bilo i ljetos, kada su dvoje dnevne novine istoga dana, usred sezone kiselih krastavaca, tu temu naπli zanimljivom za popunjavanje subotnjih izdanja. 8 to je moæda joπ gore, na tu razliku viπe paze kulturne institucije nego same tvrtke. Primjerice, T-HT je svoj veliki projekt Kultura HR, objavio 9 pod sponzorstvom, predsjednica Uprave u intervjuu na T portalu 10 govori o donacijama, a u opisu projekta piπe sasvim neodreappleeno 11 : U sklopu projekta pet spomenutih institucija dobit Êe financijska sredstva Drugi smo dan tog naπeg tadaπnjeg skupa sluπali o novom, obeêavajuêem projektu, takvim je barem Ministarstvo smatralo Bijeli kvadrat kulture. 12 Ministarstvo kulture upravo inicira promotivnu akciju za kulturu - Bijeli kvadrat kulture - koja ima dvovrsni cilj: upozoriti na vaænost kulture kao pokretaëa opêeg druπtvenog razvitka te potaknuti ulaganja u kulturu koja postaju stimulativna novim poreznim olakπicama. Slijedili su interpretacija zakona i promidæba kulture kao razvojne snage druπtva, te famozni opis projekta: Promotivna kampanja nazvana Bijeli kvadrat kulture oslanjat Êe se na plakatno obiljeæavanje! svih kulturnih institucija (mjesta proizvodnje kulture) znakom bijelog kvadrata, uz istovremenu televizijsku kampanju koja se sastoji od serije kratkih autorskih filmova (potpisat Êe ih svojevrsna reprezentacija naπih filmskih i televizijskih redatelja i direktora fotografije) posveêenih pojedinim segmentima kulturne djelatnosti: knjiæevnosti, kazaliπtu, filmu, likovnosti... U pripremi su takoappleer i odgovarajuêe informativne broπure te druge aktivnosti usmjerene podizanju razine javne svijesti o moguênostima i potrebama ulaganja u kulturu kao nedvojbeno optimistiëki dio ukupnih razvojnih nastojanja. Izlazak u πiru javnost Bijelog kvadrata kulture planirali smo za poëetak lipnja, a i sama promotivna kampanja financirat Êe se putem donacija desetak velikih tvrtki koje su veê pokazale svoj ozbiljan interes za kulturno ulaganje u kulturu. Niπta nije dosljednije od moguênosti da se priëa o potrebi i moguênostima doniranja kulture i sama financira putem doniranja. ( htm) Bijeli kvadrat kulture, kao πto mu je i ime naznaëivalo, bio je isprazan i katastrofalno loπ projekt, a potaknuo je viπe dogaappleanja 13 istog naslova koja su ironizirala tu akciju Ministarstva. I dok su umjetnici vjerovali da imaju potporu ministra VujiÊa, razuvjerio ih je sam ministar u intervjuima u kojima ih je optuæio za neznanje, nerad i povlastice. A onda su umjetnici optuæili njega, pa su novinarima u uzavrelom KIC-u podarili æuti papir s temom hvaljenog sustava donacija i sponzorstava kojima se stalno hvali ministar Antun VujiÊ. Tako su umjetnici pouëili ministra da sponzorstva u Hrvatskoj nemaju apsolutno nikakav posebni porezni status niti porezne olakπice. Ako, dakle, neko poduzeêe i naapplee sponzora i sklopi ugovor o Ëinidbi i protuëinidbi, vrijednost sponzorstva raëuna se kao obiëan rashod obveznika poreza na dobit, tj. kao plaêanje promidæbe i reklamiranje, dakle kao plaêeni oglas u novinama ili na televiziji. Ako pak umjetnik naapplee poduzeêe koje Êe mu darovati novac ili Ëinidbu, tek se onda smanjuje porezna osnovica darovatelja, ali ne i konaëni porez. Takva je donacija od koje pametne firme bjeæe kao vrag od tamjana jer danas nitko nikome niπta ne poklanja za lijepe oëi, moæda do visine 2% ukupnog dohotka donatora. Ako je donacija sluëajno veêa od tih 2%, donator mora pribaviti pozitivno rjeπenje Ministarstva kulture. Kada smo u Ministarstvu zapitali koliko je donatora traæilo

33 takvo rjeπenje, odgovor je bio kratak i jasan: Nitko! Dakle, umjetnicima je jasno ono πto nije ministru: da sponzor nije darovatelj. 14 Zbrka koja je vladala bila je potpuna i nije Ëudno πto je do danas s web stranica Ministarstva kulture taj projekt nestao iz svih arhiva. Upravo sam zato na nj htjela i podsjetiti. Jedino πto je ostalo bio je novac utroπen za dizajn i tisak neke tada objavljene broπure, te za proizvodnju i prikazivanje videoklipa na TV-u, koji sam imala sreêe uhvatiti samo jedanput. Danas viπe niπta od onoga πto je tako uspaljivalo duhove nije aktualno ili barem nije presudno. Promjene, premda djeluju kao davne, traju zapravo tek otprilike pet godina, i priliëno su dinamiëne za naπe uvjete, ali su, u skladu s tim, i relativno kaotiëne. Sad se okrenimo novom dobu i pogledajmo aktualno stanje: na deset pisama poslanih sponzorima pismenih je odgovora 0, telefonom je uglavnom nemoguêe dobiti osobu zaduæenu za vaπ prijedlog, dobijete li nekoga na telefon, taj uglavnom govori o tome kako mnogo prijedloga za sponzoriranje leæi na stolu i kako je situacija opêenito nemoguêa, eventualno od iste ili neke druge osobe moæete Ëuti viπe o tome kako se druge institucije ponaπaju kad traæe sponzorstvo nego πto moæete Ëuti o svojem upitu, sva pisma koja ste poslali uglavnom ste poslali vodeêi se vlastitim instinktom jer postoji vrlo malo jasnih kriterija tko bi koga i zaπto sponzorirao, πto su Ëije preferencije te kamo koja tvrtka smjera svojom strategijom korporativnih komunikacija. U tom smislu gospodarstvo joπ nije profilirano. Moramo, doduπe, priznati da neke osnovne konture djelokruga pojedinaënih tvrtki posljednjih godina postaju vidljivije. To je ponekad dobro, ali ne uvijek. Prisjetimo se, koji sport veæemo uz pivo? Naravno, samo nogomet. Jer proizvoappleaëi piva nikoga viπe ne sponzoriraju takvom silinom. Kulturnoj sceni u Hrvatskoj pivo nije namijenjeno. Evo i citata nekoliko sudionika s kulturne scene. Citat prvi: Iskustva s donatorima i sponzorima vrlo su loπa, osim kad je rijeë o davanjima u naturi. 15 Citat drugi: Sve se svodi na robnu razmjenu i par neugodnih iskustava s neizravnim traæenjem provizije. Ovo posljednje ne smatra se pravilom i pripisuje se karakteru Ëovjeka koji je proviziju iznuappleivao, no miπljenje je da su, kada su sponzorstva u kulturi u pitanju, kod nas ipak joπ uvijek najvaænija poznanstva s direktorima i vlasnicima tvrtki. 16 Citat treêi: U Hrvatskoj zapravo nema pravih velikih sponzora u kulturi. 17 Citat Ëetvrti: Optuæujem rigidni medijski stav i nepodnoπljivu medijsku blokadu sponzorstava u kulturi, odnosno upuêujem na Ëinjenicu da novinari i urednici kulturnih rubrika, za razliku od sportskih, gotovo uvijek odbijaju spominjati sponzore, pa onda i sponzori radije ulaæu u treêeligaπki nogometni klub nego u kulturne dogaappleaje. 18 Istinitije ne moæe biti, pokazuje naπa svakodnevna praksa. Mogli bismo citirati joπ dugo, ali treba Ëuti i drugu stranu, pa Êu za to iskoristiti pokoji dostupni citat. Sponzori se, dakle, Ëesto æale da ne dobivaju dobre projekte. To zapravo znaëi da dobivaju katastrofalne prijedloge. To zvuëi ovako (citat): Taj posao se omalovaæava, a Ëesto i ne razumije. Naime, ljudi traæe donacije ili sponzorstva prekasno, uglavnom dva tjedna prije poëetka manifestacije, πto je neprofesionalno i neozbiljno, a uz to ne znaju suvislo osmisliti projekt i objasniti nam πto mi time dobivamo, jer svaka kompanija æeli na neki naëin vratiti uloæeni novac, te odigrati neku ulogu u socijalnoj zajednici. 19 Sponzori se æale da ne mogu pronaêi kulturnu instituciju koja Êe im omoguêiti dovoljnu uoëljivost, ili bilo koji oblik poslovne suradnje zbog kojega bi se sponzorstvo isplatilo. Sponzori su sami u potrazi za projektima koje bi sponzorirali i najëeπêe ih sami biraju, katkad i preskaëuêi stvarnu ponudu. S obzirom na cjelovitu sliku koja ne pokazuje dobru komunikaciju izmeappleu kulture i gospodarstva, moram zakljuëiti da se o sponzorstvima na hrvatskoj kulturnoj i gospodarskoj sceni govori viπe nego πto bi se zapravo oëekivalo. U svakodnevnom su govoru svima usta puna sponzora, kao da ih svi imamo napretek, i kao da se do njih dolazi lako.»ak se i u prijavnicama koje podnosimo lokalnim i nacionalnim fondovima za kulturu oëekuje da Êemo za svaki projekt iskazati prihod od sponzora, kao da je to uhodana svakodnevica. No paæljivije osluπkivanje razgovora pokazuje da u cjelovitoj slici o sponzorima zapravo malo znamo, jednako kao πto i oni malo znaju o nama. I pri tome bismo trebali biti sloæni, s koje se god strane u tom odnosu nalazili. U cjelokupnoj slici odnosa muzeja i sponzora jedan muzej veê odavno ima nesumnjivi primat, naravno, Muzej za umjetnost i obrt. I taj se primat odræava veê desetak godina. Uz sve Ëestitke Muzeju za umjetnost i obrt na uspjeπnosti u tom podruëju, neêu se zadræavati na detaljima tog svijetlog primjera, nakon πto je gospoapplea JuriÊ BulatoviÊ sama veê govorila o tome, samo Êu citirati isjeëak njezina stajaliπta iznesenog na skupu Arhivi, knjiænice, muzeji - moguênosti suradnje u okruæenju globalne informacijske infrastrukture, 6. seminar; Rovinj, studenog 2002., koji mi se Ëini moæda najvaænijom uputom svima koji se obraêaju sponzorima: OBZOR/2002/06/03/Pages/sponzor.html, Denis Derk 15 Nina Ožegović, Nacional, 19. travnja / izdanje 492.; Zagreb. 16 Kultura nije sponzoruša, Vesna Laušić, Slobodna Dalmacija, subota, 20. kolovoza Ibid. 18 Ibid. 19 Nina Ožegović, Nacional, 19. travnja / izdanje 492.; Zagreb.

34 34 sl. 8., 9. Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu i ZagrebaËka banka godinama njeguju uspjeπan partnerski odnos 20 akm6/sazeci.htm#juric-bulatovic 21 Iz telefonskog razgovora sa službenicom Zagrebačke banke u Direkciji korporativnih komunikacija i marketinga u listopadu Kultura je postala pravo svih, ona se nuæno demokratizira, broj konzumenata kulturnih proizvoda postaje sve veêi, to znaëi kulturu treba spretno i vjeπto upakirati, odrediti njezinu cijenu, ponuditi je træiπtu i na kraju prodati. Ona Êe naêi svoje zagovornike i kupce. 20 Takvo stajaliπte donosi ovakav odnos snaga na internetskoj traæilici s poëetka: Muzeji 134 : MUO % : 55 % ili 100 % : 123 % U takvim okolnostima shvatit Êete zaπto se tako teπko dræim naslova naπe teme - sponzoriranja muzeja. Ali evo studije sluëaja. Donacije ZagrebaËke banke bile su prva i najpopularnija akcija koju je inicirala jedna domaêa tvrtka, ako tu banku po iëemu osim po imenu trebamo smatrati domaêom. Banka je tom prigodom Ëak provela i istraæivanje træiπta i utvrdila da javnost ne razlikuje donacije od sponzorstva. 21 Kulturna je scena kao prvu primjedbu tom programu istaknula Ëinjenicu da se na samo oglaπavanje programa i natjeëaja za donacije vjerojatno troπi viπe nego na donacijski fond.»ak je i sveëana promocija dobitnika donacija uvijek bila upuêenija promociji banke nego slavljenicima. Administriranje natjeëaja oëito je bilo dobro organizirano, povratne su informacije stizale redovito, uredno i toëno, πto je apsolutna iznimka od uobiëajene prakse komuniciranja izmeappleu gospodarstva i kulture. Druga je primjedba bila vezana za to πto su oni koji odluëuju uvijek bili nepoznati javnosti, a bili su predstavljani kao navodno eminentni struënjaci. To je, naravno, unosilo sumnju u ispravnost izbora. BuduÊi da je cjelokupni fond donacija bio objavljivan unaprijed, πto je ocijenjeno pozitivnim, uëinak donacija u cijelosti zapravo je Ëesto bio uniπten cjepkanjem donacija na niz sitnih, koje nisu znaëile esencijalno bitnu pomoê. Istodobno, za prirodu natjeëaja i donacija potpuno je nejasno zaπto se tako velik fond dodjeljuje bez ikakve obveze dobitnika donacije prema banci. Naime, oni nikada nisu imali baπ nikakvu obvezu izvijestiti banku o realiziranom projektu.»ak i kada bi to uëinili, bilo bi to samo zbog vlastite savjesti i bez ikakvoga odgovora. OËito je da banka nije imala interesa u realiziranim projektima nego u slici koju ostavlja u javnosti Ëinjenicom da novac troπi u plemenite svrhe. Zato je i reklamiranje donacija stajalo previπe u usporedbi s donacijskim fondom. Posljedica je bila to πto postati dobitnikom te donacije nije donosilo baπ nikakvu referencu ni u svijetu kulture ni u svijetu gospodarstva, ni u bilo kojem eventualnom obraêanju odjelu korporativnih komunikacija banke same, te je smisao tih donacija kroz vrijeme, recimo to financijskim rjeënikom, devalvirao.

35 Taj je projekt zapoëeo i ostat Êe zapamêen kao prvi, pozitivan, jasan i sustavan pristup gospodarstva kulturi, usprkos svim iznesenim primjedbama. Osim ovih sentimentalnih, bilo je u njemu, naravno, joπ pozitivnih elemenata. Zbog opseænog oglaπavanja, natjeëaj je dospio i u zabaëenija predgraapplea kulture, pa tako i donacije. Time je opravdano njihovo usitnjavanje, jer su te institucije, nerijetko muzeji, poput Gradskog muzeja Vinkovci, Gradskog muzeja Nova Gradiπka, Ribarske zbirke u Komiæi, projekta Ekomuzeja u Dragonoπcu i sliënih projekata uspjeli dobiti potporu, a za stvarno velike projekte uglavnom ni same te organizacije nisu imale kapaciteta. Izbor dobitnika uvijek se provodio prema vrlo konzervativnim kriterijima. U tome moæda ne bi bilo niëega loπeg, da su u natjeëaju postojali ikakvi drugi, osim formalnih kriterija. I po tome se uvidjelo da donacije smjeraju onamo kamo je smjerao cjelokupni marketinπki slogan banke: Partner trajnim vrijednostima. Projekt traje i danas jer, usprkos svim primjedbama, njegova vrijednost i jest trajna, πto ne znaëi da bi se mogla unaprijediti, dinamizirati, uëiniti efikasnijom i vidljivijom za sve strane ukljuëene u taj program. Evo, i ja sam svoj tekst naslovila Partner trajnim vrijednostima jer smatram da je to do danas najoblikovaniji i najpozitivniji primjer na hrvatskom træiπtu sponzora, i u Ëast njegovoj ulozi u oblikovanju tog træiπta, u Ëemu je ZagrebaËka banka nesumnjivi predvodnik. Sasvim Êu osobno dodati, s pozicije Instituta za suvremenu umjetnost, da bih svoje stajaliπte voljela podijeliti sa πirom druπtvenom zajednicom, da su i eksperimentalni, inovativni, a osobito mladi umjetnici takoappleer trajna vrijednost, i da ulaganje u eksperimente donosi trajne vrijednosti. No ni ZagrebaËka banka joπ nije uvela trajnu vrijednost odgovaranja na prijedloge za sponzorstva, pa ne znam dijelimo li to miπljenje. Voditeljica korporativnih komunikacija ZagrebaËke banke, tvrdi: Godinama ulaæuêi u vrhunske kulturne projekte, kulturne institucije i mlade umjetnike, ZagrebaËka banka je sudionik stvaranja i njegovanja trajnih vrijednosti. Stoga se sloganom Partner trajnim vrijednostima sluæimo u svim istupima u javnosti koji su vezani uz potporu kulturi, umjetnosti i oëuvanju kulturne baπtine. 22 Ali nastavlja, u oëitoj kontradikciji: Tako su ZagrebaËka banka i UniCredit Group, kao glavni partner Filharmonijskog orkestra milanske Scale, dvije godine zaredom (2003. i 2004.) omoguêili gostovanje toga glasovitog orkestra u Zagrebu. Oba su koncerta imala i humanitarni znaëaj - cjelokupni prihodi od prodaje ulaznica donirani su Hrvatskom Crvenom kriæu, Gradskom druπtvu Vinkovci za izgradnju 12 djeëjih igraliπta u minama okruæenim mjestima Vukovarsko-srijemske æupanije (2003.) i Hrvatskoj udruzi za πkolovanje pasa vodiëa i mobilitet za izgradnju prvog rehabilitacijskog centra za podruëje orijentacije i mobiliteta slijepih u Hrvatskoj (2004.). Nagrade studentima koje se ovdje spominju i koje je banka svojedobno dodjeljivala viπe su nego pozitivan primjer, ali datiraju iz vremena prije slogana. Mladi umjetnici i milanska Scala ne pripadaju istoj kulturnoj kategoriji, a milanska Scala ne bi ugledala svjetlo zagrebaëkih dana da vlasnik banke nije talijanska grupacija. No bez obzira na sve, taj je slogan zaëetak sponzorske kulture u Hrvatskoj. Bilo bi lijepo da tako ostane, i da se kultura sponzoriranja razvija zajedno s kulturom koja je sponzorirana. Jer se samo i prvenstveno meappleusobnom komunikacijom, pa onda uzajamnim poπtovanjem i meappleusobnom edukacijom, moæe razvijati bio koja kultura. Programom donacija muzeji su u πest godina dobili 22 donacije, a dobilo ih je i nekoliko projekata nevladinih organizacija koje su bile vezane za projekte muzejske naravi. To je vrlo malo s obzirom na broj muzeja u dræavi i na njihovu raznolikost, jer je veêina dodijeljenih donacija sluæila projektima arheoloπke i etnoloπke naravi, a dodjeljivana je preteæno gradskim muzejima. Izvan programa dodjele donacija, zanimljiv je odnos koji su razvili ZagrebaËka banka i Muzej za umjetnost i obrt. MUO za jedan velik dio svoje vrijednosti od sponzorstva moæe zahvaliti Ëinjenici da je to jedini muzej u tzv. metropoli Ëija je zgrada graappleena u muzejske svrhe i da je tu smjeπten od svojeg osnutka prije 125 godina do danas. K tome je pozicioniran na kljuënoj lokaciji u gradu, tj. njegovom se prisutnoπêu lokacija na kojoj je smjeπten prometnula u ekskluzivnu. Tu bi Ëinjenicu bilo dobro ponoviti i danaπnjim urbanistima. Ako se odnos meappleusobnih partnera trajne vrijednosti, a ovaj put taj odnos spominjem viπe kritiëki, ne bude dinamiëno razvijao i napredovao, potroπit Êe svoju dugotrajnost na πtetu svoje vrijednosti. To govorim zato πto mislim da Muzej za umjetnost i obrt ne moæe biti jedini trajno vrijedan muzejski partner banke. Ili, recimo to ovako: mogao bi biti, ali onda javnost mora biti obavijeπtena o naravi tog odnosa. U situaciji kakva jest, u kojoj se MUO predstavlja kao jedan u nizu partnera banke trajne vrijednosti, moæemo dijagnosticirati ustaljenost, stagnaciju i zamor njihova meappleusobnog odnosa. Time ni sponzor ni muzej viπe ne stvaraju pozitivnu sliku o suradnji. MUO ne moæe nositi breme jedinoga ozbiljnog i sponzorstva vrijednog muzeja u gradu, ili Ëak dræavi, na πtetu svih ostalih ili kako Êemo vidjeti, gotovo svih ostalih. Nije rijeë o tome da postoji pravilo koje bi to nametalo, nego postaje oëito da MUO nema dovoljno kontinuirane snage da stalno novim, a ne dovoljno raznolikim projektima odræava sponzora vidljivim i da mu je u lokalnim okolnostima, usprkos svoj financijskoj casopis/sadrzaj/broj_2/menadzeri_z agrebacke_banke_kao_volonteri/

36 36 sl. 10. Arheoloπki muzej u Zagrebu primjer je muzeja koji vrlo diskretno i rijetko intervenira najavom dogaappleanja na fasadi i nikada ne istiëe sponzorska oglaπavanja 23 fset.html koristi, postalo teπko biti jedinim muzejskim opsluæivaëem bogatoga i vjerojatno zahtjevnog sponzora. Taj je odnos, statiëan i dugotrajan i sad veê pokazuje znakove zamora. PercipirajuÊi ga izvana, on se doima kao kulisa situaciji u kojoj MUO moæe reêi kako je dobar, pa zato ima sponzora trajne vrijednosti, a ZagrebaËka banka moæe reêi da ima vrijednost dugotrajne prisutnosti na podruëju sponzoriranja kulture, tj. muzeja. Nakon dugotrajnog statiënog odnosa tih partnera, Ëak su i banneri na fasadi izblijedjeli od dugotrajne uporabe. Mislim da oba partnera moraju poëeti tragati dalje. Drugi pozitivan, a nedavni primjer, paradoksalno, takoappleer zasluæuje kritike. Kultura.hr, projekt T-HTa, tj. T-Coma koji smo veê spominjali, usmjeren je ka izvrsnom cilju - ulaganju u kapitalnu obnovu objekata, zbirki i predmeta iz fundusa hrvatskih muzeja. Zbrku o statusu projekta izmeappleu donacija i sponzorstva takoappleer sam veê opisala, ali vrijedna viπestrukost i kompleksnost tog projekta omoguêuje i zahtijeva i opπirniji uvid u stanje. Ono na πto se sponzor æali - na Ëinjenicu da dobiva loπe projekte, donekle razumijem jer vrlo dobro znam kako izgledaju molbe i miπljenja koji se iz muzeja upuêuju sponzorima. Sponzori se kunu u to da su zasipani molbama, a pri tome ih ne prihvaêaju, veê sami po svojoj æelji, iniciraju nove. To, meappleutim, teπko opravdava Ëinjenicu da se, kao u ovom primjeru, sponzor uputi u Ministarstvo kulture, koje odluëuje u πto Êe sponzor investirati novac. U tom je konceptu ipak preæivio djeliê tako æestoko kritiziranog Bijelog kvadrata kulture. Jer, iako je moæda i rijeë o potencijalno poæeljnom privatnom i javnom partnerstvu, projekt nije tako prikazan niti mu je to stvarna i ciljana bit. Ponuappleeno obrazloæenje, pomalo ponizno intonirano, glasi: Nismo smatrali da smo u T-HT-u dovoljno kvalificirani da mi odreappleujemo koje Êe institucije biti predmetom naπih donacija. Iz tog smo se razloga obratili Ministarstvu kulture s odreappleenim budæetom te samo postavili neke standarde. Ono πto je bilo bitno jest da projekata ima viπe, ravnomjerno su zastupljeni na Zagreb i regije te su to stvarno prioriteti kojima naπa donacija moæe pomoêi i, naravno, izuzetno su vaæni za kulturno nasljeapplee Hrvatske. 23 Prema tome, postavlja se pitanje jesu li sponzori uopêe, tj. u kojoj su mjeri kvalificirani da odreappleuju koju Êe instituciju ili projekt sponzorirati. Zauzvrat, za svoje bi sponzorstvo moæda lako mogli dobiti niz struënjaka koji jesu kvalificirani. Time, taj projekt koji financira muzejske institucije u Zagrebu, Splitu, i Vukovaru, koliko god pokuπava biti pravedno i zemljopisno ravnomjerno zastupljen, ostaje centraliziran u hrvatskom ionako centraliziranom svijetu kulture i politike, u Ministarstvu kulture, koje Êe svoje prioritete, sasvim razumljivo, gurnuti u prvi plan. Taj se koncept oëitava i u tome πto je projekt nazvan pretenciozno: Kultura.hr, i ne moæe napredovati jer sve ostalo πto se na kulturnom podruëju dogaapplea tim je

37 naslovom iz kulture veê eliminirano. Ministarstvo je odmah ponudilo svoje prioritete kao ono πto Ëini nacionalnu kulturu, ima nacionalni znaëaj i nezamjenjivo je.»injenica da se projektom æeli promovirati i postojanje kulture u elektroniëkom prostoru sasvim je zanemarena time πto s web stranica sponzora ni jedan link ne vodi na web stranice muzeja, Ëak ni one izvrsne poput stranica splitske Galerije MeπtroviÊ. DapaËe, podaci o institucijama koje se sponzoriraju postavljene su na stranice prije gotovo godinu dana i nikakav se napredak projekta ne oëitava pri posjetu stranici, a posjet stranici kultura.hr izgleda upravo ovako i s projektom nema nikakve veze: Tome treba dodati, da bi s kulturom sponzorstva imali manje-viπe izjednaëen rezultat, 1:1 - da ni na jednoj stranici institucije koja je sponzorirana tim projektom, a iznosi su za naπe uvjete visoki 24, i penju se do milijun kuna, nema ni jednog linka koji bi vodio na stranice sponzora. Situacija na webu se ponavlja i za prije nekoliko dana objavljeno 25 novo sponzorstvo ZagrebaËke banke: U povodu Meappleunarodnog dana bijelog πtapa Muzej grada Zagreba je uz financijsku potporu ZagrebaËke banke izdao VodiË po muzeju grada Zagreba, koji Êe, po prvi puta u Hrvatskoj, omoguêiti otvaranje vrata Muzeja slijepima, slabovidnima, gluhoslijepima i svima onima kojima imaju poteπkoêe s vidom. VodiË je rezultat viπegodiπnje i kvalitetne suradnje Muzeja grada Zagreba s udrugama koje se bave problematikom slijepih, slabovidnih i gluhoslijepih osoba. U toj se vijesti pojavljuju i dva vaæna elementa o kojima Êemo moæda govoriti kao o uhodanim modelima tek sljedeêi put kad budemo govorili o sponzoriranju kulture u Hrvatskoj, a do tada ih spominjemo samo kao poæeljne. Jedan je element to πto se sponzorstvo muzeja promiëe kao dio djelatnosti banke koji vodi brigu o druπtvenoj odgovornosti. Kada uz pomoê sponzora publici poënemo djelatnost muzeja naglaπenije i ËeπÊe predstavljati kao druπtveno odgovornu djelatnost, moæda Êe, tj. nadamo se da hoêe, djelatnost muzeja doista prestati biti promatrana kao potroπnja proraëunskog novca i da Êe se poëeti promatrati kao druπtveno vaæna, odgovorna i korisna djelatnost. Muzeji danas joπ imaju otpor prema toj proπirenoj percepciji muzeja, premda sebe smatraju druπtveno nezamjenjivima. To mogu i biti, ali za svoju se nezamjenjivost moraju boriti, moraju je argumentirati, pokazati i dokazati i ne mogu oëekivati da Êe im publika ili sponzori vjerovati bez dokaza. Moramo naglasiti sljedeêe: ako od banke, ili nekog drugog sponzora oëekujemo da djeluje kao druπtveno odgovoran organizam, u tim oëekivanjima moramo biti ravnopravni - moramo im se i mi pridruæiti i na tom podruëju zajedno suraappleivati. Naglasak je na zajedno i oëito je da je ZagrebaËka banka to veê shvatila i svoje sponzorske programe vodi pod tim, joπ ne sasvim afirmiranim, ali veê neko vrijeme prisutnim sloganom. Samo da ilustriram taj korak kojim ZagrebaËka banka ide ispred svojih kolega i, recimo to kolokvijalno, ne pretvara se da je drugaëije. Njezina se kampanja temelji na predstavljanju zajedniëkog djelovanja, πto uglavnom odgovara istini i stvarnosti, a ne zavodi svoje klijente podilazeêi im. Jer, mi moæda toj drugoj banci i jesmo na prvome mjestu, ali je oëito da MuziËka akademija, na Ëijoj buduêoj zgradi vihori taj slogan, nije. OËita je razlika u pristupu klijentima i kulturi. Jer jednako kao πto sponzori pregledavaju prijedloge za sponzoriranje, pa meappleu njima biraju i odbijaju, jednako je tako i s onima koji predlaæu sponzorstva. I kultura bira kome Êe se obratiti i Ëiji Êe imidæ neki projekt nositi. Drugi, i moæda joπ vaæniji element koji moæemo odëitati iz objave ZagrebaËke banke jest to πto se kao vaæna spona izmeappleu Muzeja i sponzora pojavljuje joπ netko. Citiram 26 : VodiË je rezultat viπegodiπnje i kvalitetne suradnje Muzeja grada Zagreba s udrugama koje se bave problematikom slijepih, slabovidnih i gluhoslijepih osoba. Dakle, prije svega poæeljna je i nuæna suradnja, naëin djelatnosti koji hrvatskim muzejima ni pribliæno nije svojstven. Jer, kao πto znamo, uglavnom ne suraappleuju ni meappleusobno. No, ovaj je put mnogo vaænija Ëinjenica da bi morali ostvarivati suradnju s institucijama iz drugih sektora djelatnosti i da bi morali suraappleivati s institucijama koje vrlo Ëesto smatraju minornim partnerima. U ovom sluëaju zajedniëki napor udruga slijepih i muzeja donio je sponzorstvo muzeju, a korist svim trima stranama u projektu. Naravno, kao koristan moram istaknuti primjer u kojemu sam i sama sudjelovala i koji smatram do sada doista najboljim primjerom suradnje kulture i sponzora, usprkos nizu primjedbi koje bih kao insider mogla navesti. Projekt koji je sponzorirao HT mobile, kasnije T mobile, pokazao je doista odliëan primjer u kojemu su se svi elementi sretno poklopili, osim jednoga - Ëinjenice koju smo veê spomenuli: novinari vole istaknuti sponzorstvo sportskoga kluba, ali ne vole, a razloge toga ovdje ne stignemo analizirati, isticati sponzorstvo u kulturi. T-mobile je u suradnji s Institutom za suvremenu umjetnost pokrenuo projekt koji se sastojao od natjeëaja, izbora i otkupa umjetniëkih djela. Za predstavljanje otkupljenih djela organizirano je 18 izloæbi diljem Hrvatske, te su na kraju dvije zbirke umjetniëkih djela, razmjerno visoke vrijednosti, poklonjene hrvatskim muzejskim institucijama. Dakle, T-mobile je dobio svoju zapaæenost, ostvario i druge svoje ciljeve druπtvene korisnosti, Institut je reali hrvatski/infoservisread.asp?id= news/press/habo_press306.htm 26 Ibid.

38 38 zirao inovativni model projekta u kulturi, decentralizirano djelovao diljem Hrvatske tijekom dvije godine i time omoguêio dio svoje egzistencije; 18 je gradova, galerija i muzeja dobilo program, a dvije su muzejske institucije dobile vrijedne donacije za svoj fundus. Pri tome su umjetnici bili plaêeni, a djela su im pohranjena u muzejske zbirke. Samo su naπi mediji pri tome zakazali; ubuduêe Êemo se javiti sportskim novinarima. je verzija teksta prilagođena objavljivanju u tiskanom obliku i neznatno je promijenjena. Da su muzeji svjesniji moguênosti koje proizlaze iz suradnje institucija razliëitih djelatnosti i da nisu uglavnom zadovoljni u svojem gnijezdu, financiranom javnim sredstvima, mogli bi postizati mnogo veêe i opseænije rezultate, biti zapaæeniji i druπtveno korisniji, pa i dobivati viπe sponzorstava. Jer sponzori postoje, tu su i, ne zaboravimo, ne dobivaju dovoljno dobre projekte kojima bi bili zadovoljni. Dijagnoza nam govori da je osnovni razlog svemu tome Ëinjenica da muzeji nemaju dovoljno budnosti da prepoznaju svoje interese u zajedniëkim interesima, a kamoli u tuappleim. No vrlo je vaæno na kraju reêi i to da muzeji nisu jedine kulturne institucije koje se tako ponaπaju. Javna kultura, ona koja je financirana javnim sredstvima, manje je aktivna izvan svoje nuæne djelatnosti. Razloge i za to moæemo pronaêi u sustavu kulture kojim upravlja Ministarstvo kulture. Kao πto je iz teksta vidljivo, Ministarstvo je nekoliko puta zapravo preuzelo ulogu onoga tko traæi sponzora. To se ponovilo, od ovdje navedenih primjera, u famoznom Bijelom kvadratu kulture, u kojemu je aktivno krenulo prema gospodarstvu, ali pogreπnim putem, kao i u primjeru s Kultura.hr, gdje je bilo zamoljeno za savjet koji se, umjesto u partnerstvo, pretvorio u banalno usmjeravanje sponzorskih sredstava u vlastite interese. Tako se na podruëju sponzoriranja kulture odraæava bit kulturnog djelovanja: kultura i umjetnost oslikavaju suvremeno druπtvo i vrijeme u kojemu æive i stvaraju. Na primjeru podruëja i aktivnosti koji trenutaëno vladaju hrvatskim druπtvom kultura odraæava sve nesporazume na relaciji Vlada - Ministarstvo financija - Ministarstvo gospodarstva - Ministarstvo kulture. U tome se kreativno, kao πto im nalaæu sva pravila djelatnosti, snalaze i sponzori i muzeji. Za sada je suradnja bilateralna, izmeappleu tvrtki i kulturnih organizacija. Moæemo se samo nadati da Êe s viπe ukljuëenih protagonista, s viπe razumijevanje za zajedniëke interese, s viπe svijesti o druπtvenoj korisnosti, u taj odnos o kojemu smo raspravljali uêi i Ministarstvo kulture kao predstavnik vlasti i sustava, te da Êemo zajedno, s viπe partnera, postiêi i trajnije vrijednosti. Primljeno: 19. svibnja 2006 Napomena: Tekst je napisan za Seminar o sponzorstvu u muzejima, u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti, održan u Muzeju Mimara 17. i 18. listopada godine, gdje je i pročitan. Ova PARTNER IN LASTING VALUES The lecture gave a review of the relations between museums and sponsors in Croatia during the last fifteen or so years. A critical analysis is given of both sides in this relationship, using several examples that are on the whole known to the public in Croatia. There is little material written concerning culture sponsorship, and particularly museum sponsorship, in Croatia. This is also a reflection of the fact that there are relatively few good examples of museums and culture being in fact sponsored. Who has the more important role, who is supposed to take the initiative and who is to be credited with the results - all these are questions that it is not easy to answer. Were museums more aware of the possibilities that derive from collaboration with institutions of varying activities and were they not only on the whole content to fund their activities with public money, they could achieve much bigger and extensive results, be more in the public eye and more socially useful, and would hence attract even more sponsors. For sponsors do exist, but do not get enough good projects to satisfy them. We can only hope that when more entities are involved, with more understanding for common interests, more awareness of social benefits, then the Ministry of Culture too will get into this dialogue, as representative of government and the system, and will together with several partners achieve more lasting values. (The summary contains several fragments taken from the text of Janka Vukmir Partner in Lasting Values ).

39 HRVATSKI POMORSKI MUZEJ U SPLITU IM 36 (1-2) RIJE» JE O... MAIN FEATURE MIRJA LOVRI Hrvatski pomorski muzej Split, Split IZ POVIJESTI Od Jadranske izloæbe do Hrvatskoga pomorskog muzeja Split (HPMS). Hrvatski pomorski muzej Split mlada je ustanova u kulturi grada Splita koja joπ ne biljeæi ni prvo desetljeêe svojeg postojanja. Meappleutim, u Splitu, gradu velike pomorske, luëke i brodograappleevne tradicije, u proπlosti je bila bogata i tradicija muzejske djelatnosti povezana s tim gospodarskim granama. Stoga kazivati o najmlaappleemu splitskomu muzeju nuæno podrazumijeva navoappleenje kronologije zbivanja i praêenje tijeka od prvih projekata za pomorski muzej veê dvadesetih godina 20. stoljeêa pa do danas. U tom je kontekstu Hrvatski pomorski muzej svjedoëanstvo tradicije pomorskog muzealstva u Splitu, dugog osam desetljeêa. Izloæba Jadranske straæe. PoËetak pomorskog muzealstva u Splitu, a samim time i pomorskih muzeja uopêe (jer, kako Êemo vidjeti, postojala su Ëak tri), zabiljeæen je daleke godine. Naime, prilikom sveëanog otvorenja tzv. LiËke pruge, æeljezniëkog spoja Splita s unutraπnjoπêu, jedan od dogaappleaja koji je obiljeæio taj sveëani Ëin bila je i velika Jadranska izloæba. Njome se prvi put izloæenom graappleom pokuπala skrenuti pozornost javnosti na vaænost i vrijednost jedne zemlje (tada u sastavu monarhistiëke Jugoslavije) Ëije je bogatstvo obala koja je povezuje sa svijetom. Ali to bogatstvo tek je trebalo prepoznati. U tom svjetlu valja promatrati i rad Jadranske straæe, pomorsko-propagandne organizacije (osnovane u Splitu 19. veljaëe godine), Ëijom je inicijativom postavljena Jadranska izloæba;, od 25. srpnja do 25. kolovoza god., na kojoj se prikazalo hrvatsko primorje i njegovo privredno stanje. 1 Ova izloæba, u hitnji improvizirana, sa Ëednim sredstvima, ali sa mnogo dobre volje i ljubavi, ona je jedan konkretan poëetak, jedan prvi stvaran alarm primorja: da se vidi barem u blijedoj slici πta Jadran ima i πta mu treba, pa da se upre i pomogne! 2 I doista, sudeêi prema napisima vrlo popularnoga istoimenoga glasnika Jadranska straæa (mjeseënika koji je tiskan od g.), izloæba je ubrzo postigla svoj prvi cilj. Procijenilo se, naime, kako bi izloæena graapplea, koja je tematski tek doticala prikaz razvoja i stanja brodarstva, brodogradnje i ribarstva, rijeëju, bogatstvo priobalja, mogla posluæiti kao temelj za stvaranje prve stalne pomorske (ali) muzejske izloæbe. Stoga je Jadranska straæa, na svojoj sjednici (sijeëanj 1926.), zakljuëila da se u Splitu osnuje Pomorski muzej koji je veê poëeo da se ureappleuje u dvjema sobama, koje je opêinsko Upraviteljstvo u Splitu blagohotno besplatno ustupilo. 3 Otkupom, a najviπe darovanjem, u godinama πto slijede, odnosno do godine, prikupljana je graapplea za buduêi Pomorski muzej u Splitu. Dakako, sve pod patronatom spomenute Jadranske straæe, koja je ne samo pozivala graappleane da daju na raspolaganje svoje predmete vezane za pomorstvo, veê je vodila i struënu skrb o prikupljenoj graapplei te bez ikakvih dotacija dræavnih prosvjetnih tijela financijski podmirivala sve troπkove nastajanja splitskoga pomorskog muzeja. Dom Jadranske straæe. Orijentacija Jadranske straæe bila je vidljiva u svim segmentima njezina djelovanja. Osim veê spomenutoga istoimenoga glasila, tiskane su popularne broπure i knjige, pokrenuta je Pomorska biblioteka, organizirani su skupovi, seminari, javne manifestacije na kojima su se prodavali predmeti sa znakom JS, odræavani su pomorsko-propagandni teëajevi, vodila se briga o razvoju pomorskog πporta itd. I, ne manje vaæno, brojem Ëlanova postajali su najbrojnija organizacija u dræavi. U tom svjetlu 5. srpnja godine sveëano je postavljen temeljni kamen druπtvenog doma Jadranske straæe, u koju se trebao smjestiti i Pomorski muzej. Otvorenje Pomorskog muzeja. Prvi dio druπtvenog doma Jadranske straæe sagraappleen je godine (zavrπen je u oæujku 1938.g.), kada je i Pomorski muzej dobio svoje prve prostorije. SveËani Ëin odræan je 8. prosinca godine, a predsjednik organizacije dr. Ivo Tartalja rekao je: Naporima, poærtvovanjem i doprinosima cjelokupnog udruæenja JS sazidan je ovaj prvi dio doma u Splitu na zemljiπtu, πto ga je Jadranskoj straæi poklonio grad Split, uz uslov da se na njemu podigne zgrada, koja Êe u prvom redu sluæiti za Pomorski muzej. 4 1 Jadranska straža, Split, III./1925., br. 7, str Jadranska straža, n.d., br. 8, str Jadranska straža, IV./1926., br. 1, str Jadranska straža, XII./1934., br. 1, str.27.

40 40 Novi smjeπtaj Pomorskog muzeja JAZU. U poslijeratnom razdoblju zgrada Pomorskog muzeja na ZvonËacu dodijeljena je Komandi JRM odnosno Hidrografskom institutu JRM, a zauzvrat je za smjeπtaj Pomorskog muzeja dodijeljena palaëa Milesi u srediπtu grada. Prelijepa graappleevina, podignuta u doba kasne renesanse i ranog baroka na poëetku 17. stoljeêa, adaptirana je za potrebe Muzeja. DapaËe, osim novoureappleene zgrade zapoëeta je razrada postava Muzeja na temelju novih muzeoloπkih naëela. Postav je tematski odreappleen motivom stoljetne borbe naπeg naroda na Jadranu i utjecaja pomorstva na socijalne, kulturne i politiëke prisl Pomorski muzej JAZU. Stalni postav Fotodokumentacija: Fototeka MDC-a Muzej je imao tri odjela, i to obale, brodarstva i ribarstva. Prvi kustos Pomorskog muzeja bio je dr. Ivo RubiÊ, priznati hrvatski geograf, koji je vodio Muzej sve do travnja godine. Bez stalnoga struënog osoblja dr. I. RubiÊ, znanstvenik i predani entuzijast, sav svoj rad unutar te ustanove posvetio je skupljanju i oëuvanju svih predmeta vezanih za naπe pomorstvo. toviπe, omoguêio je da pomorstvo u muzeoloπkom smislu dobije svoj solidni temelj. Pomorski muzej Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Nakon devetnaest godina djelovanja rad Jadranske straæe naglo je prekinut godine, poëetkom Drugoga svjetskog rata. Prvi splitski Pomorski muzej doæivio je istu sudbinu, od sve do bio je zatvoren. Svu imovinu Jadranske straæe - zgrade, inventar i ostalo, nakon rata je nacionalizirala ondaπnja dræava. Pomorski je muzej, meappleutim, potpao pod Upravu Prosvjetnog odjela Oblasnog NOO-a za Dalmaciju u Splitu, a godine prelazi u nadleænost Uprave pomorstva u Splitu. KonaËno ga 25. listopada preuzima Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Iste godine Muzej je u prostoru nekadaπnjeg doma Jadranske straæe otvoren za javnost. Prikazana graapplea mahom je bila ista (obalni, ribarski, brodarski i povijesni odjel), ali je slijedila aktualnost trenutka - u dominantnom prvom dijelu bila je prikazana borba partizana na moru protiv okupatora. Usto, Muzej je imao i odjel reljefa cijelog Jadrana i odjel obnove u kojemu je na grafikonima prikazan razvoj i socijalistiëko podizanje pomorstva i brodogradiliπta. Ustanova je organizacijski bila pod neposrednom upravom Jadranskog instituta Akademije sve do godine, kada ga preuzima Odjel za filozofiju i druπtvene nauke Akademije.

41 like na Jadranu. Vremenski je obuhvaêeno razdoblje od prve pojave pomorstva na Jadranu, u doba prapovijesti, pa sve do 20. stoljeêa. Koliko je to bio vaæan kulturni i muzejski projekt, svjedoëi i podatak kako je nacrt postava trebao odobriti Odjel za filozofiju i druπtvene nauke JAZU. Slijedom kronologije, Pomorski je muzej otvoren, sada veê treêi put, 29. studenoga na tadaπnji Dan Republike. SveËano otvorenje u ime JAZU obavio je akademik dr. Grga Novak, a prvi upravitelj Muzeja bio je kapetan Oliver Fijo. U godinama πto slijede biljeæi se vrhunac djelovanja ustanove a Pomorski muzej jedna je od najposjeêenijih kulturno-historijskih ustanova grada Splita. 5 Dva pomorska muzeja i dvije koncepcije. Dvadeset i pet godina, od do 1985., Split je imao dva pomorska muzeja, Pomorski muzej JAZU i Vojnopomorski muzej, πto je doista izniman primjer Ëak i u svjetskim razmjerima. Ali dok je jedan sasvim polako, ali sigurno iπao kraju svoje obale, drugi je plovio nekim drugim vodama. Sredinom πezdesetih godina proπlog stoljeêa, naime, JAZU svoju aktivnost sve viπe usmjerava prema znanstvenom radu. Naæalost, to se odrazilo i na sudbinu Pomorskog muzeja. Sve manje egzistirajuêi kao ustanova, Muzej se ugasio godine i postao tek stalna izloæba Zavoda za pomorstvo JAZU. Ali i ta Êe forma krenuti svojemu kraju. Mijenjanjem imena, godine, u Zavod za znanost i umjetniëki rad HAZU te proπirenjem znanstvenog djelovanja na povijest i umjetniëko stvaralaπtvo, pomorska Êe izloæba egzistirati joπ Ëetiri godine. Kao posljednji titraj nekadaπnje organizacije nacionalno osvijeπtenih i pomorski orijentiranih intelektualaca entuzijasta, ugasnut Êe godine. Zamisao o osnivanju Vojno-pomorskog muzeja JRM objelodanjena je u Dubrovniku godine, na godiπnjem zasjedanju Sekcije pomorskih muzeja Saveza muzealaca FNRJ. Tom prilikom, Anappleelko KalpiÊ i Andrija DaboviÊ, predstavnici Vojno-pomorskog muzeja u Splitu, koji je u poëetnoj fazi organizacije, izvijestili su prisutne o dosadaπnjim radovima i o osnovnom prednacrtu postave i opreme ove buduêe institucije, u kojoj Êe biti prikazana uloga naπe mlade ratne mornarice u NOB-i, te njen dosadaπnji razvitak. 6 Vojno-pomorski muzej osnovan je, dakle, godine. Prva izloæba NOB na moru za javnost je otvorena 10. rujna godine, u povodu jubilarne proslave 20. godiπnjice osnutka Jugoslavenske ratne mornarice. Muzej je bio smjeπten u srediπtu grada, u baroknom bedemu Priulli. Sadræaj izloæbe obuhvaêao je slijed dogaappleaja od travanjskog rata godine i ustanka u mjestu Gradac sijeënja godine, pa do osloboappleenja Istre i Trsta. Izloæba je bila skromnih dimenzija uglavnom zbog malog i neprikladnog prostora. 7 Prikupljanjem nove graapplee prostor od 400 m 2 u bedemu Priulli sve se viπe pretvarao u depo. U iduêih dvadeset godina ta je institucija djelovala u dva smjera, koja Êe u konaënici rezultirati preseljenjem Vojno-pomorskog muzeja u nove prostore. Naime, intenzivnim prikupljanjem i otkupom muzejske graapplee, koja i nije sva imala predznak vojna, te dodjelom prostora u tvrappleavi Gripe, koji se pripremao i adaptirao, sve je bilo spremno za preseljenje Vojno-pomorskog muzeja. Tvrappleava Gripe. Dvadeset godina svojeg postojanja Vojno-pomorski muzej JRM sveëano je obiljeæio otvorenjem novih prostora u tvrappleavi Gripe 9. rujna godine. Osim Muzeja, tu je bila smjeπtena i Garnizonska vojna biblioteka te Vojni orkestar Ratne mornarice. Kompleks je sadræavao izvanredno opremljen muzejski prostor (radionicu za restauriranje i konzerviranje metala, fotolaboratorij, crtaonicu, modelarskostolarski odjel itd.), na viπe od m 2 unutraπnje povrπine. Takoappleer, Muzej se koristio i prostorom od 5000 m 2 ureappleenoga dvoriπnog prostora za vanjski izloæbeni postav. Koncepcijski, muzejska je graapplea trebala biti rasporeappleena u tri tematske cjeline s prikazom cjelokupne vojno-pomorske proπlosti; od seobe naroda do godine, preko razdoblja od do godine i, naposljetku, do poslijeratnog razvoja JRM. Meappleutim, prilikom sveëanog otvorenja prezentiran je samo drugi tematski dio, kao i vanjski izloπci artiljerijskoga te podvodnog oruæja uz dominantan pramëani dio parobroda Bakar. Slijedom spomenutoga, Vojno-pomorski muzej bio je i ostao usko specijalizirani povijesni muzej koji je ponajprije Ëuvao i izlagao materijalna svjedoëanstva mornarice NarodnooslobodilaËke vojske Jugoslavije te ratne mornarice socijalistiëke Jugoslavije. Ipak valja reêi, bez idejno-politiëkih konotacija i primisli jednog vremena, i ovaj je Muzej ostavio traga kako u muzejskom æivotu grada Splita, tako i u pomorskomuzeoloπkom smislu. 41 sl. 3. Tvrappleava Gripe, lokacija Hrvatskoga pomorskog muzeja Split 5 Naše more,, Dubrovnik,V./1958. god., br. 1, str.7. 6 Naše more, n.d., br. 1, str.8. 7 Naše more, XIII./1966., br. 4-5, str. 148.

42 42 sl. 4. PramËani dio parobroda Bakar PutniËko-teretni parobrod male obalne plovidbe, vlasniπtvo Jadranske plovidbe d.d. iz Suπaka, izgraappleen godine u brodogradiliπtu East Cow, Engleska. PoËetkom listopada godine uplovljava u Bari kao prvi brod na kojemu se vihorila zastava nove Jugoslavije. Zaslugom Druπtva za prouëavanje i unapreappleenje pomorstva spaπen je od rezanja i proglaπen spomenikom kulture. HPMS, Zbirka plovila 8 Hemeroteka HPMS-a, Slobodna Dalmacija, 16. rujna godine 9 Hemeroteka HPMS-a, Slobodna Dalmacija, 3. listopada godine Vojno-pomorski muzej Hrvatske ratne mornarice. Raspadom SFRJ Muzej mijenja ime u Vojno-pomorski muzej Hrvatske ratne mornarice. Podizanjem barjaka Republike Hrvatske na jarbol pramëanog dijela legendarnog broda Bakar, uz intoniranje republiëke himne i poëasni stroj Zbora narodne garde, 15. rujna godine, u 18 sati, zavrπena je primopredaja tvrappleave Gripe, prvog vojnog objekta u Vojno pomorskoj oblasti, Tom sveëanom Ëinu simboliëkog raappleanja Hrvatske ratne mornarice, na palubi istog broda koji je 9. rujna godine prvi put zavijorio zastavu bivπe Jugoslavije,, himnu Republike Hrvatske izveli su pripadnici nekadaπnjeg orkestra Ratne mornarice, ali sada veê u svojstvu glazbenika hrvatskih oruæanih snaga. 8 Bio je to, takoappleer simboliëno reëeno, i trenutak kojim je otpoëeo neizvjestan put prenamjene cjelokupne tvrappleave Gripe, kao i muzejske graapplee kojoj, osim pitanja vlasniπtva, ni namjena nije bila definirana. U vremenu πto slijedi Muzej je stoga bio u fazi pretvorbe zbog promjene vlasniπtva prostora bivπe vojske u vlasniπtvo Hrvatske ratne mornarice, s naznakom: Po prijedlogu HRM-a Ëitav Êe se kompleks obvezatno demilitarizirati. 9 U tom smislu odlukom Vlade Republike Hrvatske od 22. rujna cjelokupna tvrappleava Gripe dodijeljena je Gradu Splitu. Primopredaja objekta obavljena je, meappleutim, tek potpisom zapisnika o primopredaji od 4. listopada izmeappleu Grada Splita i HRM-a. Razdoblje do osnivanja Hrvatskoga pomorskog muzeja Split. Prilikom primopredaje objekta Grad Split je preuzeo obvezu osnivanja pomorskog muzeja u tvrappleavi Gripe. Stoga je krajem godine osnovana komisija za primopredaju graapplee Vojno-pomorskog muzeja sa zadaêom popisa graapplee, opreme i inventara. Potpisivanjem zapisnika o primopredaji izmeappleu predstavnika Grada Splita i HRM-a 6. rujna to je naposljetku i obavljeno. Valja, meappleutim, skrenuti pozornost na spomenuto razdoblje jer je tada poglavito muzejska graapplea tada bila izloæena devastaciji. To se ogleda u Ëinjenici kojom se cjelokupni postav, ali i graapplea iz depoa, fotoarhiv, knjiænica, inventar i ostalo, bivπega Vojno-pomorskog muzeja (a sam je njegov postav bio smjeπten u devet dvorana, na m 2 ), u kratkom vremenu trebalo premjestiti u prostor od m 2, koliko je dodijeljeno buduêemu pomorskomu muzeju. Naime, ostali dio zatvorenog prostora od m 2 dodijeljen je Dræavnom arhivu Split. OSNIVANJE HRVATSKOGA POMORSKOG MUZEJA SPLIT (HPMS) Odluku o osnivanju Muzeja donijelo je Gradsko vijeêe Splita 25. srpnja 1997., Ëime je Grad postao njegov osnivaë i vlasnik. Nakon ispunjenja zakonskih obveza o osnivanju muzeja kao javne ustanove, HPMS je upisan u registar ustanova TrgovaËkog suda u Splitu 30. sijeënja U samom poëetku svog djelovanja Muzej se, meappleutim, naπao u vrlo nezavidnoj situaciji.

43 43 sl. 5. Viπki boj, 71 x 53 cm, ulje na platnu, sign. A. Zieger, druga polovica 19. stoljeêa HPMS, Zbirka likovnih radova sl. 6. Brik - πkuner Cosmo G. velike obalne plovidbe, vlasniπtvo obitelji DubokoviÊ iz Jelse, 68 x 47,5 cm, ulje na platnu, sign. Ivancovich, godina HPMS, Zbirka likovnih radova U kaotiënim uvjetima i uz golemu koncentraciju muzejske graapplee, biblioteënoga, arhivskoga i fotografskoga fonda, opreme, inventara, pridruæena je i graapplea nekih drugih kulturnih institucija, odnosno SveuËiliπne knjiænice i novoosnovane splitske UmjetniËke akademije, kojoj je takoappleer dodijeljen dio prostora u tvrappleavi Gripe. U tom kontekstu upitnim je postalo i zadræavanje dodijeljenog prostora Muzeju. Naime, bilo je razmiπljanja na javnim okruglim stolovima kako se HPMS treba smjestiti u ratnu luku Lora. U istom svjetlu, i ne manje vaæno, sugestivno se i sve glasnije iznosila sumnja o potrebi postojanja Muzeja. Obrazlagalo se to navodima o iskljuëivo socijalistiëkoj i vojnoj graapplei. U ozraëju spomenutoga, predznak vojni poput stigme je pratio Hrvatski pomorski muzej Split. Prve aktivnosti Hrvatskoga pomorskog muzeja Split Gajeta Perina. Djelovanje HPMS-a i prve aktivnosti od samog su poëetka bile vrlo transparentne.»ak i iznenaappleujuêe, jer je i prije otvorenja svoje prve izloæbe Muzej pokrenuo odreappleene akcije. U tom je kontekstu, poput nagovjeπtaja buduêih smjernica, bila organizirana (1998. g.) akcija otkupa najstarije gajete na ovim prostorima. Brodica izgraappleena u Trogiru godine sigurno bi doæivjela sudbinu zapaljenoga najstarijeg splitskog leuta i izgubljene bracere iz godine, izgraappleene u splitskom brodogradiliπtu. No drvena gajeta Perina, stara 141 godinu, nasreêu, nije zavrπila u tradicionalnom komiπkom plamenu za Svetog Nikolu. Osim πto je njezinim otkupom zapoëelo formiranje Zbirke malih plovila tradicionalne hrvatske brodogradnje, Muzej je zapoëeo i afirmiranje pristupa o brodu kao kulturnom dobru, dotada u Hrvatskoj nepoznatome. Iz palaëe Milesi u tvrappleavu Gripe. Iako u pravnom smislu potpuno nova ustanova, Hrvatski pomorski muzej Split u stvarnosti bio je slijednik fundusa bivπeg Vojno-pomorskog muzeja. Istodobno je, meappleutim, slijedeêi naëelo prema kojemu Muzej skuplja raznolike slike proπlosti, pokrenuta je inicijativa kojom bi se graapplea bivπih splitskih pomorskih muzeja integrirala u fundus HPMS-a. Naime, graapplea nekadaπnjega Pomorskog muzeja Jadranske straæe, kao i Pomorskog muzeja JAZU, te posljednje stalne pomorske izloæbe HAZU bila je pohranjena u palaëi Milesi. Stoga je HPMS, u dogovoru

44 44 Domovinskog rata voappleenoga na ovim prostorima, uz elemente splitske bitke na moru iz godine. Na 350 m 2 izloæbenoga muzejskog prostora, uz 150 eksponata, javnosti je prikazan dio muzejske riznice HPMS-a: umjetniëke slike s prikazima pomorskih bitaka, noπnje i odore, primjerci hladnoga i vatrenog oruæja, u svjetskim razmjerima jedinstvena zbirka torpeda iz godine, makete hrvatskih ratnih plovila, brodska i navigacijska oprema, pomorske karte rijeëju, iznimne artefaktne poveznice minulih stoljeêa odnosno pomorskih bitaka hrvatskog naroda voappleenih na ovim prostorima bilo pod tuappleom ili svojom zastavom. Jedrenjaci. Tom je izloæbom, otvorenom 14. veljaëe 2002., objelodanjen postav Hrvatskoga pomorskog muzeja Split. S prizvukom nostalgije i s jednostavnim nazivom - Jedrenjaci - prezentirana je povijest i razvoj tih plovila kao cjelovit uvid u hrvatsku pomorsku baπtinu od antike do pojave parnog stroja. Na 700 m 2 izloæbenog prostora prikazano je viπe od 500 predmeta kao vremensko putovanje koje poëinje u ranoj antici i nastavlja se kroz starohrvatske pomorske tradicije, uz razvoj jedrenjaka 17., 18. i 19. stoljeêa. Polaziπte su hidroarheoloπki nalazi, rimska sidra i amfore, brodski ukrasni i uporabni predmeti, brojne pomorske karte, portulani iz i godine, umjetniëke slike jedrenjaka, modeli brodova, pramëani ukrasi - pulene iz godine, odore, zastave, pisani dokumenti, brodski dnevnik iz godine; impresivna zbirka navigacijske opreme i instrumenata, svjesl. 7. Pitos, 1./2. stoljeêe Visina 160 cm, πirina po sredini pribliæno 150 cm, vanjski promjer otvora (obod) 88 cm, unutarnji promjer otvora 66 cm HPMS, Zbirka podmorskih nalaza i uz odobrenje HAZU, otpoëeo (takoappleer tijekom g.) preseljavanje spomenute muzejske graapplee u tvrappleavu Gripe. Time je, nesumnjivo, poveêana ukupna vrijednost i cjelovitost naslijeappleenog fundusa Muzeja. Okupljanje kolega i struke izdavaëkim prvijencem Muzeja. Zasigurno je bilo znakovito πto je Hrvatski pomorski muzej Split prvi put otvorio svoja vrata kolegama i struci, i to mnogo prije nego πto je to uëinio svojom prvom izloæbom za javnost i buduêe posjetitelje. Naime, u oæujku godine odræana je promocija do tada predmetno neobjavljene materije zaπtite muzejskih predmeta od kovine. Predstavljanje knjige Uvod u konzervaciju kovina akademskog kipara Miroslava KlariÊa bila je prilika koja je struku i kolege objektivno upoznala sa stanjem iza joπ uvijek za javnost zatvorenih vrata Muzeja. OTVORENJE HRVATSKOGA POMORSKOG MUZEJA SPLIT Brodovi, oruæje, ratovi. Izloæba kojom se HPMS predstavio javnosti otvorena je 30. prosinca Idejno zamiπljena kao prva od dvije izloæbe koje bi imale obiljeæja stalnog postava, tematski je odreappleena kao povijesni pregled pomorskog ratovanja hrvatskog naroda na Jadranu te koncepcijski prikazana u sedam cjelina, od prvih pomorskih bitaka pod narodnim knezovima, od Domagoja i Branimira, bitke kod Makarske 887. godine, preko bitke kod Lepanta godine te Napoleonovih ratova na Jadranu, uz prvu viπku bitku iz godine, preko u narodnoj usmenoj predaji mnogo poznatijeg Viπkog boja iz godine. Ratni luk pomorske povijesti hrvatskog naroda zatvarao se prikazom Prvoga i Drugoga svjetskog rata, sve do posljednjega, Izloæba Portreti brodova Alexandera Kirchera. Tijekom pripreme druge po redu izloæbe, koja je s veê postojeêom, Brodovi, oruæje, ratovi, trebala dati objedinjeni prikaz ratne i trgovaëke mornarice, πto Êe u konaënici Ëiniti postav Hrvatskoga pomorskog muzeja Split, meappleu nerazvrstanom likovnom graappleom bivπeg Vojnopomorskog muzeja preæivjela je jedinstvena kolekcija. RijeË je o (u kartonskoj kutiji pronaappleenoj) zbirci od 32 neuokvirene slike jednoga od najboljih austrijskih odnosno njemaëkih slikara brodova, marinista Alexandera Kirchera (Trst, Niederlosnitz, 1939.). Ta iznimna likovna ostvarenja (ulja na kartonu) s motivima brodova i ratnih flota iz cijeloga svijeta, s kraja 19. i poëetka 20. stoljeêa, razvidno je, Ëekala su neko drugo vrijeme da budu prezentirana. Stoga je u Muzeju postavljena izloæba s naslovom Portreti brodova A. Kirchera (otvorena 28. prosinca 2000.) koja je privukla pozornost splitske kulturne javnosti. Naime, ta izloæba, kojom je afirmiran opus jednog vrsnog, ali relativno nepoznatog slikara bila je pravo osvjeæenje u trenutku izlaganja. Meappleutim, ujedno je bila i iznenaappleenje u kontekstu spoznaje o raznolikosti pohranjene muzejske graapplee. To viπe, bila je to izloæba kojom je javno potvrappleeno kako je Hrvatski pomorski muzej Split za kratko vrijeme opravdao razloge svojeg osnivanja i postojanja.

45 45 sl. 8. Olovne preëke rimskih sidara, 1./2. stoljeêe GrËke i rimske amfore, 5. stoljeêe prije Krista - 6. stoljeêe HPMS, Zbirka podmorskih nalaza dodæbe i matrikule hrvatskih pomoraca na talijanskom jeziku, sve do prve svjedodæbe splitskog pomorca, strojara Petra akiêa, pisane na hrvatskom jeziku, iz godine. Naposljetku tu je i Odjel parobrodarstva, uz dominantan model putniëkog parobroda Kraljica Marija (sagraappleenog g.), koji je kao predmet i trag nekih proπlih, zaboravljenih splitskih pomorskih muzeja saëuvan i izloæen u Hrvatskome pomorskome muzeju Split. Nepune tri godine nakon πto je ustanova otvorila svoja vrata javnosti postalo je bjelodano kako je struka stala na kraj predrasudi o Muzeju koji je, kako za fundus, tako i kao institucija uopêe dugo bio obiljeæen predznakom vojni. Tu je stigmu nosio od dana kada je donesena odluka o njegovu osnivanju i postavljalo se pitanje njegove svrsishodnosti. Istina je, zapravo, vrlo jednostavna i potpuno opravdana. Zanemarimo li sve æuëne rasprave i nesporazume, Muzej je imao svoj prostor i svoju muzejsku graappleu. Muzej je imao i svoje djelatnike (od tri kustosa i jednog kustosa dokumentarista prvi je kustos zaposlen 1999., a ostali g.) koji su, u skladu sa zahtjevom struke, razvili sve muzejske funkcije i valorizirali HPMS kao ustanovu koja istraæuje, Ëuva i provodi struënu zaπtitu te znanstvenu obradu i prezentaciju pomorske baπtine. Ali kao sasvim poseban promicatelj povijesti naroda koji pripada meappleu najstarije pomorske narode svijeta, Muzej osobito promiëe i potiëe revitalizaciju hrvatske pomorske baπtine razvijajuêi svijest o njezinoj vrijednosti. Hrvatski pomorski muzej Split nije vojna, politiëka ni bilo koja druga ustanova osim najmlaappleega splitskog muzeja koji je u svoje djelovanje integrirao tradiciju splitskoga pomorskog muzealstva te samostalnim aktivnostima, uz rekonstruiranje kulturne i pomorske baπtine bio i ostao otvoren prema razliëitim interpretacijama, kako u sadaπnjosti, tako i u izazovima buduênosti. Da je tako, posvjedoëeno je ne samo izloæbenom aktivnosti (uz postav se prireappleuju i prigodne izloæbe iako Muzej ne raspolaæe adekvatnim prostorom veê je dio postava premjeπten), veê i Ëinjenicom da je HPMS mjesto prezentacija struënih publikacija i simpozija pomorskih te brodostrojarskih udruga, da razvija pedagoπko-edukativne akcije, da se bavi izdavaëkom djelatnoπêu i, nadasve, da prezentira brod kao kulturnu baπtinu hrvatskog naroda. Muzej je prvi u Republici Hrvatskoj zaπtitio brod kao kulturno dobro odnosno spomenik kulture. U tom svjetlu Ëesto i javno objelodanjuje primjere druπtvenog nemara kada je rijeë o nacionalnoj kulturnoj baπtini. Posljednji primjer toga odnosi se na austrougarsku carsku jahtu Istranku koja je intervencijom HPMS-a i Ministarstva kulture RH upisana na listu zaπtiêenoga kulturnog dobra. Ostale istraæivaëko-izloæbene aktivnosti Muzeja Pitos - hidroarheoloπko istraæivanje. Obnova djelatnosti podmorske arheologije u Splitu konstanta je u aktivnosti Muzeja. Ogleda se to i u pitosu kao rezultatu

46 46 sl. 9. Iz postava Hrvatskoga pomorskog muzeja Split sl S izloæbe PoËeci splitskog brodostrojarstva, Rossi - prvi hrvatski motori hidroarheoloπkog istraæivanja s nalaziπta u Kaπtel SuÊurcu, koje je obavljeno suradnjom Ministarstva kulture - Odjela za zaπtitu arheoloπke baπtine, PodvodnoistraæivaËkog kluba Mornar i Hrvatskoga pomorskog muzeja kao nositelja istraæivanja. PoËetak zaπtitnih radova zabiljeæen je u listopadu godine, a impresivan i cjeloviti pitos prezentiran je javnosti izloæbom 23. prosinca Amfora - taj Ëudesni predmet baπtine. Takoappleer u prilog oæivljavanju djelatnosti podmorske arheologije, u Muzeju je prireappleena (prosinac svibanj g.) izloæba Amfore dalmatinskog akvatorija. Tom prilikom predstavljeno je Ëetrdesetak amfora, preteæito rimskog podrijetla, od 5. stoljeêa prije Krista do 7. stoljeêa, te grëko i rimsko brodsko posuapplee. Izloæba je realizirana u suradnji sa splitskim Konzervatorskim odjelom i nekolicinom privatnih posjednika amfora. More i brodovi Johanna Seitsa. PrateÊi trag πto vodi do dijela baπtine koji nedovoljno razabiremo, postavljena je u Muzeju (travanj g.) izloæba velikog slikara Jadrana i njegovih brodova, marinista Johanna Seitsa ( ). Seitsov opus, kao svjedoëanstvo opëinjenosti beskrajnim morem i brodovima, prezentiran je slikama iz muzejske riznice dubrovaëkoga

47 47 Pomorskog muzeja i UmjetniËke galerije te djelima u obiteljskom naslijeappleu. PoËeci splitskog brodostrojarstva - Rossi, prvi hrvatski motori. Na Meappleunarodni dan muzeja otvorena je izloæba o malo poznatoj povijesti i razvoju splitskog brodostrojarstva koje postoji veê na prijelazu iz 19. u 20. stoljeêe. Meappleu primjercima motora istiëe se stapni parni stroj s tegljaëa Vridni iz godine, jedini takav saëuvan na hrvatskoj obali Jadrana, a izniman je i brodski dizelski motor splitske MetalurgiËne tvornice Rossi, iz prvih desetljeêa proπlog stoljeêa. Na izloæbi su prikazani brojni mjerni instrumenti, a od brodostrojarskih svjedodæbi osobito je vrijedna prva svjedodæba na hrvatskom jeziku SpliÊanina Petra akiêa, pomorskog strojara III. klase od 20. studenog Fundus Hrvatskoga pomorskog muzeja Split Raznovrsnu i vrijednu muzejsku graappleu Ëine ove zbirke: Zbirka pomorskih karata i peljara Zbirka zastava i signalnih zastava Zbirka odliëja, medalja i plaketa Zbirka odora, noπnji i opreme Zbirka maketa Zbirka brodske opreme i sredstava Zbirka navigacijske opreme i sredstava Zbirka oruæja i oruæanih sustava Zbirka likovnih radova Zbirka podmorskih nalaza Zbirka plovila Zbirka brodskih strojeva i brodogradnje Zbirka brodskih ukrasnih predmeta Zbirka ronilaëke opreme i sredstava Zbirka ribarstva. Zbirka pomorskih karata i peljara. Najstariji predmeti u Zbirci jesu veduta ibenika i kartografski plan Makarske iz 16. stoljeêa, dijelovi Izolara venecijanskog kartografa G. F. Camocija, a potom slijedi Mercatorova karta Slavonije, Hrvatske, Bosne i Dalmacije, izdanje iz godine. Kartografija 18. stoljeêa zastupljena je s nekoliko karata ali i s dva peljara, rad francuskog kartografa Josepha Ruoxa. Prvi je RECEUIL DES PRINCIPAUX PLANS DES PORTS ET RADES DE LA MER MEDITERRANEE, tiskan u Marseilleu godine, a sadræava 121 list s planovima mediteranskih luka. Drugi, takoappleer izloæen u postavu, naæalost nema prve stranice ni naslova, a tiskan je u Livornu godine i ima 183 lista s prikazima Splita te drugih jadranskih i mediteranskih luka. Meappleu kartama iz 19. stoljeêa osobito je zanimljiv akvarel PLANO TOPOGRAFICO DE RAGUSA E SOB- BORGHI COL CIRCONDARIO MARITTIMO DI BRENO E RAGUSA VECCHIA, koji je podijeljen na dva dijela. U gornjem je dijelu pogled s mora na Dubrovnik i okolna brda, a u donjemu je prikazano cijelo dubrovaëko primorje, sve do Cavtata. Akvarel je rad DubrovËanina M.P. Seuricha (?), a nastao je godine po nareappleenju Trogiranina I. D. Garanjina, generalnog upravitelja Dubrovnika i Kotora za vrijeme francuske vladavine. sl. 12. U pozadini: grb Hrvatske ratne mornarice sluæbeno je prvi put prikazan 15. sijeënja na sveëanom koncertu u Hrvatskome narodnom kazaliπtu u Zagrebu HPMS, Zbirka odliëja, medalja i plaketa sl. 13. Svjedodæba Petra akiêa o osposobljenosti za pomorskog strojara III. (treêe) klase; Prva svjedodæba pomorskih zvanja na hrvatskom jeziku od 20.studenog Zbirka dokumentarne graapplee ratne mornarice, 1991.g. Poklon Mile»atlaka HPMS, Zbirka odora, noπnji i opreme sl. 14. Brodski dnevnik fregate Novara voappleen tijekom znanstvene ekspedicije oko svijeta ; zapovjednik ekspedicije Bernhard von Wullerstorf-Urbair 20,3 x 23,3 cm; 570 str. Zbirka dokumentarne graapplee Podzbirka rukopisa Spomen medalja Novara, 1859.g. ø 46 mm, pozlaêena bronca, kovano HPMS, Zbirka odliëja, medalja i plaketa

48 48 Muzej posjeduje i pomorske karte iz 19. stoljeêa, koje su tiskane nakon istraæivanja talijanskih, francuskih, πpanjolskih, engleskih i austrijskih pomorskih Ëasnika. Ipak, najveêi dio Zbirke Ëine pomorske karte i planovi koji su rezultat 144-godiπnjeg djelovanja hidrografske sluæbe na istoënoj obali Jadrana, od pulskog Zavoda k. u. k. mornarice, preko hidrografskih institucija Kraljevine SHS/Jugoslavije i SFRJ do danaπnjega Hrvatskog hidrografskog instituta. Stariji dio Zbirke primarno je obraappleen i inventarizirana su 23 predmeta dok je novi, izdanja Hidrografskog instituta JRM, u obradi. Zbirka zastava i signalnih zastava. Jedna je od brojnijih zbirki iz fundusa Muzeja. Najstariji predmeti potjeëu iz druge polovice 19. stoljeêa, i to su zastava ratne i trgovaëke mornarice Austro-Ugarske te zastava Peljeπkoga pomorskog druπtva. Iz razdoblja partizanskog rata na moru godine Muzej, jedini u Hrvatskoj, posjeduje dvije zastave s partizanskih brodova iz Makarskog primorja iz godine. RijeË je, naime, o zastavama koje su se koristile prije ustanovljenja sluæbenih zastava ratne i trgovaëke mornarice nove Jugoslavije u prosincu godine. BuduÊi da je graapplea najveêim dijelom naslijeappleena od Vojno-pomorskog muzeja JRM, razumljivo je πto gotovo cijelu podzbirku Ëine vojnopomorske zastave, komandne zastave i plamenci te rangovne zastave brodova bivπe dræave. Posebnu podzbirku takoappleer Ëine zastave i stolne zastavice brodarskih poduzeêa, od zastave Jadranske plovidbe d.d. iz Suπaka iz prve polovice 20. stoljeêa sve do nove zastave Splitske plovidbe d.d., dizajnirane u samostalnoj Hrvatskoj. Zbirka je u cijelosti primarno obraappleena (osim dviju zastava kojima joπ nije sigurno utvrappleeno podrijetlo), i inventariziran je 291 predmet. Zbirka odliëja, medalja i plaketa. U Muzeju se nalazi kolekcija od dvadesetak razliëitih spomen-medalja nastalih od poëetka 19. stoljeêa (npr. od zakljuëenja mira u Parizu g.) sve do druge polovice 20. stoljeêa (npr. spomen-medalja Nikola KarkoviÊ, iskovana g. u povodu 100. obljetnice Viπkog boja). Kao osobito zanimljive navodimo spomen-medalju Wilhelm von Tegetthoff, rad istaknutoga beëkog medaljera Josefa Tautenhayna; medalju posveêenu ekspediciji fregate Novara godine; medalju Ferdinand de Lesseps iz godine, u povodu otvorenja Sueskog kanala; medalju Ivan GunduliÊ sa sveëanosti otkrivanja spomenika pjesniku u Dubrovniku 26. lipnja te medalju transatlantika Normandie koju su dobili putnici na njezinu prvom putovanju iz Le Havrea u New York godine. Zbirka sadræava i odliëja iz razdoblja Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije, socijalistiëke Jugoslavije te ona Republike Hrvatske. NajveÊi dio odnosi se, meappleutim, na ordene i medalje iz razdoblja SFRJ te stoga Muzej posjeduje sva odliëja osim onih koja su dodjeljivana J. B. Titu i stranim dræavnicima. Od novije graapplee Zbirke valja spomenuti donaciju Mile»atlaka, prvog zapovjednika Prvog odreda pomorskih diverzanata HRM-a, koji je poklonio Muzeju sva odliëja πto su mu ih dodijelili predsjednici Republike Hrvatske dr. Franjo Tuappleman i Stjepan MesiÊ. Posebnu podzbirku Ëine plakete stranih ratnih brodova koji su posjeêivali Split od prve polovice 20. stoljeêa do danas. Zbirka ima 153 primarno obraappleena i inventarizirana predmeta. Zbirka odora, noπnji i opreme. Zbirka sadræava viπe stotina razliëitih predmeta. Osim mornariëkih odnosno ËasniËkih odora s kraja 19. stoljeêa, u Muzeju su i dva izuzetno vrijedna izloπka vezana za najnoviju povijest. RijeË je o prvoj odori pomorskog diverzanta HRM-a iz godine koju je Muzeju poklonio Mile»atlak, prvi zapovjednik Prvog odreda pomorskih diverzanata HRM-a, te o odori prvoga hrvatskog admirala Svete Letice, koju je Muzeju poklonila njegova obitelj. U Muzeju se Ëuvaju i odore mornara Bokeljske mornarice iz prve polovice 19. stoljeêa, zajedno s pripadajuêim oruæjem, te dvije mornarske πkrinje, takoappleer iz 19. stoljeêa. Osim odora, Zbirka sadræava i velik broj drugih dijelova mornarske i ËasniËke opreme. Tu su epolete, epoletuπke i naramenice za oznaëivanje Ëinova iz svih razdoblja, desetak vrpci s mornarskih kapa sa stranih ratnih borova koji su tijekom 20. stoljeêa posjeêivali Split, eπarpe, dræaëi za sablju i bodeæ te remeni, razliëiti amblemi za kape i znakovi za oznaëivanje sluæbe na brodu, sve do razliëitih mornariëkih puceta. Zbirka nije u cijelosti primarno obraappleena, a inventarizirana su 123 predmeta. Zbirka maketa. Meappleu najstarije modele koje Muzej posjeduje ubrajaju se oni koji su bili izloæeni na Jadranskoj izloæbi godine, kao πto su modeli grëke troveslarke i liburne - ilirskog tipa broda, zatim model dubrovaëkog broda iz 16. stoljeêa, te modeli ribarskih brodova leuta i gajete. VeÊi je dio Zbirke naslijeappleen ali Zbirka posjeduje i graappleu koja je svjedoëanstvo minucioznog rada i afirmiranih pojedinaca kakav je bio Miroslav tumberger, Ëiji je izuzetno lijepi model bokeljskog πambeka, broda s poëetka 19. stoljeêa izloæen u postavu. BuduÊi da je u poslijeratnom razdoblju pri MornariËko-tehniËkom remontnom zavodu u Tivtu osnovana posebna radionica za izradu modela, koja je izraappleivala modele za bivπi

49 49 sl.15. PutniËki parobrod duge plovidbe Kraljica Marija, sagraappleen godine u Belfastu; vlasniπtvo Jugoslavenskog Lloyda a.d. iz Splita 335 x 37 cm, maketa HPMS, Zbirka maketa Vojno-pomorski muzej, HPMS posjeduje brojne modele brodova iz sastava ratne flote austrougarske mornarice, preko modela koji prate razvoj partizanskog ratovanja na moru, sve do modela ratnog brodovlja JRM-a. Navedimo tek neke: model oklopnog broda St. Georg (na kojemu je izbio ustanak mornara u Boki kotorskoj od 1. do 3. veljaëe 1918.), impresivan model bojnog broda Viribus Unitis (na kojemu je 31. listopada obavljena primopredaja austrougarske flote predstavnicima Narodnog vijeêa). Pionir I i Pionir II modeli su koji prikazuju poëetna plovila za partizansko ratovanje na moru, a posjetitelji imaju priliku vidjeti i model torpednog Ëamca NDH. Splitska bitka na moru iz godine, kada je rijeë o modelima brodova, obiljeæena je razaraëem Split, koji je te godine napao grad Ëije ime nosi. Dio Zbirke maketa izloæen je i u dijelu s povijesnim prikazom razvoja jedrenjaka vrlo dobro oëuvanim modelima; primjera radi navodimo dvojarbolni tip brik i model barke iz 19. stoljeêa. Posjetiteljima je, meappleutim, najimpresivniji model putniëkog parobroda s poëetka 20. stoljeêa Kraljica Marija, koji je prvome splitskom pomorskom muzeju poklonio Jugoslavenski Lloyd Split.

50 50 godine u blizini otoka Krete, odnoseêi sa sobom 17 ljudskih æivota. U postavu se nalazi i priëuvno zapovjedno mjesto s razaraëa Split koji je rashodovan poëetkom 1980-ih godina. Zbirka nije u cijelosti primarno obraappleena i ima 145 inventariziranih predmeta. sl. 16. i 17. Torpeda - najstariji primjerak iz godine HPMS, Zbirka oruæja i oruæanih sustava U Zbirci maketa primarno su obraappleena i inventarizirana 134 predmeta. Zbirka brodske opreme i sredstava. Raznolika je oprema kojom su se koristili naπi preci na plavim putima kojima su brodili. U fundusu Muzeja stoga se Ëuvaju brojni uporabni predmeti, od ferala iz 17. stoljeêa do brodskih svjetiljki iz 19. stoljeêa, razliëitih oblika sidara, od admiralitetskoga iz 19. stoljeêa do suvremenoga, zglobnog iz prve polovice 20. stoljeêa. Tu je i, naëinom izrade, zanimljiva podzbirka bokobrana koji su se nekada ruëno pleli od konopa, drveni spremnici i vjedra za vodu, oprema za πivanje jedara, kotve za podizanje tereta, pa sve do kolutova za spaπavanje. Pomorci, Ëesti posjetitelji Muzeja, s osobitim pijetetom zastanu ispred izloæenog koluta za spaπavanje s motornog broda Tisa, koji je potonuo 13. listopada Zbirka navigacijske opreme i sredstava. Muzej Ëuva predmete iz æivota naπih pomoraca koji svjedoëe o naëinu obavljanja pomorskog zvanja koje u proπlom vremenu nije bilo ni lako ni jednostavno. BuduÊi da je navigacijska oprema broda πirok pojam, i graapplea Zbirke je raznovrsna; od instrumenata za odreappleivanje kutova (kompasa) i za mjerenje kutova (smjernih ploëa i aparata), nadalje instrumenata za mjerenje brzine broda (brzinomjera), udaljenosti (daljinomjera) i dubine (dubinomjera), sve do instrumenata za mjerenje vremena (satova i kronometara) i navigacijskog pribora (trokuta, πestara, usporednih ravnala). Najstarija je sprava za astronomsko odreappleivanje poloæaja broda kvadrant iz 17./18. stoljeêa, zatim oktant iz 18./19. stoljeêa i sekstanti iz i godine. U postavu se takoappleer nalazi navigacijski πestar iz 18./19. stoljeêa, brodski kronometar iz godine, te dalekozori iz 19. stoljeêa, kao i kompasi u drvenom kuêiπtu s magnetnim kuglama proizvoappleaëa Sestrel, London, s poëetka 20. stoljeêa. VeÊi dio Zbirke Ëine navigacijski instrumenti proizvedeni u prvoj polovici 20. stoljeêa, a pohranjeni su u Ëuvaonici Muzeja.

51 51 Zbirka nije u cijelosti primarno obraappleena i ima 84 inventarizirana predmeta. Zbirka oruæja i oruæanih sustava. RijeË je o najbrojnijoj zbirci u fundusu Muzeja koja sadræava graappleu u vremenskom rasponu od 10. stoljeêa, kakav je primjerak starohrvatskog maëa, sve do strojnica i ruënih bombi tzv. πkveranke, koje su se izraappleivale u splitskom brodogradiliπtu i upotrebljavale u Domovinskom ratu. Meappleu izloπcima hladnoga i vatrenog oruæja iz 16., 17. i 18. stoljeêa osobitu pozornost posjetitelja privlaëi teπka brodska puπka iz 18. stoljeêa, kao i kolekcija oruæja bokeljskog mornara iz 19. stoljeêa. Muzej posjeduje i primjerak strojnice Browning iz godine, koja je kao muzejski predmet imala sasvim nesvakidaπnju sudbinu. Kao zateëeni predmet splitskoga Vojno-pomorskog muzeja, predana je na upotrebu tijekom Domovinskog rata, da bi se s ratiπta vratila u Muzej i opet postala muzejski izloæak, o Ëemu svjedoëi i izloæena pisana dokumentacija. Sastavni dio ove Zbirke je i u svjetskim razmjerima jedinstvena podzbirka torpeda. To prvo, po tehniëko uporabnim svojstvima pomorsko oruæje izumio je ih godina Hrvat Ivan Blaæ Lupis, umirovljeni kapetan fregate Ratne mornarice Austro-Ugarske Monarhije, u suradnji s Britancem Robertom Whiteheadom. U postavu je izloæena kolekcija od najstarijeg primjerka iz godine, preko tipova torpeda iz 1870-ih godina do kraja 19. stoljeêa, pa sve do onih iz Drugoga svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Posebna kolekcija Zbirke izloæena je u vanjskom postavu Muzeja. Najimpresivniji su brodski topovi iz i godine, te tvrappleavski topovi iz 1808., i godine. Smjeπteno je tu i viπe primjeraka brodskih topova koda od do godine, kao i protuzrakoplovnih topova od do godine. Zbirka nije u cijelosti primarno obraappleena i ima 216 inventariziranih predmeta. Zbirka likovnih radova. Zavjetne slike, akvareli razliëitih tipova jedrenjaka, ulja na platnu pomorskih bitaka hrvatskog naroda, portreti naπih predaka - kapetana, umjetniëka djela afirmiranih hrvatskih slikara (Bartul Bazi IvankoviÊ, Ivan MirkoviÊ, Vinko ForetiÊ, Vjekoslav ParaÊ, Jerolim Miπe, Joko KneæeviÊ ) dio su Zbirke likovnih radova Muzeja. Od najstarijih valja nabrojiti Galea Veneziana Capitania - Venecijansku galiju iz 17. stoljeêa, akvarel na papiru; iznimno rijetku sliku raappleenu tehnikom akvarel-gvaπ Brod kap. Petra DabinoviÊa La Sacra famiglia, sign. N. Scotti, g.; Pulaka Maria kap. Pavla DabinoviÊa, g.; Brigantin Armelin kap. Adama G. DabinoviÊa, akvarel na papiru, sign. Gio Luzzo, Venice, godine. Unutar Zbirke postoje i Ëetiri umjetniëka djela posveêena bitci kod Visa godine, a izloæena su u postavu Boj kod Visa 1866., litografija u boji na papiru, 19. stoljeêe; Viπki boj, ulje na platnu, sign. A. Zieger, druga polovica 19. stoljeêa; Bitka pod Visom, ulje na platnu, sign. L. Rocchi, godine; Talijanska flota razara Vis 1866., ulje na platnu, sign. Vinko ForetiÊ, godine. Uz veê spomenutu cjelinu od 32 djela austrougarskog slikara marinista Alexandera Kirchera, Muzej posjeduje i πest djela joπ jednog velikog slikara Jadrana i njegovih brodova - marinista Johanna Seitsa ( ) kojega je javnost imala prilike upoznati izloæbom Portreti brodova. Zbirka nije u cijelosti primarno obraappleena i ima 100 inventariziranih predmeta. Zbirka podmorskih nalaza. Vrlo vrijedna muzejska graapplea u cijelosti je izloæena u postavu, slijedom dvadeset amfora, grëkih i rimskih, od kojih je najstarija grëka sl. 18. Oprema teπkog ronioca, kraj stoljeêe HPMS, Zbirka ronilaëke opreme i sredstava sl. 19. Pulene - ukrasne skulpture s pramca korëulanskih jedrenjaka iz 19. stoljeêa Lik æene, visina 102 cm; lik muπkarca, visina 117 cm HPMS, Zbirka brodskih ukrasnih predmeta

52 52 iz 5. stoljeêa prije Krista, a najmlaapplea bizantska amfora iz 7. stoljeêa. U posebno izloæenim vitrinama postavljena je brodska uporabna keramika od 3. stoljeêa prije Krista do 2. stoljeêa, kao i fragmentarna keramika s utisnutim æigom. Muzej takoappleer posjeduje πest olovnih preëki rimskih sidara, od kojih je iznimno vrijedna olovna preëka iz 1. stoljeêa s natpisom M.SEM-PRONI.L.L. (Marcus Semproni-Lucius Liberti). StruËnjacima najzanimljivija, a posjetiteljima najimpresivnija jest prinova Muzeja iz godine. RijeË je o keramiëkoj posudi velike zapremine - grë. pitosu (lat. dolium), s lokaliteta Trstenik u Kaπtel SuÊurcu, pronaappleenome na izvornome antiëkome mjestu, koji je sluæio za Ëuvanje æive ribe. Uz impresivne dimenzije (visina 160 cm, πirina po sredini 150 cm, vanjski obod otvora 88 cm), posebnost pitosa su 52 konusne perforacije. Datiran je u 1./2. stoljeêe, a prema naπim spoznajama, jedini je cjelovito saëuvan primjerak na ovim prostorima. Zbirka ima primarno obraappleena i inventarizirana 42 predmeta. Zbirka plovila. Ta je zbirka po broju izloæaka najmanja muzejska zbirka, ali je po opsegu i sloæenosti neusporedivo najveêa. ObuhvaÊa πest plovila: 1. gajetu Perinu, izraappleenu godine u Trogiru, jedno od najstarijih saëuvanih plovila na Jadranu uopêe, 2. neretvansku laappleu, izraappleenu godine u Kominu, vjerojatno najstariju izvorno oëuvanu neretvansku laappleu, 3. neretvansku trupicu izraappleenu godine u Kominu, 4. batanu TonÊi, izgraappleenu godine u Splitu, jednu od najstarijih saëuvanih batana na Jadranu uopêe, 5. pramëani dio parobroda Bakar, izgraappleenoga u Engleskoj godine, 6. Ribaricu Streljko, izgraappleenu u ibeniku, tijekom rata naoruæanu i preureappleenu u patrolni Ëamac P» 22 Mornarice NOV-a; danas jedini saëuvani brod Mornarice NOV-a iz Drugoga svjetskog rata i raritet u izvannacionalnim granicama. Muzejska gajeta Perina prvi je brod koji je u naporima muzejskih djelatnika za afirmacijom broda kao kulturnog dobra godine upisana u Registar spomenika kulture Republike Hrvatske. Zbirka brodskih strojeva i brodogradnje. Elementi brodskoga pogonskog stroja kao πto su dijelovi parne turbine, motori na naftu, dizelski motori i oto motori Ëine graappleu te, u osnovi povijesno-tehniëke zbirke. Muzej posjeduje vrijednu kolekciju; od parnog stroja s kraja 19. stoljeêa pa do dizelskih motora kakvi su se upotrebljavali u drugoj polovici 20. stoljeêa. Osobito se izdvaja motor s unutraπnjim izgaranjem koji je napravljen u splitskoj MetalurgiËnoj tvornici Rossi oko godine, πto znaëi da je to prvi motor s unutarnjim izgaranjem izraappleen na podruëju ne samo Hrvatske nego i cijele jugoistoëne Europe. U Zbirci se nalazi i dio parne turbine s razaraëa Zagreb, iz sastava mornarice Kraljevine Jugoslavije, koji je porinut 30. oæujka u Jadranskom brodogradiliπtu u Splitu, kao i viπe drugih vrijednih izloæaka brodostrojarske baπtine. Zbirka nije u cijelosti primarno obraappleena i ima 16 inventariziranih predmeta. Zbirka brodskih ukrasnih predmeta. Izuzetni su predmeti te, u osnovi povijesno-pomorske, ali i umjetniëke zbirke. Da je tako, svjedoëi brodska drvena ukrasna figura putto iz 18. stoljeêa kao i krmeni natpis s broda Providnost takoappleer iz XVIII. stoljeêa. Od izloæenih pulena, ukrasnih pramëanih kipova, izdvajamo dva: lik muπkarca i æene s pramca korëulanskih jedrenjaka iz 19. stoljeêa. U tijeku je primarna obrada Zbirke u kojoj je inventarizirano 9 predmeta. Zbirka ronilaëke opreme i sredstava. RijeË je o malobrojnoj zbirci koja ima 10 predmeta. Izloæeni su u postavu, i to redom od najstarijih primjeraka opreme teπkog ronioca, odijela i kacige s kraja 19. i poëetka 20. stoljeêa, kao i viπe predmeta diverzantske ronilaëke opreme, odnosno aparata za dovod zraka koji su se upotrebljavali u prvoj polovici 20. stoljeêa. Najzanimljiviji je primjerak pumpe za dovod zraka teπkog ronioca s naznakom proizvoappleaëa Sadler, London, koja se kao predmet joπ uvijek istraæuje. Zbirka ribarstva. Premda je opsegom jedna od manjih zbirki, u njoj se Ëuva niz zanimljivih predmeta. To se osobito odnosi na kolekciju od 47 limenki i kutija za konzerviranu ribu iz prve polovice 20. stoljeêa, proizvedenih u dalmatinskim tvornicama u Visu, Komiæi, Makarskoj, Veloj Luci, Postirama, Trpnju, Rogoznici Asortiman je bio raznolik, a proizvodi su, kao dalmatinski specijalitet, uglavnom bili namijenjeni izvozu, pa su na njima tekstovi na engleskome, francuskome, njemaëkome, talijanskome i(li) πpanjolskom jeziku. Meappleu ribarskim alatom i priborom u Zbirci se Ëuvaju vrπe izraappleene od pruêa, kovane osti, razliëite vrste udica, a osobito je zanimljivo tzv. sviêalo-gradelada, na kojemu je gorjela vatra odnosno luë, iz 19. stoljeêa. SviÊalo se upotrebljavalo za noêni lov plave ribe prije uvoappleenja petrolejskih svjetiljki. Zbirka je u cijelosti primarno obraappleena i ima 54 predmeta.

53 Knjiænica Muzeja 53 Knjiænica Hrvatskoga pomorskog muzeja Split nije otvorenog tipa i ustrojena je tako da se korisnici mogu sluæiti knjigama u samom Muzeju, uz prethodnu najavu. Knjiæna graapplea veêim je dijelom naslijeappleena od bivπega Vojno-pomorskog muzeja, a godiπnje se obogaêuje novim akvizicijama (nabava, donacije, razmjena). Fond se uglavnom odnosi na naslove s pomorskom tematikom, ali posjeduje i ostalu literaturu, osobito povijesne problematike. Iznimno je raznovrsna periodiëna graapplea i arhiv. Sastavni dio knjiænice Ëini i referentna zbirka, hemeroteka, zbirka dokumentarne graapplee i zbirka mikrofilmova, te fotoarhiv. Tvrappleava Gripe Hrvatski pomorski muzej Split smjeπten je u tvrappleavi Gripe, koja je u jednom razdoblju povijesti Splita imala odluëujuêu ulogu. Grad je prolazio kroz teπke dane svoje povijesti, a u vrijeme Kandijskog rata ( ) proæivio je, moæda, i svoje najteæe dane. Utvrda Gripe sagraappleena je sredinom 17. stoljeêa, najveêim dijelom godine, kada je Splitu zaprijetila neposredna opasnost od Turaka. Spasila je Grad i njegove æitelje od najteæe opsade Turaka godine. Kao tipiëan i lijep primjer baroknoga bastionskog utvrappleenja iz vremena ratova s Turcima, utvrda Gripe povijesni je fortifikacijski spomenik velike vrijednosti i vaænosti. UrbanistiËki, tvrappleava Gripe nalazi se na vrlo istaknutome mjestu u Splitu i privlaëi posebnu pozornost posjetitelja Muzeja. StoljeÊima vojni objekt, tvrappleava Gripe dana je na upotrebu gradu Splitu i njegovim æiteljima godine. Primljeno: 25. lipnja 2006 THE CROATIAN MARITIME MUSEUM IN SPLIT The Croatian Maritime Museum in Split is a youthful institution in the culture of the city of Split that has still not recorded its first decade of existence. However, Split is a city with a grand maritime, port and shipbuilding tradition, and in the past there was a fine tradition of museum activity related with this economy. In this context the Croatian Maritime Museum is a witness to the tradition of maritime museums in Split, eight decades long, the beginning of maritime museums in Split and of maritime museums in general (for there were actually three of them). Today the Croatian Maritime Museum in Split is located in Gripe Fort, built in the middle of the 17th century, a typical and fine example of a Baroque bastion-style fortification testifying to the Turkish wars. The decision to found the museum was taken by Split city council in 1997, and the museum was entered into the register of establishments of the Commercial Court in Split in The exhibition with which the museum introduced itself to the public in 1999 was thematically defined as a historical view of naval warfare by the Croatian people in the Adriatic, and was conceptually shown in seven units, from the first naval battles under the indigenous royalty, from Domagoj and Branimir, the battle of Makarska in 887, the battle of Lepanto in 1571, and the Napoleonic Wars in the Adriatic, including the first battle of Vis in 1811, all the way to the much better known Vis Battle of The arc of naval history of the Croatian people ended with a depiction of the first and second world wars, and on to the most recent war in the area, the Homeland War, with sections of the Split sea battle of The holdings of the Croatian Maritime Museum keep a diverse and valuable set of material in the following collections: of charts and pilots; of flags and signals; of decorations, medals and plaques; of uniforms, costumes and equipment; of models; ships equipment and means; navigational equipment and resources; arms and weapons systems; artistic works; underwater finds; vessels; marine engines and shipbuilding; ships decorative items; diving equipment and resources; fishery. A very special promoter of the history of a nation that is among the oldest seagoing nations in the world, the Croatian Maritime Museum pays particular attention to promoting and spurring the revitalisation of the Croatian nautical heritage, developing awareness of its great value. Napomena: Sve korištene fotografije su preuzete iz fotodokumentacije Hrvatskog pomorskog muzeja Split.

54 IM 36 (1-2) IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE MUZEJSKI PREDMET KAO POVIJESNI IZVOR I DOKUMENT* IVO MAROEVI Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Katedra za muzeologiju, Zagreb * Napomena: Ovaj je tekst iznesen na savjetovanju ICOM/ICOFOM - a Museology and History: a Field of Knowledge (Muzeologija i povijest: polje znanja), Cordoba / Alta Gracia, Argentina, listopada UVOD. Muzejski predmet temeljna je sastavnica muzejskoga zbirnog fonda, bez obzira unutar koje se zbirke nalazi, Ëuva i istraæuje. Njegova je temeljna odrednica da je izdvojen iz primarnoga ili arheoloπkog konteksta i prenesen u muzeoloπki kontekst (van Mensch, 1992:135), unutar kojega nema viπe temeljne ni sekundarne uporabne funkcije, odnosno viπe ne sluæi svrsi za koju je naëinjen, veê preuzima informacijsku i komunikacijsku funkciju svojstvenu muzeoloπkom kontekstu. Drugim rijeëima, predmet koji je muzealiziran poëinje se promatrati i izuëavati na drugaëiji naëin, pri Ëemu se πiri njegovo polje muzealne odreappleenosti, a smanjuje polje muzealne neodreappleenosti. To znaëi da predmet preuzima neke nove muzeoloπke funkcije, pri Ëemu su njegovo podrijetlo, izgled i stanje oëuvanosti tek neki od ulaznih parametara za odreappleivanje njegova znaëenja. Stvarnost iz koje je predmet izdvojen da bi postao muzejskim predmetom nije limitirana. Ona moæe biti zamrznuta unutar arheoloπkog konteksta i odraæavati neko stanje iz daleke proπlosti, a istodobno moæe biti i odraz trenutka u kojemu je predmet izdvojen iz æivota da bi dobio svoju muzejsku auru. On ulazi u muzejsku stvarnost postupcima istraæivanja i skupljanja, pri Ëemu otkupi, donacije ili sluëajni odabir takoappleer mogu imati svoju ulogu, s time da je u muzeoloπkom kontekstu, bio on na izloæbi, u Ëuvaonici, restauratorskoj radionici ili u studijskom kabinetu, uvijek dokument stvarnosti iz koje je izdvojen. Dimenzija dokumentarnosti odreappleene stvarnosti ovisi o izraappleenoj relevantnoj dokumentaciji kojom se biljeæi sve ono πto je vaæno za æivot i postojanje muzejskog predmeta. Bez obzira na sve dosadaπnje definicije muzeja, bile one teoretski apstraktne ili pragmatiëki konkretne, s nizanjem opisa muzejskih sadræaja i funkcija, jedno je apsolutno nedvojbeno: muzej je institucija u kojoj se koristimo muzejskim predmetima da bismo aktualizirali proπlost, tj. da proπlost uvedemo u sadaπnjost i da tu proπlost prenesemo na naëin koji Êe biti trenutaëno razumljiv i prepoznatljiv (MaroeviÊ, 2005:141). To znaëi, da svaka nova sadaπnjost moæe donekle izmijeniti percepciju proπlosti, bez obzira na to πto se ona u muzeju temelji na Ëesto istim ili pribliæno istim predmetima. TumaËenje proπlosti uvijek je vezano za fokusiranje interesa sadaπnjosti, s tim da muzejska graapplea (skup odabranih muzejskih predmeta) mora omoguêiti takvo tumaëenje a da ne dovede u pitanje vjerodostojnost pojedinog predmeta. Radi ostvarivanja temeljne zadaêe muzejskih predmeta da tumaëe i predoëuju neku proπlost u sadaπnjosti, ali i zbog temeljne zadaêe muzeja da proπiruju razumijevanje povijesne raznolikosti istovrsne graapplee, u muzejima se mora neprestano i sustavno istraæivati povijesni identitet muzejskih predmeta. Taj identitet, u sustavu sloæene strukture muzejskih identiteta (van Mensch, 1989:90), sadræava dokaze i informacije πto se odnose na vremensko razdoblje, koje se konstantno πiri, a odreappleeno je trenutkom nastanka predmeta ili njegovim stvarnim identitetom, ali i trenutkom naπeg suoëavanja s predmetom ili njegovim zbiljskim identitetom. U tom se razdoblju mijenjaju materijal i struktura predmeta, Ëesto i njegova funkcija, a posebice njegova vezanost za liënosti i dogaappleaje u kojima je posredno ili neposredno sudjelovao. Drugim rijeëima, povijesni je identitet predmeta bogatstvo njegova æivotnog puta i sve ono πto je ostavilo materijalni ili duhovni/znaëenjski trag na strukturi i u znaëenju predmeta. To je zapravo bogatstvo potencijalnog svjedoëanstva kojim predmet svjedoëi o ljudima i zbivanjima u proπlosti. Istraæivanjem povijesnog identiteta muzejskog predmeta razvijat Êe se razumijevanje povijesne raznolikosti zbivanja kojima su muzejski predmeti bili svjedoci. Istodobno Êe takvo istraæivanje unaprijediti naëine i metode tumaëenja znaëenja svakoga pojedinog predmeta. Pretpostavljena πirina znaëenja omoguêit Êe πiri raspon moguêeg koriπtenja predmeta u procesima prenoπenja novih spoznaja o proπlim vremenima, koja Êe biti komplementarna novom rakursu gledanja i eventualno novom fokusiranju interesa πto ih donosi svaka nova sadaπnjost. TUMA»ENJE I PREDSTAVLJANJE POVIJESTI U MUZEJIMA Povijest je znanost koja istraæuje zbivanja u proπlosti na temelju saëuvanih povijesnih izvora nastojeêi ih objasniti i protumaëiti. VeÊ su stari Rimljani za povijest rekli da je magistra vitae, πto znaëi da nas poduëava kako æivjeti da bismo izbjegli nedaêe koristeêi se iskustvom. Muzej je specifiëan medij koji u odreappleenim situacijama

55 prikazuje i tumaëi povijest temeljeêi svoju vjerodostojnost na muzejskim predmetima, Ëija je muzealnost dobrim dijelom ispunjena sudjelovanjem u odreappleenim povijesnim zbivanjima i posrednim ili neposrednim svjedoëenjem o njima. Pokuπamo li se koristiti spoznajama o muzejskom predmetu kao INDOK (informacijsko-dokumentacijskom) objektu, ne moæemo mimoiêi Ëinjenicu da u strukturalnom pristupu INDOK objektu (prema Dahlbergu; Tuappleman, 1983:70) razlikujemo tri dimenzije unutar kojih se kreêu informacije o predmetu i informacije koje predmet emitira. To su vrijeme, prostor i druπtvo. Te tri dimenzije sluæe da shvatimo svu πirinu proπlosti i odaberemo prikladan naëin tumaëenja i predoëivanja povijesti u muzejima. Vrijeme je kao kategorija trajanja vezano za predmet kao dokument koji u sebi i u svom materijalu i strukturi nosi sve bitne znaëajke πto odreappleuju predmet kao svjedoka povijesnih zbivanja. To je kategorija u kojoj analiziramo i nastojimo razumjeti svako vrijeme unutar æivota muzejskog predmeta. Traæimo vaæne toëke u kojima je predmet sudjelovao u povijesnim zbivanjima ili pak odrednice koje nam pomaæu da odredimo raspon vremena o kojemu nam predmet svjedoëi svojim materijalom i trajnoπêu. Vrijednost starosti, sa svim oblicima oπteêenja materijala, pridonosi vjerodostojnosti predmeta. MoguÊnost, pak, da se poveæu i izloæe predmeti koji nikada u svojem primarnom kontekstu nisu æivjeli zajedno otvara nove moguênosti prikaza znanja o nekom fenomenu proπlosti, posebno o povijesti kao suvislom tumaëenju proπlosti. Prostor, kao druga dimenzija, u kojoj se oblik i veliëina predmeta nalaze u realnom prostoru, omoguêuje vodoravno prenoπenje poruke. Prostor je zapravo vodoravni presjek bilo kojeg vremenskog trenutka. Drugim rijeëima, u svakom je povijesnom trenutku postojao prostor u kojemu su se odvijala povijesna zbivanja. On je promjenjiva kategorija, ali bitna za razumijevanje funkcije predmeta materijalnoga svijeta. Prostor je okvir zbivanja i nuæno je zamisliti i otkriti pravu funkciju i poloæaj muzejskog predmeta u prostoru odreappleenoga povijesnog zbivanja, s tim da Êe se njegova komunikacijska funkcija na izloæbi oëitovati u virtualnom prostoru, koji Êe tek u nekim sekvencijama aludirati na realni prostor vremena u kojemu su se stvari dogaappleale. Svako vrijeme ima razliëite prostorne okvire poput urbanih, ruralnih, prirodnih, politiëkih ili bilo kojih drugih koje se mogu utvrditi istraæivanjem. Otkrivanje uzajamne ovisnosti izmeappleu predmeta i prostora u kojemu je on æivio nuæan je preduvjet da se u danaπnjem vremenu definira prostorni okvir unutar kojega Êe se rekonstruirati i predoëiti neki povijesni dogaappleaj. To Êe tada biti u izloæbenom prostoru, in situ, u povijesnim zgradama ili na nekom drugom povijesnome mjestu. Ne treba smetnuti s uma da predmeti odraæavaju i odnose izmeappleu æivota unutar ili izvan zgrade. Razlike izmeappleu æivota predmeta na otvorenome ili u zatvorenom prostoru nuæno Êe trebati iskazati u interpretaciji povijesnog zbivanja u muzejskom okruæenju. Druπtvo kao posljednja od tri navedene dimenzije odreappleuje odnose meappleu ljudima ili grupama ljudi. Druπtveno znaëenje ili status odreappleuju ulogu predmeta unutar bilo koje od povijesnih ili aktualnih druπtvenih sredina. Druπtveno je znaëenje promjenjiva veliëina, stoga nam teorija druπtvenog relativiteta omoguêuje da shvatimo da neki predmet u odreappleenim razdobljima moæe imati veliko, a u drugima neznatno druπtveno znaëenje. To znaëenje, koje ne ovisi o vrijednosti predmeta ni o njegovu faktiënom svjedoëenju o nekom zbivanju veê o tumaëenju shvaêanja i znaëenja predmeta u odnosu prema kutu i mjestu gledanja na neki povijesni dogaappleaj, promjenjiva je kategorija i sinusoide njezine promjenjivosti bit Êe joπ jedan od ulaznih parametara za oëitavanje vrijednosti materijalnoga svijeta u otkrivanju i predoëivanju proπlosti. Sve novonastale informacije, koje ovise o relativitetu druπtvenog odnosa, imaju karakter kulturnih/strukturnih, a ne znanstvenih/selektivnih informacija (MaroeviÊ, 1993:107). One su promjenjive, ovisne o trenutku i namjeri tumaëenja nekog zbivanja, vremena ili uloge predmeta u tom povijesnom zbivanju. Istodobno se i znaëajke druπtva mijenjaju s obzirom na vrijeme i prostor, sudjelujuêi u procesu koji smatramo pretpostavljenim druπtvenim razvojem. Muzejski predmeti promatraju se, istraæuju i tumaëe unutar svake od navedenih dimenzija ili pak unutar niza njihovih meappleuodnosa. Naravno, sagledavanje æivota predmeta unutar svake od navedenih dimenzija ne smije biti izolirano. Ono se moæe promatrati kao fenomen vremena, prostora ili druπtva, ali u konaënici uvijek zajedno, sa svim poveznicama koje od analitiëkog pristupa vode sintezi. KoristeÊi se temeljnim znaëajkama svakog predmeta, pa tako i muzejskih predmeta - materijalom, oblikom i znaëenjem, mi moæemo postupno razumijevati vaænost pojedinog predmeta. Materijal i struktura predmeta mijenjaju se kroz vrijeme, simultano ga dokumentirajuêi. Svako zbivanje, pa i sam protok vremena, ostavljaju tragove na predmetu koji je u primarnom kontekstu æivio i sluæio svojoj temeljnoj ili katkad i sekundarnoj svrsi. Neka od tih materijalnih svjedoëanstava, upisanih u strukturu predmeta, daju predmetu posebnu vaænost. Gledamo li predmet iskljuëivo kao artefakt ili naturfakt, moæe se dogoditi da slijedom interesa temeljne znanstvene discipline (povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije i sl.) izgubimo niz svjedoëanstava u konzervatorsko-restauratorskim postupcima koji predmet Ëesto usmjeravaju prema izvornom stanju, tj. prema njegovu stvarnom identitetu. Povijesni identitet, koji svjedoëi o vremenu trajanja predmeta, Ëesto evidentnim promjenama, destrukcijom ili pak sekundarnom uporabom viπe govori o povijesnim zbivanjima nego sama Ëinjenica njegova postojanja. Primjerice, neka oπteêena i konzervirana ratna zastava moæe viπe svjedoëiti o vremenu, nego njezin restaurirani primjerak, koji 55

56 56 je vraêa u vrijeme u kojemu je nastala zanemarujuêi njezino sudjelovanje u ratnim sukobima. Oblik predmeta sastavni je dio prostora, vanjskoga ili unutarnjega, s jasnom namjenom da u njemu sudjeluje kao oruapplee, namjeπtaj, dekoracija i sl. RazliËite povijesne sredine unose nove elemente za ocjenu oblikovanja i vaænosti oblika u namjeni i znaëenju predmeta. Povijesni prostor moæe biti samo naznaëen kao jedna od moguêih horizontala u kojima prostor presijeca traku vremena. Taj je prostor u svakom kasnijem sadaπnjem vremenu virtualna kategorija o kojoj treba voditi brigu, ali koja tek posredno utjeëe na predoëivanje vaænosti predmeta. Taj se prostor moæe rekonstruirati ili ga je moguêe odrediti nekim naznakama koje su za njega posebno vaæne. Svaka rekonstrukcija prostora ovisi o stupnju oëuvanosti materijalnog okvira, πto je ËeπÊe u zatvorenim nego u otvorenim prostorima. Neke sredine, poput Dubrovnika ili Dioklecijanove palaëe u Splitu, da spomenem samo dva najznaëajnija hrvatska primjera, mogu osigurati dio vizualnosti povijesnog prostora uz manju dozu apstrakcije od one u kojoj je cijeli ambijent tijekom kasnijih razdoblja povijesno izmijenjen. Stoga prostor moæe biti konkretna i apstraktna kategorija, a naëin predstavljanja ovisit Êe o povezanosti pokretne i nepokretne baπtine, odnosno muzejskih predmeta u oëuvanim povijesnim ambijentima. Primjerice, dvorci ili palaëe s oëuvanim interijerima i namjeπtajem znatno djelotvornije svjedoëe o vremenu i druπtvu od apstraktnih naznaka arheoloπkog lokaliteta ili od niza nestalih ili bitno izmijenjenih ambijenata u kojima muzejski predmeti Ëesto sluæe samo kao metafore vremena u imaginarnom prostoru. ZnaËenje ili vaænost muzejskog predmeta u direktnom su odnosu s druπtvom u bilo kojem od njegovih oblika: od obitelji do nacije ili rase. IskljuËimo li u ovom trenutku njegovu materijalnu (novëanu) vrijednost, vidjet Êemo da je razina druπtvenog identificiranja, prepoznavanja i ocjene vrijednosti predmeta najvaænija na skali razliëitih razina njegova vrednovanja. StruËno ili znanstveno vrednovanje nuæna je pretpostavka valorizacijskog procesa jer se njime provodi jasan sustav selekcije. No znaëenje ili vaænost muzejskog predmeta najoëitije se iskazuju u komunikacijskim procesima u kojima se muzejsko poslanje putem izloæbi i drugih oblika komuniciranja neposredno prenosi na razinu aktualnoga druπtvenog trenutka. Kad se suoëe s muzejskim predmetom sve vrste druπtvenih skupina pronalaze odgovore na neka od svojih pitanja. Muzejski predmet, posebice u situacijama kad svjedoëi o povijesnim zbivanjima, donekle zanemaruje valorizacijske procese koji o njemu sude tek kao o artefaktu, naturfaktu ili umjetnini. U proæimanju dosegnutih vrijednosti, znaëenje muzejskog predmeta raste ako dobiva druπtvenu potporu. U tom Êe kontekstu neki predmeti postati sakrosantni, a neke Êe muzejska aura dovesti do stanovitog otuappleenja (MaroeviÊ, 1993:153). ZAKLJU»AK. Nije teπko zakljuëiti da muzejski predmet, prouëen i protumaëen na jedan od navedenih naëina, postaje povijesni izvor i dokument æivota, zbivanja ili bilo koje druge ljudske djelatnosti u proπlosti. No ne valja smetnuti s uma Ëinjenicu da svaki predmet moæe biti povijesni dokument uzmemo li u obzir njegov povijesni ili druπtveni identitet. Sve ovisi o Ëinjenici je li tijekom æivota stekao one slojeve vjerodostojnosti bez kojih mu je teπko povjerovati. Na drugoj pak strani, zajedniëki æivot predmeta u muzeoloπkom kontekstu, predmeta koji nikada u proπlosti nisu zajedno æivjeli, otvara nove moguênosti prikaza znanja ili makar sloæene strukture znanja u kojoj Êe ulazni parametri svakoga pojedinog predmeta biti presudni za zakljuëak o cjelini. To je za povijesne muzeje i povijesne izloæbe vrlo karakteristiëno. Podjela muzejskih predmeta u opêim ili specijalnim muzejima na artefakte, umjetniëke, arheoloπke i prirodoslovne predmete ili na bilo koju drugu vrstu predmeta nije relevantna æelimo li tumaëiti povijest u muzejima. Svaki predmet, bez obzira na podrijetlo i vrstu, moæe biti nositelj i prijenosnik informacija i poruka o proπlosti. Najvaænije je njegovo povijesno svjedoëanstvo i njegova sposobnost da bude vjerodostojan svjedok povijesnog dogaappleaja, procesa ili vremena uz koje ga veæemo, i to u bilo kojem komunikacijskome muzeoloπkom procesu. Sposobnost kreatora muzejske komunikacije oëituje se upravo u odabiru i kvalitetnom povezivanju i suprotstavljanju muzejskih predmeta kako bi se odreappleena tema vjerodostojno prikazala. Time se dobiva nova stvarnost koja korespondira s proπloπêu i koja aktualizira proπlost u sadaπnjosti na naëin koji udovoljava zahtjevima i uvjetima te nove sadaπnjosti. TumaËenje proπlosti tako biva dio muzeoloπkoga komunikacijskog procesa koji nas vodi prema relativitetu proπlosti. Zbroj aktualiziranih i istodobno relativiziranih pogleda na proπlost putem izbora i tumaëenja muzejskih predmeta pribliæava se generalnome, a ujedno i virtualnom pogledu u proπlost. Tako muzeji i njihova komunikacija istodobno sluæe aktualiziranju i relativiziranju proπlosti, πto katkad ulazi u znanstvenu sferu povijesti, a katkad ostaje na razini moguêeg viappleenja proπlosti kroz uvijek prisutnu prizmu sadaπnjosti. LITERATURA 1. Maroević, I. (1993) Uvod u muzeologiju, Zavod za informacijske studije, Zagreb. 2. Maroević, I. (2005) Towards the new definition of the museum, u: Définir le musée/defining the Museum (ur.: François Mairesse, Lynn Maranda, Ann Davies), ICOM/ICOFOM, Musée royal de Mariemont, Morlanwelz, Belgique, str Van Mensch, P. (1989) Museology as a scientific basis for the museum profession u: Professionalising the Muses, AHA Books, Amsterdam. 4. Van Mensch, P. (1992) Towards a methodology of museology, rukopis, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta Zagreb. 5. Tuđman, M. (1983) Struktura kulturne informacije, Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb.

57 basing its credibility on museum objects, the museality of which is in good part filled with its participation in or immediate or indirect testimony to given historical events. If we attempt to make use of our knowledge about a museum object as an INDOC object (information-documentation object), then we cannot avoid the fact that in a structural approach to the INDOC object (after Dahlberg; Tudman, 1983:70) we distinguish three dimensions within which information about the object and information that the object emits move. These dimensions are time, space and society. These three dimensions serve for us to understand all the breadth of the past and to choose an appropriate manner to interpret and communicate history in museums. 57 MUSEUM OBJECT AS HISTORICAL SOURCE AND DOCUMENT History is an art that explores events in the past on the basis of extant historical sources, attempting to explain and interpret them. The ancient Romans said that it was magistra vitae, meaning that it tells us how to live in order to stay out of trouble, making use of experience. The museum is a specific medium that in given situations presents and interprets history, Conclusion It is not hard to conclude that the museum object, studied and interpreted in one of the said ways, will become a historical source and a document of life, events or any kind of human activity in the past. But it is proper not to lose sight of the fact that every object can be a historical document if we take into account its historical or social identity. Everything depends on the fact of whether during its lifetime it has acquired those layers of credibility without which it can be believed only with difficulty. On the other hand, the common life of objects in a museum context, objects that in the past never lived together, opens up new possibilities for the presentation of knowledge or at least a complex structure of knowledge in which the input parameters of each individual object will be crucial for a conclusion about the whole. This is very characteristic of historical museums and historical exhibitions. The classification of museum objects in general or special museums into - artefacts, artistic, archaeological or natural history objects or any other kind of object is not relevant if we want to interpret history in museums. Every object, irrespective of origin and kind, can be the bearer and transmitter of information and messages about the past. The most important thing is its historical testimony and its ability to give authentic testimony concerning historical events, processes or times that we connect it to, in any of the communicational museological processes. The special ability of the creator of museum communication lies precisely in the selection and quality connection and juxtaposition of museum objects so as to be able to present a given subject authentically and credibly. This creates a new reality that corresponds with the past and which makes the past current in the present, in a manner that meets the requirements and conditions of this new present. The interpretation of the past thus becomes part of the museological communication process, which leads us in the direction of the relativity of the past. The aggregate of views onto the past, at once made current and yet relativised, via the choice and interpretation of museum objects, approximates a general and at the same time a virtual view into the past. Thus the museums and their communication serve for a simultaneous making-current and a relativisation of the past, which sometimes enters into the scientific sphere of history, and sometimes remains at the level of a possible view of the past through the ever-present prism of the present.). (The summary contains several fragments taken from the text of Ivo Maroevic Museum Object as Historical Source and Document ).

58 IM 36 (1-2) IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE ME TROVI I ME TROVI Izvorno, originalno, legalno, nelegalno i kopirano djelo Ivana MeπtroviÊa LJILJANA»ERINA Fundacija Ivana MeπtroviÊa - Atelijer MeπtroviÊ, Zagreb Što je original u skulpturi pitate Vi. Original je zapravo ono što autor napravi sam. Dakle što iskleše ili izradi u drvetu ili izmodelira u zemlji. Međutim pošto se zemlja neda prezervirati može se uzeti kao original gipsani odljev po dotičnom zemljanom modelu. Pravljenje daljnjih odljeva pogotovo ako pomljivo i vješto naprave može biti uspješno i nadomjestiti original samo ne može nikad u tančinama biti kao original. Sa brončanim odljevima je ista stvar. Kod vješta ljevača zaista je teško raspoznati drugi ili treći odljev od prvoga. I tu je prvi odljev da tako kažem tek idealni original. Pismo Ivana MeπtroviÊa upuêeno Milanu urëinu, (Syracuse), 15. veljaëe godine sl. 1. Ivan MeπtroviÊ kleπe Hrvatsku rapsodiju u Syracusi (SAD), godine 1 Metamorphoses in Nineteenth- Century Scupture (katalog izložbe), Fogg Art Museum, Harvard University, Zahvaljujem Vesni Barbić, prof. koja je tijekom tridesetogodišnjeg rada kao voditeljica Atelijera Meštrović u Zagrebu prikupila brojnu dokumentaciju kojom se koristim u ovom napisu. 3 O Darovnici Ivana Meštrovića vidjeti: Čerina, Ljiljana. Četrdeset godina djelovanja i trideset godina stalnog postava Atelijera Meštrović u Zagrebu. // Muzeologija, sv. 36., Zagreb, 1999., str ; Plazibat, Danica. Od doma do muzeja: Ivan Meštrović u Zagrebu, Zagreb, 2004., str VeÊ od davnih antiëkih civilizacija obiëavala su se kopirati umjetniëka djela, stoga je problem izvornosti djela postojao kroz cijeli razvoj ljudske uljudbe. Odnos prema kopiranom predmetu mijenjat Êe se tijekom stoljeêa, kako u umjetniëkom i zakonodavnom smislu, tako i u trgovinskom i uporabnom. U svijetu nelegalnih kopiranja odnosno krivotvorina ponajprije nalazimo djela poznatih i priznatih slikara, ali ni kipari nisu poπteappleeni raznih naëina kopiranja njihovih djela. Od svjetski proslavljenih kipara izdvajam djela Augusta Rodina 1, koja su vjerojatno najizrabljivanija po broju kopija, po broju lijevanih primjeraka te naëinu kopiranja i koriπtenja. Tako su pojedina antologijska djela Augusta Rodina kopirana u tolikom broju primjeraka da su gotovo u potpunosti izgubila plastiënost oblikovanja izvornog djela te su pritom gotovo postala suvenir. Takva sudbina, meappleu hrvatskim umjetnicima, svakako prati i naπega velikog kipara 20. stoljeêa, Ivana MeπtroviÊa. U proteklih Ëetrdesetak godina, a osobito u proteklih nekoliko godina, struënoj javnosti, a i πiroj druπtvenoj zajednici, putem napisa u dnevnim i tjednim tiskovinama te radijskim i televizijskim emisijama priopêava se o raznim naëinima zlouporabe djela Ivana MeπtroviÊa. Ovaj napis nije odgovor ili reakcija na sve te izazove veê proizlazi iz dugogodiπnjih iskustava nekolicine kustosa 2 te iz pisane dokumentacije skupljene i struëno obraappleene tijekom viπe od Ëetrdeset godina djelovanja Atelijera MeπtroviÊ u Zagrebu. Poznato je da je Ivan MeπtroviÊ (1883. Vrpolje, Slavonija, Hrvatska South Bend, Indiana, SAD), godine darovao 3 Republici Hrvatskoj odnosno hrvatskom narodu, kako je Ëesto obiëavao kazati: kuêu i atelijer u Zagrebu, u MletaËkoj 8, s odreappleenim brojem skulptura i reljefa u mramoru, bronci, gipsu i drvu. Umjetnikov dom i atelijer adaptirani su i preureappleeni u muzejsko-galerijsku ustanovu - Atelijer MeπtroviÊ u Zagrebu, obiteljsku vilu u Splitu s brojnim djelima u mramoru, drvu, gipsu i bronci. Taj prostor takoappleer je adaptiran u muzejsko-galerijsku ustanovu - Galeriju Ivana MeπtroviÊa u Splitu, Kaπtelet - Crikvine, renesansni utvrappleeni ljetnikovac koji je Ivan MeπtroviÊ kupio godine. Taj je kompleks preureappleen prema njegovim nacrtima te mu je dograappleena crkva Sv. Kriæa i ulazni atrij. Danas su u crkvi Sv. Kriæa izloæeni MeπtroviÊevi unikatni drveni reljefi s prizorima iz Kristova æivota i veliko drveno Raspelo, Crkvu Presvetog Otkupitelja, grobnicu obitelji Ivana

59 MeπtroviÊa u Otavicama. 4 Crkva Presvetog Otkupitelja graappleena je prema zamisli Ivana MeπtroviÊa od do godine. U kripti poëivaju ostaci umjetnika i Ëlanova obitelji. Nakon gotovo Ëetrdeset godina samostalnog djelovanja u statusu odvojenih radnih jedinica Sabor Republike Hrvatske usvojio je godine Zakon o Fundaciji Ivana MeπtroviÊa 5, kojim je objedinjena MeπtroviÊeva Darovnica iz godine, odnosno ustanove Atelijer MeπtroviÊ u Zagrebu (administrativno sjediπte Fundacije), Galeriju Ivana MeπtroviÊa i Kaπtelet - Crikvine u Splitu te Crkvu Presvetog Otkupitelja (obiteljsku grobnicu Ivana MeπtroviÊa) u Otavicama. Fundacija Ivana MeπtroviÊa ima nadzor i vodi brigu o cjelokupnoj ostavπtini Ivana MeπtroviÊa, s osnovnim ciljem zaπtite imena i djela Ivana MeπtroviÊa i s obvezom struënoga i adekvatnog prezentiranja te ostavπtine javnosti. Nadalje, naπa je djelatnost i cilj prikupljanje, arhiviranje, struëna i znanstvena povijesno-umjetniëka obrada æivota i djela Ivana MeπtroviÊa u cjelini. U sklopu redovite djelatnosti struënjaci Fundacije obavljaju struëne analize djela koja se atribuiraju Ivanu MeπtroviÊu, najëeπêe na zamolbu osobe koja djelo posjeduje ili osobe zainteresirane za kupnju djela. NajveÊi broj pisanih ili usmenih zamolbi dolazi od osoba iz Hrvatske, iako se javljaju i pojedinci iz europskih, pa i sjevernoameriëkih gradova. Kako bih ovu temu obradila u πto πirem kontekstu, usmjerit Êu se na dva vremenska razdoblja - na vrijeme æivota Ivana MeπtroviÊa i vrijeme nakon njegove smrti, odnosno, u pravnom smislu, na razdoblje autorova autorskog prava te na razdoblje nositelja autorskog prava. Obradu ove teme temeljila sam prije svega na autorovoj pisanoj dokumentaciji 6 te na skupljenoj pisanoj dokumentaciji u Atelijeru MeπtroviÊ u Zagrebu. Dakako, to nije cjelokupna autorova dokumentacija te Êe se obrada ove teme moêi dopunjavati i πiriti obradom drugih pisanih fondova. Slijedom te pisane dokumentacije moguêe je zakljuëiti da je Ivan MeπtroviÊ tijekom svog æivota mijenjao odnos prema lijevanju svojih djela. Odluka o kopiranju djela ovisila je o mnogim razlozima i okolnostima kao πto su materijalno stanje umjetnika te zaπtita samog djela. Poznato je da je Ivan MeπtroviÊ krajem godine doputovao u BeË te se nakon priprema kod prof. Otta Köninga godine upisao na Akademie der Bildender Künste. 7 S vrlo skromnim sredstvima trebao je proæivjeti svakodnevicu, a ujedno i imati dovoljno novca za realizaciju vrlo zahtjevnih kreativnih izazova koje je sebi zadavao. SkupljajuÊi podatke o umjetninama za opêi katalog djela Ivana MeπtroviÊa, saznali smo da je Ivan MeπtroviÊ u prvom desetljeêu svog stvaralaπtva, odnosno od do godine, unatoë svim tegobama koje su ga pratile, ipak odlio u gips ili isklesao u kamenu odnosno mramoru oko 110 skulptura ili reljefa, a u glini realizirao daleko veêi broj djela koja se nisu saëuvala. Detalji o realizaciji pojedinih djela nalaze se u pismima Ivana MeπtroviÊa upuêenim Izidoru Krπnjavom 8 od do godine. Upravo Êe nam ta pisma koristiti za obradu ove teme, i to vremena MeπtroviÊeva studiranja, odnosno vremena njegova sazrijevanja u æivotnom i umjetniëkom smislu. Iz njihova sadræaja nije moguêe zakljuëiti o MeπtroviÊevu Ëvrstom stavu prema lijevanju odnosno umnoæavanju njegovih djela, πto je i razumljivo jer upravo o tim djelima ovisi njegovo preæivljavanje. Meappleutim, iz njihova je sadræaja moguêe nazreti mukotrpni put mladog umjetnika u nalaæenju svog mjesta u umjetnosti poëetkom stoljeêa, te izdvojiti nekoliko kljuënih momenata koji su, dakako, svojstveni za uspjeh svih umjetnika, bez obzira o kojem se vremenu govori. PoËetkom godine Ivan MeπtroviÊ je, zajedno s takoappleer mladim slikarom i grafiëarom, Tomislavom Krizmanom, imao radni prostor odnosno atelijer u Beatrix Gasse 14 a, III. Bezirk u BeËu. U tom su prostoru godine organizirali izloæbu 9 svojih radova, ne samo da bi pokazali svoje radove beëkoj javnosti, veê i da bi osigurali sredstva za stanarinu i svakodnevni æivot. 10 Ivan MeπtroviÊ nanovo spominje atelijer u pismu upuêenom Izidoru Krπnjavom iz BeËa 14. listopada godine, u kojemu piπe: Uzeo sam si jedan mali atelier te tamo radim πto mi srce hoêe. Nu to je samo fantazija koja me je zavela kad sam si isti atelier naπo, a u stvari niπta, jer uz najbolju volju i pored najæeljbijeg srca ne mogu medju prazna Ëetiri zida niπta da poënem. Uzo sam si neπto gnile 11 i neπto drveta za armaduru i t. d. ali tute je bilo poriva, te sada ako ne skrπtenih ruku da u mom atelieru sjedim, jer svako sredstvo fali da jih dovrπim!. Oskudica Êe se nastaviti i u godini. Tako u pismu upuêenome iz BeËa 25. veljaëe godine, opisujuêi svoje teπko materijalno stanje, piπe:... a sada sam evo doπo u moj atelier 12 a bezobrazni me trbuh muëi, pa sam se odluëio da Vam piπem ali svakako samo Vami a drugi nitko ne smije znati u kojoj se neprilici nalazim... Neimaπtina se oëitovala i u nemoguênosti osiguravanja dovoljne koliëine gline za modeliranje te lijevanja u gips svih djela koja je oblikovao u glini. O tome moæemo Ëitati u mnogim pismima upuêenim Izidoru Krπnjavom, ali izdvojit Êu samo neke. U pismu upuêenom iz BeËa 10. veljaëe godine Ivan MeπtroviÊ upozorava: to se tiëe zdenca ja sam uëinio jednu skicu i to u pol narav. veliëine, koju sam uniπtio, buduê da niesam imao sredstava, da ju odliti dadem, a trebao sam ilovaëu za neku drugu stvar Meappleutim, ipak uspijeva saëuvati neka od oblikovanih djela jer u pismu iz lipnja 14 iste godine piπe da je napravio par skica u glini te je od njih uspio izliti samo dvije. Niπta se nije promijenilo ni godine, πto se vidi iz sadræaja pisma upuêenog iz BeËa 28. travnja: Sada imam par novi stvari, a neπto su i napredne bar u slogu, ma od 59 4 Crkva Presvetog Otkupitelja sagrađena je na Paraćevoj glavici koja katastarski pripada općini Ružić. 5 Čerina, Ljiljana, ibid, str ; Plazibat, Danica, ibid, str Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, Arhiva Ivana Meštrovića u Atelijeru Meštrović u Zagrebu vlasništvo je Mate Meštrovića, Arhiv Sveučilišta Notre Dame, In. SAD. Zahvaljujem Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Mati Meštroviću i Arhivu Sveučilišta u Notre Damu što su mi odobrili korištenje i objavu pisane dokumentacije. 7 Kraševac, Irena. Ivan Meštrović: Beč - Muenchen - Prag: , Zagreb, Rukopisna ostavština Izidora Kršnjavog čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, signatura Pozivnica za izložbu u Beču, svibnja godine. 10 Narodne novine u Zagrebu od 30. travnja godine pišu da Tomislav Krizman izlaže 40 slika, a Ivan Meštrović 20 skulptura te izvještavaju o posjetu mnogih odličnika. Narodne novine u Zagrebu od 1. lipnja godine pišu da je izložba imala dobar moralni i materijalni uspjeh jer ju je posjetilo 186 osoba, a prodano je šest Krizmanovih slika. 11 Gnila ili gnjila je lokalizam, a odnosi se na glinu. Armadura je sustav pojačanja nekog materijala ili strukture odnosno konstrukcija. 12 Prema podacima Vesne Barbić, Ivan Meštrović je godine dijelio atelijer s Ivom Kerdićem u Kasernengasse, gdje je Ivan Meštrović oblikovao prvu varijantu Luke Botića. Nadalje, godine Meštrovićev se atelijer nalazio u Valeriagasse u Prateru. U Atelijeru Meštrović u Zagrebu čuva se fotografija Ivana i Ruže Meštrović te Ivanova brata Petra u atelijeru, datirana godinom. 13 U tom pismu također navodi da mu je potrebno forinti kako bi odlio u gips oblikovano djelo jer je stvar kako rekoh velika. To je zanimljiv podatak o tadašnjoj cijeni lijevanja umjetničkog djela. Nadalje u pismu (6. lipnja 1904.) Ivan Meštrović navodi da mu, ako bude sam klesao u kamen Majčinu brigu, treba platiti 200 forinti. 14 Pismo upućeno Izidoru Kršnjavom iz Beča, 6. lipnja (1904.).

60 sl. 2. Ivan, Ruæa i Petar MeπtroviÊ u atelijeru u BeËu, godine 15 Iz sadržaja pisama, Beč, 15. i 20. svibnja godine saznajemo da je riječ o plaćanju lijevanja u gips slobodnog reljefa Timor Dei. To je djelo u fundusu Moderne galerije u Zagrebu. 16 Kao primjer navodim portret Ružine sestre Olge Klein oblikovan u Beču, godine. Prema prikupljenim podacima, za života Ivana Meštrovića lijevana su tri gipsana odljeva i skulptura je isklesana u mramoru. 17 Cijene umjetnina tiskane su u katalogu Jubilarne izložbe Družtva umjetnosti, Umjetnički paviljon u Zagrebu, godine, drugo izdanje. 18 Jubilarna izložba Družtva umjetnosti, Umjetnički paviljon, Zagreb, svibnja godine. 19 Narodne novine, god. LXXI., br. 105, Zagreb, 8. svibnja Skulptura Majčina briga u crnom kamenu danas se nalazi u fundusu Szépmüvészeti Múseuma u Budimpešti. 20 Odnosi se na izloženo djelo Curica, kataloški broj Ne postoje spoznaje da je Severinski posjedovao neko Meštrovićevo djelo. Prema podatku objavljenom u publikaciji Hartmanov sveobći popis stanova sa podpunim adresarom oblasti, ureda, obrtnika i trgovaca, Zagreb, godine pod Severinski R., Ilica 34, nalazilo se skladište šešira, a uz Severinski R., Gajeva 10, nalazila se Prva hrvatska tvornica rublja. 22 Reljef Seljaci, u obojenoj terakoti, Ivan Meštrović oblikovao je godine, a uzidan je u pročelje kuće trgovca Popovića. Prikazuje deset muških figura koje nose simbole što ilustriraju prikaz Popovićeve trgovine žitom i bojama. Nažalost, ne znamo u kojoj je radionici lijevan taj reljef. 23 Prema skupljenim podacima, Izidor Kršnjavi posjedovao je samo jedno djelo Ivana Meštrovića, i to svoje portretno poprsje koje je Ivan Meštrović oblikovao portretirajući ga u Beču godine. Gipsani i brončani odljev tog portreta nalazi se u fundusu Atelijera Meštrović u Zagrebu i izloženo je u stalnom postavu. ovakove prilike ne Êu moêi ni jednu odljeti, a æa mi je jednog reljefa o komu sam Vam veê piso. Güsseru nijesam niti za onu veliku gruppu platio pa mi neêe viπe vjerovati. 15 Svog Güssera - ljevaëa Ivan MeπtroviÊ u pismima ne navodi imenom. LjevaËu je vrlo Ëesto bio duæan te je molio Izidora Krπnjavoga da mu poπalje nekoliko forinti kako bi podmirio dug. Iz pisama, nadalje, saznajemo i MeπtroviÊev odnos prema broju gipsanih odljeva. Tako u pismu upuêenom iz BeËa 7. oæujka godine mladi kipar piπe: MajËinu brigu sam danas poëeo, pak netom bude gotova poslat Êu Vam ju. - Ne znam bili odmah uëinio 2. odljevka?. VeÊ u sljedeêem pismu, upuêenom iz BeËa 16. oæujka godine, piπuêi o lijevanju u gips MajËine brige, navodi: Viπe odljevaka nijesam naëinio, poπto neznam hoêe li se uopêe svidjet a viπe odljevaka je uvjek lahko uëiniti. Iz toga saznajemo upravo ono πto smo otkrili skupljajuêi podatke za opêi katalog djela Ivana MeπtroviÊa: umjetnik je katkad pojedina djela lijevao u nekoliko gipsanih primjeraka. To se odnosilo na ona djela 16 koja su se svidjela zainteresiranoj klijenteli i koja je mogao na izloæbama izloæiti te lako prodati. Izloæbe su, dakako, bile najbolje prigode za pokazivanje djela te su izloæena djela bila træiπno procijenjena i dostupna. Tako veê u to vrijeme nalazimo cijene za pojedine izloπke tiskane u katalozima 17 ili ispisane MeπtroviÊevom rukom. Stoga ne Ëudi njegova æelja da na svakoj izloæbi izloæi πto veêi broj umjetnina, i to po moguênosti recentnih djela. Iz pisama upuêenih Izidoru Krπnjavom saznajemo da je na izloæbi u Zagrebu, godine bio spreman izloæiti 20 djela, a bilo ih je izloæeno samo devet. Na toj je izloæbi banica Lilla PejaËeviÊ izabrala MajËinu brigu, 19 koju je Ivan MeπtroviÊ za kruna trebao isklesati u crnome mramoru, a kupljena je za Njegovo VeliËanstvo kralja Franju I. ZaËetak MeπtroviÊeva marketinπkog odnosa prema svojim djelima uoëava se na navedenoj izloæbi. Naime, u pismu napisanom u BeËu 20. svibnja godine Ivan MeπtroviÊ upozorava kako kupnjom na izloæbi kupac odmah uzima kupljeno djelo i ne Ëeka njegovo lijevanje. Tako piπe: Bio mi je piso onaj trgovac iz Ilice Severinski poπto bi bio jedan odljev od te grupe ili ona curica 20 u gipsu naravski, pa sam reko Krizmanu neka mu piπe 200. f. nego πto Êu - meni bi bilo jako ugodno da i kogodj. uzme jedan odljevak, jer bih tako mogo odmah stvar na raspoloæenje imat. U tom izvatku nasluêuje se i vrlo vaæan segment koji je svakako bio bitan za rjeπavanje MeπtroviÊevih egzistencijalnih problema, πto je ujedno za mladog umjetnika moglo biti i impuls u kreativnom smislu. To je mecena ili naruëitelj kojega Êe kasnije pronaêi u Karlu Wittgensteinu. U navedenom pismu Ivan MeπtroviÊ spominje trgovca 21 iz Ilice u Zagrebu, dok u pismu napisanom u BeËu 19. rujna godine moli Izidora Krπnjavog: Kad bi ste mi koju radnju priskrbili, koju bih ja i za sebe ko i dobre novce radio - recimo koji nadgrobni spomenik, ili koji portret ili πto sliëno, tim bi ste me opet u velike obvezali. Nadalje, u pismu upuêenom iz BeËa 7. oæujka godine traæi pomoê i moli da mu Vlada neπto naruëi te time pomogne materijalnom potporom da se prehrani i da mu materijal plati, jer kako piπe, ja nijesam joπ niπta uëinio a Ëutim u sebi preveë toga. Iako ne znamo je li trgovac Severinski iz Ilice naruëio i posjedovao neko MeπtroviÊevo djelo, znamo da je nekoliko godina kasnije Ivan MeπtroviÊ dobio narudæbu od trgovca PopoviÊa 22, koji je godine gradio obiteljsku kuêu na Splavnici odnosno na Trgu bana Josipa JelaËiÊa u Zagrebu. Ivan MeπtroviÊ, unatoë velikoj neimaπtini, duboko je zahvalan Izidoru Krπnjavom na pomoêi te mu æeli darovati neko svoje djelo, pa tako u pismu upuêenom iz BeËa 31. svibnja godine piπe: Ako bi koja moja radnja interesirala a koja bi bila zgodna za Vaπ stan to izvolite dati uëiniti jedan odljevak, jer to nedolazi skupo pa si ju zadræite. Ako pak ne a æelite ovu pjevaëicu imat, poslat Êu Vam ju rado, ili ma πto bilo - meni bi bilo samo drago kad bi Vam se mogo bar u koliko neëim oduæiti na Vaπoj susretljivosti. 23 Teπke su godine polako prolazile. Ivan MeπtroviÊ je apsolvirao kiparstvo ( ) te nastavio studirati arhitekturu ( ). U razdoblju godine izlagao je na 23 izloæbe 24 u raznim europskim gradovima, dobio je i poneku narudæbu te se natjecao na nekoliko natjeëaja za javne spomenike 25. Neposredno nakon MeπtroviÊeva studija zapoëelo je poznanstvo s industrijalcem Karlom Wittgensteinom, 26 znaëajnom osobom u kulturnim i umjetniëkim krugovi-

61 ma BeËa, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeêe. Karl Wittgenstein izdaπno je podupirao i pomagao umjetnike svog vremena te je stvorio svoju zbirku beëkih secesionista i francuskih impresionista. Prvo MeπtroviÊevo djelo 27 nabavio je godine te potom joπ nekoliko radova godine. OdluËio je mjeseënom novëanom potporom pomagati Ivana MeπtroviÊa i kupujuêi njegova djela koja je naruëivao ukrasiti unutraπnjost svoje palaëe u BeËu. Time je omoguêio Ivanu MeπtroviÊu boravak i rad u Parizu od sijeënja do kraja godine. Iz Wittgensteinovih pisama saznajemo da je Ivan MeπtroviÊ u Parizu æivio na nekoliko adresa. 28 Prema podatku iz kataloga izloæbe 29 u Parizu godine, MeπtroviÊeva adresa bila je 14. Avenne du Maine, dok je u Impasse de Maine na Montparnasseu vjerojatno imao atelijer. Da je materijalno ojaëao, pokazuje i Ëinjenica da je zadræao atelijer u BeËu, u Valleriestrasse. Mnogo je radio, kako navodi u pismima upuêenim arhitektu Josipu PleËniku 30 i svome meceni Karlu Wittgensteinu. U Parizu je Ivan MeπtroviÊ ne samo oblikovao djela koja mu je naruëivao Karl Wittgenstein, veê je zapoëeo rad na skulpturama vezanim za ideju Vidovdanskog hrama. Velika zaokupljenost Ivana MeπtroviÊa koncipiranjem i realizacijom Vidovdanskog hrama 31 moæda nam objaπnjava njegov odnos prema djelima koja je oblikovao za Karla Wittgensteina. Pisma Karla Wittgensteina obiluju zanimljivim podacima, ali ovdje izdvajam dijelove koji se odnose na MeπtroviÊevo djelo u kontekstu njegova stvaranja te na njegov odnos prema tom djelu. U njima saznajemo o mnogim meappleusobnim nesporazumima o isporuci i narudæbi pojedinih umjetnina te nas ne iznenaappleuje Wittgensteinova metoda odabira MeπtroviÊevih djela. O tome u pismu upuêenom Ivanu MeπtroviÊu u Pariz iz BeËa 10. travnja godine stoji: Ja Vam ne mogu tako kao πto Vi æelite Vam davati narudæbe, buduêi da se to teπko moæe putem pisma obaviti. Ako neπto napravite i poπaljete mi fotografiju od toga onda Vam mogu reêi da li mi je to potrebno ili ne. BuduÊi da ako pismom naruëim bojim se da Êete si odabrati jedan ruæan model kao na primjer Æena koja ËuËi na Secesiji ili Eva koja je bila napravljena za mene ili stup sa dvoje djece. Ali ja stvarno ne mogu kod sebe sakupiti zbirku ruænih baba!! 32 Nadalje, izdvajam problem keramiëkih vaza koji se spominje u gotovo svim Wittgensteinovim pisama. Naime, vaze je kupio godine, a godine vidio ih je u Secesiji i zakljuëio: One su bez ikakve boje zapeëene u ilovaëi i izgledaju potpuno neuporabljive. 33 A zatim istiëe svoju æelju da vaze budu u bronci ili obojenoj terakoti i savjetuje mu da naapplee dobrog lonëara. 34 Takoappleer, Wittgensteina iznenaappleuje odljev u bronci MeπtroviÊeva djela Ruka, pa mu u pismu piπe 9. sijeënja godine: Sa rukom se ljevaë nije proslavio. Na mnogo mjesta je bronca prodrla u formu i nakon πto to nije bilo paæljivo oëiπêeno i doraappleeno na povrπini se pokazuju mala πpiëasta gruba uzviπenja koja tamo ne pripadaju. I patina apsolutno ne odgovara toj ruci. Sve je puno mrlja i sprijeëava da se poπteno vidi muskulatura i æile. Vjerujem da niste ruku pogledali prije nego πto je ona otiπla od ljevaëa. Ne mogu si naime zamisliti da biste ju u takvom stanju odposlali. U istom pismu nastavlja: Ne biste smjeli dozvoliti da iπta ode bez da to prije ne pogledate, nije li to stvarno uporabljivo za Vaπe muπterije. Ja to ne govorim poradi sebe nego kaæem opêenito: umjetnici bi se trebali pobrinuti da muπterija dobije neπto dobro πto bi mogao odmah upotrijebiti. Karl Wittgenstain misli da je Ivan MeπtroviÊ odabrao loπeg ljevaëa, te zakljuëuje: Ako je jedan ljevaë skup, dobro. Ali tada bi morale stvari koje radi biti besprijekorne. 35 I s portretom gospoapplee Wittgenstein 36 takoappleer je bilo problema. Naime, Karl Wittgenstein je naruëio portret u crnome mramoru, a MeπtroviÊ ga je, uz niz objaπnjenja, æelio isklesati u bijelome mramoru. 37 Tako Wittgenstein u pismu od 5. srpnja godine piπe: Nakon πto ste odredili da poprsje moje æene bude u tamnom kamenu to sam miπljenja da to morate i izvesti u tamnom mramoru. Vi Êete joπ ipak dobiti tamni kamen te veliëine, buduêi da to nije nikakva iznimna veliëina. Ja sam dakle jako protivan tome da tu bistu radite u bijelom mramoru, jer ne vjerujem da Êe biti dobra u bijelom. Pismo upuêeno Ivanu MeπtroviÊu iz BeËa 11. kolovoza godine moæda je krajnji poticajni trenutak za sazrijevanje mladog umjetnika. U njemu ga Wittgenstein nanovo upozorava na iste probleme koji su se provlaëili kroz dotadaπnja pisma, pa ga, meappleu ostalim, ponovno upozorava na cijenu umjetnina, izbor ljevaëa, kvalitetu odljevka, a u jednom trenutku Ëak posumnja u pribranost mladog umjetnika: Vi mene uopêe niste razumjeli i sumnjam da moja pisma poπteno Ëitate i sumnjam da Êete i ovo pismo razumjeti... Nadalje, nanovo ga upozorava: Onodobno sam Vam pisao da gajim nadu da Êete vi - i onda kada nakon isteka od dvije godine moja potpora prestane, biti tako daleko da si vlastitim snagama moæete priskrbiti narudæbe... Ja sam se prije jednu i pol godinu izjasnio da sam spreman da Vas tijekom dvije godine obilato podræavam. Ove dvije godine istiëu po mom znanju poëetkom slijedeêe godine; tada Vas prepuπtam Vaπoj sudbini, ali imam joπ samo tu æelju kad biste Vi tada bili tako daleko da dobivate narudæbe i da ne morate biti upuêeni na to da traæite novoga mecenu. Mislim da je Ivan MeπtroviÊ mnogo nauëio za te dvije godine suradnje s Karlom Wittgensteinom jer pisani izvori kojima Êu se koristiti za obradu ove teme govore da se on u iduêim godinama ipak zrelije ponaπao. Vrlo ga je slikovito opisao Boæo LovriÊ 38, godine: MeπtroviÊ je divlja neobuzdana snaga, πto biljeæi primitivnom jakoπêu svoje dojmove i misli o æivotu ne starajuêi se, da li Êe se njegov kip svakome svidjeti. Stvara, neprestano stvara, jer jedino rad moæe da smiri toga Od do godine Ivan Meštrović je izlagao u Beču, Pragu, Beogradu, Ljubljani, Zagrebu, Londonu, Sofiji, Splitu, Dresdenu, Münchenu, Veneciji i Parizu. To su bile skupne izložbe, a imao je samo jednu samostalnu, u Splitu, godine. Vidjeti: Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović i Atelijer Meštrović u Zagrebu, Zagreb, 2001., CD-ROM. 25 Nerealizirani spomenici: caru Franji Josipu I. u Ljubljani (1903.), barunu Jurju Vegi u Ljubljani (1903.) i realizirani Spomenik Luki Botiću u Splitu (1905.). 26 Barbić, Vesna. Radovi Ivana Meštrovića u zbirci Wittgensteina u Beču. // Muzeologija, sv. 36., Zagreb, 1999., str Djelo Vrelo života, Beč, godine, isklesao je u crnom granitu. Zaslugom Ivana Meštrovića to je djelo od godine izloženo kao javni spomenik u Drnišu. 28 Barbić, Vesna. Radovi Ivana Meštrovića u zbirci Wittgenstein u Beču. // Muzeologija, sv. 36., Zagreb, 1999., str U travnju godine Karl Wittgenstein uputio mu je pismo na adresu Hôtel de la Marine, XIV. Boulevard du Montparnasse 59, Pariz, a u svibnju na adresu Impasse du Maine Societe du Salon d Autumne, Gran Palais des Champe Elysées, Paris, 1. listopada - 8. studenog Barbić, Vesna. Meštrović i arhitekti. // Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 423, Razred za likovne umjetnosti, knj. XIII., Zagreb, 1986., str Na temu Vidovdanskog hrama oblikovao je više od dvadeset skulptura i reljefa u Parizu i godine. 32 Zahvaljujem Dori Bošković na prijevodu pisama Karla Wittgensteina s njemačkog jezika. 33 Pismo upućeno iz Beča 10. travnja godine, 5. lipnja godine i 16. rujna godine. 34 Pismo upućeno 16. rujna godine. 35 Do danas nam nije poznat ljevač s kojim je Ivan Meštrović surađivao u Parizu. 36 Kraševac, Irena. Ivan Meštrović: Beč - Muenchen - Prag: , Zagreb, 2002., str Prema pismu od 10. travnja godine, Ivan Meštrović je dobio franaka za realizaciju tog portreta. Djelo je izvedeno u crnome mramoru.

62 sl. 3. Zaglavlje pisma ljevaonice B. T. Srpek u BeËu i Brandeisu sl. 4. Zaglavlje pisma klesara Ignjata Franza u Zagrebu 38 Lovrić, Božo. Naši umjetnici u Beču, Savremenik, god. IV., br. 5, Zagreb, svibanj 1909., str Meštrović, Ivan. Quelques souvenirs sur Rodin. // Annales de l Institut Francais de Zagreb, god. 1., broj 1, IV.-VI , str ; Barbić, Vesna. Supplement a la monographie d Ivan Meštrović. // Annales de l Institut francais de Zagreb, 2e Serie, br. 71, 22/23, Zagreb, 1970., str Podatak iz bilješke Vesne Barbić. 41 Kraševac, Irena. Ivan Meštrović: Beč - Muenchen - Prag: , Zagreb, 2002.; Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović i Atelijer Meštrović u Zagrebu, Zagreb, 2001., CD-ROM. 42 O te tri izložbe u godini vidjeti: Meštrović, Ivan. Uspomene na političke ljude i događaje, Zagreb, 1969., str Milčinović, Andrija. Iz umjetničkog svijeta. // Savremenik, god. V., br. 6, lipanj 1910., Zagreb, str U Atelijeru Meštrović u Zagrebu čuva se katalog izložbe Nejunačkom vremenu u prkos, u kojemu su Meštrovićevom rukom upisane cijene izloženih umjetnina. Djela: Ivana Meštrovića (Studija za Marka kruna, Studija za fresko - od do kruna); Emanuela Vidovića (Stara crkva kruna, Jesenji sumrak kruna); Vlaha Bukovca (Naši pradjedovi kruna, Ropkinjica kruna); Tome Rosandića (Grizodušje kruna); Branislava Deškovića (Pas na tragu kruna). 45 Račun ljevaonice Srpek ispostavljen je Ivanu Meštroviću u Zagreb 25. studenog godine. Na računu se navodi otprema brončanog odljeva Zdenca života željeznicom iz Brandeisa na Elbi u Zagreb (3 500 kruna), otprema gipsanog modela i signiranje ( kruna), doprema i pakiranje (26 80 kruna) te osiguranje (11 50 kruna), što je ukupno kruna. Više podataka o toj ljevaonici, nažalost, nisam našla osim onoga što piše na zaglavlju računa. Ljevaonica je utemeljena godine, a mjesto Brandeis na Elbi navodi se i na zaglavlju računa. Taj nas podatak upućuje na mjesto Brandys na Labi (na češkom jeziku Stara Boleslav), sjeveroistočno predgrađe Praga. Dakle, Meštrovićev Zdenac života prometejeva sina, πto se protiv sebe i proti drugima buni. Makar Êe radi prkosa preêerati i u formi i u koncepciji, ali ne Êe popustiti, ne πto misli, da je nepogreπiv, veê iz protesta protiv filistara, πto se raduju svakom, pa bilo i neznatnom kompromisu, πto ga liënost sklapa s gomilom. Smion u izvedbi, i zamisli, uæiva kad se laêa najteæih problema, πto ih je kadar rijeπiti tek majstor, koji krëi neutrte staze, πto vode do maslinove gore i Golgote, ali ne do prolaznosti i smrti. A za Ëudo, kako taj buntovnik ima lirskih, ponoênih raspoloæenja, (...) Boravak u Parizu otvorio je Ivanu MeπtroviÊu vrata atelijera Augustea Rodina 39, dok je atelijer Antoinea Bourdellea 40 bio preko puta MeπtroviÊeva, u ulici Impasse du Maine br. 9. Priznavanje mladog umjetnika u pariπkoj sredini oëitovalo se i njegovim izborom za Ëlana æirija za izloæbu Salon d Automne. Krajem godine Ruæa i Ivan MeπtroviÊ vratili su se u BeË, gdje je godine realizirao znaëajnu izloæbu u srediπnjoj dvorani Secesije. 41 Gotovo veêinu radova s te izloæbe izloæio je na izloæbi MeπtroviÊ - RaËki u UmjetniËkom paviljonu u Zagrebu u svibnju i lipnju godine, a krajem godine sudjelovao je na izloæbi NejunaËkom vremenu u prkos. 42 Djela Ivana MeπtroviÊa izloæena na tim izloæbama izazvala su veliku pozornost publike i likovnih kritiëara, te su utirala put njegovu prihvaêanju u krug europskih umjetnika. Zaslugom Izidora Krπnjavoga Samoupravni odbor grada Zagreba 43 na sjednici odræanoj 4. svibnja godine odluëio je kupiti MeπtroviÊev Zdenac æivota, izloæen na izloæbi MeπtroviÊ - RaËki, za kruna 44, a Ivan MeπtroviÊ je za tu svotu morao napraviti odljev u bronci i postaviti djelo na mjesto koje sam odabere. Za sada nije poznato je li Ivan MeπtroviÊ godine bio odabrao mjesto za Zdenac æivota, ali se raëun ljevaonice B. T. Srpek 45 i ponuda za izradu postamenta zagrebaëkog kipara i klesara Ignjata Franza 46 Ëuvaju u arhivi Ivana MeπtroviÊa u Atelijeru MeπtroviÊ u Zagrebu. U Srpekovoj ljevaonici lijevan je i reljef Sv. Roka, koji je Ivan MeπtroviÊ izradio u Drniπu, godine kao opêinski grb. 47 U Atelijeru MeπtroviÊ Ëuvaju se tri pisma ljevaëa Srpeka koja se odnose na lijevanje toga drniπkoga grba. Joπ jedan raëun iz tog vremena koji se Ëuva u istoj arhivi zanimljiv je pisani izvor za povezivanje podataka, a odnosi se na MeπtroviÊeve uljene slike. RaËun od 11 kruna i 96 forinti koji je Josip Karaman iz Splita poslao Ivanu MeπtroviÊu u Drniπ 11. rujna godine, uz popis 14 tuba raznih boja, 48 upuêuje nas na dvije MeπtroviÊeve uljene slike na kartonu, Majka i Sestre Ivana MeπtroviÊa: Bira, Manda i Danica, a datirane su 8. rujna i 13. rujna godine. Tih godina Ivan i Ruæa MeπtroviÊ obiëno su provodili ljeto u Otavicama i Drniπu. 49 KrateÊi ljetnu dokolicu, Ivan MeπtroviÊ je u Otavicama izdjeljao par drvenih skulptura te se okuπao, prema poznatim podacima prvi put, kao slikar uljenim bojama. Od do godine naslikao je osam uljenih slika 50 koje je godine darovao Gradskome muzeju Drniπ. Praπina koja se podigla oko mjesta izlaganja hrvatskih umjetnika na Meappleunarodnoj izloæbi u Rimu godine moæe se promatrati ne samo u politiëkom i kulturoloπkom veê i u promidæbenom kontekstu. Na toj je izloæbi Ivan MeπtroviÊ nagraappleen prvom nagradom za kiparstvo, πto mu je osiguralo meappleunarodni uspjeh. Taj uspjeh donio je mladom umjetniku i moralnu i materijalnu korist. 52 Time je izborio i vaæno sudjelovanje na venecijanskom Biennalu godine. 53 Prije Prvoga svjetskog rata Ivan i Ruæa MeπtroviÊ boravili su godine u Italiji 54, a od proljeêa do proljeêa godine, s kraêim prekidima, æivjeli su u Rimu. 55 U tom gradu imao je atelijere na razliëitim adresama. 56 Za razliku od Pariza, gdje je MeπtroviÊ intenzivno stvarao, ugodnost mediteranskog podneblja pogodovala je kako njegovu radu, tako i mnogim poz-

63 nanstvima te prijateljevanju sa suvremenicima. 57 Tih godina portretirao je Leonarda Bistofija (Rim, 1913.), Felice Carrena (Rim, ili 1918.), Gospoappleu Pica (Venecija, 1914.), Ruæenu KvoπËinsku 58 (Rim, 1914.), Mariju Signorelli 59 (Olevano, 1914.) te je oblikovao dva portreta Augusta Rodina (Rim, 1914.). U londonskoj Monografiji 60 iz godine navodi se 47 skulptura i reljefa razliëite tematike (manji broj djela vezanih za Vidovdanski hram, portrete, djela religijske tematike te sitnu plastiku inspiriranu æenskim likom), koje je realizirao u Rimu. 61 Iz knjige objavljenih talijanskih pisama upuêenih Ivanu MeπtroviÊu 62 izdvajam pismo talijanskog ministra prosvjete upuêeno iz Rima 27. veljaëe godine, Ëiji sadræaj potvrappleuje zavidan MeπtroviÊev poloæaj u talijanskoj sredini. U pismu piπe: Stoga se obraêam Vaπem gospodstvu s molbom da izvolite izraditi u bronci u prirodnoj veliëini svoje poprsje za Kraljevske galerije u Firenci. Poklon Vaπeg djela pruæit Êe veliko zadovoljstvo ovom Ministarstvu i pridonijeti veêem interesu i vrijednosti glasovite talijanske kolekcije. Taj nas autoportret vodi do radionice rimskog klesara i ljevaëa Giovannija Ardinija, 63 uz ZagrepËane Franju AntoliÊa 64 i Franju Bubnja 65 vjerojatno jednog od najprivræenijih MeπtroviÊevih ljevaëa. On piπe Ivanu MeπtroviÊu iz Rima 29. lipnja godine: LjevaË gospodin Zega pripremio je vosak za Vaπ autoportret i bareljef i dobro su uspjeli. Boji se da bi se na ovoj vruêini mogli saviti pa bi htio znati moæe li ih odliti ili mora Ëekati Vaπ povratak. UsporeappleujuÊi te Ardinijeve retke s dijelovima Wittgensteinovih pisama, uoëavamo MeπtroviÊev izmijenjeni odnos prema kvaliteti odljeva njegovih djela. Ima savjesnog ljevaëa kojemu je povjerio lijevanje autoportreta, djela koje Êe darovati Galeriji Uffizi u Firenci te kontrolira njegovo lijevanje. Da je Ivan MeπtroviÊ davao Ardiniju i zahtjevnije poslove, saznajemo iz pisma Giovannija Ardinija upuêeno Ruæi MeπtroviÊ iz Rima 5. oæujka godine. U pismu stoji: to se pak posla tiëe, ja sam naπao lijepi komad mramora za onu kleëeêu figuru, ali ako bi gospodin MeπtroviÊ htio da ja napravim Mojsija 66 u kamenu, ja sam spreman prihvatiti, meni je drago raditi kako najbolje misli gospodin MeπtroviÊ pa neka on odredi. Æelim takoappleer znati hoêe li joπ zadræati atelje, ili ne, tako da se znam ravnati u odnosu na vlasnicu. Zasigurno bi mnogi kipari bili sretni takvim odnosom s ljevaëem kakav je izgradio Ivan MeπtroviÊ s Giovannijem Ardinijem. O tom odnosu saznajemo i iz pisma Olge Resnevic-Signorelli upuêenog Ivanu i Ruæi MeπtroviÊ iz Rima 8. oæujka godine: Dragi prijatelji, oprostit Êete mi, ali saznavπi od Ardinija da su vaπa djeca 67 spremna za put nisam mogla odoljeti a da ih ne pozdravim, pa sam se danas uπuljala u vaπ atelijer. I moja se tuga izjednaëuje s onom Ardinijevom, koji se mora odvojiti od svoga raja (kako taj Ëovjek voli Ivana!), i osjeêam u srcu veliku æalost i joπ veêu nostalgiju za vama. Dakako, radionica Giovannija Ardinija nije bila jedina radionica u Rimu 68 s kojom je Ivan MeπtroviÊ tih godina suraappleivao. SaËuvani su pismo i dva raëuna Guida Sbricolija 69 iz veljaëe godine, iz kojih smo saznali da je u njegovoj radionici isklesan Pastir, Starica, 70 Majka i Udovica. Zanimljivo je navesti kako je Guido Sbricoli oduπevljen MeπtroviÊevim Pastirom, koji je jedna besprijekorna kopija, te moli MeπtroviÊa da doapplee u Rim odabrati blok mramora za Udovicu. Nadalje, u istoj arhivi pohranjenoj u Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebu nalaze se i dva raëuna ljevaëa u gipsu Lugija Leonardija iz i godine. 71 U raëunu od 13. lipnja godine navode se dva portreta te jedna stojeêa skulpturica, dok raëun iz oæujka godine sadræava portretnu bistu starca s bradom. Brojne podatke o djelu Ivana MeπtroviÊa u Rimu prikupila je voditeljica Atelijera MeπtroviÊ u Zagrebu Vesna BarbiÊ, prof., prilikom studijskog putovanju u Rimu i godine 72. Svakako treba nastaviti istraæivanje u tom smjeru te zaokruæiti opêi katalog djela Ivana MeπtroviÊa novim spoznajama o njegovu radu u Italiji odnosno u Rimu, kako iz ovog razdoblja, tako i iz vremena godine. PoËetak Prvoga svjetskog rata zatekao je Ivana MeπtroviÊa u Rimu, a ratne godine provodio je u Londonu, Parizu, Rimu, Æenevi i Cannesu. 73 Svaki od tih gradova ostavio je traga u umjetnikovu æivotu i stvaranju, ali uvijek se s razlogom izdvaja London kao sljedeêa uspjeπnja stuba u MeπtroviÊevu europskom usponu. Iako je Ivan MeπtroviÊ prvi put izloæio svoja djela u Londonu godine, ipak se samostalna izloæba u Victoria and Albert Museumu godine usporeappleuje, po odjeku izloæenih djela te politiëkoj poruci, s MeπtroviÊevim uspjeπnim izlaganjem na Secesiji u BeËu godine te na Meappleunarodnoj izloæbi u Rimu godine. Dakako, Ivan MeπtroviÊ je znao kako je nuæno nastaviti s izloæbama diljem Velike Britanije, pa je tako te, godine izlagao u Leedsu i Glasgowu, a krajem godine nanovo u Londonu; godine izlaæe u Edinburghu i Aberdeenu; godine u Londonu i Lyonu, a godine u Edinburghu, Bradfordu, Glasgowu i Leedsu. 75 IduÊe, ratne godine bile su za Ivana MeπtroviÊa vrlo dinamiëne, ispunjene brojnim izloæbama, angaæiranim politiëkim djelovanjem te plodonosnim stvaralaëkim nabojem. Ivana MeπtroviÊa nedvojbeno su prihvatili visoki slojevi engleskog druπtva. Njegovu popularnost potvrappleuje i veliko zanimanje za njegova djela i izvan granica Europe. Gotovo u cijelosti organizirana mu je izloæba u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama 76, koja se zbog ratnih prilika nije odræala. Brojna pisma koja se Ëuvaju u Atelijeru MeπtroviÊ u Zagrebu svjedoëe o vrlo intenzivnom æivotu Ivana i Ruæe MeπtroviÊ u tom razdoblju. 77 MekoÊa MeπtroviÊeva oblikovnog izraza te religijska tematika u vrijeme Prvoga svjetskog rata bili su dodatni impuls za brojnu zainteresiranu englesku klijentelu koja je kupovala njegova djela ili, joπ ËeπÊe, plaêala portretiranje. U 63 lijevan je u Brandysu na Labi pokraj Praga. Ivan Meštrović u pismu objavljenom u Novoj Evropi, broj 2, 11. svibnja godine spominje lijevanje Pobjednika za Beograd, godine, te navodi da je nakon I. svjetskog rata isplatio sam franaka češkoj firmi Toma Srpek u Brandizu. 46 Franz, Ignjat ( ), klesar i kipar. On je 14. prosinca godine u Zagrebu potpisao Obvezu glasom troškovnika od 8. rujna godine za namještanje postamenta za zdenac izrađen po gospodinu I. Meštroviću. Ako zdenac bude postavljen u Gornjem gradu u Zagrebu, traži 160 kruna, a za postavljanje u Donjem gradu 100 kruna. 47 Barbić, Vesna. Meštrović, Drniš - Otavice. Zagreb, 1983., str. 7. Taj brončani odljev reljefa Sv. Roka ukraden je za vrijeme Domovinskog rata i do danas nije pronađen. 48 U računu se navodi bijela, žuta, zelena, crvena i smeđa boja. 49 Prema arhitektonskom rješenju Ivana Meštrovića, godine sagrađena je kuća obitelji Meštrović u Otavicama. 50 Slike su za vrijeme Domovinskog rata bile ukradene, ali su godine vraćene te su danas izložene u Gradskome muzeju Drniš. 51 Meštrović, Ivan. Uspomene na političke ljude i događaje, Zagreb, 1969., str Talijanski kralj Vittorio Emanuele kupio je na rimskoj izložbi Meštrovićevo djelo Pastir, a Galleria Nazionale d Arte Moderna u Rimu mramornu skulpturu Starica. 53 Majstorović, Božo. Meštrović, Italija, Biennale. // Zor, časopis za književnost i kulturu, god. 2., broj 1, Zagreb, 1996., str Bienale u Veneciji, godine. 55 Kečkemet, Duško. Ivan Meštrović u Italiji, Dani Ivana Meštrovića, Universita degli Studi di Roma La Sapienza, Rim, 13. prosinca 2000.

64 56 U arhivi Ivana Meštrovića u Atelijeru Meštrović čuva se ugovor o iznajmljivanju prostora za atelijer u Via Flaminia 122 sklopljen u Rimu 30. travnja godine između Giuseppea Barberija i Ivana Meštrovića. Unajmio ga je na godinu dana, a mjesečna najamnina iznosila je 60 lira. Iz podataka u arhivi Ivana Meštrovića i prema prikupljenim podacima Vesne Barbić, živio je u Via Frattina 149 i Via del Babuino 181/II Pensione Bella (1911. godine); Via Flaminia 122 (1911., 1912., i godine); Via Gregoriana 12 (1913. i 1914.) i u Via Palestro 14 (u prosincu i g.). 57 Milačić, Karmen. Talijanska pisma Ivanu Meštroviću , Zagreb, Ružena Kvoščinski, rođena Zatkova ( ), poljska slikarica. Vidjeti: Meštrović, Ivan. Vatra i opekline: Ružena, Ruža, Klara. < za tisak priredio Branimir Donat >, Zagreb, Barbić, Vesna. Meštrović u Rimu: Zbirka Signorelli. // Rad JAZU, knj. 416, Razred za likovne umjetnosti, knj. XII., Zagreb, Grupa autora. Ivan Meštrović: AMonograph, Williams and Norgate, London, 1919., str U Rimu je realizirao godine (9 djela); (6 djela); (32 djela) i godine (17 djela). 62 Milačić, Karmen. Talijanska pisma Ivanu Meštroviću , Zagreb, Giovanni Ardini klesao je za Ivana Meštrovića godine te je godine radio na realizaciji sl. 5. Ivan MeπtroviÊ: Æena u molitvi, Cannes, sl. 6. Ivan MeπtroviÊ: Studija za Vestalku, London, Mauzoleja obitelji Račić u Cavtatu. Posjedovao je nekoliko djela Ivana Meštrovića. 64 Franjo Antolić (Zagreb, Zagreb, 1973.), majstor ljevač u Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Vidjeti: Hrvatski biografski leksikon, tom 1, A - Bi, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, Franjo Bubanj (Fužine, Zagreb, 1969.), ljevač gipsa, retušer i cizeler brončanih odljeva u Londonu je godine portretirao je Henryja Wickhama Steeda, gospoappleu Gandarillas, gospodina Gandarillasa, gospoappleu Errazuriz, 78 Sir Tomasa Beechama, 79 Evelyn St. George, 80 Lady Cunard. 81 Realizirao je i dva portreta sina Murheada Bona te portrete Marije Banac i Ruæe MeπtroviÊ, 82 dok je godine portretirao Ninulu MitroviÊ, 83 a godine Lady Cowdray 84 i gospoappleu Kinell. U londonskoj Monografiji iz godine navodi se da je Ivan MeπtroviÊ u Londonu godine oblikovao 23 djela, od toga 12 portreta. Brojna djela krasila su privatne zbirke 85 engleskoga visokog staleæa, a muzejski fundusi popunili su se njegovim djelima 86 u gotovo svakom veêem gradu. Kako ovaj rad ne bismo optereêivali gomilanjem razliëitih podataka vaænih za spoznaju cjelovitih æivotnih prilika Ivana MeπtroviÊa, a πto se odraæava i na obradu ove teme, ograniëit Êu se na analizu saëuvanih podatka koji se odnose na manji broj njegovih djela iz tog vremena. Poslove vezane za organiziranje izloæaba te dogovore o kupnji i lijevanju njegovih djela uglavnom je, u dogovoru s Ivanom MeπtroviÊem, vodio Milan urëin. 87 Fond pisama Milana urëina u arhivi Ivana MeπtroviÊa te stara kartoteka Ivana MeπtroviÊa 88 iz godine pisani su izvori podataka o MeπtroviÊevu odnosu prema kopiranju djela u tom razdoblju. Ivan MeπtroviÊ i dalje suraappleuje s Giovan-

65 65 nijem Ardinijem, veê spomenutim ljevaëem iz Rima, dok su njegovi ljevaëi u Velikoj Britaniji, G. Fiorini, 89 Enrico Cantoni 90 i E. J. Parlanti. 91 Pisani izvori kazuju da je suradnja s Enricom Cantonijem trajala od do godine te godine, a u tom razdoblju, lijevao je viπe od 23 djela. U isto vrijeme, toënije i godine, suraappleivao je s E. J. Parlantijem te je, prema pisanim izvorima, vjerojatno kod njega lijevao tri djela. O djelima lijevanim u ljevaonici Enrica Cantonija saznajemo iz raëuna i potvrda o primitku novca upuêenim Ivanu MeπtroviÊu ili Milanu urëinu. Pojedina lijevana djela moguêe je identificirati, stoga izdvajam ova: u Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Vidjeti: Hrvatski biografski leksikon, tom 1, A - Bi, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, Možda je Giovanni Ardini i klesao glavu Mojsija jer se prema podatku Vesne Barbić, u zbirci Signorelli u Rimu čuva brzojav Ivana Meštrovića upućen dr. Signiorelliju iz Londona godine, u kojemu ga moli da isplati Ardiniju lira.u pismu jednog od Ardinijevih sinova, Luciana Ardinija, upućenom Vesni Barbić, voditeljici Atelijera Meštrović, iz Rima 12. kolovoza godine, Ardini se sjeća glave Mojsija koju je vidio u Atelijeru Meštrović. Glava je isklesana iz bitticino mramora iz kamenoloma Rezzato di Brescia, kao i reljef Amor i Psiha. Naglasio je da je Ivan Meštrović veoma volio taj mramor, kao i kamen iz Tranija, koji je vrlo sličan botticinu. Mojsije, glava i reljef Amor i Psiha izloženi su u Atelijeru Meštrović u Zagrebu. 67 Olga Resnevic-Signorelli pod sintagmom vaša djeca misli na djela Ivana Meštrovića. 68 Vesna Barbić u svojim bilješkama navodi fratelli Ricci, ali o njima nisam našla nikakvih podataka. 69 Guido Sbricoli, kipar, radio je na adresi Via Margutta 51a u Rimu. Zahvaljujem Guidu Quienu na suradnji i pomoći pri prijevodu pisama s talijanskog jezika. 70 Vidjeti bilješku Luigi Leonardi radio je na adresi Vicolo dell orto di Napoli 5 u Rimu. 72 U bilješkama Vesne Barbić navode se 43 djela Ivana Meštrovića u osam privatnih zbirki. Zbirku Signorelli je objavila. 73 Meštrovićevi su živjeli u navedenim gradovima na različitim adresama, a Ivan Meštrović je u njima redovito iznajmljivao atelijere. Meštrovićev atelijer u Londonu u studenom godine nalazio se na adresi 27 Clareville Grove. U lipnju godine imao je atelijer u Rimu, u Viale Giulio Cesare. U lipnju i rujnu godine adresa atelijera u Londonu je 3 Alma Studios Stratford Road, Kensington. 74 Clegg, Elizabeth. Meštrović, England and the Great War. // The Bvrlingtin Magazine, vol. CXLIV., number 1197, London, december 2002., str ; Clegg, Elizabeth. A warrior fallen in a just cause : a rediscovered

66 66 Meštrović Descent from the cross. // The Bvrlington Magazine, volume CXLVI., number 1221, London, December 2004, str O izložbama Ivana Meštrovića vidjeti: Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović i Atelijer Meštrović u Zagrebu, Zagreb, 2001., CD-ROM. 76 U arhivi Ivana Meštrovića u Atelijeru Meštrović čuva se nekoliko pisama Catherine D. Groth iz i godine čiji se sadržaj odnosi na organizaciju izložbe djela Ivana Meštrovića u Sjevernoj Americi. 77 U FIM - Atelijeru Meštrović u Zagrebu pohranjena su pisma iz arhive Ivana Meštrovića, a vlasništvo su Mate Meštrovića. Fond sadržava oko kataloški obrađenih i mikrofilmiranih pisama. 78 Prema računu Enrica Cantonija od 3. listopada godine, taj je portret lijevan u rujnu godine. Prema staroj kartoteci iz godine gospođa Errazuriz posjedovala je Evanđelista Marka, kojega je Ivan Meštrović oblikovao u Londonu godine. Tada je oblikovao i ostala tri evanđelista. To djelo nije objavljeno do danas te nam nije poznato. 79 Prema računu Enrica Cantonija od 3. listopada godine, taj portret lijevan je u gipsu i bronci u kolovozu, a dva odljeva u bronci u rujnu godine. 80 Prema računu Enrica Cantonija od 3. listopada godine, lijevao je dvije biste portreta Evelin St. George. 81 Prema računu Enrica Cantonija od 3. listopada godine, lijevao je gipsani i brončani odljev portreta Lady Cunard. 82 Prema računu Enrica Cantonija od 3. listopada godine, lijevao je portret Ruže Meštrović i jedan portret u rujnu godine. 83 Obitelj Mitrović, prema staroj kartoteci iz godine, posjedovala je drveni reljef Molitva na Maslinskoj gori, koji je djeljao Ivan Meštrović u Ženevi godine i brončani odljev Guslara, oblikovan u Parizu godine. 84 Lady Cowdray kupila je skulpturu Sjećanje II u mramoru godine. 85 Nažalost do danas nisu skupljeni podaci o djelima Ivana Meštrovića koja se nalaze u privatnim zbirkama u Velikoj Britaniji te je nužna obrada pisane dokumentacije i kataloška obrada pojedinih djela godini lijevao je spomenute portrete te joπ neka neidentificirana djela, od sijeënja do travnja godine lijevao je Autoportret, 92 u veljaëi godine lijevao je malu bistu gospoapplee Ninule MitroviÊ, a u oæujku godine reljef Pieta. 93 BronËani odljev biste koji se navodi 12. prosinca godine, djelo je koje se moæe povezati s podatkom od 14. prosinca godine, a odnosi se na odljev u bronci biste Studija za molitvu. 94 Podatak od svibnja godine odnosi se na lijevanje broëane statuete, 95 a onaj iz kolovoza godine na dvije joπ neidentificirane portretne biste. Djela koja je u bronci lijevao E. J. Parlaniti prema potvrdama o primitku novca, mogu se identificirati ovako: oæujak godine Statuette at Prayer, 96 travanj godine bronëana bista portreta Ruæe MeπtroviÊ 97 te oæujak godine bista Dr. Elise Inglis. Kako bismo mogli pratiti temu ovog napisa, iz tog razdoblja izdvajam Studiju za Vestalku, skulpturicu koju je Ivan MeπtroviÊ oblikovao u Londonu godine i koja Êe biti odlivena u velik broj bronëanih primjeraka, i to odlukom Ivana MeπtroviÊa, a kasnije i odlukom nositelja autorskog prava. To je MeπtroviÊevo djelo do danas jedno od njegovih najëeπêe nelegalno lijevanih djela. Prvi spomen o lijevanju Vestalke nalazimo u potvrdi o primitku novca Enrica Cantonija upuêenoj Milanu urëinu 10. travnja godine, na kojoj MeπtroviÊevom rukom piπe drugi odliv figure za Ëesmu. 98 Nadalje, Enrico Cantoni 6. kolovoza godine πalje Ivanu MeπtroviÊu potvrdu o primitku novca za lijevanje dviju kopija Vestal Virgin u bronci. Iz stare kartoteke iz godine poznato je da je jedan odljev u bronci Studije za Vestalku kupila Miss Silcox, 99 direktorica St. Felix School, drugi odljev u bronci nalazi se u South Kensington, London. Prema istom izvoru, skulptura u gipsu navodi se kao original i nalazi se u Londonu (S. L.). VeÊi broj odljevaka tog djela u bronci objaπnjava i pismo Milana urëina upuêeno Miss Silcox 11. sijeënja godine, u kojemu joj piπe da moæe kupiti Malu Vestal Virgin - malu figuru za fontanu, ali Ivan MeπtroviÊ Êe zadræati pravo lijevanja i za drugog kupca. To potvrappleuje MeπtroviÊevu odluku o umnoæavanju bronëanih odljevaka odreappleenog djela. Nadalje, zanimljiva je odluka Ivana MeπtroviÊa o kopiranju jednog od njegovih najpriznatijih djela iz razdoblja Prvoga svjetskog rata. RijeË je o skulpturi Bogorodica s Djetetom, oblikovanoj u Cannesu godine, koju je Ivan MeπtroviÊ odluëio lijevati u gipsu i bronci, isklesati u mramoru i izdjeljati u orahovini. Odljev u bronci 100 naëinio je Enrico Catoni prije nego πto je skulptura u gipsu bila poslana u Pariz kako bi je Serafin Soudbinin 101 prenio u mramor. 102 Tako iz sadræaja pisma Ivana MeπtroviÊa upuêenoga Milanu urëinu iz Olevana Romana 5. rujna (1918. godine) saznajemo kako je Bogorodica u mramoru gotova te zaduæuje Milana urëina da pribavi dozvolu za njezin uvoz u Veliku Britaniju. Tu dozvolu mora poslati na adresu Serafina Soudbinina, Bld Argo 65, Paris. U istom pismu o S. Soudbininu piπe: On je jedan ruski kipar, moj prijatelj koji je stvar izveo u mramoru. Mramorna skulptura poslana je H. C. Colemanu. 103 O tome kada je Ivan MeπtroviÊ izdjeljao Madonu s djetetom u ora-

67 86 Bio je osnovan IVAN MEŠTROVIĆ PURCHASE FUND (predsjednik Sir John Lavery, dva odbora i tajnik Ernest H. R. Collings) za kupnju djela Ivana Meštrovića. 87 Milan Ćurčin (Pančevo, Zagreb, 1960.), književni kritičar, pjesnik i publicist. Prijatelj Ivana Meštrovića koji je od godine do kraja života bio uključen u sve Meštrovićeve obiteljske i ostale poslove. 88 Stara kartoteka Ivana hovini, izloæenu u stalnom postavu Atelijera MeπtroviÊ, za sada nemamo podataka. 104 Za kraj ovog razdoblja izdvajam portret Dr. Elsie Ingles, djelo koje je Ivan MeπtroviÊ izradio za Scottish National Gallery. Za joπ jedan odljev u bronci zainteresirala se gospoapplea Agnes Ethel Conway. 105 Milan urëin spomenutoj gospoapplei 14. prosinca godine piπe:... sad imam odgovor od gospoapplee MeπtroviÊ (sam MeπtroviÊ je otputovao u Srbiju), i ona kaæe da ona misli da njen muæ neêe imati nikakve primjedbe dati suglasnost War Museumu kopiju biste Dr. Elsie Ingles, samo kopija ne moæe biti u gipsu (...) Pored toga moramo utvrditi da Scottish National Gallery neêe prigovoriti postojanju drugog odljeva u Velikoj Britaniji, biste koja je darovana πkotskoj naciji od Srpske Vlade. Suglasnosti su vjerojatno pribavljene jer je drugi odljev tog portreta lijevan kod Parlantija u veljaëi i oæujku godine, a lijevanje je iznosilo 30 funti. Dakle, joπ uvijek ne moæemo govoriti o MeπtroviÊevu Ëvrstom stajaliπtu i dosljednosti u kopiranju njegovih djela. Jedino πto se moæe uoëiti jest njegova promjena miπljenja o gipsanim odljevima. NekoÊ je kao mladi student kiparstva isto djelo lijevao u nekoliko gipsanih odljevaka, ali tada nije dopustio lijevanje viπe gipsanih primjeraka jednog djela veê viπe bronëanih primjeraka. Izdvajam odnos prema mramornoj Madoni s djetetom te napominjem da bi, s obzirom na nekoliko sliënih primjera i na promjenu vrijednosti oblikovnog izraza mramornog djela izvedenoga u drugim materijalima, to trebala biti zasebna tema. PoËetkom godine, s velikom æeljom i voljom, Ivan MeπtroviÊ nastojao je dokazati da se i u njegovoj domovini da umjetniëki stvarati. Djela koja su se nalazila u atelijerima i skladiπtima u raznim europskim gradovima, a i djela izloæena na izloæbama u Parizu i Haagu godine te na ostalim izloæbama trebalo je negdje pohraniti. Kupio je kompleks kuêa na Gornjem gradu u Zagrebu, u MletaËkoj ulici 6, 8 i 10 te je nakon adaptacije u njima s obitelji proæivio sljedeêih dvadesetak godina. AdaptirajuÊi i gradeêi navedeni kompleks, prvi put je projektirao i sagradio svoj atelijer. 106 Tijekom adaptacije arhitektonskog kompleksa u MletaËkoj ulici Ivan MeπtroviÊ je realizirao Mauzolej obitelji RaËiÊ u Cavtatu, od do godine. 107 MeπtroviÊevo zagrebaëko razdoblje obiljeæeno je bogatim stvaralaëkim opusom, brojnim izloæbama, intenzivnim druπtveno-politiëkim djelovanjem te pedagoπkim radom. 108 Nova sredina te velika stvaralaëka energija zrelog tridesetsedmogodiπnjaka temelj je MeπtroviÊeve svestranosti i posvudaπnjosti u tom razdoblju. Postavπi rektorom Kraljevske umjetniëke akademije (naziv iz godine), danas Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Ivan MeπtroviÊ uveo je niz promjena kako u Akademijinu ustroju, tako i u nastavnom programu, πto se odnosilo i na njezinu ljevaonicu metala. Brojni realizirani monumentalni javni spomenici obiljeæje su MeπtroviÊeva likovnog izraza zagrebaëkog razdoblja. Lijevanje tako velikih formata zahtijevalo je ne samo radni prostor, veê i obuëenost ljevaëa gipsa i bronce. LjevaË Franjo AntoliÊ 109 lijevao je godine bronëana vrata Mauzoleja obitelji RaËiÊ u Cavtatu te je potom postao struëni ljevaë ljevaonice. Kako bi se osposobio za lijevanje MeπtroviÊevih monumentalnih spomenika, otiπao je na struënu naobrazbu te je sl. 7. Ivan MeπtroviÊ: Pietà (tri figure), London, sl. 8. Zaglavlje pisma ljevaëa Fiorinija u Londonu sl. 9. Zaglavlje pisma ljevaëa Enrica Cantonija u Londonu sl. 10. Zaglavlje pisma ljevaonice E. J. Parlantija u Londonu sl. 11. SjeÊanje II., mramor sl. 12. SjeÊanje II., bronza Meštrovića nastala je godine, a sadržava popis njegovih djela. Čuva se u Atelijeru Meštrović u Zagrebu, a vlasništvo je nasljednika Ivana Meštrovića. 89 G. Fiorini, Art Bronze Foundry, Winders Roud, Battersea, London. U arhivi Atelijera Meštrović sačuvao se samo jedan njegov račun. On je jako uništen te nije moguće identificirati na koje se djelo odnose dva spomenuta odljevka. 90 Enrico Cantoni, Bronze founder and moulder for sculptores, Chelsea. 91 E. J. Parlanti, The art bronze foundry, West Kensington, London. 92 Prema pismima, brončani odljev jednog Meštrovićeva autoportreta (vjerojatno onaj oblikovan u Cannesu 1917.) poslan je Pašku Baburizzu, Valparaiso, Chile, godine. 93 Prema kartoteci iz godine Pieta, small relief, three figures, London, bila je u vlasništvu obitelji Coleman. Taj je reljef identificiran prema londonskoj Monografij iz godine, reproduciran na tabli LXV. (lijevo). Danas postoje mnogi nelegalni odljevi tog reljefa. 94 Prema londonskoj Monografiji iz godine vjerojatno je riječ o djelu Study for Prayer, reproduciranome na tabli XXXI. Odljev tog djela u bronci izložen je u stalnom postavu Atelijera Meštrović u Zagrebu i u Galeriji Ivana Meštrovića u Splitu.

68 68 95 Ne može se sa sigurnošću kazati da se taj navod odnosi na podatak iz kartoteke iz godine, prema kojemu je Cantoni lijevao My Wife, Statuette, London, Nadalje, ne zna se gdje se nalazi taj brončani odljev. 96 Moguće ju je identificirati prema londonskoj Monografiji iz godine, tabla XXX. i kartoteci iz godine, gdje se Girl at prayer. Bronze, London, navodi kao vlasništvo Eumorphopoulosa. 97 Portret Ruže Meštrović, Beč godine u bronci posjedovao je Sir John Lavery. 98 Studiju za Vestalku u nekim pismima M. Ćurčin je opisao kao studiju za fontanu. 99 Miss Silcox, prema poznatim podacima posjedovala je i brončani odljev biste Ruže Meštrović, koju je Ivan Meštrović portretirao u Londonu godine. Taj portret lijevan je kod E. J. Parlantija, o čemu svjedoči potvrda o primitku novca upućena Milanu Ćurčinu, na kojoj je Meštrovićevom rukom dodano moja žena za Miss. Silcox. 100 Za brončani odljev lijevan kod Enrica Cantonija nemamo podataka gdje se nalazi i u čijem je vlasništvu. 101 Iz bilježaka Vesne Barbić doznajemo da je Serafin Soudbinin ( ) klesao mramorne skulpture za Augustea Rodina, ali najviše je volio raditi u keramici. 102 Stara kartoteka iz godine navodi Colemana kao vlasnika te mramorne Madone. 103 U pismu od 16. rujna godine Milan Ćurčin obavještava H. C. Colemana da je skulptura Madone s djetetom u mramoru gotova te moli adresu na koju će je poslati. 104 Do danas su nam poznati različito oblikovani suveniri tog djela izrađeni u drvetu ili bronci. Suveniri se nalaze u privatnom vlasništvu u Hrvatskoj i inozemstvu. 105 Agnes Ethel Counway piše u ime Women s Work Sub- Committee, Imperial War Museum, 9. Queen Anne s Gate, S.W Ivan Meštrović imao je i atelijer na Josipovcu 5. Sagradio ga svladao novu tehniku lijevanja na izgubljeni vosak. 110 Time je zapoëela dugogodiπnja suradnja Ivana MeπtroviÊa s ljevaëima bronce i gipsa Akademijine ljevaonice Franjom AntoliÊem i Franjom Bubnjem. 111 U njoj Êe lijevati djela koja je oblikovao za vrijeme æivljenja u Zagrebu te djela koja je darovao Republici Hrvatskoj, a to su uglavnom javni spomenici, 112 oblikovani za vrijeme njegova æivota u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Navedena tehnika lijevanja prvi Êe se put primijeniti prilikom lijevanja dviju konjaniëkih figura Indijanaca, koji su postavljeni kao javni spomenik u Grant Parku u Chicagu godine. U ljevaonici metala izliveni su MeπtroviÊevi javni spomenici Marka MaruliÊa u Splitu (1925.), Grgura Ninskoga u Splitu (1929.), rumunjskog kralja Ferdinanda I. u Bukureπtu ( ) i rumunjskog kralja Karola I. u Bukureπtu ( ). U tom razdoblju Ivan MeπtroviÊ ostvario je mnoge javne spomenike svojim izravnim angaæmanom ili odazivom na natjeëaj te na temelju sklopljenog ugovora. StruËna javnost, a i naruëitelji bronëanih odljeva, uglavnom ne razmiπljaju o sastavu bronëane slitine javnih spomenika, iako se o tome i te kako mora voditi briga. Stoga istiëem kako iz pisane dokumentacije 113 koja se Ëuva u Atelijeru MeπtroviÊ saznajemo sastav i omjer bronëane slitine: 88 % bakra, 10 % kositra i 2 % cinka, uz 1 % dopuπtenog odstupanja. Takvom se slitinom Ivan MeπtroviÊ koristio za lijevanje javnih spomenika. U kontekstu lijevanja javnih spomenika izdvajam Spomenik Josipu Jurju Strossmayeru u Zagrebu. O njemu saznajemo iz pisma Svetozara Rittiga upuêenog Ivanu MeπtroviÊu iz Zagreba 3. prosinca godine. U pismu se navodi da je postament za taj spomenik naruëen od arhitekta Harolda BiliniÊa, a ugovor o lijevanju upravo se dovrπavao sa Zvonimirom Oblakom 114 jer s Ivom KerdiÊem nije uspio dogovor o cijeni i vremenu lijevanja spomenika. Za lijevanje spomenika koriπteni su topovi koji su razrezani u artiljerijskoj radionici, a potom je bronca prebaëena u Oblakovu ljevaonicu. Kao i u dosadaπnjem predstavljanu djela Ivana MeπtroviÊa javnosti, i u ovom je razdoblju jasno koliko su izloæbe vaæan ne samo umjetniëki veê i marketinπki potez. Iako je realizacija izloæbe djela Ivana MeπtroviÊa u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama za vrijeme Prvoga svjetskog rata propala, ona se ostvarila krajem godine. Time je zapoëeo niz izloæaba u raznim sjevernoameriëkim gradovima. 115 U organiziranju tih izloæaba veliku pomoê Ivanu MeπtroviÊu pruæili su njegov brat Petar MeπtroviÊ te Milan MarjanoviÊ. 116 Izloæena djela bila su dostupna zainteresiranoj klijenteli te su izloæbe bile popraêene raznim tiskanim materijalima, razglednicama djela i predavanjima o Ivanu MeπtroviÊu. 117 Na nekoliko izloæaba izlagani su samo crteæi i litografije iz Mape litografija iz godine, dok su na svim ostalim izloæbama uz skulpture i reljefe bili prikazani i crteæi. Veliko zanimanje ameriëke javnosti oëitovalo se po velikoj posjeêenosti izloæaba, ali i po velikom broju kupljenih djela, ponajprije crteæa i litografija, a onda i kiparskih ostvarenja. Tako su gotovo sve muzejske ustanove u kojima su izloæbe odræavane otkupile poneko MeπtroviÊevo djelo. 118 RadeÊi na opêem katalogu djela Ivana MeπtroviÊa, izdvojila sam tek oko 10-ak njih koja su vjerojatno oblikovana za njegovih povremenih boravaka u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama tijekom godine. Ono πto sigurno znamo prema velikom broju signiranih, izlaganih i kupljenih crteæa jest da je njegov rad bio ponajprije usmjeren na realizaciju crteæa. 119 Atelijer mu se u veljaëi godine nalazio na adresi 67 West 52 nd Street, New York City, a u listopadu iste godine na adresi 42 Washington Mews, New York City. Ljevaonica Roman Bronze Works 120 u Brooklynu bila je radionica u kojoj je Ivan MeπtroviÊ lijevao svoja djela, πto smo saznali, dakako, zahvaljujuêi saëuvanim pismima, raëunima i potvrdama o primitku novca, koji se Ëuvaju u fondu pisama u Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebu. VeÊ je spomenuto kako je Ivan MeπtroviÊ u Londonu odluëio lijevati Studiju za Vestalku (London, 1915.) u nekoliko bronëanih primjeraka, ali tada dopuπta daljnje lijevanje te skulpturice. Takav pristup ima i prema reljefu Pieta 121 (London, 1915.), koji Êe takoappleer postati jedno od ËeπÊih nelegalno lijevanih djela Ivana MeπtroviÊa. O lijevanju tih dvaju MeπtroviÊevih djela govore dva saëuvana izvora iz oæujka godine. U prvom se spominje ljevaë Vincent Russo 122, koji obavjeπtava Ivana MeπtroviÊa o lijevanju dvaju reljefa i triju skulptura Vestal Virgins iz originala, ali ne navodi materijal u koji se djela lijevaju. Nadalje navodi da je taj posao dobio od ameriëke kiparice Malvine Hoffman. 123 Ta se kiparica spominje i u raëunu πto ga je Ivanu MeπtroviÊu, takoappleer u oæujku godine, uputio Roman Bronze Works za lijevanje jedne Statuette of Seated Female 124 i jednog Relief of Three Figures. 125 U toj su ljevaonici u lipnju godine lijevane Madonna and Child za 175,00 dolara i Woman Looking at her Hands za 110,00 dolara, za The Memorial Art Gallery u Rochesteru, New York. Zanimljivo je da je u radionicu dopremljen i bronëani odljev djela Girl Playing Guitar koji je trebao posluæiti kao uzorak za boju patine, kako bi Riccardo Bertelli 126 znao prema njoj patinirati naruëene odljeve. U toj je ljevaonici lijevano i portretno poprsje predsjednika Wilsona te joπ nekoliko djela, ali naæalost, nemamo dovoljno pisanih podataka za njihovu identifikaciju.

69 sl. 13. Zaglavlje pisma ljevaonice Roman Bronze Works u New Yorku sl. 14. Ivan MeπtroviÊ u atelijeru u MletaËkoj ulici u Zagrebu, godine Podatak iz kataloga MeπtroviÊeve samostalne izloæbe u The Fine Art Society odræane u Londonu u lipnju godine, koja vremenski prethodi izloæbi u New Yorku, objavljena je MeπtroviÊeva odluka o kupnji izloæenih djela. Navodi se kako se svi izloπci u gipsu mogu kupiti samo u bronci, a autorsko pravo na sva kupljena djela zadræava autor. Dakle, svaki zainteresirani kupac moæe kupiti samo bronëani odljev izabranog djela. Kao zanimljivost iz kataloga izdvajam MeπtroviÊevim rukopisom navedene cijene, i to: Glava Krista u bronci 400, Majka i dijete u mramoru te Djevojka spliêe kosu u drvu 1 000, vjerojatno funti. U popisu izloæenih djela u Baltimore Art Museumu u Baltimoreu, koji se Ëuva u fondu pisama u Atelijeru MeπtroviÊ, navode se cijene izloæenih djela od najjeftinijega (6 000 dolara) do najskupljega (od dolara), a crteæi su od 60,00 do 250,00 dolara. Daljnjim istraæivanjima objasnit Êe se podatak iz pisma Ivana MeπtroviÊa (napisano rukopisom njegova brata Petra MeπtroviÊa) upuêenoga 28. lipnja godine Gnillaumeu Lerolleu u Pariz: Teπko mi je prihvatiti da se napravi kopija moje skulpture, a gospodinu Goodyearu je godine. Nakon Drugoga svjetskog rata preuređen je u nekoliko atelijera u kojima su stvarali Kosta Angeli Radovani, Rudolf Ivanković i drugi. Atelijer je izgorio u siječnju godine. 107 Lučko odaslanstvo Gruž upozorava Ivana Meštrovića 11. svibnja godine da mu je istekao rok za korištenje 2 daščare u Lapadu kod zgrade ex Lazareta. Taj prostor služio je Ivanu Meštroviću kao atelijer za vrijeme rada na Mauzoleju obitelji Račić. 108 Plazibat, Danica. Od doma do muzeja: Ivan Meštrović u Zagrebu, Zagreb, Vidjeti bilješku Spomenica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu: prigodom 50. godišnjice osnutka ALU (1907./ /1958.), Zagreb, 1958., str , članak Mihičić, Andro Vid. Ljevaonica bronce i sadre; Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu: Zagreb, 2002., str , članak Dobrijević, Anđelka. Povijest ljevaonice ALU. 111 Vidjeti bilješku Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović i Atelijer Meštrović u Zagrebu, Zagreb, 2001., CD-ROM. 113 Pismo V. Pexider-Srića, zastupnika britanskih industrijalaca u Zagrebu, upućeno Ivanu Meštroviću 6. lipnja godine te jedan, Meštrovićevom rukom pisan tekst bez ikakvih podataka. 114 Zahvaljujem Nives Šoši, unuci ljevača Zvonimira Oblaka, na podacima o svom djedu. Zvonimir Oblak ( ) ljevač i cizeler, završio je Obrtnu školi u Beču. Radio je nekoliko godina u Akademijinoj ljevaonici, ali se dvadesetih godina osamostalio te je imao ljevaonicu u Savskoj ulici, blizu Savskog mosta. Učenik mu je bio ljevač Vladimir Šeb. 115 Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović i Atelijer Meštrović u Zagrebu, Zagreb, 2001., CD-ROM; Čizmić, Ivan. Ivan Meštrović u Americi: Umjetnikove izložbe i radovi u SAD // Dubrovnik, NS, 3, 5, Dubrovnik 1992., str

70 U Atelijeru Meštrović čuva se ugovor između Ivana Meštrovića i Milana Marjanovića sklopljen u New Yorku 22. veljače godine o dužnostima i obvezama pojedine zainteresirane stranke. 117 Takav marketinški pristup postojao je i za vrijeme trajanja izložaba u Velikoj Britaniji, a osobito za vrijeme izložbe u Victoria and Albert Museum u Londonu godine. 118 Treba prikupiti cjelovite podatke o djelima Ivana Meštrovića iz američkih muzeja i privatnih zbirki i detaljno obraditi pisanu dokumentaciju koja se čuva u Atelijeru Meštrović a odnosi se na organizaciju i tijek tih izložaba te kupnju Meštrovićevih djela. 119 Crteži Ivana Meštrovića iz fundusa Galerije Ivana Meštrovića. < tekst u katalogu izložbe Dalibor Prančević>, Palača Milesi, Split, 16. siječnja veljače Roman Bronze Works, Incorporated, Greene st. Brooklyn, New York, president Riccardo Bertelli. 121 Reljef Pieta (tri figure), vidjeti bilješku Vincent Russo, 407 West 18 st., New York, 6. ožujka godine. 123 Malvina Hoffman ( ), američka kiparica. 124 Naslov tog djela odnosi se na Studiju za Vestalku. 125 Jedan brončani odljev tog reljefa lijevan u spomenutoj ljevaonici identificiran je prema signaturi ljevaonice i nalazio se u privatnom vlasništvu u Zagrebu. Vidjeti bilješke 93. i Riccardo Bertelli navodi se kao predsjednik Roman Bronze Worksa. 127 Moja majka, 1908., u mramoru, u Narodnome muzeju u Beogradu, a mramorna kopija iz godine vlasništvo je The Art Institute of Chicago, koji je tu mramornu repliku platio dolara. 128 Zahvaljujem Danici Plazibat na prijevodu tog pisma s engleskog jezika. je poznat taj moj stav o tome. Istina napravio sam izuzetak u sluëaju Art Institute in Chicago kada su naruëili repliku Moje majke 127 u mramoru ali oni su platili cijenu originala i joπ k tomu bilo je strogo dogovoreno da daljnje kopije ne mogu dozvoliti. Druga dozvola odnosila se na jednu malu i relativno nevaænu skulpturu u New Yorku koja je bila dana pod odreappleenim okolnostima. Kao πto Êete primjetiti 6 skulptura koje se nalaze na popisu i predviappleene su za izloæbe koje predlaæe gosp. Goodyear sve su velika originalna djela πto dodatno oteæava da odustanem od svog generalnog stava i dozvolim kopiranje. Æelim olakπati gospodinu Goodyearu πto je moguêe viπe te u ovom sluëaju dozvoljavam po jednu repliku od svih, s tim da gospodin Goodyaer napravi potrebnu klauzulu sa kupcem svake kopije da se ne mogu raditi daljnje replike bez posljedica. 128 Iako saëuvana pisana dokumentacija nije bila dostatna za identifikaciju djela i rasvjetljavanje te MeπtroviÊeve odluke, dræim da je bilo nuæno navesti ovaj izvadak. Ivan MeπtroviÊ nesumnjivo je radio presedane s obzirom na umnoæavanje njegovih djela, ali iz navedenog ulomka jasan je njegov odnos prema autorskom djelu odnosno izvorniku 129 klesanoga mramornog djela. To Êe biti i ostati original 130 odnosno izvorni primjerak autorskog djela, dok je druga realizacija u mramoru replika 131 ili kopija. 132 Nakon zavrπenih izloæaba u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama æivot Ivana MeπtroviÊa tekao je veê uhodanim ritmom, s bogatim druπtvenim æivotom, velikim brojem realiziranih djela, mnogim narudæbama realiziranih i nerealiziranih javnih spomenika te arhitektonskih zdanja. I dalje ima velik broj samostalnih izloæaba - u Zagrebu godine te u Parizu i Pragu godine. Stalnu izloæbu svojih djela postavio je u svojoj Galeriji u Ilici 13 u Zagrebu (od do godine), a gradnjom vile na Mejama u Splitu te arhitektonskom intervencijom u Kaπteletu u Splitu osigurao je svojim djelima prostor u kojemu Êe zauvijek biti dostupne znalcima tako i ljubiteljima njegove umjetnosti. Napustivπi Hrvatsku godine, æivot Ivana MeπtroviÊa i njegove obitelji postao je bremenit mnogim æivotnim teπkoêama. Ratne godine provodio je u Rimu te u raznim gradovima vicarske. U Rimu 133 je od do godine boravio nekoliko puta te je radio za Zavod svetog Jerolima. Iako su bile ratne prilike, æivot i stvaranje Ivanu MeπtroviÊa Rimu su bili neπto lakπi, za razliku od prilika koje su ga pratile u vicarskoj. Iz fonda njegovih pisama upuêenih bratu Petru MeπtroviÊu u Zagreb izdvajam ono iz Lausanne, od 3. rujna godine, u kojemu piπe: Jedva sam naπao jedan mali atelier tj. prostor pa se nadam da Êu

71 71 za koji dan moêi poëeti neπto raditi, ako pronadjem drveta. Drugog materijala naravno nema, a i drvo samo daske, koje su odredjene za kundake. Baπ ko i zadnji put kad su mi od kundaka odvojili drveta za svece. Dræim da taj izvadak slikovito prikazuje æivotne prilike u kojima se naπao Ivan MeπtroviÊ. Taj atelijer nije zadræao veê je bio prisiljen mijenjati ga, πto saznajemo iz pisma Ivana MeπtroviÊa upuêenog bratu Petru iz Lausanne 4. listopada godine. U njemu piπe: Radio joπ nisam niπta jer je atelier bio jedna mala kancelarija pa su se bunili susjedi. Sada sam naπao jedan mali atelier, ali nisam siguran da se opet neêe buniti susjedi. Zbog nemoguênosti kupnje i nabave materijala za rad i zbog bolesti Ivan MeπtroviÊ usmjerio se na pisanje 134 te na stvaranje drvenih reljefa, uljenih slika na drvetu i neπto crteæa. U Lausannei je od Vladimira Kirina 135 saznao kako su njegova dva velika drvena reljefa uniπtena. Naime, Ivan MeπtroviÊ 2. lipnja godine piπe bratu Petru iz Rima kako je Ëuo da su njegova dva velika drvena reljefa nakon izloæbe u Berlinu 136 izdvojena i poslana u BeË te u Zagreb, gdje joπ nisu stigli. No u pismu upuêenom bratu Petru 3. rujna godine iz Lausanne piπe: Kirin mi je konaëno i sluæbeno saopêio, da su ona moja dva velika drvena reljefa, πto su bili izloæeni u Berlinu, izgorjela. Ivan MeπtroviÊ nanovo je izrezbario istu temu uniπtenih drvenih reljefa jer su u Kaπteletu - Crikvinama, zajedno s 28 izloæenih reljefa o Kristovu æivotu, izloæeni i Krist i preljubnica, izrezbareno godine, te UskrsnuÊe Lazara, izrezbareno godine. Koliko je Ivan MeπtroviÊ na tim reljefima zadræao isto kompozicijsko i ikonografsko rjeπenje, dokazat Êe dodatna istraæivanja. Od svibnja godine Ivan MeπtroviÊ boravio je u Rimu i oblikovao neka djela u atelijeru u AmeriËkoj akademiji. 137 U velikom atelijeru na Gianicolu dovrπio je veliku Pietu, u kararskome mramoru, koju je zapoëeo veê godine. Na to se razdoblje odnosi i pismo iz dokumentacije Atelijera MeπtroviÊu Zagrebu, koje je Luciano Ardini 138 uputio Vesni BarbiÊ 12. kolovoza godine. U pismu piπe o Ugu Quaglieriju 139, kojemu je Ivan MeπtroviÊ prije odlaska u Sjevernu Ameriku (1947. godine) povjerio izradu u grubo, Mojsija odnosno Autora apokalipse 140 u traventinu iz Tivolija. Dodatne spoznaje sadræavaju pisma u Arhivu SveuËiliπta u Notre Dameu. 141 Ivan MeπtroviÊ i Ugo Quaglieri dopisivali su se nekoliko puta od do godine. Iz sadræaja tih pisama saznajemo da se nedovrπena skulptura u travertinu i gipsani model godine joπ uvijek nalaze u Quaglierijevoj klesarskoj radionici u Rimu. Nakon njihovih dogovora s Josipom SmrkiniÊem, kamena skulptura Autora apokalipse poslana je krajem godine u Galeriju Ivana MeπtroviÊa u Split. Gipsani model joπ je ostao u Rimu, zbog nejasnoêa u vezi s njegovim vlasniπtvom. Naime, Ivan MeπtroviÊ darovao je samo kamenu skulpturu, a nije bilo jasno tko je vlasnik gipsanog modela. Taj je model i dalje ostao u Rimu, pa se Ugo Quaglieri godine ponovo obratio Ivanu MeπtroviÊu pitajuêi ga πto Êe s tim modelom. Ivan MeπtroviÊ mu je odgovorio da navedeni model razbije te mu je za taj posao poslao 100 dolara. Ugo Quaglieri oklijevao je oko godinu dana realizirati MeπtroviÊevu odluku znajuêi da se 15. Izrada negativa u gipsu - formiranje u gipsu glave Ruappleera BoπkoviÊa 16. Osuπene forme pripravne za lijevanje modela djela u broncu 17. Taljenje bronce u velikoj peêi i lijevanje bronce iz peêi u posude 18. Priprema za lijevanje rastopljene bronce u posude 129 Članak 5., stavak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisuje: Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenoga i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Nadalje, članak 35., stavak 2. tog zakona propisuje: Izvornikom likovnog djela iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i umnoženi primjerci toga djela, ako ih je u ograničenom broju izradio sam autor ili su izrađeni pod njegovim nadzorom. Takvi primjerci moraju biti na uobičajeni način numerirani, potpisani ili označeni od autora. 130 Original - izvorno djelo, za razliku od njegovih kopija. Vidjeti Rječnik hrvatskog jezika. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb, Replika - kopija ili odljevak izvornoga djela. Vidjeti Rječnik hrvatskog jezika. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb, Kopija - točna reprodukcija umjetničkoga djela; imitacija - oponašanje, odljevak. Vidjeti Rječnik hrvatskog jezika. Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb, 2000.

72 Barbić, Vesna. Hrvatski likovni umjetnici u iseljeništvu: Ivan Meštrović. Katolička crkva i Hrvati izvan domovine. Zagreb, 1980., str U Švicarskoj je napisao veći dio svojih sjećanja koja je godine objavio pod naslovom Uspomene na političke ljude i događaje, a u Zürichu je godine objavio Dennoch will ich hoffen (Ipak se nadam ili Božićni razgovori). 135 Vladimir Kirin ( ), grafičar i slikar. 136 Ausstellung Kroatischer Kunst, Preussische Akademie der Künste, Berlin I. - II godine. Na toj izložbi bila su izložena dva drvena reljefa, Krist i preljubnica i Uskrsnuće Lazarovo, te se taj podatak vjerojatno odnosi na njih. 137 Barbić, Vesna. Hrvatski likovni umjetnici u iseljeništvu: Ivan Meštrović. Katolička crkva i Hrvati izvan domovine. Zagreb, 1980., str Luciano Ardini jedan je od sinova Giovannija Ardinija, Meštrovićeva ljevača u Rimu. Vidjeti bilješke 63. i Quaglieri e sansone scutori esecutori, V. Valle delle Camene 2. Rim. Klesar Ugo Quaglieri radio je s Giovannijem Ardinijem oko 35 godina. 140 Luciano Ardini u pismu Meštrovićevo djelo naziva Mojsije iako je riječ o Autoru apokalipse. Danas je to djelo izloženo u Kašteletu - Crikvine u Splitu. 141 Arhiv Sveučilišta u Notre Dameu posjeduje oko pisama iz ostavštine Ivana Meštrovića. 142 Kličinović, Božena. Gipsani odljevi Ivana Meštrovića u Gliptoteci Hazu u Zagrebu - kronologija pohrane. // Muzeologija 36, Zagreb, 1999., str U Atelijeru Meštrović u Zagrebu čuva se Inventar zbirke Ivana Meštrovića u Mletačkoj 8, što ga je sastavio Konzervatorski zavod u Zagrebu godine. 144 Dana 6. rujna godine svečano je otvoren stalni postav djela Ivana Meštrovića u atriju, atelijeru i vrtu Atelijera Meštrović, dok je 21. ožujka otvoren stalni postav u kući te je time u cijelosti javnosti prezentiran izložbeni prostor Atelijera Meštrović u Zagrebu. neêe moêi dovrπiti skulptura ako se uniπti gipsani model. OdugovlaËivπi s razbijanjem modela, na kraju je, umoran od Ëekanja pisma iz Splita, uniπtio model. Ne znamo πto je tada veê oronuloga, bolesnoga i umornog sedamdesetpetogodiπnjeg stvaratelja navelo da poæeli uniπtavati gipsane modele svojih djela. Vjerojatno je poæelio malo mira od svih onih molbi za oblikovanjem novih radova ili traæenja novih odljevaka πto su mu gotovo svakodnevno stizali iz domovine. Stoga je upravo tih godina poæelio uniπtiti joπ jedan gipsani model nakon lijevanja u broncu, i to model spomenika Nikoli Tesli u Zagrebu. Ali to Êe biti zasebna tema u nekoj drugoj prilici. U sijeënju godine Ivan MeπtroviÊ je sa suprugom Olgom i sinom Matom doputovao u Sjedinjene AmeriËke Dræave. Na poziv AmeriËke akademije znanosti i umjetnosti izlagao je u Metropolitan museumu u New Yorku. Nastanio se u Syracusi, New York, gdje je do godine predavao kiparstvo na UmjetniËkoj πkoli pri SveuËiliπtu. Tada je prihvatio mjesto profesora Odjela za skulpturu na SveuËiliπtu Notre Dame, Indiana, gdje je godine i umro. U dokumentaciji Atelijera MeπtroviÊ nalazi se nekoliko popisa djela Ivana MeπtroviÊa koja je realizirao u razdoblju od do godine u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Izradila ih je Marija MeπtroviÊ, ali naæalost, joπ uvijek nemamo cjelovit popis ni kataloπku obradu tih djela. Nadalje, to razdoblje njegova æivota i stvaranja neπto se manje struëno obraappleuje. Stoga Êu se ograniëiti na neznatan broj podataka koji se odnose na ovu temu. MeπtroviÊev odnos prema naruëiteljima definiran je dogovorenim klauzulama potpisanih ugovora u kojima se autor odrekao autorskog prava kao za Spomenik Indijancima u Chichagu, dok se, prema dosadaπnjim znanjima, Ivan MeπtroviÊ nikada nije odrekao autorskog prava na lijevanje bilo kojega svog djela u Hrvatskoj, bilo da je to djelo darovao ili prodao privatnim osobama. Ako je to i napravio, vlasniku gipsanog djela ostavio je pisani trag na osnovi kojega je mogao lijevati to darovano ili prodano djelo. O shvaêanju Ivana MeπtroviÊa vezanome za tu problematiku za vrijeme æivota u Sjevernoj Americi saznajemo iz pisma Olge MeπtroviÊ upuêenoga 28. prosinca godine Vesni BarbiÊ. U njemu gapplea MeπtroviÊ piπe: HoÊu samo da spomenem da je ovdje bilo sluëajeva da je moj muæ darovao koju skulpturu nekoj ustanovi uz uvijet da se uëine dva odljeva u bronci jedan za onog kome je bilo dato a drugi za njega i naravno da oni plate oba odljeva, a gipsani model je uvijek ostao moga muæa vlasniπtvo. Meappleutim to nije potrebno da spominjem jer vlasnik moæe da pravi toliko odljeva koliko treba ili æeli imati. Osim od velikih narudæaba su gipsani modeli veêinom razbiti a manji saëuvani. Dakle, iskljuëivo je o volji Ivana MeπtroviÊa ovisilo koliko Êe i kada odljeva u bronci biti napravljeno za pojedino njegovo djelo. Na temelju skupljene dokumentacije u Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebu moguêe je ustanoviti da je poneko MeπtroviÊevo djelo lijevano za njegova æivota a da o tome ne postoje pisani podaci. VeÊinom su ta djela u privatnom vlasniπtvu, stoga se postavlja pitanje izvornosti i legalnosti tih odljeva. Meappleutim, mi Êemo se usmjeriti na odluke Ivana MeπtroviÊa i njegovih nasljednika, na djela koja je

73 73 darovao Republici Hrvatskoj i na djela koja su njegovo vlasniπtvo a ostala su pohranjena u Hrvatskoj. Stoga Êu s nekoliko reëenica upozoriti na podatke koji su manje poznati struënoj javnosti, a odnose se na djela Ivana MeπtroviÊa u Zagrebu u vrijeme potpisivanja Darovnice godine. Djela Ivana MeπtroviÊa tih su se pedesetih godina nalazila ne samo u prostoru njegove kuêe u MletaËkoj 8, veê i u atelijeru na Josipovcu 5 i u kuêi u Ilici 12. Vrlo se Ëesto u naπim medijima navodi da je Ivan MeπtroviÊ sva svoja djela darovao hrvatskom narodu. Stoga je nuæno navesti za sada poznate podatke o tim djelima, vezane za razdoblje od do godine. Prema Ëlanku Boæene KliËinoviÊ, 142 djela Ivana MeπtroviÊa prebacivala su se od godine iz atelijera na Josipovcu i njegove kuêe u Ilici u Gliptoteku, gdje su se godine nalazile 193 umjetnine. U kuêi u MletaËkoj 8, prema popisu Konzervatorskog zavoda u Zagrebu iz godine, 143 bilo je 219 skulptura i reljefa, 9 slika i 69 crteæa Ivana MeπtroviÊa. Dakle, tih godina u vlasniπtvu Ivana MeπtroviÊa u Zagrebu nalazilo se 412 skulptura i reljefa, a s crteæima i slikama ukupno 480 umjetnina. Od 480 umjetnina, koliko ih se godine nalazilo u Zagrebu, Ivan MeπtroviÊ je Darovnicom poklonio za zbirku u Zagrebu 62 umjetnine, i to upravo i samo navedene umjetnine, no nije nam darovao pravo njihova umnoæivanja odnosno lijevanja u broncu. Time je ostvaren temeljni muzejski fundus Atelijera MeπtroviÊu Zagrebu. Nadalje, prilikom njegova boravka u Hrvatskoj godine aneksom darovnici poklonio je joπ 88 djela. Danas MeπtroviÊevi nasljednici osporavaju taj aneks te smatraju da su navedena djela pridruæena darovanima bez pristanka Ivana MeπtroviÊa ili njegovih nasljednika. Sva djela osim 62 navedena u Darovnici ostala su u vlasniπtvu Ivana MeπtroviÊa u Zagrebu, πto podrazumijeva pohranu u Atelijeru MeπtroviÊi Gliptoteci HAZU, πto do danas nasljeappleuju njegovi nasljednici, dok je pisanu graappleu naslijedio Mate MeπtroviÊ. U popisu darovanih djela uz naslove djela Ivan MeπtroviÊ je pridodao rijeëi: za odliv u broncu ako je smatrao da se djelo moæe lijevati. Izravnu potvrdu da navedena djela moæe lijevati u broncu Vesni je BarbiÊ u ime Ivana MeπtroviÊa napisala Olga MeπtroviÊ 13. srpnja godine rijeëima: Za one skulpture koje su u darovnici oznaëene sa za odliv u broncu kaæe da se samo ne smije multiplicirati nego uëiniti samo jedan odljev. Kako se u to vrijeme intenzivno radilo na adaptaciji i ureappleenju kuêe te stalnog postava Atelijera MeπtroviÊ 144, kustosica voditeljica Vesna BarbiÊ uëestalo se dopisivala s Olgom i Ivanom MeπtroviÊem te je, meappleu ostalim, traæila razliëite suglasnosti, ukljuëujuêi i suglasnost za prijenos u kamen djela pod rednim brojem 19 u Darovnici iz godine, s naslovom Majka u razmiπljanju, koje nije imalo MeπtroviÊevu odrednicu za odljev. Ivan MeπtroviÊ je prihvatio taj prijedlog te u pismu od 22. rujna godine upuêenome Vesni BarbiÊ piπe: to se tiëe figure Majka u razmiπljanju... pristajem da se prenese u kamen za zbirëicu u MletaËkoj ulici, i da je izradi Grga Antunac, 145 koji Êe tome poslu sigurno posvetiti paænje. Suradnja i dogovor o moguênosti lijevanja nastavila se i s Olgom MeπtroviÊ nakon smrti Ivana MeπtroviÊa te s Marijom MeπtroviÊ nakon smrti Olge MeπtroviÊ. Stalna sl Spajanje lijevanih bronëanih ulomaka spomenika Grgura Ninskog u Ljevaonici umjetnina u Zagrebu 145 O odnosu Grge Antunca s Ivanom Meštrovićem vidjeti Mažuran-Subotić, Vesna. Grga Antunac, Zagreb, 2001., str Kečkemet, Duško. Dopune Meštrovićevih radova u Galeriji u Splitu. // Muzeologija 36, Zagreb, str Zaninović, Joško. Stalni postav radova Ivana Meštrovića u Muzeju drniške krajine. // Muzeologija 36, Zagreb, 1999., str Dumenčić, Ljubica. Spomengalerija Ivana Meštrovića u Vrpolju - 27 godina djelovanja. // Muzeologija 36, Zagreb, str U sklopu pohrane danas se u Atelijeru Meštrović u Zagrebu čuvaju skulpture, reljefi i crteži Ivana Meštrovića (40 skulptura i reljefa, 39 crteža); arhitektonski nacrti projekata Ivana Meštrovića; slike i skulpture drugih autora; arhivska pisana građa (pisma i tematska arhivska dokumentacija); fotodokumentacija; biblioteka; pokućstvo. 150 Čerina, Ljiljana. Četrdeset godina djelovanja i trideset godina stalnog postava Atelijera Meštrović u Zagrebu. // Muzeologija 36, Zagreb, 1999., str

74 74 sl. 23. Ivan MeπtroviÊ u atelijeru u MletaËkoj ulici u Zagrebu, godine suradnja s nositeljima autorskog prava vidljiva je iz mnoπtva saëuvane pisane dokumentacije Atelijera MeπtroviÊu Zagrebu te Galerije Ivana MeπtroviÊa u Splitu, 146 Gradskog muzeja Drniπ 147 u Drniπu, kao i Spomen-galerije Ivana MeπtroviÊa u Vrpolju. 148 Olga MeπtroviÊ je nekoliko puta odluku o lijevanjima pojedinih MeπtroviÊevih djela prepuπtala Vesni BarbiÊ. Tako Vesna BarbiÊ u pismu Olgi MeπtroviÊ 9. sijeënja godine navodi kako im je uspjelo pronaêi 12 zagrebaëkih poduzeêa koja financiraju lijevanje u broncu veêih skulptura, koje Êe biti izloæene u novoj zbirci. OdgovarajuÊi joj na to pismo, Olga MeπtroviÊ ne postavlja nikakve uvjete niti pita o kojim je djelima rijeë, veê 1. veljaëe godine piπe: Milo mi je... Isto da ste doπli do sredstava za da se uredi Galerija u MletaËkoj, izliju neki gipsani modeli u bronzu i da se naπlo sredstava za podvoz i osiguranje. To sve sigurno nije bilo u danjaπnje teπko vrijeme lako, a onome koji se za to zauzeo hvala. Ovom prilikom izdvojit Êu joπ jedan primjer odluke nositeljice autorskog prava Olge MeπtroviÊ, koja je godine bila suglasna s lijevanjem 11 primjeraka bronëane skulpturice Studije za Vestalku (London, 1915.). Tu je skulpturicu veê i Ivan MeπtroviÊ lijevao u veêem broju primjeraka za vrijeme Prvoga svjetskog rata u Londonu te u New Yorku godine. Dakako, nije samo ta skulptura odlukom autora ili nositelja autorskog prava lijevana u veêi broj primjeraka iako je taj broj veêinom podrazumijevao tri lijevana primjerka. Prema svjetskim uzusima, taj broj moæe biti tri, pet ili sedam odljevaka, ovisno o odluci autora. Dakako, postoji joπ pisanih izvora koji se odnose na ovu temu, ali dræim da se ovim izborom moæe dovoljno dobro razjasniti odnos Ivana MeπtroviÊa te nositelja autorskog prava prema lijevanju umjetnikovih djela. Stoga se iz svega navedenoga moæe saæeti zakljuëak da se originalnost i legalnost djela Ivana MeπtroviÊa odreappleuje prema sljedeêim kriterijima. 1. Prema Darovnici Ivana MeπtroviÊa iz godine, odnosno prema Ëlanku II., stavku 2., koji glasi: Daroprimac Êe se brinuti oko struënog smjeπtaja i Ëuvanja navedenih djela i neêe ni pod kojim vidom dozvoliti njihovo plastiëno kopiranje... Prema tome, Ivan MeπtroviÊ darovao je jedan primjerak odreappleenog broja umjetnina u gipsu, bronci, drvetu ili mramoru, a njemu je pripadalo pravo lijevanja ili bilo kakav oblik kopiranja. To se, dakako, potvrdilo u praksi. Ivan MeπtroviÊ je za æivota davao pisanu suglasnost za lijevanje ustanovama (Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebu, Galeriji Ivana MeπtroviÊa u Splitu i drugim pravnim osobama) i fiziëkim osobama. Dakle, Ivan MeπtroviÊ nije Republici Hrvatskoj ni struënjacima navedenih ustanova dao pravo odluëivanja o lijevanju njegovih djela, a u Darovnici je definirao πto se moæe lijevati u broncu, dakako, uz autorovu suglasnost. Tijekom æivota mijenjao je broj lijevanih gipsanih ili bronëanih primjeraka istog djela, ali je najëeπêe ostajao pri odluci o tri primjerka lijevana prema jednom izvornom gipsu. U jednom razdoblju æivota nakon izlijevanja u broncu razbio bi izvorni gips. Sva sreêa, ubrzo je odustao od te prakse. Tri primjerka od jednoga izvornog gipsa, osim u iznimnim sluëajevima, prihvatili su i nasljednici odnosno, kasniji nositelji autorskog prava. 2. Prema Zakonu o autorskom pravu i drugim pravima. U proteklih pedesetak godina u kolektivnoj svijesti nije postojalo autorsko pravo iako je Zakon bio na snazi od godine. U samostalnoj Republici Hrvatskoj

75 75 sl. 24. Ivan MeπtroviÊ djelja UskrsnuÊe Lazarovo u Luasanne ( vicarska), godine sl. 25. Ivan MeπtroviÊ u Notre Dameu, godine Zakon je donesen godine, proteklih je godina imao niz izmjena i dopuna, do zadnje, iz godine. Autorsko pravo obuhvaêa moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava. Teπko prihvaêamo Ëinjenicu da je Ivan MeπtroviÊ odluëio da autorsko pravo na darovana djela neêe darovati ni Republici Hrvatskoj ni pravnoj osobi u Republici Hrvatskoj, veê je to zakonsko pravo zadræao za sebe. Nakon njegove smrti autorsko je pravo pripalo njegovoj supruzi Olgi MeπtroviÊ, roappleenoj KesterËanek, a nakon njezine smrti godine ono se nasljeappleivanjem prenijelo na kêer Mariju MeπtroviÊ, sina Matu MeπtroviÊa te unuku Olgu repel, udanu Holmberg, i unuka Stjepana MeπtroviÊa. Prema dokumentaciji u Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebu, Marija MeπtroviÊ imala je punomoê sunasljednika iz godine da ih zastupa u svim pravnim poslovima pred sudovima i drugim dræavnim organima u Hrvatskoj te je to potvrappleeno godine, s naglaskom na autorskim pravima. U Zakonu o Fundaciji Ivana MeπtroviÊa iz godine Marija MeπtroviÊ se u Ëlanku 8. navodi kao predstavnica nasljednika Ivana MeπtroviÊa. Taj Zakon joπ je na snazi, ali su sunasljednici povukli svoje punomoêi godine. Autorsko pravo sadræava moralna i imovinska prava autora, koja se nasljeappleuju. Iste odredbe vrijede kako za autora, tako i za nasljednike odnosno nositelje autorskog prava. Autorsko pravo traje 70 godina nakon autorove smrti. Upravo iz te Ëinjenice proizlazi dojam privatizacije djela Ivana MeπtroviÊa, pa i u πirem kontekstu Fundacije Ivana MeπtroviÊa. 3. Moæe li nakon autorove smrti nastati izvorno autorsko djelo odnosno lijevanjem nastati izvorni odljev? Dræavni zavod za intelektualno vlasniπtvo u Zagrebu oëitovao se Fundaciji Ivana MeπtroviÊa u Zagrebu na Ëlanak 35., stavak 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima reëenicom: Slijedom propisanog, miπljenja smo da nakon smrti autora ne mogu nastati izvornici djela kiparstva, pa ni izvorni odljevi. Dakle, samo je autor za æivota mogao oblikovati autorsko djelo i svojom odlukom lijevati izvorni odljev. Nasljednici Ivana MeπtroviÊa nasljeappleivanjem su postali vlasnici izvornoga autorskog djela po kojemu je veê autor lijevao primjerak u broncu. Ako se nositelji autorskog prava suglase da se po istom tom gipsanom autorskom djelu lijeva bronëani primjerak, on nije izvorni odljevak. ZnaËi li to da suglasnoπêu nositelja autorskog prava lijevanjem nastaje legalni odljevak, treba li se taj legalni odljevak smatrati originalnim djelom, kopijom ili replikom i nazivati se originalnim odljevkom, kopijom ili replikom te koje bi odrednice taj odljevak trebao zadovoljavati? Odgovor na ta i joπ mnoga druga pitanja koja se odnose na autorsko djelo trebali bi sveobuhvatno raspraviti umjetnici, povjesniëari umjetnosti, zaπtitari kulturnih dobara i pravnici te pokuπati usuglasiti terminoloπku i sadræajnu znaëajku svakoga kiparskoga i grafiëkog djela. 4. Ako ne postoji pisani dokument o izvornosti i legalnosti djela, provodi se struëna analiza kojom se odreappleuje podrijetlo djela, vlasniπtvo, kvaliteta lijevanja, kemijski sastav gipsa i bronce te plastiënost izlivenog djela. Za crteæ ili litografiju obvezatno se radi analiza vrste papira.

76 76 U prethodnom tekstu pokuπala sam izdvojiti one podatke koji se odnose na izvorno, originalno i legalno djelo Ivana MeπtroviÊa, a sljedeêih se nekoliko reëenica odnosi na nelegalna djela. O nelegalnom djelu moæe se govoriti na osnovi dugogodiπnjeg iskustva, struënih analiza provedenih komparativnom metodom, poznavanja opusa Ivana MeπtroviÊa, kataloπkih podataka djela te na osnovi skupljene pisane dokumentacije. Stoga se postavlja pitanje koja djela ne zadovoljavaju sve zakonske i struëne kriterije potvrde originalnosti djela Ivana MeπtroviÊa. NajËeπÊe su to djela koja su nezakonito (bez dozvole autora ili nositelja autorskog prava) lijevana u broncu ili gips prema izvornom gipsanom modelu. Dakle, sam model po kojemu se lijeva djelo je Ivana MeπtroviÊa koje moæe, ali i ne mora imati legalnost lijevanja. Po istom kalupu najëeπêe se lijeva veêi broj bronëanih odljevaka, pa se time gubi plastiënost djela, a detalji se deformiraju ili potpuno gube. Napominjem da ima primjeraka koji se lijevaju prema kalupu uzetome od bronëanog modela, πto se oëituje razliëitoπêu dimenzija izvornoga gipsanog djela i odlivenog primjerka. Nelegalna djela najëeπêe nose signaturu odnosno potpis autora: I. ME TROVI ili I. M. Potpis Ivana MeπtroviÊa lako je oponaπati i urezuje se na lijevanom primjerku u ljevaonici. Nisu sva izvorna autorova djela potpisana MeπtroviÊevim potpisom. UnatoË nastojanjima, nisam uspjela otkriti zakonitost MeπtroviÊeva potpisivanja te je teπko naslutiti naëelo njegova odabira djela na kojemu Êe ovjekovjeëiti svoje ime, bez obzira na to je li rijeë o gipsanome ili o bronëanom odljevu. Naæalost, nije uvedena praksa mjerenja teæine izvornih odljevaka odnosno autorskog djela, πto bi, dakako, bila vaæna kategorija odreappleivanja legalnosti odljevka. Nadalje struka nije definirala πto signatura treba sadræavati pri obiljeæavanju lijevanoga izvornog odnosno legalnog odljevka (potpis autora, godinu nastanka gipsanog izvornika, godinu lijevanja tog primjerka, broj odlivenog primjerka, potpis ili puncu ljevaonice i dr.). Radom na kataloπkoj obradi predmeta opêeg kataloga djela Ivana MeπtroviÊa prikupljeni su podaci i o nekim nelegalnim odljevima nastalim za MeπtroviÊeva æivota te o nelegalnim odljevima u fundusima nekoliko muzejskih ustanova u Republici Hrvatskoj. Nelegalna su i djela koja vrlo vjerno oblikuju drugi autori oponaπajuêi djelo Ivana MeπtroviÊa. Ti radovi najëeπêe su realizirani u gipsu ili drvu, a potpisani su oponaπanjem autorova potpisa: I. ME TROVI ili I. M. Nadalje, tu su i suveniri, πto podrazumijeva da drugi autor oblikuje djelo Ivana MeπtroviÊa u manjoj formi, odnosno izraappleuje veêi broj primjeraka suvenira za komercijalnu uporabu. O izradi suvenira takoappleer odluëuje nositelj autorskog prava. Nositeljica autorskog prava Marija MeπtroviÊ dala je suglasnost za izradu suvenira pokojnom kiparu I. PaviÊu, te su tradiciju proizvodnje suvenira preuzeli kiparovi nasljednici. Meappleutim, na naπem træiπtu postoji velik broj vrlo loπe realiziranih suvenira razliëitih autora izraappleenih po djelima Ivana MeπtroviÊa, Ëime se krπi Zakon o autorskom pravu i drugim pravima. I na kraju, postoje djela koja po stilsko-oblikovnim znaëajkama ne moæemo povezati sa znaëajkama MeπtroviÊeva izraza ili njegovih realiziranih djela. Ta su djela potpisana imenom Ivana MeπtroviÊa ili se po predaji u obitelji vlasnika pripisuju Ivanu MeπtroviÊu. NajËeπÊe se pojavljuju nelegalni odljevci djela Djevojka s lutnjom (Rim, 1918.) i Studija za Vestalku (London, 1915.), koja se nalaze u privatnom vlasniπtvu, ali i u muzejskim ustanovama u Hrvatskoj i Europi. Nadalje, iz istih se podruëja pojavljuju vlasnici nelegalnih odljevaka djela Sv. Antun (1954.), Pieta (London, 1915.), Krist na kriæu ( ), Æena u molitvi (1917.) i druga. Proteklih godina poveêao se broj zainteresiranih za dobivanje certifikata, pa se godiπnje u Atelijeru MeπtroviÊu Zagrebu struëno obradi oko dvadesetak djela. Na pisani zahtjev vlasnika provodi se struëna analiza djela. Podaci o vlasniπtvu te ostala skupljena dokumentacija o struënim analizama dostupna je samo struënom osoblju Fundacije Ivana MeπtroviÊa. Kako je Atelijer MeπtroviÊ muzejska ustanova, struëni djelatnici moraju upozoriti na Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u kontekstu muzeoloπke djelatnosti. Taj se zakon reflektira na odreappleene segmente djelatnosti Fundacije Ivana MeπtroviÊa koji moraju biti u sugsl. 26. Ivan MeπtroviÊ: Djevojka s lutnjom, Rim, 1918.

77 77 sl. 27. Ivan MeπtroviÊ: Navjeπtanje, sl. 28. Ivan MeπtroviÊ: Raspelo, lasju s tim zakonom. Dakako, Fundacija Ivana MeπtroviÊa nije jedina javna ustanova Ëija zakonitost rada ovisi i o Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima. Stoga dræim da svi koji u svojim fundusima ili u pohrani imaju djela koja podlijeæu tom zakonu nailaze na iste zapreke. Tema o Zakonu o autorskom pravu i drugim pravima u Atelijeru MeπtroviÊ moæe se usmjeriti u nekoliko pravaca ali Êu se ograniëiti samo na djela Ivana MeπtroviÊa u fundusu Atelijera MeπtroviÊ te na pohranu 149 odnosno na sve ono πto taj pojam podrazumijeva, a vlasniπtvo je nasljednika Ivana MeπtroviÊa. - Kao prvu grupu poslova izdvajam struëno miπljenje o autorstvu, izvornom autorskom djelu odnosno originalnosti djela. Tko ima pravo potvrditi autorstvo odnosno originalnost djela? StruËnjak ili nositelj autorskog prava ili oboje zajedno? Pitanje se ponajprije odnosi na skulpture i reljefe. Da bi djelo bilo izvorno, originalno ili legalno, treba zadovoljavati odreappleene oblikovne i zakonske odredbe. Iako sam veê nekoliko puta istaknula, ponavljam da to djelo mora biti lijevano prema izvornom autorskom djelu odnosno gipsanome modelu te mora biti lijevano uz suglasnost autora ili nositelja autorskog prava. Prilikom donoπenja struënog miπljenja struënjaci Atelijera MeπtroviÊ savjetovali su se s Ivanom MeπtroviÊem te kasnije s nositeljima autorskog prava. Najduæa suradnja bila je s Marijom MeπtroviÊ, koja je bila predstavnica nasljednika od do godine, kada su sunasljednici Ivana MeπtroviÊa povukli svoje punomoêi. Time danas nije imenovan predstavnik nasljednika veê su sva Ëetiri navedena zakonska nasljednika nositelji autorskog prava, a oni æive u razliëitim dijelovima svijeta. Time je davanje struënog miπljenja o djelu potpuno onemoguêeno, pa se svaka zainteresirana stranka upuêuje na Ëetiri nositelja autorskog prava. StruËno osoblje daje kataloπke podatke o djelu te njegovu struënu oblikovno-tematsku analizu. Nadalje, struënjaci Fundacije Ivana MeπtroviÊa ne smiju izdavati certifikate o originalnosti (izvornosti, legalnosti) djela a da se s odlukom o originalnosti ne suglase nositelji autorskog prava, dok nositelj autorskog prava moæe davati certifikat originalnosti djela Ivana MeπtroviÊa bez struënog miπljenja poznavatelja MeπtroviÊeva djela. Imaju li time i pravo davanja miπljenja o autorstvu i izvornosti autorskog djela? - Popunjavanje fundusa odnosi se na umnoæivanje autorskog djela, za πto je potrebna suglasnog autora ili nositelja autorskog prava, Ëak i ako je upravo to djelo navedeno u Darovnici ili je kupljeno od nekoga drugog vlasnika. Ta se odredba odnosi nadalje, na svako djelo izliveno u trajnome materijalu, ako autor u pisanu obliku nije drugaëije odredio. Stoga je za otkup takoappleer potrebna pisana izjava nositelja autorskog prava da se ponuappleeno djelo smatra izvornim ili legalnim djelom Ivana MeπtroviÊa. U suprotnome muzej moæe kupiti nelegalno lijevano djelo. Prema tome, legalnost svake akvizicije za fundus Atelijera MeπtroviÊo dnosno svake muzejske ustanove, ako ne postoji pisana autorova dokumentacija o legalnosti odljeva ili izvornosti djela, mora potvrditi nositelj autorskog prava. Time je,

78 78 dakako, oteæano popunjavanje fundusa muzeja, a oni se gotovo iskljuëivo mogu popuniti zahvaljujuêi dobrohotnosti nositelja autorskog prava. - StruËna obrada graapplee podrazumijeva skupljanje odreappleene koliëine podataka unutar kataloπke obrade predmeta u fundusu ili cjelovitog opusa Ivana MeπtroviÊa. To se ponajprije odnosi na podatke o djelu, broju odljevaka, godini lijevanja, radionici i mjestu lijevanja, vlasniku i smjeπtaju djela. StruËnjaci Fundacije obraappleuju cjelokupan opus Ivana MeπtroviÊa, time i djela u vlasniπtvu nasljednika Ivana MeπtroviÊa te ostalih privatnih osoba, koja se nalaze u Americi i Europi. Naæalost, nasljednici Ivana MeπtroviÊa nisu dostavili popis ni fotografije djela u njihovu vlasniπtvu ni podatke o mjestu njihova smjeπtaja. Nisu dostavili ni podatke o djelima koja su prodali ili umnoæavali, podatke o vlasnicima tih djela te mjestu njihova smjeπtaja. Stoga je nuæna suradnja s nositeljima autorskog prava radi popunjavanja kataloπkih podataka jer bez iscrpnih kataloπkih podataka nije moguêe realizirati struëne izloæbe, razne publikacije niti adekvatno vrednovati djelo Ivana MeπtroviÊa. - Zaπtita graapplee odnosi se kako na djela Ivana MeπtroviÊa, tako i na pisano gradivo. O svakoj intervenciji na djelu bilo da je to konzervatorsko-restauratorski zahvat ili neka druga vrsta zaπtite, dogovara se s nositeljem autorskog prava. - S obzirom na imovinska prava autora odnosno nositelja autorskog prava, mora postojati suglasnost za koriπtenje (uvid, fotografiranje, reproduciranje, objavljivanje, izlaganje) djela Ivana MeπtroviÊa bez obzira na vlasniπtvo. Navedeno se pravilo ne odnosi na javne spomenike te na pisanu graappleu u vlasniπtvu nasljednika. Pisma iz arhive Ivana MeπtroviÊa tretiraju se prema Zakonu o obveznim odnosima. Nositelji autorskog prava moraju biti suglasni s fotografiranjem, reproduciranjem, objavljivanjem i izlaganjem djela Ivana MeπtroviÊa. Napominjem da se djela izloæena u stalnom postavu u vlasniπtvu muzeja mogu izlagati na izloæbama bez suglasnosti nositelja autorskog prava, ali pitam se πto napraviti kada se u toj prilici nositelj autorskog prava pozove na moralna prava autora (ugroæenost stanja oëuvanosti djela i materijala, neadekvatnu zaπtitu, neadekvatan prostor i dr.). StruËnjaci Fundacije Ivana MeπtroviÊa takoappleer moraju traæiti pisanu suglasnost od nositelja autorskog prava za reproduciranje i objavljivanje djela Ivana MeπtroviÊa. Nadalje, struënjaci Fundacije Ivana MeπtroviÊa trebaju traæiti suglasnost za koriπtenje i objavljivanje pisane graapplee koja je u vlasniπtvu Mate MeπtroviÊa i Ëuva se u Atelijeru MeπtroviÊ u Zagrebu, a za graappleu u Arhivu SveuËiliπta Notre Dame u SAD-u trebaju traæiti pisanu suglasnost, kako od Mate MeπtroviÊa, tako i od Arhiva. - IzluËivanje i izvoz djela u vlasniπtvu nasljednika Ivana MeπtroviÊa. Napominjem da nakon smrti Ivana MeπtroviÊa s njegovim nasljednicima nije potpisan ugovor o pohrani svega onoga πto je ostalo u njihovu vlasniπtvu a pohranjeno je u Fundaciji Ivana MeπtroviÊa i Gliptoteci HAZU u Zagrebu. U proteklih petnaest godina, prema naπoj dokumentaciji, ni jedno djelo Ivana MeπtroviÊa u vlasniπtvu nasljednika nije izvezeno iz Hrvatske. Odreappleen broj gipsanih djela Ivana MeπtroviÊa u vlasniπtvu nasljednika izvezen je 80-ih godina150, ali tada je po jedan odljev u bronci od izvezenih primjeraka u gipsu ostao u fundusu muzejskih ustanova u Hrvatskoj. Naime, tada je vrijedilo pravilo da se iz dræave smije izvesti samo ono djelo koje ostaje u dræavi u trajnom materijalu. Sudskom podjelom pohrane na Ëetiri zakonska nasljednika potrebno je potpisati ugovor o pohrani sa svakim nasljednikom posebice, a pitanje podjele primjene autorskog prava ostaje otvoreno. - U proteklih pedesetak godina postojanja Atelijera MeπtroviÊdokumentacija, arhiva i fototeka popunjavali su se zahvaljujuêi Ivanu MeπtroviÊu ili njegovim nasljednicima. Oni su æivi svjedoci te time bogat izvor podataka o æivotu i djelu Ivana MeπtroviÊa. Nadam se da je ovaj napis upozorio na sloæenost pristupa obradi izvornoga, originalnoga, legalnoga, nelegalnoga i kopiranog djela Ivana MeπtroviÊa. Stoga se nadam da Êe struëna javnost, kustosi i muzealci, umjetnici i galeristi biti potaknuti na ozbiljniji pristup autorskom djelu, bez obzira na to je li rijeë o djelu Ivana MeπtroviÊa ili o nekom drugom pokojnom ili æivom autoru. Primljeno: 20. lipnja LITERATURA 1. Barbić, Vesna. Supplement a la monographie d Ivan Meštrović. // Annales de l Institut francais de Zagreb, 2e Serie, broj 71, 22/23, Zagreb, Barbić, Vesna. Hrvatski likovni umjetnici u iseljeništvu : Ivan Meštrović. // Katolička crkva i Hrvati izvan domovine. Zagreb, Barbić, Vesna. // Meštrović: Drniš - Otavice. Zagreb, Barbić, Vesna. Meštrović u Rimu: Zbirka Signorelli. // Rad JAZU, knj. 416, Razred za likovne umjetnosti, knj. XII, Zagreb, Barbić, Vesna. Meštrović i arhitekti. // Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 423, Razred za likovne umjetnosti, knji XIII, Zagreb, Barbić, Vesna. Radovi Ivana Meštrovića u zbirci Wittgensteina u Beču // Muzeologija, Sv. 36., Zagreb, Clegg, Elizabeth. Meštrović, England and the Great War. // The Bvrlingtin Magazine, volume CXLIV, number 1197, London, december Clegg, Elizabeth. A warrior fallen in a just cause : a rediscovered Meštrović Descent from the cross. // The Bvrlington Magazine, volume CXLVI, number 1221, London, december Prančević, Dalibor. Crteži Ivana Meštrovića iz fundusa Galerije Ivana Meštrovića. Zagreb, Fundacija Ivana Meštrovića, (katalog izložbe) 10. Čerina, Ljiljana. Četrdeset godina djelovanja i trideset godina stalnog postava Atelijera Meštrović u Zagrebu. // Muzeologija, Sv. 36., Zagreb, 1999.

79 11. Čerina, Ljiljana. Ivan Meštrović i Atelijer Meštrović u Zagrebu, // Zagreb, 2001., CD-ROM 12. Čizmić, Ivan. Ivan Meštrović u Americi : Umjetnikove izložbe i radovi u SAD // Dubrovnik, NS, 3, 5, Dubrovnik Grupa autora. Ivan Meštrović: A Monograph. // Williams and Norgate, London Dumenčić, Ljubica. Spomen-galerija Ivana Meštrovića u Vrpolju - 27 godina djelovanja. // Muzeologija 36., Zagreb, Hartmanov sveobći popis stanova sa podpunim adresarom oblasti, ureda, obrta i trgovaca, Zagreb, Hrvatski biografski leksikon. tom 1, A - Bi, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, Hrvatska izložba u Beču. // Narodne novine, god. LXX, br. 99, Zagreb, 30. travnja Iz jubilarne izložbe. // Narodne novine, god. LXXI, broj 105, Zagreb, 8. svibnja Kečkemet, Duško. Dopune Meštrovićevih radova u Galeriji u Splitu. // Muzeologija 36., Zagreb, Kečkemet, Duško. Ivan Meštrović u Italiji, Dani Ivana Meštrovića. // Universita degli Studi di Roma La Sapienza, Rim, 13. prosinca Kličinović, Božena. Gipsani odljevi Ivana Meštrovića u Gliptoteci HAZU u Zagrebu - kronologija pohrane. // Muzeologija 36., Zagreb, Književnost i umjetnost. // Narodne novine, god. LXX, br. 124, Zagreb, 1. lipnja Kraševac, Irena. Ivan Meštrović : Beč - Muenchen - Prag : // Zagreb, Lovrić, Božo. Naši umjetnici u Beču. // Savremenik, god. IV, br. 5, Zagreb, svibanj Majstorović, Božo. Meštrović, Italija, Biennale. // Zor, Časopis za književnost i kulturu, god. 2, broj 1, Zagreb, Meštrović, Ivan. Quelques souvenirs sur Rodin. // Annales de l Institut Francais de Zagreb, god. 1, broj 1, IV.-VI Meštrović, Ivan. Uspomene na političke ljude i događaje. // Zagreb, Metamorphoses in Nineteenth-Century Scupture / katalog izložbe/ Fogg Art Museum, Harvard University, Milčinović, Andrija. Iz umjetničkog svijeta. // Savremenik, god. V, br. 6, lipanj Zagreb 30. Milačić, Karmen. Talijanska pisma Ivanu Meštroviću // Zagreb, Plazibat, Danica. Od doma do muzeja : Ivan Meštrović u Zagrebu, // Zagreb, Spomenica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu : Prigodom godišnjice njenog osnutka ( ), Zagreb, Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu : Zagreb, ME TROVI AND ME TROVI AUTHENTIC, ORIGINAL, LEGAL, ILLEGAL AND COPIED WORK OF IVAN ME TROVI The issue of the authenticity of a work of art, or the extent to which it is copied, has been a live one during the whole development of human civilisation. The attitude towards a copied object has changed over the centuries, in both an artistic and a statutory sense, in commerce and in use. As part of their regular work, experts of the Ivan MeπtroviÊ Foundation carry out expert analysis of the works of Ivan MeπtroviÊ (1883, Vrpolje, Croatia , South Bend, Indiana, USA) or works that are attributed to him. The copious written documentation bequeathed by the artist or collected in the last forty five years is the foundation for the research described in this account. The problem of casting an authentic work is treated in two periods - the lifetime of MeπtroviÊ, and the time since his death, or in legal terms, the period when the artist held the copyright, and the time when it was held by his heirs. Following the written documentation, it can be concluded that during his lifetime, MeπtroviÊ changed his attitude to the casting of his works. The decision to copy the work was influenced by many factors, such as the material circumstances of the artist and the protection of the actual work. As a young sculptor still with his name to make MeπtroviÊ permitted a single work to be produced in several plaster casts, while later on he kept the plaster casts and allowed the casting of several bronze casts. He retained for casting rights for himself and his heirs. This also relates to works given by a deed of gift by MeπtroviÊ to the Republic of Croatia in The article draws attention to the problem of determining the authentic, original and legal work, and the problem of distinguishing illegal and copied works. The Author s Right Law and other laws as well as the MeπtroviÊ Deed of Gift of 1952 contain the legal provisions that define and determine the manner of carrying out the museological operations of staff members of the Ivan MeπtroviÊ Foundation (MeπtroviÊ Studio, Zagreb; Ivan MeπtroviÊ Gallery, Kaπtelet-Crikvine in Split, the Church of the Most Holy Redeemer in Otavice by Drniπ. 79

80 IM 36 (1-2) IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE UZ 80. OBLJETNICU GRADSKOG MUZEJA VARAÆDIN, LJERKA IMUNI Gradski muzej Varaædin, Varaædin sl.1. Gradski muzej Varaædin je obiljeæio 80. godina postojanja i rada Stari grad snimljen iz zraka Nakon Zagreba, Splita i Osijeka, u Varaædinu je poëetkom 20. stoljeêa pokrenuta inicijativa za osnutak muzeja. Velikom Kulturnohistorijskom izloæbom, odræanom tijekom ljetnih mjeseci godine u gimnazijskoj zgradi, organizatori su pokazali svojim sugraappleanima i mnogobrojnim gostima bogatstvo i raznolikost povijesnih i umjetniëkih predmeta Ëuvanih u gradu i njegovoj okolici. Izloæbu je organizirao Izloæbeni odbor sastavljen od 25 Ëlanova pod predsjedanjem Nikole PeËornika. U tome su vaænu ulogu imali profesori varaædinske gimnazije, a jedan od njih bio je buduêi dugogodiπnji tajnik Muzealnog druπtva i prvi ravnatelj Muzeja profesor Kreπimir FiliÊ. Tadaπnji tisak, domaêi i inozemni, iscrpno je izvjeπtavao o izloæbi, njezinoj koncepciji, eksponatima i broju posjetitelja proglasivπi je prvorazrednim kulturnim dogaappleajem godine. Bilo je oëito da su u Varaædinu sazreli uvjeti za osnutak muzeja sa zadaêom stalnog Ëuvanja i izlaganja povijesnog i kulturnog blaga Varaædina (Narodni sporazum, 26. srpnja 1923.). Osnovano je Muzealno druπtvo, a njegov je Privremeni odbor pripremio Pravilnik Varaædinskog muzealnog druπtva Ëija je osnovna zadaêa bila osnutak muzeja i skupljanje starina na podruëju grada Varaædina i Varaædinske æupanije.»lanovi novoosnovanoga Muzealnog druπtva dijelili su se na poëasne Ëlanove, dobrotvore, utemeljitelje i redovite Ëlanove. Muzej je trebao biti smjeπten u gotiëko-renesansnoj utvrdi Stari grad, koja je bila u vlasniπtvu grofovske obitelji Erdödy. Predviappleeno je bilo da se Muzej sveëano otvori u jesen godine, u povodu proslave obljetnice Hrvatskog Kraljevstva. Gradska uprava dodijelila je nekoliko soba u Starom gradu Muzealnom druπtvu tek u kolovozu godine. U kratkom vremenu sruπeno je nekoliko pregrada na hodnicima prvoga i drugog kata, otvorene su dvoriπne arkade, ureappleene izloæbene prostorije, izraappleene vitrine te preventivno oëiπêeni izloπci. Dana 16. studenog godine u deset sati ujutro

81 otvoren je Gradski muzej Varaædin. Tom je prilikom na juænoj gotiëkoj kuli utvrde otkrivena spomen-ploëa s tekstom: U spomen tisuêugodiπnjice hrvatskog kraljevstva otvoren je 16. XI godine Varaædinski muzej. U lokalnom glasilu Glas Meappleimurja i Zagorja slikar Lujo Pihler istaknuo je da je osnutak Muzeja potpomogla æupanijska i gradska vlast, predstavnici Crkve i graappleanstvo. O prvom stalnom postavu saznajemo iz ondaπnjeg tiska. Godine profesor FiliÊ je detaljno opisao stalni postav, izloπke i njihovo podrijetlo. Tek godine, uz 20. godiπnjicu Muzealnog druπtva, objavljen je vodië Varaædinski muzej autora Kreπimira FiliÊa. Koncepcijski, prvi muzejski postav slijedio je odrednice postavljene na velikoj Kulturnohistorijskoj izloæbi iz godine. Osnovna mu je zadaêa bila predstaviti bogatstvo i raznolikost artefakata umjetniëkoga i povijesnog znaëenja kojima je obilovao Varaædin i okolna podruëja, bogata profanom i sakralnom spomeniëkom baπtinom. Izloæbene prostorije veêim su dijelom bile na prvom katu utvrde. U prostranoj kruænoj kuli nalazili su se predmeti varaædinskih cehova: πkrinje, vrëevi, stari alati, cimeri i posebno atraktivne zastave, bogato oslikane i ukraπene vezom. Renesansna dvorana bila je, prema pisanju suvremenika, posve ispunjena stilskim namjeπtajem. U ostakljenim vitrinama Ëuvali su se povijesni dokumenti, insignije, meappleu kojima je bio veliki srebrni peëatnjak grada Varaædina iz godine, raritetne knjige, nakit, lepeze i skupocjeni predmeti od stakla, porculana i kamenine. Meappleu reprezentativnim portretima isticali su se onaj Marije Terezije i Josipa II. U jednom su ormaru bili izloæeni prapovijesni nalazi, dok je dio sobe bio posveêen Vatroslavu JagiÊu, filologu i jednome od najveêih poznavatelja slavenskih jezika i knjiæevnosti, roappleenom Varaædincu. U susjednoj, omanjoj prostoriji nalazili su se izloπci vezani za ljekarniπtvo. Ta je prostorija ubrzo prozvana alkemijskom kuhinjom i svojim je sadræajem bila privlaëna brojnim posjetiteljima. Renesansni hodnik πto zavrπava istoënom okruglom kulom u kojoj je dvorska kapela svetog Lovre sa sakristijom bio je ispunjen oslikanim streljaëkim metama, dok se u kapeli bili sakralni predmeti - drvena renesansna skulptura raspetog Krista, kazule, svijeênjaci... U prizemlju juæne gotiëke kule, ukraπene kasnogotiëkom reljefnom plastikom i kamenim klupama, smjeπtena je omanja zbirka kamenih spomenika: skulptura Marije koja je nekad stajala ispred isusovaëke crkve Marijina uznesenja, nadgrobni spomenik Jurja Jakopca i barokni kip nepoznatog muπkarca. S vremenom se stalni muzejski postav obogaêivao novim izloπcima i πirio se na okolne prostorije Staroga grada. U prosincu godine Muzej se proπirio na tri nove prostorije juænog krila prvog kata sa zbirkama povijesnih portreta i grafika. Od sljedeêe godine Muzej je dobivao redovitu godiπnju subvenciju iz gradskog proraëuna (za g dinara), iako su vlastiti prihodi Muzeja bili mnogo veêi. U deset godina djelovanja Muzeja ( ) varaædinska gradska opêina financirala je Muzej s dinara, dok su njegovi vlastiti prihodi iznosili dinara. O ugledu Muzeja govori podatak da je godine Muzealno druπtvo imalo viπe od 300 Ëlanova koji su Ëlanarinama, donacijama i raznom drugom pomoêi potpomagali njegov razvoj. Prema rijeëima profesora FiliÊa, graappleani i posjednici imanja oko Varaædina poklanjali su Muzeju graappleu za popunu fundusa. Pozitivni odjek u struënoj javnosti i oduπevljenje Varaædinaca svojim muzejom bili su nagrada prvim muzealcima za obavljeni posao i poticaj za daljnje djelovanje jer je otvorenje Muzeja bio tek poëetak buduêih opseænih radova na prikupljanju graapplee, dobivanju i ureappleenju preostalih prostora u Starom gradu, a kasnije i cijelih zgrada unutar gradske jezgre za nove, sve brojnije zbirke. ZahvaljujuÊi donatorima i dobroëiniteljima, zbirke su ubrzano rasle. S novim prostorima situacija je postajala sve sloæenija jer je trebalo uvjeriti gradsku vlast da preostalim stanarima iz Staroga grada rijeπi stambeni problem kako bi se cijela utvrda mogla urediti za muzejske potrebe. Iseljavanje stanara teklo je sporo i uz dosta teπkoêa, ali sustavno, te su ubrzo otvoreni mala numizmatiëka zbirka i bidermajerski salon. PoËetkom tridesetih godina 20. stoljeêa Muzealno druπtvo upozorava na potrebu sustavnog prikupljanja i izlaganja predmeta tradicionalne kulture varaædinskog kraja koji, prema njihovu miπljenju, sve viπe propadaju i nestaju. Godine u dvije sobe zapadnog krila Staroga grada otvoren je etnografski postav, zametak buduêeg Etnografskog odjela Muzeja. Od godine gradske vlasti financiraju osiguranje muzejskog fundusa i zgrade kod osiguravajuêeg druπtva Ëija je ukupna vrijednost bila procijenjena na dinara. SljedeÊih godina sustavno su se obnavljali pojedini dijelovi utvrde nakon πto su iz njih iseljeni stanari. Usprkos nedostatnim sredstvima iz gradskog proraëuna vrlo skromnim priljevima iz dræave, Muzealno je druπtvo namicalo znatna vlastita sredstva. Okupilo je mnoge ugledne i imuêne Ëlanove koji su financijski pomagali obnovu muzejskih prostora, a poklonima umjetniëkih i povijesnih predmeta obogaêivali njegov fundus (1934. godine Muzealno druπtvo ima 469 Ëlanova). Tako je ureappleena sjeveroistoëna kula, prostor pokraj kapelice sv. Lovre pretvoren je u sakristiju s velikim baroknim sakristijskim ormarom majstora Mathiasa Sauera. U prizemlje su premjeπteni kameni spomenici kao zametak danaπnjeg lapidarija koji veê ima 30-ak eksponata. 81

82 82 sl.2. Kreπimir FiliÊ, prvi ravnatelj Gradskog muzej Varaædin sl.3. Prof. Mira IlijaniÊ, ravnateljica Gradskog muzeja Varaædin u razdoblju od do Na prvom katu juæne okrugle kule smjeπtena je knjiænica, koja je ujedno bila i ured. Godine sastavljena je oporuka gradskog vijeênika SreÊka Jacominija, posljednjeg potomka stare varaædinske obitelji, kojom cijelu svoju imovinu sastavljenu od umjetnina, stilskog pokuêstva, fotografija, nakita, oruæja, uporabnih predmeta i dokumenata nakon svoje smrti ostavlja Muzeju (oko 300 predmeta). SliËnu je oporuku tri godine prije sastavio Jacominijev roappleak uro Ritz, izrazivπi æelju da se njegovi predmeti smjeste pokraj starinah moga roappleaka Felixa Jacominija (citat iz oporuke). Uz 10. godiπnjicu Muzeja otvoren je salon u stilu drugog baroka, donacija varaædinskoga gradskog vijeênika ure Ritza, i promovirana je Spomenica Gradskog muzeja Varaædin, Spomenica je bila prva u nizu kasnijih mnogobrojnih muzejskih publikacija Ëiji je pretisak ponovljen godine, uz proslavu 70. obljetnice Muzeja, a publikacija je godine dopunjena recentnom Spomenicom. Sadræavala je vrijedne priloge iz povijesti Varaædina i varaædinskog kraja (K. FiliÊ: Varaædinski gradski suci /naëelnici/; A. Wissert: Biljeπke o nekim varaædinskim kuêama, tekst poæunskog statuta; dr. i mr. A. Krajanski: O statutu Varaædinskog ceha ranarnika, brijaëa i kupaliπtara iz god ; S. VukoviÊ: Istraæivanje prethistorijskog nalaziπta u spilji Vindiji kod VoÊe). Velika i vrijedna zbirka s predmetima varaædinskih cehova dobila je godine svoj prostor u pregraappleenoj kruænoj zapadnoj kuli. Naknadno ugraappleen ophodni drveni balkon, ograappleen balustradom, posluæio je za izlaganje zastava, cimera i ostalih predmeta varaædinskih cehova. Od samih poëetaka Muzej je prema svojim moguênostima otkupljivao graappleu, pojedinaëne predmete ili cijele zbirke. Tako je od godine otkupljena prapovijesna zbirka Stjepana VukoviÊa, istraæivaëa spilje Vindije i nalaziπta u okolici Varaædina. Na prvom katu sjevernog krila utvrde izloæeni su otkupljeni predmeti. To je bio nukleus buduêega Prethistorijskog odjela, kasnije prerasloga u Arheoloπki odjel Gradskog muzeja Varaædin. Uz poslove obnove dvorca ureappleivala se i okolica Staroga grada, Kule straæarnice i PadovËeva trga (danaπnji StanËiÊev trg). Gradska uprava suraappleivala je 1930-ih godina s nekoliko struënjaka koji su ponudili svoja prostorna i hortikulturalna rjeπenja ureappleenja cijelog okoliπa omeappleenog ulicama Vladimira Nazora, Stanka Vraza i Urπulinskom ulicom. Inæenjer Gerhardt Gasser izradio je snimku Staroga grada s okolicom koja je posluæila profesoru Bruni Baueru kao osnova za izradu projekta parkovne arhitekture. Sustavna regulacija terena i postupno pretvaranje u zeleni gradski perivoj zapoëelo je godine, iako su sporadiëni radovi provoappleeni desetak godina prije. Nekako u isto vrijeme obavljali su se radovi na ureappleenju Kule straæarnice i okolnog prostora, ukljuëujuêi i PadovËev trg. Sruπena je ruπevna prizemnica, prigraappleena uz Kulu, uklanjanjem zemlje oko njezina podnoæja otkriveni su kameni klesani blokovi, izgraappleen je drveni pokretni most na njezinoj istoënoj strani s obzidanom pristupnom rampom, dok je s juæne strane napravljen drveni balkon. Okolni teren pretvoren je u parkove i zasaappleeno je crnogoriëno drveêe. U Kulu se ulazilo drvenim stubiπtem s natkrivenim podestom sa sjeverne strane. U obnovljenoj Kuli udomljena je 16. studenog godine novoosnovana Moderna galerija hrvatske umjetnosti. U vrijeme njezina osnutka bila je to treêa galerija suvremene umjetnosti u Hrvatskoj. Varaædinskim muzealcima struënu su i kolegijalnu pomoê pruæili umjetnici Ivo Reæek, Kamilo RuæiËka i Tomislav

83 83 sl.4. Stjepan VukoviÊ, voditelj Prethistorijskog odjela GMV sl.5. Franjo pl. KoπËec, prvi voditelj Entomoloπkog odjela GMV akademski slikar Pavao VojkoviÊ. Uz povijest Muzeja vodië sadræava detaljan opis 23 sobe stalnog postava s izloπcima. Posljednjih dana Drugoga svjetskog rata savezniëka je bomba pogodila Kulu straæarnicu. Kroviπte i prvi kat bili su teπko oπteêeni. Kad je nekoliko godina kasnije Kula obnavljana, nije joj bio vraêen prethodni izgled, veê je dobila izgled rustikalnoga kamenog zdanja s otvorenim prostorom na katu. SljedeÊih 40-ak godina nije imala nikakvu konkretnu namjenu. Krizman. U unutraπnjem prostoru prvog kata bile su izloæene slike, a na otvorenom trijemu skulpture. Taj prvi galerijski postav obuhvatio je djela renomiranih umjetnika Celestina MedoviÊa, Menci Klement CrnËiÊa, Miroslava KraljeviÊa, Vladimira BeciÊa, Vlahe Bukovca i drugih, a bila su posuappleena iz fundusa zagrebaëke Moderne galerije. U isto vrijeme Galerija je zapoëela sustavno prikupljati djela starih europskih i domaêih majstora te radove recentnih domaêih umjetnika. Danas, nakon gotovo πezdeset godina djelovanja Galerije starih i novih majstora, od godine smjeπtene u baroknoj palaëi Sermage, njezin fundus ima viπe od umjetnina. Uz 15. obljetnicu Muzeja otvorena je u Starom gradu nova izloæbena jedinica s predmetima iz ostavπtina dvojice slavnih Varaædinaca; ilirca, povjesniëara i naπega prvog konzervatora Ivana KukuljeviÊa Sakcinskog, te filologa i slavista Vatroslava JagiÊa. PoËetkom Drugoga svjetskog rata stalni je postav Galerije premjeπten jer je Kula dobila vojni znaëaj. Ratnih godina najviπe se radilo na ureappleenju parkova u okolici starogradskog kompleksa, bedema i grabiπta, æitnice i Kule straæarnice. Do godine Kreπimr FiliÊ sve je poslove u Muzeju obavljao volonterski, uz svoj redoviti posao profesora povijesti i zemljopisa u varaædinskoj gimnaziji. Napokon je odlukom tadaπnjeg Ministarstva premjeπten u Muzej, a godine postavljen je na mjesto ravnatelja. Godine 1943., uz obiljeæavanje 20. godiπnjice Varaædinskoga muzealnog druπtva, promoviran je vodië Varaædinski muzej na hrvatskom i njemaëkom jeziku. Tekst je potpisao Kreπimir FiliÊ, a likovnu opremu U poslijeratnim uvjetima Muzej je nastavio prikupljati graappleu otkupima i poklonima. Sukladno novim socijalistiëkim zakonima, muzeji su bili ovlaπteni preuzimati umjetniëke i povijesne predmete iz podræavljenih objekata. Usto, dræava je poëela sustavno otkupljivati djela domaêih likovnih umjetnika za muzeje i galerije. Na taj se naëin muzejski fundus iz godine u godinu znatno uveêavao. Takoappleer je rastao broj posjetitelja, πto je potaknulo muzejsku upravu da otvori Muzej javnosti nedjeljom i praznicima od 9 do 12 sati. Tadaπnji tisak prati rad varaædinskog muzeja smatrajuêi ga jednim od najbogatijih i najureappleenijih u dræavi, spominjuêi brojku od posjetitelja tijekom godine. U Ilustriranom Vjesniku iz godine spominju se tri uëenjaka: Kreπimir FiliÊ, Stjepan VukoviÊ i botaniëar Franjo KoπÊec koji ureappleuju tri muzeja u Varaædinu (Kulturno-povijesni u Starom gradu, Prethistorijski i buduêi Entomoloπki odjel). Varaædinci su bili oduπevljeni izloæbom kukaca skupljaëa i kolekcionara Franje KoπÊeca, te je gradska uprava podræala prijedlog o osnivanju novoga muzejskog odjela Ëiji bi fundus Ëinile njegove prirodoslovne zbirke. No tek je godine bio osiguran prostor na prvom katu ranoklasicistiëke palaëe Herzer za njihov smjeπtaj. Godine profesor KoπÊec ih je donirao gradu Varaædinu odnosno Muzeju i postao prvim kustosom Entomoloπkog odjela. Do godine, kad je Kreπimir FiliÊ bio umirovljen a njegovom nasljednicom postala Mira IlijaniÊ, dotadaπnja kustosica i voditeljica kulturno-povijesnih i galerijskih zbirki, Gradski muzej Varaædin se, od poëetnih nekoliko soba u Starom gradu, proπirio na πest odjela smjeπtenih u utvrdi i palaëama Herzer i Sermage te imao tendenciju kontinuiranog razvoja kako graappleom,

84 84 sl.6. Drugo dvoriπte Staroga grada iz prve Ëetvrtine 20. stoljeêa sl.7. Otvorenje Gradskog muzeja Varaædin, 16. studenoga sl.8. Prvi stalni postav Gradskom muzeju Varaædin u Starome gradu tako i novim prostorima i zaposlenicima. Umjesto prvih muzealaca volontera, u Muzeju tada radi osam stalno zaposlenih i troje ugovornih djelatnika. Mira IlijaniÊ vodila je kulturno-povijesne i galerijske zbirke, Stjepan VukoviÊ prapovijesne, Franjo KoπÊec entomoloπke, a Josip Runjak etnografske zbirke i zbirke narodne revolucije. PovjesniËarka umjetnosti Mira IlijaniÊ koncepcijski je izmijenila stalni postav u Starom gradu. Primijenila je naëelo zaokruæenih vremenskih, tematskih i stilskih cjelina. Tada varaædinski muzej postaje prepoznatljiv po ambijentalnim prostorima od renesanse do secesije, koji su imali cilj u posjetitelja stvoriti percepciju o naëinu æivota plemstva i graappleanstva tijekom pojedinih povijesnih razdoblja. Nakon Drugoga svjetskog rata u cijeloj tadaπnjoj socijalistiëkoj Jugoslaviji zapoëinje obiljeæavanje postignuêa oslobodilaëkog rata i antifaπistiëke borbe i tekovina socijalistiëke revolucije. Diljem zemlje osnivaju se muzeji ili odjeli narodne revolucije. ZaËetak varaædinskog Muzeja narodne revolucije biljeæi se 1950., u palaëi Sermage, ali se ubrzo preselio u juæno krilo Starog grada. Godine bio je obnovljen prvi kat zgrade nekadaπnje isusovaëke gimnazije (dio isusovaëkog kompleksa sastavljenog od crkve Blaæene Djevice Marije u Nebo Uzdignute, nekadaπnjeg samostana i gimnazije). U tom je prostoru otvoren, za ono vrijeme suvremen, stalni postav narodne revolucije varaædinskog kraja. Autor postava bio je kustos Josip Runjak, a autor prostorne i likovne koncepcije akademski slikar

85 85 sl.9. Galerija starih i novih majstora (PalaËa Sermage) na SvaËiÊevom trgu sa skulpturama Duπana Dæamonje sl. 10. i 11. Radovi na PalaËi Hertzer u kojoj se nalazi Entomoloπki odjel, Pavao VojkoviÊ. Taj je postav godine novom muzeoloπkom jedinicom Tito Varaædinu - Varaædin Titu bio proπiren na prizemlje zgrade. Odlaskom profesora Runjaka na mjesto direktora varaædinske gimnazije kustosicom postaje profesorica povijesti Ivanka tager. Ubrzo se u Muzeju zapoπljava povjesniëarka umjetnosti Marija MirkoviÊ, zaduæena za obradu galerijskih zbirki slikarstva, kiparstva i grafika, a od Jasna TomiËiÊ, za voappleenje kulturno-povijesnih zbirki. Za vrijeme mandata ravnateljice Mire IlijaniÊ Muzej postaje Ëlanom Nacionalnog komiteta ICOM-a. U ICOM-ovoj pristupnici navodi se da je Muzej otvoren za posjetitelje svaki dan od 9 do 12 sati, da su struëna vodstva organizirana svaki puni sat i da je moguê prijam grupa i izvan uredovnog vremena, uz prethodnu najavu. Cijena ulaznica za odrasle iznosila je 20 dinara, a za djecu i vojnike 10 dinara. Profesorica IlijaniÊ u muzejske prostore uvodi suvremenu opremu i organizira stalnu Ëuvarsku sluæbu. ZapoËinje viπegodiπnje istraæivanje Staroga grada. Suraappleuje s muzejima i arhivima Austrije, NjemaËke, Maapplearske i Slovenije. Prepoznaje potrebu za novim depoima, preparatorskim radionicama, fotolaboratorijem, dvoranom za pedagoπko-didaktiëki rad. U brojnim dopisima gradskim i dræavnim tijelima upozorava na nedostatak struënog osoblja s obzirom na velik broj muzejskih predmeta i potrebu njihova inventiranja i struëne obrade, te hitno traæi sredstva za zaposlenje etnologa i povjesniëara umjetnosti. IstiËe vaænost struënog usavrπavanja muzealaca i nabavu struëne literature. Tada je bio elektrificiran samo uredski prostor u Starom gradu dok se u ostali dio nisu mogli primati posjetitelji u popodnevnim i veëernjim satima, osobito zimi. U godiπnji program ugraappleuje sredstva potrebna za arhitektonsko snimanje Tvrapplee kako bi se utvrdile pojedine faze gradnje. Godine Narodni odbor opêine Varaædin postao je osnivaë Gradskog muzeja Varaædin, sa Savjetom muzeja kao upravljaëkim tijelom. SljedeÊe godine Muzej je upisan u Registar muzeja, a godine u Registar ustanova sa zadaêom sustavnog sreappleivanja, skupljanja, prouëavanja i izlaganja predmeta i zbirki predmeta znaëajnih za kulturu, prosvjetu i znanost. Tijekom 1960-ih i 1970-ih godina sporadiëno su se provodili graappleevni i obrtniëki radovi u Starom gradu. Profesorica Mira IlijaniÊ otiπla je u mirovinu godine, a upravljanje Muzejom preuzela je prof. Jasna TomiËiÊ, koja je tu funkciju obnaπala do godine. Kustosom Kulturno-povijesnog odjela iste godine postaje Miroslav Klemm. Cjelovite obnove palaëe Sermage i starogradske utvrde, uz provedena konzervatorsko-restauratorska istraæivanja, najznaëajniji su projekti realizirani u vrijeme Jasne TomiËiÊ. Za muzejsku struku jednako je vaæno bilo osnivanje i opremanje preparatorskih radionica za keramiku i metal te za drvo, kao i fotolaboratorija, te zaposlenje dvojice preparatora i fotografa. Pedeseta obljetnica Gradskog muzeja Varaædin bila je obiljeæena otvaranjem novih izloæbenih jedinica - stakla i porculana u juænom krilu i arheoloπke izloæbe u podrumu istoëne kule. Potres koji je godine pogodio varaædinsko podruëje uzrokovao je oπteêenja mnogih objekata u gradu i okolici. Posebno je teπko stradao Stari grad,

86 86 sl.12. Svijet kukaca u πumi dio novoga stalnog postava Entomoloπkog odjela, bila je dovedena u pitanje njegova statiëka stabilnost te je trebalo hitno sanirati nastale πtete. Prethodno provedeno arhitektonsko snimanje utvrde znatno je ubrzalo izradu projektne dokumentacije obnove, sanacije i rekonstrukcije Staroga grada. Obnova se provodila u πest faza i trajala je od do godine. Pojedina faza obuhvaêala je jednu graditeljsku cjelinu od temelja do tavana. U sklopu prve faze zapoëeli su radovi na zapadnom krilu, slijedila je zapadna kula, zatim sjeverno krilo te sjeverni obrambeni zid i istoëna kula. Petom fazom bili su obuhvaêeni radovi na velikoj gotiëkoj kuli, dok su u posljednjoj, πestoj fazi bili obnovljeni juæna ulazna kula i jugozapadno krilo utvrde. Sanacija starogradskog kompleksa obuhvatila je arheoloπko i povijesno-konzervatorsko istraæivanje i ureappleenje okolnog podruëja s bedemima i grabiπtima (u idejnom projektu - zelene povrπine) kao sedmu fazu i Kulu straæarnicu kao osmu fazu obnove. Troπkovi istraæivanja, izrade projektne dokumentacije, restauratorskih, graappleevnih, obrtniëkih i zavrπnih radova prerasli su moguênosti proraëuna lokalne zajednice, te je OpÊina Varaædin potrebna sredstva namaknula samodoprinosom za sanaciju πteta od potresa. Obnova Staroga grada bila je po svojoj cjelovitosti, opsegu i pristupu konzervatorskim istraæivanjima, restauratorskim i graappleevnim rjeπenjima jedan od najsloæenijih sanacijskih zahvata na spomeniku kulture u tadaπnjoj Jugoslaviji. Za vrijeme pripremnih radova te u rjeπavanju najrazliëitijih problema koji su se pojavljivali tijekom izvoappleenja radova bio je ukljuëen velik broj struënjaka razliëitih podruëja. Glavni projektant sanacije, koji je ujedno obavljao i struëni restauratorski nadzor, bio je dipl. ing. arh. Zvonimir Matica, djelatnik zagrebaëkog Restauratorskog zavoda Hrvatske. Graappleevinska tvrtka Zagorje iz Varaædina radovima na Starom gradu stekla je reference za obnovu mnogih nepokretnih spomenika kulture u zemlji i inozemstvu. Poπto je Jasna TomiËiÊ godine postala direktoricom zagrebaëkog Povijesnog muzeja Hrvatske, zamjenjuje ju akademski slikar Darko SaËiÊ, dotadaπnji kustos Galerije slika. Te godine Muzej je organizirao izloæbu Kulturno blago Varaædina (Kunstschätze in Varaædin) u austrijskim gradovima Fürstenfeldu i Bad Radkersburgu, s izborom najvrednijih predmeta iz fundusa Muzeja. Paralelno s obnovom tvrapplee pripremao se novi stalni postav Kulturnopovijesnog odjela. SveËano otvorenje obnovljenoga Staroga grada s novim stalnim postavom odræano je 16. studenog godine. U 33 muzeoloπke cjeline, s oko 450 izloæaka, novi je postav slijedio osnovnu koncepciju prijaπnjega. SaËuvao je stilske i tematske cjeline nastojeêi ostvariti meappleusobno proæimanje obiljeæja tvrappleavskoga graditeljskog kompleksa, dvora kao mjesta stanovanja i ambijentalnih unutraπnjih prostora odreappleenih vremenskih razdoblja koji bi nam trebali pribliæiti naëin æivota plemstva i graappleanstva u Varaædinu i okolici. To je moæda najbolje komentirao Kenneth Hudson, predsjednik EMYA, prilikom obilaska Kulturnopovijesnog odjela: Stalni postav izaziva u posjetitelju æelju da s koferom uπeta u Muzej spreman na

87 87 viπednevni boravak u njemu. Prilikom ponovnog otvorenja stalnog postava promoviran je VodiË Kulturnopovijesnim odjelom autora Miroslava Klemma, kustosa Odjela. U travnju godine v.d. ravnateljicom, a zatim i ravnateljicom postaje Ljerka imuniê, dotadaπnja kustosica Kulturnopovijesnog odjela. Taj je posao obavljala do srpnja godine. Na temelju saëuvane dokumentacije je godine rekonstruirana Kula straæarnica kao sedma faza obnove starogradskog kompleksa. VraÊen joj je izgled iz druge polovice 16. stoljeêa, uz neke izmjene zbog novonastale situacije poput drvenog stubiπta jer viπe nije bilo izravnog prilaza sa zemljanih bedema poruπenih u 19. stoljeêu. Kula je napokon dobila namjenu - na kat su smjeπteni uredi, a u prizemlju je otvoren mali izloæbeni prostor. Obnova i ureappleenje varaædinske gotiëko-renesansne utvrde Stari grad bio je jedan od najzahtjevnijih projekata zaπtite 1980-ih godina u Hrvatskoj, a nakon zavrπetka dobio je visoke ocjene domaêe i inozemne struëne javnosti. Novi stalni postav za svoj je muzeoloπki pristup u prezentaciji kulturno-povijesnih zbirki, te povijesnih i graditeljskih obiljeæja tvrapplee nagraappleen nagradom Pavao Ritter VitezoviÊ. Takoappleer je godine nominiran kao prvi hrvatski muzej za nagradu Europski muzej godine (EMYA - European Museum of the Year Award djeluje pod okriljem VijeÊa Europe). Komitet EMYA imenovao je godine Ljerku imuniê nacionalnom korespondenticom za Hrvatsku, sa zadaêom promicanja hrvatske muzeologije i za predstavljanje novoustanovljenih muzeja i muzeja s novim muzejskim postavima za nagradu Europski muzej godine. Tu je duænost obavljala do godine. Devedesetih godina 20. stoljeêa Muzej dobiva novi vizualni identitet. Akademski slikar Goran Merkaπ oblikovao je logotip GMV-a u punom i inicijalnom obliku, memorandum, ulaznice za sve muzejske odjele, pozivnice, kataloge izloæbi, posjetnice, knjiæicu i iskaznicu πkolskog servisa. Tih je godina osmiπljen edukativni projekt kolski servis GMV, namijenjen uëenicima osnovnih i srednjih πkola. Promjene doæivljava i galerijski stalni postav. U izloæbeni prostor palaëe Sermage ugraappleen je novi sustav rasvjete prilagoappleen muzeoloπkim standardima, protuprovalni i protupoæarni sustav. Izloæena su djela europskih slikara od 16. do kraja 19. stoljeêa, s novim VodiËem na hrvatskome, njemaëkome i engleskom jeziku. Autorica novog stalnog postava i teksta VodiËa je Mirjana DuËakijeviÊ, voditeljica galerijskih zbirki. Naæalost, drugi dio postava s djelima domaêih umjetnika 20. stoljeêa, predviappleen za prizemlje palaëe, nije realiziran do danas. Gubitkom zgrade Povijesnog odjela (stara je varaædinska gimnazija kao dio isusovaëkoga graditeljskog kompleksa predana novoosnovanoj Varaædinskoj biskupiji za potrebe ordinarijata) te su zbirke i dokumentacija Odjela privremeno smjeπtene u palaëu Sermage, u kojoj se nalaze i danas ËekajuÊi zavrπetak obnove palaëe Herzer u kojoj Êe se konaëno udomiti. Radovi na palaëi Herzer, odnosno na njezinu dijelu kojim se koristio Entomoloπki odjel naπeg muzeja obavljali su se tijekom 1990-ih godina uz odreappleene zastoje i prekide. StatiËki problemi i nesigurnost za publiku potaknula je sloæene radove na statiëkoj konsolidaciji objekta. Entomoloπke zbirke proπirile su se napokon na cijeli prvi kat palaëe, uz preuzimanje stana dotadaπnjeg stanara JoviÊa. ZahvaljujuÊi odobrenim sredstvima Ministarstva kulture i Grada Varaædina, zapoëete su pripreme za novi, proπireni stalni postav Odjela. Uz obiljeæavanje Dana grada Varaædina, 6. prosinca godine otvoren je Svijet kukaca, novi stalni postav s 286 muzeoloπkih jedinica i izloæaka oblikovanih u osam tematskih cjelina. Izbor i struënu obradu izloæaka obavila je voditeljica entomoloπkih zbirki GMV-a Antica BregoviÊ sa suradnicima iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, dok je oblikovanje prostornih cjelina s vitrinama bilo povjereno akademsl.13. Detalj s izloæbe Varaædinske urπulinke godina od dolaska u Varaædin sl.14. Stalni postav Galerije starih i novih majstora, sl.15. Renesansni kabinet i stolci, 16. st. (detalj renesansne sobe u stalnome postavu Kulturnopovijesnog odjela)

88 88 se kontinuirano provodi od godine. sl.16. Dr. Vjekoslav Jarak, svojom donacijom suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika znaëajno je obogatio fundus Galerije starih i novih majstora GMV skom kiparu Draæenu TrogrliÊu. Tom je prilikom promovirana knjiga posveêena kolekcionaru i utemeljitelju Odjela Franji pl. KoπÊecu autora dr. Josipa BalabaniÊa. Dvije godine kasnije tiskan je VodiË Svijetom kukaca u hrvatskoj, engleskoj i njemaëkoj verziji autorice Antice BregoviÊ i dizajnerice akademske slikarice Lidije eler. Po naëinu prikazivanja, ljepoti i slikovitosti KoπÊecovih zbirki, Svijet kukaca zasigurno pripada meappleu najljepπe stalne postave te vrste, πto potvrappleuje i nedavna ICOMova godiπnja nagrada za najbolji muzejski CD-ROM s podruëja edukacije mladih. Gradski muzej Varaædin vjerojatno je jedini hrvatski muzej koji djeluje u pet objekata spomeniëke vrijednosti u gradskoj jezgri i ima tri stalna postava, dok je Ëetvrti - Varaædin u pretpovijesti i povijesti, u pripremi. Naπa bivπa ravnateljica Mira IlijaniÊ oporuëno je godine Muzeju darovala svoj stan u DraπkoviÊevoj ulici 6, s namjenom da se tu smjesti zbirka vrijednih knjiga i muzejska knjiænica. Poπto se stan nalazi na katu graappleanske kuêe iz 18. stoljeêa, zapoëeta su arhitektonska istraæivanja objekta na temelju propisanih uvjeta konzervatorske sluæbe u Varaædinu. Uz radove na obnovi zgrada i stalnih postava, GMV je posljednjih desetak godina razvio bogatu i raznovrsnu aktivnost na svim podruëjima svog djelovanja. Uz redovita arheoloπka istraæivanja i nadzor na podruëju grada i okolice, posebno je vaæan projekt istraæivanja, zaπtite, konzervacije i prezentacije srednjovjekovne utvrde Paka u novomarofskom kraju, koji Na podruëju izloæbene djelatnosti realizirane su brojne tematske, monografske, retrospektivne, samostalne, obrazovne, informativne, meappleumuzejske, gostujuêe izloæbe svih πest muzejskih odjela. Tako su Varaædinci i turisti mogli razgledati prikaze likovnih opusa Miljenka StanËiÊa, Ive Reæeka, Koste Angelija Radovanija, Vladimira GaπpariÊa Gape, Duπana Dæamonje, Draæena TrogrliÊa, Pavla VojkoviÊa, Nenada OpaËiÊa, Vande Tudja Strahonje, Ljube de Karine... pa sve do Darwina ButkoviÊa godine. Od tematskih izloæbi mnoge su, zahvaljujuêi istraæivanjima i struënoj obradi graapplee, pridonijele novim spoznajama na pojedinim podruëjima. To su: Plemstvo Æupanije varaædinske, Akvizicije GMV-a , PolitiËki i stranaëki æivot Varaædina , Æupanija varaædinska u srednjem vijeku, Varaædinska graappleanska Ëeta , Tragom æidovske povijesti i kulture u Varaædinu, Lepoglavska Ëipka, Sakralna zbirka Etnografskog odjela, Stari satovi u muzejima sjeverozapadne Hrvatske, Album malih naboænih sliëica, BoæiÊni obiëaji varaædinskog kraja, Ispod varaædinskih ploënika, Varaædinske urπulinke godina od dolaska u Varaædin, Drava nekad i danas. Posebno je sveëano bila proslavljena 70. obljetnica Muzeja. U Galeriji starih i novih majstora odræana je sveëana sjednica Hrvatskoga muzejskog druπtva. U renesansnoj dvorani Staroga grada predstavljen je pretisak Spomenice Gradskog muzeja Varaædin iz godine i bronëani reljef Stjepana VukoviÊa, rad akademskog kipara Mire Vuce. U prostoru Entomoloπkog odjela izloæene su akvizicije svih πest odjela pristigle u Muzej posljednjih desetak godina. NaveËer je za brojne goste i posjetitelje organizirano noêno razgledavanje Staroga grada. Put do utvrde bio je osvijetljen bakljama, a stalni su postav osvjetljavale stotine svijeêa. Varaædinski gradonaëelnik Alfred ObraniÊ poëasno je zapovijedao ponovno utemeljenom Varaædinskom graappleanskom gardom, popularnim purgarima Ëiji su Ëlanovi, zajedno sa Ëuvarima u povijesnim kostimima, Ëuvali muzejske prostore i izloπke. Nakon πto je Povijesni odjel Muzeja izgubio zgradu stare gimnazije, zbirke su pohranjene u izloæbenom salonu Galerije starih i novih majstora. Za njihov konaëni smjeπtaj odreappleeni su preostali prostori palaëe Herzer, iz kojih su postupno iseljavani stanari. Istodobno su provoappleena arheoloπka i povijesno-konzervatorska istraæivanja palaëe, koja su prethodila izradi projektne dokumentacije za njezinu sanaciju, rekonstrukciju i prezentaciju s buduêom muzejskom namjenom. Na prvom katu ostaje Entomoloπki odjel, dok Êe se u dvoriπni objekt, tzv. bivπi golubinjak, smjestiti ured, Ëuvaonica, radionica i biblioteka Arheoloπkog odjela, a tavanski prostor bit Êe iskoriπten za zbirke, priruënu knjiænicu i radni prostor Povijesnog odjela. U podrumu, natkrivenom dvoriπtu i prizemlju oblikovat Êe

89 se novi stalni postav s izloπcima obaju odjela pod nazivom Varaædin u pretpovijesti i povijesti. Radovi πto ih sufinanciraju Ministarstvo kulture RH i Grad Varaædin u tijeku su te se za dvije godine oëekuje otvorenje novog muzejskog postava, ali i primjereni smjeπtaj arheoloπkih i povijesnih zbirki. LITERATURA 1. Grupa autora: Spomenica Varaždinskog muzeja, Krešimir Filić: Varaždinski muzej, 1943., vodič Muzeja 3. Grupa autora: Godišnjak Gradskog muzeja Varaždin, (Jasna Tomičić: Pedeset godina Gradskog muzeja Varaždin, str ) 4. Grupa autora: Godišnjak Gradskog muzeja Varaždin, (Jasna Tomičić: Šezdeset godina Gradskog muzeja Varaždin, str ) 5. Grupa autora: Spomenica Gradskog muzeja Varaždin, (Anita Šestanj-Perić: Godine preporoda, Djelatnost Gradskog muzeja Varaždin , str ) Korištena tiskana i pisana građa čuva su u fundusu Kulturnopovijesnog odjela GMV-a. Primljeno: 15. svibnja MARKING THE 80 th ANNIVERSARY OF VARAÆDIN CITY MUSEUM, After Zagreb, Split and Osijek came Varaædin in the early 20 th century in launching an initiative for the founding of its own museum. In the great Culture History exhibition held during summer 1923 in the high school building, the organisers showed their fellow citizens and many visitors the rich diversity of historical and artistic objects preserved in the city and surrounds. The exhibition was organised by the exhibition committee, composed of 25 members and chaired by Nikola PeËornik. An important role was played by teachers at the high school, and one of them was to be the long-term secretary of the museum association and the first director of VaraÊædin City Museum Kreπimir FiliÊ. The press of the time, from home and abroad, gave copious coverage to the exhibition, to its conception, exhibits and the number of visitors, calling it a first rate cultural event of that year. To mark the 80 th anniversary of Varaædin City Museum, the author writes a review in which she leads us through the historically very detailed survey of the development of the museum and the changes that the permanent museum display underwent over the years, changes in museum experts, and the ripening of the institution into a modern establishment that keeps up with contemporary trends in museum activity. sl.17. Novi vizualni indentitet muzeja osmislio je pokojni Goran Merkaπ sl.18. Plakat za izloæbu Miljenka StanËiÊa objavljne uz retrospektivnu izloæbu 1996.

90 IM 36 (1-2) IZ MUZEJSKE TEORIJE I PRAKSE MUSEUM THEORY AND PRACTICE IZLOÆBENA I IZDAVA»KA DJELATNOST NARODNOG MUZEJA ZADAR U GODINI (UZ PREGLED EVIDENCIJE OVE DJELATNOSTI UNUTAR DOKUMENTACIJSKE SLUÆBE MUZEJA) NATALI»OP Narodni muzej Zadar, Zadar 1 Separat iz Zbornika Zadar, Alfred Petričić, Galerija umjetnina u Zadru. 2 Postav je raspoređen u pet izložbenih dvorana od 241 m 2, što je ujedno i cjelokupni izložbeni prostor Galerije umjetnina te se pri organiziranju ostalih povremenih izložbi postav mora spremati u depoe. Uvod. Narodni muzej Zadar opêi je, kompleksni muzej, sluæbeno osnovan u prosincu godine spajanjem samostalnih muzejsko-galerijskih institucija - Prirodoslovnog muzeja, Etnografskog muzeja, Galerije umjetnina, Muzeja grada Zadra i Muzeja revolucije u osnivanju, koji su danas odjeli Muzeja. Osim svog primarnog poslanja, koje se ostvaruje skupljanjem, Ëuvanjem i istraæivanjem kulturne i prirodne baπtine Zadra i okolne regije, Narodni je muzej veê u prvoj godini osnutka zapoëeo komunikaciju s publikom putem povremenih i stalnih izloæbi te objavljivanjem razliëitih izdanja. Izloæbe Muzeja organiziraju se na Ëetiri lokacije na kojima su smjeπteni odjeli te u paviljonu Gradske loæe. Prostorni problemi glavni su razlog nepostojanja stalnih postava pojedinih odjela. Kustosi taj nedostatak nadoknaappleuju organiziranjem veêeg broja povremenih tematskih izloæbi u godini. Pregled izloæbene i izdavaëke djelatnosti Muzeja, s posebnim osvrtom na godinu Godina u Narodnome muzeju Zadar bila je izuzetno bogata po izloæbenoj i izdavaëkoj djelatnosti. U izloæbenim prostorima odjela organizirano je ukupno 29 izloæbi, od Ëega 10 vanjskih, πto znaëi da izloæba nije financirana iz redovitog programa Muzeja, a kustosi nisu sudjelovali u struënoj koncepciji, veê je samo ustupljen prostor za izloæbu i, eventualno, pruæena tehniëka pomoê pri njezinu postavljanju. U organizaciji i suorganizaciji odjela Muzeja prireappleeno je ukupno 19 izloæbi, od Ëega je Galerija umjetnina ostvarila 11 izloæbi, Prirodoslovni odjel 3 izloæbe, odjel Muzej grada Zadra 2 izloæbe, Etnoloπki odjel i Dokumentacijska sluæba po jednu izloæbu, a jedna izloæba odræana je u suorganizaciji Narodnog muzeja sa Zadarskom æupanijom. IzdavaËka djelatnost Muzeja u godini biljeæi znaëajne projekte. Publicirano je 9 izdanja, od Ëega 5 kataloga, jedan deplijan, jedna knjiga u suizdanju, jedan zbornik radova i jedno elektroniëko izdanje. Sva izdanja vezana su za izloæbe (od toga se 2 izdanja odnose na 6 izloæbi u sklopu 17. Plavog salona), a jedno izdanje je zbog tehniëkih razloga objavljeno Ëetiri godine nakon izloæbe (knjiga Narodne noπnje sjeverne Dalmacije). Odjel Galerija umjetnina. Odjel Galerija umjetnina Narodnog muzeja oduvijek je imao primat u izlagaëkoj, pa i izdavaëkoj djelatnosti, πto proizlazi iz same naravi struke i vrste graapplee kojom se Odjel bavi. U prvim godinama nakon Drugoga svjetskog rata, kada se Zadar izdizao iz ruπevina, opêinske su vlasti odluëile osnovati prvu javnu galerijsku ustanovu u Zadru (osnovana 1948., samostalno djelovala do 1962.) koja Êe svojom tematikom obraditi naπu bogatu likovnu baπtinu i svoje djelovanje usmjeriti na upoznavanje πirokih narodnih slojeva s tom umjetniëkom baπtinom. 1 Nakon πto je u poëetku svoju prezentaciju bazirala na vlastitom fundusu, od pokreêe svoju izlagaëku misiju i u suradnji s raznim galerijskim i kulturnim institucijama u Jugoslaviji (ULUH-om, UNESCO-om, Modernom galerijom JAZU, Galerijom umjetnina u Splitu i Rijeci ) i samostalno organizira veêi broj izloæbi u godini. Od do evidentirano je ukupno 378 izloæbi u organizaciji i suorganizaciji Galerije umjetnina. Od godine Galerija preuzima organizaciju meappleunarodne bijenalne izloæbe umjetniëke fotografije»ovjek i more, a od bijenale jugoslavenskog slikarstva Plavi salon. Danas su obje manifestacije dio kulturne tradicije i zaπtitni znak ne samo Galerije umjetnina, veê grada u cjelini. Tradiciju je stekao i Salon mladih, pokrenut godine u sklopu Pedagoπke akademije likovnog smjera kao smotra kojom se promoviraju mladi i neafirmirani zadarski stvaratelji u mediju slikarstva, kiparstva, grafike, primijenjene umjetnosti i fotografije. Galerija preuzima organizaciju smotre godine, i otada izlagaëi struënim æiriranjem dobivaju moguênost samostalnog izlaganja na sljedeêem Salonu. Danaπnja voditeljica Galerije umjetnina Ljubica Srhoj-»erina nastavlja galerijsko poslanje koje izloæbenim programom sustavno prati razvoj hrvatske i zadarske likovne scene te godiπnje nastoji retrospektivno i samostalno prezentirati eminentna imena hrvatske umjetnosti kao i znaëajne zadarske likovne stvaratelje. S tim u vezi godine ponovno je otvoren privremeni stalni postav pod nazivom Hrvatsko slikarstvo i kiparstvo 19. i 20. stoljeêa. 2 Postav Ëini izbor od 97 umjetnina iz galerijskog fundusa koje kronoloπkim slije-

91 91 dom prikazuju razvoj hrvatske umjetnosti i zadarskih likovnih djelatnika od 19. st. do 80-ih godina 20. st. (a stilski obuhvaêaju akademizam zadarskog slikara Franje Salghettija Driolija i historijsko slikarstvo s kraja 19. st., dio slikara ZagrebaËke πarene πkole, intimizam i poetski realizam iz prve polovine 20. st, razliëite umjetniëke pravce iz druge polovice 20. st. (magiëni realizam, informel, apstraktno slikarstvo). Postav zavrπava hiperrealizmom, angaæiranom umjetnoπêu grupe Biafra iz 70-ih i postmodernim izriëajem zadarskih slikara 80-ih godina). U godini stalni se postav mogao razgledati od 21. travnja do 28. lipnja, kada je pohranjen u depo radi priprema 17. triennala Plavi salon. Pregled izloæbi i izdanja Galerije umjetnina u Prva u nizu galerijskih izloæbi u godini bio je 11. Salon mladih, odræan u Galeriji umjetnina i Gradskoj loæi od 10. veljaëe do 5. oæujka. Nakon jedanaestogodiπnje pauze Salon je obnovljen godine kao bijenalna izloæba mladih fotografa, a od godine obuhvaêa i ostale likovne izriëaje, vraêajuêi se koncepciji nekadaπnjih Salona. Dominacija fotografskog medija nad ostalim likovnim stvaralaπtvom specifiëna je pojava u Zadru. To posebno dolazi do izraæaja u ratnom i poratnom razdoblju, kada stagnira likovna aktivnost, a pojavljuje se veêi broj mladih fotografa koji su zanat ispekli radeêi kao fotoreporteri u brojnim zadarskim tiskovnim medijima. Viπegodiπnje nepostojanje likovne scene navelo je organizatore smotre da ispitaju razinu kvalitete cjelokupnog likovnog stvaralaπtva mladih zadarskih autora. Izabrana su djela 19 autora koji su se javili na pozivni natjeëaj te su skupno izloæena u prostoru Galerije umjetnina pod nazivom 11. Salon mladih / Zadarska situacija. Uz veê poznata fotoreporterska imena, posebnu pozornost na izloæbi privukla je skupina autora kroz Ëija djela progovaraju, kako navodi voditeljica»erina u tekstu kataloga, individualna iskustva æivljenja i umjetniëkih strategija, dosljedan koncept i disciplina Prva nagrada struënog æirija - samostalna izloæba na 12. Salonu mladih, dodijeljena je Dubravki VidoviÊ za dva rada kojima izraæava profinjenu proporciju prostora i lika u njemu. 3 U sklopu ovog Salona u Gradskoj se loæi samostalno predstavio Goran MatoπeviÊ, prvonagraappleeni s 10. sl.1. Instalacija Ivane Franke, Gradska loæa, sl.2. Svjetlosna instalacija Viktora PopoviÊa, 17. Triennale hrvatskog slikarstva Plavi salon, Ljubica Srhoj-Čerina, 11. Salon mladih/zadarska situacija, 11. Salon mladih, Zadar, 2005., str. 2.

92 92 sl.3. Samostalna izloæba Nine IvanËiÊ 17.P.S., Gradska loæa, sl.4. Samostalna izloæba Duje JuriÊa, Gradska loæa, sl Salon mladih / Zadarska situacija, Galerija umjetnina, Karmen Travirka Marčina, Matoševićev foto-esej o Susku, 11. Salon mladih, Zadar, 2005., str Vinko Srhoj, Neomoderna ili još jedan prijelom stoljeća, 17. Plavi salon, radni materijal, Zadar 2005., str. 2. Salona mladih, i to fotografskim ciklusom od 36 fotografija u boji o Susku, koje su objavljene u National Geographicu, u sklopu reportaæe o tom otoku. MatoπeviÊev rad pratimo od 9. i 10. Salona, kada mu je fotografski interes bio usmjeren na modnu fotografiju. Ovim je ciklusom pokazao zanimanje za svakodnevicu u fotoreporterskoj maniri. Obje izloæbe Salona prati jedinstveni katalog. U prvom dijelu kataloga je tekst autorice Ljubice Srhoj-»erina koji prati skupnu izloæbu - Zadarska situacija i analizira proπle smotre te propituje stanje hrvatske likovne scene, s posebnim osvrtom na najmlaapplei naraπtaj zadarskih likovnih umjetnika koji upravo zavrπavaju ili su zavrπili studij u Hrvatskoj i inozemstvu. Slijedi pet kvalitetno reproduciranih fotografija nagraappleenih izlagaëa i popis kataloπkih jedinica s kratkim biografijama. Drugi dio kataloga sadræava tekst kustosice Karmen Travirka MarËina uz samostalnu izloæbu Gorana MatoπeviÊa, te dvije reproducirane fotografije. PrateÊi posljednja dva Salona i MatoπeviÊev prijelaz iz modne u reportaænu fotografiju, autorica je stekla dojam o profiliranju mlade generacije zadarske fotografije koja kroz lokalne teme progovara o univerzalnim æivotnim istinama. 4 GrafiËko i likovno oblikovanje omota i kataloga povjereno je Viktoru PopoviÊu. Katalog je tiskan u nakladi od 400 komada, na 16 stranica 300-gramskog mat kunstdruck papira, uvezan spiralnim uvezom. Izloæbena ponuda godine obogaêena je znaëajnim, 17. po redu trijenalom hrvatskog slikarstva Plavi salon. Ta manifestacija od 70-ih godina postaje trijenalna, a revijalni salonski tip izlaganja slikarskih opusa vezanih za temu mora ustupio je mjesto veêem broju individualnih izloæbi i tematskih cjelina unutar istoga stilskog izraza. Od tada se i saëuvao osnovni cilj Salona - da se prate stilske, tematske i problemske mijene, nekad jugoslavenske, danas hrvatske likovne scene. Iako tradicionalno slikarska manifestacija, od prelazi granice slikarskog medija. 17. triennale hrvatskog slikarstva Plavi salon...ima za cilj prepoznati fenomen prijeloma stoljeêa, odnosno zbivanja u vremenu kasne postmoderne i javljanja tzv. neomoderne. 5 Ta je manifestacija koncepcijski organizirana u dvije cjeline. U sklopu prve cjeline s nazivom Neomoderna ili joπ jedan prijelom stoljeêa autora Vinka Srhoja u Galeriji umjetnina odræana je skupna izloæba od 18. kolovoza do 20. rujna te tri samostalne izloæbe u Gradskoj loæi. U prvoj koncepciji Plavog salona izbornik je æelio propitati status suvremenog slikarstva pa je pozvao umjetnike Ëija je likovna praksa iskoraëila izvan tradicionalnog slikarstva i transformirala se uvodeêi individualne pristupe neomodernizmu. Predstavljene autore ne veæe zajedniëka ideja ili kolektivni projekt. Pojavu neomoderne izbornik je prepoznao u artefaktima Kristijana Koæula koji koketiraju izmeappleu postmodernog kiëa i popartistiëkih kutija - zamki. MinimalistiËka svjetlosna instalacija Viktora PopoviÊa bliska je poetici arte povera, dok Ivan Skvrce neprivlaëan motiv πahtova u maniri neo pop-arta pretvara u oku ugodan motiv. Troslojne slike Danijele Pal tvore slikarsko-kompjutorski efekt, a kromatske prostorne slike Dubravke Rakoci imaju korijene u ranom postmodernistiëkom neo-geu. Ciklus slika Roberta imraka u neo-popartistiëkoj verziji donosi sablasne scene industrijskih postrojenja koje sugeriraju civilizaciju u propadanju. U Gradskoj se loæi od 18. kolovoza do 2. rujna u sklopu prve cjeline samostalno predstavila Nina IvanËiÊ ciklusom slika s motivom zrakoplova Ëiji dizajn neodoljivo podsjeêa na pop-art. U Gradskoj loæi od 5. do 18. rujna slijedi samostalna izloæba mladog slikara Matka VekiÊa, Ëija je neomodernost izraæena u ironiënosti motiva (svijet spektakla, mode i reklame). Prva koncepcijska cjelina zavrπava samostalnom izloæbom Duje JuriÊa u Gradskoj loæi od 20. rujna do 2. listopada. Izloæivπi mobile i mobilne slike, izbornik je æelio upozoriti na postmodernu potku u JuriÊevu stvaralaπtvu, istiëuêi kako on geometrizmom propituje stilske i ornamentalne moguênosti slike, a ne njezinu racionalistiëku podlogu svojstvenu modernizmu. Druga koncepcijska cjelina nazvana Modernizacija moderne (Nova medijska praksa) autorice Ljubice Srhoj-»erina prezentira autore Ëija se umjetniëka praksa ostvaruje u oprostorenju slike, tj.u preobrazbi prostora ambijentima, svjetlosnim instalacijama i videoinstalacijama. U Galeriji umjetnina od 6. do 20. listopada skupno su predstavljeni umjetnici koji svojim individualnim pristupima Ëine iskorak iz dvodimenzionalnog svijeta slike, ali se poetikama ne mogu svrstati pod zajedniëki nazivnik. Tako videorad Tomislava BrajnoviÊa propituje odnos duhovnoga i materijalnoga u polaganom izgaranju drvene glave anappleela. Dalibor Martinis u videoradu Prizma razraappleuje odnos elektroniëke slike i fiziëkog svijeta, a interaktivnim uratkom Koma poziva gledatelja da pritiskom gumba izazove elektroπok kojim budi umjetnika iz dubokog sna u koji je zapao ËitajuÊi Plinija. Goran Petercol videoradom Tanjur tematizira svjetlo koje definira prostor i sjenu kao nusprodukt

93 93 svjetla, koja postaje konkretna forma. U interaktivnoj videoinstalaciji Ksenije TurËiÊ, umjetniëin izazovni monolog naglaπava ograniëenost medija i bezemotivnu, sebi okrenutu komunikaciju u softverskom okruæju. Viπekanalni videorad Sandre Sterle ironiëno komentira naivni optimizam koji postoji u vezi europskih integracija, ostavljajuêi kod gledatelja osjeêaj tjeskobe. KoristeÊi se fotografijom, ready madeom i zvukom, Mirjana Vodopija ostvarila je ambijent kojim izraæava idealiziranu viziju prirode i vlastite osobe, stiliziranu do simbolike. Samostalno izlaæuêi u Gradskoj loæi od 6. do 20. listopada, u sklopu te cjeline, mlada umjetnica Ivana Franke posebno je za taj prostor konstruirala transparentnu ambijentnu instalaciju Raster, kojom propituje granice naπe vizualne percepcije i stvara subjektivan doæivljaj prostora. Trijenale zavrπava samostalnim konceptualnim projektom mladog Zadranina Petra StanoviÊa pod nazivom Architecton osmiπljenoga za prostor Gradske loæe od 25. listopada do 11. studenog. Instalaciju tvori kriæ od crnoga i crvenog tepiha koji se vertikalno izdiæe i izlazi izvan prostora Loæe aludirajuêi na zemaljsku i nebesku sferu. Na otvorenju je instalacija bila upotpunjena videoprojekcijom uz zvukove hranjenja i scene iz filma The Belly of an Architect. U povodu 17. Plavog salona publicirana su dva izdanja. Katalog je zbog tehniëkih razloga otisnut uoëi drugog dijela Plavog salona 6, dok je otvorenje prve cjeline popraêeno radnim materijalom s tekstom Vinka Srhoja kojim objaπnjava fenomene na prijelazu stoljeêa i pojavu neomoderne u suvremenoj umjetnosti. Radni materijal sadræava devet crno-bijelih reprodukcija i biografije umjetnika predstavljenih skupno i samostalno unutar prve cjeline, te raspored izloæbi i autora obiju cjelina. Radni materijal ima dvanaest jednostrano otisnutih stranica veliëine A4 u spiralnom uvezu. Katalog izloæbe izdavaëki je projekt koji je uredila Ljubica Srhoj-»erina. Autori i izbornici izloæbi tekstovima su iscrpno obradili obje koncepcijske cjeline, uz osvrt na izloæena djela svakoga pojedinog autora. Tekst Vinka Srhoja proπirena je verzija teksta iz radnog materijala. Ljubica Srhoj-»erina analizira promjenu prirode i egzistencije umjetniëkog predmeta pod utjecajem novih medija i umjetniëkih praksi, zakljuëujuêi kako upotrebom novih medija suvremeni umjetnik transformira stvarnost, stvara iluziju prostora, naraciju i metaforu. Tekstovi su prevedeni na engleski jezik i popraêeni manjim reprodukcijama u boji. Svaka cjelina zavrπava serijom fotografija izloæenih radova uz koji stoji naslov i ime autora. Autori fotografija su Zoran Alajbeg, Boris CvjetanoviÊ, Robert Leπ, Mladen RadoloviÊ Mrlja i Fedor VuËemiloviÊ. GrafiËko oblikovanje kataloga potpisuje Viktor PopoviÊ. Katalog je tiskan na 150-gramskom mat kunstdruck papiru, na 92 stranice, u 600 primjeraka. U organizaciji Galerije umjetnina u Gradskoj loæi od 19. srpnja do 7. kolovoza ostvarena je i izloæba fotografija Marija BeliÊa pod nazivom Plitvice - gdje voda stvara kamen. Izloæbu prati deplijan s tekstom Antuna Travirke, dvije fotografije te popis izloæbi i objavljenih fotografija autora. Prirodoslovni odjel. Prirodoslovni odjel Narodnog muzeja sljednik je nekadaπnjeg najstarijeg Prirodoslovnog muzeja na naπem prostoru koji je osnovan godine. Selidbe muzeja i graapplee, ratne prilike i viπegodiπnja odsutnost struënih voditelja uzrokom su nekontinuiranog razvoja muzejskih djelatnosti, pa tako i izloæbene i izdavaëke. Prirodoslovni je odjel imao konstantno otvorenu stalnu izloæbu od (tada joπ samostalan muzej) do godine, koja je prikazivala faunu Jadrana. Od povremenih izloæbi od do kraja evidentirano je ukupno njih 28 u organizaciji i suorganizaciji Prirodoslovnog odjela. Od Odjel vodi dr. sc. Snjeæana VujËiÊ-Karlo koja uz intenzivni istraæivaëki rad na terenu i u zbirkama pokreêe izloæbenu djelatnost. Kako Odjel zbog skuëenog prostora nema stalni postav, voditeljica nastoji bijenalno organizirati veliku tematsku stalnu izloæbu koja na neki naëin nadomjeπta tu prazninu. Cilj tih izloæbi je da se na edukativan naëin prikaæu razliëite ekoloπke teme, zaπtiêena podruëja te raznolikost staniπta biljnih i æivotinjskih vrsta s podruëja zadarske regije. Osim toga, u suradnji s prirodoslovnim muzejima iz drugih gradova razmjenjuju se povremene izloæbe sl.6. Video instalacija Sandre Sterle, Galerija umjetnina, sl.7. Interaktivni video rad Koma, Dalibora Martinisa, Galerija umjetnina, Radi autentičnosti postava pojedinih in situ instalacija, fotografirane su u originalnom prostoru.

94 94 sl.8. Iz postava stalne izloæbe Park prirode Vransko jezero kojima se zadarska publika upoznaje s razliëitim prirodoslovnim temama iz ostalih dijelova Hrvatske. Samo od do kraja zabiljeæeno je 9 izloæbi u organizaciji i suorganizaciji Prirodoslovnog odjela. Pregled izloæbi i izdanja Prirodoslovnog odjela u Kalendarska godina zakljuëena je otvorenjem stalne izloæe Park prirode Vransko jezero, 29. prosinca u organizaciji i prostoru Prirodoslovnog odjela. Autorstvo i koncepciju potpisuju voditeljica odjela Snjeæana VujËiÊ-Karlo i vanjski suradnici video umjetnik Vlado ZrniÊ, akad. kipar Igor Maπtruko i Iva BurËul, koji su i suautori vizualnog izgleda izloæbe. Izloæba je smjeπtena u tri prostorije, od kojih su dvije pretvorene u diorame. U prvoj, ulaznoj prostoriji doëarana je dnevna atmosfera jezera putem uveêanih fotografija postavljenih poput traka od poda do stropa. Tu je smjeπten informatiëki punkt na kojemu se moæe razgledati interaktivni CD-ROM kataloga izloæbe. Postav je podijeljen tako da prva diorama prikazuje kopnena staniπta, a u drugoj su predstavljena staniπta uz vodu i oko nje te krπki oblici koji se pojavljuju na rubovima moëvara. Kopneni kraljeænjaci predstavljeni su dermoplastiënim preparatima vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca, dok su beskraljeænjaci predstavljeni s 50 razliëitih suhih preparata kukaca. Faunu sisavaca na izloæbi predstavljaju tipiëni primjerci za Dalmaciju (Ëagalj, vidra, lasica, jazavac, jeæ, tvor, lisica i dr. ). Faunu vodozemaca Vranskog jezera takoappleer predstavljaju karakteristiëni primjerci tipiëni za priobalje Jadrana (zelena krastaëa i zelena æaba). Bogata ornitofauna doëarana je sa 60 preparata ptica (zviædara, mlakuπa, siva i bijela Ëaplja, pozviædaë, glavata patka, Êubasti gnjurac, blistavi ibis, æutokljuni labud i druge vrste). Svi su preparati iz fundusa Prirodoslovnog odjela. Atraktivnosti izloæbe pridonosi zamraëena atmosfera koja uvodi posjetitelja u prvu dioramu kroz crni natkriveni hodnik diskretno osvijetljen s pet city light fotografija tipiënih biljnih i æivotinjskih vrsta iz jezera. Daljnje kretanje posjetitelja po diorami teëe vijugavom stazom naizmjeniëno uokvirenom snopovima visokih trski koje zaklanjaju pogled i svjetlo, te niskih trski koje otvaraju pogled prema postavljenim preparatima. Umjesto difuzne stropne rasvjete, nisko su postavljeni reflektori koji naglaπavaju pojedine skupine preparata, Ëime je stvoren dramatiëan izgled Vranskog jezera noêu. Vijugava staza nastavlja se do polovice druge diorame, odakle posjetitelj ima pogled na simulirano jezero u kojemu voda leluja gibanjem skrivenih propelera. Jezero okruæuje pjeπëana obala sa sitovima, trskom i umjetnom stijenom po kojima su rasporeappleeni preparati mnogih vrsta ptica, sisavaca, gmazova i vodozemaca. Æivost statiënim preparatima daje osvijetljeni akvarij s ribama iz jezera, a tiπina je razbijena zvuënom videoprojekcijom koja reproducira snimljene glasove ptica, dok slide show na zidu prikazuje scene s Vranskog jezera. Posjetitelj se moæe koristiti albumom sa slikovnim legendama izloæenih preparata, uz koje je

95 95 naziv na hrvatskome i latinskom jeziku, a za detaljno upoznavanje hidrografskih, geomorfoloπkih i ekoloπkih obiljeæja toga parka prirode na raspolaganju je raëunalo za pregled CD-ROM-a kataloga izloæbe. Sadræaj i opis digitalnog kataloga CD-ROM-a objavljen je u Prinovama knjiænice MDC-a, 12(2)2005., str. 26. U gotovo scenskom ambijentu, uporabom multimedije ostvarena je vrlo atraktivna izloæba πto doëarava to jedinstveno moëvarno podruëje koje je staniπte brojnih æivotinjskih i biljnih vrsta te zbog toga vaæno za oëuvanje bioloπke raznolikosti. Izloæba je namijenjena svim dobnim skupinama, ali je posebno edukativno usmjerena prema djeci kojoj je to moæda prvi kontakt s mnogim æivotinjskim vrstama iz svijeta moëvare. U organizaciji Prirodoslovnog odjela od 6. travnja do 1. svibnja realizirana je izloæba u splitskom Prirodoslovnom muzeju i Zoo vrtu pod nazivom ZaπtiÊena podruëja Zadarske æupanije - Paklenica i TelaπÊica, πto je kompilacija dviju izloæbi predstavljenih u Zadru i Paklenici, a izloæba Svijet minerala ostvarena je suorganizacijom udruge Nova Akropola, Prirodoslovnog muzeja i Zoo vrta Split i postavljena u Gradskoj loæi od 20. lipnja do 16. srpnja. Etnoloπki odjel. Etnografski je odjel 7 osnovan godine, a za javnost je otvoren godine u Gradskoj straæi i otada ima stalni postav koji se uz izmjene odræao sve do ratne godine. Prva voditeljica odjela Olga OπtriÊ postav je bazirala na prezentaciji vrijednih originalnih artefakata dinarskoga i mediteranskog kulturnog kruga, skupljenih na terenu, darovanih ili otkupljenih od pojedinaca. Kako su se intenzivnim terenskim prikupljanjem zbirke popunjavale, tako je i prikaz pojedinih tema u postavu postajao cjelovitiji. Danaπnja voditeljica odjela Jasenka LuliÊ toriê 80-ih je godina izmijenila postav kako bi detaljnije prezentirala pojedine teme unutar etnologije tog podruëja, pri Ëemu su nastale tematske cjeline u postavu - svadbeni obiëaji, nakit i ukraπavanje. Od Odjel ponovno otvara vrata javnosti stalnom izloæbom Etnoloπke osobitosti sjeverne Dalmacije, koja prezentacijom pojedinih ambijenata doëarava neke aspekte seoskog æivota jadranskoga i dinarskog podruëja (kuæina, konoba, kamara). U bazi za evidenciju izloæbi poëevπi od do kraja zabiljeæene su ukupno 33 izloæbe Etnografskog/Etnoloπkog odjela ostvarene samostalno ili suorganizacijom. Povremenim izloæbama prezentirane su najznaëajnije zbirke Odjela i problemski razraappleene specifiëne etnoloπke teme tog kraja, a suradnjom sa struënjacima izvan Zadra javnosti se prezentiraju i etnoloπka obiljeæja kultura ostalih dijelova Hrvatske. Pregled izloæbi i izdanja Etnoloπkog odjela u Od 15. studenog do 31. sijeënja voditeljica Odjela Jasenka LuliÊ toriê u prizemlju Gradske straæe priredila je izloæbu Olga OπtriÊ - prva etnologinja u sjevernoj Dalmaciji. Izloæba je svojevrsna posveta osobi koja je prva zapoëela struënu i znanstvenu obradu, organizirano prikupljanje i izlaganje predmeta tradicijske baπtine u tom dijelu Hrvatske. Izloæba putem uveêanih fotografija iz fototeke Odjela i iz privatne arhive na dokumentaran i kronoloπki naëin donosi dogaappleaje iz radnog vijeka prve etnologinje sjeverne Dalmacije. Poseban je naglasak na terenskome istraæivaëkom radu i na dokumentaciji koju je gospoapplea OπtriÊ sl.9. Dio postava izloæbe Olga OπtriÊ - prva etnologinja u sjevernoj Dalmaciji, prizemlje Gradske straæe, 2005./2006. sl.10. Etnologinja Olga OπtriÊ 7 Godine Statutom se mijenja naziv odjela Etnografski u Etnološki.

96 96 sl.11. Dio galerijskog stalnog postava, slikarstvo 19. stoljeêa sl.12. Dio postava stalne izloæbe Muzeja grada Zadra Uspomene iz jednog Zadra izuzetno detaljno vodila. Osim toga, izloæen je i dio dokumentacijskog materijala, izdanja Odjela, popis etnoloπkih filmova, maketa i projekt zgrade Stare bolnice koja je bila planirana, ali to nikad nije ostvareno, za smjeπtaj Odjela te pojedini predmeti iz fundusa. Izloæbom koja daje biografski presjek kroz 40-godiπnji rad viπe kustosice Olge OπtriÊ raspoznaje se vrstan muzealac, osoba koja je svoje profesionalne i osobne interese nesebiëno stavila u sluæbu razvoja etnologije sjeverne Dalmacije. Na samom otvorenju izloæbe organizirana je DVD projekcija s fotografijama iz radnog okruæja gospoapplee OπtriÊ, koja ih je osobno popratila svojim komentarima. Kruna izloæbe je izdanje Zbornik radova Olge OπtriÊ. RijeË je o autorskom projektu mr. sc. Jasenke LuliÊ toriê koja sumira muzejsku i istraæivaëko-terensku djelatnost pionirke etnologije sjeverne Dalmacije. Zbornik objedinjuje sve objavljene i neobjavljene struëne tekstove Olge OπtriÊ nastale tijekom bavljenja pojedinim etnoloπkim temama, a uz to su opisani svi etnoloπki filmovi snimljeni pod njezinim struënim vodstvom, a priloæene su i fotografije iz pojedinih faza njezina struënog rada. Zbornik donosi dva autorska teksta i jedan razgovor s Olgom OπtriÊ. Uvodni tekst Jasenke LuliÊ toriê esejistiëki je prikaz æivotnog puta i struënog interesa i djelovanja gospoapplee OπtriÊ u specifiënom poslijeratnom vremenu sustavnih promjena tradicijske kulture zadarskog zaleapplea i otoka. Tekst prati kataloπki popis izloæenih fotografija. Tekst ime BatoviÊa prenesen je iz Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske br. 1/2, Zagreb 1988., str a objavljen je uz 65. obljetnicu æivota i 40. obljetnicu struënog rada Olge OπtriÊ. Uz biografiju je dan detaljan presjek njezina struënog djelovanja od pripravniπtva u zagrebaëkome Etnografskom muzeju do umirovljenja u svojstvu viπe kustosice voditeljice Etnografskog odjela Narodnog muzeja Zadar. Naveden je popis objavljenih radova i broj predmeta po zbirkama u trenutku njezina umirovljenja. Razgovor Sanje Potkonjak s Olgom OπtriÊ donosi nam dojmove iz prve ruke o njezinim profesionalnim iskustvima. Voappleen u neformalnom ozraëju, razgovor daje naslutiti da je rijeë o vrlo otvorenoj i pristupaënoj osobi, a nadasve o osobi koja je utkala svoj æivot u razvoj etnologije toga kraja. Zbornik je uredio i likovno opremio Antun Travirka. Pojedini su tekstovi prevedeni na engleski i francuski jezik. Zbornik je otisnut na 276 stranica u nakladi od 500 komada, a uvezan je u tvrde korice. Etnoloπki je odjel u godini u suizdanju s Maticom hrvatske objavio i knjigu Narodne noπnje sjeverne Dalmacije, Ëiji je sadræaj opisan u publikaciji Prinove knjiænice MDC-a, 12(2)2005., str. 31. Odjel Muzej grada Zadra. To je formalno najmlaapplei odjel Narodnog muzeja koji svoje zaëetke ima u samostalnome Muzeju grada Zadra, osnovanome godine imenovanjem kustosice Sofije Petricioli, ali bez prostora za rad. Integracijom iz taj muzej mijenja naziv u Kulturno-historijski odjel i sve do godine djeluje u istim prostorima s Odjelom revolucije, a onda se oba stapaju u odjel Muzej grada Zadra. Zbog prostornih problema Kulturno-historijski odjel nije imao stalni postav, πto je voditeljica Petricioli nadomjeπtala organiziranjem povremenih izloæbi u prizemlju upravne zgrade u kojoj je odjel smjeπten. Tada su javnosti prezentirane sve vrijedne zbirke Odjela, kao i razne urbanistiëko-arhitektonske i kulturno-povijesne teme vezane za Zadar. Odjel revolucije imao je postav od godine i on se prostirao na dva preostala kata zgrade, a bazirao se na prikazu Zadra i regije od narodnog preporoda do NOB-a. Danaπnji odjel Muzej grada Zadra od godine ima stalnu izloæbu Uspomene iz jednog Zadra autorâ Sofije Petricioli i Hrvoja Perice, koja je ambijentalno koncipirana uporabom stilskog namjeπtaja, slika, skulptura, inventara i dekora kojima se doëaravaju interijeri zadarskih kuêa od renesanse do neostilova. Prostorni i organizacijski problemi trebali bi se rijeπiti u skorijoj buduênosti adaptacijom kompleksa Kneæeve i Providurove palaëe za potrebe Narodnog muzeja, Ëime bi se Odjelu konaëno dao primjeren prostor za stalni postav i povremeno izlaganje, a povezanoπêu s ostalim odjelima Muzej bi zaæivio kao jedinstveni organizam. S tim ciljem pokrenut je i ambiciozni projekt koji vodi dr.

97 Tomislav ola, a trebao bi rezultirati stvaranjem novog muzeja kao srediπta komunikacije identiteta toga kraja. 97 U bazi za evidenciju izloæbi od do kraja godine. zabiljeæeno je ukupno 78 izloæbi u organizaciji i suorganizaciji nekadaπnjeg Kulturno-historijskog odjela, Odjela revolucije i odjela Muzej grada Zadra. Pregled izloæbi odjela Muzej grada Zadra u Od 1. do 15. srpnja voditelj odjela Muzej grada Zadra Vladimir Alavanja organizirao je u prostoru mlina u Malom Iæu izloæbu Maslinarstvo otoka Iæa, na kojoj je posjetitelj mogao pratiti tehnologiju prerade maslina, a usput doznati neπto viπe o maslini kao biljci i maslinarstvu naπeg kraja. Suradnjom Odjela s FilatelistiËkim druπtvom u Gradskoj loæi je od 21. do 27. studenog ostvarena izloæba Marke republike Hrvatske kojom su predstavljene hrvatske poπtanske marke od do Izloæba je bila dio obiljeæavanja 60. obljetnice Hrvatskoga filatelistiëkog druπtva i proslave Dana grada Zadra. Evidencija izloæbi i izdavaπtva u Dokumentacijskoj sluæbi Muzeja. Dokumentacijska sluæba Narodnog muzeja Zadar osnovana je godine s ciljem organiziranja i planiranja dokumentacijskih poslova za sve odjele Muzeja, πto obuhvaêa voappleenje glavnog popisa muzejskih predmeta, knjige ulaska i izlaska predmeta voappleenjem i obradom svih fondova sekundarne dokumentacije. Od samog poëetka sluæbe, kojoj sam voditelj, cilj mi je bio osnovati one fondove kojih u Muzeju do tada nije bilo, a bitni su za informacije o struënom djelovanju Muzeja. Tako sam zapoëela sustavno praêenje i dokumentiranje izloæbene i izdavaëke djelatnosti svih odjela Muzeja, vanjskih organizatora, suorganizatora i suizdavaëa. Kada je godine donesen Pravilnik o sadræaju i naëinu voappleenja muzejske dokumentacije o muzejskoj graapplei (NN, 108/2002.) postao mi je osnova u kategorizaciji podataka za dokumentiranje izloæbene i izdavaëke djelatnosti. SljedeÊi korak bilo je kreiranje baze za evidenciju tih djelatnosti u Microsoftovoj aplikaciji Access koja nudi relacijske moguênosti i prebacivanje podataka iz baze u neke druge aplikacije, ako bude potrebno. Baze su raappleene bez pomoêi struënjaka informatiëara i zato su vrlo jednostavno strukturirane. Ipak, one za sada zadovoljavaju potrebe sluæbe, olakπavaju unos, pregled i ispis podataka prema æeljenim kategorijama. Organiziranog evidentiranja te djelatnosti u Muzeju do sada nije bilo veê su voditelji odjela interno vodili evidencije o izloæbama, πto bi se na kraju godine u osnovnim crtama navelo u konaënom izvjeπêu o radu Muzeja putem podataka kao πto su naziv, mjesto i vrijeme odræavanja izloæbe i, eventualno vrsta i broj izloæaka te broj posjetitelja. IzdavaËka se djelatnost do godine na isti naëin sumirala u konaënom godiπnjem izvjeπêu o radu Muzeja, uz navoappleenje podataka o naslovu izdanja i odjelu koji ga je uredio. Radi prikupljanja πto toënijih informacija, zapoëeto je kvantitativno skupljanje kataloga, deplijana, knjiga, monografija, plakata, pozivnica i dokumentacijskog materijala o izloæbama i izdavaπtvu koji je bio razasut na Ëetiri lokacije na kojima su smjeπteni muzejski odjeli i uprava. Pretraæena je i arhiva muzejskih odjela, s posebnim osvrtom na godiπnja izvjeπêa o radu i korespondenciju, πto je, uz kataloge, bio najtoëniji izvor podataka. U Znanstvenoj knjiænici Zadar pregledana je lokalna periodika (Narodni list i Zadarski list), iz koje su skenirani novinski Ëlanci koji se odnose na navedene djelatnosti.»lanci su naknadno obraappleeni i uvrπteni u fond hemeroteke. Time je stvoren korpus dokumentacijskog materijala i pridruæenih informacija koje su bile dovoljne da se kvalitativno obrade i usustave u bazi podataka, πto je s vremenom rezultiralo idejom o organiziranju retrospektivne izloæbe izdavaëke i izloæbene djelatnosti Muzeja od do godine. Popis izloæbi i izdanja od do godine, kako bivπih samostalnih muzeja, tako i integriranoga Narodnog muzeja, objavio je nekadaπnji voditelj Galerije umjetnina Antun Travirka u katalogu izloæbe prigodom obiljeæavanja 150 godina organiziranog djelovanja zadarskih muzeja. 9 U bazu za evidenciju izloæbi najprije sam unijela podatke od do kraja 2004., za koje je razdoblje evidentirano ukupno 325 izloæbi, od Ëega 211 u organizaciji odjela Muzeja, 70 izloæbi u suorganizaciji muzeja s drugim organizatorima i 44 izloæbe vanjskih organizatora. Podaci s popisa prof. dr. Travirke za izloæbe od do unose se u bazu postupno jer popis za to 30-godiπnje razdoblje sadræava samo naslov ili autora izloæbe, pa je potrebno detaljno istraæiti arhivu i periodiku, te pronaêi kataloge kako bi se upotpunili podaci i dao konaëan broj izloæbi. Taj popis ima ukupno 219 izloæbi, ali pretraæujuêi dostupnu dokumentaciju, uoëeno je da ih je bilo i viπe. PraÊenje izdavaëke djelatnosti Muzeja, kako je veê sl.13 Dio postava retrospektivne izloæbe Izloæbe i izdavaπtvo , Gradska loæa, Prof. Travirka započinje popis izložbi s godinom, kada je zabilježeno organiziranje jedne izložbe tada samostalne institucije Galerije umjetnina. 9 Katalog izložbe Narodni muzej u Zadru , 1982.

98 98 navedeno, do nije se sustavno vodilo. Jedan od razloga je i nepostojanje srediπnje muzejske knjiænice i bibliotekara koji bi izdanja obraappleivao prema biblioteënim standardima. Danas je praêenje izdavaπtva Muzeja povjereno dokumentacijskoj sluæbi. U bazi za dokumentiranje izdavaπtva od do kraja godine evidentirano je ukupno 271 izdanje, πto ukljuëuje i suizdanja. Kao πto je u muzejskoj praksi i najëeπêi sluëaj, najveêi dio tih izdanja odnosi se na kataloge i deplijane koji prate izloæbe. Postoje izdanja nevezana za izloæbe, uglavnom knjige, monografije i zbornici u kojima autori na struëno-popularan ili znanstven naëin cjelovito obraappleuju pojedine teme s podruëja likovnosti, arhitekture i urbanizma, kulturne povijesti, prirodoslovlja i etnologije Zadra i okolne regije. Izloæba i izdanje Dokumentacijske sluæbe u Iako rad te sluæbe najëeπêe nije eksponiran prema van kao rad odjela Muzeja, to ne iskljuëuje moguênost prezentiranja rezultata rada putem izloæbi. Izloæba nazvana Izloæbe i izdavaπtvo nastala je kao rezultat istraæivanja izlagaëke i izdavaëke aktivnosti Muzeja. Retrospektivom otvorenom u Gradskoj loæi od 24. oæujka do 8. travnja dan je kronoloπki presjek izloæbene i izdavaëke djelatnosti Muzeja u razdoblju od do prezentacijom svih izdanja Muzeja u tom razdoblju, plakatima koji se izdvajaju dizajnom te kaπiranim posterima koji po godinama donose popis navedene djelatnosti, uz fotografije izloæbi i uveêane novinske Ëlanke. 10 Popis izdavaštva započinje s godinom, kada je tiskano prvo izdanje koje je pratilo izložbu, tada samostalne institucije Galerije umjetnina. Izloæbu prati istoimeni katalog s tekstom, kronoloπkim popisom izloæbi i izdanja Ëija sam autorica. Katalog je opremljen s 27 fotografija, tiskan na 32 stranice u nakladi od 250 komada. Osnovna uloga dokumentacijske sluæbe jest prikupljanje, obrada i voappleenje informacijsko-dokumentacijskih procesa svih struënih djelatnosti Muzeja. Time Dokumentacijska sluæba postaje poveznica primarnih struëno-znanstvenih informacija o muzejskim zbirkama s ostatkom muzejskih djelatnosti. Cilj stvaranja digitalnih baza za evidenciju izloæbi i izdavaπtva jest olakπati i automatizirati obrade tih fondova sekundarne dokumentacije upotrebom informatiëke tehnologije, a u konaënici stvaranje strukturiranih izvora podataka i informacija koji svjedoëe o komunikacijskome i edukacijskom poslanju proiziπlom iz te muzejske djelatnosti. Primljeno: 11. srpnja THE NATIONAL MUSEUM IN ZADAR - EXHIBITION AND PUBLISHING ACTIVITIES IN 2005 The National Museum in Zadar is a general and rather complex museum that was officially opened in 1962 with the fusion of several museum and gallery institutions - the natural history museum, the ethnography museum, the gallery of artworks, the museum of the city of Zadar and the museum of the revolution, all of which are today departments of the museum. As well as the primary mission, which is realised by the collection, keeping and investigation of the cultural and natural heritage of Zadar and surrounds, in the first year of its existence the National Museum started communications with the public via occasional and permanent exhibitions and the publication of various editions. The exhibitions are organised at the four locations where the departments are quartered as well as in the pavilion of the city loggia. Reasons of space are the main cause of the absence of permanent displays of the separate departments. Curators endeavour to make good this drawback by organising a large number of occasional thematic exhibitions a year. This article by Natali KonatiÊ»op contains a review of all exhibition and publication activities of the National Museum in Zadar with a special reference to 2005.

99 DOJMOVI IZ JAPANA - TAIZI HARADA ART MUSEUM, MUZEJ KOJI VAS PRIBLIÆAVA ZAVI»AJU IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS KSENIJA PAVLINI -TOMA EGOVI Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Zagreb U danaπnje se vrijeme sve viπe paænje posveêuje hendikepiranim osobama i pronalaæenju naëina kako im omoguêiti πto kvalitetniji æivot. To svakako obuhvaêa i posjete kulturnim institucijama - muzejima, galerijama, knjiænicama, kazaliπtima i sl. Takve su institucije u Hrvatskoj uglavnom udomljene u starim zdanjima, bez liftova i odgovarajuêih pristupa za hendikepirane osobe. Ipak, pojedini su muzeji uspjeli urediti pristup za osobe u invalidskim kolicima jer su u zgrade ugradili liftove. Za vrijeme nedavnog boravka u Suwi, kada je Japanom poëela kruæiti putujuêa izloæba Taizi Harada i njegovi hrvatski prijatelji, Ëiji je udio sudjelovanja naπih umjetnika zamiπljen i razraappleen u Hrvatskome muzeju naivne umjetnosti, impresioniralo me kako je Taizi Harada Art Museum posebno prilagoappleen za posjet hendikepiranih osoba i osoba starije æivotne dobi. Muzej se nalazi u gradu Suwi i smjeπten je na obali istoimenog jezera. Od æeljezniëke

100 100 postaje Kami-Suwa do Muzeja stiæe se za trideset minuta ugodne πetnje uz prekrasno jezero odnosno za nekoliko minuta autom ili autobusom. Izgraappleen je godine prema nacrtu arhitekta Kimiharua Uematsua, a detalje na proëelju i unutraπnjosti osmislio je Taizi Harada, japanski naivni umjetnik i dizajner Ëijem je stvaralaπtvu i posveêena ta institucija. Zagrada je katnica koja obuhvaêa m m 2 na prvom katu i 100 m 2 u prizemlju pripada izloæbenom prostoru. U prizemlju Muzeja nalaze se recepcija, muzejska prodavaonica, izloæbena dvorana i sanitarne prostorije. Tu su smjeπtena i invalidska kolica namijenjena hendikepiranim posjetiteljima, naëinjena prema dizajnu Taizi Harade, koji je i sam invalid (nakon preboljene djeëje paralize u djetinjstvu). Iako je zgrada katnica, muzej ima lift. Na prvom su katu tri izloæbene prostorije, caffe-bar s pogledom na jezero te multimedijska dvorana za odræavanje predavanja, projekcija i sliënih dogaappleanja. Jedan je dio te dvorane namijenjen slijepim osobama. Sliku Taizi Harade, prenesenu na brajicu, prate informacije o Muzeju i umjetniku. Uz Muzej je ureappleeno veliko parkiraliπte, predviappleeno za 80 automobila i 10 autobusa. Uz prilaz Muzeju s parkiraliπta posebno je mjesto odreappleeno za vozila invalidnih osoba. Muzej je do listopada godine razgledao posjetitelj, od toga hendikepiranih osoba. Primljeno: 29. ožujka IMPRESSIONS FROM JAPAN - THE TAIZI HARADA ART MUSEUM, A MUSEUM WITH AN EXEMPLARY APPROACH TO ACCESS ISSUES In this time, increasing attention is being devoted to disabled persons and to finding a way in which to enable them to have a better quality way of life. This certainly covers visits to cultural institutions such as museums, galleries, libraries, theatres and so on. During her recent trip to Suwa, where the touring exhibition Taizi Harada and Fellow Painters from Croatia started its journey, the author was much impressed by the fact that the Taizi Harada Art Museum was particularly adapted to make visits easier for the handicapped and the elderly.

101 KLASICI HRVATSKE NAIVE IZLAÆU U JAPANU Taizi Harada i njegovi hrvatski prijatelji, The Taiji Harada Art Museum, Suwa: (29. rujna sijeënja 2006.) IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS VLADIMIR CRNKOVI Hrvatski muzej naivne umjetnosti Zagreb Katsuta Miyasaka, predsjednik Skupπtine grada Suwe; Katsufumi Yamada, gradonaëelnik Suwe; Taizi Harada, japanski naivni umjetnik; Haruhito Kiyota, direktor Odjela kulturnih projekata i poslovnog razvoja Asahi Shimbuna; Ksenija PavliniÊ- TomaπegoviÊ, koordinatorica i pratiteljica izloæbe; Shinichi Nakajima, predsjednik Odbora za prosvjetu grada Suwe U srijedu 28. rujna u Muzeju Taizi Harada u Suwi, u Japanu, otvorena je izloæba Taizi Harada and Fellow Painters from Croatia. To je veê treêi projekt koji ugledna novinska kuêa Asahi Shimbun iz Tokija realizira u suradnji s Hrvatskim muzejom naivne umjetnosti u protekla dva desetljeêa. Na izloæbi su prikazana djela ovih naπih umjetnika: Ivana GeneraliÊa, Emerika Fejeπa, Matije Skurjenija, Ivana Rabuzina, Ivana VeËenaja, Mije KovaËiÊa, Ivana LackoviÊa i Josipa GeneraliÊa. Dakle, predstavljeni su naπi najvrsniji majstori naive, i to s najkarakteristiënijim i ponajboljim djelima, Ëime se zorno predoëuje neprijeporna umjetniëka kvaliteta i neusporedivost hrvatske naive. Kao πto sâm naziv izloæbe kazuje, najveêi broj izloæaka - ukupno 40 slika - ima Taizi Harada, ugledni japanski slikar i dizajner. Tematikom, stilistikom i poetikom blizak je naπoj naivi jer se koristi stanovitim realistiëkim transpozicijama, uz brojne simplifikacije, redukcije i stilizacije, a Ëesto je narativan te predoëuje motive tradicionalnoga i patrijarhalnoga æivota svoje domovine. On je ne samo originalni umjetnik, nego i osvjedoëeni pobornik hrvatske naive te veliki prijatelj naπih slikara. Taizi Harada boravio je u Hrvatskoj nekoliko puta, a njegovo iskreno i duboko prijateljstvo, ponajprije s Rabuzinom i LackoviÊem, preraslo je u legendu. Spomenimo takoappleer da je u Japanu objavljena monografija Rabuzin / Harada autora Masayoshi Honme. Izloæbu prati bogati katalog, na 120 stranica, s reprodukcijama svih djela, a tekstualni dio, u kojemu se govori o pojavi i razvoju naive u Hrvatskoj, uz biografske podatke te kraêe opise i naznake znaëenja svih 26 slika naπih umjetnika, napisao je Vladimir CrnkoviÊ. Taizi Harada Prvo sustavno i kritiëko predstavljanje hrvatske naive u Zemlji IzlazeÊeg Sunca bijaπe 1986., kada je prireappleena izloæba Eleven Naive Artists from Yugoslavia, otvorena u Setagaya Art Museumu u Tokiju i potom prenesena u Osaku. Uz osam majstora, Ëija su djela zastupljena i na sadaπnjoj smotri u Suwi, u Japanu tada bijahu joπ slike makedonskog umjetnika Vangela Naumovskog, srbijanskog Ilije Bosilja te hrvatske slikarice Marije BrusiÊ KovaËice. Godine i 1988., ponovno u organizaciji Asahi Shimbuna, prireappleena je velika putujuêa izloæba Three Naive Artists from Yugoslavia and Japan - sa slikama Rabuzina, Harade i LackoviÊa - koja je obiπla osam muzejskih i galerijskih institucija u Japanu - od Tokija, Osake i Nagana do Yokohame, Nagoye, Chibe, Kyota i Hakate.

102 102 Pojedini naπi spomenuti autori uæivaju u Japanu iznimnu karizmu; tako je Ivan GeneraliÊ veê sudjelovao na prestiænoj izloæbi Peintres Naïfs u Musée National d Art Moderne u Tokiju, koja je potom prenesena u Osaku. I taj je projekt sponzorirao Asahi Shimbun. to se Rabuzina tiëe, njegova velika sveëana zavjesa od resi tokijsko kazaliπte Takarazuka, a tapiserija tog umjetnika postavljena je u predavaonici Muzeja moderne umjetnosti Saitama u Urawi. K tomu, slike Rabuzina i LackoviÊa nalaze se u Muzeju Setagaya, jednoj od kljuënih kolekcija za modernu umjetnost u tom dijelu svijeta. Sve to svjedoëi da je govor slika univerzalan, pa se ovim sadaπnjim projektom joπ jedanput pokazuje kako granice i razdaljine meappleu razliëitim ljudima, nacijama i kulturama nisu nepremostive, i kako ljudski duh, iskrenost i ljepote mogu spajati i otkrivati zajedniëko i u naizgled nespojivome. Nakon Suwe, izloæba je putovala Japanom do kraja svibnja godine - od Tokija i Osake do Fukuoke. Osim iz kolekcije Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, u tu su prezentaciju ukljuëene slike iz vlasniπtva Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeja Matija Skurjeni u ZapreπiÊu, Podravke iz Koprivnice te privatnih zbirki Rabuzina, nasljednika Ivana i Josipa GeneraliÊa te Skurjenija i LackoviÊa. Primljeno: 14. studenog TAIZI HARADA AND FELLOW PAINTERS FROM CROATIA, CLASSICS OF THE CROATIAN NAÏVE ON SHOW IN JAPAN The Taizi Harada Museum in Suwa, Japan, saw the opening of the exhibition Taizi Harada and Fellow Painters from Croatia, the third project that the leading newspaper Asahi Shimbun of Tokyo has put on with the Croatian Museum of Naïve Art in the last two decades. The exhibition showed works of the finest masters of the Naïve, with the best and most characteristic works of Ivan GeneraliÊ, Emerik Fejeπ, Matija Skurjeni, Ivan Rabuzin, Ivan VeËenaj, Mijo KovaËiÊ, Ivan LackoviÊ and Josip GeneraliÊ. As the name tells us, most of the exhibits were provided by Taizi Harada himself, distinguished Japanese painter and designer. In topic, style and poetics he is akin to Croatian naïve painting, because he uses certain transpositions of the realistic, along with numerous simplifications, reductions and stylisations, and is often narrative in presenting the motifs of the traditional and patriarchal life of his homeland. Taizi Harada has been in Croatian several times, and his sincere and deep friendships with, above all, Rabuzin and LackoviÊ, have become the stuff of legend. The exhibition was accompanied with an outstandingly produced catalogue, on 120 pages, with reproductions of all the works, while the textual part, discussing the appearance and development of the Naïve in Croatia, along with biographical details and short descriptions and hints as to the importance of all the 26 paintings by Croatian artists, was written by Vladimir CrnkoviÊ.

103 REINWARDT AKADEMIJA U AMSTERDAMU IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS ANA BI KO Zagreb Godine i 2002., nakon zavrπenog studija povijesti umjetnosti, komparativne knjiæevnosti i dodatnog studija muzeologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, izbor Amsterdama i Reinwardt akademije, iako mi ih je preporuëio profesor MaroeviÊ, bio je viπe sluëajan i odabran stjecajem okolnosti. Meappleutim, ni u jednom trenutku nisam pomislila da sam pogrijeπila. Ali najprije o samom imenu akademije. Caspar Georg Carl Reinwardt ( ) roappleen je u Prusiji, ali je od 14. godine æivio u Nizozemskoj. Bio je profesor kemije i prirodopisa te direktor Kraljevskog kabineta za prirodopis. Reinwardt je umnogome pridonio organizaciji uprava za obrazovanje i javno zdravlje. Osnovao je poznati botaniëki vrt u Buitenzorgu i Ëesto putovao, pokazujuêi talent za obogaêivanje postojeêih zbirki u Nizozemskoj. Sustavno dopunjujuêi zbirke, istodobno je teæio πto boljoj dokumentaciji svojih predmeta, πto ga Ëini muzeologom avant la lettre. Reinwardt akademija osnovana je u Leidenu kao ustanova za visoko muzeoloπko obrazovanje. Od Akademija je dio Amsterdamske πkole za umjetnosti, a od i njezini su prostori smjeπteni u Amsterdamu. Reinwardt akademija jedina u Europi nudi visoko Ëetverogodiπnje obrazovanje na podruëju muzeologije, sa specijalizacijom u muzejskoj komunikaciji (edukaciji) i upravljanju zbirkama. Prve dvije godine svi studenti imaju jednak program, a na treêoj godini opredjeljuju se za jedan od dva spomenuta smjera. Vaæan dio studija je i praksa u muzeju, koja traje cijelu πkolsku godinu. Nastavni jezik tog dodiplomskog studija je nizozemski, a godiπnje se upiπe najviπe 55 studenata. Od godine Reinwardt akademija zapoëela je s meappleunarodnim poslijediplomskim studijem muzeologije. Poslijediplomski studij traje 18 mjeseci, a nastava se izvodi na engleskom jeziku. U vrijeme kad sam ja studirala taj se studij odræavao u suradnji sa SveuËiliπtem iz Newcastlea (Muzejski studiji, Odsjek za arheologiju), pri Ëemu su se meappleusobno priznavale diplome. PROGRAM POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA. Visoka znanstvena razina kombinirana s praktiënim vjeπtinama znaëajke su tog studija, koji se temelji na teorijskim i praktiënim iskustvima studenata, predavaëa i muzejskih djelatnika.

104 104 Znanstveni razvoj muzeologije tijesno je povezan sa stvarnim razvojem u muzejskom radu. Poslijediplomski studij muzeologije Reinwardt akademije postao je prvi meappleunarodni studij πto ga je priznao British Cultural Heritage National Training Organisation (bivπi Musem Training Institute) 1. ZadaÊe poslijediplomskog studija jesu prenoπenje novoj generaciji muzeologa teorijskog znanja i praktiënih vjeπtina, prikupljenih iskustvom i obrazovanjem; pomoê studentima u njihovoj æelji za stjecanjem novih znanja i novih pristupa, zajedno s pragmatiënom filozofijom muzeologije te osiguranje studentima znanstvenog pristupa muzeologiji i njihova priprema za struëni rad i vodeêe funkcije u muzejima. Od zavrπetka mog studija na Reinwardtu dogodile su se neke organizacijske promjene, ali ovdje Êu najprije opisati sustav po kojemu sam ja studirala, a zatim i nedavne promjene. Studij se sastoji od osam modula, od kojih se πest njih bavi raznim oblicima rada u muzejima. Navest Êu hrvatski prijevod, a u zagradama i engleski naziv modula: Upravljanje informacijama (Information management); Konzervacija (Conservation); Obrazovanje/komunikacija (Museum communication); Istraæivanje posjeta (Visitors study); Upravljanje institucijama u kulturi (Manegement of cultural institutions); Planiranje izloæbe (Exhibition design). Kratki modul Metodologije znanstvenog rada upotpunjuje program studija, a Teorija muzeologije je leitmotiv studija - usklaappleuje i povezuje sve module. Cjelina od osam modula daje studentu Ëvrsti temelj i znanje iz cjelokupne muzejske prakse. Moduli su popraêeni materijalima za uëenje, a primjenjuje se niz metoda (predavanja, radionice, samostalni rad, studijska putovanja i posjeti dræavnim i meappleunarodnim organizacijama). PredavaËi su profesori Reinwardt akademije, s bogatim iskustvom muzejskog rada, zatim nizozemski struënjaci i gostujuêi inozemni predavaëi. Posjeti muzejima Ëesto prate i prezentacije njihova struënog osoblja. Na kraju svakog modula piπe se seminarski rad od do rijeëi, koji se onda ocjenjuje, a na kraju uspjeπnog zavrπetka modula Akademija dodjeljuje studentu certifikat o poloæenom modulu. To je posebno korisno za one koji sluπaju samo jedan ili viπe modula, ali ne upisuju cijeli poslijediplomski studij. Studij zavrπava izradom magistarskog rada, nakon Ëega se dobiva titula Master of Arts (MA). SADRÆAJ MODULA Teorija muzeologije. Cilj je tog modula poveêati svijest o aktualnim socijalnim, politiëkim i ekonomskim Ëiniteljima koji djeluju na muzejski rad, te utjecaj tih Ëinitelja na proπlost, sadaπnjost i buduênost; razviti temeljito razumijevanje aktualnih teorija i njihove uloge u funkcioniranju muzeja; poveêati sposobnost prepoznavanja, opisivanja i analiziranja tendencija u muzejskim aktivnostima i stjecanje sposobnosti za rad sa sloæenom metodologijom analize muzejskih predmeta kao temelja teorije i prakse njihova Ëuvanja i komuniciranja s njima. Cilj modula je omoguêiti studentima stvaranje opêeg prikaza povijesti muzeja i muzejske profesije, prepoznavanje ideoloπke pristranosti u muzejskoj praksi i predlaganje poboljπanja praêenjem naëela ICOM-ova Kodeksa profesionalne etike; opisati i analizirati druπtvenu ulogu, prostornu i organizacijsku strukturu muzeja, izloæbe i muzejske predmete. Na poëetku svakog modula sluπaju se predavanja iz Teorije muzeologije, vezano za sadræaj tog modula, a predavaë je Peter van Mensch. Upravljanje informacijama. ZadaÊa je tog modula pruæiti studentima uvid u registraciju, dokumentaciju i pronalaæenje podataka o muzejskim zbirkama; unaprijediti razumijevanje i upravljanje tim informacijama te pokazati umijeêe koriπtenja registracijom i dokumentacijom kao struënim alatom za upravljanje kolekcijom, istraæivanje, organiziranje izloæbe, stvaranje informacija itd. Nakon zavrπetka modula studenti moraju usvojiti teoretsko znanje organizacije (raëunalnog) registriranja, dokumentiranja i pronalaæenja informacija u muzeju. 1 Britanska nacionalna organizacija za obrazovanje u kulturnoj baštini (bivši Institut za muzejsko obrazovanje). Teme obuhvaêaju osnove registracije, registraciju povijesnih predmeta i slikovnih zapisa, metode pretraæivanja, raëunalnu registraciju, organizaciju raëunalne obrade, postupke upravljanja zbirkom, postupke kontrole i posudbe, slike i tekst, multimediju i internet te promjene informacija o zbirci u muzeju. Konzervacija. Modul prouëava utjecaj okoliπa na Ëuvanje muzejskih zbirki i daje opêe znanje s podruëja konzervacije. Teme ukljuëuju preventivnu zaπtitu, nadzor okoline i kontrolu klime, opis stanja predmeta, mehanizme propadanja razliëitih materijala, procjenu πtete, upravljanje predmetima, metode znanstvenog istraæivanja, slikarske

105 i restauratorske tehnike, zakonski i etiëki kontekst skupljanja, planiranje Ëuvaonica, transportiranje predmeta te konzervaciju suvremenih umjetnina. Metodologija. Modul metodologije obuhvaêa prouëavanje teorija koje teæe stvaranju interdisciplinarnog pristupa zaπtiti kulturne baπtine. Pristup je usmjeren na probleme. Na stvarnim primjerima prouëavaju se naëini na koje razne discipline (povijest umjetnosti, fizika, etika) utjeëu jedna na drugu. Modul ukljuëuje i radionicu Pisanje znanstvenog rada. 105 Obrazovanje/komunikacija. U tom se modulu studenti obuëavaju kako prepoznati i imenovati razliëite oblike medija i metoda muzejske (obrazovne) komunikacije; ocijeniti njihove jake i slabe strane u odreappleenim situacijama; napraviti detaljan opis razliëitih ciljanih skupina; razviti i organizirati obrazovne programe; sastaviti obrazovnu politiku. Modul obuhvaêa teme poput opêih naëela muzejske komunikacije; razvojnu, odgojnu i obrazovnu psihologiju; definiranje ciljnih skupina; komunikacijske medije i metode te obrazovanje u muzejima. Istraæivanje posjeta. Taj se modul koncentrira na komunikaciju s posjetiteljem, a njegov je cilj pruæiti studentu opêi pregled metoda i razvoja istraæivanja muzejskih posjeta. PraktiËni rad sastavni je dio modula. Teme obuhvaêaju vrste i ciljeve istraæivanja posjeta, metode i tehnike, istraæivanje, intervjue i upitnike, promatranje kao instrument za procjenu ponaπanja, eksperimentalno istraæivanje te zastupljenost i etiku istraæivanja posjeta. Upravljanje institucijama u kulturi. Taj modul prenosi znanje i vjeπtine upravljanja primijenjene na specifiëne muzejske probleme. Studenti Êe nauëiti analizirati strukturu organizacije, razmiπljati na financijski odgovoran naëin, vrednovati sloæenu druπtveno-radnu dinamiku u muzeju i raditi s njom te planirati i provoditi vlastite vizije. ObuhvaÊa ove teme: voappleenje, organizaciju, uredsku dokumentaciju, upravljanje, upravljanje financijama, proraëun, financijsku odgovornost, sluæbenike, kadrovske poslove, marketing, prikupljanje novëanih sredstava, objekte i rizik te strateπko planiranje. Planiranje izloæbe. Modul Êe pruæiti studentima uvid u organizaciju izloæbe, znanstvene discipline koje su u to ukljuëene, glavne praktiëne aspekte postavljanja izloæbe te primjenu jezika izloæbe. Studenti Êe steêi znanje i vjeπtine organiziranja izloæbe koja Êe postiêi maksimum komunikacije s obzirom na trenutaënu razinu znanja na podruëju jezika izloæbe. Teme su: etape u postavljanju izloæbe, osnovni pojmovi i vjeπtine, funkcije i znaëenje izloæbenog predmeta i teksta, upotreba medija, grafiëke tehnike, boje, svjetlost, materijali, upotreba kontekstualnih i obrazovnih metoda. DODATNI SADRÆAJI REINWARDT AKADEMIJE. U svojim prostorima Reinwardt akademija posjeduje niz specijaliziranih sadræaja poput laboratorija za konzervaciju i dokumentaciju, fotografskog studija i kompjuterske sobe s internetom i pisaëima. Svi studenti imaju svoju adresu. Knjiænica Reinwardt akademije studentima nudi viπe od knjiga i preko 100 Ëasopisa. Tu se takoappleer Ëuvaju i magistarski i diplomski radovi studenata. Knjiænica ima digitalno obraappleen katalog, a studenti Reinwardta mogu se koristiti knjiænicom Amsterdamske πkole za umjetnosti i nekim knjiænicama SveuËiliπta u Amsterdamu. NOVI SUSTAV. Od kraja poslijediplomski studij dobio je nizozemsku akreditaciju i upisan je u Srediπnji registar za diplomske studije viπeg obrazovanja. Moduli su promijenili nazive, ali njihov je sadræaj ostao isti. Novost je i obvezna praksa u muzejima. MOJE ISKUSTVO STUDIRANJA NA REINWARDT AKADEMIJI. VeÊ sam spomenula kako studij daje Ëvrsti temelj i znanje cjelokupne muzejske prakse. Iako su neki studenti negodovali da ima premalo teorije i da im je praktiëni pristup pomalo banalan, meni je, nakon studija muzeologije u Zagrebu, koji je viπe teorijski usmjeren, taj naëin svakako dopunio znanja iz muzeologije. Seminari koje smo pisali na kraju svakog modula uvijek su morali imati stvaran problem kao podlogu, a s koliko Êemo se i kojim izvorima sluæiti pri rjeπavanju tog problema, ovisilo je o nama samima, πto je svakako kreativniji naëin uëenja nego propisivanje obvezne literature. Nove i drukëije ideje u predavaonicu su donosili i inozemni predavaëi, koji su veêinom dolazili iz Velike Britanije i Sjedinjenih AmeriËkih Dræava, ali i iz Vijetnama. Meappleu njima bih istaknula Patricka Boylana, Garyja Edsona i Gail Lord, poznata i priznata imena s podruëja muzeja i baπtine. Bogata knjiænica, raznovrsni struëni predavaëi i posjeti muzejima svakako su dragocjeni izvori znanja πto ga pruæa Reinwardt akademija, ali mislim da se jednako toliko nauëi i od studenata samih, i to ne samo u uëionicama (naime, Ëesto su odræavani seminari na kojima su studenti opisivali svoja iskustva ili viappleenja muzejske prakse) veê i izvan njih jer smo se svi doista Ëvrsto povezali i sprijateljili uza sve meappleusobne razlike. Jer, studenti Reinwardta

106 106 dolaze sa svih strana svijeta, razliëitih su rasa, vjera, godina i iskustva. Bilo nas je iz Japana, Tajlanda, Uzbekistana, panjolske, Estonije, Libanona, Jamajke, Kube itd. Neki su tek zavrπili fakultet, a drugi su bili dugogodiπnji muzejski djelatnici. Ali sve te razlike nisu nas razdvajale veê spajale i doista mislim kako su sami studenti jedno od najveêih bogatstava i prednosti Reinwardt akademije. Primljeno: 22. studenog REINWARDT ACADEMY, AMSTERDAM In 2001 and 2002, after finishing a course in art history, comparative literature and an additional course of museology at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb, the author of this article Ana Biπko spent a period at the Reinwardt Academy in Amsterdam. Her stay in Amsterdam prompted her to write this article, in which she talks of the curriculum of the post-graduate course and the contents of the modules the objectives of which are to enable students to create a general account of the history of museums and the museum profession, the recognition of ideological biases in museum practice, and the proposition of improvements by following the principles of ICOM s Code of Ethics; to describe and analyse the social role, the spatial and organisational structure of the museum, the exhibition and museum objects. At the end of 2004 the post-graduate course was officially accredited in the Netherlands and entered into the central register for higher education degree courses.

107 OBILJEÆAVANJE ME UNARODNOG DANA MUZEJA, TEMA: MUZEJI - SPONE KULTURA IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS TON»IKA CUKROV Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb U Hrvatskoj je u put obiljeæen Meappleunarodni dan muzeja 18. svibnja. Naslov teme bio je Muzeji - spone kultura, pa su mnogi muzealci, uz promociju rada svojih institucija, stavili naglasak na ulogu muzeja u stvaranju i izgradnji kulturnog identiteta. Muzejski dokumentacijski centar je osim iniciranja akcije meappleu muzejima i galerijama Hrvatske vodio i promociju cijele akcije. Po drugi je put organizirao natjeëaj za najbolji plakat, i u suradnji s Hrvatskim nacionalnim komitetom ICOM-a i Hrvatskim muzejskim druπtvom, izabrao i objavio 25. prigodni plakat (dizajner je Boris LjubiËiÊ, a temu je predstavio uporabom logotipa MUSEUM). Na prigodno sazvanoj konferenciji za tisak uz najavljene promotore bili su pozvani predstavnici muzeja i galerija koji su imali zanimljive projekte da ih sami predstave medijima. Prikupljene izvjeπtaje o realiziranim muzejskim dogaappleanjima MDC je, osim informiranjem javnosti, objavio na internetskim stranicama MDC-a, na adresi i poslani su i u ICOM u Pariz kako bi bili postavljeni na njihov web site. U proslavu su na razliëite naëine bile ukljuëene 83 institucije hrvatskih muzeja i galerija, a organizirano je 170 razliëitih zbivanja: 86 dogaappleanja (prezentacija, priredbi, promocija, predavanja, radionica, igraonica, koncerata, akcija, ekspertiza, izleta) 65 izloæbi (11 edukativnih, 1 instalacija, 1 performance, 2 restaurirane graapplee, 1akvizicija te ostale razliëitim temama) 3 otvorenja stalnih postava (zbirki) 3 nova izdanja (publikacije) 1 okrugli stol 8 promotivnih akcija 1 struëni skup 1 projekt 2 natjecanja. Dizajn: Boris LjubiËiÊ PreporuËena tema Muzeji - spone kultura bila je predstavljena u 40 institucija, i to uglavnom izloæbama (42), ali su bila prireappleena i druga zbivanja kao πto su koncerti, predavanja, priredbe, okrugli stolovi i dr. Ilustriranju ovogodiπnje teme, posveêene interkulturalnosti, muzeji i galerije Hrvatske pristupili su na razliëite naëine. Najbrojniji su primjeri kojima hrvatski muzeji svjedoëe suradnju s muzejima iz drugih dræava. U tom smislu posebno moæemo izdvojiti primjer Muzeja grada Bjelovara, koji je s pet izloæbi predstavio Rome i njihovu kulturu, a u tome je suraappleivao s Muzejom pokrajine Gemer - Malohont iz SlovaËke i Galerijom likovnih del mladih, Stari grad Celje iz Slovenije. Etnografski muzej u Zagrebu izradio je izloæbu naslovljenu Voda - plavo zlato / Wasser - das blaue Gold / Watter - Blue Gold, organiziranu u suradnji s Odsjekom za etnologiju / europsku etnologiju SveuËiliπta u Bambergu i Fränkische Schweiz Museuma iz Tüchersfelda. Predstavljene su i kulture drugih naroda i nacionalnih manjina Hrvatske u kontekstu oëuvanja i izgradnje identiteta. PremoπÊivanje spona odreappleenih jezikom, godinama, oblicima, umjetniëkim stilovima i sl. predstavila je Galerija Antuna AugustinËiÊa iz Klanjca tiskanjem viπenamjenskog vodiëa i postavljanjem instalacije Portal skulpture (bila je ukljuëena i u edukativni projekt Portal), a potpisivanjem ugovora sa sponzorom za tiskanje prvog muzejskog vodiëa za slijepe u Hrvatskoj Muzej grada Zagreba pridonio je joπ kvalitetnijem uspostavljanju komunikacije s osobama s posebnim potrebama. Znatan doprinos obiljeæavanju Meappleunarodnog dana muzeja dala je i Pedagoπka sekcija HMD-a, koja je u sklopu edukativne nagradne igre Portal, namijenjene djeci mlaapplee dobi, odræala niz radionica i igraonica. Zapaæeni program realizirao je HNK ICOM organiziranjem prigodnih koncerata. Od ostalih dogaappleanja izdvajamo akcije restauracija i akvizicije muzejske graapplee koja se tradicionalno organizira u Gradskome muzeju Varaædin, ove godine i u ZaviËajnome muzeju Poreπtine, te projekt Prva muzejska staza πto ga je organizirao Samoborski muzej.

108 108 PREGLED DOGA ANJA ORGANIZIRANIH U POVODU ME UNARODNOG DANA MUZEJA 18. SVIBNJA BIOGRAD ZaviËajni muzej Biograd na Moru Izloæba: Biogradska katedrala (21. travnja lipnja 2005.), suradnja s Muzejom hrvatskih arheoloπkih spomenika, Split Dogaappleanja / prezentacija: Sat povijesti u Muzeju. Za organizirane grupe osigurana su vodstva po izloæbi i Muzeju (18. svibnja 2005.) Promotivne aktivnosti / konferencija za tisak: Kulturna baπtina Biograda u funkciji turizma (18. svibanj 2005.) BJELOVAR Gradski muzej Bjelovar (VIDJETI POSEBAN PRILOG) CRES, VELI LO INJ, MALI LO INJ PuËko otvoreno uëiliπte / Creski muzej, Arheoloπka zbirka Osor / Muzejsko-galerijski prostor Kula, Veli Loπinj / UmjetniËka zbirka Maloga Loπinja Izloæba: Stare razglednice Veloga Loπinja iz Zbirke dr. Gorana IvaniπeviÊa iz Zagreba (Galerijski prostor Kula u Velom Loπinju) Dogaappleanje / promocija: VodiË po stalnom postavu Kule - Centralna proslava, odræana 18. svibnja u Muzejsko-galerijskom prostoru Kula u Velome Loπinju Promotivne aktivnosti: 1. Postavljanje zastava s prigodnim tekstom Meappleunarodni dan muzeja, 18. svibnja (PalaËa Arsan, Arheoloπka zbirka u Osoru, UmjetniËke zbirke Maloga Loπinja i Muzejsko-galerijski prostor Kula u Velome Loπinju) 2. Na sve oglasne muzejske ormariêe na otoku nalijepljene su trake s tekstom Meappleunarodni dan muzeja, 18. svibnja te su postavljene u izlog Gradske knjiænice u Cresu 3. Postavljeni plakati uz Meappleunarodni dan muzeja, 18. svibnja u izdanju MDC-a 4. Programi proslave Meappleunarodnog dana muzeja proslijeappleeni su lokalnim medijima.»akovec Muzej Meappleimurja»akovec Izloæba: Plakati izdani za Meappleunarodni dan muzeja u nakladi MDC-a od (18. svibnja 2005.). Izloæba je postavljena s idejom da ti plakati pridonesu izgradnji svekolikog hrvatskog identiteta u globaliziranom svijetu. Osim toga, oni pozivaju na dijalog u okrilju muzeja kako bi se stvorile spone izmeappleu razliëitih kultura. DESINI Muzeji Hrvatskog zagorja - Dvor Veliki Tabor Dogaappleanje / igraonica / radionica: Ulazi u Veliki Tabor nekad i danas - Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (16. travnja svibnja 2005.). Posjetom Muzeju, koji je smjeπten u dvorcu iz 16. st., posjetitelji su imali priliku upoznati se s tajnim prolazima dvorca, starim vratima, bravama, kljuëevima i sl. U takvom zabavnom stilu odræavale su se i radionice. DUBROVNIK DubrovaËki muzeji / Kneæev dvor SveËana sjednica Upravnoga i StruËnog vijeêa DubrovaËkih muzeja (18. svibnja 2005.); upoznavanje javnosti s ostvarenim planskim zadaêama i rezultatima poslovanja u 2004., koju je obiljeæio povratak posjetitelja, viπe od Dogaappleanje / promocija: Zbornik DubrovaËkih muzeja, I. (18. svibnja 2005.), posveêen 130. obljetnici osnutka DubrovaËkih muzeja. Uz priloge posveêene povijesti Ustanove Zbornik donosi i izvorne znanstvene i struëne radove muzejskih struënjaka. Dogaappleanje / promocija: Æive slike iz proπlosti (autori: Renesansna udruga mladih Ravgusevm) - Projekt je bio

109 namijenjen posjetiteljima Muzeja, a kostimirani su se glumci pojavljivali iznenada pred posjetiteljem i ubrzo nestajali inscenirali su priviappleenja iz proπlosti. Izloæba: Litografije Honoréa Daumiera (18. svibnja u 20 sati), gostovanje Muzeja grada ibenika 109 UR EVAC Galerija Stari grad urappleevac Izloæba: Susret urappleevëana s razliëitim kulturama istovremeno (18. svibnja lipnja 2005.). Na izloæbi su prikazane fotografije s putovanja u Tanzaniju, iz Strasbourga (Austrija) i Pariza (Francuska), destinacija koje su urappleevëani prethodne godine posjetili. Predstavljeni su susreti razliëitih kultura i standarda - urappleevëani su se susreli s kulturom u kojoj njezini stanovnici joπ uvijek æive tradicionalnim æivotom (u Tanzaniji: plemenska organizacija, skupljaëi - lovci, poligamija, nastambe od blata, balege i pruêa), kao is kulturama europskih metropola. GORNJA STUBICA Muzeji Hrvatskog zagorja - Muzej seljaëkih buna, Gornja Stubica Izloæba (edukativna): to je portal? Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (18. travnja svibnja 2005.). Na izloæbi su bile predstavljene fotografije razliëitih portala Hrvatskog zagorja. Dogaappleanje /igraonica: to je portal? Uz izloæbu su se mali posjetitelji igrali slaæuêi puzzle, rjeπavajuêi pitalice, traæeêi makete dvorca u stalnom postavu Muzeja. Sudionici igre imali su priliku i igrati se na kompjutoru na kojemu su u potrazi za portalom otkrivali virtualni svijet muzeja. GOSPI Muzej Like GospiÊ Izloæba: Zaπtita kulturne baπtine bez podjela i granica ( svibnja 2005.). Na izloæbi je bila predstavljena graapplea iz Ëuvaonice Muzeja: 1. pokretni inventari iz pravoslavnih parohijskih crkava iz Medaka, RaduËa i GospiÊa, koja je tijekom Domovinskog rata bila zaπtiêena od devastacija i pohranjena u Muzeju 2. narodna noπnja iz Vladimirca (Srbija i Crna Gora), zbratimljenoga grada GospiÊa. ILOK Muzej grada Iloka Dogaappleanje / promocija: Mato BatoroviÊ, Zapisi i zanimljivosti o konjima (21. svibnja 2005.). Organizirano je u sklopu manifestacije Konji - kulturna baπtina Republike Hrvatske. Knjiga je izdana u suradnji Mizel-grafa iz Zagreba i Muzeja grada Iloka. Izloæba: urappleica OrËiÊ / Ljepota proπlosti u sadaπnjosti (21. svibanj 2005.) - suradnja sa Suboticom, Srbija i Crna Gora. KARLOVAC Gradski muzej Karlovac Dogaappleanje / priredba / igraonica: Turska opasnost - streliëarski turnir (15. svibnja 2005.). Turnir je po drugi put organiziran u povodu Meappleunarodnog dana muzeja, a ilustrira povijesnu crticu iz 1592., kada su se turske horde, voappleene Hasan-paπom PredojeviÊem pojavile pred vratima grada. Tim povodom graappleani su pozvani na obranu grada. Po uzoru na povijesni dogaappleaj na tom turniru graappleani su poduëavani u vjeπtinama gaappleanja lukom i strijelom, jahanju i lovu sa sokolovima. U organizaciju su bili ukljuëeni StreliËarski klub Dubovac, KonjaniËki klub Karlovac, karlovaëki sokolar Viktor egrt i Druæba vitezova Zlatnog kaleæa iz Donje Stubice. Dogaappleanje /priredba: Sajam vlastelinstva Dubovac (18. svibnja - 4. lipnja 2005.). Ta turistiëko-edukativna manifestacija bila je zamiπljena tako da u nju budu ukljuëeni uëenici osnovnih i srednjih πkola, koji su sudjelovali u razliëitim radionicama (licitarskoj, keramiëarskoj, kovaëkoj, stolarskoj, kulinarskoj i sl.) te u aktivnostima kao πto su streliëarstvo i ples. Sudjelovanjem u tim dogaappleanjima stekli su osobno iskustvo, koje im je omoguêilo otkrivanje i valorizaciju baπtine njihova kraja. KA TEL LUK I Muzej grada Kaπtela Izloæba: Mila RadiπiÊ (18. svibnja 2005.). Na izloæbi su bili predstavljeni crteæi, grafike i skulpture inspirirane indijskom kulturom i religijom. Na taj su naëin posjetitelji imali priliku upoznati i barem djelomiëno razumjeti æivot, poe-

110 110 ziju i filozofiju nama daleke i egzotiëne Indije. Dogaappleanje / radionica: Otmimo od zaborava kaπtelanske portale (15. travnja svibnja 2005.) Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (namijenjenu πkolskoj populaciji). Izloæba (edukativna): Muzejske radionice - Spojimo Miljenka i Dobrilu (10. svibnja - 6. lipnja 2005.), multimedijska izloæba koja je obuhvatila i niz razliëitih dogaappleanja, a organizirana je prema romantiënoj legendi kaπtelanskog kraja iz 17. st. (koncert, radionice, igraonice, promocija kataloga...). KLANJEC Muzeji Hrvatskog zagorja - Galerija Antuna AugustinËiÊa (VIDJETI POSEBAN PRILOG) KNIN Kninski muzej Izloæba: Julija VojkoviÊ: 11 hrvatskih vladara / 11. stoljeêa hrvatske glagoljske knjige (izloæba je postavljena u crkvi sv. Barbare, a otvorenje je bilo 13. svibnja 2005.). Organizatori su Kninski muzej i Dom HV-a Kralj Zvonimir (Knin). KOPRIVNICA Muzej grada Koprivnice Dogaappleanje / predavanje: Æelimir Laszlo Za koprivniëki muzej 21. stoljeêa - predavanje je organizirano i u povodu 60. godiπnjice osnutka Muzeja ( πezdeset godina sjeêajte se s nama). Izloæba (Muzej grada Koprivnice): Æidovi u Koprivnici Izloæba (Galerija Koprivnica): Velimir Trnski / Ljepota æene - izloæba slika objedinjenih ciklusom koji je nastao posljednjih godina u atelijerima Pariza, Den Haga i Boæjakovine. KRAPINA Muzeji Hrvatskog zagorja - Muzej evolucije i nalaziπte praëovjeka Huπnjakovo Izloæba (edukativna): Æivot i kultura neandertalskog Ëovjeka (otvoreno do 4. svibnja 2005.) Dogaappleanje / radionice: Huπnjakovo - portal u pretpovijesti (18. travnja svibnja 2005.). Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal. Muzejske radionice modeliranja u glini i drugim materijalima organizirane su prema dogovoru. Dogaappleanje / natjecanje: Muzealci kuhaju (3. lipnja 2005.) KRIÆEVCI Gradski muzej Kriæevci Dogaappleanje / predavanje: Jasminka Domaπ, Æidovstvo u svakodnevnom æivotu (18. svibnja 2005.). Uz predavanje, posjetitelji su imali priliku vidjeti neke od osnovnih predmeta vezanih za obiëaje i blagdane Æidova. KUMROVEC Muzeji Hrvatskog zagorja - Muzej Staro selo Kumrovec Dogaappleanje / radionice: Portal bez portala. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (15. travnja svibnja 2005.). Sudionici igre upoznavali su obiëaje vezane za zagorsku svadbu te obiëaj kiêenja ulaznih vrata za svadbena slavlja. Na radionici su izraappleivani suveniri - portali od slanog tijesta. KUTINA Muzej Moslavine Dogaappleanje / prezentacija: Muzej Moslavine godina rada, dokumentarni film (18. svibnja 2005.) Izloæba: Tradicijska oglavlja i nakit Turopolja, Hrvatske Posavine i Moslavine MAKARSKA Gradski muzej Makarska Izloæba (edukativna): More - portal u svijet. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (3. svibnja svibnja 2005.).

111 Dogaappleanje / radionica: More - portal u svijet. Likovne radionice bile su namijenjene djeci iz makarskih djeëjih vrtiêa, a na njima su izraappleivali radove inspirirane morem. 111 NA ICE ZaviËajni muzej Naπice Dogaappleanje / prezentacija: Muzeju u goste - tradicionalna akcija druæenja s djelatnicima Javnog poduzeêa Hrvatske πume (18. svibnja 2005.). Gosti su posjetili ZaviËajni muzej i uz struëno vodstvo razgledali stalni postav i izloæbu Æivot i rad fra SreÊka MajstoroviÊa. OSIJEK Galerija likovnih umjetnosti Osijek Dean MiculiniÊ: Pritajeni πarm Belgije ( svibnja 2005.). Fotografije su nastale tijekom autorova petodnevnog boravka u Belgiji. Izloæba: Æivot i djelo biskupa J.J. Strossmayera (otvorenje u MS-u Osijek 17. svibnja u 18 sati) - suradnja s Muzejom Slavonije, Osijek. Muzej Slavonije Osijek Izloæba: Æivot i djelo biskupa J.J. Strossmayera (17. svibnja 2005.) (VIDJETI POSEBAN PRILOG) Dogaappleanje / promocija: Arheoloπki klub Mursa: zapisnici sjednica / priredio Ante GrubiπiÊ. Knjigu je predstavio dr. sc. Darko Vitek, Hrvatski institut za povijest (18. svibnja 2005.) PAZIN Etnografski muzej Istre Izloæba: Makedonska ruralna arhitektura (31. oæujka svibnja 2005.) - gostovanje Narodnog muzeja, Skopje, Makedonija Izloæba: Makedonski narodni vez (31. oæujka svibnja 2005.) - gostovanje Narodnog muzeja, Skopje, Makedonija Dogaappleanje / koncert: Koncert Makedonskog kulturnog druπtva KoËo Racin iz Pule Dogaappleanje / radionice: Makedonski narodni vez / Makedonska ruralna arhitektura - susret djece O iz Pazina i djece MKD KoËo Racin. Na izloæbi su bili predstavljeni radovi nastali na radionicama, koje su bile poticaj za interkulturalni dijalog. Dogaappleanje / radionice: Iza starih vrata. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (9. travnja svibnja 2005.). Polaznici radionice izraappleivali su vrata za konobu od starog papira i drugog materijala. Sudjelovanjem u radionicama polaznici su mogli osvojiti neku nagradu. PETRINJA PuËko otvoreno uëiliπte, Hrvatski dom Petrinja, Galerija Krsto HegeduπiÊ Izloæba: Slako Jurinjak, / Akvareli (18. svibnja lipnja 2005.) PISAROVINA ZaviËajni muzej Donja KupËina Dogaappleanja / igraonica: Kako se nekada æivjelo iza ovih vrata? Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja 2005.). Ulaskom u Muzej posjetitelji su odπkrinuli vrata drvenih katnica zvanih Ëardaci i gospodarskih zgrada. Ukratko, saznali su kako se nekada æivjelo i πto se radilo iza svih tih starih vrata. PORE» PuËko otvoreno uëiliπte, ZaviËajni muzej Poreπtine Izloæba: Restauracije i akvizicije u ZaviËajnom muzeja Poreπtine (Galerija SinËiÊ, 17. svibnja 2005.). Izloæene knjige iz 16 st., kasnoantiëka i srednjovjekovna kamena plastika, tekstilni predmeti i antiëke kovanice restaurirani su donacijom Regije Veneto, Rotary kluba Trst i Udine, ZagrebaËke banke i sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

112 112 Seminari / struëni skup: Meappleunarodni znanstveni skup II. istarski povijesni biennale ( svibnja 2005.). Organizatori: Dræavni arhiv u Pazinu, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Puli i ZaviËajni muzej Poreπtine PULA Pozivnica za izloæbu Pulski portali kroz stoljeêa Arheoloπki muzej Istre Dogaappleanje / radionica: Pulski portali kroz stoljeêa. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (15. travnja svibnja 2005.). Sudionici radionica bila su djeca djeëjih vrtiêa Pule. Oni su kroz igru i uëenje izraappleivali najljepπe portale grada. Izloæba: Pulski portali kroz stoljeêa - izloæba radova nastalih na edukativnoj radionici (18. svibnja 2005.) RIJEKA Druπtvo povjesniëara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja Dogaappleanje / predavanje: Realizacija stalnih postava hrvatskih muzeja (20. svibnja / Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka). Muzej grada Rijeke Dogaappleanje / koncert: Johann Zajitz i glazba AdamiÊeva doba (18. svibnja 2005.) - prvo predstavljanje glazbe rijeëkoga Straussa, zaboravljenog autora brojnih valcera. J. Zajitz podrijetlom je»eh, koji je u Rijeku doπao kao vojni kapelnik. Odgojio je prve naraπtaje rijeëkih glazbenika. U ranim 1830-ima poëeo je pisati valcere, kada se u BeËu po izvoappleenju takve glazbe proëuo Johann Strauss Otac. Izloæba: Trst - sudbina luke i graappleana na razmeappleu 18. i 19 st. (30. oæujka lipnja 2005.), iz fundusa Gradskog muzeja povijesti i umjetnosti iz Trsta Izloæba: AdamiÊevo doba, / Tragovi vremena ( 21. travnja lipnja 2005.). Muzej moderne i suvremene umjetnosti (VIDJETI POSEBAN PRILOG) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka Izloæba: Zbirka starog oruæja - iz fundusa Muzeja (18. svibnja 2005.). Zbirka je jedna od najbogatijih i najpotpunijih zbirki Muzeja. Na izloæbi je predstavljeno oruæje od 15. do 20. st., koje je pripadalo razliëitim vojnim postrojbama, od Venecije, NjemaËke, Austrije, Francuske, Italije, Turske itd. Oruæje je materijalni svjedok vremena u kojemu je nastalo, a kada izgubi svoju destruktivnu ulogu, pobjeappleuje ljepotom izrade i postaje odraz kulture sredine u kojoj je nastalo. Dogaappleanje / predavanje: Realizacija stalnih postava hrvatskih muzeja (20. svibnja 2005.). Organizator predavanja je Druπtvo povjesniëara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja. ROVINJ ZaviËajni muzej grada Rovinja (VIDJETI POSEBAN PRILOG) SAMOBOR Pozivnica za izloæbu Zbirka starog oruæja - iz fundusa Muzeja, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka Samoborski muzej Dogaappleanje / promocija: Otvorenje Samoborske muzejske staze: Galerija Prica, Foto galerija Lang, Muzej Marton, Samoborski muzej (srediπnja akcija obiljeæavanja Meappleunarodnog dana muzeja u Samoboru, 18. svibnja 2005.). Izdavaπtvo / promocija: Informativni letak / razglednica - ulaznica za Samoborsku muzejsku stazu (jedanput u tjednu posjetitelji Êe moêi posjetiti sve muzejske institucije u Samoboru po povoljnijoj cijeni) Izloæba / performans: Prvi muzejski autobus (rad muzejskih roënika) Dogaappleanje / promocija: Prvi muzejski autobus - film (rad muzejskih roënika) Dogaappleanje / prezentacija: Muzejski suveniri - replike prapovijesnih posuda i novëiêa pod nazivom samoborac, Belina povelja, Seemanova karta iz 1822., kraluπe, majice s natpisom Muzej je zakon, znaëke, katalozi i sl. (18. svibnja 2005.)

113 Galerija Prica Izloæba: Denis KraπkoviÊ i djeca samoborskih vrtiêa 113 SENJ Gradski muzej Senj Izloæba: 400 godina dolaska Bunjevaca na podruëje grada Senja (18. svibnja 2005.). Otvorenjem izloæbe na kojoj je bio predstavljen dio zbirke Bunjevaca iz fundusa Muzeja zapoëela je manifestacija obiljeæavanja te velike obljetnice. Na izloæbi su predstavljeni predmeti materijalne i duhovne baπtine Bunjevaca od vremena njihova dolaska do danas (doselili su se u senjsku okolicu poëetkom 17. st. na poziv tadaπnjih vlasti radi obrane od Turaka). SESVETE Muzej Prigorja Izloæba (edukativna): Izloæba = Portal - Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (15. travnja svibnja 2005.). Na izloæbi su predstavljeni tradicijski obrti, znanja i vjeπtine na naëin kao da se te informacije pretraæuju na internetu. SINJ Muzej Cetinske krajine Dogaappleanje /igraonica: Otvorimo vrata stare sinjske tvrappleave. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (18. travnja svibnja 2005.). Dolaskom u Muzej posjetitelji su se upoznali sa starom sinjskom tvrappleavom u kojoj su prije nekoliko godina arheolozi zapoëeli istraæivaëke radove. Dogaappleanje / radionica: Otvorimo vrata stare sinjske tvrappleave. Radionica je odræana u tvrappleavi, gdje su polaznici istraæivali nekadaπnji izgled njezinih glavnih vrata. SISAK Gradski Muzej Sisak Izloæba: Austrijski gradovi. Autor fotografija je Helmut Bichler, BeË. Dogaappleanje / predavanje: 50 godina Austrijskog kulturnog centra u Zagrebu Pozivnica za izloæbu 400 godina dolaska Bunjevaca na podruëje grada Senja SLATINA ZaviËajni muzej Slatina Izloæba: Matica slovaëka u Miljevcima - Matica slovenska v Milevci (izloæeni su predmeti materijalne baπtine Miljevaca) Izloæba: Slovaci u Hrvatskoj (18. svibnja - 4. lipnja 2005.) Dogaappleanje / predavanje: Josip Waler: Matica slovaëka u Miljevcima Dogaappleanje / radionica: Tkanje platna - namijenjena mlaappleim posjetiteljima (18. svibnja 2005.) Dogaappleanje / promocija: Informativni vodië tradicijskih djelatnosti slatinskog kraja (18. svibnja 2005.) SLAVONSKI BROD Muzej Brodskog Posavlja Izloæba: ZaviËajnici: Dragutin Schwendemann - zlatar, draguljar, graver i slikar (21. travnja 2005.). Postavljena izloæba dio je projekta ZaviËajnici: malo spominjani, preπuêivani i zaboravljani. Obitelj Schwendemann pripada zajednici podunavskih vaba, koja se krajem 19. st. doselila u Brod na Savi. Dragutin se πkolovao u Budimpeπti, BeËu i Münchenu te je nakon povratka u Brod postao jedan od stupova brodske graappleanπtine. Golem je njegov doprinos druπtvenom, kulturnom i sportskom æivotu Broda. Dogaappleanja / radionica: Izrada predloæaka za nakit - kombinirana tehnika: tuπ, akvarel (18. svibnja 2005.). StruËni tim Ëinili su voditeljica radionica, polaznici brodskih osnovnih πkola te Josip Piha, zlatar i graver. Dogaappleanja / radionica: Modeliranje i izrada nakita od glinamola (18. svibnja 2005.). StruËni tim Ëinili su voditeljica radionica, polaznici brodskih osnovnih πkola te Josip Piha, zlatar i graver. Promotivne aktivnosti: Prigodna prodaja muzejskih publikacija

114 114 SPLIT I. gimnazija Split Izloæba: Imaginarni portal: (Galerija Konzervatorskog odjela Uprave za zaπtitu kulturne baπtine, svibnja 2005.). Meappleunarodna izloæba na kojoj su o temi ljudi izloæeni radovi uëenika nastali u sklopu radionica I. gimnazije Split i Astor College for the Arts, Dover Great Britain. Arheoloπki muzej u Splitu Stalni postav: Stalni postav kamenih spomenika srednjovjekovne zbirke u Lapidariju (otvorenje 17. svibnja 2005.). U postavu je i konzervirana antiëka skulptura iz Augusteuma u Naroni (Vid kod MetkoviÊa), koja je bila nedostupna javnosti. Dogaappleanje / igraonica / radionica: Porta Cesarea - portal antiëkoga grada (18. travnja svibnja 2005.). Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal. Organizirana struëna vodstva za posjetitelje po lokalitetu antiëkoga grada Salone. Na likovnoj radionici polaznici su oslikavali svoj doæivljaj toga antiëkoga grada. Etnografski muzej Split Dogaappleanje / igraonica: Splitski portali. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja 2005.). Etnografski muzej smjeπten je u novu zgradu u Severovoj ulici, u samoj Dioklecijanovoj palaëi. Pri dolasku u Muzej posjetitelji su trebali proêi pokraj brojnih portala antiëkoga grada Splita, kao i u novom prostoru Muzeja. Fundacija Ivana MeπtroviÊa / Galerija Ivana MeπtroviÊa Dogaappleanje / igraonica: Gdje se nalaze vratnice crkve Presvetog Otkupitelja kod Otavica? Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja 2005.). Na igraonici organiziranoj uz Meappleunarodni dan muzeja dijelili su se leci napravljeni za tu prigodu. Leci su sadræavali poruku namijenjenu πiroj zajednici: neka se vrate ukradene vratnice iz crkve Presvetog Otkupitelja, Otavice, kao i ostali spomenici kulture stradali za vrijeme Domovinskog rata. Muzej grada Splita (VIDJETI POSEBAN PRILOG) Hrvatski pomorski muzej Dogaappleanje / igraonica: Sloj do sloja bijelog kamena - πto pamti i priëa splitska utvrda. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja 2005.). Uz organizirano vodstvo i priëu posjetitelji su se upoznavali sa zgradom Muzeja smjeπtenog u tvrappleavi Gripe, koja je sagraappleena u 17. st., kada je gradu prijetila opasnost od turskih osvajanja. Muzej hrvatskih arheoloπkih spomenika Dogaappleanje / radionice: Kroz portal u portun povijesti. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (18. travnja svibnja 2005.). Polaznici likovne radionice izraappleivali su portal Muzeja prema njihovoj maπti i mjeri. U zasebnom dijelu akcije uëenici / sudionici igre na nekom su od likovnih medija izraappleivali portale povijesnih i suvremenih graappleevina. U akciji su sudjelovali arheoloπki muzeji u Hrvatskoj - Puli, Zadru, Splitu i Zagrebu. Dogaappleanje / priredba: Portal - organizirana sveëanost za sudionike radionica Muzeja uz Meappleunarodni dan muzeja (18. svibnja 2005.) Prirodoslovni muzej i zooloπki vrt Split Dogaappleanje / radionica: to kriju kuêice iz mora? Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu nagradnu igru Portal (1. oæujka lipnja 2005.). Na radionici su se sudionici upoznali s kuêicama puæeva i πkoljkaπa. IBENIK Muzej grada ibenika Dogaappleanje / koncert: Vedran MiliÊ - izvedba uëenika Glazbene πkole Ivan LukaËiÊ u sklopu programa Hrvatske glazbene scene mladih (17. svibnja 2005.)

115 Izloæba: PËela, Ëovjek, med i vosak u tradicijskoj kulturi Dalmacije (18. svibnja 2005.) - gostovanje Etnografskog muzeja, Split Izloæba: Na tragovima vremena - Iz arheoloπke zbirke Mateja PavletiÊa (19. svibnja 2005.) - gostovanje Arheoloπkog muzeja iz Zagreba Dogaappleanje / izlet: Obilazak arheoloπkih lokaliteta ibensko-kninske æupanije - uz struëno vodstvo (11. svibnja 2005.) Izloæba (u prostoru crkve sv. Grgura): Djelo Jurja Dalmatinca izvan ibenika (18. svibnja rujna 2005.) Izloæba (u prostoru Kneæeve palaëe): Grb grada ibenika (18. svibanj rujan 2005.) Izloæba: Litografije Honoréa Daumiera (otvorenje 18. svibnja 2005.) - gostovanje u Dubrovniku, suradnja s DubrovaËkim muzejima / Kneæev dvor 115 TROGIR Muzej grada Trogira Dogaappleanje / radionica: Portal najbolji od svih. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (1. travnja svibnja 2005.). Radovanov portal na katedrali trenutaëno se restaurira pa je nedostupan posjetiteljima. Na radionici su uëenici oslikavali dvometarsko platno prema svom viappleenju portala, a platno je postavljeno na skelu ispred katedrale (18. svibnja 2005.) Izloæba: Portal majstora Radovana ( svibnja 2005.). Na izloæbi su postavljene uëeniëke ilustracije nastale o temi Radovanova portala. VARAÆDIN Gradski muzej Varaædin Dogaappleanje / akcija: Spasimo kulturnu baπtinu - Svoju uspjeπnost okrunite donacijom. Akcija kontinuirano traje nekoliko godina. Njezin je cilj da meappleu gospodarstvenicima Varaædina i Varaædinske æupanije pronaapplee donatore koji bi osigurali sredstva za zaπtitu i restauriraciju predmeta iz fundusa Muzeja, ali i za lokalitete kulturne baπtine. Osim toga, akcija se proπirila na donacije za popunu zbirki (skupljena likovna djela varaædinskih slikara Vere Kuntner, Nenada OpaËiÊa, Pavla VojkoviÊa). Izloæba: Spasimo kulturnu baπtinu - Svoju uspjeπnost okrunite donacijom (18. svibnja). Na izloæbi su predstavljeni restaurirani eksponati, rezultati istraæivanja i iskopavanja na lokalitetu Paka pokraj Novog Marofa te donirane umjetnine. VARAÆDINSKE TOPLICE ZaviËajni muzej Varaædinske Toplice Promotivne aktivnosti: Postavljanje modernih info ploëa. Postavljene su tri ploëe - na prvoj su ispisane informacije o Muzeju, na drugoj je novi logo Muzeja, a na treêoj su informacije (trojeziëne) vezane za arheoloπki park Aquae Isae (Varaædinske Toplice). Izdavaπtvo: informativni listiê o Muzeju u obliku stripa (za djecu πkolske dobi) Dogaappleanje / promocija: promocija informativnog listiêa uëenicima O Varaædinskih Toplica i vodstvo po arheoloπkom parku Aquae Isae (18. svibnja 2005.) VINKOVCI Gradski muzej Vinkovci Dogaappleanje / natjecanje: II. muzejska olimpijada istoëne Hrvatske (II. MOIH - Vinkovci - Sopot, 20. svibnja 2005.). Olimpijada se odræavala radi ËvrπÊega i neformalnog povezivanja i druæenja te komunikacije meappleu djelatnicima muzejsko-galerijskih ustanova istoëne Hrvatske i predstavljanja arheoloπkog parka Sopot kod Vinkovaca. Natjecanje je obuhvatilo mali nogomet na travi, odbojku na pijesku, potezanje konopa, sportske maratone, badminton, belot i pikado. Kao izvannatjecateljska disciplina organizirano je bacanje kamena s ramena (u sluëaju loπeg vremena bio je predviappleen πah). Tijekom natjecanja na raspolaganju je bila konjska zaprega kojom su se gosti vozili do srednjovjekovnog lokaliteta RokovaËke zidine i okolnih izletiπta uz Bosut. VELIKA GORICA Muzej Turopolja Dogaappleanje / radionice: Vrata od krëa. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja 2005.). Na likovno-scenskoj radionici za djecu i mlade polaznici su se upoznavali s tradicionalnim poljodjelskim poslom krëenja zemlje, koje je u ovoj prigodi simboliziralo KrËka vrata.

116 116 VIROVITICA Gradski muzej Virovitica Tema obiljeæavanja Meappleunarodnog dana muzeja organizirana je sklopu obiljeæavanja 85. godiπnjice osnivanja»eπke besede u Virovitici i roappleendana Jana Vlaπimskog. Dogaappleanje / okrugli stol: Djelovanje»EπKE BESEDE u Virovitici i Nove spoznaje o æivotu i djelu Jana Vlaπimskog (22. svibnja 2005.) Izloæba:»eπka beseda. Na izloæbi je predstavljena ta Ëeπka kulturna udruga i njezini osnivaëi J. Vlaπimsky i F.»ervenka (22. svibnja 2005.) Dogaappleanje / koncert: Proljetni zvuci Jana Vlaπimskog (29. svibnja 2005.) VUKOVAR Gradski muzej Vukovar / Etnografska zbirka Rusina i Ukrajinaca, Petrovci Svi dogaappleaji organizirani su u suradnji sa Savezom Rusina i Ukrajinaca Republike Hrvatske u Vukovaru. Dogaappleanje / priredba: SveËanost otvaranja za javnost Etnografske zbirke Rusina i Ukrajinaca Hrvatske (Petrovci); organizator Gradski muzej Vukovar i Savez Rusina i Ukrajinaca RH u Vukovaru Izloæba: 85 godina tradicije organiziranog i kulturnog rada Rusina u Petrovcima Izloæba: Tkani i vezeni radovi - izloæba primjene tradicijskih tehnika na uporabnim predmetima Dogaappleanje / koncert: Tradicijski napjevi i obiëaji uz svakodnevni æivot - KUD Joakim Hardi, Petrovci ZADAR Arheoloπki muzej Zadar Dogaappleanje / igraonica: PreskoËite prag i... Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (18. travnja do 18. svibnja 2005.). Sudionici igre ulaskom u Muzej - kroz portal, otkrivali su svijet u kojemu su kao mali arheolozi-istraæivaëi mnogo saznali o proπlosti. ZAGREB Arheoloπki muzej u Zagrebu Izloæba: Makedonske bronce: Æeljeznodobni nalazi na podruëju Makedonije (18. svibnja 2005.) - suradnja s Muzejom Makedonije Skopje, Makedonija Pozivnica za izloæbu Tkani i vezeni radovi Pozivnica za izloæbu Fedor Kritovac: Zatvaraj vrata! Izloæba: Na tragovima vremena - Iz arheoloπke zbirke Mateja PavletiÊa (19. svibnja 2005.) - gostovanje u Muzeju grada ibenika Dogaappleanje / radionica: Ante portas. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja 2005.). Prilikom posjeta Muzeju i njegovu postavu sudionici igre imali su zadatak neπto nacrtati ili ispisati na dobivenim papirima te to predati sluæbenoj osobi Muzeja. Dogaappleanje / radionica: Salve!, projekt arheoloπkih muzeja Hrvatske.»lanom je mogao postati svatko tko je nacrtao ulaz u Muzej i crteæ predao sluæbenoj osobi Muzeja. Dogaappleanje / radionica: Porta viva. Na radionici su izraappleivani portali od razliëitog materijala. Jedan od materijala za gradnju bila su tijela sudionika. Napravljeni su portali fotografirani, a fotografije su bile izloæene na posebnoj izloæbi. Dogaappleanje / radionica: Pedagogius musei ante portas. Na vratima Muzeja posjetitelje je doëekivao muzejski pedagog, koji je skupljao primjedbe, æelje i miπljenja o radu. Sudionici te radionice na taj su naëin dali svoj doprinos stvaranju buduêih edukativnih projekata Muzeja. Etnografski muzej Izloæba (edukativna): Fedor Kritovac: Zatvaraj vrata! (16. travnja svibnja 2005.). Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal. Dogaappleanje / radionica: Mala povijest brava - likovne radionice (od srijede do subote od 11 do 13 sati i Ëetvrtkom od 16 do 18 sati); bojanka na web stranicama Etnografskog muzeja u Zagrebu ( Dogaappleanje / prezentacija: Donacija afriëkih maski Drage Muvrina gradu Zagrebu - organizirana vodstva (2. i 16. svibnja 2005.) Izloæba: Voda - plavo zlato / Wasser - das blaue Gold / Watter - Blue Gold (VIDJETI POSEBAN PRILOG)

117 Galerija KloviÊevi dvori Izloæba (edukativna): Otvori se predstavi se! Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (19. travnja svibnja 2005.). Na izloæbi su predstavljeni radovi oslikani na staklu, nastali na likovnim radionicama kao inspiracija umjetniëkim djelima. Sudionici igre mogli su pogledati dvije izloæbe koje su se odræavale u Galeriji: Ivan Picelj i Francuska renesansa. Dogaappleanje / promocija: Drugi katalog pedagoπke djelatnosti Mala likovna radionica, jesen proljeêe (17. svibnja 2005.) Dogaappleanje /koncert: Neven HrustiÊ - lutnja (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s HNK ICOM-om 117 Gliptoteka HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Dogaappleanje / igraonica: Radovanov portal. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja 2005.). Sudionici igre imali su zadatak potraæiti Radovanov portal u stalnom postavu te ispuniti prigodno pripremljeni listiê s jednostavnim pitanjem. Hrvatski dræavni arhiv Dogaappleanje / igraonica: Otvaramo vrata proπlosti. Arhiv je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja 2005.). Dolaskom u Arhiv sudionici igre dobili su edukativni letak i æig. Svi koji su doπli utorkom u 10 sati ili Ëetvrtkom u 14 sati imali su priliku zaviriti iza vrata Arhiva i upoznati se s radom arhivista. Osim toga, posjetitelji su dobili informaciju i o moguênosti posjeta web portala HDA ( gdje su takoappleer mogli saznati πto se sve nalazi iza vrata / portala Arhiva. Izloæba: Franz Thiard de Laforest i njegov veliki Album von Dalmatien (18. svibnja 2005.) - predstavljanje donacije i otvorenje izloæbe Hrvatski muzej naivne umjetnosti Dogaappleanje / igraonica: Vrata u svijet naive. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja - 9. svibnja 2005.). Posjetitelji su dolaskom u Muzej upoznali najznaëajnija djela hrvatske naivne umjetnosti koja su izloæena u stalnom postavu. Tom prigodom bilo im je osigurano struëno vodstvo kustosa, ali su djela mogli i virtualno pregledati - na raëunalu, uz vodstvo djevojëice Naive. Dogaappleanje / radionica: Vrata u svijet naive (15. travnja - 9. svibnja 2005.). Polaznici radionice razgledali su u izloæbenom prostoru skulpture Sofije NaletiliÊ Penavuπe, a potom su inspirirani Penavuπinim radovima, izradili svoje umjetnine. Najbolji radovi bili su izloæeni u predvorju Muzeja. Hrvatski povijesni muzej Dogaappleanje / igraonica: Port@l. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (18. travnja svibnja 2005.). Dolaskom u Muzej sudionici igre su nakon razgledavanja izloæbe Æivot u palaëi, na kojoj je predstavljeno 15 zbirki Muzeja, pozvani da jedan dan postanu kustosi. Za tu ulogu trebali su osmisliti priëu i odabrati predmete za svoju izloæbu. Osim toga, sudionici igre pozvani su i na internetske stranice Muzeja, na adresu - mjesto susreta i razgovora s prijateljima. Dogaappleanje / koncert: Sanburst (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s HNK ICOM-om s poëetkom u 22 sata. U Muzeju, koji je bio otvoren do 24 sata, mogla se pogledati izloæba Æivot u palaëi te Ëuti pokoji plemiêki traë uz glazbu blues benda. Hrvatski prirodoslovni muzej Dogaappleanje / igraonica: Mamutov video kutak. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja 2005.). Tom prigodom predstavljeni su zabavni, dokumentarni... videoradovi zagrebaëkih gimnazijalaca. U Mamutovom video kutku posjetiteljima su na raspolaganju bile muzejske razglednice na koje su mogli upisati dojmove o Muzeju te ih poslati prijateljima. Hrvatski πkolski muzej Izloæba: Stara πkola novu tuëe: Od straha Boæjeg do djeëjih prava. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (20. travnja svibnja 2005.) - gostovanje Slovenskog πolskog muzeja, Ljubljana, Slovenija Dogaappleanja / radionice: Da je iêi u πkolu bio nimalo posao lak, πapnut Êe ti iz proπlosti appleak! Odræavane su srijedom od 10 do 13 sati (najava telefonom ili e-poπtom). Dogaappleanja / predavanje: Prof. dr. Ivan DumboviÊ, Povijesni pregled kazne u odgoju (4. svibnja 2005.) Dogaappleanje / promocija: Anali za povijest odgoja, Vol. 3 (23. svibnja 2005.). Anale su predstavili dr. sc. Vladimir JuriÊ, dr. sc. Vlatko PreviπiÊ i Sonja GaÊina kalamera, prof.

118 118 Hrvatski πportski muzej Izloæba (edukativna): Ulaz tjelovjeæbe i πporta u Hrvatsku. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja). U prostorijama Muzeja bila je prigodno postavljena izloæba o πportovima i tjelovjeæbi od kraja 18. do kraja 19. st. HT muzej Izloæba (edukativna): Portal kao vremeplov. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja 2005.). Na jednom osobitom portalu u Muzeju mogle su se pronaêi najnovije vijesti iz PomoÊu njih moglo se viπe saznati kako se tada æivjelo, kakva je bila moda... Predstavljen je i jedan osobito vaæan dogaappleaj, a odnosio se na poslove kojima se bavi Muzej. Za posjetitelje je bio pripremljen edukativni listiê kojim su sudionici igre nakon njegova ispunjavanja bili ukljuëeni u nagradnu igru Muzeja. Hrvatski æeljezniëki muzej (VIDJETI POSEBAN PRILOG) Hrvatsko muzejsko druπtvo Dogaappleanje / priredba: Dodjela nagrada sudionicima muzejske edukativne akcije Portal (Muzej za umjetnost i obrt, 18. svibnja 2005.) Dogaappleanje / koncert: Koncert na pochëtte violini iz zbirke glazbala MUO (organizirano u Muzeju za umjetnost i obrt 18. svibnja s poëetkom u 21 sat). Hrvatski nacionalni komitet ICOM-a Dogaappleanje / koncert: Trio gitara (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s Etnografskim muzejom, Zagreb Dogaappleanje / koncert: Sanburst (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s Hrvatskim povijesnim muzejom, Zagreb Dogaappleanje / koncert: Neven HrustiÊ - lutnja (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s Galerijom KloviÊevi dvori, Zagreb Dogaappleanje / koncert: Afion (18. svibnja 2005.); organizirano u suradnji s Etnografskim muzejom Istre, Pazin Kabinet grafike HAZU Izloæba: Portal u proπlost: Lude tridesete. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal ( svibnja 2005.). Na izloæbi Pavla GavraniÊa, umjetnika plakata i ilustratora Ëasopisa Svijet, bio je predstavljen elegantni i dekorativni svijet Art decoa tridesetih. Za tu prigodu pripremljen je edukativni letak koji je zaokruæio virtualno putovanje kroz vrijeme. Muzej Mimara Dogaappleanje / igraonica: Portal. Muzej je bio ukljuëen u muzejsku edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja 2005.). Posjetitelji su ulaskom u Muzej i πetnjom kroz postav trebali odgovoriti na pitanje: to se promijenilo u spoznaji nakon prolaska kroz portal? Da li samo predodæba o muzeju ili...? Izloæba: Zbirke kineske i ostalih dalekoistoënih umjetnosti Muzeja Mimara (18. svibnja 2005.) - obnovljen i dopunjen stalni postav Promotivne aktivnosti: Muzej je bio otvoren do 22 sata. Pozivnica za izloæbu America Muzej suvremene umjetnosti Izloæba / projekt (edukativni): Glavu gore! Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja 2005.). Postavljena je instalacija - svijetleêi ekran s porukama o umjetnosti, muzeju, o svijetu i vlastitome mjestu u njemu... koje su djeca ispisala u suradnji s umjetnicom Magdalenom Pederin. Dogaappleanje / radionica: u Muzeju, bolnicama i djeëjim domovima odræavane su radionice pod istim naslovom s namjerom da se πto πiri krug mladih sudionika upozna s Muzejom i zainteresira za gradnju njegove nove zgrade o Ëijem Êe buduêem funkcioniranju umnogome odluëivati oni sami. Izloæba: Kristina Leko / Amerika (19. svibnja lipnja 2005.). Izloæba se temelji na æivotnim priëama pet æena hrvatskog podrijetla: Marcelle Bonich, Miriam Busic, Nori Boni-Zorovich, Margaret Zgumbic i Ljubice Æic, koje desetljeêima æive u Queensu, New York, jednome od srediπta hrvatskog iseljeniπtva u SAD-u.

119 Muzej grada Zagreba Dogaappleanje / igraonica: Je li Zagreb imao vrata. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (18. travnja svibnja 2005.). U stalnom postavu Muzeja trebalo je pronaêi gradska vrata srednjovjekovnog Zagreba. Za tu prigodu bio je pripremljen radni listiê koji su sudionici ispunjavali. Zainteresirani su ulazili u Muzej i putem interneta s adrese Dogaappleanje / ostalo: sveëano potpisivanje sponzorskog ugovora sa ZagrebaËkom bankom za izradu i tiskanje prvoga muzejskog vodiëa za slijepe u Hrvatskoj (VIDJETI POSEBAN PRILOG) Dogaappleanje / priredba: izvedba predstave Na rubu pameti Miroslava Krleæe u adaptaciji i izvedbi glumca Dragana Despota Dogaappleanje / ostalo: Muzej je bio otvoren od 10 sati do 1 sat iza ponoêi. 119 Muzej za umjetnost i obrt Dogaappleanje / igraonica: Vrata otvorena 125 godina. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (15. travnja svibnja 2005.). Ulaskom u Muzej svaki je sudionik igre otvaranjem ulaznih vrata ujedno otvorio dio priëe o portalu, ali i jedan od izloæaka s buduêe izloæbe Skriveno blago Muzeja za umjetnost i obrt (prireappleuje se u povodu 125. godiπnjice osnivanja Muzeja - jesen 2005.). Dogaappleanje / priredba: zavrπna sveëanost i nagradno izvlaëenje muzejsko-edukativne akcije Portal (18. svibnja 2005.). Dogaappleanje / koncert: Koncert na pochètte violini iz zbirke glazbala MUO (Hrvatsko muzejsko druπtvo, 18. svibnja 2005.). Koncertom na pochètte violini u izvedbi Laure Vadjon predstavljene su veze razliëitih kulturnih krugova, njihovi utjecaji i meappleusobna proæimanja, πto pridonosi integriranju civilizacijske svijesti. Tom je izvedbom najavljen poëetak suradnje Muzeja s reproduktivnim umjetnicima na starim instrumentima. Promotivne aktivnosti: Muzej je bio otvoren do 24 sata. TehniËki muzej Dogaappleanje / igraonica: Ulaz ili Portal. Muzej je bio ukljuëen u muzejsko-edukativnu akciju Portal (16. travnja svibnja ). Sudionici igre πetali su po zbirkama... i zabavljali se. A Ëinjenicom da su uπli u Muzej kroz ulaz ili portal ostvarili su pravo sudjelovanja u igri. Deplijan za koncert Koncert na pochètte violini iz zbirke glazbala MUO ÆUPANJA ZaviËajni muzej Stjepana Grubera Izloæba: Umjetnost u slici slame (18. svibnja 2005.). Organizatori izloæbe: Grad Æupanja, ZaviËajni muzej Stjepana Grubera (Æupanja) i HKPD Matija Gubec - Sekcija slamarki (Tavankut, Srbija i Crna Gora) - gostovanje HKPD Matija Gubec, Tavankut, Srbija i Crna Gora COMMEMORATING INTERNATIONAL MUSEUM DAY, 2005 / TOPIC - MUSEUMS BRIDGING CULTURES In 2005 International Museum Day was celebrated in Croatia for the twenty-fifth time, on May 18. The title of the topic was Museums Bridging Cultures, and many museum staff members, along with promoting the work of their institutions, placed the emphasis on the role of the museum in the creation and development of cultural identity. MDC, apart from initiating the campaign among the museums and galleries in Croatia, also handled the promotion of the whole event. For the second time, it organised a competition for the best poster, and in collaboration with the Croatian ICOM National Committee and the Croatian Museum Association selected and published the 25 th commemorative poster (designer Boris LjubiËiÊ; the topic was presented with the use of the logo MUSEUM). At the press conference held to mark the event, as well as the promoters announced in advance, representatives of museums and galleries that had interesting projects were also invited, for them to present them to the press. Thus the festivity involved in various ways 83 institutions, Croatian museums and galleries, and 170 events were organised: 86 events (presentations, promotions, lectures, workshops, play rooms, concerts, actions, presentations of expertise, excursions); 65 exhibitions; 3 new publications; one round table; 8 promotional campaigns; one conference; two competitions. Various manners were adopted to illustrate this year s topic, which was devoted to interculturalism and museums and galleries in Croatia. Most numerous were examples in which Croatian museums told of their collaboration with museums in other countries.

120 IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS AH, HTOMALE, KATAR TUME AVEN? AH, CIGANI, ODAKLE VI DOLAZITE? DUBRAVKO ADAMOVI Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar Gelem, gelem lungune dromenca, Maladilem bahtale Htomenca, Ah, Htomale katar tume aven? E carenca bukhale shavohenca. Išao sam išao dugim putovima, Sretao sam sretne Cigane, Ah, Cigani, odakle vi dolazite? Čergama i gladnom djecom. Kada je Bog dijelio narodima zemlju, kaæe stara romska legenda, Ciganima je dao pravo prvoizbora, πto su oni, meappleutim, odbili te si time odredili sudbinu vjeënih putnika, lutalica i stranaca... Ipak, kako bi ublaæio njihovu nepromiπljenost, Bog im je iz saæaljenja podario viπe mudrosti i sposobnosti nego drugim narodima... Naslovno pitanje ovoga teksta stih je iz romske himne Gelem, gelem, Ëiji je refren mnogo puta premoπêivao kulturoloπke razliëitosti izmeappleu njezina nepoznatog autora i mnogobrojnih potiπtenih i tuænih, ili pak samo veselih i za pjesmu raspoloæenih interpreta diljem svijeta. ToËan izgovor i njezino stvarno znaëenje za cjelokupnu romsku zajednicu desetljeêima su Ëekali svoje autohtone tumaëe koji Êe nas, izmeappleu ostaloga i objavom njezina prijevoda, potaknuti na poπtovanje i dublje razumijevanje te iznimno zanimljive i bogate kulture. U toj smo druπtvenoj, civilizacijskoj obvezi, kao vrijednosni instrument pribliæavanja i povezivanja kulturoloπkih razliëitosti, prije dvije godine prepoznali svoj dug i otvorili svoja vrata joπ uvijek nedovoljno istraæenoj kulturi naroda koji nema svoju matiënu dræavu. sl.1. Detalj iz æivota Roma Lovara, iz kataloga U tom je smislu ovogodiπnja tema 25. Meappleunarodnoga dana muzeja sasvim sluëajno postala idealnim okvirom veê prije dogovorenih izloæaba s kojima smo æeljeli potvrditi postojanost potpore muzeja viπegodiπnjim nastojanjima Ëlanova sve manje romske zajednice u Bjelovaru u stvaranju institucionalnoga oblika trajne skrbi o povijesti i kulturi izvornih, hrvatskih Roma Lovara. Iako je rijeë o preteæitoj veêini u ukupnoj svjetskoj populaciji Roma (od ukupno 15 milijuna Roma 13 milijuna su Romi Lovari) i unatoë Ëinjenici da je od godine njihov jezik ujedno i sluæbeni jezik svih Roma koji æive u 62 dræave, Romi Lovari, Ëije se postojanje na ovim prostorima biljeæi od 14. stoljeêa, postali su manjina unutar osam romskih skupina koje danas æive u Hrvatskoj. Meappleu dominantnim Kalderaπima, Bajaπima, ijacima, Kanjarima, Ludarima, Sintima i Horahajima samo je Roma Lovara na kojima je povijesna, iznimno sloæena, zahtjevna i odgovorna obveza nastavka istraæivanja tragova koji Êe vjerodostojno svjedoëiti o njihovu identitetu za kojim veê stoljeêima tragaju. sl.2. Detalj s izloæbe Konj AH, HTOMELA, KATA TUME AVEN? OH, GYPSES, WHENCE ARE YOU COMING? Napomena: Svi citati, podaci kao i ilustracije u ovome tekstu preuzeti su iz kataloga stalne povijesno-dokumentarne izložbe postavljene u novootvorenom Kulturno-edukacijskom centru Roma u Bjelovaru, čijim voditeljima autor zahvaljuje na suradnji. When God divided the land out among the peoples, says the old Romany legend, he gave the Gypsies the first pick, but they refused the land, and determined thus their fate as eternal travellers, wanderers and aliens. Still, as if to palliate the results of their improvidence, God gave them more wisdom and capacity than other peoples. The title question of this text is a verse from the Romany anthem Gelem, gelem, the refrain of which has many times bridged cultural differences among its unknown author and the many sad and sorrowful, or perhaps just merry and in a mood for song, interpreters all round the world. The topic of International Museum Day Museums as Bridges of Culture - by sheer accident became an ideal framework for exhibitions negotiated in advance with which the exhibition authors wished to give evidence of the persistence of museum support to the endeavours of members of the ever-smaller Romany community in Bjelovar in the creation of an institutional form of lasting concern for the history and culture of the original Croatian Lovar Romany.

121 OBILJEÆAVANJE ME UNARODNOG DANA MUZEJA U MUZEJU GRADA SPLITA IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS GORAN BOR»I Muzej grada Splita, Split sl.1. Izloæba Oruæje tvrappleave Klis, galerijski prostor Magazzini del Sale, Cervia, sl.2. Posjetitelji razgledavaju postav izloæbe Talijanska keramika iz Dioklecijanove palaëe u Splitu, Cervia, sl.3. Izloæbena dvorana, Loreto, sl.4. Konferencija za tisak u povodu otvorenja izloæbe Oruæje tvrappleave Klis, Rim, U obiljeæavanju ovogodiπnjeg Meappleunarodnog dana muzeja Muzej grada Splita sudjelovao je s izloæbom autora Gorana BorËiÊa Meappleunarodna kulturna suradnja Muzeja grada Splita Na izloæbi je meappleunarodna suradnja Muzeja bila predstavljena na osamnaest panoa s viπe od stotinu fotografija odræavanja izloæbi u inozemstvu, izloæenih kataloga, plakata i pozivnica tih izloæbi, zahvala, priznanja i novinskih Ëlanaka, te s videopredstavljanjima s otvorenja svih izloæbi i dogaappleaja vezanih uz njih. Od prije nekoliko godina Muzej grada Splita viπe nastoji da se njegova djelatnost predstavi ne samo domaêoj veê i inozemnoj kulturnoj javnosti. Zamisao je bila da se suradnja s inozemnim muzejskim ustanovama ostvari u obliku razmjene izloæbi i struënim usavrπavanjem djelatnika Muzeja. Kako je podruëje cijele Dalmacije, a samim time i grad Split u svojim kulturno-umjetniëkim kontaktima tijekom svoje povijesti viπe gravitirao svom prekojadranskom susjedu, a umjetniëki su predmeti u vlasniπtvu Muzeja stilski i povijesno blisko povezani s onima na drugoj strani Jadrana, Muzej je svoju meappleunarodnu suradnju poëeo s gradovima s kojima je tijekom povijesti odræavao bogatije i ËeπÊe umjetniëke veze. Bliske veze s tim podruëjima odnose se na Serenissimu i njezino viπestoljetno upravljanje tim podruëjem obiljeæeno brojnim sukobima s Osmanskim Carstvom; na razmjenu keramiëkih, staklarskih i drugih proizvoda s talijanskim pokrajinama Abruzzo, Marche i Veneto; na gotovo istodobni stvaralaëki genij najveêega hrvatskog pisca i oca naπe knjiæevnosti Marka MaruliÊa i najveêega πpanjolskog pisca Miguela Cervantesa ili je pak rijeë o vezama s brojnim iseljeniëkim zajednicama Hrvata u»ileu. Muzej grada Splita u proteklih pet godina postavio je viπe izloæbi u inozemstvu i tako stekao bogato iskustvo o njihovoj organizaciji, ali sudeêi po brojnim priznanjima domaêina i posjetima postavljenim izloæbama, uspjeπno je predstavio grad Split, ali i obavio uspjeπnu promociju hrvatske kulture i povijesti u svijetu. Suradnja u organizaciji izloæbi poëela je najprije s talijanskim gradovima Rimom, Anconom, Treiom, Venecijom, Pescarom i Cervijom, nastavila se s Koprom u Sloveniji i Bitolom u Makedoniji. Posebice su organizacijski zahtjevna bila gostovanja s izloæbama u Alcalá de Henares, panjolska i u Punta Arenasu u»ileu. sl.5. i 6. Vitrine s izloπcima oruæja, Ancona, 2004.

122 122 sl.7. Palazzo Comunale u Ëijim je prostorijama postavljena izloæba Oruæje tvrappleave Klis, Treia, sl.8. Palazzo Comunale, pogled na jednu od izloæbenih prostorija sl.9. Grupa iz Muzeja grada Splita koja je postavila izloæbu Knjige i oruæje hrvatske Renesanse; suradnik Valter FiriÊ, ravnatelj Goran BorËiÊ i restauratori Josip Miljak, Dina Vuletin i Mirko GelemanoviÊ u dvoriπtu Univerziteta, Alcalá de Henares, Madrid sl.10. Mnoge poznate osobe iz kulturnog, politiëkog i vojnog æivota Madrida i drugih gradova razgledale su izloæbu. Vaæno je napomenuti da je organizacija izloæbi Muzeja grada Splita u inozemstvu potpomognuta sredstvima Ministarstva kulture RH, Grada Splita, ali najveêi dio troπkova gotovo svih izloæbi pokrivali su inozemni sponzori. Pojedine su izloæbe u cijelosti financijski pokrivene inozemnim sponzorima. Pri organizacijskim poslovima pomogli su i hrvatski sponzori: SEM Marina, Jadrolinija, Croatia osiguranje i TuristiËka zajednica grada Splita te im u ovoj prigodi zahvaljujemo. Izloæbe Muzeja Grada Splita u inozemstvu, Le armi della fortezza di Klis - Oruæje tvrappleave Klis; Rim, Ancona, Treia, Cervia Antiche ceramiche italiane tra due sponde dell Adriatico - AntiËka keramika sa dviju obala Jadrana, Pescara Letras y Armas en el Renacimiento Croata - Knjige i oruæje hrvatske Renesanse; Alcala de Henares, Madrid Antiche ceramiche italiane rinvenute nel Palazzo di Diocleziano - Talijanska keramika iz Dioklecijanove palaëe u Splitu; Cervia Emanuel VidoviÊ e le seduzioni di Spalato e Chioggia - Djela iz opusa Emanuela VidoviÊa, Cervia Dani Hrvatske kulture u Makedoniji, Bitola Keramika iz Dioklecijanove palaëe u Splitu, Kopar Split en la epoca de MaruliÊ - Split MaruliÊeva doba, Punta Arenas Meappleunarodne izloæbe odræane u galeriji Muzeja grada Splita, godina talijanske grafike International graphic art biennial Split (izloæba Mirka IliÊa Seks i laæi) Meappleunarodni seminari odræani u Muzeju grada Splita, sl.11. U Archivio di Stato Venezia direktor Paolo Selmi predloæio je suradnju Muzeja grada Splita s venecijanskim Arhivom. Projekt Inovativni pristup kulturnoj baπtini Seminar Jadransko-jonska inicijativa Studijski susret s temom Kasnosrednjovjekovna i renesansna keramika COMMEMORATING INTERNATIONAL MUSEUM DAY 2005 IN THE SPLIT MUNICIPAL MUSEUM In marking this year s International Museum Day, Split Municipal Museum s contribution was an exhibition by Goran BorËiÊ called International Cultural Collaboration of Split Municipal Museum Starting a few years ago, Split Municipal Museum has attempted to present its activity just as much to the foreign as to the domestic cultural public. At this exhibition, the international collaboration of the museum was presented on 18 panels with more than a hundred photographs of exhibitions held abroad, catalogues, posters and invitations relating to these exhibitions, letters of thanks, commendations and newspaper articles, as well as videos from the openings of all the exhibitions and events related to them.

123 IZLOÆBA ÆELJEZNI»KA VOZILA - DIO KOLEKTIVNOG IDENTITETA TEHNI»KE KULTURE IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS HELENA BUNIJEVAC Hrvatski æeljezniëki muzej, Zagreb sl.1. Izloæbeni postav u vestibulu Glavnog kolodvora Zagreb. Fotodokumentacija: Hrvatski æeljezniëki muzej, Zagreb; Snimio: Denis MarohniÊ sl.2. Izloæba ÆeljezniËka vozila - dio kolektivnog identiteta tehniëke kulture na vinkovaêkom æeljezniëkom kolodvoru kao dio projekta VinkovaÊkih jeseni, 15. rujna Fotodokumentacija: Hrvatski æeljezniëki muzej, Zagreb; Snimio: Denis MarohniÊ sl.3. PutujuÊa izloæba zaustavila se je i u æeljezniëkom kolodvoru u Zadru, 22. srpnja Fotodokumentacija: Hrvatski æeljezniëki muzej, Zagreb; Snimio: Denis MarohniÊ sl.4. Na dan otvaranja izloæbe ÆeljezniËka vozila - dio kolektivnog identiteta tehniëke kulture u HÆ-ovoj galeriji U predvorju, 18. svibnja Fotodokumentacija: Hrvatski æeljezniëki muzej, Zagreb; Snimio: Denis MarohniÊ Slogan Muzeji - spone kultura, koji je ICOM predloæio kao tematsko odreappleenje obiljeæavanja Meappleunarodnog dana muzeja u godini inspirirao je Hrvatski æeljezniëki muzej za pripremu i oblikovanje izloæbe ÆeljezniËka vozila - dio kolektivnog identiteta tehniëke kulture. S obzirom na to da predloæeni slogan apelira na proæimanje globalnih kulturnih vrijednosti i njihovo oëuvanje u muzejskim i galerijskim ustanovama, Hrvatski æeljezniëki muzej æelio je istaknuti ulogu svoje ustanove u oëuvanju æeljezniëkih vozila koja viπe nisu u prometu, ali su vjerni svjedoci globalnog razvoja tehniëke kulture. Kao πto znamo, tijekom 145 godina duge tradicije æeljeznice u Hrvatskoj u æeljezniëkom su prometu koriπtena vuëna vozila najrazliëitijih vrsta i mnogih serija, od onih na parni pogon do onih na elektriëni i dizelski pogon. Vozila su izgraappleena u renomiranim tvornicama za izgradnju lokomotiva i drugih æeljezniëkih vozila u Austriji, Maapplearskoj, NjemaËkoj, Italiji, Poljskoj, Francuskoj, SAD-u te u hrvatskim tvornicama. Sva ta vozila bila su i jesu odraz tehniëkih dostignuêa razdoblja u kojemu su nastala, a koja su se razvijala neovisno o dræavnim granicama i pojedinaënim nacionalnim kulturoloπkim odreappleenjima. Na taj su naëin æeljezniëka vozila dio kolektivnog identiteta tehniëke kulture, pa je ta Ëinjenica iskoriπtena za naziv tematske izloæbe. Izloæba je bila postavljena u Zagrebu, u galeriji Hrvatskih æeljeznica U predvorju, koja na adresi u MihanoviÊevoj ulici 12 aktivno djeluje posljednjih desetak godina. Autori izloæbe Helena Bunijevac i Denis MarohniÊ æeljeli su ostvariti sublimirani prikaz najëeπêih æeljezniëkih vuënih vozila koja su u nekom razdoblju bila ili joπ uvijek jesu dio voznog parka Hrvatskih æeljeznica. U tu svrhu obradili su opseænu fototeënu i dokumentaristiëku graappleu, koja sadræava tehniëka odreappleenja svake vrste vozila, vrijeme i mjesto njihove uporabe te fotografije. No da bi izloæba dobila na edukativnosti, ali i na zanimljivosti, napravljen je odmak od suhoparnog iznoπenja samo tehniëkih i drugih podataka, a vozila su oæivljena prikazom prema popularnim imenima koja su æeljezniëari davali vuënim vozilima prema njihovim specifiënim svojstvima. Tako je kroz 16 izloæbenih plakata veliëine 70x100 mm prezentiran æivotopis Maapplearica, vabica, Unrinih lokomotiva, Marijana i Marjane, Srebrne strijele, ureka, Kenedijevke, Brene, Litorina, Gomulka, Makoza, Francuza, veappleana, Swingwera.

124 124 sl.5. i 6. Na dan otvaranja izloæbe u HÆovoj galeriji U predvorju, 18. svibnja Fotodokumentacija: Hrvatski æeljezniëki muzej, Zagreb; Snimio: Denis MarohniÊ Izloæbeni su plakati i grafiëki obraappleeni primjenom raëunalnih tehnologija, πto je izloæbi dalo dodatni izgled plastiënosti, æivosti, posebnosti i sveobuhvatnosti. Potpunijem doæivljaju dokumentaristiëki obraappleenih æeljezniëkih vozila pridonijelo je i izlaganje 14 maketa æeljezniëkih vozila iz fundusa Hrvatskoga æeljezniëkog muzeja. Otvorenje izloæbe bilo je 18. svibnja, na Meappleunarodni dan muzeja. Tijekom tri tjedna izloæbu je u prostoru HÆ-ove upravne zgrade razgledao znatan broj ljudi koji svakodnevno poslovno kontaktiraju sa æeljeznicom. No kako bi izloæba bila dostupna i πiroj javnosti, odmah nakon skidanja postava u galeriji u predvorju izloæba je prilagoappleena uvjetima putujuêe izloæbe, i veê je 15. lipnja bila postavljena u vestibulu æeljezniëkog kolodvora u Puli. Nakon toga izloæbu su mogli razgledati svi korisnici æeljezniëkih prijevoznih usluga i ostali graappleani i turisti u Rijeci, Zadru, ibeniku, Splitu, Vinkovcima, Zagrebu i Karlovcu. U æeljezniëkim kolodvorskim zdanjima tih gradova izloæba se smjenjivala u jednakim trotjednim intervalima. Do potpunog ostvarenja projekta putujuêe izloæbe, izloæba Êe biti postavljena i u æeljezniëkim kolodvorima u Osijeku,»akovcu, Varaædinu i Slavonskom Brodu. Zanimanje za izloæbu bilo je zamjetno, to viπe πto je obraappleivana tematika specifiëna i rijetko dostupna πiroj javnosti. Kao trajni dokument s te izloæbe ostat Êe tiskani katalog, koji je ujedno i vrijedna obrada jednog segmenta povijesti æeljezniëkih vozila. EXHIBITION RAILWAY VEHICLES - PART OF THE COLLECTIVE IDENTITY OF TECHNICAL CULTURE The ICOM slogan of Museums Bridging Cultures proposed as thematic outline for the commemoration of International Museum Day in 2005 inspired the Croatian Railway Museum to prepare and design the exhibition Railway Vehicles - Part of the Collective Identity of Technical Culture. Since the proposed slogan referred to the interfusion of global cultural values and their preservation in museum and gallery institutions, the museum wanted to highlight its role in the preservation of locomotives and rolling stock that is no longer being used but that is still a faithful testimony to the global development of the engineering culture. During the 145-year long tradition of the railways in Croatia, traction engines of the most diverse kinds and many series have been used in railway traffic, steam, electric and diesel. The engines were made in renowned locomotive building works and rolling stock factories in Austria, Hungary, Germany, Italy, Poland, France, the USA and in Croatian factories. All the vehicles have been and still are a reflection of the engineering achievements of the period in which they were created, that developed completely across borders, eliding individual national cultural definitions. In this manner, the railway vehicle is part of the collective identity of engineering culture, and it was this fact that was used for the title of this thematic exhibition.

125 IZLOÆBA ÆIVOT I DJELO JOSIPA JURJA STROSSMAYERA IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS GRGUR MARKO IVANKOVI Muzej Slavonije, Osijek sl.1. Odora biskupa J. Josipa Strossmayera crno sukno finog tkanja, ljubiëasti i crni sviljeni rips, ljubiëasti konac i dugmad naëinjena od konca sl.2. Olga JelaËiÊ, Portret biskupa Josipa Jurja Strossmayera oko ulje na platnu, 78,5 x 59,0 U svibnju godine, u povodu 190. obljetnice roappleenja i 100. obljetnice smrti biskupa Josipa Jurja Strossmayera, osjeëke su ustanove kulture Muzej Slavonije, Galerija likovnih umjetnosti i Dræavni arhiv u Osijeku, na poticaj Zavoda za znanstveni i umjetniëki rad HAZU u Osijeku, organizirale zajedniëku izloæbu pod nazivom Æivot i djelo Josipa Jurja Strossmayera. Izloæba je postavljena u Muzeju Slavonije, koji je ujedno izloæio i najveêi broj od ukupno 121 eksponata. RijeË je o muzejskim predmetima iz Arheoloπkoga, NumizmatiËkoga i Povijesnog odjela, Odjela umjetniëkog obrta, Odjela muzealnih tiskopisa i hemeroteke. Iz pododjela Seobe naroda i Srednji vijek Arheoloπkog odjela izloæene su dvije podne keramiëke ploëice iz stare appleakovaëke crkve koje je biskup Strossmayer darovao Muzeju slobodnoga i kraljevskog grada Osijeka godine, a NumizmatiËki je odjel izloæio sedam medalja i plaketa s biskupovim likom. Povijesni je odjel izloæio 40 primjeraka graapplee iz GrafiËke zbirke, Zbirke fotografija, Zbirke skulptura i natpisa, Kulturno-povijesne zbirke i Dokumentarne zbirke, dok je Odjel umjetniëkog obrta izloæio dvije slike i odoru u koju je biskup bio odjeven prilikom portretiranja kod slikara Bele Csikosa Sessije. Odjel muzealnih tiskopisa izloæio je 33 knjige i prigodna izdanja, a hemeroteka je predstavila 8 primjeraka novina. Dræavni je arhiv u Osijeku izloæio kopije dokumenata i nacrta, te fotografiju iz svoga fundusa, a Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku izloæila je tri slike, bistu i skulpturu s likom biskupa Strossmayera. Æivot i djelo naπeg OsjeËanina Josipa Jurja Strossmayera, biskupa appleakovaëko-bosanske i srijemske biskupije, do danas nisu primjereno valorizirani. Taj vizionar hrvatskom je narodu priskrbio najznaëajnije dræavne institucije znanosti, kulture, obrazovanja, vjere i mnoga druga duhovna i kulturna dobra pod osobnim geslom Sve za vjeru i za domovinu. Godine osnovao je Akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu, utemeljio suvremeno ZagrebaËko sveuëiliπte, otvoreno godine, kolekcionirao umjetnine iz Ëijeg je fundusa i donacije osnovana Strossmayerova galerija starih majstora pri Akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. sl.3. Izgradnja nove Æupne crkve sv. Petra i Pavla u Osijeku Ottokar Rechnitzer, Osijek, papir, karton, fotografija Na slavonskom je podruëju biskup Strossmayer, meappleu mnogobrojnim drugim sakralnim graappleevinama, podigao i potpomogao izgradnju dviju reprezentativnih historicistiëkih crkvenih graappleevina, od kojih je appleakovaëka katedrala druga, a osjeëka gornjogradska æupna crkva treêa crkva po veliëini u Hrvatskoj i ujedno najveêa æupna crkva u naπoj zemlji. Izgradio je i obnovio brojne sakralne graappleevine, a u baroknoj je osjeëkoj Tvrapplei osnovao DjeËaËko sjemeniπte. Financijski je kontinuirano podupirao brojne kulturne i obrazovne ustanove te nadarene pojedince diljem domovine.

126 126 sl.4. Pozivnica za izloæbu Æivot i djelo Josipa Jurja Strossmayera Osim biskupske obnaπao je i politiëke funkcije, meappleu kojima je kratko vrijeme bio i veliki æupan VirovitiËke æupanije sa sjediπtem u Osijeku. Njegovom su zaslugom u naπoj zemlji ostvarena djela znaëajnih stranih arhitekata, od projektanta appleakovaëke katedrale Karla Roesnera, , preko arhitekta i profesora Fridricha Schmidta, koji je projektirao palaëu Akademije, , do arhitekta Franza Langenberga, projektanta æupne crkve u osjeëkom Gornjem gradu, godine. Dio Strossmayerova djela na naπem podruëju diskretno je predstavljen na ovoj dvostrukoj obljetniëkoj izloæbi u biskupovu rodnom gradu Osijeku. Mnogobrojni izloæeni predmeti, od dokumenata, nacrta, knjiga, medalja, razglednica, novina, fotografija, odore i portreta u slikarskim i kiparskim tehnikama potvrappleuju nam da je biskup Josip Juraj Strossmayer bio iznimno poπtovan i omiljen meappleu puëanstvom, a brojne ustanove i zgrade hrvatske kulture, znanosti i obrazovanja, koje su bile i vrlo Ëest motiv umjetniëkih djela, slika, grafika, fotografija, razglednica i sl. potvrappleuju da je biskup u potpunosti predano djelovao u skladu sa svojim æivotnim geslom Sve za vjeru i za domovinu. Otvorenju izloæbe prethodila su kratka prigodna izlaganja dr. Stjepana Srπana, ravnatelja Dræavnog arhiva u Osijeku, mr. Branke Balen, muzejske savjetnice Galerije likovnih umjetnosti Osijek, prof. Grgura Marka IvankoviÊa, viπeg kustosa Muzeja Slavonije Osijek i mr. Dubravka Arbanasa knjiæniëara Muzeja Slavonije Osijek. Skup je otvorio prof. emeritus Julijo MartinËiÊ u ime Zavoda za znanstveni i umjetniëki rad HAZU u Osijeku. Prigodnom skupu i otvorenju izloæbe u Muzeju Slavonije prisustvovao je i appleakovaëko-srijemski biskup Marin SrakiÊ. THE EXHIBITION THE LIFE AND WORK OF JOSIP JURAJ STROSSMAYER In May 2005, to mark the 190th anniversary of the birth and the centenary of the death of Bishop Strossmayer, the Osijek cultural institutions Museum of Slavonia, Fine Arts Gallery and Osijek State Archives, urged on by the Scientific and Artistic Work Institute of the Croatian Academy in Osijek, organised a joint exhibition entitled The Life and Work of Josip Juraj Strossmayer. It was set up in the Museum of Slavonia, which also gave the largest number of the all-told 121 exhibits. The life and work of our man from Osijek, Josip Juraj Strossmayer, Bishop of akovo has still not been given its fitting historical evaluation. In 1867 he founded the Academy of Sciences and Arts in Zagreb, founded in its modern form Zagreb University, opened in 1874, collected artworks, from the holdings and donation of which in 1884 the Strossmayer Old Master Gallery was founded in Zagreb, as part of the Academy of Sciences and Arts. The many exhibition objects, including documents, drawings, books, medals, postcards, newspapers, photos, uniforms and portraits in painting and sculpture show us that Bishop Strossmayer was a man who was greatly respected and beloved among the ordinary people, and confirms him as a visionary who gave the Croatian people some of its most important national institutions of learning, culture, education and religion, as well as a great many other spiritual and cultural benefits.

127 NOVI VODI» PO MUZEJU GRADA ZAGREBA IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS VESNA LEINER Muzej grada Zagreba, Zagreb Muzej grada Zagreba nalazi se na Gornjem gradu, u nekadaπnjem samostanu klarisa, izgraappleenome u 17. st. Novi stalni postav otvoren je godine, a prezentira proπlost Zagreba od prapovijesti do kraja 20. st. Muzej prireappleuje i povremene izloæbe te organizira edukativne radionice za djecu predπkolske i πkolske dobi. U proteklim godinama Muzej je inicirao suradnju s udrugama koje skrbe o osobama s invaliditetom, a jedna od njih je i Hrvatska udruga gluhoslijepih Dodir. Tijekom suradnje s njom pokazala se potreba da im se, osim organiziranja edukativnih radionica, olakπa razgledavanje stalnoga postava. Tako je niknula ideja o izradi specijaliziranog vodiëa koji bi tom dijelu populacije omoguêio samostalni kontakt s bogatom proπloπêu grada Zagreba. Od ideje do realizacije protekle su tri godine. Kako je godina bila europska godina druπtvene odgovornosti, bila je to idealna prigoda da se projekt realizira. Uz novëanu potporu ZagrebaËke banke i u sklopu njezina programa druπtvene odgovornosti - Zajedno, Muzej grada Zagreba uspio je tijekom godine dovrπiti i tiskati VodiË po Muzeju grada Zagreba za slijepe, slabovidne, gluhoslijepe i sve one koji imaju poteπkoêa s vidom. Tako je u povodu Meappleunarodnog dana muzeja 18. svibnja potpisan Ugovor izmeappleu Muzeja i ZagrebaËke banke te je, 13. listopada - u povodu Meappleunarodnog dana bijelog πtapa - u Muzeju grada Zagreba VodiË predstavljen javnosti. Tiskanjem VodiËa za slijepe i slabovidne osobe, jedinoga takvog vodiëa po muzejskom postavu u Hrvatskoj, Muzej grada Zagreba dosegnuo je standarde muzejskih ustanova u Europskoj uniji. sl.1. VodiË po Muzeju grada Zagreba VodiË je namijenjen je slijepima, slabovidnima, gluhoslijepima i svima onima koji imaju poteπkoêe s vidom. Muzej grada Zagreba, VodiË ima 90 stranica. Na 70 stranica tekstualno su prezentirane teme iz stalnog postava Muzeja, otisnute uveêanim tiskom i Braillovim pismom. Nadalje, na 20 stranica nalaze se reljefno doraappleene fotografije predmeta iz postava i tlocrti Muzeja. Kada se posjetitelj upozna s tlocrtom Muzeja, VodiË ga usmjerava kroz stalni postav, odnosno kroz 45 izloæenih tema (npr. Slobodni kraljevski grad na Gradecu, Parkovi i πetaliπta, Doba hrvatskog narodnog preporoda, Ilica postaje glavna trgovaëka ulica, Zagreb u samostalnoj dræavi Hrvatskoj...) te kroz Zbirku donacija gradu Zagrebu (August enoa i Zagreb, Kabinet glazbenih automata Ivana Gerersdorfera i dr.). Preko njih posjetitelj upoznaje politiëki, crkveni, gospodarski, urbanistiëko-komunalni, kulturni i zabavni æivot Zagreba. Kako bi se olakπalo kretanje po Muzeju, unutar tekstova istaknut je i poloæaj predmeta u prostoriji te smjer kretanja (desno-lijevo, gore-dolje) i fiziëke prepreke. Takoappleer se tekstualno upozorava na predmet koji se moæe opipati te na mjesto gdje se on nalazi. Na kraju, u poglavlju Informacije, opisani su putovi kojima se iz Donjega grada dolazi u Muzej te navedeno radno vrijeme i servisne informacije. PomoÊu tog VodiËa, zacijelo prvi put, zahvaljujuêi reljefnom tisku, slijepa osoba percipira izgled sramotne maske iz 17. st. i najstarijega kamenog grba slobodnoga i kraljevskog grada na brdu Gradecu iz 15. st. Nadalje, dostupan im je izgled putne torbe Ljudevita Gaja iz prve polovice 19. st. te konture lika profesora Baltazara i joπ 16 drugih predmeta iz stalnog postava. Treba istaknuti da je slijepim i slabovidnim osobama omoguêen i ulaz u Muzej uz pratnju psa vodiëa. S namjerom da i nadalje skrbimo upravo o toj grupi posjetitelja i olakπamo im posjet Muzeju grada Zagreba, planiramo postaviti joπ suvremenih pomagala za njihovo lakπe kretanje po Muzeju. RijeË je o trakasto obiljeæenoj stazi te njima prilagoappleenom audiovodiëu. Usto, u izradi su replike odabranih, a njima nedostupnih predmeta iz stalnog postava koje Êe, inkorporirane u nj, slijepim i slabovidnim osobama omoguêiti izravan doticaj s materijalnim svjedoëanstvima zagrebaëke povijesti. A NEW GUIDE FOR THE BLIND AND VISUALLY CHALLENGED TO ZAGREB MUNICIPAL MUSEUM In recent years, Zagreb Municipal Museum has followed up on its collaboration with associations that look after the interests of special needs groups; one such is the Croatian association for the deaf-blind, Dodir, meaning Touch. While working with this group, the museum became aware of the need not only to organise educational workshops but also to facilitate viewing of the museum. This led to the idea of making a specialised Guide for the Blind and Visually Challenged, the only such guide to a museum display in Croatia. It already has 90 pages - on 70 pages there is a textual presentation of the themes of the permanent display of the museum, printed in large type and in Braille, and 20 pages include relief-enhanced photographs from objects from the display and of the Museum s floor plans.

128 IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS PUTOVANJE SUPRUÆNIKA HÜTTEROTT U JAPAN KATARINA MARI ZaviËajni muzej grada Rovinja, Rovinj sl.1. BronËani zmaj d. 65 cm, π. 27 cm TraæeÊi razloge za izlaganje jednog dijela specifiëne graapplee iz fundusa ZaviËajnog muzeja grada Rovinja, a rijeë je o predmetima etnografske izvaneuropske zbirke iz arhiva obitelji Hütterott, nekadaπnjih vlasnika Crvenog otoka, u neposrednoj blizini Rovinja, nametnuo nam se jedan rukopisni sveæanj, oëito pisan rukom Marie Hütterott iz 1884./85., u kojemu se opisuje putovanje u Japan πto su ga poduzeli ona i njezin suprug, japanski konzul u Trstu Georg Hütterott. Upravo nam je taj rukopis dao objaπnjenje o podrijetlu te jedinstvene graapplee u naπemu muzeju, a istodobno i motiv da tu graappleu i izloæimo. Prireappleena izloæba povijest je jednog putovanja. Tijek putovanja rekonstruiran je uz pomoê fragmentarnih rukopisa Marie Hütterott, koji nas putopisom uvode u Ëaroban svijet tek reformiranog Japana osamdesetih godina 19. stoljeêa. Okosnicu izloæbe Ëine predmeti iz Japana koje su supruænici Hütterott donijeli sa sobom kao suvenire. Svijest o velikoj i vaænoj kulturnoj tradiciji Japana pojavila se u naπim krajevima upravo s uporabnim predmetima koje su donosili pomorci i drugi putnici u svoje domove. Suveniri koji se pojavljuju na izloæbi kao elementi materijalne kulture u razliëitim oblicima zapravo su autentiëni dijelovi æivota Japana kako ga je vidjela Marie Hütterott, i meappleu njima ne nalazimo nove proizvode, replike ili minijature inspirirane tradicijom i karakteristiënim motivima na kakve smo naviknuti kad pomislimo na rijeë suvenir. Napomena: Podaci za legende preuzeti su iz kataloga izložbe Putovanje u Japan supružnika Hütterot, Zavičajni muzej grada Rovinja, svibnja Autorica Katarina Marić Japan je osamdesetih godina 19. stoljeêa joπ uvijek bio priliëno zatvorena zemlja, pa su ti suveniri bili predmeti proizvedeni u sklopu starih obrta. Prijelaz od autentiënog predmeta na suvenir dogodio se kada je taj isti predmet kupio putnik, stranac, turist te ga odnio u svoju zemlju promijenivπi mu funkciju. A supruænici Hütterott u Japanu su bili pravi turisti, traæili su smjeπtaj u Ëajanama i hotelima, putovali dæunkom i vlakom, koristili se uslugama vozaëa rikπi i vodiëa konja (bettosi), kupovali predmete za rodbinu, odlazili na kazaliπne predstave i satove maëevanja te obilazili prirodne i spomeniëke znamenitosti. S ministarskom potporom krenuli su supruænici Marie i Georg Hütterott na put iz Trsta 1. studenog 1883., ukrcavπi se na parobrod Austrijskog Lloyda Orion. BoæiÊ provode u kuêi bremenskog trgovca Melchersa u Hong Kongu, a u japansku luku Nagasaki stiæu 1. sijeënja Ubrzo nakon dolaska u Japan Georg obolijeva od teπke upale pluêa, nakon Ëega se vraêaju na dva mjeseca u klimatski povoljniji Hong Kong. Krajem travnja ponovno dolaze u

129 129 sl.2. Geta klompe za djevojëice koje se nose u posebnim prigodama drvo, svila, slama kraj 19. st., razdoblje Mei d. 17 cm, π. 10 cm, v. 8 cm sl.3. NatikaËe za kupatilo slama, papir, koæa, konac v. 26 cm, d. 9 cm, π. 4 cm Japan i zapoëinje njihovo putovanje po unutraπnjosti otoka Honshu, od Kobea, Kyôta, Nare do Yokohame, od Tokija do Nikka. Sa sobom su vodili i prevoditelja, a bili su i poëaπêeni pozivima brojnih visokih duænosnika Japana, te posjetom mjestima posebne vaænosti za kulturnu tradiciju Japana. Marie Hütterott bila je osobito oëarana figurom male japanske æene i njezinim poloæajem u druπtvu te pokazuje zanimanje za dogaappleanja oko kuêe, za odgoj djece, πminkanje, frizure, japansku modu, ali i nadaleko poznatu ceremoniju pijenja Ëaja. Georg je na tom putovanju kupio samurajski oklop kakve su od pripadnici samurajskog staleæa prodavali jer su oklopi i sablje stavljeni izvan zakona te je veêina ekonomski zaduæenih samuraja bila prisiljena prodavati svoju najdragocjeniju imovinu. Usto, poëeo je stvarati svoju bogatu zbirku japanskoga hladnog oruæja, zapravo maëeva, kopalja i lukova. Sudbina te bogate zbirke nije toëno poznata. Zbirku suvenira iz Japana Ëinilo je i nekoliko komada netzuke, kimono, djeëji kimono, lutke, razliëite vaze, lakirane kutijice, izmeappleu ostaloga i oëuvane velike samurajske lepeze te lutkarske lepeze, neπto nakita, ukrasni noæevi za pisma, fukuse, bogato opremljena kutija za maë i sl. Jedan dio predmeta donijeli su kao poklone za Ëlanove obitelji, dok je drugi dio vrijednih predmeta nestao nakon rata, od svibnja godine. Kako je i ostavπtina obitelji Hütterott u svakom smislu i dio naslijeapplea kulturno-povijesne baπtine grada Rovinja, tako i dio tih egzotiënih predmeta, koji su istodobno i dragocjeni i atraktivni, Ëini crticu u povijesti druπtvenih prilika Rovinja. Sama Ëinjenica da je na podruëju Rovinja postojala kuêa u kojoj se nalazila japanska soba i dio okuênice bio ureappleen u japanskom stilu, πto je bilo moderno devedesetih godina 19. stoljeêa u europskim gradovima, jedan je od razloga za muzeoloπku interpretaciju te graapplee. Putovanje i predmeti koji su kao autentiëni dijelovi æivota Japana stigli u ovaj kraj kao suveniri odredili su temu izloæbe. StruËna obrada predmeta uz pomoê suradnika etnografa Roberta BiliÊa prikazana je u katalogu predmeta koji su nam svojom veêom (samurajski oklop iz Edo razdoblja) ili manjom vrijednoπêu pribliæili kulturnu tradiciju Japana, iako nam je ona i danas priliëno daleka i nepoznata. THE JOURNEY OF MR AND MRS HÜTTEROTT IN JAPAN, Searching for reasons for the exhibition of part of some rather particular material from the holdings of Rovinj Local History Museum, items from the non-european ethnographic collection from the archives of the Hütterott family, one-time proprietors of Red Island / Sv. Andrija, just off Rovinj, it seemed to the authors that a bundle of manuscripts, clearly written by Maria Hütterott in 1884/1885, in which she described the journey in Japan that she undertook with her husband, Japanese consul in Trieste Georg Hütterott, was of great importance. This manuscript actually provided an explanation of the origins of this unique material in the museum, and at the same time lent a motif for the material and its presentation at the exhibition The Journey of Mr and Mrs Hütterott in Japan The journey, and the items, authentic parts of Japanese life, which arrived in this region as souvenirs, determined the topic for the exhibition. The very fact that in the area of Rovinj there was a house with a Japanese room and in which part of the garden was laid out in Japanese style, which was very fashionable in the 1890s, was one of the reasons for the museological interpretation of this material. sl.4. Tosei gusaku ili moderan oklop Signiran, v. 140 cm, d. 40 cm, π. 50 cm

130 IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS PORTAL SKULPTURE / PREMOSNICA BOÆIDAR PEJKOVI Muzeji Hrvatskog zagorja - Galerija Antuna AugustinËiÊa, Klanjec sl Detalji instalacije Portal skulpture / Premosnica Izloæbom Portal skulpture / Premosnica Galerija Antuna AugustinËiÊa odgovara temama obiju akcija u povodu Meappleunarodnog dana muzeja (onoj Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskoga muzejskog druπtva i onoj ICOM-a odnosno Muzejskoga dokumentacijskog centra) - temi Portal (instalacija je svojevrstan portal pojma skulpture) i temi Museums Bridging Cultures / Muzeji spone kultura (instalacija je spona/most izmeappleu likovnih umjetnosti, apstraktnoga i figurativnoga, vizualnoga i taktilnoga, osjeêaja i opaæanja) - premoπêujuêi i teme i akcije. Skulpturalna instalacija u patiju Galerije Antuna AugustinËiÊa u Klanjcu - ukupne duæine 10, πirine 2,20 te visine 3,25 metra - naëinjena je od drva i sukane konopljine uæadi razliëite debljine. Instalacija se oslanja o æeljezno-drvenu konstrukciju pergole koja povezuje dvoja nasuprotna vrata izloæbenih dvorana: ritmiziranim stupnjevanjem mase i prostora stvoren je jedinstveni otvoreni skulpturalni volumen, koji je i izvana i iznutra potpuno dostupan vidu i dodiru. Ideja bridginga proæima i katalog izloæbe putem Linguistic Bridgesa / Jezikoslovne spone, prevoappleenjem teksta na latinski jezik, a nastavlja se i kao Virtual Time Bridges / Spone virtualnog vremena, kroz æivot Portala skulpture / Premosnice na internetu. Projekt je realiziran uz pomoê suradnika iz Muzejâ Hrvatskog zagorja te uz potporu Ministarstva kulture RH, Iskon Interneta d. d. i Konoplje d. d. iz Zagreba. SCULPTURE PORTAL / BRIDGE In its exhibition Sculpture Portal / Bridge the Antun AugustinËiÊ Gallery responded to the themes of both campaigns of International Museum Day the theme Portal, which was set off by the Museum Education and Cultural Action Section of the Croatian Museum Association and the ICOM topic of Museums Bridging Cultures, the marking of which in Croatia was initiated by the Museum Documentation Centre. The installation is based on a steel and wood pergola construction linking the two opposite doors of the exhibition rooms: through a rhythmical gradation of mass and space, an unique open sculptural volume was created. The idea of bridging also permeates the catalogue of the exhibition via Linguistic Bridges, the translation of a text into Latin, and goes on as Virtual Time Bridges, through the life of the Sculpture Portal / Bridges on the Internet.

131 IZLOÆBA VODA - PLAVO ZLATO IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS MIRJANA RANDI Etnografski muzej Zagreb, Zagreb sl Detalj za izloæbu Voda - plavo zlato U povodu Meappleunarodnog dana muzeja 18. svibnja godine u Etnografskome muzeju u Zagrebu otvorena je izloæba Voda - plavo zlato. Ostvarena je u suradnji Odsjeka za etnologiju / europsku etnologiju SveuËiliπta u Bambergu, Fränkische Schweiz Museuma iz Tüchersfelda i zagrebaëkog Etnografskog muzeja. Samu izloæbu osmislili su studenti etnologije SveuËiliπta u Bambergu pod vodstvom profesora Rainera Hofmanna i profesorice Bärbel Kerkhoff-Hader. Prvi je put postavljena u Fränkische Schweiz Museumu u Tüchersfeldu godine, a gostovala je u Sloveniji, u Murskoj Soboti. Cijeli projekt gostovanja temelji se na ideji da se prihvati koncepcija izloæbe i dio eksponata, dok se u drugom dijelu dopunjuje lokalnim materijalom i temama karakteristiënim za sredinu u kojoj se postavlja. S obzirom na kompleksnu temu, za ostvarenje izloæbe valjalo se obratiti struënjacima s razliëitih podruëja koji se bave zaπtitom voda odnosno iskoriπtavanjem njezinih potencijala. Tako smo za postav izloæbe u Etnografskome muzeju suraappleivali s Gradskim muzejom u Varaædinu, TehniËkim muzejom u Zagrebu, Arheoloπkim muzejom u Zagrebu, ZaviËajnim muzejom Varaædinske Toplice u Varaædinskim Toplicama, Muzejom grada Rijeke, Gradskim muzejom u Sisku, Muzejom Meappleimurja u»akovcu, Dræavnim arhivom u Zagrebu, Dræavnim arhivom u Rijeci, Dræavnim hidrometeoroloπkim zavodom, Pomorskim muzejom u Dubrovniku, Graappleevinskim fakultetom u Zagrebu, umarskim institutom Jastrebarsko, ZaviËajnom zbirkom u»abru, Nacionalnim parkom Plitvice, Indijskim veleposlanstvom, Muzejom grada Splita, Hrvatskim vodama, Javnom ustanovom Park prirode Velebit te s brojnim pojedincima. Izloæbom su se nastojala prikazati brojna znaëenja πto ih voda ima u ljudskom æivotu. Svijet vode posjetiteljima je predstavljen u sedam cjelina: Voda je æivot, Voda i krajolik, Iskoriπtavanje vode, Voda i svakodnevnica, Voda i pravo, Voda i duhovnost, Voda i razonoda. Voda je jedan od najvaænijih elemenata na Zemlji, prijeko potreban za æivot. U naπem SunËevu sustavu Zemlja je jedini planet na kojemu ima vode, pa prema tome i æivota. Ona je glavno obiljeæje naπeg plavog planeta i prekriva gotovo tri Ëetvrtine Zemljine povrπine. Ima je u rosi i kiπi, u morima, jezerima i rijekama, ona je temeljni element svih æivih biêa. Naizgled postoji posvuda na Zemlji, no neravnomjerno je rasporeappleena. Pojavljuje se u krutom, tekuêem i plinovitom stanju.»ak i ondje gdje je ima u izobilju nije potpuno iskoristiva. Tek manje od 1% cjelokupne slatke vode u svijetu dostupno je ljudima za uporabu. Postanak prvih ljudskih nastambi i kultura veæe se za vodu, civilizacije su nastajale i propadale zbog naëina njezina iskoriπtavanja.»ovjek je oduvijek æelio ukrotiti sirovu snagu vode. To je zahtijevalo goleme napore i rezultiralo velikim izumima koji su doveli i do kulturnog napretka. Meappleutim, nisu svi pokuπaji kroêenja vodene sile uspjeli. Naprotiv, Ëovjekovi zahvati u prirodne sustave mogu izazvati i katastrofalne πtete. Posljedice toga Ëesto su gore od onoga πto bi prirodni procesi mogli uzrokovati bez upletanja ljudi.

132 132 sl Izloæba Voda - plavo zlato Etnografski muzej, Zagreb, Voda ne postoji u neograniëenim koliëinama. Iako mi to joπ ne primjeêujemo, nestaπica vode u svijetu postaje sve veêi problem. Do godine polovica ËovjeËanstva neêe imati dovoljno vode za osnovne æivotne potrebe. Zakonima o zaπtiti vode i akcijskim programom Europske unije o podzemnim vodama nastoji se provesti naëelo odræivog razvoja prema kojemu svako koriπtenje ili utjecaj na podzemne vode mora biti trajno usklaappleeno s okoliπem. Tijekom povijesti voda je bila element oko kojega su se stvarale predodæbe vezane za shvaêanja bolesti i zdravlja. LijeËenje vodom sloæen je sustav koji podrazumijeva sklad izmeappleu Ëovjeka i prirode. DiveÊi se vodi, Ëovjek joj je pripisivao boæanska obiljeæja i prinosio ærtve, darivao i πtovao izvore. I danas u puëkoj poboænosti nailazimo na niz vjerovanja u kojima se isprepleêu racionalni i simboliëni elementi uporabe vode. Voda je nadahnuêe i pjesniëka slika, metafora prolaznosti i promjene, simbol plodnosti i vjeënoga æivotnog ciklusa, ËistoÊe, uniπtenja, ali i ponovnog raappleanja. THE EXHIBITION WATER - BLUE GOLD In response to International Museum Day, May , the Ethnography Museum in Zagreb opened the exhibition Water - Blue Gold. It was brought to fruition in association with the ethnology / European ethnology department of Bamberg University, Fränkische Schweiz Museuma of Tüchersfeld and Zagreb s Ethnology Museum. The exhibition was devised by ethnology students of Bamberg University led by faculty members Rainer Hofmann and Barbel Kerkhoff-Hader. It was put on the first time in the Fränkische Schweiz Museum of Tüchersfeld and had a guest appearance in Slovenia, Murska Sobota. The whole guest-appearance project was based on the idea of accepting the conception of the exhibition and some of the exhibits, and providing a supplementary part of the show using local materials and topics characteristic of the setting it was being shown in. Because of the complexity of the topic, it was necessary to apply to consultants of various areas of expertise dealing with water conservation or the proper use of its potentials in order to put the exhibition on. The world of water was shown to visitors in seven units: Water Is life, Water and Landscape, Using Water, Water and Everyday Life, Water and Law, Water and the Life of the Spirit, Water and Leisure.

133 TOMISLAV BRAJNOVI, NULTA TO»KA IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS NATA A IVAN»EVI Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka Tema Meappleunarodnog dana muzeja Muzeji - spone kultura, upuêuje na bitnu zadaêu muzeja 21. stoljeêa - na njegovanje interkulturalnosti, dijalog meappleu civilizacijama i razliëitim kulturama te na suradnju meappleu razliëitim konfesijama u oëuvanju i izgradnji identiteta u globaliziranom svijetu. Tema otvara brojne moguênosti interpretacije, bilo druπtveno-politiëkih, vjerskih, ideoloπkih ili drugih tema. Tomislav BrajnoviÊ hrvatski je suvremeni umjetnik srednje generacije koji u svojim radovima dosljedno kritiëki promiπlja pojave i anomalije suvremenog druπtva i beskompromisno propituje poloæaj i ulogu umjetnosti, institucija u kulturi, religije, politike i druπtvenih struktura moêi. Na izloæbi prireappleenoj u Malom salonu u Rijeci (18. svibnja lipnja 2005.) prikazani su videoradovi Drveni anappleeo, Buddhas of Bamiyan i Pregate per la pace. Svi imaju zajedniëku poveznicu - cilj im je upozoriti na πtetnost i opasnost oboæavanja slika, ikona u smislu idolatrije, odnosno idolopoklonstva u kojemu slijepo oboæavanje postaje samo sebi svrhom pa zaustavlja dublje poniranje u vjeru i izravnu vezu s Bogom. U Starom zavjetu napisano je da nijedna slika ne moæe naslikati boæansku narav. PostojeÊe slike vjernicima su davale pogreπan dojam da poznaju ono πto je nespoznatljivo pa je πtovanje slike bilo zabranjeno. Vjerske i politiëke kontroverzije o πtovanju ikona, kulminirale su u 8. stoljeêu pod nazivom ikonoklazam. O razmjeru sukoba ikonoklazama i ikonodula 1 govori i to da je, kao pobuna protiv πtovanja ikona izbio Kriæarski rat koji je poprimio fanatiënu okrutnost. BrajnoviÊ u ljudskoj potrebi da vizualizira Boga vidi jedan od oblika neprihvaêanja Boæjih zakona, πto je u konaënici izvorom sukoba, raskola Crkve, ratova i razaranja. U tome prepoznaje i negativnu ulogu umjetnosti koja je uvelike teæila stvaranju sakralnih likovnih prikaza, pa je time poticala (namjerno ili ne) udaljavanje od Boga. Stoga zagovara povratak na poëetnu poziciju, postizanje nulte toëke 2 i djelovanje u suglasju s Boæjim zakonima. BrajnoviÊ svoje stavove izraæava akcijom, pa svi videoradovi prikazuju proces i rezultat te akcije. Otuda simboliëno spaljivanje glave drvene antikne skulpture anappleela (Drveni anappleeo), uniπtavanje ilustracija iz Biblije (Buddhas of Bamiyan) i razbijanje tanjura s likovima povijesnih liënosti (Pregate per la pace). Sve su to paradigme ikonoklastiënog ponaπanja. U svojim djelima BrajnoviÊ izraæava radikalni osobni stav i specifiëni individualnoanarhistiëki koncept koji programatski tumaëi, a s kojim se mnogi neêe sloæiti. Vjerske kontroverzie utjecale su na nastanak serije radova od do danas (Shizma-mobil, Otkrovenje, Teatar zloëina, Hram mrtvih bogova, Obelisk, Arbre Magique). Ekscesni naëin djelovanja i ekstatiëne utopije πto ih primjenjuje svojstvene su avangardnim metodama kojima je cilj provokacija i destrukcija vrijednosti tradicionalne umjetnosti, oficijelne kulture i druπtva te uspostavljenje novih odnosa. Tijekom izloæbe BrajnoviÊ je odræao javno predavanje o svom radu s projekcijama, a zvuëni zapis pohranjen je na CD nosaëu. Tiskan je dvojeziëni katalog s ilustracijama u boji, a za zbirku multimedije otkupljeni su svi videoradovi koji su prikazani na izloæbi. TOMISLAV BRAJNOVI, ZERO POINT The topic of International Museum Day - Museums Bridging Cultures - refers to the essential assignment of the 21 st century museum - the cultivation of interculturalness, of a dialogue among civilisations and cultures, and collaboration among confessions in the preservation and development of identity in the globalised world. This article gives a review of an exhibition of Croatian contemporary artist of the middle generation, Tomislav BrajnoviÊ, who has in his works given a consistent and critical consideration of the phenomena and anomalies of contemporary society, and uncompromisingly tests out the role and position of art, institutions in culture, religion, politics and social power structures. sl Tomislav BrajnoviÊ: Pregate per la pace, sl Tomislav BrajnoviÊ: Buddhas of Bamiyan, Videoradovi su prikazani u Malom salonu u Rijeci ( ) 1 Ikonoduli su smatrali da se slike smiju štovati, ali ne one same, već putem njih onaj koga predočuju. 2 Pojam nulte točke posudio je od oca Marčela, a odnosi se na tekst I umjetnici na nultoj točki - od makro idola do mikro esencija - od talismana do čipa - od drvene marije do drvene maternice Marčela Brajnovića, objavljen u katalogu izložbe Peto evanđelje, Galerija suvremene umjetnosti, Celje, 2005.

134 IM 36 (1-2) POGLEDI, DOGA AJI, ISKUSTVA VIEWS, EXPERIENCES, EVENTS PROJEKT ZAVI»AJNICI - PORTRETI MALO SPOMINJANIH, PRE U IVANIH I ZABORAVLJANIH DANIJELA LJUBI»I MITROVI Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod sl.1. i 2. Dragutin Schwendenmann - draguljar, urar, optiëar i rezbar u i ispred duêana koji je vodio sl.3. Diploma za Grand Prix i Zlatnu medalju osvojene na Meappleunarodnoj izloæbi u Richmondu, London, sl.4. Diploma za Zlatnu medalju dobivenu na TreÊoj internacionalnoj izloæbi modernog progresa u Parizu, Poticaj ciklusu ZaviËajnici knjiga je prof. Stjepana Krpana ZaviËajnici - portreti malo spominjanih, preπuêivanih i zaboravljanih, izdana u Slavonskom Brodu godine. Potaknula je ideju da se i u izloæbenoj djelatnosti zapoëne viπegodiπnji projekt kojim Êe se nastojati prikazati æivot i djelo zasluænih ljudi naπega kraja, nepravedno zaboravljenih, rijetko spominjanih i niz godina preπuêivanih. Projekt je pokrenula Ivanka Cafuta, viπa kustosica Muzeja Brodskog Posavlja. Prva izloæba realizirana je godine. Prikaz je æivota trojice domoljuba Josipa GunËeviÊa ( ), Josipa MirkoviÊa ( ) i Josipa Pusztaja ( ). PosveÊena je 50. obljetnici bleiburπke tragedije. Druga izloæba iz projekta realizirana je pod nazivom Tomislav, vitez Pracny, a prikaz je æivota i djelovanja Tomislava Pracnyja ( ) uëitelja, πkolskog nadzornika, kulturnog djelatnika i dobrotvora, Ëovjeka koji je svojim radom zaduæio Broappleane. SljedeÊa u nizu izloæba je o Vilimu Buku ( ), brodskom tiskaru, izdavaëu i druπtvenom djelatniku. Izloæba o Vladimiru Prebegu, odvjetniku, narodnom zastupniku, politiëaru i predsjedniku Hrvatske stranke prava realizirana je godine, uz obiljeæavanje 140. obljetnice Stranke prava. U travnju postavljena je izloæba iz istoimenog ciklusa pod nazivom Dragutin Schwendemann - zlatar, draguljar, graver i slikar. Autori izloæbe su Stribor Uzelac Schwendemann, unuk Dragutina Schwendemanna, i Danijela LjubiËiÊ MitroviÊ, kustosica Muzeja Brodskog Posavlja. Izloæeni predmeti u vlasniπtvu su obitelji, koja je nakon izloæbe donirala Ëetrnaest obiteljskih portreta i time znatno obogatila fundus Galerijskog odjela Muzeja Brodskog Posavlja. Izmeappleu dva svjetska rata Dragutin Schwendemann bio je jedan od stupova brodske graappleanπtine angaæiran u druπtvenome, kulturnom i sportskom æivotu grada. Naziv izloæbe determinira neka od interesnih polja toga svestranog Broappleanina. Osim intimnoga i profesionalnog konteksta, izloæba daje uvid i u njegovu najdraæu preokupaciju - slikarstvo. Obiteljsko podrijetlo Dragutina Schwendemanna pratimo od 18. stoljeêa. U migracijskom pohodu od njemaëke pokrajine Pfalz u panonski prostor, obitelj Schwendemann pridruæila se zajednici podunavskih vaba i nastanila se u BaËkoj. Krajem 19. stoljeêa Schwendemanni dolaze u Brod na Savi, gdje Dragutin pohaapplea puëku πkolu te izuëava zlatarski obrt. Joπ za vrijeme πkolovanja primijeêen je njegov interes i talent za crtanje. Godine godine odlazi u Budimpeπtu, gdje nastavlja zlatarsko usavrπavanje. PoËinje sam dizajnirati nakit te vjeπto i maπtovito crta minijaturne predloπke. Iz Budimpeπte odlazi u BeË, a potom godine u München. Upoznaje se

135 s Albertom Knabom, poznatim njemaëkim umjetnikom, litografom, slikarom i likovnim pedagogom, tada predsjednikom Saveza njemaëkih ilustratora. Poznanstvo s Knabom i krugom ljudi oko njegova atelijera impresioniralo je Schwendemanna tako da je odluëio napustiti zlatarski obrt i posvetiti se iskljuëivo slikanju. Stribor Schwendemann u tekstu kataloga izloæbe piπe o nesporazumu izmeappleu Schwendemanna i njegova mentora. Knab je bio pripadnik internacionale duha i pokreta kreativnog odbacivanja preidealistiëkih i preestetiziranih konvencija stare generacije, a Schwendemann je intimno bio vjeran idealima toënog reproduciranja oblika i akademskom realizmu koji ilustrira miran æivot i stabilan svijet i javno potvrappleuje etiëke norme sitne buræoazije. 135 Od slikarstva Dragutin Schwendeman nije uspijevao æivjeti te je bio prisiljen ponovno se vratiti zlatarskom obrtu. Iz Münchena odlazi natrag u BeË, a veê u proljeêe vraêa se kuêi u Brod. Kao vrhunski majstor i obrtnik u Brodu nije imao konkurencije. Joπ godine na izloæbi beëkih zlatara Werkstalen Austelung Schewendemanov prsten od Ëetiri dijela nagraappleen je zlatnom kolajnom. I kasniji njegovi zlatarski radovi bit Êe zapaæeni i nagraappleivani. Na Svjetskoj izloæbi modernog progresa u Parizu godine nagraappleen je za zlatarsko umijeêe i izloæene radove, a na meappleunarodnoj izloæbi Works of art u Londonu iste godine dobitnik je Grand prixa. Na velikoj Zanatskoj izloæbi Saveza hrvatskih obrtnika osvaja drugo mjesto i srebrnu plaketu za izloæeno remek-djelo majstorske vjeπtine - ruæu izraappleenu od srebra. Sudjelovao je u osnivanju brodske podruænice Saveza hrvatskih obrtnika godine, te je izabran za njezina poëasnoga doæivotnog predsjednika. Dragutin Schwendeman regrutiran je u Prvi svjetski rat godine, u kojemu je kao vojnik proveo neπto viπe od Ëetiri godine ( ). Sudionik je bitke na na Ceru i Zlatiboru. Godine prebaëen je na galicijsku frontu. Ondje ostaje do kraja rata. Vrlo su zanimljive njegove ratne dopisnice koje je slao obitelji, s crteæima ratne tematike te prizorima iz vojniëkog æivota. Na izloæbi su prikazane i Schwendemannove slike u tehnici ulja, koje tematski i vremenski pripadaju ratnom razdoblju. Izmeappleu dva svjetska rata Dragutin Schwendemann jedan je od nositelja druπtvenoga, kulturnoga i sportskog æivota grada. O tome svjedoëe brojne izloæene diplome i iskaznice druπtava kojima je bio osnivaë ili Ëlan. Jedan je od osnivaëa i Ëlan Hrvatskog sokola, utemeljitelj i Ëlan uprave Brodskog πportskog kluba Marsonija (1923.), aerokluba Naπa krila (1934.). Utemeljitelj je πahovskoga i filatelistiëkog kluba, a u Hrvatskome numizmatiëkom druπtvu bio je respektabilan Ëlan s najveêom privatnom kolekcijom medalja i plaketa u Hrvatskoj. Podupirao je, donirao i bio inicijator osnivanja Gradskog muzeja (1934.). Jedan je od utemeljitelja Kulturnog druπtva BerislaviÊ (1942.). Bio je poëasni Ëlan pjevaëkog druπtva Davor i brodskoga Dobrovoljnog vatrogasnog druπtva te aktivni Ëlan Matice hrvatske. Utemeljitelj je i Ëlan brodskog Rotary Cluba godine. Odustajanjem od profesionalnoga slikarskog angaæmana, Schwendemann nije odustao i od slikanja, o Ëemu svjedoëi drugi dio izloæbe. Nakon 1906., tj. nakon povratka iz Münchena u Brod, naslikao je niz kompozicija u slikarskoj tehnici ulja na platnu od obiteljskih portreta do pejzaæa i mrtvih priroda. Svoje slikarsko umijeêe usavrπavao je u dvije dopisne slikarske πkole: Mal und Zeichen Unterricht G.M.B.H. iz Berlina, a zatim i na Fernakademie Paul Linke iz Karlsruhea, te je godine stekao i diplomu crtaëa i slikara osobito u figuralnim i dekorativnim motivima. Bio je vjeπt karikaturist, a svoje radove objavljuje u humoristiënim Ëasopisima Osa i Ondulirani jeæ. Osim brojnih crteæa olovkom, ugljenom i tuπem, ostavio je radove u tehnici pastela, akvarela, kolaæa i leporela, nekoliko crtaêih blokova prepunih crteæa, a izuzetno je zanimljiva njegova autobiografija u stripu, koja se sastoji od crteæa s prizorima iz æivota, Ëesto popraêenih duhovitim komentarima. Schwendemann se bavio i pedagoπkim radom. Od do godine bio je nastavnik predmeta struëno i prostoruëno crtanje u egrtskoj πkoli. Prijateljevao je s velikim brojem znamenitih Broappleana i gotovo sa svim predratnim profesorima crtanja u brodskoj gimnaziji: Milanom CindriÊem, Ivanom Domcem, Jerolimom Miπeom, Olafom GloboËnikom, Julijem TomiÊem i Rizahom tetiêem te sa slikarima Slavkom Tomerlinom i Josom Buæanom. Schwendemannov slikarski opus po svom se znaëenju pridruæuje slikarskoj ostavπtini Josipa MuraviÊa, Karla Feketea, Alberta Grubera, Radoslava Kerna te Vasilija Antipova, koji Ëine jezgru brodske likovnosti 20. stoljeêa. sl.5. Sastavljeni i rastavljeni prsten koji je na Werkstälen Austelungu, u BeËu dobio Zlatnu medalju Primljeno: 28. veljače THE PROJECT LOCAL PEOPLE - PORTRAITS OF THE LITTLE MENTIONED, OVERLOOKED AND FORGOTTEN The spur to the cycle Local People was the book of Stjepan Krpan Local People - Portraits of Little Mentioned, Overlooked and Forgotten, published in Slavonski Brod in 1998, which set off the idea that exhibition work should start a several-year-long project to attempt to display the life and work of very meritorious people who have been unjustly forgotten, seldom mentioned and overlooked for numbers of years. The project was launched by Ivanka Cafuta, senior curator of the Museum of Brod Posavlje. The first exhibition was produced in In April 2005 and exhibition of the same cycle entitled Dragutin Schwendenmann - goldsmith, jeweller, engraver and painter was mounted. Between the two wars, Dragutin Schwedenmann was one of the pillars of the middle classes of Slavonski Brod and took a leading part in the social, cultural and sporting life of the town. sl.6. Dragutin Schwendenmann, u BeËu, srpanj 1907.

136 IM 36 (1-2) IZ DOKUMENTACIJSKIH FONDOVA MDC-A FROM MDC s DOCUMENTATION HOLDINGS IZ PERSONALNOG ARHIVA MDC-a: JASNA TOMI»I JOZEFINA DAUTBEGOVI Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb Razgovor s Jasnom TomiËiÊ zakazala sam za 12. travnja u 10 sati, a ona mi je prethodno detaljno objasnila kojim autobusom se najlakπe stiæe na njezinu adresu. Rekla mi je takoappleer kako ima psa ali neka se ne plaπim jer je toliko star da neêe ni zalajati. Gospoapplea TomiËiÊ me doëekala na kapiji svoje obiteljska kuêe za koju mi je kasnije ispriëala da je graappleena polovicom XIX. stoljeêa, da ju je gradio njezin pradjed i kako su viπe od stoljeêa svi njezini æivjeli na LaπËini. KuÊa je lijepa, ali pomalo oronule i izbljedjele fasade. Bila je ponosna na svoje dvoriπte za koje je, skoro ispriëavajuêi se, kazala kako je sada zapuπteno jer se sve preureappleuje, ali kako ona tu inaëe sadi puno cvijeêa samo πteta πto trenutno traju graappleevinski radovi, a joπ uvijek je kiπovito i hladno, pa ni ono πto je posaappleeno nije prolistalo. Uvela me je u prizemni stan u kojemu æivi sama (sinovi su joj oæenjeni i æive u svojim stanovima). Stan je odisao predblagdanskom atmosferom. Naime, bilo je preduskrπnje vrijeme pa je Jasna TomiËiÊ veê imala na stolu πarene grane ukraπene plastiënim jajima i maπnicama, a na trpezarijskom stolu stajala je puna koπarica raznobojnih pisanica. Jasna TomiËiÊ je bila odjevena u svijetlo smeappleu bluzu i crne hlaëe i izgledala je pristalo i lijepo. Ni u stanu, ni na njoj, niti u njezinu dræanju nije bilo niëega razmetljivoga, sve odmjereno. Iako se odliëno kontrolirala moglo se vidjeti kako je ipak na neki naëin iznenaappleena i uzbuappleena i kako joj je drago πto nije zaboravljena od muzejske zajednice. Moram priznati de je sve vrijeme prije intervjua pazila kakav dojam ostavlja, izraæavala se biranim rijeëima, pokreti su joj bile suzdræani. Rekla bih takoappleer da je u Ëitavom svom stavu imala neπto od veê zaboravljene diskretne otmjenosti ranijih generacija. To se dræanje dalo primijetiti i dok sam je fotografirala. Vrlo koncentrirano je priëala o svemu πto je radila u Gradskom muzeju Varaædin, a najveêi naglasak stavljala je na rekonstrukciju i graappleevinske radove na Starome gradu i palaëi Sermage, koja je obnovljenja dok je ona bila direktorica muzeja. U tijeku intervjua nisam morala postavljati puno dodatnih pitanja niti je podsjeêati. Iako je o tom razdoblju svoga æivota govorila vrlo suzdræano, s pomno odabranim rijeëima dalo se zakljuëiti kako je bila vrlo povrijeappleena Ëinjenicom da su je njezine matiëne kuêe ili preπutjele ili zaboravile zato je njezino iznenaappleenje bilo veêe kada sam je nazvala i rekla da s njome kao sa zasluænim muzealcem æelim obaviti razgovor za Personalni arhiv MDC-a. Poslije zavrπenog razgovora se priliëno kurtoazno i pomalo suzdræano oprostila, isprativπi me do ulazne kapije gdje me je bila doëekala. Ne znam je li to bilo zato πto sam je zamolila da onog psa s poëetka priëe zatvori u sobu dok ne zavrπimo intervju (a on je odande cvilio, πto smo obje Ëule i meni je bilo jako æao, ali intervju sam morala snimiti u miru) ili je to zato πto su joj u sjeêanju joπ svjeæe gorke uspomene na kolege iz muzejske struke. JOZEFINA DAUTBEGOVI : Dobar dan, gappleo TomiËiÊ. JASNA TOMI»I : Dobar dan. J. D.: Danas, 12. travnja razgovaramo u vaπem domu za Personalni arhiv MDC-a. Drago mi je πto ste tako lijepi, vedri i nasmijani. Kako se osjeêate? J. T.: TrenutaËno dobro. J. D.: Kad sam najavila svoj dolazak, o Ëemu ste razmiπljali? Je li vam to bilo optereêenje, obveza ili ste se ipak obradovali πto vas nismo baπ posve zaboravili, mislim na muzejsku zajednicu. sl.1. Jasna TomiËiÊ kao maturantica (snimljeno oko 1958.?) sl.2. Jasna TomiËiÊ u baletnom kostimu, snimljena u foto-studiju u Zagrebu snimljeno: 11. III sl.3. Jasna TomiËiÊ u narodnoj noπnji iz Nedeljanaca snimljeno: 4. II J. T.: Najprije - ovo posljednje. Mislim da sam vam to rekla i telefonom, poëaπêena sam da ste se sjetili. A onda ste mi stvorili problem jer ste rekli da trebate bibliografiju, a ja, naravno, viπe nemam popisa jer sam ga nekome dala. Morala sam traæiti po svojoj biblioteci, koju sam svojedobno veê izmasakrirala i mnogo toga bacila, tako da ona bibliografija koju Êete dobiti neêe biti kompletna. PoËela sam traæiti i bila sam silno nervozna - to mi je bilo veliko optereêenje. Nasumce sam vadila Ëasopise i papire koje sam saëuvala. Naravno, trebat Êe malo viπe vremena da to sredim i da vam dostavim popis. J. D.: Voljela bih s vama razgovarati nekako od poëetka. Gdje ste roappleeni? J. T.: U Valpovu, 6. studenoga g. Nemam veze s Valpovom kao gradom, moji roditelji nisu iz toga grada. Moj je otac ondje bio kotarski lijeënik i tako sam se, eto, sluëajno rodila u Valpovu, ali sam ostala vrlo kratko. Bio je Drugi

137 137 sl.4. Jasna TomiËiÊ u radnoj sobi u Povijesnom muzeju u Zagrebu snimio: Miroslav Juhant, Zagreb sl.5. Jasna TomiËiÊ s kolegicom prije panoramskog leta iznad Varaædina (nije datirano) svjetski rat i otac je majku, mene i brata dovezao baki u Zagreb, tu na LaπÊinu, gdje sam i danas, gdje se moja mama teπko razboljela, pa mislim da nam je to na neki naëin spasilo i æivot. J. D.: to je radila vaπa majka? J. T.: Majka je bila domaêica. Kasnije, kad smo ostali sami, bez oca, radila je u raëunovodstvu nekoliko firmi kao likvidatorica i uzdræavala je sve nas, svoje roditelje i staru pratetu. J. D.: Imate i jednog brata. J. T.: Da, imam brata koji je profesor tjelesne kulture. Radio je najprije u gimnaziji, a zatim su ga pozvali u Vojnu akademiju, a zatim je ponovno, do mirovine, radio u gimnaziji. J. D.: Spomenuli ste svoje djetinjstvo. Kakvo je bilo, Ëega se sjeêate? J. T.: Pa ne mogu reêi da je bilo loπe. Bez obzira na to πto sam rasla bez oca, koji mi je straπno nedostajao i stalno sam oëekivala da Êe se odnekud pojaviti... Tu je brigu preuzeo moj djed. U sasvim ranoj mladosti bili su mi æivi joπ i pradjed i prabaka i æivjeli smo u istoj obiteljskoj zajednici. Puno sam se igrala imala sam mnoπtvo prijatelja u ulici koja je, naravno, bila mirnija nego danas. SjeÊam se igranja, pogotovo kod prve susjede. Imali su golemi vrt, igrali smo se meappleu rajëicama i paprikama od jutra do veëeri. SjeÊanje na rano djetinjstvo stvarno je vezano za igru, ne sjeêam se niëega loπeg osim bolesti moje mame. Ali bila sam premala da bih to smatrala neëim tragiënim. Onda je poëela πkola. Bila sam vrlo æalosna πto su moj brat i cijelo njegovo druπtvo krenuli godinu dana prije mene jer ja sam mlaapplea. Ali sam i ja iπla u istu πkolu - laπêinsku puëku πkolu od Ëetiri razreda, a nakon toga sam krenula u VII. gimnaziju na Gornji grad, tada æensku gimnaziju. U πkoli nisam imala nikakvih problema, pogotovo ne u puëkoj. Imala sam kolegicu koja je jako voljela balet i ona je nagovorila moju mamu da se i ja poënem njime baviti, pa sam poëela iêi u pionirsko kazaliπte i dva puta u tjednu na klasiëni balet Meri embere, tada u PreradoviÊevoj ulici. Kasnije sam zavrπila u pionirskom kazaliπtu Maksimir, koje viπe ne postoji. Ne postoji viπe ni zgrada - sve je sruπeno, a od tamo nas je profesorica, Ëijeg se imena, naæalost, viπe ne sjeêam, znam samo da je bila iz Sarajeva, uputila u baletnu πkolu, tako da sam paralelno s gimnazijom polazila i srednju baletnu πkolu. J. D.: I, kako je napredovala karijera? J. T.: To je bila πestogodiπnja baletna πkola, a kad sam trebala iêi na diplomski ispit, πto se toëno podudarilo s mojom maturom, oπtetila sam si na neki naëin palac i uplaπila sam se da Êu ostati bez palca, te nisam poloæila 6. razred baletne πkole. Tadaπnja direktorica Ines IvaniπeviÊ dopustila mi je da uz 8. razred gimnazije poloæim joπ jedanput 6. razred baletne πkole, i zapravo sam tu πkolu zavrπila zajedno s velikom maturom. Ipak sam uspjela, usprkos povrijeappleenoj nozi (vrlo sam disciplinirano leæala), otiêi i na maturalno putovanje, koje je za ono vrijeme bilo neobiëno. Iπli smo u Veneciju, Milano, Pariz, Zürich, Insbruck, πto zahvaljujemo naπem razredniku Smolecu. Bilo je lijepo. J. D.: Zavrπili ste baletnu πkolu i poslije se niste odluëili za... J. T.: Mislila sam da Êu se baletom baviti samo kao nastavnica, nikad nisam mislila da Êu plesati u kazaliπtu, nikad nisam iπla ni na kakvu audiciju jer mi je nakon zavrπetka baletne πkole direktorica gapplea IvaniπeviÊ rekla: - Jasna, mi æelimo da ti doappleeπ raditi kao nastavnica u baletnu πkolu. Æeliπ li ti to? - Moæete misliti. Naravno da æelim! Rekla mi je da moram upisati neki studij koji Êu moêi pohaappleati paralelno s poslom u baletnoj πkoli. Ja, koja sam æeljela studirati zemljopis, tog sam se trenutka odluëila za povijest umjetnosti i njemaëki jezik. Prva je godina dobro iπla - i balet i studij, ali druge godine studija dobila sam joπ jedan razred u baletnoj πkoli i morala sam odustati od

138 138 njemaëkoga jer nisam mogla prisustvovati svim satovima, kojih je u ono vrijeme bilo jako puno. Prof. Gamulin dopustio mi je da upiπem jednopredmetni studij, tako da sam od druge godina bila na jednopredmetnome studiju povijesti umjetnosti, a balet sam radila honorarno. Kasnije su me pozvali i u πkolu za ritmiku i ples gdje sam takoappleer dræala nastavu klasiënog baleta. U roku Ëetiri godine sam diplomirala, i to u ljetnom roku, iπlo mi je dobro. I onda sam shvatila da sam zapravo izvrsno odabrala, da je to ono Ëime se æelim baviti. J. D.: Je li neπto bilo presudno za odabir povijesti umjetnosti, nekakav dogaappleaj, poticaj, neπto πto vas je privuklo? J. T.: Rekla sam vam da sam razmiπljala o zemljopisu, koji mi je bio vrlo drag predmet. Povijest umjetnosti tada u πkoli nije postojala kao predmet. No mi smo u VII. gimnaziji na Gornjem gradu imali jednu sjajnu profesoricu koja je zakljuëila da nitko od nas u 5. razredu nije talentiran za slikanje, pa nam je dræala satove povijesti umjetnosti i vodila nas na izloæbe. Te godine bila je sjajna izloæba francuske tapiserije u Muzeju za umjetnost i obrt, Henry Moore i Ravenna. Povijest umjetnosti i povijest glazbe imala sam u baletnoj πkoli, tako da sam imala neka predznanja. I kada smo bili na maturalnom putovanju i hodali po Louvreu, ja sam prepoznavala poznata imena, a za nagradu (ima u tome neke simbolike) πto sam uspjeπno maturirala mama mi je kupila BatuπiÊevu Povijest umjetnosti, iako tada joπ nisam znala da Êu to studirati. Nisam trebala polagati prijamni jer sam maturirala s odliënim uspjehom, a dodatni poticaj bio je nagovor profesorice IvaniπeviÊ da upiπem neπto πto Êu moêi studirati uz baletnu πkolu. Ona je inzistirala da njezini nastavnici baleta i plesa imaju visoku struënu spremu. Nije æeljela raditi s ljudima koji imaju zavrπenu samo gimnaziju. J. D.: Zavrπili ste, diplomirali - i πto onda? J. T.: Onda sam shvatila da nemam posla. Iako sam stvarno sve ispite poloæila s odliënom ocjenom. Tada je bilo malo ispita na povijesti umjetnosti, ali dobiti peticu od prof. Gamulina u ono je doba bilo neπto o Ëemu se priëalo. Dva puta sam bila na terenu s prof. Prelogom, koji me zapazio nakon treêe godine. Obraappleivala sam grad Krk. A te godine, nakon diplome bila sam na terenu na jugu jadranske obale: u Stonu, Malom Stonu, Trstenom, a u jesen Ëak u Cavtatu. To su bila prekrasna vremena. Joπ neozbiljna, imala sam 22 godine i diplomu. I dalje sam radila u baletnoj πkoli. I u jednom sam trenutku Ëak imala i puni broj sati za redoviti radni odnos, tako da mogu reêi da sam veê za vrijeme studija odraappleivala radni staæ. Ne dugo, ali... I sada sam u mirovini s 40 godina staæa. InaËe ne bih joπ bila. Radila sam u srednjoj baletnoj πkoli na Gornjem gradu i u πkoli za ritmiku i ples, a predavala sam povijest umjetnosti i povijest glazbe i u III. gimnaziji u Kuπlanovoj. Preko dr. Bauera (moji roditelji, i otac i majka, bili su dobri s njim i iπli smo mu u posjetu) sam upoznala direktoricu varaædinskog muzeja prof. Mirjanu IlijaniÊ, koja mi je ponudila mjesto kustosice u Gradskome muzeju Varaædin. To je bilo usred πkolske godine. Morala sam ostaviti svoje appleake u baletnoj πkoli i πkoli za ritmiku i ples. Ipak sam odluëila otiêi u Varaædin jer sam praktiëki bila bez posla dvije godine nakon diplome. Mislila sam otiêi na dvije godine, Ëinilo mi se vrlo avanturistiëki otiêi od kuêe. Tada sam veê imala zaruënika, ali mogla sam otiêi. Iako, kad sam se naπla sama u podstanarskoj sobi... nije mi bilo baπ jednostavno. Soba je bila hladna, bez grijanja, imala sam samo malu elektriënu peê. Meappleutim, poëela sam raditi, oboæavala sam Stari grad. Poseban je osjeêaj otkljuëavati Stari grad, to je neπto πto moæete doæivjeti samo ako stvarno volite ono πto radite. I danas sam zaljubljena u varaædinski Stari grad i nikad mi nije bilo teπko iêi tamo raditi, iako sam se naπla pred velikim problemom jer je moj prvi zadatak bio postaviti zbirku stakla. Ne znam kako je danas, ali u ono se vrijeme o umjetniëkom obrtu nije uëilo apsolutno niπta. A imala sam samo dvije knjige, jednu koja je govorila opêenito o izradi stakla kroz povijest i jedan katalog bidermajerskog i arhivskog stakla negdje iz BeËa, bez ijedne slike. Onda sam, zajedno s jednom ËistaËicom, donijela sve staklo na stol u sobu. Moja je jedina procjena bila: ovo je æuto, ovo je plavo, ovo je bijelo... Niπta nisam znala. Ali - poëela sam raditi, opisivati. Razmiπljala sam: ako znam opisati jednu zgradu na terenu za prof. Preloga (πto mi je izuzetno pomoglo u radu kao kustosici), moêi Êu opisati i Ëaπu. Ona ima svoju strukturu i svoju arhitekturu, i upravo sam je tako poëela opisivati. Literature uopêe nije bilo, nije bilo ni hrvatskih naziva za opis takvog predmeta: πto je baza, πto je noga, πto je kupa? Bojim se da u hrvatskom jeziku struënog nazivlja nema ni danas. Susrela sam se s jednim izrazom koji nisam znala. Pitala sam sve za koje sam pretpostavila da bi mogli znati πto to znaëi, a onda sama takvo staklo nazvala prelijevano staklo. I vidim da se kustosi danas koriste tim nazivom koji sam ja izmislila. Onda sam u opisu, u obradi, dakle u inventiranju predmeta upotrebljavala njemaëke izraze jer Nijemci imaju nazive baπ za sve. Prvi je moj posao bio vrlo lijep - obrada zbirke stakla uz proslavu 40. godiπnjice Gradskog muzeja Varaædin. Kasnije sam to objavila u godiπnjaku GMV-a, i to mi je bio struëni rad. J. D.: Da se vratimo malo uvjetima rada u GMV-u. Lijepo je otkljuëavati Stari grad, Ëovjek se osjeêa kao da je vlasnik dvorca ili grofica. Kako je bilo ljeti, kako zimi, kakve ste imali uvjete za rad? J. T.: To je posebna priëa. Nikakve. To je uæasno hladna zgrada u kojoj nijedan prozor nije dihtao. Gdje god ste stajali, bio je propuh. Grijalo se samo u kancelarijama, i to, naravno, drvima i ugljenom. Ja sam, doduπe, dolazila uvijek u toplo jer bi ËistaËice doπle prije mene. Imali smo ledenu kupaonicu, s ledenom vodom, i zahod. Samo je na tome mjestu u Starom gradu postojala voda. To je potrajalo sve do obnove Staroga grada.

139 J. D.: Tko je sudjelovao u obnovi? 139 J. T.: Pa, bilo je nekih radova joπ u vrijeme prof. IlijaniÊ, onih najnuænijih. Kroviπte je bilo u uæasnom stanju, ruπili su se dimnjaci i ona je vrlo odluëno otiπla tadaπnjem predsjedniku Skupπtine grada i rekla mu da Êe on biti odgovoran ako na nekoga padne dimnjak. Ja se to u ono vrijeme ne bih usudila, ali ona jest, jer je ipak bila priznata struënjakinja i cijenjena osoba u Varaædinu. I stvarno smo dobili novac. Ali u to se vrijeme krovovi nisu obnavljali kao danas, i kako sam ja kasnije radila jer mi je to bila dobra pouka. Izmijeπao se novi i stari crijep i promijenila poneka greda, tako da smo sve to morali baciti kad smo radili temeljitu obnovu. Ipak sam gledala kako ona to radi, uz nju sam uëila. Ona je dosta posla prepuπtala meni. Bilo joj je teπko s novim naëinom financiranja i izradom programa jer nije imala ni vremena - bavila se znanstvenim radom. Meni je na neki naëin omoguêila da nauëim ravnateljske poslove. Pisala sam sve programe, sve izvjeπtaje. Morala sam raditi praktiëki s radnicima, a to mi je poslije, kad sam postala direktorica GMV-a, znatno pomoglo. Kad sam bila u dilemi prihvatiti mjesto direktorice Muzeja ili ne, samu sam sebe tjeπila time da sam sve to zapravo veê radila. Ako ne bude iπlo, odustat Êu. Meappleutim, eto, bila sam 13 godina direktorica. Ali da se vratim na ono πto ste me pitali - ljeti je posjetiteljima bilo ugodno doêi u Stari grad. Kada su nas vidjeli kako po ljetnoj vruêini sjedimo u Ëarapama i debelim suknjama, pitali su: Jeste li vi ludi? A nakon pola sata traæili su vestu... J. D.: I vi ste se suoëili s organizacijom rada u muzeju, ravnateljskim poslovima, graappleevnim radovima... Kako ste se u tome snaπli? Koliko ste dugo bili ravnateljica? J. T.: Direktoricom sam postala i ostala sve do svog odlaska u Zagreb 1986,. Ëetvrti mandat veê je bio u tijeku... J. D.: Mlada ravnateljica... J. T.: Da, u 33. godini. Profesorica IlijaniÊ morala je otiêi u mirovinu, dvaput su joj produæivali mandat kao vrπiteljici duænosti, ali zakon nije dopuπtao viπe. Nitko se nije æelio kandidirati jer Grad ljudima nije nudio niπta - ni stan ni bilo πto drugo. Onda su me poëeli nagovarati da ja to prihvatim. U Muzeju nas je tada bilo malo - dvanaestero, a imali smo jako mnogo zgrada: Stari grad, palaëu Sermage, tadaπnji Muzej revolucije i Etnografski odjel - dakle Ëetiri mjesta i samo dvanaest zaposlenih, od toga samo pet struënjaka s visokom struënom spremom, svi smo morali biti sveznajuêi. Recimo, ja sam se u Kulturno-povijesnom odjelu morala baviti staklom, porculanom, drvom, oruæjem, tepisima, svim i svaëim. Istodobno sam, s obzirom na to da nismo imali kustosa u Galeriji slika, morala postavljati sve izloæbe u Galeriji. To je bio i najveêi dio mog posla jer izloæba u Varaædinu ne moæe trajati tri mjeseca kao npr. u Zagrebu, nego se praktiëki svakih 14 dana mora mijenjati izloæba. Bilo je veoma mnogo fiziëkih poslova - sama sam stavljala grafike pod staklo, ali ih nisam dizala na zid. Radila sam svaki postav izloæbe i pisala sve tekstove katalogâ. To nisu tako veliki katalozi, ali svi katalozi svih izloæbi moj su rad. Mnogo je toga trebalo uëiniti, a i pisati izvjeπtaje o odræanim izloæbama. Tako sam u jednom trenutku odluëila da Êu napraviti kompletni inventar Galerije slika (djelomiëno ga je napravila kolegica MirkoviÊ, koja je prije mene bila kustosica u Muzeju). To sam sve sredila i poëela obraappleivati grafiëku zbirku oko tisuêu grafiëkih listova, uz sav ostali moj rad na staklu, porculanu i svemu ostalome. Ali svi zaboravljaju jedno: mi kustosi u ono smo vrijeme bili i vodiëi. Znala sam dnevno voditi devet grupa. Doπla bi cijela πkola, a prof. IlijaniÊ je zahtijevala da se svaki razred vodi posebno. Ja sam kao direktorica to kasnije ukinula, jer - doπla bi πkola i praktiëki bi projurila kroz muzej. Niπta nisu Ëuli, niπta ih nije zanimalo, ali su posjet morali odraditi. Okupila bih ih oko zdenca u Starom gradu, kratko im ispriëala povijest grada Varaædina, rekla im πto Êe vidjeti u Muzeju i pustila ih da protutnje kroz muzej. Mislim da je to bila veêa korist od voappleenja svake grupe zasebno, pri Ëemu se svaki put trebalo prilagoditi dobi uëenika i razredu. Uglavnom niπta nisu znali o Varaædinu i morali smo im sve tumaëiti. No bilo je i razreda iz Varaædina koji bi doπli dobro pripremljeni i s njima je bio uæitak raditi, ali to mi je oduzimalo viπe od pola radnog vremena, tako da je neki ozbiljniji znanstveni rad ili neπto sliëno jednostavno bilo nemoguêe. To je bilo svaπtarenje. Mislim da je to sudbina svih muzeja u kojima struënjak nema svoju zbirku kojoj bi se iskljuëivo posvetio i kasnije mogao magistrirati i doktorirati ako je ambiciozan. Morala sam se baviti i arhivskom graappleom. Kolegica IlijaniÊ i ja podijelile smo se i svaka je trebala obraditi jedno razdoblje povijesti Varaædina. Meni su dodijelili 18. st. na kojemu sam kasnije htjela doktorirati, ali nisam... sl.6. Jasna TomiËiÊ, snimljeno u veljaëi sl.7. Jasna TomiËiÊ sa sinovima, snimljeno: IX u Varaædinu J. D.: Kako ste se uz toliki posao uspjeli udati? J. T.: To je bilo odmah nakon mojega dolaska u Varaædin. Moj je suprug bio arheolog i dobio je mjesto arheologa, takoappleer u Gradskome muzeju Varaædin. Nekako je bilo logiëno, kad smo veê u malom gradu, da ne æivimo odvojeno, da se ja brinem o njemu. I tako smo se vjenëali, ali nismo imali stan. Bili smo, naravno, podstanari. Nismo odmah imali djece, sina sam dobila kasnije, u 28. godini. No i dalje smo bili podstanari. Æivjela sam vrlo, vrlo skromno i vrlo teπko. Nisam imala ni tekuêe vode. Dakle, pranje pelena u dvoriπtu nad pumpom... A doπla sam iz zagrebaëke sredine u kojoj sam sve to imala. Dok ste mladi, sve moæete. No onda smo dobili gradski stan i ipak je krenulo nabolje. Poslije smo dobili joπ jednog sina. A onda joπ jednog sina...

140 140 sl.8. Otvorenje retrospektivne izloæbe Gabrijela Horvata u Gradskom muzeju Varaædin, snimljeno: 26. IX sl.9 Jasna TomiËiÊ i Antun Bauer u vrijeme izloæbe Æivjeti s ratom protiv rata, snimljeno: J. D.: Vratili ste se u Zagreb. Zaπto? J. T.: Ponajprije zbog obiteljskih razloga. Mama mi je ostala sama u kuêi, a pobolijevala je. Nije htjela doêi k meni u Varaædin. U to sam vrijeme imala lijep stan, s centralnim grijanjem i svim uvjetima. Djeca su imala druπtvo, dobre πkole, imala sam ugled u Varaædinu. Htjela sam ostati da otvorim Stari grad, to mi je bila velika æelja, a tada su preda mnom bile joπ dvije faze do zavrπetka njegove obnove. VeÊ sam Ëetvrti put bila izabrana za direktoricu Muzeja. Tada me nazvao kolega Gagro i rekao: - Jasna, ti moraπ dati molbu. Mi te Ëekamo da doappleeπ u Povijesni muzej Hrvatske. Taj muzej treba oæivjeti. Dao mi je priliku, razmiπljala sam neko vrijeme. Shvatila sam da neêu moêi financijski podnijeti studij svoga sina u Zagrebu, a nisam ga mogla prepustiti na brigu mojoj majci. Osim toga, imala sam 49 godina i, ako ostanem do kraja mandata da otvorim varaædinski Stari grad, nitko me viπe neêe zaposliti u Zagrebu. I to je bilo presudno - donijela sam æivotnu odluku zbog koje se danas sama sebi divim jer je bila veliki rez. Otiπla sam iz tada jednog od najboljih muzeja u Jugoslaviji, varaædinskoga Gradskog muzeja (πto su svi rekli na proslavi njegove 60. godiπnjice). Kasnije je, kao πto znate, nominiran za osam najboljih muzeja u Europi, a mislim da je u tome i dio mojih zasluga. Doπla sam u Povijesni muzej Hrvatske koji je bio na poëetku ureappleenja. Privuklo me, naravno, to Povijesni muzej Hrvatske. Kad sam vidjela u kakvom je stanju, a veê sam donijela odluku i bila u tome muzeju, shvatila sam da sam na samom poëetku, kao πto sam bila u Varaædinu: da nema grijanja, ni tople vode, ni depoa, niëega. Sve πto sam veê uspjela napraviti u Varaædinu tu me ponovno oëekivalo. J. D.: Da, samo πto ste u Varaædinu bili mladi i ambiciozni... J. T.: U to sam doba ja joπ uvijek bila mlada. Nisam osjeêala godine, nisam imala nikakvih zdravstvenih problema, a voljela sam izazove i uvijek bih govorila: - to je teæe, to je meni lakπe. To je nevjerojatno, ali nije samohvala, stvarno je iπlo i kad je sve bilo bezizlazno. Znate πto, mislila sam da Êe mi biti lakπe u Zagrebu i da Êe mi sva vrata biti otvorena jer je to ipak nacionalni muzej. No sva su vrata bila zatvorena, i bilo je vrlo teπko. Jedino πto je bilo izuzetno pozitivno bilo je to πto sam imala sjajne struënjake u Muzeju. J. D.: Tko je zatvorio vrata? J. T.: Mislim da nije postojao nikakav interes da se Povijesni muzej razvija. I kao πto vidite, joπ i danas, 2006., Hrvatski povijesni muzej nacionalni je muzej bez stalnoga postava. Vi nigdje u Hrvatskoj ne moæete vidjeti izloæenu hrvatsku povijest, a to je bio moj cilj. Najprije sam mislila da Êe palaëa Rauch biti primjerena zgrada. Onda sam s vremenom shvatila da je to ipak nemoguêe i da Muzej treba dobiti novu zgradu. Koliko se sjeêam, Povijesni je muzej joπ za ondaπnje dræave bio jedan od Ëetiri prioriteta za izgradnju, uz SveuËiliπnu knjiænicu, Modernu galeriju i Arhiv. Ali... J. D.: I sve je nekako napredovalo osim Povijesnog muzeja... J. T.: Da. A on je najstariji muzej u Zgrebu. Stariji su Zadar i Split. Godine osnovan je Narodni muzej. To je zapravo izvoriπte Povijesnoga muzeja. Iz njega su prvi krenuli prirodoslovci, koji su takoappleer privremeno otiπli u Teatar Amadeus i joπ su danas ondje. Drugi je Arheoloπki muzej, koji je dobro proπao jer je dobio palaëu Vraniczany (Vraniczany-Hafner, op.ur.). Povijesni je dio bio neko vrijeme u Strossmayerovoj galeriji. Ja to sve znam iz literature, niëega se toga ne sjeêam. Tadaπnja ravnateljica Povijesnog muzeja rekla je da je oduπevljena dobivanjem zgrade palaëe Rauch i da je to rjeπenje. Ali zbirke su se popunjavale i Muzej se πirio. Bilo je sve manje prostora za izlaganje. Zapravo, Povijesni muzej je muzej-depo. Jer oni danas (a to sam radila i ja) postavljaju izloæbe u pet soba. A ako se radi velika izloæba, mora se postavljati u tuappleem prostoru. Tako je Stjepan RadiÊ bio u UmjetniËkom paviljonu (s kojim smo imali vrlo lijepu suradnju), a izloæba karata odræana je u Muzeju za umjetnost i obrt.

141 141 sl.10. Jasna TomiËiÊ kao mlada direktorica Gradskog muzeja Varaædin (nije datirano) sl.11. Jasna TomiËiÊ na sveëanosti obiljeæavanja neke vaæne obljetnice u Gradskom muzeju Varaædin (nije datirano) sa æupanom i gradonaëelnikom»ehokom J. D.: to ste vi preuzeli u Hrvatskome povijesnom muzeju, neku zbirku ili...? J. T.: Ne, ja sam preuzela samo mjesto direktorice, nisam preuzela nijednu zbirku. Sve su bile popunjene. Bila sam samo direktorica. Na neki sam naëin bila zaposlena samo zato da vodim radove na palaëi. Do tada je bilo gotovo kroviπte i glavna fasada, a mene je Ëekalo ureappleenje ostalih fasada, i to je trebalo biti gotovo do Univerzijade. Ipak, dosta sam nauëila tijekom radova na varaædinskom Starom gradu jer sam imala izvrsnoga nadzornog inæenjera uz kojega sam nauëila izuzetno mnogo, kao i uz kolege iz Restauratorskog zavoda Hrvatske, pokojnoga kolegu Maticu. I - odluëila sam da fasade neêemo samo tako obnavljati. Prozorski su okviri bili u potpuno raspadajuêem stanju, na svim krilima, i ja sam predloæila da temeljito obnovimo fasade i zamijenimo sve kamene okvire. Imali smo komisiju koja je to pratila i prihvatila moj prijedlog. Naravno, to je bljesnulo. Dobili smo takva Ëetiri obnovljena krila, ali su ostala tri unutraπnja. Tada smo radili sasvim novi plan. Trebalo je promijeniti postojeêe zgrade. Na kraju, nakon obnove govorilo se o podzemnom objektu u dvoriπtu gdje bi trebali biti depoi, gdje bi trebale biti radionice, onda zbog skloniπta... No sve to danas vjerojatno viπe nije aktualno. Postojala je dvoriπna zgrada, nekada konjuπnica, ili tako neπto, koja samo πto nije otklizila u MesniËku ulicu. To sam shvatila kao odreappleenu fazu radova. Dobili smo dozvolu da je sruπimo i sagradili smo repliku. Na svu sreêu, saëuvao se nacrt te zgrade u knjigama jer ono πto sam ja zatekla viπe nije sliëilo prvobitnoj zgradi. I dobili smo dozvolu da napravimo tri kata, a ona je izvana izgleda kao prizemnica. I tu smo onda smjestili sve kustose, biblioteku, uredski prostor, napravili smo kotlovnicu za tu zgradu i za palaëu - da oslobodimo palaëu. I onda smo radili u fazama... Sada kad sam Ëitala tekst svojega æivotopisa prisjetila sam se koliko su puta ti jadni ljudi u muzeju - tehniëko osoblje, kustosi, uglavnom muπkarci, prenosili muzejske eksponate iz jednog krila koje se ureappleivalo u drugo krilo, da bi opet sve to vraêali, i to po 101 put. J. D.: Znam da ste postavljali izloæbe, o tome Êemo kasnije priëati, ali Ëini mi se da ste vi cijeli æivot samo gradili, popravljali, da vas je nekako dopala gradnja. Jeste li se upitali zaπto je tako? Najprije u Varaædinu, pa u Zagrebu... J. T.: Ja mislim da je to zato πto veoma volim arhitekturu. Od svih umjetnosti arhitektura mi je najdraæa. Danas, kad putujem, ne idem gledati muzejske izloæbe ni postave, osim ako su u nekom dvorcu. Idem gledati graappleevine. I to je moja ljubav. Mislim da su prof. Prelog i kolegica Marija LonËar pridonijeli tome πto sam zaista zavoljela arhitekturu - nauëili su me Ëitati. To se stvarno stjeëe terenskim radom, a vjerojatno je i moja sklonost takva. Uvijek gledam kakve su zgrade danas, ali nemam smisla sebi neπto tako urediti, nisam imala moguênost da sebi neπto napravim. A to me straπno veseli. I danas kad doappleem u Varaædin, razveselim se kad vidim palaëu Sermage, koja je moj prvi obnoviteljski rad, a sad je opet derutna i trebala bi novu sanaciju - bila je veliki izazov za mene. Tek se tada poëelo raditi ozbiljnije istraæivanje fasade. Nekad bi doπli struënjaci i rekli: - Ovo Êemo pofarbati ruæiëasto, a ovo æuto. S fasade palaëe Sermage stvarno se skidala æbuka i na jednom smo dijelu pronaπli tragove prema kojima smo mogli tako dobro obnoviti palaëu. Kad bih doπla u Graz i vidjela kako su mnoge barokne palaëe ureappleene, nisam vjerovala da bi to moglo postojati i u Varaædinu. Kad smo je obnovili u tri boje, stari su Varaædinci bili πokirani, a mladi oduπevljeni. A ja sam bila toliko zaljubljena u palaëu da su mi radnici rekli kako Êe mi donijeti radni stol i telefon na trg, da mogu sjediti pred njom, gledati u nju i uæivati. Ona mi je bila prvoroappleenëe, a Stari grad... J. D.: to je vaπe æivotno djelo? U Ëemu ste dali najviπe sebe? J. T.: Vjerojatno je prva ljubav ona najjaëa, a to je Stari grad, iako ne mogu reêi da se nisam davala i u svim ostalim poslovima koje sam radila s jednakim æarom i s istom ljubavi - i u Povijesnome muzeju. J. D.: Kad smo razgovarale o vaπoj bolesti, rekli ste da je njezin uzrok bio vrlo veliki stres. Odnosi li se to na posao ili na privatni æivot?

142 142 sl.12. Jasna TomiËiÊ u dnevnoj sobi snimljena u vrijeme razgovora za Personalni arhiv MDC-a; snimila: Jozefina DautbegoviÊ, 12. IV J. T.: Na posao. Moæda Êe oni koji to proëitaju imati drukëije miπljenje o tome, ali - imala sam osjeêaj da sam kao muzealka u æivotu ipak neπto napravila. Radila sam puno poslova, postavljala zbirke, napravila bih nekoliko idejnih projekata izgleda Povijesnog muzeja Hrvatske uvijek kad bi se negdje pojavila moguênost nekoga novog prostora. Æao mi je da sam jedan takav prostor, ne bih ulazila u imena, spomenula pred osobom koju sam molila za pomoê za to da dobijemo tu zgradu, a u njoj je danas jedno ministarstvo. A ja sam nacrtala sve: ulaz, suvenirnicu, biblioteku - sve πto je u ono vrijeme bilo in. Dakle, danas je to otiπlo mnogo dalje. Isplanirala sam gdje bi sve bile potrebne radionice i depoi i kako bi oni izgledali. Sve sam ja to ucrtala i predoëila. A u jednom sam trenutku doæivjela da jedna osoba kaæe kako ja nemam viziju muzeja (ne znajuêi zapravo pravi razlog zaπto se to meni radi). To je bio razlog zaπto nisam bila ponovno izabrana za ravnateljicu muzeja, a ja sam dala do znanja da ja to viπe i ne æelim. Naime, u jednom trenutku viπe to ne moæete... To je uvijek ispruæena ruka, uvijek nekoga neπto molite. Cijeli sam æivot traæila sponzore - za suvenire, za kataloge. Imala sam sreêe i u Varaædinu, i kasnije u Zagrebu. Uvijek sam nalazila sponzore, Ëak i one koji su mi tiskali cijeli katalog. Znate πto znaëi tiskati katalog s mnogo stranica u boji... U Varaædinu su mi za izloæbe sve to radile tvornice - vozili su, dovozili i davali kad god je πto trebalo. Nije bilo problema ni kad je pukao jedan hidrant u Starome gradu i kad sam imala poplavu. To je nevjerojatno, o tome moæemo priëati - naπlo se i papira i krpa da moæemo suπiti tepihe u galeriji jer je bila veljaëa, nismo ih imali kamo staviti, a bili su u vodi cijelu noê... No moæda sam si utvarala, moæda drugi nisu tako mislili, ali mislim da sam neπto u svome muzejskom radu znaëila. A onda dobijete takvu pljusku. Poslije sam Ëula πto je istina a πto ne, ali se viπe time nisam optereêivala. Cilj svega bio je zapravo dovesti nekoga drugog u muzej, a mene maknuti jer sam ljudima smetala. I to su napravili na vrlo ruæan naëin. A ja sam cijelo vrijeme mislila da se to ne dogaapplea meni i da Êe se sad pojaviti netko u liku ministra kulture koji Êe reêi: - Zaboga, dosta! Ljudi, πto vi to radite? Meappleutim, to se nije dogodilo i ja sam dala ostavku. Tada mi je pao kamen sa srca, ali kako je za Hrvatski povijesni muzej vrijedio posebni zakon, mene je biralo Izvrπno vijeêe. Dala sam ostavku Ministarstvu, ono Êe je proslijediti, mislila sam, sve Êe to biti gotovo za osam dana. Meappleutim, to je trajalo joπ tri mjeseca. Nisam mogla reêi: Baπ me briga za Muzej! Mogla bih da nisam Jasna TomiËiÊ. Meappleutim, u Muzeju smo pripremali izloæbu Zastave kroz stoljeêa, koja mi je izuzetno mnogo znaëila. Ja sam prolistala dosta literature, ali nisam naiπla na izloæbu zastava kao posebnu izloæbu nigdje u Europi jer je to vrlo komplicirano. I zato mi je drago da je moja posljednja izloæba, nisam je ja radila, ali sam od snimanja nadalje sve pripremala, upravo ta sjajna izloæba koja ima katalog na hrvatskome i engleskom jeziku.

143 J. D.: ZnaËi, odliëno ste poentirali. 143 J. T.: Ja sam radila kao da Êu u Muzeju ostati joπ ne znam kako dugo, nije se znalo rjeπenje za mene, da bih u jednom trenutku zaista osjetila loπe ozraëje. Otiπla sam doktoru i molila da mi otvori bolovanje da se malo maknem od svega. Ali izloæba je bila gotova i sveëano je otvorena. Mislila sam da se mogu malo odmoriti. U meappleuvremenu mi se dogodila tragedija u obitelji - smrt moje prve unuëice, πto je moæda bila toëka na i. Dobila sam bolovanje - nikad dotad nisam bila na bolovanju, doktor mi je rekao: Odmorite se. Nakon dva tjedna doæivjela sam moædani udar. To je bio rezultat svega. Da sam dala ostavku odmah u poëetku, kad joπ nisam shvaêala da se neπto protiv mene pokreêe, moæda ne bih doæivjela moædani udar. A moæda i bih. To je danas teπko nagaappleati. J. D.: Kad usporeappleujete svoj æivot i rad u Varaædinu s onim u Zagrebu, Ëini mi se da vaπe emocije, one pozitivne i lijepe (ne samo zato πto je Ëovjek bio mlad) odnose prevagu u korist Varaædina. Jesam li u pravu? J. T.: Pa, bilo je mnogo lakπe jer sam iz dana u dan na neki naëin struëno rasla, obiteljski rasla, prijateljski rasla - postajala sam graappleanka toga grada, stvarno cijenjena, sva su mi vrata bila otvorena. Tada se nije moglo bilo πto dogoditi u Varaædinu a da ja ne budem prisutna, a i meni je to bilo normalno. Danas mogu reêi da je ipak bilo drukëije nego πto bi bilo da sam moæda bila u Zagrebu gdje bih bila jedna od muzealki u nizu mnogih muzeja u gradu. U Varaædinu su postojali kazaliπte, arhiv, knjiænica i muzej. I mi smo drmali kulturom grada Varaædina. U jednom je vremenu bilo izuzetno dobro - bio je raspisan samodoprinos za obnovu kulturnih dobara, πto je bio jedinstveni primjer tada u Jugoslaviji. Obnovili smo kazaliπte, dio Staroga grada, tada sam bila u Izvrπnom vijeêu Grada i stvarno je sve iπlo dobro - stalno se neπto dogaapplealo i to vrlo lijepo, iako nije bilo lako. I u Zagrebu je bilo dobro, radile su se krasne izloæbe, mi smo uspjeπno radili - i najedanput je Povijesni muzej postao nezaobilazan. Nismo radili dvadeset izloæbi, radili smo dvije u godini, ali s krasnim katalozima. Borila sam se da katalog Muzeja postane prepoznatljiv, da ima svoj vizualni identitet i da se kao takav pojavljuje u svijetu. PoËeli smo slati kataloge u sve muzeje za koje smo mi bili zainteresirani i u razmjenu dobivali fantastiënu literaturu. U tih nekoliko godina dok sam ja bila ravnateljica dobili smo oko knjiga, πto je stvarno mnogo jer mi takvu literaturu ne bismo mogli kupiti. J. D.: Odlazite li sad u Hrvatski povijesni muzej? J. T.: Dok sam joπ bila u radnom odnosu, iπla sam na sva otvorenja jer sam to smatrala svojom duænoπêu. J. D.: Odræavate li komunikaciju s Hrvatskim povijesnim muzejom? J. T.: S nekim ljudima da. Muzej mi πalje pozivnice za sva otvorenja kojih, naæalost, viπe nema mnogo. U prvo sam vrijeme dobivala i sve kataloge na poklon, ali πto vrijeme viπe odmiëe... Recimo, nisam osjetila potrebu da idem na predavanja koja su se sad odræavala u Povijesnome muzeju jer me ipak na neki naëin boli to πto se sa mnom dogodilo. Ne viπe tako jako, ali me ipak boli. Æeljela sam svoj oproπtaj, odlazak u mirovinu, na neki naëin obiljeæiti. Ja sam valjda jedina osoba koja je otiπla iz Muzeja a da se nije oprostila s kolegama. To visi negdje u zraku. J. D.: Tko Vas je naslijedio? J. T.: Kolegica PandæiÊ, s kojom sam radila i gurala prvu izloæbu Stare karte i atlasi. J. D.: Koja Vam je izloæba ostala u najljepπem sjeêanju? Za koju mislite da je najuspjelija, da ste imali najbolji katalog, najbolje reakciju javnosti, da je bila najposjeêenija...? J. T.: Takve su uglavnom sve izloæbe koje su odræane u Povijesnome muzeju jer su one bile vrlo znaëajne. Mislim da je posebno zanimanje i najbolji katalog Zastava kroz stoljeêa. Vjerojatno bi taj uspjeh imala izloæba Stjepan RadiÊ da nije bila i da je nakon mjesec dana nismo morali zatvoriti. J. D.: to biste htjeli poruëiti muzejskoj struci, πto je, po vaπemu miπljenju, iz Vaπega dugogodiπnjeg iskustva, najvaænije u muzejskome poslu? J. T.: Morate biti zaljubljeni u ono πto radite. Morate to voljeti. I ako imate sreêu da radite samo zbirku, a ne morate pabirëiti kao πto sam ja morala, da tu zbirku stvarno volite, da je dobro obradite, da postanete superstruënjak o toj zbirci, da moæete komunicirati s cijelim svijetom, a danas se to moæe, u moje se vrijeme nije moglo, te jednog dana o tome napiπete magisterij, doktorirate - osjetite zadovoljstvo, nagradu za svoj rad. Titula nije toliko bitna, bitno je koliko Êe vas kolege u svijetu cijeniti. Ja sam, recimo, u vrijeme Domovinskog rata prvi put shvatila da me cijene ne samo ljudi u Hrvatskoj nego i izvan nje. Pozivi da postavimo izloæbe o ratu u Hrvatskoj stizali su meni osobno i Muzeju iz cijelog svijeta. Ne znam kako su oni saznali za nas, kako se to proëulo. To je svojevrsna nagrada. Mislim da je velika Ëast kad vas muzealci iz Austrije zovu da im odræite predavanje kako saëuvati spomeniëku baπtinu u vri-

144 144 jeme rata. Oni su se pitali πto bi uëinili da stvarno do neëega doapplee. Ni mi nismo oëekivali rat, a kako smo se snaπli? Ja sam njima najedanput morala davati savjete πto i kako smo mi u ratu radili. Treba samo voljeti ono πto se radi, biti zaljubljen u svoju zbirku i ona Êe vam postati najvaænija u jednom razdoblju æivota. I onda je prezentirati javnosti, da je i drugi zavole. To sam i ja æeljela jer volim varaædinski Stari grad, volim i Povijesni muzej, u krajnjoj liniji, to nisu samo ljudi, to su i stvari: prekrasne zbirke koje smo otkupili - Zbirka JelaËiÊ, Zbirka MaæuraniÊ. To su krasne stvari koje su mi se dogodile u æivotu, æeljela sam da i drugi preko mene, preko mog govora, prezentacije, kroz izloæbe zavole isto to πto volim i ja. Eto, mislim da je to onda najveêa nagrada koja se moæe dobiti. J. D.: Gospoappleo TomiËiÊ u ime MDC-a, najsrdaënije Vam zahvaljujem. J. T.: Hvala vama. BIBLIOGRAFIJA Katalozi izloæaba Slikari i kipari Hrvatskog zagorja i Meappleimurja (od Varaædinski motivi, 1970.) Ivan Rabuzin, Barok Varaædina, Tjedan kulture Varaædina u Kruπevcu, Sadika Berber, Keramika iz muzeja sjverozapadne Hrvatske. Galerija slika Varaædin, lipnja 1980., Gradski muzej Varaædin, Varaædin, godina Varaædina, OdjeÊa u proπlosti // Gradski muzej Varaædin, Varaædin, Stjepan Stolnik, Varaædin, Ivan Rabuzin - dizajn porculana i tekstila, Martin Dvorski, Retrospektiva Ivan Rabuzin, Heda Ruπec, Katalozi Hrvatskog povijesnog muzeja (predgovori) Stare karte i atlasi Povijesnog muzeja Hrvatske. // Hrvatski povijesni muzej, Proπlost i baπtina Vinodola. // Hrvatski povijesni muzej, Pet stoljeêa zemljopisnih karata Hrvatske. // Hrvatski povijesni muzej, Hrvatske zemlje i francuska revolucija. // Hrvatski povijesni muzej, Ivan MaæuraniÊ - ban puëanin. // Hrvatski povijesni muzej, Stari zagrebaëki obrti. // Hrvatski povijesni muzej, Odlikovanja I. dio. // Hrvatski povijesni muzej, Stjepan RadiÊ. // Hrvatski povijesni muzej, Narodni pokreti u Hrvatskoj. // Hrvatski povijesni muzej, Ratkaji - Velikotaborski u hrvatskoj povijesti i kulturi. // Hrvatski povijesni muzej, Znamenja vlasti i Ëasti u Hrvatskoj. // Hrvatski povijesni muzej, Kriæevi iz fundusa Hrvatskog povijesnog muzeja. // Hrvatski povijesni muzej, 1994.»ime se branila Hrvatska u Domovinskom ratu. // Hrvatski povijesni muzej, Ferdo Quiquirez. // Hrvatski povijesni muzej, Grbovi, grbovnice i rodoslovlja Hrvatskog povijesnog muzeja. // Hrvatski povijesni muzej, Zastave kroz stoljeêa. // Hrvatski povijesni muzej, VodiËi Gradskog muzeja Varaædin (predgovori) Galerija slika Varaædin. Varaædin, Tito Varaædinu, Varaædin Titu: vodië stalnim postavom. // Gradski muzej Varaædin, Varaædin, Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin Staklari 18. st. u Varaædinu. // Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin, 4 (1970.), str Pedeset godina postojanja Gradskog muzeja Varaædin. // Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin, 5 (1975.), str Zbirka stakla Gradskog muzeja Varaædin. // Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin, 6 (1981.) ezdeset godina Gradskog muzeja Varaædin. // Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin, 7 (1985.), str

145 Muzejski vjesnik - Glasilo muzeja sjeverozapadne Hrvatske Galerija slika otvorena po treêi put. // Muzejski vjesnik, 5 (1982.), str Varaædinska brvnara. // Muzejski vjesnik, 6 (1983), str Stari grad. // Muzejski vjesnik br Obnova Muzeja narodne revolucije Varaædin. // Muzejski vjesnik, 7 (1984.), str Jubilej Gradskog muzeja Varaædin. // Muzejski vjesnik, 8 (1985.), str Zbirka Dobrovoljnog vatrogasnog druπtva Varaædin. // Muzejski vjesnik, 9 (1986), str Stari grad - Primjer odnosa jednog grada prema svojoj baπtini. // Muzejski vjesnik, 10 (1987.), str Leskoπek Vilim (in memoriam). // Muzejski vjesnik, 18/19 (1996.), str Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske Stari grad u Varaædinu. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1/2 (1986.), str Obiljeæavanje 140. godina Narodnog muzeja. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1/2 (1987.), str Buda 1686.: izloæba u povodu tristote godiπnjice osloboappleenja Budima od Turaka. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 3/4 (1987.), str Star karte i atlasi Povijesnog muzeja Hrvatske: izloæba. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 3/4 (1987.), str Informatica museologica esdeset godina Gradskog muzeja Varaædin. // Informatica museologica, 16, 1/2 (1985.), str Obnova palaëe OrπiÊ-Rauch i preprema za stalni postav Povijesnog muzeja Hrvatske. // Informatica museologica, 20, 1/2 (1989.), str Novine Obnova Starog grada u Varaædinu. // Vjesnik, Mali Ivek postaje πoπtar. // Vjesnik VIK-A, svibanj Izloæba je kulturni dogaappleaj i takva treba ostat. // Glas Istre, 9. listopada Muzej star 50. godina. // Vjesnik u srijedu, 17. listopada godine ovaj Êe grad slaviti 800. godiπnjicu postojanja. // Borba, 1977.»lanci u novinama Varaædinske vijesti Bogati likovni izraz Garskog. // Varaædinske vijesti, 6. rujna In memoriam Ivo Reæek. // Varaædinske vijesti, 13. rujna berlinskih realista. // Varaædinske vijesti, 20. rujna Novi predmeti u Gradskom muzeju Varaædin. // Varaædinske vijesti, 10. oæujka Izloæba Sadike Berber. // Varaædinske vijesti, 13. oæujka Varaædinska tvornica sira. // Varaædinske vijesti, 2. listopada Pokladna korza i sunëanica. // Varaædinske vijesti, 19. veljaëe ZapoËela obnova Galerije slika. // Varaædinske vijesti, 5. veljaëe Kako (ni) su Varaædinci proslavili 700. godiπnjicu. // Varaædinske vijesti, 5. oæujka Kreacije na apstraktnim predmetima. // Varaædinske vijesti, 23. travanj Zagorska æeljeznica. // Varaædinske vijesti, 4. lipnja etnja kroz Varaædinsku povijest. // Varaædinske vijesti, 8. listopada Bogatstvo izloæaka. // Varaædinske vijesti, 15. listopada Zahvati na objektima kulture trajnog znaëaja. // Varaædinske vijesti, 19. studenoga Opet u punom sjaju palaëa Praπinsky - Sermage. // Varaædinske vijesti, 10. prosinca Prava muzika za pravi ambijent. // Varaædinske vijesti, 29. listopada Lik - figura u novijem hrvatskom slikarstvu. // Varaædinske vijesti, 8. travnja Meappleunarodni dan muzeja. // Varaædinske vijesti, 20. svibnja Rijeπena dilema oko starosti brvnare. // Varaædinske vijesti, 22. srpnja uro MihinjaË - In memoriam. // Varaædinske vijesti, 9. rujna SaËuvajmo saëuvano. // Varaædinske vijesti, 24. veljaëe Izloæba Stanka Posavca. // Varaædinske vijesti, 5. svibnja Meappleunarodni dan muzeja. // Varaædinske vijesti, 26. svibnja Syntagma Musicum u Varaædinu. // Varaædinske vijesti, 11. listopada SaËuvane velike povijesne vrijednosti. // Varaædinske vijesti, 2. veljaëe Vaæno je saëuvati istine. // Varaædinske vijesti, 9. veljaëe Potres ubrzao sanaciju. // Varaædinske vijesti, 16. veljaëe Od grada grmlja do grada cvijeêa (feljton u 3. nastavka), 8. oæujka, 15. oæujka, 22.oæujka 1985.

146 146 Muzej u muzeju. // Varaædinske vijesti, 2. lipnja Kontinuirani restauratorski radovi. // Varaædinske vijesti», 27. lipnja Vratiti prvobitan izgled. // Varaædinske vijesti, 4. srpnja Moderna galerija u Kuli. // Varaædinske vijesti, 11. srpnja Iz jednog dva izloæbena prostora. // Varaædinske vijesti, 18. srpnja Suradnja s udruæenim radom. // Varaædinske vijesti, 8. kolovoza Novi prostor Muzeja revolucije. // Varaædinske vijesti, 25. srpnja Neprekidan razvoj. // Varaædinske vijesti, 1. kolovoza Stalna briga o Starom gradu. // Varaædinske vijesti, 15. kolovoza Danaπnji uspjes - poticaj i obveza. // Varaædinske vijesti, 22. kolovoza ezdeset godina Gradskog muzeja Varaædin. // Varaædinske vijesti, 14. studenoga Meappleunarodni dan muzeja. // Varaædinske vijesti 15. svibnja O danima Kumanova u Vraædinu. // Varaædinske vijesti, Iz naπeg muzeja. // Varaædinske vijesti, (slijedi niz tekstova i fotografija znaëajnijih predmeta iz muzeja kroz niz izdanja) Varaædinski parkovi u proπlosti. // Varaædinske vijesti, Mape serigrafija Miljenko StanËiÊ I. Miljenko StanËiÊ II. Ivan LovrenËiÊ Miroslav utej Vasilije Jordan Stari Varaædin grad Emisije Gost urednik u emisiji Panorama, Nede Ritz Varaædin - tekst i sinopsis o povijesti Varaædina, urednik BuπiÊ Film Sinopsis za film Varaædin 800, redatelj Petar VeËek Katalozi Varaædinskih baroknih veëeri (prigodni tekstovi o izloæbama koje sam pripremila) Povijesni Varaædin, Stari kositar, Zbirka satova, Razno Gradski muzej Varaædin, Monografija Varaædin, Varaædin Gradski muzej Varaædin, Monografija Varaædin, Varaædin, Stari i novi Varaædin: fotografije. // Gradski muzej Varaædin, Varaædin, Theatralia u Gradskom muzeju Varaædin. // Kronika zavoda za knjiæevnost i teatrologiju JAZU, Zbornik Ivan Rabuzin, Zagreb, (Objavljeni Ëlanci: Ivan Rabuzin (dizajn, porculan i tekstil), str. 162; Kreacije na upotrebnim predmetima, str.163.; Ivan Rabuzin - retrospektiva, str Neki vredniji parkovi u okolini Varaædina. // Hortikultura, Varaædinski parkovi u proπlosti. // Hortikultura, Zaπtita umjetnina u ratnim dogaappleanjima. // Neues Museum, br.3/4 (1993.) Povijesni razvoj perivoja Varaædin do I.svj.rata. // Zbornik II. skupa o povijesnom nasljeappleu vrtne umjetnosti u Jugoslaviji, Kunstschatze aus Varaædin. // (predgovor katalogu), Furstenfeld, Programska knjiæica kojom se Varaædin predstavio Kruπevcu s dva ( 2) teksta Kalendar Varteksa (u nekoliko godina razni tekstovi vezani uz fotografije (staklo, Varaædin, Hrvatsko zagorje) TuristiËki VodiË Varaædina (tekst o povijesti grada)

147 PRIKAZ KNJIGE: MAROEVI, IVO. BA TINOM U SVIJET // OGRANAK MATICE HRVATSKE PETRINJA, IM 35 (1-2) PRIKAZ / REVIEW DRAGO MILETI Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb Knjiga koju danas predstavljamo Baπtinom u svijet objavljena je na hrvatskome i engleskom jeziku. Prije deset godina, uoëi Oluje, Ogranak Matice hrvatske Petrinja u progonstvu objavio je, na hrvatskome i njemaëkom jeziku, jednako oblikovanu kao i ova predstavljena knjiga, knjigu Ive MaroeviÊa Rat i baπtina na prostoru Hrvatske. Koliko je u tom trenutku knjiga bila angaæirana i znaëajna potvrappleuje i podatak da je prvi tematski broj jedinoga struënog Ëasopisa sluæbe zaπtite u Hrvatskoj Godiπnjaka zaπtite spomenika kulture Hrvatske s prvim radovima posveêenim stradanju hrvatske kulturne baπtine u Domovinskom ratu, objavljen tek Ëetiri godine poslije. Ivo MaroeviÊ u svojim je radovima i javnim nastupima uvijek aktualan i angaæiran. Njegov se angaæman ne ograniëava samo na objavljivanje znanstvenih radova u struënim Ëasopisima i na sudjelovanje na brojnim savjetovanjima u zemlji i inozemstvu. Uvijek je iznimno korisno i u πiroj javnosti zapaæeno njegovo trenutaëno reagiranje u dnevnom tisku na neka pogreπna razmiπljanja, postupke ili dogaappleaje, pri Ëemu se pojavljuje kao korektiv. Od njegovih brojnih nastupa izdvojit Êu samo jedan. Joπ u doba rata, kada je znatan dio zemlje bio okupiran, u Veneciji, Puli i Rovinju odræano je savjetovanje Povijest i kultura Istre i Dalmacije u kontekstu mletaëke i europske povijesti, koje je sufinanciralo Ministarstvo kulture, potaknuto nastojanjem za oëuvanje mletaëke baπtine u Istri i Dalmaciji. U doba kad nam je negirano pravo na velik dio domovine, mi smo se sami poëeli olako odricati dijela hrvatske kulturne baπtine u ostalom dijelu zemlje. Ivo MaroeviÊ u Vjesniku tada ispravlja pogreπku i upozorava da je to hrvatska, a ne mletaëka kulturna baπtina, pri Ëemu ne spori nego naglaπava da je to i mletaëka umjetnost na hrvatskom tlu. Brojna su i zapaæena njegova sliëna reagiranja u javnosti, pri Ëemu je nerijetko ostao usamljen. Da te njegove pravodobne intervencije ne bi bile zaboravljene, pobrinuo se Ogranak Matice hrvatske u Petrinji, objavivπi ih u prethodnoj knjizi Ive MaroeviÊa Konzervatorsko novo iverje. U ovoj knjizi, u dijelu o zaπtiti spomenika, autor je izdvojio πest svojih izlaganja odræanih na savjetovanjima u inozemstvu, u rasponu od do Godine upoznao je svjetske struënjake okupljene u Rotterdamu s dosezima naπih struënjaka u naëinu sanacije zidne vlage, koja nuæno mora prethoditi skupim i dugotrajnim zaπtitnim radovima na zidnim slikama i crkvenom inventaru. Na primjeru crkve sv. Marije Snjeæne u Belcu prezentirao je naëin sanacije zidne vlage elektroosmozom kao jednom od elektrofizikalnih metoda koja je tada prvi put primijenjena na nekom spomeniku kulture u Hrvatskoj.»etiri godine poslije na savjetovanju u Pragu i Bratislavi, u referatu s naslovom Nova arhitektura kao dio novog æivota u povijesnim urbanim sredinama u Hrvatskoj, progovorio je o metodama koje se primjenjuju u izrazito delikatnom procesu interpolacije, a koje variraju u πirokom rasponu od faksimila do kontrasta. Baštinom u svijet Muzeološke teme - Zaštita spomenika - Arhitektura Glavni urednik: Davor Salopek Nakladnik: Matica hrvatska, Ogranak Petrinja Godina izdanja: Broj stranica: 272 ISBN Na savjetovanju u Krakowu, u referatu Stambena kuêa - konstruktivni element naselja, govorio je o stambenoj kuêi kao temeljnoj jedinici naselja, elementu bez kojega nema ni naselja, ni grada, elementu koji svojom tipologijom i svojim oblicima odreappleuje identitet naselja. Kao primjer vaænosti korektnoga i pravodobnog sagledavanja urbanistiëkih problema navodi Kostajnicu. Baπ na tom primjeru treba se prisjetiti njegova apela i proroëanske rijeëi izreëene gotovo dva desetljeêa prije, a objavljene u Ëasopisu Æivot umjetnosti, kada je savrπeno toëno predvidio πto Êe se dogoditi ako se sav tranzitni promet usmjeri preko planiranoga novog mosta. VeÊ je tada upozoravao: Ovakvo prometno rjeπenje, djelomiëno prejudicirano gradnjom mosta, na kraju Êe morati, bar na ovom najuæem dijelu gdje se Djed strmo ruπi prema Uni, izbrisati tu mekanu umirujuêu liniju obale, sruπiti kuêe, proπiriti cestu i nadviti se nad rijeku kao pristaniπte, kao tvrdu zidanu obalu. A sitne prizemnice stisnute podno Djeda, utopljene u savijenu i krivudavu liniju ulice, bit Êe grubo izbaëene iz mjerila; postat Êe silom prilika kuêe na obali, naêi Êe se u sasvim suprotnoj funkciji i logiëno je da Êe izgubiti bitku u prostoru. Bit Êe nereprezentativna arhitektura na grubo eksponiranom mjestu i disproporcija Êe iz dana u dan biti veêa, dok i njih ne zahvate gusjenice buldoæera. Kada je Ivo MaroeviÊ pisao taj upozoravajuêi tekst, Kostajnica je tipoloπki bila grad s jednom koridornom uskom ulicom, leappleima okrenutoj rijeci, u Ëemu se Ëitala povijest tog grada. Kada je odræao spomenuto predavanje povijesna struktura grada joπ je djelomice bila oëuvana. Tipoloπki, to je danas grad s jednim jedinim nizom kuêa okrenutih rijeci. Danas je to grad s kejom koji prati πiroka cesta, grad koji je izgubio svoj povijesni identitet. Naæalost, ta promjena nije bila rezultat ratnih stradanja na koja nismo mogli utjecati, nego iskljuëivo rezultat nerazumijevanja problema od onih koji su zaduæeni za rjeπavanje takvih problema. Godine na meappleunarodnom savjetovanju u Splitu, iznimno zgusnutom i slojevitom gradu koji se razvio iz rimske carske palaëe, Ivo MaroeviÊ je odræao referat Ëiji naslov veê dovoljno govori o vaænosti problema: Dokumentiranje graditeljskog naslijeapplea, preduvjet, sastavni dio i izvor informacija za organiziranu zaπtitu povijesnih

148 148 gradskih srediπta. Zaloæio se za interdisciplinarni pristup, standardizaciju svih vrsta podataka, ne samo podataka relevantnih za zaπtitu spomenika kulture, nego demografskih, druπtvenih i ostalih podataka prikupljenih u INDOK centrima. Godine odræao je u Skopju, gradu koji je bio razoren potresom, predavanje Materijalna struktura i autentiënost graditeljskog nasljeapplea u svijetlu moguêih zahvata na seizmiëkoj zaπtiti. Iskustva nataloæena nakon potresa u Skopju i, posebno, nakon potresa na crnogorskom primorju i u Dubrovniku, gdje je aktivno sudjelovao kao Ëlan savezne komisije za obnovu Dubrovnika, upuêivala su na nuænost promjena u pristupu sanaciji konstrukcije povijesnih graappleevina. BuduÊi da pri takvim intervencijama nikada ne bi smjelo doêi do gubitka ili djelomiënoga gubitka autentiënog karaktera spomenika, zalaæe se za to da, ako neπto takvo zaprijeti struënom intervencijom, treba smanjiti stupanj seizmiëke zaπtite. Danas smo preëesto svjedoci drastiënih intervencija u konstrukcije spomenika, nakon kojih se neminovno gubi dio njihove autentiënosti, πto se oëitovalo ne samo nakon potresa u Stonu, nego i tijekom obnova i, posebno, prigodom adaptacija povijesnih zgrada za neku novu namjenu. U»eπkom Krumlovu Ivo MaroeviÊ odræao je predavanje Spomenik kulture kao dokument, u kojemu upozorava na to da pri zahvatu u spomenik kulture treba teæiti da se maksimalno umanje napetosti izmeappleu fiziëke i idejne autentiënosti spomenika kako bi se saëuvala πto veêa spomeniëka vrijednost. Svjestan sloæenosti mnogobrojnih, prije svega teoretskih i metodoloπkih moguênosti koje Êe se pojaviti odmah poëetkom obnove oπteêenih i sruπenih spomenika kulture, posljednjem poglavlju u knjizi Rat i baπtina u prostoru Hrvatske, objavljenoj 1995., daje naslov MoguÊnosti i zamke obnove. Ubrzo nakon poëetka obnove Ivo MaroeviÊ je upozoravao na pogreπke koje su se mogle i morale izbjeêi. Posljednje prezentirano predavanje u ovoj knjizi Ivo MaroeviÊ odræao je u inozemstvu, u Parizu Regija Banovina u Hrvatskoj - Iskustva u obnovi proëelja povijesnih crkava nakon ratnih razaranja. Nakon teoretskog razmatranja moguênosti koje su postojale u obnovi, praktiëne rezultate obnove analizira na primjerima crkve sv. Lovre u Petrinji, crkve Uznesenja Blaæene Djevice Marije u Gori i drvene kapele sv. Barbare u Brestu Pokupskom. Novijom hrvatskom konzervatorskom literaturom dominiraju radovi koji prezentiraju rezultate provedenih istraæivanja i izvoappleenja konzervatorskih radova na pojedinaënim spomenicima kulture. Razmjerno malo radova sintetizira sva ta brojna iskustva, pa je, posebno s obzirom na tu Ëinjenicu, nemjerljiv doprinos konzervatora Ive MaroeviÊa teoriji konzervacije. BOOK REVIEW: MAROEVI, IVO. TAKING THE HERITAGE TO THE WORLD, MATICA HRVATSKE PETRINJA SECTION, 2004 This article is a review of part of the book Into the World with the Cultural Heritage, by Professor Ivo MaroeviÊ, which relates to the conservation of monuments of culture. The work of Professor MaroeviÊ is not restricted to the publication of scholarly papers in specialised journals and participation in conferences at home and abroad. His rapid reactions in the daily press to any erroneous thinking, procedures or events, in which he provides a corrective, are always extremely useful and well received in the general public. In this work, in the part about the conservation of monuments, the author picked out six of his papers given as addresses at conferences abroad between 1974 and Recent Croatian conservatorial literature has tended to be dominated by papers presenting the results of investigations and the execution of conservation works on individual monuments of culture. Relatively few papers have synthesised these numerous experiences, and, especially because of this, the contribution of the conservator Ivo MaroeviÊ to the theory of conservation is immense. The book contains articles in Croatian and in English.

149 MUZEJI I KNJIÆEVNOST: TO MUZEALCI I GRA ANSTVO MISLE O MUZEJU HRVATSKE KNJIÆEVNOSTI? IM 35 (1-2) INFO SNJEÆANA RADOVANLIJA MILEUSNI Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb Uvod. Muzejski dokumentacijski centar (MDC) popratio je 20. izloæbu izdavaëke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija godine meappleunarodnim struënim skupom s temom Muzejske publikacije i novi mediji 1. Velik interes i odaziv struëne publike te izlaganja 40 sudionika iz Hrvatske i inozemstva znatno su pridonijeli sagledavanju muzejskog izdavaπtva kao jedinstvene i specifiëne djelatnosti muzeja te upozorili na naprednu primjenu novih medija u muzejima 2. UoËi 25. jubilarne izloæbe izdavaëke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija koja Êe se godine tradicionalno odræati u sklopu Interlibera, MDC je zapoëeo s pripremama novoga meappleunarodnog struënog skupa kojim Êe otvoriti joπ jednu muzeoloπku temu koja proizlazi iz kontinuiranog praêenja aktualne problematike i suvremenih muzeoloπkih tendencija. Skup Êe biti posveêen muzejima knjiæevnosti, postojeêim i moguêim odnosima muzeja i knjiæevnosti te je i naslovljen Muzej(i) (i) knjiæevnost(i). Tom Êe se tematikom prvi put u hrvatskome muzejskom okruæenju nastojati aktualizirati problematika knjiæevne baπtine kao segmenta hrvatske pisane baπtine u muzejima, njezina muzealizacija prema suvremenim muzeoloπkim standardima, problemi knjiæevnih ostavπtina i donacija, projekti digitalizacije muzejske, arhivske i knjiæniëne baπtine, izrada jedinstvenih popisa knjiæevne baπtine, kao i druga srodna pitanja i problemi. Anketa. Pripremama za skup prethodilo je anketno istraæivanje provedeno u studenome godine. Kratkim se anketnim upitnikom æeljelo istraæiti koliko javnost poznaje veê postojeêe knjiæevne muzeje i zbirke u Hrvatskoj, postoji li potreba za osnivanjem novih knjiæevnih muzeja posveêenih pojedinim knjiæevnicima te postoji li potreba za osnivanjem muzeja hrvatske knjiæevnosti. Istodobno se nastojala ispitati zainteresiranost publike za tematiku muzeja i knjiæevnosti, te senzibilizacija javnost na tu specifiënu kulturoloπku i muzeoloπku tematiku kao najavu struënog skupa. Anonimnim anketnim upitnikom ispitanici su zamoljeni da na listiêima odgovore na tri kratka pitanja. Prvim se pitanjem æeljela ispitati upoznatost graappleana s postojanjem muzeja i/ili muzejskih zbirki u Hrvatskoj koje su posveêene nekome hrvatskom knjiæevniku (1. Znate li neki muzej ili muzejsku zbirku posveêenu hrvatskom knjiæevniku?). Ispitanici su odgovarali potvrdno ili nijeëno, bez navoappleenja naziva muzeja odnosno muzejskih zbirki koje poznaju. U drugom su pitanju zamoljeni da upiπu imena i prezimena hrvatskih knjiæevnika odnosno nazive knjiæevnih djela koji bi prema njihovu miπljenju trebali imati svoj muzej ili muzejsku zbirku (2. Koji bi hrvatski knjiæevnik i/ili njegovo djelo trebalo imati svoj muzej ili muzejsku zbirku?). TreÊim, posljednjim pitanjem nastojalo se saznati miπljenje o potrebi osnivanja muzeja hrvatske knjiæevnosti (3. Treba li Hrvatskoj nacionalni muzej knjiæevnosti?). Ispitanici su odgovarali zaokruæivanjem odgovora da ili ne. Istraæivanjem su obuhvaêeni ispitanici muzejskih struënih zvanja 3 te graappleani 4. Njihovi su se anketni listiêi razlikovali bojom papira. Rezultati ankete. Analizirana su 62 valjano ispunjena anketna upitnika ispitanika muzejske struke i 116 odgovora graappleana. Na prvo pitanje 65% ispitanika muzejske struke odgovorilo je da poznaje neki muzej odnosno muzejsku zbirku posveêenu hrvatskim knjiæevnicima, a 35% nije upoznato s tim. Usprkos oëekivanjima, graappleani su se pokazali informiranijima od muzejskih struënjaka. Njih 78% poznaje neki od knjiæevnih muzeja/muzejskih zbirki u Hrvatskoj, a 22% nije upoznato s tom vrstom muzeja (v. graf. 1.) U odgovorima na drugo pitanje ispitanici su nabrojili 50-ak imena hrvatskih knjiæevnika koji bi prema njihovu miπljenju trebali imati svoj muzej ili muzejsku zbirku. Kao πto se vidi iz grafikona 2., najviπe glasova dobio je Dragutin TadijanoviÊ (32 glasa), koji je uoëi provoappleenja anketnog upitnika proslavio svoj stoti roappleendan. Slijede ga po ukupnom broju glasova Miroslav Krleæa (31 glas), Tin UjeviÊ (28 glasova), August enoa i Antun Gustav Matoπ (ujednaëeno, s 25 glasova), Ivana BrliÊ-MaæuraniÊ (23 glasa), Marija JuriÊ Zagorka (12 glasova) itd. Meappleu 31 ispitanikom koji su smatrali da Miroslav Krleæa treba dobiti svoj muzej iako on postoji u Zagrebu, u zgradi na adresi Gvozd 23 5, Ëak je 14 ispitanika muzejske struke. Na popisu knjiæevnika koji bi trebali imati svoj muzej nalaze se takoappleer i Marin DræiÊ, kojemu je u Dubrovniku godine otvoren stalni postav Dom Marina DræiÊa te Ivan Goran KovaËiÊ, Ëiji je Memorijalni muzej u Lukovdolu jedan od najnovijih i najsuvremenijih muzejskih postava 6. 1 Muzejske publikacije i novi mediji: meunarodni struni skup, Zagreb, Muzej Mimara, 12. i 13. studenog 2001., Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb, Izlaganja sudionika objavljena su u časopisu Informatica museologica. 32 (3/4) i 33 (1/2) Ispitanici muzejske struke anketirani su u MDC-u, a bili su to stručni djelatnici polaznici tečaja o preventivnoj zaštiti i MDC-ovci (4. studenog 2005.), polaznici stručnog ispita za muzejska zvanja (13. prosinca 2005.), članovi Komisije za muzejske knjižnice (16. prosinca 2005.). 4 Tijekom održavanja 24. izložbe izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja (Zagrebački velesajam, studenog 2005.), MDC je proveo anonimno anketno istraživanje posjetitelja izložbenog prostora MDC-a kao uzorak šireg kruga građana. 5 Šterk, Slavko. Memorija Miroslav i Bela Krleža (mali vodič) // Informatica museologica. 33, 1/2 (2002.), str ; Memorija Miroslav i Bela Krleža. URL: 6 Benyovsky, Lucija. Ivan Goran Kovačić i njegov zavičaj. Zagreb, Hrvatski povijesni muzej, 2003.

150 150 Grafikon 1. Znate li neki muzej ili muzejsku zbirku posveêenu hrvatskom knjiæevniku Rezultati pokazuju slabu upoznatost publike s postojeêim memorijalima knjiæevnika u Hrvatskoj. Vrlo visok postotak ispitanika smatra da u Hrvatskoj treba osnovati jedinstveni muzej knjiæevnosti.»ak je 87% muzejskih struënjaka i 92% graappleana dalo svoj glas za muzej koji ne postoji u Hrvatskoj, a po njihovu bi miπljenju trebao obogatiti hrvatsku muzejsku ponudu (v. grafikon 3.). Grafikon 2.: Koji bi hrvatski knjiæevnik i/ili njegovo djelo trebalo imati svoj muzej ili muzejsku zbirku? ZakljuËak. Visok postotak ispitanika koji poznaje neki od knjiæevnih muzeja potvrappleuje njihov interes za tu vrstu muzeja. Opseæna pak lista knjiæevnih imena upuêuje na poznavanje nacionalne knjiæevnosti i njezino visoko vrednovanje. No za muzeje je zabrinjavajuêi postotak publike koja ne poznaje veê postojeêe knjiæevne muzeje, πto upuêuje na potrebu preispitivanja muzejske promidæbe i javne prezentacije muzejskog rada. Potreba za osnivanjem jednoga novog muzeja - specijaliziranoga za umjetnost rijeëi i umjetnike pera, poticaj su muzejskoj struci da svojim znanjem, uz pomoê financijaπa, postojeêe graapplee te uz adekvatan prostor zadovolje iskazanu kulturnu potrebu svoje publike.

151 151 Grafikon 3. Treba li Hrvatskoj nacionalni muzej knjiæevnosti Anketni rezultati koji su otvorili to pitanje ujedno su i poticaj za organizaciju i odræavanje struënoga meappleunarodnog skupa o muzejima i knjiæevnosti. Najava skupa i tema. Na struënom skupu nastojali bismo prvi put okupiti interdisciplinarnu skupinu koju bi Ëinili suvremeni hrvatski knjiæevnici, kompetentni knjiæevni teoretiëari i povjesniëari, struënjaci i znanstvenici iz muzeja i drugih baπtinskih ustanova, HAZU te s filozofskih fakulteta. Javno bi se iznijela i raspravila njihova miπljenja, znanja i iskustva te prijedlozi i ideje vezane za knjiæevnu baπtinu. Pozvanim izlaganjima i prezentacijama namjerava se sagledati muzejska prezentacija knjiæevnika i knjiæevnih djela u Hrvatskoj te dati uvid u suvremena muzeoloπka dogaappleanja na temelju reprezentativnih primjera u europskim knjiæevnim memorijalima. Problematika Êe se obraditi unutar nekoliko πirih tematskih skupina: Muzej i knjiæevnost - knjiæevnost u muzeju (uvrijeæena percepcija pojma muzeja i ruπenje predrasuda; muzej kao knjiæevna inspiracija; kako knjiæevnici zamiπljaju muzej knjiæevnosti; treba li knjiæevnost muzej), Primamo donacije i ostavπtine (donacije, ostavπtine i muzejska graapplea knjiæevnika), to viπe volite (muzejski postavi u ambijentalnom postavu, u novoj muzeoloπkoj realnosti ili virtualnom prostoru), On je naπ sugraappleanin / ona je naπa sugraappleanka (veliki nacionalni muzejski izloæbeni projekti ili prezentacije lokalnog znaëaja), Svako mjesto svoju legendu ima (puëko knjiæevno stvaralaπtvo u muzejskoj prezentaciji; radionice za djecu i sl.), Muzejske publikacije kao knjiæevna djela (muzejski doprinos nacionalnom knjiæevnom korpusu), Moæe i drugaëije (suradnja s knjiænicama, arhivima, kolekcionarima - lakπe, bræe, bolje), U potrazi za knjiæevnikom (kamo s graappleom i zaπto: u muzej, knjiænicu ili arhiv) Traæi se karta viπe (πto publika oëekuje i πto æeli, zna li πto joj sve moæemo pruæiti), Knjiæevno djelo - trajni izazov i inspiracija (inspiracija za filmsku, kazaliπnu, glazbenu i likovnu interpretaciju; da li i za izloæbenu prezentaciju) Je li moderno i suvremeno nuæno i bolje (primjena multimedije i drugih suvremenih pomagala u izloæbenim prezentacijama; suvremene izloæbene koncepcije i izvedbe), Spremimo knjige u muzej - imamo internet (je li suvremena tehnologija razlog za osnivanje muzeja knjiæevnosti) Zaπto nikoga nema (promidæba i prezentacija muzeja i muzejskih zbirki knjiæevnosti), Kako to rade drugi (iskustva inozemnih muzeja). Uz zbornik saæetaka skup Êe pratiti i zbornik s integralnim izlaganjima svih sudionika. Nadamo se dobrom odazivu i joπ uspjeπnijem radu struënog skupa Ëiji Êe rezultati, vjerujemo, pridonijeti novim muzeoloπkim spoznajama, joπ kvalitetnijem radu veê postojeêih knjiæevnih muzeja, a moæda i otvaranju nekih novih.